UNIVERZITET UMETNOSTI U BEOGRADU Interdisciplinarne studije Teorija umetnosti i medija Doktorska disertacija: Internet i umetnost na prostoru Srbije 1996-2013 – Odlike umetničkih diskursa na polju Interneta u Srbiji autorka: Vera Mevorah mentor: dr Nikola Šuica, van. prof. Beograd, septembar 2015. godine 2 Zahvalnica Posebno se zahvaljujem svom mentoru, profesoru Nikoli Šuici, na motivaciji, kompasu i inspiraciji za pristupanje mišljenju i nauci kao uţivanju i naĉinu ţivota. Bez sledećih pojedinaca ovaj rad ne bi bio moguć: Andrija Filipović, Dragana Stojanović, Marina Pejović, Andrija Despotović, Gordana Grabeţ, Vesna Stevanović, Bojan Marić, Lukas Lestinski, Zoran Pantelić, Jovana Popović, Đenka Mihajlović, Marko Mrkić, Jelena Rudan, Marija Tavĉar, Sonja Viliĉić, Jasmina Milovanović, Vesna Mikić, Nevena Daković i Miodrag Šuvaković. Hvala mojim roditeljima, Zoranu i Ruţici Mevorah, na podršci, strpljenju i ulaganju u moju budućnost. 3 SADRŢAJ Apstrakt/Abstract / 4 Uvod: Ideja o stalnoj svetskoj enciklopediji / 6 I INTERNET 1.1 Informaciono društvo, baza podataka, mreţno društvo, digitalna kultura, sajberprostor / 10 1.2 „Internet― ili „internet― / 17 1.3 Internet: istorijski konteksti / 21 1.4 Korisniĉki Internet: Ka prevazilaţenju metafore „mreţnog društva― / 32 1.5 Svetska mreţa, Web2.0 i mobilni Internet / 37 1.6 Industrija Interneta / 47 1.7 Digitalni jaz / 51 1.8 Regulacija Interneta / 56 1.9 Infrastrukture Interneta / 63 1.10 Razvoj internet tehnologije u Srbiji / 69 1.11 Virtuelni oznaĉitelji: Internet domeni na prostoru današnje Srbije / 84 II UMETNOST 1.1 Internet umetnost / 89 1.2 Postinternet umetnost / 109 1.3 Baza podataka kao nova estetika umetnosti / 113 III SRBIJA 1. Widewalls.ch: Srbija izmeĊu savremene umetnosti, kapitalizma i globalizacije / 120 2.1 Narodna biblioteka Srbije: u susret informacionom društvu / 142 2.2 Nacionalna biblioteka: od javne biblioteke do Interneta / 144 2.3 Biblioteke XXI veka: copyleft i drugi tehnološki problemi / 154 2.4 Nacionalni identitet u sajberprostoru i kulturne politike Interneta / 160 3.1 Muzej 2.0: Narodni muzej u Beogradu / 167 3.2 Virtuelni muzej / 177 3.3 Postmuzejsko doba: korisnici i edukacija / 180 4.1 Kuda.org: Internet kao radikalni medij / 188 4.2 Copyleft i kultura umreţavanja / 192 4.3 Internet umetnost u Srbiji/Srbija i umetniĉke mreţe na Internetu / 197 4.4 Od neoavangarde do Kuda.org / 205 4.5 Internet kao radikalni medij u Srbiji? / 213 5.1 Digitalna umetnost u Srbiji: Muzej savremene umetnosti Vojvodine / 217 5.2 Šta sa internet umetnošću? / 230 Zakljuĉak / 236 Bibliografija / 242 Prilog I: Lista internet stranica projekata, umetniĉkih radova, organizacija i institucija / 265 Biografija / 272 4 Apstrakt Sredinom 90-ih godina XX veka sa razvojem Svetske mreţe (WWW), Internet postaje istinski globalni fenomen. Koncepti kao što su informaciono društvo, mreţno društvo i digitalna kultura nastaju da oznaĉe promene u svim sferama društva koje dolaze sa sve većom primenom informaciono-komunikacionih tehnologija. Na prostoru Republike Srbije i pored teške ekonomske situacije i politiĉke nestabilnosti, od 1996. godine kada internet ulazi u komercijalnu upotrebu do danas, sajberprostor se postepeno transformiše od zasebne sfere delovanja u deo svakodnevnog ţivota graĊana. Transformacija medijske ekologije koja sa Internetom dolazi u Srbiju nije zaobišla svet umetnosti i kulture i upravo su primeri ovakve prakse, kako u Srbiji, tako i u svetu, posebno znaĉajni za razvoj i promišljanje savremenog informacionog društva. Ova studija predstavlja mapiranje i analizu globalnog uticaja Interneta, kao i njegovog uticaja na kulturne i umetniĉke prakse u Srbiji, mogućnosti i posledica bivanja u globalnom mreţnom društvu, ali i uloge umetniĉkih praksi, posebno internet umetnosti, u razvoju i promišljanju granica, identiteta i politika sajberprostora. Kao prva studija koja istraţuje kontekste susretanja sveta umetnosti i Interneta na prostoru Srbije od 1996. godine do danas, rad donosi rezultate istraţivaĉkog rada o uticajima informacionog društva na nosioce dominantnih diskursa kulture i umetnosti u Srbiji danas: Narodne biblioteke Srbije i Narodnog muzeja u Beogradu. Primer Muzeja savremene umetnosti Vojvodine donosi nam savremene pozicije umetnosti i otvara polje istraţivanja internetskih umetniĉkih praksi na prostoru Srbije. Istraţivanje praksi kolektiva Kuda.org iz Novog Sada mapira tokove razvoja digitalne kulture i umetnosti, kao i potencijala interneta kao alata za transformaciju društva, dok nas internet platforma Widewalls.ch uvodi u procese novih oblika kapitalistiĉke proizvodnje u sajberprostoru i pozicija savremene umetnosti, kao i srpskog društva, u poslednjem talasu globalizacije koji dolazi sa sve većim širenjem Globalne mreţe (Interneta). U ovom radu pronalazimo i prvu sveobuhvatnu studiju na srpskom jeziku razvoja, elemenata i diskursa Globalne mreţe od njenog nastanka do danas, kao i u kontekstu današnje Republike Srbije. Kljuĉne reĉi: Internet, Srbija, umetnost, kultura, internet umetnost, digitalna kultura, sajberprostor. 5 Abstract In the middle of the 1990s World Wide Web marked the Internet as a truly global phenomenon. Concepts such as Inforation Society, Network Society and digital culture became signifiers of significant transformations in all aspects of society that came about with ubiquitous use of information and communication technologies. On the territory of today‘s Republic of Serbia in spite of difficult economic situation and political instability since 1996 when internet was commercialy available in Serbia, cyberspace slowly moved from a seperate area of production to an integral part of every day life. Trasnformation of media ecology in Serbia that came with the Internet did not baypass the world of art and culture and it‘s exactly these forms of practice in Serbia, as well as around the world, which came to be especially significant for development and thinking about information society. This work brings the mappings and analysis of global impact of the Internet, as well as the specific impact it had on cultural and artistic practices in Serbia, opportunities and consequences of being in a global network society, but also the role of artistic practices, especially Internet art in deliberating the issues of borders, identities and politics of cyberspace. As a very first study which analyses the crossings of the world of Art and Internet in Serbia this thesis brings results of research about the impacts of information society on authoritative discourses of art and culture in Serbia today: National Library of Serbia and National Museum in Belgrade. The example of Museum of Contemporary Art of Vojvodina illuminates contemporary positions of art world and opens up a field of research for Internet art practices in Serbia. The analysis of collective practices of Kuda.org in Novi Sad frames the development if digital art and culture in Serbia, as well as the potentials of the internet as a tool for cultural transformation, while internet platform Widewalls.ch introduces us to new forms of capitalistic production in cyberspace and positions of contemporary art and Serbian society in this last wave of globalization that came about with colossal spread of the Internet. In this paper we also find a first comprehensive study and analysis in Serbian language of paths of development, elements and discourses of the Internet from its very beginnings until today together with specific contexts of such development in today‘s Republic of Serbia. Key words: Internet, Serbia, art, culture, Internet art, digital culture, cyberspace 6 Uvod: Ideja o stalnoj svetskoj enciklopediji Poznati britanski pisac nauĉne fantastike Herbert Dţordţ Vels (Herbert George Wells) 1937. godine, kao dodatak Francuskoj enciklopediji (Encyclopédie Française), piše ĉlanak pod nazivom Svetski mozak: Ideja o stalnoj svetskoj enciklopediji (World Brain: The Idea of a Permanent World Encyclopaedia). Ovaj tekst predstavlja anticipaciju budućeg sveta digitalne tehnologije i kulture, a posebno Interneta i Svetske mreţe (WWW). Autor poznatih dela kao što su Vremenska mašina (Time Machine) iz 1895. godine i Rat svetova (The War of the Worlds) iz 1898. godine, poĉinje svoj tekst isticanjem potrebe da enciklopedije njegovog vremena prate svetske tokove i tehnološki razvoj u kojem se nalaze. Dok su stare enciklopedije pisane za malu grupu ljudi, on navodi kako „[..]futuristiĉki mislioci poĉinju da shvataju da je najbolji put razvoja naše kolektivne inteligencije kao (ljudske) rase leţi u stvaranju novog svetskog organa za sakupljanje, indeksiranje, saţimanje i oslobaĊanje znanja[..]―.1 On predlaţe da bi naziv Permanentna svetska enciklopedija dobro ilustrovao srţ ovakve ideje o „svetskoj sintezi bibliografije i dokumentacije sa indeksiranim arhivama sveta―.2 Vels smatra da ne postoji prepreka (1937) stvaranju efikasnog registra ljudskog znanja, ideja i stvaranja koji bi se konstantno dopunjavao i razvijao. Njegova glavna teza koju izlaţe u ovom ĉlanku jeste da bi ovakva tvorevina predskazala istinsko intelektualno ujedinjenje ljudske rase, u kojem bi svakom pojedincu bila dostupna celokupna memorija ĉoveĉanstva. Kako navodi: „[..]ovakva ideologija bazirana na ideji ‗Permanentne svetske enciklopedije‘ za neke predstavlja jedini naĉin razrešenja ljudskih konflikta.―3 Iako je realizaciju ovakve enciklopedije video u tehnologiji mikrofotografija koja se tada pojavila, a ne u raĉunarskim bitovima koji pohranjuju informacije na globalnoj mreţi Interneta kao danas, Vels je smatrao da je samo pitanje vremena kada će ova permanentna svetska enciklopedija u svojoj „kompaktnoj materijalnoj formi― i „gigantskoj veliĉini i uticaju― postati stvarnost. Pitanje da li su Svetska mreţa (WWW) i Internet kao što se nadao Dţordţ Vels otvorili put ujedinjenju ĉoveĉanstva ili razvijanju istinski demokratskog puta delovanja za ljude širom sveta još uvek je otvoreno pitanje za koje ne postoji jasan odgovor. Velsova ideja bila je utopistiĉka utoliko što je smatrao da bi nastanak takve jedne tvorevine, toliko 1 https://sherlock.ischool.berkeley.edu/wells/world_brain.html, pristupljeno 7. 7. 2015. 2 Ibid. 3 Ibid. 7 velike i znaĉajne, bio prepušten i rezervisan samo za plemeniti cilj obrazovanja i unapreĊenja ĉoveĉanstva. Danas smo svedoci da je Internet, kao nešto najbliţe Velsovoj ideji „Permanentne svetske enciklopedije―, ţarište borbe za ekonomsku dobit, kulturne identitete, privatnost i dostupnost informacija, razliĉitih ideologija, diskursa i politika na globalnom nivou. Iako ne moţemo reći da je Internet polje ĉistog razvoja znanja i ujedinjenja ĉoveĉanstva, svakako elementi pristupaĉnosti velike koliĉine informacija širom planete i participacija miliona ljudi u stvaranju i odrţavanju sadrţaja Svetske mreţe i dalje za mnoge odrţavaju Velsovu nadu za ujedinjeno ĉoveĉanstvo. Danas govorimo o digitalnoj kulturi, novim medijima, informacionom društvu i sajberprostoru kao delovima kulture i sveta u kojim ţivimo. Ova teza nastaje u okviru upravo ovakvog konteksta, od tehnokratije 90-ih godina XX veka, masovne kulture prve decenije XXI veka, do momenta kada postaje potpuno legitimno govoriti o postepenoj evoluciji ovih „pokreta― u stvarnost u kojoj ţivimo. Kako navodi Ĉarli Gir (Charlie Gere) u završetku drugog izdanja svoje knjige, „[..]došli smo do taĉke u kojoj digitalne tehnologije nisu više samo obiĉne alatke, već, bilo to dobro ili loše, sve više uĉesnici, u našoj, sve više participativnoj kulturi― (Gere 2011, 212). Internet je od samog svog nastanka bio opisivan ĉesto previše jednostavnim ili generalizujućim, optimistiĉnim parolama stvarne demokratije, pluralnosti, slobode i neograniĉenosti. Još uvek je nemoguće sprovesti takvo interdisciplinarno i opseţno istraţivanje koje bi prodrlo u kompleksnost pojave Interneta i njegovog uticaja na savremeno društvo širem sveta, ali i u Srbiji. Zanimljivo je videti na koji naĉin umetnost kasnog XX i XXI veka, već preteţno konceptualna, kritiĉki i društveno-aktivistiĉki orijentisana promišlja ovaj problem. U tom smislu, kada govorimo uţe o kontekstu umetnosti i njenih diskursa povezanih sa Internetom u Srbiji, postavlja se pitanje na koji naĉin se reforme i strategije razvoja informacionog društva sprovode i na koji naĉin uĉestvujemo na Internetu kao pre svega globalnom projektu. Internet je zanimljiv fenomen za istraţivanje zato što ne podrazumeva ĉak ni na tehnološkom nivou neku fiksnu i sveobuhvatnu formu koju istraţujemo. Svetsku mreţu (WWW) ĉini u potpunosti njegov sadrţaj i dinamika odnosa (komunikacija) tih sadrţaja. Znaĉajno je mapirati što više sajberprostor Srbije jer on predstavlja unikatnu mreţu odnosa i diskursa koji sa jedne strane reflektuju delatnosti i stanje u društvu, a sa druge upravo sve prisutnije digitalne oblike kulture i društvenosti. Iako je vaţno imati na umu da je Svetska mreţa bila poslednja faza u kompleksnoj i dugotrajnoj evoluciji tehnologije, politike i društva koja je dovela do nastanka Interneta kakav analiziramo danas, ona je svakako za nas posebno znaĉajan deo te istorije, zato što oznaĉava nastajanje Interneta kao istinski globalnog i masovnog fenomena 8 komunikacije i poĉetka koncepta, ideje umreţenosti kao multimedijalnog projekta savremene komunikacije u svetu. I jedan i drugi element Svetske mreţe poklapaju se sa onim što nas zanima, a to su diskursi umetnosti na Internetu i aproprijacija ovog komunikacionog sistema od strane umetnika i institucija kulture i umetnosti. Iako je Ĉarli Gir izneo odliĉnu tezu koja postavlja diskurse umetnosti, posebno 60-ih i 70-ih godina prošlog veka u direktnu vezu sa razvojem svekolike digitalne kulture iz koje proizilazi Internet, to nije ugao kojem ćemo se posebno posvećivati u ovom radu. Nas pre svega interesuje kako su umetniĉka praksa i mišljenje u Srbiji prihvatili ovaj trend digitalne kulture u momentu kada se brzo širi meĊu razvijenijim delovima sveta, i na koje naĉine umetnici koriste potencijale umreţenosti i hipertekstualni, multimedijalni sistem Svetske mreţe. Kontekst srpskog društva u kojem se 90-ih godina XX veka širi internet tehnologija i umetniĉki odgovori na njega nemoguće je u svojoj celini predstaviti. Ja to u ovom radu ĉinim pomoću klastera razliĉitih diskursa i informacija, kako lokalnih, tako i globalnih, koji nam pruţaju platformu pomoću koje moţemo lakše i bolje razumeti raznolike diskurse Interneta i umetnosti u Srbiji. Ovo je skup kojim postavljamo temelje daljem istraţivanju digitalne kulture u Srbiji i savremene umetnosti u ĉijoj budućnosti leţi široka primena novih medija, a posebno Interneta. Ova teza ne samo da teţi da postavi u lokalni kontekst razvoj digitalne kulture u Srbiji i evolucije internet sadrţaja i korisnika, već i jedinstveni kontekst uticaja umetnosti na ovaj razvoj i odgovora razliĉitih umetniĉkih praksi na visokotehnološko digitalno društvo od 1996. godine do danas. Zašto je znaĉajno istraţivati umetnost na Internetu? Majkl Benedikt (Mihael Benedikt) dobro primećuje kada kaţe: „svaka disciplina moţe imati korist u poduhvatu stvaranja (i teoretizacije) sajberprostora, doprinos koji moţe dati i istorijski narativ da to opravda― (citirano u: Bell 2007, 9). 9 I INTERNET 10 Informaciono društvo, baza podataka, mrežno društvo, digitalna kultura, sajberprostor Savremeni svet u kojem sve izraţeniju ulogu igraju informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) postaje krajem XX veka bogato polje istraţivanja u humanistici. Kako bi bolje razumeli znaĉajne promene do kojih dolazi u skoro svim sferama društva, savremeni nauĉnici/ce i teoretiĉari/ke doprineli su razvoju ĉitavih mreţa diskursa koji se ukazuju kao kontekstualni okviri mnogobrojnih praksi u veoma razliĉitim sferama ljudske delatnosti, ali i ideološke osnove za njihovo razumevanje. Diskursi informacionog i mrežnog društva, digitalne kulture i sajberprostora deo su upravo te mreţe dominantnih teorijskih platformi u okviru kojih nastaju/postaju i u okviru kojih velikim delom razumemo prakse koje su usko vezane za naše polje istraţivanja: odnos izmeĊu Interneta i umetnosti. Iako ćemo videti da i jedna i druga „oblast― ĉesto izmiĉu ĉvrstim okvirima pojedinaĉnih nauĉnih disciplina, i da se temeljan interdisciplinarni/multidisciplinarni ili transdisciplinarni pristup izuĉavanju i analizi Interneta, kao i savremenog sveta umetnosti pokazuje kao optimalni naĉin razumevanja ovih društvenih fenomena, znaĉajno je predstaviti platforme koje se fokusiraju na uzroke i posledice promena koje dolaze sa razvojem visokotehnološkog društva u poslednjih par decenija upravo zbog toga i što se ukazuju kao dominantni diskursi savremenog tehnološkog društva. Termin koji opisuje oblik društvenog postojanja u ĉijem kontekstu nastaje i konaĉno i funkcioniše Globalna mreţa (Internet) jeste informaciono društvo. On podrazumeva ideju da je sa razvojem informacionih i komunikacionih tehnologija došlo do transformacije svake od osnovnih društvenih sfera: kulturne, ekonomske, politiĉke i društvene. Ovakva ideja, kako objašnjava Frenk Vebster (Frank Webster) prisutna je širom sveta još od 70-ih godina prošlog veka kod velikog broja mislioca (Webster 2006, 2). Vebster je celu svoju studiju Theories of the Information Society posvetio problematizaciji i kritici stvaranja velike teorije savremenog društva koja postavlja u svoje središte znaĉaj informacije, iako sam navodi da je termin u odreĊenim sluĉajevima znaĉajan za razumevanje sveta u kojem ţivimo (Webster 2006, 6). Danas se govori o pojmu informacija kao jednom daleko širem diskurzivnom polju kakvo otvara prelazak na pozno kapitalistiĉko informaciono doba. U tom smislu govori se o ekonomiji kao kretanju podataka (informacija) globalnom mreţom i društvenim subjektima kao skupovima informacija u bazama podataka. Human Genome, projekat mapiranja ljudskog genoma završen 2003. godine, samu našu biološku osnovu predstavlja i analizira upravo kao skup informacija. Manuel Kastel (Manuel Castells) nas opominje da informacijska revolucija predstavlja novu vrstu ekonomske organizacije u kojoj obrada 11 informacija zamenjuje manufakturu kao dominantni model proizvodnje. Kako navodi: „Ideja o informaciji kao univerzalnoj robi raĉunarskog doba danas predstavlja ĉinjeniĉno stanje― (citirano u: Dewdney, Ride 2006, 266). Pored toga što u bazama podataka moţemo naći ogromnu koliĉinu kulturalnih artefakata, informacija postaje isprepletana sa našim telom i sveprisutna u našoj ekonomiji. Strukture baza podataka ĉine ove bitne informacije svakodnevnog ljudskog iskustva podloţnim transformacijama i manipulaciji. Za Leva Manoviĉa (Lev Manovich) baza podataka predstavlja ne samo specifiĉan naĉin strukturiranja podataka, koja je toliko preovlaĊujuća u društvenoj sferi, već pre svega ono što naziva novom kulturalnom paradigmom. Za njega raĉunarsko doba donosi novi kulturalni algoritam: „realnost – mediji – podaci – baza podataka― (Dewdney, Ride 2006, 224). Baza podataka moţe biti u formi ogromne mreţe kakav je Internet, ali i manjih skupova podataka kakvi su DVD i CD diskovi. Ovakav sistem je u osnovi nehijerarhijski i nelinearan, što su i dva elementa koja po Manoviĉu karakterišu novu kulturalnu paradigmu. Danas se govori o informacijskom preopterećenju (information overload) i Internetu kao informacijskom superautoputu (information superhighway), gde ne samo da je informacija postala toliko veliki deo našeg svakodnevnog iskustva da dolazi do preteranog stvaranja i širenja informacija, već je i Globalna mreţa doprinela neverovatnom ubrzavanju protoka tih informacija. Jezik novih medija koji je izrazito vidljiv u ovoj tezi odlika je znaĉajne promene metafora kojima opisujemo svakodnevno iskustvo u informacionom dobu. Piter Emberli (Peter Emberley) još 1988. godine uoĉava ovu promenu posebnu u prelasku sa industrijskog govora na informatiĉki: „Njegovo mesto su zauzele organske metafore procesa, povratne sprege, bio-moći, odlaganja otpada, obrazaca ţivotne sredine podataka i entropije. Ili metafore teorije polja – premeštanje, kruţenje, diferencijalne jednaĉine pokreta, razmena i odnosa― (citirano u: Shields 2001, 161). Ne samo da dolazi do promene u svakodnevnom iskustvu, već u naĉinu na koji percipiramo i promišljamo stvarnost jezikom. Informacijska revolucija shvata se kao znaĉajna promena naĉina na koji primamo informacije, komuniciramo meĊusobno, razvijamo ekonomije, kreiramo politike i kulturu, dok se informaciono društvo postavlja kao posebno i znaĉajno merilo razvoja društva kroz drţavne i meĊunarodne strategije.4 Za Kastela nije samo informacija ta koja prednjaĉi kao simboliĉka osnova savremenog društva, ili kako je to Lev Manoviĉ video, baza podataka, već je za njega nesumnjiva ĉinjenica da se ove informacije sve više i više organizuju unutar mreţa iz ĉega i 4 Zanimljivo je da Japan od 60-ih godina XX veka meri razvoj informacionog društva ili Joho Shakai (Webster 2006, 10). 12 izvodi svoje teorije mrežnog društva (Network society). Mreţa se ovde pojavljuje kao epitom nove konfiguracije društva, kako u ekonomskom, tako i u organizacionom i identitetskom smislu. Informacija i umreţenost postaju u velikoj meri deo naše socijalne realnosti. Virtuelni prostori internet foruma, društvenih mreţa, online obrazovanja itd., donose kontekste u kojem mi sami putem raĉunarskog sučelja5 (interface) primamo informacije, predstavljamo se i doţivljavamo svet posredstvom digitalnog koda. Kastel smatra da moţemo uoĉiti tri nezavisna procesa od 60-ih i 70-ih godina prošlog veka koji karakterišu mreţno društvo: revolucija informacionih tehnologija, ekonomska kriza kapitalizma i drţavnosti, kao i promene koje se unutar ovih sistema dešavaju i širenje razliĉitih društvenih pokreta od feminizma, ljudskih prava, do zelenih pokreta (Bell 2007, 55). Po njemu informaciono doba ne moţe biti objašnjeno tehnologijom samom, ona je uvek deo društvenog, politiĉkog i ekonomskog procesa koji je okruţuje. On tip kulture u kojoj ţivimo definiše kao stvarnu virtuelnost (real virtuality), koja je, kako navodi, „[..]virtuelna zato što je primarno konstruisana putem elektronskih, virtuelnih procesa komunikacije. Stvarna je (ne zamišljena) zato što predstavlja našu fundamentalnu realnost, materijalnu osnovu na kojoj ţivimo svoje ţivote, gradimo sisteme predstavljanja, radimo poslove, povezujemo se sa drugim ljudima, dobijamo informacije, formiramo svoja mišljenja, delamo politiĉki i gajimo svoje snove― (Castells 2001, 203). Kastel smatra da je ova vrsta virtuelnosti toliko zastupljena u današnjem društvu da upravo „[..]primarno kroz virtuelnost obraĊujemo našu proizvodnju znaĉenja― (Ibid.). Analiza koju je napravio Ţan Bodrijar (Jean Baudrillard) još 80-ih godina XX veka, posledica, naĉina konzumiranja informacija i prirode znaka u ovakvom društvu, za njega, sveta simulakruma, hipermedijskog spektakla u kojem postoji proliferacija znaka kao takvog i gubitka znaĉenja, i dalje je podjednako aktuelno shvatanje informacionog društva. Referent znaka za Bodrijara zamenjuje simulacija oznaĉenog, koja donosi promenu u naĉinu na koju pristupamo stvarnosti i našeg poverenja u informacije koje su nam dostupne. Ovaj problem na dobar naĉin oslikava situacija u kojoj tradicionalni mediji ulaze u krizu nastankom i sve većim brojem korisnika Interneta. Novi oblici korisniĉkog novinarstva, koju omogućava 5 U svojoj doktorskoj disertaciji Opšta teorija medija zasnovana na funkciji interfejsa u interaktivnoj komunikaciji, Oleg Jenkić navodi kako savremeni hrvatski prevod engleske reĉi interface - sučelje u potpunosti odgovara smislu ovog novomedijskog pojma koji se u srpskom jeziku najĉešće navodi u originalnu, odnosno transkripciji - interfejs. Kako napominje: „Smatramo da je to odgovarajući prevod i u srpskom jeziku jer ovaj termin oznaĉava susret ‗licem u lice‘ (su-čelje kao ono što postavlja ‗ĉelo u ĉelo‘) što je upravo smisao izvornika inter-face―. Jenkić, Oleg, Opšta teorija medija zasnovana na funkciji interfejsa u interaktivnoj komunikaciji, doktorska disertacija,Univerzitet umetnosti u Beogradu, 2009, str. 31. 13 jeftina tehnologija snimanja i diseminacije informacija oduzima paţnju potrošaĉa tradicionalnih medijskih sadrţaja, ali i ukazuje na veliki problem relevantnosti i proverljivosti novih izvora podataka. Dostupnost informacija, mogućnost za svakoga da se izrazi na Internetu, primorava društvo da reformuliše i vrati se na postavljanje pravila vrednovanja informacija koje primamo. Ne smemo zaboraviti da dok tiraţ dnevnog lista Politika u vreme SFRJ nije prelazio 80.000 primeraka, danas na mreţi odreĊeni video snimci na sajtu YouTube imaju i po milion pretplatnika. Umetniĉka praksa udaljena od sigurnih konteksta institucija postaje deo ovog digitalnog krajolika u oku gledaoca. Termin digitalno jedan je od nekoliko termina kojima opisujemo svet ubrzanog tehnološkog razvoja koji je uticao na skoro svaku sferu ljudske delatnosti, kako u razvijenim Zapadnim društvima, tako i malo po malo i u zemljama periferije i poluperiferije. Digitalno oznaĉava pre svega raĉunarski jezik jedinica i nula kojim predstavljamo informacije. Digitalni signal ĉitamo kao suprotan analognom. U pitanju su tipovi elektriĉnih signala koji se razlikuju po svojoj uĉestalosti i naĉinu prenosa informacija. Analogni ureĊaji pretvaraju informacije u kontinuirani elektriĉni signal koji predstavlja svojevrsnu analogiju fenomena koji se beleţi, dok je digitalni signal niz impulsa jednakog intenziteta i trajanja, ĉiji se sadrţaj diferencira putem prisustva i odsustva impulsa, nizom jedinica i nula. 6 Ova tehnologija posledica je niza tehnoloških inovacija od perioda Industrijske revolucije do danas, krunisanih potvrĊivanjem postojanja elektromagnetnih talasa7 od strane nemaĉkog fiziĉara Hajnriha Rudolfa Herca (Heinrich Rudolf Hertz) 1888. godine. Svi ovi pronalasci su ukazivali na snaţnu teţnju ĉoveka za postizanjem mogućnosti beleţenja i reprodukcije teksta, zvuka i slike. Znaĉaj tehnologije analognog elektriĉnog signala ne nestaje prelaskom sa analogne na digitalnu tehnologiju. Upravo je kompleksni proces digitalizacije, u kulturološkom smislu znaĉajan zbog brzine kojom se sprovodi u svim sferama ljudske delatnosti tehnološki razvijenijih društava, kao i u Republici Srbiji, proces konverzije analognog signala u digitalni, i nazad. Samim tim, iako je tehnologija digitalnih signala znaĉajno promenila naĉine na koje baratamo medijima i medijskim sadrţajima, analogna tehnologija ostaje relevantno tehnološko dostignuće u svakom sadrţaju koji zovemo digitalnim. Moţda jedna od najznaĉajnijih karakteristika ove tehnologije, od posebnog znaĉaja kada govorimo o digitalnoj i novomedijskoj umetnosti poznog XX i XXI veka, njena karakteristika da fiziĉku pojavu tumaĉi kao niz pojedinaĉnih elemenata kojima je moguće 6 Gde jedinica predstavlja prisustvo impulsa, a nula odsustvo. 7 Teorijsko postojanje elektromagnetnih talasa dokazao je još 1864. godine britanski nauĉnik Dţejms Klark Maksvel (James Clerk Maxwell) na osnovu svojih matematiĉkih razmatranja koja su proizvela niz jednaĉina koje opisuju naĉin ponašanja i postojanje elektromagnetnih talasa. 14 manipulisati. Upravo je kako primećuje Aleksandar Luj Todorović, mogućnost spajanja raĉunarskog programskog jezika, tekstualnih i glasovnih poruka i audiovizuelnih sadrţaja urodio nastankom Interneta (Todorović 2009, 47). Ali kako kaţe Ĉarli Gir, digitalno je danas mnogo više od tehnološke inovacije u manipulaciji elektromagnetnim talasima, „[..]govoriti o digitalnom znaĉi koristiti ga kao metonimiju za ĉitavu mreţu virtuelnih privida, trenutnih komunikacija, sveprisutnih medija i globalnih mogućnosti ukljuĉenja, koji ĉine dobar deo našeg savremenog iskustva― (Gere 2011, 16). Gir ovde govori o posebnoj vrsti kulture, kao jednoj od definicija kulture Rejmonda Vilijamsa 8 (Raymond Williams) – digitalnoj kulturi. Reĉ je o posebnom naĉinu ţivljenja i delovanja u društvu koje sve više koristi digitalnom tehnologijom. Ovde se nameće pitanje šta je to posebno u digitalnoj kulturi, koji su to elementi koji ĉine mogućim da je zasebno definišemo? TakoĊe u svetlu zasićenosti pojma kulture na koju ukazuje Vilijams znaĉajno je kritiĉki promatrati diskurse u kojima se razvija Internet i digitalni svet koji nas okruţuje. Jedan istorijski momenat koji se koristi kao svojevrsna parabola u opisivanju nove kulture i njenih posledica, usko vezan za digitalizaciju koju smo pominjali jeste Problem 2000. godine (Y2K problem) ili, kako je takoĊe nazivan, Milenijumska buba (Millenium bug). Priĉa se odnosi na problem koji je nastao u mislima mnogih ljudi oko skraćivanja datuma pri unosu podataka u ranim godinama raĉunarske tehnologije i funkcionisanja ovakvog sistema nakon ulaska u novi milenijum. Tako je npr. 1957. godina bila u raĉunarskim sistemima oznaĉena sa brojem 57. Ovakva skraćivanja su i danas evidentna, iako u savremenom kontekstu ona oznaĉavaju samo preuzet standard iz vremena samih poĉetaka raĉunarske tehnologije, mera koju je bilo neophodno sprovoditi zbog manjka dragocenog memorijskog prostora. Naime, kako se pribliţavala 2000. godina, rasle su brige oko toga kako će raĉunarski sistemi da razumeju ovaj prelaz i da li će doći do kolapsa nekih znaĉajnih javnih sluţbi koje se oslanjaju na digitalnu tehnologiju. Govorilo se o raspadu bankarskog sistema, otkazivanja liftova, medicinskih oprema, sistema klimatizacije, elektriĉnih mreţa, pa ĉak i rizik od aktiviranja nuklearnih ratnih sistema. Naravno, ništa od 8 Rejmond Vilijams u svojoj nauĉnoj studiji, reĉniku termina od znaĉaja za kulturu i društvo, Keywords: A Vocabulary of Culture and Society iz 1976. godine detaljno prouĉava etimološki i kulturno-istrorijski razvoj reĉi kultura. On navodi da je reĉ kultura (culture) jedna od moţda najkomplikovanijih reĉi u engleskom jeziku i poziva nas svojom studijom da ovaj „lebdeći oznaĉitelj― shvatamo kao sukobljeno polje oznaĉavanja. On predlaţe podelu na tri šire kategorije aktivnog korišćenja termina kultura. Prvo, od XVIII veka, kao opis generalnog procesa intelektualnog, duhovnog i umetniĉkog razvoja. Drugo, u znaĉenju odreĊenog naĉina ţivota, bilo grupe, perioda, naroda ili ĉoveĉanstva generalno. I na kraju, kao intelektualni i posebno umetniĉki rad i praksu. Danas se susrećemo sa proširenom upotrebom termina u vidu: popularne kulture, masovne kulture, folk kulture, gej kulture, lezbijske kulture, crnaĉke kulture, raznih etniĉkih kultura, kao i povezivanja koncepta kulture sa ţivotnim stilom, gde dobijamo korišćenja termina kao: potkultura, medijska kultura, potrošaĉka kultura, sportska kultura, digitalna kultura itd. 15 ovoga se nije desilo, ali je dovelo u ţiţu paţnje rasprostranjenost digitalnih tehnologija u svakodnevnom ţivotu ljudi. Upravo je Internet, kao tema kojom se bavimo u ovoj studiji jedna od nesagledivih posledica na razvoj i promene koje su nastale razvojem digitalne tehnologije. I moţda je jedan od najznaĉajnijih i najbogatijih prostora razvoja i mesta dešavanja digitalne kulture. Bez ovog prelaza sa analogne na digitalnu tehnologiju, Internet ne bi mogao da se razvije. Digitalna tehnologija, ne samo da je deo tehnološkog doba mehaniĉke reprodukcije o kojoj je govorio davne 1936. godine Valter Benjamin (Walter Benjamin), već prirodom predstavljanja i obrade podataka ĉini sve informacije jednakim i jednako podloţnim umnoţavanju, manipulaciji i obradi. Internet je znaĉajan aspekt ovako shvaćene digitalne kulture utoliko što ogromnu koliĉinu digitalizovanih informacija u koje danas spada skoro svaki element našeg ţivota kao pojedinca, pa i sveta umetnosti, ĉini rasprostranjenom i u stalnom pokretu. Karakteristika digitalnog koda, koja kvalitativno izjednaĉava tipove informacija i sve medijske oblike komunikacije, igra znaĉajnu ulogu u ovoj društvenoj transformaciji. Mogućnost koju je „digitalna revolucija― donela, skladištenja i pretvaranja ljudske delatnosti na univerzalni, lako prenosivi kôd, Internet, posebno sa kraja 90-ih godina prošlog veka, ĉini po prvi put istovremeno dostupnim. Sam primer rada na jednom ovakvom nauĉnom radu, pre samo 20 godina znaĉio bi provoĊenje velike koliĉine vremena po arhivama, bibliotekama, neretko i na putovanjima, kako bi se došlo do osnovnih izvora informacija. Danas, veliki broj struĉne literature, tekstova, debata, ali i preciznih informacija gde moţemo pronaći odreĊenu knjigu ili izvor dostupni su preko Interneta, ako u sada već retkim situacijama ne moţemo da je naruĉimo putem mreţe i da nam stigne na kućnu adresu. Umesto ĉuvanja beleški na bezbrojnim spoljnim memorijama, sada sigurnost dolazi od oblaka (cloud), nekog udaljenog objekta centra za skladištenje podataka, koji naše tekstove ĉine dostupnim preko mreţe u svakom momentu i sigurnim od hardverskih kvarova i grešaka naših personalnih raĉunara. Znaĉajno je, kako navodi Todorović, da prelaskom na digitalnu tehnologiju pribliţavamo tri do skora nezavisne oblasti tehnike: telekomunikacione, raĉunarske i audiovizuelne. Upravo će se ovaj aspekt digitalnog koda pokazati kao najplodonosniji u sferi umetnosti i njenog spajanja sa Internetom. Moţda najznaĉajniji pojam za analizu fenomena Interneta u kontekstu informacionog društva i digitalne kulture jeste sajberprostor (cyberspace). Termin je izveden od grĉke reĉi kyber (navigacija) i u izvornom obliku znaĉi prostor navigacije (Dodge, Kitchin 2001, 1). Pre svega ovaj termin oznaĉava komunikacioni prostor, javnu sferu i oblike delatnosti koji se odnose na virtuelni prostor Mreže (Web, World Wide Web). Pojam nailazi na primenu u 16 kontekstu novih medija i Interneta preko romana Vilijama Gibsona (William Gibson) Neuromancer, u kojem je opis sajberprostora kao beskrajne i ţivopisne digitalne mreţe kroz koju kormilarimo razliĉitim konzolama prepoznat kao savršena metafora prostora Svetske mreţe (WWW). On sajberprostor opisuje na sledeći naĉin: „Sporazumna halucinacija koju dnevno doţivljavaju milioni legitimnih korisnika[..] Grafiĉka predstava podataka izvuĉenih iz baza podataka svakog raĉunara u ljudskom sistemu. Nezamisliva kompleksnost. Linije svetlosti postrojene u ne-prostoru uma, klasteri i sazveţĊa podataka[..]― (citirano u: Bell 2007, 2). Iako je sam termin od objavljivanja Gibsonove knjige 1984. godine prošao kroz razliĉite primene, Dodţ i Kiĉin (Martin Dodge, Rob Kitchin) napominju kako je moţda najbolje objašnjenje termina ono koje aludira upravo na konceptualni prostor o kakvom govori Gibson, pre nego na samu tehnologiju koja stoji iza stvaranja tog prostora (Dodge, Kitchin 2001, 1). Roman Vilijama Gibsona i uopšte knjiţevni ţanr sajber panka, imali su veliki uticaj na koncipiranje znaĉaja sajberprostora i dalje igraju znaĉajnu ulogu u konceptualizaciji razvoja ove virtuelne sfere i našeg shvatanja njenih funkcija. Pojam je dalje popularizovao Dţon Peri Barlou (John Perry Barlow) pri ĉemu je kod ovog autora termin poĉeo da oznaĉava zaseban virtuelni svet u kojem će pojedinci konaĉno imati slobodu da se izraţavaju na naĉin na koji to ţele bez ograniĉenja drţava, granica i vojske (Bell 2004, 42). Kako objašnjava Dejvid Bel (David Bell), koncept sajberprostora iako samo jedan od mnogih termina osmišljenih i korišćenih za tumaĉenje fenomena savremenog tehnološkog društva, ostaje znaĉajan pre svega ako ga veţemo za znaĉenje kulture kakvo postavlja Rejmond Vilijams kao „naĉina ţivota― u nekom društvu. Kako piše: „Za mene, sajber kultura je naĉin mišljenja o tome kakva je interakcija izmeĊu ljudi i digitalne tehnologije, kako živimo zajedno[..]― (Bell 2007, 5). I naša teoretiĉarka medija Divna Vuksanović piše o znaĉaju uticaja ovakve kulture na društvo kad kaţe: „Sajberprostor opšte medijske kulture konstitutivan [je] za današnje shvatanje stvarnosti, što znaĉi da je poimanje realnosti, a potom i svet na koji se ova paradigma odnosi, pod uticajem delovanja medija masovnih komunikacija, Interneta i drugih komunikacionih tehnologija, bitno izmenjen― (Vuksanović 2007, 1). Pojam koji se takoĊe pojavljuje u tesnoj sprezi sa sajberprostorom jeste sajber kultura, koja prema Dejvidu Belu se nuţno mora razumeti kao sinonim reĉi sajberprostor. Jer upravo takav prostor suštinski saĉinjavaju njegovi kulturalni aspekti (Bell 2001, 8). Kako nastavlja Bel, sajber kultura moţda jedino bliţe opisuje upravo meĊuzavisnost same tehnologije koja omogućava virtuelni prostor i njene tehniĉke elemente i komunikaciju korisnika sa samom tehnologijom (Ibid.). Bitno je naglasiti da je Internet danas, kao i 1996. godine, samo jedan od mogućih „verzija― Interneta. Njegovi sastavni delovi su samo neki od 17 puteva kojima je moglo da se krene u kreiranju virtuelnog prostora Globalne mreţe (Interneta). Sajberprostor i sajber kultura postojali su podjednako i opisivali bitno razliĉite svetove i pre Svetske mreţe. Internet bi se svakako mogao nazvati programiranom iluzijom, ali ona koja sve više upravlja našim identitetima i našim telima. Dozvolićemo da nas prostorna metafora mreţe odvede korak dalje u formulisanju neĉega što bismo mogli nazvati srpskim sajberprostorom. Analizirati prostornost Mreţe postaje komplikovano u svetlu specifiĉnog grupisanja ljudi na Internetu. Na neki naĉin moţemo nazvati „srpskim― prostorom one stranice i sadrţaje koje postoje na srpskom jeziku. Internet je sa druge strane ipak sazreo kao globalni komunikacijski medij, iako se ta globalnost do skoro odnosila na nekolicinu razvijenih i bogatih zemalja ili pojedinaca. Kao što ćemo još videti u ovom radu, nacionalne i u tom smislu i identitetske granice sajberprostora se ĉesto opiru fiksiranju i jasnoj odreĊenosti. Na Internetu se ljudi pre svega okupljaju oko interesnih polja koje, kao i sama hipertekstualnost Mreţe, onda vode drugim zajedniĉkim oznaĉiteljima. IzmeĊu ostalog, sajberprostor kao koncept i virtuelna stvarnost na koju se odnosi nagnao je teoretiĉare da preispitaju znaĉenje kategorija prostora, vremena, zatim javnog/privatnog u okviru kojeg su se sva društva (nacije) formirale i funkcionišu. „Internet“ ili „internet“ Šta je Internet? Pre nego što u narednim stranicama pokušamo da ukaţemo na niz nama poznatih i znaĉajnih elemenata i konteksta koji ĉine ovu globalnu mreţu mreţa, treba pomenuti znaĉajno ideološko pitanje koje leţi iza prakse pisanja ovog pojma. IzmeĊu toga da li je u pitanju „Internet― ili „internet― nalazi se jedna od retkih mogućnosti za neki zaokruţen odgovor na ovo pitanje. Pre nego što uĊemo dublje u kontekstualizaciju razliĉitih aspekata i ĉinilaca koji ĉine Globalnu mreţu, pred nama je zadatak opredeljenja9 oko toga da li ćemo reĉ „internet― i skup znaĉenja koji ta reĉ podrazumeva pisati velikim ili malim slovom. Podela u interesnim krugovima koja nastaje poĉetkom XXI veka oko toga da li reĉ „internet― treba tretirati kao vlastitu imenicu ili ne, manifestacija je posebnog problema definisanja ovog fenomena. Ovo pitanje danas moţemo poistovetiti sa ideološkim problemom da li je Globalna mreţa samo oblik tehnologije, jedne od mnogih prisutnih u našem društvu ili jedinstven fenomen zasluţan gramatiĉkog tretiranja kao vlastite imenice. 9 Kaţemo opredeljenje iz razloga što lokalno, kao i u meĊunarodnim krugovima ovo pitanje i dalje nije naišlo na konsenzus. 18 Ĉasopis Wired 16. avgusta 2004. godine na svojoj internet stranici (website) objavljuje ĉlanak pod nazivom Sada je samo ‘internet’ (It‘s Just the ‗internet‘ Now). 10 Kako piše autor Toni Long (Tony Long): „Poĉevši od ove reĉenice, Wired News više neće koristiti veliko slovo ‗i‘ u reĉi ‗internet‘. Istovremeno Veb postaje veb i Mreţa postaje mreţa [net].―11 Kako autor nadalje objašnjava, ovo „stilistiĉko vraćanje u realnost― ima za cilj da ukaţe na Globalnu mreţu kao na oblik tehnologije koja nije razliĉita od radija ili televizije kada su nastajale, koja je „samo još jedan medijum za slanje i primanje podataka―.12 Dve godine pre toga, The New York Times piše o profesoru Dţozefu Turou (Joseph Turow) sa Univerziteta Pensilvanija (University of Pennsylvania) u SAD-u, struĉnjaku o uticajima internet tehnologije na svakodnevni ţivot ljudi, koji je zapoĉeo „sopstveni krstaški rat― protiv pisanja velikim slovom reĉi „internet―.13 U ĉlanku se navodi da je stav autora da „ispuštanje velikog I šalje duboku poruku svetu: ‘Revolucija je završena, i Mreţa je pobedila. Deo je svaĉijeg ţivota i ĉesta koliko i vazduh i voda (ni jedno o kojih se ne piše velikim slovom)‘―.14 Kolega sa Univerziteta u Ilinoisu, tadašnji predsednik Asocijacije internet istraţivaĉa15 (Association of Internet Researchers) Stiven Dţouns (Stiven Jones), uvidevši da su kroz istoriju korišćena velika slova i u drugim sluĉajevima tehnoloških pronalazaka, praksa koja bi se kasnije izgubila (kao što je primer fonografa), deli ideju koju će nekoliko godine kasnije Wired objaviti svetu, a poĉeo da propoveda Turou, „da je moţda došlo vreme da Internet tretiramo na isti naĉin na koji se odnosimo prema televiziji, radiju i telefonu―.16 Od 2004. godine do danas mnoge velike novinske agencije i listovi, kao što su Economist, CNN, BBC, The Times, Guardian prihvatili su korišćenje malog slova. Naime, većina novinskih agencija i listova u Evropi upraţnjava ovu praksu, što moţemo videti i na primerima u Srbiji danas, dok je u SAD-u još uvek u velikoj meri prisutno korišćenje velikog slova. Sve znaĉajne Internet organizacije kao što su IETF (Internet Engineering Task Force), Internet Society, W3 (The World Wide Web Consortium) i ICANN (The Internet Corporation for Assigned Names and Numbers), koriste inicijalnu verziju naziva mreţe – Internet. U poĉetku Internet sa velikim I korišćen je kako bi razlikovao veliku globalnu mreţu mreţa od interneta kao bilo koje meĊupovezane mreţe (internetwork). Danas, kao i 2002. godine, veliko I oznaĉava tretiranje 10 http://archive.wired.com/culture/lifestyle/news/2004/08/64596, pristupljeno 18. 4. 2015. 11 Ibid. 12 Ibid. 13 http://www.nytimes.com/2002/12/29/weekinreview/29SCHW.html, pristupljeno 8. 5. 2015. 14 Ibid. 15 Nauĉna organizacija osnovana 1998. godine sa ciljem umreţavanja nauĉnika iz razliĉitih disciplinarnih oblasti koji se bave studijama Interneta, promovisanju interdisciplinarnog pristupa istraţivanju Mreţe i organizovanjem godišnjih nauĉnih konferencija iz ove oblasti (http://aoir.org/). 16 http://www.nytimes.com/2002/12/29/weekinreview/29SCHW.html, pristupljeno 8. 5. 2015. 19 Globalne mreţe kao jedinstvenog fenomena, onog koji je promenio svakako Zapadnu civilizaciju, a sve više i globalni svet, sa sopstvenom istorijom i identitetom. Bil Tomson (Bill Thompson), tehnološki analitiĉar i dopisnik BBC-ja, u kritiĉkom ĉlanku kao odgovor na proglašenje ĉasopisa Wired navodi da „[..]iako Internet svakako jeste internet, to nije bilo kakav internet; to je onaj koji je stvoren januara 1983. godine kada su istraţivaĉka mreţa Arpanet i CSNET povezane zajedno i kada su svi poĉeli da koriste TCP/IP protokol koji još uvek imamo danas―.17 Potreba za ovakvim stavom oĉitava se i na samoj Mreţi. Zanimljiv primer je internet stranica www.internetisapropernoun.net ĉiji je celokupni sadrţaj nekoliko reĉenica na jednostavnoj beloj pozadini: „‗Internet‘ je vlastita imenica. Odnosi se na odreĊenu stvar. To znaĉi da se piše velikim slovom[..] Varijanta sa malim slovom, ‗internet‘, prihvatljiva je samo u retkim sluĉajevima kada govorimo o raĉunarskoj mreţi koja koristi tehnologiju ‗umreţavanja više mreţa‘ kao što je Internet protokol (IP), ali koja nije povezana na Internet[..]―.18 U potpisu teksta stoji „Internet―. Zvaniĉni reĉnici, kako prenosi The New York Times ne vide kao svoju ulogu regulisanje ovog problema. Na njima je, po reĉima Dţesija Šidlouera (Jesse Shiedlower), direktora ameriĉke kancelarije Oksfordskog reĉnika engleskog jezika, da reflektuju ono što već postoji u upotrebi. U tom smislu komentariše i Alan Sigel (Allan M. Siegal), koautor priruĉnika The New York Times Manual of Style and Usage, navodeći da ga ne bi iznenadilo da u narednim godinama malo slovo u potpunosti zameni korišćenje velikog slova, ali da to još uvek nije sluĉaj. Primer Čikaškog priručnika za stil (Chicago Manuel of Style) reflektuje donekle koliko je javnost podeljena po ovom pitanju. Poslednje, 16. izdanje, preferenciju daje pisanju malim slovom reĉi „mreţa― (web) i „internet stranica― (website), ali navodi kako se velikim slovom moraju pisati reĉi „Internet― i „Svetska mreţa― (World Wide Web).19 Tendencija za definisanjem Interneta kao generiĉkog termina koji opisuje tehnologiju koja prevazilazi Svetsku mreţu, pre svega dolazi iz struĉnih, programerskih krugova. Ovakav stav na zabavan naĉin oslikava epizoda britanske televizijske serije IT Crowd, u kojoj dva programera, ismevajući shvatanje Interneta od strane manje tehnološki pismenih pojedinaca kao nekakve magiĉne i misteriozne tvorevine, predstavljaju svojoj nadzornici odeljenja jednu crnu kutiju sa svetlećom crvenom lampicom kao Internet. Na šta ona pita: „Ovo je Internet, ceo Internet?―, a njene vickaste kolege je uveravaju da je sasvim u redu da ga ponese na svoju prezentaciju, jer su se toboţe 17 http://news.bbc.co.uk/2/hi/technology/3613594.stm, pristupljeno 16. 5. 2015. 18 http://internetisapropernoun.net/, pristupljeno 16. 5. 2015. 19 http://www.chicagomanualofstyle.org/about16_rules.html, pristupljeno 16. 5. 2015. 20 „Internet starešine― sa s tim sloţile.20 Sa druge strane, tretiranje Globalne mreţe kao zasebnog fenomena u savremenom društvu i dalje preovlaĊujuće u humanistici i mladom polju studija Interneta (Internet Studies). Zanimljivo je da Endru Blum (Andrew Blum), koji je proveo nekoliko godina istraţujući fiziĉku infrastrukturu Globalne mreţe sam podrţava dalje korišćenje velikog slova. Kako objašnjava: „Zato što od momenta kada sam poĉeo da se susrećem sa fiziĉkim prisustvom Interneta – njegovim mestima – on se ukazao kao singularna stvar, koliko god ona bila neobiĉna i amorfna― (Blum 2013, 56). Iako smatramo da momenat kada ćemo Internet zaista moći legitimno definisati kao generiĉki termin za razgranatu informacionu i komunikacionu tehnologiju u svetu, uistinu nije daleko, to u ovom trenutku, pogotovo na digitalnim periferijama i poluperiferijama ne moţe biti sluĉaj. Internet je i dalje po mnogo ĉemu zasebni fenomen koji pokušavamo da razumemo i sa ĉijom primenom i dalje kao društva eksperimentišemo. Tako je u ekonomiji, politici, društvenoj sferi, kao i u umetnosti. Stoga, ne smatramo da je neophodno zadrţati vlastitu imenicu radi zaštite „aure― Globalne mreţe, već nuţnog priznavanja malih koraka odmicanja u integrisanju i razumevanju ove tehnologije, njenih uticaja na globalnom nivou, kao njenog i dalje prisutnog identiteta drugosti. Ne moţemo poricati da je u mnogim oblastima u svetu, a posebno u srpskom društvu, Internet i dalje pozicioniran kao veoma zasebna sferu društvene produkcije. Sa druge strane, razvoj tehnologije i rasprostranjenost mobilnog interneta kao nove i nezavisne prakse korišćenja Globalne mreţe (Internet), one koja sve više zasenjuje Svetsku mreţu, kao i znaĉaj elektronskog poslovanja, sve prisutnije ideje Interneta stvari (Internet of Things) – tehnologije koja preti da u potpunosti transformiše svetsku industriju, kontekst Interneta sa njenim ranim vojnim i nauĉnim razvojem, kao i svetske slave koju stiĉe protokolom Svetske mreţe, rapidno gubi na svojoj celovitosti i upravo ukazuje više na mnogobrojne efekte internet tehnologije, nego na jedinstveni fenomen Interneta. Zanimljivo je u tom smislu naglasiti da je u periodu pre ekspanzije Svetske mreţe, koja još uvek stoji kao sinonim Interneta kao takvog, ovu ulogu imao je Usenet, sistem elektronskih oglasnih tabli, koji su korisnici kasnih 80-ih i ranih 90-ih godina XX veka ĉesto mešali sa Internetom kao globalnom mreţom mreţa (Gaffin, Kapor 1994, 43). Oblik i naša percepcija Interneta (ili interneta) konstantno se menja. Ove promene u mnogome govore o tome šta Internet jeste za društvo u datom trenutku. U ovom momentu dva diskursa o kojima smo govorili podjednako su prisutna, kao i legitimna. Iz svega navedenog u ovom radu koristićemo reĉ „Internet― sa velikim slovom u sluĉajevima kada je 20 „The IT Crowd―, sezona 1, epizoda 6. 21 reĉ o kontekstualizaciji i istorizaciji razumevanja uticaja i upliva ove nove tehnologije u svim sferama društva, kada govorimo o jednom i dalje u našim glavama zaokruţenom fenomenu koji tek uspostavlja veze sa našim bivanjem van mreţe, a reĉ „internet―, pisano malim slovom, kao i sinonim „mreţa―, koristićemo u onim situacijama kada se govori o internet tehnologiji kao takvoj, ĉime ćemo uĉiniti blagu izmenu u odnosu na najnovija pravila pravopisa srpskog jezika obrazloţena time „[..]da je u svesti korisnika internet prestao da znaĉi ime kompanije i zato je ispravno pisanje malim poĉetnim slovom―.21 Internet: istorijski konteksti Zbog upoznavanja ĉitaoca sa razliĉitim medijskim ekologijama od nastanka Interneta do danas, koje smatramo neophodnim kako bi se razumeo kontekst umetnosti koji istraţujemo u razliĉitim razdobljima u okviru internet tehnologije, ovaj deo studije će pokušati da prikaţe neke dominantne elemente koji su ĉinili Internet kroz njegov razvoj. U tom smislu, znaĉajno je razumeti da Internet, kao i Svetska mreţa, nikada nisu bili, niti to danas jesu, heterogeno telo koje se moţe nekakvom istorizacijom predstaviti, što ovaj sveproţimajući fenomen u našem društvu, a sve više i globalno, ĉini specifiĉnom i komplikovanom temom za istraţivanje. Pokušaćemo da predstavimo, u tom smislu, neke konstelacije koje smatramo znaĉajnim za diskurse umetnosti na Internetu i uopšte razumevanja promena kroz koje savremena umetnost prolazi pod uticajem Interneta sve do današnjih dana. Druge ćemo elemente morati izostaviti, ili ostaviti površno prikazanim, radi odrţanja kontinuiteta i relevantnosti informacija za samu studiju. Kastel govori o još jednom tipu komplikacije na koju nailazimo u pokušaju da analiziramo i istraţujemo Internet, ĉinjenice da se on menja daleko brţe od sposobnosti našeg razumevanja fenomena u bilo kom trenutku (Castells 2001, 6). Mnoge nauĉne discipline upravo iz ovog razloga izbegavaju da se uhvate u koštac sa problematizacijom ovog znaĉajnog fenomena. Iako u takav poduhvat ulazimo sa svešću o teškoćama koje nosi, smatramo da je omogućavanje uvida u znaĉajne istorijske i društvene kontekste Globalne mreţe od kljuĉnog znaĉaja za razumevanje kompleksnih odnosa izmeĊu sveta Interneta i sveta umetnosti i kulture, kako globalno, tako i u Srbiji. 21 Pešikan, Mitar, Jerković, Jovan i Piţurica, Mato, Pravopis srpskog jezika: Izmenjeno i dopunjeno izdanje, Matica srpska, Novi Sad, 2010, str. 66. 22 Internet je, kao i svaki izum bio posledica ĉitavog niza tehnoloških dostignuća koji su utrli put za takav razvoj. IzmeĊu ostalog, smatra se da prve naznake digitalne tehnologije potiĉu još od XVII veka kada je Frensis Bejkon (Francis Bacon) poĉeo da razmišlja o univerzalnom matematiĉkom jeziku koji bi mogao da posluţi za šifrovanje poruka u gradovima pod opsadom. TakoĊe, Lajbnic (Gottfried Wilhelm Leibniz) u domenu matematike pronalazi infitezimalni raĉun i postavlja osnove binarnog sistema. Prvi preokret u nastanku masovnih medija vezuje se još za 1453. godinu, kada Gutenberg (Johannes Gutenberg) štampa prvu Bibliju pomoću kompleta pokretnih slova koja se slaţu u okvir i na taj naĉin stvaraju tekst i koji će se štamparskom presom otisnuti na listu papira. Prvi istinski masovni medij vezan za izum štamparske prese, pojavljuje se skoro dva veka kasnije u Engleskoj 1620. godine u vidu novina. Kako primećuje Aleksandar Luj Todorović, Semjuel Morze (Samuel Morse) je još pre Maršala Makluana (Marshal McLuhan) predvideo globalno selo, kada je rekao: „Površina Zemlje biće premreţena tim ţicama, ĉiji će zadatak biti da brzinom misli šire saznavanje svega onoga što se dogaĊa na Zemlji, koju će na taj naĉin pretvoriti u jedan jedini kvart― (citirano u: Todorović 2009, 81). Ne samo to, već kako istoriĉar Luis Mamford (Lewis Mumford) u svojoj studiji Tehnika i civilizacija opisuje, savremeno tehnološko društvo u kojem danas ţivimo i u kakvom se konaĉno razvio Internet, direktna je posledica najrazliĉitijih faktora – od ratova, razvoja industrije i nauke, i uopšte kompleksnog preplitanja odnosa mašine i ĉoveka od samih zaĉetaka civilizacije do danas (Mumford 2009). U ovoj studiji se nećemo baviti uţe ovim mnogim kontekstima koji su doveli do razvoja internet tehnologije, već ćemo pokušati u kratkim crtama da predstavimo znaĉaj nekolicine kljuĉnih organizacija i pojedinaca u tom razvoju od sredine XX veka do danas. Moţda je više od svega društvena klima u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama dala podlogu za razvoj revolucionarne tehnologije Interneta. Još je Vanevar Buš (Vennevar Bush) kao predratni tehnološki savetnik predsednika Teodora Ruzvelta (Theodore Roosevelt) znaĉajno doprineo razvoju tehnološkog istraţivanja koja će u narednih nekoliko decenija rezultirati internet tehnologijom, pri ĉemu je samoj ideji Interneta doprinos dao kroz svoju viziju sistema Memex koji opisuje u ĉlanku iz 1945. godine u ĉasopisu Atlantic Monthly, kao „sistem za brzu diseminaciju i organizaciju nauĉnih podataka, momentalno dostupnih svima koji ih traţe[..] (citirano u: Bidgoli 2004, 114). Ali pre svega kljuĉni faktor bila je hladnoratovska klima pod kojom se tehnologija razvijala. Upravo je kljuĉna ideja koja je izrodila internet tehnologiju bila doprinos tehnološkog inţenjera Pola Barana (Paul Baran), osmišljavanja i izgradnje decentralizovanog sistema komunikacije koji bi imao primenu za 23 vreme ratnog stanja i omogućio nastavak komunikacije i u sluĉaju kada bi neki element (taĉka) komunikacione mreţe bio uništen. Kako navodi Dţoni Rajan (Johnny Ryan), „[..]koristeći neurološki model, svaki ĉvor [node] u komunikacionoj mreţi imao bi sposobnost prenošenja informacije bilo kom drugom ĉvoru, bez potrebe upućivanja na centralnu kontrolnu taĉku― (Ryan 2010, 14). Najznaĉajniji aspekt Baranovog razmišljanja o ovakvoj komunikacionoj mreţi bio je sistem komutacije paketa (packet switching). Sliĉnu ideju u isto vreme u Velikoj Britaniji sprovodi Donald Dejvis (Donald Davis). Za razliku od Barana, Dejvis je tehnologiju komutacije paketa u Velikoj Britaniji zamišljao kao mogućnost deljenja ograniĉenih raĉunarskih resursa u civilnom i nauĉnom sektoru. Njega su pre svega zanimale mogućnosti koje raĉunar pruţa korisnicima, oblast interaktivnog raĉunarstva ili ono što danas poznajemo kao softver (software). Kako navodi Dţenet Abate (Janet Abbate): „On je osmislio mreţu koja bi nudila niz usluga poslovnim i rekreacionim korisnicima, ukljuĉujući obradu podataka na daljinu, POS transakcije, baze podataka, narudţbine, upravljanje mašinama na daljinu, pa ĉak i online klaĊenje― (Abbate 1999, 29). Deleći poruku u više manjih paketa, pri tom koristeći autonomnu sposobnost mreţe da pakete šalje preko ĉvorova koji u datom trenutku najbrţe mogu da prenesu poruku, sistem komutacije paketa podrazumeva da će jedinstvena poruka u odvojenim delovima putovati razliĉitim ĉvorovima kroz mreţu da bi bila konaĉno sastavljena na svom odredištu. Korisna paralela koja objašnjava baziĉne principe ove osnove internet tehnologije Abate nudi u svojoj studiji Inventing the Internet, uporeĊujući sistem komutacije paketa koji su razvijali Pol Baran i Donald Dejvis u razliĉitim kontekstima, sa sistemom poštanske razmene pisama. Kako navodi: „[..]svaka poruka (npr. pismo) obeleţena je informacijom o polaznoj taĉki i destinaciji i onda prenošena od jedne do druge taĉke kroz mreţu. Poruka se privremeno ĉuva u svakoj od tih taĉki (npr. zgrada pošte) do momenta kada moţe biti poslata na sledeću taĉku ili na konaĉno odredište― (Abbate 1999, 11). Ono što je Baran uspeo da postigne prema potrebama ameriĉke vojske za razvijanjem decentralizovanog sistema komunikacije koji neće imati jednu centralnu operacionu jedinicu, jeste da uĉini svaku od tih taĉaka u mreţi sposobnim za samostalno i automatsko slanje poruke (podataka) putem koji je najefikasniji i najslobodniji, ili u sluĉaju uništavanja nekih od ĉvorišta, i dalje postojećih. TakoĊe je znaĉajno da je Baran uvideo da bi mogućnosti slanja podataka bile uvećane ukoliko bi one bile u digitalnoj formi, ne više razmena poruka, već razmena paketa digitalnih kodova. Na ovaj naĉin, ne samo da bi bilo moguće bilo koju vrstu podataka poslati, već i da bi se sama poruka mogla podeliti na manje grupe podataka i tako slati kroz mreţu, da bi poruka konaĉno bila sastavljena na svom odredištu. Sistem prenosa podataka, koji je proizašao iz istraţivanja 24 ove dvojice nauĉnika bio je revolucionaran, ne samo zato što je podrazumevao decentralizovanu strukturu (koja moţe da opstane ĉak i usled nuklearnog napada na deo mreţe), već i zato što je pronaĊen naĉin za iskorišćavanje svakog dela prenosnog signala. Godine 1958. osniva se ARPA (Advanced Research Projects Agency) Agencija za napredne istraţivaĉke projekte, kasnije DARPA (Defence Advanced Research Projects Agency) pri Ministarstvu odbrane SAD-a, koja je spajala nauĉnike iz vojske, mornarice i ratnog vazduhoplovstva. Ova agencija će imati ulogu izgradnje prve mreže okosnice (backbone) Interneta. Sa osnivanjem odeljenja IPTO, Kancelarije za tehnike obrade informacija (Information Processing Techniques Office) u okviru ARPA 1962. godine zahuktava se era visokog drţavnog finansiranja razvoja mreţne i raĉunarske tehnologije. Ĉarli Hercfeld (Charlie Herzfeld), direktor ARPA od 1965. do 1967. godine, na sledeći naĉin objašnjava status koji je ARPA imala u hladnoratovskom periodu i ulogu ove agencije u razvoju raĉunarske tehnologije u SAD-u: „ARPA je bila jedino mesto u gradu gde je neko mogao da uĊe u moju kancelariju sa dobrom idejom i na kraju dana izaĊe sa milion dolara― (Ryan 2010, 29). J. C. R. Liklider (J. C. R. Licklider) regrutovan je 1962. godine kao prvi direktor IPTO-a. Kako navodi Abate, njegov rad Man-Computer Symbiosis iz 1960. godine „[..]postao je manifest za preorijentisanje raĉunarske nauke i tehnologije u sluţbu potreba i teţnji ljudskog korisnika, pre nego forsiranja korisnika da se prilagodi mašini― (Abbate 1999, 43). Ovom predvodniĉkom organizacijom rukovodili su pojedinci upravo ovakvog profila, zbog ĉega se smatra da je pored hladnoratovskog konteksta i velike koliĉine drţavnog novca, razvoj Interneta pre svega oblikovao kredo nezavisnih inovatora i nauĉnika. Nakon Liklidera, od 1964. do 1966. godine IPTO-om je rukovodio Ivan Saderlend (Ivan Sutherland), pionir raĉunarske grafike i izumitelj Sketchpad softvera, prvog programa koji je ukazao na grafiĉke mogućnosti raĉunara. Bob Tejlor (Bob Taylor), inicijalno asistent Saderlenda, a direktor IPTO-a od 1966. godine, nastavio je da sprovodi Likliderovu ideju o umreţavanju velike koliĉine raĉunara koji su u to vreme bili u vlasništvu drţave.22 Rajan napominje da je to bio logiĉan potez za Tejlora upravo zbog toga što je u to vreme DOD, Ministarstvo odbrane (Department of Defence) bio najveći nabavljaĉ raĉunarske opreme u SAD-u (Ryan 2010, 26). Ovakva mreţa omogućila bi bolje iskorišćavanje skupih raĉunarskih resursa u laboratorijama širom zemlje. Iste godine kada Tejlor stupa na mesto direktora IPTO-a, predstavlja se projekat ARPANET za ĉijeg rukovodioca Tejlor postavlja Lorensa Robertsa (Lowrence 22 Liklider je originalno imao zamisao o izgradnji Galaktičke mreže koju je razvijao 1962. godine na MIT-ju. Ideja je bila o globalno meĊupovezanim grupama raĉunara kojima bi svi mogli sa lakoćom da pristupe. Veoma sliĉna zamisao onome što danas postoji kao Internet. 25 Roberts). Leonard Klajnrok (Leonard Kleinrock) još 1961. godine objavljuje ĉlanak, a potom 1964. godine i knjigu na temu komutacije paketa i konaĉno uspeva da uveri Robertsa u mogućnost postavljanja mreţe na toj tehnologiji. Robertsova uloga u ranom razvoju Interneta ostaje posebno znaĉajna zbog njegovog naĉina rukovoĊenja i organizacije rada na projektu. Pošto je u projekat ukljuĉio mali broj pojedinaca za koje je znao da gaje interesovanje za razvoj ove tehnologije, Roberts je smatrao da će najbolje rezultate dobiti ukoliko ostavi ljude da rade svoj deo posla na naĉin na koji misle da je to najbolje. Zanimljivo je da će upravo matiĉne institucije ovih pojedinaca poslati i prva ĉvorišta ARPANET mreţe 1968. godine i to na Istraţivaĉkom institutu Stanford (Stanford Research Institute – SRI), Kalifornijskom univerzitetu Santa Barbara (UC Santa Barbara), Univerzitetu Kalifornije u Los AnĊelesu (UCLA) i na Univerzitetu Jute (Univesity of Utah). Tender za izgradnju infrastrukture ove mreţe dobila je mala firma Bolt, Baranek i Njuman (Bolt, Baranek and Newman – BBN) ĉiji je zaposleni bio Liklider pre nego što je pristupio IPTO-u, kao i Robert Kan (Robert Kahn) u vreme realizacije projekta. Kompanija je bila poznata po jakom istraţivaĉkom kadru koji je dolazio sa MIT-ja (Massachusetts Institute of Technology) i Harvarda (Harvard University). Preko iznajmljene telefonske linije 29. oktobra 1969. godine ostvarena je prva mreţna komunikacija novonastale ARPANET mreţe. Do aprila 1971. mreţa je imala 15 ĉvorišta (Ryan 2010, 30). Nakon što je BBN napravio infrastrukturu mreţe, ono što je nedostajalo bilo je softversko rešenje za meĊusobno komuniciranje raĉunara – komunikacijski protokol. Ovaj zadatak dodeljen ponovno oformljenoj NWG, Radnoj grupi za mrežu (Network Working Group), u kojoj je najaktivnija bila grupa postdiplomaca povezanih sa projektima Ministarstva odbrane i ARPA. Specifiĉan je naĉin otvorene komunikacije koji je ova grupa koristila i koja će kasnije karakterisati kulturu otvorenog koda i kolaborativni rad na razvoju softvera, kao i u znaĉajnoj meri samu sajber kulturu. Grupa studenata (Stiven Kroker /Stephen Crocker/, Vinston Cerf /Vinston Cerf/ i Dţon Postel /John Postel/ – svi su bili studenti Leonarda Klajnroka) putem zahteva za komentare (Request for Comments – RFC) objavila je otvoren poziv za uĉešće na razvijanju ovog komunikacionog protokola. Princip ovakvog otvorenog pristupa razvijanja softvera bio je „[..]da se nijedan tekst ne sme smatrati autoritetom i da ne postoji konaĉno redigovanje― (Ryan 2010, 33). Ovakav pristup, karakteristiĉan i za programersku zajednicu na MIT-ju, uĉestvovaće u daljem stvaranju onoga što poznajemo kao hakersku kulturu. Rezultat rada ove grupe pojedinaca je bio NCP Protokol za kontrolu mreže (Network Control Protocol). Iako je ovo prvi komunikacioni protokol napravljen za mreţu, jezik koji će omogućiti komunikaciju, ne samo razliĉitih raĉunara u mreţi, već razliĉitih tipova mreţe i koji će lansirati internet tehnologiju na 26 globalnom nivou tek će biti osmišljen. Ova radna grupa bila je još jedan element neformalne organizacije rada na razvoju mreţe koju je negovao Roberts. Kako se priseća Cerf: „Mi smo bili samo amateri i oĉekivali smo da će neki autoritet konaĉno doći i reći ‗Evo kako ćemo to da uradimo‘. Ali niko nikad nije došao― (citirano u: Abbate 1999, 73). Bez obzira na to što je ARPANET razvijan kao komunikaciona mreţa namenjena primeni u vojne svrhe, naĉin na koji je sama tehnologija mreţe stvarana pre svega je nosila vrednosti i bila orijentisana prema korisniku tog vremena, programerima entuzijastima, studentima i struĉnjacima koji su radili na projektu. Rad ovih pojedinaca bio je u velikoj meri zaštićen od agresivnih drţavnih i vojnih interesa. U ovom periodu postojala je tendencija podstrekivanja raĉunarske zajednice da se prikljuĉi korišćenju mreţne tehnologije. Jedna od takvih aktivnosti bila je prezentacija pristupa na daljinu raĉunarima u okviru ARPANET-a na MeĊunarodnoj konferenciji o raĉunarskim komunikacijama (ICCC) 1972. godine. Iako je korišćenje mreţe u ovim ranim danima bilo vrlo ograniĉeno i kontrolisano, znaĉajan primer nezavisne aktivnosti na mreţi u ovom periodu je zaĉetak Gutenberg projekta (Gutenberg Project) Majkla Harta (Michael Hart) 1971. godine, koji je imao za cilj omogućavanje dostupnosti putem mreţe znaĉajnih istorijskih dokumenata i knjiga. Ovaj projekat je i dan danas aktivan i broji preko 40.000 besplatno dostupnih publikacija na Svetskoj mreţi. Već sledeće godine Roberts se iskljuĉuje iz ARPA tima i prikljuĉuje se jednoj od nekoliko tek osnovanih privatnih kompanija koje su pruţale mogućnost pristupa mreţi. Kompanija se zvala Telenet Comunications Corporation i do 1975. godine pruţala je usluge u sedam razliĉitih gradova unutar SAD-a (Abbate 1999, 80). Svakako da u ovom periodu, kako za ĉlanove APRANET projekta, tako i za prve korisnike komercijalnih mreţa, korišćenje ove tehnologije bilo je sporo, komplikovano i skupo. Tek će sa razvojem personalnih raĉunara, akademskog, civilnog i komercijalnog uticaja na razvoj internet tehnologije, doći do ekspanzije primene mreţne tehnologije i konaĉno stvaranja Globalne mreţe kakvu poznajemo danas. Jedna od prvih mreţa koja se razvila nezavisno od ARPANET-a, bila je Havajska AlohaNET, koja je razvila znaĉajnu strategiju za kasnije funkcionisanje Globalne mreţe, tzv. Aloha metod, koji je podrazumevao odstranjivanje mogućnosti gubljenja poruke u prenosu, prvo potvrdom primanja poruke, a onda i automatskih ponovnim slanjem poruke u sluĉaju ne dobijanja potvrde. U isto vreme već je bila razvijena još jedna mreţa pod pokroviteljstvom ARPA, mreţa koja je koristila tehnologiju radio prenosa paketnih podataka – PRNET. Pored ove mreţe bazirane na radio tehnologiji u isto vreme se gradi prva satelitska mreţa – SATNET, tzv. Atlantska satelitska mreţa, lansirana 1975. godine, koja je koristila civilni 27 satelit Intelsat IV i njene kontrolne punktove unutar SAD-a i Velike Britanije. Tri postojeće mreţe: ARPANET koja je koristila telefonske kablove, PRNET radio tehnologiju i SATNET, satelitska mreţa, bile su osnova za ideju koja će konaĉno izroditi globalnu mreţu mreţa koju zovemo Internet, povezivanjem ova tri potpuna razliĉita sistema komunikacije jedinstvenim protokolom. Robert Kan i Vinston Cerf 1974. godine objavljuju prvi nacrt TCP, Protokola za kontrolu prenosa (Transmision Control Protocol). Razvoj ovog protokola, koji će u potpunosti promeniti tehnologiju umreţavanja i sam Internet, završen je 1978. godine spajanjem dva tipa protokola – TCP-a, koji će sa jedne strane imati ulogu regulisanja meĊusobne komunikacije raĉunara, a sa druge strane novog IP, Internet protokola (Internet Protocol), koji će omogućavati komunikaciju izmeĊu razliĉitih mreţa. Rezultat je bio TCP/IP, Protokol za kontrolu prenosa/Internet protokol (Transmission Control Protocol/Internet Protocol). Kako navodi Grejam Najt (Graham Knight), Cerf je predvideo (1972) da će u budućnosti postojati potreba za povezivanjem nezavisnih mreţa koje će biti zasnovane na razliĉitim tehnologijama.23 Osnova ideje bila je da mreţe unutar svojih sistema mogu da funkcionišu na bilo kojoj tehnologiji, ali da ako hoće meĊusobno da se poveţu, moraju implementirati posebnu arhitekturu umrežavanja (internetworking architecture). Ova arhitektura u saradnji dva nauĉnika osmišljena je kao pomenuti dvostruki set protokola. Znaĉajno je naglasiti ono što Najt pominje, a to je da ova tehnologija iz 70-ih godina prošlog veka i dalje igra kljuĉnu ulogu u funkcionisanju Globalne mreţe u skoro neizmenjenom obliku. 24 Kako navodi Bidgoli, TCP/IP najlakše je razumeti kao zajednički jezik koji omogućava razliĉitim sistemima da se meĊusobno razumeju.25 Sredstvo ovakvog sporazumevanja predstavljaju IP adrese 26 , tj. internet adrese u vidu brojeva od 32 bita koji se koriste da oznaĉe svakog ĉlana na mreţi, tj. svaki tehnološki ureĊaj koji je povezan na 23 Knight, Graham, ―Internet Architecture‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 244-264, str. 244. 24 Ibid., str. 245. 25 Bidgoli, Hossein, „Internet Literacy― u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 286-298, str. 286. 26 IP adrese se pišu kao niz ĉetiri decimalna broja u rasponu od 0-255 odvojeni taĉkama (npr. 195.252.88.126). Jedan ĉlan moţe imati više internet adresa, ali svaki mora imati bar jednu. Ove adrese sluţe kao polazne taĉke i odredišta sistema paketnog prenosa podataka (Bigdoli 2004, 179, 183). Holm Fribe (Holm Friebe) i Filip Albers (Philipp Albers) u svojoj knjizi Tajni život brojeva napominju da je 2011. godine predviĊeni broj IP adresa predviĊen, zbog ĉega je uveden IPv6 koji omogućava 340.282.366.920.938.463.463.374.607.431.768.211.456 adresa na Internetu. Prenećemo u potpunosti ovaj neverovatan broj kako ga Fribe i Albers navode citirajući jedan blog na Mreţi: „Trista ĉetrdeset sekstiliona dvesta osamdeset dve kvintilijarde trista šezdeset šest kvintiliona devetsto dvadeset kvadrilijardi devetsto trideset osam kvadriliona, ĉetiristo šezdeset tri trilijarde, ĉetiristo šezdeset tri triliona, trista sedamdeset ĉetiri bilijarde, šeststo sedam biliona, ĉetiristo trideset jedna milijarda, sedamsto šezdeset osam miliona, dvesta jedanaest hiljada ĉetiristo pedeset šest― (citirano u: Fribe, Albers 2015, 26). 28 Internet. Pojavljivanje jedne mreţe za drugom, ne samo u SAD-u, već i širom Evrope, kao i nagli razvoj raĉunarskih sistema, proširuju interesnu sferu regulisanja i postavljanja protokola za povezivanje mreţa. To se ogledalo u uţarenom sukobu oko zajedniĉkog protokola koji bi se koristio i unutar SAD-a i drugde u svetu u kojem pobedu odnosi TCP/IP baziran na otvorenom fleksibilnom sistemu paketnog prebacivanja u odnosu na X.25 protokol predloţen od CCITT-a (International Telegraph and Telephone Consultative Committee), današnjeg Biroa za standardizaciju telekomunikacija MeĊunarodne unije za telekomunikacije (ITU). Moramo razumeti da je razvoj fenomena koje nazivamo Internet ĉiji je uspeh pre svega zasnovan na kolosalnom odzivu korisnika i konstantnom povećavanju te grupe i dan danas, neodvojivo povezan sa razvojem i sve većom prilagoĊenosti raĉunarske tehnologije proseĉnom korisniku, pre svega evolucije personalnih raĉunara. Iste godine kada grupa studenata oko Leonarda Klajnroka razvija prvi protokol za umreţavanje više mreţa (internetworking) – NCP protokol, istraţivaĉki centar PARC (Palo Aloto Research Center) kompanije Xerox proizvodi personalni raĉunar Alto, koji je sa mišem, grafiĉkim ekranom i suĉeljem danas poznatih fascikla i prozora koji karakterišu okruţenje operativnog sistema Windows, postavio okvir kretanja raĉunarske tehnologije prema lakšem korišćenju od strane korisnika. 27 Najslavniji momenat ovog razvoja svakako govori i o istorijskom kontekstu vrhunca popularnosti raĉunarske tehnologije, a to je pojavljivanja na trţištu raĉunara Apple Macintosh 1984. godine, raĉunara sa prvim grafiĉkim korisniĉkim suĉeljem (GUI), iste godine kada Dţordţ Orvel (George Orwell) objavljuje svoj distopijski roman 1984, na šta i kompanija Apple insinuira svojom danas već ikoniĉkom televizijskom reklamom. Već sledeće godine izlazi prva verzija Windows operativnog sistema kompanije Microsoft. Danas u daljem razvoju mikroprocesora i rasprostranjenosti pristupa Mreţi i Internetu preko mobilnih ureĊaja, vidimo u kojoj meri upravo hardverski (raĉunarski) aspekt mreţne tehnologije diktira ne samo razvoj, već i naĉin korišćenja internet tehnologije. Robert Metkalf (Robert Metcalfe) je upravo pomenuto širenje tehnologije personalnih raĉunara iskoristio kako bi dalje razvio ideju umreţavanja, osmišljavanjem mreţe koja bi povezala ne samo razliĉite tipove mreţa i raĉunara na udaljenim lokacijama, već veliki broj ureĊaja unutar istog prostora, Intraneta (Ethernet) i LAN (Local Area Networking) ili Mreže lokalnog područja. Sada, ne samo da je razvijena tehnologija koja moţe povezati razliĉite 27 Do ovog momenta personalni raĉunari nisu mogli da se kupe kao završeni proizvod koji treba prikaĉiti na struju i pritiskom na dugme zapoĉeti korisniĉki odnos, već je pojedinac morao posedovati pozamašno tehniĉko znanje kako bi svoj personalni raĉunar sastavio od razliĉitih delova koji su se prodavali. 29 tipove mreţa, već i razliĉite ureĊaje meĊusobno gde god se nalazili. Kako Dţoni Rajan objašnjava ove godine razvoja tehnološkog društva „[..]do kraja 1977. godine telefonski sistem je bio otvoren, postala je dostupna jeftina raĉunarska oprema i modemi, kao i softveri koji su omogućavali njihovu meĊusobnu komunikaciju bez ikakve novĉane naplate― (Ryan 2010, 68). Kultura koja se razvijala oko sveta raĉunara i mreţne tehnologije u ovom periodu dostigla je vrhunac u onome što Ĉarli Gir naziva digitalna kultura. Od pojedinaca unutar ARPA koji su fleksibilni hijerarhijski model saradnje meĊu struĉnjacima iz razliĉitih disciplina videli kao najproduktivniji model projektnog upravljanja, preko kulture otvorenog koda koja se razvijala na MIT-ju, zatim, delatnosti unutar Laboratorije za veštaĉku inteligenciju na Univerzitetu Stanford (SAIL – Stanford Artificial Intelligence Laboratory), meĊusobno se razvijala i sama tehnologija i sistem vrednosti koji će pre svega obojiti naĉin korišćenja Interneta, bar u prvoj deceniji njenog postojanja. ARPANET je privremeno predat nadleţnosti ameriĉkoj DCA, Agenciji za odbranu i komunikacije (Defense Communication Agency) 1975. godine što se posmatra kao prvi put u razvoju Interneta kada je mreţa bila ĉvršće kontrolisana. Ova potreba DCA, podstaknuta rapidnim razvojem mreţe koja u tom momentu ima preko 66 ĉvorova, rezultirala je konaĉnom podelom ARPANET-a na civilnu i vojnu mreţu 1983. godine. Vojna mreţa nosila je naziv MILINET. Smatra se da je DCA odgovorna za postavljanje TCP/IP protokola kao standarda za celu mreţu koji se pokazao kao kljuĉan element za povezivanje mreţa u „globalni― Internet (Ryan 2010, 90). Poznato je da je ARPANET preteĉa današnjeg Interneta, ali ono što je manje poznato jeste da je zapravo akademska mreţa po imenu NSFNET oznaĉila slobodan (od ciljeva vojske i diktata drţave) i munjevit razvoj Globalne mreţe. Mreţa Nacionalne fondacije za nauku SAD-a (National Science Fondation) bila je poslednja taĉka plodotvornog razvoja tehnologije nezavisnog umreţavanja akademskog sektora u SAD-u. Prva ovakva mreţa bila je CSNET (Computer Science Network) odobrena kao projekat od strane Nacionalne fondacije za nauku 1981. godine. Iste godine koristeći tehnologiju komunikacije putem skretanja podataka (spooling) na daljinu i postojeću infrastrukturu IBM raĉunarske opreme koja je preovlaĊivala na ameriĉkim univerzitetima, u saradnji izmeĊu Jejl univerziteta (Yale University) i Gradskog univerziteta u Njujorku (City University of New York) nastaje BITNET mreţa (Because it‘s there28). Do 1991. godine ova mreţa je povezivala 1400 organizacija u 49 zemalja (Ryan 2010, 92). Osam godina nakon osnivanja, 1989, BITNET i CSNET se spajaju u jedinstvenu mreţu CREN, Korporaciju za 28 „Zato što je tu―, referišući na IBM-ovu opremu koja se preteţno koristila na univerzitetima i drţavnim institucijama. 30 istraţivanje i umreţavanje u obrazovanju (Corporation for Research and Educational Networking). NSFNET nastaje u sred ovog razvoja akademskih mreţa 1984. godine, kao mreţa-okosnica (backbone network) koja bi povezivala regionalne istraţivaĉke mreţe na nacionalnom nivou i obezbeĊivala brz protok informacija. NSFNET je takoĊe omogućavao svim univerzitetima da se direktno prikaĉe na njihovu mreţu. Kljuĉni momenat uloge NSFNET mreţe u razvoju Interneta dolazi 28. februara 1990. godine kada već 30 godina stara ARPANET mreţa biva demontirana u korist mnogo brţe NSFNET mreţe kao okosnica celog Interneta. Kako navodi Rajan, ovim se završava vojna era Interneta (Ryan 2010, 93). Od 1990. do 1993. godine, sa komercijalizacijom tehnologije umreţavanja i razvojem akademskih mreţa van SAD-a, dva miliona raĉunara bilo je povezano na sad već globalnu mreţu mreţa (Ryan 2010, 94). Prvi pretraţivaĉi i protokoli za pretraţivanje mreţe nastaju u ovom periodu Archie (1990), Gopher (1991) i Veronica (1992). Sa rastom mreţe i njenom decentralizovanom strukturom nije došao i nedostatak kontrole vezane za taj razvoj. Što se mreţna tehnologija više širila, više problema se pojavljivalo sa odrţavanjem sistema, kao i sa sukobima razliĉitih interesnih grupa. Od 1979. godine do danas postojale su razne organizacije oformljene za regulaciju, kontrolu i otklanjanje kvarova na mreţi. Takvi su bili ICCB, Kontrolni odbor za konfiguraciju Interneta (Internet Configuration Control Board) pri ARPA, IAB, Odbor za Internet operacije (Internet Activities Board) osnovan 1983. godine; IETF i IRTF – Operativne grupe za Internet istraţivanja i Internet inţenjerstvo (Interenet Engineering Task Force, Internet Research Task Force) osnovane 1989. godine; IS, Internet društvo (Internet Society) formirano 1992. godine. U najvećem broju sluĉajeva ove organizacije nastavile su da prate kredo „otvorenog koda― Klajnrokovih studenata i njihovih zahteva za komentarima u smislu mogućnosti doprinosa razvoju mreţe od strane bilo koga, sa naravno kontrolom uţeg tima unutar ovih organizacija. Posebno je ovakav princip pratila Operativna grupa za Internet inţenjerstvo (IETF) (Ryan 2010, 101). Ali, kako navodi Rajan, sve ove organizacije bile su pre svega tehniĉki pre nego politiĉki orijentisane, a politiĉka kontrola Interneta je bar u nekim vidovima ostajala u rukama SAD-a (Ryan 2010, 101). Poĉetkom XXI veka regulativni centar se donekle izmešta iz SAD-a. UN 2003. godine formira WGIG - Radnu grupu za regulaciju Interneta (Working Group on Internet Governance). Poslednja znaĉajna faza u razvoju Interneta predstavlja WWW (World Wide Web) protokola ili Svetska mreţa ser Tima Barners-Lija (ser Tim Berners-Lee). Kao zaposleni u Evropskoj organizaciji za nuklearna istraţivanja CERN (Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire), Barners-Li razvijao je 80-ih godina XX veka softver po imenu Enquire, ĉiji je cilj 31 bio da mapira i poveţe informacije razliĉitih pojedinaca, mašina i sistema na mreţi. Ova Barners-Lijeva ideja bila je preteĉa razvoju Svetske mreţe (World Wide Web). Inspirisan idejama Teda Nelsona (Ted Nelson) i njegove vizije The Xanadu 29 kao sveobuhvatne hipertekstualne mreţe informacija, kao i istraţivanjima Daglasa Englbarta (Douglas Engelbart), on je zamislio izgradnju sistema hipertekstualnih dokumenata radi lakšeg pristupanja i pretraţivanja podataka unutar CERN-a gde je bio zaposlen. Barners-Lijeva ideja leţala je u tome da ne samo pisani tekst, već bilo koji tip digitalne informacije (video, audio ili slika) se moţe prizvati sa mreţe putem date specifiĉne adrese URI-a ili univerzalnog identifikatora resursa (universal recourse identifier). Sa ovim ciljem razvija hipertekstualni univerzalni kompjuterski jezik HTML baziran na već postojećem SGML programskom jeziku koji se koristio na mašinama kompanije IBM. HTML30 platformu Barners-Li razvija zajedno sa HTTP-om, Hipertekst protokolom za prenos podataka (Hypertext Tranfer Protocol), ĉime postavlja osnovu razvoja Svetske mreţe. Originalna svrha ovog protokola bila je da omogući vidljivost postojećih internet stranica i povezivanje dokumenata na Internetu. Kako sam objašnjava opisujući svoj izum: „Mreţa je više društvena nego tehniĉka kreacija. Ja sam je dizajnirao tako da ima socijalni efekat – da pomogne ljudima da rade zajedno – ne kao tehnološku igraĉku. Ultimativni cilj Mreţe jeste da podrţava i poboljšava naše Mreţno postojanje u svetu[..] Ono u šta verujemo, što podrţavamo, oko ĉega se sloţimo i od ĉega zavisimo je moguće predstaviti i sve više jeste predstavljeno na Mreţi― (citirano u: Burnett 2003, 57). Hipertekst je, kako navodi Bidgoli, doneo mogućnost istovremenog prikazivanja ovih razliĉitih medijskih formata u „jedinstvenom― tekstu, kao i sposobnost interaktivnog pristupa ovakvoj kombinaciji informacija. 31 Svakako jedna od znaĉajnijih promena u primanju informacija i medijskih sadrţaja, koje dolaze sa Internetom, tiĉu se nelinearnog 29 Projekat Xanadu iako lansiran 1998. godine, sa nadogradnjama 2007. godine i 2014. godine, otišao je u istoriju kao sistem koji nije doţiveo popularnost Svetske mreţe i koji se sa velikim problemima odrţao u ţivotu do danas. Bez obzira na sudbinu ovog projekta, Nelsonov hipertekst osnova je revolucije pristupa informacijama koja je došla sa Svetskom mreţom. 30 HTML ili hipertekstualni markap jezik (hypertext markup language) kako mu ime napominje ima funkciju obeleţavanja informacija za ljudskog korisnika u vidu tehniĉkih karakteristika teksta (fonta, veliĉine), boje, izgleda stranice. Ovakav digitalni dokument, kao proizvod je ono što nazivamo internet stranicom (web page). Kljuĉna reĉ ovde svakako je hipertekst koja oznaĉava mogućnost protokola da pravi hiperlink veze za drugim tekstovima na mreţi kojima moţemo pristupiti sa jedne internet stranice (Bigdoli 2004, 444). HTML protokol, kao kiĉma Svetske mreţe doţiveo je od 1991. godine do danas mnoge verzije (HTML 2.0, HTML 3.2, HTML 4.0), od kojih je poslednji XHTML predstavlja pokušaj oţivljavanja platforme koja postaje isuviše jednostavnog dizajna da podrţi brzi razvoj tehnologije. XHTML ili Proširivi hipertekst (meta) jezik za oznaĉavanje (Extensible Hypertext Markup Language) deo je stremljenja Konzorcijuma Svetske mreţe W3C (World Wide Web Consortium) da odrţi Svetsku mreţu relevantnom kroz razvoj internet tehnologije koja u mnogome prevazilazi ovaj programski protokol. 31 Bidgoli, Hossein, „Internet Literacy― u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 286-298, str. 287. 32 ĉitanja teksta. Prvi put od izuma štamparske prese, naĉin strukturiranja podataka udaljava se od linearnog i pravolinijskog kroz jednostavnost „klika― na raĉunarskom mišu i pomeranja sadrţaja ekrana (scrolling). Svetska mreţa oznaĉava se i proširenim terminom hipermedija jer njeno suĉelje podrazumeva upravo kombinaciju video, audio, tekstualnih i hipertekstualnih formata od kojih se sastoje dokumenti na mreţi. Bilo je potrebno nekoliko godina pre nego što su mogućnosti izuma prepoznate i kada poĉinju da se razvijaju nezavisni softveri za pretraţivanje Svetske mreţe. Prvi pretraţivaĉ ove globalne mreţe informacija po imenu Cello razvio je Tom Brus (Tom Bruce), ali Svetska mreţa nije doţivela svoj konaĉni uspeh pre pojave Netscape (1994) i Mosaic (1993) pretraţivaĉa. Kompanija Microsoft svoj doprinos izgradnji Svetske mreţe daje tek 1995. godine izbacivanjem pretraţivaĉa Internet Explorer. U ovoj ranoj fazi civilnog Interneta, Svetska mreţa nije još dominirala Internetom. Popularne aplikacije u to vreme bile su FTP, protokol za prenošenje podataka (file transfer protocol), WAIS (Wide Area Information Servers), Gopher i elektronska pošta, sve nezavisni programi i protokoli, koji će u godinama koje slede biti inkorporirani u Svetsku mreţu (Ryan 2010, 109). Svakako, od momenta kada je Tim Barners-Li uĉinio dostupnim protokol Svetske mreţe, ona je svake godine beleţila sve veći rast. Kako navodi Lejla Grin (Leila Green) citirajući podatke Barners-Lija, u novembru 1992. godine broj servera na mreţi bio je 26, dok je do kraja 1993. godine ovaj broj podignut na 500 (Green 2010, 34). W3C – Konzorcijum svetske mreţe (WWW Consortium) oformljen je radi promovisanja i poboljšanja „veb― tehnologije 1994. godine. U narednim godinama Svetska mreţa će ostvariti neverovatan rast i svojim mogućnostima za pretraţivanje sadrţaja na Internetu i kreativnim uplivom korisnika predstavljaće najdominantniji vid internet tehnologije i za mnoge ljude širom sveta do danas ostati kao sinonim za ceo Internet. Korisnički Internet: Ka prevazilaženju metafore „mrežnog društva“ Skoro da nema autora koji je istraţivao/la ovaj fenomen, a da nije bilo naglašeno da su korisnici, od pojedinca koji su radili na razvoju projekta, pa do prvih nezavisnih korisnika mreţe, imali odluĉujuću ulogu u stvaranju Interneta. Abate napominje da još od samog poĉetka mreţa nije korišćena u svrhe za koje je bila namenjena, a to je deljenje ograniĉenih raĉunarskih resursa putem upravljanja na daljinu koje je tehnologija omogućavala. Upravo se komunikacijski potencijal mreţe pokazao kao najefektivniji i najšire prihvaćena primena prvobitnih mreţa (Abbate 1999, 104). Manuel Kastel pravi podelu na dva tipa korisnika 33 Interneta: proizvoĎači/korisnici i potrošači/korisnici. Ova podela iako podrazumeva da obe grupe imaju uticaj na razvoj mreţe istiĉe posebnu grupu korisnika koji direktno utiĉu na razvoj Interneta, tj. njegove infrastrukture, za razliku od konzumenata internet sadrţaja i aplikacija koji svojim potrebama diktiraju razvoj tehnologije (Castells 2001, 36). Iz najranijih godina kako mreţne, tako i raĉunarske tehnologije bilo je moguće, iako je malo njih to uspešno i uĉinilo, predvideti naginjanje internet tehnologije ka njenim komunikacijskim mogućnostima, što se ogledalo kako u zahtevima za komentarima (RFC) kao sistemu rada na prvom mreţnom protokolu, zatim u razvoju razliĉitih komunikacionih mreţa i sistema nezavisno od ARPANET-a i onoga što je došlo kao najveće iznenaĊenje unutar ARPA, popularnosti koju je e-pošta (e-mail), osmišljena 1974. godine kao zasebni protokol imala u tim ranim godina razvoja Interneta. Koncipirana kao neuništiva vojna komunikaciona mreţa, sa ciljem omogućavanja korišćenja ograniĉenih raĉunarskih resursa istraţivaĉima širom zemlje, komunikacijski aspekt Interneta, koji je spontano došao od samih korisnika i neverovatnom brzinom širio do onoga što danas posmatramo kao upravo revoluciju u tehnologiji komunikacije, pa samim tim i društva, nikada nije pao na pamet osnivaĉima Interneta. Ovaj prelaz na komunikacione mogućnosti Interneta u isto vreme predstavljao neuspeh inicijalne svrhe ARPANET-a. Elektronsku poštu osmislio je 1971. godine Rej Tomlinson (Ray Tomlinson) 32, inţenjer u kompaniji BBN, koju je unajmila ARPA da sagradi ARPANET mreţu. E-pošta je zamišljena kao nadogradnja CPYNET protokola koji je Tomlinson razvijao za slanje podataka preko mreţe. Već tokom prvih par godina, slanje elektronske pošte zauzimalo je 75% ukupnih informacija razmenjivanih na ARPANET-u. Prva poruka poslata putem ovog protokola pripisuje se Reju Tomlinsonu, koji je tu poruku poslao sam sebi. 33 Za razliku od tehnologije komunikacije putem razmene pisama ili telefonskog razgovora, e-pošta omogućila je efikasnu i brzu asinhronu34 razmenu poruka, kasnije i svih vrsta podataka. Komunikacija putem e-pošte nije zahtevala da sagovornici budu prisutni u isto vreme, a brzina kojom bi poruka stizala prevazilazila je mogućnosti stare poštanske razmene. Tadašnjem direktoru agencije ARPA Stivenu Lukasiku (Stephen Lukasik) toliko se svideo Tomlinsonov izum, da je primorao zaposlene u celoj agenciji da koriste elektronsku poštu u komunikaciji sa njim (Abbate 1999, 108). Dţim Grabs (Jim 32 Tehnologija razmene poruka preko mreţe po modelu e-pošte zapravo je bila prisutna još ranije. Ono što je bilo novo jeste primena ideje aplikacija za razmenu poruka na mreţi. 33 Grubbs, Jim, ―E-mail and Instant Messaging‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 660-671, str. 661. 34 Sinhrona komunikacija se odnosi na model komunikacije putem tehnologije koje se odvija u realnom vremenu, dok asinhrona komunikacija podrazumeva slanje poruka napred nazad sa neodreĊenim periodom ĉekanja izmeĊu. Internet obuhvata podjednako oba modela komunikacije. 34 Grubbs) navodi podatak da je 1996. godine broj poruka poslatih putem elektronske pošte prvi put nadmašio broj pisama i pošiljki koje su cirkulisale dnevno u svetu.35 Upravo je ovaj komunikacioni sistem bila kljuĉna karika za stvaranje najranijih modela virtuelnih zajednica na mreţi, unutar samih zaposlenih na ARPANET projektu kroz oformljavanje mejling lista, tj. razmena grupnih poruka u okviru zajedniĉkih interesovanja. Najranije mejling liste bile su human-nets ili ljudske mreţe (na temu odnosa ljudskog korisnika prema mreţi), network- hackers ili mreţni hakeri (o protokolima i programskim pitanjima razvoja mreţe), sf-lovers ili sf-ljubitelji (za ljubitelje nauĉne fantastike) i wine-tasters iliti degustatori vina (o probavanju vina). 36 Veoma popularan model komunikacije korisnika u ranim godinama razvoja Interneta, pored mejling lista bio je BBS, Sistem oglasnih tabli (Bulletin Board System). BBS-jevi su bili popularne zasebne mreţe kojima se pristupalo pomoću modema preko telefonske linije, koji 1978. razvijaju Vard Kristensen (Ward Christensen) i Rendi Sues (Randy Suess). Sistem oglasnih tabli znaĉajan je zato što zajedno sa elektronskom poštom izgraĊenom ĉetiri godine ranije, nagoveštava upravo formiranje mreţe od strane korisnika, koji preteţno potencijal Interneta vide u komunikaciji sa drugim ljudima. Ovaj sistem koji je i preteĉa internet foruma kakve koristimo danas, dugo vremena predstavljao je dominantnu aktivnost korisnika na mreţi. Korisnici BBS mreţa, pored velikog broja postavljenih tema za razgovor kojima su korisnici doprinosili, mogli takoĊe da dele i preuzimaju podatke i šalju elektronsku poštu. FidoNet bila je meĊunarodna mreţa koja je povezivala razliĉite BBS-jeve. Iako se na prostoru Srbije internet tehnologija razvijala u razliĉitim periodima sa zakašnjenjem u odnosu na SAD i razvijenije zemlje u Evropi, ove mreţe su bile popularan vid komunikacije korisnika na prostoru Srbije sve do kraja 90-ih godina XX veka. Prvi komunikacijski servis po uzoru na BBS mreţe razvijen u SFRJ bio je Jugoslovenski Mailbox – JUMBO, koji su zajedniĉki razvili redakcija ĉasopisa Svet kompjutera i radionica raĉunara Kompjuter servis. Ova mreţa 1990. godine biva preimenovan u BBS Politika. Kako se navodi u ĉlanku iz 2004. godine: „Na BBS-ju su se mogli naći informativni bilteni vezani za ĉasopis Svet kompjutera, korisni fajlovi koje su korisnici mogli da preuzimaju i konferencije, tj. tematski grupisani nizovi poruka koji korisnici pišu na razne teme (‗Liĉna pošta‘, ‗Svet kompjutera‘, ‗Politiĉka situacija‘, ‗Igre‘, 35 Grubbs, Jim, ―E-mail and Instant Messaging‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 660-671, str. 661. 36 http://www.livinginternet.com/l/li.htm, pristupljeno 22. 5. 2015. 35 ‗Virusi‘ itd.).―37 Navodi se takoĊe da je u ovom periodu najaktivnija konferencija bila Politička situacija zbog stanja u zemlji.38 BBS Politika bila je aktivna 14 godina. TakoĊe, jedna od najranijih i najznaĉajnijih BBS mreţa na ovim prostorima bila je BBS Sezam, kasnije dobavljaĉ internet usluga SezamPro koji osnivaju 1989. godine Zoran Ţivotić i Dejan Ristanović u okviru redakcije ĉasopisa Računari (1983–2000). Bio je jedan od najvećih evropskih BBS-jeva. 39 Pored aktivnog pisanja o ovim mreţama od 1990. godine nadalje, redakcija ĉasopisa Računari je prva koja je u svom broju 56, 1990. godine objavila uputstvo za korišćenje svoje mreţe.40 Iako je pristup tada već popularnim modemima u Jugoslaviji bio oskudan, postajao je veliki broj zainteresovanih za prikljuĉivanje ovim mreţama u Jugoslaviji. To pokazuje i njihov veliki broj. Na prostoru današnje Srbije je 1994. godine bilo aktivno 50. 