Socijalno-ekonomske determinante i paradigme održivog razvoja Libije
Socio-economic determinants and paradigmes of sustainable development of Libya
Metadata
Show full item recordAbstract
Održivi razvoj je složen, više dimenzionalni koncept. Koncept održivog razvoja podrazumeva uravnotežen ekonomski, socijalni i kulturni razvoj bez ugrožavanja životne sredine, čime će se i budućim generacijama omogućiti da se razvijaju na istom ili višem nivou. On je usmeren na očuvanje i zaštitu životne sredine i na racionalno korišćenje prirodnog bogatstva države i povezano sa tim na podizanje kvaliteta životne sredine i kvaliteta života. Radi ostvarivanja održivog razvoja neophodno je uspostavljanje novih društvenih vrednosti koje se zasnivaju na znanju, kreativnosti i sposobnosti ljudskih resursa jednom rečju stvaranja kvalitetnog menadžmenta sa tendencijom da se dosadašnje društvo transformiše u društvo koje uči. Koncept održivog razvoja podrazumeva favorizovanje učenja i znanja. Neracionalno i neodgovorno korišćenje prirodnih resursa prouzrokovalo je katastrofalno zagađenje vazduha, vode i zemljišta. Veliki broj zagađivača širom sveta doveo je do globalnih promena: oštećenja ozons...kog omotača, klimatskih promena, poremećaja biološke ravnoteže, nestanka mnogih vrsta flore i faune. Međutim, poslednje decenije dvadesetog veka obeležili su značajni napori za očuvanje i unapređenje prilično degradirane životne sredine. Osmišljeni su mnogi projekti i strategije, u svim oblastima čovekovih aktivnosti, pa i u poljoprivredi, koji će pomoći da se zagađivanje životne sredine svede na granice normale. Predmet ove disertacije su socijalno-ekonomske determinante i paradigme održivog razvoja u Libiji. Ukoliko se dobro prepoznaju i definišu determinante održivog razvoja onda je moguće uspostaviti odgovarajući model (modele), održivog razvoja Libije. Koncept održivog razvoja mora popraviti socijalne nejednakosti i štetu životne sredine, uz održavanje zdravog ekonomskog osnova. Očuvanje prirodnog kapitala je od suštinske važnosti za održivu ekonomsku proizvodnju i međugeneracijsku jednakost. Sa ekološke perspektive, i populacija i ukupna potražnja za resursima treba da budu ograničeni u veličini, a integritet ekosistema i raznovrsnost vrsta treba da se održavaju. Socijalna jednakost, ispunjavanje osnovnih zdravstvenih i obrazovnih potreba i demokratija participativnog karaktera su ključni elementi razvoja i sa njima je povezana održivost životne sredine. Uzeti zajedno, ovi principi jasno ukazuju na nove smernice za razvoj procesa. Jedan od načina da se doprinese očuvanju prirodnog okuženja je i ekološki sistem proizvodnje hrane, odnosno organska poljoprivreda. Ovaj način proizvodnje funkcioniše u skladu sa principima održivog razvoja. Generalna hipoteza da ukoliko se dobro prepoznaju i definišu determinante održivog razvoja onda je moguće uspostaviti odgovarajući model (modele), održivog razvoja Libije. Naravno da pri tome treba da se uključe svi akteri od Vlade Libije do lokalnog stanovništva. Pre toga je potrebno da se seteknu neophodni uslovi koji podrazumevaju prestanak svih vrsta podela u Libiji. Zatim je potrebno analizirati postojeće stanje svih determinanti, izvršiti pripreme, doneti odgovarajuće mere, sprovesti prethodno pripremljene planove, i najzad doneti odluke koje će ići u prilog održivog razvoja u Libiji na svim nivoima od lokalnog do državnog. Pri tome treba poći od manjih ciljeva jer što su ciljevi održivog razvoja viši to su oni veća prepreka za aktere koji u njemu učestvuju, te ih je utoliko teže postići.