UNIVERZITET U BEOGRADU FILOZOFSKI FAKULTET Jelena B. Bulatović ARHEOZOOLOŠKI ASPEKTI DRUŠTVENIH I KULTURNIH PROMENA NA CENTRALNOM BALKANU U PETOM MILENIJUMU PRE NOVE ERE doktorska disertacija Beograd, 2018 UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF PHILOSOPHY Jelena B. Bulatović ARCHAEOZOOLOGICAL ASPECTS OF SOCIAL AND CULTURAL CHANGES IN THE CENTRAL BALKANS DURING THE FIFTH MILLENNIUM BC Doctoral Dissertation Belgrade, 2018 Mentor: dr Vesna Dimitrijević, redovni profesor, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet Članovi komisije: dr Nenad Tasić, redovni profesor, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet dr Marko Porčić, vanredni profesor, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet dr Marija Ljuština, docent, Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet Datum odbrane Arheozoološki aspekti društvenih i kulturnih promena na centralnom Balkanu u petom milenijumu pre nove ere Sažetak: Predmet proučavanja ovog istraživanja su arheozoološki aspekti društvenih i kulturnih promena na centralnom Balkanu u petom milenijumu p.n.e. U tu svrhu detaljno je analiziran faunalni materijal sa tri eponimna arheološka nalazišta – Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj. Kako bi se uočilo u kojoj meri se novi podaci uklapaju u postojeća saznanja o ekonomskim strategijama na centralnom Balkanu u ovom periodu, dobijeni rezultati upoređeni su i sa dostupnim podacima iz literature. Cilj istraživanja bio je definisanje ekonomskih strategija eksploatacije domaćih i divljih životinja koje su praktikovane u naseljima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj; potom, da se istraži da li postoje razlike u ekonomskim strategijama i ulogama najznačajnijih domaćih životinja između ovih naselja, i na kraju, da li se mogu uočiti izvesni dijahroni trendovi i razlike na regionalnom nivou. Istraživanje je ukazalo da se generalno mogu izdvojiti dva tipa strategija u stočarstvu na centralnom Balkanu u petom milenijumu p.n.e. Prvi tip, – koji se zasnivao na uzgajanju govečeta, uočen je samo u velikim kasnovinčanskim naseljima iz prve polovine petog milenijuma p.n.e. (npr. Pločnik, Divostin II, Stubline), dok je drugi tip stočarstva praktikovan u naseljima iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. (Bubanj, Velika humska čuka), i kasnije. On se uglavnom zasnivao na uzgajanju ovikaprina, i u značajnoj meri domaćeg govečeta i domaće svinje. Ovakav tip stočarstva verovatno je bio više prilagođen manjim zajednicama iz druge polovine petog milenijuma p.n.e., čiji su proizvodni potencijali bili manji, usmereni ka zadovoljavanju sopstvenih potreba, smanjenju rizika i povećanju bezbednosti uzgajanih stada. S druge strane, stočarstvo u velikim komunalno orijentisanim zajednicama iz prve polovine petog milenijuma p.n.e., bilo je usmereno isključivo ka uzgajanju velikih stada goveda, koje je podrazumevalo drugačiji vid organizacije, veće proizvodne kapacitete i društvene pobude. Ključne reči: arheozoologija, ekonomske strategije, stočarstvo, Vinča-Belo Brdo, Pločnik, Bubanj, kasni neolit, rani eneolit, peti milenijum p.n.e., centralni Balkan Naučna oblast: Arheologija Uža naučna oblast: Arheozoologija UDK broj: 903+56:591(497)“634/635”(043.3) UDK broj: 903:316.4(497)“634/635”(043.3) UDK broj: 903:316.733 (497)“634/635”(043.3) Archaezoological aspects of social and cultural changes in the central Balkans during the fifth millennium BC Abstract: This thesis addresses archaeozoological aspects of social and cultural changes in the Central Balkans during the fifth millennium BC. For this purpose, detailed analysis of the faunal material from three archaeological type-sites – Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, was conducted. The obtained results were compared with the available published data, in order to recognize the extent to which these new data fit into the existing knowledge of the economic strategies in the central Balkans during this period. The aim of this research was to define economic strategies for the exploitation of domestic and wild animals that were practiced in the settlements of Vinča-Belo Brdo, Pločnik and Bubanj; then, to detect whether there were changes in the economic strategies and roles of the most important domestic animals among these settlements, and finally, whether certain diachronic trends and differences can be noticed on the regional level. The research has shown that in general, two types of animal husbandry strategies can be distinguished in the central Balkans during the fifth millennium BC. The first type, based on the cattle herding, was only observed in the large late Vinča culture settlements dated to the first half of the fifth millennium BC (f.e. Pločnik, Divostin II, Stubline), while the second type of animal husbandry was practiced in the settlements from the second half of the fifth millennium BC (Bubanj, Velika humska čuka), and onward. It was oriented towards caprines herding, while domestic cattle and domestic pig were also significant. This type of animal husbandry was probably more adapted by smaller communities from the second half of the fifth millennium BC, whose production potentials were smaller, oriented to meet their own needs, to risk reduction and to increase the herd stability. On the other hand, animal husbandry in large communal-oriented settlements from the first half of the fifth millennium BC was oriented to the large cattle herding, which implies a different form of organization, larger production capacities and social incentives. Keywords: archaeozoology, economic strategy, animal husbandry, Vinča-Belo Brdo, Pločnik, Bubanj, Late Neolithic, Early Eneolithic, the fifth millennium BC, central Balkans Scientific field: Archaeology Scientific subfield: Archaeozoology UDC number: 903+56:591(497)“634/635”(043.3) UDC number: 903:316.4(497)“634/635”(043.3) UDC number: 903:316.733 (497)“634/635”(043.3) Izjave zahvalnosti Rad na ovoj disertaciji sproveden je u okviru projekta “Bioarheologija drevne Evrope – ljudi, životinje i biljke u praistoriji Srbije” (br. III 47001), koji je finansiran od strane Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije. Zahvaljujem se rukovodiocu projekta Sofiji Stefanović na ukazanom poverenju i što mi je omogućila da se bavim ovim istraživanjem u okviru projekta. Veliku zahvalnost dugujem mentorki Vesni Dimitrijević na brojnim korisnim savetima tokom doktorskih studija, kao i tokom samog pisanja disertacije. Zahvaljujem joj se i na vremenu koje je tokom mojih master studija odvojila da bi me upoznala sa metodama arheozoološke analize, deleći svoje znanje sa mnom; zahvaljujem joj se i na strpljenju, podršci, ali i na kritikama koje su za mene bile izuzetno konstruktivne. Aleksandru Bulatoviću, Nenadu Tasiću i Miljani Radivojević, zahvaljujem se na dugogodišnjoj saradnji, prilici da analiziram faunalni materijal sa nalazišta Bubanj, Vinča- Belo Brdo i Pločnik, kao i na korisnim stručnim savetima koji su mi dosta pomogli tokom svih faza izrade disertacije. Veliko hvala i Kristini Penezić koja mi je puno pomogla u radu sa tehničkom dokumentacijom “Projekta Vinča”, i što je uvek sa puno strpljenja odgovarala na moja razna pitanja. Zahvaljujem se i Miši Ignjatoviću, Dragani Filipović, Seleni Vitezović, Draganu Milanoviću, Miroslavu Mariću, Nedi Mirković-Marić, Dušku Šljivaru, kao i ostalim kolegama koji su učestvovali u terenskim iskopavanjima nalazišta Bubanj, Vinča-Belo Brdo i Pločnik. Dejvidu Ortonu se zahvaljujem na pozivu i prilici da obradim faunalni materijal sa nalazišta Pločnik, na saradnji i brojnim korisnim stručnim savetima i pomoći. Aleksandru Palavestri zahvaljujem se na dozvoli da obradim faunalni uzorak sa nalazišta Bodnjik-Družetić, a Zoranu Živanoviću na gostoprimstvu koje mi je ukazio prilikom posete Zavičajnom muzeju u Koceljevi, gde je i urađena obrada ovog uzorka. Svojim komentarima i savetima tokom pisanja disertacije veoma su mi pomogli i na taj način unapredili moje pisanje – Miloš Spasić, Marko Porčić, Marija Ljuština i Dušan Borić, kojima se od srca zahvaljujem. Milošu, koji je od početka upoznat sa mojim radom, beskrajno se zahvaljujem i na podršci, na isnpirativnim razgovorima, ali i na kritikama i brojnim pitanjima, koja su mi pomogla da bolje sagledam i izrazim svoje ideje. Zahvalnost dugujem i brojnim kolegama i prijateljima, koji su mi na različite načine pomogli da završim ovu disertaciju. Dragoj koleginici i prijateljici Jeleni Jovanović se zahvaljujem na ogromnoj podršci, razumevanju, korisnim savetima i razgovorima. Veliku zahvalnost dugujem i dragim koleginicama i prijateljicama Ivani Stojanović i Đurđi Obradović, kao i dragom kolegi i prijatelju Nemanji Markoviću, koji su mi dosta puta pomogli oko raznih stručnih nedoumica sa kojima sam se sretala tokom izrade disertacije, kao i na njihovom strpljenju i podršci. Zahvaljujem se i koleginicama i kolegama iz Laboratorije za biaorheologiju, na saradnji i druženji – Sonji Bogdanović, Ivani Živaljević, Teodori Radišić, Tamari Blagojević, Kamiju de Bekdelijevru i Stefanu Miloševiću. Zahvaljujem se i svojim najbližim prijateljima i porodici, posebno Milijani, što su u svakom trenutku bili uz mene. i SADRŽAJ Spisak tabela………………………………………………………………………………………….vii Spisak slika…………………………………………………………………………………………..xiii POGLAVLJE 1 – UVOD…………………………………………………………………..1 1.1. Kulturne, društvene i ekonomske prilike na centralnom Balkanu u petom milenijumu p.n.e.…………………………………………………………………………………………1 1.1.1. Kulturni, hronološki i teritorijalni okviri……………………………………………...3 1.1.2. Obrasci naseljavanja i organizacija naselja…………………………………………...6 1.1.3. Ekonomske strategije…………………………………………………………………9 1.2. Teorijski modeli društvenih i kulturnih promena sredinom petog milenijuma p.n.e….11 1.2.1. Kulturno-istorijski modeli promena…………………………………………………12 1.2.2. Procesni i postprocesni modeli promena…………………………………………….13 1.3. Cilj istraživanja………………………………………………………………………..19 1.4. Osnovne hipoteze……………………………………………………………………...20 POGLAVLJE 2 – EPONIMNA ARHEOLOŠKA NALAZIŠTA IZ PETOG MILENIJUMA P.N.E. NA CENTRALNOM BALKANU……………………………..24 2.1. Vinča-Belo Brdo………………………………………………………………………24 2.1.1. Istorijat arheoloških istraživanja…………………………………………………….26 2.1.2. Arheološka iskopavanja 1998-2014. godine…………………….…………………..28 2.1.3. Prethodna arheozoološka istraživanja……………………………………………….33 ii 2.2. Pločnik…………………………………………………………………………………37 2.2.1. Istorijat arheoloških istraživanja…………………………………………………….39 2.2.2. Arheološka iskopavanja 2012-2013. godine…………….…………………………..42 2.2.3. Prethodna arheozoološka istraživanja……………………………………………….44 2.3. Bubanj…………………………………………………………………………………44 2.3.1. Istorijat arheoloških istraživanja…………………………………………………….46 2.3.2. Arheološka iskopavanja 2008-2014. godine…………….…………………………..49 2.3.3. Prethodna arheozoološka istraživanja……………………………………………….55 POGLAVLJE 3 – METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA……………………………...58 3.1. Materijal i način sakupljanja…………………………………………………………..58 3.2. Protokol obrade………………………………………………………………………..60 3.3. Identifikacija…………………………………………………………………………...62 3.4. Kvantifikacija………………………………………………………………………….63 3.5. Tafonomske karakteristike ostataka faune…………………………………………….65 3.6. Starosni i polni profili…………………………………………………………………71 3.6.1. Utvrđivanje starosti………………………………………………………………….71 3.6.2. Utvrđivanje pola……………………………………………………………………..76 3.7. Patološke promene…………………………………………………………………….78 3.8. Metrički podaci………………………………………………………………………..78 3.9 Statistički testovi……………………………………………………………………….82 iii POGLAVLJE 4 – VINČA-BELO BRDO: REZULTATI……………………………...84 4.1. Tafonomske karakteristike ostataka faune…………………………………………….84 4.2. Sastav faune……………………………………………………………………………88 4.3. Domaće goveče………………………………………………………………………..93 4.3.1. Metričke karakteristike………………………………………………………………93 4.3.2. Zastupljenost delova skeleta i obrasci kasapljenja…………………………………..94 4.3.3. Starosna struktura……………………………………………………………………96 4.3.4. Polna struktura……………………………………………………………………….98 4.3.5. Patološke promene…………………………………………………………………100 4.4. Ovca i koza…………………………………………………………………………...103 4.4.1. Metričke karakteristike……………………………………………………………..104 4.4.2. Zastupljenost delova skeleta i obrasci kasapljenja…………………………………106 4.4.3. Starosna struktura…………………………………………………………………..107 4.4.4. Polna struktura……………………………………………………………………...112 4.4.5. Patološke promene…………………………………………………………………112 4.5. Domaća svinja………………………………………………………………………..113 4.5.1. Metričke karakteristike…………………………………………………………......113 4.5.2. Zastupljenost delova skeleta i obrasci kasapljenja…………………………………115 4.5.3. Starosna struktura…………………………………………………………………..116 4.5.4. Polna struktura……………………………………………………………………...118 iv 4.5.5. Patološke promene…………………………………………………………………119 POGLAVLJE 5 – PLOČNIK: REZULTATI………………………………………….122 5.1. Tafonomske karakteristike ostataka faune…………………………………………...122 5.2. Sastav faune…………………………………………………………………………..127 5.3. Domaće goveče………………………………………………………………………137 5.3.1. Metričke karakteristike……………………………………………………………..138 5.3.2. Zastupljenost delova skeleta i obrasci kasapljenja…………………………………140 5.3.3. Starosna struktura…………………………………………………………………..143 5.3.4. Polna struktura……………………………………………………………………...147 5.3.5. Patološke promene…………………………………………………………………149 5.4. Ovca i koza…………………………………………………………………………...152 5.4.1. Metričke karakteristike……………………………………………………………..153 5.4.2. Zastupljenost delova skeleta i obrasci kasapljenja…………………………………156 5.4.3. Starosna struktura…………………………………………………………………..157 5.4.4. Polna struktura……………………………………………………………………...162 5.4.5. Patološke promene…………………………………………………………………164 5.5. Domaća svinja………………………………………………………………………..166 5.5.1. Metričke karakteristike……………………………………………………………..166 5.5.2. Zastupljenost delova skeleta i obrasci kasapljenja…………………………………167 5.5.3. Starosna struktura…………………………………………………………………..168 v 5.5.4. Polna struktura……………………………………………………………………...171 5.5.5. Patološke promene…………………………………………………………………174 POGLAVLJE 6 – BUBANJ: REZULTATI……………………………………………175 6.1. Tafonomske karakteristike ostataka faune…………………………………………...175 6.2. Sastav faune…………………………………………………………………………..180 6.3. Domaće goveče………………………………………………………………………194 6.3.1. Metričke karakteristike……………………………………………………………..194 6.3.2. Zastupljenost delova skeleta i obrasci kasapljenja…………………………………195 6.3.3. Starosna struktura…………………………………………………………………..197 6.3.4. Polna struktura……………………………………………………………………...199 6.3.5. Patološke promene…………………………………………………………………201 6.4. Ovca i koza…………………………………………………………………………...204 6.4.1. Metričke karakteristike……………………………………………………………..205 6.4.2. Zastupljenost delova skeleta i obrasci kasapljenja…………………………………207 6.4.3. Starosna struktura…………………………………………………………………..209 6.4.4. Polna struktura……………………………………………………………………...213 6.4.5. Patološke promene…………………………………………………………………216 6.5. Domaća svinja………………………………………………………………………..217 6.5.1. Metričke karakteristike……………………………………………………………..217 6.5.2. Zastupljenost delova skeleta i obrasci kasapljenja…………………………………218 vi 6.5.3. Starosna struktura…………………………………………………………………..219 6.5.4. Polna struktura……………………………………………………………………...221 6.5.5. Patološke promene…………………………………………………………………223 POGLAVLJE 7 – DISKUSIJA…………………………………………………………224 7.1. Poređenje tafonomskih karakteristika ostataka faune sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj…………………………………………………………………………..225 7.2. Ekonomske strategije………………………………………………………………...230 7.3. Strategije eksploatacije domaćih životinja…………………………………………...238 7.4. Strategije eksploatacije domaćeg govečeta…………………………………………..243 7.5. Strategije eksploatacije ovikaprina…………………………………………………...249 7.6. Strategije eksploatacije domaće svinje…………………………………………….....257 POGLAVLJE 8 – ZAKLJUČAK……………………………………………………....261 LITERATURA…………………………………………………………………………..267 DODATAK 1 – ARHEOZOOLOŠKI PODACI……………………………………....311 DODATAK 2 – METRIČKI PODACI…………………………………………………346 DODATAK 3 – REZULTATI STATISTIČKIH TESTOVA…………………………401 Biografija…………………………………………………………………………………431 vii Spisak tabela Tabela 2.1: Zastupljenost različitih taksona sisara u faunalnom uzorku sa iskopavanja 1982. godine na nalazištu Vinča-Belo Brdo (prema Greenfield 2014c:304, tab. 6.20) (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………………………………….35 Tabela 2.2: Zastupljenost različitih taksona sisara u faunalnom uzorku sa iskopavanja 1998-2003. godine na nalazištu Vinča-Belo Brdo (prema Dimitrijević 2008:261, tab. 2) (BOP – broj određenih primeraka).………………………………………………………...36 Tabela 2.3: Relativna hronologija građevinskih horizonata u sondi 24 na nalazištu Pločniku (modifikovano prema Marić in press a, tab. 5).……………………………………………43 Tabela 2.4: Zastupljenost različitih taksona životinja u faunalnom uzorku sa iskopavanja 1957. godine na nalazištu Bubanj (prema Bökönyi 1991:93) (BOP – broj određenih primeraka).…………………………………………………………………………………56 Tabela 2.5: Zastupljenost različitih taksona životinja u faunalnom uzorku sa iskopavanja 2008-2009. godine na nalazištu Bubanj (prema Bulatović 2010) (BOP – broj određenih primeraka).…………………………………………………………………………………57 Tabela 3.1: Ukupan broj ostataka sisara pronađen po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo.…………………………………………………………………………..58 Tabela 3.2: Ukupan broj ostataka sisara u kulturnim slojevima i celinama po horizontima na nalazištu Pločnik.………………………………………………………………………..59 Tabela 3.3: Raspored ranoeneolitskih arheoloških celina po horizontima na nalazištu Bubanj.……………………………………………………………………………………..60 Tabela 3.4: Dijagnostičke zone i njihove vrednosti (prema Votsonu (Watson 1979) modifikovao Bogucki (Bogucki 1993)).…………………………………………………...65 viii Tabela 3.5: Skeleteni elementi grupisani po anatomskim regijama, njihov broj i broj dijagnostičkih zona u kompletnom skeletu životinje (BE – broj skeletnih elemenata, DZ – dijagnostičke zone).………………………………………………………………………...68 Tabela 3.6: Sled i vreme srastanja epifiza dugih kostiju kod ovikaprina (grupisanje prema Zeder 2006).………………………………………………………………………………..73 Tabela 3.7: Sled i vreme srastanja epifiza dugih kostiju kod domaćeg govečeta (grupisanje prema Ric i Ving (Reitz, Wing 2008:72)).…………………………………………………74 Tabela 3.8: Sled i vreme srastanja epifiza dugih kostiju kod domaće svinje (grupisanje prema Ric i Ving (Reitz, Wing 2008:72)).…………………………………………………74 Tabela 3.9: Stupnjevi trošenja zuba ovikaprina (Hambleton 1999:64, tab.2).…………….75 Tabela 3.10: Stupnjevi trošenja zuba domaćeg govečeta (Hambleton 1999:65, tab.3)………………………………………………………………………………………..76 Tabela 3.11: Stupnjevi trošenja zuba domaće svinje (Hambleton 1999:65, tab.4)..………76 Tabela 3.12: Dimenzije odabranih skeletnih elemenata ženke divljeg govečeta (Bos primigenius) iz Ulersleva, Danska (prema Degerbøl, Fredskild 1970).……………………80 Tabela 3.13: Dimenzije odabranih skeletnih elemenata ženke muflona (Ovis orientalis) iz Irana (prema Uerpmann 1979).…………………………………………………………….81 Tabela 3.14: Dimenzije prosečnih vrednosti odabranih skeletnih elemenata bezoarske koze (Capra aegagrus) iz Irana (prema Uerpmann 1979).……………………………………...81 Tabela 3.15: Dimenzije odabranih skeletnih elemenata ženke divlje svinje (Sus scrofa) iz Mađarske (prema Russell 1993:140, tab.6.2)………………………………………………82 Tabela 4.1: Tragovi tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka)...…………………………………………………84 ix Tabela 4.2: Indeksi kompletnosti (IK) po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).……………………………..86 Tabela 4.3: Indeksi propadanja (IP) (humerus, radijus i tibija indeksi) na nalazištu Vinča- Belo Brdo.………………………………………………………………………………….87 Tabela 4.4: Indeksi sakupljanja (IS) na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).……………………………………………………...88 Tabela 4.5: Zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).……………………………………...89 Tabela 4.6: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone)………………………………………………………………………………………..91 Tabela 4.7: Odnos mužjaka i ženki domaćeg govečeta na osnovu morfoloških i metričkih karakteristika na nalazištu Vinča-Belo Brdo.………………………………………………98 Tabela 4.8: Visina grebena ovaca i koza na nalazištu Vinča-Belo Brdo (GL (oznaka dimenzije prema Driesch 1976) = najveća dužina, vrednosti mera označene sa * prema Dimitrijević 2008:264, tabela 5)).………………………………………………………...104 Tabela 4.9: Visina grebena domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo (GL (oznaka dimenzije prema Driesch 1976) = najveća dužina, vrednosti mera označene sa * prema Dimitrijević 2008:264, tabela 5)).………………………………………………………...113 Tabela 5.1: Tragovi tafonomskih procesa po tipovima konteksta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka)………………………………………………………………………………...122 Tabela 5.2: Indeksi kompletnosti (IK) po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).…………………………………….125 x Tabela 5.3: Indeksi propadanja (IP) (humerus, radijus i tibija indeksi) na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………………………….126 Tabela 5.4: Indeksi sakupljanja (IS) na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).………………………………………………………………...126 Tabela 5.5: Zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).……………………………128 Tabela 5.6: Zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima i tipu konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………132 Tabela 5.7: Zastupljenost različitih taksona životinja u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) …………………………………………………………………………………………….133 Tabela 5.8: Zastupljenost tragova kasapljenja kod domaćeg govečeta po horizontima na nalazištu Pločnik.…………………………………………………………………………142 Tabela 5.9: Odnos mužjaka i ženki domaćeg govečeta na osnovu morofoloških i metričkih karakteristika u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik…………………………………………………………………………………….147 Tabela 5.10: Odnos ovaca i koza po horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).…………………………………………153 Tabela 5.11: Visina grebena ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (GL = najveća dužina).………………………………………………...153 Tabela 5.12: Odnos mužjaka i ženki ovaca na osnovu morfo-metričkih karakteristika u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik.…………………….162 Tabela 5.13: Odnos mužjaka i ženki domaće svinje na osnovu morfoloških i metričkih karakteristika određenih zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik.……………………………………………………………………………………172 xi Tabela 6.1: Tragovi tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………………………………...175 Tabela 6.2: Tragovi tafonomskih procesa po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).…………………………………………………………………….177 Tabela 6.3: Indeksi kompletnosti (IK) po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).…………………………………….178 Tabela 6.4: Indeksi propadanja (IP) (humerus, radijus i tibija indeksi) na nalazištu Bubanj (OJ – otpadna jama, OJ (s) – otpadna jama (sekundarno), KS – kulturni sloj, U – ukupno)……………………………………………………………………………………179 Tabela 6.5: Indeksi sakupljanja (IS) na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).………………………………………………………………...180 Tabela 6.6: Zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).…………………………………………181 Tabela 6.7: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).…………183 Tabela 6.8: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).…………………...186 Tabela 6.9: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta i horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, OJ – otpadne jame, OJ (s) – otpadne jame (sekundarno), RJ – ritualne jame, K – kuće).………………………...188 Tabela 6.10: Odnos mužjaka i ženki domaćeg govečeta na osnovu morofoloških i metričkih karakteristika na nalazištu Bubanj……………………………………………..199 Tabela 6.11: Odnos ovaca i koza po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone)………………………………………….204 xii Tabela 6.12: Visina grebena ovaca i koza na nalazištu Bubanj (GL (oznaka dimenzije prema Driesch 1976) = najveća dužina)…………………………………………………..205 Tabela 6.13: Odnos mužjaka i ženki ovaca na osnovu metričkih karakteristika na nalazištu Bubanj…………………………………………………………………………………….213 Tabela 6.14: Odnos mužjaka i ženki domaće svinje na osnovu morfoloških i metričkih karakteristika određenih zuba na nalazištu Bubanj……………………………………….221 xiii Spisak slika Slika 2.1: Položaj eponimnih arheoloških nalazišta iz petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu………………………………………………………………………...24 Slika 2.2: Nalazište Vinča-Belo Brdo, pogled sa Dunava, 2008. godina (Arhiva “Projekat Vinča”, Centar za digitalnu arheologiju, Filozofski Fakultet).………………………….....25 Slika 2.3: Iskopavanja na nalazištu Vinča-Belo Brdo, 1933. godina (Tasić et al. 2015:1066, fig. 2)....…………………………………………………………………………………….26 Slika 2.4: Nivo najmlađih vinčanskih kuća u sektoru II na nalazištu Vinča-Belo Brdo, 1982. godina (Тасић, Игњатовић 2008:97, сл. 32)……………………………………….28 Slika 2.5: Nova iskopavanja sektora II na nalazištu Vinča-Belo Brdo, 2006. godina (Arhiva “Projekat Vinča”, Centar za digitalnu arheologiju, Filozofski Fakultet).…...……………..30 Slika 2.6: Situacioni plan kuća istraženih u sektoru II tokom iskopavanja 1978-1986. i 1998-2007. godine na nalazištu Vinča-Belo Brdo (žuto – kuće iz donjeg, gorelog građevinskog horizonta, svetloljubičasta – iz negorelog horizonta, tamnozelena – gornji, goreli građevinski horizont; svetlozelena – (neobeležene kuće) iz pretpostavljenog finalnog negorelog građevinskog horizonta) (Tasić et al. 2015:1069, fig. 5).………...…………….32 Slika 2.7: Ortogonalna fotografija osnova kuća 03/03, 01/06 i peći 01/02 (Tasić et al. 2015:1071, fig. 7).………………………………………………………………………….32 Slika 2.8: Situacioni plan nalazišta Pločnik (Šljivar 1996:86, fig. 1).……………………. 38 Slika 2.9: Profil nalazišta Pločnik prema reci Toplic (Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014:20, sl.9).………………………………………………………………………………38 Slika 2.10: Iskopavanja 1927. godine na nalazištu Pločnik (Grbić 1929, abb. 3).………..40 Slika 2.11: Metaluruška radionica u sondi 20 na nalazištu Pločnik (Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014:21, sl.11).…………………………………………………...42 xiv Slika 2.12: Iskopavanje kuće iz najmlađeg horizonta (H 1) na nalazištu Pločnik (UCL Institute of Archaeology, Rise of Metallurgy in Eurasia project, arhiva M. Radivojević)………………………………………………………………………………..43 Slika 2.13: Centralni deo nalazišta Bubanj 1957. godine, sa jugoistoka (Милановић, Трајковић-Филиповић 2015:11, сл. 1г).………………………………………………….45 Slika 2.14: Očuvani deo nalazišta Bubanj 2008. godine, sa juga (Милановић 2011:105, сл. 3).……………………………………………………………………………………….46 Slika 2.15: Posude za skladištenje in situ u nadzemnoj strukturi na istočnom platou na nalazištu Bubanj (Orssich de Slavetich 1940, taf. II/1).……………………………………47 Slika 2.16: Situacioni plan nalazišta Bubanj iz 1954. godine (Garašanin 1958b, plan 1)…………………………………………………………………………………………....47 Slika 2.17: Osnova ranoeneolitske kuće na centralnom platou nalazišta Bubanj (Гарашанин 1958:270, сл. 1).……………………………………………………………..49 Slika 2.18: Položaj sondi I-III tokom iskopavanja 2008-2014. godine na nalazištu Bubanj (Иванишевић et al. 2014:54, сл. 2.1; neznatno modifikovano).………………………….50 Slika 2.19: Rov (objekat 34) u najstarijem ranoeneolitskom horizontu (H 1) na nalazištu Bubanj (Bulatović, Milanović 2014:23, sl. 3; neznatno modifikovano).…………………..52 Slika 2.20: Ritualna jama (objekat 69) u najstarijem ranoeneolitskom horizontu (H 1) na nalazištu Bubanj (Bulatović 2015:12, sl. 3).……………………………………………….53 Slika 2.21: Koštana figurina sa nalazišta Bubanj (Vitezović, Bulatović 2015:30, fig. 1)…53 Slika 2.22: Ritualna jama (objekat 25/27) u najmlađem ranoeneolitskom horizontu (H 3) na nalazištu Bubanj (Bulatović 2015:12, sl. 2).……………………………………………….54 Slika 2.23: Otpadna jama (objekat 61) u najmlađem ranoeneolitskom horizontu (H 3) na nalazištu Bubanj (Bulatović, Milanović 2012:24, sl. 3).…………………………………...55 xv Slika 4.1: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka).……………..85 Slika 4.2: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).……………………………..89 Slika 4.3: Relativna zastupljenost ostataka životinja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………..90 Slika 4.4: Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………..92 Slika 4.5: Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ – dijagnostičke zone).………………………………………………92 Slika 4.6: LSI domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo.…………………………94 Slika 4.7: Zastupljenost anatomskih regija domaćeg govečeta na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ – dijagnostičke zone).…………………………………95 Slika 4.8: Smrtnost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Halstead 1985; videti tabelu 3.10 za dužinu trajanja stupnjeva).…………………………………….96 Slika 4.9: Kriva preživljavanja domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0- 30, u mesecima) prema Halstead 1985).…………………………………………………...97 Slika 4.10: Relativna zastupljenost sraslih i nesraslih primeraka domaćeg govečeta u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) na nalazištu Vinča-Belo Brdo.………………………………………………………………………………………..97 Slika 4.11: Distribucija Bd metakarpalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Vinča- Belo Brdo (oznaka dimenzija prema Driesch 1976).………………………………………99 xvi Slika 4.12: Distribucija Bd metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Vinča- Belo Brdo (oznaka dimenzija prema Driesch 1976).………………………………………99 Slika 4.13: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (AD – artikulaciona depresija, KP – koštana proliferacija, Li – liping, Le – lezija, Tr – trauma, AGZ – ante mortem gubitak zuba, Ma – malformacija)……………………………………………………………………………..101 Slika 4.14: Liping (stupanj 3, prema Bartosiewicz et al. 1997) na proksimalnom kraju prve falange domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo.…………………………….…101 Slika 4.15: Distalni kraj desne tibije domaćeg govečeta sa sraslim prelomom na nalazištu Vinča-Belo Brdo.…………………………………………………………………………103 Slika 4.16: LSI ovaca na nalazištu Vinča-Belo Brdo.……………………………………105 Slika 4.17: LSI koza na nalazištu Vinča-Belo Brdo.……………………………………..106 Slika 4.18: Zastupljenost anatomskih regija ovikaprina na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ – dijagnostičke zone).…………………………………..107 Slika 4.19: Smrtnost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča- Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva).………………………………………………….108 Slika 4.20: Smrtnost ovaca na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva).………………………………………………………………………..108 Slika 4.21: Smrtnost koza na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva).……………………………………………………………..109 xvii Slika 4.22: Kriva preživljavanja ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (O/C – ovikaprini, Ovis – ovca, BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (u mesecima) prema Payne 1973).……………………………………109 Slika 4.23: Relativna zastupljenost sraslih i nesraslih primeraka ovikaprina u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) na nalazištu Vinča-Belo Brdo.….111 Slika 4.24: Zastupljenost patoloških promena na zubima ovikaprina na nalazištu Vinča- Belo Brdo (NT – nepravilno trošenje, Ro – rotiran zub, Ma – malformacija) (BOP – broj određenih primeraka).…………………………………………………………………….112 Slika 4.25: LSI domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo.…………………………..114 Slika 4.26: Zastupljenost anatomskih regija domaće svinje na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ – dijagnostičke zone).…………………………………..115 Slika 4.27: Smrtnost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča- Belo Brdo (BOP= broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Hambleton 1999; videti tabelu 3.11 za dužinu trajanja stupnjeva).………………………………………….116 Slika 4.28: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0- 27, u mesecima) prema Hambleton 1999).……………………………………………….117 Slika 4.29: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka)………………………………………………………………………………...117 Slika 4.30: Odnos dužine i širine donjeg trećeg molara (M3) domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo.…………………………………………………………………………119 Slika 4.31: Lobanja domaće svinje sa lezijom na desnoj parijetalnoj kosti na nalazištu Vinča-Belo Brdo.…………………………………………………………………………120 xviii Slika 4.32: Lingvalna i bukalna strana leve mandibule domaće svinje sa osteomijelitisom na nalazištu Vinča-Belo Brdo.………………..…………………………………………..121 Slika 5.1: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka)………………………………………………………………………………...123 Slika 5.2: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka)………………………124 Slika 5.3: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa u kućama iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka)………………………………………………………………………………...124 Slika 5.4: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).………………129 Slika 5.5: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (DZ – dijagnostičke zone).……………………….129 Slika 5.6: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).………………………………………………130 Slika 5.7: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Pločnik (DZ – dijagnostičke zone).……………………………………………………….130 Slika 5.8: Relativna zastupljenost ostataka životinja po horizontima i tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………131 Slika 5.9: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 4 na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………134 Slika 5.10: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 3 na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………135 xix Slika 5.11: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 2 na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………135 Slika 5.12: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 1 na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………135 Slika 5.13: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………136 Slika 5.14: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).………………………………………………………………………………..136 Slika 5.15: LSI domaćeg govečeta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik.…………………………………………………………………………138 Slika 5.16: Poređenje odnosa GLP i BG skapula domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzija prema Driesch 1976)………………………………………………………………………………………139 Slika 5.17: Poređenje odnosa GLl i Bd astragalusa domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzija prema Driesch 1976)………………………………………………………………………………………140 Slika 5.18: Zastupljenost anatomskih regija domaćeg govečeta na osnovu korigovanih DZ u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik.…………………..141 Slika 5.19: Relativna zastupljenost tragova kasapljenja po anatomskim regijama kod domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik.………………………………………………….142 Slika 5.20: Zastupljenost različitih sketenih elemenata domaćeg govečeta sa tragovima kasapljenja na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).…………………….143 xx Slika 5.21: Smrtnost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4- 3) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Halstead 1985; videti tabelu 3.10 za dužinu trajanja stupnjeva).………………….144 Slika 5.22: Smrtnost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba u mlađim (H 2- 1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Halstead 1985; videti tabelu 3.10 za dužinu trajanja stupnjeva).………………….144 Slika 5.23: Kriva preživljavanja domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-30, u mesecima) prema Halstead 1985).……...145 Slika 5.24: Relativna zastupljenost sraslih primeraka domaćeg govečeta u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik.………………………………………………………...146 Slika 5.25: LA pelvisa ženki (levo) i mužjaka (desno) domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzije prema Driesch 1976).……………….147 Slika 5.26: Poređenje odnosa Bd i Dd metakarpalnih kostiju domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzija prema Driesch 1976).……………………………………………………………………………………...148 Slika 5.27: Poređenje odnosa Bd i Dd metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzija prema Driesch 1976).……………………………………………………………………………………...148 Slika 5.28: Relativna zastupljenost skeletnih elemenata domaćeg govečeta sa patološkim promenama na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………150 Slika 5.29: Relativna zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik (AD – artikulaciona depresija, KP – koštana proliferacija, Le – lezija, Ne – nekroza, Ma – malformacija, NT – nepravilno trošenje, AGM – antemortem gubitak zuba) (BOP – broj određenih primeraka).………………………………………..150 xxi Slika 5.30: Artikulaciona depresija (tip 2 prema Baker, Brothwell 1980) na proksimalnom kraju prve falange domaćeg govečeta sa nalazišta Pločnik.………………………………151 Slika 5.31: Poređenje odnosa Bd i Dd tibija ovaca i koza iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (Ovis – ovca, Capra – koza).…………………………...154 Slika 5.32: Poređenje odnosa Bp i Dp radijusa ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (Ovis – ovca).…………………………………………...155 Slika 5.33: LSI ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik........……………………………………………………………………………….155 Slika 5.34: LSI koza iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik....………………………………………………………………………………….156 Slika 5.35: Zastupljenost anatomskih regija ovikaprina na osnovu korigovanih DZ u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik.…………………….157 Slika 5.36: Smrtnost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva).……………………...158 Slika 5.37: Smrtnost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva).………………...……158 Slika 5.38: Smrtnost ovaca na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva).………………………………………………………………………..159 Slika 5.39: Smrtnost koza na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva).………………………………………………………………………..159 xxii Slika 5.40: Kriva preživljavanja ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (O/C – ovikaprini, Ovis – ovca, Capra – koza, BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (u mesecima) prema Payne 1973).……………………………………………………………………….160 Slika 5.41: Relativna zastupljenost sraslih primeraka ovikaprina u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik.……………………………………………………………………....161 Slika 5.42: Poređenje oro-aboralnog i medio-lateralnog prečnika ovaca iz starijih (H 4-3) horizonata na nalazištu Pločnik.…………………………………………………………..163 Slika 5.43: Poređenje odnosa Bd i Dd metakarpalnih kostiju ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznake mera prema Driesch 1976)……163 Slika 5.44: Fragment desne mandibule ovikaprina sa kongenitalnom morofološkom varijacijom (dupli foramen mentale) na nalazištu Pločnik.……………………………….165 Slika 5.45: LSI domaćih svinja iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik.……………………………………………………………………………………166 Slika 5.46: Zastupljenost anatomskih regija domaće svinje na osnovu korigovanih DZ u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik.…………………….167 Slika 5.47: Smrtnost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Hambleton 1999; videti tabelu 3.11 za dužinu trajanja stupnjeva).……………….169 Slika 5.48: Smrtnost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Hambleton 1999; videti tabelu 3.11 za dužinu trajanja stupnjeva).……………….169 Slika 5.49: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-27, u mesecima) prema Hambleton 1999).……170 xxiii Slika 5.50: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………………....171 Slika 5.51: Poređenje dužine i širine dP4 domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik.…………………………………………………………..173 Slika 5.52: Poređenje dužine i širine M2 domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik.…………………………………………………………..173 Slika 5.53: Poređenje dužine i širine M3 domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik.…………………………………………………………..174 Slika 6.1: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).………………………176 Slika 6.2: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).…………………………………….177 Slika 6.3: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone).…………………………………….182 Slika 6.4: Relativna zastupljenost ostataka životinja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).………………………………………………182 Slika 6.5: Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).………………………………………………185 Slika 6.6: Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (DZ – dijagnostičke zone).……………………………………………………….185 Slika 6.7: Zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).……………………………………………………….187 Slika 6.8: Zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Bubanj (DZ – dijagnostičke zone).………………………………………………………………..187 xxiv Slika 6.9: Relativna zastupljenost ostataka životinja po tipovima konteksta i horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).…………………………………….189 Slika 6.10: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u jamama na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).………………………………………………190 Slika 6.11: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 1 na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).…………………….191 Slika 6.12: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 3 na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).…………………….191 Slika 6.13: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u otpadnim jamama po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).……………………192 Slika 6.14: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u otpadnim jamama (sekundarno) po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka)………………………………………………………………………………...193 Slika 6.15: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u ritualnim jamama po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka).……………………193 Slika 6.16: LSI domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj.…………………………………194 Slika 6.17: Zastupljenost anatomskih regija domaćeg govečeta na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Bubanj (DZ – dijagnostičke zone)…………………………………………..195 Slika 6.18: Relativna zastupljenost tragova kasapljenja po anatomskim regijama kod domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka)……………...196 Slika 6.19: Zastupljenost različitih skeletnih elemenata domaćeg govečeta sa tragovima kasapljenja na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka)……………………..196 Slika 6.20: Smrtnost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Halstead 1985; videti tabelu 3.10 za dužinu trajanja stupnjeva)…………………………………………………197 xxv Slika 6.21: Kriva preživljavanja domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva (0-30, u mesecima) prema Halstead 1985)……………………………………………………………………..197 Slika 6.22: Relativna zastupljenost sraslih i nesraslih primeraka domaćeg govečeta u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) na nalazištu Bubanj....198 Slika 6.23: Odnos LA i LAR dimenzija pelvisa domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (m.n. – pol nije morfološki određen) (oznaka dimenzija prema Driesch 1976)………….199 Slika 6.24: Odnos Bd i Dd metakarpalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (oznaka dimenzija prema Driesch 1976)………………………………………………….200 Slika 6.25: Odnos Bd i Dd metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (oznaka dimenzija prema Driesch 1976)………………………………………………….200 Slika 6.26: Zastupljenost skeletnih elemenata domaćeg govečeta sa patološkim promenama na nalazištu Bubanj……………………………………………………………………….201 Slika 6.27: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (AD – artikulaciona depresija, KP – koštana proliferacija, Le – lezija, Os – osteoporoza, NT – nepravilno trošenje)……………………………………………..202 Slika 6.28: Koštana proliferacija na prvoj falangi domaćeg govečeta sa nalazišta Bubanj (anteriorna i posteriorna strana)…………………………………………………………..203 Slika 6.29: Lezija na proksimalnoj zglobnoj površini metakarpalne kosti domaćeg govečeta sa nalazišta Bubanj………………………………………………………………………..203 Slika 6.30: LSI ovaca na nalazištu Bubanj……………………………………………….206 Slika 6.31: LSI koza na nalazištu Bubanj………………………………………………...207 Slika 6.32: Zastupljenost anatomskih regija ovikaprina na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Bubanj…………………………………………………………………………..208 xxvi Slika 6.33: Zastupljenost različitih skeletnih elemenata ovikaprina sa tragovima kasapljenja na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka)………………………………….208 Slika 6.34: Smrtnost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva)……………………………………………………………...210 Slika 6.35: Smrtnost ovaca na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva)………………………………………………………………………...210 Slika 6.36: Smrtnost koza na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva)………………………………………………………………………...211 Slika 6.37: Kriva preživljavanja ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj BOP – broj određenih primeraka, dužina trajanja stupnjeva (u mesecima) prema Payne 1973)……………………………………………………………………………….211 Slika 6.38: Kriva preživljavanja ovikaprina na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka)………...212 Slika 6.39: Odnos LA i LAR pelvisa ovaca na nalazištu Bubanj (m.n. – pol nije morfološki određen) (oznake dimenzije prema Driesch 1976)……………………………………….214 Slika 6.40: Distribucija Bd metakarpalnih kostiju ovaca na nalazištu Bubanj (oznaka dimenzije prema Driesch 1976)…………………………………………………………..215 Slika 6.41: Distribucija Bd metatarzalnih kostiju ovaca na nalazištu Bubanj (oznake dimenzije prema Driesch 1976)…………………………………………………………..215 Slika 6.42: Zastupljenost patoloških promena (KP – koštana proliferacija, NT – nepravilno trošenje, Ap – apsces, Ma – malformacija) na skeletnim elementima ovikaprina na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka)……………………………………………….216 xxvii Slika 6.43: LSI domaćih svinja na nalazištu Bubanj……………………………………..217 Slika 6.44: Zastupljenost anatomskih regija domaće svinje na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Bubanj…………………………………………………………………………..218 Slika 6.45: Smrtnost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Hambleton 1999; videti tabelu 3.11 za dužinu trajanja stupnjeva)………………………………………………………...219 Slika 6.46: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-27, u mesecima) prema Hambleton 1999)……………………………………………………...220 Slika 6.47: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka)………...220 Slika 6.48: Odnos dužine i širine M2 domaće svinje na nalazištu Bubanj (m.n. = morfološki neodređen)………………………………………………………………………………...222 Slika 6.49: Odnos dužine i širine M3 domaće svinje na nalazištu Bubanj……………….222 Slika 6.50: Odnos dužine i širine M3 domaće svinje na nalazištu Bubanj………………..223 Slika 7.1: Poređenje relativne zastupljenosti ostataka sa tragovima glodanja, gorenja i kasapljenja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka)……………………………….226 Slika 7.2: Poređenje različitih tafonomskih indeksa (IK – indeks kompletnosti, IP – indeks propadanja, IS – indeks sakupljanja) za krupne sisare na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj…………………………………………………………………………..227 Slika 7.3: Poređenje različitih tafonomskih indeksa (IK – indeks kompeltnosti, IP – indeks propadanja, IS – indeks sakupljanja) za srednje krupne sisare na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj……………………………………………………………………228 xxviii Slika 7.4: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka)……………………………………………………………………..232 Slika 7.5: Rezultat analize korespondencije – poređenje zastupljenosti različitih taksona životinja na nalazištima iz petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu (divlje (JSSG) = jelen, svinja, srna i goveče, ostale divlje = medved, različite vrste mesoždera, dabar, zec)………………………………………………………………………………………..234 Slika 7.6: Rezultat analize korespondencije – poređenje zastupljenosti različitih taksona životinja na nalazištima u kasnom neolitu i eneolitu na centralnom Balkanu (SE – srednji eneolit, KE – kasni eneolit; divlje (JSSG) = jelen, svinja, srna i goveče, ostale divlje = medved, različite vrste mesoždera, dabar, zec)…………………………………………...237 Slika 7.7: Poređenje dentalnih kriva preživljavanja domaćeg govečeta na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-30, u mesecima) prema Halstead 1985)………………………………………………………………………………………244 Slika 7.8: Poređenje vrednosti LSI domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj……………………...248 Slika 7.9: Poređenje dentalnih kriva preživljavanja ovikaprina na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja u mesecima prema Payne 1973)………………….251 Slika 7.10: Poređenje dentalnih kriva preživljavanja ovaca na nalazištima Vinča-Belo Brdo i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja u mesecima prema Payne 1973)……………………………………………………………………………….253 Slika 7.11: Poređenje vrednosti LSI ovaca sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj…………………………………254 xxix Slika 7.12: Poređenje visina grebena (u cm) ovaca sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj………………………………255 Slika 7.13: Poređenje vrednosti LSI ovaca sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj…………………………………………………………………………………….256 Slika 7.14: Poređenje dentalnih kriva preživljavanja domaće svinje na nalazištima Vinča- Belo Brdo, Pločnik i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-27, u mesecima) prema Hambleton 1999)……………………………………………..258 Slika 7.15: Poređenje vrednosti LSI domaćih svinja sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj…………………………………………………………………………………….259 1 POGLAVLJE 1 – UVOD Na širem području centralne i jugoistočne Evrope, sredinom petog milenijuma pre nove ere (oko 4600/4500. godine p.n.e. prema kalibrisanim C14 datumima) dolazi do značajnih kulturnih, tehnoloških i društveno-ekonomskih promena koje se ogledaju u obrascima naseljavanja, organizaciji naselja i pogrebnoj praksi (Borić 2015a; 2015b; Милановић 2017; Parkinson et al. 2004; 2010; Tрипковић 2013). U ovom periodu dolazi do napuštanja većih naselja (tel tipa, kao i onih naselja sa izraženom horizontalnom stratigrafijom), dok se s druge strane javljaju manja i kratkotrajnija naselja u prethodno nenaseljim (poljoprivredno) marginalnim zonama (Bankoff, Greenfield 1984; Borić 2008; 2009; 2015a; Duffy et al. 2013; Gyucha et al. 2009; Милановић 2017; Parkinson, Guycha 2012; Parkinson et al. 2004; 2010; Sherratt 1981; 1983; 1997; Yerkes et al. 2009). Dolazi do povećanja proizvodnje i distribucije predmeta od bakra (Jovanović 1971; 2009; Јовановић 1982; Pernicka et al. 1993; 1997), do specijalizacije u zanatstvu (Kaiser, Voytek 1983; Parkinson et al. 2004) kao i do reorganizacije mreža razmene (Demoule, Perlès 1993; Parkinson et al. 2004), dok nekropole smeštene izvan naselja postaju sve učestalije (Bailey 2000; Borić 2015b; Link 2006). 1.1. Kulturne, društvene i ekonomske prilike na centralnom Balkanu u petom milenijumu p.n.e. Na centralnom Balkanu1 već krajem šestog milenijuma p.n.e. uočavaju se začeci trendova koji će do punog izražaja doći u drugoj polovini petog milenijuma p.n.e. i kasnije. Naime, tada se pojavlju naselja na prirodno zaštićenim i teže pristupačnim uzvišenjima, kao i ona koja su zaštićena fortifikacijama (Гарашанин 1973; Garašanin 1979; Трипковић 2013). Početkom petog milenijuma p.n.e. (oko 5000. godine p.n.e. prema kalibrisanim C14 datumima) na centralnom Balkanu tadašnje zajednice ovladale su procesom prerade rude bakra (Borić 2009; Jovanović 1979; Radivojević 2015; Radivojević et al. 2010), na šta ukazuju bakarni predmeti pronađeni u naseobinskim i funerarnim kontekstima (Borić 2009; Сталио 1964; 1973; Šljivar 1996), kao i tragovi metalurških aktivnosti – odnosno tragovi 1 U disertaciji se pod centralnim Balkanom podrazumeva okvirno teritorija savremene Republike Srbije, bez Vojvodine koja geografski pripada Panonskoj niziji. 2 prerade rude bakra, u nekim naseljima (Antonović 2003; 2006; Glumac, Tringham 1990; Jovanović 1971; 1990; 2009; Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014; Šljivar et al. 2012). Početkom i u prvoj polovini petog milenijuma p.n.e., zajednica do tada osnovna jedinica društvene i ekonomske organizacije biva zamenjena domaćinstvom (Bailey 2000; Tringham 1992; Tringham, Krstić 1990; Трипковић 2013). Sredinom petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu dešavaju se velike promene, pre svega u obrascima naseljavanja, za koje se pretpostavlja da oslikavaju korenite promene u društvenoj organizaciji i ekonomiji, koje su posledica dezintegracije neolitskog društva. Nestanak/napuštanje velikih kasnoneolitskih naselja i formiranje manjih, kratkotrajnijih naseobina smatra se pokazateljem dubokih društvenih promena – tzv. “društvenog cepanja”2 – koje je za posledicu imalo „razilaženje“ manjih grupa koje su potom formirale nove relacije i regionalne mreže (Tringham 1992; Tringham, Krstić 1990). U relativno- hronološkom smislu, prva polovina petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu predstavlja vreme trajanja mlađe faze kasnoneolitske vinčanske kulture3 (Vinča-Pločnik I- II, odnosno Vinča C-D (Garašanin 1951; Milojčić 1949), dok njegova druga polovina predstavlja okvirno vreme trajanja ranoeneolitskog kompleksa Bubanj-Salkuca-Krivodol (Bubanj-Săluţa-Krivodol) (Гарашанин, Ђурић 1983; Tasić 1979b; 1995). Međutim, jedan od glavnih problema i prepreka sa kojima se sreću istraživači koji se bave ovim prelaznim periodom i problematikom vezanom za njega, predstavlja neujednačen stepen istraženosti arheoloških pojava u petom milenijumu p.n.e. na centralnom Balkanu. S jedne strane, nalazi se vinčanska kultura koja predstavlja najbolje i najpotpunije istraženu (kasno)neolitsku pojavu na celom Balkanskom poluostrvu (Garašanin 1979:144), a s druge strane, slabo istražena, gotovo “nevidljiva” ranoenolitska nalazišta druge polovine petog milenijuma p.n.e. (Borić 2015a; Tasić 1979a). Broj istraženih nalazišta Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturnog kompleksa nije veliki; na malom broju sprovedena su sondažna iskopavanja manjeg obima, dok su na samo dva (Bubanj, Velika humska čuka) iskopavanja imala/imaju sistematski karakter (Bulatović, Milanović 2012; 2014; forthcoming; Булатовић, Милановић 2015; Гарашанин 1958a; 1961; 2 Eng. social fission (Tringham 1992; Tringham, Krstić 1992). 3 U disertaciji termin kultura koristi se kao tehnička oznaka arheološkog fenomena. 3 Гарашанин, Đurić 1983; Трајковић-Филиповић et al. 2008). Proučavanje druge polovine petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, dodatno otežava i činjenica da su rezultati istraživanja pojedinih nalazišta predstavljeni u vidu osnovnih izveštaja, dok su sa drugih nalazišta, ranoeneolitski horizonti tretirani kao sporedni i manje bitni, delom zbog skromnih nalaza, delom zbog usmerenosti pažnje istraživača ka drugim periodima (Милановић 2017:275). Takođe, usled neravnomerne istraženosti pojedinih regija postoje velike poteškoće u povezivanju nalazišta sa istom materijalnom kulturom (Тасић 1992), dok apsolutnih datuma za drugu polovinu petog milenijuma p.n.e. ima veoma malo, svega par (četiri) (Bonsall et al. 2008; Borić 2015a; Bulatović, Vander Linden 2017; Живановић 2013). Upravo iz svih ovih razloga, u odnosu na prvu polovinu petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, mnogi aspekti društvenih i kulturnih prilika u njegovoj drugoj polovini, slabije su poznati, kao npr. način privređivanja tadašnjih zajednica. 1.1.1. Kulturni, hronološki i teritorijalni okviri Vinčanska kultura je arheološka pojava koju karakteriše crnopoliran keramički stil (bikonične zdele, antropomorfne figurine, itd.), potpuno sedentarni način života, velika naselja i intenzifikacija proizvodnje, učešće u mreži razmene egzotičnih dobara, rana metalurgija bakra, poljoprivreda bazirana na uzgajanju žitarica i mahunarki, kao i razvijeno stočarstvo (Bajčev, Stojanović 2016; Borić 2009; 2015a; Borojević 2006; Champan 1981; Dimitrijević, Tripković 2003; 2006; Garašanin 1979; Orton 2008; 2012; Radivojević et al. 2010; Tringham, Krstić 1990; Tasić 2017; Tasić et al. 2015; 2016a; Tripković 2004; Tripković, Milić 2016). Obuhvatala je područje centralne Srbije, Kosova, južnih delova Vojvodine, Transilvaniju, Olteniju, istočne delove Bosne, severne delove Crne Gore i Makedonije (Brukner 2003; Champan 1981; Гарашанин 1973; Garašanin 1979). Izvršeno je nekoliko različitih periodizacija vinčanske kulture na osnovu stilsko-tipoloških karakteristika keramičkih posuda i stratigrafije eponimnog nalazišta Vinča-Belo Brdo (Holste 1939; Garašanin 1951; 1979; Јovanović 1994; Milojčić 1949; Schier 1996; 2000), od kojih su najviše u upotrebi periodizacije Milojčića i Garašanina koji su u okviru vinčanske kulture izdvojili četiri glavne faze (sa podfazama) – Vinča A-D (Milojčić 1949), odnosno, Vinča-Tordoš I-II i Vinča-Pločnik I-II faze (Garašanin 1951; 1979). Stariji period 4 razvoja vinčanske kulture obuvata Vinča A-B, odnosno Vinča-Todroš I-II faze, a mlađi – Vinča C-D, odnosno Vinča-Pločnik I-II faze; naknadno je i prelaz starijeg u mlađi period razvoja vinčanske kulture (Vinča B2/C1), izdvojen kao posebna tzv. gradačka faza (po nalazištu Gradac kod Zlokućana) (Jovanović 1994; 2006). Na osnovu kalibrisanih apsolutnih datuma procenjeno je da je vinčanska kultura trajala oko 800 godina, u periodu između 5400/5300. do 4600/4500. godine p.n.e. (Borić 2009:193; 2015a:162; Orton 2008:7; 2012; Tasić et al. 2015:1077; Tasić et al. 2016a:1; Whittle et al. 2016:32). Tradicionalno vinčanska kultura okarakterisana je kao kasnoneolitska pojava (Garašanin 1951; 1979; Гарашанин 1973; Korošec et al. 1951). Međutim, bakarni nalazi i tragovi metaluruških aktivnosti na nekim nalazištima (npr. Belovode, Pločnik, Divostin, Vinča-Belo Brdo) ukazuju da su vinčanske zajednice ovladale preradom ovom metala još od njene gradačke faze, i početka petog milenijuma p.n.e. (Borić 2009; Glumac, Tringham 1990; Jovanović 1971; 1979; 1982; 1990; 2009; Јовановић 2006; Radivojević 2013; Radivojević et al. 2010). Ipak, pojedini autori smatraju da se tokom ovog perioda bakar uglavnom koristio za izradu sitnijeg nakita, i da to nije imalo značajnog uticaja na ekonomiju društva, na promene materijalne i duhovne kulture, i da tek u kasnijem, post- vinčanskom periodu njegovo otkriće i pogodnosti dobijaju širu, praktičnu namenu (Garašanin 1979; Срејовић 1984; Tasić 1979a; 1979b; 1995). S druge strane, neki autori smatraju da je upotreba bakra dovela do promena u društvenoj organizaciji i ekonomiji, usled čega mlađu fazu vinčanske kulture opredeljuju u rani eneolit (Булатовић et al. 2013; Глишић 1968; Jovanović 1979a; 1990; 2009; Kapuran 2014; Капуран et al. 2014; Perić 2006). Međutim, s obzirom da je u većini radova vinčanska kultura označena kao kasnoneolitska pojava, i u disertaciji je zadržana ova tradicionalna oznaka zbog doslednosti i kompatibilnosti sa literaturom. Pošto se prostirala na ogromnoj površini od oko 300 000 km2 (Porčić 2012a; 2012b), vremenom je došlo do razvoja regionalnih varijanti vinčanske kulture (Champan 1981; Garašanin 1979), a od vremena njene mlađe faze, tokom prve polovine petog milenijuma pre nove ere, uočavaju se različiti pravci razvoja oblasti severno 5 i južno od Save i Dunava4 (Champan 1981; Jovanović 1990; 1994; Трипковић 2013). Ova podela postaće još izraženija u drugoj polovini petog milenijuma p.n.e. (posle 4600/4500. godine p.n.e. prema kalibrisanim C14 datumima) kada se na prostoru koji je nekada obuhvatala vinčanska kultura, na severu formiraju panonske ranoeneolitske kulture Tisapolgar (Tiszapolgár) i Bodrogkerestur (Bodrogkeresztúr), a južno od Save i Dunava, na prostoru centralnog Balkana, ranoeneolitski Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturni kompleks (Tasić 1979a; 1979b; 1995). Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturni kompleks karakterističan je po specifičnom keramičkom stilu (naročito po grafitiranoj keramici i peharu sa dve naspramne trakaste drške tzv. kantarosu), afinitetu ka većem izboru mesta za naseljavanje, obično na prirodno zaštićenijim položajima, kao i proizvodnji bakarnih predmeta (Merkyte 2005; Tasić 1979b; 1995). Prostirao se na širokom području od Transilvanije i Oltenije na severu, preko istočne i južne Srbije, Kosova, do Albanije i Pelegonije na jugu (Tasić 1979b; 1982; 1995; Tасић 1997; 1998; 2004). Ovim nazivom istaknuto je kulturno jedinstvo nekoliko regionalnih kultura nazvanih po najznačajnijim, eponimnim nalazištima u Rumuniji (Salkuca), Bugarskoj (Krivodol) i Srbiji (Bubanj (i Velika humska čuka)) (Berciu 1961; Гарашанин 1973; Georgieva 1990; Tasić 1979b; Todorova 1995). Relativno-hronološke periodizacije ovog kulturnog kompleksa zasnovane su na rezultatima stratigrafskih istraživanja najznačajnijih nalazišta i na osnovu stilsko-tipoloških karakteristika keramičkih posuda (npr. Berciu 1961:252-304; Гарашанин 1973:164; Гарашанин, Ђурић 1983:11-13; Georgieva 1990:168; Todorova 1995:89). Na teritoriji centralnog Balkana konstatovana su dva horizonta u okviru Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturnog kompleksa (Tasić 1979b). Na jednoj grupi nalazišta, u okolini Negotina i Knjaževca, nije pronađena karakteristična grafitirana keramika, kao i drške sa pločastim proširenjima, koje su otkrivene kod druge grupe nalazišta u okolini Niša (Tasić 1995). Međutim, u nedostatku apsolutnih datuma, 4 Primećeno je da su severne vinčanske oblasti mnogo više bile uključene u mreže razmene egzotičnih dobara, ali i sirovina koje su dobavljane na većim udaljenostima (Chapman 1981; Dimitrijević, Tripković 2003; 2006; Tripković 2004; 2006; Tripković, Milić 2008), dok, stanovnici naselja u zatvorenijim i tradicionalnijim južnim oblastima na centralnom Balkanu, uglavnom koriste lokalne sirovine ili sirovine iz neposrednog okruženja naselja (Antonović 1997; Богосављевић-Петровић 2001; Трипковић 2013). 6 teško je utvrditi koja naselja pripadaju ranijoj, a koja poznijoj fazi, jer za sada nije otkriveno nalazište sa oba horizonta u vertikalnoj stratigrafiji (Tasić 2004:77). Generalno, apsolutni datumi za Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturni kompleks relativno su brojni (Boyadziev 1995:171; Lazarovici 2006). Međutim, postoji veliki disbalans u njihovoj distribuciji, usled čega precizni hronološki odnosi između regionalnih varijanti ovog kompleksa ostaju slabo poznati (Bulatović, Vander Linden 2017). Na osnovu postojećih datuma, hronološko opredeljenje u drugu polovinu petog milenijuma p.n.e. široko je prihvaćeno (Boyadziev 1995; Bulatović, Vander Linden 2017). Naime, procenjeno je da je Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturni kompleks trajao okvirno u periodu između 4400/4300. i 3900/3800. godine p.n.e. prema kalibrisanim C14 datumima (Bulatović, Vander Linden 2017). Na centralnom Balkanu, trenutno postoji svega par (četiri) apsolutnih datuma sa Bubanj-Salkuca-Krivodol nalazišta (Bodnjik, Bubanj, grob sa Lepenskog Vira), koji se uklapaju u ove procenjene hronološke okvire trajanja kulturnog kompleksa (Bonsall et al. 2008; Bulatović, Vander Linden 2017; Живановић 2013). 1.1.2. Obrasci naseljavanja i organizacija naselja Vinčanska naselja obično su podignuta na rečnim terasama, na blagim padinama u blizini potoka ili izvora, a u ravničarskim predelima Vojvodine na niskim i duguljastim uzvišenjima-gredama (Garašanin 1979; Ристић-Опачић 2005). Naselja su u većini slučajeva višeslojna, što ukazuje na stabilnost i trajnije naseljavanje na datom mestu usled povoljnijih uslova za život (Garašanin 1979; Гарашанин 1984а). Zapravo, veličina i dugotrajnost vinčanskih naselja varira, а neka od njih bila su naseljena nekoliko vekova i mogla su da imaju nekoliko stotina stanovnika (као npr. Gomolava, Vinča-Belo Brdo, Pločnik, Selevac) (Порчић 2010; 2011). Smatra se da su metalurgija bakra i upotreba metala, koje su uočene počev od gradačke faze, odnosno od oko 5000. godine p.n.e. prema kalibrisanim C14 datumima (Borić 2009; Radivojević et al. 2010), narušile u određenoj meri ovu stabilnost i nametnule potrebu da se usled sve veće nesigurnosti, naselja obezbeđuju i štite od eventualnih napada suseda (Garašanin 1979; Глишић 1968). Upravo od gradačke 7 faze, kao i tokom trajanja mlađe faze vinčanske kulture5, češće se javlja novi tip naselja, koji je podignut na teško pristupačnim brežuljcima zgodnim za odbranu (Ристић-Опачић 2005). U ovom periodu postaju brojnija manja, jednoslojna i kratkotrajnija naselja, dok su velika vinčanska naselja i dalje u upotrebi (Garašanin 1979). Tragovi rovova, palisada i bedema otkriveni su na brojnim vinčanskim naseljima (npr. Vinča-Belo Brdo, Gradac kod Zlokućana, Jakovo, Drenovac) (Garašanin 1979; Nikolić 2006; Perić 2017; Perić et al. 2016; Stevanović, Jovanović 1996; Tripković, Penezić 2017). Skorašnja geofizička istraživanja pokazala su da su oko nekih naselja (npr. Stubline, Oreškovica) rovovi bili iskopani u koncentričnim krugovima (Borić 2015a; Borić et al. 2018; Crnobrnja 2012; Crnobrnja et al. 2009; Spasić 2012а; Спасић 2013). Uočeno je takođe, da se rovovi i palisade javljaju tokom svih faza vinčanske kulture, čak i od onih najranijih (Borić et al. 2018). Čini se da su rovovi nekada bili brzo zatrpavani, kako se naselje širilo izvan njegovih prethodno definisanih granica (Borić 2015a; Spasić 2012a; Спасић 2013; Spasić, Živanović 2015). Neki autori ističu da je demarkacija prostora vinčanskih naselja bila važna njenim stanovnicima, i da su neke granice konstantno povlačene i pomerane, kako zbog praktičnih razloga (ograđivanje obradivog zemljišta naselja, zaštita od mogućih napada, itd.), tako i zbog definisanja zajednicе u odnosu na spoljašnji svet „drugih“ (Borić 2008:131; Borić 2015a:168-169; Spasić 2012a:16). Nedavno je sprovedeno istraživanje obrazaca naseljavanja u petom milenijumu p.n.e. na centralnom Balkanu (Милановић 2017). Uočeno je da na regionalnom nivou tokom ranog eneolita dolazi do relokacije, odnosno napuštanja ili znatno ređe naseljenosti regija koje su u kasnom neolitu činile najgušće naseljene oblasti, dok je obrnuta situacija zabeležena u regijama koje su tokom kasnog neolita bile slabo naseljene (npr. istočna Srbija) (Милановић 2017:226, 276; Ристић-Опачић 2005). Čak i u regijama gde je uočen kontinuitet u naseljavanju, mesta koja su naseljavana u kasnom neolitu sada su izbegavana, i često su birane potpuno nove lokacije, ili su ponovo naseljavane one koje su bile prethodno naseljene u ranom/srednjem neolitu (npr. Bubanj) (Милановић 2017:276). Takođe, još jedna promena u odnosu na kasni neolit, ogleda se u većoj usmerenosti 5 Najnovija istraživanja na nalazištu Oreškovica ukazala su da je ovo naselje bilo utvrđeno, i pre ovog perioda, već od 5200. godine p.n.e. prema kalibrisanim C14 datumima (Borić et al. 2018). 8 ranoeneolitskih naselja ka zemljištima pogodnijim za stočarstvo nego za kultivaciju (Милановић 2017:243). Generalno, kod Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturnih zajednica, naime, postoji različit afinitet prema izboru mesta za podizanje naselja, а razlike postoje čak i na području jedne uže regije (Tasić 1979b; 1995). Pored naselja na uzdignutim platoima ili terasama pored reka, koja imaju prirodan ili delom veštački utvrđen položaj6, u ovom periodu, naročito u severnim oblastima prostiranja kompleksa, i pećine su korišćene za staništa (npr. Zlotska pećina), dok su u južnim oblastima (Pelagonija, Albanija) uočena naselja tipa tumbi, kao i naselja sojeničkog tipa (Tasić 1979b; 1995). Međutim, ono što je zajedničko za većinu ovih ranoeneolitskih naselja, jeste da se nalaze na prirodno zaštićenim pozicijama i topografsko ograničenim prostorima (Милановић 2017:277), da su kratkotrajnija (imaju tanje kulturne slojeve) i da je njihova veličina znatno manja u odnosu na kasnoneolitska vinčanska naselja (Милановић 2017:287; Tasić 1979b:99). Vinčanske kuće obično su bile postavljene u redovima u naselju, imale su pravougaonu osnovu i bile su građene u tehnici pletera i lepa. Veličine kuća su varirale, a neke (npr. na nalazištu Banjica) su imale površinu i preko 110 m2 (Champan 1981; Garašanin 1979; Трипковић 2007; 2013), s tim da je primetno da su kuće tokom mlađe faze vinčanske kulture, uglavnom bile većih dimenzija, sa više prostorija u kojima su se nalazile peći i ognjišta (Garašanin 1979; Перић et al. 2016; Perić et al. 2017; Тасић 2008б; Tasić et al. 2016a; 2016b). Smatra se da su u jednoj kući živeli članovi jedne porodice, i da je sa povećanjem broja novih članova domaćinstava, dolazilo do reorganizacije unutrašnjeg prostora kuće, tako što su podizani pregradni zidovi ili su dodavane nove prostorije (Спасић 2015; Трипковић 2013). Kada je u pitanju unutrašnja organizacija naselja Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturnog kompleksa, ne mogu se izvesti precizniji zaključci, jer su prevashodno zbog stepena istraženosti, podaci o naseobinskim strukturama dosta oskudni. Iskopavanja većeg obima, koja su pritom i dalje skromna, sprovedena su jedino na nalazištu Bubanj (Bulatović, Milanović 2012; 2014; forthcoming; Гарашанин 1958a; 1961; Гарашанин, Đurić 1983; Трајковић-Филиповић et al. 2008), a nedavno su nastavljena i na nalazištu Velika humska čuka (Булатовић, Милановић 2015). Stiče se utisak, da su 6 Ostaci fortifikacije u vidu kamene ograde, rovova i palisade, i suhozida uočeni su na nekim ranoeneolitskim nalazištima sa njihove pristupačne strane (Гарашанин, Ђурић 1983; Tasić 1979b; 1982; 1995). 9 naselja bila manjа, da je u jednom naselju bilo desetak kuća u istom horizontu, nekoliko zemunica i više manjih, pratećih objekata (Tasić 1979b). Kuće su bile manjih dimenzija (obično oko 4-4.5 x 3-4 m), bez unutrašnje podele prostora; zidovi su bili građeni od pletera i lepa, a pod od nabijene zemlje (Гарашанин, Ђурић 1983; Tasić 1979b). Bile su prilagođene konfiguraciji terena, i na nekim nalazištima uočeno je da su iskorišćeni prirodni uslovi pri njihovoj gradnji, pa je tako na nalazištu Krivelj, jedna kuća bila postavljena na samoj steni, a njena strana bila je iskorišćena kao zid kuće (Tasić 1979b). 1.1.3. Ekonomske strategije Poređenje ekonomija zajednica iz prve i druge polovine petog milenijuma p.n.e. na centalnom Balkanu otežava veoma nesrazmerna količina dostupnih podataka. S jedne strane, postoji veliki broj objavljenih radova o ekonomiji vinčanskih zajednica (npr. Borojević 2006; Bökönyi 1988; Dimitrijević 2008; Filipović, Obradović 2013; Filipović et al. 2017a; 2017b; Greenfield 1991; 2014c; Legge 1990; Rusell 1993; Orton 2008; 2012; itd.), a sa druge – (preliminarne) informacije za samo jedno naselje iz druge polovine petog milenijuma p.n.e.7 (Bökönyi 1991; Bulatović 2010; Filipović forthcoming). U vinčanskoj kulturi praktikovana je tzv. “mešovita poljoprivreda”, odnosno zemljoradnja i stočarstvo bile su osnovne delatnosti. U većem ili manjem obimu vinčanske zajednice bavile su se lovom, ribolovom i sakupljanjem divljih plodova. Oslonac poljoprivredne proizvodnje bile su žitarice (najviše jednozrna i dvozrna pšenica, u manjoj meri hlebna pšenica, ječam i proso), a važnu ulogu ulogu imale su i mahunarke (grašak i sočivo) (Borojević 2006; Filipović, Obradović 2013; Filipović et al. 2017a; 2017b; Перић et al. 2016). Dosašnja arheozoološka istraživanja ukazuju da u kasnom neolitu gajenje domaćih životinja najverovatnije poprima odlike specijalizovanog stočarstva. Goveče je najčešće gajena vrsta. Starosni profili govečeta sa većine kasnoneolitskih nalazišta svedoče da je uzgajanje goveda bilo usmereno ka dobijanju mesa (Clason 1979; Bökönyi 1990; Dimitrijević 2008; Greenfield 1991; Orton 2012; Russell 1993). Međutim, na malobrojnim nalazištima (npr. Divostin) prisustvo većeg broja odraslih jedinki domaćeg govečeta možda 7 Faunalni uzorak sa ranoeneolitskog nalazišta Bodnjik kod Koceljeve u zapadnoj Srbiji isuviše je mali za donošenje bilo kakvih zaključaka o ekonomiji (videti: Dodatak 1/ D1.4). 10 ukazuje na njegovu ulogu kao simbola moći i prestiža, ili pak na korišćenje njegove vučne snage (Bökönyi 1988), dok o simboličnoj ulozi govečeta u vinčanskim zajednicama ukazuju i brojni nalazi zoomorfnih figurina i bukraniona (Clason 1979; Russel 1993; Orton 2012; Spasić 2012b; Спасић 2015). Starosni profili ovaca i koza uglavnom ukazuju na uzgajanje zbog dobijanja mesa, mada ima i nalazišta na kojima postoje indicije za eksploataciju mleka (npr. Selevac) (Bökönyi 1988; Булатовић 2011; Clason 1979; Dimitrijević 2008; Greenfield 1991; 2014c; Legge 1990; Orton 2008; 2012; Russell 1993). Veoma malo se zna o načinu života i privredi zajednica iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu. Glavni razlog je taj što je najveći broj ranoeneolitskih naselja Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturnog kompleksa istraživan u vreme kada se nije dovoljno pažnje posvećivalo ekonomiji i društvenoj organizaciji tih zajednica, usled čega su određeni aspekti, na prvom mestu oni koji se tiču uzgajanja biljnih i životinjskih vrsta, do nedavno bili gotovo potpuno nepoznati. Osim sporadičnog spominjanja, vrsta od kojih potiču pronađeni biljni i životinjski ostaci (Tasić 1979b), bilo kakvi drugi podaci sa ovih starih iskopavanja nedostaju.8 Međutim, na osnovu podataka o položaju naselja Bubanj-Salkuca- Krivodol kulturnog kompleksa, kao i na osnovu materijalne kulture, izdvojene su četiri komponente u njegovoj ekonomiji: stočarsko-nomadska, rudarska (rudarsko-metaluruška), zemljoradnička i ribolovačka (Tasić 1979b; 1995). Stočarsko-nomadska komponenta zastupljena je na najvećem broju naselja, na šta ukazuje okolnost da su ona podizana na blagim visoravnima i na nižim planinama, u blizini potoka ili većih izvora (Tasić 1979b). U rudonosnim oblastima istočne Srbije (kao i severozapadne Rumunije), najzastupljenija je rudarska komponenta9, zemljoradnička je zastupljena u oblastima Pelagonije, dok su se stanovnici sojeničarskih naselja na jugu bavili ribolovom, o čemu svedoči veliki broj harpuna, udica i drugog ribolovačkog alata (Tasić 1979b). 8 Izuzetak je nalazište Bubanj, međutim, ranoeneolitski uzorak sa iskopavanja 1957. godine veoma je mali, i po svemu sudeći selektivno sakupljan (Bökönyi 1991). 9 U Zlotskoj pećini u najstarijem Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturnom horizontu, pronađeno je 50 celih i fragmentovanih predmeta od bakra (šila, igle, dleto, itd.), zajedno sa ostacima bakarne zgure, na osnovu čega je zaključeno da je naselje bilo značajan rudarski i metalurški centar ranog eneolita (Tasić 1971:73; 1979:107). Međutim, nedavno otkriće velikog istovremenog naselja (Trivaj), istočno od ulaza u pećinu, navodi na mogućnost da se pećina možda koristila i sezonski (Kapuran 2014:30). 11 Novija iskopavanja par nalazišta iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. (Bodnjik, Velika humska čuka, Bubanj) (Bulatović, Milanović 2012; 2014; Булатовић, Милановић 2015; Палавестра et al. 1993; 1996; Трајковић-Филиповић et al. 2008) tokom kojih je vršeno sakupljanje životinjskih ostatka omogućila su prva saznanja o strategijama uzgajanja biljnih i životinjskih vrsta (Bulatović 2010; u disertaciji; Bulatović forthcoming; Filipović forthcoming; Филиповић, Булатовић у штампи). Iako je broj biljnih ostataka na Bubnju mali, prikupljeni uzorak je raznovrstan i otkriva širok spektar vrsta koje su gajene i sakupljane ili su rasle kao korovi poljoprivrednih useva. Izbor gajenih biljnih vrsta, ostao je većinom isti kao u prethodnom (kasnoneolitskom) periodu, a jednozrna i dvozrna pšenica su i dalje glavne sejane vrste (Filipović forthcoming; Филиповић, Булатовић у штампи). Preliminarni arheozoološki podaci s druge strane, ukazuju na razliku u zastupljenosti glavnih domaćih vrsta životinja u odnosu na prvu polovinu petog milenijuma p.n.e, koja se ogleda u većoj zastupljenosti ovikaprina u odnosu na domaće goveče i domaću svinju (Bulatović 2010). 1.2. Teorijski modeli društvenih i kulturnih promena sredinom petog milenijuma p.n.e. U zavisnosti od toga da li se promene koje se dešavaju na centralnom Balkanu sredinom petog milenijuma p.n.e. tumače kao rezultat spoljašnjih ili unutrašnjih faktora, sve predložene teorijske modele moguće je svrstati u dve grupe (Borić 2015a; Tasić et al. 1979). Na jednoj strani, nalaze se pretežno starija tumačenja, kulturno-istorijska po svojoj teorijskoj provenijenciji, u kojima su promene uslovljene spoljašnjim podsticajima (najčešće migracijama) (Garašanin 1979; Гарашанин 1984б; Jovanović 1995; Срејовић 1984; Tasić 1995; Tasić, Dimitrijević 1979; Tasić et al. 1979), a na drugoj, novija, uglavnom procesna i neka postprocesna tumačenja, u kojima su kao glavni pokretači promena isticani unutrašnja društveno-ekonomska dinamika ili menjanje društveno- kulturnih paradigmi (npr. Borić 2015a; Chapman 1982; 1999; Stevanović 1997; Tringham 1992; Tringham, Krstić 1990; Трипковић 2013). 12 1.2.1. Kulturno-istorijski modeli promena U kulturno-istorijskim tumačenjima, do nestanka vinčanskih kulturnih zajednica i kraja kasnog neolita na centralnom Balkanu došlo je usled prodora novih etničkih grupa koje su prvenstveno identifikovane na osnovu karakterističnog keramičkog stila. Borislav Jovanović smatrao je da se Tisapolgar kulturna grupa postepeno širila iz Karpatskog basena ka jugu, i da je potiskivala vinčansku grupu sve do Dunava (Jovanović 1995). Ovo je bilo u skladu sa dugo vremena ustaljenim mišljenjem da su vinčanska naselja ranije nestala u severnim oblastima njenog prostiranja, dok su naselja u južnim oblastima duže trajala (sve do oko 4000. godine p.n.e.) (kada je bio procenjen kraj faze Vinča D)) i bila istovremena sa ranoeneolitskim zajednicama na severu (Champan 1981; Jovanović 1995; Obelić et al. 2004). Donekle suprotni stav, izneli su Milutin Garašanin, Dragoslav Srejović i Nikola Tasić koji su smatrali da su vinčanske zajednice u južnim oblastima (u istočnoj i južnoj Srbiji, Kosovu, severnoj Makedoniji) prvo nestale usled prodora nosilaca Bubanj-Salkuca- Krivodol kulturnog kompleksa sa zapada, istovremeno sa prodorom Tisapolgar zajednica sa severa. Prema ovim autorima, vinčanska kulturna grupa opstala je jedino na prostoru Šumadije, Mačve, Srema i severoistočne Bosne (Garašanin 1979; Гарашанин 1984б; Срејовић 1984; Tasić 1979a; 1979b; 1995; Tasić, Dimitrijević 1997). Konačno uništenje vinčanskih zajednica u kulturno-istorijskim tumačenjima, usledilo je brzo i nasilno u požaru, na šta ukazuje horizont spaljenih kuća evidentiran na brojnim kasnovinčanskim naseljima (Garašanin 1979; Гарашанин 1984б; Jovanović 1995; Tasić 1995; Tasić, Dimitrijević 1979). Međutim, novija istraživanja pokazala su da agresija sa strane i požar svakako ne mogu biti glavni razlozi napuštanja naselja, jer su spaljene kuće otkrivene i u ranijim vinčanskim građevinskim horizontima (Borić 2015a; Tasić et al. 2016b; Трипковић 2007; 2013). Takođe, postojeći kalibrisani apsolutni datumi ukazuju da je kraj vinčanskih naselja bio istovremen na čitavoj teritoriji njenog prostiranja, okvirno oko 4600/4500. godine p.n.e. (Borić 2009; Orton 2012; Tasić et al. 2015; Whittle et al. 2016). 13 1.2.2. Procesni i postprocesni modeli promena U novijim, procesnim i postprocesnim teorijskim modelima, istraživači su počeli da ispituju različite unutrašnje aspekte kulturnih zajednica10, smatrajući ih glavnim faktorima koji su doveli do promena krajem kasnog neolita i početkom ranog eneolita na centralnom Balkanu, a i šire (Champan 1981; 1982; 1990; Tringham 1992; Tringham, Krstić 1990). Rut Tringam (Ruth Tringham), odbacila je tradicionalne migracionističke teorije, i na osnovu istraživanja dva vinčanska nalazišta – Selevca i Opova (Tringham, Krstić 1990; Tringham et al. 1985; 1992), predložila je novi teorijski model za tumačenje promena (Tringham 1992; Tringham, Krstić 1990). Ona smatra da se počeci promena koje se manifestuju u napuštanju velikih naselja, naseljavanju poljoprivredno marginalnih područja, većoj zastupljenosti „pastoralnih“ životinja, nestanku mnogih predmeta koji su ukazivali na visok stepen tehnoloških veština, kao i smanjenje broja „simboličnih“ predmeta kao što su antropomorfne figurine i spondilus školjke, mogu naći u kasnom neolitu, i da je u pitanju proces kontinuirane transformacije11, a ne nagla promena (Tringham 1992:134). Jedna od posledica povećanog sedentarizma (Kaiser, Voytek 1983) vinčanskih zajednica jeste povećanje populacije i intenzifikacija proizvodnje uopšte. Intenzifikacija nije značajna zbog samog povećanja proizvodnje, već zbog povećanja složenosti organizovanja ljudi koji su neophodni za obavljanje posla (Tringham, Krstić 1990). U predloženom teorijskom modelu, Tringam značajnu ulogu u promeni obrazaca naseljavanja upravo pripisuje transformacijama društvene organizacije, odnosno društvenim aspektima (Tringham 1992:137), za razliku od nekih autora (npr. Chapman 1981; 1982; Sherratt 1981; 1983; 1997) koji su u svojim alternativnim teorijskim modelima isticali značaj tehnoloških inovacija (npr. upotreba pluga, teretnih kola). Njeno istraživanje više je bilo usmereno na organizaciju i strukturu moći društva nego na njegove tehnološke 10 Takođe, odbačene su i interpretacije u kojima su horizonti spaljenih kuća u kasnovinčanskim naseljima uzimani kao dokaz spoljašnje agresije, već su oni sada posmatrani u kontektu namernog, ritualnog spaljivanja kuća sa njihovim inventarima kao način zatvaranja životnog ciklusa domaćinstva, i kreiranja trajnog obeležja (markera) u pejzažu, doprinoseći na taj način kontinuitetu mesta i društvenoj memoriji (Chapman 1999; Stevanović 1997; Tringham 2000; 2005; 2012; 2013). 11 Ovaj proces najjasnije se arheološki manifestuje na početku ranog bronzanog doba jugoistočne Evrope (Tringham 1992). 14 mogućnosti. Jedan od mogućih društvenih faktora koji je podstakao napuštanje većih naselja, odnosno društveno “cepanje”, leži u monopolu moći nad prometom robe i bračnih partnera koji su imali stariji pojedinci ili starija domaćinstva, i koji su na taj način kontrolisali rad i društvenu reprodukciju (Trigham 1992:139). Ovakav monopol bio je podnošljiv u optimalnim uslovima, međutim, u uslovima povećanog pritiska populacije na resurse i njihovu dostupnost, javljaju se tenzije između domaćinstava, koje zahtevaju nekakvo rešenje. Takođe, zbog ograničenih resursa i nemogućnosti kasnovinčanskih zajednica da učestvuju u složenim mrežama razmene, dolazi i do raspada samih mreža. Stoga, slom ovih društvenih mreža zahtevao je novu društvenu organizaciju (Trigham 1992:141). Pred kulturnim sistemom našla su se dva izbora – da se poveća nivo složenosti (u vidu centralizacije i hijerarhije društvene organizacije) ili da dođe do “cepanja” i smanjenja nivoa složenosti (Tringham 1992:141; Tringham, Krstić 1990:581). Vinčanske zajednice su, po Tringam, izabrale drugu opciju, odnosno “cepanje” i grupe od nekoliko domaćinstava odlučile su da obrazuju nova, manja naselja kako bi se izbegla reogranizacija društva u složenije strukture. Ovo “cepanje” društvenih grupa verovatno je počelo kao privremena mera, npr. sezonsko ispasanje stoke (u marginalnim područjima) ili sakupljanje, ali je vremenom postala trajna, usled novih tehnologija kultivacije žitarica na poljoprivredno marginalnim zemljištima i povećanom upotrebom sekundarnih proizvoda životinja (Tringham 1992:142). Ove manje grupe bile su slobodne da uspostave nove kontakte razmene na širim područjima, kao i nova savezništva, i vremenom su postajale sve nezavisnije. S druge strane, starija domaćinstva velikih neolitskih naselja, nisu više imala monopol nad znanjem i iskustvom, kao ni nad reprodukcijom mlađih domaćinstava. Ipak, Tringam smatra da društvene transformacije koje su dovele do promenama u obrascima naseljavanja, predstavljaju zapravo izbor kontiuiteta. Napuštanje velikih naselja i osnivanje manjih, predstavlja udaljavanje od povećanja kompleksnosti društvene organizacije i centralizacije, ka manjim domaćinstvima zasnovanim na srodstvu; tako da iako su velika naselja napuštena u korist formiranja manjih, društvena organizacija nije se promenila, jer domaćinstva i kasnije tokom eneolita (i bronzanog doba) predstavljaju osnovnu jedinicu društvene reprodukcije u čitavoj jugoistočnoj Evropi (Tringham 1992:143). 