Приказ основних података о дисертацији

Ekonomski efekti organske proizvodnje u poljoprivredi Republike Srbije

dc.contributor.advisorMilić, Dragan
dc.contributor.otherNjegovan, Zoran
dc.contributor.otherZekić, Stanislav
dc.creatorTomaš-Simin, Mirela
dc.date.accessioned2020-03-05T11:25:29Z
dc.date.available2020-03-05T11:25:29Z
dc.date.available2020-07-03T13:34:03Z
dc.date.issued2019-04-12
dc.identifier.urihttps://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/12173
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/DownloadFileServlet/Disertacija154822351973416.pdf?controlNumber=(BISIS)110174&fileName=154822351973416.pdf&id=12534&source=NaRDuS&language=srsr
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=110174&source=NaRDuS&language=srsr
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/DownloadFileServlet/IzvestajKomisije154822351599153.pdf?controlNumber=(BISIS)110174&fileName=154822351599153.pdf&id=12532&source=NaRDuS&language=srsr
dc.description.abstractДокторска дисертација под насловом „Економски ефекти органске производње у пољопривреди Републике Србије“ урађена је у склопу докторских студија на Пољопривредном факултету у Новом Саду, на смеру Агроекономија. Потреба за истраживањем произашла је из чињенице да пољопривреда представља значајну грану привреде у Републици Србији. Осим улоге коју има као стратешка грана, пољопривреда бележи константан суфицит у међународној размени и упошљава значајан део популације Републике Србије.  С обзиром на то, дисертација даје преглед тренутног стања у пољопривреди Републике Србије са акцентом на њену повезаност са научно-технолошким развојем, истичући трендове који у њој тренутно постоје. Чињеница је да се у развијеним земљама увелико потенцира развој пољопривреде у правцу одрживости и обједињавања економске, еколошке и социјалне сфере ове производње. У Републици Србији је овакав развојни концепт доста занемариван (пре свега у пракси али и у теорији), те стога постоји потреба да му се посвети одређена пажња. Посматрање тренутног стања у конвенционалној пољопривредној производњи је од значаја јер даје оквире за анализу органских система у склопу те пољопривреде. Кратак осврт на стање у конвенционалној пољопривредној производњи говори да она и даље има значајну улогу у светским привредним токовима. Трендови у пољопривредној производњи у свету и у Европској унији се донекле преклапају. У дисертацији је истраживање било усмерено првенствено ка разматрању развоја органске производње у Републици Србији и могућих економских ефеката које она може имати на будући развој пољопривредене производње. Да би се органска производња поставила у жељени контекст развојих тенденција, анализирани су и приказани актуелни проблеми пољопривредне производње, у смислу (неадекватне) алокације и употребе ресурса, улоге људског капитала у пољопривредној производњи, значају информатичког сектора за савремену производњу, итд. Поред међународног нивоа, анализа је са истим или сличним факторима спроведена и на националном нивоу.  Имајући у виду проблеме животне средине, и однос конвенционалне пољопривреде према њој, у дисертацији је даљи акценат био на одрживим системима пољопривредне производње, који у себи интегришу економску, еколошку и социјалну одрживост. С тим у вези, разматран је систем органске производње као холистички приступ насупрот редукционистичком систему, који дефинише конвенционалну производњу. Такође, истраживање је било усмерено ка економској политици у аграру и њеном односу према науци и технолошком прогресу, са акцентом на органској пољопривреди. Разматрани су и модели финансирања органске производње и њихов утицај на развој овог система производње. Органска пољопривреда је посматрана као  „нови-стари“ систем производње и приказана је економска вредност оваквог система у оквиру укупног сектора пољопривреде. Приказан је почетак развоја органског система у свету и у Републици Србији, представљене су његове основне карактеристике, приказан је модел органског газдинства у Србији (на основу полуструктуираног интервјуа) и одређена је економска одрживост овог система производње.  