41 Neki su zahtevali pretplatu, neki su imali ograniĉen pristup ĉlanova, a većina ih je bila povezana u mreţe BBS-jeva. Najveća ovakva mreţa, po uzoru na FidoNet bila je SETNet, Jugoslovensko udruţenje South European Team Network, aktivna od 1992. do 1999. godine, kada je većina BBS-jeva na ovim prostorima krenula da se gasi sa rastućom popularnosti Svetske mreţe. Do sredine 90-ih godina XX veka SETNet je brojao 40 razliĉitih BBS mreţa iz Jugoslavije, Makedonije, Bugarske i Republike Srpske.42 Na YU Internetu, koji se u najvećoj meri sastojao od akademskih institucija i privatnih firmi, SETNet je ĉinio 60% ukupnog prometa pošte u mreţi.43 Druge poznate BBS mreţe kod nas bile su DVNet, ADNet (Amiga Dream Network) i DRKNet. 44 Još jedna popularna nezavisna komunikaciona mreţa bila je Usenet mreţa. Nazivana „APRANET za siromašne―, razvila se krajem 70-ih godina XX veka sa povećanjem korisnika raĉunarskog operativnog sistema UNIX45 koji je napravljen u istraţivaĉkom centru Bell Labs kompanije AT&T, gde je bilo moguće razmenjivati podatke izmeĊu raĉunara koji su koristili ovaj operativni sistem. Sama USENET mreţa, razvijena je iz UUCP programa za ĉitanje obaveštenja o najnovijim informacijama i izmenama u softveru, koji su dvojica studenata sa Djuk univerziteta (Duke University), Tom Traskot (Tom Truscott) i Dţim Elis 37 „BBS Politika ide u penziju―, Svet kompjutera, br. 10, 2004, http://www.sk.co.rs/2004/10/skju09.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 38 Ibid. 39 Ristanović, Dejan, „100 brojeva u 16 slika―, Raĉunari 143, 1999, http://www.dejanristanovic.com/refer/rac100.htm, pristupljeno 1. 7. 2015. 40 BBS Politika ide u penziju―, Svet kompjutera, 10, 2004, http://www.sk.co.rs/2004/10/skju09.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 41 Za spisak BBS-jeva videti: http://www.yurope.com/pub/news/various/o9.txt, pristupljeno 1. 7. 2015. 42 http://www.datavoyage.com/oreska/setnet.htm, pristupljeno 1. 7. 2015. 43 Ibid. 44 Mihajlović, Vojislav, „SETNet preko Interneta―, Svet kompjutera, br. 1., 2001, http://www.sk.co.rs/2001/01/skin07.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 45 Operativni sistem Linux o kojem će kasnije biti reĉi razvijen je kao varijacija Unix operativnog sistema. 36 (Jim Ellis) 1979. godine prepoznali kao jedan od kljuĉnih elemenata za ostvarivanje komunikacije po razliĉitim kategorijama izmeĊu samih raĉunara. Sliĉne mreţe po uzoru na USENET razvile su se u Evropi (EUnet) i u Japanu (JUNET) (Abbate 1999, 202). USENET su karakterisale, sliĉno kao i BBS-jeve veliki broj njuz grupa, kao zasebnih tematskih odeljaka gde su korisnici ĉitali i postavljali komentare. Zbog ogromne koliĉine ovakvih grupa, USENET je koristio klasifikaciju putem osam glavnih kategorija (alt: – alternativne teme, comp: – teme vezane za raĉunare, misc: – razne teme, news: – informacije o samoj mreţi, rec: – o rekreaciji, soc: – društvene teme i talk: – generalni razgovori) (Whittaker 2002, 44). S obzirom da je tehnologija modema koji su bili neophodni kako bi se pristupilo ovoj mreţi postali jeftini i dostupni, broj korisnika posle samo nekoliko godina dostigao je neverovatne brojeve i meĊunarodnu prisutnost. USENET je takoĊe u SAD-u korišćen u školama i univerzitetima koji nisu imali pristup drţavnim mreţama u tom periodu (Abbate 1999, 201). Znaĉajan komunikacioni element rane mreţe koji se pojavljuje pre Svetske mreţe Barners-Lija bili su MUD, Multi-korisniĉke dimenzije/tamnice (Multi User Domains/Dungeons) i MOO kao objektno orijentisan oblik MUD-a. Korisnici bi se preko posebnog servera izmišljenim likovima kretali kroz tekstualno opisivana virtuelna okruţenja, rešavali zadatke i komunicirali meĊusobno. Ovi modeli komunikacije preteĉe su danas veoma prisutne kulture igranja (gaming) na Mreţi. Inspiracija za ovaj vid delatnosti i dolazi od veoma popularne društvene igre Dungeons & Dragons osmišljene 1974. godine. MUD, po uzoru na D&D predstavlja virtuelni svet unutar kojeg igraĉi iz celog sveta uţivo uĉestvuju u najĉešće fantazijskom „igranju uloga― (role play). Svaki MUD ili MOO bio je proizvod pojedinaĉnog stvaraoca ili procesa razvoja korisnika. MUD program su stvorili dvojica studenta Univerziteta u Eseksu, Riĉard Bartl (Richard Bartle) i Roj Trabšo (Roy Trubshaw) 1978. i 1980. godine. Dţejms Aspnes (James Aspnes) 1989. godine proširuje već rasprostranjen i razgranat model igranja na mreţi sa TinyMUD koji je predstavljao sistem multi-korisniĉkog razvoja svetova i komunikacije bez fantazijskog elementa. MOO osmišljava 1990. godine Stiven Vajt (Stephen White) s akcentom na stvaranju virtuelnih objekata unutar svetova. Interesantan primer MOO-a bio je Postmodern Culture MOO, kasnije PMC2, osnovan kao satelit jednog od najranijih elektronskih ĉasopisa Journal of Postmodern Culture (1990) pri Univerzitetu Severne Karoline (University of South Carolina). Ovaj MOO oformio je jedan od pokretaĉa ĉasopisa Dţon Ansvort (John Unsworth) sa ciljem omogućavanja ĉitaocima i saradnicima dodatnu komunikaciju preko mreţe (u vidu konferencija), kao i stvaranja interaktivnih okruţenja za diskusije i 37 prouĉavanje teorija postmodernizma (Harrison, Stephen 1996, 146). Kako se navodi na arhivskom sajtu Univerziteta Virdţinije (University of Virginia): „PMC2 je bio tekstualno bazirana ustanova virtuelne realnosti, kombinacija konferencijskog centra i tematskog parka―.46 MOO kao i MUD sistemi otvorili su put mnogim poznatim masovnim multi- korisničkim video igrama na mreži (MMORPG, Massively multiplayer online role-playing game) 47 od Diablo (1996), EverQuest (1999) do Counter Strike (2000), Second Life (2003) i World of Warcraft (2004). Svet video-igara u fokusu je paţnje savremene umetnosti i veoma prisutna delatnost na dominantnim društvenim mreţama na Internetu danas. Industrija video- igara 2013. godine dostizala je vrednost od 60 milijardi dolara godišnje (Zackariasson, Wilson 2012, 1). Do kraja 80-ih godina XX veka većina ovih nezavisnih mreţa postala je deo Interneta. Iako su uţivali ogromnu popularnost, USENET48, MUD i MOO sistemi, kao i BBS mreţe, sa dolaskom Svetske mreţe (WWW) skoro potpuno nestaju sa korisniĉke scene. Aktivnosti na ovim mreţama dokumentovane su u raznim izvorima i bile su po mnogo ĉemu kljuĉne prethodnice onoga što karakteriše sajberprostor Svetske mreţe od njenog nastanka do danas. Svetska mreža, Web2.0 i mobilni Internet Period u kojem Internet preko Svetske mreţe (WWW) doţivljava svoj neverovatni rast, obojen je odreĊenim naĉinom razmišljanja ĉiju je i ideologiju tih prvih dve decenije u oĉima svojih korisnika i nosio, a to je ideologija otvorenog koda i kolaborativnog rada na razvoju mreţnih tehnologija. Moţda najpoznatiji i najznaĉajniji primer ovoga jeste razvoj operativnog sistema Linux ĉija je prva verzija izašla 1991. godine. Linux je nastao kao privatni projekat studenta Lajnusa Torvaldsa (Linus Torvalds). Baziran na ranije razvijenom Unix operativnom sistemu, Tornvalds je svoj prvi nacrt sa 10.000 linija koda postavio na mreţu da moţe da je preuzme bilo ko, besplatno je koristi i dalje razvija. Ovaj princip otvorenog koda (open source), po kojem će kasnije mnoge kompanije razvijati svoje softverske proizvode, a koji vuĉe korene od prvih RFC-ja unutar ARPANET tima, dostigao je neverovatnu popularnost kod korisnika. Kako navodi Rajan, do 1993. godine Linux je 46 http://pmc.iath.virginia.edu/pmc-moo.html, pristupljeno 6. 6. 2015. 47 Za više o veoma kompleksnom svetu raĉunarskih i online video igrica videti: Taylor T. L., Between Wolrds: Exploring Online Game Culture, The MIT Press, 2006; Crawford, Garry, Gosling, K. Victoria, Light, Ben (ur.), Online Gaming in Context: The Social and Cultural Significance of Online Games, Routledge, 2011. 48 Za više informacija o USENET mreţi videti Lueg, Christopher, Fisher, Danyel, From Usenet to CoWebs: Interacting With Social Information Spaces, Springer-Verlag, London, 2003. 38 koristilo 20.000 korisnika i od poĉetnih 10.000 linija koda, za samo dve godine operativni sistem je nadograĊen na 100.000 (Ryan 2010, 113). Samo pet godina kasnije razvoju softvera doprinelo je 10.000 programera, a sam operativni sistem je imao preko milion i po korisnika širom sveta. Ideja slobodnog softvera (open source) utrla je put prvi put viĊenoj masovnoj interaktivnosti izmeĊu stvaralaca i korisnika, gde se istinski ovakva granica gubila. Projekti kao što će to kasnije biti kolaborativna svetska internet enciklopedija Wikipedia, pa i u prenesenom znaĉenju YouTube video-kanali, blogovi, internet forumi, društvene mreţe itd., elementi Mreţe kakve poznajemo danas, svi su potekli od ove specifiĉne kulture saradnje i uopšte ţelje za stvaranjem sadrţaja, koju moţemo pratiti unazad sve do 50-ih godina XX veka i prvih raĉunarskih laboratorija. Uz razvoj operativnog sistema Linux kao znaĉajnog raĉunarskog operativnog sistema koji je uneo u mladu kulturu personalnih raĉunara ideju otvorenog koda, išao je i razvoj pretraţivaĉa Apache, koji je i dan danas aktivan kao slobodni softver za pretraţivanje Svetske mreţe. Kastel smatra da je upravo ovakav otvoren, nehijerarhijski model i ideologija neophodan uslov razvoja bilo kakve platforme na Internetu, ali i Interneta samog, što se da zakljuĉiti u neverovatnom razvoju koji se i dalje odvija. Kako piše: „Kako bi se ova sekvenca dogaĊaja odigrala, tri uslova su neophodna: prvo, arhitektura umreţavanja mora biti otvorena, decentralizovana, distribuirana i višestrana u svojoj interaktivnosti; kao drugo, svi komunikacijski protokoli i njihove implementacije moraju biti otvorene, distribuirane i podloţne modifikaciji (iako proizvoĊaĉi mreţa zadrţavaju vlasništvo nad nekim softverima); i kao treće, institucije koje regulišu mreţe moraju biti formirane u skladu sa principima otvorenosti i kooperacije koji su ugraĊeni u sam Internet― (Castells 2001, 28). Koliko je 90-ih godina prošlog veka Internet bio mesto razmene mišljenja i pronalaţenja istomišljenika, bilo putem foruma, internet priĉaonica i uopšte deljenjem informacija za bolje i raznovrsnije krstarenje morem Svetske mreţe, toliko kraj prve decenije donosi kulturu Interneta okrenutu pre svega razvijanjem naših digitalnih identiteta i postavljanjem velike koliĉine informacija o nama samima na mreţu. Razvoj i popularnost blogova, društvenih mreţa i uopšte velike koliĉine korisniĉkog sadrţaja, oslikavaju narcistiĉku stranu sajber kulture u kojoj Ĉarli Gir ispravno doziva poznato proroĉanstvo Endija Vorhola (Andy Warhol), po kojem će „u budućnosti svi biti poznati na 15 minuta― (Gere 2010, 56). Pitanja razvoja i definisanja sopstva savremenih korisnika Interneta, kao i probleme koje se javljaju sa pitanjem zaštite ogromne koliĉine podataka koje korisnici postavljaju na mreţu, sve više je u rukama velikih kompanija i kontraobaveštajnih agencija širom sveta. Nastaje znaĉajan problem privatnosti i dostupnosti podataka, sa jedne strane 39 oliĉene u našim novim digitalnim identitetima, a sa druge u sukobljenom pitanju pravne regulacije mreţe i zaštite autorskih prava. Kako navodi Rajan, do 1995. godine WWW je prevazišao FTP protokol za prenos podataka po broju korisnika. Svetska mreţa u tim prvim godinama svog postojanja bila je medijsko okruţenje sasvim drugaĉije od onog kakav je Internet bio 20 godina kasnije. Svetska mreţa organizovana je putem nekoliko funkcionalnih programskih rešenja putem kojih komuniciramo sa Internetom i njegovim mogućnostima. Rajan objašnjava kako od ranih 90-ih godine prošlog veka do neke 2002. godine Svetsku mreţu moţemo okarakterisati kao Ja-idem-uzmem Mrežu (I go get Web), u vrlo bliskoj analogiji sa surfovanjem Mreţom beskrajnog mora informacija u kom se korisnik snalazio bez kompasa (Ryan 2010, 116). Prvi pretraţivaĉi, kao što su Archie (1990) i Veronica (1993), nisu kao danas veliki Google (1999) sortirali dobijene informacije prema nekom standardu relevantnosti i potrebe, već su informacije koje smo mogli dobiti preko pretraţivaĉa u prvom momentu bile na puno naĉina proizvoljne, i ĉesto, ukoliko ne bismo taĉno znali šta traţimo i da to zapravo i postoji na Mreţi, do te informacije ĉešće ne bismo nikad ni stigli. To se menja 1993. godine kada Metju Grej (Matthew Gray) razvija prvi softver za prikupljanje informacija sa internet stranica po imenu WWW Wanderer, koji će doneti novu generaciju pretraţivaĉa kao što su AltaVista i Yahoo, a koji će umnogome olakšati pronalaţenje informacija na Mreţi. Pretraţivaĉi (browsers), koristeći tehnologiju prikupljanja podataka i indeksiranja sajtova na mreţi (crowling) putem kljuĉnih reĉi, omogućavaju korisnicima da doĊu do informacija koje ţele. Kompanija Google, osnovana od strane Sergeja Brina (Sergei Brin) i Lerija Pejdţa (Larry Page) 1998. godine, pretraţivanje podiţe na viši nivo svojim sistemom indeksiranja internet stranica prema njihovoj citiranosti na drugim stranicama, tj. proceni vrednosti sadrţaja i samim tim popularnosti kod korisnika. Uspeh koji ima Google moţe se meriti samo sa neverovatnim uspehom koji su do danas postigle kompanije Microsoft, Apple i Facebook, i finansijski i po broju korisnika. Pretraţivaĉi su doneli istinsku novost primene internet tehnologije i sve veće Svetske mreţe. Upravo njihov model grafiĉkog suĉelja, obeleţiće kako vizuelno, tako i praktiĉno virtuelno okruţenje Interneta. Modeli komunikacije koji su se razvijali paralelno sa pretraţivaĉima i koji su i dalje prisutni kao oblik komunikacije na Mreţi jesu internet platforme ili veb portali (web portals). Platforme su na samim zaĉecima svetske mreţe bili veoma potrebna ispomoć u dobijanju ustaljenih neophodnih informacija preko mreţe. Sakupljajući na jednoj hipermedijskoj stranici podatke sa razliĉitih izvora na mreţi, veb platforme su ĉuvale dragoceno vreme (i u vreme dial-up internet konekcija novac, koji je to vreme bukvalno predstavljao) i upućivale 40 korisnike na znaĉajne sadrţaje na mreţi. Korišćeni kao polazna taĉka za pretraţivanje mreţe, prvu generaciju internet portala predstavljali su Yahoo, Excite i Lycos. Prema klasifikaciji veb portala Artura Tatnala (Arthur Tatnall), ovi prvi portali pripadaju kategoriji megaportala ili portala opšteg sadrţaja. Danas poznati portali u ovoj kategoriji ukljuĉuju AltaVista, MSN, AOL.com, Buzzle.com itd. Neke od ovih kompanija svoje platforme su razvijale upravo kao polaznu taĉku za svoje pretraţivaĉe, ali raznovrsnost ovog tipa suĉelja govori o istinski zasebnom obliku medijske ekologije na mreţi. Kako Tatnal objašnjava, iako postoje razliĉiti sistemi klasifikacija, na mreţi su prisutni portali sledećih tipova: opšti „mega― portali, vertikalni industrijski portali, horizontalni industrijski portali, društveni portali, korporacijski informacioni portali (EIP), portali e-pijaca, personalizovani/mobilni portali, informativni portali i specijalizovani portali niša (Tatnall 2005, 7). Iako nećemo ulaziti dublje u predstavljanje svakog od ovih modela, pomenućemo još podelu vrsta portala po naĉinu pristupa organizaciji sadrţaja, tj. na horizontalne i vertikalne portale, prvi koji donose širok spektar razliĉitih informacija i usluga na jednom mestu, dok vertikalni ili vortali orijentišu se na uske tematske oblasti o kojima pruţaju veliku koliĉinu sadrţaja (Tatnall 2005, 4). Portale kao model prezentacije informacija koriste podjednako i korporacije i drţavne institucije. Ovi tipovi internet stranica najĉešće nude usluge elektronske pošte, forume, priĉaonica (chat rooms), kao i online kupovinu. Na internet prostoru današnje Republike Srbije, razvijala se popularna Internet Krstarica, koju je osnovao 1999. godine Ivan Petrović, kako navode na svom sajtu, „kao hobi studija informacionih sistema―.49 Sajt koji je poĉeo kao „prvi jugoslovenski pretraţivaĉ― ubrzo je postao i prva internet platforma za korisnike u zemlji. Do momenta pisanja ovog rada Krstarica ostaje jedini internet pretraţivaĉ na srpskom jeziku. Ovi modeli komunikacije na Mreţi su i dalje prisutni i govore o jednom znaĉajnom elementu organizacije podataka u doba informacijskog preopterećenja. Posebno je bila popularna usluga pričaonice, IRC aplikacije za sinhronu razmenu poruka na mreţi prvih godina postojana portala. IRC (Internet Relay Chat) je izumeo student postdiplomskih studija u Finskoj 1988. godine Jarko Oikarinen (Jarkko Oikarinen) inspirisan drugim programima za razmenjivanje poruka koji su postojali u to vreme. Ovaj protokol podrazumevao je svojevrsnu virtuelnu priĉaonicu u kojoj je veliki broj korisnika u isto vreme mogao sinhrono da razmenjuje poruke na razliĉite teme. Popularni vid IRC-a 90-ih godina u Srbiji bio je SerbianCafe. Sliĉni modeli komunikacije bile su mreţe za instant razmenu poruka kao što su MSN, AIM, ICQ, koji su svi bili popularni i kod internet korisnika u Srbiji. Ovi sistemi za 49 http://www.krstarica.com/info/o-krstarici/istorijat-krstarice/, pristupljeno 15. 4. 2015. 41 razmenu poruka podrazumevali su zasebne softvere i baze podataka, za razliku od otvorenih IRC platforma na mreţi. Kao i svoji prethodnici Usenet, BBS mreţe i MUD sistemi, oblik asinhrone komunikacije karakteristiĉan za Internet od rasta popularnosti Svetske mreţe jesu pre svega internet forumi. Ovi modeli komunikacije podrazumevali su podeljene teme grupisane po oblastima: društvo, politika, sport, umetnost itd., u kojima bi se ĉlanovi, registrujući svoj virtuelni identitet – nadimak (nick) i avatar oglašavali (post) na razliĉite teme (topike). Teme su se razlikovale u zavisnosti od tipa foruma. Znaĉaj foruma u periodu izmeĊu 1990. i 2005. godine posebno istraţuje Marija Bakardijeva u svojoj studiji Internet Society: The Internet in Everyday Life. Bakardijeva definiše korisnika kao „‗obiĉnog ĉoveka‘ (De Certeau, 1984) i ţenu koji nisu ukljuĉeni kao profesionalci (inţenjeri, programeri, dizajneri itd.) ili donosioci odluka u industrijskom, komercijalnom ili usluţnim sektorima koji se bave razvojem raĉunarsko-mreţne tehnologije (Bakardijeva 2005, 9). U tom smislu, njeno istraţivanje zasnovano je na tipu korisnika kakvog Kastel naziva korisnik-potrošaĉ. Bakardijeva govori o tome kako su se ljudi na samom poĉetku razvoja Interneta odluĉivali da se upuste u interakciju sa ovom tehnologijom. Većina je bila zaintrigirana novim medijem o kojem su u najvećem broju sluĉajeva saznavali od prijatelja, porodice i kolega uz ĉiju pomoć bi tehnologiju i savladali. Studija Marije Bakardijeve znaĉajna je zato što je to prva studija koja govori o razvoju ovog medija u njegovim samim poĉecima od strane korisnika i stvarnih uticaja koje je tehnologija imala na njihove ţivote. Studija svedoĉi o razvoju društvenih aktivistiĉkih grupa na mreţi, ali i razvijanju i uĉestvovanju u virtuelnim zajednicama, bilo u svrhu podrške, interesovanja ili samoodrţivih modela edukacije o samoj mreţi. Bakardijeva navodi modele koje primećuje u svom istraţivanju kao korisničke žanrove meĊu kojima pronalazi „[..]uĉestvovanje u online grupama za podršku; odrţavanja fragmentiranog nacionalnog i kulturnog identiteta; podrţavanje društvenih i porodiĉnih mreţa; politiĉko organizovanje iz svakodnevnog ţivota; kritiĉka komunikacija sa institucijama moći; refleksija (racionalna) svakodnevnih aktivnosti; spajanje lokalnih i globalnih interesnih grupa[..]― (Bakardijeva 2005, 134). Prvi srpski internet forum nastao je pod pokroviteljstvom medijske kuće B92 1996. godine. Zajedno sa forumom internet pretraţivaĉa i platforme Krstarica nastale 1999. godine, forum B92 i danas je jedan od najposećenijih u Srbiji. Forumi, zajedno sa mejling listama, BBS-jevima, njuz grupama pre njih, znaĉajni su zato što predstavljaju prostore na kojima su se razvijale i u okviru kojih se i danas formiraju virtuelne zajednice. Kako navodi Li Spraul (Lee Sproull): „Virtuelna zajednica se definiše kao veliki, dobrovoljni kolektiv ĉiji je primarni cilj dobro stanje ĉlana ili grupe, ĉiji ĉlanovi dele 42 zajedniĉki interes, iskustvo ili ubeĊenje i koji ulaze u interakciju jedni sa drugima prvenstveno preko Mreţe―.50 Zanimljiv primer ovakve virtuelne zajednice okupljene oko foruma Znak Sagite, nastalog 2002. godine (i dalje aktivnog), fokusiranog na ljubitelje nauĉne fantastike, fantastike i horora kod nas, analizirao je Ivan ĐorĊević.51 Jedan od znaĉajnijih aspekata virtuelnih zajednica jeste da su bazirane na ideji altruizma, deljenja informacija i graĊenja zajednice bez ikakve direktne koristi. Kako objašnjava Bakardijeva, upravo je ovakav otvoren pristup postavljanja liĉne ekspertize na mreţu omogućio brz razvoj tehnologije. Veliki broj korisnika upravo je uz pomoć postojećih virtuelnih zajednica stekao neophodna tehniĉka znanja za korišćenje Interneta. Prva faza razvoja Svetske mreţe završava se poĉetkom XXI veka i pojavljivanjem termina Web 2.0, aludirajući na novu verziju Mreţe na naĉin na koji programeri po pravilu izbacuju informaciju o nadogradnji (verzija softvera). Termin je 2004. godine osmislio Dejl Doherti (Dale Daugherty), a široko popularizovala kompanija O’Reilly Media kao promociju novih interaktivnih društvenih softvera na mreţi. Web 2.0 oznaĉava momenat kada najveći broj sadrţaja na mreţi postaje otvoren korisnicima za manipulaciju, interakciju, stvaranje, kao i veći stepen meĊusobne komunikacije. Sama tehnologija stvaranja sadrţaja na mreţi postaje dostupna i olakšana obiĉnim korisnicima i dolazi do erupcije multimedijskih sadrţaja. Kako navodi Rajan, „[..]informacije i sadrţaj na Internetu je plastiĉan i promenljiv, otvoren i beskrajno prilagodljiv korisnicima― (Ryan 2010, 139). Ovaj jasno definisan prelaz kritikovan je sa raznih strana, zato što se smatra da su elementi koji se istiĉu kao karakteristike nove mreţe oduvek bili prisutni i aktivni i da je jedino što se promenilo tehnologija kojom se te funkcije vrše. Svakako modele kolaboracije, sve veće uloge korisnika u stvaranju i oblikovanju sadrţaja, kao što smo i videli, moţemo primetiti i u ranijim fazama komunikacije na Internetu, ali XXI veka ovakvi sadrţaju postaju dominantni. Dţimi Vels (Jimmy Wales) 2001. godine osniva prvu kolaborativnu internet svetsku enciklopediju Wikipedia 52 . Manje od godinu dana kasnije Wikipedia sadrţi 19.700 ĉlanaka (Ryan 2010, 147). Ves Anderson (Wes Anderson), glavni urednik ĉasopisa Wired, navodi da 2006. godine Wikipedia na više od 100 jezika ima oko 5,3 miliona ĉlanaka, a poredi je sa Enciklopedijom 50 Sproull, Lee, ―Online Communities‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 733-745, str. 733. 51 ĐorĊević, Ivan., „Identitet u ‗virtuelnoj zajednici‘ - sluĉaj foruma ‗Znak Sagite‘―, Glasnik Etnografskog instituta SANU, br. 53, str. 261-273, 2005. 52 Zanimljiv je podatak koji navodi Anderson u odbranu ove prve globalne Internet enciklopedije, da kako je objavio ĉasopis Nature 2005. godine, u 42 nauĉna ĉlanka na sajtu Wikipedia u proseku će biti ĉetiri greške, a na Enciklopediji Britanici tri, što ne ĉini veliku razliku. Andersen zadirkujuće navodi: „[..]ukratko nakon izlaska ovog izveštaja, ĉlanci na Wikipediji bili su prepravljeni, dok Britanika mora da ĉeka svoje naredno izdanje― (Anderson 2006, 69). 43 Britanikom, koja u istom momentu broji 120.000 (Anderson 2006, 66). Jedan od prvih popularnih društvenih mreţa MySpace nastaje 2003. godine. Vaţno je shvatiti da se ovaj posebno istaknut razvojni deo Svetske mreţe i Interneta bio usko povezan sa širim razvojem tehnologije u tom periodu. Brzina protoka informacija prelazi sa sporog dial-up modela na širokopojasne53 brze mreţe, zatim, inovacije u softverima, kakav je JavaScript, omogućavaju stvaranje dinamiĉnih sadrţaja kao što su igrice i animacije na stranicama koje su do tad podrazumevale skormni audio-tekstualni svet. Upravo nagli razvoj jeftinih ureĊaja za snimanje zvuka i slike, kao i pomenuta popularnost društvenih sadrţaja na mreţi raĊa 2005. godine kompaniju YouTube. Razvoj novih audio i video formata, kao što je Mp3, kao i P2P (peer to peer) 54 softver, donosi kulturu razmene sadrţaja i otvara jedno od najkonfliktnijih pitanja zaštite autorskih prava u svetu konzumiranja informacija na Internetu.55 Ovakvu piraterijsku praksu na Internetu posebno je popularizovao internet sajt Napster, nastao 1999. godine, koji je koristeći P2P tehnologiju omogućavao korisnicima da meĊusobno dele sadrţaje direktno iz svojih privatnih kolekcija. Sajt je nakon niza sudskih okršaja morao da prestane sa radom 2001. godine. Ovde govorimo o znaĉajnom aspektu mreţe koja se tiĉe slobode deljenja podataka i uopšte ogromnim promenama u konzumiranju i vrednovanju sadrţaja koji se mogu pronaći na Internetu. Od Napstera, preko YouTubea, Wikileaks afere, The Pirate Bay portala i ostalih sajtova koji koriste BitTorrent 56 protokol za deljenje podataka, copyright tj. pitanje zaštite autorskih prava do danas ostaje jedno od znaĉajnijih sukoba oko sajberprostora. Daleko od toga da ovu potrebu za lakom dostupnosti raznolikih informacija na Internetu nije prepoznala i industrija. Znaĉajni primeri ovakve komercijalizacije je iTunes platforma kompanije Apple i naravno internet platforma Amazon. Korisnici Svetske mreţe pronalaze sve inovativnije naĉine meĊusobne komunikacije. Period koji je oznaĉio sve veću prisutnost komunikacije na mreţi, obeleţio je i porast interesovanja za video igrice na Internetu. Godine 2005. izlazi prva verzija online igrice World of Worcraft. Kako navodi Rajan, do 2008. godine igrica je imala preko 11 miliona pretplaćenih korisnika. 53 Razlika izmeĊu uskopojasnog i širokopojasnog opsega jeste u kapacitetu za prenos signala. Uskopojasna mreţa podrazumeva jedan fiksni signal koji zauzima kompletan opseg, dok širokopojasna mreţa ima sposobnost prenosa više kanala i digitalnih signala (Bigdoli 2004, 261). 54 Peer to peer u slobodnom prevodu „vršnjak vršnjaku― je tehnologija koja je proširila mogućnosti deljenja podataka preko Interneta time što korisnici direktno jedni drugima prenose podatke, zaobilazeći klasiĉan model klijenata sa jedne strane i servera sa druge koji koristi FTP Internet protokol za prenos podataka. 55 Rajan navodi zanimljiv podatak iz 1996. godine, kad je prva pesma prekopirana sa kompakt diska i ilegalno postavljena na Mreţu kao Mp3 fajl, u pitanju je bila pesma Until iz sleeps grupe Metalika koju je postavio korisnik sa avatarom NetFrack (Ryan 2010, 151). 56 BitTorrent jedan je od najznaĉajnijih softverskih rešenja meĊusobnog deljenja podataka izmeĊu korisnika i bazira se na modelu gde se jedan fajl u delovima preuzima od razliĉitih korisnika (seeders and leachers). 44 Jedan od modela Web2.0 platforme koja dominira prostorom Svetske mreţe od 2000. godine do danas jesu blogovi. Preteţno tekstualne platforme, ove online dnevnike sastavljaju pojedinci ili grupe na sve moguće teme i omogućavaju istovremeno ĉitaocima da komentarišu na dati sadrţaj. Iako model komunikacije kao što je blog postoji i pre Web2.0 tehnologije, upravo je u ovom periodu ova platforma doţivela neverovatnu popularnost. Ime weblog (internet zapis) ovom modelu komunikacije dao je Dţon Barger (John Barger) 1998. godine (Myers 2010, 16). Kompanije kao što su Blogger.com, Blogspot i Live Journal nudeći gotove i besplatne proizvode svim korisnica Mreţe dovele su do stvaranja na hiljade razliĉitih online dnevnika. Blogerska zajednica (blogosfera) postala je sastavni deo informativnog javnog prostora u svetu, ali i u Srbiji. 57 Nedeljnik Vreme prenosi u broju od 22. decembra 2011. godine listu najposećenijih blogova u Srbiji, meĊu koje ubraja satiriĉan informativni sajt Tarzanija (tarzanija.com), blog specijalizovan za elektronsko poslovanje Dragana Varagića (draganvaragic.com), online magazin sa više autorskih blogova Wannabe Magazine (wannabemagazine.com), blog o sajber kulturi i marketingu autora Istoka Pavlovića (istokpavlovic.com), kao i izmeĊu ostalog zanimljiv primer bloga o avijaciji Petra Vojinovića (tangosixblog.com).58 Dominacija platformi koje podstiĉu društveno povezivanje i komunikaciju, kao i stvaranje sadrţaja od strane korisnika od 2000. godine do danas karakteriše sajberprostor. Hert Lovnik (Geert Lovnik) upravo istiĉe ove elemente kada definiše Web2.0 stadijum razvoja Svetske mreţe: „Web2.0 ima tri prepoznatljive odlike: lako se koristi, olakšava socijalizaciju, i donosi korisnicima besplatne izdavaĉke i proizvoĊaĉke platforme koje im omogućavaju da postave na mreţu sadrţaj u bilo kom obliku, bilo to slike, video i tekst― (Lovnik 2012, 5). Kako prenosi Jose van Dejk (Jose van Dijck) „[..]2011. godine 1,2 milijarde korisnika širom sveta – 82% svetske Internet populacije starosti preko 15 godina – prijavili su se na sajt društvenih medija, od 6% u 2007. godini― (Van Dijck 2013, 4). Iako danas po merilima ekonomske uspešnosti, uticaja i broja korisnika moţemo izdvojiti nekoliko društvenih platformi na Internetu, veliki je broj onih koje su postojale i nestale ili potpuno promenile nišu, kao što su Friendster (2002) i Myspace (2003). Kako objašnjava Van Dejk: „Kompletan ekosistem meĊupovezanih platformi i aplikacija postoji u fluksu i 57 Za odliĉan pregled razvoja i analizu blogova na srpskom jeziku videti Milan Sitarski i drugi, Internet i javna sfera u Srbiji, Beogradska otvorena škola, 2007. Iako u ovom radu postoji veoma malo podataka vezano za blogosferu u Srbiji koju u tom trenutku autori opisuju kao skoro nepostojeću, postavljajući kao dominantan primer preteţnu popularnost blogova poznatih liĉnosti na sajtu B92, autori pruţaju odliĉan uvid u znaĉaj i širenje fenomena bloga na Globalnoj mreţi i njihov potencijal za razvoj graĎanskog novinarstva (citizen journalism) na srpskom sajberprostoru. 58 http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1026317, pristupljeno 6. 6. 2015. 45 ostaće nestabilan još sigurno neko vreme― (Van Dijck 2013, 8). Popularnost društvenih mreţa i njihova sveprisutnost otvorila su mnoga pitanja u nauci i teoriji, od mogućnosti novih politiĉkih ĉinilaca, najĉešće analizirane na primeru uticaja društvenih mreţa tokom Arapskog proleća i teroristiĉkog napada 9/11 u SAD-u (Herrera 2014), posledica virtuelne društvenosti na Internetu po naše identitete i svakodnevne ţivote (Turkle 2010), veoma prisutnog trenda u razvoju softvera i analize društvenih mreţa (SNA, Social Network Analysis), kako iz razloga razumevanja i istraţivanja funkcionisanja mreţa, tako i zbog povraćaja korisniĉkih informacija koje se dalje primenjuju u internet marketingu i razvijanju usluga na Internetu. Van Dik (Van Dihk) nudi korisnu klasifikaciju društvenih mreţa: SNS ili „sajtovi društvenih mreţa (social networking sites) u koje ubraja Facebook (2004), Twitter (2006), LinkedIn (2003), Google+ (2011) i Foursquare (2009), koji glavni cilj imaju meĊusobnu komunikaciju ljudi putem razliĉitih sadrţaja kroz zajedniĉke mreţe; UGC ili „korisniĉko- generisani sadrţaj― (user generated content), grupa u koju spadaju YouTube (2005), Flickr (2004) i Wikipedia (2001), platforme koje nude jednostavne okvire za stvaranje multimedijalnih sadrţaja i njihovo razmenjivanje, ili u sluĉaju sajta Wikipedia59, zajedniĉkog stvaranja sadrţaja u okviru jednog projekta; TMS ili „trgovaĉki i marketinški sajtovi― kao što su Amazon (1995) i eBay (1995). Na srpskom sajberprostoru ovi modeli društvenih mreţa prisutni su kao partnerski sajtovi za aukcijsku i online prodaju Limundo (2006) i Kupindo (2006); i PGS ili „sajtovi za igranje igrica― (play and game sites), grupa koju karakterišu masovne online igrice kao što su FarmVille (2009), The Sims Social (2011) i Angry Birds (2009). Društvene platforme kao što su Facebook, Twitter i Foursquare primenjuju razliĉite grupe korisnika, od drţavnih i kulturnih institucija, preko privrednih preduzeća, do grupa i pojedinaca, u svrhu reklamiranja i pruţanja informacija graĊanima o njihovim delatnostima. Mreţe kao što su Craigslist, LinkedIn ili Academia.edu ogromne su baze podataka za povezivanje ljudi radi nalaţenja zaposlenja, zapoĉinjanja projekata ili liĉnog reklamiranja na trţištu rada. Inicijalni optimizam struĉnjaka koji su prouĉavali razvoj Mreţe u periodu dolaska na scenu Web2.0, sa idejama neverovatnih mogućnosti uĉestvovanja korisnika u oblikovanju i kreiranju svakodnevnog ţivota, novih modela društvene kolaboracije i do tad neviĊenog stepena povezivanja, poslednjih godina je splasnula i zamenila ju je zabrinutost za zaštitu privatnosti, pitanja i problema nematerijalnog rada, stvarni stepen razumevanja i 59 Wikipedia u ovom smislu mogla bi se posebno kategorizovati u okviru porodice wiki softvera koji omogućavaju nehijerarhijski model kolaboracije na stvaranju odreĊenog dokumenta ili projekta. Iako je Wikipedia jedan od najpoznatijih wiki projekata, sam softver izumeo je ameriĉki programer Vord Kaningham (Ward Cunningham) 1994. godine. Prvi wiki sajt bio je WikiWikiWeb osnovan 1995. godine kao sajt za razmenu mišljenja o razvoju softvera. Sa listu nekih od popularnih wiki platformi videti http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_wikis, pristupljeno 6. 6. 2015. 46 mogućnosti uĉestvovanja u znaĉajnim društvenim pitanjima širom sveta. Ovu promenu raspoloţenja slikovito opisuje Van Dik kada uporeĊuje proglašavanje „osobe godine― Time magazina 2006. i 2010. godine. Dok smo 2006. godine to bili mi kao korisnici (You), 2010. godine ova titula odlazi Marku Zakerbergu (Mark Zuckerberg), direktoru i osnivaĉu kompanije Facebook. Ova društvena mreţa, koja je 2012. godine imala 835 miliona korisnika širom sveta (Van Dijck 2013, 56), zajedno sa kompanijom Google najĉešće je na meti kritike zbog trgovine korisniĉkim podacima i monopolizacije sajberprostora. Kompanija Facebook je od posebnog znaĉaja za analizu srpskog sajberprostora zato što 2012. godine 3,5 miliona korisnika ove platforme dolazi iz Srbije što je u datom trenutku našu zemlju postavljalo na prvo mesto po stepenu korišćenja na Balkanu sa skoro 50% celokupne populacije (blizu 100% samih korisnika Interneta). 60 Ono što sve više karakteriše i dominira u svetskoj internet tehnologiji jeste mobilni pristup Internetu. Godine 2003. prvi put broj korisnika mobilne telefonije premašuje broj korisnika fiksne telefonije u svetu (Castells i dr. 2007, 19). Iako su se mobilni telefoni koji uz pomoć GSM i 2G tehnologije imali mogućnost pristupa Internetu pojavili još krajem 90-ih godina prošlog veka, tek sa pojavom 3G, sada i 4G tehnologije i popularizacijom pametnih telefona (smartphone), kao što je iPhone kompanije Apple, sredinom 2000-ih, mobilni pristup Internetu postaje preovlaĊujući oblik savremenog korišćenja Globalne mreţe sve do danas. Kako navodi Kastel, „[..]kao elementi svakodnevne rutine, beţiĉne tehnologije, posebno mobilni telefon, shvata se kao suštinski instrument savremenog ţivota― (Castells i dr. 2007, 89). Pored mogućnosti pristupa Svetskoj mreţi uz pomoć razliĉitih pretraţivaĉa na telefonima, najveći broj internet usluga koji korisnici dobijaju na ovaj naĉin zapravo zaobilazi Svetsku mreţu, i koristeći internet tehnologije direktno povezuje korisnike sa odreĊenim servisom ili aplikacijom putem Interneta. Niz usluga koje se mogu dobiti, u velikom broju besplatno, obuhvataju od popularnih platformi sa komunikaciju putem interneta kao što su Viber, WhatsApp ili Skype, društvenih mreţa Facebook, Instagram, Pinterest, Twitter i sl., do ogromnog broja organizacionih, poslovnih, zabavnih usluga i sadrţaja koji se preuzimaju direktno sa telefona. U Republici Srbiji 2013. godine broj korisnika mobilnih telefona znaĉajno nadmašuje broj stanovnika sa brojem od 9,2 miliona.61 Znaĉajno je napomenuti da samu internet uslugu korisnici na ovaj naĉin ne dobijaju putem 60 http://www.slobodnaevropa.org/content/na-balkanu-facebook-koriste-najvise-u-srbiji-/24909738.html, pristupljeno 6. 6. 2015. Za detaljniju kritiĉku studiju o Facebooku i drugim društvenim mreţama videti: Jose van Dijck, The Culture od Connectivity: A Critical History of Soical Media, Oxford University Press, Oxford i New York, 2013. 61 Ratel, Pregled tržišta telekomunikacija i poštanskih usluga u Republici Srbiji u 2014. godini, str. 66. 47 kablovskih ili drugih dobavljaĉa internet usluga, već od svojih telefonskih mobilnih operatera, ako izuzmemo beţiĉni pristup internetu. U Srbiji su trenutno aktivna tri operatera: Telekom Srbija u većinskom vlasništvu Republike Srbije, danski Telenor (2006) i austrijska kompanija Vip Mobile (2007). Iako su do 2007. godine i drugi operateri uĉestvovali na trţištu telekomunikacija u Srbiji, do danas ostaje dominantan poloţaj Telekoma Srbije (do 2012. monopolski) sa pokrivanjem 44,56% trţišta u 2014. godini.62 Industrija Interneta Od 1995. godine skoro ĉista dominacija informacijskog i komunikacijskog aspekta Svetske mreţe prestaje uplivom biznisa na Internet. Do 1995. godine odlukom Nacionalne fondacije za nauku u SAD-u je bila zabranjena komercijalna aktivnost na Globalnoj mreţi (Ryan 2010, 120). Teško je poverovati da Internet, koji je uspeo tako velike industrije kao što su filmska i muziĉka u svetu da baci na kolena, ali i napravi mreţnu revoluciju u poslovanju o kojoj naširoko govori Manuel Kastel u svojim studijama, zapoĉeo kao izrazito negativno orijentisan prema uplivu kulture i diskursa poslovanja. Jedna od prvih kompanije koje su iskoristile nove mogućnosti koje pruţa Svetska mreţa u svetu poslovanja bila je kompanija eBay osnovana 1995. godine. Zanimljiva anegdota koju Rajan prepriĉava vezana je upravo za novu logiku poslovanja koju donosi Internet, a koja se tiĉe osnivaĉa kompanije eBay Pjera Omidijara (Pierre Omidiyar), koji je prvoj mušteriji/korisniku, ĉoveku koji je licitirao 14,83 dolara za pokvareni laser, pisao zabrinuto – da li on razume da je ponudio novac za laser koji je zapravo pokvaren, na šta mu je ĉovek odgovorio: „Da, ja sam kolekcionar pokvarenih lasera― (Ryan 2010, 120). Internet je otvorio ĉitava nova polja poslovanja, omogućavajući povezivanje ljudi širom sveta. Sveukupno uzbuĊenje oko mogućnosti koje donosi nova tehnologija, koje je karakterisalo prve godine postojanja Svetske mreţe, vrlo brzo se prenelo u svet kapitala i svetsku berzu. Otvaranje mogućnosti za komercijalne aktivnosti putem Interneta, sa formiranjem velikog broja inovativnih preduzetniĉkih poduhvata (startup kompanija), velikim delom pozicioniranih u Silikonskoj dolini, delu San Franciska u Kaliforniji, SAD, doveo je do takozvanog dot-kom mehura (dot.com bubble), naglog ekonomskog rasta koji je došao sa munjevitim uzdizanjem do tad nepoznatih visokotehnoloških kompanija. Ejmi Rej (Amy W. Ray) napominje kako još od 62 Ibid., str. 70. 48 1993. godine nisu bile poznate granice (i ograniĉenja) ovog novog polja poslovanja. Kako navodi: „[..]svaka investicija bila je neverovatan rizik. I dalje, mnogi investitori su ovaj skok napravili, verujući da će kada se isplati biti vredno toga―.63 Ovaj neverovatni ekonomski rast već 2000. godine se kao balonĉić raspršio usled nepromišljenih ulaganja velikog broja ljudi u mlade visokotehnološke preduzetnike iskljuĉivo zbog preĊašnjih uspeha na berzi sliĉnih kompanija, koje su velikom brzinom poĉele da propadaju. Smatra se da je najveća greška ovih kompanija bila što su propustile da uvide da bez obzira što je Internet neverovatno ubrzao protok informacija i mogućnosti prodaje, najveći deo ekonomske realnosti vezane za poslovanje su zapravo ostale nepromenjene. Kako navodi Rajan: „Internet je imao uticaj samo na digitalnu komunikaciju, a ne na fiziĉko dostavljanje― (Ryan 2010, 127). Iako je dot- kom period izdigao neke od najvećih finansijskih magnata današnjice, to se pre da objasniti time što su u kontekstu odreĊenih ekonomski isplativih elementa internet tehnologije, pojedine kompanije „stigle prve na bal― ili već u sluĉajevima kada su mogućnosti koje nova tehnologija pruţa bile dobro procenjene, pre nego magiĉnom formulom koju donosi nova tehnologija. Bez obzira na inicijalno otreţnjenje, ova istinski nova industrija, koja iako nije donela tako brz i ogroman uspeh svima koji su to ţeleli krajem 90-ih godina XX veka, nastavila je do danas da stabilno raste i utiĉe na ekonomije zemalja širom sveta. Zanimljivo je za period tog kratkotrajnog rasta na berzi viskotehnoloških kompanija i popularisanje figura ovih mladih programera. Kako prenosi Rajan, kada je pretraţivaĉ Marka Andrisina (Mark Andreessen) Netscape dostigao najviši IPO ikada zabeleţen u istoriji, našao se na naslovnoj strani Time magazina sedeći na tronu u polo majici, farmerkama i bez ĉarapa i cipela (Ryan 2010, 132). Pored znaĉaja hakerske kulture za razvoj Interneta, Kastel istiĉe upravo preduzetniĉki duh, oliĉen u ovakvim nekonvencionalnim tehnološkim entuzijastima, kao kljuĉan element sajber kulture. Po njemu je otvorenost tehnologije privukla veliki broj ambicioznih preduzetnika koji su u Internetu videli mogućnost razvoja koji nije kontrolisan od strane drţave i mogućnost za veliku zaradu. Za Kastela njihov uspeh je ono što i dalje diktira ogroman razvoj i širenje Interneta u svetu (Castells 2001, 61). Znaĉajno je napomenuti da poslovne mogućnosti na Globalnoj mreţi, kao što se ĉesto dešavalo sa novim tehnologijama, veliki igraĉi nisu inicijalno prepoznavali. Tako je bilo sa Vestern junionom (Western Union) u sluĉaju Belovog izuma, zatim i na primeru 63 Ray, Amy W., ―Business Plans for E-commerce Projects‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 96-105, str. 96. 49 same tehnologije komutacije paketa kad je u pitanju telefonski magnat AT&T 64 . Sa internet preduzetništvom dolazi u velikoj meri do prevazilaţenja tejlorovskog modela organizacije rada. Posebno u visokotehnološkim firmama, sve više odgovornosti predaje se samom radniku i stare rigidne hijerarhije popuštaju. Novi modeli radnih prostora i radne etike se pojavljuju i doţiveće vrhunac sa kompanijom Google koja svojim radnicima nudi ogroman broj olakšica i specijalizovan radni prostor okrenut maksimalnoj produktivnosti radnika. Ovakav model danas moţemo pronaći i u Srbiji u IT kompaniji Nordeus.65 Moţda najveći doprinos razumevanju poslovanja na Internetu i novina koja ova nova industrija donosi globalnom neoliberalnom kapitalu dolazi od glavnog urednika ĉasopisa Wired Krisa Andersona (Chris Anderson) i njegove knjige Long Tail: Why the Future od Business is Selling Less of More. Fenomen ili ekonomija dugog repa o kojoj govori Andersen opisuje svet u kojem više nije dominantna proizvodnja i konzumacija najpopularnijih proizvoda, već govori o dobu niša, proizvoda i informacija koje su zanimljive manjem broju ljudi, i koje ipak u kontekstu milionskih korisnika Interneta donose znaĉajno povećanje kako produkcije ovakvih alternativnih sadrţaja, tako i ekonomije koja leţi u njima. Anderson opisuje vreme i prostor u kojem dominira ekonomija izobilja do koje dolazi kada sve postaje dostupno „svima―. Opisujući mogućnost koju internet prodavci dobijaju samom ĉinjenicom da je broj onoga što izlaţu za prodaju neograniĉen, uvodi nas u svet gde se manje popularni artikli prodaju koliko i oni najpopularniji. Andersen je pre svega ovaj ekonomski model analizirao vezano za kompanije koje su se bavile prodajom medijskih sadrţaja – muzike, knjiga i filmova. Navodi podatak da je 2006. godine kompanija Rapsody imala u ponudi ĉetiri miliona pesama, a da u istom trenutku apsolutni maksimum magnata Wal-Mart u SAD-u iznosio 60.000. Kako navodi: „Ovi biznisi sa beskrajnim-prostorom-na- polici su efektivno nauĉili lekciju iz nove matematike: Veoma, veoma, veliki broj (proizvoda u repu) pomnoţen sa relativno malim brojem (pojedinaĉnih prodaja) i dalje je jednak veoma, veoma velikom broju. I, ponovo, taj veoma, veoma veliki broj samo postaje sve veći― (Anderson 2006, 24). Model i ideja dugog repa, na veliko iznenaĊenje samog Andersona, našao je primenu u skoro svim sferama delatnosti na Svetskoj mreţi. On navodi kako se danas govori o pretraţivaĉu Google kao dugom repu marketinga, a o softverima otvorenog koda kao što su Linux i Firefox kao dugom repu programiranja, online univerzitetima kao dugom repu edukacije, zatim o pornografiji na Internetu, o kojoj sam 64 Ameriĉkoj kompaniji AT&T koja je imala monopol nad telefonskom komunikacijom u zemlji ponuĊena je mogućnost preuzimanja i razvoj Interneta u njegovim ranim danima što je kompanija odbila. 65 http://mondo.rs/a769878/Mob-IT/Vesti/Forbes-hvali-Nordeus.html, pristupljeno 18. 8. 2015. 50 govori kao moţda najvećem dugom repu nepregledne koliĉine raznolikih seksualnih ukusa itd. Anderson takoĊe uspeh platfrome Wikipedia objašnjava upravo ovim principom. Zato što nije ograniĉena prostorom (niti ljudstvom) ona ima mogućnost da posveti podjednako prostora manje popularnim temama, u ogromnoj koliĉini. Proseĉna duţina ĉlanka u Enciklopediji Britanici 2006. godine bila je 678 reĉi, dok je 200.000 ĉlanaka (što navodi kao koliĉinu podataka više od dva puta veću od celokupne Enciklopedije Britanike) na internet platformi brojalo više od toga (Anderson 2006, 82). Princip prodaje niša otkriva ne samo mogućnosti zarade na pojedinaĉnim trţištima već i model globalnog poslovanja u kojem je uvek neki proizvod u jednoj zemlji niša, dok je u drugoj matica. Anderson objašnjava da dugi rep oznaĉava revoluciju u stvaranju i konzumiranju medijskog (popularnog i umetniĉkog) sadrţaja jer, dok tokom polovine prošlog veka postojao je prostor i resursi iskljuĉivo za mali broj sadrţaja koji su garantovali prodaju, danas hitovi više nemaju monopol nad kulturalnom proizvodnjom. Dejvid Bel (David Bell) i Brajan Louder (Brian Loader) navode kako jedno od osnovnih merila postajanja informacionog društva moţemo naći u koliĉini poslova koji se baziraju na razmeni znanja i informacija, kao i doprinosom industrija koje se baziraju na ovakvoj razmeni (Bell i dr. 2004, 95). Razliĉiti teoretiĉari od 60-ih godina XX veka na ovamo su isticali pojavu ovakvih novih modela rada i proizvodnje. Naime, ne samo što su teoretiĉari kao što je Vebster doveli u pitanje znaĉaj na velikom planu proizvodnje bazirane na razmeni znanja i informacija (Webster 2002), obećanje nove moćne visokotehnološke industrije kakvu danas osećamo još kao ostatke tog prvog dot-kom mehura, italijanski operaisti takav oblik proizvodnje vide kao mesto kritike i nove eksploatacije radniĉke klase u društvu. Italijanska postmarksistiĉka kritika, okupljena oko ideje operaizma u kojem se za razliku kod drugih marksistiĉkih ĉitanja poznog kapitalizma dosta govori o novom mehanizmu proizvodnje koji upreţe ono što je Marks zvao opšti intelekt66 pre nego fiziĉki, materijalni rad, posebno dolazi do izraţaja u informacionom društvu. Kritika ekonomske delatnosti vezane za Internet dolazi sa razliĉitih strana sa pojmovima nematerijalnog rada (Hardt, Negri 2004, Lazzarato 2006), besplatnog rada (free labor) (Terranova 2004) i digitalnog rada (Scholz 2013). Pored znaĉajnih društvenih pitanja koja se otvaraju i produbljuju uplivom krupnog kapitala u svet Interneta, ova komunikaciona mreţa izrodila je takoĊe inovativne ekonomske 66 Opšti intelekt oznaĉava znanje kao glavnu proizvodnu silu. Pod znanjem ne mislimo samo na nauĉno i tehniĉko znanje koji su uvek bili deo procesa proizvodnje, već „obiĉnu ljudsku sposobnost razmišljanja reĉima[..] verbalna misao, kognitivne sposobnosti, imaginacija, sposobnost uĉenja itd.― (Virno 2008, 41). 51 modele novĉane razmene. Bitkoin (Bitcoin) je digitalna kriptovaluta ili „decentralizovana virtuelna valuta―67, tj. elektronski sistem razmene novca po principu P2P tehnologije. Satoši Nakamoto (Satoshi Nakamoto) u vidu kratkog nauĉnog rada predstavlja ovu valutu svetu 2008. godine i 2009. godine je pušta u cirkulaciju kao softver otvorenog koda. Nakomoto objašnjava bitkoin kao potrebu „[..]da sistem elektronskog plaćanja bude baziran na kriptografskom dokazu, pre nego na poverenju, omogućavajući dvema dobrovoljnim strankama da trguju direktno jedna sa drugom, bez potrebe za trećom strankom od poverenja―.68 To znaĉi da se pored sistemskog omogućavanja praćenja porekla valute kojom se vrši transakcija, izbacuje potreba za bankama kao posrednicima transakcija. Od 2013. godine veliki broj kompanija, ukljuĉujući i Microsoft prihvataju ovu kriptovalutu. Prema Bitcoin Charts platformi koja meri globalna kretanja bitkoina, 2015. godine u svetu je cirkulisalo preko 14 miliona bitkoina u vrednosti od 3.356.088.226 evra. 69 Iako se valuta smatra legalnom, problem za bitkoinpm postoji i u njegovoj popularnosti za trgovinu na crnom trţištu, ali i u nepoverenju u sigurnost trgovine na ovaj naĉin.70 Bitkoin je predstavljen i u Srbiji u januaru 2012. godine, kada je u galeriji O3one gostovao Donald Norman (Donald Norman), suvlasnik konsultantske firme BitCoinConsultancy. 71 Beogradska firma Bitcoin365 otvorila je prvi bankomat za ovu valutu 2014. godine, a od 2013. godine beogradski restoran Appetite prihvata bitkoin kao naĉin plaćanja. Od 2011. godine prisutan je i forum bitcoin.rs na kojem se diskutuje i trguje ovom valutom i u Srbiji. Vaţno je napomenuti da ova kriptovaluta nije priznata kao zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Srbiji. Digitalni jaz Manuel Kastel „geografiju― Interneta deli na tri dimenzije: tehničku geografiju koja se odnosi na fiziĉku infrastrukturu globalne mreţe mreţa, zatim, prostornu podelu korisnika Interneta, iliti mapiranje prostora u kojima je veća ili manja koncentrisanost korisnika tehnologije i ekonomsku geografiju Internet proizvodnje, koja se opet odnosi na centre koji 67 http://www.fincen.gov/news_room/testimony/html/20131119.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 68 Nakamoto, Satoshi, Bitcoin: A Peer-to-Peer Electronic Cash System, 2008, https://bitcoin.org/bitcoin.pdf, pristupljeno 1. 7. 2015. 69 http://bitcoincharts.com/bitcoin/, pristupljeno 1. 7. 2015. 70 Bilo je više sluĉajeva kraĊa i prevara. Videti: Vesić, Ivan, „Ekonomija 2.0―, Svet kompjutera, br. 7, 2011, http://www.sk.co.rs/2011/07/skin06.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 71 Vesić, Ivan, „Svet postaje bogatije mesto―, Svet kompjutera, br. 2, 2012, http://www.sk.co.rs/2012/02/skin04.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 52 imaju dominantnu kontrolu nad tehnologijom i njenom proizvodnjom u svetu (Castells 2001, 208). Ovi geografski aspekti internet tehnologije vode nas znaĉajnim pitanjima digitalnog jaza (digital devide), regulacije Interneta i kontrole nad fiziĉkim infrastrukturama Globalne mreţe. Treba imati u vidu da je uopšte globalni razvoj internet tehnologije omogućila infrastrukturna decentralizovanost koja garantuje ravnopravnost i koliku-toliku autonomiju svakog ĉvorišta mreţe. Istinski potencijal za brzo globalno širenje mreţe došlo je 1983. godine stvaranjem TCP/IP protokola, kao i borbe koja je usledila za postavljanje ovog protokola kao svetskog standarda za internet tehnologiju. Iste godine oformljen je DNS, sistem imena domena (domain name system), koji nam donosi prepoznatljive oznaĉitelje delatnosti na Internetu kao što su .com72, .gov, .edu, .mil, itd. Brzi razvoj mreţe koji se dogaĊao 90-ih godina prošlog veka kombinacija je više faktora, ali pre svega tek 1990. godine Internet postaje otvoren za javnost. Tim Barners-Li gradi Svetsku mreţu 1993. godine. Do kraja 90-ih godina XX veka veliki broj zemalja povezuje se na NSFNET okosnicu. Do 1996. godine ostalo je samo 20 zemalja u svetu bez povezanosti na mreţu meĊu kojima su bili: Avganistan, Burma, Kongo, Irak, Mauritanija, Liban, Ruanda, Severna Koreja itd. (Bidgoli 2004, 45). Digitalni jaz je termin osmišljen kao pokušaj da se kritiĉki preispita „globalnost― Interneta, definišu uticaji koje odreĊene zemlje, pojedinci i centri imaju nad razvojem i odrţavanjem tehnologije, bilo da govorimo o koliĉini protoka podataka, polaganju prava na regulaciju mreţe ili prednosti u širenju infrastrukture i zarade na ovom širenju. Pojam ulazi u širu upotrebu nakon izveštaja u SAD-u iz 1995. godine Falling Through the Net: A Survey of ‗Have Nots’ in Rural and Urban America u kojem se, kako prenosi autor Babita Gupta (Babita Gupta), digitalni jaz odnosi na „[..]veliki disparitet u mogućnostima pristupa Internetu, kao i informacijskim i obrazovno-poslovnim prilikama povezanim sa takvim pristupom―.73 Pitanje nejednakosti u pristupu i korišćenju internet tehnologije nije samo pitanje borbe za prednost i kontrolu odreĊenih kljuĉnih elemenata sistema koji ĉine Internet, već se pre svega odnosi na zemlje, kulture i društva ĉije siromaštvo i nerazvijenost onemogućava tehnološke preduslove za ravnopravno uĉestvovanje u globalnoj mreţi mreţa. Kako navodi Kastel: „Ĉinjenica da se rast Interneta dogodio u uslovima društvene nejednakosti u pristupu svugde, moţe imati trajne posledice po strukturu i sadrţaj medija, na naĉine koje još uvek ne moţemo u potpunosti da razumemo― (Castells 2001, 255). 72 Prvi .com sajt na mreţi nosio je ime Symbolic.com i registrovan je 1. marta 1985. godine (Bidgali 2004, 40). 73 Gupta, Babita, ―Global Issues‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 52-65, str. 56. 53 Govorili smo o tome da Internet svoj razvoj duguje ne samo pojedincima koji su ovu tehnologiju stvorili, već širenju i popularnosti personalnih raĉunara, zatim hakerske, raĉunarske kulture koja se na Zapadu širi od 60-ih godina XX veka, ali moţda pre svega spremnosti samih drţava i meĊunarodne zajednice da ovu tehnologiju unapreĊuju. Kako navodi Nanet Levinson (Nanette S. Levinson) 2001. godine razvojni program Ujedinjenih nacija po prvi put uvodi indeks tehnološkog dostignuća – TAI (technology achievement index), koji meri stepen tehnološke inovacije (stvaranje tehnologije), rasprostranjenost postojeće savremene tehnologije, rasprostranjenost starih, ustaljenih tehnoloških inovacija i kapacitet ljudskih resursa u tehnologiji. Znaĉajni indikatori rasprostranjenosti tehnologije mere se brojem internet domaćina po glavi stanovnika i procenta izvoza visoke i srednje tehnologije od ukupnog izvoza zemlje. 74 Autori Nikileš Dolakija (Nikhlesh Dholakia), Rubi Roj Dolakija (Ruby Roy Dholakia) i Nir Kšetri (Nir Kshetri) navode u svom tekstu podatak da je 1993. godine broj zemalja u svetu sa pristupom Internetu bio 60. 75 Prošle godine broj zemalja sa Internet vezom bio je 198, meĊu kojima 20 zemalja ima najveći procenat korisnika globalno ili 75% (Kina, SAD, Indija, Japan, Nemaĉka, Francuska, Velika Britanija, Kanada itd.). Srbija 2014. godine prema merenjima sajta www.internetlivestats.com 76 se nalazi na 70. mestu u svetu po broju korisnika sa 4.705.141 korisnikom ili 49,69% populacije. Veliki broj ljudi koji danas nisu povezani na Internet deo su svetske populacije koja ţivi u siromaštvu i koja beleţi visok stepen nepismenosti. U istraţivanju koje je sprovela agencija McKinsey&Company 2014. godine, navodi se da je oko 900 miliona ljudi koji nisu prikljuĉeni na mreţu nepismeno.77 Neke zemlje u kojima većina stanovnika nema pristup Internetu prema istraţivanju su: Mijanmar sa 99,5%, Etiopija 97,8%, Indija 84,9%, Iran 68,4% itd. Doduše, prema ovom izveštaju, ĉak i u SAD 50 miliona ljudi ne koristi Internet. 78 Kastel u svojoj studiji takoĊe navodi podatke koji pokazuju da faktori kao što su meseĉna primanja, stepen obrazovanja, kao i generacijska razlika, ĉak i u ovim razvijenim društvima utiĉu na stepen korišćenja. Ukupno je 2000. godine bilo 378 miliona korisnika u svetu, što je tada predstavljalo 6,2% svetskog 74 Levinson, Nanette S., „Developing Nations― u Bidgoli, Hossein, The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 434-444, str. 435. 75 Dholakia, Ruby Roy, Dholakia Nikhilesh, Kshetri, Nir, „Global Diffusion of the Internet― u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 38-52, str. 38. 76 Sajt prikuplja podatke iz sledećih izvora: MeĊunarodni telekomunikacioni savez – ITU (International Telecomunication Union), Grupa svetske banke (World Bank Group), Izveštaj Merenja informacionog društva ITU-a (ITU MIS report 2013), Centralna obaveštajna agencija Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava (CIA), Ujedinjene nacije. 77 McKinsey&Company, Offline and falling behind; Barriers to Internet Adoption, oktobar 2014. 78 Ibid. 54 stanovništva. Ne samo to, vaţno je napomenuti da je 78% svih sajtova na Mreţi bilo na engleskom jeziku (Castells 2001, 260). Sve do poĉetka XXI veka, nije postojala tehniĉka mogućnost za stvaranje sadrţaja na Internetu na jezicima koji nisu deo porodice rimskog alfabeta, s obzirom da su ovi standardi bili ugraĊeni u HTML platformu Svetske mreţe. Sa razvojem ove tehnologije javlja se mogućnost primene novih jezika koji nisu latiniĉnog porekla ĉime se omogućava pretraţivanje Interneta i stvaranje sadrţaja svih pisama i jezika. Tehnologija koje je ovo omogućavala do 2011. godine korišćena je za uvoĊenje Internacionalizovanih naziva domena (IDN), kao što je .срб. Razvoj IDN-eva potekao je od meĊunarodne tendencije za oĉuvanje i promociju mnoštva kultura i jezika na Internetu, ĉemu je usledila i preporuka UNESCO organizacije na sednici odrţanoj u Parizu 2003. godine. Problemski faktor pitanja digitalnog jaza u velikom broju zemalja vezan je za cenu prikljuĉenosti na mreţu, tj. protoka informacija. U mnogim zemljama internet se plaća po modelu naplate telefonskih razgovora po minutu i ove tarife su izuzetno visoke. Znaĉajan faktor, koji se odnosi i na razvoj Interneta u Srbiji, takoĊe je ekonomska i politiĉka klima u zemlji, tj. regulacija i lakoća sa kojom investitori i kompanije mogu da razvijaju informaciono-komunikacione infrastrukture kroz svoja poslovanja. Što je veća stabilnost trţišta, prodor internet tehnologije će biti veći. Gupta navodi da kontrolna regulacija sadrţaja na mreţi, takoĊe ima negativan uticaj na razvoj IKT, kao i zastarele poreske prakse i regulacije. 79 Primer ovakvog zastoja rasta evidentan je i u Srbiji u kojoj usluge za elektronsku trgovinu kao što je PayPal su dosta kasno uvedene (2013), kao i izuzetno nepovoljnim poreskim tarifama na trgovinu i kupovinu preko Interneta. 80 Znaĉajni podaci pre samo jednu deceniju govore u proseku na globalnom nivou o velikom rascepu po pitanju ţena korisnika u odnosu na muškarce. Dolakija, Dolakija i Kšetri navode sledeće podatke samo deceniju pre današnjeg vremena po pitanju odnosa korisnika muškarci-ţene u svetu: 94:6 na Bliskom istoku, 78:22 u Aziji, 75:25 u Zapadnoj Evropi81, 62:38 u Latinskoj Americi i 50:50 u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama.82 Ovi autori smatraju da ne samo što ovaj rascep utiĉe na razvoj tehnologije, već i da brojĉana prednost 79 Gupta, Babita, ―Global Issues‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 52-65, str. 57. 80 U Srbiji se naplaćuje porez na svaki artikal kome je vrednost iznad 80 evra. 81 S tim što autori navode da u zemljama Zapadne Evrope procenti variraju od 70:30 na primeru Italije do 55:45 u Nemaĉkoj. Ĉak i na Bliskom istoku pronalazimo sliĉne fluktuacije od zemlje do zemlje, te se navodi 66% ţena korisnika u Saudijskoj Arabiji i 50% u Kuvajtu (Bidgoli 2004, 13). 82 Dholakia, Ruby Roy, Dholakia Nikhilesh, Kshetri, Nir, „Gender and Internet Usage― u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 12-23, str. 13. 55 muškaraca u tehnološkoj industriji diktira u velikoj meri izgled i svrhu visokotehnoloških inovacija. Autori pominju nekoliko grupa problema koji su vidljivi na mreţi usled nesrazmernog odnosa rodova meĊu kojima su: stereotipi ţenskih korisnika, agresivne video igre orijentisane prema muškim korisnicima, velikim delom muški orijentisani forumi i veliki uspeh i rasprostranjenost internet pornografije. 83 Globalni razvoj mreţe potpomognut je od strane svetskih organizacija kao što su Svetska banka i Ujedinjene nacije. Svetska trgovinska organizacija, WTO (World Trade Organisation) sa 60 zemalja u razvoju 1997. godine potpisuje sporazum o razvijanju trţišta telekomunikacija i suzbijanju monopola (Bidgoli 2004, 47). Pored meĊunarodnih institucija i samih drţava, na smanjivanju digitalnog jaza poslednjih godina aktivno rade velike kompanije kao što su Facebook, Google, ali i Wikipedia. Project Loon (2008) pokrenula je kompanija Google sa ciljem da pomoću visinskih balona omoguće beţiĉni pristup Internetu ostatku sveta. 84 Facebook Zero kompanija Facebook pokreće 2010. godine u saradnji sa dobavljaĉima internet usluga u sektoru mobilne telefonije omogućavajući zero-rating, praksu povlašćenih besplatnih usluga prenošenja podataka, za svoju platformu u zemljama u razvoju. 85 Ovu uslugu nudi preko 20 kompanija širom sveta, izmeĊu ostalog i iPKO na Kosovu i kompanija Telenor u Pakistanu i Mjanmaru. Inspirisani ovim modelom projekte pokreću Wikimedia fondacija 2012. godine pod nazivom Wikipedia Zero86 i kompanija Google sa Google Free Zone 87. Do 2015. godine njihovim sajtovima je moguće besplatno pristupiti putem mobilnih telefona u Maleziji, Tajlandu, Pakistanu, Šri Lanki, Jordanu, Kosovu, Nepalu, Maroku, Gani, Mjanmaru, Filipinima, Juţnoj Africi, Nigeriji, Keniji i u Indiji. Iako su svi projekti oštro kritikovani narušavanje neutralnosti Interneta postavljanjem ograniĉenih usluga korisnicima, najkontroverznija je poslednja kampanja kompanije Facebook pod nazivom Internet.org pokrenuta 2013. godine, koja u saradnji sa kompanijama Samsung, Ericsson, MediaTek, Opera Software, Nokia i Qualcomm i pod sloganom Zakerberga da je „konektivnost osnovno ljudsko pravo― teţi da omogući besplatne osnovne internet usluge korisnicima u nerazvijenim zemljama, tj. pristup odreĊenom broju sajtova i platformi na Internetu. 88 83 Ibid., str. 17. 84 https://www.google.com/loon/, pristupljeno 7. 6. 2015. 85 https://www.facebook.com/notes/facebook/fast-and-free-facebook-mobile-access-with- 0facebookcom/391295167130, pristupljeno 7. 6. 2015. 86 http://wikimediafoundation.org/wiki/Wikipedia_Zero, pristupljeno 7. 6. 2015. 87 http://googlefreezone.com/, pristupljeno 7. 6. 2015. 88 https://internet.org/, pristupljeno 7. 6. 2015. 56 Broj korisnika Interneta globalno se u svakom trenutku se sve više povećava, a trenutno oko 40% celokupne svetske populacije ima pristup Globalnoj mreţi. Internetlivestats u poreĊenju, navodi podatak da je ovaj procenat 1995. godine iznosio 1%. Zanimljiv podatak o brzini širenja internet tehnologije jesu istraţivanja koja pokazuju da je tehnologiji televizije bilo potrebno 13 godina da dostignu 50 miliona korisnika, dok je Internet ovaj broj dostigao za tri (Bidgoli 2004, 38). I pored konstantnog rasta broja korisnika Interneta u svetu, najveći deo problema koji se odnose na digitalni jaz ostaju prisutni i znaĉajni za dalji razvoj Globalne mreţe. Regulacija Interneta Za pitanje slobode i demokratiĉnijeg društva za koje se smatra da je doneo Internet, pre svega je kljuĉna istorija i tendencije vezane za regulaciju Interneta (Internet Governance). Radna grupa za regulaciju Interneta ovaj pojam definiše kao: „Razvoj i primenu, od strane Vlada, privatnog sektora i civilnog društva, u skladu sa njihovim ulogama, zajedniĉkim principima, normama, pravilima, regulativnim procedurama i programima koji oblikuju evoluciju i korišćenje Interneta― (citirano u: Hill 2014, 35). Zajedno sa ogromnim ekonomskim uticajem i interesima koji su došli sa širenjem Globalne mreţe, javlja se sve veća potreba od strane drţava, ali i privatnih preduzeća koja se bave ovom tehnologijom, za kontrolom i regulacijom mreţe. Pitanje globalnosti Interneta kao tehnologije i komunikacionog medija je kompleksno pitanje sukoba koji se odnose na geopolitiku, ekonomiju, pravnu regulaciju i kulturu i koji su prisutni od najranijih dana razvoja internet tehnologije sve do danas. Moţda je jedan od prvih sluĉajeva borbe za kontrolu sajberprostora i internet tehnologije bila borba za postavljanje univerzalnog komunikacionog protokola izmeĊu TCP/IP i X.25 protokola, tj. izmeĊu ARPA i svetske telekomunikacione industrije. Naime, 1975. godine CCIT (Consultative Committee of International Telegraphy and Telephony), jedno od odeljenja ITU, MeĊunarodne telekomunikacione unije (International Telecommunication Union) razvija komunikacioni protokol X.25 sa ciljem da postane osnova sistema Globalne mreţe. Iako je X.25 protokol korišćen i u SAD-u, kao i drugde u svetu, TCP/IP odneo je prevagu kao univerzalni protokol za izgradnju Interneta. Ovaj primer ukazuje na ono što će do savremenog doba ostati borba meĊu sve mnogobrojnijim interesnim stranama u regulaciji i kontroli internet tehnologije. Kasnih 70-ih i 80-ih godina 57 prošlog veka to je bilo buĊenje telekomunikacionih kompanija i borba za oĉuvanjem korisnika njegovih usluga, ali znaĉajno je razumeti da je pitanje meĎunarodnog komuniciranja, kako ilustruju Miroljub Radojković, Branimir Stojković i Aleksandar Vranješ u svojoj studiji MeĎunarodno komuniciranje u informacionom društvu iz 2015. godine, od kad su tehnologije komunikacija poĉele da se razvijaju bilo par excellence politiĉko pitanje. Tokovi u meĊunarodnom pravu i u meĊunarodnim odnosima u velikoj meri odreĊuju status regulacije Globalne mreţe. Zanimljiv aspekt koji autori istiĉu, posebno znaĉajan za istoriju ovog podruĉja, tiĉe se jedne od prvih politiĉkih konteksta borbe za kontrolu razvoja i primene informaciono-komunikacionih tehnologija – strategije uspostavljanja Novog svetskog informacionog i komunikacionog poretka koju su sprovodile ĉlanice Pokreta nesvrstanih preko UN i Uneska od 1973. godine do 1985. godine. Kako navode Radojković, Stojković i Vranješ, jedan od ciljeva bio je „prevazilaţenje neokolonijalne, zavisne pozicije njihovih informaciono-komunikacionih sistema― u odnosu na tehnološki razdvojene Zapadne zemlje (Radojković, Stojković i Vranješ 2015, 57). Ova znaĉajna epizoda borbe za regulaciju „meĊunarodnog komuniciranja―, ĉiji je dominantni deo danas internet tehnologija, završio pretnjom izlaţenja iz UN-a i Uneska ĉlanica koje su donosile najveći deo budţeta ovih organizacija, ukoliko se nastavi sa promovisanjem projekta. Kako objašnjavaju autori: „Okolnost da su socijalistiĉke drţave redovno bile na strani zahteva zemalja u razvoju i nesvrstanih iskorišćena je od strane protivnika za voĊenje propagandne kampanje u kojoj se meĊunarodnoj i domaćoj javnosti borba za Novi informacioni poredak prikazivala kao ‗zavera SSSR-a i socijalistiĉkih drţava‘― (Ibid. 66-67). Danas govorimo pre svega o pitanju da li će se napuštati postojeći multi-deoniĉarski (multi-stakeholder) model upravljanja u korist stvaranja jedinstvenog meĊunarodnog regulativnog tela. Zemlje kao što su Kina i Rusija posebno zagovaraju ideju globalnog regulativnog tela kako bi se pojaĉala zaštita sajberprostora (cybersecurity). Ovo pitanje posebno postaje bitno sa otkrivanjem praksi meĊunarodnog špijuniranja uz pomoć programa Prizma (Prism) NSF agencije SAD-a i imajući u vidu koliko Kina radi na zaštiti od „negativnog uticaja Zapada― kroz veliki kineski sajber zid (Great Firewall). Kritika ovakve ideje zaštite Interneta dolazi sa Zapada sa opasnošću ugroţavanja prava slobode izraţavanja. Tendencija da se regulacija Interneta postavi pod okrilje UN-a jedna je od ideja zamene multi-deoniĉarskog modela i manifestovala se kroz organizovanje WSIS-a, Svetskog samita o informacionom društvu (World Summit on the Information Society) odrţanog 2003. godine u Ţenevi i 2005. godine u Tunisu, sa ciljem postavljanja strategija i planova razvoja informacionog društva na celom svetu. Najveći broj problema sa regulacijom mreţe vezani 58 su za ekonomsku dobit. SAD, koji je prvi krenuo da razvija internet tehnologiju, u ovom momentu prema mnogim parametrima najviše profitira od statusa quo. Trenutni otvoreni pristup protoka informacija bez odreĊivanja posebnih tarifa, tzv. slobodnog protoka mreţe, upravo najviše odgovara dobavljaĉima internet usluga u SAD-u kojima strani ISP-jevi plaćaju takse za prenos internet saobraćaja (Hill 2014, 40). Tendencija u odreĊenim zemljama, meĊu kojima se obiĉno kao krivci nalaze nerazvijene zemlje periferije i poluperiferije, lobiraju za mogućnost selektivne naplate protoka odreĊenim velikim dobavljaĉima i kompanijama kao što su Google, Facebook, Netflix itd., ideja koja je u SAD- u dovela do masovnih kritika pokušaja „balkanizacije― Interneta (Hill 2014, 39). Iako je pitanje politiĉke kontrole nad regulacijom Interneta jedno od znaĉajnijih pitanja razvoja Globalne mreţe i našeg bivanja u mreţnom društvu, primat UN-a u ovom sluĉaju morao bi da podrazumeva i znaĉajnija pomeranja u okviru meĊunarodnog prava. Naime, većina dokumenata koje proizilaze iz ove meĊunarodne organizacije su u formi neobavezujućeg saveta drţavama, a ne pravne regulative, što se pokazuje kao ograniĉavajući faktor za univerzalizaciji razvoja Globalne mreţe. Ovo pitanje posebno postaje znaĉajno sa pojavom sajber kriminala i borbe sa prekršajima koji prelaze granice i nadleţnosti pojedinaĉnih zemalja. Gupta navodi grupu prekršaja izvedenih iz spisa Konvencije o sajber kriminalu (The Convention on Cybercrime), koja je odrţana 2001. godine u Budimpešti, a ĉija je i Republika Srbija takoĊe jedna od potpisnica. Sajber kriminalom preko ove konvencije smatraju se svi prekršaji koji se odnose na ugroţavanje integriteta, poverljivosti i dostupnosti raĉunarskih sistema i podataka; raĉunarske (virtuelne) prekršaje; prekršaje vezane za sadrţaje na mreţi (deĉija pornografija i sl.) i kršenja autorskih prava.89 Svakako da je pitanje autorskih prava i privatnosti na mreţi trenutno jedno od kljuĉnih pitanja, posebno nakon afera Wikileaks i sluĉaja Edvarda Snoudena (Eduard Snowden), „zviţdaĉa― koji su uĉinili dostupnim veliku koliĉinu tajnih drţavnih informacija svetskoj javnosti putem Interneta. Znaĉajan element tehnologije koja leţi iza pitanja privatnosti podataka jesu kolačići (cookies), digitalni markeri koje naši raĉunari automatski preuzimaju i ĉiji je cilj da prati naše ponašanje i preferencije na mreţi. Ovo je samo deo veoma razvijenog trţišta programa koji prate i beleţe naše online identitete i danas je retka aplikacija ili program koja ne vrši i ovu vrstu zadatka. U SAD-u je poznat primer Carnivore programa koji omogućava FBI agenciji pristup kompletnom protoku elektronske pošte koju skenira i filtrira uz pomoć kljuĉnih reĉi. Pitanje oko zaštite podataka, kako nas Kastel upućuje, deo je mnogo većeg 89 Gupta, Babita, ―Global Issues‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 52-65, str. 58. 59 pitanja kontrole medija koji postaje sve prisutniji i znaĉajniji za svakodnevnu delatnost. On objašnjava kako vlade drţava pod izgovorom spreĉavanja sajberkriminala imaju cilj onemogućavanje primene tehnologije enkripcije koja štiti podatke pojedinca. Kako je nemoguće dobiti pristup podacima potencijalnih prestupnika, ideja je da je neophodno dozvoliti praćenje i beleţenje informacija o svakom korisniku mreţe. Ova situacija, kako navodi Kastel, dovodi nas u poziciju u kojoj „[..]postoji uznemiravajuća kombinacija proţimajuće slobodarske ideologije sa sve više kontrolisanom praksom― (Castells 2001, 183). Pored ideološkog sukoba koji nastaje sa sve većim pokušajem regulacije Interneta, tehniĉki problem rešavanja bilo koje vrste kriminala u sajberprostoru vezan je prvenstveno za nedostatak koordinirane pravne regulative na globalnom nivou. U zemljama Evropske unije, ovo pitanje je regulisano 1998. godine kroz Direktivu za zaštitu podataka (Data Protection Directive). Jedno od pravila ove direktive onemogućava slanje liĉnih podataka u bilo koju zemlju sa manjim sistemom zaštite od onih koji postoje u EU (Bidgoli 2004, 58). Problem sa meĊunarodnom regulacijom mreţe dolazi od same osnove pravnih sistema, tj. legitimnosti njenih zakona koji dolaze sa teritorijalnošću. Kako objašnjava Dţulija Alpert Gledstoun (Julia Alpert Gladstone) sa ciljem da zaštiti svoje interese i graĊane svaka drţava formuliše sopstvene zakone koji se odnose na sajberprostor, što ĉesto donosi komplikacije u sluĉajevima koji se tiĉu meĊunarodnog prava. Ono što donekle olakšava ovu kakofoniju regulativnih sistema jeste osnova po kojoj bez obzira što se delatnosti odigravaju u ne- prostoru mreţe, njeni akteri ostaju fiziĉki vezani za teritorije zemalja u kojima ţive, pa se u najvećem broju sluĉajeva pravna pitanja rešavaju po principu meĊunarodnog prava gde nadleţnost ima zemlja u kojoj je delo poĉinjeno (u ovom sluĉaju iz koje je poĉinjeno). Istiĉu se dve forme pravne regulacije prema pristupu problemu: samoregulišući i statutni pristup zaštite podataka.90 U tom smislu se izdvaja ameriĉki model kao samoregulišući, gde prvenstvo u formulisanju pravnih normi imaju interesne grupe i trţišna logika. Gledstoun navodi primer zakona o zaštiti podataka korisnika, koji u SAD-u nisu Ustavom zagarantovane i u kojoj drţavne obaveštajne agencije imaju otvoren pristup privatnim podacima korisnika, kakav je primer primene programa za praćenje internet prometa Carnivore. Kako navodi Gledstoun: „Pod USA PATRIOT aktom, da biste dobili nalog suda o postavljanju programa, policijsko lice jednostavno mora potvrditi kod sudije da je 90 Alpert Gladstone, Julia, ―International Cyberlaw‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004,, str. 216-233, str. 225. 60 informacija koju traţi ‗od znaĉaja za kriminalnu istragu u toku‘―.91 U Evropskoj uniji, sa druge strane, funkcioniše model koji prate i Indija, Azija i Novi Zeland, po kojem je zaštita podataka uvršćena u Ustave drţava. Pri Evropskoj uniji regulative kao što su Briselska regulacija (2002) i Direktiva o elektronskom poslovanju (Electronic Commerce Directive, 2000) dovode do tenzije izmeĊu firmi i drţavnih organa jer otvarajući mogućnost da svaka zemlja unutar EU podnese tuţbu na osnovu svojih zakona, vlasnici kompanija koje posluju na Internetu izloţeni su velikom broju tuţbi sa svih strana. Postoji teţnja da se usaglase regulative meĊunarodnog saobraćaja informacija putem Interneta, kakva je npr. MeĎunarodni princip sigurne luke (Safe Harbor) koji reguliše upravo problematiku e- trgovine izmeĊu EU i SAD-a postavljajući da u sluĉaju saglasnosti stranaka da poštuju direktivu EU 95/46/EC moţe se omogućiti razmena podataka. Iako je ovakav „prozor― omogućio funkcionisanje „globalnog― ekonomskog trţišta na Internetu, kao što smo napomenuli i same firme unutar EU, kao i SAD-u negoduju zbog oteţavanja poslovanja na mreţi koje dolazi sa neuniformisanošću pravne, kao i politiĉke regulative. Srbija je pre svega okrenuta politici EU po ovim znaĉajnim pitanjima. Kako navode Radojković, Stojković i Vranješ: „S obzirom na geopolitiĉku i ekonomsku poziciju Srbije, ona sledi najvaţnije principe i norme Evropske unije u komunikacionim aktivnostima, jer u njoj vidi svoju budućnost― (Radojković, Stojković i Vranješ 2015, 112). U tom smislu moţemo isĉitati i skorašnji proces digitalizacije televizijskog signala u Srbiji, za koji je rok u okviru direktive Televizija bez granica bio postavljen do kraja 2015. godine za sve zemlje ĉlanice EU. TakoĊe, znaĉajna prepreka u razvoju meĊunarodnih pravnih regulativa dolazi do ĉinjenice da u SAD-u, za razliku od većine sveta telekomunikacija i Internet (informacijske komunikacije) jesu odvojene i zasebno regulisane. Borba za kontrolu i regulaciju Interneta aktivno se vodi izmeĊu drţava, krupnog kapitala i civilnih društava. Jedno od glavnih pitanja svakako jeste zaštita autorskih prava na Internetu. Javljaju se sukobljeni interesi velikih industrija zabave, pojedinaĉnih autora, ali i institucija, sa mogućnostima koje donosi Internet za brzo i besplatno deljenje sadrţaja, kao i kulture koja je izvorno inspirisana idejom otvorenog koda. Još od razvoja prvih tehnologija za reprodukciju medijskih sadrţaja, dolazi do nekontrolisanog širenja podataka koji samo dobija veći zamah na Internetu, kao i sa sve većom digitalizacijom sadrţaja. Pitanje zaštite autorskih prava na Mreţi doţivelo je zamah nakon zatvaranja 2001. godine prve popularne platforme za P2P deljenje podataka preko Interneta, kompanije Napster, profilisane za 91 Ibid. 61 razmenu Mp3 muziĉkih fajlova. Cilj sajta Napster, kao i mnogih drugih torent92 sajtova, kako navodi Dţin Kemp (Jean Camp), jeste da omogući bilo kome da ponudi podatke bilo kome drugom―.93 Od 1996. godine do danas, posebno u SAD-u postoji jasan cilj da se ĉvrsto stane na put daljoj primeni P2P tehnologije na ovaj naĉin: Digital Milennium Copyright Act (DMCA, 1996), Stop Online Piracy Act (SOPA, 2011), PROTECT IP Act (PIPA, 2011), Trgovinski sporazum protiv falsifikovanja (ACTA, Anti-Counterfeiting Trade Agreement, 2011) neki su od primera. 94 Riĉard Hil (Richard Hill) smatra da je pitanje zaštite ameriĉke industrije zabave putem oštrog zalaganja za poštovanja zaštite autorskih prava na Internetu jedan znaĉajan faktor u otporu SAD-a prema meĊunarodnoj regulaciji mreţe. Kako navodi: „Ako bi se kontrola nad Internetom pomerila ka zemljama koje preferiraju manje zakona za zaštitu autorskih prava, nedostatak ideje pristupa Internetu kao osnovnog ljudskog prava, i ograniĉenih kazni za pirateriju, to bi bila ozbiljna pretnja distributerima― (Hill 2014, 39). Znaĉajan korak ka reformaciji pravnih modela zaštite autorskih prava napravila je organizacija Creative Commons, koja nudi niz razliĉitih licenci koje omogućavaju autorima „da zadrţe prava na delo, ali i da dozvole drugima korišćenje dela pod fleksibilnim i standardizovanim uslovima[..]―.95 Ova organizacija svoj ogranak u Srbiji osnovala je 2006. godine kao Creative Commons Srbije, projekat ĉiji je zvaniĉni nosilac još jedna organizacija sa copyleft filozofijom, ogranak Wikimedia grupe u Srbiji – Vikimedija Srbija.96 Znaĉajan aspekt informacionog društva jeste pojava civilnih organizacija i pokreta koji u komunikacijskom (prenošenje poruka po modelu mnogi-mnogima) i vaninstitucionalnom okviru, neregulisanog i necenzurisanog sajberprostora vide mogućnosti za plasiranje svojih politiĉkih ubeĊenja i ideologija i delanje u okviru njih u većoj meri nego tradicionalnim pristupom masovnim medijima i politiĉkim strankama u društvu. Iako je obećanje konaĉne apsolutne demokratiĉnosti novog medija bilo i preuranjeno i preuveliĉano, Internet je proširio i primenio ideale demokratije na mnogim svojim modelima. Principi i praksa otvorenog i slobodnog koda (open source, free source) jedan je od znaĉajnih takvih 92 Torent je naziv za fajl koji omogućava korisnicima da pomoću BitTorrent softvera se poveţu i dele podatke putem P2P mreţe. Sajtovi koji indeksiraju liste dostupnih fajlova za deljenje nazivaju se BitTorent tragači (trackers). Najpoznatiji sajt ovog tipa je The Pirate Bay. 93 Camp, Jean L., ―Peer-to-Peer Systems‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume III, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 25-34, str. 28. 94 Od strane velikog dela internet korisnika ovi zakoni shvaćeni su kao direktno ugroţavanje slobode razmene podataka preko Interneta, što je pruzrokovalo talas protesta širom sveta tokom prvih meseci 2012. godine protiv SOPA, PIPA i ACTA sporazuma. http://en.wikipedia.org/wiki/Protests_against_SOPA_and_PIPA, pristupljeno 18. 4. 2015. Za više podataka o multilateralnom sporazumu ACTA videti http://pescanik.net/opasne-pravne- posledice-acta/., pristupljeno 18. 4. 2015. 95 http://creativecommons.org.rs/?page_id=54, pristupljeno 18. 4. 2015. 96 http://rs.wikimedia.org/wiki/%D0%93%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B0_%D1%81%D1%82 %D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B0, pristupljeno 18. 4. 2015. 62 elemenata. Razvoj otvorenog koda u programiranju oslanja se na ideju da svaki pojedinac treba da ima pristup izvornom kodu (source code) softvera kako bi mogao da ga dalje razvija i modifikuje za svoje potrebe. Dve grupe, zagovornici otvorenog koda i slobodnog koda, razlikuju se po tome što ideja otvorenog koda ne negira potrebu da krajnji proizvod (softver) bude naplaćen korisnicima, ali da sa kupovinom softvera moraju imati pristup njegovom izvornom kodu. Sa druge strane ideja slobodnog koda, kao oliĉenje copyleft filozofije, propoveda da informacija mora biti istinski slobodna, besplatna i dostupna svim pojedincima, kao i da je zaštita autorskih prava sistem regulacije koji je u potpunosti nekompatibilan sa novim tehnologijama i Internetom. Otvoreni i slobodni kôd omogućili su razvoj posebne vrste kolaboracionog razvijanja softvera, ĉija je mantra uvek „dve glave su pametnije od jedne―, nehijerarhijskog modela koji se pokazao toliko uspešnim da ga mnoge kompanije praktikuju u svom radu. Otvorenost razvoja programskog koda mnogim pojedincima omogućava brz i efikasan razvoj programa prema potrebama samih korisnika i predstavlja savršen sistem za otklanjanje grešaka. Kako navodi Stiven Henri (Steven J. Henry), „U krugovima otvorenog koda postoji izreka ‗Sa dovoljno pari oĉiju, svi kvarovi su plitki‘―.97 Iako je ova ideja originalno bila pitanje slobode razvoja softvera, danas je proširena na mnoga pitanja koja se tiĉu zaštite autorskih prava na Internetu, protiv kojih se bore razliĉite grupe, kao što su Piratske stranke (inspirisane poznatom platformom za deljenje sadrţaja The Pirate Bay98) koje deluju izmeĊu ostalog u Švedskoj, Nemaĉkoj, Australiji, pa i u susednoj Hrvatskoj. Pojavljuju se i drugi vidovi aproprijacije ovog medija u politiĉke i aktivistiĉke svrhe. Izborna kampanja 2008. godine predsednika SAD Baraka Obame, pokret Occupy Wallstreet, grupa Anonymous, zatim uloga društvenih mreţa u sukobima Arapskog proleća samo su neki primeri uticaja koji je Internet imao na politiĉku kulturu u svetu. I u Srbiji po prvi put na parlamentarnim izborima 2012. godine primećujemo aktivno voĊenje izbornih kampanja putem mreţe.99 Ne samo što je Internet potpomogao razliĉite oblike okupljanja oko neke politiĉke ideje, ali i njihovog sprovoĊenja u formalnim i alternativnim oblicima, takoĊe je izrodio i oblike politiĉkog aktivizma koji se iskljuĉivo odvijaju na mreţi, sa delatnošću hakera i razliĉitih oblika haktivizma koje Kastel 97 Henry, Stephen J., ―Open Source Development and Licensing‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 819-832, str. 825. 98 Sajt The Pirate Bay za P2P deljenje podataka osnovan 2003. godine, došao je u centar paţnje svetskih medija nakon hapšenja njenih osnivaĉa u Švedskoj 2009. godine i osude koja je usledila za kršenje autorskih prava preko Interneta. Sluĉaj iako nije umanjio stepen razmene podataka na ovaj naĉin na Mreţi, produbio je goruće pitanje statusa zakona o autorskim pravima na Internetu. 99 Videti Dušan Spasojević „E-kampanje u Srbiji 2012― u Politički život: časopis za analizu politike, br. 5, Centar za demokratiju, Fakulteta politiĉkih nauka Univerziteta u Beogradu, JP Sluţbeni glasnik, Beograd, str. 45-53. 63 smatra direktnim naslednikom digitalne kulture u kojoj se Internet razvijao. Om objašnjava kako otvorenost Interneta kao tehnologije vuĉemo do principa akademskih zajednica u kojima tehnologija zapravo nastaje. Kako piše: „Istorijski, Internet je proizveden u akademskim krugovima, i u pomoćnim institucijama, zajedno, sa najvišim profesionalnim rankovima i u rovovima studentske delatnosti, odakle su se vrednosti, navike i znanja proširile na hakersku kulturu― (Castells 2001, 40). DOS (Denial of Service) napadi, jedne su od prvih manifestacija ovog ĉisto internetskog oblika politiĉkog delovanja i podrazumevaju preopterećenje odreĊenog sistema slanjem ogromne koliĉine zahteva istovremeno. Kastel istiĉe kako se Internet još uvek nije pokazao kao savršeni medij politiĉke demokratije. Iako, kako navodi, sa Internetom glasaĉi postaju sve više informisani kako vezano za same regulative, tako i za pojedince koje biraju u sluţbu, imajući u vidu praksu politiĉke delatnosti tradicionalni mediji ostaju dominantni zato što se „bolje uklapaju jedan-mnogi obrazac komunikacije koji je još uvek norma u politici― (Castells 2001, 156). Infrastrukture Interneta Kako navodi Lin Denoja (Lynn A. DeNoia): „Vaţno je upamtiti da ‘Internet‘ nije zaista jedinstveni entitet, već meĊupovezana grupa autonomnih mreţa ĉiji su se vlasnici sloţili da saraĊuju i koriste zajedniĉki set standarda kako bi osigurali interoperabilnost―.100 Razumevanje ogromnosti te veoma fiziĉke, geografske infrastrukture Globalne mreţe saradnju koja omogućava postojanje Interneta ĉini još impresivnijom. Endru Blum (Andrew Blum) objavljuje 2012. godine putopis u kojem opisuje puteve nebrojanih „cevi―, zgrada i ljudi koji odrţavaju mreţu koju većina nas doţivljava kao apstraktni i efemerni oblak. Kako navodi: „[..]mreţe koje ĉine Internet moţemo zamisliti da postoje u tri preklapajuća domena: logiĉkom, u smislu magiĉnog i (za većinu nas) nerazumljivom naĉinu na koji elektronski signali putuju; fiziĉkom, u smislu mašina i ţica kroz koje ti signali prolaze; i geografskom, oznaĉavajući mesta do kojih signali dopiru― (Blum 2012, 15). Fiziĉka infrastruktura globalne mreţe sastoji se od pre svega hiljadama kilometara dugaĉkih prekookeanskih optiĉkih101 kablova koji obavijaju našu planetu. Ono što Blum kategorizuje kao geografsku 100 DeNoia, Lynn A., ―Wide Area and Metropolitan Area Networks‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume III, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 776-792, str. 789. 101 Kablovi koji sluţe povezivanju ureĊaja na mreţu mogu biti koaksijalni, dvojni i optiĉki. Koaksijalni i dvojni su najĉešće korišćeni za povezivanje unutar mreţa, dok se optiĉki kablovi pre svega, zbog velike mogućnosti protoka podataka koriste za prekookeanska i povezivanja udaljenih ĉvorova. Dok koalsijalni i dvojni kablovi 64 komponentu ove infrastrukture, zapravo su nove okosnice u okviru starih luĉkih centra kao što su London, Frankfurt, Amsterdam, Tokio, Mumbai, Njujork itd., gde se prekookeanski kablovi povezuju sa kopnom i dalje raĉvaju širom kontinenata. Na primer, podvodni telekomunikacioni kabl sa nazivom SAT 3 završen 2001. godine, prostire se od atlantske obale Afrike, povezujući zapad evropskog kontinenta sa ĉvorištima u nekolicini zapadnoafriĉkih gradova. TGN-Pacific obuhvata krug od Los AnĊelesa do Japana i nazad do Oregona (Blum 2012, 98). Prema izveštajima agencije TeleGeography102, koja se bavi mapiranjem telekomunikacionih mreţa širom sveta i istraţivanjima u toj oblasti, ruta sa najaktivnijim internet saobraćajem i dalje je veza Njujork-London. Kako piše Blum: „Za Internet, kao i za mnogo toga drugog, London je karika izmeĊu Istoka i Zapada, mesto gde se mreţe koje se prostiru preko Atlantika povezuju sa mreţama u Evropi, Africi i Indiji― (Blum 2012, 92). Pored ovih glomaznih cevi koje povezuju kontinente, stotine hiljada koaksijalnih i optiĉkih kablova povezuju gradove i korisnike na kopnu. MAN ili gradska raĉunarska mreţa (Metropolitan area networks) nude svoje usluge korisnicima unutar teritorija grada ili širom celog grada, dok WAN ili mreţa širokog podruĉja (Wide area networks) pokrivaju regionalne teritorije ili na teritorije izmeĊu gradova i drţava, kao i prekookeanske veze. Mreţe na koje se mi kao svakodnevni korisnici oslanjamo u svojim domovima i na poslu nazivaju se LAN ili lokalne mreţe (Local area networks) i povezuju ureĊaje unutar jednog prostora ili uske teritorije. Sa razvojem tehnologije mobilnih telefona i prenosnih raĉunara došlo je i do veće potraţnje za bežičnim internetom (wireless) koji putem tehnologije rutera omogućava korisnicima pristup Internetu na bilo kom mestu na kojem postoji pokrivenost. Prve internet dial-up konekcije bile su veze ograniĉenog trajanja koje su koristile postojeće telefonske linije i pomoću aparature internet modema donosile za današnje standarde veoma spor protok podataka. Iako inferiorna tehnologija u odnosu na brzinu protoka podataka, putem recimo, optiĉkih kablova, dial-up konekcije su i dalje prisutne u nekim ruralnim i udaljenim oblastima gde nije uvedena širokopojasna mreţa. Internet do naših domova i kancelarija na ovaj naĉin stiţe ili putem kablovskih operatera ili direktno od internet provajdera, koji koaksijalnim ili optiĉkim kablovima povezuju naše ureĊaje sa aparaturom svojih lokalnih dobavljaĉa internet usluga, zatim dalje sa okosnicama širom planete. Blum napominje kako šetajući Amsterdamom, koji je meĊu prvima zakonskim regulativama omogućio lako postavljanje ove internetske infrastrukture, zamišlja prenose elektriĉne signale, optiĉki kablovi koriste daleko veće propusne mogućnosti svetlosnih, optiĉkih signala. TakoĊe, optiĉki kablovi onemogućavaju bilo koji vid elektriĉnih smetnji. 102 https://www.telegeography.com/, pristupljeno 18. 4. 2015. 65 kako kad bi presekao ulicu ispod zemlje, ukazali bi se naizgled beskrajni kanali svetlosti, na hiljade kablova kao nekakvo korenje umreţenog društva. Pored ove kablovske infrastrukture Internet odrţava nekolicina centara širom planete koje se nazivaju sedišta za razmenu internet protoka ili IXP (Internet exchange point) u kojima dobavljaĉi internet usluga (ISP), kao i velike kompanije povezuju svoje kablove sa ostatkom mreţe. Najznaĉajniji ovakvi centri, u smislu najvećeg protoka podataka danas su Equinix u Ašburnu, Virdţiniji, PAIX (Paolo Alto Internet Exchange), DE-CIX (Deutscher Commercial Internet Exchange) u Frankfurtu, AMS-IX (Amsterdam Internet Exchange) i LINX (London Internet Exchange). Kako napominje Blum, „[..]kao dodatak ovoj nekolicini globalnih mega-središta, postoje na hiljade regionalnih središta, ĉiji je cilj da obuhvate i redistribuiraju što više saobraćaja unutar svojih teritorija što je moguće― (Blum 2012, 58). Ovakav regionalni centar je i lokalni SOX (Serbian Open Exchange) osnovan 2010. godine, koji snabdeva region Jugoistoĉne Evrope i preko 50 miliona internet korisnika. 103 Svi objekti sa opremom ovog IX-a, nalaze se u Beogradu na lokacijama: Palata Beograd, Raĉunarski centar ETF-a, Orion Telehouse u Danijelovoj ulici, Telenor Telehouse u poslovnom centru Airport City, Orion Telehouse u Gandijevoj ulici i Akton Telehouse u PC Ušće. Korisnici njihovih usluga su svi najveći dobavljaĉi internet usluga u Srbiji danas: Telekom Srbija, SBB, Telenor Srbija, Radijus vektor, Vip Mobile, Orion telekom itd. Pored ovih znaĉajnih središta koji omogućavaju cirkulisanje podataka Globalnom mreţom, moţda najzanimljiviji element infrastrukture Interneta jesu mesta koja ĉine „oblak― (cloud) na kojem leţe nebrojive koliĉine podataka koji kruţe mreţom – centri za skladištenje podataka (data centres). Blum napominje kako su ovakvi centri svuda. Navodi podatak izveštaja organizacije Greenpeace iz 2010. godine, da 2% celokupne potrošnje elektriĉne energije u svetu odlazi na ove graĊevine, kao i da potrošnja raste 12% godišnje (Blum 2012, 115). Ovi graĊevinski objekti projektovani su tako da podrţavaju masivnu infrastrukturu servera, kablova i raĉunara za odrţavanje mreţe. Visoko klimatizovani, najĉešće imaju visok stepen zaštite i ograniĉenu mogućnost pristupa. Kako navodi Blum: „Po današnjim standardima, veoma veliki centar za skladištenje podataka mogao bi biti objekat od 500.000 kvadratnih stopa 104 koji zahteva 50 megavata struje, što je dovoljno da se osvetli omanji grad― (Blum 2012, 115). Celokupna infrastruktura Interneta obuhvata ne samo ove fiziĉke komponente već, kao što smo videli i ekonomske, politiĉke, ali i kulturalne sisteme, koji ĉesto diktiraju njihovo funkcionisanje. Blum navodi zanimljiv primer koji 103 http://sox.rs/, pristupljeno 18. 4. 2015. 104 Oko 50.000 kvadratnih metara. 