15 Endrju Šerat (Andrew Sherratt) predložio je alternativni teorijski model kojim je pokušao da objasni kulturne, društvene i ekonomske promene koje se dešavaju na širem području Evrope i Bliskog istoka, tokom eneolita i ranog bronzanog doba. U ovom modelu istakao je značaj tehnoloških inovacija, koje su omogućile upotrebu životinja na jedan nov, drugačiji način (Sherratt 1981; 1983; 1987; 1997; 2006). Tehnološke inovacije omogućile su korišćenje sekundarnih proizvoda životinja12, i prema njemu, dovele su značajnih promena u proizvodnji hrane, pokretljivosti, lokalnim i regionalnim mrežama razmene, kao i obrascima naseljavanja (Sherratt 1981; 1983). Ove inovacije, on je video kao sklop sličnih, međusobno povezanih rešenja, nastalih kao odgovor na problem populacionog rasta i pritiska na resurse u neolitu, i kao odgovor na pogoršanje kvaliteta poljoprivrednog zemljišta usled dugogodišnjeg korišćenja (Sherratt 1983; 1997). Upotreba sekundarnih proizvoda životinja uticala je na mnoge načine na tadašnje zajednice. Vučna snaga životinja omogućila je oranje većih površina nego ranije kada je korišćena samo ljudska snaga, odnosno dovela je do intenzifikacije poljoprivredne proizvodnje, a omogućila je i kolonizaciju poljoprivredno marginalnih područja, i u njima veću usmerenost na stočarstvo (Sherratt 1983; 1997). Vuča teretnih kola obezbedila je brže i lakše transportovanje proizvoda i ljudi između udaljenih područja, što je dovedilo do stvaranja novih kontakta i povećanja razmene između određenih grupa zajednica. Mleko i mlečni proizvodi obezbedili su kontantan izvor hrane, dok je vuna predstavljala novu sirovinu koja je mogla da se razmenjuje. Ove promene u načinu privređivanja, Šerat je zatim, povezao sa promenama u organizaciji rada i povećanoj ulozi muškaraca u poljoprivrednim aktivnostima (usled upotrebe pluga), što je dalje dovelo do patrilinearnog nasleđivanja i vlasništa nad zemljom, koji je smatrao, ključnim faktorima uspostavljanja nove društvene organizacije i nejednakosti (Sherratt 1981; 1983; 1997). Šeratovu “Revoluciju sekundarnih proizvoda” kritikovali su mnogi autori (npr. Anthony, Brown 2011; Bogucki 1984a; 1984b; Champan 1982; Halstead, Isaakidou 2011; Marciniak 2011; 2014; Tringham 1992; Vigne, Helmer 12 Primarni proizvodi su oni koji mogu da se konzumiraju tek nakon smrti životinje – meso, koža i kost, dok sekundarni proizvodi – mleko, vuna, vuča, krv i đubrivo, ne podrazumevaju smrt životinje i mogu da se konzumiraju više puta tokom njenog života (Greenfield 1988; 1989; 2010). Nedavno, u svetlu najnovijih otkrića (i zbog toga što se njihova upotreba nije desila u sekundarnom talasu), predložena je zamenu ovih starih termina novim: umesto primarni – krajnji proizvodi (jer se dobijaju na kraju života životinje), a umesto sekundarni – ante mortem ili proizvodi tokom života (Vigne, Helmer 2007:36). 16 2007). Jedna od prvih kritika, došla je od Džona Čepmana (John Champan), koji je smatrao da je ovaj model veoma pojednostavljen u odnosu na složenost i različitost neolitskih zajednica (Champan 1982:119). Isto, kao i Rut Tringam, on je smatrao da termin “revolucija” navodi na pogrešan trag, zato što ovaj proces nit je bio brz nit toliko dramatičan kako proizilazi iz Šeratovih argumenata, već je u pitanju proces kontinuirane transformacije (Champan 1982; Trighnam 1992). Upotreba mnogih tehnoloških inovacija, na prvom mestu pluga i vučne snage domaćeg govečeta, prema njemu, počinje još ranije u kasnom neolitu centralnog Balkana (Champan 1981; 1982), a Peter Bogucki ukazao je na starosne profile domaćeg govečeta sa ranoneolitskih nalazišta kulture linearne keramike i prisustvo keramičkih cediljki za sir u šestom milenijumu p.n.e. (Bogucki 1984b). Najnovija biohemijska (Copley et al. 2003; 2005a; 2005b; Craig 2002; Craig et al. 2003; 2005; Dudd, Evershead 1998; Ethier et al. 2017; Evershead 2008; Evershead et al. 2008; Hoekaman- Sites, Giblin 2012; Outram et al. 2009; Salque 2012; Salque et al. 2013; Spangenberg et al. 2006), izotopska (Balasse, Tresset 2002; Balasse et al. 2001) i paleogenetska (Burger et al. 2007; Itan et al. 2009) istraživanja pokazala su da je mleko korišćeno i ranije, još u neolitu. Naime, najstariji ostaci mlečnih masti konstatovani su u keramičkim posudama sa nalazišta na Bliskom istoku i u jugoistočnoj Evropi, datovanih u sedmi milenijum p.n.e. (Evershead et al. 2008). Inače, i sam Šerat je još ranije (Sherratt 1997; 2002; 2006) u skladu sa novim, arheološkim svedočanstvima, korigovao svoj prvobitni model, ističući da se ne radi o paketu tehničkih inovacija i sekundarnih proizvoda, jer su neki od njih, kao mleko, u maloj meri korišćeni i ranije u neolitu, ali da u eneolitu dolazi do njihove intenzifikacije (Sherratt 1997; 2006). Međutim, bez obzira na brojne kritike, Šeratov model predstavljao je intelektualnu inovaciju u razumevanju promena koje se dešavaju krajem neolita i početkom eneolita (Greenfield 2010:31). Značaj modela ogledao se u tome što je predložio veze između brojnih prethodno slabo ispitanih ali očigledno povezanih varijabli; obezbedio je lako proverljive hipoteze, koje su istraživači proveravali u različitim regijama (npr. Arbuckle 2009; Greenfield 1986a; 1988; 1989;1991; 2005; 2010; 2014a; 2014b; Isaakidou 2006; 2011, itd.). Haskel Grinfild (Haskel Greenfield) je tako, proučavao starosne profile domaćih životinja sa neolitskih i post-neolitskih (kasnoeneolitskih i bronzanodobnih) nalazišta na području centralnog Balkana (Greenfield 1986a). Njegovi podaci ukazuju da 17 do promena u eksploataciji domaćih životinja dolazi posle neolita, i da tada počinje intenzivnije korišćenje sekundarnih proizvoda, a da je mleko korišćeno u neolitu (Greenfield 1986a; 1988; 1989; 1991; 2005; 2010). Međutim, on ističe da nije sama upotreba mleka promenila prirodu odnosa komunalno orjentisanih neolitskih zajednica, već je kombinacija povećane mobilnosti i povećanog proizvodnog potencijala (koja je omogućena upotrebom pluga, teretnih kola i vune) dovela do nestanka neolitskog načina života, i do nastanka novog vida društvene organizacije koji je bio usmereniji ka individualnim domaćinstvima u eneolitu Balkana (Greenfield 2010:46). Takođe, naglašava da su ove inovacije (sekundarnih proizvoda) bile deo mnogo većih kulturnih promena koja su se dešavale na širem području Evrope, a koje su uključivale disperziju i “cepanje” većih zajednica, specijalizaciju i intenzifikaciju proizvodnje (Greenfield 2010:46). Dušan Borić je nedavno uzimajući u obzir dosadašnja arheološka saznanja, i predložene teorijske modele o društvenim i kulturnim promenama na centralnom Balkanu (a i šire na području Karpatskog basena), dao kritički osvrt i ponudio novu alternativnu perspektivu13 za njihovu interpretaciju (Borić 2015a). Borić, kao i Tringam (Tringham 1992), smatra da su tenzije i konflikti u kasnovinčanskim naseljima verovatno rešeni “cepanjem” grupe i uspostavljanjem novih naselja sa domaćinstvima, kućama i članovima koji su se odvojili od nametnutih ograničenja i struktura moći u kasnovinčanskim naseljima (Borić 2015a:190). Međutim, za razliku od nje, predlaže da objašnjenje za grupno “cepanje” treba tražiti u društvenoj dinamici između različitih komponenti vinčanske zajednice, a ne u populacionom rastu (Borić 2015a:190). Veliki značaj on pridaje kodeksu (etosu) grupne solidarnosti na nivou naselja koji se ogleda u velikim komunalnim poduhvatima izgradnje rovova ili palisada, kao i na nivou cele vinčanske društvene mreže koji se odražava egzogamnim bračnim mrežama i/ili recipročnim i učestalim ceremonijama u kojima su učestvovale udaljene zajednice sa čitave teritorije vinčanske kulture (Borić 2015a:192). Prema njemu, izgradnja rovova i palisada tokom kasnog neolita može da se tumači i kao neki vid konflikta slabog intenziteta. Taj konflikt mogao je da bude podstaknut cenrtipetalnim tendencijama velikih naselja koja su postavljala sve veća ograničenja 13 U svom teorijskom modelu Borić se delom oslanja na Šenanovu interpretaciju društvene promene (Shennan 2000) i DeLandinoj teoriji asemblaža i društvenih mreža (DeLanda 2006). 18 autonomiji pojedinačnih domaćnstava (Borić 2015a:192-193). Isto tako i proliferacija figurina u kasnom neolitu može da se tumači kao još jedan znak ritualne kontrole, odnosno način da se zadrži postojeća struktura moći (Borić 2015a:193; Tringham 1992). Međutim, smanjenje broja figurina pri kraju života u vinčanskim naseljima, kao i smanjenje učestalosti figurina u ranoeneolitskom Bubanj-Salkuca-Krivodol kulturnom kompleksu na centralnom Balkanu, može da odražava centrifugalne sile “sekularizacije” koje su mogle da dovedu do napuštanja tradicionalnih oblika solidarnosti koji su bili svojstveni u gusto zbijenim vinčanskim naseljima (Borić 2015a:193). Kako se čini, društvena mobilnost koja je povezana sa rezidencijalnom (što se i ogleda u disperzovanom obrascu naseljavanja, kao i u naseljavanju novih predela), povećava se u ranom eneolitu. Usled toga, dolazi do stvaranja novih supraregionalih veza, preko kojih su ljudi upoznati sa novim keramičkim stilovima, tehnološkim veštinama, različitim oblicima znanja, pristupima određenim resursima, novim oblicima socijalnosti, itd. (Borić 2015a:193). Takođe, Borić (oslanjajući se na Šenanovu interpretaciju kulturnih promena14) ističe da obrazac manjih raštkranih naselja u ranom eneolitu, može da ukazuje na smanjenje populacije iz zasad nepoznatih razloga (Borić 2015a:194). To je možda bilo direktno povezano sa slabljenjem međuljudskih veza širom vinčanske društvene mreže, verovatno usled konflikta ili izbegavanja sukoba, što je dovelo do dezintegracije kohezivnih veza između ovih prethodno povezanih i bliskih vinčanskih zajednica na većem regionalnom nivou (Borić 2015a:194). Ono što je prema Boriću, moglo da dovede do gubitka znanja i tradicionalnih načina obavljanja poslova, sloma mreže stabilnosti, i do pojavljivanja novih supraregionalnih veza, jesu smanjenje populacije i generalno, reorganizacija naselja i društvene matrice tokom tranzicije kasni neolit-rani eneolit. Konačno, to je ono što je dovelo i do stvaranja novih kulturnih stilova materijalne kulture na nekadašnjem prostoru vinčanske kulture (Borić 2015a:194). 14 Prema Šenanu, kulturne promene su najčešće povezane sa populacionim dinamikama i populacionim “uskim grlom” (eng. bottleneck) do kojeg dolazi usled smanjenja veličine populacije koja učestvuje u prenosu znanja, što se odražava i na proces kulturne transmisije (Shennan 2000). 19 1.3. Cilj istraživanja Cilj istraživanja je da se ustanove arheozoološki aspekti društvenih i kulturnih promena koje se dešavaju na centralnom Balkanu u petom milenijumu p.n.e. na osnovu poređenja rezultata analize faune sisara sa tri eponimna nalazišta iz tog perioda – Vinče- Belog Brda, Pločnika i Bubnja. Konkretno, biće utvrđeno sledeće: a) lokalni značaj najznačajnijih domaćih životinja (govečeta, ovce, koze i svinje) i strategije njihove eksploatacije (da li je uzgajanje bilo usmereno ka dobijanju mesa, ili su se pored mesa, koristili i drugi proizvodi (mleko, vuna, vučna snaga)), kao i udeo lova u ekonomiji svakog naselja, b) upoređivanjem podataka sa ovih nalazišta, da li se i kako se značaj, uloga i strategije eksploatacije domaćih i divljih životinja menjaju tokom vremena, i c) u kojoj meri se strategije uzgajanja i lova stanovnika naselja Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, razlikuju od onih praktikovanih na regionalnom nivou. Ova nalazišta izabrana su iz više razloga. Prvi je taj što su u pitanju eponimna i reprezentativna nalazišta od velikog značaja za razumevanje promena koje se dešavaju sredinom petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu. Zatim, tokom najnovijih, arheoloških istraživanja nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, sprovedeno je sistematsko i neselektivno sakupljanje velike količine životinjskih ostataka, uz korišćene savremene metodologije iskopavanja koja je omogućila detaljniju arheozoološku analizu kroz dijahronu perspektivu i po tipovima konteksta na pojedinačnim nalazištima, kao i između njih. S obzirom, da se gotovo ništa ne zna o ekonomiji zajednica iz druge polovine petog milenijuma p.n.e., i da je sada dostupan veći uzorak iz jednog ranoeneolitskog naselja (Bubanj), dobijena je prilika da se popune postojeće praznine. Stoga, čak i delimični odgovori na postavljena istraživačka pitanja u disertaciji predstavljaće značajan doprinos razumevanju arheozooloških aspekata društvenih i ekonomskih promena koje se dešavaju sredinom petog milenijuma p.n.e. na prostoru centralnog Balkana. 20 1.4. Osnovne hipoteze Budući da se sredinom petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu dešavaju promene u obrascima naseljavanja, da dolazi do napuštanja velikih, dugotrajnih naselja i osnivanja novih kratkotrajnijih, da se menja društvena organizacija, materijalna kultura, da dolazi do reorganizacije mreža razmene, itd, u disertaciji se polazi od pretpostavke da u tom periodu, uporedo sa društvenim i kulturnim promenama dolazi i do menjanja strategija eksploatacije životinja, što predstavlja važan segment ekonomije. Uočavanje strategija eksploatacije životinja i njihovih proizvoda od strane jedne zajednice, kao i kako se ti obrasci korišćenja menjaju, omogućava razumevanje većih i kompleksnijih društvenih promena, s obzirom da su društvena organizacija i način privređivanja međusobno povezani, i da se promene jednog aspekta odražavaju i na promene drugog. Prva hipoteza je, da postoje razlike u značaju i ulogama glavnih domaćih životinja između kasnoneolitskih i ranoeneolitskih zajednica na centralnom Balkanu. Na osnovu dosadašnjih arheoloških istraživanja, uočeno je da postoje razlike u obrascima naseljavanja i veličini naselja, kao i u društvenoj organizaciji kasnoneolitskih i ranoeneolitskih zajednica na centralnom Balkanu (Borić 2015a; Милановић 2017; Tasić 1997b; 1995; Tringham 1992; Tringham, Krstić 1990; Трипковић 2013). U kasnoneolitskim naseljima, domaće goveče je ekonomski najznačajnija vrsta (Bökönyi 1988; Greenfield 2014c; Legge 1990; Orton 2008; 2012; Russell 1993), a povećanje njegove zastupljenosti u mlađim fazama vinčanske kulture tumači se kao vid specijalizovanog stočarstva (Лазић 1993; Orton 2012). Domaće goveče imalo je i simbolički značaj, koji se odražava u prisustvu bukraniona i zoomorfnih figurina u brojnim vinčanskim naseljima (Spasić 2012b; Спасић 2015), a smatrano je simbolom bogatstva i moći (Bökönyi 1988; Russell 1998). Čak je istaknuto da je uzgajanje goveda možda imalo kohezivnu ulogu koja je pomagala da se promovišu i održe velike kasnovinčanske zajednice (Orton 2012:32). Posle sloma vinčanske društvene mreže i napuštanja/nestanka vinčanskih naselja, sredinom petog milenijuma p.n.e. (Borić 2015a), menja se društvena organizacija (Borić 2015a; Tringham 1992), i uspostavljaju se manja ranoeneolitska naselja u raznovrsnijim ekološkim nišama, i u poljoprivredno marginalnim zemljištima koja su pogodnija za stočarstvo (Милановић 2017; Tasić 1995). 21 Budući da je uzgajanje velikih stada goveda skupa i riskantna investicija (Bogucki 1993), manje ranoeneolitske zajednice prilagodiće strategije uzgajanja svojim proizvodnim kapacitetima i potrebama, kao i uslovima životne sredine, i kod njih će možda postojati veća raznovrsnost u izboru glavnog domestikata. Dostupni preliminarni podaci za jedno ranoeneolitsko nalazište (Bubanj) ukazuju da su ovca i koza bile ekonomski najznačajnije vrste u naselju (Bulatović 2010). Takođe, rezultati arheozooloških istraživanja kasnoeneolitskih i bronzanodobnih naselja, koja se nalaze u sličnim ekološkim zonama kao ranoeneolitska (Greenfield 1984) ukazuju na raznovrsnost u izboru glavne vrste, pa se tako u nekim naseljima najviše uzgaja goveče, a u drugim ovce, koze ili svinje (npr. Ljuljaci, Vrbica, Vecina Mala – domaća svinja; Mokranjske stene, Sarina Međa – ovca i koza (Блажић 1995; Булатовић, Милошевић 2015; Greenfield 1986a; 1986b; 1986c; 1995; 2014c; Лазић1992). Druga hipoteza je, strategije eksploatacije domaćih životinja koje daju sekundarne proizvode (mleko, vunu, vučnu snagu) razlikuju se između kasnoneolitskih i ranoeneolitskih zajednica na centralnom Balkanu. Iako se mleko i mlečni proizvodi koriste još u neolitu (Balasse, Tresset 2002; Burger et al. 2007; Copley et al. 2003; Ethier et al. 2017; Evershed et al. 2008), smatra se da je njihova proizvodnja bila malog obima (Sherratt 1997; Greenfield 2010). Dostupni starosni profili domaćih životinja sa kasnoneolitskih (Bökönyi 1988; 1990; Булатовић 2011; Clason 1979; Dimitrijević 2008; Legge 1990; Оrton 2008; 2012; Russell 1993) i post-neolitskih (uglavnom kasnoeneolitskih i bronzanodobnih) nalazišta (Arnold, Greenfield 2006a; 2006b; Greenfield 1986a; 1986b; 1986c; 1988; 1989; 2005; 2014c; Булатовић 2012) na centralnom Balkanu ukazuju da postoje razlike u strategijama njihove eksploatacije, i da intenzivnija upotreba sekundarnih proizvoda počinje posle neolita (Greenfield 1986a; 2010). Podaci o starosti domaćeg govečeta sa većine kasnoneolitskih nalazišta svedoče da je njegovo uzgajanje bilo usmereno ka dobijanju mesa (Clason 1979; Bökönyi 1990; Dimitrijević 2008; Russell 1993), dok postoje i indicije da je korišćena njegova vučna snaga za oranje (Bökönyi 1988; Champan 1990). Starosni profili ovaca i koza tokom kasnog neolita uglavnom ukazuju na uzgajanje zbog dobijanja mesa, mada ima i nalazišta na kojima postoje pokazatelji za eksploataciju mleka 22 (npr. Selevac) (Bökönyi 1988; Булатовић 2011; Clason 1979; Dimitrijević 2008; Greenfield 1991; 2014c; Legge 1990; Orton 2008; 2012; Russell 1993). S druge strane, starosni profili domaće svinje koja ne daje sekundarne proizvode, i koja se isključivo gaji zbog korišćenja mesa, ne pokazuju nikakve značajne promene tokom vremena (Arnold, Greenfield 2006a; Greenfield 1986a; 1988). Smatra se da je kolonizacija poljoprivredno marginalnih i prethodno nenaseljenih područja omogućena usvajanjem tehnoloških inovacija, koje su između ostalog podrazumevale i upotrebu pluga koji je olakšao kultivaciju zemlje lošijeg kvaliteta (Champan 1982; 1990; Sherratt 1981; 1983; 1997; 2006). Korišćenje domaćeg govečeta za vuču pluga i teretnih kola odražava se na njegov zdrastveni status (Bartosiewicz et al. 1997). Patološke promene na kostima domaćeg govečeta sa brojnih nalazišta širom Evrope tumačene su kao posledica njegovog korišćenja kao radne životinje (Bartosiewicz 2008; Bartosiewicz et al. 1993; 1997; De Cupere, Waelkens 2002; De Cupere et al. 2000; Isaakidou 2006; Telldahl 2005). Imajući ovo u vidu, i s obzirom na promene u obrascima naseljavanja u ranom eneolitu centralnog Balkana, treća hipoteza koja se testira u disertaciji odnosi se na zdravstveni status domaćeg govečeta, odnosno, usled intenzivnijeg korišćenja domaćeg govečeta za vuču pluga, u ranom eneolitu dolazi do pogoršanja njegovog zdravstvenog statusa koje se reflektuje većim prisustvom patoloških promena. Poređenjem zastupljenosti ostataka divljih životinja sa kasnoneolitskih (npr. Divostin, Crkvine-Mali Borak, itd.) (Блажић, Радмановић 2011; Bökönyi 1988) i post- neolitskih (kasnoeneolitskih i bronzanodobnih) (npr. Novačka Ćuprija, Livade, Bubanj) nalazišta (Greenfield 1986a; Bulatović 2010), uočeno je da se udeo lova u ekonomji zajednica vremenom smanjuje, što je dovedeno u vezu sa povećanim krčenjem šuma i narušavanjem prirodnih staništa brojnih vrsta divljih životinja (Greenfield 1986a). Budući da sada postoji i veći faunalni uzorak sa ranoeneolitskog nalazišta (Bubanj), moguće je dobiti informacije o značaju lova i divljih životinja u ekonomiji zajednica iz tog perioda, kao i uočiti (eventualne) razlike u odnosu na kasni neolit. Stoga, poslednja hipoteza koja se testira u disertaciji odnosi se na udeo lova u ekonomiji zajednica iz druge polovine petog milenijuma p.n.e., odnosno, na centralnom Balkanu u ranom eneolitu lov gubi na značaju 23 zato što su ekonomske strategije tadašnjih zajednica više usmerene ka uzgajanju domaćih životinja i korišćenju njihovih proizvoda. 24 POGLAVLJE 2 – EPONIMNA ARHEOLOŠKA NALAZIŠTA IZ PETOG MILENIJUMA PRE NOVE ERE NA CENTRALNOM BALKANU U ovom poglavlju prikazane su osnovne informacije o arheološkim nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj (slika 2.1), a koje se odnosе na njihov položaj, hronološko (kulturno-relativno i apsolutno) opredeljenje, istorijat arheoloških istraživanja i otkrivene arheološke celine. Ukoliko postoje, predstavljeni su takođe, i rezultati prethodnih arheozooloških istraživanja sprovedenih na materijalu sa ovih nalazišta. Slika 2.1: Položaj eponimnih arheoloških nalazišta iz petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu 2.1. VINČA-BELO BRDO Arheološko nalazište Belo Brdo nalazi se u selu Vinča 14 km jugoistočno od Beograda, na desnoj obali Dunava (slika 2.2), neposredno pored ušća reke Bolečice. Izvanredno povoljan geografski položaj, obilje plodne zemlje, i lak pristrup raznim 25 sirovinama, bili su dovoljni da na ovom mestu podrže dug, siguran i bogat život ljudskih zajednica (Гарашанин 1984a; Тасић 2008а; Tasić 2011c; 2017; Tасић et al. 1990). Slika 2.2: Nalazište Vinča-Belo Brdo, pogled sa Dunava, 2008. godina (Arhiva “Projekat Vinča”, Centar za digitalnu arheologiju, Filozofski Fakultet) Vinča-Belo Brdo je višeslojno nalazište, sa tragovima naseljavanja počev od ranog, srednjeg i kasnog neolita, preko eneolita i bronzanog doba, do srednjovekovnog perioda, o čemu svedoči velika debljina kulturnog sloja, od čega je preko 8 metara nastalo u kasnom neolitu (Marić 2017; Stevanović, Jovanović 1996; Tasić et al. 2015; Whittle et al. 2016). Ubrzo po otkriću, početkom XX veka, Vinča-Belo Brdo je postala sinonim za neolitski razvoj Balkanskog poluostrva, i po ovom nalazištu nazvana je kasnoneolitska – vinčanska kultura (Garašanin 1951; Milojčić 1949; Tasić 2015; Tасић et al. 1990). Takođe, Vinča-Belo Brdo je i ključno naselje za uspostavljanje relativne hronologije u širem regionu jugoistočne Evrope (Childe 1929; Champan 1981; Fewkes 1935; Garašanin 1951; 1979; 1984a; Holste 1939; Јовановић 1984; Milojčić 1949; Тасић et al. 1990). Tačna površina nalazišta nije poznata, zbog toga što je još pre početka prvih iskopavanja, jedan njegov deo uništio Dunav (Гарашанин 1984a; Јовановић 1984). Međutim, procenjuje se da se prostiralo na površini od preko 10 ha (Tasić 2017; Tasić et al. 2016a). Na osnovu postojećih apsolutnih datuma, procenjeno je da je vinčansko naselje na Belom Brdu trajalo oko 700-800 godina (Tasić et al. 2016b). Najveća verovatnoća za početak vinčanskog naseljavanja Belog Brda pada oko 5300/5200. godine p.n.e., dok se najveća verovatnoća za vreme napuštanja naselja datuje oko 4600/4500. godine p.n.e. 26 prema kalibrisanim C14 datumima (Borić 2009; 2015a; Orton 2008; 2012; Tasić 2015; 2017; Tasić et al. 2015; 2016a; 2016b; Whittle et al. 2016). 2.1.1. Istorijat arheoloških istraživanja Nalazište Vinča-Belo Brdo istražuje se preko sto godina. Arheološka iskopavanja sprovedena su u tri navrata, i do sada je istražena ukupna površina od preko 3000 m2 (Николић, Вуковић 2008). Tokom prvih iskopavanja na nalazištu Vinča-Belo Brdo (slika 2.3) koja su sprovedena u periodu od 1908. do 1934. godine, tokom deset arheoloških kampanja, pod rukovodstvom Miloja Vasića ispitana je površina od oko 1800 m2 (Васић 1932; 1936а; 1936б; 1936ц; 1948; Vasić 1934; Vassits 1910; 1911). U veoma kratkom roku, istraživanja su obavljena na ovoj velikoj površini, pri čemu je iskopana cela dubina kulturnog sloja od 9.5 m (Николић, Вуковић 2008; Tasić 2015:17). Slika 2.3: Iskopavanja na nalazištu Vinča-Belo Brdo, 1933. godina (Tasić et al. 2015:1066, fig. 2) Iskopavanja su sprovedena u kvadratnoj mreži, po arbitrarnim slojevima od po 10 cm. Vasić je uspeo da otkrije najveći broj sekundarno gorelih objekata, ali ne i one koji nisu stradali u požaru (Tasić 2015:16). Međutim, kasnija iskopavanja, analize keramičkog 27 materijala, kao i apsolutno datovanje pokazali su da su stratigrafski podaci dobijeni tokom njegovih iskopavanja i dan danas relevantni (Gläser 1996; Stalio 1968; Schier 1996; 2000; Tasić 2015:18; Tasić 2017; Tasić et al. 2016a; Whittle et al. 2016). Konstatovano je najmanje deset građevinskih horizonata u kojima je pronađeno obilje arheološkog materijala (Champan 1981; Tasić 2017:3). Pored velikog broja fragmentovanih i celih keramičkih posuda, antropomorfnih i zoomorfnih figurina, koji su pronađeni u različitim kontekstima svakog građevinskog horizonta, otkriveni su јоš i ukrasni predmeti (npr. perle i privesci od školjki, kostiju, gline, malahita, okera, itd.), koštane i kamene alatke, votivni predmeti, itd. (Васић 1932; 1936а; 1936б; 1936ц). Pronađeni su i brojni ostaci arhitekture, u vidu ostataka podova i zidnih konstrukcija kuća, ognjišta i peći, jama i drugih ostataka građevinske delatnosti. Kuće su bile nadzemne, solidno građene od pletera i lepa. Unutrašnji prostor kuća bio je podeljen na dve ili više prostorija, unutar kojih su se nalazile peći ili ognjišta (Ђуричић 2010; Сталио 1984). Druga faza arheoloških istraživanja na Belom Brdu trajala je u periodu od 1978. do 1986. godine, pod okriljem Odbora za arheološka istraživanja u Vinči pri Predsedništvu SANU (Гарашанин 1984a; 1984б; Јовановић 1984; 2009; Jovanović 1994; Марјановић- Вујовић 1984; Срејовић 1984; Сталио 1984; Tасић 1984a; 1984б; Tasić 1990; Tасић et al. 1990). Tokom ispitivanja slojeva iz metalnog doba i nekropole iz srednjeg veka, istraživanjima su rukovodili Nikola Tasić i Gordana Marjanović-Vujović, a kada su započeti radovi na neolitskim slojevima, tu dužnost su preuzeli Milutin Garašanin i Dragoslav Srejović (Tасић et al. 1990). Glavni ciljevi iskopavanja bili su: provera Vasićeve stratigrafije, otvaranje nove površine koja se naslanjala na njegov iskop, i ispitivanje da li je Vinča-Belo Brdo prestala da živi krajem neolita (Tasić 2005; Tasić 2015:20). Ovom kampanjom obuhvaćena je površina nalazišta od oko 1200 m2 (Николић, Вуковић 2008). Iskopavanja su sprovedena na dva sektora nalazišta – kao sektor I bilo je označeno iskopavanje profila, dok je sektor II predstavljalo iskopavanje nove površine pretpostavljenog centralnog dela nalazišta. U okviru sektora II, prvo je istražena srednjovekovna nekropola sa preko 800 inhumacija, datovanih u period između XI do XV 28 veka (Марјановић-Вујовић 1984:91), a potom se prešlo na ispitivanje praistorijskih kulturnih slojeva (slika 2.4). Slika 2.4: Nivo najmlađih vinčanskih kuća u sektoru II na nalazištu Vinča-Belo Brdo, 1982. godina (Тасић, Игњатовић 2008:97, сл. 32) U kulturnim slojevima metalnih doba, otkriveno je na desetine jama vatinske, kostolačke i badenske kulture, kao i tragova arhitekture iz tog perioda (Spasić 2010; Ljuština 2012; Тасић 1984a; 1984б). Takođe, otkrivena su i četiri groba pozne Bodrogkerestur kulture (Jevtić 1986; Тасић 1984a; 1984б; Tasić 1990; Tasić 2015:23). Iskopavanja u sektoru II obustavljena su na nivou poslednjeg vinčanskog kulturnog horizonta (slika 2.4) (Stevanović, Jovanović 1996), u kome je istraženo što delimično, a što u celini osam neolitskih kuća15 (Tasić 2015:23). Kuće su bile organizovane u redovima i razdvojene ulicama, i sve su stradale u velikom požaru koji je zahvatio naselje (Тасић 2008б; Tasić 2015; Tasić et al. 2015). 2.1.2. Arheološka iskopavanja 1998-2014. godine Najnovija iskopavanja na nalazištu Vinča-Belo Brdo, koja još uvek traju, obnovljena su 1998. godine, pod okriljem Odbora za arheološka istraživanja u Vinči 15 Tipične dimenzije kuća bile su 8 x 5.5 m (Tasić 2015:23). 29 Predsedništva SANU, u saradnji sa Muzejom grada Beograda i Odeljenjem za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, pod rukovodstvom Nenada Tasića. Glavni cilj bio je da se u istraživanja uvedu interdisciplinarnost i savremene metodološke procedure (npr. upotreba totalne stanice, softerski program ArchaeoPackPro (Tasić, Jevremović 2003), flotacija, itd.) koje bi omogućile da se materijalni ostaci sagledaju iz više uglova i na taj način dopune zaključci koji su doneti kada su samo “tradicionalna” arheološka sredstva bila na raspolaganju (Tasić 2005; 2011b; 2014; 2015; 2017; Тасић 2008а; 2008б; Тасић, Игњатовић 2008; Tasić et al. 2007). Ovakvim pristupom dobijen je relativno veliki set podataka o različitim aspektima kasnoneolitske Vinče koji nisu bili proučavani tokom prethodnih (prvenstveno Vasićevih) kampanja iskopavanja, a povezani su sa proizvodnjom i konzumacijom hrane, proizvodnjom keramike i drugih predmeta od gline, industrijom okresanog i glačanog kamena, instalacijama za zagrevanje i skladištenje, uslovima životne sredine, itd. (Bogosavljević-Petrović et al. 2017; Боројевић 2013; Cristiani et al. 2016; Dimitrijević 2008; Dimitrijević, Mitrović 2016; Filipović 2004; Filipović, Tasić 2012; Filipović et al. 2017; Gajić-Kvašćev et al. 2012; Kapuran 2007; Mioč et al. 2004; Пенезић 2013; Пенезић, Тасић 2013; Penezić et al. 2013; Тасић 2008ц; Tasić 2007; 2011а; Тасић, Филиповић 2011; Тасић et al. 2007; Tasić, Milovanović 2009; Трипковић, Милић 2010; Вуковић 2013; Вуковић et al. 2008). Na samom početku iskopavanja, reprodukovana je kvadratna mreža koja je bila postavljena 1978. godine u sektoru II16, kako bi se što lakše uklopili nepokretni objekti otkriveni tokom prethodnih kampanja sa novim nalazima (Tasić 2015). Od 2003. godine, umesto iskopavanja u kvadratnoj mreži prešlo se na iskopavanje u sistemu stratigrafskih celina (eng. unit – celina), u kome se prate promene u kvalitetu i boji zemlje na osnovu kojih se definišu njihove granice i gabarit (Тасић 2008а; Tasić 2015). Više celina koje imaju hronološku i funkcionalnu vezu čine strukturu (eng. feature – karakteristika, odlika, 16 Sektor II bio je podeljen na blokove dimenzija 10 x 10 m, dok je svaki blok bio sastavljen od četiri kvadrata dimenzija 5 x 5 m, koji su zatim podeljeni na 25 lokusa dimenzija 1 x 1 m (Tasić 2015:27). 30 osobenost),17 dok se strukture dalje povezuju u objekte koji na kraju predstavljaju celo nalazište (npr. jama od stuba – temeljni rov – zid – kuća – naselje) (Тасић 2010:16). Tokom ove najnovije kampanje arheoloških istraživanja na nalazištu Vinča-Belo Brdo, iskopavanja su sprovedena na tri različite lokacije. U sektoru II, na pretpostavljenom centralnom delu nalazišta (slika 2.5) nastavljenja su sistematska iskopavanja, koja su privremeno obustavljena 2009. godine (Tasić 2013; 2015). Slika 2.5: Nova iskopavanja sektora II na nalazištu Vinča-Belo Brdo, 2006. godina (Arhiva “Projekat Vinča”, Centar za digitalnu arheologiju, Filozofski Fakultet) Godine 2011., iskopavanja su nastavljena,18 otvaranjem i istraživanjem sonde koja je postavljena između ugroženog dela profila, klizišta i stabilnog dela naselja, kako bi se ustanovilo u kojoj meri su kulturni slojevi poremećeni klizištem (Tasić 2015:29). Sledeće godine (2012.) nastavljena su i iskopavanja na profilu, koja su bila započeta još 2004. i 2005. godine zbog pokretanja klizišta (Игњатовић 2010). Ova iskopavanja dubokog iskopa (eng. deep sounding) završena su 2014. godine, a pored zaštite, vršeno je i sakupljanje 17 Struktura (feature) je na primer temeljni rov koga čine sledeće celine: jame stubova, ispune jama stubova, sam temeljni rov i njegova ispuna (Tasić 2015:40). 18 Tokom 2010. godine, došlo je do pauze u iskopavanjima, i tada su obavljeni površinski pregledi nalazišta, geoelektrika i karotaža (Rundić et al. 2012; Tasić, Stepanović 2010; Тасић, Марић 2011; Tasić et al. 2007; Penezić et al. 2013). 31 uzoraka za C14 datovanje u okviru ERC projekta “ToTL”19 Kardif Univerziteta (Cardiff University) (Tasić et al. 2015; Tasić et al. 2016a; Tasić et al. 2016b; Whittle et al. 2016). U sektoru II, na centralnom platou nalazišta, tokom iskopavanja 1998-2009. godine, ukupno je otkriveno 12 kuća (Arhiva “Projekat Vinča”, Centar za digitalnu arheologiju, Filozofski Fakultet). Takođe, otkriveno je i 10 peći unutar kuća, kao i na otvorenom, zatim veliki broj jama od stubova i temeljnih rovova neidentifikovanih objekata, zatim grupe keramike, koncentracije kostiju i školjki, itd. (Arhiva “Projekat Vinča”, Centar za digitalnu arheologiju, Filozofski Fakultet). Detektovana su tri građevinska horizonta (slika 2.6), koja su opredeljena u finalnu fazu vinčanske kulture – Vinča D2, odnosno Vinča-Pločnik II (Tasić 2011; Tasić et al. 2015; Tasić 2017). Svi konstatovani kasnovinčanski građevinski horizonti slabo su očuvani, s obzirom da su zbijeni na manje od metar debljine depozita (Tasić 2017; Tasić et al. 2015). Poslednji (najmlađi), sigurni kasnovinčanski građevinski horizont, koji je većinski istražen između 1981. i 1986. godine, i u kome su otkrivene kuće 1-920, nalazi se na relativnoj dubini oko 1.3-1.8 m. Ove kuće bile su gusto zbijene, razdvojene ulicama, iste orjenticije i sve su stradale u velikom požaru (Tasić et al. 2015:1068). U srednjem građevinskom horizontu, u kome nisu uočeni tragovi požara, identifikovani su ostaci tri negorele kuće (01/98, 02/01, i 01/07), zatim ostaci negorele strukture (F 02/03), kao i ostaci atipične kružne peći (K(iln) 01/02) iz negorele kvadratne strukture manjih dimenzija (Tasić et al. 2015:1068). U trećem (najstarijem) izrazito gorelom građevinskom horizontu, koji je se nalazi na relativnoj dubini 2-2.4 m, identifikovani su ostaci pet kuća stradalih u požaru (01/03, 02/03, 03/03 (slika 2.7), 01/06 (slika 2.7), 02/06) (Tasić et al. 2015:1071). 19 ToTL – Times of Their Lives: towards precise narratives of change in the European Neolithic through formal chronological modeling (Vreme njhovih života: ka preciznim narativima promene u evropskom neolitu kroz formalno hronološko modelovanje); glavni rukovodilac projekta bio je Alesder Vitl (Alasdair Whittle). Sajt projekta: http://totl.eu 20 Kuća 9 (kasnije nazvana 01/99) istražena je 1999. godine u okviru najnovije kampanje iskopavanja na nalazištu Vinča-Belo Brdo (Arhiva “Projekat Vinča”, Centar za digitalnu arheologiju, Filozofski Fakultet). 32 Slika 2.6: Situacioni plan kuća istraženih u sektoru II tokom iskopavanja 1978-1986. i 1998-2007. godine na nalazištu Vinča-Belo Brdo (žuto – kuće iz donjeg, gorelog građevinskog horizonta, svetloljubičasta – iz negorelog horizonta, tamnozelena – gornji, goreli građevinski horizont; svetlozelena – (neobeležene kuće) iz pretpostavljenog finalnog negorelog građevinskog horizonta) (Tasić et al. 2015:1069, fig. 5) Slika 2.7: Ortogonalna fotografija osnova kuća 03/03, 01/06 i peći 01/02 (Tasić et al. 2015:1071, fig. 7) 33 Kuća 03/03 posebno je neobična i jedinstvena (Tasić 2007:204). Bila je skoro kvadratnog oblika, dimenzija 2.7 x 3.2 m, bez ikakve unutrašnje podele, peći ili vatrišta. Građena je u tehnici pletera i lepa, i imala je veoma tanke zidove (Tasić 2007). Na njenom podu kao jedini inventar pronađeno je pet keramičkih posuda: zdela sa protomima, vrč i tri amfore (Tasić 2007:204). Pretpostavljeno je da je služila za skladištenje (Tasić et al. 2015:1071). S druge strane, veća, pravougaona, kuća 01/06 iz ovog horizonta, imala je dimenzije 8 x 5 m (Tasić 2011b:67). Unutrašnjost joj je bila podeljena na tri prostorije, od kojih je samo centralna imala peć. Njena organizacija prostora, kao i pokretni nalazi (na prvom mestu ugljenisani biljni ostaci) ukazuju da je služila za čuvanje i preradu namirnica, kao i za pripremanje hrane (Боројевић 2013:111; Тасић et al. 2007:213). 2.1.3. Prethodna arheozoološka istraživanja U toku prvih, Vasićevih iskopavanja na nalazištu Vinča-Belo Brdo prikupljeno je preko 1000 koštanih predmeta (Срејовић, Јовановић 1959; Tasić et al. 2016а), dok se neobrađeni ostaci životinja nisu sakupljali. Faunalni materijal koji je prvi put počeo ručno da se sakuplja tokom druge kampanje arheoloških iskopavanja na nalazištu Vinča-Belo Brdo, analiziralo je više stručnjaka (Bökönyi 1990; Greenfield 2014c; Лазић 1992). Zapravo, oni su sproveli različite analize na pojedinim delovima ukupnog faunalnog uzorka koji se razlikuju ili se delimično preklapaju, dok su podatke posmatrali sa različitih perspektiva – arheozoološke i zoološke (Greenfield 2014c:287). Ostatke životinja koji su prikupljeni tokom začišćavanja Vasićevog profila, analizirala je Svetlana Blažić. Napravila je osnovi izveštaj koji je sadržao listu zastupljenih taksona životinja, međutim, on nikada nije objavljen (Greenfield 2014c:286). Tokom 1982. godine, sakupljena je velika količina arheozoološkog materijala iz kasnog neolita, kasnog eneolita i srednjeg bronzanog doba (Greenfield 2014c:286). Faunalni uzorak prvobitno je analizirao Haskel Grinfild (Haskel Greenfield) u toku te iste godine, međutim, on nije bio u prilici da rezulate analize odmah i objavi, usled čega je materijal ponovo bio dat na analizu Šandoru Bekenjiju (Sandor Bökönyi) (Greenfield 2014c:286). Bekenji međutim, nije analizirao kompletan kasnoneolitski faunalni uzorak 34 (Bökönyi 1990), zbog toga što je jedan njegov deo (kao i u slučaju post-neolitskih faunalnih uzoraka, koje je analizirala Mila Lazić (Лазић 1992)), bio izdvojen za detaljnije arheozoološke analize (Arnold, Greenfield 2004; 2006a; 2006b; Greenfield 2005; 2014c; Greenfield, Arnold 2014b; Greenfield, Arnold 2015). Bekenjijev izveštaj koji je obuhvatio materijal iz kasnog neolita, uglavnom je pružao zoološku perspektivu koja se prvenstveno odnosila na veličinu i građu različitih životinja (Bökönyi 1990), i u njemu nije razmatrano u kojoj meri su tafonomski procesi uticali na očuvanje faunalnih ostataka, a samim tim i na njegovu interpretaciju. Domaće goveče bilo je najzastupljenija vrsta, dok su domaća svinja i ovikaprini znatno slabije zastupljeni (Bökönyi 1990:50). Smatrao je da je glavni razlog uzgajanja životinja bilo pribavljanje mesa za ishranu, međutim, napominje i da su korišćeni i njihovi sekundarni proizvodi, kao npr. mleko i vuna, dok ne postoje pouzdani dokazi o upotrebi vučne snage domaćeg govečeta (Bökönyi 1990:53). Haskel Greenfield posebnu je pažnju posvetio tafonomskim karakteristikama ostataka faune iz sva tri perioda, i kako se one odražavaju na njihovu interpretaciju. Takođe, sproveo je i kontekstualnu analizu, grupišući arheozoološki materijal po tipovima konteksta u kojima je nađen (Greenfield 2014c). Pružio je i dijahronu perspektivu, ispitujući da li tokom vremena dolazi do promena pre svega u tafonomskih karakteristima ostataka faune, zatim u zastupljenosti različitih taksona životinja (tabela 2.1), deponovanju njihovih delova skeleta, obrascima kasapljenja i načinima njihove eksploatacije, odnosno u strategijama njihovog uzgajanja i lova. Pored sisara, prikazao je i podatke o brojnosti drugih klasa životinja (riba, ptica, gmizavaca i školjki) i o kontekstima u kojima se javljaju (Greenfield 2014c). U faunalnom uzorku iz kasnog neolita ostaci domaćih životinja brojniji su u odnosu na divlje (Greenfield 2014c). Međutim, i udeo lova u ekonomiji naselja u ovom periodu bio je značajan. Domaće goveče je najzastupljenije, a zatim slede domaća svinja, jelen, ovikaprini, pragoveče, pas i divlja svinja, dok su ostale vrste zastupljene u malom broju (tabela 2.1). 35 Tabela 2.1: Zastupljenost različitih taksona sisara u faunalnom uzorku sa iskopavanja 1982. godine na nalazištu Vinča-Belo Brdo (prema Greenfield 2014c:304, tab. 6.20) (BOP – broj određenih primeraka) Takson Kasni neolit Kasni eneolit Sred.bronzano doba UKUPNO BOP % BOP BOP % BOP BOP % BOP BOP Domaće goveče 354 35.4 14 19.2 273 28.5 641 Divlje goveče 62 6.2 34 3.5 96 Domaće/divlje goveče 6 0.6 1 0.1 7 Domaća svinja 203 20.3 29 39.7 261 27.2 493 Divlja svinja 24 2.4 1 1.4 13 1.4 38 Domaća/divlja svinja 5 0.5 5 6.8 3 0.3 13 Ovca 28 2.8 7 9.6 18 1.9 53 Koza 7 0.7 9 0.9 16 Ovca ili koza 108 10.8 4 5.5 93 9.7 205 Pas 33 3.3 5 6.8 15 1.6 53 Konj 7 0.7 7 Jelen 145 14.5 3 4.1 191 19.9 339 Srna 20 2.0 5 6.8 29 3.0 54 Divokoza 1 0.1 1 Medved 1 0.1 1 Vuk 1 0.1 1 0.1 2 Jazavac 1 0.1 1 Dabar 5 0.5 5 Divlja mačka 2 0.2 2 Vidra 1 0.1 1 Zec 1 0.1 3 0.3 4 UKUPNO 1001 100 73 100 958 100 2032 Starosni profili domaćih životinja, izuzev koze, ukazuju na eksploataciju primarnih proizvoda u kasnom neolitu, dok je kod koza postojala i mogućnost ekspolatacije mleka (Arnold, Greenfield 2004; 2006a; 2006b; Greenfield 2005; 2014c; Greenfield, Arnold 2014b; Greenfield, Arnold 2015). S druge strane, u post-neolitskom periodu, posebno u srednjem bronzanom dobu, dolazi do promena u strategijama eksploatacije domaćih životinja, jer sada osim koza, i starosni profili domaćeg govečeta i ovce ukazuju na korišćenje njihovih sekundarnih proizvoda (mleka, vune, vuče) (Лазић 1992; Greenfield 2014c; Greenfield, Arnold 2014b). Od početka najnovijih iskopavanja (od 1998. godine) na nalazištu Vinča-Belo Brdo, vrši se neselektivno sakupljanje životinjskih ostataka – ručno, kao i suvim prosejavanjem. Od 2001. godine uvedena je flotacija (Tasić 2015) koja je postala još jedan način prikupljanja životinjskih ostataka. Faunalni materijal koji je prikupljen tokom iskopavanja 36 1998-2004. godine, kao i deo materijala sa iskopavanja 2006. godine, na pretpostavljenom centralnom delu nalazišta (u sektoru II) analizirala je Vesna Dimitrijević.21 Dala je podatke o zastupljenosti ostataka sisara (tabela 2.2), kao i drugih klasa životinja (riba, ptica, gmizavaca, vodozemaca, školjki i puževa). Pored tafonomskih karakteristika uzorka, prikazala je i podatke o strategijama eksploatacije različitih vrsta domaćih i divljih životinja, kao i o njihovim metričkim karakteristikama (Dimitrijević 2008). Tabela 2.2: Zastupljenost različitih taksona sisara u faunalnom uzorku sa iskopavanja 1998-2003. godine na nalazištu Vinča-Belo Brdo (prema Dimitrijević 2008:261, tab. 2) (BOP – broj određenih primeraka) Takson BOP % BOP Domaće goveče 324 12.5 Divlje goveče 8 0.3 Domaće/divlje goveče 270 10.4 Domaća svinja 270 10.4 Divlja svinja 140 5.4 Domaća/divlja svinja 319 12.3 Ovca 109 4.2 Koza 15 0.6 Ovca ili koza 191 7.3 Pas 144 5.5 Jelen 564 21.7 Srna 155 6.0 Jelen lopatar 5 0.2 Medved 2 0.1 Vuk 1 0.0 Lisica 22 0.8 Jazavac 2 0.1 Dabar 6 0.2 Divlja mačka Vidra 3 0.1 Tvor 3 0.1 Zec 47 1.8 UKUPNO 2600 100 Osnovni izvor mesa za ishranu bile su domaće životinje, na prvom mestu goveče, a zatim svinja, ovca i koza, dok o korišćenju mesa pasa ukazuju tragovi kasapljenja na njihovim kostima (Dimitrijević 2008:252). Podaci o starosti domaćih životinja ukazuju da su se one prvenstveno uzgajale zbog dobijanja mesa (Dimitrijević 2008:251). Nedavno je dobijen i 21 Objavila je rezultate analize arheozoološkog materijala koji je prikupljen tokom 1998-2003. godine, pre prelaska na iskopavanje u sistemu stratigrafskih celina (unit-a) (Dimitrijević 2008). 37 direktan dokaz o korišćenju mleka22, jer su se naime, lipidi mlečnih masti očuvali u jednom fragmentu amfore (Tasić 2015:112). Lov je takođe, predstavljao značajnu aktivnost za nabavku mesa i sirovina. Jelen je najbrojnija divlja vrsta, dok su još lovljeni i srna, divlja svinja, pragoveče, zec, dabar, kuna, jazavac i lisica. S obzirom na blizinu Dunava, i na brojne ostatke koštanih udica, harpuna, tegova za ribarske mreže i koštanih igala za njihovu popravku, ribolov je verovatno predstavljao značajnu aktivnost za nabavku mesa, iako se nije očuvalo previše ribljih kostiju u faunalnom uzorku (Cristiani et al. 2016; Dimitrijević 2008; Тасић, Филиповић 2011; Вуковић et al. 2008). Takođe, registrovani su i mogući alternativni izvori hrane – kornjače i školjke (Dimitrijević 2008:255). Otkriveni su brojni fragmenti oklopa kornjača, kao i više stotina ljuštura rečnih školjki iz roda Unio koje su pronađene u gomilama (Dimitrijević 2008:255; Dimitrijević, Mitrović 2016). Pored rečnih školjki, pronađeni su i egzotični predmeti (narukvice, privesci, perle) izrađeni od ljuštura morskih školjki Spondylus i Glycymeris, koji ukazuju da su stanovnici ovog naselja bili uključeni u mrežu razmene sa istovremenim zajednicima u udaljenim primorskim oblastima (Dimitrijević, Tripković 2003; 2006; Tripković 2006). Takođe, pronađene su i perle od fosilnih ljuštura morskih mekušaca – dentalijuma, koje su nabavljane iz ležišta u široj okolini naselja (Dimitrijević 2014; Димитријевић et al. 2011). 2.2. PLOČNIK Arheološko nalazište Pločnik nalazi se u istoimenom savremenom selu nedaleko od Prokuplja, oko 300 km jugoistočno od Beograda. Prostire na velikoj rečnoj terasi, sa leve obale reke Toplice (slika 2.8), u čijem profilu je moguće pratiti vertikalnu stratigrafiju čitavog nalazišta (Кузмановић-Цветковић 2013) (slika 2.9). 22 U okviru projekta LeCHE, M. Bartowiak je prikupila tridesetak fragmenata keramičkih posuda za analize lipida. Detektovano je prisustvo lipida na većem broju uzoraka, međutim, samo kod tri bilo je moguće ustanoviti poreklo. Ustanovljeno je da dva potiču od masti preživara, a treći od mleka (Tasić 2015:111). 38 Slika 2.8: Situacioni plan nalazišta Pločnik (Šljivar 1996:86, fig. 1) Slika 2.9: Profil nalazišta Pločnik prema reci Toplici (Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014:20, sl.9) Velika količina raznovsnog i specifičnog keramičkog materijala navela je Milutina Garašanina da mlađu fazu vinčanske kulture nazove po Pločniku – Vinča-Pločnik (Garašanin 1951). Najpoznatiji nalaz sa nalazišta predstavljaju četiri grupe masivnih 39 bakarnih predmeta (Радивојевић 2006; Сталио 1964; 1973; Шљивар 1999; Šljivar et al. 2006), ukupne težine oko 16 kg, koje su otkrivene u severozapadnom delu naselja, u takozvanoj “zanatskoj” zoni23 (Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014:23; Šljivar 2006:102; Šljivar, Kuzmanović-Cvetković 2009:58). Prvobitno je procenjeno da se nalazište prostiralo na površini od oko 100 ha24 (Radivojević, Cvetković-Kuzmanović 2014; Шљивар, Кузмановић-Цветковић 1998:80; Šljivar et al. 2012:28). Međutim, na osnovu geofizičke prospekcije ustanovljena je njegova preciznija veličina, koja je manja skoro za jednu trećinu od prvobitno procenjene (Radivojević et al. in press). Dosadašnjim arheoloških istraživanjima ispitan je samo mali deo nalazišta, oko 0.2 ha (Шљивар 1999:32). Na osnovu postojećih kalibrisanih apsolutnih AMS datuma, ustanovljeno je da je naselje trajalo oko 600 godina. Najveća verovatnoća za početak naseljavanja Pločnika datuje se oko 5200. godine p.n.e., a kraj života u naselju oko 4650. godine p.n.e. (Borić 2009:211-215; Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014:17; Radivojević, Rehren 2016). 2.2.1. Istorijat arheoloških istraživanja Lokalitet Pločnik otkriven je 1927. godine, kada je prilikom izgradnje železničke pruge slučajno pronađena prva grupa bakarnih predmeta. Ubrzo zatim otpočela su i prva arheološka istraživanja nalazišta (slika 2.10) pod rukovodstvom Miodraga Grbića iz Narodnog muzeja u Beogradu (Grbić 1929). Tom prilikom ispitana je površina od oko 700 m2 (Šljivar, Kuzmanović-Cvetković 2009:56). Pored raznovrsnog arheološkog materijala (preko 300 predmeta – keramičke posude, figurine, predmeti od kamena i kosti), otkrivena je još jedna grupa (“depo”) masivnih bakarnih predmeta (Grbić 1929:9). Grbić je na osnovu pronađenog materijala, nalazište Pločnik hronološki opredelio u kasni neolit – rani eneolit (Grbić 1929:7). 23 Izdvojene su naime, dve posebne celine naselja – jedna stambena sa kulturnim profilom dužine oko 30 m prema reci gde je uočena naseobinska stratigrafija (Шљивар, Кузмановић-Цветковић 1998:6), i druga u severozapadnom delu naselja, koja predstavlja “zanatsku (radioničku)” zonu, pošto su do sada sve otkrivene grupe bakarnih predmeta nađene u njoj (Шљивар, Кузмановић-Цветковић 1998). 24 Smatra se da je čak površina nalazišta verovatno bila i veća, jer je trećina stradala tokom izgradnje železničke pruge, dok je reka Toplica svojim meandriranjem oštetila njegove centralne delove (Кузмановић- Цветковић 2013; Šljivar 1996). 40 Slika 2.10: Iskopavanja 1927. godine na nalazištu Pločnik (Grbić 1929, abb. 3) Posle duže pauze, arheološka istraživanja Pločnika obnovljena su 1960. godine u organizaciji Narodnog muzeja u Beogradu, pod rukovodstvom Blaženke Stalio (Stalio 1960; 1962; Сталио 1964; 1973). Ova sistematska sondažna iskopavanja s prekidima trajala su do 1978. godine, i tokom devet kampanja istraženo je još dodatnih 1000 m2 na dve različite lokacije naselja (Šljivar, Kuzmanović-Cvetković 2009:56). Radovi manjeg obima obavljeni su u jugozapadnom delu naselja, a znatno većeg u severozapadnom (Stalio 1960; 1962). Cilj ovih istraživanja bio je da se provere prethodni rezultati o stratigrafiji nalazišta, i da se utvrde njegove granice. Debljina kulturnog sloja iznosila je oko 3.6 m, a izdvojena su i dva građevinska horizonta (Stalio 1960:34; 1962:21). U oba horizonta otkriveni su delovi podova i zidnog lepa kuća. Međutim, zbog njihovog lošeg očuvanja, osim konstatovanja da su kuće bile nadzemne, nije se mogla ustanoviti njihova veličina, kao ni orjentacija (Stalio 1962:22). U severozapadnom delu naselja, otkriveno je još masivnih bakarnih alatki, koje su od strane rukovodioca iskopavanja dokumentovane kao eneolitske ostave/depoi (Сталио 1964:40; 1978:157). Prvi horizont u kome je bilo dosta metalnih otpadaka, opredeljen je u Bubanj-Hum I, a drugi, ispod njega, u kasni neolit, odnosno kasnu fazu vinčanske kulture (Stalio 1960:34-35). Treća kampanja arheoloških istraživanja, koja je još uvek u toku, počela je 1996. godine u organizaciji Narodnog muzeja iz Beograda i Muzeja Toplice iz Prokuplja, pod rukovodstvom Duška Šljivara i Julke Kuzmanović-Cvetković. Akcenat tokom ovih 41 kampanja iskopavanja bio je na proučavanju arheometaluruških aktivnosti u naselju (Кузмановић-Цветковић 2013; 2014; Kuzmanović-Cvetković, Šljivar 1998; Радивојевић 2006; Radivojević 2012; 2015; in press; Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014; Radivojević, Rehren 2016; Radivojević et al. 2013; Šljivar 1996; 2006; Шљивар 1999; Шљивар, Кузмановић-Цветковић 1997; 1998; Šljivar, Kuzmanović-Cvetković 2009; Šljivar et al. 2006; 2012). Ova istraživanja Pločnika pokazala su da su tzv. “depoi/ostave” zapravo deo kulturnog sloja gradačke faze vinčanskog naselja jer su u nekoliko istraženih sondi, bakarne alatke nađene na podovima vinčanskih objekata (Šljivar 1996:97; 1999; Шљивар, Кузмановић-Цветковић 1998:7-8). Inače, tokom ovih iskopavanja na nalazištu Pločnik, izdvojena su tri građevinska horizonta, koja odgovaraju vinčanskim fazama A, B1 i B2 (Šljivar 1996). Debljina prva dva građevinska horizonta iznosila je oko 2.5 m, dok je treći, gradački horizont imao debljinu oko 1 m. U građevinskim horizontima otkriveni su ostaci oštećenih struktura sa jamama za stubove, kao i široke jame koje su bile ispunjene pepelom i gareži, a u gornjim slojevima fragmentima keramičkih posuda i životinjskih ostataka (Шљивар, Кузмановић-Цветковић 1997:104-106). Pretpostavlja se da su ove velike jame, neobičnog izgleda i sadržaja bile u funkciji prerade bakra25 (Шљивар, Кузмановић-Цветковић 1997; 1998). Rukovodioci iskopavanja su takođe, jedan otkriven objekat (slika 2.11) na osnovu njegovog izgleda i nalaza u njemu, okarakterisali kao metaluršku radionicu (Šljivar, Kuzmanović-Cvetković 2009:61). Оvaj objekat (slika 2.11), dimenzija 6 x 6 m, na površini bio je ispunjen oblucima, kamenjem, brojnim fragmentima keramike i ostacima metalne proizvodnje. U njemu je otkrivena jedna četvorougaona peć (dimenzija 1.4 x 1.4 m) sa masivnim zidovima, koja je imala nekoliko faza obnavljanja i tragove intenzivnog gorenja. Upravo, zbog ove peći, kao i nalaza masivnog bakarnog dleta, fragmentovane narukvice, savijenog lima i minerala bakra, zaključeno je da je u pitanju metalurška radionica (Šljivar, Kuzmanović-Cvetković 2009:61). S obzirom da su u njoj nađeni i nezavršeni komadi bakarnih perli, okarakterisana je kao radionica za “hladnu” obradu bakarnih minerala, odnosno, u njoj se obavljala 25 Bakarni minerali bili su u upotrebi još od početka osnivanja naselja; zeleni grumenčići bakаrnih minerala, kao i perle od malahita nalaženi su u svim građevinskim horizontima svuda po naselju (Radivojević in press; Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014; Radivojević, Rehren 2016). 42 popravka metalnih predmeta, kao i proizvodnja perli od malahita, ali ne i primarna proizvodnja bakra (Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014:24). Slika 2.11: Metaluruška radionica u sondi 20 na nalazištu Pločnik (Radivojević, Kuzmanović-Cvetković 2014:21, sl.11) 2.2.2. Arheološka iskopavanja 2012-2013. godine Najnovija iskopavanja na nalazištu Pločnik sprovedena su u okviru projekta Univerzitetskog Koledža u Londonu – “Razvoj metalurgije u Evroaziji”26, u saradnji sa Narodnim muzejem u Beogradu i Muzejem Toplice u Prokuplju, tokom 2012. i 2013. godine (Marić in press a; in press b; Марић et al. 2017; Marić et al. in press; Radivojević in press; Radivojević et al. in press). Glavni cilj projekta bilo je razumevanje rane metalurgije bakra u naseljima Pločnik i Belovode, od prepoznavanja radionica do šire arheološke interpretacije o ulozi metalurgije u svakodnevnom životu njihovih stanovnika (Марић et al. 2017:83-84; Radivojević et al. in press). Upravo iz ovih razloga, na osnovu distribucije metalnih nalaza (prvenstveno bakarne zgure) koji su otkriveni tokom prethodnih kampanja iskopavanja (Šljivar et al. 2012), izabrana je lokacija za postavljanje nove sonde, označene rednim brojem 24 (Marić et al. in press). Njene prvobitne dimenzije bile su 5 x 5 m, ali je 26 Projekat je trajao od 2012. do 2015. godine. Glavni rukovodilac bio je Tilo Reren (Thilo Rehren) sa Univerzitetskog koledža u Londonu. Sajt projekta: https://www.ucl.ac.uk/rise-metallurgy-eurasia 43 ona kasnije proširena, tako da je na kraju, ukupna iskopavana površina iznosila 45 m2 (Marić et al. in press). Kulturni sloj imao je debljinu oko 3.7 m (Marić, in press a), a iskopavanje je sprovedeno po sistemu otkopnih slojeva (debljine 10 cm) i arheoloških celina (Marić et al. in press). Izdvojeno je pet građevinskih horizonata u ovoj sondi na nalazištu Pločnik, koji su označeni rednim brojevima od 1 do 5, od vrha ka dnu sonde (tabela 2.3) (Marić in press a), i u kojima je istraženo 39 različitih arheološlih celina (kuća (slika 2.12), otpadne jame, peći, jame za stubove, koncentracije kamena, životinjskih kostiju, keramike i pepela) (Radivojević et al. in press). Tabela 2.3: Relativna hronologija građevinskih horizonata u sondi 24 na nalazištu Pločniku (modifikovano prema Marić in press a, tab. 5) Horizont Relativna hronologija 1 kasna Vinča D2 / Gradac III 2 Vinča D2 / Gradac II 3 rana Vinča C / Gradac I 4 Vinča B2 5 Vinča A2/B1 Slika 2.12: Iskopavanje kuće iz najmlađeg horizonta (H 1) na nalazištu Pločnik (UCL Institute of Archaeology, Rise of Metallurgy in Eurasia project, arhiva M. Radivojević) 44 Novi apsolutni datumi ukazuju da je postojao značajan hijatus u naseljavanju, od nekoliko stotina godina, između horizonata 2 i 3, odnosno, oni ukazuju da u ovom delu naselja nema tragova ljudskih aktivnosti tokom trajanja faza Vinča C i D1 (Marić, in press a). S druge strane, izgleda da je kasnovinčansko naselje na Pločniku opstalo u životu i posle 46. veka p.n.e. prema kalibrisanim C14 datumima (Marić in press a), za razliku od većine drugih naselja (uključujući i samu Vinču-Belo Brdo), koja tada prestaju da postoje (Tasić et al. 2015). Naime, najmlađi kasnovinčanki horizont (H 1) na nalazištu Pločniku datovan je u drugu polovinu 45-44. veka p.n.e. prema kalibrisanim C14 datumima (Marić in press a). 2.2.3. Prethodna arheozoološka istraživanja Tokom prve dve kampanje arheoloških iskopavanja na nalazištu Pločnik nije vršeno sakupljanje životinjskih ostataka, iako se sporadično spominju u radovima rukovodioca tadašnjih istraživanja (Grbić 1929:9; Stalio 1962:22, 24). Velika količina životinjskih ostataka otkrivena je tokom nove kampanje iskopavanja na nalazištu Pločnik (Šljivar et al. 2011:32). Međutim, arheozoološki materijal koji je (ručno) sakupljen u periodu 1996-2011. godine, za sada još uvek nije obrađen. Zapravo, analiza faunalnog materijala iz sonde 24, sa iskopavanja 2012-2013. godine, predstavlja početak arheozooloških istraživanja na nalazištu Pločnik (Bulatović, u disertaciji; Bulatović, Orton in press; Orton et al. in press). 2.3. BUBANJ Arheološko nalazište Bubanj nalazi se u Novom Selu, 5 km zapadno od Niša. Lokalitet je smešten na najnižoj rečnoj terasi na levoj obali nekadašnjeg korita Nišave, nedaleko od njenog ušća u Južnu Moravu27. Bubanj je eponimno nalazište od velikog značaja za proučavanje metalnih doba centralnog Balkana (Tasić 1979b; Трајковић-Филиповић et al. 2008). Naime, po Bubnju i po lokalitetu Velika humska čuka, nazvana je kultura koja je zauzimala prostor centralnog 27 Pre melioracionih radova šesdesetih godina XX veka reka Nišava je proticala neposredno sa severne strane uzvišenja, međutim, njen tok tada је promenjen i ona danas teče severnije od nalazišta (Mилановић, Трајковић-Филиповић 2015). 45 Balkana u vremenu od ranog eneolita do ranog bronzanog doba (Bubanj-Hum I-III) (Гарашанин 1958a; 1961; 1973; Garašanin 1958b; 1959; 1979; 1982; Гарашанин, Ђурић 1983). Bubanj je višeslojno nalazište, čija vertikalna stratigrafija sa slojevima od neolita, preko eneolita i bronzanog doba, do ranog gvozdenog doba pokriva vremenski raspon od oko pet hiljada godina (Иванишевић et al. 2014; Bulatović, Milanović forthcoming). Ranije se nalazište prostiralo na površini od oko 5 ha (Милановић, Трајковић-Филиповић 2015; Оршић Славетић 1936), i činila su ga tri platoa – istočni, centralni i zapadni (slika 2.13) (Гарашанин 1958a:269). Međutim, prilikom sprovođenja brojnih građevinskih radova u XX veku, nalazište je u najvećoj meri uništeno (Трајковић-Филиповић et al. 2009:309). Danas je ostao očuvan samo mali, severoistočni deo (istočnog platoa) nalazišta28, koji čini manje od 1% njegove nekadašnje površine (Милановић, Трајковић- Филиповић 2015:11) (slika 2.14). Slika 2.13: Centralni deo nalazišta Bubanj 1957. godine, sa jugoistoka (Милановић, Трајковић-Филиповић 2015:11, сл. 1г) 28 Dužina očuvanog dela nalazišta iznosila je oko 55 m, a najveća širina oko 6.5 m zabeležena je na nivou zdravice, dok je na površini, bila izuzetno mala; naime, na nekim mestima očuvani deo nalazišta bio je uži od 1 m (Bulatović, Milanović forthcoming; Иванишевић et al. 2015). 46 Slika 2.14: Očuvani deo nalazišta Bubanj 2008. godine, sa juga (Милановић 2011:105, сл. 3) 2.3.1. Istorijat arheoloških istraživanja Prva arheološka istraživanja nalazišta Bubanj preduzeo je Adam Oršić Slavetić 1935. godine (Булатовић, Алексић 2008; Гарашанин, Ђурић 1983; Милановић, Трајковић-Филиповић 2015; Оршић Славетић 1936; Orssich de Slavetich 1940). Na istočnom platou nalazišta otvorio je tri sonde, ukupne površine oko 300 m2 (Милановић, Трајковић-Филиповић 2015:16). U njima je konstatovao četiri praistorijska kulturna sloja i tri stambena nivoa, kao i ostatke nekropole na redove iz kasnog srednjeg veka ili novog doba (Orssich de Slavetich 1940:11; Mилановић, Трајковић-Филиповић 2015:25). Najniži kulturni sloj doveo je u vezu sa neolitskim naseljem i starčevačkom kulturom, dok je ostala tri povezao sa eneolitskim kulturama centralnog Balkana (Orssich de Slavetich 1940; Гарашанин, Ђурић 1983). U kulturnom sloju II sa tri stambena nivoa (A-C) prepoznati su ostaci naselja iz ranog eneolita (Милановић, Трајковић-Филиповић 2015:26). Jedino su u najnižem nivou A uočeni ostaci spaljene nadzemne strukture, dok se za nivoe B i C vezuju ostaci naselja u vidu ukopa-jama i podnica peći (Милановић, Трајковић-Филиповић 2015:26). Na osnovu površine koju je zahvatao goreli kućni lep, procenjeno je da je površina nadzemne stambene strukture iznosila oko 32 m2. Građena je u tehnici pletera i lepa na tankom nivelacionom sloju peska (Bulatović, Milanović 47 forthcoming; Милановић, Трајковић-Филиповић 2015). Bila je orjentisana istok-zapad. U njoj je nađeno nekoliko celih, kao i oštećenih posuda, dok su četiri velike posude za skladištenje bile ukopane ispod nivoa objekta (slika 2.15) (Bulatović, Milanović forthcoming; Милановић, Трајковић-Филиповић 2015; Orssich de Slavetich 1940). Slika 2.15: Posude za skladištenje in situ u nadzemnoj strukturi na istočnom platou na nalazištu Bubanj (Orssich de Slavetich 1940, taf. II/1) U periodu između 1954. i 1958. godine, pod rukovodstvom Milutina Garašanina, obavljena je druga faza arheoloških istraživanja na nalazištu Bubanj, tokom kojih je istražena površina od oko 220 m2 (Mилановић, Трајковић-Филиповић 2015). Sonde su prvo otvorene na istočnom platou (slika 2.16), a potom i na centralnom i zapadnom. Slika 2.16: Situacioni plan nalazišta Bubanj iz 1954. godine (Garašanin 1958b, plan 1) 48 Na istočnom platou, Garašanin je za razliku od Oršića Slavetića u vertikalnoj stratigrafiji izdvojio šest kulturnih slojeva sa pet nivoa stanovanja (Гарашанин 1958а:269). Po njemu, u najstarijem, šestom kulturnom sloju konstatovan je neolitski materijal (starčevačka kultura), dok su u petom sa nivoima V i IV evidentirani nalazi iz ranog eneolita (Гарашанин, Ђурић 1983). U oba ranoeneolitska nivoa registrovani su ostaci naseobinskih struktura: u nivou V ostaci podnice peći i grupa predmeta, a u nivou IV ostaci spaljene nadzemne strukture, građene u tehnici pletera i lepa sa podnicom od zapečene zemlje na supstrukciji od drvenih oblica (Mилановић, Трајковић-Филиповић 2015). Ostali kulturni slojevi (IV-I) sa stambenim nivoima na istočnom platou pripadaju mlađim periodima eneolita (Гарашанин, Ђурић 1983; Mилановић, Трајковић-Филиповић 2015). Na centralnom platou, vertikalna stratigrafija malo je drugačija; naime, za razliku od istočnog platoa ovde je otkriven i kulturni sloj iz ranog bronzanog doba (Гарашанин 1958а; Гарашанин, Ђурић 1983; Mилановић, Трајковић-Филиповић 2015). Stambeni nivo C na centralnom platou opredeljen je u rani eneolit, i u njemu su otkriveni ostaci tri kuće i brojne jame. U jednoj od jama pronađeno je nekoliko skeleta pasa, na osnovu čega rukovodilac iskopavanja pretpostavlja da je imala kultni karakter (Гарашанин 1958а:271). Kada su u pitanju kuće, nijedna nije stradala u požaru i sve su bile građene na isti način. Stubovi nosači gornjeg dela kuće, pobijali su se u temeljne rovove, dok su donji delovi zidova u nivou iznad temeljne zone bili građeni od krupnog kamena (Гарашанин 1958а; Гарашанин, Ђурић 1983). Kuće su bile slične veličine, a najveća od njih imala je unutrašnje dimenzije 6.4 x 5.5 m (Гарашанин 1958а) (slika 2.17). Kuće su bile postavljene paralelno i međusobno odvojene međuprostorima, i orjentisane u pravcu sever-jug. Severno od kuća prema nišavskoj padini delimično je istražen i temeljni rov palisada koji je štitio naselje od jakih vetrova (Гарашанин, Ђурић 1983:11). 49 Slika 2.17: Osnova ranoeneolitske kuće na centralnom platou nalazišta Bubanj (Гарашанин 1958:270, сл. 1) Na zapadnom platou nalazišta Bubanj, nisu bile otkrivene nadzemne strukture, a na osnovu evidentiranih ostataka kamenog prstena (Garašanin 1957) i topografskih karakteristika terena (kružna forma i nagib terena), smatra se da je imao defanzivnu funkciju (Garašanin 1957; Милановић, Трајковић-Филиповић 2015). 2.3.2. Arheološka iskopavanja 2008-2014. godine Najnovija, reviziona, sistematska i zaštitna iskopanja na nalazištu Bubanj obavljena su u periodu između 2008. i 2014. godine (Bulatović, Milanović 2012; 2014; forthcoming; Bulatović et al. 2014; Иванишевић et al. 2015; Милановић 2011; Трајковић-Филиповић et al. 2008). Istraživanja su sprovedena pod rukovodstvom Aleksandra Bulatovića iz Arheološkog instituta u Beogradu u saradnji sa Narodnim muzejem u Nišu. Prilikom iskopavanja, akcenat je bio na utvrđivanju prostornog rasporeda arheoloških celina iz različitih perioda, kao i relativno-hronoloških odnosa pojedinih stambenih horizonata. Kako bi se jasnije sagledala dinamika naseljavanja nalazišta, vršeno je i sistematsko sakupljanje uzoraka za apsolutno datovanje, arheobotaničke, arheozoološke i druge interdisciplinarne analize (Bulatović, Milanović 2014:21). 50 Na očuvanom delu nalazišta postavljene su tri sonde (slika 2.18), kojima je istražena ukupna površina od oko 150 m2 (Иванишевић et al. 2015:54). Na preostalom, neistraženom delu, površine od oko 50 m2, nalazilo se nekoliko velikih betonskih ploča koje su onemogućile dalja iskopavanja (Bulatović et al. 2014:25). Slika 2.18: Položaj sondi I-III tokom iskopavanja 2008-2014. godine na nalazištu Bubanj (Иванишевић et al. 2014:54, сл. 2.1; neznatno modifikovano) U okviru kvadratne mreže 1 x 1 m, kopani su otkopni slojevi debljine oko 5 cm, pri čemu se vodilo računa o kvalitetu i boji zemlje, pojavi naseobinskih, grobnih i drugih celina (Bulatović, Milanović 2012:23). Najveća debljina kulturnog sloja iznosila je oko 3-3.5 m (u jamama i do 3.8 m) (Bulatović, Milanović 2012:23; Милановић 2011:103). Retke su arheološke celine istražene u potpunosti, jer je zbog uzanog prostora veliki broj njih ulazio u profile, ili su one bile delimično devastirane sa severne i južne strane srtmim odsecima (Bulatović, Milanović forthcoming). Konstatovano je pet kulturnih slojeva u kojima je ukupno istraženo 119 arheoloških celina (Bulatović, Milanović forthcoming). Najniži kulturni sloj pripadao je neolitu i stračevačkoj kulturi, dok je drugi kulturni sloj nastao u vreme ranog eneolita (Bubanj-Hum Ia). Zatim slede treći i četvrti kulturni slojevi iz srednjeg i kasnog eneolita, kao i najmlađi, peti, prilično oštećeni kulturni sloj ranog bronzanog doba. Osim evidentiranih kulturnih slojeva, sporadično su konstatovani i 51 pojedinačni nalazi iz poznog bronzanog i gvozdenog doba, kao i grobovi iz poznog srednjeg veka čije je ukopavanje mestimično oštetilo najmlađe kulturne slojeve i arheološke celine u njima (Bulatović, Milanović forthcoming). Kada je u pitanju kulturni sloj iz ranog eneolita, njegova debljina varira, i na mestima gde nije oštećen aktivnostima iz kasnijih perioda, ona je iznosila od 0.45 do 0.75 m (Bulatović, Milanović forthcoming). S obzirom da je celokupan sloj iste boje (mrke) i kvaliteta zemlje (kompaktna), bilo je veoma teško razlučiti faze naseljavanja u ovom periodu, osim u slučajevima kada postoje zatvorene celine.29 Upravo na osnovu njih i njihove vertikalne stratigrafije, u ranoeneolitskom kulturnom sloju izdvojena su tri horizonta naseljavanja (Bulatović, Milanović forthcoming). Kalibrisanim AMS datumima najstariji horizont (H 1) ranog eneolita datovan je u period 44-43. veka p.n.e. (Bulatović, Vander Linden 2017). Vremenska razlika između njega i najmlađeg ranoeneolitskog (H 3) horizonta na nalazištu Bubanj, najverovatnije je mala, svega oko 100-200 godina (Bulatović Aleksandar, usmena informacija). U najstarijem ranoeneolitskom horizontu na nalazištu Bubanj, otkriveni su ostaci dve pravougaone kuće, zatim rov (slika 2.19), jedna ritualna (slika 2.20) i tri otpadne jame, kao i koncentracija keramike i životinjskih kostiju (Bulatović, Milanović forthcoming). Kuće su bile pravougaone osnove, orjentisane u pravcu sever-jug. Nisu imale temeljne rovove, već su jame za stubove bile direktno ukopavane u zemlju (Bulatović, Milanović forthcoming). Njihove dimenzije, kao i tačan oblik nije bilo moguće ustanoviti, s obzirom da je jedna bila devastirana dubokim usekom na južnoj strani nalazišta, a druga je ulazila u profil ispod betonskih blokova, usled čega su istraženi samo njihovi delovi (Bulatović, Milanović forthcoming). Na oko 3 m od jedne kuće i oko 10 m od druge, otkriven je rov (slika 2.19), levkastog preseka, orjentacije sever-jug (Bulatović, Milanović forthcoming). Očuvana dužina rova iznosila je oko 7.5 m, širina osnove bila je bila je između 0.9-1.3 m, a najveća dubina oko 1.5 m. Na osnovu oblika rova, jama za stubove po njegovoj ivici, ojačanih zidova i nalaza fragmentovane amfore na njegovom dnu, smatra se da je služio 29 Ukupno je evidentirano 39 ranoeneolitskih celina na nalazištu Bubanj (Bulatović, Milanović forthcoming). 52 kao ostava-trap, odnosno prostor za skladištenje i čuvanje hrane (Bulatović, Milanović forthcoming). Slika 2.19: Rov (objekat 34) u najstarijem ranoeneolitskom horizontu (H 1) na nalazištu Bubanj (Bulatović, Milanović 2014:23, sl. 3; neznatno modifikovano) Dve otpadne jame bile su kružnog oblika, prečnika 1.8 m, odnosno 2.8 m, dok je treća bila nepravilnog oblika sa najvećom širinom oko 1.8 m. Imale su dubinu između 0.4 m do 1 m, i u njima su nađeni fragmenti keramike, životinjskih kostiju, lepa, garež, biljni ostaci, itd. (Bulatović, Milanović forthcoming). Jedna jama (slika 2.20), približno kružne osnove, prečnika 1.7 m i dubine oko 1.5 m, imala je nagorele zidove. Sadržala je veliki broj različitih predmeta – ceo sud sa izlivnikom, fragmente drugih posuda, životinjske kosti, oblutke, deo žrvnja, alatke od okresanog kamena, teg, pršljenak i duvaljku od pečene zemlje, kamenu sekiru-čekić, itd. (Bulatović, Milanović 2014). Rukovodilac iskopavanja smatra da je imala ritualni karakter, jer sadrži širok dijapazon nalaza karakterističan za domaćinstvo, koji dalje ukazuje da je njen inventar pažljivo i namerno biran (Bulatović 2015:12; Bulatović, Milanović forthcoming). 53 Slika 2.20: Ritualna jama (objekat 69) u najstarijem ranoeneolitskom horizontu (H 1) na nalazištu Bubanj (Bulatović 2015:12, sl. 3) U drugom horizontu ranog eneolita otkriveni su ostaci stambenog (?) objekta, kao i ukop sa njegovom supstrukcijom, zatim sivi naboj, manji plići ukop, pepelište, i manji intaktni delovi podnica (verovatno peći) (Bulatović, Milanović forthcoming). S obzirom, da se ostaci ovog poluukopanog (stambenog?) objekta, nalaze na samoj ivici očuvanog dela nalazišta, njegove dimenzije, kao i oblik ostali su nepoznati. Međutim, na osnovu pravilne severne ivice objekta, jama za stubove, brojnih pokretnih nalaza (fragmenti keramike, alatke i oruđe od kosti, glačanog i okresanog kamena), kao i njegove supstrukcije od peskovite i žute nabijene zemlje, rukovodilac iskopavanja pretpostavlja da je u pitanju veoma devastirani stambeni objekat (Bulatović, Milanović forthcoming; Vitezović, Bulatović 2015). U njemu je pronađena za sada i jedina koštana antropomorfna figurina iz ranog eneolita na teritoriji Srbije (Vitezović forthcoming; Vitezović, Bulatović 2015), kod koje je očuvan samo torzo, dok glava i noge nedostaju (slika 2.21). Slika 2.21: Koštana figurina sa nalazišta Bubanj (Vitezović, Bulatović 2015:30, fig. 1) 54 U najmlađem horizontu (H 3) ranog eneolita uočeni su: jedna ritualna jama sa ostacima peći neposredno uz nju (slika 2.22), delovi podnice, pet manjih ili većih otpadnih jama, kao i jedna zona pepeljaste zemlje (pepelište) (Bulatović, Milanović forthcoming). Jedna jama ovalnog oblika (slika 2.22), najveće dubine oko 0.2 m, dužine oko 2.5 m, i širine oko 1.7 m, prema rukovodiocu iskopavanja imala je ritualni karakter (Bulatović 2015). U njoj su konstatovani veći fragmenti keramičkih posuda, koje su u mnogim slučajevima fragmentovane in situ, alatke od kosti, pečene zemlje, kao i okresanog kamena, zoomorfna figurina, delovi žrvnjeva, životinjske kosti, kao i nekoliko rečnih oblutaka (Bulatović 2015; Bulatović, Milanović forthcoming). Sa zapadne strane jame nalazila se peć, kružnog oblika, prečnika oko 1.2 m, koja je imala četiri novoa podnica i koja je bila istovremena sa njom (Bulatović 2015). Slika 2.22: Ritualna jama (objekat 25/27) u najmlađem ranoeneolitskom horizontu (H 3) na nalazištu Bubanj (Bulatović 2015:12, sl. 2) Otpadne jame iz ovog najmlađeg horizonta (H 3) bile su različitih dimenzija; kružnog ili ovalnog oblika, sa dimenzijama prečnika između 0.8 do 1.8 m, i relativnim dubinama od 0.35 do 1 m (Bulatović, Milanović forthcoming). U njima je pronađen raznovrstan arheološki materijal – fragmenti keramičkih posuda, životinjskih kostiju, alatki od kamena i kostiju, itd. Među njima, izdvaja se jedna jama približno kružnog oblika, prečnika oko 1.8 m, i relativne dubine oko 0.35 m (Bulatović 2015; Bulatović, Milanović forthcoming). Na 55 vrhu jame konstatovane su koncentracije rečnih oblutaka i delova kamenih žrvnjeva (slika 2.23), a unutar nje fragmenti keramičkih posuda, alatke od kamena i kosti, deo narukvice od školjke spondilusa (Vitezović in press/2018), i mnoštvo životinjskih ostataka (Bulatović, Milanović 2012; forthcoming). Slika 2.23: Otpadna jama (objekat 61) u najmlađem ranoeneolitskom horizontu (H 3) na nalazištu Bubanj (Bulatović, Milanović 2012:24, sl. 3) 2.3.3. Prethodna arheozoološka istraživanja Rukovodioci iskopavanja sa starih iskopavanja na nalazištu Bubanj, u svojim publikacijama sporadično pominju da su pored različitog, pokretnog, na prvom mestu keramičkog, arheološkog materijala u kulturnim slojevima i izdvojenim celinama, nalaženi i životinjski ostaci (npr. Гарашанин 1958а; Гарашанин, Ђурић 1983; Оршић Славетић 1936). Međutim, dok tokom Oršićevih iskopavanja životinjski ostaci nisu uopšte prikupljani, za vreme Garašaninovih iskopavanja, njihovo sakupljanje vršeno je po svemu sudeći selektivno (Milanović Dragan, usmena informacija). Faunalni uzorak sa arheoloških iskopavanja 1957. godine na centralnom platou nalazišta, jedini je koji je obrađen sa starih iskopavanja, a rezultati njegove analize publikovani (Bökönyi 1991). Bekenji ističe da je u pitanju faunalni uzorak tipičan za naselja, s obzirom da su životinjski ostaci uglavnom fragmentovani i da celih primeraka gotovo da i nema. Takođe, naglašava da je veličina uzorka mala – najverovatnije zbog 56 načina sakupljanja, te da se zbog toga o odnosu domaćih i divljih životinja, zatim o ulogama različitih vrsta životinja i njihovom značaju u ekonomiji naselja, kao ni o njihovim promenama tokom vremena, ne može smisleno diskutovati (Bökönyi 1991:89). Međutim, bez obzira na malu veličinu, smatra da se značaj uzorka ogleda se u tome što pruža svedočanstva iz prve ruke o pojavi domaćeg konja na području centralnog Balkana u ranom bronzanom dobu (Bökönyi 1991:89, 91). S obzirom da je više od polovine ukupnog faunalnog uzorka (tabela 2.4) pronađeno u kulturnim slojevima iz ranog bronzanog doba, većina informacija o različitim vrstama životinja, prvenstveno o njihovih metričkim karakteristikama, odnosi se na ovaj period30. Tabela 2.4: Zastupljenost različitih taksona životinja u faunalnom uzorku sa iskopavanja 1957. godine na nalazištu Bubanj (prema Bökönyi 1991:93) (BOP – broj određenih primeraka) Rani eneolit Rani/Kasni eneolit Kasni eneolit Rana bronza UKUPNO Takson BOP % BOP BOP BOP % BOP BOP % BOP BOP Domaće goveče 18 40.0 11 32 50.8 115 43.7 176 Divlje goveče 2 4.4 8 2 3.2 1 0.4 13 Domaća svinja 5 11.1 5 3 4.8 17 6.5 30 Divlja svinja 7 11.1 5 1.9 12 Ovca 1 1 1.6 28 10.6 30 Koza 1 2.2 1 0.4 2 Ovca ili koza 7 15.6 3 5 7.9 20 7.6 35 Pas 4 3 4.8 1 0.4 8 Konj 11 4.2 11 Jelen 11 24.4 12 10 15.9 56 21.3 89 Srna 1 2.2 7 2.7 8 Dabar 1 1 0.4 2 UKUPNO 45 100 45 63 100 263 100 416 U kulturnom sloju iz ranog eneolita tokom iskopavanja 1957. godine prikupljeno je svega 45 ostataka životinja (tabela 2.4). Najveći broj ostataka potiče od domaćeg govečeta, a zatim od jelena, ovikaprina i domaće svinje. U ovom uzorku takođe su, identifikovani i malobrojni ostaci pragovečeta i srne (Bökönyi 1991:93). Od početka najnovijih revizionih iskopavanja na nalazištu Bubanj, vrši se i sistematsko, neselektivno sakupljanje životinjskih ostataka, kao i njihova analiza. 30 Bekenji posebno ističe da je na Bubnju prisutna grupa ovaca većih dimenzija, koje se generalno, u Evropi pojavljuju zajedno sa domaćim konjima tokom eneolita i bronzanog doba (Bökönyi 1991:91). 57 Preliminarni podaci o ekonomiji eneolitskih zajednica na Bubnju, dobijeni su na osnovu analize arheozoološkog materijala koji je sakupljen u zatvorenim eneolitskim celinama tokom iskopavanja 2008-2009. godine (tabela 2.5) (Bulatović 2010; Булатовић 2012). Tabela 2.5: Zastupljenost različitih taksona životinja u faunalnom uzorku sa iskopavanja 2008-2009. godine na nalazištu Bubanj (prema Bulatović 2010) (BOP – broj određenih primeraka) Rani eneolit Srednji eneolit Kasni eneolit UKUPNO Takson BOP % BOP BOP % BOP BOP % BOP BOP Domaće goveče 48 19 21 32.3 73 29 142 Divlje goveče 7 2.8 2 3.1 9 Domaće/divlje goveče 6 2.4 2 0.8 8 Domaća svinja 36 14.3 5 7.7 44 17.5 85 Divlja svinja 25 9.9 10 4 35 Domaća/divlja svinja 1 0.4 3 4.6 13 5.2 17 Ovca 20 7.9 13 20 37 14.7 70 Koza 11 4.4 5 7.7 12 4.8 28 Ovca ili koza 43 17.1 9 13.9 36 14.3 88 Pas 17 6.8 5 7.7 6 2.4 28 Konj 1 0.4 1 Jelen 34 13.5 2 3.1 10 4 46 Srna 2 0.8 4 1.6 6 Vuk 1 0.4 1 Jazavac 1 0.4 1 Zec 4 1.6 4 UKUPNO 252 100 65 100 252 100 569 Oni ukazuju na kontiuitet u uzgajanju domaćih životinja, kao i u strategijama njihove eksploatacije tokom eneolita u naselju Bubanj (Bulatović 2010). Naime, u svim fazama domaće životinje su zastupljenije u odnosu na divlje, i čine okosnicu ekonomije naselja. Ovikaprini (ovca i koza) su najbrojniji, a zatim slede domaće goveče i domaća svinja. Od divljih životinja, jelen je najzastupljeniji, a potom divlja svinja, pragoveče i srna, dok se ostale vrste javljaju u malom broju. Na osnovu starosnih profila ovikaprina i domaćeg govečeta, i značajnog prisustva odraslih jedinki, starijih od tri, odnosno četiri godine, istaknuto je da su se pored eksploatacije mesa, ove vrste verovatno uzgajale i zbog eksploatacije njihovih sekundarnih proizvoda (mleka, vuče) (Bulatović 2010). 58 POGLAVLJE 3 – METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Na početku ovog poglavlja date su informacije o faunalnim uzorcima koji su obrađeni u disertaciji, a koje se odnose na njihovu veličinu, kontekst nalaza i načine sakupljanja tokom najnovijih arheoloških iskopavanja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj. Zatim su prikazane i objašnjene brojne metode koje su korišćene prilikom analize uzoraka faune – tokom primarne arheozoološke obrade, kvantifikacije podataka i na kraju prilikom interpretacije dobijenih rezultata. 3.1. Materijal i način sakupljanja Ukupno je obrađeno 35 422 ostataka sisara, koji potiču sa tri arheološka nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj. Faunalni uzorak sa nalazišta Vinča-Belo Brda koji je obrađen, predstavlja okvirno polovinu ukupnog uzorka koji je prikupljen na prostoru tzv. velikog iskopa na pretpostavljenom centralnom delu nalazišta tokom najnovijih iskopavanja sprovedenih u periodu od 1998. do 2009. godine. Analizirani arheozoološki materijal sakupljen je ručno i suvim prosejavanjem (na situ promera 1 cm (Tasić 2015)) tokom iskopavanja u periodu od 2006. do 2009. godine, dok je deo prikupljen flotacijom izostavljen iz ovog istraživanja. Obrađeni faunalni uzorak sastoji se od ukupno 12 807 ostataka sisara, koji su pronađeni u ukupno 312 jasno definisanih i istraženih celina koje su datovane u D2 fazu vinčanske kulture. Većina ostataka pronađena je u celinama (eng. unit) koje čine kulturni slojevi različitih karakteristika, dok je znatno manji deo potiče iz celina koje su definisane kao temeljni rovovi, jame za stubove, podnice i ruševinski slojevi kuća (tabela 3.1). Tabela 3.1: Ukupan broj ostataka sisara pronađen po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo Tip konteksta Broj ostataka kulturni sloj 11174 temeljni rov 417 jama za stubove 426 podnica kuće 194 ruševinski sloj kuće 596 Ukupno 12807 59 Faunalni uzorak sa nalazišta Pločnik potiče sa najnovijih iskopavanja tokom 2012. i 2013. godine. Sakupljanje i razdvajanje svih vrsta arheološkog materijala, pa tako i životinjskih ostataka obavljano je po otkopnim slojevima i jasno definisanim celinama (objektima) (Marić et al. in press ). Sakupljanje životinjskih ostataka sprovedeno je ručno. Jedan manji deo uzorka izdvojen je flotacijom (Bulatović, Orton in press). Međutim, obrađen je samo ručno sakupljen faunalni uzorak, koji se sastoji od 12 131 ostataka sisara. Najveći deo faunalnog uzorka pronađen je u kulturnim slojevima, a manji u jasno izdvojenim celinama, kao što su otpadne jame, kuće, peći, jame za stubove (tabela 3.2). Tabela 3.2: Ukupan broj ostataka sisara u kulturnim slojevima i celinama po horizontima na nalazištu Pločnik Horizont Faza K. sloj Celine Ukupno H 1 (kasna) Vinča D2 2796 484 3280 H 2 Vinča D2 3077 114 3191 H 3 (rana) Vinča C 1682 501 2183 H 4 Vinča B2 2830 647 3477 Ukupno 10385 1746 12131 Faunalni uzorak sa Bubnja prikupljen je tokom najnovijih iskopavanja na nalazištu, koja su sprovedena tokom šest arheoloških kampanja u periodu između 2008. i 2014. godine. Arheozoološki materijal je skoro u potpunosti sakupljan ručno (manje od 1% prikupljeno je suvim prosejavanjem).31 Uzorak se sastoji od ukupno 10 484 ostataka sisara koji su pronađeni u ranoeneolitskih celinama i kulturnim slojevima. Najveći deo (6 843 ostataka) faunalnog uzorka potiče iz kulturnih slojeva, dok je manji deo pronađen u otpadnim jamama, kontekstima koji su sekundarno korišćeni kao otpadne jame, kao i u jamama za koje rukovodilac iskopavanja smatra da su bile ritualnog karaktera (Bulatović 2015; Bulatović, Milanović forthcoming), i svega par u kućama. Na osnovu stratigrafskog položaja arheoloških celina izdvojena su tri horizonta naseljavanja u ranoeneolitskom kulturnom sloju na nalazištu Bubanj (Bulatović, Milanović forthcoming); u tabeli 3.3 dat je 31 Tokom druge godine iskopavanja odustalo se od suvog prosejavanja zbog nepristupačnosti terena za bezbedno postavljanje sita na samom nalazištu. 60 njihov prikaz po horizontima naseljavanja (H 1 – najstariji, H 3 – najmlađi horizont) na nalazištu Bubanj. Tabela 3.3: Raspored ranoeneolitskih arheoloških celina po horizontima na nalazištu Bubanj Relativna hronologija Horizont Kontekst Arheološka celina kuća 117, 120 otpadna jama 31, 37, 70 H 1 otpadna jama (S) 34 ritualna jama 69 kuća Bubanj-Hum Ia otpadna jama 59 H 2 otpadna jama (S) 26, 71 ritualna jama kuća 107, 110 otpadna jama 30, 61, 63, 65, 72, 112, 113/115 H 3 otpadna jama (S) ritualna jama 25/27 (21) 3.2. Protokol obrade S obzirom na veliki broj raznovrsnih podataka dobijenih prilikom obrade arheozoološkog materijala, a kako bi se kasnije olakšala njihova manipulacija i povezivanje tokom interpretacije, za njihov unos korišćene su dve baze podataka.32 Prva baza napravljena je u programu LibreOffice (verzija 4.3),33 i ona je korišćena tokom obrade materijala sa nalazišta Pločnik, dok se druga baza, kreirana u Microsoft Office Access program,34 koristila za unos podataka sa nalazišta Vinča-Belo Brdo i Bubanj. Pre nego što se pristupilo primarnoj analizi arheozoološkog materijala ustanovljen je protokol njegove obrade, o kome će biti više reči u nastavku. Na samom početku obrade, u bazu su uneti podaci o arheološkom konteksu iz kog materijal potiče, a odnose se na: sektor, sondu, kvadrat, celinu, otkopni sloj, relativnu dubinu, boju zemlje, datum iskopavanja i način sakupljanja. Potom su iz faunalnog 32 U njih su unošene iste vrste informacija prema protokolu za beleženje EUROFARM projekta (Orton 2014). U pitanju je neznatno modifikovana verzija protokola koji se koristi na nalazištu Čatala Hujuk u Turskoj (Russell, Martin 2005). 33 Bazu je dizajnirao D. Orton za potrebe projekta EUROFARM. 34 U pitanju je modifikovana baza koja je prilagođena protokolu obrade faunalnog materijala sa Vinče-Belog Brda i Bubnja. Originalnu bazu kreirala je V. Dimitrijević. 61 materijala, (ukoliko ih je bilo) izdvojeni ostaci ptica, riba, kornjača, žaba, školjki i puževa. Oni su zatim prebrojani i izmereni, odvojeno spakovani i ostavljeni za neka buduća istraživanja, dok su ostaci sisara detaljnije analizirani. Na osnovu kriterijuma koji su definisani kako bi se umanjila pristrasnost u korist taksona i skeletnih elemenata čija je identifikacija lakša, ostaci sisara iz svakog konteksta podeljeni su na “dijagnostičke” i “nedijagnostičke” (Russell, Martin 2005). U nedijagnostičke primerke svrstani su: delovi lobanja za koje se nije moglo ustanoviti od kog elementa lobanje potiču; sva rebra; pršljenovi izuzev atlasa, aksisa i sakruma; fragmenti pljosnatih delova pelvisa i skapula; fragmenti mandibula za koje nije mogla da se utvrdi simetrija; fragmenti dijafiza dugih kostiju kod kojih je sačuvano manje od polovine prečnika dijafize i fragmenti bez očuvanih delova zglobnih površina; delovi zuba za koje nije moglo da se ustanovi da li potiču iz gornje ili donje vilice, kao ni njihova klasa; i fragmenti za koje se nije mogao odrediti element. Nedijagnostički primerci zatim su grupisani prema elementu i veličini životinje35 od koje potiču (npr. rebra krupnih sisara, duge kosti srednje krupnih sisara, itd.), prebrojani su i zajedno izmereni. Na njima su takođe prebrojani i tragovi tafonomskih procesa (tragovi raspadanja, gorenja i glodanja), čime je završena njihova analiza. Ostaci životinja sa tragovima kasapljenja i patološkim promenama, automatski su smatrani dijagnostičkim. Svaki dijagnostički primerak dobijao je jedinstveni broj pod kojim je unošen u bazu, i on je određivan do najniže moguće taksonomske kategorije (obično do vrste ili roda). Pored taksonomske pripadnosti, pojedinačno za svaki dijagnostički primerak utvrđeni su: skeletni element, deo elementa, simetrija, dijagnostičke zone (Dobney, Reilly 1988), stepen sraslosti epifiza, stupanj izbijanja/trošenja zuba, pol, stanje površine (da li ima raspadanja ili ne), maksimalna dužina i težina. Kod primeraka sa tragovima gorenja, glodanja, kasapljenja i patološkim promenama, zabeležena je njihova lokacija i dat je detaljan opis traga, odnosno promene. Uzimanje mera kod dijagnostičkih primeraka vršeno je prema Driš (Driesch 1976). 35 U krupne sisare svrstani su – goveče, jelen i medved, u srednje krupne – svinja, ovca, koza i srna, a u sitne pas i ostale vrste koje su manjih dimenzija od njega. 