Iseljenici u Severnoj Americi i jugoslovenska država
Emigration in North America and Yugoslav state 1918-1945
Doktorand
Đikanović, Vesna Š.Mentor
Dimić, LjubodragČlanovi komisije
Radojević, MiraŽivotić, Aleksandar
Radić, Radmila
Gudac Dodić, Vera
Metapodaci
Prikaz svih podataka o disertacijiSažetak
Godine Prvog svetskog rata ukazale su na mogućnosti saradnje starokrajske
politike sa iseljeničkom zajednicom na prostoru severne Amerike. Saradnja i kontakt nove
jugoslovenske države i iseljenika u Americi nastavljena je i nakon okončanja Velikog rata.
Jugoslovenska država polazila je od principa da su iseljenici deo narodnog jedinstva. Taj
princip odredio je okvir iseljeničke politike kao i nastup države prema iseljenicima. Želela
se saradnja i preduzeti su koraci da se ona i ostvari. Ambiciozni planovi ali, u praksi, i niz
problema pratili su ove kontakte države i iseljeničke zajednice. Na drugoj strani iseljenici
na prostoru sevrene Amerike pred sobom su imali novu političku realnost – jugoslovensku
državu. Odnos prema Jugoslaviji bio je određen nacionalnom pripadnošću, političkim i
ideološkim opredeljenjem ali i prepoznatim ličnim interesima. Period između dva svetska
rata ispunjen je stalnim kontaktima, različitim oblicima saradnje ali i sukobima,
nerazumevanjem pa i otvorenim ne...prijateljstvom. Godine Drugog svetskog rata unele su
nove izazove u odnosu dve strane. Poraz i okupacija Kraljevine Jugoslavije, prenošenje
političkog života države na prostor emigrantskog života, nasleđeni i novi sukobi kao i
pojava političke alternative, obeležili su ove godine rata. Nova politička stvarnost zahtevala
je i novo određivanje kako jugoslovenske države prema iseljenicima tako i iseljenika prema
jugoslovenskoj državi. Kraj rata i stvaranje Nove Jugoslavije sa komunističkim vođstvom,
unelo je nove sadržaje u odnose iseljeničke zajednice u Americi i jugoslovenske države
The possibilities of cooperation with Yugoslav émigrés in North America, for
political factors in the “old country” became clear during the First World War. Cooperation
and contact between new Yugoslav state and émigrés in America continued after the war
ended. Emigrés as part of national unity was the main principle of Yugoslav emigration
policy. This principle deeply influenced Yugoslav policy and practice toward émigrés.
Yugoslavia wanted cooperation and accordingy, certain steps were taken. Contacts between
State and émigrés were marked by ambitious plans, but also, in practice, with many
problems. On the other side, émigrés in North America were facing new political reality –
Yugoslav state. Position toward Yugoslavia was influenced by national identity, political
and ideological position, but also by personal interest. Interwar period was filled by
continuous contacts, different ways of cooperation, but also by conflict, misunderstanding
and open hostility. Second Warld War intro...duced new challenges. Defeat and occupation of
Kingdom of Yugoslavia, continuation of political life in emigration, inherited and new
disputes, introduction of political alternative, marked following years. New political reality
also demanded adjustment of Yugoslav policy toward émigrés as well as position of
émigrés toward Yugoslav state. End of war an formation of New Yugoslavia with its
communist leadership put relations between State and émigrés in a new context