66 oslikavaju ovu meĊupovezanost i njene posledice. U pitanju je anegdota koju Blumu prepriĉava radnik po imenu Adelson u PAIX-u, gde su zbog neplaćenog zakupa ukinuli pristup Internetu u Australiji. Kako piše: „Adelson se sećao telefonskog razgovora koji je primio kod kuće te veĉeri koje su konaĉno povukli kablove: ‗Moja ţena je bila u fazonu: Neko je na telefonu, nisu srećni, u pitanju je nešto vezano za to da Internet ne radi u Australiji‘― (Blum 2012, 45). Ĉinjenica jeste, da ne samo što doţivljavamo pristup Internetu kao apstraktnu, magiĉnu pojavu, već i da u najvećoj meri dostignuća ove tehnologije ogromnog kapaciteta skladištenja i razmene podataka shvatamo kao stabilni alat za razvoj društva, dugo oĉekivanu sposobnost pravljenja mnogobrojnih baza podataka, skladištenja dostignuća civilizacije/a. Vinston Cerf u intervjuu za BBC 2015. godine upozorava na opasnosti digitalnog „mraĉnog doba―, gde će ubrzo digitalni podaci ne samo na Internetu ostati nedostupni i zaboravljeni zastarelošću tehnologije. Kako kaţe: „Mnogo bitnije pitanje jeste, bez obzira na to u kojem medijumu su digitalni delići snimljeni, koliko ćemo dugo biti u mogućnosti da ih ĉitamo i koliko dugo ćemo moći da ih razumemo[..] Ideja digitalne opne nije samo pitanje fiziĉkog medija, već ekosistema koji ima sposobnost da se seti šta delići znaĉe na dugaĉke vremenske periode, i ovde govorimo o vekovima i hiljadama godina―.105 Kao što smo već govorili, Internet nije jedna stvar, već konstantno menjajući digitalni ekosistem, ĉije obrise u odreĊenim periodima moţemo definisati, ali koji nikada nisu celokupna slika, niti (za sada) sredstvo trajnog zaveštanja dostignuća ĉoveĉanstva. Kada govorimo o „prostornom mapiranju― Interneta, vaţno je osvrnuti se na jedno znaĉajno pitanje koje se ne odnosi na fiziĉku infrastrukturu Globalne mreţe, već „geografiju― samog sajberprostora. Naime, većina elemenata Interneta koji su dostupni i vidljivi obiĉnom korisniku ĉine izuzetno mali deo celokupnog sadrţaja mreţe. Smatra se da dostupni sadrţaj danas predstavlja samo 4% celokupnog sadrţaja. Iako su razni termini od poĉetka 90-ih godina XX veka do danas osmišljavani da definišu ovu ogromnu koliĉinu podataka koja ostaje izvan domašaja ĉak i najvećih pretraţivaĉa: nevidljiva mreža (Invisible Net), duboki net (Deep Net), mračni net (Darknet), sakrivena mreža (Hidden Web) itd., danas su najrasprostranjenija dva termina koja opisuju razliĉite aspekte ovog dubinskog sadrţaja Interneta, a to su duboka mreža (Deep Web) i mračna mreža (Dark Web). Naime, svi oni sadrţaji na Internetu koji su dostupni pretraţivaĉima kao što su Google, Bing, Yahoo itd, koji koristeći hiperlinkove sakupljaju infromacije o sajtovima skaĉući sa jednog na drugi, nazivaju se površinskom mrežom (Surface Web) ili Clearnet (ĉista mreţa). Ovaj 105 http://www.bbc.com/news/science-environment-31458902, pristupljeno 18. 4. 2015. 67 površinski Internet predstavlja se kao samo vrh ledenog brega onoga što zapravo postoji. Najvećem delu podataka na Internetu, kao što su privatne i drţavne baze podataka, zapravo nije moguće pristupiti preko pretraţivaĉa, iako velike kompanije aktivno rade na razvijanju tehnologije koja će moći da pristupi dubokoj mreţi. Prema istraţivanjima kompanije Bright Planet specijalizovane za razvijanje tehnologije pretraţivanja duboke mreţe, 2001. godine koliĉina podataka na dubokoj mreţi bila je 7500 terabajta, dok je WWW brojao 19 terabajta. TakoĊe se pokazalo da su podaci koje sadrţe ovi sajtovi relevantni za svaku oblast, uzimajući u obzir da je skoro polovina sadrţaja duboke mreţe unutar tematski specijalizovanih baza podataka od kojih je velika većina javno dostupna.106 Mogućnosti pretraţivanja duboke mreţe mogu se pokazati od kljuĉnog znaĉaja za oblast umetnosti i društvenih nauka. U istraţivanju sadrţaja 17.000 sajtova na duboko mreţi, kompanija Bright Planet 2001. godine ukazuje na to da je meĊu višim procentima sadrţaja duboke mreţe upravo ovaj tip podataka (6,6% umetnost i 13,5% društvene nauke).107 Ova kompanija takoĊe podseća da sa ekonomskim znaĉajem informacija danas, duboka mreţa predstavlja ogroman netaknut trţišni potencijal. Od 1996. godine, kada tehnologija baza podataka ulazi na mreţu, ali i koliĉina informacija poĉinje drastiĉno da raste, tehnološka sposobnost pretraţivaĉa da mapiraju sve sadrţaje postaje veoma ograniĉena. Kako još 2001. godine obajšnjava Majkl Bergman (Michael K. Bergman): „Nevidljivi deo Mreţe će eksponencijalno nastaviti da raste pre nego što alati za otkrivanje sakrivene Mreţe budu spremni za opštu upotrebu―.108 Ameriĉka agencija NASA u saradnji sa DARPA agencijom radi na projektu pristupanja i mapiranja duboke mreţe kroz projekat Memex od 2014. godine. 109 Dok ove dve definicije površinske i duboke mreţe na odreĊeni naĉin pokrivaju celokupan sadrţaj Interneta, termin mračna mreža pojavio se sa potrebom oznaĉavanja sadrţaja i aktivnosti na dubokoj mreţi koje su namenski sakrivene i nedostupne „tradicionalnim― pretraţivaĉima. Mraĉna mreţa sastoji se od grupa anonimnih mreţa, koji sakrivaju IP adrese svojih korisnika i kojima je moguće pristupiti samo uz pomoć odreĊenog softvera. Najpoznatiji takvi softveri su Freenet, Tor i I2P. Ovakva vrsta višeslojnog kriptovanog pristupa Internetu vodi svoje poreklo takoĊe iz ameriĉke vojne tehnologije, projekta realizovanog izmeĊu 1995. i 1997. godine – The Onion Router (TOR) u Mornariĉkoj istraţivaĉkoj laboratoriji (Naval Research Laboratory), koji je finansirala 106 Bergman, Michael K., „The Deep Web: Surfacing Hidden Value―, 2000, http://brightplanet.com/wp- content/uploads/2012/03/12550176481-deepwebwhitepaper1.pdf, pristupljeno 3. 7. 2015. 107 Ibid. 108 Ibid. 109 http://www.nasa.gov/jpl/deep-web-search-may-help-scientists, pristupljeno 3. 7. 2015. 68 DARPA sa ciljem razvijanja sistema anonimne komunikacije preko Interneta. Mornarica SAD-a 2004. godine daje pristup softverskom kodu TOR-a, i 2006. godine kao druga generacija onion softvera za usmeravanje poruka (routing) proizilazi projekat besplatnog softvera i otvorene mreţe Tor.110 Ova mreţa111 postala je poznata kao najpopularniji oblik pristupa mraĉnoj mreţi. Kao sajberprostor anonimnog delovanja, mraĉna mreţa stekla je ugled centra razliĉitih ilegalnih trţišta, deĉije pornografije, droge, plaćenih ubistava, hakerskih napada itd., iako 2014. godine Tor objavljuje da pristupanje ovakvim sadrţajima predstavlja samo 4% aktivnosti njihove mreţe.112 Ova strana duboke mreţe dobila je svetsku popularnost zatvaranjem jednog od poznatijih ilegalnih trţišta na Internetu, Silk Roada od strane FBI agencije 2013. godine i optuţivanja njenog vlasnika Rosa Vilijama Ulbrihta (Ross William Ulbricht) za trgovinu narkoticima, visokotehnološki kriminal i pranje novca. 113 Zanimljivo je takoĊe da se najveći broj novĉanih transakcija na sajtu obavljao putem bitkoina, gde je u posedu Ulbrihta pronaĊeno 26.000 bitkoina u vrednosti od 3,6 miliona dolara. 114 Mraĉna mreţa takoĊe je mesto preko kojeg je bilo moguće izvesti do sad poznate akcije otkrivanja klasifikovanih informacija, kao što su to ĉinili Wikileaks i Edvard Snouden (Edward Snowden) zbog ĉega ovu mreţu podrţava organizacija Electronic Frontier Foundation 115 , kao i sakrivanje disidentskih aktivnosti tokom Arapskog proleća u Egiptu i u Iranu, ali i u Kini. PredviĊa se da će sa sve većim pritiscima na P2P sajtove preko kojih se dele sadrţaji ĉesto u sukobu sa regulativama zaštite autorskih prava u svetu, ovi podaci u kritiĉnom momentu samo preći na mraĉnu mreţu zaštićenu programima kakav je Tor. Jedan od postojećih alata za pretraţivanje mraĉne mreţe je Hidden Wiki koji funkcioniše po principu poznatog wiki sajta Wikipedia. 110 https://www.torproject.org/about/overview.html.en, pristupljeno 3. 7. 2015. 111 Tor predviĊa pored anonimnog pristupa sajtovima na celokupnoj mreţi i anonimno postavljanje sajtova koji ĉine samu Tor mreţu. 112 http://motherboard.vice.com/read/most-tor-traffic-isnt-going-to-the-dark-web-data-suggests, pristupljeno 3. 7. 2015. 113 http://www.npr.org/sections/thetwo-way/2013/10/02/228491496/fbi-arrests-owner-of-black-market-site-silk- road, pristupljeno 3. 7. 2015. 114 http://www.theguardian.com/technology/2013/oct/02/alleged-silk-road-website-founder-arrested-bitcoin. pristupljeno 3. 7. 2015. 115 https://www.eff.org/torchallenge/, pritupljeno 3. 7. 2015. 69 Razvoj internet tehnologije u Srbiji Sam poĉetak razvoja internet tehnologije na prostoru Srbije vezujemo za 80-te godine XX veka. U ovom periodu kao što smo već pominjali, dolazi do osnivanja raĉunarskih mreţa u akademskom sektoru širom sveta, koji je prvi, nakon vojske i usko istraţivaĉa u okviru ARPANET projekta imao otvoreniji pristup daljem razvoju i primeni internet tehnologije. Prvu mreţa sa otvorenim pristupom u SFRJ bila je JUPAK, Jugoslovenska mreža za paketsku komutaciju koju je 1986. godine razvila PTT sluţba. Ova mreţa, prateći trendove tadašnjih telekomunikacionih institucija, koristila je X.25 komunikacijski protokol. Mreţa je razvijena po ugledu na već postojeće nacionalne mreţe u Evropi, kao što je bila francuska – TRANSPAC mreţa sa kojom i 1987. godine JUPAK uspostavlja vezu. Upravo su ovakve akademske mreţe u SAD-u (AlohaNET, NSFNET) igrale kljuĉnu ulogu za stvaranje Globalne mreţe kakvu danas poznajemo. Cilj JUPAK-a bio je da poveţe sve znaĉajnije nauĉne institucije u tadašnjoj SFRJ u zajedniĉku mreţu koja je u tom trenutku brojala oko 1000 raĉunara.116 Pri SFRJ razvoj akademske mreţe odvijao se u okviru projekta SNTIJ, Sistema naučno-tehnoloških informacija koji su sprovodili Univerzitet u Mariboru i Institut „Joţef Štefan― iz Ljubljane. Rezultat je 1990. godine, nakon dve godine razvoja, bila YUNAC (Yugoslav Network for the Academic Community), mreţa i organizacija koja je prva u novembru 1991. godine povezala Jugoslaviju sa Internetom. U tom momentu Jugoslavija je bila jedna od 16 zemalja u svetu povezanih na Globalnu mreţu117 Ĉlanovi ove mreţe su bili univerziteti i istraţivaĉki instituti u zemlji. YUNAC mreţa je bila deo RARE, Evropske asocijacije istraživačkih mreža (Réseaux Associés pour la Recherche Européenne), COSINE (Co-operation for Open Systems Interconnection Networking in Europe), projekta i organizacije RIPE i Evropske Internet mreže (Réseaux IP Européens). Bila je povezana iznajmljenom linijom od 64kpbs sa IXI, Internacionalnom X.25 infrastrukturom na liniji Beĉ – Ljubljana, kao i sa JUPAK mreţom.118 Uprava YUNAC mreţe takoĊe je sprovela 1991. godine registraciju prvog jugoslovenskog domena – .yu. Jugoslavija takoĊe 1989. godine postaje deo EARN-a, Evropske akademske istraživačke mreže (European Academic Research Network) koja je predstavljala evropski deo svetske 116 http://maja.on.neobee.net/4.htm, pristupljeno 18. 6. 2015. 117 http://rhizome.org/editorial/2014/may/23/interview-Borka-Jerman-Blazic/, pristupljeno 30. 6. 2015. 118 Jerman-Blazic, Borka, ―Yugoslav Network for the Academic Community (YUNAC)‖, ISOC News, Vol. 1, No. 1, 1992., http://ftp.sunet.se/pub/Internet-documents/isoc/pub/isoc_news/1-1/n-1-1.txt, pristupljeno 30. 6. 2015. 70 BITNET mreţe, kao i EUnet mreţe. Aktivna prikljuĉenost svetskom Internetu preko EARN- a funkcionisala je sve do uvoĊenja sankcija Jugoslaviji 1992. godine. YUNAC, nakon proglašenja nezavisnosti Slovenije ustupa svoju liniju sa Beĉom slovenaĉkoj akademskoj mreţi AMRES (Horowitz 2002, 36). Izbijanjem rata koji je doveo do raspada SFRJ 1992. godine zajedno sa drugim sankcijama zaustavljen je protok informacija na mreţi, iako kako navodi Lazar Bošković: „Nezvaniĉno, e-mail saobraćaj je ipak odrţavan, preko prijateljskih zemalja i elektronskih kozijih staza―.119 Ovaj period obeleţilo je pre svega snalaţenje za malobrojne mogućnosti uspostavljanja veza sa svetom putem Interneta, ali i aktivnost lokalne internet mreţe u zemlji. Tokom perioda sankcija korisnici na prostoru Srbije oslanjali su se na X.25 mreţu na koju je bila prikljuĉena JUPAK mreţa kada je to bilo moguće. Kako navodi Pavle Peković, tadašnji saradnik ĉasopisa PC Press: „Oni koji su imali sreće da imaju pristup JUPAK mreţi su zvali prijatelje širom sveta da im na Internet raĉunarima kojima se moţe prići i preko X.25 veze otvore korisniĉke naloge―.120 Pošto je veza bila spora najĉešće je jedina mogućnost bila razmenjivanje elektronske pošte.121 TakoĊe, komunikacije se uspostavljala pomoću UUCP122 veze koja je napravljena izmeĊu Drţavnog univerziteta u Kaliforniji (California State University) i Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu, odakle se dalje širila akademskom mreţom u većini jugoslovenskih zemalja. Veza je uspostavljena uz pomoć profesora Milana Mijića iz Los AnĊelesa i Nikole Malenovića iz Ĉikaga koji su ustupili svoje korisniĉke naloge za pristup Internetu iz tadašnje Jugoslavije, dok su samu vezu uspostavili profesor Boţidar Radenković sa FON-a u Beogradu i Radivoje Zonjić.123 UUCP veza je postojala je tokom celog perioda sankcija. Pošto je veza zbog ograniĉenosti brzine protoka bila korišćena dominantno za slanje elektronske pošte, FON je koristeći novu TCP/IP mreţu unutar zemlje regulisao lokalni protokol za prenos podataka (FON file server) i njuz servere. YU Internet je bila lokalna mreţa koja je proizašla pridruţivanju većeg broja akademskih institucija i privatnih firmi, na manju BeoInternet mreţu koju su ĉinili ETF i FON u periodu meĊunarodnih sankcija Jugoslaviji. Nešto kasnije YU Internetu pridruţila i SETNet mreţa BBS-jeva. Prvi BBS na 119 http://www.domen.rs/istorija-srpskog-interneta-od-yu-do-srb/, pristupljeno 14. 4. 2015. 120 Peković, Pavle, „1992: Slepi putnici na Internetu―, PC Press, januar 1992, http://pc1.pcpress.rs/arhiva/20/umetak.html, pristupljeno 30. 6. 2015. 121 Ibid. 122 UUCP ili Unix to Unix Copy je protokol koji je postojao na UNIX sistemima koji je omogućavao razmenu podataka izmeĊu raĉunara koristeći modeme. Sistem je razvio Majk Lesk (Mike Lesk) iz kompanije AT&T 1976. godine (Bidgoli 2004, 497). 123 Peković, Pavle, „1992: Slepi putnici na Internetu―, PC Press, januar 1992, http://pc1.pcpress.rs/arhiva/20/umetak.html, pristupljeno 30. 6. 2015. 71 YU Internetu bio je Hobitton BBS. 124 Pored razmene pošte i retkih prezentacija, BBS mreţe su na YU Internetu ĉinili znatan deo aktivnosti. Na Svetskoj mreţi je danas dostupna lista internet domaćina (hosts) koji su 1995. godine ĉinili zatvorenu internet mreţu YU Internet. Listu je u decembru 1995. saĉinio Miroslav Hristodulo, osnivaĉ YUCCA, Jugoslovenskog udruženja za računarske komunikacije (Yugoslav Computer Communication Association). 125 Krajem 1995. godine, pre pojavljivanja prvih velikih komercijalnih dobavljaĉa internet usluga, radio B92 omogućavao je pristup Internetu – Opennet, preko iznajmljene telefonske linije uz pomoć holandskog dobavljaĉa internet usluga i aktivistiĉke grupe XS4ALL iz Amsterdama 126 pod pokroviteljstvom Fonda za otvoreno društvo.127 Internet stranica B92 bila je jedina kojoj se moglo pristupiti van zemlje pre podizanja sankcija (Horowitz 2002, 38). Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i ukidanja sankcija UN, tadašnja Jugoslavija, a sadašnja Republika Srbija dobija pun pristup Internetu 27. februara 1996. godine. 128 Prvi provajder internet usluga bila je beogradska firma Bits d.o.o., iako se prvim komercijalnim dobavljaĉem internet usluga smatra jugoslovenska filijala tada najvećeg evropskog dobavljaĉa internet usluga, holandske firme EUnet International CS Amsterdam, koju otvara firma MrSystems, kasnije BK Telekom. 129 EUnet je nudio brzinu protoka od 2Mbit/s, dok je u poreĊenju Oppennet imao protok od 128 Kbit/s. Ubrzo su pratile i firme kao što su Beotel i nekadašnja BBS mreţa, dobavljaĉ internet usluga Sezampro. Akademsku mreţu Republike Srbije – AMRES, nekadašnju AMREJ (Akademska mreţa Jugoslavije) 1996. godine Raĉunarski centar Univerziteta u Beogradu povezuje na Internet preko dobavljaĉa internet usluga BeoTel Net. Mreţa danas broji preko 150 institucija i 150.000 korisnika. Ova mreţa imala je i prvu konekciju optiĉkim kablovima u Srbiji, sa najbrţim protokom podataka. AMRES se 2001. godine povezuje se sa GRnetom, Akademskom mrežom Grčke i evropskom akademskom mreţom GEANT.130 Od ulaska komercijalnog interneta u tadašnju Jugoslaviju 1996. godine stvaraju uslovi širenje uticaja ove tehnologije koja sa popularnosti Svetske mreţe poĉinje da uzima 124 Pavle Peković, „1992: Slepi putnici na Internetu―, PC Press, januar 1992, http://pc1.pcpress.rs/arhiva/20/umetak.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 125 YUCCA bila je organizacija koja je poĉela kao udruţenje entuzijasta za raĉunarsku tehnologiju. Postojala je od 1994. do 1999. godine, http://www.yurope.com/pub/news/various/o14.txt, pristupljeno 30. 6. 2015. 126 Danas jedan od najvećih dobavljaĉa Internet usluga u Holandiji. 127 Slobodan Marković, Country Report – Yugoslavia, The APC European Internet Rights Project, 2001, http://europe.rights.apc.org/c_rpt/yugoslavia.html, pristupljeno 6. 6. 2015. 128 Internet u Jugoslaviji, http://maja.on.neobee.net/4.htm, pristupljeno 18. 6. 2015. 129 Ibid. 130 https://www.amres.ac.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=23&Itemid=55, pristupljeno 30. 6. 2015. 72 zamah širom sveta. Nedeljnik Vreme te prve godine komercijalnog Interneta na prostoru Srbije opisuje kao prvenstveno politiĉki orijentisane. Sa velikim graĊanskim protestom povodom kraĊe na lokalnim izborima, Internet je bio sredstvo brzog informisanja graĊana o dešavanjima iz sata u sat. Upravo u kontekstu tadašnjih društveno-politiĉkih pitanja u zemlji po prvi put dolazi u ţiţu svetske javnosti ideja internet revolucije, posebno u vezi sa korišćenjem internet servisa za „amatersko novinarstvo― ili „veb novinarstvo― tj. brzo izveštavanje sa lica mesta o dogaĊajima od strane graĊana. Primer toga je direktan internet prenos (live feed) „petooktobarske revolucije― grupe FreeSerbia koji je pratilo 200.000 ljudi. 131 Internet se koristio kao pomoć organizovanju studentskih i graĊanskih protesta 1996. godine, gde je ĉak grupa organizovana oko internet dobavljaĉa Sezam Pro, proteste nazivala upravo „internet revolucijom― zbog njegovog znaĉaja za skretanje paţnje svetske javnosti na dogaĊaje u zemlji, kao i informisanja i organizacije graĊana.132 Ĉlanak Dejvida Benahama (David S. Bennahum), novinara ĉasopisa Wired, iz 1997. godine ilustruje posebno uzbuĊenje tehnoloških krugova na Zapadu vezano za dešavanja u zemlji. Kako piše: „Studentski protesti nam pruţaju podatke o tome da li je prošireni pristup informacijama u potpunosti nekompatibilan sa autoritarnim vladama, da li je nemoguće imati modernu informacijsku ekonomiju i diktatora, i da li je, onda, Internet uroĊeno predisponiran da potkopava takve reţime. U Srbiji se ova pretpostavka testira po prvi put―.133 TakoĊe, većina politiĉkih stranaka i pokreta u ovom ranom periodu formiralo internet prezentacije pre nego što su to privatna preduzeća i korisnici masovnije ĉinili. Period od 1998. do 2000. godine u kontekstu krize na Kosovu i bombardovanja Srbije od strane NATO-a, kao i petooktobarske revolucije, bio je period kulminacije politiĉke aktivnosti na Internetu u Srbiji. Tokom ovog perioda srpski sajberprostor bio izuzetno aktivan i glavno sredstvo „pouzdanog― informisanja o dogaĊajima u zemlji.134 Kako je preneo Svet kompjutera u svom 4. broju 1999. godine: „Kao protivteţa informacionim stranama stranih propagandnih medija formiran je ĉitav niz strana koje su sluţile kako za informisanje domaćih graĊana tako i za informisanje strane javnosti i uticanje na formiranje negativnog stava prema agresiji na našu zemlju―.135 Velika je bila aktivnost na mejling listama, IRC priĉaonicama i forumima, kao i od strane hakerskih grupa Crna ruka i Srpski anĎeli. Tokom 1999. godine odvijao se paralelni mali hakerski rat u kojem su uĉestvovali 131 http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=4677, pristupljeno 1. 7. 2015. 132 Bennahum, S. David, „The Internet Revolution―, Wired, Vol. 5, br. 4, 1997. 133 Ibid. 134 Ibid. 135 Dingarac, Dušan, „Internetom protiv bombi―, Svet kompjutera, br. 4, 1999, http://www.sk.co.rs/1999/04/skak01.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 73 pojedinci iz Jugoslavije, Rusije, Kine, Holandije i Albanije. Aktivnosti su se kretale od ţuĉnih rasprava, rušenja sajtova, postavljanja poruka do razliĉitih protestnih akcija vezanih za elektronsku poštu.136 Upravo je ovakav kontekst društveno-politiĉkog ţivota nagnao CePIT da se od 2002. do 2006. godine bavi empirijskim istraţivanjem odnosa politiĉkog ţivota graĊana u Srbiji, ali i u regionu i njihovih korisniĉkih navika na Internetu. Studije koje su proizašle iz istraţivanja su Internet pregled: Beograd 2002, Globalni graĎani: Empirijska studija korisnika Interneta u Srbiji 2003, Perspektive umrežavanja: Internet u 8 gradova Jugoistočne Evrope (2004), Mreža u razvoju (2005) i Internet u Srbiji 2006. TakoĊe, znaĉajno je pomenuti da je veliki deo sadrţaja srpskog sajberprostora u ovom periodu nastao je usled potrebe dijaspore za informisanjem o situaciji zemlji, kao i za zabavnim sadrţajima iz domovine (Horowitz 2002, 52). Bez obzira na veliku aktivnost od strane srpskih korisnika, u ovom periodu korišćenje Interneta u Srbiji je još uvek bila aktivnost pojedinih grupa. U internet studiji137 nekadašnjeg Univerziteta Braća Karić, kao glavni razlozi sporog razvoja IKT i uopšte korisnika internet usluga u tim ranim godinama razvoja Interneta na prostoru Srbije navodi se pre svega nepovoljno politiĉko-ekonomsko okruţenje u kojem je mali broj graĊana imao dovoljno visoki standard da sebi omogući raĉunarsku opremu, kao i nezainteresovanosti drţavnih institucija da podrţi i promoviše razvoj ovog, tada još uvek slobodnog, komunikacionog medija. 138 Istraţivanje kompanije Strategic Marketing & Media Research Institute 1999. godine objavljeno u pomenutoj studiji pokazuje da je broj korisnika Interneta u Jugoslaviji obuhvatao 10,8% stanovništva. PoreĊenja radi, u istom periodu u Nemaĉkoj ovaj procenat je bio 21,7%, Sloveniji 23%, MaĊarskoj 6,4% dok je na Islandu bio 52,1%.139 U kontekstu procesa modernizacije u Srbiji u okviru kojeg je takoĊe analiziran razvoj internet tehnologije u Srbiji, većina autora tek 2000. godinu smatra poĉetkom trećeg talasa modernizacije koji je usled „ogromnog razbacivanja energije― nije rezultirao znaĉajnim zamahom sve do danas (Milanović i dr. 2005, 57). Ove prve godine Svetske mreţe u Srbiji karakterisali su internet kafei koji su se mogli pronaći u skoro svakom gradu, gde su korisnici imali mogućnost da preko raĉunara na odreĊeno vreme plate pristup Internetu. Sve do pojave i popularnosti prvih društvenih mreţa, komunikacija preko Interneta odvijala se mahom putem elektronske pošte, mejling 136 Pelemiš, Damjan, „Prvi hakerski rat―, Svet kompjutera, br. 9, 1999, http://www.sk.co.rs/1999/09/skin01.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 137 Internet u Jugoslaviji, http://maja.on.neobee.net/4.htm, pristupljeno 18. 6. 2015. 138 Ibid. 139 Ibid. 74 lista ili anonimno na forumima (virtuelnim zajednicama) i priĉaonicama (IRC programi, IM servisi). TakoĊe jedna od primarnih aktivnost korisnika Interneta u ovom periodu bila je „surfovanje― Internetom, tj. skakanje sa stranice na stranicu bez jasne ideje šta se traţi, sa jednostavnom ţeljom da se istraţuje to ogromno more informacija. CePIT-ova studija korisnika u Beogradu 2002. godine pokazuje da se 60% ispitanika bavilo ovom vrstom aktivnosti na mreţi (Milanović, Bakić i Golĉevski, 2002, 91). Kao nekome ko je bio aktivni korisnik Interneta u ovom periodu, posebno su zanimljiva pitanja u CePIT-ovoj studiji koja ukazuju na specifiĉnosti korisniĉkog pristupa mreţi poĉetkom XXI veka: „Koliko sati ste najduţe proveli na mreţi, bez prekidanja?―, gde je 8% ispitanika odabralo kategoriju izmeĊu deset i 20 sati, a skoro 40% izmeĊu dva i pet sati, kao i pitanje: „Koliko ĉesto vam se desi da izgubite osećaj za vreme dok ste na Internetu?― gde je preko 60% odgovora bilo u kategorijama ponekad, često i veoma često (Milanović, Bakić i Golĉevski 2002, 94). Već u ovom periodu kod korisnika Interneta u Srbiji primećuje se znaĉajna promena u naĉinu pristupa informacijama. Kako navode Milanović, Bakić i Golĉevski: „Internet pokazuje ‗dimenziju više‘ u odnosu na tradicionalne medije: omogućava snaţnu potragu za informacijama u oblasti nauke i obrazovanja, dakle pretragu onih informacija za koje je do pojave mreţe bilo neophodno koristiti biblioteke, kulturne centre, referentne knjige i ĉasopise, dok se pored toga, korisnici okreću Internetu i kao klasiĉnom mediju, prateći one sadrţaje koje nam svakodnevno pruţaju televizija, radio i novine― (Milanović, Bakić i Golĉevski 2002, 109). Prema svetskim statistikama Srbija i Crna Gora su 2002. godine, iako u proseku u odnosu na region, bile daleko ispod proseka po stepenu razvoja i korišćenja internet tehnologije u odnosu na razvijene zemlje EU – SCG 6,1% stanovništva prema npr. Sloveniji sa 38,4% ili Švedskoj sa 76,9% (Golĉevski, Milanović ur. 2004, 96).140 Stoga je i jedan od glavnih problema kojim su se bavile grupe za razvoj internet tehnologije na prostoru Srbije bio vezan za mogućnosti premošćavanja digitalnog jaza u regulativnim, ekonomskim i društvenim okvirima. Prema razliĉitim istraţivanjima od 2002. godine do danas rodne razlike meĊu korisnicima Interneta u Srbiji je primetna, ali ne znaĉajna razlika, gde je procenat muškaraca malo veći u odnosu na ţene. Ovaj odnos je 2002. godine bio 53,78% prema 43,69% (Golĉevski, Milanović ur. 2004, 113). Istraţivanje iz 2014. pokazuje da se ovaj odnos nije znaĉajno promenio. Prema merenju korišćenja interneta tri meseca u 140 Autori napominju problem nekompatibilnosti rezultata do kojih su dolazile domaće agencije u odnosu na statistike EU i UN-a u istom periodu gde su prvenstvo u svom istraţivanju dali podacima meĊunarodnih organizacija (Golĉevski, Milanović ur. 2004, 103). 75 nazad odnos je bio 50,4% muškaraca u odnosu na 46,6% ţena.141 Što se tiĉe starosnih struktura, iako je 2002. godine bilo procentualno najviše studenata meĊu korisnicima Interneta (22,27%), skoro sve starosne grupe su bile zastupljene (Golĉevski, Milanović ur. 2004, 116). Sve do poĉetka XXI veka internet korisnici u Srbiji koristili su dial-up modeme za pristup mreţi. Ovo se promenilo pojavljivanjem na trţištu kablovskog operatera SBB 2002. godine, iako je sve do 2007. godine dial-up pristup internetu i dalje bio dominantan. Razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija u Srbiji od strane drţave odvija se od prvih godina XXI veka, ali tek u poslednjih nekoliko godina ovakav razvoj ĉini sastavni deo osnovnih strategija ekonomskog i društvenog razvoja zemlje. Kao što smo pominjali, uloga drţave u razvoju internet tehnologije i povećanja broja korisnika je svakako jedan od presudnih faktora razvoja Interneta u celom svetu. Opšta strategija razvoja informacionog društva u Srbiji od 2006. godine danas podrazumevala je razvoj širokopojasne mreţe, razvoj e-uprave, e-zdravstva i e-pravosuĊa u smislu dostupnosti informacija i olakšavanja komunikacije u ovim sektorima, pospešivanje IKT u nauci i obrazovanju, podrţavanje rasta elektronske trgovine i poslovanja, zaštitu intelektualne svojine i razvoj informacione bezbednosti u Republici Srbiji. 142 Osnovni dokument kojim se Vlada Republike Srbije vodi u razvoju IKT-a jeste Digitalna agenda za Republiku Srbiju u okviru koje se 2009. godine usvaja Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Srbiji do 2012 koju zajedno ĉine Strategija razvoja elektronskih komunikacija u Republici Srbiji od 2010–2020143 iz 2010. godine i Strategija razvoja informacionog društva od 2010–2020144 iz 2006. godine. Kao cilj Strategija razvoja informacionog društva od 2010–2020 navodi se dostizanje stepena razvijenosti kakav u proseku postoji u EU do 2020. godine. Prosek domaćinstava sa pristupom internetu u EU 2009. godine iznosio je 65%. 145 Sva strateška i akciona dokumenta sprovode se na osnovu sliĉnih planova u okviru EU, kao što je Evropa 2020: Strategija za pametni, održivi i inkluzivni rast sa generalnim ciljem jaĉanja konkurentnosti i stvaranja odrţive ekonomske budućnosti. U tom smislu je i Digitalna agenda Republike Srbije i Strategija razvoja širokopojasnih mreža i servisa u Republici Srbiji do 2016. godine praćenje 141 Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2009. godini, Beograd, 2010, str 91. 142 Strategija za razvoj informacionog društva u Republici Srbiji do 2020, Sluţbeni glasnik RS, br. 55/05. 143 http://www.ratel.rs/upload/documents/Regulativa/Strategije/Strategija_razvoja_elektronskih_komunikacija_2 010-2020.pdf, pristupljeno 8. 6. 2015. Strategija razvoja informacionog društva u republici Srbiji, Sluţbeni glasnik br. 87/06. http://www.ratel.rs/upload/documents/razno/Strategija%20razvoja%20informacionog%20drustva.pdf, pristupljeno 8. 6. 2015. 145 http://www.paragraf.rs/propisi/strategija_razvoja_informacionog_drustva_u_republici_srbiji.html, pristupljeno 8. 6. 2015. 76 znaĉajne inicijative u okviru strategije EU – Evropske digitalne agende koja podrazumeva razvoj jedinstvenog digitalnog trţišta u Evropi i omogućavanje širokopojasnog pristupa internetu svim graĊanima. Kako se navodi u Strategiji razvoja elektronskih komunikacija: „Prema istraţivanju OECD porast ulaganja u oblast elektronskih komunikacija za 8%, uslovljava rast bruto društvenog proizvoda za 1%, a na osnovu istraţivanja Svetske banke povećanje penetracije širokopojasnih prikljuĉaka za 10%, obezbeĊuje rast bruto društvenog proizvoda od 1,38% u zemljama u razvoju, odnosno 1,21% u razvijenijim zemljama―.146 Razvoj širokopojasne mreţe u Srbiji postavljao se kao znaĉajan cilj poboljšanja opštih ekonomskih uslova i zemlji, kao i dokazane strategije premošćavanja digitalnog jaza koji postoji unutar Republike Srbije i u odnosu na druge razvijenije zemlje. Kako je navedeno u strategiji, širokopojasna mreţa se definiše na osnovu Evropske digitalne agende kao protok informacija brzine od 30Mb/s, dok bi ultrabrzi protok omogućavao prenos od 100Mb/s.147 Prema podacima Republiĉkog zavoda za statistiku 2013. godine u Srbiji širokopojasni pristup Internetu ima 43,4% domaćinstava. Samo u okviru Telekomunikacionog sistema Elektroprivrede Srbije do kraja 2013. godine je postavljeno „6000 km OPGW (Optical Ground Wire) kablova, AD SS (All Dielectric Self-Supporting) kablova i provodnih podzemnih optiĉkih kablova―.148 Planira se da osloboĊene frekvencije (digitalna dividenda) prelaskom na digitalnu televiziju upravo sluţe daljem razvoju širokopojasne mreţe. Prema izveštaju konsultantske firme Europe Economics iz 2010. godine, procena neto vrednosti osloboĊene digitalne dividende u Srbiji za period od 2012. do 2027. godine u sluĉaju korišćenja slobodnog spektra za radiodifuziju iznosila je 3,1 milijardu evra, a sa oslobaĊanjem dela ovog prostora u „alternativne svrhe―, pre svega za mreţe mobilnih operatera, kompanija predviĊa rast dobitka izmeĊu 572 i 908 miliona evra.149 Izveštaj takoĊe navodi podatak da je od 2005. do 2008. godine ukupan prihod od internet tehnologije u Srbiji povećan pet puta. Iznos je 2005. godine bio 20,1 milion evra, dok 2008. godine 111,5. miliona. 150 Republika Srbija je od 2002. godine takoĊe potpisnica eSEE Agende + za razvoj informacionog društva u Jugoistoĉnoj Evropi pri ĉemu se takoĊe obavezala za praćenje razliĉitih svetskih i evropskih inicijativa za razvoj informacionog društva: Goverment on-line 146 Strategija razvoja elektronskih komunikacija u Republici Srbiji od 2010. do 2020. godine, Sluţbeni glasnik RS, br . 44/10, str. 1. 147 http://www.ratel.rs/upload/documents/Regulativa/Strategije/Strategija%20razvoja%20sirokopojasnih%20201 6.pdf, pristupljeno 8. 6. 2015. 148 Ibid. 149 Europe Economics, The Digital Dividend in Serbia, London, 2010. 150 Ibid. 77 initiative G7 iz 1995. godine, akcioni plan eEvropa iz 2000. godine, plan eEvropa+, i2010 – Evropsko informaciono društvo za rast i zapošljavanje kao i Milenijumskih planova i strategija pri UN i drugim svetskim institucijama. Kao prioritetni ciljevi se postavljaju oblasti: stvaranja jedinstvenog JIE informacionog prostora, inovacije i investicije u oblasti IKT, obrazovanja i stvaranje inkluzivnog informacionog društva.151 IzmeĊu ostalog poĉetak procesa digitalizacije kulturnog i istorijskog nasleĊa Srbije u ovoj strategiji odreĊuje se za 2009. godinu. TakoĊe treba pomenuti da je od 2003. godine izmenama i dopunama, kao i donošenjem novih zakona zapoĉeta institucionalna borba u Srbiji protiv visokotehnološkog kriminala. Kao drugi deo Digitalne agende RS, Strategija razvoja elektronskih komunikacija u Republici Srbiji od 2010. do 2020. godine 152 fokusira se na znaĉaj i razvoj infrastrukture elektronskih komunikacija izmeĊu ostalog završen proces153 prelaska sa analognog na digitalni TV signal, zatim razvoj dostupnosti širokopojasne mreţe i pospešivanje uĉešća domaće industrije u oblasti elektronskih komunikacija.154 Pored Zakona o elektronskim komunikacijama, razvoj IKT u Srbiji pravno se reguliše i kroz Zakon o radiodifuziji, Zakon o planiranju i izgradnji kojim se izmeĊu ostalog reguliše izgradnja telekomunikacione infrastrukture, Zakon o zaštiti životne sredine, kao potreba za zakonskom regulativnom i praćenjem CO2 emisija i potencijalnog ugroţavanja ţivotne sredine širenjem IKT, zatim Zakon zaštiti od nejonizujućih zračenja, Zakon o elektronskom potpisu, Zakon o elektronskom dokumentu, Zakon o opštem upravnom postupku i Zakon o upravnim sporovima.155 Jedan od projekata kojim vlada Republike Srbije teţi da usmeri razvoj Interneta u oblasti kulture i umetnosti jeste projekat MINERVA, Ministarska mreža za valorizaciju aktivnosti na polju digitalizacije. Zapoĉet 2003. godine, projektom su izmeĊu ostalog definisani Principi kvaliteta za sajtove iz oblasti kulture. Kako navodi Olivera Porubović- Vidović u svojoj studiji o sajtovima arhivama na Internetu u Srbiji, kriterijumi za procenu kvaliteta sajtova su prepoznatljivost, efikasnost, odrţavanje, dostupnost, korisniĉka 151 eSEE Agenda + za razvoj informacionog društva u JIE 2007-2012, http://www.digitalnaagenda.gov.rs/media/docs/esee_agenda-_za_razvoj_informacionog_drustva_-srb-.pdf, pristupljeno 9. 6. 2015. 152 Strategija razvoja elektronskih komunikacija u Republici Srbiji od 2010. do 2020. godine, Sluţbeni glasnik RS, br .44/10. 153 Poslednji izmenjeni signal bio je 7. juna 2015. godine ĉime se završio proces prelaska na digitalni televizijski signal u Republici Srbiji sa 97,8% pokrivenosti. http://mtt.gov.rs/slider/srbija-od-danas-u-potpunosti- digitalizovana/, pristupljeno 9. 6. 2015. 154 Strategija razvoja elektronskih komunikacija u Republici Srbiji od 2010. do 2020. godine, Sluţbeni glasnik RS, br .44/10. 155 Ibid. Za spisak znaĉajnih evropskih strategija i direktiva koje RS prati u razvoju elektronskih komunikacija i informacionog društva videti: Strategija razvoja elektronskih komunikacija u Republici Srbiji od 2010. do 2020. godine, Sluţbeni glasnik RS, br . 44/10, str. 16. 78 orijentisanost, interaktivnost, višejeziĉnost, interoperabilnost, zaštita i oĉuvanje.156 Tek ćemo videti u kojoj meri su drţavne inicijative donele rezultate u ovim oblastima. Od 2000. godine do danas, aktivno je više organizacija i grupa sa ciljem promocije Interneta i digitalne kulture u Srbiji koje su delale nezavisno od drţavnih inicijativa i ĉesto su bile daleko ispred prema relevantnosti i uspešnosti u odnosu na njih. Najviše istraţivanja vezano za Internet i njegovog razvoj u Srbiji sproveo je CePIT, Centar za proučavanje informacionih tehnologija u okviru nevladine organizacije Beogradska otvorena škola, sa ciljem „podsticaja i doprinosa razvoju informacionog društva u Srbiji―.157 Iz njihovih istraţivanja i projekata od 2002. godine do danas proizašle su publikacije Internet pregled: Internet korisnici u Beogradu (2002), Globalni graĎani – empirijska studija korisnika Interneta u Srbiji 2003 (2004), Perspektive umrežavanja – Internet u 8 gradova Jugoistočne Evrope (2005), Internet i javna sfera u Srbiji (2007) i Bezbedno mesto na internetu – vodič u onlajn svet za roditelje (2010). Upravo najveći broj podataka o ovom periodu razvoja digitalnog društva u Srbiji pronalazimo u ovim izvorima. Nadalje su veliki doprinos razvoju informacionog društva dali RNIDS (Registar nacionalnog Internet domena Srbije), ali i ĉasopisi PC Press (1995) i Svet kompjutera (1984), Računari (2010). Svet kompjutera u svojoj dostupnoj online arhivi od 1998. godine nudi znaĉajan pregled srpskog sajberprostora do dan danas sa brojnim tematskim predlozima zanimljivih sajtova koji su postojali u tom periodu. 158 Tokom prve decenije XXI veka bila je prisutna i organizacija Internodium koju je pokrenuo 1998. godine Slobodan Marković. Inicijalno pokrenuta kao mejling lista, organizacija je imala za cilj promovisanje upotrebe Interneta u Srbiji. Bila je aktivna do 2009. godine. Slobodan Marković takoĊe osniva i Centar za razvoj Inteneta 2001. godine, organizaciju koja je pored BOŠ-ovog Centra za prouĉavanje informacionih tehnologija organizovala javnu raspravu 2005. godine povodom sastavljanja Strategije o informacionom društvu RS.159 U istom periodu kreativna primena novih tehnologija i Interneta odvijala se u okviru odeljenja Cyberrex, KC Rexa, Galerije Remont, kao i medijske umetniĉke laboratorije Kuda.org u Novom Sadu. U nauĉnim krugovima u Srbiji polje studija Interneta još uvek je izuzetno mlado polje. Interesantna je stoga pomenuti studiju160 Darka Hinića iz 156 Porubović-Vidović, Olivera, „Archives on the Internet: Serbian Case Study―, Atlante, Vol. 20, Trieste 2010, str. 389-399. 157 http://www.bos.rs/cepit/, pristupljeno 18. 6. 2015. 158 Videti: http://www.sk.co.rs/indexes/issues/skarhiva.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 159 Boţić, Nikola, „U korak sa svetom―, Svet kompjutera, br. 10, 2005., http://www.sk.co.rs/2005/10/skin01.html, pristupljeno 1. 7. 2015. 160 Darko Hinić, „Simptomi i dijagnostiĉka klasifikacija internet zavisnosti u Srbiji―, Primenjena psihologija, 2008, Vol. 2, str. 43-59. 79 2008. godine o rezultatima istraţivanja internet zavisnosti kod srpskih korisnika, već pomenutu studija Ivana ĐorĊevića Identitet u ‘virtuelnoj zajednici’: slučaj foruma ‘Znak Sagite’ iz 2003. godine, kao i doktorska teza Dušana Stojakovića o internet marketingu u beogradskim pozorištima odbranjena na FDU u martu 2014. godine. Naime, kako navode Milanović i njegovi saradnici, sa promenom vlasti 2000. godine raste i zainteresovanost za razvijanje informacionog društva u Srbiji (Milanović i dr. 2005, 60). S obzirom na interes Srbije da pristupi Evropskoj Uniji postojala je potreba da se razvijaju paralelne inicijative u okviru razvoja informaciono-komunikacionih tehnologija. Prema pregledu stanja razvoja informacionog društva u Srbiji u periodu izmeĊu 2000. i 2005. godine skoro svi sektori drţavnog pospešivanja informacionih sistema kao što su e- uprava, e-poslovanje, e-zdravstvo i e-školstvo su se kretali izuzetno sporo. Elektronska uprava se razvijala neujednaĉeno, a tek od 2007. godine poĉinje intenzivnije da se radi na njegovom sprovoĊenju. Elektronsko bankarstvo i trgovina pre svega karakteriše mali obrtaj novca orijentisan pre svega oko BC (busseness to consumer) modela. Zakljuĉak studije o elektronskom poslovanju u Srbiji iz 2008. godine 161 jeste da je spor razvoj ove vrste poslovanja posledica kašnjenja od barem pet godina usvajanja i razvoja internet tehnologije u Srbiji. Baze podataka i mreţe u zdravstvu u ovom periodu tek su bile u idejnoj fazi razvija, a upotrebe IKT u školstvu skoro da nije bilo (Milanović i dr. 2005, 73). CePIT 2005. godine sprovodi studiju o razlozima korišćenja i nekorišćenja interneta meĊu stanovništvom na uzorku od 1545 ispitanika iz 26 gradova u Srbiji. Glavni faktori digitalnog jaza unutar zemlje bili su ekonomska situacija, gde su meĊu korisnicima interneta pre svega bili bolje situirani graĊani; starosno doba, pri ĉemu je najveći broj korisnika do 45 godina starosti; stepena obrazovanja, ali i rodne razlike gde je pronaĊeno da je meĊu korisnicima veći broj muškaraca nego ţena (Milanović i dr. 2005, 79). U ovom periodu znaĉajan faktor vezan za stepen obrazovanja i ekonomsko stanje bilo je neophodnost posedovanja i poznavanja rada na raĉunaru, koji je bio jedini oblik pristupa Internetu. Upravo je to bio jedan od nalaza CePIT-ove studije (Milanović i dr. 2005, 96). TakoĊe se pokazalo da pored razliĉitih tehniĉkih ograniĉenja, 68,1% ispitanika koji nisu koristili Internet imali su nameru da u narednom periodu poĉnu da ga koriste (Milanović i dr. 2005, 98). Sa širenjem mobilne telefonije od 2010. godine do danas ovaj faktor se znatno smanjuje. Treba imati u vidu da je sve do 2005. godine 77% korisnika u Srbiji pristup imala preko fiksne telefonske 161 Janošov, Borislav, Vidas-Bubanja, Marijana, Vuksanović, Emilija, Kajan, Ejub, Travica, Bob, The State and Development of E-commerce in Serbia, u Rouibah, Kamel, Khalil, Omar E. M., Hassanien, Aboul Ella (ur.), Emerging Markets and E-commerce in Developing Economies, Information Science Reference, 2008, str. 372- 408. 80 infrastrukture Telekom Srbije, tj. dial-up modema, iako je kablovski internet već nekoliko godina bio prisutan u Srbiji (Milanović i dr. 2005, 60). Istraţivanje CePIT-a iz 2006. godine ukazivalo je i na izraţene regionalne razlike po pitanju internet penetracije: 42% u Beogradu, 19% u Vojvodini i 21% u Centralnoj Srbiji (Petrović i dr. 2006, 37). Internet platforma Krstarica je 2007. godine sprovela istraţivanje o korisnicima interneta u Srbiji na uzorku od 5013 posetilaca, u kojem iznosi sledeće korisne podatke: 60% korisnika u ovom periodu na prostoru današnje Srbije mlaĊe je od 30 godina starosti; odnos korisnika prema rodu roĊenja m/ţ je 54:46; prema koeficijentima stepena obrazovanja, izdvajaju se podaci o 43% korisnika sa visokim ili višim obrazovanjem i 20% korisnika na studijama. Nizak postotak od 6,1% odnosi se na korisnike sa osnovnim i niţim obrazovanjem; po pitanju zaposlenosti 42% internet korisnika tokom ovog perioda je prema anketi zaposleno, dok je 41% studenata i uĉenika; Najzastupljenije profesije ĉestih korisnika mreţe su tehniĉke 24% i ekonomske, 20%. Najniţi procenti u ovoj kategoriji su filozofija 1,3%, poljoprivreda 3,0% i umetnost 3,7%; da 67% korisnika procenjuje svoje ekonomsko stanje kao dobro; geografska pozicioniranost korisnika 33% u Beogradu, 23% iz Vojvodine i 44% iz Centralne Srbije. 162 Iako sprovedeno na malom uzorku, ovo istraţivanje ukazuje na vrlo sliĉne parametre koji se mogu videti u razvijenijim zemljama Evrope. Sa dolaskom 3G ili mreţe treće generacije u Srbiji 2007. godine, koja omogućava po prvi put neometan prenos podataka putem mobilnih telefona, korisniĉki pristup Internetu se drastiĉno povećava. Iste godine u Srbiji i dalje 52% ispitanika u statistiĉkoj studiji nikad nije koristilo raĉunar, dok je broj korisnika porastao na 850.000 što i dalje nije predstavljalo znaĉajan porast u odnosu na situaciju u regionu i svetu.163 Znaĉajna aktivnost koja se u ovom periodu javlja kod korisnika u Srbiji jeste preuzimanje igrica, muzike i slika sa mreţe, ali i pojavljivanje aktivnosti kao što su video konferencije, internet bankarstvo, internet televizija i trgovina. Još 2006. godine oko 90% preduzeća u Srbiji imalo je internet prikljuĉak i sve veći broj ovih preduzeća pravi internet prezentacije – 61,8% u 2007. godini. 164 U periodu izmeĊu 2009. i 2010. godine znaĉajno opada broj korisnika povezanih preko modema, ĉime zapravo poĉinje period kvalitetnog pristupa Internetu u Srbiji. Prva komercijalna ponuda internet pristupa putem optiĉkih kablova bila je 2009. godine.165 Iste 162 http://www.pretraga.rs/vets/im/Demografska%20struktura%20posetilaca%20-%20Krstarica.htm, pristupljeno 15. 4. 2015. 163 Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2007. godini, Beograd, 2008, str.59. 164 Ibid., str. 64. 165 Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2009. godini, Beograd, 2010, str. 74. 81 godine broj redovnih korisnika Interneta u Srbiji bio je 40,9%. 166 Prema izveštaju RZC-a 2010. godine 39% domaćinstva bilo je prikljuĉeno na Internet i to najveći broj njih putem personalnih raĉunara.167 Ovo je znaĉajno zato što isto istraţivanje pruţa informaciju da 50,4% domaćinstava u Srbiji poseduje raĉunar, što bi znaĉilo da je i dalje mogućnost pristupa Internetu prema naĉinu njegovog korišćenja u Srbiji 2010. godine skoro polovini domaćinstava bilo nedostupno. Od 2012. godine praktiĉno zapoĉinje period dominacije Web2.0 tehnologije, aktivnog uĉešća krupnog kapitala na mreţi i pre svega pristupa Internetu putem mobilnih pametnih telefona i drugih prenosnih ureĊaja. Znaĉajno se menja aktivnost korisnika, posebno po pitanju uĉestvovanja na društvenim mreţama. Ovo je posebno primetno kod mlaĊih generacija. Kako je navedeno u izveštaju RATEL-a za 2012. godinu: „Istraţivanje pokazuje da ĉak 92,1% populacije od 16-24 godine starosti ima nalog na društvenim mreţama Twitter i Facebook.―168 U 2014. godini 36,7% korisnika Interneta koristi mobilni telefon za pristupanje Internetu van posla i kuće, a 67,6% koristi društvene mreţe.169 Zajedno sa korisnicima mobilnog interneta, korisnika Interneta u Srbiji bilo je 1,3 miliona. 170 Dolazi do bitnog povećanja brzina protoka podataka koju dobavljaĉi internet usluga nude svojim korisnicima. Već 2012. godine 98,5% svih internet prikljuĉaka bili su sa širokopojasnih mreţa (ADSL171, kablovski modem, optiĉki kabl, beţiĉni internet).172 Kroz analize Republiĉkog zavoda za statistiku tokom 2013. godine, pokazalo se da većina korisnika u Srbiji mreţu koristi za „slanje i primanje e-pošte, ĉitanje online ĉasopisa, uĉešće na društvenim mreţama, pretraţivanje, igranje video igara, preuzimanje filmova ili muzike, slušanje radija ili gledanje TV, VoIP, e-bankarstvo, prodaju robe ili usluga putem Interneta.―173 Ova analiza ukazuje na veoma visok stepen korišćenja Interneta u Srbiji, po ĉemu se ne razlikujemo posebno od drugih evropskih zemalja. Zanimljivo je istraţivanje koje internet platforma Krstarica sprovodi 2012. godine u kojem izlaţe podatke o 166 Republiĉki zavod za statistiku Srbije, Upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija u Republici Srbiji, 2010, str. 7. 167 Ibid., str. 3. 168 Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2012. godini, Beograd, 2013, str. 91. 169 Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2014. godini, Beograd, 2015, str. 90. 170 Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2012. godini, Beograd, 2013, str. 79. 171 ADSL ili Asimetriĉna digitalna pretplatniĉka linija (assymetric digital subscriber line) koristi istu mreţu linija za slanje digitalnih podataka i odrţavanje analognog telefonskog sistema. Ovakav pristup Internetu karakteriše brz protok preuzimanja podataka sa mreţe, ali znaĉajno manji kapacitet slanja informacija. 172 Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2009. godini, Beograd, 2012, str. 78. 173 Strategija razvoja širokopojasnih mreža u Republici Srbiji do 2016, Sluţbeni glasnik RS, br 55/05. 82 pojmovima koje pretraţuju korisnici Interneta u Srbiji. Prema njihovim podacima u prvih 25 termina našli su se, sledećim redosledom: facebook, vesti, google, kurs, kurir, posao, vremenska prognoza, sex, horoskop, svet, sanovnik, reĉnik, gmail, veĉernje novosti, youtube, kredit, igrice, politika, kuvar, rts, blic, loto, djoković i tv program.174 Internet sve više postaje svakodnevno sredstvo za rad, informisanje i zabavu velikog dela stanovništva u Srbiji koje ovu tehnologiju moţe sebi da priušti. I dalje najveća prepreka povećanju broja korisnika Interneta predstavlja loše ekonomsko stanje u zemlji. Prema istraţivanjima upravo domaćinstva koja nemaju pristup Internetu spadaju u kategoriju sa prihodima do 300 evra. Iako se do 2014. godine znaĉajno povećava broj domaćinstava koji poseduju raĉunar (80,8%), i dalje su najveći problem korišćenja raĉunara kao i dalje prisutnog oblika korišćenja Interneta navode finansijska sredstva: „47,6% domaćinstava s prihodom do 300 evra poseduje raĉunar―.175 Iako ugroţena grupa stanovništva koja stanuje u domaćinstvima sa prihodima do 300 evra meseĉno nema mogućnost niti za posedovanje raĉunara i internet prikljuĉka na raĉunarima u svojim kućama, najveći broj ovih pojedinaca koristi Internet danas putem mobilnih telefona. Znaĉajan je porast korisnika Interneta putem mobilnih telefona koji je iznosio 24% ukupnog broja korisnika u 2014. godini. 176 Uopšte od 2010. godine trţište telekomunikacija stalno je beleţilo rast. Kako se pokazalo i drugde u svetu, pristup Internetu preko mobilne tehnologije pomaţe prevazilaţenju problema digitalnog jaza kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou. Ako uzmemo u obzir da danas korisnici širom sveta veliki deo svoje aktivnosti obavljaju putem prenosnih ureĊaja, reklo bi se da izuzetno mali procenat srpskog stanovništva ne uĉestvuje na Globalnoj mreţi. Prema izveštaju RATEL-a za 2014. broj pretplatnika Interneta za dve godine povećao se na 1,5 miliona, dok je 47,5% domaćinstava prikljuĉeno na mreţu.177 Najveći broj korisnika 2014. godine bili su studenti, dok je najmanje korisnika u kategoriji nezaposlenih. Broj redovnih korisnika Interneta povećao se 2014. godine u odnosu na prethodnu za pola miliona lica. Godine 2014. tek 21,6% korisnika kupuje ili naruĉuje robu putem Interneta, u odnosu na 6,1% 2010. godine. 178 Internet sve više postaje nezaobilazno sredstvo poslovanja, gde su retki preduzetnici koji nemaju prezentaciju na mreţi. Prema istraţivanju iz 2014. godine, 174 http://www.mc.rs/najtrazeniji-pojmovi-na-internetu-u-2012-godini.3426.html, pristupljeno 15. 4. 2015. 175 Republiĉki zavod za statistiku Srbije, Upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija u Republici Srbiji, 2014, str. 14. 176 Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2012. godini, Beograd, 2013, str. 88. 177 Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2012. godini, Beograd, 2013, str. 87. 178 Republiĉki zavod za statistiku Srbije, Upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija u Republici Srbiji, 2014, str. 29. 83 1,16 miliona korisnika u Srbiji dnevno bavi se aktivnostima kupovine i prodaje, dok 99% preduzeća u Srbiji koristi Internet za svoje poslove.179 U Srbiji je 2013. godine 900.000 lica kupovalo robu putem Interneta, što se navodi kao neverovatan rast u odnosu na 2012. godinu kada je ovaj broj bio 600.000. 180 Ne samo to, društvene mreţe u Srbiji postaju takoĊe u kontekstu internet marketinga znaĉajan trţišni prostor. Kada je reĉ o srpskom sajberprostoru, kao i istraţivanjima koja se sprovode, posebno je znaĉajno imati u vidu da je ovo tehnologija koju koriste preteţno mladi ljudi. Statistika iz 2012. godine pokazuje da je 75,7% korisnika Interneta u Srbiji izmeĊu 18 i 39 godina starosti, dok je najveći postotak u kategoriji do 29 godina starosti. 181 Posledice svojevrsnog digitalnog jaza koji nastaje u kulturološkom smislu sa generacijskim razlikama u odnosu prema Internetu prisutne su u svim sferama društva. Ovo je znaĉajno zato što bilo da govorimo o razvoju trţišta IKT-a, javnog informisanja, delatnosti kulturnih i drţavnih institucija, kao razliĉitih kreativnih praksi na mreţi, danas pre svega govorimo o mladim ljudima koji zbog društveno- ekonomske situacije u zemlji u najvećem broju sluĉajeva ili ne privreĊuju ili ţive u izuzetno teškim uslovima. Svakako se moţe sa sigurnošću reći da će broj korisnika Interneta u Srbiji u narednim godinama sve više rasti, kao i da će uticaj ove tehnologije na sve sfere društva biti sve veći, pri ĉemu će rad na boljem razumevanju diskursa informacionog društva u Srbiji biti od izuzetnog znaĉaja za naše društvo. Kastel smatra da kljuĉno pitanje digitalnog jaza nije u broju internet prikljuĉaka, već u neverovatnom razdoru koji nastaje u mogućnostima i razvoju društava sa i bez te tehnologije i za njega posebno znaĉajnog uĉešća u mreţnom društvu (Castells 2001, 269). Tek ćemo videti na koji naĉin i u kolikoj meri se manifestuje digitalni jaz na primeru odnosa Interneta i umetnosti u Srbiji. Svakako da treba imati u vidu, da je i u Srbiji, pre svega sa nedostatkom jasne kulturne politike, upliv sajber kulture, fenomen koji se ne uklapa uvek sa vrednostima i politikama koje se u društvu gaje. Da li će razvoj Interneta u Srbiji ultimativno zavisti od ideoloških vrednosti njenih graĊana, koje su prema Milanoviću i saradnicima istorijski utemeljene kao dominantno tradicionalne, dok je liberalna orijentacija, posebno u kontekstu participativne demokratije i kulturno otvorenog društva 2005. godine bila još uvek marginalizovana pojava (Milanović i dr. 2005, 98). Internet kao par exellance proizvod neoliberalne zapadne kulture, nosi u sebi, kao što smo i videli veoma snaţno takve principe. Sa druge strane, evidentno je da je Srbija u najvećoj 179 Gerzic&Associates, Analiza bezbednosti nacionalnog domena, Beograd, 2014. 180 Strategija razvoja širokopojasnih mreža u Republici Srbiji do 2016, Sluţbeni glasnik RS, br 55/05. 181 Republiĉki zavod za statistiku, Statistički godišnjak Republike Srbije – Upotreba informaciono- komunikacionih tehnologija, 2012. 84 meri od poĉetka druge decenije XXI veka, pritisnuta talasom globalizma i politiĉko- ekonomskom orijentisanošću prema Zapadu, bar što se tiĉe primene informaciono- komunikacionih tehnologija i posebno Interneta, krenula putem na taj naĉin orijentisanih praksi. Koliko god da pitanje tranzicije u informaciono društvo danas ostaje i dalje neistraţeno polje, ova studija i nastaje kao potvrda da digitalna kultura i informaciono- komunikacione tehnologije postaju toliko prisutne u srpskom društvu, kulturi i umetnosti da se ne smeju prevideti. U kojoj meri i na koje sve naĉine informaciono društvo postoji i razlikuje se od nekadašnjih struktura društva ostaje pitanje na koje ćemo i u Srbiji morati postepeno da odgovaramo, i kao i drugde u svetu, sa tim odgovorima pronaći naĉine da znaĉajan talas tehnološkog (komunikacijskog) napretka upregnemo u svoju korist. Virtuelni označitelji: Internet domeni na prostoru današnje Srbije Organizacija ICANN, Internet korporacija za dodeljena imena i brojeve (The Internet Corporation for Assigned Names and Numbers) je organizacija zaduţena za dodeljivanje i regulaciju naziva internet domena. Glavni cilj organizacije je „[..]omogućavanje stabilnog i globalnog Interneta―, kao i „[..]uvoĊenje i promocije konkurentnosti u registraciji imena domena, zajedno sa garantovanjem sigurnosti i stabilnosti sistema naziva internet domena (DNS)―182 DNS je raĉunarski sistem koji omogućava prevoĊenje tekstualnih oznaka (naziva domena koje registranti – korisnici biraju) u numeriĉke i obrnuto. Nazivi internet domena dele se u dve kategorije: Generičke internet domene najvišeg nivoa (gTLD) kao što su .com, .org., .mil i Nacionalne internet domene najvišeg nivoa (ccTLD), tj. dvoslovne oznake koje predstavljaju imena drţava i teritorija – rs., eu. i sl. Ideja za proširivanjem inicijalnih najviših nivoa imena domena (top- level domains) sa prvobitnih .com, .net, .org, .edu, .int, .mil, .gov i .arpa 183 koji su poĉeli da se koriste 1985. godine na nove generičke internet domene najvišeg nivoa (New gTLDs) 182 https://www.icann.org/resources/pages/welcome-2012-02-25-en, pristupljeno 7. 7. 2015. 183 Prvi nazivi internet domena oznaĉavali su tip delatnosti na mreţi. Tako je domen .com (komercijalno), bio namenjen inicijalno poslovnim, komercijalnim internet sadrţajima, ali je vremenom postao dominantni domen najvišeg nivoa korišćen u sve svrhe; .org (organizacija), iako, kao i .com otvoren svima za registraciju, namenjen je bio neprofitnim organizacijama; .net (network) namenjen je oznaĉavanju domena vezanih za raĉunarske mreţe; .int (internacionalne organizacije) je domen namenjen iskljuĉivo meĊunarodnim organizacijama; .edu (obrazovanje), namenjen je zvaniĉnim obrazovnim institucijama; .gov (vlada) namenjen je iskljuĉivo drţavnim telima unutar SAD-a; .mil (vojska) namenjen iskljuĉivo korišćenju vojske SAD-a i .arpa, inicijalno dodeljen ARPA organizaciji, danas se iskljuĉivo koristi kao domen najvišeg nivoa infrastrukture Interneta (Bidgoli 2004, 288), http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Internet_top-level_domains, pristupljeno 14. 4. 2015. 85 poĉelo je još 2000. i 2003. godine brojim testiranjem, pregovorima i planovima da bi konaĉno bilo realizovano 2013. godine kada je u potpunosti otvorena mogućnost osmišljavanja i dodeljivanja naziva internet domena sa odreĊenom sistemskom regulacijom zaštite brendova i autorskih prava. Kako se navodi u ĉlanku VoA (Voice of America), poĉevši od januara 2012. godine „registranti će imati mogućnost izmišljanja sopstvenih sufiksa―184 Ovi nazivi domena danas obuhvataju primere kao što su, .pink, .singles, .wiki, .event, .voting itd. ICANN objašnjava da u svetu sa 1,5 milijardi korisnika Interneta „diverzitet, izbor i konkurentnost su kljuĉni za dalji uspeh i domašaj globalne mreţe―.185 Predsednik ICANN-a Pol Tvoumi (Paul Twomey) ovu inovaciju ĉije posledice korisnici mreţe tek treba da osete naziva „potencijalom da bude jedan od najvećih uticaja na budućnost Interneta―.186 Svakako je zanimljivo posmatrati kako prvi odgovori na nove, skoro neograniĉene mogućnosti naziva domena ukazuju na preovlaĊujuće trţišnu prirodnu mreţe, ali i osvetljavaju potrebu i spremnost i već razvijenu infrastrukturu za organizovanje domena kao centara interesovanja i komunikacije. Tako novi generiĉki domen .museum nastaje u saradnji muzeja širom sveta kroz organizaciju MuseDoma, Asocijacija za upravljanje muzejskim domenima (Museum Domain Management Association). U pravilniku organizacije navodi se da samo zvaniĉne institucije priznate od strane ICOM-a, MeĎunarodnog saveta muzeja (International Council od Museum) mogu registrovati svoj sajt na .muesum. Domen će garantovati svakom posetiocu da ima posla baš sa takvom institucijom, a samim muzejima da „budu identifikovani od strane globalne publike putem jedinstvenog identiteta na Internetu, momentalno komunicirajući sadrţaj koji nude javnosti kao bona fide muzejski―.187 TakoĊe, znaĉajno je pomenuti primer .art domena za ĉiju regulaciju se prijavila ICANN-u umetniĉka organizacija iz Njujorka E-flux sa idejom odrţavanja i razvoja umetniĉke zajednice i njenih vrednosti na mreţi. Kako pronicljivo navode na svom sajtu: „Zbog znaĉaja imenovanja protokola za najosnovnije funkcije na internetu, novi domeni najvišeg nivoa mogu se uporediti sa proizvoĊenjem potpuno novog oblika online nekretnina. To znaĉi da će se mnoge kompanije[..] prijaviti da upravljaju mnogim nazivima domena najvišeg nivoa, kao što je .art sa nadom da će zaraditi brzi 184 VoA, „New Internet Name Rule Opens Door to Huge Changes― 19. 6. 2011, http://www.voanews.com/content/new-internet-name-rule-opens-door-to-huge-changes- 124180874/141045.html, pristupljeno 13. 4. 2015. 185 ICANN, New gTLD Program Explanatory Memorandum, 30. 5. 2009, https://archive.icann.org/en/topics/new-gtlds/rrdrp-30may09-en.pdf, pristupljeno 13. 4. 2015. 186 http://archive.icann.org/en/topics/new-gtlds/draft-rfp-24oct08-en.pdf, pristupljeno 13. 4. 2015. 187 http://about.museum/benefits.html, pristupljeno 14. 4. 2015. 86 novac[..]―.188 Primer kao što je sve popularniji naziv domena .xyz, odaje ovakvu trţišnu ambiciju svojih osnivaĉa. Nastao od ideje jednostavnosti i generiĉkog pristupa imenovanju domena, agresivna promotivna strategija evidentna je u sloganima tipa: „Instinktivno je. Prirodno je. Ima smisla― ili u objašnjenju proizvoda: „.xyz je hrabri, sveţi izbor za korisnike koji ţude za kreativnošću i mnogostranosti u imenu domena. Kratko je i lako se pamti bez ograniĉenja etiketa i jeziĉkih barijera – tako da se moţete skoncentrisati na povezivanje sa vašom publikom bilo gde u svetu―.189 Iako u sredini 2015. godine ovi novi generiĉki domeni još uvek donose veliki broj tehniĉkih problema i zastoja u pristupu domenima, tek ostaje da se vidi kakav će uticaj imati ova u mnogome diskurzivna reorganizacija Mreţe. Postojeći ugovor o politici i delatnosti IANA sektora postignut izmeĊu SAD-a i ICANN-a istiĉe krajem 2015. godine. Naĉin poslovanja ove grupe bazira se na ideji da nadleţnost svakog dodeljenog TLD- a prenosi sklapajući ugovor na odreĊenu organizaciju. Tako je upravljanje nacionalnim internet domenima rs. i .срб dodeljeno RNIDS-u (Registar nacionalnog internet domena Srbije), neprofitnoj, struĉnoj i nevladinoj organizaciji osnovanoj 2006. godine uz uĉešće 34 firme i organizacije u Srbiji. Kako navode na sajtu ove organizacije, zvaniĉna registracija rs. domena zapoĉeta je 10. marta 2008. godine.190 Prema evidenciji RNIDS-a, 2015. godine registrovano je preko 85.000 rs. domena i oko 3000 191 ćiriliĉnih .срб domena (ćiriliĉni domen uveden je 2011). Prvi internacionalizovan naziv domena na prostoru današnje Srbije svakako je postojao pre 2008. godine. Kako opisuju na sajtu RNIDS-a, još 1989. godine kada se Univerzitet u Beogradu pridruţuje Evropskoj akademskoj istraţivaĉkoj mreţi192 (EARN), tadašnjoj Jugoslaviji dodeljen je domen .yu. Dodeljivanje ccTDL domena SFRJ povezuje se sa potrebom za razmenom elektronske pošte i podataka preko putem ARPANET-a. Nakon raspada SFRJ upravljanje .yu domenom ostalo je u nadleţnosti SNTIJ razvojnog projekta (Sistem nauĉnih i tehnoloških informacija Jugoslavije), tj. njegovog sedišta u Sloveniji, organizacije YUNAC koja je inicijalno tokom 1990. i 1991. godine razvijala .yu domen. Nakon što je Slovenija dobila .sl ccTDL, akademska zajednica na prostoru današnje Srbije traţila je od IANA da dodeli .yu domen tadašnjoj FR Jugoslaviji u ĉiju korist je presuĊeno 1994. godine, kada se nadleţnost regulacije nacionalnog registra 188 http://www.artdomaincommunity.com/, pristupljeno 14. 4. 2015. 189 http://gen.xyz/about, pristupljeno 14. 4. 2015. 190 http://www.rnids.rs/cir/%D0%BE-%D0%BD%D0%B0%D0%BC%D0%B0, pristupljeno 14. 4. 2015. 191 Ovako mala zainteresovanost za registraciju ćiliriĉnog domena vezuje se za još uvek nerešene probleme otvaranja adresa e-pošte, kao i probleme sa prepoznavanjem ovakvih pisama odreĊenih internet pretraţivaĉa. 192 Prva meĊunarodna veza putem ove mreţe uspostavljena je izmeĊu Beograda i Linca. 87 internet domena dodeljuje organizaciji YU NIC 193 (Yugoslav Network Information Centre). S obzirom na to da zvaniĉno nijedna firma nije smela da posluje sa akademskom zajednicom i firmama u zemlji pod meĊunarodnim sankcijama, odrţavanje .yu domena ostvareno je van granica zemlje uz stvaranjem domena drugog nivoa (SLD) kao što su .co.yu i .ac.yu koji su bili povezani na servere van zemlje. Uz pomoć internet provajdera MCS.com i pojedinaca iz nauĉne dijaspore koji su administrirali ove domene .yu je preţiveo do 1995. godine kada se, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ponovo otvaraju meĊunarodne telekomunikacione mreţe sa FR Jugoslavijom. Od ovog perioda, .yu domen prvo je skladišten u serverima u Holandiji firme EUnet, a nešto kasnije premešteni na servere ETF-a i FON-a u Beogradu. 194 Organizacija je poslovala sa velikim pritiskom, bez finansijske podrške drţave (osnovne troškove odrţavanja domena pokrivali su ETF i FON). Od 2000. godine radi se aktivno na poboljšanju delatnosti YU NIC-a, ĉiji je krajnji proizvod kao saradnja 34 razliĉite organizacije bilo osnivanje RNIDS-a195. Broj registrovanih yu domena 1999. godine bio je 1.419, dok je 2002. godine ovaj broj porastao na 7675 sajtova (Horowitz 2002, 53). UvoĊenjem .rs domena 2008. godine još uvek je bilo aktivno 40.000 .yu domena. Svi registranti konaĉno prelaze na .rs 2010. godine sa potpunim gašenjem prvog .yu nacionalnog internet domena najvišeg nivoa. Yu domen 2010. godine postaje deo graĊe Muzeja istorije Jugoslavije. 193 Organizacija je zapravo bila volonterska delatnost nekoliko entuzijasta sa Univerziteta u Beogradu (Mirjana Tasić sa Matematiĉkog fakulteta, dr Boţidar Radenković sa FON-a, dr ĐorĊe Paunović, Berislav Todorović i Nenad Krajnović sa ETF-a i nekolicina drugih). 194 http://www.rnids.rs/en/history-of-rnids/text/print/1, pristupljeno 14. 4. 2015. 195 RNIDS, „History of RNIDS―, 2006, http://www.rnids.rs/en/history-of-rnids/text/print/1, pristupljeno 14. 4. 2015. 88 II UMETNOST 89 Internet umetnost Internet umetnost je oblik umetniĉke prakse koja koristi kao svoj medijum elemente internet tehnologije i Svetsku mreţu. Od prvih primera ovakve prakse poĉetkom 90-ih godina XX veka do danas, prisutni su bili razliĉiti termini koji opisuju ovakvu umetniĉku praksu: mrežna umetnost (Net art, net.art), veb umetnost (Web art), internet umetnost (Internet art). Prateći Dţulijana Salarbrasa (Julian Sallabrass), u opisivanju ovih oblika novomedijske umetniĉke prakse koristićemo termin internet umetnost (Sallabrass 2002). Iako su razliĉiti umetniĉki projekti na Mreţi samo jedna od mogućih konstelacija sveta umetnosti i Interneta, samim tim što nastaju u okviru tehnoloških formi i društvenih konteksta Globalne mreţe predstavljaju posebno znaĉajno polje istraţivanja kako savremene umetnosti, tako i samog Interneta. Kako navodi Tatjana Baziĉeli (Tatiana Bazzichelli), u momentu kada internet umetnost nastaje poĉetkom 90-ih godina XX veka, bilo je neophodno napraviti razliku izmeĊu onoga što je bila umetnost na internetu, tj. internet prezentacije umetniĉkih dela koja nastaju u fiziĉkom svetu, od ĉisto internetske umetniĉke prakse koju su sprovodili pioniri internet umetnosti (Bazzichelli 2006, 182). Vaţno je razumeti da je internet umetnost izuzetno mali deo prakse vezane za umetniĉke diskurse na Internetu. U najvećoj meri umetnost na Internetu prisutna je kroz poznate i popularne forme predstavljanja sadrţaja koji su se razvijali kroz istoriju ovog medija, pri ĉemu je preplitanje novomedijskih diskursa u okviru kojih se internet forme razvijaju i sveta umetnosti takoĊe veoma znaĉajan ugao razmatranja odnosa Interneta i umetnosti u poslednje dve decenije. Za razliku od umetnosti na Internetu ili uticaja internet tehnologije i digitalne kulture na institucije i diskurse umetnosti, njihovog preplitanja i konstelacija koje ćemo istraţivati u kontekstu Republike Srbije, internet umetnost predstavlja formu koja je neraskidiv spoj diskursa Globalne mreţe i umetnosti. Bilo da nastaje kao komunikaciona platforma za istraţivanje uticaja Interneta na pitanja savremene umetnosti i društva, hakerski politiĉki aktivizam, formalistiĉka estetika samog medija ili karnivaleskna kritika istog, internet umetnost je u isto vreme sastavni deo Globalne mreţe, kao i zaseban oblik savremene umetnosti sa svojim predstavnicima, izloţbama, festivalima i estetikom. Sasvim je u tom smislu moguće, kao što je to uĉinio Salarbras, napisati svojevrsnu istoriju i prikaz Globalne mreţe kroz prakse internet umetnost, jer njeni su primeri uvek umetniĉki odgovor, dijalog, sa postojećim formama i diskursima samog Interneta (Sallarbrass 2002). Internet umetnik se moţe okarakterisati kao Kastelov tip korisnika-proizvoĎača, koji aktivno stvara i modifikuje strukturu i sadrţaj mreţe, u nekim 90 sluĉajevima marginalno, skriveno i alternativno, dok u drugim u direktnoj vezi sa glavnim tokovima razvoja i milionskom publikom. Kako objašnjava Margot Lavdţoj (Margot Lovejoy), specifiĉno za internet umetnost jeste i to što kontekst u kojem je kao publika doţivljavamo, kao i u kojem nastaje, ĉini u isto vreme i sadrţaj same umetniĉke forme (Lovejoy 2004, 223). Internet umetnost nikada ne moţe pobeći od tehnološkog okvira, suĉelja u kojem nastaje, i konteksti tog okvira uvek su sastavni deo umetniĉkog dela. TakoĊe, kako Marlena Korkoran (Marlena Corcoran) piše još 1996. godine, fokus se mora prebaciti sa ideje digitalnog umetničkog objekta, tj. umetniĉkog dela, na digitalne umetničke prakse, jer bilo da govorimo o konzumiranju umetniĉkih dela na Internetu ili stvaranju internet umetnosti, ova autorka smatra da u pitanju više nisu nekakvi objekti u prostoru već pre svega aktivnosti u vremenu. 196 Ne samo da nailazimo na problem sa koncipiranjem velikog broja ovakvih praksi na Internetu kao zaokruţene forme, već nailazimo i na problem definisanja same uloge publike ovakvih umetniĉkih praksi. Na Internetu dolazi do svojevrsnog preplitanja koncepta publike umetnosti kakva je u galerijskom ili muzejskom prostoru i sveta internet korisnika kao aktivnih stvaraoca sadrţaja na Mreţi. Dok još uvek postoji Umetnost sa velikim slovom, sa svojim akterima, prostorima, festivalima, i publikom, u veoma konzervativnom smislu te reĉi, zasigurno moţemo pronaći korisnike u internet umetnosti kao drugaĉijeg oblika konzumiranja umetnosti u savremeno doba. Jedno od najranijih umetniĉkih dela koja nastaju na Internetu bilo je La Plissure du Texte: A Planetary Fairy Tale Roja Askota (Roy Ascott) iz 1983. godine. Prateći ideju Rolana Barta (Roland Barthes) zadovoljstva u tekstu (La Plaisir du Texte), Askot koncpira svoj umetniĉki projekat kao stvaranje kolektivnog teksta grupe umetnika pozicioniranih na razliĉitim lokacijama širom sveta. U isto vreme kada su umetnici slali svoje tekstove putem mreţe, publika je imala mogućnost preko terminala u galerijama i muzejima da uĉestvuje u pisanju ovog dela. Ovaj projekat koji nastaje u okviru izloţbe Electra Muzeja moderne umetnosti u Parizu (MAM, Musée d 'art moderne de la ville de Paris), karakteristiĉan je za ovu ranu fazu razvoja Interneta, kada je umetnicima, kao i korisnicima, pre svega bila fascinantna mogućnost prevazilaţenja geografskih udaljenosti, kao i brzina komunikacije preko mreţe. Askot je kroz ovaj projekat uveo u umetniĉku praksu mogućnost kolaboracije na stvaranju umetniĉkog dela koja će nastaviti da karakteriše internet umetnost od nastanka Svetske mreţe do danas. Sliĉan primer pionirskog umetniĉkog projekta na mreţi bio je Electronic Cafe od 1984. do 2003. godine koju su razvili Šeri Rabinovic (Sherrie 196 Corcoran, Marlena, „Digital Transformations of Time: The Aesthetics of the Internet―, Leonardo, Vol. 29, br. 5, str. 375-378, 1996, str. 375. 91 Rabinowitz) i Kit Galovej (Kit Galloway) kao internacionalnu telekomunikacionu mreţu namenjenu umetnicima širom sveta za eksperimentisanje sa kolaborativnim radom i globalnom komunikacijom. Jedan od karakteristiĉnih oblika komunikacije umetnika putem Interneta, ali i prostor za razmenu mišljenja i formiranje platformi savremene umetnosti, bile su razliĉite mejling liste. Jedan od zanimljivijih primera jeste mejling lista Nettime. Kao prostor sa okupljanje teoretiĉara, umetnika, programera i internet entuzijasta u doba dot-kom razvoja, Nettime je predstavljao neformalni prostor za formulisanje teorija informacionog društva i umetniĉkih praksi na Internetu. Kako navodi Lovnik: „Teme su bile kanon net.art-a, osnove medijske estetike, uloga taktiĉkih medija u protestima protiv korporativne globalizacije, borba protiv cenzure, kao i politike Internet domena― (Lovnik 2009, 91). Formirana 1995. godine od strane Pita Šulca (Pit Schultz), Nilsa Rolera (Nils Röller) i Herta Lovnika (Geert Lovnik), ova poluzatvorena mejling lista u doba svog nastanka i slave do 2002. godine brojala je više grupa sa oko 3000 individua. Cilj je bio spajanje ljudi koji su već razvijali projekte i razmišljali o znaĉaju Interneta i omogućiti prostor u kojem će informacije moći da cirkulišu i gde će biti moguće zajedno promišljati probleme informacionog društva. Grupa je od poĉetka smatrala da je neophodno imati kritiĉki stav prema Internetu, koji su suprotstavljali tehnoutopistiĉkom odnosu prema Globalnoj mreţi ĉasopisa Wired i Mondo 2000, posebno sa opasnostima koje moţe doneti uljuljkivanje u virtualne oblike aktivizma. Kritika se odnosila na „[..]aktivnu, subverzivnu proizvodnju diskursa, softvera, suĉelja i društvenih mreţa― (Ibid., 102). Kako prenosi Lovnik, za uĉesnike Nettimea bila je uvredljiva „ĉista i svetla ušećerena površina kalifornijskog postmodernizma― oliĉena u odnosu prema Internetu ĉasopisa Wired. Njih je pre svega zanimalo „gde je prljavština?― (Ibid., 99). Kljuĉna pitanja o kojima se raspravljalo bila su u tom smislu pozicionirana na osi tehnoutopizma i kritike Interneta, posebno u dijalozima izmeĊu ameriĉkih i evropskih teoretiĉara i aktivista. U razgovorima su posebnu ulogu imali i sami pioniri internet umetnosti kao što su Mark Trajb (Mark Tribe), osnivaĉ još jedne znaĉajne mejling liste Rhizome, Vuk Ćosić, Hit Banting (Heat Bunting), Aleksej Šulgin (Alexei Shulgin) i drugi. Nettime 1997. godine organizuje ZKP4 susret u Ljubljani u multimedijalnom centru Ljudmila u okviru susreta Beauty and the East, na kojem je 120 ĉlanova diskutovalo o „strategijama za kritiĉke diskurse u elektronskoj umetnosti i (novo)medijskom aktivizmu― (Ibid., 128). Za razliku od Syndicate mejling liste koja je nastala u kontekstu uspostavljanja komunikacije izmeĊu Istoĉne i Zapadne Evrope nakon rušenja Berlinskog zida, Nettime je imao otvoreni problem sa politikama EU u odnosu na digitalne tehnologije, koja je bila više orijentisana prema novim mogućnostima oĉuvanja 92 evropskog kulturnog nasleĊa, nego na podsticanju savremenih stvaralaĉkih praksi. Iako, kao svojevrsni eksperiment izmeĊu teorije i prakse, pojedinca i kolektiva, anarhije i reda, umetnosti i nauke, Nettime umalo nije doţivela konaĉni krah u sukobima ovih diskursa, mejling lista je i dan danas aktivna, i pored informisanja korisnika o znaĉajnim dogaĊajima u svetu i dalje predstavlja kolaboraciono jezgro za teoretizaciju odnosa savremene umetnosti i Interneta. Andrej Tišma, internet umetnik iz Srbije, aktivno je doprinosio sadrţaju Nettimea, liste koja je prevashodno, kao što je sluĉaj i sa drugim oblicima komunikacije preko mreţe, bila korišćenja od strane pojedinaca iz Zapadne Evrope i SAD-a. Zanimljivo je da se najveći protok informacija, iako ne najznaĉajniji za kontekst same liste, dešavao 1999. godine oko teme rata na Kosovu gde je upravo Andrej Tišma bio akter jednog od nekoliko „internet ratova― (flaming wars) koji su se odigrali na Nettimeu. Mejling listu 7-ELEVEN stvorila je grupa internet umetnika koji su imali potrebu za prostorom u kojem će komunikacioni potencijali net.arta moći da se istraţuju, što nije bio sluĉaj sa Nettimeom, na kojem je praksa internet umetnika ĉesto smatrana uznemirujućim i nepotrebnim prekidima toka razgovora. Kako kaţe Hit Banting: „Potreban nam je forum koji će predstavljati kontekst, a ne publiku― (citirano u: Greene 2004, 77). Listu je otvorio nemaĉki umetnik Udo Nol (Udo Noll), a sama lista je kasnije smeštena na servere slovenaĉke medijske laboratorije Ljudmila.org. Druge popularne mejling liste koje su bile aktivne od poĉetka 90-ih godina prošlog veka, pa i danas su eXchange, lista koje je takoĊe okupljala internet umetnike, zatim Rhizome.org koji je i danas znaĉajna platforma za savremenu umetnost na Internetu zajedno sa E-flux platformom, SPECTRE, AHA, lista koja se fokusirala na umetniĉki aktivizam na mreţi, kao i Ӓda’web koja je bila kolaborativna platforma za internet umetnike. Uĉesnici ovih komunikacionih platformi od kraja XX veka da danas (sa primerima kakvi su The Well od 1985. i The Thing od 1991. godine) u velikom broju sluĉajeva su se aktivno okupljali i van mreţe. Ako to nije bilo organizovano u okviru samih listi kakvi su primeri sa Nettimeom i mreţom Syndicate, ovi pojedinci su se okupljali na velikom broju festivala i medijskih centara u svetu koji su se razvijali paralelno sa novomedijskim umetniĉkim praksama na Mreţi. Jedan od najznaĉajnijih festivala umetnosti novih tehnologija, Ars Elektronica u Lincu odrţava se još od 1979. godine. Drugi znaĉajni festivali bili su Transmediale, Next 5 Minutes i Cyberfeminist Interntational. Festivali, kao i brojni medijski centri kao što su Ljudmila u Ljubljani i C3 u Budimpešti, bili su jedinstveni prostori gde se u samim poĉecima mogla videti internet umetnost. Veoma usporeno od 90-ih godina XX veka javlja se interesovanje institucija umetnosti za prikupljanje i izlaganje internet umetnosti. Prvo ovakvo delo za svoju graĊu naruĉio je Gugenhajm (Solomon R. Guggenheim Museum) 1998. godine od umetnika 93 Šu Le Ĉenga (Shu Lea Cheang) pod nazivom BRANDON. MeĊu prvima izloţbe o internet umetnosti, kao i akvizicije ovakvih dela vršili su ZKM, Tate Britain, Tate Modern, Whitney Museum of American Art, San Francico Museum of Modern Art i Venecijansko bijenale. Kako ćemo tek detaljnije videti dalje u ovom radu, odnos izmeĊu internet umetnosti, njenih stvaraoca i institucija umetnosti ostaje do danas kompleksan i ĉesto pun nesuglasica. Razliĉite komunikacione platforme na Internetu omogućile su po prvi put ravnopravnu razmenu mišljenja izmeĊu umetnika, kustosa i teoretiĉara, formiranje „slobodnih― prostora za promociju umetnika, kao i mesta informisanja o znaĉajnim dešavanjima. Zanimljiva anegdota koja govori koliko su i danas komunikacione internet platforme znaĉajne za svet savremene umetnosti jeste razgovor kojem sam prisustvovala na konferenciji Fakulteta za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum u Beogradu 2015. godine, u kojem profesor Fakulteta muziĉke umetnosti u Beogradu, Nikola Dedić iznenaĊeno pita gostujućeg Terija Smita (Terry Smith) kako je moguće da je informisan o izloţbi lokalnog umetnika Vladimira Miladinovića koja se odigrala tek dva dana pre u Amsterdamu, na šta Smit kratko odgovara: „E-flux―. Kao i 20 godina ranije, ove komunikacione mreţe sluţile su upravo promovisanju, informisanju i razmeni mišljenja o dogaĊanjima na sceni savremene umetnosti i teorije širom sveta. Iako je inicijalni entuzijazam za globalno ujedinjenje umetnika preko Interneta ubrzo bio ugašen, što ćemo posebno videti na primeru mejling liste Syndicate drugde u ovom radu, Globalna mreţa omogućava brz protok relevantnih informacija akterima u svetu umetnosti danas, koje su neophodne za funkcionisanje u mreţnom društvu kakvo jeste. Nastanak internet umetnosti vezuje se praksu grupe umetnika koji su u drugoj polovini 90-ih godina XX veka eksperimentisali sa raĉunarskom i veb estetikom i koji su delali pod okriljem imena net.art. U momentu kada praksa net.arta poĉinje da se širi, od kraja 90-ih godina do sredine prve decenije XXI veka, prestajemo da govorimo usko o grupi i praksi net.art umetnika, već šire o pojmu internet umetnosti. Sama geneza imena grupe koja će osvetliti i popularizovati praksu internet umetnost dolazi iz mejla koji je slovenaĉki umetnik Vuk Ćosić primio u decembru 1995. godine od anonimnog pošiljioca u kojem je cela poruka bila sastavljena od neĉitljivog ASCII koda, ali u kojem su se dve reĉi pokazale prepoznatljivim – „(...) J8~g#|\;Net. Art{-^s1 (...)― (Bazzichelli 2006, 180). Ovoj grupi inicijalno su pripadali Vuk Ćosić, Hit Banting, Olja Lijaljina (Olia Lialina), Aleksej Šulgin i duo Dţodi (Jodi), koji su ujedno i bili najaktivniji stvaraoci u ovoj prvoj generaciji internet umetnika. Razvijajući poznanstva inicijalno preko mejling liste Nettime, ovi pojedinci su, za razliku od teoretiĉara, istoriĉara i kustosa, zagovarali eksperimentalni i „razigran― (playful), iako jednako kritiĉki, odnos prema digitalnoj kulturi i tehnologiji, ali i prema ozbiljnosti same 94 teorijske kritike. Upravo je na mejling listama ovaj aspekt rane internet umetnosti došao do izraţaja. Kao uĉesnici liste, net.art umetnici sve ĉešće su diskursu teoretiĉara suprotstavljali kreativni grafiĉki svet raĉunarskog koda, pre svega ASCII jezika. ASCII kôd (American standard code for information interchange), tzv. lingua franca raĉunarstva, jeste standardizovani osnovni tekstualni kôd na raĉunarima koji je omogućavao korišćenje (u poĉetku) slova engleskog alfabeta i znakova interpunkcije. Primer ovakvih poruka prenesen je u antologijskom spisu Nettime liste ReadMe: ASCII Culture and The Revenge of Knowledge: „MUST KILL% C O N T E N T MUST KILL %CONTENT MUST KILL%CONTENT MUST KILL %CONTENT MUST KILL % C O N T E N T MUST KILL %CONTENT MUST KILL %CONTENT MUST KILL % C O N T E N T MUST KILL %CONTENT MUST KILL %CONTENT MUST KILL % C O N T E N T MUST KILL %CONTENT― ili „!!!!!!!!!!!!!!!!——%-UN-SUB-SCRIBE—— !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!—-- % - U N - S U B - S C R I B E — — !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!——%-UNSUBSCRIBE—--!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!——%- UN-SUBSCRIBE——!!!!!!!!!!!!!!!!!!― (Nettime 374). Primeri su ĉesto podrazumevali i piktografske reprezentacije kakva je prikazana ASCII Mona Liza Leonarda da Vinĉija: o8%8888, o88%8888888. 8'- -:8888b 8' 8888 d8.-=. ,==-.:888b >8 `~` :`~' d8888 88 ,88888 88b. `-~ ':88888 888b ~==~ .:88888 88888o--:':::8888 `88888| :::' 8888b 8888^^' 8888b d888 ,%888b. d88% %%%8--'-. /88:.__ , _%-' --- - '''::===..-' = --. 197 Veliki broj uĉesnika ovakvo poigravanje od strane internet umetnika nisu prihvatali kao dobrodošao umetniĉki doprinos teorijskom diskursu na Mreţi, već kao destruktivno ometanje toka razgovora, kao klasiĉan spam (nepoţeljne poruke na Mreţi) ili trolovanje (strategija namernog ometanja toka razgovora sa ciljem razljućivanja sagovornika). Vrhunac ovakvog nerazumevanja meĊu ĉlanovima mejling liste bio je period tokom 2001. godine kada 197 http://www.chris.com/ascii/index.php?art=art%20and%20design/mona%20lisa, pristupljeno 25. 7. 2015. 95 je umetnica ili grupa umetnika pod avatarima Netochka Nezvanova, antiorp i Integer, nazvanom od strane novinarke Katarine Mizlovski (Katharine Mieszlowski) 198 „najopasnijom ţenom na Internetu―, poĉela da šalje na stotine ASCII poruka i tekstova na internet ţargonu leet ili 1337 199 na razliĉite liste, izmeĊu ostalog i na Nettime i Syndicate. Dok je u sluĉaju liste Syndicate bilo reĉi o kompletnom „preotimanju liste―, na Nettimeu NN/antiorp/integer umetnica prouzrokovala je vatrene sukobe meĊu uĉesnicima po pitanju slobode govora i otvorenosti komunikacije sa jedne strane, a sa druge strane nuţnosti filtriranja i moderiranja sadrţaja koja je već postojala u ovim krugovima. Kako objašnjava Hert Lovnik: „Tenzija izmeĊu samovaţnosti sadrţaja i samoproklamovanog subverzivnog kvaliteta net.arta izbilo je na površinu― (Lovnik 2009, 120). Posledice ovog sukoba bilo je uvoĊenje moderiranja lista i formiranje novih mreţa posebno namenjenim eksperimentima umetnika, izmeĊu ostalog 7-11 i eXchange. Vuk Ćosić jedan je od ĉlanova grupe net.art koji je posebnu paţnju posvetio mogućnostima ASCII koda, pretvarajući u seriji projekata slike, filmove, pa ĉak i zvukove u ovaj raĉunarski kôd. IzmeĊu ostalog, svoje projekte razvijao je i u okviru umetniĉke grupe ASCII Art Ensamble zajedno sa Valterom van der Krujzenom (Walter van der Cruijsen) i Lukom Frelihom. 200 Jedan od zajedniĉkih projekata ove grupe bila je serija video snimaka odabranih „kultnih― filmova predstavljenih u ASCII kodu, koji su nosili naziv ASCII History of Moving Images. Grupa je na ovaj naĉin obradila delove iz filmova braće Limijer (Auguste, Louis Lumiѐre), Sergeja Ajzenštajna (Sergei Eisenstein), zatim filmova King Kong, Star Trek, Blow Up i Psycho. Moţda najpoznatije delo ASCII „pokretne― internet umetnosti Vuka Ćosića jeste projekat iz 1998. godine pod nazivom Deep ASCII, u kojem kao materijal umetnik koristi jedan od najpoznatijih pornografskih filmova Deep Throat iz 1972. godine. Odluĉujući se da predstavi svoju kreaciju na istorijskoj konzoli Pong video igre, kao prve uspešne komercijalne igrice iz iste godine, Ćosić svojim delom komentariše, kako sam navodi, „raĊanje nove civilizacije―, u kojoj sakrivene industrije pornografije (koja ĉini i veliki deo sadrţaja Svetske mreţe) i video-igrica igraju znaĉajnu ulogu (Greene 2004, 90). Internet umetnost nastaje i kao pokušaj otvaranja novih pristupa informacijama na Mreţi. Kako objašnjavaju Marko Dezeris (Marco Deseriis) i Đuzepe Marano (Giuseppe Marano) komentarišući net.art fenomen na Internetu: „To je mogućnost da se banalno 198 http://www.salon.com/2002/03/01/netochka/, pristupljeno 25. 7. 2015. 199 Internet ţargon leet ili u prevodu „elitno― aludirajući na programersku superiornost korisnika ovog jezika, predstavlja i danas oblik enigmatiĉnog simboliĉkog pisanja na Mreţi koje umesto klasiĉnog alfabeta koristi kombinaciju ASCII koda. Potiĉe iz hakerskih BBS krugova 80-ih godina XX veka, a danas je prisutan u odreĊenoj meri u kulturi video igara na Mreţi. 200 http://www.ljudmila.org/~vuk/ascii/aae.html, pristupljeno 24. 7. 2015. 96 iskustvo surfovanja pretvori u naraciju ĉiji likovi i autori konstantno redizajniraju puteve kojima hodamo― (Bazzichelli 2006, 183). Takav je primer The Web Stalker iz 1997. godine, kreiran od strane I/O/D 4, grupe umetnika iz Velike Britanije koji su saĉinjavali kritiĉar Metju Fuler (Matthew Fuller), programer Kolin Grin (Colin Green) i umetnik Sajmon Poup (Simon Pope). Ovaj softverski umetniĉki projekat ukazivao je na alternativne naĉine prikazivanja informacija na Mreţi, kritikujući dominantna suĉelja internet pretraţivaĉa preko kojih doţivljavamo Svetsku mreţu. Umesto poznatih hipertekstualnih prezentacija rezultata pretraţivanja, The Web Stalker prikazuje grafiĉka i arhitektonska rešenja pretrage, vizuelno istiĉući mnogostrukost mogućnosti za predstavljanje i ĉitanje sadrţaja na Internetu. TakoĊe, u periodu kada Svetska mreţa još uvek nije bila pretrpana sadrţajima, i kada se interakcija korisnika sa ovim medijem komunikacije odvijala kroz „surfovanje―, internet umetnost je ĉinila sam sadrţaj Svetske mreţe. Vuk Ćosić prenosi svoje iskustvo u kojem nakon inicijalnog entuzijazma za surfovanje mreţom, koje se kretalo oko „18 sati dnevno―, sa internet umetnošću upoznao preko sajta Hita Bantinga 1995. godine, koji je za njega, u tom momentu, bio najbolja stvar koja postoji na Mreţi (Greene 2004, 53). Internet umetnici su u periodu veoma ograniĉenih estetskih mogućnosti mreţne tehnologije kojoj je bio izloţen korisnik, kroz kreativne eksperimente sa raĉunarskim kodom stvarali jedinstvene sadrţaje na Internetu. U isto vreme i umetnici i programeri, mnogi pojedinci koji su stvarali internet umetnost u potpunosti su se orijentisali kreativnoj manipulaciji tehniĉke osnove raĉunarske i internet tehnologije. Projekat The Web Stalker o kojem smo malopre govorili, predstavlja jedan od prvih primera softverske ili generišuće umetnosti, pravca koji će odreĊeni teoretiĉari u godinama koje slede odvojiti od zajedniĉkog imenitelja internet umetnosti u okviru kojeg nastaje. Softverska umetnost usko je vezana za kulturu otvorenog koda i slobodnog koda. O povezanosti sveta umetnosti i programerske softverske kulture svedoĉi i dodeljivanje kompaniji Linux najprestiţnije nagrade Golden Nica na festivalu Ars Electronica 1999. godine. Jedna od karakteristika ove, u najvećem broju sluĉajeva, internetske umetniĉke forme, upravo je u kolaborativnom razvijanju kreativnih programskih rešenja, sa znaĉajnom razlikom u odnosu na delatnosti u okviru kulture otvorenog koda, jer bi u ovakvim kolaboracijama uĉestvovali pre svega korisnici/publika, pre nego drugi programeri-umetnici. Estetika ove forme leţi u raĉunarskom kodu, elementu koji je posebno bio interesantan ranim internet umetnicima. Duo Jodi, Dţoan Himskerk (Joan Heemskerk) iz Holandije i Dirk Pazmans (Dirk Paesmans) iz Belgije u svojim projektima eksperimentišu sa programskim jezikom Interneta, ukazujući na taj (za mnoge) sakriveni element Mreţe. Već u samom 97 naslovu svog projekta iz rane 1995. godine, http://wwwwwwwww.jodi.org 201 umetnici nam skreću paţnju na programsku osnovu svakog sadrţaja kojem pristupamo na Internetu – njegov HTML programski kôd. Ovaj primer internet umetnosti donosi gledaocu nepristupaĉnu haotiĉnu pristupnu internet stranicu, prikazanu jednostavnim grafiĉkim alfanumeriĉkim jezikom hiperlinkova koji „nikuda funkcionalno― ne vode, a ĉiji izvorni kôd (source code) 202 krije kompleksne ASCII dijagrame i ilustracije. Njihovi projekti u najvećem broju sluĉajeva slikovito ukazuju upravo na baziĉnu low fi grafiĉku i numeriĉku osnovu sadrţaja Mreţe. Kako objašnjava Dţulijan Stalabras: „Njihov cilj je da prekinu naviku brzog surfovanja, da potkopaju paradigmu stranice sadrţaja Mreţe, kao i da naprave pukotinu u oĉekivanju da hiperlinkovi funkcionišu racionalno i transparentno― (Stallabras 2003, 38). Kao i većina uĉesnika Nettime liste, kolektiv Jodi svoje internet projekte sprovodi kao svojevrsnu kritiku raĉunarske kulture u kojoj ţivimo i sveopšteg oduševljenja Mreţom koje je bilo prisutno krajem 90-ih godina XX veka. Raĉunarski kôd inspirisao je umetnike na stvaranje još od sredine XX veka, posebno u periodu razvoja kibernetike. Jedna od znaĉajnijih teza kada govorimo o odnosu digitalne kulture i umetnosti dolazi od teoretiĉara Ĉarlija Gira, koji u svojoj studiji Digital Culture na više problemskih mesta ukazuje na uticaj, ne samo novonastale digitalne tehnologije ili već sveopšte tehnološke atmosfere koja se uzburkava od sredine XX veka, već i znaĉajan uticaj koje su umetniĉke prakse tog vremena imale na razvoj digitalne tehnologije i kulture. Naime, Gir govori dominantno o društvenim i umetniĉkim praksama koje nisu imale direktnu vezu sa tehnologijom, već su bile deo jednog šireg konteksta specifiĉnog naĉina razmišljanja proizašlog iz mehanizacije društva, razvoja raĉunarske tehnologije i televizije. On ovaj naĉin razmišljanja naziva kibernetičkim i usko povezuje sa razvojem kibernetiĉke tehnologije i kulturalne logike tog vremena koju smatra direktnom preteĉom digitalne kulture danas. Kao jednu od glavnih umetniĉkih figura on pominje Dţona Kejdţa (John Cage), svestranog avangardnog umetnika koji je delovao od sredine sve do 80-ih godina XX veka. Gir, Kejdţov doprinos razvoju digitalne kulture vezuje za period kada je kibernetika bila usko vezana za kontekst hladnoratovskih nuklearnih pretnji u kojem je Kejdţ svojom praksom otvorio ono što on naziva „umetniĉka matrica―, tj. jedan sasvim nov i sveţ pogled na razvoj digitalnih tehnologija i njihovog znaĉaja za društvo i kulturu šire. Tako je izloţba kustoskinje Dţazije Rejhart (Jasia Reichardt) Kibernetska slučajnost: Računar i umetnost (Cybernetic Serendipity) u Londonskom institutu za 201 http://wwwwwwwww.jodi.org/, pristupljeno 23. 7. 2015. 