Univerzitet u Beogradu Filološki fakultet Monika M. Bala Autobiografski narativi bukovinskih Mađara u Banatu Doktorska disertacija Beograd, 2017 UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF PHILOLOGY Monika M. Bala AUTOBIOGRAPHICAL NARRATIVES OF HUNGARIANS OF BUKOVINA IN BANAT Doctoral Dissertation Belgrade, 2017 Белградский университет Филологический факультет Моника М. Бала Автобиографические нарративы Буковине венгров б Банат Докторская диссертация Белград, 2017 Podaci o mentoru i članovima komisije Mentor: Prof. dr Marija Cindori-Šinković, redovni profesor, Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu Članovi komisije: Prof. dr Edita Andrić, redovni profesor, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu Dr Marija Mandić, viša nauĉna saradnica, Balkanološki institut SANU Doc. dr Mirjana Ćorković, docent, Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu Datum odbrane: ________________ Izjave zahvalnosti Veliku zahvalnost dugujem svojoj mentorki, dr Mariji Cindori Šinković i članovima komisije, dr Editi Andrić, dr Mariji Mandić i dr Mirjani Ćorković na uloženom vremenu i trudu, na stručnoj pomoći, savetima i sugestijama tokom izrade doktorske disertacije. Posebnu i najveću zahvalnost dugujem svojim roditeljima i sestri na neizmernom strpljenju i podršci. AUTOBIOGRAFSKI NARATIVI BUKOVINSKIH MAĐARA U BANATU Sažetak Doktorska disertacija kao osnovni predmet istraţivanja ima bukovinske MaĊare u juţnobanatskom okrugu u selima Vojlovica, Ivanovo i Skorenovac. Disertacija se zasniva na kvalitativnom istraţivanju zajednice. Naglasak je stavljen na neophodnost interdisciplinarnog pristupa, koji podrazumeva da je najpre bilo vaţno staviti etniĉku zajednicu u istorijski okvir, te da je pored ukazivanja na ulogu i vaţnost jezika i jeziĉkih stavova u izgradnji identiteta, bilo neophodno osvrnuti se i na analizu usmenih autobiografskih narativa. U disertaciji se, takoĊe, ispituje veza izmeĊu sećanja i identiteta, te se pokušava odgovoriti na pitanje na koji naĉin prošlost utiĉe na formiranje identiteta pripadnika zajednice. U kvalitativnom istraţivanju pokazalo se da su pored liĉnog (individualnog) sećanja, pripadnici manjinske zajednice duboko povezani sa sećanjem prethodne generacije. U autobiografskim narativima bukovinskih MaĊara, potomaka Sekelja iz Bukovine, izdvajaju se zajedniĉke strukturalne odlike i teme, zatim kolektivni narativi, kao što su etniĉki narativi koji definišu etniĉki identitet grupe. U analizi intervjua prikupljenih u terenskom istraţivanju primenjena je narativna analiza liĉnog iskustva, kao i naratološka analiza sa posebnim osvrtom na temporalnu strukturu narativa. Ključne reči: antropološka lingvistika, narativna teorija, maĊarski jezik, Srbija, Banat, dijaspora, etniĉki identitet, terensko istraţivanje, intervju, usmene autobiografije, autobiografsko sećanje Naučna oblast: hungarologija Uža naučna oblast: antropološka lingvistika; maĊarski jezik; narativna teorija UDK: AUTOBIOGRAPHICAL NARRATIVES OF HUNGARIANS OF BUKOVINA IN BANAT Abstract The research subject of the thesis are Hungarians of Bukovina in the South Banat District; settlements of Vojlovica, Ivanovo and Skorenovac. A qualitative research of the community is used as a methodology on which the thesis is based. In compiling of this work it was necessary to use an interdisciplinary approach. This implies the importance of putting the ethnic community in a historical context, as well as understanding and pointing out the role and significance of language and language attitudes in the formation of ethnic identity. In addition, an analysis of oral autobiographical narratives was conducted. The dissertation also investigates the connection between memory and identity. Attempts are being made to discover how the past influences the formation of ethnic identity of the community members. The results from the qualitative research revealed that in addition to personal (individual) memories, members of the minority community are being deeply connected to the memory of previous generations. In autobiographical narratives of Hungarians of Bukovina, the descendants of Székelys of Bukovina, common structural features and themes can be found, as well as collective narratives, these being the ethnic narratives that define ethnic identity of groups. In the analysis of interviews we have conducted, both the method of narrative analysis of personal experience, and the method of narratological analysis with emphasis on the temporal structure of narrative was applied. Key words: anthropological linguistics, narrative theory, Hungarian language, Serbia, Banat, diaspora, ethnic identity, field research, interview, oral autobiographies, autobiographical memory Scientific field: Hungarian studies Scientific discipline: anthropological linguistics; Hungarian language; narrative theory UDC: SADRŽAJ 1. UVODNA ZAPAŽANJA 1 1.1. Osnovne pretpostavke od kojih se polazi 2 1.2. Predmet rada 3 1.3. Ciljevi istraţivanja 4 1.4. Pregled dosadašnjih istraţivanja 7 1.5. Metode koje su se u istraţivanju primenile 8 2. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA 9 2.1. Kvalitativno istraţivanje 12 2.1.1. Metode prikupljanja podataka 13 2.1.2. Kvalitativni intervju 15 2.2. Biografski metod 17 2.2.1. Terensko istraţivanje 18 2.2.2. Intervju 23 2.2.2.1. Autobiografski intervju 27 2.2.3. Dijaloški proces u kreiranju znaĉenja u intervjuu 28 2.2.4. Protokol 31 2.2.5. Transkripcija 32 2.2.5.1 Konvencije transkripcije 35 2.3. Usmena i pisana forma jezika 37 2.4. Usmena istorija 37 2.4.1. Autentiĉnost ţanra usmene istorije 40 2.5. Ţivotna priĉa – life story 41 2.5.1. Ţivotna priĉa i autobiografija 44 2.6. Etiĉka pitanja usmene istorije 47 3. ISTORIJA ZAJEDNICE – DOSELJAVANJE IZ ERDELJA 51 3.1. Sikulicidium 52 3.2. Moldavija 57 3.3. Bukovina 60 3.4. Ĉango Komisija – Preseljenje u MaĊarsku 62 3.5. Dolazak na podruĉje donjeg Dunava 66 3.6. Migracije u Ameriku 67 3.7. Baĉka 68 3.8. Juţnobanatski Sekelji – Skorenovac, Vojlovica i Ivanovo 69 3.8.1. Skorenovac – Székelykeve 69 3.8.2. Vojlovica – Hertelendyfalva 73 3.8.3. Ivanovo – Sándoregyháza 77 3.9. Tradicijska kultura 80 3.9.1. Betlemari 81 3.9.2. Pevanje devojkama (A leányok megéneklése karácsony estéjén) 83 3.9.3. Dan sitnih svetaca (Aprószentek napja) 84 3.9.4. Narodni uskršnji obiĉaji 87 3.9.5. Duhovi ili Pedesetnica (Pünkösd) 90 3.9.6. Kirvaj 91 3.9.7. Prosidba, otmica devojke, svatovi 92 3.9.7.1. Svadba 92 3.9.8. Krštenje 93 3.9.9. Sahrana 94 4. JEZIK BUKOVINSKIH MAĐARA U JUŽNOM BANATU 96 4.1. Jezik manjine 96 4.2. Upotreba jezika bukovinskih Sekelja u višejeziĉnoj sredini 100 4.3. Jezik i identitet u višejeziĉnoj sredini 104 4.4. „Soha nem kaptam kritikát, kaptam baksist” – “Nikada 107 nisam dobila kritiku, dobijala sam bakšiš“ 4.5. Gampersove diskursne strategije 109 4.6. Model markiranosti Kerol Majers-Skoton 110 4.7. Prekljuĉivanje i mešanje kodova 111 4.8. Raslojavanje ili diferencijacija jezika 120 4.9. Jezik bukovinskih Sekelja 122 4.9.1. Glasovne karakteristike 125 4.9.2. Morfološke karakteristike 127 4.9.3. Dijalekatske reĉi i izrazi 129 4.10. Jeziĉki stavovi 131 4.11. Jezik i moć 142 4.12. Poloţaj i prava manjinskih jezika 143 4.13. Zamena jezika 148 5. SEĆANJE, NARATIV, IDENTITET 153 5.1. Sećanje 153 5.1.1. Individualno i kolektivno sećanje 155 5.2. Autobiografsko sećanje 156 5.3. Sećanje i self 158 5.4. Moris Albvaš: rekonstrukcija sećanja 162 5.5. Etniĉki identitet 164 5.5.1. Nacionalni identitet/Etniĉki identitet 165 5.6. Diskurzivna konstrukcija etniĉkog identiteta 168 5.6.1. Diskurs 168 5.6.2. Etniĉki narativni identitet 171 5.6.2.1. Narativi o poreklu 172 5.6.2.2. Narativi o doseljavanju iz Erdelja 177 5.6.2.3. Humor kao element etniĉkog diskursa 180 5.6.2.3.1. Laslo Peter – „eszembe jutott egy humor“ – „pade mi na pamet jedan vic“ 181 5.6.3. Naracije o sopstvu kroz uticaj razliĉitosti 184 5.6.3.1. Koncept „drugog“ 185 5.6.4. Rodne razlike u narativima 191 6. ANALIZA NARATIVA 198 6.1. Narativni zaokret 198 6.2. Narativi liĉnog iskustva 199 6.3. Uloga istraţivaĉa u kreiranju narativa 202 6.4. Analiza narativa liĉnog iskustva 203 6.4.1. Labovljeva teorija narativa liĉnog iskustva 203 6.4.2. Odstupanje od osnovne pripovedne sintakse 208 6.4.2.1. Intenzifikatori 209 6.4.2.2. Komparatori 209 6.4.2.3. Korelativi 210 6.4.2.4. Eksplikativi 210 6.5. Analiza narativa: prosidba i brak 210 6.5.1. „Semmi szépre nem emlékszek“- „Ne sećam se niĉega lepog“ 217 6.5.2. Kvarenje veridbe 220 6.5.3. Odnos moći 224 6.5.4. „Otmica‟ devojke 228 6.6. Autobiografija – izmeĊu ţivota i fikcije? 235 6.6.1. Autobiografija i prelaz ka usmenim ţanrovima 237 6.6.2. Priĉe o ţivotu u trećem licu jednine 243 6.6.3. Temporalni aspekti autobiografske naracije 244 6.6.4. Nachträglichkeit i narativ 248 6.7. Ţenetova teorija pripovedanja 252 6.7.1. Razdvajanje fikcionalnih i nefikcionalnih ţanrova 252 u analizi diskursa 6.7.2. Ţenetov pristup narativnom tekstu 254 6.7.2.1. Fokalizacija 255 6.7.2.2. Glas 256 6.7.2.3. Ţenetova naratološka analiza vremena 258 6.7.2.3.1. Redosled 259 6.7.2.3.2. Trajanje 261 6.7.2.3.3. Uĉestalost 263 6.7.2.4. „De én mindenre visszaemlékszek“– 265 „Ali ja sa svega sećam“. Analiza usmene ţivotne priĉe 7. ZAKLJUČAK 274 LITERATURA 282 Apendiks A – Saglasnost za uĉestvovanje u istraţivaĉkom radu 307 Apendiks B – Primer protokola 308 Biografija autora 313 1 1. UVODNA ZAPAŢANJA U nastojanju da doprinesemo boljem upoznavanju manjinske zajednice Sekelja u Vojvodini, njihovog govora, tradicija, ţivota i poloţaja u multuetniţkoj sredini u kojoj se formira identitet, predmet istraţivanja doktorske disertacije su bukovinski MaŤari, doseljenici na podruţje juţnog Banata, njihovi stavovi o jeziku i autobiografski narativni modeli. Pripadnici ove zajednice odlikuju se izraţenim osešanjem etniţkog identiteta, koji se u usmenim autobiografskim iskazima odraţava u stavovima o vaţnosti oţuvanja njihovog jezika, u svesti o vrednosti svoje tradicijske kulture, u isticanju zajedniţkih predaka i zemlje porekla Bukovine, kao i u ulozi koju imaju za buduša pokolenja. Pored toga, u radu su data zapaţanja o poloţaju manjinskih zajednica u Vojvodini, o odnosu manjih zajednica u hegemoniji vešine, sa posebnim osvrtom na maternji jezik ove manjinske zajednice. Stoga je posebna paţnja posvešena pitanju poloţaja manje uticajnih jezika u odnosu na dominantne jezike vešine i na situaciju dvojeziţnosti u ovakvoj zajednici. Pokazašemo da je dominantno obeleţje jeziţke ideologije u diskursu Sekelja u juţnom Banatu doţivljavanje maternjeg jezika kao nepotpunog, nepravilnog i kao jezika manje vrednosti u odnosu na standardni maŤarski jezik. MeŤutim, pored toga, kod mnogih govornika izraţeno je osešanje ponosa u vezi s maternjim jezikom svojih predaka iz Bukovine. Vaţno je istaši da je reţ o manjinskoj zajednici koja je brojţano mala i beleţi konstantno opadanje stanovništva u proteklim decenijama, koja je ţesto marginalizovana, i ţiji poloţaj moţemo uporediti s konceptom „skrivenih manjina“ (Promicer 2004: 12). Ovde je vaţno takoŤe napomenuti da je izbor zajednice bukovinskih MaŤara naţinjen najpre iz razloga što je ova zajednica jedan specifiţan vid manjinske zajednice. Naime, reţ je o zajednici maŤarske dijaspore iz Bukovine, koja se za razliku od starosedelaca maŤarske manjine na podruţju Vojvodine, doseljava u drugoj polovini 19. veka, i time formira posebnu grupu manjinske zajednice Sekelj MaŤara u okviru veš postoješeg 2 manjinskog maŤarskog naroda na tom podruţju koje šemo ovde nazvati „dijaspora u dijsapori“. 1.1. Osnovne pretpostavke od kojih se polazi U doktorskoj disertaciji pošli smo od hipoteze da je svaka ţivotna priţa konstruisana sešanjem u umetniţkoj formi: susedni ţanrovi, autobiografski i memoarski, i ţanr ţivotnih priţa mogu se posmatrati kao „kreativni nefikcionalni“ (Bloom 2003: 285) tekstovi što omogušava analitiţki pristup (Vidi: Zumthor 1990) uz koriššenje teorije fikcije1. Svaka ţivotna priţa, bilo da je pisana autobiografija ili usmeno svedoţenje, oblikuje se ne samo kroz sešanje i re-evaluaciju, veš uvek barem donekle i umetnoššu (Chamberlain and Thompson 1998: 1). Sakupljeni autobiografski materijal otkriva „formu koja se moţe identifikovati pomošu osobenih karakteristika i koja predstavlja specifiţan diskurzivni i knjiţevni ţanr: ţivotnu priţu” (Chanfrault-Duchet 1991: 79). Usmene ţivotne priţe smo posmatrali kao unutrašnje shematizovane „knjiţevne tekstove“2 koje je moguše sagledati sredstvima knjiţevne teorije kao tekst produkta procesa „narativizacije i fikcionalizacije“ (Chanfrault-Duchet 2000: 63), gde je „istina fakata uvek podreŤena istini ţoveka“ (Gusdorf 1980: 43). 3 U radu smo pokušali odrediti granicu razdvajanja autobiografije i memoarskog oblika. Osnovna pretpostavka memoara je izbijanje socijalne funkcije u prvi plan, gde 1 Lin Blum (Lynn Bloom) u svom ţlanku „The complicated ethics of creative nonfiction“ podrazumeva nefikcionalne tekstove u pisanoj formi gde je autor, kao junak ili „autor-surogat“, centralni lik dela ţija kolaboracija sa ţitaocem zavisi od narativnih elemenata dela: likova, taţke gledišta, glasa, odabira detalja (Vidi: Bloom 2003: 285). U radu bismo usmeni „tekst“ tretirali kao pisani nefikcionalni tekst, buduši da bi se postupkom transkripcije usmenog diskursa dobio korpus u pisanom obliku, koji bi zatim bio spreman za analizu narativnih elemenata na isti naţin na koji bi se analizirao „kreativni nefikcionalni“ tekst. 2 U mnogim sluţajevima usmene istorije otkrivaju dramske mogušnosti u prikazivanju ţivota, mogušnosti izlaganja ţivotne priţe u saţetom vremenu poput dramskih monologa (Vidi: Farrell 1982: 90). 3 Edmond Ferel (Edmund J. Farrell) u ţlanku „Oral histories as living literature“ navodi niz primera usmenih istorija koje stavlja u rang visoke knjiţevnosti (Vidi: Farrell 1982). 3 individualnost biva potisnuta u korist opisivanja javnih, društveno-istorijskih dogaŤaja4 sa fokusom na veši znaţaj knjiţevne funkcije u odnosu na istorijsku i objektivnu stvarnost (Gusdorf: Ibid.). Uloga generacijskog koncepta u kreiranju autobiografskog identiteta se najviše oţituje u narativima gde je generacijska svest, generacijski momenat ţesto prašen nostalgijom i perpektivom nekad-sad, kontinuiranim menjanjem starijih generacija novim. U prelasku iz intimnog u javno imali smo u vidu fenomen subjektivnosti u pripovedanju i subjektivno iskustvo stvarnosti u opisu objektivnog istorijskog procesa. 1.2. Predmet rada Predmet disertacije ţine ţivotni narativi bukovinskih MaŤara i njihova analiza. Narativi bukovinskih MaŤara predstavljaju ţanrovsku specifiţnost i tematski se mogu svesti na problem pojedinca u datom kulturno-istorijskom razdoblju kao posledice okolnosti doba i porodiţnih sešanja. U drugoj polovini 19.veka (1883-1886) u juţnobanatski okrug (naselja Skorenovac, Ivanovo, Vojlovica) doseljavaju se MaŤari, Sekelji iz Bukovine. Ţest motiv autobiografskih narativa bukovinskih MaŤara je priţa o doseljavanju iz Erdelja. Tragiţni dogaŤaj u istoriji Sekelja poznat kao Sikulicidium ili na maŤarskom „mádéfalvi veszedelem“, dogodio se 7. januara 1764. kada je izvršen pokolj okupljenog stanovništva koje je pokušalo da izbegne nasilnu mobilizaciju austrijske vojske. Kao posledica tog dogaŤaja nekoliko hiljada Sekelja prelazi iz Madefalve u Moldaviju, odatle se za nekoliko godina usled prenaseljenosti i osiromašenja, pet osnovanih naselja seli u Bukovinu 1776-1786, te odatle dalje migriraju i preko Segedina dolaze na podruţje donjeg Dunava (Péter 2008: 25-7). Konaţno, za nekoliko meseci, oko 4000 bukovinskih MaŤara naselilo se u Vojlovicu (Hertelendyfalva), Skorenovac (Székelykeve) i Ivanovo (Sándoregyháza) (Nagy Sívó 1999: 18). 4 Dţozefin Dajmond (Josephine Diamond) navodi svedoţanstvo Rigoberte Menţu kao jedno od „strategija govora u ime potţinjene ţene“ u kojem naratorka prikazuje „kolektivno iskustvo“ svoje zajednice. Rigoberta Menţu u svojoj ţivotnoj priţi govori u ime potlaţenih slojeva gde „pored pripovedaţkog 'ja' istovremeno progovara i 'mi'odreŤene zajednice“ (Dajmond 2006). 4 Današnje generacije bukovinskih MaŤara u juţnom Banatu, potomci emigranata iz Erdelja, deo su kulturnog pejzaţa Vojvodine u multietniţkom i multijeziţkom okruţenju. Korpus ţine intervjui informanata i beleške sa terenskih istraţivanja. Ţivotne priţe imaju ţesto kumulativnu snagu; spojene mogu otkriti zajedniţke ţinjenicе i kao rezultat, istorija zajednice prirodno izrasta iz ţivotnih priţa, koje saznajemo iz liţnih, autobiografskih iskaza: obiţaji, folklor, jezik, poreklo u tradicionalnim zajednicama doprinose formiranju i jaţanju osešanja etniţkog identiteta. 1.3. Ciljevi istraţivanja U istraţivanju smo najpre pokušali odrediti granicu izmeŤu fikcionalnog i dokumentarnog teksta i definisati odnos izmeŤu fikcionalnog i realnog u narativu u delima stvaralaţkog i nestvaralaţkog jezika, kao i definisati distinkciju izmeŤu autobiografije kao fikcionalnog i kao nefikcionalnog ţanra, gde ta granica biva zamagljena. Usmeni diskurs smo transkribovali i tretirali kao pisani narativ. 5 Primenili smo narativnu analizu s fokusom na strukturu, organizaciju narativnih elemenata. Naratološka analiza obuhvata pitanja statusa pripovedaţa (informanta), naţina kompozicije i konstrukcije siţea, ispituje se fenomen hronotopa i taţke gledišta kao osnovnog kompozicionog principa pripovedanja (Uspenski 1979). S obzirom na to da je ţanr autobiografije predmet rada, dali smo kratak osvrt na nasleŤe autobiografskih oblika i definisanje autobiografskog ţanra i autobiografskog diskursa kao referencijalnog i kao knjiţevnog diskursa. U radu smo koristili analizu narativa liţnog iskustva i narativnu teoriju fikcije za analizu nefikcionalnih tekstova. Metode istraţivanja su obuhvatile analizu kompozicije konstitutivnih elemenata ţivotne priţe. Glavni elementi narativne strukture, narator i glavni junak, u sluţaju usmenih istorija jesu ista osoba, koju posmatrmo kroz fenomen organizacije prostora i vremena i fokalizacije. S obzirom na to da je u naratološkoj analizi teksta kljuţno pitanje „zašto“ 5 Polazeši od Deridine (Jacques Derrida) ideje o dekonstrukciji suprotstavljenosti izmeŤu govora i pisanja, koja podrazumeva da govor zavisi od istih lingvistiţkih struktura kao i pisanje, usmeni „tekst“ bi se u analizi posmatrao kao pisani (Vidi: Spivak 1999: 425). 5 je priţa sastavljena na odreŤeni naţin, i ovim „tekstovima“ smo pristupili imajuši u vidu neophodne modifikacije naratoloških postupaka. Posebno smo razmotrili kompozicijsko-narativne aspekte, naratološke kategorije prostora, vremena i pripovedne instance. Temporalnu shemu pripovedanja i organizaciju hronotopa smo sagledali sa posebnim osvrtom na diferenciranje vremenskih dimenzija sadašnjost-prošlost. 6 Postupak udvajanja narativnog vremena karakteristiţan je za pripovedanje u prvom licu za koje je svojstveno retrospektivno pripovedanje, pripovedanje potkrepljeno sešanjem. Posebno smo ispitali fenomen sešanja kao osnovnog preduslova autobiografskog i memoarskog ţanra i ţanra ţivotnih priţa kao forme sešanja. Fenomenu „autobiografskog sešanja“ (eng. autobiographical memory) pristupili smo kao ideji reminiscencije ţivota kroz konstitutivne povezane narativne sekvence (Olney 1998: 315). Naţin na koji prezentujemo jedan segment sekvence povezan je sa našom koncepcijom celine i u sistematskom rasporedu leţi njihovo znaţenje (Turner and Bruner 1986: 141). Ispitali smo situiranje sadašnjosti u vremenskoj sekvenci. Prošlost, sadašnjost i budušnost su povezane u linearnoj sekvenci definisanoj sistematskim i kauzalnim odnosima. Jedan od sredstava analize narativa i evokacije prošlosti i trenutka 7 u istraţivanju podrazumevao je Frojdov koncept Nachträglichkeit, koncept koji podrazumeva rekonstrukciju dogaŤaja u svetlu onoga što nismo znali u datom trenutku, veš smo naknadno saznali, i „kasnim uviŤanjem“ (King 2000: 11-22) vrašanje na prošle dogaŤaje koji se ţine znaţajnim iz perspektive sadašnje svesti. U analizi narativa takoŤe smo pošli od socijalne konstruktivistiţke perspektive rodne diferencijacije. Rodna konstrukcija se javlja u kontekstu socijalne interakcije i datom socijalnom, kulturnom i istorijskom kontekstu. U analizi smo pošli od ideje da su razlike kulturalno uslovljene (Vidi: Wodak 1997) i od hipoteze da rod utiţe na komunikaciju. Postoje razlike u naţinu na koji se razgovara, razlike u stilovima 6 Diferencijacija vremenskih dimenzija podrazumeva i anticipaciju i otkrivanje onoga što se moţe desiti pored opisivanja prošlih dogaŤaja i njihovog sagledavanja iz sadašnje perspektive. Pristupili smo narativu kao temporalnoj strukturi sa stanovišta saznajne uloge narativa (vidi: Prince 2000: 129), što podrazumeva, da upotrebimo reţi Ţeralda Prinsa (Gerald Prince), da „naratologija pomaţe u prikazivanju narativa kao strukture i prakse koja osvetljava temporalnost i ljudska biša kao temporalna biša“ i „ima presudne implikacije za naše samo-razumevanje“ (Prince 2000: 129). 7 „Trenutak“ i „naracija“ su komplementarni ţinioci: „ţinom memorije ili anticipacije narativ moţe povratiti pun doţivljaj trenutka“ (Paul de Man 2000: 227-8). 6 komunikacije, ali je vaţno istaši da su razlike podjednako validne (Tannen 1992: 15). Primešene su razlike i u domenu percepcije, reakcije i razmišljanja, reagovanja. Potrebno je identifikovati razlike u govoru i razumeti ih. Sociološka i etnografska istraţivanja potvrŤuju da postoji razlika u ponašanju i temama koje muškaraci i ţene biraju u intervjuu. Muškarci tradicionalno govore o pitanjima moši i svojim zadacima, što ukazuje na to šta su oni, dok ţene govore o liţnim odnosima sa drugima i porodiţnim pitanjima, što ukazuje na pitanje ko su one (Minister 1991: 31). U doktorskoj disertaciji smo pokušali da prikaţemo i da odgovorimo na pitanje na koji naţin se formira identitet pripadnika manjinske grupe bukovinskih MaŤara u Vojlovici, Ivanovu i Skorenovcu na praksi i iskustvu svakodnevnog ţivota u usmenom autobiografskom narativnom diskursu. Na koji naţin ţivot u multikulturalnoj zajednici utiţe na konstrukciju sopstvenog i kolektivnog etniţkog identiteta. Osnovna postavka od koje polazimo jeste da je dijaloški karakter kljuţna odlika ljudskog ţivota i da se kroz odnos sa Drugim definiše identitet. Osnovne vrednosti ţine podlogu našeg ideološkog sistema. To su vrednosti koje nas identifikuju kao simbole zajednice. Stalno pitanje etniţke manjine je nesigurnost oţuvanja kulturnog identiteta, jezika i tradicija predaka. Cilj ovog rada jeste prikazati stavove u usmenim autobiografskim iskazima o oţuvanju elemenata autentiţnosti, jezika i tradicija sekeljskih predaka kao osnovnih vrednosti kulturnog i etniţkog identiteta bukovinskih MaŤara. Doprinos doktorske disertacije ţini terenska graŤa relativno neistraţene manjinske zajednice koja u proteklim decenijama broji populaciju u opadanju. Pored postoješih istraţivanja iz oblasti istorije, folklora i lingvistike, doprinos ovog rada je u novom pristupu temi i analizi. Predmet rada usmeren je na zajednicu bukovinskih MaŤara, te u analizi usmenih autobiografskih narativa pripadnika sekeljske zajednice koristimo analizu narativa liţnog iskustva i narativnu teoriju fikcije za analizu nefikcionalnih tekstova ţivotnih priţa. Cilj i doprinos terenskog istraţivanja je nova graŤa koja se dalje moţe izuţavati u drugim disciplinama: u naratologiji, lingvistici, antropologiji, istoriji, psihologiji. 7 1.4. Pregled dosadašnjih istraţivanja Istraţivanjem MaŤara iz Bukovine, doseljenika iz Erdelja, bavile su se discipline prvenstveno u okviru društveno-humanistiţkih nauka, lingvistike, istoriografije, etnologije i folkloristike. Ovde šemo se posebno osloniti najpre na istoriografske studije. Naveššemo kratak pregled dosadašnjih istraţivanja. Izdvojili bismo jednog od prvih istraţivaţa, Adama Šebeššena (Sebestyén Ádám), lokalnog istoriţara i etnografa, rodom iz Andrašfalve, koji je zasluţan za dobrovoljno sakupljanje i beleţenje folklorne graŤe, obiţaja, narodnih pesama, priţa i predanja Sekelja, te za promovisanje i širenje sekeljske kulture. Adam Šebeššen je aktivno radio na osnivanju društva za oţuvanje baštine, organizovao je njihove programe i redovno uţestvovao u promovisanju kulture Sekelja sa KUD-om iz Kakašda. Napisao je niz knjiga iz oblasti knjiţevnosti i folklora. U svojoj monografiji o Sekeljima iz Bukovine A bukovinai székelység tegnap és ma (Sekelji iz Bukovine nekad i sad) zabeleţio je istorijske dogaŤaje poţev od „madefalske tragedije“ (maŤ. mádéfalvi veszedelem), koji je inicirao velike migracije iz Bukovine i koji oznaţava poţetak istorije bukovinskih Sekelja, pa sve do migracije u Ameriku. Šebeššen je takoŤe, kao samostalni etnograf, sakupio 458 priţa od 34 kazivaţa, koje su izdate u ţetiri toma na 1782 strane u knjizi Bukovinai székely népmesék I-IV. (Narodne priče bukovinskih Sekelja I-IV). Šebeššen je svoj ţivot posvetio širenju znanja o tradiciji Sekelja iz Bukovine, kako u matiţnoj zemlji, tako i u inostranstvu. Izdvojili bismo još knjige Đule Sabadke (Szabadka Gyula: Skorenovac története, 1936), Joţefa NaŤa Oberdinga (Oberding Nagy József: A vándorló bukovinai magyarok, 1939), Alajoša Šante (Sántha Alajos: Bukovinai magyarok, 1942), Lasla Petera (Péter László: Vándor fecske hazatalál? 2008), kao i monografiju o Vojlovici Zoltana NaŤ-Šivoa (Nagy-Sívó Zoltán: Bukovina mit vétettem? 1999). Pored istoriografskih istraţivanja, o bukovinskim MaŤarima publikovane su knjige i studije iz oblasti jezika – Bela Ronai (Rónai Béla: A bukovinai székely nyelvjárás főbb sajátosságai, 1978), Gergej Lerinc (Lőrincz Gergely: Székely édesanyám sok, szép szava, 2014), primenjene umetnosti – Marija Varga Kemeny (Kemény Lajosné Varga 8 Mária: Hertelendyfalvi Székely Varrottasok), fotografske umetnosti – Laslo Rudolf (Rudolf László: Józseffalvi fényképalbum). 1.5. Metode koje su se u istraţivanju primenile U istraţivanju smo koristili interdisciplinarni metodološki pristup koristeši znanja iz antropološke lingvistike, narativne teorije i maŤarskog jezika.8 U radu smo primenili kvalitativni biografski metod za prikupljanje podataka, narativnu analizu, diskurs analizu u analizi transkripta. Svi transkripti su dati u originalu, kao i u srpskom prevodu. Ostali citati u radu su takoŤe dati u prevodu autora teksta, ukoliko nije drugaţije navedeno u literaturi. 8 Narativni pristup prouţavanja individualnih ţivota razvio se u prvoj polovini 20. veka (McAdams 1985, Tomkins 1979) spajajuši znanja i hipoteze o dinamici, strukturi i sadrţaju ţivotnih priţa i autobiografskog sešanja sa interdisciplinarnim nauţnim disciplinama psihologijom, sociologijom, antropologijom, teorijom knjiţevnosti. 9 2. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŢIVANJA U ovom poglavlju obradišemo nekoliko jedinica: prvo šemo navesti metode koje smo primenili u istraţivanju, a potom šemo napraviti opšti pregled kvalitativnih istraţivanja, i metoda prikupljanja podataka, sa posebnim osvrtom na definisanje kvalitativnog intervjua. Zatim še biti razmotren biografski metod koji smo koristili u istaţivanju ukljuţujuši iskustva sa terenskog istraţivanja koje smo sproveli, uz detaljni opis intervjua i metoda transkripcije. Cilj narativnog istraţivanja ljudskih ţivota je interpretacija individualizovanog i kontekstualizovanog iskustva. Kroz narativ se dolazi u dodir sa sagovornikom koji je ukljuţen u proces samo-interpretacije, a zatim se radi sa korpusom, sa onim što je reţeno i sa kontekstom intervjua, ukljuţujuši i neverbalne znakove, koji imaju ulogu u konstrukciji znaţenja (Wodak 1997: 4), zbog ţega smo u analizi uzeli u obzir i paralingvistiţke osobenosti govora kao nosioce znaţenja (Rosenthal 2004: 60). Istraţivanje o etniţkoj zajednici bukovinskih MaŤara zasnovano je na kvalitativnom polustruktuiranom autobiografskom intervjuu. Analiza istraţivaţkog procesa sastojala se od sledeših nivoa: 1. Narativni pristup poţinje intervjuom. Metod intervjua (auto)biografkih-narativa 9 podeljen je na dva dela: a. Prvi deo podrazumeva period glavne naracije pod inicijalnim pitanjem bez tematskog fokusa i bez prekida od strane istraţivaţa, osim paralingvistiţkih izraza za demonstraciju paţnje i interesa. U narednim odeljcima šemo u više detalja obrazloţiti postupke koje smo primenili u intervjuu i razloge za promenu metoda. b. Drugi deo je struktuiran intervju koji je obuhvatio interna pitanja u okviru glavne naracije, i eksterna, koja podrazumevaju poslednji stadijum intervjua i tiţu se tema koje nisu nuţno bila obuhvašena glavnom naracijom (Rosenthal 2004: 50-2). 9 Metod je uveo Fric Šice (Fritz Schütze) 1970. (Rosenthal 2004: 50). 10 Razgovor se snimao na digitalne audio nosaţe. 2. Sledeši nivo bio je rad sa korpusom dobijenim iz intervjua, što podrazumeva prezentaciju iskustva. U radu sa korpusom istraţivaţ je svestan da je materijal generisan u odnosu na informantovu subjektivnu percepciju svoje situacije, kao i na informantovu percepciju istraţivaţa i njihovog odnosa (Miller 2000: 130). Prvi postupak u radu sa korpusom podrazumevao je transkribovanje iskustva. Snimljeni dijalog smo transkribovali u tekst, u „pisani govor“ u originalnoj dijaloškoj formi. Da bi se postigao što veši stepen verodostojnosti i prikazao ritam govora, transkript podrazumeva i znake participacije istraţivaţa, markere diskursa, kao i ne- leksiţke segmente govora, pauze, verbalne i neverbalne elemente konverzacije. U transkriptu smo zadrţali dijalekatske specifiţnosti izgovora i leksike. Uz transkript se ţesto sastavljaju tri dokumenta: „protokol (opis uspostavljanja kontakta i toka samog intervjua), biogram (hronološki ureŤeni podaci) i saţetak (opis ţivotne priţe)“ (Saviš i Mitro 2006: 256). Za izradu doktorske disertacije, posle svakog intervjua saţinili smo protokol, koji je podrazumevao ujedno i hronološke podatke, teme razgovora i specifiţnosti govora, kao i opis govorne situacije. 3. Transkripte, koji se koriste u analizi, preveli smo na srpski. Uz srpski prevod priloţili smo i transkripte sa originalnim tekstom na maŤarskom. 4. Poslednji postupak je analiza iskustva. Problem narativne analize je višeglasje u interpretaciji: informant-istraţivaţ-ţitalac oblikuju tri razliţita znaţenja veš selektivne realnosti. Znaţenje je višeznaţno, jer se stvara kroz proces interakcije ljudi. Narativ je konstruisan u dinamiţkom dijaloškom procesu kroz zajedniţku kreaciju istraţivaţa i ispitanika i njihov dijaloški diskurs. Analizi smo pristupili uzimajuši u obzir informanta kao aktivnog uţesnika u istraţivaţkom procesu, kao i razliţite kontekste kroz koje je potrebno vršiti interpretaciju imajuši u vidu da ljudska svest egzistira uvek u odnosu na drugu svest i da su „svi izrazi orijentisani na odgovor nekog Drugog i oblikovani su kontekstom u kom se javljaju“ (Josselson 1995: 42). 11 U radu sa korpusom, istraţivaţ je svestan da je materijal generisan u odnosu na informantovu subjektivnu percepciju svoje situacije, kao i na informantovu percepciju istraţivaţa i njihovog odnosa (Miller 2000: 130). Bez paţljive analize sveukupnog efekta koji prisustvo istraţivaţa ima, ne moţe se utvrditi koliko je tipiţno ponašanje informanata u situaciji intervjua. U kojoj meri prisustvo posmatraţa utiţe na ispitanika i njegov govor se ne moţe precizno utvrditi. Istraţivaţ kao sagovornik u intervjuu, ili kao publika moţe uticati i neposredno delovati na govor informanata na razliţite naţine: moţe uticati na promenu leksiţko-sintaksiţkih sredstava, kao i na promenu paralingvistiţkih sredstava (neverbalnih sredstava i modifikaciju glasa). Razliţite efekte koje istraţivaţ ima u situaciji intervja posmatrao je Labov (1972a). On je u svojoj diskusiji o prisustvu posmatraţa (eng. observer’s paradox) primetio da je cilj istraţivanja otkriti kako informanti govore bez prisustva posmatraţa: „Cilj lingvistiţkog istraţivanja u zajednici jeste otkriti kako ljudi govore kada nisu sistematiţno posmatrani; a ipak te podatke moţemo dobiti samo putem sistematiţne opservacije“ (Labov 1972a: 209)10. Reţ je o metodološkom principu sa ciljem posmatranja informanata u realnoj govornoj situaciji u komunikaciji, a da oni sami toga ne budu svesni. Labov tvrdi da sistematiţne podatke za sociolingvistiţku analizu moţemo dobiti u svakodnevnom govornom obliku, u vernakularu (Labov 1972a: 43) kao oruŤu usmene komunikacije obiţnih ljudi u obiţnim okolnostima u zajednici. Formalni, standardizovani govorni stil gde sagovornici više obrašaju paţnju na to kako govore, nego šta govore rezultira „nepravilnim fonološkim i gramatiţkim obrascima sa velikom merom hiperkorekcije (eng. hypercorrection)“ (Labov 1972a: 208). Potrebno je sagledati autentiţnu upotrebu jezika u meŤusobnoj interakciji više govornika u grupi bez prisustva istraţivaţa (Ibid: 61).11 Labov tu ukljuţuje i efekat rekordera ili diktafona (digitalnog snimaţa razgovora) i zakljuţuje da svaka sistematiţna opservacija govornika odreŤuje formalni kontekst u kome se posvešuje paţnja govoru. Pod „sistematiţnom opservacijom“ podrazumevamo više od prisustva ili 10 „The aim of linguistic research in the community must be to find out how people talk when they are not being systematically observed; yet we can only obtain this data by systematic observation“ (Labov 1972a: 209). 11 Jedan od primera je snimak razgovora ţlanova porodice, gde je u poslednjih pet minuta razgovor tekao bez uplitanja istraţivaţa kada je porodica „pokazala svoje brige, rasprave, njihove vrednosne sisteme i gramatiţku strukturu svog svakodnevnog jezika“ (Ibid: 117). 12 odsustva ljudskog posmatraţa. Sam kasetofon ima varijabilni efekat u promeni govora (Labov 1972a: 213). Ţanr ţivotnih priţa je najţistiji oblik od svih ţanrova usmene istorije, upravo zbog malog uplitanja od strane istraţivaţa. One su uvek liţni iskazi informanata i ţuvaju najviše intimnih crta u izvornom vidu. Direktna sešanja informanta, koji je u isto vreme i pripovedaţ i glavni junak (Bruner 2004: 693) priţe koju pripoveda, na taj naţin imaju vešu narativnu snagu. 2.1. Kvalitativno istraţivanje Kvalitativna istraţivanja predstavljaju skup razliţitih teorijskih paradigmi i interpretativnih metoda, tehnika, strategija od konstruktivistiţkih i kulturalnih studija, do feministiţkih i etniţkih teorija. Kvalitativna istaţivanja predstavljaju široko polje razliţitih metoda humanistiţkih i društvenih disciplina, te ih je zbog njihovog „multi- paradigmatskog“ (Nelson et al. 1992: 4) fokusa teško svesti pod jednu definiciju. Jedna od opšteprihvašenih definicija je ona koja kvalitativna istraţivanja odreŤuje kao „multimetodološki usmerena istraţivanja koja ukljuţuju naturalistiţki i interpretativni pristup predmetu prouţavanja“ (Ibid.). Drugim reţima, to je metoda koja razvija široko polje povezanih interpretativnih pristupa u prouţavanju pojava u njihovom prirodnom okruţenju, nastoješi da se istraţe znaţenja koja im pridaju sami uţesnici ispitivanja (Ibid.). Kvalitativno istraţivanje podrazumeva naturalistiţki pristup, što znaţi da prouţava stvari u njihovom prirodnom okruţenju i pokušava im dati neki smisao. Kresvel (Creswell) definiše kvalitativno istraţivanje kao „istraţivaţki proces razumevanja baziran na razliţitim metodološkim tradicijama istraţivanja koje ispituju društveni ili ljudski problem. Istraţivaţ izgraŤuje kompleksnu, holistiţku sliku, analizira reţi, daje izveštaj o detaljima gledišta informanata i sprovodi istraţivanje u prirodnom okruţenju“ (Creswell 1998: 15). Cilj kvalitativnih istraţivanja je pokušaj dubljeg razumevanja i opisivanja dogaŤaja u kolaboraciji istraţivaţa i subjekta ispitivanja. Kvalitativna istraţivanja nastoje da generišu podatke o ciljnim grupama i pojedincima u njihovom okruţenju i ustanove faktore koji utiţu na njihovo ponašanje i razmišljanje. Cilj istraţivanja je izvoŤenje 13 evaluacije i boljeg razumevanja o tome kako uţesnici oblikuju znaţenja u svojim okruţenjima kroz izveštaje iz prve ruke. Karakteristike kvalitativnih istraţivanja ţine mnogostruka i raznovrsna obeleţja, te se ona prema teoretiţarima mogu podeliti na holistiţko, empirijsko, interpretativno i empatiţko (Stake 1995: 47-8). 2.1.1. Metode prikupljanja podataka Metode prikupljanja empirijskih podataka u kvalitativnom istraţivanju mogu biti intervjui, ciljne grupe, etnografija, sociometrija, istoriografija i studije sluţaja. „Vešina istraţivaţa koristi najmanje jednu tehniku koju vremenom prisvoji kao omiljeni metod istraţivanja, što je verovatno bio razlog da su raniji tekstovi o kvalitativnom istraţivanju navodili samo po jednu tehniku istraţivanja: opservaciju uţesnika, intervju ili nenametljive metode“ (Berg 2001: 4). Prema Kresvelu (Creswell 1998), poznate tradicije kvalitativnog istraţivanja su sledeše: a) biografska tradicija ţivotnih istorija b) fenomenologija c) utemeljene teorije d) etnografija e) studija sluţaja Svaka od ovih tradicija ţine glavne metode kvalitativnih istraţivanja. U sociološkim naukama primenjuju se razliţite kvalitativne metode za istraţivanje socijalnih i kulturalnih fenomena: 1) Metoda studija slučaja (eng. case study) koja za predmet ima pojedinaţni sluţaj, ili grupe, zajednice, sela, društvene grupe, porodice u svom jedinstvenom okruţenju. Pristup studiji sluţaja koristi brojne tehnike prikupljanja podataka kao što su dokumenta, arhivski materijal, dubinski intervjui (eng. in-depth- 14 interview), opservacija uţesnika (Yin 1994). Studija sluţaja je pristup koji podrazumeva široko polje sagledavanja ţivota i društva u razliţitim kontekstima. Istraţivaţi imaju razliţite ciljeve prouţavanja sluţaja. Stejk (Stake 1994, 1995 prema Berg 2001: 229) predlaţe da se studije sluţaja klasifikuju u tri razliţita tipa: unutrašnji, instrumentalni i kolektivni. Unutrašnji tip studije sluţaja podrazumeva da istraţivaţ ne pokušava da razume ili testira apstraktnu teoriju ili razvije nova teoriska objašnjenja, veš ima za cilj bolje razumevanje unutrašnjeg aspekta pojedinca. Instrumentalne studije sluţaja nude uvid u problem ili teorijsko pitanje. Sluţaj je u ovom tipu od drugostepenog znaţaja. On sluţi samo kao pomoš radi boljeg razumevanja teorijskog problema. Kolektivne studije sluţaja podrazumevaju studiju nekoliko sluţaja u cilju boljeg razumevanja teorije u širem kontekstu (Ibid.). 2) Etnografska metoda je proces sistematiţnog prikupljanja podataka putem uţestvovanja i posmatranja ponašanja društvenog sveta iz prve ruke, kroz opise zajednica, društava, sela, te sprovoŤenja razliţitih vidova konverzacijskih intervjua. Posmatranje sa uţestvovanjem na terenskim istraţivanjima je naţin prikupljanja podataka putem ove metode, pri ţemu istraţivaţ direktno doţivljava fenomen istraţivanja. Termin etnografija je koriššen na razliţite naţine, kao kulturalni opisi (Wolcott 1973), kao istraţivanje prirodnog okruţenja u sprovoŤenju terenskog rada. Etnografska metoda ispituje razliţite fenomene kroz ugao posmatranja uţesnika nudeši izveštaje u kojima se reprezentuju rezultati posmatranja. Ova metoda ispituje i interpretira društvene odnose izmeŤu ljudi i grupa. Vaţan aspekt etnografije je „razlikovanje mikro i makroetnografije“ koja se ogleda u obimu datog istraţivanja. Makroetnografija pokušava da opiše ponašanje cele grupe, dok se mikoretnografija fokusira na posebne taţke u vešem okruţenju, grupi ili instituciji (Berg 2001: 135-6). Mikro i makroetnografija za cilj imaju da „sagledaju svakodnevni ţivot zajednice iz ugla uţesnika, i detaljno ispitaju ljude i njihov društveni diskurs i rezultate njihovih aktivnosti, iz ţega se izvode principi i koncepti“ (Ibid.). Nedostatak ove metode je problem oteţanog pristupa zatvorenim ciljnim grupama, koji ukljuţuje i etiţka pitanja u vezi sa istraţivanjem, koje moţe da naruši prava i privatnost subjekata istraţivanja (Ibid: 138). 15 3) Metoda posmatranja sa učestvovanjem (eng. participant observer method) ima korene u antropološkim studijama u kojima su istaţivaţi u cilju prouţavanja obiţaja i tradicija udaljenih ili manje poznatih zajednica putovali i sami bili uţesnici datih rituala. Metoda se koristi zajedno s metodom intervjua u kojoj posmatraţ uţestvuje i preuzima neke od uloga kroz ukljuţivanje u zajednicu uz rednovne kontakte tokom duţeg vremenskog perioda. Istraţivaţ posmatranjem svakodnevnog ţivota i rituala sakuplja podatke na licu mesta posmatranjem situacije i prikupljanjem podataka direktno od informanata. Ova metoda nudi uvid u ţivot i delovanje grupe, no ujedno predstavlja izazov za istraţivaţe u pronalaţenju pogodnih informanata voljnih da uţestvuju u istraţivanju. Nedostaci metode mogu se ogledati u vremenskom okviru koji je potreban za dobijanje potrebnih i dovoljnih informacija, a ponekad ukljuţuju samo mali uzorak ispitanika, te se moţe postaviti pitanje da li je uzorak dovoljno reprezentativan za prikladnu analizu. Kritike ovakve metode se mogu odnositi na pitanje pouzdanosti i objektivosti rezultata istraţivanja ţija se validnost ne moţe uvek proveriti, zatim na pitanje odnosa istraţivaţa i informanta, sugestivnosti istraţivaţa i njegovog uticaja na iskaze. Potrebno je da istraţivaţ odluţi do koje mere še uţestvovati u ţivotu informanata kako bi njegova posmatranja bila objektivna i nepristrasna (DeWalt et al. 1998). Kritike obuhvataju i pitanja iskrenosti i objektivnosti informanata i njihove sposobnosti da odgovore potrebama istraţivanja. 2.1.2. Kvalitativni intervju Kvalitativni intervju se moţe klasifikovati u nekoliko razliţitih tipova u zavisnosti od naţina izvoŤenja intervjua i konstruisanju pitanja. Razlika izmeŤu njih se ogleda u stepenu kontrole koju uţesnici imaju u procesu intervjua, kao i u njegovom sadrţaju (Fontana and Frey 1998), stoga se mogu izdvojiti ţetiri tipa intervjua: a) Struktuirani intervju ili standardizovan intervju se odvija uz strogo struktuirani upitnik u kojem se svim uţesnicima postavljaju ista pitanja istim redosledom sa 16 minimalnim uţeššem istraţivaţa. Ova vrsta intervjua se moţe dovesti u vezu sa upitnikom s tom razlikom što se on odvija u usmenom obliku. b) Nestruktuirani ili slobodni, nestandardizovan intervju ne koristi unapred pripremljen upitnik, veš se odvija u neformalnom, slobodnom razgovoru. Ovaj metod se oslanja na interakciju izmeŤu istraţivaţa i informanta, u kojoj ispitivaţ nastoji da se prilagodi informantu, da bude nenametljiv i fleksibilan, kako bi sagovornik mogao da vodi razgovor u svom maniru i svom tempu. Panţ (Punch) opisuje nestruktuirani intervju kao naţin razumevanja sloţenog ponašanja ljudi bez nametanja a priori kategorizacija, koje mogu limitirati polje instraţivanja (Punch 1986). Nestruktuirani intervju se odvija u atmosferi u kojoj istraţivaţi i informanti kreiraju kontekst konverzacione prisnosti, te uţesnici osešaju slobodu da podele svoju priţu (Ramos 1989). Kvale istiţe da sam ţin razgovora sa drugom osobom sa kojom deli ista interesovanja i koja je zainteresovana za gledište sagovornika bez kritiţkog razmišljanja moţe da bude bogato iskustvo (Kvale 1996). Nedostaci ovakvog tipa intervjua se ogledaju u mogušoj teškoši pri pokušaju kontaktiranja i ulaska u zajednicu istraţivanja, naroţito u sluţaju kada je istraţivaţ autsajder, te je potrebno koristiti tehnike pregovaranja, pri ţemu treba imati u vidu moguše politiţke i pravne barijere (Lofland et al. 2006). Potrebno je razumeti jezik i kulturu informanata, kao i osoben kontekst njihovog kulturnog okruţenja da bi se olakšao pristup takvoj zajednici. c) Polustruktuirani intervju se odvija u prirodnoj i neformalnoj atmosferi u kojoj istraţivaţ koristi upitnik kao vodiţ i smernicu intervjua, meŤutim informantima je dato da slobodno odgovaraju na pitanja. Istraţivaţ u toku intervjua moţe da prilagoŤava pitanja datoj situaciji, moţe da promeni redosled pitanja i da doda nova pitanja u zavisnosti od konteksta u kojem ispitanik odgovara, sa mogušnoššu uplitanja u razgovor samo u sluţaju kada ţeli da usmeri sagovornika na ţeljeni razgovor ili kada sagovornik skrene sa teme. Bet Liţ (Beth Leech) predlaţe tehniku u kojoj istraţivaţ treba da deluje informisano i profesionalno, ali manje informisano od sagovornika sa kojim sprovodi intervju (Leech 2002: 665). Liţ istiţe da je potrebno imati u vidu da še mnogi sagovornici biti nervozni i da mnogi moţda nikada nisu bili subjekti nauţnog istraţivanja. Potrebno ih je ohrabriti otvorenim stavom i opuštenim pristupom, i 17 izbegavati studiozne opise istraţivaţkog rada (Ibid: 666). Liţ navodi nekoliko jednostavnih saveta koji še navesti sagovornike da se otvore i preuzmu reţ u razgovoru: „Pristupite subjektu intervjua sa pozitivnim stavom. Ponašajte se kao da je prirodno da ljudi ţele voditi razgovor sa vama. Izgledajte prijateljski i zainteresovano“ (Ibid.). d) Dubinski intervju (eng. in-depth-interview) je tehnika koja sprovodi intervju sa malim brojem ispitanika. Moţe biti individualan ili grupni (fokus grupe); omogušava direktni pristup i bolje, potpunije razumevanje predmeta istraţivanja. Grupe se biraju iz manjeg reprezentativnog uzorka, ţiji ţlanovi imaju jedno ili više istih obeleţja koja su vaţna za ispitivanje. Ova tehnika omogušava dobijanje infomacija sa više detalja od drugih metoda prikupljana, kao što su, na primer, ankete. SprovoŤenje kvalitativnog istraţivanja je razvojni proces sa nepredvidivim ishodom. On zahteva vreme i prostor za dalji rast i promenu. 2.2. Biografski metod Biografski metod obuhvata nekoliko disciplina koje su usko povezane: „narativ, ţivotna priţa, usmena istorija, autobiografija, biografsko interpretativne metode, kazivanje priţa, etnografija, sešanje“ (Bornat 2008: 344). Navedene metode se baziraju na posmatranju sagovornika kao aktivnog uţesnika u istraţivaţkom procesu (Bornat 2004: 35), kao i na podrazumevanje ţivotne priţe kao zajedniţke produkcije sagovorika i istraţivaţa. Biografski metod se u sociologiji sagledava kao „proces socijalne konstrukcije ţivota sa aktivnim, kreativnim uţeššem“ (Gubrium and Holstein 1995: 46) sagovornika. Gubrium i Holstein istiţu da se „ţivoti ne konstruišu proizvoljno u kontekstualnom vakumu“ (Ibid.). 18 Alasutari navodi da se u sociologiji primenjuju dva tradicionalna pristupa prouţavanju ţivotnih priţa: prouţavanje ţivota u njihovom sociološkom kontekstu ili njihovo shvatanje kao odraza konstrukcije liţnosti ili identiteta (Alasuutari 1997: 1). Sociolingvistiţki pristup podrazumeva ţivotne priţe kao konstrukciju selfa i identiteta (Alasuutari 1997: 2). Alasutari predlaţe novi pristup prouţavanju ţivota navodeši da su „naše liţnosti deo socijalne stvarnosti: one su konstrukcije prema kojima ţivimo“ (Ibid: 16). Novi pristup biografske metode bazirane na metodi usmene istorije se oslanja na sešanja i iskaze u cilju sticanja što sveobuhvatnijeg razumevanja prošlosti, kako individualne tako i kolektivne stvarnosti (Thompson 1988). Ţivotna priţa za graŤu uzima individualni ţivot i njegovu ispriţanu priţu iz aspekta razumevanja socijanih procesa odreŤenih klasom, kulturom i rodom. Paradoksalno, fokusirajuši se na subjektivitet i na individuu, u takvom pristupu teţište moţe da se prebaci sa naratora na istraţivaţa kao aktivnog uţesnika u istraţivaţkom procesu (Bornat 2004: 35). Teţište moţe biti i na interakciji izmeŤu istraţivaţa i sagovornika. Naredni odeljci pruţaju uvid u iskustva sa terenskog istraţivanja i intervjua obuhvatajuši teorijsko-metodološki i empirijski pristup. 2.2.1. Terensko istraţivanje Istraţivanje bukovinskih MaŤara u tri naselja (Vojlovica, Ivanovo i Skorenovac) u juţnom Banatu zapoţela sam iz nekoliko razloga. Multietniţka i multikulturalna pokrajina Vojvodina je pogodan teren za istraţivanje etniţkih zajednica i kolektivnog identiteta, kao i meŤusobnog odnosa razliţitih etniţkih zajednica. Vaţno je naglasiti da je izbor maŤarske zajednice naţinjen pre svega zbog jedinstvene situacije etniţke manjine sekeljskih MaŤara, doseljenika iz Bukovine, koji se nalaze u specifiţnom poloţaju u pokrajini i koji se izdvajaju ne samo od vešinskog srpskog stanovništva, veš i od maŤarskog ţivlja u Vojvodini. Ova mala zajednica odgovara opisu „skrivenih 19 manjina“12 kao „male grupe koje misle da je njihovo zajedniţko poreklo od znaţaja za njihov identitet“ (Promicer 2004: 13). Liţno poznavanje maŤarskog jezika je još jedan od kljuţnih razloga zašto sam izabrala rad u maŤarskoj zajednici, što je olakšalo pristup zajednici i imalo vaţnu ulogu u sprovoŤenju intervjua i terenskog istraţivanja u celini. Terenska istraţivanja sam zapoţela 2007. godine, nakon poziva na teren od strane lingvistkinje dr Marije Mandiš na Balkanološkom institutu SANU, koja je uţestvovala na projektu „Etniţka i socijalna stratifikacija Balkana (2006-2010) u naseljima juţnog Banata“. Prva iskustva sa terenskog istraţivanja ostvarila sam u ovkiru projekta koji je, izmeŤu ostalog, obuhvatio sprovoŤenje intervjua sa Srbima iz Omoljice, kao i sa MaŤarima iz Ivanova. Odlazak na teren za doktorsku disertaciju nastavila sam samostalno u naseljima Vojlovica, Skorenovac i Ivanovo. Istraţivanja su trajala do poţetka 2016. godine. Kvalitativna terenska istraţivanja zajednice bukovinskih MaŤara ostvarena su metodom intervjua i delimiţno metodom posmatranja sa uţestvovanjem. Milina Ivanoviš-Barišiš istiţe da je „boravak istraţivaţa na terenu i susret sa ʻţivom laboratorijomʼ od suštinske vaţnosti za razumevanje mnogih pojava i socijalnih odnosa u društvu“ (Ivanoviš-Barišiš 2012: 8). Istraţivanja su podrazumevala višegodišnju interakciju sa ţlanovima zajednice. Odlazila sam više puta u kraše posete u mesta istraţivanja, gde su realizovani intervjui u porodiţnim domovina sagovornika, uz povremeno ukljuţivanje u neke aspekte ţivota zajednice. Razgovori su voŤeni na maŤarskom - maternjem jeziku sagovornika. Upitnik za intervju sam saţinila sama. Pre svakog intervjua informanti su dobili dokument o Saglasnosti u učestvovanju u istraţivačkom radu13 kojim se ujedno daje dozvola za snimanje na digitalni audio nosaţ. Terenski materijal je upotpunjen fotografskom graŤom i beleškama sa istraţivanja. Naglasak je bio na posleratnoj generaciji ili generaciji koja je roŤena u periodu izmeŤu dva svetska rata. Razlog za izdvajanje pripadnika starije generacije bio je taj što su oni konzervativniji po pitanju tradicije i jezika, pamte priţe svojih predaka i imaju sloţenije naracije, koje su me ovom prilikom zanimale, dok se mlaŤa generacije u manjoj ili vešoj meri prilagoŤava dominantnoj grupi i njihovom jeziku. Kristijan Promicer izdvaja 12 Pojam „skrivene manjine“ kao terminus technikus skovan je 2002. i ispitivan na meŤunarodnoj radionici u Sloveniji u organizaciji prof. Eduarda Štaudingera kada je dr Biljana Sikimiš ponudila mogušnost primene ovog pojma za sliţne fenomene u celoj jugoistoţnoj Evropi (Promicer 2004: 13). Primeri skrivenih manjina su Banjaši, Cincari, Bugari Palšani ili Pavlikijani, Ţerkezi. 13 Primer Saglasnosti dat je u Apendiksu 1. 20 stariju generaciju u redovima sagovornika i istiţe da: „Razumeti i intervjuisati te starije osobe znaţajno je iz više razloga. Pre svega, tako se mogu bolje razumeti uzroci bilo otpora, bilo asimilacije. S druge strane, upravo iskazi takvih sagovornika mogu pruţiti odreŤena objašnjenja o funkcionisanju principa etniciteta uopšte, ţija se fluidnost ne moţe tako lako „uhvatiti“ kod pripadnika mlaŤe generacije. Na taj naţin, istraţivaţ moţe bolje razumeti socijalnu ulogu koju igra takozvana „tradicija“ kod funkcionisanja fenomena etniciteta kod etniţkih grupa uopšte“ (Promicer 2004: 14). Zajednicu sekeljskih MaŤara u juţnom Banatu ţini preteţno seosko stanovništvo. U terenskim istraţivanjima veoma je vaţno poznavati jednog meštanina koji še istraţivaţa uvesti u zajednicu. Ţesti boravci na terenu, upoznavanje sa sagovornicima, kao i maternji maŤarski jezik, doveli su do zbliţavanja sa sagovornicima, što mi je delimiţno obezbedio insajderski status. 14 Ţmegaţ et.al. istiţu da se u istraţivanjima u kojima je „istraţivaţ praktiţno, kognitivno i emocionalno suţivljen sa terenom, istraţivanja se krešu u kontinuiranom tijeku i miješanju osobnog iskustva i stvaranja antropološkog znanja, a sam istraţivaţ postaje kazivaţem jer posjeduje izvjesno znanje o istraţivanome steţeno osobnim ţivotnim iskustvom, ali nevezano uz istraţivaţku temu“ (Ţmegaţ, Zrniš i Šantek 2006: 31-2). Mnoga istraţivanja pokazuju da razliţiti faktori, kao što su pol, starost, etniţki identitet utiţu na uspeh terenskog istraţivanja. U istraţivanju manjinskih grupa neki teoretiţari smatraju da je za bolji ishod istraţivanja najbolje da istraţivaţ bude pripadnik iste grupe u cilju dobijanja boljeg uvida i struţnosti, no postoje i zagovornici teorije da takvim istraţivaţima nedostaje objektivnost. Zin istiţe da terenska istraţivanja u manjinskoj zajednici voŤena od strane pripadnika manjine imaju empirijske i metodološke prednosti od kojih je najvaţnija ta da „manjinski istraţivaţi vide društvenu realnost kroz „soţiva‟ koja omogušavaju postavljanje pitanja i prikupljanje informacija koje drugi ne bi mogli“ (Zinn 1979: 212). Neki aspekti ţivota manjine su teţe shvatljivi pripadnicima 14 Teoretiţari razlikuju terenski rad po dva kriterijuma: istraţivaţ koji posmatra (eng. observer) i ostaje izvan zajednice, i drugi tip istraţivaţ koji saznaje (eng. inquirer) koji postaje deo zajednice koju prouţava za koji se upotrebljava izraz u antropologiji „going native“ (Kvale 2007: 29). Najnovije teorije ukazuju na uticaj koji ulazak u jednu zajednicu moţe ostaviti na istraţivaţa. Shari Huhndorf u svojoj knjizi Going Native: Indians in the American Cultural Imagination (2001) postavlja pitanje šta moţe istraţivaţ saznati o sebi i svom rasnom identitetu u istraţivanju Amerikanaca starosedelaca i njihovog meŤusobnog odnosa (Huhndorf 2001). 21 dominante grupe, jer izveštavaju o ţivotu iz ugla autsajdera što ima uticaja na podatke i kvalitet razumevanja. Milina Ivanoviš-Barišiš naglašava da se u svakom istraţivanju ne moţe izbeši subjektivnost „ako ni zbog ţega drugog a ono zbog ţinjenice da je to ipak subjektivno istraţivaţko viŤenje društvenih procesa i ţinjenica na kojima se oni zasnivaju. Od izuzetnog znaţaja je i nastojanje da se odgonetne sistem vrednosti ispitanika, koji je najţešše razliţit od ispitivaţevog“ (Ivanoviš-Barišiš 2012: 8). U tom smislu, moj status ispitivaţa koji poseduje odreŤene karakteristike sliţne ispitanicima, kao što je na primer isti maternji jezik, olakšalo mi je pristup zajednici, te sam za kratko vreme bila prihvašena od strane meštana. Metodološka prednost insajderske pozicije u istraţivanju odnosi se na lakše sticanje poverenja i ostvarivanje bliskosti sa sagovornicima. Zin zakljuţuje da su ljudi iz manjinskih zajednica stekli samozaštitno ponašanje u odnosu sa autsajderima, te da je razumljivo pitanje da li istraţivaţ-autsajder ima pristup nijansama ponašanja i znaţenjima (Zinn 1979: 212). Etnolog Sanja Zlatanoviš zakljuţuje da sagovornici mogu podešavati svoja ponašanja i iskaze prema slici koju ţele da ostave o sebi i onome što pretpostavljaju da se uklapa u vrednosne sisteme istraţivaţa i predlaţe da se dugotrajnim boravkom u zajednici „moţe uoţiti diskrepanca izmeŤu onoga što njegovi sagovornici priţaju i onoga što rade. Sagovornici mogu osešati i izvesnu nelagodnost ili zabrinutost u pogledu naţina na koji še istraţivaţ upotrebiti prikupljene podatke, naroţito ako se radi o temema intimnijeg karaktera, ili pak o onima koje nose politiţke implikacije“ (Zlatanoviš 2010: 132). Sanja Zlatanoviš definiše problem interakcije istraţivaţa i sagovornika koji je sloţen i moţe biti „opterešen brojnim problemima transfera (prenosa) i kontratransfera (protivprenosa)“ (Zlatanoviš 2010: 129). Stoga je potrebno da tokom terenskog rada istraţivaţ kontroliše svoje reakcije i bude osetljiv naroţito kada su u pitanju istraţivanja marginalizovanih zajednica. Transfer podrazumeva da sagovornici u toku istraţivanja mogu da prenesu na istraţivaţa svoja osešanja, misli, asocijacije, stavove. On moţe da bude pozitivan i podsticajan za razgovor, dok negativan transfer moţe da rezultira odbijanjem saradnje i zatvaranjem. Ukupno ponašanje, iskazi i izgled sagovornika mogu izazvati kontratransferne reakcije kod istraţivaţa (Ibid: 136). 22 U intervjuima koje sam sprovodila u zajednici, sagovornici su me u prvo vreme doţivljavali i kao autsajdera i insajdera. Takva dvostruka pozicija nije statiţna, veš se razliţito doţivljava od strane ţlanova grupe i kompleksnom je ţini moje poreklo. Buduši da govorim maŤarski jezik na maternjem nivou, sagovornike je zanimalo odakle dolazim, ko su mi roditelji. Oţekivala sam pitanja sliţne prirode i bila sam spremna da odgovaram na njih, te ih nisam doţivljavala kao smetnju u radu. Naprotiv, ona su mi otvorila priliku da se predstavim, da kaţem nešto o svom poreklu, o svojim interesovanjima i ciljevima istraţivanja, što me je polako zbliţilo sa sagovornicima i olakšalo sam proces intervjua. Kako insajderska pozicija nije fiksna, veš zavisi od višestrukih faktora u toku istraţivanja, ne mogu da tvrdim da su me svi sagovornici doţiveli kao osobu od poverenja, buduši da sam neke od njih posetila samo jednom prilikom, te sa nekima nisam mogla izgraditi prisniji odnos. S druge strane, treba naglasiti da je reţ o ţivotnim priţama, te su zbog prirode intervjua neki sagovornici bili više zatvoreni od drugih. Ako se govori o ciljevima istraţivanja, ovo su situacije koje mogu da se okarakterišu kao neuspeh na terenu koji se naroţito ispoljava u radu sa zatvorenim zajednicama (Sikimiš 2008). Na terenu je istraţivaţ suoţen sa raznim aspektima rizika koji se ne mogu predvideti. MeŤutim, i pored izazova i povremenih neuspešnih susreta „pojedinaţni, okazionalni neuspeh ne moţe da pomraţi radost zbog uspeha i rada na svojoj graŤi“ (Sikimiš, Bošnjakoviš: 2013: 23). Sanja Zlatanoviš navodi da je potrebno u terenskom radu biti ljubazan i paţljiv u interakciji i biti obazriv kako se bliskost u razgovoru ne bi shvatila kao prijateljstvo, iako zakljuţuje da se neka istraţivanja koja duţe traju zaista mogu razviti u prijateljstva. Kako je „istraţivanje samo po sebi odnos koji implicira eksploataciju“, potrebno je naši naţin da se sagovornicima pokaţe zahvalnost (Zlatanoviš 2010: 134). U istraţivanju je, za razliku od malobrojnih zatvorenih sagovornika, vešina otvoreno govorila o svom ţivotu. Verujem da sam priţanjem o sebi, o svom ţivotu i poreklu pomerila granice u svom odnosu sa sagovornicima i uspela da pridobijem njihovo poverenje, što im je pomoglo da se otvore i da u više detalja govore o svojim ţivotnim iskustvima. Iako pojedini teoretiţari (Weiss 1994) smatraju da istraţivaţ time skreše paţnju sagovornika sa teme i dalje komplikuje situaciju intervjua, ponekad se ţinilo da mojim sagovornicima prija što imaju nekoga kome mogu da se povere, konaţno se otvore i govore o njima veoma osetljivim temama, kao što je gubitak deteta, gubitak 23 supruţnika, ţivotne nepravde, nedoumice i trenutne teškoše. Kod nekih sam odlazila u posetu više puta, nekada samo neformalno radi pruţanja podrške i ukazivanja zahvalnosti. Neke od sagovornika i danas posešujem. 2.2.2. Intervju U poţetku ţanr usmenih istorija koristio se za prikupljanje podataka o slavnim licima i vaţnim predstavnicima zajednice. Ovaj elitistiţki pristup se znaţajno promenio 70-tih godina prebacujuši fokus na intervjue obiţnih ljudi (Cullom et al. 1977: 2). Istraţivaţi su uvideli da intervjuisanjem obiţnih ljudi mogu dati veši doprinos za razvoj discipline sticanjem uvida u liţnu istoriju ili istoriju grupe, porodice ili zajednice. Usmena istorija je znaţajno sredstvo oţuvanja uspomene stare narodne baštine naroţito onih kultura ţija tradicija je uglavnom usmena. Prvi korak usmene istorije kao „specifiţne tehnike istorijskog istraţivnja“ (Ibid: 5) jeste intervju. Postoje razliţiti pristupi i metode u sakupljanju i analizi podataka, razliţiti tipovi intervjua, a moţda je najţešši onaj koji za temu uzima liţne ţivotne priţe – autobiografski intervju. Usmena istorija, ţivotna priţa, sešanje „fokusiraju se na ideji da je sagovornik aktivni uţesnik u istraţivaţkom procesu“ (Bornat 2004: 35). Autobiografski intervju je najţešše privatni susret istraţivaţa i naratora u kojem sagovornik pripoveda o dogaŤajima iz svog ţivota odgovarajuši na pitanja indukovanih od strane istraţivaţa. Prvi korak ka realizaciji intervjua je pronalaţenje odgovarajuših sagovornika. Informante sam upoznavala preko preporuke meštana ili samih informanata, koji bi me uputili na druge potencijalne sagovornike iz kruga rodbine i prijatelja. Nisam traţila odreŤeni profil zanimanja, bilo je vaţno samo nagovestiti da sam zaintersovana za stariju populaciju i za nekoga ko voli da priţa o sebi, o svom ţivotu i o selu, nekoga ko pamti priţe predaka. Prvi kontakt sa informantima je telefonski razgovor kada sam se obiţno predstavila, objasnila cilj svog istraţivanja i traţila pristanak za uţestvovanje u intervjuu. Ispitanike sam upoznala sa procedurom intervjua, pripremila ih o temi koja me interesuje, o naţinu snimanja, zatim sam ih uverila da še razgovor biti neformalan i da, iako se snima, ne treba da oţekuju uţivo emitovanje radio ili televizijskog programa. Dešavalo se da potencijalni informanti ne prihvate uţestvovanje u intervjuu ni nakon 24 inicijalnih priprema i upoznavanja. Razlozi za odbijanje su dvojaki: osešanje zatvorenosti, ţuvanje svoje privatnosti, primedbe i komentari kao što su „bilo je šta je bilo“, i „ţivot se ţivi, a ne prepriţava“ ili osešanje neadekvatnosti „malog ţoveka“ za uţestvovanje u intervjuu. Koren ovakvih shvatanja, kako Ajvs (Ives) objašnjava, leţi u tradicionalnoj istorijskoj praksi laika i nekih struţnjaka: „Istorijska koncepcija laika (i naţalost mnogih istoriţara) je uslovljena pristupom „dogaŤaj velikog/znaţajnog ţoveka‟, stoga je ţesto teško obiţnom ţoveku da veruje kako neko moţe da se zainteresuje za njega tako beznaţajnog“ (Ives 1974: 41). Kada bi meštani odbili intervju, nisam išla dalje sa ubeŤivanjima da je reţ o neformalnom razgovoru bez osvrtanja na istorijske dogaŤaje i podatke o lokalnoj istoriji. No, u vešini sluţajeva sagovornici bi prihvatili susret s malo oklevanja i strepnje u vezi sa svojim uţinkom i kompetencijom. Prvi susret se uglavnom odvijao u porodiţnom domu naratora, a reŤe u domu mesne zajednice ili u prostorijama kulturno- umetniţkog društva. Pri prvom kontaktu skoro svaki put sam mogla da primetim malu tremu kod sagovornika. Naratorima sam najpre predala papir o saglasnosti za uţestvovanje u istraţivaţkom radu u kome sam navela podatke o sebi, o istraţivanju, o proceni trajanja intervjua, o uslovima koriššenja snimka i daljeg koriššenja podataka. Kada sam dobila pristanak za snimanje, ukljuţila bih diktafon i rekla uvodne reţi o informantu i mestu snimanja. Veš nakon prvog pitanja, postepeno bi nestala napetost i razgovor bi tekao u opuštenom ambijentu. Sagovornici bi se sve više otvarali i poveravali. MeŤutim, nijedan odnos sa sagovornicima nije idealan i ono što deluje u jednoj situaciji, u drugoj neše imati uspeha. Dešava se da lokalni istoriţar, znalac tradicijske kulture neše odgovarati ciljevima intervjua i da še krenuti u drugom pravcu od oţekivanog, a ponekad še se sagovornici, koji su u poţetku bili zatvoreni, pokazati kao dragoceni naratori. Biljana Sikimiš „idealnog“ sagovornika odreŤuje kao sloţeni pojam koji zavisi od individualne percepcije i oţekivanja istraţivaţa: „[…] definisnaje „idealnog‟ sagovornika je izuzetno sloţeno, s obzirom na razliţito shvatanje „idealnog‟ sagovornika od strane istraţivaţa na terenu. […] Svetlana Širkoviš smatra da je percepcija „idealnog‟ sagovornika individualna, ţak i kod istraţivaţa koji pripadaju istom metodološkom pravcu, ţime se problematizuje i sam istraţivaţ kao „pogodan‟ ili ne, za konkretnog sagovornika“ (Sikimiš, Bošnjakoviš 2013: 20-1). 25 Idealna situacija intervjua je razgovor sa jednim informantom, meŤutim to nije uvek bio sluţaj. Ponekad je sagovornik bio u društvu supruţnika ili drugog ţlana porodice ili zajednice, što je pomerilo fokus pripovedanja i iskaza ka društveno prihvatljivijim temama i formama govora. Poţeljno je da u takvim situacijama ispitivaţ beleţi zapaţanja da bi kasnije prilikom transkripcije mogao identifikovati i razdvojiti glasove. Prisustvo ţlana porodice se neretko pokazuje i kao prednost u intervjuu, jer se otvaraju teme i sešanja koja bi inaţe bila prešutana ili zaboravljena. Sešanja jednog informanta mogu podstaši sešanja drugog. Nedostaci grupnog intervjua ogledaju se u sluţajevima gde je uspostavljena hijerarhijska razlika sagovornika (u godinama, polu, obrazovanju, poziciji) gde jedan sagovornik dominira i moţe potisnuti drugog. U nekim društvima nisu ni dozvoljeni intervjui sa pojedincima bez pratnje ţlana/ţlanova porodice. Ukoliko je informant ţenskog pola ili je u pitanju maloletno lice obavezno je prisustvo supruţnika ili oca/brata koji še da nadgleda i „cenzuriše‟ iskaze naratora ţime dolazi do iskrivljenih informacija. Slim et al. (1998: 114) istiţu vaţnost „konceptualnih i kulturnih dimenzija intervjua“ i podsešaju na Brigsov (Briggs) koncept komunikativnog repertoara (eng. communicative repertoire), posebnog protokola, pravila, tabua, obiţaja koji se moraju poštovati i kojih istraţivaţ mora biti svestan pri ulasku u jednu zajedicu. Antropolog Ţarls Brigs (Charles Briggs 1984) primetio je da se u mnogim zajednicama intervju sprovodi van okvira standardnog govornog dogaŤaja. Brigs i Hejli (Haley) navode primer zapadnoafriţke kulture gde se daje veliki znaţaj usmenoj tradiciji, i gde se iskazi prilagoŤavaju publici sa fokusom na primere predaka u cilju rešavanja tekuših pitanja. Profesionalni kazivaţi grioti (eng. griots) prepriţavaju dogaŤaje predaka uz pratnju instrumenta radi ohrabrenja kraljeva da bi se podstakli primerima prethodnih vladara. Pripovedanje griota preuzima formu pitanja i odgovora i kreira se zajedno uz uţestvovanje slušalaca koji u odgovoru daju saglasnost sa otpevanim stihovima (Slim et al. 1998: 114-5, Haley 1998: 15). Intervju je interaktivni proces što podrazumeva da se u nekim situacijama istraţivaţ moţe identifikovati sa sagovornicima i sa njihovom zajednicom. Razgovor o prošlosti moţe vratiti uspomene i izazvati bolne reakcije. Treba imati u vidu da svaki autobiografski intervju moţe imati dubok uticaj na sagovornike. Moţda sada prvi put 26 priţaju o ţivotnim dogaŤajima koje ranije nisu mogli ni sa kim podeliti. Tada je potrebno intervjuu priši sa što vešom paţnjom. U takvim sluţajevima je bolje odustati od osetljive teme i vratiti se na nju kasnije. Istraţivaţ treba uvek biti svestan osetljivosti teme. Ni u kom sluţaju nije preporuţljivo pritiskati sagovornike da nastave razgovor kada su vidno uzemireni i nevoljno priţaju o odreŤenoj temi. U sliţnim situacijama nisam prekidala snimanje, ali sam se trudila da nastavim intervju prebacujuši fokus na druga pitanja i pustila sagovornike da sami odluţe da li se ţele kasnije vratiti na datu osetljivu temu. Kvale tvrdi da je liţnost ispitivaţa kljuţna za kvalitet nauţnog istraţivanja, kao i za etiţke aspekte istraţivanja što podrazumeva i njegov moralni integritet i osetljivost, i zakljuţuje da „poznavanje problema vrednosti, etiţkih smernica i etiţkih teorija moţe pomoši u donošenju odluka izmeŤu etiţkih i nauţnih pitanja istraţivanja, meŤutim, konaţni odluţujuši faktor je integritet istraţivaţa, njegovo ili njeno znanje, iskustvo, iskrenost i poštenje“ (Kvale 2007: 29). S druge strane, istraţivaţ koji duboko saoseša sa sagovornicima moţe interpretirati dogaŤaje iz subjektivnog ugla pod uticajem perspektive sagovornika. Istraţivaţ se tada poistovešuje se njihovim vrednosnim sistemima umesto traganja za objektivnim rezultatima istraţivanja. Nije preporuţljivo prekidati pripovedanje, osim, kako smo veš izloţili, u sluţajevima koji vidno uznemiravaju sagovornike. Ukoliko se ţini da priţa nije relevantna za cilj istraţivanja, moţe se desiti da še se njenim prekidom onemogušiti ţitava serija daljih moguših relevantnih narativa. Snimanje sam prekidala samo u sluţaju neoţekivanog telefonskog poziva u domu informanata, ili kada bi ukazali na odreŤene informacije koje zbog osetljivosti teme ne ţele da se proţuju, bilo da su u pitanju privatna porodiţna ili pravna pitanja. Informanti su u svakom trenutku bili upoznati s tokom intervjua, a snimanje nisam nastavljala krišom u tajnosti, bez znanja sagovornika, ni u sluţaju rizika gubitka zanimljivog narativa. Smatram da je vaţno poštovati sagovornike i ne tretirati ih samo kao puki izvor informacija. Svaki njihov doprinos posmatram kao dragocen dar, za koji ne traţe ništa zauzvrat osim saznanja da se njihovo znanje negde vrednuje. U nekim sluţajevima dešava se da istraţivaţ nastavi snimanje iako informant ne ţeli da se njegov iskaz snimi. Ţarls Morisej (Charles Morrissey), dugogodišnji predsednik Asocijacije usmenih istorija (Oral History Association), savetuje da se u cilju zaštite ţeljenih informacija nastavi snimanje i kada informant izriţito zamoli da se taj deo razgovora ne snima. Morisej argumentuje svoj stav time da informant u toku intervjua 27 moţe da se predomisli i vrati na temu, ali ponovo ispriţana priţa še biti samo skrašena parafraza verzije koju je ispriţao bez snimanja (Morrissay 2007: 188). 2.2.2.1. Autobiografski intervju U istraţivanju sam koristila polustruktuiran intervju, koji otvara mogušnost za slobodnu afirmaciju gledišta informanata. Trudila sam se da razgovor bude neformalan i opušten koliko je bilo moguše, ne gubeši iz vida ciljeve intervjua. Narativni pristup poţinje intervjuom. Metod intervjua autobiografskih narativa podeljen je na dva dela: a. Prvi deo podrazumeva period glavne naracije pod inicijalnim pitanjem bez tematskog fokusa i bez prekida od strane istraţivaţa, osim paralingvistiţkih izraza za demonstraciju paţnje i interesa. b. Drugi deo je polustruktuiran intervju koji obuhvata interna pitanja u okivru glavne naracije i eksterna, koja podrazumevaju poslednji stadijum intervjua i otkrivaju teme koje ne bi bile obuhvašene glavnom naracijom (Rosenthal 2004: 50-2). Istraţivaţ je u svakom intervjuu zaduţen da vodi intervju unapred utvrŤenim pitanjima, ali neretko se dogaŤa da intervju krene drugim tokom, da informanti daju svoje odgovore koji prirodno vode novim temama kreirajuši dalji tok razgovora. Upitnik koji sam saţinila zamišljen je kao okvir i vodiţ. Inicijalno pitanje je bilo: „Priţajte mi o svom detinjstvu, ţega se sešate iz detinjstva?“, a zatim bih prešla na porodicu, roditelje, brašu, sestre, ili bi sagovornici veš sami dali odgovore na pitanja u okviru poţetne teme detinjstva. Zatim bih nastavila sa pitanjima u hronološkom redosledu: o školovanju, o braku, o deci. U vešini intervjua nisam odrţala redosled pitanja iz upitnika, veš sam puštala sagovornike da sami kreiraju tok pripovedanja, a docnije sam se vrašala na propuštena pitanja pomaţuši im da ispriţaju svoju ţivotnu priţu što potpunije 15 . Neretko su informanti sami prelazili na relevante teme obuhvatajuši sve oblasti predviŤenih upitnikom, ali bi pripovedanje u tim sluţajevima retko teklo hronološkim redosledom. 15 Istoriţar George Ewart Evans smatra da u cilju izbegavanja preterano zvaniţne atmosfere, istraţivaţ ne treba da postavlja suviše direktna pitanja. „Prava informacija dolazi sama od sebe, podstaknuta spontano kroz odnos izmeŤu ispitivaţa i informanta; i kada doŤe pravo vreme javlja se nenajavljeno“ (Evans 1987). 28 U svakom intervjuu informanti znaju šta istraţivaţ oţekuje od njih, ali dok intervju napreduje, istraţivaš mora biti otvoren i za druge mogušnosti, za graŤu koja nije predviŤena inicijalnim upitnikom, a moţe se pokazati kao validan i dragocen materijal koji istraţivaţ nije mogao oţekivati i predvideti. Usmeni istoriţar i sociolog Pol Tompson (Paul Thompson) istiţe da iako ne moţe postojati potpuno slobodni intervju, izlaganje še biti bolje ukoliko je ono manje oblikovano pitanjima (Thompson 1988: 199). Glavni cilj slobodnog intervjua ne leţi u sticanju informacija, veš u tome da se sagleda na koji naţin pojedinci posmatraju prošlost i svoj ţivot. 2.2.3. Dijaloški proces u kreiranju znaĉenja u intervjuu Usmena istorija uvodi novu perspektivu 70-tih godina dvadesetog veka, kada je intervju u istraţivanju poţeo da se posmatra kao tekst koji se konstruiše u dijaloškom procesu. Intervju se u interakciji sagovornika i istraţivaţa kreira kroz dve razliţite interpretacije prošlosti. 16 „Ovo viŤenje je predstavljalo vaţan epistemološki pomak kojim se prebacuje fokus sa interesovanja za verodostojnim i taţnim iskazima ka narativnoj konstrukciji“ (Grele 2007: 13). Istraţivaţ je dobio novu ulogu u intervjuu koja je ocrtala jedinstveni karakter usmene storije. Nova uloga više nije podrazumevala samo istraţivanje prošlosti, veš je stavljala novo svetlo na sadašnjost kroz prizmu prošlosti. Drugi pomak je podrazumevao drugaţije viŤenje sagovornika: on više nije bio samo informant, veš „kljuţni autor i interpretator istorije“ (Ibid.). Istovremeno se uzimao u obzir i naţin na koji je nešto ispriţano, pored toga šta je reţeno. Istoriţar nije više bio samo sakupljaţ fakata, veš ko-autor usmenog teksta. U polje istraţivanja ušao je i narativ, tj. naţin na koji je priţa struktuirana. Znalo se da priţa podleţe promeni tokom vremena, te su se ispitivali i naţini na koji se aktivira sešanje u kreiranju prošlosti (Ibid.). Po reţima Alesandra Portelija (Alessandro Portelli 1991: 31, prema Grele 2007), „intervju je susret razlika“ gde obe strane donose novo tumaţenje prošlosti, a dinamika intervjua se odvija u razmeni ovih razliţitih gledišta (Ibid: 14). 16 Frisch (1990) koristi izraz „shared authority“ za „pregovore“ u intervjuu koji se odnosi na naratora koji kazuje priţu i istraţivaţa koji drţi monopol u interpretaciji narativa (Grele 2007: 13). 29 Ukljuţivanjem sagovornika i istraţivaţa u produkciju znaţenja, nauka vraša ţoveku konstruktivni odnos prema saznanju. U antropološkim istraţivanjima Kliford Gerc istiţe da „antropolog, poput knjiţevnog kritiţara, gradi, pronalazi znaţenja odreŤenog društvenog diskursa. To znaţi da su antropološki tekstovi, kao i knjiţevna dela, fikcija, u izvornom znaţenju reţi fictio, odnosno „nešto što se proizvodi‟, „nešto što se oblikuje‟” (Fabijeti, Maligeti i Matera 2002: 167). Novina koju Gerc unosi u društvene nauke je povratak na hermeneutiku koja se zasniva na shvatanju da „predmete ne posmatramo kao entitete koji poseduju odreŤena svojstva nezavisno od gledišta onoga koji ih poznaje” (Ibid: 166). Prema Gercu, opisivanje je samo po sebi tumaţenje, a „tumaţenje se po svojoj prirodi uvek razlikuje od opisa onoga što se tumaţi“ (Ibid.). Antropolog opaţa veoma nejasno ono što izveštavaţi opaţaju. „Antropolog se bavi tumaţenjima i tumaţenjima tumaţenja“ (Ibid: 168-9). Još jedna specifiţnost intervjua je poseban oblik konverzacije koji se sada ne dešava više izmeŤu dvoje ljudi, veš se razgovor odvija uz pretpostavljenu publiku. U istraţivanju, su obe strane svesne mogušeg daljeg koriššenja intervjua za druge istraţivaţe i projekte, te u interakciji podrazumevaju i „zamišljenu publiku“. U intervjuu je uvek ukljuţen i zamišljeni drugi. „Intervju je tako konverzacija i performativni dogaŤaj“ (Grele 2007: 14). GraŤa usmene istorije uvek je, dakle, rezultat zajedniţkog „projekta“ informanta i istraţivaţa i njihove interakcije. Dok su pismeni izvori nepromenljivi i stalni, usmeni izvori su inherentno nezavršeni, podloţni su promenama, i dijaloški su uslovljeni; formiraju se u situaciji intervjua. Njihova sadrţina zavisi od namere i potrebe istraţivaţa. Usmeni materijal se raŤa u zajedniţkom, dinamiţkom interaktivnom procesu, u dijaloškom procesu naratora i istraţivaţa i zavisi od pitanja i situacije u kojoj se intervju odvija. Tema razgovora ujedno zavisi i od informantovog doţivljaja situacije. Neretko se narativ konstruiše u ondosu istraţivaţa i informanta prema pretpostavkama ţeljenog ishoda. Informanti govore o temama koje smatraju zanimljivim za istraţivaţa. U tom smislu se usmeni izvori kreiraju iz informantove subjektivne percepcije situacije, kao i zahteva istraţivaţa. Intervju kao govorna situacija jedan je od faktora koji mogu uticati na oblikovanje narativa, ali pored toga, na kontekst i strukturu narativa utiţe i kolektivno znanje zajednice. Nacionalnost ili etnicitet 30 govornika moţe indirektno uticati na temu kao i na strukturu narativa. U intervjuima sam se trudila da ne prekidam informante dodatnim pitanjima, da smanjim paralingvistiţke znake u vidu zvuţnih signala „mm‟, „aha‟ i da ih zamenim klimanjem glave, kao diskretniji znak odobrenja i podrške. Jedan od korisnih saveta koji sam dobila od lingvistkinje Marije Mandiš, još kao poţetni terenski saradnik na jednom od mojih prvih terena jeste da se ne plašim šutanja. Šutanje moţe sluţiti kao podsticaj govora. Sagovornik še takoŤe biti svestan šutanja i pauze u komunikaciji, te še imati potrebu da je popuni. „Intervju nije dijalog ili razgovor. Poenta je navesti informanta da govori. Treba da se drţite po strani koliko god je moguše, pokaţite gestove podrške bez nametanja svojih komentara ili priţa. Nije prilika da pokaţete svoje znanje i šarm. I nemojte se osešati neprijatno zbog pauza. Šutanje se moţe pokazati korisnim naţinom da se dopusti informantu da razmišlja dalje i izvuţe još neki komentar“ (Thompson 1988: 209-10). Pol Tompson savetuje istraţivaţima da puste da intervju „teţe“, a to je moguše ako ne dominiraju intervjuom i ako koriste upitnik kao vodiţ u razgovoru: „Najjaţi argument za potpuno slobodni intervju jeste onaj ţija glavna svrha nije traţenje informacija ili dokaza vrednosti samih po sebi. Potrebno je „subjektivno‟ zabeleţiti kako jedan muškarac ili jedna ţena gleda na svoj ţivot kao celine, ili kao segmenta. Naţin na koji [sagovornici] govore o ţivotu, kojim redosledom, šta istiţu, šta izostavljaju, reţi koje biraju, su vaţni u razumevanju intervjua“ (Ibid: 199). Tompson istiţe da bi razgovor zapoţeo mora mu se dati društveni okvir i postaviti barem prvo inicijalno pitanje koje še pokrenuti naraciju. Ţarls Morisej predlaţe da se postave dva pitanja pri završetku intervjua: „Da li postoji nešto što sam propustio da pitam?“, na koje skoro svi informanti odgovore sa odluţujušim „Ne“ i „Da li postoje neke teme na koje biste ţeleli da se vratite?“ na koje vešina informanata posle kratkog razmišljanja daje potvrdan odgovor, navodi Morisej (Morrissey 2007: 201-2). Da li še se intervju nastaviti ili ne, zavisi od odnosa istraţivaţa i sagovornika i od potrebe za nastavkom razgovora. Za ţivotne priţe ţesto nije dovoljan jedan intervju, veš je potrebno više sesija i više sati razgovora. U mnogim sluţajevima, istraţivaţ še se 31 vratiti kod naratora i, nakon nekoliko susreta i sati provedenih razgovarajuši o brigama i radostima ţivota, njihov odnos prirodno izrasta u prijateljstvo koje se nastavlja i van okvira istraţivaţkog projekta. U mom sluţaju prevagnulo je osešanje prisnosti u interakciji sa sagovornicima. Kod vešine sagovornika sam se vratila još najmanje jedanput. U mnogim sluţajevima smo nastavili neformalni razgovor bez ukljuţivanja digitalnog rekordera, a u nekima se intervju odvijao i nastavljao pri svakom susretu ostavljajuši bogato iskustvo i materijal za dalja istraţivanja. 2.2.4. Protokol Protokol podrazumeva beleške istraţivaţa na osnovu intervjua koje se zapisuju tokom intervjua i nakon njegovog završetka, a koriste se sa svrhom identifikacije oznaka i konzistentnosti informacija. Vaţno je da istraţivaţ u najkrašem roku zapiše svoja zapaţanja kako ne bi zaboravio krucijalne podatke i primedbe koje se tiţu atmosfere intervjua, kao i ponašanja i karakteristika informanata. Posle svakog intervjua saţinila sam protokol koji sadrţi beleške sa samog intervjua, kao i relevantne podatke o sagovorniku koji podrazumevaju datum i mesto roŤenja, zanimanje, etnicitet, mesto snimanja razgovora. Tokom svakog intervjua beleţila sam komentare i kratke fraze, dijalekatske specifiţnosti i izraze, datume, imena, toponime koje bi mi u kasnijem radu olakšale pronalaţenje traţenih podataka za analizu. U zavisnosti od vrste intervjua i naţina rada itraţivaţa, pored osnovnih podataka mogu se zabeleţiti i emocionalni ton informanata, teškoše u sprovoŤenju intervjua, mogu se opisati razmišljanja o osešanjima i o spoznajama do kojih dolaze instraţivaţi, kao i zabeleţiti preliminarni zakljuţci. Istraţivaţi navode tri kategorije beleţaka (Lofland and Lofland 1995: 108). Najpre su to mentalne beleške u trenutku kada je neprikladno zapisivati, kao vrsta opisne reportaţe o prisutnima, o mestu, o temi diskusije; drugu vrstu ţine beleške zapisane neupadljivo prilikom posmatranja ili diskusije koje sadrţe „fraze, citate, kljuţne reţi“ (Ibid: 109); i konaţno, u trešu vrstu spadaju sveobuhvatne, detaljne beleške sa terena zapisane odmah nakon završenog intervjua, a najkasnije sledešeg jutra od dana intervjuisanja (Ibid.). Prilikom beleţenja ne treba gubiti iz vida infomanta, ne treba se truditi voditi opseţne 32 beleške, a pritom zaboraviti slušati sagovornika. Beleške se mogu oblikovati u vidu indeksa tematskih celina, ili u formi kratkog rezimea, mogu se navoditi detaljne informacije. Najvaţnije je da budu razumljive i jasne kako bi adekvatno sluţile istraţivaţima radi lakšeg pronalaţenja relevantnih podataka za dalju analizu. 17 2.2.5. Transkripcija Praksa transkripcije, metoda prevoda govora u tekst (Kvale 2007: 93), jeste princip koji se koristi u razliţitim kvalitativnim nauţnim disciplinama. Snimljeni materijal se transkribuje radi lakše dostupnosti i razumljivosti podataka iz intervjua i da bi se povešala dugoveţnost materijala. Skladištenje snimljenog audio ili video zapisa na digitalnim medijima potrebno je osigurati i transkribovanim tekstom i staviti na raspolaganje informacije za koriššenje u razliţitim vidovima tekuših i buduših istraţivanja. Ne moţemo tvrditi da je transkribovanje lak zadatak. Snimci nisu uvek ujednaţenog kvaliteta, reţi i delovi snimka mogu biti nerazgovetni bilo iz tehniţkih razloga ili koriššenja regionalnih varijeteta jezika. I pored toga što je zapisivanje govora proces koji višestruko duţe traje od slušanja18, a greške i propusti su neizbeţni, osnovni cilj je taţnost, a ne brzina. Istraţivaţi su izloţeni brojnim pritanjima u vezi sa konvencijama: „Kako organizovati stranicu? Kako uskladiti zahteve efikasnosti i taţnosti? Da li koristiti ortografsku ili fonetsku transkripciju, ili, pak, modifikovan ortografski pristup koji odraţava izgovor? Koje paralingvistiţe ili neverbalne informacije treba ukjuţiti, i koje konvencije koristiti radi njihovog simbolizovanja i prezentovanja?“ (Lapadat and Lindsay 1999: 67). Pored tradicionalnih konvencija zapisivanja govora, standardi koji še se koristiti u izradi transkipta stvar su liţne odluke istraţivaţa ili pak zavise od naţela institucije u okviru koje se vrši instraţivanje. Noviji pristupi sugerišu da „ne postoji „jedan na jedan‟ 17 Model protokola dat je u Apendiksu 2. 18 Za jedan sat snimka u proseku je potrebno 10 sati transkripcije. 33 korespondencija izmeŤu govornog dogaŤaja u ljudskoj interakciji i onoga što istraţivaţ transkribuje iz audio- ili video snimka. Proces transkripcije je interpretativan i konstruktivan“ (Lapadat and Lisday 1999: 72). Praksa transkripcije je selektivni proces. Neki transkripti še biti detaljniji od drugih, neki še pored govora opisati, signalizirati i komentarisati sve zvuke u prostoriji i gestove sagovornika. Pozivajuši se na Šeglof (Schegloff 1997) i Kameron (Cameron 2001), Oliver et al. (2005: 1273-4) opisuju dva procesa reprezentacije jezika kao naturalistiţki i „denaturalistiţki“ metod: „Praksa transkribovanja se moţe posmatrati kao kontinuum dva dominantna naţina: naturalizam u kojem se svaka izjava transkribuje sa što više detalja, i kao denaturalizam u kojem se idiosinkratiţki elementi govora (npr. mucanje, pauze, neverbalni elementi, nehotiţne vokalizacije) brišu. Ove dve pozicije odgovaraju odreŤenim gledištima reprezentacije jezika. U naturalistiţkom pristupu, jezik predstavlja stvaran svet. Stoga, transkript odraţava verbatim opis govora (Schegloff 1997). Denaturalizovani transkript, s druge strane, sugeriše da se unutar govora nalaze znaţenja i opaţanja koja konstruišu našu realnost“ (Cameron 2001), (Oliver et al. 2005: 1273-4). Sveobuhvatne ili verbatim transkripcije še beleţiti i šutanja ili pauze koje doprinose ritmu govora; reţce, uzdasi, ponavljanja, loši ili laţni poţeci (eng. false starts) še biti zabeleţeni sa paţljivom preciznoššu. Ovde je potrebno odluţiti o tome da li ih treba izostaviti i „oţistiti“ tekst radi razumljivosti i preglednosti, ili ih treba zadrţati kao vaţne delove koji upotpunjuju iskaze. Oliver et al. zakljuţuju da ne treba odabrati iskljuţivo jedan sistem, veš uskladiti obe prakse u skladu sa svrhom istraţivanja: „izmeŤu dva metoda postoje beskrajne varijacije koriššenja elemenata obe prakse radi postizanja analitiţkih i istraţivaţkih ciljeva“ (Ibid.). Postavlja se još jedno kljuţno pitanje: da li u transkripciji primeniti pravopisna pravila iako govornici koriste nestandardne jeziţke varijetete? Ortografksa ili pravopisna transkripcija podrazumeva standardno pisanje prema pravilima normiranim pravopisom jednog jezika, dok je fonetska ili glasovna transkripcija pisano reprezentovanje glasovnih zvukova kada ispisujemo glasove onako kako se izgovaraju uz izostavljanje glasova koji u izgovoru nestaju. U opisu izgovora jeziţkog varijeteta, kao što je sluţaj sa našim istraţivanjem, vaţno je naţiniti fonetski transkript sa prikazom dijalekatskih osobina jezika. U transkriptu sam zadrţala dijalekatske specifiţnosti izgovora i leksike. 34 Buduši da se istraţivanje jednim delom fokusira na izgradnju etniţkog identiteta u autobiografskom narativnom diskursu, ţiji je jedan od osnovnih ţinilaca jezik, bilo je vaţno odluţiti se za fonetski naţin transkripcije i ne menjati dijalekatske reţi i izraze reţima standardnog jezika radi bolje razumljivosti. Fiziţki aspekti govora osobenih karakteristika naratora se u pisanoj formi neumitno gube. Elementi govora koji reflektuju individualnost sagovornika se mogu posredno nadoknaditi taţnim beleţenjem reţi i redosleda reţi u reţenici, ritma i brzine govora, kao i glasovnog tona. U transkriptu nisam izostavila ili promenila neprimerene reţi radi ulepšavanja teksta, buduši da su one izraz osobenog naţina govora pojedinca. Pauze u govoru su frekventne, naroţito u nekonvencionalnoj razgovornoj situaciji poput intervjua, gde se koriste da bi sagovornik zastao i razmislio o svom izlaganju. U transkriptu sam ih beleţila samo kada su bile relevante za znaţenje i efekat izgovorenog teksta. Pauze i modulacija glasa i tona se mogu prikazati uz pomoš interpunkcije (Cullom et al. 1977). „Oni se mogu preneti putem interpunkcije tako efektno da ţitalac ubrzo hvata ritam naratorovog glasa i moţe precizno da izdvoji vaţne reţi. Od izuzetne vaţnosti je beleţiti znake interpunkcije u transkriptu radi jasnoše i znaţenja“ (Ibid: 41). TakoŤe su u transkript ukljuţeni i laţni ili loši poţeci, zastajkivanje, ponavljanje, elipse, kao i paralingvistiţki elementi vokalizacije. Neverbalne elemente komunikacije, glasove poput mm, uh, hm sam beleţila kada su ukazivali na emocionalne ekspresije govora, iznenaŤenje ili trenutak spoznaje naratora, smeh, uzdah, plaţ, mrmljanje, kao i u funkciji afirmativnih znakova kao pokazatelja podrške sagovorniku i znak participacije istraţivaţa. Facijalne izraze nisam opisivala. „Idealan transkript je precizan verbatim odraz sadrţaja intervjua, beleţi što više moguše od kvaliteta intervjua i individualnosti naratora, i lako se ţita i razume“ (Cullom et al. 1977: 35). Neki teoretiţari istiţu interpretativno svojstvo transkripta (Kvale 1996, Denzin 1995) i tvrde da analiza poţinje veš u procesu transkripcije (Lapadat and Lindsay 1999: 74). Kvale istiţe da „pokušaji verbatim transkripta proizvode samo hibride, veštaţke konstrukcije koje nisu adekvatne za ţivu usmenu konverzaciju niti za formalni stil 35 pisanog teksta“ (Kvale 2007: 93) i zakljuţuje da transkriptu nedostaju temporalna i prostorna informacija, govor tela i ton glasa, intonacija, te ne moţe biti više od „dekontekstualizovanog prikaza konverzacije intervjua“ (Ibid.). Za kraj šemo otvoriti pitanje da li je moguše naţiniti isti transcript dva puta, ukoliko radimo po istim naţelima? „Varijacije su inherentne za proces transkripcije“, tvrdi folklorista, profesor Edvard Ajvs (Edward D. Ives 1974: 94) i podstiţe svakoga da proba i uveri se, „try it and see“. Avjs zakljuţuje: „Transkript bilo koje vrste je samo najbolja reprezentacija koju moţemo naţiniti o stvarima sa trake, ali buduši da to jeste reprezentacija, to je neminovno interpretacija. Dvoje ljudi neše transkribovati istu traku na identiţan naţin, ţak i ako koriste ista uputstva, niti še ista osoba transkribovati na isti naţin u dva razliţita navrata“ (Ibid.). 2.2.5.1. Konvencije transkripcije U izradi konvencija transkripcija koristila sam sledeše izvore: Psathas and Nasu, 1999 i Iliš 2014: 151. [] preklapanje u govoru [ preklapanje poţinje ] preklapanje se završava […] izostavljanje dela teksta sagovornika .. kratka pauza (kraša od 5 sekundi) … duga pauza (duţa od 5 sekundi) ….. veoma duga pauza . padajuša intonacija , kontinuirana intonacija ? rastuša intonacija ! uzviţna intonacija 36 : produţenje vokala // prekid //napomena// napomena transkriptora o iskazu, ako je relevantan za analizu code switching prekljuţivanje koda sa jednog jezika na drugi, npr. sa maŤarskog na srpski = govor se nadovezuje na prethodni turnus () paralingvistiţki elementi vokalizacije (smeh) (uzdah) (plaţ) (mrmljanje) (( )) tekst nije snimljen ali je zabeleţen < > tiho izgovoren tekst > < sporo izgovoren tekst ~ ~ ubrzan ritam govora podvuţeno visok ton u govoru VELIKA SLOVA tekst posebno naglašen, glasnije izgovoren od pozadinskih zvukova - nedovršene reţi + + nerazumljivo { } pozadinski glas U sledešem odeljku šemo razmotriti nekoliko tema. Najpre šemo dati ţanrovsko odreŤenje usmene istorije, kao osnovnog metoda sakupljanja graŤe za analizu koju smo primenili u istraţivanju. Zatim šemo dati pokušaj definisanja ţanra ţivotne priţe kao oblika kazivanja, i autobiografije kao usmene predstave ţivota. Videšemo gde se mogu povuši osnovne razlike ova dva srodna ţanra. Osvrnušemo se i na problem etiţkih pitanja usmenih istorija. 