Neokolonijalne prakse međunarodnih nevladinih organizacija na početku XXI veka
Neocolonial practices of international nongovernmental organizations at the beginning of XXI century
Докторанд
Vićentić, JelenaМентор
Džuverović, NemanjaЧланови комисије
Sekulić, NadaMilošević, Aleksandar
Tepšić, Goran
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Nevladine organizacije krajem XX veka postaju brojni i uticajni akteri sa vidljivim
prisustvom na međunarodnoj sceni. Programska aktivnost nevladinih organizacija obuhvata
širok spektar delatnosti: od pomoći i obezbeđenja neophodnih usluga, do zagovaranja politika
na nacionalnom i međunarodnom nivou. Razvojna ili humanitarna delatnost nevladinih
organizacija uključuje sprovođenje programskih aktivnosti na konkretnim lokacijama uz
zastupljenost specifičnih ciljnih grupa, ekspertizu i savetodavnu ulogu namenjenu državamapartnerima,
određeni stepen koordinacije unutar razvojnog sektora, kao i koordinirane političke
akcije u sklopu transnacionalnih nevladinih mreža ili koalicija. Rad razmatra delovanje
nevladinih organizacija uključenih u razvojnu ili humanitarnu delatnost i ukazuje na
institucionalne okvire i prakse koje odražavaju, podržavaju i uvećavaju efekte neokolonijalnog
poretka i kolonijalnosti u XXI veku.
Kolonijalnost kao tekovina kolonijalizma i naličje modernosti podrazumeva r...asne,
rodne, društvene i ekonomske hijerarhije koje su duboko usađene u strukture savremenih
društvenih poredaka kao prirodne i neizbežne. Rad na primerima iz različitih geografskih
konteksta i sa različitih nivoa delovanja, kao i na primerima dinamike transnacionalnog
umrežavanja i interakcije između reprezentativne donatorske države i nevladinih organizacija,
daje odgovor na pitanje koje metodologije i sredstva ulaze u prakse nevladinih organizacija
koje odražavaju i obnavljaju pomenuti poredak kolonijalnosti i sa kakvim ishodima po same
organizacije i njihovo socijalno okruženje. Istovremeno će izvršiti mapiranje karakteristika
nevladinih organizacija – nosilaca tradicije liberalnog pluralizma – u domenu kolonijalnosti i
evrocentrizma kao specifične racionalnosti. Posebna pažnja je usmerena na evrocentrizam i
rasizam kao epistemološku poziciju delovanja i ishodište za njihov doprinos sprovođenju
neoliberalne agende. Na temeljima kritičkih razmatranja razvoja i dekolonijalne teorije, rad
ukazuje na fiksiranost nevladinih organizacija sa međunarodnim delovanjem unutar pomenute
specifične racionalnosti koja pretenduje na univerzalnost. Uslovljenost nevladinih organizacija
paradigmom liberalnog pluralizma, neoliberalnim strukturama i evrocentričnim hijerarhijskim
ustrojstvom onemogućava iskorak iz domena reprodukcije kolonijalnosti.
The increased proliferation of non-governmental organizations (NGOs) in the last
decades of the 20th century has contributed to the surge in their international visibility and
influence. The programmatic activities of the NGOs cover a comprehensive spectrum of roles:
from aid and necessary service provision to advocacy on the national and international levels.
The humanitarian and international development engagements of the NGOs include:
implementation of programs in concrete locations, with participation of specific target groups
of beneficiaries; non-governmental expertise and advisory role aimed at state-partners; a
sufficient level of coordination within the development sector; and, coordinated policy action
exercised through transnational non-governmental networks or coalitions. This dissertation
explores the workings of NGOs taking part in development and humanitarian intervention in
the Global South, with a particular focus on the institutional frameworks and practices that
ref...lect and reaffirm, reproduce and enhance the effects of the neocolonial order and coloniality
at the beginning of the 21st century.
Coloniality as the lingering effect of colonialism and the backside to modernity
involves racial, gender, social and economic hierarchies, deeply embedded in the structures of
the contemporary social orders as natural and inevitable. This dissertation presents a variety of
examples from diverse geographic contexts and different levels of implementation, as well as
examples of the dynamics of transnational networking and donor state interactions with NGOs.
Thus, it offers insights into methodologies and means constituting the practices of NGOs that
reproduce the colonial matrix of power, while contributing to particular institutional and social
effects. A mapping of the characteristics of NGOs, as bearers of the traditions of liberal
pluralism, is conducted within the domain of coloniality, and situated in Eurocentrism as a
specific rationality. Eurocentrism and racism are considered as a point of departure for NGOs
contribution to the neoliberal agenda. Drawing from critical thought about development and
decolonial theoretical approaches, the dissertation points towards the fixedness of NGOs within
the abovementioned Eurocentric rationality, which claims universal validity. The contingent
nature of NGOs’ relationship to the paradigm of liberal pluralism, neoliberal structures, and
Eurocentric hierarchic order, makes NGOs agency outside of the domain of reproduction of
coloniality unfeasible.