Politika multikulturalizma u vremenu globalizacije
Politics of multiculturalism in the era of globalization
Докторанд
Vuković-Ćalasan, DanijelaМентор
Pavlović, VukašinЧланови комисије
Čupić, ČedomirŠušnjić, Đuro
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Problematika multikulturalizma, pokrenuta teškoćama liberalnih demokratija u upravljanju
etnokulturnim različitostima i njihovom inkorporiranju u postojeći institucionalni poredak,
zaokuplja pažnju akademske laičke javnosti posljednjih godina. Pojam „multikulturalizam“
najčešće se upotrebljava u dva značenja. Najprije u deskriptivnom i neutralnom smislu kao
sinonim za multikulturalnost, kada označava činjenicu postojanja kulturno-etničkog
pluralizma unutar nacionalnih država. U užem smislu upotrijebljen pojam predstavlja
ideološko-normativni i programsko-politički odgovor na izazov integracije različitih
kulturno-etničkih manjina u nacionalnu državu, na način koji podrazumijeva priznanje
njihovog kulturno-etničkog identiteta. Multikulturalizam se u političkom i teorijskom
smislu, javlja kao reakcija na neuspjeh modela asimilacije u integraciji različitih kulturnoetničkih
grupa u nacionalnu državu. Savremene države, posebno najrazvijenije, u uslovima
globalizacije izložene su talasima i...migranata različitih kulturno-etničkih obilježja. Ideal
homogenosti kojem su težile nikada nije mogao biti do kraja sproveden, a model asimilacije
se, počev od sedamdesetih godina XX vijeka, uglavnom označava kao nerealan, nepotreban i
nepravedan. Globalizacija je doba koje, uprkos svojoj neuravnoteženosti, podrazumijeva
mnogo intenzivnije slabljenje granica i uklanjanje barijera u odnosu na bilo koji prethodni
istorijski period. S tim u vezi, može se naglasiti nekoliko procesa i promjena u
zapadnoevropskim razvijenim demokratijama koji su u neposrednoj vezi sa globalizacijom a
pogoduju, da tako kažemo, aktuelnosti i opstanku multikulturalizma. Najprije, globalizacija
usložnjava kulturni pluralizam unutar velikog broja zemalja izazivajući tzv. „turbulenciju
migracija“ što dalje stavlja u prvi plan problem integracije sve većeg broja imigranata
različite kulturno-etničke pripadnosti. Globalizacija je umnožavanjem kulturno-etničke
različitosti unutar razvijenih nacionalnih država intenzivirala kulturne zahtjeve, odnosno,
zahtjeve za priznavanjem etničkih identiteta što je imalo za rezultat multiplikaciju očekivanja
prema liberalno-demokratskoj državi da udovolji zahtjevima s obzirom na obnovu kulturnih
identiteta Sam period globalizacije karakteriše svojevrsni paradoks - sa jedne strane sve su
jači globalni unificirajući procesi, dok se sa druge strane u prvi plan ističu i jačaju
partikularne zajednice. Sve je više potreba, zahtjeva i individualizma u modernom društvu,
5
ali i frustracije usljed nemanja osjećanja sigurnosti koje je proizilazilo iz nedvosmislenog
mjesta u socijalnoj strukturi. Zato ne treba da čudi vraćanje tradiciji i jačanje etničkih i
nacionalnih pripadnosti, što je suprotno očekivanjima modernizacijskih teorija. Ne dolazi do
slabljenja partikularnih, etnonacionalnih pripadnosti, već, paradoksalno, ona u dobu
globalizacije jača i to je jedan od načina na koji globalizacija doprinosi aktuelnosti i
prisutnosti multikulturalizma upotrijebljenog u demografsko-deskriptivnom smislu. Obnova
i povratak etničke pripadnosti (tzv. Ethnic revival) u posljednjim decenijama XX vijeka
vezuju se za migracije i preporod nacionalizma teritorijalno koncentrisanih manjinskih grupa
na teritoriji nacionalnih država. Radi se o tzv. etničkim grupama u prvom i nacionalnim
manjinama u drugom slučaju, ukoliko upotrijebimo terminologiju Vila Kimlike. Tip zahtjeva
koje nacionalnoj državi upućuju imigranti najčešće je različit od tipa zahtjeva koji državi
upućuju nacionalne manjine. Prvi se uglavnom tiče obezbjeđivanja integracije u društvo i
prihvatanja članova etničke grupe kao punopravnih uz priznanje i poštovanje kulturnih
razlika i identitetske posebnosti na nivou zakona i institucija države. Nacionalne manjine
najčešće teže očuvanju i unapređenju samoupravne, autonomne pozicije u odnosu na
nacionalnu državu. Promjena granica demokratskog građanstva, priroda političkog identiteta
u svjetlu odnosa sa multikulturalizmom ključna su pitanja koja aktuelizuje globalni kontekst
sa „turbulencijom migracija“ i jačanjem tzv. „mikro-nacija“ na poddržavnom nivou.