202 Izvornom kodu svake internet stranice moţemo pristupiti jednostavnom komandom CTRL+U na tastaturi ili preko operacije untar samog pretraţivaĉa View Source Code. 98 savremenu umetnost (Institute for Contemporary Arts) 1968. godine bila paradigmatiĉan primer ulaska raĉunarske tehnologije u mejnstrim umetniĉke prakse i bila je potrebna sledeća velika tehnološka revolucija u nastanku Interneta i Svetske mreţe kada će umetnici ponovo naći prostor i motivaciju za stvaranje uz pomoć digitalnih tehnologija. Kao oblik savremene umetnosti, internet umetnost naslednik je mnogih teţnji i razmatranja avangardnih i neoavangardnih pokreta XX veka kao što su fluksus, dada, situacionizam, pop art, mail art. Kao sfera umetniĉke produkcije koja se udaljavala od umetniĉkog objekta kao osnove umetniĉkog dela, Internet je omogućio umetnicima da nastave istraţivanja ovih pokreta. Kako navodi Šenken (Edward A. Shanken): „Napreci u elektronici, raĉunarstvu i telekomunikacijama – posebno dolazak Interneta – stvorili su alate koji su omogućili umetnicima da istraţuju konvencionalnu materijalnost i semiotiĉku kompleksnost umetniĉkog objekta na naĉine koji nisu bilu dostupni pre 30 godina―.203 Pored raĉunarskog koda, element Mreţe sa kojim su internet umetnici posebno eksperimentisali bio je hipertekst. Naime, mogućnost novog oblika ĉitanja teksta posebno je vezano za poststrukturalistiĉke teorije evropskih mislioca druge polovine XX veka i u tom smislu generacije umetnika koja je stvarala u duhu postmodernizma kao dominantnog ideološko-teorijskog okvira u Evropi 90-ih godina XX veka. Otvoreno delo Umberta Eka (Umberto Eco), užitak u pisanju (jouissance) Rolana Barta i Deridin (Jacques Derrida) odnos prema znaku koji uvek vodi samo drugom znaku, a ne oznaĉenom, Delezov i Gatarijev (Gilles Deleuze, Fѐlix Guattari) rizom, svi ovi teorijski modeli imali su uticaj na stvaranje internet umetnika, ali posebno su se manifestovali u mogućnostima hipertekstualne osnove Svetske mreţe. Teodor Nelson osmišljava reĉ hipertekst, kao i hipermediji 1963. godine. Kao jedna od programskih struktura Svetske mreţe hipertekst se kontekstu umetnosti javlja kao nova vrsta pristupa ĉitanju teksta, ideju konstantno nedovršene forme, bez jasno odreĊenih granica. Kako navodi Dţordţ Lendou (George Landow): „Digitalni tekst je beskonaĉno prilagodljiv razliĉitim potrebama i korišćenjima, i zato što se sastoji od kodova koje drugi kodovi mogu da pretraţuju, rasporeĊuju i generalno njime manipulišu, digitalni tekst je uvek otvoren, bez granica, nedovršen i nedovršiv, sposoban za beskonaĉno širenje― (Landow, 2006, 196). Hipertekst u kontekstu savremene umetnosti pokriva znaĉajno polje novih pravaca u knjiţevnosti i teorijama knjiţevnosti. Hipertekstualna fikcija (hypertext fiction) odnosi se na literarna dela koja koriste hipertekstualne linkove ili sadrţe druge medijske formate u sebi, kao što su video, audio ili slike (Bell 2010, 1). Hipertekstualna fikcija 203 Shenken, Edward A., „Art in the Information Age: Technology and Conceptual Art―, LEONARDO, Vol. 35, No. 4, str. 433-438, 2002, str. 438. 99 strukturalno se sastoji od zasebnih leksija 204 ili tekstualnih prozora preko kojih se ĉitalac kreće kroz delo. Kako navodi Alis Bel (Alice Bell), u nekim primerima ovog ţanra ĉitalac moţe komunicirati sa tekstom, pri ĉemu, u zavisnosti od njegove ili njene reakcije, susreće se sa drugaĉijim tekstualnim strukturama (Bell 2010, 4). Prvi, kao i dalje veoma popularan, softver za pisanje hipertekstualne fikcije, Storyspace, razvijen je 80-ih godina prošlog veka. Hipertekst fikciju koja je ĉisto tekstualna razlikujemo od sajbertekst fikcije i hipermedijske literature. Dok hipermedijska literatura podrazumeva primere mešanih medijskih sadrţaja koji stvaraju hipertekstualna narativna okruţenja, sajber tekst se pre svega odnosi na primere u kojima nije ĉitalac taj koji kontroliše puteve narativa, već sam programirani tekst. Najpoznatiji primer sajberteksta je delo Stjuarta Moultropa (Stuart Moulthrop) iz 1995. godine pod nazivom Hegirascope. 205 Hipertekstualna fikcija u svojim prvim analitiĉkim oblicima odnosila se na poststrukturalistiĉka istraţivanja Landoua, Barta, Deride, Deleza i Gatarija, kao i teoretiĉarki trećeg talasa feminizma, u smislu konaĉne materijalizacije ovih teorija u vidu Teksta, rizoma, ženskog pisma itd. Dejvid Bel ovaj pristup teoretizaciji hipertekstualne fikcije kategorizuje kao prvi talas ovog pravca mišljenja, koji se vremenom pokazao kao isuviše optimistiĉan u pridavanju znaĉaja ĉitaocu, dok je već sledeća generacija teoretiĉara ovaj model pre svega tumaĉila kao izmeštene, isprekidane vidove ĉitanja koji više podsećaju na igru nego na imerziju i kontrolu nad literarnim narativom, i ĉiji je fokus na analizi interakcije u okviru ovog ţanra (Bell 2010, 15). Hipertekstualna fikcija samo je jedan oblik istraţivanja hipermedijskog na Mreţi od strane umetnika, i zapravo forma koja je više donela umetniĉkom problematizovanju knjiţevnosti nego Interneta samog i kao takva se mora razumeti kao zaseban ţanr internet umetnosti. Ne samo to, već i kako Stalabras prenosi reĉi Roberta Kuvera (Robert Coover) koji upozorava da su hipertekstualni narativi u njihovoj osnovi nekompatibilni sa Mreţom: „Ona ima tendenciju da bude buĉna, nemirna, oportunistiĉka, površna, voĊena e-trgovinom, uopšte haotiĉno podruĉje, kojim dominiraju hakeri, uliĉni prodavci i pretendenti, u kojem se tihi glas knjiţevnosti ne moţe ĉuti, ili se ĉuje sluĉajno, sa paţnjom na samo momenat ili dva. Knjiţevnost je meditativna, dok je Mreţa voĊena besprekidnim ĉavrljanjem i bukom. Knjiţevnost ima oblik, dok je Mreţa bezobliĉna― (citirano u: Stallabras 2003, 59). Internet umetnici izvan ţanra hipertekstualne fikcije, upravo su haotiĉni kontekst nelinearnog ĉitanja na Mreţi uzimali kao temu svojih projekata, u nekim sluĉajevima koristeći se i literarnim izrazom. Jedan od najranijih takvih primera je Grammatron iz 1997. godine ameriĉkog umetnika Marka Amerike (Mark Amerika) u kojem 204 Referenca na postrkutralistiĉku teoriju Rolana Barta (Roland Barthes). 205 http://www.cddc.vt.edu/journals/newriver/moulthrop/HGS2/Hegirascope.html, pristupljeno 25. 7. 2015. 100 on putem svoje hipermedijske priĉe o fiktivnom liku Abeu Golamu, preispituje mogućnosti stvaranja, ali i ţivota („I link therefore I am―) u digitalnoj kulturi: „Njegov standardni odgovor na sve te nasumiĉne znakove bio je da mora sebe da izmesti u elektrosferu kako bi neko mogao da izmeri njegove mere koju god vrednost one imale. Vrednost, ili mera, jeste šuštanje podataka. On je bio jedina vrsta umetnika koja će moći da preţivi dvadeset prvi vek: on je bio info-šaman― (Amerika 2007, 90). Kroz 1100 tekstualnih prostora, 2000 linkova, 40 minuta originalnog audio sadrţaja, mnoštva animacija i slika, ovaj umetnik istraţuje mogućnosti hiperteksta kroz sam narativ, njegove forme, strukture, ali i putem teorijskog hiperteksta u dodatku Hypertextual Cinsciousness kao „istraţivanja u kiborg-naratore206, virtuelnu realnost i teleportaciju narativne svesti u elektrosferu...―.207 Ono što svakako ĉini hipertekst kao takav kljuĉnim za istraţivanje odnosa Interneta i umetnosti jeste i kontekst postojanja internet umetnosti u okviru same Svetske mreţe kao najvećeg hipertekstualnog sistema koji postoji. Iako je internet umetnost za mnoge konaĉno donela savršen medij za uspostavljanje interaktivnost u umetnosti, mnogi su ovakve aspekte Interneta uzimali sa rezervom, kako vezano za umetniĉke prakse, tako i vezano za konstrukciju Svetske mreţe. Naime, većina interaktivnih elemenata Mreţe ne podrazumeva istinsku saradnju više aktera, kao ideala interaktivnosti novih medija, već unapred konstruisane i predodreĊene oblike aktivnosti autora ili suĉelja, gde su korisnik ili publika orijentisani ka jednostavnom pritiskanju tastera ili dodavanju teksta, akcija koje su i dalje u vrlo zatvorenom okviru. Stalabras prenosi u svojoj knjizi preduslove interaktivnosti kako ih postavlja Endi Lipman (Andy Lippman), koje u najvećem broju sluĉajeva interaktivna internet umetnost ne zadovoljava: „Proces mora biti otvoren prekidima od strane svakog korisnika; mora da pokazuje gracioznu degradaciju (ako doĊe do neĉega što sistem ne moţe da reši, to ne sme zaustaviti dijalog); planiranje unapred mora biti ograniĉeno (zbog prve taĉke malo toga moţe da se isplanira); putevi se moraju razvijati iz interakcije; korisnik mora imati utisak da je baza podataka u okviru koje deluje beskonaĉna― (citirano u: Stallabrass 2003, 65). Sami internet umetnici su više pokušavali da na kreativne naĉine doĊu do odgovora na razliĉita pitanja ili već da ih sami postavljaju, kakvo je i pitanje interaktivnosti na mreţi, pre nego što su nepromišljeno insistirali na ideji „istinske interakivnosti― koju pojedinac ima u okviru njihovih dela. Jedno od najranijih primera internet umetnosti, ujedno najpoznatije interaktivno umetniĉko delo koje i dalje prisutno na 206 Hiperlinkovi u citatu su aktivni i vode internet prezentacijama hipertekstualne teoretizacije pojmova umetnika. 207 http://www.grammatron.com/htc1.0/, pristupljeno 25. 7. 2015. 101 Mreţi je The World’s First Collaborative Sentence208 umetnika Daglasa Dejvisa (Douglas Davies) iz 1994. godine. Ovo delo, koje od 1995. godine odrţava Whitney Museum of American Art zamišljeno je kao kolaborativni hipermedijski umetniĉki projekat sastavljanja nikada dovršene rečenice. Kada je projekat zapoĉet, Dejvis je pozvao korisnike Svetske mreţe da šalju putem telefona, mejla, faksa ili poštom, audio i video sadrţaje, slike ili bilo šta što bi im palo na pamet, kao doprinos „prvoj svetskoj zajedniĉkoj reĉenici―. Daglas Dejvis na uvodnoj internet stranici svog projekta sebe naziva „privremenim autorom-umetnikom― i nakon navoĊenja razliĉitih pojedinaca kojima se zahvaljuje na doprinosu tehniĉke konstrukcije projekta proglašava: „[..]zasluga za THE WORLD’S FIRST COLLABORATIVE SENTANCE ide vama, kao što ćete videti...―.209 Ova „reĉenica― predstavlja haotiĉan, nasumiĉni i nekontrolisani niz hipermedijskih fragmenata, nikada dovršeno otvoreno delo, naizgled bez forme, reda i smisla. Od 2005. godine pojavljuje se nova verzija projekta, koja je ostala nepromenjena u odnosu na original, s tim što više nije moguće slati doprinose putem faksa ili regularne pošte. Posle 11 godina, koliko je nova verzija aktivna, što vaţi i za originalnu istorijsku verziju reĉenice, nama kao korisnicima bilo da u projektu uĉestvujemo ili ĉisto posmatramo, jedina mogućnost koju imamo jeste da pokušamo da zamislimo u svojoj nedovršenoj celovitosti ovu ogromnu koliĉinu podataka koju delo sadrţi, jer kao i samom sadrţaju Svetske mreţe, ovoj reĉenici moţemo pristupiti samo prelazeći sa stranice na stranicu, u fiksnom okviru suĉelja naših ekrana i pretraţivaĉa na Mreţi. Kako objašnjava i Majkl Konor (Michael Connor) danas se moţda najznaĉajnije pitanje koje otvara Dejvisov projekat odnosi na probleme sa oĉuvanjem digitalne umetnosti, kako u kontekstu uloge muzeja i drugih institucija umetnosti ĉija graĊa obuhvata i primere digitalne umetnosti, tako i po pitanju tehnološkog zastarevanja, tj. ubrzanog napredovanja hardvera i softvera koje koristimo da tumaĉimo digitalne podatke, opasnosti koje preti dolazak Cerfovog „digitalnog mraĉnog doba―. Autorka Olga Gorjunova (Olga Goriunova) u svojoj studiji koja se bavi umetniĉkim praksama na Internetu definiše odreĊene fenomene na Mreţi kao umetničke platforme, tj. fleksibilne, interaktivne mreţne platforme „koje proizvode umetnost― (Goriunova 2012, 2). Ovakvo pozicioniranje umetniĉkih delatnosti koje ĉesto prevazilaze funkcionalne okvire institucije umetnosti, njenih autora, dela i publike, autorka teoretizuje oslanjajući se na teoriju Bruna Latura (Bruno Latour) ANT ili teoriju aktera-mreţe (actor-network theory), poznate po tome što proširuje analizu bilo kog fenomena u društvu ukljuĉivanjem „ne-ljudskih― faktora 208 http://artport.whitney.org/collection/davis/Sentence/sentence1.html, pristupljeno 20. 7. 2015. 209 http://artport.whitney.org/collection/DouglasDavis/historic/, pristupljeno 20. 7. 2015. 102 kao ravnopravnih ĉinioca (aktanata210) dogaĊaja, zatim, organizacione estetike kao postajanja u smislu Delezove i Gatarijeve želeće-mašne (desiring-machine) i autokreativnosti kao „autopoietiĉne, autonomne i ‗automatske‘ kreativnosti koja pokreće pojavljivanje estetskog u konstituciji ljudskog, kulturalnog i društvenog[..]― (Goriunova 2012, 42). Gorjunova kao primere ovakvih umetniĉkih formi na Mreţi postavlja nama dve posebno zanimljive platforme, popularnog ruskog amaterskog „knjiţevnog― sajta Udaff.com pokrenutog 2001. godine i platforme za softversku umetnost Runme.org, kreirane 2003. godine. Udaff.org je repozitorijum opscene i pornografske „muške knjiţevnosti― (male lit) proizašle iz aktivnosti uĉesnika IRC kanala #flex i sajta Fuck.ru 1998. godine. Kao mreţe koje su podstrekivale „internet ratove― (flame wars) i korišćenje maternyī ili mat ţargona koji odlikuje „virtuozno i obilno psovanje― i koji je prisutan u ruskoj kulturi još od sredine XX veka, bile su plodno tle za stvaranje ove „umetniĉke platforme na Internetu―. Ovaj izuzetno popularan sajt koji je 2005. godine brojao 35.000 posetilaca dnevno, formulisan je kao specifiĉna platforma za stvaranje i diseminaciju oblika kratkih priĉa pisanih u „mat― ţargonu sa jedinstvenim karakterom ortografskih grešaka pod imenom kreativs (od engleske reĉi „creative― – kreativan), kao i rast mreţne kulture i virtuelne zajednice oko ovakvog stvaranja. Kao „muška knjiţevnost―, kako i sama autorka istiĉe, oblici komunikacije i kreiranja virtuelnih identiteta i konteksta orijentisani su oko ĉesto šovinistiĉkih tema maĉo promiskuitetnih likova, brutalizma, antisocijalnog ponašanja, korišćenja droge i alkohola, stereotipnih muško- ţenskih odnosa i konflikta sa autoritetima. Pored ĉinjenice da je jezik platforme Udaff.com našao svoj put i van Mreţe u Rusiji, Udaff.com organizuje takmiĉenja sa novĉanim nagradama za najbolje priĉe i proizvodi štampane antologije ovakvih dela. Za korisnike ovog sajta koji sebe nazivaju „pravim kretenima― (real skumbags) kreativs i njihov jezik predstavlja svojevrsan umetniĉki otklon od svakodnevne egzistencije, alternativni prostor za kritiku elitizma, kapitalizma, korporativne kulture, i iznenaĊujuće – stereotipa. Za Gorjunovu, upravo nastajanje ovakve potkulture i njeni kreativni mehanizmi ĉine glavna obeleţja jedne umetničke platforme na Mreţi. Runme.org, sa druge strane, predstavlja repozitorijum softverske umetnosti proizašle iz komunikacije na mejling listama umetnika Ejmi Aleksander (Amy Alexander), Florijana Kramera (Florian Cramer), Metjua Fulera (Matthew Fuller), Olge Gorjunove, Tomasa Kolmana (Tomas Kaulmann), Alekse Maklina (Alex McLean), Pita 210 Kako navodi Ivana Spasić, Latur je imao za cilj da prevaziĊe diskurzivno opterećeni pojam aktera koji je u društvenim naukama i filozofiji primarno podrazumevao ljudskog mislećeg subjekta kao jedinog i glavnog delatnika, uvodeći termin aktanat kao „strukturne elemente narativa, pokretaĉe radnje, integralne sastavnice priĉe bez kojih ona ne bi bila ono što jeste― ili citirajući samog Latura aktant je „bilo koja jedinica diskursa kojoj je dodeljena neka uloga― (citirano u: Spasić 2007, 48). 103 Šulca (Pit Schultz), Alekseja Šulgina i grupe Yes Man, i koncipirane kao platforme za kolaboraciju, teorijsku produkciju i slobodno stvaranje kreativnih softvera. Tatjana Baziĉeli na sliĉan naĉin kao Gorjunova govori o umrežavanju (networking) kao obliku umetniĉke prakse, tj. formiranja komunikacionih mreţa i prostora, u kojima umetnici zajedno stvaraju bilo razmenom mišljenja, bilo kolektivnim delima. Kako navodi: „Umetnost umreţavanja je bazirana na figuri umetnika kao kreatora kolaborativnih platformi i konteksta za povezivanje i razmenu― (Bazzichelli 2006, 26). Kao jedna takva platforma, Runme.org nosi veliki deo zasluge za formulisanje softverske umetnosti kao zasebnog oblika umetniĉke prakse, kao i za njegov razvoj. Zapravo, ideja umetnika koji stoje iza ovog projekta nije bila u formulisanju autonomne savremene umetniĉke forme, već u kreativnom spajanju umetniĉke i softverske kulture koja bi rezultirala oblicima stvaranja izvan ovih kategorija. Kako navode na sajtu: „Softverska umetnost svoju ţivotnu snagu i alate crpi iz ţive softverske kulture i donosi pristupe i strategije sliĉne onima koji se koriste u svetu umetnosti. Softverska kultura ţivi na Internetu i ĉesto je predstavljena putem posebnih sajtova zvanih ‗softverska skladišta‘. Umetnost je tradicionalno predstavljana na festivalima i izloţbama. Softverska umetnost sa jedne strane uvodi softversku kulturu u svet umetnosti, ali sa druge strane proširuje umetnost izvan njenih institucija―.211 Sa 24 kategorije i 43 podkategorije meĊu kojima su „veštaĉka inteligencija―, „umetnost koda―, „digitalni folk i artizanstvo―, „politiĉki i aktivistiĉki softver―, „aproprijacija i plagijarizam― i preko 500 odabranih slobodnih softvera, Runme.org je zaista fascinantan repozitorijum umeća, alata i zabave orijentisanih na programske mogućnosti raĉunara i internet tehnologije. Zanimljiv je primer softvera Notepad Minus iz 2004. godine, nepoznatog autora, koji je, kako je navedeno u opisu, „jedini tekstualni urednik koji ima manje funkcija od originalnog NOTEPAD.EXE koji dolazi uz Windows―.212 Hans Bernhard, koji je predstavio ovaj projekat na Runme.org, nastavlja u razigranom tonu njegov opis: „notepad minus [notepad-] jeste poštena softverska ‗umetnost‘ za sve ljude[..] svi je razumeju na ĉistom emotivnom nivou.―213 TakoĊe interesantan primer parodiĉnog umetniĉkog softvera je TelematicMix Sajdţala Ĉeda (Sejal Chad), Beatris Gibson (Beatrice Gibson) i Adrijana Varda (Adrian Ward), koji se sastoji od Human Capital programa za treniranje agenata call centara u Indiji. Kritikujući poziciju radnika koji se bave bilo prikupljanjem podataka ili telekomunikacionim uslugama, u najvećoj meri na lokacijama veoma udaljenim od onih na ĉijem trţištu uĉestvuju, autori nude programsko rešenje za lako obuĉavanje pojedinaca u 211 http://runme.org/about.tt2, pristupljeno 25. 7. 2015. 212 http://runme.org/feature/read/+notepadminus/+83/, pristupljeno 25. 7. 2015. 213 Ibid. 104 auditivnom sakrivanju svojih lokalnih identiteta na globalnom trţištu. Softverska umetnost je posebno dobar primer nestajanja granica izmeĊu umetnosti i (u ovom sluĉaju virtuelnog) ţivota koji odlikuje internet umetnost, a prema Olgi Gorjunovoj posebno umetniĉke platforme na Internetu. Kako navodi: „Bez obzira na termin, umetniĉke platforme deluju u okviru takvih praksi koje ĉesto sebe ne konceptualizuju kao umetnost per se, ali koje mogu postati kulturalno znaĉajne. Takva ‗umetnost‘ u ‗umetniĉkim platformama‘ je upravo osnova njihove snage: nešto što postaje umetnost, što ne uspeva da postane umetnost, što teţi da bude umetnost, gde je umetnost avangardno stvaranje novih realnosti, jezika, naĉina ţivota, viĊenja i imaginacije― (Goriunova 2012, 7). Ovakvi karnevaleskni pristupi tehnologiji danas odlikuju i samu Svetsku mreţu, nezavisno od umetniĉkog kreda grupe internet umetnika. Tako na primer, ako u pretragu „google slike― ukucate „Atari Breakout―, umesto niza fotografija povezanih sa tim reĉima imaćete mogućnost da igrate jednostavnu grafiĉku verziju kultne video igre Pong. Na sliĉan naĉin, ako ukucate na sajtu YouTube „Do The Harlem Shake―, referišući na jednu od poznatijih internet mema (meme) koja je bila neverovatno popularna 2013. godine, cela stranica u odreĊenom trenutku poĉinje da se trese u stilu originalnog video rada. Sadrţaj Svetske mreţe obiluje neverovatnim primerima kreativne upotrebe mreţne tehnologije i njenih suĉelja, koji nastaju od strane „obiĉnih― korisnika i nestaju, tako da nikad ne doĊu u dodir sa svetom umetnosti. Naime, odreĊene primere internet umetnosti teško je konceptualno odvojiti od onoga što je kreativna, kolaborativna praksa u okviru same Svetske mreţe. Internet umetnici, izvan institucija i diskursa umetnosti ukazuju se kao kreativni stvaraoci sadrţaja na Mreţi - korisnici. Ovakvi primeri posebno su postali izraţeni sa generacijom tehnologije Web2.0 i širenjem estetskih i komunikacionih mogućnosti Interneta od 2005. godine do danas. Pionirska praksa grupe net.art, kao i umetniĉkih krugova okupljenih oko razliĉitih mejling lista, internet platformi i festivala, pripada zasebnom istorijskom periodu razvoja mreţe prema kojoj su akteri bili u isto vreme kritiĉka, kao i istinska kreativna pokretaĉka snaga u sajberprostoru. TakoĊe, kako Aleksander Galovej (Alexander Galloway) 1999. godine piše: „Net.art (u stilu dţodi-vuk-šulgin-banting) bila je proizvod posebnog tehnološkog ograniĉenja: niskog propusnog opsega[..] To primećujemo u ASCII umetnosti, form artu, HTML konceptualizmu – svemu što moţe lako da proĊe kroz modem. Kako raĉunari i brzina Interneta napreduju, primarna fiziĉka realnost koja upravlja estetskim prostorom net.arta poĉinje da se raspada― (Greene 2004, 131). Od sredine prve decenije XXI veka pojavljuju se primeri internet umetnosti koji nas navode da postavimo pitanje: Da li je to samo Internet? Jedan od ranijih primera ovakve prakse jeste umetniĉki 105 projekat They Rule 214 autora sa Novog Zelanda, Dţoša Ona (Josh On), nastao 2001. godine, koji je danas i dalje aktivan na Mreţi. Projekat podrazumeva otvorenu bazu podataka u okviru koje kao korisnici imamo pristup interaktivnim grafikonima koji opisuju korporativne veze izmeĊu pojedinaca i najvećih svetskih kompanija, tj. koji pokazuju profile ljudi koji su ĉlanovi odbora ovih korporacija. Kako se pokazuje da veliki broj pojedinaca ovu ulogu igra u više razliĉitih kompanija, Dţoš On nam pruţa uvid u „sakrivene― mreţe moći u svetu krupnog kapitala. Internet stranica projekta nas od poĉetka uvodi u ovaj kontekst sa zloslutnom, ali ipak razigranom vizuelnom predstavom animacije kancelarijske stolice koja se vrti, a ispod koje piše „oni vladaju― (They Rule). Korisnik ima mogućnost da odabere ili pojedinca, odreĊenu kompaniju ili trţište u okviru koje će krenuti da pravi grafikon. Projekat nudi i saĉuvane modele koji se odnose na odreĊena velika imena kao što je Apple ili Google kojima moţemo pristupiti kao gotovim reprezentacijama. Iako je u opisu projekta naveden cilj „transparentnosti moći u SAD-u―, posledice globalizacije su takve da su informacije koje ovaj projekat pruţa od znaĉaja za veliki deo planete. Dţoš On se ukazuje kao posebna figura internet umetnika, onog kojeg interesuju društveno-aktivistiĉki potencijali Interneta (i umetnosti), interdisciplinarna kolaboracija i otvaranje umetniĉke prakse prema svakodnevnom ţivotu. Od 1995. godine deluje u okviru grupe umetnika i dizajnera Future Farmers koji za sebe pišu: „Mi smo umetnici, istraţivaĉi, dizajneri, poljoprivrednici, nauĉnici, inţenjeri, ilustratori, ljudi koji znaju kako da šiju, kuvari i vozaĉi autobusa sa zajedniĉkim interesovanjem za stvaranje praksi koje izazivaju postojeće društvene, politiĉke i ekonomske sisteme―.215 Aktivizam u internet umetnosti posebno je porozna oblast za fiksno definisanje umetniĉke prakse na Mreţi. Kako navodi Baziĉelijeva, u Italiji, gde se internet umetnost razvijala paralelno sa net.art mreţom umetnika, ova praksa nosila je oznaĉitelj hakerske umetnosti i haktivizma mnogo pre nego opšteg oznaĉitelja internet umetnosti. Internet umetnost deli sa Internetom afinitet prema DIY, „uradi sam― (Do it Yourself) kulturi. U takvom kontekstu nastaje jedan paradigmatiĉan primer propusne granice izmeĊu Interneta i umetnosti, projekat 241543903, ameriĉkog umetnika Dejvida Horovica (David Horovitz) iz 2006. godine. Projekat je koncipiran kao poziv na akciju koju je umetnik inicirao sa svog profila pod pseudonimom „SanPedroGlueSticks― na društvenoj mreţi Flickr (platforma za deljenje i organizaciju slika) sa sledećim tekstom: „Napravite fotografiju svoje glave u zamrzivaĉu. Postavite ovu fotografiju na internet (kao flickr). Obeleţite dokument sa: 24153903. Ideja je da kada krenete da pretraţujete ovu kriptiĉnu oznaku, sve fotografije 214 http://www.theyrule.net/, pristupljeno 26. 7. 2015. 215 http://futurefarmers.com/about/, pristupljeno 26. 7. 2015. 106 glava u zamrzivaĉu će se pojaviti. Ja sam upravo napravio jednu―. Ogromni odaziv korisnika pretvorio je ovaj DIY projekat u jednu od popularnijih internet mema koja i danas nastavlja da ţivi, sa doprinosima ne samo u vidu fotografija, već i video snimaka. Fenomen internet mema potiĉe od termina koji je 1976. godine opisao biolog Riĉard Dokins (Richard Dowkins) u svojoj studiji The Selfish Gene, gde su meme definisane kao „male kulturalne prenosne jedinice, analogne genima, koje se šire od osobe do osobe putem kopiranja ili imitacije― (Shifman 2014, 9). Kako objašnjava Limor Šifman (Limoer Shifman), internet meme postale su rasprostranjena forma širenja viceva, glasina, sajtova i videa putem Mreţe, ĉiju kulturu odlikuje kreativna aproprijacija originalnih formi kroz remikse i parodije, i ukazuje na participativnu kulturu sajberprostora (Shifman 2014, 4). Viralno širenje projekta Dejvida Horovica, rezultiralo je 2008. godine osnivanjem posebnog sajta 24153903.com na kojem u opisu ove meme kao prva reĉenica stoji: „Niko ne zna kada i gde je 24153903 zapoĉeo―.216 Mema/umetniĉki projekat 24153903 je najveću aktivnost dostigla tokom 2011. godine, a posebno je bila popularna u Brazilu i Japanu. Na sliĉan naĉin na koji je Olga Gorjunova govorila o ruskoj platformi Udaff.com, internet meme predstavljaju izraz kolektivne autokreativnosti na Mreţi koji se kreću od upotrebe razliĉitih softvera za šaljiva izmeštanja znaĉenja popularnih sadrţaja (slika, filmova, pesama itd.), flash mobs ili organizovane intervencije u prostoru veće grupe ljudi, pa do politiĉkog aktivizma, kakav smo imali prilike skoro da primetimo i u srpskom sajberprostoru sa brojnim memama vezanim sa spašavanje deteta na auto-putu kod Feketića od strane premijera Aleksandra Vuĉića u februaru 2014. godine. 217 Projekat 24153903 ulaskom u svet internet mema, gubi svoj jasno definisan identitet umetniĉkog dela, gde se autokreativnost internet kulture prepliće sa svetom umetnosti. Kao što smo pomenuli, sa Web2.0 tehnologijom, Svetska mreţa je postala veoma drugaĉije okruţenje od onoga što je bila deset godina ranije. Internet umetnici u velikoj meri poĉinju da iskorišćavaju elemente izraţene participacije korisnika u stvaranju sadrţaja, kao i dominacije modela komunikacije putem društvenih mreţa. Primer toga moţemo videti i u projektu Dore Mautot iz 2012. godine pod nazivom Webcam Tears 218 gde umetnica poziva korisnike na Mreţi da postave na profil projekta društvene mreţe Tumblr (društvena mreţa za mikroblogovanje) snimke sebe kako plaĉu pred veb kamerom. Ovaj umetniĉki projekat komentariše i u isto vreme uĉestvuje u kulturi stvaranja video sadrţaja koji su ĉesto u formi online dnevnika, posebno prisutnih od formiranja video platforme YouTube, ali i uticaju 216 http://241543903.com/about-241543903, pristupljeno 26. 7. 2015. 217 https://www.youtube.com/watch?v=dP1B84p_rFE, pristupljeno 26. 7. 2015. 218 http://webcamtears.tumblr.com/, pristupljeno 26. 7. 2015. 107 raĉunarske tehnologije na savremeno društvo. Kako navodi u opisu projekta: „Webcam tears je projekat koji opisuje savremenu tugu u voajeristiĉnoj internet eri putem medija veb kamere. Webcam Tears je projekat o internet egzibicionizmu i usamljenosti u vremenu kada je tvoj najbolji prijatelj tvoj ekran―.219 TakoĊe, komentarišući sveprisutnost društvenih mreţa umetnica Endţi Voler (Angie Waller) formira 2007. godine platformu myfrenemies.com koja omogućava korisnicima da se povezuju na osnovu zajedniĉkih nenaklonosti i neprijateljstva, tj. zajedniĉkih frenemiesa, „neprijatelja prerušenih u prijatelje, ĉesto odgovornih za stvaranje nepredviĊenog haosa i pustoši pod idejom ‗prijatelja‘―.220 Sa predloţenim kategorijama „psihopata―, „pijanica―, „patološki laţov―, „neodluĉan/na―, „paranoiĉar/ka― itd., ova društvena mreţa/umetniĉki projekat reklamira se kao neophodni ventil za nezadovoljstvo novom društvenom realnosti koju donose društvene mreţe. Savremenu sajber kulturu danas karakteriše u najvećoj meri, pored Web2.0, ono što nazivamo mobilnim internetom, tj. uplivom tehnologije pametnih telefona i drugih prenosnih ureĊaja u procese konzumiranja, ali i stvaranja sadrţaja na Internetu. MeĊu hiljadama softverskih aplikacija za mobilne telefone proizašli su mnogi oblici umetniĉke aproprijacije ali i proširenja umetniĉke sfere kakvu su zagovarali pripadnici softverske umetnosti. Aplikacije kao što su Artflow, Sketchbook Express, Serious Paint i Sketcher pruţaju digitalne alate majstora likovnih umetnosti koji ĉesto rezultiraju vrlo zanimljivim digitalnim (umetniĉkim?) objektima. Svet umetniĉke aproprijacije prenosnih ureĊaja povezanih na Internet tek je u povoju i ostaje da se vidi na koje će sve naĉine uticati na razvoj sajberprostora, umetnosti i njenih institucija. Mobilne ureĊaje u umetnosti danas pre svega vezujemo za pojam lokativnih medija (locative media) i mogućnosti tehnologije da proširi eksperimente situacionista i fluksusa sa uplivima umetnosti u javni prostor. Kako navodi Kristijen Pol (Christiane Paul): „Elektronske mreţe generalno, a posebno mobilni ureĊaji, doprineli su suštinskom redefinisanju onoga što nazivamo ‗javni prostor‘; konkretnije, otvorili su nove prostore umetniĉke intervencije, šireći našu ideju takozvane ‗javne umetnosti‘[..]― (Paul 2008, 216). Primer lokativnih medija u savremenoj umetnosti koji je usko povezan sa širenjem tehnologije pametnih telefona i drugih prenosnih ureĊaja je projekat Golana Levina (Golan Levin) iz 2011. godine, QR Codes for Digital Nomads 221 koji kao osnovu svog dela postavlja tehnologiju QR koda (Quick Responce Code), modela dvodimenzijalnog bar-koda (kakvi se koriste u obeleţavanju proizvoda koje kupujemo) koji 219 http://doramauvaisgout.tumblr.com/post/16553754347/webcam-tears-submission-call, pristupljeno 26. 7. 2015. 220 http://www.myfrienemies.com/about, pristupljeno 26. 7. 2015. 221 http://fffff.at/qr-stenciler-and-qr-hobo-codes/, pristupljeno 26. 7. 2015. 108 moţe sadrţati veću koliĉinu podataka u odnosu na jednodimenzionalni bar-kod i koji putem aplikacija na pametnim telefonima za ĉitanje ovih kodova nude mogućnost direktnog povezivanja sa sadrţajem na Internetu. 222 Projekat je nastao u okviru izloţbe Spontaneous Interventions: Design Actions for the Common Good i kao deo izlaganja na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture. Naime, Levin je inspirisan kulturom hobo znakova, koji su od kraja XIX veka korišćeni od strane beskućnika da upozore ili informišu o okolnostima na koje će pojedinci ovog profila mogu naići na odreĊenom mestu, spaja u svom projektu urbanu umetnost, mobilnu tehnologiju i društveni aktivizam. Kljuĉni element projekta ĉini softver za pretvaranje QR koda u grafiti matricu (stencile) koju on naziva infovis graffiti i pomoću koje će uĉesnici po uzoru na hobo kulturu moći da ostavljaju „putokaze, informacije i upozorenja digitalnim nomadima i drugim indigenteratima―.223 Sajt nudi i gotove matrice sa tekstovima tipa: „loša kafa―, „ĉuvajte se lopova―, „jeftina pića―, „civilizovano mesto―, „opasni homofobi―, „vlasnik ima pištolj― itd. Još jedna inovativna tehnologija koja tek pronalazi svoj umetniĉki izraz jeste naĉin korišćenja internet tehnologije pod zajedniĉkim imeniteljem Internet stvari (Internet of Things). Termin je osmislio 1999. godine Kevin Ašton (Kevin Ashton) dok se ideja o tehnologiji vezuje za MIT-jev Auto-ID centar i RFID tehnologiju identifikacije putem radio frekvencije. Adrijan Makjuen (Adrian McEwen) i Hakim Kasimali (Hakim Cassimally) u svojoj knjizi Designing the Internet of Things slikovito opisuju moguće primene ovakve tehnologije: „Na putu iz stana hvataš krajiĉkom oka svetlucanje. Drška tvog kišobrana se upalila, što znaĉi da je 222 Ovo je aktivni QR kôd postavljen u ulozi kratke fusnote koji moţete proĉitati preuzimajući jednu od sledećih aplikacija za ureĊaje koji koriste Android platformu: QR Code Reader, Scan, Inc., QR&Barcod Scanner, Droidla, QR Code Pro, LemonMedia. 223 http://www.flong.com/projects/qr-codes-for-digital-nomads/, pristupljeno 26. 7. 2015. 109 proverila izveštaj o vremenu na BBC-ju i predviĊa kišu. Uzdišeš i podiţeš kišobran― (McEwan, Cassimally 2014, 8). Kao tehnologija stvaranja „pametnih okruţenja―, ureĊaja koji će ujedno biti interaktivni, korisni i kreativni, Internet stvari je tehnologija koja preti da još jednom transformiše Globalnu mreţu. U svetu umetnosti svoje mesto pronalazi pre svega u oblasti dizajna i arhitekture, primenjenih savremenih umetnosti koje su od sve većeg znaĉaja i uticaja u oblasti teorije umetnosti. Primer ovakvog spoja jeste interaktivni dizajn autorke Alis Robijani (Alice Robbiani) iz Švajcarske pod nazivom Spira.224 Spira je interaktivna tabla koja se kaĉi na zid i koja u isto vreme sluţi kao punjaĉ za pametni telefon i kreativna platforma koja funkcioniše putem aplikacije za telefon. Telefon se kaĉi na tablu i aktiviranjem aplikacije pojavljuje se spiralna grafiĉka slika koja kao reprezentacija procenta napunjenosti baterije, menja boju u odnosu na taj procenat. Pomeranjem telefona u pravcu kazaljke na satu, tabla zajedno sa ekranom ureĊaja se od grafiĉke slike transformiše u zidni sat. Postinternet umetnost Termin postinternet umetnost osmislila je umetnica Marisa Olson (Marisa Olson) 2008. godine kako bi oznaĉila ĉitav dijapazon umetniĉkih dela koji iako su bili fokusirani na Internet nisu koristili kao alate za stvaranje internet tehnologiju. Kao urednica internet platforme Rhizom od 2005. godine, cilj osmišljavanja termina za Marisu Olson bio je da ukaţe na nuţnost da politika platforme mora da se promeni tako da kao svoj fokus uzima ne samo umetnosti stvorenu na Internetu, već i svu umetnost koja na neki naĉin komunicira sa ovom tehnologijom. Kako navodi u originalnom intervjuu iz 2008. godine We Make Money Not Art: „Smatram da je vaţno posvetiti se uticaju interneta na kulturu šire i to se na odliĉan naĉin moţe uraditi na mreţi, ali moţe i treba da postoji van nje― (citirano u: Adler i dr. 2013, 213). Ova umetnica još 2006. godine ukazuje na sopstveni osećaj da ono što stvara nije internet umetnost. Kako prenosi Rhizom: „Ono što ja pravim je manje umetnost ‗na‘ Internetu, nego što je umetnost ‗posle‘ Interneta. Ono je plod mog kompulsivnog surfovanja i skidanja podataka. Ja kreiram performanse, pesme, fotografije, tekstove ili instalacije koji su direktno izvedeni od materijala na Internetu ili moje aktivnosti tamo―.225 Sa raznih strana na 224 http://www.gizmag.com/spira-smartphone-art-charging/34245/, pristupljeno 26. 7. 2015. 225 Connor, Michael, „What's Postinternet Got to do with Net Art?―, Rhizom, 2013, http://rhizome.org/editorial/2013/nov/1/postinternet/, pristupljeno 26. 7. 2015. 110 postinternet umetnost se ukazuje upravo kao na pitanje „generacijske razlike―, o pojavljivanju stvaraoca koji su nastupili posle pionira internet umetnosti i za koje je svet Interneta sastavni deo realnosti. Pjotr Ĉerski (Piotr Czerski) 2012. godine na sledeći naĉin piše o ovakvoj realnosti u svojevrsnom manifestu pod nazivom We, The Web Kids: „Mi smo odrasli sa internetom i na internetu. To je ono što nas ĉini drugaĉijima; to je ono što ĉini kljuĉnu, mada iz tvog ugla gledanja iznenaĊujuću, razliku; mi ne ‗surfujemo‘ i za nas internet nije ‗mesto‘ niti ‗virtuelni prostor‘. Internet za nas nije nešto izvan realnosti već deo nje: nevidljivi ali ipak konstantno prisutan sloj koji se ukršta sa fiziĉkim okruţenjem. Mi ne koristimo internet, mi ţivimo na njemu i uz njega. Kada bismo pokušali da opišemo svoj bildungsroman226 tebi, analognom, mogli bismo reći da je postojao prirodni internet aspekt u svakom iskustvu koje nas je izgradilo. Mi smo stvarali prijateljstva i neprijateljstva na mreţi, pripremali kuće za testove koji su bili na mreţi, planirali ţurke i zajedniĉka uĉenja na mreţi, zaljubljivali se i raskidali na mreţi. Nama mreţa nije tehnologija, koju smo morali da nauĉimo i koju smo uspeli da savladamo. Mreţa je proces, koji se odvija u kontinuitetu i koji se konstantno transformiše pred našim oĉima; sa nama i kroz nas. Tehnologije se pojavljuju i onda nestaju u periferijama, internet stranice se grade, cvetaju i onda odumiru, ali mreţa ostaje, zato što smo mi mreţa; mi, koji komuniciramo jedni sa drugima na naĉin koji je za nas prirodan, intenzivniji i efikasniji nego ikada ranije u istoriji ĉoveĉanstva― (Adler i dr. 2013, 216). Za generaciju prvih internet umetnika, Globalna mreţa bila je uzbudljiva nova tehnologija koja je donosila nepregledne mogućnosti za subverziju, kreativnosti i transformaciju. Iako su se, kao što smo videli ovi pojedinci i grupe na kritiĉki i analitiĉki naĉin odnosili prema toj tehnologiji, pripadali su istom talasu uzbuĊenja koje je oko 2000. godine karakterisalo diskurs sajber kulture. Ispravno je reći da, kao što se desilo sa pucanjem dot-kom mehura, politiĉkim novomedijskim aktivizmom u kontekstu Arapskog proleća, tako je i inicijalni entuzijazam umetnika za Internet i njegove mogućnosti u velikoj meri umanjen u savremeno doba. Kao što smo ukazivali na mnogo mesta pre u ovom radu, i kao što ćemo još videti, Internet se nije pokazao kao savršeni medij demokratije, kosmopolitizma i neograniĉenog stvaranja. Danas ovu sveprisutnu tehnologiju kritiĉki tumaĉimo kroz mnoge discipline i oblasti, a svet na koji utiĉe posmatramo sa više podozrenja nego entuzijazma. Marisa Olsen govori o postinternet dobu u kojem je kako Dţin Makhju (Gene McHugh) kaţe, „internet manje novina, a više banalnost― (Adler i dr. 2013, 213). Kako objašnjava: „Ideja postinterneta obuhvata i premešta mreţna stanja i njihovu kritiĉku svest kao takvu, ĉak i do te 226 Termin u knjiţevnoj teoriji koji oznaĉava ţanr knjiţevnog dela koje opisuje formativne godine detinjstva i prelazak sa detinjstva u svet odraslih. 111 mere da prevazilazi internet― (Ibid, 214). Brendon Bauer (Brandon Bauer) pozivajući se na listu pojmova koji se odnose na praksu performansa konceptualnog umetnika Riĉarda Seraa (Richard Serra) prevodi i proširuje ovu listu za postinternet doba. Glavni pojmovi o kojima govori su: „otvoriti― u kontekstu interakcije sa raĉunarskih suĉeljima, „sakupiti― u smislu Manoviĉeve baze podataka kao novog kulturne paradigme, „proširiti― kako tehnološki tako i u kontekstu proširenja ţivota i proširenja virtuelnosti i „nastaviti― koji se odnosi na kontinuirani proces razvoja. 227 Naša polazna hipoteza sve veće prisnosti Interneta u društvu postavlja se kao kredo ovog samoproklamovanog pokreta: sajber kultura više nije ništa drugo do kultura kao takva. 228 Dok se autori postinternet umetnosti na razliĉite naĉine udaljavaju od same tehnologije kao naĉina stvaranju, Arti Virkant (Artie Vierkant) u svom ĉlanku The Image Object Post-Internet proglašava novomedijsku umetnost ograniĉenim pristupom istraţivanja savremenosti. Kako navodi: „Novi mediji su ovde osuĊeni kao modalitet previše usko fokusiran na specifiĉna funkcionisanja novih tehnologija, pre nego iskreno istraţivanje kulturalnih pomeranja u kojima ta tehnologija igra samo malu ulogu. Stoga se moţe videti kao forma koja se previše oslanja na specifiĉnu materijalnost medija―.229 Naime, postinternet umetnost vraća se „materijalnim― oblicima predstavljanja, tradicionalnom kontekstu institucija umetnosti, gde je i pored nuţne kritiĉne samosvesti, kao novog umetniĉkog pogleda na Internet, udaljava od internet umetnosti i njenih pristupa problemima i nadama informacionog društva. I pored sukobljenih stavova posebno iz redova internet umetnika, o postinternet dobu i njegovom znaĉaju, kao i još uvek mladom teoretizacijom ovog pojma, rastući broj umetnika koji sebe nazivaju postinternet umetnicima, kao i sve veći odaziv institucija za konceptualizovanje i izlaganje ovakvih dela (Frieze Art Fair u Londonu, MOMA u Njujorku i Ullens centar za savremenu umetnost u Pekingu) ukazuju na znaĉajan fenomen u odnosu Interneta i umetnosti danas koji ćemo pokušati da predstavimo. Primer ovakve umetniĉke prakse je projekat MAP Arama Barthola (Aram Bartholl) realizovan izmeĊu 2006. i 2013. godine koji istraţuje odnose fiziĉke i virtuelne geografije pretvarajući estetiku suĉelja programa Google mape u glomazne fiziĉke objekte širom sveta. On postavlja drvene konstrukcije u obliku obeleţivaĉa lokacija Google mapa u prostor koji Google odreĊuje kao centar grada. Kako to nikada ne bude zapravo centar grada, na ovaj 227 Bauer, Brandon, „To Open [...] To Collect […] To Expand […] To Continue […]: Richard Sera‘s Verb List, Post-Internet Appropriation, and the Culture of the use of Forms‖, Pool Journal, 2011, http://pooool.info/to- open-to-collect-to-expand/, pristupljeno 26. 7. 2015. 228 Connor, Michael, „What's Postinternet Got to do with Net Art?―, Rhizom, 2013, http://rhizome.org/editorial/2013/nov/1/postinternet/, pristupljeno 266. 7. 2015. 229 Vierkant, Artie, „The Image Object Post-Internet―, 2010, http://jstchillin.org/artie/pdf/The_Image_Object_Post-Internet_us.pdf, pristupljeno 26. 7. 2015. 112 naĉin umetnik preispituje verodostojnost digitalnih podataka na Internetu na koje se oslanjamo svakog dana. S obzirom da postinternet kao pokret nema momenat koji bi se mogao okarakterisati kao poĉetak, koji nastaje sa potrebom da se prepozna i legitimiše uticaj Interneta na stvaralaĉke kontekste savremene umetnosti, odreĊeni primeri u okviru ranijih praksi internet umetnosti mogli bi se na ovaj naĉin okarakterisati. Takav je primer iz 2001. godine umetnika Karla Zanija (Carlo Zanni) Landscape Untilted Napster (alias), ulje na platnu koje prateći estetiku urbane umetnosti predstavlja logo kompanije Napster, jednog od pionira P2P tehnologije na Internetu. Iako primeri koji bi se mogli predstaviti kao dela postinternet umetnosti variraju od formi instalacija, performansa, skulptura, filmova, i kao takva u potpunosti pripadaju sferi kontekstualizacije kompleksnog sveta savremene umetnosti generalno, smatramo da upravo oni primeri koji se vraćaju u konkretnijem smislu onome što Marisa Olsen naziva „postekfrastiĉnoj filozofiji slike―, najbolje ilustruju karakteristike ovog pokreta. Paradigmatiĉan primer je ulje na platnu umetnika Rajdera Ripsa (Ryder Ripps) pod nazivom Facebook Art, bele figure koja referiše na ikonu profila korisnika društvene mreţe Facebook na svetlo plavoj pozadini, izloţeno u ornamentnom mesinganom ramu. Ovaj umetnik takoĊe kao deo projekata izmeĊu 2010. i 2012. godine u okviru kojeg nastaje i ova slika, celokupnu datoteku svog profila na društvenoj mreţi Facebook, perioda od sedam godina, omogućio „publici― da besplatno preuzme sa Interneta, nakon što je sam profil ugasio 2011. godine. Kritikujući narcistiĉku kulturu koja se okreće oko naših virtuelnih identiteta na društvenim mreţama, Rips nam izmeĊu ostalog ukazuje na depersonalizaciju vrednosti naših privatnih podataka kojima se danas trguje, voajeristiĉku osnovu Facebook kulture i protoka vremena u kontekstu Globalne mreţe. Na sliĉan naĉin serija od ĉetiri ilustracije umetnika Arama Barthola (Aram Bartholl), raĊenih u periodu od 2007. do 2013. godine pod nazivom Google Portrait Series, kroz estetiku raĉunarske sajber kulture u vidu QR kodova koji prikazuju prvih deset rezultata pretrage na pretraţivaĉu Google imena „Penelope Umbrico―, „Jason Smith―, „Ai Weiwei― i „Aram Bartholl― ukazuje na relevantnost i specifiĉnost naših identiteta posredovanih Internetom. Postavljajući QR kôd kao portret pojedinca u XXI veku, Barthol nas poziva da uvidimo da je internet tehnologija, na naĉin na koji je to uĉinilo ogledalo u XIX veku, u velikoj meri promenilo naĉin na koji doţivljavamo sebe. Postinternet umetnost, više nego što pokušava prodre i preuzme raĉunarski kôd i suĉelje, na razliĉite naĉine se posvećuje preispitivanju odnosa „stvarnog― i „virtuelnog― ili veoma materijalnim posledicama gubljenja granice ovakve podele. 113 Baza podataka kao nova estetika umetnosti Ako govorimo o razvoju društvenih teorija Interneta danas, znaĉajno je pomenuti, posebno iz razloga što će ovaj aspekt digitalne i sajber kulture inspirisati veliki broj umetnika na stvaranje, ili, u neku ruku to jeste radio i pre popularizacije i nastanka Globalne mreţe, fenomen i teoretizaciju baze podataka. Baza podataka u estetici novomedijske umetnosti postavlja se upravo kao nov oblik estetizacije – estetika baze podataka. U vremenu naglog razvoja raĉunarske tehnologije baza podataka igra veliku ulogu pokušaju da razumemo naĉine na koje se naša percepcija sopstva i sveta oko nas menja. Ĉovek je oduvek koristio razliĉite medije u prouĉavanju sveta oko sebe. Kako navodi Ţos de Mul (Jos de Mul): „Mediji predstavljaju suĉelja koji ne samo da posreduju izmeĊu nas i sveta koji nas okruţuje (oznaĉavanje), već takoĊe izmeĊu nas i drugih ljudi (komunikacija), kao i izmeĊu nas i našeg sopstva (samorazumevanje) (Van den Boomen i dr. 2009, 95). Novi mediji najĉešće podrazumevaju prelazak sa starijih analognih tehnologija na nove digitalne tehnologije. Pitanje definisanja novih medija ili onoga što je „novo― u savremenom informacionom društvu je još uvek otvoreno polje istraţivanja koje karakterišu razni sukobi. Lev Manoviĉ veruje da je veliki broj elemenata koji se smatraju jedinstvenim odlikama digitalnih medija, zapravo najavljen u tehnologiji rane filmske umetnosti. Ipak, Manoviĉ prihvata da postoji krucijalna razlika izmeĊu novih i starih medija koja leţi u binarnom digitalnom kodu, koji ujedno predstavlja i osnov za njegovo formulisanje baze podataka kao nove „simboliĉke forme―. Kako sam navodi, prateći analizu istoriĉara umetnosti Ervina Panovskog (Ervin Panofsky), koji predstavlja „linearnu perspektivu― kao „simboliĉku formu― modernog doba, bazu podataka moţemo nazvati novom simboliĉkom formom raĉunarskog doba, kao i novim naĉinom strukturiranja naših iskustava (Manovich 2002, 56). Još u doba Renesanse primećujemo ĉovekovu potrebu za prikupljanjem informacija. Wounderkammer (Kunstkammer, „soba zanimljivosti―, „kabinet ĉuda―) u kojima su razliĉite aristokrate i vladari drţali neverovatne kolekcije arheoloških, geoloških, religijskih i umetniĉkih objekata, a koje se i ujedno smatraju preteĉama muzejskih kolekcija, predstavljaju odliĉan primer ljudske potrebe za sakupljanjem i organizacijom znanja. Viktorija Vesna (Victoria Vesna) smatra da upravo ovakvi primeri, zajedno sa dolaskom štamparske prese ĉine „osnovu istorije informacijskog preopterećenja― (Vesna 2007, 28). Ali dok su muzejska kultura i druge forme arhiviranja i organizacije informacija bili ograniĉeni kapacitetom, kategorizacijama i brzinom, digitalizacija, svoĊenjem razliĉitih tipova medijskih informacija kao što su tekst, video ili zvuk na jednake digitalne kodove, omogućava pojavu potpuno novog stepena 114 arhiviranja i obrade podataka u vidu baze podataka. Kako navodi Kristijen Pol, „[..]ono što razlikuje digitalnu bazu podataka od njenih analognih prethodnika jeste uroĊena mogućnost za povraćaj i filtriranje podataka na višestruke naĉine― (Vesna 2007, 96). U raĉunarskoj nauci baza podataka je definisana kao strukturisana kolekcija podataka. Kao što smo videli ova forma nije samo proširena mogućnost skladištenja danas već ogromnog broja informacija i time samo nastavak funkcije arhiva, u smislu raĉunarskog hardvera, već podrazumeva i softver, koji, kako napominje Pol, „[..]omogućava povraćaj, filtriranje i menjanje podataka, kao i korisnika koji joj donosi dodatni nivo kroz razumevanje podataka kao informacija― (Ibid.) Sa ove tehniĉke strane, baza podataka omogućava korisniku do sada neistraţene pristupe informacijama. Ona funkcioniše kao konceptualna metafora koja strukturiše naše doţivljaje nas samih i sveta oko nas. Ova nova „simboliĉka forma― otvara mogućnost za oslobaĊanje znanja i razumevanja od fiksnih analognih formi i hijerarhijskih reţima. Baza podataka postaje središnja tema kako kod teoretiĉara, tako i kod umetnika za preispitivanje uloge autora, interaktivnosti, predstavljanja itd., nastavljajući perspektive koje su razvijali poststrukturalistiĉki i postmodernistiĉki mislioci. Lev Manoviĉ nas podseća da svaki objekt novih medija, bilo da to pokazuje ili ne, u svojoj osnovi ima bazu podataka. Kako navodi Lavdţoj: „Zato što kompjuter ima sposobnost da obuhvati sve aspekte informacija – zvuk, sliku, tekst u jednoj bazi podataka – dolazi nam nova mešavina disciplina koja će u mnogome uticati na naĉin na koji se znanje stiĉe i stvara― (Lovejoy 1989, 157). U digitalnom dobu govorimo o „informaciji―, „procesu― i „korisniku―, pre nego o „predstavljanju―, „objektu― i „autoru―. Digitalna tehnologija, zajedno sa bazom podataka, otvara svet interaktivnosti i mogućnosti pretraţivanja koja se ukazuje kao novi društveni model predstavljanja sveta. Umetnici su u susretanju sa bazom podataka najĉešće nekritiĉki prihvatali njegovu formu. Za Manoviĉa baza podataka se nalazi u samom centru kreativnog procesa u informacionom dobu. Dok su ranije umetnici stvarali jedinstvena umetniĉka dela u specifiĉnom mediju, digitalno doba donosi sa sobom paradigmatsku promenu u odnosu izmeĊu umetniĉkog dela i medija u kojem je stvoreno. Naime, sadrţaj dela i suĉelje postaju odvojeni, a znaĉenje i uloge se obrću. Kako navodi Manović koristeći se Bartovom podelom na sintagmatsku i paradigmatsku funkciju dela: Baza podataka ‗izbora‘ od kojih se gradi narativ (paradigma) je implicitna; dok je konkretni narativ (sintagma), eksplicitna. Novi mediji obrću ovaj odnos. Bazi podataka (paradigmi) je dat materijalni ţivot, dok je narativ (sintagma) dematerijalizovan (Manovich 2002, 210). Manoviĉ upravo na ovom dijalektiĉkom odnosu izmeĊu sintagme i paradigme u novim medijima bazira svoju ontologiju novih medija kao naslednika rane filmske umetnosti. Naime, on smatra da iako svako novomedijsko delo 115 ima u osnovi bazu podataka, sintagmatska dimenzija je uvek prisutna u tom odreĊenom putu kojim izaberemo da izvlaĉimo podatke. Narativ, iako suparniĉka forma bazi podataka ostaje prisutna u novim medijima kao pokazatelj nasleĊa filmske tehnologije. Iako je Manoviĉeva ontologija novih medija kritikovana od strane njegovih savremenika, 230 Manoviĉevo promišljanje baze podataka kao nove „simboliĉke forme― od velikog je znaĉaja za razmišljanje o uticaju novih medija na umetnost i društvo. Film je zajedno sa drugim analognim medijima XX veka takoĊe imao znaĉajnu ulogu u promišljanju uticaja tehnologije na umetnost. Delo Valtera Benjamina (Walter Benjamin) The Work of Art in the Age of Mechanical Reproduction u tom smislu imalo je veliki uticaj na promenu naĉina na koji se posmatra umetnost u savremenom društvu. Dok je Benjamin fotografiju i kinematografiju video kao „krizu u predstavljanju― sveta, Lavdţoj smatra da je digitalno doba donelo konaĉni raspad „paradigme o predstavljanju pod kojom funkcionišemo od Renesanse― (Lovejoy 1989, 4). Slika u digitalnoj formi više nije model za vizuelno iskustvo koje je prouĉavala fotografija i filmska umetnost. Slika je sada samo informacijska struktura bez fiziĉkog prisustva u stvarnom svetu. Kako piše Lavdţoj, „[..]slika više ne opisuje fenomen percepcije, već fiziĉke zakone koji je oblikuju, kroz sopstvenu manifestaciju kao sekvence brojeva u raĉunarskoj memoriji― (Ibid., 153). Umetniĉko delo više nije autonomna celina, već serija kodova u bazi podataka. Uloga umetnika u informacionom društvu više nije stvaranje specifiĉnih slika, specifiĉnih predstava sveta, već kreiranje novih procesa stvaranja i razumevanja kroz interaktivnost. Fukoova (Michel Foucault), Bartova i Deridina zamisao o potpunoj zavisnosti subjekta i objekta od diskursa, o fluidnosti i promenljivosti znaĉenja, dobijaju svojevrsno otelotvorenje u umetnosti novih medija, specifiĉno umetnosti baziranoj na radu sa bazom podataka. Kristijan Pol u svojoj analizi estetike baze podataka napominje da nju najĉešće i razumemo kao prebacivanje logike baze podataka na druge tipove informacije. Kako kaţe: „U tom smislu estetika baze podataka postaje konceptualna i kulturalna forma – naĉin otkrivanja obrazaca znanja, verovanja i socijalnog ponašanja― (citirano u: Vesna 2007, 95). San o otvorenoj formi koja bi ukazivala na istinu o pluralnosti znaĉenja i znaĉaju interpretacija nalazimo kod razliĉitih mislioca i umetnika XX veka. Umberto Eko opisujući svoje otvoreno delo piše da je „svaka recepcija umetniĉkog dela u isto vreme interpretacija i izvedba istog, zato što svaka recepcija dela donosi novu perspektivu― (Ibid., 123). Ne samo da baza podataka donosi mogućnosti za manifestovanje ideja o „smrti autora―, otvorenosti 230 Vidi: Hansen, Mark B. N., New Philosophy for New Media, MIT Press Cambridge, Massachusetts, 2004. 116 umetniĉkog dela i interaktivnosti, već takoĊe otvara široke mogućnosti za istraţivanja razliĉitih diskurzivnih slojeva društva. Dju Harison (Dew Harrison) u svom tekstu Digital Archiving as an Art Practice navodi primer projekta grupe Art & Language pod nazivom Indexes koji je imao za cilj da veliku koliĉinu informacija iz njihovog sopstvenog opusa obradi kako bi otkrili unutarnje intelektualne strukture i odnose unutar Art & Language. Projekat se sastojao od uporeĊivanja 350 razliĉitih tekstova koje su sastavljali autori grupe. Rezultat ĉitanja svakog teksta u odnosu na ostale bile su 122.500 krosreferenci. Kako navodi Harison: „Ultimativni cilj je bio da se stvori sistem koji bi pokazao odnose izmeĊu razliĉitih tekstova― (Bentkowska-Kafel i dr. 2009, 104). Art & Language je koristeći logiku baze podataka ţeleo da ukaţe na diskurzivnu prirodu umetnosti i samog jezika. Sliĉan umetniĉki projekat predstavlja Text Arc Bredforda Pejlija (Bradford Paley) u saradnji sa Digital Image Design Incorporated, Project Gutenberg i drugim pojedincima. Text Arc je projekat vizuelne prezentacije teksta ĉitave knjige na internet stranici koja predstavlja interaktivnu alatku za otkrivanje obrazaca i koncepata pisanog teksta. Ovaj program nam omogućava da ĉitamo tekst i njegovu unutarnju strukturu na mnogo kompleksniji naĉin otkrivajući nam u procesu nove, do tada sakrivene elemente pisanja. TakoĊe, kako navodi Pol, „predstavljanje ĉitavog sadrţaja romana i njegovih strukturalnih elemenata na jednoj stranici predstavlja radikalni prekid sa tradicionalnim spacijalnim modelom, kao i promenu vizure. Sam narativ se pomera u pozadinu, dok na videlo izlaze obrasci njegove konstrukcije― (Vesna 2007, 101). Iako je veliki broj umetniĉkih projekata imao za cilj da ukaţe na strukturu baze podataka koja leţi u korenu digitalnog umetniĉkog dela i naĉina na koje se baza podataka moţe koristiti za stvaranje novih odnosa znaĉenja, neki umetnici su ureĊivanjem informacija i manipulacijom same baze podataka teţili stvaranju novih znaĉenja. Arhive i baze podataka pruţaju mogućnosti umetniku za kritiku kulturalnih i institucionalnih praksi kroz direktnu intervenciju. Internet kao najveća baza podataka predstavlja aktivno polje stvaranja za umetnike. Baza podataka, kao što ćemo još videti, takoĊe je dovela u pitanje status i funkciju muzeja i galerijskih prostora koji danas predstavljaju jedan od najznaĉajnijih elemenata u oĉuvanju statusa umetnosti u društvu. Ova forma se sa svojim mnogostrukim mogućnostima izvlaĉenja podataka i samim tim aktivnošću koju pruţa korisniku suprotstavlja pasivnošću i jednoliĉnošću muzejske izloţbe. Digitalni umetniĉki objekat se ĉesto ne moţe se shvatati kao tradicionalno zatvoreno delo sa jedinstvenim autorom. Kao što smo videli u ovim primerima umetnosti baze podataka, ova nova „simboliĉka forma― zahteva otvorenost i stalnu fluktuaciju znaĉenja. Kako kaţe Bil Siman (Bill Seaman): „Jedna od najvaţnijih 117 karakteristika estetike baze podataka jeste mogućnost za postavljanje razliĉitih ‗polja znaĉenja‘ u igru konstantne proizvodnje znaĉenja― (Vesna 2007, 134). Dok je tradicionalna estetika nosila znaĉenje shvatanja lepote, estetiku baze podataka pronalazimo u interpretaciji gledaoca i dinamiĉkom odnosu korisnika sa bazom podataka. Šaron Denijel (Sharon Daniel) smatra da je ideja estetike baze podataka koju karakteriše fluidnost sistema i prebacivanje procesa stvaranja iz ruku autora u ruke korisnika idealna taĉka polaska za razvoj jedne „socijalne estetike―. Ono što je sigurno, jeste da je umetnost izašla iz modernistiĉkog okvira l'art pour l'art i predstavlja jednu angaţovanu socijalnu i politiĉku delatnost u kojoj baza podataka zajedno sa ostalim elementima novih medija igraju sve veću ulogu. Pitanje u kojoj meri se naĉin predstavljanja sveta primenio dolaskom digitalnog koda još uvek je pitanje na koje pokušavamo da dajemo odgovore. Umetnost i tehnologija na prelazu u XXI vek postaju sve više isprepletani. U vremenu kada je logika baze podataka sveprisutna ne ĉini se ĉudnim da veliki broj umetnika u ovim novim formama pronalazi inspiraciju i prostor za delovanje. Iako mnogi teoretiĉari i umetnici u novim medijima vide konaĉni raskid sa starim tradicijama, ova ideja je još daleko od potvrĊene. Kako Manoviĉ napominje: „Bez obzira koliko puta ponavljali da je modernistiĉka ideja o specifiĉnosti medija (‗svaki medij treba da razvije sopstveni jezik‘) prevaziĊena, mi ipak oĉekujemo od raĉunarskih narativa da pokaţu nove estetske mogućnosti koje nisu postojale pre digitalnih raĉunara― (Manovich 2002, 234). Lavdţoj napominje kako svaki put kada se pojavi nova kulturalna paradigma pojavi se i pitanje „Šta je umetnost?―, i svaki put iznova preispitujemo njene vrednosti i znaĉenja. Za Lavdţoj pitanje ne treba da bude da li je umetnost mrtva ili kako se umetnost transformisala tehnologijom, već „kako umetnost koristi tehnologiju i koje nove forme se raĊaju iz ovog odnosa?― (Lovejoy 1989, 277). I pored problema sa kojima se suoĉavamo kada „prenesemo ontologiju raĉunara na shvatanje kulture― kao što predlaţe Manoviĉ, smatramo da upravo ono što ĉini bazu podataka primamljivom metaforom za novu kulturalnu paradigmu i estetiku umetnosti, njena otvorenost za razliĉito srukturiranje podataka, jeste element koji je i najpodloţniji kritici. Kako napominje Piter Rajd (Peter Ride): „Ideja o informaciji kao nekakvom sirovom materijalu i bazi podataka kao skladišta, propušta ĉinjenicu da su ti podaci već ‗obraĊeni‘ i da samim tim dobijaju vrednost u procesu postajanja podacima― (Dewdney, Ride 2006, 267). Pitanje prema kojim vrednosnim kategorijama se konstruišu baze podataka preko svog softverskog elementa za pretraţivanje informacija umnogome još uvek govori o naĉinima na koje predstavljamo svet oko sebe. Estetika baze podataka postaje bitni kulturalni narativ, sa svojim tendencijama ka relacionom 118 i mreţnom pristupu sakupljanju i stvaranju znanja, ali takoĊe, kao i Internet kao najveću bazu podataka koja postoji, narativ koji tek poĉinjemo da istraţujemo. 119 III SRBIJA 120 Widewalls.ch: Srbija između savremene umetnosti, kapitalizma i globalizacije Widewalls.ch 231 je internet platforma namenjena trţištu savremene umetnosti i kolekcionarima umetniĉkih dela. Kompanija Widewalls u okviru koje nastaje ova platforma, osnovana je 2009. godine u Ermatingeru, Švajcarskoj, od strane Romana Pontelija (Roman Pontelli). Ponteli je bio deo grupe ljudi koji su svi na neki naĉin povezani sa svetom urbane i uliĉne umetnosti (street art), ali koji su i sami bili kolekcionari umetniĉkih dela. Sa ciljem da poveţu ova interesovanja, kompanija organizuje seriju projekata putem kojih promoviše urbanu umetnost. Prvi projekat koji su sproveli bila je intervencija u javnom prostoru grupe uliĉnih umetnika u napuštenom objektu na ostrvu Majorka. Uopšte sam zaĉetak aktivnosti koje će rezultirati internet platformom nekoliko godina kasnije, usko je vezana za talas savremene arhitektonske izgradnje nekretnina na Majorci u ovom periodu, gde su kompanije TEC architecture i Cosmopolitan Real Estates angaţovali tek otvorenu kompaniju Widewalls da kao deo opremanja ovih luksuznih kuća i stanova doprinesu estetskoj dimenziji takve izgradnje akvizicijom umetniĉkih dela. Widewalls sa svojim intimnim vezama sa svetom urbane umetnosti zapoĉinje svoju delatnost kao kustosa i produkcijske kuće za urbanu umetnost u okviru sveta luksuznih nekretnina. Nakon ovog inicijalnog projekat na Majorki, Widewalls je sproveo sliĉne akcije na Ibici, Išgilu i Kelnu. Od 2014. godine direktor i vlasnik kompanije je nemaĉki drţavljanin poljskog porekla Lukas Lestinski (Lukas Lestinsky), koji je u kompaniju došao godinu dana ranije kao direktor marketinga. Lestinski koji je najveći deo svog radnog iskustva stekao u modnoj industriji, napominje kako su visoka moda i umetnost uvek bili na neki naĉin povezani. Opisujući povezanost ovih sfera on napominje kako je trţište savremene umetnosti usko vezan za svet luksuza (kakvog su svakako poznati oznaĉitelji mesta kao što su Majorka i skijalište Išgil u Austriji) kojem pripada i visoka moda. Kako navodi: „Ako gledate to sa poslovnog ugla kao na primeru velike aukcijske kuće kakva je Christie's 232 koja je u vlasništvu kompanije Kering233, najveće luxury kompanije na svetu, koja opet u svom portfoliju ima kompaniju Chanel, veze su izuzetno velike. TakoĊe, sva velika imena u visokoj modi uvek ţele da budu na neki naĉin povezani sa savremenom 231 http://www.widewalls.ch/, pristupljeno 29. 7. 2015. 232 Christie's je zajedno sa Sotheby's (osnovanom 1744. godine) najpoznatija aukcijska kuća na svetu. Osnovao je 1776. godine Dţejms Kristi (James Christie) i od tada igra znaĉajnu ulogu u trgovini umetninama i antikvitetima. Danas kompanija nudi aukcijske prodaje u preko 80 razliĉitih kategorija sa prodajnim centrima u Londonu, Njujorku, Parizu, Ţenevi, Milanu, Amstredamu, Dubajiu, Cirihu, Honkongu, Šangaju i Mumbaju. http://www.christies.com/about-us/company/overview/, pristupljeno 30. 7. 2015. 233 Zapravo, obe kompanije su u vlasništu francuskog biznismena Fransoa Pinoa (Franҫois Pinault). 121 umetnošću―.234 Trţište savremene umetnosti deluje u okviru diskurzivnog sveta koji je umnogome udaljen od ideje savremene umetnosti kao naslednika avangardnih i neoavangardnih društveno-aktivistiĉkih eksperimenata u društvu. Internet, kao i umetnost u savremeno doba podjednako su deo sveta neoliberalnog kapitalizma pod ĉijim okriljem funkcionišu kulturne institucije, proizvodnja umetnosti kao i naše društvo. U ovoj studiji sluĉaja analiziraćemo preplitanja diskursa kapitalizma, sajber kulture i savremene umetnosti u specifiĉnom poloţaju kakav Republika Srbija ima u već poodmaklom procesu globalizacije. Kako objašnjava Lestinski, trţište savremene umetnosti funkcioniše na nekoliko punktova. Primarno trţište vezano je umetnost koja tek ulazi na trţište i za ulogu galerija i drugih institucija u okviru kojih se umetnost izlaţe i umetnici promovišu, kao i na delatnost aukcijskih kuća i trgovaca umetninama (art dealers) u ovom procesu. U ovom globalnom kretanju novca danas najveću ulogu igra nekolicina velikih i poznatih galerija kakve su Gagosian i David Zwirner, koje imaju prostore u većini velikih svetskih centara i pristup najbogatijoj klijenteli. Manje galerije širom sveta imaju veliki problem da se odrţe na trţištu ukoliko ne izlaţu izuzetno traţene i popularne mlade umetnike. Sekundarno trţište odnosi se pre svega na trgovinu umetniĉkim delima „starih majstora―, tzv. blue-chip235 umetnicima i uopšte umetniĉkim delima koja su već prisutna na trţištu. Umetninama se trguje na mnogobrojnim sajmovima umetnosti kakav je Art Basel 236, preko aukcijskih kuća, kao i prodajama dela iz privatnih kolekcija, bilo preko trgovaca umetninama ili meĊusobno od strane kolekcionara. Widewalls.ch internet platforma nastaje 2013. godine sa potrebom koju su pojedinci unutar kompanije u svojim kolekcionarskim aktivnostima uvideli za posedovanjem informacija o samoj savremenoj umetnosti kojom se trguje, kao i karakteristikama ovog trţišta. S obzirom da kao mladim kolekcionarima ova vrsta informacija nije bila lako dostupna, ili ako su informacije bile dostupne, bile su raštrkane na raznim stranama infosfere, kompanija se odluĉila na korak da ovakav „servis― sama izgradi. Widewalls pronalazi sebe u mladim oblastima multimilijardskog trţišta umetnosti, fokusirajući se na mlade kolekcionare, 234 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 235 Blue-chip (plavi ĉip) je termin u engleskom jeziku koji se generalno odnosi na izuzetno vrednu imovinu. Naziv je potekao od najviše vrednosti ĉipa u kartaroškoj igri poker koji je plave boje. Pored primene termina u okviru trţišta umetnosti, posebno je prisutan na akcijskom trţištu gde se odnosi na proverene uspešne kompanije. Pored istorijski znaĉajnih umetniĉkih dela, grupa savremenih umetnika koji spadaju u kategoriju blue-chip umetnika su, izmeĊu ostalih, Dţef Kuns (Jeff Koons), Demijen Hirst (Damien Hirst) i Gerhard Rihter (Gerhard Richter). 236 Ovaj festival moderne i savremene umetnosti odrţava se od 1970. godine u gradu Bazel u Švajcarskoj. Sa novim punktom u Majamiju 2002. godine i Honkongu 2013. godine, festival se odrţava tri puta godišnje sa ciljem povezivanja publike sa galerijama i umetnicima širom sveta. 122 tzv. nisko tržište (low end market), nove i mlade umetnike i mogućnosti koje Internet pruţa kao medij komunikacije. Prema Lestinskom, upravo je pored blue-chip umetnika, najaktivniji i najveći deo trţišta posvećen mladim i popularnim umetnicima, dok dela koja ne spadaju u ove kategorije pokazuju najniţu likvidnost, i obiĉno je niša koju pokrivaju manje galerije.237 Slabo pokrivena niša mladih umetnika otvara trţište za trgovinu umetniĉkim delima koje moţe sebi da priušti obiĉan korisnik. Internet je otvorio mogućnost širenja i transparentnosti znaĉajnih informacija o delima na trţištu umetnosti što preti da uzdrma neke od osnova njenih institucija. Kako Lestinski napominje: „Niko ne ţeli da otkrije cenu umetnika kojeg prodaje, zato što cena zavisi od toga ko kupuje. Razlika je da li kuvajtski šeik pita za cenu dela ili ako to ti radiš. To je razlog zbog ĉega mnoge galerije ne ţele da otkrivaju informacije i da budu na Internetu. Druga stvar je to što ako je informacija javna svako moţe da gugla238 delo nekog umetnika. Pre Interneta, da kaţemo tako, morali biste da odete u galeriju koja vam se sviĊa ili koju znate i tamo bi bila postavljena izloţba umetnika ‗xyz‘ za koga bi kustos rekao da je sledeći veliki umetnik i da delo košta 10.000 dolara, i vi biste mu verovali[..] Danas, pre kupovine umetniĉkog dela moţete proveriti cenu na Internetu, videti koja je bila poslednja aukcija i uporediti, i kada odete u galeriju da kupite delo, imate mogućnost pregovaranja―.239 Trţište umetniĉkih dela, najviše upravo iz ovog razloga, jedno je od poslednjih niša koje su prigrlile mogućnosti Svetske mreţe i Interneta. Aukcijska kuća Christie's tek od 2011. godine razvija strategije trgovine preko Interneta. Sa ulaganjem od 50 miliona dolara ovaj magnat trţišta umetnina nudi direktnu prodaju Rolex satova i ţenskih tašni dizajnerke Judith Leiber, ali i postepeno razvija online aukcije kojih je 2014. godine bilo 51. 240 Svoj sajt namenjen online aukcijama ova kuća nudi na engleskom, japanskom i kineskom jeziku, a 2014. godine u svetlu rasta interesovanja za kupovinu umetniĉkih dela preko Interneta ova kompanija je kompletno redizajnirala svoju internet stranicu. Za razliku od Christie's, aukcijska kuća Sotheby's svoju online prodaju zasniva u saradnji sa internet aukcijskom platformom eBay. 241 Od 1. aprila 2015. godine u okviru serije platformi aukcija uţivo (live auctions platfroms) eBaya, aukcijska kuća Sotheby's nudiće sopstvene aukcijske prodaje preko Mreţe. Kako navode na svom sajtu: 237 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 238 Oksfordski reĉnik engleskog jezika 2006. godine dodaje u skup reĉi u engleskom jeziku glagol guglovati (to google), koji je zbog popularnosti pretraţivaĉa Google postao opšti oznaĉitelj pronalaţenja informacija na Internetu. 239 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 240 http://www.nytimes.com/2014/10/26/arts/artsspecial/christies-ramps-up-online-only-sales.html?_r=0, pristupljeno 30. 7. 2015. 241 Još 1999. godine ova aukcijska kuća imala je pokušaj pokretanja online aukcijske prodaje u saradnji sa platformom Amazon, ali je projekat ubrzo prekinut. 123 „Putem stilizovanog jednostavnog dizajna i uţivo strimovanih (streaming) aukcija, ĉinimo da aspiraciona umetnost bude dostupnija nego ikad širokoj online publici sa raznovrsnim interesovanjima i ukusima. Predstojeće prodaje ukljuĉivaće sve of fotografija, memorabilije sa temom Njujorka, nameštaja, slika starih majstora, do printova, kao i posebno ureĊivanih tema―.242 Internet platforma Amazon.com od 2013. godine uvodi Amazon Art243 odvojeni deo ove prodajne platforme namenjen trgovini umetniĉkim delima. Platforma je 2013. godine nudila 40.000 razliĉitih umetniĉkih dela od 4500 autora.244 U kategorijama slika, printova, grafika, fotografija i mix media, ponuda umetniĉkih dela se kreće od 20 dolara (plus pet dolara za troškove slanja) za grafiku umetnice Kristin Makginis (Christine McGinnis) pod nazivom Unicorn iz 1969. godine, do 350.000 dolara sa sliku raĊenu u akrilnoj tehnici umetnika Viktora Vazarelija (Victor Vasarely) pod nazivom Bianco iz 1987. godine. Ostajući dosledna dizajnu svog suĉelja, umetniĉka dela koja bismo ţeleli da kupimo preko platforme Amazon moţemo pretraţivati preko kategorija cene, stila, teme, veliĉine, visine, širine, boje, vrste ramova, umetnika i prodavca. Osiguravajuća kompanija Hiscox245 koja radi sa razliĉitih velikim galerijama i kolekcionarima umetnosti u saradnji sa kompanijom ArtTactic 246 koja se bavi analizom trţišta umetnina, od 2013. godine pravi izveštaj o prodaji umetniĉkih dela na Internetu (The Online Art Trade, Hiscox Online Art Trade Report), upravo u momentu kada smatraju da postaje neophodno „istaći mogućnosti i rizike sa kojima se suoĉava trţište umetnina sa ulaskom u sve više digitalizovani i internacionalizovani svet―.247 Kako navode: „Poslednjih godina tehnologija je uzbunila poslovanje u muzici, filmu i industriji knjiga i vrlo je verovatno da će imati znaĉajan uticaj i na trţište umetnina―.248 Jedno od znaĉajnijih problema sa kojima se ovo trţište suoĉava u sajberprostoru jeste nemogućnost fiziĉkog kontakta sa delom koje se kupuje. Oduvek je uloga institucija umetnosti kakve su galerije, muzeji i festivali, bila da umetniĉko delo predstave u najboljem mogućem okviru kolekcionaru (ili gledaocu) i da svojom ekspertizom posreduju trgovini umetniĉkim delima. Iz ovog razloga najveći broj galerija i dalje odbija da nudi usluge online prodaje umetniĉkih 242 http://www.sothebys.com/en/news-video/blogs/all-blogs/sotheby-s-at-large/2015/03/sothebys-launches-on- ebay.html, pristupljeno 30. 7. 2015, 243 http://www.amazon.com/Art/b/ref=topnav_storetab_art_col?ie=UTF8&node=6685269011, pristupljeno 30. 7. 2015. 244 Souppouris, Aaron, ―Amazon launches and online marketplace for fine art‖, 6. 8. 2013., http://www.theverge.com/2013/8/6/4593496/amazon-art-fine-art-marketplace, pristupljeno 31. 7. 2015. 245 https://www.hiscox.co.uk/business-insurance/tips-and-information/, pristupljeno 30. 7. 2015. 246 http://www.arttactic.com/about-us/our-company.html, pristupljeno 30. 7. 2015. 247 „The Online Art Trade 2013―, Hiscox, ArtTactic, 2013, str. 2, http://www.hiscoxgroup.com/~/media/Files/H/Hiscox/content-pdf/11433-Online-art-trade-report-v8.pdf, pristupljeno 30. 7. 2015. 248 Ibid. 124 dela. Šta se dešava u situaciji gde ekspertizu korisnik/kolekcionar pronalazi direktno na Mreţi, a fiziĉki kontakt za delom postaje nemoguć? Naime, istraţivanje je pokazalo da je 2013. godine 63% kolekcionara koji su intervjuisani kupovalo umetniĉka dela preko Interneta, na osnovu digitalnog snimka, bez toga da su ikada uţivo videli predmet koji su kupili, trošeći znaĉajne sume novca u ovim transakcijama (26% je potrošilo u proseku 50.000 funti i više).249 Istraţivanje takoĊe pokazuje širenje kolekcionarske sfere u vidu mladih kolekcionara, sa 43% ispitanika starosti izmeĊu 25 i 29 godina koji su na ovaj naĉin kupovali umetniĉka dela, kao i podatak da su mladi kolekcionari najspremniji da koriste nove tehnologije za uĉestvovanje na trţištu umetnina, što ne umanjuje spremnost i viših starosnih kategorija da se upuste u ovakve transakcije preko Mreţe (55% starosne kategorije preko 65 godina je kupovalo umetniĉka dela direktno preko Interneta).250 TakoĊe, dok je nekada najveći deo trţišta bio posvećen blue-chip umetnicima, sada je ovaj procenat spao na 10%. Sa velikim brojem mladih i prosperitetnih umetnika širom planete i potencijalnom, milijardama brojenom korisniĉkom mreţom, svedoci smo otvaranja dugog repa trţišta umetnina u poslednjih nekoliko godina. Ali kako Lukas Lestinski objašnjava: ―Niko još uvek ne zaraĊuje na ovaj naĉin‖.251 Udeo prodaje preko Interneta je za većinu galerija 2013. godine bio oko 10% iako milionske investicije ukazuju na to da će internet aspekt trţišta nastaviti da se širi. Posebno velike internet kompanije vide u online trgovini umetninama dobru mogućnost za investiranje. Do sada su to na razliĉite naĉine ĉinili osnivaĉi i direktori kompanija Twitter, PayPal, LinkedIn itd. 252 Internet trţište umetnina 2012. godine procenjeno je na 870 miliona dolara, sledeće godine ovaj broj je bio 1,57 milijarde dolara, a 2014. godine 2,64 milijarde.253 Kako navodi kompanija Hiscox: ―Trţište umetnina na mreţi donosi svojim uĉesnicima nove mogućnosti i izazove, ali iako je malo verovatno da će online trţište zameniti tradicionalno trţište umetnina, ono nudi znaĉajan potencijal galerijama za stvaranje nove publike i preinaĉenja sadašnjeg toka prihoda. U isto vreme ono predstavlja pretnju za one koji ne uspeju da prihvate ove promene‖.254 Već smo videli na koje sve naĉine je Internet uticao na sve aspekte društva širom sveta i koliko su promene na koje referiše Hiscox raznovrsne i 249 „The Online Art Trade 2013―, Hiscox, ArtTactic, 2013, str. 3, http://www.hiscoxgroup.com/~/media/Files/H/Hiscox/content-pdf/11433-Online-art-trade-report-v8.pdf, pristupljeno 30. 7. 2015. 250 Ibid. 251 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 252 „The Online Art Trade 2013―, Hiscox, ArtTactic, 2013, str. 2, http://www.hiscoxgroup.com/~/media/Files/H/Hiscox/content-pdf/11433-Online-art-trade-report-v8.pdf, pristupljeno 31. 7. 2015. 253 „The Online Art Trade 2013―, Hiscox, ArtTactic, 2013, ―The Hiscox Online Art Trade Report 2014‖, Hiscox, ArtTactic, 2014, ―The Hiscox Online Art Trade Report 2015‖, Hiscox, ArtTactic, 2015. 254 Ibid., str. 7. 125 kompleksne. Već sledeće godine, direktor Hiscoxa Robert Rid (Robert Reed) navodi da ―[..]naĉin na koji kolekcionari odnose prema umetnosti na mreţi, posebno meĊu mlaĊim generacijama, nateraće galerije i aukcijske kuće da ponovno promisle naĉine na koje će da osvoje i kultivišu sledeću generaciju kupaca umetniĉkih dela i kolekcionara‖.255 Mnogim internet korisnicima koji se na ovaj naĉin upuštaju u svet trţišta umetnina je upravo lakoća pristupa i sigurnost virtuelnog prostora posebno privlaĉan faktor. Kako piše Danijel Ram (Danielle Rahm) iz ĉasopisa Forbes: ―Stvar je (donekle) anonimna, bez predrasuda, naizgled transparentna i moţeš je obaviti dok si u pidţami – sušta suprotnost naĉina na koji svet umetnosti obiĉno funkcioniše‖.256 Generacije internet korisnika su kroz godine evolucije internet tehnologije i Svetske mreţe pronalazile i kreirale razne modele komunikacije i predstavljanja informacija. Iako je glavni deo trţišta umetnina tek poslednjih godina poĉeo da ozbiljno shvata uticaj Interneta na poslovanje i razvoj savremene umetnosti, još od vremena dot-kom buma, pa sve do danas, prisutne su pojedine platforme na Mreţi orijentisane na ovu oblast. Prva ovakva platforma Artprice.com 257 osnovana je 1997. godine i danas je aktivna pre svega kao platforma za analizu trţišta i cena umetnina, ali i kao online trţište. Artnet.com 258 osnovana je 1998. godine i bila je prva platforma koja je promovisala galerijske prostore i povezivala ih sa kolekcionarima putem Mreţe. U skorije vreme, kako navodi Hiscox ―platforme online e-poslovanja u svetu umetnosti razvijaju se ili kao direktni promoteri umetniĉkih talenata i kreativnosti, agregatori za umetniĉka dela i kolekcionarske predmete obezbeĊene od strane postojećih galerija i aukcijskih kuća ili kao kombinacija ova dva modela‖.259 Prva P2P platforma u formi društvene mreţe za promovisanje i prodaju umetniĉkih dela je Saatchi Online osnovana 2006. godine, koja je omogućila direktno povezivanje umetnika sa njihovom publikom, a od 2010. godine funkcioniše kao još jedno trţišno mesto u sajberprostoru.260 Znaĉajne platforme za povezivanje kolekcionara sa 255 ―The Hiscox Online Art Trade Report 2014‖, Hiscox, ArtTactic, 2014, str. 2, http://www.hiscox.es/shared- documents/estudio_arte_online_2014.pdf, pristupljeno 31. 7. 2015. 256 Rahm, Danielle, ―The Real Risk of Buying Fine Art in Amazon‘s New Online Art Marketplace‖, 13. 8. 2013., http://www.forbes.com/sites/daniellerahm/2013/08/13/the-real-risks-of-buying-fine-art-in-amazons-new- online-art-marketplace/, pristupljeno 31. 7. 2015. 257 http://www.artprice.com/, pristupljeno 31. 7. 2015. 258 http://www.artnet.com/, pristupljeno 31. 7. 2015. 259 ―The Hiscox Online Art Trade Report 2014‖, Hiscox, ArtTactic, 2014, str. 5., http://www.hiscox.es/shared- documents/estudio_arte_online_2014.pdf, pristupljeno 31. 7. 2015. 260 http://www.saatchiart.com/?gclid=CjwKEAjwueytBRCmpOyZ2L- xrG8SJADwH5c6m5qfpJ7EKQDg5QZviEM2vwkE73vxO8UWSXU_NH4R8hoC5Zbw_wcB, pristupljeno 31. 7. 2015. 126 galerijama i prodavcima umetniĉkih dela po uzoru na Artnet.com su Artsy261 osnovana 2009. godine i ArtViatic 262 osnovan 2012. godine u Monaku kao poluzatvorena mreţa orijentisana visokom trţištu (high end market) umetnina (sa godišnjom ĉlanarinom od 3500 evra) koja direktno povezuje potencijalne kupce i prodavce blue-chip umetnika. Kako prenosi Hiscox 2014. godine ova platforma napravila je rekord u najvećoj online prodaji od 1.830.000 dolara sa sliku Marka Šagala (Marc Chagall).263 Najveći broj platformi orijentiše se na samo e- poslovanje, tj. direktnu prodaju umetniĉkih dela. Takva je platforma Artfinder264 osnovana 2010. godine u Velikoj Britaniji koja nudi 30.000 razliĉitih umetniĉkih dela na prodaju, zatim Artspace 265 , osnovana 2011. godine u SAD-u, Paddle8 266, takoĊe osnovana 2011. godine u SAD-u, LOFTY 267 , osnovana 2012. godine u SAD-u, koja se istiĉe sa preko 60 struĉnjaka za procenu umetniĉkih dela i garancijama autentiĉnosti predmeta koje prodaju, Auctionata268 osnovana takoĊe 2012. godine u Berlinu itd. Kao odgovor ovom rastućem trţištu 2015. godine osniva se kompanija za online špediciju umetniĉkih dela ARTA269, koja povezuje galerije i kolekcionare sa specijalizovanim kompanijama za transport. Trenutno je prisutno više desetina ovakvih internet platformi koje se bore za ono što postaje znaĉajno za svaku vrstu delatnosti u sajberprostoru, investicije, poverenje, broj korisnika i kontrolu trţišta. Widewalls postavlja sebe kao jednog od igraĉa u ovom mladom svetu online trgovine umetninama orijentišući se na stvaranje nove grupe kolekcionara savremene i urbane umetnosti. Zamišljena kao velika baza podataka, ova platforma kao primarnu informaciju nudi profile sa detaljnim podacima o savremenim umetnicima širom sveta. Iako je kompanija svoju delatnost zapoĉela usko u kontekstu urbane umetnosti, ubrzo se pokazala potreba da se vrsta informacija koje pruţaju ujedini sa karakteristikama samog trţišta savremene umetnosti, tj. predstavljanjem drugih oblika umetniĉke prakse. Formulišući ove kategorije prema identifikaciji samih umetnika Widewalls.ch predstavlja nam 102 razliĉite kategorije savremene umetnosti meĊu kojima su: mladi britanski umetnici, skulptura, printovi, pop art, postmodernizam, novi realizam, novomedijska umetnost, neopop, murali, magiĉni realizam, 261 https://www.artsy.net/, pristupljeno 31. 7. 2015. 262 http://www.artviatic.com/, pristupljeno 31. 7. 2015. 263 ―The Hiscox Online Art Trade Report 2014‖, Hiscox, ArtTactic, 2014, str. 24, http://www.hiscox.es/shared- documents/estudio_arte_online_2014.pdf, pristupljeno 31. 7. 2015. 264 https://www.artfinder.com/, pristupljeno 31. 7. 2015. 265 http://www.artspace.com/, pristupljeno 31. 7. 2015. 266 https://paddle8.com/, pristupljeno 31. 7. 2015. 267 http://www.lofty.com/, pristupljeno 31. 7. 2015. 268 https://auctionata.com/, pristupljeno 31. 7. 2015. 269 https://shiparta.com/, pristupljeno 31. 7. 2015. 127 kiĉ, instalacija, dizajn, ekspresionizam, doodle art270, sajber umetnost, savremena umetnost, konceptualna umetnost itd. Baza podataka omogućava nam da pretraţujemo umetnike prema njihovoj nacionalnosti, umetniĉkom stilu/pravcu, rodnom opredeljenju, godinama starosti (od 10 do 100) i prema postojećim aukcijskim prodajama umetniĉkih dela. U okviru profila umetnika, platforma pruţa podatke o celokupnom korpusu pojedinaĉnog stvaraoca, sve izloţbe na kojima je izlagao, ali i novĉanu vrednost koju dela ovih umetnika dostiţu na trţištu. Ovaj monetarni aspekt baze podataka kakav se manifestuje kod većine platformi vezanih za trţište umetnina na Mreţi jedinstven je u svetu umetnosti, jer tradicionalno, glavni akteri ovog trţišta, galerije, aukcijske kuće i privatni kolekcionari, podatke o vrednosti umetniĉkih dela drţe pod velom tajnosti. Kako napominje Lestinski: ―Mi ţelimo da donesemo transparentnost na trţište‖.271 Ono što ĉini Widewalls drugaĉijim od svojih konkurenata na Mreţi jeste strukturiranje ovih informacija u bazi podataka na osnovu pojedinaĉnog umetniĉkog dela, ali i ubrajanje podataka koji se ne odnose samo na aukcijske prodaje, već i na prodaje u okviru galerija i privatnih prodaja, u sluĉajevima gde su takve informacije dostupne. Tako moţemo videti da fotografski C-print272 pod nazivom Ecstasy III, umetniĉko delo Marine Abramović iz 2012. godine nastalo u okviru serije fotografija i skulptura izloţbe With eyes closed I see Happiness u Milanu u galeriji Lia Rumma ima „poslednju predviĊenu cenu na trţištu― izmeĊu 58.275 i 64.750 dolara, dok serija od deset fotografija performansa Abramovićeve pod nazivom The Complete Performances ima predviĊenu cenu izmeĊu 200.000 i 300.000 dolara.273 Pored ovakvih cena koje su proizvod analize aukcijskih prodaja širom sveta, u okviru profila umetnika moţemo videti ujedinjene opširnu biografiju i opus umetnika, serije video snimaka meĊu kojima su i intervjui sa umetnikom/com, ĉlanke o umetniku/ci koji postoje u okviru same produkcijske prakse Widewallsa, kompletan spisak izloţbi, edicije, originale, praksu izvan institucija (outdoors) i dostupna dela u okviru kolekcije kompanije za direktnu kupovinu preko Mreţe. Kao platforma koja je tek u svom razvoju, prioritet je stavljen na već likvidne priznate savremene umetnike ĉiji se profili detaljno grade na sajtu. Sa 1500 profila umetnika, Bojan Marić jedan od urednika internet platforme i Lestinski procenjuju da je to 15% cilja koji ţele da postignu. 270 Doodle art u prevodu na srpski u bukvalnom smislu znaĉi „umetnost škrabotina― i odnosi se na stil u estetici savremene umetnosti koji podseća ili je upravo kreativno škrabanje bez posebnog razmišljanja o tome šta se radi. 271 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 272 C-print ili chromogenic color print su fotografski printovi u boji koji koriste hromogene materijale/procese za razvijanje negativa. Tehnologiju je prva razvila firma Kodak 1942. godine. Danas se c-print najĉešće odnosi na digitalni proces pretvaranja crno-belih fotografija u fotografije u boji. 273 http://www.widewalls.ch/auctions/marina-abramovic/, pristupljeno 29. 7. 2015. 128 Kako navodi Lestinski: ―To je samo vrh ledenog brega‖.274 TakoĊe, u svom intimnom odnosu sa infosferom savremene umetnosti, graditelji Widewallsa svoju bazu podataka udopunjuju novim umetnicima na osnovu uspeha koje postiţu na svojim izloţbama, ali i na osnovu sopstvene procene zanimljivosti umetniĉke prakse. Na taj naĉin se Widewalls postavlja kao virtuelni kustos za svoje korisnike, ukljuĉujući odreĊena umetniĉka dela u svoj kontekst trţišta u nekim situacijama i pre nego što se ijedno delo proda. Kako navodi Bojan Marić: ―Sada više nisu samo galerije ĉuvari kapija informacija o tome šta je relevantno. Sada neko kao što smo mi to moţe biti takoĊe[..] Mi imamo istoriĉare umetnosti koji će reći ‗ovo je sada znaĉajno‘‖.275 Widewalls funkcioniše kao znaĉajan informativni portal koji svet kolekcionarstva umetniĉkih dela pribliţava zainteresovanim korisnicima Svetske mreţe sa idejom širenja trţišta kolekcionarstva savremene i urbane umetnosti posredstvom Interneta. Kategorija Magazine (magazin) obuhvata veliki deo sadrţaja platforme i odnosi se na seriju novinarskih i teorijskih tekstova, autorskih blogova i intervjua ĉiji je cilj da upoznaju korisnika sa mnogobrojnim kontekstima savremene umetnosti i trţišta savremene i urbane umetnosti. Teme se kreću od istorijskih i opisnih ĉlanaka kakvi su Mural: The History and the Meaning (Murali: Istorija i znaĉenje) i Edition – A Generic Term for a Specific Artwork Series (Edicije – generiĉki termin za specifiĉne serije umetniĉkih dela); zatim serije tekstova koji se bave karakteristikama trţišta kao što su Auction War Time: Sotheby's Vs Christie's (Aukcijski ratovi: Sotebi vs Kristi) ili What a MOMA Exhibition Says About the Market (Šta izloţba u MOMA muzeju govori o trţištu), koji se, zajedno sa kategorijom „saveta kolekcionarima― (collector's tip), kakav je tekst Understanding and Collecting Sculpture (Razumevanje i kolekcionarstvo skulptura), direktno obraćaju pitanju obrazovanja i informisanja budućih kolekcionara; tekstovi koji se posebno posvećuju lokacijama širom sveta i upoznaju ĉitaoca sa specifiĉnostima i znaĉajnim mestima u odreĊenom gradu ili zemlji kakvi su primeri putopisnih specijala (Art Travel Specials) u Detriotu, Barseloni itd.; ali i velike koliĉine tekstova koji se bave uopšteno odnosom savremenog društva i umetnosti kao što su Conceptual Art and Bitcoins or: Where is my Money (Konceptualna umetnost i bitkoini ili: Gde je moj novac) i How to Start a Photography Project With a Smartphone (Kako zapoĉeti fotografski projekat sa pametnim telefonom). Pored tekstova WIdewalls magazin nudi niz 274 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 275 Ibid. 129 pisanih intervjua i podcasta 276 preteţno sa umetnicima iz sveta uliĉne i urbane umetnosti. Widewalls platforma je izuzetno bogato i privlaĉno multimedijalno okruţenje koje pored ove zaista impresivne tekstualne proizvodnje, za koju kaţu da dostiţe i 50 novih sadrţaja dnevno, obuhvata i raznovrstan video sadrţaj, od filmova, preko intervjua, prenosa aukcija, predavanja, izloţbi, portfolija umetnika, pa sve do „televizijskih― izveštaja sa ulica svetskih gradova u kontekstu urbane umetnosti i galerijskih i studijskih prostora. TakoĊe, preko kalendara dešavanja platforma omogućava informisanje o dogaĊajima u svetu urbane i savremene umetnosti tokom cele godine i u celom svetu. Svi ovi podaci orijentisani su pomaganju kolekcionarima u donošenju odluke o investiranju u odreĊeno umetniĉko delo ili umetnika. Kako objašnjava Lestinski: ―Što više podataka pruţimo bolja je prognoza‖.277 Baza podataka trenutno obuhvata 11.000 video snimaka, 6800 ĉlanaka, 2000 izloţbi i oko 20.000 aukcijskih rezultata. 278 U tom smislu ova platforma je paradigmatiĉan pokazatelj stepena koji je sa Internetom dostigla ―ekonomija znanja‖. Sa ovakvim pristupom informacijama o pojedinom umetniku ili umetniĉkom pravcu, internet korisnik/kolekcionar postaje neka vrsta amatera kustosa, koji ne traţi od kontakta sa galerijom i njenih struĉnjaka objašnjenje za svoju inspiraciju ili investiciju, već dobija alate da bude u kontroli ovog procesa. Kako opisuje Bojan Marić: ―Zamislite da znate sve što je umetnik ikada uradio, i da znate svaku cenu svega što je ikada prodao, bilo gde. Na jednom mestu. To bi bilo pravo istraţivanje‖.279 Iako usmereno potrebama novog trţišnog potencijala na Mreţi, sadrţaj koji proizvodi Widewalls izuzetno je vredna riznica znanja i informacija o savremenoj umetnosti, koja konstantno raste i koja je dostupna svim korisnicima Svetske mreţe. Naĉin na koji Olga Gorjunova govori o umetniĉkim platformama na Internetu na odreĊeni naĉin moţemo preneti i u svet komercijalnih platformi, jer one bez obzira na svoj fokus stvaraju autokreativna, komunikacijska okruţenja koja se samo donekle mogu kontrolisati. Sadrţaj ove platforme usmeren je jedinstvenom cilju postajanja znaĉajnog „virtuelnog― trţišnog prostora za kupce, prodavce i trgovce savremenom umetnosti. Kako navode: Widewalls pijaca [marketplace] je korisniĉko-prijateljska [user-friendly280] platforma koja se lako koristi i gde moţete pronaći sve znaĉajne informacije o slikama ili umetnicima 276 Podcast je oblik medijskog sadrţaja na Mreţi koji podrazumeva proizvodnju audio serija programskih emisija koji se preuzimaju sa Mreţe i slušaju na prenosnim ureĊajima. Ime podcast upravo je u tom smislu spoj engleske reĉi broadcast (emitovanje) i naziva pametnog telefona kompanije Apple – iPod. 277 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 278 Ibid. 279 Ibid. 280 Ovaj termin je jedan od znaĉajnijih i priustnijih jeziĉkih oznaĉitelja prelaza na Web2.0 tehnologiju i ukazuje na sveprisutni trend u razvoju tehnologije koja je orijentisana prema „obiĉnom― korisniku, a ne specijalizovanom korisniku-programeru i gde samim tim mora da bude prijateljski (friendly) nastrojena. 130 koje ţelite da posedujete. Pretraţite našu bazu podataka i blog kako biste pronašli svoje omiljene umetnike, printove, fotografije, skulpture ili bilo koje drugo originalno delo koje moţe postati vaše odmah! Sa sjajnim uslovima za online kupovinu umetnosti, Widewalls nudi besplatnu platformu gde kupovina umetnosti nikada nije bila lakša―.281 Za ovakvu vrstu trgovine preko Mreţe, kompanija uzima procenat izmeĊu 10 i 25%, a nama kao korisnicima je jedino potrebno da se registrujemo kako bismo izvršili kupovinu. Ova internet platforma dizajnirana je kao mesto koje će od obiĉnog korisnika Interneta, koji se moţda do momenta susretanja sa njenim suĉeljem nikada nije zanimao za trţište umetnina ili savremenu umetnost generalno, napraviti novog kolekcionara i dati mu mogućnost da prvi umetniĉki objekat kupi nikada ne napuštajući virtuelni prostor platforme. U saradnji sa galerijama, kolekcionarima i umetnicima Widewalls takoĊe nudi mogućnost posredovanja u kupovini umetniĉkih dela. U kategoriji The Locator (tragaĉ), nalaze se podaci o relevantnim muzejima, galerijama, prodavnicama i ugostiteljskim objektima koji se mogu pretraţivati po gradovima, i koji upućuju korisnike na zanimljive fiziĉke prostore savremene umetnosti širom sveta. U isto vreme ovi akteri prisutni su velikim delom iz razloga što su za tu mogućnost platili kompaniji Widewalls. Po uzoru na poznate oznake razliĉitih paketa usluga u tehnološkom svetu, platforma galerijama i drugim pravnim licima nudi opcije kupovine Basic, Advanced ili Pro paketa na osnovu kojih se odreĊuje mesto na platformi, duţina izlaganja informacije i vidljivost iste. U okviru prezentacija galerija i muzeja moţe se videti celokupna delatnost institucije, umetnici predstavljeni u galeriji, kao i dostupna umetniĉka dela. Widewalls omogućava prostor na sajtu za praćenje aktivnosti ovih institucija na društvenim mreţama Facebook, Twitter, Instagram i Google +. U okviru svoje mreţe Widewalls trenutno ima 400 galerija. 