Mit zavičaja u stvaralaštvu Mihajla Kovača u kontekstu recepcije ukrajinske književnosti
Докторанд
Rimar Simunovic, AnaМентор
Popovic, LjudmilaЧланови комисије
Zivancevic-Sekerus, IvanaDragojlović, Julija
Popovic, Ljudmila
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
U ovoj doktorskoj disertaciji pod nazivom Mit zavičaja u stvaralaštvu Mihajla Kovača u kontekstu recepcije ukrajinske književnosti istražuje se Kovačev autorski mit zavičaja, sa akcentom na mitologemama koje je preuzeo od sledećih ukrajinskih pisaca: Tarasa Ševčenka, Mihajla Kocjubinskog, Olge Kobiljanske, Vasilja Stefanika i Ivana Franka. Značaj ovog istraživanja u odnosu na dosadašnje analize Kovačevog dela, između ostalog, sastoji se u tome što su u njemu prvi put analizirana neobjavljena Kovačeva dela i dnevnici. Posebna pažnja posvećena je razmatranju onih fragmenata dnevnika koji svedoče o Kovačevom odnosu prema konkretnim predstavnicima ukrajinske književnosti i njihovim delima, što je poslužilo za sagledavanje Kovačevog stvaralaštva u kontekstu recepcije ukrajinske književnosti. Ova doktorska disertacija sastoji se iz četiri poglavlja: Uvod, Teorijsko definisanje mita, Kovačev mit zavičaja, Zaključak, kao i odeljka Literatura. U Uvodu navodimo predmet istraživanja, korpus istra...živanja, metode koje će se primenjivati, početnu hipotezu, cilj disertacije i njenu strukturu. Poglavlje koje smo naslovili „Teorijsko definisanje mitaˮ pruža uvid u teorijsko određenje mita u književnosti. U tom poglavlju takođe detaljno razmatramo monografiju Hrihorija Hraboviča u kojoj je analiziran Ševčenkov mit Ukrajine, te prikazujemo na koji način je Kovač formirao svoj autorski mit zavičaja preuzimajući matricu autorskog mita Ukrajine od Ševčenka. Poglavlje „Kovačev mit zavičajaˮ predstavlja srž ove doktorske disertacije. U njemu najpre predstavljamo preplitanje psihološkog i mitopoetskog u Kovačevom mitu, a zatim analiziramo dom kao Centar Sveta koji je ujedno i zavičaj u najužem smislu ovog mita. Majci Zemlji posvećena je posebna pažnja jer osim što označava praroditeljku, označava i zavičaj u širem smislu. Mihajlo Kovač predstavlja zavičaj kroz mit simboličkog prostora u kojem dominira ratarski sloj rusinskog stanovništva čiji je život duboko ukorenjen u način života ustrojen prema mitološkoj misli o majci Zemlji. Sadašnje vreme Kovačevog autorskog mita je vreme u kojem vlada Haos. Uzrok ovakvog stanja autor vidi u prvorodnom grehu, koji on u okviru svog autorskog mita tumači kao nepokoravanje mlađih pripadnika društva ratarskoj sudbini koja im je dodeljena na rođenju. Time se narušava uspostavljeni Kosmos unutar ove zajednice. Kada prvorodni greh bude okajan, Kosmos će ponovo biti uspostavljen. Definisanjem Kovačevog autorskog mita zavičaja dodajemo novi pogled izučavanju dela Mihajla Kovača, koji dosad nije privlačio pažnju istraživača. Kako Kovačev mit analiziramo u kontekstu recepcije ukrajinske književnosti, očekujemo da će disertacija dati značajan doprinos, kako rusinistici tako i ukrajinistici, jer će ukazati na puteve kojima je ukrajinska književnost dopirala do dijaspore, a pružiće i osnovu za dalja slična istraživanja recepcije ukrajinske književnosti. U Zaključku iznosimo rezultate istraživanja, definišemo Kovačev mit zavičaja i predstavljamo način na koji se elementi mita kombinuju čineći njegovu jedinstvenu strukturu. Odeljak Literatura donosi pregled primarne literature, odnosno izvora koje smo koristili u istraživanju. Analizirali smo sva objavljena Kovačeva dela, sakupljena u sledećim knjigama: Moй švet (1964), Cihi vodi (1970), Pisnї Dїda Zagradara (1979), Na okraїsku (1983), Švetla večarovo (1985), Glїboki korenї (1987), Kapka po kapku život odceka (1988), Я dub červotočni (1989), Dlugoka draga nomadska (1990), Diяspora (dragopisni i istoriйni eseй) (1992), Na švitanю (vibrani drami) (2003), kao i prvu verziju Kovačeve drame Orače, objavljene u časopisu Švetlosc 1954. godine. Osim objavljenih Kovačevih knjiga, analizirali smo i sedamnaest svezaka njegovih neobjavljenih dnevnika: Dnьovnїk od 10-VII-1957 do 15-9-1957, Lektira i literatura 1961–1976 (ČS 38), ČS 10, Školski dnevnik 1963–64 (ŠD 63) ČS 10, Dnevnik 1966–1969, Teren 1967, Dnevnik 1970–75 (z reґistrami), Dnevnik 1. I 75 – 1. IX 80 (ČS. 14), Dnevnik 1983-84/I (Dnevnik i literaturni dnevnik, september 1983), ČS. 17, Dnevnik 1. I. 1989 – 30. X 1989. (D89 zoz reґistrami), D/91 Dnevnik podїйoh roku 1 I 1991–10 VIII 91, Zapisi 1995, ČS. 28 Reg. I Zn. 28 Zapisi 96 (2. XI 96 – 31 XII 96), ČS 43 ,,Novi zavitˮ ,,Poslaniяˮ i ,,Odkroveniєˮ– rok 1996/98, Rusnaci (8. IX 1999–6. IV 2000), ČS 33, Presa, Rukopisi pisnьoh od htorih velї obяveni, Vira. Takođe smo analizirali Kovačeve neobjavljene tekstove: Rozvivanє lюbovi ґu macerinskomu яziku pri dzecoh (16. 6. 1966), Єdna naša stara neґativna prikmeta, tekst koji je napisao povodom 250 godina od doseljenja Rusina. Detaljno smo razmotrili iz aspekta mitopoetike i sledeća dela ukrajinskih pisaca čije je stvaralaštvo uticalo na formiranje Kovačevog autorskog mita zavičaja: Zemlя Olge Kobiljanske (2017), Tvori (1975) Mihajla Kocjubinskog, Vibrani tvori (1949) Vasilja Stefanika, kao i pesmu „Kamenяri” Ivana Franka. U okviru sekundarne literature navedena su teorijska istraživanja o mitu, kao i sve monografije, studije, članci, eseji koje smo koristili prilikom analiziranja Kovačevog književnog dela.