62 3.3. Identifikacija Identifikacija skeletnog elementa i taksona od koga potiču primerci u faunalom uzorku predstavlja osnovu arheozooloških istraživanja. Taksonomska odredba vršena je na osnovu morfologije i veličine ostataka životinja, uz pomoć komparativne zbirke Laboratorije za bioarheologiju Odeljenja za arheologiju na Filozofskom fakultetu, kao i pomoću odgovarajućih osteoloških atlasa i priručnika (npr. Hillson 1986; 1992; Schmid 1976; Prummel 1988; Helmer, Rocheteau 1994). Nivo taksonomske odredbe dijagnostičkih primeraka zavisio je od njihove očuvanosti, zbog čega nisu svi mogli da budu određeni do vrste. Razlikovanje divljih i domaćih vrsta istog roda koje su generalno posmatrano morfološki slične, kao na primer, kod govečeta (Bos) ili svinje (Sus), može da bude otežano usled velike fragmentovanosti ili ako su u pitanju primerci mladih jedinki čiji rast nije završen. Njihovo razdvajanje tada ne može da se izvrši ni na osnovu upoređivanja dimenzija.36 Takođe, metričko razdvajanje nekada je otežano i usled preklapanja dimenzija krupnijih domaćih mužjaka i sitnijih divljih ženki. Iz ovih razloga, takvi primerci određeni su do nivoa roda. Razdvajanje ovaca i koza bitno je zbog toga što su u pitanju vrste sa različitim prehrambenim potrebama i kvalitetom proizvoda koje daju. Međutim, zbog slične morfologije to nije uvek moguće i pored velikog broja opisanih morfoloških parametara za njihovo razlikovanje (Boessneck 1969; Boessneck et al. 1964; Helmer 2000; Halstead et al. 2002; Payne 1985; Prummel, Friesch 1986; Zeder, Lapham 2010; Zeder, Pilaar 2010). Morfološki parametri kod nekih skeletnih elemenata ovaca i koza (npr. kod rogova, metapodijalnih kostiju, kalkaneusa) poprilično su karakteristični za jednu, odnosno drugu vrstu, dok kod drugih (npr. kod astragalusa, trećih falangi) imaju širok raspon varijacija koje se međusobno preklapaju (Arbuckle 2006; Boessneck 1969; Zeder, Lapham 2010; Zeder, Pilaar 2010). Zbog toga je razdvajanje određenih skeletnih elemenata ovaca i koza otežano, a u nekim slučajevima i nemoguće. Stoga, prilikom taksonomske odredbe, primerci koji su imali nekoliko izraženih morfoloških parametara karakterističnih isključivo 36 Domaće vrste imaju manje dimenzije u odnosu na divlje. 63 za jednu ili drugu vrstu, određeni su do vrste, dok su oni sa nejasnim karakteristikama svrstani u kategoriju Ovis/Capra. 3.4. Kvantifikacija Posle odredbe skeletnog elementa i taksona kome pripadaju primerci u faunalnom uzorku, a pre interpretacije dobijenih rezultata, neophodno je izvršiti njihovu kvantifikaciju. U tu svrhu, korišćena su dva parametra kvantifikacije – broj određenih primeraka (skraćeno= BOP (eng. NISP – Number of Identified Specimens)), i dijagnostičke zone (skraćeno= DZ (eng. DZ – Diagnostic Zones)). Najjednostavniji i najčešće korišćen parametar kvantifikacije je BOP po kome se svaki primerak iz faunalnog uzorka broji. BOP je kritikovan od strane mnogih autora (npr. White 1953; Bökönyi 1970; Grayson 1984), zato što promene i razlike u zastupljenosti pojedinih taksona životinja, mogu da bude uslovljene: različitim obrascima kasapljenja, razlikama u broju određenih skeletnih elemenata između taksona, načinom sakupljanja i stepenom očuvanosti kostiju. Naime, u zavisnosti od tvrdoće i gustine koštanog tkiva, neki elementi se češće očuvaju od drugih. Takođe, neki skeletni elementi više su fragmentovani od drugih zbog čega postoji mogućnost da se njihovi fragmenti broje više puta. Pogrešna (iskrivljena) slika može da se stekne ako je jedna ili više vrsta predstavljeno celim skeletima jedinki, a druge vrste pojedinačnim i fragmentovanim kostima i zubima (Bökönyi 1970:291). Na zastupljenost različitih taksona može da utiče i način sakupljanja tokom iskopavanja. Naime, ručno sakupljen faunalni uzorak obično se sastoji od krupnijih primeraka i vrsta, dok se prilikom suvog ili vlažnog prosejavanja broj ostataka sitnijih vrsta i skeletnih elemenata povećava. Međutim, isti broj primeraka govečeta i zeca u faunalnom uzorku sa arheološkog nalazišta, ne znači da su ove dve vrste imale isti značaj u ishrani stanovnika, zbog čega zastupljenost taksona na osnovu BOP, nije pravi pokazatelj njihove uloge i značaja u ekonomiji određenog naselja u prošlosti (Bökönyi 1970). Drugi korišćeni parametar kvantifikacije su dijagnostičke zone – DZ, koji je razvio Dž. Votson (Watson 1979), a modifikovao P. Bogucki (Bogucki 1982). Uz pomoć ovog parametra moguće je ispraviti iskrivljenu sliku o zastupljenosti taksona koja nastaje zbog 64 potencijalnog višestrukog brojanja fragmenata koji možda pripadaju jednom skeletnom elementu. Naime, ostaci manjih životinja lome se na dosta neprepoznatljivih fragmenata, dok se fragmenti većih elemenata mogu lakše identifikovati čak i onda kada su polomljeni na dosta delova. BOP stoga, precenjuje broj krupnih životinja i broj životinja koje imaju više kostiju (npr. svinja ima više kostiju distalnih delova nogu i više zuba od govečeta). S druge strane, DZ ispravlja vrednosti BOP, na taj način što se određeni skeletni elementi broji samo ako je na njemu očuvana cela ili više od polovine površine za njega jasno definisane dijagnostičke zone (Watson 1979:130). Na ovaj način nijedna kost se ne može brojati dva ili više puta, bez obzira na veličinu ili na broj fragmenata na koji je polomljena. Falange predstavljaju problem zato što se kod različitih taksona javljaju u nejednakom broju, i često nije moguće ustanoviti da li su u pitanju falange prednjih ili zadnjih nogu (Watson 1979). Bogucki je modifikovao sistem brojanja, i uspešno rešio problem nejednakog broja falangi kod različitih taksona, tako što je dijagnostičke zone kod njih tretirao kao delove zona (Bogucki 1982). Uzeo je ekvide kao standard zbog toga što u svakoj nozi imaju po jednu falangu, i svakoj je dodelio vrednost jedan (1 DZ). Kod preživara, koji imaju dve, svaka falanga je brojana kao 0.5 (½ DZ). Falange svinja tretirane su na isti način, s tim što treba napomenuti da su brojane samo centralne. Kod karnivora, zečeva i ostalih životinja koje imaju pet falangi u jednoj nozi, svaka falanga je brojana kao 0.2 (1/5 DZ). U tabeli 3.4 prikazan je spisak skeletnih elemenata čije su dijagnostičke zone brojane i njihove vrednosti. Prilikom kvantifikacije različitih aspekata faunalnih uzoraka sa nalazišta Vinča- Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, uglavnom su korišćena oba parametra, BOP i DZ, jer ih zajedno bolje opisuju. Međutim, u nekim slučajevima, imajući u vidu ograničenja i probleme svakog parametra pojedinačno, ipak je korišćen je samo jedan koji je za tu procenu bio adekvatniji. Pa su tako na primer na osnovu BOP ekonomski najznačajnijih taksona životinja (domaćeg govečeta, ovikaprina i domaće svinje) napravljeni njihovi starosni i polni profili, dok su njihovi skeletni profili pravljeni na osnovu DZ. 65 Tabela 3.4: Dijagnostičke zone i njihove vrednosti (prema Votsonu (Watson 1979), modifikovao Bogucki (Bogucki 1993)) Element Dijagnostička zona - kriterijumi Bovidi/Cervidi Suidi Karnivore/Logomorfe Maksila alveola za (d)P4 1 1 1 Mandibula alveola za (d)P4 1 1 1 Atlas cela kost 1 1 1 Aksis kranijalna zglobna površina 1 1 1 Sakrum kranijalna zglobna površina 1 1 1 Skapula glenoidna jama 1 1 1 Humerus, proksimalni kraj proksimalna metafiza 1 1 1 Humerus, distalni kraj distalna metafiza 1 1 1 Radijus, proksimalni kraj proksimalna metafiza 1 1 1 Radijus, distalni kraj distalna metafiza 1 1 1 Ulna, proksimalni kraj koronoidni nastavak 1 1 1 Radiale cela kost 1 1 1 Intermediale cela kost 1 1 1 Ulnare cela kost 1 1 1 Karpale 2+3 cela kost 1 1 1 Karpale 4 cela kost 1 1 1 Metakarpal, proksimalni kraj proksimalna artikulaciona površina 1 0.5* 0.2 Metakarpal, distalni kraj distalna metafiza 1 0.5* 0.2 Pelvis acetabulum 1 1 1 Femur, proksimalni kraj proksimalna metafiza 1 1 1 Femur, distalni kraj distalna metafiza 1 1 1 Patela cela kost 1 1 1 Tibija, proksimalni kraj proksimalna metafiza 1 1 1 Tibija, distalni kraj distalna metafiza 1 1 1 Astragalus cela kost 1 1 1 Kalkaneus cela kost 1 1 1 Centrotarzale cela kost 1 1 1 Metatarzal, proksimalni kraj proksimalna artikulaciona površina 1 0.5* 0.2 Metatarzal, distalni kraj distalna metafiza 1 0.5* 0.2 Falanga 1 proksimalna metafiza 0.5 0.5 0.2 Falanga 2 proksimalna metafiza 0.5 0.5 0.2 Falanga 3 proksimalna artikulaciona površina 0.5 0.5 0.2 *Brojane su dijagnostičke zone samo za treću i četvrtu metakarpalnu, odnosno metatarzalnu kost 3.5. Tafonomske karakteristike ostataka faune Poznavanje tafonomskih procesa važno je za razumevanje određenog uzorka faune, zbog toga što oni utiču na njegovo formiranje i očuvanje (Lyman 1994). Svi faktori koji modifikuju jedan faunalni uzorak mogu se podeliti u dve grupe. U prvoj se nalaze oni koji su van naše kontrole, a tiču se ponašanja ljudi i životinja u prošlosti, kao i karakteristika samih kostiju i depozicione sredine, dok su u drugoj oni na koje mogu uticati arheolozi i arheozoolozi, a povezani su sa načinima iskopavanja, prikupljanja i analize faunalnih ostataka (Davis 1987:23; Meadow 1980). Tafonomski procesi van naše kontrole mogu se 66 dalje razvrstati na kulturne i prirodne. Kulturni faktori uključuju prakse procesuiranja tela životinja, pripreme i raspodele mesa, kuvanja, konzumacije, i na kraju prakse odlaganja ostataka. Prirodni faktori odnose se na fizičko i hemijsko raspadanje, propadanje kostiju usled glodanja mesoždera i glodara, kao i na druge faktore propadanja koji su povezani sa gustinom i tvrdoćom kostiju (Davis 1987; O'Conor 2000). Zbog svega navedenog, pre rekonstrukcije ekonomije zajednica u prošlosti, pre utvrđivanja značaja određenih taksona, i strategija njihovog uzgajanja i lova, neophodno je upoznati se sa tafonomskih karakteristika proučavanih uzoraka. Na prvom mestu bitno je kvantifikovati uočene modifikacije, a zatim i izmeriti (proceniti) jačinu uticaja određenog tafonomskog faktora na faunalni uzorak jer on u većoj ili manjoj meri utiče i na njegovu interpretaciju. U tu svrhu predložene su brojne metode za računanje različitih indeksa tafonomske destrukcije, od kojih su neke, relevantne za postavljena istraživačka pitanja, korišćene i u disertaciji (npr. indeks sakupljanja (IS), indeks kompletnosti (IK), indeks propadanja (IP)), kako bi se dobile infromacije o tafonomskim karakteristikama obrađenih uzoraka faune. Različiti eksperimenti pokazali su da faunalni uzorci sakupljani ručno i oni prosejavanjem pomoću sita različitih promera, imaju drugačiji sastav koji je uslovljen veličinom taksona i njihovim skeletnim elemenatima (Davis 1987; Grayson 1984; Maltby 1985; Reitz, Wing 2008). Kod ručnog sakupljanja, veći fragmenti i kosti većih životinja obično bivaju sakupljeni, dok su manji fragmenti i ostaci sitnijih životinja slabije zastupljeni. Pomoću metode koju je razvio Maltbi (Maltby 1985), provereno je u kojoj meri je način sakupljanja uticao na sastav obrađenih faunalnih uzoraka. Ova provera bila je neophodna, s obzirom da su arheološka iskopavanja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj obavljale različite ekipe stručnjaka, koje su primenjivale manje ili više drugačije načine iskopavanja i prikupljanja arheozoološkog materijala. Indeks sakupljanja (skraćeno IS; eng. Recovery Index) predstavlja odnos prvih i drugih falangi, odnosno prikazuje učestalost drugih falangi u odnosu na prve. Računa se po formuli: IS = II falange / I falange x 100 67 Ovaj indeks ukazuje na stepen iskrivljenosti određenog faunalnog uzorka na štetu manjih kostiju, odnosno ukazuje na njihovu podzastupljenost. Prve i druge falange pogodne su za ovu proveru, zbog toga što imaju jednaku učestalost u skeletu i imaju istu gustinu (Binford, Bertram 1977; Russell, Martin 2005), kao i tretman prilikom komadanja i odlaganja tela. Međutim, druga falanga je manja od prve. Ukoliko je prikupljanje sprovedeno dobro, u uzorku bi trebalo da bude zastupljen isti broj prvih i drugih falangi, usled čega će indeks imati vrednost 100. S druge strane, ako su prilikom sakupljanja zanemareni manji fragmenti, druge falange će biti slabije zastupljene, i vrednost indeksa biće manja. Kako bi se proverilo kako se način sakupljanja na svakom nalazištu odrazio na taksone različitih veličina (na prvom mestu na krupne i srednje krupne sisare), odnosno u kojoj meri je bilo efikasno sakupljanje manjih primeraka, upoređene su učestalosti drugih falangi u odnosu na prve, kod domaćeg govečeta i ovikaprina. Potom su vrednosti ovih pojedinačnih indeksa, upoređene između sva tri nalazišta, kako bi se uočile eventualne razlike kod uzoraka koje su posledica načina sakupljanja. Ostaci životinja na arheološkim nalazištima uglavnom predstavljaju rezultat ljudskih aktivnosti u prošlosti. U većini slučajeva u pitanju su ostaci hrane, odnosno ostaci životinja koje su ljudi ubili u naselju, ili na nekom drugom mestu, a zatim su ih tu doneli i izvršili dalje tretiranje njihovih tela (Davis 1987:24; O'Conor 2000:22). Prilikom različitih aktivnosti procesuiranja tela životinja koje su obuhvaćene zajedničkim terminom kasapljenje, nastaju antropogeni tragovi na kostima koji se javljaju u više oblika (npr. urezi, useci, zaseci, itd.). Tokom procesa kasapljenja mogu se izdvojiti četiri glavne aktivnosti, a to su: dranje, komadanje ili dezartikulacija, filetiranje ili ukljanjanje mesa sa kostiju, i ekstrakcija masti i koštane srži (Binford 1981; Lyman 2008). U toku prve dve aktivnosti telo životinje se redukuje na manje komade koji su pogodniji za rukovanje, dok se filetiranjem odvajaju jestivi delovi od kostiju, a tokom poslednje aktivnosti vrši se izdvajanje hranljivih sastojaka iz samih kostiju (Lyman 2008:279). Svaka od ovih aktivnosti ostavlja karakteristične tragove na životinjskim ostacima. Kako bi se uočili određeni obrasci kasapljenja, njihovo prisustvo na primercima iz faunalnih uzoraka obrađenih u disertaciji je kvantifikovano. 68 Informacije o načinima tretiranja tela određene životinje mogu da se dobiju i na osnovu zastupljenosti različitih delova njenog skeleta. Telo životinje može grubo da se podeli na anatomske regije visoke i male hranljive vrednosti (Reitz, Wing 2008). Delovi visoke vrednosti uključuju trup i gornje delove ekstremiteta životinja, dok su glava, rep i donji delovi ekstremiteta delovi niske vrednosti. Prilikom proučavanja zastupljenosti različitih skeletnih elemenata ekonomski najznačajnijih taksona životinja u obrađenim uzorcima, oni su grupisani37 prema svom položaju u sedam anatomskih regija – glava, aksijalna, gornji predji udovi, donji prednji udovi, gornji zadnji udovi, donji zadnji udovi i falange. U okviru ovih anatomskih regija brojani su samo elementi sa očuvanim dijagnostičkim zonama. Međutim, s obzirom da neke regije imaju više elemenata i dijagnostičkih zona, samim tim i njihova učestalost je veća, što iskrivljuje skeletni profil u njihovu korist u odnosu na one sa manjim brojem elemenata (tabela 3.5). Stoga, kako bi se ovo korigovalo, i kako bi se uočilo koje regije su podzastupljene a koje prezastupljenje, dobijene vrednosti DZ određenih anatomskih regija podeljene su očekivanim brojem DZ za tu regiju kod celog skeleta životinje. Potom je na osnovu ovih korigovanih DZ, izračunata učestalost različitih anatomskih regija. Tabela 3.5: Skeleteni elementi grupisani po anatomskim regijama, njihov broj i broj dijagnostičkih zona u kompletnom skeletu životinje (BE – broj skeletnih elemenata, DZ – dijagnostičke zone) Anatomska regija Skeletni element BE DZ % DZ Glava maksila, mandibula 2 4 6.0 Aksijalna atlas, aksis, sakrum, pelvis 5 5 7.5 G. prednji udovi humerus, skapula 4 6 9.0 D. prednji udovi radijus, ulna, karpale 2+3, karpale 4, intermedijale, radijale, ulnare, metakarpal 16 20 29.9 G. zadnji udovi femur, patela 4 6 9.0 D. zadnji udovi tibija, kalkaneus, astragalus, centrotarzale, metatarzal 10 14 20.9 Falange falanga 1, falanga 2, falanga 3 24 12 17.9 UKUPNO 65 67 100 Gorenje, raspadanje i glodanje su faktori koji u većoj ili manjoj meri utiču na životinjske ostatke pre njihovog pohranjivanja u sediment. Kako bi se uočilo u kojoj meri su oni uticali na obrađene faunalne uzorke, tragovi njihovog delovanja su opisani i kvantifikovani (po tipovima konteksta i taksonima). Tragovi gorenja nastaju usled 37 Grupisanje je neznatno modifikovano od onog koje predlaže Stiner (Stiner 1991). 69 namernog izlaganja vatri prilikom pripremanja hrane, ili tokom slučajnih kontakta sa vatrom, prilikom požara ili nekih drugih aktivnosti (npr. uništavanja, odnosno paljenja otpada). Na osnovu boje i morfologije kostiju određen je stepen gorenja, po kome su ostaci sa termalnim modifikacijama grupisani u nagorele, karbonizovane i kalcinisane. Poznato je da različite vrste životinja glođu kosti: mesožderi, svinje, glodari, čak i neke vrsta preživara (npr. goveče, antilope, jelen, ovikaprini) (Greenfield 1986a). Na osnovu izgleda i veličine tragova zuba na oglodanim kostima, može se ustanovi koja životinja je odgovorna za njihov nastanak. U najvećem broju slučajeva psi su ti čiji se zubi uglavnom uočavaju. Psi mogu da budu dosta bitan faktor, jer mogu da glođu samo krajeve kostiju koji su mekši i pogodniji za to, mogu da progutaju celu kost ili mogu da je uklone skroz sa nalazišta tako što će je odneti i oglodati negde drugde (Russell, Martin 2005:41). Raspadanje kostiju nastaje usled izloženosti atmosferskim uticajima, kao što su kiša, mraz, vlaga, promena temperature, itd. Obično dolazi do ljuspanja ili do stvaranja pukotina na površini kostiju, koje u zavisnosti od vremena izloženosti i intenziteta delovanja spoljašnjih faktora, mogu da budu manje ili više izražene. Za procenu stepena raspadnosti korišćeni su sledeći stadijumi: 0 – bez tragova raspadanja, 1 – slabo raspadanje (neznatna oštećena pokosnice), 2 – umereno raspadanje (pločaste i dublje pukotine), i 3 – izrazito raspadanje (izraženo ljuspanje, duboka oštećenja i udubljenja). Ovi stadijumi raspadanja grubo odgovaraju onima koje je definisala Berensmajer (Behrensmeyer 1978). Posle pohranjivanja ostataka životinja u sediment, dolazi do njihovog daljeg raspadanja i propadanja usled fizičko-hemijskih karakteristika depozicione sredine, kao i usled njihovih karakteristika (gustine, tvrdoće, itd.). Kako bi se utvrdilo u kojoj meri su ovi faktori modifikovali faunalne uzorke sa Vinče-Belog Brda, Pločnika i Bubnja, izračunati su relevantni indeksi tafonomske destrukcije – indeks propadanja (IP) i indeks kompletnosti (IK) (Arbuckle et al. 2009; Binford, Bertram 1977; Marean 1991; Russell, Martin 2005). S obzirom da su uočene razlike u stepenu propadanja ostataka kod životinja različite veličine (Marean 1991:687), ovi indeksi su izračunati za ovikaprine i domaće goveče, kao predstavnike srednje krupnih i krupnih sisara. Indeksi ovih vrsta su na svakom nalazištu 70 izračunati i po tipovima konteksta zbog mogućnosti njihovog drugačijeg propadanja usled različitih karakteristika depozicione sredine. Indeks propadanja (IP) pokazuje stepen destrukcije mekših i manje kompaktnih krajeva dugih kostiju u odnosu na tvrđe, koji su samim tim otporniji i češće se očuvaju (Arbuckle et al. 2009:146). Što je vrednost indeksa manja, stepen propadanja je veći, odnosno vrednosti koje su bliže broju 100 ukazuju na manji stepen destrukcije. Indeksi propadanja izračunati su za humeruse, radijuse i tibije, po sledećoj formuli (dat je primer računanja indeksa za humerus): HI= humerus prox. / (humerus prox. + humerus dist.) * 100 Indeks kompletnosti (skraćeno IK; eng. Completeness Index), prvi je upotrebio Marean (Marean 1991) za merenje uticaja post-depozicionog lomljenja na faunalni uzorak. Ovaj indeks meri stepen očuvanja manjih, kompaktnijih elemenata, kao što su karpalne i tarzalne kosti, smeštajući ih u pet kategorija u zavisnosti od njihove kompletnosti: 0-25%, 25-50%, 50-75%, 75-99%, 100%. S obzirom da su ove kosti veoma guste, i da imaju malu nutritivnu vrednost, one bi trebalo da budu manje izložene antropogenom delovanju (kao što je obrada mesa, vađenje koštane srži ili masnoće), i svaki njihov prelom verovatno je nastao pod dejstvom prirodnih procesa (glodanje, hemijsko raspadanje u zemlji, itd.). Marean je predložio da se za računanje koriste sledeći elementi: astragalus, centrotarzale, ulnare, karpale 2+3, karpale 4+5, intermedijum, radijale, i sezamoidne kosti (Marean 1991:692). Indeks kompletnosti računa se tako što se saberu procenti očuvanosti za svaki primerak, a zatim se podele ukupnim brojem primeraka i pomnože sa 100. U disertaciji su za razliku od Mareanovih pet kategorija, spomenuti elementi prema svojoj kompletnosti, smeštani u jednu od tri kategorije: 0-50%, 50-99%, i 100%. Poznavanje konteksta nalaza značajno je zato što razlike u tipovima konteksta mogu da imaju značajan uticaj na tumačenje faunalnih uzoraka (Meadow 1980; Reitz, Wing 2008; Russell, Martin 2005; Uerpmann 1973). Kako bi se proverilo da li su tafonomski procesi različito uticali na životinjske ostatke u zavisnosti od tipa konteksta (npr. kulturni sloj, jama, itd.), odnosno mesta deponovanja, izvršeno je poređenje učestalosti tragova 71 različitih tafonomskih procesa na ostacima po kontekstima na svakom nalazištu pojedinačno. Ukoliko je veličina uzorka dozvoljavala, izvršeno je poređenje pojedinačnih konteksta, kao npr. na nalazištu Bubanj, gde su međusobno poređene pojedinačne jame. U slučaju kada je veličina uzorka bila mala, oni su grupisani po tipovima konteksta, npr. otpadne jame, ruševinski sloj kuće, itd. Kako bi se isključila mogućnost da su (moguće/očekivane) razlike u strategijama eksploatacije različitih vrsta životinja u naseljima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, uslovljene različitim tafonomskim procesima kojima su životinjski ostaci bili izloženi, izvršeno je i poređenje tafonomskih karakteristika ostataka faune sa ovih nalazišta. 3.6. Starosni i polni profili Informacije o strategijama eksploatacije različitih vrsta životinja, kao i o načinima lova divljih, odnosno, uzgajanja domaćih životinja, dobijaju se na osnovu njihovih starosnih i polnih profila. Na osnovu podataka o starosnoj dobi životinja mogu da se dobiju i informacije o sezonalnosti. Ukoliko je jedna starosna kategorija učestalija od drugih, to može da ukazuje na njeno ciljano lovljenje u slučaju divljih životinja. Prisustvo mlađih jedinki domaćih životinja može da ukazuje na njihovo selektivno, sezonsko klanje i korišćenje u ishrani, dok prisustvo starijih jedinki, ukazuje na klanje jedinki posle opadanja proizvodne i reproduktivne moći. Promene u zastupljenosti različitih starosnih kategorija mogu generalno, da ukažu i na promene u životnoj sredini, na prisustvo domaćih vrsta, ili na promene u kulturnim sistemima (Reitz, Wing 2008). 3.6.1. Utvrđivanje starosti Dva najčešće korišćena parametra za procenu vremena smrti određene jedinke, a i za konstruisanje starosnih profila određenih vrsta životinja zasnivaju se na stepenu sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta i na izbijanju/trošenju zuba u mandibulama. Iako se podaci dobijeni ovim parametrima ne mogu direktno porediti, zajedno pružaju komplementarna svodočanstva o vremenu kada su određene vrste životinja klane, odnosno lovljene. Poređenjem starosnih profila dobijenih na osnovu ova dva parametra, mogu se uočiti 72 iskrivljenja (eng. bias) izazvana destrukcijom kostiju mlađih jedinki, posebno kod nesraslih delova skeleta. Stepen sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta ne ukazuje na određeno, tačno vreme smrti, već daje vremenski raspon, starije od – vremena srastanja određenog skeletnog elementa, ukoliko je on srastao, ili mlađe od – ukoliko epifize nisu srasle. Stepen sraslosti epifiza daje više informacija za one delove skeleta koji srastaju u juvenilnom dobu (npr. distalni deo humerusa, proksimalni deo radijusa) ukoliko primerak nije srastao, kao i za delove skeleta koji srastaju u adultnom dobu ako je epifiza srasla (Reitz, Wing 2008:194). Naime, skeletni elementi čije epifize srastaju rano, ako su srasle mogu da pripadaju jedinkama koje su zaklane odmah po srastanju epifiza ili jedinkama koje su zaklane nekoliko godina kasnije. Takođe, nesrasle epifize koje srastaju u subadultnom i adultnom dobu, mogu da pripadaju jedinkama koje su zaklane u juvenilnom periodu. Iako je vreme srastanja epifiza veoma varijabilno i povezano sa polom, rasom, itd. (Davis 2000; Noddle 1974; Reitz, Wing 2008; Silver 1969), raspored srastanja epifiza kod sisara je manje-više konzistentan, i mnogo manja odstupanja postoje u njihovom sledu srastanja (Moran, O'Conor 1994), zbog čega se epifize različitih skeletnih elemenata obično grupišu zajedno u određene kategorije (faze) u zavisnosti od sleda njihovog srastanja. I upravo na osnovu zastupljenosti sraslih i nesraslih primeraka u okviru svake određene starosne kategorije, stvaraju se starosni profili, ili kako se i drugačije nazivaju profili klanja. U zavisnosti da li je njima predstavljena smrtnost određenog taksona, nazivaju se profilima smrtnosti, a ukoliko je predstavljen procenat preživelih jedinki, onda su to profili preživljavanja. Ovi grafikoni, od kojih su najčešće u upotrebi krive preživljavanja, vizuelno predstavljaju distribuciju preživljavanja određene vrste, polazeći od starosne kategorije čija vrednost na rođenju iznosi 100%, posle čega njene vrednosti opadaju do 0% na kraju, u najstarijoj starosnoj kategoriji. Prilikom primarne arheozoološke analize uzoraka obrađenih u disertaciji, u bazu podataka su unošene informacije da epifiza: 1) nije srasla – ukoliko je bila razdvojena od dijafize; 2) vidljiva linija srastanja – ukoliko srastanje nije skroz završeno, i ona se nalazi u procesu srastanja; 3) srasla – ukoliko je epifiza spojena zajedno sa dijafizom, i ne vidi se 73 linija srastanja. Međutim, kada su pravljene krive preživljavanja, epifize sa vidljivim linijama srastanja, i pored toga što daju uži vremenski raspon od nesraslih i sraslih primeraka, tretirane su isto kao srasli primerci, zbog činjenice da je kod njih srastanje već počelo, i da su samim tim, starije od donje granice vremenskog raspona srastanja epifize određenog elementa. Naime, krive preživljavanja dobijene su na osnovu procenta sraslih primeraka u okviru svake starosne kategorije, i ove vrednosti zapravo predstavljaju procenat životinja koji je preživeo početak svake starosne kategorije. Prilikom pravljenja kriva preživljavanja na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta kod ovikaprina sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, korišćeno je sedam kategorija (faza) srastanja koje je izdvojila M. Zeder (Zeder 2006), jer su kompatibilni sa Pejnovim stupnjevima trošenja zuba ovikaprina (Payne 1973). Vreme srastanja epifiza i njihov sled srastanja kod ovikaprina prikazan je u tabeli 3.6. Tabela 3.6: Sled i vreme srastanja epifiza dugih kostiju kod ovikaprina (grupisanje prema Zeder 2006) Zeder 2006 Payne 1973 Vreme srastanja (u mesecima) Deo elementa I A 0-2 Proksimalni radijus Distalni humerus II B 2-6 Pelvis-acetabulum Skapula-glenoidni nastavak III C 6-12 Proksimalna I falanga Proksimalna II falanga Distalna tibija IV D 12-24 Distalna metakarpalna kost Distalna metatarzalna kosti Kalkaneus Proksimalni femur V E 24-36 Distalni femur Distalni radijus Proksimalna ulna Proksimalna tibija VI/VII F/G 36/48 Proksimalni humerus Kada su u pitanju krive preživljavanja domaćeg govečeta i domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, korišćene su tri faze srastanja – rana, srednja i kasna, prema grupisanju Ric i Ving (Reitz, Wing 2008:72), na osnovu vremena njihovog srastanja iz Silver (Silver 1969) (tabele 3.7 i 3.8). 74 Tabela 3.7: Sled i vreme srastanja epifiza dugih kostiju kod domaćeg govečeta (grupisanje prema Ric i Ving (Reitz, Wing 2008:72)) Reitz, Wing 2008 Vreme srastanja (u mesecima) Deo elementa 12-18 Distalni humerus 7-10 Skapula-glenoidni nastavak I 12-18 Proksimalni radijus 6-10 Pelvis-acetabulum 18-24 Proksimalna prva falanga 18-24 Proksimalna druga falanga 24-30 Distalna tibija II 36-42 Kalkaneus 24-36 Distalna metakarpalna kost 24-36 Distalna metatarzalna kost 42-48 Proksimalni humerus 42-48 Distalni radijus III 42-48 Proksimalna ulna 42 Proksimalni femur 42-48 Distalni femur 42-48 Proksimalna tibija Tabela 3.8: Sled i vreme srastanja epifiza dugih kostiju kod domaće svinje (grupisanje prema Ric i Ving (Reitz, Wing 2008:72)) Reitz, Wing 2008 Vreme srastanja (u mesecima) Deo elementa 12-18 Distalni humerus 12 Skapula-glenoidni nastavak I 12 Proksimalni radijus 12 Pelvis-acetabulum 24 Proksimalna prva falanga 12 Proksimalna druga falanga 24 Distalna tibija II 24-30 Kalkaneus 24-27 Distalna metakarpalna kost 24-27 Distalna metatarzalna kost 42 Proksimalni humerus 42 Distalni radijus III 36-42 Proksimalna ulna 42 Proksimalni femur 42 Distalni femur 42 Proksimalna tibija Krive preživljavanja na osnovu stepena sraslosti epifiza pružaju podatke o smrtnosti životinja od rođenja pa do vremena srastanja epifiza poslednje starosne kategorije, u odraslom dobu, što je obično oko četvrte godine života. S druge strane, krive preživljavanja, odnosno starosni profili zasnovani na podacima o izbijanju/trošenju zuba pokrivaju čitav životni vek jedinke. Takođe, izbijanje/trošenje zuba predstavlja i precizniji 75 parametar za utvrđivanje starosti. Zubi su tvrđi od kostiju, zbog čega zubi i mladih i starih jedinki imaju isti potencijal za očuvanjem, što nije slučaj sa kostima, koje su kod mladih jedinki poroznije i krhije, pa samim tim i podložnije raspadanju. Izbijanje mlečnih i stalnih zuba dešava se po utvrđenom redosledu, a kada se ono završi, starost jedinke može da se utvrdi na osnovu stepena istrošenosti zuba. Od nekoliko standardizovanih sistema koji opisuju stupnjeve istrošenosti zuba u mandibulama, svakako najpoznatiji i najčešće u upotrebi su oni razvijeni od strane E. Grant (Grant 1982) i S. Pejna (Payne 1973). Prilikom unosa podataka o izbijanju i trošenju zuba u mandibulama, kao i određenih izolovanih zuba (dP4, P4, M1-M3) glavnih domaćih vrsta na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, za ovikaprine su korišćena oba sistema (Grant 1982; Payne 1973), dok je za domaće goveče i domaću svinju korišćen samo Grantin. Profili smrtnosti i krive preživljavanja kod ovikaprina predstavljeni su prema Pejnovim stupnjevima trošenja (Payne 1973) (tabela 3.9), kod domaćeg govečeta prema Halstedovim (Halstead 1985) (tabela 3.10), a kod domaće svinje prema Hambletinim (Hambleton 1999) (tabela 3.11). Tabela 3.9: Stupnjevi trošenja zuba ovikaprina (Hambleton 1999:64, tab.2) Pejnovi stupnjevi Starost u mesecima Pejnova definicija Grantina definicija A 0-2 m3/p4 neistrošen m3/p4 ≤ a B 2-6 m3/p4 u trošenju, M1 neistrošen m3/p4 ≥ b, M1 ≤ a C 6-12 M1 u trošenju, M2 neistrošen M1 ≥ b, M2 ≤ a D 12-24 M2 u trošenju, M3 neistrošen M2 ≥b, M3 ≤ a E 24-36 M3 u trošenju, post.lobus neistrošen M3 b-d F 36-48 M3 post.lobus u trošenju, M3 pre M3 e-f G 48-72 M3 , M2 M3 = g, M2 = g H 72-96 M3 , M2 post M3 = g, M2 ≥ h I 96-120 M3 post M3 ≥ h Neke fragmentovane mandibule i izolovani zubi nisu mogli da budu stavljeni u jedan stupanj trošenja, već su obuhvatale raspon dva, tri ili više stupnjeva. Za razliku od Pejnove šeme korekcije i njihovog raspoređivanja u jedan stupanj trošenja na osnovu proporcije već određenih primeraka u tim stupnjevima (Payne 1973:293, tab.1), u disertaciji su primerci 76 čije je trošenje obuhvatalo raspon dva ili tri stupnja, raspoređeni u jedan, na osnovu proporcije dužina trajanja njihovih stupnjeva trošenja u mesecima.38 Tabela 3.10: Stupnjevi trošenja zuba domaćeg govečeta (Hambleton 1999:65, tab.3) Halstedovi stupnjevi Starost (u mesecima) Halstedova definicija Grantina definicija A 0-1 m3/p4 neistrošen m3/p4 ≤ a B 1-8 m3/p4 u trošenju, M1 neistoršen m3/p4 ≥ b, M1 ≤ a C 8-18 M1 u trošenju, M2 neistrošen M1 ≥ b, M2 ≤ a D 18-30 M2 u trošenju, M3 neistrošen M2 ≥b, M3 ≤ a E 30-36 M3 u trošenju, post.lobus neistrošen M3 b-d F mlađa odrasla M3 post.lobus u trošenju, M3 < g M3 e-f G odrasla M3 = g M3 = g H starija odrasla M3 = h ili j M3 = h-j I stara M3 = k ili više M3 ≥ k Tabela 3.11: Stupnjevi trošenja zuba domaće svinje (Hambleton 1999:65, tab.4) Hambletini stupnjevi Starost (u mesecima) Hambletina definicija Grantina definicija A 0-2 m3/p4 neistrošen m3/p4 ≤ a B 2-7 m3/p4 u trošenju, M1 neistoršen m3/p4 ≥ b, M1 ≤ a C 7-14 M1 u trošenju, M2 neistrošen M1 ≥ b, M2 ≤ a D 14-21 M2 u trošenju, M3 neistrošen M2 ≥b, M3 ≤ a E 21-27 M3 u trošenju, post.lobus neistrošen M3 b-d F 27-36 M3 post.lobus u trošenju, M3 < g M3 e-f G odrasla M3 = g M3 = g H starija odrasla M3 = h ili j M3 = h-j I stara M3 = k ili više M3 ≥ k 3.6.2. Utvrđivanje pola Parametri za utvrđivanje pola na faunalnom materijalu nisu toliko učestali. Neki od njih nalaze se na skeletnim elementima ili delovima elemenata koji su podložniji raspadanju, dok se drugi nalaze na tvrđim elementima, koji se češće očuvaju. Sve parametre za utvrđivanje pola, možemo podeliti u dve grupe – metričke i morfološke. Kod većine sisara izražen je polni dimorfizam, i mužjaci su obično veći od ženki. Međutim, postoje situacije u kojima veličina nije siguran parametar za polnu odredbu. Kod govečeta i svinje, ukoliko su u faunalnom uzorku prisutne divlja i domaća vrsta, može doći 38 Na primer: kod ovikaprina stupanj trošenja A traje 2 meseca, a stupanj B traje 4, te je proporcija njihovih dužina trajanja A:B = 1:2. Na osnovu ove proporcije, ukoliko su u uzorku bilo 3 mandibule AB stupnja trošenja, jedna je stavljena u stupanj A, a dve u stupanj B. 77 do preklapanja u veličini između krupnijih domaćih mužjaka i sitnijih divljih ženki. Razlike u veličini mogu da ukažu na postojanje više rasa domaćeg govečeta u naselju, ali i na prisustvo kastrata. Metapodijalne kosti govečeta pokazuju izraženi polni dimorfizam, odnosno polni polimorfizam, ukoliko su i kastrati prisutni u uzorku. Kod krava ove kosti su kratke i tanke, kod bikova kratke i široke, dok su kod volova duge i tanke (Albarella 1997:38; Davis 1987:44; Telldahl et al. 2012). Metapodijalne kosti generalno su pogodne za utvrđivanje pola zato što se lako mere i dosta često se očuvaju zbog svoje tvrdoće. U većini slučajeva, moguće ih je odrediti do nivoa vrste (čak i kod ovce i koze, ukoliko je očuvan distalni deo (Davis 1987; Zeder, Lapham 2010)), a zbog toga što distalna epifiza srasta na kraju juvenilnog perioda, lako se mogu razlikovati primerci mladih i odraslih jedinki. Međutim, za pouzdano izdvajanje polnih kategorija na osnovu dimenzija metapodijalnih kostiju neophodan je veći uzorak. Izgled i veličina rogova osim informacija o starosti jedinke, pružaju i podatke o njenom polu. Kod cervida samo mužjaci imaju rogove (izuzetak su irvasi, kod kojih rogove imaju i ženke). U slučaju rogova cervida važno je zabeležiti i da li je rog bio odbačen ili ne, zbog toga što rog koji nije odbačen daje važne informacije o sezonalnosti (Reitz, Wing 2008:178). Kada su u pitanju rogovi šupljorogih preživara, prilikom njihove analize treba obratiti pažnju i na teksturu površine roga (Armitage, Cluton-Brock 1976), kao i na dimenzije. Kod bovida, mužjaci obično imaju masivnije rogove i veći prečnik baze roga, dok su kod ženki rogovi manji, a mogu da budu i odsutni. Međutim, treba imati na umu da su neke varijacije povezane sa rasom, a ne sa polom životinje (Armitage 1982). Razlike postoje i kod oblika i veličine očnjaka mužjaka i ženki svinja. Očnjak mužjaka svinje je otvorenog korena i većih dimenzija, dok ženke svinje imaju manji očnjak, zatvorenog korena (Schmid 1972:80). Jedino mužjaci ekvida, glodara i mesoždera imaju os penis. Kod kopitara, razlikovanje mužjaka i ženki moguće je i na osnovu morfologije i veličine karlice (Boessneck 1969; Boesneck et al. 1964; Greenfield 2006; Prummel, Frisch 1986). Ženke govečeta imaju izraženiji greben na zidu acetabuluma između ileuma i pubisa, dok je on kod mužjaka ravniji i manje uočljiv (Grigson 1982:8). 78 Na primercima sa Vinče-Belog Brda, Pločnika i Bubnja, kad god je bilo moguće podaci o polu na osnovu morfoloških parametara odmah su unošeni u bazu. Potom, ukoliko je veličina uzorka dozvoljavala, kombinovanjem morfoloških i metričkih karakteristika, pokušano je da se utvrdi polna struktura stada, odnosno, odnos mužjaka i ženki kod najznačajnijih domaćih životinja (govečeta, ovaca, koza i svinje). 3.7. Patološke promene Patološke promene na kostima pružaju informacije o zdrastvenom statusu određene jedinke, a samim tim i određene populacije životinja (Albarella 1995; Baker, Brothwell 1980; Bartosiewicz 2013; Thomas, Johansen 2011). Na osnovu patoloških promena na kostima životinja, može se steći uvid o načinu njihovog uzgajanja, odnosno korišćenja. Promene mogu da bude posebno indikativne kada su u pitanju životinje koje su mogle da se koriste za vuču (Bartosiewicz 2008; Bartosiewicz et al. 1993; 1997; De Cupere, Waelkens 2002; De Cupere et al. 2000; Isaakidou 2006; Telldahl 2005). Stoga, sve uočene patološke promene na faunalnom materijalu sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj detaljno su opisivane prilikom obrade, kako bi se stekao uvid u zdrastveno stanje različitih vrsta životinje. Ukoliko je bilo epigenetskih varijacija (npr. dupli foramen mentale na mandibulama), i njihovo prisustvo je zabeleženo i opisano. 3.8. Metrički podaci Metrički podaci koriste se za razlikovanje bliskih vrsta koje imaju sličnu morfologiju, a različite dimenzije tela (Davis 1987). Razlike u dimenzijama tela mogu da posluže i prilikom razdvajanja divljih i domaćih vrsta, kao i za uočavanje različitih rasa u okviru jedne vrste (Albarella et al. 2006; Zeder 2001). Međutim, polni dimorfizam, prisustvo kastrata, hibrida i rasa (Albarella 1997; Davis 1987; Telldahl et al. 2012), kao i veličina uzorka neki su od faktora koji ograničavaju primenu metričkih podataka. Merenje skeletnih elemenata različitih vrsta životinja u faunalnim uzorcima sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj vršeno je prema Driš (Driesch 1976). Kod ovih uzoraka metrički podaci su korišćeni za proveru identifikacije primeraka koji prilikom 79 primarne arheozoološke analize nisu mogli da budu određeni da li pripadaju divljim ili domaćim vrstama govečeta i svinje. Takođe, pokušano je razdvajanje mužjaka i ženki kod domaćeg govečeta i kod ovikaprina na osnovu dimenzija distalnih delova metapodijalnih kostiju. Kako bi se uočilo da li tokom vremena dolazi do promene u veličini i proporciji tela, za domaće goveče (Motolsci 1970), ovcu (Teichert 1975), kozu (Schramm 1967) i domaću svinju (Teichert 1969) izračunate su visine grebena. Zatim su njihove prosečne vrednosti upoređene između nalazišta. Visine grebena izračunate su na osnovu očuvanih celih dugih kostiju, tako što je njihova najveća dužina (GL) pomnožena odgovarajućim koeficijentom za taj određeni skeletni element. Međutim, s obzirom da su životinjski ostaci na praistorijskim nalazištima obično fragmentovani, često postoji ograničen broj primeraka koji se može meriti, usled čega je teško skupiti dovoljan broj istih mera kako bi se uočio određeni obrazac (Russell 1993:111- 112). Jedno od mogućih rešenja problema malog uzorka, predstavlja metoda standardne životinje (Uermpann 1979). Po ovoj metodi, mere različitih skeletnih elemenata upoređuju se sa odgovarajućim dimenzijama celog skeleta životinje, i one se standardizuju kako bi mogle da se predstave na istoj skali. S obzirom da postoje značajne varijacije koje su povezane sa rasom, polom i starošću, mere lobanja i mandibula, kao i najveće dužine dugih kostiju koje su podložne njima, obično se ne koriste za ova poređenja (Uerpmann 1979). Rezultati dobijeni ovom metodom korisni su da dobijanje opšte slike varijabilnosti veličina u okviru određene vrste, dok nisu precizan metod razdvajanja individualnih primeraka, zbog toga što varijabilnost ne mora da bude povezana sa veličinom životinje (Russell 1993:112). U idealnom slučaju za standardnu životinju, uzima se ona čije se mere približno nalaze na granici veličina divljih i domaćih životinja (veliki domaći mužjak ili mala divlja ženka), kako bi vrednosti iznad nule predstavljale divlje, a one ispod domaće životinje. Uerpmann (1979) prilikom standardizacije mera, koristi dosta složenu formulu, usled čega je više u upotrebi jednostavnija metoda koja je razio Midou (Meadow 1981; 1983). Po njoj se mere pretvaraju u prirodne logaritme, a zatim se logaritamska vrednost standardne životinje oduzima od logaritamske vrednosti arheološkog primera. Logaritamski standard 80 indeks (skraćeno LSI; eng. Logarithm Standard Index, odnosno Logarithm Size Index) je stoga, računat po sledećoj formuli: LSI= log n (mere određenog nalazišta) – log x (mere standarda) Na ovaj način nastaje logaritamska skala na kojoj nula predstavlja standardnu životinju (i približnu granicu između divljih i domaćih), pozitivne vrednosti ukazuju na veće životinje od standardne, a negativne na manje. Kod računanja LSI za goveče, za standardnu životinju uzeta je ženka divljeg govečeta iz Ulersleva u Danskoj (Degerbøl, Fredskild 1970). Njene dimenzije prikazane su u tabeli 3.12. Ova divlja ženka po dimenzijama spade u opseg krupnijih ženki divljeg govečeta u Danskoj, koje su i inače krupnije u odnosu na one iz jugoistočne Evrope (Grigson 1969), zbog čega nulta vrednost nije sigurna granica razdvajanja divljih i domaćih, već je granica pomerena negde ulevo na skali (Russell 1993). Tabela 3.12: Dimenzije odabranih skeletnih elemenata ženke divljeg govečeta (Bos primigenius) iz Ulersleva, Danska (prema Degerbøl, Fredskild 1970) Element Mera Vrednost (mm) Element Mera Vrednost (mm) SLC 69 femur DC 57 skapula GLP 89 Bd 116 LG 70 tibija Bp 126 BG 60 Bd 78 humerus Bd 92 astragalus GLl 83 BT 89 Bd 67 radijus Bp 100 kalkaneus GL 165 Bd 92 GB 46 ulna DPA 75 centrotarzale GB 67 Bp 74 Bp 62 metakarpal Dp 45 metatarzal Dp 57 Bd 73 Bd 68 femur Bp 145 Za računanje LSI kod ovaca kao standardna životinje korišćena je ženka divlje ovce (Ovis orientalis) iz Irana, koja se pod rednim brojem 57951 čuva u Orijentalnom institutu u Čikagu (Uerpman 1979) (tabela 3.13). Prilikom računanja LSI kod koza za dimenzije standardne životinje uzete su prosečne vrednosti dimenzija skeleta dve jedinke (mužjaka i 81 ženka) bezoarske koze (Capra aegagrus) sa rednim brojevima BMNH 563M i 653L2 iz Prirodnjačko-istorijskog muzeja u Londonu (Uerpman 1979) (tabela 3.14). Tabela 3.13: Dimenzije odabranih skeletnih elemenata ženke muflona (Ovis orientalis) iz Irana (prema Uerpmann 1979) Element Mera Vrednost (mm) skapula SLC 19.5 BG 22 humerus BT 29.5 radijus Bp 33.5 Bd 31 ulna BPC 19 DPA 27.5 metakarpal Bp 25 Bd 26.5 femur DC 26.5 tibija Bd 26.5 astragalus GLl 31.3 Bd 19.6 kalkaneus GL 64 metatarzal Bp 22.5 Dp 26 Tabela 3.14: Dimenzije prosečnih vrednosti odabranih skeletnih elemenata bezoarske koze (Capra aegagrus) iz Irana (prema Uerpmann 1979) Element Mera Vrednost (mm) skapula BG 24.7 humerus BT 34.2 radijus Bp 35.5 Bd 33.2 ulna BPC 25.9 DPA 29.5 metakarpal Bp 27.3 Bd 30.5 femur DC 23 tibija Dd 21.7 astragalus GLl 32 Bd 20.8 kalkaneus GL 65.6 metatarzal Bp 23 Bd 28.5 Za računanje LSI kod svinja, kao standardna životinja korišćen je skelet broj 79.2 iz kompartivne zbirke Mađarskog poljoprivrednog muzeja. U pitanju je odrasla ženka, 82 srednje-krupnih dimenzija, zbog čega granica između divlje i domaće populacije svinja verovatno pada negde levo od nulte tačke na skali (Russell 1993:138-139). Njene dimenzije prikazane su u tabeli 3.15. Tabela 3.15: Dimenzije odabranih skeletnih elemenata ženke divlje svinje (Sus scrofa) iz Mađarske (prema Russell 1993:140, tab.6.2) Element Mera Vrednost (mm) Element Mera Vrednost (mm) atlas BFcr 61.7 metakarpal III Bd 20.1 BFcd 55.7 metakarpal IV GL 87.6 aksis BFcr 52.7 Bd 18.5 BFcd 36.2 pelvis LA 35.2 SLC 29.4 Bp 69.6 skapula GLP 41.9 femur DC 28.9 LG 35.7 Bd 55.1 BG 27 Bp 58.3 Bp 61.2 tibija Bd 33.7 humerus Dp 75.6 Dd 29.2 Bd 45.7 astragalus GLl 48.2 radijus Bp 32.8 kalkaneus GL 92.3 Bd 39.1 GB 26.6 BPC 25.9 metatarzal III GL 94.9 ulna DPA 43.2 Bd 19.5 SDO 32.6 metatatarzal IV GL 104.9 metakarpal III GL 86.9 Bd 19.2 Kako bi se uočile dijahrone promene u veličini najznačajnijih domaćih životinja, upoređene su između nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, vrednosti LSI za svaku vrstu, a ukoliko je veličina uzorka dozvoljavala, upoređene su i pojedinačne dimenzije različitih skeletnih elemenata. 3.9. Statistički testovi Svi statistički testovi urađeni su u programu IBM SPSS Statistics (verzija 23). Rezultati testova statistički su značajni ukoliko je p<0.05. Pomoću Hi-kvadrat testa ispitano je da li postoje statistički značajne razlike u tafonomskim karakteristikama uzoraka faune, kao i u zastupljenosti različitih taksona životinja po tipovima kontekta na samom nalazištu, kao i između nalazišta. U slučaju poređenja zastupljenosti određenih starosnih kategorija kod ekonomski najznačajnijih domaćih životinja (govečeta, svinje, ovce i koze) između nalazišta, zbog male veličine uzorka, umesto Hi-kvadrat testa, korišćen je Fišerov egzaktni 83 test. Kod Hi-kvadrat testa veličina uticaja (odnosno, jačina veze između promenljivih) u tabelama 2x2 izražena je koeficijentom fi, a u tabelama većim od 2x2, pomoću Kramerovog pokazatelja V (Pallant 2011:222). Ovi koeficijenti korelacije imaju vrednost u opsegu od 0 do 1, pri čemu veći broj pokazuje jaču vezu između dve promenljive (Pallant 2011:222); njihova vrednost tumačena je prema Koenovom kriterijumi za jačinu uticaja – npr. za tabele 2x2 – 0.10 za mali, 0.30 za umereni, 0.5 za veliki uticaj (Cohen 1988). Primenom t-testa nezavisnosti (u slučaju dve grupe, npr. poređenje starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik), kao i jednofaktorskom analizom varijanse (ANOVA) (koristi se za poređenje tri ili više grupa) provereno je da li metričke karakteristike domaćih životinja statistički značajno variraju u zavisnosti od nalazišta do nalazišta, poređenjem prosečnih vrednosti njihovih visina grebena, kao i vrednosti LSI. Veličina uticaja kod oba ova testa, merena je pomoću eta kvadrata, takođe, po Koenovom kriterijumu (0.01 – za mali, 0.06 – za umereni, 0.14 za veliki) (Cohen 1988:284-287). Prilikom poređenja zastupljenosti različitih taksona životinja između arheoloških nalazišta iz petog mlienijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, primenjena je i analiza korespondencije (eng. Correspondence Analysis) zbog toga što omogućava istovremena razmatranja više varijabli kojima je moguće uočiti odnose, koji ne bi bili otkriveni, ako bi se više puta poredili parovi varijabli (Shennan 1988). Analiza korespondencije pogodna je takođe, za poređenje uzoraka bez obzira na njihovu veličinu, jer karakteriše svaki red (npr. uzorci faune) i svaku kolonu (npr. vrste životinja) po svom profilu (relativna učestalost) (Shennan 1988). U analizi korespondencije korišćeni su faunalni uzorci sa brojem određenih primeraka većim od 150 (BOP>150). Takođe, u slučaju da su sa jednog nalazišta postojali rezultati analize arheozoološkog materijala dva stručnjaka (npr. Gomolava (Clason 1979; Orton 2008)), prilikom poređenja korišćen je veći uzorak, osim u slučaju Opova, gde je korišćen manji (Greenfield 1986a). Razlog za ovo odstupanje je taj, što N. Rusel nije prikazala odvojene vrednosti broja određenih primeraka (BOP) za divlje i domaće goveče, kao i za divlje i domaće svinje (Russell 1993). 84 POGLAVLJE 4: VINČA-BELO BRDO: REZULTATI U ovom poglavlju detaljno su predstavljeni rezultati arheozoološke analize materijala sa nalazišta Vinča-Belo Brdo. Na početku su prikazani podaci o tafonomskim karakteristikama ostataka faune, a zatim o zastupljenosti različitih taksona životinja i njihovom značaju u ekonomiji naselja. Posebna pažnja posvećena je ekonomski najznačajnijim domestikatima – govečetu, ovikaprinima (ovci i kozi) i svinji. Predstavljeni su podaci o njihovim metričkim karakteristikama, zastupljenosti delova skeleta, obrascima kasapljenja, starosnoj i polnoj strukturi, a ukoliko je bilo patoloških promena na njihovim ostacima, one su opisane i njihov uzrok nastanka je objašnjen. Dobijeni rezultati najpre su sagledani na nivou celog nalazišta, a zatim i po tipovima konteksta (kulturni sloj, temeljni rov kuće, podnica kuće, ruševinski sloj kuće). 4.1. Tafonomske karakteristike ostataka faune Poznavanje tafonomskih karakteristika određenog uzorka faune bitno je za njegovo razumevanje i tumačenje, jer su u pitanju faktori koji direktno utiču na njegovo formiranje i očuvanje. Zastupljenost ostataka životinja sa tragovima različitih tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo prikazana je u tabeli 4.1 i na slici 4.1. Tabela 4.1: Tragovi tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka) Glodanje Gorenje Kasapljenje kulturni sloj BOP 169 41 21 % 6 1.5 0.7 temelj kuće BOP 12 13 5 % 5 5.5 2.1 podnica kuće BOP 1 9 1 % 2.6 23.7 2.6 ruševinski sloj kuće BOP 8 37 % 6.6 30.6 0 UKUPNO BOP 190 100 27 % 5.9 3.1 0.8 85 Slika 4.1: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka) Generalno, u faunalnom uzorku sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, oglodani primerci su najbrojniji (5.9%), a zatim goreli (3.1%), dok su oni sa tragovima kasapljenja najslabije zastupljeni (0.8%). Posmatrano po tipovima konteksta, relativna zastupljenost oglodanih primeraka je najveća u ruševinskim slojevima kuća, kao i u kulturnim slojevima, dok je najmanja na podnicama kuća. S druge strane, relativna zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja je najveća na podnicama kuća, zatim u temeljima kuća i u kulturnim slojevima, dok u ruševinskim slojevima kuća uopšte nije ni bilo primeraka sa tragovima kasapljenja. Međutim, ove razlike u zastupljenosti oglodanih primeraka (χ2 (df = 3) = 1.223, p = 0.748, Kramerovo V = 0.020 (Dodatak 3/ D3.1.1)), kao i primeraka sa tragovima kasapljenja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo, nisu statistični značajne (χ2 (df = 3) = 7.285, p = 0.063, Kramerovo V = 0.048 (Dodatak 3/ D3.1.3)). S obzirom da su kuće na nalazištu Vinča-Belo Brdo u većini slučajeva stradale u požaru, sasvim očekivano, značajno više gorelih primeraka ima u ruševinskim slojevima i podnicama kuća, za razliku od kulturnih slojeva i temelja kuća (χ2 (df = 3) = 384.462, p = 0.001 ((Dodatak 3/ D3.1.2)). Veličina uticaja (Kramerovo V = 0.347), odnosno jačina veze između ove dve promenljive (tipa konteksta i zastupljenosti gorelih primeraka) je umerena prema Koenovom kriterijumu (Cohen 1988). 0 8 16 24 32 glodanje gorenje kasapljenje % BOP kulturni sloj temelj kuće podnica kuće ruševinski sloj kuće 86 Kako bi se procenilo u kojoj meri su različiti tafonomski procesi uticali na propadanje, odnosno očuvanje faunalnih ostataka sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, izračunati su adekvatni indeksi kojima se ovo meri – indeks kompletnosti (IK), indeks propadanja (IP) i indeks sakupljanja (IS). Ovi indeksi računati su za domaće goveče kao predstavnika krupnih sisara, i za ovikaprine kao predstavnike srednje krupnih sisara, kako bi se ustanovilo da li se jačina uticaja tafonomskih procesa na ostatke životinja razlikovala u zavisnosti od njihove veličine. Indeksi kompletnosti (IK) koji ukazuju na stepen tafonomske destrukcije karpalnih i tarzalnih kostiju po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo, prikazani su u tabeli 4.2, dok su IK za svaki pojedinačni skeletni element prikazani u Dodatak 1/ tabele D1.1.1-2. Tabela 4.2: Indeksi kompletnosti (IK) po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Krupni sisari (domaće goveče) Srednje krupni sisari (ovikaprini) Kontekst BOP IK DZ IK BOP IK DZ IK kulturni sloj 64 93.5 64 93.5 14 97.9 14 97.9 temelj kuće 4 100 4 100 1 100 1 100 ruševinski sloj kuće 3 100 3 100 UKUPNO 71 94.2 71 94.2 15 98 15 98 Generalno posmatrano, uočava se da su indeksi kompletnosti (IK) i kod krupnih, i kod srednje krupnih sisara prilično visoki, i ukazuju na nizak stepen fragmentovanosti karpalnih i tarzalnih kostiju. Nešto veći indeks kompletnosti kod srednje krupnih sisara verovatno je posledica manjeg uzorka usled pretežno ručnog načina sakupljanja ostataka. U kulturnim slojevima indeksi kompletnosti krupnih i srednje krupnih sisara za nijansu su niži od njihovih ukupnih indeksa. Međutim, u ostalim tipovima konteksta u kojima su pronađeni – u temeljima i ruševinskim slojevima kuća, njihov broj je generalno mali, te vrednosti indeksa u njima treba uzeti sa dozom rezerve. Kod krupnih sisara, najniže pojedinačne vrednosti indeksa kompletnosti (IK) imaju njihove najkrupnije tarzalne kosti – centrotarzale (89.3% BOP) i astragalusi (91.1% BOP) (Dodatak 1/ tabela D1.1.1). Indeks propadanja (IP) pokazuje stepen destrukcije mekših i manje kompaktnih krajeva dugih kostiju u odnosu na tvrđe, koji su samim tim otporniji i češće se očuvaju. Što 87 je vrednost indeksa manja, stepen propadanja je veći, odnosno vrednosti koje su bliže broju 100 ukazuju na manji stepen destrukcije. Izračunati su za humeruse, radijuse i tibije krupnih i srednje krupnih sisara na nivou celog nalazišta (tabela 4.3). Mala veličina uzorka u svim tipovima konteksta, izuzev kulturnih slojeva, nije dozvolila njihovo odvojeno računanje po tipovima konteksta. Međutim, s obzirom da većina ostataka potiče iz kulturnih slojeva, može se reći da ovi indeksi mere nivo propadanja upravo u ovom tipu konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo. Tabela 4.3: Indeksi propadanja (IP) (humerus, radijus i tibija indeksi) na nalazištu Vinča-Belo Brdo Krupni sisari (domaće goveče) Srednje krupni sisari (ovikaprini) Humerus proksimalni 2 1 Humerus ukupno (proks.+dist.) 17 12 Humerus Indeks 11.8 8.3 Radijus distalni 6 3 Radijus ukupno (proks.+dist.) 34 12 Radijus indeks 17.6 25 Tibija proksimalni 5 3 Tibija ukupno (proks.+dist.) 28 25 Tibija indeks 17.9 12 Ukupno mekši 13 7 Ukupno (proks.+dist.) 79 49 Indeks Propadanja (IP) 16.5 14.3 Ukupni indeksi propadanja (IP) kod krupnih i srednje krupnih sisara, manje-više su ujednačeni, iznose 16.5%, odnosno 14.3%, i ukazuju na nizak stepen očuvanja mekših krajeva humerusa, radijusa i tibija. I kod jednih i kod drugih, najmanje su se očuvali proksimalni krajevi humerusa – kod krupnih 11.8%, a kod srednje krupnih samo 8.3% od njihovog ukupnog broja. Stepen očuvanosti mekših krajeva radijusa i tibija kod krupnih sisara gotovo je istovetan, dok su se kod srednje krupnih sisara znatno bolje očuvali distalni krajevi radijusa (25%) u odnosu na proksimalne krajeve tibija (12%). Kako bi se proverilo u kojoj meri je prikupljanje životinjskih ostataka na nalazištu Vinča-Belo Brdo zavisilo od njihove veličine, kao i od veličine životinje kojoj pripadaju, izračunati su indeksi sakupljanja (IS) (tabela 4.4) kod krupnih i srednje krupnih sisara. Oni prikazuju zastupljenost manjih, drugih falangi u odnosu na prve falange koje su većih dimenzija, i uočljivije prilikom ručnog sakupljanja. 88 Tabela 4.4: Indeksi sakupljanja (IS) na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Krupni sisari (domaće goveče) Srednje krupni sisari (ovikaprini) BOP DZ BOP DZ II falanga 71 35 0 0 I falanga 86 38 14 5 Indeks sakupljanja (IS) 82.6 92.1 0 0 Vrednosti indeksa sakupljanja ukazuju da je ono u velikoj meri zavisilo od veličine primerka, kao i od veličine životinje, odnosno, da su zbog toga, primerci manjih dimenzija i od sitnijih životinja verovatno slabije zastupljeni u uzorku. Naime, kada su u pitanju krupni sisari, indeksi sakupljanja (IS) na osnovu oba parametra kvantifikacije relativno su visoki, i oni ukazuju da su njihove druge falange relativno dobro sakupljane u odnosu na prve, s tim da je taj procenat u slučaju fragmentovanih drugih falangi za nijansu bio niži nego kada su one bile očuvane cele (IS (BOP) = 82.6, IS (DZ) = 92.1)). S druge strane, indeksi sakupljanja (IS) kod srednje krupnih sisara na osnovu oba parametra kvantifikacije, iznose 0, jer uopšte nema drugih falangi ovikaprina, dok je i broj prvih falangi veoma mali. 4.2. Sastav faune Od ukupnog broja ostataka sisara (12 807) na nalazištu Vinča-Belo Brdo, do roda ili vrste određeno je 3 202 (25%). Zastupljenost i relativna učestalost različitih taksona životinja, na osnovu ukupnog broja određenih primeraka (BOP) i dijagnostičkih zona (DZ) na nalazištu Vinča-Belo Brdo, prikazani su u tabeli 4.5 i na slici 4.2. Generalno posmatrano, na osnovu oba parametra kvantifikacije, ostaci domaćeg govečeta su najbrojniji u uzorku (33.6% BOP, 30.5% DZ), a zatim sledi domaća svinja koja je neznatno brojnija (20.4% BOP, 19.4% DZ) u odnosu na ovikaprine koji se nalaze na trećem mestu po zastupljenosti ostataka (19.5% BOP, 19.3% DZ). Divlje životinje zastupljene su na osnovu BOP sa 18.3%, a na osnovu DZ sa 22.1%. Jelen je najzastupljenija divlja vrsta (8.9% BOP, 9.3% DZ), a zatim slede divlja svinja, srna, divlje goveče i zec. Ostaci ostalih divljih vrsta – medveda, vuka, lisice, divlje mačke i dabra zastupljeni su u malom broju. 89 Tabela 4.5: Zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Takson BOP % DZ % Domaće goveče 1075 33.6 355.5 30.5 Divlje goveče 15 0.5 9 0.8 Domaće/divlje goveče 18 0.6 6 0.5 Domaća svinja 652 20.4 226 19.4 Divlja svinja 169 5.3 71 6.1 Domaća/divlja svinja 99 3.1 14.5 1.2 Ovca 72 2.2 66 5.7 Koza 20 0.6 16 1.4 Ovca ili koza 533 16.6 143.5 12.3 Pas 143 4.5 81 6.9 Jelen 285 8.9 108.5 9.3 Srna 84 2.6 43 3.7 Medved 1 0.0 0.2 0.0 Vuk 2 0.1 1 0.1 Lisica 8 0.2 7 0.6 Divlja mačka 2 0.1 3 0.3 Dabar 2 0.1 1 0.1 Zec 22 0.7 14.4 1.2 Sisari određ. 3202 100 1166.6 100 Sisari (krupni) 5976 Sisari (srednje krupni) 3279 Sisari 350 Sisari neodređ. 9605 UKUPNO 12807 1166.6 Slika 4.2: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) 0 10 20 30 40 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP DZ 90 Relativna zastupljenost ostataka životinja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča- Belo Brdo prikazana je na slici 4.3, dok su zastupljenost različitih taksona i njihova učestalost po tipovima konteksta prikazani u tabeli 4.6, i slikama 4.4 i 4.5. Slika 4.3: Relativna zastupljenost ostataka životinja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka) Najveći broj ostataka životinja pronađen je u kulturnim slojevima na nalazištu Vinča-Belo Brdo, čak 87.6%. U temeljima kuća pronađeno je 7.3%, u ruševinskim slojevima kuća 3.7%, dok je na podnicama kuća pronađeno svega 1.2%. Na osnovu oba parametra kvantifikacije, ostaci domaćeg govečeta su najbrojniji u kulturnim slojevima, temeljima i ruševinskim slojevima kuća. Na osnovu DZ, domaća svinja nalazi se na drugom mestu po brojnosti u njima, dok se na osnovu BOP, u kulturnim slojevima i ruševinskim slojevima kuća nalazi na drugom, a u temeljima kuća na trećem mestu, posle ovikaprina. S druge strane, ostaci divljih životinja na osnovu oba parametra kvantifikacije najbrojniji su na podnicama kuća, dok su na drugom mestu po brojnosti, na osnovu BOP – ovikaprini, a na osnovu DZ – domaća svinja. 0 20 40 60 80 100 % BOP kulturni sloj temelj kuće podnica kuće ruševinski sloj kuće 91 Tabela 4.6: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) kulturni sloj temelj kuće podnica kuće ruševinski sloj kuće Takson BOP % DZ % BOP % DZ % BOP % DZ % BOP % DZ % Domaće goveče 942 33.6 304.5 29.9 81 34.0 35.5 40.4 8 21.1 44 36.4 15.5 33.0 Divlje goveče 12 0.4 7.5 0.7 2 0.8 1 1.1 1 0.8 0.5 1.1 Domaće/divlje goveče 15 0.5 6 0.6 2 0.8 1 0.8 Domaća svinja 580 20.7 195.5 19.2 39 16.4 16 18.2 8 21.1 4.5 34.6 25 20.7 10 21.3 Divlja svinja 149 5.3 63.5 6.2 12 5.0 6 6.8 2 5.3 0.5 3.8 6 5.0 1 2.1 Domaća/divlja svinja 86 3.1 13.5 1.3 11 4.6 1 1.1 2 1.7 Ovca 59 2.1 55 5.4 7 2.9 6 6.8 2 5.3 1 7.7 4 3.3 4 8.5 Koza 18 0.6 16 1.6 2 5.3 Ovca ili koza 465 16.6 128.5 12.6 44 18.5 9.5 10.8 6 15.8 1 7.7 18 14.9 4.5 9.6 Pas 129 4.6 73.8 7.2 10 4.2 4.2 4.8 1 2.6 1 7.7 3 2.5 2 4.3 Jelen 246 8.8 93.5 9.2 20 8.4 5 5.7 6 15.8 3.5 26.9 13 10.7 6.5 13.8 Srna 68 2.4 35 3.4 9 3.8 3.5 4.0 3 7.9 1.5 11.5 4 3.3 3 6.4 Medved 1 0.0 0.2 0.0 Vuk 2 0.1 1 0.1 Lisica 8 0.3 7 0.7 Divlja mačka 2 0.1 3 0.3 Dabar 2 0.1 1 0.1 Zec 21 0.7 14.2 1.4 1 0.4 0.2 0.2 UKUPNO 2805 100 1018.7 100 238 100 87.9 100 38 100 13 100 121 100 47 100 92 Slika 4.4: Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka) Slika 4.5: Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ – dijagnostičke zone) 0 10 20 30 40 kulturni sloj temelj kuće podnica kuće ruševinski s.k. % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 0 15 30 45 kulturni sloj temelj kuće podnica kuće ruševinski s.k. % DZ Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 93 Međutim, uočene razlike u zastupljenosti taksona po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo nisu statistički značajne (χ2 (df = 15) = 13.560, p = 0.559, Kramerovo V = 0.038 (Dodatak 3/ D3.1.4)). Takođe, nema značajnih razlika u njihovoj zastupljenosti (χ2 (df = 5) = 0.152, p = 1, Kramerovo V = 0.025 (Dodatak 3/ D3.1.5)) u jamama za stubove i u rovovima temelja kuća (Dodatak 1/ tabela D1.1.3 i slika D1.1.1). Kada se uporedi zastupljenost različitih taksona u većim uzorcima iz pojedinačnih temelja (F 70/07 i F 68/07) kuća, uočene su izvesne razlike (Dodatak 1/ tabela D1.1.4 i slika D1.1.2). Naime, u temelju (F 70/07) neidentifikovanog objekta, najviše je bilo ostataka domaćeg govečeta, a zatim domaće svinje i ovikaprina, dok je u temelju (F 68/07) drugog takođe, neidentifikovanog objekta, bilo više divljih životinja, oko 44% BOP, dok su domaće goveče i ovikaprini bili zastupljeni sa 18.5% BOP, odnosno 14.8% BOP. Ipak, ove razlike u zastupljenosti taksona u pojedinačnim temeljima kuća, nisu značajne, odnosno, imaju marginalnu statističku značajnost (χ2 (df = 5) = 10.623, p = 0.059, sa umerenim uticajem – Kramerovo V = 0.439 (Dodatak 3/ D3.1.6)). Takođe, razlike u zastupljenosti određenih taksona životinja kod pojedinačnih faunalnih uzoraka sa podnica kuća (Dodatak 1/ tabela D1.1.4 i slika D1.1.3), kao i kod pojedinačnih uzoraka iz ruševinskih slojeva kuća (Dodatak 1/ tabela D1.1.4 i slika D1.1.4), nemaju statističku značajnost (podnice kuća – χ2 (df = 4) = 2.884, p = 0.577, Kramerovo V = 0.279 (Dodatak 3/ D3.1.7); ruševinski slojevi kuća – χ2 (df = 10) = 8.168, p = 0.612, Kramerovo V = 0.193 (Dodatak 3/ D3.1.8)). 4.3. DOMAĆE GOVEČE Domaće goveče je najzastupljenija vrsta na nalazištu Vinča-Belo Brdo na osnovu oba parametra kvantifikacije (tabela 4.5). 4.3.1. Metričke karakteristike Na osnovu dve cele metakarpalne kosti ženki domaćeg govečeta, izračunata je njihova visina grebena (prema formuli Motolsci 1970), koja je iznosila 120.6, odnosno 126 cm. Vrednosti LSI domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo prikazani su na slici 4.6, dok su detaljni metrički podaci prikazani u Dodatak 2/ Tabela D2.1.1, slike D2.1.2-27. 94 Prilikom računanja LSI, kao standardna životinja korišćena je ženka divljeg govečeta iz Ulersleva u Danskoj (Degerbøl, Fredskild 1970), i ona je na x-osi predstavljena nulom (0). Slika 4.6: LSI domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo LSI vrednosti domaćeg govečeta imaju normalnu distribuciju, relativno širokog raspona, od -0.15 do 0.01. Prosečna vrednost LSI pada na -0.08, i upravo najveća učestalost LSI domaćeg govečeta je oko prosečne vrednosti. Drugi modus distribucije vrednosti LSI pada oko -0.11. Kako se čini, grupa domaćeg govečeta sa vrednostima LSI manjim od prosečne, brojnija je u odnosu na grupu sa LSI vrednostima većim od nje. Pored sitnijih jedinki domaćeg govečeta, uočen je i manji broj veoma krupnih jedinki, koje su po svojim dimenzijama slične standardnoj životinji. 4.3.2. Zastupljenost delova skeleta i tragovi kasapljenja Skeletni elementi domaćeg govečeta iz svih anatomskih regija prisutni su u faunalnom uzorku sa nalazišta Vinča-Belo Brdo (slika 4.7, Dodatak 1/ tabele D1.1.5-6), ali se njihova učestalost razlikuje. 95 Slika 4.7: Zastupljenost anatomskih regija domaćeg govečeta na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Vinča- Belo Brdo (DZ – dijagnostičke zone) Posmatrano po anatomskim regijama, skeletni elementi donjih zadnjih udova su najzastupljeniji u uzorku na osnovu korigovanih DZ, a potom falange i glava, dok su skeletni elementi iz gornjih zadnjih udova najslabije zastupljeni. Anatomske regije domaćeg govečeta koje su zastupljenije u uzorku, čine skeletni elementi koji nose manje mesa (npr. falange, karpalne, tarzalne i metapodijalne kosti), dok se među slabije zastupljenim anatomskim regijama nalaze skeletni elementi koji nose dosta mesa (npr. humerus, femur, itd.). Od pojedinačnih skeletnih elemenata (Dodatak 1/ tabela D1.1.5) najzastupljenije su metatarzalne kosti (45 DZ), prve falange (38 DZ), metakarpalne kosti (35 DZ), kao i druge falange (35 DZ). Izgleda da je zastupljenost anatomskih regija i skeletnih elemenata domaćeg govečeta, delom ovakva i zbog tafonomskih razloga, jer su generalno, bolje zastupljeni tvrđi skeletni elementi koji su se verovatno zbog toga i bolje očuvali, za razliku od onih manje tvrdoće čija je i zastupljenost slabija. Tragovi kasapljenja primećeni su na malom broju skeletnih elemenata domaćeg govečeta (Dodatak 1/ tabela D1.1.9), na svega 1.2% od ukupnog broja. Kratki i dugi urezi su najzastupljeniji na skeletnim elementima iz regije glave, dok su još zastupljeni i na skeletnim elementima donjih zadnjih i donjih prednjih udova. Kada su u pitanju skeletni 28 9 18 97 7 109 87.5 0 2 4 6 8 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange ko rig ov an e D Z DZ=355.5 96 elementi pojedinačno, tragova kasapljenja ima najviše na mandibulama (ukupno na 3), i oni su verovatno nastali prilikom proseca dranja kože i skidanja mesa. 4.3.3. Starosna struktura Starost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba ustanovljena je kod ukupno 49 primeraka (23 mandibule i 26 izolovanih zuba39). Smrtnost domaćeg govečeta prikazana je na slici 4.8, kriva preživljavanja na slici 4.9, dok su detaljni podaci o njegovoj starosti dati su u Dodatak 1/ tabela D1.1.10. Slika 4.8: Smrtnost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Halstead 1985; videti tabelu 3.10 za dužinu trajanja stupnjeva) Smrtnost domaćeg govečeta tokom prvih osam meseci života relativno je visoka. Zanimljivo je postojanje relativno visoke smrtnosti (11.4%) neonatalnih jedinki (tokom A stupnja trošenja) domaćeg govečeta starosti do mesec dana, koje možda ukazuje na ne tako idealne uslove za uzgajanje govečeta u naselju, jer je oko 89% preživelo prvi mesec, a oko 73% osmi mesec života (B stupanj trošenja). Posle ovog perioda, kriva preživljavanja domaćeg govečeta nastavlja da kontinuirano opada, i početak D stupnja trošenja, odnosno 39 8 dP4, 3 M1, 15 M3. 0 2 4 6 8 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 97 18. mesec života doživelo je oko 60% jedinki, dok je subadultno doba, odnosno 36. mesec (kraj E stupnja trošenja) preživelo oko 45%. Odraslo doba doživelo je oko 39% jedinki domaćeg govečeta, dok je starost (kraj I stupnja trošenja) dočekalo oko 14%. Slika 4.9: Kriva preživljavanja domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-30, u mesecima) prema Halstead 1985) Podaci o starosti domaćeg govečeta na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Vinča-Belo Brdo, prikazani su na slici 4.10, i u Dodatak 1/ tabela D1.1.15. Slika 4.10: Relativna zastupljenost sraslih i nesraslih primeraka domaćeg govečeta u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) na nalazištu Vinča-Belo Brdo 0 20 40 60 80 100 % p re ži vl ja va nj a BOP=49 0% 20% 40% 60% 80% 100% I (0-18) II (18-42) III (42+) srasle nisu srasle 98 U prvoj starosnoj kategoriji, u kojoj se nalaze skeletni elementi čije epifize najranije srastaju, do 18. meseca života (Silver 1969), oko 96% primeraka domaćeg govečeta ima srasle epifize. U drugoj starosnoj kategoriji, gde se srastanje epifiza dešava okvirno između 18. i 42. meseca života (Silver 1969), oko 69% skeletnih elemenata ima srasle epifize. U poslednjoj starosnoj kategoriji, u kojoj se nalaze skeletni elementi čije epifize najkasnije srastaju, posle 42. meseca života (Silver 1969), čak oko 81% primeraka je sraslo. Ovo povećanje zastupljenosti skeletnih elemenata domaćeg govečeta sa sraslim epifizama u poslednjoj starosnoj kategoriji, posledica je tafonomskih procesa, jer se u njoj nalaze generalno, mekši krajevi dugih kostiju, koji se usled toga i slabije očuvaju, posebno ako epifize nisu srasle, i ako pripadaju mladim jedinkama. Na ovo ukazuje i ukupni indeks propadanja (IP) od samo 16.5% očuvanih mekših krajeva dugih kostiju u poređenju sa njihovim tvrđim, otpornijim i brojnijim krajevima (tabela 4.3). 4.3.4. Polna struktura Pol kod domaćeg govečeta ustanovljen je na osnovu morfologije i dimenzija pelvisa, a s obzirom da dimenzije distalnih delova metapodijalnih kostiju pokazuju izražen polni dimorfizam (Davis 1987:44), pokušano je i njihovo razdvajanje na osnovu metričkih karakteristika. Podaci o polu domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo, prikazani su u tabeli 4.7. Tabela 4.7: Odnos mužjaka i ženki domaćeg govečeta na osnovu morfoloških i metričkih karakteristika na nalazištu Vinča-Belo Brdo starost (meseci) element mužjak ženka M:Ž 12+ pelvis 2 0:2 36+ metakarpal dist. 3 8 1:2.7 36+ metatarzal dist. 6 5 1.2:1 Ukupno 9 15 1:1.7 Kod samo dva pelvisa na osnovu njihove morfologije bilo je moguće odrediti pol, i za oba je ustanovljeno da pripadaju ženkama domaćeg govečeta. 99 Na slici 4.11 prikazana je distribucija medio-lateralnih širina distalnih krajeva (Bd) metakarpalnih kostiju domaćeg govečeta (videti i: Dodatak 2/ slika D2.1.17), dok je na slici 4.12 prikazana distribucija medio-lateralnih širina distalnih krajeva (Bd) metatarzalnih kostiju (videti i: Dodatak 2/ slika D2.1.18). Slika 4.11: Distribucija Bd metakarpalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (oznaka dimenzija prema Driesch 1976) Slika 4.12: Distribucija Bd metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (oznaka dimenzija prema Driesch 1976) 100 U oba slučaja uočeno je postojanje dve grupe sa jasnim hijatusom među njima. Za brojniju grupu metakarpalnih kostiju sa manjim vrednostima dimenzija distalnih krajeva, pretpostavljeno je da pripadaju ženkama. Vrednosti njihovih (Bd) dimenzija imale su raspon od 55 do 63 mm, dok su vrednosti (Bd) dimenzija pretpostavljenih mužjaka domaćeg govečeta bile u rasponu od oko 68 do 73 mm (Dodatak 2/ slika D2.1.17). Na osnovu ovog parametra, grupa ženki je skoro tri puta brojnija od grupe mužjaka. Međutim, na osnovu razlika u dimenzijama distalnih krajeva metatarzalnih kostiju, odnos ženki i mužjaka je ujednačeniji (1.2:1), i ženke su tek neznatno brojnije (tabela 4.7). Grupa krupnijih metatarzalnih kostiju za koje je pretpostavljeno da pripadaju mužjacima, ima vrednosti Bd dimenzije okvirno u rasponu od 63 do 67 mm, dok su vrednosti ove dimenzije kod grupe pretpostavljenih ženki bile okvirno u rasponu od 50 do 58 mm. Na osnovu svih ovih parametara, čini se da su ženke domaćeg govečeta manje od dva puta brojnije od mužjaka u faunalnom uzorku na nalazištu Vinča-Belo Brdo (tabela 4.7). Međutim, među jedinkama domaćeg govečeta koje su starije od 36 meseci (odnosno, na osnovu razlika u dimenzijama metapodijalnih kostiju), odnos ženki i mužjaka je ujednačeniji, i iznosi 1.4:1. 4.3.5. Patološke promene Patološke promene uočene su na samo 11 primeraka (Dodatak 1/ tabela D1.1.17), odnosno na 1% od ukupnog broja ostataka domaćeg govečeta (slika 4.13). Najveći broj patoloških promena (ukupno osam) javlja se na prvim falangama, a one su još prisutne i na jednoj maksili, mandibuli i tibiji. Najčešći tip patoloških promena su artikulacione depresije na prvim falangama, na kojima su još primećene i: koštana proliferacija, lezija, kao i proširenje artikulacione površine (eng. lipping) (slika 4.14). 101 Slika 4.13: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Vinča- Belo Brdo (AD – artikulaciona depresija, KP – koštana proliferacija, Li – liping, Le – lezija, Tr – trauma, AGZ – ante mortem gubitak zuba, Ma – malformacija) Slika 4.14: Liping (stupanj 3, prema Bartosiewicz et al. 1997) na proksimalnom kraju prve falange domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo 0 1 2 3 4 5 maksila mandibula tibija falanga 1 B O P AD KP Li Le Tr AGZ Ma 102 Kada su u pitanju artikulacione depresije na falangama, u literaturi su izdvojena i opisana tri tipa (Baker, Brothwell 1980:109-114). Međutim, na prvim falangama domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, uočen je samo tip 2 depresije.40 Izuzev jedne na proksimalnoj artikulacionoj površini, ostale četiri su prisutne na distalnim artikulacionim površinama, na sredini između njihovog medijalnog i lateralnog kondilusa. Ovaj tip depresija obično se smatra benignim stanjem koje ne ostavlja posledice na zdravlje jedinke (Thomas, Johannsen 2011:53). Kod jedne falange uočeno je proširenje (eng. lipping) prednjeg dela proksimalne artikulacione površine sa medijalne strane (slika 4.14) (stupanj 3, prema Bartosiewicz et al. 1997), dok je kod druge, na medijalnoj strani dijafize primećena jedna kružna lezija. Takođe, na jednoj falangi sa njene posteriorne strane uočen je višak koštane mase, odnosno stvaranje koštane proliferacije (egzostoze). Razlozi nastanka ovih patoloških promena mogu da bude raznovrsni: mehanički stres, razne vrste inflamacija i infekcija, starost jedinke, itd. (Baker, Brothwell 1980; Bartosiewicz 2013; Bartosiewicz et al. 1997). Intenzivna osteoblastična reakcija i stvaranje novog koštanog tkiva (veoma izražene egzostoze sa lateralne strane dijafize neposredno iznad epifize) na distalnom kraju jedne tibije (slika 4.15), ukazuju da ta jedinka domaćeg govečeta nije bila odmah zaklana po prelomu zadnje noge, već je bila negovana, i s toga, ona je doživela potpuno zarastanje preloma. Dentalne patologije primećene su na samo dva primerka domaćeg govečeta – ante mortem (zaživotni) gubitak drugog stalnog donjeg premolara (P2) čija je alveola u mandibuli skroz srasla, i malformacija (nepravilno formiranje) krune četvrtog stalnog gornjeg premolara (P4). Kada je u pitanju ante mortem gubitak zuba, on može da bude uslovljen periodontalnim bolestima ili povredom, dok malformacija može da bude posledica kongenitalnih faktora (Baker, Brothwell 1980). 40 Tip 2 – tanki usek različite dužine koji se obično javlja između proksimalnih i distalnih faseta zglobnih površina prvih i drugih falangi (Baker, Brothwell 1980). 103 Slika 4.15: Distalni kraj desne tibije domaćeg govečeta sa sraslim prelomom na nalazištu Vinča-Belo Brdo 4.4. OVCA I KOZA Ovikaprini (ovca i koza zajedno) se na osnovu oba parametra kvantifikacije, nalaze na trećem mestu po brojnosti ostataka u faunalnom uzorku na nalazištu Vinča-Belo Brdo, posle domaćeg govečeta i domaće svinje (tabela 4.5). Od ukupnog broja ostataka ovikaprina, samo je 14.7% određeno do vrste. Na osnovu ukupnog broja primeraka za koje je određena vrsta, ovce su preko tri-četiri puta brojnije od koza na nalazištu Vinča-Belo Brdo (odnos ovaca i koza na osnovu BOP je 3.6:1, a na osnovu DZ 4.1:1). Međutim, zbog povećanja uzorka prilikom interpretacije podataka, kao i zbog velikog broja njihovih primeraka koji nisu određeni do vrste, njihovi ostaci uglavnom su posmatrani zajedno, a ukoliko nisu jasno je naznačeno. 104 4.4.1. Metričke karakteristike Na osnovu najveće dužine 31 cele kosti (tabela 4.8) ovaca izračunate su njihove visine grebena (prema formuli Teichert 1975) na nalazištuVinča-Belo Brdo.41 Tabela 4.8: Visina grebena ovaca i koza na nalazištu Vinča-Belo Brdo (GL (oznaka dimenzije prema Driesch 1976) = najveća dužina, vrednosti mera označene sa * prema Dimitrijević 2008:264, tabela 5)) Vrsta Element GL (mm) Visina grebena (cm) koza metakarpal 101.1 58.1 104.9 60.3 koza prosečna visina grebena 59.2 ovca radijus 120 48.2 ovca metakarpal 108.4 53 105.1 51.4 114.6* 56 112.5* 55 110.3* 53.9 97.9* 47.9 ovca astragalus 25.4 57.6 23 52.1 24.4 55.3 25.8 58.5 22.2 50.3 23.8 54 28.5 64.6 25.3* 57.4 25.1* 56.9 24.6* 55.8 24* 54.4 23.6* 53.5 23.6* 53.5 23.2* 52.6 23.1* 52.4 23* 52.2 23* 52.2 21.5* 48.8 ovca kalkaneus 49 55.9 46.4 52.9 46.2* 52.7 ovca metatarsal 112.4 51 117.1* 53.2 107.8* 48.9 ovca prosečna visina grebena 53.6 41 Detaljni metrički podaci za ovce i koze sa nalazišta Vinča-Belo Brdo prikazani su u Dodatak 2/ Tabele D2.2.1-2, slike D2.2.2-6, D2.2.9-10, D2.2.12-13 i D2.2.16-21. 105 Najmanja visina grebena iznosila je 47.9 cm, a najveća 64.6 cm, dok je prosečna visina grebena ovaca bila 53.6 cm. Čini se da su grupe ovaca sa visinama grebena manjim i većim od prosečne, bile ujednačene veličine, dok je najveći broj ovaca na nalazištu Vinča-Belo Brdo, imao visine grebena u rasponu između 52 i 54 cm (Dodatak 1/ slika D1.1.5). Na slici 4.16 prikazane su LSI vrednosti ovaca sa nalazišta Vinča-Belo Brdo. S obzirom da je za standardnu životinju uzeta ženka muflona iz Irana (Uerpman 1979), LSI ovaca imaju negativne vrednosti, i na skali (x-osi) su pomerene ulevo. Slika 4.16: LSI ovaca na nalazištu Vinča-Belo Brdo Vrednosti LSI imaju normalnu distribuciju, raspona od -0.15 do -0.04. Prosečna vrednost LSI ovaca iznosi -0.10, i upravo oko nje je i najveća učestalost LSI vrednosti. Grupa ovaca sa LSI vrednostima manjim od prosečne, veća je od grupe sa vrednostima LSI većim od prosečne. Ova grupa manjih jedinki ovaca ima raspon LSI vrednosti okvirno od -0.15 do - 0.10, sa najvećom učestalošću vrednosti u rasponu od -0.11 do -0.10, a zatim između -0.12 i -0.13. Kada je u pitanju grupa krupnijih jedinki, njihove LSI vrednosti imaju raspon od - 0.09 do -0.04, s tim da najveća učestalost LSI ove grupe ima raspon od -0.07 do -0.06. Verovatno da je postojanje ove dve grupe ovaca na osnovu LSI vrednosti, kao i na osnovu vrednosti visina grebena, usled njihovog polnog dimorfizma, mada (što je manje verovatno) 106 ne može se skroz isključiti ni mogućnost postojanja dve različite rase ovaca u naselju Vinča-Belo Brdo. Metrički podaci za kozu na nalazištu Vinča-Belo Brdo malobrojni su. Visine grebena koza izračunate su na osnovu najveće dužine za samo dve cele kosti (prema formuli Schramm 1976), i iznosile su 58.1 cm, odnosno 60.3 cm (tabela 4.8). Malobrojne LSI vrednosti koza (slika 4.17), imaju normalnu distribuciju, raspona -0.16 do 0.02, s tim da njihova prosečna vrednost iznosi -0.08. Ovaj relativno širok raspon vrednosti LSI, ukazuje da pored sitnijih jedinki koza, postoje i veoma krupne jedinke, verovatno mužjaci koza, koje su po dimenzijama slične standardnoj životinji. Slika 4.17: LSI koza na nalazištu Vinča-Belo Brdo 4.4.2. Zastupljenost delova skeleta i tragovi kasapljenja Delovi glave ovikaprina znatno su zastupljeniji u odnosu na skeletne elemente ostalih anatomskih regija (slika 4.18, Dodatak 1/ tabela D1.1.7). 107 Slika 4.18: Zastupljenost anatomskih regija ovikaprina na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ – dijagnostičke zone) Mandibule su najzastupljeniji skeletni element ovikaprina (93 DZ), a zatim slede metakarpalne kosti (26 DZ), tibije (19 DZ), maksile (18 DZ), astragalusi (13 DZ) i metatarzalne kosti (12 DZ). Falange, karpalne i tarzalne kosti ovikaprina retko su zastupljene (Dodatak 1/ tabela D1.1.5), što je verovatno posledica načina sakupljanja (indeks sakupljanja (IS) za ovikaprine iznosi 0%), kao i različitog stepena propadanja, odnosno, očuvanja određenih skeletnih elemenata usled razlika u njihovoj gustini i tvrdoći. Na skeletnim ostacima ovikaprina na nalazištu Vinča-Belo Brdo nisu uočeni tragovi kasapljenja. 4.4.3. Starosna struktura Starost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba ustanovljena je kod ukupno 83 primeraka (72 mandibule i 11 izolovanih zuba42). Od ukupnog broja primeraka ovikaprina koji su stavljeni u Pejnove stupnjeve trošenja (Payne 1973), za 21 mandibulu ustanovljeno je da pripada ovcama, a samo pet mandibula kozama, dok kod preostalih 57 primeraka nije bilo moguće odrediti vrstu. Međutim, s obzirom, da su na osnovu mandibula 42 1 dP4, 1 P4, 1 M1, 4 M2, 4 M3. 93 9 19 48 1 50 5.5 0 5 10 15 20 25 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange ko rig ov an e D Z DZ=225.5 108 određenih do vrste, ovce oko četiri puta brojnije od koza, zajednička kriva preživljavanja više odražava njihovu smrtnost i stopu preživljavanja. Smrtnost ovikaprina na nalazištu Vinča-Belo Brdo prikazana je na slikama 4.19-4.21, a detaljni podaci o njihovoj starosti u Dodatak 1/ tabele D1.1.11-12. Slika 4.19: Smrtnost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) Slika 4.20: Smrtnost ovaca na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) 0 8 16 24 32 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 0 2 4 6 8 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 109 Slika 4.21: Smrtnost koza na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) Smrtnost ovaca i koza na nalazištu Vinča-Belo Brdo, prikazana je odvojeno, bez obzira na malu veličinu uzoraka (posebno u slučaju koza). Međutim, upravo zbog toga, prilikom interpretacije njihove smrtnosti treba zadržati izvesnu dozu rezerve. Takođe, na slici 4.22 prikazana je zajednička kriva preživljavanja ovikaprina, kao i odvojena kriva preživljavanja ovaca na nalazištu Vinča-Belo Brdo. Slika 4.22: Kriva preživljavanja ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (O/C – ovikaprini, Ovis – ovca, BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (u mesecima) prema Payne 1973) 0 1 2 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 0 20 40 60 80 100 0 2 6 12 24 36 48 72 96 % p re ži vl ja va nj a O/C (BOP=83) Ovis (BOP=21) 110 Zajednička kriva preživljavljavanja ovikaprina ukazuje na njihovu malu smrtnost tokom prvih šest meseci života. Međutim, tokom trajanja C stupnja (Payne 1973), u periodu od šest do dvanaest meseci starosti, smrtnost ovikaprina je veća, i u ovom starosnom uzrastu zaklano je oko 18% jedinki. U sledećem periodu, tokom D stupnja trošenja (od 12 do 24 meseci starosti) smrtnost ovikaprina zapravo je najveća, i čak 36% jedinki u trenutku klanja bilo je ove starosne dobi. Naime, svega 41.4% ovikaprina preživelo je 24. mesec života. Posle druge godine života, vrednosti krive preživljavanja postepeno opadaju, tako da je treću godinu doživelo oko 33% jedinki ovikaprina, a četvrtu godinu oko 22%. Oko 15% ovikaprina bilo je starije od šest godina, dok je oko 5% jedinki dočekalo starost, i imalo je više od osam godina. Kako se čini na osnovu odvojene kriva preživljavanja (slika 4.22), smrtnost ovaca na nalazištu Vinča-Belo Brdo (slika 4.20) bila je veoma mala tokom prve dve godine života, a i veliki procenat jedinki doživeo je odraslo doba, čak i starost. Oko 90% jedinki bilo je naime, starije od dve godine, dok je oko 64% ovaca preživelo četvrtu godinu, a čak 52.3% šestu godinu života. Zapravo, smrtnost ovaca bila je najveća tokom trajanja H stupnja trošenja, između šeste i osme godine života, kada je zaklano oko 33% jedinki. Preostalih 19% jedinki ovaca zaklano je u periodu između osme i desete godine života. Kada su u pitanju koze na nalazištu Vinča-Belo Brdo, podatke o njihovoj smrtnosti (slika 4.21) treba uzeti sa velikom dozom rezerve zbog veoma male veličine uzorka (samo pet mandibula). Ovi podaci ukazuju na smrtnost koza tokom C stupnja trošenja (Payne 1973), u periodu između 6 i 12 meseci starosti, kao i tokom E i F stupnja trošenja, u periodu između 24 i 48 meseci starosti. Na osnovu njih, čini se da su ovce držane duže u životu, odnosno, da su klane kasnije u poređenju sa kozama na nalazištu Vinča-Belo Brdo. Podaci o starosti ovikaprina na osnovu stepena sraslosti epifiza na nalazištu Vinča- Belo Brdo, prikazani su na slici 4.23 i Dodatak 1/ tabela D1.1.14. 