Као закључак наводи се да  је органски систем производње пољопривредни систем који се уклапа у концепт одрживог развоја и да тако посматрано органска пољорпивреда доприноси одрживом развоју привреде одређене земље као целине. Потврђено је да је органска пољопривреда економски одржива и да Република Србија има конкурентске предности за развој органске производње. По питању мера економске политике у аграру и њиховог подстицајног деловања на развој органске производње може се рећи да одговор на питање да ли ће се органски сектор проактивно развијати не зависи само од плаћања по хектару (директних подстицаја) већ од комбинација различитих јавних политика, укључујући ту и подршке за процес конверзије и за већ сертификоване фарме, маркетиншке подршке и тренинг и едукацију. Као последица, политике подршке органској производњи конструисане на једнодимензионалном фокусу плаћања по јединици површине неће довести до очекиваних резултата у смислу даљег напретка и развоја органског сектора. Приликом извођења закључка и стављања органске пољопривреде у контекст теорија раста и развоја можемо навести да органска пољопривреда у Републици Србији поседује потребне услове за њен даљи развој. Природни фактори (природни капитал) који утичу на органску производњу су позитивни и не ометају даљи развој овог сектора. Истраживање је показало да и људски капитал у овом сектору показује позитивне карактеристике и да није препрека даљем унапређењу органске производње. Државна подршка, као трећи фактор који треба да дорпинесе даљем развоју овог сектора, мора се даље усаглашавати са ЗАП-ом и достићи ниво подршке који ће бити предвидљив и континуиран.sr
dc.description.abstractDoktorska disertacija pod naslovom „Ekonomski efekti organske proizvodnje u poljoprivredi Republike Srbije“ urađena je u sklopu doktorskih studija na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, na smeru Agroekonomija. Potreba za istraživanjem proizašla je iz činjenice da poljoprivreda predstavlja značajnu granu privrede u Republici Srbiji. Osim uloge koju ima kao strateška grana, poljoprivreda beleži konstantan suficit u međunarodnoj razmeni i upošljava značajan deo populacije Republike Srbije.  S obzirom na to, disertacija daje pregled trenutnog stanja u poljoprivredi Republike Srbije sa akcentom na njenu povezanost sa naučno-tehnološkim razvojem, ističući trendove koji u njoj trenutno postoje. Činjenica je da se u razvijenim zemljama uveliko potencira razvoj poljoprivrede u pravcu održivosti i objedinjavanja ekonomske, ekološke i socijalne sfere ove proizvodnje. U Republici Srbiji je ovakav razvojni koncept dosta zanemarivan (pre svega u praksi ali i u teoriji), te stoga postoji potreba da mu se posveti određena pažnja. Posmatranje trenutnog stanja u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji je od značaja jer daje okvire za analizu organskih sistema u sklopu te poljoprivrede. Kratak osvrt na stanje u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji govori da ona i dalje ima značajnu ulogu u svetskim privrednim tokovima. Trendovi u poljoprivrednoj proizvodnji u svetu i u Evropskoj uniji se donekle preklapaju. U disertaciji je istraživanje bilo usmereno prvenstveno ka razmatranju razvoja organske proizvodnje u Republici Srbiji i mogućih ekonomskih efekata koje ona može imati na budući razvoj poljoprivredene proizvodnje. Da bi se organska proizvodnja postavila u željeni kontekst razvojih tendencija, analizirani su i prikazani aktuelni problemi poljoprivredne proizvodnje, u smislu (neadekvatne) alokacije i upotrebe resursa, uloge ljudskog kapitala u poljoprivrednoj proizvodnji, značaju informatičkog sektora za savremenu proizvodnju, itd. Pored međunarodnog nivoa, analiza je sa istim ili sličnim faktorima sprovedena i na nacionalnom nivou.  Imajući u vidu probleme životne sredine, i odnos konvencionalne poljoprivrede prema njoj, u disertaciji je dalji akcenat bio na održivim sistemima poljoprivredne proizvodnje, koji u sebi integrišu ekonomsku, ekološku i socijalnu održivost. S tim u vezi, razmatran je sistem organske proizvodnje kao holistički pristup nasuprot redukcionističkom sistemu, koji definiše konvencionalnu proizvodnju. Takođe, istraživanje je bilo usmereno ka ekonomskoj politici u agraru i njenom odnosu prema nauci i tehnološkom progresu, sa akcentom na organskoj poljoprivredi. Razmatrani su i modeli finansiranja organske proizvodnje i njihov uticaj na razvoj ovog sistema proizvodnje. Organska poljoprivreda je posmatrana kao  „novi-stari“ sistem proizvodnje i prikazana je ekonomska vrednost ovakvog sistema u okviru ukupnog sektora poljoprivrede. Prikazan je početak razvoja organskog sistema u svetu i u Republici Srbiji, predstavljene su njegove osnovne karakteristike, prikazan je model organskog gazdinstva u Srbiji (na osnovu polustruktuiranog intervjua) i određena je ekonomska održivost ovog sistema proizvodnje.  