37 2.3. Usmena i pisana forma jezika Najpre šemo reši par reţi o pisanom, odnosno usmenom tekstu, kako bismo obrazloţili metod analize usmenih prikaza ţivota. Kako smo na poţetku naglasili, u analizi narativa primenjujemo Labovljev metod analize liţnog iskustva. S druge strane, usmene narative sagledavamo ujedno iz aspekta primene analize knjiţevnih teorija, te je potrebno osvrnuti se kratko na ovo pitanje na koje šemo se još vratiti kasnije u radu. Prema Holideju (Halliday), pisanje je nastalo u društvima kao rezultat kulturnih promena koje su donele nove komunikativne potrebe koje su prevazišle govorni jezik. Pisani jezik ispunjava sliţne funkcije kao i govorni, meŤutim, konteksti u kojima se koristi pisani jezik se u mnogome razlikuju od onih u kojima se upotrebljava govorni jezik (Nunan 1993: 8). Usmeni i pisani jezik se takoŤe razlikuju i u odnosu na slušaoca i ţitaoca. U pisanom tekstu reţi su te koje nose sve nijanse znaţenja koje se u „jedan na jedan“ interakciji saopštavaju neverbalnim sredstvima. Pisani jezik je u vešoj meri opterešen informacijama od usmenog. U njemu je ţitaocu uskrašeno da signalizira i traţi od autora objašnjenje, ako su iskazi nerazumljivi, te se u pisanom tekstu pisac vodi pretpostavkama o ţitaoţevom nivou znanja i u tom kontekstu kreira tekst dajuši objašnjenja na pretpostavljena pitanja (Ibid: 14). Nunan smatra da „razlike izmeŤu pisanog i usmenog jezika nisu apsolutne i da se ponekad karakteristike koje povezujemo s pisanim jezikom mogu ţesto prepoznati u govornoj formi i obrnuto. To znaţi da še neki usmeni tekstovi više liţiti na pisane, dok še neki pisani tekstovi više liţiti na usmene“ (Ibid: 9). Ovom pitanju šemo se još vratiti kasnije u radu. 2.4. Usmena istorija Usmena istorija je najstariji vid istorijskog istraţivanja. Kao moderni pokret razvila se dvadesetih godina iz nekoliko pravaca, a osnovana je 1948. kao moderna tehnika za istorijsko dokumentovanje dogaŤaja iz prošlosti na Univerzitetu u Kolumbiji (Farrell 1982: 97). 19 U prvim decenijama glavni fokus je bio na proizvodnji novih 19 Usmeni istoriţari modernog pokreta istiţu da metodologija vuţe korene iz antiţkog doba ukazujuši na ţinjenicu da su sve istorije bile usmene pre pisanja. Nemaţki istoriţar Leopold von Ranke je tvrdio da je zadatak istoriţara da „jednostavno pokaţe kako se nešto zaista dogodilo (wie es eigentlich gewesen)“ (Sharpless 2007: 9-10). 38 informacija i dokumenata, naroţito iz ţivota marginalizovanih ljudi koji su do tada bili zanemarivani u istorijskim istraţivanjima. Usmena istorija je metod sakupljanja, ţuvanja i interpretiranja usmenih iskaza i sešanja. Moţe se definisati kao „intervjuisanje uţesnika dogaŤaja iz prošlosti radi istorijske rekonstrukcije“ (Perks and Thomson 1998: ix). Ovaj metod je u drugoj polovini dvadesetog veka znaţajno uticao na savremenu istoriju. Naime, vaţan doprinos metode je ukljuţivanje obiţnih ljudi i njihovih interpretacija istorije u istraţivanje, ljudi koji nisu deo društvene ili politiţke elite, a koji bi inaţe bili „sakriveni od istorije“, stoga njihov subjektivni ugao viŤenja i liţno iskustvo ne bi bili dostupni iz drugih izvora (Ibid.). Moţda jedno od najuoţljivijih svojstava usmene istorije je njen uticaj na porodiţnu istoriju. Metod usmene istorije omogušio je uvid u sfere porodiţnog ţivota bez kojeg bi istorija otkrila veoma malo o funkcijama i odnosu unutar porodiţne strukture kao što su unutrašnji odnosi, odnosi sa susedima, uloga muţa i ţene, odgoj muškog, odnosno ţenskog deteta, emocionalni i materijalni konflikti. Usmena istorija razvija sveobuhvatnu porodiţnu istoriju i ustanovljava glavne obrasce i promene tokom vremena (Thompson 1988: 25-6). Kljuţni pomak u teorijskom istraţivanju usmenih istorija dogodio se 70-tih godina sa transformacijom shvatanja ţanra usmene istorije kao kulturalne, a ne društvene istorije. Paralelno sa narativnim preokretom, ni ovde teţište više nije bilo na sadrţaju, veš na naţinu na koji se sadrţaj izlagao, a zajedno sa tim i na subjektu koji prezentuje svoja sešanja o dogaŤajima iz prošlosti. Sagledavanje i istraţivanje kompleksnog unutrašnjeg ţivota informanata postao je glavni cilj i svrha usmene istorije, a put otkrivanja svesti o sebi (self koncept) leţi u metodi ţivotnih priţa. Self se u liţnim narativima u usmenoj istoriji kreira kroz dijaloški proces kao sloţen i višeslojan diskurs sopstva, kao razgovor sa sobom, što zapravo uvek znaţi razgovor sa zamišljenim drugima (Grele 1990, 2006, 2007). Usmena istorija se definiše kao konvezacijski narativ koji se kreira u interakciji sagovornika i istraţivaţa i odreŤuje lingvistiţkim, društvenim i ideološkim strukturama (Grele 2007: 11). Usmene istorije su usmeni prikazi iskustva snimljeni i dokumentovani na audio nosaţima koji se transkribuju u pisanu formu. Usmena reţ tako prelazi u pisanu formu i prolazi dalje kroz analize i interpretacije. U transkriptu istraţivaţ zna da se jezik ne 39 sastoji samo od reţi i reţenica, veš nosi druge komponente znaţenja. U okviru istog intervjua promena stava prema temi razgovora moţe da promeni ritam govornika, što se moţe opaziti jedino slušanjem. Ton, modalitet, ritam nose „implicitna znaţenja i društvene konotacije koje se ne mogu reprodukovati u pisanju. Isti iskaz moţe imati sasvim kontradiktorna znaţenja, u zavisnosti od intonacije govornika, koja se ne moţe prikazati objektivno u transkriptu, veš samo pribliţno opisati“ (Portelli 1998b: 65). Usmena istorija predstavlja jedinstvenu situaciju intervjua zbog procesa kazivanja narativa. Ona koristi izvore sliţne publikovanim autobiografijama, ali šireg opsega. „Vešina publikovanih autobiografija“, tvrdi Tompson, „potiţe iz uskog kruga politiţara, društvenih i intelektualnih lidera“, te ne nudi istoriţarima potreban fokus istraţivanja, dok s druge strane, usmene istorije nude precizne odgovore iz oblasti istraţivanja dobijene iz intervjua sa informantima koji odgovaraju zahtevima istraţivanja i datom „mestu, vremenu i društvenoj grupi“ (Thompson 1988: 6). Intervju je sam po sebi usmeni tekst koji se moţe analizirati razliţitim metodama. U istraţivanju naţinjenom za potrebe doktorske disertacije, naglasak je bio na narativnoj analizi kojom se dolazi do saznanja o temama iz ţivota, o jeziku, o istoriji zajednice i pojedinca. U analizi se posmatraju naţini na koji narator doţivljava, pamti i kazuje svoju ţivotnu priţu. Jedan od naţina analize narativa jeste sagledavanje ne samo priţe, veš i ishoda koji proizilazi iz interakcije istraţivaţa i sagovornika. Eliot Mišler (Elliot Mishler 1984) smatra da intervju treba interpretirati kao zajedniţki produkt izmeŤu dvoje ljudi, kao forme diskursa oblikovanog i organizovanog pitanjima i odgovorima. Konvencionalni antropološki pristup ţivotnim priţama tipiţno je podeljen na dva segmenta: na interpretativni uvod antropologa i na tekst informantove priţe gde se briše trag istraţivaţevih pitanja (Thompson 1988). U analizi narativa u doktorskoj disertaciji, vidljiva su sva pitanja postavljena informantima, kako bi se dao uvid u strukturu intervjua i pokazala pitanja koja su sluţila kao smernice i vodilje u razgovoru. U ţlanku „Šta ţini usmene istorije drugaţijim?“ („What makes oral historiy different?“) Alesandro Porteli (Alessandro Portelli) navodi da su usmene istorije narativni izvori, te da stoga u analizi usmenih istorija treba koristiti generalne kategorije narativnih teorija u knjiţevnosti i folkloru. Porteli ovde slobodne intervjue podrazumeva kao formalno organizovanu folklornu graŤu (Portelli 1998: 66). Da bi dokazao svoju tvrdnju, Porteli 40 navodi primer kategorije vremena i odnos trajanja dogaŤaja opisanih u ţivotnoj priţi i trajanja naracije. „Informant moţe u nekoliko reţi da ispriţa dogaŤaje koji su trajali dugo vremena, ili moţe da se duţe zadrţi u pripovedanju kratkih epizoda. Navedene oscilacije su znaţajne, iako se ne mogu ustanoviti generalne interpretativne norme: zadrţavanje na jednoj epizodi moţe biti naţin isticanja njenog znaţaja, a istovremeno se moţe tumaţiti kao strategija odvrašanja paţnje sa delikatnijeg pitanja. U svakom sluţaju, postoji odnos izmeŤu trajanja narativa i znaţenja koje mu pridaje narator. Isto se moţe reši za druge kategorije meŤu kojima su Ţenetove kategorije distance ili perspektive, koje odreŤuju poziciju naratora prema priţi“ (Ibid.). U analizi narativnog teksta Ţenet (Genette 1980) polazi od distinkcije priča, narativ, naracija i razvija teoriju temporalnosti u okviru koje razlikuje tri glavne vremenske kategorije u organizaciji vremena: redosled, trajanje i frekventnost. Ţenet naglašava da dogaŤaji imaju razliţito vreme trajanja u priţi i u narativnom diskursu, pa se tako kratki dogaŤaji mogu odvijati usporeno u tekstu, i obrnuto, dugi vremenski periodi se mogu ispripovedati neoţekivanom brzinom u saţetoj formi. Ovde on govori o dve temporalne ravni pripovednog teksta: jedna je vreme priţe, gde su dogaŤaji poreŤani redosledom stvarnog dogaŤanja, dok je druga ravan narativno vreme ili vreme siţea (Genette 1980: 33, 235). Redosled dogaŤaja u narativnom diskursu ne podudara se uvek sa redosledom u priţi. Ţenet ovu vremensku kategoriju naziva anahronijom kojom se razbija hronologija priţe. Anahronija podrazumeva dva vida: analepsu i prolepsu. U autobiografskom diskursu jedna od osnovnih temporalnih karakteristika je anahronija: neusaglašenost izmeŤu redosleda u priţi i redosleda pripovedanja (Ibid: 40). O temporalnoj organizaciji narativa šemo se kasnije vratiti u poglavlju gde govorimo o Ţenetovoj narativnoj teoriji. 2.4.1. Autentiĉnost ţanra usmene istorije Zadatak usmene istorije je oţuvanje prolaznih istorijskih podataka koji ţive u sešanju obiţnih ljudi. Kao istraţivaţka tehnika usmena istorija je naţin pristupanja ljudskom sešanju. Sešanje obiţnih ljudi moţe dopuniti istorijsko znanje, ali se ne sme verovati da ono samo po sebi pruţa celovitu priţu. Kritike usmene istorije su usmerene 41 ka pitanju autentiţnosti i kredibilnosti istorijskih fakata koje starija populacija prenosi usmenim putem. Da li moţemo priţe predaka ili starijih meštana ubrojati u istorijsku graŤu, kada znamo da je „ljudsko sešanje krhki istorijski izvor“ (Cullom et al. 1977: 5). Kalom et al. dalje argumentuju da „Svako ko nekritiţki prihvati usmene memoare kao istorijsku istinu zasigurno pogrešno razumeva prošlost“ (Ibid.). Autori (Cullom et al.) za odbranu od sliţnih tvrdnji navode niz primera koji dokazuju pouzdanost usmenih istorija: svi istorijski izvori su skloni greškama, a svaki savesni istraţivaţ še biti skeptiţan prema svim izvorima, pa tako i prema graŤi usmene istorije. Usmene istorije su dopuna pisanim zapisima. Vešt ispitivaţ prilazi istini iz više uglova ispitujuši razliţite informante koji daju uvid u razliţite verzije iskustva. Moţe se zakljuţiti da usmena istorija pruţa uvid u najţistiji oblik ljudskog sešanja (Ibid: 5-6). 2.5. Ţivotna priĉa – life story „Koji događaji su me oblikovali u ono što sam danas? Šta treba da znaš o meni da bi me znao?“ (Linde 1993: 20) Poţev od 70-tih godina u društvenim naukama govori se o novoj perspektivi - istraţivanju ţivotnih priţa ili ţivotnih istorija, autobiografskoj perspektivi ili narativnom pristupu u antropologiji, sociologiji, psihologiji, politiţkim naukama. Nov pristup je isticao odreŤivanje mesta pojedinca unutar društvene strukture sa naglaskom na kompletne ţivote ljudi ili bar njihove znaţajnije epizode (Miller 2000: 1-2). Nov pristup doneo je vaţne implikacije za sociološku praksu: uvodi se pitanje vremena u istraţivanje ţime se prenosi fokus sa sadašnjosti na prouţavanje prošlosti i prošlih iskustava ljudskih ţivota. Pored toga, sadašnje radnje i aktivnosti se mogu sagledati iz dvostrukog ugla: anticipacije budušnosti, i iz ugla sagledavanja i interpretiranja iskustava iz prošlosti (Ibid.). Najpre šemo navesti definiciju ţivotnih priţa prema jednoj od najuticajnijih teoretiţarki ţivotnih priţa, Šarlot Linde (Charlotte Linde): 42 „Ţivotna priţa sadrţi sve priţe i povezane diskursne jedinice, kao što su objašnjenja i hronike, i veze izmeŤu njih, ispriţane od strane pojedinca u njegovom/njenom ţivotnom toku koje odgovaraju sledešim kriterijumima: 1. Priţe i povezane diskursne jedinice sadrţane u ţivotnoj priţi poseduju, kao svoju primarnu evaluaciju, poentu usmerenu prema govorniku, ne opštu poentu o tome kakav je svet. 2. Priţe i povezane diskursne jedinice sadrţe produţenu reportabilnost; tj. one su vredne priţanja, i priţaju se i ponovo kazuju tokom dugog vremenskog perioda“ (Linde 1993: 21). Ţivotne priţe su usmene predstave našeg ţivota ili njegovih epizoda. Ţivotne priţe se mogu definisati kao „lingvistiţke jedinice ukljuţene u društvenu interakciju. One su povezane sa našim unutarnjim, subjektivnim osešajem liţne ţivotne priţe koja organizuje razumevanje naše prošlosti ili trenutne situacije ili naše zamišljene budušnosti“ (Ibid: 11). Dakle, vaţno je istaši da su ţivotne priţe društvene jedinice, da su usmeni diskursi i takoŤe, da su diskontinuirane jedinice koje se pripovedaju u epizodama tokom dugog vremenskog perioda i zato su podloţne promenama i revizijama u kojima se kreiraju nova znaţenja (Ibid: 4). Kako su ţivotne priţe liţna razmišljanja i iskazi, one su dostupne kroz introspekciju pre nego što se prezentuju slušaocu. Linde tvrdi da se ţivotne priţe ne sastoje samo od fakata ili dogaŤaja. One zahtevaju sekvencu i hronologiju. „Kauzalnost, sluţajnost i rezonovanje su od suštinskog znaţaja u oblikovanju znaţenja ţivotne priţe“ (Ibid: 8). Istraţivanja pokazuju (Miller and Sperry 1988, Schiff 2014) da su deca veš od druge godine ţivota sposobna da referišu na prošle dogaŤaje u interakciji sa ţlanovima porodice, i da iskaţu svoje mišljenje o tim dogaŤajima, ukljuţujuši negativne evaluacije. Prema Linde (1993) narativi koji ţine deo ţivotnih priţa verovatno poţinju da se razvijaju u ranom adolescentnom dobu, kako je to period kada poţinje da se formira osešaj društvenog identiteta. Ţivotna iskustva ljudi ţine graŤu usmenih istorija. To su liţni iskazi koji naše razumevanje prošlosti stavljaju u novu dimenziju, iskustva obiţnih ljudi sa obiţnim ţivotima, koji ţesto ne osešaju da je njihovo znanje znaţajno za druge u bilo kom smislu. „U mom ţivotu se nije desilo ništa zanimljivo“ ili „ja to ne znam tako lepo da ispriţam“, ţesta je fraza informanata pri prvom susretu sa istraţivaţem u nedostatku samosvesti o tome kakvo blago ţuvaju u sebi. Svi segmenti ţivota, sve delatnosti i 43 aktivnosti u kojima su uţestvovali tokom svoga ţivota, tradicije koje su se prenosile generacijama, vredan su materijal za usmenu istoriju i ţivotne priţe. Širok dijapazon tema je pokriven usmenim istorijama u cilju dopiranja do nevidljivih pora skrivenih konvencionalnim metodama istorijskog istraţivanja. Osešanje nezavršenosti, neiscrpnog rada u progresu inherentno je usmenim istorijama, kao i stalna potreba za koherencijom. Koherencija je svojstvo teksta. To znaţi da su „delovi u tekstu u meŤusobnom odnosu i u odnosu sa celinom teksta, kao i sa drugim tekstovima istog tipa. […] Koherencija je takoŤe kooperativno dostignuše govornika i slušaoca, a ne apsolutno svojstvo teksta samog po sebi“ (Linde 1993: 12). Istraţivanja ţivotnih priţa fokusiraju se „na naţin na koji ljudi postiţu koherenciju – u smislu pripovedanja koherentne priţe, koja se drţi skupa, kao i u smislu pripovedanja priţe koja se prilagoŤava formi koja odgovara oţekivanjima slušalaca“ (Abrams 2010: 40). To znaţi da je ţivotna priţa „interpretativni, kreativni i promenljiv entitet, a ne fiksni opis ţivota zasnovan na ţinjenicama“ (Ibid. 41). To je naţin koji sami biramo da prezentujemo sebe, da prikaţemo i predstavimo sebe drugima. Linde tvrdi da „ţivotna priţa nije samo skup dogaŤaja koji su se desili u nekom neobaveznom redosledu“ (Linde 1993: 12-3). Da bi se nešto podrazumevalo kao ţivotna priţa, potrebno je da postoji saglasnost izmeŤu govornika i slušaoca u tome da je dati iskaz znaţajan za kazivanje (Ibid.). Dijalog izmeŤu istraţivaţa i informanta u vremenu izmeŤu sadašnjosti i stalno promenljive prošlosti, jeste vremenski raspon u kojem se rasteţe materijal „nuţno isprekidanih“ (Linde 1993: 27) usmenih istorija, jer se ţivotne priţe priţaju u razliţitim vremenima razliţitoj publici, bez „jasne predstave o tome kakav še biti njen konaţni oblik. Otvorena jedinica je ona ţija struktura nije strogo vezana, i zato njen poţetak ne moţe u potpunosti predvideti kakve bi mogli biti njeni sredina i kraj“ (Ibid.). Linde istiţe da ţivotne priţe stalno prolaze kroz reviziju i promene, kako bi prikazale naţin na koji trenutno sagledavamo i shvatamo svoj ţivot (Ibid: 25). 44 2.5.1. Ţivotna priĉa i autobiografija Ţivotna priţa se najjednostavnije moţe definisati kao priţa o neţijem ţivotu, ili priţa o znaţajnim epizodama ţivota, zasnovana na sešanju naratora u sadašnjem trenutku. Ţivotna priţa je liţni narativ, ili narativ liţnog iskustva koji se oblikuje u razgovoru. Njen ontološki status je usmena reţ, iako se u metodološkom procesu narativ transkribuje i ureŤuje za štampu, te na taj naţin preuzima formu pisane reţi. Ţivotna priţa se oblikuje u interakciji sagovornika i istraţivaţa i bazira se na njihovom meŤusobnom poverenju. U razgovoru se istraţivaţ trudi da ne prekida tok misli naratora, ali se njegova uloga ne moţe okarakterisati kao pasivno prisustvo. Njegovo prisustvo u intervjuu je od kljuţne vaţnosti za priţu. Istraţivaţ uţestvuje u izgradnji narativa dajuši mu podršku neţujnim gestovima i hrabreši ga pitanjima, te ţivotna priţa nastaje kao vid koautorstva u meŤusobnoj saradnji informanta i istraţivaţa. Ţivotna priţa se uvek kreira uz svest o publici i uz oţekivanje da kroz svoju priţu komunicira sa slušaocima/ţitaocima, sa inherentnim zadatkom da njegov iskaz odgovara horizontu oţekivanja publike. Sociolingvista Alan Bel (Allan Bell) govori o uslovljenosti jeziţke upotrebe i društvenih faktora, tj. o stilistiţkim varijacijama uslovljenim publikom i o prilagoŤavanju govornika slušaocima. Prema Belu, govor se oblikuje u zavisnosti od komunikativne situacije, teme i namere. Belova istraţivanja novozelandskog medijskog jezika ˛zasnovana na kvantitativnim podacima, pokazala su da jeziţka upotreba ne zavisi od društvene pozicije govornika, veš od publike kojoj se obraša i njenog društvenog statusa, te zakljuţuje da jeziţke varijacije u govoru pojedinca zavise od okolnosti (Bell 1984: 149). Prouţavajuši govor spikera na novozelandskim radio stanicama, primetio je da se govorni stil istog spikera razlikuje u zavisnosti od stanice na kojoj govori, te shodno tome razvija teoriju o uslovljenosti jeziţke upotrebe, koju naziva „prilagoŤavanje govora publici“ (eng. audience design). Bel podrazumeva i dvojeziţne situacije i tvrdi da „govornik u bilingvalnoj situaciji treba da uzme u obzir jeziţki repertoar publike“ (Ibid: 176). Bel se poziva na Bloma i Gampersa i navodi da promena teme dovodi do prekljuţivanja sa lokalnog na standardni dijalekat (Ibid: 179, prema Blom and Gumperz 1972: 429). Ovde je potrebno naglasiti da smo u intervjuima primetili da se informanti ţesto prilagoŤavaju situaciji intervjua i istraţivaţu, te menjaju svoj govor prilagoŤavajuši ga standardnom maŤarskom jeziku, pri ţemu ispravljaju svoje reţi i izraze vodeši raţuna o „pravilnoj“ upotrebi jezika, što je ţesto proprašeno i 45 komentarima informanata o potrebi „ispravljanja“ svog jezika. Drugi sloj prilagoŤavanja jeste tematski, o ţemu še biti reţi nešto kasnije. Ţivotna priţa, usmena autobiografija, usmena istorija, nastaju kao zajedniţka kreacija i projekat višeglasja iz više taţki gledišta, gde narator ne govori za sebe, te je u tom smislu opravdano pitanje Alesandra Portelija „Ko govori?“ (Portelli 1998, Frisch 2003, Shopes 2003). Ţivotna priţa polazi od ţivotnih dogaŤaja, uzroka i posledica izloţenih u usmenom razgovoru u intervjuima sa naglaskom na individualnoj istoriji. Langnes (Langness 1965) smatra da su ţivotne priţe u antropološkim istraţivanjima više orijentisane ka društvu i usmerene ka sticanju znanja o kulturi, a ne o pojedincu, te se time glas pojedinca potiskuje u pozadinu. Videli smo da usmeravanje informanta pomošu pitanja „priţajte mi o svom ţivotu“ verovatno neše dati koherentan odgovor, ali upitnik sa unapred utvrŤenim pitanjima takoŤe ne otkriva povezanu ţivotnu priţu. Autobiografija i ţivotna priţa su oblici u kojima narator prezentuje svoj ţivot koji se izlaţe u usmenoj/pisanoj formi sa fundamentalnim razlikama u motivisanosti i povezanosti. Autobiografija nastaje kao pokušaj izlaganja koherentne priţe o ţivotu autora s naglaskom na odreŤenim aspektima ţivota u kojoj je narator motivisan da ispriţa verziju svog ţivota kao rezultat mnogih razmatranja i razmišljanja o sebi, dok je ţivotna priţa otkrivanje sebe u formi koja prolazi kroz stalne promene i revizije u kojoj narator kroz kazivanje gradi osešaj selfa i postavlja sebe u društveni kontekst (Abrams 2010: 50-1). Jedan susret je neretko nedovoljan da bi se izloţila cela ţivotna priţa. Ispriţan ţivot je samo jedna od moguših verzija koja se oblikuje u meŤusobnoj interakciji dva subjekta; to je „susret liţnog izlaganja informanta sa diskursima prezentovanih u društvenoj sferi uz evaluacijske smernice o tome šta je vaţno da se kaţe, a šta treba prešutati“ (Ibid.). Lin Abrams (Lynn Abrams) navodi da mnoge usmene istorije sliţno autobiografiji izlaţu verziju dogaŤaja iz taţke gledišta naratora. Mnogi narativi usmene istorije izlaţu autobiografske detalje, koji su relevantni za kazivanje, u prvom licu jednine, kao i u autobiografskom knjiţevnom ţanru. Ili se, pak, pripoveda iz liţne taţke gledišta uz „povezivanje liţne i javne sfere ţivota“ (Ibid: 26). Pozivajuši se na Portelija, Abrams zakljuţuje da se vaţna razlika izmeŤu ţivotne priţe i autobiografije ogleda u ulozi istraţivaţa u intervjuu i u njegovom uţestvovanju u kreiranju narativa (Ibid.). Ţivotni 46 narativi se mogu posmatrati u kontekstu širog istorijskog ili politiţkog miljea u kojem se proizvode, te se glas informanta tako moţe oblikovati pomošu drugih uticaja, ukljuţujuši i istraţivaţa. Porteli tvrdi da „iako narativ usmenih autobiografija površinski izgleda kao svaki autobiografski tekst, on predstavlja sasvim drugaţiji autobiografski postupak“ (Abrams 2010: 26-7). Razlika je u kolaborativnom odnosu i zajedniţkim odlukama naratora i istraţivaţa u intervjuu, i u tome da intervencija ispitivaţa/istraţivaţa pomera autoritet sa naratora ka zajedniţkom autorstvu20 (Ibid.). „Priţa bi postojala i nezavisno od ispitivaţa, ali naţin na koji je izloţena zavisi od intervencije istraţivaţa“ (Abrams 2010: 27). U kreiranju klasiţne pisane autobiografije, takoŤe moţe postojati uticaj urednika ili izdavaţa, ali inicijativa autobiografskog kazivaţa da ispriţa svoj ţivot, „šta še ukljuţiti, a šta izostaviti, kako še oblikovati priţu“, zavisi samo do njega (Ibid.). Još jedna osnovna razlika ogleda se u subjektima ispitivanja i osnaţivanju ugroţenih govornika. Snimanje priţa pojedinaca i grupa koje se nedovoljno i retko ţuju postavlja temelje politiţkim i društvenim promenama i brisanju razlika. Dok autobiograf „stiţe legitimitet da govori iz društvenog statusa ili tradicije, narator u usmenoj istoriji se oglašava i stiţe legitimitet da govori kroz intervju“ (Ibid.). S druge strane, mnoge autobiografije imaju prestiţni status, jer se mnoge izdaju zbog ţivota „bogatih i slavnih“ (Abrams 2010: 27). Edmund Farel (Edmund Farrell) poredi naratore ţivotnih priţa s pripovedaţima knjiţevnih ţanrova autobiografija, kratkih priţa i romana u prvom licu i zakljuţuje da oba na sliţan naţin uspostavljaju prisan odnos izmeŤu sebe i ţitalaca/slušalaca (Farrell 1982: 89). Ţivotne priţe na isti naţin kao u romanima oslikavaju nijanse polarnih „karaktera mladih i starih, siromašnih i bogatih, ţena i muškaraca“, a kroz njih opreţne crte liţnosti koje govore o svojim iskustvima, vrednostima pokušavajuši da ih spoje u smislene celine (Ibid.). Izloţena iskustva u ţivotnim priţama potiţu od ljudi iz stvarnog ţivota, a njihova se autentiţnost osnaţuje znanjem da je transkript nastao „od neuveţbanog govora, a ne ureŤivanjem proze nakon dugih razmišljanja i revizija“ (Ibid.). Ono što im je zajedniţko, tvrdi dalje Farel, je da se upoznavanjem razliţitih naratora i njihovih osobina i karaktera moţe razviti empatiţki pristup u interpretaciji 20 Porteli podseša na definiciju Majkla Friša (Michael Frisch 1990) koji koautorstvo izmeŤu ispitanika i ispitivaţa odreŤuje terminom „zajedniţki autoritet“. 47 ţivota, a to isto vaţi i za likove fiktivnih ţanrova (Ibid: 90). Na definisanje autobiografskog ţanra šemo se još vratiti u narednom poglavlju. 2.6. Etiĉka pitanja usmene istorije U odnosu istraţivaţ-sagovornik veoma vaţna stavka je sticanje poverenja. Istraţivaţ je duţan da poštuje ţelje sagovornika i da se trudi da stvori prijatnu atmosferu gde še se sagovornik osešati opušteno i sigurno. Pri prvom susretu, kao što smo veš napomenuli, sagovornicima se najpre prilaţe Saglasnost za učestvovanje u istraţivačkom radu, gde se mogu upoznati sa svrhom istraţivanja, sa procesom intervjua, duţinom trajanja i okolnostima. Ukoliko potencijalni sagovornik pristane na uţestvovanje u intervjuu, potpisuje Saglasnost nakom ţega poţinje razgovor. Sagovornici treba da budu informisani o mogušim daljim upotrebama intervjua od strane drugih istraţivaţa i istraţivanja o ţemu odluţuju sami sagovornici. Odgovori koje informanti ne ţele da budu dostupni javnosti, neše se snimati, i konaţno, sagovornicima se ukazuje na ţinjenicu da mogu prekinuti snimanje u bilo kom trenutku intervjua bez negativnih posledica. Iskustvo sa terena mi je pokazalo da ţesto nakon što sam uverila sagovornike da nešu koristiti podatke koje oni ne ţele, upravo tada bi nastavili da govore o datoj temi u više detalja. Kada su videli da ukazujem poštovanje prema njihovim ţeljama i da imaju kontrolu nad svojim iskazima, zadobila sam njihovo poverenje i podelili su sa mnom svoje iskustvo. U prilikama kada se izgradi dovoljno poverljiv odnost izmeŤu informanta i istraţivaţa, moţe se diskutovati i o samom inervjuu za vreme njegovog trajanja i zajedno odluţivati o tome kojim tokom še razgovor krenuti u kontekstu intervjua. Istraţivaţi postavljaju pitanje o tome u kojoj meri treba otkriti ciljeve istraţivanja da bi dobili saglasnost i u nekim sluţajevima smatraju da ga ne bi ni dobili kada bi otkrili na koji še se naţin materijal koristiti. Najţešše se slaţu u tome da je potrebno informisati naratore o vrsti i ciljevima istraţivanja, a da osim toga nisu duţni govoriti o analizi i interpretaciji njihovih iskaza. Patai istiţe da je mogušnost eksploatisanja sagovornika ugraŤena u svakom projektu (Patai 1991). „Etiţki propusti mogu diskreditovati istraţivaţki rad i ugroziti ne samo sagovornike, veš i istraţivaţe“ (Shopes 2006: 136). 48 Fokusirajuši projekte na tzv. „ne-elitu“, na marginalne grupe i razliţite etniţke i rasne zajednice, istraţivaţi su postali svesni da istraţivaţki proces podrazumeva odnos izmeŤu grupa razliţitih društvenih statusa i istraţivaţa u nadreŤenoj poziciji (Shopes 2006) što otvara brojna etiţka pitanja. Linda Šoups (Linda Shopes) obrazlaţe dva takva etiţka pitanja: „odnos moši (eng. power relationship) i prekomernu identifikaciju (eng. overidentification) ispitivaţa sa sagovornikom“ (Ibid: 151). U Smernicama za evaluaciju (eng. Evaluation Guidelines) 21 Asocijacije usmene istorije (Oral History Association – OHA) definisani su standardi, principi, prava i obaveze koje vredi uzeti u razmatranje u istraţivaţkom radu u cilju zaštite od „neadekvatnog intervjuisanja kao i zloupotrebe podataka“. Informante je nuţno upoznati sa ciljevima istraţivanja, principima intervjua i njihovim pravima, istraţivaţi treba da zaštite sagovornike od njihovog mogušeg eksploatisanja, treba da imaju „svest o socijalnim i kulturnim razlikama i implikaciji rase, roda, klase, etniciteta, godišta, religije i seksualne orijentacije. Oni treba da podrţe informante da odgovaraju svojim stilom i jezikom i da govore o pitanjima koja ih zabrinjavaju“. Moraju da objasne sve opcije i da poštuju „prava informanta da odbije diskusiju o odreŤenim temama i pravo da ostane anoniman“, takoŤe moraju da budu obazrivi i prema zajednici informanta i da izbegavaju ponavljanje stereotipnih verovanja o njima. 22 Drugo pitanje je problem prekomerne identifikacije sa naratorom u odnosu istraţivaţa i sagovornika koja moţe rezultirati neobjektivnim zakljuţcima u analizi. Smernice za evaluaciju predlaţu kritiţki pristup istraţivanju, „odgovornost odrţavanja najviših profesionalnih standarda“ 23 istraţivaţa koji podrazumeva kontrolu emocionalnih reakcija na iskaze naratora. „Ono što istraţivaţ vrednuje uvek še uticati na njegov rad. […] za istoriţare i druge koji su ukljuţeni u dokumentarni rad, s jedne strane, prisutan je etiţki problem, koji podrazumeva da treba biti obazriv prema sagovornicima, a s druge, treba poštovati istraţivaţke obaveze i iskazati istinu“ (Shopes 2006: 157). 21 Oral History Association. 2016. Oral History Evaluation. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.oralhistory.org/about/principles-and-practices/oral-history-evaluation-guidelines-revised-in- 2000. [Pristupljeno 05 Januar 16]. 22 Ibid. 23 Ibid. 49 Istraţivaţi pored toga što govore o uţinku intervjua na naratore, diskutuju i o liţnim iskustvima, o svojim reakcijama, osešanjima, motivacijama i o uticaju svojih emocija na istraţivanje i na ishod interpretacije. Diskutuje se o odnosu istraţivaţa i naratora kao osnovnom ţiniocu u stvaranju znaţenja u intervjuu. Istraţivaţ koji razvije simpatije i saosešanje sa naratorom, ţesto svesno previdi informacije koje bi sagovornika prikazale u negativnom svetlu, izbegava neprijatna pitanja da ne bi uznemirio naratora, saoseša sa teškom sudbinom naratora, a ponekad ţak i preuzima njegovu borbu. Istoriţarka Valeri Jou (Valerie Yow) predlaţe da, u cilju postizanja istine i „autentiţne objektivnosti“, istraţivaţ ne treba da zanemari liţne reakcije: „Ţitaoci moraju da znaju šta je uticalo na istraţivanje i na interpretaciju“ (Yow 1997: 70). Pozivajuši se na psihološka istraţivanja i studije komunikacije, Jou zakljuţuje da nam samospoznaja otvara mogušnost donošenja suda o drugima i istiţe: „Ono što prihvatamo i vrednujemo, dolazi od našeg razumevanja sopstvenih iskustava“ (Ibid.). Ali to je samo poţetak, tvrdi Yow i zakljuţuje da „ideje i sudovi zasnovani na rodu, klasi, godištu, rasi, etnicitetu i ideologiji utiţu na odnos istraţivaţa prema naratoru […] i potiţu od okruţenja u kojem je [istraţivaţ] odrastao ili gde ţivi“ (Ibid: 72). Navedene kategorije utiţu na naţin na koji postavljamo pitanja u intervjuu i na koji interpretiramo iskaze, bilo u sluţaju kada su one deo našeg vrednosnog sistema i traţimo naţine da razumemo i opravdamo naratora u empatiţkom intervjuu ili kada postoje ideološke razlike izmeŤu istraţivaţa i naratora, što moţe biti prepreka u izgradnji pozitivnog odnosa. Jou predlaţe postavljanje „niza pitanja24 kao paradigme koja še nam pribliţiti razumevanje interaktivnog odnosa istraţivaţa i naratora“ (Ibid: 79). Cilj je „razumeti subjektivne aspekte istraţivanja i interpretacije kako bismo sproveli projekat što objektivnije i koristili subjektivitet u našu korist“ (Ibid: 71). 24 Up. npr. „Šta osešam prema naratoru?; Koje sliţnosti i koje razlike imaju uticaja u ovoj inerpersonalnoj situaciji?; Kako moj ideološki sistem utiţe na ovaj proces?; Sa kojom grupom izvan ovog procesa se identifikujem?; Zašto uopšte sprovodim projekat?; Koje alternative sam mogao uzeti u odabiru teme ili pitanja? Zašto nisam njih odabrao?; Koje su ostale moguše interpretacije? Zašto sam ih odbacio?; Koji uticaj ima na mene ovo istraţivanje? Kako moje reakcije utiţu na istraţivanje?“ (Yow 1997: 79). 50 Biljana Sikimiš istiţe da postoje opasnosti koje je nemoguše predvideti na terenu i da je profesionalna opasnost usko povezana sa etikom istraţivanja u vezi sa donošenjem odluka. „Jednom donete pogrešne odluke o tome šta i kako istraţivati imaju konsekvence na buduši stav nauţne pa i šire zajednice. Etiţka opasnost povezuje iskustvo istraţivaţa i istraţenog sagledavanjem širih efekata obavljanja neetiţkog istraţivanja, koje podrazumeva odreŤeni impakt i na sagovornika i na istraţivaţa. Etiţki rizici postoje i posle rada na terenu: pitanje predstavljanja drugih, ko govori u tekstu ili diskursu u ţije ime i kako, jeste politiţki i etiţki problem. U antropološko-lingvistiţkim radovima insistira se na reciprocitetu rizika istraţivaţa i sagovornika u transkriptu, za razliku od obiţnog uvoŤenja ʻglasa drugogʼ u kome su intervencije i neukost istraţivaţa delimiţno prikrivene“ (Sikimiš 2013: 25). Narativne metode u usmenim istorijama, autoetnografijama, liţnim narativima i ţivotnim priţama reprezentuju metodu koja pozicionira ljude unutar odnosa moši dajuši informantima mogušnost da govore za sebe (Erdmans 2007). O informantima sam u radu navodila podatke o mestu roŤenja, kao i imena i prezimena nekih sagovornika ţije sam narative koristila u analizi. Iako sam od svih informanata u Saglasnosti dobila dozvolu za koriššenje njihovih podataka u istraţivanju, odluţila sam da u nekim primerima navodim inicijale, radi manjeg opterešivanja teksta. U kreiranju doktorske disertacije, postojala je svest o tome da se ovim istraţivanjem daje glas zajednici, te smo ujedno imali u vidu i moguše politiţke implikacije. Ukazujuši na ulogu rase, etniciteta i roda u politiţkoj ideologiji, teoretţari (Prindeville 2003, Patai 1991, Shopes 2006, Erdmans 2007, Haynes 2010) zakljuţuju da, s jedne strane, istraţivanje manjinskih zajednica moţe pomoši grupi, no moţe i ugroziti njenu poziciju. U istraţivanju smo imali u vidu pitanje etiţke opasnosti zasnovane na uţestvovanju u istraţivanju. 51 3. ISTORIJA ZAJEDNICE – DOSELJAVANJE IZ ERDELJA „Every man is a quotation from all his ancestors” Ralph Waldo Emerson „Csak az a nép vész el, ki a múltját elfeledi” Kossuth Lajos („Samo onaj narod moţe nestati, koji svoju prošlost zaboravi” Lajoš Košut) U ovom poglavlju biše razmotrena istorijsko-kulturološka pozadina zajednice sekeljskih MaŤara, migranata iz Erdelja. Kako je priţa o zemlji porekla jedna od ţestih tema koja izranja u autobiografskim narativima bukovinskih MaŤara i jedna od kljuţnih komponenti u oblikovanju etniţkog identiteta ţlanova manjinske grupe, smatramo da je vaţno najpre dati pregled istorije zajednice. Koji je znaţaj ţesto prepriţavanih priţa? U ţemu se mitovi razlikuju od svakodnevnih priţa? Sešanje na poreklo, na zemlju svojih predaka naratorima daje smisao prošlosti, i time pruţa bolje razumevanje sebe i svoje pozicije u sadašnjosti. U tradicionalnim zajednicama sešanje na poreklo oblikuje se rekolekcijom mitskih dogaŤaja i svega što se dogodilo u ţivotu predaka, zajednice i njihovom kulturnom nasleŤu. Usmena tradicija u pamšenju nosi priţe koje se vremenski pozicioniraju mnogo ranije od sadašnjosti, za koje naratori veruju da su istinite, iako su deo neproţivljene prošlosti. One doseţu vreme „legendarnih poţetaka zajednice“ (Vansina 1985: 23, prema Iliš 2014: 233, Mason 2000: 240) koje obuhvata narative o doseljavanju iz Erdelja i Bukovine. Jan Vansina razvija koncept „tekušeg jaza“ (eng. floating gap), kako bi odredio period izmeŤu poţetaka zajednice i današnjeg vremena o kojem posedujemo vrlo malo informacija (Vansina 1985: 23, prema Iliš 2014: 234, Bahr 2004: 717, Mason 52 2000: 258). Vansina smatra da je tekuši jaz, ili „pauza‟ u vremenu karakteristiţna za usmenu istoriju, buduši da se daleka prošlost koja se pamti generacijama povezuje sa društveno-politiţkim strukturama (Vansina 1974: 319). Prema Vansini, tradicije o poţecima imaju mitski karakter. Shodno tome, narativi bukovinskih MaŤara ţesto otkrivaju zajedniţke crte i teme. Ţivotni narativi pokazuju specifiţan kolaţ priţa iz ţivota iz najskorije prošlosti, i narativa o poreklu uz isticanje znaţaja tradicijske kulture, dok meŤuvreme, koje odgovara Vansinovom konceptu tekušeg vremena, najţešše nije zastupljeno u narativima. U narativima je karakteristiţno smenjivanje autobiogrfskih iseţaka, kulture prošlosti i porekla sela. Istorija zajednice na taj naţin prirodno izrasta iz ţivotnih priţa koje saznajemo iz prve ruke. Bruner istiţe da kroz priţe koje priţamo definišemo sebe i kroz narativnu istinu formiramo svoj identitet (Bruner 1990: 111). Otkrivanje sebe nije izolovan proces, veš ono ukljuţuje i zajednicu i kulturu kojoj pojedinac pripada. Narative uţimo u svojoj kulturi i tako oni postaju deo kolektivne kulture. Ţest motiv autobiografskih narativa bukovinskih MaŤara jeste priţa o poţecima – o doseljavanju iz Erdelja. U sledešem odeljku šemo se osvrnuti na dogaŤaj u istoriji Sekelja koji je pokrenuo migracije stanovništva prema Moldaviji, a zatim Bukovini i konaţno prema juţnobanatskom podruţju gde su i danas nastanjeni. 3.1. Sikulicidium A határőrség erőszakos szervezésekor Madéfalva határában 1764. jan. 7-én hajnalban a császári katonaság által védtelenül lekaszabolt Csík- és Háromszéki 200 székely vértanú emlékére kik az ősi szabadság védelméért vérzettek el. Emelte a hálás utókor kegyelete 1899. Székely nép! Itt hullott őseidnek vére, Kiket zsarnok önkény bosszús karja ére, 53 Midőn alkotmányos szabadságot védték, Szörnyűképp oltá ki sok ártatlan éltét. De bár elvesztek ők ádáz fegyver alatt, Emlékök nem vész el, örökre fennmarad. Mert hű kegyeletben megtartod őseid, Ĺgy él majd emlékök időtlen időig.25 Balló István és Szádeczky Lajos (Stihovi koji čuvaju uspomenu na Sikulicidium uklesani su na spomen ploči kraj Madefalve). Jedan od najzasluţnijih istraţivaţa za promovisanje i širenje sekeljske kulture bio je Adam Šebeššen (Sebestyén Ádám). 26 Rodom iz Bukovine, iz Andrašfalve (Andrásfalva), zemljoradnik i kantor, lokalni amater istoriţar i etnograf, dobrovoljno je sakupljao i beleţio folklornu graŤu, obiţaje, narodne pesme, priţe i predanja Sekelja, graŤu o narodnom leţenju. RoŤen je kao ţetrnaesto dete u siromašnoj sekeljskoj porodici i kako sam svedoţi: „još kao dete sa velikim oduševljenjem poţeo da skuplja narodne pesme i igre“ (Sebestyén 2008: 3). U svojoj autobiografiji piše o ljubavi prema 25 „U spomen 200 sekljeskih martira iz Ţika i Haromseka, koji su štiteši drevnu slobodu stradali na granici Madefalve od strane carske vojske u zoru 7. januara 1764. prilikom nasilne organizacije graniţne vojske. Spomenik podiglo zahvalno potomstvo 1899“. „Sekelji! Ovde je pala krv vaših predaka, Od srdite tiranske sablje, Dok su branili ustavnu slobodu, Surovo su ugašeni mnogi nevini ţivoti. Ali dok su nestali od svirepog oruţja, Sešanje na njih nikad neše nestati, veţito še se pamtiti. U istinskoj poboţnosti oţuvašeš svoje pretke, i tako še ţiveti sešanje na njih za sva vremena“. 26 Šebeššen Adam je dobitnik brojnih priznanja u zemlji i inostranstvu od kojih šemo navesti sledeša: Babits Mihály emlékplakett, 1981 (Spomen plaketa Mihaj Babiţ, 1981), Tolna Megyei Tanács Alkotói Díj, 1981 (Priznanje za stvaralaštvo Saveta ţupanije Tolna, 1981), Sebestyén Gyula érem (medalja Šebeššen Đula), koju dodeljuje MaŤarsko etnografsko društvo (Magyar Néprajzi Társaság). Njegova etnografska delatnost priznata je u akademskim krugovima, najpe Instituta za jezik MaŤarske akademije nauka (MTA Nyelvtudományi Intézet). Bertalan Andrašfalvi (Andrásfalvy Bertalan), direktor Etnografskog istraţivaţkog centra MaŤarske akademije nauka (MTA Néprajzi Kutatócsoport), 24. januara 1996. drţi posmrtni govor u kojem mu odaje priznanje za stvaralaštvo i ţivotno delo kojim je otkrio „vrednosti i blago jednog naroda“ („Sebestyén Ádám azoknak a példaképe lehet, akiket a sors nem kímélt és mégis saját erejükből, és isten segedelmével ennek a népnek nagyjaivá lettek. Igen, ezek tartják meg a népet, akik felmutatják értékét és kincsét, áldozatos munkával összegyűjtik mindazt, ami minket magyarrá tesz, s ezeken a műveken, az ő munkásságán fogunk tanulni, fogjuk tovább élni a nekünk kijelölt életet...“ (Sebestyén 1989). Od 1996. njegovo ime nosi priznanje Drţavnog saveza bukovinskih Sekelja u Bonjhadu (Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége), koje se dodeljuje za negovanje drevne bukovinske kulture. Autor je brojnih knjiga i studija, od kojih šemo navesti samo nekoliko: Bukovinai székely népmesék I.-IV., 2009, A bukovinai székelység tegnap és ma, 2008, Gyógyító praktikák: néprajzi gyűjtés a bukovinai székelyeknél, 2008, Gazdálkodás a bukovinai Andrásfalván, 1976, Kakasdi stációk, 1994, Népdalcsokor: bukovinai, andrásfalvi népdalok, 1976, A bukovinai andrásfalvi székelyek élete és története Madéfalvától napjainkig, 1972. 54 školi i znanju, ali zbog siromaštva u porodici nije mogao da ispuni ţelju i nastavi školovanje, nevoljno je napustio školu pre osmog razreda (Ibid.). Doselivši se u Baţku, poţetkom Drugog svetskog rata, školu nije mogao nastaviti zbog nedovoljnog broja prijavljenih uţenika u veţernjoj školi. Kasnije svedoţi o tome kako je to bila „srešna okolnost, jer inaţe moţda nikada ne bi nastalo osam pozamašnih knjiga o istoriji proganjanja Sekelja, o njihovoj tradiciji odnosno obiţajima, o gazdinstvu, narodnim pesmama i priţama“ (Ibid.). U ratu dospeva u sovjetsko zarobljeništvo, a po završetku rata, nastanjuje se u Kakašdu u MaŤarskoj. Svoj ţivot posvetio je širenju znanja o tradiciji Sekelja iz Bukovine, kako u matiţnoj zemlji, tako i u inostranstvu. Aktivno je radio na osnivanju Društva za oţuvanje baštine, organizovao njihove programe i probe, i redovno uţestvovao u promovisanju kulture Sekelja sa KUD-om iz Kakašda. Napisao je niz knjiga iz oblasti knjiţevnosti i folklora. U svojoj monografiji o Sekeljima iz Bukovine A bukovinai székelység tegnap és ma (Sekelji iz Bukovine nekad i sad) Šebeššen je zabeleţio i dogaŤaj koji je inicirao velike migracije iz Bukovine, dogaŤaj koji predstavlja poţetak istorije bukovinskih Sekelja. Ovde šemo predoţiti taj istorijski sled dogaŤaja koji je obeleţio sekeljski narod. U ovom poglavlju šemo, pored Šebeššenove monografije, koja je sveobuhvatni i detaljni prikaz istorije zajednice, koristiti i druge znaţajne autore: radove istoriţara Joţefa ĐerŤa Oberdinga (Oberding József György), istoriţara Zoltana NaŤ-Šivoa (Nagy-Sívó Zoltán), primenjenog umetnika Lasla Petera (Péter László), nastavnika i direktora MaŤarske narodne osnovne škole 1901. u Skorenovcu Đule Sabadke (Szabadka Gyula), filologa Alajoša Šante (Sántha Alajos). U povratku iz ratnog zarobljeništva u Jasvašaru (Jászvásár), kako navodi Šebeššen, odluţuje da poseti spomenik u Madefalvi podignut na mestu gde su stradali njegovi preci. Kako je stupio u selo, sreo je starca koji ga je odveo do spomenika i usput mu ispriţao priţu o Madefalvi, gde je 7. januara 1764. izvršen pokolj okupljenog stanovništva koje je pokušalo da izbegne nasilnu mobilizaciju austrijske vojske (Sebestyén 2008: 5-7, Oberding 1939: 93). Marija Terezija je 1763. godine naredila uspostavljanje naoruţanih graniţara u zapadnim delovima Erdelja sa ciljem odbrane granice od moguših napada. Kako bi izbegla veliko opterešenje kraljevske riznice, izdala je naredbu da se organizuje ţuvanje granice na istoţnom delu Erdelja (Péter 2008: 16). Šebeššen istiţe da je odjek Sekelja bio veliki, jer je vešina bila u kmetskom 55 poloţaju pritisnuta brojnim nametima od vlastele. Verovali su da še prijavljivanjem na graniţarsku poziciju dobiti odreŤene slobode i olakšice od zemljoposednika (Sebestyén 2008: 3). Kada se saznalo da še dobrovoljno prijavljeni graniţari i dalje plašati poreze, kako navodi Peter, da še u sluţaju ratovanja van granice morati sami da namire troškove, da še pored kmetova dobrovoljaca biti ukljuţeni i primipili (maŤ. lófő), pešadija (maŤ. darabontok) i libertini - slobodnjaci (maŤ. szabadosok), odbili su regrutaciju konjiţkog generala Adolfa Nikolausa Bukova (Adolf Nicholaus Buccow) i masovno su poţeli vrašati oruţje. „Bukov je postao novi guverner, nakon ostavke grofa Lasla Kemenja (Kemény László) sa pozicije, koji se nije slagao sa nemilosrdnim naţinom organizovanja graniţne straţe“ (Péter 2008: 17). Autori dalje navode da je kraljica oktobra 1763, kada je videla da se dobrovoljci povlaţe, naredila nasilnu mobilizaciju vojske u ţupanijama Ţik, Haromsek i Udvarhej (maŤ. Csík, Háromszék, Udvarhely). Krajem godine, vešina muškaraca iz Madefalve napustila je svoje domove povukavši se u šumu Salonka (maŤ. Szalonka). Peter istiţe da su posledice povlaţenja bile surove. U poslednjim danima decembra iste godine, general pukovnik Joţef Šiškovic (Siskovitz József), koji je bio na ţelu vojnika graniţara sa zadatkom da zavede red, sa svojim vojnicima proterao je u šumu preostale ţlanove porodice, ţene i decu (Péter 2008: 18, Sebestyén 2008: 6). Autori navode da je konaţno oko pet hiljada okupljenih Sekelja krenulo u Madefalvu sa ţalbom kojom bi izašli pred komisiju za regrutaciju. Autori obrazlaţu da je tog dana, 6. januara, bilo Bogojavljenje, te su Sekelji izašli sa molbom da se pregovori odloţe za jedan dan zbog praznika. Molba nikada nije predata, jer je Šiškovic umesto odlaganja doneo odluku da u zoru napadne selo (Ibid.). Tragiţni dogaŤaj u istoriji Sekelja poznat kao, Sikulicidium ili na maŤarskom „mádéfalvi veszedelem“, dogodio se u zoru narednog dana, 7. januara 1764. (Péter 2008: 18, Sebestyén 2008: 6, Oberding 1939: 93-4). 56 Slika 1. Spomen ploţa ţuva uspomenu na stradanja Sekelja kod Madefalve. 27 Šebeššen dalje istiţe da su se meštani, ne sluteši tragiţan preokret, povukli u miru u nadi da še sledešeg dana izaši pred komisiju sa molbom. MeŤutim, u zoru ih je „umesto crkvenog zvona, probudila buka topova, voŤe su uzalud drţale marame koje su se vijorile, ipak su postale ţrtve pokolja dok je vojska palila selo. Narod se razbeţao iz sela koje je gorelo u plamenu, beţali su gde su stigli […]. Mnogi su se utopili u reci Olt, dok su ostali podlegli ranama i stradali u šumama. Sakupljen narod nije imao lošu nameru, veš je samo ţeleo da reši svoje pitanje. To dokazuje i ţinjenica da se Sekelji nisu ni branili, a imali su oruţje i bili su u vešem broju od vojnika“ (Sebestyén 2008: 6). 27 Raspoloţivo na http://historicaltextarchive.com/hungary/made.html. [Pristupljeno 20 Sept 2015]. 57 Slika 2. Spomenik kod Madefalve je podignut 1905. na osnovu planova arhitekte Joţefa Tamaša (Tamás József) i skulptora Mikloša Keleja (Köllő Miklós)28 3.2. Moldavija Autori dalje istiţu da kao posledica tog dogaŤaja nekoliko hiljada Sekelja prelazi iz Madefalve u Moldaviju (Szabadka 1936: 6, Péter 2008: 18, Oberding 1939: 94). Nakon krvoproliša, kako navodi Peter, kraljica je pokrenula stroga ispitivanja, nametnula surove poreze i namete i naredila nasilnu mobilizaciju. Mnogi Sekelji su osuŤeni i zatvoreni, „ranjeni su vrašeni kuši da sluţe kao primer zastrašivanja“ (Péter 2008: 18). Autori istiţu da u novonastaloj situaciji neizvesnosti, nemira, straha od odmazde, veliki deo oranica nije posejan, što je rezultiralo osiromašenjem stanovništva. Pritisnuti nemaštinom, vešina preostalih Sekelja odluţuje da napusti svoja naselja (Péter 2008: 18, Sebestyén 2008: 8, Oberding 1939: 94). Šebeššen tvrdi da se kasnije iz izveštaja komisije za regrutaciju ispostavilo da su se organizaciji graniţne vojske najviše protivili seoski popovi meŤu kojima je najvešu ulogu imao Peter Zeld (Zöld Péter), vikar iz Ţikszentleleka (maŤ. Csíkszentlélek). Više stotina pobunjenika je zatvoreno, a jedan od njih je bio i on. Nakon što je dva puta zatoţen, uspeva da pobegne i prikljuţi se grupi u Moldaviji, no muţen nostalgijom, vraša se septembra 1768. i dovodi sa sobom malu grupu izbeglica. Vešina izbeglica je, pak, ostala u Moldaviji na nagovor svojih voŤa koje je kuši ţekala smrtna presuda i stoga su sve ţinile da zadrţe 28 Raspoloţivo na http://tortenelemportal.hu/2014/01/siculicidium-madefalvi-veszedelem-250/ [Pristupljeno 20 Sept 2015]. 58 grupu izbeglica (Sebestyén 2008: 9). Peter navodi da su u Moldaviji bojari iskoristili poloţaj Sekelja i primili ih kao dobru radnu snagu da rade bez poljoprivrednih mašina i ţivotinja za vuţu (Peter 2008: 21). Ubrzo, meŤutim, kako istiţe Šebeššen, dolazi do promene poloţaja Sekelja. Naime, kraljica imenuje generala potpukovnika grofa Andraša Hadika (Hadik András) na mesto erdeljskog vrhovnog komandira, što Sekeljima donosi mogušnost dokazivanja istine i oslobaŤanja nevinih. Hadik je dokazao da glavni krivci nisu bili Sekelji, niti njihovi sveštenici, veš oni koji su im bespravno nametali vojnu obavezu. Kao rezultat Hadikovog zalaganja, tvrdi Šebeššen, prekinuto je regrutovanje. „Uprkos tome, veliki deo izbeglih Sekelja ostao je u Moldaviji, dok su se migranti i dalje selili, ali u manjem broju“ (Sebestyén 2008: 9). Doseljenici su u Moldaviji našli svoj drugi dom, gde su se brzo odomašili. Naime, ako se vratimo u vreme pre zauzimanja današnjeg prostora u 9. veku, pre nego što su maŤarska plamena prešla iz podruţja Azije u Karpatski basen, jedna od prapostojbina MaŤara bilo je MeŤureţje ili Etelkez (maŤ. Etelköz), prostor izmeŤu reka Dnjepar i Dnjestar i donjeg toka Dunava, koji odgovara prostoru Moldavije istoţno od reke Seret. Etel je stari naziv za reku Dnjestar, meŤureţje Dnjestra (Unger i Sabolţ: 5). MaŤari koji su se tu zadrţali su poznati kao csángó magyarok – Ţango MaŤari. Neki sagovornici sa kojima sam razgovarala svoje poreklo povezuju sa Ţangovima. Jedan od ţitelja Skorenovca u intervjuu objašnjava etimologiju reţi Ţango, koja, kako sam kaţe, nije sigurna, i zasniva se na pretpostavkama: AJ: Apósom ő valójában székely eredetű, csángó, székely. MB: Csángó, hallottam erről, de nem tudom mit jelent. AJ: Ezt pontosan én sem tudom, de arra vonatkoztassák vissza, hogy az őseink nomád népek voltak, ott Hargitán éltek ott lankás vidéken. Nem is foglalkoztak földműveléssel, hanem jobban állattenyésztésvel, marhákkal, azoknak átlagban csengő volt a nyakukon. Az azért, ha valamelyik elveszik, akkor megtalálják. Ez ahogy én hallottam az ősektől, hogy csengő magyarok. Arra következtet vissza, de ez nem biztos. Mert ők jobban állattenyésztésvel, juhászkodásval, gondolom ilyesmivel foglalkoztak. És akkor csengőt tettek a nyakukba, ha elveszik hogy hamarább megtalálják. És akkor azt mondják csengő magyarok. * JA: Moj tast je uistinu sekeljskog porekla, Ţango MaŤar. MB: Ţango, ţula sam za to, ali ne znam šta znaţi. JA: To ni ja taţno ne znam, ali ga povezuju sa time da su naši preci bili nomadski narodi, ţiveli su tamo na Hargiti na strmovitom predelu. Nisu se 59 bavili toliko zemljoradnjom, nego više stoţarstvom, s govedom, ona su obiţno imala zvono oko vrata. To je zato da kada se neko izgubi, da ga pronaŤu. To je tako kako sam ţuo od mojih predaka da su Ţangovi, MaŤari sa zvonom. Povezuje se sa tim, ali to nije sigurno. Jer su se oni više bavili stoţarstvom, ovţarstvom, mislim time su se bavili. I onda su stavili zvono oko vrata, ako se izgubi da ga brţe pronaŤu. I onda kaţu zvonki MaŤari. Prema predanju, kako navodi Šebeššen, Ţangovi su ime dobili po zvuku klepetuše ili zvona od bakra koja su se stavljala na vrat stoke radi zaštite od napada divljih ţivotinja. Prema drugom mišljenju, zvona su drţali na zapreţnim kolima i konjima. Kao nomadski stoţari, drţali su poludivlja krda i stada goveda i ovaca koja su selili u sistemu zimskog i letnjeg konaţišta (Sebestyén 2008: 6). „Preko zime su se povlaţili u reţne doline, dok bi na proleše stada gonili na udaljene planinsko-brdske pašnjake“ (Ibid. 7). Naziv csángó je bio prikladan izraz za njihov polunomadski naţin ţivota. Šebeššen istiţe da su na teritoriju Moldavije pridošli Sekelji stigli u svoju, maŤarsku zemlju, naišli su na maŤarska sela, sa maŤarskim toponimima, maŤarskim imenima reka, gradova, sela, doţekali su ih MaŤari i maŤarski jezik (Ibid: 10). Šebeššen dalje navodi da su se Sekelji naselili u selima duţ reke Seret, a veši deo se nastanio u novoosnovanim selima duţ reka Tatraš, Tazlo i Besterce (maŤ. Tatras, Tázló, Beszterce). Moldavija je u tom periodu bila pod osmanskim suverenitetom. „Moldavski knez je srdaţno primio sekeljske pridošlice, i kao dobrim zemljoradnicima nije dao samo zemlju, nego i poreske olakšice“ (Ibid.). Autori obrazlaţu da Hadikova zalaganja da se migranti vrate u Erdelj nisu prošla sa uspehom. Novi dom pruţao je Sekeljima iz Ţika i Haromseka ne samo utoţište, veš i mogušnost boljeg ţivota na plodnoj zemlji i prostranim pašnjacima. Nije ih pokolebala ni ruska okupacija u godinama izmeŤu 1769-1774. Veliki preokret desio se 1774. u Bukovini, severnom delu Moldavije, za vreme carske okupacije. Naime, iste godine na vlast stupa sultan Abdul Hamid I, koji zakljuţuje mirovni sporazum sa Rusijom i ustupa Bukovinu Austriji, koja je u rusko-turskom ratu bila neutralna. Marija Terezija postavlja generala barona Gabora Šplenjija (Splényi Gábor) za prvog guvernera Bukovine koji je sproveo popis stanovništva i utvrdio da je na toj teritoriji broj ţitelja znatno proreŤen. U izveštaju Beţu predloţio je organizovano naseljavanje Bukovine (Sebestyén 2008: 9, Peter: 2008: 21). Šebeššen navodi da je nova teritorija Sekeljima otvorila nove 60 mogušnosti. „Bukove šume Bukovine ţekale su na seţu, a reka Suţava (maŤ. Szucsava) i sveţi potoci nudili su bogat izvor ribe“ (Sebestyén 2008: 12). Ova teritorija, kako autori istiţu, Sekeljima takoŤe nije bila strana. U 14. veku, za vreme vladavine Lajoša Velikog, Bukovina je pripadala Ugarskoj, dok je u 17. veku vešina stanovnika grada Suţave bila maŤarskog porekla (Sebestyén 2008: 12, Péter: 2008: 21). Peter navodi da se iz Moldavije za nekoliko godina, usled prenaseljenosti i osiromašenja, migranti dalje sele u Bukovinu 1776-1786, gde osnivaju pet naselja, a odatle še dalje migrirati i preko Segedina stiši u Panţevo (Péter 2008: 22-3). Pre nego što obuhvatimo period migracije prema Panţevu, reši šemo nešto o ţivotu sekeljske migracije u Bukovini. 3.3. Bukovina Šebeššen je u svojoj monografiji ispriţao predanje o osnivanju pet sela u Bukovini, onako kako je ţuo od starih ţitelja: „Prema predanju starih, nakon austrijske okupacije Bukovine, Andraš Hadik se vratio u Moldaviju i pokušao da nagovori doseljenike da se presele u Bukovinu. Njegova nastojanja su ovoga puta prošla sa uspehom. Sekelje je preselio iz Moldavije u Bukovinu“ (Sebestyén 2008: 12). Šebeššen navodi da je prvo selo gde su stigli nazvano FogaŤišten (maŤ. Fogadjisten). Hadik je u prvom mestu na koje su stigli izgovorio „fogadj Isten!” (primi nas Boţe), a u drugom „Isten segíts” (pomozi Boţe). Zato je prvo mesto nazvano FogaŤišten, a drugo Ištenšegiţ (maŤ. Istensegíts). Jedan deo doseljenika, kako navodi dalje Šebeššen, je u potrazi za boljim mestom veš krenuo dalje i naselio se u selo koje je nazvano Hadikfalva (Hadikovo selo), gde je odrţano i prvo bogosluţenje. Dalje, na obali reke Suţave, osnovano je sledeše selo, koje nosi naziv po Hadikovom krštenom imenu: Andrašfalva (maŤ. Andrásfalva - Andraševo selo). Peto selo osnovano je kasnije i nosi naziv po Josifu II, sinu Marije Terezije, Joţefalva (maŤ. Józseffalva) (Ibid.). MeŤutim, istina je, tvrdi Šebeššen, ipak bila malo drugaţija. Saznavši da je Moldavija naseljena sekeljskim i drugim maŤarskim migrantima, guverner Šplenji, uz pomoš minoritskog monaha Mora Martonfija (Mártonffy Mór), 1776. iz Moldavije doseljava sto porodica. Prva osnovana sela u Bukovini, kako navodi Šebeššen, nalazila su se na obali reke Suţave: FogaŤišten i Ištenšegiţ. Nakon nekoliko godina, Josif II dolazi u Bukovinu i izdaje naredbu Andrašu Hadiku da prioritetna misija bude porast stanovništva Bukovine 61 (Ibid: 12-14, Sántha 1942). U Moldaviji se skupio veliki broj doseljenika. U vreme osnivanja prvih naselja, istiţe Šebeššen, na raznim plemiškim posedima i u selima ţivelo je i radilo oko 7-8000 doseljenika, što su bojari iskoristili kao vrednu radnu snagu i sada nisu ţeleli da izgube svoje dragocene radnike. Iz straha da še im Austrijanci odvesti najbolju radnu snagu, zatraţili su pomoš turskog Divana da spreţi ili barem uspori preseljenje. Autori navode da je u meŤuvremenu guverner Eizenberg poslao Martonfija u Moldaviju kako bi pridobio izbegle Sekelje za prelazak u Bukovinu. Martonfi je davao obešanja o olakšicama i povlasticama, i konaţno zahvaljujuši naporima Eizenberga i Andraša Hadika, novembra 1784. pokrenut je drugi talas migracije ka Bukovini koji je trajao dve godine, do 1786. (Sebestyén 2008: 13, Oberding 1939: 94-5). Pored toga što su doseljenici sa sobom doneli svoju privrednu opremu i konje, Šebeššen navodi da su zahvaljujuši Eizenbergovim nastojanjima dobili pomoš, „oţevi su dnevno dobijali ţetiri krajcara, majke tri, a svako dete dva krajcara“ (Sebestyén 2008: 13). Nova grupa migranata je, kako autori tvrde, ubrzo brojala sto pedeset porodica i dva novoosnovana sela: Hadikfalva na obali reke Suţave, naseljeno sa sto porodica, i Joţefalva zapadno od grada Suţave. Martonfi je 5. januara 1785. odrţao sveţanu misu kojoj je prisustvovao i guverner Eizenberg i izjavio da še novo naselje nositi ime po Andrašu Hadiku, Hadikfalva. Naredne godine Josif II je tokom druge posete naišao na novo maŤarsko selo zapadno od Suţave. Pedeset doseljenih porodica ţivelo je tu u zemunicama. Šebeššen i Oberding navode da je car doseljenicima darovao stoku za vuţu i privrednu opremu, kola, plug. To selo dobilo je naziv Joţefalva iz poštovanja prema caru koji je poznat kao „kralj sa šeširom“ – „kalapos király“ (Sebestyén 2008: 14, Oberding 1939: 95). Kako Peter tvrdi, carski nadleţnici su odrţali obešanje. U svemu su pomagali Sekelje. „Svakoj porodici darovali su placeve za kušu, oranice za prvo vreme dok ne stanu na noge, novţanu nadoknadu i beskamatni zajam za poljoprivrednu opremu. Dalje im je obešano da še o drţavnom trošku moši da izgrade crkve u svim novoosnovanim mestima koje broje više od pedeset porodica“ (Péter 2008: 22). 62 Slika 3. Mapa pet novoosnovanih sela u Bukovini sa rumunskim nazivima: Măneuţi (maŤ. Andrásfalva), Dorneşti (maŤ. Hadikfalva), Ţibeni (maŤ. Istensegíts), Iacobeşti (maŤ. Fogadjisten), Vornicenii Mari (maŤ. Józseffalva)29 Peter dalje navodi da je „izmeŤu proleša 1784. i leta 1786. nekoliko stotina sekeljskih porodica preseljeno iz Moldavije pored starosedelaca Rutena (Rusina) na teritoriju koja je kasnije nazvana prostor pet sela (maŤ. ötfalutérség)” (Péter 2008: 22). Broj preseljenih Sekelja naglo je rastao. „Popis stanovništva iz 1880. brojao je veš 9887 Sekelj MaŤara. Moţe se reši, dakle, da se njihov broj za stotinu godina skoro utrostruţio“, zakljuţuje Peter (Ibid: 25). 3.4. Ĉango komisija – Preseljenje u MaĊarsku Za nekoliko godina, meŤutim, pored prenaseljenosti sela i globalnog osiromašenja, kako navodi Šebeššen, Sekelje je pritisnula i epidemija kolere. MaŤarsko i erdeljsko javno mnjenje je, s druge strane, prestalo da se interesuje za ţivote migranata u Bukovini. Samo je jedan novinar, Mihaj Laslo (László Mihály), rodom iz Ištensegiţa, i dalje objavljivao ţlanke o njima, navodi Šebeššen (Sebestyén 2008: 103). Njegova še 29 Raspoloţivo na http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/maps/moldavia-bucovina-hungarian- m.htm. [Pristupljeno 20 sept 2015]. 63 biti zasluga što še se posle objavljivanja njegove knjige Keleti testvéreink (Naša istočna braća) 1882. godine, ponovo probuditi drţavni interes za bukovinske MaŤare i što še se prvi put, nakon sto godina od preseljenja u Bukovinu, tvrdi Šebeššen, postaviti pitanje o preseljenju Sekelja iz Bukovine u MaŤarsku (Ibid.). Laslo u knjizi govori o bukovinskim Sekeljima, i o represiji nad Ţango MaŤarima u Moldaviji, obaveštava ţitaoce o teškim uslovima u kojima ţive. Pominje nedostatak školovanja na maternjem jeziku, što za posledicu ima gubitak nacionalne samosvesti i upozorava da še MaŤari nestati ukoliko se ne odvoje potrebna sredsva za organizovanje škola na nacionalnom jeziku (László 1882 30 prema Vincze 2004:107). „U MaŤarskoj Romi, Slovaci, Sasi, Srbi uţivaju ista prava kao i MaŤari, a opet govore o represiji! A Ţangovi, koji nisu doseljeni, nisu stranci, veš prvobitni osnivaţi, starosedeoci, drevni narod Moldavije, a nose veši teret od vladajuših Roma, potisuti su na polju religije i obrazovanja […]“ (Ibid.). Ţango MaŤarima preti opasnost od asimilacije: „jedino ţenama moţemo da zahvalimo što se veš u poromljenim Ţango selima još moţe ţuti koja maŤarska reţ“ (Ibid.). Laslo predviŤa da „za trideset godina nešemo imati mnogo toga da spasimo“ (Ibid.) i ne libi se da otvoreno pozove MaŤarsku na odgovornost: „I sve se to dogaŤa u Evropi, blizu MaŤarske drţave: na oţigled matiţne domovine“ (Ibid: 105). Ubrzo nakon objavljiivanja Laslove knjige, kao i nauţnih radova istoriţara Lajoša Sadeckija (Szadeczky Lajos) na temu bukovinskih Sekelja, organizovana je drţavna komisija Csángó Bizottság, Ţango komisija, koja je decembra 1882. poţela da sprovodi preseljenje moldavskih Ţango MaŤara. Šebeššen tvrdi da je cilj Komisije bio dovoŤenje Sekelja u MaŤarsku sa prostora gde su ţiveli Ţango MaŤari, meŤutim o sastavu i istoriji stanovništva bukovinskih Sekelja nisu imali precizne podatke (Sebestyén 2008: 104). Iz tog razloga su bukovinske Sekelje od tog vremena pogrešno poţeli da nazivaju Ţango MaŤarima, što je naišlo na opšte neodobravanje ponosnih Sekelja, koje vaţi i danas. Zato, kada danas pitamo juţnobanatske bukovinske MaŤare da li su oni Ţangovi, skoro uvredljivo odgovaraju da je to pogrešno ukorenjeno verovanje, no ima i onih koji su suprotnog uverenja, kao što je narator Janoš Pal - JP (Pál János) iz Ivanova. Kada sam ga pitala da li su oni Ţango MaŤari, ušao je u raspravu o njihovom poreklu: MB: Csángó magyarok élnek itt? JP: Kevesebben, kevesebben, kevesebb a székely. Csak a beszédről már birod 30 Originalni citati u Vincze 2004: 107. 64 regisztrálni, tudod. KL: Székely falvakból vannak jőve, sógor. JP: Bukovinából. KL: Bukovinából székely falvakból. JP: Nem székely, Bukovina az különböztetődik az az erdélyi, a Bihar vidék, tudod. Mert van ott egy része aminek mondják Bihar. PW: De mit gondol miben van a különbség a székelyek és a csángók között? JP: Mint a Bácska meg a Szrém, Bánát, hát ez a különbség. PW: Hogyan látszik, a nyelvben vagy a hagyományban? JP: Minden szokásból, csak most már itten veszítettük az identitétot talán, de különben, ott is az a különbség volt. * MB: Ovde ţive Ţango MaŤari? JP: Manje, manje, manje je Sekelja. Veš po govoru moţeš da registruješ, znaš? KL: Došli su iz sekeljskih sela, šogor. JP: Iz Bukovine. KL: Iz Bukovine iz sekeljskih sela. JP: Ne Sekelj, Bukovina se razlikuje, to je erdeljska, provincija Bihar, znaš. Jer je tamo jedan deo koji zovu Bihar. PW: Ali šta mislite, po ţemu se razlikuju Sekelji i Ţango? JP: Kao Baţka i Srem, Banat, e to je razlika. PW: Ne znam, kako se oţituje, u jeziku ili u tradiciji? JP: U svakom obiţaju, samo sada smo ovde veš izgubili identitet moţda, ali inaţe, i tamo je bila ta razlika. Pripadnici sekeljske zajednice dele uverenje da su jezik, kultura, etnicitet, vera povezani na mnogostruke naţine, te da su tradicija i jezik ne samo karakteristike kulture, veš ţesto igraju presudnu ulogu u formiranju identiteta. Kultura i identitet su dva kljuţna ţinioca etniciteta. Jedan od osnovnih naţina izgradnje etniţkog identiteta zasniva se na svesti o zajedniţkoj grupnoj pripadnosti kao nosiocu kulturno-istorijske baštine. Kultura i tradicija, kao proizvod jedne grupe jesu aktivni ţinioci koji konstruišu i odrţavaju 65 identitet, a za njeno odrţanje potrebni su i samorazumevanje i samosvest pripadnika zajednice. Etniţku identifikaciju pojedinaca i grupe ţini odreŤenje stavova i osešanja o pripadnosti, te kulturna diferencijacija po veri, obiţajima i jeziku. U ovom odlomku intervjua, Janoš Pal prepoznaje ţinioce koji su potrebni za odrţanje identiteta. Jedno je prenošenje i obnavljenje tradicionalnih obiţaja, a kao drugi faktor etniţke identifikacije, svest orijentisana prema prošlosti o zajedniţkom poreklu (Vidi: Smith 1991), iako je on uverenja da su njihovi preci došli iz Ţango, a ne Sekelj zajednice iz Bukovine. Pitanje o etniţkoj identifikaciji še se detaljnije obraditi u poglavlju o etniţkom identitetu. MeŤu ţlanovima Ţango komisije bila su vrsna imena maŤarske javnosti kao što je romansijer Mor Jokai (Jókai Mór), politiţar i pisac Karolj Etveš (Eötvös Károly), ministar grof Albert Aponji (Apponyi Albert), Karolj Kamermayer (Kamermayer Károly) – tadašnji gradonaţelnik Budimpešte. MaŤari su rado odvajali sredstva za cilj dovoŤenja Sekelja i za kratko vreme sakupljena je pozamašna suma. Bili su spremni za preseljenje Sekelja (Sebestyén 2008: 104, Péter 2008: 26). Peter istiţe da je plan bio da se u MaŤarsku preseli 1000 ljudi, ali se u selima okupio dvostruko veši broj zaintersovanih ljudi koji su bili spremni odmah da krenu. „Prvi voz krenuo je iz Bukovine 30. marta 1883. sa 1000 sekeljskih doseljenika, ali mnoge porodice su se uz rizik uputile zapreţnim kolima i bilo je potrebno mesec dana da stignu do Panţeva“ (Péter 2008: 26-7). Slavni maŤarski pisac Elek Benedek, koji je i sam bio ţlan Ţango komisije, u svojoj autobiografiji daje opis prizora okupljenih doseljenika spremnih za selidbu: „U beskraj se proteţe voz i pišti na stanici Hadikfalve, more ljudi, komešaju se, sudaraju se, neko na kolima, neko peške nosi svoj prtljag, neki ne mogu da se oproste ni sa svojom maţkom; kako da se ţene odvoje od svog kreveta, od razboja, od pribora za vezenje? Muškarci nose svoj alat: kose, motike, ašove, vile, sekire – sve. Vešina doseljenika su nadniţari, ima ih moţda i ţetiri hiljade; oţajan plaţ seljana koji se vrašaju kuši i onih koji ostaju dopire do nebesa. Samo da veš krene taj voz!“ (Benedek 1920: 19) 31 31 „Végtelen hosszú vonat pöfékel a hadikfalvi állomáson, tenger nép verődik össze, ki szekéren, ki gyalogszerrel hozza cókmókját, némelyik a macskájától sem tud megválni: hát az ágyától, a szövőszéktől, a guzsalyától az asszonynép hogy tudna megválni? A férfiak elhozzák kézi szerszámaikat, kaszát, kapát, 66 Sekelji su krenuli i brodovima prema Segedinu, kako navodi Šebeššen, a mnogi zapreţnim kolima prema Panţevu. Šebeššen opisuje kolonu zapreţnih kola: „Bio je odvaţan poduhvat taj put sa zapreţnim kolima koji je trajao skoro mesec dana. Vešina ih je krenula iz Ištenšegiţa sa Janošom Balogom na ţelu. Prva kola su vukla dva sneţnobela konja sa ogromnom svilenom nacionalnom zastavom“ (Sebestyén 2008: 106). U svakom gradu gde bi Sekelji pristigli, bilo vozom, brodom ili zapreţnim kolima, ţekao ih je okupljen narod uz sveţani doţek koji su organizovali zvaniţnici sa pozdravnim govorima dobrodošlice i bogatom gozbom i vinom, istiţe Šebeššen. „Nudili su ih slaninom i vinom. U Tokaju su im sluţili tokajsko vino. U NjireŤhazi su otpevali Proglas, a gradonaţelnik Krasnai je odrţao govor“ (Ibid: 105). Za kratko vreme 2000 Sekelja prešlo je u MaŤarsku, a ubrzo su krenuli novi vozovi sa još 900 migranata, istiţe Šebeššen. „Posle ţetve 150 reformatskih porodica stiglo je iz Andrašfalve sa sveštenikom Karoljom Tomkom (Thomka Károly) i uţiteljom Palom Kelemenom (Kelemen Pál). Zajedno sa njima broj preseljenih bukovinskih MaŤara iznosio je 4000“ (Ibid: 106). Šebeššen navodi da su doseljenici, osim reformatskih porodica, stigli u ĐurŤevo, „obešanu zemlju“, plavno podruţje ţija je granica nakon poplave 1870. bila uvek vlaţna. „Na ovu teritoriju je 1883. stigla prva grupa Sekelja iz bukovinskih sela, oko 645 porodica, sa 2000 duša“ (Ibid: 107). 3.5. Dolazak na podruĉje donjeg Dunava Autori istiţu da je MaŤarska drţava u to vreme pokrenula postupak regulisanja poplava na prostoru donjeg Dunava, koji je smatrala pogodnim za nastanjivanje (Péter 2008: 27, Sebestyén 2008: 104, Oberding 1939: 101). Doseljenici su za razliku od prvobitnog plana uz njima nejasne razloge umesto Segedina naseljeni u podruţje donjeg Dunava. ĐurŤevo je zbog ţestih poplava bilo skoro napušteno mesto. Ţitelji su se tu doselili iz okolnih sela, meŤutim, posle velike poplave 1870, mnoge porodice su se vratile u svoja prvobitna mesta. Doseljeni Sekelji su vešinom bili „agrarni proleteri“ za koje se širio glas da su vrsni nadniţari, kako navodi Šebeššen. MeŤutim, „istina je da se nisu razumeli ni u ásót, villát, fejszét – mindent. Napszámos ember a hazavándorlók zöme, lehetnek vagy négyezren: hazavándorlók és itt maradók keserves sírása felhat az égig.“ 67 zemljoradnju, niti u seţu šuma, niti u drenaţu moţvara“, ali u ţelji da „puste svoje korene“ bili su spremni da „divlje mesto, zaraslo u trsku i ţbunje pretvore u obradivu zemlju i naselje“ (Sebestyén 2008: 107) što je obešavalo tešku sudbinu uz nemogušnost povratka u šumovite predele Bukovine. „Ţiveli su u zemunicama okruţeni ţabama, zmijama, vukovima, a zbog najezde komaraca pretila im je epidemija malarije. Tako je roŤena izreka „više vredi u Moldaviji jedan kaţamak sa sirom, od 10 ari zemlje‟. Mnogi su se zato na kraju vratili u Bukovinu, ali vešina nije više imala mogušnosti za to“ (Ibid. 107). Oni koji su ostali nastavili su još dugo sa borbom za preţivljavanje, više od sto godina. Teškošu je predstavljao i novi naţin obraŤivanja zemlje. Peter navodi da, dok su se u Bukovini na malim parcelama bavili uzgojem voša, površa i domaših ţivotinja, dotle je na novom podruţju zemljoradnja podrazumevala rad na velikom obradivom zemljištu. Sve to donosi laganu promenu tradicionalnog naţina ţivota i rada, zbog ţega se i narodni obiţaji proreŤuju i bivaju osiromašeni (Péter 2008: 28). Narodnu nošnju više nisu nosili, ali ne zbog novog prostora, tvrdi Peter, veš zbog loših ekonomskih uslova koji im nov ţivot donosi i koji im ne pruţa mogušnost za izradu i odrţavanje tradicionalnih odela. Zbog odlaska iz Bukovine, bili su primorani da ostave ne samo svoja imanja, veš i svoje liţne predmete i odešu. Usled novog ţivota, kada u prvo vreme nisu gajili stoku, teško su sticali vunu i bunde od ovaca. Na taj naţin se i odeša, u poreŤenju sa nekadašnjom, tradicionalnom, menja i postaje siromašna. MeŤutim, „sekeljska ţast“ je u neizmenjenom obliku oţuvala sešanje na stare obiţaje i jezik, navodi Peter (Ibid. 28-9). „Saţuvana je, pak, njihova duhovna baština, dijalekat, sekeljski jezik konzerviran u besprekornom stanju; dalje su ţiveli narodni obiţaji, narodne pesme, kao i bogat repertoar anegdota“ (Ibid. 29). 3.6. Migracije u Ameriku Šebeššen i Oberding navode da je drugi talas migracije krenuo pre prvog svetskog rata prema Americi, Kanadi, a posle rata i ka Juţnoj Americi i Švedskoj. U Kanadi su brodovima krenuli od Montreala i nastanili se u Esterhaziju (Esterhazy), a posle tri godine su mogli da steknu drţavljanstvo pod uslovom da u datom roku obrade dve trešine zemlje, a zemlja, takozvani „homestead“ bi u tom sluţaju pripala njima. Naselje Esterhazi su osnovali MaŤari koji su na taj prostor došli ranije iz MaŤarske 68 (Sebestyén 2008: 126, Oberding 1939: 103). Prema tadašnjem kanadskom zakonu, navodi Šebeššen, svaki kolonista je dobio 160 lanaca zemlje za sumu od 10 dolara (Sebestyén 2008: 127). Nakon nekoliko godina, nisu više mogli plašati rate za kredit koji su podigli za stoku i poljoprivrednu opremu, te su bili primorani da se presele u Vinipeg. Autri istiţu da je na poţetku rata, prekinuta migracija Sekelja u Kanadu, dok su vlasti mnoge internirale, usled ţega su se kolonisti rasuli, a one koji nisu stekli drţavljanstvo, vratili su kuši. Jedina sigurna luka za MaŤare u Kanadi bila je crkva. U tadašnje vreme, ko je ţeleo prisustvovati misi, morao je unapred kupiti kartu i neretko morao biti spreman proputovati i do 150 km do crkve (Sebestyén 2008: 127-8, Oberding 1939: 103). Nakon kolonizacije 1883. godine, u pet sekeljskih sela u Bukovini ostalo je nešto više od 9200 doseljenika, kako navodi Šebeššen. Posle prvog svetskog rata došlo je do promene vlasti, kada Bukovina biva pripojena Rumuniji, a Trijanonskim sporazumom 32 1920. MaŤarska gubi Erdelj. Bukovina, koja je procvetala za vreme austrijske vladavine, sada je delila istu sudbinu sa Erdeljom. Ţitelji pet naselja su uz velike napore odrţavali svoje duhovno nasleŤe, saţuvali narodne obiţaje i lirsku i epsku baštinu donetu iz Sekejfelda (maŤ. Székelyföld) (Sebestyén 2008: 129-130). 3.7. Baĉka Za vreme sovjetske okupacije Bukovine, proleša 1940, Sekelji iz pet sela se povlaţe sa ciljem da se kolonizuju u MaŤarsku na inicijativu premijera Pala Telekija. Kako Šebeššen navodi, broj izbeglica iznosio je 4500 lica, koja su privremeno bila smeštena u izbegliţke kampove. Sekelji iz Bukovine su odatle doseljeni u Baţku, koja je 1941, ponovo pripala MaŤarskoj nakon nemaţke okupacije Jugoslavije i bila pogodno podruţje za kolonizaciju, a njima su se prikljuţili zaostali ţitelji iz pet sela, koji su u Baţku stigli vozovima. Šebeššen istiţe da se ukupno 2828 porodica u Baţkoj nastanilo 32 Trijanonski mirovni sporazum, kojim MaŤarska gubi dve trešine svoje teritorije, još intenzivno ţivi u svesti maŤarskog naroda i oblikuje maŤarski identitet. MaŤarski istoriţar Ignac Romšiţ (Romsics Ignác) istiţe da mnogi maŤarski intelektualci još uvek nisu sposobni da pišu o sporazumu na objektivan naţin (Romsics 1998: 11). Diskutujuši o Trijanonskom sporazumu, Ablonci zakljuţuje da se „mnogi elementi legendarnih narativa i mitova istorijskog diskursa folklorizuju“, umesto davanja objektivnih istorijskih analiza (Ablonczy 2002: 133). 69 u 28 novoosnovanih naselja 33 (Sebestyén 2008: 131-7). Usledilo je novo vreme u ţivotu Sekelja, koji su doseljenjem stekli svoj nov dom. Sve porodice su 1942. stekle maŤarsko drţavljanastvo naturalizacijom (Ibid: 138). 3.8. Juţnobanatski Sekelji – Skorenovac, Vojlovica i Ivanovo 3.8.1. Skorenovac (Székelykeve) Slika 4. Grb Skorenovca 34 Šebeššen istiţe da su se doseljenici zbog ţestih poplava i oteţanih uslova za rad, nakon ţetiri godine, 1887. odluţili da se iz ĐurŤeva presele u Skorenovac. Skorenovac je u Srbiji najjuţnije mesto sa vešinskim maŤarskim ţivljem. Prvi pisani dokument koji pominje naselje pod imenom terra Zkronovecz, potiţe iz 1412. godine, a veš 1428. kao villa regalis (kraljevsko dobro) kada kralj Ţigmond (Sigismund von Luxemburg) daruje privilegije gradu Kovinu u vidu dva obliţnja sela: Bavanište i Skorenovac (Sebestyén 2008: 113). Autori navode da su Sekelji ovde kolonizovani 1882-83, na nekadašnju vojnu granicu ĐurŤevo, tada veš delimiţno napušteno mesto, koje se nalazilo na plavnom podruţju sa još neizgraŤenim branama (Péter 2008: 33, Szabadka1936: 5). Kako Peter istiţe „pre Sekelja, meštani su ovde ţiveli u krajnjem siromaštvu, u starim, 33 Nova naselja su: Velebit, Sokolac, Mileševo, Njeguševo, Radivojeviševo, Karkatur, Srednjisalaš, Novacrvenka, Svetiševo, Rastina, Vojvoda Mišiš, Tankosiševo, Veternik, Kisaš, Stepanoviševo, ĐurŤevo, Širig, Aleksa Šantiš, Mišiševo, Bajmok, Hadţiševo, KaraŤorŤevo, Mali Beograd, Kosiševo, Feketiš, Roglatica, Sokolac, Tomislavci (Sebestyén 2008: 138). 34 Raspoloţivo na http://www.upoznajsrbiju.co.rs/mesto/skorenovac-78. [Pristupljeno 20 sept 2015]. 70 dotrajalim kušama bez potkrovlja. Peter navodi da su doseljeni ţitelji ţiveli na rubu egzistencije: MaŤari iz današnjih Jermenovaca, Markoviševa i Novog Aleksandrova, Nemci i MaŤari iz Plandišta, Ploţica, kao i banatski Palšani i MaŤari iz Starog Bisnova i Banatskog Dušanovca“ (Péter 2008: 33). Brojne porodice su se odazvale pozivu uz obešanje stalnog zaposlenja na nasipima. Sabadka navodi da je „veš marta 1883. godine iz Bukovine krenuo voz sa 709 Ţangova koji su napustili Andrašfalvu, a 2. aprila drugi voz sa 800 meštana iz Ištensegiţa i FogaŤištena. Konaţno, poţetkom maja, krenulo je 500 duša iz Joţefalve, te je broj prvih doseljenika ukupno iznosio 2000“ (Szabadka 1936: 6). Novo podruţje je bio plavni, moţvarni teren, zemlja je bila neobraŤena, zarasla u trsku i ne previše plodna. Peter navodi da su zadaci kolonista bili priprema zemljišta, izgradnja brana na parcelama od po10 ari za malu novţanu nadoknadu (Péter 2008: 34). „Voda bi se, meŤutim, svake godine izlila. Konaţno, nakon višestrukih molbi, zvaniţnici su 1887. dopustili preseljenje na prostor iznad plavnog podruţja Dunava na tek kupljenu aluvijalnu ravnicu“ (Péter 2008: 34). Novo naselje še tek 1889. dobiti svoje zvaniţno ime Székelykeve - Skorenovac i ta godina se uzima kao zvaniţna godina osnivanja sela i poţetak izgradnje crkve (Ibid.). „Današnji Skorenovac je drugo stanište meštana Sekelja. Godišnje poplave u ĐurŤevu, na prvobitnoj lokaciji su naterale zvaniţnike da presele meštane na neplavnu teritoriju. Na taj naţin je, nakon ţetiri godine, 1887. komesarijat vlade kupio zemlju na granici Kovina i Ploţica i preselio selo na današnju lokaciju, na jedno visoko brdo“ (Sebestyén 2008: 113). Sabadka navodi da su se meštani 1936. još sešali priţa o velikim iznenadnim poplavama Dunava 1888, i na proleše naredne godine, ubrzo nakon što su Sekelji poţeli svoj ţivot na novom prostoru (Szabadka 1936: 7). Iako su zvaniţnici i struţnjaci zajedno sa meštanima sve uţinili da spreţe poplavu, brana je pukla i poplavila kuše i oranice. Kolonisti su polagali velike nade u zemljoradnju koja bi im obezbedila sigurniju budušnost. Šebeššen i Sabadka navode da je svaka porodica dobila po 10 ari zemlje kao pomoš za novi poţetak, meŤutim poplava je nanela ogromnu štetu trešini stanovništva. Poplavljeno je nekoliko hiljada lanaca zemlje, što je znaţilo da je trešina zemlje te godine bila neupotrebljiva. Ostavljeni bez osnovnih uslova za ţivot, mnoge porodice se odluţuju da se vrate u Bukovinu (Sebestyén 2008: 114-5, Szabadka 1936: 8). Sabadka istiţe da je za one koji su ostali bilo potrebno dugo vremena da ponovo stanu na noge uz 71 stalni strah od moguše opasnosti od poplava. Zimske ţitarice su ţesto bivale uništene, ţesto su još i u junu bile vlaţne, stoga se nisu mogle koristiti, ili su se koristile tek za kasnu ţetvu (Szabadka 1936: 8). Ţitelji su i 1897. godine bili bez posla, bez pašnjaka i namirnica. Sabadka tvrdi da je bilo jasno da letnji radovi ne pruţaju mogušnost preţivljavanja u zimskim mesecima. Mnogi su traţili poslove za ţetvu u ţupaniji Bekeš (Békésmegye), a stigla je i pomoš od društva „Jó Szív“ („Dobro srce“), kao i od vlade u vidu 1270 kvintala pšenice za hleb i seme uz novţanu pomoš (Ibid.). U meŤuvremenu je, kako navodi Šebeššen, vlada pomogla izgradnju crkava i škola u sva tri nadelja. „Dobili su sveštenike i uţitelje, i zapoţet je administrativni ţivot. U Skorenovcu je dve godine nakon doseljavanja sagraŤena crkva sa tornjem“ (Sebestyén 2008: 116). Novo mesto je projektovano po planovima inţenjera sa pravim, širokim ulicama koje se seku pod pravim uglom i lepim jednakim kušama (Szabadka 1936: 7). Ulice su 1893. dobile svoje nazive. Prva drţavna narodna osnovna škola podignuta je 1889. Kako Peter navodi, prvobitna školska zgrada iz 1887, „sliţno bukovinskim školama, bila je sagraŤena od drveta i liţila je na baraku“. Ta škola je porušena i umesto nje u centru sela pored mesne zajednice, podignuta je nova „graŤevina od cigle, sa jakom fasadom, u klasicistiţkom stilu“ (Péter 2008: 36). Nastava u osnovnoj školi odvijala se na maŤarskom jeziku. Peter istiţe da je ubrzo nakon otvaranja nove škole, otvorena i privredna škola, koju su mogli da pohaŤaju Ťaci nakon završavanja osnovne škole. Kasnije, 1904. i 1907. sagraŤene su još dve školske zgrade za osnovne razrede, a od 1907. otvoreno je i obdanište. „Posle Trijanonskog sporazuma 1920/21, obrazovani su srpski i nemaţki razredi. Bugarski Ťaci su uţili u srpski razredima, dok su nemaţki ukinuti 1927. godine“ (Ibid. 43-4). Dalje se, posle 50-tih godina, obrazuju industrijska škola, zatim gimnazija. Ukidanjem više narodne škole, kako Peter tvrdi, organizovana je nepotpuna gimnazija 1948. godine u kojoj se nastava odvijala na maŤarskom jeziku, dok se srpski uţio kao drţavni jezik. U narednim decenijama broj Ťaka je varirao sve do ratnih godina, kada od 1996. naglo opada na 283 Ťaka. Od tada se usled demografskih kretanja broj Ťaka neprekidno smanjuje (Ibid. 44-5). Kao i u ostalim naseljima, roditelji se danas vešinom odluţuju za škole na srpskom jeziku u nadi da še se tako deca lakše uklopiti u srpski milje, o ţemu šemo reši nešto više u narednom poglavlju. 72 U ovkiru programa za obeleţavanje 100-godišnjice postojanja Skorenovca 1976. godine, odluţeno je da se izgradi novi školski objekat, koji je osnovan 1982. godine. Danas u Skorenovcu osnovna škola „Ţarko Zrenjanin“ broji 115 Ťaka (prema podacima iz školske godine 2015/16.), a nastava se odvija na dva jezika, na srpskom i maŤarskom. Prva katoliţka crkva Sveti Ištvan (Szent István) sagraŤena je u neogotiţkom stilu izmeŤu 1889. i 1892. godine, i poput crkve u Ivanovu, pokazuje jedan uniformisani, tada standardizovani stil gradnje. „Crkva je po spoljašnjem izgledu veoma sliţna crkvi u Ivanovu. Obe crkve su podignute uz donaciju temišvarskog biskupa Šandora Bonaza (Bonnaz Sándor) za sumu od 22 000 forinti, a prema planovima temišvarskog arhitekte Rojtera (Reuter)“ (Péter 2008: 37). Kako Peter istiţe, na inicijativu direktora osnovne škole iz 1901. godine, Đule Sabadke (Szabadka Gyula) „osnovano je prvo omladinsko društvo, koje je organizovalo predavanja, ţitalaţke veţeri i takmiţenja u recitovanju“ (Ibid: 43). Prema popisu iz 2011. 35 godine Skorenovac broji 2.354 stanovnika od kojih je maŤarsko vešinsko stanovništvo. U poslednjih nekoliko godina primešen je pad u ukupnom broju stanovnika u naselju. Naselje je 1991. godine brojalo 3.213 stanovnika, 2002. godine 2574, a 2011. 2.354 stanovnika, što znaţi da je broj stanovnika za 30 godina opao za 28%. Opadanje broja stanovnika u naselju posledica je iseljavanja najţešše iz ekonomskih razloga radi traţenja boljih ţivotnih uslova, bilo da je reţ o preseljenju u gradove ili odlasku u inostranstvo. Kao drugi razlog navodi se visok mortalitet. O stavovima stanovnika o depopulaciji i situaciji maŤarskog jezika u naseljima biše reţi nešto kasnije. Danas su u selu aktivna tri kulturno umetniţka društva: „Šandor Petefi“ („Petőfi Sándor“) osnovano 1925, koje od 1948. nosi današnji naziv, zatim „Omladinsko društvo Salmasal“ („Szalmaszál Ifjúsági Művelődési Egyesület“) osnovano 1999. i „Omladinsko društvo TINET“ („TINET Ifjúsági Művelődési Egyesület“). Sva tri društva su ţlanovi Drţavnog saveza bukovinskih Sekelja (Bukovinai Székelyek 35 Republiţki zavod za statistiku. 2014. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Knjiga20.pdf. [Pristupljeno 20 February 16]. 73 Országos Szövetsége) 36 . 3.8.2. Vojlovica – Hertelendyfalva Slika 5. Grb Panţeva37 Vojlovica je zvaniţno osnovana 21. jula 1883. godine. Naselje je ime dobilo 1922. po pravoslavnom manastiru Vojlovica koji se nalazio na mestu nekadašnje šume Vojlovic, a maŤarski naziv, Hertelendyfalva dobila je po imenu Joţefa Hertelendija (Hertelendy József) velikog ţupana Torontalske ţupanije (Péter 2008: 54, Sebestyén 2008: 108). Pre doseljavanja Sekelja, na ovom podruţju nalazila su se sela Marienfeld, Ivanovo i ĐurŤevo sa pripadnicima razliţitih nacionalnosti. Šebeššen i Peter navode da je vlada na to mesto naselila kolonije sa ciljem drenaţe poplavnih podruţja i na taj naţin osnovana su navedena tri sela (Péter 2008: 53, Sebestyén 2008: 108). Dunav je 1869-70. u više navrata poplavio, a na proleše 1876. potpuno uništio naselja. Kako Peter i Šebeššen istiţu, poplava je odnela i veš izgraŤene nasipe, tako i naselje Marienfeld (maŤ. Máriafölde), ţiji se stanovnici, Slovaci, Nemci, MaŤari i Srbi povlaţe na neplavno podruţje u šumu Vojlovic kod Starţeva, zajedo sa bukovinskim Sekeljima, koji su tu došli 1883. (Ibid.). Sagovornici ţuvaju sešanje svojih predaka na prvobitna sela i na poplave zbog kojih su se naselili na mesto na kojem se nalaze danas: KL: Mi szegényebbek voltunk, mint a szlovákok, illetve a németek voltak a leggazdagabbak, s utána a szlovákok, s akkor mi. Nálunk, mikor ide jöttünk Bukovinából, abban az esztendőben nagyon nagy áradás volt, s MARIANFELD, az Pancsovától 12 kilométer van a töltésen, ott volt még egy ház mikor én gyermek voltam, oda kellett volna, mi letelepedjünk, mer ott voltak már a németek, s a 36 Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége. 2016. Tagszervezetek. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.bukovina.hu/tagszervezetek/szalmaszal-ifjusagi-muvelodesi-egylet-szekelykeve/. [Pristupljeno 20 Februar 16]. 37 Raspoloţivo na http://www.zastave-grbovi.com/?menu=80314. Pristupljeno [28 sept 2015]. 74 szlovákok. De az a nagy árvíz ide zavarta őket, itt meg erdő volt, s akkor .. úgy volt beosztva, hogy egy magyar család, egy szlovák család, egy német család a főúton. * KL: Mi smo bili siromašniji od Slovka, odnosno Nemci su bili najbogatiji, zatim Slovaci, i onda mi. Kod nas, kada smo mi došli ovde iz Bukovine, te godine je bila velika poplava i MARIANFELD, to je dvanaest kilometara od Panţeva na nasipu, tamo je bila još jedna kuša kada sam bio dete, tamo je trebalo da se naselimo, jer su tamo veš bili Nemci i Slovaci. Ali ta velika poplava ih je ovamo doterala, a ovde je bila šuma i onda .. su tako rasporedili: jedna maŤarska porodica, jedna slovaţka, jedna nemaţka na glavnom putu. Prilikom osnivanja sela, pripadnici razliţitih nacionalnosti, Nemci, Slovaci, MaŤari, naselili su se odvojeno, u tri paralelne ulice. Naratori starije generacije sa kojima sam razgovarala još uvek se sešaju strukture sela po kojoj su u tri ulice bili naseljeni prvi meštani u planski formiranom mestu: GyB: […] ez a másik utca, úgy hívtuk, hogy tót utca, de .. több volt a magyar mint a tót, de .. ez a magyar utca a mienk, az a tót utca, és akkor jött a német utca. A német utcán csak tótok és németek éltek, ott magyar nemigen, de ebbe a következő utcában több volt a magyar, mint a tót. S mind a magyar gyerekek megtanultak tótul, s a tót gyereke magyarul, úgyhogy vegyes volt. * GyB: [...] ova druga ulica zvali smo je ulica Tot, ali .. bilo je više MaŤara nego Tota, a .. ova maŤarska ulica je naša, ona je totska ulica, i onda ide nemaţka ulica. U nemaţkoj ulici su ţiveli samo Toti i Nemci, MaŤari ne baš, ali u ovoj sledešoj ulici je bilo više MaŤara nego Tota, i sva maŤarska deca su nauţila totski, a totska maŤarski, tako da je bilo mešano. Šebeššen i Peter navode da se u Vojlovici iz Andrašfalve 1883. nastanilo 200 reformatskih porodica (prema izvoru istoriţara Lajoša Sadeckija 150 porodica) sa sveštenikom Karoljem Tomkom (Thomka Károly) na ţelu, ukupno 800 doseljenika (Sebestyén 2008: 108, Péter 2008: 54). Zoltan NaŤ-Šivo (Nagy-Sívó Zoltán) u monografiji o Vojlovici opisuje Tomkino angaţovanje na preseljenju Sekelja iz Bukovine i put ka Andrašfalvi na koji kreše: „Zbog svog širokog obrazovanja i svojih konekcija, Tomka je postao predstavnik [bukovinskih Sekelja] u pitanjima povratka u MaŤarsku. Za vreme rusko-turskog rata, kao misionar bio je dopisnik za više listova, obilazio je Vlašku i Moldaviju vojnim vozovima“ (Nagy-Sivó 1999: 22). Na poziv meštana Andrašfalve i suprugin predlog, kreše na put zajedno sa svojom porodicom (Ibid.). Peter istiţe kako je sve do svoje smrti Karolj Tomka ţinio sve da bi poboljšao ţivot Sekelja, koji su bez njihovog znanja umesto u MaŤarsku, preseljeni u moţvarne 75 krajeve donjeg Dunava, gde je „posle turske okupacije po naredbi Marije Terezije naseljen nemaţki, rumunski, slovenski, maŤarski, ţak i francuski, španski i italijanski ţivalj“ (Péter 2008: 56-7). Peter dalje navodi da nakon doseljavanja najveši broj stanovištva ţivi tradicionalnim seoskim ţivotom i bavi se zemljoradnjom. Ubrzo dolazi do osiromašenja velikog dela meštana. Uprkos tome što je svaka porodica dobila po 10 ari zemlje, mnogi se nisu snašli u novom naţinu gazdinstva (Ibid: 58-9). „Deo stanovnika se proleterizovao i traţeši posao preselio u obliţnje gradove“ (Ibid: 59). Struktura stanovništva se menja posle Drugog svetskog rata, kada su u napuštene domove iseljenih Nemaca, dovedeni kolonisti iz juţnih krajeva. Peter istiţe da kasnije dolazi do osnivanja hemijskih fabrika, azotare, rafinerije, koje dovode meštane iz drugih sela, menja se tradicionalni naţin ţivota, a samim tim dolazi do znaţajnih promena u strukturi dotada zatvorene kulturne zajednice (Ibid.). Kako istiţe sagovornica Ilona Leţei (Lőcsei), srpski jezik postaje dominantan, ţiji odraz se primešuje u školstvu, gde sve manje dece upisuje maŤarske razrede. Osnovna škola „Aron Tamaši“ („Tamási Áron Általános Iskola“) radila je od samog poţetka, od 1883. kada još nije imala zasebnu zgradu, a nastava se odvijala u iznajmljenim prostorijama jedne kuše, i brojala je 84 sekeljskih Ťaka. Ilona Leţei navodi da danas u osnovnoj školi maŤarske razrede pohaŤa ukupno sedmoro dece, od toga ţetvoro treši razred, jedno dete drugi, a drugi razred pohaŤa dvoje dece. To su razredi u kojima se neguje maŤarski maternji jezik, a od 2015. godine pokrenut je peti razred sa ukupno šestoro dece kao poseban, samostalni maŤarski razred, gde se svi predmeti uţe na maŤarskom jeziku osim geografije i istorije, koji se uţe na srpskom jeziku. U Vojlovici je 1901. podignuta Evangelistiţka crkva, a naredne, 1902. izgraŤena je Reformatska crkva, gde je Karolj Tomka bio prvi sveštenik. Crkva ţuva crkvene knjige donete još 1883. iz Andrašfalve (Péter 2008: 60). Danas u Vojlovici ţivi srpki, maŤarski i slovaţki ţivalj. Vojlovica je 1981.38 izgubila status samostalnog naselja i pripojena je Panţevu. Danas naselje ima status mesne zajednice, a broji pribliţno 8.500 stanovnika. Meštani Vojlovice neguju svoj jezik i tradicije kroz susrete i sekcije udruţenja u Kulturno umetniţkom društvu „Aron 38 Kao posledica promena kriterijuma za odreŤivanje statusa gradskih naselja 1971, došlo je do znaţajne promene u spisku gradskih naselja. Odlukom opštih organa Vojlovica je izgubila status gradskog naselja spajanjem sa gradom Panţevom (Stevanoviš 2004: 113-5). 