111 Slika 4.23: Relativna zastupljenost sraslih i nesraslih primeraka ovikaprina u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) na nalazištu Vinča-Belo Brdo U prvoj starosnoj kategoriji (obuhvata Zederine faze ABC (Zeder 2006)), u kojoj se nalaze skeletni elementi ovikaprina čije epifize najranije srastaju, tokom prve godine života, oko 83% ima srasle epifize. Zastupljenost skeletnih elemenata sa sraslim epifizama, u drugoj starosnoj kategoriji (obuhvata Zederine faze DE (Zeder 2006)) se smanjuje, i iznosi oko 67%. U ovoj kategoriji nalaze se skeletni elementi čije epifize srastaju u periodu između 12 i 36 meseci starosti, dok se u poslednjoj starosnoj kategoriji (F/G (Zeder 2006)), nalaze skeletni elementi čije epifize najkasnije srastaju, posle treće, odnosno četvrte godine života. U ovoj kategoriji nalazi se samo jedan skeletni element sa sraslom epifizom. Ovo je zbog tafonomskih razloga; naime, u poslednjoj starosnoj kategoriji nalaze duge kosti sa mekšim krajevima (npr. proksimalni humerus, proksimalna tibija, distalni radijus, itd.), koji su se generalno, jako slabo očuvali u faunalnom uzorku sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, na šta ukazuje i njihov ukupni indeks propadanja (IP) od samo 14.3% (tabela 4.3). Tafonomski procesi su verovatno uticali i na propadanje mekših i manje otpornih skeletnih elemenata mlađih jedinki ovikaprina, koji su se stoga i slabije očuvali, u odnosu na tvrđe mandibule jedinki iste starosne dobi. U svakom slučaju, dentalna kriva preživljavanja (slika 4.22), ukazuje na realniju stopu preživljavanja ovikaprina na nalazištu Vinča-Belo Brdo. 0% 20% 40% 60% 80% 100% ABC (0-12) DE (12-36) F/G (36/48+) srasle nisu srasle 112 4.4.4. Polna struktura Polnu strukturu stada ovaca i koza, na nalazištu Vinča-Belo Brdo, nije bilo moguće ustanoviti. Mala veličina uzorka onemogućila je njihovo razdvajanje na osnovu razlika u dimenzijama distalnih krajeva metakarpalnih (Dodatak 2/ slika D2.2.13) i metatarzalnih kostiju (Dodatak 2/ slika D2.2.21), kod kojih je izražen polni dimorfizam. Takođe, na njihovim pelvisima nije bilo očuvanih morfoloških parametara za odredbu pola. 4.4.5. Patološke promene Sve patološke promene na skeletnim ostacima ovikaprina su dentalne (Dodatak 1/ tabela D1.1.18). One su uočene na deset primeraka, odnosno na 1.6% od ukupnog broja njihovih ostataka. Nepravilno trošenje krune zuba je najzastupljeniji tip patoloških promena (slika 4.24). Najčešće se javlja kod donjih stalnih četvrtih premolara (P4) kod kojih je znatno više bio istrošen distalni deo krune u odnosu na mezijalni, kao i kod donjeg prvog molara (M1) kod kojih je bio istrošeniji mezijalni deo. Ovakav slučaj zabeležen je kod dve mandibule ovce, dok je u jednoj vilici ovce uočeno nepravilno trošenje prvog (M1) i drugog molara (M2). Do nepravilnog trošenja obično dolazi usled kongenitalnog odsustva zuba ili njegovog zaživotnog (ante mortem) gubitka u suprotnoj vilici, zatim usled traume ili nekog upalnog procesa (Baker, Brothwell 1980:147). Slika 4.24: Zastupljenost patoloških promena na zubima ovikaprina na nalazištu Vinča-Belo Brdo (NT – nepravilno trošenje, Ro – rotiran zub, Ma – malformacija) (BOP – broj određenih primeraka) 0 1 2 3 P4 M1 M2 M3 B O P NT Ro Ma 113 Kod dve mandibule ovce, mezijalni deo donjeg stalnog četvrtog premolara (P4) bio je rotiran ka lingvalnoj, a distalni ka bukalnoj strani, dok je u jednoj mandibuli ovikaprina donji treći molar (M3) imao veoma redukovan treći lobus krune (malformacija). Dupli foramen mentale je jedina kongenitalna morofološka varijacija koja je uočena kod tri mandibule ovikaprina. 4.5. DOMAĆA SVINJA Domaća svinja druga je najzastupljenija vrsta na nalazištu Vinča-Belo Brdo na osnovu oba parametra kvantifikacije (tabela 4.5). 4.5.1. Metričke karakteristike Na osnovu najveće dužine devet celih kostiju (tabela 4.9) izračunate su visine grebena domaćih svinja (prema formuli Teichert 1969) na nalazištu Vinča-Belo Brdo. Visine grebena domaćih svinja bile su u rasponu od 56 do 70 cm, a prosečna visina grebena iznosila je 61.3 cm. Tabela 4.9: Visina grebena domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo (GL (oznaka dimenzije prema Driesch 1976) = najveća dužina, vrednosti mera označene sa * prema Dimitrijević 2008:264, tabela 5)) Element GL (mm) Visina grebena (cm) kalkaneus 75.1 70.1 63.3* 64.3 astragalus 37.8* 61.9 36.4* 61.4 36.1* 61 35.9* 58.8 34.6* 58.7 34.5* 56.4 33.2* 59.1 prosečna visina grebena 61.3 Na slici 4.25 prikazana je distribucija vrednosti LSI domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo, dok su podaci o svim merenim skeletnim elementima domaće svinje prikazani su u Dodatak 2/ slike D2.3.2, D2.3.4-11 i D2.3.13-18. Generalno, malobrojni 114 metrički podaci svinja, korišćeni su za proveru identifikacije domaće i divlje vrste, kao i za razdvajanje mužjaka i ženki domaće svinje. Kako bi se prevazišla mala veličina uzorka, korišćena je metoda LSI, koja je omogućila da se dimenzije različitih skeletnih elemenata uporede sa odgovarajućim dimenzijama standardne životinje i predstave na jednoj skali (Dodatak 2/ tabela D2.3.1). Kao standardna životinja korišćena je ženka divlje svinje iz Mađarskog poljoprivrednog muzeja (prema Russell 1993:140). Slika 4.25: LSI domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo Sve vrednosti LSI domaće svinje pomerene su ulevo od standarne životinje, koja je predstavljena nulom na x-osi (slika 4.25). Prosečna vrednost LSI domaće svinje iznosi - 0.16. Vrednosti LSI domaćih svinja imaju normalnu distribuciju u rasponu od -0.27 do - 0.03. Najveća učestalost LSI vrednosti pada desno od prosečne, okvirno u rasponu od -0.15 do -0.13, dok drugi modus distribucije vrednosti LSI je takođe, u ovoj grupi krupnijih jedinki domaćih svinja, između -0.10 i -0.08. Čini se da je generalno, grupa domaćih svinja sa LSI vrednostima većim od prosečne, brojnija od one sa manjim vrednostima. 115 4.5.2. Zastupljenost delova skeleta i tragovi kasapljenja Zastupljenost skeletnih elemenata različitih anatomskih regija domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo, prikazana je na slici 4.26 i Dodatak 1/ tabele D1.1.5 i D1.1.8. Slika 4.26: Zastupljenost anatomskih regija domaće svinje na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Vinča- Belo Brdo (DZ – dijagnostičke zone) Na osnovu korigovanih DZ, skeletni elementi iz anatomske regije glave domaće svinje ubedljivo su najzastupljeniji u uzorku, dok su skeletni elementi ostalih anatomskih regija uglavnom slabo zastupljeni. Ovo je verovatno iz tafonomskih razloga – bolje su se očuvali skeletni elementi veće tvrdoće, kao na primer mandibule. S druge strane, veoma mali broj falangi, karpalnih i tarzalnih kostiju, verovatno je posledica načina sakupljanja ostataka životinja na nalazištu. Posmatrano pojedinačno, mandibule su najzastupljeniji skeletni element domaće svinje sa 67 DZ, a zatim slede maksile sa 39 DZ, i ulne sa 24 DZ (Dodatak 1/ tabela D1.1.5). Dugi i kratki urezi koji su nastali prilikom kasapljenje primećeni su na samo tri mandibule, odnosno 0.5% od ukupnog broja ostataka domaće svinje na nalazištu Vinča- Belo Brdo. 106 13 23 48 2 23.5 10.5 0 10 20 30 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange ko rig ov an e D Z DZ=226 116 4.5.3. Starosna struktura Starost na osnovu izbijanja i trošenja zuba ustanovljena je kod ukupno 76 primeraka (71 mandibula i pet izolovanih zuba43) domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo. Smrtnost domaće svinje prikazana je na slici 4.27 (detaljni podaci o starosti domaće svinje prikazani su u Dodatak 1/ tabela D1.1.12), a kriva preživljavanja na slici 4.28. Slika 4.27: Smrtnost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP= broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Hambleton 1999; videti tabelu 3.11 za dužinu trajanja stupnjeva) Smrtnost domaće svinje najveća je tokom C i D stupnjeva trošenja, u periodu između 7 i 21 meseci starosti, kada je zaklano oko 66% jedinki. S druge strane, oko 30% jedinki zaklano je tokom prvih sedam meseci života, dok je samo 3.9% jedinki preživelo početak E stupnja trošenja, odnosno starije je od 21 meseci. Međutim, i ove jedinke su zaklane tokom narednih šest meseci, jer njihova stopa preživljavanja na kraju E stupnja trošenja (oko 27. meseca života) iznosi 0% (slika 4.28), odnosno, drugim rečima, nema jedinki domaće svinje koje su starije od 27 meseci. 43 2 dP4, 1 M1, 1 M2, 1 M3. 0 10 20 30 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 117 Slika 4.28: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-27, u mesecima) prema Hambleton 1999) Podaci o starosti domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza poskranijalnog skeleta prikazani su na slici 4.29 i u Dodatak 1/ tabela D1.1.16. Slika 4.29: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka) 0 20 40 60 80 100 % p re ži vl ja va nj a BOP=76 0 20 40 60 80 100 0 12 24 36 % sr as lih BOP=89 118 Kriva preživljavanja na osnovu stepena sraslosti epifiza za razliku od dentalne krive, ukazuje na manju stopu smrtnosti domaće svinje tokom prve dve godine života, kao i na postojanje jedinki starijih od tri godine. Naime, oko 71% jedinki domaće svinje bilo je starije od 12 meseci, dok je oko 48% preživelo drugu godinu života, a oko 20% treću. Međutim, ovaj raskorak između kriva preživljavanja, verovatno je iz tafonomskih razloga, i slabijeg očuvanja mekših postkranijalnih elemenata mlađih jedinki domaće svinje u odnosu na trvđe i otpornije mandibule jedinki iste starosti. 4.5.4. Polna struktura Podaci o polu domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo prikazani su u tabeli 4.10. Tabela 4.10: Odnos mužjaka i ženki domaće svinje na osnovu morfoloških i metričkih karakteristika određenih zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo starost (meseci) zub mužjak ženka M:Ž 12+ C 21 22 1:1 22+ M3 2 4 1:2 Ukupno 23 26 1:1.1 Pol domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo pouzdano je ustanovljen na osnovu morfologije njihovih očnjaka. Takođe, odredba pola pokušana je na osnovu metričkih podataka, odnosno na osnovu razlika u dimenzijama određenih mlečnih i stalnih zuba (u mandibulama kod – dP4, M1, M2 i M3, u maksilama kod – dP4, M1, M2 i M3). Međutim, dentalni metrički podaci (Dodatak 2/ slike D2.3.2, D2.3.4-11) osim u slučaju poređenja dužine i širine donjeg trećeg molara (M3) (slika 4.30, Dodatak 2/ slika D2.3.7), nisu uopšte bili indikativni za odredbu pola iz više razloga, a neki od njih su: mala veličina uzoraka (kao na primer kod M3 (Dodatak 2/ slika D2.3.11)), preklapanje dimenzija primeraka za koje je na osnovu morfologije očnjaka ustanovljeno da pripadaju mužjacima ili ženkama (na primer kod M1 (Dodatak 2/ slika D2.3.4)), itd. Na osnovu morfologije očnjaka, pol je ustanovljen za 41 primerak (23 vilice i 20 izolovanih zuba) domaće svinje. Na osnovu ovog parametra, odnos mužjaka i ženki gotovo 119 je ujednačen, jer je naime, utvrđeno da 22 primeraka potiče od ženki, a 21 od mužjaka. S druge strane, među jedinkama starijim od dve godine, ženke su dva puta brojnije od mužjaka (slika 4.30, Dodatak 2/ slika D2.3.7). Slika 4.30: Odnos dužine i širine donjeg trećeg molara (M3) domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo Naime, poređenje dimenzija trećeg donjeg molara (M3) domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo, ukazalo je na izvestan stepen grupisanja, odnosno na postojanje dve grupe sa hijatusom između njih (slika 4.30). Za donje treće molare (M3) manjih dimenzija sa dužinama krune zuba u rasponu od 27 do 28.5 mm pretpostavljeno je da pripadaju ženkama, dok za one većih dimenzija, sa dužinama krune zuba većim od 31 mm pretpostavljeno je da potiču od mužjaka. Međutim, s obzirom da se radi o veoma malom broju M3, i da je hijatus između njihovih dimenzija svega par milimetara, odredbu pola domaće svinje na osnovu njegovih dimenzija treba uzeti sa izvesnom dozom rezerve. 4.5.5. Patološke promene Populacija domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo bila je generalno dobrog zdravlja. Patološke promene uočene su na samo šest primeraka, odnosno na 0.9% od ukupnog broja njenih ostataka. Izuzev jedne lezije koja je primećena na parijetalnoj kosti lobanje (slika 4.31), sve ostale patološke promene su dentalne. 13 14 15 27 28 29 30 31 32 šir in a M 3 (m m ) dužina M3 (mm) 120 Slika 4.31: Lobanja domaće svinje sa lezijom na desnoj parijetalnoj kosti na nalazištu Vinča-Belo Brdo Kod tri vilice (dve maksile i jedne mandibule) domaće svinje usled nedovoljnog prostora za pravilan razvoj svih zuba (odnosno, skraćenja vilice što je jedna od posledica domestikacije), došlo je do rotiranja njihovih četvrtih stalnih premolara; naime, mezijalni deo zuba bio je zarotiran ka bukalnoj, a distalni ka lingvalnoj strani vilice. Takođe, u jednoj maksili, iznad alveole za prvi premolar (P1) došlo je do povlačenja koštanog tkiva usled zapaljenskog procesa i apscesa. Veoma izražen upalni proces koji je uslovio stvaranje zadebljanja, kao i fistule kroz koju se praznio gnoj, uočen je na lingvalnoj i bukalnoj strani mandibule u predelu ispod alveola za prvi (M1) i drugi (M2) molar (slika 4.32). Generalno, osteomijelitis, odnosno infekcija koje uključuje kost, rezultat je apscesa (koji često najstaje usled povrede ili slabih higijenskih uslova) mekog tkiva, koji se kasnije širi i zahvata kost (Baker, Brothwell 1980). Na tom mestu, dolazi do oticanja, kao i do stvaranja novog, često 121 poroznog koštanog tkiva na samom mestu infekcije, a vrlo često je prisutan i otvor za drenažu ostemijelitične infekcije koštane srži (Baker, Brothwell 1980). Slika 4.32: Lingvalna i bukalna strana leve mandibule domaće svinje sa osteomijelitisom na nalazištu Vinča- Belo Brdo 122 POGLAVLJE 5 – PLOČNIK: REZULTATI U ovom poglavlju detaljno su predstavljeni rezultati arheozoološke analize materijala sa nalazišta Pločnik. Dobijeni rezultati najpre su sagledani dijahrono – po horizontima (fazama) (stariji (H 4-3) – mlađi (H 2-1)), a zatim i po tipovima konteksta (kulturni sloj, jama, kuća) na nalazištu. 5.1. Tafonomske karakteristike ostataka faune Tragovi različitih tafonomskih procesa po horizontima i tipovima konteksta na nalazištu Pločnik prikazani su u tabeli 5.1. Tabela 5.1: Tragovi tafonomskih procesa po tipovima konteksta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) UKUPNO Glodanje Gorenje Kasapljenje Glodanje Gorenje Kasapljenje Glodanje Gorenje Kasapljenje k. sloj BOP 137 48 7 94 22 103 231 70 110 % 8.6 3 0.4 5.4 1.3 5.9 7 2.1 3.3 jama BOP 1 2 3 1 2 2 3 % 1 2 3 6.7 1.8 1.8 2.6 kuća BOP 7 12 1 13 15 12 20 27 13 % 5.9 10.1 0.8 8.3 9.6 7.7 7.3 9.8 4.7 UKUPNO BOP 143 62 11 108 37 115 251 99 126 % 7.9 3.4 0.6 5.7 1.9 6.1 6.8 2.7 3.4 U faunalnom uzorku sa Pločnika, primerci sa tragovima tafonomskih procesa nisu brojni. Generalno, najviše ima oglodanih primeraka (6.8%), zatim sa tragovima kasapljenja (3.4%), dok gorelih ima najmanje (2.7%). Posmatrano po horizontima (slika 5.1), postoje značajne razlike u zastupljenosti oglodanih (χ2 (df = 1) = 7.249, p = 0.007, fi = -0.045 (Dodatak 3/ D3.2.1)) i gorelih (χ2 (df = 1) = 7.476, p = 0.006, fi = -0.047 (Dodatak 3/ D3.2.2)) primeraka kojih ima više u starijim (H 4-3) horizontima, dok primeraka sa tragovima kasapljenja (χ2 (df = 1) = 81.239, p = 0.001, fi = 0.149 (Dodatak 3/ D3.2.3)) ima značajno više u mlađim (H 2-1). Međitim, veličina uticaja (fi) u sva tri slučaja je mala po Koenovom kriterijumu (Cohen 1988), te stoga, razlike nemaju praktičnu značajnost. 123 Slika 5.1: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Posmatrano po tipovima konteksta (slika 5.2), oglodanih primeraka ima najviše u kulturnim slojevima, a najmanje u jamama; međutim, ove razlike u njihovoj zastupljenosti nisu statistički značajne (χ2 (df = 2) = 4.789, p = 0.091, Kramerovo V = 0.036 (Dodatak 3/ D3.2.4)). S obzirom da su kuće na nalazištu Pločnik stradale u požaru, ne iznenađuje, što je relativna učestalost gorelih primeraka značajno veća u njima nego u jamama i kulturnim slojevima (χ2 (df = 2) = 58.511, p = 0.001, sa malim uticajem – Kramerovo V = 0.126 (Dodatak 3/ D3.2.5)). S druge strane, razlike u zastupljenosti primeraka sa tragovima kasapljenja po tipovima konteksta nisu značajne (χ2 (df = 2) = 1.76, p = 0.415, Kramerovo V = 0.022 (Dodatak 3/ D3.2.6). Kada su u pitanju kuće iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (slika 5.3), značajne razlike između njih jedino su uočene u zastupljenosti primeraka sa tragovima kasapljenja kojih ima više u kućama iz mlađih (H 2-1) horizonata (χ2 (df = 1) = 5.598, p = 0.018, sa malim uticajem – fi = -0.16 (Dodatak 3/ D3.2.9)), dok su razlike u zastupljenosti oglodanih (χ2 (df = 1) = 0.293, p = 0.588, fi = -0.047 (Dodatak 3/ D3.2.7)) i gorelih (χ2 (df = 1) = 0.001, p = 1, fi = 0.008 (Dodatak 3/ D3.2.8)) primeraka zanemarljive. 0 2 4 6 8 glodanje gorenje kasapljenje % BOP H 4-3 H 2-1 124 Slika 5.2: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Slika 5.3: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa u kućama iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) 0 2 4 6 8 10 glodanje gorenje kasapljenje % BOP kuća jama kulturni sloj 0 4 8 12 glodanje gorenje kasapljenje % BOP kuća H 4-3 kuća H 2-1 125 Indeksi kompletnosti (IK) koji ukazuju na stepen tafonomske destrukcije karpalnih i tarzalnih kostiju na nalazištu Pločnik, prikazani su u tabeli 5.2, dok su za svaki pojedinačni skeletni element prikazani u Dodatak 1/ tabele D1.2.1-2. Tabela 5.2: Indeksi kompletnosti (IK) po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Krupni sisari (domaće goveče) Srednje krupni sisari (ovikaprini) kontekst BOP IK DZ IK BOP IK DZ IK kuća 17 73.8 14 87.9 1 30 jama 7 98.6 7 98.6 kulturni sloj 131 82.9 115 90.7 5 92 5 92 UKUPNO 155 82.6 136 90.8 6 81.7 5 92 Generalno posmatrano, na osnovu oba parametra kvantifikacije, uočava se da indeksi kompletnosti (IK) za krupne i srednje krupne sisare imaju približne vrednosti, odnosno da je nivo propadanja karpalnih i tarzalnih kostiju bio manje-više isti. Naime, ovi skeletni elementi uglavnom su slabo fragmentovani i njihovi pojedinačni indeksi kompletnosti na nalazištu Pločnik su visoki. Kod krupnih sisara nešto niže vrednosti indeksa kompletnosti imaju veće kosti – astragalusi (71.1% BOP), intermedijalne (83.6% BOP) i centrotarzalne kosti (86% BOP) (Dodatak 1/ tabela D1.2.1). Posmatrano po tipovima konteksta, indeks kompletnosti kod krupnih sisara najveću vrednost ima u jamama (98.6% BOP), a najmanju u kućama (73.8% BOP) upravo zbog toga što su u njima astragalusi, radijalne i centrotarzalne kosti bili više fragmentovane (Dodatak 1/ tabela D1.2.1). S druge strane, s obzirom na mali broj (ukupno šest) karpalnih i tarzalnih kostiju srednje krupnih sisara, nije bilo moguće ustanoviti da li kod njih postoje razlike u očuvanju u zavisnosti od tipa konteksta (tabela 5.2). Indeksi propadanja (IP) krupnih i srednje krupnih sisara na nalazištu Pločnik prikazani su u tabeli 5.3. Ukupni indeks propadanja kod krupnih sisara iznosi 19.5%, i ukazuje na slabu očuvanost mekših krajeva ovih kostiju. Najmanje su se očuvali proksimalni krajevi humerusa, svega 6.8 % od njihovog ukupnog broja. Propadanje distalnih krajeva radijusa i proksimalnih krajeva tibija krupnih sisara bilo je manje, indeksi 126 su im skoro identični sa oko 24%. Kod srednje krupnih sisara ukupni indeks propadanja bio je 27%, i generalno ukazuje na manji stepen propadanja meških krajeva dugih kostiju nego kod krupnih sisara. Proksimalni krajevi tibija srednje krupnih sisara najslabije su se očuvali (21.3%), dok među humerusima i radijusima oko jedne trećine od njihovog ukupnog broja upravo čine mekši krajevi. Mala veličina uzorka onemogućila je računanje indeksa propadanja po tipovima konteksta. Tabela 5.3: Indeksi propadanja (IP) (humerus, radijus i tibija indeksi) na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Krupni sisari (domaće goveče) Srednje krupni sisari (ovikaprini) BOP BOP Humerus proksimalni 3 9 Humerus ukupno (proks.+dist.) 44 30 Humerus Indeks 6.8 30 Radijus distalni 18 11 Radijus ukupno (proks.+dist.) 74 34 Radijus indeks 24.3 32.4 Tibija proksimalni 10 10 Tibija ukupno (proks.+dist.) 41 47 Tibija indeks 24.4 21.3 Ukupno mekši krajevi 31 30 Ukupno (proks.+dist.) 159 111 Indeks Propadanja (IP) 19.5 27 Indeksi sakupljanja (IS) za krupne i srednje krupne sisare na nalazištu Pločnik prikazani su u tabeli 5.4. Tabela 5.4: Indeksi sakupljanja (IS) na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Krupni sisari (domaće goveče) Srednje krupni sisari (ovikaprini) BOP DZ BOP DZ II falanga 171 81 1 0.5 I falanga 192 76 11 5.5 Indeks sakupljanja (IS) 89.1 106.6 9.1 9.1 127 Kada su u pitanju krupni sisari, vrednost indeksa sakupljanja na osnovu BOP (89.1%) ukazuje da su druge falange relativno dobro sakupljane. Na osnovu DZ, indeks čak ukazuje na njihovu veću učestalost, odnosno, i pored toga što su manjih dimenzija, one su bile uočljivije i samim tim bolje sakupljane od fragmentovanih prvih falangi. S druge strane, indeks sakupljanja za srednje krupne sisare, veoma je nizak na osnovu oba parametra kvantifikacije, i ukazuje na veoma slabu zastupljenost drugih falangi (oko 9%). Na osnovu ovoga zaključuje se da su ručnim sakupljanjem na nalazištu Pločnik, ostaci manjih dimenzija, kao i generalno ostaci manjih životinja, slabije prikupljani u odnosu na krupnije životinje, i njihova zastupljenost je verovatno manja od realne. 5.2. Sastav faune Od ukupnog broja ostataka sisara (12 131) na nalazištu Pločnik do roda ili vrste određeno je 3 710 (30.6%). Zastupljenost i relativna učestalost različitih taksona životinja na nalazištu Pločnik, na osnovu ukupnog broja određenih primeraka (BOP) i dijagnostičkih zona (DZ) prikazani su u tabeli 5.5. Generalno, domaće goveče je najzastupljenije u uzorku (63.1% BOP), dok su ovikaprini (ovca i koza zajedno) na drugom mestu po brojnosti (16.6% BOP), a zatim slede domaća svinja (8.7% BOP), jelen (3.7% BOP), divlja svinja (2.9% BOP) i pas (1.5% BOP). Relativna zastupljenost različitih taksona pokazuje izvesne trendove tokom vremena (slike 5.4 i 5.5). Kada se uporede stariji (H 4-3) horizonti (pre hijatusa u naseljavanju) sa mlađim (H 2-1) na nalazištu Pločnik, zastupljenost domaćeg govečeta se povećava tokom vremena (za oko 10% na osnovu BOP, odnosno za oko 14% na osnovu DZ), dok je kod ovikaprina manje-više ujednačena na osnovu BOP, a DZ pokazuje povećanje u mlađim (H 2-1) horizontima. S druge strane, zastupljenost domaće svinje i divljih životinja se znatno smanjuje tokom vremena na osnovu oba parametra kvantifikacije. Ove razlike u zastupljenosti između starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik statistički su značajne (χ2 (df = 5) = 124.285, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.183 (Dodatak 3/ D3.2.10)). 128 Tabela 5.5: Zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Horizont 4 Horizont 3 Horizont 2 Horizont 1 UKUPNO Takson BOP % DZ % BOP % DZ % BOP % DZ % BOP % DZ % BOP % DZ % Domaće goveče 673 58.3 212 52.4 337 52.1 101.5 44.6 492 59.0 116.5 44.0 838 78.0 226.5 73.7 2340 63.1 656.5 54.5 Divlje goveče 2 0.2 2 0.5 2 0.3 1 0.4 4 0.5 1 0.1 9 0.2 3 0.2 Dom./divlje goveče 13 1.1 6 1.5 2 0.3 1 0.1 2 0.8 8 0.7 24 0.6 8 0.7 Domaća svinja 114 9.9 46.5 11.5 90 13.9 33.5 14.7 62 7.4 15.5 5.9 55 5.1 21 6.8 321 8.7 116.5 9.7 Divlja svinja 50 4.3 20.5 5.1 31 4.8 15 6.6 11 1.3 1.5 0.6 14 1.3 5.5 1.8 106 2.9 42.5 3.5 Domaća/divlja svinja 19 1.6 6 1.5 16 2.5 4 1.8 11 1.3 3 1.1 4 0.4 2 0.7 50 1.3 15 1.2 Ovca 29 2.5 26 6.4 13 2.0 11 4.8 41 4.9 43 16.2 15 1.4 13 4.2 98 2.6 93 7.7 Koza 16 1.4 12 3.0 5 0.8 5 2.2 5 0.6 5 1.9 5 0.5 3 1.0 31 0.8 25 2.1 Ovca ili koza 154 13.3 38 9.4 79 12.2 24 10.6 165 19.8 60.5 22.8 93 8.7 22.5 7.3 491 13.2 145 12.0 Pas 13 1.1 8.2 2.0 19 2.9 11.2 4.9 17 2.0 9 3.4 6 0.6 3 1.0 55 1.5 31.4 2.6 Jelen 51 4.4 17 4.2 35 5.4 9 4.0 20 2.4 6.5 2.5 30 2.8 7.5 2.4 136 3.7 40 3.3 Srna 12 1.0 7 1.7 6 0.9 3 1.3 3 0.4 1 0.4 2 0.2 2 0.7 23 0.6 13 1.1 Medved 1 0.1 0.2 0.0 2 0.3 0.2 0.1 1 0.1 0.4 0.2 1 0.1 1 0.3 5 0.1 1.8 0.1 Vuk 1 0.2 1 0.1 1 0.4 1 0.1 3 0.1 1 0.1 Lisica 2 0.3 3 1.3 2 0.1 3 0.2 Jazavac 1 0.1 1 0.0 Dabar 1 0.2 1 0.4 1 0.0 1 0.1 Divlja mačka 1 0.2 1 0.4 1 0.0 1 0.1 Vidra 1 0.1 1 0.2 1 0.0 1 0.1 Kuna 5 0.8 4 1.8 5 0.1 4 0.3 Zec 6 0.5 1.8 0.4 1 0.1 0.4 0.1 7 0.2 2.2 0.2 Sisari određ. 1155 100 404.2 100 647 100 227.4 100 834 100 264.9 100 1074 100 307.4 100 3710 100 1203.9 100 Krupni sisari 1947 1207 1988 1859 7001 Srednje krupni sisari 356 300 327 119 1102 Sisari 19 29 42 228 318 Sisari neodređ. 2322 1536 2357 2206 8421 UKUPNO 3477 404.2 2183 227.4 3191 264.9 3280 307.4 12131 1203.9 129 Slika 5.4: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Slika 5.5: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (DZ – dijagnostičke zone) Međutim, nijedan od ovih trendova nije u potpunosti kontinuiran (slike 5.6 i 5.7). Zastupljenost domaćeg govečeta najveća je u najmlađem (H 1) horizontu, a najmanja u 0 15 30 45 60 75 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP H 4-3 H 2-1 0 15 30 45 60 75 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % DZ H 4-3 H 2-1 130 horizontu 3. Ovikaprini najveću zastupljenost imaju u horizontu 2, a domaća svinja u horizontu 3, dok je brojnost oba taksona najmanja u najmlađem (H 1) horizontu. Ipak, najveća promena u relativnoj zastupljenosti dva najbronija taksona – domaćeg govečeta i ovikaprina – dešava se između horizonata 2 i 1 (slike 5.6 i 5.7). Slika 5.6: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Slika 5.7: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Pločnik (DZ – dijagnostičke zone) 0 20 40 60 80 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP H 4 H 3 H 2 H 1 0 20 40 60 80 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % DZ H 4 H 3 H 2 H 1 131 Relativna zastupljenost divljih životinja najveća je u horizontu 3 i iznosi oko 13% BOP, pre smanjenja ispod 5% u mlađim (H 2-1) horizontima. U svim horizontima jelen je najzastupljenija lovna vrsta, a zatim slede divlja svinja, srna, pragoveče i zec (tabela 5.5). Taksonomska raznovrsnost najveća je u starijim (H 4-3) horizontima. Samo u njima pronađeni su ostaci lisice, jazavca, dabra, divlje mačke, vidre i kune. S obzirom na očigledan hijatus u naseljavanju – bar u ovom delu nalazišta, između horizonata 3 i 2 (Marić in press a), uočljivo je da se upravo u ovom trenutku značajno menja udeo lova i spektar lovnih vrsta (slike 5.4 i 5.5, tabela 5.5). Ove uočene razlike u zastupljenosti taksona po horizontima na nalazištu Pločnik, statistički su značajne (χ2 (df = 15) = 246.797, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.149 (Dodatak 3/ D3.2.11)). Relativna zastupljenost ostataka životinja po horizontima i tipovima konteksta u njima, prikazana je na slici 5.8, dok je u tabelama 5.6 i 5.7 prikazana zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima i tipovima konteksta na nalazištu Pločnik. Slika 5.8: Relativna zastupljenost ostataka životinja po horizontima i tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) U svim horizontima ostaci iz kulturnih slojeva su najbrojniji. Zastupljenost ostataka iz jama smanjuje se tokom vremena, s tim što u najmlađem (H 1) horizontu uopšte nema jama. Ostaci iz kuća pronađeni su samo u horizontima 3 i 1. 0 20 40 60 80 100 horizont 4 horizont 3 horizont 2 horizont 1 % BOP kulturni sloj jama kuća 132 Tabela 5.6: Zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima i tipu konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) HORIZONT 4 HORIZONT 3 HORIZONT 2 HORIZONT 1 K.sloj Jama Kuća K.sloj Jama Kuća K.sloj Jama Kuća K.sloj Jama Kuća Takson % % % % % % % % % % % % Domaće goveče 635 59.0 38 48.7 268 52.9 15 71.4 54 45.4 484 59.1 8 53.3 726 79.1 112 71.8 Divlje goveče 2 0.2 2 0.4 4 0.5 1 0.1 Domaće/divlje goveče 12 1.1 1 1.3 1 0.2 1 0.8 1 0.1 8 0.9 Domaća svinja 97 9.0 17 21.8 65 12.8 2 9.5 23 19.3 62 7.6 42 4.6 13 8.3 Divlja svinja 48 4.5 2 2.6 26 5.1 5 4.2 11 1.3 13 1.4 1 0.6 Domaća/divlja svinja 19 1.8 12 2.4 4 3.4 11 1.3 4 0.4 Ovca 27 2.5 2 2.6 10 2.0 1 4.8 2 1.7 41 5.0 11 1.2 4 2.6 Koza 15 1.4 1 1.3 4 0.8 1 0.8 5 0.6 3 0.3 2 1.3 Ovca ili koza 145 13.5 9 11.5 70 13.8 2 9.5 7 5.9 159 19.4 6 40.0 79 8.6 14 9.0 Pas 13 1.2 15 3.0 4 3.4 16 2.0 1 6.7 4 0.4 2 1.3 Jelen 46 4.3 5 6.4 25 4.9 10 8.4 20 2.4 23 2.5 7 4.5 Srna 11 1.0 1 1.3 4 0.8 2 1.7 3 0.4 2 0.2 Medved 1 1.3 1 0.2 1 4.8 1 0.1 1 0.6 Vuk 1 0.2 1 0.1 1 0.1 Lisica 2 0.4 Jazavac 1 0.1 Dabar 1 0.2 Divlja mačka 1 0.8 Vidra 1 0.1 Kuna 5 4.2 Zec 5 0.5 1 1.3 1 0.1 UKUPNO 1077 100 78 100 507 100 21 119 100 819 100 15 100 918 100 156 100 133 Tabela 5.7: Zastupljenost različitih taksona životinja u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) UKUPNO K.sloj Jama Kuća K.sloj Jama Kuća K.sloj Jama Kuća Takson % % % % % % % % % Domaće goveče 903 57.0 53 53.5 54 45.4 1210 69.7 8 53.3 112 71.8 2113 63.6 61 53.5 166 60.4 Divlje goveče 4 0.3 5 0.3 9 0.3 Domaće/divlje goveče 13 0.8 1 1.0 1 0.8 9 0.5 22 0.7 1 0.9 1 0.4 Domaća svinja 162 10.2 19 19.2 23 19.3 104 6.0 13 8.3 266 8.0 19 16.7 36 13.1 Divlja svinja 74 4.7 2 2.0 5 4.2 24 1.4 1 0.6 98 3.0 2 1.8 6 2.2 Domaća/divlja svinja 31 2.0 4 3.4 15 0.9 46 1.4 4 1.5 Ovca 37 2.3 3 3.0 2 1.7 52 3.0 4 2.6 89 2.7 3 2.6 6 2.2 Koza 19 1.2 1 1.0 1 0.8 8 0.5 2 1.3 27 0.8 1 0.9 3 1.1 Ovca ili koza 215 13.6 11 11.1 7 5.9 238 13.7 6 40.0 14 9.0 453 13.6 17 14.9 21 7.6 Pas 28 1.8 4 3.4 20 1.2 1 6.7 2 1.3 48 1.4 1 0.9 6 2.2 Jelen 71 4.5 5 5.1 10 8.4 43 2.5 7 4.5 114 3.4 5 4.4 17 6.2 Srna 15 0.9 1 1.0 2 1.7 5 0.3 20 0.6 1 0.9 2 0.7 Medved 1 0.1 2 2.0 1 0.1 1 0.6 2 0.1 2 1.8 1 0.4 Vuk 1 0.1 2 0.1 3 0.1 Lisica 2 0.1 2 0.1 Jazavac 1 0.1 1 0.0 Dabar 1 0.1 1 0.0 Divlja mačka 1 0.8 1 0.4 Vidra 1 0.1 1 0.0 Kuna 5 4.2 5 1.8 Zec 5 0.3 1 1.0 1 0.1 6 0.2 1 0.9 UKUPNO 1584 100 99 100 119 100 1737 100 15 100 156 100 3321 100 114 100 275 100 134 Kada se direktno uporedi zastupljenost različitih taksona po tipovima konteksta u okviru svakog pojedinačnog horizonta na nalazištu Pločnik, jedino razlike u njihovoj zastupljenosti u najstarijem (H 4) horizontu (slika 5.9) imaju statističku značajnost (χ2 (df = 5) = 15.475, p = 0.009, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.116 (Dodatak 3/ D3.2.12)). Naime, razlike su najizraženije u zastupljenosti domaće svinje čijih ostataka ima znatno više u jamama u poređenju sa kulturnim slojevima iz horizonta 4. Slika 5.9: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 4 na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) S druge strane, ne postoje značajne razlike u zastupljenosti taksona po tipovima konteksta u horizontima 3 (slika 5.10), 2 (slika 5.11) i 1 (slika 5.12) (H 3 – χ2 (df = 10) = 17.187, p = 0.07, Kramerovo V = 0.115 (Dodatak 3/ D3.2.13); H 2 – χ2 (df = 5) = 5.081, p = 0.406, Kramerovo V = 0.078 (Dodatak 3/ D3.2.14); H 1 – χ2 (df = 5) = 7.670, p = 0.175, Kramerovo V = 0.085 (Dodatak 3/ D3.2.15)). 0 10 20 30 40 50 60 kulturni sloj jama % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 135 Slika 5.10: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 3 na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Slika 5.11: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 2 na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Slika 5.12: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 1 na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) 0 15 30 45 60 75 kulturni sloj jama kuća % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 0 20 40 60 kulturni sloj jama % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 0 20 40 60 80 kulturni sloj kuća % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 136 Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nivou celog nalazišta, kao i njihova zastupljenost po tipovima konteksta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik prikazana je na slikama 5.13 i 5.14. Slika 5.13: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Slika 5.14: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) 0 15 30 45 60 75 kulturni sloj jama kuća % BOP domaće goveče ovikaprini domaća svinja divlje životinje 0 20 40 60 80 k.sloj jama kuća k.sloj jama kuća stariji horizonti (4-3) mlađi horizonti (2-1) % BOP domaće goveče ovikaprini domaća svinja divlje životinje 137 Domaće goveče je najzastupljenije u svim tipovima konteksta, dok ostataka ovikaprina ima najviše u jamama, a najmanje u kućama. Domaće svinje, kao i divljih životinja ima znatno više u jamama i kućama, nego u kulturnim slojevima (slika 5.13). Ove razlike u zastupljenosti taksona po tipovima konteksta su statistički značajne (χ2 (df = 10) = 30.739, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.064 (Dodatak 3/ D3.2.16). Kada se uporedi zastupljenost različitih taksona u kulturnim slojevima primetno je da, značajno više ostataka domaćeg govečeta u njima ima u mlađim (H 2-1) horizontima, dok se tokom vremena značajno smanjuje zastupljenost domaće svinje i divljih životinja (χ2 (df = 15) = 206.153, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.144 (Dodatak 3/ D3.2.17). Razlike u zastupljenosti različitih taksona u jamama iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik, takođe su statistički značajne (χ2 (df = 10) = 20.187, p = 0.028, sa umerenim uticajem Kramerovo V = 0.298 (Dodatak 3/ D3.2.18), kao i one u kućama (χ2 (df = 5) = 32.579, p = 0.001, sa umerenim uticajem Kramerovo V = 0.344 (Dodatak 3 /D3.2.19)). Naime, u kućama iz starijih (H 4-3) horizonata ima više ostataka domaće svinje i divljih životinja, dok se u mlađim (H 2-1) horizontima njihov broj smanjuje. S druge strane, situacija je obrnuta sa ostacima domaćeg govečeta i ovikaprina; njihova brojnost se povećava (slika 5.14). Međutim, uprkos uočenim razlikama u zavisnosti od tipa konteksta, velika brojnost ostataka u kulturnim slojevima u svim horizontima, ograničava uočavanje promena u zastupljenosti različitih taksona po tipovima konteksta. Svakako, da je ključna dijahrona promena na nalazištu Pločnik – povećanje brojnosti domaćeg govečeta i smanjenje divlje faune – očigledna, i iz samih kulturnih slojeva. 5.3. DOMAĆE GOVEČE Domaće goveče je najzastupljenija vrsta u svakom horizontu na nalazištu Pločnik, i njegovi ostaci čine više od polovine ukupnog uzorka na osnovu oba parametra kvantifikacije (tabela 5.5). 138 5.3.1. Metričke karakteristike Prisustvo jedne cele metakarpalne kosti domaćeg govečeta u starijim (H 4-3) horizontima omogućilo je procenu visine grebena (prema formuli Motolsci 1970), koja je iznosila 115.6 cm. U mlađim (H 2-1) horizontima nije bilo celih kostiju na osnovu kojih bi mogla da se izračuna visina grebena domaćeg govečeta. Detaljni metrički podaci domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik prikazani su u Dodatak 2/ tabela D2.1.2, slike D2.1.1-16, 19- 27, dok su ovde prikazani najilustrativniji. Na slici 5.15 prikazani su LSI domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik. S obzirom da je kao standardna životinja korišćena ženka divljeg govečeta iz Ulerselva u Danskoj (Degerbøl, Fredskild 1970), vrednosti LSI domaćeg govečeta iz oba horizonta uglavnom imaju negativne vrednosti. Slika 5.15: LSI domaćeg govečeta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik Uočava se da su vrednosti LSI domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) horizonata malo više pomereni udesno, dok najmanje vrednosti LSI domaćeg govečeta u mlađim (H 2-1) 139 horizontima imaju okvirno raspon od -0.24 do -0.18. Najveća učestalost vrednosti LSI domaćeg govečeta u oba horizonta, okvirno ima raspon od -0.10 do -0.07, s tim što je prosečna LSI u starijim (H 4-3) horizontima bila -.0.07, a u mlađim (H 2-1) -0.09. Ovo smanjenje veličine domaćeg govečeta tokom vremana na nalazištu Pločnik statistički je značajno (t (df = 160) = 2.233, p = 0.027 (Dodatak 3/ D3.2.20), međutim, razlika između njihovih prosečnih vrednosti po horizontima (prosečna razlika (MD) = 0.02, 95% CI [0.002, 0.03]) bila je mala (eta kvadrat = 0.03). Na ovo ukazuju i poređenja dimenzija različitih skeletnih elemenata domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (Dodatak 2/ slike D2.1.2-16, 19-27), od kojih najbolji primer za ilustraciju pružaju poređenje odnosa najveće dužine glenodinog nastavka (GLP) i najveće širine glenoidne površine (BG) skapula (slika 5.16), kao i poređenje odnosa najveće lateralne dužine (GLl) i najveće medio-lateralne distalne širine (Bd) astragalusa (slika 5.17). Slika 5.16: Poređenje odnosa GLP i BG skapula domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzija prema Driesch 1976) Kod oba slučaja, primetan je izvestan stepen grupisanja, kao i da su primerci domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) horizonata neznatno veći. Međutim, s obzirom da su dimenzije različitih skeletnih elemenata domaćeg govečeta iz oba horizonta (Dodatak 2/ 40 45 50 55 60 65 0 15 30 45 60 75 90 B G (m m ) GLP (mm) H 4-3 H 2-1 140 slike D2.1.2-16, 19-27) generalno izmešane i bez nekog jasnog grupisanja, ukoliko ono i postoji verovatnije je bilo uslovljeno polom i starošću jedinki. Slika 5.17: Poređenje odnosa GLl i Bd astragalusa domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzija prema Driesch 1976) 5.3.2. Zastupljenost delova skeleta i tragovi kasapljenja Svi delovi skeleta domaćeg govečeta su prisutni, mada, određeni skeletni elementi su značajno zastupljeniji od drugih. Falange su najzastupljeniji skeletni element domaćeg govečeta i u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik, a zatim slede metakarpalne i metatarzalne kosti, astragalusi, kalkaneusi i skapule (Dodatak 1/ tabela D1.2.3). Međutim, kada se različiti skeletni elementi domaćeg govečeta grupišu u anatomske regije, i kada se njihove vrednosti DZ koriguju očekivanim brojem DZ odgovarajuće anatomske regije u skeletu cele životinje, uočavaju se izvesne razlike između horizonata na nalazištu Pločnik (slika 5.18; Dodatak 1/ tabela D1.2.4). Naime, dok stariji horizonti (H 4- 3) prikazuju relativno ujednačenu zastupljenost delova skeleta na osnovu korigovanih DZ, izuzev male zastupljenosti gornjih delova zadnjih nogu, u mlađim horizontima (H 2-1) 0 20 40 60 80 0 10 20 30 40 50 G Ll (m m ) Bd (mm) H 4-3 H 2-1 141 zastupljeno je znatno manje skeletnih elemenata lobanje s jedne, i veliki broj falangi, s druge strane. Slika 5.18: Zastupljenost anatomskih regija domaćeg govečeta na osnovu korigovanih DZ u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik Ovaj obrazac teško je objasniti razlikama u očuvanju, sakupljanju i samoj funkciji naselja. Klanje i primarno kasapljenje na nekom udaljenom mestu, mogli bi da objasne mali broj skeletnih elemenata lobanje, ali bi u ovom slučaju selekcija pri transportu mesa očekivano smanjila i broj falangi – a upravo suprotno je uočeno. Stoga, ovaj obrazac je verovatno povezan sa promenama u tipovima specifičnih konteksta u sondi, ili sa promenama aktivnosti u ovom delu naselja, pre nego sa promenama do kojih je došlo na nivou celog naselja. Tragovi kasapljenja primećeni su na 4.6% od ukupnog broja primeraka domaćeg govečeta. Tokom vremena dolazi do značajnog povećanja učestalosti ostataka sa tragovima kasapljenja (χ2 (df = 3) = 73.899, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.178 (Dodatak 3/ D3.2.21), od 0.4% u najstarijem horizontu (H 4), do 9.2% u najmlađem (H 1) (tabela 5.8), što ukazuje na intenzivnije korišćenje domaćeg govečeta. 24 16 29 77 10 89 68.5 5 3 17 82 8 97 131 0 2 4 6 8 10 12 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange ko rig ov an e D Z H 4-3 (DZ=313.5) H 2-1 (DZ=343) 142 Tabela 5.8: Zastupljenost tragova kasapljenja kod domaćeg govečeta po horizontima na nalazištu Pločnik Horizont 4 Horizont 3 Horizont 2 Horizont 1 Ukupno sa tragovima kasapljenja 3 5 23 77 108 BOP 673 337 492 838 2340 % sa tragovima kasapljenja 0.4 1.5 4.7 9.2 4.6 Najveća zastupljenost tragova kasapljenja uočena je na donjim zadnjim i donjim prednjim udovima (ukupno 55.5%), a zatim na glavi, dok ih na gornjim zadnjim udovima uopšte nema (slika 5.19, Dodatak 1/ tabela D1.2.7). Slika 5.19: Relativna zastupljenost tragova kasapljenja po anatomskim regijama kod domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik Kada su u pitanju skeletni elementi pojedinačno, najviše tragova kasapljenja ima na metakarpalnim i metatarzalnim kostima, astragalusima i centrotarzalnim kostima, a zatim na mandibulama, humerusima i pelvisima (slika 5.20, Dodatak 1/ tabela D1.2.7). Ovakva zastupljenost kratkih i dugih ureza na kostima domaćeg govečeta, ukazuje da je većina tragova kasapljenja nastala prilikom procesa dranja i dezartikulacije, kada su odbačeni skeletni elementi koji nose male količine mesa. Ostali tragovi kasapljenja nastali su prilikom procesa finije podele većih komada mesa na manje, kao i prilikom skidanja mesa sa kostiju, odnosno tokom procesa filetiranja pre ili tokom konzumacije. 0 7 14 21 28 35 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D. zadnji Falange % 143 Slika 5.20: Zastupljenost različitih sketenih elemenata domaćeg govečeta sa tragovima kasapljenja na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) 5.3.3. Starosna struktura Starost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba ustanovljena je kod ukupno 56 primeraka (13 mandibula i 43 izolovanih zuba), od kojih su 30 (osam mandibula, 22 izolovanih zuba44) iz starijih (H 4-3), a 26 (pet mandibula, 21 izolovanih zuba45) iz mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik. Smrtnost domaćeg govečeta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima prikazana je na slikama 5.21 i 5.22, dok su detaljni podaci o starosti domaćeg govečeta dati su u Dodatak 1/ tabela D1.2.8. Takođe, na slici 5.23 prikazane su krive preživljavanja domaćeg govečeta. 44 2 dP4, 1 M1, 4 M2, 15 M3 45 1 dP4, 1 M1, 3 M2, 16 M3 0 4 8 12 16 20 B O P 144 Slika 5.21: Smrtnost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Halstead 1985; videti tabelu 3.10 za dužinu trajanja stupnjeva) Slika 5.22: Smrtnost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Halstead 1985; videti tabelu 3.10 za dužinu trajanja stupnjeva) 0 2 4 6 8 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 0 2 4 6 8 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 145 Slika 5.23: Kriva preživljavanja domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-30, u mesecima) prema Halstead 1985) U starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik, tokom prvih osam meseci života smrtnost domaćeg govečeta relativno je niska. Međutim, tokom C stupnja trošenja (između 8 i 18 meseci starosti) smrtnost iznosi oko 22% (slika 5.23), što dalje ukazuje da je 18. mesec života preživelo oko 70% jedinki. Početak F stupnja trošenja, odnosno treću godinu života, doživelo je 54% jedinki, a tokom njegovog trajanja opet dolazi do povećanja smrtnosti. Zbog toga, oko 30% jedinki domaćeg govečeta doživelo je odraslo doba, dok je skoro duplo manje dočekalo starost (kraj I stupanja trošenja). U mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik čini se da je smrtnost domaćeg govečeta tokom prvih osam meseci života veća, a u odraslom dobu manja u poređenju sa starijim (H 4-3). Naime, na početku C stupnja trošenja, bilo je oko 87% jedinki starijih od osam meseci. Potom, tokom subadultnih meseci kriva preživljavanja kontinuirano opada, i početak G stupnja, odnosno odraslo doba doživelo je oko 58% jedinki domaćeg govečeta, a starost (kraj I stupnja trošenja) oko 20%. 0 20 40 60 80 100 % p re ži vl ja va nj a H 4-3 (BOP=30) H 2-1 (BOP=26) 146 Podaci o starosti domaćeg govečeta na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik, prikazani su na slici 5.24 i u Dodatak 1/ tabela D1.2.11. Slika 5.24: Relativna zastupljenost sraslih primeraka domaćeg govečeta u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik U oba horizonta, relativna zastupljenost primeraka domaćeg govečeta sa sraslim epifizama, u prvoj starosnoj kategoriji u kojoj se nalaze skeletni elementi čije epifize najranije srastaju, je velika (oko 93% u starijim (H 4-3), i oko 97% u mlađim (H 2-1). Oko 65% primeraka domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3), i oko 87% primeraka iz mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik, u ovoj drugoj starosnoj kategoriji ima srasle epifize. S druge strane, relativna zastupljenost primeraka domaćeg govečeta sa sraslim epifizama u trećoj starosnoj kategoriji, u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik, iznosi oko 86%, odnosno oko 88%. Ovo povećanje zastupljenosti primeraka domaćeg govečeta sa sraslim epifizama u trećoj starosnoj kategoriji na nalazištu Pločnik, je najverovatnije zbog tafonomskih razloga, i slabog očuvanja nesraslih primeraka, kod kojih je efekat propadanja bio izraženiji, u odnosu na one primerke koji su srasli. 0 20 40 60 80 100 I (0-18) II (18-42) III (42+) % sr as lih H 4-3 H 2-1 147 5.3.4. Polna struktura Podaci o polu domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik prikazani su u tabeli 5.9. Tabela 5.9: Odnos mužjaka i ženki domaćeg govečeta na osnovu morofoloških i metričkih karakteristika u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik Stariji (H 4-3) horizonti Mlađi (H 2-1) horizonti Ukupno starost (meseci) element mužjak ženka M:Ž mužjak ženka M:Ž mužjak ženka M:Ž 12+ pelvis 2 5 1:2.5 1 0:1 2 6 1:3 12+ (pelvis metrika) 2 3 1:1.5 2 3 1:1.5 36+ metakarpal dist. 6 0:6 4 4 1:1 4 10 1:2.5 36+ metatarzal dist. 1 4 1:4 1 0:1 1 5 1:5 UKUPNO 3 15 1:5 4 6 1:1.5 7 21 1:3 Kod osam pelvisa domaćeg govečeta bilo je moguće ustanoviti pol na osnovu njihove morfologije – šest pripadaju ženkama, a dva mužjacima. Morfološka odredba pola pelvisa proverena je i potvrđena metrički kod pet pelvisa iz starijih (H 4-3) horizonata na nalazištu Pločnik, poređenjem dužina acetabuluma uključujući ivicu (LA) (slika 5.25). Kod ženki domaćeg govečeta vrednost ove dimenzije je bila u rasponu od 72 do 74 mm, dok je kod mužjaka bila veća od 78 mm. Slika 5.25: LA pelvisa ženki (levo) i mužjaka (desno) domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzije prema Driesch 1976) 148 Na slici 5.26 prikazano je poređenje odnosa medio-lateralne (Bd) i antero- posteriorne (Dd) širine distalnih krajeva metakarpalnih, a na slici 5.27 metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih horizonata (H 2-1) na nalazištu Pločnik. Slika 5.26: Poređenje odnosa Bd i Dd metakarpalnih kostiju domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzija prema Driesch 1976) Slika 5.27: Poređenje odnosa Bd i Dd metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznaka dimenzija prema Driesch 1976) 30 32 34 36 38 55 60 65 70 75 D d (m m ) Bd (mm) H 4-3 H 2-1 31 32 33 34 55 56 57 58 59 60 D d (m m ) Bd (mm) H 4-3 H 2-1 149 U oba slučaja uočeno je jasno grupisanje prema polu, i postojanje hijatusa između grupa ženki i mužjaka domaćeg govečeta. Posebno indikativna za metričko razdvajanje mužjaka i ženki bila je medio-lateralna širina distalnih krajeva (Bd) metakarpalnih i metatarzalnih kostiju, čije su vrednosti kod ženki bile u rasponu od 57 do 62 mm (slika 5.26), odnosno od 54 do 57 mm (slika 5.27), a kod mužjaka od 69 do 73 mm (slika 5.26), odnosno preko 59 mm kod metatarzalnih kostiju (slika 5.27). Na osnovu svih polnih parametara, ustanovljeno je da su u celom uzorku, ženke tri puta brojnije od mužjaka, a posmatrano po horizontima, čini se da se brojnost ženki smanjuje tokom vremena (tabela 5.9). Naime, u starijim (H 4-3) horizontima ženke su brojnije pet, a u mlađim (H 2-1) odnos mužjaka i ženki je 1:1.5. Posebno je zanimljiv odnos mužjaka i ženki na osnovu metapodijalnih kostiju, koji ukazuje da su generalno, među jedinkama starijim od 36 meseci, ženke tri puta brojnije od mužjaka. Međutim, njihov odnos u starijim (H 4-3) horizontima bio je još i veći, ali se u mlađim (H 2-1) znatno smanjuje; i u njemu broj mužjaka i ženki starijih od 36 meseci skoro je ujednačen (1:1.3). 5.3.5. Patološke promene Patološke promene uočene su na ukupno 39 primeraka (Dodatak 1/ tabela D1.2.14), odnosno na samo 0.02% od ukupnog broja ostataka domaćeg govečeta. Ovako mala učestalost patoloških promena ukazuje na generalno zdravu populaciju (Baker, Brothwell 1980) domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik. Najveći procenat patoloških promena primećen je na prvim (41%) i trećim (20.5%) falangama, a zatim na mandibulama, pelvisima i drugim falangama (slika 5.28). Najčešći tip patoloških promena su artikulacione depresije (oko 67%) (slika 5.29), koje su uglavnom uočene na falangama (Dodatak 1/ tabela D1.2.14), a prisutne su i na skapuli, pateli, karpalnoj (2+3) i centrotarzalnoj kosti. 150 Slika 5.28: Relativna zastupljenost skeletnih elemenata domaćeg govečeta sa patološkim promenama na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Slika 5.29: Relativna zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik (AD – artikulaciona depresija, KP – koštana proliferacija, Le – lezija, Ne – nekroza, Ma – malformacija, NT – nepravilno trošenje, AGM – antemortem gubitak zuba) (BOP – broj određenih primeraka) 0 15 30 45 % BOP 0 25 50 75 AD KP Ne Le Ma NT AGZ % BOP 151 Kada su u pitanju artikulacione depresije na falangama, u literaturi su izdvojena i opisana tri tipa (Baker, Brothwell 1980:109-114). Međutim, na falangama domaćeg govečeta sa nalazišta uočena su samo dva, tip 2 depresije46 (slika 5.30), i tip 3 depresije47. Slika 5.30: Artikulaciona depresija (tip 2 prema Baker, Brothwell 1980) na proksimalnom kraju prve falange domaćeg govečeta sa nalazišta Pločnik Tip 2 je zastupljeniji (BOP = 16) u odnosu na tip 3 (BOP = 6), i većinom je uočen na prvim falangama. Češće se javlja na proksimalnim (11) nego na distalnim (3) krajevima prvih falangi, dok je kod drugih falangi uočen samo na proksimalnim zglobnim površinama. Uzroci nastanka ovih tipova artikulacionih depresija su različiti, i dok se tip 3 tumači kao rezultat osteohondroze48, tip 2 se smatra benignim stanjem koje ne izaziva hromost jer je uočen kod zdravih (savremenih) jedinki domaćeg govečeta (Thomas, Johannsen 2011:53). 46 Tip 2 – tanki usek različite dužine koji se obično javlja između proksimalnih i distalnih faseta zglobnih površina prvih i drugih falangi (Baker, Brothwell 1980). 47 Tip 3 – tanki usek različite dužine na artikulacionoj površini treće falange koji ima medio-lateralni pravac (Baker, Brothwell 1980). 48 Osteohondroza podrazumeva odlaganje ili izostanak endohondrijalne mineralizacije što uzorkuje nepravilno formiranje hrskavice zglobne površine koja s toga ne može normalno da podnese teret težine životinje (Thomas, Johansen 2011:52). 152 Drugi tipovi patoloških promena na kostima (slika 5.29) uključivali su koštane proliferacije (egzostoze), moguće nekroze koštanog tkiva, lezije i malformacije. Koštane proliferacije (odnosno formiranja novog koštanog tkiva) kao druge najbrojnije patološke promene na kostima domaćeg govečeta sa nalazišta Pločnik uočene su na dve treće falange, kalkaneusu, ulni i prvoj falangi. Razlozi njihovog nastanka mogu da budu raznovrsni, a neki od njih su na primer: razne vrste inflamacija i infekcija, mehanički stres, starost jednike, itd. (Baker, Brothwell 1980; Bartosiewicz 2013; Bartosiewicz et al. 1997). Dentalne patologije primećene su samo na dva zuba: nepravilno trošenje – kod gornjeg drugog molara (M2) mezijalni deo krune zuba istrošeniji je skoro 1 cm od distalnog; i ante mortem gubitak zuba – donji drugi stalni premolar (P2) ispao je tokom života jedinke, na šta ukazuje srasla alveola zuba. Do nepravilnog trošenja može doći usled kongenitalnog odsustva zuba ili njegovog zaživotnog gubitka u suprotnoj vilici, usled traume ili nekog upalnog procesa (Baker, Brothwell 1980:147). Kada se uporedi zastupljenost skeletnih elemenata domaćeg govečeta sa patološkim promenama iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata, uočava se da je njihova učestalost veća u mlađim (H 4-3=13 / H 2-1=26). Međutim, Hi-kvadrat test nezavisnosti (uz korekciju neprekidnosti po Jejtsu) nije pokazao značajnu razliku u zastupljenosti primeraka sa patološkim promenama po horizontima na nalazištu Pločnik (χ2 (df = 1) = 0.918, p = 0.338, fi = 0.023 (Dodatak 3/ D3.2.22). 5.4. OVCA I KOZA Posle domaćeg govečeta, ovikaprini (ovca i koza zajedno) su drugi najzastupljeniji takson u svim horizontima na Pločniku, na osnovu oba parametra kvantifikacije (tabela 5.5). Generalno, ovce su brojnije od koza više od tri puta; međutim, njihov odnos tokom vremena varira (tabela 5.10). Naime, u najstarijem (H 4) horizontu ovce su oko dva puta brojnije od koza na osnovu oba parametra kvantifikacije, dok su više od osam puta brojnije od njih u trećem (H 3) horizontu na nalazištu Pločnik. 153 Tabela 5.10: Odnos ovaca i koza po horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) O:K odnos Horizont 4 Horizont 3 Horizont 2 Horizont 1 Ukupno BOP 1.8 2.6 8.2 3 3.2 DZ 2.2 2.2 8.6 4.3 3.7 S obzirom da je samo 21% od ukupnog broja ovikaprina određeno do vrste, ove procene odnosa ovaca i koza na nalazištu Pločnik treba prihvatiti sa određenom dozom rezerve. Međutim, ipak ne treba gubiti iz vida da su ovce generalno brojnije od koza, i da verovatno većina neodređenih primeraka ovikaprina pripada njima, posebno kada su prilikom intrepretacije zbog povećanja veličine uzorka njihovi ostaci tretirani zajedno. 5.4.1. Metričke karakteristike Na osnovu najveće dužine sedam celih kostiju ovaca (prema formuli Teichert 1975), izračunate su njihove visine grebena po horizontima na nalazištu Pločnik (tabela 5.11). Prosečna visina grebena u starijim (H 4-3) horizontima iznosila je 54 cm, dok je u mlađim (H 2-1) bila za nijansu manja i iznosila 53.3 cm. Ova razlika u prosečnoj visini grebana ovaca, međutim, nema nikakvu statističku značajnost (prosečna razlika (MD) = 0.7, 95% CI [-4.6, 6], t (df = 5) = 0.339, p = 0.748, eta kvadrat = 0.02) (Dodatak 3/ D3.2.23). Tabela 5.11: Visina grebena ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (GL = najveća dužina) Horizont Vrsta Element GL (mm) Visina grebena (cm) 4 ovca humerus 125.8 53.8 4 ovca metakarpal 105.3 51.5 3 ovca metakarpal 115.9 56.7 stariji horizonti (H 4-3) prosečna 54 2 ovca metatarzal 110.1 50 2 ovca kalkaneus 49.1 56 2 ovca kalkaneus 45.7 52.1 1 ovca kalkaneus 48.3 55.1 mlađi horizonti (H 2-1) prosečna 53.3 Međutim, ovo ne isključuje promene u proporcijama tela ovaca, zbog čega su upoređene dimenzije različitih skeletnih elemenata (Dodatak 2/ slike D2.2.2-7, 9-12, 16- 154 20). Rezultati ovih poređenja međutim, nisu bili dovoljno jasni prvenstveno zbog malih uzoraka. Prilikom poređenja odnosa medio-lateralne (Bd) i antero-posteriorne (Dd) širine distalog dela tibija ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata (slika 5.31), uočeno je da ne dolazi do preklapanja njihovih dimenzija već da se jasno grupišu, kao i da su tibije ovaca iz mlađih (H 2-1) horizonata manjih dimenzija u odnosu na one iz starijih. Slika 5.31: Poređenje odnosa Bd i Dd tibija ovaca i koza iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (Ovis – ovca, Capra – koza) Međutim, prilikom poređenja odnosa medio-lateralne (Bp) i antero-posteriorne (Dp) širine proksimalnog dela radijusa, nije uočeno nikakvo jasno grupisanje, već se dimenzije radijusa ovaca iz oba horizonta preklapaju, odnosno izmešane su (slika 5.32). Kako bi se dobila jasnija slika o tome da li ipak dolazi do promena u dimenzijama ovaca tokom vremana, upoređene su njihove LSI po horizontima (slika 5.33, Dodatak 2/ tabela D2.2.3 i slika D2.2.1). S obzirom da je za standardnu životinju uzeta ženka muflona iz Irana (Uerpman 1979), LSI ovaca iz oba horizonta imaju negativne vrednosti, s tim što su vrednosti iz starijih (H 4-3) malo više pomerene udesno (jer su jedinke veće). Najveća učestalost distribucije LSI i njena prosečna vrednost u starijim (H 4-3) horizontima pada na -0.07, a u mlađim (H 2-1) na -0.09. Ove uočene razlike LSI ovaca su statistički značajne (t (df = 56) = 2.27, p = 0.03 (Dodatak 3/ D3.2.24)); dok je razlika između njihovih prosečnih 16 18 20 22 24 26 17 19 21 23 25 27 D d (m m ) Bd (mm) Capra H 4-3 Ovis H 3-4 Capra H 2-1 Ovis H 2-1 155 vrednosti po horizontima (prosečna razlika (MD) = 0.02, 95% CI [0.002, 0.04]) umerena (eta kvadrat =0.08). Slika 5.32: Poređenje odnosa Bp i Dp radijusa ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (Ovis – ovca) Slika 5.33: LSI ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik 10 11 12 13 14 15 20 22 24 26 28 30 D p (m m ) Bp (mm) Ovis H 4-3 Ovis H 2-1 156 Kada su u pitanju koze, nije bilo nijedne očuvane cele kosti na osnovu čije dužine bi mogla da se utvrdi njihova visina grebena (prema formuli Schramm 1976). Poređenje medio-lateralne (Bd) i antero-posteriorne (Dd) širine distalnog dela četiri tibije (slika 5.31) ukazalo je na postojanje dve grupe koza koje su mogle da budu uslovljene polom ili starošću jedinki. Tibije većih dimenzija verovatno pripadaju jarčevima, a manjih dimenzija kozama, ili ako je grupisanje uslovljeno starošću – starijim i mlađim jedinkama. Međutim, s obzirom na veoma malu veličinu uzorka, ovo grupisanje svakako treba uzeti sa velikom dozom rezerve. Na slici 5.34 prikazane su vrednosti LSI koza iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (Dodatak 2/ tabela D2.2.4). Ovi uzorci su isuviše mali za bilo kakve zaključke; jedino se može konstatovati da se vrednosti LSI koza iz mlađih (H 2-1) horizonata, nalaze u rasponu distribucije vrednosti LSI koza iz starijih (H 4-3). Slika 5.34: LSI koza iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik 5.4.2. Zastupljenost delova skeleta i tragovi kasapljenja U oba horizonta, delovi glave ovikaprina zastupljeni su u velikom broju, u odnosu na skeletne elemente drugih anatomskih regija. Ovo je posebno naglašeno tokom starijih (H 4-3) horizonata, dok su u mlađim (H 2-1) delovi glave neznatno zastupljeniji od donjih zadnjih delova nogu (slika 5.35, Dodatak 1/ tabele D1.2.3 i D1.2.5). 157 Slika 5.35: Zastupljenost anatomskih regija ovikaprina na osnovu korigovanih DZ u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik Falange, karpalne i tarzalne kosti ovikaprina retko su zastupljene (Dodatak 1/ tabela D1.2.3), što je verovatno posledica ručnog načina sakupljanja. Izuzev naglašenog smanjenja zastupljenosti delova lobanje i povećanja zastupljenosti donjih delova zadnjih nogu (pre svega tibija i metatarzalnih kostiju) ovikaprina u mlađim (H 2-1) horizontima, relativna zastupljenost ostalih anatomskih regija u skeletu ovikarpina malo se menjala tokom vremena na nalazištu Pločnik. Tragovi kasapljenja retki su na ostacima ovikaprina. Primećeni su na samo šest primeraka ovikaprina iz mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik; – na tri radijusa, dva pelvisa i jednom aksisu. U pitanju su dugi i kratki urezi koji su nastali tokom procesa filetiranja, odnosno prilikom skidanja mesa sa kostiju pre ili tokom konzumacije. 5.4.3. Starosna struktura Starost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba ustanovljena je kod ukupno 43 primeraka (31 mandibule i 12 izolovanih zuba), od kojih su 29 (24 mandibule, pet izolovanih zuba (M3)) iz starijih (H 4-3), a 14 (sedam mandibula, sedam izolovanih zuba (M3)) iz mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik. Od ukupnog broja (43) primeraka 41 5 18 26 3 21 2 16 5 19 44 6 53 4 0 2 4 6 8 10 12 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange ko rig ov an eD Z H 4-3 (DZ=116) H 2-1 (DZ=147) 158 ovikaprina koji su stavljeni u Pejnove stupnjeve trošenja (Payne 1973), za 11 je ustanovljeno da pripadaju ovcama, a devet kozama, dok kod preostalih primeraka nije bilo moguće odrediti vrstu. Detaljni podaci o starosti ovikaprina na nalazištu Pločnik dati su u Dodatak 1/ tabela D1.2.9, dok je njihova smrtnost u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima prikazana na slikama 5.36 i 5.37. Slika 5.36: Smrtnost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) Slika 5.37: Smrtnost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) 0 2 4 6 8 10 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 0 2 4 6 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 159 Na slikama 5.38 i 5.39, prikazana je odvojeno smrtnost ovaca i koza na nalazištu Pločnik, bez obzira na malu veličinu uzoraka. Međutim, upravo iz ovog razloga, interpretacija njihove smrtnosti, kao i ovikaprina iz mlađih (H 2-1) horizonata, uzeta je sa izvesnom dozom rezerve. Slika 5.38: Smrtnost ovaca na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) Slika 5.39: Smrtnost koza na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) 0 1 2 3 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 0 1 2 3 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 160 Na slici 5.40 prikazane su krive preživljavanja ovikaprina za sve horizonte zajedno, zatim odvojeno za starije (H 4-3) i mlađe (H 2-1) horizonte, kao i pojedinačne krive preživljavanja ovaca i koza na nalazištu Pločnik. Slika 5.40: Kriva preživljavanja ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (O/C – ovikaprini, Ovis – ovca, Capra – koza, BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (u mesecima) prema Payne 1973) Generalno, tokom prvih šest meseci života zajednička kriva preživljavanja ovikaprina (slika 5.40) ukazuje na njihovu malu smrtnost na nalazištu Pločnik. Potom, kriva izraženije pada tokom trajanja C stupnja trošenja (u periodu između 6 i 12 meseci starosti), i na početku D stupnja trošenja, stopa preživljavanja ovikaprina iznosi oko 72%. Najveći pad ima u periodu između treće i šeste godine života, kada stopa preživljavanja sa 67.5% (na kraju E stupnja trošenja) pada na samo 17.5% (na početku H stupnja trošenja). Zapravo, samo 17.5% ovikaprina preživelo je šestu, a samo oko 5% osmu godinu života. Pojedinačne krive ovaca i koza na nalazištu Pločnik, ukazuju na izvesne razlike u stopi njihovog preživljavanja. Generalno posmatrano, kriva ovaca ima sličniji oblik zajedničkoj krivi preživljavanja ovikaprina nego ona od koza. Međutim, ovo nije iznenađujuće, s obzirom da su ovce brojnije od koza, zajednička kriva više odražava njihovo preživljavanje. Ono po čemu se pojedinačne krive ovaca i koza međusobno 0 20 40 60 80 100 0 2 6 12 24 36 48 72 96 % p re ži ve lih O/C H 4-3 (BOP=29) O/C H 2-1 (BOP=14) O/C ukupno (BOP=43) Ovis (BOP=11) Capra (BOP=9) 161 razlikuju, na prvom mestu je stopa preživljavanja jedinki starijih od tri godine, koja kod ovaca iznosi oko 73%, a kod koza oko 56%. Drugim rečima, smrtnost koza tokom prve tri godine života bila je znatno veća nego kod ovaca. Inače, ovce su i duže držane u životu na nalazištu Pločnik. Naime, procenat ovaca koje su preživele kraj stupnja G, odnosno, koje su starije od šest godina, iznosi čak 36.4%, za razliku od koza čije su najstarije jedinke klane upravo tokom G stupnja trošenja (između 48 i 72 meseci starosti). Posmatrano po horizontima, u starijem (H 4-3), tokom prve tri godine života, zaklano je oko 50% ovikaprina; njihova smrtnost posebno je visoka (oko 32%) tokom C stupnja trošenja, odnosno između 6 i 12 meseci starosti (slika 5.40). Do novog većeg pada krive preživljavanja, dolazi posle treće godine života (na početku F stupnja trošenja) kada sa oko 48% preživelih, ona pada na samo 6.8% ovikaprina koji su preživeli šestu godinu života (početak H stupnja strošenja). U mlađim (H 2-1) horizontima, smanjenje juvenilne smrtnosti do gotovo nepostojeće (slika 5.40), može se sasvim sigurno objasniti malim uzorkom (BOP= 14). Čini se da je stopa preživljavanja ovikaprina posle šeste godine života bila veća u njima nego u starijim (H 4-3) horizontima (6.8%), jer je u mlađim (H 2-1) oko 39% ovikaprina bilo starije od šest godina, a oko 7% starije od osam. Podaci o starosti ovikaprina na osnovu stepena sraslosti epifiza u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik, prikazani su na slici 5.41, i u Dodatak 1/ tabela D1.2.13. Slika 5.41: Relativna zastupljenost sraslih primeraka ovikaprina u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik 0 20 40 60 80 100 ABC (0-12) DE (12-36) F/G (36/48+) % sr as lih H 4-3 H 2-1 162 Relativna zastupljenost primeraka ovikaprina sa sraslim epifizama u prvoj starosnoj kategoriji, u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik iznosi oko 86%, a u mlađim (H 2-1) oko 80%. U drugoj starosnoj kategoriji, oko 60% primeraka iz starijih (H 4-3) horizonata ima srasle epifize, a oko 67% iz mlađih (H 2-1). U trećoj starosnoj kategoriji, gde se nalaze skeletni elementi čije epifize najkasnije srastaju, posle treće, odnosno, četvrte godine života, iz mlađih (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik, oko 60% primeraka ovikaprina je bilo sa sraslim epifizama, dok iz starijih (H 4-3), svi primerci imaju srasle epifize. U ovoj trećoj starosnoj kategoriji, u oba horizonta, ima generalno, veoma malo očuvanih primeraka ovikaprina, zbog tafonomskih razloga. 5.4.4. Polna struktura Odnos mužjaka i ženki u stadu koza na nalazištu Pločnik nije bilo moguće ustanoviti, dok su podaci o polnoj strukturi ovaca prikazani u tabeli 5.12. Tabela 5.12: Odnos mužjaka i ženki ovaca na osnovu morfo-metričkih karakteristika u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Ukupno starost (meseci) element mužjak ženka M:Ž mužjak ženka M:Ž mužjak ženka M:Ž rogovi 3 1 3:1 3 1 3:1 6+ pelvis 1 1:0 1 0 1:0 24+ metakarpal dist. 3 0:3 1 2 1:2 1 5 1:5 Ukupno 3 4 1:1.3 2 2 1:1 5 6 1:1.2 Na osnovu morfoloških karakteristika pelvisa, za jedan iz mlađih (H 2-1) horizonata ustanovljeno je da pripada mužjaku. Na osnovu odnosa oro-aboralnog i medio-lateralnog prečnika rogova ovaca iz starijih (H 4-3) horizonata (slika 5.42) uočeno je njihovo grupisanje i jasan hijatus između grupa. Pretpostavljeno je da tri šira i masivnija roga najverovatnije pripadaju mužjacima (raspon OA prečnika 54-60 mm, a ML prečnika 36-40 mm), a jedan, uži (OA prečnik 44.8 mm, ML prečnik 27.8 mm) ženki ovce. Međutim, zbog male veličine uzorka, ne može se skroz isključiti i mogućnost da uočeno grupisanje ukazuje na postojanje dve različite rase ovaca u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločniku. 163 Slika 5.42: Poređenje oro-aboralnog i medio-lateralnog prečnika ovaca iz starijih (H 4-3) horizonata na nalazištu Pločnik Utvrđivanje pola kod ovaca na nalazištu Pločnik pokušano je i na osnovu metričkih karakteristika, odnosno na osnovu razlika u dimenzijama distalnih krajeva metakarpalnih kostiju (slika 5.43), dok poređenje dimenzija distalnih krajeva metatarzalnih kostiju nije bilo moguće zbog male veličine uzorka. Slika 5.43: Poređenje odnosa Bd i Dd metakarpalnih kostiju ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (oznake mera prema Driesch 1976) 26 30 34 38 42 44 46 48 50 52 54 56 58 60 62 M ed io -la te ra ln i p rč ni k (m m ) Oro-aboralni prečnik (mm) mužjak ženka 13 13.5 14 14.5 15 21 22 23 24 D d (m m ) Bd (mm) H 4-3 H 2-1 164 Poređenjem odnosa medio-lateralne (Bd) i antero-posteriorne (Dd) širine distalnih krajeva metakarpalnih kostiju ovaca, uočeno je postojanje dve grupe sa hijatusom između njih. Za grupu manjih metakarpalnih kostiju ovaca, čije su vrednosti Bd bile u rasponu od 21 do 22 cm, pretpostavljeno je da pripadaju ženkama, dok je za veće metakarpalne kosti, sa vrednostima Bd preko 23 cm, pretpostavljeno da potiču od mužjaka. Zanimljivo je da su na osnovu metakarpalnih kostiju koje pripadaju jedinkama starijim od dve godine, ženke generalno, pet puta brojnije od mužjaka na nalazištu Pločnik (tabela 5.12). Međutim, s obzirom na veličinu uzorka ove podatke treba uzeti sa izvesnom dozom rezerve. U svakom slučaju, na osnovu svih morfo-metričkih karakteristika, čini se da je odnos mužjaka i ženki ujednačen, tokom starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (tabela 5.12). 5.4.5. Patološke promene Populacije ovaca i koza na nalazištu Pločnik bile su generalno dobrog zdrastvenog statusa, o čemu svedoči mali broj skeletnih elemenata sa patološkim promena. Naime, patološke promene uočene su na deset primeraka (Dodatak 1/ tabela D1.2.15), odnosno na samo 0.02% od ukupnog broja ostataka ovikaprina. Izuzev jednog roga koze na kome su primećene dve kružne depresije (udubljenja) na oralnoj i aboralnoj strani baze roga – verovatno zbog resorpcije kalcijuma usled nutritivnog ili laktativnog stresa (Albarella 1995), kao i jednog femura ovikaprina sa malformacijom lateralnog kondilusa, sve ostale patološke promene su dentalne. Nepravilno trošenje sa više ili manje istrošenim mezijalnim ili distalnim delovima krune zuba je najzastupljeniji tip patoloških promena kod ovikaprina sa nalazišta Pločnik. Do nepravilnog trošenja moglo je doći usled kongenitalnog odsustva zuba ili njegovog zaživotnog gubitka u suprotnoj vilici, zatim usled traume ili nekog upalnog procesa (Baker, Brothwell 1980:147). Ono je uočeno kod tri donja stalna četvrta premolara (P4), zatim na donjem mlečnom četvrtom premolaru (dP4) i donjem prvom molaru (M1) (Dodatak 1/ tabela D1.2.15). Takođe, u jednoj vilici koze mezijalni deo donjeg stalnog četvrtog premolara (P4) rotiran je ka lingvalnoj strani. Takođe, na njoj su vidljivi i tragovi zapaljenskog procesa (apscesa) na 165 površini ispod i između distalnog dela alveole četvrtog stralnog premolara (P4) i mezijalnog dela alveole prvog molara (M1). Kod dve mandibule ovikaprina prisutne su kongenitalne morfološke varijacije u vidu duplog foramen mentale (slika 5.44). Slika 5.44: Fragment desne mandibule ovikaprina sa kongenitalnom morofološkom varijacijom (dupli foramen mentale) na nalazištu Pločnik Izuzev jedne patološke promene na mandibuli ovce iz mlađih horizonata (H 2-1), sve ostale patološke promene uočene su na primercima ovikaprina iz starijih horizonata (H 4-3). Hi-kvadrat test nezavisnosti (uz korekciju neprekidnosti po Jejtsu) pokazao je statistički značajnu razliku u zastupljenosti primeraka sa patološkim promenama po horizontima na nalazištu Pločnik (χ2 (df = 1) = 5.655, p = 0.017, fi = -0.108 (Dodatak 3/ D3.2.25)). Međutim, s obzirom da je jačina uticaja mala (fi= -0.108), ovo smanjenje zastupljenosti skeletnih elemenata ovikaprina sa patološkim promena tokom vremena nema praktičnu značajnost. 166 5.5. DOMAĆA SVINJA Domaća svinja treća je najzastupljenija vrsta u svim horizontima na Pločniku na osnovu oba parametra kvantifikacije, s tim da su njeni ostaci znatno brojniji u starijim (H 4- 3) horizontima (tabela 5.5). 5.5.1. Metričke karakteristike Metrički podaci za domaću svinju na nalazištu Pločnik generalno su malobrojni. Podaci o svim merenim skeletnim elementima domaće svinje prikazani su u Dodatak 2/ slike D2.3.1-6, 9-18. Oni su korišćeni za razdvajanje mužjaka i ženki, i da bi se utvrdilo da li se veličina domaće svinje menjala tokom vremena na Pločniku. S obzirom na malu veličinu uzorka, korišćena je metoda LSI (slika 5.45). Ona je omogućila da se dimenzije različitih skeletnih elemenata uporede sa odgovarajućim dimenzijama standardne životinje i predstave na jednoj skali (Dodatak 2/ tabela D2.3.2, slika D2.3.1). Kao standardna životinja korišćena je ženka divlje svinje iz Mađarskog poljoprivrednog muzeja (prema Russell 1993:140). Slika 5.45: LSI domaćih svinja iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik 167 Sve vrednosti LSI domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata pomerene su ulevo od standardne životinje (nula na x-osi), i imaju negativne vrednosti (Dodatak 2/ tabela D2.3.2). Distribucije vrednosti LSI iz oba horizonta su normalne; u starijim (H 4-3) horizontima vrednosti LSI imaju raspon od -0.25 do 0, a vrednosti LSI iz mlađih (H 2-1) se takođe, nalaze u ovom rasponu, tačnije od -0.23 do -0.07. Prosečna vrednost LSI domaćih svinja u starijim (H 4-3) horizontima bila je -0.12, a u mlađim (H 2-1) -0.15. Međutim, s obzirom da nema značajnih razlika (Dodatak 3/ D3.2.26) u prosečnim vrednostima LSI domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata (prosečna razlika (MD) = 0.03, 95% CI [-0.008, 0.06], t (42) = 1.557, p = 0.127, eta kvadrat = 0.05), zaključeno je da se veličina domaće svinje nije menjala tokom vremena na nalazištu Pločnik. 5.5.2. Zastupljenost delova skeleta i tragovi kasapljenja Zastupljenost delova skeleta domaće svinje ne pokazuje gotovo nikakve promene tokom starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik (slika 5.46, Dodatak 1/ tabele D1.2.3 i D1.2.6). Slika 5.46: Zastupljenost anatomskih regija domaće svinje na osnovu korigovanih DZ u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik 28 7 11 18.5 2 10.5 3 11 3 5 9.5 1 6.5 0.5 0 2 4 6 8 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange ko rig ov an eD Z H 4-3 (DZ=80) H 2-1 (DZ=36.5) 168 Delovi glave domaće svinje zastupljeni su u velikom broju u oba horizonta na nalazištu Pločnik, naročito u starijem (H 4-3). Takođe, gornji delovi prednjih nogu imaju veću učestalost u odnosu na ostale anatomske regije. Velika zastupljenost ovih anatomskih regija domaće svinje prvenstveno je tafonomske prirode; njih čine skeletni elementi koji imaju veću gustinu i tvrdoću (kao na primer mandibule) usled čega se češće očuvaju. Mali broj falangi, karpalnih i tarzalnih kostiju domaće svinje (Dodatak 1/ tabela D1.2.3) najverovatnije je uzrokovan ručnim načinom sakupljanja na nalazištu Pločnik. Tragovi kasapljenja primećeni su na samo pet primeraka domaće svinje. Dugi urezi nastali prilikom dranja kože uočeni su na lateralnim stranama mandibula. Kratki i dugi urezi nastali prilikom filetiranja prisutni su na humerusu, radijusu i ulni. 5.5.3. Starosna struktura Na nalazištu Pločnik, starost na osnovu izbijanja i trošenja zuba ustanovljena je kod ukupno 28 primeraka (25 mandibula i tri izolovana zuba) domaće svinje, od kojih su 18 (17 mandibula, jedan izolovani zub (M1)) iz starijih (H 4-3), a deset (osam mandibula, dva izolovana zuba (dP4, M3) iz mlađih (H 2-1) horizonata. Smrtnost domaće svinje na nalazištu Pločnik po horizontima, na osnovu izbijanja i trošenja zuba prikazana je na slici 5.47 i 5.48, dok su krive preživljavanja prikazane na slici 5.49 (detaljni podaci o starosti domaće svinje sa nalazišta Pločnik dati su u Dodatak 1/ tabela D1.2.10). Kako bi se uočio opšti trend preživljavanja domaće svinje na nalazištu Pločnik, s obzirom da su uzorci po horizontima male veličine, napravljena je i jedna zajednička dentalna kriva (slika 5.49). Ona ukazuje na malu smrtnost jedinki tokom prvih sedam meseci života, i na visoku stopu preživljavanja na početku C stupnja trošenja, oko 88%. Potom, stopa preživljavanja domaće svinje sve više opada, i na početku E stupnja trošenja iznosi samo 28.6 %, što ukazuje da je smrtnost domaće svinje bila najveća između 7. i 21. meseca života (C i D stupnjevi trošenja), a naročito između 7. i 14. (oko 45%). Stopa preživljavanja posle E stupnja trošenja nastavlja da opada, i na kraju stupnja F iznosi 0%, što ukazuje da na nalazištu Pločnik nema domaćih svinja starijih od tri godine. 169 Slika 5.47: Smrtnost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Hambleton 1999; videti tabelu 3.11 za dužinu trajanja stupnjeva) Slika 5.48: Smrtnost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Hambleton 1999; videti tabelu 3.11 za dužinu trajanja stupnjeva) 0 2 4 6 8 10 12 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 0 1 2 3 4 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 170 Slika 5.49: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-27, u mesecima) prema Hambleton 1999) Ne gubeći iz vida da su pojedinačni uzorci iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik male veličine i da njihovu interpretaciju treba prihvatiti sa određenom dozom rezerve, njihovim upoređivanjem uočene su izvesne razlike u stopama smrtnosti, odnosno u stopama preživljavanja domaće svinje (slika 5.47-5.49). Naime, u starijim (H 4-3) horizontima, smrtnost domaće svinje bila je najveća (oko 61%) tokom C stupnja trošenja, između 7. i 14. meseca života, dok je u mlađim (H 2-1) horizontima bila tokom E i F stupnjeva trošenja (oko 50%), odnosno između 21.i 36. meseca života. Stopa preživljavanja tokom prvih sedam meseci života, u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik, bila je manja nego u starijim (H 4-3), i na početku C stupnja trošenja iznosila je oko 76%, nasuprot 94.5%. S druge strane, stopa preživljavanja domaće svinje na početku F stupnja trošenja (oko 27. meseca života) u mlađim (H 2-1) horizontima bila je veća, i iznosila je 30%, nasuprot 0% u starijim (H 4-3). Podaci o starosti domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza prikazani su na slici 5.50 i u Dodatak 1/ tabela D1.2.12. 0 20 40 60 80 100 % p re ži vl ja va nj a H 4-3 (BOP=18) H 2-1 (BOP=10) Ukupno (BOP=28) 171 Slika 5.50: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (BOP – broj određenih primeraka) Krive preživljavanja na osnovu stepena sraslosti epifiza, čije vrednosti zapravo predstavljaju procenat sraslih primeraka u okviru određene starosne grupe, iz starijih (H 4- 3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik, veoma su slične, bez obzira na malu veličinu uzorka. Generalno, ukazuju na nešto kasnije klanje domaće svinje u poređenju sa dentalnim krivama preživljavanja. Naime, obe krive pokazuju da je procenat skeletnih elemenata sa sraslim epifizama u prvoj starosnoj kategoriji visok; naime, oko 91% domaćih svinja iz starijih (H 4-3), i oko 87% iz mlađih (H 2-1) horizonata, preživelo je vreme njihovog srastanja koje se dešava oko 12. meseca života, odnosno starije je od godinu dana. Klanje domaćih svinja u oba horizonta na nalazištu Pločnik, u najvećoj meri odvijalo se posle prve i druge godine života. Na osnovu ovih podataka, čini se da nema jedinki starijih od tri godine, što je u saglasnosti sa dentalnim podacima. 5.5.4. Polna struktura Pol domaće svinje ustanovljen je na osnovu morfologije očnjaka, i na osnovu metričkih podataka, odnosno na osnovu razlika u dimenzijama određenih mlečnih i stalnih 0 20 40 60 80 100 0 12 24 36 % sr as lih H 4-3 (BOP=41) H 2-1 (BOP=21) 172 zuba (dP4, M1, M2 i M3).49 Podaci o polu domaće svinje na nalazištu Pločnik prikazani su u tabeli 5.13. Tabela 5.13: Odnos mužjaka i ženki domaće svinje na osnovu morfoloških i metričkih karakteristika određenih zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Ukupno starost (meseci) zub mužjak ženka M:Ž mužjak ženka M:Ž mužjak ženka M:Ž 12 + C 2 16 1:8 1 5 1:5 3 21 1:7 < 12 dP4 2 6 1:3 1 1:0 3 6 1:2 6-17 M1 2 3 1:1.5 1 3 1:3 3 6 1:2 12-17 M2 7 2 3.5:1 2 0:2 7 4 1.8:1 22 + M3 6 0:6 2 0:2 0 8 0:8 UKUPNO 13 33 1:2.5 3 12 1:4 16 45 1:2.8 Generalno posmatrano, ženke su skoro tri puta brojnije od mužjaka, s tim što se njihova brojnost na nalazištu Pločnik tokom vremena povećava, ako se svi polni parametri posmatraju zajedno. Na osnovu morfologije očnjaka, u starijim horizontima (H 4-3) ženke su osam puta brojnije od mužjaka, a u mlađim (H 2-1) pet puta. Kada je u pitanju odredba pola na osnovu metričkih karakteristika zuba, odnos mužjaka i ženki varira u zavisnosti od tipa zuba (tabela 5.13, slike 5.51-5.53, Dodatak 2/ slike D2.3.2-6, 9-12). Poređenjem dimenzija donjeg četvrtog mlečnog premolara (dP4) uočeno je postojanje dve odvojene grupe sa jasnim hijatusom između njih (slike 5.51, Dodatak 2/ slike D2.3.3), i na osnovu ovog zuba odnos mužjaka i ženki je 1:2. Poređenje dimenzija gornjeg drugog molara (M2) (slika 5.52), ukazalo je na postojanje dve grupe sa jasnim hijatusom između njih. Manju grupu čine ženke i dužina M2 kod njih kreće se u rasponu od 15 do 17 mm, dok je dužina veće grupe mužjaka raspona od 18 do 20 mm. Zanimljivo je da su jedino na osnovu poređenja dimenzija ovog zuba (tabela 5.13, slika 5.52), koji pripada jedinkama starosti između 12 i 17 meseci (Silver 1969), mužjaci skoro dva puta brojniji od ženki iste starosne dobi. 49 Odredbu pola na osnovu metričkih karakteristika zuba treba uzeti sa dozom rezerve, budući da se radi o malim uzorcima. 173 Slika 5.51: Poređenje dužine i širine dP4 domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Slika 5.52: Poređenje dužine i širine M2 domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Poređenje dimenzija gornjeg trećeg molara (M3) domaće svinje nije ukazalo na postojanje dve odvojene grupe (slike 5.53, i Dodatak 2/ slika D2.3.12). S obzirom da se u centru njihovog rasprostiranja nalazi M3 jedinke domaće svinje, za koju je na osnovu 7 7.5 8 8.5 9 15 16 17 18 19 šir in a d P 4 (m m ) dužina dP4 (mm) H 4-3 ženke H 4-3 H 2-1 14 15 16 17 18 14 15 16 17 18 19 20 21 22 šir in a M 2 (m m ) dužina M2 (mm) H 4-3 ženke H 4-3 H 2-1 174 morfologije očnjaka ustanovljeno da pripada ženki, pretpostavljeno je da i svi ostali zubi najverovatnije pripadaju ženkama. Zanimljivo je da su sve ove jedinke domaće svinje starije od dve godine (Silver 1969), a s obzirom da su najverovatnije ženskog pola ostavljane su duže u životu zbog razmnožavanja. Slika 5.53: Poređenje dužine i širine M3 domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik 5.5.5. Patološke promene Populacija domaće svinje na nalazištu Pločnik bila je generalno zdrava. Samo na jednom primerku domaće svinje uočena je patološka promena. Naime, donji treći molar (M3) rotiran je tako da je njegov mezijalni deo blago okrenut ka bukalnoj, a distalni ka lingvalnoj strani mandibule. 14 15 16 17 18 19 20 0 5 10 15 20 25 30 35 šir in a M 3 (m m ) dužina M3 (mm) H 4-3 ženke H 4-3 H 2-1 175 POGLAVLJE 6 – BUBANJ: REZULTATI U ovom poglavlju detaljno su predstavljeni rezultati arheozoološke analize materijala sa nalazišta Bubanj. Dobijeni rezultati najpre su sagledani po tipovima konteksta (kulturni sloj, otpadna jama, otpadna jama (sekundarno), ritualna jama, kuća), a zatim i dijahrono – po horizontima (fazama) (H 1 (najstariji) – H 3 (najmlađi)). 6.1. Tafonomske karakteristike ostataka faune Zastupljenost skeletnih elemenata sa tragovima različitih tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj prikazana je u tabeli 6.1 i slici 6.1. Tabela 6.1: Tragovi tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Glodanje Gorenje Kasapljenje kulturni sloj BOP 161 14 17 % 8.5 0.7 0.9 otpadna jama BOP 49 8 23 % 18.4 3 8.6 otpadna jama (s) BOP 99 7 35 % 21.8 1.5 7.7 ritualna jama BOP 3 40 % 3.1 41.7 UKUPNO BOP 312 69 75 % 11.5 2.5 2.8 Generalno, u faunalnom uzorku sa nalazišta Bubanj, najbrojniji su primerci sa tragovima glodanja (11.5%), dok gorelih, kao i onih sa tragovima kasapljenja ima 2.5%, odnosno 2.8%. Posmatrano po tipovima konteksta, relativna zastupljenost oglodanih primeraka najveća je u kontekstima koji su sekundarno korišćeni kao otpadne jame (21.8%), dok je primeraka sa tragovima kasapljenja najviše bilo u otpadnim jamama (8.6%). S druge strane, u ritualnim jamama bilo je najmanje oglodanih primeraka (3.1%), dok onih sa tragovima kasapljenja uopšte nije ni bilo. Ove razlike u zastupljenosti oglodanih primeraka, kao i onih sa tragovima kasapljenja, po tipovima konteksta statistički su značajne (glodanje – χ2 (df = 3) = 82.698, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.175 (Dodatak 3/ D3.3.1); kasapljenje – χ2 (df = 3) = 102.432, p = 0.001, sa malim 176 uticajem Kramerovo V = 0.194 (Dodatak 3/ D3.3.3)). Takođe, gorelih primeraka bilo je značajno više u ritualnim jamama nego u ostalim tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (χ2 (df = 3) = 485.514, p = 0.001, sa umerenim uticajem Kramerovo V = 0.423 (Dodatak 3/ D3.3.2)). Naime, čak 41.7% primeraka iz ritualnih jama bilo je u kontaktu sa vatrom, a najmanje, svega 0.7%, bilo je u kulturnim slojevima. Slika 6.1: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Faunalni uzorci iz četiri otpadne jame, koji su bili dovoljno veliki za međusobno upoređivanje (Dodatak 1/ tabela D1.3.1, i slika D1.3.1), imali su uglavnom slične tafonomske karakteristike. Naime, izuzev razlike u zastupljenosti oglodanih primeraka koja je na granici statističke značajnosti (χ2 (df = 3) = 8.068, p = 0.045, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.195 (Dodatak 3/ D3.3.4)), među njima nije uočena značajna razlika u brojnosti gorelih primeraka (χ2 (df = 3) = 1.180, p = 0.758, Kramerovo V = 0.074 (Dodatak 3/ D3.3.5)), kao i onih sa tragovima kasapljenja (χ2 (df = 3) = 4.902, p = 0.179, Kramerovo V = 0.152 (Dodatak 3/ D3.3.6)). Takođe, i međusobno poređenje uzoraka iz konteksta koji su sekundarno korišćeni kao otpadne jame (Dodatak 1/ tabela D1.3.1, i slika D1.3.1), nije ukazalo na značajne razlike u zastupljenosti oglodanih (χ2 (df = 1) = 0.773, p = 0.379, Fi = 0.049 (Dodatak 3/ D3.3.7)), gorelih (χ2 (df = 1) = 0, p = 1, Fi = 0.001 (Dodatak 3/ D3.3.8)), 0 15 30 45 glodanje gorenje kasapljenje % BOP kulturni sloj otpadna jama otpadna jama (s) ritualna jama 177 kao i primeraka sa tragovima kasapljenja (χ2 (df = 1) = 0.621, p = 0.299, Fi = 0.049 (Dodatak 3/ D3.3.9)) u njima. Zapravo, jedino kod faunalnih uzoraka iz ritualnih jama (Dodatak 1/ tabela D1.3.1, i slika D1.3.1), primećene su statistički značajne razlike u zastupljenosti gorelih primeraka (χ2 (df = 1) = 6.337, p = 0.012, sa umerenim uticajem Fi = -0.280 (Dodatak 3/ D3.3.11)), dok značajnih razlika u brojnosti oglodanih primeraka nije bilo (χ2 (df = 1) = 0.575, p = 0.448, Fi = 0.143 (Dodatak 3/ D3.3.10)). Obe ritualne jame karakteriše visok procenat gorelih primeraka, međutim, u jednoj od njih je čak oko 51% primeraka bilo u kontaktu sa vatrom (Dodatak 1/ tabela D1.3.1). Zastupljenost primeraka sa tragovima tafonomskih procesa po horizontima na nalazištu Bubanj prikazana je u tabeli 6.2 i slici 6.2. Tabela 6.2: Tragovi tafonomskih procesa po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Glodanje Gorenje Kasapljenje Horizont 1 BOP 32 39 10 % 12.6 15.4 4 Horizont 2 BOP 104 10 39 % 21.4 1.2 8 Horizont 3 BOP 31 10 16 % 16.4 5.3 8.5 Slika 6.2: Relativna zastupljenost različitih tragova tafonomskih procesa po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) 0 5 10 15 20 25 glodanje gorenje kasapljenje % BOP H 1 H 2 H 3 178 Primerci sa tragovima glodanja najslabije su zastupljeni u horizontu 1, dok ih najviše ima u horizontu 2. Situacija je obrnuta sa gorelim primercima, koji su najzastupljeniji u horizontu 1, dok ih najmanje ima u horizontu 2. Ove razlike u zastupljenosti oglodanih i gorelih primeraka po horizontima na nalazištu Bubanj, statistički su značajne (glodanje – χ2 (df = 2) = 9.043, p = 0.011, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.099 (Dodatak 3/ D3.3.12), gorenje – χ2 (df = 2) = 50.317, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.233 (Dodatak 3/ D3.3.13)), i verovatno su povezane sa tipovima konteksta koji se u njima javljaju. Naime, samo u horizontima 1 i 3 otkrivene su ritualne jame, koje karakteriše visok procenat gorelih, a mali procenat oglodanih primeraka, što je sasvim suprotno od konteksta koji su korišćeni sekundarno kao otpadne jame u horizontu 2. Tokom vremena povećava se zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja na nalazištu Bubanj. Međutim, ovo povećanje njihove brojnosti nema statističku značajnost (χ2 (df = 2) = 5.014, p = 0.082, Kramerovo V = 0.074) (Dodatak 3/ D3.3.14). Stepen tafonomske destrukcije karpalnih i tarzalnih kostiju krupnih i srednje krupnih sisara na nalazištu Bubanj iskazan je ukupnim indeksima kompletnosti (IK) po tipovima konteksta (tabela 6.3), kao i indeksima kompletnosti za svaki pojedinačni skeletni element (Dodatak 1/ tabele D1.3.2-3). Tabela 6.3: Indeksi kompletnosti (IK) po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Krupni sisari (domaće goveče) Srednje krupni sisari (ovikaprini) kontekst BOP IK DZ IK BOP IK DZ IK kulturni sloj 43 88.4 37 93.2 7 97.9 7 97.9 otpadna jama 7 86.4 6 92.5 1 100 1 100 otpadna jama (s) 6 86.7 5 97 4 88.8 4 88.8 ritualna jama 2 100 2 100 kuća 1 100 1 100 ukupno 59 88.6 51 93.9 12 95 12 95 Kod krupnih sisara indeks kompletnosti na osnovu oba parametra kvantifikacije je visok (na osnovu DZ je očekivano veći), i ukazuje na mali stepen destrukcije ovih skeletnih elemenata. Ako se izuzmu tipovi konteksta sa malim uzorcima – ritualne jame i kuće, indeksi kompletnosti krupnih sisara su manje-više ujednačeni u ostalim. Indeksi 179 kompletnosti krupnih sisara imaju visoke vrednosti, između 86.5% i 88.5%, koje dalje ukazuju da je njihov stepen tafonomske destrukcije bio sličan u svim tipovima konteksta. Kod srednje krupnih sisara, indeks kompletnosti na osnovu oba parametra kvantifikacije je isti, s obzirom da su u pitanju isti primerci koji su bili očuvani celi ili skoro u celosti, pa su kao takvi bili uočljiviji, i samim tim sakupljeni tokom iskopavanja. Indeks kompletnosti za srednje krupne sisare bio je veći u kulturnim slojevima i samim tim ukazuje na manji stepen destrukcije u njima, za razliku od konteksta koji su sekundarno korišćeni kao otpadne jame u kojima je destrukcija bila izraženija. Indeksi propadanja (IP) za krupne i srednje krupne sisare po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj prikazani su u tabeli 6.4. Tabela 6.4: Indeksi propadanja (IP) (humerus, radijus i tibija indeksi) na nalazištu Bubanj (OJ – otpadna jama, OJ (s) – otpadna jama (sekundarno), KS – kulturni sloj, U – ukupno) Krupni sisari (domaće goveče) Srednje krupni sisari (ovikaprini) OJ OJ (s) KS U OJ OJ (s) KS U Humerus proksimalni 0 0 0 0 0 0 1 1 Humerus ukupno (proks.