Poređenje subkliničke nefrotoksičnosti izazvane gadolinijumom i jodnim kontrastnim sredstvom kod dece sa normalnom bubrežnom funkcijom
Comparison between subclinical nephrotoxicity after gadolinium and iodinatedbased contrast media exposure in children with normal renal function
Doktorand
Spasojević-Dimitrijeva, Brankica B.Mentor
Kostić, MirjanaČlanovi komisije
Stojimirović, BiljanaKotur Stevuljević, Jelena
Peco-Antić, Amira
Metapodaci
Prikaz svih podataka o disertacijiSažetak
Da se utvrdi razliku između gadolinijumskog i jodnog kontrasta u nastanku subkliničkog
oštećenja bubrega iskazanog novim biomarkerima (NGAL i KIM). Da se ispita pojava
eventualnog kliničkog oštećenja bubrega u populaciji dece sa normalnom bubrežnom funkcijom
posle primene gadolinijumskog i jodnog kontrasta kao i mogućnost njenog što ranijeg otkrivanja
upotrebom novih biomarkera, serumskog i urinarnog NGAL-a i urinarnog KIM-1. Da se evaluira
eventualni uticaj intravenske hidracije pre i posle primene kontrasta na nastanak bubrežnog
oštećenja kod dece sa normalnom bubrežnom funkcijom. Da se razmotri uticaj doze primenjenog
kontrasta kao i istovremene primene antihipertenzivne terapije na nastanak bubrežnog oštećenja
Metodologija: Naše prospektivno istraživanje je obavljeno kod 123 dece i adolescenata kod
kojih su primenjene dve vrste kontrastnih snimanja u periodu od 1. januara 2013 godine do 31
decembra 2015 godine. Prva grupa (n=58) pacijenata sa acijanogenim urođenim srčanim
manama je... tokom angiografije primala nisko osmolarni, ne-jonski kontrast na bazi joda
(iopromide, Ultravist® 370). Drugu grupu (n=65) su sačinjavali pacijenti sa suspektnim
anomalijama urotrakta, bilo izvodnog sistema, bilo krvnih sudova bubrega kojima je rađena MR
angiografija/urografija sa primenom gadolinijumskog kontrasta (gadopentetate dimeglumine,
Magnevist®). Svakom pacijentu su uzimani uzorci urina pre snimanja (unutar 24h od snimanja,
0h), zatim posle 4, 24 i 48 sati od primenjenog kontrasta. Uzorci seruma su uzimani tri puta: pre
snimanja, posle 24 i 48 sati od primenjene kontrastne procedure. Pored standardnih
laboratorijskih parametara, u navedenim uzorcima su metodom ELISA određivani i serumski
cistatin C, serumski i urinarni NGAL i urinarni KIM-1.
Rezultati: Pacijenti koji su primili iopromide (n=58) su imali izraženiji pad eGFR posle 24 h
(ΔGFR 10,77 (21,24) ml/min/1,73m2) u poređenju sa pacijentima koji su kao kontrasno sredstvo
primili Gd-DTPA (n=65), (ΔGFR 5,93 (21,23) ml/min/1,73m2). Za razliku od cistatina C koji se
nije menjao kroz vreme u obe grupe kontrasta, u grupi pacijenata koja je primala iopromide,
posle 24h od ekspozicije kontrastu, serumski kreatinin je značajnije porastao u odnosu na grupu
koja je primila Gd-DTPA (Δcreatinine 6,0 (10,0) μmol/l, P= 0,03; Δcreatinine 4,0 (12,0) μmol/l,
P=0,027)...
To determine the difference between gadolinium and iodine contrast media in the
development of subclinical kidney damage expressed with new biomarkers (NGAL and KIM).
To investigate the possible occurrence of acute kidney injury in children with normal renal
function after administration of iodinated and gadolinium based contrast and investigation the
possibility of its early detection by using new biomarkers, such serum and urinary NGAL and
urinary KIM-1. Also, to evaluate the possible effect of intravenous hydration before and after
contrast on kidney function in children with normal renal function. And, to assess the impact of
the dose of administered contrast media, as well as, evaluation of concomitant antihypertensive
therapy on the possible renal impairment in children with normal kidney function.
Material and Methods: We performed a prospective study of 123 children and adolescents
undergoing contrast media exposure in a single center from January 1st, 2013 to December 31st,
20...15. The first group (n=58) of patients with acyanotic congenital heart disease were
undergoing angiography with low osmolar non-ionic, iodine based contrast administration
(iopromide, Ultravist® 370). The second one (n=65) consisted of patients with suspected urinary
tract anomalies who were undergoing MR angiography/urography with gadolinium based
contrast administration (gadopentetate dimeglumine, Magnevist®). For each patient, four urine
samples were obtained that corresponded to time 0 h (within 1-day pre contrast exposure), 4, 24
and 48 hours after procedure. The serum samples were obtained three times: within 1-day pre
contrast exposure, 24 and 48 hours after procedure. In addition to standard laboratory
parameters, serum cystatin C, serum and urinary NGAL and urinary KIM-1 were determined by
ELISA.
Results: Patients who have received iopromide (n = 58) had a more pronounced decrease eGFR
after 24 h (ΔGFR 10.77 (21.24) ml / min / 1.73m2) as compared to patients who received a Gd-
DTPA ( n = 65), (ΔGFR 5.93 (21.23) ml / min / 1.73m2). In contrast to the cystatin C, which did
not change over time in both groups of contrast, in the group of patients who received iopromide,
after 24 hours of exposure contrast, serum creatinine, is significantly increased in comparison
with the group which received Gd-DTPA (Δcreatinine 6.0 (10.0) mcmol/l, P = 0.03; Δcreatinine
4.0 (12.0) mcmol/l, P = 0.027)...