UNIVERZITET  U  BEOGRADU     FAKULTET  ORGANIZACIONIH  NAUKA                 Tijana  A.  Obradović       KONCEPT  UPRAVLJANJA  POSLOVANJEM   ZASNOVAN  NA  INDIKATORIMA  FINANSIJSKIH   PERFORMANSI     doktorska  disertacija                               Beograd,  2014      UNIVERSITY  OF  BELGRADE     FACULTY  OF  ORGANIZATIONAL  SCIENCES                 Tijana  A.  Obradović       BUSINESS  MANAGEMENT  CONCEPT  BASED   ON  FINANCIAL  PERFORMANCES  INDICATORS     Doctoral  Dissertation                               Belgrade,  2014    Mentor:         dr  Nevenka  Žarkić  Joksimović,  redovni  profesor       Univerzitet  u  Beogradu,  Fakultet  organizacionih  nauka         Članovi  komisije:       dr  Vesna  Bogojević  Arsić,  redovni  profesor       Univerzitet  u  Beogradu,  Fakultet  organizacionih  nauka             dr  Ljiljana  Dmitrović  Šaponja,  redovni  profesor       Univerzitet  u  Novom  Sadu,  Ekonomski  fakultet  u  Subotici         Datum  odbrane:        KONCEPT  UPRAVLJANJA  POSLOVANJEM   ZASNOVAN  NA  INDIKATORIMA   FINANSIJSKIH  PERFORMANSI     Rezime:   Pregledom   literature   utvrđeno   je   da   postoji   više   gledišta   na   pojam   performansi.   Zajednički   imenitelj   većine   pristupa   je   da   je   performansa   ponašanje  ili  akcija  relevantna  za  postizanje  organizacionih  ciljeva  koji  se  mogu   izmeriti.   Indikatori   performansi   su   osnovni   instrument   upravljanja   za   menadžment   kompanija   i   pomažu   u   usmeravanju   menadžmenta   prema   najkorisnijim  dugoročnim   strategijama  kao   i  prema  efektivnom  kratkoročnom   donošenju   odluka.   Finansijski   indikatori   se   koriste   da,   na   osnovu   tekućih   i   prošlih   performansi,   predvide   budućnost   poslovanja.   Finansijski   indikatori   predstavljaju   neodvojivu   celinu   sa   indikatorima   performansi   drugih   funkcija   poslovanja.   Upravljanje   performansama   predstavlja   krovni   upravljački   mehanizam   višeg   reda   koji   integriše   ostale   sisteme   kreirajući   osnovu   za   adekvatno   menadžersko   odlučivanje.   Predmet   istraživanja   ove   disertacije   je   analiza   moguće   povezanosti   finansijskih   performansi   i   uspešnosti   poslovanja   organizacije.   Uspešnost   organizacija   se   utvrđuje   preuzimanjem   jednog   od   opšteprihvaćenih   pristupa.   Na   osnovu   pregleda   sekundarnih   izvora   i   empirijskog   istraživanja   sprovedenog   nad   najuspešnijim   kompanijama   u   periodu   od  pet   godina,   potvrđena   je   osnovna   hipoteza   da   postoji   povezanost   između  uspešnosti  poslovanja   i   indikatora   finansijskih  performansi.    Rezultati   analize  pokazuju  da  kod  pojedinih  indikatora  finansijskih  performansi  uspešnih   kompanija   postoje   jasna   nagomilavanja   u   određenim   intervalima.   Statistička   obrada   podataka   je   pokazala   jasnu   zavisnost   i   između   određenih   indikatora   finansijskih   performansi   i   starosti,   kao   i   delatnosti   kompanije.   Kao   rezultat    empirijskog   istraživanja  ustanovljeno   je   i  da  postoji   statistički  značajna  razlika   vrednosti   određenih   pokazatelja   finansijskih   performansi   kod   uspešnijih   i   manje   uspešnih   organizacija.   Na   osnovu   rezultata   analize   podataka   obijenih   istraživanjem  definisan  je  novi  teorijski  utemeljen  koncept  upravljanja  zasnovan   na  indikatorima  finansijskih  performansi.     Ključne  reči:  finansijska  performansa,  indikator,  uspešnost,  upravljanje     Naučna  oblast:  Menadžment     Uža  naučna  oblast:  Finansijski  menadžment     UDK:  005:336(043.3)        BUSINESS  MANAGEMENT  CONCEPT   BASED  ON  FINANCIAL  PERFORMANCES   INDICATORS     Abstract:   A   literature   review   found   that   there   were   several   points   of   view   regarding   the   concept   of   performance.   The   common   denominator   of   most   approaches   is   that   the   performance   of   the   behavior   or   actions   relevant   to   the   achievement   of   organizational   goals   that   can   be   measured.   Performance   indicators   are   essential   management   tool   for   company   management   which   assist  in  directing  management  toward  the  most  useful  long-­‐‑term  strategies,  as   well  as   in  the  effective  short-­‐‑term  decision-­‐‑making.  Based  on  current  and  past   performance,   financial   indicators   are   used   in   order   to   anticipate   the   future   business   operations.   Financial   indicators   represent   inseparable   entirety   with   performance   indicators   other   business   functions.   Performance  management   is   an   umbrella   management   mechanism   of   higher   order   that   integrates   other   systems  and  creates  the  basis  for  an  adequate  managerial  decision-­‐‑making.  The   research   topic   of   this   thesis   is   to   analyze   the   possible   interconnectivity   of   financial   performance   and   business   performance   of   the   organization.   The   success   of   the   organization   is   determined   by   one   of   the   generally   accepted   approach.   Based   on   the   secondary   sources   review   and   empirical   research   conducted  over   the  most  successful  companies   in   the  period  of   five  years,   the   basic   hypothesis   that   there   is   a   correlation   between   business   success   and   indicators  of   financial  performance  has  been  confirmed.  The  results  show  that   values  for  most  of  successful  companies’  financial  performance  indicators  have   clear  accumulation  at  certain  intervals.  Statistical  analysis  of  the  data  showed  a   clear  interdependence  between  certain  indicators  of  financial  performance  and    age,  as  well  as  the  industry  of  the  company.  As  a  result,  empirical  research  has   found   that   there   is   a   statistically   significant   difference   between   the   values   of   certain   indicators   of   financial   performance   in   more   successful   and   less   successful   organizations.   Built   on   the   analysis   of   data   that   resulted   from   the   research,   a   new   theoretically   established   management   concept   based   on   indicators  of  financial  performance  has  been  defined.     Key  words:  Financial  performance,  Indicator,  Successfulness,  Management     Scientific  field:  Management     Field  of  scientific  expertise:  Financial  Management     UDK:  005:336(043.3)          Sadržaj   1.  Uvod  ............................................................................................................................  1   2.  Pojam  poslovnih  performansi  ................................................................................  4   2.1.  Indikatori  performansi  ........................................................................................................  7   2.2.  Vrste  indikatora  performansi  ..........................................................................................  10   3.  Menadžment  performansi  .....................................................................................  12   3.1.  Pojam  menadžmenta  performansi  ..................................................................................  12   3.2.  Razvoj  menadžmenta  performansi  .................................................................................  18   3.3.  Cilj,  principi  i  elementi  implementacije  menadžmenta  performansi  ........................  24   3.4.  Korist  od  menadžmenta  performansi  ............................................................................  33   3.5.  Finansijski  aspekt  menadžmenta  performansi  .............................................................  37   4.  Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa  ......  40   4.1.  Ključni  indikatori  performansi  (KPIs)  ............................................................................  43   4.2.  Balanced  scorecard  ............................................................................................................  45   4.3.  Strateške  mape  ...................................................................................................................  50   4.4.  Komandne  table  (Dashboards)  ..........................................................................................  51   4.5.  Obračun  troškova  na  osnovu  aktivnosti  (ABC)  ............................................................  52   4.6.  Dodata  ekonomska  vrednost  ...........................................................................................  56   4.7.  Menadžment  odnosa  sa  potrošačima  .............................................................................  59   5.  Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje   organizacijom  ..............................................................................................................  62   5.1.  Analiza  finansijskih  performansi  ....................................................................................  63   5.1.1.  Racio  analiza  .................................................................................................................  66   5.1.1.1.  Racia  profitabilnosti  ............................................................................................................  78   5.1.1.2.  Racia  likvidnosti  ................................................................................................................  102   5.1.1.3.  Racia  aktivnosti  .................................................................................................................  121   5.1.1.4.  Racia  finansijske  strukture  i  solventnosti  ......................................................................  139   5.1.1.5.  Tržišna  racia  .......................................................................................................................  160   5.1.1.6.  Indikatori  performansi  novčanog  toka  ..........................................................................  184   5.1.1.7.  Ostali  indikatori  ................................................................................................................  194   5.1.2.  Horizontalna  analiza  ...................................................................................................  202   5.1.3.  Vertikalna  analiza  ........................................................................................................  204   5.2.  Izazovi  i  ograničenja  finansijske  analize  ......................................................................  206   5.3.  Indikatori  finansijskih  performansi  kao  alat  za  predviđanje  budućnosti  kompanije  ...................................................................................................................................................  212   5.3.1.  Rana  istraživanja  ........................................................................................................  214   5.3.1.1.  Istraživanje  biroa  za  poslovna  istraživanja  ...................................................................  215    5.3.1.2.  Ficpatrikovo  istraživanje  ..................................................................................................  215   5.3.1.3.  Istraživanje  Smita  i  Vinakora  ..........................................................................................  216   5.3.1.4.  Mervinovo  istraživanje  .....................................................................................................  216   5.3.1.5.  Džekendofovo  istraživanje  ..............................................................................................  217   5.3.2.  Biverovo  istraživanje  ...................................................................................................  217   5.3.3.  Istraživanje  Zmijevskog  ..............................................................................................  219   5.3.4.  Z-­‐‑Altmanova  skala  ......................................................................................................  219   5.3.5.  Ohlsonov  model  –  O  zbir  ............................................................................................  220   5.3.6.  Taflerov  Z  skor  ............................................................................................................  221   5.3.7.  Taflerov  PAS-­‐‑skor  .......................................................................................................  221   5.3.8.  7  H-­‐‑skor  .......................................................................................................................  222   5.3.9.  Lauov  model  ................................................................................................................  223   6.  Koncept  uspešnosti  poslovanja  .........................................................................  224   6.1.  Forbsove  liste  ...................................................................................................................  224   6.1.1.  Globalnih  2000  –  najveće  kompanije  na  svetu  ............................................................  224   6.1.2.  Globalne  kompanije  visokih  performansi  .....................................................................  225   6.1.3.  Platinum  400  –  najbolje  velike  kompanije  u  Americi  .................................................  226   6.1.4.  Najboljih  100  malih  kompanija  u  Americi  ..................................................................  228   6.1.5.  Najveće  američke  privatne  kompanije  .........................................................................  229   6.1.6.  Azijskih  Fab  50  –  najboljih  50  azijskih  javno  kotiranih  kompanija  ............................  229   6.1.7.  200  najboljih  Azijskih  kompanija  sa  manje  od  milijardu  dolara  prihoda  ....................  230   6.2.  Fortune  magazine:  Fortune  Global  500  ........................................................................  230   6.3.  Bloomberg  Businessweek:  Global  Top  40  ....................................................................  232   6.4.  A.T.  Kearney:  Globalni  šampioni  ..................................................................................  233   6.5.  Financial  Times:  FT  Global  500  ......................................................................................  233   6.6.  Deloitte:  500  najvećih  kompanija  iz  Centralne  Evrope  ..............................................  234   6.7.  Ekonom:east  Media  Group:  Top  300  ............................................................................  235   6.8.  Ministarstvo  finansija  Srbije:  100  najuspešnijih  kompanija  .......................................  236   7.  Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja   organizacije  ................................................................................................................  237   7.1.  Prikaz  istraživanja  ...........................................................................................................  238   7.2.  Rezultati  statističke  obrade  podataka  ...........................................................................  244   7.2.1.  Interval  nagomilavanja  ...............................................................................................  244   7.2.2.  Analiza  razlike  u  vrednosti  indikatora  finansijskih  performansi    za  prvih  i  poslednjih   petnaest  kompanija  ................................................................................................................  266   7.2.3.  Analiza  uticaja  starosti  kompanije  na  vrednosti  indikatora  finansijskih  performansi  280   7.2.4.  Analiza  uticaja  delatnosti  kompanije  na  vrednost  indikatora  finansijskih  performansi  ...............................................................................................................................................  284    8.  Zaključak  ................................................................................................................  287   Literatura  ....................................................................................................................  292     Uvod     1   1.  Uvod     Predmet   istraživanja  u  ovoj  doktorskoj  disertaciji   je  analiza  povezanosti   indikatora  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije.  Iako  je   ova   veza   naizgled   jasna,   nameće   se   potreba   za   detaljnijom   identifikacijom   potencijalnih   zakonitosti   i   zavisnosti   između   navedenih   pokazatelja   i   sveukupne   uspešnosti   poslovanja   organizacije.   Sagledavajući   evoluciju   menadžmenta   performansi,   finansijskih   indikatora   i   njihove   međusobne   povezanosti,   jasno  se  može  ustanoviti  da   je  bilo  određenih  pokušaja  u  pravcu   integracije  ova  dva  pristupa  ali  da  ove  discipline  nisu  dovoljno  sistematizovane   te  u  skladu  s  tim  ne  postoji  ni  njihovo  unificirano  shvatanje,  a  naročito  ne  veza   sa  uspešnošću  poslovanja  određene  organizacije.  Ova  doktorska  disertacija  ima   tendenciju  da  se  bavi  upravo  tim  problemom.   Cilj  doktorske  disertacije  je  da  se,  pre  svega,  detaljno  analizira  navedeni   predmet   istraživanja.   Prvi   deo   istraživanja   obuhvata   pregled   i   analizu   postojećih   znanja   iz   oblasti   upravljanja   performansama   kao   koncepta   koji   obuhvata   organizaciju   u   celini.   Nakon   toga   je   analizirana   integracija   menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa.  Istraživanje  se  zatim   fokusira   na   sveobuhvatni   pregled   indikatora   finansijskih   performansi,   koje   je   sprovedeno   iz   sekundarnih   izvora,   tj.   temeljnom   analizom   šire   raspoložive   literature.   U   disertaciji   se   najpre   kreće   od   samog   pojma   poslovnih   performansi   i   prikazuje   se   značaj   i   primenjivost   koncepta   menadžmenta   performansi   u   savremenom   poslovnom   okruženju.   Navedene   su   osnovne   odrednice   indikatora,  kao  i  njihova  tipologija.     Uvod     2   U   trećem   poglavlju   je   detaljnije   prikazan   koncept   menadžmenta   performansi.   Date   su   pojmovne   odrednice   i   osnovne   faze   u   razvoju   ovog   pristupa.   Posebna   pažnja   je   posvećena   potvrđivanju   značaja,   mesta   i   uloge   menadžmenta   performansi,   kao   i   ciljevima,   principima   i   elementima   njegove   implementacije,   sa   posebnim   naglaskom   na   koristi   koje   se   od   primene   menadžmenta   performansi   mogu   očekivati.   U   završnom   delu   ovog   odeljka   postepeno  se  prelazi  na  finansijske  aspekte  koncepta.   Menadžment  performansi  predstavlja  sveobuhvatan  i  idealno  integrisan   upravljački   model   koji   objedinjuje   sve   bitne   funkcije   organizacije.   Veoma   je   bitno   utvrditi   njihovu   međuzavisnost,   horizontalnu   i   vertikalnu   povezanost.   Upravo   ova   problematika   je   obrađena   u   četvrtom   poglavlju   koji   se   bavi   integracijom  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa.   Peto   poglavlje   predstavlja   osnovu   dalje   integracije   upravljačkih   paradigmi   fuzionisanih   u   cilju   dobijanja   novog   unapređenog   menadžment   koncepta.   Ovo   pogavlje   detaljno   mapira,   prikazuje   i   analizira   indikatore   finansijskih   performansi   koji   mogu   poslužiti   kao   vodič   za   upravljanje   organizacijom.  U  ovom  delu  kao  posledica  sveobuhvatnog  pregleda  dostupne   literature  tj.  istraživanja  sekundarnih  izvora  je  detaljno  prikazano  98  indikatora   finansijskih   performansi.   Upravo   ovi   indikatori   su   poslužili   kao   baza   za   istraživanje   međuzavisnosti   finansijskih   pokazatelja   i   uspešnosti   poslovanja   koje   je   rezultiralo   određenim   zaključcima   koji   mogu   ukazivati   na   eventualne   zakonitosti  u  relacijama.  U  nastavku  ovog  poglavlja  dat  je  pregled  dosadašnjih   istraživanja  povezanosti  poslovnog  uspeha  ili  neuspeha  i  indikatora  finansijskih   performansi.   Pitanje  koje  autore   iz  oblasti  menadžment  muči  godinama   i  na  koje   još   uvek   nemamo   jedinstven   odgovor   jeste:   koje   su   to   najuspešnije   kompanije?   Ovaj  rad  se  ne  bavi  definisanjem  modela  merenja  uspešnosti  dela  ili  celokupne   Uvod     3   organizacije.   Stoga   su   za   potrebe   integracije   u   istraživanje   prikazani   svi   internacionalni   i   nacionalni   opšteprihvaćeni   modeli   merenja   i   rangiranja   uspešnosti   poslovanja   profitnih   organizacija.  U   radu   su   prikazani   pristupi   od   Forbes-­‐‑a,  preko  Fortune-­‐‑a  i  Bloomberg-­‐‑a  do  Ekonomist  Media  Grupe  koja  daje   listu  300  najuspešnijih  preduzeća  u  Srbiji.     Sedmo   poglavlje   prikazuje   istraživanje   potencijalne   povezanosti   indikatora   finansijskih   performansi   i   uspešnosti   poslovanja   organizacije.   Za   istraživanje   je   korišćena   Forbsova   lista   globalnih   kompanija   visokih   performansi.   Istraživanje   je   sprovedeno   na   osnovu   dostupnih   finansijskih   izveštaja  za  kompanije  sa  ove  liste  i  izračunavanja  svih  finansijskih  indikatora,   u   okviru   koji   omogućavaju   dostupni   podaci.   Statističkom   analizom,   putem   odgovarajućih   testova,   je   određena   potencijalna   međuzavisnost   između   indikatora  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  kompanija.  Sve  ovo  je  urađeno   za   poslednjih   pet   godina   poslovanja,   kako   bi   se   mogli   utvrditi   i   trendovi.   Određeni   su   intervali   nagomilavanja   vrednosti   pojedinačnih   indikatora   finansijskih   performansi   za   najuspešnije   kompanije,   ali   je   istovremeno   i   analizirana  eventualna  razlika  u  vrednosti  ovih  indikatora  za  prvih  i  poslednjih   petnaest   kompanija   sa   liste.   Takođe   izvršena   je   analiza   uticaja   starosti   kompanije   na   vrednosti   indikatora   finansijskih   performansi,   kao   i   analiza   razlika   u   njihovoj   vrednosti   u   zavisnosti   od   delatnosti   kojoj   određena   kompanija  pripada.   U   poslednjem   poglavlju   su   data   zaključna   razmatranja   na   osnovu   rezultata   istraživanja,   i   ukazano   je   na   smernice   daljeg   naučnog   rada   u   ovoj   oblasti.     Pojam  poslovnih  performansi   4   2.  Pojam  poslovnih  performansi     Postoji   više   gledišta   na   pojam   performanse.   Performansa   se   može   jednostavno   posmatrati   kao   zapis   o   dostignutim   ishodima   (Armstrong   M.   ,   2009).  Performansa  je  nešto  što  osoba  ostavlja  iza  sebe  i  što  postoji  nezavisno  od   svrhe   (Kane,   1996).   Performanse   treba   definisati   kao   ishode   posla   jer   one   obezbeđuju   najsnažnije   veze   sa   strateškim   ciljevima   organizacije,   zadovoljstvom   potrošača   i   ekonomskim   doprinosima   (Bernadin,   Kane,   Ross,   Spina,  &   Johnson,   1995).  Gest   takođe   smatra  da   se  performanse   tiču   ishoda,   s   tim   da   koncept   treba   povezati   sa   idejom   o   balanced   scorecard-­‐‑u   (Guest,   1996).   Oksfordov   rečnik   engleskog   jezika   definiše   performansu   kao   dostignuće,   izvršenje,  izvođenje,  razrađivanje  bilo  čega  što  je  naručeno  ili  preduzeto.  Ona  se   odnosi  na  ishode/rezultate/dostignuća,  ali  se  tiče  i  obavljanja  posla  isto  koliko  i   dostizanja  rezultata.  Performansa  se  može  posmatrati  kao  ponašanje  –  način  na   koji   organizacije,   timovi   i   pojedinci   obavljaju   posao   (Armstrong   M.   ,   2009).   Performansa   je   ponašanje   i   treba   je   razlikovati   od   ishoda   jer   oni   mogu   biti   kontaminirani   sistemskim   faktorima   (Campbell,   1990).   Međutim,   mnogo   obuhvatnije   sagledavanje   performansi   se   postiže   njenim  definisanjem   tako  da   obuhvati   i   ponašanje   i   ishode.   Performansa   znači   i   ponašanje   i   rezultate   (Brumbach,  1988).   Poslovne   performanse   se   mogu   definisati   kao   merila   rasta   i   profitabilnosti   kompanije   kroz   njene   poslovne   poduhvate   i   primenu   organizacinih   i   tehnoloških   resursa   (Chen   &   Huang,   2012).   Performansa   je   ponašanje  ili  akcija  relevantna  za  postizanje  organizacionih  ciljeva  koji  se  mogu   izmeriti.  Ona  je  multidiomenzionalna,  a  svaku  dimenziju  karakteriše  kategorija   sličnih   ponašanja   i   akcija   (Campbell,   McCloy,   Oppler,   &   Sager,   1993).   Pojam  poslovnih  performansi   5   Performansa  je  multidimenzionalna  konstrukcija,  mera  koja  varira  u  zavisnosti   od  različitih  faktora  (Bates  &  Holton,  1995).   Mogu   se   razlikovati   sledeće   vrste   performansi   (Borman   &  Motowidlo,   1993):   − Kontekstualne  performanse  koje  pokrivaju  ponašanja  nespecifična  za   posao,   kao   što   su   kooperacija,   posvećenost,   entuzijazam   i   perzistentnost  i   − Performanse  zadatka  koje  pokrivaju  ponašanje  specifično  za  posao.   Na  performanse  deluju  sledeći  najznačajniji  uticaji  (Harrison,  1997):   Onaj   koji   uči,   kome   je   potreban   odgovarajući   nivo   kompetencija,   motivacije,  podrške  i  podsticaja  kako  bi  efektivno  radio.   Radna  grupa  onoga  koji  uči,  čiji  će  članovi  ispoljavati  jak  pozitivan  ili   negativan  uticaj  na  stavove,  ponašanje  i  performanse  onoga  koji  uči.   Menadžer   onoga   koji   uči,   koji   treba   da   obezbedi   kontinuiranu   podršku  i  bude  uzor,  trener  i  stimulator  u  vezi  performansi.   Organizacija   koja   može   stvoriti   barijere   efektivnim   performansama   ukoliko   ne   postoje   snažna   koherentna   vizija,   efektivna   struktura,   kultura   i   sistemi   rada,   politika   i   sistemi   podrške   zaposlenima   i   odgovarajuće  vođenje  i  stil  menadžmenta.     Slika  2.1.  Uticajni  faktori  na  performanse   Perfor-­‐‑ manse Onaj  koji  uči Radna  grupa   onoga  koji  uči Menadžer   onoga  koji  uči Organizacija Pojam  poslovnih  performansi   6   Performansa  je  funkcija  sposobnosti  i  motivacije,  pri  čemu  je  njihov  uticaj   multiplikativan,   one   deluju   kao   proizvod   a   ne   kao   zbir,   a   ukoliko   je   makar   sposobnost  ili  motivacija  jednaka  nuli  neće  biti  efektivne  performanse  (Wroom,   1964).   Performansa   se   može   izraziti   kao   funkcija   proizvoda   pojedinačnih   atributa,   truda   na   poslu   i   organizacione   podrške   (Blumberg  &   Pringle,   1982).   Postoji   još   jedan   značajan   faktor   koji   utiče   na   performanse,   a   to   je   šansa   za   participiranje   (Bailey,   Berg,   &   Sandy,   2001).   Nešto   drugačija   formula   performansi   je   takozvana   AMO   (Ability   Motivation   Opportunity)   formula   po   kojoj   je   performansa   funkcija   zbira   (a   ne   proizvoda)   sposobnosti,  motivacije   i   šanse  za  participiranje  (Boxall  &  Purcell,  2003).  Nedostatak  svih  ovih  formula  je   fokus  na  individualne  performanse  i  zanemarivanje  efekta  sistema  (Armstrong   M.   ,   2009),   a   individualne   performanse   su   pod   uticajem   sistemskih   faktora,   podjednako  kao   i   pod  uticajem  personalnih   faktora   (Cardy  &  Dobbins,   1994).   Razlike   u   performansama   u   najvećoj   meri   nastaju   zahvaljujući   sistemskim   varijacijama   (Deming,   1986).   Individualne   performanse   su   najviše   determinisane   sistemom   u   kome   se   posao   obavlja,   mnogo   više   nego   individualnom   inicijativom,   sposobnostima   i   trudom.   Pri   tome   ovo   ne   znači   napuštanje  strategija  čiji  je  cilj  individualno  unapređenje  i  razvoj,  već  potrebu  za   njihovim   kombinovanjem   sa   značajnim   naporima   ka   unapređenju   sistema   i   poslovnog  okruženja  (Coens  &  Jenkins,  2002).     Slika  2.2.  Uticajni  faktori  na  individualne  performanse   Indivi-­‐‑ dualne   perfor-­‐‑ manse Sposobnost Motivacija Trud  na   poslu Organiza-­‐‑ ciona   podrška Šansa  za   participi-­‐‑ ranje Pojam  poslovnih  performansi   7   Stanje  bilo  koje  poslovne  operacije  se  menja   iz  dana  u  dan,  a   indikatori   poslovnih  performansi   informišu  menadžment  o  najznačajnijim  pitanjima  koja   zahtevaju   trenutnu   pažnju   (Walsh,   2006).   Analiza   performansi   predstavlja   sistemsku   dijagnozu   performansi   poslovanja,   odeljenja   ili   pojedinca.   Ona   predstavlja   osnovni   alat   za   bilo   kog   menadžera   odgovornog   za   generisanje   profita,  a  posebno  za  finansijskog  menadžera  (Hagos  &  Pal,  2010).   2.1.  Indikatori  performansi   Performanse   predstavljaju   stepen   ostvarenja   ciljeva   mereno   prema   unapred   poznatim   standardima   u   pogledu   tačnosti,   potpunosti,   troškova   i   brzine.  U  ugovoru,  performansom  se   smatra   ispunjenje  obaveze  na  način  koji   izvršioca   oslobađa   svih   obaveza   iz   ugovora   (BusinessDictionary.com).   Performanse  su  rezultati  aktivnosti  neke  organizacije  ili  investicije  tokom  datog   vremenskog  perioda  (InvestorWords).       Indikatori   performansi   su   merljive   promenljive   koje   se   koriste   za   predstavljanje   povezanog   (ali   neizmerenog   ili   nemerljivog)   faktora   ili   kvantiteta.   Performanse   su,   dakle,   prikaz   načina   poslovanja   u   funkciji   ostvarenja   sveukupnih   ili   specifičnih   ciljeva   određenog   poslovnog   sistema,   a   indikatori  predstavlju  način  da  se  one  izmere  i  objektivno  iskažu.   Indikatori  performansi   su  „zvezde  vodilje“  za  menadžment  kompanija,   oni   pomažu   u   usmeravanju   menadžmenta   prema   najkorisnijim   dugoročnim   strategijama,  kao  i  prema  efektivnom  kratkoročnom  donošenju  odluka  (Walsh,   2006).  Razlog  zbog  koga  se  indikatori  smatraju  toliko  značajnim  je  verovatno  u   tome   što   oni   treba   da   oslikavaju   realnost   (Franceschini,   Galetto,   &   Maisano,   2007).     Pojam  poslovnih  performansi   8   Organizacije   koriste   indikatore   performansi   za   razne   veoma   značajne   svrhe.   Indikatori   performansi   predstavljaju   koristan   alat   za   prikupljanje   informacija  i  analizu  kompleksnih  sitema.  Kada  sistem  koji  treba  pratiti  postane   suviše  kompleksan,  upotreba  indikatora  postaje  neizbežna  jer  oni  predstavljaju   sredstvo   za   destilisanje   veće   količine   podataka   koje   organizacija   poseduje   (Franceschini,  Galetto,  &  Maisano,  2007).  Indikatori  performansi  pokazuju  vezu   između   različitih   delova   poslovanja,   oni   ističu   značajne   veze   i   potrebu   za   odgovarajućim  balansom  (Walsh,  2006).     Tema   vezana   za   indikatore   performansi   svakako   nije   nova.   Skiner   je   1974.   godine   identifikovao   da   pojednostavljena   evaluacija   performansi   predstavlja   jedan   od   glavnih   uzroka   zbog   kojih   fabrike   upadaju   u   nevolju   (Skinner,  1974).  