Ekumenizam u sociološkoj perspektivi : društvenohistorijski horizont, teorijsko uokvirenje i (inter)konfesionalni izazovi
Ecumenism in sociological perspective : social-historical horizon, theoretical framing and inter-confessional challenges
Докторанд
Pavlica, DraženМентор
Vukomanović, MilanЧланови комисије
Blagojević, MirkoStanojević, Dragan
Vukomanović, Milan
Blagojević, Mirko
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Ova doktorska disertacija istražuje ekumenizam iz jednog osobenog teorijskog i
epistemološkog ugla. Uz pomoć cjelovitog obuhvata i međudisciplinarnog
nadovezivanja težila se predočiti priroda i struktura ekumenizma, kao i poimanje
njegovih zastupnika i privrženika. Istraživačka je pažnja posvećena i antiekumenizmu,
kao i razlozima koji se navode u prilog takvog jednog stanovišta.
U prvom dijelu rada predočavaju se kardinalni pojmovi (ekumena, ekumenizam,
ekumeničnost) i historija samog ekumenizma. Povijest ekumenizma je razvrstana u tri
vremenska isječka: paleoekumenizam, protoekumenizam, moderni ekumenizam. Nakon
opojmovljenja i opovjesnjenja ekumenizma, dati su obrisi aksiologije ekumenizma. Ono
što bi trebalo da odlikuje homo ecumenicusa čine tri krucijalna svojstva: dijalogičnost,
irenizam i agapizam.
Kako bi se ekumenizam što je moguće svestranije i nijansiranije istražio, on se
umetnuo u izvjestan kategorijalni i teorijski okvir. U drugom dijelu rada ekumenizam je
prelaman kroz t...ri teorijska pristupa: posvjetovljenje, globalizaciju i postmodernu.
Pokazalo se da su navedeni teorijski obrasci bili saznajno plodonosni pri nastojanju da
se objasni i razumije ekumenizam.
U preostalom dijelu rada ekumenizam se sagledavao uzastopno s ove i one strane
hrišćanstva. Trokonfesionalnost hrišćanstva je uslovila da se ekumenizam zasebno
razmatra u okviru protestantizma, rimokatoličanstva i pravoslavlja. Dakako, to nije bila
prepreka da se tri pomenute konfesije stave u višestrani uporedni okvir. Traganje za
prihvatljivim granicama približavanja hrišćana odvelo je ovo istraživanje i s one strane
hrišćanstva. Propitivalo se da li ekumenizam posjeduje svereligijske i opštečovječanske
kapacitete.
Najzad, u zaključnim se razmatranjima pravi bilans dosadašnjih ekumenističkih
postignuća, kao što se oprezno nude i smjernice za stvaralačke proboje nekog budućeg
ekumenizma.
Ovako zamišljen rad zahtjevao je posebnu vrstu hermeneutičkih zahvata, ujedno
kritičkih i uživljavajućih. Razlagan je ekumenizam iz historijskoidejne, fenomenološke,
kritičkoideološke i teološkoantropološke tačke gledišta. Mimo konfiguracija i diskursa
ekumenizma, velika pažnja je posvećena i znatnom broju njegovih poslenika
This doctoral dissertation explores ecumenism from a particular theoretical and
epistemological angle. With the help of comprehensive coverage and interdisciplinary
reference, the idea was to point out the nature and structure of ecumenism, as well as to
understand its representatives and defenders. Special attention is devoted to antiecumenism
and its rationale.
In the first part of the work, some of the key notions are presented (ecumena,
ecumenism, being ecumenical), including the history of ecumenism itself. History of
ecumenism is classified in three temporal segments: paleo-, proto- and modern
ecumenism. After defining ecumenism and putting it into historical frame, the
contouring of its axiology is given. There are three distinctive attributes homo
ecumenicus: willingness for dialogue, irenicism and agapism.
In order to look into ecumenism in its most comprehensive and nuanced way, it
had to be placed in a particular conceptual and theoretical framework. In the second part
of th...is work, ecumenism is refracted through three theoretical approaches:
secularization, globalization and postmodernism. It is apparent that these theoretical
patterns are epistemologically fruitful in explaining and comprehending ecumenism.
In the rest of the work, ecumenism is perceived successively within and without
Christianity. The existence of three major branches of Christianity prompted us to look
at ecumenism within Protestantism, Catholicism and Orthodoxy. These three
confessions were accordingly assessed in a comparative frame. A search for acceptable
points of approachment between Christians has led this study even beyond Christianity.
It was examined whether ecumenism has pan-religious and universal human capacities.
Finally, in concluding observations, a balance of previous ecumenical
achievements is given. Guidelines for constructive breakthrough of some future forms
of ecumenism is carefully submitted as well.
Consequently, this work has required a special sort of hermeneutical
engagement, both critical and interpretative in its character. Ecumenism has been
analysed from the point of view of history of ideas, phenomenology, critique of
ideology and theological antropology.
Besides the configuration and discourses of ecumenism, special attention was
paid to the considerable number of its proponents