Kritika shvatanja prekarijata kao nove društvene klase
Докторанд
Perović, MilošМентор
Skoric, MarkoЧланови комисије
Janković, DejanKisjuhas, Aleksej
Skoric, Marko
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
U ovoj disertaciji sprovedena je analiza fenomena prekarnog rada, te kritika poimanja prekarijata kao posebne društvene klase u savremenom društvu. U prvom poglavlju rada izvršeno je određenje prekarnog rada i društvene klase, pregledom najrelevantnijih stanovišta o ovim pojmovima u društvenim naukama. Uvidi Gaja Stendinga postavljeni su kao fundus kritičkog posmatranja stanovišta o prekarijatu kao posebnoj društvenoj klasi. Razlog zbog kog je značajan deo prvog poglavlja rada posvećen razmatranju i kritici Stendingovog stanovišta sadržan je u činjenici da je ovaj autor prvi pokušao da na celovit način analizira fenomene prekarnog rada i prekarijata, usled čega su njegovi uvidi o predočenim fenomenima polazna referenca u savremenim sociološkim analizama ovih fenomena. U drugom poglavlju izvršen je pregled Marksove kritike političke ekonomije, odnosno principa na kojima počiva kapitalistički način proizvodnje. Nužnost ovog postupka opravdan je potrebom da se razobliči uvreženo shvatanje... da su prekarni rad kao fenomen i prekarijat kao specifična kategorija radnog stanovništva nove društvene pojave koje datiraju od ustoličenja neoliberalizma kao vladajuće ekonomske, političke, akademske i ideološke paradigme globalnog socioekonomskog sistema kapitalizma. Suprotno tome, opise prekarnog rada i prekarijata moguće je naći u Marksovim kritičkim opservacijama kapitalističkog načina proizvodnje – u 23. poglavlju 1. toma Kapitala koje nosi naslov „Opšti zakon kapitalističke akumulacije“. U njemu Marks prezentuje funkciju i ulogu koju u procesu kapitalističke akumulacije obavlja kategorija radničke klase koju naziva relativno suvišnim radničkim stanovništvom ili rezervnom armijom rada. Funkcija i uloga prekarijata u savremenoj kapitalističkoj ekonomiji je istovetna funkciji i ulozi relativno suvišnog radničkog stanovništva. Ono što predstavlja bitnu razliku između fenomena savremenog prekarnog rada i fenomena koje Marks opisuje u Kapitalu jeste to da se nesigurni, prekarni rad u neoliberalnoj fazi kapitalizma prostire preko granica radničke klase, te obuhvata i delove srednje klase, odnosno i one delove radnog stanovništva koja su po životnom standardu iznad nivoa radničke klase. Shodno tome, centralna teza u ovom radu je da su prekarni rad i prekarijat transklasni fenomeni u savremenom društvu. Imajući u vidu da prekarni rad nije nikakva devijacija u istorijatu kapitalizma, nego fenomen imanentan kapitalističkom načinu proizvodnje, ovaj rad je zasnovan kao kritička analiza totaliteta predočenog socioekonomskog sistema. Ovakav stav implicira da se problemu prekarnog rada moralo pristupiti istorijskim metodom, uzimajući u obzir njegove manifestacije od početka industrijalizacije do danas. S obzirom na globalni karakter kapitalističkih odnosa, za okvir analize fenomena prekarnog rada i prekarijata uzet je globalni socioekonomski sistem čija je bitna odlika nejednak razvoj njegovih delova, odnosno podela ove celine na centar, poluperiferiju i periferiju. Iluzija o prekarnom radu kao novom fenomenu, te o prekarijatu kao novoj društvenoj klasi je posledica metodoloških propusta onih istraživača koji za okvir analize uzimaju samo razvijene, centralne države globalne ekonomije u kojima je u kratkom periodu od kraja Drugog svetskog rata do sedamdesetih godina 20. veka postojao sistem stabilnog zaposlenja. Osnovna teza autora je da je takav sistem bio moguć samo zbog postojanja veoma snažnog bloka socijalističkih država i snažnih organizacija radničkog pokreta u centralnim zemljama kapitalizma, usled čega je tamošnja vladajuća klasa bila primorana na svojevrstan klasni kompromis koji se, između ostalog, ogledao i u stabilnom zaposlenju i niskoj stopi nezaposlenosti u ovom periodu. Da bi se u potpunosti razumeli fenomeni prekarnog rada i prekarijata potrebno je razumeti na koji način funkcioniše globalni kapitalizam. Iz tog razloga je značajan deo trećeg poglavlja posvećen analizi globalne ekonomije, odnosno osvetljavanju fenomena imperijalizma kao sistema eksploatacije rada. resursa i sirovina kapitalističke periferije od strane monopolističkog kapitala centralnih država. Ono u čemu se najveći deo istraživača slaže je da su savremeni prekarni rad i prekarijat posledica implementacije neoliberalne paradigme u ekonomiji i politici. Stoga je u četvrtom poglavlju disertacije sprovedena analiza neoliberalizma kao aktuelne faze u istoriji kapitalizma. Neoliberalizam je ovde shvaćen kao kontrarevolucionarni proces redistribucije ukupnog globalnog društvenog bogatstva od dna ka vrhu klasne piramide, čemu svedoči permanentno višedecenijsko povećanje društvene nejednakosti na planetarnom nivou. Ovaj složeni fenomen ima više aspekata kojima je posvećena pažnja u ovom poglavlju. Peti deo rada posvećen je manifestacijama prekarnog rada u savremenom društvu, sa posebnim osvrtom na prekarni rad u digitalnoj ekonomiji. Ovde se kritički ispituje i osporava stanovište ideologa neoliberalizma o nužnosti deindustrijalizacije i „postindustrijskom društvu“. Tim tvrdnjama su suprotstavljeni empirijski podaci o broju zaposlenih u industrijskoj proizvodnji i poljoprivredi koji su komparirani sa relevantnim demografskim podacima s početka 20. veka. Rezultat ovog postupka je spoznaja da je danas na planetarnom nivou u industriji i poljoprivredi zaposlen približno isti broj ljudi koji je činio ukupnu globalnu populaciju 1900. godine. U ovom poglavlju je analiziran prekarni rad u sektorima industrije, u uslužnoj delatnosti i digitalnoj ekonomiji, te prekarnost migrantske populacije. Poslednje, šesto poglavlje, bavi se prekarnim radom u srpskom društvu koje prema relevantnim istraživanjima spada u društva sa najvećim društvenim nejednakostima i najvećom stopom prekarnog rada na evropskom kontinentu. U ovom poglavlju se utvrđuju razmere prekarnog rada, ali i realna stopa nezaposlenosti u Srbiji. Analiziran je prekarni rad u industriji, posebno u industrijskim postrojenjima koja su u prethodnoj deceniji pokretana putem „Stranih direktnih investicija“, te prekarni rad u novinarskoj profesiji, u digitalnoj ekonomiji i prekarni rad migrantske radne snage u Srbiji. S obzirom da su se u toku pisanja rada desile dve krupne globalne krize (Kovid-19 i rat u Ukrajini) koje su se značajno odrazile na svetsku ekonomiju i položaj prekarnih radnika, u zaključku je, pored evaluacije osnovnog teksta, izvršena i kratka analiza uticaja ovih društveno-ekonomskih potresa na predmet istraživanja.