282 Cilj kompanije je da razvije u okviru svoje platforme i mogućnost za galerije da direktno putem njihovog sajta prodaju umetniĉka dela u svojim ponudama. Pored svoje online aktivnosti kompanija Widewalls odrţava sopstveni galerijski prostor u Berlinu gde vrši prodaju svoje kolekcije, ali je prisutna i u okviru umetniĉkih sajmova i aukcija. Naime, iako je svake godine pod sve većim uticajem digitalne kulture i Interneta, trţište umetnina i dalje u najvećoj meri funkcioniše van Mreţe. Delatnost Widewallsa direktno reflektuje ovu realnost, fokusirajući se pre svega na naĉine na koje internet suplementira fiziĉkim akterima trţišta, tj. informacijama i umreţavanju, ali sa svešću o potrebi da se bude fiziĉki prisutan. Ova mlada internet platforma beleţi znaĉajnu prisutnost na Mreţi sa 400.000 pristupa i 150.000 jedinstvenih posetilaca meseĉno, preko 45.000 fanova na društvenoj mreţi 281 http://www.widewalls.ch/marketplace/, pristupljeno 29. 7. 2015. 282 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 131 Facebook, preko 9000 pratilaca na društvenoj mreţi Twitter, kao i 7500 pratilaca na društvenoj mreţi Instagram. Sa globalnom pokrivenošću po pitanju umetnika koje predstavljaju i drugog sadrţaja na portalu, kompanija najviše korisnika ima u Evropi i SAD- u, sa tek 10% iz Azije i ostatka sveta. 283 Uopšte društveni mediji igraju sve znaĉajniju ulogu u svetu trgovine umetniĉkim delima na Mreţi. Ove platforme postaju kljuĉni alati za promociju mladih umetnika, ali i kao sredstva promocije elektronskog poslovanja u svetu umetnosti. Izveštaj kompanije Hiscox za 2015. godinu kao dve najznaĉajnije društvene mreţe postavlja Facebook i Instagram, sa podatkom da je 41% ispitanika informaciju o aukcijama na Mreţi dobilo upravo putem društvenih mreţa.284 Društvene mreţe i uopšte sajberprostor postaje još jedno kljuĉno mesto u kojem umetnici moraju da budu prisutni i aktivni ukoliko ţele da se probiju, bilo to aktivnim voĊenjem profila na društvenim mreţama ili davanjem intervjua za platformu kakva je Widewalls. TakoĊe, pokazuje se da su od najvećeg znaĉaja za kolekcionare informacije koje na svoje profile na društvenim mreţama postavljaju znaĉajni muzeji, galerije, ali i sami umetnici, kolekcionari i kustosi. Znaĉajno je takoĊe navesti da se ubedljivo najveći broj korisnika Widewallsa nalazi u starosnoj kategoriji izmeĊu 25 i 34 godine. Kao korisnici ove platforme dobijamo svoje profile u okviru kojih moţemo pratiti dešavanja vezana za oblast savremene umetnosti koja nas interesuje, aukcijske prodaje, ali i stvarati sopstveni sadrţaj (playlists) i komunicirati sa drugim korisnicima na platformi. Jedna od ambicija Widewallsa jeste da u momentu kada prikupi dovoljno podataka uĊe u proces razvijanja programskog algoritma koji bi nudio finansijske projekcije cena umetniĉkih dela, kao ultimativnu uslugu na trţištu savremene umetnosti. Kao platforma koja svoj celokupan sadrţaj stvara upravo iz razloga pomaganja kolekcionarima da donesu dobru investicionu odluku, u momentu kada se razvije softver koji će ovu uslugu nuditi automatski gubi se potreba za raznovrsnim kreativnim ţivotom platforme. Dok je baza podataka svakako i dalje znaĉajan ―kulturni algoritam‖ kakvim ga naziva Manoviĉ, i u okviru kojeg trenutno funkcioniše Widewalls, druga decenija XXI veka donela je okruţenje u kojem jednostavno strukturiranje i povraćaj informacija predstavlja baziĉan, ako ne površan model funkcionalizacije podataka. Informaciono društvo suoĉivši se sa ogromnom koliĉinom već prikupljenih podataka, ili dostupnih, na naĉin na koji ih ĉini Internet u svojim vidljivim i nevidljivim sferama, razvilo je u razliĉitim oblastima potrebu za uprezanjem ove 283 http://d2jv9003bew7ag.cloudfront.net/uploads/WIDEWALLS_ADVERTISING2.pdf, pristupljeno 29. 7. 2015. 284 ―The Hiscox Online Art Trade Report 2015‖, Hiscox, ArtTactic, 2015, str. 4, http://www.hiscox.es/shared- documents/estudio_arte_online_2014.pdf, pristupljeno 31. 7. 2015. 132 kvantitativne vrednosti u sluţbi opipljivih i podjednako velikih rezultata i odgovora, nove kulturne paradigme velikih podataka (big data). Razvijanje raĉunarskog koda u sluţbi dobijanja povratne informacije izvedene iz baza podataka karakteriše poslovne, nauĉne i kulturne poduhvate širom sveta. Od magnata Facebook i Google i njihovog korišćenja baze podataka za kreiranje personalizovanih marketinških profila, kao i razvijanja izgleda i funkcionalnosti svojih platformi, sve do drţavnih i vojnih projekata kao što su programi za praćenje aktivnosti na mreţi Carnivore i Prism. Uopšte je Internet danas pun projekata koji koriste baze podataka u ovakve svrhe u oblastima medicine, sporta, zaštite ţivotne sredine, društvenih nauka, zabave itd. Na pitanje kako se odnose prema inherentnoj nestabilnosti internet tehnologije u smislu njenog ĉesto nepredvidivog razvoja, Lestinski deli mišljenje najvećeg dela uĉesnika trţišta savremene umetnosti, a to je da u takvoj igri ne postoje veliki prekidi koje sve menjaju. Kako kaţe: ―Na kraju ti ipak prodaješ istu stvar. U pitanju je samo drugi kanal distribucije‖.285 Naime, onaj aspekt koji je iz korena promenio industriju filma, muzike i produkciju knjiga, a to je prelazak sa fiziĉkog na digitalni objekat, nikada nije postao znaĉajan faktor na trţištu umetnosti, a u prenesenom smislu u znaĉajnom delu institucija savremene umetnosti. Kako je navedeno u prvom Hiscox izveštaju: ―Dok je nekoliko ovih industrija doţivelo dramatiĉnu promenu kao rezultat digitalizacije sadrţaja, transakcija u okviru trţišta umetnina je i dalje dominantno bazirana na razmeni fiziĉkog objekta‖.286 Svet digitalne savremene umetnosti, koje je deo i internet umetnost o kojoj smo govorili ostaje skoro kompletno izolovana od sistema razvoja monetarne vrednosti umetniĉkog dela i samim tim trţišta savremene umetnosti. Pored printova dela koje umetnici rade u digitalnoj tehnologiji ili fotografija, koji još uvek ne dostiţu visine cena ―originalnih‖ slika i umetniĉkih predmeta, najveći deo novomedijske umetniĉke produkcije nije prisutno na trţištu. Internet umetnost je u najvećoj meri stvarana upravo u antikomercijalnom i antiinstitucionalnom diskursu, sa serijama parodiĉnih umetniĉkih projekata vezanih za istorijski period na Mreţi koji su delili sa prvim dot-kom razvojem, kakav je kultni primer umetniĉkog projekta i aktivistiĉke akcije grupe etoy pod nazivom Toywar izmeĊu 1999. i 2000. godine.287 Najbliţa veza izmeĊu Interneta i 285 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 286 „The Online Art Trade 2013―, Hiscox, ArtTactic, 2013, str. 2, http://www.hiscoxgroup.com/~/media/Files/H/Hiscox/content-pdf/11433-Online-art-trade-report-v8.pdf, pristupljeno 1. 8. 2015. 287 etoy je umetniĉka platforma koja postoji od 1995. godine i dela u okviru aproprijacijskih praksi internet umetnika i generalno parodiranja komercijalnih aspekata Mreţe u ovom periodu. Ostala je posebno upamćena zbog internet bitke i sudskog spora koji je vodila sa tada mladom dot-kom kompanijom pod imenom Etoy koja je poslovala u okviru trţišta igraĉki za decu, za pravo na korišćenje imena domena kao glavnog oznaĉitelja u sajberprostoru. 133 umetnosti u okviru konteksta o kojem govorimo u ovoj studiji sluĉaja, upravo je mlado ―neomaterijalistiĉko‖ polje postinternet umetnosti. Ako pokušamo da napravimo pretragu baze podataka Widewalls po kategorijama digitalne umetnosti, novomedijske umetnosti, raĉunarske umetnosti, sajber umetnosti, video umetnosti ili animacije, rezultat će se pokazati istim: ―Nisu pronaĊena umetniĉka dela‖.288 Ipak, donekle iznenaĊuje nonšalantnost aktera na trţištu savremene umetnosti, koji iako su i sami svedoci neverovatnog uticaja digitalne tehnologije i Interneta na sve sfere društva, ignorišu znaĉajan ―nematerijalni‖ element razvoja u okviru savremenih umetniĉkih praksi. Lestinski postavlja pitanje kako je moguće uopšte uvrstiti umetniĉke prakse poput instalacija, performansa, video umetnosti, animacije, internet umetnosti u sistem trţišne razmene. Kako kaţe: ―Ne postoji trţište za to. Šta biste radili sa performansom? Hoćete da kupite Abramovićevu pa da mora da pleše u vašem dvorištu svako jutro. Kako bi to funkcionisalo? To ne moţe da funkcioniše‖.289 Svakako je vaţno imati na umu, kao što ćemo u ovom radu još videti, da pitanje posedovanja digitalnih podataka, oliĉeno u bitkama koje se oko sajberprostora vode u kontekstu zaštite autorskih prava, za sad ne deluje da vodi stabilnosti ili pobedi bilo koje strane, situaciji u kakvu bi se upustilo drevno trţište umetnina. Widewalls, zajedno sa drugim igraĉima na ovom virtuelnom delu trţišta svoju pobedniĉku aktivnost nalazi u sakupljanju što veće koliĉine podataka, oslanjajući se na onaj aspekt nematerijalnosti savremene umetnosti koji ne ugroţava multimilijardski status quo. Kako objašnjava Lestinski: ―Mi stvar gledamo iz investitorskog ugla. To nema nikakve veze sa tim da li je umetnik dobar ili nije. Postoje sjajni umetnici, mladi umetnici, koji prave fenomenalnu umetnosti, ali koji nisu pokriveni na trţištu. To je nešto potpuno drugo. Mi posmatramo stvari iz ugla gledanja kolekcionara‖.290 Widewalls u svojoj niši, zajedno sa razliĉitim drugim platformama koje kao svoj proizvod nude veliku koliĉinu sadrţaja, teţi da postane autoritativni izvor podataka za mlade kolekcionare koji su glavna grupa kojoj se e-poslovanje u ovoj oblasti obraća, sakupljajući na jedno mesto sve moguće informacije o svetu savremene umetnosti. Ova platforma funkcioniše kao deo i stvaralac realnosti nove informacione ekologije u kojoj simbiotiĉki (parazitski?) sistemi preuzimanja, stvaranja i deljenja podataka, preplitanja platformi, medija i okvira, ponovo postavljaju ideju suĉelja kao ―grupisanja‖ podataka u sam centar paţnje i znaĉaja sajberprostora. Widewalls jedan je od predstavnika sveta savremene umetnosti u sve znaĉajnijoj grupi takvih velikih korporativnih igraĉa na mreţi – internet platformi. Kako 288 http://www.widewalls.ch/marketplace-listing/?a=&c=4442&price=0&g=&apply_filter=Apply+Filter, pristupljeno 1. 8. 2015. 289 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 290 Ibid. 134 napominje Zoran Stanojević u svom tekstu u ĉasopisu Vreme 11. juna 2015. godine Dajte mi platformu, pomeriću svet: ―Trenutno najpopularniji i na berzi najvredniji internet portali i servisi jesu oni koji povezuju ljude, a suštinski ne proizvode ništa sem tog kontakta‖.291 Sa uspehom kompanija kao što su Facebook, Amazon i Uber292 tendencija u sajberprostoru za stvaranje multifunkcionalnih komunikacionih platformi svakim danom je sve veća. Internet platforma gradeći godinama svoj imidţ i poverenje korisnika, mnogo je privlaĉnije mesto za malu kompaniju koja nudi specifiĉnu uslugu od agresivnog trţišnog okruţenja na Mreţi. Društvena mreţa Facebook, danas je svakako mnogo više od suĉelja za povezivanje sa starim i novim prijateljima i stvaranja naših virtuelnih identiteta. Od momenat kada je ova kompanija uvidela znaĉaj i mogućnost ―personalizovanog marketinga‖ (u kojem upravo prema podacima koji se mogu naći na vašem profilu pojavljuju reklame ―baš po vašem ukusu‖), zatim trend promovisanja i obaveštavanja korisnika na Mreţi o razliĉitim komercijalnim uslugama i kulturnim dešavanjima preko fan page (stranice oboţavatelja) stranica, uvoĊenje haštagova (#), modela povezivanja podataka i novosti na mreţi preko kljuĉnih reĉi po kojem je poznata društvena mreţa Twitter, kao i 2015. godine uvoĊenje instant članaka (instant articles) na ovoj mreţi u saradnji sa medijskim kućama BBC, Guardian, National Geographic i The New York Times, kao usluge brzog i dostupnog ĉitanja novinskih ĉlanaka za korisnike, ĉini ovu društvenu mreţu jednim od najvećih aktera upravo u svetu internet platformi. Kao što ranije govorili, internet platforme su jedan od prvih modela suĉelja Svetske mreţe koji su se pojavili, kakva je i naša Krstarica. Inicijalna ideja internet platforme kakva se razvijala u prvim godinama Mreţe, modela koji je bio odgovor na potrebu korisnika za pronalaţenje i strukturisanje podataka, kao i integrisanja komunikacijskih programa kakvi su bili IRC priĉaonice i e-pošta, ali i mladog polje e-poslovanja, danas predstavlja u velikoj meri drugaĉije okruţenje iz razloga što su usluge/modeli komunikacije koji se mogu danas pronaći na mreţi deo jedne druge (treće, ĉetvrte...) faze razvoja Interneta. Nakon inicijalnih ―iznenaĊenja‖ koje je doneo Web2.0, sajberprostor na i izvan Svetske mreţe danas karakterišu modeli društvenih mreţa, strimovanje i visokorezolucijski video i filmski sadrţaji, podcasti i blogovi, P2P tehnologija, mobilni svet ―aplikacija‖ i svakako sve agresivnije komercijalne tendencije, bile one u vidu ―sakupljanja podataka‖ (ĉešće o nama samima nego o svekolikom sadrţaju na Internetu) i njihove prodaje (data mining), 291Stanojević, Zoran, „Dajte mi platformu, pomeriću svet―, Vreme, br. 1275, 2015, http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1304476, pristupljeno 31. 7. 2015. 292 Uber je internet platforma koja povezuje ljude po modelu taksi servisa. Nekome je potrebna voţnja, a nekome da bude povezen i za manju cenu od one koju bi platili taksi kompaniji, sa malim procentom Uberu, ova mobilna aplikacija omogućava ovakav sistem razmene. Ova ameriĉka kompanija osnovana je 2009. godine, a 2015. godine je dostupna u 58 zemalja širom sveta. 135 reklamiranja u sajberprostoru (na Mreţi i van nje) ili sve većeg stvaranja novĉane vrednosti putem korisniĉkog besplatnog rada (free labur). Upravo ovakvi sadrţaji strukturišu savremene internet platforme ĉija je uspešnost toliko velika i sa takvim uticajem da poĉinjemo da govorimo posebnom obliku kapitalizma koji se kroz njih ispoljava – kapitalizam platformi (platform capitalism). Kako navodi Evgenij Morozov (Evgeny Morozov), novinar britanskog lista The Observer koji je skoro pokrenuo medijsku lavinu povezanu sa ovim pojmom, kapitalizam platformi definiše kao: ―[..]širu transformaciju naĉina na koji se roba i usluge proizvode, razmenjuju i dostavljaju. Umesto iscrpljenih konvencionalnih modela, sa pojedinaĉnim kompanijama koje se bore za broj potrošaĉa, svedoci smo nastajanja novog, naizgled ravnijeg i participativnijeg modela, u kojem klijenti direktno posluju jedni sa drugima. Sa pametnim telefonom u dţepu, pojedinci odjednom mogu da rade stvari za koje je ranije bilo potrebno ĉitav niz institucija‖.293 Naime, termin je došao u ţiţu javnosti kao kritiĉki odgovor na sve prisutniji model ―ekonomije deljenja‖ (sharing economy) i njegovog popularizovanja kao novog modela koji prevazilazi kapitalistiĉku proizvodnju, a koji je zasnovan na osnovnim idejama sajber kulture kao kulture „deljenja― i razmene podataka, i gde se uspeh startup kompanija kao što su Airbnb294 i TaskRabbit 295 opisuje kao konaĉno pojavljivanje odrţivog ekonomskog modela na globalnom nivou. Vezano za razvoj ove nove „ekonomije deljenja― reagovale su i drţavne institucije kao što je Evropska komisija i Vlada Velike Britanije sa ciljem pomaganja regulisanja i razvoja ovog modela poslovanja, zbog potrebe „[..]zaštite ekonomije u budućnosti, kao i budućih generacija―.296 Regulativna tela nalaze se u situaciji gde postaje neophodno postaviti u regulativni okvir ovakve modele poslovanja, ali se ponovo susreću sa brojnim problemima koje Internet donosi za meĊunarodne odnose i meĊunarodno pravo. Nemaĉki Ministar ekonomije Zigmar Gabrijel (Sigmar Gabriel) u razgovoru sa Erikom Šmitom (Eric Schmidt) direktorom izvršnog odbora kompanije Google kaţe: „Pitanje je da li će ţelja za regulativom 293 Morozov, Evgeny, „Where Uber and Amazon Rule: welcom to the world of platform―, The Observer, 7. 6. 2015, http://www.theguardian.com/technology/2015/jun/07/facebook-uber-amazon-platform-economy, pristupljeno 1. 8. 2015. 294 Airbnb je internet platforma namenjena za povezivanje korisnika koji traţe i nude smeštaj širom sveta. Osnovana je 2008. godine u San Francisku i trenutno se koristi u preko 34.000 gradova i 190 zemalja širom sveta. Kako navode na svom sajtu: „Bilo da vam je potreban stan za noćenje, zamak na nadelju dana ili vila na ceo mesec, Airbnb povezuje ljude sa jednistvenim iskustvima putovanja, po bilo kojoj ceni[..]―, https://www.airbnb.com/about/about-us, pristupljeno 1. 8. 2015. 295 TaskRabbit je internet platforma i online trţište za „autsorsovanje― razliĉitih poslova. Kompanija je osnovana kao startup od strane Lee Buske (Leah Busque) u SAD-u 2010. godine. U kategorija ―istaknuti poslovi‖, ―selidbe‖, ―popravke‖, ―ĉišćenje‖, ―kupovina i dostava‖ i ―ţurke i dogaĊaji‖ poslovi variraju od ĉekanja u redu, organizovanja neĉijeg ormara do istraţivaĉkog rada, https://www.taskrabbit.com/, pristupljeno 1. 8. 2015. 296 https://www.gov.uk/government/publications/sharing-economy-review-terms-of-reference/sharing-economy- review-terms-of-reference, pristupljeno 1. 8. 2015. 136 istrajati protiv ogromne snage lobiranja kapitalizma platformi―.297 Ekonomija deljenja svakako je daleko od onoga za šta se predstavlja. Kako objašnjava Sebastijan Olma (Sebastian Olma): „Prvo što moramo da razumemo o ‗ekonomiji deljenja‘ jeste da ona nema apsolutno nikakve veze za deljenjem u smislu reĉi kakvim ga mi ili vi razumemo. Suština deljenja – ako ona ima ikakvo znaĉenje – jeste naravno to da ona ne podrazumeva razmenu novca. Deljenje se jedino dogaĊa u odsustvu trţišne razmene novca. U kontekstu ljudi koji pevaju hvalospeve ‗ekonomiji deljenja‘, suprotno je istinito. U pitanju su digitalne platforme koje grubo reĉeno rade dve stvari: ili pretvaraju stare prakse ponovnog korišćenja i multikorisništva trajne robe efikasnijim ili šire trţišnu razmenu u još uvek netaknute ekonomske teritorije društva―.298 Upravo u sukobu kapitalistiĉkog modela proizvodnje i sajber kulture „deljenja― kakva leţi iza P2P tehnologije i copyleft filozofije, ali i u velikoj meri ĉistog gneva oko aproprijacije takvog modela i pojma od strane trţišta, pojavljuje se koncept ―kapitalizam platformi‖. Kako piše bloger nemaĉkog lista Spiegel Saša Lobo (Sascha Lobo): „‗Ekonomija deljenja‘ samo je eufemizam za novi digitalni ekonomski poredak: kapitalizam platformi―.299 Sa idejom iskljuĉivanja posrednika u poslovanju, kakva u velikoj meri karakteriše i internet platforme trţišta umetnina o kojima smo govorili, ove kompanije upravo na velikom i izuzetno profitabilnom nivou postavljaju sebe kao nove posrednike, krijući se na odreĊeni naĉin iza dostupnosti podataka na Mreţi i njihovog slobodnog kretanja. Kako napominje Morozov, upravo se kljuĉne karakteristike ovog novog modela poslovanja zasnivaju na podacima, algoritmima i snazi servera. 300 Widewallsu kao i drugim internet platformama u ovoj niši nije primarni fokus na uprezanju ―samog ţivota‖, naĉina na koji to ĉine neki predstavnici tzv. ―kapitalizma platformi‖ i samim tim ne profitiraju na isti naĉin. To se moţe objasniti ĉinjenicom da su mogućnosti širenja trţišta umetnina preko Interneta još u samom zaĉetku, kao i da svet umetnosti ostaje u fokusu interesovanja mnogo manjeg broja korisnika interneta/globalnih radnika, u poreĊenju sa oblastima usluga prevoza, svakodnevnih poslova i generalno komunikacije. Pitanje budućnosti sveta savremene umetnosti upregnuto snagom trţišta, koje poĉinje da otkriva milijardsku korisniĉku publiku, moţe se obojiti i 297 Olma, Sebastian, ―Never Mind the Sharing Economy: Here‘s Platform Capitalism‖, 16. 10. 2014, http://networkcultures.org/mycreativity/2014/10/16/never-mind-the-sharing-economy-heres-platform- capitalism/, pristupljeno 1. 8. 2015. 298 Ibid. 299 Lobo, Sascha, ―S.P.O.N. - Die Mensch-Maschine: Auf dem Weg in die Dumpinghölle―, 3. 9. 2014, http://www.spiegel.de/netzwelt/netzpolitik/sascha-lobo-sharing-economy-wie-bei-uber-ist-plattform- kapitalismus-a-989584.html, pristupljeno 1. 8. 2015. 300 Morozov, Evgeny, „Where Uber and Amazon Rule: welcom to the world of platform―, The Observer, 7. 6. 2015, http://www.theguardian.com/technology/2015/jun/07/facebook-uber-amazon-platform-economy, pristupljeno 1. 8. 2015. 137 jednom sasvim tehnoutopijskom slikom u kojoj će društveni subjekt podjednako konzumirati savremenu umetnost koliko i druge društvene ―proizvode‖. Lestinski pominje zanimljiv primer kompanije u Singapuru koja razvija aplikaciju preko koje će novim digitalizovanim kanalima na umreţene televizijske aparate (koji su deo velikog broja domaćinstava širom sveta) umesto crnog ekrana koji pokazuje da je ureĊaj iskljuĉen emitovati slike umetniĉkih dela u visokoj rezoluciji, sa ciljem da se objekti na ovaj naĉin direktno i prodaju potrošaĉima.301 Brzina kojom se razvija tehnologija u novim oblicima neoliberalnog kapitalizma nastavlja da iznenaĊuje na svim nivoima društva. Widewalls platforma svakako nastaje u okviru talasa aproprijacije i ulaska trţišta umetnina u digitalni sajberprostor u kojem je preovlaĊujući model upravo novih internet platformi, ali koja je i sama akter u globalnoj digitalnoj ekonomiji. Widewalls je kompanija formirana kao startup projekat. Ovaj model poslovanja svoj prvi veliki rast doţiveo je krajem 90-ih godina XX veka u periodu dot-kom rasta visokotehnoloških kompanija u SAD-u. Startup preduzetništvo se definiše kao mlada kompanija, organizacija ili grupa ljudi koji kroz svoju praksu istraţuju najbolji inovativni poslovni plan i model za odreĊeno trţište. Za razliku od zapoĉinjanja biznisa u okviru stabilnog trţišta, cilj ovakvih kompanije je uzdrmavanje trţišta kroz inovacije i konaĉno postavljanje sebe kao novog velikog igraĉa na tom trţištu. Ĉesto su ovakve kompanije samo privremena tela koja nakon razvijanja svog proizvoda celu kompaniju/ime/proizvod ili prodaju ili se već transformišu u internacionalne magnate kakva je kompanija Facebook. S obzirom da je njihovo poslovanje usmereno upravo takvom trenutku u budućnosti, startup kompanije svoju delatnost obavljaju na osnovu investicija, najĉešće sa više razliĉitih strana. Ukoliko kompanija ne pokaţe dovoljno brz i obećavajući razvoj, što velikom broju ovakvih projekata dešava, strat up se gasi, a njegovi pokretaĉi se okreću novim projektima. Upravo sa ciljem velikog i znaĉajnog uticaja na novo trţište umetnina na Internetu, Widewalls zapoĉinje svoju delatnost kao internet platforma 2013. godine. Widewalls je osnovan i registrovan u Ermatingeru, Švajcarskoj. Serveri i ostala tehniĉka podrška se nalaze u Nemaĉkoj. Od ukupno 50 zaposlenih, 25 je iz Srbije, što ĉini Beograd najvećim sedištem kompanije. Pored Beograda, Widewalls najviše radnika zapošljava u Indiji, gradu Indore, gde se nalazi sektor IT podrške. Kancelarije postoje u Parizu, gde takoĊe postoji i uredniĉki tim, i u Londonu. Kako objašnjava Lestinski, posebno im je vaţno da budu u Londonu, ―jer u Evropi to je 301 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 138 mesto gde se nalazi svet umetnosti[..] Moţemo direktno da komuniciramo sa galerijama‖.302 U Berlinu je postojala kancelarija do 2014. godine i uredniĉki tim, ali danas Widewalls ovo sedište koristi za sastanke i kao malu prodajnu galeriju. Ovakav internacionalni model poslovanja deo je samog poslovnog plana kompanije, ali i paradigmatiĉan primer uticaja globalizacije u svetu danas. Kao odgovor na pitanje, kako su došli do Beograda, Lestinski objašnjava: ―Jedna od naših urednica, Ana, koja je ujedno i naš prvi zaposleni radnik, u decembru 2013. godine smo je upoznali preko platforme i poĉela je da piše ĉlanke za nas[..] Onda smo je pitali u maju 2014. godine da li postoji još ljudi kao što je ona u Beogradu. Onda smo pronašli prvi tim, odakle smo poĉeli‖. Nadalje: ―Otkrio sam da ovde, u Srbiji, imam centralni tim[..] koji ima istu viziju[..] Takve ljude nisam pronašao nigde drugde u Evropi. Sve je prezasićeno i ljudi neće toliko da uloţe u projekat. Ovde, osećam da postoji odreĊeni mentalitet, da se stvari rade[..] Da se stvari urade[..] Mislim da posebno mlade generacije ovde ţele nešto da urade[..] Oni nisu odrasli u lepom okruţenju gde drţava vodi raĉuna o tebi, odrasli su u ratu, nezaposlenosti[..] i voljni su da nešto urade. To mi se sviĊa. To je i razlika u odnosu na Nemaĉku, na primer, u Nemaĉkoj ako radiš ili ako ne radiš, nikoga nije briga, dobićeš novac svakako‖.303 Iako nije potrebno posebno govoriti o ekonomskoj i društvenoj situaciji u Republici Srbiji 2015. godine, samo ćemo pomenuti da je proseĉna zarada oko 300 evra meseĉno, a stopa nezaposlenosti, iako statistiĉki proraĉunata na 19,2%, smatra se da je daleko veća. MeĊu stanovništvom bez prihoda najveći je broj mladih ljudi. Talas globalizacije koji je zapoĉeo sredinom 80-ih godina XX veka, danas karakteriše globalno okruţenje u kojem se dislokaciji radne snage, posebno u sektoru usluga (kakav je jedan od poznatih primera indijska industrija call centara), a sve manjoj mobilnosti radnika, pridruţuje specifiĉna digitalna ekonomija zasnovana u velikoj meri na nematerijalnom radu razliĉitih oblika. Sadrţaj na Internetu, bio on u vidu podataka koje dobrovoljno dajemo preko svojih profila na društvenim mreţama ili kao obiĉni korisnici razliĉitih platformi, delatnosti koje predstavljaju posebnu vrstu besplatnog rada, ili pre kao malo plaćeni intelektualni radnici, postaje znaĉajan deo svetskog trţišta. Kako Trebor Šolc (Trebor Scholtz) opominje, vrednost kompanije Facebook, koja trenutno vredi preko 200 milijardi dolara, u velikoj meri svoju vrednost zasniva na ogromnoj koliĉini podataka o svim svojim korisnicima koje je vremenom prikupila (Scholz ur. 2013, 2). Posmatrajući zemlje iz kojih potiĉu brojne internet platforme koje se takmiĉe na mladom trţištu umetnina na Internetu, Velika Britanija, 302 Ibid. 303 Ibid. 139 Nemaĉka, SAD, Monako itd., uviĊamo da digitalni jaz nastavlja da stvara ono što je Kastel nazvao „trajnim posledicama― na funkcionisanje Globalne mreţe i ekonomije koja se u okviru nje razvija. Kapitalizam platformi dodatno donosi sa sobom veće i znaĉajnije razdore izmeĊu ekonomskih klasa, unutar ĉak i samih razvijenih zemalja, a sigurno da sa sve većim brojem korisnika, zahvata i Srbiju. Ova kompanija se poslovno ukljuĉuje u ovakvo okruţenje pre svega crpeći iz Beograda stvaraoce sadrţaja za platformu – svoj kreativni tim. On se deli na urednike sadrţaja (magazina) i sektor baze podataka koji kreira profile umetnika na platformi. Profil ljudi koji su zaposleni Widewallsa i koji aktivno stvaraju sadrţaj ove platforme varira od novinara, istoriĉara umetnosti, ali i mladih ljudi razliĉitih struka i profila koji nisu mogli da naĊu posao sa Fakulteta politiĉkih nauka, Fakulteta organizacionih nauka, iz IT sektora itd. Zapošljavajući ove ljude kao honorarne radnike, koji su u proseku plaćeni izmeĊu ĉetiri i pet dolara na sat, kompanija ne plaća nikakav porez drţavi Srbiji. Kako objašnjava Lestinski: ―Globalizacija je svuda[..] Projekat kakav je ovaj sa radnom snagom u Švajcarskoj nikada ne bi mogao biti realizovan. To je takoĊe jasno. Nikada ne bismo bili ovde gde smo sada da sve to radimo u Švajcarskoj. Razmišljali smo, hajde da naĊemo infrastrukturu koja će biti najpogodnija i da izvuĉemo najbolje iz toga[..] Kako je, tako je, svaka kompanija na svetu to radi‖.304 Widewalls vrlo dobro razume vrednost i znaĉaj podataka koji postoje na Mreţi koje u velikoj meri stvaraju njeni zaposleni, da kao jedan od svojih poslovnih planova postavlja razvijanje zasebne baze podataka sadrţaja (content pool), digitalnih fotografija u visokoj rezoluciji, struĉnih ĉlanaka itd, koji bi u razliĉitim ugovorima o saradnji delili sa potencijalnim partnerima ili direktno prodavali. Kreativni urednici Widewallsa iz Beograda svakodnevno funkcionišu u svetu u kojem se prepliću diskursi globalizacije, kapitalizma u doba Interneta i savremene umetnosti. Zanimljiv primer nestabilnosti ovakvog ―globalnog‖ identiteta je deo jednog od prvih podcasta koje je Bojan Marić radio unutar Widewallsa, razgovora sa umetnikom Kevinom van Gorpom (Kevin van Gorp) iz SAD-a: Marić: ―Hvala ti puno što si nam se pridruţio. Veliki pozdrav preko okeana i preko vremenskih zona. Kako si?‖ Van Gorp: ―Super sam, ĉoveĉe, super sam. Malo sam... Postaje vruće napolju i moţda bi bilo lepo da sam danas u Švajcarskoj.‖ Marić: ―Hahah, da. Mislim, nemoj... nemoj da to kaţeš dvaput.‖ 304 Ibid. 140 Van Gorp: ―Hahaha‖ Marić: ― Ali, da, ako ti tako kaţeš, potpuno te razumem.‖305 Kako Marić objašnjava: ―To je bio treći podcast[..] Sada svaki put pre nego što poĉnemo da snimamo vodimo 20 minuta razgovor[..] Poslednjih 15 podcasta poĉinju pitanjem ‗Gde si sada?‘, zato što se nalazimo na Mreţi i ja sam moţda 6, 9, 12 sati iza, i kaţem da se ja nalazim u Beogradu u Srbiji. I oni kaţu ‗O, stvarno?‘ i ja kaţem ‗Da, najveći deo kreativnog tima se nalazi ovde‘. Na to obiĉno kaţu da je to interesantno[..] Polovina ljudi ima odliĉnu reakciju, jer znaju gde je Srbija, a polovina ljudi samo kaţe da je to strava i nastave dalje da priĉaju, što mi se nekada ĉini da je u pitanju to da zapravo ne znaju gde je to‖.306 Ovi razgovori u kojima se oznaĉitelj ―Srbija‖ direktno provlaĉi kroz diskurs Widewallsa nisu snimani i ostaju u oralnoj kulturi koja nastaje oko ove platforme. Lestinski otvoreno govori da to što imaju ―sedište‖ u Beogradu nije nešto što kriju. Ova informacija jasno stoji na samom sajtu. Bojan Marić objašnjava kako nema nikakvu dilemu oko toga u kakvom sistemu radi. Kako kaţe: ―Potpuno sam svestan lokalnog aspekta u kojem se nalazim, kao i globalnog potencijala onoga što radim‖.307 Galerije i institucije umetnosti u Srbiji nemaju mogućnost pokretanja mehanizma stvaranja vrednosti na trţištu lokalnih umetnika. Iako, sa sve većom aktivnosti ovog sveta na Internetu, prilike za povezivanje i diseminaciju umetniĉkih projekata i dela sa ovih prostora otvara stvarne i nove mogućnosti za naše umetnike, koje bi dugi rep savremene umetnosti sa zadovoljstvom uvrstio u svoje ponude hiljada razliĉitih ―nacionalnih‖ i ―ideoloških‖ ukusa. Widewalls i sadrţaj koji stvara ova platforma ostaje jedan od retkih, iako nemalo ironiĉnih, primera upliva savremene srpske umetnosti i srpskog društva putem njenih digitalnih radnika u centralna mesta dogaĊaja kako u svetu krupnog kapitala, tako u svetu savremene umetnosti koja se oko njega razvija. Kako objašnjava Marić: ―Widewalls je orijentisan na globalnu scenu, i ova globalna scena je najviše SAD, Zapadni svet i deo Azije, i gde god da umetnici iz ovih zemalja putuju[..] Naša uredniĉka politika je orijentisana prema tome. Ne bih lagao, da kreativni tim nije iz Srbije, mnogi od naših umetnika se ne bi nalazili u bazi podataka. Onda, to je super stvar. To je ono što mi vidimo sa našeg prozora. Svaki umetnik koji je predstavljen na neki naĉin u tom smislu je izjednaĉen sa svakim drugim uliĉnim umetnikom u 305 http://www.widewalls.ch/widewalls-podcast-4-kevin-van-gorp/, pristupljeno 1. 8. 2015. 306 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 307 Ibid. 141 našoj bazi podataka‖.308 Postoje razliĉiti primeri sadrţaja na platformi koji su usko vezani za srpsku umetniĉku scenu danas. Takav je intervju sa fotografkinjom Aleksandrijom Ajduković, koja govori o svojim umetniĉkim projektima istraţivanja ruralne i urbane kulture srpskog stanovništva, kao i o fotografskoj umetnosti u Srbiji generalno. Jedan od srpskih umetnika koji su deo baze podataka Widewallsa je grafiti umetnik Artez, roĊen u Beogradu 1988. godine, koji svoje uliĉne projekte sprovodi širom sveta, ali i u Srbiji. Pored opširne biografije, na platformi o ovom umetniku moţemo videti šest video snimaka i 11 ĉlanaka. TakoĊe informaciju o street art kulturi i umetnosti u Srbiji platforma nudi i preko ĉlanka o dokumentarnom filmu pod istim nazivom Gold Along the Banks. 309 Kako Marić objašnjava: ―Šansa [za umetnike] je ista šansa koji sam kreativni tim ima ovde[..] Ako imate ljude koji ovde mogu da stvore ovakve priĉe i diskurse i da posmatraju kako se trţište umetnina razvija i kako se umetniĉka scena razvija u svetu umetnosti oni su ti koji mogu da odluĉe i koji ljudi odavde mogu biti deo toga‖.310 Zanimljivo je to što u momentu razgovora koji smo vodili sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem, u bazi podataka Widewallsa na listi zemalja iz kojih dolaze umetnici nije postojala Srbija. Kao što je sluĉaj sa mnogim internet platformama danas na Mreţi, naš nacionalni oznaĉitelj se moţe pronaći u varijantama Jugoslavija i Srbija i Crna Gora, ali samo u retkim sluĉajevima u nazivu u kakvom danas postoji. Lestinski objašnjava da oni liste preuzimaju iz spoljnih baza podataka, u ovom sluĉaju iz UN liste, gde je i dalje (2013) stajalo ime Jugoslavija. Marić objašnjava da je takoĊe ĉesto sluĉaj po ovom pitanju da se baze podataka na Mreţi, koje se odnose na drţave iz kojih odreĊeni akteri dolaze prave po principu oznaĉavanja drţave u kojoj su roĊeni. U sluĉaju Srbije danas, takvi oznaĉitelji se kreću od SFRJ, Jugoslavije, Srbije i Crne Gore do Republike Srbije. Kako kaţe Marić: ―Postoje milioni ljudi na Mreţi koji su roĊeni u Jugoslaviji[..] Za mene je to i dalje znaĉajan deo neĉijeg identiteta, i ja ću uvek reći da sam roĊen u Jugoslaviji, kao i u Srbiji‖.311 Nakon našeg razgovora Widewalls je ispravio ovaj podatak. 308 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 309 http://www.widewalls.ch/gold-along-the-banks-documentary/, pristupljeno 1. 8. 2015. 310 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Lukasom Lestinskim i Bojanom Marićem‖, Beograd, 24. 6. 2015. 311 Ibid. 142 Narodna biblioteka Srbije: u susret informacionom društvu Narodna biblioteka Srbije osnovana je 28. februara 1832. godine u Beogradu pod pokroviteljstvom Kneza Miloša Obrenovića. Poznati srpski filolog Đuro Daniĉić dao je ime Narodnoj biblioteci i doneo prvi koncept nacionalne nabavke knjiga na našim prostorima. Prvi zakon koji je regulisao rad ove ustanove, Zakon o Narodnoj biblioteci iz 1901. godine definisao je njenu ulogu u „negovanju nauke u Srbiji―, „olakšavanju širenja narodnog obrazovanja― i „voĊenju raĉuna o srpskoj bibliografiji―.312 Godine 1919., novim zakonom, biblioteka dobija status centralne drţavne ustanove i poĉinje da sakuplja obavezni primerak sa cele teritorije Jugoslavije. Sledeće godine institucija se seli u bivšu Kartonaţu 8 Milana Vape na Kosanĉićevom vencu, zgradu koja je u bombardovanju Beograda 6. aprila 1941. godine kompletno razorena, pri ĉemu je znaĉajan deo fonda biblioteke bio uništen. Zgrada na Svetosavskom platou izgraĊena je upravo za potrebe Narodne biblioteke 1973. godine. Narodna biblioteka Srbije (NBS) predstavlja centralnu, depozitnu i matiĉnu biblioteĉku ustanovu ĉime se postavlja kao jedna od centralnih institucija za oĉuvanje kulturne baštine u Srbiji, kao i ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja. Kao ustanova kulture, NBS od 1996. godine do danas beleţi širok dijapazon programskih delatnosti u oblastima umetnosti, nauke i obrazovanja. U okviru teksta na sajtu NBS pod „vizijom razvoja Narodne biblioteke Srbije― stoji: „Narodna biblioteka Srbije nije samo nacionalna biblioteka, već i multifunkcionalna ustanova kulture, nauke, obrazovanja i umetnosti. Ona je jedna od najznaĉajnijih institucija u zemlji koja omogućava potpun, podjednak i neograniĉen pristup informacijama i znanjima dajući time snaţan doprinos demokratizaciji, kao i afirmaciji multinacionalnog, multikulturnog i multikonfesionalnog društva―.313 Naime, od 2011. godine, stupanjem na snagu Zakona o bibliotečko-informacionoj delatnosti formalno se menja kontekst delatnosti biblioteka koje se postavljaju u „središte razvoja informacionog društva― i ĉija „biblioteĉko- informaciona graĊa i izvori [predstavljaju nosioce] duhovnog, intelektualnog, knjiţevnog, umetniĉkog, nauĉnog, struĉnog ili bilo kojeg drugog sadrţaja namenjenog za komunikaciju meĊu ljudima, za razmenu ideja i unapreĊenje znanja―.314 U tom smislu jedan od glavnih ciljeva NBS danas predstavlja doprinos digitalizaciji znaĉajnih nacionalnih fondova u Republici Srbiji. 312 https://www.nb.rs/pages/article.php?id=29, pristupljeno 6. 8. 2015. 313 https://www.nb.rs/pages/article.php?id=24068, pristupljeno 6. 8. 2015. 314 „Zakon o biblioteĉko-informacionoj delatnosti―, Sluţbeni glasnik RS br. 52/11, ĉlan 6. 143 Iako je zakonom institucija obavezana da svoju graĊu digitalizuje i da se postavi kao koordinativna ustanova u ovom procesu za sve biblioteke u zemlji, svoj susret sa novim tehnologijama Narodna biblioteka Srbije zapoĉinje mnogo pre ovih zakonskih regulativa. Pre svega govorimo o projektu tzv. retrospektivne konverzije, kao „transformacije lisnih i štampanih kataloga biblioteke, takozvanih istorijskih kataloga, u elektronsku bazu podataka, odnosno u online katalog dostupan preko Interneta širokom krugu korisnika u zemlji i inostranstvu―.315 Kako napominje Sreten Ugriĉić, upravnik NBS u periodu od 2001. do 2012. godine u svom izveštaju: „U svim nacionalnim bibliotekama sveta, projekat retrospektivne konverzije predstavljao je ‗projekat veka‘, istina, prošlog veka―.316 Naime, biblioteke širom sveta postaju sve više digitalne baze podataka raznolike kulturne baštine, ĉime zakoraĉuju u svet digitalne kulture u kojoj sakupljanje, širenje i otvorenost informacija dobija jednu sasvim novu dimenziju. Ova studija sluĉaja baviće se upravo identitetima biblioteka u doba Interneta, naĉinima na koje se one suoĉavaju sa novom ekonomijom pažnje (attention economy), pokretljivošću podataka, mogućnostima umreţavanja i znaĉajnim pitanjem zaštite autorskih prava na Mreţi. Funkcionišući kao drţavna institucija, Narodna biblioteka svoju delatnost „centra informacionog društva― obavlja u sukobu izmeĊu drţavne i zakonske regulative i promena koje informaciono društvo donosi, ne obazirući se na nemogućnost regulativnih sistema da prate taj neverovatno razgranat i brz razvoj. Proces digitalizacije u okviru biblioteka u Srbiji, koji se odnosi ne samo na retrospektivnu konverziju kao stvaranja elektronskih baza podataka graĊe, već i kao digitalne obrade samih sadrţaja, jeste praksa koja se institucionalno sprovodi iz dva razloga. Prvi razlog vezan je za tradicionalnu delatnost ovakvih „ĉuvara nasleĊa―, a to je korišćenje digitalne tehnologije za oĉuvanje znaĉajne sakupljene istorijske graĊe. U skladu sa ovim principom, prioritet materijala koji se digitalizuje u NBS jeste graĊa koja je najviše oštećena, kao i graĊa koja je znaĉajna kao kulturno dobro. Drugi razlog digitalizacije odnosi se na omogućavanje veće dostupnosti graĊe, pri ĉemu prioritet u digitalizaciji ima popularna i ĉesto traţena graĊa. Ovaj princip ukazuje na znaĉaj digitalne tehnologije za razvoj informisanosti i pristupa znanju širem društvu, odnosa prema jednom novom tipu korisnika. Upravo u preplitanju ova dva cilja ispisana je istorija NBS od 1996. godine do danas. Kulturne politike u okviru ove institucije, kao i njena zavisnost od zakona i ekonomskih mogućnosti drţave u potpunosti su oblikovale naĉin korišćenja informaciono-komunikacionih tehnologija i definisale pravac i znaĉaj digitalizacije u jednoj od glavnih institucija kulture u Republici Srbiji. 315 ―Programski plan Narodne biblioteke Srbije za 2004. godinu‖, NBS, Beograd, 2004. 316 Ibid. 144 Nacionalna biblioteka: od javne biblioteke do Interneta Korišćenje digitalne tehnologije za olakšavanje rada bibliotekarima i razvoj same biblioteĉke delatnosti bila je jedna od prvih primena novih tehnologija na prostoru današnje Srbije. Prvi elektronski katalog, tadašnje SFRJ, nastao je 1989. godine, a do 1991. godine potpuno se obustavlja praksa izrade lisnih kataloga. Elektronski katalozi pre svega su predstavljali prepoznavanje mogućnosti koje raĉunarska tehnologija nudi, ali i blizak odnos koji su rukovoĊenje bazama podataka imale sa razvojem raĉunarske tehnologije.317 Najranija biblioteĉka mreţa pod imenom SNTIJ (Sistem nauĉno-tehniĉkih informacija Jugoslavije) razvijena je 1992. godine. Zamišljena kao projekat uzajamne katalogizacije biblioteka na prostoru SFRJ, centralna baza podataka SNTIJ mreţe nalazila se u Institutu informacijske znanosti u Mariboru i obuhvatala je biblioteke sa na teritorijama Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Slovenije, i samo delimiĉno iz Hrvatske. Nakon raspada Jugoslavije, biblioteke na ovim prostorima nastavile su da rade na razvijanju svojih lokalnih kataloga, ali bez sistemske podrške iz Maribora. Vremenom se uspostavljaju nove mreţe uzajamne katalogizacije unutar bivših jugoslovenskih drţava, kakav je i projekat koji NBS poĉinje da sprovodi 2003. godine – Virtuelna biblioteka Srbije (VBS). Iste godine u okviru NBS osnovan je CUK – Centar za uzajamnu digitalizaciju koji rukovodi projektom uzajamne katalogizacije biblioteka na prostoru Republike Srbije. Virtuelna biblioteka Srbije zapoĉela je katalogizacijom graĊe Narodne biblioteke Srbije, Biblioteka Matice srpske, Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković― i Jugoslovenskog bibliografsko-informacijskog instituta. Prva faza obuhvatala je 1.300.000 zapisa jedinica iz ovih institucija. Naime, uzajamna katalogizacija podrazumeva sistem meĊusobne komunikacije i saradnje biblioteĉkih ustanova i centara u stvaranju jedinstvenog elektronskog kataloga, dostupnog preko interneta, u okviru jedne tehnološke platforme. Ovu platformu razvio je i dan danas odrţava Institut informacijske znanosti u Mariboru, Sloveniji, koji je zaduţen za nadogradnju sistema i standarda, kao i za odrţavanje. Ova institucija takoĊe je razvila tehnologiju KOORDI i kasnije KoBSON baze podataka nauĉnih knjiga i ĉasopisa. Već smo pomenuli da je na razliĉite naĉine Slovenija igrala kljuĉnu ulogu u razvoju internet tehnologije na prostorima bivše Jugoslavije i kao što vidimo, ova veza je i dalje aktivna. Do 2015. godine 171 317 Zanimljivo je da ovaj aspekt digitalne kulture vezujemo još za razvoj tabulatora, rane raĉunarske tehnologije iz 1890. godine koju je razvio inţenjer Herman Holerit (Herman Hollerith), koja je omogućila obradu velike koliĉine podataka do koje se dolazi u periodu industrijske revolucije. Pre svega problem je nastajao u migraciji stanovništva iz ruralnih u urbane zone i prvih popisa stanovništva koji su usledili, podataka koje je bilo skoro nemoguće sorirati i ponovo koristiti. Holeritova mašina je omogućila da svaki pojedinac bude predstavljen kao kôd u mašini, koji bi kasnije bilo moguće uporeĊivati i analizirati unutar sistema. 145 biblioteka u Srbiji uĉestvuje u uzajamnoj katalogizaciji, od ĉega je 77 javnih biblioteka (sa svojim ograncima), NBS i Biblioteka Matice srpske. Ostatak su specijalizovane biblioteke u okviru muzeja, instituta i fakulteta. PoreĊenja radi, ukupno biblioteka u Srbiji ima oko 3000. VNBS je inicijalno zamišljena kao uzajamna katalogizacija javnih biblioteka. Prikljuĉivanje projektu Virtuelne NBS u potpunosti zavisi od potrebe i volje samih biblioteka, koje šalju zahtev NBS da budu ukljuĉeni u bazu podataka, pri ĉemu je veliki broj upravo specijalizovanih biblioteĉkih centara iskoristio ovu priliku. Kako objašnjava Vesna Stevanović, zamenica upravnika NBS, iako biblioteke prave sopstvene elektronske kataloge odrţavanje takvog sistema je ĉesto komplikovano i skupo, i postoji manjak struĉnog kadra unutar institucija samih. Sa druge strane, prikljuĉivanjem u sistem uzajamne katalogizacije, ove biblioteke imaju mogućnost preuzimanja već obraĊenih digitalnih metapodataka graĊe.318 Za ovu uslugu sve biblioteke plaćaju ĉlanarinu u okviru koje dobijaju licencu od instituta u Mariboru za unošenje podataka u bazu podataka, ali i kojom plaćaju odrţavanje baze podataka na serverima unutar NBS. Ovaj sistem obuke obavljaju u najvećem broju zaposleni Narodne biblioteke Srbije. U drugom talasu digitalizacije, posebno u okviru izgradnje Virtuelne biblioteke Srbije, usled sudskog spora sa privatnim licem kojem je bio poveren posao vezan za digitalizaciju, bilo je neophodno iznova postaviti sistem koji bi podrţavao ovu bazu podataka, zbog ĉega je celokupna graĊa prenošena. Do danas ovaj proces nije u potpunosti završen, zbog ĉega se ne zna taĉan broj jedinica koji postoje unutar baze podataka uzajamnog kataloga. Vesna Stevanović pretpostavlja da ukupno objekata ima oko 1.200.000. Ako se uzme u obzir da samo u Narodnoj biblioteci ima oko šest miliona jedinica (koje iako podrazumevaju i više primeraka iste publikacije oznaĉavaju se kao zasebna jedinica u bazi podataka), ovaj broj predstavlja samo mali procenat ukupne graĊe. Do danas u okviru elektronskog obaveznog primerka, fond NBS obuhvata 1980 serijskih publikacija, 35.000 monografskih publikacija i oko 1000 primeraka neknjiţne graĊe. Na godišnjem nivou meri se priliv od 50 primeraka serijskih publikacija, 10.000 monografskih i 500 primeraka neknjiţne graĊe. Iako je zakon o obaveznom elektronskom primerku donesen 2011. godine, tek od 2013. poĉinju u većoj meri da se prikupljaju ovi digitalni objekti. Od 2006. godine radi se na realizaciji dubokog kataloga ili preuzimanja elektronskog formata publikacije direktno sa bibliografskog zapisa u katalogu. Već sledeće godine duboki katalog VBS sadrţao je 3328 linkova koji se u najvećoj meri odnose na digitalne objekte koji su široj publici predstavljeni 318 Mevorah, Vera, „Intervju sa Vesnom Stevanović, zamenicom upravnika Narodne biblioteke Srbije i rukovodiocem sektora VBS II―, Beograd, 20. 7. 2015. 146 u Digitalnoj narodnoj biblioteci Srbije. Sam proces digitalizacije koji sprovodi NBS reflektuje znaĉajno pitanje, koja je svrha ovog procesa i kome je namenjena? Digitalna narodna biblioteka Srbije (DNBS) 319 osmišljena je 2002. godine sa ciljem korišćenja internet tehnologije za predstavljanje i omogućavanje pristupa digitalizovanoj graĊi širem krugu korisnika. Posebno odeljenje sa razvoj Digitalne NBS osnovano je 2004. godine. Kako navode u planu rada za 2004. godinu: „Digitalna biblioteka predstavlja potpuno paralelnu virtuelnu instituciju u kojoj se informacija priprema, ĉuva i prezentuje u digitalizovanom formatu i kojoj se pristupa elektronskim putem, a koja funkcionalno objedinjava sve elektronske resurse, kao što su baze podataka, i sav biblioteĉki materijal (knjiţni i neknjiţni) u elektronskom obliku―.320 Narodna biblioteka 2005. godine usvaja strategiju razvoja DNBS prema kriterijumima zaštite kulturnog i nauĉnog nasleĊa zemlje, traţenosti publikacija, kao i prema potrebama prezentacije srpske kulture i nauke na Internetu. 321 Ovaj internet portal organizovan je podelom na vrste digitalizovanog materijala. Sadrţi kategorije: Fotodokumenta gde se izmeĊu ostalog mogu videti: fotografije Beograda Branimira Debeljkovića (1916-2013) i fotografije Mare Roksandić (1883-1954); Notna graĎa koja trenutno sadrţi kompozicije Isidora Bajića; Novine i časopisi gde od zanimljive graĊe vezane za umetnost u Srbiji moţemo naći brojeve „Umetniĉkog pregleda― (1937-1941), „XX vek― (1938-1939); Stara i retka knjiga; Stara štampana knjiga; Platakti i dokumentacioni materijal je kategorija koja sadrţi izmeĊu ostalog digitalne kopije pozorišnih plakata od sredine XIX veka do 1945. godine; Biblioteke celine i legati; Zavičajne zbirke; Katalozi i bibliografije; Gravire i likovni materijali, gde moţemo videti grafike Anastasa Jovanovića (1817-1899), projekat lovaĉke kuće Ota Vagnera (1841-1918), linoreze Mihajla Petrova (1901-1983), svetogorsku grafiku od XVII do XIX veka itd.; Časopisi; Zvučni snimaci; Narodna poezija; Kartografska graĎa i Razno u kojem su postavljene kopije pozorišnih kritika Narodnog pozorišta od 1931. do 1944. godine. Digitalna NBS 2007. godine sadrţi 650.000 digitalnih dokumenata u 70 razliĉitih zbirki. Digitalna narodna biblioteka Srbije nastaje delom i kao odgovor na sve veći broj internet korisnika u Srbiji. NBS 2007. godine kada poĉinje da prati statistike svojih internet korisnika imala je 1600 virtuelnih poseta, sajt NBS 950; Sledeće godine broj korisnika svih internet usluga NBS prešao je tri miliona.322 Ubrzo internet prezentacija NBS dobija ocenu 10 319 http://digitalna.nb.rs/, pristupljeno 8. 8. 2015. 320 ―Programski plan Narodne biblioteke Srbije za 2004. godinu‖, NBS, Beograd, 2003. 321 Ibid. 322 Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Izveštaj o radu za 2008. godinu‖ Beograd, 2009. 147 na servisu Google Page Rank, a već sledeće godine broj korisnika usluga NBS diţe se na 7,5 miliona. Domaći ĉasopis PC Press 2010. godine proglašava sajt NBS jednim od 50 najboljih u Srbiji. Zanimljiv je podatak iz 2014. godine koji govori da dnevno biblioteku fiziĉki poseti 700 ljudi, dok je broj korisnika koji putem elektronskih izvora posete biblioteku 14.000 dnevno. 323 Vesna Stevanović napominje da je najveći broj ovih internet korisnika zapravo vezan za delatnost uzajamne katalogizacije (VBS) i KoBSON servisa. Narodna biblioteka Srbije svoju prvu lokalnu mreţu, kao i internet prezentaciju razvija sa prvim komercijalnim dobavljaĉima internet usluga na prostoru današnje Srbije 1996. godine. IzmeĊu 2004. i 2006. godine radilo se na redizajniranju sajta kako bi pratio vizuelne i tehniĉke karakteristike Web2.0 tehnologije. Iako je postojala ţelja za redizajniranjem internet prezentacije i poslednjih godina, tek 2015. godine se javlja jasna strategija i resursi za ovakav razvoj. Kako navodi Stevanovićeva: „Sada postoji javna nabavka za postavljanje potpuno nove platforme koja će obuhvatati sve biblioteĉke servise[..] i servis za pretraţivanje svih relevantnih baza podataka―.324 Bavljenje internet korisnicima, kako po pitanju statistiĉkih podataka, tako i u kontekstu „promocije― na društvenim mreţama pre svega obavlja Raĉunarski centar NBS i ĉlanovi Veb redakcije koji odluĉuju o sadrţaju koji treba postavljati na društvene mreţe. Iako Veb redakcija u nekom obliku postoji od otvaranja prve internet stranice, ĉlanovi ovog tima su ljudi zaposleni na dugim poslovima unutar NBS. Aktivnost NBS preko društvenih mreţa zapoĉela je oko 2012. godine. Facebook i Twitter nalog NBS 2014. godine prati 11.000 korisnika. Vaţno je razumeti da dolaskom Web2.0 ―interaktivne‖ tehnologije, ideja promovisanja prelazi iz oblika jednostavne prezentacije u veoma razvijen svet komunikacije, razvoja dinamiĉnog sadrţaja i kontinuiranog odnosa sa korisnicima/publikom. Pojavljivanje sve većeg broja internet marketing struĉnjaka i uopšte razvoja ovakvog poslovanja vezanog za Internet, ukazuje se kao obiman i ĉesto skupo plaćeni posao, koji najveći broj institucija u Srbiji sebi ne moţe da priušti. Formulisanje funkcija i karakteristika internet prezentacije NBS od 1996. godine do danas jasno ukazuje na podelu i menjanje kulturne politike Narodne biblioteke Srbije u ovom periodu. Dok je 2004. godine, akcenat stavljen na razvoj komunikacionih alata za razvijanje odnosa sa korisnicima i reklamiranja institucije, bilo putem same Svetske mreţe ili kroz izuzetno bogate programske aktivnosti NBS, nova internet platforma zamišljena je kao 323 Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Izveštaj o radu za 2014. godinu‖ Beograd, februar 2014. 324 ―Programski plan Narodne biblioteke Srbije za 2004. godinu‖, NBS, Beograd, 2003. 148 struĉni korisniĉki servis, virtuelna Narodna biblioteka Srbije, koja svoje delatnosti kao matiĉne institucije prenosi u funkcionalniji prostor Interneta i Svetske mreţe. Iako su razliĉiti oblici delatnosti uvek u odreĊenoj meri bili prisutni u NBS, od 1996. godine do danas dominantni aspekti delatnosti u ovoj instituciji menjali su se izmeĊu njene uloge kao matiĉne ustanove za sve javne biblioteke u Srbiji i kulturne i nauĉne institucije kojoj je cilj informisanje i odnos prema svojim korisnicima. Kako objašnjava Vesna Stevanović: ―DoĊe jedan upravnik i on bi sad hteo da od Narodne biblioteke bude kulturna ustanova pre svega, pa potencira izloţbe, skupove, okrugle stolove itd., a opet doĊe neko drugi pa kaţe nama je bitno da smo depozitna biblioteka i da ĉuvamo svoju graĊu[..] DoĊe treći pa će da kaţe najbitniji su korisnici―.325 U periodu od 1996. godine do danas funkciju odreĊivanja ovakvog pravca delovanja NBS imali su ĉetvoro ljudi: Milomir Petrović (1988-2001), Sreten Ugriĉić (2001-2012), Dejan Ristić (2012-2013) i trenutni upravnik NBS, Laslo Blašković (od 2015. godine). Kao budţetska ustanova NBS je uvek direktno zavisila od drţavne uprave i veliku ulogu u razvoju njene politike imaju strateški okviri na tom nivou. U kontekstu istraţivanja ovog rada, uticaja i znaĉaja Interneta i digitalne kulture u Srbiji, najaktivniji period NBS poĉinje 2000. godine kada se ova institucija u znaĉajnoj meri okreće potrebama korisnika i ulogom Narodne biblioteke kao jedne od centralnih kulturnih institucija u informacionom dobu. Kao jedan od ciljeva u ovom periodu navedeno je „podizanje svesti o bibliotekama kao centrima informacionog društva i informatiĉko opismenjivanje stanovništva―.326 Od 2002. godine da danas Narodna biblioteka Srbije organizovala je niz seminara, razgovora, predavanja, izloţbi i struĉnih skupova sa ciljem pribliţavanja novih tehnologija širem društvu, ali i nuţnosti i prednosti digitalizacije, meĊu kojima su: predavanje „Studije kulture i sajberprostor― Ivana Panovića (2005), „Kako ĉitati veb stranice― (2003) Zorana Stojanovića, tribina „Creative Commons – Kreativnost i društvo znanja― (2014), „Liĉnost i informatiĉka/masovna kultura―, dr Drago Đurića itd. U istom periodu obraća se paţnja na novomedijske umetniĉke prakse, gde u okviru odeljka kulturnog programa Alternativni programi je predstavljena produkcija LOW-FI grupe, fotografske i alternativne strip scene, prezentacija CD muziĉkih grupa i „svih umetniĉkih alternativa―.327 Narodna biblioteka bila je jedna od prvih institucija kulture koja je predstavila internet umetnost u Srbiji sa gostovanjem ruskog internet umetnika Andreja Velikanova, dobitnika Grand Prix nagrade za svoj 325 Mevorah, Vera, „Intervju sa Vesnom Stevanović, zamenicom upravnika Narodne biblioteke Srbije i rukovodiocem sektora VBS I―, Beograd, 18. 6. 2015. 326 ―Programski plan Narodne biblioteke Srbije za 2004. godinu‖, NBS, Beograd, 2004. 327 Ibid. 149 umetniĉki projekat Virtual Body of God na manifestaciji Art on the Net 1998. godine. Kao deo svoje vizije, NBS predstavlja koncept „NBS2― kao kretanje ka „postepenoj institucionalnoj struĉno-programskoj reformi NBS― upravo sa ciljem pribliţavanja Narodne biblioteke identitetu multifunkcionalne kulturne i obrazovne institucije, sa znaĉajnim akcentom na promene koje dolaze sa novim tehnologijama. U okviru NBS 2003. godine formira se elektronska ĉitaonica opremljena raĉunarima, koja je korisnicima nudila pristup Internetu, kao i elektronskoj graĊi biblioteke i bazi podataka KoBSON. Još 2001. godine unutar ove institucije prepoznaje se velika zainteresovanost korisnika za pristup Internetu. Beţiĉni pristup korisnicima unutar NBS omogućen je 2011. godine. Sa projektom od 2013. godine Digitalne biblioteke – edukacija pod pokroviteljstvom Fondacije NBS (osnovane 2012. godine) i Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija Republike Srbije, NBS nastavlja aktivno da radi na programima edukacije i promovisanja procesa digitalizacije u Srbiji. Za potrebe projekta izgraĊen je krajem 2013. godine internet forum328 namenjen zaposlenima u kulturi i budućim mladim struĉnjacima iz oblasti zaštite kulturnog nasleĊa za diskusiju o izazovima digitalizacije, kao i za informisanje o znaĉajnim dogaĊanjima. Narodna biblioteka Srbije bila je prva domaćin nacionalne nauĉne konferencije koja se bavi izazovima i pitanjima digitalizacije u Srbiji, Nove tehnologije i standardi – digitalizacija nacionalne baštine koja se odrţava od 2002. godine. Ovu konferenciju organizuje Nacionalni centar za digitalizaciju 329 , institucija osnovana 2002. godine od strane Arheološkog instituta SANU, Arhiva Srbije, Jugoslovenske kinoteke, Matematiĉkog fakulteta u Beogradu, Matematiĉkog instituta SANU, Narodne biblioteke Srbije, Narodnog muzeja u Beogradu i Republiĉkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, po uzoru na sliĉne centre koji postoje u svetu i u regionu. 330 Cilj organizacije jeste koordinacije rada ustanova koje se bave digitalizacijom, praćenje i usaglašavanje sa svetskim standardima, kao i formulisanje strategija i prioriteta digitalizacije u Srbiji. 331 328 http://edu-digitalna.nb.rs/, link više nije aktivan, pristupljeno 8. 8. 2015. 329 http://www.ncd.org.rs/, pristupljeno 8. 8. 2015. 330 Kako navode na svom sajtu: ―Prema podacima UNESKOa skoro 100 zemalja je pristupilo formiranju centara ove vrste. I u nama susednim zemljama, u MaĊarskoj i Bugarskoj na primer, postoje srodni centri. U MaĊarskoj, na Centralnoevropskom univerzitetu, u okviru grupe za srednjevekovne studije (http://www.ceu.hu/medstud/medstdir.html) koja broji oko dvadeset pet stalnih i povremenih saradnika i pet tehniĉkih lica realizuje se više projekata digitalizacije kulturne baštine – kao što su Kultura starog Novgoroda, prouĉavanje ćiriliĉnih i glagoljiĉnih manuskripata i ranih knjiga itd. U Bugarskoj, u Institutu za matematiku i informatiku Bugarske akademije nauka (www.math.bas.bg), u saradnji sa Nacionalnom bibliotekom, Institutom za literaturu Bugarske akademije nauka, Centrom za prouĉavanje rada Ćirila i Metodija, Ameriĉkim univerzitetom u Bugarskoj, Univerzitetom Sveti Kliment Ohridski i Univerzitetom iz Plovdiva, realizuje se projekat Digitalizacija srednjevekovnih slovenskih tekstova., http://www.ncd.org.rs/ncd_sr/aboutncd.html, pristupljeno 8. 8. 2015. 331 http://www.ncd.org.rs/ncd_sr/aboutncd.html, pristupljeno 8. 8. 2015. 150 Godinu dana ranije, u okviru programa razvoja nauĉne delatnosti, NBS predstavlja jedan od znaĉajnijih projekata – KoBSON, Konzorcijum biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku stranih časopisa i baza podataka. U okolnostima gde veliki broj istraţivaĉa ne moţe da priušti pretplatu za strane nauĉne ĉasopise i publikacije, KoBSON je postao u velikoj meri kljuĉna informaciona mreţa za akademsku zajednicu u Srbiji. Ova mreţa je naslednik Jugoslovenske baze podataka KOORDI (Koordinirana nabavka baza podataka i ĉasopisa) iz 1992. godine, koja je obuhvatala katalog akademskih publikacija na prostoru SFRJ. Godine 2014. preko ove baze podataka bilo je dostupno 35.000 nauĉnih ĉasopisa i preko 120.000 knjiga u elektronskoj formi. 332 Narodna biblioteka 2006. godine takoĊe razvija saradnju sa servisom pretraţivaĉa i kompanije Google – Google Scholar333, u okviru kojeg je preko KoBSON mreţe trebalo predstaviti nauĉne publikacije iz Srbije. Dalja saradnja je planirana već sledeće godine oko preuzimanja podataka iz uzajamnog kataloga od strane Googlea (izmeĊu ostalog i za Google Books334 projekat), ali je prekinuta iz razloga što kompanija nije ţelela da odvoji sredstva za selektovanje obimnih podataka koje bi predstavila u svojoj bazi podataka. NBS 2014. godine razvija servise DoiSerbia i DoiSerbiaPhD na bazi Digital Object Identifier (DOI) sistema koji predstavljaju otvorenu bazu podataka vodećih nauĉnih ĉasopisa i publikacija u zemlji, kao i bazu podataka doktorskih disertacija sa ciljem promovisanja nacionalnog nauĉnog izdavaštva i pristup doktorskim tezama u zemlji i inostranstvu. Iako su Digitalna NBS i KoBSON nezavisni projekti koji se obraćaju razliĉitim korisnicima u razliĉitim okvirima, veliki deo podataka u okviru ovih baza podataka deo su uzajamnog elektronskog kataloga. Narodna biblioteka u okviru svojih kulturnih programa postavila je nekoliko virtuelnih izložbi, posebnih modela izlaganja i predstavljanja graĊe na Svetskoj mreţi o kojima će još biti reĉi. Ovakvi projekti bili su Izložba fotografija i knjiga Hane Arent (2003), izloţba romske pisane kulture ALAV E ROMANEGO (2009) i skorije Teslin dan u Narodnoj biblioteci Srbije 335 (2014). Moţda najveći projekat ovog tipa, koji je i dalje aktivan na Mreţi 332 Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Izveštaj o radu za 2014. godinu‖ Beograd, februar 2014. 333 Projekat Google Scholar predstavlja specijalizovani pretraţivaĉ za akademsku literaturu u svetu sa mogućnošću pretraţivanja na osnovu relevantnosti publikacije, https://scholar.google.com/intl/en/scholar/about.html, pristupljjeno 8. 8. 2015. 334 Google Books projekat je specijalizovan pretreaţivaĉ kompanije Google orijentisan na knjiţnu graĊu u svetu. Kompanija Google preko ovog servisa nudi mogućnost preuzimanja digitalnih objekata koji nisu zaštićeni autorskim pravima, kao i povezivanje korisnika sa bibliotekama i knjiţarama širom sveta., https://books.google.com/, pristupljeno 8. 8. 2015. 335 https://galerija.nb.rs/index.html, pristupljeno 8. 8. 2015. 151 jeste virtuelna izloţba i digitalna biblioteka Veliki rat336 posvećena graĊi sa naših prostora u periodu Prvog svetskog rata. Na platformi su dostupni svi raspoloţivi pisani i slikovni izvori vezani za srpski narod u Prvom svetskom ratu. Ovaj portal razvijen je preko Omeca slobodnog koda i na njemu je vidljivo 6845 digitalnih objekata i deo je projekta Europeana kolekcije 1914-1918, evropske digitalne biblioteke TEL (The European Library). Vesna Stevanović napominje da Narodna biblioteka nije javna biblioteka337 (iako u velikoj meri u Beogradu igra tu ulogu), i da se to ne sme zaboraviti. Prevashodna funkcija ove institucije mora biti da oĉuva kulturna dobra u zemlji i da obavlja delatnost matične ustanove biblioteĉkog tipa u Republici Srbiji koordinišući rad i komunicirajući sa 27 matiĉnih javnih biblioteka koje postoje po okruzima. Kako navodi Stevanovićeva: „Ako je u pitanju digitalizacija, treba da napravi neke standarde koje će da preporuĉi drugim bibliotekama, da se koristi isti softver, da se resursi ne dupliraju, da se pravi dogovor kada se digitalizuje, da se ne digitalizuje dva puta ista graĊa. To je princip i centralnog kataloga―.338 Kao matiĉna ustanova NBS ima zahtevan posao razvoja bibliotekarstva u Srbiji. Jedan od znaĉajnih prepreka takvom ujedinjenom razvoju jeste neujednaĉenost stepena razvoja pojedinih biblioteka. Kako objašnjava Stevanovićeva: „Problem je što vi kada idete po tim bibliotekama u Srbiji, najveći deo biblioteka ima problem prostora, kadrova[..] U bibliotekama rade uglavnom ljudi koji nisu završili bibliotekarstvo[..] Ako hoćete da diţete na viši nivo bibliotekarstvo u Srbiji, ne moţete to da radite samo u ovoj kući[..] Vi moţete da idete sami kao institucija da pravite pet koraka, ali ako ove biblioteke ne mogu da vas stignu, ako doĊu do drugog koraka i izgube korak sa vremenom, onda ništa niste uradili―.339 MeĊutim, znaĉajno pitanje ostaje sa kakvim vremenom biblioteke širom sveta idu u korak ili u tome ne uspevaju. Kroz kakve transformacije još jednom u istoriji prolazi ideja javne biblioteke? Javne biblioteke iako kao koncept vode poreklo od renesansne Evrope, zapravo kao institucije kakve poznajemo danas nastaju tek sa razvojem moderne demokratije i plemenitim ciljem duhovnog uzdizanja i obrazovanja radniĉke klase, kao i ciljem opšteg društvenog razvoja tokom XIX veka. Kako opominje Fred Lerner (Fred Lerner): „Sama ideja javne biblioteke je donekle neizvodljiva. Tek od skora u ljudskoj istoriji postoji široko 336 www.velikirat.nb.rs, pristupljeno 8. 8. 2015. 337 Javna biblioteka podrazumeva oblik klasifikacije biblioteĉke ustanove koja je namenjena širokoj populaciji za razliku od biblioteka u okviru muzeja, instituta i fakulteta koji najĉešće omogućavaju prstup svojoj graĊi zatvorenom krugu korisnika. 338 Mevorah, Vera, „Intervju sa Vesnom Stevanović, zamenicom upravnika Narodne biblioteke Srbije i rukovodiocem sektora VBS I―, Beograd, 18. 6. 2015. 339 Ibid. 152 rasprostranjeno slaganje oko ideje da ljudi imaju inherentna prava koja zasluţuju univerzalno poštovanje[..] Ideja da svaka osoba treba da bude obrazovana je još skorijeg datuma i veoma radikalna. A ideja da društvo treba da omogući svojim ĉlanovima sredstva za nezavisni nastavak svog obrazovanja još je radikalnija (Lerner 1999, 138). Od Drugog svetskog rata do danas razvojem tehnologije i ekonomskog staleţa, javne biblioteke prestaju da imaju kljuĉni znaĉaj u obrazovanju pojedinca. Sve više ljudi gradi kućne biblioteke, televizija postaje znaĉajno sredstvo informisanja, a dolaskom digitalne tehnologije i Interneta u potpunosti se transformiše mogućnost pristupa informacijama. Kako piše Henri Vorvik (Henry Warwick), sve knjige u najvećoj biblioteci u istoriji civilizacije, Kongresnoj biblioteci u SAD-u (Library of Congress) (35 miliona knjiga) staju na jedan spoljni memorijski disk od 24 terabajta koji se moţe kupiti za nešto preko 2000 dolara (Warwick 2014, 9). Internet, kao najveća baza podataka informacija u poreĊenju, 2017. godine preći će prag zetabajta340 internet saobraćaja (Ibid, 10). Iako je Internet doneo uzbudljive mogućnosti za istraţivaĉe/korisnike biblioteka širom sveta omogućavajući sofisticiranije oblike pretraţivanja ovih baza podataka, sa sve više elektronskih baza podataka u svetu, kao i sve većim stepenom umreţavanja ovih institucija, biblioteke dobijaju sa Svetskom mreţom veoma ozbiljnu konkurenciju u borbi za paţnju svojih korisnika. Kako objašnjavaju Tom Kvanja (Tom Kwanya), Kristin Stilvel (Christine Stilwell) i Piter Andervud (Peter G. Underwood): „[..]karakteristike biblioteĉke usluge koje podrţavaju samousluţnost ili disintermedijaciju, povećanje zadovoljenja korisnika i jednostavnost, kakva je jednostavnost korišćenja i praktiĉnost podjednako su postali znaĉajni za modernog korisnika biblioteke, koliko kvalitet i pouzdanje za proizvode― (Kwanya, Stilwell, Underwood 2015, 7). Naime, veliki broj ljudi danas informacije pretraţuje preko internet pretraţivaĉa, pre nego koristeći baze podataka biblioteka. Iako mnogi autori smatraju da Svetska mreţa ne moţe zameniti ulogu biblioteka, ostaje veliko pitanje da li će njihova uloga ostati nepromenjena u budućnosti. Kako objašnjava Lerner: „Biblioteke sveta su tradicionalno preuzele ulogu Aleksandrije – prikupljanja i oĉuvanja svetskog knjiţevnog nasleĊa. Ali njihova budućnost ipak moţe biti sliĉnija zadatku faraona – pomaganja svojim korisnicima da naviguju morem informacija koje imaju sve veći uticaj na njihove ţivote― (Lerner 1999, 201). Šesnaest godina kasnije, informacijsko preopterećenje dostiglo je stepen 340 Zetabajt (ZB) je jedinica mere digitalnih podataka od kojih je najmanja jedinica bit. Osam bitova ĉini jedan bajt (byte), hiljadu bajtova ĉini jedan kilobajt (kilobyte); milion bajtova ĉini jedan megabajt (megabyte), a milijardu bajtova ĉine jedan gigabajt (gigabyte). Zetabajt je mera koja oznaĉava 10007 bajtova ili jedan trilion gigabajta. 153 koji Lerner sigurno nije mogao da pretpostavi, gde digitalna graĊa i dalje nastaje pre svega u kontekstu tradicionalnih funkcija biblioteka, kao digitalni dodaci postojećoj fiziĉkoj graĊi. Vesna Stevanović prihvata da je došlo do znaĉajnih promena u delatnosti biblioteka širom sveta, da one postaju sve više „informacioni centri― i specijalizovani prostori, kako navodi: „Vi ne dolazite u biblioteku da biste uzeli knjigu jer do nje moţete doći i na drugi naĉin, nego iz nekog drugog razloga. Mnoge biblioteke[..] rade porodiĉna stabla, razvijaju servise, neke iznajmljuju prostor za svadbe. Ako gledate neke seoske biblioteke po Evropi, tu se ljudi skupljaju, peru veš u veš mašinama, a usput uzmu knjigu pa se druţe[..]―.341 Trend transformisanja prostora javnih biblioteka, kakva je i odreĊenom smislu i naša nacionalna biblioteka u slobodne prostore za razmenu mišljenja, edukaciju ili druţenje, sve je privlaĉnija i za Srbiju. Već smo pomenuli da iako je Narodna biblioteka Srbije pre svega danas okrenuta svojoj delatnosti kao matiĉne institucije, znaĉajan broj graĊana njene prostore koristi upravo u kontekstu javnog prostora. Zabrinjavajuća je informacija da u Novom Sadu, usled nedostatka mesta za okupljanje omladine, koji nisu kafići i klubovi, ova populacija veliki deo vremena provodi u mnoštvu kladionica po gradu (gde nije neophodno naruĉiti piće).342 Sve manji broj javnih prostora prisutan je trend i u razvijenijim zemljama sveta, gde urbanu geografiju sve više saĉinjavaju raznoliki komercijalni prostori. Dok je pristup Internetu 2003. godine u Srbiji još uvek bio privilegija male grupe ljudi, 2015. godine to više nije sluĉaj. U suoĉavanju sa vrlim novim svetom ekonomije paţnje i raznolike ponude koju pojedinac ima posredstvom medija, ostaje otvoreno pitanje da li ustanove kulture kakve su biblioteke mogu da preţive bez radikalnog prilagoĊavanja ovoj novoj stvarnosti. Fred Lerner smatra da će budućnost nacionalnih biblioteka ostati prikupljanje znaĉajne kulturne graĊe, ali da će njena uloga takoĊe biti u „koordinaciji sve obimnije (i sve skuplje) mreţe intelektualnih resursa― (Lerner 1999, 208). On otvara jedno od znaĉajnijih pitanja za institucije kulture u informacionom dobu, da li njihova uloga treba da bude pre svega u pomaganju društvu da donese smisao i red sve većoj koliĉini podataka? Sa svim promenama i izazovima sa kojima se suoĉavaju javne biblioteke širom sveta, njihov cilj umnogome ostaje nepromenjen, a to je cilj omogućavanja pristupa informacijama i slobodi obrazovanja širokom krugu ljudi. Iako se uvoĊenjem obaveznog elektronskog primerka znatno širi mogućnost razvijanja dubokog kataloga i DNBS, omogućavanje dostupnosti elektronskim bazama podataka u okviru Narodne biblioteke Srbije, kao i svuda u 341 Mevorah, Vera, „Intervju sa Vesnom Stevanović, zamenicom upravnika Narodne biblioteke Srbije i rukovodiocem sektora VBS I―, Beograd, 18. 6. 2015. 342 Mevorah, Vera, ―Intervju sa Zoranom Pantelićem―, Novi Sad, 15. 7. 2015. 154 svetu, ograniĉeno je zakonima zaštite autorskih prava. Jer, kako objašnjava Vesna Stevanović, iako je tehnologija omogućila veću dostupnost materijala kroz proces digitalizacije i prepoznavanje njenog znaĉaja od strane drţava, „[..]druga je stvar da li je ta publikacija dostupna širokom krugu korisnika―.343 Biblioteke XXI veka: copyleft i drugi tehnološki problemi Digitalizacija kulturnog dobra predstavlja znaĉajnu taĉku Digitalne strategije Republike Srbije. Sa još nekoliko regulativa poslednjih godina pokazuje se spremnost drţave da ulaţe i pospešuje razvoj informacionog društva. Ali, znaĉajni problemi nastaju kada takve strategije postoje kao naĉelni pravci kretanja, a ne detaljno formulisani okviri rada. Kako pominje Stevanovićeva: „U zakonu stoji da digitalizujete graĊu, da obraĊujete, nema tu sad detalja, kako, ĉime, koji su standardi[..] Ako ćete da digitalizujete, u kom obliku, kojim softverom, kojim alatom? Vi nemate tu ništa izdiferencirano[..] Kako ćete da se povezujete sa Evropom? Kakvi će da budu ti metapodaci, da li će da budu razmenljivi?[..] Nemate neke dalje smernice, nego morate sami da ih razraĊujete―.344 Jedan od velikih problema sa kojima se suoĉava Narodna biblioteka je problem ljudskih i tehniĉkih resursa. IKT struĉnjaci predstavljaju jednu od malo dobro plaćenih struka u Srbiji tokom celokupnog perioda koji istraţujemo. Bilo da govorimo o samom poĉetku velikog razvoja internet preduzetništva druge polovine 90-ih godina prošlog veka ili danas, ovi pojedinci su pre svega orijentisani oblastima u kojima je njihov rad dobro plaćen ili donosi mogućnost ogromnih zarada, svet koji je na mnogo naĉina udaljen od diskursa kulture, umetnosti i javnog dobra, u kojem funkcionišu biblioteke širom sveta. Kako objašnjava Stevanovićeva: „Tu nije primarna delatnost razvoj softvera. Bibliotekar ima nekakav svoj put, poĉne od bibliotekara pripravnika, viši bibliotekar, pa savetnik i svaka ta stepenica donosi više koeficijenata, veću platu. Ako doĊe sistem inţenjer on je tu kako je, na nivou jednog obiĉnog bibliotekara. To je veliki problem―.345 U najvećem broju sluĉajeva u pitanju su mladi programeri koji ulaze u kulturne i umetniĉke institucije na kratko, kako bi dobili radno iskustvo ili već ako ih neka tema dovoljno zainteresuje. Upravo su primeri spajanja visokotehnoloških programerskih i kulturnih i umetniĉkih diskursa rezultirali svim znaĉajnim primerima kreativne aproprijacije i 343 Mevorah, Vera, „Intervju sa Vesnom Stevanović, zamenicom upravnika Narodne biblioteke Srbije i rukovodiocem sektora VBS I―, Beograd, 18. 6. 2015. 344 Ibid. 345 Ibid. 155 razvoja Interneta, od mejling lista i praksi internet umetnika, do znaĉajnih delatnosti kulturnih i umetniĉkih institucija i upravo je njihov nedostatak, kako ćemo videti i na drugim studijama sluĉaja u ovom radu, ono što znaĉajno usporava razvoj umetnosti u kulture u doba Interneta u Srbiji. Iako se broj institucija koje se pridruţuju uzajamnoj katologizaciji svake godine povećava, broj zaposlenih koji vode ovaj proces pri NBS se nije znaĉajno menjao od 2003. godine. Od malo preko 240 zaposlenih, broj ljudi unutar NBS koji je bave celokupnim procesom digitalizacije u koji spada uzajamna katalogizacija, odrţavanje sistema i razvoj Digitalne NBS broji manje od 20 ljudi. Samih IT struĉnjaka u celoj instituciji, raĉunajući u to i zamenicu upravnika koju smo intervjuisali i zasebno odeljenje akademske baze podataka KoBSON, broji devetoro ljudi. Kako objašnjava Vesna Stevanović: „Digitalizacija nije samo skenirati taj dokument i smestiti ga. Treba omogućiti pretraţivanje tog dokumenta, treba OCR-ovati taj dokument i indeksirati ga tako da moţe da se pretraţuje prema nekim kljuĉnim reĉima[..] To je veliki posao[..] Mi ĉak nismo sve publikacije obradili, ne nalaze se u elektronskom katalogu―.346 Sam zaĉetak digitalizacije sa osnivanjem Digitalne Narodne biblioteke Srbije i Virtuelne biblioteke Srbije, sprovodio se iz ovog razloga zapošljavanjem spoljnih kadrova. Kako navodi Vesna Stevanović: „To se pokazalo kao nepraktiĉno, zato što kada imate takav neki odnos sa privatnom firmom, sa jednim ĉovekom ili sa par ljudi, doĊete u situaciju da oni neće više to da odrţavaju ili ne mogu, rasturi se firma[..] Sada se zalaţemo da imamo takav odnos sa nekom institucijom[..] Ma koliko moţete da naĊete nekog pametnog i struĉnog ĉoveka, takva jedna institucija kakve je Narodna biblioteka Srbije ne sme da se osloni na nekog pojedinca[..]―.347 Sadašnja zamenica upravnika upravo na ovaj naĉin objašnjava zaĉetak digitalizacije u Srbiji koji nije bio regulisan od strane drţave i zbog ĉega su stvari raĊene na slepo, a greške se neminovno dešavale. I pored ĉinjenice da faktiĉki 14 ljudi radi na tom poslu, za NBS ostaje jedan od glavnih prioriteta upravo proces digitalizacije. No, vaţno je napomenuti da problem neophodnosti angaţovanja spoljnih saradnika jedan je od kljuĉnih problema sa kojima se suoĉavaju biblioteke širom sveta (Woodward 2013, 45). Dok je Internet kao najveći depozit digitalnih podataka, nefiksirano okruţenje koje se konstantno menja, ĉuvanje digitalne graĊe još uvek je stvar nerešenog problema naglih promena u razvoju tehnologije i informacijskog preopterećenja u kojem ţivimo. Gevan Makarti (Gavan McCarthy) prepoznaje dva oblika opasnosti za oĉuvanje digitalnog nasleĊa: medijska redundancija koja se odnosi na promene u tehnologiji medija preko kojih ĉitamo 346 Ibid. 347 Ibid. 156 digitalne podatke i epistemički neuspeh, gde su informacije neophodne za razumevanje digitalnih podataka izgubljeni. On smatra da je upravo gubljenje konteksta nastanka i funkcije digitalnih podataka predstavlja najveću opasnost za oĉuvanje digitalnog nasleĊa. Kako objašnjava: „Relativno jednostavni sistemi, ukljuĉujući i kataloge, koji su dizajnirani da oĉuvaju resurse mogu se upotrebiti, ali ako nisu kombinovani sa širim kontekstualnim informacijskim okvirom postoji znaĉajan rizik da oni neće zadovoljiti potrebe ĉoveĉanstva, niti sad, niti u budućnosti―.348 Naime, ne samo da postoji opasnost da bez pouzdanih informacija o organizaciji koja je podatke sakupila, strukture samog projekta, regulativnim okvirima u okviru kojih takvi projekti nastaju i šireg društvenog konteksta ovi podaci mogu u budućnosti postati nemogući za tumaĉenje, već je to ĉesto sluĉaj i sa razumevanjem takve vrste digitalnih podataka danas izvan sistema u kojima nastaju. Makarti veruje da bi dobar poĉetak rešavanja ovog problema bio u izgradnji i udruţivanju „kontekstualnih informacijskih okvira― digitalnog nasleĊa, i kao dobar primer takvog jednog sistema vidi upravo Svetsku mreţu.349 Postoje mnoge inicijative u oblasti oĉuvanja digitalnog nasleĊa za stvaranjem meĊunarodnih standarda koji bi osigurali da je graĊa univerzalno dostupna. Takvi su primeri bibliografski standard MARC (Universal Bibliographic Control and International MARC Core Program), EAD (Encoded Archival Description), standard za opisne metapodatke i DPC (Digital Preservation Coalition), koji razvija alate za oĉuvanje podataka na Internetu. Ali, kako opominje Ingrid Mejson (Ingrid Mason) ovakvi razvoji nisu bez društveno-politiĉkih konteksta i posledica, gde pitanja ko će postaviti standard i uopšte koja je funkcija oĉuvanja digitalnih podataka, kao i koliki treba da bude pristup ovakvom sakupljenom nasleĊu još uvek ostaju otvorena.350 Narodna biblioteka Srbije nema mogućnost udaljenog skladištenja i ĉuvanja podataka zbog ĉega ova digitalizovana graĊa već na samom poĉetku nije zaštićena od mogućnosti totalnog uništenja usled neke elementarne nepogode. Serveri i tehniĉka oprema raĉunarske mreţe u okviru koje se nalazi celokupna digitalizovana graĊa NBS, program i baza podataka Virtuelne biblioteke Srbije, kao i baza podataka akademske mreţe KoBSON nalaze se u zgradi Narodne biblioteke u Beogradu. Veliko je pitanje da li bi uopšte sistem uzajamne katalogizacije mogao da se odrţi ukoliko ne bi bio deo tehniĉke infrastrukture NBS, jer troškove odrţavanja ovakvog sistema samo delimiĉno 348 McCarthy, Gavan, „Finding a Future for Digital Cultural Heritage Resources Using Contextual Information Frameworks― u Cameron, Fiona and Kenderdine, Sarah (eds.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 2010, str. 245-261, str. 247. 349 Ibid., str. 252. 350 Mason, Ingrid, „Cultural Information Standards – Political Territory and Rich Rewards― u Cameron, Fiona and Kenderdine, Sarah (eds.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 2010, str. 223-245. str. 228. 157 pokrivaju ĉlanarine koje plaćaju biblioteke u okviru projekta Virtuelne biblioteke Srbije. Iako je tehniĉka realizacija oĉuvanja digitalnih informacija komplikovana i skupa delatnost, za koju još uvek ne postoje ujedinjeni standardi i jasne strategije, tuţna realnost jeste da ni fiziĉki objekti danas nisu izraĊivani od materijala koji bi se odrţali dovoljno dugo kroz vreme. Ako je budućnost u digitalnom nasleĊu, svakako treba postaviti pitanje ko moţe biti bolje opremljen da se sistematski suoĉi sa bazom podataka kao „novom kulturalnom paradigmom savremenog društva― od naslednika Melvila Djuija (Melvil Dewey). Moţda najveću prepreku u procesu digitalizacije, oĉuvanja digitalnog nasleĊa i uopšte ulaska biblioteka u informaciono doba predstavljaju ograniĉenja zakona o zaštiti autorskih prava. Zakoni o zaštiti autorskih prava namenjeni su zaštiti interesa stvaraoca pre svega u oblasti kulturne industrije 351 , samim tim regulacije ljudskog stvaranja i kao takvi obavljaju znaĉajnu društvenu funkciju. Sa dolaskom digitalne tehnologije sa umnoţavanjem podataka kao njenim sastavnim delom i kao što smo već govorili, Internetom i mogućnosti brzog prenosa podataka, zaštita autorskih prava pretvara se u uţareno polje sukoba neregulisane meĊunarodne politike i prava i slobode koju korisnici dobijaju na Internetu. Za kulturne institucije se ovo pokazuje kao posebno problematiĉno pitanje. Kako navodi Vesna Stevanović: „[..]vrlo malo graĊe ima koju moţemo tako da stavimo u otvoreni pristup[..]―. Mnoge biblioteke u svetu pokušavaju na neki naĉin da usklade pritiske regulativa vezanih za zaštitu autorskih prava i potrebama korisnika za lako dostupnim digitalnim primercima graĊe tako što izdaju elektronske publikacije. Kako navodi Stevanovićeva: „Ima raznih principa. Jedan od njih je da biblioteka kupi, recimo, nekoliko pristupa toj elektronskoj publikaciji, dva, tri, ĉetiri pristupa, i onda kad doĊe ĉitalac, korisnik biblioteke, dobije šifru za pristup toj elektronskoj publikaciji na neko vreme. Posle isteka tog vremena njoj se automatski ukine pristup―.352 Iako formulisanje pravne regulative zaštite autorskih prava sve više maha uzima i u Srbiji, veliki deo pitanja vezanih za copyright kod nas ostaje nedefinisan. Kako objašnjava Stevanovićeva: „[..]još nije jasno da li mi imamo autorska prava da u otvoreni pristup stavimo publikaciju koja je stara 50 godina ili 70[..] Naroĉito ako se to odnosi na serijske publikacije, ĉasopise... da li se to odnosi na vreme kada je izašao taj ĉlanak ili vreme od smrti tog autora[..]―.353 Biblioteke, zajedno sa mnogim institucijama i industrijama u svetu pronalaze sebe u okruţenju u kojem ne samo što ĉesto zakoni nisu dovoljno definisani i 351 Za Teodora Adorna ―kulturna industrija‖ oznaĉava proces široke standardizacije, distribucije i mehanizacije kulturalne robe u XX veku. 352 Mevorah, Vera, „Intervju sa Vesnom Stevanović, zamenicom upravnika Narodne biblioteke Srbije i rukovodiocem sektora VBS I―, Beograd, 18. 6. 2015. 353 Ibid. 158 usaglašeni na meĊunarodnom nivou, već gde je brzina kretanja podataka, lakoća sa kojom ih moţemo kopirati, menjati i slati urodila jednim sasvim drugaĉijim konceptom biblioteke – internet biblioteke. Henri Vorvik smatra da se biblioteka u doba Interneta vratila ideji pre izuma štamparske prese: „Biblioteka kao centara za kopiranje podataka― (Warwick 2014, 11). Jedan od najranijih primera internet biblioteke bio je Gutenberg projekat koji je sakupljao i stavljao za slobodno preuzimanje knjige kojima su davno istekla autorska prava i ujedno kao što smo već pominjali jedan od prvih civilnih projekata u okviru ARPANET mreţe. Osnivaĉ ovog projekta Majkl Hart 1971. godine u razvoju mreţe je video znaĉajnu priliku za izgradnju jednog novog oblika javne biblioteke gde će svima biti besplatno dostupna sakupljena istorijska graĊa. Od sredine prve decenije XXI veka broj ovakvih slobodnih baza podataka raste, ali i poĉinje da obuhvata savremenu graĊu još uvek pod zaštitom zakona o autorskim pravima. Projekat Internet Archive zapoĉet u San Francisku 1996. godine, nastaje kao neprofitna organizacija sa ciljem stvaranja sveobuhvatne Internet biblioteke. Danas ova digitalna biblioteka sadrţi preko 8 miliona elektronskih knjiga, milion slika, dva miliona video snimaka, dva i po miliona audio snimaka, 109.000 softvera, 154.000 koncerata i 164.000 kolekcija meĊu kojima je i znaĉajna arhiva internet sajtova od 1996. godine koja je dostupna putem The Wayback Machine 354 servisa na Svetskoj mreţi. Internet je od samog poĉetka u velikoj meri zasnovan na kulturi deljenja. Najraniji komunikacioni protokoli kakav je FTP i naravno WWW osmišljeni su za omogućavanje lakog pristupa i deljenja podataka. Od razvoja P2P tehnologije i primera razmene Mp3 datoteka kompanije Napster, Svetska mreţa postala je centralno mesto jedne sasvim drugaĉije ekonomije deljenja od one o kojoj smo govorili na primeru internet platforme Widewalls.ch, gde se takoĊe znaĉajna koliĉina podataka odnosi na sakupljena knjiţevna i nauĉna bogatstva. Tehnološka osnova ovakvog sistema razmene knjiga preko Interneta, pored torent sajtova baziranih na P2P tehnologiji nazivaju se data lockeri (ormari podataka) i funkcionišu po principima cloud tehnologije, ili skladištenja podataka na udaljenoj fiziĉkoj lokaciji kojima se moţe pristupiti preko Interneta. Isti princip koriste komercijalne kompanije kakva su Amazon i iTunes u prodaji muzike i elektronskih knjiga. Upravo zbog ovakvih kompanija Digital Millenium Copyright Act iz 1998. godine predviĊa olakšavajuću okolnost skladištenja materijala pod zaštitom autorskih prava, sa obavezom da u sluĉaju prijava o kršenju prava se podacima ukine pristup. Najraniji popularni primer data locker internet biblioteke bila je ebooksclub.org/gigapedia/library.nu. Nastala je poĉetkom XXI veka i do zatvaranja imala je 354 https://archive.org/web/, pristupljeno 8. 8. 2015. 159 u bazi podataka oko pola miliona popularnih i struĉnih knjiga. Sajt je zatvoren 2011. godine, kada je otkriveno da su isti pojedinci osnovali biblioteku kao i cloud servis ifile.it korišćen za skladištenje podataka koja se finansirala izdavajući reklamni prostor na sajtu. MeĊu još uvek aktivnim bazama podataka nalazi se Aaaaarg.org, koju je 2004. godine osnovao Šon Dokrej (Sean Dockray) kao virtuelni knjiţevni klub, a koji je prerastao u portal za ramenu struĉnih i umetniĉkih knjiga preko 20.000 internet korisnika. Internet korisnici sve više se oslanjaju na ovakve izvore podataka, gde prateći kredo otvorenog koda i prava na slobodni pristup informacijama ne smatraju da takvog prava treba da se odreknu. Kako prenosi Vorvik, 2009. godine izdavaĉ Verso na osnovu DMCA akta zatraţio je od sajta da ukloni sve publikacije te izdavaĉke kuće, što je Aaaaarg.org i uĉinio, na šta su korisnici reagovali postavljanjem bloga fckvrso.wordpress.com na kojem su se nalazili linkovi za druge platforme sa kojih su se mogle preuzeti knjige ovog izdavaĉa (Warwick 2014, 40). Danas da bi se pridruţili ovoj mreţi razmene knjiga na Internetu neophodno je dobiti poziv nekog od postojećih ĉlanova. Ovakve baze podataka konstantno se transformišu, nestaju i ponovo nastaju, ukazujući na razvoj jedne sasvim nove kulture konzumiranja knjiga i druge biblioteĉke graĊe u doba Interneta, koja je u stalnom sukobu sa tendencijama pravne regulacije sajberprostora. Zanimljivo je da su ovakvi projekti na Mreţi prouzrokovali jedan sasvim novi model korisniĉkog bibliotekarstva, gde pravljenje privatnih digitalnih biblioteka postaje sve više prisutno meĊu korisnicima Interneta i velikom broju sluĉajeva ove offline biblioteĉke baze podataka sadrţe broj knjiga koje pojedinac ne moţe za ceo ţivot da proĉita. Henri Vorvik je takoĊe jedan od takvih korisnika, kako navodi: „Poĉeo sam da razvijam e-book biblioteku 2005. godine. Našao sam (sada mrtvu) internet stranicu sa ĉudnim imenom, nešto tipa welovephotoshop.com i imali su 100 knjiga o filozofiji za slobodno preuzimanje. Sve sam ih preuzeo― (Warwick 2014, 13). Sa softverima slobodnog koda kakav je Dropout355 korisnicima sada je omogućeno „struĉno― indeksiranje ovakvih biblioteka bez naplate. Sa ĉestim razmenama sadrţaja meĊu korisnicima, iako moţda svi neće koristiti softvere za katalogizaciju, moţe se sa sigurnošću reći da danas postoji na milione ovakvih „privatnih prenosnih biblioteka―, kako ih naziva Vorvik, širom sveta. 355 https://dropout.codeplex.com/, pristupljeno 8. 8. 2015. 160 Nacionalni identitet u sajberprostoru i kulturne politike Interneta Od 2000. godine Narodna biblioteka Srbije okreće se sve većoj primeni informaciono- komunikacionih tehnologija kakvu vidimo u VBS i KoBSON bazi podataka, razvoju programskih kulturno-umetniĉkih delatnosti i odnosa prema korisnicima kojeg je znaĉajan deo i izgradnja Digitalne NBS. Još jedan element koji je posebno unapredilo informaciono društvo jeste razvijanje meĊunarodnih projekata. Internet je doneo mogućnosti kolaborativnog stvaranja i razmene sadrţaja kulturnim i umetniĉkim institucijama širom sveta, gde je prioritet postavljanje u slobodan pristup na Internetu digitalizovane graĊe širom sveta. Jedan od znaĉajnijih meĊunarodnih projekata kojima se NBS pridruţuje jeste Svetska digitalna biblioteka (World Digital Library) 356 , internet platforma koja sadrţi 12.053 digitalnih objekata iz 193 zemlje u periodu od 1200. godine p. n. e. do 2000. godine. Ovaj projekat pokrenula je Kongresna biblioteka u SAD-u i UNESCO u saradnji sa arhivima, muzejima, bibliotekama i drugim institucijama širom sveta sa ciljem ujedinjavanja svetske kulturne baštine na jednom mestu. Projekat je zvaniĉno pokrenut 2009. godine, a NBS se ukljuĉuje godinu dana ranije prikupljanjem digitalizovane graĊe za profil Srbije na internet portalu. Profil sadrţi 64 digitalna objekta iz naše zemlje meĊu kojima su mape, istorijski dokumenti i fotografije koje obuhvataju period od rimskog doba do XX veka. Projekat Europeana 357 nastaje 2007. godine kao digitalna biblioteka, muzej i arhiv sa idejom sakupljanja 10 miliona digitalnih objekata iz institucija ĉuvara baštine u Evropi i stavljanja ovih podataka u otvoreni pristup. Kako pozivaju na svom sajtu: „Istraţite milione objekata iz niza evropskih vodećih galerija, biblioteka, arhiva i muzeja. Knjige i dokumenta, fotografije i slike, televizija i film, skulptura i zanati, dnevnici i mape, notni zapisi i snimci, svi su ovde. Nema potrebe da putujete kontinentom ni fiziĉki ni virtuelno! Našli ste nešto što vam se sviĊa? Preuzmite, kopirajte, koristite, saĉuvajte, delite, igrajte se sa tim, uţivajte!―.358 Projekat je dizajniran kao pretraţiva internet baza podataka ovih raznolikih informacija sa evropskog kontinenta. Materijal koji je NBS kao saradnica na ovom projektu omogućila deo je graĊe Digitalne NBS. Ovaj projekat koji finansira Evropska komisija koristi infrastrukturu ranije zapoĉetog, i jednog od najvećih digitalnih projekata u Evropi, Evropske biblioteke (The European Library, TEL) 359 . TEL je projekat izgradnje zajedniĉkog elektronskog kataloga nacionalnih biblioteka Evrope i zajedniĉke digitalne evropske biblioteke. Narodna biblioteka 356 http://www.wdl.org/en/, pristupljeno 8. 8. 2015. 357 http://www.europeana.eu/portal/, pristupljeno 8. 8. 2015. 358 http://www.europeana.eu/portal/aboutus.html, pristupljeno 8. 8. 2015. 359 http://www.theeuropeanlibrary.org/tel4/, pristupljeno 8. 8. 2015. 161 Srbije postaje punopravni ĉlan projekta 2005. godine. Srbija pre nekih zemalja ĉlanica postaje jedna od 11 nacionalnih biblioteka u ovoj evropskoj inicijativi uzajamne katalogizacije kojoj u narednih godinu dana doprinosi sa 11 razliĉitih kolekcija meĊu kojima je baza podataka DOI Srbija, „Srpska retrospektivna bibliografija: knjige 1868-1944― i 150.000 digitalnih objekata dnevnog lista Politika u periodu od 1904. do 1941 godine. 360 NBS je bila domaćin 2011. godine kombinovanom sastanku servisa TEL i Europeana Libraries, odrţanoj od 14. do 16. novembra u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu što je ujedno bio i najveći meĊunarodni skup koji je NBS do danas organizovala sa preko stotinu uĉesnika.361 Pod pokroviteljstvom Evropske biblioteke nastaje i 2007. godine projekat Evropska romska digitalna zbirka sa ciljem stvaranja evropske bibliografije na romskom jeziku i digitalne zbirke, za koju je formirana wiki stranica koja više nije dostupna. Iste godine NBS se pridruţuje projektu Internet Archive (Internet arhiva sveta), projekat izgradnje internet arhive sveta sa preko dve milijarde internet stranica, gde institucije saradnice predlaţu listu internet adresa i redovno ih aţuriraju. U saradnji organizacije Internet Archive, Univerziteta u Merilendu (University of Maryland, Collage Park) i MeĊunarodne deĉije biblioteke iz Minhena (Internationale Jugendbibliothek) izmeĊu 2002. i 2007. godine realizuje se projekat MeĎunarodna dečija digitalna biblioteka (International Children‘s Digital Library), kreiranja digitalne arhive od 10.000 deĉijih knjiga na 100 jezika iz 100 zemalja. Jedan od rezultata saradnje NBS u okviru ovog projekta je Srpska dečja digitalna biblioteka koja je sada deo DNBS i obuhvata 127 digitalnih kopija knjiga za decu na srpskom jeziku. 