76 Tamaši“ („Tamási Áron Székely-Magyar Művelődési Egyesület“) ţiji je predsednik Vilmoš Leţei (Lőcsei Vilmos). „Društvo je aktivno od 1961. godine, a od 1969. s ponosom nosi ime po slavnom sekeljskom piscu“ (Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége, 2015). 39 Društvo neguje nekoliko umetniţkih disciplina: sekciju za ruţni rad (maŤ. guzsalyas) koja neguje tradiciju sekeljkog veza ţiji su ţlanovi stekli brojna domaša i meŤunarodna priznanja. Grupu za vez vodi Ana Kemenj (Kemény Anna) višestruka dobitnica Velemajstorske diplome (Nagymesteri díj). Folklorna grupa nastupa sa lokalnim tradicionalnim plesnim predstavama: sa maškarama (farsang), svadbarskim obiţajima, isprašajem momaka, krštenjem, boţiţnim obiţajima. Horska grupa nastupa sa repertoarom sekeljskih narodnih pesama na lokalnim i juţnobanatskim sveţanostima, kao i u MaŤarskoj. Posebna grupa je grupa za negovanje maŤarskog jezika i knjiţevnosti koju vodi Ilona Leţei (Lőcsei Ilona). MaŤarski meštani o sekeljskom varijetetu naizmeniţno govore kao o jeziku ili kao dijalektu. Kada je potrebno objasniti razlike u odnosu na standardni maŤarski jezik, oni istiţu da je to dijalekt. S jedne strane teţe knjiţevnom govoru, a s druge ponosno predstavljaju sekeljski dijelekt, kao ţiv jezik svojih predaka. Jedan od najistaknutijih ţlanova grupe je Antal Leţei (Lőcsei Antal), proslavljeni pripovedaţ sekeljskih narodnih priţa, poznat i u zemlji i inostranstvu. Udruţenje poseduje i sopstvenu biblioteku sa biblioteţkim fondom od 4000 knjiga. Društvo je ţlan Drţavnog saveza bukovinskih Sekelja u Bonjhadu (maŤ. Bonyhád) u MaŤarskoj (Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége) sa kojim tesno saraŤuje u cilju odrţavanja jezika, obiţaja i sekeljske svesti (Ibid.). 39 Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége. 2016. Tagszervezetek [ONLINE] Raspoloţivo na: www.bukovina.hu/tagszervezetek [Pristupljeno 20 Februar 2016]. 77 3.8.3. Ivanovo – Sándoregyháza Slika 6. Grb Ivanova 40 Ivanovo je osnovano 1876. blizu plavnog terena na ostrvu sa desne strane Dunava. Od tri sela, ovo je jedino koje nije preseljeno usled opasnosti od ţestih poplava. Prvobitni naziv ovog sela bio je NaŤerŤfalva (maŤ. Nagygyörgyfalva). Selo je nastanjeno Sekeljima koji su ovde prešli iz ĐurŤeva, a delimiţno Bugarima Palšanima (Pavlišani, Pavlikijani). Banatski Bugari Palšani su migranti koji se krajem 17. i poţetkom 18. veka doseljuju sa prostora današnje Bugarske (Nomachi 2016: 180), a u Ivanovo stiţu u 19. veku, koje je danas najveši centar banatskih Bugara sa ukupnim brojem od 254 41 Bugara (Ibid: 181). Savremena sociolingvistiţka i istorijska istraţivanja bugarske pavlišanske zajednice podrazumevaju afirmisanje ove „nevidljive“ zajednice u radovima lingvistkinje Biljane Sikimiš (2007, 2008, 2009, 2011, 2012, 2015) i Marije Vuţkoviš (2007, 2008) sa Balkanološkog instituta SANU, slaviste Motokija Nomaţija (Motoki Nomachi 2015), istoriţara Mirţe Marana (Mircea Maran 2011), muzikologa Selene Rakoţeviš (2011). Terenska istraţivanja koju su sprovele Biljana Sikimiš i Marija Vuţkoviš u Ivanovu i Skorenovcu ispituju diskurzivne strategije, i vezu izmeŤu rimokatoliţke religijske pripadnosti i jezika u konstrukciji etniţke samoidentifikacije (Vuţkoviš 2010: 4). Bugari Palšani u juţnom Banatu predstavljaju „jeziţko ostrvo, male etnolingvistiţke zajednice, fantomske manjine […] koja ne ţeli promenu svog statusa, izbegava bilo kakvo izlaganje javnoj paţnji i ne traţi specijalan tretman i prava“ (Sikimiš 2008: 22). Terenska istraţivanja pokazuju da su ţlanovi palšanske zajednice bilingvalni govornici koji po pravilu u 40 Raspoloţivo na http://www.banaterra.eu/srpski/I/ivanovo/ [Pristupljeno 22 sept 2015]. 41 Podatak lokalnog istoriţara Augustina Kalapiša iz 2014, prema Nomachi 2016: 181. 78 razgovoru prelaze s jednog jezika na drugi. Biljana Sikimiš zakljuţuje da „imajuši u vidu ubrzanu lingvistiţku degeneraciju, koja je veš stvorila drugu generaciju semi-govornika, „situaciono kodno prekljuţivanje“ postalo je pravilo u porodiţnoj upotrebi izmeŤu tri generacije, dok razmere „konverzacionog kodnog prekljuţivanja“ zavise od etno-politiţke samoidentifikacije govornika“ (Ibid.). Biljana Sikimiš istiţe da se u intervjuima pokazalo da ţlanovi zajedice etniţku identifikaciju izraţavaju kroz horsko pevanje u crkvi koje je iskljuţivo bilo na bugarskom jeziku (Ibid: 29). Muzikolog Selena Rakoţeviš (2011) na sliţan naţin povezuje identitet i manjinske grupe na primeru muziţke i plesne prakse u izgradnji kolektivnog identiteta banatkse bugarske palšanske zajednice. Marija Vuţkoviš analizira iskaze o drugima kroz „subjektivnu vizuru“ jednog ţlana palšanske zajednice u Ivanovu, te pokazuje izgradnju sopstvenog i kolektivnog identiteta kroz sliku o drugima, Nemcima, MaŤarima, Rumunima, Srbima (Vuţkoviš 2007: 206-7). Informant Marko Guran u intervjuu navodi dva motiva kada govori o MaŤarima: doseljavanje iz Bukovine i siromaštvo, koje se povezuje sa razliţitim kontekstima, kao što je „razgovor o sveštenicima, o uskršnjim obiţajima i intergrupnim brakovima“ (Ibid: 209) i „ilustruje postupak pozicioniranja jedne zajednice u odnosu na drugu“, gde se Bugari dovode u vezu sa bogatstvom, a MaŤari sa siromaštvom (Ibid: 210). Peter i Šebeššen istiţu da u vreme osnivanja sela, kuše u Ivanovu nisu graŤene planski. MaŤarske i bugarske kuše su graŤene jedna pored druge bez odreŤenog plana. Tada je selo primilo 262 bukovinskih porodica, sa banatskim MaŤarima, Palšanima i Nemcima, koji su posle drugog svetskog rata proterani (Péter 2008: 67, Sebestyén 2008: 111). Kako Peter navodi, selo je u jesen 1888. dobilo ime Sándoregyháza po temišvarskom biskupu Šandoru Bonazu (Bonnaz Sándor), u znak zahvalnosti za novţanu pomoš koju je darovao selu za izgradnju katoliţke crkve. Danas se tu odrţavaju liturgije na oba jezika, na maŤarskom i na bugarskom (Péter 2008: 68). Selo je najpre pripadalo opštini Omoljica, sve do 1899, kada se osamostalilo. Bugari i MaŤari ţine vešinu stanovnika. Oni su katoliţke veroispovesti. Posle 80-tih godina, promenila se struktura stanovništva. Kako sagovornici u intervjuima istiţu, u nadi za sticanjem boljih ţivotni uslova, mlaŤa populacija poţela je traţiti posao u drugim 79 gradovima i u inostranstvu. Polovina stanovništva se iselila, a doselio se manji broj pravoslavnih Srba. Selo danas naseljavaju vešinom stariji meštani. Za pedeset godina, broj stanovnika se sa 2000 smanjio za 50%. 42 Prema poslednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje broji 1053 stanovnika 43, i to 40% MaŤara, 27% Bugara, 20% Srba. 44 U Ivanovu je „2000. godine osnovano Kulturno umetniţko društvo „Šandor Bonaz“ („Bonnaz Sándor Magyar Művelődési Egyesület“) sa ciljem oţuvanja i negovanja sekeljskog jezika i tradicija. Društvo neguje umetniţke oblasti folklora, pevanja i ruţnog rada. Uprkos malobrojnim ţlanovima, društvo je domašin i organizator sveţanosti, kao što je „XII susret maŤarskih kulturnih udruţenja Juţnog Banata“ („XII. Dél-bánáti Magyar Művelödési Egyesületek Szemléje”) 2001, „VI susret betlehemskih obiţaja i boţišnih igara Juţnog Banata“ („VI. Dél-bánáti Betlehemes Szokások és Karácsonyi Játékok Találkozója”)“. Aktivno je uţestvovalo na više meŤunarodnih skupova, a 2003. organizovali su sveţanosti u vezi proslave 120. godina od doseljavanja Sekelja na podruţje donjeg Dunava“. Izloţili su svoje ruţne radove, baštinu svojih predaka na izloţbama VojvoŤanskog saveza ljubitelja ruţnih radova (Vajdasági Kézimunka Kedvelők Szövetsége). S druge strane, „tesno saraŤuju i sa bugarskim kulturnim udruţenjem. Poslednju sveţanost organizovali su na 140-togodišnjicu od osnivanja sela“ (Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége, 2015).45 * Konaţno, za nekoliko meseci, oko 4000 bukovinskih MaŤara naselilo se u Vojlovicu (Hertelendyfalva), Skorenovac (Székelykeve), i Ivanovo (Sándoregyháza) izmeŤu 1883. i 1886. (Nagy Sívó 1999: 18). „Obešana zemlja“, kako se pokazalo, zakljuţuje Peter, donela je druge planove. „Cilj doseljavanja bio je odvodnjavanje moţvarnih teritorija“ (Péter 2008: 28). 42 U Ivanovu je 1948. godine ţivelo 2169 stanovnika, a u narednim decenijama je primešen pad broja stanovnika, naroţito u poslednje tri godine: 1991. – 1439 stanovnika, dok 2002. – broj je pao na 1131. 43 Republiţki zavod za statistiku. 2014. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Knjiga20.pdf. [Pristupljeno 20 February 16] 44 Republiţki zavod za statistiku. 2012. Nacionalna pripadnost [ONLINE] Raspoloţivo na: http://media.popis2011.stat.rs/2012/Nacionalna%20pripadnost-Ethnicity.pdf [Pristupljeno 20 Februar 2016] 45 Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége. 2016. Tagszervezetek [ONLINE] Raspoloţivo na: www.bukovina.hu/tagszervezetek [Pristupljeno 20 Februar 2016]. 80 Meštani tri naselja su uprkos teškim ţivotim okolnostima saţuvali dobro raspoloţenje, iz Bukovine su na prostore donjeg Dunava preneli sekeljski duh, jedinstven erdeljski ukus i vedrinu, visprenost, blagu, bezazlenu ironiju u govoru, poslovice, uzreţice i anegdote, narodne pesme i priţe. Sekelji iz tri naselja obeleţavaju sešanje na doseljavanje na ove prostore iz Bukovine. Povodom jubileja 100-godišnjice od dolaska, u Skorenovcu je odrţana proslava na dan Svetog Stefana (Szent István), 20. avgusta, na nacionalni praznik i dan seoske slave (Sebestyén 2008: 116). Na osnovu ovog pregleda, moţemo na kraju sumirati da se danas, i u ovakvoj homogenoj sredini bogatog kulturnog nasleŤa, bukovinski sekeljski jezik kvari i polako gubi. Zajedno sa postepenim prekidanjem prenošenja narodnih obiţaja sa roditelja na decu, pojaţana je asimilacija mlaŤeg naraštaja u srpsku kulturu vešine. Sve to dovodi do gubitka etniţke samosvesti, osiromašenja jeziţkog blaga i postepenog zaboravljanja kulturnih tradicija, o ţemu še biti više reţi u narednom poglavlju. 3.9. Tradicijska kultura U ovom poglavlju šemo pokazati na koji naţin se odrţava tradicija kao jedan od najznaţajnijih konstitutivnih elemenata konstruisanja etniţkog i kulturnog identiteta. Pored sve izrazitijeg problema nestanka starih obiţaja, smatramo da je neizostavno opisati neke od najvaţnijih rituala, kako bismo pokazali u kojoj meri i na koji naţin se ţuvaju elementi tradicije u vremenskoj dimenziji prošlost – sadašnjost. TakoŤe šemo pokazati prostorno raslojavanje obiţaja u tri sela. Iako dolaze iz iste zemlje predaka, doseljeno stanovništvo potiţe iz pet sela, te u skladu s tim, formira zasebna naselja u juţnobanatskom okrugu u tri sela, što je vremenom rezultiralo izvesnim razlikama koje se oţituju u nekim od rituala. U ovom odeljku ilustrovašemo obiţaje i religijske obrede bukovinskih MaŤara. Koristimo se Sebeššenovom monografijom A bukovinai székelység tegnap és ma, etnografskim podacima Đule Ortutaja (Ortutay Gyula), kao i usmenim izvorima o tradicijskoj kulturi koje smo prikupili u intervjuima i putem posmatranja sa delimiţnim uţestvovanjem. 81 Kao što smo naglasili, u kulturi bukovinskih Sekelja, tradicija je vaţan ţinilac odrţanja grupe. Najzastupljeniji su 1) obiţaji ţivotnog ciklusa, koji su u vezi sa roŤenjem, krštenjem, svadbom, smršu; 2) religijski obiţaji oko Boţiša i Uskrsa, i 3) obiţaji oko ţetve. Tradicionalni obiţaji, verovanja i rituali se prenose kroz niz generacija, i još uvek opstaju, iako u izmenjenom obliku i sa diferencijacijama u tri naselja o kojima meštani svesrdno govore. 3.9.1. Betlemari Narodni obiţaj betlehemes, Vitlejemska igra ili Betlemari, se odrţava na Badnji dan, 24. decembra. Vitlejemsku grupu ţine Gazda, Kralj, Josif i Marija, AnŤeo i pastiri. Grupa prerušenih meštana obilazi kuše u selu, kucaju i sa standardizovanim boţišnim pesmama igraju betlehemske scene i ukušanima ţele mir i blagostanje u predstoješoj godini (Vidi: Ortutay 1977). Ovaj obiţaj više nije zastupljen u meri kao što je to bilo ranije. Od tri sela najţešše se obeleţava još u Vojlovici. U Ivanovu se sagovornik, Mašaš Lakatoš (Lakatos Mátyás), priseša ovog obiţaja. On još sa velikim interesovanjem prati maŤarske radio programe u kojima saznaje kako se obiţaji odrţavaju u matiţnoj zemlji, te ih poredi sa situacijom u selu, gde su obiţaji zastareli i nema nikoga ko bi ih negovao: ML: Voltak a gyerekek, második harmadik osztály iskolások vitték a Bötlehemet, akkor olyan volt a rendszer hogy tudtunk papot, Jézust, s mindent. Mikor jött a kommunizmus akkor nem tudtunk semmit. ... S akkor mentek azok a kicsikék a Bötlehemvel, akkor volt a nagyosztály. Ott már nem számitott hogy az harminc éves, vagy ötven éves, akinek volt kedve, és akkor azt megtanulták, volt kitől tanulni is. Most már nincs kitől tanulni se. Hallom én Magyarországon még van a rádión, óóó, há nem alszok én egész éjjel mikor van olyan, hallgatom én hogy mondják. Akkor mentek házakhoz, mintha mennek, Mária, József, házról házra járnak, szállást nem találnak, egészséggel gazda, mit tudom én, mondja, hogy eressz be, s akkor az egyik beengedi, a másik nem akarja, ez össze volt mind állitva, kellet megszülessen a Jézuska. Ez olyan szépen, akkor mikor mentek a másik házhoz, akkor megköszönték a gazdának, hogy fogadta őket, és még ha adott valami ajándékot. Most úgy széthúzták hogy most már nincs is ki elindítsa, elkopott. MB: Most már nincs ilyen? ML: A nagyokból nincs, nem lesz, az biztos, de a kicskék azok is most már szétmentek. 82 * ML: Bila su deca, drugi, treši razred, Ťaci, nosili su betlehemske jaslice, onda je takav bio sistem da smo mogli popa, Isusa, i sve. Kada je došao komunizam, onda nismo mogli ništa. … I onda su išli oni mališani sa betlehemskim jaslicama, onda bila je i starija grupa. Nije bilo vaţno da li neko ima trideset godina, ili pedeset, ko je bio raspoloţen, i onda je nauţio, bilo je i od koga. Sada nema od koga ni da se nauţi. Ţujem ja u MaŤarskoj još ima, na radiju, ooo, ma ja ne spavam cele noši kada ima toga, slušam ja kako se kaţe. Onda su obilazili kuše, kao da idu Marija, Isus, idu od kuše do kuše, ne nalaze smeštaj, u zdravlje gazdi, šta ja znam, kaţe pusti nas, onda ih jedan pusti, drugi neše, to je sve tako bilo sastavljeno, treba da se rodi mali Isus. To je tako lepo, onda kada su došli do druge kuše, zahvalili su se gazdi što ih je primio, a još ako je dao i neki dar. Sada su to tako razvukli da nema više ko da pokrene, zastarelo je. MB: Više nema toga? ML: Velikih nema, neše biti, to je sigurno, a mali su se isto razišli. Deca takoŤe na Badnje veţe, szenvedejeste, obilaze selo sa pesmama. Deţaci i devojţice ţeljno išţekuju Badnji dan, kada krešu po selu sa torbama, ulaze u kuše i pesmama prenose dobre ţelje, a zauzvrat im domašini daruju nagrade u vidu poslastica, a ranije oraha. Sagovornica iz Ivanova, Katica Baša (Basa Katica), govori o obiţajima koji su se nekada negovali, najviše oko Boţiša. Oni koji su opstali, odrţavaju se u delimiţno izmenjenom obliku kod malog broja meštana: KB: A Betlehem nincs meg, na, felteszem, megvan, mert megvan újitva. Most visszamenőleg egy hat éve, mióta behozták ezt a délbánáti betlehemi szokások, vagyis karácsonyi szokások megtartóját, ezt az ünnepélyt, ami van Karácsony előtt, fel van újitva, de nem olyan eredetileg, ahogy volt, és a faluban nem járnak. Tulajdonképpen, itt Sándoregyházán a Karácsony csak egyedül Ádám Éva éjjelén, amit elmennek az éjféli misére, arról lehet tudni, hogy Karácsony. Másképp, nincs meg úgy mint valamikor. Valamikor szendvedej estén jártak énekelni ... szendvedej estén mennek a gyerekek énekelni, például „Mennyből az angyalt“ énekelik, vagy „Pásztorok“, karácsonyi énekekből valamelyiket, és akkor normálisan megvannak kínálva két-három dióval, esetleg alma, ha valami közelebbi akkor vagy egy dinár vagy mit tudom én, kisebb csomagocska MB: Házakhoz járnak? KL: Igen, házakhoz köszönteni Karácsonyt. A felnőttek azelőtt, most én nem emlékszek, meglehet én és Boldi voltunk az utolsó pár akik jártunk házakhoz énekelni visszamenőleg egy, az is most már van 4-5 éve ahogy nem járunk, hogy a nagynénje meghalt azóta, oda mentünk és akkor útközbe még egy pár 83 családhoz bementünk felköszönteni. MB: És hogy szoktatok ilyenkor felöltözni? KL: Normálisan, normálisan. Na mi a „Csendes Éjt“ énekeltük. * KB: Betlehem više nema, no, ima ga, jer je obnovljen. Sada unazad jedno šest godina od kada su vratili festival juţnobanatskih betlehemskih obiţaja, ili boţišnih obiţaja, tu sveţanost koja je pre Boţiša, obnovljen je, ali ne onako izvorno kao što je bilo, i u selu se ne obilazi. Zapravo, ovde u Ivanovu, Boţiš jedino na noš Adama i Eve odlaze na ponošnu misu, po tome se moţe znati da je Boţiš. Inaţe nije onako kao što je nekad bilo. Nekada su na Badnje veţe odlazili da pevaju. ... Na Badnje veţe deca odlaze da pevaju, na primer pevaju „AnŤeo sa neba“, ili „Pastire“ neku od boţišnih pesama, i onda ih ponude sa dva-tri oraha, moţda sa jabukom, ako je neko blizak onda daju ili dinar, ili, šta ja znam, manji paketiš. MB: Obilaze kuše? KB: Da, obilaze da ţestitaju Boţiš. Odrasli su ranije, sada se ne sešam, moţda smo Boldi i ja bili poslednji par koji je obilazio kuše, sada veš ima ţetiri-pet godina kako ne idemo da pevamo, od kako mu je umrla tetka, odlazili smo tamo i onda bismo usput obišli još nekoliko kuša da ţestitamo. MB: I kako se tada oblaţite? KB: Normalno, normalno. E mi smo pevali „Tihu noš“. Katica u intervjuu uvek poredi tradicije u sva tri sela i navodi razlike u naţinu odrţavanja ritualnih obiţaja sa napomenom da postoje manje izmene, ali je u osnovi isto, na primer kod pesama za Boţiš. 3.9.2. Pevanje devojkama (A leányok megéneklése karácsony estéjén) Na dan Boţiša, momci se grupišu prema uzrastu i posešuju kuše u kojima ima devojaka za udaju. Ţin pevanja devojkama smatra se obredom inicijacije - uvoŤenje devojţica u red devojaka. Pevaţi odaberu dvojicu husara, oni se oblaţe u husarsku ili vojniţku uniformu sa palicom u ruci i pevaju pesme u devojaţkim kušama. U kuši dobijaju posluţenje, rakiju i kolaţ. Porodica, zajedno sa devojkom sedi za stolom za vreme pevanja pesme i na kucanje puštaju husara da uŤe. Husar prilazi stolu. Za to vreme, ulazi i drugi husar sa kojim peva boţišni dijalog. Na kraju u kušu ulaze svi momci sa muziţarima u pratnji i svi zajedno poţinju igrati ţardaš. Prema tradiciji, za roditelje je velika ţast ako momci izaberu njihovu šerku da joj pevaju (Vidi: Ortutay 84 1977, Sebestyén 2008: 243). 3.9.3. Dan sitnih svetaca (Aprószentek napja) Ovaj praznik se obeleţava 28.decembra, a simbolizuje biblijski mit pokolj muških novoroŤenţadi. Na taj dan u Andrašfalvi, momci su rano ujutru, najţešše u zoru, kretali prema devojaţkim kušama sa unapred pripremljenim prutom od vrbe. Momci su u manjim grupama posešivali sve ţlanove porodice u devojaţkim kušama i prenosili dobre novogodišnje ţelje, a zauzvrat bi dobili rakiju. Obiţaj se odigravao i na ulicama (Vidi: Sebestyén 2008: 274, Ortutay 1977). Isti obiţaji su se u sva tri sela odrţavali na donekle drugaţiji naţin. Rituali vezani za boţišne praznike su svojstveni bukovinskim Sekeljima. Oni se u MaŤarskoj ili ne odrţavaju ili se praznuju u drugaţijem obliku. Katica Baša opisuje specifiţne tradicije u selima: KB: Azért mondom, hogy mind a három falu székely falu, de mind a három faluban más szokások vannak. Székelykevén már voltatok? Vagy oda nincs is tervetek elmenni? MB: De tervben van, de még nem. IP: Még nem jött sorra. KB: Mert Székelykevén, ott jobban a Karácsony, mind Hertelenden is. A Karácsony ott. A farsangot ott, én nem tudom, hogy ott vannak-e, nincsenek maszkák úgytetszik Székelen. IP: Há nem tudom, én már rég nem jártam, nem is. KB: Te idődben mikor lány voltál nem is nagyon jártál. IP: Nem jártam én, honnan, hát az én időmben akkor nem volt szabad így elmenni mindenhova és nem is volt busz. […] KB: Ott, a székeliek, hogy hívjak azt a, azokat akik mennek Karácsonykor, majd sógór lehet megmondja, na. Hertlenden szenvedej estén csak apró gyerekek mennek. A „Mennyből az angyalt“, vagy református karácsonyi éneket énekelnek, és mennek köszönteni Karácsonyt. Karácsony estén viszont, szendvedej estén a legénység maszkákba öltöznek, és úgy mennek a lányos házakhoz, avval, hogy a lány ki kell találja, hogy ki van a maszka alatt, és mielőtt a legény le nem veszi a maszkát alkudozik: ha kitalálsz, akkor ennyi csókot kapok, ha nem találsz, akkor ennyi csókot kapsz. IP: Akkor még többet köll, hogy kapjon. KB: Na, ez szenvedej estén. Karácsony estén, egy része a legénységnek öltözik maszkákba, izvini sad priţam na madjarskom. 85 MI: Samo napred. IP: Meg köll tanulni magyarul. KB: A több, van egy csoportban vannak tizen. Abból a tízből ketten felöltöznek maszkákba, álarcba, a többi nyolc, ha van köztik zenész rendben van, ha nincs, de átlag zenével mennek énekelnek. Énekelik a „Csendes éjt“, vagy „Szívünk vígsaga“, az református enek, Karácsony éjjel. Ezt a két énekből valamelyiket betanulják és éneklik. És még szintén csak lányos házakhoz mennek, esetleg szülőket, nagyszülőket köszönteni. És most hogy mennek be: bemegy a két álarcos. Az szimbolizálja a hogyhívjákot a pásztorokat, botjik van, megkérdezik hogy, igen megkérdezik, hogy válalják-e az énekeseket, de elformált hangon, úgyhogy a lány, nem tudja megismerni, nem tudja őt felismerni a hangjáról. Nem voltál még soha Karácsony napján Icáéknál, az Ilonáéknál? Ez ez irtó, gondolom nálik különösen most, ott van Mónika és Márta is, ez irtó szép. [...] Na és akkor, persze ... indul házigazda mondja, hogy igen, akkor ők letérgyelnek, letérgyelnek, és a botot igy keresztbe teszik, és megvárják amíg kint az énekesek elénekelik az éneket. Az énekesek közül egy belép, amikor kész az ének, feláldja a házat, vagyis a ház népit, áldást mond a házra, és akkor jelenti, és akkor zenével, marssal, zenével jönnek be a többi legények, hogy persze bent meg vannak kínálva itallal, étellel, fogpiszkáloval, svédi asztalt csinálnak, ki mit akar eszik, ha éhes, és utána, ha olyan, ha például annak a lánynak ott van a legénye, érted, a legény ott van, akkor tovább, kicsit hosszabb ideig maradnak, és sőt még táncra is kerekednek, táncra vagy nótára kerekednek. MB: Milyen gazdag hagyomány. KB: Igen, és akkor marssal mennek ki a zenészek, előbb kimennek a maszkák, az álarcosok, és utána marssal vonulnak ki a legénység. PW: Komplikált. KB: Komplikált egy kicsit, de most konkrét most Karácsonykor volt két magyarországi legényke. Az egyik, nem tudom, Gáspár 22 éves, az egyik lehetett vele egy idős, esetleg egy évvel idősebb, s a másik egy-két évvel fiatalabb. Előszőr voltak itt most Karácsonyra, de azt mondják, hogy Magyarországon elyesmit ők soha nem láttak. Érted, azt akarom mondani, hogy ahány helyre mész, nem csak az országba, hanem már faluról falura különbözik a szokás. MB: És honnan hozták ezt a szokást, Bukovinából? KB: Ezt Bukovinából való szokás. MB: És így megmaradt. KB: Hát még megmaradt. * KB: Sva tri sela su Sekelj sela, ali u svakom selu su drugi obiţaji. Da li ste veš bili u Skorenovcu? Ili nemate u planu da odete? MB: Da u planu je, ali još nismo. IP: Još nije stiglo na red. 86 KB: Jer u Skorenovcu se više Boţiţ, kao i u Vojlovici. Tamo je Boţiš. Maškare tamo, ja ne znam da li imaju ili nemaju maske u Sekelju. IP: Pa ne znam, ja nisam veš odavno bila. KB: U tvoje vreme kada si bila devojka nisi mnogo ni išla. IP: Nisam ja išla, ma kako, pa u moje vreme tada nisi mogao tako da odeš bilo gde i nije bilo ni busa. [...] KB: Tamo Skorenovţani, kako se zovu oni koji idu za Boţiš, šogor še moţda znati, e. U Vojlovici na Badnje veţe idu sitna deca. Pevaju „AnŤeo sa neba“ ili reformatske boţišne pesme pevaju, i odlaze da ţestitaju Boţiš. Na boţišno veţe, meŤutim, na Badnje veţe momci se oblaţe u maske i odlaze u devojaţke kuše s tim da devojka mora da pogodi ko je ispod maske, i pre nego što momak skine masku cenka se: ako pogodiš, onda dobijem ovoliko poljubaca, ako ne pogodiš, onda ovoliko poljubaca dobijem. IP: Onda treba još više da dobije. KB: E, to je na Badnje veţe. Na Badnje veţe jedan deo momţadije se oblaţi u maske. Ostali, u jednoj grupi ih ima desetorica. Od te desetorice dvojica se oblaţe u maske, ostalih osmorica, ako meŤu njima ima muziţara dobro je, ako nema, ali obiţno sa muzikom odlaze da pevaju. Pevaju „Tihu noš“ ili „Radost srca“, to je reformatska pesma, na Badnje veţe. Nauţe jednu od ove dve pesme i pevaju je. I isto odlaze samo u devojaţke kuše, moţda još ţestitaju roditeljima, dedi i babi. I sad, kako ulaze: ulaze dvojica maskiranih. Oni simbolišu, kako se zove, pastire, imaju štap, pitaju da li primaju pevaţe, ali izmenjenim glasom, tako da devojka ne moţe da prepozna, ne moţe da ga prepozna po glasu. Nisi još bila za Boţiš kod Ice, kod Ilonke? To je izuzetno, mislim kod njih naroţito sada, tamo su Monika i Marta, to je izuzetno lepo. […] E, i onda, naravno krene gazda, kaţe, da, onda oni kleknu, kleknu, i štap ovako ukrste i saţekaju dok napolju pevaţi otpevaju pesmu. Jedan od pevaţa uŤe, kada završe sa pesmom, blagosilja kušu, ili ukušane, izgovara blagoslov za kušu, i onda da znak, i onda sa muzikom, uz marš, sa muzikom ulaze i osali momci, naravno unutra ih poţaste pišem, jelom, ţaţkalicama, spreme švedski sto, ko šta hoše jede, ako je gladan, i posle ako je takav, ako je tamo, na primer, momak te devojke, razumeš, ako je tamo momak, onda duţe, malo više vremena ostanu, i ţak još i zaplešu, zaplešu ili zapevaju. MB: Kakva bogata tradicija. KB: Jeste, i onda uz marš izlaze muziţari, najpre izlaze maske, maskirani, a zatim uz marš izlaze momci. PW: Komplikovano. KB: Malo je komplikovano, ali konkretno sada za Boţiš su bila dva momţiša iz MaŤarske. Jedan ima, ne znam, Gašpar 22 godine, jedan je moţda njegovo godište, moţda godinu ili dve stariji, a drugi je godinu ili dve mlaŤi. Sada su prvi put bili ovde za Boţiš, ali kaţu da u MaŤarskoj ovako nešto oni nikad nisu videli. Razumeš, hošu da kaţem da na koliko god mesta da odeš, ne samo u zemljama, mego iz sela u selo se razlikuju obiţaji. MB: I odakle su doneli ovaj obiţaj, iz Bukovine? KB: Ovaj obiţaj je iz Bukovine. 87 MB: I ostao je. KB: Pa još je ostao. 3.9.4. Narodni uskršnji obiĉaji U selima je Uskrs deo verskih obiţaja i tradicije. Na dan Uskrsa se završava Veliki post u trajanju od ţetrdeset dana. U uskršnje obiţaje spada i posvešenje hrane, šunke, jaja i hleba. Sagovornici u intervjuima govore o obiţajima vezanim za Uskrs: MB: Régebben megünnepelték, vagy szerveztek farsangot? ML: Még ma is ha van Isten igazság, akkor kell legyen a maszkák. Melyik? IP: Jövő szerdán. MB: Hamvazószerdán. ML: Igen, akkor kell legyenek a maszkák, akkor eltemetik a nincs többet jó világ, lakodalom nincs. Azt mondja: „eljött farsang itt hagyott, a vén lánynak bút hagyott, de énnekem nem hagyott, mert én fiatal vagyok“. IP: Ez csak az öreglányok. ML: Igen. Ő most búsul, hogy nem ment férjhez, há most elég baj, de a másik a fiatal azt mondja „de énnekem nem hagyott“, bút gondolom, de azt nem kell odaírni – „mert én fiatal vagyok“. KB: Ezt tudod miért mondták? Mert a farsang időben valamikor, most már vannak, de valamikor a farsang időben nem voltak lakodalmak. ML: Semmilyen mulatság, kész. KB: Hamvazószerdától megkezdve, hamvazószerdától úgytetszik még farsang vasárnap. ML: Hamvazószerdára összeszedték a sonkát, s a tojást, s kolbászt, nem szabadott enni zsírosat, de a fiataloknak más istenik vòt, ők birták azt megenni. KB: És húsvétig bőjt vòt, szigorú bőjt vòt, és nem volt semmi mulatság. ML: Ó.. KB: Se lakodalom, se bál. ML: Ha visszameygünk messzi megyünk hátrább, akkor az edényeket amiben főztek zsíros ételt, aztat hamvazószerdától eltették és másikba főztek, hogy zsírósba ne, bőjt, de vòt akkor szegény nép vòt, örült, hogy van valamit, hogy egyen. Most nem kell bőjteni, most nem győzzük megenni amit termeltünk. S azt mondjuk nem jó. Jó. MB: És miből állt a bőjt? Csak húst nem szabadott, vagy valami mást. ML: Akkor a zsíros mind megárt. A zsírt félre tették, húst honnan. Akkor azon is volt harc, hogy melyik igen, s melyik nem, melyik zsíros melyik nem, s most a tojást szabad-e enni, a tejet szabad-e, s akkor ki hogy találta ki, amelyik pap, hogy tanította a szüleinket úgy tudtuk. Mer az egész taktika a papoknál vòt. * MB: Da li su nekada praznovali ili organizovali maškare? ML: Još i danas, ako ima Boţje pravde, onda treba da budu maškare. Koja? IP: Naredne srede. 88 MB: Na Pepelnicu. ML: Da, onda treba da budu maškare, onda sahrane, nema više dobrog ţivota, nema svadbi. Kaţe: „maškare su otišle, meni tugu ostavile, ali meni nisu, jer sam ja još mlada“. IP: To samo babadevojke. ML: Da. Ona sad tuguje, što se nije udala, veliki problem, ali druga mlada kaţe „ali meni nisu ostavile“ – mislim, tugu, ali to ne mora da se zapiše – „jer sam ja mlada“. KB: Znaš zašto su to govorili? Jer za vreme maškara, sada veš ima, ali nekada za vreme maškara nisu bile svadbe. ML: Nikakve proslave, toliko. KB: Poţev od Ţiste srede, od Ţiste srede takoreši još od maškare od nedelje. ML: Na Ţistu sredu su sakupili šunke, jaja, kobasice, nije smelo da se jede masno, ali mladi su imali drugog boga, oni su mogli da jedu. KB: I do Uskrsa je bio post, strogi post je bio, i nije bilo nikakve zabave. ML: O.. KB: Ni svadbe, ni bala. ML: Ako se vratimo još dalje, onda su sudove u kojima su kuvali masna jela, njih su od Ţiste srede sklonili i kuvali u drugima, da ne bi u masnom, post, ali bio je tada je bio siromašan narod, bio je srešan ako ima šta da jede. Sada ne mora da se drţi post, sada ne stiţemo da pojedemo ono što smo proizveli. I kaţemo da nije dobro. Dobro je. MB: A od ţega se sastojao post? Samo meso nije smelo da se jede, ili nešto drugo? ML: Tada je sve što je masno bilo škodljivo. Mast su sklonili, odakle meso? Onda i o tome je bila prepirka sta jeste, a šta nije, šta je masno, a šta nije, i sad da li smeju da se jedu jaja, da li sme mleko, i onda ko je kako smislio, koji pop je kako uţio naše roditelje, tako smo znali. Jer je sva taktika bila kod popova. Sedam nedelja pre Uskrsa slavi se farsang ili maškare u nedelju, nakon ţega se još tri dana praznovao Húshagyat (od nedelje do utorka). Tri dana se plesalo na balu, opraštalo se od veselih dana. Na balu su pozvane one devojke, koje su momci izabrali za vreme boţišnih praznika. Ova proslava (húshagyat) se danas više ne odrţava (Sebestyén 2008: 275-6). Posle maškara poţinje Veliki post. Prvi dan Velikog posta je Pepelnica – hamvazószerda (Ibid: 277). Religijski ritual vezan za Pepelnicu koji se još uvek odrţava moţemo ţuti od sagovornika: MB: Hogy kezdődik ez az ünnep hamvazószerda? Reggel kezdődik, vagy...? KB: Mondd el, hogy megy a miserend. IP: Normálisan. Miserend mint miserend, semmi különös nincs csak a mise végén akkor van a hamvazás, akkor a plébános, az a pimpó amit virág vasárnap megszentelnek, akkor azt a pimpót a következő évben elviszik a plébánosnál is ami megmarad, és elégetik, abból lesz hamu, és abból a hamuból akkor hamvazza a híveket a plébános. KB: Kereszteli teszi a hamvakat. 89 IP: Igen a homlokodra ja. És megvan a hozzávaló, amit mond, azt én nem tudom. KB:Szertartás. IP: „Emlékezzél ember, porból lettél, és porrá válsz“, meg ilyesmi valamit mond. MB: És mise után? IP: Mise után meghamvazza a híveket, mind sorba megyünk, kettes sorba, és akkor mindenkit meghamvaz és ez a hamvazószerda. Különben a mise az olyan mint másik mise. MB: És lesz valamilyen farsang? IP: Hát valamikor szebb volt a farsang. Jobban ünnepelték, maszkák is jártak. KB: Valamikor volt több ló a faluba, és akkor azon a nap benyergelték a legények, legénység felnyergelte a lovakot, bár én így hallottam a meséből, mert ezelőtt két évvel az egyesület, magyar egyesület megszervezte ezt a farsangi maszkákat, és akkor lovasok mentek elől, legények fel vannak öltözve álarcba, kinek milyen álarca van, van egy kolomp a derekára kötve és zenével és egy nagy kosárral, ketten viszik a kosarat, és van egy könyvelő, és mennek lányos házakhoz, olyan házakhoz ahol lányok vannak, és megkérdezik, hogy beválalják-e, és ha beválalják akkor bejönnek a lányhoz. Most a lány kitalálja hogy ki van a maszka alatt, vagy nem találja ki az álarc, ha nem talalja ki az mellékes, de ott táncolnak, mulatnak a lánnyal, és mikor indulnak, persze meg vannak kínalva, kifli, mikor indulnak el, átlag a házigazda vagy ad pénzt, ha például nincsen, nem vágott azelőtt disznyót, nem készített, mit tudom én, vagy adnak tojást, kolbászt, sonkát, szalonnát, és utána este, ott ahol a csapat, a csoport öltözött, mert egy helyen öltöznek átlagban a zenészek, ahol öltöztek, van zenészik, vagy a kultúrotthon, vagy ahol lesz megszervezve, akkor azok a lányok elveszik a tojást, vagy csinálnak valamilyen kiflit, kalácsot belőle, vagy megfőzik, és akkor a szallonát megsütik, sonkát megfőzik, felszeletelik, és bált szerveznek, és avval a bállal befejezik a farsangot. Akkor utána már kezdődik a bőjt. De eztet tulajdonképpen átlag az este szokták csinálni, amikor, ha persze nem ittak be, úgy hogy nem képesek este visszamenni, ha meg igen, akkor elhagyják a legkövetkezőbb, az utánavaló szombatra, hogy vikkend, munkások, átlagban vagy munkások vagy gyerekek, vagy legények, vagy iskolások, akkor elhagyják szombatra, szombaton elkészítik és szombaton aztat megeszik, és avval befejeződőtt, és kezdődik a bőjt. * MB: Kako poţinje praznovanje Pepelnice? Da li poţinje ujutru ili...? KB: Ispriţaj kako ide misa. IP: Normalno. Misa kao misa, nema ništa posebno, samo na kraju mise je pepeljenje. Tada paroh, ona maca koje se osvešuje na Cvetnu nedelju, onda tu macu, onda tu macu naredne godine nose zajedno sa onim što ostane kod paroha, i izgore, od toga nastaje pepeo, i od tog pepela paroh vrši pepeljenje vernika. KB: Posipa krst od pepela. IP: Da na ţelo. I ima šta kaţe uz to, to ja ne znam. KB: Obred. IP: „Seti se, ţoveţe da si prah i da šeš se u prah pretvoriti“, i tako nešto kaţe. MB: A posle mise? IP: Posle mise vrši pepeljenje vernika, svi idemo redom, u dvostrukom redu, i onda svakoga pospe pepelom i to je Ţista sreda. Inaţe je misa ista kao i druga misa. MB: A hoše biti neke maškare? 90 IP: Pa nekada su maškare bile lepše. Bolje su slavili, išle su i maske. KB: Nekada je bilo više konja u selu, i onda su tog dana ih osedlali momci, momţadija je osedlala konje, tako sam barem ţula iz priţe, jer pre dve godine je društvo, maŤarsko društvo organizovalo mašakre, i onda su konji išli na ţelu, momci su obuţeni u maske, ko kakvu masku, ima jedno zvono vezano za pojas i sa muzikom i jednom velikom košarom, dvojica nose košaru, i ima jedan knjigovoŤa i idu u devojaţke kuše, u kuše gde ima devojaka, i pitaju da li ih primaju, i ako ih prime, onda uŤu kod devojke. Sada devojka pogaŤa ko je ispod maske, ili ne pogodi ko je maska, kao ne pogodi to je sporedno, ali tamo plešu, provode se sa devojkom, i kada krenu, naravno ponude ih, kiflama, kada krenu, obiţno domašin ili da novac, ako na primer nema, nije klao svinju, nije spremao šta ja znam, ili daju jaja, kobasice, šunku, slaninu, i posle uveţe, tako de se grupa presvlaţila, jer se obiţno presvlaţe na jednom mestu muziţari, gde su se presvlaţili, ima muziţara, ili u kulturnom društvu, ili gde še biti organizovano, onda te devojke uzmu jaja, ili naprave neke kifle, kolaţe od njih, ili ih skuvaju, i onda isprţe slaninu, skuvaju šunku, iseku je, i organizuju bal, i sa tim balom se završavaju maškare. Onda posle veš poţinje post. Ali to obiţno rade uveţe, ako naravno nisu toliko popili da nisu u stanju da se uveţe vrate, a ako jesu, onda odlaţu za sledešu, za narednu subotu, za vikend, obiţno su ili radnici ili deca, ili momci, ili Ťaci, onda odloţe za subotu. U subotu pripreme i u subotu to pojedu i time se završava i poţinje post. Obiţaj uskršnjeg ponedeljka je polivanje devojaka i ţena kofom vode – maŤ. locsolás. Ranije su po ovom obiţaju momci polivali devojke na ulici, no kasnije su momci obilazili kuše suseda i roŤaka i umesto vode, devojke su poprskali toaletnom vodom uz pozdravne stihove u kojima su se najţešše opevale Hristove muke ili pak kratki stihovi o darivanju jaja, nakon ţega bi dobijali ukrašena ili crvena jaja. U katoliţkim porodicama prskanje se odvijalo bez pozdravnih stihova (Vidi: Ortutay 1977). Ukrašavanje jaja pripadalo je narodnoj tradiciji koja se prenosila sa generacije na generaciju, no danas je ovaj obiţaj izumreo. Za ukrašavaje se koristio pţelinji vosak (maŤ. rajviasz) i crvena boja. Jaja su se spuštala u boju nakon ţega su se dobijala crvena jaja sa belim narodnim stilizovanim floralnim motivima na mestima koja su bila obloţena voskom (Sebestyén 2008: 282). 3.9.5. Duhovi ili Pedesetnica - Pünkösd Pedeset dana posle Uskrsa slave se Duhovi ili Pedesetnica – maŤ. Pünkösd (Sveta trojica u pravoslavnoj crkvi). Poput mnogih drugih hriššanskih praznika, i Duhovi se baziraju na paganskoj veri. Hriššani na Duhove proslavljaju silazak svetog duha na apostole. To je hriššanski praznik radosti koji se obeleţava brojnim ritualnim 91 obiţajima. Nekada su se organizovala takmiţenja spretnosti, uglavnom konjske trke, a pobednik je odneo kratkoveţnu titulu Kralja Duhova (maŤ. Pünkösdi király). Prema tradiciji, Kralj Duhova je date godine pozvan na sve proslave, svadbe, u svakoj krţmi mogao je da pije na raţun sela, praštaju mu se sitni prekršaji u selu, a stoku i konja mu za tu godinu ţuvaju drugovi (Vidi: Ortutay 1977). Titula je vaţila samo za datu godinu, te je iz ovog obiţaja nastala izreka „Rövid a pünkösdi királyság“ („Kratkog veka je kraljevstvo Duhova“). Danas se ovaj ritual odrţava sa decom. Sagovornici u intervjuima istiţu da se za Duhove vezuje i obiţaj postavljanja majuša ili majskog drveta. Drvo je u narodnom obiţaju simbol rascvalog proleša i rituala udvaranja. Obiţaj je da se drvo za prvi maj ili, pak, za Duhove okiti šarenim trakama, a zatim mladiši kruţe oko njega u ritualnom plesu posvešenom devojkama kojima se udvaraju. 3.9.6. Kirvaj Slika 7. Kirvaj u Vojlovici: podizanje stabla topole. Fotografija: Marija NaŤ. Proslava Kirvaj (Kirváj) obeleţava se u Vojlovici, a poţinje dizanjem okišenog drveta. Dan pre praznika, skupina muškaraca donosi stablo topole iz šume, sledešeg dana prolaze kroz selo u sveţanoj procesiji sa topolom na ramenu i podiţu ga ispred KUD-a, gde stoji nedelju dana. Drvo se kiti šarenim vrpcama, crvenim jabukama i flašama crnog vina. Kirvaj se slavi dva dana, poslednjeg vikenda u septembru. Ovaj 92 praznik organizuje Reformatska Crkva i KUD „Aron Tamaši“. Na ovaj dan se maŤarski i slovaţki ţivalj simboliţno oprašta od leta, a ujedno obeleţava i godišnjicu posvešenja evangelistiţke crkve u Vojlovici. 3.9.7. Prosidba, otmica devojke, svatovi Bukovinski Sekelji odrţavaju tradiciju venţanja koja je bila proprašena bogatim obrednim sveţanostima. Venţanje je jedno od najvaţnijih proslava za Sekelje, a svadbarski obiţaji ţine njen neizostavni deo. Otmica devojke je narodni obiţaj koji se odigravao uz pristanak devojke kao jedini naţin spajanja dvoje zaljubljenih i pokušaj izbegavanja ugovorenog braka sa „prikladnijim‟ proscem, odabirom devojţinih roditelja. Kasnije otmica postaje deo narodnog tradicionalnog rituala pre veridbe (Sebestyén 2008: 289-290). Venţanju prethodi prosidba devojke. Tradicija nalaţe da mladoţenja isprosi svoju budušu verenicu od roditelja ili od ţlanova njene porodice i dogovore se o vremenu i datumu odrţavanja venţanja i svadbene ceremonije. Prosidba se odigrava uglavnom u veţernjim satima. Obiţaj nalaţe da buduši mladoţenja doŤe sa svojim roditeljima i rodbinom, kumovima, striţevima, ujacima, prijateljima, koji ulaze u mladinu kušu uz rakiju gde se odaje ţast domašinu uz zdravicu i isprosi se devojka ţesto duhovitim pitanjem: „Ima li devojke na prodaju?“ i svatovskim stihovima u kojima roŤaci metaforom goluba imenuju mladiša. Motiv je ţelja mladiša da oţeni devojku i naŤe svoju „golubicu“ (Sebestyén 2008: 291). Ako devojka pristane, u kušu ulazi i mladiš. Posle dogovorene prosidbe prstenovanje nije bio obiţaj. Druga vrsta obiţaja je „kvarenje veridbe“( maŤ. eljegyzés elrontása), koje je u mnogim sluţajevima moglo raskinuti veridbu. U odeljku o analizi narativa liţnog iskustva šemo navesti narativ koji govori o ovoj temi kako bismo ilustrovali Labovljev model analize, kao i poklapanje razliţitih elemenata narativa liţnog iskustva. 3.9.7.1. Svadba Svadbarski obiţaji se u mnogim porodicama odrţavaju u nepromenjenom obliku. Na dan svadbe, venţanje se odrţava u ranim poslepodnevnim ţasovima posle 93 jutarnje mise. RoŤaci se doţekuju medovaţom i kolaţima, a zatim poţinje ples (Sebestyén 2008: 293). Kao i u svim kulturama mladu priprema ţenski deo porodice. U bukovinskim kušama priprema mlade poţinje nekoliko sati pre venţanja. Mlada se kiti vencem od zimzelena. U kosu se utka ukras od papira u obliku ruţica i šarenih traka (Ibid: 294). Danas se obiţaj tradicionalnog kišenja mlade veš veoma retko odrţava. Mladoţenjina pratnja sa starim svatom (maŤ. vőfély) i kumovima dolazi pred mladinu kušu i u ime mladoţenje poziva mladu na „sveto venţanje“ standardizovanim tekstom. Obiţaj je da se pozdrave mladenci ispred obe kuše stihovima opraštanja uz pratnju muzike, nakon ţega se kreše u crkvu gde mladenci zajedno ulaze (Vidi Sebestyén 2008: 295). Posle ceremonije se pleše ispred crkve i kreše se ka mladoţenjinoj kuši gde ih ţekaju roditelji, gazda venţanja sa rakijom, hlebom i solju uz reţi zdravice mladom paru. Zatim sledi ritual ispijanja ţaše i prebacivanje ţase preko krova što simbolizuje srešu, blagostanje i odagnanje nesreše u braţnom ţivotu. Prema narodnom verovanju, ako ne uspeju da prebace ţašu, ţekaše ih nesreša. Nakon toga poţinje svadba sa gozbom, uz svako jelo stari svat recituje stihove, zatim se prikazuju svadbeni darovi. U veţernjim satima mlada se presvlaţi, skida se venac sa mladine glave i umesto toga, kosa se vezuje u pletenicu i stavlja se traka. Mlada zajedno sa mladoţenjom ulazi u svadbarsku salu i zajedno plešu ţardaš. Svadba traje do rane zore kada se svatovi polako opraštaju i polaze svojim kušama (Vidi: Sebestyén 2008: 295-318). Sagovornici istiţu da se ritual presvlaţenja mlade danas ne odrţava na svim svadbama. Obiţaj je da svatovi nastave sa slavljem i drugog dana. Stari svadbarski obiţaji danas sve više odlaze u zaborav i u mnogim porodicama se samo delimiţno poštuju. 3.9.8. Krštenje Krštenje je tradicija koja se i danas odrţava u selima. Ranije, kao i danas, to je bilo jedno od najvaţnijih hriššanskih obiţaja u porodici, i nekada se ono proslavljalo danima poput svadbe. Okupljena porodica sa roŤacima, kumovima i prijateljima prate novoroŤenţe do crkve sa belom svešom umotanom u tkaninu i obavijenu trakom. Posle krštenja, svi se vrašaju kuši uz stihove „Odneli smo nevernika, i vratili hriššanina“, (maŤ. Pogányt vittünk, s keresztényt hoztunk) (Vidi: Sebestyén 2008: 318-9). 94 3.9.9. Sahrana Nakon smrti u kuši obiţaj je bio da se zaustave ţasovnici da bi oznaţili vreme smrti, a zidna ogledala okrenu prema zidu, što je simbolizovalo ţalost u kuši, i imalo praktiţnu funkciju spreţavanja oţaloššenih da gledaju svoj odraz u ogledalu. Preminuli se odeva u svoje najlepše odelo i polaţe u kovţeg nakon ţega roŤaci, poznanici, susedi dolaze na bdenje i molitvu uz odar preminulog. Bdenje se odrţava tokom jedne do dve noši, a ranije se odrţavao i ritual oplakivanja. Ţene bi pevale oproštajne pesme uz bolno oplakivanje pokojnika. Tuţbalice bi više puta ponovili u toku dana, dok nošu na bdenju i posle sahrane ih nije bilo dozvoljeno pevati. Prema narodnom verovanju, pokojnik ne moţe da poţiva u miru ako se tuţbalice pevaju i nošu (Vidi: Sebestyén 2008: 333-53). Pre obreda sahrane, sveštenik sa kantorom ulazi u kušu pokojnika koji leţi na odru i osvešuje kovţeg dok kantor peva oproštajne pesme. Sahrana poţinje povorkom. Birala su se ţetvorica muškaraca od rodbine koja su nosila kovţeg do groblja dok druga ţetvorica kraj njih nose fenjere. Usput se pevaju posmrtne pesme. Posle sahrane svi su pozvani na dašu, nakon ţega sledi zajedniţka molitva za dušu pokojnika. Na daši i kraj odra se nudi rakija. Kod smrti dece, nudi se takozvana „anŤeoska rakija“ (maŤ. angyalpálinka), kao simbol bezgrešnosti. Kod starih je postojao ritual ostavljanja hrane na stolu. Verovalo se da se pokojnik vraša kuši prve noši nakon sahrane, stoga porodica ostavlja hleb, rakiju i dve sveše (Sebestyén 2008: 260). * Na kraju moţemo zakljuţiti da je negovanje tradicija, religije i obiţaja jedan od osnovnih kriterijuma oţuvanja etniţkog identiteta manjinske zajednice bukovinskih MaŤara. To je ono što pripadnike povezuje u zajednici stvarajuši ţvrste veze izmeŤu prošlosti i sadašnjosti. Generacije prenose iste vrednosti i ponašanje koje su nasledili od svojih predaka. MaŤari u multikulturalnoj Vojvodini ţive u bliskoj vezi sa drugim kulturama i tako bivaju izloţeni meŤukulturnim uticajima, no i pored ţvrstih veza sa drugima, bukovinski MaŤari ţuvaju svest o vaţnosti oţuvanja religioznog ţivota i pogleda na svet, kao i svojih tradicionalnih porodiţnih i seoskih obiţaja. Etniţka grupa je zajednica odreŤena svojom tradicijom koja svoju pripadnost izraţava kroz kulturne vrednosti i na taj naţin doprinosi zajedništvu grupe. Premisa da folklor ima funkciju 95 zajedniţkog identiteta je široko naglašena od strane etnologa i folklorista koji naglašavaju društvenu osnovu folklora, te smatraju da je folklor tradicionalna manifestacija kolektivnih ideja i vrednosti odreŤene grupe (Stern 1977: 9). Ovde smo naveli samo neke od obiţaja koje su MaŤari doneli sa sobom na novo podruţje, od kojih se mnogi obeleţavaju i danas u donekle izmenjenom obliku. Pored odrţanja tradicijske kulture kao jednog od osnovnih komponenata etniţkog identiteta, vaţan element identifikacije jeste maternji jezik. U sledešem poglavlju šemo se osvrnuti na pitanje upotrebe jezika ţlanova manjinske zajednice, te na stavove o maternjem jeziku u odnosu na srpski jezik kao jezika vešine. TakoŤe šemo dati pregled osnovnih karakteristika dijalekatskog varijeteta jezika kao znaka pripadanja sekeljske etniţke zajednice. 96 4. JEZIK BUKOVINSKIH MAĐARA U JUŢNOM BANATU U ovom poglavlju šemo se najpre osvrnuti na pitanje statusa maŤarskog jezika u multikulturalnom i multietniţkom regionu Vojvodini. Zatim šemo videti kakve su zakonom utvŤene odredbe u vezi statusa manjinskih jezika u zvaniţnoj upotrebi. TakoŤe šemo videti na koji naţin se formira identitet u višejeziţnoj sredini, i kako se obrazuju razliţiti identiteti kroz uporebu dvaju jezika, manjinskog maŤarskog i vešinskog srpskog jezika. Osvrnušemo se na stavove koje govornici imaju u odnosu na upotrebu manjinskog jezika, na stanje maŤarskog manjinskog jezika u naseljima i na njegovu budušnost u maŤarskim zajednicama, te na pitanje inkorporisanja elemenata zvaniţnog jezika u razgovoru, na mešanje i prekljuţivanje kodova. Izloţišemo osnovne karakteristike sekeljskog dijalekta u tri naselja kao govornog varijeteta maŤarskog jezika. Dalje šemo pokazati stavove sagovornika u usmenim autobiografskim iskazima o poloţaju jezika sekeljske dijaspore. 4.1. Jezik manjine Jezik u etniţkoj zajednici se u sociološkim naukama doţivljava kao jedan od kljuţnih markera etniţkog identiteta i simbol lojalnosti i solidarnosti grupi (Edwards 1982, 1985, Giles 1977, 1987, Jenkins 1997, 2008, De Fina 2007, 2012, Sala et al 2010, Liebkind 2010). Jezik se smatra kao jedno od najvaţnijih obeleţja manjinske zajedenice i pokazatelja razliţitosti za ţije odreŤenje se unutar zajednice koristi oznaka „naš jezik“. Dţenkins (Jenkins) tvrdi da postoje subjektivni i objektivni markeri etniciteta. Shodno tome, istiţe da je vera u zajedniţke pretke subjektivnog karaktera, dok jezik i kulturni obrasci oznaţavaju objektivne karakteristke pripadnosti etniţkoj grupi (Jenkins 2008: 66). U modernoj antropološkoj lingvistici i antropologiji, meŤutim, dolazi do pomeranja paradigme koje dovodi u pitanje odnos jezika i nacionalnog/etniţkog identiteta (Das Gupta 1975, Gal 1993, Safran 1999, Fought 2006, Ammon 2010), te se istiţe da 97 identitet moţe da opstane i pored gubitka manjinskog jezika, i da gubitak jezika ne znaţi nuţno i gubitak kolektivnog identiteta. „Ţini se da je „isti jezik kao maternji jezik‟ dovoljan kriterijum za pripadanje etniţkoj grupi. No da li se moţe iskljuţiti postojanje pojedinaca koji teţno govore jezik i ţak tvrde da je to njihov maternji jezik, ali poriţu pripadanje datoj etniţkoj grupi. Ţinjenica da „isti jezik‟ nije potreban kriterijum za pripadanje etniţkoj grupi je oţigledna u sluţajevima kod Iraca koji ne govore gejlski (ir. Gaeilge); ipak, „isti jezik‟ je pouzdan pokazatelj pripadnosti etniţkoj grupi u mnogim sluţajevima“ (Ammon 2010: 208). Upotreba istog jezika ne znaţi uvek i pripadnost istoj etniţkoj grupi (Safran 1999: 81). Ameriţka lingvistkinja Susan Gal na primeru nemaţke manjinske grupe u Boju (maŤ. Bóly) u MaŤarskoj, pokazuje da dominantna ideologija u naselju ne povezuje jezik i pitanje nacionalne pripadnosti. Stanovnici s jedne strane smatraju da je nuţno znanje manjinskog jezika da bi mogli da se kategorizuju kao Nemci, dok s druge, vešina meštana ne priznaje uslovljenost identiteta sa znanjem nemaţkog jezika, te ispoljava jak nacionalni identitet i bez znanja nemaţkog jezika (Gal 1993: 353-5). Gal istiţe da posleratne generacije roŤene 50-tih godina u Boju dele lokalne jeziţke stavove i govore o sešanjima iz detinjstva, kada su im roditelji branili da govore nemaţki jezik na ulici, i bili izvrgnuti ruglu u školi zbog nemaţkih prezimena (Ibid: 353-4). Posle 60-tih i 70-tih godina, pak, pripadnost nemaţkoj zajednici se smatrala kao prednost zbog otvaranja granica prema Zapadnoj Nemaţkoj, i konaţne mogušnosti posešivanja deportovanih ţlanova porodice, te se pripadnost manjinskoj zajednici povezivala sa prestiţnim društvenim, ekonomskim i politiţkim statusom u odnosu na maŤarsku populaciju (Ibid: 355). Ozolins zakljuţuje da „postojanje moguših razliţitih veza izmeŤu jezika i etniciteta zavisi od [društvenog] i istorijskog konteksta“ (Ozolins 1996: 182), te u nekim sluţajevima jezik nije jedini ili najvaţniji kriterijum za opstanak etniţkog identiteta svih grupa, meŤutim, u sluţaju bukovinskih juţnobanatskih MaŤara moţemo s razlogom tvrditi da jezik jeste jedan od glavnih simbola etniciteta, te da njegovim gubitkom ţlanovi gube osešanje pripadnosti etniţkoj grupi, iako mnogi drugi kulturalni aspekti opstaju. 98 Pored nastojanja da se neguje i odrţi manjinski jezik, ţivot u drţavi zahteva i obavezu ukljuţivanja u zajednicu vešine. Prema popisu stanovništva iz 2011 46 . godine, u multietniţkoj i multikonfesionalnoj Republici Srbiji, pored vešinskog naroda Srba, koji broje blizu 6 miliona, ţive mnogobrojne etniţke manjine od kojih su MaŤari najveša manjinska grupacija sa brojem od 253,9 hiljada (3,5%), dok Romi broje 147,6 hiljada (2,05%), Bošnjaci 145,3 hiljada (2%), a od ostalih nacionalnosti, Hrvata, Slovaka, Crnogoraca, Vlaha, broj iznosi ispod 1%. MaŤarska nacionalna manjina je „koncentrisana u Vojvodini, od ukupnog broja ţak 251,1 hiljada (98,9%) nastanjeno je u ovom region“, dok je samo mali broj nastanjen u drugim oblastima. Razmeštaj MaŤara pokazuje „izraţenu etniţku homogenizaciju sa visokim stepenom prostorne koncentrisanosti u severnom delu pokrajine (Severnobanatska i Severnobaţka oblast)“ (Raduški 2013). 47 Potrebno je naglasiti da je maŤarski etniţki korpus u stalnom opadanju. 48 U odnosu na popis stanovništva iz 2002. godine, broj pripadnika maŤarske nacionalne manjine se smanjio za 39,4 hiljada (sa 293,3 hiljada na 253,9 hiljada) ili 13,4% (od toga je na teritoriji same Vojvodine broj opao sa 290,2 hiljada na 251,1 hiljada), što se objašnjava negativnim priraštajem, visokim mortalitetom, iseljavanjem i odmaklim starenjem stanovništva (Ibid.). Treba naglasiti da je primešeno opadanje ukupnog broja stanovništva, ukljuţujuši i vešinskog stanovništva. Prema popisu iz 2011. populacija je od 1991. do 2011. opala za 7.65% - sa 7.822.795 na 7.186.862, a srpska vešina za 3.39% - sa 6.252.405 na 5.988.150 stanovnika.49 46 Republiţki zavod za statistiku. 2013. Popis stanovništva: veroispovest, matenrji jezik i nacionalna pripadnost. 2011. [ONLINE] Raspoloţivo na http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Knjiga4_Veroispovest.pdf. [Pristupljeno 20 February 2016] 47 Nova srpska politiţka misao. 2013. Kuda ide Srbija. Etniţki procesi i nacionalne manjine u Srbiji po popisu 2011. godine. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.nspm.rs/kuda-ide-srbija/etnicki-procesi-i- nacionalne-manjine-u-srbiji-po-popisu-2011.-godine.html. [Pristupljeno 20 January 16]. 48 MaŤari kao najveša nacionalna manjina u Srbiji beleţe opadanje stanovništva od šezdesetih godina 20. veka. Prema rezultatima popisa iz 1961. godine u Vojvodini je bilo 442.561 ţitelja, a 2002. godine 152.354. U odnosu na rezultate popisa stanovništva iz 1991. godine uoţava se smanjenje broja za 49.284 stanovnika ili 15%. 49 Republiţki zavod za statistiku. 2012. Popis stanovništva: nacionalna pripadnost. 2011. [ONLINE] Raspoloţivo na http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Nacionalna%20pripadnost- Ethnicity.pdf [Pristupljeno 16 jun 2016] 99 Tabela 1. Stanovništvo prema nacionalnoj pripadnosti u procentima prema popisima 1948- 2011. 50 U takvoj multietniţkoj drţavi, višejeziţnost se u odreŤenim oblastima pokazuje kao sastavni deo svakodnevnog ţivota i pragmatiţki imperativ, posebno u multikulturalnom i multietniţkom regionu Vojvodini, gde se dvojeziţnost/višejeziţnost sama po sebi podrazumeva. Ranko Bugarski smatra da status jezika zavisi od društvenih faktora, a ne od jeziţkih: „Broj jezika u nekoj zajednici jeste stvar razliţitih – i promenljivih – istorijskih, kulturnih, etniţkih, politiţkih i drugih okolnosti u kojima je došlo do njenog formiranja. Generalno govoreši, svi ti jezici ispunjavaju odreŤene potrebe i utoliko za sve njih ima mesta. Pri tome su njihova raspodela, funkcionisanje i prestiţ koji uţivaju rezultat delovanja društvenih a ne primarno lingvistiţkih ţinilaca. Naime, jezici ne funkcionišu razliţito zato što se razlikuju genetski ili tipološki, nego stoga što opsluţuju razliţite grupe govornika ili ispunjavaju razne društvene potrebe“ (Bugarski 2003: 67-8). 50 Republiţki zavod za statistiku. 2014. Etnokonfesionalni i jezički mozaik Srbije. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Etnomozaik.pdf. [Pristupljeno 20 Januar 2016] 100 Tabela 2: Nacionalna pripadost stanovništva Srbije prema popisu iz 2011.51 4.2. Upotreba jezika bukovinskih Sekelja u višejeziĉnoj sredini Upotreba srpskog ili maŤarskog jezika zavisi od komunikacijske potrebe i od funkcija koje imaju u zajdnici, tako se maŤarski koristi kao kôd unutar grupe i kao kôd solidarnosti, koji ima vaţnu ulogu u etniţkoj i nacionalnoj identifiakciji, dok srpski sluţi za komunikaciju izvan grupe. Srpski jezik se koristi u odreŤenim domenima, što nekad zavisi od izbora pojedinca, a u nekim oblastima, kao što je pravno-politiţka sfera, obavezna je upotreba srpskog kao sluţbenog jezika. No, zakonom su utvrŤene odredbe koje i jezicima manjina daju ravnopravni status u zvaniţnoj upotrebi. Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina propisuje da „na teritoriji gde ţive pripadnici nacionalnih manjina, jezik i pismo manjina moţe biti u ravnopravnoj sluţbenoj upotrebi ukoliko procenat pripadnika te nacionalne manjine dostiţe 15% u ukupnom broju stanovnika te teritorije“.52 Zakon dozvoljava i „slobodan izbor i koriššenje liţnog imena 51 Republiţki zavod za statistiku. 2013. Popis stanovništva: veroispovest, matenrji jezik i nacionalna pripadnost. 2011. [ONLINE] Raspoloţivo na http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Knjiga4_Veroispovest.pdf. [Pristupljeno 20 February 16] 52 „Sluţbena upotreba jezika nacionalnih manjina iz stava 1. ovog ţlana podrazumeva naroţito: koriššenje jezika nacionalnih manjina u upravnom i sudskom postupku i voŤenje upravnog postupka i sudskog 101 prema jeziku i pravopisu pripadnika nacionalne manjine, kao i paralelan upis imena i po srpskom pravopisu i pismu“. Sagovornici su sada veš upoznati sa pravima manjina o izdavanju javnih isprava na manjinskom jeziku, maŤutim to nije uvek bio sluţaj. Neki sagovornici koje sam intervjuisala izraţavaju negativan stav u vezi upisa svog imena na srpskom jeziku: ML: ‹Hej› ez nem sem mese sem hazugság, nem vettem el a ›magyar‹ személyi igazolványomat, van az is, tudod, nem vettem el. MB: Ön mikor született? ML: Én? 39-ben. Há elég vén szamár vagyok én már. ›Itt ebbe írja‹, ez a szerbián a mienk .. Hogy írja az én nevemet? MB: Matija Lakatoš. ML: Há mért kell én legyek Matija? Há mér nem bírtam én lenni Mátyás?Azért mert rácok vagyunk, és ők azon voltak, hogy.. IP: Janit miért körösztölték Jovánnak? KB: Elszerbesítették a nevét. ML: Mikor Matyi született... KB: Ez azt jelenti, amikor megszületett, az anyakönyv vezető, mikor jelentették be a babát .. a szülők, akkor nem írhattak, olyan rend volt, olyan határozat volt hozva, hogy nem írhatnak be magyar nevet, hanem szerbesítették. ML: Há nem bírja beírni, hogy Mátyás, vagy Matyi, hanem Maši. * ML: ‹Hej› ovo nije ni priţa ni laţ, nisam izvadio ›maŤarsku‹ liţnu kartu, ima i to, znaš, nisam je uzeo. MB: Kada ste roŤeni? ML: Ja? 39-te. Ja sam veš dosta mator magarac. ›Ovde piše‹, ovaj srpski je naš. .. Kako je napisano moje ime? MB: Matija Lakatoš. ML: Zašto ja moram da budem Matija? Zašto nisam mogao da budem Mátyás? Zato što smo Raci, i oni su hteli da.. IP: Zašto su Janija krstili kao Jovan? KB: Posrbili su mu ime. ML: Kada je Matyi roŤen… KB: To znaţi da kada je roŤen, matiţar, kada su izjavili ime bebe .. roditelji, onda nisu mogli upisati, takvo je bilo pravilo, doneli su takav propis da ne mogu upisati maŤarsko ime, nego su ga posrbili. postupka na jeziku nacionalne manjine; upotrebu jezika nacionalne manjine u komunikaciji organa sa javnim ovlaššenjima sa graŤanima; izdavanje javnih isprava i voŤenje sluţbenih evidencija i zbirki liţnih podataka na jezicima nacionalnih manjina i prihvatanje tih isprava na tim jezicima kao punovaţnih; upotrebu jezika nacionalnih manjina na glasaţkim listišima i biraţkom materijalu; upotrebu jezika nacionalnih manjina u radu predstavniţkih tela“. Prava manjina. 2010. Zakon o sluţbenoj upotrebi jezika i pisama. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.pravamanjina.rs/attachments/ZAKON%20o%20sluzbenoj%20upotrebi%20jezika%20i%20pi sma.pdf. [Pristupljeno 20 Januar 16]. 102 ML: Ma, ne moţe da upiše Mátyás, ili Matyi nego Maši. MaŤarski nacionalni savet je 2011. godine usvojio strategiju za sluţbenu upotrebu jezika, što pripadnicima nacionalne manjine pruţa mogušnost da svoja prava ostvare na maŤarskom jeziku i da u pismenoj ili usmenoj formi komuniciraju sa sluţbenim organima na maŤarskom jeziku. 53 Danas, u skladu sa zakonom, mnogi pripadnici maŤarske manjinske zajednice upisuju liţno ime u matiţne registre na maŤarskom jeziku i pismu. Tabela 3. Broj stanovnika prema maternjem jeziku prema popisu iz 2002 i 2011. 54 53 Nacionalni savet maŤarske nacionalne manjine. 2013. Jezička prava u Srbiji. [ONLINE] Raspoloţivo: http://archiv.mnt.org.rs/sr/593-Jezicka-prava-u-Srbiji. [Pristupljeno 05 Feb 16]. 54 Politika. 2013. U Srbiji sve više ateista. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.politika.rs/scc/clanak/249750/U-Srbiji-sve-vise-ateista. [Pristupljeno 20 Januar 2016], Prema: Republiţki zavod za statistiku. 2013. Popis stanovništva: veroispovest, matenrji jezik i nacionalna pripadnost. 2011. 103 Tabela 4. Broj stanovnika prema maternjem jeziku, po popisima 1953., 1971-2011. 55 Na tabeli 3. je prikazan broj stanovnika prema maternjem jeziku sa popisa iz 2002. i iz 2011. Rezultati popisa pokazuju izmene u broju stanovnika maŤarskog maternjeg jezika. Vidno je smanjenje broja stanovnika sa 3,82% na 3,38% zbog dugogodišnjeg emigracionog trenda i moţda promena prilikom deklarisanja o maternjem jeziku. Klasifikacije maternjeg jezika, iako su se razlikovale, uglavnom su pratile promene u klasifikaciji nacionalne pripadnosti. Podaci Popisa 2011. pokazuju da broj stanovnika maŤarskog maternjeg jezika vidno opada. Prema popisu iz 1953, 442.423 stanovnika je izjavilo da im je maternji jezik maŤarski, a taj broj opada na 243.146 prema popisu iz 2011. godine (tabela 4.). „Na smanjenje broja lica srpskog i maŤarskog maternjeg jezika svakako su najvešim delom uticali negativni demografski trendovi (nizak natalitet, visok mortalitet i negativan prirodni priraštaj, izraţeno starenje stanovništva i emigracioni procesi), koji karakterišu Srbe i MaŤare“ (Đuriš et al. 2014: 151). 55 Republiţki zavod za statistiku. 2013. Popis stanovništva: veroispovest, matenrji jezik i nacionalna pripadnost. 2011. [ONLINE] Raspoloţivo na http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Knjiga4_Veroispovest.pdf. [Pristupljeno 20 February 16] 104 Komunikacija u okviru etniţke grupe bukovinskih MaŤara odvija se na dijalekatskim varijetetima maŤarskog jezika, a reŤe na standardnom jeziku, dok se kao opšti kôd meŤuetniţke komunikacije koristi srpski, a u nekim sluţajevima palšanski bugarski i maŤarski. Nivo znanja manjinskog jezika še odluţiti kojim jezikom še govoriti pojedinac. Nije retka pojava da pojedinci usled nestabilne jeziţke kompetencije na maternjem jeziku u komunikaciji koriste srpski jezik vešinske zajednice ili da, pak, koriste naizmeniţno materijal iz srpskog i maŤarskog jezika. Vešinsko srpsko stanovništvo na teritoriji gde ţivi maŤarsko manjinsko, uglavnom govori srpski jezik, a reŤe se dešava da govornici srpskog jezika razviju jeziţke dvojeziţne kompetencije manjinskog jezika. U tom sluţaju dolazi do paralelnog koriššenja dvaju jezika, a koji jezik še se koristiti zavisi od zajedniţke odluke, od konteksta, od govorne situacije. Na govor utiţu faktori kao što su „uloga govornika, komunikativna situacija, trenutno raspoloţenje, tema, jezik na kojem govori njegov sagovornik i njegov kvalitet“ (Penavin 1995: 523). Pritom je u komunikaciji ţesta pojava mešanje dvaju jezika, odnosno prekljuţivanje kodova, najţešše pri promeni teme ili, pak, kod koriššenja fraza, struţnih izraza, kada govornik nije u potpunosti savladao jeziţke kodove. Prekljuţivanje kodova je ţesta situacija i meŤu govornicima maŤarskog jezika u sluţajevima kada se koriste izrazi profesija, struţni izrazi, nazivi institucija, frazeologizmi, a katkad i cele reţenice na srpskom jeziku. Na fenomen prekljuţivanja kodova šemo se vratiti nešto kasnije. 4.3. Jezik i identitet u višejeziĉnoj sredini U ovom odeljku šemo videti na koji naţin se formira identitet u višejeziţnoj sredini, i kako se obrazuju razliţiti identiteti kroz uporebu dvaju jezika, manjinskog maternjeg maŤarskog i vešinskog srpskog jezika. Zatim šemo se osvrnuti na stavove koje govornici imaju u odnosu na upotrebu manjinskog jezika, na stanje maternjeg jezika u naseljima i na budušnost maŤarskog jezika. Svaki jezik je vredno obeleţje kulturne pripadnosti i identieta. Kako navodi ameriţka lingvistkinja Karmen Fot (Carmen Fought) „Identitet je promenljiva kategorija u ţivotu pojedinca, tako je i promenljiv njegov odnos sa jezikom manjine i dominantnim jezikom“ (Fought 2006: 21). Ana De Fina (Anna de Fina) istiţe da se etnicitet ne moţe 105 razumeti van društvenog konteksta i bez analize zasnovane na etnografkom istraţivanju govora u interakciji (De Fina 2007: 371). U multietniţkoj sredini gde dve ili više etniţkih grupa ţive zajedno svaka sa svojim varijetetom na istom geografskom podruţju tokom duţeg vremenskog perioda prirodno dolazi do jeziţkih uticaja (Ibid. 133) i koriššenja naizmeniţno i paralelno dvaju ili u nekim sluţajevima više jezika ili pak elemenata drugog jezika. Kod pripadnika maŤarske zajednice primešen je fenomen prekljuţivanja kodova standardnog maŤarskog jezika, koji sluţi kao indeks nacionalnog identiteta, i dijalekatskog varijeteta, koji je uslovljen situacijom ili potrebom za lokalnom etniţkom identifikacijom sa sekeljskom grupom. Bilingvalni govornici koriste srpske reţi i izraze, što je posledica meŤujeziţkog uticaja. Upotreba drugog jezika se moţe razumeti kao sredstvo društvene interakcije. Razliţiti jezici ne znaţe samo upotrebu reţi i izraza za oznaţavanje pojmova, veš svaka jeziţka varijanta unutar jednog ili dvaju ili više jezika omogušava sagledavanje razliţitih naţina kategorizacije jezika i društvenih uloga koje se postiţu kroz govor.56 Sagovornik Lajoš Kovaţ (Kovács Lajos) je u intervjuu istakao odlazak u rat, kada je od roditelja dobio novo odelo kupljeno po ceni jedne krave, ali buduši da je bio malog rasta, u vojsci je za par meseci naglo porastao i izrastao iz odela: LK: Kisnövésű voltam, s a vizsgára a szüleim egy kis tehénkét eladtak, és egy nagyon szép angol szövet ruhát varrattak nekem. Hát a szabó megvarrta úgy ahogy illett, és én rá egy hatvan napra ennyit (mutatja kézzel) nőttem le, és akkor mintha lavorba álltál volna (nevet). Hát bakszuz hogy mondjam. 56 Otac savremene antropologije Franc Boas (Franz Boas) je na primeru Ameriţkih Indijanaca afirmisao empirijski pristup razvijajuši kulturni relativizam koji uvaţava kulturne razlike tvrdeši da je svaka kultura jednako vredna i da svi jezici poseduju isti potencijal za komunikaciju i misli. Boas povezuje jezik i obiţaje i shvatanja ljudi (Boas, 1938), i tvrdi da je „jezik oblikovan kroz misli“ (Ibid: 219). Odnosom jezika i misli bavili su se utemeljivaţi teorije jeziţke relativnosti, prema kojoj jezik utiţe na razmišljanje o stvarnosti pojedinca. Teorija o jeziţkoj relativnosti se dovodi u vezu sa ameriţkim antropolozima i lingvistima Edvardom Sapirom i Bendţaminom Li Vorfom (Edward Sapir, Benjamin Lee Whorf). Osnova Sapir-Vorfove hipoteze leţi u ţesto citiranoj tvrdnji da naša slika sveta, razumevanje sveta, odluke koje donosimo, interpretacije u velikoj meri zavise od jeziţkih navika našeg društva. Boasov uţenik Sapir smatra da: „Ljudska biša ne ţive u objektivnom svetu izolovano, niti izolovano u svetu društvenih aktivnosti kako se inaţe shvata, veš su u velikoj meri ostavljeni na milost i nemilost odreŤenog jezika koji je postao sredstvo izraţavanja društva. Sasvim je iluzorno zamišljati da se pojedinac u suštini prilagoŤava stvarnosti bez upotrebe jezika i da je jezik samo sporedno sredstvo rešavanja specifiţnih problema komunikacije, ili razmišljanja. Zapravo „stvarni svet‟ je u velikoj meri nesvesno izgraŤen na jeziţkim navikama grupe. Dva jezika nikada nisu dovoljno sliţna da bi se smatralo da reprezentuju istu društvenu realnost. Svetovi u kojima razliţita društva ţive su razliţiti svetovi, ne samo isti svet sa razliţitim oznakama“ (Sapir 1958 [1929]: 69). 106 * LK: Bio sam niskog rasta, i za ispit su roditelji prodali jednu malu kravicu, i dali su da mi se sašije jedno lepo odelo od engleskog tekstila. Pa krojaţ ga je sašio kako treba, a ja sam nakon šezdeset dana ovoliko (pokazuje rukom) porastao, i onda kao da stojiš u lavoru (smeje se). Pa baksuz kako da kaţem. Srpski atribut baksuz upotrebljen je, u ovom sluţaju, kako bi sagovornik negativno evaluirao situaciju na koju referiše. Da spomenem još jedan primer gde sagovornik priţa o staroj tradiciji svadbenih obiţaja kojih više nema, o preuzimanju novih srpskih obiţaja kod maŤarske omladine, te prekljuţuje svoj govor s maŤarskog na srpski: BGy: Az én gyerekkoromba, amikor az én testvérem ment férjhez, Lidi, akkor nálunk is az volt, de úgy elmaradt, hogy most csak délutánra hívják, az esküvő ekkor s ekkor van, és este vacsora, s mulatság. Amíg én muzsikáltam, a nap feljött, s kellett muzsikálnunk, szóval mulatott a nép. Most meg átvették a szerbektől annyira, hogy kivesznek egy kocsmacskát, vagy egy resztoránt, és mondjuk éjfélig, eltelik az éjfél, szétmennek, ki merre lát, befejeződött a lakodalom. * BGy: U mom detinjstvu, kada se moja sestra udavala, Lidi, onda je i kod nas tako bilo, ali je nestalo, tako da sada pozivaju samo posle podne, venţanje je tada i tada, i uveţe veţera, proslava. Kada sam ja svirao, sunce je izašlo, morali smo da sviramo, znaţi provodio se narod. A sada su preuzeli od Srba toliko da iznajme jednu krţmicu ili jedan restoran, i recimo do ponoši, proŤe ponoš i raziŤu se, svako na svoju stranu, završila se svadba. Sagovornici svoju višejeziţnost i oglašavanje višestrukih identiteta kroz koriššenje više jezika u razgovoru ili elemenata razliţitih jezika, prekljuţivanje ili mešanje kodova (eng. code switching, code mixing), ocenjuju kao prednost 57 , omogušava im bolje kontakte i lakšu komunikaciju sa drugim etno-jeziţkim grupama, nudi više mogušnosti za pronalaţenje zaposlenja, a s druge strane, ponekada je vide kao opasnost zbog mogušnosti „kvarenja jezika“ koje neminovno vodi njegovom gubitku i utapanju u zvaniţni jezik regiona. Usled uticaja dominantnog standardnog jezika, vešina govornika manjinskog jezika mlaŤeg naraštaja sve više usvaja zvaniţni jezik ne samo u javnoj sferi, veš i meŤu sobom u sferi privatnog ţivota, a veš inkorporisanje elemenata 57 Ljudski ţivot zaista nema smisla izvan njegovog suštinskog dijaloškog karaktera, odnosno izvan veze koja pojedinca spaja sa drugim“ (Halpern i Ruano-Borbalan, 2009: 115). Ţarls Tejlor (1994) zakljuţuje da mi [...] „definišemo identitet kroz dijaloški odnos sa drugim [...] “ (Ibid.). 107 zvaniţnog jezika u razgovoru, i mešanje kodova moguši su pokazatelji nesigurne budušnosti opstanka maŤarskog jezika i njegovog kvarenja i nastanka takozvanog hibridnog jezika koji bi nastao mešanjem dominantnog i manjinskog jezika ili u najgorem sluţaju njegovog potpunog nestajanja. Shodno tome, hibridni identitet i pojava pozajmljivanja reţi se doţivljava kao nepoţeljan i štetan za maŤarski jezik, s druge strane, svesnu primenu novih formi kao posledice interkulturalnih procesa govornici smatraju prednoššu. Lingvistkinja Edita Andriš u istraţivanju govora maŤarskih uţenika u Vojvodini zakljuţuje da „nije nuţno da viši stepen dvojeziţnosti ide na uštrb kompetencije maternjeg jezika, ali se uticaj srpskog jezika svakako više oseša u izraţavanju na maŤarskom jeziku kod dece koja veoma dobro vladaju srpskim jezikom“ (Andriš 2009: 54). Na pozitivan uticaj višejeziţnosti znaţajno utiţu društveni faktori, taţnije situacija dvojeziţne zajednice govornika. 4.4. „Soha nem kaptam kritikát, kapam baksist“ – „Nikada nisam dobila kritiku, dobijala sam bakšiš“ U vešini savremenih društava retke su interakcije izmeŤu pojedinaca i kultura iskljuţivo na jednom jeziku (Hymes, 1996). Dvojeziţnost ili višejeziţnost je pojava koja se prepoznaje gotovo u svim zemljama, bez obzira na njeno sluţbeno priznavanje. Iako se moţda oţekuje da su ljudi jednojeziţni govornici u pojedinim zajednicama i kulturama, te da prezentuju osobine i self jednog jezika i kulture, ţiste jednojeziţne situacije, a posebno u višejeziţnim sredinama, kao što su juţnobanatska maŤarska naselja, danas su retke. Dvojeziţni govornici sami prepoznaju uticaj i prednosti upotrebe dvaju jezika. Te se prednosti, kako navode Bejker i Prajs Đţouns (Baker, Prys Jones, 1998), mogu podeliti u tri skupine: komunikativne, kulturne i kognitivne. Komunikativne prednosti dvojeziţnim govornicima omogušavaju bolju komunikaciju u razliţitim društvenim grupama, poţev od porodiţnog okruţenja u komunikaciji sa roditeljima, komunikacije sa širom rodbinom, pripadnicima zajednice, i drugih nacionalnih i etniţkih grupa. Dvojeziţni korisnici imaju široke mogušnosti odabira prikladnog koda, ţime se razbija barijera u komunikaciji (Baker, Prys Jones 1998: 6). 108 Kulturne prednosti podrazumevaju mogušnost uţestvovanja u dve kulture i dva naţina ţivota. Svaki jezik nosi posebne oznake ponašanja, folklora, istorije i tradicije, naţina razmišljanja, razumevanja i interpretacije sveta. Usvajanje dva ili više jezika nudi širi uvid u druge kulture, meŤutim „biti dvojeziţan ne znaţi automatski biti dvokulturan“ (Ibid. 7). Kognitivne prednosti podrazumevaju sposobnost kreativnog razmišljanja, te brţeg napretka u ranom kognitivnom razvoju. Pored društvenih, kulturnih, komunikativnih prednosti, istraţivanja su pokazala da dvojeziţni govornici imaju odreŤene prednosti u razmišljanju, na primer bilingvali za svaki pojam mogu koristiti dve ili više reţi ili izraza, što proširuje oblast znaţenja i konotativnih asocijacija. Dvojeziţnost omogušava vešu jeziţku svesnost, teţnost i fleksibilnost u razmišljanju (Ibid. 8). Olga Penavin (1995) tvrdi da bi „jeziţke norme bile obavezne za svakoga u zajednici, no one se ne ispoljavaju kod svakoga istim kvalitetom i intenzitetom“ i objašnjava situaciju nastanka dvojeziţne sredine: „Stariji još donekle ţuvaju svoj baziţni dijalekat, i drugi se manje-više prilagoŤavaju normi, no to ţine u porodici, u selu, sa svojim individualnim varijetetima. Buduši da mnogi saobrašaju izmeŤu sela i veših, razvijenijih industrijskih naselja, gradova, u sve vešem broju se razvija dvojeziţnost na maternjem nivou, ukoliko govornici rade u maŤarskom okruţenju. PrilagoŤavajuši komunikacijske potrebe na poslu i u svakodnevnom ţivotu, postaju bilingvali“ (Penavin 1995: 523). Porodica je izvorište dijalekatskog govora, no on se menja primanjem uticaja vešinskog jezika, širi se novim jeziţkim elementima, novom leksikom, frazama, usled ţega se „smanjuje kvalitet i uţestalost dijalekta. Stigao je kraj dijalekatske izolovanosti“ (Ibid.). * Sada šemo se osvrnuti na teorije o diskursnim strategijama Dţona Gampersa (John Gumperz), i o dihotomiji viŤenja dvaju jezika kao „našeg“ i „njihovog“. Zatim šemo reši nešto o modelu markiranosti Kerol Majers-Skoton (Carol Myers-Scotton), koji šemo sagledati kao model koji se primenjuje na dva razliţita jezika, na srpske i maŤarske varijetete u kontaktu. Mislimo na maŤarski standardni i lokalni sekeljski varijetet, kao i na srpski standardni i lokalni banatski varijetet. Polazimo od osnovne 109 teorije fenomena prekljuţivanja kodova (Gumperz 1971, 1976, Myers-Scotton 1992, 1993). Prema Vardou (Wardhaugh) kod se definiše kao osoben dijalekat ili jezik koji pojedinac bira u odreŤenoj situaciji, „sistem koji se koristi u komunikaciji izmeŤu dve ili više strana“ (Wardhaugh 1986: 101). Kod ili varijetet58 se odnosi na dijalekat, kao što je u ovom sluţaju sekeljski, ili na standardni jezik, kao što je maŤarski. 4.5. Gampersove diskursne strategije Sociolingvista Dţon Gampers je analazirao jezik u vezi sa društvenim identitetom. On smatra da se društveni identitet kao i etnicitet kreiraju kroz jezik. Gampers je stavio naglasak na istraţivanje faktora - lingvistiţkih osobina kao i nelingvistiţkih, koji utiţu na govornikov izbor. Analizirao je primere prekljuţivanja kodova izmeŤu jezika, kao i varijeteta istog jezika u cilju ispitivanja situacija i interakcija u kojima dolazi do prekljuţivanja i zakljuţuje da se „društveni identitet i etnicitet uspostavljaju i odrţavaju kroz jezik“ (Gumperz 1982a: 7). Jezik manjine se ţesto koristi kao izraz zajedništva i jednakosti, kao „naš kod“ („we code“), dok se jezik vešinske grupe ţesto smatra kao „njihov kod“ („they code“), kod jezika spoljne grupe (Ibid: 66). Mešanje kodova tako oznaţava razliţite identitete i uspostavlja razliţite funkcije u komunikaciji. Najjednostavnije se moţe definisati kao upotreba najmanje dva jezika u jednom iskazu u odreŤenim komunikativnim situacijama. Govornici biraju da se sluţe varijetetom u zavisnosti od razliţitih faktora, kao što su stil, društvene okolnosti i odnosi izmeŤu sagovornika, te uklapaju delove jednog jezika, reţi, fraza ili veših jedinica u reţenicu dok govore drugim jezikom (Ibid.). Prekljuţivanje kodova se koristi kada govornici ţele da pojasne ili pojaţaju znaţenje, da intenzifikuju iskaz davajuši mu dublji smisao. Gampers istiţe da je prekljuţivanje naroţito izraţeno u argumentativnoj konverzaciji kada govornici nastoje da brane svoje stavove ili da nametnu svoja gledišta (Gumperz 1982: 49). Gampers istiţe da norme ne treba shvatiti kao fiksne, veš se one menjaju od kulture do kulture, te da se društvene i jeziţke kategorije menjaju s vremenom. Prekljuţivanje sadrţi informacije koje nisu jednoznaţne u svim okolnostima. „Prekljuţivanje kodova obeleţava kontekstualnu informaciju ekvivalentnu onome što se u monolingvalnoj 58 U ovom radu koristišemo naizmeniţno termine kod i varijetet za regionalno i socijalno uslovljene jeziţke sisteme koji se koriste u komunikaciji. 110 sredini saopštava kroz prozodiju ili druge sintaktiţke ili leksiţke procese. Ono generiše pretpostavke u kojima se dekodira sadrţaj reţenog“ (Ibid: 98). U istraţivanju govornika u Norveškoj, Blom i Gampers su došli do zakljuţka da govornici menjaju kodove u zavisnosti od tema i sagovornika. U komunikaciji sa meštanima koristili su lokalni dijalekat, kao znak prestiţa i markera identiteta unutar grupe, dok su u komunikaciji sa pripadnicima drugih zajednica koristili standardni dijalekat. „Studenti su prelazili na standardni dijalekat kada je bilo reţi o akademskim pitanjima, iako su svi bili meštani istog naselja gde svi govore istim dijalektom. Buduši da se nastava odvijala na standardnom dijalektu, studenti su smatrali da treba markirati svoj identitet kao studenata prelaskom na standardni varijetet“ (Blom, Gumperz 1972, prema Hansen, Liu 1997: 568-9). Gampers zakljuţuje da društvene norme i pravila funkcionišu kao gramatiţka pravila koja odreŤuju alternaciju izmeŤu odreŤenih jezika ili dijalekata, te da su ona ista kao u sluţaju selekcije pravila unutar istog jezika. Odabir koda ţesto nije svestan, veš zavisi od komunikativnog konteksta (Gumperz 1972: 145). 4.6. Model markiranosti Kerol Majers-Skoton Majers-Skoton razvija svoju teoriju za analizu raznih vidova prekljuţivanja kodova na osnovu korpusa koji je sakupila u Africi koji ukljuţuje nekoliko jezika, te s tim u vezi uvodi model markiranosti (eng. markedness model) na koji šemo se ovde osvrnuti. Majers Skoton istiţe da markiranost potiţe od Praške lingvistiţe škole koja se razvija polovinom 20. veka, i da se ogleda u radu Romana Jakobsona i Nikolaja Trubeckoja (Trubetzkoy) (1993b: 80). Princip markiranosti se odnosi na dva suprotna pola: prepoznavanje ili neprepoznavanje odreŤenih kodova. To znaţi da u bilingvalnim ili višejeziţnim zajednicama maternji govornici po osešaju koriste nemarkirane i markirane opcije i da u konverzacijskoj situaciji ţlanova zajednice postoji s jedne strane, nemarkirana ili oţekivana jeziţka opcija za svakog sagovornika u odreŤenom društvenom kontekstu. Sagovornici veš u ranoj mladosti nauţe društveno znaţenje svakog jeziţkog izbora u svakoj razgovornoj 111 situaciji sa svim sagovornicima. Pojmovi markiran (neoţekivan) i nemarkiran (oţekivan) odnose se dakle na „društvenu motivaciju govornika u donošenju odluke o kodovima u cilju definisanja meŤuljudskih odnosa i formiranja svojih zapaţanja ili ţelje u vezi sa pripadanjem grupi“ (Myers-Scotton 1993a: 478). Znaţi da govornici u interakciji sa sagovornicima sami biraju kodove u zavisnosti od odnosa sa pojedincima sa kojima komuniciraju. Jedna od premisa modela markiranosti podrazumeva da je svim ljudima uroŤena kognitivna sposobnost koriššenja i odabira kodova radi utvrŤivanja pozicije u interakciji. Nemarkirano prekljuţivanje, obrazlaţe Majers-Skoton, uvodi i kategorije prava i obaveza (eng. rights and obligations) koje govornici poštuju izmeŤu sebe i drugih prilikom donošenja odluka o biranju koda, što opet zavisi od društva u kojem se odvija interakcija (1993b: 100). S druge strane, markirano prekljuţivanje podrazumeva utvrŤivanje novih, neoţekivanih odnosa sagovornika i moguših novih prava i obaveza. Majers-Skoton zakljuţuje da je koriššenje jednog koda ili drugog motivisano troškovima i nagradama (eng. costs and rewards) (Myers-Scotton 1993b: 100). Kroz upotrebu jezika u zajednici razvija se osešaj za to koji kod je u interakciji više oţekivan ili neoţekivan. Ovu sposobnost ona naziva skalom markiranosti (eng. markedness metric) (1993b: 79). Markiranost je dinamiţki koncept, što znaţi da je u svakom trenutku svake interakcije podloţan promeni (1993a: 479). 4.7. Prekljuĉivanje i mešanje kodova U ovom odeljku šemo izloţiti osnovne definicije ili tumaţenja fenomena prekljuţivanja i mešanja kodova. Naveššemo funkcije prekljuţivanja kodova, a zatim šemo izloţiti primere upotrebe jezika sa prekljuţivanjem kodova. Ţelimo pokazati situacije u kojima dolazi do prekljuţivanja na srpski jezik u autobiografskim narativima uzimajuši u obzir društveni kontekst u kome se javljaju ove pojave. U kontaktu dvaju ili više jezika dolazi do meŤusobnih uticaja, pozajmljivanja, prekljuţivanja ili promene koda. U sledešem odeljku šemo izdvojiti primere pozajmljivanja i prekljuţivanja kodova u narativima bez pokušaja organizacije u teorijski model. Prekljuţivanje (Filipoviš 1998) ili promena (Radovanoviš 1979), smenjivanje (Bugarski 2005), prebacivanje (Dimitrijeviš Saviš, 2010) kodova je lingvistiţki i društveni 112 fenomen koji oznaţava smenjivanje elemenata iz dva jeziţka varijeteta unutar diskursa, reţenice ili reţeniţnog konstituenta. Prekljuţivanje kodova polje je interesovanja mnogih teoretiţara (Bloomfield 1933, Haugen 1956, Poplack 1980, Gumperz 1982, Kachru 1983, Wardhaugh 1986, Li Wei 1994, Auer 1984, 1995, Saviš [Filipoviš] 1996, Muysken 2000), te u pogledu pristupa ovom problemu postoje i razliţita tumaţenja fenomena. Još jedan fenomen koji se koristi nekada zajedno sa prekljuţivanjem kao sinonim, jeste mešanje kodova (eng. code mixing) koji je najuoţljiviji u dvojeziţnim ili višejeziţnim zajednicama. Mešanje kodova, prekljuţivanje kodova i pozajmljivanje su termini koji sluţe da bi se izrazili razliţiti vidovi alterniranja kao rezultat jeziţkih kontakata. Neki teoretiţari, kao što smo nagovestili, ne prave razliku izmeŤu mešanja i prekljuţivanja, kako su ti procesi povezani, a razlike su veoma suptilne, te lingvisti ne nalaze eksplicitne definicije kojima bi razdvojili ove dve pojave. Lingvista Bradţ Kaţru (Braj Kachru 1983: 193) obrazlaţe da je „prekljuţivanje uslovljeno funkcijom, situacijom i uţesnicima, dok mešanje kodova podrazumeva prebacivanje jeziţkih jedinica iz jednog koda na drugi“. Autor pravi razliku na nivou unutarreţeniţnog odnosa, kada se elementi dvaju jezika koriste unutar iste reţenice (mešanje kodova) i meŤureţeniţnog odnosa, kada se prekljuţivanje odvija na nivou reţenice (prekljuţivanje kodova), dok lingvistkinja Jelena Filipoviš za obe kategorije koristi termin prekljuţivanje. Ronald Vardo (Wardhaugh, 1986) razlikuje kategorije prekljuţivanja i mešanja kodova, i opisuje dve vrste prekljuţivanja: situaciono, koje je uslovljeno situacijom, i metaforiţno, koje zavisi od teme razgovora. Neki teoretiţari za prekljuţivanje koriste termin alternacija da bi odredili smenjivanje dva ili više jezika u istom diskursu (Poplack 1980: 583). Kako je predmet doktorske disertacije manjinska zajednica, fenomen prekljuţivanja šemo razmatrati u okviru konverzacije u maŤarskoj dvojeziţnoj zajednici. U radu šemo se fokusirati na sociolingvistiţke faktore koji utiţu na mešanje kodova, kao što su dvojeziţka kompetencija, politiţka ravnoteţa izmeŤu jezika, jeziţki stavovi i tipovi interaktivnih situacija (Muysken, 2000). U ovom poglavlju cilj nije bio predlaganje modela mešanja kodova, jer kako sociolingvista Piter Majsken (Pieter Muysken) smatra, takvih modela nema, „osim osnovnih modela koje nude gramatiţke teorije i jeziţko procesiranje“ (Ibid: 3). Majsken navodi obrasce mešanja kodova unutar reţenice i istiţe da se oni razlikuju prema tri osnovna procesa utvrŤenih razliţitim strukturalnim uslovima: 113  „umetanje (insertacija) materijala, leksiţkih jedinica ili celih konstituenata, iz jednog jezika u strukturu drugog jezika  alternacija izmeŤu struktura jezika  kongruentna leksikalizacija materijala iz razliţitih leksiţkih inventara u zajedniţku gramatiţku strukturu“ (Muysken 2000: 3). Navedeni procesi se razlikuju u specifiţnim dvojeziţnim sredinama. Majsken navodi drugaţije pristupe fenomenu mešanja koda, najpre insertaciju u teoriji Majers-Skoton (Myers-Scotton, 1993) koja mešanje koda vidi kao pozajmljivanje, „umetanje strane leksiţke ili frazeološke kategorije u datu strukturu. Razlika je u veliţini ili tipu umetnutog elementa, na primer imenica u odnosu na imeniţku frazu“ (Muysken: ibid.). Drugaţiji pristup alternaciji izloţen je u teoriji Šane Poplak (Shana Poplack 1980) koja mešanje koda koristi sliţno kao fenomen prekljuţivanja iskaza. Majsken obrazlaţe da iz tog razloga, zbog osnovnog procesa mešanja, izbegava upotrebu termina prekljuţivanje. „Prekljuţivanje je odgovarajuši termin za tip alternacije u mešanju. Izraz prekljuţivanje koda je manje neutralan na dva naţina: kao izraz veš sugeriše nešto kao alternacija (za razliku od insertacije), i razdvaja mešanje koda od fenomena pozajmljivanja ili interferencije“ (Ibid. 4). Piter Auer na sliţan naţin razlikuje prekljuţivanje kodova i transfer (Auer 1995: 126), te navodi prekljuţivanje ili mešanje koda i alternaciju ili umetanje, insertaciju. Insertacija je, po njemu, proces ubacivanja elemenata jednog jezika u drugi, a alternacija je proces kada se elementi oba jezika koriste. Auer tvrdi da je prekljuţivanje fenomen koji se odnosi na jednu reţ ili veše leksiţke jedinice, a zavisi od situacije i namere govornika, na primer prilikom promene teme ili toka razgovora (Auer 1998: 122). Kongruentna leksikalizacija naglašava prouţavanje promene stila i varijacije izmeŤu dijalekta i standardnog jezika (Muysken 2000: 4). U dvojeziţnim zajednicama, postoji tendencija da se mešaju leksiţke jedinice, fraze, ţak i reţenice u interakciji meŤu govornicima, a prekljuţivanje zavisi od brojnih faktora kao što su tema, sagovornici, okolnosti. Funkcije prekljuţivanja zavise od navedenih tzv. ekstralingvistiţkih faktora, a ovde šemo izdvojiti dve šire kategorije funkcija: društvenu i stilističku funkciju. Društveni faktori prekljuţivanja odnose se na društveno-ekonomski 114 status, poziciju moši u društvenoj hijerarhiji. Stilistiţke funkcije igraju ulogu kao stilistiţke strategije u pisanju dvojeziţnih govornika u cilju postizanja pesniţke snage (Kumar 1986: 202). Kumar tvrdi da u situacijama obiţne dvojeziţne upotrebe, elementi jezika su ograniţeni faktorima kao što su nivo obrazovanja sagovornika, njihov meŤusobni odnos i tema razgovora (Ibid: 203). Dvojeziţni govornici maŤarske sekeljske zajednice istiţu da u razgovoru ţesto mešaju kodove oba jezika, te da ne mogu odrediti u kakvim situacijama to ţine, jer je prekljuţivanje i mešanje kodova skoro nesvestan ţin. Prekljuţivanje kodova je pojava koja se primešuje u skoro svim domenima jeziţke upotrebe u zajednici, u porodici, školi, crkvi, na prijateljskim okupljanjima ili seoskim praznicima. Majers Skoton (Myers Scotton) smatra da „višejeziţne zajednice odrţavaju višejeziţnost zbog funkcija koje razliţiti jezici ispunjavaju kao sredstva za pozitivnu i negativnu identifikaciju“, odnosno „razliţiti kodovi se odrţavaju zato što sluţe kao društveni markeri za razliţite podgrupe“ (Myers Scotton 1982: 432). Kao osnovnu hipotezu Majers Skoton istiţe da se prekljuţivanje kodova pojavljuje kao jeziţko ponašanje unutar grupe. „Odrţanje jednog ili više jezika u govornoj zajednici je motivisano poštovanjem prava i obaveza uţesnika u razgovoru. Prekljuţivanje kodova je upotreba jednog ili više kodova u istom razgovoru kao sredstva pregovaranja prava i obaveza“ ( Ibid. 433). Varijacije kodova postoje u svakoj zajednici, tj. „postoji više nego jedan naţin da se izrazi ista stvar, jer izbor u nizu opcija je veliki izvor konverzacijske implikature“ (Ibid. 434). U dvojeziţnoj komunikaciji prekljuţivanje kodova deluje kao nasumiţna odluka i ukazuje na nemarkiranost prava i obaveza koje kombinuju dva identiteta (Ibid. 435). Cilj u disertaciji nam je da pokaţemo situacije u kojima dolazi do prekljuţivanja na srpski jezik u autobiografskim narativima bez pokušaja njihove sistematizacije. Usmeni autobiografski narativi manjinskih dvojeziţnih zajednica, pored uvida u unutrašnji svet naratora i narativnih modela, nude mogušnosti za istraţivanje upotrebe jezika dvojeziţnih govornika, za otkrivanje kada še se koji jezik koristiti i razloge za odabir jezika u datim situacijama. U analizi narativa fokus moţe biti na razliţitim tipovima prikupljenih informacija: na naţinu na koji su sagovornici doţiveli dogaŤaje o kojima govore ili, prema Aneti Pavlenko, na realnosti subjekta (eng. subject reality), zatim na ţivotnoj realnosti (eng. life reality), odnosno na isticanju razlike u vezi situacije sada i 115 one u prošlosti, te konaţno na tekstualnoj realnosti (eng. text reality), tj. naţinu na koji se dogaŤaji kazuju u narativu (Pavlenko 2007: 165). Prekljuţivanje kodova se moţe sagledati iz razliţitih uglova, iz mikrolingvistiţke perspektive i iz makrolingvistiţke, kada se umesto jeziţke strukture uzima u obzir i društveni kontekst prouţavanja pojave prekljuţivanja, naroţito u dvojeziţnim ili višejeziţnim zajednicama. U analizi narativa uzeli smo u obzir kontekst. Pokazašemo kako naratori pozicioniraju sebe u odnosu na druge i u odnosu na jeziţke ideologije. „Istraţivanja odnosa jezika i etniţkog identiteta u višejeziţnim zajednicama u kojima je jasno izdiferenciran socioekonomski i politiţki status vešinskog i manjinskog jezika ukazuju na ţinjenicu da je uloga jezika kao faktora u izgradnji i oţuvanju etniciteta i etniţkog identiteta promenljiva u vremenu, to jest da razliţiti aspekti jeziţke strukture i upotrebe unutar jeziţke zajednice na razliţite naţine koreliraju sa drugim elementima kulturnog društvenog znanja (na primer, etniţko poreklo, etniţka kultura, religija, i sl), te da za ţlanove manjinske zajednice u razliţitim momentima u vremenu jezik moţe biti relevantan i samo na nivou kulturnih markera“ (Filipoviš 2009: 99). Narativi su najšeţše kazivani na maternjem maŤarskom jeziku uz brojne primere umetanja leksiţkih jedinica i frazeologizama, terminoloških sintagmi ili ustaljenih fraza na srpskom u strukturu maŤarskog jezika. Izbor jezika u dvojeziţnoj sredini u velikoj meri zavisi od moši, a samim tim i status jezika u takvoj sredini vezuje se sa ekonomskim statusom. Pitanje društvenog statusa neizostavno vodi do fenomena napuštanja i gubitka jezika. Pokazašemo da u zajednici u narativima postoji svest o uplivu srpskog jezika i zamene maŤarskog srpskim, koja se objašnjava nedovoljnim poznavanjem odreŤenih domena maternjeg jezika. U dvojeziţnoj zajednici bukovinskih MaŤara primešeno je da se maternji maŤarski koristi uglavnom u privatnoj sferi, u neformalnom govoru, u kuši i meŤu ţlanovima zajednice, dok se srpski kao vešinski koristi u formalnim situacijama. Pored toga, dominantni su i stavovi govornika o svom dijalekatskom varijetetu koji su uglavnom negativni uz veliţanje poloţaja standardnog maŤarskog jezika, te pokušaj ʻkorigovanjaʼ reţi i izraza ʻpravilnimʼ opcijama u govoru. Pokazašemo jedan od brojnih primera insertacije izraza na srpskom jeziku u reţenicu na maŤarskom: ML: Milyen jó a burek. Nem is tudjátok milyen jó az a gibanica. Megint szerbül mondtam. ... Mondja a komám „Akarsz-e gibanicát’? 