Zatim  je  Hil  prepoznao  ulogu  i  uticaj  indikatora  performansi  i   sistema  merila  performansi  u  svojoj  studiji  o  proizvodnoj  strategiji  (Hill,  1999).   Jedan   teorijski   okvir   koji   daje   performansama   centralnu   ulogu   jeste   «teorija  agencije»,  koja  se  odnosi  na  studiju  o  problemu  koji  nastaje  kada  jedna   strana,  principal,   delegira  posao  drugoj   strani,   agentu   (Austin,   1996).  Ono   što   ovu   teoriju   čini   zanimljivom   je   saznanje   da   u   većini   organizacija   koncept   ugovora   kao   mehanizma   motivacije   i   kontrole   nije   adekvatan,   već   ga   treba   zameniti   indikatorima.   Indikatori   su   ti   koji   motivišu,   usmeravaju   i   omogućavaju   principalu   da   upravlja   i   usmerava   aktivnosti   različitih   agenata.   Već   iz   ovih   formulacija   koje   su   sa   vremenske  distance  dosta   stare,   a   u  praksi   višestruko   potvrđene,   može   se   jednoznačno   zaključiti   da   ne   postoji   dobro   upravljanje  bez  adekvatnih  pokazatelja  poslovanja  tj.  performansi  organizacije.   Još  jedan  interesantan  način  posmatranja  indikatora  je  dao  Galbrajt,  koji   je   pošao   od   ideje   da   bogatiji   skup   indikatora   stvara   osnovu   za   bogatiju   komunikaciju   među   donosiocima   odluka,   radnika,   menadžera   i   potrošača   (Galbraith,   1973).   Međutim,   postoje   ograničenja   u   pogledu   mogućnosti   Pojam  poslovnih  performansi   9   organizacije   da   obradi   veliki   skup   indikatora   jer   rastući   broj   indikatora  može   voditi  većim  konfliktima  u  pogledu  prioriteta  i  pravaca  budućih  aktivnosti.  Ovo   dovodi   do   pitanja   optimalne   veličine   skupa   indikatora   ili   optimalne   kombinacije   izlaza   i   predvidivih   indikatora  uključenih  u   skup.  Odabir  dobrih   indikatora   svakako   nije   lak   zadatak,   a   uspeh   u   ovome   se   obično   zasniva   na   iskustvu  i  inicijativi  ljudi  koji  na  tome  rade.  Zapravo  ne  postoji  opšti  generički   metod   koji   bi   pomogao   u   definisanju   indikatora   performansi   (Franceschini,   Galetto,   &   Maisano,   2007).   Ipak,   zajednički   jezik   poslovanja   jeste   finansijski,   zato  najznačajniji   indikatori  performansi   jesu  oni  koji   su   finansijski  utemeljeni   (Walsh,  2006).   Indikatori  performansi  moraju  biti  jako  povezani  sa  stvaranjem  dobrobiti   akcionara,   bili   oni   finansijski   ili   nefinansijski.   Oni  moraju   biti   konzistentni   sa   organizacionim   i   menadžerskim   okruženjem,   uzimajući   u   obzir   strateški   finansijski  menadžment,  sposobnost  kontrole  rezultata,  kulturu  kompanije  i  stil   menadžmenta  (Burchman,  1991).   Kako   bi   se   uopšte   mogla   praviti   razlika   između   dobrih   i   loših   performansi,  neophodno  je  imati  dobro  definisanu  bazu  indikatora  performansi   i   njihovih   prihvatljivih   vrednosti   (AMIF,   2005).   Poznavanje   poslovnih   indikatora   omogućava   menadžerima   različitih   funkcija   da   rade   zajedno   u   pravcu  ostvarenja  sveukupnih  poslovnih  ciljeva  (Walsh,  2006).   Indikatori  performansi  omogućavaju   (Franceschini,  Galetto,  &  Maisano,   2007):   − Kontrolu  i  evaluaciju  performansi,   − Komuniciranje   performansi   zaposlenima   i   menadžerima,   ali   i   eksternim  stejkholderima,   − Poboljšanja,  zahvaljujući   identifikovanju   jaza  koji  ukazuje  na  načine   njegovog  zatvaranja  i  unapređivanja  performansi.   Pojam  poslovnih  performansi   10   Upravljanje   performansama   organizacije   znači   merenje   i   praćenje   performansi  korišćenjem  indikatora  performansi  (Armstrong  M.  ,  2009).   Potrebno  je  imati  dozu  opreza  kada  je  u  pitanju  upravljanje  korišćenjem   indikatora  performansi.  Vrednosti  indikatora  mogu  sakriti  više  nego  što  otkriju,   a   takođe   je  moguće   da   se   ljudi   iza   ovih   brojeva   kriju,   pružajući   podatke   koji   vode  organizaciju  u  stranputicu.  Indikatori  performansi  mogu  i  treba  da  budu   polazna  tačka,  ali  nije  dobro  osloniti  se  samo  na  njih  (Armstrong  M.  ,  2009).   2.2.  Vrste  indikatora  performansi   Postoje   različite   klasifikacije   indikatora   performansi,   u   zavisnosti   od   osnove   za   njihovu   podelu.   Termin   indikator   se   najčešće   odnosi   na   jednu   od   sledećih   kategorija   koje   su   međusobno   povezane   (Franceschini,   Galetto,   &   Maisano,  2007):   − Osnovni  indikatori,     − Izvedeni  indikatori,   − Skupovi  indikatora,   − Sveukupni  sistem  indikatora  performansi.     Slika  2.2.1.  Vrste  indikatora  performansi   Osnovni  indikatori  performansi Izvedeni  indikatori  performansi Skupovi  indikatora  performansi Sveukupni  sistem  indikatora   performansi Pojam  poslovnih  performansi   11   Osnovni   indikatori   predstavljaju   gradivne   blokove   koji   se   spajaju   u   skupove  indikatora  ili  izvedene  indikatore  koji  predstavljaju  sintezu  dva  ili  više   indikatora.   Na   najvišem   nivou   hijerarhije   se   nalazi   sistem   indikatora   performansi   koji   je   odgovoran   za   koordinaciju   i   usaglašavanje   indikatora   različitih   funkcija.   Dobar   skup   indikatora   usmerava   i   reguliše   aktivnosti   u   pravcu   strateških   ciljeva,   pružajući   povratnu   spregu   i   uvid   u   mogućnosti   za   poboljšanja  (Franceschini,  Galetto,  &  Maisano,  2007).     Indikatori   mogu   biti   mereni   na   različitim   nivoima   poslovanja,   tako   imamo  indikatore  na  nivou  (Hale,  2004):   − Rezultata,   − Procesa,   − Izlaza  i   − Naknadnih  efekata.   Postoje  vodeći  i  vođeni  indikatori  (Hale,  2004).  Vodeći  indikatori  su  oni   čije   prisustvo   povećava   šanse   da   će   organizacija   biti   uspešna,   dok   odsustvo   povećava   rizik   da   organizacija   neće   postići   željene   rezultate,   odnosno   čije   je   prisustvo   ili   odsustvo   u   korelaciji   sa   stvaranjem   rezultata.   Dostignuća   predstavljaju  vođene  indikatore  jer  predstavljaju  rezultat  koji  je  ostvaren  nakon   angažovanja  u  određenim  aktivnostima   ili  ponašanjima.  Oni  pokazuju  da   li   je   ono  za  šta  se  pretpostavljalo  da  će  dati  rezultate  zaista  i  dalo  rezultate.     Menadžment  performansi   12   3.  Menadžment  performansi     Džons   je   napravio   jednu   lepu   ilustraciju   menadžmenta   performansi   poredeći   ga   sa   orkestrom   (Jones   P.   ,   1999):   „Organizacija   sa   konzistentnim   pristupom   menadžmentu   performansi   je   kao   prvoklasni   orkestar.   Prvoklasni   orkestar  dobro  svira   i   jasan   je  u  vezi  simfonije  koju   izvodi.  Svi   instrumenti  su   usaglašeni   i  muzičari   poznaju   svoju   rolu   i   tempo   kojim   treba   da   sviraju.  Oni   krešendo  dostižu  zajedno  i  uživaju  u  tom  procesu.“   3.1.  Pojam  menadžmenta  performansi   Mada  se  termin  menadžment  performansi  često  sreće  u  poslovnim  člancima   i  zvuči  kao  nešto  što  je  organizacijama  potrebno,  ipak  je  pomalo  nejasan.  Postoji   velika   konfuzija   i   ne   postoji   konsenzus   u   vezi   značenja   termina  menadžment   performansi.   Ove   dve   reči   ukucane   u   pretraživač   daju   mnoštvo   različitih   značenja   i   objašnjenja.   Konfuzija   počinje   sa   korišćenjem   različitih   akronima:   BPM  (Business  Performance  Management)  –  menadžment  poslovnih  performansi,   CPM   (Corporate   Performance   Management)   –   menadžment   performasni   korporacije,   EPM   (Enterprise   Performance   Management)   –   menadžment   performansi  profitnih  organizacija,  itd.  Ipak,  svi  ovi  akronimi  znače  istu  stvar  i   jednostavno  predstavljaju  menadžment  performansi  (Cokins,  2009).   Dalja   konfuzija   potiče   od   činjenice   da   mnogi   posmatraju   menadžment   performansi  suviše  usko,  primenjujući  ga  na  pojedinačne  funkcije   ili  odeljenja,   pa   se   javljaju   marketing   menadžment   performansi   ili   IT   menadžment   performansi.   Ranije   se   menadžment   performansi   odnosio   na   pojedinačnog   zaposlenog   i   bio   korišćen   od   strane   funkcije   ljudskih   resursa   u   organizaciji.   Menadžment  performansi   13   Danas  je  široko  prihvaćen  kao  menadžment  performansi  organizacije  kao  celine   (Cokins,   2009).  Menadžment   performansi   je   postao   nešto   što  menadžeri   rade   stalno,   a   ne   godišnja   procedura   odeljenja   za   ljudske   resurse   (Armstrong  M.   ,   2009).   Sve   ovo   je   dovelo   do   toga   da   najnovije   metodologije   počinju   time   šta   menadžment   performansi   nije   (Cokins,   2009).   Menadžment   performansi   je   mnogo   više   od   samo   merenja   performansi,   iako   najveći   broj   autora   zastupa   koncept   merenja   performansi   na   upravljačkom   aksiomu:   dobija   se   ono   što   je   izmereno  i  ne  može  se  upravljati  onim  što  se  ne  može  izmeriti  (Verweire  &  Van   Den   Berghe,   2004).   Merila   i   indikatori   su   samo   jedan   deo   širokog   okvira   menadžmenta   performansi   (Cokins,   2009).   Ipak   uspostavljanje   i   održavanje   sistema   merenja   performansi   predstavlja   srce   menadžmenta   performansi   (Franceschini,   Galetto,   &  Maisano,   2007).   Isto   tako,   procena   performansi   nije   isto  što  i  menadžment  performansi  (Armstrong  M.  ,  2009).  Procena  performansi   je   samo   jedan   deo   sistema   menadžmenta   performansi   (Bacal,   2012).   Nadalje,   menadžment  performansi  nije  nešto  što  (Bacal,  2012):   − menadžeri  rade  zaposlenima,   − tera  ljude  da  rade  bolje  i  marljivije,   − se  koristi  samo  u  situaciji  kada  su  performanse  loše,   − se  obavlja  jednom  godišnje  popunjavanjem  formulara.   Većina   definicija   menadžmenta   performansi   naglašava   značaj   posedovanja   formulisanih   opštih   i   posebnih   ciljeva   i   strategija   na   organizacionom   ili   korporativnom   nivou   (Cokins,   2009).   Menadžment   performansi   je   pristup   za   dostizanje   zajedničke   vizije   o   svrsi   i   ciljevima   organizacije  (Jones  P.   ,  1999).  Najjednostavnije  rečeno,  to   je  sistematski  pristup   unapređenja  individualnih  i  timskih  poslovnih  performansi  kako  bi  se  dostigli   organizacioni   poslovni   ciljevi   (Hendry,   Bradley,   &   Perkins,   1997)   (Strebler,   Menadžment  performansi   14   Bevan,   &   Robertson,   2001).  Menadžment   performansi   je   pristup   upravljanja   i   razvijanja   ljudi   koji   unapređuje   individualne,   timske   i   organizacione   performanse   (Armstrong   M.   ,   2009).   To   je   strateški   i   integrativni   pristup   za   obezbeđivanje   održivog   uspeha   organizacije   koji   se   fokusira   na   unapređenje   performansi   i   razvoj   zaposlenih   (Armstrong  M.   ,   2009).  Pristup  menadžmenta   performansi  je  integrativan  u  smislu  (Armstrong  M.  ,  2009):   Vertikalne   integracije   –   povezivanje   ili   usaglašavanje   poslovnih,   timskih  i  pojedinačnih  ciljeva.   Funkcionalne   integracije   –   povezivanje   funkcionalnih   strategija   u   različitim  delovima  poslovanja.   Integracije   menadžmenta   ljudskih   resursa   –   povezivanje   različitih   aspekata   menadžmenta   ljudskih   resursa   za   dostizanje   koherentnog   pristupa  menadžmentu  i  razvoju  ljudi.   Integracije  individualnih  potreba  sa  organizacionim  potrebama.   Postoje  autori  koji  se  protive  vezivanju  reči  »sistem«  sa  menadžmentom   performansi,  uz  argumentciju  da  menadžment  performansi  nikada  ne  može  biti   mehanistički   (a   sistem   to   jeste)   jer   se   ne   može   svesti   na   kretanje   koje   podrazumeva  izvršenje  nekoliko  koraka  i  birokratskih  procedura.  Argument  je,   nema   sumnje,   tačan,  međutim   termin   »sistem  menadžment  performansi«   je   u   sveopštoj  upotrebi  (Armstrong  M.  ,  2009),  a  opravdanje  za  to  leži  u  tome  što  on   traži  primenu  više  međusobno  povezanih  aktivnosti  kojima  se  bavi  u  celini,  a  to   je   ono   što   radi   sistem,   jer   se   sistemi   u   osnovi   bave   problemima   odnosa,   strukture   i  međuzavisnosti   (Katz  &  Kahn,   1996).  Menadžment   performansi   je   prirodan   proces   menadžmenta   koji   se   unapređuje   ukoliko   se   primenjuje   sistematično.   Zbog   toga   se   i   naziva   sistem   menadžmenta   performansi   (Armstrong  M.  ,  2009).     Menadžment  performansi   15   Menadžment   performansi   je   sistem   kroz   koji   organizacija   postavlja   ciljeve,   određuje   standarde   performansi,   dodeljuje   i   evaluira   poslove,   pruža   povratnu  spregu  u  vezi  performansi,  određuje  potrebe  za  treningom  i  razvojem   i   distribuira   nagrade   (Briscoe  &   Claus,   2008).   Efektivan   sistem  menadžmenta   performansi  ohrabruje  menadžere  i  ostale  zaposlene  da  rade  zajedno,  otvoreno   komuniciraju   i   redovno   obezbeđuju   povratnu   informaciju   (Rogers,   2004).   Menadžment   performansi   je   u   suštini   proces   –   proces   upravljanja   performansama  (Armstrong  M.  ,  2009).  To  je  proces  koji  pomaže  organizaciji  da   dostigne   svoje   kratkoročne   i   dugoročne   ciljeve   pomažući   menadžerima   i   zaposlenijma  da  obavljaju  svoj  posao  sve  bolje  i  bolje  (Bacal,  2012).   Upravljanje  performansama  jeste  upravljanje  poslovanjem;  to  je  prirodan   proces  menadžmenta  (Mohrman  &  Mohrman,  1995).  Menadžment  performansi   je   sistematičan   proces   poboljšanja   performansi   organizacije   razvojem   performansi   pojedinaca   i   timova   i   sredstvo   dostizanja   boljih   rezultata   putem   razumevanja   i   upravljanja   performansama   u   okviru   dogovorenog   okvira   planiranih  ciljeva,  standarda  i  kompetencija  (Armstrong  M.  ,  2009).  Upravljanje   performansama   je   proces   putem   koga   kompanija   upravlja   svojim   performansama  u  skladu  sa  svojim  organizacionih  i  funkcionalnim  strategijama   i   ciljevima,   dok   istovremeno   pruža   povratnu   spregu   putem   sistema   merenja   performansi   kako   bi   se   omogućilo   adekvatno   poslovno   odlučivanje   (Bitici,   Carrie,  &  McDevitt,  1997).     Menadžment   performansi   je   proces   upravljanja   izvršenjem   strategije   organizacije,   štaviše,   to   je   proces   održavanja   strategije   (Cokins,   2004).   To   je   proces   koji   pomaže   organizaciji   da   formuliše,   implementira   i   menja   svoju   strategiju  kako  bi  zadovoljila  svoje  stejkholdere   (Verweire  &  Van  Den  Berghe,   2004).  Upravljanje  performansama  predstavlja  pretvaranje  planova  u  rezultate  –   izvršenje,  to  je  proces  upravljanja  strategijom  organizacije  (Cokins,  2009).   Menadžment  performansi   16   Menadžment   performansi   je   proces   za   uspostavljanje   zajedničkog   razumevanja  onoga  što  treba  dostići  i  načina  na  koji  će  se  to  dostići  (Armstrong   M.   ,   2009).   To   je   stalni   proces   komunikacije   koji   se   sprovodi   u   partnerskom   odnosu   između   zaposlenog   i   njegovog   direktnog   nadređenog   koji   podrazumeva  uspostavljanje   jasnih  očekivanja   i   razumevanja  u  vezi  posla  koji   treba   obaviti   (Bacal,   2012).   Drugim   rečima,   menadžment   performansi   je   sveobuhvatan   upravljački   proces   koji   oblikuje   put   kontinuiranog   poboljšanja     kroz  osiguravanje  da  svi  razumeju  gde  je  organizacija  i  gde  treba  da  bude  kako   bi   zadovoljila   potrebe   stejkholdera   (Verweire   &   Van   Den   Berghe,   2004).   Menadžment  performansi   je  u  potpunosti  u  vezi   sinhronizovanog  poboljšanja   kako   bi   se   kreirala   vrednost   za   akcionare   i   vlasnike   (Cokins,   2009).   To   je   kontinualni   i   evolucioni   proces   u   kome   se   performanse   tokom   vremena   unapređuju  (Armstrong  M.  ,  2009).   Upravljanje   performansama   je   skup  menadžerskih   i   analitičkih  procesa   koji   omogućavaju   da   se   upravlja   performansama   jedne   organizacije   sa   pogledom  na  dostizanje   jednog   ili  više  prethodno  odabranih  ciljeva   (Hagos  &   Pal,  2010).  On    predstavlja  skup  praksi  u  kojima  se  organizacija  angažuje  kako   bi   unapredila   performanse   ciljne   osobe   ili   grupe,   sa   konačnom   svrhom   unapređenja   organizacione   performanse   (DeNisi,   2000).   Menadžment   performansi   ne   znači   samo   bolje   upravljanje   performansama,   već   znači   unapređenje   performansi   (Cokins,   2009).   Upravljanje   performansama   je   sredstvo  postizanja  boljih  rezultata  od  strane  organizacije,  timova  i  pojedinaca  u   okviru   dogovorenog   okvira   koji   se   sastoji   od   planiranih   opštih   i   posebnih   ciljeva  i  standarda  (Armstrong  &  Murlis,  1994).   Važni   aspekti   menadžmenta   performansi   su   postavljanje   ciljeva   performansi,  razvijanje  strategija  i  njihovo  konvertovanje  u  konkretna  uputstva   za   akciju   (Verweire   &   Van   Den   Berghe,   2004).   Menadžment   performansi   se   Menadžment  performansi   17   takođe   odnosi   na   stvaranje   posvećenosti   i   na   motivisanje   za   realizaciju   postavljenih   ciljeva,   a   komunikacija   igra   važnu   ulogu   u   ovom   procesu   (Verweire  &  Van  Den  Berghe,  2004).     Menadžment   performansi   podrazumeva   uspostavljanje   jasnih,   zajedničkih  očekivanja  i  razumevanja  u  vezi  (Bacal,  2012):   Esencijalnih  funkcija  posla  koji  se  očekuje  da  zaposleni  obavlja,   Načina  na  koji  posao  zaposlenog  doprinosi  ciljevima  organizacije,   Konkretnog  značenja  termina  «obavljati  posao  dobro»,   Načina   da   zaposleni   i   njegov   nadređeni   rade   zajedno   da   održe,   unaprede  ili  nadgrade  postojeće  performanse  zaposlenih,   Načina  merenja  performanse  posla  i   Identifikovanja   barijera   u   ostvarivanju   performansi   i   njihovom   uklanjanju.   Menadžment   performansi   treba   da   bude   nešto   što   se   radi   za   ljude   i   u   partnerskom   odnosu   sa   njima   (Buchner,   2007).   Menadžment   performansi   se   obavlja  sa  zaposlenima  jer  on  koristi  zaposlenima,  menadžmentu  i  organizaciji  i   najbolje  se  sprovodi  na  kolaborativan  i  kooperativan  način  (Bacal,  2012).  Iznad   svega,  menadžment  performansi  znači  kontinuiranu  dvosmernu  komunikaciju   između  menadžera  performansi  i  zaposlenih.  Tiče  se  pričanja  i  slušanja,  učenja  i   unapređenja  (Bacal,  2012).   Armstrong   i  Vard   su  došli  do   sledećih   saznanja  vezanih  za  upravljanje   performansama  (Armstrong  &  Ward,  2005):   − Menadžment   performansi   nije   pojedinačna   intervencija   koju   je   jednostavno  implementirati.   − Sofisticirani   proces   menadžmenta   performansi   ne   vodi   uvek   efektivnom  menadžmentu  performansi.   Menadžment  performansi   18   − Teško   je   unaprediti   sposobnost   menadžmenta   u   upravljanju   performansama.   − Postoji  verovanje  da   je  menadžment  performansi  nešto  što   je  dobro   uraditi.   Međutim,   u   organizacijama   postoji   otpor   evaluiranju   efektivnosti  sistema  menadžmenta  performansi.   − Često   postoji   nedostatak   razumevanja   u   vezi   prirode   veze   između   performansi   i   organizacione   kulture   i   njenih   implikacija   na   menadžment  performansi.   − Od   suštinskog   značaja   je   usaglašavanje   procesa   menadžmenta   performansi  sa  pravcem  bilo  koje  željene  organizacione  promene.  Sa   druge   strane,   menadžment   performansi   može   pomoći   ali   ne   mora   biti  jedini  ili  glavni  pokretač  organizacione  promene.   Iz   prethodno   navedenog   se   može   videti   da   različiti   autori   različito   definišu  menadžment  performansi,  posmatrajući  ga  kao  pristup,  sistem,  proces,   sredstvo   ili   skup.   Stoga   se   čini   da   je   možda   najobuhvatnija   definicija   menadžmenta  performansi  ona  koju   je  dao  Armstrong   (Armstrong  M.   ,  2009):   „Sistem  menadžmenta  performansi   je  skup  međusobno  povezanih  aktivnosti   i   procesa  koji  se  holistički  tretiraju  kao  integralna  i  ključna  komponenta  pristupa   organizacije   da   upravlja   performansama   putem   ljudi   i   razvoja   veština   i   sposobnosti   svog   ljudskog   kapitala,   na   taj   način   unapređujući   organizacionu   sposobnost  i  dostizanje  održive  konkurentske  prednosti.”   3.2.  Razvoj  menadžmenta  performansi   Menadžment   performansi   vuče   korene   još   iz   Sun   Cuovog   «Umeća   ratovanja»  u  kome  on  tvrdi  da  se,  kako  bi  se  uspelo  u  ratu,  mora  imati  potpuno   saznanje   o   sopstvenim   snagama   i   slabostima,   kao   i   o   snagama   i   slabostima   Menadžment  performansi   19   neprijatelja,  pri  čemu  nedostatak  saznanja  u  bilo  kojoj  oblasti  može  rezultovati   porazom  (Hagos  &  Pal,  2010).  Prvi  poznat  primer  procene  performansi  se  desio   tokom  Wei  dinastije   iz  3.  veka  u  Kini  kada   je  vladar  zaposlio  ocenjivača  čiji   je   zadatak  bio  da  evaluira  performanse  vladajuće  porodice   (Koontz,  1971).  U  16.   veku   Ignatius   Lojola   je   uspostavio   sistem   za   formalno   ocenjivanje   članova   Jezuitskog  društva  (Armstrong  M.  ,  2009).   Ipak,  prvi  formalni  sistem  praćenja  je  evoluirao  iz  rada  Frederika  Tejlora   i   njegovih   sledbenika   pre   Prvog   svetskog   rata.   Ocenjivanje   u   američkim   oružanim   službama   je   uvedeno   1920-­‐‑tih   i   proširio   se   na   Englesku,   a   tokom   1950-­‐‑tih   i  1960-­‐‑tih  godina   je   sistem  ocenjivanja   i  nagrađivanja   (Merit  Rating)  u   SAD  i  Velikoj  Britaniji  unapređen  i  nazvan  procena  performansi  (Armstrong  M.   ,  2009).  Zatim  se  pojavio  i  prevladao  menadžment  putem  ciljeva  tokom  1970-­‐‑tih,   baziran   na   člancima   koje   su   pisali   Draker   (Drucker,   1955)   i   Mekgregor   (McGregor,  1957).  Tokom  1970-­‐‑tih  godina  se  pojavio  revidiran  pristup  proceni   performansi  koji  je  razvijen  pod  uticajem  menadžmenta  putem  ciljeva.  Nazivan   je  i  procena  okrenuta  rezultatima,  jer  je  obuhvatao  sporazum  vezan  za  ciljeve  i   procenu   rezultata   u   odnosu   na   te   ciljeve.   Međutim,   problem   procene   performansi   je   često   viđen   kao   vlasništvo   kadrovske   funkcije   i   nije   smatran   normalnim  i  neophodnim  procesom  menadžmenta,  a  procena  je  bila  izolovana  i   samim   tim   irelevantna   (Armstrong  M.   ,   2009).   Procena   performansi   je   na   taj   način   često  postajala  poprilično  neiskren  godišnji   ritual   (Armstrong  &  Murlis,   1994).   Sam   termin   menadžmenta   performansi   je   prvi   put   upotrebljen   tokom   sedamdesetih   godina   prošlog   veka   iako   nije   bio   prepoznat   sve   do   druge   polovine   osamdesetih   godina   (Armstrong  M.   ,   2009).   Najranije   referenciranje   pojma  menadžment  performansi  u   literaturi   je  dao  Waren  1972.  godine.  On   je   Menadžment  performansi   20   na   osnovu   istraživanja     koje   je   izvršio  u  proizvodnim  kompanijama  definisao   karakteristike  menadžmenta  performansi  na  sledeći  način  (Warren,  1972):   Očekivanja:   velikoj   grupi   zaposlenih,   a   poželjno   je   svim   zaposlenim   treba   saopštiti   jasno,   objektivno   i   na   njihovom   jeziku,   šta   se   od   njih   očekuje.     Veštine:   velika   grupa   zaposlenih   mora   da   ima   tehničko   znanje   i   veštine  da  izvede  zadatke.   Povratna  veza:  zaposlenima  mora  biti  rečeno  jasno  i  bez  pretnji  kako   napreduju  u  smislu  očekivanja  od  njih.   Resursi:  zaposleni  moraju  imati  vreme,  novac  i  opremu  neophodnu  za   obavljanje  očekivanih  zadataka  na  optimalnom  nivou.   Jačanje:   zaposleni  moraju  biti   pozitivno  ojačani  u   smislu  podrške   za   željene  performanse.   Sledeća  rana  upotreba  pojma  menadžment  performansi  potiče  od  Bira   i   Raha  koji  su  naveli  da  se  performanse  najbolje  razvijaju  kroz  praktične  izazove  i   iskustva   na   poslu   sa   smernicama   i   povratnim   informacijama   dobijenim   od   nadređenih  (Beer  &  Ruh,  1976).   Menadžment   performansi   je   zatim   sredinom   osamdesetih   godina   prošlog   veka   počeo   da   se   pojavljuje   u   SAD   kao   novi   koncept   za   upravljanje   performansama.   Ipak   jedna   od   prvih   knjiga   koja   je   bila   posvećena   isključivo   menadžmentu   performansi   je   objavljena   tek   1988.   godine   (Armstrong   M.   ,   2009).  Pleči  i  Pleči  su  u  njoj  opisali  ono  što  je  do  tada  postalo  prihvaćen  pristup   menadžmetu  performansi  (Plachy  &  Plachy,  1988):  menadžment  performansi  je   komunikacija;  menadžer  i  zaposleni  dolaze  zajedno  do  razumevanja  posla  koji   treba  obaviti,   načina  na  koji   će   on  biti   obavljen,   kako  posao  napreduje  prema   željnim   rezultatima   i  konačno  da   li   je  dostignuta  planirana  performansa;   to   je   Menadžment  performansi   21   kišobran  koncept   koji   uključuje  planiranje  performansi,   pregled  performansi   i   procenu  performansi.   Naredna   tabela   daje   uporedni   pregled   menadžmenta   putem   ciljeva,   procene  performansi  i  menadžmenta  performansi.     Tabela  3.2.1.  Pregled  različitih  razvojnih  pristupa  performansama  (Armstrong  M.  ,   2009)   Menadžment  putem   ciljeva   Procena  performansi   Menadžment   performansi   o Naglasak  na   pojedinačne   integrisane  ciljeve   o Naglasak  na   kvantitativne  zahteve   i  merenje  performansi   o Godišna  procena   o Nema  ocenjivanja   o Gledanje  u  nazad   o Fokus  na  dostizanje   performansi   o Pojedinačni  ciljevi   mogu  biti  uključeni   o Neki  ciljevi  vezani  za   kvalitativne   performanse  mogu   takođe  biti  uključeni   o Godišna  procena   o Ocenjivanje   o Gledanje  u  nazad   o Fokus  na  nivoe   performansi  i  zasluge     o Fokus  na   organizacione  i   pojedinačne  ciljeve   o Pokriva  kako  izlaze   (rezultate),  tako  i   impute  (kompetencije)   o Procena  tokom  cele   godine   o Može  da  nema   ocenjivanje   o Gledanje  u  napred   o Fokus  na  razvoj,   pored    fokusa  na   performanse   o Sistem  od  vrha  ka  dnu   o Monolitni  sitem   o Standardni  sistem   o Kompleksna   papirologija   o Može  da  ne  postoji   direktna  veza  sa   plaćanjem  plata   o Primenjuje  se  na   menadžere   o U  vlasništvu  linijskih   menadžera  i  odeljenja   ljudskih  resursa   o Sistem  od  vrha  ka  dnu   o Monolitni  sitem   o Najčešće  prilagođeni   sistem   o Kompleksna   papirologija   o Najčešće  postoji  veza   sa  plaćanjem  prema   performansama   o Primenjuje  se  na  sve   zaposlene   o U  vlasništvu  odeljenja   ljudskih  resursa   o Zajednički  proces   o Fleksibilni  proces   o Prilagođeni  sistem   o Minimizirana   papirologija   o Može  da  ne  bude  u   vezi  sa  plaćanjem   prema   performansama   o Primenjuje  se  na  sve   zaposlene   o U  vlasništvu  linijskih   menadžera     Menadžment  performansi   22   Menadžment   performansi   se   izgradio   na   osnovi   poslovne   inteligencije,   koju   je   1989.  populariozovao  Dresner,  koju  nadograđuje   ciklusom  planiranja   i   kontrole  kompanije,  odnosno  sa  planiranjem,  konsolidovanjem  i  modeliranjem   sposobnosti  organizacije  (Hagos  &  Pal,  2010).   Do  devedesetih  godina  prošlog  veka  menadžment  performansi  je  postao   deo  menadžmenta   ljudskih   resursa   kako  u  Engleskoj,   tako   i   u   SAD.   Fovler   je   opisao   ono   što   je   tada   postalo   prihvaćen   koncep   menadžmenta   performansi   (Fowler,  1990):  suština  menadžmenta  performansi  je  organizacija  posla  kako  bi   se  postigli  najbolji  mogući  rezulatati;  menadžment  performansi  nije  sistem  niti   tehnika,  to  je  ukupnost  svakodnevnih  aktivnosti  svih  menadžera.   Pristup  meadžmentu  performansi   se   vremenom  menjao   i   unapređivao.   Tabela  3.2.2.  sumira  glavna  pomeranja  u  menadžmentu  performansi.     Tabela  3.2.2.  Razvoj  menadžmenta  performansi  (Jones  P.  ,  1999)   Od   Ka   Godišnji  događaj   Kontinualni  proces   Samo  procena   Procena  i  razvoj   Površna  evaluacija  osoblja   Posebna  evaluacija  ponašanja   Slaba  povezanost  sa  poslovnim  ciklusom   Bliska  veza  sa  biznis  planom   Površni  ciljevi   Posebni  ciljevi     Potpuno  priznanje  postojanja  menadžmenta  performansi   je  obezbeđeno   istraživačkim   projektom   Instituta   za   menadžment   zaposlenih.   Kao   rezultat   istraživanja   dobijena   je   sledeća  definicija   (Institute   of   Personnel  Management,   1992):  menadžment  performansi   je   strategija  koja  se  odnosi  nasvaku  aktivnost   organizacije   u   smislu   njenih   politika   ljudskih   resursa,   kulture,   stila   i   sistema   komunikacije.   Priroda   strategije   zavisi   od   organizacionog   konteksta   i   može   Menadžment  performansi   23   varirati   od   organizacije   do   organizacije.   Od   1992.   godine,   menadžment   performansi  je  pod  jakim  uticajem  balanced  scorecard  okvira.     U   istraživačkom   projektu   koji   je   sproveo   Institut   za   menadžment   zaposlenih   1998.   godine   je   primećen   pomak   u   menadžmentu   performansi.   Uočeni  su  sledeći  trendovi  (Armstrong  &  Baron,  1998):   − Menadžment  performansi  se  sastoji  od  više  međupovezanih  procesa.   − Menadžment  performansi  postaje  kontinuiran  proces.   − Fokus   se   sa   plaćanja   na   osnovu   performansi   prenosi   na   razvoj   zaposlenih.   − Od   linijskih   menadžera   se   očekuje   da   prihvate   i   poseduju   menadžment  performansi  kao  prirodan  proces  upravljanja.   Godine   1995.   Hartl   je   dao   «mešani   model»  menadžmenta   performansi   koji   pokriva   nivoe   kompetentnosti   i   stepen   u   kome   je   ponašanje   u   skladu   sa   ključnim  vrednostima  organizacije  (Hartle,  1995).  U  isto  vreme  Sperou  je  uveo   pojam   menadžmenta   performansi   zasnovanog   na   vrednostima   koji   uključuje   procenu   stepena   u   kome   pojedinci   brane   i   podržavaju   definisanu   listu   organizacionih   vrednosti   u   proceduri   provere   performansi   (Sparrow,   1996)   (Sparrow,  2008).   Dalji   razvoj   je   išao   u   pravcu   prepoznavanja   da   je   menadžment   performansi   usmeren   na   organizacionu   kao   i   na   individualnu   efektivnost.   Postaje   potreban   strateški   pristup   koji   podrazumeva   uklapanje   strategije   menadžmenta   performansi   sa   poslovnom   strategijom   kompanije   (Armstrong   M.  ,  2009).   Menadžment  performansi   24   3.3.  Cilj,  principi  i  elementi  implementacije   menadžmenta  performansi   Ultimativni   cilj   menadžmenta   performansi   je   da   dostigne   održivu   organizacionu  performansu  (Verweire  &  Van  Den  Berghe,  2004).  Sveukupni  cilj   upravljanja   performansama   jeste   da   se   razviju   i   poboljšaju   performanse   pojedinaca  i   timova,  a  na  taj  način  i  organizacija  (Armstrong  M.   ,  2009).  Svrha   menadžmenta  performansi   je  da  dostigne  organizacionu  efektivnost  i  da  pruži   bolje   rezultate   (Cokins,   2009).   Njegov   važan   cilj   jeste   da   podrži   ostvarivanje   poslovne  strategije  (Armstrong  M.  ,  2009).     Konkretni  ciljevi  sistema  menadžmenta  performansi  su  da  (Lee,  2005):   − koriguje  loše  performanse,   − održi  dobre  performanse  i   − unapredi  performanse.     Slika  3.3.1.  Ciljevi  menadžmenta  performansi     Vrednosti   menadžmenta   performansi   su   bazirane   na   sledećim   etičkim   principima  (Winstanley  &  Stuart-­‐‑Smith,  1996):   − poštovanje  pojedinaca,   Menadžment  performansi   25   − zajedničko  poštovanje,   − proceduralna  pravičnost  i     − transparentnost.   Kada  su  u  pitanju  principi  menadžmenta  performansi,  treba  imati  u  vidu   da   je   upravljanje   performansama   zasnovano   na   principu   upravljanja   putem   sporazuma   i   dogovora,   a   ne   na   principu   upravljanja   putem   komande.   Menadžment   performansi   se   oslanja   na   konsenzus   i   kooperaciju   a   ne   na   kontrolu   i   prinudu   (Armstrong   M.   ,   2009).   Stari   pristup   menadžmentu   «komanduj-­‐‑i-­‐‑kontroliši»   više   ne   daje   rezultate.   Današnji   zaposleni   su   radnici   znanja,  a  u  suštini  menadžmenta  performansi  su  ljudi,  stoga  menadžmet  mora   da  kombinuje  kvantitativne  i  bihejviorističke  pristupe  (Cokins,  2009).   Da  bi  menadžment  performansi  dobro  funkcionisao,  organizacije  moraju   da   imaju   jasnu   sliku   o  pravcu  u   kome   se   kreću,   a   to   znači   poznavanje   svrhe,   strategije  i  vrednosti  kojih  se  pridržavaju  i  standarda  ponašanja  koje  očekuju  od   svojih   zaposlenih.   Ukoliko   je   organizacija   jasna   u   vezi   svrhe,   vrednosti,   strategije  i  standarda  ponašanja,  ona  ih  može  saopštiti  zaposlenima  kroz  sistem   menadžment  performansi  (Campbell  &  Gould,  1985).     Veštine  menadžmenta  performansi  su  (Jones  P.  ,  1999):   Delegiranje,   Podučavanje,   Nošenje  sa  lošim  performansama,   Motivisanje  i   Osnaživanje.   Menadžment  performansi   ima   tri  glavne  aktivnosti  koje  se  ne  obavljaju   sekvencijalno,  već  paralelno  (Hagos  &  Pal,  2010):   − Odabir  ciljeva,   Menadžment  performansi   26   − Konsolidovanje   informacija   dobijenih   merenjem,   relevantnih   za   napredovanje  organizacije  prema  ciljevima,   − Intervencije  menadžmenta  u   skladu   sa  ovim   informacijama  kako  bi   se  poboljšale  buduće  performanse  u  svetlu  postavljenih  ciljeva.   Elementi  sistema  menadžmenta  performansi  su  (Bacal,  2012):   Planiranje  performansi  –  zajednički  rad  menadžmenta  i  zaposlenih  na   identifikovanju,   razumevanju   i   usaglašavanju   u   vezi   toga   šta   zaposleni  treba  da  radi,  koliko  dobro,  zašto,  kada  itd.   Trenutna   komunikacija   performansi   –   dvosmerni   proces   praćenja   napretka,   identifikovanja   prepreka   i   razmene   informacija   između   menadžmenta  i  zaposlenih.   Prikupljanje,  posmatranje   i  dokumentovanje  podataka  –  prikupljanje   informacija   o   performansama   organizacije   ili   pojedinaca   u   cilju   poboljšanja   performansi,   njihovo   grupisanje   i   čuvanje   u   dokumentima.     Slika  3.3.2.  Elementi  sistema  menadžmenta  performansi     Procena  performansi   –  proces  u  kome  menadžment   i   zaposleni   rade   zajedno   na   proceni   stepena   ispunjenja   ciljeva   i   na   prevazilaženju   Planiranje   performansi   Trenutna   komunikacija   performansi   Prikupljanje,   posmatranje  i   dokumentova-­‐‑ nje  podataka   Procena   performansi   Dijagnoziranje   performansi  i   podučavanje   Menadžment  performansi   27   poteškoća  koje  se  pojavljuju.  Naziva  se  i  evaluacioni  sastanak  i  obavlja   se  jednom  godišnje.   Dijagnoziranje   performansi   i   podučavanje   –   proces   rešavanja   problema  i  identifikovanja  najznačajnijih  uzroka  problema  vezanih  za   performanse   ili   slabe   rezultate   pojedinca,   odeljenja   ili   cele   organizacije,   a   zatim   rad   sa   zaposlenim   na   razvoju   znanja   i   veština   koje  su  mu  potrebne  kako  bi  unapredio  performanse.   Ponovno  planiranje.   Menadžment   performansi   predstavlja   prirodnu   funkciju   menadžmeta   koja  uključuje  aktivnosti  planiranja,  praćenja,  analize  i  pregleda  (Armstrong  M.   ,  2009).  Proces  menadžmenta  performansi  se  sastoji  iz  (Armstrong  M.  ,  2009):   Postavljanja  ciljeva,   Povratne  veze,   Pregleda  performansi,   Analize  i  procene  performansi,   Podučavanja.   Aktivno   upravljanje   performansama   predstavlja   jednostavno   vođenje   poslovanja   kao   celine.   To   je   kontinuirani   ciklus   planiranja,   izvršenja,  merenja   rezultata  i  planiranja  narednih  akcija  (Gheorghe  &  Hack,  2007).   Glavni  procesi  menadžmenta  performansi  su  (Hagos  &  Pal,  2010):   − Finansijsko  planiranje,   − Operativno  planiranje,   − Konsolidovanje  i  izveštavanje,   − Poslovno  modeliranje,   − Analiza   i   praćenje   ključnih   indikatora   performansi   vezanih   za   strategiju.   Menadžment  performansi   28   Metodologija   menadžmenta   performansi   predstavlja   sveobuhvatnu   uniju  rešenja  inkorporiranjem  tri  glavne  funkcije  (Cokins,  2004):   − Prikupljanje  podataka,   − Transformisanje  i  modeliranje  podataka  u  informacije  i     − Izveštavanje  korisnika.   Upravljanje  organizacionim  performansama  uključuje  5  dimenzija   (Sink   &  Tuttle,  1990):   − Stvaranje  vizije  za  budućnost,   − Planiranje,  odnosno  utvrđivanje  sadašnjeg  stanja  organizacije  i  razvoj   strategija  za  njegovo  poboljšanje,   − Kreiranje,  razvoj  i  implementiranje  akcija  za  poboljšanja,   − Kreiranje,   redizajniranje,   razvoj   i   implementiranje   sistema  merenja   i   evaluacije,   − Uspostavljanje  sistema  kulturalne  podrške  kako  bi  se  nagrađiovao   i   stimulisao  napredak.     Slika  3.3.3.  Ciklus  menadžmenta  performansi  (Armstrong  M.  ,  2009)     Menadžment  performansi  obuhvata  (Hope  &  Player,  2012):   Strateško  planiranje,   Vrednost  za  akcionare  i  potrošače,   Plan Delanje Praćenje Pregled Menadžment  performansi   29   Upravljanje  troškovima,   Indikatore  performansi,   Evaluaciju  performansi.     Misija  i  strateški  ciljevi Potrebne  kompetencije Formalni  pregled,   povratna  veza  i   zajednička  analiza  i   procena Upravljanje   performansama  tokom   godine  kroz   kontinuirano  praćenje  i   povratnu  vezu Delanje  –  rad,  razvoj  i   podrška Dogovor  o   performansama  i   razvoju Planiranje  performansi   i  razvoja Planovi  i  ciljevi   kompanije  i  odeljenja Finansijska  nagrada Prikaz  kompetencija Prikaz  performansi Indikatori  performansi Ocenjivanje   Slika  3.3.4.  Niz  procesa  u  ciklusu  menadžmenta  performansi  (Armstrong  M.  ,  2009)     Menadžment  performansi   30   Sistem  menadžmenta  performansi   funkcioniše  kao  kontinuirani   i   samo-­‐‑ obnavljajući  ciklus.   Niz  procesa  koji  se  izvode  u  ovom  krugu  i  verovatni  ishodi  su  prikazani   na   slici   3.3.4.   Isprekidanom   linijom   su   prikazani   ocenjivanje   i   finansijska   nagrada  koji  ne  moraju  da  budu  deo  niza.  Takođe  treba  imati  u  vidu  da  logički  i   linearni  model   koji   je   ovde  dat  verovatno  neće  pružiti   realističnu   sliku  onoga   što  se  stvarno  dešava  u  mnogim  organizacijama  (Armstrong  M.  ,  2009).   Ciklična  priroda  sistema  menadžmenta  performansi  je  prikazana  na  slici   3.3.5.     Slika  3.3.5.  Model  sistema  menadžmenta  performansi  (Armstrong  M.  ,  2009)     Planiranje  performansi  i  sporazum  o   performansama ·∙   Ažuriranje  profila  uloga  (definicija   ključnih  oblasti  rezultata  i  zahteva  u   pogledu  kompetencija) ·∙   Postavljanje  opštih  i  pojedinačnih   ciljeva  –  ciljnih  vrednosti  i  standarda ·∙   Odlučivanje  o  indikatorima   performansi ·∙   Nacrt  plana  unapređenja  performansi ·∙   Nacrt  plana  ličnog  razvoja Pregled  performansi § Izvršavanje  periodičnoh  pregleda   performansi § Pružanje  i  primanje  povratnih   informacija § Analiziranje  performansi § Ocena  performansi § Stvaranje  osnove  za  revidiranje   performansi  i  razvoj  sposrazuma  o   performansama Upravljanje  performansama  tokom   godine § Praćenje  performansi  u  odnosu  na   ciljeve § Praćenje  izvršenja  planova  unapređenja   performansi  i  planova  ličnog  razvoja § Pružanje  i  primanje  povratnih   informacija § Podučavanje § Izmena  ciljeva  ukoliko  je  potrebno § Preduzimanje  korektivnih  akcija   ukoliko  je  neophodno Uključenost Dijalog Sporazum Menadžment  performansi   31   Menadžment  performansi  se  može  posmatrati  kao  okvir  u  kome  postoji   mnogo  faktora  koji  će  uticati  na  to  kako  će  on  biti  razvijen,  uveden  i  evaluiran   (Armstrong  M.,  2009).       Slika  3.3.6.  Razvojni  okvir  menadžmenta  performansi  (Armstrong  M.  ,  2009)     Menadžment   performansi   se   sastoji   od   skupa   tehnološki   podržanih   menadžerskih   i   analitičkih   procesa   koji   omogućavaju   poslovanju   da   definiše   strateške   ciljeve   i  meri   i   upravlja   performanse   prema   tim   ciljevima   (Hagos  &   Pal,   2010).   Potrebno   je   mnogo   vremena,   energije   i   odlučnosti   kako   bi   se   menadžment   performansi   uspešno   primenio   i   kako   bi   se   osiguralo   da   on   efektivno   funkcioniše   (Armstrong   M.,   2009).   Čini   se   najveća   barijera   u   uspostavljanju  menadžmenta  performansi  i  dostizanja  njegove  pune  vizije  jeste   u  tome  što  se  uvek  javi  pitanje  kako  započeti  (Cokins,  2009).     Prakse  menadžmenta   performansi  moraju   biti   izvedene   i   kreirane   tako   da   odgovaraju   potrebama   svake   pojedinačne   organizacije,   a   to   vodi   velikoj   raznovrsnosti  (Mohrman  &  Mohrman,  1995).   Plan  performansi Upravljanje  performansama  tokom   godine D ogovor  o  perform ansam a Pr eg le d   pe rf or m an si Kontekst ·∙   Kultura  i  stil  menadžmenta ·∙   Radni  sistemi ·∙   Struktura Sadržaj ·∙   Procedure ·∙   Uputstva ·∙   Dokumentacija Proces ·∙   Postavljanje  ciljeva ·∙   Povratna  veza  /  Pregled ·∙   Učenje  /  Podučavanje Menadžment  performansi   32   Neki   autori   pojednostavljuju   stvar   navodeći   određen   broj   koraka   koje   treba   pratiti.   Drugi   veruju   da   nije   uputno   implementirati   sve   promene   menadžmenta  performansi  u  okviru   jednog  velikog  praska,  već  smatraju  da   je   najsigurniji   put   serija   sekvencijalnih  koraka.  Armstrong  navodi   5   faza   razvoja   menadžmenta  performansi.     Slika  3.3.7.  Faze  razvoja  menadžmenta  performansi  (Armstrong  M.  ,  2009)     Konkretniji  plan  razvojnih  faza  menadžmenta  performansi  je  dat  na  slici   3.3.8.   Kokins  smatra  da   implementacija  okvira  upravljanja  performansama  ne   treba  da  se  svede  na  seriju  predefinisanih  koraka.  On  smatra  da  se  puna  vizija   menadžment  performansi  može  dostići  na  različite  načine,  da  do  nje  vodi  više   puteva,   a   ne   samo   jedan   dat   u   receptu   za   uspeh.     Kako   menadžment   performansi  predstavlja   integraciju  više  metodologija,  kao  što  su  menadžment   odnosa   sa   potrošačima,   strateško   mapiranje,   balanced   scorecard,   lean   menadžment,   six   sigma,   upravljanje   troškovima  na  osnovu  aktivnosti,   sve   ove   komponente   moraju   biti   sinhronizovane   da   pruže   bolje,   brže,   jeftinije   i   pametnije,  a  način  na  koji  organizacije  mešaju  komponente  i  ugrađuju  ih  u  svoj   okvir  menadžmenta  performansi  nije  od  suštinskog  značaja  (Cokins,  2009).     Analiza  i  dijagnoza Dizajn Implementacija Izvršavanje Evaluacija Menadžment  performansi   33     Slika  3.3.8.  Razvojne  faze  menadžmenta  performansi  (Armstrong  M.  ,  2009)     Stoga,   odgovor   na   pitanje   gde   početi   u   primeni   menadžmenta   performansi  zavisi  od  toga  koju  metodologiju  i  u  kojoj  meri  je  organizacija  već   uspostavila,   jer   to   treba   da   bude   početna   tačka.   Isto   tako,   višestruka   unapređenja  metodologija  treba  da  se  odigravaju  simultano  (Cokins,  2009).   3.4.  Korist  od  menadžmenta  performansi   Postoji   preveliki   jaz   između   strategije   i   njenog   izvršenja,   kao   i   između   sirovih   podataka   i   informacija   potrebnih   za   donošenje   odluka.   Menadžment   performansi,   kao   integrisana  kolekcija  metodologija   i   alata,  pruža  mehanizam   da   se   premosti   ovaj   intelektualni   jaz   (Cokins,   2004).   Sistem   merenja   performansi,   koji   proističe   iz   misije   organizacije   i   strateškog   plana,   pruža   podatke   koji   će   biti   prikupljeni,   analizirani   i   korišćeni   za  donošenje   ispravnih   Evaluacija Implementacija Plan  treninga Komuniciranje Pilot  test Definisanje  procesa Nacrt  vodećih  principa Dobijanje  posvećenosti  linijskih  menadžera Određivanje  ciljeva Odlučivanje  o  poslovnom  slučaju Menadžment  performansi   34   poslovnih   odluka   (Franceschini,   Galetto,   &   Maisano,   2007).   Upravljanje   performansama  integriše  operativne  i  finansijske  informacije  u  jedinstveni  okvir   podršku  odlučivanju  i  planiranju  (Cokins,  2004).   Menadžment   performansi   treba   koristiti   kao   smisleni   alat   koji   pomaže   ljudima,  a  samim  tim  i  organizacijama,  da  ostvare  uspeh  (Bacal,  2012).  Ključna   korist  od  njega  je  u  tome  što  će  sa  istim  činjenicama  svi  doći  do  istih  zaključaka   (Cokins,  2004).  Menadžment  performansi  predstavlja  sredstvo  sprečavanja  loših   performansi   i   sredstvo   zajedničkog   rada   na   unapređenju   performansi   (Bacal,   2012).   Menadžment   performansi   se   tiče   dostizanja   rezultata   (Jones   P.   ,   1999).   Suština  menadžmenta  performansi  je  razvoj  pojedinaca  u  smislu  kompetencija  i   posvećenosti   da   zajednički   rade   na   dostizanju   zajedničkih   smislenih   ciljeva   u   organizaciji   koja   podržava   i   ohrabruje   njihova   dostignuća   (Lockett,   1992).  On   pruža   osnovu   za   samo-­‐‑razvoj,   ali   što   je   još   važnije,   on   obezbeđuje   trenutnu   dostupnost   podrške   i   smernica   koje   su   ljudima   potrebne   za   razvoj   i   unapređenja   (Armstrong   M.   ,   2009).   Upravljanje   performansama   se   tiče   usmeravanja   i   podržavanja   zaposlenih   da   rade   što   je   moguće   efektivnije   i   efikasnije   u   skladu   sa   potrebama   organizacije   (Walters,   1995).   Ono   izvlači   najbolje   iz   ljudi   i   pomaže   im   da   dostignu   svoj   potencijal   i   prepoznaju   svoju   ulogu  u  doprinosu  ciljevima  organizacije  (Jones  P.  ,  1999).   Istraživanje   koje   su   sproveli   Mekdonald   i   Smit   koje   je   obuhvatilo   437   javno   kotiranih   kompanija   u   SAD   je   pokazalo   da   kompanije   koje   primenjuju   menadžment  performansi  imaju  (McDonald  &  Smith,  1991):   više  profite,  bolje  novčane   tokove,  bolje  performanse  na  berzi   i  veću   vrednost  akcije;   značajne   dobitke   tokom   poslednje   3   godine   kada   su   u   pitanju   finansijske  performanse;   Menadžment  performansi   35   veći  rast  plata  po  zaposlenom  i  niži  stvarni  rast  broja  zaposlenih.   Menadžment  performansi  ide  do  samog  srca  organizacije,  on  reflektuje  i   pomaže  organizacionu  kulturu,   strategiju   i   stil   (Jones  P.   ,   1999).  On   informiše   organizaciju   o   tome   gde   se   nalazi,   u   kom   pravcu   se   kreće,   u   kom   pravcu   bi   trebalo   da   se   kreće   i   šta   je   potrebno   da   bi   tamo   stigla.   Upravljanje   performansama   dramatično   povećava   vidljivost   kvantifikovanih   ishoda   i   rezultata   i   obezbeđuje   eksplicitnu   vezu   između   strateških,   operativnih   i   finansijkih  ciljeva  (Cokins,  2004).   Menadžment   performansi   treba   da   doprinese   da   se   (Jones,   Palmer,   Whitehead,  &  Needham,  1995):   − Komunicira   zajednička   vizija   širom   organizacije   kao   pomoć   u   uspostavljanju   i   podršci   odgovarajućeg   liderstva   i   stila   menadžmenta,   − Definišu  individualne  potrebe  i  očekivanja  svih  zaposlenih  u  smislu   očekivanih   ulaza   i   izlaza,   kako   bi   se   smanjili   konfuzija   i   nesporazumi,   − Obezbedi  okvir  i  okruženje  za  razvoj  i  uspeh  timova,   − Obezbedi  klima  i  sistemi  koji  podržavaju  nagrađivanje  i  saopštavaju   kako   zaposleni   i   organizacija   mogu   da   ostvare   poboljšanje   performansi,   − Dostignu  unapređene  performanse,   − Pomogne  ljudima  da  upravljaju  nedoumicama.   Upravljanje   performansama   osposobljava   menadžere   i   timove   zaposlenih   na   svim   nivoima   da   se   direktnije   kreću   ka   svojim   definisanim   strategijama   (Cokins,   2009).   Pravilno   ustanovljen   sistem   menadžmenta   performansi   uključuje   dokumentovanje   problema   u   performansama,   praćenje   kako  su  ovi  problemi  saopšteni  zaposlenima  i  beleženje  svih  pozitivnih  koraka   Menadžment  performansi   36   u   rešavanju   problema   (Bacal,   2012).   Suština   menadžmenta   performansi   je   donošenje  boljih  odluka  koje   će  biti   evidentirane   i   konačno   izmerene  pomoću   rezultata  i  ishoda  (Cokins,  2004).   Menadžment   performansi   povezuje   godišnji   proces   budžetiranja   sa   procesom   strateškog   planiranja   (Cokins,   2004).   On     obezbeđuje   da   izvršenje   strategije   postaje   svima   svakodnevni   glavni   posao   i   čini   da   se   zaposleni   ponašaju  kao  vlasnici.  On  omogućava  menadžerima  da  se  sklone  zaposlenim  sa   puta   i   puste   ih   da   rade   svoj   posao,   jer   će   oni   znati   šta   od   se   njih   očekuje   da   urade,  koje  odluke  mogu  samostalno  da  donesu,  koliko  dobro   treba  da  obave   svoj   posao   i   kada  menadžment   treba   da   se   umeša.   A   sve   ovo   značajno   štedi   vreme  (Bacal,  2012).   Menadžment   performansi   omogućava   da   zaposleni   znaju   (Jones   P.   ,   1999):   − Šta  se  od  njih  očekuje,   − Za  šta  će  biti  nagrađeni,   − Na  koji  način  treba  da  daju  rezultate  i   − Koje  rezultate  organizacija  traži.   Potencijalne   koristi   primene  menadžmenta   performansi   za   menadžere,   zaposlene  i  organizaciju  su  u  tome  što  menadžent  performansi  (Bacal,  2012):   − Umanjuje  potrebu  da  menadžeri  budu  uključeni  u  svaku  aktivnost.   − Štedi   vreme  pomaganjem  zaposlenih  da  donose   samostalno  odluke   obezbeđivanjem   dovoljno   znanja   i   razumevanja   za   adekvatno   donošenje  odluka.   − Smanjuje   nesporazume  među   zaposlenima   u   vezi   toga   ko   je   za   šta   odgovoran  i  time  štedi  vreme.   − Umanjuje   učestalost   situacija   u   kojima  menadžer   nema   informaciju   koja  mu  je  potrebna  onda  kada  mu  je  potrebna.   Menadžment  performansi   37   − Smanjuje  greške  omogućavanjem  da  se  identifikuju  uzroci  grešaka  ili   neefikasnosti.   − Pruža   kontekst   i   značenje   za   zaposlene,   a   time   povećava   angažovanost  i  motivaciju.   − Omogućava   zaposlenima   povratnu   informaciju   o   tome   kako   su   poslovali.   − Pruža   zaposlenima   osećaj   osnaženosti   zbog  mogućnosti   da   donose   svakodnevne  odluke.   − Otkriva  načine  unapređenja  performansi  čak   i  onda  kada  ne  postoji   trenutni   problem,   što   zaposlenima   daje   mogućnost   da   ovladaju   novim   veštinama   identifikovanjem   neispitanih   barijera   povećanoj   produktivnosti.   − Podiže  moral  i  produktivnost  kroz  pružanje  razumevanja  kako  svaki   posao  doprinosi  uspehu  organizacije.   Menadžment  performansi  kombinuje  strateške  okvire  kao  što  je  balanced   scorecard   sa   sistemima   inteligentnih   softvera   kako   bi   obezbedio   trenutnu   povratnu   vezu   i   omogućio   da   se   reaguje   proaktivno   pre   nego   što   se   nešto   dogodi.  On   kvantitativno  meri   uticaj   planiranih   trošenja   korišćenjem   ključnih   indikatora  performansi  (Cokins,  2004).   3.5.  Finansijski  aspekt  menadžmenta  performansi   Za   menadžment   performansi,   jedino   relevantno   jeste   upravljačko   računovodstvo,   jer   sva   ostala   računovodstva,   kao   što   su   finansijsko,   poresko   računovodstvo  i  knjigovodstvo  predstavljaju  periferne  oblasti  kada  je  u  pitanju   menadžment  performansi   (Cokins,  2009).  Agregatno,   finansijsko  izveštavanje   i   evidentiranje  prošlih  događaja  koje  se  sprovodi  za  eksterne  korisnike  je  veoma   Menadžment  performansi   38   različito   od   primene   internog   upravljačkog   računovodstva   kao   podrške   odlučivanju   kroz   pružanje   informacija   koje   će   pomoći   stvaranju   vrednosti.   Upravljačko  računovodstvo  je  to  koje  pruža  podršku  internim  operacijama  kako   bi   se   optimizovale   organizacione   performanse.   Dizajn   sistema   upravljačkog   računovodstva  organizacije  može  pomoći  ili  otežati  njen  put  ka  postizanju  pune   vizije   menadžmenta   performansi   (Cokins,   2009).   Svrha   upravljačkog   računovodstva   i   jeste   da   pruži   informacije   koje   će   uticati   na   ponašanje   ljudi   i   podržati   dobro   planiranje,   kontrolu   i   odlučivanje,   a   organizacija   može   vremenom   da   oplemenjuje   svoj   sistem   upravljačkog   računovodstva   kroz   različite   faze   sazrevanja.   Promene   u   metodama   upravljačkog   računovodstva   najčešće  nisu  kontinualne,  već  se  pojavljuju  retko  i  u  skokovitim  reformama.     Istraživanje   o   najboljoj   računovodstvenoj   praksi   koje   su   2003.   godine   sproveli  Ernst  &Jang   i   Institut  menadžment   računovođa,   je  pokazalo    da   98%   finansijskih   menadžera   veruju   da   su   informacije   vezane   za   troškove   koje   pružaju   menadžmentu   kao   podršku   u   njihovim   odlukama   suštinski   netačne.     Nadalje,   80%   ovih   finansijskih   menadžera   nije   planiralo   da   bilo   šta   uradi   povodom  toga  (Garg,  Ghosh,  Hudick,  &  Nowacki,  2003).  A  tačne  informacije  u   vezi  troškova  i  profita  su  stub  portfolia  integrisanih  metodologija  menadžmenta   performansi  (Cokins,  2009).   Netačnost   informacija  u  vezi   troškova  u  velikoj  meri  potiče  od  primene   metoda   obračuna   troškova   koji   ne   počivaju   na   principu   uzrok-­‐‑posledica   (Cokins,   2009).   To   može   stvoriti   pogrešna   verovanja   u   organizaciji   i   neadekvatno  lociranje  oblasti  dobitaka  ili  gubitaka.    Metoda  obračuna  troškova   na  osnovu  aktivnosti  otklanja  ove  nedostatke  i  stvara  osnovu  za  pružanje  tačnih   i   preciznih   informacija   od   strane   upravljačkog   računovodstva.   Savremeni   softveri   i   analitika   za   obračun   troškova   na   osnovu   aktivnosti   su   dramatično   smanjili   napor   koji   je   potrebno   uložiti   kako   bi   se   došlo   do   dobre   informacije   Menadžment  performansi   39   upravljačkog   računovodstva,   a   koristi   od   toga   su   višestruke   (Hicks,   2002).   Metodoligija   obračuna   troškova   koja   pravilno  modelira   korišćenje   resursa   na   osnovu  principa  uzročnosti  omogućava  oslanjanje  na   informacije  upravljačkog   računovodstva  koje   su   adekvatne   za  pouzdanu  analizu,   kontrolu,   planiranje   i   podršku  odlučivanju  (Cokins,  2009).   Profesor   Tom   Davenport   tvrdi   da   će   u   budućnosti   konkurentsku   prednost  stvarati  prediktivna  analitika,  naglašavajući   takmičenje  u  analitičkim   veštinama  i  alatima.  On  ističe  da  organizacije  moraju  anticipirati  promenu  kako   bi   bile   proaktivne   i   da   je   primarni   način   za   to   robusna   kvantitativna   analiza   (Davenport,   2006).   Davenportovo   istraživanje   potvrđuje   značajnu   korist   od   sistematskog   korišćenja   kvantitativnih   veza   među   faktorima   menadžmenta   performansi.   To   i   nije   iznenađenje,   jer   kada   se   primarni   faktori   koji   nose   organizacioni   uspeh   mere,   strogo   prate   i   procenjuju,   onda   je   organizacija   u   mnogo  boljoj  poziciji  u  ublažavanju  rizika  (Cokins,  2009).   Sve   ovo   ukazuje   na   veliku   ulogu   koju   u   sistemu   menadžment   performansi  zauzimaju  finansijske  performanse  i  analiza  indikatora  finansijskih   performansi,   jer   utemeljena   praksa   upravljačkog   računovodstva   i   relevantni   indikatori   performansi   predstavljaju   osnovu   za   dostizanje   pune   vizije   menadžmenta  performansi.   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   40   4.  Integracija  menadžmenta   performansi  i  drugih  upravljačkih   pristupa     Ne   postoji   jedinstvena   metodologija   menadžmenta   performansi   jer   se   upravljanje  performansama  prostire  kroz  ceo  ciklus  menadžerskog  planiranja  i   kontrole,   uključujući   i   planiranje   i   izvršenje.   Menadžment   performansi   nije   nova   metodologija,   već   tesno   integriše   poslovna   poboljšanja   i   analitičke   metodologije   sa   kojima   su  menadžment   i   zaposleni   već  upoznati.  Upravljanje   performansama   obuhvata   metodologije,   metrike,   procese,   softverske   alate   i   sisteme   koji   upravljaju   performansama   organizacije   kao   celine.   Može   se   posmatrati   kao   «kišobran   koncept»,   koji   integriše   poslovne   i   finansijske   informacije  u   jedinstveni  okvir  podrške  odlučivanju   i  planiranju.  To  uključuje   strateško  mapiranje,  balanced  scorecard,  upravljačko  računovodstvo  bazirano  na   odlučivanju,   potrošački   lanac   vrednosti,   upravljanje   troškovima,   budžetiranje,   predviđanje   i   planiranje.   Ove  metodologije   nadahnjuju   druga   ključna   rešenja   kao   što   su   upravljanje   lancima   snabdevanja,   upravljanje   rizikom,   sisteme   upravljanja  ljudskim  resursima,  lean  menadžment  i  six  sigma  (Cokins,  2009).     Menadžment  performansi  se  ne  sastoji  od  nekoliko  nepovezanih  delova   koji  mogu   biti   unapređeni   odvojeno   jedan   od   drugog   (Hope  &   Player,   2012).   Pojedinačno   metodologije   ne   mogu   da   pruže   potpuno   rešenje   za   potrebe   menadžmenta   performansi   organizacije,   već   je   potrebna   integracija   sa   fundamentalnim   procesima   menadžmenta   performansi   (Hagos   &   Pal,   2010).   Postoji  značajna  međuzavisnost  među  brojnim  metodologijama   i  sistemima  za   unapređenje   i  promena  u   jednoj  oblasti  može  uticati  na  performanse  bilo  gde   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   41   (Cokins,   2009).   Sistem   menadžmenta   performansi   ne   predstavlja   linearan   ni   sekvencijalan  proces.  To  je  dinamički  proces  koji  se  tokom  vremena  menja.  Da   bi   sistem   menadžmenta   performansi   funkcionisao,   potrebno   je   uključiti   sve   njegove  delove.  Ukoliko  se  samo  neki  deo  zanemari,  sistem  neće  funkcionisati   (Bacal,  2012).   Menadžment   performansi   integriše   metodologije   i   njihove   sisteme   za   podršku   kako   bi   proizveo   sinergiju   koja   ne   postoji   kada   se   one   primene   izolovano   jedna   od   druge   (Cokins,   2009).   To   je   holistički   model   u   kome   svi   delovi   moraju   da   se   kombinuju   i   povežu   kako   bi   se   realizovala   strategija   organizacije  na   smislen   i   koherentan  način   (Hope  &  Player,   2012).   Što   su  više   ove   menadžerske   metodologije   integrisane,   unifikovane   i   začinjene   svim   vrstama   analize,   to   je   moćniji   menadžment   performansi.   Integrisane   metodologije   zajedno   sa   analitikom  predstavljaju   ključ   za   kompletiranje   pune   vizije  okvira  menadžment  performansi  (Cokins,  2009).       Slika  4.1.  Iterativni  krug  menadžmenta  performansi  (Cokins,  2004)   Strateški   menadžment Fo ku s Kom uniciranje Sarađivanje Strateške   mape Balanced   Scorecard Podaci   upravljačkog   računovodstva Operativni   podaci Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   42     Implementacija  menadžmenta   performansi   je   u   tesnoj   vezi   sa   sledećim   menadžment  pristupima  (Hagos  &  Pal,  2010):   Sigma  strategija,       Balanced  scorecard,       Upravljanje   troškovima   na   osnovu   aktivnosti   (ABC   –  Activity   Based   Costing),       Menadžment  totalnog  kvaliteta,     Ekonomska  dodata  vrednost  (Ekonomski  profit),     Integrisano  strateško  merenje,   Teorija  ograničenja.   Slika   4.2.   ilustruje   nezavisne   metodologije   koje   čine   menadžment   performansi.         Slika  4.2.  Povezane  metodologije  menadžmenta  performansi  (Cokins,  2009)     Mnoge   komponentne   metodologije   menadžmenta   performansi   postoje   već   decenijama,   dok   su   neke,   kao   što   je   balanced   scorecard   tek   odskora   ButtonOrganizacioni  resursi Zadovoljstvo   kupaca ERP  i  procesi Strategija/ Misija Akcionari Scorecard Ulaz  od   dobavljača ROI Upravljanje   zadovoljstvom   potrošača Ciljanje Upravljanje  rizikom,   strateško  mapiranje,   ključni  indikatori   performansi Povratne  informacije   vezane  za  ključne   indikatore   performansi Novac Ostala   zadovoljenja Potrebe Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   43   popularne.   Neke   od   komponenti   menadžmenta   performansi,   kao   što   je   upravljanje   troškovima   na   osnovu   aktivnosti   su   delimično   ili   potpuno   implementirane   u   mnogim   organizacijama,   a   menadžment   performansi   ih   oplemenjuje   tako  da   funkcionišu  u  većoj  harmoniji   sa  ostalim  komponentama   (Cokins,  2004).   Kokins   slikovito   ilustruje   okvir   menadžmenta   performansi   poistovećujući   ga   sa   velelepnom   vilom,   nazvanom   „Vila   menadžmenta   performansi“  (Cokins,  2009).  U  Vili  su  sve  odaje  opremljene  strateškim  mapama   koje   uspostavljaju   pravac   dat   od   strane   izvšnog   tima.   U   svakoj   sobi   su   obezbeđene   informacije   i   analitički   alati   tako   da   ljudi  mogu   da   odrede   način   dostizanja   strategije.   Balanced   scorecard-­‐‑ove   instrument   table   za   povratne   informacije  se  nalaze  u  svakoj  sobi  tako  da  svako  zna  da  je  važno  kako  je  obavio   posao.   Vila   ima   jedinstvenu   informacionu   platformu.   Ljudi   su   osnaženi   da   donose  brzo  odluke  jer  ima  sve  manje  i  manje  vremena  za  traženje  odgovora  od   nadređenih.     Na   ovaj   način   menadžeri   vile   njom   ne   upravljaju   –   oni   je   unapređuju.   4.1.  Ključni  indikatori  performansi  (KPIs)   Ključni  indikatori  performansi  su  ključni  instrumenti  za  upravljanje  koje   menadžeri  koriste  kako  bi  razumeli  da  li  se  njihova  organizacija  kreće  u  dobrom   pravcu   ili   skreće   sa   puta   napretka   kompanije   (Marr,   2012).   