Tema susreta sa mrtvima u srpskoj i italijanskoj književnosti devetnaestog i dvadesetog veka (na primerima proznih i dramskih tekstova)
Encounter with the dead theme in Serbian and Italian Literature of the 19th and 20th centuries (based on prose and drama narratives) ; Тема встречи с мертвыми в сербской и итальянской литературе XIX-XX вв. (в текстах прозы и драмы)
Докторанд
Janković, AndrijanaМентор
Todorović, DušicaЧланови комисије
Đurić, ŽeljkoNestorović, Zorica
Kovačević, Zorana
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
U ovom radu stekli smo uvid u slicnosti i razlike izmedu srpske i italijanske
književnosti u odnosu na temu susreta s mrtvima u periodu modernizma. Razgovori s
mrtvima su se u opusu Luidija Pirandela, a sa njim i u modernistickoj epohi, preobrazili u
razgovore naratora-autora sa likovima, odnosno, u razgovore sa sopstvenom svešcu, da bi,
potom, bila predstavljena drama lica u potrazi za autorom u proslavljenom Pirandelovom
komadu Šest lica traže pisca.
U disertaciji smo se ogranicili na period stvaralackog rada Luidija Pirandela i njegovih
srpskih i italijanskih savremenika (Ive Andrica, Isidore Sekulic, Sime Matavulja,
Branislava Nušica, Eduarda de Filipa). Pored hronološkog okvira, postojao je i žanrovski
jer smo analizirali prozne i dramske tekstove.
U uvodnim napomenama se razmatra tema susreta uz isticanje znacaja koji ima pojam
hronotopa u Bahtinovom smislu, kao i dijalog na pragu. Nezaobilazno je time i pitanje
žanra menipeje kome pripadaju razgovori s mrtvima. Sledi kratak isto...rijski pregled dijaloga
mrtvih i sa mrtvima koji u antici ima ideološku funkciju, buduci da mrtvi dobijaju ulogu
glasnika. Dijahronijski prikaz je važan kako bismo istakli preokret koji nastupa sa
Dakomom Leopardijem u XIX veku.
Razmatrajuci odabrana dela analiza je bila usmerena i na interakciju autora, najcešce
naratora u prvom licu u ulozi pisca, sa likovima, ali i na odnose izmedu likova. Važno
mesto pripada otkrivanju metatekstualnih odlika dela (posebno kod Andrica), pracenih
neretko humoristicnim obrisima svojstvenim Pirandelovoj poetici, što je prisutno i u delu
Isidore Sekulic.
Tematološki i komparativni pristup bio je od izuzetne važnosti za analizu proznih i
dramskih tekstova, uz oslanjanje na principe citalacke saradnje Umberta Eka. U okviru
komparativnih istraživanja uocili smo uticaj Pirandelovog modernistickog preobražaja
motiva susreta sa mrtvima na srpsku književnost, a naznacili smo i tipološke slicnosti i
razlike u bavljenju ovom temom izmedu srpskog i italijanskog književnog sistema
(okretanje subjektivnom, pribegavanje fantasticnom žanru, nepouzdanim pripovedacima,
ironiji, humor u pristupu temi susreta s mrtvima, metatekstualnost).
Naznacili smo i osnovne crte postmodernistickih modifikacija koje u buducim radovima
mogu da se obrade temeljnijom tekstualnom analizom pojedinih autorskih ostvarenja.
In this work we gained an insight into similarities and differences between Serbian
and Italian literature related to encounter with the dead theme in modern epoch.
Conversations with the dead, in Luigi Pirandello’s work, had converted into conversations
between narrator-author with the characters, or dialogues with his own conscience, to later
present drama of a character searching for an author in Pirandello’s well known play Six
Characters in Search of an Author.
The dissertation concentrates on a period of Luigi Pirandello’s creative work, and
his Italian and Serbian contemporaries mostly (Ivo Andric, Isidora Sekulic, Simo Matavulj,
Branislav Nusic, Eduardo de Filippo). As we analyzed prose and drama narratives, we used
not only chronological, but also a genre-based framework.
Introductory remarks study the theme of the encounter, highlighting the importance
of a term “chronotope” in Bahtin’s sense, as well as a dialogue on a doorstep. Hence, it is
inevitable to discuss menippean s...atire, to which the conversations with the dead belong.
This is followed by a brief historical review of dialogues with and between the dead which
have ideological purpose in the antiquity, since the dead convert into messengers. A
diachronic approach is important to highlight the reversal that occurs with Giacomo
Leopardi in the XIX century.
Taking into consideration selected pieces, the subject of the analysis was interaction
of the author, mostly narrator playing a role of a writer, with characters, but also relations
between characters. Special place belongs to a discovery of metatextuality (especially in
Andric’s work), often followed by humoristic notes that are typical for Pirandello’s poetics,
and are present in Isidora Sekulic’s work too.
Thematological and comparative approaches were extremely important in prose and
drama analysis, relying on Umberto Eco’s reading cooperation principles. In comparative
researches, we noticed an influence of Pirandello’s modernist transformation of the
encounter with the dead motif on Serbian literature, and we also indicated typological
similarities and differences between Serbian and Italian literary systems when handling this
topic (focusing on subjective, using fantastic genre, unreliable narrators, irony, humoristic
approach to encounter with the dead theme, metatextuality).
We also indicated basic postmodernist modifications that could be further
researched in future studies, using more thorough textual analysis of certain publications.