Uticaj različitih rastvora za peritoneumsku dijalizu na karakteristike membrane peritoneuma
Effects of different fluids for peritoneal dialysis on peritoneal membrane characteristics
Doktorand
Jovanović, Nataša Ž.Mentor
Stojimirović, BiljanaČlanovi komisije
Žunić-Božinovski, SnežanaBogdanović, Radovan
Laušević, Željko
Poskurica, Mileta
Metapodaci
Prikaz svih podataka o disertacijiSažetak
Peritoneumska dijaliza (PD) je metoda zamene funkcije bubrega koju koristi
više od sto hiljada bolesnika sa terminalnom bubrežnom slabošću širom sveta, tj. oko
10 do 15% ukupne dijalizne populacije. Najvažniji problemi na dugotrajnom lečenju
peritoneumskim dijalizama su infekcije i promene trbušne maramice usled delovanja
dijaliznih rastvora, a gubitak kvaliteta dijalize je uzrok povećanog morbiditeta i
mortaliteta. Promene, koje se zapažaju u oko 50% bolesnika koji su na dugotrajnom
lečenju peritoneumskim dijalizama, su progresivna fibroza, angiogeneza i vaskularna
degeneracija udružene sa ubrzanjem transportnog statusa i smanjenjem ultrafiltracije.
Tokom protekle dve decenije, kvalitet dijalize je poboljšan, zahvaljujući primeni
novih dijaliznih rastvora, savremenijih konekcija, automatske peritoneumske dijalize,
racionalnih antibiotskih protokola ali nije rešen problem oštećenja trbušne maramice.
Zbog toga neophodno je ispitivanje uzroka degenerativnih promena trbušne maramice,
reak...cije trbušne maramice na inflamaciju i infekciju, mehanizama peritoneumske
fibroze i vaskularnog oštećenja koji uzrokuju poremećaj membrane.
Ispitivanje morfoloških promena trbušne maramice u humanoj populaciji
praćeno je mnogobrojnim etičkim i tehničkim problemima i to opravdava kreiranje
mnogobrojnih animalnih modela peritoneumske dijalize tokom poslednjih decenija.
Struktura trbušne maramice je slična u različitim vrstama životinja, što opravdava
upoređivanja između vrsta.
Ciljevi našeg istraživanja su: ispitavanje mogućnosti uvođenja novog,
modifikovanog eksperimentalnog hroničnog infuzionog ne-uremijskog modela PD,
koji bi bio praktičan, jednostavan, jeftin; istraživanje dugotrajnih efekata dijalizata
na morfološke karakteristike tkiva peritoneuma eksperimentalnih životinja;
morfometrijska analiza krvnih sudova peritoneuma eksperimentalnih životinja pre i
posle izlaganja dijaliznim ratsvorima. Ciljevi rada su i ispitivanje uticaja rastvora za
peritoneumsku dijalizu na transportni status i na kvalitet dijalize tokom hroničnog
lečenja peritoneumskim dijalizama; ispitivanje koncentracije faktora rasta vaskularnog
endotela, kao angiogenetskog faktora, i transformišućeg faktora rasta beta 1, kao
fibrogenetskog faktora, u izlivenom dijalizatu i u serumu tokom hroničnog dijaliznog
programa; ispitivanje koncentracije kancer antigena 125 kao markera očuvanja trbušne
maramice u izlivenom dijalizatu tokom prvih 6 meseci lečenja hroničnim programom
peritoneumske dijalize.
Peritoneal dialysis as renal replacement modality is performed by more than
one hundred thousands patients affected by end-stage renal disease worldwide, which
rapresents about 15% of the total dialysed population. The most important problems on
long term peritoneal dialysis are infections and changes of peritoneal membrane due
to effects of bioincompatible dialysis fluids, while inadequate dialysis cause increased
rates of morbidity and mortality. Morphological changes found in about 50% of patients
on long-term dialysis treatment are progressive fibrosis, neoangiogenesis and vascular
degenertion leading to increased small solutes transport rates and ultrafiltration failure.
During the last decades, quality of peritoneal dialysis has been improved, thanking
to introduction of new more biocompatible dialysis solutions, safe connections,
introduction of automated peritoneal dialysis, application of rational antibiotic
protocols in treatment of infectious complications, but the problem o...f peritoneal
membrane damage has not been solved so far. Etiology and pathogenesis of peritoneal
membrane degenerative process, reaction of peritoneal membrane to inflammation
and infection, neoangiogenic and fibrogenic pathways causing ultrafiltration failure
are still stadied.
Morphological examination of peritoneal membrane in human population
is followed by a lot of ethical and technical problems, which brought to creation of
several experimental animal models of peritoneal dialysis during the last years.
Peritoneal membrane structure is similar in different animal species, and that allows
confrontation among different sorts.
The aim of the study was the creation of a newly chronic non-uremic
instillation experimental model of peritoneal dialysis, to be easy to perform,
reproducible, cheap; examination of long-term effects of dialysis fluid on morphology
of peritoneal membrane in experimental animal; morphometric analysis of peritoneal
blood vessels in the experimental model before and after dialysis treatment. Further
aims of the study were: analysis of dialysis fluids on peritoeal dialysis quality and
transport characteristics in patients on chronic peritoneal dialysis treatment;
examination of serum and effluent dialysate concentrations of angiogenetic vascular
endothelial growth factor and fibrogenetic transforming grpwth factor beta 1; analysis
of effluent concentrations of cancer antigen 125 in effluent dialysate during the first 6
months of chronic peritoneal dialysis treatment.