362 IzmeĊu 2007. i 2009. godine NBS se pridruţuje jednom od najvećih projekata digitalnih biblioteka Manuscriptorium 363 putem projekta ENRICH (European Networking Resources and Information Concerning Cultural Heritage) 364 koji proširuje inicijalnu platformu sa pristupom retkim i starim štampanim knjigama u Evropi. ENRICH je pokrenut u okviru eContent + programa EU. Zajedno ovde platforme broje preko pet miliona digitalnih objekata. Prvi meĊunarodni projekat NBS koji delom finansira EU je EMBARK, UnapreĎenje baze rukopisa kroz dodavanje novih znanja sa Balkana (Enhance Manuscriptorium through Balcan Recovered Knowledge), pokrenut 2010. godine. Koordinator projekta bila je Nacionalna biblioteka Republike Ĉeške. Sledeće godine VBS baza biva prikljuĉena u WorldCat projekat najveće biblioteĉke baze podataka u svetu sa 180 miliona bibliografskih zapisa. U skorije 360 ―Programski plan Narodne biblioteke Srbije za 2005. godinu‖, NBS, Beograd, 2004. 361 Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Izveštaj o radu za 2011. godinu‖ Beograd, 2011. 362 http://digitalna.nb.rs/sf/NBS/Knjige/Srpska_decja_digitalna_biblioteka, pristupljeno 8. 8. 2015. 363 http://www.manuscriptorium.com/, pristupljeno 8. 8. 2015. 364 http://enrich.manuscriptorium.com/, pristupljeno 8. 8. 2015. 162 vreme posebno je znaĉajno pokretanje projekta DORIAH, Digitalna istraživačka infrastruktura za umetnost i humanistiku (Digital Research Infrastructure for the Arts and Humanities) 365, ĉiji je cilj omogućavanje odrţivog pristupa rezultatima istraţivaĉkog rada na polju humanistike i umetnosti u digitalnom obliku preko Interneta kao i umreţavanje istraţivaĉa u novoj oblasti digitalne humanistike366. Ovaj projekat pokrenule su 2014. godine institucije iz 15 evropskih zemalja od kojih je jedna i Narodna biblioteka Srbije. Iste godine Evropska komisija ovom projektu dodeljuje status Evropskog konzorcijuma istraživačkih infrastruktura – ERIC (European Research Infratructure Consortium), što ĉini ovaj projekat jednim od najznaĉajnijih kulturnih projekata koji se sprovode u Evropskoj uniji. Kao što smo videli, razliĉiti meĊunarodni projekti orijentisani su prema korišćenju internet tehnologije za omogućavanjem dostupnim kolektivnim kulturnim dobrima širom sveta. Posebno su u tom smislu prisutni i aktivni projekti u okviru Evropske unije kojima je cilj ujedinjenje nauĉnog i kulturnog znanja. Uĉestvovanje Narodne biblioteke Srbije u ovakvim projektima donosi nam sliku „stvarne virtuelnosti― u kojoj je naša zemlja punopravno uĉestvuje u stvaranju kulturnog krajolika savremene Evrope. Kako Stanko Crnobrnja navodi u dnevnom listu Politika: „Ĉinjenica da smo se, kao drţava, prikljuĉili programu petnaest evropskih drţava DORIAH govori o tome da se kod nas, ni jednog trenutka, nije do kraja izgubila ona vitalna energija, koja nas na opšte iznenaĊenje, pa i iznenaĊenje nas samih, ĉesto stavlja meĊu napredne, pa ĉak i avangardne zemlje. Ĉinjenica da je Narodna biblioteka Srbije institucija koja je od poĉetka u tom projektu, kao naš glavni nosilac, govori o tome da se o prilagoĊavanjima ne samo mislilo nego da se na njima i radilo[..]―.367 Neki projekti, kao što je Evropska biblioteka pokazali su se od velikog znaĉaja istraţivaĉima i bibliotekarima u RS, upravo zbog jedinstvene mogućnosti da preko Interneta mogu pristupiti metapodacima o graĊi biblioteka širom Evrope, ali ne postoje pokazatelji da je prisutnost graĊe sa prostora Srbije unutar projekata kakvi su Europeana, MeĎunarodna dečja digitalna biblioteka, Manuskriptorijum itd, znaĉajno povećale interesovanje meĊunarodne publike/internet korisnika za samu graĊu koju neguje NBS. Vesna Stevanović objašnjava da i sami ti projekti kojima se Srbija pridruţivala od 2000. godine do danas, imaju 365 http://www.dariah.eu/, pristupljeno 8. 8. 2015. 366 Digitalna humanistika odnosi se na široko polje istraţivanja koja nastaju u preplitanju tradicionalnih humanistiĉkih disciplina i digitalne tehnologije. Stanko Crnobrnja digitalnu humanistiku definiše na sledeći naĉin: „[..]najnovija ‗velika priĉa‘ u interpretaciji literature, politike, kulture jeste interpretacija ogromne koliĉine digitalizovanih podataka[..] Potpuno nova generacija humanista upućenih u potencijale digitalne stvarnosti, tvrdi da inspiraciju više ne treba traţiti u politiĉkim ili filozofskim ‗izumima‘. Treba istraţivati kako tehnologija menja naše shvatanje celine humaniteta i svih, bezbrojnih elemenata koji ga saĉinjavaju―. Crnobrnja, Stanko, „Digitalni humanisti―, Politika, 1. avgust 2015. 367 Ibid. 163 znaĉajnih problema sa finansiranjem, kao i sa tehniĉkim kadrovima i infrastrukturom. Ona smatra da najveća dobrobit ovakvih projekata predstavlja uĉenje kroz iskustvo sa institucijama koje su dalje odmakle u procesu digitalizacije. Naţalost, u svetlu razliĉitih problema o kojima smo govorili vezano za NBS u informacionom dobu i njene mnoge poveznice za globalnim problemima širom sveta, ovakvi projekti se ne pokazuju kao taĉke oslonca i sigurnosti. Ne samo da postoji pitanje koliko Evropska unija, pritisnuta unutarnjim ekonomskim politiĉkim problemima ima dovoljno snaţnu inicijativu da odrţava projekte umreţavanja i korišćenja Globalne mreţe izvan, ali i unutar njenih granica, već govorimo i o podjednakom manjku inicijative da se ozbiljno pristupi u Srbiji izjednaĉavanju standarda sa EU. Dok su prakse oslobaĊanja frekvencijskog opsega, kao što je pitanje digitalne dividende nuţnost oslobaĊanja prostora za razvoj trţišta telekomunikacija, a samo delimiĉno otvaranje prostora za neke buduće prakse u okviru EU, kompleksna pitanja standarda digitalizacije i njenog sprovoĊenja, kakvo je u primeru NBS, ostaje neregulisano. Standardi u digitalizaciji, pitanje zaštite autorskih prava, uĉestvovanje u meĊunarodnim projektima, sve ove aktivnosti NBS sprovodi na osnovu sopstvenog osećaja i procene. Iako drţavni aparat naĉelno podrţava iz razliĉitih razloga u poslednjih 15 godina inicijative i projekte NBS, u kontekstu velikih pitanja prelaza kulturnih institucija u informaciono „globalno― društvo nije postojala, niti još uvek postoji razvijena kulturna politika i strategija delovanja. Kako navodi Vesna Stevanović: „Posledica je to što mi nemamo neke razraĊene standarde kako se i šta se radi u toj oblasti, da bismo mogli da to širimo dalje po Srbiji, po drugim bibliotekama[..] mi ipak ne moţemo sami da donesemo neki standard, to moramo zajedno sa Ministarstvom[..]―.368 Ne samo da uĉestvovanje Srbije u velikim meĊunarodnim projektima kakav je Europeana ili Internet Achive zavisi od politiĉkog prostora za manevrisanje unutar meĊunarodne i evropske zajednice, već u velikoj meri zavisi od pravne regulative u našoj zemlji, posebno u kontekstu zaštite autorskih prava. Svakako i pored ovakve situacije, Internet donosi mogućnost cirkulisanja i dostupnosti svih mogućih oblika i vrsta informacija i samim tim, kroz praksu NBS i o knjiţevnoj graĊi (barem onoj koju je u okviru zakona o zaštiti podataka bilo moguće plasirati) sa prostora Srbije. I pored nemogućnosti ove institucije da svoju ideju (i praksu) informatiĉkog opismenjavanja i digitalne edukacije stanovništva prošire na druge biblioteke u Srbiji, delatnost NBS u periodu od 2002. godine i u odreĊenoj meri i dan danas predstavljala je veoma znaĉajan prostor javnog diskursa informacionog društva i digitalne kulture u svim 368 Mevorah, Vera, „Intervju sa Vesnom Stevanović, zamenicom upravnika Narodne biblioteke Srbije i rukovodiocem sektora VBS I―, Beograd, 18. 6. 2015. 164 njenim aspektima. I pored baziĉne nestabilnosti meĊunarodnih projekata kakvi nastaju u okviru institucija širom sveta i Evrope usled nepodudarnosti u većini sluĉajeva još nepromenjenih sistema rada sa razvojem i praksama sajber kulture same, ne moţemo negirati da u sajberprostoru knjiţevna graĊa na srpskom jeziku, kao i drugi oblici graĊe koji su deo našeg kulturnog nasleĊa postaju deo jedne kreativne i globalne medijske ekologije, ĉije se putanje ne mogu uvek predvideti i uticaji izmeriti. Jedan od znaĉajnijih projekata NBS vezanih za razvoj internet kulture u Srbiji pominje se prvi put 2006. godine pod nazivom Arhiviranje srpskog veb prostora uz saradnju sa Raĉunarskim centrom Univerziteta u Beogradu.369 Iako u momentu kada je inicijalno zamišljen, projekat nije realizovan, od 2014. ovaj dobija novi zamah gde se definiše kao „formiranje, odrţavanje, predstavljanje i ĉuvanje Internet baštine (.rs domen)―.370 Naime, ponovno pokretanje ovog projekta vezano je pre svega za zakonsku direktivu vlade Republike Srbije vezanom za znaĉaj arhiviranja i dokumentovanja „srpskog― sajberprostora po principu obaveznog elektronskog primerka. Ova izmena nastala je sa zakonom donetim 2011. godine u kojem sastavni deo biblioteĉko-informacione graĊe ĉine elektronske publikacije distribuirane na internetu, sadrţaj internet domena Republike Srbije, kao i raĉunarski programi u javnoj upotrebi.371 Nezavisno od zakonskog okvira, interesovanje za oĉuvanje i znaĉaj ovakvog oblika kulturnog istorijskog nasleĊa vidimo i na primeru .yu domena koji je nakon ukidanja 2010. godine postao deo graĊe Muzeja istorije Jugoslavije. Ovaj projekat koji je još uvek u samom zaĉetku ukazuje na niz problema sa kojima se suoĉavamo u pokušaju da dokumentujemo ogromne koliĉine konstantno menjajućeg sadrţaja Svetske mreţe, ali i za nas posebno zanimljivo u ovom kontekstu, formulisanja onoga što pripada u okviru Svetske mreţe „srpskom― sajberprostoru. Prvi korak razvoja zapoĉet je krajem 2014. godine saradnjom sa RNIDS organizacijom i AMRES koje su Narodnoj biblioteci Srbije dostavile listu sajtova i domena koje treba saĉuvati. Ove internet stranice preuzete su i saĉuvane u ovoj probnoj fazi projekta kao svojevrsna fotografska reprodukcija internet stranice u datom vremenskom trenutku koja se obavlja putem Heretrix 372 softvera otvorenog koda. Vesna Stevanović opisuje ĉitav niz „tehniĉkih― problema sa kojim se suoĉava NBS u ovom procesu. Jedno od tih pitanja je svakako koliko se ĉesto ĉuva internet stranica, kao i do koje dubine se internet stranice 369 ―Programski plan Narodne biblioteke Srbije za 2006. godinu‖, NBS, Beograd, 2005. 370 Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Izveštaj o radu za 2014. godinu‖ Beograd, februar 2014. 371 Zakon o biblioteĉko-informacionoj delatnosti, Sluţbeni glasnik RS br. 52/11, ĉlan 6. 372 http://crawler.archive.org/index.html, prostupljeno 10. 8. 2015. 165 arhiviraju. Dubina se ovde odnosi na celokupnu hipermedijsku mreţu informacija koju jedan sajt moţe imati na Svetskoj mreţi, od video i audio materijala, slika, sve do hiperlinkova koji vode drugim stranicama. Kako govori Vesna Stevanović: „Tu se sad otvara pitanje, ako ćete da idete u dubinu onda je to veliki problem. Taj jedan sajt moţe da nosi[..] 100 publikacija. Ko će to da obraĊuje? Koliko dugo će da traje da obrada?―.373 Time što ćemo u jednom vremenskom trenutku saĉuvati osnovni fotografski prikaz stranice, bez njenih hiperlinkova i izloţenih dokumenata, omogućava nam ĉesto samo primer estetike suĉelja u datom trenutku bez neophodnog konteksta koji dobijamo kao korisnici interneta. Ovakvo površinsko arhiviranje za sad predstavlja i po pitanju skladištenja ovih podataka mnogo odrţivije rešenje, jer sa sve većom proizvodnjom podataka, skladištenje, koje se trenutno u najvećoj meri obavlja preko cloud tehnologije postaje sve skuplje. Postavlja se pitanje kada govorimo o nacionalnim domenima, šta se dešava sa „našim― internet sajtovima koji nisu registrovani u Srbiji, tj. nisu registrovani pod .rs domenom. Setimo se da je rs. domen postao aktivan tek 2008. godine i da sa razvojem novih gTLD oznaka domena, neće uvek predstavljati prvi izbor korisnika za registrovanje stranica. Period prelaska korisnika sa .com, .edu, .net itd, na internacionalizovane internet domene, postaje sve više deo istorije Svetske mreţe u kojoj danas dominira trţišna logika jednog .xyz. TakoĊe, s obzirom Svetska mreţa danas predstavlja medijsku ekologiju u kojoj se prepliću kulturni, politiĉki i ekonomski faktori (i akteri), kako se, i ko odluĉuje o tome šta u datom trenutku predstavlja „srpsku Internet baštinu―? Vesna Stevanović iako se nada formiranju strategije koja će ova mnoga pitanja definisati, veruje da će projekat kao osnovnu delatnost zapoĉeti sa prikupljanjem .rs internet stranica. S obzirom da u ovoj fazi NBS ima mogućnosti da odvoji dvoje ljudi koji će se projektom baviti, istraţivaĉki posao prikupljanja internet stranica koje nisu deo baze podataka RNIDS, ostaje za sad preteţno tehniĉki problem. TakoĊe, oĉuvanje internet nasleĊa u Srbiji vraća nas problemu zaštite autorskih prava i pitanju da li će NBS koja u ovakvu svrhu preuzima internet stranice koje su sve više zaštićene moći taj materijal da deli i prikazuje. Kako kaţe Stevanovićeva: „Na nekom sajtu imate moţda neke informacije koje se plaćaju, ili koje se u nekom trenutku nisu plaćale, a kasnije će se plaćati―.374 Kao institucija koja će tek sa ovim projektom poĉeti da arhivira sopstvenu internet stranicu, Narodna biblioteka Srbije suoĉena je sa još jednim velikim izazovom informacionog doba. 373 Mevorah, Vera, „Intervju sa Vesnom Stevanović, zamenicom direktora Narodne biblioteke Srbije i rukovodiocem sektora VBS II―, Beograd, 20. 7. 2015. 374 Ibid. 166 Svi ovi primeri meĊunarodnih projekata i problema oko arhiviranja srpskog sajberprostora govore o specifiĉnim odnosima i diskursima unutarnjih i spoljnih drţavnih i nacionalnih politika na Internetu. Sa svim problemima sa kojima se posebno drţavne institucije suoĉavaju u spoju globalne sajber kulture i svakim danom sve zatvorenijih drţavnih granica i dalje raĊaju razliĉite oblike nacionalnih identiteta na Internetu. Jedan takav zanimljiv primer vezan za NBS jeste hakerski napad 1998. godine u okviru kojeg je srušena internet stranica Narodne biblioteke Srbije, kao jedan od rezultata sajber rata koji se vodio izmeĊu albanskih, srpskih i hrvatskih hakera oko krize na Kosovu. Na internet prezentaciji biblioteke hakeri iz Republike Hrvatske ispisali su „ĉitajte Vjesnik, a ne srpske knjige― kao odgovor upada hakerske grupe Crna ruka iz SCG na stranicu hrvatskog dnevnog lista Vjesnik. 375 Internet prezentacija Narodne biblioteke Srbije bila je meta upravo kao znaĉajan nacionalni oznaĉitelj na Mreţi, onaj ĉije urušavanje simboliĉki predstavlja urušavanje samog srpskog naciona. 375 http://e-knjizevnost.blogspot.com/2012/03/blog-post_30.html, pristupljeno 6. 8. 2015. 167 Muzej 2.0: Narodni muzej u Beogradu Narodni muzej u Beogradu je centralna muzejska ustanova zaštite pokretnih kulturnih dobara, kao i jedan od matiĉnih muzeja na prostoru Srbije. Osnovan je 1844. godine kao Muzeum serbski ukazom tadašnjeg ministra prosvete Jovana Sterije Popovića. Od svog osnivanja, zbirke ovog muzeja selile su se jedanaest puta da bi konaĉno 1950. godine na korišćenje muzej dobio zgradu na Trgu republike u Beogradu, izgraĊenu 1903. godine za Upravu fondova. S obzirom da je zgrada bila u izuzetno lošem stanju, 2003. godine uklanja se stalna postavka, za koju je najavljeno da će nakon 13 godina ponovo biti otvorena po završetku sanacije zgrade 10. maja 2016. godine. Narodni muzej u Beogradu danas u svom sastavu ima Muzej Vuka i Dositeja osnovan 1949. godine u Beogradu, Galeriju fresaka, otvorenu 1953. godine takoĊe u Beogradu, Arheološki muzej Đerdapa, otvoren 1996. godine u Kladovu, Muzej Lepenski vir, osnovan 2011. godine i Spomen-muzej Nadeţde i Rastka Petrovića koji je bio otvoren za javnost od 1975. do 1986. godine nakon ĉega se graĊa premešta u Dokumentacioni centar Narodnog muzeja u Beogradu. Ono što ĉini istoriju muzeja na prostoru današnje Republike Srbije drugaĉijim u odnosu na svoje evropske parnjake sa kojima dele dublje istorijske kontekste jeste period socijalizma i komunistiĉke vladavine. Kako navodi Vladimir Krivošejev: „Razvoj kulturnih institucija i omasovljavanje kulturne delatnosti nosilo je sa sobom i dodatne, neskrivene, ciljeve – jaĉanje komunistiĉke ideologije i negovanje tradicija Narodnooslobodilaĉke borbe i partizanskog pokreta, kao i ideološki obraĉun sa ratnim, ali i klasnim neprijateljima. Ti zadaci nisu mogli da mimoiĊu muzeje, od kojih se oĉekivalo da budu ‗moćni instrumenti vaspitaĉa najširih narodnih masa‘.376 Iako je muzejska delatnost funkcionisala u specifiĉnom društveno-politiĉkom okviru, Jugoslavija je uĉestvovala u glavnim svetskim tokovima muzeologije. ICOM-u, MeĊunarodnom savetu za muzeje koji je formiran 1946. godine, Jugoslavija se pridruţuje 1951. godine. TakoĊe od 70-ih godina XX veka u Jugoslaviju ulazi i svetski talas modernizacije muzejske delatnosti – nove muzeologije propraćen relativnom autonomijom kulturnih institucija. 377 Kao i u drugim sferama kulturnog, ali i tehnološkog razvoja, po raspadu SFRJ muzejska delatnost u Srbiji ulazi u proces tranzicije iz kojeg u velikoj meri još uvek nije izašla. Kako objašnjava Krivošejev: „Posle svojevrsnog prelaza od 376 Krivošejev, Vladimir, „Muzejska politika u Srbiji: Nastajanje, kriza i novi poĉetak―, Kultura, br. 130, 2011, str. 291-317, str. 297. 377 Ibid., str. 304. 168 drţavnog ka specifiĉnom paradrţavnom modelu kulturne politike, ponovo je ustanovljen drţavni model, koji će, shodno unutrašnjim politiĉkim dogaĊanjima, poprimiti i odlike birokratsko prosvetiteljskog, ali i nacionalno emancipatorskog podmodela―.378 Posebno nacionalni diskurs i danas je vidljiv i donekle sukobljen sa globalnim stremljenjima muzeologije kojima se pridruţuje i Narodni muzej u Beogradu. Kako navode Olga Manojlović Pintar i Aleksanadar Ignjatović: „Pad reţima Slobodana Miloševića 2000. godine nije doveo do neospornog raskida sa nasleĊem nacionalizma. Nerešeni problemi Jugoslavije i socijalistiĉkog nasleĊa, kao i izbegavanje suoĉavanja sa teretom 90-ih godina dodatno je zakomplikovao potragu za novim identitetom u post-jugoslovenskom kontekstu―.379 Rad ovih autora detaljno obraĊuje promene identiteta Narodnog muzeja koji su direktno pratili promene drţavnih i ideoloških reţima u prošlosti. Tek sa otvaranjem stalne postavke Narodnog muzeja 2016. godine moţemo bolje analizirati ovakav identitetski kontekst Narodnog muzeja u Beogradu danas. Iako Krivošejev smatra da je tokom prve decenije XXI veka i pored poteškoća tranzicije (posebno vezano za drţavno finansiranje i nedostatak zakonskog okvira) došlo do novog „muzejskog buma―380 u Srbiji, gde se polako hvata korak sa svetskim razvojnim tokovima, danas naše kulturne institucije ulaze u novu krizu, ovoga puta prouzrokovanom ulaskom u informaciono doba. Dirdri Stam (Deirdre C. Stam) veruje da iako većina muzeja to još uvek ne uviĊa, njihova delatnost se u potpunosti okreće oko znaĉaja informacije, bilo u odnosu prema korisnicima, sve veće uloge medija u poslovanju ovih institucija ili u stvaranju konteksta u svojim sakupljaĉkim i istraţivaĉkim praksama.381 Ali kako objašnjava Mišel Hening (Michelle Henning), u informacionom dobu, iako se predstavljanje muzejske graĊe u velikoj meru udaljava od fiziĉkog objekta, oni ostaju deo kontekstualnog okvira institucije: „Muzejski predmeti, osloboĊeni ramova i vitrina nisu i dalje ono što ne razlikujemo od drugih vrsta stvari, jer muzejsko okruţenje postaje okvir koji svoje sadrţaje obavija smislom 378 Ibid., str. 305. 379 Manojlović Pintar, Olga, Ignjatović, Aleksandar, „National Museums in Serbia: A Story of Interwined Identities―, u Aronsson, Peter, Elgenius Gabriella, Building National Museums in Europe 1750-2010, EuNaMus Report No 1. Linköping University, 2011, Electronic Press, http://www.ep.liu.se/ecp_home/index.en.aspx?issue=064. 380 Autor daje sledeću definiciju termina: „Kao ‗muzejski bum‘ u struĉnoj, muzeološkoj, literaturi imenuje se proces koji se širom sveta odigravao tokom osamdesetih godina sada već prošlog, dvadesetog veka, i koji je odlikovala masovna revitalizacija postojećih, ali i otvaranje brojnih novih muzeja―. Krivošejev, Vladimir, „Postoji li u Srbiji ‗muzejski bum‘?!?―, u Gavrilović, Ljiljana, Stojanović, Marko, Muzeji u Srbiji: započeto putovanje, Muzejsko društvo Srbije, Beograd, 2008, str. 199-203, str. 199. 381 Stam, Deirdre C., „The Informed Muse―, u Corsane, Gerard (ur.), Issues in Heritage, Museums and Galleries: An Introductury Reder, Routledge, London i Njujork, 2005, str. 58-77, str. 64. 169 (Henning 2006, 7). Još pre dolaska digitalne tehnologije muzeji su imali zakonsku obavezu da šalju podatke o svojoj graĊi Narodnom muzeju u Beogradu (centralni registar svih muzejskih predmeta). Prvi tim u okviru ove institucije koji je razmatrao proces digitalizacije muzejske graĊe formiran je 1995. godine sa ciljem formulisanja strategije razvoja muzejskog informacionog sistema. Centrali registar ulazi u eru digitalne tehnologije 1996. godine kada muzeji kreiraju sopstvene elektronske baze podataka u kom obliku ih redovno šalju centralnoj ustanovi. Za obraĊivanje ove graĊe Narodni muzej u Beogradu koristio je raĉunarski program CR. Zapravo, ova institucija je prvi dodir za elektronskim bazama podataka imala 1992. godine kada je razvijen raĉunarski program Klio. Na poĉetku je program korišćen za obradu podataka o predmetima Zbirke jugoslovenskog slikarstva XX veka, ali je sve do 2009. godine korišćen za obradu celokupnog fonda Narodnog muzeja u Beogradu. Ova lokalna baza podataka bila je ujedno i prvi set podataka koji su uneseni u bazu podataka muzejskog informacionog sistema Srbije sa 88.004 zapisa i 25.777 digitalnih fotografija. 382 Kako objašnjava Andrija Despotović, ĉlan kolektiva Narodnog muzeja u Beogradu, sve do 1996. godine u muzejima gde je uopšte bilo raĉunara, oni su se koristili u sluţbama raĉunovodstva ili za slanje elektronske pošte.383 Iako su muzeji u ovom periodu koristili raĉunarske sisteme za katalogizaciju svoje graĊe, tek 2007. godine poĉinje razvoj centralne baze podataka za sve muzeje u Srbiji baziran na internet programskom paketu Eternitas. Poĉetak implementacije ovog programa bio je prvi korak ka razvoju jedinstvenog muzejskog informacionog sistema Srbije – MISS. Kako navode na svom sajtu: „Tekovine nacionalne kulture obavezuju da uspostavimo savremene dokumentacijske tokove ĉime stvaramo dragocen zbir informacija od izuzetne vrednosti pre svega za našu kulturu i nauku. Duţni smo, da stvorimo iscrpnu dokumentaciju o kulturnim dobrima ĉiji sadrţaj i ĉija vrednost dobijaju svoj pravi smisao tek kad se dobro prouĉe, upoznaju i dobro valorizuju. Dakle, naša je obaveza da muzeja-ĉuvara kulturne baštine, integrišemo u društvenu okolinu kako bi upravo postao sredstvo komunikacije, društveno središte a samim tim preuzeo ulogu za demokratizaciju kulture―.384 Prva centrala baza podataka kreirana je 2008. godine, a 2010. godine se tehnologija unapreĊuje koristeći Svetsku mreţu kao svoju osnovu, izgradnjom internet programskog paketa. Naime, Internet kao komunikacijsko sredstvo tek od sredine prve decenije XXI veka postaje dovoljno razvijen za premeštanje i postavljanje velike koliĉine muzejskih podataka. U vreme Centralnog registra, Despotović objašnjava da se graĊa prikupljala ili tako što su 382 http://www.eternitas.rs/node/310, pristupljeno 15. 8. 2015. 383 Mevorah, Vera, „Intervju sa Andrijom Despotovićem―, Beograd, 16. 6. 2015. 384 http://eternitas.rs/node/297, pristupljeno 15. 8. 2015. 170 poštom muzeji slali na disketama, kasnije CD-diskovima svoje baze podataka ili je kolega Goran Gavrilović odlazio i prikupljao graĊu koju bi onda manuelno unosio u CR program.385 Razvojem Eternitas paketa muzejima je omogućen direktan unos podataka preko internet sajta u MISS. Razvijen kao multiplatformni sistem, ovoj bazi podataka baziranoj na cloud tehnologiji moţe se pristupiti sa bilo kojeg ureĊaja bez obzira na operativni sistem. Server sa podacima informacionog muzejskog sistema nalazi se u centru za skladištenje podataka u Krnjaĉi u Beogradu domaće privatne kompanije dobavljaĉa internet usluga. S obzirom da internet dobavljaĉi ĉuvaju u tajnosti informacije o lokacijama svojih centara za skladištenje podataka, a Narodni muzej u Beogradu je odabrao da ne otkrije ime kompanije od koje iznajmljuje prostor za svoje servere, ne moţemo sa sigurnošću reći o kom dobavljaĉu internet usluga je reĉ. Kako navodi Andrija Despotović, u datom trenutku ova kompanija nudila je najbrţi protok podataka.386 Sa protokom podataka od preko jedan gigabajt, MISS za svoju delatnost koristi najsavremeniju širokopojasnu mreţu u Srbiji. I pored ovakve serverske podrške, Narodni muzej u Beogradu do danas nema lokalnu raĉunarsku mreţu. Iz ovog razloga kustosi Narodnog muzeja za potrebe svojih kolekcija koriste u velikoj meri i dalje program Klio u okviru kojeg vode evidenciju o svojim kolekcijama. Od 2006. godine razvijaju se male mreţe u okviru muzeja kojih danas ima oko 20 sa pet internet prikljuĉaka u zgradi. Kako objašnjava Despotović: „To je do konfiguracije same zgrade, zato što je zgrada sagraĊena 1903. godine i ne postoji mreţna infrastruktura, ne moţemo da razvuĉemo kablove―.387 U poslednjih par godina postojala je ideja da se napravi beţiĉna mreţa za muzej, ali sa projektom sanacije zgrade danas predviĊena i izgradnja kablovske infrastrukture. U istraţivanju koje je sproveo Zavod za prouĉavanje kulturnog razvitka 2009. godine stavlja se poseban akcenat na razvoj IKT u muzejima u Srbiji. Kako navode u izveštaju: „Implementacija novih tehnologija i razvijanje informaciono-komunikacione infrastrukture u muzejima Srbije odvijala se, takoĊe, stihijski i neorganizovano, kao i kod ostalih grupa institucija kulture―.388 Iako se pokazalo da je korišćenje i kvalitet raĉunarske opreme na zadovoljavajućem nivou u većini kulturnih institucija, posebno se istiĉe znaĉaj raĉunarskih mreţa i kvalitetne internet konekcije. Kako pišu: „Znaĉaj dobrog umreţavanja raĉunara ogleda se u dobroj meĊusobnoj komunikaciji zaposlenih unutar institucije (timski rad na projektima, baze podataka, arhiviranje podataka, razvoj aplikacija, zaštita sistema i sl.) i 385 Mevorah, Vera, „Intervju sa Andrijom Despotovićem―, Beograd, 16. 6. 2015. 386 Ibid. 387 Ibid. 388 Martinović, Dragana, Jokić, Biljana, Muzeji Srbije: aktuelno stanje, Zavod za prouĉavanje kulturnog razvitka, Beograd, 2009, str. 57. 171 komunikaciji putem interneta―.389 Naime, 2009. godine 41,9% institucija nije imalo mreţu lokalnog podruĉja (LAN). TakoĊe, 67,5% kulturnih institucija nema servere, od kojih je najviše muzeja.390 U okviru Narodnog muzeja u Beogradu, 99% podataka je digitalizovano, dok u okviru MISS-a deo graĊe Narodnog muzeja danas sadrţi 130.000 digitalnih objekata zajedno sa zasebnom bazom podataka numizmatiĉke graĊe koja broji oko 80.000 predmeta. Zbirke ukupno broje oko 400.000 jedinica 391 , ali dobar deo te graĊe su studijski materijali koji se verovatno neće inventarisati. Procenjuje se da ukupan broj jedinica svih muzeja koji uĉestvuju u muzejskom informacionom sistemu Srbije oko ĉetiri miliona, od ĉega je do danas samo 230.000 jedinica integrisano u centralnu bazu podataka. Andrija Despotović objašnjava da je problematiĉna ovakva vrsta procene graĊe zato što se broje i predmeti koji nisu kulturna dobra, već studijski materijali i druga informaciona graĊa. Kako kaţe: „Retko koji muzej zna taĉno koliko ima predmeta baš zato što je dosta tih predmeta i studijskog materijala sklonjeno negde sa strane. To je neko iskopavao ili nabavio i onda je to sklonjeno u nekom zapećku gde niko ne zna ni gde je ni ĉemu to sluţi―.392 U okviru MISS-a do sada je otvoreno 494 korisniĉkih naloga (399 muzejskih radnika) i 693 zbirke. Zajedno sa muzejima na Kosovu i Metohiji 393, broj muzeja ĉije zbirke su deo baze podataka je 172 u koje spadaju i muzejski prostori koji su u sastavu drugih muzeja. Govorili smo na primeru Narodne biblioteke Srbije sa kakvim se sve problemima susreću kulturne institucije u procesu digitalizacije. Narodni muzej se još poĉetkom 90-ih godina prošlog veka prvi put suoĉio sa izazovom tehnološkog zastarevanja. Dok je u SFRJ u raĉunarskim sistemima korišćen specijalizovan ASCII kod – YUSCII, kao što smo videli, ova tehnologija je vremenom napredovala u integraciji drugih jezika. Kako kaţe Despotović: „Masa podataka koji su uraĊeni na jedan naĉin prosto su neĉitljivi. Poĉetkom 90-ih kada je to raĊeno to niko nije predvideo. To nije bila greška Narodnog muzeja, to niko na globalnom nivou nije predvideo[..]―.394 TakoĊe, problemi su nastaju u samom prelazu na rad u okviru MISS platforme. Kako objašnjava Despotović: „Jedan od glavnih problema koje je MISS imao jeste to što su ljudi bili priliĉno odbojni prema tom programu iz prostog razloga što su 389 Ibid., str. 58 390 Ibid., str. 58. 391 Najveću kolekciju u Srbiji zapravo ima Etnografski muzej u Beogradu sa oko 600.000 jedinica. 392 Mevorah, Vera, „Intervju sa Andrijom Despotovićem―, Beograd, 16. 6. 2015. 393 Katalog muzeja u okviru MISS baze podataka ubraja i Gradski muzej u Kosovskoj Mitrovici, Regionalni muzej u Pećima, Umetniĉku galeriju u Prištini, Muzej Prizrenske lige, Arheološki muzej u Prizrenu i Muzej u Prištini. Danas su u bazi podataka još jedino ostali aktivni podaci iz Muzeja u Prištini koji je izmešten i svoju primarnu delatnost obavlja iz zgrade Etnografskog muzeja u Beogradu. 394 Mevorah, Vera, „Intervju sa Andrijom Despotovićem―, Beograd, 16. 6. 2015. 172 već navikli na Klio ili već neke druge stvari, a ovaj program[..] je uraĊen onako poĉetniĉki u smislu tog korisniĉkog interfejsa, što je kada se radi neki program i implementira na tako velikom nivou kao što je jedna drţava i 130 ustanova kulture jako bitno―.395 U toku razvoja MISS-a kratko je postojao i internet forum namenjen muzejskim struĉnjacima gde bi se diskutovalo o implementaciji i funkcionalnosti MISS platforme, ali je ugašen iz razloga što nije bio dovoljno korišćen i što je procenjeno da takva platforma povezana sa bazom podataka predstavlja sigurnosni rizik. Problem takoĊe nastaje u nedostatku regulative. Kako objašnjava Despotović: „Mislim da dublje razumevanje šta je to zapravo digitalizacija u formalnim okvirima, kada je u pitanju Ministarstvo, u potpunosti nedostaje[..] Ovde se digitalizacija ĉesto posmatra kao neki konaĉni cilj. Mi ćemo sada da digitalizujemo stvari i to je to, to je gotovo―.396 Muzeji, suoĉeni sa sve većom potrebom korisnika pristupima bazama podataka dolaze u situaciju gde stari modeli klasifikacije i sakupljanja u digitalnoj sferi postaju nepodobni. Kako piše Amanda Volas (Amanda Wallace): „Upravljanje kolekcijama se mora shvatiti kao sredstvo za odreĊeni cilj – ne kao cilj po sebi. Ono postoji kao proces koji treba da omogući muzejima da ispune svoju širu ulogu prenosa društvenih vrednosti maksimalizujući upotrebu kolekcija, dajući glas kolekcionarima i korisnicima i da odraţavaju razliĉita iskustva―.397 Digitalizacija donosi raznolike mogućnosti za proširivanje podataka u okviru kolekcija koja prevazilazi principe retrospektivne konverzije kao pukog prenošenja metapodataka u digitalnu formu. Kao što smo već govorili, ne samo da pruţanje šireg kontekstualnog okvira podataka predstavlja preduslov za odrţivo oĉuvanje digitalnih objekata, već i moţe otvoriti znaĉajan korisniĉki svet ovakvih baza podataka. Kako opisuju Fiona Kameron (Fiona Cameron) i Helena Robinson (Helena Robinson) u svom radu, ovakva transformacija funkcija digitalizacije i baza podataka koje se stvaraju znaĉajno bi transformisalo poboljšalo i rad registratora, kustosa, muzejskih edukatora, kao i obiĉnih korisnika. 398 Dok je u vreme lisnih kataloga u Narodnom muzeju u Beogradu se uz svaki predmet obiĉno prilagala i fotografija predmeta, sa elektronskom centralnom bazom podataka to nije sluĉaj. Narodni muzej u velikoj meri digitalne fotografije svoje graĊe izraĊuje prema potrebama spoljnih saradnika. Naime, najveći deo digitalizovane graĊe koristi se u svrhu 395 Ibid. 396 Ibid. 397 Wallace, Amanda, „Collections Management and Inclusion―, u Dodd, J., Sandell, R. (ur.), Including Museums: Perspective on Museums, Galleries and Social Inclusion, University of Leicester, Department of Museum Studies, Leicester, str. 80-83, 2001. 398 Cameron, Fiona, Robinson, Helena, „Digital Knowledgescapes: Cultural, Theoretical, Practical, and Usage Issues Facing Museum Collection Databases in a Digital Epoch―, u Cameron, Fiona, Kenderine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2010, str. 165-193, str. 180. 173 reprodukovanja na razliĉitim publikacijama, slanja drugim institucijama i za istraţivaĉki rad kako unutar samog Muzeja tako i od strane drugih institucija i istraţivaĉa. Proces digitalizacije koji sprovodi Narodni muzej u Beogradu kao centralna ustanova pre svega je namenjen olakšavanju rada muzejskih struĉnjaka, gde kao prioritet u ovom procesu postavlja evidencija prikupljene graĊe. Kako navodi Nada Jevremović, jedna od nosilaca projekta u Narodnom muzeju: „Jedan od vaţnih segmenata razvoja muzejsko-informacionog sistema je matiĉnost koja predstavlja organizovani oblik delovanja u okviru pripremanja standarda u muzejskoj delatnosti kao i praćenje njihovog sprovoĊenja i primene u muzejima Republike Srbije―.399 Despotović smatra da je ovo osnovni preduslov za bilo kakvu dalju primenu podataka o kolekcijama. Godinu dana nakon nastanka MISS-a, postojala je inicijativa omogućavanja pristupa delu ove graĊe široj publici. Ova internet platforma koja nastaje 2012. godine nosila je ime Trezor, ali je ubrzo po svom nastajanju ugašena. Iako je inicijalna zamisao nadleţnog Ministarstva bila da po završetku razvoja MISS-a, ova baza podataka bude otvorena za javnost, strukturni razvoj projekta nije predvideo ovakvu primenu, zbog ĉega se na projektu javnog pristupa muzejskom blagu Srbije – Trezor radilo paralelno i posvećivalo nedovoljno paţnje. TakoĊe, Ministarstvo nije pruţalo nikakvu finansijsku pomoć razvoju ovog projekta, zbog ĉega je ostavljeno na Narodnom muzeju u Beogradu da projekat razvija prema svojim mogućnostima. Internet baza podataka koja je sadrţala manji deo graĊe MISS-a prestaje sa radom usled promena sistema podrške kompanije Microsoft za publikaciju fotografija. Nakon ove izmene Narodni muzej više nije imao sredstva za dodatno finansiranje novog paketa podrške koji je bio izuzetno skup.400 Andrija Despotović smatra da uopšte projekte digitalizacije neophodno sprovoditi u okruţenju slobodnog koda gde se neće zavisiti od politike odreĊene kompanije, što je i jedan od predloga koji je predat Ministarstvu. Trezor je posebno bio korišćen od strane muzeja u regionu, gde je kako kaţe Despotović, najveći broj prituţbi po gašenju aplikacije dolazio iz Makedonije.401 Godine 2014. Narodni muzej u Beogradu osniva svoju fondaciju preko koje će imati više mogućnosti apliciranja za finansiranje ovakvih programa u budućnosti nezavisni od Ministarstva kulture i informisanja RS, mada i dalje ne postoji jasna strategija daljeg razvoja integrisane baze podatka u sluţbi javnosti. Jedan od projekata komuniciranja sa publikom koristeći internet tehnologiju Narodnog muzeja u Beogradu bio je Infomuzej, zamišljen 2010. godine kao muzejski portal 399 http://www.eternitas.rs/node/324, pristupljeno 16. 8. 2015. 400 Andrija Despotović obašnjava da je cena ovog paketa bila koliko i za celokupnu izradu MISS-a., Ibid. 401 Mevorah, Vera, „Intervju sa Andrijom Despotovićem―, Beograd, 16. 6. 2015. 174 Srbije koji bi se bavio informisanjem i promovisanjem rada muzeja. U projektu je trebalo da uĉestvuju sve muzejske institucije postavljajući znaĉajne podatke o svojim aktivnostima. Dvojeziĉni portal je ugašen 2014. godine.402 Andrija Despotović objašnjava da je u momentu realizacije projekta Infomuzej, srpski sajberprostor već bio donekle popunjen kvalitetnim informativnim portalima u oblasti kulture, kakav je na primer SEEcult: Portal za kulturu jugoistočne Evrope403 osnovan 2003. godine kao nevladina organizacija u Beogradu. Ovaj portal prenosi informacije o znaĉajnim kulturnim dešavanjima u regionu sa ciljem pomaganja i promocije kulturnih institucija, umetniĉkih projekata i umetnika na svetskoj sceni. Naime, kako prenosi Ari Haurinen (Ari Häyrinen), ĉinjenica da ukoliko guglamo pojam Mona Lisa, gde će se prvo pojaviti ĉlanak na sajtu Wikipedia, a tek onda zvaniĉna stranica Luvra (Louvre Museum), gde se ova slika ĉuva, govori o tome da će muzeji morati mnogo više vremena i resursa da potroše u borbi za paţnju internet korisnika.404 Ne treba zaboraviti da pretraţivaĉ Google listu internet stranica na pretraţivaĉu hijerarhizuje na osnovu koliĉine informacija koji postoje na sajtu. Kako objašnjava Andrija Despotović, postojanje jednog zasebnog internet sajta koji promoviše delatnost muzeja oduzimao bi deo internet saobraćaja koji nastaje u okviru delatnosti ustanova na matiĉnim internet prezentacijama i društvenim mreţama koje su danas dominantni oblici aktivnosti internet korisnika. TakoĊe, za realizaciju projekta kakav je bio Infomuzej, bio je potreban mnogo veći stepen angaţovanosti i komunikacije meĊu muzejima. Jedan od ĉisto internetskih doprinosa ulasku muzeja u Srbiji u XXI vek jeste blog muzejske radnice Tine Kaplani pod nazivom Muzeji rade, koji se pojavljuje 2013. godine sa ciljem osvešćivanja postojanja muzeja u Srbiji kod korisnika Interneta. Glavna poruka bloga jeste: „Muzeji u Srbiji rade. Svi. Mi verujemo da mogu da rade bolje―.405 Tina Kaplani putem svog bloga deli iskustvo prakse u italijanskim muzejima i internacionalnim projektima u kojima je uĉestvovala. Kako navodi: „Pre svega, blog govori o radu muzeja, o šansama za njihovo poboljšanje i njihovu integraciju u sistem srpske kulturne politike, kao i turistiĉke ponude. Blog je posvećen u velikoj meri komunikaciji muzeja, naroĉito na online prostoru. Danas, posete muzeja zavise od njihovog online nastupa, pa se Muzeji rade trudi da daje informacije i konkretne savete za poboljšanje muzeja u digitalnoj 402 Iako je projekat ugušen, internet stranica www.infomuzej.rs i dalje je aktivna. Naime, nalog projekta zajedno sa delom postavljenih informacija i zaštitnim znakom, preuzet je od drugog korisnika. Na blogu se povremeno moţe videti i poruka: „Ako ste se umorili od muzejskh zbirki posetite[..]― sa postavljenim hiperlinkom koji vodi stranici za kockanje na mreţi. Primer Infomuzeja ukazuje na nestabilno okruţenje sajberprostora koje kulturne institucije ne mogu u potpunosti kontrolisati. 403 http://www.seecult.org/, pristupljeno 16. 8. 2015. 404 Haurien, Ari, „Gugl – najveći muzej na svetu?―, ICOM Srbija, br. 3, 2013, str. 51. 405 http://muzejirade.com/, pristupljeno 14. 8. 2015. 175 komunikaciji―.406 Na blogu se mogu pronaći linkovi i spisak svih muzeja u Srbiji, izveštaji sa velikog broja izloţbi i brojni autorski tekstovi koji se bave izazovima muzejske delatnosti u informacionom dobu. Sajt je iste godine kada je nastao proglašen jednim od 50 najboljih sajtova u srpskom sajberprostoru od strane PC Press magazina, a u prva dva meseca zabeleţio je 20.000 posetilaca. Prva internet prezentacija Narodnog muzeja u Beogradu napravljena je 1996. godine. 407 Sajt je ostao u najvećoj meri nepromenjen do 2012. godine kada je kreirana nova internet prezentacija na WordPress platformi koja omogućava lako manipulisanje i premeštanje sadrţaja stranice.408 Sa razvojem tehnologije menjanje izgleda i funkcionalnosti internet stranica postaje dinamiĉka delatnost koju je moguće sprovoditi u bilo kom trenutku. Sajt 2012. godine kada je pušten u rad brojao 39.775 posetilaca, dok je 2014. godine imao 144.000 internet posetilaca, oko 12.000 meseĉno. Despotović napominje da je 60% korisnika koji se redovno vraćaju na sajt, dok je 40% novih posetilaca.409 Ova institucija redovnim aţuriranjem sadrţaja stranice, kao i deljenjem informacija putem društvenih mreţa takoĊe obavlja i funkciju promocije aktivnosti u drugim muzejima. U okviru sajta Narodnog muzeja u periodu od 2012. do 2015. godine postoji 422 strane od kojih je 125 prevedeno na engleski jezik (305 razliĉitih strana); 912 stranica informacija vezano za izloţbe i radionice, kao i 297 stranica u kategoriji vesti; 3.287 digitalnih fotografija, 200 PDF fajlova i 223 digitalne reprezentacije publikacija Narodnog muzeja u Beogradu. 410 U jednom trenutku postojala je i mogućnost kupovine publikacija direktno sa sajta, ali s obzirom da Narodni muzej nije imao sredstva da zaposli dodatnog radnika koji bi se bavio ovim vidom prodaje, aplikacija je ugašena 2015. godine, a muzej svoju online prodaju danas obavlja preko internet portala Knjižara.com411. Naime, pored kratkih uvoda u zbirke i nekolicine digitalnih fotografija sadrţaja tih zbirki, internet prezentacija Narodnog muzeja ne predstavlja adekvatnu zamenu za fiziĉku posetu ovoj kulturnoj instituciji. Muzeji u sastavu Narodnog muzeja u Beogradu nemaju nezavisne internet prezentacije već se podaci o postavkama i istorijatu muzeja mogu videti na sajtu Narodnog muzeja u Beogradu. U planu je dalji razvoj sadrţaja internet 406 http://muzejirade.com/o-blogu/, pristupljeno 14. 8. 2015. 407 Stranica je od svog nastanka ĉesto bila napadana od strane hakera. Poslednji napad bio je albanskih hakera 2011. godine, kada je korišćenjem „grube sile― (brute force) probijena administratorska šifra stranice. 408 WordPress je softver otvorenog koda baziran na CMS, sistemu za dinamiĉko upravljanje sadrţaja (Content Menagment System). Ovakve aplikacije omogućavaju korisnicima da bez programerskog znanja upravljaju sadrţajem internet stranice. Zanimljvo je da usled korišćenja Wordpress softvera odreĊeni broj internet korisnika van Srbije upravo je preko foruma namenjenom diskutovanju o Wordpressu došao do internet stranice Narodnog muzeja u Beogradu. 409 Mevorah, Vera, „Intervju sa Andrijom Despotovićem―, Beograd, 16. 6. 2015. 410 Ibid. 411 http://www.knjizara.com/, pristupljeno 14. 8. 2015. 176 prezentacije, pre svega u kategoriji Učenje i zabava orijentisanoj prema interaktivnoj komunikaciji sa publikom u cilju dalje promocije rada muzeja i privlaĉenja publike. Kako objašnjava Andrija Despotović: „Dobar deo naše stalne publike ĉine stariji ljudi, a dobar deo naše publike koja je na sajtu su mladi ljudi. I onda imamo ljude koji zapravo gledaju dosta naš sajt i Facebook, ali ne dolaze ĉesto u muzej, a stariji ljudi generalno ne koriste toliko društvene mreţe[..] ali dolaze u muzej[..] Mi hoćemo da se fokusiramo na mladu publiku, ali u smislu da oni doĊu u muzej, a ţelimo da ponudimo nešto i starijim ljudima[..] da imaju na raspolaganju informacije koje će celo njihovo iskustvo posete Narodnom muzeju uĉiniti još boljim―.412 Plan je da se nedeljno barem dve priĉe postave na sajt koje bi bile vezane za graĊu Narodnog muzeja. Internet prezentacija Narodnog muzeja, kao i većine kulturnih institucija u svetu nema mogućnost otvaranja komunikacionih kanala sa publikom kao što su forumi ili komentari korisnika. Razlog ovome, kako objašnjava Despotović, je pre svega briga o sigurnosti baze podataka na sajtu. Ovakav oblik uĉestvovanja u proizvodnji i delatnosti Narodnog muzeja ova institucija pre svega nudi putem svojim profila na društvenim mreţama. Pokazuje se da znaĉajna koliĉina internet saobraćaja vezanog za delatnost Narodnog muzeja u Beogradu dolazi sa društvenih mreţa, najviše sa Facebooka i Twittera. Na uticaj i znaĉaj prisutnosti na društvenim mreţa u okviru Narodnog muzeja znaĉajnije se obraća paţnja u poslednjih par godina. Ova institucija ima izgraĊene profile na društvenim mreţama Facebook, Twitter, Pinterest i Foursquare, ali pre svega svoju aktivnost komunikacije sa korisnicima preko Facebooka. Zasebne profile na ovoj društvenoj mreţi imaju i Muzej Vuka i Dositeja i Galerija fresaka. Na profilima ove institucije nude na redovnoj bazi fotografije i snimke sa dešavanja i najave programa. Trenutno profil Narodnog muzeja u Beogradu ima 10.000 „lajkova―. Jedan od novih aplikacija koje nudi kompanija Facebook za institucije i komercijalne firme koje koriste ovu mreţu sa promociju svojih aktivnosti jeste mogućnost „ocene korisnika― (review). Tako na primer korisnica Suzana Petrović ocenjuje Narodni muzej u Beogradu sa pet zvezda i komentarom: „Uvek ima šta da se vidi. Iako nemaju zgradu, imaju odliĉne postavke!―. Iako ovu opciju još uvek ne koristi veliki broj korisnika, ocene se kreću od jedne do pet zvezdica, ali postoji vrlo malo komentara na takve ocene.413 Na Twitteru Narodni muzej ima 2210 pratilaca. Zanimljiv primer je komiĉan tweet iz 2013. godine u kojem je postavljen uslikan komentar jednog posetioca muzeja iz knjige utisaka u 412 Ibid. 413 https://www.facebook.com/narodnimuzej/reviews, pristupljeno 16. 8. 2015. 177 kom piše: „Muzej je oĉajan. Sve je staro 500 godina. LP―.414 Ova poruka na društvenoj mreţi Twitter prosleĊena je (retweet) 176 puta. Narodni muzej je sa svog profila odgovorio tweetom: „Traţimo praistorijske predmete koji nisu stariji od 500 godina―. Ukusi internet korisnika i sadrţaji koji dobijaju najviše paţnje na Mreţi nisu uvek onakvi kakve bi kulturne institucije ţelele, mada kako Despotović objašnjava, Twitter i jeste „neformalnija― društvena mreţa zbog ĉega i oni sami postavljaju ovakve sadrţaje.415 U okviru izloţbe „Henri Mur – grafiĉar― u septembru 2014. godine Narodni muzej realizovao je TweetUp pretpremijeru izloţbe. U okviru ovog popularnog modela nalaţenja i druţenja van sajberprostora korisnika ove društvene mreţe, Narodni muzej je organizovao predavanja, prezentacije i voĊenje kroz izloţbu, kao i pano na kojem su projektovani tweetovi korisnika na mreţi u tom trenutku. Narodni muzej u budućnosti planira i ozbiljnije marketinške projekte preko društvenih mreţa, ali kako objašnjava Despotović, za to je potrebna detaljna analiza i planiranje. Kako kaţe: „Postoji naĉin u kojim intervalima se postavljaju postovi, grafiĉko rešenje tih postova, kada se angaţuje zajednica, na koji naĉin se njima privlaĉi paţnja[..] kada treba biti interaktivan, kada informativan itd[..]―.416 IzmeĊu ostalog, planira se produkcija video sadrţaja pod nazivom Jedan minut umetnosti gde će se predstavljati pojedinaĉni predmeti iz graĊe i postavljati na internet platformu YouTube. Celokupnu delatnost odrţavanja internet stranice i aktivnosti na društvenim mreţama u Narodnom muzeju pored Andrije Despotovića obavlja još samo nekolicina pojedinaca. U okviru muzeja postoji radno telo pod nazivom UreĎivački odbor za internet prezentaciju koje postoji od 2013. godine i koje odluĉuje o pitanjima vezanim za prezentaciju i delatnost Narodnog muzeja u sajberprostoru. Sve do 2012. godine glavni fokus delatnosti u okviru digitalnih tehnologija i internet tehnologije bio je na razvoju MISS-a. Virtuelni muzej Iako muzeji i druge kulturne institucije sve više koriste nove tehnologije u dijalogu sa svojom publikom, kako navode AnĊelina Ruso (Angelina Russo) i Dţeri Votkins (Jerry Watkins), izloţbena delatnost ostala je umnogome nepromenjena u informacionom dobu što 414 https://twitter.com/narodnimuzejbg/status/403088965471047680/photo/1, pristupljeno 16. 8. 2015. godine. 415 Mevorah, Vera, „Intervju sa Andrijom Despotovićem―, Beograd, 16. 6. 2015. 416 Ibid. 178 ovi autori upravo objašnjavaju nedostatkom formalnih okvira za ovakvu praksu.417 Rasprostranjen, iako i dalje u velikoj meri usamljeni primer aproprijacije mogućnosti novih tehnologija i Interneta u ovakvoj praksi jesu virtuelne izložbe. Narodni muzej u Beogradu putem svoje internet stranice nudi tri virtuelne šetnje kroz izloţbe koje su realizovane tokom 2012. godine: Rimski portret i stanovnici Singidunuma 418 izloţba koja je postavljena u Velikom barutnom magacinu na Kalemegdanu, Studenica: osam vekova slikarstva 419 u Galeriji fresaka i Centralni Balkan izmeĎu grčkog i keltskog sveta420 u prostorijama Narodnog muzeja u Beogradu. Najstariji primeri virtuelnih muzeja nastaju još pre pojavljivanja Svetske mreţe. Takvi su bili projekti Kongresne biblioteke u SAD-u 1992. i 1993. godine, 1492: An Ongoing Voyage, Scrolls from the Dead Sea: The Ancient Library of Qumran and Modernd Scholarship i Revelations from the Russian Archives postavljeni na Globalnu mreţu putem FTP protokola (Kalfatovic 2002, 16). Internet i digitalna tehnologija pruţaju alate muzejima i za realizovanje projekata koji drugaĉije ne bi bili mogući. Zanimljiv primer je virtuelna rekonstrukcija Vile Publija Fanija Sinistora (Villa of Publius Fannius Synistor), koju je sproveo njujorški The Metropolitan Museum of Art. Zidovi ovog zdanja na kojima se nalaze znaĉajne freske ostali su zakopani usled erupcije Vezuva 79. godine p. n. e. Nakon što je obavljeno iskopavanje izmeĊu 1899. i 1900. godine, freske su uklonjene, a zdanje iznova zakopano. Koristeći savremenu raĉunarsku tehnologiju Betina Bergman (Bettina Bergmann) u saradnji sa KVL laboratorijom londonskog King's Collegea i drugim muzejskim struĉnjacima širom sveta virtuelno je rekonstruisala vilu zajedno sa do sad poznatim freskama. Postavljajući ove vizuelne fragmente u originalni kontekst, ovaj projekat otvara znaĉajne nove pravce istraţivanja u muzeologiji.421 Na sliĉan naĉin Narodni muzej u okviru Muzeja Lepenski vir nudi hologramske rekonstrukcije kuća sa Lepenskog vira koje je moguće videti na lokaciji muzeja preko raĉunara namenjenim korisnicima. Narodni muzej u Beogradu uĉestvovao je od 2010. godine u dva meĊunarodna projekta razvoja virtuelnih muzeja. Tokom 2011. godine javno preduzeće „Beogradska tvrĊava― u saradnji sa Ministarstvom kulture i informisanja RS pokreće projekat Magični dodir Dunava: Virtuelni muzej422 „[..]sa 417 Russo, Angelina, Watkins, Jerry, „Digital Cultural Communication: Audience and Remediation―, u Cameron, Fiona, Kenderine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2010, str. 149-165, str. 149. 418 http://www.narodnimuzej.rs/virtual-tours/barutana/barutana.html, pristupljeno 16. 8. 2015. 419 http://www.narodnimuzej.rs/virtual-tours/studenica/studenica.html, pristupljeno 16. 8. 2015. 420 http://www.narodnimuzej.rs/images/CENTRALNI_BALKAN.swf, pristupljeno 16. 8. 2015. 421 Više o projektu moţete proĉitati u Bergmann, Bettina i dr., Roman Frescoes from Boscoreale: The Villa of Publius Fannius Synistor in Reality and Virtual Reality, The Metropolitan Museum of Art, New York, 2010. 422 http://virtuelnimuzejdunava.rs/pocetna/pocetna.1.html, pristupljeno 16. 8. 2015. 179 cilјеm dа sе putеm intеrnеt prеzеntаciје nа јеdnоm mеstu pоvеţu rеprеzеntаtivni primеri kulturnоg i prirоdnоg nаslеĊа cеlоkupnоg dunаvskоg rеgiоnа (оd izvоrištа u Nеmаĉkој dо ušćа u Crnоm Mоru), dа sе ukаţе nа njihоv znаĉај, nеоphоdnоst оĉuvаnjа i uјеdnо оtvоri mоgućnоst budućе mеĊunаrоdnе sаrаdnjе drţаvnih instituciја zеmаlја krоz kоје prоtiĉе Dunаv (Nеmаĉkа, Аustriја, Slоvаĉkа, МаĊаrskа, Hrvаtskа, Srbiја, Rumuniја, Bugаrskа, Моldаviја i Ukrајinа)―.423 Ova internet platforma je zamišljena kao otvorena platforma u kojoj će kulturne institucije u zemljama koje obuhvataju tok Dunava postavljati sadrţaj i širiti bazu podataka. Internet bazu podataka je moguće pretraţivati putem interaktivne mape, predmetu i po zemljama i institucijama koje uĉestvuju u izgradnji virtuelnog muzeja. Projekat je i dalje u svojoj poĉetnoj fazi mapiranja znaĉajnih lokaliteta i predmeta vezanih za tok Dunava u Srbiji. Partneri projekta su Narodni muzej u Beogradu, Etnografski muzej u Beogradu, Istorijski muzej Srbije, Prirodnjaĉki muzej u Beogradu i Muzej grada Beograda. Narodni muzej u Beogradu kao partner projekta ima stranicu galerijom svojih predmeta i opisom rada institucije, kao i zasebnom stranicom za Arheološki muzej Đerdapa i kolekcije u okviru tog muzeja. Svaki objekat u virtuelnom muzeju predstavljen je fotografijom i opisom sa detaljnim podacima. Iako je do 2013. godine projekat promovisan i razvijan u Srbiji, još uvek nije proširen na druge zemlje i ostaje pitanje kako će se u budućnosti razvijati. Godine 2012. na poziv organizacije Museum With No Frontiers iz Beĉa Narodni muzej u Beogradu doprinosi virtuelnom muzeju pod nazivom Sharing History: Arab World – Europe 1815- 1918 424 sa deset digitalnih reprodukcija slika Pavela Đurkovića (1772-1839), Đure Jakšića (1832-1878), Paje Jovanovića (1859-1957), Uroša Predića (1857-1953), ĐorĊa Krstića (1851-1907) i Stevana Aleksića (1876-1923). Projekat ima za cilj predstavljanje društvenih, ekonomskih i kulturnih konteksta susretanja Otomanskog carstva i industrijske Evrope u ţelji za stvaranjem novih diskursa preplitanja ovih kultura izvan „nacionalistiĉkih agendi―. Kako navode: „[..]danas smo svi pozvani da gledamo na svoju prošlost kao na zajedniĉko nasleĊe, koje će nam dati inspiraciju za zajedniĉku budućnost samo ukoliko bude zajedniĉki interpretirano, uzimajući u obzir vizure svih kojih se tiĉe―.425 U stvaranju ovog virtuelnog muzeja uĉestvovale su kulturne institucije iz 22 zemlje stvarajući bazu podataka od oko 3000 predmeta. Pojedinci iz ovih institucija okupljali su se u ĉetiri navrata u periodu izmeĊu 2012. i 2014. godine da zajedniĉki formulišu prezentaciju ovog virtuelnog muzeja. 423 http://virtuelnimuzejdunava.rs/pocetna/o-nama.4.html, pristupljeno 16. 8. 2015. 424 http://www.sharinghistory.org/index.php, pristupljeno 16. 8. 2015. 425 http://www.sharinghistory.org/about.php, pristupljeno 16. 8. 2015. 180 Nastankom virtuelnog muzeja ili sajber muzeja koncept „posete― odreĊene izloţbe ili već sveukupnoj graĊi muzeja dobija potpuno drugo znaĉenje. Govorimo pre svega o specifiĉnoj medijskoj ekologiji Interneta i njegovih suĉelja. Kako navodi Bernar Deloš (Bernard Deloche): „Virtuelno je bezgraniĉno proširilo polje ekspografije― (Deloš 2006, 18). Kao što smo videli na primerima istraţivanja interaktivnosti Svetske mreţe od strane internet umetnika, to što se muzej pojavljuje u sajberprostoru ne mora da znaĉi suštinsku promenu našeg primanja informacije. Kako objašnjava Deloš: „[..]poseta adresi na Webu je pod odreĊenim uslovima vrlo sliĉna poseti muzeju: najpre treba (eventualno) platiti ulaz, potom ići od strane do strane sajta kao što se ide od dvorane do dvorane u muzeju, uz mogućnost da se preĊe preko druge veze na drugi sajt, ili na drugu stranu sajta, a moţe se i sebi priuštiti zadovoljstvo vraćanja i izbora drugog smera― (Deloš 2006, 188). Malroov (Andre Malraux) koncept imaginarnog muzeja ili muzeja bez zidova (musée imaginaire) doprineo je teoretizaciji uloge muzeja tokom XX i u XXI veku. Polazeći od ţelje da uĉini muzeje u Francuskoj istinskim javnim prostorima, Malro je kritikovao modernistiĉku koncepciju muzeja kao predstavnika fiksnog znanja, modela koji koĉi beskrajne mogućnosti ljudske mašte. U prevodu na engleski jezik Malroova ideja „muzeja bez zidova― (museum without walls) proširena je na koncept mogućnosti koje interakcija za muzejskom graĊom (kulturnim i umetniĉkim nasleĊem) moţe imati izvan formativnih zidova institucija i sa novom ulogom posetilaca u stvaranju znaĉenja muzejskih objekata. Barnet smatra da je upravo Svetska mreţa donekle uspela da ostvari Malroovu ideju. Kako navodi: „Digitalizovane kolekcije na mreţi omogućavaju nam da pravimo sopstvene putanje kroz muzejsku graĊu. Mogućnosti ‗hiperteksta‘ na Internetu dozvoljava nam da skaĉemo sa taĉke na taĉku bez toga da moramo da se drţimo propisanih linija kretanja izmeĊu objekata― (Barrnett 2010, 115). Postmuzejsko doba: korisnici i edukacija Tri paradigme u poslednjih par decenija su drastiĉno promenile delatnost muzeja: postmodernizam, poslediĉni ulazak u informaciono društvo i postkolonijalizam. U periodu strujanja postmodernistiĉke misli poĉinju da se javljaju mnoge manjinske i ugroţene grupe sa drugaĉijim vizurama istorije od one koju su eurocentriĉni muzeji predstavljali, kao i odnosa moći u savremenom kapitalistiĉkom društvu. Informaciono društvo sa druge strane donosi u ovaj ideološki pluralitet nikada ranije viĊenu dostupnost informacija i prostora za izraţavanje. Još 80-ih i 90-ih godina prošlog veka muzeji se postepeno odvajaju od svoje inicijalne funkcije sakupljaĉa i ĉuvara svetskog nasleĊa sve više se orijentišući prema demokratskim 181 principima i edukaciji svoje publike. Kako navodi Dţulija Harison (Julia D. Harrison): „[..]javna percepcija muzeja jeste kao iskaznika istine i uzvišenog ‗kulturnog autoriteta‘―.426 Ovakav identitet muzeja ulazi u krizu u drugoj polovini XX veka „koja se odnosi na to da li će muzeji biti orijentisani prema objektima ili prema ljudima, da li su istraţivaĉke institucije i da li treba da sluţe javnosti kroz edukativne programe―.427 Ne samo to, muzeji pripadajući kapitalistiĉkom globalnom društvu poĉinju sve više da se okreću logici poslovanja kako u razvoju svojih programa, tako i po pitanju unutrašnje strukture rada, transformišući se u znaĉajne turistiĉke centre u svojim zemljama (heritage tourism).428 Od 70-ih godina XX veka javlja se koncept nove muzeologije koja se udaljava od baziĉnih delatnosti prikupljanja, oĉuvanja i istraţivanja materijalne graĊe muzeja i okreće se društvenim potrebama zajednice. Kao primer ovakve nove muzeološke prakse Harison pominje eko-muzeje429 koji nastaju u Francuskoj 60-ih godina XX veka, kao i nove modele prikazivanja i izlaganja namenjenih privlaĉenju publike kroz zabavu na primerima britanskih muzeja The Victoria and Albert Museum i London Natural History Museum poĉetkom 90-ih godina prošlog veka.430 Grizelda Polok (Griselda Pollock) novu muzeologiju definiše kao „politiĉku kritiku muzeja kao institucije i ideologije, pozicionirane u kolonijalnim i imperijalnim istorijama modernistiĉkih konstrukcija nacija, rasa i roda― (Pollock, Zemans 2007, 2). Sastavni deo sakupljanja postaje teorijski kontekst u okviru kojih se objekti izlaţu, pri ĉemu glavni fokus postaje subjektivna ideja o objektima pre nego objektivna istina. Marina Pejović, upravnik Odeljenja za edukaciju i rad sa publikom Narodnog muzeja u Beogradu i Andrija Despotović objašnjavaju da još od socijalistiĉkog vremena, Narodni muzej neguje identitet narodnosti pre nego nacionalizma. Kako navode: „On je narodni muzej. Ne nacionalni muzej, nego muzej naroda, muzej za sve ljude koji treba tu da doĊu i da nešto nauĉe i da iskuse nešto što ĉini deo njihovog kulturnog nasleĊa i kulturnog nasleĊa celog sveta[..] ono što je zanimljivo je što nas dosta puta identifikuju sa nacionalnim 426 Harrison, Julia D, „Ideas of Museums in the 1990s―, u Corsane, Gerard (ur.), Issues in Heritage, Museums and Galleries: An Introductury Reder, Routledge, London i Njujork, 2005, str. 41-58, str. 42. 427 Ibid., str. 45. 428428 „Turizam nasleĊa― (heritage tourism) predstavlja trend u turizmu od 80-ih godina XX veka koji se odnosi na aproprijaciju kulturnog nasleĊa od strane trţišta turizma bilo u kontekstu fiziĉkih objekata, industrijskog razvoja, ekološkog turizma (kakav je recimo i etnoturizam u Srbiji) i svih oblika kulturnih i istorijskih diskursa i praksi društva. 429 Filozofija eko-muzeja proizilazi iz niza ekoloških pokreta na Zapadu od 60-ih godina prošlog veka. Muzeološka praksa pripaja ideju voĊenja raĉuna o okruţenju fokusirajući se na ljudski faktor geografije i uĉestvovanje zajednice u oĉuvanju i kontekstualizovanju kulturnog nasleĊa. Rodonaĉelnici ovog pokreta bili su Hugo de Varin (Hugues de Varine) i Dţordţ Henri Rivijer (Geogres Henri Riviére). Prvi eko-muzeji oformljeni su u Francuskoj fokusirajući se na ruralne oblasti i predstavljanje kulturnog i prirodnog nasleĊa. 430 Harrison, Julia D, „Ideas of Museums in the 1990s―, u Corsane, Gerard (ur.), Issues in Heritage, Museums and Galleries: An Introductury Reder, Routledge, London i Njujork, 2005, str. 41-58, str. 47. 182 muzejima[..] Cela ideja Narodnog muzeja jeste bio muzej koji je otvoren za sve. Muzej koji se ne bavi idejom nacionalnog identiteta, nego predstavljanja upravo razliĉitih kultura, razliĉitih tokova[..]―.431 U diskusiji o prevodu na engleski jezik naziva Narodnog muzeja u Beogradu, sagovornici su se sloţili da bi mnogo bolje rešenje od national museum bio peoples museum. Kako objašnjava Pejovićeva: „[..]taj naziv je davao prostor da mi budemo jedan narodni muzej, otvoren za sve, za svakog, koji se bavi razliĉitim nasleĊima i mi smo tu da predstavimo taj koncept i istorije i nasleĊa i da svako moţe da naĊe neku svoju interpretaciju u tome, bez toga da se ide ka nekoj nacionalnoj definiciji―.432 Kao ustanove kulture okrenute sluţbi društvu, muzeji se suoĉavaju sa novim odlikama savremenosti, od potrebe da se koncept naroda i uloge muzeja u javnom prostoru udalji od nacionalnih projekata kulture, do specifiĉnih izazova nove publike informacionog društva. Kako piše Dţenifer Baret (Jannifer Barrett): „Savremeni muzej se ĉesto bori sa pomirenjem ostataka nekadašnje retorike društva i novih praksi i modela prostora namenjenih da privuku novu publiku, uĊu u dijalog sa novim zajednicama i odgovore na potrebe lokaliteta ili nacije u okviru koje funkcionišu― (Barrett 2010, 10). Ovakvo „društvo― u većini zemlja sveta, kao i u Srbiji, podeljeno je na redovnu obrazovanu publiku i veliki broj ljudi koji nikada nisu kroĉili u zgradu muzeja. Muzeji širom sveta danas u pokušaju odgovaranja na potrebe postkolonijalnih i demokratskih ideala izbegavaju istorijski i politiĉki zasićen koncept „društva― i okreću se slobodnijem i romantiĉnijem terminu zajednica. Bartnet u svom istraţivanju koncepta „društva― i „javnog prostora― u kontekstu muzeja kroz istoriju opominje da je potrebno osmisliti novi diskurs za funkcionisanje postmuzeja. Kako navodi: „Postmuzeji ukoliko ţele da se ukljuĉe u istinske participativne prakse stvaranja znanja i komunikacije, moraju osigurati da se njihova delatnost zasniva na konceptu ‗heterogenog društva‘ [diverse publics], koji prepoznaje mnogostrukost, asimetriĉne odnose moći i fisije u okviru ‗zajednica‘― (Barrnett 2010, 118). Promene u poimanju kulture, društva i nasleĊa koje su došle sa postmodernizmom, primorale su većinu svetskih muzeja da preispitaju svoj identitet. Kako objašnjava Marina Pejović: „[..]danas da bi bilo ko imao neku ulogu mora da bude bitan za društvo, mora nešto da znaĉi[..] To što ĉuvate nasleĊe više nije dovoljno. To nije faktor koji postao toliko relevantan za društvo―.433 Ona objašnjava da je danas neophodno u institucijama, kao i unutar samog Narodnog muzeja da doĊe do usaglašavanja oko ideje da one postoje zbog svoje 431 Mevorah, Vera, „Intervju sa Marinom Pejović, Andrijom Despotovićem i Gordanom Grabeţ―, Beograd, 16. 6. 2015. 432 Ibid. 433 Ibid. 183 publike. U poslednjih nekoliko godina u okviru Narodnog muzeja u Beogradu javlja se novi odnos prema kreiranju sadrţaja sa fokusom na to da je muzej dostupan svim ĉlanovima društva bez obzira na njihov stepen obrazovanja. Despotović dodaje da s obzirom da je većina muzeja u Srbiji finansirana iz drţavnog budţeta „oni moraju da budu relevantni izvoru svog finansiranja―, kao i samim graĊanima Republike Srbije. Kako kaţe: „[..]ako nije otvoren za deljenje sadrţaja koji se unutra nalaze ka svim ljudima onda taj muzej ili bilo koja ustanova sliĉne namene ima problem u svom funkcionisanju―.434 Udaljavanje od dominacije tradicionalnih funkcija prikupljanja i prikazivanja graĊe, muzeji ulaze u tzv. postmuzejsko doba. Kako navodi Ejlin Huper-Grinhil (Eilean Hooper-Greenhill): „Jedna od glavnih karakteristika forme postmuzeja koja nastaje jeste prefinjenije razumevanje kompleksnih odnosa izmeĊu kulture, komunikacije, uĉenja i identiteta koje se postavlja u sluţbu novog pristupa muzejskoj publici; druga osnovna karakteristika jeste promovisanje egalitiranijeg i pravednijeg društva; i vezano za ove karakteristike jeste prihvatanje toga da kultura obavlja funkciju predstavljanja, reprodukcije i konstituisanja identiteta sopstva i ta to podrazumeva osećaj društvene i etiĉke odgovornosti― (Hooper-Greenhill 2007, 1). Pejovićeva takoĊe pominje ovakav odnos prema društvenoj odgovornosti: „[..]ono što isto muzeji moraju da rade da više plasiraju odreĊene vrednosti i odreĊene teme[..]―.435 Kako navodi Irina Subotić: „Muzeji danas usmeravaju svu svoju paţnju na publiku, traţeći naĉine da, pored predstavljanja svojih eksponata, postavke i izloţbe budu dogaĎaji, prostor iskustva, da imaju instruktivnu ulogu, da semiotika postavke bude obogaćena―.436 TakoĊe, Barnet smatra da sam koncept postmuzeja predstavlja „udaljavanje od vizuelne kulture izlaganja ka širem konceptu komunikacije― (Ibid., 117). Narodni muzej u Beogradu na razliĉite naĉine realizuje ovakvu ideju. U periodu od 2011. do 2012. godine sprovoĊen je edukativni program pod nazivom Preoblikovanje muzeja koji, kako navode : „[..]trebalo je da pomogne da unapredimo proces komunikacije, u kojem su glavni mediji muzejski objekti, a ĉija se suštinska vrednost nalazi u informaciji koju sadrţe, odnosno šta informacija znaĉi širokoj zajednici―.437 U okviru muzeja redovno se sprovode razliĉiti programi za posetioce, od projekcija filmova, tribina, koncerata, predavanja, humanitarnih akcija, do razliĉitih edukativnih radionica. Narodni muzej u Beogradu takoĊe formira grupu Kluba saradnika Narodnog muzeja kojem se moţe pristupiti putem internet sajta i „ĉiji je cilj da bude most izmeĊu muzeja, posetilaca i zajednice, i da 434 Ibid. 435 Ibid. 436 Subotić, Irina, „Stvoriti i voleti publiku―, u Ţilber, Klod (ur.), Muzej i publika, Clio, Beograd, 2005, str. 5-33, str. 28. 437 Narodni muzej u Beogradu, Izveštaj o radu za 2012. godinu, Beograd, januar 2013. 184 kroz voĊenja, radionice, školske posete – na što inspirativniji naĉin pribliţi baštinu graĊanima―.438 Uĉestvujući i ustupajući svoje prostorije kulturnim projektima kao što su Vizualizator, festival fotografije u Srbiji 2012. godine i medijski festival Resonate, koji je deo programa odrţao u Galeriji fresaka, ova institucija pokazuje teţnju ka ravnopravnom uĉestvovanju u savremenom društvu. Naime, iako su muzeji na Zapadu ovaj proces transformacije zapoĉeli još krajem druge polovine XX veka, on se u Srbiji još uvek se oteţano odvija. Posebno su u razvoju odnosa prema publici odmakli muzeji u Velikoj Britaniji. Marina Pejović pominje njoj zanimljiv primer delatnosti British National Museuma: „Za vreme Svetskog prvenstva u fudbalu oni su sa svog Twitter naloga svaki dan kada se odrţava neka utakmica, srećom imaju takvu kolekciju pa to mogu da urade, izdvajali su po jedan predmet koji dolazi iz zemlje koja taj dan igra utakmice i davali opise tih predmeta[..] to je bila fenomenalna ideja naĉina kako da se koristi jedan popularni dogaĊaj za skretanje paţnje na ono što je kulturno blago tih zemalja koje igraju kroz prizmu jednog muzeja―.439 Dţudit Maste (Judith Mastai), muzeolškinja i edukatorka u Art Gallery of Ontario u Kanadi, govori o novoj oblasti muzeološkog istraţivanja koje se usko bavi posetiocima (visitor studies), pitanja koja se javljaju u direktnom odnosu sa muzejskom publikom i potrebe da se privuĉe nova publika u savremenom potrošaĉkom društvu. Kao posledica situacije u kojoj muzeji dobijaju sve manje finansijskih sredstava za svoje delatnosti dolazi do preklapanja dva koncepta muzeja: muzej koji je prijateljski orijentisan prema posetiocima i u kojem se obraća paţnja na to na koji naĉin posetioci ţele da im informacije budu predstavljene, koji Maste poistovećuje sa vrstom odnosa na trţištu prodavca prema mušteriji (gde je mušterija uvek u pravu) i muzeja kao obrazovnog okruţenja.440 S obzirom na svoju dugu istoriju sakupljanja i proizvodnje znanja, velike koliĉine multimedijalnog sadrţaja, muzeji se ukazuju kao idealne obrazovne institucije u XXI veku. Vlada Velike Britanije još 1997. godine proglašava obrazovanje u muzejima njihovom centralnom ulogom (Ibid, 2). Zato što nisu ograniĉeni nastavnim programima i prostorima „specijalizovanim― za uĉenje, muzeji postaju centri neformalne edukacije. Neformalna edukacija je model uĉenja zasnovan na interaktivnosti, komunikaciji i kreativnosti, u kojem se uĉitelj i uĉenici postavljaju manje hijerarhizovan odnos i gde se znanje prenosi u odnosu na potrebe uĉenika i teme koja se obraĊuje. Iako se ovakva delatnost u evropskim muzejima sprovodi sa institucionalnom 438 Ibid. 439 Mevorah, Vera, „Intervju sa Marinom Pejović, Andrijom Despotovićem i Gordanom Grabeţ―, Beograd, 16. 6. 2015. 440 Mastai, Judith, ―There is no such thing as a Visitor‖, u Pollock, Griselda, Zemans, Joyce (ur.), Museum After Modernism: Strategies of Engagement, Blackwell Publishing, Malden, USA; Oxford UK i Victoria, Australia, 2007, str. 173-178, str. 177. 185 podrškom od sredine 90-ih godina prošlog veka, sistemska regulacija i evaluacija ovakve obrazovne prakse je još uvek na niskom nivou svuda u svetu.441 Narodni muzej 2004. godine osnova Dečiji klub Narodnog muzeja, u okviru kojeg prave raznovrsne programe po principima savremene neformalne obrazovne tehnike u radu sa najmlaĊim posetiocima. Jedan od zanimljivijih skorijih primera bila je radionica Noć u muzeju u okviru programskog ciklusa Muzej u srcu grada realizovanog u periodu od jula do septembra 2015. godine za decu uzrasta od sedam do deset godina starosti. Uz niz kreativnih aktivnosti grupa dece provela je noć u Muzeju Vuka i Dositeja. Cilj radionice bio je kroz kreativni pristup pribliţavanje delatnosti muzeja najmlaĊim posetiocima. Upravo je u ovom objektu uraĊena i prvo ozbiljnije uvoĊenje novih tehnologije koji su deo svakodnevnog iskustva generacije „digitalnih domorodaca― (digital natives)442. U okviru nove stalne postavke muzeja instalirani su tablet raĉunari namenjeni publici koja se sastoji najviše od uĉenika osnovnih škola. Kao dalji razvoj svojih edukativnih programa za decu, Narodni muzej planira i postavljanje video- igrica na svoj sajt posebno namenjenih obrazovanju najmlaĊih. Muzeji postaju mesta u kojima se tradicionalni model obrazovanja zamenjuje idejom učenja (learning) koje se moţe odvijati izvan uĉionica. U Narodnom muzeju u Beogradu, kao i u muzejima širom sveta, ovakav koncept obrazovanja proširen je na celokupnu publiku. Kako objašnjava Huper- Grinhil: „Fokus je na tome kako se uĉenje moţe olakšati u pokušaju da se ispred pogodnosti organizovanja postavi stvaranje prijatnog i korisnog iskustva za posetioca; u stvari, razmišljanja iz ugla posetilaca― (Hooper-Greenhill 2007, 4). U doba sve veće rasprostranjenosti Interneta i novih tehnologija i ovi modeli edukacije polako se menjaju i sve više obuhvataju koncepte „otvorenog uĉenja―, „uĉenja na daljinu― i „e-uĉenja―.443 Svakako da muzeji nisu izgubili svoju primarnu delatnost sakupljanja i izlaganja. Ali, kao što smo videli na primeru biblioteka u XXI veku, u informacionom društvu praksa sakupljanja postaje svakodnevna stvarnost miliona korisnika. Gordana Grabeţ, operativna direktorka Narodnog muzeja u Beogradu upravo govori o ovom problemu: „[..]moramo da postanemo relevantni. Mi to danas nismo[..] ne mislim konkretno na Narodni muzej nego 441 U Velikoj Britaniji 2000. godine osnovana je organizacija MLA, Savet muzeja, biblioteka i arhiva (The Museums, Libraries and Archives Council) sa ciljem razvoja obrazovnih modela i programa na teritoriji cele Velike Britanije. Jedan od projekata koji sprovodi MLA jeste LIRP, Istraživački projekat uticaja učenja (Learning Impact Research Project) koji sprovodi Istraţivaĉki centar muzeja i galerija (Research Centre for Museums and Galleries) Univerziteta u Lejkesteru (University of Leicester) od 2001. godine sa ciljem mapiranja rezulata obrazovnih strategija kulturnih institucija u VB. 442 Termin oznaĉava generaciju ljudi roĊenih u periodu već visokog razvoja i primene novih tehnologija sa kojima odrasta. 443 Parry, Ross, Arbach, Nadia, ―Localized, Personalized, and Constructivist: A Space for Online Museum Learning‖, u Cameron, Fiona, Kenderine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2010, str. 281-299, str. 283. 186 muzeje kao takve, kao ustanove odreĊenog tipa―.444 Ovakva svest se u Narodnom muzeju u Beogradu pojavljuje tek oko 2013. godine kada se ozbiljnije rade analize potreba posetilaca. Danas društvene mreţe i platforme kao što je Flickr i StumbleUpon pored toga što omogućavaju korisnicima Mreţe da sakupljaju multimedijalni sadrţaj sa Interneta i da ga prikazuju, to ĉine uz neizostavan komunikacijski aspekt Web2.0 tehnologije. Na Internetu svoje kolekcije moţete deliti sa prijateljima i diskutovati o njima, svakodnevno šireći kontekste ovih digitalnih objekata. Piter Vejbel (Peter Weibel) dodatno opominje da muzeji ne ispunjavaju svoju ulogu oĉuvanja i sakupljanja umetniĉkih dela (gde se u poslednjih 100 godina procenjuje da je saĉuvano izmeĊu jedan i sedam procenata) i da Internet, posebno Web2.0 tehnologija, drastiĉno prevazilazi mogućnosti muzeja za skladištenje, oĉuvanje i predstavljanje umetnosti. Kako navodi: „Sa Mreţom, prvi put, civilizacija moţe ponuditi umetnost masa za mase: Svi su ukljuĉeni u proizvodnju, distribuciju i oĉuvanje proizvoda kreativnosti―.445 Andrija Despotović sa druge strane smatra da je došlo do kraja jednog ciklusa delatnosti muzejskih ustanova, sada kada je ogroman deo graĊe sakupljen širom sveta javlja se pitanje šta sa tim materijalom dalje raditi?446 Svakako, kako pišu Ros Peri (Ross Parry) i NaĊa Arbak (Nadia Arbach): „Umesto ulaţenja u prostor muzeja, muzejski sadrţaj na mreţi ulazi u prostor korisnika―.447 Strah od nestanka muzeja i zauzimanja njihovog mesta od strane Interneta još uvek je donekle preuranjen. Kulturne institucije kakvi su muzeji i dalje imaju ulogu i prisutnost u informacionom društvu, ali su svakako suoĉene sa izazovom odgovaranja na potrebe korisnika. Angelina Ruso i Dţeri Votkins govore o sasvim novom okviru odnosa prema publici ovakvih institucija: „Okvir pod kojim kulturne institucije mogu da se angaţuju u povezivanju sa publikom kroz uĉestvovanje zajednice u stvaranju koristeći platforme novih medija i obuka nove pismenosti 448 [new literacy] naziva se digitalna kulturalna komunikacija. Kako bi ovaj okvir uspešno sprovela, kulturna institucija mora teţiti proširenju svoje kustoske misije izlaganja kolekcija na remedijaciju kulturalnih narativa i 444 Mevorah, Vera, „Intervju sa Marinom Pejović, Andrijom Despotovićem i Gordanom Grabeţ―,Beograd, 16. 6. 2015. 445 Weibel, Peter, „Web 2.0 and the Museum―, u Grau, Oliver, Veigl, Thomas (ur.), Imagery in the 21th Century, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2013, str. 235-245, str. 237. 446 Mevorah, Vera, „Intervju sa Marinom Pejović, Andrijom Despotovićem i Gordanom Grabeţ―, Beograd, 16. 6. 2015. 447 Parry, Ross, Arbach, Nadia, ―Localized, Personalized, and Constructivist: A Space for Online Museum Learning‖, u Cameron, Fiona, Kenderine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2010, str. 281-299, str. 282. 448 Termin se odnosi na tehnološko opismenjavanje i medijsku pismenost. 187 iskustva―.449 Ruso i Votkins smatraju da jedna online izloţba ne moţe biti digitalna ako samo prenosi tradicionalne modele predstavljanja u novi medij, već da mora postojati „kontinuum interaktivnosti― koji će osigurati da se dogaĊa prelaz sa konzumiranja kulture na stvaranje kulture. 450 Dţojs Zemans (Joyce Zemans) i Grizelda Polok (Griselda Pollock) postavljaju pitanje da li postoji mogućnost da će muzeji u savremenom dobu postati javni prostori „[..]koji će igrati ulogu izvan turizma, blokbastera i nacionalistiĉke pedagogije?― (Pollock, Zemans 2007). Svetska mreţa iako omogućava veće kontekstualno povezivanje muzejskih objekata sa njihovim društvenim kontekstima i dalje predstavljajući zasebnu javnu sferu sajberprostor donosi nove kontekste istraţivanju i praksama nove muzeologije. Kako objašnjava Andrija Despotović: „Mi sada imamo tehnološki okvir koji nam daje neverovatne mogućnosti kada je nešto što se zove tradicionalno funkcionisanje[..] da to plasiramo i da to oblikujemo na jedan novi i moţda osveţen naĉin u odnosu na neki raniji period[..]―.451 Ali uzimajući u obzir preplitanja ovih diskursa Baret sa pravom postavlja pitanje „[..]ko osnaţuje koga i po koju cenu― (Barrett 2011, 121)? Hal Foster (Hall Foster) dovodi u pitanje sam opstanak muzeja u informaciono doba, gde je ovakve institucije više nemaju autoritet nad umetniĉkom produkcijom, istorijom umetnosti (sada vizuelnom kulturom) i stvaranjem znaĉenja. Kako piše: „Jedna stvar je sigurna: ne samo da je modernistiĉka umetnost pala u ruševine, već su odeljenja istorije umetnosti i moderni muzeji umetnosti u plamenu, i pakao je više nego epistemološki―.452 Pozivajući se na Valtera Benjamina i Andrea Malroa, Foster postavlja pitanje da li ulaskom u informaciono društvo baza podataka koja zamenjuje muzej predstavlja nešto više od „skladišta datog―?453 Za Fostera informaciono doba i Internet kao jedan od njegovih glavnih odlika ne predstavljaju novu utopistiĉku realnost meĊusobne povezanosti i slobode. Ali, iako je mogućnost postojanja „arhiva bez muzeja― nešto prema ĉemu se moramo kritiĉki odnositi, ona svakako za muzeje donosi borbu za paţnju svojih posetilaca koja se više ne moţe ignorisati. 449 Russo, Angelina, Watkins, Jerry, „Digital Cultural Communication: Audience and Remediation―, u Cameron, Fiona, Kenderine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2010, str. 149-165, str. 149. 450 Ibid., str. 152. 451 Mevorah, Vera, „Intervju sa Marinom Pejović, Andrijom Despotovićem i Gordanom Grabeţ―, Beograd, 16. 6. 2015. 452 Foster, Hall, „The Archive Without Museum―, October, br. 77, 1996, str. 97-119, str. 100. 453 Ibid., 109. 188 Kuda.org: Internet kao radikalni medij Centar za nove medije Kuda.org nastaje 2000. godine u Novom Sadu, zajedniĉkom idejom grupe umetnika, teoretiĉara i aktivista okupljenih oko umetniĉke asocijacije Apsolutno koja je delovala u Srbiji, kao i na meĊunarodnoj sceni, od druge polovine 90-ih godina XX veka. Ĉlanovi Kuda.org u momentu njegovog nastajanja bili su Zoran Pantelić, Branka Ćurĉić, Kristijan Lukić i P.RT kolektiv (Vladimir Radišić i Jovan Trkulja). Iako su se ĉlanovi kolektiva do danas menjali, on je pod zajedniĉkim imenom Kuda.org uvek podrazumevao u proseku sve ljude koji su uĉestvovali u stvaranju programa centra kojih bi na godišnjem nivou bilo i do 100. Od 2002. godine, organizacija smeštena u bivšem radniĉkom naselju Detelinara u Novom Sadu, postaje jedan od malobrojnih centara na prostoru današnje Republike Srbije koji su istraţivali informaciono-komunikacione tehnologije i njihov uticaj na savremenu kulturu, umetnost i društvo. Kako navodi Kristijan Lukić jedan od osnivaĉa Kuda.org: „Sa razvojem IKT, posebno u drugoj polovini 90-ih godina, jaz izmeĊu umetniĉke prakse i digitalnog okruţenja postaje sve veći i veći. Bilo je neophodno proširiti ova dva odvojena polja i pribliţiti metode rada u svakom od njih bliţe jedno drugom―.454 Naime, u periodu neposredno nakon prvog dot-kom rasta, informaciono-komunikacione tehnologije, posebno Internet i Svetska mreţa postaju sve prisutniji u Srbiji i javlja se potreba za kritiĉko promatranje uticaja ovih globalnih fenomena, kao i njenih mogućnosti, ne samo na savremenu umetniĉku praksu, već i na šire politiĉke, ekonomske i kulturne odnose u društvu. Kako dalje objašnjava Lukić: „Digitalna kultura moţe nuditi mogućnosti, ali u isto vreme i nove oblike ropstva. Neizbeţno kašnjenje u implementaciji digitalizacije i konstantno materijalno nezadovoljstvo onih koji su u poziciji da profitiraju od nje stvara atmosferu latentne frustracije. Ova frustracija se ĉesto manifestuje u nekritiĉkom pristupu tehnologiji – to jest, kada tehnologija konaĉno naĊe svoj put do lokalnog trţišta―.455 Ovakav kritiĉki odnos prema novim tehnologijama poĉetkom XXI veka poĉinje da se razvija širom sveta, dok u Srbiji, sa nekoliko izuzetaka, govorimo pre svega o periodu postepenog uviĊanja znaĉaja i uticaja ove globalne transformacije društva. Kuda.org u pokušaju medijskog i digitalnog kritiĉkog opismenjavanja srpskog društva okreće se upravo novih mogućnostima tehnologije, posebno Interneta, kao i alternativnim pristupima obrazovanju i širenju informacija. Za organizaciju je posebno vaţan fokus bio ponovno otvaranje srpskog društva prema svetu i u 454 Ruchardson, Joanne, Interview with Kristijan Lukic, 2001. 455 Ibid. 189 tom smislu pribliţavanje praksi u oblasti novih medija širom sveta mladim ljudima u Srbiji koji nisu imali mogućnosti da putuju i razvijaju svoju delatnost. Svoju praksu Kuda.org deli na tri oblasti: kuda.info, kuda.lounge i kuda.production. Kuda.info ili infocentar kolektiva odnosi se na razliĉite oblike informisanja društva o novomedijskoj kulturi, teoriji i praksama. Kako navode: „Naše kuda.info odeljenje je moţda najznaĉajniji aspekt naših aktivnosti za mlade novosadske umetnike. Kuda.info je baza podataka konkursa, predloga, programa gostovanja i nagrada―.456 Ovu bazu podataka ujedno ĉini i internet stranica centra457, fiziĉka biblioteka sa preko 2000 naslova, kao i omogućavanje besplatnog pristupa Internetu. Odnos prema konceptu širenja informacija u okviru praksi Kuda.org korespondira upravo sa promenama koje nastaju dolaskom Interneta i ulaskom u informaciono društvo, gde se Svetska mreţa ukazuje sredstvo za diseminaciju znanja, umreţavanje i izgradnju baze podataka sa slobodnim pristupom. Internet prezentacija, pored arhive odrţanih predavanja i radionica sadrţi informacije o razliĉitim delatnostima centra, kao i arhivu elektronskih publikacija i hiperlinkove koji vode umetniĉkim projektima u oblasti internet i medijske umetnosti, organizacijama u regionu i u svetu, znaĉajnim festivalima i konferencijama, mejling listama i ĉasopisima. Iako je kolektiv preuzeo ulogu edukacije odreĊenog broja ljudi o sve većim uticajima informacionog društva, za njih je bilo posebno znaĉajno da se takva aktivnost postavi što dalje od tradicionalnih obrazovnih modela, gde se insistira na konceptu razmene pre nego ĉistog informisanja i obrazovanja, na decentralizovanosti izvora informacije, pre nego na izgradnji autoriteta. Kako objašnjava Zoran Pantelić: „Mi smo se zapravo ĉak u tom trenutku ironiĉno nazvali ‗centrom‘, zato što smo sagledavajući grad kakav jeste i da smo na periferiji grada napravili centar koji nije ni po ĉemu u centru[..] Mi pre svega sebe doţivljavamo kao kolektiv. Kao ljude koji zajedniĉki donose neke odluke i onda procese prilagoĊavaju odreĊenim formatima―.458 Od samog poĉetka realizacije svojih programa, Kuda.org stvara arhivu video i audio zapisa predavanja, tribina i radionica odrţanih u centru kojima moţemo pristupiti putem sajta. Ovi programi deo su kuda.lounge prakse. Kako navode: „Od samog poĉetka kuda.lounge je platforma za razgovor, argumentaciju i dijalog, u okviru koje je organizovano više od pedeset prezentacija, predavanja i radionica. Pozivajući znaĉajna imena kritiĉke misli i društvene teorije i prakse, namera Kuda.org je bila da lokalnoj publici pruţi uvid u savremena društvena pitanja u svetu i da uspostavi stalnu komunikaciju i saradnju lokalnih 456 Scholtz, Trebor, Interview with Kuda.org, 2001. 457 http://kuda.org/, pristupljeno 19. 8. 2015. 458 Mevorah, Vera, Intervju za Zoranom Pantelićem‖, Novi Sad, 15. 7. 2015. 190 teoretiĉara i aktivista sa internacionalnom mreţom―.459 Programi su se odrţavali izmeĊu 2001. i 2006. godine i predstavljaju aktivno širenje prostora novomedijske umetniĉke prakse i kritiĉkog sagledavanja IKT u svetu i kod nas. Neki od znaĉajnih programa u oblasti digitalne kulture bili su: Prezentacija organizacije Interspace Media Art Centar iz Bugarske; predavanje Dejana Sretenovića, „HOT LINKS: O principima oblikovanja iskustva u digitalnom svetu―; prezentacija grupe Corrosion umetniĉkog kolektiva koji je ĉinio spoj Low fi video-produkcije i raĉunarske demo scene; prezentacija Intermodium platforme od strane Slobodana Markovića; predavanje Konrada Bekera iz Austrije (osnivaĉ Public Netbase medijskog centra), „Mindinvasion and Cultural Intelligence―; prezentacija Nine Ĉegledi (Nina Czegledy) projekata Digitized Bodies, Virtual Spectacles i Crossing Over o uticaju tehnologije na percepciju naših tela i platformi za prezentaciju i razvoj eksperimentalnih video radova; predavanje Miza Flora (Micz Flor) iz Berlina, „Kill the Object, Keep the Product―, o savremenom mreţnom poslovanju; predstavljanje EMAF Electronic Media Art Festival, evropskog festivala medijske umetnosti od strane kodirektora festivala Hermana Neringa (Hermann Noering); predavanje Petra Milata i Aleksandra Boškovića, „Digitalni otpor & pasija virtuelnog― o uticaju Interneta na sve sfere ljudskog delanja i njihovom preplitanju; predavanje teoretiĉara Erika Kluitenberga (Eric Kluitenberg) „Transfiguracija avangarde: negativna dijalektika mreţe― o poloţaju i „prirodi― umetnosti kroz istoriju od XIX veka do savremene internet umetnosti; predavanje Tanje Goruĉeve (Tania Gorucheva) „Medijska umetnost u Rusiji: kontekst, tendencije, inicijative― gde se takoĊe osvrće na internet umetnost u Rusiji; prezentacija virtuelne korporativne internet stranice i projekta tyrell.hungary Akoša Maroja (Akoš Maroy); prezentacija projekta Time is Money is Time, kao i predavanje na temu izloţbe Nove tendencije u Zagrebu 1968. godine o raĉunarskoj umetnosti u hladnoratovskom periodu iz oba bloka od strane Darka Frica (Darko Fritz) u kontekstu izloţbe I'm still alive iz 2000. godine; predavanje Herta Lovnika (Geert Lovnik) o prvim mejling listama i portalima savremene umetnosti i digitalne kulture Thing, Nettime, Syndicate, Spectre; predstavljanje festivala Transmediale od strane umetniĉkog direktora festivala Andreasa Brokmana (Andreas Broeckmann); gostovanje i predavanje internet umetnika i aktiviste Valtera van der Krojzena (Walter van der Cruijsen); predavanje i prezentacije projekata grupe Critical Art Ensamble; prezentacija festivala Ars Electronica direktora festivala Gerfrida Stokera (Gerfried Stocker); predavanje izraelske spisateljice i producenta Net Miler (Nat Muller) o odnosima izmeĊu umetnika, tehnologije i korisnika; 459 Kuda.org, tektonik: Nova društvena ontologija u vreme totalne komunikacije, Futura publikacije, Novi Sad, 2004., str. 9. 191 prezentacija holandskog instituta za medijske umetnosti Montevideo Barta Ratena iz Amsterdama; predavanje Armina Medoša (Armin Medosch) o problemima zaštite autorskih prava i kulturi otvorenog koda; predavanje Inke Arns (Inke Arns) o softverskoj i generativnoj umetnosti; prezentacija Ljudmila Digital Media Lab centra iz Slovenije; centralnoevropska turneja programa Talkaoke iz Velike Britanije mobilnog chat-showa; predstavljanje Mute magazina i predavanje o otvorenom kodu Dţemija Kinga (Jamie King) iz Londona; predstavljanje festivala Sloboda stvaralaštvu u Zagrebu i lokalizacija Creative Commonce lincence u Hrvatskoj; prezentacija mreţe Feral Trade umetniĉkog eksperimenta trgovine preko društvenih mreţa od strane Kejt Riĉ (Kate Rich); predavanje Volkera Grasmaka (Volker Grassmuck) iz Berlina o razvoju softvera i odnosa privatnog i javnog vlasništva; predavanje Feliksa Štaldera (Felix Stalder) povodom objavljivanja njegove knjige Otvorena kultura i priroda mreža; predstavljanje publikacije Multimedijalnog instituta iz Zagreba Mekenzi Vorka, Hakerski manifest. Kako objašnjavaju: „Posebna paţnja se usmeravala upravo ka ovom aspektu komunikacije i razmeni ideja prvenstveno zbog ĉinjenice da se umetniĉka scena u Srbiji tokom devedesetih razvijala u okviru tzv. ‗umetnosti u zatvorenom društvu‘ koja je rezultirala sindromom samoreferentnosti umetniĉke produkcije―.460 Svoju produkcijsku delatnost Kuda.org razvija upravo sa ciljem širenja uticaja i vidika lokalne umetnosti i prakse. Kuda.production je segment delatnosti centra koji se odnosi na raznolike projekte sa ciljem stvaranja uslova „za realizovanje umetniĉkih i aktivistiĉkih poduhvata na polju novih medija i savremenih tehnologija―.461 U takvom kontekstu Kuda.org razvija svoju izdavaĉku delatnost – kuda.read projekat, u okviru kojeg od 2004. godine izdaje transkripte i tekstove predavanja u okviru kuda.lounge programa, kao i teorijske zbornike u oblasti IKT. Znaĉajne publikacije su: Public Netbase: Non Stop Future: New Practices in Art and Media u okviru festivala transmediale 09 (2008) o praksi organizacije Public Netbase; Otvorena kultura i priroda mreža, Feliks Štalder (2007), Pirati na mreži: Kultura elektronskog kriminala (2008), tektonik: Nova društvena ontologija u vreme totalne komunikacije (2004), bitomatik: Umetnička praksa u vreme informacijske/medijske dominacije (2004), divanik: Razgovori o medijskoj umetnosti, kulturi i društvu (2004) i Trans_evropski piknik: Umetnost i mediji u tranziciji (2004). Od 2005. godine putem Note Book projekta rade na objavljivanju radova mladih istraţivaĉa u oblasti teorije umetnosti i novih medija. Prva publikacija ovog tipa bila 460 Kuda.org, bitomatik: Umetnička praksa u vreme informacijske/medijske dominacije, Futura publikacije, Novi Sad, 2004, str. 4. 461 http://kuda.org/kudaprodukcija, pristupljeno 19. 8. 2015. 192 je Otvorena kultura i priroda mreža. Brojne publikacije Kuda.org centra ĉine svojevrsni skup koji u velikoj meri konstituiše teorijske platforme u okviru koji deluju, spajajući na specifiĉan naĉin teoriju i praksu novosadskog kolektiva. Copyleft i prostori umrežavanja Postavljajući svoje publikacije u slobodan pristup sa creative commons licencama, Kuda.org se orijentiše prema copyleft kulturi deljenja i razvoja tehnologije po principu otvorenog koda. Uvidevši znaĉaj dostupnosti informacija, u okviru centra organizovano je izmeĊu 2002. i 2004. godine niz radionica o slobodnim softverima, sa ciljem promovisanja Linux otvorenog sistema, kao i o problemima zaštite autorskih prava: Anty-anty Piracy kampanja sa Ctirical Art Ensable, Open Source Audio Tools: Free Software for Free Sound, Otvoreni studio i priroda saradnje, SLIX – Open Source/Open Systems i Open Source 04. Ovakva aktivnost centra bila je reakcija na usvajanje 2004. godine „Zakona o autorskim i srodnim pravima―, „Zakona o ţigovima―, „Zakona o zaštiti dizajna― i „Zakona o zaštiti topografije integrisanih kola―, kao i potpisivanje konvencije Saveta Evrope o sajber kriminalu. TakoĊe, 2003. godine formira se Komisija za borbu protiv piraterije na inicijativu Ministarstva kulture. Na osnovu ovih regulativa bile su predviĊene zakonske kazne od jedne do osam godina za neovlašćenu reprodukciju ili emitovanje autorskog dela, neovlašćenu prodaju ili umnoţavanje zarad materijalne dobiti i organizovanu neovlašćenu prodaju ili umnoţavanje zarad materijalne dobiti.462 Kako objašnjava Ivan Ĉabrilo, zbog velike aktivnosti distribucije piratizovanog sadrţaja meĊunarodna organizacija IIPA (International Intellectual Property Alliance) pretila je ekonomskim sankcijama Srbiji i Crnog Gori zbog tolerisanja piraterije. 463 Nakon izglasavanja ovih zakona masovno su zatvarane prodavnice CD-diskova i hapšeni uliĉni dileri464 širom zemlje. U avgustu 2003. godine Kuda.org producira video dokumentarac pod nazivom Catch us! if you can, koji prenosi uliĉnu akciju u Novom Sadu koju je Kuda.org realizovao u saradnji sa ameriĉkim umetniĉkim kolektivom Critical Art Ensamble i intervjua sa bivšim preprodavcima CD i DVD diskova i graĊanima Novog Sada o novom zakonu. Akcija se sastojala od distribuiranja odreĊene koliĉine tada 462 http://www.sk.rs/2005/09/skak01.html, pristupljeno 20. 