116 ML: Kako je dobar burek. Ne moţete ni zamisliti kako je dobra ta gibanica. Opet sam rekao na srpskom. ... Kaţe kum 'Hošeš li gibanicu?' Ovde sagovornik govori o prenošenju kulturnih uticaja jedne kulture na drugu na primeru kulinarskih veština, kao i u sledešem primeru: SME: ...majd ketten itthon nálunk, öreganyámnál főzzük a vacsorát, szárma volt... SME: ... i nas dve šemo kod kuše, kod babe da kuvamo veţeru, bila je sarma... Pritom sagovornik ML u razgovoru do kraja teţi da govori „ţisto‟, bez „kvarenja‟ iskaza koriššenjem stranih izraza, i kadgod koristi reţ na srpskom ili neku tuŤicu, on to proprati negativnim komentarom o kvarenju maŤarskog jezika. U drugom intervjuu kada govori o nekadašnjem pravljenju hleba i o kvarenju kvaliteta brašna u današnje vreme, ispravlja sebe i traţi adekvatniji maŤarski izraz za reţ „kvalitet‟: ML: Nincs meg neki az a... IP: Kvalitét. ML: Kvalitét, nem akarom mondani kvalitét, most egész rác lettem. KB: Minőség. * ML: Nema onaj… IP: Kvalitet. ML: Kvalitet, nešu da kaţem kvalitet, sada sam se skroz pretvorio u Rasa. KB: Kvalitet. Takvi stavovi se u intervjuu uglavnom obrazlaţu stavovima o podizanju jeziţke kulture u zajednici. Prekljuţivanje je pojava koja je primešena u govoru svih naratora u intervjuima, te se moţe zakljuţiti da to nije sluţajna ili nasumiţna situacija. TB: Jártam be az egyik szalonba szombaton meg mikor volt szabad napom akkor hogy a praksza végett, ott is nagyon jól megszerettem. TB: Odlazila sam u jedan salon subotom i kada sam imala slobodan dan onda, radi prakse, i tamo sam mnogo zavolela. * 117 TB: Mi gyerekek voltunk, később volt frizsider, nem nagyon volt benne, egy kicsi szalonna, meg ez meg az... TB: Mi smo bili deca, kasnije je bilo friţidera, nije bilo mnogo toga unutra, malo slanine, ovoga onoga... * ML: Mondom neki, ej bre. [...] Most is azt mondja: „Koma, kume kume“. ML: Kaţem joj, ej bre. [...] I sada mi kaţe: „Kume, kume kume“. Kao što je veš naglašeno na poţetku, ovde nešemo dati pokušaj sistematizacije fenomena kako detaljna analiza prevazilazi okvire ovog rada, te primere prekljuţivanja navodimo bez odreŤivanja kategoriţnih pravila. Govornici maŤarske zajednice su prinuŤeni da u odreŤenim govornim situacijama pojedine izraze menjaju izrazima iz drugog jezika, najţešše iz jezika dominantne srpske zajednice. Najoţigledniji primeri jesu koriššenje leksike srpskog jezika koje ulaze u maŤarski sa razliţitim vidovima adaptacije. U maŤarskom govoru je ţesta pojava prekljuţivanja na srpsku terminološku leksiku u izvornom obliku iz svakodnevne sfere, kao i iz profesionalnog domena, bilo da je u pitanju strukovna terminologija, reţi iz svakodnevnog ţivota, uzreţice, uzvici, delovi reţenice ili pak umetanje celih reţenica. Naveššemo nekoliko primera da bismo pokazali jedan od ţestih sluţajeva prekljuţivanja na srpski vezanog za javni domen, za domen posla koji smo primetili skoro kod svih govornika. Izrazi vezani za profesiju ili zanat najţešše se koriste na srpskom jeziku: IP: Jártunk a zádrugába, szövetkezetbe jártunk répát kapálni, és akkor fiatalka voltam, én nem birtam én olyan gyorsan menni, én meg Gergi megboldogult. IP: Išli smo u zadrugu, išli smo da kopamo repu, i onda sam bila mlada, nisam mogla ja tako brzo da hodam, ja i pokojni Gergi. * MT: …jöttek a német turisták, akkor baksist adtak. MT: ... dolazili su nemaţki turiti, onda su davali bakšiš. 118 U navedenom primeru sagovornica najpre prekljuţuje na srpski jezik, ali odmah potom daje termin na maŤarskom da bi pojasnila: zádrugába, szövetkezetbe. U vešini sluţajeva, meŤutim, nije to sluţaj. U nedostatku adekvatnog izraza na maternjem jeziku, govornici še prekljuţiti na srpki jezik. U maŤarskoj zajednici nedovoljno znanje maternjeg jezika dovodi do menjanja jezika što postepeno vodi ka eroziji jeziţkog sastava, ili stvaranja jeziţkog deficita. Rezultati empirijskog istraţivanja pruţaju uvid u jeziţko stanje zajednice i pokazuju proces asimilacije, te ukazuju na diferenciranu upotrebu jezika svih generacija. Ţesti su primeri leksiţkog transfera kada se na srpski glagol dodaju maŤarski sufiksi za lice, broj i vreme: IP: Annyira szekírozott, hogy nem jól vezetem, s letapossa, s beleharap, s mit tudom én, na hát, s nem volt szabad visszaszólni. IP: Toliko me je sekirao da ga ne vodim dobro i da še da nagazi [kukuruz] i da ga zagrize, i šta ja znam, i nismo smeli da uzvratimo. Reţ je o primeru glagolske fleksije, dodat je maŤarski sufiks za perfekat – ott (sekirati – szekírozott) na srpsku osnovu glagola sekirati. Govornici ţesto spontano koriste leksiku iz domena svakodnevnog ţivota, koja se koristi adaptirano. Od posebnog su znaţaja pozajmljivanje i promena kodova koje šemo ovde predstaviti. U primerima koje navodimo reţ je o strukovnoj upotrebi srpskog jezika. Sagovornici u domenu posla koriste srpski jezik, te postoji objektivna potreba za koriššenjem srpskih termina za nazive svojih profesija i kada govore ne maternjem jeziku: ESM: Feliratkoztam Pancsovára fodrásznak, frizérnek, s ott voltam hat hetet, s onnan kitettek. Azt mondták, hogy a seljánkáknak, úgy mondták, nincs ott helyik. ESM: Upisala sam se u Panţevo za frizera, frizérnek, i tamo sam bila šest nedelja, i odatle su me izbacili. Rekli su da za seljanke, tako su rekli, tamo nema mesta. Pozajmljenice mogu koristiti i jednojeziţni govornici, dok je kod promene kodova najţešše reţ o izvesnoj dvojeziţnosti (Saviš 1996: 24-30). U govoru se u cilju boljeg integrisanja u zajednicu vešine, termini iz domena profesije ne prevode na maŤarski. 119 Ova pojava se moţe protumaţiti i lenjoššu da se potraţi adekvatni ekvivalent na maŤarskom. Ovde se istiţe i primer koji je ţesta pojava kod maŤarskih govornika – dodavanje maŤarskih sufiksa na srpske osnove: tehničarnak ili frizérnek; zádrugába ili u sledešim primerima: VB: Jó tanulók a gyerekek, tehničarnak iratkoztak be, a fiú tehničar drumskog saobraćaja. Ő most már a negyedik évet iratkozta be. A kislány azt írta be szintén, tehničar, de a hemijszkóba, tehničar za prehranu. VB: Deca su dobri uţenici, upisali su za tehničara, deţak je tehničar drumskog saobraćaja. On je sada veš upisao ţetvrtu godinu. Devojţica je isto to upisala, tehničar, ali u hemijskoj, tehničar za prehranu. * VB: ... mer ő dolgozott, mindjár munkába állt a Hidrotehnikába Beográdba. VB: ... zato što je on radio, odmah se zaposlio u Hidrotehnici u Beogradu. Vidimo da sagovornica do kraja koristi srpske izraze za nazive obrazovne struke dece. Kada je reţ o obrazovanju, u porodici se pokazuje vaţnost poznavanja struţnih izraza dominantnog jezika na kojem deca uţe u školi, koji se vezuje za njihovu budušu profesiju. U narednom odeljku šemo pokazati da se maŤarski knjiţevni jezik vidi kao superiorni jezik u odnosu na dijalekat kojim govore ţitelji sela i sluţi kao model dijalekatskom varijetetu. To je standardni jezik u odnosu na varijetet, koji govore bukovinski MaŤari. Knjiţevni maŤarski se povezuje sa obrazovanjem, sa uţenoššu, sa znanjem, ţime mu se pridaje simboliţna moš više vrednosti. Bukovinski dijalekat se ţesto stigmatizuje i negativno ocenjuje u poreŤenju sa standardnim jezikom koji se smatra jezikom prestiţa i ispravne forme. Stavove o razliţitom vrednovanju standardnog maŤarskog jezika i sekeljskog varijeteta šemo sagledati nešto kasnije. Kada govorimo o distinkciji izmeŤu ova dva varijeteta, pored teritorijalnog raslojavanja podrazumevamo i socijalno. 120 4.8. Raslojavanje ili diferencijacija jezika Sada šemo reši nešto o tipovima raslojavanja jezika, da bismo se kasnije osvrnuli na sekeljski dijalekat i na njegovu kategorizaciju. Raslojavanje ili diferencijacija jezika na podsisteme ili funkcionalne varijante/stilove (eng. language variation) vezuje se za Prašku lingvistiţku školu i njene koncepte koje su razvili Jan Mukarţovski i Feliks Vodiţka. Raslojavanje je prirodan i konstantan proces svakog jezika. Ono podrazumeva upotrebu jezika u razliţitim oblastima ţivota. Jezik nije samo sredstvo komunikacije, veš je sloţen sistem simbola i vrednosti, te se ţesto doţivljava kao entitet za sebe. Jezik nije jednoobrazan, veš zavisi od društvenih funkcija i vanjeziţkih faktora, od teritorije na kojoj se govori, društvene grupe, okolnosti, sagovornika. Polazeši od razliţitih kriterijuma, mogu se izdvojiti razliţite kategorije raslojavanja, pa se tako klasifikuju ţetiri tipa raslojavanja jezika (Radovanoviš 1986: 165-85): a) Funkcionalno b) Socijalno c) Individualno d) Teritorijalno Funkcionalno-stilsko raslojavanje vezano je za govorne situacije u kojima se upotrebljava jezik i podrazumeva razliţite funkcionalne stilove koji se koriste u standardnom jeziku, tako govorimo o razgovornom stilu, nauţnom, profesionalnom stilu i stilu knjiţevnog jezika. „Ruska funkcionalna stilistika izdvaja pet stilova: nauţni, publicistiţki, knjiţevnoumetniţki, administrativni i razgovorni“ (Ager 1999: 63-85, prema Oakes 2001: 22). Funkcionalna stilistika naglašava promenljivost i proširivanje sastava funkcionalnih stilova „sistem koji se razvija u skladu sa razvojem društva“ (Ibid.), ali ne istraţuje razloge za te promene. Socijalno raslojavanje je vezano za društvene grupe, takozvane socijalekte ili socijalne dijalekte u kojima se ogledaju posebna svojstva pojedinih društvenih slojeva. Socijalno raslojavanje je diferencijacija govornih uloga pojedinca u skladu sa socijalnim ulogama, socio-ekonomskom klasom, polom, uzrastom, etniţkom grupom. Ove varijacije ţesto postoje uprkos jakim pritiscima da se prilagode normama koje su odreŤene kako lingvistiţkim, tako i socio-politiţkim uslovima. Ali dok „socijalni varijeteti narušavaju 121 homogenost odreŤenog jezika, oni retko vode do pojave razdvajanja na razliţite jezike“ (Ager 1999: 63-85, prema Oakes 2001: 18). Lingvista Li Oaks (Leigh Oakes) smatra da se to ne moţe tvrditi za lingvistiţke varijacije geografske prirode, koje se odnose na dijalekte i regionalne akcente. „Za razliku od ʻvarijetetaʼ, termina koji se u lingvistici koristi zbog njegove neutralnosti“, Oaks tvrdi da je „termin ʻdijalekatʼ socio-politiţki usmeren i ţesto koriššen od strane dominantanog sloja društva kao namerno sredstvo pojaţavanja inferiornog statusa manjinskih grupa“ (Ibid: 18-9). Pored toga, ʻdijalekatʼ nosi razliţite konotacije u zavisnosti od sociolingvistiţkog konteksta. 59 Kriterijumi za razlikovanje jezika i varijeteta nisu uvek socio-politiţke konvencije (Ibid.). Individualno raslojavanje podrazumeva idiolekat ili idiostil, liţni jezik pojedinca sa svim njegovim karakteristikama ukljuţujuši i boju glasa, brzinu govora, emocionalnu obojenost. Teritorijalno raslojavanje jezika ukljuţuje dijalekte, regionalne varijetete jednog jezika koji su geografski odreŤeni. Postoje situacije kada dolazi do preklapanja razliţitih slojeva, na primer dijalekatskog i funkcionalno-stilskog. Ovakvo diferenciranje jezika dovodi do stavova po kojima se standardni varijetet jezika vrednuje prema društvenoj klasi, obrazovanju, ekonomskom statusu kao uţeniji, ţistiji, lepši, jezik prestiţa „struţno kodifikovan i društveno sankcionisan oblik“ (Bugarski 2003: 69), a dijalekat je jezik manje obrazovanih, neukih, jednostavnih ekonomski zaostalih govornika, jezik negativne simboliţke vrednosti i niţeg vrednovanja. S druge strane, jezik sekeljskog dijalekta smatra se kao obeleţje lokalnog identiteta, kao jezik predaka, maternji jezik ponosnih Sekelja. No, prekljuţivanje nije uvek konzistentno. Ono umnogome zavisi od sagovornika, kao i od teme. Za govornike je znaţajna i jasno uoţljiva razlika izmeŤu standardnog i nestandardnog varijeteta, što se iskazuje u stavovima po kojima se standardni maŤarski jezik doţivljava kao društveno poţeljnijim varijetetom. S druge strane, stavovi prema nestandardnom varijetetu se ispoljavaju kroz negativne izjave ili pozitivne. Neki govornici i pored stava o lokalnom jeziku kao „našem kodu“, koji s ponosom nose i koriste kao marker identiteta pripadnosti, sa 59 U Francuskoj, na primer, postoji duga tradicija viŤenja drugih regionalnih jezika kao dijalekata. Oaks smatra da ovde problem predstavlja ţinjenica da se ne moţe uvek oslanjati samo na lingvistiţke kriterijume u definisanju jezika. Još jedan primer su Švedski i Norveški jezici koji su prihvašeni kao zasebni jezici iako imaju mnogo zajedniţkih lingvistiţkih karakteristika (Oakes 2001: 19). 122 spoljašnjim govornicima se trude da koriste standardni maŤarski jezik, kao znak kompetencije i ravnopravnosti u komunikaciji izvan manjinske zajednice. U narednom odeljku šemo pokazati kojoj govornoj grupaciji jezika pripada jezik bukovinskih Sekelj MaŤara, a zatim šemo u više detalja izloţiti osnovne karakteristike ovog varijeteta. 4.9. Jezik bukovinskih Sekelja Jeziţki varijetet bukovinskih Sekelja u tri sela je govorni varijetet maŤarskog jezika, a pripada sekeljskom dijalektu. Prema teritorijalnoj grupaciji jezika u Erdelju, pripada jeziţkoj oblasti Ţika, Haromseka i Udvarheja. Govornici ovih teritorija su se putem migracija selili preko Moldavije, zatim Bukovine, do prostora juţnog Banata. Kolektivni naziv za nekoliko etniţkih skupina u rumunskom delu Moldavije jeste Ţango MaŤari. Za vreme prvog talasa migracije Sekelja, ove dve bliske etniţke skupine, Ţango i Sekelj MaŤara, ţivele su zajedno na prostorima Bukovine, usled ţega je došlo do meŤujeziţkih uticaja ove dve grupe. Kada govorimo o jeziku bukovinskih Sekelja, treba raţunati na pomeranja stanovništva Sekelja zajedno sa grupom Ţango MaŤara, ţiji jezik pokazuje niz odstupanja od sekeljskog dijalekta na jugoistoţnom prostoru Erdelja, buduši da su vekovima primali rumunske jeziţke uticaje (Szabó 1993: 125). Ţango maŤarski dijalekat se, pak, kao izolovano jeziţko ostrvo, samostalno razvio i saţuvao je daleko više arahaizama od sekeljskog dijalekta. S druge strane, ova dva dijalekta povezana su nizom jeziţkih karakteristika i etnoistorijskih tradicija, koje doprinose solidarnosti ove dve etniţke grupe. Krajem 18. veka, nakon napuštanja Moldavije, ove dve jeziţke grupe zadrţale su skoro sve odlike svog jezika. Koegzistencija ţivota u Bukovini rezultirala je mešanjem jezika, dok su delimiţno zadrţane osobenosti dvaju jezika koje se i danas daju uoţiti. Zato se opravdano moţe govoriti o jednom dijalekatskom tipu (Ibid.). Treba imati u vidu da su doseljenici u Bukovini ţiveli raštrkano u nekoliko naselja, te da su selidbe trajale više od jednog veka, poţev od Madefalve 1764. sve do 1883. godine. Konaţno, višestruka pomeranja stanovništva i jeziţki kontakti doveli su do formiranja samostalnih varijeteta ovog dijalekta. „Zajednice govornika dijalekata su iz politiţkih, društvenih, ekonomskih, verskih razloga bile u stalnom toku, najţešše prisilnih migracija, naroţito u okviru unutrašnjih jeziţkih granica“ (Ibid: 127). Iz navedenih razloga odreŤenje jeziţkog varijeteta moţe 123 biti samo relativno utvrŤeno, buduši da unutar bukovinskog sekeljskog dijalekta postoji niz lingvistiţkih varijeteta na prostoru juţnog Banata. Verovatno je to razlog zašto do danas nije napisana monografija koja bi dala sveobuhvatnu sliku karakteristika jezika bukovinskih Sekelja. Svemu ovome treba dodati i niz reţi koje su tokom dvesta godina uplivale u jezik kao pozajmljenice iz rumunskog, turskog, nemaţkog jezika. Iz istih razloga gramatiţki pregled dijalekta bukovinskih MaŤara moţe biti samo delimiţno sagledan. Dijalekti se ne razlikuju od knjiţevnog ili od kolokvijalnog jezika, od pisanog i govornog modela standardnog varijeteta maŤarskog jezika samo u leksici, veš se razlike oţituju i u glasovnim i morfološkim osobinama (Rónai 1978: 329-341, Sebestyén 2008: 556-572). Bela Ronai (Rónai Béla) u analizi graŤe narodnih priţa, daje pregled osnovnih osobenosti sekeljskog dijalekta u zbirci bukovinskih narodnih priţa Bukovinai székely népmesék I., koju je priredio Adam Šebeššen. Šebeššen je poţeo raditi na sakupljanju narodnih pesama i priţa kao samostalni etnograf. Rezultat njegove sakupljaţke delatnosti ţini 458 sabranih priţa od 34 kazivaţa, koje su izdate u ţetiri toma na 1782 strane, a delom saţuvane na magnetofonskim snimcima. Kazivanje narodnih priţa je u ovom sluţaju posluţilo kao graŤa za analizu jezika kao reprezentativni jeziţki materijal. Ronai obrazlaţe da su narodne priţe usmeni ţanr narodne umetnosti koje svoja prava svojstva ispoljavaju upravo u usmenom kazivanju i koje u pisanom obliku gube od intenziteta doţaravanja i doţivljavanja atmosfere autentiţnog pripovedanja (Ibid.). Ovde šemo istaši glavne odlike sekeljskog dijalekta koje šemo ilustrovati na primerima iz intervjua govornika tri naselja, zatim iz graŤe narodnih priţa bukovinskih Sekelja Bukovinai székely népmesék I., koju je priredio Adam Šebeššen, dalje, iz nezaobilazne studije dijalekata jugoslovenskog podruţja lingviste i etnologa Olge Penavin, kao i na primerima iz knjige Magyar nyelvjárások lingviste Geze Saboa (Szabó Géza) u kojima je dat pregled maŤarskih dijalekata. Dijalekatske reţi i izrazi koje šemo uzeti u obzir u ovom poglavlju su primeri koji pokazuju odstupanje u odnosu na standardni maŤarski jezik. 124 Olga Penavin je u dve knjige dala opseţnu sliku maŤarskih dijalekata na jugoslovenskom podruţju u dve monografije Jugoszláviai magyar nyelvjárások, 1982. (Mađarski dijalekti u Jugoslaviji) i A jugoszláviai Bánát magyar nyelvjárási atlasza, 1995. (Dijalekatski atlas Mađara u jugoslovenskom Banatu) u kojima saţima istraţivaţke rezultate poţev od 1945. godine. Olga Penavin (1995) unutrašnja dijalekatska ostrva banatskih MaŤara deli u tri govorne grupe (1995: 521-2): 1) Juţni dijalekat (segedinski), koji ţuva „segedinsku samosvest“ (maŤ. szegedi tudat) sa labijalizovanim glasom e u naseljima Sajan, Ţoka, Jazova, Padej, Novi Kneţevac, Novi Beţej, Vrbica, Torda, Muţlja, Rusko selo, Toba, Mihajlovo, Debeljaţa, Lukaţevo, Nova Crnja, Rabe, Neuzina, Jermenovci, delimiţno Zrenjanin, sa uticajem drugih jezika kao što su nemaţki, srpski, rumunski, te sa uticajem MaŤara doseljenih iz drugih krajeva. 2) Govor Bekeša, sa karakeristikom prelaska glasova e i é u glas i – na primer reţ med: méz – míz (Novi Itebej). U bekeškom dijalektu još u 16. veku se é zatvorilo toliko da se ono po akustici poistovešuje sa í. 3) Sekeljski dijalekat iz oblasti donjeg Ţika, govor bukovinskih Sekelja (Vojlovica, Skorenovac i Ivanovo), uz koje su doseljeni Paloci, Bugari, Nemci i Slovaci. Etniţki prostor bukovinskih Sekelja u Bukovini do kraja 19. veka karakteriše prisustvo govornika raznih etniţkih grupacija, koje su snaţno uticale na sekeljski dijalekat. Olga Penavin obrazlaţe da se u govoru banatskih MaŤara, segedinskog, bekeškog, moţe pokazati jeziţko raslojavanje, te da se oseša dobro ţuvan i oţuvan arhaiţni jezik s kraja 18. veka sa svim svojim osobenostima, no uoţljivi su i uticaji jezika etniţkih grupa sa kojima su stupili u bliski meŤujeziţki kontakt (Ibid: 522). „Proteklih 200 godina nije poništilo osobenosti izvornog dijalekta, moţda ih je samo donekle ublaţilo. Istovremeno, ţiveši na novom podruţju u jednoj vešoj zajednici u koegzistenciji sa drugim zajednicama i njihovim jezicima, u intenzivnim interetniţkim kontaktima u trajanju više od 200 godina, komunikacijske potrebe su u izvesnoj meri smanjile izrazite jeziţke i druge razlike izmeŤu tih grupa, te se dogodilo i to da su, primera radi, na jeziţkom nivou razvili nove, zajedniţke elemente. Veša mobilnost, ekonomski uslovi, srazmerno jeftina zemlja privukli su govornike drugih dijalekata u sela Banata. Tako su se ispoljili izvesni interdijalekatski fenomeni, kulturalni spojevi, „banatska svest‟“ (Ibid.). 125 Moţemo zakljuţiti da su pomeranja bukovinskih Sekelja dale jedan u osnovi arhaiţan sekeljski varijetet, koji se razlikovao od jezika sekeljske grupe naroda iz Erdelja naroţito u podruţju reţniţkog blaga i adaptacije nove leksike. „U jeziku bukovinskih Sekelja nedostaju neologizmi, koji su usled obnove jezika uplivali u sekeljske varijetete iz maŤarskog kolokvijalnog govora, a koje su bukovinski Sekelji bez izuzetka bili prinuŤeni da nadoknade reţima stranog porekla, kao što je umesto ügyvéd (srp. advokat) - ädekát/ádvokát; umesto bőrönd (srp. kofer) – kufer; hozomány (srp. miraz) – staférung“ (Fazekas 2004: 220). Od reţi koje pokazuju najviše promena u jeziku, vešina je rumunskog porekla. Rumunski jezik je koriššen kao „kodifikovani“ jezik u komunikaciji izmeŤu starijih ţlanova porodice, vodeši se primerom maŤarskih graŤanskih porodica koje su koristile nemaţki jezik kao tajni jezik kada su ţeleli da sakriju nešto od dece, odreŤene reţi i fraze rumunskog jezika su koriššene u privatnoj sferi na sliţan naţin (Ibid: 222). Veš naredne generacije postepeno prekidaju ovu vrstu dvojeziţne upotrebe. Izvorne dijalekatske reţi su skoro sasvim izašle iz upotrebe i zamenjene su maŤarskim, kao što je pallalcsika – (maŤ. paradicsom) – paradajz; bosztán – (maŤ. tök) – bundeva; istrimfli – (maŤ. zokni) - ţarapa (Ibid.). Brojne reţi iz oblasti etnografske tradicije nestale su u proteklim decenijama, zajedno sa gubitkom tradicija koju su opisivale. Danas te reţi imaju upotrebnu vrednost, no samo van prirodnog okruţenja. Obiţaji i predmeti koji su danas van upotrebe i reţi koje se vezuju za njih danas se jednim delom vrašaju na pozornicu kao rekviziti, no vešini današnjih govornika su one nepoznate, kao što su sledeši primeri: ruva, kóbrics, kakastarés, silladri, cserelai ili kolozsna (Ibid: 222-3). Malo kasnije šemo navesti neke od karakteristiţnih reţi sekeljskog dijalekta, a pre toga šemo se osvrnuti na glasovne i morfološke osobenosti. 4.9.1. Glasovne karakteristike Osobena fonetska svojstva jezika bukovinskih Sekelja su još uvek uoţljiva kod izvornih govornika ne samo pripadnika starijih generacija. Sekelji koriste dve vrste glasa e: otvoreno i zatvoreno. Znak za otvoren glas je e bez dijakritiţkih oznaka, dok se zatvorena varijanta u dijalektologiji obeleţava sa dve taţkice iznad slovnog znaka: ё. U maŤarskom standardnom jeziku obeleţavaju se dva glasa e, jedno je kratak, otvoreni palatalni glas e, dok je drugi dugi, poluzatvoren palatalni glas é. Zatvoreno ё se u 126 maŤarskom jeziku ne obeleţava posebno, na primer u imenici ţovek: ember, drugo e je zapravo zatvoreno embёr, koje proseţni govornik maŤarskog jezika ne ţuje i ne izgovara razliţito od e. Glas ё se nekada moţe ţuti u maŤarskom normativnom izgovoru, najţešše ispred suglasniţke grupe, ali se beleţi sa dijakritiţkim znakom: é, na primer étterem – restoran, ért – razumeti. Upotreba zatvorenog ë nije konzistentna, na primer u reţima nem (srp. ne) i hanem (srp. nego) ţešša je upotreba otvorenog e, ali se neretko ţuje i zatvoreno ë. U maŤarskom jeziku ţesta je pojava glasa e. Primera radi, u jednom tekstu od 100 samoglasnika glas e se u proseku pojavljuje 26 puta (Rónai 2009: 558). Zatvoreno ë se u dijalektu koristi i umesto labijalnog glasa ö, na primer ëssze umesto össze (srp. skupa); ëcsém umesto öcsém ( srp. moj mlađi brat). Kod reţi sa labijalnim samoglasnikom u osnovi se, meŤutim, dodaje nastavak sa labijalnim ö, könyvhöz (Szabó 1993: 126). Na sliţan naţin se umesto ü standardnog jezika, u pojedinim korenskim morfemama u dijalektu upotrebljava i: fil umesto fül (srp. uvo), siket umesto süket (srp. gluv), innep umesto ünnep (srp. praznik). Postoje i obrnuti primeri, kada se umesto i knjiţevnog izgovora, u dijalekatskom izgovoru u nekim morfemama koristi ü (Ibid.). Reši šemo nekoliko reţi i o duţini samoglasnika. Najţešše se produţuju kratki samoglasnici, a dugi se retko skrašuju. Relativno je ţesta upotreba takozvanih poludugih samoglasnika koji nisu ni kratki, ni dugi, te se u fonetskoj transkripciji beleţe sa dijakritikom u vidu kose crte ka levo ò, ù. Poludugi samoglasnici se javljaju najţešše u prvom slogu reţi, na primer hòl vòlt (Rónai 2009: 559). Kod padeţnih nastavaka za mesta, dugi samoglasnici se dosledno upotrebljavaju: kod elativa -ból, -ből (srp. iz), ablativa -tól, -től (srp. od), delativa -ról, -ről (srp. sa, o). Duţina se skrašuje i u sluţaju samoglasnika é u sledešim primerima: tehen –tehén (srp. krava), keves – kevés (srp. malo), kerek – kerék (srp. okruglo, točak), nehez – nehéz (srp. teško) (Szabó 1993: 126). Karakteristiţna je i promena glasa o – koristi se otvorenije a: kasár umesto kosár (srp. košara). 127 Kod suglasnika je karakteristiţna glasovna promena palatalizacija – na primer inverzija nazala ny umesto n: disznó (srp. svinja) u disznyó. Ronai je primetio da je kod kazivaţa narodnih priţa ţest sluţaj depalatalizacije, odnosno umesto glasa ny izgovaraju n: asszon umesto asszony (srp. ţena); cigán umesto cigány (srp. Ciganin); lëán umesto lëány (srp. devojka); meŤutim, u nekim oblicima uz dodatak nastavka ostaje ny u izgovoru: na primer u sluţaju mnoţine imenskih reţi asszonyok (srp. ţene) i u sluţaju instrumentala cigánnyal (srp. sa Ciganinom), lëánnyal(srp. sa devojkom) (Rónai 2009: 19). Od glasovnih oblika upotrebljava se gy umesto j, a j umesto h. Smenjuju se bezvuţni glas k i zvuţni g: galitka umesto kalitka (srp. kavez). 4.9.2. Morfološke karakteristike Mnoge morfološke osobenosti jezika su još uoţljive kod govornika, kao što je dodavanje nastavaka koji imaju funkciju instrumentala na imenicu: -val, -vel. U maŤarskom jeziku se suglasnik –v gubi u sluţaju da se imenica završava na konsonant, te se poslednji suglasnik u imenici udvostruţuje: legény+vel=legénnyel – (srp. sa momkom). U sekeljskom dijalektu to pravilo izostaje, te se nastavak dodaje na imenicu bez jednaţenja suglasnika -v (legényvel). TakoŤe u oblicima sa nastavcima za faktiv –vá, - vé, kojim se ţeli oznaţiti „kakvim postaje neko ili nešto, u šta se neko ili nešto pretvara, i to u šta še se koliţinski pretvoriti nešto“ (Andriš 2002: 153), izostaje ne samo jednaţenje suglasnika –v sa poslednjim suglasnikom imenske reţi, veš se suglasnik gubi, te se koristi oblik: gazdagá, umesto gazdaggá - od gazdag + vá (srp. u bogatog, bogatim). U dijalektu Sekelj MaŤara, oblik objekatske glagolske promene imperativa se koristi i u indikativu, te se kaţe lássa u idikativu umesto látja (srp. on/ona vidi, Vi vidite), lássátok umesto látjátok (srp. vi vidite), taníccsa umesto tanítja (srp. on/ona poduţava, Vi poduţavate), mutassa umesto mutatja (srp. on/ona pokazuje, Vi pokazujete) (Szabó, 1993). 128 Glagolski prilog, gerundium, izraţava naţin vršenja radnje, zbivanje ili stanje. Gradi se od sufiksa –va, -ve, -ván, -vén; ima funkciju priloga za naţin i za stanje i neaktivnog je, odnosno pasivnog je znaţenja. U dijalektu se upotrebljava na naţin koji odstupa od standardnog jezika, na primer A vendégek má el vòtak mënve, umesto A vendégek már elmentek (Gosti su već otišli) (Rónai 2009). Dok se u standardnom jeziku koristi potvrdni oblik u vremenskim reţenicama u kojima se radnja zavisne klauze ostvaruje posle radnje glavne, dotle se u istoj vrsti reţenica koje izraţavaju posteriornost u dijalekatskom varijetetu koristi odriţni oblik, te se umesto Mielőtt el ment volna (Pre nego što je otišao) kaţe Mielőtt el nem ment volna (Pre nego što nije otišao). Posle bezliţnih glagola kell – (srp. treba), lehet – (srp. moţe), ili imenskih predikata szabad – (srp. dozvoljeno je), tilos – (srp. zabranjeno je), umesto infinitiva sa nastavcima za lice koristi se imperativ, na primer: El kell mennem (Treba da odem), dok je dijalekatski oblik El kell menjek. U reţenici ţesto izostaje glagolski predikat. Subjekat i predikat nisu uvek u istom broju, na primer u reţenici: Asszongya a testvérei (Kaţe njegova braća). Ovakva neujednaţenost u broju subjekatsko-predikatskih reţenica je ţesta u bukovinskom dijalektu. Glagolski predikat se takoŤe izostavlja u drugom delu sloţenih reţenica. Glagolski predikat se menja u odreŤenoj konjugaciji i onda kada objekat nije odreŤen, na primer: Házasodni akarom, umesto Házasodni akarok (Ţelim da se ţenim). Upotreba pokaznih zamenica ţesto odstupa od knjiţevnog jezika u naţinu na koji se zamenica slaţe sa imenicom kojoj se dodaje. Na primer kada zamenica ostaje u jednini a imenica se koristi u mnoţini: Ennek az embereknek (Ovom ljudima) umesto Ezeknek az embereknek (Ovim ljudima). Još jedno odstupanje je u primeru sa glagolskom rekcijom koja se u standardnom jeziku koristi u inesivu, u dijalektu bukovinskih Sekelja se upotrebljava u akuzativu: Azt egyezték meg, hogy... (To su dogovorili) umesto Abban egyeztek meg, hogy... (Dogovorili su se da...). 129 Red reţi neretko odstupa od pravila standardnog jezika: Nem-e tud róla? umesto Nem tud-e róla? (Zna li o tome?). Upotreba partikule -li u upitnim iskazima dobija mesto posle odriţne reţce nem (nem-e umesto nem tud-e). Veoma je ţesto odstupanje od knjiţevnog i kolokvijalnog jezika u nastavku trešeg lica mnoţine prisvojnih konstrukcija kada se umesto liţnog nastavka –jük koristi -jik: ő fődjik umesto ő földjük (njihova zemlja) (Rónai 2009). 4.9.3. Dijalekatske reĉi i izrazi Ovde šemo navesti nekoliko karakteristiţnih reţi i izraza sekeljskog dijalekta onako kako smo ţuli i zabeleţili na terenskom istraţivanju, a delom iz graŤe sekeljskih narodnih priţa koje je u ţetiri knjige Adam Šebeššen prikupio i izdao izmeŤu 1979. i 1986. godine. Jedno od vaţnih terenskih iskustava za mene bilo je to da sam imala prilike da se susretnem sa meštanima širokog obrazovanja iz oblasti jezika, knjiţevnosti i istorije, a da nisu nuţno završili više od osam razreda osnovne škole. Jedan od sagovornika koga sam posetila nekoliko puta bio je Laslo Peter (Péter László) iz Skorenovca koji predano skuplja sekeljske dosetke, anegdote i viceve, kao i istorijsku graŤu i ţlanke o jeziku. Laslo je ponosni Sekelj, koji je svaki put imao da podeli sa mnom neki dogaŤaj iz istorije, neku anegdotu iz Bukovine, i svoja zapaţanja o jeziku, pa mi je tako jednom prilikom poklonio svešţicu u kojoj je prikupio sekeljske reţi i izraze. Ovde šemo navesti neke od reţi koje je sam zabeleţio, a pored toga, i nekoliko primera iz Šebeššenove zbirke. Radi veše jasnoše, navodimo najpre dijalekatski izraz u kurzivu, zatim standardni maŤarski, i konaţno prevod na srpski jezik u zagradi: Abba helybe – azonnal (odmah), ablaktányér – ablaküveg (prozorsko okno), adukát – ügyvéd (advokat), akkoracska – akkora (toliki), almabüzü – kamillatea (kamilica), anyóka – édesanya (majka), arangy – arany (zlato), balán – világos színű, fehér (svetle boje, beo), balót – bála, széna (bala, seno), bërbécs – kos (ovan), békateknyő – kagyló (školjka), bikfa – bükkfa (bukva), bitikó – harang (zvono), bododáj – buta (glup), bong – gomb (dugme), bőrmadár – denevér (slepi miš), buba – kisbaba (beba), cuppasszol – ellök (gurnuti), curukol – hátrál (nazadovati), csáj – tea (ţaj), csármál – kiabál (vikati), csattogtat – tapsol (tapšati), csegerebogár – cserebogár (gundelj), csihán – csalán 130 (kopriva), csiklik – csuklik (štucati), doncs – rendetlen (neuredan), ehën – aha (aha), ëjed – ijed (plašiti se), ëjen – ilyen (ovakav), étő – méreg (otrov), éveg – üveg (staklo), faszujka – bab (pasulj), fálcs – hamis (laţan, falš), férgecske – egér (miš), gilincs – kilincs (kvaka), gudu – sütő (peš), guluga – gyomor (ţeludac), guzsajas – fonó, udvarló (prelja, udvaraţ), gyüker – gyökér (koren), hanyít – dob (baciti), harbuc – görögdinnye (lubenica), ispirt – szesz (alkoholno piše), jácodik – játszik (igrati se), kalán – kanál (kašika), karinca – kötény (kecelja), kocor – sovány (mršav), lajtorja –létra (merdevine), mëgvizül – vizes lesz (pokvasiti se), mënyën – megy (iši), mozsika – hegedű (violina), nannyó – nagyanya (baba), nyuvad – fullad (daviti se), ótott – koncsonya (pihtije), ördöngös – varázsló (ţarobnjak), pakkura – petróleum (petrolej), palamár – harangozó (zvonar), pánkó – fánk (krofna), pëndëj – alsószoknya (podsuknja), réce – kacsa (patka), sikul – csúszik (klizati se), szádokfa – hársfa (lipa), szü – szív (srce), takargató –szalvéta (salveta), tubák – dohány (duvan), tő – tű (igla), tyëkëlosz – gyáva (kukavica), urusol – gyógyít (leţiti), uzmara – zúzmara, dér (inje), üdő – idő (vreme), ünő – üsző (junica), vackor – vadkörte (divlja kruška), vadréce – vadkacsa (divlja patka), zuvatol – pletykázik (traţariti), züpürtyöl – szürcsöl (srkati). * Dijalekat je govorni varijetet jednog jezika koji se vezuje za odreŤenu teritoriju. Lingvistiţke studije dokazuju da nestandardni varijeteti jednog jezika „nisu degenerisane verzije standardnog jezika, nisu akumulirane greške, nisu deficitni oblici [jezika] niti su njegove nesavršene kopije“ (Hess 1973: 28.). Dijalekti su potpuni oblici i sistemi jezika sa svojom logiţkom strukturom i sloţenom funkcijom koja se ogleda u simbolici oţuvanja identiteta i izrazu privrţenosti precima. Male jeziţke zajednice koje su formirale ʻjeziţka ostrvaʼ dolaskom na novo podruţje mogu da nose karakteristike svoga dijalekta tokom dugog niza godina. Sekeljska zajednica sa svojim osobenim dijalektom stvorila je takvo izolovano dijalekatsko ostrvo u juţnom Banatu uprkos tome što je okruţena vešinskih jezikom i drugim manjinskim jezicima, te je podloţna meŤujeziţkim uticajima. Ovde imamo jednu naizgled kontradiktornu situaciju. Sekeljski dijalekat bukovinskih MaŤara opstaje pored velike vremensko-prostorne udaljenosti od matiţne zemlje i jezika. U pitanju je period od više 131 od sto trideset godina, vreme koje konzervira jezik predaka, i novo vreme koje donosi nove promene u jezik. Dejvid Kristal (David Crystal) naglašava da su promene u jezicima „normalne i nuţne pojave“, i da su pozajmice zdrav naţin razvoja i bogašenja reţnika (Kristal 2003: 39). No, neke promene se odvijaju vešom brzinom, tvrdi Kristal, i „dramatiţnom uţestaloššu prelaska s jednog koda na drugi: ugroţeni jezik prisvaja neke odlike kontaktnog jezika“, što kao rezultat moţe imati da „reţnik postepeno postaje oskudniji“ (Ibid: 38). 4.10. Jeziĉki stavovi U ovom odeljku šemo se osvrnuti na jeziţke stavove (eng. language attitudes) govornika prema svom jeziţkom varijetetu – dijalektu. Videšemo kako jezik utiţe na ponašanje, kakvi su stavovi pripadnika zajednice prema jeziku vešine, stavovi o jeziţkoj kompetenciji, pokazašemo primere instrumentalne i integrativne dimenzije jeziţkih stavova. Na kraju šemo se osloniti na zakljuţna razmatranja Kliforda Gerca koji tvrdi da moţemo da predstavimo drugog samo ako smo svesni svoje pozicije: „Etnograf mora da pronaŤe izvore u svom jeziku i u svojoj kulturi da bi mogao da razume njemu strane pojave, a da im ne nametne sopstvene predrasude o njima“ (Fabijeti, Maligeti i Matera 2002: 168). * Teorija o jeziţkim stavovima prema Bejkeru (Baker 1992: 23) bi trebalo da bude deo teorije opštih stavova. Pojam „stav‟ zauzima znaţajno mesto u socijalnoj psihologiji. Neki stavovi odraţavaju liţna iskustva, dok se drugi mogu odnositi i na opšte pojave. Stav ţine tri komponente: emotivna, kognitivna i konativna. Emotivna se odnosi na osešanja o predmetu, kognitivna na misli i verovanja o nekom predmetu, a konativna na odreŤeno ponašanje prema objektu ili licu (Ryan, Giles and Sebastian 1982: 7). Psiholog SrŤan Puhalo (2009: 5) navodi sledeša odreŤenja u definisanju stavova: • Socijalni stavovi su steţene i relativno trajne osobine liţnosti 132 • Imaju veliki znaţaj za ljudsku interakciju • Vešina ljudskih konflikata se dešava zbog razlika u socijalnim stavovima • Socijalni stavovi su sloţeni • Objekt socijalnog stava moţe biti sve s ţim je osoba u odreŤenom odnosu U sociolingvistiţkim istraţivanjima, stavovi o jeziku su znaţajni iz brojnih razloga. „[…] putem analize stavova govornika prema datom jeziku dolazimo do vrednih podataka o njihovoj implicitnoj ili eksplicitnoj ideologiji jezika. Opšti diskurzivni obrasci, kao i eksplicitno izraţavanje mišljenja o sopstvenom ili jeziku drugih ukazuju na sistem vrednosti i kulturne obrasce za prenošenje i oţuvanje (odnosno brisanje i promenu) tradicija, za proces razumevanja svakodnevnih dogaŤaja i interpretacije istorije, za karakterizaciju uloga znaţajnih liţnosti datih etniţkih/rasnih/religioznih i sl. zajednica, to jest za sveukupno razumevanje realnosti date govorne zajednice. Odnos jezika i društva je i ovde, kao i u svim drugim aspektima komunikacije i ţivota u zajednici, dvosmeran. Naime, jeziţka ideologija sa druge strane direktno ili indirektno utiţe na odabir jeziţke forme i strukture, i, konaţno, na izbor samog jeziţkog koda, te moţe znaţajno doprineti i oţuvanju/zameni jezika“ (Vuţina Simoviš, Filipoviš 2009: 115). Edvards (Edwards) smatra da je nauka o jeziţkim stavovima vaţna zbog „znanja koja stiţemo o samom varijetetu, kao i o govornicima tog varijeteta“ (Edwards 1982: 21). Jeziţki stavovi se definišu kao sistem ideja, vrednosti, emocija u vezi sa nekim jezikom i lingvistiţkim ponašanjem (Oakes 2001: 30). „Stavovi prema odreŤenim jeziţkim varijetetima se smatraju stavovima prema govornicima tih varijeteta“ iz ţega proizilazi da še naša verovanja i predrasude o tome kako še nas drugi oceniti odrediti naše komunikativno ponašanje (Ryan, Giles and Sebastian 1982: 2). Istraţivanja jeziţkih stavova pokazuju da se u kontaktnim situacijama jedan jezik ili jeziţki varijetet ocenjuje kao prestiţan u odnosu na drugi. Jezik koji se doţivljava kao statusni je najţešše jezik dominantne grupe, a zanimljivo je da mu prestiţ pripisuju kako pripadnici manjinske grupe, tako i dominantnog jezika (Giles et al., 1987). Ilustrovašemo jednim primerom kako sagovornici u zajednici doţivljavaju svoj govor u odnosu na standardni jezik koji se evaluira kao pravi i čist maŤarski: 133 ML: Az a magyarországi valódi .. mink tanultunk magyarul az iskolába, de azt ideiglenesen, s akkor összekeveredtünk itt a mieinkkel, régi törökökkel, most így van, ahogy van. JP: Ők keveredtek velünk. ML: Velünk, jó. De hallgatom én a .. rádiót mikor van a Magyarországról a rendes tiszta magyar beszéd, hol vannak a hibák. Mondom ezt kell tanulni az iskolába, de megtanulni előbb a szülőktől akkor az iskolába. * ML: Onaj maŤarski je pravi, mi smo uţili maŤarski u školi, ali privremeno, i onda smo se pomešali ovde sa našima, sa starim Turcima, sada je tako kako je. JP: Oni su se pomešali sa nama. ML: Sa nama, dobro. Ali slušam ja .. radio, kada ima iz MaŤarske pravi, ţist maŤarski govor, gde su greške, to treba uţiti u školi. Najpre od roditelja, a onda u školi. U drugom intervjuu vidimo sliţan stav gde je standardni, čist maŤarski varijetet koji sagovornici teţe da oţuvaju: IP: Hát onnan indul, hogyha otthon szerbül beszélnek, akkor az iskolában még jobban. Nálunk senki nem is hallott szerb szót, csak hogyha volt szerb ajkú vendég, de különben, nem használjuk a szerb nyelvet. MB: Csak tiszta magyart, ugye? IP: Csak tiszta magyarul. * IP: Pa odatle sve kreše, ako kod kuše govore srpski, onda tim pre u školi. Kod nas niko nije ni ţuo srpsku reţ, samo ako je bilo srpskih gostiju, ali inaţe ne koristimo srpski jezik. MB: Ţist maŤarski, jel‟ tako? IP: Samo ţist maŤarski. Sliţni stavovi su ţesti u iskazima pripadnika zajednice. Pored toga, jeziţki stavovi se mogu i menjati u zavisnosti od funkcije koju jezik ispoljava u datoj zajednici, pa tako moţe postojati snaţna privrţenost manjinskom jeziku ukoliko se u zajednici on doţivljava kao simbol ponosa i solidarnosti grupi (Giles et al. 1987: 585). „Privrţenost sopstvenim kulturnim vrednostima do odreŤene granice ţak moţe da bude podsticajna 134 za razvoj kulturnih procesa i kao takva, prepreka kulturnom ujednaţavanju“ (Fabijeti, Maligeti i Matera 2002: 21). MB: De ez az eredeti, az öné az eredeti. JP: Ja, ez a beszéd, a beszédünk az az eredeti, amit mi itten magungba beszélünk. MB: És ez nekünk nagyon érdekes és nagyon szép. JP: Megjegyzem Ivánován ..= ML: Tanulják meg, hogy Sándoregyháza. JP: = ez a beszéd, ami itt volt a legközelebbi a magyarországi beszédhöz. Mert ott is vannak ezek a tájszólások, például Döbölyacsa, Döbölyacsa ez mind ö betűre mögy. KB: Én most azt akartam hozzátenni, hogy Sándoregyháza, Ivánová, Hertelendyfalva és Székelykeve ezek székely faluk, Bukovinából telepedett székely faluk, három faluból van telepítve ez a három falu, DE a három falu háromféleképpen beszél, érted, a kiejtések, a szókiejtések, a hangsúlyok háromféleképpen vannak. [...] De a hertelendiek eredeti székely, ők megtartották azt a bukovinai székely beszédet. ML: Ez biztos. KB: A hertelendiek tartották meg a legeredetilebben a székely bukovinai beszédet. ML: De a székeliek, azok már abból a palóc.. KB: Igen, ők összekeveredtek. JP: Hát úgy mint mi, öreganyám palóc, öregapám Bukovinából jött, de ránk jobban ragadott ez a beszéd. * MB: Ali ovaj je izvorni, vaš je izvorni. JP: Da, naš govor je izvorni onaj koji ovde govorimo. MB: A nama je to mnogo zanimljivo i mnogo lepo. JP: Da napomenem, u Ivanovu= ML: Neka nauţe, Sándoregyházán! JP: =ovaj govor koji je ovde bio je najbliţi maŤarskom, jer i tamo ima ovih dijalekata, na primer Debeljaţa, u Debeljaţi sve ide na ö. KB: I ja sam htela da dodam da su Ivanovo, Vojlovica i Skorenovac sve sekeljska sela, kolonizovana sekeljska sela iz Bukovine, ova tri sela su kolonizovana iz tri sela, ALI tri sela govore na tri naţina, razumeš, izgovor, izgovor reţi, akcenat je na tri naţina. [...] U Vojlovici su zadrţali onaj originalni bukovinski sekeljski govor. ML: To je sigurno. KB: U Vojlovici su oţuvali onaj najoriginalniji bukovinski sekeljski govor. ML: Ali skorenovţani su veš od onog palockog… KB: Da, oni su se izmešali. JP: Kao i mi, moja baba je Paloc, deda je došao iz Bukovine, ali na nas se više nalepio ovaj govor. 135 Svoj varijetet sagovornici obeleţavaju kao „naš“ kod stvarajuši svoj identitet i predstavljajuši sebe u pozitivnom svetlu. Ovde su kategorizacije „mi“ i „oni“, odnosno „naš“ i „njihov“ govor deo lokalnog jeziţkog identiteta, koji se ponekad prikaţe u razgovoru. Oni su predstavljeni govorom i kontekstom, ne samo jezikom, što odgovara Gampersovim tvrdnjama da govornike zanima samo poruka, a da se kôd ţesto iskazuje nesvesno. „Jezik, stvaran vekovima zajedniţkim ţivljenjem, smatra se konstitutivnim elementom pojma naroda, ukazujuši istovremeno i na širi etnokulturni krug istorijskog porekla. Jezik je najuoţljivije spoljašnje obeleţje etniţke pripadnosti. On istovremeno povezuje ţlanove grupe u zajednicu i deli je od svih ostalih“ (Petroviš, 1985 prema Đuriš et al., 2014: 150). Stav usmeren prema jeziku se moţe definisati kao „afektivni, kognitivni ili konativni indeks evaluativnih reakcija prema razliţitim jeziţkim varijetetima ili njihovim govornicima“ (Ryan, Giles and Sebastian 1982: 7). Merenje jeziţkih stavova je nekada oteţano iz razloga što navedene komponente nisu uvek u saglasnosti. Jedan od naţina utvrŤivanja jeziţkih stavova jeste direktna tehnika intervjua ili upitnika. Pitanja koja su obuhvašena takvom vrstom intervjua tiţu se razloga za uţenje jezika, straha od jeziţke promene, oţuvanje odreŤenog jezika, odrţanje višejeziţnosti (Oakes 2001: 30). Stavovi se mogu meriti i indirektnim metodama. Lamber i saradnici su 1960. godine razvili tehniku prikrivenih parova (eng. matched-guise) koja podrazumeva anketiranje govornika pojedinih dijalekata i njihovog odnosa prema standardnom jeziku i njihovu evaluaciju razliţitih jezika i jeziţkih varijeteta (Lambert et al., 1960, prema Oakes 2001: 31). Ovom tehnikom snima se govor dva razliţita varijeteta od strane istog lica, te se snimak pušta slušaocima ne otkrivajuši im da je na snimku zapravo reţ o istom govorniku. Tehnika sluţi kako bi se istraţili razliţiti stavovi i predrasude prema jezicima. Jeziţki stavovi, prema novim istraţivanjima, se mogu posmatrati iz najmanje dve ravni: instrumentalnoj i integrativnoj (Ibid.). Instrumentalna dimenzija jeziţkih stavova se odnosi na pojedince, pre nego na grupe i odraţava pragmatiţne motive, kao što su na primer „poboljšanje ili odrţanje socio-ekonomskog statusa putem obrazovanja i uţenja odreŤenog jezika“. Instrumentalni stavovi se podrazumevaju u iskazima kao što je: „Uţenje engleskog še mi pomoši u pronalasku zaposlenja“ (Ibid.). „Integrativna 136 dimenzija odraţava meŤuljudske motive koji potiţu od ţelje da se identifikuje sa odreŤenim jezikom“, na primer: „Uţim engleski zato što volim Amerikance“ (Ibid.). Stavovi prema jeziku oblikovani kroz društvenu interakciju, igraju znaţajnu ulogu u oblikovanju identiteta pojedinca. Buduši da u kvalitativnom istraţivanju, zakljuţke koje izvodimo o stavovima koje sagovornici iznose prema jeziku razliţitih domena, maternjeg manjinskog u odnosu na srpski vešinski i maŤarski standardni u odnosu na dijalekatski varijetet, nisu rezultat kvantitativnih istraţivanja koncipiranih sa ciljem da se ispitaju stavovi manjinske grupe Sekelj MaŤara u tri sela i izvedu zakljuţci dobijeni iz anketa koje bi se sprovele meŤu sagovornicima, ovde nismo izradili poseban upitnik koji bi se koristio kao tehnika za merenje stavova. Ovde je reţ o stavovima koje sagovornici iskazuju kroz ţivotne narative. Vešina govornika ima svest o tome kako govori i sasvim jasne i neretko emotivno obojene stavove prema naţinu na koji govore drugi. O svom jeziku se izjašnjavaju u pogledu osešanja identiteta, solidarnosti grupi i ponosa sa pozitivnim stavovima, dok s druge strane, u osešanju društvene pripadnosti ili nepripadnosti/neadekvatnosti i statusa u odnosu na standardni varijetet i na jezik vešinske zajednice ţesto se izjašnjavaju sa negativnim evaluativnim reakcijama. Stavovi, meŤutim, nekad mogu biti zasnovani na stereotipima i predrasudama prema jeziţkim varijetetima, sopstvenim i drugim, što moţe da pruţi uvid u neke aspekte interakcije grupa i društveno ponašanje. Na taj naţin se kroz narativ kreiraju i prenose identiteti etniţke ili jeziţke grupacije. Jelena Filipoviš smatra da je za „oţuvanje i revitalizaciju bilo kog varijeteta potreban visok nivo etniţke samosvesti“ (Filipoviš 2009: 79). U dvojeziţnim/višejeziţnim grupama jezik i govorni stilovi mogu sluţiti kao simboli etniciteta. „MeŤutim, u sluţajevima u kojima etnicitet ne dostiţe nivo etniţkog identiteta […] usled nedostatka društveno-ekonomske, obrazovne i politiţke moši ţlanova date etniţke zajednice, pitanje njihovog opstanka i afirmacije dobija jednu potpuno drugaţiju dimenziju“ (Ibid.). Nove generacije su usled ekonomskih okolnosti pod jakim pritiskom da prihvate jezik vešine i napuste jezik svoje zajednice. Jezik vešine je dominantni jezik koji se vezuje za društveni status i pruţa ekonomski i socijalni uspeh, dok se sekeljski varijetet, iako ţesto odreŤen kao „neispravan“ u odnosu na standardni, doţivljava kao simbol solidarnosti, izraz ponosa i etniţke pripadnosti. 137 U bilingvalnoj zajednici ideološka jezgra vezana su za pitanja o jeziku. Dominantno obeleţje jeziţke ideologije u diskursu Sekelja u juţnom Banatu, sastoji se u doţivljavanju maternjeg jezika kao nepotpunog, nepravilnog u odnosu na prestiţni standardni maŤarski, koji se vidi kao jezik norme.60 U situaciji kada je prisutan istraţivaţ, sagovornici še sigurno više paţnje posvetiti temi jezika i problemu stanja jezika u selu, no ova tema stalno je prisutna u ţivotu meštana i van prisustva nekoga sa strane. Negovanjem narodnih tradicija, obiţaja i pesama u kojima se ţesto pominje Bukovina, zemlja predaka, dovodi do stvaranja identiteta koji se odlikuje osešanjem ponosa i veliţanjem prošlosti. Bogatstvo razliţitih identiteta: sekeljskog etniţkog, banatskog regionalnog i lokalnog, pokazuje jedno jasno odreŤenje, oblik identifikacije sa grupom koja govori istim jezikom i moţe se definisati kao solidarnost ili bliskost, koja rezultira osešanjem ponosa, što svakako moţe da se doţivljava kao prednost, no bilingvalna etniţka manjina i pored poznavanja dvaju jezika i dveju kultura ne vidi svoju poziciju uvek kao pozitivnu okolnost, veš kao nedostatak koji se manifestuje u osešanju inferiornosti. KB: A gyerekek értenek magyarul .. csak .. NEM hajlandók beszélni, érted. Nem beszélnek magyarul. MB: Általános iskolások? KB: Általános. De persze itt lehet, hogy az is a probléma, hogy az iskolába is mikor a tanítónéni az órát tartsa, érted, ő .. egyszerűen szerbül beszél, mert hát másképp lehet nem tudná megmagyarázni nekik, hogy miről van szó a tananyagba. [...] És aztán persze a szülőktől is, a szülők és nagyszülők... * KB: Deca razumeju maŤarski .. ali .. NEŠE da govore, razumeš. Ne govore maŤarski. MB: U osnovnoj školi? KB: U osnovnoj. Ali moţda je problem u tome da u školi uţiteljica drţi ţasove, razumeš, ona jednostavno govori na srpskom, jer inaţe moţda ne bi umela da im objasni o ţemu je gradivo. […] I onda naravno i od roditelja, roditelja, bake i deke… 60 Sociolog Dragan Kokoviš navodi da sociolozi pokušavaju da naŤu prave razloge nejednakosti uspeha i istiţe da se oni nekada nalaze u nacionalnom ili etniţkom poreklu: „uticaj kulturnih privilegija i kulturnog kapitala nije vidljiv samo u svojim površnim oblicima. Kulturni elementi takoŤe mogu proizvesti podelu klasa na statusne grupe oformljene na temeljima nacionalne ili etniţke pripadnosti“ (Kokoviš 2006: 41). 138 Vilijem Labov (William Labov) je posmatrao odnose izmeŤu jezika i socijalnog konteksta i zakljuţio da se „naizgled nepovezani obrasci ponašanja mogu jasnije uoţiti kao predvidivi ako se uzme u obzir identitet govornika i društveni kontekst“. Labov takoŤe istiţe da takozvane slobodne varijacije nisu slobodne, veš su odreŤene namernim odlukama govornika i da zavise od situacije (Graddol and Boyd-Barrett 1994: 14). Upotreba jezika je svestan izbor u zavisnosti od društvene klase i situacije. Postoje mnogobrojni primeri manjinskih grupa „u kojima ni pozitivna jeziţka ideologija i eksplicitne tvrdnje pripadnika tih zajednica da je njihov manjinski jezik jedan od kljuţnih simbola njihove etniţke pripadnosti ne doprinose oţuvanju manjinskog jezika. Znaţaj i snaga socijalnog i ekonomskog prestiţa koji sa sobom nosi vešinski jezik ţesto su dovoljni "okidaţi" za zamenu jezika“ (Filipoviš 2009: 101). Vaţno pitanje u konstrukciji etniţkog identiteta u manjinskim etniţkim grupama ţesto je klasna distinkcija koja igra ulogu u tom procesu; odlazak na fakultet i oţekivanje boljeg posla obiţno podrazumeva koriššenje dominantnog jezika. AB: De még a magyarok is szerbül beszélgetnek otthon, és a gyerekeikvel, mert szerb iskolába kell adják, mer különben nem kapnak munkát. AB: Ali ţak i MaŤari kuši govore srpski sa svojom decom jer ih daju u srpske škole jer inaţe ne dobiju posao. * BGy: Most már van olyan ház, hogy édestesvér, apa, anya magyar, és a testvérek, a gyerekek nem beszélgetnek, hivatalosan csak szerbül. Mondjuk otthon az apák, a szülők előtt magyarul, de hogyha kimennek az utcára már a két édestestvér szerbül beszélget. BGy: Sada veš ima i takvih kuša da su roŤeni braša, sestre, otac, majka maŤari, a braša i sestre, deca ne govore, zvaniţno samo srpski. Recimo kod kuše pred oţevima, roditeljima maŤarski, ali kada izaŤu na ulicu veš roŤene sestre ili braša govore na srpskom. 139 Na ovakve stavove utiţu društveni i ekonomski faktori. Uprkos etnojeziţkoj demokratiji koja osigurava poštovanje svih jezika u kojima se izraţava kultura razliţitih naroda, postoji pretnja od jeziţke asimilacije, a zabrinutost u vezi ovog pitanja je izraţena u svakom intervjuu, kao što šemo pokazati u sledešem primeru. ML: Nem szabad, nekem most nincs jogom beszélni, a szerbeket nem szabad bántsam, azért mer itt élek... de én amikor hallottam a szomszédban valódi magyarok, magyarok!= KB: Igen, apja anyja magyar. ML: =és a gyerekek szerbül beszélnek otthon, akkor félig a, hogy hívják aztat, megint nem tudom magyarul megmondani, a guta vagy a frász vagy mi volt félig megütött (nevet), ilyesmit, azta mindenit. Eljött az idő van két unokám, hát az idősebb még elolvassa azt a magyar írást, nem buta, de hát iskolába még akart menni tovább, de az nagyon sok Belgrádba menni még négy évig, és ő elolvas magyarul, úgyhogy valahogy föltalálja magát. Fiatalabbik óóó pedig ő is négy évet magyarul tanult, és aztán még négyet itt. MB: Hány évesek az unokák? ML: Hát most már a nagyobbik anyának készülő, az megvan a 18 éves és két hónap, a másik most már huszonegy. MB: De beszélni beszélnek magyarul? ML: Beszélnek magyarul, de van benne olyan szerb bemondás is. Én nem birok abba belenyugodni, hogy azokra mintha haragudtam. KB: Hát faluban nagyon sok a magyar család és a gyerekekkel szerbül beszélnek ML: És nem tudnak az anyja se az apja se rendesen szerbül, és a gyerek se tud, na mennek tovább az iskolába és ott. KB: Egymás közt a fiatalság is, kimész a faluba a fiatalság, habár mondjuk 50 százaléka magyar, de nem beszélnek egymás közt magyarul, hanem csak szerbül. MB: A fiatalok nem beszélnek? KB: Nem. * ML: Ja sad nemam pravo da priţam, ne smem da diram Srbe jer ovde ţivim ... ali kada sam ţuo da komšije pravi MaŤari, MaŤari!= KB: Da, i majka i otac su MaŤari. ML: =a deca kod kuše priţaju srpski. Onda, kako se kaţe, ne znam da kaţem na maŤarskom, skoro da me strefio šlog do pola (smeh), tako nešto, boţe 140 saţuvaj. Došlo je vreme, imam dve unuke, pa starija još i proţita maŤarski tekst, nije glupa, htela je da nastavi školu, ali mnogo je još ţetiri godine u Beogradu, i ona ţita maŤarski, nekako se snaŤe. MlaŤa, ooo, a i ona je ţetiri godine uţila maŤarski, i posle još ţetiri ovde. MB: Koliko unuke imaju godina? ML: Pa jedna se sprema da bude majka, ona ima 18 i dva meseca, a druga 21. MB: Ali govore maŤarski? ML: Govore maŤarski, ali ima onih srpskih umetaka, i ne mogu da se pomirim sa tim, kao da sam ljut na njih. KB: Ali u selu je mnogo maŤarskh porodica a sa decom priţaju srpski. ML: A ne znaju ni majka ni otac normalno srpski, a ni dete, ali ono ide dalje u školu pa tamo. KB: I mladi izmeŤu sebe, ako ovde izaŤeš u selo, iako moţemo da kaţemo da su 50 posto MaŤari, ali ne govore izmeŤu sebe maŤarski, samo srpski. MB: Mladi ne govore? KB: Ne. Poznavanje maternjeg jezika je kod mnogih govornika vezano samo za odreŤene domene. Govornici pokazuju teškoše u govoru na standardnom jeziku, nedovoljno poznaju leksiku, a u pogledu upotrebe srpskog jezika nailaze na sliţna ograniţenja. Da bi se izbegli sliţni problemi neadekvatnog poznavanja oba jezika, roditelji ţesto upisuju decu u srpske razrede da bi se lakše uklopila u dominantnu zajednicu koja nudi više mogušnosti u školovanju, a kasnije u traţenju posla.61 Stavovi o razlozima dominacije jezika vešine i njegovom prestiţnom statusu su vezani za uticaj jezika u društvu i društveni status. Ova pitanja polako dovode do asimilacije i do opadanja broja Sekelja u selima, a najviše u Ivanovu. Kultura pribliţava ljude brišuši sve razlike. Ali i pored ţivota sa drugima uz meŤusobnu toleranciju prisutan je kolektivni strah zbog sudbine jezika koji se, kako smo veš naglasili, oţituje u svakom intervjuu. U svakom intervjuu izraţena je zabrinutost zbog 61 Sliţan je problem i po pitanju interkulturalnosti. Deca nemaŤarskog porekla u Vojvodini še pre uţiti engleski jezik, nego maŤarski, ili pak jezik druge manjinske zajednice. Razlozi za to su najpre ekonomski, kako mladi osešaju potrebu da usvoje veštine i znanja koji su traţeni na trţištu. 141 jezika i jeziţke asimilacije. U vešini egzogamnih brakova preuzima se srpski jezik, broj dece u maŤarskim razredima je sve manji, kao i broj krštenja u reformatskoj i katoliţkoj crkvi. Naveššemo narativ sagovornice iz Vojlovice u kojem se religijski identitet povezuje sa odrţanjem kolektivnog identiteta maŤarske zajednice: BM: Anyukám nagyon vallásos volt […] én ezt annyira átvettem kiskoromtól fogva az anyámtól, hogy én most is benne vagyok a vallásomba, habár a reformátusokhoz is járok, mert a férjem is református volt, az édesapám is […] de mentünk egyik templomba is, s a másikba is, úgyhogy én őrzöm az én katolikus vallásomat, meg szinte mint kántorként .. végzem ott a teendőket, mer mi ilyen, hogy mondjam, nem vagyunk egy nagy egyház, hogy itt pap legyen állandóan, csak havonta kétszer jön pap […] mer itt nagyon kevés katolikus van […] és amikor nem jött pap, akkor én végeztem el a, én olvastam fel a Bibliából, minden, meg énekek […]. A legtöbb része [a katolikusoknak] idős, a fiatalok annyira, ez a, ezek az évek annyira elhűtőtték a templomtól, hogy .. vagy vegyes házasságból valók, és nem érdeklik, hogy jöjjenek, pedig kellene fenntartani azt a kevés katolikusságot, ami van, de sajnos. [...] De hát mit csináljunk, amíg vagyunk még vagyunk. [...] * BM: Moja majka je bila veoma religiozna [...] ja sam to preuzela od nje veš od detinjstva, tako da sam i danas u svojoj religiji, mada odlazim i kod reformata, jer je moj muţ bio reformat, i moj otac je bio, [...] ali išli smo i u jednu crkvu i u drugu, tako da ja ţuvam svoju katoliţku veru, vršim svoje duţnosti .. kao kantor, jer mi smo, kako da kaţem, nismo velika crkva da imamo popa stalno, pop dolazi samo dva puta meseţno [...]ovde je jako malo katolika [...] kada nije dolazio pop, onda sam ja obavljala, ja sam ţitala iz Biblije, i pevala sam. [...] Najviše je starih [katolika], a mladi su se toliko ohladili od crkve u ovim godinama, ili su iz mešovitih brakova, i ne interesuje ih da dolaze, a trebalo bi odrţavati ono malo katoliţanstva koliko ga ima, ali naţalost. [...] Ali šta da radimo. Dok nas ima, još nas ima. Narativ jasno pokazuje odnos religijskog identieteta i pripadnosti manjinskoj zajednici. Bogosluţenje se u katoliţkim i reformatskim crkvama odvija i na maŤarskom jeziku. Sagovornica smatra da je religijski identitet vaţan ţinilac u konstruisanju kolektivnog identiteta zajednice, te iskazuje strah od gubitka religijske tradicije, koji se povezuje sa opstankom grupe. Briga za budušnost jezika, obiţaja, religije je kolektivna tema. Naratori sa ţaljenjem priţaju o nestanku starog sveta i sistema tradicionalnih vrednosti uz gubitak perspektive 142 i rezignirano prepuštanje. Mešoviti brakovi su neodvojivi od teme identiteta, kao što se vidi u sledešem odeljku: BM: Itt nagyon vegyes, úgyhogy az idősek sajnos lassan kihalnak, és fiatal generáció nincsen. […] Aki vegyes házasságba megy, az átlagba átveszi azt a nyelvet, de a sajátját letagadja. Ez ami a legfájóbb. Kinek fáj? Nekem fáj, például. * BM: Ovde je mnogo mešano, tako da stariji naţalost izumiru, a mlaŤih generacija nema. [...] Oni koji odlaze u mešoviti brak preuzimaju taj jezik, a svoga se odriţu. To je ono što najviše boli. Koga boli? Mene na primer. Sagovornica izdvaja jezik kao najvaţniji marker identiteta i govori o sve vešoj pojavi mešovitih brakova, fenomenu koji vodi ka zemeni jezika, dominantne situacije u zajednici. Na kraju samo skrušeno zakljuţuje „Ali šta da radimo. Dok nas ima, još nas ima“ i evaluira svoja osešanja u vezi nestanka jezika i kulturnog nasleŤa kao bolan izraz brige za naredna pokolenja. Jeziţka ideologija nije samo percepcija i interpretacija prošlosti, evaluacija sadašnjosti, veš i projekcija budušnosti. 4.11. Jezik i moć Prema Rahmanu (2001) obrazovanje je jedno od najvaţnijih ispoljavanja moši. Uţenje jezika moţe imati dve vrste motivacija za koje Rahman uvodi analitiţke kategorije: potreba za uţenjem iz „racionalnih“ pobuda - pragmatiţkih, instrumentalnih, utilitarnih, i uţenje iz „ekstra-racionalnih“, koji se još ocenjuju kao personalni, hedonistiţki ili emocionalni (Rahman 2001: 54). Prema tome se kategorišu tipovi uţenja jezika na: racionalno uţenje jezika koje se definiše kao sticanje moši ili osposobljavanje radi traţenja zaposlenja; uţenje jezika radi otpora (etničko), što podrazumeva poduţavanje etniţkog jezika u cilju pruţanja otpora dominantnom jeziku moši; ideološko uţenje jezika, radi kreiranja i prenošenja sistema verovanja i stavova o svetu; ekstraracionalno uţenje iz emocionalnih i liţnih razloga (Ibid. 55). Dalje Rahman pokazuje kako diskurs oblikuje svest i sistem verovanja pojedinca, svest prema kojoj sudimo o svemu. Ovu vrstu moši koja konstruiše stvarnost je signitivna moš, a pored nje Rahman navodi još dve vrste moši: pragmatična, koja je zasnovana na 143 „komunikativnim dimenzijama upotrebe jezika“ i simbolična jeziţka moš, koja jezicima pripisuje vrednosti sa asocijacijama na pozitivne ili negativne atribute u oţima posmatraţa (Ibid. 57). Ona se odnosi na govornike iz domena moši, ako se koristi u sferi elite, jezik dobija pozitivne atribute formalne vrste, dok se drugim jezicima pripisuju negativne simboliţne vrednosti ili pozitivne, no samo u neformalnim i afektivnim znaţenjima62 (Ibid.). 4.12. Poloţaj i prava manjinskih jezika Osvrnušemo se kratko na pitanje poloţaja i prava manje uticajnih jezika u odnosu na jezike dominantnih društveno-politiţkih zajednica, da bismo pokazali stavove sagovornika u usmenim autobiografskim iskazima o poloţaju jezika sekeljske dijaspore u okruţenju kulturne i jeziţke hegemonije vešine (Vuţina Simoviš i Filipoviš, 2009). Skutnab-Kangas i Filipson (Skutnabb-Kangas & Phillipson 1994) istiţu da „u civilizovanom društvu ne bi trebalo da postoji debata o pravima odrţanja i razvoja maternjeg jezika. To je oţigledno, osnovno jeziţko ljudsko pravo“ (Skutnabb-Kangas 1994: 625). No nisu svi jezici ravnopravni kada je reţ o upotrebi, stoga se u teorijskim razmatranjima uvodi termin jezički imperijalizam (eng. linguistic imperialism) kako bi se istakla dominacija veših svetskih sila i društvenih grupa nad manje uticajnim govornim zajednicama (Vuţina Simoviš i Filipoviš, 2009). Jeziţka ljudska prava vezana su za sva prava u vezi sa upotrebom jezika. Skutnab Kangas istiţe da su mnoga ljudska prava utvrŤena nakon Prvog svetskog rata, da se o jeziţkim pravima veš vekovima diskutuje, no i pored toga što su ona danas tema mnogih raznovrsnih disciplina: socioloških, pravnih, politiţkih istraţivanja, „samo neka od opštih jeziţkih prava su institucionalizovana“ (Skutnab-Kangas 2010: 124-5). Ugroţenost jezika moţe imati razne oblike i razmere, te su mnoge politiţke i nauţne organizacije, kao što su Savet Evrope63 , UNESCO64, EBLUL65 (Evropski biro za jezike 62 Rahman istiţe da su standardizovani varijeteti jezika u vešini zemalja jezici elite, što znaţi da se „najbolje prodaju na jeziţkom trţištu“. Rahman ovde koristi termin „trţište“ francuskog sociologa Pjera Burdijea (Pierre Bourdieu) koji istiţe da je „jeziţka razmena takoŤe ekonomska razmena simboliţnog odnosa moši izmeŤu proizvoŤaţa koji poseduje izvestan lingvistiţki kapital i potrošaţa (trţišta)“ (Rahman 2001: 60). 63 http://ec.europa.eu/languages/policy/linguistic-diversity/regional-minority-languages_en.htm 64 http://www.unesco.org/cpp/uk/declarations/linguistic.pdf 144 manjina – European Bureau for Lesser Used Languages) poţele izraţavati zabrinutost zbog opstanka nekih jezika, no pojedini istraţivaţi istiţu da je postoješa podrška jezika u opasnosti nedovoljna. Jeziţka prava nalaţu da svaki „pojedinac ima pravo da se pozitivno izjašnjava i identifikuje u vezi sa svojim maternjim jezikom, te da se njegov jezik prizna i prihvati sa poštovanjem, bilo da je reţ o maternjem jeziku manjine ili vešine, da se obezbedi uţenje na maternjem jeziku barem na osnovnom nivou i njegovo koriššenje u nekim domenima zvaniţne upotrebe“ (Skutnabb-Kangas 1994: 625). Paradigma jezičke ekologije (eng. language ecology) 66 je problem odnosa izmeŤu ʻvelikihʼ i ʻmalihʼ jezika i njihovih okruţenja, jeziţke raznolikosti u svetu, te istiţe višejeziţnost i uţenje stranih jezika67 i priznavanje jeziţkih ljudskih prava govornika svih jezika, što je suprotno ideološkim teţnjama da se realizuje svet jednog jezika, jednog pisma, jedne nacije (Phillipson &Skutnabb-Kangas 1996: 429). Kao što smo veš pokazali, sagovornici u intervjuima sami istiţu vaţnost oţuvanja jezika za opstanak svoje zajednice. Nove generacije se sve više okrešu dominantnom jeziku, a manje znaţaja pridaju jeziku svojih predaka, a to se odnosi i na školu u Ivanovu, gde bi, kako naratori sami procenjuju, postojala mogušnost za ponovnim otvaranjem maŤarskog razreda, meŤutim, roditelji ne pokazuju interesovanje za to: MB: És mi a helyzet az iskolában? Tudjátok, hogy van-e magyar osztály? Hány gyerek van? KL: Magyar osztály nincsen. Csak magyar anyanyelv ápoló van .. várjál mindjárt megmondom ... 92-től. Csak magyar ápoló van. MB: És meddig volt magyar osztály? 65 http://www.eblul.org/ 66 UviŤanje opasnosti mnogih ugroţenih jezika podstakla je mnoge istraţivaţe da se bave problemom ekologije jezika, kao lingvistiţkim pristupom koji sagledava vezu izmeŤu jezika, govornika i okruţenja. Termin ekologija jezika prvi put uvodi holandski lingvista Einar Haugen 1971. u ţlanku „The Ecology of Language“. Ova tema ja pobudila paţnju kasnijih zagovornika jeziţkih ljudskih prava i borbe protiv jeziţkog imperijalizma i dominacije, kao što su: Makkai (1996), Mühlhäusler (1996), Fishman (1991), Phillipson i Skutnabb-Kangas (1996) (Skutnabb-Kangas and Phillipson 2007: 1). 67 UNESCO u tri taţke izlaţe predlog za višejeziţki obrazovni program (Education in a multilingual world, 30): 1) podrška uţenja maternjeg jezika kao sredstva poboljšanja obrazovne jednakosti; 2) podrška dvojeziţne/višejeziţne edukacije na svim nivoima obazovanja radi promovisanja socijalne i rodne jednakosti i kao kljuţnog elementa lingvistiţki raznolikog društva; 3) podrška jezika kao kljuţne komponente interkulturalne edukacije u cilju poboljšanja razumevanja izmeŤu razliţitih grupa i prihvatanja i poštovanja osnovnih prava: Unesco (2003) Education in a multilingual world. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001297/129728e.pdf. [Pristupljeno 06 Januar 16]. 145 KL: 92-ig. MB: És azóta van a magyar... KL: 92-ig alsósok voltak magyarok. IP: Most már csak magyar órákat tartanak nem tudom hányszor. KB: Csak az az érdekes, hogy van .. jócskán magyar gyerek az órákon, érted? Például a ... tavaly elsősök közül, tíz gyerek van és azt hiszem nyolcan járnak magyar órára. Úgyhogy vannak olyanyok is akik ... elvált házasságból vannak és magyar órára járnak. Pedig meglehet az is nagyon könnyen, mint Hertelenden, ha vòna három-négy gyerek akit .. hajlandók vònának magyar iskolába beírni, hogy itt is visszanyittanák a magyar osztályt. De hát, a szülőket nem érdekli. IP: Hát de itt voltak olyan magyar ajkúak is, amikor vòt magyar osztály is, szerbbe iratták a gyerekeket. KL: Hát igaz. IP: S akkor így lassan kihal a magyar nyelv. Magyar család és szerbül beszélnek. MB: Igen, igen? IP: Ja. Mi soha nem beszéltünk szerbül. Még máma se. Hát mér kínlódjak én szerbül mikor magyar vagyok. S amennyit tudok szerbül az elég. El nem bírnak adni. MB: És ez jellemző a faluban, hogy a magyar családok szerbül beszélnek? IP: Hát van, van, egy jó pár családot én is tudok. MB: A gyerekekkel? IP: Tiszta magyar apa, anya, gyerekek, és szerbül beszélnek. * MB: I kakva je situacija u školi, da li znate, ima li maŤarskih razreda i koliko dece ima? KB: Nema maŤarskih razreda. Samo [sekcija] za negu maternjeg jezika .. ţekaj sada šu da ti kaţem ... od 92-ge. Ima samo [sekcija] za negu maternjeg jezika. MB: A dokle je bilo maŤarskih razreda? KL: Do 92-ge. MB: I od tada je sekcija... KL: Do 92-ge, bili su niţi razredi na maŤarskom. IP: Sada samo drţe maŤarske ţasove nedeljno ne znam koliko puta. 146 KB: Samo interesantno je to da .. ima dosta dece na ţasovima, razumeš? Na primer ... prošle godine od prvaka ima desetoro dece i od njih ja mislim osmoro pohaŤa ţasove maŤarskog. Tako da ima i onih koji su … iz razvedenih brakova i idu na ţasove maŤarskog. A vrlo lako je moguše kao u Vojlovici, kada bi bilo 3-4 dece koje bi upisali u maŤarsku školu, da vrate maŤarski razred. Ali roditelje to ne interesuje. IP: Ali bilo je i onih maŤarskih govornika kada je bilo maŤarskih razreda koji su decu upisali u srpski razred. KB: Pa istina. IP: I onda polako odumire maŤarski jezik. MaŤarska porodica, a kod kuše priţaju na srpskom MB: Da? IP: Da. Mi nikada nismo priţali srpski. Ni danas. Pa zašto da se muţim ja na srpskom kada sam MaŤarica? I onoliko koliko znam srpski je dovoljno. Ne mogu me prodati. MB: A da li je to karakeristiţno za selo da maŤarske porodice govore na srpskom? IP: Pa ima, ima, znam i ja više takvih porodica. MB: Sa svojom decom? IP: Ţist MaŤar, otac, majka i dete a govore na srpskom. Mnogi MaŤari donose odluke o upotrebi srpkog jezika u privatnoj sferi, i u nezvaniţnoj upotrebi, kada, na primer, biraju da svoje ime pišu u srpskoj transkripciji, meŤu sobom razgovaraju na srpskom jeziku ili u boljem sluţaju, mešaju dva jezika u komunikaciji. To ne mora uvek nuţno da znaţi i gubitak etniţkog identiteta, no svakako postoje i drugaţiji argumenti. Primera radi, imajuši u vidu cincarski jezik i njegovu retku upotrebu u javnoj sferi, Zoran Plaskoviš (2004) istiţe da neadekvatno povezivanje upotrebe jezika i promena porodiţnih imena moţe dovesti do pogrešnih zakljuţaka i obrazlaţe da: „Nedovoljna prisutnost cincarskih imena u zvaniţnim dokumentima (izazvana i mimo volje njihovih nosilaca) ili njihova promena, moţe stvoriti utisak promenjenog ili nestalog etniţkog identieta, a da se to u stvarnosti nije dogodilo. U ovim okolnostima mislimo da je opravdano govoriti o manifestacijama fenomena ʻskriveneʼ manjine“ (Plaskoviš 2004: 153). U našem primeru, meŤutim, nije reţ o postupcima koji se odvijaju mimo volje govornika, veš o svesnom pribliţavanju dominantnoj kulturi i jeziku. Sve to vodi u odricanje od svog porekla, svoje kulure i tradicije. Oţuvanje identiteta je konstantan 147 proces, a jezik je njegov osnovni konstitutivni element. Izgradnja identiteta poţinje u detinjstvu, u porodici, a da li še se odrţati u odraslom dobu, ţesto ne zavisi samo od uţe sredine, od škole koju pohaŤamo, od sigurnosti kulturnog i jeziţkog okruţenja. Od nas samih zavisi kako šemo se nositi u dvojeziţnoj sredini, kako šemo razgovarati najpre sa ţlanovima porodice, a zatim sa meštanima, koje obiţaje šemo negovati, pa ţak i kako šemo odluţiti da pišemo svoje ime u privatnoj sferi, da li šemo prihvatiti ono što je drugaţije, a pored toga gajiti i svoje. Stjuart Hal argumentuje da je „identifikacija uvek u procesu, ona je nikad završen proces“ (Hall 2001: 217). Hal razlikuje dve vrste identiteta: prvi je ʻkulturni identitetʼ koji konstituiše zajedniţka kultura pripadnika zajednice sa zajedniţkom prošloššu i precima kao vrste „kolektivnog jedinstvenog istinitog selfa unutar mnogih drugih“ (Hall 1990: 223). Prema drugoj definiciji, identitet zavisi od razlika, od procesa diferenciranja od nekoga ili neţega. Hal argumentuje da prošlost ţivi u nama, ali ne u vidu prostih fakata, veš ona oblikuje pojedinca kroz dve ravni: kroz sliţnosti i kroz razlike, tj. kroz konstruisanje razliţitosti (Ibid: 393). „Identifikacija je, stoga, proces artikulacije, zašivanja, nadodreŤivanja, a ne obuhvašanja. Uvijek je neţega ʻprevišeʼ ili ʻpremaloʼ – nadodreŤivanja ili nedostatka, pa se nikada ne postiţe toţno pristajanje, cjelina. Kao i sve oznaţiteljske prakse, i ona ovisi o ʻigriʼ ili o différance. Pokorava se logici više – od – jednog. I buduši da kao proces djeluje preko razlike, zahtijeva diskurzivni rad, povezivanje i oznaţavanje simboliţkih granica, proizvodnju ʻuţinka graniceʼ. Potrebno joj je ono što je izostavljeno, što je ostalo s vanjske strane, njezina konstitutivna izvanjkost, da uţvrsti taj proces“ (Hall 2001: 217, prevela Sandra Veljkoviš). Prema Halu kulturni identitet je pitanje budušnosti isto koliko i prošlosti. Identiteti imaju svoje istorije, oni dolaze od nekuda, ali kao i sve drugo što je istorijsko, podloţno je „stalnim procesima promena i transformacija“ (Hall 2001: 218). Identitet nikada nije jedinstven, on se konstruiše kroz procese koji se odvijaju kroz vreme i zavise od istorije, jezika i kulture, od novih okolnosti, odnosno od procesa stvaranja. 68 68 Hal na primeru etnokulturalne interakcije izmeŤu karipskih migranata i domaše britanske zajednice pokazuje uzajamno restruktuiranje identiteta i zajednice, te zakljuţuje da ljudi zadrţavaju jake veze sa svojim tradicijama i mestom porekla, ali moraju da prihvate i novu kulturu u koju stupaju, bez potpunog gubitka sopstvenog identiteta i asimilacije. Oni nose tragove svoje kulture, tradicije, jezika i istorije koja ih je izgradila, pripadajuši istovremeno dvema razliţitim kulturama, oni su produkti novih dijaspora stvoreni postkolonijalnim migracijama, i tako moraju da nauţe da prisvoje dva identiteta, da govore dva 148 „Iako izgleda kao da svoje porijeklo prizivaju iz historijske prošlosti s kojom su i nadalje u vezi, prava se bit stvarnih identiteta nalazi u pitanjima povezanima s upotrebom resursa povijesti, jezika i kulture u procesu postajanja, prije negoli bivanja: ne ʻtko smoʼ ili ʻodakle dolazimoʼ, nego što bismo mogli postati, kako smo reprezentirani i kako to utjeţe na našu reprezentaciju nas samih. Identiteti su stoga konstruirani unutar, a ne izvan reprezentacije. Oni su u istoj meri povezani s izmišljanjem tradicije koliko i sa samom tradicijom, zbog njih tradiciju moramo išţitavati ne kao beskrajno ponavljanje, nego kao ʻmijenjajušu nepromenljivostʼ. To nije takozvani povratak korijenima, nego pomirenje sa svojim ʻkoracimaʼ“ (Ibid.). Okruţenje u kojem ţivimo je vaţan faktor liţnog razvoja i odrţanja etniţkog i kulturnog jedinstva, no konaţno i od nas samih zavisi u kojoj meri i na koji naţin šemo negovati veze sa svojom kulturom u okruţenju dominantne kulture vešinskog naroda. 4.13. Zamena jezika Da li sekeljski dijalekat spada u grupu ugroţenih/poluugroţenih jezika na teritoriji Banata? Sociolingvista Dţošua Fišman (Johsua Fishman 1991: 395 prema Watson 1996: 259) jedan od najistaknutijih istraţivaţa odrţavanja i zamene jezika, dvojeziţne nastave, itd. razvija glavne sociolingvistiţke koncepte za razumevanje jezika u društvu. U knjizi Reversing Language Shift (1991) prikazuje teorijski model GIDS: gradiranu intergeneracijsku skalu prekida 69 (eng. Fishman’s Graded Intergenerational Disruption Scale) kao evaluativnu skalu ugroţenosti jezika, kao i mogušnosti usporavanja gubitka ili zamene jezika. Fišmanova skala je omogušila teorijski stub za vešinu pobornika jeziţke revitalizacije. Prema Fišmanu, ukoliko deca ne uţe jezik od svojih roditelja, imaše male mogušnosti da prenesu taj jezik na svoju decu. Osim uticaja roditelja na jeziţko ponašanje svoje dece, jednako vaţan faktor ţine i društvene norme i društveni jezika, da prihvate stanje dvostruke identifikacije i simultane kulturalne pripadnosti (Murdoch, H. A. 2007: 577) Neki teoretiţari razmatraju koncept mnogostrukog ili multikulturalnog identiteta i argumentuju da pojedinac nema samo jedan identitet, veš niz identiteta koje gradi u zavisnosti od društvenih okolnosti (Modood&Werner 1997, Turner 1982, Hefner 2001). 69 Prevod naziva modela Fishman’s Graded Intergenerational Disruption Scale na srpski u: Vuţina Simoviš, Filipoviš 2009: 23. 149 prostor (domeni upotrebe) u kojem se jezici koriste, pa se tako po Fišmanovoj skali jezici rangiraju od prvog stepena gde su prisutni skoro u svim domenima javnog i privatnog ţivota, preko upotrebe samo u administrativnoj upotrebi, te u profesionalnoj sferi, zatim u porodici, školi i manjinskoj zajednici, meŤugeneracijske komunikacije, sve do osmog stepena gde pripadaju ugroţeni jezici. Vuţina Simoviš i Filipoviš zakljuţuju da „zamena jezika u nekoj zajednici zavisi od jednojeziţnosti i dvojeziţnosti govornika manjinskog jezika i nivoa njihove kompetencije (minimalne ili maksimalne) u svakom od jezika, tokom tri uzastopne generacije govornika“, te ukazujuši na model zamene jezika prema Himeno Menendes, (2003: 29), navode pet faza u kojima se odvija zamena, gde su u fazi 1a odrasli imigranti izvorni govonici maternjeg jezika, koji vremenom postaju dvojeziţni (faza 1b). Kod druge generacije u fazi 2a prepoznaje se dvojeziţnost i potpuna kompetencija u vešinskom jeziku. U fazi 2b dolazi do smanjene kompetencije manjinskog jezika usled njegovog nedovoljnog koriššenja. Kod govornika treše generacije, meŤutim, veš je vidan prelazak na vešinski jezik (Vuţina Simoviš, Filipoviš 2009: 27). Dejvid Kristal (2000: 37) tvrdi da su „ugroţeni jezici oni koje zajedica u celini sve manje koristi, a neke funkcije koje je taj jezik isprva imao ili se gase ili ih postepeno preuzima neki drugi jezik“. Kristal govori o fenomenu „erozije diskursa“ kada odreŤeni jezici opstaju samo u nekim domenima (Ibid: 38). Jezik nije samo sredstvo za komunikaciju, nego kljuţna odlika u formiranju identiteta. Ţlanovi jedne zajednice prepoznaju sebe kao pripadnike te zajednice putem upotrebe istog jezika što im omogušava izgradnju jeziţkog identiteta kako na individulanom, tako i na kolektivnom nivou. Sledeši iseţak iz intervjua pokazuje snaţnu identifikaciju govornika sa maŤarskim poreklom, te u drugom delu narativa sagovornice zauzimaju ţustar odbrambeni stav kada je reţ o maternjem jeziku. Sagovornica opisuje situaciju sticanja maŤarskog drţavljanstva po pojednostavljenom postupku prema zakonu koji je donet 2010. godine. Za sticanje drţavljanstva jedan od preduslova jeste znanje maŤarskog jezika. Govori o maternjim govornicima u selu koji se najpre odriţu svog maternjeg jezika, a kasnije, u novonastaloj situaciji, ga ponovo prihvataju: 150 KB: Én jártam a falut amikor a Magyar Nemzeti Tanács lett megalapítva aláirásért, és volt olyan ezelőtt három évvel Klaudi újította, és én megint besegítettem neki, és olyan magyar tiszta magyar családokba jártam, akik mert gondoltam, én kelljek magamnak a faluban megcsináljam mert ismerem a falut, és meg kellett csinálnom a névsort hogy kihez menjek el s kihez nem, érted, kit tudtam hogy magyar hogy ne menjek egy bolgárhoz vagy egy szerbhez hogy aláírja nekem menjek hanem a magyarhoz jártam. Tiszta magyar családhoz mentem s akkor azt mondta hogy csak hogy ki nem zavartak azt mondták hogy „Én nem vagyok magyar, nem akarom aláírni én nem vagyok magyar“. Nem is egy család volt a faluban olyan. IP: Sajnos hogyha ... a saját anyanyelvünket. KB: Ez ez... Voltam olyan családban hogy az anyósa romániai magyar az apósa meg bolgár, azok aláírtak hogy magyarok mind a ketten, ő és a felesége nem írták alá, s ők igazán magyarok. Nem írták alá hogy magyarok, azt mondták hogy nem magyarok. MB: És ez miért van? KB: Hát azt nem tudnám megmondani neked. IP: Hát azt nem tudna kitalálni senki. Jobban szeretik a szerb nyelvet, nem tudom. KB: Pedig abból neki se kár se hasza nincsen. Habár én azt hiszem hogy most ahogy van a kettes hompolgárság, hogy azok, nem vagyok száz százalék, de azok akik úgy nyilatkoztak hogy nem magyarok, hogy kérték a kettes hompolgárságot. IP: Ja, sok van akik kérték, azt hallottam én is. KB: Most magyarok, s akkor nem voltak magyarok. Vagyis ha van hasznom akkor magyar vagyok, s ha nincs hasznom, akkor nem vagyok magyar. Csak a saját anyanyelvemet letiporjam éppen azért hogy valami hasznom legyen belőle, azt már én nem tenném meg. IP: Nem tenném én sem, honnan. S nem is szégyellem. Magyar vagyok. KB: Én magyarnak születtem. IP: Magyar vagyok, s az is maradok. S voltak többen akik kérték a magyar útlevelet, s nem tudtak magyarul. Az olyannak nem is adnám meg. Ha nem tud magyarul, nem is becsüli a magyar nyelvet, akkor minek kéri az útlevelet. KB: Igaz. * 151 KB: Ja sam obilazila selo za potpise kada je osnovan Nacionalni savet maŤarske nacionalne manjine, i bilo je otprilike pre tri godine kada ga je Klaudi obnovio, i ja sam opet pomogla, i išla sam kod ţistih maŤarskih porodica za koje sam znala, trebalo je za sebe da napišem u selu, jer pozajem selo, i trebalo je da napišem spisak kod koga da idem, a kod koga da ne idem, razumeš, za koga znam da je MaŤar, da ne idem kod jednog Bugarina ili jednog Srbina da mi potpiše, nego sam išla kod MaŤara. Išla sam kod ţiste maŤarske porodice i onda mi je rekao, samo što me nisu isterali, rekli su „Ja nisam MaŤar, nešu da potpišem i nisam MaŤar“. I nije samo jedna porodica bila takva u selu. IP: Naţalost naš maternji jezik… KB: To je, to je… Bila sam u takvoj porodici gde je tašta MaŤarica iz Rumunije, tast je Bugarin, oni su potpisali da su MaŤari, oboje, a on i ţena nisu potpisali, a oni su stvarno MaŤari. Nisu potpisali da su MaŤari, rekli su da nisu MaŤari. MB: A zbog ţega je to? KB: Pa to ne bih mogla da ti kaţem. IP: Pa to ne bi niko pogodio. Više vole srpski jezik, ne znam. KB: A od toga nemaju ni štete ni koristi. Mada ja mislim da sada, kako postoji dvojno drţavljanstvo, da oni, nisam sto posto sigurna, ali oni koji su se izjasnili da nisu MaŤari, da su traţili dvojno drţavljanstvo. IP: Da, ima mnogih koji su traţili, ţula sam i ja. KB: Sada su MaŤari, a onda nisu bili MaŤari. Ili ako imam koristi, onda sam MaŤar, a ako nemam koristi, onda nisam MaŤar. Samo da pogazim sopstveni maternji jezk samo da bih imala neke koristi od njega, to veš ja ne bih uţinila. IP: Ne bih ni ja to uţinila, kakvi. Niti se stidim. MaŤarica sam! KB: Ja sam roŤena kao MaŤarica. IP: MaŤarica sam, i to šu i ostati! A bilo je više njih koji su traţili maŤarski pasoš, a nisu znali maŤarski. Takvima ne bih ni dala. Ako ne zna maŤarski, ni ne ceni maŤarski jezik, onda zašto traţi pasoš. KB: Istina. Govoreši o sekeljskom jeziku bukovinskih MaŤara na teritoriji juţnog Banata, u ovom trenutku moţemo sa sigurnoššu zakljuţiti da ne moţemo oţekivati gubitak jezika za naredni naraštaj. Sve dok nove generacije sa interesovanjem preuzimaju, uţe, i neguju tradiciju svojih predaka u vidu obiţaja, narodne radinosti, jezika, sve dok ţivo odrţavaju kontakte sa svojim sunarodnicima na individualnim i grupnim skupovima, i 152 dok se sa ponosom izjašnjavaju kao MaŤari, kao u navedenom primeru, moţe se sa sigurnoššu tvrditi da jezik bukovinskih Sekelja opstaje, iako sada samo u odreŤenim domenima, u priţama, poeziji, ritualima, obredima, molitvama, humoru, primetan je snaţan izraz pripadnosti i zajedništva u kulturnoj i duhovnoj sferi zajednice. 153 5. SEĆANJE, NARATIV, IDENTITET U ovom poglavlju šemo razmotriti nekoliko tema. Prvo šemo se osvrnuti na pitanje autobiografskog sešanja. Vaţno pitanje jeste sagledavanje razlike izmeŤu individualnog i kolektivnog sešanja u teoriji francuskog filozofa i sociologa Morisa Albvaša (Maurice Halbwachs), prvog teoretiţara koji razvija teoriju sešanja i novi naţin razmišljanja o sešanju kao kulturnoj konstrukciji. TakoŤe šemo posebno razmotriti pitanje identiteta i razdvajanje etniţkog i nacionalnog identiteta. Pokazašemo na koji naţin se formira identitet kroz uticaj razliţitosti, a zatim šemo u više detalja sagledati koncept 'drugog'. Narativ je još jedna zasebna oblast koju šemo razmatrati, sa posebnim osvrtom na narativni identitet. Izdvojišemo narative o poreklu kao primer kolektivnog narativa. Osvrnušemo se i na rodne razlike u konstrukciji narativnog identiteta. 5.1. Sećanje „Our memory is a more perfect world than the universe: it gives back life to those who no longer exist“. Guy de Maupassant Veza izmeŤu sešanja i identiteta sve ţešša je tema istraţivanja teoretiţara i kulturologa sešanja. Pokušava se odgovoriti na pitanje na koji naţin prošlost utiţe na formiranje identiteta pripadnika zajednice, ispituje se sešanje kao osnovni preduslov autobiografskog i memoarskog ţanra. Autobiografsko sešanje je presudno za stvaranje osešanja identiteta (Olney, 1998). Ono integriše sešanja u ţivotne narative koji se svesno konstruišu kako bi se ţivotu dalo znaţenje. Teorijska istraţivanja koja ispituju 154 vidove organizacije autobiografskog sešanja, uloge narativa u razvoju autobiografskog sešanja, i odnosa izmeŤu sešanja, narativa i koncepta selfa, pokazuju da se kroz konstrukciju ţivotnih priţa self i sešanje dovode u vezu u razliţitim oblicima društvenih interakcija (Neisser 1994, Fivush 2001, Bruner 1994, 2004, McAdams 2004). U kvalitativnom istraţivanju pokazalo se da su pored liţnog (individualnog) sešanja, pripadnici manjinske zajednice duboko povezani sa sešanjem prethodne generacije. U ovom poglavlju pokušavamo odgovoriti na pitanja koji je odnos porodice i zajednice prema prošlosti, i na koji naţin prošlost i sešanja utiţu na oblikovanje identiteta druge ili treše generacije, koja je uloga zajednice u prenošenju sešanja, na koji naţin neproţivljena prošlost utiţe na formiranje ţivota potomaka postgeneracije (Matejiš, 2012). 70 Šta i kako pamti postgeneracija i kako nosi sešanja svojih predaka su pitanja koja nas zanimaju. Osnovna postavka od koje polazimo jeste da je dijaloški karakter osnovna odlika ljudskog ţivota i da se kroz odnos sa Drugim, meŤujeziţkim i meŤukulturnim kontaktom, definiše identitet. Razmišljajuši o dogaŤajima iz prošlosti, sveti Avgustin govori o sešanjima koja su ustoliţena u njegovom pamšenju, kao i pamšenju drugih: „Sešam se šta sam radio, kada i gde, kao i stanja svog uma u tom trenutku. U mom pamšenju su, takoŤe, svi dogaŤaji kojih se sešam, bilo da su to stvari koje su mi se dogodile ili stvari o kojima sam ţuo od drugih“ (Augustine 1961: 215). Na sliţan naţin, dijalošku prirodu ţivotnih narativa odlikuje višeglasna situacija u kojoj se sjedinjuju liţni diskurs i diskurs zajednice. Polazeši od Albvašove (Halbwachs, 1992) definicije kolektivnog sešanja (eng. collective memory) ispitašemo u kojoj meri je individualno sešanje društveno determinisan fenomen. 70 Koristimo termin postgeneracija pozajmljen od Julije Matejiš kao adekvatniji izraz ne samo direktnih potomaka druge generacije, veš i kasnijih generacija. 155 5.1.1. Individualno i kolektivno sećanje U autobiografskim narativima mogu se prepoznati dve vrste zapamšenog sadrţaja. Prva grupa se odnosi na sopstvenu ţivotnu priţu pojedinaca i tu spadaju sešanja o onome što su sagovornici neposredno doţiveli, a drugu grupu ţini sve što je postgeneracija u svom socio-kulturnom i porodiţnom okruţenju nauţila o prošlosti. Francuski sociolog Moris Albvaš (Maurice Halbwachs) je za date pojmove koristio distinkciju izmeŤu individualnog i kolektivnog sešanja (Halbwachs 1992). Autobiografsko, individualno sešanje je „uvek ukorenjeno u druge, što znaţi da samo pripadnici grupe pamte“ (Halbwachs 1992: 24) i odrţavaju ga kontakti sa ljudima koji dele iste dogaŤaje iz prošlosti. Individualno sešanje se ţesto oslanja na druge i povezano je sa verovanjem u istinitost iskaza drugih o iskustvima iz perioda kojih se sami ne sešamo svesno. Sveti Avgustin u svojim Ispovestima govori o tome kako se ne seša poţetaka svog ţivota, njegovo pripovedanje o tom dobu se ne bazira na sopstvenom sešanju, veš na verovanju u priţe koje je ţuo od drugih. „Ne sešam se ranog doba svoga ţivota, O Gospode, no verujem šta su mi ljudi rekli o njemu i posmatranjem druge odojţadi mogu zakljuţiti da sam ţiveo isto kao oni“ (Augustine 1961: 28). Kolektivno sešanje je društveno uslovljeno i podrazumeva sešanja u kojima nismo nuţno direktno uţestvovali, veš ih odrţavamo u zajednici uţestvovanjem u skupovima na kojima ponovo kreiramo prošlost koja bi inaţe išţezla u magli vremena. „Da bismo takve dogaŤaje dozvali u sešanje, moramo u potpunosti da se prepustimo pamšenju drugih“ (Matejiš 2012: 85). Kolektivno sešanje je po definiciji kohezivno, zasniva se na dogovoru o tome šta zajednica veruje da je istinito o svojoj prošlosti (Grele 2007: 14). U usmenim iskazima liţna sešanja se ţesto razlikuju od kolektivnog sešanja. Iako je istina da pojedinci ne uţestvuju u istoj meri i na isti naţin u dogaŤajima koji se pamte, i da kolektivno sešanje zato nije homogeno, potrebno je iši izvan kategorija kolektivnog i inividualnog sešanja da bismo pronašli odreŤene medijatore koji proizvode oba, a to su religiozna ubeŤenja, porodiţne tradicije, svakodnevni ţivot i razgovori (Ibid.). Albvaš tvrdi da se autobiografsko sešanje gubi vremenom, te da ga je nuţno povremeno osveţiti kroz kontakte sa ljudima sa kojima delimo iskustva iz prošlosti. S druge trane, 156 istorijsko ili kolektivno sešanje pojedinci na pamte direktno, veš se ono oţivljava kroz komemorativna okupljanja (Halbwachs 1992: 24). Kroz varijetet dogaŤaja, priţa, zajedniţkih iskustava, sešanja, ljudi oblikuju narative. Narativ o poreklu je jedan vid kolektivnog narativa koji ţivi u grupi, i ima konstitutivnu ulogu u formiranju identiteta ţlanova grupe, kao pojedinaca, i kao zajednice. On daje smisao i znaţenje ţlanovima zajednice. Naratorima je vaţno spomenuti odakle potiţu i ko su, vaţno je ispriţati svoju zajedniţku prošlost koja je „nepromenjiva poput sudbine“ (Booth 1999: 255), i pokazuje njihovo odreŤenje u svetu. „Mi smo u tom smislu ţlanovi „zajednice sudbine‟. Jedan (ali ne jedini) naţin na koji je ta sudbina prošlosti prisutna meŤu nama jeste u tradicijama, u oblicima ţivota, izatkana od prošlosti i sadašnjosti, od jezgra onoga što ţini identitet. Prošlost je tako prisutna u našim tradicijama i [...] u pamšenju obiţaja, u naţinima razmišljanja, u zaveštanju. Prošlost je takoŤe prisutna u odabranim trenucima kada je svesnom odlukom spominjemo putem reţi, kroz spomenike, dane sešanja. Ukratko, ona ţivi u našem kolektivnom identitetu kroz generacije“ (Ibid.). Vaţno je pitanje kako gradimo sešanja i zašto odreŤeni deo prošlosti pamtimo i smatramo ga znaţajnim za prenošenje narednim pokolenjima u kojima predajemo novoj generaciji znaţenja koja mogu oblikovati njhov ţivot i dati im direkcije za dalje otkrivanje sebe. „Ako se zna da liţni i kolektivni identiteti poţivaju na pamšenju, moţe se reši da sešanje oznaţava manje ili više svestan pojedinaţni, grupni ili kolektivni odnos prema dogaŤajima iz prošlosti, jer pojedinci i grupe koriste prošlost da bi se razgraniţili od drugoga i tako izgradili sopstveni idenitet. Pojedinaţno sešanje štiti identitet liţnosti, dok javno pravda grupni interes“ (Kuljiš 2006: 11-7). 