Uticaj udruženih povreda žučnih vodova i krvnih sudova na ishod hirurške rekonstrukcije
Impact of combined injurijes bile duct and blood vessels on surgical reconstruction outcome
Докторанд
Tošković, Borislav Lj.Ментор
Bilanović, DragoljubЧланови комисије
Grubor, NikicaČolović, Radoje
Radovanović, Dragan
Ranđelović, Tomislav
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Holecistektomija je jedna od najčešćih operacija u abdominalnoj hirurgiji. Povreda
žučnih vodova je poznata komplikacija holecistektomije, koja može dovesti do ozbiljnih
posledica. Direktan uticaj povreda krvnih sudova i žučnih vodova na ishod hirurške
rekonstrukcije do sada nije naučno potvrđen. Pojava komplikacija i potreba za reintervencijama
zbog benignih stenoza takođe nije u potpunosti razjašnjena.
Metodologija: Studijom retrospektivnog tipa obuhvaili smo praćenje 64 pacijenta koji su
reoperisani u našoj ustanovi zbog povreda žučnih vodova (od januara 2002 do decembra 2014).
Analiziran je period od povredne operacije do rekonstrukcije i posle rekonstrukcije. Istraživali
smo incidencu i uticaj vaskularnih povreda na postoperativni oporavak i ishod hirurških
rekonstrukcija. Pacijeni su praćeni najkraće 4 godine a najduže 17 godina. Bolesnici su bili
podeljeni u nekoliko grupa: prema prisustvu vaskularne udružene povrede, vrsti vaskularne
udružene povrede, hirurškoj tehnici holecist...ektomije (laparoskopska i otvorena), prema težini
povrede i visini povrede kao i proteklom vremenu od momenta povrede do rekonstrukcije.
Dobar hirurški ishod je definisan kao optimalno zdravstveno stanje pacijenta, bez potrebe za
daljim hirurškim ili endoskopskim intervencijama posle primarne rekonstrukcije.
Rezultati: Udružene vaskularne i bilijarne povrede registrovane kod 19 od 64 bolesnika
(29,7%). Najčešća izolovana povreda je bila izolovana povreda desne hepatične arterije, koja
je registrovana kod 10 bolesnika (52,6%). Teških vaskulobilijarnih povreda smo imali kod 6
bolesnika (31,6%). Analizirajući uticaj operativne tehnike na pojavu povreda žučnih vodova,
zaključili smo da su se povrede žučnih vodova javile u 38 bolesnika tokom otvorene
holecistektomije (59,4 %) i u 26 bolesnika koji su bili podvrgnuti laparoskopskoj
holecistektomiji (40,6%). Rana rekonstrukcija je urađena kod 26 % a kasna kod 74 %
bolesnika. Utvrdili smo da postoji i statistički značajna razlika između bolesnika sa i bez
vaskularnih povreda u pojavi postoperativnog morbiditeta i letaliteta. Najčešći tip povrede
žučnih vodova bio je tip E2 prema Strasbergovoj klasifikaciji.
Zaključak: Vaskulobilijarne povrede sa povredama portnog krvotoka imaju značajno lošiji
ishod hirurške rekonstrukcije i bitan činilac u nastanku teških morbiditeta tokom daljeg života.
Vreme proteklo od povrede do rekonstrukcije žučnih vodova nije imalo uticaja na ishod
rekonstrukcije. Rutinska MSCT angiografija kod povreda žučnog voda ima visok značaj u
dijagnostikovanju kao i indirektnoj predikciji razvoja holestaznog sindroma u praćenju
bolesnika sa vaskulobilijarnom povredom. Izolovana povreda desne hepatične arterije u E2
povredama žučnog voda nije izvestan činalac u nastajanje bilijarne stenoze.