Ključni   indikatori   performansi  predstavljaju   rezultate   ili   izlaze  koji   su   identifikovani  kao  ključni   za   dostizanje   visokih   performansi   i   koji   obezbeđuju   osnovu   za   postavljanje   ciljeva   i  merenje   performansi   (Armstrong  M.   ,   2009).   Oni  mere   ono   što   je   od   strateškog   značaja   za   organizaciju   i   prilikom   definisanja   ključnih   indikatora   potrebno   je  najpre  definisati  strategiju,  a  onda   indikatore  vezati  za  nju.Ključni   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   44   indikator   performansi   predstavlja   indikator   koji   zaista   nešto   znači,   jer   je   moguće  meriti   sve   i   svašta,  dok   je  organizaciji   zaista  potrebno   samo  dovoljno   ključnih   indikatora.   Ukoliko   se   svi   indikatori   smatraju   ključnim,   onda   se   nijedan   neće   izdvojiti   i   nijedan   indikator   neće   dobiti   pažnju   koju   zaslužuje   (Schiff,   2008).  Pravi   skup   indikatora   će  obasjati  performanse   i   istaći  oblasti  na   koje   treba   posebno   obratiti   pažnju   (Marr,   2012).   Broj   ključnih   indikatora   performansi   zavisi   od   tipa   organizacije.  Obično   organizacije   poseduju   šest   do   dvanaest  ključnih  indikatora  i  potencijalno  desetine  drugih  koji  podržavaju  ove   ključne  (Armstrong  M.  ,  2009).       Slika  4.1.1.  Ključni  indikatori  performansi,  kontrolne  i  komandne  table  (Cokins,  2009)     Skup   ključnih   indikatora   performansi   se   prikazuju   na   kontrolnim   tablama   (scorecards),   koje   izveštavaju   o   organizacionim   performansama   Dijagram   strategije Indikatori Ključni   indikatori   performansi Sa  ciljnim   vrednostima Projektno   bazirani Procesno   bazirani Budžet  i   planiranje  resursa Sa  ciljnim   vrednostima Bez  ciljnih   vrednosti Indikatori   performansi Scorecards (međusobno  povezani   indikatori  uzročno-­‐‑ posledičnom  vezom Komandne  table (izolovani  indikatori) Učestalost   izveštavanja Kvartalno Mesečno Sedmično Dnevno Iz  sata  u  sat U  realnom   vremenu Bez  ciljnih   vrednosti Trendovi Viši/niži  pragovi Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   45   (Armstrong  M.  ,  2009).  Prilikom  prikaza  performansi  na  kontrolnim  tablama,  ne   treba   se   zaneti   u   pokušaju   da   oni   obuhvate   što   više   indikatora.   Nepisano   pravilo  je  da  je  najčešće  dovoljno  šest  do  deset  ključnih  indikatora  performansi   (Dagan,  2007).   Integrisani  okvir  ključnih  indikatora  performasi  je  prikazan  na  slici  4.1.1.   Okviri  performansi,  komandne  table  ili  scorecards  se  često  koriste  za  grupisanje   ključnih  indikatora  performansi  u  prikaze  ili  izveštaje  kako  bi  oni  predstavljali   trenutan  uvid  u  performanse  poslovanja  (Marr,  2012).   Važno  je  da  ključni  indikatori  performansi  pruže  informacije  i  odgovore   na  ono  što  je  kompaniji  potrebno  da  zna,  zato  je  najpre  potrebno  sagledati  koje   su   informacije  potrebne,  kao   i  koja  pitanja   traže  odgovor.  Mar  (2012)   je  razvio   ključna   pitanja   performansi   (KPQs   –   Key   Performance   Questions),   gde   ključno   pitanje   performansi   precizira   tačno   ono   što   menadžment   želi   da   zna.   Na   taj   način   ključna  pitanja   performansi   predstavljaju   vodić   za   odabir   najsmislenijih   indikatora  (Marr,  2012).   4.2.  Balanced  scorecard   Balanced   scorecard   je   najšire   prihvaćena   metodologija   menadžmenta   performansi   i   mnoge   kompanije   ga   koriste   za   merenje   svojih   performansi   (Hagos  &  Pal,  2010).  Balanced  scorecard  suštinski  koristi  integralni  menadžment   performansi   kako   bi   pratio   i   prilagođavao   poslovnu   strategiju   (ten  Have,   ten   Have,  &  Stevens,  2003).  Uobičajena  praksa   je  da  ga  menadžeri  koriste  kako  bi   pojasnili  ciljeve  organizacije,  otkrili  kako  da  ih  prate  i  strukturirali  mehanizme   po  kojima   će   se   inicirati   intervencije.  Ovo   su   isti   koraci   koji   se  primenjuju   i  u   menadžmentu   performansi,   što   rezultira   u   korišćenju   balanced   scorecard-­‐‑a   kao   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   46   osnove   za   aktivnosti  menadžmenta   performansi   u   organizaciji   (Hagos  &   Pal,   2010).   Tradicionalno,   kontrolne   table   su   težile   da   se   fokusiraju   jedino   na   finansijske   indikatore   performansi   (Armstrong   M.   ,   2009),   a   inkluzija   nefinansijskih  informacija  u  finansijske  je  postala  poznata  kao  balanced  scorecard   (Avis,   2009).   Cilj   balanced   scorecard-­‐‑a   je   bio   da   se   suprotstavi   tendenciji   fokusiranja  samo  na  kratkoročne  finansijske  izveštaje,  jer  je  za  uspeh  poslovanja   neophodna   izbalansirana   upotreba   finansijskih   i   operacionih   indikatora   (Kaplan  &  Norton,  1992)  (Kaplan  &  Norton,  1996).   Organizacije   pokušavaju   da   pronađu   načine   posmatranja   indikatora   performansi  iz  ugla  celokupnog  poslovanja,  jer  one  moraju  biti  u  mogućnosti  da   mere   kako   finansijske   tako   i   nefinansijske   performanse   (Hagos   &   Pal,   2010).   Ono   što   zaposleni   radi   kratkoročno   mora   biti   povezano   sa   dugoročnim   organizacionim   ciljevima,   a   razumevanje   ove   veze   je   ključ   za   uspešni   menadžment   performansi.   Balanced   scorecard   okvir   radi   upravo   to   –   prevodi   viziju  organizacije  i  razumljive  ciljeve  na  svakom  nivou  organizacije  (Jones  P.  ,   1999).   Balanced   scorecard   je   način   da   se   mere   prošli,   sadašnji   i   budući   ciljevi   organizacije   i   predstave   skupom   indikatora   performansi   koje   je   jednostavno   razumeti  (Horngren,  Sundem,  Stratton,  Burgstahler,  &  Schatzberg,  2008).     Balanced   scorecard   je   razvijen   da   meri   performanse   prema   ciljevima   organizacije,   služeći   kao   indikator   sveukupne   organizacione   efikasnosti.   Strategija   i   ciljevi   organizacije     pružaju   standard   u   odnosu   na   koji   se   različiti   elementi  balanced  scorecard-­‐‑a  posmatraju  (Hagos  &  Pal,  2010).     Kaplan   i   Norton   veruju   da   pristup   balanced   scorecard-­‐‑a   stavlja   u   centar   zbivanja   strategiju   i   viziju,   a   ne   kontrolu   (Kaplan   &   Norton,   1992).   Oni   zastupaju   stav   da   ovakav   pristup   može   da   pomogne   usaglašavanju   individualnih  performansi  sa  sveukupnom  strategijom,  jer  motiviše  ljude  da  se   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   47   angažuju   u   komunikaciji   i   edukovanju,   postavljanju   ciljeva   i   povezivanju   nagrada   sa   indikatorima   performansi   (Kaplan   &   Norton,   1996).   Originalni   koncept   Kaplana   i   Nortona   traži   od   menadžera   da   odgovore   na   4   osnovna   pitanja,   što   podrazumeva   posmatranje   poslovanja   iz   četiri   povezane   perspektive  (Kaplan  &  Norton,  1996).  Pored  uobičajene  finansijske  perspektive,   balanced   scorecard  motiviše  menadžere   da   inkorporiraju   pespektivu   potrošača,   operacije  i  organizacionu  inovativnost  i  sposobnost  učenja  (ten  Have,  ten  Have,   &  Stevens,  2003).     Finansijska  perspektiva Da  bi  uspeli  finansijski,  kako   treba  da  se  predstavimo   našim  akcionarima? Učenje  i  rast Da  bi  dostigli  našu  viziju,  mi   održavamo  našu  sposobnost   za  promenu  i  poboljšanje Perspektiva  potrošača Da  bi  dostigli  našu  viziju,   kako  treba  da  se   predstavlamo  našium   potrošačima? Interni  poslovni  procesi Da  bi  smo  zadovoljili  naše   akcionare  i  potrošače,  koje   poslovcne  procese  treba  da   učinimo  superiornim? Vizija  i   strategija   Slika  4.2.1.  Četiri  perspektive  prevođenja  vizije  i  strategije  (Kaplan  &  Norton,  1996)     Balanced   scorecard   pruža   odgovor   na   4   ključna   pitanja   (ten   Have,   ten   Have,  &  Stevens,  2003):   − Šta  je  važno  akcionarima  kompanije?   − Kako  potrošači  percipiraju  kompaniju?   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   48   − Koji  interni  procesi  mogu  da  dodaju  vrednost?   − Da  li  je  kompanija  inovativna  i  spremna  za  budućnost?   Ključna  reč  je  balans.  Svaka  oblast  je  podjednako  važna  i  ne  bi  trebalo  da   bude  više  od  četiri-­‐‑pet  indikatora  za  svaku  od  njih,  pri  čemu  indikatori  treba  da   reflektuju  kulturu  organizacije  (Jones  P.  ,  1999).  U  suštini  balanced  scorecard-­‐‑a  je   selekcija   adekvatnih   indikatora   i   njihovog   broja.   Ako   su   odabrani   pogrešni   ključni  indikatori  performansi,  onda  ponašanje,  prioriteti  i  odluke  zaposlenih  i   njihove   organizacije   u   celini   neće   biti   u   skladu   sa   pravcem   koji   je   postavio   izvršni   tim   (Cokins,   2009).   Indikatori   balanced   scorecard-­‐‑a   zavise   od   prirode   kompanije   (ten  Have,   ten  Have,  &  Stevens,  2003).  Oni  ne   treba  da  budu  samo   alat  za  kontrolu  ponašanja  i  evaluiranje  prošlih  performansi,  već  treba  da  služe   kao  kamen  temeljac  menadžment  sistema  koji  saopštava  strategiju,  usaglašava   pojedince   i   timove   sa   strategijom,   uspostavlja   dugoročne   strateške   ciljeve,   usaglašava  inicijative,  alocira  kratkoročne  i  dugoročne  resurse  i  pruža  povratnu   informaciju  i  učenje  o  strategiji  (Armstrong  M.  ,  2009).   Balanced   scorecard  metodologija,   koju   su   razvili  Kaplan   i  Norton   (1996),   prepoznala   je   nedostatke   stavljanja   preteranog   naglaska   na   kratkoročne   finansijske   rezultate.   Ona   unapređuje   organizacione   performanse   pomerajući   pažnju   sa   finansijskih   indikatora   na   upravljanje   nefinansijskim   poslovnim   indikatorima   koje   se   odnose   na   potrošače,   interne   procese,   inovaciju,   učenje   i   rast   (Cokins,   2009).   A   ovi   indikatori   zauzvrat   vode   boljim   finansijskim   rezultatima.   Balanced   scorecard   omogućava   da   se   vide   agregatne   finansijske   konsekvence   nefinansijskih   indikatora   koje   upućuju   na   dugoročni   finansijski   uspeh  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003).  Njegove  finansijske  performanse   pružaju   više   istorijski   pogled   na   performanse   i   uspeh,   dok   je   ostatak   (nefinasijskih)  indikatora  više  okrenut  budućnosti.  Uobičajeni  finansijski  podaci   koji   se   mogu   naći   u   balanced   scorecard-­‐‑u   obuhvataju   standardne   troškove,   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   49   indikatore   profita,   stopu   prinosa   na   ulaganja,   stopu   prinosa   na   angažovani   kapital,   ekonomsku   dodatu   vrednost,   rast   prodaje   i   prihoda,   profitabilnost   proizvoda,   potrošača   ili   kanala   distribucije,   trošak   po   jedinici   proizvoda   itd   (Hagos  &  Pal,  2010)  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003).     Vizija  i  strategija Finansijska   perspektiva Perspektiva   potrošača Interni   poslovni   procesi Učenje  i   rast Indikatori   finansijskih   performansi Slika  4.2.2.  Veza  balanced  sorecard-­‐‑a  i  indikatora  finansijskih  performansi     Važno   je  naglasiti  da  ni   jedna  pojedinačna  metodologija,   pa  ni  balanced   scorecard   ne   može   dati   rezultate   ukoliko   nije   integrisana   sa   ostalim   metodologijama  menadžmenta  performansi.  Implementacija  balanced  scorecard-­‐‑a   često   ne   uspeva   da   pruži   projektovane   koristi   zato   on   što   nije   integrisan   sa   procesima   menadžmenta   performansi,   posebno   onima   koji   se   koriste   na   operativnom   nivou   (Cokins,   2004).   Veruje   se   da   će   80%   kompanija   koje   ne   uspeju   da   integrišu   balanced   scorecardu   metode   i   alate   menadžmenta   performansi   odustati   od   njega   i   vratiti   se   manje   organizovanom   i   manje   efektivnom  skupu  metrika  (Leahy,  2003).   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   50   4.3.  Strateške  mape   Strateške   mape   se   u   smislu   strategije   često   porede   sa   finansijskom   analizom:   kao   što   finansijska   analiza   opisuje   finansijsko   zdravlje   kompanije,   tako   strateške   mape   opisuju   strateško   zdravlje   kompanije.   Strateške   mape   predstavljaju   alat   koji   pomaže   u   definisanju   strategije   i   olakšava   održavanje   organizacije   na   dobrom   pravcu   podešavanjem   i   modifikovanjem   strategije   ukoliko  je  potrebno  krenuti  drugim  putem  (Cokins,  2004).       Slika  4.3.1.  Generička  strateška  mapa  (Cokins,  2009)     Strateške  mape  predstavljaju  dijagrame  koji   pokazuju   logiku  načina   na   koji   se   ciljevi   organizacije   nalaze   u   međusobnoj   interakciji   u   stvaranju   sveukupne  performanse  (Bourne,  Franco,  &  Wilkes,  2003).  Ove  mape  pokazuju   Fi na ns ijs ki P ot ro ša č In te rn i p ro ce si U če nj e i in ov ac ija Maksimizacija akcionarske vrednosti Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   51   veze   između   uzroka   i   posledice   pomoću   kojih   određena   poboljšanja   stvaraju   željene   rezultate.   One   predstavljaju   sredstva   za   opisivanje   elemenata   organizacionih  sistema  i  njihovih  međusobnih  veza.  Na  taj  način  predstavljaju   putokaz   za   unapređenje   sistema   koje   dalje   vodi   unapređenju   performansi.   Nadalje,   strateške   mape   zaposlenima   pružaju   jasan   uvid   u   vezu   između   njihovog   posla   i   sveukupnih   ciljeva   organizacije   i   pružaju   vizuelni   prikaz   kritičnih   ciljeva   organizacije   i   njihovih   međusobnih   odnosa   koji   pokreću   organizacione  performanse  (Armstrong  M.  ,  2009).   4.4.  Komandne  table  (Dashboards)   Komandne   table   su   grafički   prikazi   dizajnirani   da   prenesu   ključne   indikatore  performansi  sa  intranet  sistema  organizacije  široj  audijenciji  tako  da   oni   mogu   da   budu   asimilovani   sa   njima   i   postupaju   u   skladu   sa   tim   jednostavno  i  brzo  (Armstrong  M.  ,  2009).         Slika  4.4.1.  Primeri  grafičkih  prikaza  na  kontrolnoj  tabli  (Armstrong  M.  ,  2009)   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   52   Komandne   table   se   mogu   opisati   kao   „vozila   za   dostavu   podataka“   (Dover,   2004).   One   čine   informacije   o   performansama   dostupnim   onda   kada   treba,  tamo  gde  treba  (Armstrong  M.  ,  2009).   Komandne   table   pružaju   brz   i   zgodan   način   za   praćenje   napretka   referenciranjem  na  odgovarajući  indikator,  čime  se  omogućava  brza  korektivna   akcija,   ukoliko   je   ona   potrebna   (Dagan,   2007).   One   mogu   biti   upotpunjene   crtežima,  semaforima,  graficima  i  tabelama,  jedino  ih  ne  treba  pretrpati,  kako  to   ne  bi   skrenulo  pažnju   sa  važnih   indikatora   (Armstrong  M.   ,   2009).  Primeri   su   dati  na  slici  4.4.1.   4.5.  Obračun  troškova  na  osnovu  aktivnosti  (ABC)   Menadžment   performansi   je   značajno   podržan   bogatim   informacijama   koje  pruža  sistem  obračuna  troškova  na  osnovu  aktivnosti  (ABC  –  Activity  Based   Costing)   (Cokins,   2004).  Današnji   komercijalni  ABC   softveri   i   analitika   koja   ih   prati  su  dramatično  smanjili  napor  koji  je  potrebno  uložiti  kako  bi  se  obezbedila   dobra  informacija  upravljačkog  računovodstva,  a  korist  od  toga  je  jasno  uočljiva   (Cokins,  2009).     Tradicionalni   modeli   računovodstva   troškova   alociraju   indirektne   troškove  na  osnovu  obima.  Kao  rezultat,  troškovi  proizvoda  sa  velikim  obimom   bivaju  precenjeni,  dok  troškovi  proizvoda  sa  malim  obimom  bivaju  potcenjeni.   Nasuprot   tome,   obračun   troškova   na   osnovu   aktivnosti   izračunava   stvarne   troškove  proizvoda,  potrošača  ili  usluga  dodeljivanjem  indirektnih  troškova  na   osnovu   obavljenih   aktivnosti,   a   ne   na   osnovu   obima   (ten  Have,   ten  Have,   &   Stevens,  2003).   Obračun   troškova   na   osnovu   aktivnosti   nije   samo   računovodstveni   sistem.   Takođe   je   mnogo   više   od   upravljačkog   informacionog   sistema.   On   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   53   pomera  upravljačko  računovodstvo  u  carstvo  upravljačke  ekonomike  i  treba  ga   smatrati  alatom  upravljanja  promenama.  To  je  socio-­‐‑tehnički  alat  sa  naglaskom   na   njegovom   socijalnom   delu.   Njegova   prava   vrednost   leži   u   uvođenju   nepobitne  informacije  zasnovane  na  činjenicama  koju  mogu  koristiti  zaposleni  i   menadžeri  kako  bi  izgradili  poslovne  situacije,  brzo  prepoznali  poslovne  šanse  i   probleme  i  testirali  hipoteze  (Cokins,  2004).     Principe   obračuna   troškova   na   osnovu   aktivnosti   treba   primeniti   ne   samo   na   proizvode,   već   i   na   različite   kanale   distribucije   i   potrošače.   Cilj   je   primeniti   direktne   troškove   na   bilo   koji   resurs   potrošnje.   Što   se   tiče   deljenih   resursa,   ove   troškove   treba   pratiti   korišćenjem   merljivih   pokretača   koji   reflektuju   stopu   potrošnje,   a   ne   primenom   arbitražne   alokacije   troškova   (Cokins,  2009).   Kako  dolazi  do  rasta  indirektnih  troškova  u  odnosu  na  direktne,  javlja  se   i   potreba   za   njhovim   posmatranjem   ne   samo   kao   dela   mesečnih   troškova   organizacije,   već   i   za   njihovim   povezivanjem   sa   svakim   proizvodom   ili   uslugom,   čime   oni   postaju   kalkulisani   troškovi   izlaza.   Ovo   dovodi   do   skokovitog   razvoja   načina   obračuna   troškova   prizvoda   i   usluga.   Mnoge   organizacije  sada  uviđaju  da  ranije  metode  koje  su  računovođe  primenjivale,  a   koje   se   oslanjaju   na   prosečne   vrednosti   kao   osnovu   za   alokaciju   indirektnih   troškova   na   proizvode   i   usluge,   ne   reflektuju   stvarno   korišćenje   indirektnih   troškova  od  strane  pojedinačnih  linija  proizvoda  i  usluga.  Kao  rezultat,  troškovi   nekih   proizvoda   će   biti   precenjeni   a   neki   potcenjeni.   Obračun   tročkova   na   osnovu   aktivnosti   rešava  ovaj   problem   svojom   racionalnom   logikom  uzroka   i   posledice,   primenjujući   princip   uzročnosti.   A   metodologija   određivanja   troškova  koja  pravilno  modelira  utrošak  resursa  na  osnovu  računovodstvenog   principa   uzročnosti   obezbeđuje   validne   informacije   za   pouzdanu   analizu,   kontrolu,  planiranje  i  podršku  odlučivanju  (Cokins,  2009).   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   54   Osnovno  polazište  pristupa  obračuna  troškova  na  osnovu  aktivnosti  je  u   tome  da  aktivnosti  uzrokuju  troškove,  a  ne  proizvodi  ili  potrošači.  Kako  različiti   proizvodi  zahtevaju  različite  aktivnosti,  pri  čemu  svaki  koristi  različite  resurse   u   različitim   iznosima,   tako   i   alokacija   troškova   treba   da   bude   ponderisana   u   skladu  sa  tim  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003).  Kako  bi  se  što  tačnije  merili   troškovi   izlaza   i   obezbedilo   bolje   sagledavanje   i   transparentnost   u   vezi   indirektnih   i   deljenih   troškova   koji   su   sakriveni   tradicionalnim   metodama   uprosečivanja  standardnih   troškova,  mnoge  organizacije   su  prihvatile   i  počele   da  primenjuju  obračun  troškova  na  osnovu  aktivnosti  (Cokins,  2009).       Slika  4.5.1.  Uporedni  pregled  različitih  sistema  obračuna  troškova  (Cokins,  2009)     Resursi Aktivnosti Objekti   troškova Kanali Potrošači Resursi Resursi Tradicionalno   obračunavanje   troškova Jednostavan   ABC Unapređen   ABC Korišćeni   od  strane Korišćeni   od  strane Aktivnosti Objekti   troškova Proizvodi Korišćene   od  strane Korišćene   od  strane At rib uti Objekti   troškova Alocirani   na Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   55   Koraci  primene  ABC  analize  su  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003):   1. Definisanje   objekata   troškova,   indirektnih   aktivnosti   i   resursa   korišćenih  za  indirektne  aktivnosti.   2. Određivanje  troškova  po  indirektnoj  aktivnosti.   3. Identifikovanje  pokretača  troškova  za  svaki  resurs.   4. Izračunavanje  ukupnih  indirektnih  troškova  proizvoda  za  tip  objekta   troškova.   5. Deljenje   ukupnih   troškova   sa   količinom   za   indirektni   trošak   po   pojedinačnom  objektu  troška.   Objekti   troška   su   proizvodi,   potrošači,   usluge   ili   bilo   šta   drugo   što   predstavlja  objekat  nastojanja  troškovnog  računovodstva.  Aktivnosti  mogu  biti   bilo  šta  što  kompanija  radi  kako  bi  poslovala.  Indirektne  aktivnosti  se  ne  mogu   direktno   pripisati   objektima   troškova.   Resursi   su  mašine,   kompjuteri,   ljudi   ili   bilo  koji  drugi  kapacitet  ili  sredstvo  koje  može  biti  barem  delimično  dodeljeno   aktivnosti  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003).     U  poslednje  vreme,  vremenski  vođeno  upravljanje  troškovima  na  osnovu   aktivnosti   (Time-­‐‑Driven   Activity-­‐‑Based   Costing   -­‐‑   TDABC)   postaje   još   jedna   napredna   tehnika   upravljačkog   računovodstva.   Kada   postoje   uslovi   da   se   značajan   deo   utroška   resursa   nalazi   u   veoma   ponavljajućem   procesu,   u   ABC   model   pokretači   aktivnosti   mogu   biti   zamenjeni   prosečnim   (standardnim)   vremenom  potrebnim  za  svaku  aktivnost  (Kaplan  &  Anderson,  2004).     Razlika  između  TDABC  i  ABC  sistema  je  u  tome  što  je  vremenski  vođeno   upravljanje  troškovima  na  osnovu  aktivnosti  osetljivo  na  kapacitet  i  izračunava   standardne  troškove  aktivnosti  korišćenjem  standardnih  stopa.  Nasuprot  tome,   ABC   sistem   nije   osetljiv   na   kapacitet   i   izračunava   trošak   aktivnosti   svakog   perioda   kao   stvaran.   Vremenski   vođeno   upravljanje   troškovima   na   osnovu   aktivnosti  zahteva  ulaganje  unapred  kako  bi  se  merila  vremena  događaja  i  kako   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   56   bi   se   ona   konstantno   održavala.   ABC   jednostavno   zahteva   iznose   vezane   za   aktivnosti  koje  se  importuju  iz  operacionalnih  sistema  (Cokins,  2009).   4.6.  Dodata  ekonomska  vrednost     Dodata   ekonomska  vrednost   (Economic  Value  Added   –   EVA)  predstavlja   metodu   merenja   finansijskih   performansi   kompanije   (ten   Have,   ten   Have,   &   Stevens,  2003)  (Hann,  2011).  Koncept  koji  je  začet  u  Njujorkškoj  konsultantskoj   kompaniji   Stern-­‐‑Stewart   procenjuje   ekonomski   profit   kompanije   (Marr,   2012).   Dodata  ekonomska  vrednost  meri  stvarni  ekonomski  profit  kompanije  umesto   računovodstvenog   profita,   odnosno   stepen   u   kome   zarade   kompanije   premašuju   stopu   prinosa   akcionara   i   kreditora,   pod   pretpostavkom   komparativnog   rizika   (Hann,   2011).  Dodata  ekonomska  vrednost  meri   stvarni   profit  organizacije  nakon  odbitka  svih  troškova  kapitala  (Hagos  &  Pal,  2010).   Dodata   ekonomska   vrednost   je   jedinstvena   jer   se   fokusira   na   merenje   kako  vrednosti  tako  i  performanse  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003).     Dodata   ekonomska   vrednost   meri   ekonomski   profit   ostvaren   tokom   određenog   perioda   i   jednaka   je   neto   poslovnom   profitu   posle   poreza   korigovanom  za  cenu  angažovanog  kapitala  (Elliott  &  Elliott,  2006).  Izračunava   se  prema  sledećem  obrascu:  𝐷𝑜𝑑𝑎𝑡𝑎  𝑒𝑘𝑜𝑛𝑜𝑚𝑠𝑘𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡= 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎− 𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑢𝑙𝑜ž𝑒𝑛𝑜𝑔  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  ×  𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑢𝑙𝑜ž𝑒𝑛  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙   Iz  formule  se  vidi  da  dodata  ekonomska  vrednost  meri  ekonomski  profit   odnosno  višak  profita  nakon  odbitka  zarada  koje  su  kompaniji  potrebne  kako  bi   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   57   održala  kapital  i  zaista  ukazuje  na  to  da  li  kompanija  stvarno  kreira  bogatstvo.   Koristi  se  neto  poslovni  profit  nakon  poreza  (NOPAT)  jer  on  stvarno  reflektuje   profit  koji  je  na  raspolaganju  iz  poslovanja,  a  ne  računovodstveni  profit.  Drugi   deo  formule  podrazumeva  da  na  uloženi  kapital,  koji  ima  svoju  cenu  (prosećna   ponderisana  cena  kapitala  WACC  (Marr,   2012)),   treba  gledati  kao  na   trošak  u   smislu   troška   održavanja   kapitala,   koji   se   oduzima   da   bi   se   došlo   do   ekonomskog   profita   (Hann,   2011).   Pozitivna   vrednost   dodate   ekonomske   vrednosti   ukazuje   da   je   tokom   određenog   vremenskog   perioda   stvorena   vrednost  (Elliott  &  Elliott,  2006).     Dodata   ekonomska   vrednost   meri   ekonomski   profit   koji   premašuje   očekivanja   investitora   i   predstavlja   indikator   performansi   koji,   uklanjanjem   računovodstvenih  anomalija,  omogućava  direktno  poređenje  kompanija  sličnog   profila   rizika   (Marr,   2012).   Do   prilagođenog   neto   poslovnog   profita   posle   poreza   se   dolazi   tako   što   se   najpre   izvrši   modifikacija   poslovnog   profita   u   smislu  kapitalizovanja  nekih  troškova  koji  bi  u  ekonomskom  smislu  trebalo  da   predstavljaju   sredstva   (npr.   troškovi   lizinga),   a   zatim   se   od   te   vrednosti   oduzmu  stvarni  odlivi  novca  po  osnovu  poreza,  dakle  plaćeni,  a  ne  obračunati   porez   (Hann,   2011).   Takođe,   prilikom   izračunavanja   dodate   ekonomske   vrednosti,   troškovi   istraživanja   i   razvoja   i   troškovi   treninga,   predstavljaju   investicije  i  tako  ih  i  treba  tretirati  (Marr,  2012).   Dodata   ekonomska   vrednost   je   odgovarajući   indikator   za   postavljanje   ciljeva,   evaluiranje   performansi,   određivanje   bonusa,   komuniciranje   za   investitorima,   kapitalno   budžetiranje   i   vrednovanje   (ten   Have,   ten   Have,   &   Stevens,  2003).   Dodatu  ekonomsku  vrednost  je  moguće  povećati  (Hagos  &  Pal,  2010):   − Povećanjem  prihoda,   − Minimiziranjem  operativnih  troškova,   Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   58   − Proizvodnjom  istih  proizvoda  i  usluga  uz  pomoć  manje  kapitala,   − Ulaganjem  samo  u  projekte  koji  će  biti  produktivni,   − Snižavanjem  cene  kapitala.   Za  adekvatnu  aplikaciju  dodate   ekonomske  vrednosti  mogu   se  uočiti   4   glavne   oblasti:   merenje,   menadžment,   motivacija   i   stanje   uma,   kao   što   je   prikazano  na  slici  4.6.1.  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003).     Slika  4.6.1.  Ključne  oblasti  implementacije  EVA  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003)     Glavni   izazov   u   primeni   dodate   ekonomske   vrednosti   je   u   tome   kako   izračunati   stvarnu   cenu  kapitala,   s   obzirom  da   to   zahteva  odlučivanje  o   tome   koliko  i  koje  anomalije  će  biti  uzete  u  obzir  (a  ima  ih  preko  150)    (ten  Have,  ten   Have,  &  Stevens,  2003).  Stern  predlaže  da  se  samo  najznačajniji  faktori  uzmu  u   obzir  i  upotrebi  grubo  određena  cena  kapitala    (Stern  &  Shiely,  2001).   Dodata   ekonomska   vrednost   predstavlja   značajan   indikator   poslovanja   koji  omogućava  upoređivanje  među  kompanijama  bez  obzira  na  njihove  razlike   u   pogledu   načina   finansiranja.   Dobra   strana   ovog   indikatora   je   što   uzima   u   obzir  činjenicu  da   i  kapital   ima  svoju  cenu   i  prevazilazi  nedostatke   indikatora   Merenje Praćenje  EVA  iz   meseca  u  mesec Menadžment Inkorporiranje   EVA  u  proces   donošenja  odluka Motivacija Stvaranje  veze   između  nagrada  i   povećanja  EVA Stanje  uma Stvaranje   posvećenosti   širom  kompanije Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   59   poput   zarade   po   akciji   koji   koriste   zarade   bez   uračunavanja   ekonomskog   povraćaja  svim  snabdevaocima  kapitala  (Hann,  2011).   Ipak,   dodata   ekonomska   vrednost   ima   svoja   ograničenja.   Investirani   kapital   može   biti   neprecizno   izračunat   ukoliko   kompanija   poseduje   dosta   neopipljive   imovine   koju   je   teško   uključiti,   što   može   rezultovati   precenjenim   ekonomskim  profitom  (Hann,  2011).   Implementacija  dodate  ekonomske  vrednosti  se  više  tiče  kulturalne  nego   finansijske   promene.   Organizacije   moraju   da   kreiraju   kulturu   u   kojoj   je   ekonomska   performansa   značajnija   od   jednostavno   dobiti   i   gubitka   (Marr,   2012).     4.7.  Menadžment  odnosa  sa  potrošačima   Potrošači  vrede  za  kompaniju  više  od   iznosa   trenutne  prodaje.  Ukoliko   kompanija   može   uspešno   da   identifikuje   najvrednije   potrošače,   pridobije   ih,   zadrži  i  uveća  njihovu  kupovinu,  generisaće  značajno  veću  vrednost  nego  što  bi   dobila  pristupom  koji  bi  bio  isti  za  sve  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003).     Ključna   stvar   u   menadžmentu   odnosa   sa   potrošačima   je   pružiti   potrošaču   percepciju   da   je   on   ili   ona   odmah   prepoznat   i   uslužen   na   odgovarajući   način   putem   višestruko   integrisanog   interfejsa.   Ovo   zahteva   strateško   upravljanje   svim   interakcijama   sa   potrošačima   kroz   marketing   strategiju  od  spolja  ka  unutra  vođenu  potrošačem,  superiorne  operacije,  sisteme   i  procedure  koje  podržavaju  potrošački  interfejs  i  vrednosti  i  kulturu  fokusiranu   na  potrošača  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003).     Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   60     Slika  4.7.1.  Menadžment  odnosa  sa  potrošačima  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003)     Kada   je   utvrđeno   koji   su   (potencijalno)   najvredniji   potrošači,   treba   preduzeti  sledeće  korake  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003):   Prikupljanje   što   je   više   moguće   relevantnih   informacija   o   (potencijalnim)  potrošačima.   Analiza   ovih   informacija,   uz   redefinisanje   potreba   za   informacijom   tokom  vremena.   Određivanje   ciljeva   u   vezi   načina   na   koji   kompanija   želi   da   je   potrošači  percipiraju  kao  pružaoca  proizvoda,  usluga  ili  iskustva.   Odabir   media,   sistema   i   sadržaja   komunikacije   i   interakcije   sa   potrošačima.   Razvoj   pravila   angažovanja   i   posebnih   paketa   usluga   za   svakog   potrošača.   Ugradnja  kulture  vođene  potrošačem.   Marketing  strategija   vođena  potrošačem,   od  spolja  ka  unutra,   Superiorne   operacije,  sistemi  i   procedure  koji   podržavaju   potrošački   interfejs Vrednosti  i   kultura  fokusirani   na  potrošača Integracija  menadžmenta  performansi  i  drugih  upravljačkih  pristupa   61     Slika  4.7.2.  