8. 2015. 463 Ĉabrilo, Ivan, ―Tresla se gora… biće svašta?‖, Svet kompjutera, br. 9, 2005. 464 Poznat primer ovakve delatnosti odvijao se krajem 90-ih godina XX veka i poĉetkom XXI veka ispred Studentskog kulturnog centra u Beogradu, gde je veliki broj mladih ljudi nabavljao muziĉke audio kasete i CD- ove. 193 najprodavanijeg filma reditelja Stivena Spilberga (Steven Spielberg) Catch Me if You Can „poboljšanog― tako što su dodavani titlovi: „Zakoni o copyright-u uvećavaju cene filmova i do 1800%. Sav profit ide u Hollywood!― ili „Copyright je kulturni imperijalizam― svaki put kada se pojavi upozorenje o zaštiti autorskih prava na snimku. Kako objašnjavaju u Kuda.org: „Bilo bi od izuzetnog znaĉaja kada bi postojanje piraterije u Srbiji bilo direktna posledica kolektivne svesti društva o znaĉaju kopilefta i ideje deljenja informacija. Na ţalost, navika piraterije u Srbiji je jedino direktna posledica kolektivnog siromaštva. Negde izmeĊu vladine potrebe za brzim, vidljivim politiĉkim poenima i adaptacije standardima i regulativama zapadnih trţišta, srpski zakon protiv piraterije egzistira kao neadekvatan i preuranjen korak koji u velikoj meri šteti već siromašnoj distribuciji informacija―.465 U okviru ideja da je „pristup informacijama uslov za demokratiju u svetu―, kao i da „proizvodnja i distribucija digitalnih informacija ne treba biti centralno kontrolisana― Kuda.org organizuje radionice fokusirane na razvoj privatnog bibliotekarstva na Internetu i izgradnje javih biblioteka. Jedan od projekata koje predstavljaju u svom centru, Javna biblioteka 466 Multimedijalnog instituta – mi2 iz Zagreba trenutno ĉini bazu podataka od 6275 knjiga iz oblasti politike, ekonomije, umetnosti i novih medija, kao i teorijske graĊe sa prostora bivše Jugoslavije, što ĉini ovu biblioteku specifiĉnim primerom digitalne internetske prakse u postjugoslovenskom kontekstu. Za Kuda.org ovakve inicijative nisu deo diskursa zvaniĉnih strategija digitalizacije u zemlji. Kako navode: „U novije vreme pojavljuje se toliko mnogo inicijativa koje se bave arhiviranjem razliĉitog umetniĉkog, kulturnog i istorijskog materijala, uglavnom podstaknute mogućnostima digitalizacije kao novog oblika ‗aktuelizacije‘ i kao novog prostora za diseminaciju materijala kojim se bave. Dominantni okvir takvih inicijativa je još uvek institucionalan – u tome, javne/drţavne institucije upošljavaju savremene alate da bi i dalje ostale u svojim veliki narativima ‗istorije‘, ‗nasleĊa‘ i ‗(nacionalne) kulture‘. MeĊutim, mi smo više zainteresovani za inicijative koje se investiraju u odstupanje od institucionalnih i drţavnih strategija. Umesto konzervacije, mi bismo pre mislili o ‗ţivim arhivama‘; umesto nege kanona, mi bismo pre mislili o kreiranju ‗istorije od dole‘ kao ‗protiv-memorije‘ – sa svih njihovim mogućim implikacijama―.467 Predstavljanje ovog projekta, kao i radionica odrţana 2013. godine, deo su niza regionalnih i meĊunarodnih programa orijentisanih ka istraţivanju novomedijske kulture u svetu, pod 465 http://kuda.org/radionica-02-anty-anty-piracy-kampanja-sa-critical-art-ensemble, pristupljeno 20. 8. 2015. 466 https://www.memoryoftheworld.org/, pristupljeno 20. 8. 2015. 467 http://www.kuda.org/serija-diskusija-arhiva-iva-arhivanearhiva-i-radionica-javna-biblioteka, pristupljeno 20. 8. 2015. 194 nazivom Proširena estetska edukacija: umetnički eksperiment i politička kultura u doba mreža. Proširena estetska edukacija: umetnički eksperiment i politička kultura u doba mreža predstavlja dugoroĉni projekat umreţavanja organizacija mi2 u Hrvatskoj, Kuda.org, Berliner Gazette iz Nemaĉke, Kontrapunkt iz Makedonije i ĉasopisa Mute iz Velike Britanije, pod pokroviteljstvom programa Culture 2007-2013 Evropske komisije i Evropske kulturne fondacije (ECF) sa poĉetkom od 2012. godine. Kako navode, projekat nastaje sa ciljem „[..]zajedniĉkog rada na istraţivanju, sabiranju, dokumentiranju i diseminiranju znanja kako se u dobu mreţa razliĉiti geografski konteksti i društvene prakse mogu transverzalno zbliţavati u kreiranju zajedniĉkog prostora djelovanja i refleksije―.468 U okviru ovog projekta do danas je organizovano niz konferencija, predavanja, izloţbi i radionica kao što su: Digital Backyards: WHAT ARE EUROPEAN ALTERNATIVES TO GOOGLE AND FACEBOOK? u Berlinu 2012. godine, konferencija The Idea od Radical Media u Zagrebu 2013. godine – o potencijalima Interneta kao radikalnog medija sa osvrtom na regionalni kontekst, i serija publikacija za britanski ĉasopis Mute 2013. godine. Pored uĉestvovanja u programima koje realizuje svaka od organizacija, projekat podrazumeva i zajedniĉku internet prezentaciju469 na engleskom, srpsko-hrvatskom, makedonskom i nemaĉkom jeziku, gde se postavljaju obaveštenja o dešavanjima u okviru projekta, tekstovi i linkovi ka drugim tekstovima i knjigame sa slobodnim pristupom. Završni deo projekta bio je program Sve se svodi na estetiku i političku ekonomiju u organizaciji Kuda.org krajem maja 2014. godine u Novom Sadu. Kuda.org se takoĊe 2008. godine prikljuĉuje internet platformi i meĊunarodnom projektu Dictionary of War (Reĉnik rata).470 Projekat su inicirale organizacije Multitude e. V. Berlin i Unfriendly Takeover iz Frankfurta i Mejna izmeĊu 2006. i 2007. godine u Frankfurtu, Minhenu, Gracu i Berlinu i 2008. godine u Novom Sadu. Kako navode: „Projekat[..] predstavlja kolaborativnu platformu u okviru koje se na sociološkim, filozofskim, kulturološkim i umetniĉkim osnovama ispituje koncept rata i otvoreno se raspravlja o razlozima njegove permanentne društvene uvreţenosti―.471 Pozivajući se na Deleza i Gatarija i njihovu ideju da „u najmanju ruku, kada kreiramo koncepte, mi radimo nešto―472 projekat teţi da predstavi razliĉite vidove konceptualizacije rata i da diskurs ratovanja transformiše u prostor kolaboracije i transparentnosti. Kuda.org se pridruţuje projektu predstavljajući 25 468 http://www.aestheticeducation.net/sh/o-projektu, pristupljeno 20. 8. 2015. 469 http://www.aestheticeducation.net/sh, pristupljeno 20. 8. 2015. 470 http://dictionaryofwar.org, link više nije aktivan. Bazi podataka projekta moţe se pristupiti preko http://v2v.cc/search/node/dictionary%20of%20war, pristupljeno 21. 8. 2015. 471 http://www.kuda.org/koncept-recnika-rata, pristupljeno 21. 8. 2015. 472 Ibid. 195 razliĉitih koncepata rata razliĉitih autora. Projekat se nalazi na platformi sa deljenje video sadrţaja – V2V (video syndication network). Video dokumentacija projekta sadrţi 100 umetniĉkih definicija na temu rata iz Frankfurta, Minhena, Graca, Berlina, Novog Sada, Gvangjua – Koreje, Tajpeja – Tajvana, Njujorka i Bolzana – Italije, raĊenih izmeĊu 2006. i 2009. godine. U ovom projektu su izmeĊu ostalog uĉestvovali su Teofil Panĉić, Biljana Srbljanović, Hert Lovnik, Ţelimir Ţilnik, grupa IRWIN itd. Poĉetkom XXI veka zajedno sa medijskim centrima Multimedijalni institut mi2473 u Zagrebu, Ljudmila 474 iz Ljubljane i pro.ba 475 iz Sarajeva, Kuda.org razvija regionalnu mreţu A.network. Ova mreţa nastaje sa prirodnom potrebom podrţavanja, kolaboracije i razmenjivanja iskustva izmeĊu organizacijama koje se u regionu bave istom problematikom. Iako je zajedniĉka delatnost mreţe prekinuta, saradnja Kuda.org sa ovim medijskim centrima, kao i drugim organizacijama u regionu nastavila se u realizaciji više projekata, stalnim gostovanjima i meĊusobnim promovisanjem delatnosti. Jedan od takvih projekata jeste Političke praske (post- ) jugoslovenske umetnosti zapoĉet u saradnji sa pro.ba, organizacijom Prelom Kolektiv 476 iz Beograda i WHW 477 kustoskim kolektivom iz Zagreba. Projekat analizira i preispituje umetniĉku produkciju u zemljama bivše SFRJ u okviru diskursa „Jugoistoĉne Evrope― i „Zapadnog Balkana― i deo je jedne šire ideje prevazilaţenja delovanja u okviru prostora bivše Jugoslavije kao „zatvora nacija―. Kako navode: „Ovaj projekat nastoji da otvori novi kritiĉki ‗treći‘ prostor kao najbolji naĉin za uspostavljanje produktivne i trajne kulturne saradnje u regionu. Iz tog razloga smatramo da kritiĉko istraţivanje društvenog i kulturnog nasleĊa jugoslovenskog modernizma moţe predstavljati znaĉajan resurs današnje umetniĉke, kulturološke i intelektualne regionalne saradnje―.478 Na sliĉan naĉin projekat Individualne utopije nekad i sad: Diskontinuitet generacijskog dijaloga ili šta nam je zajedničko?479 koji je Kuda.org realizovao u saradnji sa pro.ba i T.I.C.A. Institutom za savremenu umetnost 480 iz Tirane, obraća se preispitivanju istorije regiona i ideoloških narativa u kontekstu smene generacija, globalizacije i kulture sećanja na Balkanu. Mogućnosti umreţavanja i umetniĉkog delovanja u okviru savremenih drţavnih i kulturnih granica Kuda.org na poseban naĉin dovodi u pitanje u okviru projekta 473 http://www.mi2.hr/, pristupljeno 21. 8. 2015. 474 http://wiki.ljudmila.org/Naslovnica, pristupljeno 21. 8. 2015. 475 http://pro.ba/, pristupljeno 21. 8. 2015. 476 http://www.prelomkolektiv.org/, pristupljeno 21. 8. 2015. 477 http://www.whw.hr/novosti/index.html, pristupljeno 21. 8. 2015. 478 http://www.kuda.org/politicke-prakse-post-jugoslovenske-umetnosti, pristupljeno 21. 8. 2015. 479 http://www.pro.ba/utopia/, pristupljeno 21. 8. 2015. 480 http://tica-albania.org/, pristupljeno 21. 8. 2015. 196 Trans_evropski piknik: Umetnost i mediji u tranziciji 481 realizovan 2004. godine u saradnji sa V2_Organization, Institute of the Unstable Media iz Roterdama. Projekat nastaje kao reakcija na proširenje granica Evropske Unije 2004. godine i pitanja budućnosti multikulturalnosti u takvom okviru, kao i komunikacije i umreţavanja sa zemljama koje ostaju izvan novih granica. Referirajući na znaĉajan istorijski dogaĊaj panevropskog piknika 19. avgusta 1989. godine u Nemaĉkoj, Kuda.org i V2 organizuju susret na Fruškoj Gori kao mesta blizu nove „transnacionalne― granice, sa ciljem simboliĉke kritike sve izraţenijeg manjka mobilnosti u Evropi i opasnosti politike standardizacije unutar EU. Kako navodi Stiven Kovaĉ (Stephen Kovats), kanadski arhitekta i istraţivaĉ, kao i jedan od uĉesnika programa: „Mi, kao medijski umetnici, kulturni kritiĉari, telekomunikacijski aktivisti, vidimo Piknik, na dan najvećeg i politiĉki najsimboliĉnijeg proširenja Evropske unije, kao Trans-evropski dogaĊaj, koji utiĉe na strukturu i kulturu obe strane nove panevropske linije podele. Mi, kao trans-Evropljani, ţivimo i delujemo u okviru i van geofiziĉkih demarkacija; naša umetnost je umetnost elektromagnetnog prostora i naše akcije opisuju komunikaciju kao strukturu, dijalog i kreativnu razmenu. Mi zauzimamo teritoriju komunikacije, naš javni prostor definisan elektromagnetnim spektrom. Tamo gde se ova podruĉja susreću, infratanka membrana izmeĊu teritorije kao tla odreĊenog oblika, i prostora kao elektronskih medija, ĉini mesto našeg Trans-evropskog piknika[..] Mi, kao trans-Evropljani, imamo za cilj da poveţemo umetnost, kulturu i izraţavanje po celoj Evropi. Naš cilj je da napravimo savremeni opis simboliĉkog prostora Trans-Evrope, posle utopijske Pan-Evrope, sad izgubljene u ţargonu pridruţivanja, standarda pristupanja i ekonomskog svrstavanja―.482 U okviru susreta organizovane su prezentacije projekata unutar (i izvan) Evropske unije koji nastaju u kontekstu medijskog aktivizma i preispitivanja granica Evrope i mogućnosti umreţavanja. Tako je i performans grupe State of Sabotage (SoS), koji pokreće još 1992. godine umetnik Robert Jelinek (Robert Jelinek), realizovan u okviru programa piknika kao simboliĉko otvaranje alternativnog prostora za graĊane Srbije izvan politiĉkih okvira EU. Ova organizacija je otvorila za vreme susreta „iseljeniĉku kancelariju― i „konzulat― gde su izdavali uĉesnicima iz Srbije drţavljanstva i pasoše svoje samoproglašene drţave ĉije granice iskljuĉivo odreĊuju uĉesnici projekta/drţavljani State of Sabotage (drţave sabotaţe).483 Projektovana je serija filmova i video radova, izmeĊu ostalog i film iz 2003. godine Ţelimira Ţilnika Kenedi se vraća kući u kojem reţiser ispituje ţivote jugoslovenskih izbeglica koji 481 http://www.transeuropicnic.org/, pristupljeno 21. 8. 2015. 482 Kuda.org, Transevropski forum: Umetnost i mediji u tranziciji, Futura publikacije, Novi Sad, 2004. 483 www.sabotage.at/sos, pristupljeno 22. 8. 2015. 197 2002. godine nakon decenije ţivota u zemljama Zapadne Evrope bivaju deportovani nazad u Srbiju i Crnu Goru. Tema koja se provlaĉi kroz ceo ovaj susret, ali i prethodne projekte o kojima smo priĉali, odnosi se upravo na posledice i mogućnosti informaciono- komunikacionih tehnologija na poĉetku novog milenijuma za umetniĉko-aktivistiĉke prakse i kolaboraciju u savremenom umreţenom društvu. Internet umetnost u Srbiji/ Srbija u umetničkim mrežama na Internetu Upravo su znaĉajna pitanja umreţavanja obeleţila aktivnost umetnika i teoretiĉara tokom druge polovine 90-ih godina XX veka na Svetskoj mreţi. Praksa internet umetnosti je posebno doprinela pomeranju granica novog komunikacionog medija i preispitivanju mogućnosti za subverziju, umreţavanje i nove izraze. Prepoznavši znaĉaj ovih praksi Kuda.org je tokom prve decenije XXI veka na prostoru današnje Srbije bio glavni diseminator informacija vezanih za novomedijsku umetniĉku praksu. Moţda najznaĉajnija aktivnost u ovom polju bile su dve izloţbe koje producira Kuda.org – Predivni svet Irational.org-a: Tehnike, alati i dešavanja 1996-2006, 2008. godine odrţana u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine i izloţba Svet informacija/World-Information.org odrţana u Muzeju Vojvodine 2005. godine. Izloţba Predivni svet Irational.org-a: Tehnike, alati i dešavanja 1996-2006 predstavljena je kao meĊunarodna izloţba pionira net.art umetnosti. Naime, reĉ je o grupi internet umetnika koji su se 1996. godine okupili oko servera irational.org 484 koji je formirao britanski internet umetnik Hit Banting. Ostali ĉlanovi grupe bili su Danijel Andujar (Daniel G. Andujar) iz Španije, Minerva Huevas (Minerva Cuevas) iz Meksika i Rejĉel Bejker (Rachel Baker), Kajl Brendon (Kayle Brandon) i Markus Velentajn (Marcus Valentine) iz Velike Britanije. Kustosi izloţbe bili su Inke Arns i Dţejkob Lilemoze (Jacob Lillemose). Kako navode: „IRATIONAL.ORG je meĊunarodni sistem za uspostavljanje ‗iracionalnih‘ informacija, usluga i proizvoda za raseljene i lutajuće. IRATIONAL.ORG potpomaţe nezavisne umetnike i organizacije koje treba da odrţe informativne sisteme od velike vaţnosti za misiju. Ovi ‗iracionalisti‘ stvaraju rad koji pomera granice izmeĊu korporativnih carstava biznisa, umetnosti i inţenjeringa. Glavnih iracionalista trenutno ima šest i trenutno su u procesu konsolidacije naše sistemske strukture, da bi postali efikasniji i dovoljni sami sebi kao mreţa. Mi gradimo softverski snaţan onlajn alat koji je 484 http://www.irational.org/, pristupljeno 23. 8. 2015. 198 brz, jeftin i prilagoĊava se potrebama korisnika. Mi ţelimo da pruţimo naše resurse široj javnosti―.485 Kao i sa mnogim drugim praksama internet umetnosti, grupa Irational.org u svojim radovima poigrava se sa razliĉitim elementima sajber kulture od pojavljivanja komercijalnih usluga na mreţi nakon 1995. godine, zatim, odnosa online i offline sveta, ekoloških tema, DYU projekta, pitanja jeziĉkih politika na Mreţi, sve do savremenih problema trgovine podacima korisnika i kreativnog pristupa ideji pametnih ureĊaja (pametni telefon, tablet itd). Ovaj umetniĉki kolektiv takoĊe je domaćin jedne od mejling lista namenjene internet umetnosti – 7-ELEVEN. Sam naziv ove mejling liste bila je jedna od akcija kritike korporativne logike Svetske mreţe.486 Kako navodi Inke Arns: „U ‗net fazi‘, aktivnosti irational bile su posvećene analizi virtuelnih granica, danas ĉlanovi eksperimentišu sa analizom i prevazilaţenjem problema granica – ekonomskih, politiĉkih, društvenih – definisanih u pravom prostoru, koje ĉesto postaju porozne na veoma zabavan naĉin―.487 Na novosadskoj izloţbi predstavljen je 31 rad ove grupe, izmeĊu ostalog internet radio projekat Londonska piratska stanica za slušanje488 (London Pirate Listening Station) iz 1997. godine koja predstavlja bazu podataka sa listom piratskih radio stanica u Londonu i programom za slušanje preko interneta. TakoĊe zanimljiv rad grupe predstavljen na izloţbi bio je Prekogranični vodič489 (Borderxing Guide) iz 2001. godine, gde su prikupljene i predstavljene informacije o neophodnim stvarima, osobama kojima se treba obratiti za pomoć i fotografija graniĉnih prelaza za migrante. Kritiĉki element ovog rada jeste u tome što pristup sajtu mogu imati samo korisnici sa IP adresama izvan Evrope i Severne Amerike, gde dolazi do „izvrtanja ili okretanja uspostavljenih koncepcija i struktura moći u informativnoj politici net kulture―.490 Ne samo što je internet umetnost u znaĉajnoj meri ostala ograniĉena haotiĉnim pristupom informacija korisnika interneta, već je ovakva izloţba u Srbiji, kao jedna od prvih meĊunarodnih primera predstavljanja net.art prakse pruţila institucionalni okvir za diseminaciju teorije i prakse internet umetnosti. Kako kaţe Branka Ćurĉić, jedna od ĉlanica Kuda.org: „[..]ono što je posebno zanimljivo za prostor Srbije je da ova izloţba kao i rad grupe irational otvara puteve koji nisu upisani na znanim politiĉkim mapama. Kroz neoĉekivano i iznenadno (gotovo iracionalno), izloţba otvara prostore koji odlaze od i 485 Muzej Savremene umetnosti Vojvodine, Predivni svet Irational.org-a: Tehnike, alati i dešavanja 1996-2006, Novi Sad, 2008, str. 77. 486 7-11 je meĊunarodni lanac prodavnica sa objektima širom planete. 487 Ibid., str. 14. 488 Projekat više nije dostupan na Mreţi. 489 http://irational.org/cgi-bin/border/clients/deny.pl, pristupljeno 23. 8. 2015. 490 Muzej Savremene umetnosti Vojvodine, Predivni svet Irational.org-a: Tehnike, alati i dešavanja 1996-2006, Novi Sad, 2008, str. 60. 199 suprotstavljaju se sistemu preovlaĊujućeg i utvrĊenog mišljenja, otkrivajući potencijal za modifikaciju i transformaciju savremenih oblika ţivota―.491 Izloţba Svet informacija/World-Information.org fokus ima pre svega na znaĉaju informacije u savremenom dobu kako na Internetu tako i izvan njega, tj. potencijala i diskursa kulturne i umetniĉke proizvodnje u informacionom društvu. Izloţba je deo internacionalnog projekta medijskog centra Public Netbase t0 realizovanog pod pokroviteljstvom UNESCO i predstavljena je u Briselu i Beĉu 2000. godine, Amsterdamu 2002. godine, Novom Sadu, Beogradu i Bangaloru, Indiji 2005. godine i Parizu 2009. godine. U Srbiji i Crnoj Gori organizatori izloţbe pored Kuda.org bili su Muzej savremene umetnosti Beograd i Republiĉki zavod za Internet kao pokrovitelj i partner. Projekat je i danas aktivan i u okviru njega se širom sveta odrţavaju radionice, tribine, konferencije i izloţbe sa istraţivanjima u oblasti digitalne kulture, zaštite podataka, digitalnih ljudskih prava (digital human rights), promocije digitalne umetnosti, kao i alata za zaštitu i oĉuvanje ovog oblika svetskog kulturnog nasleĊa. Svi ovi elementi projekta koji se sprovodi od 1999. godine ujedinjeni su na internet platformi World-information.org 492 na kojoj pored obaveštenja o dogaĊanjima moţemo pristupiti i tekstualnog graĊi koja upućuje na probleme informacionog društva kao što je funkcionisanje globalnih mreţa, trţišni odnosi informaciono-komunikacionih tehnologija, politiĉki diskursi, cenzura, privatni podaci korisnika itd. Prateći ove teme, sama izloţba bila je podeljena u tri tematske celine: Svetska infostruktura (World-Inforstructure) izlaţe ovaj sakupljeni materijal na 32 table, dok se Svet-C4U (World-C4U) fokusira na predstavljanje putem raĉunarskih suĉelja razliĉitih tehnologija za kontrolu i nadzor kroz istoriju, kao i umetniĉke projekte koji istraţuju ovu temu; u okviru segmenta NasleĎe budućnosti (Future Heritage) predstavljeni su umetniĉki projekti u oblasti IKT, meĊu njima veliki broj internet umetnika sa naših prostora kao što su Darko Fric (Darko Fritz), Vladan Joler, Marko Peljhan, Zoran Todorović, Eastwood Group i Asocijacija Apsolutno. Umetniĉki projekat Asocijacije Apsolutno, koji je danas deo graĊe Muzeja savremene umetnosti Beograd, pod nazivom Apsolute sale493 (Apsolutna rasprodaja) nastalo 1996. godine, smatra se prvim projektom internet umetnosti u Srbiji i predstavlja parodiĉnu internet stranicu za aukciju i prodaju umetnosti iz Jugoistoĉne Evrope. Uz izloţbu u Beogradu organizovan je program predavanja, prezentacija i diskusija u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, kao i konferencija sa temom Total Disinformation Awareness: Sukob, kontrola i sloboda informacija u Beogradu. TakoĊe znaĉajna izloţba u 491 Ibid., str. 39. 492 http://world-information.org/wio, pristupljeno 24. 8. 2015. 493 http://www.apsolutno.net/TheAbsoluteSale/index.html, pristupljeno 24. 8. 2015. 200 produkciji Kuda.org bila je I love you [rev.eng] 494 organizacije dogitalcraft.org iz Frankfurta, odrţana 2006. godine u Muzeju savremene umetnosti Beograd i Muzeju savremene umetnosti Vojvodine. Tema izloţbe bili su raĉunarski virusi, meĊu njima jedan od poznatijih pod nazivom I love you koji je 2001. godine proizveo štetu u vrednosti od 8,75 milijardi dolara.495 Izloţba je bila okrenuta ispitivanju znaĉenja i funkcija raĉunarskih virusa, od umetniĉke prakse, hakerske kulture, do savremenih izazova sajber bezbednosti. Posetiocima izloţbe bilo je omogućena interakcija sa razliĉitim virusima na samim raĉunarima, kao i 40 intervjua sa stvaraocima ovakvih digitalnih objekata. Pored Beograda i Novog Sada, izloţba je predstavljena u Frankfurtu 2002. godine i Berlinu 2004. godine. Kuda.org znaĉajan deo svojih kontakta duguje meĊunarodnoj aktivnosti Asocijacije Apsolutno, sveta novomedijske umetnosti koji krajem 90-ih godina XX veka ulazi u sajberprostor putem virtuelnih zajednica kao što su Nettime i Syndicate mejling liste. Za umetnike i teoretiĉare Internet je u periodu globalnog širenja ove tehnologije i sve izraţenijih posledica globalizacije predstavljao alat za prevazilaţenje ograniĉenja drţavnih granica i postojeće medijske hijerarhije. Posebno je za diskurse ovakvog umreţavanja na prostoru današnje Srbije bila znaĉajna mejling lista i virtuelna zajednica Syndicate. Ova mejling lista nastaje sa idejom korišćenja internet tehnologije i kulture za premošćavanje jaza izmeĊu Istoĉne i Zapadne Evrope, posebno kulturne i umetniĉke delatnosti u ovim zemljama nakon rušenja Berlinskog zida. Utopijski eksperiment stvaranja alternativnog prostora za zajedniĉku delatnost umetnika, aktivista i teoretiĉara, kao što ćemo videti, rezultirao je gubljenjem vere u demokratske potencijale Interneta i u znaĉajnoj meri napuštanjem ideje o Internetu kao mediju koji moţe doneti pomirenje kulturnih i politiĉkih razlika u Evropi. Mreţa nastaje 1996. godine kao deo inicijative nemaĉkog kritiĉara i kustosa Andreasa Brakmana (Andreas Broeckmann) V2_East koja je podrazumevala stvaranje mreţa i realizovanje zajedniĉkih projekata izmeĊu pojedinaca zainteresovanih za medijsku umetnost i kulturu u Evropi. V2_East/Syndicate mreţa postavljena na serverima Ars Electronica centra u Lincu dobija svoje ime i teorijski okvir za vreme Next 5 Minutes konferencije u Roterdamu. Kako je objasnio Vladimir Muţeski (Vladimir Muzhesky): „Pojedinaĉno, mi smo slabi kada je u pitanju pregovaranje sa donatorskim telima i vladama vezano za podrţavanje novomedijskih i elektronskih umetniĉkih projekata. Ali, ukoliko bi se spojili i formirali nešto kao sindikat, tada bismo mogli da govorimo jednim glasom kada je to strateški neophodno, i 494 http://www.digitalcraft.org/www/html/iloveyou/, pristupljeno 24. 8. 2015. 495 http://www.o3one.rs/411/i-love-you-reveng-kudalounge-15-oktobar-2005/, pristupljeno 24. 8. 2015. 201 postali bismo moćniji nego što smo sada―.496 Do 2001. godine kada je lista zatvorena i formirana nova mreţa Spectre497, zajednica je brojala preko 500 ĉlanova iz 30 razliĉitih zemalja unutar i izvan Evrope. Kao što je bio sluĉaj sa mejling listama Nettime i Rhizome, uĉesnici Syndicate mreţe razvijali su svoju zajedniĉku delatnost u okviru više susreta i konferencija, obiĉno za na medijskim festivalima koji su se odrţavali tokom cele godine. Godinu dana od postojanja mreţe, na jednom takvom susretu u Kaselu, Nemaĉkoj, u okviru documenta X izloţbe savremene umetnosti formuliše se koncept duboke Evrope (Deep Europe). Kako objašnjava Brakman, kljuĉne reĉi za promišljanje u okviru Syndicate mreţe postaju: „stvaranje mreţa, zaboravljanje pseudo-Istok/Zapad odnosa, preispitivanje ideologija, pomeranje granica, kritika ‗Zapadnog pogleda‘, kultura u ‗Novoj Evropi‘, nestajanje Evrope u novom globalnom ekonomskom kontekstu, kao i u svetlu lokalnih federalistiĉkih/izolacionistiĉkih napora, kultura-i-novac, kultura-i-moć, analogne mreţe kao novi oblik aktivizma ‗kultova‘, NVO-i i PGO-i, sustizanje (tehnološkog napretka, ideologija, ekonomije itd.) naspram odrţavanja sopstvenog identiteta―.498 Iako je konaĉni slom ovog transevropskog projekta bio posledica problema sa moderiranjem mejling liste usled agresivne delatnosti NN/Integer/Antiorp internet umetnika/ce i pojavljivanja sve većeg broja anonimnih korisnika, znaĉajan aspekt tog kraha, koji nas posebno interesuje, bio je vezan za sukobe i posledice diskusija na mreţi u okviru krize na Kosovu izmeĊu 1998. i 1999. godine. Novosadski umetnik Andrej Tišma posebno je bio aktivan u ovom periodu, glasno kritikujući „sorošku politiku― moderatora (Inke Arns i Andreasa Brakmana) sa zauzimanjem pro-NATO stava, zbog ĉega je u jednom momentu bio i udaljen sa mejling liste Syndicate, kao i sa Nettime liste. Kako prenosi Lovnik, prva poruka na temu NATO bombardovanja na listi došla je upravo od Andreja Tišme i glasila je: „Poruka iz Srbije, u oĉekivanju NATO bombardovanja. Mogla bi da bude moje poslednje slanje. Ali, ne brinite. Ako umrem, moj vebsajt će ostati― (citirano u: Lovnik 2009, 132). Ubrzo se diskusija razvijala preteţno izmeĊu srpskih umetnika i aktivista i njihovih kolega sa Zapada meĊu kojima je prevlaĊujući stav bio podrţavanje bombardovanja Jugoslavije i saosećanje sa albanskim stanovništvom na Kosovu. Dejan Sretenović u jednom od poruka odgovara: „[..]Mi govorimo o neĉemu što se ne tiĉe samo Jugoslavije, već cele meĊunarodne zajednice. Mi govorimo o kraju globalne politike i diplomatije, o transformaciji UN-a u debatni klub bez uticaja na meĊunarodne odnose, o duplim standardima ljudskih prava[..] Da li mir i demokratija i dalje moraju da 496 http://timeline.1904.cc/tiki-index.php?page=V2_East/Syndicate, pristupljeno 22. 8. 2015. 497 http://coredump.buug.de/cgi-bin/mailman/listinfo/spectre, pristupljeno 22. 8. 2015. 498 http://www.medialounge.net/lounge/workspace/deep_europe/DOCS/mail/0063.html, pristupljeno 22. 8. 2015. 202 dolaze sa bombama?― (citirano u: Lovnik 2009, 138). Kako kasnije ovaj period objašnjavaju Arns i Brakman: „Sluĉaj Andreja Tišme, jugoslovenskog umetnika iz multikulturnog Novog Sada i branioca reţima Slobodana Miloševića u periodu kraja 90-ih godina je paradigmatiĉan sluĉaj: mnogi su njegove tirade protiv Zapada i NATO-a doţivljavali kao ĉistu srpsku propagandu koja je u jednom momentu postala nepodnošljiva. Kasnije, Tišma se vratio na listu i nastavio sa svojom kritikom postavljajući linkove za anti-NATO internet stranice koje je pravio. Za nas, on je uvek bio interesantan predstavnik srpske nacionalistiĉke ideologije koje je bilo dobro biti svestan. I bilo je dobro što je ukazao na to da ljudi mogu biti umetnici ‗kao mi i vi‘, i srpski nacionalisti u isto vreme―.499 Andrej Tišma na svojoj internet stranici u okviru grupe tekstova o „istoriji net.arta― odgovara na ovakvu kontekstualizaciju njegove delatnosti na mejling listi: „[..]Ja nikada nisam pominjao Miloševićevo ime, niti sam ga branio u bilo kojim svojim doprinosima Syndicate listi, takoĊe liĉno nikada nisam bio ĉlan ni jedne politiĉke partije, niti sam ikada glasao za Miloševića. Uvek sam pokušavao da pruţim stvaranu, argumentovanu i dokumentovanu sliku onoga što se dešavalo u Jugoslaviji, ništa manje i ništa više, samo za potrebe liste i diskusija na njoj. Ali ta slika nije bila u saglasnosti sa neĉijim predrasudama ili interesima. I zato im se nisu svidele moje diskusije―.500 Pitanje Kosova bilo je deo koncepta „duboke Evrope― gde je upravo jedan od ciljeva bilo prevazilaţenje dihotomija Istok/Zapad i Sever/Jug. Kako Andreas Brakman piše 1999. godine: „Rat u Jugoslaviji i Kosovou su trenutni, znaĉajni scenariji sa kojima su suoĉeni kulturalni praktiĉari u Evropi. Drugi scenariji, kao što je spora dezintegracija sovjetskog carstva, ponovno pojavljivanje Baltiĉkog regiona, maglovita stvarnost Mittereuropa, nesigurna uloga albanskih, maĊarskih, nemaĉkih, turskih, baskijskih, Roma i drugih manjina u razliĉitim delovima kontinenta su podjednako nesigurni, ujedno potencijalno produktivni i destruktivni. Mesto odigravanja ovih scenarija je duboka Evropa, kontinent sa sopstvenom mentalnom topografijom koji nije ni Istok ni Zapad, ni Sever, ni Jug, već koji je sastavljen od višeslojnosti identiteta: što više preklapanja identiteta, dublji je region― (Lovnik 2009, 129). Diskusije i sukobi na Syndicate listi, iako su donele mogućnost prenošenja svakodnevnih dešavanja na ulicama Beograda i Novog Sada za vreme bombardovanja i problematizovanja uloge Soroš fondacije u razvoju kulturnih i tehnoloških projekata u istoĉnoj i jugoistoĉnoj Evropi poslednjih godina XX i poĉetkom XXI veka, nije neophodno ulaziti uţe u teme sukoba da bismo zakljuĉili da je upravo u kontekstu veoma stvarnog politiĉkog problema, 499 Arms, Inke, Broeckmann, Andreas, „Rise and Decline of the Syndicate―, nettime-1, 13. novembar 2001, http://www.nettime.org/Lists-Archives/nettime-l-0111/msg00077.html, pristupljeno 22. 8. 2015. 500 http://www.atisma.com/webart/netart%20history/declineBroeckmann.htm, pristupljeno 22. 8. 2015. 203 Istok/Zapad internet zajednica doţivela svoj neuspeh, kako po pitanju dubljeg razumevanja sukobljenih strana, tako i u kontekstu ravnopravnog uĉestvovanja u diskusijama. Upravo je suoĉavanje sa ozbiljnošću teme mnoge ĉlanove mreţe trajno ućutkalo, posebno one koji nisu bili spremni da se priklone nekoj od polarizovanih strana u sukobu. TakoĊe, sem umetnika Edija Muke (Edi Muka) iz Tirane, glas Albanaca sa Kosova nije bio prisutan u diskusijama na listi. U vreme bombardovanja Jugoslavije planiran je bio susret uĉesnika Syndicate liste u Beogradu, koji je pomeren u Budimpeštu. Jedan od poslednjih projekata Syndicate mreţe nastaje u okviru ovog sastanka kao reakcija na suoĉavanje sa politiĉkom realnošću – The Future State of Balkania, koji je rezultirao umetniĉkim internet projektom virtuelne drţave Balkanije, kao fantazijskog eksperimenta promišljanja problema balkanskog regiona iz ugla graĊana Balkana.501 Projekat je inicirao Melentije Pandilovski iz Makedonije, a u razvoju internet umetniĉkog projekata je uĉestvovalo preko deset ĉlanova Syndicate mreţe. Mnogi elementi projekta više nisu dostupni, ali putem code-flow502 portala moţe se pristupiti nekim oĉuvanim elementima kao što je balkanian spermatozoid (balkanski spermatozoid) – alternativni pristup suĉelju sajta, gde se problematizuje mogućnost inicijativa sa Balkana da „urode plodom―, kao i low fi animacije The Future of Balkan (budućnost Balkana), gde se zajedno sa animiranom šoljicom „domaće kafe― prikazuju poruke predskazane budućnosti kao što jsu „Treba da pratiš sopstveni instinkt― i „Drugi se previše mešaju u tvoj ţivot―.503 Uţareni sukob nastavio se i nakon završetka bombardovanja i dodatno je podstaknut kritikama i aktivizmom NN/Integer/Antiorp umetnika/ce u kontekstu moderiranja liste. U poruci poslatoj tokom avgusta 2001. godine umetnik/ca obraća se Hertu Lovniku, jednom od osnivaĉa Nettime liste: „Inaĉe. Htela sam da pitam zato što... Jesi li ti RASISTA Ĉ O V E Ĉ E? Ozbiljno, zato što sve koje si likvidirao bili su istoĉni Evropljani. Pitam se da li sprovodiš genocid ili ... samo osećaš neverovatnu privlaĉnost prema nama +? To_je razlog zbog ĉega nas posećuješ zar ne +? Ne dolaziš ovamo da nas _povrediš zar ne +?[..]―.504 Naime, Syndicate lista već oslabljena sukobima oko rata na Kosovu, konaĉno je dokrajĉena meĊusobnim sukobom ĉlanova oko moderiranja/cenzurisanja delatnosti internet umetnika, posebno NN/Integer/Antiorp. Sa razvijanjem Spectre liste kao novog kanala za novomedijsku umetnost i kulturu, osnivaĉi i moderatori Syndicate liste povedeni iskustvom i uţarenim sukobom oko moderiranja „otvorenih― kanala komunikacije na mreţi, ukidaju ovaj aspekt na novoj listi, ali sa jasno definisanim pravilima ponašanja (netiquette): „SPECTRE je otvorena 501 http://www.code-flow.net/museum/balkania/index.html, pristupljeno 22. 8. 2015. 502 http://www.code-flow.net/, pristupljeno 22. 8. 2015. 503 http://www.code-flow.net/museum/balkania/wish/index.html, pristupljeno 22. 8. 2015. 504 http://www.atisma.com/webart/netart%20history/Syndicate.htm, pristupljeno 22. 8. 2015. 204 nemoderirana mejling lista za medijsku umetnost i kulturu u dubokoj Evropi[..] bez HTML- ova, bez dokumenata, poruka ˂ 40K; smislena rasprava zahteva meĊusobno poštovanje; samo-promovisanje uz oprez!―.505 Ovaj aspekt raspada, koji je karakterisao i mejling listu Nettime, ukazao je na nedovoljnu razvijenost i snagu (umetniĉkog) sajberprostora da promišljajući sebe prevaziĊe probleme digitalnog jaza, meĊusobne komunikacije, kolaboracije i stvaranja, a posebno da tu snagu i stabilnost, kako pominje Lovnik, upregne kao alternativu sukoba ĉlanova oko pitanja Kosova i bombardovanja Jugoslavije. I susret ĉlanova Sydicate mreţe u Budimpešti, kojem je prisustvovao i Zoran Pantelić, bio je momenat suoĉavanja zajednice sa nemogućnosti Interneta da doprinese rešavanju posledica sukoba, gde se pre svega diskutovalo o fiziĉkim rešenjima za pomoć ljudima na obe strane. Pantelić opominje i da se mora imati u vidu da je ovaj period uĉestvovanja umetnika i teoretiĉara sa prostora Srbije u Globalnoj mreţi bio pod velikim uticajem stepena razvoja tehnologije, ali i kulturnih razlika. Kako kaţe: „Mi dolazimo iz kulture gde ako nemaš šta da kaţeš ti se ne javljaš za reĉ, nego jednostavno treba da jasno argumentuješ i daš jednu odreĊenu vrstu teze i pravca koji će da dâ smernicu ili odreĊeni stav kojim ćeš se suprotstaviti neĉemu drugom. Mi smo bili zblanuti kad smo videli da preko te Syndicate liste i tako krvavo steĉene dial-up sekunde da se popneš gore, ti vidiš jednostavno veliku koliĉinu... [..]iz naše vizure nedovoljno formulisan stav da bi bio vredan da se postuje ili da se baci u forum za neku diskusiju[..] Sećam se, to nam je u poĉetku bilo zaista šokantno, kad smo videli zapravo koliko delimo iste svetonazore sa ĉitavim istoĉnoevropskim blokom u odnosu na komunikaciju... u tišini―.506 Utisak Zorana Pantelića kao ĉlana ove virtuelne zajednice bio je taj da je pre svega dominantna delatnost pojedinaca iz zemalja Zapadne Evrope u velikoj meri bila obojena orijentalizmom. 507 Kako kaţe: „Kada bi sad gledali sa ove distance, ja više ne mogu da shvatim koliko je to bio solidarni duh jednakih ili koliko je to bio solidarni duh, odnosno pozicija njihovog angaţmana da pomogne nekom, da bi se prikazao kao humani gest. Vrlo delikatna stvar[..] Ja nisam sposoban da sad povuĉem crtu, ali sam primetio tada u tim procesima i u tim diskusijama jednu vrstu hegemonistiĉke pozicije da su oni ti koji mogu da razreše, pomognu, napišu itd.[..]―.508 Kako opisuje Hert Lovnik u kontekstu ciljeva 505 http://coredump.buug.de/cgi-bin/mailman/listinfo/spectre, pristupljeno 22. 8. 2015. 506 Mevorah, Vera, Intervju za Zoranom Pantelićem‖, Novi Sad, 15. 7. 2015. 507 Edvard Said definiše orijentalizam kao „stil mišljenja baziran na ontološkoj i epistemološkoj razlici izmeĊu ‗Orijenta‘ i (većinom vremena) ‗Oksidenta‘― (Said 1977, 2). Njegova studija Orientalism imala je za cilj da otkrije naĉine na koje su evropske kolonije tumaĉene u nauĉnom i popularnom diskursu kao Drugi od Evrope. Evropa preko diskursa o orijentalizmu, uvek pozicionira sebe nasuprot „njih―, ne-evropljana, hegemonski uzdiţući evropski identitet kao superiorniji u poreĊenju sa „svim drugima―. 508 Mevorah, Vera, Intervju za Zoranom Pantelićem‖, Novi Sad, 15. 7. 2015. 205 Syndicate mreţe, „duboka Evropa― kao nauĉno-fantastiĉna ideja Evrope izvan granica iscrtanih Evropskom Unijom, Šengenskim sporazumom, NATO-om i Rusijom, shvatana kao otvorena i inkluzivna, koja ne pretenduje na univerzalno vlasništvo nad civilizacijom, još uvek nije otkrivena (Lovnik 2009, 129). Od neoavangarde do Kuda.org 509 Već smo govorili o tome da novomedijska umetnost svoje preteĉe i inspiraciju crpi pre svega iz mnogih avangardnih i neoavangardnih umetniĉkih pokreta. Zanimljivo je u tom smislu što delatnost Kuda.org prati ovu liniju i na našim prostorima, gde kao proizvod razvoja Asocijacije Apsolutno, kolektiv deluje kao svojevrsan naslednik novosadskih neoavangardnih umetniĉkih praksi 60-ih i 70-ih godina XX veka. Kako navode Zoran 509 Mapa je nastala kao deo projekta Trajni čas umetnosti. Preuzeto iz: Kuda.org, Trajni čas umetnosti: Novosadska neoavangarda 60-ih i 70-ih godina XX veka, Revolver, Frankfurt i Mejn, 2005. 206 Pantelić i Kristijan Lukić: „Pitanje tzv. novih medija danas, kao i istraţivanja u toj oblasti, su kvalitativno identiĉni problemima koje je imala neoavangarda šezdesetih i sedamdesetih dok je vršila eksperimente sa instalacijama, videom i elektronskim zvukom. Ovi se problemi tiĉu odnosa medija i sadrţaja, tj. pitanja ‗šta je novo u novim medijima‘?[..] Istraţivanje u oblasti medija je istorija istraţivanja komunikacije i ekstrovertnosti i traganja za kanalima za prenošenje poruke društvu. Ţelja avangarde da prodre u društvo i vodi ga u utopijskom projektu stvaranja pravednog društva je u tesnoj vezi sa medijskim istraţivanjem.―510 Naime, kako objašnjava Silvija Draţić, neoavangardna umetniĉka praksa na prostoru današnje Srbije formira se oko brojnih omladinskih institucija kultura kao što su bili Tribina mladih u Novom Sadu, Dom omladine u Beogradu, Studentski centar u Zagrebu i ŠKUC u Ljubljani. Posebno su grupe umetnika, teoretiĉara i studenata orijentisanih prema ovakvoj praksi nastajale u Subotici, Zrenjaninu i Novom Sadu, kao što su grupe Januar i Februar, Bosch+Bosch i grupe Kôd, (∃ i (∃-Kôd. Kako navodi Draţićeva: „U Novom Sadu centar okupljanja eksperimentalne umetniĉke i kulturne scene je Tribina mladih. Pored Tribine, bili su to i Studio DT 20 Bogdanke i Dejana Poznanovića, kao i redakcije ĉasopisa Polja, Indeks i Uj Symposion i filmska kuća Neoplanta―.511 Jedan od najvećih drţavnih rezova aktivistiĉke umetniĉke prakse u SFRJ nastaje u Novom Sadu 1973. godine smenjivanjem celokupne redakcije ĉasopisa Polje, smenjivanjem cele redakcija ĉasopisa Chansiona, smenjivanjem direktora i programske politike Neoplanta Filma i gašenjem studentskog ĉasopisa Index i Studentskog kulturnog centra. Miško Šuvaković novosadsku neoavangardu 70-ih godina XX veka povezuje sa strujom internacionalne kulture, hipi pokreta, nove levice, undergrounda, kao i višemedijske umetniĉke prakse. Kako navodi: „Novosadska neoavangarda i konceptuala pripadale su poslednjem velikom talasu internacionalne pozno- modernistiĉke utopijske i akcionistiĉke umetnosti pred pojavu postmoderne.―512 Ovaj segment istorije jugoslovenske i srpske umetnosti koji je ostao najmanje dokumentovan i predstavljen, Kuda.org dovodi u paţnju javnosti izloţbom Trajni čas umetnosti 2005. godine u okviru projekta Političke prakse (post)jugoslovenske umetnosti zajedno sa drugim programima kao što su projekcije filmova Neoplanta filma, publikacije Judita Šalgo-hronika, Izostavljena istorija, Trajni čas umetnosti: Novosadska neoavangarda 60-ih i 70-ih godina XX veka, digitalizacija ostavštine Branke i Dejana Poznanović, intervencija u prostoru Dva 510 Pantelić, Zoran, Kristijan, Lukić, „Medijska ontologija: Mapiranje društvene i umetniĉke istorije u Novom Sadu‖ u Trajni čas umetnosti: Novosadska neoavangarda 60-ih i 70-ih godina XX veka, Revolver, Frankfurt i Mejn, 2005. 511 Draţić, Silvija, „Šta to beše neoavangarda?―, 2. 12. 2014., http://korzoportal.com/analize-eseji-sta-bese- neoavangarda/, ptistupljeno 24. 8. 2015. 512 http://www.kuda.org/transkript-debate-izostavljena-istorija, pristupljeno 4. 7. 2015. 207 proglasa u Galeriji Narodnog muzeja Panĉeva i javna tribina Kultura u centru grada povodom 50 godina od osnivanja Tribine mladih u Novom Sadu. Izloţba novosadskih neoavangardnih umetniĉkih praksi predstavljena je u Novom Sadu, Zagrebu, Beĉu, Gracu, Štutgartu, Mineapolisu i Budimpešti. Producent izloţbe bio je Kuda.org u saradnji sa Slobodanom Tišmom i Ĉedomirom Drĉom. Većina aktera neoavangardnog pokreta u okviru svojih delatnosti dovodila je u pitanje znaĉaj autorstva umetniĉkih dela, što se moţe videti i u kolektivnoj delatnosti pod zajedniĉkim imenom. Izlaganje u okviru izloţbe Trajni čas umetnosti, Otvorenog pisma jugoslovenskog zajednici grupe Februar reflektuje tako umetniĉko-aktivistiĉku platformu samog centra Kuda.org i pokušaj reaktuelizacije ovih praksi u savremenom kontekstu: „U kulturi Novog Sada (Vojvodine) vlada u poslednje dve godine politika ĉvrste ruke, potpuna birokratizacija i institucionalizovanje kulturnih aktivnosti, kao i ekspanzija monopola grupa i pojedinaca na odgovornim funkcijama[..]―.513 Kako objašnjavaju u Kuda.org: „Promene u novosadskim institucijama kulture nakon politiĉkih previranja poĉetkom 70-ih godina ukinuli su ideju o ‗javnoj instituciji‘ kao relevantnom okviru za diskusiju tekućih društvenih i politiĉkih pitanja. Štaviše, skoro da moţemo zakljuĉiti da se nakon ukidanja Tribine mladih stvara neka vrsta vakuma u kritiĉkom diskursu umetnosti i kulture, barem ukoliko govorimo o terenu Novog Sada. Posledice toga su vidljive i danas i ogledaju se u kontinuiranom nedostatku javne kritike fašizma 90-ih godina, desnog ekstremizma poĉetkom XXI veka i neoliberalnog kapitalizma danas. Institucionalne prakse umetnosti i kulture danas se razvijaju pod okriljem kreativnih industrija i u mirnoj su koegzistenciji sa vladajućim reţimom, te svoj zadatak ne vide u pokretanju gorućih društvenih pitanja ili kritici javnosti kao što je to npr. bio sluĉaj sa Tribinom mladih s kraja 60-ih godina―.514 Naime, za otvaranje polja istraţivanja ovog istorijskog perioda, Kuda.org kao centralnu taĉku postavlja akciju „Javni ĉas umetnosti― realizovan 1970. godine od strane novosadskih konceptualnih umetnika na Dunavskom keju u Novom Sadu, gde projekat Trajni čas umetnosti teţi da postane simboliĉki nastavak ove istorijske akcije. Za Kuda.org cilj projekta „revitalizacije― neoavangardnih praksi u Novom Sadu i šire na prostoru bivše SFRJ, nije bio u onome kako se danas taj proces dominantno poima, kao omaţa zaboravljenim istorijskim praksama, već pre svega kao kritiĉki osvrt na nekonzistentnost radikalnih umetniĉkih praksi na našim prostorima i posledica isprekidanosti takve linije delovanja. Boris Buden u predgovoru još jedne produkcije Kuda.org Uvod u 513 http://kuda.org/dokumentacija-otvoreno-pismo-jugoslovenskoj-javnosti-student-471-23021971, pristupljeno 25. 8. 2015. 514 http://dev.kuda.org/sites/default/files/docs/Trajni%20cas%20umetnosti.pdf, pristupljeno 25. 8. 2015. 208 prošlost piše upravo o jednom specifiĉnom odnosu prema istoriji: „To je ono što je novo: prošlost kao sveprisutnost, sada, ovdje, u svemu, za svakoga. Prošlost koja je aktuelnija od sadašnjosti i neizvjesnija od budućnosti. Prošlost o kojoj je svatko pozvan da sudi, da je se na vlastiti naĉin sjeća, razumijeva i (re)kreira― (Buden i dr. 2013, 7). Kolektivne akcije, suprotstavljanje i poigranje sa vladajućim reţimom i ideologijama, korišćenje razliĉitih medija za konceptualizaciju umetniĉkih praksi, svi ovi elementi biće izraţeni u umetnosti novih medija, posebno u internetskim oblicima umetniĉke intervencije. Kako kaţe Branka Ćurĉić vezano za Syndicate mejling listu: „Moglo bi se ĉak smatrati da je povezanost, komunikacija i mreţna saradnja izmeĊu ĉlanova ovih grupa na ‗Tribini mladih‘ i oko nje, sa ostalim jugoslovenskim i svetskim umetniĉkim podruĉjima (Ljubljana, Zagreb), neka vrsta preteĉe zajedništva i saradnje koja se danas kreira zahvaljujući globalnim komunikacijskim tehnologijama. Ili bar onom njihovom delu koji se zasniva na slobodnoj saradnji, meĊusobnom razumevanju, neometanoj razmeni informacija i ostvarenju zajedniĉkih ideja―.515 Generacija umetnika koji poĉinju da deluju na prostoru Srbije nakon raspada SFRJ, meĊu kojima i Asocijacija Apsolutno ostaju pod velikim uticajem praksi jugoslovenske neoavangarde, ovog puta delujući u tranzicionom društvu pod okriljem svetske globalizacije i razvoja informaciono-komunikacionih tehnologija. Asocijacija Apsolutno nastaje iz grupe Apsoultno skulpturalno oformljene 1990. godine (Zoran Pantelić, Rastislav Škulec i VladanTodorović) gde se 1993. reformuliše kao Asocijacija Apsolutno (Zoran Pantelić, Dragan Miletić, Dragan Rakić i Biljana Petrić). Kako navode u jednom intervjuu, grupa nastaje kao svojevrsni politiĉki odgovor na situaciju u zemlji: „[..]poĉetkom devedesetih, kada potreba za znati šta se zbiva poĉinje da biva sve znaĉajnija u odnosu na okolinu, kada zemlju napušta sve više intelektualaca, jakih individualaca, umetnika, kad se bitno stvara jedna nova socijalna struktura u gradu – to je neminovno uticalo na nas da se okupimo oko jedne jasno definisane ideje i zapoĉnemo zajedniĉki projekat.―516 Zajedniĉka ideja je pre svega odnos prema umetniĉkoj produkciji u kontekstu nasleĊa neoavangardnih praksi „kolektivnog rada, nematerijalne produkcije i kritiĉkog mišljenja― gde je cilj bilo otvaranje 515 Ćurĉić, Branka, „Kolektivne kulturne prakse: IzmeĊu sentimenta i funkcionalnosti kreativnih zajednica― u Trajni čas umetnosti: Novosadska neoavangarda 60-ih i 70-ih godina XX veka, Revolver, Frankfurt i Mejn, 2005, str. 31. 516 Simin, Nevena, „Intervju sa grupom Apsolutno―, http://www.artmagazin.info/index.php?option=com_content&task=view&id=87&Itemid=36, pristupljeno 5. 7. 2015. 209 prema svetskoj umetniĉkoj sceni i delovanje u okviru meĊunarodnog prostora.517 U vreme kada je Srbija bila pod sankcijama, Asocijacija Apsolutno ostvarivala je kontakte za umetnicima i medijskim aktivistima širom sveta. U svojim projektima ova grupa koristila je multimedijalni pristup intervencijama u javnom prostoru, gde medij postaje ravnopravni ĉinilac umetniĉkog dela. Kako navode: „[..]kada prepoznamo fenomen odreĊenog projekta, onda odluĉujemo koji bi medij njemu najviše odgovarao, opredeljujemo se za taj medij. Naravno, permanentno uĉimo, kroz razgovore s inţenjerima.―518 Delujući u meĊunarodnom kontekstu Apsolutno fokusira svoju delatnost na aktuelno pitanje druge polovine 90-ih godina XX veka, izazova informacionog društva u kontekstu tranzicijske politiĉke realnosti. U svom projektu 1995:2000 kolektiv se kritiĉki suoĉava sa problemom Y2C (Milenijumske bube), obeleţavajući sve svoje radove u odnosu na godinu na koju su stvoreni i odbrojavajući vreme do kataklizmiĉne 2000. godine. Kako objašnjava Zoran Pantelić: „Osmislili smo projekat koji ima i lokalan i globalan karakter i koji je dovoljno široko zasnovan da obuhvati poslednjih pet godina veka i milenijuma. Nazvali smo ga 1995-2000. U kontekstu se jasno vidi globalno sagledavanje celokupne naše civilizacije, i time pravimo jasnu asocijaciju na sva odbrojavanja koja upravo teku svuda na planeti. Ujedno obavljamo neku vrstu inventara svega onoga što se nama dešava. Naravno, odbrojavanje nije naš izum, nismo mi otkrili toplu vodu s obraćanjem posebne paţnje na poslednjih pet godina, jer tih pet godina pripadaju celom ĉoveĉanstvu, pa time i nama. I mi imamo pravo da ih stavljamo pod lupu―.519 Projekat je obuhvatao radove orijentisane na razliĉite probleme i pitanja Srbije kao dela globalnog društva. Od kritike medijske kulture u Srbiji 90-ih godina XX veka u radovima kao što su: 0005 News{Paper}, riblja pijaca Novi Sad (1995) i 0003 Good Evening (1998); zatim, problematizacije komunikacija krajem XX veka: 0005 A36YKA absoult in Wien, Beĉ (1996), projekat koji je predstavljao intervenciju u prostoru kao osvetljavanje istorijskog momenta u kojem je komunikacija/veza izmeĊu Austrije i Srbije prekinuta u kontekstu objavljivanja nemaĉko-srpskog reĉnika 1928. godine iz kojeg su sve srpske reĉi bile izbrisane; 0005 I am absolutely every moment absolutely here izveden u Somboru, Hornu, Beĉu i Novom Sadu (1995). U ovom radu inspirisani teorijom relativiteta, Apsolutno istraţuje povezanost ljudi izvan lokalnog konteksta. Slanjem reĉenice I am absolutely every moment absolutely here iz 517 http://www.dnevnik.rs/naslovi/zoran-pantelic-drustvo-bez-utopija-postaje-besmisleno, 2014., pristupljeno 5. 7. 2015. 518 http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=1087&yyyy=2015&mm=01&dd=14&nav_id=946536, pristupljeno 5. 7. 2015. 519 Simin, Nevena, „Intervju sa grupom Apsolutno―, http://www.artmagazin.info/index.php?option=com_content&task=view&id=87&Itemid=36, pristupljeno 5. 7. 2015. 210 Sombora u Horn u Beĉ, pa u Novi Sad, Apsolutno „zatvara krug koji funkcioniše kao sinonim za apsolutno― (apsolutno konstruisanog prostora i apsolutnog vremenskog raspona); 0003 Instrumental (1997), projekat razvijen u kontekstu prvog radijskog prenosa u Jugoslaviji, morzeove azbuke i opasnosti komunikacije (pismo kao metak); 0004 Voyager (1996), video rad koji preispituje (ne)mogućnosti komunikacije „sa odreĊene geografske, društvene i politiĉke taĉke―.520 Nadalje, projekata kritike kulturnih politike u zemlji, ali i šire, kao što su: 0004 Absolutely Nike izveden u Atini kao kritika kreiranja kulturnog znaĉaja Akropolja od strane drţave (1996); 0004 Absolutely Temporary rad koje je predstavljao kritiku stvaranja kulturne politike na primeru privremenog mosta koji povezuje Petrovaradin i Novi Sad koji 1987. dobija naziv Most Maršala Tita (srušen za vreme bombardovanja 1999. godine) i postaje objekat trajnog istorijskog znaĉaja. Apsolutno odrţava ceremoniju postavljanja table na mostu sa natpisom Apsolutno privremeno (Absolutely temporary); 0004 In memoriam je projekat stvaranja veštaĉkog odnosa vrednosti u kontekstu hiljadite godišnjice Austrije; 0003 Le Quattro Stagioni predstavlja akciju fotografisanja u istorijskim kostimima u ĉetiri razliĉita godišnja doba na memorijalnim mestima u Srbiji, preispitujući na taj naĉin odnos sadašnjosti i istorije u kontekstu odbrojavanja vremena do kraja milenijuma. Pitanja globalizacije, granica Evropske Unije i visokotehnološkog društva koje u svojim radovima problematizuje Apsolutno, kao što smo videli postaće osnovni elementi aktivnosti Kuda.org. Neki od ovakvih radova grupe bili su: 0004 Tiertransport u kojem traţeći zvaniĉna dokumenta za prenošenje ţivotinja preko granice zemlje, Apsolutno popunjava formulare za ljude razliĉitih profesija (profesor, student, kuvar, farmer itd.) kritikujući situaciju u kojoj je svaki peti ĉovek na planeti izbeglica. Zatim, intervencija u prostoru pod nazivom 0004 Human gde grupa oznaĉavajući granicu izmeĊu Zapadne i Istoĉne Evrope tablama man i no- man's land dovodi u pitanje politiĉku i ekonomsku ujedinjenost evropske zajednice. Pored internet rada Absolute Sale o kojem smo već govorili, Apsolutno ideju umreţenosti i tehnologije preispituje u radovima 0002 The Greatest Hits kao CD-rom projekat koji se bavi kontekstom kraja milenijuma vezano za diskurse digitalne kulture i medicine kroz ideju virusa kao posledice komunikacije (1998) i Station-Archive, projekat formiranja raĉunarske i multimedijalne biblioteke za istraţivanje koncepta ĉitanja (2005). Asocijacija je svoje radove u periodu od deset godina aktivnosti izlagala i predstavljala u Srbiji, Rusiji, Nemaĉkoj, Holandiji, Sloveniji, Austriji, SAD-u, Velikoj Britaniji i drugim gradovima u Evropi i regionu. Kroz gostovanja i prezentacije prakse grupe 520 http://www.apsolutno.net/, pristupljeno 5. 7. 2015. 211 u okviru regionalnih centara koji su već bili formirani kao što su Public Netbase, V2, ZKM, i Ljudmila, pripadnici asocijacije Apsolutno uviĊaju neophodnost otvaranja ovakvog centra u Srbiji. Od 1998. godine postoji namera da se centar otvori, ali tek sa promenom politiĉke klime stvaraju se neophodni uslovi. Kuda.launge program direktno je povezan sa kontaktima koje su ĉlanovi pravili po svetu i kasnije doveli da prezentuju svoje aktivnosti u Kuda.org. Sam naziv centra Kuda.org, potiĉe od registrovanja 1997. godine nevladine organizacije Kulturno-umetničko društvo Apsoluto. Pripadnici asocijacije uvideli su nedostatak znaĉajne pravne i fiziĉke infrastrukture u okviru svojih delatnosti. Kako objašnjavaju: „Bitno je da mi ovde nemamo odgovarajući infrastrukturu da direktno prenesemo to internacionalno iskustvo odreĊenoj ekipi ljudi ovde. Prenos iskustava je vezan za neku, eventualnu mogućnost kad budemo imali izloţbu, pa se skupi neka ekipa, onda mi nešto usmeno prenesemo. Nemamo baziĉno mesto susreta, mesto sa sadrţajem gde moţemo da razmenimo iskustva i naprosto se umreţimo sa drugima u Evropi ili svetu.―521 Kuda.org, insistirai na nepersonalizaciji i ukidanju znaĉaja autorstva, put koji na našim prostorima postavlja neoavangarda i nastavlja da prati Asocijacija Apsolutno. Dodatak poznatog oznaĉitelja umreţenog društva na Internetu .org dolazi sa dobijanjem stalnog prostora kolektiva 2001. godine i pronalaţenja svog identiteta u postojećim konstelacijama medijske kulture na Zapadu. Delujući kao umetniĉki kolektiv koji u osnovi danas ĉine Zoran Pantelić, Branka Ćurĉić i Borka Stojić, Kuda.org je svojevrsno proširenje praksi Apsolutno izvan institucionalnih okvira savremene umetnosti i formalnog sistema obrazovanja, gde ovaj kolektiv inkorporia modele delatnosti medijskih centara širom Zapadnog sveta edukacije i umetniĉke proizvodnje u kontekstu Globalne mreţe i informacionog društva. Naime, za Kuda.org, .org nije samo predstavljalo u tom momentu tradicionalni imenitelj nekomercijalne aktivnosti na Mreţi, već i svojevrsan simbol principa samoorganizovanja kao organizacionog modela kolektiva i organizovanog delovanja u društvu.522 Upravo izjednaĉavanje imena domena (www.kuda.org) i samog imena kolektiva Kuda.org (najĉešće pisano malim slovom – što je takoĊe bio paradigmatiĉan primer tekstualne kulture na Internetu dugi niz godina) pokazatelj je preplitanja sajber kulture sa ciljevima i praksama kolektiva. Mogućnost ĉitanja znaĉenja iz akronima takoĊe je bila srećna sluĉajnost, „kuda― kao pitanje koje nema krajnji odgovor ili moţda koje u datom trenutku odgovore traţi u nepreglednim prostorima Globalne mreţe. 521 Simin, Nevena, „Intervju sa grupom Apsolutno―, http://www.artmagazin.info/index.php?option=com_content&task=view&id=87&Itemid=36, pristupljeno 5. 7. 2015. 522 Mevorah, Vera, Intervju za Zoranom Pantelićem‖, Novi Sad, 15. 7. 2015. 212 Kuda.org nastaje pod velikim uticajem razliĉitih tipova medijskih laboratorija koji poĉinju da se otvaraju u SAD-u i Evropi 90-ih godina XX veka. Zoran Pantelić predlaţe podelu na nekoliko tipova ovakvih „institucija― meĊu kojima je i centar za nove medije_kuda.org. Prvi talas su ĉinili centri koji nastaju u okviru institucija i u koje drţave ulaţu veliki novac, kao što su ZKM Center for Art and Media523 u Karlsrueu, V2_ Institute for Unstable Media u Roterdamu i TEMP (Temporary Media Lab) Kiasma u Helsinkiju. Kako objašnjava Pantelić, ova grupa centara se pojavljuje poĉetkom 90-ih godina XX veka i ĉinili su ogromne infrastrukture na hiljade kvadratnih metara sa bibliotekama, medijskim teatrima, umetniĉkim školama i galerijama. Sredinom 90-ih godina dolazi drugi talas medijskih centara koje karakteriše kritiĉka distanca prema mogućnostima i obećanjima nove tehnologije. Takvi centri bili su Netbase / t0: Insititute for New Culture Technologies u Beĉu i Ljudmila Digital Media Lab u Ljubljani, koji su funkcionisali po principu manjih umetniĉko-laboratorijskih ciklusa, sa radionicama koje traju po mesec, dva, i sa konaĉnim proizvodima u vidu konferencija, tribina, izloţbi i raznovrsne medijske produkcije. Kako objašnjava Pantelić upravo je ovakav intimniji model kolaboracije i druţenja bio uzor za stvaranje medijskog centra Kuda.org. Kuda.org, naime, nastaje u trećem talasu medijskih centara, zajedno sa Multimedijalnim institutom MI2 u Zagrebu, poĉetkom XXI veka kada ovaj model samoorganizovanog rada poĉinje masovno da se širi i kada nastaju organizacije sa mnoštvom razliĉitih orijentacija i ideologija, od onih koji su bili fokusirani na trţište, do ĉisto istraţivaĉkih kolektiva.524 I sam Kuda.org od svog nastanka kretao se izmeĊu ovih razliĉitih modela, da bi konaĉno sebe pozicionirao kao umetniĉku istraţivaĉku „laboratoriju―. Za Miška Šuvakovića upravo nastajanje umetniĉkih i medijskih centara kao što je Kuda.org ukazuje na „[..]bitnu transformaciju umetniĉkog rada kao autonomnog stvaralaštva u umetniĉko/kustoski i organizacioni rad na kontradiktornim kulturnim i društvenim poljima oblikovanja tranzicijskog ţivota u epohi globalizacije― (Ibid., 811). 523 http://zkm.de/en, pristupljeno 26. 8. 2015. 524 Mevorah, Vera, Intervju za Zoranom Pantelićem‖, Novi Sad, 15. 7. 2015. 213 Internet kao radikalni medij u Srbiji? Kuda.org 2007. godine osniva omladinski centar CK13 525 ĉime prestaje njegova uloga javnog prostora u društvu. Ovaj omladinski centar sa neformalnim nazivom Crna kuća nastaje sa novim problemima svakodnevnice novosadskog društva, posebno omladine. Dok je „obrazovna― delatnost Kuda.org, takoĊe orijentisana prema mladim ljudima, bila okrenuta novim tehnologijama i digitalnoj kulturi, CK13 predstavlja odgovor na sve veću komercijalizaciju javnih prostora. Crna kuća u tom smislu upravo je neformalni centar okupljanja omladine, gde mogu prisustvovati predavanjima, tribinama i radionicama orijentisanim prema onome što organizacija percipira kao potrebe nove generacije mladih ljudi. Sama ideja za jedan ovakav centar pojavljuje se još 2003. godine, ali nakon više neuspelih pokušaja da se projekat ostvari u saradnji sa gradom, 2005. godine Kuda.org kupuje kuću u kojoj se nalazi centar. Ţelja kolektiva bila je da se omogući prostor novoj generaciji da na samostalno kreira i promišlja svoju realnost, izvan konteksta delatnosti Kuda.org. Iako 2012. godine CK13 postaje telo nezavisno od svoje matiĉne organizacije, njeno osnivanje na odreĊeni naĉin obeleţava period promene fokusa Kuda.org udaljenog od problema i obećanja internet tehnologije. Kako objašnjava Pantelić, vreme u kojem je Kuda.org bio orijentisan prema osama tehnologija-društvo i tehnologija-umetnost bilo je vreme inovativnih praksi u okviru novih medija, pre svega u kontekstu demokratizacije medija koja se odvijala pre svega u umetniĉkim i hakerskim krugovima, a koja danas oznaĉava jednu sasvim drugaĉiji ekosistem informacijskog preopterećenja, gde je svima dostupna mogućnost stvaranja sadrţaja. Dok je nekada problem bio kako doći do informacije danas je to pre svega u odreĊivanju koja je informacija znaĉajna.526 Poslednjih godina primećuje se sve veći fokus Kuda.org na pitanja probleme lokalne zajednice, kao i na sve izraţenije pritiske neoliberalnog kapitalizma, što moţemo videti u sve većem broju publikacija na ovu temu koje proizilaze iz kuda.read projekta: Antropologija imena Silvena Lazarisa (Sylvain Lazarus), Predočavanje kapitala – prikazivanje političke ekonomije Suzan Bak-Mors (Susan Buck-Morss), Kapitalizam kao religija Valtera Benjamina, Bartleby Hermana Melvila (Herman Mellvile), Produktivni subjekt Pjera Makereja (Pierre Macherey), kao i zbornik tekstova iz 2012. godine koji nastaje iz istoimenog projekata raĊenog u saradnji sa MSUV, Umetnik/ca u (ne)radu. Kuda.org odgovara na situaciju u kojoj neoliberalni kapital sve više guši „niše malih autonomija― i 525 http://ck13.org/, pristupljeno 25. 8. 2015. 526 Mevorah, Vera, Intervju za Zoranom Pantelićem‖, Novi Sad, 15. 7. 2015. 214 „oblike opozicionog mišljenja― gde je potrebno vratiti se na konkretne probleme u društvu, pre nego tehnološkim modelima delovanja.527 Naime, tokom 2013. godine Kuda.org u saradnji sa Grupom za konceptualnu politiku i stanovnicima naselja zapoĉinje projekat Lokalne politike i urbana samouprava gde se okreće sprovoĊenju i diseminaciji modela urbane samouprave usled „povlaĉenja društva pred drţavom―, odrţavajući redovno sastanke u svojim prostorijama na Detelinari. Kako navode: „Opšti cilj projekta je povećanje osetljivosti, odgovornosti, a onda i pokretanje stanovnika u pogledu njihovog angaţmana i uĉešća u društvenim i politiĉkim procesima koji bi njihov socijalni i kulturni poloţaj uĉinili izglednijim[..]―.528 Informišući graĊane o njihovim pravima i praksama lokalnih samouprava u drugim zemljama, projekat se nada da uspostavi veću saradnju izmeĊu stanara, pre svega u kontekstu prava i politika stanovanja i drţavnih organa vlasti. Projekat ima nezavisnu internet platformu 529, ali znaĉajan deo informisanja i komunikacije sa graĊanima Kuda.org vrši putem mesnih foruma koji se odrţavaju svakog petka od 16-18h u prostorijama Kuda.org, gde stanari diskutuju u svakodnevnim problema stanovanja, kao i preko tribina, predavanja i produkcijom biltena Stanar koji izdaju u tiraţu od 20.000 primeraka. Uredništvo ovog lista ĉine predsednici kućnih saveta u naselju. Kako navode u uvodnom tekstu drugog broja: „Vreme je, dakle, da se trgnemo! Da pogledamo istini u oĉi i preuzmemo odgovornost za sopstveni ţivot! Vreme je da, naspram neodgovornosti i apatije, probudimo osećaj za zajedništvo i solidarnost i da promenimo ono što moţemo i moramo. Vreme je da, umesto Malog ĉoveka koji se zaĉaurio u nama, probudimo Velikog i hrabrog[..]―.530 Kuda.org je bio inicijator razliĉitih programa koji se tiĉu problema javnih prostora u Srbiji, nedostatka prostora za kulturu i tranzicije svakodnevnog ţivota iz socijalizma u kapitalizam, kao i projekata umreţavanja na lokalnom nivou. To su pre svega mreţe Dizalica: Inicijativa za rekonstrukciju kulture i društva531 (2004), Za kulturne politike – politika kulture532 (2009) i akcija u okviru grupe Inicijativa za društveni centar „skvotiranja― napuštene kasarne Dr Arčibald Rajs u Novom Sadu sa ciljem stvaranja javnog društvenog prostora u napuštenom vojnom objektu (2011). Kolektiv danas na ţivom primeru zajednice nekadašnjeg radniĉkog naselja pokušava da pronikne u mogućnosti politiĉkog angaţovanja pojedinca i samoorganizacije u novim konstelacijama društva. „Stari― modeli umreţavanja ĉak i na lokalnom nivou otkrili su suštinske nedostatke u ujednaĉenosti ciljeva i ideologija. Kako kaţe 527 Ibid. 528 http://detelinara.org/o-projektu/, pristupljeno 25. 8. 2015. 529 http://detelinara.org/, pristupljeno 25. 8. 2015. 530 Stanar, br. 2, jesen-zima 2014, „Radi se o tebi: ĉuj, mali ĉoveĉe!―, str. 3. 531 http://www.dizalica.org/index.htm, pristupljeno 27. 8. 2015. 532 http://www.zakulturnepolitike.net/, pristupljeno 27. 8. 2015. 215 Pantelić: „Suština uspeha ili neuspeha rada na odreĊenim platformama je pucala zbog nedoslednosti u ideološkim i politiĉkim pitanjima, a ne u tehnološkim[..]―.533 Iako Kuda.org nije prestao da radi i na projektima i programima znaĉajnim za oblast digitalne kulture i informacionog društva, što se ogleda u njihovoj saradnji sa Mute magazinom i organizacijama Media Room iz Londona, Multimedijalnim institutom MI2 (MaMa) i Berliner Gazette magazinom, ĉak i u okviru tih saradnji fokus više nije dominantno na Internetu i novim medijima. Prve godine rada Kuda.org karakterisala su dva talasa optimizma koji u drugoj polovini prve decenije XXI veka nestaju. Lokalni, sa promenom vlasti nakon 5. oktobra 2000. godine i „globalni― vezan za oduševljenje Internetom i novim tehnologijama. Posebno u umetniĉkoj i aktivistiĉkoj delatnosti dolazi do znaĉajnog gubljenja entuzijazma za mogućnosti Globalne mreţe, gde se razlozi prostiru od propadanja virtuelnih zajednica kakve su Nettime i Syndicate, preko nedovoljnih rezultata ukljuĉivanja internet tehnologije u politiĉki aktivizam i promišljanje politiĉkog na globalnom nivou, do sve veće komercijalizacije i politizacije sajberprostora. Zoran Pantelić smatra da je pojavljivanje drugog talasa medijskih centara bio svojevrsni oblik generacijskog otpora koji uporeĊuje sa dešavanjima 1968. godine. Kako kaţe: „Sledećih 25 godina u nekom prirodnom cikliĉnom putu dolazimo do kraja 90-ih koji stvara novu generaciju ljudi, pojaĉanih tehnologijom koja donosi ponovo mogućnost raskršća i propitivanja[..]―.534 Za njega je upravo postepeno gašenje tih mogućnosti koje je naizgled otvorila tehnologija rezultiralo razoĉaranjem i u znaĉajnoj meri napuštanjem pravca razmišljanja i praksi proizašlih iz digitalne i sajber kulture 90-ih godina XX veka. Internet se za Kuda.og nije pokazao kao savršeni demokratski medij, ni po pitanju komunikacije sa lokalnim stanovništvom, niti u modelima komunikacije izvan naših granica. Kako kaţe Dragan Miletić: „[..]Istina je da mi na razne naĉine (e-mail, fax, radio-talasi, TV i satelitski ureĊaji) komuniciramo bez obzira na geografsku širinu i duţinu, ali je to odmah pod velikim znakom pitanja kada se doĊe do toga da ti ţeliš da se ukljuĉiš u istraţivanje, recimo u zapadnoj Nemaĉkoj. Kako ćeš ti doći do tog istraţivanja? Kako ćeš doći do sredstava, kako ćeš putovati, kako se ukljuĉiti u takvu strukturu[..]―.535 Ne samo vezano za problem onoga što je odnos komunikacije preko Interneta i fiziĉke realnosti granica, Pantelić napominje da postoji znaĉajan jaz izmeĊu vremena koje je neophodno da 533 Mevorah, Vera, Intervju za Zoranom Pantelićem‖, Novi Sad, 15. 7. 2015 534 Ibid. 535 Simin, Nevena „Intervju sa grupom Apsolutno―, http://www.artmagazin.info/index.php?option=com_content&task=view&id=87&Itemid=36, pristupljeno 5. 7. 2015. 216 odreĊena platforma, kolaboracija ili mreţa urodi plodom i vremenskih okvira koje postavljaju primarni finansijeri ovakvih praksi, kao što je EU, što predstavlja znaĉajan problem za razvoj bilo kakvog novog oblika delovanja. 536 TakoĊe, da bi postojala kontinuirana visokotehnološka praksa, mora postojati znaĉajnija saradnja izmeĊu programerske zajednice i kulturnih radnika. Pantelić napominje, da naţalost, ni jedan programer nije ostvario dugoroĉnu saradnju sa njihovim kolektivom. Pre svega on ukazuje i na specifiĉan problem naĉina rada karakteristiĉan za takav profil ljudi, kojima su ciljevi i programi Kuda.org bili interesantni, ali se u najvećem broju sluĉajeva saradnja svodila na davanje zadataka, tehniĉko rešavanje problema.537 Kako kaţe: „Ambijent jakih korporacija uvek je bio jaĉi i brţi od onoga što smo mi zahtevali ili pre onoga što nas vozi. Mi smo oĉekivali nekoga iz IT sveta koji će ovo da prepozna kao nešto što će i njega da vozi da surfa zajedno sa nama[..]―.538 Za Kuda.org internet umetnost upravo kao vrsta spoja programera i umetnika, ĉak ni u periodu delovanja Asocijacije Apsolutno nikada nije bila idealni oblik subverzivnog i kritiĉkog delovanja u društvu. Kuda.org od samog poĉetka svoju delatnost sprovodi u kontekstu medijskog rada, pri ĉemu Internet nikada nije bio jedini i glavni fokus, već samo jedan od delotvornih okvira, više ne toliko obećavajući, u kontinuiranom procesu umetniĉko- aktivistiĉke intervencije u društvu. Internet danas, pre nego avangardno sredstvo delovanja u prostoru (i sajberprostoru), kao radikalni medij, postaje sve više percipiran kao neophodni alat za svakodnevno funkcionisanje bilo projekata, umetnika, organizacija ili institucija. 536 Mevorah, Vera, Intervju za Zoranom Pantelićem‖, Novi Sad, 15. 7. 2015. 537 Ibid. 538 Ibid. 217 Digitalna umetnost u Srbiji: Muzej savremene umetnosti Vojvodine Muzej savremene umetnosti Vojvodine jedan je od znaĉajnijih primera savremene institucionalne prakse u oblasti umetnosti i digitalne kulture u Srbiji. Jedan od razloga je njen fokus na ovakvim praksama, dok je drugi sam istorijski kontekst nastanka (transformacije) ove institucije i njene delatnosti danas. Ova institucija kulture i umetnosti nastaje 2012. godine kao poslednja taĉka razvoja Galerije savremene likovne umetnosti u Novom Sadu osnovane 1966. godine. Tranziciju od galerije do muzeja pravi 1996. godine kada postaje Muzej savremene likovne umetnosti, zatim, 2006. godine Muzej savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, gde 2012. godine konaĉno menja naziv u Muzej savremene umetnosti Vojvodine (MSUV). Kako objašnjavaju: „‚Najvaţnije posledice ove izmene su da se aktivnost nekadašnje galerije proširila na muzeološku delatnost, a delokrug rada sa likovne na više oblasti savremene umetniĉke teorije i prakse, u skladu sa aktuelnim procesima prisutnim u umetnosti i društvu―.539 Kao što smo videli u prethodnoj studiji sluĉaja, Novi Sad i šire teritorija Vojvodine od 60-ih godina XX veka do danas predstavljaju prostor kontinuiranog razvoja umetniĉkih praksi. Jedan od glavnih ciljeva MSUV u tom smislu obuhvata oĉuvanje i prikupljanje graĊe znaĉajne za ovaj istorijski razvoj, ali i revalorizacije i promocije savremenih umetniĉkih praksi i umetnika na svojoj teritoriji. Ovaj proces i danas ukazuje na sve izraţeniju potrebu za razvojem i afirmisanjem kulturnog i umetniĉkog nasleĊa Pokrajine, kao i uspostavljanja relacija ovih delatnosti sa meĊunarodnom scenom savremene umetnosti. Drugi aspekt savremenosti, koji nas posebno interesuje, vezan je razvoj infrastrukturne i programske delatnosti jednog od karakteristiĉnih oblika savremene umetnosti – oblasti digitalne umetnosti i kulture. MSUV 2013. godine osniva Centar za intermedijsku i digitalnu umetnost sa ciljem razvoja i oĉuvanja ovakvih umetniĉkih praksi na prostoru Srbije. Kao što ćemo videti, centar koji nastaje sa ciljem „mapiranja, sistemskog prouĉavanja, sakupljanja, zaštite i prezentacije intermedijske prakse i digitalne kulture[..]―540 proizilazi iz niza delatnosti institucije u ovoj oblasti, sa primerima predstavljanja internet umetnosti i drugih oblika digitalnih umetniĉkih praksi, kao i šireg bavljenja temom digitalne kulture u Srbiji. Proces aproprijacije ovakve umetniĉke delatnosti od strane umetniĉkih institucija u svetu poĉinje još 90-ih godina prošlog veka, gde u Srbiju stiţe sa zakašnjenjem prouzrokovanim izazovima ekonomske nestabilnosti i tranzicije u društvu. Ali, kao što smo 539 http://www.msuv.org/info/o-muzeju.php#istorijatmuzeja, pristupljeno 30. 8. 2015. 540 http://www.msuv.org/struktura/index.php#centri, pristupljeno 30. 8. 2015. 218 videli na primerima biblioteka, muzeja i drugih oblika delovanja, problemi digitalnih medija i njihovih suĉelja i dalje predstavljaju izazov ĉak i razvijenijim zemljama. Dok se većina institucija u Srbiji još uvek bori sa elementarnim vidom digitalizacije svojih metapodataka, susretanje sa izazovima izlaganja, prikupljanja i konzervacije digitalnih umetniĉkih praksi za MSUV i druge ustanove kulture u Srbiji tek poĉinje. Kroz ovu studiju predstavićemo kontekste ovakvih praksi u svetu, sa posebnim fokusom na odnos internet umetnosti prema institucijama, kao i transformacija koje nastaju u svetu umetnosti sa uplivom digitalne kulture i Interneta, u pokušaju da osvetlimo put kojim se digitalna umetniĉka praksa kreće u dominantnim diskursima institucija umetnosti i kulture u Srbiji, ali i oblika prisutnosti ovih praksi na našim prostorima.541 MSUV proces digitalizacije zapoĉinje 2009. godine sa zajedniĉkim projektom arhiviranja konceptualnih i neoavangardnih umetniĉkih praksi Muzeja savremene umetnosti Vojvodine, Muzeja moderne umetnosti u Varšavi, Muzeja savremene umjetnosti u Zagrebu i Moderne galerije u Ljubljani, pod nazivom Digitalizacija ideja. U okviru ovog projekta MSUV je digitalizovao zbirku konceptualne umetnosti koja broji preko 200 radova umetnika vojvoĊanske neoavangardne umetniĉke scene. Omogućavanje dostupnosti ovoj graĊi, kao i upoznavanje publike sa projektom u okviru kojeg je zapoĉet proces digitalizacije, dolazi 2011. godine sa izloţbom Primeri nevidljive umetnosti (digitalizacija zbirke konceptualne umetnosti MSUV) u Novom Sadu i postavljanjem internet platforme 542 projekta na kojoj se graĊa nalazi. Kao što smo već govorili, u svetu informacijskog preopterećenja, gde znaĉajnu koliĉinu podataka o nekom umetniĉkom delu moţemo pronaći na sajtu Wikipedia, takmiĉenje sa mnoštvom izvora informacija dostupnih preko Interneta nije primarna bitka koju vode kulturne i umetniĉke institucije. Kao i u sluĉaju novinarstva na Mreţi gde velike i poznate kuće pruţaju neophodnu legitimnost za izvor informacija, tako i u kontekstu sveta umetnosti, muzeji pretenduju da povrate svoj status autoriteta za informacije o umetnosti. Kako navode u opisu projekta: „Kvalitetnim reprodukcijama i radovima prilagoĊenim suĉeljem nastojali smo ne samo ispuniti floskulu o ‗pribliţavanju umjetnosti širokoj publici‘, posebno u sluĉaju umjetniĉkih pravaca i postupaka koji na prvi spomen asociraju na elitizam i hermetiĉnost, već i ponuditi ĉim vjerniju i dostupniju informaciju koja će biti poticaj za daljnje istraţivanje―.543 541 S obzirom da MSUV nije mogao da odvoji dovoljno vremena za bliţu saradnju na ovom istraţivanju, neophodno je napomenuti da najveći deo konkretnih problema i pravaca razvoja izlaganja, sakupljanja i oĉuvanja digitalne umetnosti u okviru ove institucije ostaju za sad nepoznanica. Iz tog razloga ovaj deo rada fokusiraće se na ono što znamo o elementima ovakvih praksi u internacionalnom kontekstu. 542 http://www.digitizing-ideas.hr/sr/pretrazi, pristupljeno 30. 8. 2015. 543 http://www.digitizing-ideas.hr/sr/o-nama, pristupljeno 30. 8. 2015. 219 Platforma je u beta 544 fazi razvoja i trenutno obuhvata 1572 digitalna objekta u okviru kojih moţemo videti podatke o umetnicima i umetniĉkim kolektivima, umetniĉkim delima, istorijskoj dokumentaciji o umetniĉkim praksama i znaĉajnim dogaĎajima sa propratnom foto-dokumentacijom i teorijskim tekstovima u kategorijama eseji i blog. Projekat nastaje u okviru već pomenutog projektnog ciklusa EU Culture 2007-2013, pod pokroviteljstvom Art Mentor fondacije iz Lucerna, Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informisanje Vojvodine. Iako je sama graĊa prisutna u svom internetskom obliku i meĊunarodnom kontekstu u okviru platforme projekta, MSUV domaćoj javnosti predstavlja svoju digitalizovanu kolekciju putem pomenute izloţbe u Novom Sadu, gde su predstavljeni radovi umetnika Branka Andrića, Slavka Bogdanovića, Atile Ĉernika, Ĉedomira Drĉe, grupe Kôd itd. U kontekstu ove izloţbe primećujemo da cilj digitalizacije MSUV na poĉetku ovog procesa usko povezuju sa teţnjom ka revalorizaciji istorijske umetniĉke prakse na teritoriji Vojvodine. Kako navodi Sanja Kojić Mladenov, direktorka MSUV, do sada je u okviru muzejske graĊe digitalizovano dve trećine, tj. preko 1600 umetniĉkih radova.545 Zanimljivo je da upravo institucija sa najizraţenijim delovanjem danas u oblasti digitalne kulture u umetnosti ulazi u proces digitalizacije, kao i sam sajberprostor, znatno kasnije od svojih parnjaka u zemlji. Prvu internet prezentaciju MSUV postavlja 2006. godine. Do 2014. godine, prezentacija se menjala tri puta i tada po prvi put poĉinje da se vodi statistika internet korisnika muzejske prezentacije, kao i znaĉajnija primena mreţne infrastrukture unutar samog muzeja. Kako objašnjava Kojić Mladenov, sliĉno kao i druge ustanove kulture i umetnosti „Internet koristimo najviše za komunikaciju i informisanje medija i publike o našim sadrţajima. Uticaj je sve veći korišćenjem web sitea, newslettera i našim aktivnostima na društvenim mreţama―.546 Kao i Narodna biblioteka Srbije i Narodni muzej u Beogradu, MSUV ulazi u prostor borbe za paţnju svoje publike, ali sa podjednako slabim rezultatima. Na društvenoj mreţi Facebook MSUV trenutno ima 3272 podrţavaoca, 148 pratilaca na društvenoj mreţi Twitter, i ĉetvoro pretplatnika na svom YouTube kanalu. Dok je potreba muzeja širom sveta da se prilagode novoj društvenoj stvarnosti i postanu relevantni za korisnike danas, muzeji savremene umetnosti upravo deluju u samom polju savremenosti ĉiji znaĉajan aspekt predstavlja ulazak u informaciono društvo. Kako piše Kojić Mladenov: „Muzeji savremene umetnosti su danas komunikacioni centri u kojima se razmenjuju sadrţaji 544 U okviru diskursa IKT beta oznaĉava naziv za svaki projekat koji je u probnoj/poĉetnoj fazi razvoja. 545 Mevorah, Vera, „Intervju sa Sanjom Kojić Mladenov, direktorkom MSUV―, 28. 8. 2015, e-pošta. 546 Ibid. 220 i informacije, uspostavljaju saradniĉke mreţe i izgraĊuju novi modeli rada[..] Muzej savremene umetnosti Vojvodine je aktivni, sastavni deo svog okruţenja i savremenog kulturnog prostora koji daje smernice i podstiĉe razvoj aktuelne umetniĉke prakse[..]―.547 Pored direktnog pristupa platformi projekta Digitalizacija ideja, MSUV na svojoj internet stranici nudi kategoriju Online kolekcije sa suĉeljem koje nam omogućava da pretraţujemo graĊu na osnovu autora dela, kljuĉnih reĉi, godine nastajanja, tehnike izrade, zbirke muzeja i medija dela. Za sada u ovoj digitalnoj kolekciji moţemo videti graĊu iz Zbirke crteţa, grafika i radova na papiru, Zbirke konceptualne umetnosti, Zbirke skulptura, objekata i instalacija i Zbirke slikarstva. Online kolekcija muzeja broji trenutno 156 objekata, s tim da je cilj da se u narednom periodu proširi internet baza podataka spajanjem sa digitalizovanim katalozima muzeja. 548 Kao i druge institucije kulture, MSUV se suoĉava sa brojnim finansijskim i regulativnim problemima u osnovnom procesu digitalizacije. Kako navodi Sanja Kojić Mladenov: „Izazove u digitalizaciji predstavlja prikupljanje i obrada metapodataka. S obzirom na to da je u pitanju digitalizacija muzejske graĊe, neophodno je da se prilikom digitalnog snimanja umetniĉkih dela izradi i priredi obimna baza metapodataka koja obuhvata i do 20 kategorija. Ovo je pre svega vremenski izazov jer podrazumeva da se svaki umetniĉki rad detaljno pregleda i katološki obradi što ne moţe da se izvede velikom brzinom―.549 Pored nuţnosti privlaĉenja publike u vremenu kada su informacije toliko dostupne i raznovrsne na Mreţi, kao i manjka optimalnih uslova za infrastrukturno sprovoĊenje poslova kroz digitalnu tehnologiju, muzeji savremene umetnosti širom sveta suoĉavaju se sa visokotehnološkim okvirima sveta savremene digitalne umetnosti. U okviru MSUV novomedijska umetniĉka praksa nije obuhvaćena zbirkom već se akvizicije ovakvih umetniĉkih radova vrše u sklopu delatnosti Centra za intermedijsku i digitalnu umetnost. Kako objašnjava direktorka muzeja, sa osnivanjem centra dolazi do izmena ogranizacione strukture rada uvoĊenjem kustosa za intermedijsku i digitalnu umetnost, kao i pozicije menadţera multimedije.550 Centar, kao i prikupljena graĊa, rezultat su aktivnosti ove institucije tokom poslednje decenije promocije i izlaganja novomedijske umetniĉke prakse, kao i uĉestvovanja u digitalnoj kulturi koja se razvija u zemlji. Izloţbe kao što su Predivni svet Irrational.org-a i I love you [rev.eng] koje centar Kuda.org producira u saradnji sa MSUV, znaĉajne su prakse razvoja digitalne kulture i umetnosti u Srbiji, kao i upoznavanja publike za novomedijskim i internetskim umetniĉkim praksama, ali kao što 547 Ibid. 548 Ibid. 549 Ibid. 550 Ibid. 221 ćemo još videti i jedinstveni primeri modela izlaganja i predstavljanja umetnosti u Srbiji koja izmiĉe tradicionalnim institucionalnim okvirima. Jedan od zanimljivih primera ovakvog identiteta institucije jeste ugošćavanje od 2013. godine do danas BalCCon551 hakerskog kongresa (Balkan Computer Congress). Ovaj susret namenjen hakerima, haktivistima i tehnološkim entuzijastima širom sveta proizašao je iz delatnosti jedne od najstarijih hakerskih zajednica u Srbiji LUGoNS – Linux User Group of Novi Sad sa ciljem predstavljanja hakerske delatnosti u svetu kao „sredstva za mirnu kooperaciju i meĊunarodno razumevanje―.552 Hakerske i programerske zajednice kao predvodnici razvoja tehnoloških praksi i diskursa u svetu su od posebnog znaĉaja za razumevanje digitalne kulture u Srbiji i za promišljanje njenog daljeg razvoja. Diskusije na kongresu obuhvataju teme statusa sukoba oko zaštite autorskih prava u Srbiji, razvoja raĉunarske tehnologije i korisnika u zemlji, ali i primena novih tehnologija kao što je 3D štampanje i prezentacija novih programskih jezika i projekata. Poigravajući se sa konceptom „mraĉne mreţe― jedan od uĉesnika konferencije, Valent Turković iz Osjeka predlaţe formiranje Balkan darkneta kao otvorene i besplatne mreţe u kojoj će korisnici meĊusobno deliti internet saobraćaj i razvijati kolaboraciju i pravo pristupa internetu zajednica u regionu. Već smo govorili o znaĉaju tehnologije i kreda otvorenog koda (FLOSS – Free/Libre and Open Source Software), ne samo za razvoj Interneta, već i u okviru internetskih umetniĉkih praksi. Naime, mnogo pre nastanka net.arta hakerske zajednice negovale su razigrani i eksperimentatorski pristup prema novim tehnologijama. TakoĊe, svet IKT struĉnjaka i kreativne industrije usko je vezan za razvoj tehnologije, kao i diskurse digitalne kulture. Iako graĊa Muzeja savremene umetnosti Vojvodine obuhvata primere „proširenih medija― kao što su instalacije, performansi, video radovi, animacije i digitalni printovi, sa delima umetnika kao što su Bogdanka Poznanović, pionirka novomedijske umetnosti u Srbiji, i Zorana Todorovića, nas pre svega interesuju oni primeri koji su u uskoj vezi sa preplitanjem internet tehnologije i savremene umetniĉke prakse, u ovom sluĉaju delatnost novosadskih umetnika Andreja Tišme i Vladana Jolera. Novosadski umetnik Andrej Tišma jedan je od pionira internet umetnosti u Srbiji. Kao konceptualni umetnik od 1972. godine izvodi performanse, pravi video radove i aktivno uĉestvuje na meĊunarodnoj sceni mail arta uvek u bliskom dodiru za novim tehnologijama. Kako sam piše, upravo je mail art zajednica bila meĊu prvima da prigrli potencijale Globalne mreţe, gde 1995. godine Ĉak Velĉ (Chuck Welch) sa internet kampanjom Telenetlink poziva 551 https://2k15.balccon.org/index.php?title=Main_Page, pristupljeno 30. 8. 2015. 552 https://2k14.balccon.org/index.php?title=Main_Page, pristupljeno 30. 8. 2015. 222 bivše uĉesnike mail art projekata da se pridruţe Internetu.553 Projekte internet umetnosti Tišma poĉinje da sprovodi od 1998. godine. Muzej savremene umetnosti Vojvodine 2012. godine producira izloţbu celokupnog opusa ovog umetnika pod nazivom Andrej Tišma, Communication: Art, radovi / works 1972-2012. Pored aktivistiĉkog delovanja na mejling listama u periodu sukoba na Kosovu o kojem smo već govorili, umetnik uĉestvuje i u stvaranju teorijske platforme mladog umetniĉkog polja sa svojim teorijskim radovima „Priroda web.arta― iz 1998. godine i „Elektronska umetnost i internet― iz 2000. godine. Ne treba zaboraviti da se u ovim ranim godinama razvoja Svetske mreţe „internet umetnost― i dalje u najvećoj meri doţivljavala kao mreţni oblik izlaganja umetniĉkih dela ili promocije umetnika, kao i da je reĉ o praksama koje su vrlo polako ulazile u prostore institucija umetnosti. Kako piše Tišma: „Web.art umetniĉka dela su stvarana ekskluzivno za Internet, za njegov jezik i tehniĉke mogućnosti i ona se obraća iskljuĉivo korisnicima ove globalne raĉunarske mreţe. Dakle, ne samo da su ona stvarana jezikom mreţa, već su najrazumljivije i najefektivnije u tom okruţenju gde komuniciraju posredstvom mreţne distribucije i prezentacije, tj. putem raĉunarskih monitora i zvuĉnika. Konfiguracija je ta u okviru kojih su dela u svojoj najprirodnijoj manifestaciji i u okviru kojih posreduju aktivni pristup gledaocima kroz recepciju―.554 Za Tišmu kao i za druge internet umetnike, ovaj komunikacioni medij bio je obećanje novog sveta sa neograniĉenim mogućnostima za „promenu svesti ĉoveĉanstva―. Znaĉajan primer rada ovog umetnika iz 2000. godine koje je danas deo novomedijske graĊe MSUV – Electronic Art in Serbia 2000555 govori, kako Kristijan Lukić kaţe, na ironiĉan naĉin o poziciji i problemima internet umetnika u Srbiji u ovom periodu. 556 Rad se poigrava sa (ne)mogućnošću bavljenja „elektronskom― umetnošću u zemlji u kojoj su nestašice struje svakodnevna pojava. Pozivajući nas da prekinemo tok struje pritiskom tastera na mišu, internet stranica nas obaveštava o grupama koje neće imati struju i vremenskom okviru restrikcija sa ironiĉnim pozivom nakon poslednjeg pritiska tastera, „Oh, hajde da pravimo elektronsku umetnost― (OH, LET'S MAKE SOME ELECTRONIC ART) koja opet vodi mraĉnoj realnosti koju opisuje poĉetak „narativa― umetniĉkog projekta. Njegovi radovi uvršćeni su u kolekciju Net Art Idea Line, Whitney Museum od American Art zajedno sa delima Hita Bantinga, Vuka Ćosića, grupe etoy itd. Jedan od radova SIO – 553 Tišma, Andrej, „Web.Art's Nature―, 1998, http://www.atisma.com/webartsn.htm, pristupljeno 30. 8. 2015. 554 Ibid. 555 http://www.atisma.com/webart/cut/cut9.htm, pristupljeno 30. 8. 2015. 556 Lukić, Kristijan, ―The Media Practice Collection of the Museum of Contemporary Art Vojvodina‖, 2010, http://www.kuda.org/en/kristian-lukic-media-practice-collection-mocav, pristupljeno 30. 8. 2015. 223 Spritual Internet Object 557 iz 1998. godine spaja kritiku komercijalnog razvoja Svetske mreţe, koja je bila ĉesta tema prvog talasa internet umetnosti, sa kritikom sve većeg broja internet stranica proroka, astrologa i spiritualista prisutnih u ovom periodu na Mreţi. Donoseći nam luk tamno plave boje uraĊen debelim tušem u programu kakav je Paint u Windows operativnom sistemu, Tišma nas poziva da potpuno besplatno kontempliramo nad „lebdećim plavim objektom― ispod kojeg piše: „Gledajte ga neko vreme, koliko god Vam je prijatno i osetićete poboljšanje vašeg fiziĉkog i mentalnog stanja. Posle nekog vremena doţivećete znaĉajno poboljšanje kvaliteta Vašeg ţivota[..]―.558 Kao što je to uĉinio Stalabras u svojoj studiji, internet umetnost uistinu moţemo posmatrati i kao svojevrsne kritiĉke dokumente istorijskih faza razvoja Interneta i Svetske mreţe. Ukazujući na znaĉaj estetike u razvoju rane internet umetnosti, Andrej Tišma zajedno sa mnogim drugim internet umetnicima zadrţava do danas low fi estetiku svoje internet prezentacije, koja nas vraća u vreme surfovanja mreţom krajem 90-ih godina prošlog veka. Kao oblik samo-prezentovanja umetnika, predstavljanje internet radova Andreja Tišme na njegovom sajtu govori nam o politiĉki angaţovanom karakteru njegovih radova. Sa kategorijama Web akcija, Evropski horor, Američka noćna mora, Humanitarna ekologija oružja i Globalizacijski raspad, Tišma nas uvodi u uţarena polja borbe za slobodu Interneta i politike na globalnom nivou. Poslednji internet rad ovog umetnika nastao je 2009. godine upravo kao kritika ameriĉke meĊunarodne politike. Endless Respawning 559 je video rad postavljen na platformi YouTube koji koristi poznati primer online FTP (First-person shooter) video igre, kakva je Counter Stirke iz 2000. godine, gde se na prvi pogled realnost u znaĉajnoj meri razlikuje od virtuelne borbe u kojoj je dovoljno pritisnuti taster „F― nakon smrti i vratiti svog avatara u akciju. Za Andreja Tišmu, realnost takoĊe reflektuje ovakav model gde se situacije iznova i iznova ponavljaju i vojske ponovo raĊaju, kroz ratove na Bliskom istoku, Aziji, na Balkanu i u Africi. Umetnik i digitalni aktivista Vladan Joler kao glavni fokus svoje internet umetniĉke prakse uzima upravo svet video igara. Kako objašnjava skoro u jednom intervjuu: „[..]moje liĉno bavljenje, igranje i muljanje sa kompjuterskim igrama traje skoro trideset godina i od samog poĉetka jedna od opsesija je bila da se vidi kako je ta igra napravljena, kako funkcionišu ti algoritmi i šta se u njoj dešava i onda je krenula ta opsesija da se menja sadrţaj igre i da se ona transformiše u nešto drugo―.560 Deo graĊe MSUV je njegov rad iz 2008. 557 http://www.atisma.com/webart/Objekat/SIO.htm, pristupljeno 30. 8. 2015. 558 Ibid. 559 http://www.atisma.com/webart/Respawning/, pristupljeno 30. 8. 2015. 560 http://oradio.rs/sr/podcast/superheroj-vladan-joler-162.html, pristupljeno 30. 8. 2015. 224 godine MCTE: Multi Consumer Trauma Experience 561, predstavljen takoĊe u okviru projekta i izloţbe Svet informacija. Rad predstavlja primer softverske umetnosti preoblikovanja popularne video igre The Sims kompanija Maxsis i Electronic Arts, koju Joler vidi kao ĉistu simulaciju savremenog potrošaĉkog društva. Naime, dok u originalnoj igrici svog avatara „vodite― kroz svakodnevni ţivot ureĊujući njegovo okruţenje, društvene odnose i aktivnosti, MCTE onemogućava zadovoljavanje „potrošaĉkih― potreba virtuelnog ĉoveka, postavljajući igraĉa/korisnika/gledaoca u situaciju da mora da posmatra frustracije i konaĉnu smrt avatara u ovoj situaciji. Zajedno sa Kristijanom Lukićem 2002. godine, Joler osniva grupu Eastwood: Real Time Strategy u okviru koje kroz okvire video igara istraţuju odnose informacione tehnologije i kulturalnih praksi. Najpoznatiji projekat ove grupe jeste preobraţavanje strateške igre Civilization562. Prva verzija grupe Eastwood, Civilization IV – Age of Empire563 nastaje 2004. godine kao deo DEAF04 festivala (Dutch Electronic Art Festival) medijskog centra V2 iz Roterdama, gde umesto borbe razliĉitih zemalja za razvoj kulture i opstanak civilizacije, Eastwood referišući na još jednu popularnu stratešku video igru Age of Empires 564 iz 1997. godine, donosi borbu za imperijalnu prevlast (Michael Hardt, Antonio Negri), nematerijalnog rada, farmaceutske industrije, poslovne špijunaţe, porno industrije, terorizma itd. u kojoj uĉestvuju IKT radnici širom sveta. Ĉetiri godine kasnije izbacuju drugu verziju modifikacije – Civilization V, u kojoj su akteri ovog puta novomedijske korporacije koje se takmiĉe u svetu Web2.0 kao što su Facebook i YouTube, ali i sve znaĉajniji igraĉi trţišta online video igara World of Worcraft i Second Life. Poslednja verzija modifikacije predstavljena je na festivalu novomedijske umetnosti u kulture u Berlinu poĉetkom 2015. godine, gde ovog puta Eastwood kroz Civilization VI – Age of Warcraft donosi borbu obaveštajnih sluţbi „koje se trude da naprave svetsku dominaciju nad Internetom i sajberprostorom―.565 Modifikacija video igara, posebno sa ciljem kreativnog upliva u virtuelne „gejmerske― zajednice na Svetskoj mreţi od samog poĉetka su bile u fokusu internet umetnika od projekata kakav je Endless Respawning Andreja Tišme, do delovanja u samom virtuelnom prostoru online igrica kao što su Second Life, World of Warcraft itd. TakoĊe, kako objašnjava Kristijen Pol: „Igre predstavljaju bitan deo istorije digitalne umetnosti iz razloga što su od poĉetka istraţivale mnoge paradigme koje su danas ĉeste u interaktivnoj umetnosti― (Paul 2008, 197). Predstavljajući svoje radove na umetniĉkim 561 http://world-information.org/wio/program/objects/1048255571/1048255599/?pl=yu, pristupljeno 30. 8. 2015. Softveru nije moguće pristupiti preko Mreţe. 562 http://www.civilization.com/en/home/, pristupljeno 30. 8. 2015. 