+dist.) 3 3 6 12 5 9 22 36 Humerus Indeks 0 0 0 0 0 0 4.5 2.8 Radijus distalni 1 1 4 6 0 2 13 15 Radijus ukupno (proks.+dist.) 3 6 18 27 2 8 35 45 Radijus indeks 33.3 16.7 22.2 22.2 0 25 37.1 33.3 Tibija proksimalni 1 1 1 3 1 1 10 12 Tibija ukupno (proks.+dist.) 3 3 11 17 3 8 45 56 Tibija indeks 33.3 33.3 9.1 17.6 33.3 12.5 22.2 22.4 Ukupno mekši 2 2 5 9 1 3 24 28 Ukupno (proks.+dist.) 9 12 35 56 10 25 102 137 Indeks Propadanja (IP) 22.2 16.7 14.3 16.1 10 12 23.5 20.4 Ukupni indeks propadanja za krupne sisare iznosi 16.1%, i ukazuje na visok stepen propadanja mekših krajeva humerusa, radijusa i tibija. Posmatrano po tipovima konteksta, njihovo najveće propadanje bilo je u kulturnim slojevima, dok su se najbolje očuvali u otpadnim jamama. Proksimalni krajevi humerusa nisu se uopšte očuvali ni u jednom tipu konteksta. Proksimalni krajevi tibija najmanje su očuvani u kulturnim slojevima, dok je propadanje distalnih delova radijusa bilo najizraženije u kontekstima koji su sekundarno korišćeni kao otpadne jame. Ukupni indeks propadanja za srednje krupne sisare iznosio je 20.4%, i ukazuje na njihovo nešto manje propadanje u odnosu na krupne sisare. Propadanje 180 mekših krajeva humerusa, radijusa i tibija, bilo je najveće u otpadnim jamama, a najmanje u kulturnim slojevima. U otpadnim jamama proksimalni humerusi nisu se uopšte očuvali, dok se u kulturnim slojevima očuvalo svega 4.5%. S druge strane, radijus indeks ukazuje da je njegov nivo propadanja bio najmanji u kulturnim slojevima, dok je propadanje proksimalnih tibija bilo najslabije u otpadnim jamama. Vrednosti indeksa sakupljanja za krupne i srednje krupne sisare (tabela 6.5) na nalazištu Bubanj, ukazuju da je prikupljanje ostataka u velikoj meri zavisilo od njihove veličine i veličine životinje od koje potiču. Tabela 6.5: Indeksi sakupljanja (IS) na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Krupni sisari (domaće goveče) Srednje krupni sisari (ovikaprini) BOP DZ BOP DZ II falanga 66 31.5 2 0.5 I falanga 86 34 34 29 Indeks sakupljanja (IS) 76.7 92.6 5.9 1.7 Naime, indeksi sakupljanja za krupne sisare, i na osnovu BOP (oko 77%) i na osnovu DZ (oko 93%) ukazuju da je ručno sakupljanje primeraka većih dimenzija od krupnih životinja, bilo relativno dobro. S druge strane, kod srednje krupnih sisara indeks sakupljanja na osnovu BOP iznosi svega oko 6%, dok je na osnovu DZ još manji – ispod 2%. Ove vrednosti indeksa ukazuju da je sakupljanje drugih falangi srednje krupnih sisara bilo slabije u odnosu na njihove veće, prve falange, odnosno, ukazuju da su generalno, ostaci manjih dimenzija i od sitnijih vrsta životinja bili slabije uočljiviji, i samim tim i verovatno manje prikupljani tokom iskopavanja. 6.2. Sastav faune Od ukupnog broja ostataka sisara (10 484) na nalazištu Bubanj, do roda ili vrste određeno je 2 719 (25.9%). Zastupljenost i relativna učestalost različitih taksona životinja na osnovu ukupnog broja određenih primeraka (BOP) i dijagnostičkih zona (DZ) prikazani su u tabeli 6.6. 181 Tabela 6.6: Zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Takson BOP % DZ % Domaće goveče 828 30.5 308.5 26.3 Divlje goveče 23 0.8 17.5 1.5 Domaće/divlje goveče 14 0.5 6 0.5 Domaća svinja 399 14.7 151 12.9 Divlja svinja 104 3.8 39 3.3 Domaća/divlja svinja 44 1.6 6 0.5 Ovca 180 6.6 172.5 14.7 Koza 46 1.7 36 3.1 Ovca ili koza 682 25.1 208 17.7 Pas 136 5.0 86 7.3 Jelen 205 7.5 100.5 8.6 Srna 29 1.1 21 1.8 Medved 5 0.2 2.2 0.2 Vuk 3 0.1 1.4 0.1 Lisica 2 0.1 2 0.2 Jazavac 2 0.1 2 0.2 Dabar 9 0.3 6 0.5 Zec 8 0.3 7.4 0.6 Sisari određ. 2719 100 1173 100 Sisari (krupni) 4751 Sisari (srednje krupni) 2934 Sisari 80 Sisari neodređ. 7765 UKUPNO 10484 1173 Na osnovu oba parametra kvantifikacije, ovikaprini (ovca i koza zajedno) su najzastupljeniji u uzorku (33.4% BOP, 35.5% DZ), a zatim slede domaće goveče (30.5% BOP, 26.3% DZ) i domaća svinja (14.7% BOP, 12.9% DZ) (tabela 6.6, slika 6.3). Naime, njihovi ostaci zajedno čine oko tri četvrtine faunalnog uzorka sa Bubnja (78.5% BOP, 74.5% DZ). Pas je zastupljen sa 5% BOP, odnosno 7.3% DZ. U uzorku su identifikovani ostaci deset divljih vrsta životinja, i oni čine 14.3% BOP, odnosno 17% DZ. Jelen je najbrojnija lovna vrsta, a zatim slede divlja svinja, srna i pragoveče. Ostaci dabra, zeca, medveda, vuka, lisice i jazavca pronađeni su u malom broju. 182 Slika 6.3: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Najveći broj ostataka životinja pronađen je u kulturnim slojevima, skoro 70%, a zatim u jamama oko 30%, dok iz kuća potiče zanemarljiv broj – svega 10 primeraka (0.4%) (slika 6.4). Slika 6.4: Relativna zastupljenost ostataka životinja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) 0 10 20 30 40 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP DZ 0 15 30 45 60 75 % BOP kulturni sloj jama kuća 183 Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj prikazana je u tabeli 6.7. Tabela 6.7: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) kulturni sloj jama kuća Takson BOP % DZ % BOP % DZ % BOP % DZ % Domaće goveče 621 32.8 233 29.0 205 25.1 73.5 20.1 2 20 2 50 Divlje goveče 8 0.4 5.5 0.7 15 1.8 12 3.3 Domaće/divlje goveče 5 0.3 1 0.1 9 1.1 5 1.4 Domaća svinja 253 13.4 95.5 11.9 144 17.6 55.5 15.2 2 20 Divlja svinja 60 3.2 23 2.9 44 5.4 16 4.4 Domaća/divlja svinja 25 1.3 3 0.4 19 2.3 3 0.8 Ovca 125 6.6 123 15.2 55 6.7 50 13.7 Koza 26 1.4 20 2.5 20 2.4 16 4.4 Ovca ili koza 517 27.3 162 20.2 159 19.5 44 12.0 6 60 2 50 Pas 91 4.8 53 6.6 45 5.5 33 9.0 Jelen 117 6.2 53 6.6 88 10.8 47.5 13.0 Srna 21 1.1 16.5 2.1 8 1.0 4.5 1.2 Medved 5 0.3 2.2 0.3 Vuk 2 0.1 1.2 0.1 1 0.1 0.2 0.1 Lisica 2 0.1 2 0.2 Jazavac 1 0.1 1 0.1 1 0.1 1 0.3 Dabar 8 0.4 5 0.6 1 0.1 1 0.3 Zec 5 0.3 4.4 0.5 3 0.4 3 0.8 UKUPNO 1892 100 804 100 817 100 365 100 10 4 100 Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u kulturnim slojevima i jamama na nalazištu Bubanj, prikazana je na slikama 6.5 i 6.6. Na osnovu oba parametra kvantifikacije, ovikaprini su na prvom mestu po brojnosti i u kulturnim slojevima i u jamama, s tim što njihovih ostataka ima više u kulturnim slojevima. Domaće goveče je druga najzastupljenija vrsta u oba konteksta na osnovu BOP, dok je na osnovu DZ u jamama na trećem mestu po brojnosti, s tim da njegovih ostataka ima više u kulturnim slojevima. S druge strane, domaća svinja i divlje životinje su zastupljeniji u jamama nego u kulturnim slojevima. Ove razlike u zastupljenosti taksona po tipovima konteksta statistički su značajne (χ2 (df = 5) = 58.342, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.147 (Dodatak 3/ D3.3.15)). 184 Slika 6.5: Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Slika 6.6: Zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj (DZ – dijagnostičke zone) 0 10 20 30 40 kulturni sloj jama % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 0 10 20 30 40 kulturni sloj jama % DZ Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 185 U tabeli 6.8, slikama 6.7 i 6.8, prikazana je zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Bubanj. Međutim, s obzirom da su samo arheološke celine u kojima je pronađeno oko 30% od ukupnog faunalnog uzoraka na osnovu njihovog stratigrafskog položaja opredeljene po horizontima, prilikom interpretacije promena u zastupljenosti različitih taksona životinja tokom vremena, treba zadržati izvesnu dozu rezerve jer je znatno veći deo uzorka ostao hronološki neopredeljen. Na prvom mestu uočava se da postoje izvesne razlike u zastupljenosti različitih taksona životinja u zavisnosti od parametra kvantifikacije. Na osnovu DZ (slika 6.8), ovikaprini su najzastupljeniji u svim horizontima, s tim da se njihova brojnost neznatno smanjuje tokom vremena (oko 3% između najstarijeg (H 1) i najmlađeg (H 3) horizonta). Kod drugih taksona u njihovoj zastupljenosti nije uočen nikakav kontinuitet zbog horizonta 2 koji odudara od generalnog trenda na nalazištu Bubanj (slika 6.8). Naime, u njemu su posle ovikaprina, divlje životinje na drugom mestu po brojnosti sa oko 30% DZ, pa tek onda domaće goveče sa 16.8% DZ i domaća svinja sa 10.6% DZ. Međutim, ako se on zanemari, izgleda da tokom vremena na nalazištu Bubanj dolazi do povećanja zastupljenosti domaćeg govečeta (sa 23.4% u H 1 na 26.7% u H 3) i divljih životinja (sa 10.5% u H 1 na 19.2% u H 3), dok se brojnost domaće svinje (kao i kod ovikaprina) smanjuje (sa 18.7% u H 1 na 15.1% u H 3). Na osnovu BOP (slika 6.7), uočen je sličan trend povećanja, odnosno smanjenja brojnosti određenih taksona životinja tokom vremena. Najuočljivija razlika u odnosu na DZ, ogleda se u brojnosti domaćeg govečeta i ovikaprina u najmlađem horizontu (H 3), jer je naime, na osnovu BOP, domaće goveče na prvom mestu po zastupljenosti sa 33.9%, a ovikaprini na drugom sa 27%. Ove uočene razlike u zastupljenosti različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Bubanj statistički su značajne (χ2 (df = 10) = 35.902, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.139 (Dodatak 3/ D3.3.16)). Međutim, nejasno je da li su razlike posledica dijahronih promena ili su posledica različitih tipova konteksta u izdvojenim horizontima (tabela 6.9, slika 6.9). 186 Tabela 6.8: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Takson Horizont 1 Horizont 2 Horizont 3 UKUPNO BOP % DZ % BOP % DZ % BOP % DZ % BOP % DZ % Domaće goveče 71 28.1 30 23.4 98 20.2 35 16.8 64 33.9 23 26.7 233 25.1 88 20.8 Divlje goveče 5 2.0 4 3.1 10 2.1 8 3.8 15 1.6 12 2.8 Domaće/divlje goveče 2 0.8 1 0.8 6 1.2 3 1.4 1 0.5 1 1.2 9 1.0 5 1.2 Domaća svinja 52 20.6 24 18.7 75 15.4 22 10.6 32 16.9 13 15.1 159 17.1 59 14.0 Divlja svinja 11 4.3 5 3.9 32 6.6 10 4.8 4 2.1 1 1.2 47 5.1 16 3.8 Domaća/divlja svinja 3 1.2 1 0.8 8 1.6 8 4.2 2 2.3 19 2.0 3 0.7 Ovca 23 9.1 20 15.6 36 7.4 32 15.4 11 5.8 12 14.0 70 7.5 64 15.2 Koza 8 3.2 7 5.5 12 2.5 9 4.3 4 2.1 3 3.5 24 2.6 19 4.5 Ovca ili koza 47 18.6 16.5 12.9 109 22.4 28.5 13.7 36 19.0 12 13.4 192 20.7 56.5 13.4 Pas 17 6.7 15.4 12.0 26 5.3 16.6 8.0 6 3.2 4 4.7 49 5.3 36 8.5 Jelen 14 5.5 4.5 3.5 66 13.6 39.5 19.0 15 7.9 9 10.5 95 10.2 53 12.6 Srna 6 1.2 3 1.4 4 2.1 2.5 2.9 10 1.1 5.5 1.3 Vuk 1 0.2 0.2 0.1 1 0.1 0.2 0.0 Jazavac 1 0.2 1 0.5 1 0.1 1.0 0.2 Dabar 1 0.5 1 1.2 1 0.1 1.0 0.2 Zec 3 1.6 3 3.5 3 0.3 3.0 0.7 UKUPNO 253 100 128.4 100 486 100 207.8 100 189 100 86 100 928 100 422.2 100 187 Slika 6.7: Zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Slika 6.8: Zastupljenost različitih taksona životinja po horizontima na nalazištu Bubanj (DZ – dijagnostičke zone) 0 10 20 30 40 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP H 1 H 2 H 3 0 10 20 30 40 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % DZ H 1 H 2 H 3 188 Tabela 6.9: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta i horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, OJ – otpadne jame, OJ (s) – otpadne jame (sekundarno), RJ – ritualne jame, K – kuće) Takson HORIZONT 1 HORIZONT 2 HORIZONT 3 OJ OJ (s) RJ K OJ OJ (s) OJ RJ K BOP % BOP % BOP % BOP % BOP % BOP % BOP % BOP % Domaće goveče 38 33.0 22 33.3 10 14.9 1 20 74 19.0 56 37.3 5 17.2 1 20 Divlje goveče 2 1.7 3 4.5 10 2.6 Domaće/divlje goveče 1 0.9 1 1.5 6 1.5 1 0.7 Domaća svinja 21 18.3 13 19.7 18 26.9 63 16.2 20 13.3 9 31.0 2 40 Divlja svinja 5 4.3 1 1.5 5 7.5 1 100 28 7.2 4 2.7 Domaća/divlja svinja 3 2.6 8 2.1 6 4.0 2 6.9 Ovca 11 9.6 12 18.2 21 5.4 10 6.7 1 3.5 Koza 6 5.2 2 3.0 8 2.1 3 2.0 1 3.5 Ovca ili koza 23 20.0 13 19.7 7 10.4 4 80 82 21.1 27 18.0 7 24.1 2 40 Pas 4 3.5 2 3.0 11 16.4 22 5.7 5 3.3 1 3.5 Jelen 1 0.9 1 1.5 12 17.9 61 15.7 11 7.3 2 6.9 Srna 4 1.0 3 2.0 1 3.5 Vuk 1 0.3 Jazavac 1 0.3 Dabar 1 0.7 Zec 3 2.0 UKUPNO 115 100 66 100 67 100 5 100 1 100 389 100 150 100 29 100 5 100 189 Slika 6.9: Relativna zastupljenost ostataka životinja po tipovima konteksta i horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Naime, jedino su u najstarijem horizontu (H 1) na nalazištu Bubanj otkriveni svi tipovi konteksta – otpadne i ritualne jame, kuće, kao i konteksti koji su sekundarno korišćeni kao otpadne jame. U kućama je pronađen zanemarljiv broj ostataka životinja, dok najviše arheozoološkog materijala u ovom horizontu potiče iz otpadnih jama. U horizontu 2, izuzev jednog primerka koji je pronađen u otpadnoj jami, svi ostali potiču iz konteksta koji su sekundarno korišćeni kao otpadne jame. S druge strane, u najmlađem horizontu (H 3), ovaj tip konteksta nije izdvojen. U njemu, najviše ostataka životinja pronađeno je u otpadnim (81.5%), a zatim u ritualnim jamama (15.8%), i svega par primeraka u kućama. Generalno, zastupljenost određenih taksona životinja značajno je drugačija u različitim tipovima jama (slika 6.10) na nalazištu Bubanj (χ2 (df = 10) = 54.170, p = 0.001, sa mali uticajem Kramerovo V = 0.182 (Dodatak 3/ D3.3.17)). Naime, u otpadnim jamama najveći broj ostataka potiče od domaćeg govečeta, a zatim od ovikaprina i domaće svinje. Zapravo, u njima ima značajno više ostataka domaćeg govečeta nego u drugim tipovima jama na nalazištu Bubanj. S druge strane, ovikaprina ima najviše u kontekstima koji su sekundarno korišćeni kao otpadne jame, a takođe, u njima ima i značajno više divljih životinja u odnosu na druge tipove jama. U ritualnim jamama ima najviše ostataka domaće 0 20 40 60 80 100 Horizont 1 Horizont 2 Horizont 3 % BOP otpadne jame otpadne jame (s) ritualne jame kuće 190 svinje, kojih kao i ostataka pasa ima značajno više u njima, nego u ostala dva tipa otpadnih jama (tabela 6.10). Slika 6.10: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u jamama na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Ovaj trend u kome značajno više ostataka divljih životinja, domaće svinje i psa ima u ritualnim jamama nego što ih ima u otpadnim, u kojima sa druge strane ima više ostataka ovikaprina, a zatim domaćeg govečeta, uočava se i u najstarijem (H 1) horizontu na nalazištu Bubanj (slika 6.11) (χ2 (df = 10) = 58.770, p = 0.001, sa velikim uticajem Kramerovo V = 0.344 (Dodatak 3/ D3.3.18)). Međutim, u najmlađem (H 3) horizontu situacija je nešto drugačija (slika 6.12). Naime, u otpadnim jamama iz horizonta 3 najviše ima ostataka domaćeg govečeta, a tek onda od ovikaprina, kojih s druge strane, pored domaće svinje, ima najviše u ritualnim jamama. Isto tako, ostataka divljih životinja ima više u otpadnim nego u ritualnim jamama, dok zastupljenost ostataka pasa u oba tipa jama iz ovog horizonta, je gotovo ujednačena. Međutim, ove uočene razlike u zastupljenosti različitih taksona životinja po tipovima jama u najmlađem (H 3) horizontu na nalazištu Bubanj nemaju statističku značajnost (χ2 (df = 5) = 8.314, p = 0.140, Kramerovo V = 0.216 (Dodatak 3/ D3.3.19)). 0 10 20 30 40 otpadne jame otpadne jame (s) ritualne jame % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 191 Slika 6.11: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 1 na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Slika 6.12: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja po tipovima konteksta u horizontu 3 na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) 0 15 30 45 otpadne jame otpadne jame (s) ritualne jame % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 0 10 20 30 40 otpadne jame ritualne jame % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 192 Kada se uporedi zastupljenost različitih taksona životinja u istim tipovima jama po horizontima na nalazištu Bubanj (slika 6.13-6.15, tabela 6.9), jedino razlike u njihovoj zastupljenosti u otpadnim jamama iz najstarijeg (H 1) i najmlađeg (H 3) horizonta nisu statistički značajne (χ2 (df = 5) = 6.423, p = 0.267, Kramerovo V = 0.15 (Dodatak 3/ D3.3.20)). Takođe, međusobno poređenje većih faunalnih uzoraka iz četiri otpadne jame (30, 31, 37, 61) neovisno od horizonta kom pripadaju (Dodatak 1/ tabela D1.3.4, i slika D1.3.2), nije ukazalo na postojanje značajne razlike u zastupljenosti različitih taksona u njima (χ2 (df = 15) = 19.809, p = 0.179, Kramerovo V = 0.176 (Dodatak 3/ D3.3.23)). Slika 6.13: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u otpadnim jamama po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) U kontekstima koji su sekundarno korišćeni kao otpadne jame (slika 6.14), značajno više ostataka ovikaprina i domaćeg govečeta u njima ima u najstarijem (H 1) horizontu, dok u mlađem (H 2) ima značajno više ostataka divljih životinja (χ2 (df = 5) = 25.562, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.237 (Dodatak 3/ D3.3.21)). Kada su u pitanju ritualne jame iz najstarijeg (H 1) i najmlađeg (H 3) horizonta na nalazištu Bubanj (slika 6.15, Dodatak 1/ slika D1.3.3), razlike u zastupljenosti različitih taksona životinja u njima statistički su značajne (χ2 (df = 5) = 13.170, p = 0.022, sa umerenim uticajem Kramerovo V = 0.370 (Dodatak 3/ D3.3.22)). U ritualnoj jami (69) iz najstarijeg (H 1) horizonta, ima 0 10 20 30 40 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP H 1 H 3 193 značajno više ostataka divljih životinja, domaće svinje i pasa, dok u ritualnoj jami (25/27) iz najmlađeg (H 3) horizonta ima značajno više ostataka ovikaprina, a malo od divljih životinja. Međutim, s obzirom da je u pitanju poređenje samo dve ritualne jame iz različitih horizonata, ono samo ukazuje na razlike u individualnim karakteristikama ovih jama. Slika 6.14: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u otpadnim jamama (sekundarno) po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Slika 6.15: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u ritualnim jamama po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) 0 15 30 45 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP H 1 H 2 0 7 14 21 28 35 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP H 1 H3 194 6.3. DOMAĆE GOVEČE Domaće goveče je druga najzastupljenija vrsta na osnovu oba parametra kvantifikacije na nalazištu Bubanj (tabela 6.6). 6.3.1. Metričke karakteristike Na osnovu jedne cele metatarzalne kosti domaćeg govečeta sa nalazišta Bubanj, procenjena je njegova visina grebena (prema formuli Motolsci 1970), koja je iznosila 125.6 cm. Na slici 6.16 prikazane su LSI domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj, dok su detaljni metrički podaci domaćeg govečeta prikazani su u Dodatak 2/ tabela D2.1.3, slike D.2.1.2- 16, 19-28. Slika 6.16: LSI domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj Prosečna vrednost LSI domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj pada na -0.09. LSI vrednosti domaćeg govečeta imaju normalnu distribuciju koja ima raspon od -0.16 do - 0.01. Najveća učestalost LSI domaćeg govečeta je upravo oko prosečne vrednosti (-0.09), u rasponu između -0.11 do -0.08. Grupa primeraka čije su LSI veće od prosečne vrednosti, neznatno je brojnija od grupe čije su LSI vrednosti manje od prosečne. 195 6.3.2. Zastupljenost delova skeleta i tragovi kasapljenja Skeletni elementi domaćeg govečeta iz svih anatomskih regija prisutni su u uzorku na nalazištu Bubanj (slika 6.17, Dodatak 1/ tabela D1.3.5). Slika 6.17: Zastupljenost anatomskih regija domaćeg govečeta na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Bubanj (DZ – dijagnostičke zone) Falange su najzastupljenije na osnovu korigovanih DZ, a zatim anatomske regije glave, donjih zadnjih i donjih prednjih udova (Dodatak 1/ tabela D1.3.6). U pitanju su anatomske regije koju čine skeletni elementi koji nose malo mesa, ali koji imaju veliku tvrdoću, pa su samim tim i otporniji na propadanje, kao što su na primer: falange, metakarpalne i metatarzalne kosti, mandibule, itd. S druge strane, najslabije su zastupljene anatomske regije čiji skeletni elementi nose velike količine mesa, odnosno gornji prednji i gornji zadnji udovi. Tragovi kasapljenja primećeni su na 3.5% od ukupnog broja ostataka domaćeg govečeta. Najveća zastupljenost tragova kasapljenja uočena je na gornjim prednjim udovima i falangama, a zatim na donjim prednjim i zadnjim udovima (slika 6.18, Dodatak 1/ tabela D1.3.9). 23 15 16 83 11 75 85.5 0 2 4 6 8 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange ko rig ov an e D Z DZ=308.5 196 Slika 6.18: Relativna zastupljenost tragova kasapljenja po anatomskim regijama kod domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Kada su u pitanju skeletni elementi pojedinačno, najviše tragova kasapljenja bilo je na humerusima i prvim falangama, a zatim na radijusima i metatarzalnim kostima (slika 6.19). Većina tragova kasapljenja (na mandibulama, falangama, karpalnim, tarzalnim i metapodijalnim kostima) nastala je prilikom procesa dranja kože i dezartikulacije. Zaseci, dugi i kratki urezi na distalnim krajevima humerusa i femura, kao i na proksimalnim delovima radijusa domaćeg govečeta nastali su prilikom odbacivanja delova tela sa malo mesa, kao i u toku finije deobe mesa na manje komade pogodnije za pripremu. Slika 6.19: Zastupljenost različitih skeletnih elemenata domaćeg govečeta sa tragovima kasapljenja na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) 0 5 10 15 20 25 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange % BOP 0 1 2 3 4 5 BOP 197 6.3.3. Starosna struktura Starost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba ustanovljena je kod ukupno 34 primeraka (22 mandibule, 12 izolovanih zuba50). Na slici 6.20 prikazana je smrtnost domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj, kriva preživljavanja na slici 6.21, dok su detaljni podaci o njegovoj starosti prikazani u Dodatak 1/ tabela D1.3.10. Slika 6.20: Smrtnost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Halstead 1985; videti tabelu 3.10 za dužinu trajanja stupnjeva) Slika 6.21: Kriva preživljavanja domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva (0-30, u mesecima) prema Halstead 1985) 50 2 dP4, 1 M1, 2 M2, 7 M3 0 3 6 9 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 0 20 40 60 80 100 % p re ži vl ja va nj a BOP=34 198 Tokom prve tri godine života, smrtnost domaćeg govečeta izuzetno je velika; naime, samo 35% jedinki preživelo je treću godinu života (kraj E stupnja trošenja). Najveća smrtnost domaćeg govečeta bila je tokom D stupnja trošenja, u subadultnom dobu, između 18 i 30 meseci starosti, kada je oko 24% jedinki bilo zaklano. Visoka stopa smrtnosti bila je takođe, i tokom B stupnja trošenja (oko 22%) kod teladi koja su u trenutku klanja bila stara između jednog i osam meseci. Svega 26.4% domaćeg govečeta doživelo je odraslo doba, dok je starost (I stupanj trošenja) dočekalo svega 8.8%. Podaci o starosti domaćeg govečeta na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Bubanj, prikazani su na slici 6.22 i u Dodatak 1/ tabela D1.3.15. Slika 6.22: Relativna zastupljenost sraslih i nesraslih primeraka domaćeg govečeta u određenim starosnim kategorijama (vreme srastanja u mesecima) na nalazištu Bubanj Oko 93% primeraka domaćeg govečeta iz prve starosne kategorije ima srasle epifize, dok u drugoj starosnoj kategoriji, oko 67% primeraka je sa sraslim epifizama. Kada je u pitanju treća starosna kategorija, gde se nalaze skeletni elementi čije epifize najkasnije srastaju, dolazi do povećanja zastupljenosti sraslih primeraka na 75%, što je posledica tafonomskih faktora, i generalno, slabijeg očuvanja skeletnih elemenata sa nesraslim epifizama, koji pripadaju mlađim jedinkama. 0% 20% 40% 60% 80% 100% I (0-18) II (18-42) III (42+) srasle nisu srasle 199 6.3.4. Polna struktura Podaci o polu domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj prikazani su u tabeli 6.10. Tabela 6.10: Odnos mužjaka i ženki domaćeg govečeta na osnovu morofoloških i metričkih karakteristika na nalazištu Bubanj starost (meseci) element mužjak ženka M:Ž 12+ pelvis 1 3 1:3 12+ (pelvis metrika) 8 0:8 36+ metakarpal dist. 1 4 1:4 36+ metatarzal dist. 1 7 1:7 UKUPNO 3 22 1:7.3 Na osnovu morfoloških karakteristika pelvisa pol je ustanovljen kod četiri primerka – tri pripadaju ženkama, jedan mužjaku. Morfološka odredba pola pelvisa proverena je i metrički, poređenjem odnosa dužine acetabuluma uključujući ivicu (LA) sa dužinom acetabuluma na ivici (LAR) (slika 6.23). Vrednosti LA imaju raspon od 65 do 85 mm, bez ikakvog jasnog hijatusa između njih. Takođe, dimenzije dva pelvisa koja su na osnovu njihove morfologije opredeljena da pripadaju ženkama, nalaze se u zoni rasprostiranja dimenzija morfološki neodređenih pelvisa koji su grupisani oko njih, na osnovu čega je pretpostavljeno da i oni najverovatnije pripadaju ženkama. Slika 6.23: Odnos LA i LAR dimenzija pelvisa domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (m.n. – pol nije morfološki određen) (oznaka dimenzija prema Driesch 1976) 0 10 20 30 40 50 60 70 0 9 18 27 36 45 54 63 72 81 ženka m.n. 200 Odredba pola domaćeg govečeta pokušana je i na osnovu razlike u veličini distalnih krajeva metakarpalnih (slika 6.24) i metatarzalnih kostiju (slika 6.25, i Dodatak 2/ slika D2.1.28), poređenjem njihovih medio-lateralnih (Bd) i antero-posteriornih (Dd) širina, s obzirom da je kod njih izražen polni dimorfizam. Slika 6.24: Odnos Bd i Dd metakarpalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (oznaka dimenzija prema Driesch 1976) Slika 6.25: Odnos Bd i Dd metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (oznaka dimenzija prema Driesch 1976) 31 32 33 34 35 36 59 60 61 62 63 64 65 D d (m m ) Bd (mm) 29 30 31 32 33 34 35 52 53 54 55 56 57 58 59 60 D d (m m ) Bd (mm) 201 Kod metakarpalnih kostiju uočeno je postojanje hijatusa s jedne strane, između jednog primeraka sa Bd dimenzijom 64.1 mm, odnosno Dd dimenzijom 35.8 mm, za koji je pretpostavljeno da pripada mužjaku, i ostala četiri primerka za koje je pretpostavljeno da pripadaju ženkama. Vrednosti njihovih (Bd) dimenzija bile su u rasponu od 60 do 61 mm, a vrednosti (Dd) dimenzije u rasponu od 32 do 34 mm. Kod metatarzalnih kostiju, za one primerke čije su vrednosti medio-lateralne širine (Bd) bile u rasponu od 53.1 do 56.7 mm pretpostavljeno je da pripadaju ženkama, dok je za primerak sa Bd dimenzijom 59.1 mm i Dd dimenzijom 34.4 pretpostavljeno da potiče od mužjaka domaćeg govečeta. Na osnovu svih polnih parametara, ustanovljeno je da su generalno, u faunalnom uzorku na nalazištu Bubanj, ženke domaćeg govečeta preko sedam puta brojnije od mužjaka. Kada su u pitanju jedinke starije od 36 meseci, na osnovu metapodijalnih kostiju ustanovljeno je da je odnos mužjaki i ženki bio 2:11 (tabela 6.10), odnosno ustanovljeno je da su među jedinkama starijim od tri godine, ženke bile preko pet puta brojnije. 6.3.5. Patološke promene Patološke promene uočene su na 14 primeraka (Dodatak 1/ tabela D1.3.18), odnosno na 1.7 % od ukupnog broja ostataka domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (slike 6.26 i 6.27). Slika 6.26: Zastupljenost skeletnih elemenata domaćeg govečeta sa patološkim promenama na nalazištu Bubanj 0 1 2 3 BOP 202 Slika 6.27: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (AD – artikulaciona depresija, KP – koštana proliferacija, Le – lezija, Os – osteoporoza, NT – nepravilno trošenje) Najveći broj patoloških promena javlja se na metakarpalnim kostima i mandibulama, a zatim na astragalusima (slika 6.26). Najčešći tip patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta su lezije koje su primećene uglavnom na metakarpalnim kostima (slika 6.29), kao i koštane proliferacije koje su uočene na ulni, astrgalusu, kalkaneusu i prvoj falangi (6.28). Kada su u pitanju lezije na metakarpalnim kostima na Bubnju, one imaju kružan oblik, isključivo se javljaju na medijalnim polovinama proksimalnih zglobnim površinama. Razlozi nastanka koštanih proliferacija (egzostoza) na različitim skeletnim elementima mogu da budu raznovrsni, a neki od njih su: razne vrste inflamacija i infekcija, mehanički stres, starost jednike, itd. (Baker, Brothwell 1980; Bartosiewicz 2013; Bartosiewicz et al. 1997). Međutim, kada se egzostoze javljaju na falangama, njihov nastanak se obično dovodi u vezu sa okoštavanjem ligamenata (Bartosiewicz et al. 1997:33). 0 1 2 3 4 AD KP Le Os NT BOP 203 Slika 6.28: Koštana proliferacija na prvoj falangi domaćeg govečeta sa nalazišta Bubanj (anteriorna i posteriorna strana) Slika 6.29: Lezija na proksimalnoj zglobnoj površini metakarpalne kosti domaćeg govečeta sa nalazišta Bubanj 204 Drugi tipovi patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta uključivali su nepravilno trošenje krune zuba, osteoporozu i artikulcione depresije. Nepravilno trošenje zuba uočeno je kod tri mandibule, odnosno kod dva druga molara (M2), i kod jednog trećeg molara (M3). Osteoporotične promene uočene su na astragalusu i distalnom kraju metatarzalne kosti. Osteoporoza koja rezultira stanjivanjem kostiju obično se povezuje sa slabom ishranom (Baker, Brothwell 1980). Na jednoj trećoj falangi domaćeg govečeta uočen je tip 3 artikulacione depresije (prema Baker, Brothwell 1980). Ova patološka promena smatra se da nastaje kao rezultat ostehondroze i da dovodi do hromosti jedinke (Thomas, Johannsen 2011). 6.4. OVCA I KOZA Ovikaprini (ovca i koza zajedno) su najzastupljeniji takson na nalazištu Bubanj, na osnovu oba parametra kvantifikacije, i njihovi ostaci čine oko jedne trećine ukupnog uzorka (tabela 6.6). Od ukupnog broja ostataka ovikaprina, samo je oko 25% određeno do vrste, ali je izvesno da znatno veći broj neodređenih primeraka ovikaprina (Ovis/Capra) pripada ovcama, jer je na osnovu primeraka određenih do vrste procenjeno da su generalno, ovce skoro četiri-pet puta brojnije od koza (tabela 6.11). Tabela 6.11: Odnos ovaca i koza po horizontima na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) O:K odnos Horizont 1 Horizont 2 Horizont 3 Ukupno BOP 2.9 3 2.8 3.9 DZ 2.9 3.6 4 4.8 Kako se čini na osnovu BOP, odnos ovaca i koza nije se značajnije menjao tokom vremena, jer su u svim horizontima ovce oko tri puta brojnije od koza. S druge strane, na osnovu DZ, u najstarijem (H 1) horizontu na nalazištu Bubanj, ovce su takođe, tri puta brojnije, dok se u najmlađem (H 3) njhova brojnost povećava, i one postaju četiri puta zastupljenije u odnosu na koze. Međutim, sve ove procene njihovog odnosa treba prihvatiti sa određenom dozom rezerve, na prvom mestu, zbog relativno malog broja njihovih ostataka određenih do vrste, a zatim i zbog činjenice da je samo oko 30% uzorka hronološki opredeljeno po 205 horizontima. Stoga, njihovi ostaci uglavnom su posmatrani zajedno zbog povećanja veličine uzorka, a ukoliko nisu jasno je naznačeno. 6.4.1. Metričke karakteristike Detaljni metrički podaci ovikaprina prikazani su u Dodatak 2/ tabele D2.2.5-6, slike D2.2.2-12, 15-20. Na osnovu najveće dužine dvadeset celih kostiju ovaca (prema formuli Teichert 1975) i dve cele kosti koza (prema formuli Schramm 1976) izračunate su njihove visine grebena na nalazištu Bubanj (tabela 6.12). Tabela 6.12: Visina grebena ovaca i koza na nalazištu Bubanj (GL (oznaka dimenzije prema Driesch 1976) = najveća dužina) Vrsta Element GL (mm) Visina grebena (cm) koza radijus 123.2 49 koza metatarzal 123.9 66.2 koza prosečna visina grebena 57.6 ovca metakarpal 111.5 54.5 105 51.3 ovca astragalus 29.3 66.5 27.9 63.3 27.5 62.4 27.2 61.7 27.2 61.7 26.5 60.1 26.3 59.6 24.5 55.6 ovca kalkaneus 57.1 65.1 56.8 64.8 56.1 64 55.7 63.5 55.2 62.9 52.9 60.3 52.1 59.4 51.4 58.6 ovca metatarsal 127 57.7 118.8 53.9 ovca prosečna visina grebena 60.3 Visine grebena ovaca imale su vrednosti u rasponu od 51.3 cm do 66.5 cm, s tim da je njihova prosečna visina grebena iznosila 60.4 cm. Grupa ovaca sa visinama grebena većim od prosečne, brojnija je od grupe sa visinama grebena manjim od proseka (Dodatak 1/ slika D1.3.4). Verovatno ovce sa nižim visinama grebena predstavljaju ženke, dok veće vrednosti visina grebena ukazuju na krupnije i veće mužjake, mada se ne može isključiti ni 206 postojanje dve rase ovaca, različitih dimenzija na nalazištu Bubanj. Na slične zaključke navode i LSI vrednosti ovaca (slika 6.30, Dodatak 2/ tabela D2.2.5). Slika 6.30: LSI ovaca na nalazištu Bubanj Prosečna LSI vrednost ovaca na nalazištu Bubanj pada na -0.04. Generalno, LSI vrednosti imaju normalnu distribuciju, s tim da se u okviru nje, jasno izdvajaju dve grupe. Znatno veću grupu čine ovce manjih dimenzija, čije vrednosti LSI imaju raspon od -0.13 do -0.03. Najveća učestalost LSI vrednosti ove grupe je između -0.06 do -0.04. Druga, manja grupa ovaca ima LSI vrednosti u rasponu od -0.03 do 0.03, koje dalje ukazuje na jedinke veoma krupnih dimenzija. Najveća učestalost LSI vrednosti ove grupe pada oko nule koja predstavlja vrednost LSI ženke muflona koja je uzeta za standardnu životinju (Uerpmann 1979). Postojanje ove dve grupe ovaca na nalazištu Bubanj možda je posledica polnog dimorfizma i razlika u veličini mužjaka i ženki, ali isto tako može da bude posledica prisutva dve rase ovaca koje karakterišu različite dimenzije tela. Metrički podaci za kozu relativno su malobrojni. Visine grebena koza izračunate su na osnovu najveće dužine jedne metatarzalne kosti i jednog radijusa (prema formuli Schramm 1976), i iznosile su 66.2 cm, odnosno 49 cm (tabela 6.12). LSI vrednosti koza na 207 nalazištu Bubanj (Dodatak 2/ tabela D2.2.6) imaju normalnu distribuciju sa rasponom od - 0.16 do -0.02 (slika 6.31). Njihova najveća učestalost pada upravo oko prosečne vrednosti LSI na -0.09, s tim da je grupa sa LSI vrednostima većim od prosečne, neznatno brojnija od grupe sa LSI vrednostima koji su manji od prosečne. Slika 6.31: LSI koza na nalazištu Bubanj 6.4.2. Zastupljenost delova skeleta i tragovi kasapljenja Delovi glave ovikaprina znatno su zastupljeniji u odnosu na skeletne elemente ostalih anatomskih regija (slika 6.32, Dodatak 1/ tabela D1.3.7). Skeletni elementi donjih zadnji udova nalaze na drugom mestu po brojnosti, a zatim gornji prednji udovi dok su ostale anatomske regije, naročito falange i gornji zadnji udovi, veoma slabo zastupljene. Mandibule su najzastupljeniji skeletni element ovikaprina, a zatim slede metapodijalne kosti, tibija i radijus (Dodatak 1/ tabela D1.3.5). S druge strane, falange, karpalne i tarzalne kosti (izuzev kalkaneusa i astragalusa) retko su zastupljene, što je posledica ručnog načina sakupljanja (indeks sakupljanja (IS) za ovikaprine je svega oko 208 6%). Verovatno da je ovakva zastupljenost skeletnih elemenata i posledica tafonomskih procesa, na prvom mestu, propadanja/očuvanja ostataka usled njihove gustine i tvrdoće. Slika 6.32: Zastupljenost anatomskih regija ovikaprina na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Bubanj Tragovi kasapljenja primećeni su na malom broju primeraka ovikaprina (1.4% od njihovog ukupnog broja). Najviše ih ima na humerusima (4), a zatim na radijusima (2) (slika 6.33). Slika 6.33: Zastupljenost različitih skeletnih elemenata ovikaprina sa tragovima kasapljenja na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) 88 27 51 103 6 125 16.5 0 5 10 15 20 25 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange ko rig ov an e D Z DZ=416.5 0 1 2 3 4 BOP 209 Ostali skeletni elementi na kojima su primećeni tragovi kasapljenja su: mandibula, ulna, femur, metakarpalna i metatarzalna kost, pelvis i prva falanga. Tragovi kasapljenja na ovim skeletnim elementima, uglavnom su nastali tokom procesa dranja, kao i prilikom finije podele mesa na manje komade koji su pogodniji za pripremu. 6.4.3. Starosna struktura Starost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba ustanovljena je za ukupno 101 primerak (82 mandibule i 19 izolovanih zuba51) na nalazištu Bubanj. Od ukupnog broja primeraka ovikaprina koji su stavljeni u Pejnove stupnjeve trošenja (Payne 1973), za 25 mandibula ustanovljeno je da pripadaju ovcama, a 12 kozama, dok kod preostalih (45 mandibula i 19 izolovanih zuba) nije bilo moguće odrediti vrstu. Detaljni podaci o starosti ovikaprina (zajedno), kao i odvojeno za ovce i koze na nalazištu Bubanj predstavljeni su u Dodatak 1/ tabele D1.3.11-13, dok je smrtnost ovikaprina prikazana na slici 6.34. Takođe, na slikama 6.35 i 6.36, prikazana je odvojeno smrtnost ovaca i koza bez obzira na relativno male veličine uzoraka, posebno u slučaju koza. Upravo, iz ovog razloga, odvojene podatke o smrtnosti ovaca i koza treba uzeti sa izvesnom dozom rezerve. Na slici 6.37 prikazane su zajednička kriva preživljavanja ovikaprina, kao i odvojene krive preživljavanja za ovce i koze na osnovu dentalnih podataka. Tokom prvih šest meseci života, zajednička kriva preživljavanja ovikaprina beleži mali pad. Naime, stopa smrtnosti je niska, i svega oko 7% jedinki u trenutku klanja bilo je staro između 2 i 6 meseci (B stupanj trošenja). Posle šestog meseca života, kriva preživljavanja ovikaprina počinje da opada, sa 93.4% koliko je iznosila na početku ovog perioda, na 74.4% preživelih jedinki starijih od 12 meseci. U periodu između 12 i 24 meseci starosti (D stupanj trošenja), smrtnost ovikaprina je najveća (oko 33%), te vrednost kriva preživljavanja pada na oko 42% ovikaprina koji su preživeli drugu godinu života, dok je treću godinu preživelo oko 30% jedinki. Oko 16% ovikaprina bilo je zaklano u periodu između četvrte i šeste godine života (G stupanj trošenja), odnosno oko 11% ovikaprina preživelo je ovaj period, a svega 3.5% doživelo je osmu godinu života. 51 1 M1, 3 M2, 15 M3 210 Slika 6.34: Smrtnost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) Slika 6.35: Smrtnost ovaca na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) 0 7 14 21 28 35 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 0 3 6 9 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 211 Slika 6.36: Smrtnost koza na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Payne 1973; videti tabelu 3.9 za dužinu trajanja stupnjeva) Slika 6.37: Kriva preživljavanja ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (O/C – ovikaprini, Ovis – ovca, Capra – koza, BOP – broj određenih primeraka, dužina trajanja stupnjeva (u mesecima) prema Payne 1973) 0 1 2 3 4 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 0 20 40 60 80 100 0 2 6 12 24 36 48 72 96 % p re ži vl ja va nj a O/C (BOP=101) Ovis (BOP=25) Capra (BOP= 12) 212 Pojedinačne krive ovaca i koza na nalazištu Bubanj, ukazuju na izvesne razlike u stopi njihovog preživljavanja. Tokom prve dve godine života odvojene krive preživljavanja ovaca i koza manje-više su slične, i prate oblik zajedničke krive. Naime, 52% ovaca i 50% koza bilo je starije od 24 meseci, odnosno preživelo je kraj D stupnja trošenja. Posle ovog perioda, njihove krive se razilaze, i čini se da su ovce držane duže u životu u odnosu na koze na nalazištu Bubanj. Naime, samo 16.7% koza preživelo je četvrtu godinu života, dok je kod ovaca taj procenat značajno veći i iznosi 44%. Nema jedinki koza starijih od pet godina, dok je oko 20% jedinki ovaca preživelo petu godinu života, a oko 6% doživelo je osmu godinu života (početak I stupnja trošenja). Međutim, ove razlike u stopi preživljavanja ovaca i koza treba uzeti sa određenom dozom rezerve zbog male veličine uzorka na osnovu kojih su napravljene. Podaci o starosti ovikaprina na osnovu stepena sraslosti epifiza na nalazištu Bubanj, prikazani su na slici 6.38 i u Dodatak 1/ tabela D1.3.17. Slika 6.38: Kriva preživljavanja ovikaprina na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Zajednička kriva preživljavanja ovikaprina na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Bubanj, za razliku od dentalne krive ukazuje na njihovu znatno manju smrtnost tokom prve tri godine živote. Naime, oko 82% jedinki 0 20 40 60 80 100 0 2 6 12 24 36/48 % sr as lih BOP=272 213 preživelo je drugu godinu života, dok je taj procenat posle treće godine i dalje visok i iznosi oko 63% preživelih jedinki. Nažalost, ne može se proceniti broj jedinki koje su doživele vreme srastanja epifiza koje najkasnije srastaju, posle četvrte godine života (F/G grupa srastanja (Zeder 2006)). U ovoj grupi nalazi samo jedan humerus, čija proksimalna epifiza nije srasla i usled čega vrednost krive preživljavanja iznosi 0%. Ovaj raskorak između različitih kriva preživljavanja ovikaprina verovatno je posledica tafonomskih procesa, odnosno nastao je zbog različitog stepena propadanja/očuvanja kranijalnih i postkranijalnih skeletnih elemenata. Kriva na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta, ukazuje na veću stopu preživljavanja verovatno zbog slabijeg očuvanja nesraslih skeletnih elemenata mlađih jedinki ovikaprina, čije su kosti krhije i podložnije raspadanju, za razliku od njihovih robusnijih i tvrđih mandibula koje su se zbog toga bolje očuvale. 6.4.4. Polna struktura Polnu strukturu stada koza na nalazištu Bubanj nije bilo moguće ustanoviti, dok su podaci o polnoj strukturi ovaca prikazani u tabeli 6.13. Tabela 6.13: Odnos mužjaka i ženki ovaca na osnovu metričkih karakteristika na nalazištu Bubanj starost (meseci) element mužjak ženka M:Ž rogovi 1 0:1 rogovi (metrika) 1 1 1:1 6+ pelvis 1 3 1:3 24+ metakarpal dist. 2 3 1:1.5 24+ metatarzal dist. 1 2 1:2 Ukupno 5 10 1:2 Na osnovu morfoloških karakteristika za jedan pelvis ustanovljeno je da pripada ženki ovce. Odredba pola pokušana je i na osnovu metričkih karakteristika pelvisa ovaca, na osnovu odnosa dimenzija acetabuluma uključujući ivicu (LA) i na ivici (LAR) (slika 6.39, i Dodatak 2/ slika D2.2.15). Na osnovu razlika u dimenzijama, za tri pelvisa (od kojih je jedan i na osnovu morfoloških karakteristika opredeljen kao ženski) pretpostavljeno je da pripadaju ženkama, a jedan mužjaku. Naime, između njihovih vrednosti LA postoji hijatus, 214 ženke imaju raspon ove dimenzije od 25 do 27 mm, dok je kod mužjaka njena vrednost 30.5 cm. Slika 6.39: Odnos LA i LAR pelvisa ovaca na nalazištu Bubanj (m.n. – pol nije morfološki određen) (oznake dimenzije prema Driesch 1976) Na osnovu morfoloških karakteristika lobanje, odnosno usled nedostaka rogova, za jednu fragmentovanu lobanju ovce utvrđeno je da potiče od ženke. Ovo je zanimljivo zato što ukazuje da su na Bubnju, pored ovaca sa rogovima postojale i bezroge tzv. šute ovce. Takođe, na osnovu razlika u dimenzijama, za jedan manji rog sa oro-aboralnim prečnikom od 36.2 mm pretpostavljeno je da pripada ženki, a veći sa oro-aboralnim prečnikom od 55.7 mm mužjaku (Dodatak 2/ tabela D2.2.2). Kod ovaca utvrđivanje pola pokušano je i na osnovu metričkih karakteristika, odnosno na osnovu razlika u dimenzijama distalnih krajeva metakarpalnih (slika 6.40, i Dodatak 2/ D2.2.14) i metatarzalnih (slika 6.41) kostiju. Kod metakarpalnih kostiju uočen je izvestan stepen grupisanja tri manja primerka sa jedne strane, kao i dva veća sa druge. Za metakarpalne kosti čije su vrednosti Bd bile u rasponu od 21.5 do 22.5 cm pretpostavljeno je da potiču od ženki, dok za one sa vrednostima većim od 23 cm da pripadaju mužjacima (slika 6.40). 19 21 23 25 27 25 26 27 28 29 30 31 LA R (m m ) LA (mm) m.n. ženka 215 Slika 6.40: Distribucija Bd metakarpalnih kostiju ovaca na nalazištu Bubanj (oznaka dimenzije prema Driesch 1976) Slika 6.41: Distribucija Bd metatarzalnih kostiju ovaca na nalazištu Bubanj (oznake dimenzije prema Driesch 1976) 216 Takođe, kod metatarzalnih kostiju uočeno je grupisanje dva manja primerka sa vrednostima Bd u rasponu od 21.5 do 22.5 cm, za koje je pretpostavljeno da pripadaju ženkama, dok je za veći primerak sa Bd dimenzijom 24.6 cm pretpostavljeno da potiče od mužjaka. Međutim, ove podatke treba uzeti sa dozom rezerve s obzirom da su u pitanju mali uzorci. Ipak, na osnovu svih polnih parametara, čini se da su generalno, ženke ovaca dva puta brojnije od mužjaka u faunalnom uzorku na nalazištu Bubanj. 6.4.5. Patološke promene Patološke promene uočene su na samo deset primeraka ovikaprina (slika 6.42, Dodatak 1/ tabela D1.3.19), odnosno na 1.1% od ukupnog broja njihovih ostataka. Ovako nizak procenat patoloških promena ukazuje na zdravu populaciju. Slika 6.42: Zastupljenost patoloških promena (KP – koštana proliferacija, NT – nepravilno trošenje, Ap – apsces, Ma – malformacija) na skeletnim elementima ovikaprina na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Izuzev tri koštane proliferacije koje su primećene kod dve ulne i jedne prve falange ovikaprina, sve ostale patološke promene su dentalne. Zapravo, nepravilno trošenje sa više ili manje istrošenim mezijalnim ili distalnim delovima krune zuba je najzastupljeniji tip patoloških promena kod ovikaprina sa nalazišta Bubanj; izuzev jednog zuba u maksili 0 1 2 3 4 maksila mandibula ulna falanga 1 BOP KP NT Ap Ma 217 (dP2), nepravilno trošenje kruna uočeno je na zubima iz mandibula. Takođe, kod jedne vilice ovce, sa njene bukalne strane uočeno je povlačenje koštanog tkiva oko korena molara usled zapaljenskog procesa (apscesa). 6.5. DOMAĆA SVINJA Domaća svinja treća je najzastupljenija vrsta na nalazištu Bubanj na osnovu oba parametra kvantifikacije (tabela 6.6). 6.5.1. Metričke karakteristike Na osnovu najveće dužine dva cela kalkaneusa, izračunata je visina grebena domaće svinje (prema formuli Teichert 1969) koja je iznosila 68 cm, odnosno 74.2 cm. Podaci o svim merenim skeletnim elementima domaće svinje prikazani su u Dodatak 2/ tabela D2.3.3, slike D2.3.2, 4-6, 8-18, dok je na slici 6.43 prikazana distribucija vrednosti LSI domaće svinje na nalazištu Bubanj. Slika 6.43: LSI domaćih svinja na nalazištu Bubanj Očekivano, LSI vrednosti domaće svinje nalaze se na skali levo od standardne životinje, izuzev dva primerka koji se nalazi desno i koji imaju pozitivnu vrednost. Moguće je da se radi o izuzetno krupnim mužjacima, mada ne može se sasvim isključiti ni 218 mogućnost da su ipak u pitanju divlje ženke, s obzirom da se njihove vrednosti LSI nalazi u potencijalnoj zoni preklapanja (sa vrednostima LSI divljih svinja). Inače, LSI domaće svinje imaju normalnu distribuciju, i njihova najveća učestalost pada oko prosečne vrednosti na -0.12. Grupa primeraka domaće svinje sa vrednostima LSI manjim od prosečne, brojnija je u odnosu na onu sa većim. 6.5.2. Zastupljenost delova skeleta i tragovi kasapljenja Zastupljenost skeletnih elemenata različitih anatomskih regija domaće svinje na nalazištu Bubanj prikazana je na slici 6.44 i Dodatak 1/ tabela D1.3.8. Slika 6.44: Zastupljenost anatomskih regija domaće svinje na osnovu korigovanih DZ na nalazištu Bubanj Na osnovu korigovanih DZ, delovi glave su najzastupljeniji, a zatim slede gornji prednji i donji prednji udovi, dok su skeletni elementi ostalih anatomskih regija relativno slabo zastupljeni u uzorku. Ovo je verovatno iz tafonomskih razloga – bolje su se očuvali skeletni elementi veće tvrdoće, kao na primer mandibule, a zbog ručnog načina sakupljanja falange, karpalne i tarzalne kosti prisutne su u veoma malom broju. Inače, od skeletnih elemenata domaće svinje ulne su najbrojnije, a zatim slede mandibule, maksile, humerusi i skapule (Dodatak 1/ tabela D1.3.5). 40 9 25 41.5 3 24 8.5 0 2 4 6 8 10 Glava Aksijalna G.prednji D.prednji G.zadnji D.zadnji Falange ko rig ov an e D Z DZ=151 219 Tragovi kasapljenja u vidu dugih i kratkih ureza primećeni su na samo osam kostiju (2% od ukupnog broja) domaće svinje – na dve mandibule, dva humerusa, dve skapule, tibiji i lumbalnom pršljenu. 6.5.3. Starosna struktura Podaci o smrtnosti domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba prikazani su na slici 6.45, dok je stopa preživljavanja predstavljena na slici 6.46 i Dodatak 1/ tabela D1.3.14. Slika 6.45: Smrtnost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj BOP – broj određenih primeraka, stupnjevi trošenja prema Hambleton 1999; videti tabelu 3.11 za dužinu trajanja stupnjeva) Na nalazištu Bubanj, starost na osnovu izbijanja i trošenja zuba ustanovljena je kod ukupno 31 primerka – 29 mandibula i dva izolovana zuba (dP4, M1), domaće svinje. Tokom prvih sedam meseci života, smrtnost domaće svinje relativno je mala, i oko 82% jedinki preživelo je 7. mesec života. Najveća smrtnost domaće svinje bila je tokom C i D stupnjeva trošenja. Naime, oko 73% jedinki u trenutku smrti bilo je staro između 7 i 21 meseci. Svega 6.5% jedinki domaće svinje doživelo je odraslo doba, odnosno treću godinu života, ali su i one zaklane na kraju G stupnja trošenja. 0 2 4 6 8 10 12 14 A B C D E F G H I B O P stupnjevi trošenja 220 Slika 6.46: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-27, u mesecima) prema Hambleton 1999) Starost domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta prikazana je na slici 6.47 i u Dodatak 1/ tabela D1.3.16. Slika 6.47: Kriva preživljavanja domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) 0 20 40 60 80 100 % p re ži vl ja va nj a BOP=31 0 20 40 60 80 100 0 12 24 36 % sr as lih BOP=80 221 Kriva preživljavanja na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta ukazuje da je oko 66% jedinki domaće svinje preživelo prvu godinu života, dok je drugu godinu života preživelo 38.9%. Vreme srastanja epifiza koje najkasnije srastaju, posle treće godine života, preživelo je oko 27% jedinki, odnosno oko 27% domaćih svinja bilo je starije od tri godine. 6.5.4. Polna struktura Pol domaće svinje ustanovljen je na osnovu morfologije očnjaka, i na osnovu razlika u dimenzijama određenih mlečnih i stalnih zuba (dP4, M2, M3 i M3 (Dodatak 2/ slike D2.3.2, 4-6, 8-11)).52 Podaci o polu domaće svinje na nalazištu Bubanj prikazani su u tabeli 6.14. Tabela 6.14: Odnos mužjaka i ženki domaće svinje na osnovu morfoloških i metričkih karakteristika određenih zuba na nalazištu Bubanj starost (meseci) zub mužjak ženka M:Ž 12+ C 16 14 1.1:1 <12 dP4 1 2 1:2 12-17 M2 10 10:0 22+ M3 1 2 1:2 22+ M3 1 2 1:2 Ukupno 29 20 1.5:1 Na osnovu morfologije očnjaka, pol je ustanovljen za 30 primeraka (14 vilica i 16 izolovanih zuba) domaće svinje. Odnos mužjaka i ženki gotovo je ujednačen, naime, utvrđeno je da 14 primeraka potiče od ženki, a 16 od mužjaka. Kada su u pitanju jedinke domaće svinje koje su u trenutku klanja bile stare između 12 i 17 meseci, zanimljivo je da su sve bile najverovatnije mužjaci. Naime, tri druga donja molara (M2) iz mandibula za koje je na osnovu morfologije očnjaka utvrđeno da pripadaju mužjacima, nalaze se u zoni rasprostiranja dimenzija primeraka kod kojih pol nije morfološki ustanovljen (slika 6.48), usled čega je (zbog sličnih dimenzija) pretpostavljeno da i ovi drugi donji molari (M2), potiču od mužjaka. 52 Odredbu pola na osnovu metričkih karakteristika zuba treba uzeti sa dozom rezerve, budući da se radi o malim uzorcima. 222 Slika 6.48: Odnos dužine i širine M2 domaće svinje na nalazištu Bubanj (m.n. = morfološki neodređen) S druge strane, među jedinkama starijim od dve godine, ženke su bile dva puta brojnije od mužjaka. Naime, poređenje dimenzija trećeg donjeg (M3) (slika 6.49) i trećeg gornjeg (M3) (slika 6.50) molara domaće svinje ukazalo je na izvestan stepen grupisanja, odnosno na postojanje dve grupe sa jasnim hijatusom između njih. Za molare manjih dimenzija pretpostavljeno je da pripadaju ženkama, dok oni veći mužjacima. Međutim, s obzirom da se radi o malom uzorcima, odredbu pola na osnovu metričkih karakteristika zuba domaće svinje treba uzeti sa dozom rezerve. Slika 6.49: Odnos dužine i širine M3 domaće svinje na nalazištu Bubanj 12 13 14 15 16 16 17 18 19 20 21 22 šir in a M 2 (m m ) dužina M2 (mm) mužjak m.n. 15 16 17 33 34 35 šir in a M 3 (m m ) dužina M3 (mm) 223 Slika 6.50: Odnos dužine i širine M3 domaće svinje na nalazištu Bubanj 6.5.5. Patološke promene Domaće svinje na nalazištu Bubanj bile su dobrog zdravlja na šta ukazuje mali broj patoloških promena na njihovim ostacima. Naime, kod samo šest primeraka one su uočene (1.5% od ukupnog broja). Izuzev jednog preloma fibule koji je zarastao, sve ostale patološke promene su dentalne. Kod jedne mandibule, između prvog i drugog molara, usled infekcije (apscesa), došlo je do povlačenja košanog tkiva, tako da je koren prvog molara (M1) postao vidljiv sa bukalne strane. Kod dve maksile usled nedovoljnog prostora za pravilan razvoj zuba, došlo je do rotiranja mezijalnog dela drugog stalnog (P2), odnosno četvrtog stalnog premolara (P4), ka bukalnoj strani mandibule. Takođe, u jednoj maksili, kod prvog molara (M1) uočeno je nepravilno trošenje krune (distalni deo je istrošeniji u odnosu na mezijalni). 17 18 19 20 29 30 31 šir in a M 3 (m m ) dužina M3 (mm) 224 POGLAVLJE 7 – DISKUSIJA U ovom poglavlju diskutuje se o prethodno predstavljenim rezultatima arheozoološke analize materijala sa nalazišta Vinča-Belo Brdo (poglavlje 4), Pločnik (poglavlje 5) i Bubanj (poglavlje 6), kao i o njihovom potencijalu za razumevanje arheozooloških aspekata društvenih i kulturnih promena na centralnom Balkanu u petom milenijumu p.n.e. Prvo su upoređene tafonomske karakteristike ostataka faune sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, kako bi se ustanovilo u kojoj meri se one međusobno razlikuju (potpoglavlje 7.1). Ovo je bilo neophodno ispitati, zbog toga što tafonomski procesi mogu različito da utiču na očuvanje ostataka faune, što se održava i na interpretaciju rezultata; te je stoga, bilo bitno istražiti i isključiti mogućnost da su razlike posledica drugačijeg delovanja tafonomskim procesa. Zatim, na osnovu zastupljenosti različitih taksona životinja diskutovano je o sličnostima i razlikama u ekonomskim strategijama stočarstva i lova koje su praktikovane na lokalnom nivou u ovim naseljima, kao i o ulozi i značaju različitih vrsta domaćih i divljih životinja u njihovim ekonomijama. Potom, kako bi se ispitalo u kojoj meri se poklapaju sa ekonomskim strategijama praktikovanim na regionalnom nivou, upoređeni su sa dostupnim podacima sa drugih nalazišta iz petog milenijuma p.n.e., i u tom kontekstu, diskutovano je da li se mogu uočiti izvesni regionalni obrasci i dijahrone promene ekonomskih strategija (potpoglavlje 7.2). Na kraju, poređenjem starosnih i polnih profila ekonomski najznačajnijih domaćih životinja sa predloženim teorijskim modelima njihove eksploatacije (Payne 1973; Redding 1981; 1984; Vigne, Helmer 2007) (potpoglavlje 7.3), diskutovano je o strategijama njihovog uzgajanja na lokalnom nivou u svakom pojedinačnom naselju, kao i da li se i u kojoj meri se strategije uzgajanja domaćeg govečeta (potpoglavlje 7.4), ovikaprina (potpoglavlje 7.5) i domaće svinje (potpoglavlje 7.6) razlikuju između ova tri naselja. Kako bi se ispitalo u kojoj meri se one uklapaju u postojeća saznanja o njihovim strategijama eksploatacije na centralnom Balkanu tokom petog milenijuma p.n.e., izvršeno je i njihovo poređenje sa dostupnim informacijama iz literature. Takođe, u ovim potpoglavljima diskutovano je da li tokom vremena dolazi do promena u veličini i proporcijama tela glavnih domaćih životinja, poređenjem njihovih metričkih karakteristika, koje bi ukazale na eventualno postojanje 225 različitih rasa, kao i da li se zdrastveni status uzgajanih stada, na prvom mestu domaćeg govečeta, razlikuje između naselja. S obzirom, da na nalazištu Pločnik postoji hijatus između dve glavne faze (horizonta) (starije (H 4-3) i mlađe (H 2-1)) u naseljavanju (Marić in press a), ova podela zadržana je i prilikom diskusije i interpretacije rezultata, kako bi se ispitali i dijahroni trendovi na lokalnom nivou u ovom naselju. 7.1. Poređenje tafonomskih karakteristika ostataka faune sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj S obzirom da isti tafonomski procesi mogu drugačije da utiču na očuvanje faunalnih ostataka sa različitih nalazišta, pre rekonstrukcije ekonomija zajednica u prošlosti, odnosno, pre utvrđivanja značaja različitih vrsta životinja i strategija njihovog uzgajanja, neophodno je proceniti u kojoj meri se tafonomske karakteristike proučavanih ostataka razlikuju, kao i kolika je bila jačina uticaja određenog tafonomskog faktora. Iz ovih razloga, upoređene su tafonomske karakteristike ostataka životinja sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, i dobijeni rezultati su uzeti u razmatranje, pre rekonstrukcije ekonomskih strategija u ovim naseljima. Ovo je posebno važno jer naime, ukoliko su tafonomske karakteristike ostataka na sva tri nalazišta slične, onda se razlike u ekonomskim strategijama mogu tumačiti kao posledica drugačijeg značaja, uloge i načina eksploatacije različitih vrsta životinja od strane stanovnika ovih naselja. Tafonomski procesi kao što su glodanje, gorenje i kasapljenje, u većoj ili manjoj meri mogu da utiču na očuvanje ostataka životinja pre njihovog pohranjivanja u sediment. Na slici 7.1 prikazana je relativna učestalost ostataka životinja sa tragovima ovih tafonomskih procesa na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj. Ostaci životinja sa tragovima zuba pasa najzastupljeniji su na nalazištu Bubanj, a zatim u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik. Njihova relativna učestalost najmanja je u mlađim (H 2- 1) horizontima na nalazištu Pločniku, i vrednost je gotovo identična onoj na nalazištu Vinča-Belo Brdo. 226 Slika 7.1: Poređenje relativne zastupljenosti ostataka sa tragovima glodanja, gorenja i kasapljenja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Međutim, iako su rezultati Hi-kvadrat testa značajni (χ2 (df = 3) = 78.580, p = 0.001), veličina uticaja je veoma mala (Kramerovo V = 0.090) (Dodatak 3 / D3.4.1), zbog čega je zaključeno da uočene razlike u zastupljenosti oglodanih primeraka na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (stariji (H 4-3) i mlađi (H 2-1) horizonti) i Bubanj, zapravo nemaju praktičnu značajnost. Primerci sa tragovima gorenja generalno su malobrojni na sva tri nalazišta (slika 7.1). Njihova relativna učestalost je najveća na nalazištima Vinča-Belo Brdo i u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik, dok je najmanja u njegovim mlađim (H 2-1) horizontima. Razlike u zastupljenosti gorelih ostataka u zavisnosti od nalazišta značajne su (χ2 (df = 3) = 9.876, p = 0.020), najverovatnije zbog razlika u njihovoj zastupljenosti u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (Dodatak 3/ D3.4.2). Međutim, veličina uticaja, kao i u slučaju oglodanih primeraka, je veoma mala (Kramerovo V = 0.032), usled čega je zaključeno da ove razlike između nalazišta nisu praktično značajne. Primerci sa tragovima kasapljenja najbrojniji su u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik, a zatim na nalazištu Bubanj, dok su malobrojni u druga dva faunalna uzorka (Slika 7.1). Uočene razlike u zastupljenosti primeraka sa tragovima kasapljenja između nalazišta značajne su (χ2 (df = 3) = 168.621, p = 5.9 3.1 0.8 7.9 3.4 0.6 5.7 1.9 6.1 11.5 2.5 2.8 0 2 4 6 8 10 12 Glodanje Gorenje Kasapljenje % B O P Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 227 0.001) (Dodatak 3/ D3.4.3), međutim, jačina uticaja je mala (Kramerovo V = 0.132), zbog čega je zaključeno da one nemaju praktičnu značajnost. Na slici 7.2 prikazano je poređenje različitih indeksa koji mere jačinu tafonomske destrukcije ostataka krupnih sisara (domaćeg govečeta), dok su slici 7.3 upoređene vrednosti ovih indeksa za ostatke srednje krupnih sisara (ovikaprina) sa nalazišta Vinča- Belo Brdo, Pločnik i Bubanj. Poređeni su tafonomski indeksi izračunati na osnovu BOP (Vinča-Belo Brdo – tabele 4.2-4; Pločnik – tabele 5.2-4, Bubanj – tabele 6.3-5). Slika 7.2: Poređenje različitih tafonomskih indeksa (IK – indeks kompletnosti, IP – indeks propadanja, IS – indeks sakupljanja) za krupne sisare na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj Indeksi kompletnosti (IK) kojima se meri stepen destrukcije karpalnih i tarzalnih kostiju (prema Marean 1991), visoki su za krupne sisare na sva tri nalazišta (slika 7.2). Drugim rečima, nizak stepen njihove fragmentacije ukazuje da je jačina destruktivnih tafonomskih faktora na ovima nalazištima bila mala. Takođe, indeksi kompletnosti dalje ukazuju da su uglavnom na sva tri nalazišta prikupljane cele i slabo fragmentovane karpalne i tarzalne kosti krupnih sisara. Zanimljivo je da nema većih razlika u vrednostima indeksa kod ostataka koji su sakupljani ručno (Pločnik, Bubanj) i suvim prosejavanjem (Vinča-Belo Brdo). S obzirom da su faunalni ostaci na nalazištu Vinča-Belo Brdo sakupljani suvim prosejavanjem, očekivano je bilo da njegov indeks kompletnosti ima 94.2 16.5 82.682.6 19.5 106.6 88.6 16.1 76.7 0 20 40 60 80 100 120 IK IP IS Vinča-Belo Brdo Pločnik Bubanj 228 najmanje vrednosti, zbog veće mogućnosti prikupljanja fragmentovanijih kostiju. Međutim, to nije bio slučaj, jer je upravo vrednost indeksa za krupne sisare na nalazištu Vinča-Belo Brdo najveća (oko 94%), dok je najmanja na nalazištu Pločnik (oko 83%). Poređenje indeksa kompletnosti za srednje krupne sisare između ova tri nalazišta, potvrdilo je ove zaključke jer su dobijeni slični rezultati (slika 7.3). Generalno, indeksi kompletnosti za krupne i srednje krupne sisare na sva tri nalazišta, ukazuju da je jačina destruktivnih tafonomskih faktora na njima bila mala, bez obzira na veličinu životinje od koje potiču. Slika 7.3: Poređenje različitih tafonomskih indeksa (IK – indeks kompeltnosti, IP – indeks propadanja, IS – indeks sakupljanja) za srednje krupne sisare na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj Indeksi propadanja (IP) za krupne sisare na sva tri nalazišta imaju generalno niske vrednosti, i ukazuju na visok stepen destrukcije mekših krajeva određenih dugih kostiju – humerusa, radijusa i tibije, u odnosu na njihove tvrđe delove, koji su se zbog toga bolje očuvali. Intenzitet njihovog propadanja bio je za nijansu slabiji na nalazištu Pločnik (IP=19.5%) u odnosu na ostala dva nalazišta, kod kojih je gotovo identičan (slika 7.2). Ovaj indeks za srednje krupne sisare, takođe, ukazuje na slabije propadanje i bolje očuvanje njihovih mekših delova na nalazištu Pločnik, u poređenju sa druga dva nalazišta (slika 7.3). Propadanje mekših krajeva dugih kostiju srednje krupnih sisara neznatno je slabije u odnosu na krupne sisare na nalazištima Pločnik i Bubanj, dok je obrnuta situacija uočena na 98 14.3 0 81.7 27 9.1 95 20.4 5.9 0 20 40 60 80 100 IK IP IS Vinča-Belo Brdo Pločnik Bubanj 229 nalazištu Vinča-Belo Brdo. Međutim, generalno, očuvanje mekših krajeva dugih kostiju bilo je jako slabo na sva tri nalazišta, i nije bilo povezano sa veličinom životinje. Indeksi sakupljanja (IS) za krupne sisare na sva tri nalazišta imaju visoke vrednosti. Oni pokazuju u kojoj meri su generalno, sakupljane manje kosti u poređenju sa većim, poređenjem zastupljenosti drugih falangi u odnosu na prve (Maltby 1985). Ovaj indeks je u velikoj meri povezan sa načinom sakupljanja i odražava njegovu efikasnost. Najmanju vrednost indeks ima na nalazištu Bubanj, i ukazuje da su ručnim sakupljanjem tokom iskopavanja slabije prikupljene manje kosti krupnih sisara, u poređenju sa njihovim sakupljanjem na druga dva nalazišta (slika 7.2). Zanimljivo je da je vrednost indeksa najveća na nalazištu Pločnik, na kome su ostaci životinja takođe, ručno sakupljani. Vrednost indeksa od 106.6%, ukazuje da su druge falange, iako manje od prvih, zastupljenije, odnosno bile su vidljivije i samim tim bolje sakupljane tokom iskopavanja na Pločniku, za razliku od prvih falangi koje su verovatno bile fragmentovanije i manje vidljivije. Indeksi sakupljanja za srednje krupne sisare na sva tri nalazišta imaju veoma niske vrednosti (slika 7.3). Najveću vrednost indeks sakupljanja za srednje krupne sisare ima na nalazištu Pločnik (oko 9%), što ukazuje na malo bolje prikupljanje njihovih drugih falangi na ovom, u odnosu na druga dva nalazišta. Iznenađuje da je vrednost ovog indeksa najmanja na jedinom nalazištu (Vinča-Belo Brdo) na kom je prikupljanje sprovedeno suvim prosejavanjem; naime, indeks iznosi 0% jer nije sakupljena nijedna druga falanga ovikaprina (tabela 4.4). Moguće je da je ovo posledica nekih drugih tafonomskih faktora, a ne isključivo sakupljanja, npr. psi su mogli da progutaju manje, druge falange ovikaprina, ili da ih odnesu na neko drugo mesto. U svakom slučaju, indeksi sakupljanja za krupne i srednje krupne sisare ukazuju da je bez obzira na način prikupljanja, da li je ono sprovedeno ručno ili suvim prosejavanjem, na sva tri nalazišta efikasnost sakupljanja zavisila od veličine životinje (slike 7.2 i 7.3). Poređenje relativne zastupljenosti ostataka životinja sa tragovima tafonomskih procesa (glodanja, gorenja, kasapljenja) između sva tri nalazišta, ukazalo je da uočene razlike nemaju praktičnu značajnost (vrednost Kramerovog V, kojom se meri jačina uticaja, odnosno veza između dve upoređene promenljive (Pallant 2011) (npr. gorenje x nalazište), 230 kod sva tri Hi-kvadrat testa kojima je ispitana statistička značajnost uočenih razlika (Dodatak 3/ D3.4.1-3) veoma je mala), i da su tafonomske karakteristike faunalnih uzoraka sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj slične. Ovo potvrđuju i rezultati poređenja različitih tafonomskih indeksa kojima je izmeren stepen destrukcije ostataka krupnih i srednje krupnih sisara na ovim nalazištima. Naime, indeksi kompletnosti (IK) i indeksi propadanja (IP) su manje-više ujednačeni na sva tri nalazišta bez obzira na veličinu životinje od koje potiču ostaci. Jedina razlika uočena je u sakupljanju ostataka manjih životinja u odnosu na one od krupnijih, usled čega su njihovi ostaci slabije zastupljeni u uzorcima na šta ukazuju njihovi indeksi sakupljanja (IS). Međutim, ovaj problem (slabija zastupljenost ostataka manjih životinja) uočen je na sva tri nalazišta. Stoga, s obzirom da su tafonomske karakteristike ostataka faune na sva tri nalazišta slične, ukoliko se uoče razlike u zastupljenosti različitih taksona životinja, kao i u starosnim profilima glavnih domaćih vrsta (govečeta, ovce, koze i svinje), one predstavljaju rezultat različitih ekonomskih strategija i drugačijih načina eksploatacije domaćih i divljih životinja u ovim naseljima. 7.2. Ekonomske strategije Na centralnom Balkanu sredinom petog milenijuma p.n.e. dolazi do velikih promena u obrascima naseljavanja i organizaciji naselja. Velika naselja iz prve polovine petog milenijuma p.n.e., kao što su npr. Vinča-Belo Brdo (Tasić et al. 2015; Tasić 2017), Divostin II (McPherron, Srejović 1988 (eds.)), Stubline (Crnobrnja et al. 2009; Спасић 2013), Mali Borak (Arsić et al. 2011), Pločnik (Radivojević et al. in press), itd., bivaju napuštena, i obrazac gusto zbijenih i velikih naselja biva zamenjen raštrkanim i manjim naseljima iz druge polovine petog milenijumа p.n.e. (Bankoff, Winter 1990; Borić 2009; 2015a; Милановић 2017; Палавестра et al 1993; 1996; Tripković, Penezić 2017). Takođe, dolazi i do naseljavanja raznovrsnijih ekoloških niša, kao i prethodno nenaseljenih poljoprivredno mariginalnih područja (Милановић 2017; Ристић-Опачић 2005; Tasić 1995). Uporedo sa ovim promenama dolazi i do promena u društvenoj organizaciji, kao i u ekonomskim strategijama. Ostaci životinja sa arheoloških nalazišta iz ovog veoma važnog prelaznog perioda na centralnom Balkanu, pružaju mogućnost da se ispita da li se i u kojoj meri ekonomske strategije uzgajanja i lova životinja u naseljima iz prve i druge polovine 231 petog milenijuma p.n.e. razlikuju. Stočarstvo i lov predstavljaju društvene prakse, koje ne podležu samo ograničenjima životne sredine, već odražavaju izbore koji su uslovljeni logističkim razlozima i društvenim podsticajima (Orton et al. in press; Russell 1993; 2012). Generalno posmatrano, proizvodni kapaciteti većih i manjih zajednica, nisu isti, pa je verovatno i očekivati da će strategije uzgajanja i lova životinja biti prilagođene njihovim potrebama i mogućnostima. Poređenje ekonomskih strategija i načina eksploatacije najznačajnijih domaćih vrsta životinja u naseljima iz prve i druge polovine petog milenijuma p.n.e na centralnom Balkanu, bilo je onemogućeno jer su do nedavno dostupni faunalni uzorci sa nalazišta iz druge polovine petog milenijuma bili mali (Bodnjik (Dodatak 1/ D1.4)) i/ili selektivno sakupljani (Bubanj, stara iskopavanja (Bökönyi 1991)). Nova iskopavanja na nalazištu Bubanj (Bulatović, Milanović 2012; 2014; forthcoming) (kao i na nalazištu Velika humska čuka (Булатовић, Милановић 2015) tokom kojih je sakupljena velika količina ostataka životinja, pružila su priliku da se dobiju prva saznanja o lokalnim ekonomskim strategijama zajednica iz druge polovine petog milenijuma p.n.e., i da se bar donekle postojeće praznine popune. Kako bi se ustanovilo kakva je bila uloga i značaj glavnih vrsta domaćih i divljih životinja u ekonomiji naselja Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2- 1) horizontima) i Bubanj, kao i kako bi se ispitalo postojanje razlika između njih, upoređena je njihova zastupljenost. Rezultat Hi-kvadrat testa, ukazuje da su uočene razlike u zastupljenosti različitih taksona životinja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj (slika 7.4), statistički značajne (χ2 (df = 15) = 1176.824, p = 0.001) sa umerenom jačinom uticaja (Kramerovo V = 0.204) (Dodatak 3/ D3.4.4). Uzgajanje domaćih životinja predstavljalo je okosnicu ekonomije u sva tri naselja. Značaj lova i njegov udeo u ekonomiji varira od naselja do naselja, neovisno od perioda iz kog potiču. Naime, učestalost divljih životinja kreće se od 18.4% na nalazištu Vinča-Belo Brdo, preko 14.3% na Bubnju, do svega 4.7% u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik. U naseljima iz prve polovine petog milenijuma p.n.e. (Vinča-Belo Brdo, Pločnik), stočarstvo je bilo usmereno ka uzgajanju domaćeg govečeta. Relativna zastupljenost 232 domaćeg govečeta kreće se od 33.6% na nalazištu Vinča-Belo Brdo, preko 56% u starijim (H 4-3), do čak 69.7% u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik. Slika 7.4: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Domaća svinja se na nalazištu Vinča-Belo Brdo nalazi na drugom mestu po brojnosti ostataka sa 20.4% BOP, a na nalazištu Pločnik na trećem u oba horizonta. Međutim, tokom vremena na nalazištu Pločnik, dolazi do smanjenja relativne zastupljenosti domaće svinje sa 11.3% u starijim (H 4-3) na 6.1% u mlađim (H 2-1) horizontima. Zastupljenost ovikaprina, drugog najbrojnijeg taksona na nalazištu Pločnik, nije se značajnije menjala tokom vremena, i iznosi 16.4% u starijim (H 4-3), odnosno 17% u mlađim (H 2-1) horizontima. Na nalazištu Vinča-Belo Brdo, ovikaprini se nalaze na trećem mestu po brojnosti ostataka sa 19.4% BOP. S druge strane, za razliku od ovih naselja iz prve polovine petog milenijuma p.n.e., na Bubnju, stočarstvo je bilo usmereno ka uzgajanju ovikaprina. Naime, na ovom nalazištu, njihovi ostaci su najzastupljeniji sa 33.6% BOP, a zatim od domaćeg govečeta sa 30.5%, dok je domaća svinja zastupljena sa 14.7%. Preliminarni podaci sa drugog eponimnog nalazišta, iz druge polovine petog milenijuma p.n.e., Velika humska čuka (Dodatak 1/ D1.5), takođe, ukazuju da je stočarstvo bilo usmereno ka uzgajanju ovikaprina koji su zastupljeni sa 37.3% BOP. Značajnu ulogu u 0 10 20 30 40 50 60 70 Vinča-Belo Brdo Pločnik H 4-3 Pločnik H 2-1 Bubanj % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 233 ekonomiji naselja imalo je i uzgajanje domaćeg govečeta (27.6%), kao i domaće svinje (20%), dok je lov predstavljao sporednu aktivnost za nabavku hrane i sirovina (9.8%). Kako bi se ispitalo da li se generalno mogu uočiti određeni trendovi u ekonomskim strategijama na centralnom Balkanu tokom petog milenijuma p.n.e., upoređena je zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištima iz ovog perioda. Analiza korespondencije obuhvatila je ukupno 13 faunalnih uzoraka sa 12 arheoloških nalazišta – od kojih su deset iz prve polovine (Vinča-Belo Brdo, Pločnik – stariji (H 4-3) i mlađi (H 2- 1) horizonti, Divostin II, Belovode, Petnica, Vitkovo, Stubline, Opovo, Gomolava, Mali Borak), a dva iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. (Bubanj, Velika humska čuka) (Dodatak 3/ D3.4.5). Divlje životinje grupisane su i posmatrane kao dve promenljive. Jednu grupu (divlje (JSSG) činile su ekonomski značajne divlje životinje koje se na svim nalazištima javljaju u većem broju – jelen, svinja, srna i goveče, dok su u drugu grupu (ostale divlje) svrstane divlje životinje (medved, razne vrste mesoždera, dabar, zec) zastupljene u malom broju, i koje nisu imale nikakav značaj u ekonomiji ovih naselja.53 Rezultat analize korespondencije prikazan je na slici 7.5 i Dodatak 3/ D3.4.5. Prve dve dimenzije (od ukupno pet) zajedno objašnjavaju 92.2% inercije (varijanse). Prva dimenzija objašnjava najveći deo inercije 53.4%, dok druga objašnjava preostalih 38.8%. Prva dimenzija (x-osa) odvaja divlje (JSSG) (69.3%) i ostale divlje (1%) na levoj strani, od ovikaprina (21.1%), domaće svinje (4.3%), domaćeg govečeta (3.6%) i psa (0.6%) na desnoj strani (slika 7.5), odnosno prva dimenzija objašnjava koliki je bio značaj lova, a koliki značaj stočarstva u ekonomiji ovih naselja. Na osnovu prve dimenzije, sa leve strane, grupisala su se dva kasnovinčanska nalazišta na kojima su divlje životinje (jelen, svinja, srna i goveče) zastupljenije od domaćih, i čine oko 51-53% BOP – Opovo (Greenfield 1986a) i Petnica (Orton 2008), kao i Gomolava, na kojoj su takođe one zastupljene u velikom broju, sa oko 43% (Orton 2008). Na suprotnoj, desnoj strani, nalaze se sva ostala nalazišta sa znatno manjim procentom divljih životinja. Od nalazišta sa desne strane, najveća zastupljenost divljih (jelena, svinje, srne i govečeta) životinja uočena je na 53 Na većini nalazišta ostaci “ostalih divljih” životinja zajedno čine ispod i oko 1% BOP, dok su na dva nalazišta, njihovi ostaci malo brojniji, i čine 2.5% BOP (Petnica (Orton 2008), odnosno 2.8% BOP (Velika humska čuka (Dodatak 1/ tabela D1.5.1). 234 nalazištu Vinča-Belo Brdo – 18.4%, a zatim na nalazištima Divostin II (oko 15%) (Bökönyi 1988) i Bubanj (14.3%). S druge strane, najmanje su zastupljene na nalazištu Mali Borak (oko 8%) (Блажић, Радмановић 2011), kao i u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik, sa samo 4.7%. Slika 7.5: Rezultat analize korespondencije – poređenje zastupljenosti različitih taksona životinja na nalazištima iz petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu (divlje (JSSG) = jelen, svinja, srna i goveče, ostale divlje = medved, različite vrste mesoždera, dabar, zec) Kada je u pitanju druga dimenzija (y-osa), ona odvaja sa donje strane, domaće goveče (42.6%), od ovikaprina (33.7%), domaće svinje (7.9%), psa (6.9%), divljih (JSSG) (6.1%) i ostalih divljih životinja (2.9%) sa gornje strane (slika 7.5). Stoga, ova druga dimenzija objašnjava kakve su strategije stočarstva bile praktikovane u ovim naseljima, odnosno, ukazuje na postojanje različitih strategija stočarstva. Na jednoj strani, oko domaćeg govečeta (donji desni kvadrat), grupišu se kasnovinčanska nalazišta – Pločnik (stariji (H 4-3 i mlađi (H 2-1) horizonti), Divostin II, Stubline i Mali Borak, na kojima je 235 domaće goveče bilo veoma zastupljeno, između 55% (Stubline (Bulatović, preliminarni podaci)) i 87% (Mali Borak (Блажић, Радмановић 2011)), i čije je uzgajanje činilo okosnicu njihove ekonomije. Na ovoj donjoj strani, nalazi se i Gomolava sa stočarstvom takođe usmerenim ka uzgajanju domaćeg govečeta (zastupljeno sa 47.7% (Orton 2008)), ali se od ove grupe nalazišta razlikuje po znatno većem broju divljih životinja (jelen, svinja, srna i goveče), zbog čega je pomerana ka naseljima Opovo i Petnica, u kojima je lov bio ekonomski značajniji u odnosu na stočarstvo. Međutim, i u ovim naseljima, stočarstvo je bilo usmereno ka uzgajanju domaćeg govečeta, koje je na njima zastupljeno sa oko 31% (Greenfield 1986a; Orton 2008). U svim ovim kasnovinčanskim naseljima, na kojima je stočarstvo u najvećoj meri počivalo na uzgajanju domaćeg govečeta, uzgajanje domaće svinje i ovikaprina bilo je od manjeg značaja za njihovu ekonomiju. Međutim, u kasnovinčanskom naselju Belovode, i pored toga što je stočarstvo u velikoj meri bilo usmereno ka uzgajanju domaćeg govečeta (zastupljeno sa 48.9%), i uzgajanje ovikaprina i domaće svinje bilo je značajno (zastupljeni su sa 17.6%, odnosno 17%) (Stojanović, Orton in press)). Stočarstvo zasnovano na uzgajanju domaćeg govečeta (zastupljeno sa 33.6), kao i na uzgajanju domaće svinje (zastupljena sa 20.4%) i ovikaprina (19.5%) karakteriše i naselje Vinča-Belo Brdo. Međutim, za razliku od Belovoda, u njegovoj ekonomiji i lov predstavlja značajnu aktivnost za nabavku hrane i sirovina (divlje vrste čine 18.4%). S druge strane, stočarstvo dva naselja iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. – Bubanj i Velika humska čuka, bilo je usmereno ka uzgajanju ovikaprina (zastupljeni sa 33.4%, i 37.3%), ali i ka uzgajanju domaćeg govečeta (zastupljeno sa 30.6%, i 27.6%) i domaće svinje (zastupljena sa 20.4%, i 20%). Generalno, čini se da ova druga dimenzija (slika 7.5), razdvaja naselja u kojima su strategije stočarstva bile usmerene isključivo ka uzgajanju domaćeg govečeta koje je dominantno u odnosu na sve ostale vrste (donji desni kvadrat), od onih u kojima praktikovane strategije stočarstva nisu počivale na uzgajanju jedne dominante vrste, već su podrazumevale pored uzgajanja glavne vrste, i značajno oslanjanje na ostale ekonomski glavne domaće životinje (gornji desni kvadrat). Međutim, dok je i kod ovih kasnovinčanskih naselja (Vinča-Belo Brdo, Belovode) iz prve polovine petog milenijuma p.n.e., domaće goveče ekonomski glavna vrsta, kod naselja iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. (Bubanj, Velika humsa čuka) dolazi do promene, i tu glavnu ulogu 236 u njihovoj ekonomiji preuzimaju ovca i koza. Ova naselja iz gornjeg desnog ugla (slika 7.5), karakteriše i veća zastupljenost psa u odnosu na druga naselja. Naime, psi su najbrojniji na Bubnju sa 5%, a zatim na Vinči-Belom Brdu sa 4.5% i Velikoj humskoj čuki sa 4%. Tragovi kasapljenja na kostima pasa ukazuju, da se na Bubnju i Vinči-Belom Brdu, povremeno koristilo u ishrani i njihovo meso (Bulatović 2010; Dimitrijević 2008). Nalazište Vitkovo je u svakom smislu izuzetak (ovikparini su najzastupljeniji sa čak 55.4%, zatim, domaće goveče sa 12.7% i domaća svinja sa 11%, dok su divlje životinje zastupljene sa 12.8%), vrlo moguće zbog toga što faunalni uzorak potiče iz samo jedne otpadne jame u naselju (Булатовић 2011; 2012), i zastupljenost različitih taksona u njemu, svakako se ne može smatrati reprezentativnim za celo naselje. U svakom slučaju, iako su u ovom trenutku, informacije o ekonomskim strategijama zajednica iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, dostupne za samo dva naselja – Bubanj i Velika humska čuka, one ukazuju da dolazi do promena u strategijama stočarstva, koje se na prvom mestu ogledaju u većem oslanjanju na ovikaprine. Ono što ih generalno karakteriše, jeste pored njihovog uzgajanja u većem broju (kao glavnih domestikata), i značajnije oslanjanje i uzgajanje drugih vrsta domaćih životinja – u ovom slučaju govečeta i svinje. Ovakva strategija stočarstva, koja nije podrazumevala uzgajanje jedne dominantne vrste (domaćeg govečeta) koja karakteriše većinu kasnovinčanskih naselja iz prve polovine petog milenijuma p.n.e., praktikovana je i kasnije tokom srednjeg i kasnog eneolita na području centralnog Balkana (okvirno tokom četvrtog/ i u prvoj polovini trećeg milenijuma p.n.e.) (slika 7.6, Dodatak 3/ D3.4.6). Ono što dalje iz ovoga može da se pretpostavi, jeste da je ovakva strategija stočarstva, bila prilagođenija manjim zajednicama i njihovim proizvodnim kapacitetima i potrebama, koje su prvenstveno bile usmerene ka smanjenju rizika i stabilnosti stada. Oslanjanje u velikoj meri i uzgajanje jedne dominantne vrste (domaćeg govečeta), možda ukazuje na neki vid specijalizacije stočarstva (Halstead 1996). To verovatno podrazumeva i drugačiju organizaciju proizvodnje i veće proizvodne kapacitete s obzirom da je uzgajanje govečeta skupa i rizična investicija (Bogucki 1993), a verovatno i drugačije društvene potrebe i pobude (npr. kompeticija, akumulacija bogatstva, itd. (Russell 1998; Orton 2012)). S druge 237 strane, ukoliko se teži smanjenju rizika u uzgajanju stada domaćinstva/zajednice, smatra se, da se obično uzgajaju stada sastavljena od različitih vrsta koje nisu podložne istim bolestima, i čiji odnos se može prilagoditi različitim uslovima životne sredine i društvenim potrebama manjiih zajednica (Ingold 1980). Slika 7.6: Rezultat analize korespondencije – poređenje zastupljenosti različitih taksona životinja na nalazištima u kasnom neolitu i eneolitu na centralnom Balkanu (SE – srednji eneolit, KE – kasni eneolit; divlje (JSSG) = jelen, svinja, srna i goveče, ostale divlje = medved, različite vrste mesoždera, dabar, zec) Ovo poređenje zastupljenosti različitih taksona životinja u naseljima iz petog i četvrtog (/i prve polovine trećeg) milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, zanimljivo je, jer je s jedne strane, ukazalo na postojanje kontinuiteta u ekonomskim strategijama na lokalnom nivou koje su možda povezane i sa uslovima životne sredine (slika 7.6). Naime, ekonomske strategije koje su u ranog eneolitu praktikovane na Bubnju, i koje se zasnivaju na uzgajaju ovikaprina, ne menjaju se značajnije ni kasnije tokom srednjeg i kasnog eneolita (Bulatović forthcoming). Takođe, i tokom trajanja kasnog eneolita u Petnici, lov i 238 dalje, kao i u kasnom neolitu ima veći ekonomski značaj od stočarstva koje se zasniva na uzgajanju domaćeg govečeta (Greenfield 1986a; Orton 2008). Ono što je posebno zanimljivo, jeste to što se sa svim ostalim eneolitskim naseljima (u gornjoj desnoj četvrtini kvadrata) (slika 7.6, Dodatak 3/ D3.4.6), od naselja iz prve polovine petog milenijuma p.n.e., grupiše nalazište Vinča-Belo Brdo, čije se ekonomske strategije, kako izgleda, prilično razlikuju od ostalih praktikovanih u istovremenim naseljima. Na neki način, ovo je nagoveštaj promene trenda u ekonomskim strategijama koji će do punog izražaja doći u drugoj polovini petog milenijuma p.n.e. (a i kasnije) na centralnom Balkanu, a koji vodi ka raznovrsnijim strategijama stočarstva, prilagođenim potrebama manjih zajednica. Na lokalnom nivou, ovo možda ukazuje na neku vrstu ekonomske degradacije usled sve većih tenzija između domaćinstava i zajednice (Tringham 1992), koje vode ka slabljenju kohezivnih veza u naselju (Borić 2015a). Međutim, ova pretpostavka o ekonomskoj degradaciji kranje je upitna, s obzirom, da u ovom trenutku ne postoje podaci o strategijama stočarstva koje su praktikovane u ovom naselju tokom trajanja ranijih faza vinčanske kulture. 7. 