Klinički značaj molekularne dijagnostike toksoplazmoze kod visokorizičnih bolesnika
Clinical significance of molecular diagnosis of toxoplasmosis in high-risk patients.
Докторанд
Štajner, Tijana A.Ментор
Đurković-Đaković, OlgicaЧланови комисије
Mitrović, SanjaVujić, Dragana
Kontić-Vučinić, Olivera
Matić, Gordana
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Toxoplasma gondii je ubikvitarna parazitska protozoa, izazivač toksoplazmoze,
jedne od najrasprostranjenijih zoonoza. Posebno osetljive na infekciju T. gondii su one
kategorije populacije koje karakteriše nesposobnost imunskog sistema da kontroliše
infekciju, a to su fetus, kod koga zbog nezrelosti imunskog sistema dolazi do neometane
proliferacije parazita, i imunosuprimirane osobe, kod kojih prestanak imunskog nadzora
dovodi do reaktivacije latentne infekcije. U ovim visokorizičnim kategorijama
toksoplazmoza je skopčana sa ozbiljnim kliničkim posledicama koje se u slučaju
pravovremene laboratorijske dijagnoze mogu prevenirati ili otkloniti primenom
specifične terapije. Stoga je osnovni cilj ovog istraživanja podrazumevao
implementaciju i sledstvenu evaluaciju kliničkog značaja molekularne detekcije parazita
u sklopu algoritma za dijagnostiku kongenitalne (KT) i reaktivirane toksoplazmoze.
U cilju evaluacije metoda za dijagnostiku kongenitalne toksoplazmoze (KT),
ispitivani su uzorci ...periferne krvi 80 trudnica, 60 uzoraka plodove vode, 5 uzoraka
fetalne krvi, uzorci periferne krvi 55 novorođenčadi kao i uzorci periferne krvi 16
porodilja. U odsustvu organizovanog skrininga na toksoplazmozu trudnica u Srbiji,
većina je upućivana na serološko ispitivanje u poodmakloj trudnoći (77,5%), dok su
odstupanja u uobičajenoj dinamici specifičnih antitela detektovana kod više od četvrtine
slučajeva (27%). Time je naglašena važnost primene dijagnostičkih kriterijuma za
određivanje vremena infekcije u odnosu na začeće. Upravo takvi kriterijumi, na osnovu
kojih se procenjuje potreba za prenatalnom dijagnostikom KT u konkretnom slučaju,
predstavljeni su u ovom radu. Kod većine trudnica koje su ispitivane u cilju procene
rizika po plod, vreme infekcije je određeno na perikonceptualni period (70%), imajući
za posledicu KT ploda u gotovo trećini slučajeva (29%). Primenom optimizovanog
qPCR protokola, prenatalna dijagnoza KT postavljena je u 85% slučajeva. Plodova voda
je potvrđena kao optimalan dijagnostički materijal, a uticaj terapije spiramicinom na
efikasnost molekularne dijagnostike odbačen. Molekularna dijagnostika u ranom
postnatalnom periodu doprinela je potvrdi KT u 71,4% ispitivane novorođenčadi.
Statistička potvrda nadmoći molekularne u odnosu na konvencionalnu direktnu
dijagnostiku KT ilustrovana je osetljivošću qPCR od 80%, naspram osetljivosti
biološkog ogleda od 41,7%, uz 100% specifičnost i PPV, kao i visoku NPV (91,1%).
Ipak, učešće biološkog ogleda u dijagnostičkom algoritmu pokazalo se nužnim, posebno
ukoliko se kao materijal za dijagnostiku KT koristi krv...