Analiza akustičkih karakteristika zvuka zvona
Analysis of acoustical characteristics of church bell sound
Author
Salom, Iva M.Mentor
Mijić, MiomirCommittee members
Šumarac Pavlović, DraganaDespot, Boris
Ćertić, Jelena
Metadata
Show full item recordAbstract
Za razliku od klasičnih muzičkih instrumenata, zvuk zvona nastaje oscilovanjem
trodimenzionalne osnosimetrične mase. Udarom bata pobuđuju se sopstveni
modovi oscilovanja, čija su posledica diskretne komponente u zvuku zvona,
takozvani parcijali, a čije frekvencije nisu u harmonijskom odnosu. Iako bi se
očekivalo da ovako složena struktura parcijala u ljudskom uhu stvara složenu
zvučnu sliku u kojoj se prepoznaje više različitih tonova, ipak se subjektivno
najčešće izdvaja jedan ton koji se naziva udarni ton, i on u muzičkom smislu
predstvalja osnovnu karakteristiku zvuka zvona. Udarni ton, zajedno sa još jednim
tonom (koji se nekad može prepoznati i naziva se sekundarni udarni ton) i višim
parcijalima, stapa se u jedinstvenu zvučnu sliku koja čini karakterističan zvuk
zvona.
Zvona su bila važan deo skoro svake kulture i različitih religija kroz istoriju
čovečanstva. Zbog njihovog karakterističnog zvuka, kao i činjenice da se zvono
obično sluša u vrlo specifičnim duhovnim prilikama, zvu...k zvona kod slušaoca
izaziva karakterističan subjektivni doživljaj. Stoga je pitanje kako definisati zvono
koje prijatno zvuči veoma staro. Ljudi su pokušavali da daju odgovor na ovo pitanje
uzimajući u obzir fizičke mogućnosti samog zvona kao fizičkog tela zadatog
specifičnog oblika, kao i poredeći zvuk različitih zvona.
Prema istorijski gledano najstarijem pravilu koje i danas predstavlja osnovnu
smernicu u savremenim livnicama, prvih pet parcijala dominantno utiču na
subjektivni doživljaj zvuka zvona i određuju udarni ton. Smatra se da je idealan
odnos frekvencija prvih pet parcijala 1 : 2 : 2.4 : 3 : 4, koji obezbeđuje udarni ton
koji se jasno i čisto čuje, što je posebno važno u slučaju kada se zvono koristi kao
deo muzičkog instrumenta u karilonu. Prema ovom pravilu se štimuju zvona u...
Nearly all natural musical instruments produce a sound with a harmonic or quasiharmonic
structure, whereby the majority of the dominant components have
frequencies that are near-integer multiples of the fundamental frequency. The
human auditory system tends to perceive a single pitch, which, for most of the
tones with a complex harmonic structure, corresponds to the fundamental
frequency. A single integrated sound image, consisting of harmonic components,
including their build up and decay rates, mainly affects the instrument tone
quality. In contrast, sound of a bell consists of inharmonic overtones - partials,
whose frequencies correspond to the frequencies of natural vibrational modes of
the bell. Although such a rich inharmonic structure is expected to create several
pitch sensations, when a bell is struck, there is usually one tone that is
predominantly heard and that tone is called the strike note. However, an additional
pitch sensation (usually called the secondary strike note) ...fuses together with
partial overtones into the characteristic sound image, determining the aesthetic
experience of a bell sound.
Bells have been an important part of almost every culture in history. Due to their
characteristic inharmonic sound as well as the habit of listening to bells on special
occasions, the sound of a bell induces a very specific experience for a listener. Thus
the question of how to define a pleasant sounding bell is very old. Throughout the
history people have been trying to determine how a bell should sound by
considering the physical characteristics and limitations of a bell, and by comparing
the sound of various bells...