Uticaj supstitucije vitamina D na koncentraciju VEGF-A u krvi i TGF-β1 i nefrina u urinu kod bolesnika sa dijabetes melitusom tip 2
Effect of vitamin D supplementation and concentration of VEGF-A in serum and TGFβ1 and nephrin in urine in patients with type 2 diabetes mellitus
Докторанд
Petrović, MarijanaМентор
Dragović, TamaraЧланови комисије
Petrović, DejanRadosavljević, Gordana
Mijušković, Mirjana
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Uvod/Cilj: Nedostatak vitamina D je često prisutan kod pacijenata sa dijabetes melitusom
tip 2 i može biti faktor rizika za bržu progresiju dijabetesne nefropatije i veću incidencu
kardiovaskularnih događaja. Cilj naše studije je bio da se ispita uticaj nadoknade vitamina D na parametreglikoregulacije, inflamacije, lipidnog statusa, albuminuriju i biomarkere oštećenja bubrežnog tkiva –
nefrin, VEGF-A i TGF-β1 kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 i nedostatkom vitamina D.
Metode: U prospektivnu, kohortnu studiju smo uključili 90 pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 i
nedostatkom (insuficijencija/deficijencija) vitamina D; od toga je 30 pacijenata imalo normalnu
albuminuriju, 30 mikroalbuminuriju i 30 makroalbuminuriju. Sprovedena je šestomesečna nadoknada
vitamina D holekalciferol kapima: tokom prva 2 meseca sa 20000 IJ dva puta nedeljno, a zatim je kod
pacijenata kod kojih je nivo vitamina D ostao snižen nastavljeno sa istom dozom još 4 meseca. Kod
pacijenata kod koj...ih se nivo vitamina D normalizovao, nastavljeno sa 5000 IJ dva puta nedeljno. Na početku
i na kraju ispitiavanja meren je u krvi nivo albumina, hemoglobina, serumskog gvožđa, uree, kreatinina,
jutarnje glikemije, glikoziliranog hemoglobina, kalcijuma, fosfora, ukupnog holesterola, triglicerida, Creaktivnog proteina, intaktnog paratireoidnog hormona, a iz urina je praćena 24-časovna proteinurija,
albumin/kreatinin odnos i klirens kreatinina. Biomarkeri su praćeni i u urinu i u krvi. Vrednosti
kalcijuma, fosfora i vitamina D su proverene i dva meseca nakon započinjanja supstitucije zbog eventualne
korekcije doze holekalciferola. Analizirani su rezultati i na osnovu nivoa vitamina D na početku i na
kraju studije, kao i na osnovu pušačkog statusa obolelih.
Rezultati: Najniži nivo vitamina D pre terapije imali su pacijenti u grupi sa makroalbuminurijom, dok je
na kraju ispitivanja statistički značajno povišen nivo vitamina D u sve tri grupe. Nakon šestomesečne
primene vitamina D, postignuto je statistički značajno sniženje nivoa albumin/kreatinin odnosa, 24-
časovne proteinurije, ukupnog holesterola, triglicerida, hemoglobina A1c i VEGF-A u urinu u sve tri
ispitivane grupe, C-reaktivnog proteina u grupi sa normoalbuminurijom i mikroalbuminurijom, nefrina
u urinu u grupi sa mikroalbuminurijom i TGF-β1 u urinu u grupi sa makroalbuminurijom.
Zaključak: Nadoknada vitamina D visokim dozama holekalciferola kod pacijenata sa DM tip 2 (sa ili bez
albuminurije) snižava C-reaktivni protein, hemoglobin A1c, ukupni holesterol, trigliceride u krvi i
albumin/kreatinin odnos, 24-časovnu proteinuriju, VEGF-A, TGF-β1 i nefrin u urinu.
Background/Aim: Vitamin D insufficiency/deficiency is often present in patients with Type-2
diabetes mellitus and could present a risk factor for rapid progression of diabetic nephropathy and higher incidence of
cardiovascular events. The aim of this study was to examine the influence of vitamin D supplementation on
glucoregulation, inflammation, cholesterol, triglycerides, albuminuria and biomarkers of renal injury – nephrin,
VEGF-A and TGF- β1 in patients with Type-2 diabetes mellitus and vitamin D insufficiency/deficiency.
Methods: We included 90 patients with Type-2 diabetes mellitus and vitamin D insufficiency/deficiency in this
prospective, cohort study. Patients are divided in 3 equal groups: 30 patients with normal albuminuria, 30 with
microalbuminuria and 30 with macroalbuminuria. Therapy included 6 months of supplementation with cholecalciferoldrops: first 2 months with 20000 IU twice weekly, than if vitamin D level remained below normal range, we
procedeed with same ...dose next 4 months. If the level of vitamin D normalized, we proceeded with 5000 IU twice
weekly. At the beginning and at the end of the study we measured levels of albumin, hemoglobin, serum iron, urea,
creatinine, fasting blood glucose, hemoglobin A1c, calcium, phosphorus, total cholesterol, triglycerides, C-reactive
protein, intact parathyroid hormone, and urine analysis: 24-hour urine protein, albumin/creatinine ratio and creatinine
clearance. Biomarkers are measured in serum and urine. Levels of calcium, phosphorus and vitamin D are also
checked 2 months after beginning of therapy due to possible correction of cholecalciferol dose. Results are analysed
according to the vitamin D level at the beginning and at the end of the study, and also according to the smoking habits
of the patients.
Results: The lowest level of vitamin D, before therapy, is found in patients with macroalbuminuria, while at the end of
the study we found significantly higher level of vitamin D in all three groups. After 6 months of therapy we found
significant decrease of 24-hour urine protein, total cholesterol, triglycerides, hemoglobin A1c and VEGF-A in urine,
in all three groups, and C-reactive protein in patients with normal albuminuria and microalbuminuria, nephrin in urine
in patients with microalbuminuria and TGF- β1 in urine in patients with macroalbuminuria.
Conclusion: vitamin D supplementation with high-dose cholecalciferol in patients with Type-2 diabetes mellitus (with
or without albuminuria) decreases C-reactive protein, hemoglobin A1c, total cholesterol, triglycerides in serum, and
albumin/creatinine ratio, 24-hour urine protein, VEGF-A, TGF- β1 and nephrin in urine.