5.2. Autobiografsko sećanje Poglavlje o autobiografskom sešanju zapoţinjemo reţima sagovornice iz Skorenovca: EMS: Azt mondja a közmondás: „Rég volt, igazság volt“. .. De mindent nem birsz kitörölni se. Az emlékek megmaradnak. Igaz? .. Hiába mondom fúú ez olyan jó volt valamikor, mikor tudom milyen volt valamikor, s most jó lett. Hiába mondom én eztet. 157 .. Na az nem úgy van, mert az emlékek itt vannak még bent, s ebbe. //a fejére mutat és a szívére// EMS: Kaţe poslovica: „Odavno beše, istina beše“. .. Ali ne moţeš sve ni da izbrišeš. Sešanja ostanu. Istina? .. Uzalud kaţem to je tako dobro bilo nekada, kada znam kako je bilo nekada, a sada je bolje. Uzalud kaţem ja to. .. E to nije tako, jer su sešanja još ovde unutra, ovde. //sagovornica pokazuje na glavu i na srce// Autobiografsko ili epizodiţko sešanje je specifiţan oblik sešanja koje nas razlikuje od drugih, dajuši nam jedinstven osešaj koji nam omogušuje da se osvrnemo na sopstvenu prošlost i sagledamo svoju jedinstvenu ţivotnu priţu. Autobiografsko sešanje je vezano za retrospektivne podatke koji su deo našeg selfa. Ono se aktivno koristi, svesno pamti najţešše biografske epizode koje su emotivno obojene, kontekstualno odreŤene i vremenski uokvirene. Ono integriše individualna sešanja i liţna iskustva, dogaŤaje u kojima smo uţestvovali sa kulturnim okvirima radi konstruisanja identiteta, i koje je moguše locirati u vremenu i prostoru. Autobiografski narativi se formiraju u ranom dobu ljudskog ţivota kod dece, a njihov razvoj i koherencija zavise od stila liţnih narativa u kojima se roditelji prisešaju sopstvene prošlosti. Kako deca stupaju u adolescentno doba, razvijaju se kognitivne sposobnosti za temporalno i uzroţno struktuiranje dogaŤaja ţivota (Rubin 1986; Fivush 2008, 2011; McAdams 2008). U adolescentnom periodu ţivota autobiografska sešanja se integrišu u koherentne ţivotne narative ţime se razvija osešanje sopstva i identiteta. Autobiografska sešanja su „emotivni pokazatelji‟, uvek se povezuju sa pozitivnim ili negativnim evaluativnim osešanjem. „Moje pamšenje takoŤe sadrţi i moja osešanja, ne na isti naţin na koji su prisutna u mojoj svesti kada ih doţivljavam, ali na sasvim drugaţiji naţin odrţavajuši prostor u sešanju. Jer ţak i kada sam nesrešan, mogu da se setim vremena kada sam bio veseo, i kada sam veseo, mogu se setiti prošlih nesreša. Mogu se setiti strahova u prošlosti, a da se pritom ne plašim, i kada se setim da sam nekada ţeleo nešto, mogu to ţiniti, a da ih ne ţelim sada. Nekada sešanje indukuje suprotna osešanja, te moţe da mi bude drago kada se setim tuge koje više nema, a da mi bude ţao kada se setim sreše koja je išţezla. A ipak, dok se prisešam tih osešanja, dok ih izvlaţim iz pamšenja, ona ne stvaraju nikakav emocionalni efekat u meni. Pre nego što sam ih se setio i razmišljao o njima, sigurno su bila prisutna u mom pamšenju, jer sam ih odatle mogao prizvati putem sešanja. Jer da moramo doţiveti tugu ili strah svaki put kada ih spomenemo, niko ne bi 158 bio voljan da priţa o njima. […] Ko moţe razumeti istinu ove stvari?“ (Augustine 1961: 220-2). Autobiografska sešanja su sopstvena, liţna, i odreŤuju nas u temporalnom okviru gde sagledavamo sebe i svoju poziciju u odnosu sadašnjost-prošlost: gde smo, koliko i kako smo se promenili, gde i na koji naţin smo ostali isti. U isto vreme, autobiografska sešanja su naše odreŤenje u društvenoj dimenziji. Ţelja za liţnim kontinuitetom nikada ne moţe biti iskljuţivo samo ţelja individue. Ona je ukorenjena u društvu koje funkcioniše i zavisi od svojih ţlanova. Istraţivanja pokazuju da se najviše detalja pamti iz doba ţivota izmeŤu dvadesete i tridesete godine, što je nazvano 'efektom reminiscencije' (eng. reminiscence bump), zatim se pamte dogaŤaji iz neposredne prošlosti – 'efekat skorašnjosti', a dogaŤaji iz zrelog doba se relativno slabo pamte (Berntsen and Rubin, 2002, 2012). Prema najnovijim istraţivanjima efekat reminiscencije se javlja samo u sluţaju pozitivnih dogaŤaja, ali ne vaţi i za negativne i traumatske dogaŤaje (Berntsen and Rubin 2012: 78). Mnoga istraţivanja pokazuju da je moguše organizovati autobiografska sešanja u vremenskom nizu, te se implicitno pretpostavlja da je autobiografsko sešanje temporalno odreŤeno. „Neka sešanja naviru s lakošom i u pravilnom redosledu, taţno onako kako ţelim. Dolaze i smenjuju se sa drugim koja slede za njima, i kako njihovo mesto biva zauzeto, ona se vrašaju na svoje mesto skladištenja, spremna da se ponovo pojave po potrebi. To se dešava kada nešto recitujem napamet“ (Augustine 1961: 214). Vreme je jedan od aspekata prema kojem je moguše organizovati autobiografsko sešanje, pored drugih formi ureŤivanja. O temporalnoj organizaciji autobiografskog narativa šemo se vratiti malo kasnije. 5. 3. Sećanje i self Mnogi teoretiţari su zapazili vezu izmeŤu autobiografskog sešanja i selfa (Howe, 2000; Habermas&Bluck, 2000). Prošli dogaŤaji ne utiţu samo na sadašnjost, 159 veš su oni rekonstruisani od strane naratora koji ih je liţno doţiveo. Te rekonstrukcije su primeri epizodiţkog sešanja, koja postaju deo autobiografskog sešanja ukoliko su znaţajnije uticala na ţivot naratora i mogu oblikovati ţivotne narative kao jedan od naţina definisanja sopstva (Neisser 1994: 1). Ţivotni narativi koji se rekonstruišu kroz sešanje ţine osnovu liţnog identiteta (Neisser 1994; Polkinghorne 1991, 1995). To ne znaţi nuţno da su svi liţni narativi istiniti, iako naratori izlaţu svoja sešanja uz verovanje da su se dogodila onako kako ih pamte. Sešanje se odnosi na sadrţaje doţivljene iz prošlosti koje sagledavamo iz današnje perspektive, no pored upamšenog, treba imati u vidu i zaboravljeni sadrţaj, i zato sešanje preciznije moţemo odrediti samo kao „selektivno viŤenje prošlosti“ (Kljujiš, 2002: 13). Sešanje je pod snaţnim uticajem današnjih okolnosti i iskustava. Diferencijacija vremenskih dimenzija pored opisivanja prošlih dogaŤaja i njihovog sagledavanja iz sadašnje perspektive, podrazumeva i otkrivanje onoga što se moţe ili moglo desiti drugaţije. Istinitost narativa zavisi od mnogih ţinilaca, kao što je sam dogaŤaj, liţni doţivljaj istog, ţin sešanja dogaŤaja i zapamšena verzija istog dogaŤaja (Neisser 1994: 2). Kognitivni psiholog Ulrih Najser (Ulric Neisser) istiţe da narativi ne zavise samo od epizodiţkog sešanja. Neki dogaŤaji mogu biti izloţeni i bez toga da su ih naratori zapamtili, ukoliko su oni u dovoljnoj meri sigurni u njihovu istinitost i obrazlaţe da „ljudi obiţno poţinju svoje narative od svog roŤenja, iako ga se ne sešaju“ (Ibid.). U pitanju su faktori koji podrazumevaju „datu prošlost i uţesnika te prošlosti, dogaŤaje onako kako su doţivljeni i kako ih je pojedinac percipirao u datom trenutku, zatim self koji pamti, odnosno pojedinac koji se kasnije priseša dogaŤaja i zapamšen self konstruisan u datoj prilici“ (Ibid.). Zaborav je još jedan od faktora koji definišu sešanje. Odnos sešanja i zaborava je motiv mnogih romana Milana Kundere. U Knjizi smeha i zaborava autor nas upozorava da „borba ţoveka protiv vlasti je borba pamšenja protiv zaborava“. Za Kunderu sešanje nikada nije prikaz autentiţnog iskustva, sešanje je samo oblik zaborava. Na sliţan naţin sveti Agustin razmišlja o zapamšenom sadrţaju, ne kao o samom iskustvu, veš samo kao slici koju pojedinac ima u „pamšenju zaborava“: „Prouţavam sebe, svoje pamšenje, svoju svest. Šta moţe biti meni bliţe nego ja sam? A opet ne razumem moš pamšenja koja je u meni, iako bez nje ne bih mogao ni da govorim o sebi. Šta mogu reši kada sam sasvim siguran da mogu pamtiti zaborav? Da li treba da kaţem da ono ţega se sešam nije u mom pamšenju? Ili da kaţem da je zaborav 160 u mom pamšenju iz razloga da me spreţi od zaborava? Oba predloga su krajnje apsurdna. Postoji treša mogušnost koju treba da izloţim, da, kada pamtim zaborav, pamtim samo sliku koja ostaje u mom pamšenju, a ne samu stvar“ (Augustine 1961: 223). Self koji se priseša danas drugaţiji je od istorijskog selfa prošlosti, on je samo njegova rekonstrukcija, koja sutra opet moţe biti jedna drugaţija verzija (Neisser 1994: 8). Na pitanje koliko su pouzdana autobiografska sešanja, moţe nam odgovoriti primer psihologa Ţana Pijaţea (Jean Piaget). Pijaţe se do 15-te godine ţivo sešao svoje otmice koja se dogodila kada je imao dve godine da bi kasnije dadilja priznala kako je zapravo izmislila ceo dogaŤaj. Kao dete ţesto je slušao prepriţavanje istog dogaŤaja, te se ono projektovalo u prošlost u vidu vizuelnog sešanja (Nolen-Hoeksema, 2009). Liţni narativi zavise od prilike i od sagovornika, oni su „uvek oblikovani implicitnim teorijama narativa“ (Neisser 1994: 9). Sloţenost faktora koji utiţu na istinitost sešanja ne znaţi da su sva sešanja nuţno pogrešna. Mnoga sešanja se tiţu dogaŤaja koji imaju posledice u sadašnjosti, koja su umnogome necelovita i fragmentarna, te ne garantuju istinitost svih detalja, no ona sadrţe glavnu okosnicu narativa (Ibid: 7). Sešanje, dakle, zavisi od self-koncepta (pojma o sebi), od spoznaje pojedinca o sebi u trenutku odigravanja dogaŤaja i od selfa koji se seša prošlih dogaŤaja. Sešanje i self su dinamiţki sistemi, oni se menjaju i reorganizuju kroz nova iskustva, nova uviŤanja i znanja (Howe 2004: 45). Iako te promene mogu proizvesti takozvana laţna sešanja o prošlim iskustvima, ona proizilaze iz self koncepta. Laţna sešanja se na taj naţin lako mogu shvatiti kao autentiţna, jer proizilaze iz trenutne slike o sebi (Ibid.). Bruner odbacuje termin zapamšenog selfa (eng. remembered self), i argumentuje da liţni narativi ne zavise od sešanja. Self nije entitet koji se moţe pamtiti, veš je kompleksna mentalna konstrukcija nastala razliţitim mentalnim procesima od kojih je pamšenje jedan od njih. Za Brunera self je konceptualna struktura (Bruner 1994: 41-43). „Presudne kognitivne aktivnosti ukljuţene u konstrukciju selfa više liţe na ʻrazmišljanjeʼ nego na ʻsešanjeʼ. [...] Ako je Self prvenstveno proizvod misli – ţak i ako funkcioniše na osnovu skladištene memorije, što je sluţaj sa vešinom misli – moţe se reši da je najbolji naţin da se razume konstrukcija Selfa ako se prate procesi koji 161 dovode do razumevanja funkcionisanja misli, umesto da se fokusira na Self kao na formu sešanja“ (Ibid: 43). Sešanje i self se u teorijama sešanja dovode u vezu, ali šta je taţno self i kako ga moţemo definisati jeste pitanje koje zanima mnoge teoretiţare. Postavljaju se pitanja „da li je to fiziţka ili mentalna stvar, da li je self društvena konstrukcija, evoluciona adaptacija ili nešto apstraktnije“ (Lampinen et al. 2004: 258). Sešanje doprinosi izgradnji i razvoju selfa. U sociološkim teorijama termini self i identitet tesno su povezani i koriste se naizmeniţno (Mc Adams 2004: 99, Sökefeld 2001: 527). Pozivajuši se na V. Đţejmsa (William James), Mekadams povlaţi oštru razliku izmeŤu ova dva pojma kao subjektivnog osešaja „Ja‟ – (eng. „I‟) i kao objektivnog „Ja‟ – (eng. „me‟), koji podrazumeva sva svojstva i karakteristike koje mu „Ja‟ – („I‟) pripisuje – „sve što sam ja, sve što je moje“ (Ibid.). Eriksonov koncept identiteta se odnosi na specifiţne kvalitete selfa (Self – „me“) na naţin na koji ih Ja („I“) konfigurira (Mc Adams 2004: 99). Psiholog Erik Erikson u svojoj teoriji identiteta (2008) razvija koncept identiteta kao delimiţno svesnog osešanja (Erikson 2008: 9). Premda identitet podrazumeva osešanje istovetnosti, on „nije nešto apsolutno statiţno, nepromenljivo, stalno, veš se menja sa iskustvom, sa istorijskim i društvenim promenama“ (Ibid: 11). Svesno osešanje identiteta se razvija u dve ravni : „[...] neposrednoj percepciji sopstvene samoistovetnosti („self-sameness‟) i vremenskog kontinuiteta; i simultanom opaţanju ţinjenice da i drugi prepoznaju samoidentiţnost i kontinuitet date osobe. Ono što nazivam ego identitetom više je od proste ţinjenice postojanja koji izraţava pojam liţnog identiteta, to je ego kvalitet tog postojanja“ (Ibid. 34). Kroz sešanja izraţavamo trenutno razumevanje znaţenja naših ţivota. Ona obrazuju sliku koju imamo o sebi. „Ja‟ predstavlja unutrašnju stranu individualnog identiteta. Ono što je meni svojstveno i ono što ja u sebi pronalazim (Gutmann 1994: 31). Identitet pojedinca ili grupe je ono što jesmo, naše liţno unutrašnje svojstvo, unutrašnje jedinstvo naše liţnosti. 162 5. 4. Moris Albvaš: rekonstrukcija sećanja Termin kolektivno sešanje se moţe razumeti višestruko. Pol Riker (Paul Ricoeur) daje jednostavnu distinkciju izmeŤu kolektivnog i liţnog sešanja (prema Russell 2006): „U svakodnevnom diskursu sešanja mogu pripadati pojedincu ili grupi, s tim u skladu kaţemo „moje sešanje datog dogaŤaja‟ ili kaţemo „naše sešanje datog dogaŤaja‟. Sešanja koja se pripisuju pojedincu su prema ovoj definiciji liţna sešanja, dok su sešanja koja se pripisuju grupi kolektivna“ (Russell 2006: 792-3).71 Moris Albvaš (Maurice Halbwachs) prvi razvija teoriju sešanja i novi naţin razmišljanja o sešanju kao kulturnoj konstrukciji. On je 1925. godine skovao termin kolektivno sešanje (fr. mémoire collective) 72 . U Albvašovom teorijskom okviru kolektivnog sešanja od presudnog znaţaja su pitanja ko pamti i na koji naţin pamti. On tvrdi da se svo pamšenje oslanja na dinamiku grupa kao što su porodice, socijalne klase i njihove tradicije i verske zajednice (Halbwachs, 1992). Društvene interakcije pojedinca sa ţlanovima grupe odreŤuju kako še pojedinac pamtiti dogaŤaje iz prošlosti i šta še pamtiti. Prema Albvašu, grupe poseduju mogušnost pamšenja, one kolektivno rekonstruišu dogaŤaje iz svoje prošlosti, i premda pojedinac sagledava rekonstrukciju prošlosti grupe iz svoje perspektive, on nema nezavisno sešanje prošlosti, veš ono zavisi od društva. Svojevrsna priroda grupe i njeno kolektivno iskustvo še oblikovati kolektivno sešanje i identitet koji se razlikuju od kolektivnog sešanja ostalih grupa (Ibid: 51-3). Na primer, sešanja jedne porodice se formiraju u svesti ţlanova te porodice, bilo da ţive skupa ili da su razdvojeni, svaki ţlan porodice poseduje sopstvena sešanja zajedniţke porodiţne prošlosti. Albvaš daje primer venţanja u antiţkoj Grţkoj i u starom Rimu; kada bi mlada devojka prešla da ţivi u porodicu svoga supruga, ona je imala obavezu da napusti porodiţne tradicije i preuzme nove obiţaje i kultove, kao i naţin razmišljanja nove porodice (Ibid: 56, 75-6). Na sliţan naţin, zakljuţuje Albvaš, i u današnjim porodicama pored zajedniţkih sešanja, prenose se moralni kvaliteti inherentni grupama sa grupe na pojedinca (Ibid: 54-9): 71 Russell napominje da nam ova teorija ne daje uvid u odnos izmeŤu liţnog i kolektivnog sešanja, niti u to na koji naţin funkcioniše kolektivno sešanje“, samo kategoriše dva vida sešanja (Russell 2006: 793). 72 Nastavljaţi Albvašove teorije, egiptolog Jan Asman i kasnije Alaida Asman (Assmann) menjaju pojmove individualno (pojedinaţno) i kolektivno sešanje terminima komunikativno i kulturno sešanje. 163 „[...] u tradicionalnim porodicama današnjeg društva, svaka porodica poseduje svoj osoben mentalitet, svoja sešanja, koja samo ona obeleţava, i svoje tajne koje otkriva iskljuţivo svojim ţlanovima. MeŤutim, ta sešanja se kao i u religijskoj tradiciji antiţkih porodica, sastoje ne samo od niza individualnih slika prošlosti. Ona su istovremeno modeli, primeri i elementi uţenja. Ona izraţavaju opšti stav grupe; ona ne reprodukuju svoju istoriju, veš definišu svoju prirodu, svoje kvalitete i slabosti“ (Halbwachs 1992: 59). Prema Albvašu, sešanje proţivljenih iskustava, rekonstrukcija dogaŤaja iz prošlosti je kolektivno sešanje, za razliku od istorije koja je skup fakata, te nju svrstava u vrstu semantiţkog sešanja. Nasuprot tvrdnji da je kolektivno sešanje iskljuţivo reminiscencija proţivljene prošlosti, teoretiţari nakon Albvaša zauzimaju drugaţiji pristup u distinkciji izmeŤu istorijskog sešanja i kolektivnog sešanja. Mari-Kler Lavabre (Marie-Claire Lavabre, 2009) tvrdi da teoretiţari i istoriţari krajem dvadesetog veka zauzimaju drugaţiji pristup od Albvašove teorije, ne napuštajuši u potpunosti njegovo definisanje kolektivnog sešanja kao modela epizodiţkog pamšenja. Opisuje se kolektivno sešanje kao proţivljeno iskustvo grupe, kao konstitutivni element identiteta, ali se ono ne ograniţava iskljuţivo na proţivljeno iskustvo (Lavabre 2009: 363-8). Francuski istoriţar Pjer Nora (Pierre Nora) doprineo je popularizaciji Albvašovog koncepta kolektivnog sešanja, grupnog identiteta i proţivljenog iskustva i poput Albvaša, pravi razliku izmeŤu istorijskog sešanja i kolektivnog sešanja. Nora koncept kolektivnog sešanja definiše kao „svesna ili nesvesna sešanja ili serije sešanja iskustva koja ţive kroz kolektivni identitet ili se stvaraju u mit putem istog“ (Lavabre 2009: 364). Albvaš tvrdi da grupa „prihvata sešanje na naţin na koji se društvo seša“ i da njen identitet i postojanje zavise od kolektivnog sešanja njene prošlosti (Halbwachs 1992: 81-2). Svaka grupa, pa tako i porodiţna zajednica, poseduje svoje tradicije koje podsešaju na tradicije društva, jer ţine njen deo. Kada se priroda kolektivnog sešanja grupe promeni, grupa prestaje da postoji. Ţlanovi date grupe formiraju novu grupu sa novim identitetom (Ibid: 83). Prema ovoj teoriji, pojedinac moţe biti ţlan ne samo jedne grupe i tako moţe imati pristup kolektivnom sešanju razliţitih grupa, ali nije moguše odvojiti kolektivno sešanje grupe od same grupe, od njenih iskustava iz prošlosti i njenog identiteta. 164 U narednom odeljku šemo detaljnije razmotriti pitanje identiteta, procesa oblikovanja liţnog i kolektivnog identiteta, razlike izmeŤu nacionalne i etniţke identifikacije, kao i diskurzivne konstrukcije narativnog identiteta. 5.5. Etniĉki identitet U ovom odeljku šemo pokušati da prikaţemo i odgovorimo na pitanje na koji naţin se formira identitet pripadnika manjinske grupe na praksi i iskustvu svakodnevnog ţivota u usmenom autobiografskom narativnom diskursu. Na koji naţin ţivot u multikulturalnoj zajednici utiţe na konstrukciju sopstvenog i kolektivnog etniţkog identiteta. Pokušašemo odgovoriti na pitanje u kojoj meri kulturalna oţekivanja utiţu na formiranje ţivotnih priţa (Rubin, 2005). U autobiografskim narativima bukovinskih MaŤara izdvajaju se neke zajedniţke strukturne odlike i teme, zatim kolektivni narativi. Istraţivanje je naţinjeno iz sadašnje perspektive, meŤutim, kako su identiteti promenljive kategorije, neophodno ih je staviti u vremenski kontekst i prouţavati ih kako iz sinhrone, tako iz dijahrone perspektive. Posebno šemo se fokusirati na aspekte liţnog i kolektivnog (etniţkog) identiteta autobiografskog diskursa i na stavove u usmenim autobiografskim iskazima o oţuvanju elemenata autentiţnosti, jezika i tradicija sekeljskih predaka kao osnovnih vrednosti kulturnog i etniţkog identiteta u okruţenju kulturne i jeziţke hegemonije vešine (up. Vuţina Simoviš, Filipoviš 2009). * Vešina porodica ima svoje priţe nastale na osnovu porodiţne istorije, individualnih sešanja ili istorije i mitova zajednice, koje se prenose generacijama i koje oblikuju iskustvo i identitet mlaŤih generacija. Rubin (2005: 79) smatra da je mnogo toga što ljudi „pamte“ kao deo svojih ţivotnih priţa zapravo zajedniţko kulturalno znanje zajednice. Pripadnici etniţke zajednice bukovinskih MaŤara, potomci migranata iz Erdelja, u svojim „nasleŤenim“ narativima prepriţavaju mitove o zajedniţkoj zemlji, o poreklu, o doseljavanju. U usmenom autobiografskom narativnom diskursu nasleŤeni narativi o 165 poreklu utiţu na formiranje etniţkog identiteta pripadnika manjinske zajednice. Kada posmatramo produkte sašanja, treba sagledati i naţin na koji su oni generisani. Naše sešanje oblikuju ne samo „porodiţni dogaŤaji i dogaŤaji iz zajednice“, veš i niz postoješih „mitova, slika i ideologija“ imaju veliki udeo u kreiranju i oblikovanju sopstvenog sešanja i identiteta (Finnegan, 2006: 180). „Rituali pamšenja, kultura i verovanja, predstavljaju jedan od privilegovanih prenosnika (vektora) socijalizacije i identifikacije pojedinaca“ (Halpern i Ruano-Borbalan 2009: 12). Antropolozi i sociolozi istiţu da mitovi, obredi, rituali i kulturna pripadnost „povezuju individualne psihološke funkcije sa društvenim vrednostima i moralom“ (Ibid.). Porodiţno pamšenje je jedna od najvaţnijih komponenata u izgradnji individualnog identiteta. Sociolog Ana Miksel izdvaja njegove tri funckije: transmisija, afektivni doţivljaj i refleksivnost i istiţe da se „raŤamo u porodici, postajemo sastavni deo priţe na osnovu odreŤenog broja vrednosti, iskustava, društvenih i simboliţkih atributa koji su nam preneti kroz daleku porodiţnu priţu i kroz onu koju ste doţiveli u detinjstvu pre nego što ste stekli samostalnost odrasle osobe. To dvostruko ukljuţivanje odreŤuje oblike onoga što nazivamo individualni identitet“ (Halpern i Ruano-Borbalan 2009: 190). U funkciju transmisije spadaju predmeti i rituali koji sluţe da se odrţi nasleŤe u izgradnji identiteta: „porodiţni folklor, obredi za stolom, bakini recepti za kolaţe koje ponovo koristimo, knjiga pesama koju ţuvamo“ (Ibi: 191.). Kroz pamšenje oţivljavamo prošlost afektivnim doţivljajem. Funkcija refleksivnosti sluţi da bi se pouke koje smo nauţili prenele u sadašnjost i odredili svoju poziciju u odnosu na prošlost (Ibid.). U narednom odeljku šemo se osvrnuti na definisanje pojmova nacionalnog i etniţkog identiteta, kao i na odreŤivanje razlike izmeŤu ova dva pojma. 5.5.1. Nacionalni identitet/Etniĉki identitet Nacionalni identitet je kompleksna tvorevina satkana od brojnih meŤusobno povezanih komponenata od kojih je osnovni etniţki identitet (Smith, 1991: 14-5). Nacije su nastale na temeljima etniţkog jezgra (Ibid: 40); one su zajednice sa 166 zajedniţkim mitovima i sešanjem, poput etniţkih zajednica sa razlikom u teritorijalnoj realnosti. Nacije poseduju teritorije, dok je veza etniţke zajednice sa teritorijom istorijska i simboliţna i ima mitski i subjektivni kvalitet. Kvaliteti vaţni za etniţku identifikaciju jesu privrţenost i asocijacija, a ne posedovanje zemlje (Ibid: 23). To je mesto gde pripadamo, naš zaviţaj odakle potiţemo. Istoriţar Kristian Promicer (Christian Promitzer) istiţe da se „nacionalne manjine javljaju kao odjek na stvaranje nacija i nacionalnih drţava tek sa nastankom prvih nacionalnih drţava“ i zakljuţuje da su one po mnogim karakteristikama sliţne nacijama: „ţesto imaju svoj standardni jezik, svoju kulturu, škole i druge kulturne institucije“ (Promicer 2004: 11-2). Promicer skreše paţnju na termin „skrivene manjine“ koji je skovan na Univerzitetu u Gracu od strane gupe nauţnka koja je ovim terminom ţelela da obeleţi male etniţke zajednice u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj kako bi se oznaţile etniţke grupe koje su ostale unutar granica tuŤih nacionalnih drţava i koje smatraju da je njihovo zajedniţko poreklo od kljuţnog znaţaja za odrţanje njihovog identiteta (Ibid: 11). Promicer zapaţa da su skrivene manjine prolaznog karaktera i predviŤa da še „vešina skrivenih manjina na kraju biti asimilovana od strane dominantne nacije“ (Ibid: 14). Prema Benediktu Andersonu (Benedict Anderson), novi društveni oblik nacije podrazumeva tri karakteristike: kao prvo, nacije odreŤuju ko su njeni ţlanovi, a ko nisu; druga je da su nacije suverene zato što raspolaţu politiţkim autoritetom; treša karakteristika je da su nacije zajednice koje zahtevaju predanost i lojalnost svojih ţlanova „da budu spremni ţrtvovati svoj ţivot“ (Anderson 1991: 7). Termin etnicitet prvi put je koriššen 1953. godine u društvenim naukama kako bi oznaţio etniţku grupu. U socijalnoj antropologiji identitet se prvi put javlja kao „etniţki identitet“ ili „etnicitet“ u funkciji sagledavanja procesa identifikacije i definisanja ţlanova grupe, naţina povezivanja sa grupom, njene promene i odrţanja (Sökefeld 2001: 532). Etniţke grupe se definišu kulturalnim terminima kao što su jezik, religija, neretko i pojmovima plemena i rase. Entoni Smit (Anthony Smith) je najvaţniji predstavnik takozvanog etnosimbolističkog pristupa naciji, ţija je srţ istraţivanje etniţkih i 167 religijskih mitova o poreklu etniţke zajednice, mitova o izabranom narodu, zlatnom dobu (Smith, 2009). Smit povlaţi oštru razliku izmeŤu etniţke zajednice i rase, kao „socijalne grupe koja poseduje jedinstvene nasledne biološke crte koje navodno odreŤuju mentalne atribute grupe“ (Smith, 1991: 21). Termin etnos ili etnicitet je pojam koji se razlikuje od pojma rase, koji ima povezanost sa biološkim aspektom, i od pojma nacije, koji podrazumeva politiţku organizaciju. U literaturi se etniţki identitet definiše dihotomijom „primordijalista“ i „situacionista“. Za primordijaliste etnicitet je uroŤena, primordijalna, stalna, nepromenljiva karakteristika. S druge strane, situacionisti posmatraju etniţki identitet kao socijalnu konstrukciju. Prema njihovoj definiciji, etniţka diferencijacija nije uroŤena, veš se konstruiše u razliţitim okolnostima. To je obrazac socijalne organizacije kroz koju se ţlanovi povezuju sa neposrednim pripadnicima grupe i konstruišu osešaj sopstva, a potiţe od duboke unutrašnje psihološke potrebe za „pripadanjem grupi“ (Becket and Taylor 2010: 169). „Etniţki identitet je jedna vrsta kolektivnog identieta“ (Iliš, 2014: 48). Entoni Smit (Smith, 1991: 21) navodi šest glavnih atributa etniţke zajednice:  kolektivno ime  mit ο zajedniţkom poreklu  zajedniţko istorijsko sešanje  zajedniţka kultura  „zaviţaj“  solidarnost Smit zakljuţuje da je najvaţniji od navedenih karakteristika mit o zajedniţkom poreklu kao presudan ţinilac konstrukcije etniţkog identiteta (Ibid: 22). Osešanje „odakle potiţemo“ je kljuţno za definisanje osešanja „ko smo“ (Ibid). 168 5.6. Diskurzivna konstrukcija etniĉkog identiteta U ovom odeljku šemo razmotriti pitanje identiteta. Pokazašemo na primeru narativa o poreklu, kao kolektivnom narativu zajednice, mogušnost konstruisanja etniţkog identiteta. Najpre šemo reši par reţi o diskursu. 5.6.1. Diskurs Znaţenje i definisanje diskursa je predmet brojnih teorijskih rasprava. Diskurs se najprostije moţe definisati kao interpretacija komunikativnog dogaŤaja (Nunan 1993: 6-7). Mnogi teoretiţari se slaţu da se diskurs ne moţe svesti samo na jedno znaţenje, kako je to pojam koji se upotrebljava na razliţite naţine u razliţitim pristupima teorije diskursa. Osnovno znaţenje pojma diskursa se moţe svesti na odreŤenje kao jezika iznad nivoa reţenice. Najveši uticaj na razvoj diskurs analize imao je francuski filozof Mišel Fuko (Michel Foucault). Njegove definicije diskursa se koriste u brojnim teorijama diskursa. Fuko diskursom oznaţava šire socijalne i ideološke strukture koje upravljaju našim znanjem. On dodaje znaţenje diskursu i navodi da je diskurs „nekada opšti domen svih iskaza, nekada je individualizovana grupa iskaza, a nekada je regulisana praksa koja vaţi za brojne iskaze“ (Foucault 1972: 80). Prva definicija znaţi da se svi iskazi ili tekstovi koji imaju znaţenje i koji imaju uticaja na svet mogu oznaţiti kao diskurs, druga da je diskurs grupa iskaza koja je na neki naţin regulisana i koja ima koherenciju, dok se u trešoj više naglašavaju pravila i strukture koje proizvode odreŤeni iskaz ili tekst, nego sam iskaz ili tekst. Diskurs se definiše i onim što on nije, ono što je njegova suprotnost (Mills 1997: 4). Lingvista Marija Iliš diskurs definiše kao dve stvari: • „govorna struktura koja nadilazi jednu reţenicu, • svaka upotreba jezika u nekom kontekstu, bilo u pisanoj ili usmenoj formi, ţije osnovne jedinice mogu biti tonske, klauze, iskazi, propozicije, sledovi (sekvence) i redovi (tj. turnusi), govorni ţinovi, razgovorni pasusi, u zavisnosti od toga šta se prouţava i koji metodološki pristup autor zastupa“ (Iliš 2010: 100). 169 Diskurs se u nekim teorijama oznaţava kao glas unutar teksta ili govorne pozicije. Majkl Nunan razlikuje pojmove tekst i diskurs, tako što tekst oznaţava pisani ili snimljeni segment komunikacije, dok se diskurs odnosi na segment komunikacije u kontekstu (Nunan 1993: 20). Nunan prema tome razlikuje tekstualnu analizu i diskurs analizu. Tekstualna analiza izuţava formalna jeziţka sredstva kojima se tekst razlikuje od reţenice, dok je diskurs analiza izuţavanje tih sredstava sa naglaskom na ciljeve i funkcije za koje je diskurs proizveden, kao i kontekst unutar kojeg je diskurs nastao. Krajnji cilj je da se prikaţe kako lingvistiţki elementi omogušavaju komunikaciju u kontekstu (Ibid.). TakoŤe je potrebno napraviti razliku izmeŤu jezika u smislu ciljeva i funkcija kojima sluţe, pa tako Nunan razdvaja transakcijski jezik (eng. transactional language) kojim se izvode društvene transakcije izmeŤu pojedinaca i razmene informacija i dobara i interpersonalni jezik (eng. interpersonal language) koji sluţi za socijalizaciju i ostvarivanje meŤuljudskih odnosa (Ibid.). Ruski teoretiţar Mihail Bahtin koristi pojam dijalogiţnosti da bi definisao diskurs. Diskurs se oblikuje u stalnom odnosu prema govoru drugoga. To je pojam koji Bahtin koristi da bi oznaţio ili glas ili metod upotrebe reţi koje pretpostavljaju autoritet: govor drugoga pojedinci odreŤuju kao autoritarni diskurs (Bahtin, 1981). U svojoj teoriji romana, Bahtin istiţe polifonu suštinu romana tvrdeši da je roman u suštini dijaloški, jer se u njemu oglašavaju razliţiti glasovi ili diskursi. Roman je „mnogostilska govorno raznolika, višeglasna pojava“ (Bahtin 1989: 15). „Obuţavanje verbalnim disciplinama poznaje dva osnovna školska naţina usvajanja i prenošenja tuŤeg govora (teksta, pravila, obrasca): »napamet« i »svojim reţima«. Ovaj drugi naţin predstavlja, u malom, ţisto umetniţko-prozni stilski zadatak: priţanje teksta svojim reţima je do izvesnog stepena dvoglasna priţa o tuŤoj reţi, jer »svoje reţi« ne moraju do kraja rastvarati svojevrsnost tuŤih, priţanje svojim reţima mora imati mešoviti karakter, uspostavljajuši, gde je to potrebno, stil i izraze prenošenog teksta. Sam taj drugi naţin školskog prenošenja tuŤe reţi »svojim reţima« ukljuţuje u sebe ţitav niz varijanti usvajanja i prenošenja tuŤe reţi zavisno od karaktera usvajanog teksta i pedagoških stavova u njegovom razumevanju i ocenjivanju. Orijentacija na usvajanje tuŤe reţi u procesu ideološkog nastajanja ţoveka u pravom smislu reţi poprima još dublji i bitniji znaţaj. TuŤa reţ se ovde ne pojavljuje više u svojstvu izveštaja, 170 upušivanja, pravila, modela i sl. – ona teţi da odredi same temelje našeg ideološkog odnosa sa svetom i osnove našeg ponašanja, ona se ovde javlja kao autoritarna reč i kao unutrašnje ubedljiva reţ“ (Bahtin 1889: 103-4). Autoritarna reţ je veš postoješa reţ, reţ predaka koja se sama po sebi nameše nezavisno od njene unutrašnje ubedljivosti i od nas zahteva bezuslovno prihvatanje i usvajanje. Autoritarna reţ je ţesto reţ iz drugog jezika (Ibid: 104-5). U okviru strukturalistiţke i poststrukturalistiţke paradigme, termin diskurs se koristi da bi se oznaţio pomak u odnosu na ranija viŤenja jezika. To je novo razumevanje jezika po kojem se jezik posmatra kao sistem sa svojim pravilima i ograniţenjima, kao i uticajem na razmišljanje i izraţavanje pojedinaca (Mills 1993: 8). Holidej (Michael Halliday), osnivaţ sistemske funkcionalne teorije jezika (eng. systemic functional grammar – SFG) i socijalne semiotike, razvio je osnovne postulate koji potiţu od Praške škole poţetkom dvadesetog veka. Holidej opisuje jezik kao sistemski izvor znaţenja koji govornici razmenjuju u razliţitim kontekstima, te ga na taj naţin treba prouţavati (Holliday 1985: 192). Postoje jeziţka sredstva, reţi i fraze koje vidimo i ţujemo koje povezuju reţenice u celinu i koje sluţe da bi se postigla kohezija usmenog ili pisanog teksta. Veze izmeŤu reţenica ili iskaza se ostvaruju leksiţkim ili semantiţkim sredstvima koje uţesnici komunikacijskog procesa prepoznaju u meŤusobnoj komunikaciji. Svojstvo kohezije se ogleda u meŤusobnoj povezanosti reţenica ili iskaza unutar teksta koja je rezultat kognitivnih procesa. Da bi uţesnik komunikacijskog procesa razumeo smisao teksta, on mora da se oslanja na vlastita iskustva u vezi odreŤene vrste teksta i mora da se osloni na kontekst. Holidej i Hasan (Halliday and Hasan, 1976) u pristupu koheziji navode pet razliţitih jeziţkih sredstava koji doprinose koheziji teksta: referencijacija, supstitucija, elipsa, konjunkcija (veznik) i leksiţka kohezija (Halliday and Hasan, 1976 prema Nunan 1993: 21). Referencijacija se odnosi na vezu izmeŤu dva lingvistiţka iskaza, tj. pod referencijacijom se podrazumeva uviŤanje veze sa tekstom koji prethodi – anaforična referencijacija (eng. anaphoric reference) i sa tekstom koji sledi – kataforična referencijacija (eng. cataphoric reference) (Ibid: 22). Holidej i Hasan navode tri tipa referenci: liţnu, pokaznu i komparativnu referencu. Supstitucija ili zamena moţe biti imeniţka, glagolska i reţeniţna, dok se elipsa oznaţava kao „izostavljanje strukturalnog elementa u reţenici 171 koji se moţe nadoknaditi referisanjem na element iz prethodnog iskaza“. Ova dva tipa kohezijskih sredstava su u suštini ista (Ibid: 24-6). Veznici se razlikuju od referencijacije, supstitucije i elipse po tome što oni „nisu sredstva kojima se ţitalac podseša na prethodne entitete“. To je kohezijsko sredstvo zato što „signalizira odnos koji se moţe potpuno razumeti putem reference sa drugim delovima teksta i dele se na suprotne, aditivne, temporalne i kauzalne“ (Ibid: 26-8). Leksiţka koheziona sredstva se odnose na dve reţi koje su semantiţki povezane u reţenici. „Dve glavne kategorije leksiţke kohezije su reiteracija i kolokacija. Reiteracija moţe biti u obliku ponavljanja, sinonima, nadreŤene reţi ili opšte reţi, dok kolokacija ukljuţuje sve elemente koji su semantiţki povezani“ (Ibid: 28-9). Kolokacioni obrasci su prepoznatljivi samo u sluţaju da je neko upoznat sa predmetom razgovora, dakle, potrebno je prethodno znanje ţitaoca ili slušaoca da bi se shvatila leksiţka veza. „Mnoge leksiţke kohezije su vezane za kontekst što znaţi da reţi i fraze koje su povezane u jednom tekstu moţda nisu povezane i u drugom“ (Ibid: 30). U doktorskoj disertaciji diskurs koristimo kao termin za upotrebu jezika u kontekstu, bilo u usmenoj ili pisanoj formi. 5.6.2. Etniĉki narativni identitet Etniţki narativi su grupni narativi. Narativi grupnog identiteta dele isti narativni obrazac, istog su ţanra, zajedniţkog konteksta, vrašaju se na poţetke pokušavajuši svom ţivotu dati smisao traţeši odgovore na pitanja ko smo i odakle potiţemo. U procesu traganja za poreklom mi definišemo sebe. Narativ kao diskurzivna praksa sluţi ne samo kao samospoznaja i identifikacija, veš i kao taţka promene, prekretnica koja nam otkriva ko smo i ko treba da budemo. „I kao što pripadnost grupi daje znaţenje individualnim ţivotima, tako narativi grupe utiţu na priţe o sopstvu, tj. na individualne autobiografije ţlanova grupe. Kada se ţlanovi ţvrsto identifikuju sa grupom, njihove autobiografije mogu biti izloţene istim narativnim obrascem kao i priţa grupe“ (Brockmeier 2001: 143). 172 5. 6.2.1. Narativi o poreklu Sve etniţke i nacionalne zajednice imaju svoj repertoar kolektivnih narativa (Iliš, 2014) i baziraju se na kolektivnom sešanju. Prikazašemo jedan narativ o poreklu, sagovornice Viktorije Farkaš iz Vojlovice, kao primer kolektivnog narativa o poreklu koji izrasta iz autobiografskog narativa. Kao u svakom intervjuu, i ovde smo razgovor poţeli sa inicijalnim pitanjem o detinjstvu. Viktorija daje primer bake od koje je ţesto slušala priţe o precima iz Bukovine, što je uticalo na razvoj njenog osešanja pripadanja zajednici. MB: És volt-e valaki a családban, aki jelentősebben hatott Önre? Nagyszülők, vagy valamilyen rokon? Amire emlékszik. VF: Az én öreganyám. Az én öreganyám, drága öreganyám az, volt négy unokája. [...] Ő vigyázott ránk, és sok mesét mesélt. Én öreganyámmal aludtam a szobában, és mindég tele volt mesékkel. Tőle hallottam sokmindent Bukovináról. Öreganyámnak volt hat osztálya, jó tanuló volt, csak hát ő 96-ba született, ő nagyon akart tanítónéninek menni, de hát sok gyerek volt, szegénység, nem adták iskolába tovább. [...] Nagyon szerettem az öreganyámat, ő onnan származott. Ők Józseffalvából jöttek. [...] Ő itt született. A testvére ott született, de ő már itt született, s a többiek, Székelykevén. MB: De a szülei biztos meséltek erről sokat. VF: Sokat meséltek. Sokat meséltek, és akkor azért átadta nekem is azokat a meséket. Hát, hogy mondjam, az egész történet úgy volt, hogy Székelykeve, Székelykevére mentek jobban a Hadikfalváról [...] de össze van keverve [...] ha érdekli hogy Székelyfalva nem itten ahol van Székely, hanem lent voltak egy, a Duna fele az aljba, Dzsurdzsovának hívták, és nem házakba voltak szegények hanem abba a, hegyek, nem hegyek, hanem dombokba beásva mint a barlang, úgy éltek ottan. Akkor többször ellepte a Duna, minden, és akkor, volt föld de ellepte a Duna, minden és akkor végre megengedték, hogy feljöjjenek arra a dombra ahol van most Székelykeve. Na akkor ottan kaptak kölcsönöket, házakat csináltak, meg minden. Na oda telepedtek. 173 * MB: Da li je bio neko u porodici ko je znaţajnije uticao na Vas u detinjstvu? Baka, deka ili neko od roŤaka? VF: Baba. Moja baba, draga baba, imala je ţetvoro unuţadi. […] Ona nas je ţuvala i priţala nam je mnogo priţa. Ja sam sa bakom spavala u sobi i uvek je imala puno priţa. Od nje sam ţula mnogo toga o Bukovini. Moja baba je imala šest razreda. Bila je dobar uţenik, ali roŤena je 96-te, mnogo je htela da bude uţiteljica, ali bilo je mnogo dece, siromaštvo, nisu je dalje upisali u školu. […] Mnogo sam volela babu. Ona je bila, ona je poreklom odatle. Oni su došli iz Joţefalve. [...] Ona je ovde roŤena. Ali starija, njena sestra je tamo roŤena. Ali ona je veš ovde roŤena, i ostali, u Skorenovcu. MB: Ali njeni roditelji su sigurno priţali o tome. VF: Puno su priţali. Puno su priţali, i zato je ona meni prenela te priţe. Pa, kako da kaţem, ceo dogaŤaj je bio, Skorenovac, u Skorenovac su više išli iz Hadikfalve [...] ali pomešalo se, [...] i ako vas zanima, Skorenovac nije bio ovde gde je Sekelj, nego su bili dole, prema Dunavu, u dolini, zvalo se ĐurŤevo. I nisu ţiveli u kušama, nesretni, nego u onim planinama, ne planinama, nego u brdima iskopanim pešinama, tako su tamo ţiveli. Ţesto ih je poplavio Dunav, i onda bilo je zemlje, ali je poplavio Dunav, i onda su konaţno dozvolili da se nasele na brdo, gde je sada Skorenovac. E onda su tamo dobili zajam, pravili su kuše, sve. E tamo su se naselili. Sešanje je skup fragmentarnih, nepovezanih dogaŤaja u nekom vremenu i prostoru, dok narativ ima svoj hronološki sled. Todor Kuljiš istiţe da pamšenje gradi narativnu strukturu. „Proces pamšenja ima u osnovi narativni obrazac“ (Kuljiš 2006: 54). U autobiografskom narativu selektuju se priţe i fragmenti dogaŤaja koji ţivotu daju neki smisao i koherentnost u datom vremenu, kreirajuši od delova smislenu celinu. Sešanje stvara osešaj selfa. Ono je identitet koji egzistira kroz vreme. Sama ţivotna priţa jeste identitet. Ţivotne priţe egzistiraju u svakoj kulturi i one su „konstrukcije koje nastaju pod jakim uticajem klase, etniciteta, religije i drugih društvenih i istorijskih realiteta“ (McAdams 2004: 105). 174 Riker (1996) smatra da je ljudsko razumevanje sveta u velikoj meri oblikovano narativom i istiţe da na ovaj svet dolazimo sa narativima svojih predaka. Prošlost nam nije data, ona je veš proţivljeno iskustvo, to je priţa o tome kako su naši preci ţiveli i o onome šta mi jesmo. U tom kontekstu svet na koji dolazimo veš je oblikovan i tumaţen, ali od nas se zahteva rekreiranje i ponovno interpretiranje priţa, davanje novog oblika i koherencije (Erfani and Whitmire 2011: 78). Kao što smo ilustrovali u prethodnom odeljku, u autobiografskim intervjuima koje smo sproveli sa bukovinskim MaŤarima u Vojlovici, Skorenovcu i Ivanovu, javljaju se narativi o poreklu kao primer kolektivnog narativa. Intervjue smo poţinjali inicijalnim pitanjem o detinjstvu: „gde i kada ste roŤeni?“ nakon ţega je vešina sagovornika posle kratkog uvoda o porodiţnom ţivotu i periodu detinjstva ispriţala priţu o precima iz Bukovine, onako kako su je ţuli od svojih baka i deka. Priţe o Bukovini su deo njihovog identiteta, one su uticale na razvoj njihovog osešanja pripadnosti zajednici veš od samog detinjstva, te naratori smatraju vaţnim spomenuti ko su, odakle dolaze. „Identitet je sistem liţnosti koji je odgovoran za kreiranje sveukupnog osešanja koherencije i znaţenja u ţivotu pojedinca. U datom okviru koji opisujemo, identitet je sinonim sa autobiografskim narativom koji pojedinci konstruišu u cilju spajanja u celinu prošlosti, sadašnjosti i oţekivane budušnosti“ (McAdams 2004: 121). U kvalitativnom autobiografskom intervjuu koji je podeljen na tematske celine poţev od perioda detinjstva, vešina sagovornika, dakle, spominje poreklo svoje zajednice. Neki intervjui daju detaljan opis migracije Sekelja iz Bukovine, dok je nekima vaţno makar spomenuti odakle potiţu. Retki su bili inervjui u kojima sagovornici nisu govorili o Bukovini, obiţno uz objašenjenje da su njihove majke bile zauzete i da se zbog toga u njihovom detinjstvu nije mnogo priţalo o tome. Kao što smo videli, poput ostalih teoretiţara „situacionista“ Smith argumentuje da etniţka diferencijacija nije uroŤena, veš se konstruiše u razliţitim okolnostima i zakljuţuje da je najvaţniji od navedenih karakteristika mit o zajedniţkom poreklu kao presudan ţinilac konstrukcije etniţkog identiteta (Smith 1991: 22). Poreklo je kvalitet koje ţlanovima daje znaţenje i smisao, i to znanje doprinosi izgradnji njihovog etniţkog identiteta. Kroz narativ o zajedniţkoj prošlosti sagovornici konstruišu osešaj sopstva. 175 Još jedna upeţatljiva tema koja se izdvaja u narativima su porodiţne priţe o siromaštvu i o naţinu ţivota nakon dolaska iz Bukovine. Sagovornici istiţu pripadnost i vezu sa zemljom predaka kroz priţe svojih dedova. Erţebet Šebeššen (Sebestyén Erzsébet) iz Skorenovca spominje svog snalaţljivog, promušurnog pradedu koji se setio naţina zarade u vidu peţenja hleba nakon doseljavanja Sekelja, kada su doseljenici bili angaţovani na radovima gradnje brane. Razgovoru prisustvuje i njen suprug Imre, te je uţestalo preklapanje govora u narativu: SI: Nagyon szegények voltak. Dédöregapád is. És akkor csinálták a töltést a Dunán, fatalicskákkal, egy tartotta […] és az a sok munkások köllött étel, kenyér, és a dédöregapja eszébe jutott= SE: Fütyü. SI: =hogy birnak ők pékséget nyitni. SE: Nem pékséget, hanem sütni a kenyeret annak a sok akik a gáton, a gáton dolgozták, akkor csinálták itt a gátot a Dunán, ez 1900 .. vagy 1870. SI: És sütték a kenyeret, vették a lisztet, sütték, adták el a kenyeret és úgy gazdagodott meg. Fütyü öregapja, dédöregapja, a leggazdagabbak voltak a faluba. SE: Na most az és akkor még mi volt? Volt az öreg Fütyünek klikk.., tudott gondolkodni. Akkor kezdték telepíteni. Ő nem székely magyar volt, hanem valahonnan Becséből jöttek ide még mielőtt idetelepítették a székelyieket. Na, és mikor idetelepítették, akkor a székelyek kaptak földet, nem tudom mennyi földet, és akkor, meg úgynevezett kincstári házakat, hogy építsenek. Hallott erről? Kincstári házakat. Azok szoba, konyha, .. istálló és egy supa= SI: Lecsapó supa. SE: =de ez mind egyforma volt az egész, az egész házba, és már akkor Mária Terézia szerint, mérnökök szabták ki a placcokat, a telepeket, és azok határozták meg, hogy na ez a ház ide fog épülni, ez a ház meg oda fog épülni. Úgyhogy nem volt az hogy= SI: Terv szerint. SE: =terv szerint a ház. Mind egyforma házak, most meg is nézheti, egyenesek az utcák, nincsen egyik erre, másik arra. Na és bizony mikor idekerültek a székely moldvai csángók, amink mink vagyunk, akkor nekik ez itt nagyon nehéz volt. Itt sokat köllött dolgozni, föld, síkság, a föld műveletlen, nehéz, nincs mivel megművelni, és sokan adták oda, volt olyan is, hogy aki odaadta egy köcsög aludttejér a darab földit, csak, hogy birjon visszamenni, és ezt az én öregapám kihasználta. Rengeteg földet … dédöregapám, nem is öregapám, 176 rengeteg földet összevett, és mikor meghalt, négyszát lánc földje volt. Na de nem sokáig tartott. * SI: Bili su jako siromašni. Tvoj pradeda isto. I tada su pravili nasip na Dunavu, sa drvenim kolicima, jedan bi drţao […] i onda onim radnicima je trebala hrana, hleb, i njen pradeda se [setio]= SE: Fiši. SI: =da mogu da otvore pekaru. SE: Ne, ne pekaru, nego da peţe hleb onima koji rade na brani, tada su ovde na Dunavu pravili branu, 1900.. 1870-tih. SI: I pekli su hleb, kupovali brašno, pekli, prodavali hleb, i tako se obogatio. Njen deda Fiši, njen pradeda, deda su bili najbogatiji u selu. SE: E sad, i šta je još bilo? Stari Fiši je imao klik..., umeo je da misli. Tada su poţeli da naseljavaju. On nije bio Sekelj MaŤar, nego su došli negde iz okoline Beţeja još pre nego što su tu naselili Sekelje. E, i kada su ih naselili, onda su Sekelji dobili zemlju, ne znam koliko zemlje, i onda ovde, i još su dobili takozvane kuše iz riznice, da ih grade. Jeste li ţuli o tome? Kuše iz riznice, to su bile soba, kuhinja, štala, i šupa= SI: Šupa. SE: =ali to je sve bilo isto, i onda su inţenjeri prema Mariji Tereziji projektovali placeve, teren, i oni su odreŤivali da še ova kuša ovde biti graŤena, a ona tamo. Tako da, nije bilo= SI: Kuše su prema planovima... SE: =kuše prema planovima, sve su iste kuše, i sada moţete videti, ulice su prave, nema jedna na ovu stranu, druga na onu, tako da, e, i dabome kada su ovde došli Sekelji Ţangovi iz Moldavije, to smo mi, onda je njima ovo ovde bilo jako teško. Ovde je trebalo mnogo da se radi, zemlja, ravnica, zemlja je neobraŤena, teška, nema ţime da se obradi, i mnogi su dali, bilo je i onih koji su dali svoje parţe zemlje za krţag kiselog mleka samo da moţe da se vrati nazad. I to je moj deda iskoristio. Mnogo zemlje... pradeda, ne deda, pradeda je mnogo zemlje nakupovao, i kada je umro, imao je ţetiristo lanaca zemlje. Ali no, nije dugo potrajalo. Sagovornici istiţu svoje poreklo identifikujuši se sa precima, kolonistima iz Moldavije. U narativu je prikazan put jednog od predaka, kolonizacija koja je donela osiromašenje i struktuiranje i izgled prvobitnih naselja. Jedni su se snašli i stekli bogatstvo, dok su mnogi doseljenici delili sudbinu nemaštine i ţelju da se vrate nazad u svoju domovinu. Osešaj pripadnosti zemlji predaka jasno je izraţen u narativima, kao što vidimo na ovom primeru, i markiran kao osnova etniţke identifikacije – „to smo mi“. 177 Reminiscencija dogaŤaja iz prošlosti koja je fiksirana u našem pamšenju, prema Albvašu nikada nije potpuni opis dogaŤaja koji smo doţiveli. Sešanja evociraju svojevrsne slike, imena, dešavanja, ali oni ne „konstituišu totalitet sešanja“ (Halbwachs 1992: 61). Isto kao što u jednoj porodici starije generacije prenose svojim „unucima sopstvena sešanja evocirajuši eho skoro išţezlih tradicija, ali ţineši to fragmentarno uz nemogušnost prenošenja totaliteta ideja i opisa dogaŤaja, jer totalitet kao takav više ne egzistira u okvirima razmišljanja njihovih potomaka“ (Ibid. 77-8). U procesu traganja za poreklom definišemo sebe, i saznajemo ko smo, gde pripadamo. „Pripadnost grupi individualnim ţivotima daje znaţenje, kao što narativi grupe utiţu na priţe o sopstvu, tj. na individualne autobiografije ţlanova grupe“ (Brockmeier 2001: 143). Narativi o poreklu u tradicionalnim zajednicama doprinose formiranju osešanja identiteta i potiţu od duboke unutrašnje potrebe za pripadanjem grupi. 5.6.2.2. Narativi o doseljavanju iz Erdelja Sagovornici svesno biraju ono što smatraju vaţnim da se ispriţa u intervjuu. Kako ţene, tako i muškarci govore o detinjstvu, o mladosti, o patnjama, siromaštvu i gubicima. Postoje naratori koji autobiografiju ne priţaju hronološkim redom od detinjstva, veš njihova priţa poţinje 'in medias res', izdvajajuši najznaţajnije epizode iz svog ţivota, trudeši se da izdvoje one za koje smatraju da še biti zanimljive, ili od koristi za istraţivaţa. Istorija zajednice, obiţaji, folklor, jezik, su ţesti motivi autobiografskog narativa. Mnogi informanti svoju ţivotnu priţu poţinju mitom o poreklu, poput narodnog pripovedaţa koji prenosi legendu za naredna pokolenja sa peţatom slike sveta svog miljea. Konstrukcija sešanja je vaţan ţinilac grupnog identiteta. Usmeni iskazi o legendarnim poţecima deo su kulturnog sešanja, dok su svakodnevni autobiografski iskazi deo generacijskog sešanja (Assmann, 2011: 41-45). Poreklo u tradicionalnim zajednicama doprinosi formiranju osešanja identiteta. Ţest motiv autobiografskih narativa bukovinskih MaŤara je priţa o doseljavanju iz Erdelja u tri naselja i tragiţnom dogaŤaju Siculicidium-u kada je stradao veliki broj stanovništva i koji je inicirao migracije ka Bukovini, odakle su došli na današnje podruţje u drugoj polovini 18. veka. 178 Ovde šemo prikazati jedan takav narativ u kojem sagovornik, Janoš Ambruš (Ambrus János) iz Skorenovca, govori o dolasku iz zemlje predaka. MB: Jani bácsi, mire emlékszik a gyerekkorából? Milyenek voltak a szülei? Testvérei vannak? AJ: Há. Nővérem 45-ös, Ausztráliába él. A bátyám 49-es, itt él a faluban. A ... nővérem az sajnos meghalt, 51-es volt. Meghalt a sógorom. A gyerekek, izé, akik vidéken élnek, jó viszonyba vannak. A nővérem meghalt, a fiatalabb nővérem. A gyerekkoromról mit tudok mondani. Hát azt, gondolom, a falu fiatalkorú a többiekhez képest, mondjukrá mint Plosica vagy izé Bavaniste, Deliblato, de itt úgy költöztek ide, Bukovinából, Erdélyből. Akkor költöztek ide nem csak Székelykevére, hanem Vojlovica vagy Hertelendyfalva, vagy Ivánova, Sándoregyháza. Ezek mind székely eredetűek. Ezek úgy annakidején még az osztrák-magyar monarchiába telepítették ide. Valójában, én szerintem, és ezért miért? Azért mert itt volt a határ, itt volt a Duna, és elhozták a Duna mellé mint árví védelem. Mert akkor még nem voltak ezek a töltések, nem voltak. Még esetleg, én szerintem ... annak idején a törökök még itt voltak, s elhozták ide ezeket a szegény magyarokat golyófogónak. Ez nem áll így, de én nem is kételkedek abban. Úgyhogy, mint ahogy mondták, az igaz, azt nem én találtam ki, azt mondták, hogy Pestet, Budát, nem is Pestet – Budát. Pest az egy szegényebb, Budát s Bécset, izé, nem ott kell védeni, hanem már Belgrádnál kell védeni. És ebben van igazság, ezt nem én találtam ki. És... úgyhogy akkor, ez egy ilyen, izé, ez egy olyan logikai, izé, logikai kép... Én szegény családból származok. * MB: Ţika Jani, ţega se sešate iz svog detinjstva? Kakvi su bili Vaši roditelji? Da li imate brašu i sestre? JA: Pa, starija sestra je 45-to godište, ţivi u Australiji. Stariji brat 49-to, ovde ţivi u selu. Jedna sestra je naţalost preminula, imala je 51-nu godinu. Umro je zet. Deca, u stvari, koja ţive na selu, u dobrim su odnosima. Starija sestra je umrla, mlaŤa sestra... Šta mogu da kaţem o detinjstvu. Pa, mislim, selo je mlado, u poreŤenju sa ostalim, recimo sa Ploţicama ili Bavaništem, Deliblatom, ali ovde su se tako doselili, iz Bukovine, iz Erdelja. Tada su se doselili ne samo u Skorenovac, nego u Vojlovicu ili Hertelendyfalva, ili u Ivanovo, Sándoregyháza. Ona su sva sekeljskog porekla. Ona su svojevremeno, još za vreme Austro-Ugarske Monarhije ovde nastanjena. Zapravo, po mom mišljenju, a zašto? Zato što je ovde bila meŤa, ovde je bio Dunav, i doveli su ih kraj Dunava radi zaštite od poplava. Jer tada još nije bilo nasipa, nije bilo. I još, ja mislim... u ono vreme Turci su još bili ovde, i doveli su te nesretne MaŤare kao hvataţe metaka. To ne piše tako, ali ja ne sumnjam u to. Tako da, kao što priţaju, to je istina, to nisam ja izmislio, rekli su da Peštu, Budim, ne Peštu, Budim. Pešta je siromašnija, Budim i Beţ, u stvari, ne treba tamo braniti, nego 179 ih treba braniti veš kod Beograda. I ima istine u tome, to nisam ja izmislio. I... tako da, to je, u stvari, to je jedna logiţka slika, u stvari, logiţka slika... Ja potiţem iz siromašne porodice. Naracije o zajedniţkoj prošlosti ţine vaţan ţinilac narativnog identiteta. Kao što se vidi, Janoš Ambruš preskaţe ciklus detinjstva i odmah izdvaja dogaŤaj koji govori o okolnostima doseljavanja predaka. Za njega je vaţno istaši poreklo i okolnosti pod kojima su došli preci. Liţni autobiografski narativ ovde dobija formu kolektivnog. Narativ o poreklu daje smisao njegovom ţivotu, jasnije govori o njegovom identitetu, i vaţno ga je spomenuti kako bi pokazao odakle potiţe i ko je. Vaţno je pitanje kako gradimo sešanja i zašto odreŤeni deo prošlosti pamtimo i smatramo ga znaţajnim za prenošenje narednim pokolenjima. Egiptolog, prof. Jan Assmann u knjizi Cultural Memory and Early Civilization: Writing, Remembrance, and Political Imagination (2011) povlaţi jasnu razliku izmeŤu termina ars memoriae ili umetnosti sešanja i kulture sešanja (eng. memory culture) (Assman 2011: 15). Ars memoriae se odnosi na individuu i pomaţe da se oblikuje liţno sešanje. S druge strane, koncept kulture sešanja je povezan sa grupom i fokusira se na društvenu duţnost, na obavezu sešanja, na ono što treba da se pamti, na obavezu koja je integralni deo grupnog identiteta. To je sešanje koje oblikuje zajednicu kojoj pripadamo (Ibid: 16). Pozivajuši se na Albvaša, Jan Asman preuzima koncept društvene konstrukcije sešanja i zakljuţuje da sve što pamtio prenosi se u narativ, vezano je za odnos prema društvenoj grupi i ima rekonstruktivno obeleţje. Sešanje se uvek formuliše u društvenom kontekstu (Ibid: 22). Sešanje se kreira kolektivno i ima rekonstruktivni karakter; prošlost se rekonstruiše kroz sešanje (Ibid: 27). Reminiscencija prošlosti je svesno osmišljen, koncipiran, konstruisan, hronološki struktuiran usmeni prikaz ţivota. Svakodnevna iskustva pretoţena u priţu u epizodama, organizuju se iz perspektive naratora, gde mesto dobijaju ne samo liţni dogaŤaji, veš i dogaŤaji drugih lica i zajednice kojoj pripadaju. U epizodama mesto dobijaju i subjektivne, moralizatorske primedbe, objašnjenja, misaoni svet koji nije indukovan pitanjima od strane istraţivaţa. Otvara se neoţekivana slika sveta sagovornika ţija je vrednost daleko veša od etnografske informacije. Jan Asman preuzima Albvašov socijalno konstruktivistiţki koncept prošlosti prema kojem prošlost ne sagledava u 180 kontekstu prirodnog razvoja, veš kao kulturalne tvorevine (Assmann 2011: 33). Kroz sešanje, istorija postaje mit. Veza sa prošloššu ţini osnovu grupnog identiteta. Kroz sešanje, grupa konstantno reafirmiše svoju sliku o sebi pretvarajuši istoriju fakata u sešanje i na taj naţin tvoreši mitove kao temelje istorije. Kroz sešanje i naraciju o prošlosti, „istorija prerasta u mit kao trajna, normativna i formativna snaga“ (Ibid: 37- 8). Mitovi o zemlji predaka bude osešanje pripadnosti i privrţenosti mestu. Osešanje nostalgije je odlika zajednice dijaspore. „Brojne analize stavova pripadnika etniţkih zajednica pokazuju da je ţesto spominjano poreklo od zajedniţkih predaka vaţan ţinilac osešanja pripadnosti zajednici. Kritiţka (socijalna) teorija odbacuje tvrdnje o vaţnosti zajedniţkog istorijskog, kulturnog i biološkog porekla, a umesto toga pridaje znaţaj socijalnoj konstrukciji tipiţnoj za odreŤeni diskurs identiteta“ (Iliš 2014: 51). 5.6.2.3. Humor kao element etniĉkog diskursa Mnogo je varijanti autobiografskog pripovedanja: od hronološkog skiciranja ţivota prenošenjem podataka do dramskih monologa i dijaloga obogašenim emocionalnim nabojem i pesniţkim tropima. Drugi su skloni refleksivnom poniranju u sebe, evaluirajuši i otkrivajuši svoje misli, osešanja, katkad moralizatorskim diskursom naglašavajuši razlike na relaciji prošlost i sadašnjost. Postoje naratori koji ne priţaju svoj ţivot, veš se identifikujuši sa narodnim sekeljskim duhom, umesto ţivotnog puta daju ilustraciju sekljskog humora kroz niz sekeljskih viceva i aforizama iz kojih izvire najviše ironije, igre reţi, mudrosti. Za kraj, prikazašemo takav tip naratora, koji ne smatra da je vaţno prikazati svoj ţivot, veš zajednicu kroz domišljati, vispren humoristiţni diskurs. 181 5.6.2.3.1. Laslo Peter – „eszembe jutott egy humor“ - „pade mi na pamet jedan vic“ Naveššemo odlomak iz intervjua sa Laslom Peterom (Péter László) iz Skorenovca ţiji narativ nije dobio formu autobiografskog iskaza. Umesto da priţa o svom ţivotu, Laslo Peter svoju pripadnost zajednici ispoljava kroz specifiţan diskurs sekeljskog humora. Intervjuu prisustvuje i Janoš Ambruš (Ambrus János), koji u razgovoru naglašava da je humor svojstven za Sekelje ţak i u vreme nemaštine i ţivotnih nedaša. Replike u dijalogu obeleţili smo kurzivom. LP: Eszembe jutott egy humor, le birod írni. A székelyt a rendőr rajta fogta valami csínytevésen. Székely észrevette és elkezdett futni, a rendőr megy utána és kiabál a székelynek: Állj meg! Székely visszafordul, azt mondja, a rendőrnek: Állj meg te! – azt mondja, Tégedet nem kerget senki. Ennyi volna. Hirtelen most eszembe jutott. JA: Amikor ínségben van a székely magyar, vagy keserves sorsba, akkor is van humorérzéke. LP: [...] Na akkor van a női gondolkozás. Két barátnő, akik már nyugdíjba voltak nézik a régi fényképalbumot és beszélgetnek, és azt mondja az egyik: Jaj de szépek voltunk valamikor, azt mondja, pláne én, de, azt mondja, hogy megöregedtünk, azt mondja, de pláne te. JA: Van a székelységnek ilyen humorja, mikor mindenkinek sírhatnéke van, akkor csinálják. Ez a székelységre jellemző. LP: [...] Na most elmondok egy bukovinai történetet. Az orvos meg a csillagász világkörüli útjuk során eljutottak Bukovinába. Hát beesteledett és egy háznál kértek éjjeli szállást. Hát a gazda be is engedte őket. Ott a konyhába a család vacsorázott, há vòlt málé, mindenféle, és hogymondjam, jó étvágyval ettek. Nézi őket az orvos, azt mondja a csillagásznak, hogy: Ezek a gyerekek most annyit ettek, hogy az éjjel mind bendőrepedést kapnak, azt mondja, hogy jó lenne, ha nem itt aludnánk, hanem ha kihúzódnánk ide valahova a supába vagy valahova. Azt mondja a csillagász: Én se bánom, azt mondja, mert a csillagokból úgy néztem ki, hogy jó idő lesz. Na ezt a gazda is meghallotta, amit mondott a csillagász. Azt mondja: Nem ajánlom maguknak, hogy, azt mondja, hogy kimenjenek mert az éjjel eső fog lenni. Az mondja, a koca csutakot hozott haza a szájába, akkor mindég eső van. Azt mondja a csillagász: Ez csak babona, azt mondja, menjünk mi csak ki. Ki és mentek, hát éjfél felé valóba egy zápor elfogta őket. Akkor megint kopogtatnak, hogy engedjék bé őket. Hát alig, hogy pirkadt, jött a reggel, most arra ébredtek, hogy a gyerekek kérik az ennivalót. Azt mondja a csillagász az orvosnak: Kollega, te azt mondtad, hogy ezek a gyerekek az éjjel mind bendőrepedést kapnak. Látod-e hogy kérik az 182 ételt? Én meg azt mondtam, hogy nem lesz eső, és a koca többet tud, mint én. Azt mondja, menjünk barátom innen, itt ránk semmi szükség nincsen. Itt a mi tudományunk nem ér semmit. Na így járt az orvos meg a csillagász Bukovinába. * LP: E sada, pade mi na pamet jedan vic, moţeš da zapišeš. Sekelja je policajac uhvatio u nekom nestašluku. Sekelj ga je primetio i dao se u bekstvo, a policajac juri za njim i viţe: Stani! Sekelj se okrene i dobaci mu: Stani ti! – kaţe, Tebe ne juri niko. Toliko bi bilo. Sada mi pade na pamet. JA: U bedi, u nemaštini, kada mu je gorka sudbina, Sekelj ima smisao za humor. LP: [...] E onda ima o ţenskom razmišljanju. Dve ţene, koje su veš bile u penziji, kako da kaţem, gledaju stari album sa slikama i razgovaraju. Kaţe jedna: Jao kako smo nekad bile lepe, kaţe, naročito ja. Kako smo ostarile, kaţe, naročito ti. J.A. Sekeljski narod ima humor, kada je svakome do plakanja, onda to rade. To je svojstveno za Sekelje. LP: [...] E sad šu ispriţati jednu priţu iz Bukovine. Lekar i astronom na svom putu oko sveta pristiţu u Bukvinu. Pa, pade mrak i zatraţe prenošište u jednoj kuši. Pa gazda ih je i pustio da noše. Tamo u kuhinji, ţovekova porodica je veţerala, pa bio je kaţamak, svega je bilo, i kako da kaţem, slatko su jeli. Gleda ih lekar i kaţe astronomu: Ova deca su se sad tako najela da će noćas svima pući creva. Bilo bi dobro, kaţe, da ne spavamo ovde, nego da se povučemo negde, u neku šupu ili negde. Ne marim, kaţe astronom, jer sam iz zvezda pročitao da će noćas biti lepo vreme. E, to je ţuo i gazda, što reţe astronom, i kaţe: Ne preporučujem vam da spavate napolju, kaţe, jer će noćas biti kiše. Kaţe, krmača je unela u kuću četku, i tada uvek bude kiša. Kaţe astronom: To je samo sujeverje. Da mi lepo izađemo napolje. IzaŤoše, ali ih je u ponoš uhvatio pljusak. Onda opet kucaju da ih puste unutra. Tek što je svanulo, dolazi jutro, probudiše se na to da deca opet traţe da jedu. Kaţe astronom lekaru: Kolega, ti si rekao da će ovoj deci noćas pući creva, vidiš kako traţe jelo. A ja sam rekao da neće biti kiše, a krmača bolje zna od mene. Kaţe: Hajdemo prijatelju, ovde niko nema vajde od nas. Naša nauka ovde ne vredi ništa. E, tako su prošli lekar i astronom u Bukovini. U ovom delu intervjua dominira forma dijaloga u kojoj dijalošku sekvencu ţine dve replike koje su u meŤusobnom odnosu. Jedan sagovornik priţa viceve, dok drugi u replikama objašnjava pozadinu, kontekst vica i sekeljsku prirodu. Navedeni primer pokazuje kako narativi pripadnika maŤarske etniţke manjine odraţavaju kulturu 183 zajednice kojoj pripadaju i njihov duh. Usmene autobiografije bukovinskih MaŤara ţuvaju sadrţaj autentiţnog govora i imaju vrednost etnografskog, sociološkog izvora koji omogušava dublje poniranje u ţivot, misaoni svet jedne zajednice u odreŤeno doba. Mekadams zakljuţuje da se ţivotne priţe zasnivaju na autobiografskim ţinjenicama, ali da ih prevazilaze, jer naratori selektuju aspekte svojih iskustava i konstruišu narativ koji njihovom ţivotu daje smisao (McAdams 2003: 187). Sekeljski humor ţini deo narodne umetnosti. Sekeljskim vicevima se pripisuje ista vrednost kao narodnim pesmama, priţama, molitvama i poslovicama. Humor je najviše prisutan u svakodnevnom ţivotu i ima društvenu i psihološku funkciju. Humor u kulturi Sekelja daje smernice u rešavanju ţivotnih nedaša i razmirica sa specifiţnom ţivotnom perspektivom, uţi domišljatosti i pronicljivosti. Humor je deo kulturnog blaga i spominje se zajedno sa sekeljskim misaonim svetom, šaljivom, dovitljivom prirodom, i visprenim, pronicljivim razmišljanjem. Autobiografski narativi su odraz kulturnog miljea i kolektivnog identiteta zajednice. Oni prikazuju sliku koju zajednica ima o sebi. Potomci migranata u narativima dokazuju da su u sred prostorno-vremenske promene ostali dosledni sebi, saţuvali su integritet svoje liţnosti i sešanja svojih predaka. U pojedinim zajednicama se prenose etnocentriţni narativi koji su kljuţni za odrţanje identiteta. Vaţni dogaŤaji o dolasku iz zemlje predaka se rekreiraju kao pripovedne šeme. Narativi o zajedniţkom poreklu su strukture koje funkcionišu na nivou iznad liţnih narativa, a koje prepisuju kulturalne obrasce i identitete za dugoroţan period, nekad i za više stotina godina, koje pripovedaţi dobijaju veš uobliţene, a pomošu kojih mogu ispriţati, tumaţiti, struktuirati svoja liţna iskustva, doţivljaje, i tako izraziti i ojaţati svoj identitet. Kako autobiografsko sešanje ima socijalnu funkciju i zavisi od društva, od njenih kulturnih i društvenih aktivnosti, tako še i narativi dobiti oblik u zavisnosti od sloţenosti istorijske tradicije zajednice. Njeni pripadnici kroz reminiscenciju prošlosti i narativa o poreklu traţe svoje mesto i odreŤenje u svetu i definišu znaţenje i svrhu sopstvenog postojanja. Za Albvaša, prošlost je „društvena konstrukcija oblikovana iz ugla brige za sadašnjost“. On tvrdi da „verovanja i aspiracije u sadašnjosti oblikuju razliţita viŤenja prošlosti“ (Halbwachs 1992: 25). Sešanje se oblikuje i struktuira u društvenom procesu i postaje nešto kompleksnije od puke informacije. Ono ima „konstitutivnu ulogu u 184 formiranju i reprodukciji individualnih i kolektivnih identiteta“ (Paviševiš 2008: 75). Pojedinac i društvo su dva razliţita lica koja egzistiraju u meŤusobnoj interakciji. U zajednici pojedinac integriše sopstvena iskustva u ţivotnu priţu koja je u isto vreme i društvena i individualna. „U pripovedanju svoje prošlosti teţimo da stvorimo smisao o sopstvu na dvostrukoj ravni: kao individualizovanom ljudskom identitetu i kao dijaloškoj kreaciji uobliţenoj razliţitim tradicijama, tradicijama kontinuiteta sa našim jezikom kao osnovnom komponentom identiteta“ (Krausz and Tulea 1998: 199). Neproţivljena prošlost koja ţivi u narativima potomaka, utiţe na formiranje identiteta pripadnika zajednice i na taj naţin afirmiše smisao ţivota i daje ţivotu znaţenje. 5.6.3. Naracije o sopsvu kroz uticaj razliĉitosti „I have learned to love you late, Beauty at once so ancient and so new! I have learned to love you late! You were within me, and I was in the world outside myself. I searched for you outside myself.“ Augustine, Confessions Migracije predstavljaju pojavu koja donosi i odreŤuje nove uslove ţivota zajednica koje se oblikuju razliţitim identitetima. Razlozi za migracije su raznoliki, a moţda najveši uticaj imaju politiţki i porodiţni faktori. Identiteti se formiraju ne samo kao naša liţna individualna predstava, kao autentiţno, unutrašnje intimno razumevanje, veš se oblikuju i u kontekstu drugih kultura kroz dijalošku emanaciju i odraz razliţitosti, kroz naše odnose sa drugima i kroz priznavanje ravnopravnih vrednosti razliţitih kultura u dinamiţkom toku interakcije u interkulturalnim dijalozima. 185 Na taj naţin multikulturalni uticaj ima veliki uţinak u konstruisanju sopstvenog identiteta kroz prihvatanje i priznavanje etniţke/kulturne razliţitosti sa spremnoššu pronalaţenja drugog u sebi. U pripovedanju svoje prošlosti teţimo da stvorimo smisao o sopstvu na dvostrukoj ravni: kao individualizovanom identitetu i kao dijaloškoj kreaciji uobliţenoj razliţitim tradicijama. Ovde ţelimo da pokaţemo kako se oblikuje identitet pripadnika manjinske grupe juţnobanatskih bukovinskih MaŤara na praksi i iskustvu svakodnevnog ţivota u usmenom autobiografskom narativnom diskursu. Osnovna postavka od koje polazimo jeste da je dijaloški karakter kljuţna odlika ljudskog ţivota, te da se kroz odnos sa „drugim“ definiše identitet i konstruiše sopstvo kroz uticaj razliţitih kultura. 5.6.3.1. Koncept „drugog“ Dodir sa drugim kulturama, sa razliţitim obiţajima i tradicijama doveo je do pitanja spoznaje „drugaţijeg‟. Svest o jeziţkoj raznolikosti izmeŤu razliţitih jezika, kao i unutar istog jezika, duboko je prisutna u ţovekovoj komunikativnoj praksi. Pojedinci su oduvek odreŤivali sebe i druge u društvenim grupama kao što su etniţke grupe ili nacije. Ljudi pripadaju ili istoj grupi, ili drugoj grupi. Specifiţan sluţaj te situacije je kada na istom prostoru ţivi više grupa od kojih jedna ima status vešine, te se i njihov jezik podrazumeva kao vešinski, standardni jezik u odnosu na manjinski dijalekatski varijetet (Grbiš 1994: 21). Centralni pojam teorija društvenog i etnolingvistiţkog identiteta jeste problem drugog. Svest o svojoj društvenoj grupi i pozitivnom ili negativnom vrednovanju svoje pripadnosti grupi je poznato kao društven identitet. „Suoţenje sa drugaţijim“ je izraz kojim se odreŤuje i specifiţnost antropološke nauţne discipline, koja nudi objašnjenja na pitanje „šta znaţi biti drugaţiji“ (Fabijeti, Maligeti i Matera 2002: 11-2). Ljudi veš u detinjstvu usvajaju kultune obrasce i vrednosne sisteme svoje kulture. „Sklonost ljudskog duha je da kulturno oblikuje prema sebi“ (Ibid: 21). Prema teoriji društvenog identiteta, u sluţaju poreŤenja sa drugim grupama, pojedinci pokazuju naklonost prema svojoj grupi, a diskriminišu pripadnike drugih grupa. 186 „Etnocentrizam je sadrţan u stavu koji naţine ponašanja, verovanja, shvatanja sveta i znanja drugih procenjuje sa pozicija vrednosti sopstvene kulturne tradicije“ (Ibid: 20). Proces usvajanja i ispoljavanja osnovnih vrednosti svoje kulture traje ţitavog ţivota. „Etnocentriţno ponašanje, koje se oslanja na popularne mitove i stereotipe, kao što su oni o susednim zemljama, teţi tome da se proizvede ili odrţi stanje psihološke razlike koja vodi do samopoštovanja i društvenog identiteta“ (Oakes 2001: 35). Ono teţi uoţavanju razlika i tumaţenju ponašanja i verovanja drugih sa osnovnom vodiljom koja glasi: „ono što je prikladno za neku ljudsku grupu nije nuţno prikladno i za drugu“ (Fabijeti, Maligeti i Matera 2002: 21). Teorije društvenog identiteta prave distinkciju izmeŤu sigurnih i nesigurnih identiteta. Sigurni identiteti su sluţajevi kada je odnos izmeŤu grupa nepromenjiv, odnosno „dominantna grupa ostaje dominantna, dok manjinska ostaje podreŤena“ (Ibid.). S druge strane, o nesigurnim identitetima govorimo kada manjinska grupa teţi autonomiji ili nezavisnosti. Sluţaj nesigurnog identiteta se, meŤutim, ne ograniţava samo na manjinske grupe. On se moţe odnositi i na vešinske zajednice (Ibid.). U nesigurnim situacijama, dominantna grupa teţi da osnaţi postoješe razlike kako bi odrţala nadreŤenu poziciju i pozitivan identitet, a to ţini sredstvima pojaţane diskriminacije prema manjinskoj grupi (Ibid: 36). U takvim situacijama, manjinske grupe preduzimaju mere u cilju „proizvodnje pozitivnog identiteta strategijama društvene mobilnosti, društvene kreativnosti i društvene konkurencije“ (Tajfel and Turner 1986: 19-20, prema Oakes 2001: 36). Društvena mobilnost se odnosi na asimilaciju, usvajanje jezika, obiţaja i vrednosti dominantne grupe; društvena kreativnost se odnosi na promenu znaţenja simbola u pozitivne; dok socijalna konkurencija ima za cilj osnaţivanje društvene kategorizacije (Ibid.). Naši individualni identiteti znaţajno zavise od dijaloškog odnosa sa drugima. „Moderni individualizam je bio izvanredan faktor emancipacije“, istiţe filozof Ţarls Tejlor, „meŤutim, on teţi da pokida veze koje spajaju ţoveka sa drugim, bez kojih se ne moţe graditi pravi identitet“ (Halpern i Ruano-Borbalan 2008: 113). Osobenost pojedinaca delom zavisi od naţina na koji integrišu, razmišljaju i menjaju svoju kulturnu baštinu i baštinu drugih ljudi sa kojima dijaloški dolaze u dodir. U stanju smo da bolje razumemo sebe i definišemo naš identitet kroz usvajanje bogatog ljudskog jezika izraţavanja, jezika u širem smislu, kao modela izraza koje uţimo kroz interakciju sa drugima. 187 Sagovornica Ana Balog kao jedno od prvih sešanja izdvaja godine kada je radila u jednoj nemaţkoj porodici. Priţa o iskustvima i prijateljstvu koje je izgradila sa njima: AB: Na én 13 éves voltam mikor mentem szolgálni, mer 41-ben jöttünk, mer Ivánován születtem. 41-ben az én anyám férjhez jött, mer mikor az én apám meghalt én még meg se voltam születve, aztán születtem meg [...] mentem szolgálni németekhez. [...] Én ott nagyon sokat megtanultam, főzni, ott jó koszt vòt, nagyon jó vòt nekem. Én ott szerettem. Három évig szolgáltam azoknál a németeknél, addig amíg őket el nem vitték AB: Ja sam imala trinaest godina kada sam išla da sluţim, jer smo došli 41-ve, jer sam se ja rodila u Ivanovu. Moja majka se udala 41-ve, jer kad sam se ja rodila moj otac je veš umro, ja se još nisam rodila, posle sam se rodila [...] išla sam da sluţim kod Nemaca. Ja sam tamo mnogo toga nauţila, da kuvam, tamo je bila dobra hrana, bilo mi je mnogo dobro. Ja sam tamo volela. Tri godine sam sluţila kod tih Nemaca sve dok ih nisu odveli. Te tri godine u Aninom ţivotu ostavile su upeţatljivog traga, i rado ih se priseša i kasnije u ţivotu. U ţivotnim priţama se otkriva ono što je od znaţaja za sagovornike; po zakonima mehanizma pamšenja u sešanju nam ostaju dogaŤaji koje smatramo vaţnima i koje smo u trenutku dešavanja osešali odluţujušima, koji su na neki naţin pokrenuli naša osešanja. AB: Jobban éltem, mint otthon. Mert minden vòt. Szerettem ott szolgálni, s ők is szerettek, mert mindent megtanultam gyorsan, gyúrtam, „Hát te szarház73“, úgyhívtak, hogy szarház, „Te még eztet is tudod?“ [...] Azok nagyon jól tudtak magyarul, .. tudtak ők magyarul, de ők mindég iparkodtak hogy tanuljak németül. Én nagyon sokat értek németül. AB: Bolje sam ţivela nego kod kuše. Jer je svega bilo. Volela sam tamo da sluţim, i oni su mene voleli, jer sam sve nauţila brzo, mesila sam, „Pa ti nevaljalko“, jer su me tako zvali nevaljalko, „Ti i ovo znaš?“ [...] Oni su mnogo dobro znali maŤarski, .. znali su maŤarski, ali su se zato uvek trudili da nauţim nemaţki. Ja mnogo toga razumem na nemaţkom. Znanje jezika koje je stekla u drugoj sredini kasnije je mogla da primeni u Nemaţkoj kada je išla da radi kod sina. U mnogim priţama bukovinskih MaŤara pokazuje se kako ţivot sa pripadnicima drugih nacionalnosti moţe da rezultira plodonosnim meŤuuticajima za obe strane, ako se pokaţe tolerancija i volja za prihvatanjem i 73 Reţ szarházi (sin. hitvány, semmirekelló) znaţi rŤav, loš, podao, nevaljao. U arhaiţnom i dijalekatskom znaţenju – csavargó, što na srpkom znaţi skitnica. 188 transformacijom standarda. Kroz „fuziju horizonata“74 uţimo da se krešemo u širem horizontu nepoznate kulture i jezika „razvijanjem novih vokabulara za uporedbu, pomošu kojih moţemo artikulisati kontraste“ (Taylor 1994: 67). MaŤarima ţivot u multietniţkoj sredini nije bio stran ni pre doseljavanja na podruţje donjeg Dunava. Na bukovinsku teritoriju doseljene su razne nacionalnosti: Rusini, Nemci, Slovaci, Rumuni, Poljaci, MaŤari, Jermeni, Jevreji, Rusi, Romi i drugi, i kao posledica njihove koegzistencije, kultura bukovinskih Sekelja nosi vidne tragove zajedniţkog ţivota. MaŤari u tri naselja i danas ţiveši uz druge grupe ţuvaju svoju tradiciju kroz narodne pesme, igre, obiţaje, priţe, humor. AB: Mindenki tartsa a saját, gondolom a ... szokását, meg minden félét, úgyhogy a szlovákoknál is más szokás van, a magyaroknál is, a németeknél is más szokás volt, […] mindenki egyformán nem élt akkor se, de gondolom nem volt baj, mi egyeztünk mindég a szlovákokval is, meg németekvel is. Én nagyon jól emlékszek a németekre. AB: Svako drţi, mislim .. svoje obiţaje i sve, tako Slovaci imaju svoje obiţaje, MaŤari imaju svoje, i Nemci [...] ne ţivi svako na isti naţin, ni tada nije, ali mislim nije bilo problema, slagali smo se uvek sa Slovacima i sa Nemcima. Ja se mnogo dobro sešam Nemaca. * GyB: Akkor minden vasárnap délután táncmulatság, és este táncmulatság, MINDEN vasárnap. […] Jöhettek a tótok is, akkor még nem voltak itt szerbek, amikor mi itt összejöttünk. […] Vajdaságban 25 nemzetiségű van, azt mondják, abból mindegyikből volt biztosan abban a teremben, ott megfordult, vagy táncolt. […] Muzsikáltuk a csárdást, akkor a szerb, aki csak ott volt mind táncolta, amikor muzsikáltuk a kólót mind táncolta, magyar, szerb, minden. Soha egy veszekedés soha nem történt. GyB: Tada je svake nedelje posle podne bila igranka, i uveţe SVAKE nedelje [...] Mogli su da doŤu i Toti, onda ovde još nije bilo Srba, kada smo se mi okupljali. […] Kako kaţu, u Vojvodini ima 25 nacionalnosti, od njih svi su sigurno svrašali ili igrali. [...] Svirali smo ţardaš, svi Srbi su igrali koji su bili tamo, kada smo svirali kolo, svi su igrali, MaŤari, Srbi, svi. Nikada nije bila nijedna svaŤa. 74 Taylor se ovde sluţi Gadamerovim dijalektiţkim konceptom. 189 Vešina porodica ima svoje priţe nastale iz porodiţne istorije ili liţnih sešanja, koje se prenose generacijama. Iz najzanimljivijih i najupeţatljivijih izranjaju mitovi kao porodiţna tradicija, oţivljavajuši zaboravljenu prošlost, oblikujuši iskustvo i identitet mlaŤih generacija, kao i njihovo poimanje i pogled na sopstvenu porodicu. Ţesto kolektivni narativi dobijaju mitski status u porodicama, kao što su priţe o siromaštvu, oblikujuši identitet cele zajednice gde svi dele istu sudbinu. Kao što smo veš videli, svi sagovornici su govorili o siromaštvu u selu i o svom statusu u odnosu na druge. LK: Szegényebbek voltunk, mint a szlovákok. Illetve a németek voltak a leggazdagabbak, és utána a szlovákok, és akkor mi. [...] Ennek a végén, ennek az utcának a végén .. tél-nyár mindig volt 5-6 család akik tudta a falu, hogy nincs mit egyenek. Szomszédok adtak, vagy a rokonság, vagy egyház, hogy élni tudjon. Most hála a jó Istennek, akárhogy panasztkodunk, senkinek nincs olyan, hogy mondjam, mindenkinek van mit egyen. LK: Bili smo siromašniji od Slovaka. Odnosno Nemci su bili bogatiji, i posle Slovaci i onda mi. [...] Na kraju ove, na kraju ove ulice .. zimi-leti uvek je bilo 5-6 porodica za koje je selo znalo da nemaju šta da jedu. Susedi su davali, ili rodbina, ili crkva, da mogu da preţive. Sada hvala Bogu, bilo kako da se ţalimo, niko nema to, kako da kaţem, svi imaju šta da jedu. * BM: Szegény családból származtam, és szegények voltunk itt minnyájan úgyszolván Hertelenden, úgyhogy még arra is emlékszem, hogy mikor első osztályba mentem, jó nagy hó volt, és az apukám a nyaka körül vitt el, mer nem volt cipőm olyan, hogy ne folyjon be a víz. Úgyhogy.. MB: Nehéz. BM: Nehéz idők voltak. BM: Potiţem iz siromašne porodice i svi smo takoreši bili siromašni ovde u Vojlovici tako da se sešam ţak i toga da kada sam išla u prvi razred bio je veliki sneg i moj tata me je nosio, jer nisam imala cipele koje nisu propuštale vodu. Bila su teška vremena. Tako da.. MB: Teško. BM: Bila su teška vremena. „Iskustva o sebi pokazuju da pojedinci pristupaju ţestim ponovnim tumaţenjima svoje liţne priţe kako bi uskladili svoje uspomene sa slikom o sebi“ (Halpern i Ruano- 190 Borbalan 2008: 8). „Ja‟ predstavlja unutrašnju stranu individualnog identiteta. Ono što je meni svojstveno i ono što ja u sebi pronalazim (Gutmann 1994: 31). Ja znaţi „biti istinit prema sebi i prema svojoj originalnosti“, onome što jedino ja mogu autentiţno da izrazim i otkrijem, ţime ujedno i definišem sebe (Ibid.). Socijalni psiholozi su, takoŤe, pokazali da se Ja gradi kroz odnos sa okolinom i sa drugima. 75 Osobe koje nas okruţuju doprinose izgradnji našeg Ja igrajuši ulogu društvenog ogledala. Taj proces, nazvan je „ja-ogledalo‟ (Ibid: 57) preko kojeg nam drugi šalju sliku o onome što jesmo.76 Naveššu reţi sagovornice iz Skorenovca koja govori o jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi bez obzira na nacionalnu pripadnost, o suţivotu dvaju naroda koji ljude ne razdvaja, veš ujedinjuje: SME: Sumarákon vannak megint ismerőseim, ott vannak magyarok és szerbek is. Most három hete voltunk oda meghívva .. versenyfánkra, szerbek meghívtak minket. Köll szórakozni mindekivel, nem szabad senkit lenézni. Mer én úgy gondolom, és úgy is mondom, HOGY.. a vérünk mind piros. Nincs senkinek se kék se fehér. Fején az ami van, az mindenkinek van, és mind egyformák vagyunk. Nem szabad senki senkit lenézzen. Igaz? * SME: U Šumarku opet imam poznanike, tamo ima i MaŤara i Srba. Sada smo pre tri nedelje bili pozvani tamo .. na takmiţenje u krofnama, pozvali su nas Srbi. Treba se zabavljati sa svima, ne sme se niko poniziti. Ja mislim i tako i zborim, DA .. je svima nama krv crvena. Niko nema ni plavu ni belu. Na glavi ima to što ima, to svi imaju. I svi smo jednaki. Ne sme se niko poniziti. Je li tako? 75 Herder je to primenio ne samo na individualnom planu kao jedinke meŤu drugima, veš i na kolektivnom kao nosioce kulture meŤu drugim ljudima. Volk bi kao i pojedinci trebalo da bude istinit prema sebi i svojoj kulturi (Taylor 1994: 31). 76 Prema teoriji psihoanalize identifikacija je uvek reflektujuša. Ona je uvek pitanje prepoznavanja sebe u drugom. Mi projektujemo deo sebe na drugog da bismo prepoznali sebe u drugom. Christian Metz ovaj dvostruki mehanizam poredi sa projekcijom filma na bioskopsko platno gde je gledalac ujedno i projektiv i introjektiv. „Kada kaţem »ja vidim film«, time mislim na jedinstvenu mešavinu dve suprotne struje: film je ono što primam, ali ujedno i ono što šaljem [...] Slanjem ja sam projektor, primanjem ja sam bioskopsko platno“. Kljuţni aspekt procesa identifikacije je dvostruki mehanizam, davanje simboliţnog znaţenja objektu, a zatim ţitanje sebe u tom objektu i posmatranje svojih vrednosti reflektovanih u njemu. „Naša okolina zato mora da sluţi kao filmsko platno na koje bismo projektovali sopsvena znaţenja i u kojem bismo „ţitali‟ sebe“ (Metz 1982: 50-51). 191 „Ljudski ţivot zaista nema smisla izvan njegovog suštinskog dijaloškog karaktera, odnosno izvan veze koja pojedinca spaja sa drugim“ (Halpern i Ruano-Borbalan 2009: 115). Ţarls Tejlor tvrdi da „mi [...] definišemo identitet kroz odnos sa drugim [...] kroz dijalog, ponekad kroz suprotstavljanje sa drugima koji nam znaţe“. Ţak i kad nadţivimo neke od njih [...] oni postaju „sastavni deo moga unutrašnjeg identiteta. Sa tog stanovišta, pomodni razgovori koji propovedaju autentiţnost i razvoj sebe nezavisno od naših veza sa drugima, neproduktivni su i uništavaju sam poloţaj autentiţnosti“ (Ibid.). Tejlor zakljuţuje da se ţivot gradi jedino u dijaloškom odnosu sa drugima: „U kojoj meri se moţe zasnivati ţivot koji bi bio posvešen jedino sebi (bez „priznavanja‟ drugog)? Moţe li se misliti kroz sebe (bez kritiţkog dijaloga sa drugim)? Pojedinaţno Ja je uvek ukorenjeno i smešteno unutar neke grupe. Misao se uvek formira kroz dijalog, ponekad nevidljiv, sa sagovornikom. Ne moţe se utemeljiti smisao ţivota izvan veze sa drugima“ (Ibid: p. 119). 5.6.4. Rodne razlike u narativima Istraţivanja pokazuju da ţene i muškarci u starijem dobu izlaţu razliţite teme koje se tiţu identiteta, pronalaţenja znaţenja u ţivotu. Primešene su i razlike u naţinu na koji ţene i muškarci pamte. U ovom poglavlju šemo pokazati na koji naţin se rodne razlike ispoljavaju u komunikaciji kod bukovinskih MaŤara kao pripadnika etniţke manjine. Polazeši od rodno determinisane analize, pokušašemo odgovoriti na pitanja: do koje mere su muške i ţenske usmene autobiografije i sešanja sastavljena razliţitim modelima u konstrukciji njihovih ţivotnih priţa. Na koji naţin moţemo interpretirati sliţnosti i razlike izmeŤu muških i ţenskih autobiografija i na koji naţin se ispoljavaju sliţnosti tamo gde kolektivna generacijska sešanja utiţu na formiranje shematizovanih narativa. Kako detaljno ispitivanje roda prevazilazi okvire ovog istraţivanja, na ova pitanja šemo se još vratiti u narednim istraţivanjima. U analizi narativa polazimo od socijalne konstruktivistiţke perspektive rodne diferencijacije. Rodna konstrukcija se javlja u kontekstu socijalne interakcije i datom društvenom, kulturnom i istorijskom kontekstu. Analiza se temelji na ideji da su razlike kulturalno uslovljene (Wodak, 1997) i na hipotezi da rod utiţe na komunikaciju. 192 Rod kao jedan od glavnih komponenti identiteta igra znaţajnu ulogu u formiranju autobiografskih narativa, gde su razlike vidljive veš od ranog ţivotnog doba (Tannen, 1990; Giddens, 1989; Moir and Jessel, 1993; Buckner and Fivush, 1998; Bischoping, 1993). Najpre šemo se osvrnuti na odnos izmeŤu autobiografskog narativa i roda, i na razlike u strukturnoj i sadrţinskoj dimenziji narativa, a zatim šemo pokazati kako se u narativima pripadnika etniţke manjine autobiografsko Ja pretapa u kolektivno Ja. „Rod je kontekstualna varijabila“ (Fivush and Haden 2003: 154); zavisi od identiteta koji je u datom trenutku najizraţeniji u datom periodu ţivota pojedinca. Rod igra promenljivu ulogu i ima razliţit znaţaj u razliţitim kontekstima, ţak i kod iste individue on zavisi od perioda u ţivotu i od situacije, zato i naţin na koji še se on ispoljiti u autobiografskom narativu, kao i njegova vaţnost, zavisiše od identiteta koji je u tom ţivotnom trenutku izraţen. Svi intervjui su raŤeni sa pripadnicima starije generacije u multikulturalnoj sredini, gde se koncept generacije pokazao kao jedan od kljuţnih aspekata kolektivnog identiteta. Generacijski narativ ispriţan kroz Ja u smislu generacijskog identiteta rekonstruiše generacijsku, kolektivnu, a ne individualnu prošlost u kojoj se ţivotna priţa pripovedaţa/informanta pretapa u kolektivnu istoriju koja, kako se pokazuje, u formiranju rodnog identiteta ne igra odluţujušu ulogu (Hazlett, 1992; Wertsch, 2008). Istraţivanja roda i pola u sociolingvistici i diskurs analizi poţela su poţetkom 1970-tih godina (Wodak 1997: 1). U svim društvima oţigledna biološka razlika izmeŤu muškaraca i ţena je dovoljno opravdanje koje ih navodi da prihvate razliţite društvene uloge koje še oblikovati njihove stavove i ponašanje. Drugim reţima, pored oţiglednih prirodnih bioloških razlika meŤu rodovima, svako društvo dodaje i kulturalne razlike. Pol se definiše kao biološka razlika izmeŤu muškaraca i ţena, dok se rod odnosi na socijalne, kulturalne i psihološke razlike (Giddens, 1989). MeŤutim, rodne razlike su vidljive veš svega nekoliko meseci nakon roŤenja, kada se socijalni uticaj tek nazire. Reţ je o razlikama u ponašanju, koje su utisnute mnogo pre nego što spoljašnji uticaji poţnu da se ispoljavaju. One reflektuju osnovnu razliku u mozgu odojţadi koja se, kako istraţivanja pokazuju, odnosi na superiornost muške efikasnosti i sposobnost shvatanja prostornih odnosa, a kod ţena veštinu u govoru (Moir and Jessel, 1992). Veš u najranijem ţivotnom dobu, deţaci i devojţice konstruišu svoje priţe na razliţite naţine. Bakner i Fivuš (Janine Buckner and Robyn Fivush) u ispitivanju odnosa izmeŤu 193 autobiografskog narativa, roda i koncepta sopstva, dokazuju razlike u „strukturnoj i sadrţinskoj“ (Buckner and Fivush 1998: 421) dimenziji autobiograskih narativa. „Strukturno, narativi devojţica su bili duţi, više vremensko-kauzalno povezani, i ukrašeni sa više deskriptivnih detalja od narativa deţaka. Što se sadrţaja tiţe, vešina narativa i deţaka i devojţica obuhvatala je interpersonalne odnose ukazujuši na vaţnost društvenog sveta u liţnim istorijama dece. Ali, vaţno je reši, da su devojţice bile sklonije priţanju o interpersonalnim iskustvima, nego deţaci. Štaviše, i kada su smestile prošla iskustva u interpersonalni kontekst, narativi devojţica su sadrţali više tema o afilijacijama, više emocija, i više referenci o odreŤenim i neodreŤenim stvarima, drugaţijih od deţaka“ (Buckner and Fivush 1998: 421-2). Ţinjenica da su narativi devojţica duţi i sloţeniji od narativa deţaka, ne moţe se pak pripisati iskljuţivo jeziţkim sposobnostima. Ove rodne razlike se odnose na autobiografske narative. Devojţice še meŤu sobom razmenjivati svoja iskustva detaljnije od deţaka uz više emocionalnih informacija otkrivajuši svoj unutrašnji svet i odnos izmeŤu sebe i drugih (Buckner and Fivush 1998: 423). Moguše je da obrazac rodnih razlika u autobiografskim narativima nastaje usled razliţitih dogaŤaja u kojima devojţice i deţaci uţestvuju, nakon ţega se zakljuţuje da su devojţice više interpersonalno orijentisane, a deţaci više individualno orijentisani u ponašanju, u konceptu sopstva i razumevanju sebe (Ibid.). Bakner i Fivuš istiţu da je „jedan od glavnih komponenti identiteta rod“ (Ibid: 408). Deca sebe definišu kroz kulturalnu dimenziju, odvajajuši sebe od drugih, bivajuši svesna svog roda. Ali ova diferencijacija se veš smanjuje kasnije u studentskim godinama, kada se rod kognitivno konceptualizuje u godinama razvoja i kreiranja sopstvenog identiteta, gde studenti oba pola u svojim narativima priţaju o sliţnim iskustvima na sliţan naţin, pominjuši odnose sa drugim ljudima, kao i svoje emocije.77 77 Podatak iz studije Janine Buckner iz 2000. u kojoj su studenti zamoljeni da priţaju o ţetiri iskustva: o osešanju vezanosti za druge ljude, o postizanju ţeljenog cilja, o opreznosti ili planskom delanju, o osešanju stresa i napetosti. Kod studenata se rodni identitet stavlja u drugi plan, buduši da su svi ispitanici iz ove kategorije fokusirani na akademska dostignuša. Rezultati istraţivanja bi zasigurno bili drugaţiji kod manje profesionalno orijentisane grupe sa drugaţijim ţivotnim ciljevima, gde bi rodni identitet verovatno bio izraţenije diferenciran. Jedina razlika primešena je u narativima o stresnim iskustvima, gde su muškarci priţali više o sebi i svom unutrašnjem stanju (Fivush and Buckner, 2003). 194 U ovom odeljku osvrnuli smo se na rodne razlike koje se ispoljavaju u naţinu pripovedanja ţivotnih priţa, i u temama koje naratori biraju. Istraţivanja pokazuju da postoje rodne razlike u razliţitim domenima ţivota. Razlike su primešene u domenu upotrebe jezika, razvoju meŤuljudskih odnosa, konverzacijskih stilova i pripovedanja. „Autobiografska sešanja nisu prosto kognitivne reprezentacije onoga što se dogodilo; ona fundamentalno predstavljaju naţine na koje razumemo svoja iskustva i sebe [...], a rod jeste kritiţki filter kroz koji razumemo svet i naše mesto u njemu“ (Buckner and Fivush 1998: 425). Lingvista Debora Tanen (Deborah Tannen) dala je jednu od kontroverznih teorija (1990) koja istiţe razliţite stilove u komunikaciji izmeŤu muškaraca i ţena. Prema njenoj teoriji roda, Genderlect Theory, muškarci i ţene govore „razliţitim dijalektima‟. Njihovi jezici se kulturalno razlikuju. Razlika se ne oţituje u kvalitetu govora po kojoj bi se jedni odredili kao superiorni, a drugi kao inferiorni. Ţene u konverzaciji traţe naţine da se poveţu sa sagovornikom, dok muškarci ţele da izgrade status.78 Muškarci priţaju priţe na naţin koji še ih prikazati u boljem svetlu, i kojim še podiši svoju vrednost i status, sa ciljem da budu saslušani, i uz distancu izmeŤu sebe i istraţivaţa, ţene, pak, teţe izgradnji odnosa sa sagovornikom, stoga smanjuju svoj liţni status i ţesto biraju priţe u kojima še izgledati „budalasto‟ (Tannen, 1990). U opisu sebe kao „budalastih‟, naratori u intervjuu manje priţaju o sebi, a više o drugim licima, skromno govore, ili na neki naţin izraţavaju zavisnost od drugih u prevazilaţenju teškoša. Uz ţelju da intervju bude društveno interesantan, ţene še ţesto istraţivaţu postavljati pitanja kojima še proveravati da li ih istraţivaţ razume i time ostvariti povezanost sa njom/njim (Tannen, 1990). Prema Debori Tanen ţene su više nauţene da slušaju, nego da priţaju. Muškarci še više priţati o svojim uspesima, dok še ţene ţešše isticati svoje neuspehe (Tannen 1990: 133-8). Sama konverzacija predstavlja promenu, transformaciju lica koja prihvataju ulogu naratora. Kroz naraciju se menja njihov pogled na sebe, na stvarnost koja vodi do rekonstrukcije njihove autobiografije. 