3. Strategije eksploatacije domaćih životinja Promene u veličini naselja, obrascima naseljavanja i pokretljivosti, koje se dešavaju sredinom petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, izmenile su obim i organizaciju stočarstva. Naime, s obzirom da su društvena organizacija i način privređivanja međusobno povezani, očekivano je da su se promene jednog aspekta, odrazile i na promene drugog. Strategije eksploatacije domaćih životinja predstavlju važan segment ekonomije, i generalno, ukazuju na organizaciju proizvodnje, kao i na intenzitet korišćenja životinja. Upotreba sekundarnih proizvoda – mleka, vune i vuče, jedan je od pokazatelja intenziteta korišćenja životinja, a takođe, predstavlja i jedan od oblika ekonomske intenzifikacije. Sekundarni proizvodi koji mogu da se eksploatišu više puta tokom života životinje, čine živu životinju vrednijom, i dovode do uspostavljanja novih odnosa na relaciji čovek- životinja (Bogucki 1993:492). 239 U svom originalnom teorijskom modelu, Šerat je sekundarne proizvode posmatrao kao jedan “paket”, odnosno, smatrao je da dolazi do njihovog istovremenog usvajanja posle neolita, a tokom eneolita i bronzanog doba na širem području Bliskog istoka i Evrope (Sherratt 1981; 1983; 1987). Takođe, isticao je da je njihov značaj bio “revolucionaran“, i da je njihovo usvajanje iz korena promenilo tadašnje zajednice: upotreba pluga – dovela je do intenzifikacije poljoprivredne proizvodnje, i omogućila kolonizaciju poljoprivredno marginalnih područja, upotreba kola – dovela je do veće pokretljivosti, a upotreba mleka i vune – obezbedila je nove sirovine koje mogu da se razmenjuju i akumuliraju (Sherratt 1981; 1983). Ove tehnološke inovacije, zatim je povezao sa promenama u organizaciji rada i povećanoj ulozi muškaraca u poljoprivrednim aktivnostiima, patrilinearnom nasleđivanju, za koje je smatrao da su ključni faktori uspostavljanja nove društvene organizacije i obrazaca naseljavanja (Sherratt 1981; 1983; 1997). Kasnije, na osnovu brojnih različitih arheoloških (npr. Bogucki 1984b; Champan 1981; 1982), arheozooloških (npr. Greenfield, Arnold 2015; Isakidou 2006; Vigne, Helmer 2007), biohemijskih (npr. Craig 2002; Craig et al. 2005; Ethier et al. 2017; Evershead et al. 2008), izotopskih (npr. Balasse, Tresset 2002; Balasse et al. 2001) i paleogenetskih (Burger et al. 2007; Itan et al. 2009) istraživanja, ustanovljeno je da se ne može govoriti o jednom istovremenom “paketu“ sekundarnih proizvoda, i da da se počeci (vreme) njihove upotrebe razlikuju od područja do područja, kao i da se neki proizvodi (mleko, vuča) koriste i ranije, tokom neolita. Međutim, iako su neki proizvodi (npr. mleko)54 korišćeni i ranije, smatra se da je to bilo u malom obimu (Craig et al. 2000; Greenfield 2010), i da, u eneolitu i bronzanom dobu, dolazi do njihovog intenzivnijeg korišćenja (Greenfield 2010:46). Jedan od načina da se ustanovi intenzitet korišćenja domaćih životinja, odnosno da se utvrdi li su upotrebljivani i njihovi sekundarni proizvodi, jeste na osnovu proučavanja njihovih starosnih i polnih profila sa arheoloških nalazišta. Naime, smatra se da se drugačije strategije eksploatacije stada odražavaju različito na njihovu starosnu i polnu strukturu. Na osnovu etnografskih proučavanja savremenih stada predloženo je nekoliko 54 Na centralnom Balkanu, na osnovu biohemijskih analiza ostataka lipida u keramičkim posudama sa nalazišta Blagotin, Grivac i Divostin I, potvrđeno je da se mleko koristilo još krajem sedmog milenijuma p.n.e. (Ethier et al. 2017). Kada su u pitanju naselja iz petog milenijuma p.n.e. upotreba mleka, ovom metodom, (za sada) potvrđena je u naselju Vinča-Belo Brdo (Tasić 2015:111-112). 240 teorijskih modela eksploatacije (Payne 1973; Redding 1981; 1984; Vigne, Helmer 2007), koji predstavljaju polaznu osnovu i okvire pri interpretaciji starosnih i polnih profila dobijenih analizom faunalnog materijala sa arheoloških nalazišta. Sebastijan Pejn (Sebastian Payne) je na osnovu proučavanja eksploatacije savremenih stada ovaca sa područja Turske, definisao tri osnovna modela – za meso, mleko i vunu, koje karakterišu različite starosne i polne strukture stada u zavisnosti od primarnog cilja eksploatacije (Payne 1973). Kada je eksploatacija mesa glavni cilj proizvodnje većina mladih jedinki, pretežno mužjaka biće zaklana u periodu dostizanja optimalne težine, između 18 i 30 meseci starosti (Payne 1973:281-282). Veliki procenat odraslih jedinki činiće ženke, čak 80-98% (Bates 1973:147; Redding 1981), koje se drže u životu sve kod njihova plodnost ne počne da opada, što se obično dešava oko pete godine života i kasnije (Redding 1981:206). Međutim, kada je glavni cilj proizvodnja vune, prisutne su odrasle jedinke oba pola, koje su podjednako značajne za proizvodnju vune (Payne 1973:281). S druge strane, kada je eksploatacija usmerena na proizvodnju mleka, veliki procenat mladih mužjaka, starosti do dva meseca, biće zaklan zbog povećanja količine mleka za ljudsku upotrebu (Payne 1973:281). Ovi modeli zasnivaju se na pretpostavci da je odluka stočara usmerena ka optimizaciji jednog proizvoda. Međutim, retko kada je eksploatacija usmerena isključivo na proizvodnju jednog proizvoda, i češći je slučaj da istovremeno dolazi do eksploatacije više proizvoda (Payne 1973:282). Takođe, oni predstavljaju statične modele, a veličina stada će verovatno oscilirati od uslova životne sredine, kao i od društvenih podsticaja (akumulacija bogatstva, društvene obaveze, itd. (Cribb 1987)). Ovi modeli eksploatacije ovaca – za meso, mleko i vunu, često se primenjuju i pri interpretaciji starosnih i polnih profila domaćeg govečeta sa arheoloških nalazišta. Međutim, primena modela za mleko koji karakteriše klanje veoma mladih jedinki, starosti do dva meseca (Payne 1973), je veoma problematična. Naime, za razliku od ovaca i koza, koje mogu da se muzu i bez prisustva mladunaca, za mužu krava u prošlosti bilo je neophodno prisustvo teladi (Balasse 2003:3). Stoga, eksploatacija mleka govečeta nikad ne bi podrazumevala klanje veoma mladih jedinki, osim u slučaju postojanja nekih tehnoloških dostignuća, koja bi zamenila prisustvo teladi tokom muže (Sherratt 1997:177; Vigne, Helmer 2007:26-28). 241 Kod današnjih mlečnih krava, ovaj refleks puštanja mleka u prisustvu teladi, selekcijom je iskorenjen, zbog čega starosna struktura savremenih stada, ne može da posluži kao adekvatan model za poređenje i detekciju eksploatacije mleka domaćeg govečeta u praistoriji (Vigne 2008:197). Međutim, to je moguće uočiti na osnovu tzv. modela “post- laktaciјskog“ klanja (Balasse, Tresset 2002; Balasse et al. 1997; 2000). Ovaj model karakterističan je po visokom procentu teladi, klanih po prestanku laktacije kod krava, u starosnoj dobi između pet i devet meseci, s jedne, kao i po klanju krava starosti od četiri do osam godina, s druge strane (Balasse, Tresset 2002). Jedan od faktora koji utiče na strategije eksploatacije jeste i održivost stada, odnosno smanjenje rizika, bez obzira da li je eksploatacija usmerena ka mesu ili mleku (Redding 1984). Stoga je, Ričard Reding (Richard Redding) predložio dva nova teorijska modela – za maksimizaciju energije (proteina) i za optimizaciju sigurnosti stada (Redding 1981; 1984). Razvio je ove modele uzimajući u obzir širi spektar podataka, kao što su odnos ovaca i koza, i njihove međusobne fiziološke i produktivne razlike55, starosna struktura, kao i odnos odraslih mužjaka i ženki, a zatim ih je testirao na etnografskim i arheološkim podacima (Redding 1981; 1984). Model za maksimizaciju energije (iz mesa i mleka) podrazumeva klanje mladih mužjaka tokom prve tri godine života, usled čega je u stadu veći broj odraslih ženki (Redding 1981:200). Drugi teorijski model za optimizaciju sigurnosti stada, usmeren je ka minimizaciji fluktuacije veličine i produktivnosti stada (Redding 1984:204). On predviđa ostavljanje jednog dela mužjaka u životu do kraja druge godine života, kako bi se veličina stada osigurala u slučaju da sledeće godine bude rođeno manje mladunaca (Redding 1984:204). Nedavno su, Žan-Deni Vinj (Jean-Denis Vigne) i Danijel Elmer (Daniel Helmer), na osnovu etnografskih proučavanja u Francuskoj, predložili dva dodatna teorijska modela eksplotacije – mleko tip B i meso tip B (Vigne, Helmer 2007). Oni se ne zasnivaju na optimizaciji jednog proizvoda, i mogu da se koriste za interpretaciju složenih, kombinovanih strategija eksploatacije životinja (Arbuckle et al. 2009:134). Za razliku od 55 Npr. ovce su tolerantnije na hladnoću i vlažne uslove, imaju meso i mleko većeg kvaliteta, ali i manju otpornost na bolesti, dok koze s druge strane, imaju veću stopu reprodukcije, veću mlečnu produktivnost i bolju toleranciju na sušu i ekstremne uslove (Redding 1981). 242 Pejnovog modela eksploatacije mleka (koji je označen kao mleko tip A), u kome je najviše jagnjadi zaklano tokom prva dva meseca života (A stupanj ((Payne 1973)), model mleko tip B karakterističan je po odloženom klanju jagnjadi tokom prve godine života. Ovaj model karakteriše visoka stopa smrtnosti jagnjadi starosti između 6 i 12 meseci (C stupanj (Payne 1973)), kao i odraslih ženki starosti između 2 i 4 godine (E-F stupnjevi (Payne 1973)), koje se kolju kada počne da opada njihova reproduktivni i mlečni potencijal (Vigne, Helmer 2007:20). Model meso B podrazumeva umerenu eksploataciju mesa, i u njemu najveći procenat jedinki klan je u periodu između 12 i 24 meseci starosti (D stupanj (Payne 1973)), dok su i u njemu, u značajnom broju prisutne ženke starosti između 2 i 4 godine, kao i jagnjad (mužjaci) starosti između 6 i 12 meseci (Vigne, Helmer 2007:23). Prilikom rekonstrukcije strategija eksploatacije domaćih životinja u prošlosti, treba imati na umu da su spomenuti teorijski modeli zasnovani na „idealnim“ profilima smrtnosti koji teško da se mogu sresti u arheološkoj realnosti. Oni ignorišu čitav niz faktora koji utiču na odluku o klanju, od sigurnosti stada i dostupnosti stočne hrane (Redding 1981) do prestiža i značaja životinje u razmeni i komunalnoj konzumaciji (Russell 1998; 1999; 2012). Od svih teorijskih modela, najviše je kritikovan Pejnov model za mleko, jer opisuje intenzivnu proizvodnju mleka visokospecijalizovanih savremenih stada, usled čega je njegova primena na praistorijska stada dosta upitna (Arbuckle et al. 2009; Halstead 1998; Marom, Bar-Oz 2009; Russell 1993). Ovaj model, karakteriše velika zastupljenost jedinki najmlađe starosne kategorije koja je i najviše podložna propadanju usled tafonomskih procesa (Halstead 1998; Munson 2000). S druge strane, proizvodnja mleka moguća je i bez klanja veoma mladih jedinki (npr. ako se one odbiju od dojenja), usled čega je eksploataciju mleka na osnovu starosnih profila najteže identifikovati (Arbuckle et al. 2009; Halstead 1998). Međutim, uprkos nedostacima, predloženi teorijski modeli eksploatacije predstavljaju korisne okvire za interpretaciju starosnih i polnih profila stada domaćih životinja sa arheoloških nalazišta, i svakako su korisni za uočavanje opštih trendova u stategijama eksploatacije domaćih životinja (Greenfield 2010:34). 243 7.4. Strategije eksploatacije domaćeg govečeta Domaće goveče daje širok spektar proizvoda – meso, mleko, kožu, kost, đubrivo. Od ostalih domaćih ekonomski značajnih životinja, razlikuje se po svojoj veličini i snazi usled čega se koristi kao vučna životinja. Vučna snaga domaćeg govečeta direktno zamenjuje ljudsku, i smanjuje vreme potrebno za obavljanje iste količine posla, što dodatno povećava njegovu vrednost posle dostizanja odraslog doba. Uzgajanje domaćeg govečeta je u sva tri naselja predstavljalo značajnu ekonomsku aktivnost. Na nalazištu Pločnik tokom oba horizonta (faze), domaće goveče je dominanta vrsta, na čijem se uzgajanju i zasnivalo stočarstvo. S druge strane, na Vinči-Belom Brdu, domaće goveče je glavna vrsta, ali je njegovo uzgajanje bilo izbalansirano sa uzgajanjem drugih domaćih životinja (svinje i ovikaprina), dok je na Bubnju bilo na drugom mestu po značaju, posle uzgajanja ovikaprina. Kako bi se ispitalo da li postoje razlike u strategijama eksploatacije domaćeg govečeta na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj, upoređene su njegove dentalne krive preživljavanja (slika 7.7). Tokom prvih osam meseci života, stopa preživljavanja domaćeg govečeta na nalazištima Vinča-Belo Brdo i Bubanj, niža je u odnosu na njegovo preživljavanje u oba horizonta na nalazištu Pločnik. Naime, na Vinči-Belom Brdu, osmi mesec preživelo je oko 73% jedinki, a na Bubnju oko 78%, dok je na Pločniku u starijim (H 4-3) horizontima oko 87% domaćeg govečeta bilo starije od osam meseci, a u mlađim (H 2-1) čak 91%. Relativno visoka stopa smrtnosti (oko 11%) veoma mladih jedinki domaćeg govečeta, neposredno po rođenju tokom prvog meseca života, primećena je jedino na nalazištu Vinča-Belo Brdo. Oko 60% jedinki doživelo je 18. mesec života na nalazištima Vinča-Belo Brdo i Bubanj, a u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik oko 69%, dok je u mlađim (H 2-1) čak 85% jedinki domaćeg govečeta bilo starije od 18 meseci. Stopa preživljavanja domaćeg govečeta posle ovog perioda kontinuirano opada. 244 Slika 7.7: Poređenje dentalnih kriva preživljavanja domaćeg govečeta na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-30, u mesecima) prema Halstead 1985) Odraslo doba (četvrtu godinu života) na nalazištu Vinča-Belo Brdo doživelo je oko 39% jedinki domaćeg govečeta, na nalazištu Pločnik u starijim (H 4-3) horizontima oko 30%, a na Bubnju oko 26%. S druge strane, u mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik, čak 58% jedinki domaćeg govečeta doživelo je odraslo doba. Uočene razlike u zastupljenosti određenih starosnih kategorija u profilima domaćeg govečeta na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (stariji (H 4-3) i mlađi (H 2-1) horizonti) i Bubanj, imaju marginalnu statističku značajnost (Fišerov egzaktan test: p = 0.090, Kramerovo V = 0.197). Jedino se starosni profil domaćeg govečeta iz mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik značajno razlikuje od ostalih, po slaboj zastupljenosti najmlađih starosnih kategorija (ABC, jedinke starosti do 18 meseci (Halstead 1985)) s jedne strane, i po velikoj zastupljenosti najstarijih starosnih kategorija (GHI, odrasle i stare jedinke (Halstead 1985)) s druge (Dodatak 3/ D3.4.7). Starosni profil domaćeg govečeta iz mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik, koji karakteriše visoka stopa preživljavanja tokom prve četiri godine života, kao i to što je oko 60% jedinki doživelo odraslo doba, ukazuje da je uzgajanje domaćeg govečeta bilo 0 20 40 60 80 100 % p re ži ve lih Vinča-Belo Brdo (BOP=49) Pločnik H 4-3 (BOP=30) Pločnik H 2-1 (BOP=26) Bubanj (BOP=34) 245 usmereno ka odraslim jedinkama. Visoka stopa smrtnosti domaćeg govečeta tokom prve četiri godine života na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik u starijim (H 4-3) horizontima i Bubanj, ukazuje da je njihovo uzgajanje bilo usmereno ka eksploataciji mesa, dok prisustvo teladi zaklanih u periodu između jednog i osam meseci starosti ukazuje da je u određenoj meri eksploatisano i mleko (mleko tip B, prema Vigne, Helmer 2007). U mlađem (H 2-1) horizontu na nalazištu Pločnik, među jedinkama starijim od tri godine, gotovo podjednako su zastupljeni i mužjaci i ženke (odnos 1:1.3), što nije bio slučaj u starijem (H 4-3), u kome su ženke starije od tri godine bile čak deset puta brojnije (tabela 5.9). Ovo upućuje na to da su u mlađem (H 2-1) horizontu na Pločniku, i mužjaci bili značajni kao i ženke, i da je stoga veći broj njih, držan duže u životu. S druge strane, na Bubnju ženke domaćeg govečeta su preko pet puta bile brojnije od mužjaka, među jedinkama starijim od tri godine (tabela 6.10), dok je na Vinči-Belom Brdu njihov odnos bio ujednačeniji (1.4:1 u korist ženki) (tabela 4.7). Visoka stopa smrtnosti veoma mladih teladi tokom prvih mesec dana života (stupanj A (Halstead 1985)) na nalazištu Vinča-Belo Brdo verovatno je posledica visokog prirodnog mortaliteta, što dalje govori da su stočari u uzgajanju domaćeg govečeta u ovom naselju imali izvesnih poteškoća. Kada su u pitanju strategije uzgajanja i eksploatacije domaćeg govečeta u drugim naseljima iz petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, podaci su dostupni za mali broj kasnovinčaskih nalazišta iz prve polovine petog milenijuma. Ono što u većini slučajeva predstavlja problem je mala veličina uzoraka na osnovu kojih su dobijeni podaci o starosti (odnosno, dentalne krive preživljavanja u nekim slučajevima), kao i činjenica da su različiti istraživači drugačije grupisali i definisali određene starosne kategorije, usled čega poređenje nije u potpunosti kompatibilno. Starosni profil domaćeg govečeta sa nalazišta Petnica karakteriše mala stopa smrtnosti jedinki tokom prvih 18 meseci života, koje su u najvećoj meri klane u periodu između 18 i 36 meseci starosti, usled čega je zaključeno da je strategija njegovog uzgajanja bila usmerena ka eksploataciji mesa (Arnold, Greenfield 2006:60, 93). Uzgajanje domaćeg govečeta usmereno ka eksploataciji mesa bilo je praktikovano i u naselju Mali Borak, na šta upućuje veliki broj jedinki koji je klan u mladom uzrastu (Блажић, Радмановић 2011:247). Kriva preživljavanja domaćeg govečeta 246 na Belovodama ukazuje da je najveći broj jedinki klan tokom prve tri godine života, dok je manje od 20% bilo starije od tri godine (Stojanović, Orton in press). Uzgajanje domaćeg govečeta zbog kombinovane eksplotacije mesa i mleka bilo je praktikovano u naseljima Opovo (Russell 1993:396) i Gomolava (Orton 2012:28), na šta upućuje visok procenat odraslih jedinki, među kojima su ženke preko dva puta brojnije (Russell 1993:356; Orton 2008:120). U naselju Divostin II, veliki procenat domaćeg govečeta takođe je, doživeo odraslo doba, čak preko 60% (Bökönyi 1988:423). S obzirom da je broj odraslih mužjaka i ženki bio ujednačen, istaknuto je da su mužjaci bili značajni kao pokazatelj bogatstva i statusa, ali i zbog korišćenja njihove snage za vuču (Bökönyi 1988:423). Jedan od načina da se ustanovi da li je domaće goveče korišćeno za vuču jeste na osnovu učestalosti patoloških promena na njegovim ostacima koje su rezultat toga. Patološke promene koje se obično tumače kao posledica korišćenja govečeta u radu nalaze se na metapodijalnim kostima i falangama. Uključuju širok spektar remodelovanja kostiju: koštane proliferacije (egzostoze), liping i osteoartritis proksimalnih krajeva metapodijalnih kostiju i falangi, zatim ekstenzije, asimetrije i proširenja distalnih krajeva metapodijalnih kostiju, brazde i depresije na njihovim artikulacionim površinama, kao i eburnacije acetabuluma i glave femura (Baker, Brothwell 1980; Bartosiewicz 2013; Bartosiewicz et al. 1997:33; De Cupere et al. 2000; Isaakidou 2006:97; Telldahl 2005; Thomas, Johansen 2011). Međutim, te promene mogu da nastanu i zbog raznih drugih faktora koje nemaju veze sa vučom. Na primer, egzostoze mogu da nastanu zbog raznih teških aktivnosti, od kojih je vuča jedna opcija, a druge su neravan teren, nošenje tereta ili genetika (Baker, Brothwell 1980). Međutim, u većini slučajeva se ipak smatraju pokazateljem korišćenja domaćeg govečeta kao vučne životinje (Bartosiewicz et al. 1997. U svakom slučaju, kako bi se ustanovilo da li se generalno, zdravstveni status domaćeg govečeta razlikovao na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj, upoređena je učestalost patoloških promena na njegovim ostacima (videti: Dodatak 1/ tabele D1.1.17, D1.2.14, i D1.3.18). Rezultat Hi- kvadrat testa nije ukazao na postojanje statistički značajne razlike u učestalosti patoloških promena na ostacima domaćeg govečeta (χ2 (df = 3) = 4.006, p = 0.261, Kramerovo V = 247 0.031 (Dodatak 3/ D3.4.8)). Generalno, stada domaćeg govečeta bila su dobrog zdravlja u svim naseljima, na šta ukazuje mali procenat patoloških promena na njegovim ostacima. Zatim, kako bi se ispitalo da li postoje razlike u zastupljenosti specifičnih patoloških promena koje se tumače kao rezultat vuče (npr. artikulacione depresije tip 3, (Brothwell, Baker 1980), liping, egzostoze, itd,), upoređena je njihova učestalost na ostacima domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj. Rezultat Hi-kvadrat testa pokazao je da nema statistički značajnih razlika u njihovoj zastupljenosti (χ2 (df = 3) = 5.550, p = 0.136, Kramerovo V = 0.036 (Dodatak 3/ D3.4.9)). Drugim rečima, iako ima pokazatelja da se domaće goveče koristilo kao vučna životinja na sva tri nalazišta, ni na jednom patološke promene ne ukazuju na intentivnije korišćenje za vuču56. Patološke promene koje se mogu povezati sa vučom, u vidu koštanih proliferacija i lipinga proksimalne površine, primećene su na tri falange domaćeg govečeta sa nalazišta Velika humska čuka (Bulatović, preliminarni podaci), dok jedini dokaz o mogućem korišćenju domaćeg govečeta za vuču na Opovu predstavlja osteoartritis na jednom pelvisu ženke (Russell 1993:397). Kada je u pitanju veličina domaćeg govečeta tokom prve polovine petog milenijuma p.n.e. na osnovu dostupnih metričkih podataka sa kasnovinčanskih nalazišta, zaključeno je da nisu postojale značajnije varijacije u veličini, i da su uzgajane jedinke bile sličnih dimenzija (Блажић, Радмановић 2011; Bökönyi 1988; Dimitrijević 2008; Legge 1990; Orton 2008). Prosečna visina grebena domaćeg govečeta u kasnovinčanskim naseljima bila je u rasponu između 108 i 135 cm (Блажић, Радмановић 2011:243), što upućuje da su uzgajane jedinke bile umereno krupnih i krupnih dimenzija. Kako bi se ustanovilo da li se veličina i proporcije tela domaćeg govečeta razlikuju između nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj, upoređene su vrednosti njihovih LSI (Dodatak 2/ tabele D2.1.1-3). 56 Domaće goveče se tek od četvrtog milenijuma p.n.e. intenzivnije koristi za vuču, i tada patološke promene koje su povezane za vučom postaju učestalije (Greenfield 2010:42). 248 Slika 7.8: Poređenje vrednosti LSI domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4- 3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj Jednofaktorskom analizom varijanse istraženo je da li postoje razlike u prosečnim vrednostima LSI domaćeg govečeta na ovim nalazištima (F (3, 389) = 2.692, p = 0.046). Utvrđena razlika nalazi se na samoj granici statističke značajnosti (p = 0.046), a vrednost eta kvadrata od 0.02 ukazuje da je stvarna razlika između prosečnih vrednosti LSI domaćeg govečeta na ovim nalazištima zapravo veoma mala. Međutim, rezultat Leveneovog testa ukazao je da je narušena pretpostavka o homogenosti (jednakosti) varijanse u poređenim grupama (F (3, 389) = 10.005, p = 0.001). Stoga, dodatno je urađen Velšov test koji je otporan na kršenje ove pretpostavke o homogenosti varijanse (Pallant 2011:253). Rezultat ovog testa potvrdio je da nema statistički značajnih razlika u prosečnim vrednostima LSI domaćeg govečeta na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) i Bubanj (Velšovo F (3, 165.862) = 2.008, p = 0.115). Na osnovu ovoga, zaključeno je da su dimenzije domaćeg govečeta na ovim nalazištima bile sličnih dimenzija, odnosno, zaključeno je da u petom milenijumu p.n.e. na centralnom Balkanu ne dolazi do značajnih promena u veličini domaćeg govečeta, i da se uzgajaju rase sličnih metričkih karakteristika. 249 7.5. Strategije eksploatacije ovikaprina Ovce i koze se pored mesa, uzgajaju i zbog eksploatacije mleka, a u slučaju ovaca i zbog vune. Kada su u pitanju ostaci ovaca i koza sa arheoloških nalazišta, zbog njihove slične građe, i pored velikog broja opisanih morfoloških parametara za njihovo razlikovanje (npr. Boessneck 1969; Halstead et al. 2002; Zeder, Lapham 2010; Zeder, Pilaar 2010), veliki broj primeraka obično ostaje neodređen, i stoga se prilikom interpretacije i rekonstrukcije strategija njihovog uzgajanja obično posmatraju zajedno. Međutim, treba imati u vidu da su u pitanju vrste sa različititim prehrambenim potrebama, koje su se verovatno i uzgajale iz različitih ekonomskih razloga (Balasse, Ambrose 2005). To je na prvom mestu bilo uslovljeno specifičnim potrebama i mogućnostima stočara koje su bile u skladu sa razlikama u kvalitetu mesa i mleka između ovaca i koza, stopi plodnosti i generalno, njihovim produktivnim kapacitetima, kao i sa razlikama u otpornosti ka bolestima i lošijim uslovima životne sredine (Redding 1981). Obično se smatra da ukoliko je cilj proizvodnje maksimizacija energije (iz mesa i mleka), onda će u stadu, ovce koje imaju kvalitetnije meso i mleko, koje daju i vunu, biti brojnije i do pet puta od koza, a ukoliko se teži smanjenju rizika, odnosno stabilnosti stada, broj koza će se povećati zbog njihove više reproduktivne stope i veće otpornosti ka bolestima, te će njihov međusobni odnos biti umereniji (Redding 1981; 1984). U naseljima Vinča-Belo Brdo i Bubanj ovce su četiri puta brojnije od koza, dok njihov odnos u naselju Pločnik tokom vremena varira, pa su tako u starijim (H 4-3) horizontima brojnije samo dva puta, a u mlađim (H 2-1) oko šest puta. Inače, u svim naseljima iz petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, ovce su brojnije u odnosu na koze (Блажић, Радмановић 2011; Bökönyi 1988; Dimitrijević 2008; Greenfield 1986a; Legge 1990; Orton 2008; Russell 1993; Stojanović, Orton in press), a taj odnos varira od naselja do naselja (npr. Velika humska čuka oko dva puta (Dodatak 1/ tabela D1.5.1), Gomolava pet puta (Orton 2008), Divostin II osam puta (Bökönyi 1988)). Međutim, treba imati u vidu da su ovo procene odnosa ovaca i koza na osnovu njihovih “definitivno” određenih primeraka u faunalnim uzorcima sa arheoloških nalazišta, a ne sigurni pokazatelji njihovog ukupnog odnosa (Orton et al. 2016). Zastupljenost ovikaprina (ovaca i 250 koza zajedno) kao i njihov značaj takođe, variraju od naselja do naselja. Uočava se da su u naseljima iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu – Bubanj i Velika humska čuka, njihovi ostaci najzastupljeniji i da njihovo uzgajanje čini okosnicu ekonomije, dok su u naseljima iz prve polovine petog milenijuma p.n.e. bili slabije zastupljeni, a njihovo uzgajanje manje značajno. U nekim kasnovinčanskim naseljima uzgajanje ovikaprina predstavljalo je krajnje sporednu aktivnost, na šta ukazuje njihova veoma mala relativna zastupljenost, svega оko 2% (Mali Borak (Блажић, Радмановић 2011) i Gomolava (Orton 2008)) – 3% (Opovo (Russell 1993; Grenfield 1986a), dok su u drugim naseljima uzgajane u većem broju (njihova relativna zastupljenost, u nekim naseljima iznosi čak između 17% (npr. Pločnik u oba horizonta, Belovode (Stojanović, Orton in press)) i 19.5% (Vinča-Belo Brdo)). Dosadašnji dostupni podaci o strategijama uzgajanja ovikaprina sa nalazišta iz prve polovine petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, kao i slučaju domaćeg govečeta, malobrojni su. Podaci o starosti uglavnom su objedinjeni za ovce i koze usled male veličine uzorka i broja primeraka određenih do nivoa vrste, usled čega ukoliko i ima razlika u strategijama njihove eksploatacije, one ostaju nevidljive. S obzirom da su na svim nalazištima ovce brojnije od koza, uglavnom se smatra da zajednički podaci o starosti ovikaprina više odražavaju strategije uzgajanja ovaca (Greenfield, Arnold 2015). U naselju Divostin II samo oko 20% ovaca doživelo je odraslo doba, na osnovu čega je zaključeno da su uzgajane samo zbog eksploatacije mesa (Bökönyi 1988:425). S druge strane, na osnovu većeg broja odraslih jedinki koza, zaključeno je da su one uzgajane ne samo zbog mesa, već delom i zbog mleka (Bökönyi 1988:425). Zapravo, strategije uzgajanja ovikaprina su u većini naselja (npr. Petnica (Greenfield 1986a; Greenfield 1991), Belovode (Stojanović, Orton in press), Opovo (Russell 1993), Gomolava (Orton 2008)), bile usmerene ka eskploataciji mesa (na šta ukazuje veliki procenat jedinki klan tokom prve tri godine života), a u manjoj meri i ka eksploataciji mleka (na šta upućuje prisustvo jedinki koje su u trenutku klanja imale između 6 i 12 meseci starosti) (mleko tip B, prema Vigne, Helmer 2007). S druge strane, u Selevcu, veća stopa smrtosti mlađih jedinki ovikaprina, starosti 251 između 2 i 6 meseci (Arnold, Greenfield 2006a), možda ukazuje na nešto specijalizovaniju proizvodnju mleka (Orton 2012:27). Kako bi se uporedilo da li postoje razlike u strategijama uzgajanja ovikaprina na nalazištu Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj, upoređene su njihove dentalne krive preživljavanja (slika 7.9). S obzirom da su ovce na svim nalazištima brojnije od koza, ove zajedničke krive preživljavanja verovatno više odražavaju strategije njihove eksploatacije. Slika 7.9: Poređenje dentalnih kriva preživljavanja ovikaprina na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja u mesecima prema Payne 1973) Kriva preživljavanja ovikaprina iz mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik, na prvi pogled odudara od ostalih kriva, po veoma visokoj stopi njihovog preživljavanja tokom prve četiri godine života. Naime, oko 93% jedinki ovikaprina bilo je starije od tri, a čak 72% od četiri godine života. Međutim, s obzirom da je kriva zasnovana na veoma malom uzorku (svega 14 primeraka), ona nije pouzdan pokazatelj njihove eksploatacije u mlađim 0 20 40 60 80 100 0 2 6 12 24 36 48 72 96 Vinča-Belo Brdo (BOP=83) Pločnik H 4-3 (BOP=29) Pločnik H 2-1 (BOP=14) Bubanj (BOP=101) 252 (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik.57 Kada su u pitanju ostale krive preživljavanja ovikaprina, one su poprilično ujednačenog oblika i upućuju na slične strategije uzgajanja, posebno one sa nalazišta Vinča-Belo Brdo i Bubanj (slika 7.9). Naime, tokom prvih šest meseci, stopa smrtnosti ovikaprina na sva tri nalazišta veoma je mala. Potom, u periodu između 6 i 12 meseci starosti (C stupanj, prema Payne 1973), na nalazištima Vinča-Belo Brdo i Bubanj biva zaklano oko 18-19% jedinki, dok u starijim horizontima (H 4-3) na nalazištu Pločnik, taj broj je veći, i iznosi oko 30%. Međutim, u periodu između 12 i 36 meseci starosti, zaklano je samo oko 14% jedinki ovikaprina u starijim (H 4-3) horizontima na nalazištu Pločnik, odnosno, oko 48% jedinki bilo je starije od tri godine života, a oko 28% od četiri godine. S druge strane, na nalazištima Vinča-Belo Brdo i Bubanj, upravo u ovom periodu, između 12 i 36 meseci starosti, zaklan je najveći broj ovikaprina, čak 45%, odnosno oko 30-33% jedinki preživelo je treću godinu života. Posle četvrte godine života, vrednosti sve tri krive preživljavanja ovikaprina kontinuirano opadaju. Međutim, ove razlike u stopama preživljavanja ovikaprina na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) horizontima) i Bubanj, nisu statistički značajne (Fišerov egzaktan test: p = 0.336, Kramerovo V = 0.104) (Dodatak 3/ D3.4.10). Odvojene krive preživljavanja ovaca i koza, koje su zasnovane na malim uzorcima, posebno u slučaju koza, ukazuju da su u sva tri naselja, ovce držane duže u životu, odnosno, znatno veći procenat ovaca bio je stariji od četiri godine u poređenju sa kozama (videti: slike 4.20-21, 5.38-39, 6.35-36). Na Bubnju, među jedinkama ovaca starijim od dve godine, ženke su bile dva puta brojnije od mužjaka (tabela 6.13), dok je na Pločniku tokom oba horizonta njihov odnos bio ujednačen (tabela 5.12). Nije bilo moguće ustanoviti odnos mužjaka i ženki među jedinkama starijim od dve godine na nalazištu Vinča-Belo Brdo. Na slici 7.10 prikazane su odvojene krive preživljavanja ovaca na nalazištima Vinča-Belo Brdo i Bubanj. 57 Šenan smatra da krive preživljavanja koje su zasnovane na malim uzorcima, ispod 20 primeraka, nisu pouzdane za rekonstrukciju strategija eksploatacije (Shennan 1988), dok drugi ističu da taj broj ne bi trebalo da bude manji ispod 30-50 primeraka, i da je čak preko 100 primeraka, poželjno za sigurnije statističke analize (Cribb 1985; Lyman 1987). 253 Slika 7.10: Poređenje dentalnih kriva preživljavanja ovaca na nalazištima Vinča-Belo Brdo i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja u mesecima prema Payne 1973) Tokom prve godine života, stopa smrtnosti ovaca na oba nalazišta je relativno mala. U periodu između prve i četvrte godine života, na Bubnju je zaklano oko 42% jedinki, dok je na Vinči-Belom Brdu zaklano oko 31%., odnosno, 44% jedinki ovaca na Bubnju bilo je starije od četiri godine, a na Vinči-Belom Brdu čak 64%. Međutim, uočene razlike u zastupljenosti određenih starosnih kategorija ovaca na ovim nalazištima nisu statistički značajne (Fišerov egzaktan test: p = 0.375, Kramerovo V = 0.231) (Dodatak 3/ D3.4.11), odnosno, strategije uzgajanja ovaca u ova dva naselja se suštinski ne razlikuje. Zajedničke krive preživljavanja ovikaprina na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik u starijim (H 4-3) horizontima i Bubanj (slika 7.9), ukazuju da je u sva tri naselja njihovo uzgajanje bilo usmereno ka eksploataciji mesa i mleka (meso i mleko tip B prema Vigne, Helmer 2007). Veličina uzorka onemogućila je da se ustanove strategije uzgajanja ovikaprina tokom mlađih (H 2-1) horizonata (faza) na nalazištu Pločnik. U naseljima iz prve polovine petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, uzgajane ovce i koze bile su generalno malih dimenzija, i značanije varijacije u njihovoj veličini nisu uočene (Блажић, Радмановић 2011; Bökönyi 1974; 1988; Dimitrijević 2008; Legge 1990). Kako bi se ispitalo da li se razlikuju veličine i proporcije tela ovaca sa 0 20 40 60 80 100 0 2 6 12 24 36 48 72 96 % p re ži ve lih Vinča-Belo Brdo (BOP=21) Bubanj (BOP=25) 254 nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj, upoređene su vrednosti njihovih LSI (slika 7.11). Slika 7.11: Poređenje vrednosti LSI ovaca sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj Na osnovu Leveneovog testa, prvo je utvrđeno da je varijansa (promenljivost) u svim upoređenim grupama bila jednaka (F (3, 230) = 0.581, p = 0.628). Jednofaktorska analiza varijanse (ANOVA) pokazala je da postoje statistički značajne razlike između prosečnih vrednosti LSI ovaca (Dodatak 2/ tabele D2.2.1, 3, 5) na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj (F (3,230) = 43.929, p = 0.001). Vrednost eta kvadrata od 0.4, ukazala je na veoma veliku razliku između prosečnih vrednosti LSI ovaca na ovim nalazištima. Naknadna poređenja pomoću Tukijevog HSD testa pokazala su da se prosečna vrednost LSI ovaca sa nalazišta Vinča-Belo Brdo (P = - 0.10, SD = 0.03) značajno razlikuje od prosečnih vrednosti LSI ovaca iz starijih (H 4-3) horizonata na nalazištu Pločnik (P = -0.07, SD = 0.03), kao i na nalazištu Bubanj (P = - 0.05, SD = 0.03), dok je u poređenju sa mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik na samoj granici značajnosti (P = -0.09, SD = 0.03, (p = 0.05)). Takođe, prosečna vrednost LSI ovaca iz mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik, značajno se razlikuje od 255 prosečne vrednosti LSI ovaca na nalazištu Bubanj. Drugim rečima, ovce sa nalazišta Vinča- Belo Brdo bile su značajno manjih dimenzija u odnosu na ovce sa ostalih nalazišta (slika 7.11); naročito u poređenju sa krupnijim ovcama sa nalazišta Bubanj i iz starijih (H 4-3) horizonata na nalazištu Pločnik, dok je razlika u odnosu na ovce iz njegovih mlađih (H 2-1) horizonata bila gotovo zanemarljiva. S druge strane, prosečne vrednosti LSI ovaca sa nalazišta Pločnik, ne ukazuju da se njihove dimenzije značajno menjaju tokom vremena. Poređenje visina grebena ovaca (videti: tabele 4.8, 5.11, 6.12) takođe je potvrdilo da su ovce sa nalazišta Bubanj, značajno većih dimenzija u odnosu na one koje su uzgajane u naseljima Vinča-Belo Brdo i Pločnik (slika 7.12). Slika 7.12: Poređenje visina grebena (u cm) ovaca sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizontima) i Bubanj Naime, jednofaktorska ANOVA pokazala je da postoje statistički značajne razlike između prosečnih vrednosti visina grebena ovaca (F (3, 54) = 198.220, p = 0.001 (Leveneov test homogenosti varijanse: F (3, 54) = 0.713, p = 0.548)), i da su one veoma velike (eta kvadrat = 0.5). Naknadnim poređenjima pomoću Tukijevog HSD testa, utvrđeno je da se jedino prosečna vrednost visine grebena ovaca sa Bubnja (P = 60.3, SD = 4.1) značajno razlikuje 256 od prosečnih vrednosti ovaca sa ostala dva nalazišta (Vinča-Belo Brdo – P = 53.6, SD = 3.4; stariji (H 4-3) horizonti Pločnik – P = 54, SD = 2.6, mlađi (H 2-1) horizonti Pločnik – P = 53.3, SD = 2.8). Na osnovu poređenja i razlike u vrednostima LSI i visinama grebena ovaca, može se zaključiti da tokom vremena dolazi do promena u njihovoj veličini, i da se u drugoj polovini petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu pojavljuje verovatno nova rasa ovaca krupnijih dimenzija. Kako bi se ispitalo da li su koze na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj bile različitih dimenzija i proporcija tela, upoređene su vrednosti njihovih LSI (slika 7.13). S obzirom na mali broj LSI koza na nalazištu Pločnik (Dodatak 2/ tabela D2.2.4), prilikom poređenja sa vrednostima LSI koza sa druga dva nalazišta, one su tretirane kao jedan uzorak, bez razdvajanja po horizontima (fazama). Slika 7.13: Poređenje vrednosti LSI ovaca sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj Jednofaktorska ANOVA nije pokazala na postojanje statistički značajnih razlika u prosečnim vrednostima LSI koza na ovim nalazištima (videti: Dodatak 2/ tabele D2.2.2, 4, 6) (F (2, 29) = 0.517, p = 0.602, eta kvadrat = 0.04). Međutim, s obzirom da je Leveneov test pokazao da je narušena pretpostavka o homogenosti varijanse između ovih grupa (F (2, 257 29) = 4.922, p = 0.014), radi provere dodatno je urađen Velšov test. Njegov rezultat takođe je potvrdio da nema značajnih razlika u prosečnim vrednostima LSI koza na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj (Velšovo F (2, 15.035) = 1.198, p = 0.329), na osnovu čega je zaključeno da su koze na ovim nalazištima bile sličnih dimenzija, odnosno da tokom vremena ne dolazi do promena u njihovoj veličini. 7.6. Strategije eksploatacije domaće svinje Domaća svinja za razliku od ostalih ekonomski značajnih domaćih životinja ne daje sekundarne proizvode, i prvenstveno se uzgaja zbog eksploatacije mesa. U tom smislu ona je najspecijalizovanija domaća vrsta, i strategije njenog uzgajanja predstavljene su klasičnim profilom za proizvodnju mesa, u kome su mlade jedinke zastupljene sa i preko 80%, dok odraslu populaciju uglavnom čine ženke, koje se ostavljaju duže u životu zbog reprodukcije (Greenfield 1991:178-179). Dostupni podaci o starosti domaćih svinja sa nalazišta iz prve polovine petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu ovo i dokazuju (npr. Belovode – oko 95% jedinki je u trenutku klanja bilo staro između 7 i 27 meseci (Stojanović, Orton in press); Divostin II – oko 80% je bilo juvenilno ili subadultno u trenutku klanja (Bökönyi 1988), itd.); šta više i u kasnijim periodima (kasni eneolit i bronzano doba) nisu primećene razlike u strategijama njene eksploatacije (Arnold, Greenfield 2006a:74; Greenfield 1991; Greenfield, Arnold 2015). Kako bi se proverilo da li postoje eventualne razlike u strategijama eksploatacije domaćih svinja između naselja Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj upoređene su njihove dentalne krive preživljavanja (slika 7.14). S obzirom da su krive preživljavanja domaće svinje u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik zasnovane na malim uzorcima (slike 5.47-49, Dodatak 1/ tabela D1.2.10), kao i da tokom vremena ne dolazi do suštinski značajnih razlika u strategijama njenog uzgajanja (najveći procenat jedinki klan je u periodu između 7 i 21 meseci starosti), dentalni podaci o starosti iz oba horizonta na nalazištu Pločnik, objedinjeni su i posmatrani kao celina, prilikom poređenja sa krivama preživljavanja sa nalazišta Vinča-Belo Brdo i Bubanj (slika 7.14). 258 Slika 7.14: Poređenje dentalnih kriva preživljavanja domaće svinje na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj (BOP – broj određenih primeraka, trajanje stupnjeva trošenja (0-27, u mesecima) prema Hambleton 1999) Generalno posmatrano, dentalne krive preživljavanja domaćih svinja na sva tri nalazišta veoma su slične (slika 7.14); naročito krive preživljavanja sa nalazišta Vinča-Belo Brdo i Bubanj koje pokazuju sličnu stopu preživljavanja tokom prve dve godine života. Naime, najveći procenat jedinki domaće svinje na oba nalazišta klan je u periodu između 7 i 21 meseci starosti. Razlika između ove dve krive, ogleda se u tome što su na Bubanju, domaće svinje držane duže u životu (ima čak i starijih odraslih jedinki), dok na Vinči-Belom Brdu nema jedinki starijih od 27 meseci. Takođe, razlika se u uočava i u tome, što je na Bubnju veći procenat jedinki preživeo prvih sedam meseci života nego na Vinči-Belom Brdu. S druge strane, kriva preživljavanja domaće svinje na nalazištu Pločnik razlikuje se od njih, po većem procentu jedinki koje su preživele 21. mesec života, ali su i one zaklane pre nego što su doživele odraslo doba, odnosno pre treće godine života. Međutim, ove uočene razlike između kriva preživljavanja domaće svinje na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, nisu statistički značajne (Fišerov egzaktni test: p = 0.257, Kramerovo V = 0.163 (Dodatak 3/ D3.4.12). Na sva tri nalazišta, strategija uzgajanja domaćih svinja bila je usmerena ka eksploataciji mesa, i one su uglavnom klane tokom prve tri godine života, pre dostizanja odraslog doba kada najbrže napreduju i kada je njihovo meso najkvalitetnije. 0 20 40 60 80 100 % p re ži vl ja va nj a Vinča-Belo Brdo (BOP=76) Pločnik (BOP=28) Bubanj (BOP=31) 259 Kako bi se ustanovilo da li ima razlika u veličini i proporcijama tela domaćih svinja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, upoređene su vrednosti njihovih LSI (Dodatak 2/ tabele D2.3.1-3). S obzirom da je ustanovljeno da se veličina domaćih svinja nije značajnije menjala tokom vremena na nalazištu Pločnik (t (42) = 1.557, p = 0.127 (Dodatak 3/ D3.2.26)), vrednosti LSI domaćih svinja iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata, posmatrane su kao jedan uzorak, prilikom njihovog upoređivanja sa vrednostima LSI domaćih svinja sa druga dva nalazišta (slika 7.15). Slika 7.15: Poređenje vrednosti LSI domaćih svinja sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj Rezultat jednofaktorske analize varijanse (ANOVA) pokazao je da postoje značajne razlike između prosečnih vrednosti LSI domaćih svinja na ova tri nalazišta (F (2, 207) = 5.179, p = 0.006; Leveneov test homogenosti varijanse: F (2, 207) = 3.140, p = 0.05)). Naknadna poređenja pomoću Tukijevog HSD testa ukazuju da se prosečna vrednost LSI domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo (P = -0.152, SD = 0.05) statistički značajno razlikuje od njene prosečne vrednosti LSI na nalazištu Bubanj (P = -0.127, SD = 0.06). Prosečna vrednost LSI domaće svinje sa nalazišta Pločnik (P = -0.131, SD = 0.06) se ne razlikuje značajno od njenih prosečnih vrednosti sa druga dva nalazišta. Međutim, uprkos 260 statističkoj značajnosti, stvarna razlika između prosečnih vrednosti LSI domaće svinja na nalazištima Vinča-Belo Brdo i Bubanj bila je veoma mala (eta kvadrat = 0.05). Ovo dalje ukazuje da su domaće svinje na sva tri nalazišta bile sličnih dimenzija i proporcija tela, odnosno veličina domaćih svinja nije se značajnije menjala tokom vremena. 261 POGLAVLJE 8 – ZAKLJUČAK Predmet istraživanja disertacije bili su arheozoološki aspekti društvenih i kulturnih promena koje se dešavaju na centralnom Balkanu tokom petog milenijuma p.n.e. U tu svrhu detaljno je analiziran faunalni materijal sa tri eponimna, reprezentativna, arheološka nalazišta iz tog perioda – Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, a predstavljeni su i preliminarni podaci sa još jednog eponimnog nalazišta Velika humska čuka. Dobijeni rezultati upoređeni su takođe, sa dostupnim podacima iz literature, kako bi se uočilo u kojoj meri se novi podaci uklapaju u postojeća saznanja o ekonomskim strategijama na centralnom Balkanu u ovom periodu. Veliko ograničenje prilikom istraživanja predstavljao je nejednak stepen istraženosti arheoloških nalazišta na centralnom Balkanu iz prve i druge polovine petog milenijuma p.n.e., odnosno činjenica, da nasuprot relativno brojnim informacijama o ekonomskim strategijama vinčanskih zajednica stoje vrlo ograničeni, gotovo nepostojeći podaci o ekonomskim strategijama zajednica Bubanj-Sakluca-Krivodol kompleksa iz druge polovine milenijuma. Dosadašnja saznanja o razlikama između ekonomskih strategija vinčanskih i post-vinčanskih zajednica bila su zasnovana na poređenjima rezultata analize arheozoološkog materijala sa kasnoneolitskih nalazišta, i onih iz kasnijih perioda, odnosno, iz kasnog eneolita i bronzanog doba. S druge strane, ekonomske strategije praktikovane od strane manjih ranoeneolitskih zajednica na centralnom Balkanu iz druge polovine petog milenijuma p.n.e., bile su velika nepoznanica. Cilj istraživanja stoga, bio je na prvom mestu, da se ustanovi kakve su ekonomske strategije eksploatacije domaćih i divljih životinja bile praktikovane u naseljima Vinča- Belo Brdo, Pločnik i Bubanj na lokalnom nivou, zatim, kakve su bile strategije eksploatacije najznačajnijih domaćih životinja (govečeta, ovce, koze i svinje), kao i intenzitet njihovog korišćenja (da li se i u kojoj meri se koriste sekundarni proizvodi). Potom, da se istraži da li postoje razlike u ekonomskim strategijama praktikovanim u ovim naseljima, kao i u značaju i ulozi glavnih domaćih, kao i divljih životinja u njihovim ekonomijama, i na kraju, da li se mogu uočiti izvesni dijahroni trendovi i razlike na regionalnom nivou. 262 Prva hipoteza testirana u disertaciji bila je da postoje razlike u značaju i ulogama glavnih domaćih životinja između kasnoneolitskih i ranoeneolitskih zajednica na centralnom Balkanu. Ovo istraživanje pokazalo je da se generalno mogu izdvojiti dva tipa strategija u stočarstvu, jedna koja se zasniva na uzgajanju jedne dominantne vrste, dok druge vrste domaćih životinja imaju krajnje sporednu ulogu u ekonomiji, i druga, koju pored uzgajanja glavne vrste karakteriše i u značajnijoj meri uzgajanje i drugih domaćih životinja. Prvi tip strategije u stočarstvu uočen je samo u velikim kasnovinčanskim naseljima iz prve polovine petog milenijuma p.n.e. (npr. Pločnik, Divostin II, Stubline), dok je drugi tip strategije uglavnom uočen u naseljima iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. – Bubanj i Velika humska čuka, a praktikovan je i kasnije tokom četvrtog i u prvoj polovini trećeg milenijuma p.n.e. Uglavnom se zasnivao na uzgajanju ovikaprina, dok se u značajnoj meri uzgajaju i domaće goveče i domaća svinja. Istaknuto je da je ovakav tip stočarstva verovatno više bio prilagođen manjim zajednicama iz druge polovine petog milenijuma p.n.e. (i kasnije) na centralnom Balkanu, čiji su proizvodni potencijali bili manji, usmereni ka zadovoljavanju sopstvenih potreba, smanjenju rizika i povećanju bezbednosti stada. S druge strane, stočarstvo u velikim komunalno orijentisanim zajednicama iz prve polovine petog milenijuma p.n.e., bilo je usmereno ka uzgajanju velikih stada goveda, koje je podrazumevalo drugačiji vid organizacije, veće proizvodne kapacitete i društvene pobude. Velika zastupljenost domaćeg govečeta u nekim kasnovinčanskim naseljima, može da ukazuje na intenzifikaciju proizvodnje (sa ciljem da se zadovolji potreba rastuće populacije za hranom) ili povećanu kompeticiju među domaćinstvima (Orton 2008; 2012). Njegovo uzgajanje u naseljima, čija životna sredina nije najpogodnija za to, npr. u Opovu, dovedena je u vezu sa simboličkom akumulacijom bogatstva i društvenog prestiža (Russell 1998). Domaće goveče je naime, imalo veliki simbolički i društveni značaj u ovim kasnovinčanskim zajednicama, o čemu svedoče određeni oblici materijalne kulture (npr. zoomorfne figurine, bukranioni, itd.). Sve više konkurentni društveni odnosi (tenzije između domaćinstava i zajednice) (Tringham 1992; Tringham, Krstić 1990), povećavaju vrednost posedovanja i razmene domaćih životinja. Na prvom mestu domaćeg govečeta, koje ima visoku individualnu vrednost, dok se vrednost ovaca, koza i svinja ogleda u mogućnosti zamene za njega, i kao neka vrsta sigurnosti 263 (Inglod 1980:186; Russell 2012:302). Stoga, uzgajanje domaćeg govčeta, možda je imalo i kohezivnu ulogu, pomažući uspostavljanje i održavanje veza u velikim vinčanskim naseljima (Orton 2012:32). Posle napuštanja kasnovinčanskih naselja sredinom petog milenijuma p.n.e., i uspostavljanja manjih naselja u drugoj polovini petog milenijuma p.n.e. na centralnom Balkanu, dolazi do prekida u uzgajanju velikih stada domaćeg govečeta, i do uspostavljanja raznovrsnijih strategija stočarstva, koje su prilagođene potrebama manjih zajednica. Nagoveštaji ovog trenda, uočavaju se u strategijama stočarstva praktikovanim u naselju Vinča-Belo Brdo, gde se pored uzgajanja domaćeg govečeta u značajnoj meri uzgajaju domaće svinje i ovikaprini. Ovo možda ukazuje na neka nesigurna vremena i nemogućnost naselja Vinča-Belo Brdo da održava korak sa drugim istovremenim naseljima, u kojima se uzgajaju velika stada goveda koja simbolišu njihovu moć, bogatsvo i prestiž (npr. Pločnik, Divostin II). Druga hipoteza bila je, da se strategije eksploatacije domaćih životinja koje daju sekundarne proizvode (mleko, vunu, vuču) razlikuju između kasnoneolitskih i ranoeneolitskih zajednica na centralnom Balkanu. Starosni profili domaćeg govečeta i ovikaprina sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (stariji i mlađi horizonti) i Bubanj, manje- više su slični, posebno u slučaju ovikaprina, i uklapaju se u već postojeća saznanja o upotrebi sekundarnih proizvoda na centralnom Balkanu u petom milenijumu p.n.e. Naime, krive preživljavanja ovikaprina u naseljima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijoj fazi), i Bubanj, ukazuju da su strategije njihovog uzgajanja u sva tri naselja bile slične i da su bile usmerene ka eksploataciji mesa i mleka (meso i mleko tip B, prema Vigne, Helmer 2007). Iako dobijeni rezultati ne ukazuju da dolazi do promene u eksploataciji sekundarnih proizvoda, treba imati u vidu da je ovakav rezultat možda uslovljen i neujednačenom istraženošću nalazišta iz ovog perioda. Poređenje metričkih karakteristika ovaca sa sva tri nalazišta, ukazalo je da su ovce uzgajane u naselju Bubanj, značajno većih dimenzija u odnosu na one uzgajane u druga dva naselja. Na osnovu ovoga, pretpostavljeno je da je u pitanju nova rasa krupnijih ovaca, koja se na centralnom Balkanu pojavljuje u ranom eneolitu, odnosno u drugoj polovini petog milenijuma p.n.e., koja je možda uzgajana zbog eksploatacije vune. Uzgajanje domaćeg govečeta u naseljima Vinča-Belo Brdo, Pločnik 264 (stariji horizonti) i Bubanj, bilo je slično i usmereno ka eksplotaciji mesa, mada, u sva tri naselja na osnovu starosnih profila, postoje pokazatelji da je pored mesa, eksploatisano i mleko. Inače, direktan dokaz o korišćenju mleka u ljudskoj ishrani dobijen je na osnovu analize lipida u keramičkim posudama u naselju Vinča-Belo Brdo (Tasić 2015:111-112). Međutim, ono što je generalno problem sa analizama lipida je taj što se na osnovu njih, ne može ustanoviti da li ostaci mlečnih masti potiču iz mleka ovikaprina ili domaćeg govečeta, i stoga, na osnovu analize lipida nije moguće dobiti informacije o relativnoj ulozi ovih životinja u proizvodnji mleka (Vigne 2008:195). Ove informacije mogu se dobiti na osnovu proučavanja njihovih starosnih profila, te su stoga, ove dve metode komplementarne (Vigne, Helmer 2007). U slučaju naselja Vinča-Belo Brdo, na osnovu starosnih profila, može se pretpostaviti da se koristilo mleko domaćeg govečeta i ovaca, a verovatno i koza. Starosni profil domaćeg govečeta iz mlađeg horizonta na nalazištu Pločnik, ukazuje da je u odnosu na starije, više jedinki doživelo odraslo doba, a posebno je indikativno smanjenje brojnosti ženki u stadu tokom vremena, tako da u ovoj fazi, među jedinkama starijim od tri godine, zastupljenost mužjaka i ženki je gotovo identična. Kao i u slučaju naselja Divostin II (Bökönyi 1988), ovi podaci verovatno ukazuju da je uzgajanje domaćeg govečeta u mlađim horizontima u naselju Pločnik, bilo usmereno ka odraslim jedinkama, koje su bile značajni pokazatelj bogatsva i statusa u naselju, a možda su one bile korišćene i u vuči. Treća hipoteza testirana u disertaciji bila je da usled intenzivnijeg korišćenja domaćeg govečeta za vuču pluga, u ranom eneolitu dolazi do pogoršanja njegovog zdravstvenog statusa koje se reflektuje većim prisustvom patoloških promena. U sva tri naselja – Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj, ima pokazatelja koji mogu da ukazuju da se domaće goveče koristilo kao vučna životinja. Patološke promene takođe, uočene su i na ostacima domaćeg govečeta sa nalazišta Velika humska čuka. Međutim, ni na jednom nalazištu razlike u zastupljenosti ostataka sa patološkim promenama, koje bi ukazivale na njegovo intenzivnije korišćenje u radu, nisu značajne. Inače, smatra se da se tek od četvrtog milenijuma p.n.e. domaće goveče koristi intenzivnije u radu, jer tada patološke promene koje su povezane sa vučom postaju učestalije na njegovim ostacima (Greenfield 2010:42). 265 Poslednja hipoteza bila je da na centralnom Balkanu u ranom eneolitu lov gubi na značaju zato što su ekonomske strategije tadašnjih zajednica više usmerene ka uzgajanju domaćih životinja i korišćenju njihovih proizvoda. Rezultati ovog istraživanja ukazuju da se ne može govoriti o jednom dijahronom trendu na regionalnom nivou, već da se radi o lokalnim varijacijama, u kojima se možda naziru izvesni obrasci. Oni ne zavise od hronološkog opredeljenja naselja, već se mogu dovesti u vezu sa tipom strategije stočarstva praktikovanim u njima, što se dalje može povezati i sa veličinom naselja, ali i sa uslovima životne sredine. Naime, u nekim velikim kasnovinčanskim naseljima u kojima je stočarstvo u velikoj meri bilo zasnovano na uzgajanju domaćeg govečeta, lov je igrao manje značajnu ulogu u ekonomiji. Najbolji primer za ilustraciju možda predstavlja naselje Pločnik, u kome sa povećanjem zastupljenosti domaćeg govečeta tokom vremena dolazi do smanjenja zastupljenosti divljih vrsta. Inače, i u nekim drugim kasnovinčanskim naseljima, uočena je negativna korelacija između brojnosti domaćeg govečeta i divljih životinja, odnosno uočeno je da sa povećanjem njegove zastupljenosti, dolazi do smanjenja zastupljenosti divljih životinja, kao npr. u naseljima Gomolava (Orton 2008; 2012) i Selevac (Legge 1990). U isto vreme, u manjim kasnovinčanskim naseljima iz prve polovine petog milenijuma p.n.e., kao što su Opovo i Petnica, lov predstavlja okosnicu ekonomije, i ima veći značaj u odnosu na stočarstvo i na uzgajanje domaćeg govečeta u njima (Greenfield 1986a; Orton 2008; Russell 1993). S druge strane, u naseljima u kojima je praktikovan tip stočarstva koji teži smanjenju rizika i povećanju stabilnosti, i koji je zasnovan na uzgajanju glavne vrste zajedno sa značajnijim uzgajanjem i ostalih domaćih vrsta, kao npr. u Vinči- Belom Brdu i Bubnju, gde u slučaju prvog naselja, možda postoje i određeni pokazatelji nestabilnosti ekonomije, lov je i dalje značajna aktivnost za nabavku hrane i sirovina. Međutim, ne može se sasvim isključiti ni mogućnost da su u neposrednom životnom okruženju ovih naselja divlje životinje bile brojnije, nego što je to bio slučaj sa naseljima u kojima su divlje životinje slabije zastupljene, usled narušavanja njihovog prirodnog staništa, kao što je to predloženo u slučaju Selevca (Legge 1990:221-222). Značaj disertacije ogleda se u tome što su po prvi put predstavljeni arheozoološki pokazatelji društvenih i kulturnih promena koje se dešavaju na centralnom Balkanu 266 sredinom petog milenijuma p.n.e. i koje su izmenile obrasce naseljavanja i društvenu organizaciju, kao i ekonomske strategije tadašnjih zajednica. Sprovedeno istraživanje ukazalo je i na neophodnost proučavanja ostataka faune sa arheoloških nalazišta iz ovog veoma važnog perioda na centralnom Balkanu, kao i na njihov veliki potencijal za rekonstrukciju ekonomskih strategija i njihove organizacije na lokalnom nivou, kao i za uočavanje dijahronih obrazaca i njihovih promena na regionalnom nivou. 267 LITERATURA Albarella, U. 1995. Depressions on Sheep Horncores. Journal of Archaeological Science 22: 699–704. Albarella, U. 1997. Shape variation of cattle metapodials: age, sex or breed? Some examples from mediaeval and postmediaeval sites. Anthropozoologica 25-26: 37–47. Albarella, U., Tagliaconzzo, A., Dobney, K., Rowley-Conwy, P. 2006. Pig hunting and husbandry in prehistoric Italy: a contribution to the domestication debate. Proceedings of the Prehistoric Society 72: 193–227. Anthony, D., Brown, D. 2011. The Secondary Products Revolution, Horse-Riding, and Mounted Warfare. Journal of World Prehistory 24: 131–160. Антоновић, Д. 1992. Предмети од глачаног камена из Винче. Београд: Филозофски факултет, Центар за археолошка истраживања. Antonović, D. 1997. Use of Light White Stone in the Central Balkans Neolithic. Старинар 48: 33–39. Antonović, D. 2003. Copper processing in Vinča: new contributions to the thesis about metallurgical character of the Vinča culture. Старинар 52: 27–45. Antonović, D. 2006. Malachite finds in the Vinča culture: evidence for early copper metallurgy in Serbia. Metalurgija – Journal of metallurgy 12 (2-3): 85–92. Arbuckle, B., Öztan, A., Gülçur, S. 2009. The evolution of sheep and goat husbandry in central Anatolia. Anthropozoologica 44 (1): 129–157. Armitage, P. 1982. A system for ageing and sexing the horn cores of cattle from British post-medieval sites (17th to early 18th century) with special references to unimproved British longhorn cattle, in: Wilson, B., Grigson, C., Payne, S. (eds.), Ageing and sexing animal bones from archaeological sites. Oxford: British Archaeological Report British Series 109, pp. 37–54. 268 Armitage, P., Cluton-Brock, J. 1976. A system for classification and description of the horn cores of cattle from archaeological sites. Journal of Archaeological Science 3 (3): 329–348. Arnold, E., Greenfield, H. 2004. A Zooarchaeological Perspective on the Origins of Vertical Transhumant Pastoralism and the Colonization of Marginal Habitats in Temperate Southeastern Europe, in: Mondini, M., Munoz, S., Wickler, S. (eds.), Colonisation, Migration and Marginal Areas: A Zooarchaeological Approach (Proceedings of the 9th ICAS Conference, Durham 2002, Vol. 2), Oxford: Oxbow Press, pp. 96–117. Arnold, E., Greenfield, H. 2006a. The Origins of Transhumant Pastoralism in Temperate Southeastern Europe. A Zooarchaeological Perspective from the Central Balkans. BAR International Series 1538, Oxford: Archaeopress. Arnold, E., Greenfield, H. 2006b. The Origins of Transumant Pastoralism in Temperate Southeastern Europe, in: Cluney, C. (ed.), An Odyssey of Space: Proceedings of the 34th Chacmool conference, Calgary, Alberta, pp. 243–251. Арсић, Р., Милетић, Ј., Милетић, В. 2011. Заштитна истраживања на локалитету Црквине, Мали Борак. Колубара 5: 55–67. Bailey, D. 2000. Balkan Prehistory: Exclusion, Incorporation and Identity. London-New York: Routledge. Bajčev, O., Stojanović, I. 2016. Exotic goods in the Neolithic Central Balkans. Spondylus and other marine shell objects from Neolithic sites in the Morava Valley, Serbia, in: Perić, S. (ed.), The Neolithic in the Middle Morava Valley: new insights into settlements and economy. Belgrade: Institute of Archaeology, pp. 103–126. Baker, J., Brothwell, D. 1980. Animal diseases in archaeology. London: Academic Press. Balasse, M. 2003. Keeping them alive to stimulate milk production? Differences between cattle and small stock. Anthropozoologica 37: 3–10. 269 Balasse, M., Ambrose, S. 2005. Distinguishing sheep and goats using dental morphology and stable carbom isotopes in C4 grassland environments. Journal of Archaeological Science 32: 691–702. Balasse, M., Tresset, A. 2002. Early weaning of Neolithic domestic cattle (Bercy, France) revealed by intra-tooth variation in nitrogen isotope ratios. Journal of Archaeological Science 29: 853–859. Balasse, M., Bocherens, H., Mariotti, A., Ambrose, S. 2001. Detection of Dietary Changes by Intra-tooth Carbon and Nitrogen Isotopic Analysis: An Experimental Study of Dentine Collagen of Cattle (Bos taurus). Journal of Archaeological Science 28: 235–245. Balasse, M., Bocherens, H., Tresset, A., Mariotti, A., Vigne, J.-D. 1997. Émergence de la production laitière au Néolithique? Contribution de l’analyse isotopique d’ossements de bovins archéologiques. Compte Rendu de l’Académie des Sciences, Paris, Sciences de la terre et des planetès 325: 1005–1010. Balasse, M., Tresset, A., Bocherens, H., Mariotti, A., Vigne, J.-D. 2000. Un abattage “post-lactation” sur des bovins domestiques néolithiques. Étude isotopique des restes osseux du site de Barcy (Paris, France). Anthropozoologica 31: 39–48. Bankoff, A., Greenfield, H. 1984. Decision-making and cultural change in Yugoslav Bronze Age. Balcanica 15: 7–32. Bankoff, A., Winter, F. 1990. The Later Aeneolithic in Southeastern Europe. American Journal of Archaeology 94: 175–191. Bartosiewicz, L. 2008. Bone structure and function in draft cattle, in: Grupe, G., McGlynn, G., Peters, J. (eds.), Limping Together through the Ages. Joint afflictions and bone infection. Documenta Archaeobiologae 6. Rahden: Verlag Marie Leidorf, pp. 153–164. Bartosiewicz, L. 2013. Shuffling Nags, Lame Ducks. The archeology of animal disease. Oxford: Oxbow Books. 270 Bartosiewicz, L., van Neer, W., Lentacker, A. 1993. Metapodial Asymmetry in Draft Cattle. International Journal of Osteoarchaeology 3: 69–75. Bartosiewicz, L., van Neer, W., Lentacker, A. 1997. Draught cattle: their osteological identification and history. Koninklijk Museum Voor Midden – Afrika Tervuren, België. Bates, D. 1973. Nomads and farmers: a study of the Yörük of the southeastern Turkey. Ann Arbour: University of Michigan. Behrensmeyer, A. 1978. Taphonomic and ecological information from bone weathering. Paleobiology 4: 150–162. Berciu, D. 1961. Contribuţii la problemele neoliticulus în Romănia în lumina noilor cercetări. Bucureşti. Binford, L. 1981. Bones: Ancient men and modern myths. New York: Academic Press. Binford, L., Bertram, B. 1977. Bone frequencies and attritional processes, in: Binford, L. (ed.), For theory building in archaeology. New York: Academic Press, pp. 77–153. Блажић, С. 1995. Остаци животињских врста са локалитета на траси ауто-пута кроз Срем, у: Вапа, З. (ур.), Археолошка истраживања дуж ауто-пута кроз Срем, Нови Сад: Покрајински завод за заштиту споменика културе, стр. 321–346. Блажић, С., Радмановић, Д. 2011. Фауна касновинчанских станишта Црквине и Бележ. Колубара 5: 239–250. Boessneck, J. 1969. Osteological Differences between Sheep (Ovis aries Linn.) and Goat (Capra hircus Linn.), in: Brothwell, D., Higgs, E., (eds.), Science in Archaeology, London: Thames and Hudson, pp. 331–358. Boessneck, J., Müller, H., Teichert, M. 1964. Osteologische Unterscheidungsmerkmale zwischen Schaf (Ovis aries Linné) und Ziege (Capra hircus Linné). Kühn-Archiv 78: 1–29. Богосављевић-Петровић, В. 2001. Винчанска кремена индустрија и проблем употребе и дистрибуције сировина са освртом на долину Западне Мораве, у: Тасић, 271 Н., Радуловић, Е. (ур.), Археолошка налазишта Крушевца и околине. Крушевац- Београд: Народни музеј Крушевац-Балканолошки институт САНУ, стр. 139–149. Bogosavljević-Petrović, V., Jovanović, D., Marić-Stojanović, M., Andrić, V. 2017. The origin, production and use of quartz crystals in the Neolithic od Serbia: Vinča-Belo Brdo. Quaternary International 429 (Part A): 24–34. Bogucki, P. 1982. Early Neolithic Subsistence and Settlement in the Polish Lowlands. British Archaeological Reports International Series 150, Oxford: BAR. Bogucki, P. 1984a. The Antiquity of Dairying in Temperate Europe. Expedition 28: 51–58. Bogucki, P. 1984b. Ceramic Sieves of the Linear Pottery Culture and Their Economic Implications. Oxford Journal of Archaeology 3: 15–30. Bogucki, P. 1993. Animal traction and household economies in Neolithic Europe. Antiquity 67: 492–503. Bonsall, C., Radovanović, I., Roksandrić, M., Cook, G., Higham, T., Pickard, C. 2008. Dating burial practices and architecture at Lepenski Vir, in: Bonsall, C., Boroneanţ, V., Radovanović, I. (eds.), The Iron Gates in Prehistory: New Perspectives. BAR International Series 1893, Oxford: Archaeopress, pp. 175–204. Borić, D. 2008. First households and “House Societies”, in: Jones, A. (ed.), European Prehistory, Malden: Blackwell Publishing, pp. 109–142. Borić, D. 2009. Absolute dating of metallurgical innovations in the Vinča culture of the Balkans, in: Kienlin, T., Roberts, B. (eds.), Metal and Societies. Studies in honour of Barbara S. Ottaway. Bonn: Verlag Dr. Rudolph Habelt GmbH, pp. 191–245. Borić, D. 2015a. The End of the Vinča World: Modeling the Neolithic to Copper Age Transition and the Notion of Archaeological Culture, in: Hansen, S., Raczky, P., Anders, A., Reingruber, A. (eds.), Neolithic and Copper Age between the Carpathians and the Aegean Sea. Chronologies and Technologies from the 6th to 4th Millennium BC. International Workshop Budapest 2012, Bonn: Habelt-Verlag, pp. 157–217. 272 Borić, D. 2015b. Mortuary practices, bodies and persons in the Neolithic and Early-Middle Copper Age of southeast Europe, in: Fowler, C., Harding, J., and Hofmann, D. (eds.), The Oxford Handbook of Neolithic Europe, Oxford: Oxford University Press, pp. 927–957. Borić, D., Hanks, B., Šljovar, D., Doonan, R., Kočić, M., Bulatović, J., Griffiths, S., Jacanović, D. 2018. Enlosing the Neolithic World: A Vinča Culture Enclosed and Fortified Settlemen in the Balkans. Current Anthropology. Borojević, K. 2006. Terra and Silva in the Pannonian Plain: Opovo agro-gathering in the Late Neolithic. BAR International Series 1563, Oxford: Archaeopress. Боројевић, К. 2013. Храна из куће на локалитету Винча. Српско археолошко друштво. XXXVI скупштина и годишњи скуп. Нови Сад, 30. мај – 1. јун 2013. Године. Програм, извештаји и апстракти, стр. 111. Boyadziev, Y. 1995. Chronology of Prehistoric Cultures in Bulgaria, in: Bailey, D., Panayotov, I. (eds.), Prehistoric Bulgaria, Medison: Prehistory Press, pp. 149–192. Bökönyi, S. 1970. A new method for the determination of the number of individuals in animal bone material. American Journal of Archaeology 74: 291–292. Bökönyi, S. 1988. The Neolithic fauna of Divostin, in: McPherron, A., Srejović, D. (eds.), Divostin and the Neolithic of Central Serbia, Pittsburg: University of Pittsburgh, pp. 419– 445. Bökönyi, S. 1990. Tierknochenfunde der neuesten ausgrabungen in Vinča, in: Srejović, D., Tasić, N. (eds.), Vinča and Its World: International Symposium The Danubium Region from 6000 to 3000 B.C., Belgrade, Smederevska Palanka, October 1988. Belgrade: Serbian Academy of Sciences and Arts, Centre for Archaeological Research, Faculty of Philosophy, pp. 49–54. Bökönyi, S. 1991. Prehistoric animal remains from Bubanj-Hum at Niš. Старинар 40-41: 89–94. 273 Brukner, B. 2003. Vinčanska kultura u prostoru i vremenu. Рад музеја Војводине 43-45: 7–28. Булатовић, А. 2015. Феномен праисторијских ритуалних јама – неколико примера са централног Балкана. Старинар 65: 7–35. Булатовић, А., Алексић, А. 2008. Историјат археолошких истраживања праисторијских налазишта Нишког краја. Зборник Народног музеја у Нишу 16-17: 43– 54. Bulatović, A., Milanović, D. 2012. Preliminarni rezultati arheoloških iskopavanja na lokalitetu Bubanj u Novom Selu u 2011. godini, u: Bikić, V., Golubović, S., Antonović, D. (ur.), Arheologija u Srbiji: projekti Arheološkog instituta u 2011. godini, Beograd: Аrheološki institut, str. 22–25. Bulatović, A., Milanović, D. 2014. Arheološka istraživanja na lokalitetu Bubanj kod Novog Sela u 2012. godini, u: Antonović, D., Golubović, S., Bikić, V. (ur.), Arheologija u Srbiji: projekti Arheološkog instituta u 2012. godini, Beograd: Arheološki institut, str. 20– 23. Булатовић, А., Милановић, Д. 2015. Велика хумска чука, истраживања 2009. године – прилог проучавању стратиграфије енеолита и бронзаног доба у југоисточној Србији. Гласник Српског археолошког друштва 30 (2014): 163–188. Bulatović, A., Milanović, D. forthcoming. Bubanj, the Settlements from the Copper and the early Bronze Age in southeastern Serbia, excavations 2008-2014. Vienna. Bulatović, A., Vander Linden, M. 2017. Absolute Dating of Copper and Early Bronze Age Levels at the Eponymous Archaeological Site Bubanj (Southeastern Serbia). Radiocarbon 59 (4): 1–19. Булатовић, А., Капуран, А., Јањић, Г. 2013. Неготин. Културна стратиграфија праисторијских локалитета Неготинске Крајине. Београд-Неготин: Археолошки институт-Музеј Краније. 274 Bulatović, A., Milanović, D., Vitezović, S. 2014. Preliminarni rezultati istraživanja lokaliteta Bubanj u 2013. godini, u: Antonović, D. (ur.), Arheologija u Srbiji: projekti Arheološkog instituta u 2013. godini, Beograd: Arheološki institut, str. 22–25. Bulatović, J. 2010. Ostaci faune iz zatvorenih eneolitskih celina na nalazištu Bubanj kod Niša. Nepublikovani master rad, Filozofski fakultet, Beograd. Булатовић, Ј. 2011. Остаци животиња из касновинчанске јаме на налазишту Витковачко поље. Крушевачки зборник 15: 237–271. Булатовић, Ј. 2012. Експлоатација домаћих животиња у касном неолиту и енеолиту на подручју централног Балкана. Студије случаја: Витково и Бубањ. Гласник Српског археолошког друштва 28: 281–302. Bulatović, J. forthcoming. Preliminary report on animal bones from Bubanj, in: Bulatović, A., Milanović, D. (eds.) Bubanj, the Settlements from the Copper and the early Bronze Age in southeastern Serbia, excavations 2008-2014. Vienna. Булатовић, Ј., Милошевић, С. 2015. Животињски остаци из поткапине Мокрањске стене, у Мокрањске стене. Културно наслеђе Неготинске Крајине, зборник радова, Капуран, А., Булатовић, А. (ур.), Неготин: Музеј Крајине, стр. 41–55. Bulatović, J., Orton, D. in press. Animal remains from the site of Pločnik, in: Radivojević, M., Roberts, B., Marić, M., Kuzmanović-Cvetković, J., Rehren, T. (eds.), The Rise of Metallurgy in Eurasia: The Archaeology of Early Metallurgy and Society in the Central Balkans, London: UCL Press. Burger, J., Kirchner M., Bramanti, B., Haak, W., Thomas, M. 2007. Absence of the lactase-persistence-associated allele in early Neolithic Europeans. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 104 (10): 3736–3741. Chapman, J. 1981. The Vinča culture of South-East Europe. Studies in chronology, economy and society. BAR International Series 117, Oxford: Archaeopress. 275 Chapman, J. 1982. “The Secondary Products Revolution” and the Limitation of the Neolithic. Bulletin of the Institute of Archaeology 19: 107–122. Chapman, J. 1990. The Neolithic in the Morava-Danube confluence area. A regional assessment of settlement pattern, in: Thringram, R., Krstić, D. (eds.), Selevac. A Neolithic village in Yugoslavia, Los Angeles, pp. 13–43. Chapman, J. 1999. Deliberate house-burning in the prehistory of central and eastern Europe, in: Gustafsson, A., Karlsson, H. (eds.), Glyfer och arkeologiska rum – en vänbok till Jarl Hordbladh, Gteborg: University of Gteborg Press, pp. 113–126. Childe, G. 1929. The Danube in Prehistory. Oxford: Clarendon Press. Clason, A. 1979. The farmers of Gomolava in the Vinča and La Tène period. Rad Vojvođanskih Muzeja 25: 60–114. Cohen, J. 1988. Statistical power analysis for the behavioral sciences. 2nd edition. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates. Copley, M., Berstan, R., Dudd, S., Docherty, G., Mukhrejee, A., Straker, V., Payne, S., Evershed, R. 2003. Direct Chemical Evidence for Widespread Dairying in Prehistoric Britain. Proceedings of the National Academy of Scineces of the United States of America 100 (4): 1524–1529. Copley, M., Berstan, R., Mukherjee, A., Dudd, S., Straker, V., Payne, S., Evershed, R. 2005a. Dairying in Antiquity. III. Evidence from absorbed lipid residues dating to the British Neolitic. Journal of Archaeological Science 32: 523–546. Copley, M., Berstan, R., Dudd, S., Aillaud, S., Mukherjee, A., Straker, A., Payne, S., Evershed, R. 2005b. Processing of milk products in pottery vessels through British prehistory. Antiquity 79 (306): 895–908. Craig, O. 2002. The development of dairying in Europe: potential evidence from food residues on ceramics. Documenta praehistorica 29: 97–108. 276 Craig, O., Chapman, J., Figler, A., Patay, R., Taylor, G., Collins, M. 2003. “Milk jugs” and other myths of the Copper age of Central Europe. European Journal of archeology 6 (3): 251–265. Craig, O., Chapman, Heron, C., Willis, I., Bartosiewicz, L., Taylor, G., Whittle, A., Collins, M. 2005. Did the first farmers of Central and Eastern Europe produce dairy food? Antiquity 79: 882–894. Cribb, R. 1985. The analysis of ancient herding systems: An application of computer simulation in faunal studies, in: Clutton-Brock, J., Grigson, C. (eds.), Animals and Archaeology: 3. Early Herders and Their Flock. BAR International Series 202, Oxford: Oxbow, pp. 161–170. Cribb, R. 1987. The logic of the herd: A computer simulation of archaeological herd structure. Journal of Anthropological Archaeology 6: 376–415. Cristiani, E., Dimitrijević, V., Vitezović, S. 2016. Fishing with the lure hooks at the Late Neolithic site of Vinča-Belo Brdo, Serbia. Journal of Archaeological Science 65: 134–147. Crnobrnja, A. 2012. Investigations of Late Vinča house 1/2010 at Crkvine in Stubline. Старинар 62: 45–64. Crnobrnja, A., Simić, Z., Janković, M. 2009. Late Vinča Culture Settlement in Crkvine at Stubline. Старинар 59: 9–25. Davis, S. 1987. The Archaeology of Animal Bones. London: Routledge. Davis, S. 2000. The effect of castration and age on the development of the Shetland sheep skeleton and a metric comparison between bones of males, females and castrates. Journal of Archaeological Science 27: 373–390. De Cupere, B., Waelkens, M. 2002. Draught cattle and its osteological indications: The example of Sagalassos, in Buitenhuis, H., Choyke, A., Mashour, M., Al Siyab, A. (eds.), Archaeology of the Near East V, Groningen: ARC Publication 62, pp. 305–315. 277 De Cupere, B., Lentacker, A., van Neer, W., Waelkens, M., Verslype, L. 2000. Osteological Evidence for the Draught Exploitation of Cattle: First Applications of a New Methodology. International Journal of Osteoarchaeology 10: 254–267. Degerbøl, M., Fredskild, B. 1970. The Ursus (Bos primigenius Bojanus) and Neolithic domesticated cattle (Bos taurus domesticus Linné) in Denmark. I. Zoological part. Det Kongelige Danske Videnskabernes Selskab, Biologiske Skrifter (København) 17 (1): 1–177. DeLanda, M. 2006. A new philosophy of society: Assemblage theory and social complexity. London-New York. Demoule, J.-P., Perlès, C. 1993. The Greek Neolithic: A New Review. Journal of World Prehistory 7: 355–416. Dimitrijević, V. 2008. Vertebrate fauna of Vinča-Belo Brdo (excavation campaigns 1998- 2003). Старинар 56 (2006): 245–269. Dimitrijević, V. 2014. The provenance and use of fossil scaphopod shells at the late neolithic/eneolithic site Vinča-Belo Brdo, Serbia, in: Szabó, K., Dupont, C., Dimitrijević, V., Gastélum, L.-G., Serrand, N. (eds.), Archaeomalacology: shells in the archaeological record. Oxford: Archaeopress, pp. 33–41. Dimitrijević, V., Mitrović, B. 2016. Školjke (Unio sp.) i drugi slatkovodni i kopneni mekušci na kasnoneolitskom/ranoeneolitskom nalazištu Vinča-Belo Brdo (Iskopavanja 1998-2003). Архаика 4: 23–39. Dimitrijević, V., Tripković, B. 2003. New Spondylus findings at Vinča-Belo Brdo: 1998- 2001 campaigns and regional approach to problem. Старинар 52 (2002): 47–62. Dimitrijević, V., Tripković, B. 2006. Spondylus and Glycemeris bracelets: trade reflection at Neolithic Vinča-Belo Brdo. Documenta Praehistorica 33: 237–252. Димитријевић, В., Трипковић, Б., Јовановић, Г. 2011. Перле од денталијума – љуштуре фосилних морских мекушаца на налазишту Винча-Бело Брдо. Старинар 60 (2010): 7–18. 278 Dobney, K., Reilly, K. 1988. A method for recording archaeological animal bones: the use of diagnostic zones. Cicaea 5: 79–96. Dreisch, A. 1976. A Guide to the Measurements of Animal Bones from Archaeological Sites. Cambridge, Mass.: Harvard University Peabody Museum. Dudd, S., Evershed, R. 1998. Direct Demonstration of Milk as an Element of Archaeological Economies. Science 282 (5393): 1478–1481. Duffy, P., Parkinson, A., Gyucha, A., Yerks, R. 2013. A Multiscalar Approach to Prehistoric Aggregation and Interaction on the Great Hungarian Plain, in: Birch, J. (Ed.), From Prehistoric Villages to Cities – Settlement Aggregation and Community Transformation, New York-London: Routledge, pp. 44–62. Ђуричић, С. 2010. Конзервација на Винчи, у: Игњатовић, М. (ур.), Винча, фрагменти за реконструкцију прошлости, Београд: Mузеј града Београда, стр. 22–29. Ethier, J., Bánffy, E., Vuković, J., Leshtakov, K., Bacvarom, K., Roffet-Salque, M., Evershed, R., Ivanova M. 2017. Earliest expansion of animal husbandry beyond the Mediterranean zone in the sixth millennium BC. Scientific Reports 7. doi:10.1038/s41598- 017-07427-x Evershed, R. 2008. Organic residue anlysis in archaeology: the archaeological biomarkers revolution. Archaeometry 50 (6): 895–924. Evershead, R., Payne, S., Sherratt, A., Copley, M., Coolidge, J., Urem-Kotsu, D., Kotsakis, K., Özdoğan, A., Nieuwenhuyse, O., Akkermans, P., Baily, D., Andeescu, R., Campbell, S., Farid, S., Hodder, I., Yalman, N., Özbaşaran, M., Biçakci, E., Garfinkel, Y., Levy, T., Burton, M. 2008. Earliest date for milk use in the Near East and southeastern Europe linked to cattle herding. Nature 455: 528–531. Fewkes, V. 1935. On the interpretation and dating of the site of “Belo Brdo” at Vinča in Yugoslavia. Proceedings of the American Philosophical Society 75 (7): 651–672. 279 Filipović, D. 2004. Arheobotaničke analize. Prikupljanje i identifikacija makrobiljnih ostatala na lokalitetu Vinča-Belo Brdo 2001-2003. godine. Neobjavljeni diplomski rad, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu. Filipović, D. forthcoming. A glimpse of Eneolithic plant economy at Bubanj, Serbia, in: Bulatović, A., Milanović, D. (eds.), Bubanj, the settlements from the Copper and the Early Bronze Age in southeastern Serbia, excavations 2008-2014. Vienna. Филиповић, Д., Булатовић, Ј. у штампи. Пољопривреда и сточарство у касном неолиту и енеолиту на простору Србије: кратак преглед досадашњих сазнања и нови подаци са локалитета Бубањ, у: Булатовић, А., Милановић, Д. (ур.), Бубањ, археолошка ископавања 2008-2014. године, Београд: Археолошки институт. Filipović, D., Obradović, Đ. 2013. Archaeobotany at Neolithic sites in Serbia: a critical overview of the methods and results, in: Miladinović-Radmilović, N, Vitezović, S. (ur.), Biarheologija na Balkanu: bilans i pesrpektive. Radovi biaorheološke sesije Srpskog arheološkog društva, Beograd-Sremska Mitrovica: Srpsko arheološko društvo-Blago Sirmijuma, pp. 25–55. Filipović, D., Tasić, N. N. 2012. Vinča-Belo Brdo, a Late Neolithic Site in Serbia Consideration of the Macro-Botanical Remains as Indicators of Dietary Habits. Balcanica 43: 7–27. Filipović, D., Challinor, D., Andrič, M. 2017. Vinča tell in southeast Europe: Multi-proxy paleobotanical evidence from Late Neolithic levels and the implications for the environment and economy. Quaternary International 429 (Part А): 13–23. Filipović, D., Obradović, Đ., Tripković, B. 2017. Plant storage in Neolithic southeast Europe: synthesis of the archaeological and archaeobotanical evidence from Serbia. Vegetation History and Archaeobotany: https://doi.org/10.1007/s00334-017-0638-7 Gajić-Kvašćev, M., Marić-Stojanović, M., Šmit, Ž., Kantarelou, V., Germanos Karydas, A., Šljivar, D., Milovanović, D., Andrić, V. 2012. New evidence for the use of 280 cinnabar as a colouring pigment in the Vinča culture. Journal of Archaeological Science 39: 1025–1033. Garašanin, M. 1951. Hronologija vinčanske grupe. Ljubljana: Univerza v Ljubljana. Garašanin, M. 1957. Ausgrabungen in Bubanj bei Niš (Serbisches Moravagebeit). Germania 35 (3-4): 198–207. Гарашанин, М. 1958a. Ископавања на Бубњу код Ниша, претходни извештај за 1954-1956. годину. Старинар 7-8 (1956/1957): 269–274. Garašanin, M. 1958b. Kontrollgrabung in Bubanj bei Niš. Praehistorische Zeitschrift 36: 223–244. Garašanin, M. 1959. Bubanj kod Niša, naselje ranog bronzanog doba. Arheološki pregled 4: 26–30. Гарашанин, М. 1961. Бубањ код Ниша. Старинар 11 (1960): 235–237. Гарашанин, М. 1973. Праисторија на тлу Србије. Београд: Српска књижевна задруга. Garašanin, M. 1979. Centralnobalkanska zona, u: Benac, A. (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Neolitsko doba, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, str. 79–212. Garašanin, M. 1982. Zur Chronologischen und Kulturellen Wertung der Bubanj-Funde. Jahrbuch des Römisch-Germanischen Zentralmuseums 26: 154–166. Гарашанин, М. 1984а. Увод, у: Ћелић, С. (ур.), Винча у праисторији и средњем веку. Београд: САНУ, стр. 5–10. Гарашанин, М. 1984б. Винча и винчанска култура у неолиту југоисточне Европе, у: Ћелић, С. (ур.), Винча у праисторији и средњем веку. Београд: САНУ, стр. 57–65. 281 Garašanin, M. 1990. Vinča und Seine Stellung im Neolithikum Südosteuropas, in: Srejović, D., Tasić, N. (eds.), Vinča and Its World: International Symposium The Danubium Region from 6000 to 3000 B.C., Belgrade, Smederevska Palanka, October 1988. Belgrade: Serbian Academy of Sciences and Arts, Centre for Archaeological Research, Faculty of Philosophy, pp. 11–14. Гарашанин, М., Ђурић, Н. 1983. Археолошки локалитети Бубањ и Велика хумска чука. Ниш: Народни музеј у Нишу. Georgieva, P. 1990. Periodization of the Krivodol-Sălcuţa-Bubanj culture, Srejović, D., Tasić, N. (eds.), Vinča and Its World: International Symposium The Danubium Region from 6000 to 3000 B.C., Belgrade, Smederevska Palanka, October 1988. Belgrade: Serbian Academy of Sciences and Arts, Centre for Archaeological Research, Faculty of Philosophy, pp. 167–172. Gläser, R. 1996. Zur absoluten Datierung der Vinča-Kultur anhand von C-Daten, in: Draşovean, F. (ed.), The Vinča culture, Its Role and Cultural Connections, Timişoara, pp. 141–162. Глишић, Ј. 1968. Економика и социјално-економски односи у неолиту Подунавско- Поморавског басена, у: Трифуновић, Л. (ур.), Неолит централног Балкана. Београд, стр. 21–61. Glumac, P., Tringham, R. 1990. The exploitation of copper minerals, in: Tringham, R., Krstić, D. (eds.), Selevac: A neolithic Village in Yugoslavia. III Series: Monumenta archaeologica. Los Angeles-Belgrade: University of California-Institute of Archaeology, pp. 549–564. Grant, A. 1982. The use of tooth wear as a guide to the age of domestic ungulates, in Wilson, B., Grigson, C., Payne, S. (eds.) Ageing and Sexing Animal Bones from Archaeological Sites, British Archeological Reports British Series 109. Oxford: BAR, pp. 91–108. 282 Grayson, D. 1984. Quantitative Zooarchaeology – topics in the analysis of archaeological faunas. Orlando: Academic Press. Grbić, M. 1929. Pločnik, eine Prähistorische Ansiedlung aus der Kupferzeit. Belgrad: Nationalmuseum in Belgrad. Greenfield, H. 1984. A model of changing animal exploitation strategies during the later prehistory of the central Balkans, in: Clutton-Brock, J., Grigson, C. (eds.), Animal and archaeology: 4. Husbandry in Europe. BAR International Series 227, Oxford, pp. 45–55. Greenfield, H. 1986a. The Paleoeconomy of the Central Balkans (Serbia), A Zooarchaeological Perspective on the Late Neolithic and Bronze Age (ca 4500 – 1000 B.C.), BAR International Series 304, Oxford. Greenfield, H. 1986b. Summary Reports on the Vertebrate Fauna from Novačka Ćuprija (Eneolithic – Late Bronze Age). Зборник Народног Музеја 12 (1): 63–74. Greenfield, H. 1986c. Кичмењаци, у: Богдановић, М. (ур.), Љуљаци – насеље протоватинске и ватинске културе, Крагујевац: Народни музеј, стр.75–78. Greenfield, H. 1988. The origins of milk and wool production in the Old World: a zooarchaeological perspective from the central Balkans. Current Anthropology 29: 573– 593. Greenfield, H. 1989. Zooarchaeology and aspects of the secondary products revolution: a central Balkan perspective. Archaeozoologia 3: 191–200. Greenfield, H. 1991. Fauna from the Late Neolithic of the Central Balkans: issues in subsistence and land use. Journal of Field Archaeology 18: 161–186. Greenfield, H. 1996. Sarina Međa, Vrbica and Vecina Mala: The Zooarchaeology of Three Late Bronze/Early Iron Age Transition Localities near Jagodina, Serbia. Старинар 45-46: 133–141. 