Biomarkeri odgovora na terapiju interferonom-β kod bolesnika sa relapsno-remitentnom multiplom sklerozom
Biomarkers of response to interferon- β therapy in patients with relapsing remitting multiple sclerosis.
Докторанд
Milošević, EminaМентор
Popadić, DušanЧланови комисије
Drulović, JelenaMostarica-Stojković, Marija
Lavrnić, Dragana
Baskić, Dejan
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Multipla skleroza (MS) je hronična, zapaljenska, demijelinizaciona i neurodegenerativna
bolest centralnog nervnog sistema (CNS). Smatra se da je MS autoimunska bolest kod
koje autoreaktivni pomoćnički T-limfociti (Th) specifični za antigene mijelina pokreću
proces oštećenja direktno i aktivacijom drugih imunskih i neimunskih ćelija. Njihovo
dejstvo bar delom antagonizuju regulatorni T-limfociti (Treg). Prva linija terapije za
najčešću formu MS, relapsno-remitentnu (RR), je interferon-β koji svoje efekte ostvaruje
dejstvom na ekspresiju različitih gena. Problem koji se nameće u lečenju ovim lekom je
relativno visoka učestalost slabog terapijskog odgovora. U ovoj doktorskoj disertaciji
prospektivno je praćena relativna genska ekspresija iRNK u mononuklearnim ćelijama
periferne krvi kod bolesnika sa RRMS. Mereni su markeri biološkog odgovora na IFN-β,
marker T-limfocita, Th1/17 − polarišući citokini, njihovi receptori, transkripcioni faktori
Th1/17 i Treg, efektorski citokinii endogeni IF...N-β pre početka terapije sa IFN-β1b i
nakon 6, 12, 24 i 36 meseci trajanja terapije. Pored toga, praćena je kinetika
koncentracije odabranih proinflamatornih citokina u plazmi. Analiziran je potencijal
ovih medijatora kao biomarkera kliničkog odgovora na terapiju. Tokom IFN-β terapije
su se značajno menjali nivoi ekspresije svih ispitivanih gena, i to na isti način kod
pacijenata koji dobro odgovaraju na terapiju i kod pacijenata koji suboptimalno
odgovaraju na terapiju. IFN-β terapija nije uticala na koncentracije merenih
proinflamatornih citokina u plazmi bolesnika sa RRMS. Nije postojala povezanost nivoa
RNK, kao ni koncentracije citokina u plazmi sa kliničkim i demografskim parametrima
obolelih. Međutim, kada su podaci analizirani u zavisnosti od pojave relapsa, nađena je
povezanost niže ekspresije β2 subjedinice receptora za IL-12 (IL-12Rβ2) sa višim
rizikom za pojavu relapsa. Relativna genska ekspresija IL-12Rβ2 ima potencijal kao
biomarker odgovora na terapiju sa IFN-β1b. Dalja istraživanja koja bi uključila veći broj
bolesnika sa RRMS su potrebna kako bi se ispitala ova pretpostavka i procenila
primenjivost korišćenja relativne genske ekspresije IL-12Rβ2 kao biomarkera odgovora
na terapiju sa IFN-β1b...
Факултет:
Универзитет у Београду, Медицински факултетДатум одбране:
25-12-2015Пројекти:
- Имунопатогенетски и регулаторни механизми у аутоимунским болестима и хроничној инфламацији (RS-175038)
- Компаративна анализа клиничких параметара и биомаркера у прогнози еволуције мултипле склерозе и других имунски-посредованих неуролошких болести (RS-175031)