563 http://www.kuda.org/eastwood/index.htm, pristupljeno 30. 8. 2015. 564 https://en.wikipedia.org/wiki/Age_of_Empires_%28video_game%29, pristupljeno 30. 8. 2015. 565 http://oradio.rs/sr/podcast/superheroj-vladan-joler-162.html, pristupljeno 30. 8. 2015. 225 festivalima širom sveta, kao i na izloţbama u zemlji, praksa Vladana Jolera svakako pripada ovakvom umetniĉkom pravcu. Joler je takoĊe osnivaĉ novomedijske konferencije i fondacije SHARE koja od 2012. godine dela u oblasti borbe za zaštitu prava internet korisnika kao i „[..]afirmisanju i razmeni pozitivnih vrednosti otvorenosti, decentralizacije, slobodnog pristupa informacijama, tehnologije i znanja―.566 Fondacija svoju aktivnost sprovodi kroz godišnju konferenciju u kojoj je program orijentisan ka promociji internet kulture i promišljanju problema informacionog društva, kao i SHARE Defence think tank jedinice, koja vrši istraţivanja u oblasti internet prava i regulacije. Prva SHARE konferencija odrţana je u Beogradu 2011. godine. Dolaskom na scenu sajberprostora i uopšte visokotehnološke prakse u društvu „velikih podataka― sve više pronalazimo raznovrsne projekte prikazivanja i primena baza podataka, posebno u sferi grafiĉkih vizuelizacija (data visualisation). Ovaj pristup postaje sve znaĉajniji i u oblasti digitalne humanistike. Zanimljiv primer je projekat Information Geographies 567 oksfordskog Internet instituta (Oxford Internet Institute) 568 u kojem je predstavljeno 40 grafiĉkih vizuelizacija obrade podataka vezanih za Internet kao što su Broadband Affordability 569 u vidu svetske mape koja pokazuje odnose izmeĊu pristupa širokopojasnoj mreţi i cene takvog pristupa i Age of Internet Empires570, gde koristeći podatke statistiĉkog sajta Alexa institut prikazuje mapu najposećenijih sajtova u svim zemljama sveta gde se najveća bitka vodi izmeĊu kompanija Google (62 zemlje) i Facebook (50 zemalja). 571 Na sliĉan naĉin grafiĉka vizuelizacija Vladana Jolera Nevidljive infrastrukure 572 prikazuje ranjivost korisnika u kontekstu zaštite podataka kroz upotrebu mobilnih aplikacija Viber, Facebook, Skype, Twitter, Gmail i Instagram, tj. svega što se dešava iza kulisa našeg svakodnevnog korišćenja pametnih ureĊaja. Ova vizuelizacija proizašla je iz SHARE laboratorije573 kojom 2015. godine Vladan Joler i SHARE fondacija ulaze u polje istraţivanja velikih podataka koncentrišući se na pitanja zaštite, skrivenih tokova podataka, ali i na prostor Srbije. Projekat Nevidljive infrastrukture: Internet mapa 566 http://www.shareconference.net/sh/o-nama, pristupljeno 30. 8. 2015. 567 http://geography.oii.ox.ac.uk/?page=home, pristupljeno 30. 8. 2015. 568 http://www.oii.ox.ac.uk/, pristupljeno 30. 8. 2015. 569 http://geography.oii.ox.ac.uk/wp-content/uploads/2014/01/Broadband_Affordability.png, pristupljeno 30. 8. 2015. 570 http://geography.oii.ox.ac.uk/wp- content/uploads/2013/09/Age_of_Internet_Empires_HexCartogram_version3-01.png, pristupljeno 30. 8. 2015. 571 Zanimljivo je da podaci pokazuju da je Srbija, zajedno sa Albanijom, Makedonijom, Bosnom i Hercegovinom i Norveškom meĊu retkim zemljama u Evropi gde je Facebook popularniji od Googlea. 572 http://video.condenast.co.uk.s3.amazonaws.com/17332%2Fwired%2Fpodcast%2F021_WIAUG152%20cleaned .jpg?_ga=1.137278256.1474814710.1435931074, pristupljeno 30. 8. 2015. 573 http://labs.rs/sr/, pristupljeno 30. 8. 2015. 226 Srbije 574 prikazuje meĊusobnu povezanost i uticaj dobavljaĉa internet usluga u Srbiji. Kako navode: „Ovom mapom mreţne topologije uspeli smo da identifikujemo: glavne aktere – kompanije (internet servis provajdere) koje drţe i kontrolišu infrastrukturu, imaju mogućnost pristupa, zadrţavanja, analize ili prodaje metapodataka korisnika, zatim njihove taĉke meĊusobnog spajanja, nacionalne Internet izlazne taĉke, i stepen centralizovanosti infrastrukture na drţavnom nivou, kao i na nivou pojedinaĉnog ISP-a―.575 Naime, Vladan Joler spada u jednu posebnu vrstu internet umetnika, ĉija delatnost ne dozvoljava jasno definisanje i odreĊivanje okvira prakse, gde ostaje pitanje gde prestaje umetnost, a poĉinje digitalni aktivizam. Osnivanjem Centra za intermedijsku i digitalnu umetnost 2013. godine Muzej savremene umetnosti Vojvodine zapoĉinje rad na formiranju kolekcije novomedijske umetnosti. Kako navodi Sanja Kojić Mladenov, za sada je u okviru ovog procesa nabavljena adekvatna tehniĉka oprema, povezivanje sa kljuĉnim akterima i institucijama novomedijske umetniĉke scene, kao i postepeno upoznavanje muzejske publike sa ovakvim praksama kroz izloţbe, radionice i predavanja.576 Najveći projekat ovog tipa MSUV sprovodi tokom aprila i maja meseca 2015. godine pod nazivom Wonder.Lab. Kako kaţe Kojić Mladenov: „Projekat WonderLab predstavlja konstrukciju meĊusobno povezanih umetniĉkih, edukativnih, nauĉnih tehniĉkih i performativnih sadrţaja koji ukazuju na povezanost umetnosti, prirode, nauke i tehnologije, oblasti koje se meĊusobno proţimaju u savremenim umetniĉkim teorijama i praksama, o ĉemu svedoĉe eksperimenti pojedinaca i mnogi znaĉajni meĊunarodni festivali, publikacije i dogaĊaji na regionalnoj i internacionalnoj umetniĉkoj sceni―.577 Jedan od ciljeva projekta bio je mapiranje dominantnih umetniĉkih pravaca postmedijske prakse, kao neophodan poĉetni korak razvijanja institucionalne podrške afirmaciji i daljem razvoju novomedijske umetnosti u Srbiji. Kao najvidljivije strategije delovanja MSUV predstavlja bio art, sound art, device art (DIY i DIWO praksa), internet umetnost, VR umetnost, kao i „lumino-kinetiĉka, interaktivna, haptiĉka, robotska, kibernetska, hibridna umetnost[..] bez jasno postavljenih granica i meĊusobnih podela―.578 Radovi predstavljeni u okviru projekta u kontekstu naše studije, pored prve generacije projekata kao što su Apsolutna prodaja Asocijacije Apsolutno i MCTE Vladana Jolera i grupe Eastwood, predstavlja novu generaciju 574 http://labs.rs/sr/nevidljive-infrastrukture-internet-mapa-srbije/, pristupljeno 30. 8. 2015. 575 http://labs.rs/sr/nevidljive-infrastrukture-internet-mapa-srbije/, pristupljeno 30. 8. 2015. 576 Mevorah, Vera, „Intervju sa Sanjom Kojić Mladenov, direktorkom MSUV―, 28. 8. 2015, e-pošta. 577 Kojić Mladenov, Sanja, „OpenLab_ WonderLab―, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, 2015, http://www.msuv.org/assets/media/2015_04_wonderlab/wonderlab_046_press/WonderLAB_Sanja_Kojic_Mlad enov-esej.pdf, pristupljeno 30. 8. 2015. 578 Ibid. 227 internet umetnika u Srbiji, prakse koja ulazi u oblast postinternet umetnosti. Projekat Darije Medić, umetnice iz Novog Sada iz 2011. godine Attention:recalculating, modifikujući GPS softver, softversku umetnost premešta iz raĉunarskog i mreţnog konteksta u svakodnevnu fiziĉku realnost i novi svet „Interneta stvari―, kritikujući fetišizam društva prema tehnologiji. U bliskom odnosu teorije i prakse, Darija Medić opisuje svoj rad kao dekonstrukciju magijskog i mitskog u našem odnosu prema suĉeljima informaciono-komunikacionih tehnologija. Prethodno citirajući deo govora Stiva Dţobsa (Steve Jobs) osnivaĉa kompanije Apple prilikom izbacivanja iPad2 ureĊaja 2011. godine: „Mora se drţati, mora se dodirnuti kako bi razumeli koliko je magiĉno―, Darija Medić na sledeći naĉin opisuje ovaj magijski element: „Naša percepcija je posredovana, sa jedne strane, fiziĉkim okruţenjem stalno rastućih ureĊaja, aparata, mreţa i signala, a sa druge sve većom sofisticiranosti softvera. Naš odnos prema tehnološkoj superstrukturi jeste onaj jednosmernosti, prekomernosti, progresivnosti i opĉinjavanja – prave femme fatale―.579 Na sliĉan naĉin duo diStruktura (Milica Milićević i Milan Bosnić) iz Beograda projektom intervencije u javnom prostoru sprovedenom u Gracu 2013. godine pod nazivom We are living in a beautiful wOURld 580 donosi svet posredovan internet tehnologijom mladih ljudi iz Srbije koji ţive u inostranstvu. Vodeći gledaoca gradom, 14 priĉa petoro mladih ljudi o svojim iskustvima, duo prenosi korisnicima putem tabli sa QR kodovima koji vode video dnevnicima postavljenim na Mreţi. Ovaj rad deo je šireg projekta umetnika pod nazivom Generation Lost (izgubljena generacija), gde uzimajući kao mesto realizacije jedan od gradova u Austriji, zemlji u kojoj se najviše mozgova „odliva― iz Srbije i poigravanjem sa reĉi „svet―, autori postavljaju pitanje da li je taj svet naš i prenose kontradiktornosti umreţenog društva u globalizacijskoj realnosti. Kako pišu: ―[..]We are living in a beautiful wourld (pogrešno napisano) iniciran je dubokim liĉnim razumevanjem društvene i politiĉke situacije u našoj zemlji. U potrazi za boljim ţivotom ljudi odlaze iz Srbije i mi postajemo svesni toga da postepeno gubimo prijatelje―.581 Nikola Šuica postavlja pitanje da li ovi mladi ljudi beţe iz koncentracionih logora ili iz svoje domovine? Kako kaţe: „Negativni odjek javne slike njihove zemlje porekla doprinosi nedefinisanim teškoćama. I dok se u drugoj polovini prve decenije novog veka, 579 Medić, Darija, Attention Recalculating!: On technologies of seduction through mediated experiences, Graduation Thesis for Media Design: Networked media department, Piet Zwart Institute, Rotterdam, 2011. 580 http://www.distruktura.com/fotke%20za%20sajt/We%20are%20living%20in%20a%20beautiful%20wourld%20 -%20Graz%20project.pdf , pristupljeno 30. 8. 2015. 581 http://www.distruktura.com/fotke%20za%20sajt/We%20are%20living%20in%20a%20beautiful%20wourld%20 -%20Graz%20project.pdf, pristupljeno 30. 8. 2015. 228 preispitivanja nalaze u transu traganja za uzrocima istorijskih pogreški kao istrajna i nerešiva dnevna tema u Srbiji, ĉinjenice novog vremena uoĉljivije odaju blokadu ma kakve osloboĊene individualne snage. Jednako vaţne i za spoljašnje i za unutarnje emigrante. U svojevrsnoj graĊevini pojedinaĉnih i dokumentovanih sudbina, statistika pokreta i promenljivosti pripadnika ‗izgubljene generacije miloševićevske Srbije‘, zaustavlja meĊuprostore neodreĊenih talasa tuĊih osećanja. Za autorski tretman takvog fenomena, pojedinaĉni portret ili snimak ljudske figure u svojim migracionim okruţenjima je ĉin vidljivosti ne samo beskrajne praznine izgubljene ljudske energije, već i svih potrošenih pojedinosti tih, kao takvih, jedinih ţivota―.582 Kao što smo već videli, savremeni umetnici tehnološku stvarnost ne uzimaju kao utopijsko obećanje boljeg sutra, već svakodnevnu realnost koja postoje neodvojiva od njenih tehnoloških suĉelja. Projekat Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u okviru kojeg su predstavljeni ovi radovi, zajedno sa Centrom za intermedijsku i digitalnu umetnost, po uzoru na razvijene novomedijske prakse teţi razvoju laboratorije unutar svoje institucije „bez teţnje za otkrivanjem velikih nauĉnih ideja i istina, na kojima insistiraju prave nauĉne laboratorije, već radi omogućavanja slobodnog umetniĉkog delovanja, eksperimentisanja i rekonstrukcije postojećih tradicionalnih umetniĉko-institucionalnih sistema―.583 Primer ovakve tendencije MSUV predstavlja projekat FACK/MSUV: IzvoĎenje muzeja kao zajedničkog dobra, realizovan u periodu od 30. juna do 6. jula 2014. godine. U saradnji sa mobilnom laboratorijom F.A.C.K. 584 iz Ĉezene u Italiji, „osloboĊenim prostorima― MACAO iz Milana, SALE.Docks iz Venecije, Teatro Valle iz Rima i Teatro Embros iz Antine, Muzej savremene umetnosti Vojvodine daje na korišćenje prostore i sredstva institucije svim zainteresovanim graĊanima. Kako navode: „Uprava MSUV-a je sauĉesnik u operaciji iako praktiĉno nema uvid u to šta, ko i kako će se desiti – nije dobila pisani projekat, niti listu uĉesnika, nije sklopila ugovor o saradnji sa inicijatorima – jedino što zna je da će muzej biti zauzet/korišćen (i) od strane uĉesnika operacije tokom datog perioda (a moţda i na duţe)―.585 Poziv za uĉestvovanje prosleĊen je na samoj internet stranici muzeja, kao i na grupama na društvenoj 582 Šuica, Nikola, „STATISTIKA ZABORAVA: Milan Bosnić i Milica Milićević: tranzicija nemirenja―, 48. Oktobraski salon „Mikronarativi―, Kulturni centra, Beograd, 2007, 114-114. 583 Kojić Mladenov, Sanja, „OpenLab_ WonderLab―, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, 2015, http://www.msuv.org/assets/media/2015_04_wonderlab/wonderlab_046_press/WonderLAB_Sanja_Kojic_Mlad enov-esej.pdf, pristupljeno 30. 8. 2015. 584 F.A.C.K. ili Forum/Faction/Fabrique/Art/Autonomia/Action/Community/Cantiere/Kultur/Kontemporeanea je kolaborativna platform osnova 2012. godine u Ĉezeni kao eksperiment (samo)organizovanja umetnika, istraţivaĉa i kustosa i israţivanja alternativnih modela proizvodnje kulture, http://fackfestival.blogspot.it/, pristupljeno 31. 8. 2015. 585 http://www.msuv.org/program/fack-msuv-izvodjenje-muzeja-kao-zajednickog-dobra.php, pristuljeno 31. 8. 2015. 229 mreţi Facebook.586 Slanjem elektronske pošte na posebno registrovanu adresu projekta fackmsuv@gmail.com uĉesnici su dobili korisniĉki nalog i šifru za pristup organizacionoj internet platformi 587 „operacije―, izvedene u okviru teme statusa i politika kulturno-istorijskih institucija u post-jugoslovenskim drţavama i njihovog odnosa prema socijalistiĉkom i antifašistiĉkom nasleĊu. Inicijatori su predloţili realizaciju akcija u tri oblasti: „radionice―, „štrajk― i „fešta―, kao i neformalnih seminara na temu redizajniranja i reformulisanja muzeja kao institucije mnoštva, neformalnih obrazovnih praksi muzeja i problema neoliberalnog kapitalistiĉkog društva u kontekstu savremene umetnosti. Predlaţući svoje inicijative, muziĉari, izvoĊaĉi, umetnici, aktivisti i istraţivaĉi iz cele Evrope uĉestvovali su u koncipiranju aktivnosti i programa „osloboĊenog― muzeja, simboliĉki oznaĉavajući poĉetak ovog procesa postavljanjem znaka na krov zgrade sa natpisom „NEW mUSEum―. Umetnici su zauzeli prostorije muzeja izvodeći svoje performanse i postavljajući svoje radove na zidove. Grupa od preko 100 ljudi funkcionisala je kao umetniĉka kolonija interesantnog spoja DYI pristupa, svakodnevnog ţivota (kuvanja, spavanja, pa ĉak i šišanja) i tehnoloških ureĊaja. Dok na ulaznim vratima na platnu vidimo ispisan crnim flomasterom poziv u novi muzej, kao i istim naĉinom predstavljena sva obaveštenja i programi, u isto vreme na razliĉite strane pojedinci sprovode tehnološke akcije strimovanja, projekcija filmova i videa i sl. Kako navodi MSUV: „Namera je da se u praksi isproba drugaĉiji model (samo)upravljanja institucijama kulture – organizovan ‗od dole‘, to jest neposredno od strane umetniĉke i šire društvene zajednice. Ovom akcijom MSUV se transformiše od prevashodno reprezentacijsko- izloţbenog prostora u otvorenu laboratoriju u kojoj se izvodi svojevrsni društveni i umetniĉki eksperiment re-institucionalizacije muzeja koncipiranog kao zajedniĉko dobro (bene comune/commons)―.588 Iako muzeji savremene umetnosti posebno naginju diskursu postmuzeja, omogućavajući preispitivanje javnog prostora, autoriteta i izlagaĉke delatnosti, njihova uloga sakupljaĉa i predstavnika umetnosti nije promenjena. Kao što ćemo videti posebno je internet umetnost od svog nastanka predstavljala izazov sakupljaĉkoj i izlagaĉkoj delatnosti kulturnih ustanova i ostaje paradigmatiĉan primer efemernosti digitalnog objekta i izazova oĉuvanja digitalnog nasleĊa. 586 Zanimljivo je da ovaj društveni medij i danas predstavlja alat za diseminaciju programa i povezivanje uĉesnika operacije, kao i specifiĉan oblik dokumentacije ove prakse kakvu ne moţemo naći na internet stranici muzeja, kao ni inicijatora projekta. 587 http://fackmsuv.blogspot.com/, pristupljeno 31. 8. 2015. 588 http://www.msuv.org/program/fack-msuv-izvodjenje-muzeja-kao-zajednickog-dobra.php, pristupljeno 31. 8. 2015. 230 Šta sa internet umetnošću? Ulaskom u sajberprostor, odnos umetnika prema institucijama umetnosti, kao i tradicionalni modeli prikazivanja dovedeni su u pitanje. Internet umetnost podrazumevala je samim svojim umreţenim postojanjem i antikapitalistiĉkim i antiglobalistiĉkim narativnom udaljavanje od tradicionalnog sveta umetnosti, ali njene institucije predstavljale su nuţan prostor diseminacije ideja i projekata ovih umetnika, pa već od samih poĉetaka net.arta institucije i umetnici traţili su naĉine zajedniĉkog funkcionisanja. Ovakva saradnja se pokazala problematiĉnom i za jednu i za drugu stranu. Aleksej Šulgin objašnjava da je sam naziv net.art sa taĉkom izmeĊu bio namenjen da naglasi naĉin na koji su internet umetnici doţivljavali svoj odnos prema umetnosti, a to je kroz igru i sarkazam. Kako kaţe: „Pokret ili grupa ne moţe imati naziv kao raĉunarska datoteka― (citirano u: Stallabrass 2003, 138). Internet za umetnike nije samo doneo novi medij izraţavanja, već i alternativni prostor za komunikaciju, promociju i kolaboraciju, izvan institucionalnih okvira. Mejling liste Nettime, 7-11, SPECTRE bili su inovativni modeli promišljanja i stvaranja savremene umetnosti. Ove virtuelne zajednice omogućavale su okvir u kojem su se stremljenja i eksperimenti internet umetnika mogla manifestovati i razvijati, kao i mesto gde je zajednica pronalazila podršku za svoj rad. Teorijski okviri ove prakse nisu se postavljali na univerzitetima, već u samom sajberprostoru. Upravo su preko mejling lista umetnici i teoretiĉari osvajali prostore meĊunarodnih festivala novomedijske umetnosti i medijskih laboratorija širom sveta. S obzirom da su galerije i muzeji bili nespremni za paradigmatske promene koje je internet umetnost donela po pitanju autorstva i tehnoloških izazova, u najvećem broju sluĉajeva jedino su medijski centri imali kapacitet za izlaganje ovakvih dela. Eksperimentisanjem u sajberprostoru, suoĉeni sa nerazumevanjem od strane institucija, umetnici su sami kreirali izloţbene prostore za svoju umetnosti. Takvi je primer platforme inicirane od strane ruskog internet umetnika Alekseja Šulgina, Form Art589 iz 1997. godine. U ovim projektima Šulgin koncept izlaganja internet umetnosti dovodi u blisku vezu sa njenim suĉeljima i komunikacionim mogućnostima. Form Art je koncipiran kao prvo meĊunarodno takmiĉenje internet umetnika u stvaranju dela baziranih na tehniĉkim okvirima sajberprostora i raĉunarskog suĉelja (form art). Već smo govorili da je za prvu generaciju internet umetnika razvijanje estetike ovakve digitalne umetnosti bilo jedno od primarnih ciljeva u kakvom kontekstu upravo nastaje izloţba/takmiĉenje/umetniĉki projekat Form Art. Internet stranica 589 http://easylife.org/form/competition/competition.html, pristupljeno 31. 8. 2015. 231 koja predstavlja interaktivnu platformu raznolike internet umetnosti je sama umetniĉko delo naruĉeno od strane organizacije C3590 iz Budimpešte i predstavljeno na festivalu Ars Electronica 1997. godine. Platforme kao što su Rhizome, Turbulence.org i Ada’ web mnogo pre muzeja i galerija bili su prostori sa sakupljanje i izlaganje internet umetnosti. Turbulence 591 , projekat NRPA (New Radio and Performing Arts, Inc.) iz Njujorka od 1996. godina do danas prikupio je preko 230 dela internet umetnosti koje su izlagali na izloţbama i festivalima širom sveta. Ada' web 592 nastala 1995. godine, bila je jedna od privih internet platformi gde se moglo pristupiti delima generacije net.art umetnika, ali koja je sama predstavljala prostor za eksperimentisanje i stvaranje. Prestanak rada ove internet umetniĉke galerije inicirane od strane kustosa Bendţamina Vejla (Benjamin Weil) 1998. godine zbog nedostatka finansijske podrške govori o problemima sa kojima su se suoĉavali internet umetnici u svom odnosu prema tradicionalnom svetu umetnosti. Kako Stalabras objašnjava, dok je aproprijacija fotografije i videa od strane institucija i trţišta umetnina bilo donekle uspešno, sajberprostor ĉini takvu aproprijaciju u kontekstu internet umetnosti mnogo komplikovanijom (Stallabrass 2003, 137). Prva znaĉajna izloţba net.arta na prestiţnom documenta X festivalu u Kaselu, u Nemaĉkoj, 1997. godine ujedno je bila i prvi okršaj internet umetnika sa institucijama. Organizatori izloţbe odluĉili su se za model izlaganja ovakve prakse u kancelarijskom prostoru, bez povezivanja raĉunara na Internet. Većinu izloţenih projekata iz tog razloga nije bilo moguće sagledati u potpunosti. TakoĊe, pokušaj festivala da nakon završetka izloţbe ukloni umetniĉke projekte za internet stranice prouzrokovala je negodovanje umetnika. Vuk Ćosić, smatrajući da institucije moraju da se pomire sa ĉinjenicom da na Internetu ne treba da postoji vlasništvo nad informacijama, kao subverzivni gest kopira celu stranicu festivala i pravi novu stranicu, nazivajući projekat Documenta Done.593 Do danas, Ćosićev sajt je jedini javni dokument i baza podataka ove izloţbe (Greene 2004, 97). Dve godine kasnije ZKM pravi izloţbu istorijskog pregleda internet umetnosti – net_condition, gde se ponovo javlja problem sa izlaganjem ovih dela. Iako su predstavljeni projekti imali neophodnu dubinu, organizacija je smatrala da je ponovo neophodno odvojiti ogromno more podataka na Mreţi od „jedinstvenog― umetniĉkog dela, te su izraĊivani specijalni pretraţivaĉi, gde je bilo moguće na jednom raĉunaru videti samo jedno delo. Inovacija, gde je postavljen ekran sa 590 http://www.c3.hu/, pristupljeno 31. 8. 2015. 591 http://turbulence.org/, pristupljeno 31. 8. 2015. 592 http://www.adaweb.com/project/, pristupljeno 31. 8. 2015. 593 http://www.documenta12.de/archiv/dx/english/frm_home.htm, pristupljeno 31. 8. 2015. 232 suĉeljem preko kojeg se moglo pristupiti svim projektima, Net.art Browser za internet umetnike i dalje je predstavljala neprirodni pokušaj kontrolisanja uticaja dela na korisnika/publiku. Jedan od glavnih problema sa aproprijacijom internet umetnosti od strane institucija umetnika i teoretiĉara koji delaju u ovom polju predstavlja upravo izmeštanje dela od njihovog originalnog konteksta, tj. same Svetske mreţe. Ovi pojedinci postavljali su pitanje da li je uopšte moguće predstaviti internet umetnost bez njenog direktnog odnosa sa korisnicima u sajberprostoru. Jedan od primera ozbiljnog shvatanja ovakve kritike jeste „izlaganje― The World’s First Collaborative Sentence Daglasa Dejvisa od strane Whitney Museum of American Art. Ovaj projekat prisutan je na internet prezentaciji muzeja od 1995. godine, gde se institucija u momentu tehnološkog zastarevanja serverske i softverske podrške projekta odluĉila na davanje novog ţivota projektu stvarajući aktivnu verziju 2005. godine, kao i omogućavajući pristup originalnoj verziji u njenom prirodnom okruţenju. Drugaĉiji pristup izlaganja Dejvisovog projekta doneo bi sasvim drugaĉiji kontekst. S obzirom da doprinosima stvaranja verovatno najduţe „reĉenice― na svetu u periodu od 20 godina moţemo kao korisnici na mreţi pristupiti samo u okviru granica suĉelja (stranicu po stranicu) svakako da bi sasvim drugaĉije izgledalo predstavljanje ovog kolaborativnog projekta u nekom ogromnom izloţbenom prostoru. Kustosi izloţe Predivni svet Irrational.org-a, predstavljene u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, Inke Arns i Jakob Lilimoz smatraju da je nada internet umetnika za dostizanje milionske globalne publike preko Interneta davno propala i da „[..]bi bilo šteta da ove inventivne projekte prepustimo netu―.594 Njihov pristup izlaganja internet umetnosti bazira se na posredovanju univerzalnih doprinosa ovih umetnika na društvo izvan sajberprostora, ali i kontekstualizacije ovakvih projekata kao nezavisnih od Svetske mreţe. Kako navode: „U tom smislu, izloţba se ni ne tiĉe net.arta. Mogli bismo otići i dalje i tvrditi da irational sam po sebi nikad nije ni bilo net.art. Teme koje grupa obraĊuje prevazilaze ograniĉenja njihovog medijuma―.595 Drugi pristupi izlaţenja iz sajberprostora kritikovani su kao „getoizacija― novomedijske umetnosti, gde umesto ponovnog promišljanja modela „bele kocke― (white cube), internet umetnost, kao i drugi primeri novomedijske umetnosti, bivaju skrajnuti u prostorije muzeja i galerija koje više liĉe na kancelarijske prostore nego na izloţbeni prostor. Govorili smo o opasnosti uskraćivanja kontekstualnih podataka u procesima digitalizacije, bilo za buduće generacije ili za primenu takvih podataka danas. Ovaj problem 594 Arns, Inke, ―Najbolje od Irational ili umetnost kretanja kroz vreme‖, Muzej Savremene umetnosti Vojvodine, Predivni svet Irational.org-a: Tehnike, alati i dešavanja 1996-2006, Novi Sad, 2008, str. 13-21, str. 15. 595 Ibid., str. 16. 233 posebno postaje izraţen kada govorimo o mogućem sakupljanju i oĉuvanju internet umetnosti. Stvaranje internet umetniĉkih projekata retko podrazumeva pojedinaĉnog autora, gde se ĉesto dešava ne samo to da u projektu inicijalno uĉestvuje grupa pojedinaca, već i da se takve grupe vremenom menjaju, ĉak i u kontekstu pojedinaĉnog dela. Kompleksni procesi meĊusobne komunikacije grupe i tehniĉkih koraka stvaranja suĉelja ĉine neodvojive delove projekta. U situaciji gde se institucije kulture i umetnosti u Srbiji još uvek bore sa digitalizacijom osnovnih metapodataka svoje graĊe, kao i preovlaĊujući simplifikovani odnos u svetu prema funkciji takvih podataka, povlaĉi pitanje koliko su institucije umetnosti spremne za izazov sakupljanja internet umetnosti? Na primeru projekta Arhiviranje srpskog veb prostora Narodne biblioteke Srbije, videli smo da proces arhiviranja internet stranica donosi specifiĉan problem odreĊivanja granica objekta u sajberprostoru. Mazvi Vezi (Mazwi Vezi) pominje primer rada Hita Bantinga iz 1996. godine readme (Own, be owned or remain invisible) 596 gde nam umetnik kroz svoju biografiju donosi hiperlinkovano okruţenje u kojem svaka reĉ teksta vodi drugoj stranici na Mreţi (Vezi 2012, 21). Ne samo da bi još 1996. godine bio izazov obuhvatiti dubinu ovog projekta, već se stranica koja je i dalje aktivna na Mreţi vremenom menjala zajedno sa strukturom sajberprostora. Kada govorimo o menjanju strukture i sadrţaja Interneta i Svetske mreţe, kao što smo videli ova komunikaciona mreţa 1994. godine bila je sasvim drugaĉije okruţenje nego što je danas. Smatramo da je upravo kontekstualizacija i predstavljanje informacija o diskursima sajber kulture i tehniĉkim okvirima dela u momentu njegovog stvaranja (ali i razvoja) neophodna kontekstualna informacija za razumevanje internet umetnosti bilo danas ili kao oblika digitalnog nasleĊa za budućnost. Retke institucije koje se oduĉe na korak izgradnje ovakvih virtuelnih kolekcija, ne samo što dolaze u teorijsku dilemu, gde, koliko i na koji naĉin predstaviti i oĉuvati ovakvu graĊu, već se suoĉavaju sa tehniĉkim i finansijskim izazovom kontinuiranog odrţavanja ovih projekata usled tehnološkog zastarevanja. Kako objašnjava Stalabras, za odrţavanje i predstavljanje internet umetnosti nije potreban kustos, već programer (Stallabrass 2003, 131). On navodi primer upozorenja publici pri pristupu online kolekciji internet umetnosti SFMOMA u SAD-u (San Francisco Museum of Modern Art), gde pišu: „Zbog tehniĉke kompleksnosti i eksperimentalne prirode ovih sajtova, moţete iskusiti poteškoće u njihovom posmatranju. Teţili smo tome da se pobrinemo da je sav materijal dostupan ukoliko koristite navedene ekstenzije i tehniĉka uputstva za sve projekte, ali odreĊene slike ili zvukovi se neće pojavljivati u svim situacijama. Dodatno, imajte na umu da su u pitanju kopije internet 596 http://www.irational.org/_readme.html, pristupljeno 31. 8. 2015. 234 stranica koje nisu povezane sa Svetskom mreţom. Iz tog razloga linkovi i pretrage neće biti aktivni― (citirano u: Stallabrass 2003, 136). Rešavanje izazova tehnološkog zastarevanja, odrţavanja projekata internet umetnosti aktivnim i lakoće pristupa takvim delima, predstavlja znaĉajan problem institucija koje ĉesto nisu dovoljno dobro opremljene da se sa njima suoĉe. Već smo videli kako, ne samo za institucije, već i za projekte u kulturi generalno, IKT kadar nije nešto što je lako dostupno. TakoĊe, ne treba zaboraviti da potencijalna publika internet umetnosti mora imati odreĊen stepen tehnološke pismenosti, gde iako danas govorimo o daleko većem broju ljudi nego što je to bio sluĉaj krajem 90-ih godina prošlog veka i dalje mali broj ljudi dovoljno upoznat sa diskursima digitalne kulture koji su neophodni za razumevanje internet umetnosti. Iz tog razloga, institucije moraju da uloţe u razvoj edukativnih programa, a ne samo pruţanje konteksta dela. Ovo je posebno znaĉajno za zemlje u kojima su se mreţna infrastruktura i digitalna kultura sporije razvijale, kao što je Srbija. Kako objašnjava Sanja Kojić Mladenov, pored ovakvih tehnoloških izazova, u sakupljanju ovakve digitalne graĊe muzej je morao da promeni svoju politiku otkupa: „[..]kupovina autorskih prava na prikazivanje i korišćenje digitalnih radova, a ne samo otkup jedinstvenih materijalnih radova―.597 Ona ovakve otkupe naziva „simboliĉnim― jer kako kaţe „[..]umetniĉki Web rad tako moţe postati deo naše kolekcije, iako je istovremeno dostupan svima na internetu. Ovakvim ĉinom se na odreĊeni naĉin gubi elitistiĉka struktura institucije i zamenjuje egalitarnom―.598 Sa sporim razvojem regulativa, kao i sprovoĊenja zakona o zaštiti podataka u Srbiji, kao i nedostatka institucionalnog okvira za promišljanje procesa digitalizacije u kulturi, MSUV se nalazi u nezavidnoj poziciji u stvaranju svoje kolekcije digitalne umetnosti. Iako Lukas Lestinski smatra da je malo verovatno da će na trţištu savremene umetnosti ovakva dela ikada biti likvidna, prakse muzeja, galerija i internet platformi postavljaju monetarnu osnovu digitalnih umetniĉkih praksi sa otvorenim pitanjem u kom pravcu će se razvijati. Ova znaĉajna baza sveta savremene umetnosti tradicionalno je bila predmet kritike od strane internet umetnika. Internet umetnost se više od drugih oblika digitalne umetnosti nalazi u samom središtu uţarenog sukoba izmeĊu copyright i copyleft ideologija. Za veliki deo prve generacije internet umetnika, naĉin aproprijacije prakse od strane institucija poĉetkom XXI veka bio je pokazatelj postepenog odumiranja pokreta i za mnoge umetnike završetak delovanja u sajberprostoru. Kako prenosi Stalabras: „Na otvaranju 597 Mevorah, Vera, „Intervju sa Sanjom Kojić Mladenov, direktorkom MSUV―, 28. 8. 2015, e-pošta. 598 Ibid. 235 net_condition izloţbe, Vuk Ćosić je otišao toliko daleko da je postavio cveće ispod Browser instalacije― (Stallabrass 2003, 126). Iako je praksa internet umetnosti bila izuzetno kritiĉka i subverzivna prema dominantnim diskursima sveta umetnosti, Stalabras smatra da je upravo neverovatno brz razvoj internet tehnologije konaĉno primorao institucije umetnosti da ovakvu praksu shvate ozbiljno (Ibid, 117). Mnoge institucije ipak ovakve umetniĉke projekte pre svega vide kao dobar naĉin za ulivanje novog ţivota svojim praksama i neophodno praćenje tokova informacionog društva. Projekti kao što je FACK/MSUV i razvijanje okruţenja za konzervaciju i prikazivanje digitalne umetnosti pokazuju teţnju za prilagoĊavanje delatnosti institucije novomedijskim praksama i potrebama korisnika/publike. Kako kaţe Kojić Mladenov: „Ţelja nam je da kroz ovakve promene podrţimo umetnike koji imaju potrebu da reaguju na krupne kulturološke promene izazvane upotrebom masmedija i interneta, a sa druge strane da razvijemo nove modele komunikacije izmeĊu umetniĉkog sadrţaja, institucije i publike―.599 Dvadeset godina od prvih umetniĉkih upliva u sajberprostor, institucije savremene umetnosti postepeno usvajaju inovativne prakse umetniĉkih kolektiva na Internetu, bilo po pitanju promišljanja znaĉaja novih komunikacionih tehnologija ili sopstvene uloge u društvu, ali ostaje otvoreno pitanje na koji naĉin ovakve aproprijacije transformišu diskurse internet umetnosti, ali i u kojoj meri institucije usvajaju inovativne modele kolaboracije, izlaganja, interakcije i promišljanja umetnosti u doba Interneta. 599 Ibid. 236 Zaključak Marija Bakardijeva u svojoj studiji navodi primer korisnika po imenu Dţon koga je prijatelj prvi put povezao na Internet još poĉetkom 90-ih godina XX veka. Kako prepriĉava Dţon: „Onda je prijatelj poĉeo da mi priĉa o Internetu. Imao je sina u Kalgariju i još jednog u Montrealu i rekao mi je kako svake noći dobija pisma e-poštom od njih na koje na isti naĉin odgovara. Ja sam rekao: ‗Kako to radiš? Koliko te tako nešto košta?‘ I on je odgovorio: ‗Ne košta me ništa. Da li bi ţeleo da probaš?‘ I onda je došao i povezao me na CompuServe600― (citirano u: Bakardijeva 2005, 96). Kada razmišljamo o Globalnoj mreţi i onome što danas predstavlja, a to je kompleksni skup borbi za razliĉite interese, nekontrolisani razvoj tehnologije po laissez-faire modelu, neretko fetišistiĉka kultura stvaranja virtuelnih identiteta i mnoge napuštene nade za društvenu evoluciju ĉoveĉanstva, zaboravljamo da je pre samo 20 godina prvi put bilo moguće svakodnevno komunicirati i saraĊivati na dve razliĉite strane sveta. Naime, neverovatno brz razvoj internet tehnologije od poĉetka 90-ih godina prošlog vela do danas, dosta kasno ukljuĉivanje nauĉne zajednice i javnosti u procese ovog razvoja i izazovi razumevanja i promišljenog razvoja fenomena koji prevazilazi nacionalne i fiziĉke granice, dovode do toga da većina znaĉajnih aspekata i uticaja ove tehnologije postane ili prevaziĊena pre nego što smo spremni da se njima suoĉimo ili ostaje zaboravljena usled kontinuiranog širenja i konstantnih promena tehnologije same. Ovaj rad daleko od toga da ukazuje na Globalnu mreţu kroz prizmu tehnoutopistiĉkih narativa koliko god ovaj uvod mogao tako ĉitaocu/ĉitateljki da deluje. Ono na šta ţelimo da ukaţemo, bilo da govorimo o globalnim ili lokalnim uticajima, jeste da se dogodila društvena, ekonomska, politiĉka i kulturna transformacija koju u velikoj meri tek poĉinjemo da razumemo. Godinu dana nakon što je Tim Barners-Li postavio osnove Svetske mreţe 1% svetskog stanovništva imalo je pristup Internetu. Danas je taj broj tek dostigao 40%, a ipak govorimo komunikacionoj platformi u kojoj uĉestvuje preko tri milijarde ljudi u 192 drţave. Internet Society organizacija u svom izveštaju za 2015. godinu navodi da je 2014. godine po prvi put u svetu prodato više tablet ureĊaja nego personalnih raĉunara, kao i to da je prognoza da će do 2019. godine mobilni pristup Internetu biti 71% celokupne svetske populacije. 601 To nam govori da Svetska mreţa polako prestaje da bude dominantno suĉelje Interneta. Na prostoru Srbije još 600 CompuServe je bio prvi veliki komercijalni dobavljaĉ internet usluga u SAD-u. 601 Internet Society, Internet Society Global Internet Report 2015: Mobile Evolution and Development of the Internet, 2015, str. 9, http://www.internetsociety.org/globalinternetreport/assets/download/IS_web.pdf, pristupljeno 1. 9. 2015. 237 od 80-ih godina XX veka primećujemo teţnju za uĉestvovanje u mreţnom društvu, koje će u periodu 90-ih godina, kao i prvih godina XXI veka uroditi nekim odista znaĉajnim oblicima komunikacije, koji nedvosmisleno ukazuju na prisutnost i raznolikost digitalne kulture u Srbiji bez obzira na njen sporiji razvoj u odnosu na neke druge zemlje u svetu. Koliko god se internet tehnologija brzo razvijala i sajber kultura širila u sve sfere društvenog delovanja, globalno, kao i u Srbiji, ovaj proces je još uvek u svojoj razvojnoj fazi. Moramo napomenuti da ovaj rad izlazi iz unapred odreĊenog okvira vremenskog perioda. Smatrali smo da je usled brzog i ĉesto nekontrolisanog razvoja internet kulture i tehnologije bilo neophodno obuhvatiti što širi okvir i uticaj takvog razvoja. Ova teza iako mapira istorijske tokove odnosa Interneta i umetnosti u Srbiji, ovo ĉini uvek okrenuta sadašnjosti i pitanjima o budućnosti. Naime, 1996. godina uzeta je kao simboliĉki poĉetak razvoja jedne kulture i prakse, koja kao što smo videli poĉinje da se razvija na prostoru današnje Republike Srbije daleko ranije, dok 2013. godine u mnogim praksama koje smo istraţivali na specifiĉan naĉin ukazuje upravo na mnoštvo savremenih diskursa znaĉajnih za razumevanje informacionog društva, kulture i umetnosti u Srbiji danas. Ulaskom u ovakvo istraţivanje, jedno od prvih pitanja koje se javilo jeste na koji naĉin moţemo definisati praksu jedne kulture i naroda u okviru globalne mreţe mreţa. Šta je to što moţemo s pravom nazvati „srpskim― sajberprostorom i koji se sve problemi javljaju u odreĊivanju takvih granica? Videli smo da je u okviru regulativnih struktura Interneta postojala potreba za stvaranjem ovakvih oznaĉavajućih praksi, pre svega nacionalnih domena. Ali, ne samo što je veliki broj korisnika odabrao da svoje adrese na Svetskoj mreţi postavi o okviru originalnih oznaĉiteljskih praksi, kao što su .com, .org i .net, već ne treba zaboraviti da je .rs domen uveden tek 2008. godine, kao i da Internet bio svedok drugih oblika virtuelnih oznaĉitelja na prostoru današnje Republike Srbije – .yu domena, danas ĉuvanog u Muzeju istorije Jugoslavije u Beogradu. Mogli bismo onda reći da sprski sajberprostor predstavlja sadrţaj na srpskom jeziku, ali engleski jezik se svakim danom sve više utemeljava kao lingua franca Interneta i pronalazimo znaĉajan broj stranica i platformi stvaranih u Srbiji upravo na engleskom jeziku. Moţda jedino u vreme sankcija, kada je YU Internet postajao nezavisno od Globalne mreţe moţemo govoriti o srpskom sajberprostoru kao takvom, mada je i tada svakodnevno obavljana komunikacija van granica zemlje putem elektronske pošte. Od momenta otvaranja virtuelnih granica Srbije, sajberprostor u kojem deluju korisnici, kao i u kojem nastaju sadrţaji vezani za našu zemlju, uvek već su deo šireg komunikacionog sistema koji smo teţili da predstavimo u ovom radu. Ovo se posebno manifestuje i kada govorimo o sferi umetnosti i kulture u Srbiji, gde se Internet pokazao kao 238 alat za realizovanje razliĉitih oblika saradnje i kolaborativnog stvaranja sadrţaja za sve više globalnu publiku. Da li je jedan virtuelni muzej, kakav je Magični dodir Dunava u kojem je uĉestvovao Narodni muzej u Beogradu sa ciljem ujedinjavanja kulturnog i umetniĉkog nasleĊa mnogih drţava nešto što iskljuĉivo prirada sajberprostoru Srbije? Mnogi projekti o kojima smo govorili u ovoj studiji ukazuju upravo na pomeranja i prevazilaţenja fiksnih granica nacionalnih i drugih identiteta, ali i na suoĉavanje sa novim oblicima postojanja u sajberprostoru kao takvom. Internet je zaista otvorio kanale zajedniĉkog delovanja i postajanja, izvan nacionalnih oznaĉitelja ili u novom transnacionalnom okviru, ali nas ujedno iznova i iznova vraća realnosti podela Sever-Jug i Istok-Zapad, kao i na sve izraţenije pritiske neoliberalnog kapitalizma. Odnos Interneta i umetnosti u Srbiji ukazuje se kao kompleksna konstelacija raznolikih diskursa digitalne kulture, kulturnih politika, meĊunarodnih odnosa, trţišta, kao i mogućnosti samog medija. Bilo da govorimo o internet umetnicima, kulturnim institucijama ili radikalnim praksama na mreţi u Srbiji, iznova se suoĉavamo sa problemima rastrzanosti izmeĊu potencijala Interneta kao medija i posledica nedostatka ujedinjenosti regulativnih praksi, politika, ali i kulturnih identiteta, kao i paradoksalnih preplitanja ovih razliĉitih diskursa. Višegodišnja aktivnost kolektiva Kuda.org uĉestvovanja i stvaranja sajber kulture u Srbiji i globalno, kao i „internet revolucija― u kontekstu sukoba na Kosovu, koliko god bile znaĉajne za stvaranje i razumevanje diskursa digitalne kulture i umetnosti u Srbiji dogaĊaju se u vremenu kada je jako mali broj ljudi u zemlji bio povezan na Internet, kao i posedovao neophodan nivo tehnološke pismenosti za razumevanje i kritiĉki odnos prema sajber kulturi. Veliki fondovi sa stvaranje meĊunarodnih projekata u kojima uĉestvuju Narodna biblioteka Srbije i Narodni muzej u Beogradu nisu doneli toliko znaĉajno uĉešće i uticaj lokalnih praksi na Globalnoj mreţi, usled ĉega se ovakve institucije ĉesto okreću internet tehnologiji i sajberprostoru pre svega kao alatima za olakšavanje rada i promovisanje svoje delatnosti. Praksa srpskih digitalnih radnika u kompaniji Widewalls u tom smislu ima veći uticaj na razvoj sajberprostora, nego što to ima jedna Evropska biblioteka. Dok prva deluje u kontekstu potreba jedne nove generacije globalnih potrošaĉa, druga je ograniĉena dometima kulturnih institucija, ali i ideologijama njihovih finansijera. Kao što smo videli, informaciono društvo je za većinu tradicionalnih kulturnih i umetniĉkih institucija donelo mnoštvo izazova i sasvim nove kontekste. Znaĉaj promišljanja i uloge oblikovanja digitalne kulture danas za mnoge institucije kulture i umetnosti u Srbiji predstavlja sâmo pitanje opstanka u informacionom društvu. 239 Internet umetnost zauzima posebno mesto u ovom radu jer ga prepoznajemo kao jednu od retkih praksi pokušaja razumevanja i problematizacije promena koje nastaju u društvima širom sveta sa razvojem Interneta. Aktivnost pionira internet umetnosti pokazala se znaĉajnom ne samo za promišljanje razvoja kulture i umetnosti u savremeno doba, već i našeg bivanja u mreţnom društvu, opasnosti i prednosti koje takva pozicija donosi. Svi kolektivi koje smo istraţivali u ovom radu kao jedan od najvećih prepreka razvoja svojih praksi u informacionom društvu navode nedostatak struĉnog kadra. Internet umetnost je na momenat upravo stvorila idealnog hibrida – umetnika-programera, koji bi mogao kritiĉki da se suoĉi sa tehnološkim okruţenjem i uĉestvuje u primeni tehnologije za dalji razvoj i veći uticaj umetniĉkih i kulturalnih praksi na šire društvo. Zoran Pantelić, meĊutim, opominje da je ta prva generacija net.art umetnika u velikoj meri fetišizirala nove tehnologije i pre svega bila orijentisana stvaranju nove estetike (nove umetnosti). 602 Paradigmatiĉan primer toga za nas bilo je odbijanje predloga dela Nettime zajednice da se izaĊe iz okvira net.arta i da se kreativna kritiĉka i aktivistiĉka delatnost internet umetnika formuliše kao digitalno artizanstvo, oznaĉitelj koji bi bio izvan ograniĉenja sveta umetnosti. Za internet umetnike, koji su tek poĉinjali da grade temelje u okviru tog sveta (od kojeg su u velikoj meri i zavisili), odricanje od tog oznaĉitelja na uštrb direktne akcije nije dolazilo u obzir. Ovi pojedinci i kolektivi su već ĉinili znaĉajan deo kritiĉke kulture u sajberprostoru. Internet umetnost je moţda više od bilo koje umetniĉke prakse dovela u pitanje granicu izmeĊu ţivota i umetnosti. Kako piše teoretiĉar Metju Fuler u kontekstu umetniĉkog projekta The Web Stalker, o kojem smo i mi govorili u ovom radu: „U isto vreme dok je projekat pozicioniran u kontekstu savremene umetnosti, on široko deluje izvan njega. Najoĉiglednije bi bilo nazvati ga softverom. Kako svet umetnosti moţe razumeti ovu višestruku poziciju kada i dalje efektivno robuje ideji autonomije objekta? [..]ovaj projekat proizvodi odnos prema umetnosti koji je u nekim momenatima zasnovan na infiltraciji ili savezništvu, dok u drugim odbija da bude iskljuĉen i na taj naĉin preti da u potpunosti rekonfiguriše ono ĉega je deo. The Web Stalker je umetnost. Druga mogućnost se takoĊe pojavljuje. Pored kategorija umetnosti, anti- umetnosti i ne-umetnosti nešto sasvim drugaĉije isplivava: ne-samo-umetnost― (citirano u: Greene 2004, 86). Iako internet umetnost nije prestala da postoji, dominantni umetniĉki odgovor na novu tehnološku stvarnost danas je orijentisana na oblike onoga što smo analizirali kao postinternet umetnost, u kojoj više nije znaĉajan zadatak promišljanja medija na naĉin na koji su to ĉini pojedinci u okviru mejling lista i internet umetnici kroz svoju 602 Mevorah, Vera, Intervju za Zoranom Pantelićem‖, Novi Sad, 15. 7. 2015. 240 praksu. Treba imati u vidu da strategije koje sprovodi Muzej savremene umetnosti Vojvodine poslednjih godina predstavljaju sam zaĉetak procesa koji se pre deset godina skoro zaustavio drugde u svetu. Videli smo i na primeru kolektiva Kuda.org, kao i virtuelnih umetniĉkih zajednica na Mreţi, da je u znaĉajnoj meri napuštena nada u potencijale Interneta kao medija za razvoj kolaboracije, interakcije, participacije i razumevanja. Ali, iako je interesovanje institucija za izlaganje i oĉuvanje internet umetnosti znaĉajno opalo u odnosu na period izmeĊu 1998. i 2003. godine, smatramo da je praksa internet umetnika, pitanja koja su ovi kolektivi otvarali, bilo u kontekstu savremene umetnosti ili informacionog društva, kao što je znaĉaj autorstva, pitanje slobode podataka, uticaja kapitala na razvoj tehnologije i tehnološke kulture, premošćavanje granica, ideologija i politika mreţnog društva i osnaţivanje korisnika, danas, sa sve više internet korisnika i sve širim dometom tehnologije, još znaĉajnija nego što je to bila pre 15 godina. Kako kaţe Domeniko Karanta (Domenico Quaranta) 2010. godine: „[..]mislim da institucije ne mogu da ne prepoznaju kako je Internet kao medij u potpunosti promenio svet u kojem ţivimo poslednjih deset godina i da je imao neverovatan uticaj na savremenu kulturu. Tako da, ĉak i ako imaju sumnje u relevantnost umetniĉke forme i kvaliteta dela, institucije se moraju mnogo više angaţovati nego što to danas ĉine oko Interneta kao potencijalnog umetniĉkog medija. I ovo nije mišljenje― (citirano u: Vezi 2011, 86). Umetnost, više od mnogih drugih sfera društvene delatnosti poseduje alate za nuţno promišljanje multimedijalnih suĉelja kroz koje doţivljavamo mreţno društvo i sve više gradimo svoje identitete. Zakljuĉićemo sa onim što smatramo da je jedan od glavnih doprinosa ove teze, a to je promišljanje odnosa digitalne kulture i umetnosti u kontekstu savremenog srpskog društva. Naime, jedan od znaĉajnih problema na koji smo pokušali kroz sam naĉin pisanja ovog rada da ukaţemo, jeste nedostatak problematizacije jezika novih medija na prostoru Srbije danas. Dok terminologija digitalne i sajber kulture polako postaje deo svakodnevnog govora graĊana Srbije, ovaj jezik reflektuje pre svega ono što Ivan Klajn naziva angloholizam, preovlaĊujuće nekritiĉko preuzimanje engleskih reĉi u svakodnevnom govoru.603 Sve izraţenije korišćenje tuĊica ovde se ne kritikuje u kontekstu „prljanja― nekakvog „ĉistog― srpskog jezika, već kao znaĉajan pokazatelj nedostatka promišljanja i delatnosti u okviru kulturnih i nauĉnih institucija u kontekstu ulaska srpskog društva u informaciono doba. U kolokvijalnom govoru ne postoji razlikovanje Interneta kao globalne mreţe mreţa od Svetske mreţe (WWW) kao jednog od komunikacionih protokola koje koristimo. Iako, kao što smo već pominjali, 603 Klajn, Ivan, „Angloholizam―, NIN, br. 3375, 3. septembar 2015. 241 poistovećivanje celog Interneta sa dominantnim suĉeljem nije nešto što je iskljuĉivo karakteristiĉno niti za današnje vreme, niti za prostor Srbije, smatramo da je ovakav rad znaĉajan upravo zato što pokušava da promišlja kroz srpski jezik i kulturu ovaj globalni fenomen koji sve više znaĉajno utiĉe i na razvoj našeg društva. Svedoĉenja i analize praksi umreţavanja o kojima smo govorili u ovom radu pruţaju neophodan kontekst za prevazilaţenje i razumevanje digitalnog jaza, koji podjednako postoji u lokalnom, kao i u globalnom kontekstu, i danas se odnosi na mnogo više od samog pristupa Globalnoj mreţi, ali i koja pruţaju osnovu za odgovorno promišljanje i delovanje, bilo umetnika, institucija ili nauke u Srbiji i mreţnom društvu. 242 Bibliografija Abbate, Janet, Inventing the Internet, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, 2000. Amerika, Mark, META/DATA: A Digital Poetics, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, 2007. Anderson, Chris, The Long Tail: Why Is the Future of Business Selling Less of More, Hyperion e-book, 2008. Alpert Gladstone, Julia, ―International Cyberlaw‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 216-233. Arns, Inke, ―Najbolje od Irational ili umetnost kretanja kroz vreme‖, Muzej Savremene umetnosti Vojvodine, Predivni svet Irational.org-a: Tehnike, alati i dešavanja 1996-2006, Novi Sad, 2008, str. 13-21. Article 19, The Right to Share: Principles on Freedom od Expression and Copyrigh in the Digital Age, London, UK, 2013. Axford, Barrie and Huggins, Richard (ur.), New Media and Politics, SAGE Publications, London, 2001. Bakardijeva, Maria, Internet Society: The Internet in Everyday Life, SAGE Publications, London, 2005. Baudrillard, J., Simulacra and Simulation, University of Michigan Press, Ann Arbor, 1994. Bauer, Brandon, „To Open [...] To Collect […] To Expand […] To Continue […]: Richard Sera‘s Verb List, Post-Internet Appropriation, and the Culture of the use of Forms‖, Pool Journal, 2011, http://pooool.info/to-open-to-collect-to-expand/, pristupljeno 26. 7. 2015. Barners-Lee, Tim i dr., ―The World-Wide Web‖, Communications of the ACM, 37(8), 1994, str. 907-912. 243 Barrett, Jennifer, Museums and the Public Sphere, Wiley-Blackwell, Malden, USA, Oxford, UK, West Sussex, UK, 2011. Bartlett, Jamie, The Dark Net: Inside the Digital Underworld, William Neinemann, London, 2014. Bazzichelli, Tatiana, Netwroking: The Net as Artwork, Digital Aesthetics Research Center, Milan, 2008. Bell, David, Cyberculture Theorists, Routledge, Taylor & Francis Group, London, 2007. Bell, David, An Introduction to Cybercultures, Routledge, New York, London, 2001. Bell, David i dr. (ur.), Cyberculture: The Key Concepts, Routledge, London and New York, 2004. Bell, David and Kennedy, B.M. (ur.), The Cybercultures Reader, Routledge, London, 2000. Bennahum, S. David, „The Internet Revolution―, Wired, Vol. 5, br. 4, april 1997. Bentkowska-Kafel, Anna i dr., Digital Visual Culture: Theory and Practice, The University of Chicago Press, 2009. Bergmann, Bettina i dr., Roman Frescoes from Boscoreale: The Villa of Publius Fannius Synistor in Reality and Virtual Reality, The Metropolitan Museum of Art, New York, 2010. Bergman, Michael K., „The Deep Web: Surfacing Hidden Value―, 2000, http://brightplanet.com/wp-content/uploads/2012/03/12550176481-deepwebwhitepaper1.pdf, pristupljeno 3. 7. 2015. Bidgoli, Hossein, The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004. Bidgoli, Hossein, The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004. 244 Bidgoli, Hossein, The Internet Encyclopedia: Volume III, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004. Bidgoli, Hossein, „Internet Literacy― u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 286-298. Black Dog Publishing, Art and the Internet, London, UK, 2013. Blum, Andrew, Tubes: A Jurney to the Center of the Internet, HarperCollins Publishers, Sydney, Australia, 2012. Boţić, Nikola, „U korak sa svetom―, Svet kompjutera, br. 10, 2005, http://www.sk.co.rs/2005/10/skin01.html, pristupljeno 1. 7. 2015. Brouwer, Joke, Making Art of Databases, NAI Publishers, Rotterdam, 2003. Briz, Nick i dr. (ur.), GL.TC/H READER[ROR] 20111, Unsorted Books, 2011. Bryant, Antony and Pollock, Griselda, Digital and other Virtualities: Renegotiating the Image, I. B. Tauris, London, New York, 2010. Burnett, Robert and Marshal, P. David, Web Theory: An Introduction, Routledge, London, New York, 2003. Cameron, Fiona and Kenderdine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 2010. Cameron, Fiona, Robinson, Helena, „Digital Knowledgescapes: Cultural, Theoretical, Practical, and Usage Issues Facing Museum Collection Databases in a Digital Epoch―, u Cameron, Fiona, Kenderine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2010, str. 165-193. Camp, Jean L., ―Peer-to-Peer Systems‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume III, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 25-34. 245 Castells, Manuel, End of Millennium, Wiley-Blackwell, West Sussex, UK, 2010. Castells, Manuel (ur.), The Newtwork Society: A Cross-cultural Perspective, Edward Elgar Publishing, Massachusetts, 2004. Castells, Manuel, The Internet Galaxy: Reflections on the Internet, Business and Society, Oxford University Press, Oxford, 2001. Castells, Manuel. The Rise of the Network Society. Blackwell, Cambridge, 1996. Castells, Manuel, Mobile Communication and Society: A Global Perspective, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 2007. Chandler, Annmarle and Neumark, Norle (ur.), At a Distance: Percusors to Art and Activism on the Internet, MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 2005. Chaouchi, Hakima (ur.), Internet of Things: Connecting Objects to the Web, ISTE, John Wiley & Sons, London, Haboken, USA, 2010. Conn, Steven, Do Museums Still Need Objects?, University of Pennsylvania Press, Philadelphia, USA, 2010. Connor, Michael, „What's Postinternet Got to do with Net Art?―, Rhizom, 2013, http://rhizome.org/editorial/2013/nov/1/postinternet/, pristupljeno 26. 7. 2015. Corcoran, Marlena, „Digital Transformations of Time: The Aesthetics of the Internet―, Leonardo, Vol. 29, br. 5, 1996, str. 375-378. Corsane, Gerard, Heritage, Museums, and Galleries: An Introductory Reader, Routledge, London, New York, 2005. Crawford, Garry, Gosling, K. Victoria, Light, Ben (ur.), Online Gaming in Context: The Social and Cultural Significance of Online Games, Routledge, 2011. Crnobrnja, Stanko, Estetika televizije i novih medija, CLIO, Beograd, 2010. 246 Crnobrnja, Stanko, „Digitalni humanisti―, Politika, 1. avgust 2015. Ĉabrilo, Ivan, ―Tresla se gora… biće svašta?‖, Svet kompjutera, br. 9, 2005. Ĉekić, Jovan i Blagojević, Jelisaveta (ur.), Moć i mediji, Fakultet za medije i komunikacije, Beograd, 2012. Dávila, Jaime J., „Digital Divide― u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 468-477. DeNoia, Lynn A., ―Wide Area and Metropolitan Area Networks‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume III, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 776-792. Deloš, Bernar, Virtuelni muzej, Clio, Narodni muzej, Beograd, 2006. Dewdney, Andrew and Ride, Peter, The New Media Handbook, Routledge, London, New York, 2006. Dholakia, Ruby Roy, Dholakia Nikhilesh, Kshetri, Nir, „Gender and Internet Usage― u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 12-23. Dholakia, Ruby Roy, Dholakia Nikhilesh, Kshetri, Nir, „Global Diffusion of the Internet― u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 38-52. Dingarac, Dušan, „Internetom protiv bombi―, Svet kompjutera, br. 4, 1999, http://www.sk.co.rs/1999/04/skak01.html, pristupljeno 1. 7. 2015. Dodge, Martin and Kitchin, Rob, Mapping Cyberspace, Routledge, London and New York, 2001. Durham, Meenakshi Gigi and Kellner, M. Douglas (ur.), Media and Cultural Studies: Key Works, Blackwell, Malden, MA, 2001. 247 ĐorĊević, Ivan., „Identitet u ‗virtuelnoj zajednici‘ - sluĉaj foruma ‗Znak Sagite‘―, Glasnik Etnografskog instituta SANU, br. 53, 2005, str. 261-273. ĐorĊević, Slobodan (ur.), Oksfordski rečnik računarstva, Nolit, Beograd, 1990. Eco, Umberto, The Open Work, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, 1989. eSEE Agenda + za razvoj informacionog društva u JIE 2007-2012, http://www.digitalnaagenda.gov.rs/media/docs/esee_agenda- _za_razvoj_informacionog_drustva_-srb-.pdf, pristupljeno 9. 6. 2015. El Zarki, Magda, ―Wireless Internet‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume III, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 831-850. Europe Economics, The Digital Dividend in Serbia, London, 2010. Feenberg, Andrew and Friesen, Norm (ur.), (Re)Inventing the Internet: Critical Case Studies, Sense Publishers, Rotterdam, 2011. Foster, Hall, „The Archive without Museums―, October, Vol. 77, 1996, str. 97-119. Fribe, Holm, Albers, Filip, Tajni život brojeva, Laguna, Beograd, 2015. Fuchs, Christian, Sandoval, Marisol (ur.), Critique, Social Media and the Information Society, Routledge, New York, London, 2014. Fuller, Matthew, Media Ecologies: Materialist Energies in Art and Technoculture, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, 2005. Gaffin, Adam, Everybody's Guide to the Internet, The MIT Press, Cambridge, USA, 1994. Gavrilović, Ljiljana, Stojanović, Marko, Muzeji u Srbiji: započeto putovanje, Muzejsko društvo Srbije, Beograd, 2008. Gane, Nicholas and David Beer, New Media: The Key Concepts, Berg, Oxford, 2008. 248 Gere, Charlie, Digital Culture, Reaktion Books, London, 2002. Gerzic&Associates, Analiza bezbednosti nacionalnog domena, Beograd, 2014. Gitelman, Lisa, Always Already New: Media, History and the Data of Culture, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, 2006. Golbeck, Jennifer, Analysing the Social Web, Elsevier, Waltham, USA, 2013. Goriunova, Olga, Art Platforms and Cultural Production on the Internet, Routledge, New Rautledge, New York, London, 2012. Golĉevski, Nenad, Milovanović, Goran (ur.), Globalni graĎani: Empirijska studija korisnika Interneta u Srbiji 2003., Beogradska otvorena škola, Beograd, 2004. Grau, Oliver, MediaArtHistories, The MIT Press, Cambridge, Mass., 2010. Grau, Oliver (ur.), Imagery in the 21st Century, The MIT Press, Cambridge, Mass., 2011. Grau, Oliver, Virtual Art: From Illusion to Immersion, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, 2003. Greene, Rachel, Internet Art, Thames & Hudson, London, 2004. Green, Leila, The Internet: An Introduction to New Media, Berg, Oxford, New York, 2010. Greenfield, Robert H., ―Circuit, Message, and Packet Switching‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 176-185. Grubbs, Jim, ―E-mail and Instant Messaging‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 660-671. Grţinić, Marina, Estetika kibersvijeta i učinci derealizacije, Multimedijalni institut, Zagreb, 2005. 249 Gupta, Babita, ―Global Issues‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 52-65. ICOM Srbija, Digitalna strana muzeja, Ĉasopis nacionalnog komiteta meĊunarodnog saveta muzeja, br. 3, decembar 2013. Hansen, Mark B. N., New Philosophy for New Media, MIT Press Cambridge, Massachusetts, 2004.Hardt, Michael and Nergi, Antonio, Empire, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, 2000. Harrison, Julia D, „Ideas of Museums in the 1990s―, u Corsane, Gerard (ur.), Issues in Heritage, Museums and Galleries: An Introductury Reder, Routledge, London i Njujork, 2005, str. 41-58. Hassan, Robert and Thomas, Julian (ur.), The New Media Theory Reader, Open University Press, Berkshire, England, 2006. Hayles, N. Katherine, Electronic Literature: New Horizons for the Literary, University of Notre Dame Press, Notre Dame, Indiana, 2008. Henry, Stephen J., ―Open Source Development and Licensing‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 819- 832. Hester, D, Mika i Ford, Pol Dţ., Kompjuteri i etika u sajber-dobu, Sluţbeni Glasnik, Beograd, 2009. Hinić, Darko, „Simptomi i dijagnostiĉka klasifikacija internet zavisnosti u Srbiji―, Primenjena psihologija, Vol. 2, 2008, str. 43-59. Hill, Richard, The New International Telecommunication Regulations and the Internet: A Commentary and Legislative History, Springer, Heidelberg, New York, Dordrecht, London, 2014. Hiscox, ArtTactic, The Online Art Trade 2013, 2013. 250 Hiscox, ArtTactic, The Online Art Trade 2014, 2014. Hiscox, ArtTactic, The Online Art Trade 2015, 2015. Hooper-Greenhill, Eilean, Museums and Education: Purpose, Pedagogy, Performance, Routledge, London, New York, 2007. Horkheimer, M. and Adorno, T. W., Dialectic of Enlightenment: The Culture Inudstry: Enlightenment as Mass Deception, G. S. Noerr, trans. E. Jephcott (ur.), Stanford University Press, Stanford, 2004. Hui Kyong Chun, Wendy, Keenan, Thomas (ur.), New Media Old Media: A History and Theory Reader, Routledge, New York, London, 2006. Haurien, Ari, „Gugl – najveći muzej na svetu?―, ICOM Srbija, br. 3, 2013, str. 48-54. ICANN, New gTLD Program Explanatory Memorandum, 30. 5. 2009, https://archive.icann.org/en/topics/new-gtlds/rrdrp-30may09-en.pdf, datum pristupanja 13. 4. 2015. Internet u Jugoslaviji, http://maja.on.neobee.net/4.htm, pristupljeno 18. 6. 2015. Internet Society, Internet Society Global Internet Report 2015: Mobile Evolution and Development of the Internet, 2015, str. 9, http://www.internetsociety.org/globalinternetreport/assets/download/IS_web.pdf, pristupljeno 1. 9. 2015. Janošov, Borislav, Vidas-Bubanja, Marijana, Vuksanović, Emilija, Kajan, Ejub, Travica, Bob, The State and Development of E-commerce in Serbia, u Rouibah, Kamel, Khalil, Omar E. M., Hassanien, Aboul Ella (ur.), Emerging Markets and E-commerce in Developing Economies, Information Science Reference, 2008. Jenkić, Oleg, Opšta teorija medija zasnovana na funkciji interfejsa u interaktivnoj komunikaciji, doktorska dizertacija, Univerzitet umetnosti u Beogradu, 2009. 251 Jerman-Blazic, Borka, ―Yugoslav Network for the Academic Community (YUNAC)‖, ISOC News, Vol. 1, No. 1, 1992., http://ftp.sunet.se/pub/Internet-documents/isoc/pub/isoc_news/1- 1/n-1-1.txt, pristupljeno 30. 6. 2015. Jones, Steve (ur.), Doing Internet Research: Critical Issues and Methods for Examining the Net, SAGE Publications, London, 1999. Kalfatovic, Martin R., Creating a Winning Online Exhibition: A Guide for Libraries, Archives and Museums, American Library Association, Chicago, London, 2002. Khalip, Jacques and Mitchell, Robert (ur.), Releasing the Image: From Literature to New Media, Stanford University Press, Stanford, California, 2011. Knight, Graham, ―Internet Architecture‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 244-264. Knuckles, Craig D., ―DHTML (Dynamic HyperText Markap Language)‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 444-457. Kojić Mladenov, Sanja, „OpenLab_ WonderLab―, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, 2015, http://www.msuv.org/assets/media/2015_04_wonderlab/wonderlab_046_press/WonderLAB_ Sanja_Kojic_Mladenov-esej.pdf, pristupljeno 30. 8. 2015. Krauss, Rosalind E., „Reinventing the Medium― u Critical Inquiry, Vol. 25, No. 2, "Angelus Novus": Perspectives on Walter Benjamin, 1999, str. 289-305. Krivošejev, Vladimir, „Muzejska politika u Srbiji: Nastajanje, kriza i novi poĉetak―, Kultura, br. 130, 2011, str. 291-317. Kuda.org, tektonik: Nova društvena ontologija u vreme totalne komunikacije, Futura publikacije, Novi Sad, 2004. 252 Kuda.org, bitomatik: Umetnička praksa u vreme informacijske/medijske dominacije, Futura publikacije, Novi Sad, 2004. Kuda.org, Transevropski forum: Umetnost i mediji u tranziciji, Futura publikacije, Novi Sad, 2004. Kwanya, Tom, Stilwell, Christine, Underwood, Peter G., Library 3.0: Intelligent Libraries and Apomediation, Chandos Publishing, Waltham, USA, 2015. Landow, P. George, Hyper-Text-Theory, The John Hopkins University Press, Baltimore, Maryland, 1994. Landow, P. George, Hypertext 3.0: Critical Theory and New Media in an Era of Globalization, The John Hopkins University Press, Baltimore, Maryland, 2006. Lerner, Fred, The Story of Libraries: From the Invention of Writing to the Computer Age, Continuum, New York, 1999. Levine Young, Margaret i dr., Internet: The Complete Reference, Millennium Edition, McGraw-Hill, Berkley, New York, 1999. Levinson, Nanette S., „Developing Nations― u Bidgoli, Hossein, The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 434-444. Lobo, Sascha, ―S.P.O.N. - Die Mensch-Maschine: Auf dem Weg in die Dumpinghölle―, 3. 9. 2014, http://www.spiegel.de/netzwelt/netzpolitik/sascha-lobo-sharing-economy-wie-bei-uber- ist-plattform-kapitalismus-a-989584.html, pristupljeno 1. 8. 2015. Lovejoy, Margot, Digital Currents: Art in the Electronic Age, Routledge, London, 1989. Lovejoy, Margot, Paul, Chritiane and Vesna, Victoria (ur.), Context Providers: Conditions of Meaning in Media Arts, Intellect Books, Bristol, 2011. Lovnik, Geert, Dark Fiber: Tracking Critical Internet Culture, MIT Press, Cambridge, Massachusetts, 2002. 253 Lovnik, Geert, Networks without a cause: A Critique of Social Media, Polity Press, Cambridge, UK, 2011. Lovnik, Geert, Dynamics of Critical Internet Culture (1994-2001), Institute of Network Cultures, Amsterdam, 2009. Lucas-Alfieri, Debra, Marketing the 21st Century Library, Chandos Publishing, Waltham, USA, 2015. Lueg, Christopher, Fisher, Danyel, From Usenet to CoWebs: Interacting With Social Information Spaces, Springer-Verlag, London, 2003. Lukić, Kristijan, ―The Media Practice Collection of the Museum of Contemporary Art Vojvodina‖, 2010, http://www.kuda.org/en/kristian-lukic-media-practice-collection-mocav, pristupljeno 30. 8. 2015. Mamford, Luis, Tehnika i civilizacija, Mediterran, Novi Sad, 2009. Manovich, Lev, The Language of New Media, The MIT Press, Cambridge, 2001. Mansoux, Aymeric, de Valk, Marloes (ur.), Floss + Art, GOTO10, Poitiers, France, 2008. Manojlović Pintar, Olga, Ignjatović, Aleksandar, „National Museums in Serbia: A Story of Interwined Identities―, u Aronsson, Peter, Elgenius Gabriella, Building National Museums in Europe 1750-2010, EuNaMus Report No. 1., Linköping University, 2011. Marković, Slobodan, Country Report – Yugoslavia, The APC European Internet Rights Project, 2001, http://europe.rights.apc.org/c_rpt/yugoslavia.html, pristupljeno 6. 6. 2015. Martinović, Dragana, Jokić, Biljana, Muzeji Srbije – aktuelno stanje, Zavod za prouĉavanje kulturnog razvitka, Beograd, 2009. Mason, Ingrid, „Cultural Information Standards – Political Territory and Rich Rewards― u Cameron, Fiona and Kenderdine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A 254 Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, 2010, str. 223-245. May, Christopher (ur.), Key Thinkers for the Information Society, Routledge, New York, London, 2003. McCarthy, Gavan, „Finding a Future for Digital Cultural Heritage Resources Using Contextual Information Frameworks― u Cameron, Fiona and Kenderdine, Sarah (eds.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, 2010, str. 245-261. McClean, Daniel and Schubert, Karsten (ur.), Dear Images: Art, Copyright and Culture, Ridinghouse, London, 2002. McLuhan, M., Understanding Media, Routledge, London, 1964. McKinsey&Company, Offline and falling behind; Barriers to Internet Adoption, oktobar 2014. Medak, Tomislav, Milat, Petar (ur.), Ideja radikalnih medija, Multimedijalni institut, Zagreb, 2013. Medić, Darija, Attention Recalculating!: On technologies of seduction through mediated experiences, Graduation Thesis for Media Design: Networked media department, Piet Zwart Institute, Rotterdam, 2011. Michael, Mark, ―HTML/XHTML (HyperText Markup Language/Extensible HyperText Markup Language)‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004,, str. 124-141. Milanović, Branko, Dva lica globalizacije, Arhipelag, Beograd, 2007. Milanović, Goran, Bakić, Ivan, Golĉevski, Nenad, Internet pregled: Beograd 2002., Beogradska otvorena škola, Beograd, 2002. 255 Milanović, Goran i dr., Mreža u razvoju, Beogradska otvorena škola, Beograd, 2005. Mihajlović, Vojislav, „SETNet preko Interneta―, Svet kompjutera, br. 1., 2001, http://www.sk.co.rs/2001/01/skin07.html, pristupljeno 1. 7. 2015. Morozov, Evgeny, „Where Uber and Amazon Rule: welcom to the world of platform―, The Observer, 7. 6. 2015, http://www.theguardian.com/technology/2015/jun/07/facebook-uber- amazon-platform-economy, pristupljeno 1. 8. 2015. Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Apsolutno sada: smrt, konfuzija, rasprodaja (asocijacija Apsolutno 1993-2005), Novi Sad, 2015. Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Predivni svet Irational.org-a: Tehnike, alati i dešavanja 1996-2006., Novi Sad, 2008. Nakamura, Lisa and Chow-White A. Peter (ur.), Race after the Internet, Routledge, New York, 2012. Nakamoto, Satoshi, „Bitcoin: A Peer-to-Peer Electronic Cash System―, 2008, https://bitcoin.org/bitcoin.pdf, pristupljeno 1. 7. 2015. Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Programski plan Narodne biblioteke Srbije za 2004. godinu‖, Beograd, 2004. Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Izveštaj o radu za 2008. godinu‖, Beograd, 2009. Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Izveštaj o radu za 2014. godinu‖, Beograd, februar 2014. Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Programski plan Narodne biblioteke Srbije za 2005. godinu‖, NBS, Beograd, 2004. Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Izveštaj o radu za 2011. godinu‖, Beograd, 2011. 256 Narodna biblioteka Srbije ustanova kulture od nacionalnog znaĉaja, ―Programski plan Narodne biblioteke Srbije za 2006. godinu‖, Beograd, 2005. Narodni muzej u Beogradu, Izveštaj o radu za 2012. godinu, Beograd, januar 2013. Nayar, Pramond K. (ur.), The New Media and Cybercultures Anthology, Wiley-Blackwell, Oxford, 2010. Negroponte, Nicholas, Being Digital, Hodder & Stoughton, London, 1995. Nettime, Read Me: ASCII Culture and The Revenge of Knowledge, Autonomedia, 1999. Olma, Sebastian, ―Never Mind the Sharing Economy: Here‘s Platform Capitalism‖, 16. 10. 2014, http://networkcultures.org/mycreativity/2014/10/16/never-mind-the-sharing-economy- heres-platform-capitalism/, pristupljeno 1. 8. 2015. Parry, Ross, Arbach, Nadia, ―Localized, Personalized, and Constructivist: A Space for Online Museum Learning‖, u Cameron, Fiona, Kenderine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2010, str. 281-299. Paul, Christiane, Digital Art, Thames & Hudson, London, 2008. Pelemiš, Damjan, „Prvi hakerski rat―, Svet kompjutera, br. 9, 1999, http://www.sk.co.rs/1999/09/skin01.html, pristupljeno 1. 7. 2015. Peković, Pavle, „1992: Slepi putnici na Internetu―, PC Press, januar 1992, http://pc1.pcpress.rs/arhiva/20/umetak.html, pristupljeno 1. 7. 2015. Pešikan, Mitar, Jerković, Jovan i Piţurica, Mato, Pravopis srpskog jezika: Izmenjeno i dopunjeno izdanje, Matica sprska, Novi Sad, 2010. Petrović, Milina i dr., Internet u Srbiji 2006: Empirijska studija PC i internet penetracije, Beogradska otvorena škola, Beograd, 2006. 257 Pigg, Thomas L., ―Conducted Communications Media‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 261-272. Piper, Paul S., ―Research on the Internet‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume III, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 201-211. Pollock, Griselda, Zemans, Joyce (ur.), Museums After Modernism: Strategies of Engagement, Blackwell Publishing, Malden, USA, Oxford, UK, Victoria, Australia, 2007. Porubović-Vidović, Olivera, „Archives on the Internet: Serbian Case Study―, Atlante, Vol. 20, Trieste, 2010, str. 389-399. Radojković, Miroljub, Stojković, Branimir, Vranješ, Aleksandar, MeĎunarodno komuniciranje u informacionom društvu, Clio, Beograd, 2015. Rahm, Danielle, ―The Real Risk of Buying Fine Art in Amazon‘s New Online Art Marketplace‖, 13. 8. 2013., http://www.forbes.com/sites/daniellerahm/2013/08/13/the-real- risks-of-buying-fine-art-in-amazons-new-online-art-marketplace/, pristupljeno 31. 7. 2015. Ray, Amy W., ―Business Plans for E-commerce Projects‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume I, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 96- 105. Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2007. godini, Beograd, 2008. Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2009. godini, Beograd, 2010. Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2012. godini, Beograd, 2013. Republiĉka agencija za telekomunikacije, Pregled tržišta telekomunikacija u Republici Srbiji u 2014. godini, Beograd, 2015. 258 Republiĉki zavod za statistiku Srbije, Upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija u Republici Srbiji, 2010. Republiĉki zavod za satstistiku, Statistički godišnjak Republike Srbije – Upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija, 2012. Republiĉki zavod za statistiku Srbije, Upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija u Republici Srbiji, 2014. Ricardo, Francisco J. (ur.), Cyberculture and New Media, Rodopi, Amsterdam, Atlanta, 2008. Ristanović, Dejan, „100 brojeva u 16 slika―, Raĉunari 143, 1999, http://www.dejanristanovic.com/refer/rac100.htm, pristupljeno 1. 7. 2015. Russo, Angelina, Watkins, Jerry, „Digital Cultural Communication: Audience and Remediation―, u Cameron, Fiona, Kenderine, Sarah (ur.), Theorizing Digital Cultural Heritage: A Critical Discourse, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2010, str. 149-165. Ryan, Johnny, A History of the Internet and the Digital Future, Reaktion Books, London, 2010. Rush, Michael, New Media in Art, Thames & Hudson, London, 2005. Scholz, Trebor (ur.), Digital Labor: The Internet as Playground and Factory, Routledge, New York, London, 2013. Said, Edvard, Orientalism, Vintage Books, New York, 1977. Shanken, A. Edward, Art in the Information Age, Duke University Press, 2001. Shanken, A. Edward, Art and Electronic Media, Phaidon Press, 2009. Shields, Rob, Kulture Interneta: Virtualni prostori, stvarne povijesti i živuća tjela, Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. 259 Shifman, Limor, Memes in Digital Culture, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 2014. Spasić, Ivana, „Bruno Latur, akteri mreţe i kritika kritiĉke sociologije―, Filozofija i društvo, Vol. 2, 2007, str. 43-72. Spasojević, Dušan, „E-kampanje u Srbiji 2012― u Politički život: časopis za analizu politike, br. 5, Centar za demokratiju, Fakulteta politiĉkih nauka Univerziteta u Beogradu, JP Sluţbeni glasnik, Beograd, str. 45-53. Souppouris, Aaron, ―Amazon launches and online marketplace for fine art‖, 6. 8. 2013., http://www.theverge.com/2013/8/6/4593496/amazon-art-fine-art-marketplace, pristupljeno 31. 7. 2015. Sitarski, Milan i drugi (ur.), Internet i javna sfera u Srbiji, Beogradska otvorena škola, Beograd, 2007. Sproull, Lee, ―Online Communities‖ u Bidgoli, Hossein (ur.), The Internet Encyclopedia: Volume II, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey, 2004, str. 733-745. Stallabrass, Julian, Internet Art: The Online Clash of Culture and Commerce, Tate Publishing, London, 2003. Stanojević, Zoran, „Dajte mi platformu, pomeriću svet―, Vreme, br. 1275, 2015, http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1304476, pristupljeno 31. 7. 2015. Stam, Deirdre C., „The Informed Muse―, u Corsane, Gerard (ur.), Issues in Heritage, Museums and Galleries: An Introductury Reder, Routledge, London i Njujork, 2005, str. 58- 77, str. 64. Strategija razvoja širokopojasnih mreža u Republici Srbiji do 2016, Sluţbeni glasnik RS, br 55/05. Strategija razvoja informacionog društva u republici Srbiji, Sluţbeni glasnik RS, br. 87/06. 260 Strategija razvoja elektronskih komunikacija u Republici Srbiji od 2010. do 2020. godine, Sluţbeni glasnik RS, br. 44/10. Subotić, Irina, „Stvoriti i voleti publiku―, u Ţilber, Klod (ur,), Muzej i publika, Clio, Beograd, 2005, str. 5-33. Šuica, Nikola, „STATISTIKA ZABORAVA: Milan Bosnić i Milica Milićević: tranzicija nemirenja―, 48. Oktobraski salon „Mikronarativi―, Kulturni centra, Beograd, 2007, 114-114. Šuvaković, Miško, Diskurzivna analiza, Orion Art, 2010. Šuvaković, Miško i dr. (ur.), Istorija umetnosti u Srbiji XX vek: radikalne umetničke prakse, Orion Art, Beograd, 2010. Tantall, Arthur, Web Portals: The New Gateways to Internet Information and Srvices, Idea Group Publishing, Hershey, USA, London, UK, 2005. Tasić, Vera, Bauer, Ivan, Rečnik kompjuterskih termina, Mikro knjiga, Beograd, 2001. Taylor, T. L., Play Between Worlds: Exploring Online Game Culture, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 2006. Terranova, Tiziana, Network Culture: Politics for the Information Age, Pluto Press, London, 2004. Thierer, Adam, Wayne Crews, Clyde JR. (ur.), Copy Fights: The Future of Intellectual Propety in Inftormation Age, Cato Institute, Washington, D. C., 2002. Tišma, Andrej, „Web.Art's Nature―, 1998, http://www.atisma.com/webartsn.htm, pristupljeno 30. 8. 2015. Turkle, Sherry, Life on the Screen, Simon & Schuster, New York, 1997. Todorović, Aleksandar Luj, Umetnost i tehnologije komunikacija, Clio, Beograd, 2009. 261 Tofts, D., Johnson, A., and Cavallaro, A., Prefiguring Cyberculture: An Intellectual History, The MIT Press, Massachusetts, 2002. Tribe, Mark, „Rhizome Internet― , Leonardo, Vol. 31, No. 4, 1998, str. 321-322. Van den Boomen, Marianne i dr., Digital Material: Tracing New Media in Everyday Life and Technology, Amsterdam University Press, 2009. Van Dijck, José, The Culture od Connectivity: A Critical History of Social Media, Oxford University Press, Oxford, New York, 2013. Van Dijk, Jan, The Network Society: Second Edition, SAGE Publications, London, Thousand Oaks, New Delhi, 2006. Vesna, Viktoria (ur.), Database Aesthetics: Art in the Age of Information Overflow, University of Minnesota Press, London, 2007. Vesić, Ivan, „Ekonomija 2.0―, Svet kompjutera, br. 7, 2011, http://www.sk.co.rs/2011/07/skin06.html, pristupljeno 1. 7. 2015. Vesić, Ivan, „Svet postaje bogatije mesto―, Svet kompjutera, br. 2, 2012, http://www.sk.co.rs/2012/02/skin04.html, pristupljeno 1. 7. 2015. Vergo, Peter (ur.), The New Museology, Reaktion Books, London, UK, 1989. Vezi, Mazwi, Challenges Facing Artists & Institutions When Collecting Internet Art, Lambert Academic Publishing, Saarbrücken, Germany, 2012. Vickers, Marques, Marketing and Buying Fine Art Online: A Guide for Artists and Collectors, Allworth Press, New York, 2005. Vierkant, Artie, „The Image Object Post-Internet―, 2010, http://jstchillin.org/artie/pdf/The_Image_Object_Post-Internet_us.pdf, pristupljeno 26. 7. 2015. 262 Virno, Paolo, Multitude Between Innovation and Negation, Semiotext(e), Los Angeles, 2008. Wands, Bruce, Art of the Digital Age, Thames & Hudson, London, 2007. Wallace, Amanda, „Collections Management and Inclusion―, u Dodd, J., Sandell, R. (ur.), Including Museums: Perspective on Museums, Galleries and Social Inclusion, University of Leicester, Department of Museum Studies, Leicester, str. 80-83, 2001. Wardrip-Fruin, Noah, Montfort, Nick (ur.), The New Media Reader, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 2003. Warwick, Henry, Radical Tactics of the Offline Library, Institute of Network Cultures, Amsterdam, 2014. Webster, Frank, Theories of Information Society, Routledge, London, 2006. Webster, Frank, „Information Society Revisited― u Lievrouw, Leah A., Livingstone, Sonia (ur.), The Handbook of New Media, SAGE, London, str. 443-458, 2008. Weibel, Peter, „Web 2.0 and the Museum―, u Grau, Oliver, Veigl, Thomas (ur.), Imagery in the 21th Century, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, 2013, str. 235-245. White, Michele, The Body and the Screen: Theories of Internet Spectatorship, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, 2006. Whittaker, Jason, The Cyberspace Handbook, Routledge, New York, London, 2004. Whittaker, Jason, Internet: The Basics, Routledge, Lonodon, New York, 2002. Wilson, Stephen, Information Arts: Intersections od Art, Science and Technology, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts and London, England, 2002. Williams, Raymond, Keywords: a vocabulary of culture and society, Biddles, Guildford, Surrey, 1976. 263 Woodward, Jeannette, The Transfromed Library: E-books, Expertise, and Evolution, American Library Association, Chicago, 2013. Zackariasson, Peter (ur.), The Video Game Industry: Fortmation, Present State, and Future, Rautledge, New York, London, 2012. „Zakon o telekomunikacijama―, Sluţbeni glasnik RS, br. 44/2003, 36/2006. „Zakon o biblioteĉko-informacionoj delatnosti―, Sluţbeni glasnik RS br. 52/11. Ţilber, Klod (ur.), Muzej i publika, Clio, Narodni muzej, Beograd, 2005. 264 PRILOG I Lista internet stranica projekata, umetniĉkih radova, organizacija i institucija 265 INTERNET Internet stranica posvećena oĉuvanju pisanja reĉi ―Internet‖ velikim slovom – http://internetisapropernoun.net/ Asocijacija Internet istraţivaĉa (Association of Internet Researchers) – http://aoir.org/Lista wiki platformi na Mreţi – http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_wikis Svetske statistike vezane za Internet i Svetsku mreţu – www.internetlivestats.com Project Loon – https://www.google.com/loon/ Wikipedia Zero – http://wikimediafoundation.org/wiki/Wikipedia_Zero Google Free Zone – http://googlefreezone.com/ Internet.org – https://internet.org/ The Pirate Bay – https://thepiratebay.mn/ Telekomunikacione mreţe i globalni internet saobraćaj – https://www.telegeography.com/ The Onion Router (Tor) – https://www.torproject.org/ Electronic Frontier Foundation – https://www.eff.org/ ICANN – https://www.icann.org/ Whole Earth Catalog – http://www.wholeearth.com/index.php AirBnB – https://www.airbnb.com/ Internet Archive – https://archive.org/index.php The Wayback Machine – https://archive.org/web/ AAAAARG.org – http://aaaaarg.fail/ Dropout – https://dropout.codeplex.com/ Svetska digitalna biblioteka (World Digital Library) – http://www.wdl.org/en/ Europeana – http://www.europeana.eu/portal 266 Evropska biblioteka (The European Library, TEL) – http://www.theeuropeanlibrary.org/tel4/ Manuscriptorium – http://www.manuscriptorium.com/ ENRICH (European Networking Resources and Information Concerning Cultural Heritage) – http://enrich.manuscriptorium.com/ DORIAH, Digitalna istraživačka infrastruktura za umetnost i humanistiku – http://www.dariah.eu/ Sharing History: Arab World – Europe 1815 – 1918, Museum With No Frontiers – http://www.sharinghistory.org/index.php StumbleUpon – http://www.stumbleupon.com/ Javna biblioteka, mi2 – https://www.memoryoftheworld.org/ Multimedijalni insitut mi2 – http://www.mi2.hr/ Pro.ba – http://pro.ba/ V2 – http://v2.nl/ Public Netbase – http://www.netbase.org/t0/intro ZKM – http://on1.zkm.de/zkm/e/ Information Geographies – http://geography.oii.ox.ac.uk/?page=home SHARE laboratorija – http://labs.rs/sr/ F.A.C.K. – http://fackfestival.blogspot.it/ C3 – http://www.c3.hu/ 267 UMETNOST E-flux – http://www.e-flux.com/ RHIZOME – http://rhizome.org/ Ljudmila – http://wiki.ljudmila.org/Naslovnica Transmediale festival – http://www.transmediale.de/ Next 5 Minutes festival – http://www.tacticalmediafiles.net/n5m4/about.jsp.html Cyberfeminist International festival – http://www.obn.org/kassel/ Nettime – http://www.nettime.org/ 7-ELEVEN – http://www.irational.org/7-11/ The Web Stalker, I/O/D 4, 1997 – http://bak.spc.org/iod/ wwwwwwwww.jodi.org, Jodi, 1995 – http://wwwwwwwww.jodi.org/ The Well – http://www.well.com/ Hegirascope, Struart Moulthrop, 1995 – http://www.cddc.vt.edu/journals/newriver/moulthrop/HGS2/Hegirascope.html Grammatron, Mark Tribe, 1997 – http://www.grammatron.com/htc1.0/ The World’s First Collaborative Sentence, Douglas Davies, 1994 – http://artport.whitney.org/collection/davis/Sentence/sentence1.html Udaff.com, 2001 – http://udaff.com/ Runme.org, 2003 – http://runme.org/ Notepad Minus, 2004 – http://runme.org/project/+notepadminus/ Atari Breakout – https://www.google.com/search?q=atari+breakout&espv=2&biw=1366&bih=653&site=webh p&source=lnms&tbm=isch&sa=X&sqi=2&ved=0CAYQ_AUoAWoVChMI- pST89nExwIVC7QUCh1--g-v 268 They Rule, Josh On, 2001 – http://www.theyrule.net/ Webcam Tears, Dora Mautot, 2012 – http://webcamtears.tumblr.com/ Artflow – http://artflowstudio.com/ Serious Paint – http://www.seriouspaint.com/ QR Codes for Digital Nomads, Golan Levin, 2011 – http://fffff.at/qr-stenciler-and-qr-hobo- codes/ Text Arc, Bradford Paley, 2002 – http://www.textarc.org/ SIO – Spritual Internet Object, Andrej Tišma, 1998 – http://www.atisma.com/webart/Objekat/SIO.htm Endless Respawning, Andrej Tišma, 2009 – http://www.atisma.com/webart/Respawning/ MCTE: Multi Consumer Trauma Expirience, Eastwood: Real Time Strategy Group, 2008 – http://world-information.org/wio/program/objects/1048255571/1048255599/?pl=yu Civilization IV – Age of Empire, Eastwood: Real Time Strategy Group, 2004 – http://www.kuda.org/eastwood/index.htm We are living in a beautiful wOURld, diSTRUKTURA, 2013 – http://www.distruktura.com/fotke%20za%20sajt/We%20are%20living%20in%20a%20beauti ful%20wourld%20-%20Graz%20project.pdf Widewalls – http://www.widewalls.ch/ Amazon Art – http://www.amazon.com/Art/b/ref=topnav_storetab_art_col?ie=UTF8&node=6685269011 Artprice – http://www.artprice.com/ Artnet – http://www.artnet.com/ Artsy – https://www.artsy.net/ ArtViatic – http://www.artviatic.com/ LOFTY – http://www.lofty.com/ Critical Art Ensamble – http://www.critical-art.net/ 269 Proširena estetska edukacija – http://www.aestheticeducation.net/sh Rečnik rata – http://dictionaryofwar.org T.I.C.A. Institutom za savrmenu umetnost, Tirana – http://tica-albania.org/ State of Sabotage (SoS), Robert Jelinek, 1992 – www.sabotage.at/sos Iirational.org – http://www.irational.org Borderxing Guide, Irational.org, 2001 – http://irational.org/cgi-bin/border/clients/deny.pl, Apsolutna rasprodaja, Asocijacija Apsolutno, 1996 – http://www.apsolutno.net/TheAbsoluteSale/index.html Digitalcraft.org – http://www.digitalcraft.org The Future State of Balkania, Syndicate, 1999 – http://www.code- flow.net/museum/balkania/index.html documenta X festival/Documenta Done, Vuk Ćosić, 1997 – http://www.documenta12.de/archiv/dx/english/frm_home.htm Form Art, Alexei Shulgin, 1997 – http://easylife.org/form/competition/competition.html Turbulence.org – http://turbulence.org/ Ada' web – http://www.adaweb.com/project/ readme (Own, be owned or remain invisible), Heath Bunting, 1996 – http://www.irational.org/_readme.html 270 SRBIJA eSEE Agenda + – http://www.digitalnaagenda.gov.rs/media/docs/esee_agenda- _za_razvoj_informacionog_drustva_-srb-.pdf Creative Commons Srbija – http://creativecommons.org.rs/?page_id=54 Internet stranica sa spiskom BBS mreţa na YU Internetu – http://www.yurope.com/pub/news/various/o9.txt Serbian Open Exchange – http://sox.rs/ Strategija razvoja informacionog društva u Republici Srbiji – http://www.paragraf.rs/propisi/strategija_razvoja_informacionog_drustva_u_republici_srbiji. html CePIT, Centar za prouĉavanje informacionih tehnologija – http://www.bos.rs/cepit/ RNIDS, Registar nacionalnog internet domena Srbije – http://www.rnids.rs/cir/ KoBSON – http://kobson.nb.rs/kobson.82.html Digitalna Narodna biblioteka Srbije – http://digitalna.nb.rs/ Videomedeja festival – http://videomedeja.org/ Kuda.org – http://kuda.org/ Resonate festival – http://resonate.io/2015/ SHARE festival – http://www.shareconference.net/sh Balkanima festival – http://www.balkanima.org/sr/ Nacionalni centar za digitalizaciju – http://www.ncd.org.rs/ Teslin dan u Narodnoj biblioteci Srbije, NBS, 2014 – https://galerija.nb.rs/index.html Veliki rat, NBS – www.velikirat.nb.rs AMRES – https://www.amres.ac.rs/index.php?lang=ser Narodna biblioteka Srbije – https://www.nb.rs/ 271 Narodni muzej u Beogradu – http://www.narodnimuzej.rs/ Muzej savremene umetnosti u Beogradu – http://www.msub.org.rs/ Muzej savremene umetnosti Vojvodine – http://www.msuv.org/index.php TkH, Teorija koja hoda – http://www.tkh-generator.net/ MISS, Muzejski informacioni sistem Srbije – http://www.eternitas.rs/node/310 SEEcult: Portal za kulturu jugoistoĉne Evrope – http://www.seecult.org/ Infomuzej – www.infomuzej.rs Muzeji rade – http://muzejirade.com/, Rimski portret i stanovnici Singidunuma, NMB, 2012 – http://www.narodnimuzej.rs/virtual- tours/barutana/barutana.html, Studenica: osam vekova slikarstva, NMB, 2012 – http://www.narodnimuzej.rs/virtual- tours/studenica/studenica.htm Centralni Balkan izmeĎu grčkog i keltskog sveta, NMB, 2012 – http://www.narodnimuzej.rs/images/CENTRALNI_BALKAN.swf Magični dodir Dunava: Virtuelni muzej – http://virtuelnimuzejdunava.rs/pocetna/pocetna.1.html Individualne utopije nekad i sad: Diskontinuitet generacijskog dijaloga ili šta nam je zajedničko – http://www.pro.ba/utopia/ Trans_evropski piknik: Umetnost i mediji u tranziciji – http://www.transeuropicnic.org/ Svet informacija/World-Information.org – http://world-information.org/wio BalCCon – https://2k15.balccon.org/index.php?title=Main_Page Digitalizacija ideja – http://www.digitizing-ideas.hr/sr/pretrazi FACK/MSUV: IzvoĎenje muzeja kao zajedničkog dobra – http://fackmsuv.blogspot.com/ Nevidljive infrastrukture: Internet mapa Srbije, SHARE – http://labs.rs/sr/nevidljive- infrastrukture-internet-mapa-srbije/ 272 Biografija Vera Mevorah roĊena je 2. 2. 1987. godine u Beogradu. Nakon više od decenije sticanja muziĉkog obrazovanja, 2009. godine pri Fakultetu muziĉke umetnosti u Beogradu stekla je zvanje diplomiranog muziĉkog izvoĊaĉa na flauti u klasi prof. Miomira Simonovića. Od 2005. godine nastupa kao profesionalna flautistkinja. Od 2003. do 2014. godine delovala je u oblasti neformalne edukacije u Srbiji, MaĊarskoj i Hrvatskoj. Univerzitet umetnosti u Beogradu, Interdisciplinarne studije, grupu za Teoriju umetnosti i medija upisuje 2009. godine. U periodu od 2012. do 2014. godine bila je stipendistkinja Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja namenjene studentima doktorskih studija. Kao stipendistkinja uĉestvovala je u realizaciji nauĉnog projekta „Identiteti srpske muzike u svetskom kulturnom kontekstu― Odseka za muzikologiju Fakulteta muziĉke umetnosti u Beogradu. Tokom akademske 2013/2014. godine angaţovana je u poslovima izvoĊenja nastave na Fakultetu muziĉke umetnosti u Beogradu na predmetima „Primenjena estetika 1― i „Teorija i praksa medija u muzikologiji―. Aktivno radi na objavljivanju nauĉnih radova i uĉestvovanju na konferencijama u zemlji i inostranstvu. Objavljeni radovi.: "Ĉovek i/kao kiborg: Promišljanje savremenog subjekta, identiteta i tela kroz figuru kiborga i SF igrane serije Battlestar Galactica―, Galerija savremene umetnosti, Panĉevo, 2012. Recenzija knjige Brajana Masumija (Brian Massumi) "Semblance and Event: Activist Philosophy and the Occurrent Arts", AM, Ĉasopis za studije umetnosti i medija, br. 3, Orion Art, Beograd, 2013. „Portraits and Memories of the Jewish Community in Serbia before the Holocaust: Facing the inscription of Holocaust in the postmemory media representation contexts―, koautorski rad sa dr Draganom Stojanović, za zbornik radova nauĉne konferencije Representation of the Holocaust in the Balkans in Arts and Media, 2015. 273 U pripremi: „Paolo Virno: Umetnost izmeĊu rada, politike i mišljenja―, za zbornik radova „Marksistiĉka estetika, filozofija i teorija umetnosti nakon 1950― urednika dr Nikole Dedića i dr Radeta Pantića, Fakultet za medije i komunikacije, Beograd, 2015. „The Internet and Transitions of Institutionality in Art Music: Case Study of the ‘Internet Music Competition‘, an online music competition by the Music Teachers Association of Serbia‖, za zbornik radova nauĉne konferencije Musical Practices – Continuties and Transitions, 2015. „Internet Art and the Dispersed Public Body: Question of ‘User‘ as Audience―, za zbornik radova nauĉne konferencije Beyond the Crisis in the Humanities, 2015. Nauĉne konferencije: Musical Practices – Continuties and Transitions, The Twelfth International Conference of the Department of Musicology of the Faculty of Music, University of Arts in Belgrade, Belgrade, April 23-26, 2014. Representation of the Holocaust in the Balkans in Arts and Media, Belgrade, Discourse, supported by Republic of Serbia, Ministry of Culture and Information, October 2-3, 2014. Beyond the Crisis in the Humanities: Transdisciplinary Transfromations of Contemporary Discourses on Art and Culture, Singidunum University, Faculty of Media and Communications, Belgrade, April 24-25, 2015. Publikacije: Viliĉić, Sonja, Stojanović, Dragana, Mihajlović, Đenka, Mevorah, Vera, Portreti i sećanja jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta: Priručnik za nastavnike i nastavnice, Savez jevrejskih opština Srbije, Beograd, 2014.