Kao zaključak navodi se da  je organski sistem proizvodnje poljoprivredni sistem koji se uklapa u koncept održivog razvoja i da tako posmatrano organska poljorpivreda doprinosi održivom razvoju privrede određene zemlje kao celine. Potvrđeno je da je organska poljoprivreda ekonomski održiva i da Republika Srbija ima konkurentske prednosti za razvoj organske proizvodnje. Po pitanju mera ekonomske politike u agraru i njihovog podsticajnog delovanja na razvoj organske proizvodnje može se reći da odgovor na pitanje da li će se organski sektor proaktivno razvijati ne zavisi samo od plaćanja po hektaru (direktnih podsticaja) već od kombinacija različitih javnih politika, uključujući tu i podrške za proces konverzije i za već sertifikovane farme, marketinške podrške i trening i edukaciju. Kao posledica, politike podrške organskoj proizvodnji konstruisane na jednodimenzionalnom fokusu plaćanja po jedinici površine neće dovesti do očekivanih rezultata u smislu daljeg napretka i razvoja organskog sektora. Prilikom izvođenja zaključka i stavljanja organske poljoprivrede u kontekst teorija rasta i razvoja možemo navesti da organska poljoprivreda u Republici Srbiji poseduje potrebne uslove za njen dalji razvoj. Prirodni faktori (prirodni kapital) koji utiču na organsku proizvodnju su pozitivni i ne ometaju dalji razvoj ovog sektora. Istraživanje je pokazalo da i ljudski kapital u ovom sektoru pokazuje pozitivne karakteristike i da nije prepreka daljem unapređenju organske proizvodnje. Državna podrška, kao treći faktor koji treba da dorpinese daljem razvoju ovog sektora, mora se dalje usaglašavati sa ZAP-om i dostići nivo podrške koji će biti predvidljiv i kontinuiran.sr
dc.description.abstractThe doctoral dissertation titled „Economic Effects of Organic Production in Agriculture of the Republic of Serbia“ was done as part of doctoral studies at the Faculty of Agriculture in Novi Sad, studies of Agroeconomics. The need for research came from the fact that agriculture represents a significant branch of the economy in the Republic of Serbia. In addition to its role as a strategic branch, agriculture records a constant surplus in international trade and employs a significant part of the population of the Republic of Serbia. Bearing this in mind, the dissertation provides an overview of the current situation in the agriculture of the Republic of Serbia, with an emphasis on its connection with scientific and technological development, highlighting the trends that currently exist in it. The fact is that in developed countries, the development of agriculture is strongly emphasized in terms of sustainability and the unification of the economic, ecological and social sphere of this production. In the Republic of Serbia, this development concept is largely neglected (primarily in practice but also in theory), and therefore there is a need to pay particular attention to it. Observing the current situation in conventional agricultural production is important because it provides frameworks for analyzing organic systems within that agriculture. A brief overview of the situation in conventional agricultural production suggests that it continues to play a significant role in global economic flows. Trends in agricultural production in the world and in the European Union are somewhat overlapping. In the dissertation, the research was focused primarily on the consideration of the development of organic production in the Republic of Serbia and the possible economic effects it can have on the future development of agricultural production. In order to place organic production in the desired context of current trends, the present problems of agricultural production are analyzed, in terms of (inadequate) allocation and use of resources, the role of human capital in agricultural production, the importance of the information sector for modern production, etc. In addition to the international level, the analysis with the same or similar factors was carried out at the national level. Bearing in mind the problems of the environment and the relation of conventional agriculture towards it, in the dissertation a further emphasis