Piramida  menadžmenta  potrošača  (ten  Have,  ten  Have,  &  Stevens,  2003)     Skladištenje  i  analiza  podataka  o  potrošačima.   Razvoj  sistema  menadžmenta  potrošača  tokom  učenja.   Piramida  ponašanja   potrošača  može   biti   posebno   značajna  u   kontekstu   posmatranja  finansijskih  performansi  pojedinih  segmenata  potrošača.       Ključni  ili  veliki potrošači Srednje  veliki  ili   redovni  potrošači Mali  ili  povremeni   potrošači "ʺVrući"ʺ  potencijalni  potrošači Potencijalni  potrošači Eventualni  potrošači Tržišni  segment Tržište Ostatak  sveta Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   62   5.  Indikatori  finansijskih   performansi  kao  vodič  za   upravljanje  organizacijom     Definicija   upravljanja   iako   može   imati   različite   interpretacije   kod   različitih   autora,   u   principu   se   svodi   na   proces   koji   se   sastoji   od   tri   ključna   potprocesa:   planiranje,   realizacija   i   kontrola.   Svakako   da   je   u   upravljačkoj   paradigmi  proces  planiranja  od  vitalnog  značaja.  Bez  dobrog  planskog  procesa   koji  rezultira  kvalitetnim  planskim  dokumentima  ne  može  se  očekivati  ni  dobar   poslovni   rezultat.   Slobodno   se   može   zaključiti   da   je   podproces   planiranja   kamen  temeljac  celokupnog  upravljanja.  Da  bi  se,  dakle,  adekvatno  upravljalo   organizacijom  na  osnovu  performansi  neophodno  je  prethodno  detaljno  uraditi   analizu   svih   organizacionih   performansi.     Performanse   je   potrebno   analizirati   pre   nego   što   se   pristupi   planiranju   (Armstrong  M.   ,   2009).   Ako   je   planiranje   kamen  temeljac  upravljanja,  onda  je  analiza  armatura  tog  temelja.     Važno   je   da   menadžeri   budu   svesni   da   finansijski   indikatori   samo   reflektuju  sliku  onoga  što  se  zaista  dogodilo  i  da  treba  upravljati  tom  realnošću,   a  ne  indikatorima  (Walsh,  2006).   U   narednom   poglavlju   je   dat   detaljan   pregled   svih   pokazatelja   finansijskih  performasi  koje  treba  da  posluže  kao  osnova  za  upravljački  proces   koji  ima  za  cilj  da  stvori  preduslove  za  efikasnije  poslovanje  organizacije.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   63   5.1.  Analiza  finansijskih  performansi     Finansijska   analiza   predstavlja   alat   finansijskog   menadžmenta   koji   obuhvata   evaluaciju   finansijskih   performansi   kompanije   (Fabozzi   &   Peterson,   2003).  Ona  podrazumeva   istraživanje  prošlih   i   sadašnjih   finansijskih  podataka   kako   bi   se   evaluirale   performanse   i   procenio   budući   rizik   i   potencijal   (Shim,   2008).     Finansijska   analiza   predstavlja   dijagnostički   alat   za   ocenu   finansijskih,   investicionih   i  poslovnih  aktivnosti   i   evaluacioni   alat   za  menadžerske   i  druge   poslovne   odluke   (Bernstein  &  Wild,   1999).   Ocena   performansi   putem   analize   finansijskih   izveštaja   je  bazirana  na  prošlim  podacima   i  uslovima   iz  kojih  nije   lako  ekstrapolirati  buduća  očekivanja.  Ipak,  bilo  koja  odluka  doneta  na  osnovu   ovakve   ocene   performansi   može   imati   uticaja   jedino   na   budućnost   (Helfert,   2001).   Finansijska   analiza   ima   za   cilj   analizu   postojećih   i   prošlih   performansi   poslovanja   kako   bi   se   došlo   do   saznanja   o   uspešnosti   dosadašnjeg   i   potencijalnog   budućeg   poslovanja   kompanije   sa   razičitih   aspekata   (Palepu,   Healy,   &   Bernard,   2004).   Cilj   finansijske   analize   je   proučavanje   finansijskih   izveštaja   kompanije   kako   bi   se   evaluirao   uspeh   poslovanja   u   proteklom   periodu,  ali  i  projektovao  očekivani  budući  uspeh  (Brown,  1998).  Njen  cilj  je  da   pomogne   menadžmentu   preduzeća   prilikom   odlučivanja   o   investiranju,   finansiranju  i  veličini  dividende,  kao  i  investitorima  prilikom  procene  vrednosti   preduzeća   i  njegovih  performansi   (Bogojević  Arsić,   2005).  Predmet   finansijske   analize  je  istraživanje  i  kvantifikacija  funkcionalnih  odnosa  koji  postoje  između   bilansnih   pozicija   sa   ciljem   da   se   omogući   verodostojna   ocena   finansijskog   stanja   kompanije   (Žarkić   Joksimović,   2007).   Analiza   finansijskih   izveštaja   podrazumeva   pažljivu   selekciju   finasijskih   podataka   u   cilju   prognoziranja   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   64   finasijskog  stanja  kompanije,  putem  proučavanja  trenda  u  kretanju  finansijskih   podataka,   njihovog   upoređivanja   među   kompanijama,   kao   i   analiziranja   ključnih  finansijskih  racia  (Hagos  &  Pal,  2010).     Finansijska  analiza  predstavlja  miks  umetnosti  i  nauke,  pri  čemu  je  teško   reći  šta  više  dominira  (Brown,  1998).  Složenost  i  osetljivost  analize  finansijskog   poslovanja  ogleda  se  u  velikom  broju  podataka  i  informacija  finansijske  prirode   koje   proističu   iz   svih   segmenata   poslovanja   i   neophodnosti   odabira   i   analize   onih   ključnih   i   najindikativnijih,   kao   i   u   očiglednoj   potrebi   postojanja   sistema   finansijskih  informacija  kao  sistema  za  podršku  odlučivanju  (Žarkić  Joksimović   &   Bogojević   Arsić,   1998).   Ipak,   ona   omogućava   manje   oslanjanje   na   slutnje,   nagađanja,   osećaje   i   intuiciju   i   zauzvrat   umanjuje   neizvesnost   prilikom   odlučivanja  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Finansijska  analiza  je  koristan  alat  koji  može  da  pruži  odgovor  na  brojna   pitanja   u   vezi   organizacije   koja   se   posmatra   različitim   zainteresovanim   stranama.  Neka  od  njih  su  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004):   Koliko  dobro  kompanija  posluje  u  pogledu  ostvarenih  performansi?   Koja  je  vrednost  akcija  kompanije?   Koliki   kreditni   rizik   postoji   prilikom   odobravanja   kredita   ovoj   kompaniji?   Kakva  je  likvidnost  i  solventnost  kompanije?   Kakva   je   finansijska   politika   i   politika   dividendi   kompanije   i   koliki   rizik  oni  sa  sobom  nose?   Kakva  je  struktura  delatnosti  kompanije?   Da  li  je  kompanija  potencijalna  meta  za  preuzimanje?   ...   Zbog   toga   je   njena  prava  problematika   stručno   ispitivanje   i   ocenjivanje   (Žarkić  Joksimović,  2007):   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   65   − Ostvarenja  opštih  principa  finansijskog  poslovanja,   − Ostvarivanja  posebnih  principa  finansijskog  poslovanja,     − Dejstva  internih  i  eksternih  faktora  finansijske  politike,     − Odluka  finansiranja,     − Primena  pravila  finansiranja  izvora  sredstava,     − Primena  pravila  finansiranja  imovine,     − Celishodnosti  utvrđenih  trajnih  i  povremenih  poslovnih  potreba,     − Svrsishodnosti  i  rentabilnost  investicionih  programa,     − Celishodnosti  pribavljanja  dugoročnih  finansijskih  zajmova,     − Celishodnosti  korišćenja  kratkoročnih  kredita,     − Celishodnosti  zajedničkih  ulaganja  sa  inostranim  partnerom,     − Opravdanosti   korišćenja   inostranih   robnih,   deviznih   i   finansijskih   kredita,     − Ekonomske   opravdanosti   prihvaćenog   načina   međunarodnog   plaćanja,     − Opravdanosti  ugovorenih  valutnih  kurseva,     − Celishodnosti  korišćenja  bankarskih  usluga,     − Načina  korišćenja  izvora  sredstava  samofinansiranja,     − Celishodnosti  finansiranja  poslovnih  partnera  novcem  i  robom,     − Konkretne  interne  finansijske  transakcije  između  preduzeća,   − Efektivnost  poslovanja  s  hartijama  od  vrednosti.     Cilj   finansijske   analize   je   proceniti   performanse  kompanije  u   kontekstu   njenih   ciljeva   i   strategije.   Mada   je   cilj   finansijske   analize   procena   prošlih   i   sadašnjih  performansi  kompanije,  prošle  performanse  su  često  dobar  indikator   budućih   performansi   (Shim,   2008).   Jedna   od   ključnih   snaga   finansijskih   indikatora   leži   u   tome   što   oni   omogućavaju   usmeravanje   pažnje   na   oblast   dobrih   ili   loših   performansi   i   na   oblasi   značajnih   promena   i   pokušavaju   da   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   66   objasne   razloge   određenog   ponašanja   finansijskih   pozicija   (Elliott   &   Elliott,   2006).  Na  osnovu  parcijalnih  i  kompleksnih  analiza  svih  ovih  pojava,  finansijska   analiza  formuliše  dijagnozu  finansijskog  stanja  preduzeća,  da  bi  zatim  sačinila  i   finansijske  kratkoročne,  srednjoročne  ili  dugoročne  prognoze,  kao  vrlo  značajne   elemente   kompleksne   poslovne   dijagnoze   i   prognoze,   bez   kojih   se   ne   može   definisati  poslovna  politika  preduzeća  (Žarkić  Joksimović,  2007).   Nekada   se   navodi   da   finansijska   analiza   podrazumeva   direktnu   aplikaciju   rutinskog   skupa   numeričkih   kalkulacija   na   skup   finansijskih   izveštaja.  Međutim,  ovo  predstavlja  samo  jedan  deo  zadatka  finansijske  analize   (Avis,   2009).   Kako   bi   se   rezultati   izračuvanja   interpretirali,   važno   je   razumeti   odnose   između   korišćenih   podataka   i   razloge   tekuće   situacije.   Finansijska   analiza   zahteva   poznavanje   proizvoda,   usluga   i   operativnih   karakteristika   poslovanja.  Ona  podrazumeva  naporan  rad  koji  traži  visok  nivo  posvećenosti  i   istrajnosti  (Brown,  1998).   Finansijska   analiza,   polazeći   od   finansijskih   izveštaja   preduzeća   nastoji   da   istraži   i   kvantifikuje   funkcionalne   odnose   između   pojedinih   bilansnih   pozicija   i  na   taj  način  omogući  procenu   finansijske  performanse  preduzeća.  U   tom  smislu,  finansijska  analiza  se  svodi  na  racio  analizu  (Bogojević  Arsić,  2005).   5.1.1.  Racio  analiza   Poznata   je   izreka   da   kako   bi   se   nečim   moglo   upravljati,   najpre   je   potrebno   izmeriti   šta   je   potrebno   dostići.   Nemogućnost   merenja   znači   tumaranje  u  mraku.  Jedan  od  načina  uspostavljanja  odgovarajućeg  sistema  koji   počiva   na   merilima   finansijskih   performansi   jeste   korišćenje   racio   analize   (Evans,  2000).  Poslovna  racia  su  zvezde  vodilje  za  menadžment  kompanija,  one   pomažu   menadžmentu   usmeravajući   ih   prema   najkorisnijim   dugoročnim   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   67   strategijama,  kao  i  u  pravcu  efektivnog  kratkoročnog  odlučivanja  (Walsh,  2008).   Racio   analiza   predstavlja   alat   kvantitativne   analize   tokom   menadžmenta   performansi   (Vitez,   2012).   Kako   finansije   predstavljaju   zajednički   jezik   poslovanja,  najznačajnija  racia  su  finansijska  (Walsh,  2008).  Finansijska  racia  se   mogu   koristiti   za   ispitivanje   različitih   aspekata   finansijske   pozicije   i   performansi.   Veoma   široko   se   koriste   za   potrebe   planiranja   i   kontrole   (Atrill,   2006).   Finansijska   racia   se   koriste   za   upoređivanje   rizika   i   prinosa   različitih   kompanija   sa   ciljem   donošenja   pametnijih   odluka   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).  Racio  analiza   tekućih   i  prošlih  performansi  kompanije  pruža  osnovu  za   predviđanje  budućih  performansi  koje   su  neophodna  polazna  osnova  za  dalja   finansijska   sagledavanja  kompanije,   za  vrednovanje,  kreditnu  analizu,   analizu   hartija  od  vrednosti,   analizu  merdžera   i   akvizicija,   analizu   finansijske  politike   itd  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004).   Racio  analiza  predstavlja  jedan  od  alata  finansijske  analize.  Štaviše,  racio   analiza   se   smatra   najpopularnijim   i   najšire   korišćenim   alatom   finansijske   analize   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Racio   je   matematička   relacija   između   dve   veličine,  a  finansijski  racio  je  relacija  između  dve  finansijske  pozicije  (Fabozzi  &   Peterson,   2003).   Racio   analiza   se   koristi   za   merenje   finansijskih   performansi   poslovnih   sistema   (Evans,   2000).   Racio   jednostavno   stavlja   u   odnos   jednu   poziciju   finansijskog   izveštaja   sa   nekom   drugom   pozicijom   ili   sa   nekim   resursom  poslovanja   (Atrill,   2006).   Racio   analiza   podrazumeva   uspostavljanje   odnosa   između   pojedinih   bilansnih   pozicija,   čime   se   omogućava   procena   i   sagledavanje   finansijskih   performansi   kompanije   (Palepu,   Healy,   &   Bernard,   2004).  Racio  analiza  je  proizvod  internih  i  eksternih  finansijskih  izveštaja,  a  njen   značaj  je  prevashodno  u  tome  što  sumira  ključne  odnose  i  rezultate  koji  ukazuju   na  finansijske  performanse  preduzeća  (Žarkić  Joksimović,  2007).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   68   Finansijska   racia   identifikuju   neregularnosti,   anomalije   i   iznenađenja   koja   traže   dalja   ispitivanja   kako   bi   se   ocenila   finansijska   pozicija   kompanije   (Elliott   &   Elliott,   2006).   Racio   analiza   pomaže   u   proceni   finansijskog   zdravlja   poslovanja   (Atrill,   2006).   Čine   je   alati   koji   pružaju   indicije   i   simptome   koji   objašnjavaju   određenu   situaciju   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Racio   brojevi   predstavljaju   indikatore   performansi   poslovanja,   a   odabir   konkretnih   racia   zavisi  od   same  strategije  kompanije   (Hagos  &  Pal,   2010).   Stavljanjem  u  odnos   određenih  pozicija  finansijskih  izveštaja  može  se  izračunati  na  stotine  racia,  ali   ekspertiza  je  u  tome  znati  koji  racio  pruža  korisnu  informaciju  (Elliott  &  Elliott,   2006).   Izračunavanjem   određenog   broja   racia   često   je   moguće   doći   do   dobre   slike  o  poziciji  i  performansama  poslovanja.  Oni  mogu  istaći  finansijske  snage  i   slabosti   i   zato   ih   široko   koriste   oni   koji   su   zainteresovani   za   poslovanje   i   poslovne   performanse   kompanije   (Atrill,   2006).   Racia   mogu   obezbediti   informacije   o   profilu   kompanije,   njenim   ekonomskim   karakteristikama   i   konkurentskim   strategijama,   njenim   jedinstvenim   poslovnim,   finansijskim   i   investicionim  karakteristikama  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Koraci  finansijske  analize  su  dati  na  slici  5.1.1.1.     Slika  5.1.1.1.  Koraci  racio  analize  (Atrill,  2006)     Slične  korake  navode  i  Berštajn  i  Vajld  (1999).   Identifikovanje   korisnika  i  njihovih   informacionih   potreba Odabir  i   izračunavanje   odgovarajućih   indikatora Interpretacija  i   evaluacija  rezultata Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   69     Slika  5.1.1.2.  Koraci  racio  analize  (Bernstein  &  Wild,  1999)     Relativna  korisnost  nekog  racia  zavisi  od  aspekta  poslovanja  kompanije   koji   se   želi   ispitati   (Elliott   &   Elliott,   2006).   Vrednosti   racia   su   pod   velikim   uticajem  tri  ključna  faktora  koja  moraju  biti  uzeta  u  obzir  prilikom  interpretacije   indikatora  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003):   1. Menadžment  strategija.  Kompanije  se  mogu  odlučiti  za  strategiju  visok-­‐‑ obrt/niska-­‐‑margina   ili   nizak-­‐‑obrt/visoka-­‐‑margina.   što   će   u   velikoj   meri   uticati  na  vrednosti  određenih  finansijskih  indikatora.   2. Karakteristike   delatnosti.   Karakteristike   delatnosti   u   kojoj   kompanija   posluje   u   velikoj   meri   oblikuju   vrednosti   velikog   broja   finansijskih   indikatora.   Na   primer,   Gombola   i   Ketz   (1983)   su   poredili   srednje   vrednosti  58  racia  za  proizvodne  i  trgovinske  kompanije  i  pronašli  da  su   profitne   margine   znatno   niže   u   trgovinskim   nego   u   proizvodnim   kompanijama,  da  su  koeficijenti  obrta  viši  u   trgovinskim  kompanijama,   koje   su   takođe   imale   manje   gotovine   i   niže   vrednosti   potraživanja   od   kupaca   i   veći   iznos   duga   nego   proizvodne   kompanije.   Na   vrednosti   pojedinih   indikatora   utiču   i   karakteristike   delatnosti   u   pogledu   kompetitivnosti.  Selin  i  Stikni  su  ovo  sumirali  u  sledećoj  tabeli  (Selling  &   Stickney,  1989):   Eksplicitno   definisanje   ciljeva  analize Formulisanje   specifičnih   pitanja  i   kriterijuma Identifikovanje   najefektivnijih  i   najefikasnijih   indikatora Interpretacija   rezultata Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   70   Kapitalna   intenzivnost   Priroda   konkurentnosti   Strategija   Visoka   Monopol   Visoke  profitne   margine   Srednja   Oligopol   Kombinacija  profitnih   margini  i  obrta   Niska   Slobodna   konkurencija   Visok  obrt     3. Životni  ciklusa  proizvoda.  Kako  proizvodi  kompanije  prolaze  kroz  četiri   faze   svog   životnog   ciklusa,   tako   to   i   utiče   na   vrednosti   finansijskih   indikatora.   Savič   i   Tomson   (1978)   su  ustanovili   da  u  početnoj   fazi,   fazi   nastanka,   kompanija   ima   visoke   pokazatelje   aktivnosti,   ali   niske   pokazatelje   likvidnosti,   profitabilnosti   i   solventnosti.   U   fazi   rasta   se   koeficijenti  obrta  smanjuju,  dok  dugovni  racio  ostaje  visok.  U  fazi  zrelosti   racia  dobijaju  svoj  stabilan  oblik,  da  bi  u  fazi  opadanja  racia  se  približila   normama  koje  važe  za  datu  delatnost.  Ipak,  ovaj  koncept  je  zasnovan  na   životnom   ciklusu   proizvoda,   a   kompanije   konstantno   uvode   nove   proizvode   i   odbacuju   stare.   U   tom   smislu   se   ovo   stanovište   može   smatrati  neznačajnim  za  finansijsku  analizu  kompanije  u  celini.   Važno   je   naglasiti   da   samo   izračunavanje   racia   neće   reći   mnogo   o   performansama   poslovanja.   Vrednost   racia   neće   pružiti   informaciju   da   li   je   određen   nivo   performanse   dobar,   loš   ili   neutralan.   Jedino   poređenje   racia   sa   određenim   veličinama   pruža   informaciju   koja   može   biti   interpretirana   i   evaluirana  (Bernstein  &  Wild,  1999)  (Atrill,  2006).   Vrednost  racia  se  može  porediti  sa  (Atrill,  2006):   − njihovom  vrednošću  u  prošlim  periodima,     − vrednošću  ovih  racia  u  sličnim  organizacijama  ili     − planiranim  performansama.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   71   Racio  analiza  se  sprovodi  poređenjem  racia  kompanije  sa  (Palepu,  Healy,   &  Bernard,  2004)  (Bernstein  &  Wild,  1999):   − Racijima  dobijenim  u  posmatranoj  kompaniji  tokom  niza  prethodnih   godina,   − Racijima  ostalih  kompanija  u  istoj  delatnosti,  odnosno  konkurenata,   − Nekim  apolutnim  poređenjem,  odnosno  predefinisanim  standardom.   Racio   analiza   je   praktično   sredstvo   kontrole   u   procesu   upravljanja   poslovanjem,   jer   omogućava   sagledavanje   trenda   u   finansijskom   poslovanju   jednog   preduzeća,   poređenje   finansijskih   karakteristika   jednog   preduzeća   sa   ostalim   u   okviru   iste   delatnosti,   odnosno   privredne   celine   i   utvrđivanje   međuzavisnosti   između   faktora   koji   utiču   na   finansijski   uspeh   preduzeća   (Žarkić  Joksimović,  2007).   Relativne   performanse   kompanije   je   moguće   izmeriti   poređenjem   finansijskih  racia  kompanije  sa  (Elliott  &  Elliott,  2006):   − Finansijskim  racijima  prošlog  perioda,   − Budžetiranim  finansijskim  racijima  za  tekući  period,   − Finansijskim  racijima  drugih  profitnih  centara  u  okviru  kompanije,   − Finansijskim  racijima  drugih  kompanija  iz  iste  delatnosti.   Racia   mogu   biti   od   velike   pomoći   prilikom   poređenja   finansijskog   zdravlja   različitih   kompanija,   jer   je   mnogo   smislenije   porediti   racia   umesto   apsolutne   iznose   pojedinih   veličina   različitih   kompanija.   Isto   tako,   racia   omogućavaju  upoređivanje  performansi  iste  kompanije  tokom  vremena  (Atrill,   2006).  Racia  postaju  značajan  alat  za  analizu  performansi  kompanije  tek  kada  se   uporede  sa  (Shim,  2008):   − Vrednostima  istog  racia  za  tu  kompaniju  u  prethodnom  periodu,   − Nekim  predefinisanim  standardom,   − Raciom  drugih  kompanija  iz  iste  delatnosti,   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   72   − Racijima  za  delatnost  u  kojoj  kompanija  posluje.       Slika  5.1.1.3.  Vrednosti  za  upoređivanje  racio  brojeva     Prilikom   poređenja   racia   veoma   je   važno   da   su   oni   izračunati     na   uniforman  način  (Elliott  &  Elliott,  2006).   Međuzavisnost   racia   ima   veliki   uticaj   na   finansijsku   analizu.   Sveobuhvatna   finansijska   analiza   mora   da   obuhvati   analizu   međuzavisnosi   između  racia  u  sledećim  pravcima  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003):   − Ekonomski   odnosi.   Međuzavisne   promene   različitih   komponenti   finansijskih   izveštaja   potiču   od   ekonomskih   odnosa   na   kojima   počivaju.   − Preklapanje  komponenti.  Komponente  mnogih  racia  se  preklapaju  jer   sadrže   istu  stavku  u  brojiocu   ili   imeniocu,   ili  zato  što   je   jedan  racio   podskup   ili   element   drugog   racia.   Promena   u   jednom   od   ovih   Racio Vrednost  racia  u   prošlim   periodima  za   posmatranu   kompaniju   Vrednost  racia  u   sličnim   organizacijama,   kompanijama  iz   iste  delatnosti,   odnosno  kod   konkurenata Planirane   performanse Neko  apolutno   poređenje,   odnosno   predefinisani   standard Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   73   identičnih  pozicija  će  uzrokovati  promenu  velikog  broja  racia  u  istom   pravcu.   − Racia   koji   se   sastoje   od   drugih   racia.   Promena   u   bilo   kom   kompozitnom  raciu  će  uticati  na  promenu  složenog  racia.   Finansijska   racia   se   mogu   klasifikovati   na   više   načina.   Najčešće   se   klasifikuju  prema  načinu  na  koji  su  sastavljeni   ili  prema  tome  koju  finansijsku   performansu  analiziraju  (Fabozzi  &  Peterson,  2003).   Prema   načinu   na   koij   su   sastavljeni   mogu   se   podeliti   na   (Fabozzi   &   Peterson,  2003):   Racia   pokrića,   koji  mere   sposobnost   kompanije   da   pokrije,   odnosno   odgovori  na  određenu   finansijsku  obavezu.   Imenilac  može  biti   neka   obaveza,   a   brojilac   iznos   sredstava   dostupnih   za   izmirenje   posmatrane  obaveze.   Racia   povraćaja,   koji   ukazuju   na   neto   korist   od   određenog   ulaganja   sredstava.     Racia   obrta,   koji   mere   koliko   kompanija   izvlači   iz   svojih   sredstava.   Ova   racia   porede   bruto   korist   od   neke   aktivnosti   ili   investicije   sa   resursima  uloženim  u  njih.     Procentualne  vrednosti,  predstavljaju  udeo  koji  neka  bilansna  pozicija   ima  u  nekoj  drugoj  bilansnoj  poziciji.   Racia  mogu  biti  izražena  kroz  različite  forme,  kao  (Atrill,  2006):   − procenat  ili     − proporcija.   Nadalje,   racia   mogu   biti   izražena   u   danima,   ili   po   akciji   (Fabozzi   &   Peterson,  2003).     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   74   Racio   analiza   vrednuje   različite   aspekte   performansi   preduzeća,   a   pre   svega   finansijske   performanse   ili   profitabilnost,   likvidnost   i   solventnost   i   efikasnost  investiranja  (Žarkić  Joksimović,  2007).   Gradivni  blokovi  finansijske  analize  su  (Bernstein  &  Wild,  1999):   Kratkoročna  likvidnost   Novčani  tok  i  predviđanje   Struktura  kapitala  i  solventnost   Stopa  prinosa  na  uloženi  kapital   Obrt  sredstava   Poslovne  performanse  i  profitabilnost.   Na   osnovu   toga   koji   aspekat   rizika   i   prinosa  meri,   indikatori   se  mogu   svrstati   u   četiri   međusobno   povezane   i   zavisne   kategorije   (White,   Sondhi,   &   Fried,  2003):   1. Analiza  aktivnosti,   2. Analiza  likvidnosti,   3. Analiza  dugoročnog  zaduženja  i  solventnosti,   4. Analiza  profitabilnosti.   Prema  tome  koju  poslovnu  i  finansijsku  performansu  evaluiraju,  racia  se   mogu  podeliti  na  5  grupa  (Fabozzi  &  Peterson,  2003):   1. Racia  povraćaja  investicije,   2. Racia  likvidnosti,   3. Racia  profitabilnosti,   4. Racia  aktivnosti,   5. Racia  finansijskog  leveridža.   Zavisno  od  toga  čemu  služe,  svi  racio  brojevi  u  finansijskoj  analizi  mogu   se  klasifikovati  u  nekoliko  grana  (Žarkić  Joksimović  &  Bogojević  Arsić,  1998):   1. Pokazatelji  finansijske  strukture,   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   75   2. Pokazatelji  aktivnosti,   3. Pokazatelji  likvidnosti,   4. Pokazatelji  profitabilnosti.   Šim  deli  racia  na  sledećih  5  grupa  (Shim,  2008):   1. Pokazatelji  likvidnosti,   2. Pokazatelji  profitabilnosti,   3. Pokazatelji  aktivnosti,   4. Leveridž,   5. Tržišni  test,   6. Pokazatelji  novčanog  toka.   Evans  ih  klasifikuje  na  sledeće  grupe  (Evans,  2000):   1. Racia  povraćaja  investicije,   2. Racia  likvidnosti,   3. Racia  profitabilnosti,   4. Racia  aktivnosti,   5. Leveridž,   6. Racia  tržišne  vrednosti.   Racio  analiza  se  može  vršiti  preko  racia  (Bogojević  Arsić,  2005):   1. Rentabilnosti,   2. Poslovne  aktivnosti,   3. Likvidnosti,   4. Finansijske  strukture,   5. Rizika  izmirenja  obaveza  i   6. Investiranja.   Racia   mogu   biti   grupisana   u   kategorije   od   kojih   se   svaka   odnosi   na   poseban  aspekt  finansijskih  performansi  (Atrill,  2006):   1. Profitabilnost,   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   76   2. Efikasnost  (Aktivnost),   3. Likvidnost,   4. Finansijski  leveridž,   5. Investicije.   Na  osnovu  prethodno  navedenog,  vidi  se  da  različiti  autori  vrše  različita   grupisanja   i   klasifikacije   racia.   Postoji   velika   različitost   u   pogledu   definicije,   relativnog  značaja   i  kategorizacije  pojedinačnih   racia   (White,   Sondhi,  &  Fried,   2003).  Svaka  knjiga  koja  se  bavi  racio  analizom  sadrži  različit  skup  racia  ili  bar   naizgled   različiti   skup,   jer   se   finansijski   indikatori   javljaju   pod   različitim   imenima,  načinima  izračunavanja  i  definicijama.  Klasifikacija  ima  otprilike  isto   toliko  koliko   i  autora  koji   se   time  bave.  Pažljivim  proučavanjem  može  se   ipak   uvideti   da   se   sve   ove   različite   podele   racia   jako   slične,   imajući   u   vidu   same   finansijske  indikatore  koji  se  u  pojedine  grupe  racia  svrstavaju.   Takođe,   ne   postoji   opšte   prihvaćena   lista   racia,   niti   standardni   metod   njihovog   izračunavanja.   U   praksi   se   mogu   naći   varijacije   kako   u   pogledu   njihovog  odabira,  tako  i  u  pogledu  njihovog  načina  izračunavanja  (Atrill,  2006).   Definicija   mnogih   racia   nije   standardizovana   i   može   varirati   od   autora   do   autora,  među  udžbenicima   i  od   jednog  godišnjeg   izveštaja  do  drugog   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003),   jer   sami   koncepti   i   terminologija   nisu   univerzalnog   karaktera  i  definicije  (Stead,  1995).   Zanimljivo   istraživanje   je  dao  Gibson   (Gibson,   1987),  koji   je   zamolio  52   sertifikovana   finansijska   analitičara   da   klasifikuju   skup   od   60   finansijskih   indikatora   u   zavisnosti   od   toga   da   li   mere   profitabilnost,   likvidnost   ili   zaduženost  i  da  na  skali  od  1  do  9  rangiraju  njhov  značaj.  Interesantno  je  da  su   se  analitičari  složili  samo  oko  nekoliko  racia  (neto  profitna  margina  pre  i  posle   poreza  i  tekući,  gotovinski  i  brzi  racio  likvidnosti)!   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   77   Možda   najadekvatnija   i   najobuhvatnija   podela   finansijskih   indikatora,   koja   proizilazi   iz   detaljne     analize     velikog   broja   grupisanja,   datih   od   strane   različitih  autora,  bi  bila  podela  na:   1. Indikatore  profitabilnosti,   2. Indikatore  likvidnosti,   3. Indikatore  aktivnosti,   4. Indikatore  finansijske  strukture  i  solventnosti,   5. Tržišne  indikatore,   6. Indikatore  novčanog  toka,   7. Ostale  indikatore.     Slika  5.1.1.4.  Vrste  indikatora  finansijskih  performansi     Postoje   i  velike   razlike  u  pogledu  racia  koja   se  objavljuju,   jer  ne  postoji   nikakav  standard  niti  propis  koji  kompanije  tera  da  publikuju  svoje  finansijske   indikatore.   Odabrani   indikatori   su   uglavnom   oni   koje   analitičar   smatra   najrelevantnijim.   Viljamson   je   istražio   godišnje   izveštaje   za   141   kompaniju   sa   liste   Fortune   500   u   pogledu   njihovog   dobrovoljnog   objavljivanja   finansijskih   Vrste  racia Indikatori   profita-­‐‑ bilnosti Indikatori   likvidnosti Indikatori   aktivnosti Indikatori   finansijske   strukture  i   solventnosti Tržišni   indikatori Indikatori   novčanog   toka Ostali   indikatori Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   78   indikatora.  Pronašao  je  da  su  tri  najčešće  objavljivana  indikatora  stopa  prinosa   na  sopstveni  kapital,  tekući  racio  likvidnosti  i  neto  profitna  margina.  Takođe  je   dokazao   da   je   industrijski   normativ   značajan   podatak   za   upoređivanje.   Najznačajniji  nalaz  je  bio  da  su  kompanije  objavljivale  vrednosti  onih  indikatora   kod  kojih  su  iznad  proseka  za  svoju  delatnost  (Williamson,  1984).   Prilikom   analize   finansijskih   indikatora   treba   imati   u   vidu   da   svi   finansijski  indikatori  imaju  mnogo  zajedničkih  elemenata,  jer  su  svi  izvedeni  iz   elemenata   finansijskih   izveštaja.  Oni   su   često  međusobno  povezani   i  mogu   se   posmatrati  kao  sistem  (Helfert,  2001).   5.1.1.1.  Racia  profitabilnosti   Kompanije   generalno   postoje   sa   primarnom   svrhom   da   stvore   blagostanje   za   svoje   vlasnike,   a   racia   profitabilnosti   pružaju   uvid   u   stepen   dostizanja   ove   svrhe   (Atrill,   2006).   Profitabilnost   se   odnosi   na   sposobnost   kompanije  da  zaradi  profit.  Apsolutan  iznos  profita  ima  mali  značaj  za  procenu   poslovnih   performansi   ukoliko   se   ne   poredi   sa   ulazom   koji   je   korišćen   da   se   ostvari  taj  profit  (Shim,  2008).  U  opštem  slučaju,  profitabilnost  se  meri  odnosom   profita   i   sredstava   upotrebljenim   da   se   taj   profit   ostvari.   Racia   profitabilnosti   izražavaju   ostvareni   profit   u   odnosu   na   neku   drugu   ključnu   poziciju   finansijskog   izveštaja   ili  neki   resurs  poslovanja   (Atrill,   2006).  Ono  što  se   javlja   kao  pitanje  jeste  koju  poziciju  uzeti  iz  bilansa  uspeha,  kao  i  koju  iz  bilansa  stanja   (Walsh,   2006).   Racia   profitabilnosti   mere   nivo   zarada   u   odnosu   na   sredstva,   prihod   od   prodaje   ili   kapital   (Evans,   2000).   Dakle,   u   brojiocu   se   nalazi   profit   (bruto   profit,   poslovni   profit,   neto   profit,   itd.)   a   u   imeniocu   je   relevantna   investiciona   baza.   Racia   profitabilnosti   istražuju   koliko   uspešno   kompanija   koristi  svoje  poslovne  procese  i  resurse  da  stvori  profit  (Shim,  2008).  