Demokratija i mediji u eri globalizacije
Democracy and the media in the era of globalization
Doktorand
Štavljanin, Dragan D.Mentor
Pavlović, VukašinČlanovi komisije
Božović, RatkoVeljanovski, Rade
Metapodaci
Prikaz svih podataka o disertacijiSažetak
Predmet analize ovog rada je odnos demokratije i medija u eri globalizacije, koji je
složen a često
i protivrečan. Naime, liberalna teorija je polazila od pretpostavke da bolja
informisanost građana omogućava jačanje demokratije, što se nije uvek pokazalo tačnim. U meri
u kojoj se demokratija formalno širi i postaje sve više „način života“, ona danas,
paradoksalno,
doživljava krizu na svom izvorištu.
Tržišna ekonomija je kroz istoriju bila jedan od stožera
demokratskog društva, jer, bez ekonomskih sloboda nema ni političkih. Međutim, paradoksalno,
tržišna orijentacija medija, logika profita na kojoj s
ve više funkcionišu u današnjem svetu, ne
retko podriva njihovu ulogu u promovisanju demokratskih principa i borbi za opšte dobro.
Umesto „četvrtog staleža“, mediji postaju prostor borbe za simboličku moć, odnosno
nadmetanja oko stvaranja značenja i tumače
nja stvarnosti. To je, zapravo, danas ključno poprište
borbe u politici i javnom životu uopšte, umesto za kla...sične poluge vlasti. Naime,
i
majući u vidu
sve veću složenost modernih društava, sve su učestalija mišljenja da je
manipulacija neizbežna u
libera
lnim demokratijama, jer one nemaju resurse da zadovolje interese svih građana. Tako
Lipmana (Lippmann), uznemirava činjenica da probleme koji uzdrmavaju demokratiju nije
moguće rešiti demokratskim metodama. Zato je veoma važna uloga medija u određivanju
a
gende (agenda setting)
–
mada u krajnjoj instanci njenu suštinu oblikuju politički i ekonomski
centri moći.
Mediji ne kotrolišu politiku, ali kreiraju prostor u kome se danas uglavnom odvija
politika, odnosno u kome je jedino moguć dijalog.
Dakle, mediji r
eaguju na te okolnosti, ali ih ne
stvaraju. To znači da m
ediji više slede nego što vode.
Stoga se može reći da su osim kontrolora
vlasti (watchdog), mediji, istovremeno, i „poslušno kučence“ (lap dog).
Sve je više pokazatelja da su mediji opterećeni višes
trukim hroničnim demokratskim
deficitom, koji ne proizilazi samo iz njihovog neuspeha u konstituisanju demokratske javne
sfere, već i u „saučesništvu
”
u održavanju nejednakosti, umanjivanju javnog znanja i
isključivanju javnosti. U
loga medija se često svod
i na
„
proizvodnju saglasnosti”
(
manufacturing
consent).
Informacijska „mećava“, sa kojom se suočava moderni čovek, nameće problem smisla
informacija.
Može se reći da to
„
zatrpavanje” informacijama, zapravo, vodi, na neki način,
dezinformisanosti građana. O
bilje informacija ne znači nužno i veću različitost (more of the
same)
i u krajnjoj instanci otežava komunikaciju (fenomen „komunikacija bez
komunikativnosti“) i, na taj način, stvaranju prostora za manipulaciju. Stoga su moderni mediji
kritikovani kao ruš
ioci konverzacije...
8
SUMMARY
The main purpose of this paper is to fathom the relat
ionship between democracy and the
media in the era of globalization, which is complex and often contradictory. Liberal theory is
guided by the assumption that a better informed citizenry strengthens democracy, although this
has not always proven to be corr
ect. As
formal democracy spreads
–
and from being originated
as a rule
it’s
becoming more „lifestyle"
-
at the same time, paradoxically, it is suffering from a
crisis at its core.
The market economy has historically been considered one of the pillars of a
democratic society, because, without economic freedoms political ones are
inconceivable
.
However, paradoxically, a market driven media, the logic of profit which is ingrained in their
operation in the contemporary world, often undermines their role in prom
oting democratic
principles and the search for the common good.
Instead of playing the role of
the
„
Fourth Estate", the media become a space where
...competing interests battle over the symbolic power, creation and interpretation of meaning and
reality. It is
a key battlefield on which political and public battles are fought, rather than for the
control over the traditional levers of power. G
iven the increasing complexity of modern
societies, manipulation appears inevitable within liberal democracies, because
there are never
enough resources to meet the demands of all citizens (Habermas). For that reason Lippmann
confronts the disturbing awarnes that the problems that vex democracy seem unmanagable by
democratic methods. The media's role is of the utmost import
ance in setting society's agenda,
although
its essence is ultimately shaped by political and economic power centers which pull
strings.
The media does not neceserarly exert control over politics, however, they provide the
space in which politics is played
out, or the dialogue is only possible. In this sense, the media
responds to circumstances but does not create them. This means that the media more often
follows than leads in setting the agenda. For that reason, in addition to being a „watchdog
“,
the
medi
a acts as a „lap dog
“
, too.
There is growing evidence that the media suffers from multiple chronic democratic
deficits, which stem not only from their failure to establish a democratic public sphere, but also
in their „
complicity“
in the maintenance of ine
quality, minimizing public knowledge, and the
exclusion of the public from delberation and decision making. The role of the media is often
reduced to the „consent manufacturing“...