was placed on sustainable agricultural production systems that integrate economic, environmental and social sustainability. In this regard, the organic production system is considered as a holistic approach against the reductionist system, which defines conventional production. Also, the research was focused on economic policy in agriculture and its relationship to science and technological progress, with emphasis on organic agriculture. The models of financing of organic production and their influence on the development of this production system were also considered. Organic farming is seen as a „new-old“ production system and the economic value of such system is presented within the overall agricultural sector. The beginning of development of the organic system in the world and in the Republic of Serbia, its basic characteristics, the model of organic farm in Serbia is presented (based on semistructured interviews) and the economic sustainability of this production system is determined. In conclusion, it is stated that the organic production system is an agricultural system that fits into the concept of sustainable development and that the observed organic agriculture contribute to the sustainable development of the economy of a particular country as a whole. It has been confirmed that organic agriculture is economically viable and that the Republic of Serbia has competitive advantages for the development of organic production. Regarding the economic policy measures in the agrarian sector and their incentive to develop organic production, it can be said that the answer to the question of whether the organic sector will develop proactively depends not only on the payment per hectare (direct incentives), but also on the combinations of different public policies, including support for the conversion process and for already certified farms, marketing support and training and education. Consequently, organic production support policies built on a one-dimensional focus on unit payments will not lead to the expected results in terms of further progress and development of the organic sector. When concluding and putting organic agriculture into the context of growth and development theory we can state that organic agriculture in the Republic of Serbia has the necessary conditions for its further development. Natural factors (natural capital) that affect organic production are positive and do not hinder the further development of this sector. The research has shown that human capital in this sector shows positive characteristics and that it is not an obstacle to the further improvement of organic production. State support, as the third factor that should contribute to the further development of this sector, must be further harmonized with the ZAP and reach the level of support that will be foreseeable and continuous.en
dc.languagesr (cyrillic script)
dc.publisherУниверзитет у Новом Саду, Пољопривредни факултетsr
dc.rightsopenAccessen
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/
dc.sourceУниверзитет у Новом Садуsr
dc.subjectречи: ПО Теорије раста и развојаsr
dc.subjectreči: PO Teorije rasta i razvojasr
dc.subjectSKW Theories of growth and developmenten
dc.subjectпољопривреда Републике Србијеsr
dc.subjectодржива пољопривредаsr
dc.subjectорганска производњаsr
dc.subjectаграрна политикаsr
dc.subjectpoljoprivreda Republike Srbijesr
dc.subjectodrživa poljoprivredasr
dc.subjectorganska proizvodnjasr
dc.subjectagrarna politikasr
dc.subjectagriculture of the Republic of Serbiaen
dc.subjectsustainable agricultureen
dc.subjectorganic productionen
dc.subjectagrarian policy.en
dc.titleЕкономски ефекти органске производње у пољопривреди Републике Србијеsr
dc.title.alternativeEkonomski efekti organske proizvodnje u poljoprivredi Republike Srbijesr
dc.title.alternativeEconomic Effects of Organic Production in Agriculture of the Republic of Serbiaen
dc.typedoctoralThesisen
dc.rights.licenseBY-NC-ND
dc.identifier.fulltexthttps://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/36310/IzvestajKomisije.pdf
dc.identifier.fulltexthttps://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/36309/Disertacija.pdf
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_12173


Документи за докторску дисертацију

Thumbnail
Thumbnail

Ова дисертација се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о дисертацији