78 „Ţene govore i ţuju jezik konekcije i intimnosti, dok muškarci govore i ţuju jezik statusa ili nezavisnosti“ (Tannen 1990, 42). Muškarci koriste retoriţki govor (eng. report talk, rhetorical talk), a ţene relacioni (eng. rapport talk, relational talk) (Tannen 1990: 74-75). 195 Analizu sadrţaja razgovornih tema prvi put je sistematiţno radio Henri Mur (Henry Moore, 1922). Njegovo istraţivanje ponovila je Ketrin Bišoping (Katherine Bischoping) 1990. godine i svoje rezultate uporedila sa Murovim zakljuţcima. Mur79 je primetio da ţene više razgovaraju o pripadnicima suprotnog pola ili o odeši, a muškarci više diskutuju o novcu, poslu, ili zabavi. S druge strane, novija istraţivanja Ketrin Bišoping dokazuju da je došlo do pomaka: ţene takoŤe sve više diskutuju o novcu i poslu, ţime se ukupnost rodnih razlika na ovom polju znaţajno smanjila80, što ukazuje na promene u verovanjima o rodnim razlikama i na promene naţina ţivota, društva, kao i oţekivanja u vezi društvenih uloga (Bischoping, 1993). U njenom istraţivanju, u kojem se „fokusirala više na sadrţaj konverzacije, nego na njen proces“ (Bischoping 1993: 4), pronaŤene su „manje razlike u odabiru tema“ (Ibid: 1). U intervjuima našeg istraţivanja i muškarci i ţene juţnobanatske sekeljske zajednice su se u narativima najpre sešali svog detinjstva, porodice, posla i dostignuša u porodici i u ţivotu zajednice, kao i svojih sposobnosti i talenata, odnosa sa ljudima i svojih postupaka, odluka i njihove evaluacije; istiţu se dostignuša na polju glume, muzike, plesa, ruţnog rada. U narednom narativu pokazašemo na koji naţin sagovornica govori o dostignušima sekcije za vez i o svojim Velemajstorskim diplomama koje je stekla na izloţbama u zemlji i inostranstvu, a iznad svega, najviše istiţe porodiţne uspehe: KA: A kézimunka csoportot ez most már nyolc éve én vezetem, a guzsalyos csoportot. Nagyon sok eredményt hoztam az egész asszonyok részére, Nagymester díjakat [...]. És ami még a legnagyobb, még két vagy három év, akkor ötven éve, hogy együtt vagyunk [férjével]. [...] Ennek a legjobban örülök, és annak, hogy sikeresen a gyerekeimet ki tudtam útra vezetni, mind a ketten, gondolom, ki tudtuk szépen az útra vezetni, hogy legyen iskoláik, megvan mind a ketten a családjaikval, mi megvagyunk. Na csak az egészség tartson tovább, s békesség legyen mindenütt, s mindenkinek. KA: Udruţenje za izradu ruţnih radova sada veš osam godina ja vodim. Jako mnogo rezultata i nagrada sam donela za sve ţene, Velemajstorske diplome.[...] 79 „Moore je sakupljao svoje opservacije skoro mesec dana, beleţeši sve fragmente konverzacija koje su se mogle ţuti dok je šetao izmeŤu 33. i 55. ulice u Brodveju svako veţe oko sedam i trideset“ (Bischoping 1993: 2-3). 80 „Kod ţena je procenat konverzacije o poslu i novcu porastao sa 3.5 u studiji iz 1922. do 37.5 u studiji iz 1990, ţineši temu posla i novca najpopularnijom i za muškarce i za ţene u 1990.godini“ (Bischoping 1993: 5), što pokazuje da su rodne razlike mnogo umanjene. MeŤutim, iako istraţivanja iz 1990. pokazuju da su se razlike smanjile i u drugim temama, teško je zakljuţiti da su razlike povezane sa „društvenim promenama u datom periodu“, ako se uporede subjekti ispitivanja oba istraţivanja. Moore koristi subjekte u opštoj populaciji, dok je K.Bischoping ograniţila tip ispitanika na dimenziju studenata (Ibid: 6). 196 I ono što je još najveše, još dve ili tri godine i biše pedeset godina kako smo zajedno [u braku]. [...] Tome se najviše radujem, i tome što sam uspešno uspela da izvedem decu na put, mislim oboje smo ih lepo izveli na put, da imaju školu, oba deteta su dobro sa svojim porodicama, i mi smo dobro. E samo da nas sluţi zdravlje i dalje, i da bude mira svugde i svakome. Ţlanovi zajednice dele istu prošlost, te še i teme u narativima biti sliţne: porodiţni ţivot, moralne vrednosti, rad, siromaštvo, preci iz Bukovine, tradicijski obiţaji. U narativima ţenskih ţlanova zajednice, meŤutim, istiţu se teme koje muška populacija retko spominje: prosidba i brak uz evaluaciju svog ţivota i odluka. Kod muškaraca se izdvajaju narativi o odlasku u rat i ratnim dogaŤajima. O ovim temama šemo u više detalja govoriti u narednom poglavlju, koje ovde nešemo izloţiti kako bismo izbegli ponavljanja. Naizgled se oţekuje da rodne razlike u komunikaciji zaista postoje na mnogo nivoa. Teorijska istraţivanja potvrŤuju objektivnost ovih oţekivanja. U nekim tipovima komunikacije date razlike su zaista prisutne, dok se u drugima one svode na minimum. Razlike, kako teorije pokazuju, postoje zahvaljujuši društvenim i kulturalnim faktorima. U zatvorenoj etniţkoj zajednici ţiji ţlanovi nose zajedniţke uspomene i sešanja na kolektivnu prošlost, dele obiţaje i tradiciju, kao i brigu za dalju sudbinu maŤarstva i jezika svoje zajednice, razlike se ne mogu tako jasno pokazati. Ciljna grupa istraţivanja pripada starijoj populaciji, nosiocima sliţnog generacijskog identiteta. Ratna sešanja kljuţnih formativnih dogaŤaja o dobu kada su prvi put stekli svest o smrti su jedina sešanja koja pripadaju samo muškarcima. Skoro svi su bili liţno pogoŤeni iskustvom rata, kako muškarci, tako i ţene, ali ratni narativi utvrŤeni kao modeli muškog ponašanja formiraju generacijski identitet samo muške populacije. Ideja rata, muškosti i kolektivne tragedije preplišu se u njihovim narativima. S druge strane, u narativima kako muškaraca, tako i ţena zajedniţka je zabrinutost za budušnost jezika i obiţaja, što ţini kolektivnu temu jedne generacije. Zajedniţka tema za sve naratore bila je i tema o zemlji predaka. Iz perspektive sadašnjosti osvetljava se i rekonstruiše prošlost u nostalgiţnim narativima. Dalja istraţivanja mlaŤe populacije, kao i ukljuţivanje informanata iz mešovitih brakova še moţda pokazati nove razultate. Analiza prve faze istraţivanja pokazuje više sliţnosti nego razlika u odabiru tema i naţinu na koji muškarci i ţene prezentuju svoje 197 narative uz stalni interaktivni odnos prošlosti i sadašnjosti. Oţekujemo da še dalja istraţivanja sa proširenim brojem informanata iz etniţki egzogamnih brakova, kao i ukljuţivanjem mlaŤih generacija, pokazati drugaţije rezultate od rezultata dobijenih u ovoj fazi istraţivanja. U narednom poglavlju šemo razmotriti analizu narativa iz dva aspekta. Prvi deo še obuhvatiti Labovljevu analizu narativa liţnog iskustva, dok drugi naratološku analizu uz teoriju Ţerara Ţeneta (Gerard Genette, 1967-70). TakoŤe šemo govoriti o ţanru autobiografije i o razlici izmeŤu njene pisane i usmene forme. 198 6. ANALIZA NARATIVA U ovom odeljku šemo se osvrnuti na definiciju „narativnog zaokreta“ (eng. narrative turn) u društvenim naukama i pogledašemo kakve novine je ovaj koncept uneo u narativnu analizu u 20. veku. Zatim šemo ispitati dva narativna pristupa: metod narativne analize izloţenog u Labovljevoj teoriji narativa liţnog iskustva i naratološki pristup prema teoriji Ţerara Ţeneta. Konaţno ispitašemo fenomen vremena u narativnom tekstu i pitanje odnosa vremena u tekstu prema pojavnom svetu. TakoŤe šemo ukazati na odlike osnovnih elemenata naratološke analize temporalnih odnosa: redosleda, narativnog tempa i uţestalosti u narativnom tekstu. 6.1. Narativni zaokret Narativna analiza je u 20. veku postala jedna od glavnih metoda u kvalitativnim istraţivanjima. Termin narativni preokret (ili narativni zaokret) prvi put uvodi Dejvid Herman (David Herman) 1999. u knjizi Narratologies: New Perspectives on Narrative Analysis. Narativni preokret donosi novi koncept koji se pojavio u umetnosti, humanistiţkim i društvenim naukama koji pomera polje istraţivanja sa priţe kao knjiţevnog fenomena, i podrazumeva da se narativ prepoznaje u raznim drugim formama i drugim disciplinama i oblastima nauke i kulture, od istorije, psihologije, politike, socioloških nauka, medicine, prava i teologije, te u skladu s tim proširuje i korpus narativnih prouţavanja. Govorilo se da su svi vidovi komunikacije narativ, te da se on moţe prepoznati u raznim vidovima prezentacija, od pisanog teksta, govornog teksta u jedan na jedan interakcijama, ţak i raznim drugim medijima kao što su televizija, bioskop, reklama, strip, slika, muzika. U sociološkim istraţivanjima, narativni preokret je znaţio pristup koji podrazumeva da su dogaŤaji iz ţivota konstruisani priţama koje priţamo o njima. Filozof Valter Fišer (Walter Fisher) predlaţe narativnu paradigmu (eng. narrative paradigm) u ţlanku „Narration as a Human Communication Paradigm: The Case of Public Moral Argument“, istiţuši da su svi vidovi ljudske komunikacije priţe koje su oblikovane istorijom, kulturom ili ljudskim karakterom, te da svako ima uroŤenu sposobnost prepoznavanja koherentne i istinite priţe (priţe koja 199 se slaţe sa našim iskustvima i sistemom verovanja). Fišer definiše narativ kao „simboliţke akcije, reţi i/ili postupci koji imaju redosled i znaţenje za one kojih ih ţive, kreiraju ili interpretiraju“ (Fisher 1984: 2). U sociološkim naukama narativne metode i analize uzele su maha od 80-tih godina XX veka. Tako je narativni preokret ušao u mnoge nauţne oblasti s ciljem da se analiziraju stavovi informanata o društvenim pitanjima u raznim disciplinama (De Fina and Georgakopoulou 2012: 18). Teţište je bilo na priţi, ali i na naratoru i na naţinu priţanja, stoga je veša paţnja pala na jezik i diskurs, kao i na kontekst priţanja u odnosu na ranija istraţivanja (Ibid.). TakoŤe se prvi put govorilo o intervjuu i o interakciji sagovornika i istraţivaţa u kojoj se proizvodi narativ (Ibid.). „Svi sociolozi koji koriste narativnu analizu stavljaju teţište na liţna iskustva sagovornika i na diskurs, meŤutim, imajuši u vidu razliţite discipline, mogu se navesti brojne razlike kada govorimo o posebnim teorijsko-metodološkim pristupima, u zavisnosti od vrste priţe i metode analize“ (Ibid.). Neke se fokusiraju na ţivotne priţe analizirajuši „naţine na koji ljudi konstruišu osešaj identiteta kroz njih“, drugi istraţuju „razliţite vrste priţa o odreŤenom pitanju“, ali se sve „razlikuju u svojim teorijsko- metodološkim orijentacijama, jer zavise od disciplina u kojima su ustoliţene“ (Ibid: 18- 9). U narednom poglavlju šemo u više detalja razmotriti Labovljev metod analize usmenih narativa liţnog iskustva. 6.2. Narativi liĉnog iskustva Klasiţne teorije liţnosti prve polovine XX veka u Frojdovim (Sigmund Freud), Adlerovim (Alfred Adler), Marijevim (Pierre Marie) istraţivanjima nisu videle i doţivljavale ljudska biša kao pripovedaţe, niti ljudske ţivote kao priţe vredne priţanja (McAdams 2008: 243). Prve narativne teorije liţnosti nastale su 70-tih, 80-tih godina u Tomkinsovoj teoriji skripti (eng. script theory), Mekadamsovoj ţivotnoj priči kao modelu identiteta (eng. life-story model of identity) i Singerovom konceptu samodefinišućih sećanja (eng. self-defining memories) (Ibid.). 200 Narativ je osnovni ţanr u tom smislu da se javlja rano u komunikativnom razvoju dece, a definiše se kao uokviren verbalizovan niz stvarnih ili moguših dogaŤaja (Ochs and Capps 1996: 19). Autori istiţu da se struktura narativa razvija od treše godine ţivota kada se oblikuje u formu u kojoj se nabrajaju detaljniji iskazi i sešanja fragmenata dogaŤaja, sa još nedovljnom organizacijom njihovog vremenskog sleda, dok veš od šeste godine ţivota priţe sadrţe sve elemente predloţene u Labovljevom modelu narativne strukture pripovedanja. Pripovedanje podrazumeva sposobnost konstruisanja reţenica koje su u vezi sa centralnom temom i koje logiţki slede jedna drugu u kauzalnom nizu. U usmenom diskursu pripovedanje je usmereno ka slušaocu i ono se organizuje u dijaloškom odnosu naratora i slušaoca. Narativi mogu imati razliţite forme i ţanrovske odrednice. Moţemo govoriti o usmenim narativima kao graniţnim ţanrovima izmeŤu knjiţevnosti, folklora, reportaţa. To su ţivotne priţe, usmeni istorijski ţanrovi koji se procesom transkripcije oblikuju u materijal za analizu. Sama transkripcija se u nekim teorijama (Riessman, 1993) poima kao proces interpretacije i analize narativa. Rekonstrukcija narativa se odvija u tri koraka: najpre kroz sešanje naratora i prezentovanje dogaŤaja u intervjuu, zatim kroz rekonstrukciju tog dogaŤaja u procesu transkripcije, analize i interpretacije istraţivaţa, i konaţno rekonstrukciju kroz proces ţitanja i razumevanja od strane ţitalaca u svom kulturnom i društvenom kontekstu. Mekadams istiţe da ljudi u modernim društvima u ranom adolescentnom dobu poţinju konstruisati svoje ţivotne priţe, kroz koje integrišu prošlost i anticipiraju budušnost kako bi njihovi ţivoti izgledali svrhovito (McAdams 1985, 2008; Habermas and Bluck 2000): „Priţe koje konstruišemo da bismo ţivotu dali smisao su fundamentalno u vezi sa borbom da pomirimo ono što zamišljamo da smo bili, da smo sada i šta bismo mogli da budemo, sa onim što smo bili, što jesmo i moţemo biti u društvenom kontekstu porodice, zajednice, radnog mesta, etniciteta, religije, roda, socijalne klase i kulture. Self se sa društvom sporazumeva kroz narativni identitet“ (McAdams 2008: 242-3). Liţni narativi se oblikuju od iskustva i usko su povezani sa osešanjem sopstva. Kroz narativ stiţemo svest o sebi i osešaj prošlosti i budušnosti. Liţni narativi nam takoŤe 201 pomaţu u spoznaji sveta oko sebe, u razumevanju dogaŤaja i okolnosti, kao i našeg liţnog osešanja u vezi prošlosti. Kroz narativ evociramo prošlost na sebi svojstven naţin. Drugim reţima, narativ nije reprezentacija objektivne realnosti, veš je samo jedna njena verzija, jedna je od mnogih moguših taţki gledišta. „Povezanost narativa i selfa je zasnovana na fenomenološkoj pretpostavci da je narativ osnovni izvor sticanja subjektivne svesti o iskustvu“ (Ochs ans Capps 1996: 21). Liţni narativi oblikuju naša osešanja o sebi. Oni su reprezentacije i evociranje sveta kakvog ga znamo. U tom smislu, narativi su verzija realnosti, subjektivno otelovljenje jedne ili više taţki gledišta, a ne objektivni izveštaji iskustva. (Ibid.) Psiholog i teoretiţar Silvan Tomkins (1979) je na sliţan naţin predloţio teoriju liţnosti koju ja nazvao teorija skripti, koja govori o individui koja se razvija sliţno piscu pozorišnog komada koji organizuje emocionalni ţivot u vidu afektivno opterešenih, znaţajnih scena i scenarija iz svojih iskustava tokom ţivota koji se ponavljaju (McAdams 2008: 243). Narativni identitet svakog pojedinca pokazuje razlike u sadrţinskoj i strukturalnoj dimenziji koje se oţituju u „okolnostima priţe, zapletima, likovima, scenama, slikama i temama“ (Ibid.). Svako kazivanje narativa situirano u vremenu i prostoru, bez obzira koliko je sloţeno, detaljno i razraŤeno, izraţava samo fragmente sopstva naratora i evocira samo odreŤena sešanja. „U tom smislu svaki narativ je parcijalan self i pristupa samo fragmentima iskustva“ (Ochs ans Capps 1996: 22). Liţni narativi podrazumevaju razne ţanrove, od priţa, romana, dnevniţkih zapisa i memoara do putopisa i reportaţa. Oni „situiraju naratore, protagoniste i slušaoce/ţitaoce u sponu moralno organizovane prošlosti, sadašnjosti i mogušeg iskustva“ (Ochs ans Capps 1996: 22). Narativi liţnog iskustva su selektovani i kontinuirano rekonstruisani izveštaji naratora o svom ţivotu. Priţe su uvek samo fragmenti dogaŤaja ţivotnog toka koje se kazuju iz odreŤene taţke gledišta u zavisnosti od trenutka i situacije, te se tako menja njihovo znaţenje koje im narator pripisuje u okolnostima u kojima se rekonstruišu. 202 „Iako narativi ne prikazuju uvek apsolutnu istinu, oni nude mogušnost transponovanja naratora i publike ka autentiţnim osešanjima, verovanjima i radnjama, i konaţno autentiţnom osešaju ţivota“ (Ochs ans Capps 1996: 23). 6.3. Uloga istraţivaĉa u kreiranju narativa Narativ je forma koja nudi „mogušnost uspostavljanja nepovezanih dogaŤaja u red i kreiranja kontinuiteta izmeŤu prošlosti, sadašnjosti i budušnosti“ (Ochs and Capps 1996: 19). Kroz razliţita ţanrovska ispoljavanja i kroz dinamiţko kolaborativno autorstvo, narativ pristupa selfu i otkriva smisao prošlih iskustava. Kazivanje priţe je komunikativni dogaŤaj izmeŤu naratora i slušaoca (Connelly and Clandinin 1990, Polkinghrone 2007). Pritom, slušalac nije samo pasivni akter u interakciji, veš on preuzima specifiţne uloge vaţne za oblikovanje priţe. Od njega se oţekuje da pokaţe interesovanje, da razume poentu priţe i da se sloţi sa naratorom oko njenog znaţenja. Vešti naratori opaţaju svoje slušaoce veoma paţljivo i prilagoŤavaju narativ prema reakcijama slušalaca (Georges 1979, Shannon 1979). Pristup analizi ţivotnih priţa kao vrsti usmene autobiografske naracije podrazumeva interpretaciju zajedniţke produkcije narativa nastalog u dijaloškom procesu. Kako se ţivotne priţe oblikuju u interakciji informanta i istraţivaţa u intervjuu, analiza se oslanja na transkript intervjua, na ispitivanje strukturalnih odlika diskursa, kao i na komparativni pristup kojim se sagledavaju sliţnosti i razlike u ţivotnim priţama razliţitih informanata (Riessman 1993, 2001). Narativi su priţe koje kazivaţi i slušaoci oblikuju kroz priţanje o doţivljenim liţnim iskustvima uz „evociranje sešanja, briga ili oţekivanja“. U tom smislu, ţak i šutljivi slušalac preuzima funkciju autorstva u narativu (Ochs ans Capps 1996: 21). Livia Polanji (Polanyi) umesto pitanja „Kako“ je priţa struktuirana da bi bila zanimljiva i vredna priţanja, predlaţe pitanje „Šta je vredno priţanja, kome i pod kakvim uslovima?“ (1979: 207). Polanji istiţe da slušaoci traţe koherentnu pripovednu celinu i znaţenje narativa, te še u njihovom nedostatku prekinuti naratora da bi traţili 203 pojašnjenje. U nekim sluţajevima še slušaoci pregovarati sa naratorima o poenti i znaţenju priţe, koju še konaţno formulisati u zajedniţkoj saradnji (Ibid: 214). Biljana Sikimiš istiţe da je narativni identiet situaciono odreŤen i da je „usmerenost na slušaoca bitna dimenzija autobiografske naracije“ jer se ukljuţuje drugi u konverzaciju, „prevazilazi individualni nivo i postaje društvena ţinjenica“ što doprinosi oblikovanju iskaza, te da „uzimanjem u obzir drugoga, slušaoca, priţa za naratora ispunjava funkciju društvenog priznanja, odnosno mogušnosti da bude vidljiv i saslušan. […] Narator svoju priţu oblikuje onako kako ţeli da je slušalac rekonstruiše i prihvati“ (Sikimiš 2013: 25). 6.4. Analiza narativa liĉnog iskustva U narativnoj analizi mogu se izdvojiti dva glavna pravca: strukturalistiţka naratologija u radovima Vladimira Propa (Vladimir Propp, 1928), Cvetana Todorova (Tzvetan Todorov, 1969), Klod Levi Strosa (Claude Levi-Strauss, 1976), Rolana Barta (Roland Barthes, 1966), Alţirdasa Ţilijena Grimasa (Algirdas Julien Greimas, 1966), Ţerara Ţeneta (Gerard Genette, 1967-70), Kloda Bremona (Claude Bremond, 1973) i Labovljev metod analize narativa liţnog iskustva (Willian Labov and Joshua Waletzky, 1967), koju moţemo odrediti kao „sociolingvistiţka narativna teorija‟. U sledešem poglavlju šemo detaljno sagledati drugi pravac narativne analize izloţenu u teoriji narativa liţnog iskustva. 6.4.1. Labovljeva teorija narativa liĉnog iskustva Ameriţki lingvista Vilijam Labov razvija metod analize strukture usmenih narativa liţnog iskustva u kojoj definiše naraciju kao metodu kazivanja prošlih dogaŤaja usklaŤivanjem niza klauza sa nizom dogaŤaja koji su se odigrali. Klauza (eng. clause) je osnovna jedinica pripovedanja, odnosno reţenica koja sadrţi subjekat i predikat, dok su pripovedne reţenice (eng. narrative clause) one koje sadrţe vremenski redosled dogaŤaja. 204 Labov i Valecki (William Labov, Joshua Waletzky) istiţu vaţnost vremenske dimenzije pripovedanja. Narativ ţine pripovedne reţenice koje se sastoje od vremenski uslovljenih serijski rasporeŤenih reţenica. Narativne reţenice su one koje opisuju prošle dogaŤaje istim redosledom u kojem su se oni desili, dakle vremenski su odreŤene i ţine kostur naracije. Zato, ukoliko doŤe do njihove izmene, dolazi i do promene izvornog znaţenja narativa. Labov i Valecki istiţu vaţnost da niz narativnih jedinica odgovara sekvenci doţivljenih jedinica, te definišu pripovedni tekst kao usmenu „metodu rekapitulacije prošlog doţivljaja usklaŤivanjem niza reţenica s nizom dogaŤaja koji su se zaista odigrali“ (Labov, Waletzky 1984: 50).81 Narativna struktura je niz temporalnih spojeva izmeŤu dve nezavisne klauze. Narativi poseduju neka univerzalna svojstva, te se pokazalo da se narativi sa sliţnom temporalnom organizacijom prepoznaju u mnogim društvima i kulturama. Reţenice su obiţno poreŤane prema vremenskom redosledu, i zato, „ako se red reţenica u pripovednom tekstu obrne, vremenski redosled (ili hronološko nizanje) koji se podrazumeva u prvobitnoj semantiţkoj interpretaciji se menja“ (Ibid. 51). Vilijem Labov i Đţošua Valecki su 1967. u ţlanku „Narrative Analysis: Oral Versions of Personal Experience“82 predloţili novi model analize narativa liţnog iskustva - opšti model potpuno razvijenog narativa. Labov razlikuje potpuno razvijen narativ od kompletnog i minimalnog narativa. Kompletni narativ sadrţi poţetak, sredinu i kraj, ali mu nedostaju finese koje postoje u potpuno razvijenom narativu. Minimalnu naraciju ţine dve reţenice koje su vremenski uslovljene, odnosno reţenice s jednom vremenskom vezom. Osnovu pripovednog teksta tako ţini niz vremenski rasporeŤenih reţenica koje se zovu pripovednim reţenicama. Samo nezavisne reţenice mogu biti pripovedne reţenice. Zavisne reţenice ne mogu biti pripovedne reţenice, te one mogu zauzeti bilo koje mesto u narativu, a da se pri tome ne poremete vremenski redosled i semantiţka interpretacija narativa. Reţenice koje nemaju vremensku odrednicu Labov naziva slobodnim reţenicama (eng. free clause). Minimalni i kompletni narativi 81 Prevod s engleskog: Iverka Haramina. 82 Labov kasnije razvija ovaj koncept u ţlanku „The Transformation of Experience in Narrative Syntax“ in Language in the Inner City, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 354-396 (Labov 1972b: 363). 205 izveštavaju samo siţe, dok potpuno razvijeni uvode i fokalizaciju ili taţku gledišta i neki vid karakterizacije (Labov, Waletzky 1967: 32-37). 83 Najvaţniji element narativa je temporalna struktura narativnih reţenica. Labov istiţe da pored narativnih reţenica, slobodne reţenice takoŤe mogu biti ukljuţene u narativ (Bamberg 1987: 5). Te reţenice imaju evaluativnu funkciju i sluţe da bi pruţile informaciju o tome zašto se narativ kazuje. One mogu zauzeti bilo koje mesto u narativu, jer su osloboŤene „sekvencijalne informacije“, ali prema Labovu i Valeckom najţešše zauzimaju mesto izmeŤu zapleta i raspleta (Ibid.). „Dalje treba istaši da se evaluativni komentari mogu izloţiti iz ugla naratora, ali se mogu i implicitno nagovestiti upotrebom odreŤenih lingvistiţkih ili nelingvistiţkih sredstava“ (Ibid: 6). Struktura pripovednog teksta prema Labovu se sastoji od šest razliţitih komponenti koji su nuţni da bi narativ bio poptun: 1. Apstrakt ili saţetak (eng. Abstract) odgovara na pitanje O ţemu je priţa? Apstrakt ţine jedna ili dve reţenice u kojoj se sumira suština priţe. On sluţi kao uvod koji sluţi da se poţne pripovedanje. Apstrakt moţe da bude i u formi pitanja u kvalitativnom intervjuu, kao uvod u narativu. 2. Orijentacija (eng. Orientation) odgovara na pitanja Ko, kada, gde, šta, kako? Orijentacija utvrŤuje okolnosti, likove, vreme, mesto gde se radnja odvija. To je prema Labovu iznošenje osnovnih informacija priţe, a rasporeŤen je na poţetku narativa u prvih nekoliko pripovednih reţenica, no neretko i na drugim mestima. 3. Zaplet ili usloţnjavanje radnje (eng. Complicating action) odgovara na pitanje Šta se onda desilo? Zaplet je obavezan deo narativa, sastoji se od pripovednih klauza koje su vremenski uslovljene, tako da ukoliko doŤe do njihove izmene, dolazi do promene izvorne interpretacije. 4. Evaluacija ili ocenjivanje (eng. Evaluation) Pa šta onda? Zašto ili kako je to interesantno? U evaluaciji se daje smisao priţi i njena poenta. Pripovedaţ 83 Primer kompletnog narativa koji navodi Labov (1972b: 360) je: „This boy punched me and I punched him and the teacher came in and stopped the fight“. Reţenica ima poţetak, sredinu i kraj, ali bez dodatne ţetiri komponente koje sadrţe potpuno razvijeni narativi. Minimalni narativi sadrţe jednu vremensku vezu izmeŤu dve reţenice: „I know a boy named Harry. Another boy threw a bottle at him right in the head and he had to get seven stitches“ (Ibid: 361). 206 evaluacijom koristi sredstva da bi dao procenu s pripovedaţeve taţke gledišta. Ona je moţda najvaţniji element i sluţi da ukaţe „zašto je priţa ispriţana i šta je pripovedaţ hteo reši“ (Labov, Waletzky 1984: 56). 5. Rasplet ili rezultat (eng. Resolution) Šta se konaţno dogodilo? Rasplet razrešava problem u priţi i dovodi je kraju. 6. Koda (eng. Coda) je sredstvo koje se koristi da bi se oznaţio kraj narativa. Odgovara na pitanje Šta se zatim desilo? Koda je izjava koja vraša vremensku vezu diskursa u sadašnjost. Koda prebacuje sa pripovedanih zbivanja u sadašnjost kako bi „obezbedila metakomentare o njima“ (Chafe 1994: 132). Ukazuje na to kako je priţa uticala na pripovedaţa ili moţe sadrţati opšta zapaţanja naratora i „pokazati uţinak ispriţanih zbivanja na pripovedaţa“ (Labov, Waletzky 1984: 55). Narativi variraju prema sloţenosti strukture. Svi elementi nisu obavezni u narativu, pa su tako Labov i Valecki ustanovili da se tri elementa – saţetak, orijentacija i koda, ţesto izostavljaju u narativima dece i manje „reţitih odraslih pojedinaca“ (Labov, Waletzky 1967: 36), te da su narativi i bez toga dovoljno smisleni i razumljivi, i zato nisu nuţno zastupljeni da bi bili efikasni. Prema ovoj koncepciji jedino je zaplet nuţan i obavezan deo svakog narativa, dok se apstrakt i koda ţesto izostavljaju. Labov i Valecki su ustanovili dve osnovne funkcije liţnih narativa: jedna je referencijalna funkcija, koja opisuje okolnosti, vreme odvijanja radnje, mesto, lica, detalje, dok je druga funkcija evaluativna koja sluţi da bi se iznela pripovedaţeva interpretacija dogaŤaja, njegove reakcije i posledice dogaŤaja na njega i na druge aktere. Dve osnovne funkcije narativa: referencijalna i evaluativna sluţe u analizi kako pisanog, tako usmenog teksta. Samo je zaplet, prema Labovu i Valeckom vaţan za prepoznavanje priţe, dok su saţetak, orijentacija, rasplet i ocenjivanje povezani sa funkcijom same priţe: „prva tri da bi razjasnile referencijalne funkcije, a poslednja da bi odgovorila na funkcionalno pitanje […] - zašto je priţa uopšte ispriţana. Ali referencija saţetka šira je nego one orijentacije tako da saţetak ne samo da utvrŤuje o ţemu se radi u priţi, nego i iznosi zašto je ona ispriţana. Koda se ne daje kao odgovor ni na jedno od ovih pet pitanja, pa se stoga i javlja reŤe nego ostali elementi priţe“ (Labov, Waletzky 1984: 59). 207 Labov istiţe evaluaciju kao esencijalnu komponentu narativa. Bez nje narativ ne bi bio efikasan ţak ni sa detaljnim referencijalnim izveštajem. Na mnoge razliţite naţine pripovedaţ moţe da istakne poentu priţe, tj. zašto se priţa pripoveda. Potrebne su subjektivne reakcije pripovedaţa da bi se priţe diferencirale od izveštaja. Prema Labovu i Valeckom, kroz evaluativne komentare naratori istiţu poentu priţe i izraţavaju njen liţni znaţaj zašto su dogaŤaji u priţi vredni priţanja. Evaluativna sredstva nam kazuju da je radnja bila „zastrašujuša, opasna, ţudna, divlja, neobiţna; ili zabavna, smešna, prekrasna“ (Labov 1972b: 371). Narativ mora imati poentu, tj. u pripovedanju se mora ukazati na razloge kazivanja, a poenta je uvek afektivno obojena, bilo u negativnom ili pozitivnom znaţenju. Ona sluţi da se opišu dogaŤaji koji simbolizuju kršenje oţekivanog pravila (Labov, Waletzky 1984: 59). Evaluacija nam govori zašto je priţa priţljiva, zašto su dogaŤaji vredni priţanja. Dakle, samo neobiţna, neoţekivana, jedinstvena dogaŤanja ţine zanimljivu graŤu za liţne narative. Rutinske svakodnevne naviknute radnje i kretanja neše stvoriti narativ, ukoliko radnja ne dobije neki neoţekivani zaokret. Ocenjivaţka sredstva sluţe da bi se iskazalo zašto je nešto bilo neobiţno, zabavno, ţudno, a ne svakodnevno i dosadno. Pri tome nije nuţno da se poenta priţe izloţi kroz pripovedaţa, ona moţe biti izraţena i kroz neko drugo lice u priţi. Prema tome, evaluacija moţe dobiti razliţite vidove: moţe biti „interna, simboliţka akcija ili evaluacija trešeg lica, ili eksterna, direktan iskaz pripovedaţa upušen slušaocu o svojim osešanjima u datom trenutku“ (Labov, Waletzky 1967: 39). Pripovedaţ u eksternoj evaluaciji moţe prekinuti tok svoje priţe, okrenuti se slušaocu i reši mu o ţemu je stvar. Eksterna evaluacija je sredstvo koje pripovedaţi koriste van granica priţe kada se prekine tok pripovedanja komentarima kako bi se pojasnila stvar. Postoje eksterne evaluacije koje ne prekidaju priţu kada narator samom sebi „pripiše ocenjivaţku primedbu“ (Labov, Waletzky 1984: 60). Postoje tri naţina uklapanja evaluacije u priţu. Prvi tip uklapanja je kada narator navodi osešanja koja su se odvijala u datom trenutku. Primer za ovaj tip uklapanja je „paradigmatiţni oblik To je to“ (Ibid: 61). Drugi tip uklapanja evaluacije je kada narator navede sopstvenu ocenjivaţku opasku, kako se obrašao nekome, dok je treši naţin „uvoŤenje treše osobe koja ocenjuje postupke antagonista umesto pripovedaţa“ (Ibid.). 208 Labov istiţe da narator evaluacijsku opasku moţe pripisati i sebi, no u cilju pojaţavanja dramatiţnosti, uvodi se opaska od neutralnog ocenjivaţa (Ibid: 62). Evaluacija se moţe vršiti i ne pomošu iskaza, veš putem radnje. Postupak obustavljanja radnje u priţi je još jedan tip evaluacije ţime se skreše paţnja na relevantni deo pripovedanja da bi se stekao jaţi efekat. „Osješaji koji se izraţavaju bili su moţda trenutni ili istovremeni s radnjom, ali kada se izraţavaju odvojenim reţenicama, radnja se obustavlja. Obustava radnje svraša paţnju na taj dio priţe i ukazuje slušatelju na to da je on na neki naţin povezan s ocjenjivanjem. Kad se to vješto uţini, slušatelj se dovodi u stanje išţekivanja i tada rješenje ima daleko jaţi uţinak“ (Ibid: 63). 6.4.2. Odstupanje od osnovne pripovedne sintakse Prema Labovu, moţe se povuši oštra granica izmeŤu pripovednih tekstova i obiţnih razgovora u kojima je uoţljiva mnogo sloţenija struktura. Za razliku od obiţnog razgovora, pripovedni tekst ima jednostavnu pripovednu organizaciju reţenica, stoga mora imati „uoţljiv efekat onda kada se javi“ (Ibid: 65). Labov razlikuje dva glavna tipa evaluacije: a) eksternu evaluaciju b) odstupanje od osnovne narativne sintakse. Prvi tip ţine pripovedaţeve ocenjivaţke primedbe iz njegovog ugla gledanja o dogaŤajima u priţi, dok drugi tip podrazumeva pripovedaţev ugao gledanja koristeši se strategijama odstupanja od osnovne sintakse pripovedanja koje je Labov podelio u ţetiri podkategorije. Ovaj drugi tip evaluacije u pripovednim tekstovima izraţava se uz pomoš: intenzifikatora, komparatora, korelativa i eksplikatora. 209 6.4.2.1. Intenzifikatori Intenzifikator izdvaja jedan od izabranih dogaŤaja koji su linearno organizovani u priţi, te ga pojaţava. OdreŤena lingvistiţka sredstva se mogu kategorisati kao intenzifikatori. Oni sluţe da bi se pojaţao efekat radnje ili opisa upotrebom deiţkog „ovaj‟ ili „onaj‟, „ovde‟ ili „tamo‟ uz gestove kojima je proprašen iskaz u usmenom govoru. Geste se ponekad upotrebljavaju umesto zvuka. Uz geste ili nezavisno od njih koriste se verbalna sredstva, koja su ţesto ţešša od manuelne geste. Izraţajnost fonema u vidu produţenja vokala, neobiţne intonacije naglašavaju odreŤene reţenice, fraze, reţi ili slogove. Obiţno se intenzifikovanje izvodi uz „minimalna odstupanja od osnovne narativne sintakse“ (Ibid: 66). Kvantifikatori su najţešši oblik naglašavanja. Postoje mnogi iskazi koji su samo naizgled neizraţajni, koji ne sadrţe eksterne oznake intenzifikacije, posebne ritualne ekspresije, „tabu reţi“, izraţajnost fonema, ali sama kultura ukazuje na ocenjivaţku situaciju, jer se koriste konvencionalno na mestu sa funkcijom ocenjivanja i koje prepoznajemo kao ocenjivaţko sredstvo (Ibid: 67-8). 6.4.2.2. Komparatori Komparatori sluţe da bi se napravilo poreŤenje zbivanja koja su se dogodila i onih koja nisu. Ukazujuši na nešto što je moglo da se dogodi je naţin da se privuţe paţnja na ono šo se zaista dogodilo ostavljajuši druge potencijalne mogušnosti za razmišljanje (Ibid: 68-9). Najţešši elementi ove ocenjivaţke strukture jesu oni koji sadrţe moguše buduše reakcije, poreŤenja, futuri, modali, imperativ sa ocenjivaţkom ulogom komparatora (Ibid: 69-70). „Smatramo da su nijeţni oblici, futur, modali, pitanja i imperativi svi komparatori i da ukljuţuju usporedbu. Paradigmatiţno usporeŤivanje je dakako sama usporedba u razliţitim oblicima: kao gramatiţki komparativ, superlativ u reţenicama sa nego, u prijedloţnim frazama s kao, u metaforama i usporedbama“ (Ibid: 70). Pitanja su takoŤe komparatori. Labov ovde navodi primer devojţice koja pita „Gde su bombone?“. Ona zahteva odgovor pretpostavljajuši da bombone postoje, a u svetlu prošlih iskustava njeno pitanje se doţivljava kao implicitna pretnja. Labov navodi da „sve zahtjeve, pa i one najblaţe, treba shvatiti sa sviješšu o neostvarenoj mogušnosti negativnih posljedica ako im se ne udovolji“ (Ibid: 70). 210 6.4.2.3. Korelativi Korelativi su treši tip naglašavanja uporeŤivanjem dogaŤaja koja su se desila ili opisa sa neostvarenim mogušnostima. Korelativi se najţešše javljaju u orijentaciji. Korelativi imaju funkciju odgaŤanja radnje uvoŤenjem „širokog raspona simultanih zbivanja dok slušatelj oţekuje rasplet“ (Ibid: 71). 6.4.2.4. Eksplikativi Eksplikativi su ţetvrti tip ocenjivaţke mogušnosti koji imaju funkciju razjašnjavanja priţe, a proizilaze iz pripovedaţeve potrebe da objasni ono što govori. Najţešše se javljaju u priloškim reţenicama kao kvalifikatori sa „veznicima dok, iako, ili kauzali uvedeni pomošu jer i zbog“. Labov razlikuje tri tipa nadovezivanja na glavnu reţenicu: „jednostavno – kada postoji samo jedna reţenica, sloţeno – kada je reţenica uklopljena u reţenicu koja je i sama uklopljena u glavnu reţenicu i dvostruko – kada su dve reţenice uklopljene na istom mestu u glavnu reţenicu“ (Ibid: 72). Labov istiţe da eksplikativi ne sluţe samo za povezivanje nekoliko radnji, veš mogu da podstaknu slušaoca na dalje razvijanje zbivanja unapred ili unazad i nakon što se radnja odgodi (Ibid.). Labov istiţe da „razrešenje raznih komplikacija sadrţanih u pripovjednoj situaciji moţe sluţiti za ocjenjivanje tj. da se objasni zašto je netko bio uplašen ili koliko je netko bio jak. Ali objašnjenje samo po sebi moţe biti potrebno samo da bi se opisali postupci i zbivanja koji nisu u potpunosti poznati slušatelju“ (Ibid: 73). Labov smatra da naratori nemaju svesni uticaj na organizaciju priţe u okviru zakona strukture narativa. Sada šemo navesti dva narativa sa temom prosidbe i braka, na kojem šemo prikazati analizu narativa liţnog iskustva prema Labovljevom modelu. 6.5. Analiza narativa: Prosidba i brak U ovom odeljku ilustrovašemo metod analize narativa liţnog iskustva na primerima narativa o prosidbi i braku. Tema je izdvojena kao primer za primenu analize kao dominantni obrazac koji sagovornicama omogušava da referisanjem na svoja 211 iskustva evaluiraju svoje odluke, postupke, kao i postupke drugih aktera u kontekstu datog vremena i tradicijskog modela. Pripovedanje u intervjuima je najţešše izloţeno hronološkim redosledom, a u ţenskim narativima primešeno je da se izdvajaju teme o porodici i braku. Na udaju se tradicionalno gleda kao na ulaganje vremena, poverenja i zajedniţkog rada, a mladi se dolaskom u novu porodicu pripisuje praktiţna uloga najţešše u vidu pomoši u kuši i zemljoradniţkih poslova. U narativima preovlaŤuju iskazi o poštovanju porodiţnih i društvenih oţekivanja, preispitivanje i revidiranje svog ţivota i odluka, neretko uz negativnu evaluaciju braka. Bruner (1990) razvija koncept narativne konstrukcije ţivota i naglašava da se znaţenja kreiraju u razliţitim kontekstima, što pojedincima omogušava bolje razumevanje prošlosti i jasnije predviŤanje budušnosti. Proces oblikovanja znaţenja podrazumeva nekoliko komponenti: pamšenje, analizu, afektivno ponašanje. Kreiranje znaţenja braka u narativu na taj naţin postaje psihološka realnost i deo kognitivne strukture koja omogušava ljudima jasnije razumevanje i evaluaciju braţne veze (Gergen & Gergen, 1987). Braţne veze su kompleksne i dinamiţne promene ţivotnih okolnosti, stoga su takva i znaţenja koja se traţe i konstruišu u interpretaciji braka. Ona se vezuju za dogaŤaje, ljude i okolnosti, a usmeravaju ih društvena oţekivanja i obaveze, kulturni sistemi verovanja i norme ponašanja. Ovde šemo navesti narativ Ilonke Pal (Pál Ionka) iz Ivanova. Intervjuu prisustvuje i njena prijateljica, Katica Baša (Basa Katica). Tema je prosidba i njeno vrednovanje tadašnjih tradicionalnih hijerarhijskih sistema i posledice tih normi ponašanja. MB: Milyen volt a leánykérés? IP: Amikor engem kikértek, de az olyan egyszerű leánykérés volt. Hát eljöttek a szülők, de én még azt sem kaptam, jegygyűrűt mikor eljött, hogy eljegyezzen. Úgyhogy az én lánykérésem nem volt olyan. MB: Hogy történt? Mesélje el elejétől kezdve, hogy ismerkedett meg Jani bácsival. IP: Hogy ismerkedtem meg? MB: Igen. IP: Hát úgy, hogy ő dolgozott az üzletbe, én meg kislány jártam az üzletbe, hát valahogy megtetszettem neki, s akkor hozzám szólt, s így. Négy hónap alatt már meg is történt a lakodalom. Ez minden olyan gyors ütemben ment. Gyorsan. És én inkább elmentem, nem hogy maradjak. (nevet) 212 MB: Hogy történt ez? IP: Hát mondom ilyen gyors ütembe. MB: Mire emlékszik? Van-e valami amire különösebben emlékszik ezzel kapcsolatban? IP: Hát emlékszek a menyasszony ruhámra emlékszek. Az mindig is fog fájni. Ők vették, mert ugy ő mester ember volt, s akkor anyósomék vették az anyagot, s komaasszonyom varrta meg, és rövid ruhát varrtak nekem. És nekem az nem tetszett, de én nem mertem azt mondani, hogy nekem ez nem tetszik, hát ők vették. És nekem az úgy fáj mindég, hogy mikor ránézek a menyasszonyképre, akkor is nem szeretem látni se. Rövid ruhát menyasszony ruhát. Nem volt egyszerű, valami csipke ruha volt, de lett volna egszerű sima selyem, de lett volna hosszú. KB: És miért nem akartak hosszút? Vagy miért nem varrtak hosszút? Azért mert sokba ne kerüljön? IP: Hát azért, hogy én birjam aztán vinni. Hát menyasszony ruhát azt csak fölveszed egy éljel és kész. S azután ott áll, vagy eldobjuk. De akkor lehetett eztet még használni aztán is. Mindenre gondoltak azok az öregek akkor. Há. S én annyira fiatal voltam, hogy én nem mertem azt mondani, hogy nekem ez így nem tetszik. Máma nem hallgatnak a lányok vagy a menyasszonyok. Megmondja, hogy én ezt így nem akarom, és vagy úgy lesz ahogy én akarom vagy sehogy. És egyrészt jobb is, nem azt egész életébe az neki fáj. KB: Nem érezted magad rendes menyasszonynak. IP: Hát honnan, tél volt. Olyan nagy tél volt, hideg volt, s én rövid ruhába. Nem volt. Még a hosszú ruha bár megvédett volna egy kicsit a hidegtől. Soha senki nem volt se előttem se utána rövid ruhába. Menyasszony. Én voltam az egyetlen. ... Na aztán amikor anyósom idekerült, akkor megmondtam neki, addig hallgattam, de akkor megmondtam neki, hogy rövid ruhát varrattak meg. Meg mindenfélét amit akartam megmondtam neki. Azelőtt hát én úgy tudtam, hogy az időseket köll becsülni és nem szabad visszaszájalni, és én be is tartottam, de aztán szenvedtem még mennyit. Még mennyit. MB: És most is fáj. IP: Hát még most is mikor ránézek a képre még most is há. És nem kaptam jegygyűrűt. Emlékszek egy este eljött a vőlegény, és volt olyan, piacon vett olyan alaminium gyűrűt, s azt lehúzta az újjamról, s az övére ráhúzta a kisújjára, én meg úgy örültem, na most ezt azért próbálja mert vesz nekem jegygyűrűt. Kaptam semmit. Még mikor menyasszony voltam még akkor se kaptam gyűrűt. KB: Akkor se adott gyűrűt? 213 IP: Nem, nem, elég volt a ruha. Nem kaptam gyűrűt. MB: Nincs gyűrű? IP: Na most van, de nem ő vette. Most van. Most van gyűrű. MB: Később, ugye? IP: Ja. Utána akkor vett egy láncot, hogy javítsa a helyzetet, de az már mind késő volt. MB: Szóval a leánykérés úgy történt, hogy... IP: Eljött először anyósom, kis biciklivel a töltésen, eljőtt, hogy kérdezze, megbeszélje, lesz-e valami vagy nem lesz. Utána eljöttek akkor s mindjárt megvolt a lánykérés. Az olyan egyszerű, nem volt semmi valami komplikált vagy nagy pompa. Egyszerű. S akkor január 15-én volt a lakodalom. Jó hideg volt, s abba a rövid ruhácskába mentünk hazafele, falu végig megfagytam amire hazaértünk. * MB: Kakva je bila prosidba? IP: Kada su mene zaprosili, ali to je bila sasvim jednostavna prosidba. Pa, došli su roditelji, ali ja nisam ţak ni to dobila, vereniţki prsten, kada je došao da me zaprosi. Tako da, moja prosidba nije bila takva. MB: Kako se to dogodilo? Ispriţajte od poţetka kako ste se upoznali sa ţika Janijem. IP: Kako smo se upoznali? MB: Da. IP: Pa tako što je on radio u prodavnici, a ja kao mala devojţica sam odlazila u prodavnicu, pa nekako sam mu se svidela, i onda mi se obratio, i tako. Za ţetiri meseca se veš i dogodilo venţanje. To se sve desilo u brzom ritmu. Brzo. A ja sam radije otišla, nego da sam ostala. (smeh) MB: Kako se to dogodilo? IP: Pa kaţem, u brzom ritmu. MB: Ţega se sešate? Da li postoji nešto ţega se posebno sešate u vezi toga? IP: Pa sešam se, svoje venţanice se sešam. To še me uvek boleti. Oni su je kupili, jer je on bio majstor zanatlija i onda su svekar i svekrva kupili materijal, a kuma je sašila, i sašili su mi kratku haljinu. A meni se ona nije svidela, ali nisam smela da kaţem da mi se ne sviŤa, jer su je oni kupili. I mene to uvek toliko boli, da kada pogledam sliku sa venţanja, onda ne volim ni da je vidim. 214 Kratku venţanicu. Nije bila jednostavna, bila je haljina od neke ţipke, ali barem da je samo bila jednostavna svilena, samo da je bila dugaţka. KB: A zašto nisu hteli dugaţku? Ili zašto nisu sašili dugaţku? Da ne košta mnogo? IP: Pa zato da je mogu nositi i posle. Pa venţanicu obuţeš samo jedne noši i gotovo. I posle tamo stoji, ili se baci. Ali ova se mogla koristiti i posle. Na sve su mislili ti stari onda. E. A ja sam bila toliko mlada da nisam smela da kaţem da se meni ovako ne sviŤa. Danas devojke ne šute ili mlade. Kaţe da to tako ne ţeli, i ili še biti kako ona ţeli ili nikako. I s jedne strane je i bolje, a ne da je celog ţivota boli. KB: Nisi se osešala kao prava mlada. IP: Pa kako, bila je zima. Bila je takva zima, bilo je hladno, a ja u kratkoj haljini. Nije bilo. Dugaţka haljina bi me još zaštitila malo od zime. Nikada niko nije bio ni pre mene ni posle u kratkoj haljini. Mlada. Ja sam bila jedina. ... E, posle kada se svekrva ovde doselila, onda sam joj rekla, dotle sam šutala, ali onda sam joj rekla da su mi sašili kratku haljinu. I svašta sam joj rekla što sam htela. Pre toga sam tako nauţila da starije treba poštovati i ne sme se uzvratiti, i toga sam se drţala, ali onda sam se napatila. Još koliko. MB: I još uvek boli. IP: Pa i sada kada pogledam sliku i sada dabome. I nisam dobila vereniţki prsten. Sešam se jedne veţeri je došao verenik, i bilo je onih, na pijaci je kupio aluminijumski prsten, i skinuo mi ga je sa prsta i stavio na svoj mali prst, a ja sam se tako radovala, e sad ga zato proba jer še mi kupiti vereniţki prsten. Dobila sam ništa. Još kad sam bila mlada ni tada nisam dobila prsten. KB: Ni tada nije dao prsten? IP: Ne, ne, dovoljna je bila haljina. Nisam dobila prsten. MB: Nema prstena? IP: E sada ga ima, ali nije ga on kupio. Sada ga ima. Sada ima prstena. MB: Kasnije, jel‟ da? IP: Da. Posle je kupio jednu ogrlicu da popravi stvar, ali to je sve veš bilo kasno. MB: Znaţi prosidba se odvila tako... IP: Došla je prvo svekrva, malim biciklom na nasipu, došla je da pita, da se dogovori da li še neţega biti ili neše. Posle su došli i odmah se dogodila prosidba. To je bilo jednostavno, nije bilo niţega komplikovanog uz veliku pompu. Jednostavno. I onda je 15. januara bilo venţanje. Bilo je dosta hladno, i 215 u onoj kratkoj haljinici smo se vrašali kuši, dok smo stigli kuši do kraja sela smrzla sam se. Struktura izloţenog narativa odgovara Labovljevom obrascu narativa liţnog iskustva sa jasno opisanom orijentacijom, zapletom i evaluacijskim delovima. Prvi deo je orijentacijski sa detaljnim opisom okolnosti upoznavanja budušeg muţa. Narativ je uveden pomošu apstrakta u formi pitanja koja ovde imaju funkciju pokretanja pripovedanja dogaŤaja. Veš nakon prvog pitanja postavljeno u apstraktu jedna reţenica sadrţi negativnu evaluaciju dogaŤaja: „Pa sešam se, svoje venţanice se sešam. To će me uvek boleti“. U toj jednoj reţenici sagovornica evaluira dogaŤaj i izlaţe njegov uticaj koji še je pratiti do kraja ţivota i koji še obeleţiti narativ. Efekat radnje se intenzifikuje ponavljanjem negativnog osešanja koje dominira u narativu i koje je i danas prisutno, što je izraţeno u kodi. Prema Labovljevoj definiciji evaluacija sluţi da bi se naznaţila poenta priţe, zašto je priţa vaţna za kazivanje. Evaluacija moţe da zauzme bilo koje mesto u narativu, a da bi se razumela onako kako je izloţena iz ugla gledanja sagovornice, potrebno je razumeti okolnosti i vreme u kojem se dogaŤaj odvio. U intervjuu Ilonka do kraja ne povezuje znaţenje braka sa pozitivnim afektima. Njen ţivot je u narativu ocenjen kroz rani kljuţni dogaŤaj – venţanje i neispunjena oţekivanja jedne mlade. Taj dogaŤaj je odredio sliku o njenom braku koju i danas nosi u nepromenjenoj formi. Ilonka govori o praktiţnoj strani braka, o obavezama i njenim duţnostima kao mlade supruge i o ranom stupanju u braţnu zajednicu koju ocenjuje kao grešku. Njen narativ snaţno je odreŤen evaluacijom svoje odluke i svojih godina. Prema Orbuhu (Orbuch et al. 1993) shvatanje braka u smislu pozitivnih osešanja ljubavi i romantike odraţava idealizaciju i moţe rezultirati preteranim oţekivanjima u vezi braka i konaţno razoţarenjem. Za razliku od idealizacije braka, isticanje praktiţnih karakteristika braka ukazuje na pitanja stabilnosti, privrţenosti i odanosti, meŤutim, malo otkriva o samom kvalitetu veze. Ilonkin narativ oslikava ţenu koja svoj ţivot vidi kao teţak teret i koja bi sve drugaţije radila, da moţe da poţne ponovo, što še izloţiti u drugom delu ţivotne priţe. Nije mogla da se seti nijedne dobre stvari u svom ţivotu koju bi istakla, u smislu meŤuljudskih odnosa, finansijske slobode i sigurnosti – posle posla je morala da radi 216 kao nadniţar da bi zaradila malo novca za sebe, ali ni taj novac nije mogla trošiti za svoje liţne potrebe, veš za opremanje kuše. Gledajuši unazad, Ilonka razvija jasan koncept o braku, o negativnim stranama rane udaje i gubitku slobode. Do kraja negativno ocenjuje brak. Nije istakla dogaŤaje koje govore o dobrim stranama njenog braka, ili, pak, stavove o svojim oţekivanjima o braku, o tome kakav bi trebalo da izgleda kvalitetan brak, kakve promene bi trebalo uneti u veš postoješi brak kako bi se on odrţao. Njenu odluku o ranom stupanju u brak ocenjuje skoro kao nesvestan ţin, voŤen kulturnim oţekivanjima i verovanjima, no njeno liţno iskustvo u vezi braka je drugaţija realnost od moţda zamišljene idealne slike šesnaestogodišnje mlade devojke. Pozitivno znaţenje braka nije utvrdila ni nakon spoznaje grešaka, niti je imala osešanje zajedništva i pripadnosti. U studiji „Marriage and the Construction of Reality“ Berger i Kelner (Berger and Kellner 1964) razvijaju koncepte uloge narativa u razvoju ranog braka. Berger i Kelner smatraju da glavni zadatak ranog braka leţi u transformativnom narativu. Pojedinci imaju zadatak da komuniciraju i ponovo definišu realnost koju donose u svoju vezu, te da konstruišu novu realnost kroz aktivni zajedniţki proces. Nova realnost podrazumeva definisanje pogleda na svet u kome ţive, kao i njihovog mesta i identiteta unutar tog sveta ukljuţivanjem percepcije dogaŤaja iz prošlosti oba aktera, kao i trenutnih dogaŤaja. Kreiranjem nove realnosti kroz dogovore i stalne razgovore u procesu reprezentovanja glavnih emocionalnih realnosti i iskustava, stvara se jedna intimna realnost na nivou pojedinca, kao i na partnerskom nivou. Pojedinci koji umeju da artikulišu svoje prošle i sadašnje realnosti na koherentan naţin uspevaju uspešnije da promovišu razvoj zajedniţke ralnosti sa svojim partnerom. U intervjuu je posebno izraţen habitualni narativ „nekada i sada‟ „u kojem se iznosi pozicija autoritarnog glasa“ (Iliš 2010: 112). Kada referiše na „stare‟, sagovornica uvodi autoritarni glas koji povezuje sa tradicijom. Sagovornica pozitivno evaluira današnji odnos mladih prema starima u odnosu na njeno vreme. U drugom delu narativa ona ponavlja odnos starih i mladih i pojaţava ga koriššenjem internog evaluacijskog sredstva kojim opisuje kako se osešala u datom trenutku: IP: Azelőtt hát én úgy tudtam, hogy az időseket köll becsülni és nem szabad visszaszájalni, és én be is tartottam, de aztán szenvedtem még mennyit. 217 * IP: Pre toga sam tako nauţila da starije treba poštovati i ne sme se uzvratiti, i toga sam se drţala, ali onda sam se napatila. U Ilonkinom narativu naglasak je bio na hijerarhijskom odnosu izmeŤu mlaŤih i starijih generacija i na isticanju današnjeg stanja u odnosu mladih generacija prema starijim. Nekoliko puta istiţe da su današnji mladi slobodniji u artikulciji svojih osešanja, dok ranije to nije bilo dozvoljeno. Pokazašemo u sledešoj sekvenci kako ponavalja taj odnos u vezi svog svekra. U narativu Ilonka u kodi ukazuje na to kako je dogaŤaj uticao na nju i prebacuje vreme pripovedanja u sadašnjost: „Pa i sada kada pogledam sliku i sada dabome [boli]“. Ovde se koda javlja sa funkcijom uvoŤenja drugog narativa. Izloţeni narativ je kruţne strukture, vraša se na isto pitanje kojim je poţeo, ţime se i završava pripovedanje ovog segmenta ţivota sagovornice. 6.5.1. „Semmi szépre nem emlékszek“ - „Ne sećam se niĉega lepog“ U sledešem narativu Ilonka na nekoliko mesta koristi evaluacijska sredstva kako bi istakla svoja osešanja u vezi jednog dogaŤaja sa svekrom. IP: S így, gyorsan ment minden fiatalon. S így az élet is ilyen gyorsan is eltelik s semmi szépre nem emlékszek. MB: Tényleg? IP: Ja. MB: Nehéz volt? IP: Nehéz volt. Jól van na, azelőtt voltak lakodalmak, s akkor elmentünk minden lakodalomba vagy vadászbálba vagy újév bevárásba jártunk, hát az egy, volt hova elmenni egy kicsit mulatságba. MB: Sok volt a munka? Azért? IP: Volt. Hát volt valamennyi földjük anyósoméknak, na azt megdolgoztuk. Na akkor kész volt a munka, akkor mentem napszámba a szövetkezetbe, a zádrugába, egy kis pénzt kerestem, akkor vettem, ha valamit akartam. Hát de házba vettem, nem olyat amit magamra rakjak. Vettem ilyen, magyarul topli podnak hívják, ugye? Vettem csészéket, meg nem is tudom, vettem nem is tudom, de mind a házra költöttem, nem magamra. Hát az elég nehéz élet volt. Akkor lovunk volt. Akkor apósommal mentünk a mezőre lovat vezetni mert 218 ekéztük a kukoricát. Jó nagy kukorica is volt, itten a kezemet mind kidörzsölte a szár, há, s ha rálépett egy kukorica szárra akkor apósom „Nem jól vezeted“, hát olyan gyengécske voltam elhúzott a ló, csakis erősebb volt mint én, s akkor levezettük, levezettem a lovat s akkor egyszer otthagytam a mezőn. Annyira szekírozott, hogy nem jól vezetem, s letapossa, s beleharap, s mit tudom én, na hát, s nem volt szabad visszaszólni. Akkor itten a zádruga mellett volt a földünk, most nincs meg az a föld. [...] S akkor mikor kész volt az ekézés odavezettem a lovat a kocsihoz, apósom míg megkötte, addig én meg fogtam magam, mezőkön körösztül hazajöttem. Otthagytam. Nem mertem visszaszólni hogy most már ne szekírozzon, otthagytam. KB: De már mikor befejeztétek az ekézést? IP: Kész volt az ekézés, há. Kész volt, addig hallgattam. Hazajöttem, s akkor ő majd később hazajött, s csak annyit, de anyósom monda, hogy: „Ugye szekírozott?“. Hát mondom „Igen“. Elmeséltem neki, hogy mit csinált, sa mikor hazajött mondom „Most ráfizetek“. Na de csak annyit mondott, hogy „Ilyet többet ne csinálj!“ Hát gondoltam magamba „De maga se csináljon olyat!“ Nem mertem megmondani, honnan, nem. Valamikor nem volt szabad úgy visszaszájalni az idősekkel mint mostan. Akármit mondtak, az övéké köllött legyen az igaz, ha nem is voltak igazba. De ez máma másképp van. * IP: I tako, sve je brzo teklo u mladosti. I tako i ţivot brzo proŤe, a ne sešam se niţega lepog. MB: Stvarno? IP: Da. MB: Jel‟ bilo teško? IP: Bilo je teško. Dobro „ajde, ranije su bila venţanja, i onda smo odlazili na svako venţanje ili lovaţki bal ili novogodišnji doţek, al' to je jedno, bilo je gde da se ode malo u provod. MB: Jel‟ bilo mnogo posla? Zato? IP: Bilo je. Pa svekar i svekrva su imali nešto zemlje, e to smo obraŤivali. E kada je bio gotov posao, onda sam išla u nadnicu u zadrugu, zádrugába, da zaradim malo para, onda sam mogla da kupim nešto, kad sam htela. Ali za kušu sam kupovala, ne ono što bih obukla. Kupila sam onaj, na maŤarskom se zove topli pod, jel‟? Kupila sam šoljice, i ne znam više, kupila sam ne znam, ali sve sam trošila za kušu, ne za sebe. Pa to je bio dosta teţak ţivot. Onda imali smo konja. Onda sam sa svekrom išla na polje da vodimo konja jer smo obraŤivali kukuruz. Bilo je velikih kukuruza, ovde sam sve ogrebala ruku na stabljiku, da, i ako je nagazio na stabljiku, moj svekar: „Ne vodiš ga dobro“, pa bila sam tako slabašna, povukao me je konj, bio je sigurno jaţi od mene, i onda smo ga 219 poveli, povela sam konja i onda sam ga jednom ostavila na polju. Toliko me je sekirao da ga ne vodim dobro i da še da nagazi i da ga zagrize, i šta ja znam, i nismo smeli da uzvratimo. Onda smo ovde pored zadruge imali zemlju, sada nema više te zemlje. [...] I onda kada smo završili obraŤivanje zemlje, dovela sam konja do kola, dok ga je svekar vezao, dotle sam se ja pokupila i kroz livade se vratila kuši. Ostavila sam ga. Nisam smela da mu kaţem da me više ne sekira, ostavila sam ga. KB: Ali onda ste veš završili posao? IP: Bilo je završeno, da. Bilo je završeno, dotle sam šutala. Vratila sam se kuši, i onda je on kasnije došao i samo toliko, ali je svekrva rekla: „Jel‟ te sekirao?“. Pa kaţem: „Jeste“. Ispriţala sam joj šta je uradio i kada se vratio rekoh: „Sada šu da platim“. Ali rekao je samo toliko: „Nemoj više to da se ponovi!“, pa pomislila sam u sebi: „Nemojte ni vama više to da se ponovi!“. Nisam smela da kaţem, ma kakvi, ne. Nekad nije smelo tako da se uzvrati starijima kao danas. Bilo šta da su rekli, njihovo je bilo pravo, i kada nisu bili u pravu. Ali danas je to drugaţije. Evaluacija u narativu moţe koristiti razliţite naţine ocenjivanja i isticanja znaţenja dogaŤaja u razliţitim kontekstima. Svaki dogaŤaj o kojem se pripoveda u narativu ima svoja utvrŤena znaţenja. Ovde treba da istaknemo da su evaluativne norme usko povezane sa zajednicom i vremenom u kojem se aktiviraju, te da se posmatrano iz neţije taţke gledišta jedan dogaŤaj ili postupak moţe oceniti kao neobiţan ili nepraviţan, no to ne znaţi da še se isti postupak oceniti na isti naţin iz taţke gledišta drugog naratora. Znaţaj nekog dogaŤaja zavisi od perspektive uţesnika narativnog ţina koja je u tesnoj vezi sa tradicijama i normama te zajednice u odreŤenom trenutku. Ilonka ovde uvodi treše lice, svekra, koji ocenjuje radnju u internoj evaluaciji. Rasplet je ujedno i evaluacija u vidu replike njenog svekra koja se moţe doţiveti kao implicitna pretnja: „Nemoj više to da se ponovi!“, na koji se nadovezuje unutrašnji dijalog sagovornice: „Nemojte ni vama to više da se ponovi“. Svekrvino pitanje: „Jel‟ te sekirao?“ ovde ima funkciju komparatora. Još jedna dimenzija evaluativne perspektive je razvojna. Ocena nekog dogaŤaja iz neţije prošlosti zavisi od psiholoških i društvenih faktora datog trenutka, kao i od procesa individuacije pojedinca. Kako še se neki dogaŤaj iz prošlosti sagledati u sadašnjosti zavisi od uticaja tih faktora. OdreŤene društvene norme i kanoni ponašanja 220 koji su vladali u prošlosti danas mogu dobiti novu dimenziju, drugaţija uviŤanja i nova znaţenja. Iako se u psihologiji naglašava uticaj liţnosti na oblikovanje meŤuljudskih odnosa, u Ilonkinom narativu pored toga što njen submisivan karakter, povlaţenje i popuštanje, vidno definiše njen osnovni oblik odnosa sa drugima (Fromm 1947: 110), oţigledan je uticaj tradicije i kulturnih obrazaca u odreŤivanju hijerarhijskog odnosa u interpersonalnom ponašanju. Iz narativa se moţe zakljuţiti da kulturni obrasci igraju ulogu u definisanju meŤuljudskih odnosa. U tradicionalnoj autoritarnoj porodiţnoj atmosferi, formiran je hijerarhijski odnos izmeŤu starijih i mlaŤih generacija gde je izraţeno osešanje poštovanja prema starijima. Kasnije, kada sagledava svoj ţivot i odnos prema porodici iz sadašnje perspektive, Ilonka uviŤa nejednakost koju nije mogla u to vreme artikulisati. Narativ se zakljuţuje kodom u kojoj sagovornica referiše na sadašnje vreme: „Ali danas je to drugaţije“. Danas, kao udovica, ona ima razvijen sistem vrednosti i tek sada se ona moţe izgraditi i diferencirati od ranijih strogih kulturnih obrazaca. 6.5.2. Kvarenje veridbe Naveššemo narativ o kvarenju veridbe od strane starijih ţena, obiţaju koji smo pomenuli u odeljku o tradicijskoj kulturi. U Skorenovcu sam 2013. razgovarala sa Marijom Takaţ NaŤ (Nagy Takács Mária), tetka Marikom, koja je ispriţala svoja sešanja u vezi prosidbe, gde se moţe prepoznati motiv kvarenja veridbe od strane starijih ţena. Marija referisanjem na svoja osešanja implicitno evaluira dogaŤaj, pri ţemu ga ne definiše kao svojevrsni narodni obiţaj, veš kao liţno iskustvo mlade devojke pre udaje ţiju nepravdu oseša i danas. Narativ je ujedno ilustracija poklapanja razliţitih elemenata strukture narativa liţnog iskutva: MB: Hogy ismerkedtetek meg? MT: A.. Debelácson megnősült az öccse, Feri, és a szomszédban lakott a felesége, így öt-hat házzal, Zsuzsival.. akkor én jóba voltam Zsuzsi barátnőm meg mindenkivel.. akkor Fábiánéktól jöttem a testvéremhez, testvérem lakott a szomszédjukba, akkor Ferivel találkoztam, s akkor visszajött velem, de hó volt nagy tél, hideg, minden. Köllött az anyósának a betegkönyvit hogy elvigye. 221 Patikába dolgozott az anyja, takarított.. s akkor elmentem hozzájuk, akkor született a kisfiuk, Ferike, november másodikán, .. s ez vòt.. nem tudom, Karácsony előtt ++ (telefon) és elmentem vele. (telefon) MB: És akkor? MT: Akkor.. mikor eljöttem aszongya Feri, hogy, itt körösztölő vòt vasárnap, Ferikét körösztölték. Muszáj elvegyek egy zsebkendőt aszongya, hogy ez a lány jó volna Nándinak. Nándi 29 éves vòt, a férjem. MB: Nándi. MT: Nándi (sóhaj) és aszongya a Zsuzsi, hát hogy, aszongya, van neki legénye, a szomszédban mán jól szórakoztunk. MB: Ki volt az? MT: (sóhaj) Gagesz Gyurinak hívták, Öcsinek mondtuk. Aszongya van legénye. Na ott akkor elmaradt a mese, mit tudom én, akkor eljött a tavasz, nyáron elmentem Dubrovnikba, s akkor a: legény, mit tudom én na, úgyhogy nem lett a házasságból semmi. Széjjel maradtunk összel, és akkor Feri kihasználta az alkalmat, mit tudom én, akkor vòt húgom, három évvel, a nénémnek a lánya, három évvel vòt tőlem fiatalabb, Julis, ő meghalt szegény, leukémiába, meg Zsuzsinak a húga, Gizi, akkor összefűztek, mit tudom én. Akkor Nándi eljött, gyertyaszentelő napján, februárba, akkor megismerkedtünk, és .. há megtetszettünk egymásnak, s összejöttünk. Csak a: félt hogy hát, mert hat lánc répájuk vòt akkor, sok föd vòt, mit tudom én, hogy nem-e attól lemondok, hogy nem akarok annyit dolgozni. De hát otthon is annyit dolgoztam, hogy csuda, nem húztam ki magam. (köhög) Eljöttem és.. na akkor nekifogtunk dolgozni és dolgoztunk. (nevet) Testvérekkel együtt. Egybe, hatan- heten, akkor vettük a kombájnt, akkor vettük a gépeket, mindent közössen (sóhaj) úgyhogy vòt megértés, há. MB: És milyen volt a leánykérő? MT: (sóhaj) Há leánykérő.. csak jött az édesapja, meg húga, meg Nándi, meg Feri, négyen. MB: És hogy nézett ki, az egész? MT: Hát a család. Csak mi votunk otthon édesapám, édesanyám meg ők négyen, és a leánykérő elég nem jó vòt. Kapott ő egy levelet, egy hosszú levelet.. és írtak minden rosszat rólam. MB: Ki írta ezt? TM: Nem tudom, csak aztán mondta Petrec Eszti meg Sárika, ma is élnek, hogy biztos Örzsike néni írta, szomszédasszonyom, aki Gagesznak akart, hogy menjek öccséhez, és.. szép hosszú, szép kézírással vòt írva, s akkor Nándi nem akart eljönni. ĺrta benne, hogy egy két családos emberrel élek //két gyerekes 222 ember// 15 éves koromtól. Én votam 19 és négy évig két családos emberrel, meg ilyesmit kitaláltak na. S akkor én elolvastam a levelet, akkor kezdtem sírni, de ott vòt mindenféle, na, ami ami egyáltalán nem vòt igaz. Kezdtem sírni és mondtam, hogy ez nem igaz. Nem hát. Annyi ismerősöm, barátom, minden, eztet megkérdezhetsz akárkit, hogy ez nem igaz (sóhaj) egyáltalán. (sóhaj) Na akkor kikértek minden s akkor csakis elmaradt az a levél, na. Nem lett belőle semmi, de Örzsike néni úgy szeretett, olyan jóba votunk, de Sárika azt mondta, hogy biztos, hogy ő írta. Na hát írta. Isten lássa lelkit. * MB: Kako ste se upoznali? MT: U Debeljaţi se oţenio njegov brat, Feri, a njegova ţena je ţivela u komšiluku, jedno pet-šest kuša odavde, sa Ţuţi.. ja sam tada bila dobra sa mojom drugaricom Ţuţi i sa svakim.. onda sam došla od Fabijana kod sestre, moja sestra je ţivela u njihovom komšiluku, onda sam se srela sa Ferijem, i onda se on vratio sa mnom, ali bio je veliki sneg, zima, hladno, sve. Trebalo je da odnese svojoj tašti zdravstvenu knjiţicu. Njegova majka je radila u apoteci, kao ţistaţica.. I onda sam otišla kod njih, onda se rodio njihov sin Ferika, drugog novembra,.. I to je bilo.. ne znam, pre Boţiša ++ (telefon) i otišla sam sa njim. (telefon) MB: I onda? MT: Onda.. kada sam došla kaţe Feri da je ovde bilo krštenje u nedelju, krstili su Feriku. Moram da uzmem maramicu … kaţe, ova devojka bi bila dobra za Nandija. Nandi je imao 29 godina, moj muţ. MB: Nandi. MT: Nandi (uzdah) i kaţe Ţuţi pa kako, kaţe, ona ima momka, u komšiluku, veš smo se dobro //jedno dobro vreme//zabavljali. MB: Ko je bio to? MT: (uzdah) Zvao se Đuri Gages, zvali smo ga Eţi. Kaţe ima momka. E tu je onda stala priţa, šta ja znam, onda je došlo proleše, preko leta sam otišla u Dubrovnik, i onda je momak, šta ja znam eto, tako da od braka nije bilo ništa. Razišli smo se najesen, i onda je Feri iskoristio priliku, šta ja znam, onda imala sam mlaŤu sestru, tri godine, šerka moje tetke, tri godine je bila mlaŤa od mene, Juliš, ona je umrla jadna, od leukemije, i Ţuţina mlaŤa sestra, Gizi, onda su smuvali šta ja znam. Onda je Nandi došao, na Sretenje, u februaru, onda smo se upoznali, i.. e svideli smo se jedno drugom, i smuvali smo se. Samo plašio se da, jer su tada imali šest lanaca repe, bilo je mnogo zemlje, šta ja znam, da šu da odustanem zbog toga, da nešu toliko da radim. Ali i kod kuše sam toliko radila da je neverovatno, nisam se izvlaţila. (kašlje) Došla sam i.. eto onda smo prionuli poslu i radili smo. (smeh) Zajedno sa brašom i sestrama. Svi, šestoro- sedmoro, onda smo kupili kombajn, onda smo kupili mašine, sve zajedno 223 (uzdah) tako da bio je sloge, eto. MB: I kakva je bila prosidba? MT: (uzdah) E prosidba.. samo je došao njegov otac i sestra, i Nandi, i Feri, njih ţetvoro. MB: I kako je izgledalo, to sve? MT: Pa porodica. Samo mi smo bili kod kuše, otac, majka i njih ţetvoro, i prosidba je dosta nije bila dobra. Dobio je on jedno pismo, jedno dugaţko pismo.. i svašta loše su napisali o meni. MB: Ko je to pisao? MT: Ne znam, posle je rekla Esti Petrec i Šarika, još su ţive, da je sigurno tetka Erţika pisala, komšinica, koja je htela da se udam za Gagesovog brata, i.. lepo dugaţko, napisano lepim rukopisom, i onda Nandi nije hteo da doŤe. Pisalo je da ţivim sa ţovekom sa dvoje dece od svoje petnaeste godine. Ja sam imala 19 godina i ţetiri godine sa ţovekom sa dvoje dece, i takve stvari su izmislili eto. I onda sam ja proţitala pismo, onda sam poţela da plaţem, ali tamo je bilo svega, e, što što uopšte nije bilo taţno. Poţela sam da plaţem i rekla sam da to nije taţno. Nije dabome. Toliko poznanika, prijatelja, sve, moţeš bilo koga da pitaš, da to nije taţno (uzdah) uopšte. (uzdah) E onda su me zaprosili sve i onda je ipak zaboravljeno pismo, e. Nije od toga bilo ništa, ali tetka Erţika me je toliko volela, bili smo tako dobri, ali Šarika je rekla da je sigurno ona napisala. E neka je napisala. Neka joj Bog oprosti. Orijentacijski delovi se mogu išţitati u zapletu, kao i u apstraktu, koji je ovde dat u vidu pitanja sa funkcijom iniciranja naracije. Apstrakt ovde ujedno ima i funkciju orijentacije, kao i u sledešem segmentu sa umetnutom evaluacijskom primedbom: „nije bila dobra“. Evaluacija se, kao što smo veš videli, moţe uklopiti u bilo koji deo narativa. Labov i Valecki istiţu da je evaluacija u narativu obavezna, kako bi narator saopštio vaţnost kazivanja priţe i istakao njeno znaţenje. U ovom narativu evaluacijska sredstva se provlaţe kroz ceo narativ. Primešujemo da se u prvom delu narativa moţe išţitati i orijentacija sa pozitivnim ocenjivaţkim sredstvima. MT: Tíz fiú, s két lány vòt. Itt szembe a nagy házban laktak. Majd megmutatom ha kimegyünk.. és nagyon sokat dolgoztunk na.. dolgoztunk és.. vòt is értelme na. Hol ráfizettünk, hol nyertünk, hol mit tudom én, vòt minden az életbe de!.. a férjemmel jól voltunk, s a testvérekkel is, minddel minddel. * 224 MT: Bilo je desetorica deţaka, i dve devojţice. Ovde preko puta su ţiveli u velikoj kuši. Pokazašu ti kada izaŤemo.. i mnogo smo radili eto.. radili smo i.. bilo je smisla eto. Nekad smo gubili, nekad dobili, kako kada, šta ja znam, bilo je svega u ţivotu ali!.. sa muţem smo se dobro slagali, i sa brašom i sestrama, sa svakim sa svakim. U drugom delu narativa sagovornica u zapletu izlaţe dogaŤaj u kojem je na prosidbi predoţeno pismo u kojem neko pokušava da kompromituje budušu mladu laţnim optuţbama. DogaŤaj se implicitno negativno ocenjuje. Na kraju narativa posle raspleta u kojem se razrešava konflikt zakljuţenjem prosidbe i zaboravom pisma, izloţena je koda u kojoj sagovornica sagledava dogaŤaj iz sadašnje perspektive i zaokruţuje dogaŤaj uz oprost: „E pa neka je napisala. Neka joj Bog oprosti“. Marija, vodeši se moralnim normama, prepušta Bogu da oprosti neţasnim uplitanjima sa strane. Njena hriššanska duţnost je oproštaj, ona zna da je to pored pokajanja najveša vrednost i ţasni ţin, zna da je hriššansko poimanje oproštaja kao moralnog imperativa i najvišeg moralnog standarda u njenom ţivotu oblikovano svesno njenom verom. 6.5.3. Odnos moći Naveššemo još jedan narativ sa temom prosidbe i braka drugaţijeg pristupa. Sagovornica je Eva iz Skorenovca koja govori o ranoj udaji, i koja još pre udaje zna da ona to ne ţeli ţiniti, no njena odluka je drugaţije motivisana od Ilonkine. MB: Leánykérés? Hogy történt ez? ESM: (Sóhaj) MB: Hogy ismerkedett meg a férjével? ESM: … (nevet) Ő ismert engem, s én ismertem, de én nem, sose gondoltam, hogy ő valamikor nekem férjem lesz. A nagynéném lakott Beográdnál Borcsán. Ott volt férjnél, ott laktak, és ő, a férjem ott dolgozott mint asztalos, Borcsán, s akkor nagynéném egyszer küldött öreganyámnak, mert neki nagy kertje volt, hagymát, fokhagymát, ilyesmit, haza, ilyen zöldségféléket, hát jött a disznyóvágás, a téli, nagy tél volt, s nagynéném, anyámnak a tes..húga küdött öreganyáméknak fokhagymát haza disznyóvágásra. El is hozta, ő el is ment, majd utána megint két hét múlva mikor volt a disznyóvágás, anyámnak volt még egy kisebb húga, de öreganyáméknak, ahogy mondtam, egy szoba volt csak, disznyóvágás volt, s há mi majd ketten itt nálunk, a mi házunknál, anyám házánál, főzzük a vacsorát. Szárma volt, hát disznyóvágás, leves, szármá, sült kolbász, sült, minden, hús, és ahogy főzöm úgy főzzük a, valaki az ablakon bészól, s anyámnak a testvére aszongya: „Ott vannak mind“, asszongya 225 „nálunk, mink itt főzzük a va.., az ételt“, mert ott nem birtuk mind egy sporhéton. Nos, el is, elment oda, s anyámat kérdezi, hogy „Éva mit csinál?“, s asszongya, „Főznek“. S visszafelé megint beszólt. S hát anyám testvére asszongya „Gyere bé“. S béjött, s akkor úgy beszélgettünk, s úgy ismerkedtünk meg. … S akkor vele kezdtem járni, de ő Borcsán volt, én Székelyen voltam, s úgyhogy minden két hétben jött haza, há majdnem öt évig jártunk, minden két hétben jött haza, de neki vòt ott egy másik és nekem is vòt itthon, hát nem ülök itthon, sok barátnőm, barátjaim vòttak, nekem vòt férfi barátom olyan, mintha barátnőm lett volna. Mink együtt kézimunkáztunk, mind együtt, táncba is együtt mentünk, minden. Nos akkor, így megismerkedtünk, s nem is akartak, hogy hozzámenjek. MB: Miért? ESM: Hát, a férjemnek az apja részeges volt, s nem akarták. S anyám válogatott, hogy majd ő keres nekem, s én meg azt mondtam, hogy én keresek akit én akarok, és ha nem, nem is megyek férjhez. Na, én megmondva, én a férjemhez, ehhez, aki meghalt, az uramhoz, férjhez mentem csak azért, hogy anyám ne egzeciroztasson, hogy majd ő keres nekem. Akaratva mentem férjhez, én nem akartam férjhez menni. … Én akartam, hogy még lánykodom, és majd keresek én magamnak akit akarok … de hát így hozta a sors, s akkor férjhez mentem. S akkor lett a lánykérő. Nem akartunk, s ők akartak, s akkor volt a lánykérő, s utána, május 16-án meg is esküdtünk .. január volt a lánykérés s … ez így eltelt az élet. * MB: Prosidba, kako se to dogodilo? Kako ste se upoznali sa muţem? ESM: (smeh) On je mene poznavao, i ja njega, ali ja nisam, nikada nisam mislila da še nekada on biti moj muţ. Moja tetka je ţivela kod Beograda u Borţi. Tamo se udala, tako su ţiveli, i on, moj muţ je tamo radio kao stolar, u Borţi, i onda je moja tetka jednom poslala mojoj babi, jer su oni imali veliku baštu, luk, beli luk, takve stvari, površe, i onda je stigao svinjokolj, onaj zimski, bila je velika zima i moja tetka, mlaŤa sestra moje majke, je poslala kuši mojoj babi beli luk za svinjokolj. I donela je, on je i otišao, a posle dve nedelje kada je bio svinjokolj, moja majka je imala još jednu mlaŤu sestru, kod babe, ali kao što sam rekla, bila je samo jedna soba, bio je svinjokolj, i nas dve šemo kod kuše, kod babe da kuvamo veţeru, bila je sarma, pa svinjokolj, supa, sarma, peţena kobasica, sve, meso, i kako smo kuvali ovaj, neko se javio kroz prozor, i majţina sestra kaţe: „Tamo su svi kod nas, kuvamo jelo“, jer tamo nismo mogli svi na jednom šporetu. E, i onda je otišao tamo i pitao moju majku: „Šta Eva radi?“, i kaţe: „Kuvaju“, i u povratku se opet javio, a majţina sestra mu kaţe: „UŤi“, i on je ušao, i onda smo razgovarali, i tako smo se upoznali. I onda sam poţela da se viŤam sa njim, ali on je bio u Borţi, a ja u Skorenovcu, i tako je dolazio svake dve nedelje kuši, pa viŤali smo se skoro pet godina, dolazio je kuši svake dve nedelje, ali on je tamo imao drugu, a ja sam kod kuše imala, pa nešu da sedim kod kuše, mnogo drugarica, prijatelja sam imala. Ja sam imala takvog druga, kao da mi je bila drugarica. Mi smo zajedno radili ruţni rad, sve 226 zajedno, išli smo zajedno na igranku, sve. E tako smo se upoznali, nisu ni hteli da se ja udam za njega. MB: Zašto? ESM: Pa otac moga muţa je pio, i onda nisu hteli. I moja majka je birala, ona še meni da traţi, a ja sam joj rekla da šu ja da traţim koga je hošu, a ako ne, onda se nešu udati. E ja sam se udala za svoga muţa, za ovog koji je preminuo, samo zato da me majka ne bi maltretirala da še ona meni da traţi. Namerno sam se udala za njega. Ja nisam htela da se udam. Ja sam htela još da budem devojka i onda da traţim sebi koga hošu, ali eto, tako je donela sudbina, i onda sam se udala. I onda je bila prosidba. Nismo hteli, a oni su hteli, i onda je bila prosidba, i posle smo se venţali 16-tog maja. U januaru je bila prosidba. I tako je prošao ţivot. U narativu je izloţen konflikt izmeŤu majţine uloge i šerkine odluke u procesu osamostaljivanja. Posle uvodnog pitanja i replike sagovornice u vidu apstrakta poţinje zaplet sa ugraŤenim orijentacijskim elementima u kojima je dat opis aktera i dogaŤaja: upoznavanje sa muţem i motivacija udaje. U zapletu majka brani brak sa mladišem i istiţe da še sama izabrati šerki prosca. Sagovornica se odupire majţinoj volji i komparatorom „a ja sam joj rekla da šu ja da traţim koga je hošu, a ako ne, onda se nešu udati“, inicira se prebacivanje odnosa moši sa pozicije liţnog izbora. Replika ilustruje dinamiku izmeŤu majţinog autoritarnog glasa i liţne perspektive. Sagovornica se suprotstavlja roditeljskim naporima i ţeljama, te se konfrontira sa majkom ţime se unosi kriza u porodiţni sistem i komunikacija se okreše sopsvenim potrebama i ţeljama. Kriza je potrebna kako bi se donela promena u porodiţni sistem i omogušio proces osamostaljivanja sagovornice. Porodiţni emocionalni odnosi se tako u konfliktnim situacijama menjaju. Narušava se porodiţni sistem vrednosti koji podrazumeva zajedniţke vrednosne orijentacije u pogledu na svet. Mladi u takvom narušenom emocionalnom odnosu porodice teţe odvajanju od roditelja i procesu individuacije. Psihoanalitiţar Entoni Stor (Anthony Storr) istiţe da se pobuna individue javlja kao potreba za nezavisnoššu sa ciljem pospešivanja vlastitog razvoja. Pobuna je neophodan deo odrastanja (Storr 1963: 95). Sagovornica intuitivno oseša da mora da se izbori za svoju nezavisnost i odrţi svoj integritet. Đţozef Oliri (Joseph S. O‟Leary) istiţe da se 227 „integritet postiţe putem odluka i angaţovanja u odraslom dobu [...]. Integritet zahteva inicijativu i aktivno angaţovanje“ (O‟Leary 1985: 467). Odrţanje integriteta se mora konstantno veţbati, a jedan od kljuţnih naţina veţbanja jeste sloboda izraţavanja84 (Ibid: 469). Ideal braka sagovornice povezuje se sa razvojem individualnosti, slobodnog izbora i jednakosti. Njen izbor zasnovan je na vrednovanju egalitarnog odnosa izmeŤu dve individue, za razliku od majţinog izbora koji se zasniva na društvenim konvencijama i stabilnosti. Izbor braka sagovornice nije motivisan romantiţnom idealizacijom niti je zasnovan na osešanju ostvarivanja romantiţne ljubavi, veš je iniciran teţnjom da se odupre majţinom pritisku. Sagovornica koristi strategiju pruţanja otpora majci da bi izbegla ugovoreni brak u budušnosti. Ona nema moralni konflikt u donošenju svoje odluke i ne govori o društvenim oţekivanjima (muţ dolazi iz porodice alkoholiţara). Ona majţin izbor ne doţivljava kao moralnu obavezu i duţnost, a s druge strane njena majka odabir braţnog partnera za svoju šerku doţivljava kao odgovornost, ali pri tome ne oseša potrebu da uzme u obzir osešanja svoje šerke. Sagovornica interno evaluira svoju odluku eksplikativom u pasusu: „E ja sam se udala za svoga muţa, za ovog koji je preminuo, samo zato da me majka ne bi maltretirala da še ona meni da traţi. Namerno sam se udala za njega“. Motiv udaje je inat majci koja ţeli da nametne svoju volju u odabiru braţnog partnera. Iako sagovornica nije spremna na brak, što direktno iznosi: „Ja nisam htela da se udam“, ona to ţini kako bi izbegla po majci preferencijalni brak, i evaluira svoj postupak nadovezivanjem eksplikativa: „da me majka ne bi maltretirala“. U narativu se ne govori o njenom daljem odnosu sa majkom i posledicama svog postupka. Na kraju samo zakljuţuje u kodi: „I tako je prošao ţivot“. Diskurs u narativu se oblikuje konfliktom izmeŤu snaţnog osešanja autonomije koji se ogleda u odupiranju majţinoj volji s jedne strane, i prepuštanja ţivota sudbini s druge: „ali eto, tako je donela sudbina, i onda sam se udala“. 84 Teolog Đţozef Oliri ovde ţak tvrdi da je šutanje ili prihvatanje konvencija uprkos unutarnjem glasu greh protiv Svetog Duha (Ibid.). 228 6.5.4. ‘Otmica’ devojke „Otmica devojke‟ kao praksa braka nosi korene u kulturama širom Evrope, Azije, Afrike, Australije i Amerike. U Ugarskoj je otmica bila ustanovljeni obrazac sklapanja braka sve do vladavine kralja svetog Stefana (Szent István) koji u zakoniku ukida praksu uvoŤenjem institucionalizovanog braka. 85 „Otmica‟ je u kulturi bukovinskih MaŤara do nedavno ţinila ritualnu praksu i deo repertoara tradicijske kulture. Pored ceremonijalne otmice u kojoj mladenci igraju ritualnu ulogu, otmica je zapravo bila bekstvo uz dobrovoljni pristanak devojke. MB: Volt olyan, hogy leánylopás, hogy a szülők nem egyeztek bele a házasságba? Olyan is volt? IP: Volt. Akkor nem leánylopás, hanem elszökött a lány. Mer a lány akart s a szülei nem engedték s akkor elszökött. Az ablakon kiadták a kufferba a ruhacskáját amit elkészített, s a vőlegény várta, kilépett az ablakon és elment. MB: És annak mi volt a következménye, mi volt a vége? IP: Hát az volt, hogy a szülők haragudtak egy ideig, s a végén megbékültek. Hát mit csináljon, nem viszik haza, ha már férjhöz ment nem viszik haza. MB: Ja titokban férjhez ment. IP: Elszökött, úgy mondták. Hát mit csináljon, haza viszi akkor már se nem menyecske, se nem lány. Mit csináljon vele? S hogyha már szerették egymást akkor... * MB: Da li je bilo otmice devojke, kada roditelji nisu prihvatili brak? Da li je bilo toga? IP: Bilo je. Onda nije otmica, nego je devojka pobegla. Jer je devojka htela, a roditelji nisu dozvolili i onda je ona pobegla. Kroz prozor je iznela kofer sa svojim stvarima koje je spremila, verenik je ţekao, izašla je kroz prozor i otišla. MB: I kakva je bila posledica toga, kako se to završilo? IP: Pa bilo je to da su se roditelji ljutili jedno vreme, i na kraju su se pomirili. Pa šta da radi, ne vrašaju je kuši, ako se veš udala ne vrašaju je kuši. MB: Udala se u tajnosti? 85 Országos Széchényi Könyvtár. 1779. Corpus Juris Hungarici. Szent István első magyar király dekrétomainak első könyve. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://mek.oszk.hu/01300/01396/html/01.htm. [Pristupljeno 01 Aprila 16]. 229 IP: Pobegla je, tako su govorili. Pa šta da radi, ako je vrate nije više ni mlada, ni devojka. Šta da radi sa njom? I ako su se veš voleli onda... Ovde šemo prikazati jedan narativ sa temom „otmice devojke‟. Vera, „oteta devojka‟ pripoveda svoju ţivotnu priţu u prostorijama kulturno umetniţkog društva „Aron Tamaši“ u Vojlovici. Sagovornica pripoveda u hronološkom redosledu, poţev od ranog detinjstva, zatim govori o uslovima školovanja i okolnostima njene bolesti. Pala je peti razred, jer je „više vremena provodila u bolnici nego u školi“. Šesti i sedmi razred je završila u Ivanovu, a osmi razred je bila prekretnica u njenom ţivotu: nije ga nikada završila, jer je tada pobegla sa svojim sadašnjim muţem. Sagovornica svoje pripovedanje poţinje o dogaŤaju kada je upoznala svoga muţa. Njeno pripovedanje izloţeno u formi dugaţkog monologa je primer narativa u prvom licu jednine sa detaljnim opisivanjem elemenata narativa i sa retkim i svedenim dijalozima u kojima se oglašavaju druga lica u pripovedanju. Izlaganje dogaŤaja se odvija iz taţke gledišta sagovornice. Pripovedanje teţe slobodno bez mog uplitanja. U cilju boljeg razumevanja, bilo je potrebno ureŤivanje pojedinih delova narativa u vidu minimalnih korekcija. Sagovornica najpre u apstraktu uvodi okolnosti napuštanja škole, u narativnom hronotopu daje podatke o vremenu i mestu dogaŤanja, te u uzroţno poslediţnom nizu opisuje dogaŤaje koji konaţno dovode do sklapanja braka. Narativ poţinje apstraktom u formi pitanja: „Pa kako da poţnem priţu?“. U zapletu je opisan dogaŤaj bekstva sa njenim muţem uz niz korelativa i eksplikativa, te smenjivanja orijentacijskih klauza uz koriššenje evaluacijskih sredstava aktera. VB: Átmentem Ivánovára, áthurcolkodtunk, az volt 71-be gondolom, úgy valahogy. Akkor ott Ivánován vòtam két évet az iskolában, úgyhogy a hatot és hetet kijártam Ivánován, és akkor a nyolcadikban elszöktem a férjemmel, úgyhogy a nyolc osztályt nem fejeztem be. MB: Tudna egy kicsit mesélni erről? VB: Hát, hogyis kezdjem el a mesét? Se nem jártunk, se nem semmi. Három délután ő engemet meglátott az unokatestvérével, megboldogult ő is sajnos tizenöt éves volt a leány amikor meghalt. Ausztráliába elment, ő volt legjobb barátnőm. És nálik voltam, és ő megpillantott, mit tudom én (nevet), és, na de ő 72-ben amikor itthon volt szabadságon katona volt amikor hazajött szabadságra, akkor ő ott a Marika előtt, mert akkor ott volt a megállj, ottan ittak legények, emberek mind a központba Ivánován, ha 230 járt a központba ott van egy boltocska és Marikának nevezik azt a boltot, a gazdasszonyt úgy hívták Marika, és ottan izé ittak és én mentem az iskolába ugye a barátokval s ő valamit mondott nekem, s én egyet káromkodtam neki, s avval én mentem a dolgomba, nem is vettem ügyibe, hogy katona legény vagy valami, nem is jutott eszembe, hogy én egykor majd a felesége leszek. És az elmeradott, s ő visszament katonának s mondja testvérének, van édestestvére, megint barátnőm volt, mondja neki: „Tudod báttyáé, ez a kislány“, ez így úgy magyarázta neki, „O“ azt mondja, „mit akarsz báttya“, azt mondja, „ez egy tartós leányka, mit akarsz te vele“. Na így volt, így kezdődött a mienk a találka. Hazajött katonaságtól május, gondolom május 72-be, és szeptemberbe elszöktetett. Szeptemberbe kezdtünk mi járni mint leány s legény, na de, mer ő dolgozott, mindjár munkába állt a Hidrotehnikába Beográdba, és jazajött onnan egy vasárnap délután. Lehet egy óra hosszát mennyit sétáltunk a töltésen a testvérével, szóval az asszony neki rokony, unokatestvére, az ura meg, mostani ura nekem rokonyom, úgyhogy együtt megint votunk és Véber Matyival és Ilonval, mert ők is azután utánunk ők is összekerültek, úgyhogy férj s feleség mostan még mindig, négy nap csak a különbség a házaspár különbsége, és azok, gondolom jó, szép emlékek maradtak abba a pillanatba, mert nagyon fiatal voltam, tizennégy éves voltam, tizennégy és fél amikor szeptemberbe összekerültünk, s jövő évre március 8-án töltöttem a tizenötöt, a szeptembertől pont tizennégy éve fél éves voltam amikor össze, amikor elszöktünk. S akkor az én szüleim nagymama s nagytata akarták, hogy menjek Németországba ki, majd hogy ottan vigyázzak, mint szolga legyek egy családnak, az asszony ütközésbe levágták a karját, nem volt keze s akkor volt tizenkét családja, s majd ottan valamelyik fiához majd férjhez adnak, hogy legyek mind az övéké a manyük, s eztet a férjem meghallotta, hogy én mentem csinálni passzust, legitimációt előbb, és ülök én a buszba s ő is a buszba van. Otthagyta a munkát és eljött ő is, meghallotta a testvérén keresztül persze, és ő is eljött utánam, eljöttünk Pancsovára Ivánováról, levetkeztem mind, Popovics poszlaszticsárba leültünk, abba a cukrázdába leültünk, ettünk Pancsován kalácsot, megittuk a kávét, s akkor akart csalogatni hogy menjünk ide menjünk oda, akart elvinni Beográdba megnézzem a lakását, én persze féltem, nem akartam menni vele, mert csak három vasárnap találkoztunk, egy két óra hosszát voltunk abba a három napba a három hét alatt három nap, szóval, voltunk vasárnap s akkor egész héten nem találkoztunk, s akkor megint vasárnap ő hazajött, na úgy kezdődött a mienk a járás mint leány s mint legény és akkor itten Pancsován későn mentem persze haza, nagytata meg megfogta a .. (nevet) az egyik utcáról már elszöktetett, szóval kerestek már mer a mindig a hidnál leszálltunk amikor mentünk haza Ivánován az utolsó buszval ugye az tizenegy óra volt, az utolsó tíz órakor ment vagy kilenckor már nem is emlékszek az utolsó busz, szóval elég az hozzá, hogy a tizenegy már megfogott éjjel, s én még nem mentem haza a városból. Persze a nagytata megfogta magát és keresett, mer egy utca választott csak ahol a mama lakott és öregapám, nekem úgy szoktam meg hogy öregapám, anyós após szóval, és apu már keresni kezdett éjjel hogy hol vagyok s én egyik saroktól, de Misinek hívják, Balog Mihály szóval a férjem, de Misinek nevezzük, ő izé várta, akkor voltak még az eperfák az utcákon, s ő az egyik eperfánál a sarok áltában elbújt. Leste hogy most mamához bemegyek-e vagy nem. És én, amikor meghallottam hogy ők jönnek haza és keresnek, én hamar elmondom, öreganyámmal könnyen vagyok, mert tudom, hogy ő megbocsájt, s majd én a másik utcába a fő úton én hazamegyek ameddig öregapám szóval itt van 231 mamánál, nem?, gondoltam magamba, és én haza se értem mer ő elragadtam a kezemet a férjem, mostani férjem, akkor is ő volt, (nevet) gondolom 43 éve hogy együtt vagyunk azóta, és elragadta a kezem és csak annyit kértem, én megijedtem nagyon, s mer nem tudtam, nem is godnoltam arra hogy ő nem ment haza hanem ottan áll s ottan vár hogy bemegyek-e vagy nem megyek be, nem hagyott ottan szóval, és amikor megfogta a kezemet akkor mondta, hogy csak annyit kérdezett emlékszek, hogy „Akarsz-e férjhez menni hözzám?“, s én csak intettem fejemvel vagy mit csináltam, elég az hozzá hogy ő mindjárt kapott az alkalomon és hazavitt az udvarán keresztül, a saját udvarán és a nagynénjéhez vitt el a kerteken keresztül a nagynénéje ő se mert előbb hogy rögtön hazavigyen, ő húsz éves volt. Ennyi volt a izé, s azóta együtt vagyunk még mindég. MB: Nagyszerű. VB: Negyvenhárom éve. S azóta akkor mindjárt mentek az anyósomnál reggel hazamentünk akkor a megboldogult apósom, arra emlékszek, az megint történet volt nagyon gondolom érdekes, mer apósom engemet megölelt, megcsókolt őtet meg felpofozta. Elvette a nyújtófát vagy laskasirítőt, gondolom így is mondják s úgy is mondják, amit a tésztát, tudja mi a laskasirítő, vagy úgy is mondák hogy oklagija, elvette aztat s akkor anyósom akarta a fiát megverni avval és engemet úgyis átölelt, megcsókolt s ennyi volt az egész. Na akkor akartak hazavinni, a szüleim mert nem jelentkeztem hogy jól vagyok, s akkor akartak kerestek én meg nem mertem jelentkezni hogy hol vagyok hogy férjhez mentem, akkor izé, a férjem azt mondta utoljára amikor anyósom megsajnálta, megboldogult ő is az anyja meghalt, anyósom megsajnálta mamámat, s aszonta „Gyere be nászasszony“, s elkezdtek összepuszilkoztak gondolom nagyon s azt mondta „Itt van“, aszongya „ne menj sehova és keresd a faluba mert itt van“, aszongya, és akkor „Gyere bé“, és akkor bejött, és akkor akartak hogy eljött öreganyám mer este ez volt délfele, akkor öreganyám eljött s akartak hazavinni este, majd rendőrökkel mindenvel, s egyszerűen én nem akartam hazamenni, s egyszerűen annyira mentek, annyira, hogy aszongya az én férjem: „Itt van, ha akarik hazavinni, de én“, aszongya „vele aludtam“, aszongya, „s magák gondolják, hogy mit csinálnak vele“. ĺgy volt az egész izé eset hogy muszáj volt így nyiltan megmondjam, hogy hogy történt, mer akkor meggondolták ők is hogy most mit csináljanak velem, nem? Mos már nem vagyok se leány se.. férjhez vagyok menve, normális dolog, nem? S akkor izé ott maradtam, de 42..43 éve lesz szeptemberbe, hogy 24-én, hogy férjemvel vagyok. Ebbe a házasságba volt rossz is volt jó is, mint mindenhol, de mindent eltűrtem, normális biztos hogy úgy szeretem (nevet) most is és szerettem ,máskép nem éltem volna ennyi évet, az normális dolog, vele, nem? * VB: Prešla sam u Ivanovo, preselili smo se, to je bilo 71-ve ja mislim, otprilike. Onda sam tamo u Ivanovu išla dve godine u školu, tako da sam šesti i sedmi završila u Ivanovu, i onda sam u osmom pobegla sa muţem, tako da osmi razred nisam završila. MB: Moţete li malo da priţate o tome? VB: Pa kako da poţnem priţu? Nismo se ni zabavljali, ni ništa. Tri posle podneva me je video sa sestrom od tetke, pokojnom, naţalost imala je 15 godina kada je umrla. Otišla 232 je u Australiju, ona mi je bila najbolja drugarica. Ja sam bila kod njih, i on me je ugledao, šta ja znam (smeh), ali 72-ge, kada je bio kod kuše na odsustvu iz vojske, onda je on tamo ispred „Marike‟, jer je tamo bilo sakupljanje, tamo su pili momci, ljudi svi u centru u Ivanovu, ako ste bili u centru tamo je prodavnica koja se zove „Marika‟, gazdarica se zvala Marika, i tamo su pili, i ja sam išla u školu sa drugarima i on mi je nešto dobacio, a ja sam ga nešto opsovala i nastavila svojim poslom, nisam ni primetila da je vojnik ili nešto, nisam ni pomisila da šu jednom biti njegova ţena. I to je tako prošlo, on se vratio u vojsku i rekao svojoj sestri, ima roŤenu sestru, i ona mi je bila drugarica, i reţe joj: „Znaš sestrino, ova devojţica“ i ovo ono, tako je govorio, a ona kaţe: „Šta hošeš brate od nje?