Dekonstrukcija identiteta postmodernog subjekta u Njujorškoj trilogiji Pola Ostera i Antropološkoj trilogiji Borislava Pekića
Identity Deconstruction of the Postmodern Subject in Paul Auster’s The New York Trilogy and Borislav Pekić’s Anthropological Trilogy
Author
Lojanica, MarijaMentor
Bošković, DraganCommittee members
Nastić, RadmilaĐorić, Biljana
Bubanja, Nikola
Metadata
Show full item recordAbstract
U disertaciji Dekonstrukcija identiteta postmodernog subjekta u Njujorškoj trilogiji Pola Ostera i Antropološkoj trilogiji Borislava Pekića, primenom analitičko-sintetičke, komparativne i dekonstruktivističke metode, razmatrali smo formalne i idejno-tematske postavke pomenutih trilogija, koje nauka o književnosti do sada nije dovodila u direktnu, bilo teoretsko-idejnu, bilo formalno-žanrovsku vezu, a njihov odnos, u književno-teorijskom diskursu, nije sistematično i naučno-utemeljeno ispitivan.
U uvodnom delu radu, ponudili smo razmatranje pojmova subjektivitet i identitet, te razvojnog luka ontološke misli od kartezijanskog do takozvanog strukturalističkog preokreta. Ovakva analiza rezultirala je sledećim zaključkom: koncept identiteta humanog subjekta inicijalno je uspostavljen kao apsolutno racionalizovana, autonomna i samoodrživa kategorija, čije utemeljenje počiva u strukturama koje su joj imanentne. Međutim, ontološke teorije istovremeno postuliraju i nužnost postojanja eksterni...h autoriteta koji omogućavaju konstitusanje i održanje sopstva. U tom smislu, neosnovano bi bilo tvrditi da su novovekovne, prosvetiteljske i klasično-idealističke koncepcije sopstva ukazivale na potpunu autonomnost subjekta. No, iako su mnogi od stavova koje su postulirali teoretičari od Dekarta do strukturalista prevaziđeni, pa čak i fundamentalno osporeni, nepobitna je činjenica da savremene teorije subjektiviteteta ne samo nastavljaju niz započet kartezijanskim prevratom, već i ulaze u direktan dijalog sa hipotezama svojih prethodnika, a u izvesnoj meri, njima su inspirisane ili anticipirane.