The issue of multiculturalism, launched by the difficulties of the liberal democracies in the
management of ethno-cultural diversity and its incorporation into the existing institutional
order, attracts the attention of academic lay public in recent years. The term
"multiculturalism" is usually used in two senses. First, in a descriptive and neutral sense as a
synonym for multiculturalism, when it refers to the fact of existing of a cultural and ethnic
pluralism within the nation-state. In the strict sense used term is ideological and normative,
programmatic and political response to the challenge of the integration of different cultural
and ethnic minorities into the nation state in a way that implies recognition of their cultural
and ethnic identity. Multiculturalism in a political and theoretical way occurs as a reaction to
the failure of the assimilation model in the integration of a different cultural and ethnic
groups into the nation-state. Modern states, especially the most deve...loped ones, in the terms
of globalization are exposed to waves of immigrants of a different cultural and ethnic
characteristics. The ideal of homogeneity, which modern and developed contries desired,
could never be fully implemented, and the model of assimilation, starting from the seventies
of the twentieth century, is mainly defined as an unrealistic, unnecessary and unjust.
Globalization is the age that, despite of its imbalances, involves much more intensive
weakening of borders and the removal of barriers related to any previous historical period. In
this regard, one can emhasize a few processes and changes in the developed Western
European democracies, which are directly related to the globalization and are in the favor of
relevance and survival of the multiculturalism. First, globalization is complicated by cultural
pluralism within many countries causing the “Turbulence of migration”, that foregrounds the
problem of integrating a growing number of immigrants of different cultural and ethnic
backgrounds. By the reproduction of cultural and ethnic diversity within a strong national
government, globalization intensified its cultural requirements and the requirements for the
recognition of ethnic identity, which resulted the multiplication of the expectations towards
the liberal-democratic state to meet the requirements, regarding to the reconstruction of
cultural identity. The period of globalization is characterized by a kind of paradox - on the
one hand all the global unifying processes are growing stronger, while on the other hand, the
particular communities are being emphasized and strengthened. There is an increasing need,
7
requirements and individualism in modern society, but also a frustration due to lack of
feeling of security, that comes from an unambiguous place in the social structure. Because of
that one should not be surprised by restoring and strengthening the tradition of ethnic and
national origin, which is contrary to the expectations of modernization theory. Particular,
ethno-national belonging does not weaken, but, paradoxically, in the age of globalization, it
strengthens and it is one of the ways in which globalization contributes to the current events
and the presence of multiculturalism used in demographic and descriptive sense.
Reconstruction and return of the ethnicity (the Ethnic Revival) in the last decades of the
twentieth century are related to the migration and revival of the territorially concentrated
minority groups` nationalism in the territory of nation-states. It is about the so-called ‘ethnic
groups’ in the first and minorities in the second case, if we use the terminology of Villa
Kimlika. Requests that immigrants send to the national state are usually different from the
requests that minorities have. The first is mainly concerned to ensuring social integration into
society and the acceptance of members of the ethnic group as the rightful, with all
recognition and respect for cultural differences and particularities of identity at the level of
law and state institutions. Ethnic minorities often tend to preserve and promote the selfgoverning,
autonomous position in relation to the nation-state. Changing boundaries of
democratic citizenship, the nature of political identity according to the relationship with
multiculturalism are basic issues, which are actualized by the global context with the
"turbulence of migration" and the strengthening of the so-called "micro-nation" at the subnational
level.