“ E tako je bilo, tako je poţelo naše viŤanje. Vratio se iz vojske u maju 72-ge i pobegli smo u septembru. U septembru smo mi poţeli da se zabavljamo kao momak i devojka, ali, on je radio, odmah se zaposlio u Hidrotehnici u Beogradu i dolazio je kuši nedeljom posle podne. Sa njegovom sestrom smo se šetali oko sat vremena na nasipu, to su lepa sešanja, jer sam bila jako mlada, imala sam ţetrnaest godina, ţetrnaest i po kada smo se upoznali u septembru, a sledeše godine sam napunila petnaest u martu, u septembru sam imala ţetrnaest i po kada smo pobegli. I onda su moji baka i deka ţeleli da radim u Nemaţkoj, da tamo sluţim u jednoj porodici, ţeni je amputirana ruka, nije imala ruku, a imala je dvanaestoro dece, i onda še da me udaju za jednog od sinova da im budem snaja, i to je ţuo moj muţ da idem da izvadim pasoš, legitimaciju. I sedela sam u busu, a ono i on je bio u busu. Ostavio je posao i došao, ţuo je od sestre naravno, i došao je za mnom. Stigli smo u Panţevo iz Ivanova, seli smo u „Popoviš‟ poslastiţarnicu, jeli smo u Panţevu kolaţe, popili kafu, i onda je hteo da me mami da idemo ovamo onamo, hteo je da me vodi u Beograd da vidim njegov stan, ja sam se naravno plašila, nisam htela da idem sa njim, jer smo se videli samo tri puta u tri nedelje i proveli ukupno sat-dva u ta tri dana za tri nedelje, znaţi bili smo u nedelju i onda se nismo videli cele nedelje, i onda ponovo kada se vratio u nedelju, e tako je poţelo naše viŤanje kao devojke i momka. I onda sam ovde u Panţevu kasno išla kuši, a deda me je veš traţio. Uvek smo silazili kod mosta kada smo išli kuši u Ivanovu, poslednjim busom u jedanaest veš nas je uhvatio mrak, a ja se još nisam vratila kuši iz grada. Naravno deda je krenuo da me traţi, jer tamo gde je mama ţivela delila nas je samo jedna ulica od dede, znaţi veš su nas traţili nošu, ali me je na jednom šošku ţekao Miši, Mihalj Balog je moj muţ, ali ga zovemo Miši. Tada je još bilo dudovo drveše u selu, on se sakrio iza dudovog drveta u ulici, posmatrao je da li šu da uŤem kod mame ili ne. A ja, kada sam ţula da se oni vrašaju kuši i da me traţe, ja sam pomislila da šu lako sa bakom, jer znam da še mi oprostiti, ja sam pomislila da šu da stignem kuši iz glavne ulice dok je deda kod mame, ne?, mislila sma u sebi, ali nisam ni stigla kuši, jer me je dohvatio za ruku, moj sadašnji muţ, i tada je to bio (smeh), mislim ţetrdeset tri godine smo zajedno odonda, i zgrabio me je za ruku, a ja sam samo traţila, jer sam se mnogo uplašila, i nisam znala, nisam ni pomislila da se nije vratio kuši i da tamo stoji i ţeka da vidi da li šu uši ili ne, znaţi nije me napustio, i onda me je uhvatio za ruku i rekao, samo me je upitao, sešam se: „Ţeliš li da se udaš za mene?“, a ja sam samo klimnula glavom, ili šta sam uradila, uglavnom on je odmah iskoristio priliku i odveo me je kuši preko svog dvorišta, odveo me je do svoje tetke preko dvorišta. Nije ni on smeo odmah da me odvede kuši, imao je dvadeset godina. Toliko je bilo i od tada smo zajedeno još uvek. 233 MB: Sjajno. VB: Ţetrdeset tri godine. I onda smo ujutru odmah išli kod svekrve i pokojnog svekra, toga se sešam, to je opet jedna, ja mislim, zanimljiva priţa, jer me je moj svekar zagrlio i poljubio a njega je ošamario. Uzeo je oklagiju, svekrva je htela da istuţe sina sa njom, mene je zagrlio, poljubio, i to je bilo sve. E onda su hteli da me odvedu kuši, jer se nisam javila roditeljima da sam dobro i onda su me traţili, a ja nisam smela da im se javim da sam dobro i da sam se udala. Onda se moja svekrva, koja je takoŤe preminula, saţalila na moju mamu i rekla mi je: „DoŤi, mlada“ i onda su se poljubile i rekla je: „Evo je“, kaţe, „nemoj da ideš nigde da je traţiš po selu, jer je ovde“, kaţe, i onda je rekla: „UŤi“, i ušla je. I onda su hteli da me baba odvede uveţe kuši, sa policijom i sve, a ja jednostavno nisam htela da idem kuši, i toliko su hteli da je moj muţ rekao: „Evo vam, ako hošete da je odvedete kuši ali ja sam“, kaţe, „sa njom spavao“, kaţe, “a vi smislite šta šete sa njom“. Tako se sve dogodilo da je moralo tako otvoreno da se kaţe kako se dogodilo, jer su se onda i oni zamislili šta še sa mnom raditi, ne? Sada nisam ni devojka ni .. udata sam, to je normalno, ne? I onda sam ostala, i 24-tog septembra še biti ţetrdeset tri godine kako sam sa svojim muţem. U ovom braku je bilo i loših i dobrih stvari, kao i svugde, ali sve sam istrpela, normalno, sigurno ga isto tako volim (smeh) i sada i da sam ga volela, drugaţije ne bih ţivela tolike godine, to je normalna stvar, ne? Narativ odraţava konflikt ideoloških pozicija u vezi sklapanja braka i „dinamiku unutarnjeg dijaloga izmeŤu kolektivne ideologije i ideologije liţnog izbora“ (Iliš 2010: 111). Odrţanje tradicijskog modela se zastupa sa pozicije autoritarnog diskursa. Narušavanje granice se zastupa sa pozicije individualnog izbora i liţne perspektive. Ovaj konflikt se u narativu rešava strategijom opravdanja, koja se koristi u sluţbi odbrane starog tradicijskog modela. Kako sagovornica otkriva, kultura znaţajno utiţe na oblikovanje perspektive u odnosu na dihotomiju „devojka – udata ţena‟ koja je duboko utkana u našu svest i odreŤuje evaluativnu vrednost: „Sada nisam ni devojka ni .. udata sam, to je normalno, ne?“. Narativ se završava kodom u kojoj sagovornica ujedno ocenjuje svoj brak. Ona opravdava svoj brak i svoju odluku evaluirajuši svoja osešanja u vezi muţa prebacujuši pripovedanje u sadašnjost. U narativu sagovornica više puta postavlja pitanje kojim i završava svoje izlaganje, ţime traţi opravdanje od sebe i od drugih – „to je normalno, ne?“. Društveno prihvatanje je jedna od kljuţnih karakteristika kulture. Ovde vidimo da je moralni kriterijum za „loše‟ i „dobro‟ ponašanje individualno i društveno merilo i da zavisi od konteksta i lokalnog vrednovanja. Bekstvo neudate devojke se u društvu markira kao sramota i poniţenje, a ovde sagovrnica i sama opravdava svoje godine: „jer sam bila jako mlada, imala sam ţetrnaest godina, ţetrnaest 234 i po kada smo se upoznali u septembru“. Sagovornica koristi eksplikativnu ocenjivaţku mogušnost u cilju razjašnjavanja dogaŤaja. Opravdanjem svojih godina ona implicitno evaluira svoj postupak, te u narativu mora pravdati bekstvo sa muškarcem koga je videla samo tri puta. U narativu se jasno oţituje razliţito vrednovanje muškog i ţenskog ponašanja. Dok se moralni kriterijum za muškarce ne dovodi u pitanje, reputacija neudate devojke je ugroţena: „Evo vam, ako hošete da je odvedete kuši ali ja sam“, kaţe, „sa njom spavao“, kaţe, „a vi smislite šta šete sa njom“. Muţ prkosi pravdajuši njihovu vezu i pokušava pregovaranjem, koje se moţe tumaţiti i kao implicitna pretnja, da obezbedi njenu legitimnost. Opravdavanjem opšte prihvašenog mišljenja da devojka treba da ostane sa budušim muţem, njemu se obezbeŤuje dalja kontrola. Tradicionalno shvatanje muško-ţenskih uloga gde se ţena povezuje sa osešanjem stida se u narativu sagledava iz pozicije donošenja liţnog izbora o raskidanju ustaljenih normi, no još uvek uz osešanje postiŤenosti i straha. Sagovornica doţivljava unutarnji konflikt izmeŤu liţne inicijative i krivice. U društvu se udata devojka evaluira kao moralna vrednost, a neudata „pobegulja“ javno se obeleţava kao nemoralna u oţima zajednice. On zna da se ţak i brak sklopljen bekstvom/„otmicom‟ uz devojţin pristanak završava odobrenjem. Stigma društva se najbolje moţe razumeti u kontekstu ţasti i stida u kojem se porodiţni ugled povezuje sa devojţinim moralnim ponašanjem. Imajuši u vidu taj kontekst, moţe se razumeti zašto je devojci dopušteno da se na kraju uda. U narednom poglavlju šemo razmotriti drugaţiji pristup u analizi: naratološki pristup izloţenog u teoriji Ţerara Ţeneta. Ispitašemo fenomen vremena u narativnom tekstu i pitanje odnosa vremena u tekstu prema pojavnom svetu. TakoŤe šemo ukazati na odlike osnovnih elemenata naratološke analize temporalnih odnosa: redosleda, narativnog tempa i uţestalosti u narativnom tekstu. Pre svega, reši šemo nešto o ţanru autobiografije i definisanju autobiografije kao knjiţevnog odnosno usmenog narativnog ţanra. 235 6.6. Autobiografija – izmeĊu ţivota i fikcije? „Danas mi je jasno da napisati priču o svom ţivotu jednostavno znači ţiveti. Svi smo mi ljudi-priče. Fikcija je kada se izmisli nešto drugačije od takvog ţivota“. (Leţen 2009: 47) U ovom poglavlju šemo se najpre osvrnuti na kratak istorijski razvoj autobiografije kao knjiţevnog ţanra. Prikazaše se razvoj autobiografskog ţanra, ukazaše se na njeno hibridno svojstvo, na odnos stvarnog i fikcionalnog. Uzeše se u obzir ujedno društveni i kulturološki aspekti autobiografskog ţanra i prelaz ka ţanru usmenih ţivotnih priţa. Reţ autobiografija nastala je kao sloţenica od grţkih reţi autós (sam), bíos (ţivot) i graféin (pisanje) – pisati o sopstvenom ţivotu. Georg Miš (Georg Misch), Diltajev uţenik i prvi veliki istoriţar autobiografije, u svojoj Istoriji autobiografije, njegovom ţivotnom delu od 2.868 stranica definiše autobiografiju kao istoriju ljudske samosvesti. Termin biografija prvo je priznat posle 1680. godine, dok je autobiografija prvi put koriššena u engleskim tekstovima 1809. (Czarniawska 2004: 5). Opšteprihvašena ţinjenica je de je termin skovao pesnik Robert Sauti (Robert Southey) 1809. u opisu dela portugalskog pesnika Franciska Vieura, no postoje zabeleţeni dokazi o njegovoj upotrebi u ranijim periodima s kraja 18. veka u Tejlorovom (William Taylor) prikazu dela Ajzaka Dizraelija (Isaac DʼIsraeli, Miscellanies) 1797. godine, gde on razmišlja o tome da li je termin autobiografija pogodniji od „hibridnog“ termina „samo-biografija“ (eng. self-biography) koriššenog od strane Dizraelija (Anderson 2001: 7, Marcus 1994: 12). Autobiografija je krajem 18. veka bila priznata kao poseban knjiţevni ţanr kada su postavljeni temelji za nauţno prouţavanje ţanra i kritiţke rasprave o „autorstvu, sopstvu, reprezentaciji i razlici izmeŤu fakata i fikcije“ (Anderson 2001: 1-2). U prvoj polovini dvadesetog veka, 30-tih i 40-tih godina, nema znaţajnijih teorijskih rezultata i rasprava o ţanru, a tek še se 50-tih godina najaviti novi pristup u prouţavanju s fokusom na formalnim ţanrovskim aspektima. Sve do 80-tih godina dvadesetog veka, 236 knjiţevne teorije su autobiografski ţanr sagledavale iz perspektive visoke knjiţevne tradicije pisanja o ţivotima znaţajnih liţnosti poţev od ʻprve velike autobiografijeʼ - Ispovesti svetog Avgustina, preko Benvenuta Šelinija, Rusoa, Getea odraţavajuši klasiţna pitanja zapadne svesti i individualizma usmerenih ka knjiţevnom ţanru autobiografskog oblika sa pravilima i zakonitostima autobiografskog kanona (Anderson 2001: 19, Chamberlain and Thompson 1998: 4). Pozivajuši se na hriššansku tradiciju, Ţorţ Gizdorf (Georges Gusdorf) istiţe da je prava osnova autobiografije u Avgustinovim Ispovestima i zakljuţuje da Ispovesti „oslikavaju pun retoriţki sjaj hriššanskog zahteva za ispovedanjem greha, i promovišu pogled ka unutra“ (Gusdorf 1956: 29-31 prema Anderson 2001: 19). Ispovesti svetog Avgustina, knjiga koja se smatra zaţetnikom moderne zapadne autobiografije „u smislu istorijskog poţetka i modela za kasnije tekstove“, jedna je od prvih i osnovnih knjiga u nizu koje su „oblikovale dominantnu tradiciju autobiografskog pisanja i pomogle da se konstruiše istorija sopstva u narativu gde subjekt stiţe svest o sebi“ (Anderson 2001: 18). Rani kritiţki pristupi Avgustinovim Ispovestima izdvajaju ih od drugih klasiţnih prethodnika i prvi put definišu i inaugurišu autobiografiju kao ţanr (Ibid: 19). Za Roja Paskala (Roy Pascal), Ispovesti su „prva velika autobiografija“, za Karla Vajntrauba (Karl Weintraub) to je prva autobiografija u kojoj se autor okreše prema unutra, prava forma autobiografije u kojoj liţnost postavlja pitanje ʻko sam?ʼi ʻkako sam postao ono što jesam?ʼ(Pascal 1960: 22-3, Weintraub 1978: 1, 45 prema Anderson 2001: 19). Povod za pisanje autobiografije moţe biti mnogostruk: autor moţe pisati po porudţbini izdavaţa, pri tome on ispunjava oţekivanja izdavaţa i publike, te daje uvid u svoju liţnost, svoja iskustva imajuši u vidu oţekivanja javnosti. Autor tada piše uz svest o recepciji, što umnogome moţe modifikovati naţin prikazivanja dogaŤaja, moţe ih tematski suziti i vremenski ograniţiti, sagledavajuši ih ţesto iz aspekta društvenog konteksta. Kod unapred naruţenih autobiografija uoţljiv je visok stepen objektivizacije diskursa, buduši da odgovaraju na unapred zadata pitanja. 237 6.6.1. Autobiografija i prelaz ka usmenim ţanrovima U ovom odeljku šemo prikazati pokušaje definisanja ţanra autobiografije, kao i prelaz sa elitistiţkog knjiţevnog ka drugim ţanrovima, kao što su usmeni antropološki ţanrovi ţivotnih priţa. Kriterijumi za definisanje ţanra autobiografije bili su prvenstveno umetniţke prirode, ali istovremeno i „pitanja klasnih i rodnih predrasuda“ (Chamberlain and Thompson 1998: 4). Kao rezultat, autobiografije pripadnika ʻniţihʼ klasa ostale su skoro neprimešene (Ibid.). Uticaj klasiţnih knjiţevnih konvencija i tradicionalnih narativa ostaše dugo dominantan u zapadnoevropskoj tradiciji, dok je izvan Evrope naţinjen znaţajan pomak u priznavanju formalnih knjiţevnih karakteristika usmenih narativa (Ibid: 5-6). Mogu se izdvojiti: usmeni autobiografski ţanr u Latinskoj Americi – testimonio, (primer je usmena autobiografija u formi knjige I, Rogoberta Menchù 86 koju je uredila antropolog Elizabet Burgos Dibre (Elisabeth Burgos-Debray), a svrstava se u ţanr antropološke ţivotne priţe koja se oslanja na tradicionalna latino-ameriţka knjiţevna sredstva), kao i oratorstvo, usmena poezija i ţivotne priţe u Zapadnoj Africi kroz radove Rut Finegan (Ruth Finnegan) (Ibid.). Uprkos razvoju i priznavanju statusa autobiografije kao knjiţevnog ţanra, autobiografska forma još uvek ostaje nestabilna kategorija. „Percepcija autobiografije kao hibridnog i nestabilnog oblika podstaklo je brojne pokušaje njenog kontrolisanja putem generiţke i karakterološke klasifikacije i sheme“ (Marcus 1994: 12). S druge strane, istiţe Lora Markus (Laura Marcus), „autobiografija se sagledava kao forma koja ima potencijal da razreši opozicije, na primer izmeŤu subjekta i objekta, te odatle naglasak na tvrdnji da je autobiografsko ʻJaʼ ujedno i autor koji piše i lik o kome se piše, i onaj koji zna i onaj o kome se zna. U tom smislu, autobiografija se moţe razumeti kao utopistiţka forma“ (Ibid: 12-3). 86Rigoberta Menchu, dobitnica Nobelove Nagrade za mir 1992, borac za prava uroŤenika u Gvatemali, ambasador dobre volje Uneska. U autobiografiji autorke, preplišu se javni i privatni ţivot, privatni postaje ambivalentni i transformiše se u javni diskurs. Kritike ovakve vrste autobiografije o autentiţnosti, u knjizi ameriţkog antropologa Dejvida Stola (David Stoll) su ţesto politiţki motivisane i usmerene ka diskreditaciji liţnosti aktivistkinje koja je probudila internacionalnu svest o domorodaţkom narodu Indijanaca u Gvatemali kojima i sama pripada i koje predstavlja. Autorka svoju autobiografiju oblikuje u dinamici doţivljenog i zamišljenog. Ona proširuje svoje svedoţenje ukljuţivanjem i onoga što je ţula o nasilju nad drugima, a nije sama videla. Samo saznanje da se nasilje dogodilo dopušta joj da zamisli sebe kao ţrtvu nasilja i kao svedoka nasilja (Gilmore 2001: 4). 238 Teoretiţar Đţejms Olni (James Olney) govori o nesaglasnosti teoretiţara u definisanju ţanra, te duhovitom opaskom zakljuţuje da mnogi misle da znaju šta je autobiografija, ali da se ne mogu sloţiti oko toga šta ona zapravo jeste (Olney, 1998). Ovde šemo dati uopštenu definiciju ţanra autobiografije kao knjiţevne vrste u kojoj autor po sešanju opisuje svoj ţivot u hronološkom redosledu, od roŤenja do smrti, ili, pak, daje opis samo pojedinih epizoda svoga ţivota. To je pisanje o neţijem ţivotu u prvom licu, no pored toga, postoje i primeri autobiografije pisane u trešem licu. Za razliku od autobiografije, memoari su knjiţevna vrsta u kojima se opisuje neki istorijski dogaŤaj ţiji uţesnik je bio autor, te se pozivaju na istorijske fakte, i stoga su istorijski pouzdanija graŤa. U memoarima je subjekt najţešše neko javno lice koje je uţestvovalo u dogaŤajima koje opisuje, i koje u pisanju nastoji da zadrţi poziciju objektivnog pripovedaţa u opisu dogaŤaja i ljudi. Memoari se danas smatraju kao deo autobiografskog ţanra u širem smislu u kojima je naglasak prvenstveno na tematizaciji javnog, a njihovo kretanje zavisi od društveno-politiţkog konteksta i trenutka. Lora Markus smatra da se dihotomija izmeŤu autobiografije i memoara moţe posmatrati kao unutrašnji/spoljašnji ţivot, privatni/javni ţivot sa nagoveštajem da „pisci memoara u modernom smislu reţi, nisu sposobni za prefinjenosti introspektivne autobiografije, te da je razlika izmeŤu autobiografije i memoara – prividno formalna i generiţka – povezana sa tipološkom distinkcijom izmeŤu ljudi koji su sposobni za samorefleksiju i onih koji to nisu. Ova opozicija je još uvek prisutna, i ţesto povezana sa klasnim i kulturnim kapitalom“ (Marcus 1994: 21). Nemaţki filozof Vilhelm Diltaj (Wilhelm Dilthey) autobiografski ţanr tumaţi ne kao knjiţevni, veš kao duhovni ţanr i naziva ga „najvišom formom razumevanja ţivota“ (Hodges 1998: 275). Od Diltaja poţinje nauţno interesovanje za autobiografski ţanr, te objavljivanje teorijskih eseja o autobiografiji i pojava prvih istorijskih rasprava o ţanru (Nigl 2009: 90-1). Diltaj je smatrao da lice koje piše priţu o sopstvenom ţivotu najbolje moţe proceniti pravi znaţaj svog ţivota kroz samorefleksiju, te da stvori koherentnu liţnu ţivotnu priţu u dijahronoj ravni. Temporalnu strukturu ţivotne priţe Diltaj objašnjava ljudskom prirodom koja je orijentisana ka odreŤenom cilju. Ţivot pojedinca prima neku vrstu 239 strukture dok se u teţnji ka odreŤenom cilju, anticipirajuši budušnost kreše iz jednog projekta u drugi. Ta struktura, pak, nije odmah uoţljiva. Potrebno je da pojedinac stigne do kraja ţivota da bi stekao uvid u svoj ţivot. Puno znaţenje njegovog delovanja i dogaŤaja koje doţivljava za njega do kraja ostaje nejasno. Tek buduši dogaŤaji, nepredvidivi u sadašnjosti, mogu otkriti pravo znaţenje prošlih i sadašnjih dogaŤaja. Tek tada pojedinac postaje svestan strukture svoga ţivota. Stoga je jedino na kraju ţivota moguše napisati objektivnu koherentnu autobiografiju (Bulhof 1980: 35-7). Olni istiţe da kroz sešanje i ponavljanje interpretiramo iskustva, ali uvek drugaţije i na novi naţin od prethodnog tumaţenja: „To je kao da nam sešanje proširuje tekst našeg ţivota da ga ponovo i ponovo ţitamo, ali ovde ponovo naglašavam i podsešam na etimološko poreklo teksta - texere, „tkati‟, jer tekst nikada nije ustaljen ili izolovan: iznova se tka, konstantno obnavlja ili rekonstruiše, stalno se razvija, to je priţa i rad u progresu “ (Olney 1998: 344). Prema Diltaju svi konstantno ţivimo autobiografiju, no ona se menja, jer se menjaju okolnosti ţivota i menja se self (Ibid.). Autobiografija je razmišljanje o sebi, sagledavanje svoga ţivota i sopstvenog razvoja u dimenziji vremena. Veza izmeŤu selfa i drugih je takoŤe polje interesovanja autobiografije. Gilmor u knjizi Limits of autobiography izlaţe sloţenost graniţnog oblika autobiografije i postavlja pitanja o fiktivnosti ţanra: „Gde se autobiografija završava, a gde poţinje fikcija? Gde se fiktivno i autobiografsko susrešu?“, kao i pitanja identiteta i rase: „Ko sam ja i kako sam postao ono što jesam? Kakve veze ima koţa sa autobiografijom? Koja je veza izmeŤu selfa i drugih?“ (Gilmore 2001: 15). Mnoge teorije definišu autobiografiju kao knjiţevni tekst koji je namenjen za ţitanje kako ţitalaca, tako i samog autora, te da postoje dva naţina ţitanja autobiografije, u prvom autobiograf ţita svoj ţivot, a u drugom je ţitalac koji ţita autobiografski tekst. Ţitalac zajedno sa naratorom uţestvuje u autobiografskom postupku. Francuski teoretiţar Filip Leţen (Philippe Lejeune) svoj nauţni rad posvetio je prouţavanju autobiografskog ţanra i postavio je temeljna odreŤenja ţanra u istorijskom periodu od romantizma do danas. Leţen govori o autobiografiji kao o posebnom ţanru u kojem autor govori o svom ţivotu sa osvrtom na razvoj sopsvene liţnosti, te definiše autobiografiju kao „retrospektivni prozni opis koji neko saţini na osnovu svog vlastitog 240 postojanja, kada stavi glavni naglasak na svoj ţivot, a naroţito na priţu o svojoj liţnosti“ (Leţen 2009: 45). Dalje proširuje svoju definiciju tvrdnjom da „autobiografiju ne mogu ţiniti samo darovito ispriţani prijatni opisi uspomena: ona pre svega mora pokušati da prikaţe savršeni sklad jednog ţivota, mora pokazati smisao pokoravajuši se ţesto protivreţnim zahtevima verodostojnosti i doslednosti“ (Ibid.). Leţen uvodi u svoju definiciju ţetiri kriterijuma koja svaka autobiografija mora zadovoljiti: jezik – prozno pripovedanje, temu – liţni ţivot, autora – koji je ujedno i pripovedaţ i poziciju pripovedaţa – retrospektivna perspektiva. Leţen u odreŤenju autobiografskog ţanra i kriterijuma dozvoljava odstupanja, te se tematika moţe proširiti i na društveni i javni ţivot, a perspektiva ne mora nuţno biti retrospektivna, veš je moguša i sadašnja (Ibid.). Leţen je skovao sintagmu „autobiografski sporazum“, „autobiografski pakt“, iako kasnije tvrdi da ga nije on izmislio, da je on veš postojao, a da je on samo prikupio, imenovao i analizirao. Osnovni uslov autobiografskog sporazuma podrazumeva identiţnost autora, pripovedaţa i lika. U svojoj knjizi Le pacte autobiographique (1975), pokušao je definisati autobiografski ţanr. Leţen govori o odnosu autora i ţitaoca, o funkciji ţitaoca, implicitnog i stvarnog koji oblikuju znaţenje autobiografskog teksta. Stvarni ţitalac moţe preuzeti „naţine ţitanja koji su drugaţiji od onoga koji mu se sugerišu“ (Smith and Watson 2010: 207). Leţen zauzima poziciju ţitaoca i izlaţe da se u autobiografskom tekstu obrazuje pakt izmeŤu naratora priţe, lika o kojem se govori u tekstu i autora koji potpisuje svoje ime, ali takoŤe istiţe da „mnogi tekstovi ne ukljuţuju eksplicitni ugovor ni na koji naţin“ (Ibid.). Identiţnost autora, pripovedaţa i glavnog lika u autobiografiji se oblikuje upotrebom prvog lica jednine u autobiografskom pripovedanju, meŤutim, ona nije uvek jednoznaţna. Nekada je ta identiţnost prisutna, ali se naracija ne odvija u prvom licu jednine, a nekada pripovedaţ i glavni lik nisu ista osoba. Ţenet na sliţan naţin razlikuje pripovedanje kao naraciju u prvom ili trešem licu, i tvrdi da to razlikovanje nije dovoljno precizno, te navodi da se klasifikacija vrši iz perspektive uţestvovanja ili neuţestvovanja u priţi koju pripoveda. Na Ţenetove kategorije naracije šemo se vratiti sa više detalja nešto kasnije. Trideset godina kasnije Leţen še se vratiti ovoj temi i napisati svoja razmišljanja o pojmu sporazum: 241 „jedna od zamerki koja se moţe uputiti ideji sporazuma jeste da pretpostavlja uzajamnost, delo u kom se obe strane meŤusobno nešto obavezuju. No, u autobiografskom sporazumu, kao u bilo kom drugom „ugovoru o ţitanju‟ uostalom, postoji jedan jednostavan predlog koji ukljuţuje samog njegovog autora: ţitalac moţe i ne mora da ţita, a naroţito ima slobodu da ţita kako ţeli. I to je istina. Ali, ako ţita, on mora uzeti u obzir taj predlog, makar ga zanemario ili opovrgao [...]. Dok ţitate neku autobiografiju, vi niste iskljuţeni iz nje kao kad je reţ o fikciji ili nekom dokumentarnom tekstu, naprotiv, veoma ste ukljuţeni: neko traţi da ga vole ili osude, a na vama je da to uţinite. S druge strane, opredeljujuši se za to da kaţe istinu o sebi, autor zahteva od vas da razmišljate o mogušnosti uzajamnog delovanja: da li biste bili spremni da uradite isto? Uznemirujuša ideja. Za razliku od drugih ugovora o ţitanju, autobiografski sporazum je zarazan. Uvek sadrţi neki privid reciprociteta“ (Leţen 2009: 46). Kada govorimo o fikciji i autobiografskom ţanru, Lora Markus istiţe da je autobiografija nefikcionalni ţanr u kojem je ispriţana priţa o stvarnoj osobi. Iako se razlikuje od fikcionalnih ţanrova poput autobiografskog romana, definicija autobiografije ţesto biva zamagljena, te pojedini teoretiţari ţanr autobiografije kategorišu kao graniţni ţanr, oblik izmeŤu autobiografije i fikcije, ili „izmeŤu referencijalnog i fikcionalnog diskursa“ (Markus 2009: 55). Leţen samokritiţno primešuje da je prevideo protivreţnosti svoje teorije o autobiografiji i fikciji kada govori o poreŤenju autobiografije sa romanom i kada zakljuţuje da je autobiografija poseban vid romana, da zapravo nema razlike izmeŤu autobiografije i autobiografskog romana, niti izmeŤu pripovedanja i fikcije (Leţen 2009: 46-47 ). Burton Pajk (Pike) postavlja pitanje o istinitosti autobiografskog ţanra: da li je to mešavina istine i fikcije o licu koji je piše, istiţuši da autori autobiografije vide svoj ţivot kao „koherentni identitet“, kao jednu ravan koja poţinje roŤenjem i traje do trenutka pisanja i time argumentuje tvrdnju da je autobiografski ţanr fikcionalni ţanr: „Jedan od glavnih razloga zašto su autobiografski impetus i pisanje fikcionalnih narativa duboko kongenijalni jeste taj da se oba bave linearnoššu vremena. Pisanje je linearno, kao i osnovni vremenski obrazac unutar narativa, kao i ţin ţitanja. Drugi glavni razlog za ovaj afinitet jeste taj da su sve autobiografije u osnovi fikcije“ (Pike 1976: 327). Prema Pajku „autobiografija ne sadrţi nuţno zapamšena empirijska iskustva“ (Ibid.). Autobiografski diskurs podrazumeva pitanje sebe, razmišljanje o sebi, o svom identitetu kroz razmišljanja o pripadnosti grupi. De Man utvrŤuje distinkciju izmeŤu 242 autobiografije i fikcije kada istiţe da „autobiografija zavisi od stvarnih dogaŤaja na manje ambivalentan naţin od fikcije“ (de Man 1984: 68). Istina u autobiografiji ukljuţuje razliţite standarde razumevanja i ispoljavanja iskrenosti, subjektivne istine, istorijske istine i fikcionalne istine. „Iskreni autobiograf je spreman da izloţi subjektivnu istinu o svom ţivotu. Istorijski istinit iskaz je onaj koji je u saglasnosti sa postoješim empirijskim podacima o dogaŤaju ili iskustvu. Estetska istina se oţituje u autobiografiji kao ʻestetski uspehʼ. Takva dela odgovaraju kanonima autobiografskog ţanra i izveštavaju o autorovom ţivotu na naţin na koji odgovara oţekivanjima javnosti. Fikcionalna istina nastaje kada je ʻpravaʼ istina sadrţana u ʻţistojʼ fikciji“ (Kohli 1981: 73 u Denzin 1989: 23). Denzin, meŤutim, istiţe da se pojam istine ne moţe svesti samo na njene razliţite tipove, ona podrazumeva „fakte, fakticitete (eng. facticities) i fikciju“. Autobiografija se moţe definisati i kao organizacija iskustva u kojem se preplišu fikcija i istina, a granica izmeŤu njih biva zamagljena. Dalje Denzin obrazlaţe: „Fakti su ţinjenice za koje verujemo da su se dogodile ili še se dogoditi, fakticiteti opisuju kako su ti fakti ţiveli u iskustvu u meŤuljudskim interakcijama.87 Fikcija je narativ, priţa ili izveštaj koji ukljuţuje stvarne ili zamišljene fakte i fakticitete“ (Ibid.). Pitanje istine u autobiografskim tekstovima do kraja ostaje otvoreno, jer niko ne moţe utvrditi istinu u njima. Autor u nekim sluţajevima moţe dodati dogaŤaje koji se nisu dogodili verujuši pritom u njihovu istinitost. Oslanjajuši se na Sartra, Denzin zakljuţuje da je dejstvo, svega što autor veruje da je istinito i da se zaista dogodilo, stvarno. „Autobiografije su izmišljeni iskazi sa razliţitim stepenima „istine“ o „stvarnim“ ţivotima. Istinite priţe su priţe u koje se veruje“ (Ibid: 25). 87 Ovde se Denzin oslanja na Merlo-Pontija (Merleau-Ponty 1964: 119) i na Huserla (Husserl, 1913/1962: 184 i 410). 243 6.6.2. Priĉe o ţivotu u trećem licu jednine Autobiografija, kao i ţivotna priţa, kao što smo videli, predstavlja pripovedanje u prvom licu jednine u kojem su narator i glavni lik ista osoba. Narator je ujedno i agent fokalizacije iz ţije perspektive se pripoveda priţa. Autobiografija, meŤutim, moţe imati i formu objektivnog pripovedanja u trešem licu jednine, iako to zvuţi paradoksalno. Leţen navodi primere autobiografije u trešem licu kada se autor pretvara da govori o sebi ili izmišlja fiktivnog naratora koji izlaţe autorovu taţku gledišta i pripoveda o svom ţivotu. Leţen svoju teoriju smešta u ovire teksta koji je obeleţen autobiografskim paktom u kojem se znaţenje teksta oblikuje na osnovu ugovora koji autor predlaţe ţitaocu (Lejeune et.al. 1977: 27-8). Autobiografski oblik u trešem licu jednine ţine istorijski memoari, religiozne autobiografije u kojima pisac govori o sebi kao ʻslugi Boţijemʼ ili su to aristokratski memoari 17. veka. To su tekstovi autobiografskog ţanra u kojima autor govori o sebi i za koje se zna i veruje da su autentiţni, verodostojni i taţni, no umesto da autor govori u prvom licu, on to ţini u trešem licu. „Autor govori o sebi kao da neko drugi govori o njemu, ili kao da on govori o nekome drugom. To kao da se tiţe samo izjave; izlaganje je još uvek subjekat strogih i jasnih pravila autobiografskog ugovora. MeŤutim, kada bi se ista gramatiţka prezentacija koristila u autobiografskoj fikciji, izjava bi morala da se uzme iz ugla gledanja fantazmatiţkog pakta (fr. pacte fantasmatique), koji saopštava nešto o meni, ali to nisam ja“ (Ibid: 28- 9). Pol de Man je 1979. objavio studiju o autobiografiji pod naslovom „Autobiography as De-Facement“ u kojoj predviŤa kraj ţanra autobiografije. Po njemu, autobiografija je napadnuta nizom nerazjašnjenih pitanja koja potiţu od pokušaja da se autobiografija svrsta u poseban ţanr. Autobiografija „uvek izgleda pomalo ozloglašeno“ pored romana, lirike i drame ne postiţuši nikad estetsko dostojanstvo (de Man 1979: 919). De Man mogušnost autobiografije proširuje na sve tekstove tvrdeši da ona nije ţanr ili modus, veš figura ţitanja, autobiografsko tumaţenje. De Man postavlja pitanje istorijskog razvoja ţanra: da li se moţe govoriti o postojanju autobiografije pre 18. veka, ili je to svojevrstan romantiţarski fenomen (1984: 68). De Man navodi primer Vordsvortovog Preludijuma (William Wordsworth Preludium) u kontekstu prouţavanja autobiografije i obrazlaţe da se termin autobiografija moţe upotrebiti u širem smislu, te 244 moţe obuhvatiti razliţite tekstualne oblike, pored proznih i stihovnih. De Man zakljuţuje da: „Empirijski i teorijski, autobiografija izmiţe generiţnom definisanju: ţini se da je svaka posebna instanca izuzetak od norme; sama dela prelaze prag susednih ili ţak nespojivih ţanrova“ (Ibid.). 6.6.3. Temporalni aspekti autobiografske naracije Sada šemo se osvrnuti na vremenske dimenzije autobiografskog diskursa i na ulogu temporalnosti u konstrukciji identiteta. Vreme je kljuţni element narativnog teksta. Osnovna odlika narativnog vremena je koncept tzv. dvostrukog vremena, odnosno razlikovanje vremena priţe i vremena pripovedanja. U engleskoj terminologiji razlika se pravi izmeŤu vremena diskursa i vremena priţe (eng. discourse time/story time), u nemaţkoj naratologiji se govori o „opoziciji erzählte Zeit (story time, vreme priţe) i Erzählzeit (narrative time, vreme pripovedanja), što je tipiţna karakteristika i usmenih narativa“ (Genette 1980: 33). Dţens Brokmajer (Jens Brockmeier) tvrdi da „iako se podrazumeva da narativi imaju dijahronu strukturu“, to ne znaţi nuţno da ţivotni narativi slede hronološki sled dogaŤaja i motiva (Brockmeier 2000: 51). Priţa o neţijem ţivotu je skoro uvek sešanje bez jasne strukture, prezentacija ţivota kroz siţe. Brokmajer izlaţe osnovne karakteristike (Brockmeier 2000: 59) autobiografskog diskursa: najpre je naglašena temporalna struktura narativa, što podrazumeva da autobiografski narativ „retko prati hronološki sled dogaŤaja, no on kreira svoje vreme, narativno vreme“ (Ibid.). Vešina modernih autobiografija vezana je za razumevanje temporalnosti. U interpretaciji autobiografskog teksta govori se o povezanosti autobiografskog diskursa i diskursa u romanu u vezi sa pojmom prostorno-vremenskog odreŤenja hronotopa. Hronotop je pojam koji u nauku o knjiţevnosti uvodi Mihail Bahtin da bi oznaţio jezgra zbivanja u romanu u neraskidivoj vezi vremena i prostora i definiše ga kao „suštinsku uzajamnost vremenskih i prostornih odosa, onako kako su oni umetniţki dati u knjiţevnosti“ (Bahtin 1989: 245). Hronotop je u romanu vaţan za oblikovanje siţea, a moţe se razumeti kao „ţanrovska odrednica i formalno-sadrţajna kategorija u kojoj 245 prostorna i vremenska obeleţja formiraju osmišljenu celinu“ u kojoj odstupanje od vremena ili prostora narušava strukturu tog dela (Ibid: 194). Razmišljajuši o poziciji autora u delu koje piše, Bahtin istiţe da autor ostaje izvan sveta reprezentovanog u svom delu. Tu spadaju i autobiografije i ispovesti. Bahtin obrazlaţe da „ako pišem o dogaŤaju koji se upravo zbio, onda sam ja kao kazivaţ tog dogaŤaja izvan vremena i prostora u kojem se dogaŤaj desio […]. Reprezentovan svet, bez obzira koliko bio realistiţan i istinit, se ne moţe nikada hronološki poistovetiti sa realnim svetom koji se reprezentuje, u kojem se nalazi autor knjiţevnog dela“ (Bahtin 1973: 256, prema Harris 1990: 16). Zajedniţko svojstvo autora autobiografskih dela jeste „opsesivna preokupacija hronološkim aspektom vremena“ (Pike 1976: 327). Profesor Pajk (Burton Pike) daje dva objašnjenja za tu preokupaciju: „jedno je psihološko unutar pojedinca, a drugo je uloga igrana od strane kulture u determinaciji koncepcije vremena pojedinca i njegovog osešaja sebe“ (Ibid.). Pajk istiţe da sve kulture nemaju jednako poimanje vremena i njegovog odnosa sa ţivotom. Autobiograf koji nije okovan konvencijama svoje kulture poseduje svesno, univerzalno i intuitivno razumevanje (Ibid.). Teoretiţar Luis Renza (Louis Renza) u eseju „The Veto of the Imagination: A Theory of Autobiography“ sagledava autobiografsku temporalnost i odnos autobiografskog subjekta sa prošloššu. On istiţe da „autobiografski tekst obiţno manifestuje pišţev spontani, ironiţni ili eksperimentalni pokušaj da iznese svoju prošlost u sadašnji narativni projekat“ (Renza 1977: 3). Autobiograf u ţinu pisanja jasno oseša da izostavlja fakte iz ţivota i ne uspeva da prezentuje „celokupnost ili sloţenost kada diskurs od njega zahteva da uredi dogaŤaje u vremenskom redosledu“ (Ibid.). Renza istiţe da se pišţevo iskustvo prošlosti prezentuje u narativu samo u svetlu budušnosti. „Autobiografija je pišţev pokušaj razumevanja sadašnjosti, a ne svoje prošlosti“. Prošlost je ukorenjena u sadašnjosti i tek se kroz nju da razumeti, objasniti, i dobiti smisao od „beznaţajnih podataka“ (Ibid.). U brojnim studijama narativ se povezuje sa konstrukcijom autobiografskog identiteta, pri ţemu kljuţnu ulogu igra vreme, kao struktura i kao objekat konstrukcije (Brockmeier 2000: 51). U autobiografskom procesu konstruiše se identitet u kojem pojedinac razumeva sebe u vremenu. Brokmajer izdvaja „šest razliţitih narativnih 246 modela autobiografskog vremena: linearni, cirkularni, cikliţni, spiralni, statiţni i fragmentarni model“ i istiţe da se „u pripovedanju ţivota koriste klasiţni vremenski modeli prošlosti, sadašnjosti i budušnosti, kao i razliţiti redosledi prirodnih, kulturnih i individualnih procesa“ (Ibid.). Naţin na koji koristimo vreme u narativu oţituje našu individualnost. Kako „nijedan aspekt ljudske realnosti ne postoji bez temporalne dimenzije“ (Ibid: 51), a to je najoţiglednije u autobiografskom diskursu, formi u kojoj oblikujemo vreme našeg ţivota, tako autobiografsko sešanje povezuje dogaŤaje u model „prošlost – sadašnjost‟ koji se usmeravaju ka budušnosti. Autobiografije su dinamiţki višeslojni temporalni procesi. Retke su one autobiografije koje su okrenute samo prema prošlosti. Temporalni modeli se u autobiografskom procesu konstantno menjaju, što znaţi da priţa moţe da skaţe iz prošlosti na budušnost, ili se vraša nazad u sadašnjost (Ibid: 56). „Svi narativi o mojoj prošlosti su uvek i priţe o sadašnjosti, kao i priţe o budušnosti“ (Ibid.). Liţni narativi o prošlim iskustvima se skoro uvek pripovedaju iz ugla sadašnjosti. Elinor Ohs i Liza Keps (Elinor Ochs, Lisa Capps) istiţu da se ţesto dogaŤa da narator, referišuši na prošle dogaŤaje prelazi na sadašnje vreme, takozvani istorijski prezent. Narator pri tome prebacuje „deiktiţki lokus priţe sa tamo i tada na ovde i sada. Taj se proces naziva transpozicija“ (Ochs and Capps 1996: 25). Pripovedanje pri tome postaje ţivlje i zanimljivije. Upotreba takve retoriţke strategije postaje konstantna teţnja naratora, jer dogaŤaji ne ţive u prošlosti, veš oni stalno preokupiraju pripovedaţevu svest, pri ţemu narator u sadašnjost premešta i svoje emocije kao da se dogaŤaj odvija ovde i sada. Na taj se naţin znaţenje prošlosti vezuje za sadašnjost i za brige i konflikte u vezi sadašnjosti i budušnosti (Ibid.). U savremenim teorijama autobiogafskog ţanra naglasak se stavlja na pitanja narativnosti i aspekta prezentovanja selfa. Francuski filozof Ţorţ Gizdorf (Georges Gusdorf) situira autobiografiju u svoj kuluralni trenutak. Prema Gizdorfu, autobiografija zahteva samosvest koja je svojstvena zapadnoj civilizaciji. Gizdorf u istoriji autobiografije vidi razvoj pojednica u kojem on stiţe do samospoznaje. Kroz samorefleksiju i dijalog sa sobom autor se udaljava od drugih pri ţemu se otkriva njegova skrivena strana. Za Gizdorfa autobiografija ima antropološko znaţenje i najpre sluţi kao dokument ţivota, dok je njena knjiţevna funkcija tek drugostepena. Autobiografija za Gisdorfa jeste „drugo sagledavanje iskustva, koje nosi više istine od prvog, jer ono ukljuţuje i svest o njemu“ (Olney 1998: 344). Gizdorf pravi razliku 247 izmeŤu dnevniţkog ţanra i autobiografije, i zakljuţuje da autobiograf pravi distancu u cilju sagledavanja sebe. U njegovoj teoriji autobiografija se sagledava kao otvorena mogušnost otkrivanja i rekonstrukcije selfa. Prema Gizdorfu, put traganja za znaţenjem proţivljenog ţivota je izvorište autobiografije i njeno jezgro. „Autobiografija je ogledalo u kojem pojedinac reflektuje sliku o sebi“ (Gusdorf 1956: 33). „Stvoriti i u stvaranju biti stvoren“ (Ibid: 44). Za Rikera, narativ i temporalnost su usko povezani. Vreme ne predstavlja samo deo narativa, veš se njegovo razumevanje povezuje sa odnosom koji ljudi imaju prema vremenu. Rikerovo shvatanje temporalnosti se jednostavno moţe izloţiti u stavu: „ljudsko vreme je ispriţano vreme“, odnosno „vreme postaje ljudsko u onoj meri u kojoj je organizovano na pripovedaţki naţin“ (Ricoeur 1983, 1984, 1991). Glavna karakteristika vremena prema Rikeru je disonanca, vreme je podeljeno na prošlost, sadašnjost i budušnost. Pol Kobli (Paul Cobley, 2001) deli vreme na dve kategorije i obrazlaţe da postoje dve vrste temporalnosti: objektivno i subjektivno vreme. Objektivno vreme je univerzalno, dok je subjektivno vreme ono kako ga doţivljavaju ljudi u svojim ţivotima. „Objektivno vreme se ne moţe izmeriti niti konceptualizovati bez ţovekove subjektivnosti, u isto vreme subjektivno vreme ne moţe postojati bez reference prema objektivnom vremenu. Dva vremena su povezana sa ljudima u neraskidivoj vezi i u toj taţki nastupa narativ“ (Ricoeur prema Cobley 2001: 17). Rikerovo shvatanje temporalnosti bliţe je razumevanju koje podrazumeva oţekivanja i sešanje, umesto uobiţajenog shvatanja vremena kao serije linearno ureŤenih dogaŤaja: „ţitanje kraja na poţetku i ţitanje poţetka na kraju“. Ovde je naglašen krajnji ishod narativa i tvrdnja da su sukcesivne radnje, misli i osešanja u narativu odreŤeni išţekivanjem zakljuţka, te da kraj omogušava pogled unazad na radnje koje su dovele do njega (Ricoeur 1981: 170 prema Cobley: 19). U narednom odeljku šemo razmotriti primer evokacije prošlosti uz sredstvo kasnog uviŤanja. 248 6.6.4. Nachträglichkeit i narativ Sada šemo se osvrnuti na jedan od sredstava analize narativa i evokacije prošlosti i trenutka88 u istraţivanju – Frojdov koncept Nachträglichkeit89, koncept koji podrazumeva rekonstrukciju dogaŤaja u svetlu onoga što nismo znali u datom trenutku, veš smo naknadno saznali i vrašanje na prošle dogaŤaje koji se ţine znaţajnim iz perspektive sadašnje svesti „kasnim uviŤanjem“ (King 2000: 11-22). To je ţin sešanja koji pruţa mogušnost reinterpretacije. Narativna rekonstrukcija ţivota pruţa mogušnost za ponovnu analizu i interpretaciju dogaŤaja koji bi u tom tenutku bili prepoznati kao ciljevi da su bili anticipirani i zato su autobiografski narativi rekonstrukcija ţivotnih epizoda u svetlu onoga što je naratorima bilo nepoznato u datom trenutku, osvetljavajuši zbivanja koja se sada iz kasnije perspektive prepoznaju kao znaţajna (Ibid. 21-2). U tom smislu se ţitanje romana prvi put uz anticipaciju razvoja zapleta dovodi u vezu sa doţivljavanjem ţivotnih epizoda: „to je proces analogan subjektu koji prvi put doţivljava svoj ţivot bez beneficije kasnog uviŤanja [...]. U sluţaju autobiografskog pripovedanja, meŤutim, narator zna šta se sledeše dogodilo, kako se zaplet razvio i angaţovan je u sliţnom procesu rekonstrukcije i interpretacije [kao ţitalac koji ponovo ţita isti roman]“ (Ibid: 22). Naveššemo segment narativa gde sagovornica sagledava svoj ţivot iz današnje perspektive i uviŤa da je trebalo drugaţije ţiniti: MB: Van-e olyan az életben, amit most másképpen, most visszanézve másképpen csinálna? IP: Sokmindent másképpen csinálnák, sokmindent másképpen csinálnák, sokmindent. Mondtam, hogyha ebből az észből egy kicsi lett volna, fele bár, akkor egész másképp csináltam volna. Mindenkinek mondtam, hogy húsz éven alul ne menjen férjhez senki. Hát a legszebb, akkor kezdtem lánykodni. S akkor volt vasárnap délután kistánc, este nagytánc. És akkor anyám abban az időben nagyon beteg volt, ha ő rosszul volt vasárnap este, én nem mehettem a táncba, pedig volt bácsim, két évvel idősebb, há mondom a bátyámmal elmegyek. – „Nem, ha én nem mék, te se mész“. Vasárnap délután elmentem a faluba: - „De sötét előtt haza gyere“. 88 „Trenutak“ i „naracija“ su komplementarni ţinioci: „ţinom memorije ili anticipacije narativ moţe povratiti pun doţivljaj trenutka“ (Paul de Man 2000: 227-8). 89 Koncept Nachträglichkeit („odloţena akcija“ ili „odloţeno delovanje“) je ţesto koriššen kod Frojda, ali nikada nije razvijen u konzistentnu teoriju. Jean Laplanche je ovaj termin preveo na engleski kao „afterwardness“ („naknadnost“) (King 2000: 11). 249 KB: Akkor úgy volt, most szavadba vágok, a táncba úgy ment, hogy ő ment a legényvel táncolni, s a mama ült vele és nézte kivel táncol. IP: Két sorba mamák ültek a táncba, hát persze. KB: Azért, ne haragudj, hogy a szavadba vágtam... IP: Há nem haragszom, hát így volt. Ha egy kicsit elidőztem a barátnőkkel, akkor levettem a szandált, és hazáig szaladtam, mert sötét előtt otthon köllött legyek. Nem volt szabad, hogy sötétig. Most meg este mennek el kilenc, tíz órakor, s éjfél után mennek haza, és ez mind normális mostan. Ó, nem is volt szabad mondom kilnc, tíz óráig. Még a táncba, hát úgy szerettem táncolni, nem volt szabad elmenjek, hogyha anyám beteg volt. Nagyon szerettem táncolni, és nem birtam kihasználni. Na most azért kihasználom. Vannak ezek a teadélutánok, és akkor ott kitáncolom magam. Nem tudok ülni, hogy ha hallom a zenét, nem birok ülni. MB: Teadélután, ugye? IP: Igen teadélutánok vannak. Azok nagyon szépek. Már a tévébe is látom többfele mutassák, hogy ilyen teadélután milyen szép mulatságok vannak, hát ez igazán szép. MB: Itt a faluba? Ip: Itt is a faluba, s akkor jönnek hozzánk vendégek, s azokhoz mi is elmegyünk, Székely, Vojlovica, Debelács, Muzsla ide mind járunk, s azok is jönnek ide, de mindenki azt mondja, hogy itt nálunk a legszebb. * MB: Sada kada se osvrnete unazad, da li ima neţega što biste drugaţije radili? IP: Mnogo toga bih drugaţije radila, mnogo toga bih drugaţije radila, mnogo toga. IP: Rekla sam, da sam imala malo više od ove pameti, barem pola, onda bih sasvim drugaţije uradila, ali no. Svakome sam rekla da se pre dvadesete godine niko ne uda. Pa najlepše.. tada sam postajala devojţurak. I onda je posle podne bila mala igranka, uveţe velika. I onda u to vreme moja majka je bila bolešljiva, i kada je bila loše, ja nisam mogla u nedelju da idem na igranku, a imala sam brata, dve godine starijeg, pa kaţem, idem sa bratom. – „Ne, ako ja ne idem, ni ti ne ideš“. U nedelju posle podne sam otišla u selo: - „Ali pre mraka doŤi kuši“. KB: Tada je bilo tako, sada ti upadam u reţ, na igranku se išlo tako da je ona išla sa momkom na ples, a mama je sedela pored nje i gledala s kim pleše. IP: U dva reda su mame sedele na igranci, pa naravno. 250 KB: Zato, mislim nemoj se ljutiti što sam ti upala u reţ, ali... IP: Ne ljutim se, pa tako je bilo. I ako sam se malo zadrţala sa drugaricama, onda sam skinula sandale i trţala do kuše, jer treba da budem kuši pre mraka. Nije smelo do mraka. A sada odu uveţe u 9-10, i vrate se posle ponoši, i to je sve sada normalno. O, nije ni smelo do 9-10. Još na ples, pa tako sam volela da plešem, nisam smela da idem kada je majka bila bolesna. Mnogo sam volela da plešem, i nisam mogla da iskoristim. E zato sada koristim. Ima ovih poslepodnevnih ţajanki i tamo se naigram. Ne mogu da sedim kada ţujem muziku, ne mogu da sedim. MB: Poslepodnevne ţajanke? IP: Da, ima poslepodnevnih ţajanki. One su mnogo lepe. Veš i na tv-u vidim prikazuju kako je lepa ova poslepodnevna ţajanka, ima zabava, pa to je zaista lepo. MB: Ovde u selu? IP: I ovde u selu, i onda dolaze kod nas gosti, a i mi idemo kod njih, Skorenovac, Vojlovica, Debeljaţa, Muţlja, tamo idemo, a i oni dolaze kod nas, ali svako kaţe da je ovde kod nas najlepše. Sagovornica rekonstruiše dogaŤaje iz ţivota kroz pamšenje pripovedajuši o prošlim epizodama. Pri tome ona interpretira i evaluira svoj ţivotni put iz sadašnje perspektive, te intenzifikuje svoj iskaz uz trostruko ponavljanje „Mnogo toga bih drugaţije uradila“. Kolet Grendţer (Colette Granger) istiţe da naratori sagledavaju dogaŤaje koji su se nekada desili, u vremenu pre ţina naracije, te postavlja pitanje ko interpretira i kako se interpretira: da li narator kazuje dogaŤanja koja su se zbila u prošlosti iz ugla sadašnjosti ('after-the-fact' time), ili se pripoveda onako kako su se dogaŤaji zbili u datom trenutku prošlosti na naţin na koji ih je izvorni uţesnik doţiveo? „Kada se sešam, bilo da zapisujem ili kazujem svoja sešanja (ili se samo prisešam), da li se sešam onako kako su se dogaŤaji zbili, ili ih rekonstruišem kasnim uviŤanjem?“ (Granger 2011: 63). Grendţer zakljuţuje da je koncept Nachträglichkeit moguši odgovor na to pitanje, koncept koji opisuje vreme nakon zbivanja dogaŤaja sa kojim se moţemo poistovetiti jedino kroz ţin kasnog uviŤanja. Nachträglichkeit govori o korisnosti narativa u psihoanalitiţkom smislu, kao i vaţnosti razumevanja da narativ funkcioniše na dvostrukoj ravni: jedna je ravan naratora nakon zbivanja, a druga je ravan izvornog uţesnika dogaŤaja (Ibid.). „Kakav god diskursni metod koristio kao ţitalac, sada, 'Ja' u 251 trenutku ţitanja, nisam isti kao 'Ja' koje je inicijalno doţiveo dogaŤaj. To jednim delom znaţi da postoji nešto više u svakoj priţi – a deo toga „više“ je u naratoru i u ţitaocu, od kojih svaki takoŤe ţita iz javne i privatne taţke – istorijski, društveno i liţno“ (Ibid: 63- 4). Sagovornica sada uviŤa da je trebalo drugaţije postupiti i da bi drugaţije ţinila da moţe vratiti vreme unazad. Njen iskaz „da sam imala malo više od ove pameti, barem pola, onda bih sasvim drugaţije uradila“, odraz je kajanja. Kajanje je istovremeno i emocionalni i kognitivni fenomen koji podrazumeva osešanje nelagodnosti i nezadovoljstva, kao i razmišljanje o propustima i nepromišljenim odlukama, samoosuŤivanje zbog lošeg ishoda stvari, uz reviziju, 'prepravku' i ponovno modelovanje selfa kroz analepsu ili flešbek (eng. flashback). Karlin i Keps (Carlin and Capps) zakljuţuju da je kajanje drugaţije emotivno stanje svesti od razoţaranja i obrazlaţu da se pojedinac „prilikom kajanja fokusira prvenstveno na ishod, dok u sluţaju ţaljenja fokus je na akcijama [iz kojih proizilaze ishodi]. Takve akcije se mogu ţaliti ţak i ako ne rezultiraju negativnim ishodom“ (Carlin and Capps 2009: 227). Gilbert et al. navode da je kajanje negativno osešanje zasnovano na kognitivnom modelu, koje doţivljavamo nakon spoznaje da je negativni ishod naše trenutne situacije rezultat sopstvenih postupaka i liţne odgovornosti, te da je „samoosuŤivanje kritiţki element koji razlikuje kajanje od bliskog osešanja razoţaranja“ (Gilbert et al. 2004: 346). Autori Karlin i Keps takoŤe primešuju da „sposobnost ljudi da zamišljaju moguše ishode leţi u osnovi fenomena kajanja“ (Carlin and Capps 2009: 227). Sagovornica u narativu izlaţe da je nakon smrti supruga, preduzela nešto da ispravi propušteno i nadoknadi izgubljene godine. Danas se ona fokusira na sebe, na odlazak na ţajanke na kojima moţe nadoknaditi propuštene igranke iz mladosti, koje njenom ţivotu daju smisao. Ilonka je sada udovica i njen ţivot tek danas dobija drugaţiji smisao, što se najbolje ispoljava na poslepodnevnim ţajankama. U kodi, koju izlaţe posle raspleta, sagovornica se vraša u prezent kako bi izloţila sadašnju situaciju, a referisanjem na svoja osešanja evaluira se dogaŤaj kao vaţan: „Mnogo sam volela da plešem, i nisam mogla da iskoristim. E, zato sada koristim. Ima ovih poslepodnevnih ţajanki i tamo se naigram“. Njena prošlost je motivisala ţelju da promeni sadašnjost i odredi ciljeve za budušnost. Prošlost je fiksirana, nepromenljiva, no njena budušnost je još nepoznata i 252 podrazumeva projektovanje unapred. Ono što ostaje je anticipacija jedne bolje budušnosti u kojoj moţe ostvariti sebe, u kojoj je sve moguše. U narednom poglavlju šemo sagledati problem temporalnosti u Ţenetovoj narativnoj teoriji. Osvrnušemo se na Ţenetove nivoe narativnog teksta, a zatim šemo sagledati Ţenetovu klasifikaciju naracije. 6.7. Ţenetova teorija pripovedanja U ovom poglavlju šemo dati pregled naratološke teorije francuskog teoretiţara Ţerara Ţeneta. Osvrnušemo se na Ţenetove koncepte pripovedanja: redosled, trajanje, uţestalost, naţin (modus) i glas, sa posebnim osvrtom na pojmove pripovedni tekst, priţa i naracija. Najpre šemo razmotriti odnos fikcionalnih i nefikcionalnih tekstova, kao i primenu narativne analize na razliţite vidove narativnog teksta. 6.7.1. Razdvajanje fikcionalnih i nefikcionalnih ţanrova u analizi diskursa Termin naratologija, narratologie, prvi koristi francuski teoretiţar bugarskog porekla, Cvetan Todorov (Tzvetan Todorov), 1969. u knjizi Grammaire du Décaméron (Genette 1988: 7). Todorov ovaj termin primenjuje za strukturalnu analizu pripovedanja, kao nov pristup pripovednom tekstu koji uvode francuski strukturalisti pedesetih, šezdesetih godina XX veka, Vladimir Prop (Vladimir Propp, 1928), Cvetan Todorov (Tzvetan Todorov, 1969), Klod Levi Stros (Claude Levi-Strauss, 1976), Rolan Bart (Roland Barthes, 1966), Alţirdas Ţilijen Grimas (Algirdas Julien Greimas, 1966), Ţerar Ţenet (Gerard Genette, 1967-70), Klod Bremon (Claude Bremond, 1973). Naratologija se najpre oslanjala na ruski formalizam formulisan 20-tih godina i Propov pojam funkcije u knjizi Morfologija bajke, kao i na antropološke radove Klod Levi Strosa. Ideje ruskog folkloriste Vladimira Propa po kojima sve bajke sadrţe iste funkcije odreŤene prema najmanjim strukturalnim elementima kompozicije bajke, usvajaju francuski naratolozi, koji model narativnih istraţivanja vide u formalnim svojstvima teksta, a ne u njegovim tematskim jedinicama. 253 Ruski formalisti prvi predlaţu dvojnost fabule i siţea. Umesto formalistiţke opozicije fabule i siţea, Ţenet istiţe odnos priţe, pripovedanja i pripovednog teksta. U knjigama Diskurs pripovedanja i Novi diskurs pripovedanja (Narrative Discourse: An Essay in Method, Narrative Discourse Revisited) Ţenet daje sistematiţnu teoriju narativa uz primenu analize Prustovog romana Traganje za izgubljenim vremenom. Ţenet odgovara na pitanja šta je narativ, šta je naratologija, i ispituje osnovne kategorije narativnog teksta; istraţuje vreme kao sloţen aspekt narativnog pripovedanja; ispituje redosled priţe – kategorije analepsu i prolepsu; trajanje – odnos vremena pripovedanja i vremena o kome se pripoveda; i frekventnost – koja se odnosi na uţestalost ponavljanja istog dogaŤaja. Kategorija načina ispituje narativno predstavljanje i perspektivu pripovedanja, odnosno fokalizaciju, a koncept glasa istraţuje odnos izmeŤu lica koje pripoveda i onoga o ţemu pripoveda, kao i odnos naratora i ţitaoca. Ţenet izlaţe osnove svoje teorije i istiţe da pojam pripovedanja ima tri znaţenja, tri razliţita aspekta narativnog teksta za koje koristi pojmove récit (siţe), historie (story, fabula), narration (diskurs, pripovedanje). Prvo je priţa – récit u znaţenju koji odgovara formalistiţkom pojmu siţe, drugo je priţa kao ekvivalent formalistiţkoj fabuli i treše je pripovedanje. Prvo znaţenje podrazumeva da je naracija pripovedanje stvarnih ili fikcionalnih dogaŤaja sa naglaskom na redosledu dogaŤaja i opisom naţina njihovog povezivanja, drugo je „usmeni ili pisani diskurs u kome se opisuje jedan dogaŤaj ili niz dogaŤaja“, a treše znaţenje je pripovedanje kao ţin naracije, kada lice kazuje priţu. Ţenet predlaţe da se umesto podele na dva aspekta fabule i siţea uvedu ovi pojmovi koji bi odredili tri aspekta narativnog teksta. Za Ţeneta tri aspekta ţine nerazdvojivu celinu i mogu se samo na teorijskom nivou definisati kao zasebna znaţenja, ali ne i u samom pripovednom tekstu. Naratologija, prema, Ţenetu je posebna knjiţevno-teorijska disciplina koja prouţava formalna ili tematska svojstva „svake vrste teksta, fikcionalnih ili drugih vrsta“ i zapaţa da je naratološka analiza dugo bila metod za istraţivanje iskljuţivo fikcionalnih narativa (Genette 1990: 755). U ţlanku „Fictional Narrative, Factual Narrative“ Ţenet ispituje privilegovani status fikcije u limitiranoj naratologji (eng. restricted narratology) i smatra da su fikcionalni tekstovi u analizi uzeti kao prestiţni „model za sve narrative“ bez primene metode na druge nefikcionalne domene. Ţenet daje primere teoretiţara 254 Pola Rikera (Paul Ricoeur), Hajdena Vajta (Hayden White), Pola Vejna (Paul Veyne), koji su narativnu analizu teksta primenili na istorijski diskurs, no „iz ugla drugih disciplina, kao što su filozofija temporalnosti, retorika, epistemologija“ (Ibid: 755-6). Ţenet istiţe da knjiţevni narativ ne mora nuţno biti fikcionalan, te predlaţe da se pojam narativa proširi na „sve oblike literarnog predstavljanja“, na narative bilo koje vrste i postavlja pitanje da li moţe uopšte postojati potpuno fikcionalno delo, ili pak u celini nefikcionalno. On ne ide dalje u analizi diskursa nefikcionalnih ţanrova, jer bi to zahtevalo podrobne studije raznih disciplina, veš ispituje razliţite odnose faktualnih i fikcionalnih tekstova prema priţi, ţeleši da utvrdi one osobine koje pripovedni tekst ţine verodostojnim, istinitim, a s druge strane fikcionalnim, izmišljenim (Ibid: 756-7). Ţenet ovde suprotstavlja dva modela narativnih istraţivanja: tematski i drugi, koji sam formuliše - formalistiţki (naţinski). Formalistiţki ispituje formalne karakteristike dela, naţin na koji je priţa reprezentovana, ne uzimajuši u obzir sadrţaj i znaţenje teksta. 6.7.2. Ţenetov pristup narativnom tekstu Ţerar Ţenet razvija narativnu teoriju koja se i danas moţe smatrati osnovom naratološke i postklasiţne temporalne analize. U odnosu na starije naratološke teorije, on razvija nov strukturalistiţki pristup i revolucionarni preokret u naratologiji. Ţenet svoju teoriju izlaţe u delima Figure I-V (Figures I, 1966, Figures II, 1969, Figures III, 1972, Figures IV, 1999, Figures V, 2002) u kojima su iznete osnove njegove naratologije. Najuoţljivije u njegovoj teoriji je podela na poglavlja Redosled (eng. Order), Trajanje (eng. Duration), Frekventnost (eng. Frequency), Modus (eng. Mood) i Glas (eng. Voice). Prva tri poglavlja izlaţu vremenske odnose izmeŤu vremena pripovedanja i vremena priţe o kojoj se pripoveda. Ţetvrto, Modus tiţe se modaliteta, odnosno forme i stepena narativne reprezentacije, dok se peto, Glas odnosi na narativne situacije, na odnos izmeŤu naratora i ţitaoca, i naratora i priţe. 255 6.7.2.1. Fokalizacija Ţenetov koncept fokalizacije izazvao je, kako sam zapaţa, isuviše veliku paţnju teoretiţara, Mike Bal (Mieke Bal 1977, 1981), Šlomit Rimon Kenan (Shlomith Rimmon-Kenan 1983), Simora Ţetmena (Seymour Chatman 1986). U ovo odeljku šemo se fokusirati na Ţenetov originalni koncept fokalizacije, izostavljajuši premise drugih teoretiţara. Ţenet izlaţe razlikovanje doţivljaja i verbalizacije doţivljaja u pripovedanju u prvom licu, te smatra da je vaţno postaviti dva pitanja „ko govori‟ i „ko vidi‟, koncept koji je u tradicionalnoj naratološkoj terminologiji poznat kao „taţka gledišta“ (eng. point of view) i koji je „od kraja devetnaestog veka najviše prouţavan od svih pitanja koja se tiţu narativnih tehnika“ (Genette1980: 186). Koncept taţke gledišta, „ko vidi‟ kao vizuelna metafora, bio je uzrok mnogih konfuzija u tradicionalnoj naratologiji, stoga Ţenet predlaţe termin fokalizacija. Pripovedni tekst moţe imati razliţite aspekte pripovedanja, ili narativnog fokusa, i razlikuje se prema stepenu informacija koje narator ima o likovima, te Ţenet predlaţe njegova tri vida:  prvi je kada pripovedaţ zna više nego lik, i tada govori o nultoj fokalizaciji ili nefokalizovanom pripovedanju  kada pripovedaţ zna isto koliko i lik govori o unutrašnjoj fokalizaciji (eng. internal focalization), gde je „narativ fokusiran kroz svest lika“ (Culler 1980: 10). Unutarnja ili interna fokalizacija je situacija gde narator govori ono što zna lik, dok za razliku od toga, naracija u prvom licu jednine moţe otkrivati više od znanja junaka, na primer kada narator zna više od svoje mlaŤe verzije. Fokalizacija je uoţljiva kod naratora u prolepsama, kada se izlaţe ono što še se tek desiti u priţi. Interna fokalizacija moţe imati dva vida: a) fiksnu, kanonskog tipa, kao u Ambasadorima gde sve prolazi kroz perspektivu Lamberta Stretera ili b) varirana, za koju Ţenet navodi primer Madam Bovari, gde se fokalizacija prenosi kroz razliţite likove (Genette 1980: 189).  treši vid je kada pripovedaţ zna manje od lika, tu govorimo o spoljnoj fokalizaciji (eng. external focalization), gde je fokus na junaku, umesto kroz njega; ne saznajemo njegova unutarnja dešavanja i misli. 256 Ţenetova uţenica Mike Bal (hol. Mieke Bal, 2000) delimiţno modifikuje njegov naratološki model ukazujuši na to da svaki pripovedni tekst poseduje fokalizatora, ali da se oni razlikuju prema agentu koji vidi. Ona smatra da se nefokalizovani narator i unutarnje fokalizovani narator ne razlikuju po tome „ko govori‟, veš „ko vidi‟. „Ko vidi‟ je fokalizator, a „ko govori‟ je narator. Shodno tome, razlika se oţituje u agentu koji vidi. Na taj naţin se ukljuţuje novi element u narativni niz, agent – fokalizator (eng. focalizer) kao posrednik izmeŤu junaka i ţitaoca i time nudi pozicija gledanja ţitaocu, te se rasvetljava konfuzni koncept taţke gledišta tradicionalne naratologije, i omogušava analiza razliţitih pozicija subjekta naracije. „Kada izgleda da spoljašnji fokalizator pozajmljuje fokalizaciju unutrašnjem fokalizatoru, zapravo se daje jedno viŤenje unutrašnjeg fokalizatora unutar sveobuhvatnog viŤenja“ (Bal 2000: 132). 6.7.2.2. Glas Ţenet razlikuje tri nivoa narativnog teksta: priča, narativ i naracija (historie, récit, narration), a unutar njih manje elemente. Krenuo je od narativnih instanci: autor – pripovedaţ – lik kako bi preko njih klasifikovao pripovedaţke podele oblikujuši naratološke veze razliţitih tipova meŤusobnih odnosa, pa tako moţemo govoriti o:  autobiografskom odnosu koji objedinjuje identitet autora, pripovedaţa i lika;  biografskom u kome je identitet autora i pripovedaţa dat, ali ne postoji identifikcija sa likom (Genette 1980: 248). Ţenet razlikuje dve vrste pripovedanja, ono u kojem narator nije prisutan u priţi koju pripoveda, i ono u kojoj je narator jedan od protagonista priţe. Ovu naraciju Ţenet naziva homodijegetiţkom naracijom. Ovde govorimo o dve potkategorije; u sluţaju prve, narator je glavni junak priţe u kojoj se svi dogaŤaji dešavaju u vezi sa njim. Tada govorimo o autodijegetičkom pripovedaču (Genette 1980: 245). Druga kategorija je sluţaj kada je narator sporedni lik, posmatraţ dogaŤaja o kojima priţa. U autobiografskom diskursu, pripovedaţ i lik su jedna osoba. Brokmajer navodi da je autodijegetiţko pripovedanje jedno od glavnih svojstava autobiografskog pripovedanja: „Druga karakteristika autobiografskog narativa je ta da se svi dogaŤaji odvijaju oko protagoniste“, oko jednog lika, jednog selfa i „njegovih postupaka, misli, osešanja, sešanja i namera“ (Brockmeier 2000: 59). 257 Ţerar uvodi distinkcije u zavisnosti od stepena uţestvovanja odnosno neuţestvovanja u priţi na homodijegetičko i heterodijegetičko pripovedanje, te na osnovu narativnog nivoa razlikuje ekstradijegetičko i intradijegetičko pripovedanje. Ţenet tvrdi da razlikovanje pripovedanja na naraciju u prvom ili trešem licu nije dovoljno precizno i ukazuje na to da se klasifikacija vrši iz perspektive uţestvovanja ili neuţestvovanja u priţi koja se pripoveda (Genette 1980: 245). Tako, prema Ţenetu u:  homodijegetičkom pripovedanju narator uţestvuje u priţi koju pripoveda. Homodijegetiţka naracija je pripovedanje u prvom licu. U ovom vidu pripovedanja narator i lik su identiţni, ali autor nije nijedan od njih;  u sluţaju da je narator ujedno i junak koji ima glavnu ulogu u priţi, pripovedanje je autodijegetičko, no ono nije stvarna autobiografija, veš vrsta pseudo autobiografije;  heterodijegetička naracija je pripovedanje u trešem licu u kojoj nema identifikacije nijedne instance. (Ibid.) Dalje Ţenet razvija ovu podelu na osnovne tipove statusa propovedaţa (Ibid: 248):  Ekstradijegetičko-heterodijegetička paradigma je narator prvog nivoa koji pripoveda priţu u kojoj se ne pojavljuje;  Ekstradijegetičko-homodijegetička paradigma, u kojoj pripovedaţ prvog nivoa pripoveda sopstvenu priţu;  Intradijegetičko-heterodijegetička paradigma pripovedaţ drugog nivoa priţe u kojoj se ne pojavljuje;  Intradijegetičko-homodijegetička paradigma pripovedaţ drugog nivoa koji pripoveda sopstvenu priţu. Shodno tome, narator prvog stepena se oznaţava kao ekstradijegetički narator, a narator drugog stepena je intradijegetički narator. Svi dalji pripovedaţi se nazivaju metadijegetičkim naratorima. 258 U svojoj teoriji Ţenet razlikuje ţetiri tipa naracije zasnovanim na pripovdaţevoj poziciji u odnosu na priţu:  Naknadnu ili ulteriornu (eng. ulterior narration)  prethodnu ili anteriornu (eng. anterior narration)  simultanu (eng. somultaneous narration)  umetnutu (eng. intermittent narration) Kako bi se prepoznao tip anahronije, najpre je potrebno odrediti odnos pripovedanja i dogaŤaja. „Ne ţini mi se da je temporalna situacija narativa a priori drugaţija u fikciji nego drugde: faktualni narativ je takoŤe upoznat sa naknadnom (ulteriornom) naracijom (koja je ovde, kao u fikcionalnom narativu najţešša), anteriornom, prethodnom naracijom (profetiţkom, anticipacijskom), simultanom naracijom (reportaţnom), pa ţak i umetnutim pripovedanjem, kao što je sluţaj u dnevniku“ (Genette 1990: 763-4). Naknadna naracija je najţešši vid; u njoj se pripovedaju zbivanja nakon što su se dogodila u prošlom vremenu. On moţe pripovedati o vremenu iz veoma bliske ili sasvim daleke prošlosti vrašajuši se na poţetak priţe. Anteriorna naracija se najţešše oznaţava budušim vremenom i ona podrazumeva pripovedanje pre dešavanja dogaŤaja. Ţesto se ovim vidom pripovedanja nešto predviŤa ili se pretpostavljaju moguši kauzalni ishodi nekog dogaŤaja. U simultanoj naraciji trajanje pripovedanja je skoro identiţno u vremenu sa samim kazivanim dogaŤajem, no i ovde je pripovedanje u neznatnom kašnjenju u odnosu na radnju. Simultana naracija moţe takoŤe sadrţati anahronije vrašajuši se na prošlost ili u budušnost. Umetnuta naracija je karakteristiţna za epistolarni ili dnevniţki ţanr i podrazumeva ubacivanje narativa izmeŤu momenata radnje. 6.7.2.3. Ţenetova naratološka analiza vremena – redosled, trajanje, uĉestalost U analizi narativnog teksta Ţenet polazi od narativnog vremena i razvija teoriju temporalnosti u okviru koje razlikuje tri glavne vremenske kategorije u organizaciji narativa. Pri tome on primešuje da dogaŤaji imaju razliţito vreme trajanja u priţi i u narativnom diskursu, te da se kratki dogaŤaji mogu odvijati usporeno u tekstu, i obrnuto, kada dugi vremenski periodi mogu da proŤu neoţekivanom brzinom, a da ih 259 narator pripoveda brzo, u saţetoj formi. To znaţi da je pripovedanje dvostruko temporalno (Genette 1980: 33, 235), da pripovedni tekst traje u dve temporalne ravni: jedna je vreme priţe, gde su dogaŤaji poreŤani redosledom stvarnog dogaŤanja. „Dvostruku temporalnost nemaţki teoretiţari odreŤuju kao erzählte Zeit (vreme priţe) i Erzählzeit (vreme pripovedanja), što je tipiţna karakteristika ne samo kinematografskog narativa, veš i usmenog“ (Genette 1980: 33). U ovom odeljku šemo razmotriti Ţenetove kategorije vremena: redosled, trajanje i uţestalost. 6.7.2.3.1. Redosled Istraţivanje temporalnog redosleda pripovednog teksta ima za cilj da uporedi redosled po kome se dogaŤaji ili temporalni segmenti ureŤuju u narativnom diskursu sa redosledom u priţi (Ibid: 35). Ţenet vreme priţe, vreme o onome o ţemu se pripoveda naziva dijegetičkim vremenom. Druga ravan je narativno vreme ili vreme siţea, te se redosled dogaŤaja u narativnom diskursu ne podudara uvek sa redosledom u priţi. Ţenet ovu vremensku kategoriju naziva anahronijom kojom se razbija hronologija priţe (Ibid: 36) i kojom se autor, narator ili lik oslobaŤaju od temporalnih stega u priţi. Anahronija unosi disonancu izmeŤu temporalnog niza u narativu i vremenskog okvira naracije. Govoreši o autobiografskom diskursu moţemo reši da je njegova osnovna temporalna karakteristika anahronija, neusaglašenost izmeŤu redosleda u priţi i redosleda pripovedanja. Anahronija podrazumeva dva vida: analepsu i prolepsu (Ibid: 40). Narativni diskurs moţe retrospektivno vratiti dogaŤaje koji su se veš desili i tada govorimo o analepsi – prethodno pripovedanje, pripovedanje „unazad‟ narativnog dogaŤaja koji se odigrao pre glavnog narativa. Analepsa moţe da ima evaluativnu funkciju, kada iz sadašnje taţke evociramo dogaŤaje koji su prethodili dogaŤaju, te sadašnjim dogaŤajima dajemo znaţenje iz perspektive prošlosti. Drugi vid anahronije je prolepsa ili anticipacija – pripovedanje unapred, naknadno pripovedanje, kada se „skaţe“ na dogaŤaje koji še tek uslediti ili evociranje dogaŤaja koje še se tek dogoditi (Ibid.). Analepse i prolepse su kategorije koje omogušavaju razlikovanje fabule od siţea. Ţenet izbegava upotrebu termina anticipacija i retrospekcija, koji „automatski evociraju subjektivni fenomen“ i odluţuje se za neutralnije termine prolepsu i analepsu, dok anahronijom oznaţava svaki vid disonance izmeŤu dva temporalna redoseda priţe i narativa (Ibid.). 260 Vremensku udaljenost anahronije od osnovnog temporalnog niza Ţenet naziva dometom (eng. anachrony’s reach) i navodi da „anahronija moţe dosegnuti prošlost ili budušnost, udaljenu manje ili više od sadašnjosti, odnosno od trenutka u priţi“ (Ibid: 48). Sama anahronija moţe pokriti vremensko trajanje priţe, i tu vremensku dimenziju kojom se meri anahronija Ţenet naziva opsegom ili amplitudom (eng. extent) (Ibid.). Analepse i prolepse mogu biti razliţitog tipa. Prolepse se koriste sa ciljem drţanja u neizvesnosti i stvaranja tenzije u vezi budušeg razvoja dogaŤaja, dok analepse vrašaju dogaŤaje donoseši nove interpretacije. Ţenet navodi tri vrste analepsi i prolepsi:  Interna analepsa/prolepsa (eng. internal analepses/prolepses), koje se tiţu dogaŤaja unutar vremenskog raspona glavne priţe.  Eksterna analepsa/prolepsa (eng. external analepses/prolepses) ostaje van vremenskog okvira glavne priţe.  Mešovita analepsa/prolepsa (eng. mixed analepses/prolepses) koja ima domet pre, a na kraju posle poţetka glavne priţe (Ibid: 49). Ţenet uvodi još dve kategorije: Kompletna analepsa (eng. completing analepses) ili vrašanje na dogaŤaje koji nisu spomenuti u glavnoj naraciji. Kompletna analepsa ima efekat iznenaŤenja i koristi se kada narator zadrţava vaţne informacije da bi ih otkrio kasnije radi jaţeg efekta, što je jedan od oblika paralipse (eng. Paralipsis). Narativ ne preskaţe vremenski period, kao u elipsi, veš samo jedan element (Ibid: 51-2). Parcijalna analepsa (eng. partial analepses) je tip retrospektive koja se završava do elipse, nudeši ţitaocu deo informacije bez dostizanja prvog narativa. Ţenet za ovu kategoriju navodi primer Odiseje, kada narativ prekida retrospektivnu digresiju i preskaţuši nekoliko decenija vraša se na scenu u sadašnjosti (Ibid: 61-2). Još jedna kategorija je interna ili homodijegetička analepsa, koju Ţenet naziva repetitivna analepsa ili prisešanje (eng. recalls), u kojoj se „narativ otvoreno vraša svom putu. Repetitivne analepse retko dostiţu veliku tekstualnu dimenziju, one su pre narativne aluzije svoje prošlosti“ (Ibid: 54). Ţenet za anticipaciju, ili temporalnu prolepsu istiţe da je reŤe prisutna u narativnim tekstovima. Pripovedanje u prvom licu je najpogodnija forma za anticipaciju zbog svog retrospektivnog karaktera koji dozvoljava naratoru da zaviri u budušnost (Ibid: 67). 261 Ţenet smatra da je autobiografski narativ forma u kojoj je moguša analiza ovog tipa narativne anahronije (Ibid: 68). I kod ovog vida anahronije, kao kod analepse, se isto moţe govoriti o internoj, eksternoj (eng. internal, external prolepses), kao i kompletnoj prolepsi. Eksterne prolepse sluţe kao digresije u scenama i vešinom imaju funkciju epiloga da bi nastavile logiţki zakljuţak radnje, dok „interne prolepse predstavljaju neku vrstu problema koje imaju analepse istog tipa: problem interferencije ili mogušeg dupliciranja izmeŤu prvog narativa i narativa proleptiţke sekcije“ (Ibid: 71). Ţenet ovde, takoŤe, pravi razliku „izmeŤu kompletne prolepse (eng. completing prolepses), koja popunjava prazninu unapred, i izmeŤu repetitivne prolepse (eng. repeating prolepses), koje unapred dupliraju budušu narativnu sekciju“ (Ibid.). Repetitivne prolepse, poput analepsi istog tipa, su „retke osim u kratkim aluzijama kojima referišu unapred na dogaŤaj koji še biti ispriţan“. One „imaju funckiju prisešanja, te ispunjavaju ulogu zapaţanja unapred koje se izraţavaju formulama poput: „videšemo‟, „videše kasnije‟ kojima se ukazuje na buduše dogaŤaje“ (Ibid: 73). Ţenet istiţe da nije s lakošom našao primere kompletne prolepse, te da „se ţini da su sve prolepse parcijalnog tipa (eng. Partial), ţesto iznenadno prekinute, kao što su i poţele„ (Ibid: 77-8). Ţenet razmatra još jedan kompleksni koncept dvostruke anahronije, koji podrazumeva proleptiţke analepse i analeptiţke prolepse, u formulama „dogodiše se kasnije, kao što smo veš videli“, ili „to se veš dogodilo, kao što šemo kasnije videti“ (Ibid: 83). Ahronija (eng. Achrony) je posebna kategorija koja oznaţava izostavljanje hronološke veze izmeŤu priţe i diskursa (Ibid: 84). Još jedna kategorija je silepsa (eng. syllepsis) koju Ţenet koristi da bi oznaţio anahronijske grupacije koje su „prostorno, temporalno ili tematski srodne“ (Ibid: 85). Ţenet zakljuţuje da „bi bilo uzaludno izvuši definitivni zakljuţak samo iz analize anahronija, koje ilustruju samo jednu od konstitutivnih karakteristika narativne temporalnosti. Oţigledno je da distorzije brzine doprinose emancipaciji sa narativne temporalnosti isto toliko koliko i transgresija hronološkog redosleda“ (Ibid: 85). 6.7.2.3.2. Trajanje Ţenetova analizi vremena u narativnom tekstu najpre polazi od razlikovanja vremena pripovedanja i vremena realnog trajanja nekog dogaŤaja koji se pripoveda u priţi. Kategorijom trajanja se ispituje brzina pripovedanja, te se moţe dogoditi da se o 262 nekom dogaŤaju koji je trajao nekoliko dana, meseci ili ţak godina, pripovedanje odvija u ubrzanom, kratkom, saţetom obliku, ili se, pak, veoma kratki dogaŤaji mogu pripovedati usporeno. Ţenet uvodi kategoriju izohronije kojom objašnjava jednak odnos trajanja priţe i trajanja pripovedanja, sa ujednaţenom brzinom, bez ubrzavanja ili usporavanja, no odmah primešuje da takav narativ ne moţe biti moguš, osim u vidu eksperimenta i dodaje da narativ moţe biti bez anahronije, ali da mora imati odreŤenu promenu brzine, što naziva anizohronijom, odnosno ritmom ( Genette 1980: 88). Ţenet predlaţe ţetiri kategorije narativnog tempa:  sumiranje, karakteristiţno za dela gde se dugi vremenski periodi, dani, meseci ili godine pripovedaju u nekoliko pasusa ili stranica bez detaljnih opisa (Ibid: 95-6).  pauza, u kojoj nema protoka vremena u dijegezi. Ova kategorija se odreŤuje kao deskriptivna pauza u formi opisa ili pripovedaţevih komentara (Ibid: 99).  elipsa, gde se dogaŤaji u okviru dijegeze izostavljaju. Ţenet razlikuje odreŤenu i neodreŤenu elipsu, što zavisi od izostavljenog vremenskog perioda. Ţenet razlikuje elipsu u kojoj je naznaţeno vremensko trajanje, i nju naziva određena elipsa (eng. definite ellipses), dok elipsu u kojoj nije naznaţeno vremensko trajanje, kategoriše kao neodređena (eng. indefinite ellipses). Iz formalne taţke gledišta, Ţenet razlikuje a) eksplicitnu elipsu, u kojoj se oznaţava vreme koje izostaje ili elipsa nultog stepena eliptiţnog teksta, b) implicitnu, koja se prepoznaje prema hronološkom prekidu u narativnom kontinuitetu, i konaţno c) hipotetičku, koja je u najvešoj meri implicitna od ostalih, te je nemoguše lokalizovati ili postaviti na neku taţku i otkriti je nakon dogaŤaja analepsom. Ţenet pravi razliku izmeŤu temporalne elipse i paralipse, koja se odnosi ne na izostavljanje vremena, veš na namernu omisiju odreŤenih elemenata situacije u naraciji. Ova kategorija se više uklapa u redosled, a ne u trajanje, kako pretpostavlja da se informacije koje izostaju, kasnije mogu nadoknaditi (Ibid: 106-9). 263  scena, gde kontinuirani dijalozi omogušavaju ekvivalenciju izmeŤu vremena pripovedanja i vremena dijegeze. Ţenet govori o tipiţnim ili slikovitim scenama u kojima je radnja skoro sasvim zaustavljena radi psihološke ili društvene karakterizacije (Ibid: 111). 6.7.2.3.3. Uĉestalost U analizi uţestalosti, Ţenet podrazumeva odnos izmeŤu narativa i dijegeze, izmeŤu ponavljanja nekog dogaŤaja u priţi i ponavljanja na nivou pripovedanja. Narativna frekventnost/uţestalost jeste „jedan od glavnih aspekata narativne temporalnosti“ (Genette 1980: 113). Ţenet govori o ţetiri tipa uţestalosti: singulativno, kada se jednom pripoveda o onome što se jednom desilo; multisingularno ili anaforičko, kada se više puta pripoveda o onome što se više puta desilo; repetitivno, kada se isti dogaŤaj ispriţa više puta; iako ovde Ţenet naglašava da je „repeticija mentalna konstrukcija“, te da se ponavljanjem uvek oblikuje stvarnost drugaţija od prvobitne, ali i da se narativni iskaz moţe ponoviti više puta u samom tekstu (Ibid: 113-4); i konaţno iterativno, kada se samo jednom pripoveda o onome što se desilo više puta. Iterativno moţe imati dva vida: moţe biti generalizujuća ili eksterna iteracija (eng. generalizing iteration, external iteration) i interna ili sintetizujuća, rezimirajuća iteracija (eng. internal, synthesizing iteration) (Ibid: 118-9). Prvi tip karakteriše ponavljanje iterativnih pasusa u singulativnim scenama, dok u drugom dolazi do „nabrajanja odreŤenog broja klasa ili dogaŤaja od kojih svaki rezimira u sebi više dogaŤaja uokviru vremena trajanja same scene“ (Ibid: 118). Ţenet smatra da je „svaki iterativni narativ sinteza pripovedanja dogaŤaja koji se ponavaljaju u toku iterativne serije koja je saţinjena od odreŤenog broja singulativnih jedinica. Na primer serija: svaka nedelja leta 1980. Te serije su odreŤene najpre dijahronom granicom (izmeŤu kraja juna i kraja septembra godine 1890.), a zatim ritmom ponavljanja njihovih konstituentnih jedinica: jedan dan od sedam“ (Ibid: 27). Ţenet prvi tip naziva determinacijom, a drugi specifikacijom. Dijahrona granica serije moţe biti implicitna, na primer kada kaţemo „sunce izlazi svakog jutra“. Determinacija moţe biti neodreŤena, na primer kada kaţemo „nakon odreŤene godine“ ili odreŤena, 264 koja je utvrŤena datumom ili kada se odnosi na singulativni dogaŤaj, što je ţešša pojava (Ibid: 128). Specifikacija moţe, takoŤe, biti neodreŤena, kada se ukazuje na neki prilog: nekada, ţesto, ili moţe biti odreŤena, na primer svakoga dana (Ibid.). Ţenet govori i o ekstenziji, odnosno trajanju svake konstitutivne jedinice u iterativnom narativu (Ibid.). * Teoretiţar Dţejms Olni smatra da „narativni imperativ koji se prenosi kroz vekove „ţiveti nije dovoljno samo po sebi, ţivot treba pripovedati‟ kao da nije dovoljno jasan. Ostaje otvoreno pitanje o tome kako treba pripovedati ţivot“, i podseša na Avgustinova uputstva o redosledu priţa [ex ordine] (Olney 1998: 10). Pri tome Olni latinsku frazu ex ordine shvata ne samo u hronološkom znaţenju, i ne samo kao siţe ţivotne priţe, veš smatra da se i sešanja tih priţa organizuju prema odreŤenom obrascu. „Zaista sam svojevremeno tvrdio da se narator ţivotne priţe seša u obrnutom hronološkom redosledu ţivota koji je ţiveo, a da ga pripoveda u hronološkom redosledu unapred. Nisam siguran da je to u celosti pogrešno, ali osešam da je stvar sloţenija nego što to ova jednostavna formulacija predlaţe“ (Ibid.). Hronološka dimenzija vremena nudi naratorima sredstva za uvoŤenje koherencije i povezivanje dogaŤaja u hronološki red (Ochs and Capps1996: 24). MeŤutim, kao što smo videli, narativi se ne pripovedaju uvek paralelno sa hronološkim redosledom dogaŤaja, veš se mogu kretati unazad ili unapred u kazivanju priţe i njenih epizoda. Ohs i Keps zakljuţuju da se „ponekad izmeštanje redosleda u priţi nameše iz retoriţkih razloga radi pojaţavanje dramatiţnog efekta […], a nekada priţa naglo skreše unapred ili unazad u vremenu dok se informanti prisešaju ili osporavaju razliţite detalje od kojih bi neki bili prikriveni ili izmenjeni u pokušaju prikazivanja protagonista u odreŤenom svetlu“ (Ibid.). Kao narativna dominanta u ţivotnim priţama istiţe se figura opisa kojom sagovornici prikazuju hronologiju svog ţivota iskazanu prema unapred struktuiranim pitanjima. Kroz njih se ukazuje na društveni kontekst ţivota. Navode se i opisuju odreŤene godine, istorijske i kulturne prilike sa naznakom dogaŤaja u privatnoj sferi ţivota. Figura opisa je jedna od osnovnih narativnih figura koja objašnjava odreŤenu situaciju i „od koje u velikoj meri zavisi ideološki i estetski efekat teksta“ (Bal 2009: 35). Mike Bal definiše opis kao narativnu strategiju kojom se otkrivaju informacije o fokalizatoru, ko opisuje, zašto opisuje, šta se opisuje i kako se pri tome oseša fokalizator. Opis ponekad moţe da 265 uokviri priţu, da motiviše njen poţetak i kraj (Ibid: 39). Figure opisa moţemo posmatrati uporedo sa orijentacijom, jednim od elemenata u Labovljevoj analizi strukture pripovednog teksta. Orijentacija odgovara na pitanja Ko, kada, gde, kako?, te utvrŤuje okolnosti, likove, vreme, mesto gde se radnja odvija. Naratološke osobine autobiografskog usmenog diskursa mogu se ugraditi u tradicionalno oblikovanje teksta u kojem se daje hronologija zbivanja, gde opisivanje ljudi i dogaŤaja preuzima vaţno mesto u naraciji. U sledešem odeljku šemo sagledati narativ u kojem sagovornica rekonstruiše svoju ţivotnu priţu. Pokušašemo na ovoj ţivotnoj priţi da ilustrujemo primer naratološke analize usmenih narativa koristeši Ţenetov teorijski model, te šemo u utvrŤivanju odnosa vremena pripovedanja i vremena dešavanja radnje koristiti terminologiju francuskog teoretiţara. 6.7.2.4. „De én mindenre visszaemlékszek“ – „Ali ja sa svega sećam“ Analiza usmene ţivotne priĉe Ţivotna priţa sagovornice poţinje iskazom o sešanju, koji podseša na Avgustinovo razmišljanje o pripovedanju dogaŤaja iz najranijeg doba njegovog ţivota kojih se sam ne seša, veš je upušen na prepriţavanja drugih. Prelomni trenutak u njenom detinjstvu desio se na samom poţetku ţivota. Uvodni deo njene ţivotne priţe karakteriše uzroţno-poslediţno povezivanje dogaŤaja: izostavljanje rituala dovodi do bolesti. JK: Mondjuk rá, én bevallom, a gyerekkoromra nem emlékszem. MB: Egyáltalán? JK: Hát egyáltalán ... emlékszek a gyerekkoromra, de három éves koromtól. És még tovább. Én mikor megszülettem, én hat hónap után, énnekem az arcom besebesedett. Ez ilyen öregasszon babonaság volt, de az igaz volt. ›Az arcom tiszta sömör lett.‹ Az a betegség, az a sömör. .. Nem voltam hat hónapos pici baba, akkor besebesedtem. Csak a szemeim látszódtak ki, és erre nem emlékszek, csak a szüleim mesélik, hogy hat hónapos pici baba voltam, s az volt a szokás, hogyha a babához gyünnek látogatóba, aki bemegy, az föl köll vegye a babát, és engemet egy illető nem vett föl, rajta volt a hónapi .. most már nem tudom kifejezni magamat hogy mondjam, a menzisze, így kell megmondjam, ez egy babonaság, de igazi. És én besebesedtem. MB: Ja, aha. 266 JK: És hívták vissza azt az asszonyt, hogy vegyen föl engemet, ++ mert talán elmúlik, és nem vett föl. És én arra emlékszem, már három-négy éves voltam, hogy engemet minden este vittek a patikába, a patikus úrhoz injekcióra, penicilin injekciót kaptam, és volt egy fehér üvegben kenyőcsöm, olyan folyadék, mint a tej, sokszor mikor visszagondolkozok, magam vagyok, ›érzem annak a tejnek a szagát‹. MB: Igen? JK: ›Visszaérzem‹ azt a szagát. MB: De érdekes. JK: ›És‹, arra emlékszek, hogy minden este vittek az injekcióra, és már nagyon sírtam, és azt mondták, hogy ne sírjál, mert elviszünk a moziba. Úgy szombaton, vasárnap, minden este kaptam injekciót. És ez így is volt, hogy engemet a moziba mindég elvittek. Pici voltam, négy éves, de én nagyon szeretem a máig is a televíziót, mert én négy éves koromtól filmeket néztem. És én így nőttem, öt éves voltam már, és az a jegyszedő a mozi teremben, úgy hívták, hogy Szofrán Tamás bácsi, .. székelykevei, különben is én székelykevei születésű vagyok, s Tamás bácsi azt mondta, hogy „Te neked kislányom, amíg élsz, ingyen jegyed van a moziba, mert olyan hűségesen, minden este injekciót kapsz“. És ez be is volt így teljesedve. ĺgy mentem én mindég az .. injekcióra, a moziba, erre emlékszek. .. Elindultam az óvodába, na meg az én édesanyám, az szegény, a sebek elmúltak mikor annak az illetőnek nem volt magán az a holnapi baja, az arcom kitisztult, de mikor neki újra megjött, minden hónapba, az arcom kisebesedett. MB: De érdekes. JK: TELE voltam sebbel, és pici voltam, és akkor leködtek bölcsibe, a kezemet leködték, mert a körmeim mindég véresek voltak, sebesek, mert mind lekapartam a sebet az arcomról, és mindég véres voltam. S leködték éccaka a kezemet, és a vállam súroltam, úgy viszkedett, és akkor a blúzocskám lett sebes meg véres. Betöltöttem, aranyom, a hat évet, .. ›az arcom‹, olyan tiszta lett, mint amilyen most tiszta. Sokan láttak, idős nénik, menni, mindegyiknek köszöntem „Jó napot, jó napot“. „Jaj édes leánykám, mit csnáltál az arcodnak, mit csináltál az arcodnak?“ Hát, mit csináltam. Azután, meg azt kérdezték: „Édes leánykám, te vagy az a sebes kislány?“, „Én vagyok .. én“. Úgyhogy, .. elmúlt. Na, erre a gyerekkori életre emlékszek vissza. Óvodába nem vélekszek, hogy jár- pedig jártam, csak nem tudok visszavélekezni, mert még akkor azt hiszem, hogy sebes voltam. Nem vélekszek arra. * JK: Recimo, moram priznati, ja se ne sešam detinjstva. MB: Uopšte? 267 JK: Pa uopšte .. sešam se detinjstva, ali od treše godine. I dalje. Kada sam se rodila, ja sam posle šest meseci, dobila rane. To je bilo bapsko sujeverje, ali je bilo istinito. ›Moje lice je bilo svo u lišajevima.‹ Ta bolest, to je koţni lišaj. .. Nisam imala ni šest meseci, mala beba, kada sam dobila rane. Samo su mi se oţi videle, i toga se ne sešam, nego mi roditelji priţaju da sam bila malena beba od šest meseci, i bio je obiţaj da kada se dolazi u posetu kod bebe, onaj ko uŤe, taj mora da podigne bebu, a mene jedna osoba nije podigla, imala je onaj meseţni .. sada ne znam da se izrazim, kako da kaţem, menzes, moram tako da kaţem, to je bilo sujeverje, ali istinito. I ja sam dobila rane. MB: Aha. JK: I zvali su ţenu da se vrati, da me podigne, ++ jer še moţda da proŤe, i nije me podigla. I ja se sešam, imala sam veš tri-ţetiri godine, da su mene svako veţe vodili u apoteku, kod gospodina apotekara na injekciju, dobila sam injekciju penicilina, i imala sam mast u jednoj beloj flaši, neka bela teţnost kao mleko, ţesto kada se setim, kada sam sama, ›osešam miris tog mleka‹. MB: Stvarno? JK: ›Osetim ponovo‹ taj miris. MB: Zanimljivo. JK: ›I‹, sešam se da su me svako veţe vodili na injekciju, i veš sam mnogo plakala, i rekli su „Nemoj da plaţeš, jer šemo te voditi u bioskop“. Tako subotom, nedeljom, svako veţe sam dobila injekciju. I to je tako i bilo da su mene uvek vodili u bioskop. Bila sam malecna, imala sam ţetiri godine, ali ja i danas mnogo volim televiziju, jer sam ja od ţetvrte godine gledala filmove. I ja sam tako odrasla, imala sam veš pet godina kada je sakupljaţ karata u bioskopskoj dvorani, zvao se ţika Tamaš Sofran, rekao: „Ti, moja devojţice, do kraja ţivota, imaš besplatnu kartu u bioskopu, jer svako veţe predano dobijaš injekciju“. I to se tako i ostvarilo. Tako sam ja uvek išla na .. injekciju, u bioskop, toga se sešam. .. Krenula sam u obdanište, e moja mama, nesretna, rane su se povukle kada ona osoba nije imala onu meseţnu stvar, moje lice se oţistilo, ali kada je ponovo dobila, svakog meseca, dobila sam rane po licu. MB: Zanimljivo. JK: Bila sam SVA u ranama, i bila sam melecna, i onda su me vezali u jaslicama, vezali su mi ruke, jer su mi nokti uvek bili krvavi, u ranama, jer sam sve rane po licu oţešala, i uvek sam bila krvava. I vezali su mi nošu ruke, i ţešala sam ramena, toliko me je svrbelo, i onda se moja bluzica iskrvavila i bila je sva u ranama. Napunila sam, zlato, šest godina, .. ›moje lice‹ se toliko oţistilo, kao što je danas. Mnogi su videli, stare tete, da idem, svakog sam pozdravljala „Dobar dan, dobar dan“. „Jao, drago dete, šta si uţinila sa licem, šta si uţinila?“. Pa, šta sam uţinila. A posle su me pitali: „Drago dete, da li si ti ona devojţica sa ranama?“. „Ja sam, .. ja“. Tako da, .. prošlo je. E, tog ţivota se sešam iz detinjstva. U obdanište se ne sešam da sam iš-, a išla sam, samo ne mogu da se setim, jer sam tada još, ja mislim, imala rane. Ne sešam se. Sagovornica iz današnje perspektive u prvom licu jednine pripoveda dogaŤaje koji su povezani u kauzalnom nizu. Narativ je fokalizovan kroz svest i iskustvo sagovornice. U 268 pripovedanju se smenjuju direktni i indirektni govor, koji su deo dinamiţnog modusa pripovedanja, sa komentarima i opisima likova, situacije i stanja svoje bolesti, i svog raspoloţenja, koji ţine elemente statiţnog modusa pripovedanja. Istraţivanja pokazuju da su sešanja na stvarna iskustva bogatija u detaljima i kontekstualnim svojstvima od sešanja zamišljenih iskustava. Sagovornica u sešanju evocira miris leka iz detinjstva koji je pila sve do šeste godine. OdreŤenom eksplicitnom elipsom preskaţe se period do šeste godine ţivota naratorke do trenutka kada su nestale rane sa njenog lica koje se u narativu vezuju za sujeverni ritual. Jedan od kljuţnih motiva u narativu jeste menstruacija. Ona je verbalni tabu za koji se vezuje negativna konotacija, kao reţ koja se izbegava. Umesto nje traţi se pogodniji, manje neprijatan, blaţi izraz, eufemizam. Menstruacija u sujevernim verovanjima ţivi kao negativni simbol, kao izvor bolesti i ima skoro magijsku moš. Ona izaziva bolest kod bebe, ne toliko sam ritual podizanja bebe i izostavljanje tog rituala, veš period u mesecu za koji se vezuje negativno simboliţko znaţenje, što je u narativu naglašeno na nekoliko mesta: „kada ona osoba nije imala onu meseţnu stvar, moje lice se oţistilo“. Menstruacija podrazumeva koncept neţistog koji treba izbegavati i koji nije samo verbalni tabu, veš se smatra da sve što ţena dotakne postaje neţisto. Sagovornica se skoro opravdava kada mora koristiti tu reţ, „imala je onaj meseţni .. sada ne znam da se izrazim, kako da kaţem, menzes, moram tako da kaţem“, „onu meseţnu stvar“. Jezik kao nosilac znaţenja ovde ima moš da prenese magijsko dejstvo reţi i uzrok je uroka. Sujeverje je koncept koji je prisutan u vernakularu naratora zajednice. Vera u natprirodno odrţana je pored dominantne hriššanske ideologije. Ona nije deo institucionalizovane religije, no egzistira u svesti meštana, ţivi u njihovim interpretacijama i deo je njihove tradicijske kulture i kulturne prakse koja se prenosi na nove naraštaje. Ţanrovi usmene istorije ne postoje bez njihovog kulturnog konteksta. Sagovornica sada zna implikacije i interpretira svoj ţivot. Na taj naţin se prošlost i vera uzimaju kao objašnjenja sa funkcijom vrednovanja i legitimizacije vere. Na nivou tehnike, prisutna je unutarnja fokalizacija, koja omogušava sagovornici da opiše svoje unutarnje stanje, svoje refleksije. U narativu je karakteristiţno singulativno pripovedanje, jer se dogaŤaji dešavaju samo jednom. Usmeni narativi ţesto ne ostavljaju mogušnost i prostor za dugaţko pripovednje. Priţe se pripovedaju obiţno u nizu, jedna za drugom uz ţestu promenu hronotopa i nabrajanje likova. U narativu se preskaţu epizode i vremenski periodi glavne naracije. Posle 269 uvodnog dela sagovornica opisuje svoju porodicu i eksplicitnom elipsom preskaţe segment ţivota do svoje šesnaeste godine, kada je otišla u Novi Sad da sluţi: JK: 16 évet betöltöttem, elmentem szolgálni Újvidékre. Különben is, nem menem el, elszöktem. Elszöktem. Mert nagyon sokat köllött kapálni, meg aratni, én meg olyan picike kis pöttönke voltam, kicsike kezem, nekem nagyon szúrta az acat, és elszöktem Újvidékre szolgálni. Ott voltam kilenc hónapig egy nagyon aranyos család, magyar család volt, és nagyon szerettek. Vigyáztam egy kislányukra, és nagyon nagyon meg vagyok elégedve minden nagy úrakkal, akik így ilyen lányokat bevettek vigyázni, szolgálni, vagyis egynél sem voltam lealázva. MB: Tisztességesen viselkedtek. JK: Nagyon tisztességessen viselkedtek, úgy magyarok, úgy szerbek. * JK: Napunila sam šesnaest godina, otišla sam u Novi Sad. Inaţe, nisam otišla, pobegla sam. Pobegla. Jer je trebalo mnogo kopati, ţnjati, a ja sam bila tako malecna, majušna, malene ruke, mnogo me je bo ţkalj, i pobegla sam u Novi Sad da sluţim. Tamo sam bila devet meseci kod jedne drage porodice, bila je maŤarska porodica, i mnogo su me voleli. Ţuvala sam jednu njihovu devojţicu, i mnogo sam zadovoljna sa svom gospodom, koja je tako primila devojke da ţuvaju, da sluţe, i ni kod koga nisam bila poniţena. MB: Ophodili su se s poštovanjem. JK: Ophodili su se s mnogo poštovanja, kako MaŤari, tako Srbi. Ne moţemo tvrditi da se narativ odlikuje jasnim hronološkim redosledom, jer kako se do sada pokazalo, takva struktura je retko ostvariva. Narativ pokazuje anahroni redosled u kojem naratorka u analepsi (flešbeku), razbija tok priţe i vraša se na ranije dogaŤaje. Mike Bal istiţe da su „anahronizmi prisutni u svakom romanu“, i „u manjoj meri u kratkim priţama“, te zakljuţuje da je „hronologija promenljivija ukoliko je fabula komplikovanija“ (Bal 2000: 63-4). Sagovornica pokazuje svest o odrţanju hronološkog redosleda u pripovedanju svog ţivota i kada se seti dogaŤaja koji je ispustila, ona pita da li je dozvoljeno da se vrati na prethodno poglavlje svog ţivota i ispriţa priţu koju je preskoţila: „Imala sam još jedno dobro iskustvo. Da li smem ovako da se vratim opet?