Syntactic strategies behind free relatives

Abstract

The topic of this thesis is the syntax of free relative clauses and specificational pseudoclefts, with the focus on English and Serbian. It offers a unifying analysis for the range of phenomena related to the syntax of free relative clauses in English and Serbian, within a structure sharing, or multi-dominance approach. This approach assumes the existence of a particular type of displacement in syntax, which is referred to as grafting, and argues for its validity on theoretical and empirical ground. It is argued in this thesis that grafting enables a more parsimonious account of a range of phenomena related to the properties of free relatives in both languages. As far as the Serbian data is concerned, it has been shown that the common observation about a less constrained 8 distribution of FRs in langugages with null subjects is wrong, and the analysis of the relevant data is provided. This thesis also provides an account of specificational pseudoclefts in Serbian – determining what counts as this type of construction and to what degree it matches the properties of English specificiational pseudoclefts. It has been argued that their derivation involves predicate raising and not the question-plus-deletion analysis. Finally, this work provides an important insight into the nature of clausal predicates inside copular constructions in English and Serbian the key properties that connect them.

Tema ove teze je sintaksa dopunskih nominalnih klauza i neodređenih generalizirajućih zavisnih rečenica u engleskom i srpskom jeziku. Ovaj rad nudi zajedničku analizu niza fenomena koji su karakteristični za dopunske relativne klauze u engleskom i srpskom, u duhu pristupa zajedničkih struktura ili višestruke dominacije. Ovaj pristup pretpostavlja postojanje posebne vrste sintaksickog spajanja konstituenata, koje se naziva i kalemljenjem, a ovaj rad dokazuje njegovu validnost i emprijisku zasnovanost. Glavna teza ovog rada je da kalemljenje omogućava jednostavnije objašnjenje niza fenomena vezanih za karakterstike dopunskih nominalnih klauza u oba jezika. Što se tiče podataka iz srpskog jezika, ova teza pokazuje da je pogrešna uobičajena konstatacija o slobodnijoj distribuciji dopunskih nominalnih klauza u jezicima sa fonološki nerealizovanim subjektom, i nudi analizu činjenica koje su u tom pogledu relevantne. Ova teza takođe nudi analizu neodređenih generalizirajućih zavisnih klauza u srpskom jeziku tako što definiše tip konstrukicje koji se može smatrati ovom vrstom klauze, kao i meru u kojoj ona deli svojstva sa ovim tipom klauza u engleskom jeziku. Ovaj rad obrazlaže zašto je pomeranje predikata adekvatnija analiza ovih konstrukcija od analize poznate kao pitanje plus brisanje. Konačno, ovaj rad nudi zanimljivo zapažanje u vezi sa prirodom klauza koje imaju funkciju predikata u prostim rečenicama sa glagolom biti.