283 Greenfield, H. 2005. A reconsideration of the Secondary Products Revolution in southeastern Europe: on the origins and use of domestic animals for milk, wool and traction in the central Balkans, in: Mulville, J., Outram, A. (eds), The Zooarchaeology of Fats, Oils, Milk and Dairying, Oxford: Oxford Books, pp. 14–31. Greenfield, H. 2006. Sexing fragmentary ungulate acetabulae, in Ruscillo, D. (ed.), Recent advances in ageing and sexing animal bones. Oxford: Oxbow Books, pp. 68–86. Greenfield, H. 2010. The Secondary Products Revolution: the past, the present and the future. World Archaeology 42 (1): 29–54. Greenfield, H. 2014a. Introduction, in: Greenfield, H. (ed.), Animal Secondary Products. Domestic Animal Exploitation in Prehistoric Europe, the Near East and the Far East, Oxford: Oxbow Books, pp. 1–19. Greenfield, H. 2014b. Some reflections on the origins and intensification of dairying in the archaeological record, in: Greenfield, H. (ed.), Animal Secondary Products. Domestic Animal Exploitation in Prehistoric Europe, the Near East and the Far East, Oxford: Oxbow Books, pp. 20–39. Greenfield, H. 2014c. The origins of secondary product exploitation and the zooarchaeology of the Late Neolithic, Eneolithic, and Middle Bronze Age at Vinča-Belo Brdo, Serbia: the 1982 excavations, in: Greenfield, H. (ed.), Animal Secondary Products. Domestic Animal Exploitation in Prehistoric Europe, the Near East and the Far East, Oxford: Oxbow Books, pp. 274–334. Greenfield, H., Arnold, E. 2014a. ‘Crying over spilt milk’: an evaluation of recent models, methods, and techniques on the origins of milking during the Neolithic of the Old World, in: Greenfield, H. (ed.), Animal Secondary Products. Domestic Animal Exploitation in Prehistoric Europe, the Near East and the Far East, Oxford: Oxbow Books, pp. 130– 185. Greenfield, H., Arnold, E. 2014b. Harvest profile and dental cementum analysis of domestic taxa from Late Neolithic and Middle Bronze Age Vinča-Belo Brdo: some 284 thoughts on subsistence and seasonality, in: Greenfield, H. (ed.), Animal Secondary Products. Domestic Animal Exploitation in Prehistoric Europe, the Near East and the Far East, Oxford: Oxbow Books, pp. 335–352. Greenfield, H., Arnold, E. 2015. ‘Go(a)t milk?’ New perspectives on the zooarchaeological evidence for the earliest intensification of dairying in south eastern Europe. World Archaeology 47 (5): 1–27. Grigson, C. 1969. The uses and limitations of differences in absolute size in the distinction between the bones of aurochs (Bos primigenius) and domestic cattle (Bos Taurus), in: Ucko, P., Dimbleby, G. (eds.), The Domestication and Exploitation of Plants and Animals. London: Duckworth, pp. 277–294. Grigson, C. 1982. Sex and age determination of some bones and teeth of domestic cattle: a review of the literature, in: Wilson, B., Grigson, C., Payne, S. (eds.) Ageing and Sexing Animal Bones from Archaeological Sites, British Archeological Reports British Series 109. Oxford: BAR, pp. 7–23. Gyucha, A., Parkinson, W., Yerkes, R. 2009. A multi-scalar Approach to the Settlement Pattern Analysis: The Transition from the Late Neolithic to the Early Copper Age on the Great Hungarian Plain, in: Thurston, T., Salisbury, R. (eds.), Reimagining Regional Analysis: The Archaeology of Spatial and Social Dynamics, Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, pp. 100–129. Halstead, P. 1985. A study of mandibular teeth from Romano-British contexts at Maxey, in: Pryor, F., French, C. (eds.), Archaeology and Environment in the Lower Welland Valley, 1. East Anglian Archaeology 27: 219–224. Halstead, P. 1996. Pastoralism or Household Herding? Problems of Scale and Specialization in Early Greek Animal Husbandry. World Archaeology 28: 20–42. Halstead, P. 1998. Mortality Models and Milking: Problems of Uniformitarianism, Optimality and Equifinality Reconsidered. Anthropozoologica 27: 3–20. 285 Halstead, P., Isaakidou, V. 2011. Revolutionary Secondary Products: the Development and Significance of Milking, Animal-Traction and Wool-Gathering in Later Prehistoric Europe and the Near East, in: T. Wilkinson, T., Sherratt, S., Bennet, J. (eds.), Interweaving Worlds: Systemic Interactions in Eurasia, 7th to 1st Millennia BC. Oxford: Oxbow, pp. 61–76. Halstead, P., Collins, P., Isaakidou, V. 2002. Sorting Sheep from Goats: Morphological Distinctions between the Mandibles and Mandibular Teeth of Adult Ovis and Capra. Journal of Archaeological Science 29: 545–553. Hambleton, E. 1999. Animal Husbandry Regimes in Iron Age Britain. British Archaeological Reports British Series 282, Oxford: Archaeopress. Helmer, D. 2000. Discrimination des genres Ovis et Capra à l'aide des prémolaires inférieures 3 et 4 et interpretation des ages d'abattage: l'exemple de Dikili Tash (Grece). Anthropozoologica 31: 29–38. Helmer, D., Rocheteau, M. 1994. Atlas du Squelette Appendiculaire des Principaux Genres Holocenes de Petits Rumiant du Nord de la Méditerranée et du Proche-Orient (Capra, Ovis, Rupicapra, Capreolus, Gazella). APDCA: Juan-les Pins. Hillson, S. 1986. Teeth. Cambridge: Cambridge University Press. Hillson, S. 1992. Mammal bones and teeth: an introductory guide to methods and identification. London: Institute of Archaeology, UCL. Hoekman-Sites, H., Giblin, J. 2012. Prehistoric animal use on the Great Hungarian Plain: A synthesis of isotope and residue analyses from the Neolithic to Copper Age. Journal of Anthropological Archaeology 31 (4): 515–527. Holste, F. 1939. Zur chronologischen Stellung der Vinča-Keramik. Wiener Prähistorische Zeitschrift 26: 1–21. Ingold, T. 1980. Hunters, Pastoralists, and Ranchers: Reindeer Economies and their Transformations. Cambridge: Cambridge University Press. 286 Isaakidou, V. 2006. Ploughing with cows: Knossos and the secondary products revolution, in: Serjeantson, D., Field, D. (eds.), Animals in the Neolithic of Britain and Europe. Oxford: Oxbow Press, pp. 95–112. Isaakidou, V. 2011. Farming regimes in Neolithic Europe: gardening with the cows and other models, in: Hadjikoumis, A., Robinson, E., Viner, S. (eds.), The Dynamics of Neolithic Europe. Studies in honour of Andrew Sherratt, Oxford: Oxbow Books, pp. 92– 114. Itan, Y., Powell, A., Beaumont, A., Burger, J., Thomas, G. 2009. The Origins of Lactase Persistence in Europe. PloS Computational Biology 5 (8): 1–13. Иванишевић, В., Бугарски, И., Булатовић, А. 2015. Фотограметријско снимање налазишта Бубањ. Гласник друштва конзерватора Србије 39: 53–56. Jevtić, M. 1986. Grobovi bakarnog doba iz Vinče. Старинар 37: 135–144. Jovanović, B. 1971. Metalurgija eneolitskog perioda Jugoslavije. Beograd: Arheološki institut. Jovanović, B. 1979. Rudarstvo i metalurgija eneolitskog perioda Jugoslavije, u: Benac, A. (ur.), Praistorija jugoslovenskih zemalja III. Eneolitsko doba. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka istraživanja, str. 27–54. Jovanović, B. 1982. Rudna Glava, najstarije rudarstvo bakra na centralnom Balkanu. Beograd-Bor. Јовановић, Б. 1984. Насеље винчанске културе – стратиграфија, у: Ћелић, С. (ур.), Винча у праисторији и средњем веку. Београд: САНУ, стр. 23–34. Jovanović, B. 1990. Die Vinča-kultur und der Beginn der Metallnutzung auf dem Balkan, in: Srejović, D., Tasić, N. (eds.), Vinča and Its World: International Symposium The Danubium Region from 6000 to 3000 B.C., Belgrade, Smederevska Palanka, October 1988. Belgrade: Serbian Academy of Sciences and Arts, Centre for Archaeological Research, Faculty of Philosophy, pp. 55–60. 287 Jovanović, B. 1994. Gradac phase in the relative chronology of the late Vinča culture. Старинар 43-44: 1–12. Jovanović, B. 1995. Late Vinča settlement Divostin IIb: Cultural changes in the Early Eneolithic of the Central Balkans. Mem. Museo Civ. St. Nat. Verona, Scienze Uomo 4: 51– 54. Јovanović, B. 2006. Gradac Phase of the Vinča Culture-Origin of Typological Innovation, in: Tasić, N., Grozdanov, C. (eds.), Homage to Milutin Garašanin, Belgrade: SANU. Jovanović, B. 2009. Beginning of the Metal Age in the Central Balkans according to the Results of the Archaemetallurgy. Journal of Minning and Metallurgy 45 (2): 143–148. Јовановић, Б. 2009. Век полемике 1908-2008: стратиграфија налазишта Винча-Бело Брдо. Гласник Српског археолошког друштва 24 (2008): 45–54. Kaiser, T., Voytek, B. 1983. Sedentism and Economic Change in the Balkan Neolithic. Journal of Anthropological Archaeology 2: 323–353. Kapuran, A. 2007. Eksperimentalna arheološka radionica – Vinča 2001. Petničke sveske 62: 34–39. Kapuran, A. 2014. Praistorijski lokaliteti u severoistočnoj Srbiji (od ranog eneolita do dolaska Rimljana). Beograd: Arheološki institut. Капуран, А., Булатовић, А., Јовановић, И. 2014. Бор и Мајданпек. Културна стратиграфија праисторијских локалитета између Ђердапа и Црног Тимока. Београд-Бор: Археолошки институт-Музеј рударства и металургије. Korošec, J., Benac, A., Garašanin, M., Garašanin, D. 1951. Oko “problematike” Vinče. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 6: 5–32. Кузмановић-Цветковић, Ј. 2013. Плочник – прошлост уживо. Етно-културолошки зборник 17:87–92. 288 Кузмановић-Цветковић, Ј. 2014. Плочник на праисторијски начин. Гласник Друштва конзерватора Србије 38:165–172. Kuzmanović-Cvetković, J., Šljivar, D. 1998. Die Göttin aus Pločnik. Старинар 49: 173– 178. Lazarovici, C. 2006. Absolute Chrnology of the Late Vinča Culture in Romania and its Role in the Development of the Early Copper Age, in: Tasić, N., Grozdanov, C. (eds.), Homage to Milutin Garašanin, Belgrade: SANU, pp. 277–285. Лазић, М. 1992. Допринос археозоологије у проучавању економије праисторијских друштвених заједница, у: Срејовић, Д. (ур.), Археологија и природне науке: научни скуп Српске академије наука и уметности и Војвођанске академије наука и уметности, одржан 23. и 24. Октобра 1990. у Београду и 25. oктобра 1990. године у Новом Саду, Београд: САНУ, стр. 49–60. Лазић, М. 1993. Експлоатација домаћих и дивљих животиња током неолита на централнобалканском подручју. Гласник српског археолошког друштва 9: 93–98. Legge, A. 1990. Animals, economy and environment, in: Tringham, R., Krstić, D. (eds.), Selevac: a Neolithic village in Yugoslavia, Los Angeles: University of California Press, pp. 215–242. Link, T. 2006. Das Ende der neolithischen Tellsiedlungen. Ein kulturgeschichtliches Phänomen des 5. Jahrtausends v. Chr. Im Karpatenbecken. Bonn: Habelt. Lyman, L. 1987. On the analysis of vertebrate mortality profiles: Sample size, mortality type, and hunting pressure. American Antiquity 52 (1): 125–142. Lyman, L. 1994. Vertebrate Taphonomy. Cambridge: Cambridge University Press. Lyman, L. 2008. Quantative Paleozoology. Cambridge: Cambridge University Press. Ljuština, M. 2012. Stratigrafija naselja i periodizacija vatinske kulture u Vojvodini. Neobjavljena doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu. 289 Maltby, J. 1985. Patterns of faunal assemblage variability, in: Barker, G., Gamble, C. (eds.), Beyond domestication in prehistoric Europe: investigation in subsistence archaeology and social complexity. London-Orlando: Academic Press, pp. 33–74. Marciniak, A. 2011. The Secondary Products Revolution: Empirical Evidence and its Current Zooarchaeological Critique. Journal of World Prehistory 24: 117–130. Marciniak, A. 2014. The Secondary Products Revolution, mortality profiles, and practice of zooarchaeology, in: Greenfield, H. (ed.), Animal Secondary Products. Domestic Animal Exploitation in Prehistoric Europe, the Near East and the Far East, Oxford: Oxbow Books, pp. 186–205. Marean, C. 1991. Measuring the Post-depositional destruction of Bone in Archaeological Assemblages. Journal of Archaeological Science 18: 677–694. Marić, M. 2013. The Vinča culture climate and environment in the Danube region in the 6th and 5th millennium BC, in: Popović, L., Vidaković, M., Kostić, Dj. (eds.), Resourses of Danubian Region: the Possibillity of Cooperation and Utilization. Belgrade: Humbolt-Club Serbien, pp. 203–232. Marić, M. 2017. Encircled in water: Modelling watercourse of the late Neolithic – early Copper Age Vinča culture sites in the Danube region (c. 5300 – 4500 BC). Quaternary International 429 (Part A): 54–63. Marić, M. in press a. Relative and absolute chronology of Belovode and Pločnik, in: Radivojević, M., Roberts, B., Marić, M., Kuzmanović-Cvetković, J., Rehren, T. (eds.), The Rise of Metallurgy in Eurasia: The Archaeology of Early Metallurgy and Society in the Central Balkans, London: UCL Press. Marić, M. in press b. Pločnik landscape and settlement pattering of the late Neolithic of Toplica region, in: Radivojević, M., Roberts, B., Marić, M., Kuzmanović-Cvetković, J., Rehren, T. (eds.), The Rise of Metallurgy in Eurasia: The Archaeology of Early Metallurgy and Society in the Central Balkans, London: UCL Press. 290 Марић, М., Радивојевић, М., Робертц, Б., Кузмановић-Цветковић, Ј., Ортон, Д., Пендић, Ј. 2017. Нови резултати истраживања на локалитетима Беловоде и Плочник у оквиру пројекта „The Rise of Metallurgy in Eurasia“. Српско археолошко друштво. XL скупштина и годишњи скуп. Београд, 5-7. јун 2017. Године. Програм, извештаји и апстракти, стр. 83–83 . Marić, M., Roberts, B., Pendić, J. in press. Excavation methodology – for the sites of Belovode and Pločnik, in: Radivojević, M., Roberts, B., Marić, M., Kuzmanović- Cvetković, J., Rehren, T. (eds.), The Rise of Metallurgy in Eurasia: The Archaeology of Early Metallurgy and Society in the Central Balkans, London: UCL Press. Марјановић-Вујовић, Г. 1984. Средњовековна Винча, у: Срејовић, Д. (ур.), Винча у праисторији и средњем веку. Београд: САНУ, стр. 85–99. Marom, N., Bar-Oz, G. 2009. Culling profiles: the indeterminacy of archaeozoological data to survivorship curve modeling of sheep and goat herd maintenance strategies. Journal of Archaeological Science 36: 1184–1187. McPherron, A., Srejović, D. (eds.) 1988. Divostin and the Neolithic of Central Serbia, Pittsburg: University of Pittsburgh. Meadow, R. 1980. Animal bones: Problems for the Archaeologists together with some possible solutions. Paléorient 6 (1): 65–77. Meadow, R. 1981. Early animal domestication in South Asia: A First report of the faunal remains from Merhgarh, Pakistan, in: Hertel, H. (ed.), South Asian Archaeology 1979, Berlin: Dietrich Reimer, pp. 143–179. Meadow, R. 1983. The vertebrate faunal remains from Hasanlu period X at Hajji Firuz, in: Voigt, M. (ed.), Hasanlu Excavation Reports Volume I: Hajji Firuz Tepe, Iran: The Neolithic Settlement, Univeristy of Pennsylvania, pp. 369–422. Merkyte, I. 2005. Lîga Copper Age strategies in Bulgaria. Acta Archaeologica 76 (1), Kobenhawn: Blackwell Munksgaard. 291 Милановић, Д. 2011. Насеље Чернавода III културе на локалитету Бубањ. Старинар 61: 101–119. Milanović, D. 2013. Cultural and Chronological Position of the Chalcolithic Horizons III and IV at the Bubanj Site – Excavations from 1954. Archaeologia Bulgarica 17 (2): 1–16. Милановић, Д. 2017. Централни Балкан у 5. миленијуму пре н.е.: обрасци насељавања и друштвено-економске промене. Необјављена докторска дисертација. Филозофски факултет Универзитета у Београду. Милановић, Д., Трајковић-Филиповић, Т. 2015. Стара ископавања на локалитету Бубањ. Ниш: Народни музеј у Нишу. Milojčić, V. 1949. Chronologie der Jüngeren Steinzeit Mittel-und Südosteuropas. Berlin: Gebr. Mann. Mioč, U., Coloman, Ph., Sagon, G., Stojanović, M., Rosić, A. 2004. Ochre decor and Cinnabar Residues in Neolithic Pottery from Vinča, Serbia. Journal of Raman Spectroscopy 35: 843–846. Moran, N., O'Conor, T. 1994. Age attribution in domestic sheep by skeletal and dental maturation: a pilot study of available sources. International Journal of Osteoarchaeology 19: 181–204. Motolsci, J. 1970. Historische Erforschung der Körpergrösse des Rindes auf Grund von Ungarischem Knochenmaterial. Zeitchr.f. Tierzüchtg. u. Züchtgsbiol. 87 (2): 89–137. Munson, P. 2000. Age-correlated Differential Destruction of Bones and its Effect on Archaeological Mortality Profiles of Domestic Sheep and Goats. Journal of Archaeological Science 27: 391–407. Nikolić, D. 2006. On the Issue of Fortification at Vinča. Гласник Српског археолошког друштва 22: 9–22. 292 Николић, Д., Вуковић, Ј. 2008. Од првих налаза до метрополе касног неолита: откриће Винче и прва истраживања, у: Николић, Д. (ур.), Винча праисторијска метропола, истраживања 1908-2008. Београд: Филозофски факултет Универзитета у Београду-Народни музеј у Београду-Музеј града Београда-Галерија САНУ, стр. 39– 85. Noddle, B. 1974. Ages of epiphyseal closure in feral and domestic goats and ages of dental eruption. Journal of Archaeological Science 1 (2): 195–204. Obelić, B., Krznarić-Škrivanko, M., Marijan, B., Krajcar-Bronić, I. 2004. Radiocarbon dating of Sopot culture sites (Late Neolithic) in eastern Croatia. Radiocarbon 46(1): 245– 258. O’Connor, T. 2000. The Archaeology of Animal Bones. Sutton Publishing. Оршић Славетић, А. 1936. Преисторијска налазишта у околини Ниша. Старинар 10-11: 174–182. Orssich de Slavetich, A. 1940. Bubanj, eine vorgeschichtliche Ausiedlung bei Niš. Mitteilungen der prähistorishe Kommission der Österreichischen Akademie Wissenchaften 4 (1-2), Wien: Hölder-Pichler-Tempsky, pp. 1–42. Orton, D. 2008. Beyond Hunting and Herding: Humans, animals, and the political economy of the Vinča period. Unpublished Ph.D. thesis, Faculty of Archaeology and Anthropology, University of Cambridge. Orton, D. 2012. Herding, Settlement, and Chronology in the Balkan Neolitic. European Journal of Archaeology 15 (1): 5–40. Orton, D. 2014. Preliminary report on Neolithic animal bones from Kočićevo, in: Pandžić, I., Vander Linden, M. (eds.), The Neolithic site of Kočićevo in the lower Vrbas Valley (Republika Srpska, Bosnia and Herzegovina): Report of the 2009-2014. field season. Banja Luka: Philosophy Faculty, University of Banja Luka, pp. 97–120. 293 Orton, D., Gaastra, J., Vander Linden, M. 2016. Between the Danube and the Deep Blue Sea: Zooarchaeological Meta-Analysis Reveals Variability in the Spread and Development of Neolithic Farming across the Western Balkans. Open Quaternary 2 (6): 1–26., DOI: http://dx.doi.org/10.5334/oq.28 Orton, D., Bulatović, J., Stojanović, I. in press. Evidence for animal use in the central Balkan Neolithic across the early metallurgical horizon: the animal remains from Belovode and Pločnik in context, in Radivojević, M., Roberts, B., Marić, M., Kuzmanović-Cvetković, J., Rehren, T. (eds.), The Rise of Metallurgy in Eurasia: The Archaeology of Early Metallurgy and Society in the Central Balkans, London: UCL Press. Outram, А., Stear, N., Bendrey, B., Olsen, S., Kasparov, A., Zaibert, V., Thorpe, N., Evershed, R. 2009. The Earliest Horse Harnessing and Milking. Science 323: 1332–1335. Палавестра, А., Богдановић, И., Старовић, А. 1993. Бодњик, Дружетић – енеолитско градинско насеље. Гласник Српског археолошког друштва 9: 186–191. Палавестра, А., Богдановић, И., Старовић, А. 1996. Бодњик-Дружетић капмања 1994. Гласник Српског археолошког друштва 11: 190–197. Pallant, J. 2011. SPSS priručnik za preživljavanje – Postupni vodič kroz analizu podataka pomoću SPSS-a. Prevod 4. izdanja (preveli: Šućur, M., Milanko, O.), Beograd: Mikro knjiga. Parkinson, W., Gyucha, A. 2012. Tells in Perspective: Long-Term Patterns of Settlement Nucleation and Dispersal in Central and Southeast Europe, in: Hofmann, R., Moetz, F.-K., Müller, J. (eds.), Tells: Social and Environmental Space. Proceedings of the International Workshop “Socio-Environmental Dynamics over the Last 12,000 Years: The Creation of Landscapes II (14th-18th March 2011)” in Kiel. Volume 3, Bonn: Verlag Dr. Rudolf Habelt GmbH, pp. 105–116. Parkinson, W., Yerkes, R., Gyucha, A. 2004. The Transition from the Neolithic to the Copper Age: Excavations at Vesztő-Bikeri, Hungary, 2000-2002. Journal of Field Archaeology 29 (1/2): 101–121. 294 Parkinson, W., Yerkes, R., Gyucha, A., Sarris, A., Morris, M., Salisbury, R. 2010. Early Copper Age Settlements in the Körös Region of the Great Hungarian Plain. Journal of Field Archaeology 35 (2): 164–183. Payne, S. 1973. Kill-off Patterns in sheep and goats: the mandibles from Aşvan Kale. Anatolian Studies 23: 281–303. Payne, S. 1985. Morphological distinctions between mandibular teeth of young sheep, Ovis, and goats, Capra. Journal of Archaeological Science 12: 139–147. Пенезић, К. 2013. Природно окружење и услови производње хране на локалитету Винча-Бело Брдо. Српско археолошко друштво. XXXVI скупштина и годишњи скуп. Нови Сад, 30. мај – 1. јун 2013. Године. Програм, извештаји и апстракти, стр. 110. Пенезић, К., Тасић, Н. 2013. Стратиграфска сонда и каротажа на Винчи 2011-2012. Српско археолошко друштво. XXXVI скупштина и годишњи скуп. Нови Сад, 30. мај – 1. јун 2013. Године. Програм, извештаји и апстракти, стр. 42–43. Penezić, K., Kadereit, A., Thiemeyer, H. 2013. Paleoenvironment and fluvial history of the river Danube between the Neolithic settlement sites Vinča and Starčevo, Serbia. Poster presentation, EGU General Assemlby 2013, 7-12 April 2013, Vienna, Austria, id. EGU2013-12117. Perić, S. 2006. The Gradac Period in the Neolithic Settlements in the middle Morava valley, in: Tasić, N., Gvozdanov, C. (eds.), Homage to Milutin Garašanin, Belgrade: SANU, pp. 235–250. Perić, S. 2017. Drenovac: a Neolithic settlement in the Middle Morava Valley, Serbia. Antiquity 91 (357). doi:10.15184/aqy.2017.41. Перић, С., Бајчев, О., Обрадовић, Ђ., Стојановић, И. 2016. Неолитско насеље Павловац-Гумниште: резултати заштитиних археолошких ископавања 2011. године, у: Перић, С., Булатовић , А. (ур.), Археолошка истраживања на аутопуту Е75 (2011–2014), Београд: Археолошки институт, стр. 221–274. 295 Perić, S., Rummel, C., Schafferer, G., Winger, D., Wendling, H. 2016. Geomagnetic survey of Neolithic settlements in the middle Morava Valley – preliminary results, in: Perić, S. (ed.), The Neolithic in the Middle Morava Valley: new insights into settlements and economy. Belgrade: Institute of Archaeology, pp. 9–28. Perić, S., Bajčev, O., Stojanović, I. Obradović, Đ. 2017. Istraživanje kasnoneolitskih kuća na nalazištu Slatina-Turska česma u Drenovcu: preliminarni rezultati iskopavanja u 2014. godini, u: Bugarski, I., Gavrilović-Vitas, N., Filipović, V. (ur.), Arheologija u Srbiji: projekti Arheološkog instituta u 2014. godini, Beograd: Arheološki institut, str. 15–22. Pernicka, E., Begemann, F., Schmitt-Strecker, S. 1993. Eneolithic and Early Bronze Age copper artefacts from the Balkans and their relation to Serbian copper ores. Prähistorische Zeitzchrift 68: 1–54. Pernicka, E., Begemann, F., Schmitt-Strecker, S., Todorova, H., Kuleff, I. 1997. Prehistoric copper in Bulgaria. Its composition and provenance. Eurasia Antiqua 3: 41– 180. Порчић, М. 2010. Археологија винчанских кућа: теоријско-методолошки оквири проучавања демографије и друштвене структуре. Непубликована докторска дисертација, одбрањена на Филозофском факултету у Београду. Порчић, M. 2011. Обрасци брачног пребивања каснонеолитских заједница винчанске културе. Етноантрополошки проблеми 6 (2): 497–511. Porčić, M. 2012a. De facto refuse or structured deposition? House inventories of the Late Neolithic Vinča culture. Старинар 62: 19–43. Porčić, M. 2012b. Social complexity and inequality in the Late Neolithic of the Central Balkans: reviewing the evidence. Documenta Praehistorica 39: 167–183. Prummel, W. 1988. Distinguishing features of postcranial skeletal elements of cattle, Bos primigenius f. taurus, and red deer, Cervus elaphus. Schriften aus der Archaologisch- Zoologishen Arbeitsgruppe Schleswig-Kiel 12: 1–52. 296 Prummel, W., Frisch, H. 1986. A guide for the distinction of species, sex and body side in bones of sheep and goats. Journal of Archaeological Science 13: 567–577. Радивојевић, M. 2006. Прилог типологији и дистрибуцији секира-чекића типа Плочник на простор југоисточне Европе. Гласник српског археолошког друштва 22: 211–224. Radivojević, M. 2012. On the Origins of Metallurgy in Europe: Metal Production in the Vinča Culture. Unpublished PhD Thesis, UCL Institute of Archaeology. Radivojević, M. 2013. Archaeometallurgy of the Vinča culture: a case study of the site of Belovode in eastern Serbia. Historical Metallurgy 47 (1): 13–32. Radivojević, M. 2015. Inventing Metallurgy in Western Eurasia: a Look Through the Microscope Lens. Cambridge Archaeological Journal 25 (1): 321–338. Radivojević, M. in press. Pločnik: introduction to the site and archaeometallurgical research 1996-2011, in: Radivojević, M., Roberts, B., Marić, M., Kuzmanović-Cvetković, J., Rehren, T. (eds.), The Rise of Metallurgy in Eurasia: The Archaeology of Early Metallurgy and Society in the Central Balkans, London: UCL Press. Radivojević, M., Kuzmanović-Cvetković, J. 2014. Copper minerals and archaeometallurgical materials from the Vinča culture sites of Belovode and Pločnik: Overview of the evidence and new data. Старинар 64: 7–30. Radivojević, M. Rehren, T. 2016. Paint It Black: The Rise of Metallurgy in the Balkans. Journal of Archeological Method and Theory 23 (1): 200–237. Radivojević, M., Rehren, T., Pernicka, E., Šljivar, D., Brauns, M., Borić, D. 2010. On the origins of extractive metallurgy: new evidence from Europe. Journal of Archaeological Science 37: 2775–2787. Radivojević, M., Rehren, T., Kuzmanović-Cvetković, J., Jovanović, M., Northover, P. 2013. Tained ores and the rise of the tin bronzes in Eurasia, c. 6500 years ago. Antiquity 87: 1030–1045. 297 Redding, R. 1981. Decision making in subsistence herding of sheep and goats in the Middle East. Ph.D. thesis, The University of Michagan. Redding, R. 1984. Theoretical determinants of a herder’s decisions: Modeling variation in the sheep/goat ration, in: Clutton-Brock, J., Grigson, C. (eds.), Animals and Archaeology: 3. Early Herders and theris Flocks, BAR International Series 202; Oxford: Oxbow, pp. 223–241. Reitz, E., Wing, E. 2008. Zooarchaeology. 2nd edition. Cambridge: Cambridge University Press. Ристић-Опачић, Ј. 2005. Топографско-хронолошке карактеристике насеља винчанске културе на територији Србије. Гласник Српаског археолошког друштва 22: 71–112. Rundić, Lj., Knežević, S., Kuzmić, V., Kuzmić, P. 2012. New data on the geology of the archaeological site at Vinča. Геолошки анали Балкакскога полуострва 73: 21–30. Russell, N. 1993. Hunting, Herding and Feasting: human use of animals in Neolithic Southeast Europe. Unpublished Ph.D. thesis, University of California at Berkeley. Russell, N. 1998. Cattle as Wealth in Neolithic Europe: Where’s the Beef? in: Bailey, D. (ed.), The Archaeology of Value: Essays on Prestige and the Processes of Valuation. Oxford: Archaeopress, pp. 42–54. Russell, N. 1999. Symbolic dimensions of animals and meat at Opovo, Yugoslavia, in: Robb, J. (ed.), Material Symbols: Culture and Economy in Prehistory, Carbondale: Center for Archaeological Investigations, pp. 153–172. Russell, N. 2000. Household Variation and Meat Sharing in Neolithic (Spatial Dimensions of the Faunal Remains from Opovo, Yugoslavia), in: Nikolova, L. (ed.), Technology, Style and Society: Contributions to the Innovations between the Alps and the Black Sea in Prehistory, BAR International Series 854, Oxford: Archaeopress, pp. 41–50. 298 Russell, N. 2012. Social Zooarchaeology. Humans and Animals in Prehistory. Cambridge: Cambridge University Press. Russell, N., Martin, L. 2005. The Çatalhöyük Mammal Remains, in Hodder, I. (ed.), Inhabiting Çatalhöyük: Reports from the 1995-1999 seasons. Cambridge: McDonald Institute for Archaeological Research, pp. 33–98. Salque, M. 2012. Was Milk Processed in these Ceramic Pots? Organic residue analyses of European prehistoric cooking vessels, in: LeCHE (ed.), May contain traces of milk – Investigating the role of dairy farming and milk consumption in the European Neolithic, York: University of York, pp. 127–141. Salque, M., Bogucki, P., Pyzel, J., Sobkowiak-Tabaka, I., Grygiel, R., Szmyt, M., Evershed, R. 2013. Earliest evidence for cheese making in the sixth millennium BC in northern Europe. Nature 493: 522–525. Schier, W. 1996. The relative and absolute chronology of Vinča: new evidence from the type site, in: Draşovean, F. (ed.), The Vinča Culture, its Role and Cultural Connections, Timişoara: The Museum of Banat, pp. 141–162. Schier, W. 2000. Measuring change: the Neolithic pottery sequence of Vinča-Belo Brdo. Documenta Praehistorica 27: 187–197. Schmid, E. 1972. Atlas of Animal Bones: for prehistorians, archaeologists and quaternary geologists. New York: Elsevier. Shennan, S. 1988. Quantifying Archaeology. Edinburgh: Edinburgh University Press. Shennan, S. 2000. Population, culture history, and the dynamics of culture change. Current Anthropology 41 (5): 811–835. Sherratt, A. 1981. Plough and pastoralism: aspects of the secondary products revolution, in: Hodder, I., Isaac, G., Hammond N. (eds.), Patterns of the Past: Studies in honor of David Clark. Cambrigde: Cambridge University Press, pp. 261–305. 299 Sherratt, A. 1983. The Secondary Exploitation of Animals in the Old World. World Archaeology 15 (1): 90–104. Sherratt, A. 1987. Wool, Wheel and Ploughmarks: Local Development or Outside Introductions in Neolithic Europe? Bulletin of the Institute of Archaeology 23: 1–15. Sherratt, A. 1997. Economy and Society in Prehistoric Europe. Changing Perspectives, Edinburgh: Edinburgh University Press. Sherratt, A. 2002. Diet and cusine: farming and its transformations as reflected in pottery. Documenta Praehistorica 29: 61–71. Sherratt, A. 2006. La traction animale et la transformation de l'Europe néolitique, in: Pétrequin, P, Arbogast, R.-M., Pétrequin, A.-M., van Willigen S., Bailly M. (eds.), Premiers chariots, premiers araires, Monographies du CRA 29. CNRS Éd, pp. 329–360. Schramm, Z. 1967. Long bones and heights in withers of goat. Roczniki Wyzszej Szkoly Rolniczej w Poznaniu 36: 89–105. Silver, I. 1969. The ageing of domestic animals, in: Brothwell, D., Higgs, E. (eds.), Science in Archaeology: a survey of progress and research, London: Thames and Hudson, pp. 283– 302. Spangenberg, J., Jacomet, S., Schibler, J. 2006. Chemical analysis of organic residues in archaeological pottery from Arbon Bleiche 3, Switzerland – evidence for dairying in the late Neolithic. Journal of Archaeological Science 33: 1–13. Spasić, M. 2010. Vernissages of Eneolithic Belgrade and Its Vicinity I: Vinča-Belo Brdo. Старинар 49: 27–51. Spasić, M. 2012a. Metahousing: Neolithic and modern dwelling in Belgrade. Belgrade: Belgrade City Museum. Spasić, M. 2012b. Cattle to settle – bull to rule: on bovine iconography among Late Neolithic Vinča culture communities. Documenta Praehistorica 34: 295–308. 300 Спасић, М. 2013. Неолитско насеље у Стублинама. Годишњак града Београда 60: 11–38. Spasić, M., Živanović, S. 2015. Foodways architecture: storing, processing and dining structures at the Late Neolithic Vinča culture site at Stubline. Documenta praehistorica 42: 219–230. Срејовић, Д. 1984. Уметност и религија, у: Ћелић С. (ур.), Винча у праисторији и средњем веку, Београд: САНУ, стр. 42–56. Срејовић, Д., Јовановић, Б. 1959. Оруђе и оружје од кости и накит из Винче. Старинар 9-10: 181–190. Stalio, B. 1960. Pločnik-Prokuplje – naselje. Arheološki pregled 2: 33–36. Stalio, B. 1962. Pločnik, Prokuplje – naselje vinčanske grupe. Arheološki pregled 4: 19–25. Сталио, Б, 1964. Нови метални налаз из Плочника код Прокупља. Зборник Народног музеја 4: 35–41. Сталио, Б. 1973. Четврти налаз бакарног и каменог оруђа са Плочника код Прокупља. Зборник Народног музеја 7: 157–161. Сталио, Б. 1984. Насеље и стан, у у: Ћелић, С. (ур.), Винча у праисторији и средњем веку. Београд: САНУ, стр. 34–41. Stevanović, M. 1997. The Age of Clay: The Social Dynamics of House Destruction. Journal of Anthropological Archaeology 16 (4): 334–395. Stevanović, M., Jovanović, B. 1996. Stratigraphy of Vinča-Belo Brdo Reconsidered. Старинар 47: 193–204. Stojanović, I., Orton, D. in press. Animal remains from the site of Belovode, in Radivojević, M., Roberts, B., Marić, M., Kuzmanović-Cvetković, J., Rehren, T. (eds.), The Rise of Metallurgy in Eurasia: The Archaeology of Early Metallurgy and Society in the Central Balkans, London: UCL Press. 301 Šljivar, D. 1996. The Eastern settlement of the Vinča culture at Pločnik: a relationship of its stratigraphy to the hoards of copper objects. Старинар 47: 85–98. Шљивар, Д. 1999. Плочник, насеље винчанске културе и проблем најраније металургије бакра, у: Васић, М., Маринковић, Д. (ур.), Прокупље у праисторији, антици и средњем веку. Београд-Прокупље: Археолошки институт-Народни музеј Топлице, стр. 31–44. Šljivar, D. 2006. The earliest copper metallurgy in the central Balkans. Metalurgija 12: 93–104. Шљивар, Д., Кузмановић-Цветковић, Ј. 1997. Плочник код Прокупља, насеље винчанске културе. Гласник српског археолошког друштва 13: 103–113. Шљивар, Д., Кузмановић-Цветковић, Ј. 1998. Плочник код Прокупља, истраживања у 1997. години. Гласник српског археолошког друштва 14: 79–85. Šljivar, D., Kuzmanović-Cvetković, J. 2009. Pločnik, archaeology and conservation. Diana 13: 56–61. Šljivar, D., Kuzmanović-Cvetković, J., Jacanović, D. 2006. New contributions regarding the copper metallurgy in the Vinča culture, in: Tasić, N., Grozdanov, C. (eds.) Homage to Milutin Garašanin, Belgrade-Skopje: Serbian Academy of Sciences and Arts-Macedonian Academy of Sciences and Arts, pp. 251–266. Šljivar, D., Kuzmanović-Cvetković, J., Živković, J. 2012. Belovode, Pločnik: on copper metallurgy in the Vinča culture. Зборник Народног музеја 20-1 (археологија): 27–46. Tasić, N. 1971. Osnovni rezultati istraživanja u Zlotskoj pećini i nalazišta na Đerdapu. Materijali 6 (VIII kongres arheologa Jugoslavije, Bor 1969): 71–79. Tasić, N. 1979a. Tiszapolgar i Bodrogkeresztur kultura, u: Benac, A. (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja III, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, str. 55–85. 302 Tasić, N. 1979b. Bubanj-Salcuţa-Krivodol kompleks, u: Benac, A. (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja III, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, str. 87–114. Tasić, N. 1982. Naselja bakarnog doba u istočnoj Srbiji. Zbornik radova Muzeja rudarstva i metalurgije u Boru 2: 19–33. Тасић, Н. 1984a. Насеља и гробови из бакарног доба, у: Ћелић С. (ур.), Винча у праисторији и средњем веку, Београд: САНУ, стр. 69–75. Тасић, Н. 1984б. Насеље ватинске културе, у: Ћелић С. (ур.), Винча у праисторији и средњем веку, Београд: САНУ, стр. 76–83. Tasić, N. 1990. Vinča Nach der Vinča-Kultur, in: Srejović, D., Tasić, N. (eds.), Vinča and Its World: International Symposium the Danubium Region from 6000 to 3000 B.C., Belgrade, Smederevska Palanka, October 1988. Belgrade: Serbian Academy of Sciences and Arts, Centre for Archaeological Research, Faculty of Philosophy, pp. 25–30. Тасић, Н. 1992. Енеолитска налазишта источне Србије и њихов однос према налазиштима у северној Бугарској. Зборник радова Народног музеја 14-1 (археологија): 195–201. Tasić, N. 1995. Eneolithic Cultures of Central and West Balkans. Belgrade: Institute for Balkan Studies Serbian Academy of Sciences and Arts. Тасић, Н. 1997. Енеолит и бронзано доба североисточне Србије, у: Лазић, М. (ур.) Археологија источне Србије, стр. 79–89. Тасић, Н. 1998. Енеолит, у: Тасић, Н. (ур.), Археолошко благо Косова и Метохије од неолита до раног средњег века, Београд: САНУ, стр. 88–115. Тасић, Н. 2004. Налазишта и културе из енеолитског периода, у: Лазић, М. (ур.), Бор и околина у праисторији, антици и средњем веку, Београд-Бор, стр. 57–100. 303 Tasić, N., Dimitrijević, S. 1979. Uvod, u: Benac, A. (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja III, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, str. 11–26. Tasić, N., Dimitrijević, S., Jovanović, B. 1979. Zaključna razmatranja, u: Benac, A. (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja III, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, str. 417–460. Тасић, Н., Срејовић, Д., Стојановић, Б. 1990. Винча. Центар неолитске културе у Подунављу. Београд: Центaр за археолошка истраживања Филозофског факултета. Tasić, N. N. 2005. Vinča – the third glance (excavations 1998-2002), in: Nikolova, L., Fritz, J., Higgins, J. (eds.), Prehistoric Archaeology and Anthropological Theory and Education. Reports of Prehistoric Research Projects, 6-7, Utah 2002-2003, pp.1–8. Tasić, N. N. 2007. Ritual pottery set from Vinča. Гласник Српског археолошког друштва 23: 203–210. Тасић, Н. Н. 2008а. Систематска археолошка истраживања на налазишту Бело Брдо у Винчи 2004. године. Археолошки преглед 2-3 (2004-2005): 12–15. Тасић, Н. Н. 2008б. Винча – метропола касног неолита, у: Николић, Д. (ур.), Винча праисторијска метропола, истраживања 1908-2008. Београд: Филозофски факултет Универзитета у Београду-Народни музеј у Београду-Музеј града Београда-Галерија САНУ, стр. 15–37. Тасић, Н. Н. 2008ц. Неми сведоци једног времена – фигурална уметност Винче, у: Николић, Д. (ур.), Винча праисторијска метропола, истраживања 1908-2008. Београд: Филозофски факултет Универзитета у Београду-Народни музеј у Београду- Музеј града Београда-Галерија САНУ, стр. 139–163. Тасић, Н. Н. 2010. Археолошка ископавања као метод заштите, у: Игњатовић, М. (ур.), Винча, фрагменти за реконструкцију прошлости, Београд: Mузеј града Београда, стр. 14–21. 304 Tasić, N. N. 2011a. Antropomorphic figurines from Vinča excavations 1998–2009. Documenta Praehistorica 38: 1–9. Tasić, N. N. 2011b. Interdisciplinary approach in archaeology: case study Vinča, in: Nikolov, V., Bacvarov, K., Popov, H. (eds.), Humboldt Kolleg, Sofia, pp. 53–72. Tasić, N. N. 2011c. Vinča Prehistoric Culture: 5200 – 4200 bce, exhibition catalogue (Timişoara, Paks, Beograd, Octоber 2011), Beograd: Čigoja štampa. Tasić, N. N. 2013. The Vinča project – regional implications, in: Popović, L., Vidaković, M., Kostić, Đ. (eds.), Resources of Danubian Region: the Possibility of Cooperation and Utilization, Belgrade: Humboldt-Club Serbien, pp. 340–350. Tasić, N. N. 2014. Interdisciplinary approach to salvation of the site of Vinča-Belo Brdo, in: ArheoVest II2 – In Honorem Gheorghe Lazarovici – Interdisciplinaritate în Arheologie, Timişoara, 6 decembrie 2014, Szeged: JATEPress Kiadó, pp. 529–544. Tasić, N. N. 2015. Metodologije i procedure na arheološkim istraživanjima u Vinči 1998- 2015. Beograd: Dosije studio. Tasić, N. N. 2017. New questions for the old setting. Quaternary International 429 (Part A): 3–12. Тасић, Н. Н., Игњатовић М. 2008. Од традиционалне до модерне методологије. Истраживања у Винчи 1978-2008, у: Николић, Д. (ур.), Винча праисторијска метропола, истраживања 1908-2008. Београд: Филозофски факултет Универзитета у Београду-Народни музеј у Београду-Музеј града Београда-Галерија САНУ, стр. 87– 119. Tasić, N. N., Jevremović, V. 2003. Archeopackpro! – programski sistem za unos, obradu i interpretaciju digitalne arheološke dokumentacije. Review of the National Center for Documentation 3: 54–58. 305 Tasić, N. N., Milovanović, N. 2009. Neolitsko naselje Vinča – termički aspekt. Zbornik radova 39. Međunarodnog kongresa o grejanju, hlađenju i klimatizaciji, Beograd: SMEITS, str. 419–426. Tasić, N. N., Stepanović, G. 2010. 3D scanning at Vinča – A solution for conversation and study of cultural heritage, “Nove tehnologije i standardi – digitalizacija nacionalne baštine 2009”. Pregled Nacionalnog centra za digitalizaciju 16: 43–48. Тасић, Н. Н., Филиповић, Д. 2011. Исхрана у неолитској Винчи, извори и реконстукција, каталог изложбе, Београд: Галерија науке и технике САНУ. Тасић, Н. Н., Марић, М. 2011. Примена растерске интерполације у интерпретацији резултата мерења специфичне електричне отпорности на археолошком локалитету Винча Бело Брдо. Гласник српког археолошког друштва 26 (2010): 129–143. Tасић, Н. Н., Ђуричић, С., Лазаревић, Б. 2007. Анализа реконструкције жрвња из објекта 01/06 у Винчи. Гласник српског археолошког друштва 23: 211–218. Tasić, N. N., Vukadinović, M., Kapuran, A. 2007. Komparativna arheozoološka i geofizička ispitivanja na lokalitetu Vinča-Belo Brdo metodom geoelektričnog skeniranja. Arheologija i prirodne nauke 3: 7–18. Tasić, N. N., Marić, M., Penezić, K., Filipović, D., Borojević, K., Russell, N., Reimer, P., Barclay, A., Bayliss, A., Borić, D., Gaydarska, B., Whittle, A. 2015. The end of the affair: formal chronological modelling for the top of the Neolithic tell of Vinča-Belo Brdo. Antiquity 89 (347): 1064–1082. Тasić, N. N., Marić, M., Bronk Ramsey, Ch., Kromer, B., Rarclay, A., Bayliss, A., Beavan, N., Gaydarska, B., Whittle, A. 2016a. Vinča-Belo Brdo, Serbia: The times of a tell. Germania 93 (2015): 1–76. Tasić, N. N., Marić, M., Filipović, D., Penezić, K., Dunbar, E., Reimer, P., Barclay, A., Bayliss, A., Gaydarska, B., Whittle, A. 2016b. Interwoven strands for refining the 306 chronology of the Neolithic Tell of Vinča-Belo Brdo, Serbia. Radiocarbon 58 (4): 795– 831. Teichert, M. 1969. Osteometrische Untersuchungen zur Berechnung der Widerrishtöhe bei vor-und frühgeschichtlichen Schweinen. Kühn Archiv 83 (3): 237–292. Teichert, M., 1975. Osteometrische Untursuchungen zur berechnung der Widerristhöhe bei Schafen, in: Clason, A., (ed.), Archeozoological studies, Amsterdam: North-Holland Publishing Company/Elsevier, pp. 51–69. Telldahl, Y. 2005. Can paleopathology be used as evidence for draught animals? in: Davies, J., Fabiš, M., Mainland, I., Richards, M., Thomas, R. (eds.), Diet and health in past animal population – current research and future directions, Oxford: Oxbow Books, pp. 63–67. Telldahl, Y., Svensson, E., Götherström, A., Storå, J. 2012. Osteometric and molecular sexing of cattle metapodia. Journal of Archaeological Science 39: 121–127. Todorova, H. 1995. The Neolithic, Eneolithic and Transitional Period in Bulgarian Prehistory, in: Bailey, D., Panayotov, I. (eds.), Prehistoric Bulgaria, Medison: Prehistory Press, pp. 79–98. Трајковић-Филиповић, Т., Милановић, Д., Булатовић, А. 2008. Ревизиона археолошка ископавања локалитета Бубањ код Ниша у 2008. години. Зборник Народног музеја у Нишу 16-17: 309–318. Тringham, R. 1992. Life after Selevac: Why and how a Neolithic settlement is abandoned. Balcanica 23: 133–145. Tringham, R. 2000. The Continious House: A View from the Deep Past, in: Gillespie, S., Joyce, R. (eds.), Beyond Kinship: Social and Material Reproduction in House Societies, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, pp. 115–134. 307 Tringham, R. 2005. Weaving house life and death into places: a blueprint for a hypermedia narrative, in: Bailey, D., Whittle, A., Cummings, V. (eds.), (Un)Settling the Neolithic, Oxford: Oxbow Press, pp. 98–111. Тringham, R. 2012. Household through a Digital Lens, in: Parker, B., Foster, C. (eds.), New Perspectives on Household Archaeology, Winona Lake: Eisenbrauns, pp. 81–120. Тringham, R. 2013. Destruction of Places by Fires: Domicide or Domithanasia, in: Driessen, J. (ed.), Destruction: Archaeological, Philological, and Historical Perspectives, Louvain: Presses Universitaires de Louvain, pp. 89–108. Tringham, R., Krstić, D. 1990. Conclusion: Selevac in the wider context of European prehistory, in: Tringham, R., Krstić, D. (eds.) Selevac: A neolithic Village in Yugoslavia. III Series: Monumenta archaeologica. Los Angeles: University of California, Institute of Archaeology, pp. 567–616. Тringham, R., Brukner, B., Voytek, B. 1985. The Opovo Project: A Study of Socio- Economic Change in the Balkan Neolithic. Journal of Field Archaeology 12 (4): 425–444. Тringham, R., Brukner, B., Kaiser, T., Borojević, K., Bukvić, Lj., Šteli, P., Russell, N., Stevanović, M., Voytek, B. 1992. Excavation at Opovo, 1985-1987: Socioeconomic Change in the Balkan Neolithic. Journal of Field Archaeology 19 (3): 351–386. Tripković, B. 2004. Obsidian deposits in the central Balkans? tested against archaeological evidence. Старинар 53-54:163–177. Tripković, B. 2006. Marine goods in European prehistory: a new shell in old collection. Analele Banatului 14 (1): 89–102. Трипковић, Б. 2007. Домаћинство и простор у касном неолиту, винчанско насеље на Бањици. Београд: Српско археолошко друштво. Трипковић, Б. 2013. Домаћинство и заједница: кућне и насеобинске историје у касном неолиту централног Балкана. Београд: Филозофски факултет. 308 Tripković, B., Milić, M. 2009. The origins and exchange of obsidian from Vinča-Belo Brdo. Старинар 58 (2008): 71–86. Tripković, B., Milić, M. 2016. Obsidian from the sites of Motel-Slatina and Turska česma- Slatina (Drenovac) in the middle Morava Valley, in: Perić, S. (ed.), The Neolithic in the Middle Morava Valley: new insights into settlements and economy. Belgrade: Institute of Archaeology, pp. 127–138. Tripković, B., Penezić, K. 2017. On-site and off-site in western Serbia: A geoarchaeological perspective of Obrovac-type settlements. Quaternary International 429 (part A): 35–44. Thomas, R., Johannsen, N. 2011. Articular depression in domestic cattle phalanges and their archaeological relevance. International Journal of Paleopathology 1: 43–54. Uerpmann, H-P. 1973. Animal Bone Finds and Economic Archaeology: A Critical Study of 'Osteo-Archaeological' Method. World Archaeology 4 (3): 307–322. Uerpmann, H-P. 1979. Probleme der Neolithisierung des Mittelmeerraums. Beihefte zum Tübinger Atlas des vorderen Oriente, Reihe B, No. 28, Weisbaden: Verlag. Васић, М. 1932. Преисторијска Винча I. Индустрија цинабарита и косметика у Винчи. Београд: Државна штампарија. Vasić, M. 1934. Colons grecs à Vinča. Revue international des Études balkaniques 1: 67– 73. Васић, М. 1936а. Преисторијска Винча II. Облици гробова. Мистичне очи. Игра на табли. Датовање Винче. Београд: Државна штампарија. Васић, М. 1936б. Преисторијска Винча III. Пластика. Београд: Државна штампарија. Васић, М. 1936ц. Преисторијска Винча IV. Керамика. Београд: Државна штампарија. Васић, М. 1948. Јонска колонија Винча. Зборник Филозофског факултета у Београду 1: 85–224. 309 Vassits, M. 1910. Die Hauptergebnisse der praehistorischen Ausgrabing in Vinča im Jahre 1908. Praehistorische Zeitshrift 2: 23–39. Vassits, M. 1911. Die Datierung der Vinčaschicht. Praehistorische Zeitshrift 3: 126–132. Vigne, J.-D. 2008. Zooarchaeological Aspects of the Neolithic Diet Transition in the Near East and Europe, and Their Putative Relationships with the Neolithic Demographic Transition, in: Bocquet-Appel, J.-P., Bar-Yosef, O. (eds.), The Neolithic Demographic Transition and its Consequences, Dordrecht: Springer pp. 179–205. Vigne, J.-D., Helmer, D. 2007. Was milk a “secondary product” in the Old World Neolithisation process? Its role in the domestication of cattle, sheep and goats. Anthropozoologica 42 (2): 9–40. Vitezović, S., Bulatović, A. 2015. The first find of an early eneolithic flat bone figurine in the central Balkans. Зборник радова Народног музеја 22-1 (археологија): 29–42. Vitezović, S. forthcoming. Eneolithic bone industry from Bubanj, in: Bulatović, A., Milanović, D. (eds.), Bubanj, the settlements from the Copper and the Early Bronze Age in southeastern Serbia, excavations 2008-2014. Vienna. Вуковић, Ј. 2013. Припрема хране у неолитској Винчи: анализа керамичког посуђа. Српско археолошко друштво. XXXVI скупштина и годишњи скуп. Нови Сад, 30. мај – 1. јун 2013. Године. Програм, извештаји и апстракти, стр. 109–110. Вуковић, Ј. Игњатовић, М., Шљивар, Д. 2008. Свакодневни живот на обали Дунава занатлије и трговци, рибари и земљорадници; у: Николић, Д. (ур.), Винча праисторијска метропола, истраживања 1908-2008. Београд: Филозофски факултет Универзитета у Београду-Народни музеј у Београду-Музеј града Београда-Галерија САНУ, стр. 121–137. Watson, J. 1979. The estimation of relative frequencies of mammalian species: Khirokitia 1972. Journal of Archaeological Science 6: 127–137. 310 White, T. 1953. A method of calculating the dietary percentage of various food animals utilized by aboriginal peoples. American Antiquity 18: 396–398. Whittle, A., Bayliss, A., Barclay, A., Gaydarska, B., Bánffy, E., Borić, D., Draşovean, F., Jokucs, J., Marić, M., Orton, D., Pantović, I., Schier, W., Tasić, N., Vander Linden, M. 2016. A Vinča potscape: formal chronological models for the use and development of Vinča ceramics in south-east Europe. Documenta Praehistorica 43: 1–60. Yerkes, R., Gyucha, A., Parkinson, W. 2009. A Multiscalar Approach to Modeling the End of the Neolithic on the Great Hungarian Plain Using Calibrated Radiocarbon Dates. Radiocarbon 51 (3): 1071–1109. Zeder, M. 2001. A metrical analysis of a collection of modern goats (Capra hircus aegagrius and C. h. hircus) from Iran and Iraq: implications for the study of caprine domestication. Journal of Archaeological Science 28: 61–79. Zeder, M. 2006. Reconciling rates of long bone fusion and tooth eruption and wear in sheep (Ovis) and goat (Capra), in: Ruscillo, D. (ed.), Recent Advances in Ageing and Sexing Animal Bones. Oxford: Oxbow, pp. 87–118. Zeder, M., Lapham, H. 2010. Assessing the reliability of criteria used to identify postcranial bones in sheep, Ovis, and goats, Capra. Journal of Archaeological Science 37: 2887–2905. Zeder, M., Pilaar, S. 2010. Assessing the reliability of criteria used to identify mandibles and mandibular teeth in sheep, Ovis, and goats, Capra. International Journal of Archaeological Science 37: 225–242. Живановић, З. 2013. Енеолитска градина Бодњик. Коцељева: Завичајни музеј. 311 DODATAK 1: ARHEOZOOLOŠKI PODACI D1.1. VINČA-BELO BRDO Tabela D1.1.1: Indeksi kompletnosti krupnih sisara (domaćeg govečeta) po skeletnim elementima i kontekstima na nalazištu Vinča-Belo Brdo (IK – indeks kompletnosti, BOP – broj određenih primeraka) kulturni sloj temelj kuće ruševinski sloj kuće ukupno element BOP IK BOP IK BOP IK BOP IK astragalus 21 90.2 2 100 23 91.1 centrotarzale 11 88.5 1 100 1 100 13 89.3 ulnare 3 100 1 100 4 100 radijale 5 97 5 97 intermedijum 8 98.1 1 100 9 98.3 karpale 2+3 10 98.5 10 98.5 karpale 4+5 6 97.5 1 100 7 97.9 UKUPNO 64 93.5 4 100 3 100 71 94.2 Tabela D1.1.2: Indeksi kompletnosti srednje krupnih sisara (ovikaprina) po skeletnim elementima i kontekstima na nalazištu Vinča-Belo Brdo (IK – indeks kompletnosti, BOP – broj određenih primeraka) kulturni sloj temelj kuće ukupno element BOP IK BOP IK BOP IK astragalus 12 98.8 1 100 13 98.8 centrotarzale ulnare 1 85 1 85 radijale 1 100 1 100 intermedium karpale 2+3 karpale 4+5 UKUPNO 14 97.9 1 100 15 98 312 Tabela D1.1.3: Zastupljenost različitih taksona u jamama stubova i temeljnim rovovima kuća na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka) temelj kuće jama stuba temeljni rov Takson BOP % BOP % Domaće goveče 46 33.8 35 34.3 Divlje goveče 1 0.7 1 1.0 Domaće/divlje goveče 2 2.0 Domaća svinja 23 16.9 16 15.7 Divlja svinja 7 5.1 5 4.9 Domaća/divlja svinja 7 5.1 4 3.9 Ovca 5 3.7 2 2.0 Ovca ili koza 24 17.6 20 19.6 Pas 6 4.4 4 3.9 Jelen 10 7.4 10 9.8 Srna 6 4.4 3 2.9 Zec 1 0.7 UKUPNO 136 100 102 100 Slika D1.1.1: Zastupljenost različitih taksona životinja u jamama stubova i temeljnim rovovima kuća na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka) 0 10 20 30 40 jama stuba temeljni rov % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 313 Tabela D1.1.4: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta (pojedinačno) na nalazištu Vinča-Belo Brdo58 temelj kuće podnica kuće ruševinski sloj kuće Takson F47/6 F48/6 F58/7 F66/7 F68/7 F70/7 K03/03 K01/09 K03/03 K01/06 K01/07 Domaće goveče 4 1 3 2 5 10 2 6 5 13 22 Divlje goveče 1 1 Domaće/divlje goveče 1 1 Domaća svinja 1 1 1 2 1 6 3 5 4 4 15 Divlja svinja 1 1 1 1 5 1 1 1 1 4 Domaća/divlja svinja 3 2 2 Ovca 1 1 1 1 3 Koza 2 Ovca ili koza 1 1 5 3 4 2 4 4 3 10 Pas 2 2 1 1 1 1 Jelen 1 1 5 2 1 5 3 2 5 Srna 2 1 2 1 2 1 UKUPNO 8 5 6 11 27 28 12 25 20 25 65 Slika D1.1.2: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u temeljima kuća (pojedinačno) na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka) 58 Prikazani konteksti sa BOP ≥ 5. 0 10 20 30 40 50 F 68/07 F 70/07 % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Pas Divlje životinje 314 Slika D1.1.3: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja na podnicama kuća (pojedinačno) na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, K – kuća) Slika D1.1.4: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u ruševinskim slojevima kuća (pojedinačno) na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka, K – kuća) 0 7 14 21 28 35 K 03/03 K 01/09 % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Pas Divlje životinje 0 20 40 60 K 03/03 K 01/06 K 01/07 % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Pas Divlje životinje 315 Tabela D1.1.5: Zastupljenost različitih skeletnih elemenata kod domaćeg govečeta, ovikaprina i domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ = dijagnostičke zone) Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Element DZ DZ DZ mandibula 14 75 67 maksila 14 18 39 I (glava) ukupno 28 93 106 atlas 4 2 9 aksis 1 2 pelvis 4 5 4 II (aksijalna) ukupno 9 9 13 skapula 11 8 10 humerus 7 11 13 III (gornji prednji) ukupno 18 19 23 karpale 2+3 9 karpale 4+5 7 intermedijum 9 ulnare 4 1 metakarpal 35 26 12 radijale 5 1 radijus 16 9 12 ulna 12 11 24 IV (donji prednji) ukupno 97 48 48 femur 5 1 2 patela 2 V (gornji zadnji) ukupno 7 1 2 astragalus 23 13 1 kalkaneus 11 6 9 centrotarzale 13 1 metatarzal 45 12 3.5 tibija 17 19 9 VI (donji zadnji) ukupno 109 50 23.5 falanga 1 38 5 3.5 falanga 2 35 3.5 falanga 3 14.5 0.5 3.5 VII (falange) ukupno 87.5 5.5 10.5 UKUPNO 355.5 225.5 226 316 Tabela D1.1.6: Zastupljenost različitih anatomskih regija domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ = dijagnostičke zone) Regija DZ (ceo skelet) DZ korigovane DZ Glava 4 28 7 Aksijalna 5 9 1.8 Gornji prednji udovi 6 18 3 Donji prednji udovi 20 97 4.9 Gornji zadnji udovi 6 7 1.2 Donji zadnji udovi 14 109 7.8 Falange 12 87.5 7.3 Ukupno 67 355.5 32.9 Tabela D1.1.7: Zastupljenost različitih anatomskih regija ovikaprina na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ = dijagnostičke zone) Regija DZ (ceo skelet) DZ korigovane DZ Glava 4 93 23.3 Aksijalna 5 9 1.8 Gornji prednji udovi 6 19 3.2 Donji prednji udovi 20 48 2.4 Gornji zadnji udovi 6 1 0.2 Donji zadnji udovi 14 50 3.6 Falange 12 5.5 0.5 Ukupno 67 225.5 34.8 Tabela D1.1.8: Zastupljenost različitih anatomskih regija domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo (DZ = dijagnostičke zone) Regija DZ (ceo skelet) DZ korigovane DZ Glava 4 106 26.5 Aksijalna 5 13 2.6 Gornji prednji udovi 6 23 3.8 Donji prednji udovi 20 48 2.4 Gornji zadnji udovi 6 2 0.3 Donji zadnji udovi 14 23.5 1.7 Falange 12 10.5 0.9 Ukupno 67 226 38.2 317 Tabela D1.1.9: Zastupljenost tragova kasapljenja po anatomskim regijama i skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (BOP – broj određenih primeraka) Anatomska regija Element Tragovi kasapljenja % Glava Kr.frontale 1 Kr.nazale 1 Premaksila 1 Mandibula 3 Hioidna 1 Glava ukupno 7 53.8 Aksijalna ukupno 0 0 Gornji prednji udovi ukupno 0 0 Metakarpal 1 Donji prednji udovi Radijus 1 Donji prednji udovi ukupno 2 15.4 Gornji zadnji udovi ukupno 0 0 Kalkaneus 1 Donji zadnji udovi Centrotarsale 1 Os maleolare 1 Astragalus 1 Donji zadnji udovi ukupno 4 30.7 Falange ukupno 0 0 UKUPNO 13 100 Tabela D1.1.10: Starost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (stupnjevi i starost prema Halstead 1985; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi podaci Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-1 5 5.6 11.4 100 5 B 1-8 7.4 15.1 88.6 2 9 C 8-18 2 6.75 13.8 73.4 1 D 18-30 3 7.25 14.8 59.6 E 30-36 3 3 6.1 44.8 F mlađa odrasla 0 0.0 38.7 G odrasla 6 6 12.2 38.7 H starija odrasla 6 6 12.2 26.5 I stara 7 7 14.3 14.3 UKUPNO 32 8 9 49 318 Tabela D1.1.11: Starost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (stupnjevi i starost prema Payne 1973; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi podaci Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-2 0.4 0.5 100 1 B 2-6 3.3 4.0 99.5 3 7 C 6-12 9 15 18.1 95.5 16 D 12-24 12 29.9 36.0 77.4 1 E 24-36 4 7.2 8.7 41.4 2 7 F 36-48 6 9.2 11.1 32.7 G 48-72 1 5.5 6.6 21.6 3 H 72-96 7 8.5 10.2 15 I 96-120 4 4 4.8 4.8 UKUPNO 43 25 8 7 83 Tabela D1.1.12: Starost ovaca na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (stupnjevi i starost prema Payne 1973; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi podaci Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-2 0 0 100 B 2-6 0 0 100 C 6-12 1 1 4.8 100 D 12-24 1 1 4.8 95.2 E 24-36 1 1.75 8.3 90.4 3 F 36-48 3 3.75 17.9 82.1 G 48-72 1 2.5 11.9 64.2 H 72-96 7 7 33.3 52.3 I 96-120 4 4 19 19 UKUPNO 18 3 21 319 Tabela D1.1.13: Starost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Vinča-Belo Brdo (stupnjevi i starost prema Hambleton 1999; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi podaci Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-2 4 4.3 5.7 100 1 B 2-7 15 18.3 24.1 94.3 10 C 7-14 21 25.7 33.8 70.2 2 D 14-21 20 24.7 32.5 36.4 E 21-27 3 3 3.9 3.9 F 27-36 0 0 0 G odrasla 0 0 0 H starija odrasla 0 0 0 I stara 0 0 0 UKUPNO 63 3 10 76 Tabela D1.1.14: Starost ovikaprina na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (NS – nije srasla, S – srasla, U – ukupno) Faza Vreme srastanja Deo elementa NS S U % S A 0-2 Proksimalni radijus 1 6 7 A ukupno 1 6 7 85.7 Distalni humerus 11 11 B 2-6 Pelvis-acetabulum 2 4 6 Skapula-glenoidni nastavak 1 6 7 B ukupno 3 21 24 87.5 C 6-12 Proksimalna I falanga 3 7 10 C ukupno 3 7 10 70 Distalna tibija 8 15 23 D 12-24 Distalna metakarpalna kost 3 11 14 Distalna metatarzalna kost 3 4 7 D ukupno 14 30 44 68.2 Kalkaneus 1 2 3 24-36 Distalni femur 1 1 E Distalni radijus 3 3 Proksimalna ulna 3 1 4 Proksimalna tibija 1 2 3 E ukupno 5 9 14 64.3 F/G 36/48 Proksimalni humerus 1 1 F/G ukupno 0 1 1 100 UKUPNO 26 74 100 320 Tabela D1.1.15: Starost domaćeg govečeta na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (NS – nije srasla, S – srasla, U – ukupno) Faza Vreme srastanja Deo elementa NS S U % S 12-18 Distalni humerus 1 13 14 7-10 Skapula-glenoidni nastavak 9 9 I 12-18 Proksimalni radjus 1 26 27 6-10 Pelvis-acetabulum 4 4 18-24 Proksimalna prva falanga 4 75 79 18-24 Proksimalna druga falanga 3 67 70 I ukupno 9 194 203 95.6 24-30 Distalna tibija 4 19 23 II 36-42 Kalkaneum 3 7 10 24-36 Distalna metakarpalna kost 9 18 27 24-36 Distalna metatarzalna kost 12 19 31 II ukupno 28 63 91 69.2 42-48 Proksimalni humerus 1 1 42-48 Distalni radijus 1 5 6 III 42-48 Proksimalna ulna 2 6 8 42 Proksimalni femur 2 7 9 42-48 Distalni femur 1 2 3 42-48 Tibija proksimalna 5 5 III ukuppno 6 26 32 81.3 UKUPNO 43 283 326 Tabela D1.1.16: Starost domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (NS – nije srasla, S – srasla, U – ukupno) Faza Vreme srastanja Deo elementa NS S U % S 12-18 Distalni humerus 6 6 12 12 Skapula-glenoidni nastavak 2 4 6 I 12 Proksimalni radijus 1 9 10 12 Pelvis-acetabulum 1 4 5 24 Proksimalna prva falanga 1 15 16 24 Proksimalna druga falanga 5 2 7 I ukupno 16 40 56 71.4 24 Distalna tibija 2 7 9 II 24-30 Kalkaneus 1 1 2 24-27 Distalna metakarpalna kost 6 2 8 24-27 Distalna metatarzalna kost 3 1 4 II ukupno 12 11 23 47.8 42 Distalni radijus 2 1 3 42 Proksimalni humerus 1 1 III 36-42 Proksimalna ulna 3 3 42 Proksimalni femur 2 2 42 Proksimalna tibija 1 1 III ukupno 8 2 10 20 UKUPNO 36 53 89 321 Tabela D1.1.17: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (AD – artikulaciona depresija, KP – koštana proliferacija, Li – liping, Le – lezija, Tr – trauma, AGZ – ante mortem gubitak zuba, Ma – malformacija) Element AD KP Li Le Tr AGZ Ma Ukupno maksila 1 (P4) 1 mandibula 1 (P2) 1 tibija 1 1 falanga 1 5 1 1 1 8 Ukupno 5 1 1 1 1 1 1 11 Tabela D1.1.18: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima ovikaprina na nalazištu Vinča- Belo Brdo (NT – nepravilno trošenje, Ro – rotiran zub, Ma – malformacija) Takson Element NT Ro Ma Ukupno ovca mandibula 2 (P4) 2 ovca mandibula 4 (2 P4, 2 M1) 4 ovca mandibula 1 (P4) 1 ovca mandibula 2 (M1, M2) 2 ovikaprini mandibula 1 (M3) 1 UKUPNO 7 2 1 10 Slika D1.1.5: Distribucija visina grebena ovaca (cm) na nalazištu Vinča-Belo Brdo 322 D1.2. PLOČNIK Tabela D1.2.1: Indeksi kompletnosti krupnih sisara (domaćeg govečeta) po skeletnim elementima i kontekstima na nalazištu Pločnik (IK – indeks kompletnosti, BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) kuća jama k.sloj ukupno kuća jama k.sloj ukupno element BOP IK BOP IK BOP IK BOP IK DZ IK DZ IK DZ IK DZ IK astragalus 8 72.5 43 71.1 51 71.3 7 81.4 34 84.9 41 84.3 centrotarzale 4 67.5 31 86 35 83.6 3 86.7 28 91.6 31 91.1 ulnare 1 90 8 93.8 9 93.3 1 90 8 93.4 9 93.3 radijale 2 52.5 13 91.2 15 86 1 100 12 95.4 13 95.8 intermedijum 2 100 14 83.6 16 85.6 2 100 13 87.7 15 89.3 karpale 2+3 2 100 3 100 16 92.5 21 94.3 2 100 3 100 14 100 19 100 karpale 4+5 1 100 1 100 6 91.7 8 93.8 1 100 1 100 6 91.7 8 93.8 UKUPNO 17 73.8 7 98.6 131 82.9 155 82.6 14 87.9 7 98.6 115 90.7 136 90.8 Tabela D1.2.2: Indeksi kompletnosti srednje krupnih sisara (ovikaprina) po skeletnim elementima i kontekstima na nalazištu Pločnik (IK – indeks kompletnosti, BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) kuća jama k.sloj ukupno kuća jama k.sloj ukupno element BOP IK BOP IK BOP IK BOP IK DZ IK DZ IK DZ IK DZ IK astragalus 4 90 4 90 4 90 4 90 centrotarzale 1 100 1 100 1 100 1 100 ulnare radijale 1 30 1 30 intermedijum karpale 2+3 karpale 4+5 UKUPNO 1 30 5 92 6 81.7 5 92 5 92 323 Tabela D1.2.3: Zastupljenost različitih skeletnih elemenata kod domaćeg govečeta, ovikaprina i domaće svinje u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (DZ = dijagnostičke zone) Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja H 4-3 H 2-1 H 4-3 H 2-1 H 4-3 H 2-1 Element DZ DZ DZ DZ DZ DZ mandibula 11 5 33 13 13 5 maksila 13 8 3 15 6 I (glava) ukupno 24 5 41 16 28 11 atlas 5 2 1 3 1 1 aksis 3 2 pelvis 8 1 2 2 6 2 II (aksijalna) ukupno 16 3 5 5 7 3 humerus 13 3 10 15 5 1 skapula 16 14 8 4 6 4 III (gornji prednji) ukupno 29 17 18 19 11 5 karpal 2+3 9 10 karpal 4 2 6 intermedijum 7 8 metakarpal 21 31 15 21 2.5 1.5 radijale 5 8 1 radijus 17 12 7 18 7 4 ulna 12 2 4 9 4 ulnare 4 5 4 IV (donji prednji) ukupno 77 82 26 44 18.5 9.5 femur 3 2 3 6 2 1 patela 7 6 V (gornji zadnji) ukupno 10 8 3 6 2 1 astragalus 12 29 3 1 1 kalkaneus 28 15 3 6 3 centrotarzale 7 24 1 metatarzal 27 24 3 20 4.5 0.5 tibija 15 5 11 26 6 2 VI (donji zadnji) ukupno 89 97 21 53 10.5 6.5 falanga I 31.5 44.5 1.5 4 2.5 0.5 falanga II 27.5 53.5 0.5 falanga III 9.5 33 0.5 VII (falange) ukupno 68.5 131 2 4 3 0.5 UKUPNO 313.5 343 116 147 80 36.5 324 Tabela D1.2.4: Zastupljenost različitih anatomskih regija domaćeg govečeta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (DZ = dijagnostičke zone) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Regija DZ (ceo skelet) DZ korigovane DZ DZ korigovane DZ Glava 4 24 6 5 1.25 Aksijalna 5 16 3.2 3 0.6 Gornji prednji udovi 6 29 4.83 17 2.83 Donji prednji udovi 20 77 3.85 82 4.1 Gornji zadnji udovi 6 10 1.67 8 1.33 Donji zadnji udovi 14 89 6.36 97 6.9 Falange 12 68.5 5.71 131 10.92 UKUPNO 67 313.5 31.62 343 27.93 Tabela D1.2.5: Zastupljenost različitih anatomskih regija ovikaprina u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (DZ = dijagnostičke zone) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Regija DZ (ceo skelet) DZ korig. DZ DZ korig. DZ Glava 4 41 10.25 16 4 Aksijalna 5 5 1 5 1 Gornji prednji udovi 6 18 3 19 3.17 Donji prednji udovi 20 26 1.3 44 2.2 Gornji zadnji udovi 6 3 0.5 6 1 Donji zadnji udovi 14 21 1.5 53 3.79 Falange 12 2 0.17 4 0.33 UKUPNO 67 116 17.72 147 15.49 Tabela D1.2.6: Zastupljenost različitih anatomskih regija domaće svinje u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (DZ = dijagnostičke zone) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Regija DZ (ceo skelet) DZ korig. DZ DZ korig. DZ Glava 4 28 7 11 2.75 Aksijalna 5 7 1.4 3 0.6 Gornji prednji udovi 6 11 1.83 5 0.83 Donji prednji udovi 20 18.5 0.925 9.5 0.475 Gornji zadnji udovi 6 2 0.33 1 0.17 Donji zadnji udovi 14 10.5 0.75 6.5 0.46 Falange 12 3 0.25 0.5 0.04 UKUPNO 67 80 12.485 36.5 5.325 325 Tabela D1.2.7: Zastupljenost tragova kasapljenja po anatomskim regijama i skeletnim elementima kod domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik Anatomska regija Element Tragovi kasapljenja % Glava Rog 2 1.9 Lobanja 6 5.6 Mandibula 8 7.4 Glava ukupno 16 14.8 Aksijalna Aksis 2 1.9 Pelvis 7 6.5 Rebro 4 3.7 Aksijalna ukupno 13 12.0 Gornji prednji udovi Skapula 6 5.6 Humerus 7 6.5 Gornji prednji udovi ukupno 13 12.1 Donji prednji udovi Metakarpal 18 16.7 Radijus 4 3.7 Ulna 2 1.9 Radijale 1 0.9 Donji prednji udovi ukupno 25 23.1 Gornji zadnji udovi 0 0.0 Gornji zadnji udovi ukupno 0 0.0 Donji zadnji udovi Metatarzal 13 12.0 Astragalus 11 10.2 Centrotarzale 10 9.3 Kalkaneus 1 0.9 Donji zadnji udovi ukupno 35 32.4 Falange Falanga I 6 5.6 Falange ukupno 6 5.6 UKUPNO 108 100.0 326 Tabela D1.2.8: Starost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (stupnjevi i starost prema Halstead 1985; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje Sirovi Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-1 0 0.13 0.4 100 0 0 0 100 1 B 1-8 0 2.56 8.5 99.7 3 3.42 13.2 100 4 1 C 8-18 4 6.81 22.7 91.2 0 0.58 2.2 86.8 1 D 18-30 1 2.75 9.2 68.5 3 3 11.5 84.6 3 E 30-36 1 1.6 5.3 59.3 2 2 7.7 73.1 F mlađa odrasla 6 7.16 23.9 54 2 2 7.7 65.4 G odrasla 0 2 6.7 30.1 3 6.5 25.0 57.7 4 7 H starija odrasla 0 2 6.7 23.4 0 3.5 13.5 32.7 I stara 5 5 16.7 16.7 5 5 19.2 19.2 UKUPNO 17 13 30 18 8 26 327 Tabela D1.2.9: Starost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (stupnjevi i starost prema Payne 1973; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje Sirovi Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-2 1 1 3.4 100 0 0 0 100 B 2-6 0 0.8 2.8 96.6 0 0 0 100 2 C 6-12 8 9.2 31.7 93.7 1 1 7.1 100 D 12-24 2 2 6.9 62 0 0 0 92.9 E 24-36 2 2 6.9 55.1 0 0 0 92.9 F 36-48 6 6 20.7 48.2 3 3 21.4 92.9 G 48-72 5 6 20.7 27.5 3 4.5 32.1 71.5 2 3 H 72-96 0 1 3.4 6.8 3 4.5 32.1 39.3 I 96-120 1 1 3.4 3.4 1 1 7.1 7.1 UKUPNO 25 4 29 11 3 14 328 Tabela D1.2.10: Starost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (stupnjevi i starost prema Hambleton 1999; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje Sirovi Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-2 0 0.29 1.6 100 1 1.29 12.9 100 1 1 B 2-7 0 0.71 3.9 98.4 0 1.11 11.1 87.1 1 C 7-14 11 11 61.1 94.5 1 1.6 16 76 D 14-21 3 3 16.7 33.4 1 1 10 60 E 21-27 3 3 16.7 16.7 2 2 20 50 F 27-36 0 0 0 0 3 3 30 30 G odrasla 0 0 0 0 0 0 0 0 H starija odrasla 0 0 0 0 0 0 0 0 I stara 0 0 0 0 0 0 0 0 UKUPNO 17 1 18 8 2 10 329 Tabela D1.2.11: Starost domaćeg govečeta na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (NS – nije srasla, S – srasla, U – ukupno) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Faza Vreme srastanja Deo elementa NS S U % S NS S U % S 12-18 Distalni humerus 6 19 25 3 13 16 7-10 Skapula-glenoidni nastavak 14 14 2 9 11 I 12-18 Proksimalni radijus 1 32 33 23 23 6-10 Pelvis-acetabulum 6 15 21 3 3 18-24 Proksimalna prva falanga 2 61 63 3 98 101 18-24 Proksimalna druga falanga 55 55 1 112 113 I ukupno 15 196 211 92.9 9 258 267 96.6 24-30 Distalna tibija 4 16 20 1 10 11 II 36-42 Kalkaneus 9 12 21 4 8 12 24-36 Distalna metakarpalna kost 8 11 19 5 26 31 24-36 Distalna metatarzalna kost 7 13 20 2 34 36 II ukupno 28 52 80 65 12 78 90 86.7 42-48 Proksimalni humerus 1 2 3 42-48 Distalni radijus 1 10 11 1 6 7 III 42-48 Proksimalna ulna 1 7 8 1 1 42 Proksimalni femur 1 3 4 1 3 4 42-48 Distalni femur 2 2 1 1 42-48 Proksimalna tibija 1 6 7 3 3 III ukupno 5 30 35 85.7 2 14 16 87.5 UKUPNO 48 278 326 23 350 373 Tabela D1.2.12: Starost domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (NS – nije srasla, S – srasla, U – ukupno) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Faza Vreme srastanja Deo elementa NS S U % S NS S U % S 12-18 Distalni humerus 1 4 5 3 3 12 Skapula-glenoidni nastavak 3 3 4 4 I 12 Proksimalni radijus 1 3 4 4 4 12 Pelvis-acetabulum 5 5 1 1 2 24 Proksimalna prva falanga 6 6 1 1 2 I ukupno 2 21 23 91.3 2 13 15 86.7 24 Distalna tibija 2 1 3 1 1 II 24-30 Kalkaneus 2 1 3 24-27 Distalna metakarpalna kost 1 2 3 24-27 Distalna metatarzalna kost 4 4 8 II ukupno 7 7 14 50 2 2 4 50 42 Distalni radijus 1 1 III 36-42 Proksimalna ulna 1 1 1 1 42 Distalni femur 1 1 1 1 42 Proksimalna tibija 1 1 III ukupno 4 0 4 0 2 0 2 0 UKUPNO 13 28 41 6 15 21 330 Tabela D1.2.13: Starost ovikaprina na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik (NS – nije srasla, S – srasla, U – ukupno) Stariji horizonti (H 4-3) Mlađi horizonti (H 2-1) Faza Vreme srastanja Deo elementa NS S U % S NS S U % S A 0-2 Proksimalni radijus 6 6 1 8 9 A ukupno 0 6 6 100 1 8 9 88.9 Distalni humerus 7 7 2 8 10 B 2-6 Pelvis-acetabulum 3 3 4 5 9 Skapula-glenoidni nastavak 4 4 8 3 3 B ukupno 4 14 18 77.8 6 16 22 72.7 C Proksimalna I falanga 3 3 1 7 8 6-12 Proksimalna II falanga 1 1 C ukupno 0 4 4 100 1 7 8 87.5 Distalna tibija 3 12 15 5 12 17 D 12-24 Distalna metakarpalna kost 3 3 6 3 5 8 Distalna metatarzalna kost 1 1 1 8 9 D ukupno 7 15 22 68.2 9 25 34 73.5 Kalkaneus 3 3 2 4 6 Proksimalni femur 2 2 3 4 7 E 24-36 Distalni femur 2 2 1 1 Distalni radijus 2 1 3 5 3 8 Proksimalna ulna 1 1 1 1 Proksimalna tibija 2 2 2 5 7 E ukupno 7 6 13 46.2 12 18 30 60 F/G 36/48 Proksimalni humerus 2 2 2 3 5 F/G ukupno 0 2 2 100 2 3 5 60 UKUPNO 18 47 65 31 77 108 331 Tabela D1.2.14: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik (AD – artikulaciona depresija, KP – koštana proliferacija, Le – lezija, Ne – nekroza, Ma – malformacija, NT – nepravilno trošenje, AGZ – antemortem gubitak zuba) Element AD KP Le Ne Ma NT AGZ Ukupno maksila 1 (M2) 1 mandibula 1 1 (P2) 2 skapula 1 1 ulna 1 1 karpal 2+3 1 1 metakarpal 1 1 pelvis 1 1 2 patela 1 1 tibija 1 1 kalkaneus 1 1 centrotarzale 1 1 falanga 1 14 1 1 16 falanga 2 2 2 falanga 3 6 2 8 Ukupno 26 5 2 3 1 1 1 39 Tabela D1.2.15: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima ovikaprina na nalazištu Pločnik (De – depresija, NT – nepravilno trošenje, Ap – apsces, RZ – rotirani zub, Ma – malformacija) Taxon Element De NT Ap RZ Ma Ukupno ovca mandibula 3(P4); 1(M1) 1 5 koza rog 1 1 koza mandibula 1 1 (P4) 2 ovca/koza mandibula 1 (dP4) 1 ovca/koza femur 1 1 UKUPNO 1 5 2 1 1 10 332 D1.3. BUBANJ Tabela D1.3.1: Zastupljenost ostataka sa tragovima različitih tafonomskih procesa u jamama na nalazištu Bubanj OTPADNE JAME OTPADNE JAME (S) RITUALNE JAME 31 37 30 61 34 26 69 25/27 Glodanje BOP 15 5 19 7 11 87 1 2 % 25 11.4 31.7 14.3 16.7 22.4 1.5 6.9 Gorenje BOP 3 1 3 1 1 6 34 6 % 5 2.3 5 2 1.5 1.5 50.7 20.7 Kasapljenje BOP 5 1 8 7 3 32 % 8.3 2.3 13.3 14.3 4.5 8.2 Slika D1.3.1: Relativna zastupljenost ostataka sa tragovima tafonomskih procesa u jamama na nalazištu Bubanj 0 9 18 27 36 45 54 31 37 30 61 34 26 69 25/27 % BOP Glodanje Gorenje Kasapljenje 333 Tabela D1.3.2: Indeksi kompletnosti krupnih sisara (domaćeg govečeta) po skeletnim elementima i kontekstima na nalazištu Bubanj (IK – indeks kompletnosti, BOP – broj određenih primeraka) kulturni sloj otpadna jama otpadna jama (s) ritualna jama ukupno element BOP IK BOP IK BOP IK BOP IK BOP IK astragalus 11 82.7 1 85 2 92.5 1 100 15 85.3 centrotarzale 6 87.7 1 85 2 67.5 9 83.8 ulnare 6 97.5 1 50 1 100 8 91.7 radijale 6 83.3 1 100 7 83.9 intermedijum 7 90.7 1 85 1 100 1 100 10 92 karpale 2+3 2 92.5 1 85 4 96.3 karpale 4+5 5 87 1 100 6 91.9 UKUPNO 43 88.4 7 86.4 6 86.7 2 100 58 88.6 Tabela D1.3.3: Indeksi kompletnosti srednje krupnih sisara (ovikaprina) po skeletnim elementima i kontekstima na nalazištu Bubanj (IK – indeks kompletnosti, BOP – broj određenih primeraka) kulturni sloj otpadna jama otpadna jama (s) ritualna jama ukupno element BOP IK BOP IK BOP IK BOP IK BOP IK astragalus 6 97.5 1 100 3 90 10 95.5 centrotarzale 1 100 1 100 ulnare radijale intermedijum 1 85 1 85 karpale 2+3 karpale 4+5 UKUPNO 7 97.9 1 100 4 88.8 12 95 334 Tabela D1.3.4: Zastupljenost različitih taksona životinja u jamama na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) OTPADNE JAME OTPADNE JAME (S) RITUALNE JAME Takson H 1 H 2 H 3 H 1 H 2 H 1 H 3 31 37 70 59 30 61 63 65 72 112 113 34 26 69 25/27 Domaće goveče 19 11 8 28 19 5 1 3 22 74 10 5 Divlje goveče 1 1 10 3 Domaće/divlje goveče 1 1 6 1 Domaća svinja 9 10 2 5 8 6 1 13 63 18 9 Divlja svinja 2 2 1 1 1 1 2 1 28 5 Domaća/divlja svinja 1 2 2 4 8 2 Ovca 10 1 7 3 12 21 1 Koza 4 2 1 1 1 2 8 1 Ovca ili koza 9 14 8 8 2 6 1 2 13 82 7 7 Pas 4 2 3 2 22 11 1 Jelen 1 4 1 5 1 1 61 12 2 Srna 1 1 1 4 1 Vuk 1 Jazavac 1 Dabar 1 Zec 3 UKUPNO 60 44 11 1 60 49 3 25 1 3 66 389 67 29 Slika D1.3.2: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u otpadnim jamama (31, 37, 30, 61) na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) 0 10 20 30 40 50 31 37 30 61 % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 335 Slika D1.3.3: Relativna zastupljenost različitih taksona životinja u ritualnim jamama (69, 25/27) na nalazištu Bubanj (BOP – broj određenih primeraka) Slika D1.3.4: Distribucija visina grebena (u cm) ovaca na nalazištu Bubanj 0 7 14 21 28 35 69 25/27 % BOP Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje 336 Tabela D1.3.5: Zastupljenost različitih skeletnih elemenata kod domaćeg govečeta, ovikaprina i domaće svinje na nalazištu Bubanj (DZ = dijagnostičke zone) Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Element DZ DZ DZ mandibula 18 74 21 maksila 5 14 19 I (glava) ukupno 23 88 40 atlas 1 9 3 aksis 2 7 2 sakrum 1 pelvis 12 10 4 II (aksijalna) ukupno 15 27 9 skapula 7 20 12 humerus 9 31 13 III (gornji prednji) ukupno 16 51 25 karpale 2+3 4 karpale 4+5 5 intermedijum 8 1 ulnare 6 1 metakarpal 24 42 1.5 radijale 5 radijus 17 35 7 ulna 14 25 32 IV (donji prednji) ukupno 83 103 41.5 femur 7 6 3 patela 4 V (gornji zadnji) ukupno 11 6 3 astragalus 15 10 1 kalkaneus 12 22 9 centrotarzale 7 1 1 metatarzal 24 40 4 tibia 17 52 9 VI (donji zadnji) ukupno 75 125 24 falanga I 34 14.5 4.5 falanga II 31.5 0.5 1.5 falanga III 20 1.5 2.5 VII (falange) ukupno 85.5 16.5 8.5 UKUPNO 308.5 416.5 151 337 Tabela D1.3.6: Zastupljenost različitih anatomskih regija domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (DZ = dijagnostičke zone) Regija DZ (ceo skelet) DZ korigovane DZ Glava 4 23 5.8 Aksijalna 5 15 3 Gornji prednji udovi 6 16 2.7 Donji prednji udovi 20 83 4.2 Gornji zadnji udovi 6 11 1.8 Donji zadnji udovi 14 75 5.4 Falange 12 85.5 7.1 Ukupno 67 308.5 30 Tabela D1.3.7: Zastupljenost različitih anatomskih regija ovikaprina na nalazištu Bubanj (DZ = dijagnostičke zone) Regija DZ (ceo skelet) DZ korigovane DZ Glava 4 88 22 Aksijalna 5 27 5.4 Gornji prednji udovi 6 51 8.5 Donji prednji udovi 20 103 5.2 Gornji zadnji udovi 6 6 1 Donji zadnji udovi 14 125 8.9 Falange 12 16.5 1.4 Ukupno 67 416.5 52.4 Tabela D1.3.8: Zastupljenost različitih anatomskih regija domaće svinje na nalazištu Bubanj (DZ = dijagnostičke zone) Regija DZ (ceo skelet) DZ korigovane DZ Glava 4 40 10 Aksijalna 5 9 1.8 Gornji prednji udovi 6 25 4.2 Donji prednji udovi 20 41.5 2.1 Gornji zadnji udovi 6 3 0.5 Donji zadnji udovi 14 24 1.7 Falange 12 8.5 0.7 Ukupno 67 151 21 338 Tabela D1.3.9: Zastupljenost tragova kasapljenja po anatomskim regijama i skeletnim elementima kod domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj Anatomska regija Element Tragovi kasapljenja % Glava Mandibula 2 6.9 Glava ukupno 2 6.9 Aksijalna Pelvis 1 3.4 Aksijalna ukupno 1 3.4 Gornji prednji udovi Skapula 2 6.9 Humerus 5 17.2 Gornji prednji udovi ukupno 7 24.1 Metakarpal 2 6.9 Donji prednji udovi Radijus 3 10.3 Intermedijum 1 3.4 Donji prednji udovi ukupno 6 20.7 Gornji zadnji udovi Femur 1 3.4 Gornji zadnji udovi ukupno 1 3.4 Metatarzal 3 10.3 Donji zadnji udovi Centrotarsale 1 3.4 Astragalus 1 3.4 Donji zadnji udovi ukupno 5 17.2 Falanga 1 5 17.2 Falange Falanga 2 1 3.4 Falanga 3 1 3.4 Falange ukupno 7 24.1 UKUPNO 29 100 Tabela D1.3.10: Starost domaćeg govečeta na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (stupnjevi i starost prema Halstead 1985; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi podaci Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-1 0 0 0.0 100 B 1-8 6 7.5 22.1 100 6 C 8-18 3 6.4 18.8 77.9 3 D 18-30 4 8.1 23.8 59.1 E 30-36 3 3 8.8 35.2 F mlađa odrasla 0 0 0.0 26.4 G odrasla 5 5 14.7 26.4 H starija odrasla 1 1 2.9 11.7 I stara 3 3 8.8 8.8 UKUPNO 25 6 3 34 339 Tabela D1.3.11: Starost ovikaprina na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (stupnjevi i starost prema Payne 1973; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi podaci Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-2 0 0 100 B 2-6 3 6.7 6.6 100 1 18 C 6-12 13 19.2 19.0 93.4 5 D 12-24 18 32.77 32.4 74.4 2 E 24-36 11 12.42 12.3 41.9 3 F 36-48 1 2.42 2.4 29.6 G 48-72 10 16 15.8 27.2 9 H 72-96 3 8 7.9 11.4 1 I 96-120 3 3.5 3.5 3.5 UKUPNO 62 39 101 Tabela D1.3.12: Starost ovaca na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (stupnjevi i starost prema Payne 1973; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi podaci Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-2 0 0 100 B 2-6 0.9 3.6 100 5 C 6-12 1 2.7 10.8 96.4 2 D 12-24 4 8.4 33.6 85.6 E 24-36 2 2 8 52 F 36-48 0 0 44 G 48-72 6 6 24 44 H 72-96 3 3.5 14 20 1 I 96-120 1 1.5 6 6 UKUPNO 17 8 25 340 Tabela D1.3.13: Starost koza na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (stupnjevi i starost prema Payne 1973; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi podaci Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-2 0 0 100 B 2-6 0 0 100 C 6-12 2 2.4 20 100 3 D 12-24 1 3.6 30 80 E 24-36 4 4 33.3 50 F 36-48 0 0 16.7 G 48-72 2 2 16.7 16.7 H 72-96 0 0 0 I 96-120 0 0 0 UKUPNO 9 3 12 Tabela D1.3.14: Starost domaće svinje na osnovu izbijanja i trošenja zuba na nalazištu Bubanj (stupnjevi i starost prema Hambleton 1999; videti potpoglavlje 3.6.1. za objašnjenje metodologije) Stupanj Starost (u mesecima) Sirovi podaci Korigovani % Smrtnost % Preživljavanje A 0-2 2 2 6.5 100 B 2-7 1 3.5 11.3 93.5 6 C 7-14 8 12.5 40.3 82.2 2 D 14-21 9 10 32.3 42 E 21-27 1 1 3.2 9.7 F 27-36 0 0 6.5 G odrasla 2 2 6.5 6.5 H starija odrasla 0 0 0 I stara 0 0 0 UKUPNO 23 8 31 341 Tabela D1.3.15: Starost domaćeg govečeta na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Bubanj (NS – nije srasla, S – srasla, U – ukupno) Faza Vreme srastanja Deo elementa NS S U % S 12-18 Distalni humerus 2 10 12 7-10 Skapula-glenoidni nastavak 6 6 I 12-18 Proksimalni radjus 3 19 22 6-10 Pelvis-acetabulum 4 18 22 18-24 Proksimalna prva falanga 4 73 77 18-24 Proksimalna druga falanga 2 64 66 I ukupno 15 190 205 92.7 24-30 Distalna tibija 1 13 14 II 36-42 Kalkaneum 9 2 11 24-36 Distalna metakarpalna kost 5 11 16 24-36 Distalna metatarzalna kost 4 13 17 II ukupno 19 39 58 67.2 42-48 Distalni radijus 6 6 42-48 Proksimalna ulna 2 2 4 III 42-48 Distalna ulna 2 2 42 Proksimalni femur 3 2 5 42-48 Distalni femur 1 3 4 42-48 Tibija proksimalna 3 3 III ukuppno 6 18 24 75 UKUPNO 40 247 287 Tabela D1.3.16: Starost domaće svinje na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Bubanj (NS – nije srasla, S – srasla, U – ukupno) Faza Vreme srastanja Deo elementa NS S U % S 12-18 Distalni humerus 3 5 8 12 Skapula-glenoidni nastavak 1 8 9 I 12 Proksimalni radijus 6 6 12 Pelvis-acetabulum 4 4 8 24 Proksimalna prva falanga 4 7 11 24 Proksimalna druga falanga 4 1 5 I ukupno 16 31 47 66 24 Distalna tibija 5 4 9 II 24-30 Kalkaneus 3 2 5 24-27 Distalna metatarzalna kost 3 1 4 II ukupno 11 7 18 38.9 42 Distalni radijus 1 1 42 Proksimalni humerus 1 1 III 36-42 Proksimalna ulna 8 1 9 42 Proksimalni femur 2 1 3 42 Proksimalna tibija 1 1 III ukupno 11 4 15 26.7 UKUPNO 38 42 80 342 Tabela D1.3.17: Starost ovikaprina na osnovu stepena sraslosti epifiza postkranijalnog skeleta na nalazištu Bubanj (NS – nije srasla, S – srasla, U – ukupno) Faza Vreme srastanja Deo elementa NS S U % S A 0-2 Proksimalni radijus 1 24 25 A ukupno 1 24 25 96 Distalni humerus 2 33 35 B 2-6 Pelvis-acetabulum 6 16 22 Skapula-glenoidni nastavak 18 18 B ukupno 8 67 75 89.3 C Proksimalna I falanga 3 29 32 6-12 Proksimalna II falanga 1 1 C ukupno 3 30 33 90.9 Distalna tibija 7 36 43 D 12-24 Distalna metakarpalna kost 5 8 13 Distalna metatarzalna kost 1 16 17 D ukupno 13 60 73 82.2 Kalkaneus 6 11 17 Proksimalni femur 4 4 E 24-36 Distalni femur 1 4 5 Distalni radijus 6 11 17 Proksimalna ulna 4 7 11 Proksimalna tibija 3 8 11 E ukupno 24 41 65 63.1 F/G 36/48 Proksimalni humerus 1 1 F/G ukupno 1 0 0 UKUPNO 50 222 272 Tabela D1.3.18: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj (AD – artikulaciona depresija, KP – koštana proliferacija, Le – lezija, Os – osteoporoza, NT – nepravilno trošenje) Element AD KP Le Os NT Ukupno mandibula 2 (M2), 1 (M3) 3 ulna 1 1 metakarpal 3 3 metatarzal 1 1 astragalus 1 1 2 kalkaneus 1 1 centrotarzale 1 1 falanga 1 1 1 falanga 3 1 1 Ukupno 1 4 4 2 3 14 343 Tabela D1.3.19: Zastupljenost patoloških promena na skeletnim elementima ovikaprina na nalazištu Bubanj (KP –koštana proliferacija, NT – nepravilno trošenje, Ap – apsces, Ma – malformacija) Takson Element KP NT Ap Ma Ukupno ovikaprini maksila 1 (D2) 1 ovikaprini mandibula 1 (M2) 1 koza mandibula 2 (P3, P4) 2 ovca mandibula 2 (M1) 1 3 koza ulna 1 1 ovikaprini ulna 1 1 ovikaprini falanga 1 1 1 UKUPNO 3 5 1 1 10 344 D1.4. BODNJIK-DRUŽETIĆ Tabela D1.4.1. Zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Bodnjik-Družetić (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) Takson BOP % DZ % Domaće goveče 10 27 4 24.2 Domaća svinja 6 16.2 1 6.1 Divlja svinja 1 2.7 1 6.1 Ovca ili koza 6 16.2 5 30.3 Pas 1 2.7 1 6.1 Jelen 10 27 3.5 21.2 Srna 3 8.1 1 6.1 Sisari određ. 37 100 16.5 100 Sisari neodređ. 562 UKUPNO 599 16.5 Slika D1.4.1. Relativna zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Bodnjik-Družetić (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) 0 10 20 30 40 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP DZ 345 D1.5. VELIKA HUMSKA ČUKA Tabela D1.5.1. Zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Velika humska čuka (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) – preliminarni rezultati Takson BOP % DZ % Domaće goveče 51 27.6 17.5 26.6 Domaća svinja 37 20.0 12.5 19.0 Divlja svinja 7 3.8 0.5 0.8 Domaća/divlja svinja 6 3.2 1 1.5 Ovca 12 6.5 11.5 17.5 Koza 7 3.8 5 7.6 Ovca ili koza 50 27.0 9 13.7 Pas 4 2.2 3.4 5.2 Jelen 6 3.2 0.5 0.8 Lisica 1 0.5 1 1.5 Zec 4 2.2 4 6.1 Sisari određ. 185 100 65.9 100 Sisari (krupni) 225 Sisari (srednje krupni) 137 Sisari neodređ. 