Uticaj probiotskog kvasca Saccharomyces boulardii na adheziju Candida glabrata

Abstract

Široka upotreba imunosupresivnih terapija zajedno sa antimikotičnim terapijama šitokog spektra značajno je povećala učestalost površinskih i sistemskih infekcija uzrokovanih patogenim kvascem Candida glabrata. Zbog povećane rezistentnosti vrste C. glabrata na klasične antimikotike, javila se potreba za pronalaskom novih alternativa u prevenciji i lečenju infekcija izazvanih ovim patogenom. Tokom poslednjih nekoliko godina se u velikoj meri razmatra potencijalni benefit probiotskih mikroorganizama na zdravlje ljudi. Pored primene brojnih probiotskih bakterija, Saccharomyces boulardii je jedina vrsta kvasca za koju je dokazano da poseduje svojstva koja karakterišu probiotike. Cilj istraživanja ove doktorske disertacije je ispitivanje uticaja probiotskog kvasca S. boulardii na adheziju kvasca C. glabrata na polistitren površinu pri različitim temperaturama, pH vrednostima i u prisustvu različitih koncentracija tri klinički važna antimikotika kao što su flukonazol, itrakonazol i amfotericin B. Hidrofobnost površine ćelije (CSH) sojeva kvasca C. glabrata je određena u cilju procene korelacije između ove fizičko-hemijske osobine i adhezije na polistiren površinu. Pored toga, ispitana je adhezija kvasca C. glabrata u ko-kulturi sa drugim vrstama mikroorganizama. Testirana su tri soja kvasca C. glabrata, kvasci Candida krusei i Saccharomyces cerevisiae, kao i dve vrste probiotskih bakterija Lactobacillus rhamnosus i Lactobacillus casei. Metoda korišćena za procenu adhezije bila je bojenje kristal violetom, dok je hidrofobnost površine ćelije sojeva kvasca C. glabrata određena testom Mikrobne adhezije na ugljovodonike. Naši rezultati su pokazali da uprkos neadhezivnosti ćelija probiotskog kvasca S. boulardii, ovaj probiotik je značajno uticao na sposobnost adhezije kvasca C. glabrata. Ovaj efekat je bio veoma zavisan od sojeva vrste C. glabrata, i bio je antagonistički ili sinergistički. Što se tiče faktora životne sredine, temperatura nije pokazala značajan uticaj na modulatorni efekat probiotskog kvasca S. boulardii, dok pri visokoj pH vrednosti, probiotski kvasac nije uspeo da potisne adheziju sojeva kvasca C. glabrata. Sličan efekat je primećen u eksperimentima sa antimikoticima, gde su povećane koncentracije antimikotika smanjile modulatorni efekat S. boulardii na adheziju C. glabrata. Sojevi vrste C. glabrata u ko-kulturi sa neadhezivnim patogenim sojevima vrsta C. krusei i S. cerevisiae su pokazali slabiju adheziju nego u ko-kulturi sa neadhezivnim probiotskim sojevima vrste S. boulardii, L. rhamnosus i L. casei. Što ukazuje da se adhezivnost dve odvojene kulture ne može korisiti za predviđanje adhezivnosti njihove ko-kulture. Nije utvrđena korelacija između hidrofobnosti površine ćelije i adhezije na polistiren površinu sojeva kvasca C. glabrata, što ukazuje da hidrofobnost ćelijskog zida ne mora uvek da bude precizna mera adhezivnog potencijala.

Following the widespread use of immunosuppressive therapy together with broadspectrum antimycotic therapy, the frequency of mucosal and systemic infections caused by the pathogenic yeast Candida glabrata has increased in the past decades. Due to the resistance of C. glabrata to existing azole drugs, it is very important to look for new strategies helping the treatment of such fungal diseases. An increasing number of potential health benefits are being attributed to probiotic treatments. They include various bacterial probiotics, while among yeast only Saccharomyces boulardii (nom. nud.) is used extensively as a probiotic and often marketed as a dietary supplement. The aim of this doctoral dissertation is to investigate the effect of the probiotic yeast S. boulardii on the adhesion of C. glabrata to polystyrene surface at different temperatures, pH values, and in the presence of three clinically important antifungal drugs, namely fluconazole, itraconazole, and amphotericin B. The cell surface hydrophobicity (CSH) of the tested C. glabrata strains has been determined as well in order to test for a possible correlation between this physico-chemical property and the ability to adhere to polystyrene surface. In addition, Candida krusei, Saccharomyces cerevisiae, two bacterial probiotics Lactobacillus rhamnosus and Lactobacillus casei were tested in a co-culture with C. glabrata as well. The method used to assess adhesion was crystal violet staining. The CSH of C. glabrata strains was determined using the Microbial Adhesion To Hydrocarbon (MATH) test. Our results showed that despite the nonadhesiveness of S. boulardii cells, this probiotic significantly affected the adherence ability of C. glabrata. This effect was highly dependent on C. glabrata strain and was either antagonistic or synergistic. Regarding the extrinsic factors, temperature did not indicate any significant influence on this S. boulardii modulatory effect, while at high pH, S. boulardii did not manage to repress the adhesion of C. glabrata strains. Similar effect was observed in the experiments with antimycotics, where increased concentrations of antimycotic reduced the modulatory effect of S. boulardii on C. glabrata adhesion. C. glabrata strains in the co-cultures with non-adhesive pathogenic strains C. krusei and S. cerevisiae showed weaker adhesion than in co-cultures with non-adhesive probiotic strains S. boulardii, L. rhamnosus and L. casei. This indicates that the adhesiveness of two separate cultures could not be used to predict the adhesiveness of their co-culture. Further, there is no correlation between cell surface hydrophobicity and adhesion of C. glabrata strains to the polystyrene surface, which indicates that the hydrophobicity of the cell wall must not always be the precise measure of the adhesive potential.