Pokazuju   koliko  dobro  kompanija  upravlja  svojim  troškovima  (Fabozzi  &  Peterson,  2003).     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   79   Racia  profitabilnosti  se  grubo  mogu  svrstati  u  tri  grupe  pokazatelja:   Prva  grupa  predstavlja  različite  margine  koje  posmatraju  procentualni   udeo  zarada  kompanije  u  prihodu  od  prodaje.   Druga   grupa   racia   se   odnosi   na   udeo   koji   pojedine   vrste   troškova   imaju  u  prihodu  od  prodaje.   Poslednja   i   možda   najznačajnija   grupa   pokazatelja   predstavlja   različite   stope   prinosa   koji   pokazuju   povraćaj   ulaganja   u   poslovanje   kompanije.   Stopa  neto  dobiti     Stopa  neto  dobiti  (neto  profitna  margina,  profitna  margina,  stopa  prinosa   od  prodaje,  ROS)  predstavlja  odnos  neto  profita   i  prihoda  od  prodaje,   izražen   procentualno.   𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑖   =   𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  ×  100   %     Veza  između  neto  profita  i  prodaje  ukazuje  na  sposobnost  menadžmenta   da  posluje  dovoljno  uspešno  da  ne  samo  što  pokrije  sve  troškove,  već  ostvari  i   razumnu   nadoknadu   vlasnicima   kapitala   (Helfert,   2001).   Stopa   neto   dobiti   pokazuje   koliko   novčanih   jedinica   neto   profita   se   ostvaruje   iz   svake   novčane   jedinice   prihoda,   odnosno   procentualno   učešče   neto   profita   u   prihodu   kompanije.  Drugim   rečima,  ona  pokazuje  koliki  profit   zadržava  kompanija   sa   svakom  jedinicom  prodaje  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004)  (Shim,  2008).  Stopa   neto  dobiti  govori  koliko  dobro  kompanija  prevodi  prihode  u  profit   i  ukazuje   na  to  koliko  kompanija  dobro  kontroliše  troškove.  Veoma  je  dobar  pokazatelj  za   akcionare,  jer  ukazuje  na  to  koliko  je  kompanija  sposobna  da  prevodi  ostvareni   prihod  u  neto  profit  koji  stoji  na  raspolaganju  akcionarima  (Evans,  2000).  Stopa   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   80   neto  dobiti   suštinski   izražava  ukupnu  efektivnost  poslovanja  u  smislu  odnosa   troškova  i  cene  (Helfert,  2001).   Visina  stope  neto  dobiti  varira  u  zavisnosti  od  delatnosti,  ali  je  u  opštem   slučaju  poželjno  da  bude  što  viša.  Smatra  se  da  je  dobra  svaka  vrednost  između   20%   i   40%   (Marr,   2012).   Visoka   stopa   neto   dobiti   znači   niži   rizik   od   rasta   troškova  i  pada  nivoa  prodaje,  i  obrnuto  (Evans,  2000).  Visoka  stopa  neto  dobiti   je   obično   dobar   znak,   jer   može   ukazati   na   efektivan   menadžment.   Ipak   jako   visoka  stopa  može  značiti  da   je  kompanija   ranjiva  na  agresivnu  konkurenciju,   pa   neki   analitičari   preferiraju   umerenu   vrednost   malo   iznad   proseka   (Leach,   2010).   Nisku  stopu  neto  dobiti  uvek  treba  dalje  ispitati.  Ona  ne  mora  uvek  biti   loš  znak,  ali  može  ukazati  na  to  da  će  kompanija  imati  ogromne  poteškoće  čak  i   sa   malim   opadanjem   obima   poslovanja   i   rasta   troškova   (Leach,   2010).   Niska   stopa   može   ukazivati   na   previsoke   poslovne   rashode   ili   na   lošu   cenovnu   strukturu   (Marr,   2012).   U   nekim   slučajevima   niska   stopa   neto   dobiti   može   značiti  da  na  tržištu  postoji  rat  cena  koji  snižava  profite  (Evans,  2000).  Ukoliko   je  stopa  neto  dobiti   ispod  15%  to  može  biti   razlog  za  brigu,   ipak  razumevanje   prirode  poslovanja  je  najznačajnije  za  pravilno  sagledavanje  ovog  racia  (Leach,   2010).   Pad   stope   neto  dobiti  može   biti   uzrokovan  padom  prihoda   od  prodaje   usled   pada   obima   prodaje   ili   sniženja   cena   proizvoda   i   usluga,   ili   rastom   troškova   što  bi  ukazalo  na   to  da  kompanija   treba  na  bolji   način  da  kontroliše   svoje  troškove  (Evans,  2000).   Stopa   neto   dobiti   je   veoma   korisna   za   poređenje   sa   njenom   visinom   u   prethodnim  godinama  za  posmatranu  kompaniju,  a  dobra   je   i  za  poređenje  sa   drugim  kompanijama  iz  iste  delatnosti  (Marr,  2012).     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   81   Stopa  bruto  dobiti     Stopa   bruto   dobiti   (bruto   profitna   margina)   predstavlja   odnos   bruto   profita  i  prihoda  od  prodaje  izražen  procentualno.  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑏𝑟𝑢𝑡𝑜  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑖  =  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  −  𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 ×  100    =   𝐵𝑟𝑢𝑡𝑜  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  ×  100  [%]   Stopa  bruto  dobiti  meri  profitabilnost  nabavke   i  prodaje  proizvoda  pre   nego   što   se   uzmu   u   obzir   bilo   koji   drugi   troškovi   osim   direktnih   troškova   proizvodnje  i  prodaje,  a  kako  oni  čine  veliki  deo  troškova  poslovanja,  promena   u   stopi   bruto   dobiti   može   imati   veliki   uticaj   na   neto   dobit.   (Atrill,   2006)   S   obzirom   da   ona   indirektno   pokazuje   i   koliko   novca   ostaje   za   pokriće   ostalih   troškova,   stopa   bruto   dobiti   treba   da   bude   znatno   viša   od   stope   neto   dobiti   (Marr,  2012).  Stopa  bruto  dobiti  predstavlja   indikator   stepena  u  kome  prihodi   premašuju   direktne   troškove   prodaje   i   ukazuje   da   li   kompanija   ima   dobru   cenovnu   strukturu,   s   obzirom   da   za   bruto   gubitak   nema   racionalnog   opravdanja   (Leach,   2010).   Na   stopu   bruto   dobiti   utiču   dva   faktora   (Palepu,   Healy,  &  Bernard,  2004):   − Cena  koju  kompanija  plasira  na  tržiše  za  svoje  proizvode  i  usluge,  a   koja   zavisi   od   stepena   konkurencije   na   tržištu   kao   i   unikatnosti   proizvoda  kompanije  i   − Efikasnost  nabavke  i  proizvodnje  kompanije,  čime  se  može  uticati  na   troškove   prodaje   nabavkom   potrebnih   imputa   po   nižim   cenama   ili   efikasnijim  proizvodnim  procesom.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   82   Stopa  bruto  dobiti  pruža  informacije  o  mogućem  opsegu  sniženja  cena  u   slučaju  intenzivnije  konkurencije  (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,   2006).  Faktori  relevantni  za  sagledavanje  stope  bruto  dobiti  su  (Avis,  2009):   − Razlaganje  njene  vrednosti  po  projektima,  geografskim  oblastima  ili   drugim  segmentima,   − Detalji  vezani  za  kupovinu,  kao  što  su  veliki  popusti,  greške,  kvarovi   ili  krađa  i     − Prodajna  cena  proizvoda  tokom  posmatranog  vremenskog  perioda.   Dobro   je   da   je   stopa   bruto   dobiti   što   viša.   Visoka   stopa   bruto   dobiti   ukazuje   da   će   kompanija   verovatno   ostvariti   razuman   nivo   profita,   sve   dok   ostale   troškove  drži  pod  kontrolom.  Sa  druge   strane,  niska   stopa  bruto  dobiti   govori  da  su  proizvodni  troškovi  suviše  visoki  i  da  se  proizvodnom  efikasnošću   ne  upravlja  na  pravi  način  (Marr,  2012).   Promena   vrednosti   stope   bruto   dobiti   može   biti   rezultat   kombinacije   promena  u  (Helfert,  2001):   − Prodajnoj  ceni  prozvoda,   − Nivou  proizvodnih  troškova  proizvoda,   − Bilo  koje  varijacije  proizvodnog  miksa  kompanije.   Međutim,  stopa  bruto  dobiti  kompanije  treba  da  bude  stabilna  i  ne  treba   da  fruktuira  od  jednog  do  drugog  perioda,  osim  ako  delatnost  kojoj  pripada  ne   trpi  neke  dramatične  promene  koje  utiču  na  troškove  prodatih  proizvoda  ili  na   cenovne  politike  (Marr,  2012).   Rast  stope  bruto  dobiti  ukazuje  da  kompanija  zarađuje  više  bruto  profita   na   svakoj   novčanoj   jedinici   prodaje   (Shim,   2008).   Do   promena   u   stopi   bruto   dobiti  tokom  različitih  perioda,  kao  i  do  razlika  u  visini  stope  među  različitim   kompanijama  dolazi  usled  promene  u  (Fabozzi  &  Peterson,  2003):   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   83   Obimu   prodaje,   koji   utiče   na   troškove   prodatih   proizvoda   i   prodaju,   Prodajnoj  ceni,  koja  utiče  na  prodaju  i   Troškovima   proizvodnje,   što   utiče   na   troškove   prodatih   proizvoda.   Do  pada  stope  bruto  dobiti  može  doći  usled  povećane  konkurencije  koja   rezultira   nižom   prodajnom   cenom,   ali   i   zbog   toga   što   kompanija   može   biti   primorana  da  plaća  veću  cenu  svojim  dobavljačima,  a  nije  u  mogućnosti  da  te   troškove   prebaci   na   svoje   potrošače   (Shim,   2008).     Njen   pad   svakako   znači   relativan   pad   bruto   profita   u   odnosu   na   troškove   prodaje   zbog   sniženja   prodajne   cene   i/ili   rasta   troškova   prodaje.   Takođe,   moguće   je   da   je   došlo   do   pada   i   prodajne   cene   i   troškova   prodaje,   ali   je   pad   troškova   niži   od   pada   prodajne  cene.  Isto  tako,  do  pada  stope  bruto  dobiti  može  doći  i  u  slučaju  rasta   cene   prodaje   ukoliko   troškovi   prodaje   porastu   više   od   cene   prodaje   (Atrill,   2006).   Stopu   bruto   i   neto   dobiti   treba   posmatrati   tokom   perioda   od   5   do   10   godina,   kako   bi   se   uočio   trend   u   njihovom   kretanju.   Kod   zdravih   kompanija   one   treba   da   budu   stabilne   ili   da   blago   rastu   tokom   vremena.   Fluktuacije   u   visini  stopa,  kao  i  njihovo  opadanje  mogu  biti  indikator  budućih  problema,  kao   što  su  rastuća  neefikasnost  ili  previsoki  troškovi  (Leach,  2010).   Stope  bruto  i  neto  dobiti  mogu  biti  korišćene  za  upoređivanje  sa  drugim   kompanijama,  ali  samo  iz  iste  delatnosti  (Leach,  2010).  Visina  stope  bruto  dobiti   varira  u  zavisnosti  od  delatnosti   i  zadovoljavajuća  vrednost  se  u  zavisnosti  od   toga  može  kretati  u  rasponu  od  40%  do  80%  (Marr,  2012).   Svaka   značajna   promena   stope   bruto   dobiti   u   relevantnom   periodu   predstavlja   signal   za   potrebnu   dalju   analizu   za   utvrđivanje   uroka   promena   (Helfert,  2001).     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   84   Stopa  poslovne  dobiti     Stopa   poslovne   dobiti   (margina   poslovne   dobiti,   poslovna   margina)   predstavlja  odnos  profita  pre  kamate  i  poreza  i  prihoda  od  prodaje,  izraženo  u   procentima.  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑒  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑖   =  =  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  –  𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎  –  𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒= 𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 =   𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  ×  100  [%]     Neto   profit   je   za   evaluaciju   performansi   manje   koristan   od   poslovnog   profita,  jer  on  predstavlja  profit  nakon  odbitka  finansijskih  troškova  koji  su  pod   uticajem   faktora   koji   nemaju  veze   sa   ekonomskim  performansama  poslovanja   (Avis,   2009).   Stopa   poslovne   dobiti   pruža   uvid   u   poslovnu   efikasnost   kompanije   i   cenovnu   strategiju   (Marr,   2012).   Ona   pruža   informaciju   o   zarađivačkoj   moći   kompanije   (Wiehle,   Diedelmann,   Deter,   Schomig,   &   Rolf,   2006).   Na  sagledavanje  stope  poslovne  dobiti  utiču  sledeći  faktori  (Avis,  2009):   − način   na   koji   se   zajednički   troškovi   distribuiraju   na   proizvode   i   organizacione  segmente,   − tehnologija   koju   organizacija   koristi,   a   koja   određuje   relativni   udeo   njenih  troškova  koji  se  odnose  na  bruto  i  poslovni  profit.   Stopa  poslovne  dobiti   pruža  uvid  u  profitabilnost   prodaje   ostvarene   iz   regularnog  poslovanja  kompanije  (Marr,  2012).  Ona  ukazuje  na  udeo  profita  pre   kamata  i  poreza  u  prihodu  kompanije.   Poslovna   profitna   margina   se   može   koristiti   za   analiziranje   da   li   su   poslovni  rashodi  previsoki  za  dati  obim  proizvodnje  i  prodaje.  Njen  viši  nivo  u   odnosu  na  konkurente  može  ukazati  da  je  kompanija  uspela  da  kreira  poslovni   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   85   model  nižih  troškova.  Visoka  stopa  poslovne  dobiti  govori  da  kompanija  dobro   upravlja  svojim  poslovnim  rashodima  (Marr,  2012).  Što  je  stopa  poslovne  dobiti   viša,   to   su   zarade   osetljivije   na   promene   u   prodaji.   Sa   druge   strane,   niska   margina   poslovne   dobiti   zahteva   značajno   preispitivanje   postojećeg   načina   poslovanja  (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Vrednost   racia  može  značajno  varirati  u  zavisnosti  od   tipa  poslovanja   i   delatnosti.   Generalno   je   bolje   da   je   ova   vrednost   što   viša.   Na   njegovu   visinu   utiču  različiti  faktori  od  kojih  su  najznačajniji  stepen  konkurentnosti  poslovanja,   tip  potrošača,   ekonomska  klima   i  karakteristike  delatnosti   (Atrill,   2006).  Stopa   poslovne  dobiti  je  jako  dobar  pokazatelj  za  upoređivanje  između  kompanija  jer   ne   zavisi   od   poreskih   stopa   ni   strukture   finansiranja.   (Wiehle,   Diedelmann,   Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006)   Stopa  neto  poslovnog  profita  posle  poreza   Stopa   neto   poslovnog   profita   posle   poreza   predstavlja   odnos   neto   poslovnog  profita  posle  poreza  i  prihoda  od  prodaje,  izražen  procentualno.  𝑀𝑎𝑟𝑔𝑖𝑛𝑎  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑒  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑖  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  =  𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  (𝑁𝑂𝑃𝐴𝑇)  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒=  𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡  +  𝑇𝑟𝑜š𝑎𝑘  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑥  (1  −  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎)𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 ×100  [%]   Stopa  neto  poslovnog  profita  posle  poreza  meri  udeo  poslovnog  profita   posle   poreza   u   prihodu   od   prodaje.   Ovaj   indikator   pruža   detaljan   uvid   u   poslovne   performanse   kompanije   jer   reflektuje   sve   operativne   politike   i   eliminiše  efekte  kreditne  politike  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   86   Stopa  dobiti  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije       Stopa  dobiti  pre  kamate,  poreza   i   amortizacije  predstavlja  odnos  dobiti   pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  i  prihoda  od  prodaje,  izražen  u  procentima.  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑖  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒    =  𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒  (𝐸𝐵𝐼𝑇𝐷𝐴)  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  ×100  [%]   Margina  profita  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  pokazuje  procentualni   udeo  dobiti  pre  odbitka  kamate  i  poreza,  ali   i  amortizacije,  kao  negotovinskog   troška,  u  prihodu  od  prodaje.   Ovaj  pokazatelj   je  naročito  dobar  za  analiziranje  mladih  kompanija  koje   još   uvek   nisu   počele   da   beleže   profit,   kod   kojih   pozitivan   profit   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije   ukazuje   na   profitabilnost   odabranog  modela   poslovanja   (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Stopa  doprinosa   Stopa   doprinosa   predstavlja   odnos   prihoda   od   prodaje   umanjenog   za   varijabilne  troškove  i  prihoda  od  prodaje,  izraženo  u  procentima.   𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑑𝑜𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎     =  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 − 𝑉𝑎𝑟𝑖𝑗𝑎𝑏𝑖𝑙𝑛𝑖  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒= 1−  𝑉𝑎𝑟𝑖𝑗𝑎𝑏𝑖𝑙𝑛𝑖  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  =   𝐷𝑜𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒×100 %   Nedostatak   ovog   pokazatelja   je   što   se   ne   može   direktno   izračunati   iz   finansijskih   izveštaja,   jer   su   podaci   o   fiksnim   i   varijabilnim   troškovima   retko   dostupni.     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   87   Ovaj  pokazatelj   je  koristan  za  merenje  uticaja  koji  ima  poslovni  leveridž   na   profitabilnost   kompanije,   jer   ukazuje   na   dodatni   profit   od   jedne   novčane   jedinice  promene  u  prodaji    (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003)   Racio  kapitalni  izdaci  prema  prihodu  od  prodaje   Racio  kapitalnih   izdataka  prema  prihodu  od  prodaje  predstavlja  odnos   kapitalnih   izdataka   kompanije   i   njenih   prihoda   od   prodaje,   izraženo   u   procentima.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑑𝑎𝑐𝑖  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑢  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  =   𝐾𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑑𝑎𝑐𝑖𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒×100  [%]   Kapitalni   izdaci  predstavljaju   investicije  u  nabavku  i  održavanje  fiksnih   sredstava.   Mogu   se   izračunati   kada   se   od   promene   u   ukupnim   sredstvima   oduzme   promena   u   ukupnim   obavezama   tokom   perioda   od   jedne   godine.   Drugi  način  je  da  se  na  promenu  u  stalnim  sredstvima  doda  amortizacija  za  tu   godinu.   Ipak   najlakši   način   dolaženja   do   vrednosti   kapitalnih   izdataka   je   korišćenje   izveštaja   o   novčanim   tokovima   gde   se   ovaj   podatak   nalazi   pod   stavkom  'ʹulaganja  u  nekretnine,  postrojenja  i  opremu'ʹ,  ali  izražen  u  negativnoj   vrednosti  jer  predstavlja  odliv  gotovine  iz  kompanije.   Kada  se  kapitalni  izdaci  uporede  sa  prodajom,  dobija  se  uvid  u  to  koliko   kompanija   ulaže   u   budućnost.   Racio   kapitalnih   izdataka   prema   prihodu   od   prodaje   pokazuje   koji   procenat   prihoda   je   reinvestiran   (Wiehle,   Diedelmann,   Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Niža   vrednost   ovog   racia   nije   uvek   bolja,   jer   najčešće   potiče   od   niskih   kapitalnih  izdataka,  a  kompanije  moraju  da  ulažu  u  svoja  fiksna  sredstva  kako   bi  održale  korak  ili  išle  ispred  konkurencije.     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   88   Nedostatak  ovog  pokazatelja   je  što  pretpostavlja  da  će  sva  ulaganja  biti   korisna,  odnosno  da  kompanija  troši  sredstva  pametno  (Marr,  2012).   Racio  poslovni  rashodi  prema  prihodu  od  prodaje   Racio   poslovni   rashodi   prema   prihodu   od   prodaje   predstavlja   odnos   poslovnih  rashoda  i  prihoda  od  prodaje,  izraženo  u  procentima.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑢  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  =   𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒×100  [%]   Ovaj  racio  je  veoma  koristan  indikator  poslovne  efikasnosti  (Shim,  2008).   On  pruža  uvid  u  to  koliko  je  za  posmatranu  kompaniju  skupo  da  posluje  (Marr,   2012).  Racio  pokazuje  učešće  poslovnih   rashoda  kompanije  u  njenom  prihodu   od  prodaje.   Promene  u  vrednosti   racia  poslovni   rashodi  prema  prihodu  od  prodaje   tokom   vremena   pokazuju   da   li   kompanija   može   da   poveća   prodaju   bez   povećanja   operativnih   troškova   (Marr,   2012).   Visoka   vrednost   racia   zahteva   dalje  ispitivanje  u  smislu  potrebe  za  neophodnošću  snižavanja  troškova  (Shim,   2008).     Racio  opšti,  administrativni  i  troškovi  prodaje  prema  prihodu  od  prodaje   Racio  opšti,  administrativni  i  troškovi  prodaje  prema  prihodu  od  prodaje   predstavlja   odnos   opštih   i   administrativnih   troškova   i   troškova   prodaje   i   prihoda  od  prodaje,  izražen  procentualno.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑜𝑝š𝑡𝑖,𝑎𝑑𝑚𝑖𝑛𝑖𝑠𝑡𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑖  𝑖  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑢  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  =  𝑂𝑝š𝑡𝑖,𝑎𝑑𝑚𝑖𝑛𝑖𝑠𝑡𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑖  𝑖  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 ×100  [%]   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   89   Racio   poslovni   rashodi   prema  prodaji   se  može   suziti   tako   da   obuhvati   samo   opšte,   administrativne   i   troškove   prodaje.   Racio   opšti,   administrativni   i   troškovi   prodaje   prema   prihodu   od   prodaje   pokazuje   efektivnost   upravljanja   opštim   i   administrativnim   troškovima   i   troškovima   prodaje.   Govori   o   tome   koliko  kompanija   troši  za  generisanje   svake  novčane   jedinice  prodaje   (Palepu,   Healy,  &  Bernard,  2004).  On  ispituje  koliko  procenata  prihoda  od  prodaje  odlazi   na  opšte,  administrativne  troškove  i  troškove  prodaje.   Potrebno  je  ispitati  visoke  vrednosti  ovog  racia  kako  bi  se  utvrdilo  da  li  je   potrebno  sniziti   troškove.  U  opštem  slučaju,  ovaj  racio  bi  trebalo  da  opada  pri   rastu  obima  prodaje  (Shim,  2008).   Racio  troškovi  marketinga  prema  prihodu  od  prodaje   Racio  troškovi  marketinga  prema  prihodu  od  prodaje  predstavlja  odnos   troškova  marketinga  i  prihoda  od  prodaje,  izražen  u  procentima.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑚𝑎𝑟𝑘𝑒𝑡𝑖𝑛𝑔𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑢  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  =  𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑚𝑎𝑟𝑘𝑒𝑡𝑖𝑛𝑔𝑎  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 ×100  [%]   Ovaj  racio  posmatra  procentualni  udeo  koji  troškovi  marketinga  imaju  u   prihodu  od  prodaje.  Pokazuje  nivo  ulaganja  u  marketing  kompanije,  pri  čemu   rast   ovog   racia   može   značiti   povećano   ulaganje   u   marketing,   a   to   zahteva   dodatno   praćenje   kretanja   prihoda   u   smislu   njegovog   rasta   kao   posledice   marketinških  aktivnosti.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   90   Racio  troškovi  istraživanja  i  razvoja  prema  prihodu  od  prodaje   Racio  troškovi  istraživanja  i  razvoja  prema  prihodu  od  prodaje,  kako  mu   samo  ime  kaže,  predstavlja  odnos  troškova  za  istraživanja  i  razvoja  i  prihoda  od   prodaje,  u  procentima.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑖𝑠𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑖𝑛𝑗𝑎  𝑖  𝑟𝑎𝑧𝑣𝑜𝑗𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑢  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  =  𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑖𝑠𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑖  𝑟𝑎𝑧𝑣𝑜𝑗𝑎  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 ×100  [%]   Racio  troškova  istraživanja  i  razvoja  prema  prihodu  od  prodaje  pokazuje   udeo  ukupne  prodaje  koji  kompanija  reinvestira  u  istraživanje  i  razvoj  (Wiehle,   Diedelmann,   Deter,   Schomig,   &   Rolf,   2006).   Visoka   vrednost   racia   može   biti   dobar   pokazatelj   jer   ukazuje   na   velika   ulaganja   kompanije   u   razvoj   novih   proizvoda   i   procesa.   Ipak,   ovde   treba   biti   oprezan   i   ustanoviti   vezu   između   visokih  troškova  istraživanja  i  razvoja  i  odgovarajuće  koristi  koje  kompanija  od   toga   ostvaruje,   pre   svega   u   vidu   povećanog   prihoda   od   prodaje   ili   sniženih   drugih  troškova  zahvaljujući  boljim  upravljačkim  i  proizvodnim  rešenjima.   Racio  troškovi  amortizacije  prema  prihodu  od  prodaje   Racio  troškovi  amortizacije  prema  prihodu  od  prodaje  predstavlja  odnos   troškova  amortizacije  i  prihoda  od  prodaje  i  izražava  se  u  procentima.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑢  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  =  𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 ×100  [%]   Racio  troškovi  amortizacije  prema  prihodu  od  prodaje  pokazuje  koji  deo   prihoda  od  prodaje   je  bio  otpisan.  Rast  vrednosti  pokazatelja  može  poticati  od   novih  investicija  koje  se  još  nisu  opredmetile  kroz  prihod  od  prodaje,  dok  njen   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   91   pad   može   ukazati   da   menadžment   kompanije   nije   spreman   za   investiranje   (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Racio  troškova  poreza  prema  prihodu  od  prodaje   Racio   troškovi   poreza   prema   prihodu   od   prodaje   predstavlja   odnos   troškova  poreza  kompanije  i  njenih  prihoda  od  prodaje,  izražen  procentualno.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑢  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  =   𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒×100  [%]   Pokazuje   udeo   koji   troškovi   poreza   imaju   u   prihodu   od   prodaje   kompanije.   Racio  prihoda  od  prodaje  prema  ukupnim  zalihama   Racio   prihoda   od   prodaje   prema   ukupnim   zalihama   predstavlja   odnos   prihoda  od  prodaje  i  ukupnih  zaliha.     𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑎  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖𝑚  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎𝑚𝑎     =  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒   Pokazuje   vezu   koja   postoji   između   prihoda   od   prodaje   i   zaliha   kompanije.   Ukoliko  odnos  prihoda  od  prodaje  i  zaliha  raste  tokom  vremena,  to  se  u   opštem   slučaju   može   smatrati   pozitivnim   trendom,   jer   znači   da   je   manje   kapitala   vezano   u   zalihama   (Wiehle,   Diedelmann,   Deter,   Schomig,   &   Rolf,   2006).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   92   Stopa  prinosa  na  ukupna  sredstva     Stopa   prinosa   na   ukupna   poslovna   sredstva   (ROA,   osnovna   moć   zarađivanja)   predstavlja   procentualno   izražen   odnos   profita   i   prosečnih   ukupnih  sredstava  kompanije.   𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   = 𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 ×100   %  𝑖𝑙𝑖= 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡 + 𝐾𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎  (1− 𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎)𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 ×100   %  𝑖𝑙𝑖= 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎×100   %   Razlike   u   izračunavanju   stope   prinosa   na   ukupna   sredstva   potiču   od   toga  da  li  se  želi  uzeti  u  obzir  efekat  finansiranja  ili  ne  (Bogojević  Arsić,  2005).  U   literaturi   se  mogu   naći   različite   formule   za   njeno   izračunavanje,   pri   čemu   se   razlika   odnosi   na   brojilac   razlomka.   Naime   pokazatelj   se   moće   izračunati   stavljanjem  u  odnos  neto  profita,   neto  profita  uvećanog  za  kamatu  korigovan   poreskom  stopom  ili  poslovnog  profita  i  ukupnih  sredstava  kompanije.  Ipak,  u   brojiocu   je   najadekvatnije   koristiti   poslovnu   dobit   da   bi   se   izbegao   uticaj   strukture   kapitala   kompanije   (Žarkić   Joksimović,   Benković,   &   Milosavljević,   2013).   Kompanije  ulažu  u   sredstva  kompanije  kako  bi  na   to  ulaganje  ostvarili   prinos   i   u   skladu   sa   tim   one   žele   da   osiguraju   maksimizaciju   profita   generisanog   pomoću   imovine   koju   poseduju   (Marr,   2012).   Stopa   prinosa   na   ukupna  sredstva  govori  koliko  novčanih  jedinica  profita  donosi  svaka  novčana   jedinica   angažovana   u   ukupnim   sredstvima   kompanije.   Pokazuje   koliko   profitabilno  kompanija  koristi  svoja  sredstva  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004)   (Walsh,   2006)   (Marr,   2012),   odnosno   koliko   preduzeće   efikasno   posluje   ukupnim   poslovnim   sredstvima   (Bogojević   Arsić,   2005).   Stopa   prinosa   na   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   93   ukupna  sredstva  ukazuje  na  performanse  menadžmenta  u  korišćenju  sredstava   kompanije  za  stvaranje  profita.  Samim  tim,  što  je  viša,  to  bolje  (Shim,  2008).   Stopa  prinosa  na  ukupna  sredstva  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003):   − Meri   sposobnost   i   efikasnost   menadžmenta   u   korišćenju   sredstava   kompanije  za  generisanje  poslovnog  profita.   − Pruža   informaciju   o   ukupnom  povraćaju   koji   ostvaruju   svi   vlasnici   kapitala  (sopstvenog  i  pozajmljenog),  nezavisno  od  izvora  kapitala.   Stopu   prinosa   na   ukupna   sredstva   je   moguće   poboljšati   na   nakoliko   načina  (Shim,  2008):   − Povećanjem   prihoda   od   prodaje   povećanjem   obima   prodaje,   prodajne  cene  ili  kombinacijom,  uz  zadržavanje  iste  margine.   − Snižavanjem  troškova,  čime  se  povećava  neto  profit.   − Snižavanjem  iznosa  ukupnih  sredstava  bez  umanjenja  prodaje.   Stopa   prinosa   na   ukupna   sredstva   se  može   dekomponovati   na   sledeći   način:  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎= 𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎  𝑚𝑎𝑟𝑔𝑖𝑛𝑎  ×  𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎   Iz   dekomponovane   stope   prinosa   na   ukupna   sredstva   vidi   se   da   niska   vrednost  pokazatelja  može  poticati  od  niskog  koeficijenta  obrta,  što  ukazuje  na   slabo   upravljanje   sredstvima,   niske   profitne  margine   ili   kombinacije   ova   dva   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).   Drugim   rečima,   stopa   prinosa   na   ukupna   sredstva   se   može   povećati   bilo   povećanjem   stope   prinosa   na   prihode   od   prodaje,   bilo   efikasnijim   korišćenjem   poslovnih   sredstava   u   smislu   povećanja   prihoda  od  prodaje  (Žarkić  Joksimović  &  Bogojević  Arsić,  1998).  Kombinacijom   ova  dva  elementa  moguće  je  ostvariti  različite  veličine  stope  prinosa  na  ukupna   sredstva,  s  tim  što  je  neophodna  procena  rizika  s  kojim  neko  preduzeće  posluje   ukoliko   mu   je   veoma   nizak   koeficijent   obrta,   ili   pak   veoma   niska   profitna   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   94   margina,   jer   u   takvim   slučajevima   preduzeće   je   izloženo   većem   riziku   od   smanjivanja   stope   prinosa   i   čak   se   može   suočiti   sa   ulaskom   u   zonu   gubitka   (Žarkić  Joksimović,  2007).   Još   jedan   značajan   aspekt   ovog   pokazatelja   jeste   što   on   uspostavlja   osnovu   za   ostvarivanje   dobre   stope   prinosa   na   sopstvena   sredstva,   jer   kompanija  koja  nema  zadovoljavajuću  stopu  prinosa  na  ukupna  sredstva  teško   može  ostvariti  željenu  stopu  prinosa  na  sopstvena  sredstva  (Walsh,  2006).   Stopa   prinosa   na   ukupna   sredstva   predstavlja   najobuhvatniji   dostupan   indikator   ukupnih  menadžment   performansi     (Walsh,   2008).   