“. U ovom delu narativa reţ je o još jednoj sluţbi u Novom Sadu, gde je bila srešna i ţivela je „gospodskim ţivotom“. Internom analepsom se priseša vremena obuhvašenog trajanjem glavne radnje, vremena koje je provela u Novom Sadu. Upotreba elipse je 270 uoţljiva u ţivotnoj priţi sagovornice. U narativu su ţeste implicitne, neodreŤene elipse, kojima dolazi do prekida narativnog kontinuiteta bez vremenskih odrednica, te se ne zna koliko vremena je trajao taj prekid, samo se pretpostavlja. Eksplicitne elipse u ovom narativu su jasno uoţljive. Moţemo se vratiti na prethodni segment i navesti još jedan primer elipse odreŤenog tipa sa navoŤenjem vremenske odrednice u uvodnom narativu koji se odvija oko dogaŤaja kojeg se sama ne seša, veš je ţula od roditelja, gde je u pripovedanju preskoţen period od šestog meseca njenog ţivota do treše-ţetvrte godine. Za ceo ţivotni narativ je karakteristiţno da sagovornica preskaţe odreŤene epizode i segmente ţivota i pripoveda one koji su za nju kljuţni i emocionalno obojeni. Pri tome ona koristi analepse, na primer kada se vraša u period mladosti i pripoveda o svojoj najboljoj drugarici iz detinjstva, koja se udala i ţelela je da se i ona (sagovornica) uda za druga svoga muţa. Ali ona je pobegla u Novi Sad i kasnije se udala za sadašnjeg muţa. U završnom delu ţivotne priţe, sagovornica se u analepsi eksternog tipa setila jednog dogaŤaja kada su je posetile dve njoj nepoznate ţene. Od njihove posete poţele su svaŤe u braku, te je ona dogaŤaj povezala sa urokom za koji misli da je baţen na njen brak od strane tih ţena. Sagovornica veruje da je njena drugarica iz osvete poslala ţene da joj pokvare brak: „Nije im uspelo da nas razdvoje, jer je to moţda bio njihov cilj. Uţasno je bilo sve to izdrţati, i onda kada je došla kod nas da nas poseti, odmah sam pomislila da je ona bila ta“. Iz aspekta trajanja radnje, u ţivotnoj priţi sagovornice karakeristiţno je sumiranje dogaŤaja, jer se nekoliko godina iz perioda detinjstva pripoveda u nekoliko kratkih pasusa. Deskriptivne pauze, kao odlika tradicionalnog pripovedanja, se koriste u formi opisa i komentara sagovornice na više mesta u narativu. To je, na primer, digresija, gde ona opisuje svoju porodiţnu kušu. U autobiografskom narativu sadašnje ja opisuje svet prošlog ja, likove, dogaŤaje koji konstituišu priţu. U zakljuţnom delu narativa, sagovornica se vraša u rodno mesto. Izgradnja lokalnog identiteta oţituje se kroz snove u kojima sagovornica oţivljava prošlost iz detinjstva, svesrdno govori o danima njene mladosti koje je provela u rodnom mestu Skorenovcu. Njen narativ je zasnovan na biografskoj i geografskoj istini i liţnim sešanjima na „mitsko‟ mesto. Njen narativ je emocionalno obojen, kroz sešanja u flešbeku evocira uspomene iz detinjstva, a kada govori o snovima o rodnom mestu, sagovornica se u analepsi vraša u prošlost. 271 JK: Ha hiszed, ha nem, én sok éccaka, éjjeleket, én mindég odahaza vagyok álmomban, gyerekkoromba. Nagyon nagyon szép álmaim vannak, aztat mindenkinek kívánnám. Az én álmaim mindég a legszebb székelykevei gyerekekkel van, legényekkel, lányokkal, lakodalom. S azt mondta az a házi gazda, hogy mondtam, „ha kapok a lottón sok pénzt, ezt a házat megveszem tőled“. Azt mondja „Én neked rögtön odaadom“. Mert akár mikor elmegyek a házam előtt, azt mondta: „Bejöhetsz akármikor“. Be is megyek, egyet lesírok (sír), és kész. [...] Elmegyek oda és megnézem. És az a, az a jó, hogy nincs nagy változat a szülő házamon. Olyan kis szegények vették meg, hogy nem tudták javítani .. Sarkon laktunk. Mikor elmegyek a sarkon a temető fele, mert legtöbbször temetésre mentünk, abba vagyok a legboldogabb, hogy ezt a kerítést mi csináltuk, téglakerítést, hogy ez még ez a miénk volt [...]. És mikor meglátom a kisablakot, akkor azzal is olyan boldog vagyok, hogy ezen a kisablakon én hányszor kinéztem. Ettől szebb nincsen. Van sok, aki nem emlékszik semmire, és nem is akar visszaemlékezni. De én ‹mindenre visszaemlékszek›. * JK: Skorenovac je moje rodno selo, i nikada ga se ne bih mogla odreši., jer je tamo sve bilo najlepše. Tamo je bilo najlepše. [...] Verovala ili ne, ja mnoge veţeri, noši, ja sam uvek kod kuše u snovima, u detinjstvu. Imam mnogo, mnogo lepe snove, to bih svakome poţelela. Moji snovi su uvek sa najlepšom decom iz Skorenovca, momcima, devojkama, svadba. I rekao je vlasnik, rekla sam: „Ako dobijem na lotou mnogo para, ovu kušu šu kupiti od tebe“. On kaţe: „Ja šu ti je odmah dati“. Jer bilo kada proŤem ispred moje kuše, rekao je: „Moţeš uvek da doŤeš“. Ja i odem, otplaţem (plaţe), i ‹gotovo›. [...] Odem i pogledam je. I to je dobro da nema velikih promena na roditeljskoj kuši. Kupili su je takvi siromasi, da nisu mogli da je poprave. .. Ţiveli smo na uglu. Kada skrenem iza ugla prema groblju, jer smo najţešše odlazili na sahrane, najsrešnija sam, jer smo ovu ogradu mi pravili, ogradu od cigle, ona je bila naša [...]. I kada ugledam mali prozor, onda sam isto tako srešna što sam toliko puta pogledala kroz ovaj mali prozor. Od toga nema lepšeg. Ima mnogih, koji se ne sešaju niţega, niti ţele da se sete. Ali ‹ja se svega sešam ›. Odstupanje od hronologije u ovom segmentu narativa o snovima oznaţeno je analepsom, no ujedno i prisustvom prolepse, jer nam pruţa uvid u moguši ishod njenog ţivota. Prolepsa je izraţena kondicionalom, buduši ishod je uslovljen sticanjem novca. Replika sadašnjeg vlasnika „Ja šu ti je [kušu] odmah dati“ ostavlja otvorenu mogušnost anticipirane budušnosti koja u mašti slušaoca/ţitaoca dobija zakljuţni oblik. Sagovornica narativ zakljuţuje pozitivnom evaluacijom svoga ţivota i sešanja: „Ima mnogih, koji se ne sešaju niţega, niti ţele da se sete. Ali ja se svega sešam“. 272 * Autobiografsko pripovedanje ima repetitivni karakter, jer se naratori vrašaju na iste epizode svog ţivota i pripovedaju ih razliţitoj publici u razliţitim kontekstima, te forma i interpretacija istog narativa zavisi od situacije, kako oni u svakom budušem kazivanju dobijaju drugaţiji oblik, a ţesto i novo znaţenje. Narator je u autobiografskom pripovedanju ujedno i lik u priţi, što se u Ţenetovoj teoriji oznaţava terminom autodijegetiţki narator. Kako se iz izdvojenih narativa pokazalo, pripovedaţ u autobiografskom diskursu jeste posmatraţ i pripovedaţ svoga ţivota, on je fokalizator iz ţije perspektive se pripovedaju dogaŤaji iz unutrašnje fokalizacije. Usmeni autobiografski narativi nisu fiksni oblici, veš su podloţni promenama i novim interpretacijama. Za razliku od pisanog autobiografskog ţanra, usmeni narativi nastaju spontano u interakciji sa sagovornicima, bez razmišljanja o strukturalnoj organizaciji i dodatnih ureŤivanja, ali je, kako smo pokušali ovde da pokaţemo, i u njihovoj analizi moguše koristiti naratološki pristup sa naglaskom na temporalnoj organizaciji narativa. U usmenom autobiografskom diskursu se izostavljaju delovi ţivota da bi se naknadno u analepsi, ili flešbeku, nadoknadili i pojasnili. Prolepse ili anticipacije u narativnom tekstu nisu toliko uţestale kao analepse, jer se njima smanjuje narativna tehnika išţekivanja, meŤutim, s obzirom na prirodu i strukturu autobiografskog diskursa u kojem narator veš unapred zna sve epizode svog proţivljenog ţivota i sve njegove preokrete i završetke, smatramo da su prolepse pripodno prisutne u autobiografskom pripovedanju kako pisanog, tako i usmenog oblika. Moţemo zakljuţiti da odstupanja od hronologije u usmenom autobiografskom ţanru pruţaju uvid u krajnje ishode postupaka naratora ţivotnih priţa. Govoreši o narativnom tempu, pokazali smo da usmeni autobiografski diskurs sadrţi elipse implicitnog i eksplicitnog karaktera, kao i deskriptivne pauze, kao narativne strategije kojima se usporava radnja i opisuju likovi, atmosfera, situacija. Jedna od osnovnih pretpostavki od kojih smo pošli u radu jeste da je svaka ţivotna priţa konstruisana sešanjem u umetniţkoj formi, te da ih je moguše sagledati sredstvima knjiţevne teorije i u analizi im pristupiti uz koriššenje teorije fikcije. Smatramo da je knjiţevnost inspirisana ţivotom, i kao što knjiţevnost ne moţe da egzistira bez ţivota, a knjiţevna dela ţive tek kada se doţive u komunikaciji sa publikom, tako smo u ovom radu sagledali i ţivotnu priţu, kao ravnopravan produkt sa 273 ţanrovskim osobenostima koje je moguše sagledati analitiţkim sredstvima za analizu jedne knjiţevne forme. 274 7. ZAKLJUĈAK Autobiografski narativi su odraz kulturnog miljea i kolektivnog identiteta zajednice. Oni prikazuju sliku koju zajednica ima o sebi. Shodno tome, posebna paţnja u radu posvešena je temi oţuvanja elemenata autentiţnosti, jezika i tradicija sekeljskih predaka kao osnovnih vrednosti kulturnog i etniţkog identiteta bukovinskih MaŤara u Vojvodini. U analitiţkom delu rada, kao teorijsko uporište, koristili smo Labovljev metod analize narativa liţnog iskustva, kao i naratološki model francuskog teoretiţara Ţerara Ţeneta. * U ovoj doktorskoj disertaciji sprovedeno je istraţivanje ţivotnih priţa juţnobanatskih bukovinskih MaŤara u tri naselja: Vojlovici, Ivanovu i Skorenovcu. Za razliku od dosadašnjih istraţivanja, ova disertacija nastoji da pruţi novi pristup prouţavanju spajajuši analizu narativa liţnog iskustva i narativnu teoriju fikcije u analizi nefikcionalnih tekstova usmenih autobiografija bukovinskih MaŤara. Pored toga, u radu smo nastojali pokazati na koji naţin se oblikuje identitet u autobiografskom diskursu pripadnika etniţke zajednice juţnobanatskih Sekelja. Osnovna pretpostavka od koje polazimo je da dijalošku prirodu ţivotnih narativa odlikuje višeglasna situacija u kojoj se sjedinjuju liţni diskurs i diskurs zajednice. U zakljuţnim razmatranjima šemo rezimirati pregled ciljeva istraţivanja prema poglavljima i ukazati na najvaţnije odgovore do kojih smo u radu došli. Doktorska disertacija je podeljena na šest glavnih jedinica. U uvodnom poglavlju smo ukazali na specifiţnost poloţaja manjinske zajednice bukovinskih MaŤara, kao i na interdisciplinarnost pristupa u istraţivanju, koji objedinjuje znanja iz istorije, antropološke lingvistike i narativne teorije. Dat je kratak pregled dosadašnjih istraţivanja, izloţene su osnovne pretpostavke i ciljevi istraţivanja. Drugo poglavlje razmatra metode koje su se u istraţivanju primenile. Dat je opšti pregled kvalitativnih istraţivanja, kao i detaljan opis samog intervjua koji smo sproveli u istraţivanju. Ukazali smo na pitanje višeglasja u interpretaciji, koji podrazumeva da se 275 narativ oblikuje u zajedniţkom dinamiţkom dijaloškom odnosu i kreaciju istraţivaţa i sagovornika. TakoŤe smo ukazali na dvostruku poziciju: autsajdera i insajdera u terenskom istraţivanju u intervjuima koje smo sprovodili. Ukazali smo na specifiţnosti autobiografskog intervjua i dali osnovne smernice u sprovoŤenju kvalitativnog intervjua, zasnovanih na sopstvenim iskusvima. TakoŤe smo istakli konvencije transkripcije koje smo u istraţivanju primenili. Kao jedan od znaţajnih odeljaka poglavlja jeste razmatranje problema etiţkih pitanja kvalitativnog istraţivanja. U ovom poglavlju bilo je vaţno dati ţanrovsko odreŤenje usmene istorije, kao osnovnog metoda sakupljanja, ţuvanja i interpretiranja usmenih iskaza i sešanja, kao i definisanje ţanrova ţivotne priţe i autobiografije. Ţivotne priţe su usmeni prikazi ţivota koji se pripovedaju u epizodama u sadašnjem trenutku, koje zahtevaju sekvencu i hronologiju, a ţine zajedniţko dostignuše kazivaţa i slušaoca. Autobiografija je pokušaj izlaganja koherentne ţivotne priţe u kojoj narator priţa verziju svoga ţivota uz mnoga razmatranja i kontemplaciju, dok je ţivotna priţa forma koja pruţa mogušnosti otkrivanja sebe i osešaja sopstva, ona je uslovljena vremenom i situacijom, te je stoga podloţna stalnim promenama (Abrams 2010: 50-1). Treše poglavlje polazi od istorijskog pregleda zajednice, kako bi se ukazalo na specifiţan vid manjinske zajednice u juţnobanatskom okrugu koja se izdvaja od ostalog dela manjinske maŤarske zajednice i koju smo nazvali „dijaspora u dijaspori“. Vaţno je bilo istaši da je izbor maŤarske zajednice naţinjen pre svega zbog jedinstvene situacije etniţke manjine sekeljskih MaŤara, doseljenika iz Bukovine, koji se nalaze u specifiţnom poloţaju u pokrajini i koji se izdvajaju ne samo od vešinskog srpskog stanovništva, veš i od maŤarskog ţivlja u Vojvodini. Ova mala etniţka zajednica ţini potomke doseljenika iz Erdelja, koja se preko Moldavije, a zatim Bukovine, konaţno doselila na prostore juţnog Banata, u naselja Vojlovicu (maŤ. Hertelendyfalva), Skorenovac (maŤ. Székelykeve), i Ivanovo (maŤ. Sándoregyháza). U ţivotnim priţama se mogu prepoznati zajedniţke crte i teme u kojima se smenjuju autobiografske priţe i kolektivni narativi o doseljavanju i poreklu zajednice, kao i isticanje vaţnosti tradicijske kulture i kulturnog kontinuiteta u formiranju njihovog identiteta. Shodno tome, istakli smo i dali kratak pregled kulturnog nasleŤa, obiţaja i rituala koji se još u zajednici odrţavaju, i onih koji se gube, a opstaju samo u pamšenju pripadnika zajednice. 276 Ţetvrto poglavlje objedinjuje nekoliko pitanja o jeziku pripadnika zajednice. Najpre smo ukazali na status i poloţaj maŤarskog jezika u Vojvodini. Posebno smo istakli stavove govornika o poloţaju svog maternjeg jeziţkog varijeteta u odnosu na jezik vešine, kao i na standardni maŤarski jezik. Jezik manjine je u procesu stalne promene, koja se oseša izmeŤu govornika starije i mlaŤe populacije, govor prvih je arhaiţan i tradicionalan, dok se govor drugih pribliţava standardnom zvaniţnom jeziku. Usled uticaja dominantnog standardnog jezika, vešina govornika manjinskog jezika mlaŤeg naraštaja sve više usvaja koriššenje zvaniţnog jezika vešine ne samo u javnoj sferi, veš i meŤu sobom u sferi privatnog ţivota, a veš inkorporisanje elemenata zvaniţnog jezika u razgovoru, i mešanje i prekljuţivanje kodova jasni su pokazatelji nesigurne budušnosti opstanka maŤarskog jezika kao regionalnog i njegovog oţuvanja od kvarenja i spreţavanja nastanka takozvanog hibridnog jezika koji bi nastao mešanjem dominantnog i manjinskog jezika ili u najgorem sluţaju njegovog potpunog nestajanja. Jedno od pitanja koje smo postavili u istraţivanju jeste na koji naţin se formira identitet pripadnika manjinske zajednice u višejeziţnoj i multietniţkoj sredini. U istraţivanju smo pokazali da je dijaloški karakter kljuţna odlika ljudskog ţivota i da se kroz odnos sa Drugim definiše identitet. Pokazali smo kako se gradi identitet u multietniţkoj sredini i zakljuţili, shodno postoješim teorijama (Hall, 1996) i sopstvenim viŤenjima, da se identitet konstruiše kroz uticaj razliţitosti (Taylor, 1994), gde dolazi do jeziţkih uticaja i koriššenja paralelno dvaju ili više jezika, ili elemenata drugog jezika. Sekeljska zajednica sa svojim osobenim dijalektom okruţena je vešinskih jezikom i drugim manjinskim jezicima, te je podloţna meŤujeziţkim uticajima. Moţemo zakljuţiti da ovde govorimo o jednoj naizgled kontradiktornoj situaciji u kojoj sekeljski dijalekat bukovinskih MaŤara opstaje pored velike vremensko-prostorne udaljenost od matiţne zemlje i jezika. U pitanju je vreme od sto trideset godina koje konzervira jezik predaka, dok s druge strane primešujemo i ulazak u novo vreme koje donosi nove promene u jezik. Rezultati istraţivanja pokazali su da su jezik i etnicitet jedni od dominantnih markera identiteta, i da se etniţki identitet ispoljava kroz mitove o Bukovini, zemlji predaka, kao i kroz iskaze o statusu pripadnika zajednice u pokrajini i njihovog jezika. Danas se veš i u ovakvoj homogenoj sredini bogatog kulturnog nasleŤa, bukovinski sekeljski jezik kvari i polako gubi. Zajedno sa postepenim 277 prekidanjem prenošenja narodnih obiţaja sa roditelja na decu, pojaţana je asimilacija mlaŤeg naraštaja u kulturu vešine. Shodno tome, gubi se etniţka identifikacija, i dolazi do osiromašenja jeziţkog blaga i postepenog zaboravljanja kulturnih tradicija. Peto poglavlje obuhvata nekoliko tema u kojima se razmatraju pitanja odnosa sešanja i identiteta, kao i oblikovanje liţnog i kolektivnog sešanja. Najpre smo razmotrili teoriju sešanja i pokušali odgovoriti na pitanje na koji naţin prošlost utiţe na konstrukciju identiteta. Zakljuţili smo da se u autobiografskim narativima mogu izdvojiti dve vrste zapamšenog sadrţaja. U prvu grupu spadaju sadrţaji koji se odnose na sopstvenu ţivotnu priţu pojedinca, i tu spadaju sešanja o onome što su sagovornici neposredno doţiveli, a drugu grupu ţini sve što je postgeneracija u svom socio-kulturnom i porodiţnom okruţenju nauţila o prošlosti. Ovde govorimo o pojmovima francuskog sociologa Morisa Albvaša: individualno i kolektivno sešanje (Halbwachs 1992). Dalje smo razmotrili pitanje procesa oblikovanja liţnog i kolektivnog identiteta. Pokazali smo da pripadnici etniţke zajednice u svojim autobiografskim narativima ukljuţuju i „nasleŤene‟ narative kada govore o poreklu zajednice, o zemlji predaka, o doseljavanju. Zakljuţili smo da, buduši da su koncepti mit o zajedniţkom poreklu, zajedniţko istorijsko sešanje, „zaviţaj‟ (Smith 1991: 21), jedni od glavnih atributa etniţke zajednice, autobiografski diskurs obogašen datim temama, dobija formu kolektivnog i na taj naţin utiţe na formiranje etniţkog identiteta pripadnika. Pokazali smo kako liţni autobiografski narativi pripadnika zajednice postaju ujedno i etniţki, grupni narativi koji se baziraju na kolektivnom sešanju i dele isti narativni obrazac vrašajuši se na poţetke u teţnji da odgovore na pitanja „ko smo‟ i „odakle potiţemo‟. Zakljuţujemo da narativi o poreklu doprinose formiranju identiteta i potiţu od duboke unutrašnje potrebe za pripadanjem grupi. Posebno smo se osvrnuli na problem koncepta Drugog i ukazali da naši individualni identiteti znaţajno zavise od dijaloškog odnosa sa drugima u kojem integrišemo i menjamo svoju kulturnu baštinu i usvajamo baštinu drugih ljudi. Kao posledica koegzistencije sa drugim narodima i grupama, kultura Sekelja nosi tragove zajedniţkog ţivota sa raznim kulturama i pre doseljavanja u juţnobanatsku oblast, a dolaskom na današnje podruţje, pokazali smo na koji naţin se gradi identitet pripadnika zajednice u suţivotu sa drugim zajednicama, srpskom, nemaţkom, slovaţkom, palšanskom. TakoŤe 278 smo se osvrnuli i na pitanje rodne identifikacije bukovinskih MaŤara. Pošli smo od rodno determinisane analize, i pokušali odgovoriti na pitanja: do koje mere su muške i ţenske usmene autobiografije i sešanja sastavljeni razliţitim modelima u konstrukciji ţivotnih priţa. Na koji naţin moţemo interpretirati sliţnosti i razlike izmeŤu muških i ţenskih autobiografija i na koji naţin se ispoljavaju sliţnosti tamo gde kolektivna generacijska sešanja utiţu na formiranje shematizovanih narativa. Pokazalo se da se autobiografski narativ odlikuje višeglasnom situacijom u kojoj se sjedinjuju liţni diskurs i diskurs zajednice. Došli smo do zakljuţka da ţlanovi zajednice nose zajedniţke uspomene i sešanja na kolektivnu prošlost, te dele brige za budušnost jezika i opstanka svoje zajednice. Buduši da ciljna grupa istraţivanja pripada starijoj populaciji, nosiocima generacijskog identiteta, narativi ţena i muškaraca nose zajedniţke odlike i kolektivne teme jedne generacije. Kako detaljno ispitivanje roda prevazilazi okvire ovog istraţivanja, na ova pitanja šemo se još vratiti u narednim istraţivanjima. U poslednjem poglavlju smo se još jednom osvrnuli na rodne razlike, gde smo u analizi narativa ukazali na karakteristiţne teme koje se izdvajaju u narativima ţenskog dela zajednice, a to su teme prosidbe i braka. Šesto poglavlje razmatra nekoliko novih jedinica. Ukazali smo na dijaloški karakter u interpretaciji i oblikovanju narativa, gde je uloga istraţivaţa vaţna u konstruisanju priţe. U analitiţkom delu smo imali za cilj da pokaţemo kako je moguše primeniti analizu teorije fikcije na usmene autobiografske priţe, te da ih je moguše sagledati sredstvima knjiţevne teorije kao produkte narativizacije. U analizi dolazimo da zakljuţka da narativ nije reprezentacija objektivne realnosti, veš je samo jedna njena verzija, jedna od mnogih moguših taţki gledišta. Narativi liţnog iskustva su selektovani i rekonstruisani izveštaji naratora koji zavise od ţivotnog trenutka i od situacije, te se njihovo znaţenje menja i formira u razliţitim vremenima i kontekstima. U teorijsko-analitiţkom delu rada postavili smo teorijski okvir u kojem smo primenili analizu narativa liţnog iskustva i naratološku analizu koja je ostala u granicama tradicionalnih pojmova. U analizi narativa liţnog iskustva oslonili smo se na Labovljev model analize strukture usmenih narativa. Izdvojili smo karakteristiţne narative ţenske populacije sa motivima koji govore o emotivnim braţnim vezama u kojima se prikazuju prelomni trenuci pre i nakon sklapanja braţne zajednice. Pokazali smo da se narativi 279 uklapaju u Labovljev model sa svim komponentama narativa, od kojih je evaluacija najţešša. Evaluacijskim sredstvima se u narativu ukazuje na znaţaj priţe, te na afektivnu obojenost iskaza i poentu priţe. Pripovedaţki diskurs ţenske populacije orijentisan ja ka porodici i statusu ţene u braţnoj zajednici. Teme koje se izdvajaju i povezuju vešinu ţenskih narativa jesu prosidba i brak kao dominantni obrasci u kojima sagovornice referišu na svoja iskustva gde dolazi do slobodnog ispoljavanja njihovih emocija i stavova. U liţnim iskustvima sagovornica ţesto se ispoljavaju potisnuti problemi i emocije iz rane mladosti koje one ne mogu da prihvate ni danas i koje dolaze do jasnog izraţaja u intervjuu. Odnosi meŤu partnerima odreŤeni su autoritarnim tradicijskim modelima. Karakteristiţno je da se pripovedanje razvija uz evaluaciju dogaŤaja, postupaka i sopstvenih odluka i osešanja, ţesto uz ton ogorţenosti, nepravde i kasnog uviŤanja. Jedan od ciljeva istraţivanja bio je utvrŤivanje distinkcije izmeŤu autobiografije kao nefikcionalnog teksta i kao fikcionalnog ili knjiţevnog dela. Ovde smo, takoŤe, dali kratak osvrt na autobiografsko nasleŤe, kao i definisanje autobiografije kao referencijalnog i knjiţevnog diskursa. Uzeli smo u obzir društvene i kulturološke aspekte autobiografskog ţanra i ukazali na prelaz ka usmenim antropološkim ţanrovima ţivotnih priţa koje se oblikuju u dinamici doţivljenog i zamišljenog. Autobiografija se posmatra kao kategorija otvorena raznorodnim tumaţenjima, kao graniţni ţanr, u mnogim teorijama definisan kao ţanr u kojem se preplišu istina i fikcija. Jedan od ciljeva disertacije bila je primena naratološkog modela francuskog teoretiţara Ţerara Ţeneta u analizi usmenih autobiografskih narativa. Shodno tome, u teorijskom uvodu prikazali smo teorijske pojmove neophodne za naratološku analizu. Govorimo o narativima u prvom licu jednine koji se dobro uklapaju u Ţenetovu teorijsku postavku. Jedan od kljuţnih pojmova analize jeste narator - sagovornik. Narator je u sluţaju usmenih autobiografskih tekstova junak ili centralni lik priţe koju pripoveda. Zakljuţili smo da je zajedniţko svim narativima koje analiziramo isticanje nekog znaţajnog trenutka u ţivotu, ţesto kriznog trenutka. Pripovedanje teţe iz perspektive glavnog junaka – naratora, koji prenosi dogaŤaje iz unutarnje fokalizacije uz otkrivanje svojih misli, odluka, osešanja i uz smenjivanje sadašnjeg i prošlog vremena u pripovedanju. Sagovornici se u rekonstruisanju svog ţivota u velikoj vešini sluţe prvim licem jednine 280 ţime izlaţu jedinstvo u svom ţivotnom toku. Pripovedanje u prvom licu jednine, koje je karakteristiţno za autobiografski naţin pripovedanja, omogušuje da iskaz vezan za subjekt jasnije bude izraţen nego pripovedanjem u trešem licu, prikazujuši jasnije subjektivno naliţje objektivnog ţivotnog procesa. Subjektivno iskustvo stvarnosti se oţituje direktno u sešanju pripovedajušeg ja za koga su proţivljeni dogaŤaji još uvek pred oţima. Prikaz vremena daje se iz pripovedne strukture. Narator autodijegetiţkog pripovedanja ima pregled nad svim prošlim razvojnim fazama pripovedanog ja i moţe se drţati hronologije dogaŤaja, ali moţe i odstupiti od nje. Uopšteno gledajuši, narator moţe prikazati ceo ţivot sve do taţke u kojoj se pripovedano ja u potpunosti preklapa sa pripovedajušim, tj. nestaje razlika izmeŤu njih, ţime se vrašaju iskustva iz prošlosti u sadašnjost i razmatraju ţivotne okolnosti u perspektivi nekad-sad uz refleksije i anticipaciju budušnosti. Na taj se naţin, narator autobiografskog pripovedanja pribliţava sveznajušem pripovedaţu koji sagledava dogaŤaj ţesto uz uvid u razmišljanja i postupke drugih likova. Shodno tome, za kraj poglavlja od posebnog znaţaja je bilo vaţno izdvojiti postupak udvajanja vremenske dimenzije i kroz habitualne narative ukazati na situiranje sadašnjosti u vremenskoj sekvenci sadašnjost-prošlost koje se povezuju kauzalnim odnosima. Posebno smo razmotrili vremenske dimenzije autobiografskog diskursa i ulogu temporalnosti. Pokazali smo da je vešina autobiografija vezana za razumevanje temporalnosti. Izdvojili smo primere ţivotnih narativa koji pokazuju anahroni redosled gde naratori u analepsi razbijaju tok priţe i vrašaju se na ranije dogaŤaje. Videli smo da su autobiografije dinamiţki višeslojni temporalni procesi u kojima se povezuju sešanja u model „prošlost – sadašnjost‟. Konaţno smo ukazali na znaţaj koncepta Nachträglichkeit, koji se u narativima prepoznaje kao metod kasnog uviŤanja sa funkcijom spoznaje i oblikovanja daljeg ţivotnog puta. * Vaţnost ovog istraţivanja jeste u ukazivanju na manjinsku zajednicu sa etniţkim korpusom koji je u proteklim decenijama u stalnom opadanju usled brojnih faktora kao što su negativan priraštaj, visok mortalitet, iseljavanje i odmaklo starenje, ali i pored opadanja broja stanovništva, potomci migranata u narativima pokazuju da su u sred prostorno-vremenske promene ostali dosledni sebi, saţuvali su sešanja svojih predaka i 281 svoje tradicije. U zajednici bukovinskih MaŤara se prenose etnocentriţni narativi koji su kljuţni za odrţanje identiteta. Vaţni dogaŤaji o dolasku iz zemlje predaka se rekreiraju kao pripovedne šeme. Narativi o zajedniţkom poreklu su strukture koje funkcionišu na nivou iznad liţnih narativa, a koji prepisuju kulturalne obrasce i identitete za dugoroţan period, nekad i za više stotina godina, koje pripovedaţi dobijaju veš uobliţene, a pomošu kojih mogu ispriţati, tumaţiti, struktuirati svoja liţna iskustva, doţivljaje, i tako izraziti i ojaţati svoj identitet. Doktorska disertacija „Autobiografski narativi bukovinskih MaŤara u Banatu“ ima za cilj da doprinese nedovoljnoj istraţenosti manjinske maŤarske zajednice sekeljskog porekla, kao i da ukaţe na znaţaj kvalitativnih terenskih istraţivanja. Disertacija nastoji da pruţi nov pristup prouţavanju manjinske zajednice na naţin na koji do sada nije bila razmatrana u literaturi, ukazujuši na spektar heterogenih pristupa i disciplina objedinjujuši nauţna znanja iz maŤarskog jezika, istorije, antropološke lingvistike i narativne teorije, pri ţemu se otvaraju nove mogušnosti zanimljivih buduših interpretacija i analiza. 282 Literatura: Ablonczy, B. (2002) „Trianon-legendák“, in Ignác Romsics (ed.), Mítoszok, legendák, tévhitek a 20. századi magyar történelembről, Budapest: Osiris, 132-162. Abrams, L. (2010) Oral History Theory, London: Routledge. Alasuutari, P. (1997) „The discursive construction of personality“, in: A. Lieblich and R. Josselson, eds., The Narrative Study of Lives, vol. 5., Newbury Park, California: Sage, 1-20. Ammon, U. (2010) „Western Europe“ in Handbook of Language and Ethnic Identity. Disciplinary and Regional Perspectives, vol 1, 2 nd ed., Fishman, J. A. and García, O. eds., New York: Oxford University Press, 207-220. Anderson, B. (1991) Imagined Communities: Reflections on te Origin and Spread of Nationalism, revised ed., London, New York: Verso. Anderson, L. (2001) Autobiography, London, New York: Routledge. Andriš, E. (2002) Leksikologija i morfologija mađarskog jezika, Novi Sad: Filozofski fakultet. Andriš, E. (2009) „Dvojeziţnost maŤarskih Ťaka u Vojvodini“ u P. Vlahoviš, R. Bugarski i V. Vasiš ur., Višejezični svet Melanije Mikeš, Zbornik u čast Melanije Mikeš, Novi Sad: Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, Društvo za primenjenu lingvistiku Srbije, 37-56. Assmann, J. (2011) Cultural Memory and Early Civilization: Writing, Remembrance, and Political Imagination, Cambridge: Cambridge University Press. Augustine (1961) Confessions, prevod R. S. Pine – Coffin, Harmondsworth: Penguin. Auer, P. ( 1995) „The pragmatics of codeswitching: A sequential approach“ in L. Milroy & P. Muysken, eds., One speaker, two languages, 114-135. Auer, P. (1998) Code-Switching in Conversation, Language, Interaction and Identity. London: Routledge. Bahr, D. M. (2004) „Temptation and Glory in One Pima and Two Aztec Mythologies“, Journal of the Southwest, 46(4), 705–761 Bahtin, M. (1989) O romanu, prevod Aleksandar Badnjareviš, Beograd: Nolit. 283 Bahtin, M. (1991) Autor i junak u estetskoj aktivnosti, prevod Aleksandar Badnjareviš, Novi Sad: Bratstvo jedinstvo. Baker, C. and Prys Jones, S. (1998) Encyclopedia of Bilingualism and Bilingual Education, Clevedon, UK: Multilingual Matters. Baker, C. (1992) Attitudes and Language. (Multilingual matters, 83), Clevedon, England: Multilingual Matters. Bal, M., ed. (1999) The Practice of Cultural Analysis: Exposing Interdisciplinary Interpretation, Stanford: University Press. Bal, M. (2000) Naratologija: teorija priče i pripovedanja, prevod Rastislava Mirkoviš, Beograd: Narodna knjiga. Bal, M. (2009) Narratology. Introduction to the Theory of Narrative, 3rd ed., Toronto, Buffalo, London: University of Toronto Press. Bamberg, M. (1987) The Acquisition of Narratives: Learning to Use Language. Berlin: Walter de Gruyer. Becket, Ch. and Taylor, H. (2010) Human Growth and Development, 2nd ed., Los Angeles: Sage. Bell, A. (1984) „Language Style as Audience Design“, Language in Society, 13(2), 145–204. Benedek, E. (1920) Egy székely diák élete, Budapest: Pantheon. Benstock, S., ed. (1988) The Private Self: Theory and Practice of Women's Autobiographical Writing, Chapel hill: University of North Carolina Press. Berg, B. L. (2001) Qualitative Research Methods for the Social Sciences, Boston: Allyn and Bacon. Berger, P. and Kellner, H. (1964) „Marriage and the Construction of Reality: An Excercise in the Microsociology of Knowledge“, Diogenes, 12 (46), 1-24. Berntsen, D. and Rubin, D. C., eds., (2012) Understanding Autobiographical Memory: Theories and Approaches, Cambridge: Cambridge University Press. Bischoping, K. (1993) „Gender Differences in Conversation Topics 1922-1990“, Sex Roles 28, 1-18. 284 Blom, J. P. and Gumperz, J.J. (1972) „Social meaning in linguistic structures: Code- switching in Norway“ in J.J.Gumperz and D.Hymes, eds, Directions in sociolinguistics, New York: Holt, Rinehart &Winston, 407-434. Bloom, L.Z. (2003) „Living to tell the tale: the complicated ethics of creative nonfiction“, College English, 65 (3), 276-289. Bornat, J. (2004) „Oral history“ in Seale C., Gobo G., Gubrium J.F. and Silverman, D., eds., Qualitative Research Practice, London: Sage Publications, 34-47. Bornat, J. (2008) „Biographical methods“, in P. Alasuutari, L. Bickman and J. Brannen, eds., The Sage Handbook of Social Research Methods, London: Sage, 343-355. Sikimiš, B. i Bošnjakoviš, Ţ. (2013) Bunjevci. Etnodijalektološka istraţivanja 2009, Novi Sad: Matica Srpska. Boas, F. (1938) The Mind Of Primitive Man, revised ed., New York: The Macmillan Company. Booth, W. J. (1999) „Communities of Memory: On Identity, Memory, and Debt“, The American Political Science Review, 93, 2, 249-263. Briggs, C. L. (1984) „Learning How to Ask: Native Metacommunicative Competence and the Incompetence of Fieldworkers“, Language in Society, 13(1), 1–28. Brockmeier, J. (2000) „Autobiographical time“, Narrative Inquiry, 10 (1), 51-73. Brockmeier, J., Carbaugh, D., eds., (2001) Narraitve and Identity. Amsterdam: John Benjamin Publishing Company. Buckner, J. P. and Fivush, R. (1998) „Gender and Self in Children's Autobiographical Narratives“, Applied Cognitive Pshychology 12, 407-429. Bugarski, R. (2003) Jezici, Beograd: Ţigoja štampa. Bulhof, I. N. (1980) Wilhelm Dilthey. A Hermeneutic Approach to the Study of History and Culture, The Hague, Boston, London: Martinus Nijhoff Publishers. Bruner, J. (1990) Acts of Meaning, Cambridge, MA: Harvard University Press. Bruner, J. (1994) „The remembered self“, in Neisser, U. and Fivush, R., eds., The Remembering Self. Construction and Accuracy in the Self-Narrative, New York: Cambridge University Press, 41-54. Bruner, J. (2003) „Self-Making Narratives“, in Autobiographical memory and the construction of a narrative self. R. Fyvush, A. Haden, eds., New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates, 209-225. 285 Bruner, J. (2004) „Life as narrative“, Social Research: An International Quarterly, 71 (3), 691-710. Carlin, N., Capps, D. (2009) „Coming to Terms with Our Regrets“, Journal of Religion and Health, 48, 2, 224-239. Chafe, W. (1994) Discourse, Consciousness, and Time, Chicago and London: The University of Chicago Press. Chamberlain, M. and Thompson, P., eds. (1998) Narrative and Genre (Routledge Studies in Memory and Narrative), London: Routledge. Chanfrault-Duchet, M. (1991) „Narrative structures, social models, and symbolic representation in the life story“ in Gluck, S.B. and Patai, D., eds., Women’s Words: The Feminist Practice of Oral History, New York: Routledge, 77-92. Chanfrault-Duchet, M. (2000) „Textualisation of the self and gender identity in the life- history“ in Cosslett, T., Lury, C. and Summerfield, P., eds., Feminism and Autobiography: Texts, Theories, Methods, London: Routledge, 61-75. Charlton, T. C., Myers, L. E. and Sharpless, R., eds., (2007) History of Oral History. Foundations and Methodology, New York: Altamira Press. Coates, J. (2003) Men Talk: Stories in the Making of Masculinities, Oxford: Blackwell. Cobley, P. (2001) Narrative, London: Routledge. Connelly, F. M. and Clandinin, D. J. (1990) „Stories of experience and narrative inquiry“, Educational Researcher, 19 (5), 2-14. Cosslett, T., Lury, C., and Summerfield, P., eds. (2000) Feminism and Autobiography. Texts, theories, methods, London: Routledge. Creswell, J.W. (1998) Qualitative inquiry and research design: Choosing among five traditions, London: Sage. Culler, J. (1980) „Foreword“ in Genette, G., Narative Discourse. An Essay in Method, translated by Jane E. Lewin, Ithaca, New York: Cornell University Press, 7-15. Cullom, D., Back, K. and MacLean, K. (1977) Oral History: From Tape to Type, Chicago: American Library Association. Currie, M. (1998) Postmodern Narrative Theory (Transition Series), Basingstoke: Macmillan Press. Czarniawska, B. (2004) Narratives in Social Science Research. Introducing Qualitative Methods, London: Sage Publications. 286 Ţapo Ţmegaţ, J., Zrniš, G. V. i Šantek, G.P. ur. (2006) Etnologija bliskoga. Poetika i politika suvremenih terenskih istraţivanja u Etnologija bliskoga. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 7-52. Dajmond, Dţ. (2006) „Govoriti u ime potţinjene ţene: poreŤenje narativnih strategija u postkolonijalnoj knjiţevnosti Rigoberte Menţu, Toni Morison i Mahasvete Devi“, prevod Ana Kolariš, Genero, 8/9, 27-36. Das Gupta, J. (1975) „Ethnicity, Language Demands and National Development in India“, in Glazer, N. and Moynihan, D.R. eds., Ethnicity: Theory and Experience, 466- 488. De Fina, A (2007) „Code-Switching and the Construction of Ethnic Identity in a Community of Practice“, Language in Society, 36(3), 371–392. De Fina, A. and Georgakopoulou, A. (2012) Analyzing Narratives, Cambridge: Cambridge University Press. De Man, P. (1984) „Autobiography as De-Facement“, in The Rhetoric of Romanticism, New York: Columbia University Press, 67-81. De Man, P. (2000) „Reading Proust“ in McQuillan, M., ed., The Narrative Reader, London: Routledge, 227-231. Denzin, N. K., ed., (1989) Interpretive Biography, Thousand Oaks, CA: Sage Publications. Denzin, N. K. (1995) The Cinematic Society, Thousand Oaks, Ca: Sage. Derrida, J. (1986) Memoires for Paul de Man (The Wellek Library Lectures at the University of California Series), translated by Cecile Lindsay, Jonathan Culler i Eduardo Cadava, New York: Columbia University Press. DeWalt, Kathleen M. & DeWalt, Billie R. (1998) „Participant observation“, in H. Russell Bernard ed., Handbook of methods in cultural anthropology, Walnut Creek: AltaMira Press, 259-300. Duff, D., ed. (2000) Modern Genre Theory (Longman Critical Readers Series), Harlow: Longman. Đuriš, V. et al. (2014) Etnokonfesionalni i jezički mozaik Srbije, Beograd: Republiţki zavod za statistiku. Edwards, J. (1982) „Language attitudes and their implications among English speakers“, in in E.B. Ryan and H. Giles, eds., Attitudes Towards Language Variation: Social and Applied Contexts, London: Edward Arnold, 20-33. 287 Erdmans, M. P. (2007) „The Personal Is Political, but Is It Academic?“, Journal of American Ethnic History, 26(4), 7–23. Erikson, H. E. (2008) Identitet i ţivotni ciklus, prev. N. Dragojeviš, N. Hanak. Beograd: Zavod za udţbenike. Erfani, F. And Whitmire, J.F. (2011) „A new fragility: Ricoeur in the age of globalization“, in F. Erfani, ed., Paul Ricoeur. Honoring and Continuing the Work, Lanham, Lexington Books, 61-84. Evans, G. E. (1987) Spoken History, London: Faber and Faber. Fabijeti, U., Maligeti, R. i Matera, V. (2002) Uvod u antropologiju, Beograd: Clio. Fazekas, T. (2004) „A bukovinai székelyek nyelvjárásának idomulása a köznyelvi változatokhoz“, in Lakatos, I. és Károlyi, M. Nyelvvesztés, Nyelvjárásvesztés, Nyelvcsere: Segédkönyvek a nyelvészet tanulmányozásához XXXII., szerk., Budapest: Tinta könyvkiadó, 219-230., [ONLINE] dostupno na: www.tankonytar.hu [Pristupljeno 20 Dec 2015] Farrell, E. (1982) „The language game: oral histories as living literature“, The English Journal, 71 (4), 87-92. Finnegan, R. (2006) „Family myths, memories and interviewing“, in The Oral History Reader, 2nd ed., Perks, R. and Thomson, A., eds., London: Routledge, 117-183. Fisher, W. (1984) „Narration as a Human Communicatin Paradigm: The Case of Public Moral Argument“, Communication Monographs, 51, 1-18. Fishman, J. A. (1989) Language and Ethnicity in Minority Sociolinguistic Perspective, Clevedon-Philadelphia: Multilingual Matters. Fishman, J. A. and García, O. eds., (2010) Handbook of Language and Ethnic Identity. Disciplinary and Regional Perspectives, vol 1, 2 nd ed., New York: Oxford University Press. Fivush, R. and Haden, C. A. (2003) „Creating Gender and Identity Through Autobiographical Narratives“, in Autobiographical Memory and the Construction of A Narrative Self: Developmental and Cultural Perspectives R. Fivush, A. Haden, eds., New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates, 149-168. Fivush, R. et al. (2011) „The Making of Autobiographical Memory: Intersections of Culture, Narratives and Identity“, International Journal of Psychology, 46, 5, 321-345. 288 Fontana, A. and Frey, J. H. (1998) „Interviewing: The art of science“, in: N.K.Denzin and Y.S.Lincoln eds., Collecting and Interpreting Qualitative Materials, Thousadn Oaks, CA: Sage, 47-78. Foucault, M. (1972) The Archeology of Knowledge and The Discourse on Language, New York: Pantheon Books. Fought, C. (2006) Language and Ethnicity. Key Topics in Sociolinguistics Series, Cambridge: Cambridge University Press. Frisch, M. (1990) A Shared Authority. Essays on the Craft and Meaning of Oral and Public History, New York: State University of New York Press. Frisch, M. (2003) „Commentary: Sharing authority: Oral history and the collaborative process“, The Oral History Review, 30 (1), 111-113. Fromm, E. (1947) Man for Himself, London: Routledge classics. Frye, N. (1957) Anathomy of Criticism: Four Essays, Princeton: Pronceton University Press. Gal, S. (1993) „Diversity and Contestation in Linguistic Ideologies: German Speakers in Hungary“, Language in Society, 22(3), 337-359. Genette, G. (1980) Narative Discourse. An Essay in Method, translated by Jane E. Lewin, Ithaca, New York: Cornell University Press. Genette, G. (1988) Narrative Discourse Revisited, translated by Jane E. Lewin, Ithaca, New York: Cornell University Press. Genette, G., Ben-Ari, N. and McHale, B. (1990) „Fictional narrative, factual narrative“, Poetics Today, 11 (4), Narratology Revisited II, 755-774. Georges, R. A. (1979). „Feedback and Response in Storytelling“, Western Folklore, 38(2), 104–110. Gergen, K.J. and Gergen, M. M. (1987) „Narratives of relationship“, in R. Burnett, P. McGhee & D. Clark eds. Accounting for relationships, London: Methuen, 216-315. Giddens, A. (1989) Sociology, Oxford: Blacskwell/Polity Press. Gilbert, D., Morewedge, C., Risen, J., Wilson, T. (2004) Looking Forward to Looking Backward: The Misprediction of Regret, Psychological Science, 15, 346-350. 289 Giles, H., Hewstone, M. Ryan, E. B. and Johnson, P. (1987) „Research on language attitudes“, in U. Ammon, N. Dittmar and K. J. Mattheier, eds., Sociolinguistics: An International Handbook of the Science of Language and Society, New York: Walter de Gruyter, 585-97. Gilmore, L. (2001) The Limits of Autobiography.Trauma and Testimony, Ithaca and London: Cornell University Press. Godwin, S. E. (2004) „Managing Guilt: The Personal Responsibility Rhetoric Among Parents of "Troubled" Teens“, The Sociological Quarterly, 45(3), 575–596. Graddol, D. (1994) „Three models of Language description“ in Graddol, D. and Boyd- Barrett, O., eds., Media Texts: Authors and Readers. Language and Literacy in Social Context, Clevedon: Multilingual Matters and The Open University, 1-22. Granger, C. (2011) Silent Moments in Education: An Autoethnography of Learning, Teaching and Learning to Teach, Toronto: University of Toronto Press. Grbiš, J. (1994) Identitet, jezik i razvoj, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku. Grele, R. J. (2007) „Oral history as evidence“, in Charlton, T. C., Myers, L. E. And Sharpless, R., History of Oral History. Foundations and Methodology, New York: Altamira Press, 32-91. Gumperz, J.J. and Hymes, D. (1972) Directions in Sociolinguistics: The Ethnography of Communication, New York: Holt, Rinehart and Winston. Gumperz, J. J. (1972) „The communicative competence of bilinguals: some hypotheses and suggestions for research“, Language in Society, 1 (1), 143-157. Gumperz, J. J. (1982) Discourse Strategies, London: Cambridge University Press. Gumperz, J. J. (1982a) Language and Social Identity, Studies in Interactional Sociolinguistics 2, Cambridge: Cambridge University Press. Gumperz, J. J. (1993) „Types of Linguistic Communities“, Anthropological Linguistics, 35, 1/4, A Retrospective of the Journal Anthropological Linguistics: Selected Papers, 1959-1985, 130-142. Gusdorf, G. (1980) „Conditions and limits of autobiography“ in Olney, J., ed., Autobiography: Essays Theoretical and Critical, Princeton: Princeton University Press, 28-48. Guttman, A. (1994). „Introduction“ in A. Gutmann. ed., Multiculturalism: examining the politics of recognition, Princeton: Princeton University Press, 3-24. 290 Habermas, T. and Bluck, S. (2000) „Getting a life: The emergence of the life story in adolescence“, Psychological Bulletin, 126 (5), 748-769. Hall, S. (2001) „Kome treba identitet?“, prevod Sandra Veljkoviš, Reč, 64 (10), 215- 233. Hall, S. (1990) „Cultural identity and diaspora“ in J. Rutherford, ed., Identity: Community, Culture, Difference, London: Lawrence & Wishart, 222-37. Haley, A. (1998) „Black history, oral history and genealogy“ in R. Perks and A. Thomson, eds, Oral History Reader, London: Routledge, 9-21. Halbwachs, Maurice (1992) On Collectiv Memory, ed. and trans. Lewis A. Coser, Chicago, London: The University of Chicago Press. Hall, S. (1990) „Cultural Identity and Diaspora“ in J. Rutherfort, ed. Identity: Community, Culture, Difference, London: Lawrence and Wishart, p. 393. Halpern, K. i Ruano-Borbalan, Ţ.K., prir. (2008). Identiteti: pojedinac, grupa, društvo, prev. Stanko Dţeferdanoviš, Beograd: Clio. Hansen, J. G., and Liu, J. (1997) „Social Identity and Language: Theoretical and Methodological Issues“, TESOL Quarterly, 31(3), 567–576. Harris, J. G. (1990) Autobiographical Statements in Twentieth-Century Russian Literature, New Jersey: Princeton University Press. Haynes, K. (2010) „Other lives in accounting: Critical reflections on oral history methodology in action“, Critical Perspectives on Accounting, 21 (3): 221-31. Hazlett, J. D. (1992) „Generational theory and collective biography“, American Literary History, 4, 72-96. Heller, K. J. (1996) „Power, Subjectification and Resistance in Foucault“, Substance, 25(1), 78–110. Hess, K. M. (1973) „Dialects and Dialect Learning: Where We're At“, English Education, 5(1), 26–34. Hickey, R. (2010) „Attitudes and concerns in eighteenth-century English“, in R. Hickey, ed., Eighteenth-Century English: Ideology and Change, Cambridge: Cambridge University Press, 1-20. 291 Hodges, H. A. (1998) The Philosophy of Wilhelm Dilthey, London: Routledge. (Original work published 1952) Holliday, M. A. K. (1985) An Introduction to Functional Grammar, London: Edward Arnold. Holstein J.A. and Gubrium F. (2004) „Context: working it up, down, and across“, in Seale C., Gobo G., Gubrium J.F. and Silverman, D., eds., Qualitative Research Practice, London: Sage Publications, 297-311. Howe, M. L. (2000) The Fate of Early Memories: Developmental Science and the Retention of Childhood Experiences, Washington, DC: American Psychological Association. Howe, M. L. (2004) „Early memory, early self, and the emergence of autobiographical memory“ in Beike, D. R., Lampinen, J. M., Behrend, D. A. eds., The self and memory, New York: Psychology Press, 45-74. Hymes, D. (1996) Ethnography, Linguistics, Narrative Inequality: Toward an Undertanding of Voice, London: Taylor & Francis. Iliš, M. (2010) „Narativi liţnog iskustva i meŤuetniţki brakovi meŤu Srbima u MaŤarskoj“, Antropologija, 10 (3), 99-120. Iliš, M. (2014) Discourse and Ethnic Identity. The Case of the Serbs from Hungary, München, Berlin: Verlag Otto Sagner. Ivanoviš Barišiš, M. (2012) „Terenska istraţivanja – poetika susreta“, u: M. Ivanoviš Barišiš, ur., Terenska istraţivanja – poetika susreta, Beograd: Etnografski institut SANU, 7-15. Ives, E. D. (1974) The Tape Recorded Interview: A Manual for Fieldworkers in Folklore and Oral History, Knoxville: University of Tennessee Press. Jenkins, R. (2008) Rethinking Ethnicity, 2nd ed., London: Sage Publiations. Josselson, R. (1995) „Imagining the real: empathy, narrative and the dialogic self“ in Josselson, R. i Lieblich, A., eds., Interpreting Experience (The Narrative Studies of Lives, Vol. 3), London: Sage Publications, 27-44. Kachru, B.B. (1983) „On mixing“, in B. Kachru, ed., The indianisation of English: The English language in India, New Delhi: Oxford University Press, 193-207. Katniš-Bakaršiš, M. (1999) Lingvistička stilistika, Electronic Publishing Program, Budapest: Open Society Institute. 292 King, N. (2000) Memory, Narrative, Identity. Remembering the Self, Edinburgh: Edinburgh University Press. Kokoviš, D. (2006) „Kulturni kapital i nadoknaŤujuše obrazovanje“, u M. Nemanjiš i I. Spasiš, prir., Nasleđe Pjera Burdijea: poruke i nadahnuća, Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju - Zavod za prouţavanje kulturnog razvitka, 39-48. Krausz, E. and Tulea, G. (1998) Jewish survival: the identity problem at the close of the twentieth century, New Jersey: Transaction Publishers. Kristal, D. (2003) Smrt jezika, prevod Aleksandra Bajazetov-Vuţen, Beograd: Biblioteka XX vek, Knjiţara Krug. Kuljiš, T. (2006) Kultura sećanja. Teorijska objašnjenja upotrebe prošlosti, Beograd: Ţigoja štampa. Kumar, A. (1986) „Certain Aspects of the Form and Functions of Hindi-English Code- Switching“, Anthropological Linguistics, 28(2), 195-205. Kvale, S. (1996) Interviews: An Introduction to Qualitative Research Interviewing, London: Sage. Kvale, S. (2007) Doing Interviews, London: Sage Publications. Labov, W. and Waletzky, J. (1967) „Narrative Analysis: Oral Versions of Personal Experience“ in J. Helms, ed., Essays on the Verbal and Visual Arts, Seattle: University of Washington Press. Labov, W. (1972a) Sociolinguistic patterns, Philadelpia: University of Philadelphia Press. Labov, W. (1972b) „The Transformation of experience in narrative syntax“ in Labov, W., ed., Language in the Inner City: Studies in the Black English Vernacular, Philadelphia: University of Pennsylvania Press, pp. 354-396. Labov, W. (1984) „Preobraţavanje doţivljaja u sintaksu pripovjedog teksta“, Revija, 2. Osijek, 46-78. Prevod sa engleskog: Iverka Haramina. Lampinen, J. M., D. R., Lampinen, J. M., Behrend, D. A. (2004) „The self and memory: It‟s about time“, in Beike, D. R., Lampinen, J. M., Behrend, D. A. eds., The self and memory, New York: Psychology Press, 255-262. Langness, L.L. (1965) The Life History in Anthropological Science, New York: Holt, Rinehart and Winston, pp. 1-7. 293 Lapadat, J. C. and Lindsay, A. C. (1999) „Transcription in research and practice: from standardization of technique to interpretive positioning“, Qualitative Inquiry, 5(1), 64- 86. Lavabre, M.C. (2009) „Historiography and memory“, in Companion to the Philosophy of History and Historiography, Tucker, A. ed., Oxford: Blackwell, 362-371. Leech, B. L. (2002) „Asking Questions: Techniques for Semistructured Interviews“, PS: Political Science and Politics, 35(4), 665–668. Lejeune, P., Tomarken, A., and Tomarken, E. (1977). „Autobiography in the Third Person“, New Literary History, 9(1), 27–50. Lejeune, P. (1989) On Autobiography (Theory and History of Literature, Vol. 52), translated by Katherine Leary, Minneapolis: University of Minnesota Press. Leţen, F. (2009) „Autobiografski sporazum, dvadeset pet godina kasnije“, sa francuskog prevela Dragana Zubac, 54 (459), sept-okt, 44-54. Liebkind, K. (2010) „Social Psychology“ in Handbook of Language and Ethnic Identity. Disciplinary and Regional Perspectives, vol 1, 2 nd ed., Fishman, J. A. and García, O. eds., New York: Oxford University Press, 18-31. Linde, Ch. (1993) Life Stories: The Creation of Coherence, Oxford: Oxford University Press. Lofland, J. and Lofland, L. H. (1995) Analyzing Social Settings: a guide to qualitative observation and analysis, Belmondt, CA: Wadsworth Publishing Company. Lofland, J., Snow, D., Anderson, L. & Lofland, L.H. (2006) Analyzing Social Settings: A Guide to Qualitative Observation and Analysis, Canada: Thomson Wadsworth. Marcus, L. (1994) Auto/biographical Discourse: Criticism, Theory, Practice. Manchester: Manchester University Press. Markowitsch, H., Welzer, H. (2010) The Development of Autobiographical Memory. New York: Psychology Press. Matejiš, Julija (2012) „Diskurs postgeneracije. Sešanje i identitet potomaka poţinilaca i ţrtava holokausta“, Filozofija i društvo, 23, 3, 78-90. Mason, R. J. (2000) „Archaeology and Native North American Oral Traditions“, American Antiquity, 65(2), 239–266. McAdams, D. P. (1985) Power, Intimacy and the Life Story: Personological Inquiries into Identity, Guilford Press. 294 McAdams, D. P. (2004) „The redemptive self: narrative identity in America Today“, in The Self and Memory, Beike, D. R., Lampinen, J. M., Behrend, D. A. eds., New York: Psychology Press, 95-116. McAdams, D. P. (2008) „Personal narratives and the life story“, in Handbook of Personality: Theory and Research, John, O., Robins, R. and Pervin, L. A. eds., New York: Guilford Press, 241-261. McQuillan, M., ed. (2000) The Narrative Reader, London: Routledge. Metz, Ch. (1982) Psychoanalysis and Cinema: The Imaginary Signifier, trans. C. Britton, A. Williams, B. Brewster and A. Guzzetti., London: Macmillan. Miller, R. L. (2000) Researching Life Stories and Family Histories, London: Sage. Miller, P. J. and Sperry, L. (1988) „Early talk about the past: the origins of conversational stories of personal experience“, Journal of Child Language, 15, 293-315. Mills, S. (1997) Discourse, London: The New Critical Idiom. Minister, K. (1991) „A Feminist Frame for the Oral History Interviewing” in Gluck, S.B. and Patai, D., eds., Women’s Words: The Feminist Practice of Oral History, New York: Routledge, 27-41. Mishler, E. G. (1984) The Discourse of Medicine. Dialectics of Medical Interviews (Language and Learning for Human Service Professions. A Series of Monographs), Norwood, New Jersey: Ablex Publishing Corporation. Mitchell, C., Weber, S. and O'Reilly-Scanlon K., ed. (2005) Just Who Do We Think We Are: Methodologies for Autobiography and Self-Study in Teaching, New York: RoutledgeFalmer. Modood, T. and Werner, P. eds. (1997) The Politics of Multiculturalism in the New Europe: racism, identity and community, London: Zed Books Ltd. Moir, A. and Jessel, D. (1992) Brain Sex: The Real Difference Between Men and Women, New York: Dell. Mojzes, P. (2011) Balkan Genocides: Holocaust and Ethnic Cleansing in the Twentieth Century, Lanham, UK: Rowman & Littlefield Publishers. Moore, H. T. (1922) „Further data concerning sex differences“, Journal of Abnormal Psychology and Social Psychology, 17 (2), 210-214. 295 Murdoch, H. A. (2007) „All Skin' Teeth Is Not Grin: Performing Caribbean Diasporic Identity in a Postcolonial Metropolitan Frame“, Callaloo, 30(2), 575–593. Muysken, P. (2000) Bilingual Speech. A Typology of Code-Mixing, Cambridge: Cambridge University Press. Myers Scotton (1982) „The Possibility of Code-Switching: Motivation for Maintaining Multilingualisam“, Anthropological Linguistics, 24 (4), 432-444. Myers-Scotton, C. (1993a). “Common and Uncommon Ground: Social and Structural Factors in Codeswitching“, Language in Society, 22(4), 475–503. Myers-Scotton, C. (1993b) Social Motivation for Codeswithing: Evidence from Africa, Oxford: Clarendon Press. Morrissey, C. T. (2007) „Oral history interviews: From inception to closure“, in Charlton, T. C., Myers, L. E. And Sharpless, R., History of Oral History. Foundations and Methodology, New York: Altamira Press, 160 - 197. Nagy Sívó, Z. (1999) Bukovina mit vétettem?, Novi Sad: Forum. Neisser, U. (1994) „Self-narratives: True and false“ in Neisser, U. and Fivush, R., eds., The Remembering Self. Construction and Accuracy in the Self-Narrative, New York: Cambridge University Press, 1-18. Nelson, C., Treichler, P., and Grossberg, L. (1992) „Cultural studies: an introduction“ in Grossberg, L., Nelson, C., and Treichler, P., eds., Cultural Studies, New York: Routledge, 1-16. Nigl, G. (2009) „Autobiografija – oblik i istorija knjiţevnog ţanra“, prevod s nemaţkog Ana Kiš, Polja, 54 (459), sept-okt, 90-98. Nolen-Hoeksema, S. (2009) Atkinson and Hilgard's Introduction to Psychology, 15 th ed., Wadsworth: Cengage Learning. Nomachi, M. (2016) „Whose literature? Aspects of Banat Bulgarian literature in Serbia“, in Kenichi Abe, ed., Perpectives on Contemporary East European Literature: Beyond National and Regional Frames, Slavic Eurasian Studies no. 30, 179-195. Nunan, D. (1993) Introducing Discourse Analysis (Penguin English Applied Linguistics), London: Penguin Books. 296 Nolen-Hoeksema, S. (2009) Atkinson and Hilgard's Introduction to Psychology, 15 th ed., Wadsworth: Cengage Learning. Oakes, L. (2001) Language and National Identity. Comparing France and Sweden, Amsterdam: John Benjamins Publishing Company. Oberding, Gy. (1939) „A vándorló bukovinai magyarok I. – II.“, Hitel, 3, 192-204, 4, 256-272. Ochs, E. and Capps, L. (1996) „Narrating the self“, Annual Review of Anthropology 25, pp. 19-43. Oliver P. John, Robins Richard W., Pervin Lawrence A. eds. (2008) Handbook of Personality: Theory and Research, 3rd ed., London: The Guilford Press. Oliver, D. G., Serovich, J. M. and Mason, T. L. (2005) „Constraints and opportunities with interview transcription: towards reflection in qualitative research“, Social Forces, 84(2), 1273-89. O'Leary, J. S. (1985) „Integrity“, The Furrow, 36(8), 467–474. Olney, J. (1998) Memory & Narrative. The Weave of Life-Writing, Chicago: The University of Chicago Press. Olney, J., ed. (1980) Autobiography: Essays Thepretical and Critical, Princeton: Princeton University Press. Onega, S. and Landa, J.A.G., eds. (1996) Narratology: An Introduction (Longman Critical Readers Series). London: Longman. Orbuch L., Veroff, J. and Holmberg, D. (1993) „Becoming a married couple: The emergence of meaning in the first years of marriage“. Journal of Mariage and the Family, 55, 815-826. Ortutay, Gy., ed. (1977) Magyar Néprajzi Lexikon, Budapest: Akadémiai Kiadó. Ozolins, U. (1996) „Language policy and political reality“, International Journal of the Sociology of Language, 118, 181-200. Patai, D. (1991) „U.S. academics and third world women: Is ethical research possible?“ in Gluck, S.B. and Patai, D., eds., Women’s Words: The Feminist Practice of Oral History, New York: Routledge, 137-153. Paviševiš, Đ. (2008) „Politiţko pamšenje: normalni sluţaj i patologije“, Reč, 77, 23, 69- 88. 297 Pavlenko, A. (2007) „Autobiographuc Narratives as Data in Applied Linguistics“. Applied Linguistics 28/2, 163-188. Penavin, O. (1995) A jugoszláviai Bánát magyar nyelvjárási atlasza (Dijalekatski atlas banatskih MaŤara u Jugoslaviji), Kanizsa: Cnesa. Perks R. and A. Thomson, A., eds., (1998) Oral History Reader, London: Routledge. Péter, L. (2008) Vándor fecske hazatalál? Kalandozások Madéfalvától Bukovináig, Bukovinától az Al-Dunáig..., Topolya: Timp kiadó. Pike, B. (1976) „Time in Autobiography“, Comparative Literature, 28(4), 326–342. Plaskoviš, Z. (2004) „Status i etniţki identitet Cincara izmeŤu oţekivanja i stvarnosti“ u B. Sikimiš, ur., Skrivene manjine na Balkanu, Beograd, Balkanološki Institut SANU, 147-156. Polanyi, L. (1979) „So what's the point?“, Semiotica 25 (3-4), 207-41. Polkinghrone, D. E. (1991) „Narrative and self-concept“, Journal of Narrative and Life Story, 1(2&3), 135-153. Poplack, S. (1980) „Sometimes I'll Start a Sentence in Spanish Y Termino en Espanol: Toward a Typology of Code-Sxitching“, Linguistics 18, 581-618. Portelli, A. (1998a) „Oral history as genre“ in Chanberlain, M. and Thompson, P., eds. Narrative and Genre (Routledge Studies in Memory and Narrative), London: Routledge, 23-45. Portelli, A. (1998b) „What Makes Oral History Different?“ in R. Perks and A. Thomson, eds, Oral History Reader, London: Routledge 63-74. Portelli, A. (1991) The Death of Luigi Trastulli and Other Stories: Form and Meaning in Oral History, New York: State University of New York Press. Portelli, A. (1992) „History-Telling and Time: An Example from Kentucky“, The Oral History Review, 20(1/2), 51-66. Prince, G. (2000) „On narratology (Past, Present, Future)“ in McQuillan, M., ed., The Narrative Reader, London: Routledge, 129. 298 Prindeville, D. M. (2003) „Identity and the Politics of American Indian and Hispanic Women Leaders“, Gender and Society, 17(4), 591–608. Promicer, K. (2004) „(Ne) Vidljivost skrivenih manjina na Balkanu. Neka teorijska zapaţanja“, u B. Sikimiš, ur., Skrivene manjine na Balkanu, Beograd, Balkanološki Institut SANU, 11-25. Psathas, G. and Nasu, H. eds.(1999) „Ethnometodology and conversation analysis: east and west“, Human Studies, Special Issue 22 (2-4), p. 501. Punch, M. (1986) The Politics and Ethics of Fieldwork (Qualitative Research Methods Series, vol. 3), Beverly Hills, CA: Sage Publications. Puhalo, S, (2009) Etnička distanca i (auto)stereotipi građana Bosne i Hercegovine, Herausgeber: Friedrich-Ebert Stifung. Radovanoviš, M. (1986) Sociolingvistika, Novi Sad: Dnevnik – Knjiţevna zajednica, Biblioteka Theoria. Radstone, S. (2000) „Autobiographical times“ in Cosslett, T., Lury, C. and Summerfield, P., eds., Feminism and Autobiography: Texts, Theories, Methods, London: Routledge, 201-219. Raduški, N. (2013) „Kuda ide Srbija. Etniţki procesi i nacionalne manjine u Srbiji po popisu 2011. Godine“. Nova srpska politička misao. 2013. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.nspm.rs/kuda-ide-srbija/etnicki-procesi-i-nacionalne-manjine-u-srbiji-po- popisu-2011.-godine.html. [Pristupljeno 20 Januar 16]. Rahman, T. (2001) „Language learning and power: a theoretical approach“, International Journal of the Sociology of Language 152, 53–74. Rakoţeviš, S. (2011) „Musical Practice of the Banat Bulgarians: Geoplolitical Mapping“, na Muziţke prakse Balkana: etnomuzikološke perspektive, nauţni skup odrţan u Beogradu, 23-25. Novembar 2011. Ramos, M. C. (1989) „Some ethical implications of qualitative research“, Research in Nursing and Health, 12, 57-63. Renza, L. A. (1977) „The Veto of the Imagination: A Theory of Autobiography“, New Literary History, 9(1), 1-26. Ricoeur, P. (1985) Tme and Narrative (Vol.2), translated by Kathleen McLaughlin and David Pellauer, London: University of Chicago Press. 299 Ricoeur, P. (1988) Time and Narrative (Vol.3), transl. Kathleen Blamey and David Pellauer, London: University of Chicago Press. Ricoeur, P. (2004) Memory, History, Forgetting, transl. Kathleen Blamey and David Pellauer, London: University of Chicago Press. Ridgeway, C. L. and Smith-Lovin, L. (1999) „The Gender System and Interaction“, Annual Review of Sociology 25, 191-216. Riessman, C. K. (1993) Narrative Analysis (Qualitative Research Methods Series, vol. 30), Newbury Park (CA): Sage Publications. Riker, P. (1981) Ţiva metafora, prevod Nada Vajs, Zagreb: Grafiţki zavod Hrvatske. Riker, P. (1993) Vreme i priča (Vol.1), prevod Slavica Miletiš, Novi Sad: Izdavaţka Knjiţarnica Zorana Stojanoviša. Robinson, D., Horrocks, C., Kelly, N. and Roberts, B., eds. (2004) Narrative, Memory and Identity: Theoretical and Methodological Issues, Huddersfield: University of Huddersfield Press. Romsics, I. (1998) Trianon és a magyar politikai gondolkodás, Budapest: Osiris. Rónai, B. (1978) „A bukovinai székelyek nyelvéről. A bukovinai székely nyelvjárás főbb sajátosságai“, in Sebestyén, Á. szerk. Bukovinai székely népmesék I. kötet. Fábián Ágostonné meséi, Szekszárd: Tolna megyei Tanács VB. Könyvtára, 329-341. Rosenthal, G. (2004) „Biographical research“ in Seale C., Gobo G., Gubrium J.F. and Silverman, D., eds., Qualitative Research Practice, London: Sage Publications, 48-64. Rubin, D. C., ed. (1986) Autobiographical Memory, Cambridge: Cambridge University Press. Rubin, D.C., ed., (1999) Remembering Our Past: Studies in Autobiographical Memory, Cambridge: Cambridge University Press. Rubin, D.C. (2005) „A Basic-Systems Approach to Autobiographical Memory“, Current Directions in Psychological Science 14 (2) 79-83. Russell, N. (2006) „Collective Memory Before and After Halbwachs“, American Association of Teachers of French, 79, 4, 792-804. Ryan, E. B., Giles, H. and Sebastian, R. J. (1982) „An integrative perspective for the study of attitudes toward language variation“, in E.B. Ryan and H. Giles, eds., Attitudes Towards Language Variation: Social and Applied Contexts, London: Edward Arnold, 87-98. 300 Safran, W. (1999) „Nationalism“, in Handbook of Language and Ethnic Identity, Fishman, J. A. ed., Oxford: Oxford University Press, 77-93. Sala, E., Dandy, J. and Rapley, M. (2010) „Real Italians and wogs: The discursive construction of Italian identity among first generation Italian immigrants in Western Australia“, Journal of Community and Applied Social Psychology, 20: 110–124. Sántha, A. (1942) Bukovinai magyarok, Kolozsvár. (Reprint: Csátalja, 2009) Sapir, E. (1929) „The Status of Linguistics as a Science“ in E. Sapir (1958) Culture, Language and Personality, ed. D. G. Mandelbaum, Berkeley, CA: University of California Press. Saviš [Filipoviš], J. (1996) Code-switching. Theoretical and methodological issues, Beograd: Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu Saviš, S. i Mitro, V., ur. (2006) Vajdasági magyar nők élettörténetei, Novi Sad: Futura. Sizoo, E., ed. (1997) Women’s Lifeworlds: Women’s Narratives on Shaping Their Realities, London: Routledge. Shannon, G. (1979) „Storytelling and the Schools“, The English Journal, 68(5), 50–51. Sharpless, R. (2007) „The History of Oral History“ in Charlton, T.L., Myers, L.E. and Sharpless, R., eds. History of Oral History: Foundations and Methodology. Plymouth: Altamira Press, 9-10. Shopes, L. (1998) „Oral history and the study of communities: problems, paradoxes and possibilities“ in R. Perks and A. Thomson, eds, Oral History Reader, London: Routledge 261-270. Shopes, L. (2006) „Legal and ethical issues on oral history“ in Charlton, T.L., Myers, L.E. and Sharpless, R., eds. Handbook of Oral History, Lanham, New York, Toronto, Plymouth, UK: Altamira Press, 135-169. Smith, A. (1991) National identity, Reno: University of Nevada Press. Smith, A. (2009) Ethno-symbolism and Nationalism: A Cultural Approach, London and New York: Routledge. Smith, S. and Watson, J. eds. (1998) Women, Autobiography, Theory: A Reader, London: University of Wisconsin Press. Smith, S. and Watson, J. eds. (1992) De/Colonizing the Subject: The Politics of Gender in Women’s Autobiography, Minneapolis: University of Minnesota Press. 301 Smith, S. and Watson, J. eds. (2010) Reading Autobiography. A Guide for Interpreting Life Narratives 2 nd ed., Minneapolos: University of Minnesota press. Skutnabb-Kangas, T. (1994) „Mother Tongue Maintenance: The Debate. Linguistic Human Rights and Minority Education“, TESOL Quarterly, 28(3), 625–628. Skutnabb-Kangas, T. and Phillipson, R., eds. (1994) Linguistic Human Rights: Overcoming Linguistic Duscrimination, Berlin: Mouton de Gruyter. Skutnabb-Kangas, T. and Phillipson, R. (2007) „Language ecology“ in the electronic J. Verschueren and J.O. Östman, eds., Handbook of Pragmatics, Amsterdam: John Benjamins (revision of a 2001 publication). Sebestyén, Á. (1989) A bukovinai székelység tegnap és ma, Szekszárd: Tolna Megyei Könyvtár. Sebestyén, Á. (2008) A bukovinai székelység tegnap és ma, II. kiadás, Szekszárd: Ad Librum. Sebestyén Á. (1978) Bukovinai székely népmesék I., Szekszárd: Tolna megyei könyvtár kiadó, 329-341. Sebestyén Á. (2009) Bukovinai székely népmesék I., átdolgozott kiadás, Szekszárd, 556- 572. Seitel, P. (1999) The Powers of Genre: Interpreting Haya Oral Literature (Oxford Studies in Anthropological Linguistics, Vol. 22). Oxford: Oxford University Press. Sikimiš, B. (2007) „Bugari kao skrivena manjina“ in Petja Asenova et al. eds., Bălgarskite ostrovi na Balkanite, Sofia: Figura, 10-23. Sikimiš, B. (2008) „Bugari Palšani: nova lingvistiţka istraţivanja“, XXI vek – Palćeni u Banatu, 22-9. Sikimiš, B. (2011) „Romanian linguistic identity in today Serbia“ in D. Suiogan, Ş. Mariş, C. Dărăbuş eds., Cultural Spaces and Archaic Background, Baia Mare: Editura Univeristăţii de Nord; Editura Ethnologica, 14–33. Sizoo, E., ed. (1997) Women’s Lifeworlds: Women’s Narratives on Shaping Their Realities. London: Routledge. Schiff, B. (2014) „Introduction: Development‟s story in time and place“, in B. Schiff, ed., Rereading Personal Narrative and Life Course, New Directions for Child and Adolescent Development 145, San Francisco: Wiley Periodicals, 1-13. Shopes, L. (2003) „Sharing authority“, The Oral History Review, 30 (1), 103-110. 302 Slim et al. (1998) „Ways of listening“ in R. Perks and A. Thomson, eds., Oral History Reader, London: Routledge, 114-126. Sökefeld, M. (2001) „Reconsidering Identity“, Anthropos, 96, 2, 527-544. Spivak, G. C. (1999) A Critique of Postcolonial Reason: Toward a History of the Vanishing Present, London: Harvard University Press. Stake, R.E. (1995) The Art of Case Study Research, Thousand Oaks, CA: Sage. Stern, S. (1977) „Ethnic Folklore and the Folklore of Ethnicity“, Western Folklore, 36 (1), 7–32. Stevanoviš, R. Ţ. (2004) „Gradska naselja Republike Srbije u popisima stanovništva od 1948. do 2002“, Stanovništvo, 42, 1-4, 109-126. Storr, A. (1963) The Integrity of the Personality, Penguin Books: London. Swindells, J. ed. (1995) The Uses of Autobiography, London: Taylor & Francis. Szabadka, Gy. (1936) Skorenovac története, Kovin: R. Oberläuter. Szabados, B. (1992) „Autobiography after Wittgenstein“, The Journal of Aesthetics and Art Criticism, 50 (1), 1-12. Szabó, G. (2003) A magyar nyelvjárások, Szombathely: Nemzeti Tankönyvkiadó. Szelényi, B. A. (2007) „From Minority to Übermensch: The Social Roots of Ethnic Conflict in the German Diaspora of Hungary, Romania and Slovakia“, Past & Present, (196), 215–251. Tannen, D. (1990) You Just Don't Understand: Women and Men in Conversation, New York: Ballantine. Taylor, Ch. (1994) „The Politics of Recognition“ in A. Gutmann ed., Multiculturalism: Examining the Politics of Recognition, Princeton: Princeton University Press, 25-73. The Personal Narratives Group, Joy W.B. et al. (1989) Interpreting Women's Lives: Feminist Theory and Personal Narratives, Bloomington: Indiana University Press. Thompson, P. (1988) The Voice of the Past. Oral History, 2nd ed., Oxford: Oxford University Press. Tonkin, E. (1995) Narrating Our Past: The Social Construction of Oral History, Cambridge: Cambridge University Press. 303 Toolan, M.J. (2001) Narrative: a Critical Linguistic Introduction, 2nd ed., London: Routledge. Turner, V. and Bruner, E., eds. (1986) The Anthropology of Experience, Urbana: University of Chicago Press. Unger, M. i Sabolţ, O., Istorija Mađarske, www.forumliber.rs [ONLINE], dostupno na: http://www.forumliber.rs/pdf/books/Unger- Sabolc%20ISTORIJA%20MADJARSKE.pdf [Pristupljeno 3. februara 2000] Uspenski, B. (1979) Poetika Kompozicije. Semiotika Ikone, prevod Novica Petkoviš, Beograd: Nolit. Vansina, J. (1974) „Comment: Traditions of Genesis“, The Journal of African History, 15(2), 317–322. Vincze, G. (2004) „Részletek László Mihály „Keleti testvéreink“ című röpiratából. Budapest, 1882“, in Vincze Gábor ed., Asszimiláció vagy kivándorlás? Források a moldvai magyar etnikai csoport, a csángók modern kori történelmének tanulmányozásához (1860-1989), Budapest: Teleki László Alapítvány, Kolozsvár: Erdélyi Múzeum Egyesület, 103-107. Vuţina Simoviš, I. i Filipoviš, J. (2009) Etnički identitet i zamena jezika u sefardskoj zajednici u Beogradu, Beograd: Zavod za udţbenike i nastavna sredstva. Vuţkoviš, M. (2007) „Drugi u diskursu Marak Gurana“, in Petja Asenova et al. eds. Bălgarskite ostrovi na Balkanite, Sofia: Figura, 205-218. Vuţkoviš, M. (2010) „Savremena istraţvanja malih etniţkih zajednica“, in Svetlana Nikolin, ed., I oni ţive sa nama. XXI vek 3, Panţevo: Forum za proevropsku komunikaciju, 2-8. Wardhaugh, R. (1986) An Introduction to Sociolinguistics, New York, USA: Blackwell. Watson, I. (1996) „The Irish Language and Television: National Identity, Preservation, Restoration and Minority Rights“, The British Journal of Sociology, 47(2), 255–274. Weinstein, A. (1981) Fiction of the Self, Princeton: Princeton University Press. Weiss, R. S. (1994) Learning from Strangers: The Art and Method of Qualitative Interview Studies, New York: The Free Press. Wertsch, J. V. (2008) „The narrative organization of collective memory“, Ethos: Journal of the Society for Psychological Anthropology, 36 (1), 120-135. 304 Wodak R., ed., (1997) Gender and Discourse, London: Sage Publications. Wolcott, H. F. (1973) The Man in the Principal's Office: An Ethnography, New York: Holt, Rinehart & Winston. Yin, R. K. (1994) Case Study Research: Design and Methods, Thousand Oaks: Sage Publications. Yow, V. (1997) „Do I like them too much? Effects of the oral history interview on the interviewer and vice-versa“, Oral History Review, 24-1, 55-79. Zinn, M. B. (1979) „Field research in minority communities: Ethical, methodological and political observations by an insider“, Social Problems, 27 (2), 209-219. Zlatanoviš, S. (2010) „Transfer i kontratransfer u etnografskim istraţivanjima“, Glasnik etnografskog instituta SANU, 58 (1), 129-139. Zumthor, P. (1990) Oral Poetry: An Introduction (Theory and History of Literature, Vol. 70), Minneapolis: University of Minnesota Press. Internet izvori: Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége. 2016. Tagszervezetek [ONLINE] Raspoloţivo na: www.bukovina.hu/tagszervezetek [Pristupljeno 20 februar 2016]. Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége. 2016. Tagszervezetek [ONLINE] Raspoloţivo na: www.bukovina.hu/tagszervezetek [Pristupljeno 20 februar 2016]. Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége. 2016. Tagszervezetek [ONLINE] Raspoloţivo na: www.bukovina.hu/tagszervezetek [Pristupljeno 20 februar 2016]. Bukovinai Székelyek Országos Szövetsége. 2016. Tagszervezetek [ONLINE] Raspoloţivo na: www.bukovina.hu/tagszervezetek [Pristupljeno 20 februar 2016]. http://ec.europa.eu/languages/policy/linguistic-diversity/regional-minority- languages_en.htm http://www.banaterra.eu/srpski/I/ivanovo/ [Pristupljeno 22 sept 2015]. http://www.bukovina.hu/tagszervezetek/szalmaszal-ifjusagi-muvelodesi-egylet- szekelykeve/. [Pristupljeno 20 februar 16]. http://www.bukovina.hu/tagszervezetek/szalmaszal-ifjusagi-muvelodesi-egylet- szekelykeve/. [Pristupljeno 20 februar 16]. http://www.eblul.org/ 305 http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/maps/moldavia-bucovina-hungarian-m.htm. [Pristupljeno 20 sept 2015]. http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/maps/moldavia-bucovina-hungarian-m.htm. [Pristupljeno 20 sept 2015]. http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/maps/moldavia-bucovina-hungarian-m.htm. [Pristupljeno 20 sept 2015]. http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/maps/moldavia-bucovina-hungarian-m.htm. [Pristupljeno 20 sept 2015]. http://www.eliznik.org.uk/RomaniaHistory/maps/moldavia-bucovina-hungarian-m.htm. [Pristupljeno 20 sept 2015]. http://www.unesco.org/cpp/uk/declarations/linguistic.pdf http://www.upoznajsrbiju.co.rs/mesto/skorenovac-78. [Pristupljeno 20 sept 2015]. http://www.upoznajsrbiju.co.rs/mesto/skorenovac-78. [Pristupljeno 20 sept 2015]. http://www.zastave-grbovi.com/?menu=80314. Pristupljeno [28 sept 2015]. http://www.zastave-grbovi.com/?menu=80314. Pristupljeno [28 sept 2015]. Nacionalni savet maŤarske nacionalne manjine. 2013. Jezička prava u Srbiji. [ONLINE] Raspoloţivo: http://archiv.mnt.org.rs/sr/593-Jezicka-prava-u-Srbiji. [Pristupljeno 05 februar 16]. Nova srpska politiţka misao. 2013. Kuda ide Srbija. Etnički procesi i nacionalne manjine u Srbiji po popisu 2011. godine. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.nspm.rs/kuda-ide-srbija/etnicki-procesi-i-nacionalne-manjine-u-srbiji-po- popisu-2011.-godine.html. [Pristupljeno 20 januar 16]. Nova srpska politiţka misao. 2013. Kuda ide Srbija. Etnički procesi i nacionalne manjine u Srbiji po popisu 2011. godine. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.nspm.rs/kuda-ide-srbija/etnicki-procesi-i-nacionalne-manjine-u-srbiji-po- popisu-2011.-godine.html. [Pristupljeno 20 januar 16]. Oral History Association. 2016. Oral History Evaluation . [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.oralhistory.org/about/principles-and-practices/oral-history-evaluation- guidelines-revised-in-2000. [Pristupljeno 05 januar 16]. Oral History Association. 2016. Oral History Evaluation . [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.oralhistory.org/about/principles-and-practices/oral-history-evaluation- guidelines-revised-in-2000. [Pristupljeno 05 januar 16]. 306 Oral History Association. 2016. Oral History Evaluation . [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.oralhistory.org/about/principles-and-practices/oral-history-evaluation- guidelines-revised-in-2000. [Pristupljeno 05 januar 16]. Oral History Association. 2016. Oral History Evaluation . [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.oralhistory.org/about/principles-and-practices/oral-history-evaluation- guidelines-revised-in-2000. [Pristupljeno 05 januar 16]. Oral History Association. 2016. Oral History Evaluation . [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.oralhistory.org/about/principles-and-practices/oral-history-evaluation- guidelines-revised-in-2000. [Pristupljeno 05 januar 16]. Politika. 2013. U Srbiji sve više ateista. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.politika.rs/scc/clanak/249750/U-Srbiji-sve-vise-ateista. [Pristupljeno 20 januar 2016], Prema: Republiţki zavod za statistiku. 2013. Popis stanovništva: veroispovest, matenrji jezik i nacionalna pripadnost. 2011. Prava manjina. 2010. Zakon o sluţbenoj upotrebi jezika i pisama. [ONLINE] Raspoloţivo na: http://www.pravamanjina.rs/attachments/ZAKON%20o%20sluzbenoj%20upotrebi%20j ezika%20i%20pisma.pdf. [Pristupljeno 20 januar 16]. Raspoloţivo na http://www.banaterra.eu/srpski/I/ivanovo/ [Pristupljeno 22 septembar 2015]. Republiţki zavod za statistiku. 2013. Popis stanovništva: veroispovest, matenrji jezik i nacionalna pripadnost. 2011. [ONLINE] Raspoloţivo na http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/Popis2011/Knjiga4_Veroispovest.pdf. [Pristupljeno 20 februar 16] 307 Apendiks A: FILOLOŠKI FAKULTET UNIVERZITETA U BEOGRADU Saglasnost za uĉestvovanje u istraţivaĉkom radu Moje ime je Monika Bala. Radim istraţivanje za doktorsku disertaciju pod naslovom Autobiografski narativi bukovinskih Mađara u Banatu pod mentorstvom prof. dr Marije Cindori na Filološkom fakultetu u Beogradu. Ţelela bih da Vas pozovem da uţestvujete u mom istraţivanju koje še obuhvatiti ţivotne priţe MaŤara u banatskim selima Vojlovica, Ivanovo i Skorenovac. Ukoliko pristanete da uţestvujete u istraţivanju, sa Vama šu raditi intervju o Vašoj ţivotnoj priţi u selu. Sa Vašom dozvolom, intervju šu snimati na digitalni audio nosaţ. Snimak še posluţiti da bi se informacije precizno snimile i koristiše se iskljuţivo u svrhe transkripcije. Ukoliko pristanete da snimimo intervju, ali budete osetili neprijatnost u toku intervjua, digitalni snimaţ (rekorder) še biti iskljuţen. TakoŤe, ukoliko ne budete ţeleli da nastavite, moši šete završiti intervju u bilo kom trenutku. Procenjujem, da šemo uraditi jedan intervju u trajanju od jednog sata, meŤutim, moguše je da še se javiti potreba za nastavkom intervjua radi daljeg pojašnjavanja. U tom sluţaju, kontaktirašu Vas putem telefona. Vaši podaci še ostati poverljivi u meri u kojoj je to moguše. U sluţaju javnog izlaganja ili publikovanja rezultata istraţivanja, imena i druge prepoznatljive informacije se neše koristiti, ukoliko je to ţelja informanata. Po završetku istraţivanja, podaci še biti saţuvani u cilju njihovog koriššenja u svrhu mojih moguših drugih istraţivanja. Ako imate bilo kakva pitanja u vezi ovog istraţivanja, moţete me kontaktirati na broj telefona: 064/1259434 ili na e-mail adresu: moniballa@gmail.com Ovaj primerak saglasnosti ostaje kod Vas. Ukoliko pristanete da uţestvujete u istraţivanju, molim Vas, potpišite se ispod: __________________________________ Potpis Datum i mesto 308 Apendiks B: Primer protokola Informator: Janoš Ambruš (Ambrus János), posle sat vremena pridruţuje mu se komšija i prijatelj Laslo Peter (Péter László) Vreme: oko 12h, Duţina snimka: 2:04:35 Mesto: porodiţna kuša Ambrus, Skorenovac Datum: 13.12.2013. Osobine govora: Janoš vodi glavnu reţ, dopunjava Laslove iskaze, Janoš govori o svom ţivotu, o porodici, o školovanju, o Bukovini, o doseljavanju, o pripadnosti, o sekeljskom poreklu, o slikarstvu, pokazuje svoje slike i svoju malu kušnu biblioteku, knjige iz oblasti maŤarske knjiţevnosti i slikarstva. Teme koje istiţe su: maŤarski jezik i vaţnost pravilnog govora, maŤarstvo mu mnogo znaţi, nekem a magyarság nagyon sokat számít, maŤarska knjiţevnost, voli da ţita, o budušnosti maŤarskog jezika u selu. Mlade generacije nisu zainteresovane, jezik se gubi. Govori o moralnim naţelima: najpre treba voditi raţuna o svom ponašanju, a posle gledati druge. O toleranciji, dozvoliti drugima da se ispolje. Laslo govori o istoriji zajednice, sekeljskoj samosvesti, prepriţava sekeljske viceve da bi ilustrovao sekeljsku visprenost i duhovitost. Laslo se interesuje za sekeljski dijalekat i istoriju. Donosi mi svešţicu sa sakupljenim sekeljskim reţima i materijal, iseţke iz lokalnih novina koje govore o bukovinskom poreklu. - család, házasság, gyerekek, jó gyerekek - Foculár - Először saját magába nézzen bele és aztán itéljen másra - Vannak tévedések - Én vagyok a legfiatalabb - nővér Ausztráliában él - bátyám faluban - Bukovinából költöztek - Megvolt a szegénység - Székely eredetűek, monarchia telepítették ide - Itt volt a határ - Árvíz védelem - Az én szemléletem - Törökök még itt voltak - Golyófogóknak elhozták a magyarokat - Ez igaz, nem én találtam ki - Már Belgrádnál kell védeni - Logikai kép - Szegény család - Édesapám borbély - Földművelés 309 - Édesanyám Geer Katalin - Családanya - Nektek a szülőkről semmi gondotok - Tiszteletbe tartották - Betlehemi játékokat játszottunk - Én voltam József - Teréz – szent Mária - Édesanyám rosszul van - De fiam nektek menni kell Budapestre - Mikor odaértünk mondták meghalt édesanyám - Rögtön jövünk haza - Nem megyünk haza, én mondtam - Most már nem tudjuk feltámasztani - Erős hite volt - Erőt öntött belénk - Mindennek megvan az ideje - Elemi iskola, itt fejeztem be a faluban - Borbélykodott édesapám - Negyed kiló cukrot - Nővér frizert befejezte - Bátyám villany szerelő, géplakatos - Főiskola - Iskolába nem kellett tanulnom - Széket megmelegíteni - Festményekről, könyvekről - Szabadidő – parasztház volt - Ez az utca olyan híres volt - Sok fiatalság volt - Játszottunk - Cekéztunk – olyan mint a golf - Rossz harisnyából csináltak labdát - Összetartott ez az utca - Megvolt az összhang - 2 tagozat volt – ott megint jó hangulat volt – 8 osztály - Átlageredmény – 4-est megközelítette - Osztályfőnököm szerb volt - 4o éves osztálytalálkozó - Olyan osztály mint a miénk nem volt - Középiskolát jól befejeztem - 3,5 évig jártam - Szülők készültek Ausztráliába - A magyar nyelvet nagyon szerettem - Új tanár dr.Ribár Béla - Magyarból mind ötösök - Ráhajtott írjak dolgozatot - 4-est kaptam - Nincs semmi tétje annak - Találkozás megvolt 21 évre Székelyen - Kocsmában - ki ez az ember - Hát ez a dr Ribár Béla - Maga az aki diplomált 4-esre - 25 évre eszébe jutott - Nekem a magyarság nagyon sokat számít 310 - Szerettem olvasni - El voltam foglalva - Festészet elvett több időt - Tamási úgytetszik a rokonom - 28ooo szót - Én művem: azért vagyunk a világon, hogy valahol otthon legyünk benne, Tamási Áron - Koplyafák - Ha rajzolsz lovat rajzolsz - Utána már kezdett vonzani - Azért vettem a könyveket Rembrandt és Munkácsy - Legjobban tetszenek - A fényforrás - Portré – hódítás - Ekszpresszionista - Felesége – ismertük már egymást, testvéreivel - Ausztráliába voltam megesküdve egy évig - Hazajöttünk - Csángó - Apósom székely eredetű - Őseink nomád nép, Hargitán éltek - Álat tenyésztésvel – csengő volt a nyakukon - Csengő magyarok, ahogy hallottam az őseimtől - Juhászkodás - Öreg fátvágni az erdőbe - Kend mit csinál - Vendég - Nyújtófát, az se lehet - Fogvályót - Megvolt a szegénység, de megvolt az ötletesség - Föltalálták magukat - A Terézvel megvan az együttműködés - Tiszteletbe tartjuk - A gyerekek megtalálják a sajátjukat - De ne legyen másnak a kárára - Kibontakozzon az ember - Közösség – az emberek hogy tiszteletbe tartsák - Faluban élünk, a város az más - Faluban alapvető intelligencia meglegyen - Emberi magatartás - Ami illik - Alapvető kultúra - Tiszteletbe tartod felebarátodat - A mozgalom – közelinek érzed egymást, testvérnek érzed - Közelség ami lényeges - Megtalálod benne a saját énedet - Szüleim anyai ágról, testvérszeretet - Nyomot hagyott: hogy kell és hogy nem kell - Szerszámokat csináltunk, jó ajánlatok - Összhang a legfontosabb - Megengedni másiknak a kibontakozást - Ne ártsál - Nem csak faluban - Névnapok – lényeges 311 - Kötelesség névnap - Él az emlékezetében - Egymás iránti tisztelet - Szentség törés ha nem megy fölköszönteni - A fiatalabb adja az idősebbnek - Add meg azt ami te is vársz - Péter László, 51es - Székely rendőr, futni kezdett állj meg - Ínység – humorérzék - Székelyhimnusz, lelkülete a székely embernek - Régi világ, nagy volt a szegénység - Sok gyermek – külföldre került - Első fizetés, nagy csomagot hazaküldtek, apja visszatért - Fiam a csomag megjött, nem tudjuk hogy mi volt, de nagyon jó volt - Nagy máléval - Mesterség – 3 év a mesternél - Kihalófélben van - Mindenféle munka - Idősebb inas – kulcslukon leskelődik, csókolkodnak - Hát az jó - No hallod, az is velünk csináltatna - Női gondolkodás: 2 barátnő nyugdíjban, fényképalbum, jaj de szépek voltunk, pláne én, megöregedtünk, pláne te. - Tojásnak a története: spórolás idején megelégedni azzal ami van, asszony ránts egy tojást, máma éljünk jól. Tojás asztalra került, máléból törtek, lökték egymás felé, megmaradt a tojás. - 7o, 8o-as évek Tito idején állt talpra, nagy fényesség - Kántornak az esete: jóravaló ember: nagy meleg, kocsma ital, sok jó barát, 7-8 ital előtte, meg kell igyon kint, megártott neki, nem tudta merre kell menjen a kocsmából. Megkérdezett valakit, hol lakik a kántor. Maga. Tudom, de nem tudom hol van a lakásom. - Kántor tanította a németet 5o évig, volt itt kántor - Kommunista idejében tanár nem szabad a templomba - Öreg rafinált, karácsony, éjjeli mise, új tanár, beszámoló - Öregnek volt több esze - Valaki besúg, meglesz a baja - Olyan jó professzor volt, vicc az órán, az volt az első, mindenki odafigyelt - Bodri kutya, János vasútállomás fiatal gazdát várja. Mi újság János otthon, semmi, a Bodri döglött meg, mi történt, evett égett ló húst, honnan?, leégett az istálló, a kastélytól, semmit se értek. Grófnő szobájában gyertyák, meggyulladt kastély, istálló, lovak, Bodri evett, a grófnő meghalt, azért égtek - János b.: székelységnek van humora, az a székelységre jellemző - A recept nélküli orvosság: patikus kisebb bajok, orvosságot kevert, asszony veszekszik vele, ember puha, pofont adott az asszonynak, adja be a másikat, pofon, megszeppent, úgy megjavult, csak az egyik kellett, odavágott a patikusnak, soha recept nélkül orvosságot nem ad - Veszekedés az utcán: fiatal házasság, mindenki összegyűlt, hangosabban itt hátul nem hallani semmit - Bírósági terem, elítélték a szegény embert, Eltemették a szegény embert, Mátyás király - Fiatal ember udvarol a lánynak, miből fogsz megélni te, aki kér az kap. - Ki a bort, dalt, nőt nem szereti, életet nem érdemli, falra a marha - Bukovina történet, orvos és csillagász, éjjeli szállás, vacsora, bendőrepedést kapnak, sokat ettek, jó idő lesz csillagász, gazda: nem ajánlom, eső fog lenni, csutakot hozott a 312 koca, ilyenkor esik, babona, zápor, kopogtatnak, pirkadt, gyerekek kérik az ennivalót, koca többet tud mint én, itt ránk semmi szükség nincs. Bukovinába tudomány nem ér semmit - Bukovina édes hazám, Ott terem a pityókám - Óra nem volt kosárban aludott, elborult a kosár és fel kell kelni - Leltár házak, megéheztek az irogtók, megettek mindent, nem kell érte semmi, kenegette a farát - Szarvasmarha baja volt, állatorvos 313 Biografija autora Monika Bala je roŤena u Beogradu, 5. marta 1975. godine, gde je završila osnovnu i srednju školu. Studije na Filološkom fakultetu u Beogradu, odsek za MaŤarski jezik i knjiţevnost, završila je 24. 06. 1998. godine. Postdiplomske magistarske studije upisala je 1999. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu, smer Nauka o knjiţevnosti, i poloţila ispite sa proseţnom ocenom 9,25. Magistarski rad „Recepcija Hamvaševih dela Filozofija vina i Nevidljivo zbivanje u srpskoj kulturi“ odbranila je 26. 05. 2004. godine pred komisijom u sastavu prof. dr Petar Bunjak, prof. dr Sava Babiš i prof. dr Janoš Banjai. Od 1999. do 2005. godine Monika Bala radi na Katedri za hungarologiju u svojstvu asistenta-pripravnika za predmete MaŤarski jezik i knjiţevnost, u zvanje asistenta za predmete MaŤarski jezik i knjiţevnost izabrana je 2005, a reizabrana 2009. godine. Zvanje višeg lektora za predmet MaŤarski jezik stekla je 2012. godine, a 2015. reizabrana je u zvanje višeg lektora za predmet MaŤarski jezik. Završila je seminare i kurseve u zemlji i inostranstvu iz oblasti savremene maŤarske knjiţevnosti, psihologije, metodike nastave maŤarskog jezika i knjiţevnosti. Uţestvovala je na meŤunarodnim i domašim projektima: 2008. kao spoljni saradnik na Jezik i identitet u Republici Srbiji, Institut za srpski jezik SANU pod pokroviteljstvom UNESKA; i 2015 – 2016. kao saradnik projekta Ka društvenoj konstrukcionoj gramatici: novi pristup u narativnoj teoriji i metodologiji, Balkanološki institut SANU i Institut za slavistiku, Humbolt univerzitet u Berlinu, pod rukovodstvom dr Marije Mandiš i dr Filipa Vaseršajta (Philipp Wasserscheidt). Uţestvovala je na nauţnim konferencijama u zemlji i inostranstvu i objavila nauţne radove na srpskom, engleskom i maŤarskom jeziku u zbornicima i struţnim ţasopisima. Objavila je prevod romana Judite Berg (2012) Rumini, Beograd: Kreativni centar. Nauţna interesovanja su joj maŤarska manjinska zajednica u juţnom Banatu, usmeni autobiografski narativi, etniţki identitet, kultura sešanja.