Приказ основних података о дисертацији

Significance of biological heterogeneity of breast carcinomas in response to antiestrogen therapy

dc.contributor.advisorMatić, Gordana
dc.contributor.otherNikolić-Vukosavljević, Dragica
dc.contributor.otherKorać, Aleksandra
dc.creatorAbu Rabi, Zaki
dc.date.accessioned2016-01-05T11:47:16Z
dc.date.available2016-01-05T11:47:16Z
dc.date.available2020-07-03T08:09:34Z
dc.date.issued2010-06-18
dc.identifier.urihttps://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/2096
dc.identifier.urihttp://eteze.bg.ac.rs/application/showtheses?thesesId=594
dc.identifier.urihttps://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:6759/bdef:Content/download
dc.identifier.urihttp://vbs.rs/scripts/cobiss?command=DISPLAY&base=70036&RID=37387535
dc.description.abstractKarcinom dojke, kao najčešći oblik malignih tumora koji se javlja kod žena, spada u grupu heterogenih oboljenja zbog čega je veoma teško utvrditi tok bolesti i uspeh potencijalne terapije. Danas endokrina terapija tamoksifenom značajno produžava vreme bez ponovnog javljanja bolesti. Ipak usled poliklonalnosti tumora, koja se ispoljava i u klinički nedetektabilnim mikrimetastazama, uspeh terapije tamoksifenom je znatno smanjen. Pojava de novo rezistencije po davanju tamoksifena se javlja čak kod 50% pacijentkinja, dok se kod većeg broja pacijentkinja gde je inicijalna terapija bila uspešna kasnije javlja stečeni oblik rezistencije. Otkrivanje novih molekularnih biomarkera, kao i analiza njihove povezanosti sa kliničkim tokom bolesti, pomogla bi u izboru inicijalne terapije (prediktivna vrednost), kao i za predviđanje toka bolesti (prognostička vrednost). Analiza biološke heterogenosti estrogen zavisnog primarnog operabilnog karcinoma dojke, pacijentkinja u postmenopauzi lečenih tamoksifenom, imala je za cilj ispitivanje njenog značaja na klinički tok bolesti. Biološka heterogenost tumora ove grupe pacijentkinja je određivana na osnovu molekularnih biomarkera tumora: ER, PR, Her2, Ki-67, apoptotski indeks, uPA, PAI-1 i VEGF. Određivanje novih visokorizičnih fenotipova vršeno je u tri vremenska perioda kliničkog praćenja toka bolesti: prvih 2.5 godine terapije kako bi se utvrdila rana (de novo) rezistencija, perioda između 2.5 i 5 godina terapije radi definisanja stečene rezistencije i praćenje od 12 godina koje ima za cilj da ukaže na prognostički značaj biomarkera. Analizama u okviru ove studije obuhvaćeno je 127 pacijentkinja kod kojih je potvrđen primarni operabilni karcinom dojke. Nakon hiruške terapije sve pacijentkinje su primale terapiju tamoksifenom u trajanju od pet godina. Steroidni receptori su određivani klasičnom biohemijskom metodom, amplifikacija Her2 gena hromogenom in situ hibridizacijom (CISH), nivo Ki-67 je utvrđen imunohistohemijskom metodom, apoptotski indeks TUNEL metodom, dok je za određivanje nivoa proteina uPA, PAI-1 i VEGF korišćen ELISA test. Praćenje kliničkog toka bolesti pacijentkinja lečenih tamoksifenom u prvih 2.5 godina ukazalo je da od kliničko-patoloških parametara veličina tumora, a od biomarkera ER, PR, uPA i PAI-1 imaju značajnu prediktivnu ulogu. Pri tome tumori veći od 2 cm, zatim negativan status ER, PR i PAI-1 definišu pacijentkinje sa lošijim odgovorom na terapiju tamoksifenom. Pozitivan status uPA definiše podgrupu sa slabijim odgovorom na terapiju. Združivanje nepovoljnih karakteristika otkriva fenotipove sa još lošijim tokom bolesti, ukazujući na de novo rezistenciju. U periodu od 2.5-5 godina terapije amplifikacija Her2 gena kod pT2,3 tumora je pokazatelj stečene rezistencije na terapiju tamoksifenom. Visokorizične podgrupe dobijene za period prvih 2.5 godina ne pokazuju isti rizik i u periodu od 2.5-5 godina terapije. Prognostički značaj parametara, posmatran u periodu od 12 godina, otkriva da pacijentkinje starije od 66 godina imaju znatno lošiju prognozu bez obzira na status kliničko-patoloških parametara i biomarkera. Pozitivni statusi ER, PAI-1 i VEGF ukazuju na dobru prognozu. Ovi rezultati su nam pokazali da odnosi biomarkera, signalnih puteva, u trenutku dijagnoze mogu ukazati na vreme pojave rezistencije i udaljenih metastaza. Značaj datih biomarkera u prognozi i predikciji menja se u zavisnosti od vremena praćenja pacijentkinja.sr
dc.formatapplication/pdf
dc.languagesr
dc.publisherУниверзитет у Београду, Биолошки факултетsr
dc.rightsopenAccessen
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/
dc.sourceУниверзитет у Београдуsr
dc.subjectkancer dojkesr
dc.subjectbreast canceren
dc.subjecttamoksifensr
dc.subjectrezistencijasr
dc.subjecttamoxifenen
dc.subjectresistanceen
dc.titleZnačaj biološke heterogenosti karcinoma dojke za odgovor na terapiju antiestrogenimasr
dc.titleSignificance of biological heterogeneity of breast carcinomas in response to antiestrogen therapyen
dc.typedoctoralThesisen
dc.rights.licenseBY-NC-ND
dcterms.abstractМатић, Гордана; Кораћ, Aлександра; Николић-Вукосављевић, Драгица; Aбу Раби, Заки; Значај биолошке хетерогености карцинома дојке за одговор на терапију антиестрогенима; Значај биолошке хетерогености карцинома дојке за одговор на терапију антиестрогенима;
dc.identifier.fulltexthttps://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/2117/Disertacija.pdf
dc.identifier.fulltexthttp://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/2117/Disertacija.pdf
dc.identifier.doi10.2298/bg20100618aburabi
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_2096


Документи за докторску дисертацију

Thumbnail

Ова дисертација се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о дисертацији