Ona   predstavlja   ključan   alat   u   usmeravanju   svakodnevnih   aktivnosti   menadžmenta.   Takođe,   pruža  benčmark  u  odnosu  na  koji  se  sve  operacije  mogu  meriti.  Ipak,  izolovano,   ona   jedino  obezbeđuje   ciljnu  vrednost,   pa   se  da  bi   bila   korisna  u  odlučivanju   razbija   na   dve   sastavne   komponente:   profitnu   marginu   i   koeficijent   obrta   ukupnih  sredstava  (Walsh,  2006).   Stopa   prinosa   na   ukupna   sredstva   je   posebno   korisna   kao   ključni   indikator  performansi  prilikom  poređenja   sa  drugim  slučnim  kompanijama   iz   iste   delatnosti.   Niska   stopa   prinosa   na   ukupna   sredstva   u   odnosu   na   industrijski  proces  ukazuje  na  neefikasnu  upotrebu  poslovnih  sredstava  (Marr,   2012).   Nepisano   pravilo   je   da   uljuljkanu   i   profitabilnu   poziciju   kompanije   na   tržištu  pruža  neto  profitna  margina  od  10%  u  kombinaciji  sa  koeficijentom  obrta   ukupnih   sredstava   u   vrednost   od   1,3   do   1,5   (Walsh,   2006).   Ipak,   na   menadžmentu   je  da  pronađe   jedinstvenu  kombinaciju  neto  profitne  margine   i   koeficijenta  obrta  ukupnih  sredstava,  kao  gradivnih  komponenti  stope  prinosa   na   ukupna   sredstva,   koja   će   kompaniji   obezbediti   sopstvenu   sigurnu   tržišnu   nišu.     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   95   Stopa  prinosa  na  sopstvena  sredstva   Stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva   (ROE)   predstavlja   odnos   neto   profita  i  sopstvenih  sredstava,  izražen  procentualno.   𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   =   𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎×100   %     Stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva   predstavlja   polaznu   tačku   za   sistemsku   analizu   performansi   kompanije.   Ona   ukazuje   na   efikasnost   poslovanja   sopstvenim   sredstvima,   mereći   rentabilnost   sa   aspekta   vlasnika   preduzeća   (Bogojević   Arsić,   2005).   Ovaj   pokazatelj   je   posebno   značajan   za   akcionare   jer   ukazuje   na   stepen   povraćaja   novca   koji   su   uložili   akcionari,   odnosno   koliko   dobro   se   upravljalo   kapitalom   koji   su   uložili   njeni   akcionari   (Evans,   2000).   Stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva   povezuje   sve   poslovne   i   finansijske   karakteristike   poslovanja   (Walsh,   2006).   Predstavlja   stopu   profita   koju  su  menadžeri  zaradili  za  akcionare  (Leach,  2010).   Ovo   je   veoma   značajan   pokazatelj   jer   ukazuje   na   to   koliko   dobro   menadžmet  koristi  kapital  akcionara  za  stvaranje  prinosa.  Ukazuje  na  uspeh  ili   neuspeh   menadžmenta   da   maksimizira   akcionarima   povraćaj   uloženih   sredstava  u  kompaniju.     Može   se   reći   da   stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva   predstavlja   pokretača   i  nosiloca  vrednosti  kompanije.  Mada  postoje  oni  koji   to  osporavaju   smatrajući   je   suviše   jednostavnim,   kratkoročnim   računovodstvenim   indikatorom   koji   ne   uzima   u   obzir   buduće   izglede   za   rast,   kada   se   ostali   parametri   poslovanja   smatraju   nepromenjenim,   stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva  predstavlja  najznačajniji  nosilac  vrednosti  (Walsh,  2006).   Za  sopstveni  kapital  se  može  uzeti  početna  vrednost,  krajnja  vrednost  ili   prosek   ova   dva.   Konceptualno   se   smatra   da   je   najbolje   koristiti   prosečnu   vrednost   (Atrill,   2006),   mada   za   većinu   kompanija   ovaj   odabir   neće   imati   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   96   značajnog   uticaja   na   analizu,   sve   dok   je   analitičar   konzistentan.   Zbog   jednostavnije  primene  u  praksi  se  najčešće  koristi  krajnja  vrednost  sopstvenog   kapitala   (Palepu,  Healy,  &   Bernard,   2004).   Kada   su   u   pitanju   kompanije   koje   imaju   preferencijalne   dividende,   može   se   izračunati   korigovani   pokazatelj   (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003):  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎  = 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡 − 𝑃𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙  𝑜𝑑  𝑜𝑏𝑖č𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎×100   %   Du   pont   sistem   je   metod   razbijanja   racia   prinosa   na   njihove   sastavne   delove   kako   bi   se   utvrdilo   koji   deo   je   odgovoran   za   performanse   kompanije.   Ovaj   metod   je   koristan   za   razumevanje   zašto   je   neka   performansa   takva.   Ovakva   dekompozicija   omogućava   bolji   uvid   u   faktore   koje   je   moguće   kontrolisati   (Fabozzi   &   Peterson,   2003).   Stopu   prinosa   na   sopstvena   sredstva   čine   3   komponente   (Evans,   2000):   neto   profitna   margina,   koeficijent   obrta   ukupnih   sredstava   i   finansijski   leveridž.   Stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva   se,  dakle,  može  izračunati  kao:  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎=   𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒×𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 × 𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎     Iz   DuPont   modela   se   vidi   da   je   stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva   veoma  značajan  sumarni     indikator  profitabilnosti  kompanije   i  njenog  prinosa   na   ulaganja,   kao   i   da   on   obuhvata  mnogo   aspekata   poslovnih,   investicionih   i   finansijskih  karakteristika  kompanije  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Može   se   očekivati   da   će   kompanije   čiji   je   prinos  na   sopstvena   sredstva   veći  od  cene  akcijskog  kapitala  imati  rast  tržišne  vrednosti  i  obrnuto.  Dakle,  za   analizu  ovog  racia,  potrebno  je  poznavati  cenu  akcijskog  kapitala.  Ipak,  teško  je   ovu   stopu   zadržati   mnogo   iznad   cene   akcijskog   kapitala   na   duži   rok,   jer   će   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   97   visoki   prinosi   privući   konkurenciju,   čije   će   prisustvo   dovesti   do   snižavanja   prinosa   i   njihovog   opadanja   do   cene   kapitala   (Palepu,   Healy,   &   Bernard,   Business  Analysis   and  Valuation  Using  Financial   Statements,   Text   and  Cases,   2004).   Genealno   gledano,   stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva   u   vrednosti   između  15%  i  20%  se  smatra  dobrim  indikatorom  (Marr,  2012).       Slika  5.1.1.1.1.  Komponente  stope  prinosa  na  sopstvena  sredstva     Veza   između   stope   prinosa   na   ukupna   i   stope   prinosa   na   sopstvena   sredstva  predstavlja  funkciju  procentualnog  udela  duga  u  finansiranju  i  odnosa   troškova  tog  duga  prema  stopi  prinosa  na  ukupna  sredstva.  To  se  može  izraziti   na  sledeći  način  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003):    𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 = 𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 +𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 − 𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑑𝑢𝑔𝑎 × !"#!"#$%&'()  !"#$!%&' =𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 − !"#$  !"#$!"#$%&  !"!"#$%& × !"#$%&  !"#$!%&'!"#$%&'()  !"#$!%&'   Stopa  prinosa  na   sopstvena   sredstva  mora  biti  posmatrana  u   skladu   sa   prirodom   poslovanja   kompanije.   Kompanije   koje   su   više   bazirane   na   ljudima   mogu   imati   visoku   stopu   jer   im   je   sopstveni   kapital   mali.   Sa   druge   strane,   kompanije  sa  skupim  sredstvima  mogu  imati  nisku  stopu  prinosa  (Leach,  2010).     ROE ROA ROS Koeficijent  obrta  ukupnih  sredstava Finansijski  leveridž Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   98     Cenovni   uslovi Akcije   konkurenata Tržišni   potencijal Uslovi   nabavke Tržište   ljudskih   resursa Zahtevi  u   pogledu   troškova Upravljanje   zalihama Upravljanje   potraživanjima Upravljanje   obavezama Kapitalno   budžetiranje Upravljanje   projektima Dugoročna   dugovna   politika Raspodela   neto  dobiti Poslovni  rizik Upravljanje   prihodima Upravljanje   troškovima Koeficijent   obrta  obrtnih   sredstava Koeficijent   obrta  fiksnih   sredstava Struktura   kapitala Profitna   marža Koeficijent   obrta  kapitala Stopa  prinosa   na  ukupna   sredstva Finansijski   leveridž Stopa  prinosa   na  sopstvena   sredstva   Slika  5.1.1.1.2.  Ključna  racia  kao  sistem  i  njegovi  elementi  (Helfert,  2001)     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   99   Kompanije   sa   visokom   stopom   prinosa   na   sopstvena   sredstva   su   sposobne  za  rast  bez  velikih  kapitalnih  izdataka,  što  omogućava  reinvestiranje   kapitala   u   unapređenje   poslovnih   operacija   bez   ulaganja   dodatnog   kapitala.   Visoka   vrednost   ove   stope   takođe   znači   da   postoji   manja   potreba   za   dalje   zaduživanje  (Marr,  2012).   Svi   finansijski   indikatori   imaju  mnogo  zajedničkih  elemenata,   jer   su  svi   izvedeni  iz  elemenata  finansijskih  izveštaja.  Oni  su  često  međusobno  povezani  i   mogu  se  posmatrati  kao  sistem  (Helfert,  2001),  u  kome  centralno  mesto  zauzima   stopa  prinosa  na  sopstvena  sredstva.   Stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva,   zajedno   sa   stopom   prinosa   na   ukupna  sredstva  čini  dva  fundamentalna  indikatora  performansi  poslovanja.  U   poslovnim   finansijama   stopa   prinosa   na   sopstvena   sredstva   predstavlja   najznačajniji   indikator,   jer   meri   apsolutan   povraćaj   koji   ostvaruju   akcionari   (Walsh,   2006).   Ona   predstavlja   najznačajniji   pokretač   vrednosti   kompanije.   Mnogi  analitičari  smatraju  stopu  prinosa  na  sopstvena  sredstva  najznačajnijim   finansijskim   indikatorom   za   investitore   i   najboljim   indikatorom   timskih   menadžment  performansi  (Marr,  2012).   Stopa  prinosa  na  angažovani  kapital   Stopa  prinosa  na  angažovani  kapital  (ROCE)  predstavlja  odnos  poslovne   dobiti   i   angažovanog   kapitala   kompanije,   izražen   u   procentima,   odnosno   predstavlja  odnos  poslovne  dobiti  i  ukupnih  sredstava  kompanije  umanjenih  za   tekuće   obaveze.  Drugi   način   izračunavanja   ovog   indikatora   je   deljenje   profita   pre  kamate  i  poreza  zbirom  fiksnih  sredstava  i  neto  obrtnih  sredstava.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   100   𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑎𝑛𝑔𝑎ž𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 = 𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝐴𝑛𝑔𝑎ž𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙=   𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝐴𝑘𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 + 𝑅𝑒𝑧𝑒𝑟𝑣𝑒 + 𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒= 𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎  −  𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒=   𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 + 𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 − 𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒=   𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 + 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎  ×100[%]   Sveukupne   performanse   poslovanja   zavise   od   poslovnog   profita   koji   stvara   u   odnosu   na   vrednost   kapitala   uloženog   u   stvaranje   tog   profita,   a   najjednostavniji  indikator    toga  jeste  stopa  prinosa  na  angažovani  kapital  (Avis,   2009).  Stopa  prinosa  na  angažovani  kapital   izražava  odnos  između  profita  pre   kamate  i  poreza  i  prosečnog  dugoročnog  kapitala  uloženog  u  poslovanje  tokom   određenog  vremenskog  perioda.  Za  angažovani  kapital  se  može  uzeti  njegova   vrednost  na  kraju  godine,  ali  se  najčešće  uzima  prosečna  vrednost  angažovanog   kapitala,  deljenjem  vrednosti  na  početku  i  na  kraju  godine  sa  dva  (Atrill,  2006)   (Leach,  2010)  (Marr,  2012).  Ovako  izračunat  racio  se  smatra  bližim  indikatorom   stvarno  korišćenog  kapitala  nego  u  pokazatelju  kada  se  uzima  njegova  vrednost   sa   kraja   godine.   Međutim,   u   praksi   se   angažovan   kapital   jako   malo   menja   tokom  godine,  osim  što  blago  raste  u  zdravom  poslovanju  (Leach,  2010).     Stopa   prinosa   na   angažovani   kapital   je   fundamentalni   indikator   poslovnih   performansi   (Atrill,   2006).   Smatra   se   sveukupnim   indikatorom   profitabilnosti  i  efikasnosti.  Ukazuje  koliko  dobro  menadžeri  koriste  kapital  koji   su   im  na  raspolaganje  stavili  akcionari   i  kreditori   (Leach,  2010).  Stopa  prinosa   na  angažovani  kapital   se   smatra   jednim  od  najboljih   indikatora  profitabilnosti   koji   ocenjuje   sveukupne   performanse   poslovanja   (Marr,   2012).   Predstavlja   primarni   indikator   profitabilnosti   (Atrill,   2006)   i   jedan   od   najpopularnijih   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   101   indikatora   za   procenu   uspešnosti   poslovanja   u   ostvarivanju   svog   cilja   (Marr,   2012).   Može  se  posmatrati  samostalno,  poređenjem  sa  vrednostima  pokazatelja   u   drugim   kompanijama   ili   poređenjem   sa   vrednostima   pokazatelja   za   istu   kompaniju  ali  tokom  različitih  perioda  (Leach,  2010).     Generalno,   dobra   kompanija   ima   visoku   stopu   prinosa   na   angažovani   kapital,   a   loša  nizak.   Indikator   stopa  prinosa  na  angažovani  kapital   je  najbliži   mogućnosti  da  jedan  racio  jednim  brojem  meri  uspeh  cele  kompanije.  Ova  stopa   treba  uvek  da  bude  viša  od  cene  kapitala,  jer  ukoliko  je  niža,  kompanija  polako   uništava   svoju   kapitalnu   osnovu.   Ukoliko   je   stopa   prinosa   na   angažovani   kapital  niža  od  cene  pozajmljenog  kapitala,  svako  dalje  zaduživanje  će  umanjiti   zaradu  po   akciji.  Malo   je   verovatno  da   će   kompanija   sa  niskim  nivoom   stope   prinosa   na   angažovani   kapital   biti   meta   preuzimanja.   Kompanija   koja   dobro   posluje   može   imati   stopu   prinosa   na   angažovani   kapital   preko   30%   (Leach,   2010).   Stopa  prinosa  na  investirani  kapital   Stopa   prinosa   na   investirani   kapital   (ROIC)   predstavlja   odnos   neto   poslovnog  profita  posle  poreza  i  investiranog  kapitala,  izražen  u  procentima.  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑖𝑛𝑣𝑒𝑠𝑡𝑖𝑟𝑎𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙  = 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝐼𝑛𝑣𝑒𝑠𝑡𝑖𝑟𝑎𝑛  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 ×100   %   Stopa   prinosa   na   investirani   kapital   pokazuje   prinos   koji   kompanija   ostvaruje  na  kapital   koji   je   investirala.   Investiran  kapital   se  dobija   kada   se  na   sopstvena   sredstva   dodaju   dugoročna   rezervisanja   i   dug   koji   sa   sobom   nosi   kamatu  (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   102   5.1.1.2.  Racia  likvidnosti   Prvi   test   finansijske  pozicije  kompanije   jeste  da   li  će  ona   imati  dovoljno   gotovine   da   odgovori   na   svoje   kratkotkoročne   obaveze   o   roku   njihovog   dospeća.  Negativan   odgovor   na   ovo   pitanje   upućuje   na   finansijsku   krizu   bez   obzira   na   profitne   performanse   (Walsh,   Key  management   ratios:   The   clearest   guide   to   the   critical   numbers   that   drive   your   business,   2006).   Od   vitalnog   je   značaja   za   opstanak   poslovanja   da   postoji   dovoljno   likvidnih   sredstava   za   izmirenje  dospelih  obaveza  (Atrill,  2006).   Kompaniji  je  neophodno  da  poseduje  dovoljno  gotovine  kako  bi  isplatila   sve  svoje  obaveze  kada  one  stignu  za  naplatu.  Kompanija  koja  to  nije  u  stanju   da  uradi  postaje  nelikvidna  što   je  vodi  u  veoma  ozbiljnu   finansijsku  situaciju.   Posebno   je   značajno   naglasiti   da   se   to   može   dogoditi   čak   i   ako   kompanija   konstantno  generiše  visok  profit   (Walsh,  Key  management  ratios:  The  clearest   guide  to  the  critical  numbers  that  drive  your  business,  2006).   Kompanija   bez   dovoljno   gotovine   gubi  moć   nezavisnog   odlučivanja,   a   njeni  poverioci  postaju  ti  koji  odlučuju  o  sudbini  kompanije.  Koji  god  bio  izlaz   iz   te   situacije,   menadžment   kompanije   gubi   svoj   autoritet,   a   vlasnici   svoje   ulaganje   (Walsh,   Key   management   ratios:   The   clearest   guide   to   the   critical   numbers  that  drive  your  business,  2006).  Nedostatak  likvidnosti  će  onemogućiti   kompaniju   da   iskoristi   popuste   koji   se   nude   ili   druge   profitabilne   šanse,   a   ekstremniji   problemi   sa   nelikvidnošću   mogu   voditi   neželjenoj   prodaji   sredstava,  ali  i  nesolventnosti  i  bankrotu  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Likvidnost   predstavlja   sposobnost   preduzeća   da   odgovori   na   svoje   kratkoročne   obaveze   o   roku   dospeća,   odnosno   ona   se   odnosi   na   dostupnost   resursa   kompanije   za   zadovoljavanje   kratkoročnih   potreba   za   gotovinom   (Bernstein   &  Wild,   1999).   Racia   likvidnosti   ispituju   sposobnost   kompanije   da   odgovori  na  svoje  kratkoročne  finansijske  obaveze  (Atrill,  2006).  Oni  ukazuju  na   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   103   sposobnost   kompanije   da   odgovori   na   obaveze   u   kratkom   roku,   pri   čemu   se   pod  kratkim  rokom  podrazumeva  period  do  jedne  godine  ili  dužina  poslovnog   ciklusa  kompanije  ukoliko   je  on  duži  od   toga   (Shim,  2008)   (Bernstein  &  Wild,   1999).   Racia   likvidnosti   treba   da   ukažu   na   sposobnost   kompanije   da   izmiruje   dospele   obaveze   uz   održavanje   zadovoljavajućeg   obima   i   strukture   obrtnih   sredstava,  kao  i  kreditnog  boniteta  (Žarkić  Joksimović  &  Bogojević  Arsić,  1998).   Neka   racia   likvidnosti   istražuju   odnos   između   likvidnih   sredstava   i   obaveza   koje  dospevaju  u  bliskoj  budućnosti  (Atrill,  2006).   Sve  prethodno  navedeno  ukazuje  na  veliki  značaj  koji   imaju  pokazatelji   likvidnosti,   jer   u   svetlu   opstanka   kompanije,   svi   drugi   indikatori   su   od   sekundarnog   značaja   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Prilikom   interpretacije   racia   likvidnosti,   najvrednija   informacija   se   dobija   praćenjem   trenda   u   njihovom   kretanju  tokom  vremena.   Tekući  racio  likvidnosti   Tekući   (opšti)   racio   likvidnosti   predstavlja   odnos   obrnih   sredstava   i   tekućih  obaveza  kompanije.   𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑖  𝑟𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑙𝑖𝑘𝑣𝑖𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖   =   𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒   Tekući  racio  likvidnosti  pokazuje  sposobnost  kompanije  da  odgovori  na   tekuće   obaveze   koristeći   obrtna   sredstva.   U   veoma   je   širokoj   upotrebi   kao   indikator  likvidnosti  poslovanja  jer  meri  (Bernstein  &  Wild,  1999):   − Pokrivenost  tekućih  obaveza:  što  je  racio  viši,  to  je  veća  sigurnost  da   će  tekuće  obaveze  biti  isplaćene.   − Nivo  zaštite  od  gubitaka:  što  je  racio  viši,  to  je  niži  rizik  gubitka.     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   104   − Rezerve   likvidnih   sredstava:   tekući   racio   meri   stepen   zaštite   od   neizvesnih  i  nasumičnih  šokova  koje  mogu  pretrpeti  novčani  tokovi   kompanije.   Nizak   tekući   racio  može  ukazati   na   probleme   sa   likvidnošću,   dok   jako   visok   nivo   može   značiti   da   menadžment   ne   koristi   sredstva   na   produktivan   način   (Shim,   2008).   Poželjno   je   da   ovaj   racio   bude   u   skladu   sa   poslovnim   ciklusom   kompanije   (Evans,   2000).   Veoma   nizak   tekući   racio   najčešće   predstavlja  razlog  za  brigu  jer  znači  da  će  se  pojaviti  problemi  sa  gotovinom.   Najčešće   se   navodi   da   je   kompanija   finansijski   snažna   ukoliko   je   vrednost   racia   2:1   ili   više,   dok   racio   ispod   ove   vrednosti   ukazuje   na   povećan   rizik   nelikvidnosti   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Nepisano   pravilo   je   da   je   2:1   zadovoljavajuća  vrednost  ovog  racia,  mada  ova  vrednost  ne  znači  uvek  odnos   na   koji   se   kompanija   može   osloniti   (Shim,   2008).   Neki   autori   navode   da   je   idealna   vrednost   racia   2:1,   ali   oni   zaboravljaju   na   činjenicu   da   različite   kompanije   iz   različitih  delatnosti   traže  različite  vrednosti   (Atrill,  2006).  Odnos   od   2:1   u   korist   obrtnih   sredstava,   koji   se   tradicionalno   tumači   kao   normalan,   treba  prihvatiti  sa  krajnjom  opreznošću,  jer  na  adekvatnost  opšteg  racia  deluju   mnogi   opšti   i   specifični   faktori   (Žarkić   Joksimović,   2007).  Koliki   će   odnos   biti   dobar  za  konkretnu  kompaniju  zavisi  od  njene  vrste  i  veličine,  obima  poslovne   aktivnosti,   vremena   vezivanja   obrtnih   sredstava   u   pojedinim   fazama,   efikasnosti   naplate   potraživanja   i   mnogih   drugih   faktora   (Bogojević   Arsić,   2005).  Svakako  je  potrebno  da  ovaj  racio  bude  veći  od  1  i  mada  ovo  predstavlja   standard   za   većinu   poslovanja,   određeni   tipovi   kompanija   su   sposobni   da   posluju   i   na   dosta   nižem   nivou   (Walsh,   2006).   Pravilo   2:1   znači   da   za   svaku   novčanu   jedinicu   tekućih   obaveza,   kompanija   ima  na   raspolaganju   2   novčane   jedinice   obtnih   sredstava,   odnosno   da   se   tekuća   sredstva   mogu   smanjiti   čak   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   105   50%  a  da   to   i  dalje  znači  adekvattnu  vrednost  potrebnu  za  pokrivanje   tekućih   obaveza.   Što  je  vrednost  racia  veća,  to  se  kompanija  smatra  likvidnijom,  a  kako  je   likvidnost  od  vitalnog  značaja  za  opstanak  kompanije,  viši  racio   je  poželjniji  u   odnosu   na   niži.   Ipak,   suviše   visok   tekući   racio   može   značiti   da   su   sredstva   vezana   u   gotovini   i   drugim   likvidnim   sredstvima   i   da   se   stoga   ne   koriste   onoliko  produktivno  koliko  bi  bilo    moguće  (Atrill,  2006).  Visoka  vrednost  racia   može  biti   signal  za  neefikasno  korišćenje  sredstava   i   snižavanje  stope  prinosa.   Ipak,   promena   u   visini   tekućeg   racia   tokom   vremena   ne   mora   obavezno   ukazivati  na  promene  u  nivou  likvidnosti  ili  u  poslovnim  performansama,  već   može  nastati  kao  rezultat  sezonskih  varijacija  u  poslovanju,  pa  ovakve  promene   treba  uvek  interpretirati  uz  oprez  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Prilikom   interpretacije   tekućeg   racia   likvidnosti   treba   biti   obazriv   kod   posmatranja   konkretne   kompanije,   jer   postoje   različiti   uslovi   u   različitim   tipovima  kompanija,  pa  ono  što  je  zadovoljavajuća  vrednost  u  jednoj  može  biti   veoma   loše   u   drugoj   kompaniji.   Neke   kompanije   moraju   da   drže   visok   nivo   zaliha,  imaju  dug  proizvodni  ciklus,  pružaju  mogućnost  odloženog  plaćanja  sa   dugim   rokovima   otplate,   dok   druge   kompanije   posluju   skoro   bez   zaliha   i   primaju  više  kredita  nego  što  ih  pružaju  (Walsh,  2006).   Nedostatak   tekućeg   racia   likvidnosti   je   u   tome   što   ne   pravi   razliku   između   različitih   tipova  obrtnih   sredstava,   imajući  u  vidu  da   su  neka  od  njih   manje   likvidna  od  drugih  (Walsh,  2006).  Tako  se  može  desiti  da  kompanija  sa   veoma  visokim  raciom  ipak  upadne  u  nevolje  sa  gotovinom,  jer  većinu  obrtnih   sredstava   čine   zalihe.   Jedan   od   dobrih   testova   za   proveru   valjanosti   tekućeg   racia   likvidnosti   predstavlja   istraživanje   strukture   obrtnih   sredstava,   jer   se   smatra  da  se  utvrđivanjem  procentualnog  učešća  individualnih  pozicija  obrtnih   sredstava   u   njihovom   zbiru,   može   dobiti   nešto   precizniji   i   detaljniji   uvid   u   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   106   stanje   tekuće   likvidnosti   analiziranog   poslovnog   sistema     (Žarkić   Joksimović,   2007).   Još   jedno   ograničenje   tekućeg   racia   likvidnosti   je   u   tome   što   on   predstavlja   statički   indikator   resursa   koji   su   na   raspolaganju   u   određenom   trenutku   za   izmirenje   tekućih   obaveza   i   nije   u   logičkoj   ili   uzročnoj   vezi   sa   budućim   prilivima   gotovine,   koji   predstavljaju   najveće   indikatore   likvidnosti   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Ipak,   zbog   svoje   jednostavnosti,   razumljivosti   i   dostupnosti   podataka   potrebnih   za   njegovo   izračunavanje,   tekući   racio   likvidnosti  se  veoma  široko  koristi  u  finansijskoj  analizi  poslovanja.     Brzi  racio  likvidnosti     Brzi   (poseban)  racio   likvidnosti   (ACID  test)  predstavlja  odnos   likvidnih   sredstava  i  tekućih  obaveza.  𝐵𝑟𝑧𝑖  𝑟𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑙𝑖𝑘𝑣𝑖𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖    =  𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎  + 𝑈𝑡𝑟ž𝑖𝑣𝑒  ℎ𝑎𝑟𝑡𝑖𝑗𝑒  𝑜𝑑  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖    +  𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒=  𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎  −  𝑍𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒   Termin  ACID   (kiselina)   potiče   od   kalifornijske   trke   za   zlatom   1850-­‐‑tih   godina,  kada   je  bilo   teško  napraviti   razliku   između  zlata   i  pirita.   Jednostavan   test  je  primenjivao  nitritnu  kiselinu  koja  je  bila  jeftina  i  dostupna.  Kap  kiseline  je   brzo   reagovala   sa  piritom  ostavljajući   zlato  netaknutim.  Otuda   se  ovaj   termin   koristi  da  opiše  bilo  koji  brzi  test  istine  (Leach,  2010).   Potreba   za   brzim   raciom   likvidnosti   potiče   iz   razloga   što   je   pojedine   delove   obrtnih   sredstava   teško   pretvoriti   u   gotovinu.   Zato,   za   razliku   od   tekućeg   racia   likvidnosti,   on   u   imeniocu   sadrži   samo   sredstva   koja   se   brzo   mogu   konvertovati   u   gotovinu   (otuda   i   potiče   naziv   «brzi»).   Brzi   racio   likvidnosti  je  rigorozniji  test  likvidnosti  od  tekućeg  racia  i  potiče  iz  činjenice  da   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   107   se  u  mnogim  kompanijama  zalihe  ne  mogu  brzo  konvertovati  u  gotovinu,  pa  ih   treba   isključiti   iz   brojioca   (Atrill,   2006).   Logika   je   u   tome   da   su   zalihe  manje   sigurne  u  smislu  vremenskog  horizonta  i   iznosa  i  da  unapred  plaćeni  troškovi   reflektuju  prošle  odlive  gotovine  a  ne  očekivane  prilive  (White,  Sondhi,  &  Fried,   2003).   Zalihe   se,   po   pravilu,   izuzimaju   prilikom   utvrđivanja   brzog   racia   likvidnosti   zbog   vremena   koje   je   potrebno   da   se   roba   ili   gotovi   proizvodi   realizuju,   odnosno  materijal   i   nedovršena   proizvodnja   transformišu   u   gotove   proizvode   (Žarkić   Joksimović,   2005).   Brzi   racio   likvidnosti   meri   sposobnost   kompanije   da   odgovori   na   tekuće   obaveze   pomoću   najlikvidnijih   sredstava   i   predstavlja   strožiji   test   kratkoročne   sposobnosti   kompanije   da   odgovori   na   svoje  obaveze  od  tekućeg  racia  likvidnosti.   Značajan   pad   brzog   racia   ukazuje   na   pogoršanje   stanja   likvidnosti   kompanije,   što  može  ukazati   na  nemogućnost   kompanije   da   odmah  odgovori   na  dug  koji  dospeva  na  naplatu.  Niži  brzi  racio  može  značiti  da  će  kompanija   imati  velike  poteškoće  u  pozajmljivanju  na  kratak  rok.  Veoma  nizak  racio  može   ukazivati  da  kompanija  neće  moći  da  izmiri  kratkoročne  obaveze  (Shim,  2008).   Možda  najopasnijom  situacijom  se  može  smatrati  ona  u  kojoj  tekući  racio  ostaje   konstantan  dok  brzi  racio  likvidnosti  opada,  jer  to  ukazuje  da  se  zalihe  gomilaju   u  odnosu  na  potraživanja  i  gotovinu  (Walsh,  2006).   Tradicionalno  se  smatra  da   je  bilo  koja  vrednost  brzog  racia   likvidnosti   iznad   jedan   bezbedna,   jer   to   znači   da   su   likvidna   sredstva   kompanije   bar   jednaka   njenim   tekućim   obavezama   (Leach,   2010).   Dakle,   minimalnom   vrednošću   za   brzi   racio   se   smatra   odnos   1:1   što   predstavlja   adekvatan   nivo   likvidnosti,   mada   nije   neobično   ni   da   on   bude   ispod   jedan,   a   da   to   ne   prouzrokuje   bilo   kakve   probleme   sa   likvidnošću   (Atrill,   2006),   ili   da   poželjna   vrednost   bude   iznad   jedan  ukoliko   postoji   problem   sa   naplatom  potraživanja   od   kupaca   (Bogojević   Arsić,   2005).   U   stvari,   kritičnu   tačku   kod   utvrđivanja   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   108   brzog   racia   likvidnosti   predstavljaju   potraživanja   od   kupaca   koja   se   najčešće   apriori   svrstavaju   u   lako   likvidna   sredstva,   pa   je   stoga   neophodno   da   se   adekvatnost   posebnog   racia   testira   analizom   kvaliteta   tih   potraživanja   i   utvrđivanjem  njihovog  koeficijenta  obrta  (Žarkić  Joksimović,  2007).   Problem   sa   tekućim,   kao   i   sa   brzim   raciom   likvidnosti   jeste   njihova   statičnost,   oni   reflektuju   trenutnu   vrednost,   pa   ih   je  moguće   podesiti   tako   da   izgledaju   dobro   na   tačno   određeni   dan.   Za   prevazilaženje   ovog   nedostatka,   dobar  pokazatelj  jeste  racio  neto  obrtna  sredstva  prema  prodaji  (Walsh,  2006).   Gotovinski  racio  likvidnosti     Gotovinski   racio   likvidnosti   predstavlja   odnos   gotovine   i   gotovinskih   ekvivalenata  sa  tekućim  obavezama  kompanije.  𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑟𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑙𝑖𝑘𝑣𝑖𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖  =  𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎  𝑖  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑒𝑘𝑣𝑖𝑣𝑎𝑙𝑒𝑛𝑡𝑖  +  𝑈𝑡𝑟ž𝑖𝑣𝑒  ℎ𝑎𝑟𝑡𝑖𝑗𝑒  𝑜𝑑  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒  𝑖𝑖𝑖  = 𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎  𝑖  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑒𝑘𝑣𝑖𝑣𝑎𝑙𝑒𝑛𝑡𝑖  𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒   Gotovinski  racio  likvidnosti  meri  gotovinu  dostupnu  za  plaćanje  tekućih   obaveza   (Bernstein   &   Wild,   1999).   On   predstavlja   najrigorozniji   test   liskvidnosti,   jer   koristi   samo   gotovinu   koja   je   trenutno   na   raspolaganju   za   plaćanje   tekućih   obaveza   ili   sredstva   koja   se   u   najkraćem   roku   mogu   konvertovati   u   gotovinu   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).   