362 UKUPNO 547 65.9 Slika D1.5.1. Relativna zastupljenost različitih taksona životinja na nalazištu Velika humska čuka (BOP – broj određenih primeraka, DZ – dijagnostičke zone) 0 10 20 30 40 Domaće goveče Ovikaprini Domaća svinja Divlje životinje % BOP DZ 346 DODATAK 2: METRIČKI PODACI Merenje dimenzija različitih delova skeleta domaćeg govečeta, ovikaprina i domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj sprovedeno je prema Driš (Driesch 1976). Dimenzije zuba domaće svinje uzimane su bazalno. Vrednosti dimenzija date su u milimetrima. Spisak i značenje oznaka (skraćenica) dimenzija (prema Driesch 1976) GL najveća dužina Bp medio-lateralna širina proksimalnog kraja Dp antero-posteriorna širina proksimalnog kraja Bd medio-lateralna širina distalnog kraja Dd antero-posteriorna širina distalnog kraja GB najveća širina BFcr širina kranijalne zglobne površine pršljena BFcd širina kaudalne zglobne površine pršljena SLC najmanja širina vrata skapule GLP najveća dužina glenoidnog nastavka skapule BG širine glenodine površine skapule LG dužina glenodine površine skapule BT širina trohleje humerusa DPA debljina preko processus anconaeus-a ulne BPC širina koronoidnog nastavka ulne LA dužina acetabuluma ukljućujući ivicu DC najveća debljna glave femura GLl najveća lateralna dužina (astragalusa) GLm najveća medijalna dužina (astragalusa) Glpe najveća abaksijalna dužina (falanga 1) 347 D2.1. DOMAĆE GOVEČE Tabela D2.1.1: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI domaćeg govečeta na nalazištu Vinča- Belo Brdo (vrednosti mera sa oznakom * prema Dimitrijević 2008:262, tabela 3) Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI skapula GLP 68.7 -0.112433 82.8 -0.031360 75.4 -0.072019 79.3 -0.050117 71.1 -0.097520 72.5 -0.089052 83.5 -0.027704 72.7* -0.087856 80* -0.046300 72.1* -0.091455 63.9* -0.143889 skapula LG 62.1* -0.052006 59.5* -0.070581 54.9* -0.105526 49.6* -0.149616 skapula BG 50* -0.079181 46.8* -0.107905 humerus BT 77.5 -0.060088 75.7 -0.070294 77.4 -0.060649 73.6 -0.082512 radijus Bp 90.1 -0.045275 80.8 -0.092589 82.2 -0.085128 84.4 -0.073658 75.6 -0.121478 radijus Bd 79.1 -0.065611 71.2 -0.111308 77 -0.077297 80.9 -0.055839 72.9* -0.101060 69.2* -0.123682 68.6* -0.127464 ulna DPA 62.5 -0.079181 60 -0.096910 63 -0.075721 62.2* -0.081271 60.7* -0.091873 metakarpal Bp 58.1 -0.105056 63.4 -0.067142 56 -0.121044 55.3 -0.126507 67.7 -0.038643 348 Tabela D2.1.1: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI metakarpal Bp 62.5 -0.073352 67.2 -0.041862 59.6 -0.093985 59.6 -0.093985 58.1 -0.105056 62.2 -0.075441 58.9 -0.099116 57 -0.113357 60.8 -0.085328 54.4 -0.133633 58 -0.105804 70.2* -0.022895 66.6* -0.045757 64.3* -0.061021 64.3* -0.061021 61.1* -0.083191 58.7* -0.100594 56.9* -0.114119 55.3* -0.126507 55.2* -0.127293 51.1* -0.160811 metakarpal Bd 71 -0.012065 56.9 -0.108211 59.6 -0.088077 63.1 -0.063294 60.6 -0.080850 67.6 -0.033376 57.5 -0.103655 71 -0.012065 61.2 -0.076571 68.8* -0.025734 62* -0.070931 61.3* -0.075862 61* -0.077993 60.5* -0.081567 femur DC 40.6 -0.054232 39.2 -0.069472 femur Bd 89.4 -0.113120 tibija Bd 70.5 -0.043905 60.3 -0.111777 57.4 -0.133183 65.3 -0.077181 65.8 -0.073869 62.1 -0.099003 62 -0.099703 61 -0.106765 62.9 -0.093444 349 Tabela D2.1.1: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI tibija Bd 62.6 -0.095520 67.7 -0.061506 70 -0.046997 64.3* -0.083884 69.4* -0.050735 astragalus GLl 70.3 -0.072123 69.1 -0.079600 67.3 -0.091063 69.6 -0.076469 67.9 -0.087208 64.1 -0.112220 69.8 -0.075223 66.3 -0.097565 64.8 -0.107503 69.1 -0.079600 65.1 -0.105497 67.6 -0.089131 72.7 -0.057544 67.8 -0.087848 71 -0.067820 64 -0.112898 59.6 -0.143832 64.4 -0.110192 71.1 -0.067208 63.5* -0.116304 73.8* -0.051022 kalkaneus GL 147.7* -0.048103 137.2* -0.080130 129.6* -0.104879 kalkaneus GB 45.2 -0.007619 40.5 -0.055303 46.6 0.005628 46.6 0.005628 metatarzal Bp 49 -0.102196 46.5 -0.124939 50 -0.093422 45 -0.139179 46.3 -0.126811 46.8 -0.122146 49.6 -0.096910 47.3 -0.117531 47.8 -0.112964 48.2 -0.109345 51 -0.084822 50.4 -0.089961 56.6 -0.039575 44.6 -0.143057 49.4 -0.098665 350 Tabela D2.1.1: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI 53.7* -0.062417 51.9* -0.077224 49.4* -0.098665 49.1* -0.101310 45.3* -0.136293 54.8* -0.053611 42.4* -0.165026 metatarzal Bd 64 -0.026329 66.3 -0.010995 53.8 -0.101727 52.1 -0.115671 57.3 -0.074354 63.3 -0.031105 67 -0.006434 64 -0.026329 54.8 -0.093728 57.9 -0.069830 65.5 -0.016268 60.8* -0.0486053 59.4* -0.0587225 57.4* -0.073597 57.2* -0.0751129 56.5* -0.0804605 54.5* -0.0961124 54.3* -0.0977091 Tabela D2.1.2: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 4-3 skapula SLC 45.6 -0.179884 45.8 -0.177984 H 2-1 skapula SLC 45.9 -0.177036 54.9 -0.099277 62.7 -0.041582 H 2-1 skapula LG 58.9 -0.074983 H 4-3 skapula BG 56.9 -0.023039 51.9 -0.062984 60.3 0.002166 54.9 -0.038579 55.5 -0.033858 51.8 -0.063821 61.4 0.010017 47.1 -0.105130 351 Tabela D2.1.2: nastavak Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 4-3 skapula BG 53.8 -0.047369 47.2 -0.104209 H 2-1 skapula BG 44.1 -0.133713 44.4 -0.130768 51.7 -0.064661 51.8 -0.063821 H 4-3 humerus BT 84.4 -0.023048 79.9 -0.046843 85.9 -0.015397 H 2-1 humerus BT 80.1 -0.045757 H 4-3 radijus Bp 85.1 -0.070070 H 2-1 radijus Bp 84.4 -0.073658 80.5 -0.094204 97.6 -0.010550 H 4-3 radijus Bd 67.9 -0.131918 74.8 -0.089886 H 4-3 ulna DPA 62.4 -0.079877 H 4-3 metakarpal Bp 60.6 -0.086759 56.3 -0.118723 68.1 -0.036085 59.6 -0.093985 67.9 -0.037362 59 -0.098380 61.2 -0.082480 51.3 -0.159114 H 2-1 metakarpal Bp 61.5 -0.080357 H 2-1 metakarpal Dp 41.9 -0.030998 34 -0.121734 38.5 -0.067752 33.9 -0.123013 43.3 -0.016725 42 -0.029963 H 2-1 metakarpal Dp 39.3 -0.058820 31.8 -0.150785 H 4-3 metakarpal Bd 62 -0.070931 60 -0.085172 57.3 -0.105168 61.9 -0.071632 60.8 -0.079419 60.2 -0.083726 H 2-1 metakarpal Bd 72.6 -0.002386 72.9 -0.000595 59.1 -0.091735 69.3 -0.022590 59.5 -0.088806 58.5 -0.096167 352 Tabela D2.1.2: nastavak Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 2-1 metakarpal Bd 69.1 -0.023845 61.6 -0.073742 61.8 -0.072334 H 2-1 femur DC 44.8 -0.104597 H 4-3 tibija Bp 96.9 -0.114047 H 4-3 tibija Bd 66.6 -0.068620 68.5 -0.056404 64.8 -0.080520 H 2-1 tibija Bd 62.5 -0.096215 60 -0.113943 65.9 -0.073209 H 4-3 astragalus GLl 64.3 -0.110867 68.5 -0.083388 78 -0.026983 68.8 -0.081490 70.3 -0.072123 67.6 -0.089131 66.3 -0.097565 71.1 -0.067208 H 2-1 astragalus GLl 64.6 -0.108846 71.4 -0.065380 67.7 -0.088489 H 4-3 astragalus Bd 45.2 -0.170936 H 2-1 astragalus Bd 43.6 -0.186588 42.3 -0.199734 44.4 -0.178692 43.3 -0.189587 41.5 -0.208027 46.3 -0.160494 43.4 -0.188585 47.9 -0.145739 42 -0.202826 42.7 -0.195647 41.3 -0.210125 47.3 -0.151214 H 2-1 kalkaneus GL 142.8 -0.062756 H 4-3 kalaneus GB 47.4 0.013021 47.7 0.015761 H 4-3 kalkaneus GB 44.7 -0.012450 48.1 0.019387 45 -0.009545 39.8 -0.062875 50.4 0.039673 H 2-1 kalkaneus GB 46.2 0.001884 41 -0.049974 46.5 0.004695 46.7 0.006559 353 Tabela D2.1.2: nastavak Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 4-3 centrotarzale GB 54 -0.093681 59.2 -0.053753 63.5 -0.023301 56.9 -0.070963 55 -0.085712 65.7 -0.008509 H 2-1 centrotarzale GB 51.4 -0.115112 52.3 -0.107573 62.7 -0.028807 58.3 -0.060406 53.7 -0.096101 56.7 -0.072492 51.7 -0.112584 49.9 -0.127974 55.3 -0.083350 59.9 -0.048648 61.9 -0.034384 55.2 -0.084136 53.3 -0.099348 53.7 -0.096101 61.3 -0.038614 58.6 -0.058177 63.7 -0.021935 57.4 -0.067163 49.2 -0.134110 64.7 -0.015171 H 4-3 metatarzal Bp 43.1 -0.157914 45.7 -0.132475 50.7 -0.087384 50.6 -0.088241 52.5 -0.072232 47.5 -0.115698 46.6 -0.124006 46.1 -0.128691 46.1 -0.128691 H 2-1 metatarzal Bp 41.8 -0.171215 49.6 -0.096910 51.1 -0.083971 49.4 -0.098665 49.4 -0.098665 46.6 -0.124006 46.1 46.8 -0.128691 -0.122146 50.2 -0.091688 57 -0.036517 45.1 -0.138215 52.2 -0.074721 354 Tabela D2.1.2: nastavak Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 4-3 metatarzal Bd 59.3 -0.059454 55.5 -0.088216 56.7 -0.078926 63.5 -0.029735 56.7 -0.078926 55.8 -0.085875 H 2-1 metatarzal Bd 63.2 -0.031792 56.1 -0.083546 Slika D2.1.1: LSI domaćeg govečeta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik 355 Tabela D2.1.3: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI skapula GLP 79.9 -0.046843 74.6 -0.076651 79.6 -0.048477 skapula SLC 52.4 -0.119518 humerus BT 75.7 -0.070294 69.8 -0.105535 71.8 -0.093266 72.2 -0.090853 74.4 -0.077817 74.4 -0.077817 61.3 -0.161930 radijus Bp 87.6 -0.057496 85.6 -0.067526 82.5 -0.083546 81.6 -0.088310 78.3 -0.106238 78.3 -0.106238 78 -0.107905 radijus Bd 63.3 -0.162384 78.6 -0.068365 83.7 -0.041062 ulna DPA 63.6 -0.071604 73.3 -0.009957 71.4 -0.021363 metakarpal Bp 66.5 -0.046410 64.9 -0.056987 63.2 -0.068515 59.8 -0.092531 58.6 -0.101334 57.9 -0.106553 56.1 -0.120269 55.1 -0.128080 55.1 -0.128080 metakarpal Bd 60 -0.085172 61.1 -0.077282 60 -0.085172 60.8 -0.079419 64.1 -0.056465 femur DC 41.6 -0.043665 femur Bd 81.8 -0.151705 113.6 -0.009080 astragalus Bd 46.6 -0.157689 46.6 -0.157689 kalkaneus GL 147.4 -0.048986 kalkaneus GB 44.6 -0.013423 metatarzal Bp 53.3 -0.065664 50.4 -0.089961 356 Tabela D2.1.3: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI metatarzal Bp 47.4 -0.116613 46.9 -0.121219 46.7 -0.123075 46.4 -0.125874 metatarzal Bd 54.2 -0.098510 56.7 -0.078926 56.2 -0.082773 56.1 -0.083546 54.5 -0.096112 55.3 -0.089784 59.1 -0.060921 53.1 -0.107414 tibija Bd 56.3 -0.141586 60.3 -0.111777 63.3 -0.090691 72.4 -0.032356 57.4 -0.133183 70.3 -0.045139 62.2 -0.098304 71.1 -0.040225 61.9 -0.100404 63.6 -0.088637 62.2 -0.098304 Rogovi Slika D2.1.2: Poređenje odnosa oro-aboralnog i medio-lateralnog prečnika rogova domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti) i Bubanj 34 38 42 46 50 44 48 52 56 60 64 68 72 m ed io -la te ra ln i p re čn ik (m m ) oro-aboralni prečnik (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Bubanj 357 Skapula Slika D2.1.3: Poređenje odnosa SLC i BG skapula domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Slika D2.1.4: Poređenje odnosa GLP i BG skapula domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 0 11 22 33 44 55 66 0 10 20 30 40 50 60 70 80 B G (m m ) SLC (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 40 50 60 70 0 20 40 60 80 100 B G (m m ) GLP (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 358 Slika D2.1.5: Poređenje odnosa LG i BG skapula domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Humerus Slika D2.1.6: Poređenje odnosa Bd i Dd humerusa domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 0 15 30 45 60 75 0 20 40 60 80 B G (m m ) LG (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 60 70 80 90 76 80 84 88 92 96 D d (m m ) Bd (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 359 Slika D2.1.7: Poređenje BT humerusa domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Radijus Slika D2.1.8: Poređenje odnosa Bp i Dp radijusa domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 0 20 40 60 0 20 40 60 80 100 D p (m m ) Bp (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 360 Slika D2.1.9: Poređenje odnosa Bd i Dd radijusa domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Ulna Slika D2.1.10: Poređenje BPC ulni domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti) i Bubanj 39 41 43 45 47 49 51 60 65 70 75 80 85 D d (m m ) Bd (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 361 Karpale 2+3 Slika D2.1.11: Poređenje GB karpale 2+3 domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Karpale 4+5 Slika D2.1.12: Poređenje GB karpale 4+5 domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 362 Intermedijum Slika D2.1.13: Poređenje GB intermedijuma domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Radijale Slika D2.1.14: Poređenje GB radijale domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 363 Ulnare Slika D2.1.15: Poređenje GB ulnare domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Metakarpal Slika D2.1.16: Poređenje odnosa Bp i Dp metakarpalnih kostiju domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 30 35 40 45 45 50 55 60 65 70 D p (m m ) Bp (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 364 Slika D2.1.17: Odnos Bd i Dd metakarpalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (vrednosti mera označene sa X prema Dimitrijević 2008:262, tabela 3) Slika D2.1.18: Odnos Bd i Dd metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (vrednosti mera označene sa X prema Dimitrijević 2008:262, tabela 3) 30 32 34 36 38 40 54 56 58 60 62 64 66 68 70 72 D d (m m ) Bd (mm) 29 31 33 35 37 39 51 53 55 57 59 61 63 65 67 D d (m m ) Bd (mm) 365 Pelvis Slika D2.1.19: Poređenje odnosa LA i LAR pelvisa domačeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo (m.n. – morfološki neodređen) i Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti) Patela Slika D2.1.20: Poređenje GB patela domaćeg govečeta sa nalazišta Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 55 59 63 67 65 67 69 71 73 75 77 79 LA (m m ) LAR (mm) Vinča-Belo Brdo ženka Vinča-Belo Brdo m.n. Pločnik (H 4-3) mužjak Pločnik (H 4-3) ženka 366 Tibija Slika D2.1.21: Poređenje odnosa Bd i Dd tibija domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Centrotarzale Slika D2.1.22: Poređenje GB centrotarzale domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 40 45 50 55 55 60 65 70 75 D d (m m ) Bd (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 367 Astragalus Slika D2.1.23: Poređenje odnosa GLl i Bd astragalusa domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Slika D2.1.24: Poređenje odnosa GLm i Bd astragalusa domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 0 15 30 45 60 75 90 0 10 20 30 40 50 60 G Ll (m m ) Bd (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 0 20 40 60 80 0 10 20 30 40 50 60 G Lm (m m ) Bd (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 368 Kalkaneus Slika D2.1.25: Poređenje odnosa GL i GB kalkaneusa domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Tarzale 2+3 Slika D2.1.26: Poređenje GB tarzale 2+3 domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 0 40 80 120 160 38 40 42 44 46 48 50 G L (m m ) GB (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 369 Metatarzal Slika D2.1.27: Poređenje odnosa Bp i Dp metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Slika D2.1.28: Bd metatarzalnih kostiju domaćeg govečeta na nalazištu Bubanj 35 40 45 50 55 40 45 50 55 60 D p (m m ) Bp (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 370 D2.2. OVIKAPRINI Tabela D2.2.1: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI ovaca na nalazištu Vinča-Belo Brdo (vrednosti mera sa oznakom * prema Dimitrijević 2008:264, tabela 5) Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI skapula SLC 17.1 -0.057039 16.6 -0.069927 13.9 -0.147020 skapula BG 15.1* -0.163446 17* -0.111974 16.4* -0.127579 humerus BT 23 -0.108094 26.5 -0.046576 radijus Bp 26.5 -0.101799 26.3 -0.105089 26.6 -0.100163 28.2 -0.074796 25 -0.127105 24.5 -0.135879 metakarpal Bp 18.7 -0.126098 18.5 -0.130768 20.1* -0.094744 19.2* -0.114639 18.6* -0.128427 18.2* -0.137869 18* -0.142668 metakarpal Bd 23.1* -0.059634 22* -0.080823 23.7* -0.048498 20.9* -0.103100 tibija Bd 22.7 -0.067220 22.8 -0.065311 21.7 -0.086786 22.3 -0.074941 19.8 -0.126581 21 -0.101027 21.9 -0.082802 20.6 -0.109379 22.7 -0.067220 24.1* -0.041229 22.6* -0.069137 22.2* -0.076893 21.9* -0.082802 astragalus GLl 25.4 -0.090711 23 -0.133817 24.4 -0.108155 25.8 -0.083925 22.2 -0.149191 23.8 -0.118967 371 Tabela D2.2.1: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI astragalus GLl 28.5 -0.040699 25.3* -0.089640 25.1* -0.093087 24.6* -0.101825 24* -0.112549 23.6* -0.119848 23.6* -0.119848 23.2* -0.127272 23.1* -0.129148 23* -0.131033 21.5* -0.160322 kalkaneus GL 49 -0.115984 46.4 -0.139662 46.2* -0.141538 metatarzal Bp 16.9 -0.124296 17.7* -0.1042093 17.3* -0.1141364 17.7* -0.1042093 16.8* -0.1268732 Tabela D2.2.2: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI koza na nalazištu Vinča-Belo Brdo (vrednosti mera sa oznakom * prema Dimitrijević 2008:264, tabela 5) Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI skapula BG 19 -0.113943 humerus BT 25.3 -0.130906 radijus Bd 23.1 -0.157526 24.1* -0.139121 24.1* -0.139121 metakarpal Bp 28.3 0.015624 24.1 -0.054146 23.8 -0.059586 metakarpal Bd 27.9 -0.038696 tibija Dd 16.9 -0.108573 18.7* -0.064618 astragalus GLl 30 -0.028029 29* -0.042752 metatarzal Bp 22.9* -0.0018924 372 Tabela D2.2.3: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2- 1) horizonata na nalazištu Pločnik Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 4-3 skapula BG 17.4 -0.101873 H 2-1 skapula BG 18.2 -0.082351 17.2 -0.106894 H 4-3 humerus BT 26 -0.054849 24.7 -0.077125 H 2-1 humerus BT 25.5 -0.063282 24.4 -0.082432 23.8 -0.093245 24.6 -0.078887 23.1 -0.106210 H 4-3 radijus Bp 27.5 -0.085712 23.7 -0.150296 26.6 -0.100163 28.3 -0.073258 H 2-1 radijus Bp 25.3 -0.121924 25.1 -0.125371 26.3 -0.105089 28.5 -0.070200 29.7 -0.052288 25.8 -0.113425 H 4-3 radijus Bd 24.4 -0.103972 H 2-1 radijus Bd 26 -0.076388 H 4-3 ulna BPC 15.8 -0.080097 17.2 -0.043225 H 4-3 metakarpal Bp 20.4 -0.088310 20 -0.096910 H 2-1 metakarpal Bp 17.4 -0.157391 H 4-3 metakarpal Bd 23.2 -0.057758 23.1 -0.059634 H 2-1 metakarpal Bd 21.9 -0.082802 21.8 -0.084789 22.6 -0.069137 21.9 -0.082802 H 4-3 tibija Bd 26.4 -0.001642 24.1 -0.041229 24.5 -0.034080 25.2 -0.021845 24.6 -0.032311 H 2-1 tibija Bd 22.7 -0.067220 23.6 -0.050334 23.3 -0.055890 24.3 -0.037640 21.5 -0.090807 22.5 -0.071063 24.5 -0.034080 373 Tabela D2.2.3: nastavak Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 2-1 tibija Bd 22.5 -0.071063 22.8 -0.065311 23.3 -0.055890 H 4-3 astragalus GLl 27 -0.061397 H 2-1 kalkaneus GL 49.1 -0.115098 45.7 -0.146264 48.3 -0.122233 H 2-1 metatarzal Bp 17.3 -0.114136 18 -0.096910 21.3 -0.086594 20.1 -0.111777 21.3 -0.086594 21.3 -0.086594 Tabela D2.2.4: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI koza iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 4-3 humerus BT 27.8 -0.089981 H 4-3 radijus Bp 31 -0.058867 H 4-3 tibija Dd 18 -0.081187 19.9 -0.037607 H 2-1 tibija Dd 18.3 -0.074009 18.6 -0.066947 Slika D2.2.1: LSI ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik 374 Tabela D2.2.5: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI ovaca na nalazištu Bubanj Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI skapula SLC 20.7 0.025936 18.5 -0.022863 18.8 -0.015877 19.2 -0.006733 20.4 0.019596 18.1 -0.032356 15.3 -0.105343 17.6 -0.044522 17 -0.059586 18.1 -0.032356 20 0.010995 16.1 -0.083209 humerus BT 29.1 -0.005929 25.7 -0.059889 26.9 -0.040070 25.9 -0.056522 25.6 -0.061582 25.2 -0.068421 27.2 -0.035253 26.6 -0.044940 27.6 -0.028913 26 -0.054849 24.7 -0.077125 25.1 -0.070148 25.1 -0.070148 26.6 -0.044940 25.2 -0.068421 26.9 -0.040070 29.6 0.001470 29.7 0.002934 27.2 -0.035253 27 -0.038458 radijus Bp 27 -0.093681 27.6 -0.084136 29.6 -0.053753 28.7 -0.067163 28.4 -0.071726 28.8 -0.065652 29.7 -0.052288 30 -0.047924 27.4 -0.087294 radijus Bd 26.2 -0.073060 30.7 -0.004223 24.8 -0.096910 ulna BPC 16.4 -0.063910 17.1 -0.045757 16.1 -0.071928 375 Tabela D2.2.5: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI metakarpal Bp 18.8 -0.123782 19.5 -0.107905 20.4 -0.088310 22.2 -0.051587 22.2 -0.051587 19.8 -0.101275 20.7 -0.081970 22.4 -0.047692 21.4 -0.067526 22.2 -0.076893 21.8 -0.084789 22 -0.080823 23.1 -0.059634 23.4 -0.054030 tibija Bd 24.5 -0.034080 23.9 -0.044848 23.9 -0.044848 28 0.023912 25.6 -0.015006 26.1 -0.006605 26.3 -0.003290 28.1 0.025460 23.8 -0.046669 22 -0.080823 24.3 -0.037640 26.9 0.006506 24.1 -0.041229 22.4 -0.072998 25.5 -0.016706 25.4 -0.018412 23.2 -0.057758 21.1 -0.098963 23.4 -0.054030 24.6 -0.032311 27.4 0.014505 24.3 -0.037640 25.9 -0.009946 27.1 0.009723 27 0.008118 25.9 -0.009946 26.8 0.004889 astragalus GLl 26.3 -0.072805 24.5 -0.103594 27.5 -0.053428 27.2 -0.058191 27.9 -0.047156 27.2 -0.058191 26.5 -0.069515 29.3 -0.025893 376 Tabela D2.2.5: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI kalkaneus GL 51.4 -0.095217 52.9 -0.082724 52.1 -0.089342 56.1 -0.057217 55.2 -0.064241 56.8 -0.051832 57.1 -0.049544 55.7 -0.060325 metatarzal Bp 18.3 -0.089731 20.9 -0.032036 20 -0.051153 18.4 -0.087365 19.1 -0.071149 20.3 -0.044686 19.5 -0.062148 20.1 -0.048986 17.6 -0.106670 19.4 -0.064381 Tabela D2.2.6: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI koza na nalazištu Bubanj Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI skapula BG 20 -0.091667 19.8 -0.096032 humerus BT 28.2 -0.083777 25.3 -0.130906 radijus Bp 30.2 -0.070221 26.6 -0.125347 25.6 -0.141988 30.1 -0.071662 29.9 -0.074557 ulna BPC 20 -0.112270 metakarpal Bp 22.6 -0.082054 23.8 -0.107723 tibija Dd 19.3 -0.050902 17.9 -0.083607 17.7 -0.088486 kalkaneus GL 62.2 -0.023113 metatarzal Bp 21.9 -0.021284 377 Rogovi Slika D2.2.2: Poređenje odnosa oro-aboralnog i medio-lateralnog prečnika rogova ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca, ž – ženka, m – mužjak) Skapula Slika D2.2.3: Poređenje odnosa GLP i BG skapula ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) 0 20 40 60 30 35 40 45 50 55 60 m ed io -la te ra ln i p re čn ik (m m ) oro-aboralni prečnik (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Ovis (m) Pločnik H 4-3 Ovis (ž) Pločnik H 4-3 Capra Bubanj Ovis Bubanj 24 26 28 30 32 34 15 16 17 18 19 20 21 G LP (m m ) BG (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 378 Slika D2.2.4: Poređenje odnosa SLC i BG skapula ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) Slika D2.2.5: Poređenje odnosa LG i BG skapula ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) 10 15 20 25 30 15 16 17 18 19 20 21 SL C (m m ) BG (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 16 18 20 22 24 26 28 15 17 19 21 LG (m m ) BG (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 379 Humerus Slika D2.2.6: Poređenje odnosa Bp i Dp humerusa ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) Slika D2.2.7: BT humerusa ovaca i koza na nalazištu Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) (Capra – koza, Ovis – ovca) 19 21 23 25 27 29 23 25 27 29 31 33 D d (m m ) Bd (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Capra Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 380 Slika D2.2.8: BT humerusa ovaca na nalazištu Bubanj (Ovis – ovca) Radijus Slika D2.2.9: Poređenje odnosa Bp i Dp radijusa ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) 11 12 13 14 15 16 22 24 26 28 30 32 D p (m m ) Bp (mm) Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 381 Slika D2.2.10: Poređenje odnosa Bd i Dd radijusa ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) Ulna Slika D2.2.11: Poređenje odnosa BPC i DPA ulni ovaca i koza sa nalazišta Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) 15 17 19 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 D d (m m ) Bd (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 2-1) Ovis Bubanj 0 10 20 30 40 10 12 14 16 18 20 22 D PA (m m ) BPC (mm) Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 382 Metakarpal Slika D2.2.12: Poređenje odnosa Bp i Dp metakarpalnih kostiju ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) Slika D2.2.13: Odnos Bd i Dd metakarpalnih kostiju ovaca na nalazištu Vinča-Belo Brdo (vrednosti mera označene sa X prema Dimitrijević 2008:264, tabela 5) 0 5 10 15 20 25 15 17 19 21 23 25 27 29 D p (m m ) Bp (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 12 13 14 15 20 21 22 23 24 D d (m m ) Bd (mm) 383 Slika D2.2.14: Odnos Bd i Dd metakarpalnih kostiju ovaca i koza na nalazištu Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) Pelvis Slika D2.2.15: LA pelvisa ovaca na nalazištu Bubanj 14 15 16 17 21 22 23 24 D d (m m ) Bd (mm) Capra Ovis 384 Tibija Slika D2.2.16: Poređenje odnosa Bd i Dd tibija ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) Astragalus Slika D2.2.17: Poređenje odnosa GLl i Bd astragalusa ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) 15 17 19 21 23 25 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 D d (m m ) Bd (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Capra Pločnik (H 4-3) Ovis Pločnik (H 4-3) Capra Pločnik (H 2-1) Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 13 15 17 19 21 21 23 25 27 29 31 B d (m m ) GLl (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Bubanj 385 Slika D2.2.18: Poređenje odnosa GLm i Bd astragalusa ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) Kalkaneus Slika D2.2.19: Poređenje odnosa GL i GB kalkaneusa ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) 13 15 17 19 21 20 22 24 26 28 30 B d (m m ) GLm (mm) Capra Vinča Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 4-3) Ovis Bubanj 14 16 18 20 22 0 12 24 36 48 60 72 G B (m m ) GL (mm) Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 386 Metatarzal Slika D2.2.20: Poređenje odnosa Bp i Dp metatarzalnih kostiju ovaca i koza sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj (Capra – koza, Ovis – ovca) Slika D2.2.21: Odnos Bd i Dd metatarzalnih kostiju ovikaprina na nalazištu Vinča-Belo Brdo (vrednost mera označene sa X prema Dimitrijević 2008:264, tabela 5) 16 18 20 22 13 15 17 19 21 23 D p (m m ) Bp (mm) Ovis Vinča Ovis Pločnik (H 2-1) Capra Bubanj Ovis Bubanj 13 14 15 20 21 22 D d (m m ) Bd (mm) 387 D2.3. DOMAĆA SVINJA Tabela D2.3.1: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo (vrednosti mera sa oznakom * prema Dimitrijević 2008:263, tabela 4) Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI atlas BFcr 50.5 -0.086994 49.2 -0.098320 49.6 -0.094803 48.3 -0.106338 49.1 -0.099204 53.5 -0.061931 42.6* -0.160876 50.2* -0.089581 45.5* -0.132274 40.9* -0.110087 skapula SLC 16.5 -0.250863 16.8 -0.243038 19.2 -0.185046 20 -0.167317 17.8 -0.217927 18.6 -0.198834 19.5 -0.178313 17.3 -0.230301 19.6 -0.176091 20.1 -0.165151 17.8 -0.217927 15.9 -0.266950 18.3 -0.205896 16.5 -0.250863 19.1 -0.187314 15.9 -0.266950 19.9 -0.169494 17.1 -0.235351 19 -0.189594 18.6* -0.198834 18.1* -0.210669 18.5* -0.201176 19.8* -0.171682 17.9* -0.215494 18.6* -0.198834 humerus Bd 33.3 -0.137472 32.1 -0.153411 35* -0.115848 34.1* -0.127162 33.2* -0.138778 32.7* -0.145368 32.5* -0.148033 radijus Bp 23.6 -0.142962 24.5 -0.126708 388 Tabela D2.3.1: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI radijus Bp 22.2 -0.169521 26.2 -0.097573 23.9 -0.137476 23.4 -0.146658 radijus Bp 25.5* -0.109334 25.4* -0.111040 25.1* -0.116200 24.7* -0.123177 24.6* -0.124939 24.5* -0.126708 24.5* -0.126708 23.6* -0.142962 22.8* -0.157939 ulna BPC 16.1 -0.206474 17.4 -0.172751 17.6 -0.167787 18.7 -0.141458 19.9 -0.114447 19.7 -0.118834 18 -0.158027 18.8 -0.139142 19.2 -0.129999 18.1 -0.155621 17.8 -0.162880 18.5 -0.146128 16.2 -0.203785 16.5 -0.195816 15.4 -0.225779 14 -0.267172 17.3 -0.175254 16.8 -0.187990 ulna DPA 32.1* -0.128979 31.5* -0.137173 31* -0.144122 30.9* -0.145525 29.3* -0.168616 28.2* -0.185235 metakarpal III GL 65.7* -0.121454 metakarpal III Bd 13.6 -0.169657 metakarpal IV GL 64.8 -0.130929 pelvis LA 26.1 -0.129902 32.7 -0.031995 29.2 -0.081160 tibija Bd 27.1 -0.094661 24.9 -0.131431 26.9 -0.097878 25.1 -0.127956 27.6 -0.086721 27.1* -0.094661 389 Tabela D2.3.1: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI tibija Bd 25.8* -0.116010 25.3* -0.124509 24.9* -0.131431 24.2* -0.143815 tibija Bp 36.1 -0.208161 metatarzal III GL 70.6* -0.128462 metatarzal IV GL 68.3* -0.186355 kalkaneus GL 63.3* -0.163798 kalkaneus GB 21.6 -0.090428 22.2 -0.078529 20.5 -0.113128 22.4 -0.074634 astragalus GLl 37.8* -0.105555 36.4* -0.121946 36.1* -0.125540 35.9* -0.127953 34.6* -0.143971 34.5* -0.145228 33.2* -0.161909 Tabela D2.3.2: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI domaćih svinja iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 4-3 atlas BFcr 52.3 -0.071783 H 4-3 aksis BFcr 42.7 -0.091383 H 4-3 skapula SLC 16.6 -0.248239 19.2 -0.185046 21 -0.146128 17.7 -0.220374 18.4 -0.20353 H 2-1 skapula SLC 19.1 -0.187314 17.6 -0.222835 19.4 -0.180546 H 4-3 humerus Bd 34.7 -0.119587 32.8 -0.144042 H 2-1 humerus Bd 31.7 -0.158857 H 2-1 radijus Bp 25.4 -0.11104 25 -0.117934 24.7 -0.123177 H 4-3 ulna BPC 20.6 -0.099433 17 -0.182851 17.5 -0.170262 390 Tabela D2.3.2: nastavak Horizont Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI H 4-3 ulna BPC 18.3 -0.150849 19.3 -0.127742 19.1 -0.132266 18.8 -0.139142 17.3 -0.175254 H 2-1 ulna BPC 18.4 -0.148482 18.2 -0.153228 15.7 -0.2174 H 2-1 ulna DPA 31.7 -0.134424 H 4-3 metakarpal IV GL 69.1 -0.103026 69.1 -0.103026 76.6 -0.058275 H 4-3 pelvis LA 29.8 -0.072326 32.3 -0.03734 34.4 -0.009984 33.8 -0.017626 34.4 -0.009984 30.8 -0.057992 H 4-3 tibija Dd 20.9 -0.145237 H 2-1 tibija Dd 23.2 -0.099895 H 2-1 astragalus GLl 36.6 -0.119566 H 2-1 kalkaneus59 GB 19.3 -0.139324 H 4-3 metatarzal III Bd 14.1 -0.140815 13.8 -0.150156 H 4-3 metatarzal IV Bd 12.8 -0.176091 Slika D2.3.1: LSI domaćih svinja iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik 59 GL = 73.1 mm, a visina grebana ove jedinke domaće svinje (prema formuli Teichert 1969) bila je 68.2 cm. 391 Tabela D2.3.3: Dimenzije različitih skeletnih elemenata i njihovi LSI domaće svinje na nalazištu Bubanj Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI skapula SLC 21.5 -0.135909 19.8 -0.171682 22.7 -0.112321 22.9 -0.108512 21 -0.146128 20 -0.167317 22.6 -0.114239 16.4 -0.253503 18.3 -0.205896 19.1 -0.187314 20.2 -0.162996 17.3 -0.230301 25.2 -0.066947 28.5 -0.013502 22.6 -0.114239 humerus Bp 47.3 -0.111890 humerus Bd 39.9 -0.058943 37.3 -0.088207 36.5 -0.097623 34.8 -0.118337 40.5 -0.052461 radijus Bp 27.4 -0.078123 25.6 -0.107634 27.5 -0.076541 30.3 -0.034431 radijus Bd 35.6 -0.040727 ulna BPC 18.8 -0.139142 19.7 -0.118834 21.3 -0.084920 17.4 -0.172751 20.4 -0.103670 19.7 -0.118834 18.8 -0.139142 21.3 -0.084920 14.9 -0.240113 16.8 -0.187990 19.6 -0.121044 20.5 -0.101546 18.1 -0.155621 15.1 -0.234323 15.6 -0.220175 18.4 -0.148482 19.6 -0.121044 15.7 -0.217400 16.6 -0.193192 16.4 -0.198456 392 Tabela D2.3.3: nastavak Element Mera (Driesch 1976) Vrednost mere (mm) LSI pelvis LA 33.7 -0.018913 38.5 0.038918 tibija Dd 20.4 -0.155753 24.9 -0.069184 23.9 -0.086985 23.6 -0.092471 kalkaneus GB 22.3 -0.076577 18.9 -0.148420 16.7 -0.202165 Donji mlečni četvrti premolar (dP4) Slika D2.3.2: Poređenje odnosa dužine i širine četvrtog donjeg mlečnog premolara (dP4) domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 7 8 9 14 15 16 17 18 19 20 šir in a dP 4 (m m ) dužina dP4 (mm) Vinča-Belo Brdo ženke Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 393 Slika D2.3.3: Poređenje dužine četvrtog donjeg mlečnog premolara (dP4) domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Donji stalni prvi molar (M1) Slika D2.3.4: Poređenje odnosa dužine i širine prvog donjeg molara (M1) domaće svinje sa nalazišta Vinča- Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 8 9 10 11 12 13 12 13 14 15 16 17 18 šir in a M 1 (m m ) dužina M1 (mm) mužjak Vinča-Belo Brdo ženka Vinča-Belo Brdo Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) mužjak Bubanj Bubanj 394 Donji stalni drugi molar (M2) Slika D2.3.5: Poređenje odnosa dužine i širine drugog donjeg molara (M2) domaće svinje sa nalazišta Vinča- Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti) i Bubanj Donji stalni treći molar (M3) Slika D2.3.6: Poređenje odnosa dužine i širine trećeg donjeg molara (M3) domaće svinje sa nalazišta Vinča- Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 10 12 14 16 18 16 17 18 19 20 21 22 23 24 šir in a M 2 (m m ) dužina M2 (mm) mužjak Vinča-Belo Brdo Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) mužjak Bubanj Bubanj 11 13 15 17 25 27 29 31 33 35 šir in a M 3 (m m ) dužina M3 (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 395 Slika D2.3.7: Dužine trećeg donjeg molara (M3) domaće svinje na nalazištu Vinča-Belo Brdo Gornji mlečni četvrti premolar (dP4) Slika D2.3.8: Poređenje odnosa dužine i širine četvrtog gornjeg mlečnog premolara (dP4) domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo i Bubanj 9 10 11 12 9 10 11 12 13 14 15 šir in a dP 4 (m m ) dužina dP4 (mm) Vinča-Belo Brdo Bubanj 396 Gornji stalni prvi molar (M1) Slika D2.3.9: Poređenje odnosa dužine i širine prvog gornjeg molara (M1) domaće svinje sa nalazišta Vinča- Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Gornji stalni drugi molar (M2) Slika D2.3.10: Poređenje odnosa dužine i širine drugog gornjeg molara (M2) domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 11 12 13 14 15 16 11 12 13 14 15 16 17 18 19 šir in a M 1 (m m ) dužina M1 (mm) ženka Vinča-Belo Brdo Vinča-Belo Brdo ženka Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 12 14 16 18 20 15 17 19 21 23 šir in a M 2 (m m ) dužina M2 (mm) ženka Vinča-Belo Brdo Vinča-Belo Brdo ženka Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 397 Gornji stalni treći molar (M3) Slika D2.3.11: Poređenje odnosa dužine i širine trećeg gornjeg molara (M3) domaće svinje sa nalazišta Vinča- Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Slika D2.3.12: Poređenje dužine M3 domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 šir in a M 3 (m m ) dužina M3 (mm) Vinča-Belo Brdo ženka Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 398 Skapula Slika D2.3.13: Poređenje SLC skapula domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Humerus Slika D2.3.14: Poređenje odnosa Bd i Dd humerusa domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 30 32 34 36 38 40 30 32 34 36 38 40 42 D d (m m ) Bd (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 399 Radijus Slika D2.3.15: Poređenje odnosa Bp i Dp radijusa domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4- 3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Ulna Slika D2.3.16: Poređenje BPC ulni domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 14 15 16 17 18 19 22 23 24 25 26 27 28 D p (m m ) Bp (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 400 Pelvis Slika D2.3.17: Poređenje LA pelvisa domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj Tibija Slika D2.3.18: Poređenje odnosa Bd i Dd tibija domaće svinje sa nalazišta Vinča-Belo Brdo, Pločnik (H 4-3 – stariji horizonti, H 2-1 – mlađi horizonti) i Bubanj 20 21 22 23 24 25 26 24 25 26 27 28 29 D d (m m ) Bd (mm) Vinča-Belo Brdo Pločnik (H 4-3) Pločnik (H 2-1) Bubanj 401 DODATAK 3: REZULTATI STATISTIČKIH TESTOVA D3.1. VINČA-BELO BRDO 1: Tafonomske karakteristike ostataka faune D3.1.1: Zastupljenost oglodanih primeraka po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo kontekst * glodanje tabela Glodanje Ukupno DA NE Kontekst Kulturni sloj Učestalost 169 2636 2805 Očekivana učestalost 166.4 2638.6 2805 Prilagođeno odstupanje .6 -.6 Podnica kuće Učestalost 1 37 38 Očekivana učestalost 2.3 35.7 38 Prilagođeno odstupanje -.9 .9 Ruševinski sloj kuće Učestalost 8 113 121 Očekivana učestalost 7.2 113.8 121 Prilagođeno odstupanje .3 -.3 Temelj kuće Učestalost 12 226 238 Očekivana učestalost 14.1 223.9 238 Prilagođeno odstupanje -.6 .6 Ukupno Učestalost 190 3012 3202 rezultat: χ2 (df = 3, n = 3202) = 1.223, p = 0.748, Kramerovo V = 0.020 D3.1.2: Zastupljenost gorelih primeraka po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo kontekst * gorenje tabela Gorenje Ukupno DA NE Kontekst Kulturni sloj Učestalost 41 2764 2805 Očekivana učestalost 87.6 2717.4 2805 Prilagođeno odstupanje -14.4 14.4 Podnica kuće Učestalost 9 29 38 Očekivana učestalost 1.2 36.8 38 Prilagođeno odstupanje 7.3 -7.3 Ruševinski sloj kuće Učestalost 37 84 121 Očekivana učestalost 3.8 117.2 121 Prilagođeno odstupanje 17.7 -17.7 Temelj kuće Učestalost 13 225 238 Očekivana učestalost 7.4 230.6 238 Prilagođeno odstupanje 2.2 -2.2 Ukupno Učestalost 100 3102 3202 rezultat: χ2 (df = 3, n = 3202) = 384.462, p = 0.001, Kramerovo V = 0.347 402 D3.1.3: Zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo kontekst * kasapljenje tabela Kasapljenje Ukupno NE DA Kontekst Kulturni sloj Učestalost 2784 21 2805 Očekivana učestalost 2781.3 23.7 2805 Prilagođeno odstupanje 1.6 -1.6 Podnica kuće Učestalost 37 1 38 Očekivana učestalost 37.7 .3 38 Prilagođeno odstupanje -1.2 1.2 Ruševinski sloj kuće Učestalost 121 0 121 Očekivana učestalost 120.0 1.0 121 Prilagođeno odstupanje 1.0 -1.0 Temelj kuće Učestalost 233 5 238 Očekivana učestalost 236.0 2.0 238 Prilagođeno odstupanje -2.2 2.2 Ukupno Učestalost 3175 27 3202 rezultat: χ2 (df = 3, n = 3202) = 7.285, p = 0.063, Kramerovo V = 0.048 2: Zastupljenost taksona D3.1.4: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta na nalazištu Vinča-Belo Brdo (RSK – ruševinski sloj kuće) kontekst * takson tabela takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Kontekst Podnica Učestalost 8 1 11 10 0 8 38 Očekivana učestalost 12.8 1.7 7.0 7.4 1.4 7.7 38 Prilagođeno odstupanje -1.6 -.6 1.7 1.1 -1.2 .1 RSK Učestalost 44 3 24 22 3 25 121 Očekivana učestalost 40.6 5.4 22.3 23.6 4.4 24.6 121 Prilagođeno odstupanje .7 -1.1 .4 -.4 -.7 .1 K.sloj Učestalost 942 129 511 542 101 580 2805 Očekivana učestalost 941.7 125.3 516.8 547.5 102.5 571.2 2805 Prilagođeno odstupanje .0 1.0 -.8 -.7 -.4 1.2 Temelj Učestalost 81 10 44 51 13 39 238 Očekivana učestalost 79.9 10.6 43.9 46.5 8.7 48.5 238 Prilagođeno odstupanje .2 -.2 .0 .8 1.5 -1.6 Ukupno Učestalost 1075 143 590 625 117 652 3202 rezultat: χ2 (df = 15, n = 3202) = 13.560, p = 0.559, Kramerovo V = 0.038 403 D3.1.5: Zastupljenost taksona u jamama stubova i temeljnim rovovima kuća na nalazištu Vinča-Belo Brdo kontekst * takson tabela takson Ukupno Dom. goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Kontekst Jama stuba Učestalost 46 6 25 29 7 23 136 Očekivana učestalost 46.3 5.7 25.1 29.1 7.4 22.3 136 Prilagođeno odstupanje -.1 .2 .0 .0 -.2 .3 Rov Učestalost 35 4 19 22 6 16 102 Očekivana učestalost 34.7 4.3 18.9 21.9 5.6 16.7 102 Prilagođeno odstupanje .1 -.2 .0 .0 .2 -.3 Ukupno Učestalost 81 10 44 51 13 39 238 rezultat: χ2 (df = 5, n = 238) = 0.152, p = 1, Kramerovo V = 0.025 D3.1.6: Zastupljenost taksona u temeljima kuća (pojedinačno) na nalazištu Vinča-Belo Brdo kontekst * takson tabela takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Kontekst F 68/07 Učestalost 5 2 12 4 3 1 27 Očekivana učestalost 7.4 2.0 7.4 3.9 2.9 3.4 27 Prilagođeno odstupanje -1.4 .0 2.8 .1 .0 -2.0 F 70/07 Učestalost 10 2 3 4 3 6 28 Očekivana učestalost 7.6 2.0 7.6 4.1 3.1 3.6 28 Prilagođeno odstupanje 1.4 .0 -2.8 -.1 .0 2.0 Ukupno Učestalost 15 4 15 8 6 7 55 rezultat: χ2 (df = 5, n = 55) = 10.623, p = 0.059, Kramerovo V = 0.439 404 D3.1.7: Zastupljenost taksona na podnicama kuća (pojedinačno) na nalazištu Vinča-Belo Brdo kontekst * takson tabela takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Dom.svinja Kontekst K 01/09 Učestalost 6 0 7 7 5 25 Očekivana učestalost 5.4 .7 7.4 6.1 5.4 25 Prilagođeno odstupanje .5 -1.5 -.3 .8 -.3 K 03/03 Učestalost 2 1 4 2 3 12 Očekivana učestalost 2.6 .3 3.6 2.9 2.6 12 Prilagođeno odstupanje -.5 1.5 .3 -.8 .3 Ukupno Učestalost 8 1 11 9 8 37 rezultat: χ2 (df = 4, n = 37) = 2.884, p = 0.577, Kramerovo V = 0.279 D3.1.8: Zastupljenost taksona u ruševinskim slojevima kuća (pojedinačno) na nalazištu Vinča-Belo Brdo kontekst * takson tabela takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Kontekst K 01/06 Učestalost 13 1 3 4 0 4 25 Očekivana učestalost 9.1 .7 4.5 4.8 .7 5.2 25 Prilagođeno odstupanje 1.8 .4 -.9 -.4 -1.0 -.7 K 01/07 Učestalost 22 1 11 13 3 15 65 Očekivana učestalost 23.6 1.8 11.8 12.4 1.8 13.6 65 Prilagođeno odstupanje -.7 -.9 -.4 .3 1.5 .7 K 03/03 Učestalost 5 1 6 4 0 4 20 Očekivana učestalost 7.3 .5 3.6 3.8 .5 4.2 20 Prilagođeno odstupanje -1.2 .7 1.5 .1 -.8 -.1 Ukupno Učestalost 40 3 20 21 3 23 110 rezultat: χ2 (df = 10, n = 110) = 8.168, p = 0.612, Kramerovo V = 0.193 405 D3.2. PLOČNIK 1: Tafonomske karakteristike ostataka faune D3.2.1: Zastupljenost oglodanih primeraka u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik horizont * glodanje tabela Glodanje Ukupno DA NE Horizont H 2-1 Učestalost 108 1800 1908 Očekivana učestalost 129.1 1778.9 1908 Prilagođeno odstupanje -2.8 2.8 H 4-3 Učestalost 143 1659 1802 Očekivana učestalost 121.9 1680.1 1802 Prilagođeno odstupanje 2.8 -2.8 Ukupno Učestalost 251 3459 3710 rezultat: χ2 (df = 1, n = 3710) = 7.249, p = 0.007, fi = -0.045 D3.2.2: Zastupljenost gorelih primeraka u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik horizont * gorenje tabela Gorenje Ukupno DA NE Horizont H 2-1 Učestalost 37 1871 1908 Očekivana učestalost 50.9 1857.1 1908.0 Prilagođeno odstupanje -2.8 2.8 H 4-3 Učestalost 62 1740 1802 Očekivana učestalost 48.1 1753.9 1802.0 Prilagođeno odstupanje 2.8 -2.8 Ukupno Učestalost 99 3611 3710 rezultat: χ2 (df = 1, n = 3710) = 7.476, p = 0.006, fi = -0.047 D3.2.3: Zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik horizont * kasapljenje tabela Kasapljenje Ukupno DA NE Horizont H 2-1 Učestalost 115 1793 1908 Očekivana učestalost 64.8 1843.2 1908 Prilagođeno odstupanje 9.1 -9.1 H 4-3 Učestalost 11 1791 1802 Očekivana učestalost 61.2 1740.8 1802 Prilagođeno odstupanje -9.1 9.1 Ukupno Učestalost 126 3584 3710 rezultat: χ2 (df = 1, n = 3710) = 81.239, p = 0.001, fi = 0.149 406 D3.2.4: Zastupljenost oglodanih primeraka po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik glodanje * kontekst tabela Kontekst Ukupno kulturni sloj jama kuća Glodanje DA Učestalost 231 2 20 253 Očekivana učestalost 226.5 7.8 18.8 253 Prilagođeno odstupanje 1.0 -2.2 .3 NE Učestalost 3090 112 255 3457 Očekivana učestalost 3094.5 106.2 256.2 3457 Prilagođeno odstupanje -1.0 2.2 -.3 Ukupno Učestalost 3321 114 275 3710 rezultat: χ2 (df = 2, n = 3710) = 4.789, p = 0.091, Kramerovo V = 0.036 D3.2.5: Zastupljenost gorelih primeraka po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik gorenje * kontekst tabela Kontekst Ukupno kulturni sloj jama kuća Gorenje DA Učestalost 70 2 27 99 Očekivana učestalost 88.6 3.0 7.3 99 Prilagođeno odstupanje -6.2 -.6 7.6 NE Učestalost 3251 112 248 3611 Očekivana učestalost 3232.4 111.0 267.7 3611 Prilagođeno odstupanje 6.2 .6 -7.6 Ukupno Učestalost 3321 114 275 3710 rezultat: χ2 (df = 2, n = 3710) = 58.511, p = 0.001, Kramerovo V = 0.126 D3.2.6: Zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik kasapljenje * kontekst tabela Kontekst Ukupno kulturni sloj jama kuća Kasapljenje DA Učestalost 110 3 13 126 Očekivana učestalost 112.8 3.9 9.3 126 Prilagođeno odstupanje -.8 -.5 1.3 NE Učestalost 3211 111 262 3584 Očekivana učestalost 3208.2 110.1 265.7 3584 Prilagođeno odstupanje .8 .5 -1.3 Ukupno Učestalost 3321 114 275 3710 rezultat: χ2 (df = 2, n = 3710) = 1.76, p = 0.415, Kramerovo V = 0.022 407 D3.2.7: Zastupljenost oglodanih primeraka u kućama iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik kuća * glodanje tabela Glodanje Ukupno DA NE Kuća H 2-1 Učestalost 13 143 156 Očekivana učestalost 11.3 144.7 156 Prilagođeno odstupanje .8 -.8 H 4-3 Učestalost 7 112 119 Očekivana učestalost 8.7 110.3 119 Prilagođeno odstupanje -.8 .8 Ukupno Učestalost 20 255 275 rezultat: χ2 (df = 1, n = 275) = 0.293, p = 0.588, fi = -0.047 D3.2.8: Zastupljenost gorelih primeraka u kućama iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik kuća * gorenje tabela Gorenje Ukupno DA NE Kuća H 2-1 Učestalost 15 141 156 Očekivana učestalost 15.3 140.7 156 Prilagođeno odstupanje -.1 .1 H 4-3 Učestalost 12 107 119 Očekivana učestalost 11.7 107.3 119 Prilagođeno odstupanje .1 -.1 Ukupno Učestalost 27 248 275 rezultat: χ2 (df = 1, n = 275) = 0.001, p = 1, fi = 0.008 D3.2.9: Zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja u kućama iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik kuća * kasapljenje tabela Kasapljenje Ukupno DA NE Kuća H 2-1 Učestalost 12 144 156 Očekivana učestalost 7.4 148.6 156 Prilagođeno odstupanje 2.7 -2.7 H 4-3 Učestalost 1 118 119 Očekivana učestalost 5.6 113.4 119 Prilagođeno odstupanje -2.7 2.7 Ukupno Učestalost 13 262 275 rezultat: χ2 (df = 1, n = 275) = 5.598, p = 0.018, fi = -0.16 408 2: Zastupljenost taksona D3.2.10: Zastupljenost taksona u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik horizont * takson tabela Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Horizont H 4-3 Učestalost 210 204 1010 50 296 32 1802 Očekivana učestalost 145.7 155.9 1136.6 35.9 301.1 26.7 1802 Prilagođeno odstupanje 7.7 5.6 -8.6 3.3 -.5 1.4 H 2-1 Učestalost 90 117 1330 24 324 23 1908 Očekivana učestalost 154.3 165.1 1203.4 38.1 318.9 28.3 1908 Prilagođeno odstupanje -7.7 -5.6 8.6 -3.3 .5 -1.4 Ukupno Učestalost 300 321 2340 74 620 55 3710 rezultat: χ2 (df = 5, n = 3710) = 124.285, p = 0.001, Kramerovo V = 0.183 D3.2.11: Zastupljenost taksona po horizontima na nalazištu Pločnik horizont * takson tabela Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Horizont H 4 Učestalost 124 114 673 32 199 13 1155 Očekivana učestalost 93.4 99.9 728.5 23.0 193.0 17.1 1155 Prilagođeno odstupanje 4.0 1.8 -4.1 2.3 .6 -1.2 H 3 Učestalost 86 90 337 18 97 19 647 Očekivana učestalost 52.3 56.0 408.1 12.9 108.1 9.6 647 Prilagođeno odstupanje 5.3 5.2 -6.4 1.6 -1.3 3.4 H 2 Učestalost 40 62 492 12 211 17 834 Očekivana učestalost 67.4 72.2 526.0 16.6 139.4 12.4 834 Prilagođeno odstupanje -4.0 -1.4 -2.8 -1.3 7.6 1.5 H 1 Učestalost 50 55 838 12 113 6 1074 Očekivana učestalost 86.8 92.9 677.4 21.4 179.5 15.9 1074 Prilagođeno odstupanje -4.9 -4.9 12.0 -2.4 -6.5 -3.0 Ukupno Učestalost 300 321 2340 74 620 55 3710 rezultat: χ2 (df = 15, n = 3710) = 246.797, p = 0.001, Kramerovo V = 0.149 D3.2.12: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta u horizontu 4 na nalazištu Pločnik kontekst * takson tabela (Horizont 4) Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Kontekst k. sloj Učestalost 114 97 635 31 187 13 1077 Očekivana učestalost 115.6 106.3 627.6 29.8 185.6 12.1 1077 Prilagođeno odstupanje -.6 -3.7 1.8 .8 .4 1.0 jama Učestalost 10 17 38 1 12 0 78 Očekivana učestalost 8.4 7.7 45.4 2.2 13.4 .9 78 Prilagođeno odstupanje .6 3.7 -1.8 -.8 -.4 -1.0 Ukupno Učestalost 124 114 673 32 199 13 1155 rezultat: χ2 (df = 5, n = 1155) = 15.475, p = 0.009, Kramerovo V = 0.116 409 D3.2.13: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta u horizontu 3 na nalazištu Pločnik kontekst * takson tabela (Horizont 3) Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Kontekst k. sloj Učestalost 62 65 268 13 84 15 507 Očekivana učestalost 67.4 70.5 264.1 14.1 76.0 14.9 507 Prilagođeno odstupanje -1.5 -1.5 .7 -.6 2.1 .1 jama Učestalost 1 2 15 0 3 0 21 Očekivana učestalost 2.8 2.9 10.9 .6 3.1 .6 21 Prilagođeno odstupanje -1.2 -.6 1.8 -.8 -.1 -.8 kuća Učestalost 23 23 54 5 10 4 119 Očekivana učestalost 15.8 16.6 62.0 3.3 17.8 3.5 119 Prilagođeno odstupanje 2.1 1.9 -1.6 1.0 -2.2 .3 Ukupno Učestalost 86 90 337 18 97 19 647 rezultat: χ2 (df = 10, n = 647) = 17.187, p = 0.07, Kramerovo V = 0.115 D3.2.14: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta u horizontu 2 na nalazištu Pločnik kontekst * takson tabela (Horizont 2) Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Kontekst k.sloj Učestalost 40 62 484 12 205 16 819 Očekivana učestalost 39.3 60.9 483.2 11.8 207.2 16.7 819 Prilagođeno odstupanje .9 1.1 .4 .5 -1.3 -1.3 jama Učestalost 0 0 8 0 6 1 15 Očekivana učestalost .7 1.1 8.8 .2 3.8 .3 15 Prilagođeno odstupanje -.9 -1.1 -.4 -.5 1.3 1.3 Ukupno Učestalost 40 62 492 12 211 17 834 rezultat: χ2 (df = 5, n = 834) = 5.081, p = 0.406, Kramerovo V = 0.078 D3.2.15: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta u horizontu 1 na nalazištu Pločnik kontekst * takson tabela (Horizont 1) Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Kontekst k.sloj Učestalost 42 42 726 11 93 4 918 Očekivana učestalost 42.7 47.0 716.3 10.3 96.6 5.1 918 Prilagođeno odstupanje -.3 -2.0 2.0 .6 -1.0 -1.3 kuća Učestalost 8 13 112 1 20 2 156 Očekivana učestalost 7.3 8.0 121.7 1.7 16.4 .9 156 Prilagođeno odstupanje .3 2.0 -2.0 -.6 1.0 1.3 Ukupno Učestalost 50 55 838 12 113 6 1074 rezultat: χ2 (df = 5, n = 1074) = 7.670, p = 0.175, Kramerovo V = 0.085 410 D3.2.16: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta na nalazištu Pločnik kontekst * takson tabela Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Kontekst kuća Učestalost 31 36 166 6 30 6 275 Očekivana učestalost 22.2 23.8 173.5 5.5 46.0 4.1 275 Prilagođeno odstupanje 2.0 2.7 -1.0 .2 -2.7 1.0 jama Učestalost 11 19 61 1 21 1 114 Očekivana učestalost 9.2 9.9 71.9 2.3 19.1 1.7 114 Prilagođeno odstupanje .6 3.1 -2.1 -.9 .5 -.5 k. sloj Učestalost 258 266 2113 67 569 48 3321 Očekivana učestalost 268.5 287.3 2094.6 66.2 555.0 49.2 3321 Prilagođeno odstupanje -2.1 -4.1 2.0 .3 2.0 -.5 Ukupno Učestalost 300 321 2340 74 620 55 3710 rezultat: χ2 (df = 10, n = 3710) = 30.739, p = 0.001, Kramerovo V = 0.064 D3.2.17: Zastupljenost taksona u kulturnim slojevima po horizontima na nalazištu Pločnik kulturni sloj * takson tabela Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Kulturni sloj H 4 Učestalost 114 97 635 31 187 13 1077 Očekivana učestalost 83.7 86.3 685.2 21.7 184.5 15.6 1077 Prilagođeno odstupanje 4.2 1.5 -3.9 2.4 .2 -.8 H 3 Učestalost 62 65 268 13 84 15 507 Očekivana učestalost 39.4 40.6 322.6 10.2 86.9 7.3 507 Prilagođeno odstupanje 4.1 4.3 -5.5 1.0 -.4 3.1 H 2 Učestalost 40 62 484 12 205 16 819 Očekivana učestalost 63.6 65.6 521.1 16.5 140.3 11.8 819 Prilagođeno odstupanje -3.6 -.5 -3.1 -1.3 6.9 1.4 H 1 Učestalost 42 42 726 11 93 4 918 Očekivana učestalost 71.3 73.5 584.1 18.5 157.3 13.3 918 Prilagođeno odstupanje -4.2 -4.5 11.4 -2.1 -6.6 -3.0 Ukupno Učestalost 258 266 2113 67 569 48 3321 rezultat: χ2 (df = 15, n = 3321) = 206.153, p = 0.001, Kramerovo V = 0.144 411 D3.2.18: Zastupljenost taksona u jamama po horizontima na nalazištu Pločnik jama * takson tabela Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Jama H 4 Učestalost 10 17 38 1 12 0 78 Očekivana učestalost 7.5 13.0 41.7 .7 14.4 .7 78 Prilagođeno odstupanje 1.7 2.2 -1.5 .7 -1.2 -1.5 H 3 Učestalost 1 2 15 0 3 0 21 Očekivana učestalost 2.0 3.5 11.2 .2 3.9 .2 21 Prilagođeno odstupanje -.8 -1.0 1.8 -.5 -.5 -.5 H 2 Učestalost 0 0 8 0 6 1 15 Očekivana učestalost 1.4 2.5 8.0 .1 2.8 .1 15 Prilagođeno odstupanje -1.4 -1.9 .0 -.4 2.3 2.6 Ukupno Učestalost 11 19 61 1 21 1 114 rezultat: χ2 (df = 10, n = 114) = 20.187, p = 0.028, Kramerovo V = 0.298 D3.2.19: Zastupljenost taksona u kućama po horizontima na nalazištu Pločnik kuća * takson tabela Takson Ukupno Divlje Dom.svinja Dom.goveče Bos/Sus sp. Ovikaprini Pas Kuća H 3 Učestalost 23 23 54 5 10 4 119 Očekivana učestalost 13.4 15.6 71.8 2.6 13.0 2.6 119 Prilagođeno odstupanje 3.7 2.7 -4.4 2.0 -1.2 1.2 H 1 Učestalost 8 13 112 1 20 2 156 Očekivana učestalost 17.6 20.4 94.2 3.4 17.0 3.4 156 Prilagođeno odstupanje -3.7 -2.7 4.4 -2.0 1.2 -1.2 Ukupno Učestalost 31 36 166 6 30 6 275 rezultat: χ2 (df = 5, n = 275) = 32.579, p = 0.001, Kramerovo V = 0.344 3: Domaće goveče D3.2.20: Poređenje prosečnih vrednosti LSI domaćeg govečeta iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Tabela Horizont Broj Prosek Standardna devijacija Standardna greška proseka LSI H 4-3 74 -.07296408 .046918492 .005454164 H 2-1 88 -.09105477 .054801959 .005841908 rezultat t-testa nezavisnih uzoraka: (Leveneov test: F = 2.82, p = 0.133) t (df = 160) = 2.233, p = 0.027, MD = 0.02, 95% CI [0.002, 0.03], eta kvadrat = 0.03 412 D3.2.21: Tragovi kasapljenja po horizontima na skeletnim elementima domaćeg govečeta na nalazištu Pločnik horizont * kasapljenje tabela Kasapljenje Ukupno DA NE Horizont H 4 Učestalost 3 670 673 Očekivana učestalost 31.1 641.9 673 Prilagođeno odstupanje -6.1 6.1 H 3 Učestalost 5 332 337 Očekivana učestalost 15.6 321.4 337 Prilagođeno odstupanje -3.0 3.0 H 2 Učestalost 23 469 492 Očekivana učestalost 22.7 469.3 492 Prilagođeno odstupanje .1 -.1 H 1 Učestalost 77 761 838 Očekivana učestalost 38.7 799.3 838 Prilagođeno odstupanje 7.9 -7.9 Ukupno Učestalost 108 2232 2340 rezultat: χ2 (df = 3, n = 2340) = 73.899, p = 0.001, Kramerovo V = 0.178 D3.2.22: Patološke promene na skeletnim elementima domaćeg govečeta u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik horizont * patološke promene tabela Patološke promene Ukupno DA NE Horizont H 4-3 Učestalost 13 997 1010 Očekivana učestalost 16.4 993.6 1010 Prilagođeno odstupanje -1.1 1.1 H 2-1 Učestalost 25 1305 1330 Očekivana učestalost 21.6 1308.4 1330 Prilagođeno odstupanje 1.1 -1.1 Ukupno Učestalost 38 2302 2340 rezultat: χ2 (df = 1, n = 2340) = 0.918, p = 0.338, fi = 0.023 4: Ovca i koza D3.2.23: Poređenje visina grebena ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Tabela Horizont Broj Prosek Standardna devijacija Standardna greška proseka Visina grebena H 4-3 3 54.000 2.6058 1.5044 H 2-1 4 53.300 2.7604 1.3802 rezultat t-testa nezavisnih uzoraka: (Leveneov test: F = 0.268, p = 0.627) t (df = 5) = 0.339, p = 0.748, MD = 0.7, 95% CI [-4.6, 6], eta kvadrat = 0.02 413 D3.2.24: Poređenje prosečnih vrednosti LSI ovaca iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Tabela Horizont Broj Prosek Standardna devijacija Standardna greška proseka LSI H 4-3 20 -.06828430 .034599932 .007736780 H 2-1 38 -.08737908 .027993125 .004541085 rezultat t-testa nezavisnih uzoraka: (Leveneov test: F = 1.245, p = 0.269) t (df = 56) = 2.274, p = 0.027, MD = 0.2, 95% CI [0.002, 0.4], eta kvadrat = 0.08 D3.2.25: Patološke promene na skeletnim elementima ovikaprina u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima na nalazištu Pločnik horizont * patološke promene tabela Patološke promene Ukupno DA NE Horizont H 4-3 Učestalost 9 287 296 Očekivana učestalost 4.8 291.2 296 Prilagođeno odstupanje 2.7 -2.7 H 2-1 Učestalost 1 323 324 Očekivana učestalost 5.2 318.8 324 Prilagođeno odstupanje -2.7 2.7 Ukupno Učestalost 10 610 620 rezultat: χ2 (df = 1, n = 620) = 5.655, p = 0.017, fi = -0.108 5: Domaća svinja D3.2.26: Poređenje prosečnih vrednosti LSI domaće svinje iz starijih (H 4-3) i mlađih (H 2-1) horizonata na nalazištu Pločnik Tabela Horizont Broj Prosek Standardna devijacija Standardna greška proseka LSI H 4-3 30 -.12299299 .061726594 .011269683 H 2-1 14 -.15100158 .038539759 .010300184 rezultat t-testa nezavisnih uzoraka: (Leveneov test: F = 3.501, p = 0.068) t (df = 42) = 1.557, p = 0.127, MD = 0.3, 95% CI [-0.008, 0.06], eta kvadrat = 0.05 414 D3.3. BUBANJ 1: Tafonomske karakteristike ostataka faune D3.3.1: Zastupljenost oglodanih primeraka po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj kontekst * glodanje tabela Glodanje Ukupno DA NE Kontekst Kulturni sloj Učestalost 161 1731 1892 Očekivana učestalost 217.9 1674.1 1892 Prilagođeno odstupanje -7.5 7.5 Otpadna jama Učestalost 49 217 266 Očekivana učestalost 30.6 235.4 266 Prilagođeno odstupanje 3.7 -3.7 Otpadna jama (s) Učestalost 99 356 455 Očekivana učestalost 52.4 402.6 455 Prilagođeno odstupanje 7.5 -7.5 Ritualna jama Učestalost 3 93 96 Očekivana učestalost 11.1 84.9 96 Prilagođeno odstupanje -2.6 2.6 Ukupno Učestalost 312 2397 2709 rezultat: χ2 (df = 3, n = 2709) = 82.698, p = 0.001, Kramerovo V = 0.175 D3.3.2: Zastupljenost gorelih primeraka po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj kontekst * gorenje tabela Gorenje Ukupno DA NE Kontekst Kulturni sloj Učestalost 14 1878 1892 Očekivana učestalost 44.0 1848.0 1892 Prilagođeno odstupanje -8.3 8.3 Otpadna jama Učestalost 8 258 266 Očekivana učestalost 6.2 259.8 266 Prilagođeno odstupanje .8 -.8 Otpadna jama (s) Učestalost 7 448 455 Očekivana učestalost 10.6 444.4 455 Prilagođeno odstupanje -1.2 1.2 Ritualna jama Učestalost 34 62 96 Očekivana učestalost 2.2 93.8 96 Prilagođeno odstupanje 21.9 -21.9 Ukupno Učestalost 63 2646 2709 rezultat: χ2 (df = 3, n = 2709) = 485.514, p = 0.001, Kramerovo V = 0.423 415 D3.3.3: Zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj kontekst * kasapljenje tabela Kasapljenje Ukupno DA NE Kontekst Kulturni sloj Učestalost 17 1875 1892 Očekivana učestalost 52.4 1839.6 1892 Prilagođeno odstupanje -9.0 9.0 Otpadna jama Učestalost 23 243 266 Očekivana učestalost 7.4 258.6 266 Prilagođeno odstupanje 6.2 -6.2 Otpadna jama (s) Učestalost 35 420 455 Očekivana učestalost 12.6 442.4 455 Prilagođeno odstupanje 7.0 -7.0 Ritualna jama Učestalost 0 96 96 Očekivana učestalost 2.7 93.3 96 Prilagođeno odstupanje -1.7 1.7 Ukupno Učestalost 75 2634 2709 rezultat: χ2 (df = 3, n = 2709) = 102.432, p = 0.001, Kramerovo V = 0.194 D3.3.4: Zastupljenost oglodanih primeraka u otpadnim jamama na nalazištu Bubanj otpadna jama * glodanje tabela Glodanje Ukupno DA NE Otpadna jama 30 Učestalost 19 41 60 Očekivana učestalost 12.7 47.3 60 Prilagođeno odstupanje 2.4 -2.4 31 Učestalost 14 46 60 Očekivana učestalost 12.7 47.3 60 Prilagođeno odstupanje .5 -.5 37 Učestalost 5 39 44 Očekivana učestalost 9.3 34.7 44 Prilagođeno odstupanje -1.8 1.8 61 Učestalost 7 42 49 Očekivana učestalost 10.4 38.6 49 Prilagođeno odstupanje -1.3 1.3 Ukupno Učestalost 45 168 213 rezultat: χ2 (df = 3, n = 213) = 8.068, p = 0.045, Kramerovo V = 0.195 416 D3.3.5: Zastupljenost gorelih primeraka u otpadnim jamama na nalazištu Bubanj otpadna jama * gorenje tabela Gorenje Ukupno DA NE Otpadna jama 30 Učestalost 3 57 60 Očekivana učestalost 2.3 57.7 60 Prilagođeno odstupanje .6 -.6 31 Učestalost 3 57 60 Očekivana učestalost 2.3 57.7 60 Prilagođeno odstupanje .6 -.6 37 Učestalost 1 43 44 Očekivana učestalost 1.7 42.3 44 Prilagođeno odstupanje -.6 .6 61 Učestalost 1 48 49 Očekivana učestalost 1.8 47.2 49 Prilagođeno odstupanje -.7 .7 Ukupno Učestalost 8 205 213 rezultat: χ2 (df = 3, n = 213) = 1.180, p = 0.758, Kramerovo V = 0.074 D3.3.6: Zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja u otpadnim jamama na nalazištu Bubanj otpadna jama * kasapljenje tabela Kasapljenje Ukupno DA NE Otpadna jama 30 Učestalost 8 52 60 Očekivana učestalost 5.9 54.1 60 Prilagođeno odstupanje 1.1 -1.1 31 Učestalost 5 55 60 Očekivana učestalost 5.9 54.1 60 Prilagođeno odstupanje -.5 .5 37 Učestalost 1 43 44 Očekivana učestalost 4.3 39.7 44 Prilagođeno odstupanje -1.9 1.9 61 Učestalost 7 42 49 Očekivana učestalost 4.8 44.2 49 Prilagođeno odstupanje 1.2 -1.2 Ukupno Učestalost 21 192 213 rezultat: χ2 (df = 3, n = 213) = 4.902, p = 0.179, Kramerovo V = 0.152 417 D3.3.7: Zastupljenost oglodanih primeraka u otpadnim jamama (sekundarno) na nalazištu Bubanj otpadna jama (s) * glodanje tabela Glodanje Ukupno DA NE Otpadna jama (s) 26 Učestalost 87 302 389 Očekivana učestalost 83.8 305.2 389 Prilagođeno odstupanje 1.0 -1.0 34 Učestalost 11 55 66 Očekivana učestalost 14.2 51.8 66 Prilagođeno odstupanje -1.0 1.0 Ukupno Učestalost 98 357 455 rezultat: χ2 (df = 1, n = 455) = 0.773, p = 0.379, Fi = 0.049 D3.3.8: Zastupljenost gorelih primeraka u otpadnim jamama (sekundarno) na nalazištu Bubanj otpadna jama (s) * gorenje tabela Gorenje Ukupno DA NE Otpadna jama (s) 26 Učestalost 6 383 389 Očekivana učestalost 6.0 383.0 389 Prilagođeno odstupanje .0 .0 34 Učestalost 1 65 66 Očekivana učestalost 1.0 65.0 66 Prilagođeno odstupanje .0 .0 Ukupno Učestalost 7 448 455 rezultat: χ2 (df = 1, n = 455) = 0, p = 1, Fi = 0.001 D3.3.9: Zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja u otpadnim jamama (sekundarno) na nalazištu Bubanj otpadna jama (s) * kasapljenje tabela Kasapljenje Ukupno DA NE Otpadna jama (s) 26 Učestalost 32 357 389 Očekivana učestalost 29.9 359.1 389 Prilagođeno odstupanje 1.0 -1.0 34 Učestalost 3 63 66 Očekivana učestalost 5.1 60.9 66 Prilagođeno odstupanje -1.0 1.0 Ukupno Učestalost 35 420 455 rezultat: χ2 (df = 1, n = 455) = 0.621, p = 0.299, Fi = 0.049 418 D3.3.10: Zastupljenost oglodanih primeraka u ritualnim jamama na nalazištu Bubanj ritualna jama * glodanje tabela Glodanje Ukupno DA NE Ritualna jama 25/27 Učestalost 2 27 29 Očekivana učestalost .9 28.1 29 Prilagođeno odstupanje 1.4 -1.4 69 Učestalost 1 66 67 Očekivana učestalost 2.1 64.9 67.0 Prilagođeno odstupanje -1.4 1.4 Ukupno Učestalost 3 93 96 rezultat: χ2 (df = 1, n = 96) = 0.575, p = 0.448, Fi = 0.143 D3.3.11: Zastupljenost gorelih primeraka u ritualnim jamama na nalazištu Bubanj ritualna jama * gorenje tabela Gorenje Ukupno DA NE Ritualna jama 25/27 Učestalost 6 23 29 Očekivana učestalost 12.1 16.9 29 Prilagođeno odstupanje -2.7 2.7 69 Učestalost 34 33 67 Očekivana učestalost 27.9 39.1 67 Prilagođeno odstupanje 2.7 -2.7 Ukupno Učestalost 40 56 96 rezultat: χ2 (df = 1, n = 96) = 6.337, p = 0.012, Fi = -0.280 D3.3.12: Zastupljenost oglodanih primeraka po horizontima na nalazištu Bubanj horizont * glodanje tabela Glodanje Ukupno DA NE Horizont H1 Učestalost 32 221 253 Očekivana učestalost 45.5 207.5 253 Prilagođeno odstupanje -2.6 2.6 H2 Učestalost 104 382 486 Očekivana učestalost 87.5 398.5 486 Prilagođeno odstupanje 2.8 -2.8 H3 Učestalost 31 158 189 Očekivana učestalost 34.0 155.0 189 Prilagođeno odstupanje -.6 .6 Ukupno Učestalost 167 761 928 rezultat: χ2 (df = 2, n = 928) = 9.043, p = 0.011, Kramerovo V = 0.099 419 D3.3.13: Zastupljenost gorelih primeraka po horizontima na nalazištu Bubanj horizont * gorenje tabela Gorenje Ukupno DA NE Horizont H1 Učestalost 39 214 253 Očekivana učestalost 16.1 236.9 253 Prilagođeno odstupanje 6.9 -6.9 H2 Učestalost 10 476 486 Očekivana učestalost 30.9 455.1 486 Prilagođeno odstupanje -5.6 5.6 H3 Učestalost 10 179 189 Očekivana učestalost 12.0 177.0 189 Prilagođeno odstupanje -.7 .7 Ukupno Učestalost 59 869 928 rezultat: χ2 (df = 2, n = 928) = 50.317, p = 0.001, Kramerovo V = 0.233 D3.3.14: Zastupljenost primeraka sa tragovima kasapljenja po horizontima na nalazištu Bubanj horizont * kasapljenje tabela Kasapljenje Ukupno DA NE Horizont H1 Učestalost 10 243 253 Očekivana učestalost 17.7 235.3 253 Prilagođeno odstupanje -2.2 2.2 H2 Učestalost 39 447 486 Očekivana učestalost 34.0 452.0 486 Prilagođeno odstupanje 1.3 -1.3 H3 Učestalost 16 173 189 Očekivana učestalost 13.2 175.8 189 Prilagođeno odstupanje .9 -.9 Ukupno Učestalost 65 863 928 rezultat: χ2 (df = 2, n = 928) = 5.014, p = 0.082, Kramerovo V = 0.074 2: Zastupljenost taksona D3.3.15: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta na nalazištu Bubanj kontekst * takson tabela Takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Kontekst Jama Učestalost 205 45 161 234 28 144 817 Očekivana učestalost 249.1 41.0 117.6 272.0 17.5 119.7 817 Prilagođeno odstupanje -4.0 .8 5.2 -3.4 3.0 2.9 K. sloj Učestalost 621 91 229 668 30 253 1892 Očekivana učestalost 576.9 95.0 272.4 630.0 40.5 277.3 1892 Prilagođeno odstupanje 4.0 -.8 -5.2 3.4 -3.0 -2.9 Ukupno Učestalost 826 136 390 902 58 397 2709 rezultat: χ2 (df = 5, n = 2709) = 58.342, p = 0.001, Kramerovo V = 0.147 420 D3.3.16: Zastupljenost taksona po horizontima na nalazištu Bubanj horizont * takson tabela Takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Horizont H1 Učestalost 71 17 30 78 5 52 253 Očekivana učestalost 63.5 13.4 47.2 78.0 7.6 43.3 253 Prilagođeno odstupanje 1.3 1.2 -3.2 .0 -1.1 1.7 H2 Učestalost 98 26 116 157 14 75 486 Očekivana učestalost 122.0 25.7 90.6 149.8 14.7 83.3 486 Prilagođeno odstupanje -3.6 .1 4.3 1.0 -.3 -1.4 H3 Učestalost 64 6 27 51 9 32 189 Očekivana učestalost 47.5 10.0 35.2 58.2 5.7 32.4 189 Prilagođeno odstupanje 3.1 -1.5 -1.7 -1.3 1.6 -.1 Ukupno Učestalost 233 49 173 286 28 159 928 rezultat: χ2 (df = 10, n = 928) = 35.902, p = 0.001, Kramerovo V = 0.139 D3.3.17: Zastupljenost taksona po tipovima jama (OJ – otpadna jama, OJ (S) – otpadna jama (sekundarno), RJ – ritualna jama) na nalazištu Bubanj kontekst * takson tabela Takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Kontekst OJ Učestalost 94 9 31 80 11 41 266 Očekivana učestalost 66.7 14.7 52.4 76.2 9.1 46.9 266 Prilagođeno odstupanje 4.7 -1.8 -4.0 .6 .8 -1.2 OJ (S) Učestalost 96 24 107 138 14 76 455 Očekivana učestalost 114.2 25.1 89.7 130.3 15.6 80.2 455 Prilagođeno odstupanje -3.0 -.3 3.1 1.2 -.6 -.8 RJ Učestalost 15 12 23 16 3 27 96 Očekivana učestalost 24.1 5.3 18.9 27.5 3.3 16.9 96 Prilagođeno odstupanje -2.3 3.2 1.1 -2.8 -.2 2.9 Ukupno Učestalost 205 45 161 234 28 144 817 rezultat: χ2 (df = 10, n = 817) = 54.170, p = 0.001, Kramerovo V = 0.182 D3.3.18: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta (OJ – otpadna jama, OJ (S) – otpadna jama (sekundarno), RJ – ritualna jama) u horizontu 1 na nalazištu Bubanj kontekst * takson tabela Takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Kontekst OJ Učestalost 38 4 8 40 4 21 115 Očekivana učestalost 32.5 7.9 13.9 34.3 2.3 24.1 115 Prilagođeno odstupanje 1.6 -2.0 -2.3 1.6 1.5 -1.0 OJ (S) Učestalost 22 2 2 27 0 13 66 Očekivana učestalost 18.6 4.5 8.0 19.7 1.3 13.8 66 Prilagođeno odstupanje 1.1 -1.4 -2.6 2.3 -1.4 -.3 RJ Učestalost 10 11 20 7 1 18 67 Očekivana učestalost 18.9 4.6 8.1 20.0 1.4 14.0 67 Prilagođeno odstupanje -2.8 3.6 5.2 -4.1 -.4 1.4 Ukupno Učestalost 70 17 30 74 5 52 248 rezultat: χ2 (df = 10, n = 248) = 58.770, p = 0.001, Kramerovo V = 0.344 421 D3.3.19: Zastupljenost taksona po tipovima konteksta (OJ – otpadna jama, RJ – ritualna jama) u horizontu 3 na nalazištu Bubanj kontekst * takson tabela takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Kontekst OJ Učestalost 56 5 22 40 7 20 150 Očekivana učestalost 51.1 5.0 20.9 41.1 7.5 24.3 150 Prilagođeno odstupanje 2.1 .0 .6 -.5 -.5 -2.4 RJ Učestalost 5 1 3 9 2 9 29 Očekivana učestalost 9.9 1.0 4.1 7.9 1.5 4.7 29 Prilagođeno odstupanje -2.1 .0 -.6 .5 .5 2.4 Ukupno Učestalost 61 6 25 49 9 29 179 rezultat: χ2 (df = 5, n = 179) = 8.314, p = 0.140, Kramerovo V = 0.216 D3.3.20: Zastupljenost taksona u otpadnim jamama po horizontima na nalazištu Bubanj horizont * takson tabela takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Horizont H1 Učestalost 38 4 8 40 4 21 115 Očekivana učestalost 40.8 3.9 13.0 34.7 4.8 17.8 115 Prilagođeno odstupanje -.7 .1 -2.0 1.4 -.5 1.1 H3 Učestalost 56 5 22 40 7 20 150 Očekivana učestalost 53.2 5.1 17.0 45.3 6.2 23.2 150 Prilagođeno odstupanje .7 -.1 2.0 -1.4 .5 -1.1 Ukupno Učestalost 94 9 30 80 11 41 265 rezultat: χ2 (df = 5, n = 265) = 6.423, p = 0.267, Kramerovo V = 0.15 D3.3.21: Zastupljenost taksona u otpadnim jamama (sekundarno) po horizontima na nalazištu Bubanj horizont * takson tabela Takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Horizont H1 Učestalost 22 2 2 27 0 13 66 Očekivana učestalost 13.9 3.5 15.5 20.2 2.0 10.9 66 Prilagođeno odstupanje 2.6 -.9 -4.2 2.0 -1.6 .8 H2 Učestalost 74 22 105 112 14 62 389 Očekivana učestalost 82.1 20.5 91.5 118.8 12.0 64.1 389 Prilagođeno odstupanje -2.6 .9 4.2 -2.0 1.6 -.8 Ukupno Učestalost 96 24 107 139 14 75 455 rezultat: χ2 (df = 5, n = 455) = 25.562, p = 0.001, Kramerovo V = 0.237 422 D3.3.22: Zastupljenost taksona u ritualnim jamama (69, 25/27) po horizontima na nalazištu Bubanj ritualna jama * takson tabela takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Ritualna jama H 1(69) Učestalost 10 11 20 7 1 18 67 Očekivana učestalost 10.5 8.4 16.1 11.2 2.1 18.8 67 Prilagođeno odstupanje -.3 1.8 2.1 -2.5 -1.4 -.4 H 3(25/27) Učestalost 5 1 3 9 2 9 29 Očekivana učestalost 4.5 3.6 6.9 4.8 .9 8.2 29 Prilagođeno odstupanje .3 -1.8 -2.1 2.5 1.4 .4 Ukupno Učestalost 15 12 23 16 3 27 96 rezultat: χ2 (df = 5, n = 96 = 13.170, p = 0.022, Kramerovo V = 0.370 D3.3.23: Zastupljenost taksona u otpadnim jamama (30, 31, 37, 61) na nalazištu Bubanj otpadna jama * takson tabela takson Ukupno Dom.goveče Pas Divlje Ovikaprini Bos/Sus sp. Dom.svinja Otpadna jama 30 Učestalost 28 2 7 16 2 5 60 Očekivana učestalost 21.7 2.5 4.8 18.9 3.1 9.0 60 Prilagođeno odstupanje 2.0 -.4 1.2 -.9 -.8 -1.7 31 Učestalost 19 4 4 23 1 9 60 Očekivana učestalost 21.7 2.5 4.8 18.9 3.1 9.0 60 Prilagođeno odstupanje -.9 1.1 -.4 1.4 -1.4 .0 37 Učestalost 11 0 3 17 3 10 44 Očekivana učestalost 15.9 1.9 3.5 13.8 2.3 6.6 44 Prilagođeno odstupanje -1.7 -1.6 -.3 1.2 .6 1.6 61 Učestalost 19 3 3 11 5 8 49 Očekivana učestalost 17.7 2.1 3.9 15.4 2.5 7.4 49 Prilagođeno odstupanje .4 .8 -.5 -1.5 1.8 .3 Ukupno Učestalost 77 9 17 67 11 32 213 rezultat: χ2 (df = 15, n = 213) = 19.809, p = 0.179, Kramerovo V = 0.176 423 D3.4. POREĐENJE NALAZIŠTA VINČA-BELO BRDO, PLOČNIK I BUBANJ 1: Tafonomske karakteristike ostataka faune – poređenje D3.4.1: Poređenje zastupljenosti oglodanih primeraka na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj nalazište * glodanje tabela Glodanje Ukupno DA NE Nalazište Vinča-Belo Brdo Učestalost 190 3012 3202 Očekivana učestalost 250.3 2951.7 3202 Prilagođeno odstupanje -4.9 4.9 Pločnik (H 4-3) Učestalost 143 1659 1802 Očekivana učestalost 140.9 1661.1 1802 Prilagođeno odstupanje .2 -.2 Pločnik (H 2-1) Učestalost 108 1800 1908 Očekivana učestalost 149.2 1758.8 1908 Prilagođeno odstupanje -3.9 3.9 Bubanj Učestalost 312 2407 2719 Očekivana učestalost 212.6 2506.4 2719 Prilagođeno odstupanje 8.4 -8.4 Ukupno Učestalost 753 8878 9631 rezultat: χ2 (df = 3, n = 9631) = 78.580, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.090) D3.4.2: Poređenje zastupljenosti gorelih primeraka na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4- 3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj nalazište * gorenje tabela Gorenje Ukupno DA NE Nalaziste Vinča-Belo Brdo Učestalost 100 3102 3202 Očekivana učestalost 89.1 3112.9 3202 Prilagođeno odstupanje 1.4 -1.4 Pločnik (H 4-3) Učestalost 62 1740 1802 Očekivana učestalost 50.1 1751.9 1802 Prilagođeno odstupanje 1.9 -1.9 Pločnik (H 2-1) Učestalost 37 1871 1908 Očekivana učestalost 53.1 1854.9 1908 Prilagođeno odstupanje -2.5 2.5 Bubanj Učestalost 69 2650 2719 Očekivana učestalost 75.7 2643.3 2719 Prilagođeno odstupanje -.9 .9 Ukupno Učestalost 268 9363 9631 rezultat: χ2 (df = 3, n = 9631) = 9.876, p = 0.020, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.032 424 D3.4.3: Poređenje zastupljenosti primeraka sa tragovima kasapljenja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj nalaziste * kasapljenje tabela Kasapljenje Ukupno DA NE Nalaziste Vinča-Belo Brdo Učestalost 27 3175 3202 Očekivana učestalost 75.8 3126.2 3202 Prilagođeno odstupanje -6.9 6.9 Pločnik (H 4-3) Učestalost 11 1791 1802 Očekivana učestalost 42.7 1759.3 1802 Prilagođeno odstupanje -5.4 5.4 Pločnik (H 2-1) Učestalost 115 1793 1908 Očekivana učestalost 45.2 1862.8 1908 Prilagođeno odstupanje 11.7 -11.7 Bubanj Učestalost 75 2644 2719 Očekivana učestalost 64.4 2654.6 2719 Prilagođeno odstupanje 1.6 -1.6 Ukupno Učestalost 228 9403 9631 rezultat: χ2 (df = 3, n = 9631) = 168.621, p = 0.001, sa malim uticajem Kramerovo V = 0.132 2: Ekonomske strategije D3.4.4: Poređenje zastupljenosti različitih taksona životinja na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj (*divlje (jssg) = jelen, srna, svinja i goveče) nalazište * takson tabela takson ukupno dom.goveče ovikaprini dom.svinja divlje (jssg)* pas ostale divlje Vinča-Belo Brdo Učestalost 1075 625 652 553 143 37 3085 Očekivana učestalost 1395.2 708.0 451.1 390.6 109.8 30.3 3085 Prilagođeno odstupanje -14.1 -4.3 12.5 10.7 3.9 1.5 Pločnik H 4-3 Učestalost 1010 296 204 189 32 21 1752 Očekivana učestalost 792.3 402.1 256.2 221.8 62.4 17.2 1752 Prilagođeno odstupanje 11.6 -6.7 -3.9 -2.6 -4.3 1.0 Pločnik H 2-1 Učestalost 1330 324 117 85 23 5 1884 Očekivana učestalost 852.0 432.3 275.5 238.6 67.1 18.5 1884 Prilagođeno odstupanje 24.7 -6.6 -11.6 -11.9 -6.1 -3.5 Bubanj Učestalost 828 908 399 361 136 29 2661 Očekivana učestalost 1203.4 610.7 389.1 337.0 94.7 26.1 2661 Prilagođeno odstupanje -17.3 16.2 .6 1.7 5.1 .7 Ukupno Učestalost 4243 2153 1372 1188 334 92 9382 rezultat: χ2 (df = 15, n = 9382) = 1176.824, p = 0.001, sa umerenim uticajem Kramerovo V = 0.204 425 D3.4.5: Rezultat analize korespondencije – poređenje zastupljenosti različitih taksona životinja na nalazištima iz kasnog neolita i ranog eneolita na centralnom Balkanu (* preliminarni podaci; divlje (JSSG) = jelen, svinja, srna i goveče; ostale divlje = medved, različite vrste mesoždera, dabar, zec) tabela korespondencije Nalazište Takson dom.goveče ovikaprini dom. svinja divlje (JSSG) pas ostale divlje Ukupno Podaci prema: Vinča-Belo Brdo 1075 625 652 553 143 37 3085 poglavlje 4 Pločnik H 4-3 1010 296 204 189 32 21 1752 poglavlje 5 Pločnik H 2-1 1330 324 117 85 23 5 1884 poglavlje 5 Bubanj 828 908 399 361 136 29 2661 poglavlje 6 Humska čuka* 51 69 37 13 4 5 179 Bulatović, neobjavljeno Divostin II 6763 1228 1089 1582 92 28 10782 Bökönyi 1988 Belovode 791 284 275 149 34 18 1551 Stojanović, Orton in press Petnica 1067 224 169 1798 26 94 3378 Orton 2008 Vitkovo 60 261 52 51 10 5 439 Булатовић 2011 Stubline* 444 118 91 100 23 3 779 Bulatović, neobjavljeno Opovo 194 18 85 310 17 5 629 Greenfield 1986a Gomolava 1411 59 154 1293 59 3 2979 Orton 2008 Mali Borak 1625 43 59 143 0 1 1871 Блажић, Радмановић 2011 ukupno 16649 4457 3383 6627 599 254 31969 Pregled tačaka redovaa Nalazište Masa Rezultat u dimenziji Inercija Doprinos 1 2 Tačke inerciji dimenzije Dimenzije inerciji tačke 1 2 1 2 Ukupno Vinča-Belo Brdo .096 .260 .677 .023 .017 .133 .111 .642 .754 Pločnik H 4-3 .055 .376 -.073 .003 .020 .001 .876 .028 .904 Pločnik H 2-1 .059 .576 -.459 .013 .050 .037 .577 .313 .890 Bubanj .083 .589 .988 .040 .074 .244 .284 .682 .966 Humska Čuka .006 .850 1.135 .004 .010 .022 .364 .553 .917 Divostin II .337 .167 -.351 .018 .024 .125 .203 .767 .970 Belovode .049 .477 .160 .006 .028 .004 .715 .069 .783 Petnica .106 -1.284 .374 .075 .446 .044 .902 .065 .967 Vitkovo .014 1.011 1.787 .025 .036 .132 .220 .587 .807 Stubline .024 .304 -.080 .001 .006 .000 .799 .047 .846 Opovo .020 -1.106 .373 .011 .062 .008 .824 .080 .904 Gomolava .093 -.961 -.136 .036 .220 .005 .928 .016 .944 Mali Borak .059 .220 -1.179 .029 .007 .244 .039 .945 .984 Ukupno 1.000 .285 1.000 1.000 a. Simetrična normalizacija Pregled tačaka kolonaa Takson Masa Rezultat u dimenziji Inercija Doprinos 1 2 Tačke inerciji dimenzije Dimenzije inerciji tačke 1 2 1 2 Ukupno domaće goveče .521 .165 -.522 .053 .036 .426 .105 .893 .998 ovikaprini .139 .769 .897 .074 .211 .337 .435 .505 .940 domaća svinja .106 .399 .498 .025 .043 .079 .266 .353 .619 divlje (JSSG) .207 -1.143 .312 .113 .693 .061 .939 .060 .998 pas .019 .366 1.103 .013 .006 .069 .078 .601 .678 ostale divlje .008 -.685 1.097 .008 .010 .029 .172 .375 .546 Ukupno 1.000 .285 1.000 1.000 a. Simetrična normalizacija 426 D3.4.6: Rezultat analize korespondencije – poređenje zastupljenosti različitih taksona životinja na nalazištima iz kasnog neolita i eneolita na centralnom Balkanu (* preliminarni podaci; SE = srednji eneolit, KE = kasni eneolit; divlje (JSSG) = jelen, svinja, srna i goveče; ostale divlje = medved, različite vrste mesoždera, dabar, zec) tabela korespondencije Nalazište Takson dom.goveče ovikaprini dom.svinja divlje (JSSG) pas ostale divlje Ukupno Podaci prema: Vinča-Belo Brdo 1075 625 652 553 143 37 3085 poglavlje 4 Pločnik H 4-3 1010 296 204 189 32 21 1752 poglavlje 5 Pločnik H 2-1 1330 324 117 85 23 5 1884 poglavlje 5 Bubanj 828 908 399 361 136 29 2661 poglavlje 6 Humska čuka* 51 69 37 13 4 5 179 Bulatović, neobajvljeno Bubanj SE* 131 170 41 29 13 2 386 Bulatović, forthcoming Bubanj KE* 197 207 163 87 32 3 689 Bulatović, forthcoming M.Stene KE 65 76 40 28 11 2 222 Булатовић, Милошевић 2015 Divostin II 6763 1228 1089 1582 92 28 10782 Bökönyi 1988 Belovode 791 284 275 149 34 18 1551 Stojanović, Orton in press Mali Borak 1625 43 59 143 0 1 1871 Блажић, Радмановић 2011 Petnica 1067 224 169 1798 26 94 3378 Orton 2008 Vitkovo 60 261 52 51 10 5 439 Булатовић 2011 Gomolava 1411 59 154 1293 59 3 2979 Orton 2008 Stubline* 444 118 91 100 23 3 779 Bulatović, neobajvljeno Opovo 194 18 85 310 17 5 629 Greenfield 1986a Petnica KE 56 20 34 138 1 0 249 Greenfield 1986a Vinča KE 60 38 36 30 8 1 173 Лазић 1992 N.Ćuprija KE 33 24 25 0 3 0 85 Greenfield 1986a Ukupno 17191 4992 3722 6939 667 262 33773 Pregled tačaka redovaa Nalazište Masa Rezultat u dimenziji Inercija Doprinos 1 2 Tačke inerciji dimenzije Dimenzije inerciji tačke 1 2 1 2 Ukupno Vinča-Belo Brdo .091 .304 .579 .019 .021 .089 .178 .557 .735 Pločnik H 4-3 .052 .332 -.176 .003 .014 .005 .716 .172 .888 Pločnik H 2-1 .056 .484 -.584 .013 .033 .056 .400 .502 .901 Bubanj .079 .658 .823 .033 .086 .156 .410 .552 .962 Humska čuka .005 .928 .926 .004 .012 .013 .485 .416 .901 Bubanj SE .011 .985 .792 .008 .028 .021 .527 .294 .821 Bubanj KE .020 .692 .841 .010 .025 .042 .405 .516 .921 M.Stene KE .007 .719 .872 .003 .009 .015 .437 .556 .993 Divostin II .319 .097 -.410 .020 .008 .157 .059 .917 .976 Belovode .046 .457 .041 .005 .024 .000 .754 .005 .759 Mali Borak .055 .057 -1.228 .029 .000 .245 .003 .986 .988 Petnica .100 -1.244 .515 .073 .390 .078 .840 .124 .964 Vitkovo .013 1.155 1.530 .022 .044 .089 .318 .481 .798 Gomolava .088 -.982 -.026 .036 .215 .000 .946 .001 .946 Stubline .023 .262 -.169 .001 .004 .002 .626 .224 .850 Opovo .019 -1.067 .498 .011 .053 .014 .771 .145 .916 Petnica KE .007 -1.161 .743 .006 .025 .012 .661 .233 .895 Vinča KE .005 .362 .588 .001 .002 .005 .242 .550 .792 N.Ćuprija KE .003 1.083 .495 .002 .007 .002 .680 .123 .803 Ukupno 1.000 .298 1.000 1.000 a. Simetrična normalizacija 427 Pregled tačaka kolonaa Takson Masa Rezultat u dimenziji Inercija Doprinos 1 2 Tačke inerciji dimenzije Dimenzije inerciji tačke 1 2 1 2 Total domaće goveče .509 .085 -.561 .056 .009 .469 .026 .973 .998 ovikaprini .148 .867 .770 .079 .280 .256 .559 .380 .939 domaća svinja .110 .453 .457 .027 .057 .067 .330 .289 .619 divlje (JSSG) .205 -1.106 .454 .114 .634 .124 .871 .127 .998 pas .020 .529 1.002 .013 .014 .058 .170 .527 .697 ostale divlje .008 -.553 1.069 .008 .006 .026 .113 .363 .475 Active Total 1.000 .298 1.000 1.000 a. Simetrična normalizacija 3: Ekonomske strategije eksploatacije domaćeg govečeta D3.4.7: Poređenje zastupljenosti različitih starosnih kategorija domaćeg govečeta na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj nalazište * starosna kategorija tabela starosna kategorija Ukupno A-C (0-18 meseci) D-F (18-48 meseci) G-I (48+ meseci) nalazište Vinča-Belo Brdo Učestalost 20 10 19 49 Očekivana učestalost 16.8 14.0 18.2 49 Prilagođeno odstupanje 1.2 -1.6 .3 Pločnik H 4-3 Učestalost 10 12 9 31 Očekivana učestalost 10.6 8.9 11.5 31 Prilagođeno odstupanje -.3 1.4 -1.1 Pločnik H 2-1 Učestalost 4 7 15 26 Očekivana učestalost 8.9 7.4 9.7 26 Prilagođeno odstupanje -2.3 -.2 2.4 Bubanj Učestalost 14 11 9 34 Očekivana učestalost 11.7 9.7 12.6 34 Prilagođeno odstupanje 1.0 .6 -1.5 Ukupno Učestalost 48 40 52 140 rezultat Fišerovog egzaktanog testa: p = 0.090, Kramerovo V = 0.197 428 D3.4.8: Poređenje zastupljenosti patoloških promena na ostacima domaćeg govečeta na nalazištima Vinča- Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj nalazište * patološke promene tabela patološke promene Ukupno DA NE nalazište Vinča-Belo Brdo Učestalost 11 1064 1075 Očekivana učestalost 16.2 1058.8 1075 Prilagođeno odstupanje -1.5 1.5 Pločnik H 4-3 Učestalost 13 997 1010 Očekivana učestalost 15.2 994.8 1010 Prilagođeno odstupanje -.7 .7 Pločnik H 2-1 Učestalost 26 1304 1330 Očekivana učestalost 20.1 1309.9 1330 Prilagođeno odstupanje 1.6 -1.6 Bubanj Učestalost 14 814 828 Očekivana učestalost 12.5 815.5 828 Prilagođeno odstupanje .5 -.5 Ukupno Učestalost 64 4179 4243 rezultat: χ2 (df = 3, n = 4243) = 4.006, p = 0.261, Kramerovo V = 0.031 D3.4.9: Poređenje zastupljenosti patoloških promena na ostacima domaćeg govečeta koje su možda posledica njegovog korišćenja kao vučne životinje na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) i mlađim (H 2-1) horizontima) i Bubanj nalazište * patološke promene (? vuča) tabela pataloške promene (? vuča) Ukupno DA NE Vinča-Belo Brdo Učestalost 3 1072 1075 Očekivana učestalost 5.6 1069.4 1075 Prilagođeno odstupanje -1.3 1.3 Pločnik H 4-3 Učestalost 3 1007 1010 Očekivana učestalost 5.2 1004.8 1010 Prilagođeno odstupanje -1.1 1.1 Pločnik H 2-1 Učestalost 8 1322 1330 Očekivana učestalost 6.9 1323.1 1330 Prilagođeno odstupanje .5 -.5 Bubanj Učestalost 8 820 828 Očekivana učestalost 4.3 823.7 828 Prilagođeno odstupanje 2.0 -2.0 Ukupno Učestalost 22 4221 4243 rezultat: χ2 (df = 3, n = 4243) = 5.550, p = 0.136, Kramerovo V = 0.036 429 4: Ekonomske strategije eksploatacije ovikaprina D3.4.10: Poređenje zastupljenosti različitih starosnih kategorija ovikaprina na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik (u starijim (H 4-3) horizontima) i Bubanj nalaziste * starosna kategorija tabela starosna kategorija Ukupno ABC (0-12 meseci) DEF (12-48 meseci) GHI (48-96 meseci) nalazište Vinča-Belo Brdo Učestalost 19 46 18 83 Očekivana učestalost 21.7 40.3 20.9 83 Prilagođeno odstupanje -.9 1.6 -1.0 Pločnik H 4-3 Učestalost 11 10 8 29 Očekivana učestalost 7.6 14.1 7.3 29 Prilagođeno odstupanje 1.5 -1.6 .3 Bubanj Učestalost 26 48 28 102 Očekivana učestalost 26.7 49.6 25.7 102 Prilagođeno odstupanje -.2 -.4 .7 Ukupno Učestalost 56 104 54 214 rezultat Fišerovog egzaktanog testa: p = 0.336, Kramerovo V = 0.104 D3.4.11: Poređenje zastupljenosti različitih starosnih kategorija ovaca na nalazištima Vinča-Belo Brdo i Bubanj nalazište * starosna kategorija tabela starosna kategorija Ukupno ABC (0-12 meseci) DEF (12-48 meseci) GHI (48-96 meseci) nalazište Vinča-Belo Brdo Učestalost 1 7 14 22 Očekivana učestalost 2.3 8.0 11.7 22 Prilagođeno odstupanje -1.3 -.6 1.3 Bubanj Učestalost 4 10 11 25 Očekivana učestalost 2.7 9.0 13.3 25 Prilagođeno odstupanje 1.3 .6 -1.3 Ukupno Učestalost Učestalost 17 25 47 rezultat Fišerovog egzaktanog testa: p = 0.375, Kramerovo V = 0.231 430 5: Ekonomske strategije eksploatacije domaće svinje D3.4.12: Poređenje zastupljenosti različitih starosnih kategorija domaće svinje na nalazištima Vinča-Belo Brdo, Pločnik i Bubanj nalaziste * starosna kategorija tabela starosna kategorija Ukupno ABC (0-14 meseci) DEF (14-36 meseci) GHI (36+ meseci) Nalaziste Vinča-Belo Brdo Učestalost 48 28 0 76 Očekivana učestalost 46.2 28.7 1.1 76 Prilagođeno odstupanje .3 -.1 -1.1 Pločnik Učestalost 16 12 0 28 Očekivana učestalost 17.0 10.6 .4 28 Prilagođeno odstupanje -.2 .4 -.6 Bubanj Učestalost 18 11 2 31 Očekivana učestalost 18.8 11.7 .5 31 Prilagođeno odstupanje -.2 -.2 2.3 Ukupno Učestalost 82 51 2 135 rezultat Fišerovog egzaktanog testa: p = 0.257, Kramerovo V = 0.163 431 BIOGRAFIJA Jelena Bulatović je rođena 1983. godine u Kraljevu. Osnovne studije arheologije završila je 2009. godine, odbranivši diplomski rad Revolucija sekundarnih proizvoda (mentor: prof. dr Dušan Mihailović). Master studije arheologije završila je 2010. godine, odbranivši master rad Ostaci životinja iz zatvorenih eneolitskih celina na nalazištu Bubanj kod Niša (mentor: prof. dr Vesna Dimitrijević). Iste godine, upisala je doktorske studije arheologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, pod mentorstvom prof. dr Vesne Dimitrijević. Od 2010. godine zaposlena je u Laboratoriji za bioarheologiju na Filozofskom fakultetu. Tokom 2010. godine bila je angažovana kao istraživač na projektu Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije Tranzicioni procesi u neolitu jugoistočne Evrope (rukovodilac: prof. dr Nenad Tasić). Od 2011. do 2012. bila je zaposlena kao istraživač-pripravnik na projektu Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije, Bioarheologija drevne Evrope: ljudi, životinje i biljke u praistoriji Srbije (rukovodilac: prof. dr Sofija Stefanović), a od 2013. godine zaposlena je kao istraživač-saradnik na istom projektu. Uža naučna oblast interesovanja Jelene Bulatović je arheozoologija. Bavi se proučavanjem odnosa ljudi i životinja u mlađoj praistoriji (od neolita do mlađeg gvozdenog doba) na području centralnog Balkana. Njen rad usmeren je ka uočavanju ekonomskih strategija zajednica u prošlosti, i kako se one menjaju tokom vremena na lokalnom i regionalnom nivou. Učestovala je na preko deset različitih istraživanja arheoloških nalazišta u zemlji i inostranstvu. Analizirala je faunalne uzorke sa preko 20 arheoloških nalazišta iz različitih perioda, na području Srbije, Bosne i Hercegovine, i Crne Gore. Objavila je ukupno 14 naučnih radova u međunarodnim i domaćim stručnim časopisima, i učestvovala je na šest međunarodnih i devet domaćih naučnih skupova. Član je Međunarodnog udruženja za arheozoologiju (ICAZ) i Srpskog arheološkog društva (SAD). 432 Образац 5. Изјава о ауторству Име и презиме аутора Јелена Булатовић Број индекса 7А10/0004 Изјављујем да је докторска дисертација под насловом Археозоолошки аспекти друштвених и културних промена на централном Балкану у петом миленијуму пре нове ере · резултат сопственог истраживачког рада; · да дисертација у целини ни у деловима није била предложена за стицање друге дипломе према студијским програмима других високошколских установа; · да су резултати коректно наведени и · да нисам кршио/ла ауторска права и користио/ла интелектуалну својину других лица. Потпис аутора У Београду, 19.02.2018. _________________________ 433 Образац 6. Изјава o истоветности штампане и електронске верзије докторског рада Име и презиме аутора Јелена Булатовић Број индекса 7А10/0004 Студијски програм Докторске студије археологије Наслов рада Археозоолошки аспекти друштвених и културних промена на централном Балкану у петом миленијуму пре нове ере Ментор Проф. др Весна Димитријевић Изјављујем да је штампана верзија мог докторског рада истоветна електронској верзији коју сам предао/ла ради похрањена у Дигиталном репозиторијуму Универзитета у Београду. Дозвољавам да се објаве моји лични подаци везани за добијање академског назива доктора наука, као што су име и презиме, година и место рођења и датум одбране рада. Ови лични подаци могу се објавити на мрежним страницама дигиталне библиотеке, у електронском каталогу и у публикацијама Универзитета у Београду. Потпис аутора У Београду, 19.02.2018. _________________________ 434 Образац 7. Изјава о коришћењу Овлашћујем Универзитетску библиотеку „Светозар Марковић“ да у Дигитални репозиторијум Универзитета у Београду унесе моју докторску дисертацију под насловом: Археозоолошки аспекти друштвених и културних промена на централном Балкану у петом миленијуму пре нове ере која је моје ауторско дело. Дисертацију са свим прилозима предао/ла сам у електронском формату погодном за трајно архивирање. Моју докторску дисертацију похрањену у Дигиталном репозиторијуму Универзитета у Београду и доступну у отвореном приступу могу да користе сви који поштују одредбе садржане у одабраном типу лиценце Креативне заједнице (Creative Commons) за коју сам се одлучио/ла. 1. Ауторство (CC BY) 2. Ауторство – некомерцијално (CC BY-NC) 3. Ауторство – некомерцијално – без прерада (CC BY-NC-ND) 4. Ауторство – некомерцијално – делити под истим условима (CC BY-NC-SA) 5. Ауторство – без прерада (CC BY-ND) 6. Ауторство – делити под истим условима (CC BY-SA) (Молимо да заокружите само једну од шест понуђених лиценци. Кратак опис лиценци је саставни део ове изјаве). Потпис аутора У Београду, 19.02.2018. ____________________ 435 1. Ауторство. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце, чак и у комерцијалне сврхе. Ово је најслободнија од свих лиценци. 2. Ауторство – некомерцијално. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце. Ова лиценца не дозвољава комерцијалну употребу дела. 3. Ауторство – некомерцијално – без прерада. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, без промена, преобликовања или употребе дела у свом делу, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце. Ова лиценца не дозвољава комерцијалну употребу дела. У односу на све остале лиценце, овом лиценцом се ограничава највећи обим права коришћења дела. 4. Ауторство – некомерцијално – делити под истим условима. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце и ако се прерада дистрибуира под истом или сличном лиценцом. Ова лиценца не дозвољава комерцијалну употребу дела и прерада. 5. Ауторство – без прерада. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, без промена, преобликовања или употребе дела у свом делу, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце. Ова лиценца дозвољава комерцијалну употребу дела. 6. Ауторство – делити под истим условима. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце и ако се прерада дистрибуира под истом или сличном лиценцом. Ова лиценца дозвољава комерцијалну употребу дела и прерада. Слична је софтверским лиценцама, односно лиценцама отвореног кода.