Naziva   se   i   „racio   sudnjeg   dana“   zbog   pretpostavke   o   najgorem   scenariju   po   kome   kompanija   prestaje   da   postoji   i   samo   gotovina   u   kasi   je   na   raspolaganju   za   plaćanje   obaveza  (Shim,  2008).  Gotovinski  racio  predstavlja  suviše  strog  test  kratkoročne   likvidnosti,   osim   kada   se   primenjuje   u   nekim   ekstremnim   slučajevima   (Bernstein  &  Wild,  1999).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   109   Odbrambeni  interval   Odbrambeni   interval   (defanzivni   interval)   predstavlja   odnos   likvidnih   sredstava  i  dnevnih  odliva  gotovine  za  poslovne  aktivnosti.  𝑂𝑑𝑏𝑟𝑎𝑚𝑏𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑛𝑡𝑒𝑟𝑣𝑎𝑙  = 𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎 + 𝑈𝑡𝑟ž𝑖𝑣𝑒  ℎ𝑎𝑟𝑡𝑖𝑗𝑒  𝑜𝑑  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 + 𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎𝐷𝑛𝑒𝑣𝑛𝑖  𝑜𝑑𝑙𝑖𝑣  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖   𝑑𝑎𝑛𝑎  𝑖𝑙𝑖= 𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎 + 𝑈𝑡𝑟ž𝑖𝑣𝑒  ℎ𝑎𝑟𝑡𝑖𝑗𝑒  𝑜𝑑  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 + 𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎𝑃𝑟𝑜𝑗𝑒𝑘𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖  𝑜𝑑𝑙𝑖𝑣𝑖  ×  365   𝑑𝑎𝑛𝑎   Odbrambeni   interval  meri   broj  dana  koliko  bi   kompanija  preživela  bez   daljeg   priliva   gotovine.   On   pruža   intuitivni   osećaj   za   likvidnost   kompanije,   poređenjem  «brzih»   izvora  gotovine   sa  projektovanim  odlivima  potrebnim  za   poslovanje   (White,   Sondhi,  &   Fried,   2003).  Ukazuje   na   stepen   pripremljenosti   poslovanja  za  neočekivane  događaje.   Nedostatak   ovog   pokazatelja   je   nemogućnost   njegovog   preciznog   izračunavanja   od   strane   spoljnih   analitičara,   zbog   nedostupnosti   podataka   o   projektovanim  dnevnim  odlivima  gotovine.  Zato  se  kao  najbolja  aproksimacija   uzima   zbir   svih   poslovnih   rashoda,   izuzev   amortizacije,   podeljen   sa   brojem   dana  u  godini  (Žarkić  Joksimović,  Benković,  &  Milosavljević,  2013).  Drugi  način   za  aproksimaciju  dnevnih  odliva  gotovine  jeste  oduzimanje  dobiti  pre  poreza  i   amortizacije   od   prihoda   od   prodaje   i   deljenje   ove   razlike   sa   brojem   dana   u   godini  (Graham,  2000).   Business  Link  sugeriše  da  defanzivni   interval   treba  da  bude  između  30   i   90   dana,   što   znači   da   kompanija   treba   da   bude   u   stanju   da   opstane   između   jednog   i   tri   meseca   bez   daljih   priliva   novca.   Ipak,   mnoge   zdrave   kompanije   imaju   mnogo   niži   interval   od   ovog   (Leach,   2010).   Odbrambeni   interval   predstavlja  najgori  scenario  koji  ukazuje  na  to  koliko  bi  dana  kompanija  mogla   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   110   da  održi  dati  nivo  poslovanja  a  postojećim  izvorima  gotovine  bez  razmatranja   bilo  kojih  dodatnih  prihoda  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Bezkreditni  interval   Bezkreditni   interval   (NCI)   predstavlja   odnos   likvidnih   sredstava   umanjenih   za   tekuće   obaveze   i   dnevnog   odliva   gotovine   iz   poslovnih   aktivnosti.   𝐵𝑒𝑠𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑛𝑖  𝑖𝑛𝑡𝑒𝑟𝑣𝑎𝑙 =   𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 − 𝑍𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒 − 𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒𝐷𝑛𝑒𝑣𝑛𝑖  𝑜𝑑𝑙𝑖𝑣  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖  =  𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎 + 𝑈𝑡𝑟ž𝑖𝑣𝑒  ℎ𝑎𝑟𝑡𝑖𝑗𝑒  𝑜𝑑  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 + 𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 − 𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒𝐷𝑛𝑒𝑣𝑛𝑖  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖 [𝑑𝑎𝑛𝑎]   Bezkreditni  interval  meri  broj  dana  koliko  kompanija  može  da  nastavi  sa   poslovanjem   kada   više   ne   stvara   prihode   (Smith   &   Graves,   2005).   Pokazuje   prosečno  vreme  koje  bi  kompanija  mogla  da  izdrži  da  finansira  svoje  troškove   poslovanja  pri  tekućem  obimu  aktivnosti  korišćenjem  svojih  likvidnih  sredstava   i   pod   pretpostavkom   prestanka   prodaje   (Coyle,   2000).   Drugim   rečima,   bezkreditni   interval  meri   koliko   dana   bi   kompanija  mogla   da   preživi   ukoliko   izgubi  pristup  bilo  kom  trgovinskom  kreditu  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Formula   se   bazira   na   stavu   da   će   tekuća   sredstva   sa   izuzetkom   zaliha   ubrzo   biti   konvertovana   u   gotovinu,   a   tekuće   obaveze   će   uskoro   morati   biti   plaćene,   tako   da   će   obrtni   kapital   umanjen   za   zalihe   biti   ono   što   ostaje   na   raspolaganju  za  plaćanje  regularnih  troškova  (Coyle,  2000).   Stopa  sagorevanja  gotovine     Ne   postoji   opšteprihvaćena   formula   za   stopu   sagorevanja   gotovine.   U   literaturi  se  nalaze  različite  formule.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   111   𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑠𝑎𝑔𝑜𝑟𝑒𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 = 𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑖  𝑑𝑛𝑒𝑣𝑛𝑖  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖  𝑖𝑙𝑖  = 𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎  𝑛𝑎  𝑝𝑜č𝑒𝑡𝑘𝑢  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒𝐺𝑜𝑑𝑖š𝑛𝑗𝑖  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖   Kako   pokazatelj   odbrambeni   interval   nikada   nije   mnogo   zaživeo   u   praksi,   mnogo   više   se   koristi   jedna   verzija   ovog   pokazatelja,   nazvana   stopa   sagorevanja   gotovine.   Stopa   sagorevanja   gotovine   meri   koliko   gotovine   kompanija   koristi   u   datom   vremenskom   periodu   i   procenjuje   broj   dana   (odbrambeni   interval)   koliko   kompanija   može   da   opstane   sa   gotovinom   prikupljenom   od   investitora   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).   Pokazuje   koliko   kompanija  može   da   izdrži   sa   poslovanjem   ukoliko   pretrpi   neki   udar   i   prilivi   novca  počnu  da  presušuju  (Shim,  2008).  Ovaj  racio  je  posebno  značajan  za  nove   kompanije   koje   tek   započinju   poslovanje   i   za   kompanije   sa   brzim   rastom   poslovanja.   Kod   novoosnovanih   kompanija   bez   prihoda,   stopa   sagorevanja   gotovine   u   stvari  meri   koliko   vremena   kompanija   ima   pre   nego   što  mora   da   počne  da  posluje  sa  pozitivnim  novčanim  tokom  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Visoka   vrednost   stope   ukazuje   da   nema   potrebe   za   spoljnim   finansiranjem.   Takođe   može   da   ukaže   na   to   da   je   kompanija   u   fazi   zrelosti   ili   opadanja   u   korporativnom  životnom  ciklusu  (Shim,  2008).     Ovaj  pokazatelj   je  prikladan   jedino  za  novo   ili   refinansirano  poslovanje   koje  tek  treba  da  zaradi  profit,  jer  meri  koliko  će  početno  finansiranje  izdržati.   Gotovina   na   početku   godine   predstavlja   iznos   novca   na   početku   obračunskog   perioda   i   može   se   pročitati   iz   izveštaja   o   novčanim   tokovima.   Gotovinski   troškovi   predstavljaju   iznos   gotovine   potrošene   tokom   godine   i   takođe  se  može  pročitati  iz  izveštaja  o  novčanim  tokovima  (Leach,  2010).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   112   Neto  obrtna  sredstva   Neto   obrtna   sredstva   predstavljaju   razliku   između   obrtnih   sredstava   i   tekućih  obaveza.  𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 =  𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎  −  𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒  [𝑛𝑗]   Neto  obrtna  sredstva  predstavljaju  višak  obrtnih  sredstava  u  odnosu  na   tekuće  obaveze  (Bernstein  &  Wild,  1999)  i  pokazuju  koliko  likvidnih  sredstava   kompanija   ima   na   raspolaganju   za   izgradnju   i   održavanje   poslovanja   (Marr,   2012).   Nivo   i   promena   visine   neto   obrtnih   sredstava   predstavlja   značajan   indikator   sposobnosti   kompanije   da   izmiri   svoje   dugove   o   roku   njhovog   dospeća  (Shim,  2008).  Neto  obrtna  sredstva  govore  o  perspektivnoj   likvidnosti   kompanije,   odnosno   o   sposobnosti   zaduživanja   na   kratak   rok,   jer   veći   iznos   obrtnih  srtedstava  finansiranih  iz  dugoročnih  izvora  znači  veću  zaštitu  interesa   kratkoročnih  poverilaca  (Bogojević  Arsić,  2005).   Vrednost   neto   obrtnih   sredstava   može   biti   pozitivna   i   negativna,   pri   čemu   će   kompanije   sa   visokom   vrednošću   ovog   indikatora   biti   uspešnije   jer   mogu  da   se   šire   i   napreduju,  dok  kompanije   sa  negativnom  vrednošću  mogu   imati   nedostatak   sredstava   neophodnih   za   rast   i   na   taj   način   mogu   biti   primorane   da   pozajmljuju   sredstva   što   opet  može   oslabiti   njihovu   poziciju   u   pogledu  gotovine  (Marr,  2012).  Ukoliko  su  neto  obrtna  sredstva  pozitivna,  ona   predstavljaju  vrednost  obrtnih  sredstava   finansiranih   iz  dugoročnih   izvora.  Sa   druge   strane,   negativna   vrednost   neto   obrtnih   sredstava   pokazuje   koji   deo   stalnih  sredstava  je  finansiran  iz  kratkoročnih  izvora.   Preduzeće   koje   ima   veći   iznos   neto   obrtnih   sredstava,   pri   istoj   brzini   konverzije   zaliha   i   potraživanja   u   gotovinu,   ima   i   veći   stepen   likvidnosti,   pri   čemu   se   ovo  posebno   odnosi   na   perspektivnu   likvidnost   preduzeća,   odnosno   na   sposobnost   njegovog   zaduživanja   na   kratak   rok   (Žarkić   Joksimović   &   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   113   Bogojević   Arsić,   1998).   Rast   neto   obrtnih   sredstava   kao   posledica   smanjenja   kratkoročnih  obaveza  predstavlja  dobar  indikator,  ipak  treba  imati  u  vidu  i  da   povećanje   neto   obrtnih   sredstava  može   biti   rezultat   povećanja   zaliha   koje   su   relativno  nelikvidne  (Bogojević  Arsić,  2005).   Neto  obrtna  sredstva  pokazuju  koji  deo  obrtnih  sredstava  se  finansira  iz   dugoročnih  izvora.  Ukoliko  su  obrtna  sredstva  manja  od  tekućih  obaveza,  onda   postoji   nedostatak   obrtnog   kapitala   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Ovde   treba   primetiti  da  postoji   razlika   između  nemanja  dovoljno  neto  obrtnih  sredstava   i   upravljanja  poslovanjem  tako  da  mu  je  potrebno  manje  neto  obrtnih  sredstava.   Nedostatak   neto   obrtnih   sredstava   predstavlja   signal   nedovoljne   likvidnosti,   dok   realno   manje   potrebe   za   njima   predstavljaju   znak   dobrog   upravljanja   (Walsh,  2006).   Neto  obrtna  sredstva  se  često  koristi  kao  indikator  sveukupnog  zdravlja  i   likvidnosti  kompanije  (Marr,  2012).   Racio  neto  obrtna  sredstva  prema  prodaji   Racio  neto  obrtna  sredstva  prema  prodaji  predstavlja  odnos  razlike  neto   obrtnih  sredstava  i  kratkoročnih  obaveza  i  prihoda  od  prodaje.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑖   =  𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒   Ovaj  racio  posmatra  likvidnost  iz  drugog  ugla  u  odnosu  na  tekući  i  brzi   racio,   uzimajući   u   obzir   i   vrednost   iz   bilansa   uspeha,   prodaju,   koja   na   neki   način  reflektuje  poslovni  novčani  tok  celokupnog  sistema  (Walsh,  2008).   Ovaj  racio  pokazuje  zonu  sigurnosti  koja  je  na  raspolaganju  za  izmirenje   kratkoročnih   obaveza   u   odnosu   na   prihod   od   prodaje.   Što   je   duži   poslovni   ciklus   to   je   veća   zona   sigurnosti   potrebna   za   dati   nivo   prodaje   (Fabozzi   &   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   114   Peterson,  2003).  Racio  neto  obrtna  sredstva  prema  prodaji  često  sagledava  trend   koji  su  ostala  racia  propustila  da  uoče  (Walsh,  2006).   Ukoliko   prodaja   veoma   brzo   raste,   uz   nepromenjena   neto   obrtna   sredstva,  moguće   je   imati  stabilan  tekući   i  brzi  racio  uz  opadanje  neto  obrtnih   sredstava   prema   prodaji,   što   može   voditi   stanju   u   kome   ne   postoji   dovoljno   resursa   u   bilansu   stanja   da   iznese   postojeći   nivo   poslovanja,   poznatom   kao   overtrading.  Simptom  ovog  stanja  je  stalan  nedostatak  gotovine  za  svakodnevne   potrebe,  pri  čemu  ovaj  signal  nikako  ne  treba  ignorisati,  jer  takva  situacija  može   voditi  bankrotu.  Rešenje  je  najčešće  ubacivanje  dugoročnih  likvidnih  sredstava   (Walsh,  2006).   Prosečan  period  naplate  potraživanja  od  kupaca   Prosečan  period  naplate  potraživanja  od  kupaca  predstavlja  odnos  broja   dana  u  godini  i  koeficijenta  obrta  kupaca  i  izražava  se  u  danima.   𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑝𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑  𝑛𝑎𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎   =   365  𝑖𝑙𝑖  360  𝑖𝑙𝑖  300𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎= 365  𝑖𝑙𝑖  360  𝑖𝑙𝑖  300𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎= 𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒365  𝑖𝑙𝑖  360  𝑖𝑙𝑖  300= 𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑑𝑛𝑒𝑣𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  [𝑑𝑎𝑛𝑎]   Prosečan   period   naplate   potraživanja   predstavlja   prosečno   vreme,   odnosno  broj  dana  koji   je  potreban  da  se  naplate   sva  potraživanja  od  kupaca.   Što   je   ovaj   period   kraći,   to   je   bolje   (Evans,   2000)   (Shim,   2008)   (Atrill,   2006).   Ovako   utvrđen   period   treba   posmatrati   u   odnosu   na   kreditne   uslove   koje   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   115   preduzeće  daje  kupcima   (Žarkić   Joksimović  &  Bogojević  Arsić,  1998).  Kada  se   uporedi   prosečno   vreme   naplate   potraživanja   od   kupaca   sa   uslovima   kreditiranja   može   se   doći   do   zaključka   kako   funkcionišu   kreditna   politika   kompanije   i   njena  politika   naplate.   Posmatranje   trenda  u   naplati   potraživanja   tokom   vremena   je   takođe   veoma   značajno   u   proceni   kvaliteta   i   likvidnosti   portraživanja  od  kupaca  (Bernstein  &  Wild,  1999).     Ukoliko   se   izvrši   poređenje   prosečnog   period   naplate   potraživanja   sa   ostalima   kompanijama   iz   iste   delatnosti,   može   se   doći   do   informacija   o   efikasnosti   naplate   potraživanja   i   trendovima   u   upravljanju   potraživanjima.   Skok   u   periodu   naplate   u   odnosu   na   prethodni   period  može   ukazati   na   veći   rizik   nemogućnosti   naplate   potraživanja,   kao   i   na   kreditiranje   rizičnijih   potrošača.   Mada   koeficijent   obrta   kupaca   meri   brzinu   naplate   potraživanja   i   koristan   je   za   poređenje   sa   drugim  kompanijama,   on   ne   omogućava  direktno   upoređivanje   sa   uslovima   prodaje   koje   kompanija   daje   svojim   kupcima   (Bernstein  &  Wild,   1999).   Prilikom   analiziranja   ovog   indikatora   treba   imati   u   vidu   da   on   pokazuje   broj   dana   naplate   potraživanja   od   prosečnog   kupca,   a   među   njima   mogu   biti   i   ekstremni   slučajevi   koji   veoma   brzo   isplaćuju   svoje   obaveze  ili  oni  koji   jako  kasne  sa  isplatama.  Takvi  kupci  mogu  iskriviti  sliku  o   stvarnom   stanju   (Atrill,   2006).   Odličan   alat   za   ispitivanje   ekstremnih   perioda   naplate   je   sortiranje   potraživanja   od   kupaca   prema   starosti,   odnosno   prema   broju  dana   koliko   je   prošlo   od  datuma  dospeća,   čime   se  može  uočiti   da   li   su   kašnjenja  prisutna  kod  većine  kupaca  ili  su  usko  koncentrisana,  što  če  poboljšati   menadžerske  odluke  za  preduzimanje  neophodnih  koraka  za  rešavanje  nastale   situacije  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   116   Prosečan  period  vezivanja  zaliha   Prosečan  period  vezivanja  zaliha  predstavlja  odnos  broja  dana  u  godini  i   koeficijenta  obrta  zaliha  i  izražava  se  u  danima.   𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑝𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑  𝑣𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎   =   365  𝑖𝑙𝑖  360  𝑖𝑙𝑖  300𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎=   365  𝑖𝑙𝑖  360  𝑖𝑙𝑖  300𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒 =   𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎365  𝑖𝑙𝑖  360  𝑖𝑙𝑖  300= 𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑖  𝑑𝑛𝑒𝑣𝑛𝑖  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎  [𝑑𝑎𝑛𝑎]   Prosečan   period   vezivanja   zaliha   meri   broj   dana   koliko   je   potrebno   kompaniji   da   proda   prosečne   zalihe   za   tu   godinu   (Bernstein   &   Wild,   1999),   odnosno  meri  vremensko   trajanje   jednog  obrta  zaliha.  On  govori  o   tome  da   li   kompanija   drži   previše   ili   premalo   zaliha.   Prosečne   zalihe   se   računaju   kao   srednja  vrednost  zaliha  na  početku  i  na  kraju  godine,  osim  u  slučaju  poslovanja   sa   velikim   sezonskim   varijacijama   kada   je   dobro   uzeti   u   obračun   prosečnu   mesečnu  vrednost  (Atrill,  2006).   Prosečno  vreme  vezivanja  zaliha  ukazuje  na  to  koliko  dana  je  kompanija   držala  zalihe  pre  prodaje.  Poželjno   je  da  ovaj  broj  dana  bude  što  manji   (Atrill,   2006)  (Evans,  2000).  Dugo  vreme  vezivanja  zaliha  ukazuje  da  menadžment  nije   u  mogućnosti  da  proda  postojeće  zalihe  (Evans,  2000).     Prosečan  period  isplate  dobavljača   Prosečan  period  isplate  dobavljača  predstavlja  odnos  broja  dana  u  godini   i  koeficijenta  dobavljača  i  izražava  se  u  danima.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   117   𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑝𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑  𝑖𝑠𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒  𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑎   =   365  𝑖𝑙𝑖  360  𝑖𝑙𝑖  300𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑎=     𝑂𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑖𝑚𝑎𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑑𝑛𝑒𝑣𝑛𝑒  𝑛𝑎𝑏𝑎𝑣𝑘𝑒  𝑖𝑙𝑖  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎  [𝑑𝑎𝑛𝑎]   Prosečan   period   isplate   dobavljača   pokazuje   prosečan   broj   dana   potreban  da  kompanija   isplati  dobavljače.  Korisno   je  ovaj  podatak  porediti   sa   kreditnim   uslovima   koje   pružaju   dobavljači   (Žarkić   Joksimović   &   Bogojević   Arsić,   1998).   Prosečan   period   isplate   meri   stepen   u   kome   obaveze   prema   dobavljačima   predstavljaju   tekuće   a   ne   zakasnele   obaveze   (Bernstein  &  Wild,   1999).   Uobičajeno  je  da  prosečan  period  isplate  dobavljača  iznosi  30  do  60  dana   i   bilo  koji   iznos  veći   od   toga  ukazuje  da  bi   kompanija   trebalo  da  bolje   koristi   svoje  dobavljače  (Leach,  2010).  Ukoliko  se  period  isplate  dobavljača  povećava  to   može   značiti   da   se   trgovinski   kredit   koristi   kao   izvor   finansiranja   više   nego   ranije.   Takođe   može   značiti   da   kompanija   ima   finansijskih   poteškoća   koje   je   teraju   da   produžava   period   isplate.   Sa   druge   strane,   to  može   ukazivati   da   se   obavezama   prema   dobavljačima   upravlja   na   pravi   način,   koristeći   prednosti   koje  pruža  odloženo  plaćanje  bez  kamate  (Shim,  2008).   Utvrđivanje   prosečnog   perioda   isplate   dobavljača   je   značajno   za   kreditiranje  kupaca,  odnosno  prosečan  period  naplate  potraživanja  od  kupaca   treba  uskladiti  sa  periodom  isplate  dobavljača,  jer  se  naplatom  potraživanja  od   kupaca   obezbeđuju   sredstva   potrebna   za   izmirenje   obaveza   prema   dobavljačima  (Bogojević  Arsić,  2005).   Prosečan   period   isplate   je   dobar   indikator   za   poređenje   među   kompanijama   iz   iste   delatnosti   i   iste   veličine,   kao   i   za   određivanje   trenda   u   poslovanju  kompanije  (Leach,  2010).  Ukoliko  je  period  isplate  dobavljača  kraći   od   proseka   za   datu   delatnost,   to   može   značiti   da   menadžment   ne   koristi   u   potpunosti  pogodnosti  nabavke  na  odloženo  plaćanje.  Nasuprot  tome,  ukoliko   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   118   je  on  duži  od  proseka,  to  može  značiti  da  kompanija  kasni  sa  plaćanjem  svojih   obaveza  (Shim,  2008).   Za   razliku   od   većine   racia,   prosečan   period   isplate   dobavljača   meri   politiku   kompanije   pre   nego   njene   performanse.   Produžavanje   prosečnog   perioda  isplate  je  obično  uzrokovano  finansijskim  poteškoćama  kompanije,  tako   da  duži  period   isplate  od  onog  kod  konkurenata   ili   trend  produženja  perioda   može   biti   rani   znak   finansijskih  problema.  Ukoliko   je   ovaj   period  kraći   od   30   dana,   to   može   ukazati   da   kompanija   ima   problem   da   izvrši   nabavku   pod   normalnim  kreditnim  uslovima  (Leach,  2010).   Poslovni  ciklus   Poslovni  ciklus  predstavlja  zbir  prosečnog  perioda  naplate  potraživanja   od  kupaca  i  prosečnog  vremena  vezivanja  zaliha  i  izražava  se  u  danima.  𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠  =  𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑝𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑  𝑛𝑎𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎  +  𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑜  𝑣𝑟𝑒𝑚𝑒  𝑣𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎  [𝑑𝑎𝑛𝑎]   Poslovni   ciklus   je   vremenski   period   koji   je   potreban   da   prođe   od   ulaganja   gotovine   u   proizvode   i   usluge   do   dobijanja   gotovine   za   prodate   proizvode   i   usluge   i   on   pokazuje   koliko   dana   je   potrebno   da   se   gotovina   generiše  iz  obrtnih  sredstava.  Predstavlja  zbir  broja  dana  potrebnih  da  se  zalihe   prodaju   i   broja   dana   potrebnih   da   se   rezultujuća   potraživanja   od   kupaca   prevedu   u   gotovinu   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).   Drugim   rečima,   to   je   potrebno   vreme   da   se   gotovina   konvertuje   u   zalihe,   zalihe   u   potraživanja   i   potraživanja  konvertuju  nazad  u  gotovinu  (Shim,  2008).   Poslovni   cikljus   predstavlja   indikator   likvidnosti   zaliha   (Bernstein   &   Wild,  1999).  Ovaj  racio  treba  posmatrati  zajedno  sa  tekućim  raciom  likvidnosti.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   119   Ukoliko   je   koeficijent   obrta   u   okviru   poslovnog   ciklusa   (365  ili  360  ili  300 Poslovni  ciklus )   niži   od   tekućeg   racia   likvidnosti,   to   ukazuje   da   kompanija   ima   dodatna   sredstva   da   pokrije   obrt   tekućih   sredstava   u   gotovinu.   Ukoliko   je   viši   od   tekućeg   racia   likvidnosti  to  ukazuje  da  u  okviru  poslovnog  ciklusa  nema  dovoljno  sredstava   za  pokriće   tekućih   obaveza   i   da   će   kompanija  možda  morati   da   se   zaduži   na   kratak  rok  kako  bi   isplatila  obaveze  (Evans,  2000).  Drugim  rečima,  koliki  nivo   likvidnosti   je   kompaniji   potreban   zavisi   od   njenog   poslovnog   ciklusa.   Što   je   duži  poslovni  ciklus,  to  je  potrebno  više  obrtnih  sredstava  u  odnosu  na  tekuće   obaveze,   odnosno   potreban   je   veći   iznos   neto   obrtnih   sredstava   (Fabozzi   &   Peterson,  2003).  Kompanija  sa  kratkim  poslovnim  ciklusom  obično  zahteva  veći   nivo   obrtnih   sredstava   i   viši   tekući   i   brzi   racio,   osim   ukoliko   dobavljači   ne   produže  period  odloženog  plaćanja  (Shim,  2008).   Gotovinski  ciklus     Gotovinski   ciklus   (neto   poslovni   ciklus,   ciklus   konverzije   gotovine)   predstavlja   razliku   poslovnog   ciklusa   kompanije   i   prosečnog   perioda   isplate   dobavljača,   odnosno   predstavlja   zbir   prosečnog   perioda   naplate   potraživanja   od  kupaca   i   prosečnog  vremena  vezivanja   zaliha  umanjen   za  prosečni   period   isplate  dobavljača  u  danima.  𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠  =  𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑝𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑  𝑛𝑎𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎  +  𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑜  𝑣𝑟𝑒𝑚𝑒  𝑣𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎  –𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑝𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑  𝑖𝑠𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒  𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑎  =  𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠  –  𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑝𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑  𝑖𝑠𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒  𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑎=   360𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒  [𝑑𝑎𝑛𝑎]       Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   120   Negotovinska  obrtna  sredstva  se  sastoje  od  tekućih  sredstava  i  obaveza,   ne   uključujući   gotovinu.   Jedan   od   načina   sagledavanja   negotovinskih   obrtnih   sredstava  je  posmatrati  poslovanje  kao  ciklus  –  od  inicijalne  kupovine  zaliha  do   konačne  naplate  prodaje.  Ciklus  započinje  kupovinom  zaliha  na  kredit,  čime  se   stvaraju   obaveze   prema   dobavljačima,   nakon   čega   se   proizvodi   prodaju   i   naplaćuju.  Dužina  ovog  ciklusa  ukazuje  na  to  koliko  dobro  kompanija  upravlja   negotovinskim   obrtnim   sredstvima   (Shim,   2008).   Gotovinski   ciklus   obuhvata   međusobnu  vezu   između  prodaje,   naplate   i   nabavke  na  odloženo  plaćanje  na   način  na  koji  ovi  pojedinačni  iznosi  nisu  u  mogućnosti  (White,  Sondhi,  &  Fried,   2003).     Gotovinski   ciklus   govori   koliko   je   u   danima   potrebno   da   organizacija   pretvori   svoje  ulaganje  u   resurse  u  gotovinu   (Marr,  2012).  On  predstavlja  broj   dana   koji   prođe   od   dana   plaćanja   dobavljačima   za   nabavljene   zalihe   do   trenutka  naplate  potraživanja  od  kupaca  i  odražava  brzinu  cirkulacije  gotovine   kroz  poslovanje  (Žarkić  Joksimović  &  Bogojević  Arsić,  1998).  Gotovinski  ciklus   meri  koliko  vremena  je  svaka  uložena  novčana  jedinica  vezana  u  proizvodnji  i   prodaji  pre  nego  što  se  konvertuje  u  gotovinu  kroz  prodaju  potrošačima  (Marr,   2012).   Pokazuje   koliko   je   gotovina   vezana   u   zalihama   ili   potraživanjima.   Na   visinu   gotovinskog   ciklusa   u   velikoj   meri   utiču   faktori   delatnosti   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).   Ponekad   se   kao   gruba   aproksimacija   gotovinskog   ciklusa   koristi   inverzna   vrednost   koeficijenta   obrta   neto   obrtnih   sredstava   pomnožena  sa  365  dana  (Verlyn  &  Laughlin,  1980).   Što  je  gotovinski  ciklus  kraći,  to  je  bolje  (Shim,  2008)  (Marr,  2012),  jer  što   je  duže  vremena  potrebno  da  se  inicijalno  ulaganje  unovči,  to  će  manje  gotovine   biti   na   raspolaganju,   a   to   će   uticati   na   sniženu   likvidnost   kompanije.   Što   je   gotovinski   ciklus   kraći,   to   je   efikasnije   poslovanje   kompanije   i   to   je   uspešnije   upravljanje   gotovinom   (White,   Sondhi,  &   Fried,   2003).  Duži   gotovinski   ciklus   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   121   znači  veće  potrebe  za  neto  obrtnim  sredstvima,  mada  su  ove  potrebe  u  velikoj   meri  definisane  praksom  i  karakteristikama  delatnosti  kompanije   (Bernstein  &   Wild,   1999).  Moguće   je   da   kompanije   čak   imaju   i   negativni   gotovinski   ciklus,   ukoliko  njeni  kupci  plaćaju  odmah,  zalihe  ne  postoje,  a  dobavljači  omogućavaju   odloženo   plaćanje   (White,   Sondhi,  &   Fried,   2003).   Ipak,   treba   napomenuti   da   snižavanje  ovog  ciklusa  nosi  sa  sobom  rizik,  jer  može  uticati  na  lošu  reputaciju   kod  kupaca  i  dobavljača  (Marr,  2012).     5.1.1.3.  Racia  aktivnosti   Racia   poslovne   aktivnosti,   koji   izražavaju   relativne   odnose   prihoda   i   rashoda   i   ulaganja   u   poslovna   sredstva,   su   veoma   značajni   jer   utiču   na   likvidnost  i  rentabilnost  preduzeća  (Bogojević  Arsić,  2005).     Posmatranje   profitnih  margini   kompanije   tokom   jednog   perioda   pruža   jako   malo   informancija   koje   mogu   biti   korišćene   za   prosuđivanje   o   budućoj   profitabilnosti.  Takođe,  ova  racia  ne  pružaju  mnogo  informacija  o  tome  zašto  je   profitabilnost   na   datom   nivou.   Potrebno   je   više   podataka   da   bi   se   došlo   do   saznanja   o   budućoj   profitabilnosti   kompanije.  Zato   se   koriste   racia   aktivnosti,   koja  mere  koliko  dobro  su  korišćena  sredstva  kompanije   (Fabozzi  &  Peterson,   2003).   Isto   tako,   racia   likvidnosti   ne   pružaju   adekvatnu   sliku   o   stvarnoj   likvidnosti  kompanije  zbog  razlika  u  vrsti  obrtnih  sredstava  i   tekućih  obaveza   kompanije.  Zato  je  neophodno  evaluirati  likvidnost  posebnih  obrtnih  sredstava,   pomoću  indikatora  aktivnosti  (Shim,  2008).   Racia   aktivnosti   mere   sposobnost   sredstava   da   generišu   prihode   ili   zarade   (Evans,   2000).   Ona   ne   mere   profitabilnost   ili     likvidnost   direktno,   ali   imaju   velikog   uticaja   na   ove   indikatore   performansi   (White,   Sondhi,  &   Fried,   2003).   Služe   da   opišu   odnos   između   nivoa   poslovanja   kompanije,   najčešće   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   122   definisanim   kroz   nivo   prodaje   i   sredstava   potrebnih   za   održanje   ovom  nivoa   poslovnih  aktivnosti   (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).  Ona  se  koriste  da   izmere   efikasnost   korišćenja   određenog   resursa   u   poslovanju   (Atrill,   2006).   Drugim   rečima,  koriste  se  za  utvrđivanje  koliko  brzo  se  različita  sredstva  konvertuju  u   prihode  ili  gotovinu  (Shim,  2008).  Što  su  vrednosti  ovih  pokazatelja  veće,  to   je   poslovanje   kompanije   efikasnije,   jer   se   sa   relativno   manje   sredstava   održava   dati  nivo  aktivnosti,  odnosno  dati  nivo  prodaje  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).    Racia   aktivnosti   uglavnom   predstavljaju   koeficijente   obrta   i   služe   za   evaluiranje   koristi   koju   donosi   određeno   sredstvo   ili   ukupna   sredstva   kompanije   (Fabozzi   &   Peterson,   2003).   Ona   procenjuju   efikasnost   korišćenja   sredstava  kompanije  (Shim,  2008).  Trend  u  kretanju  ovih  racia  tokom  vremena  i   njihovo   poređenje   među   kompanijama   iz   iste   delatnosti   može   da   ukaže   na   potencijalnu   neefikasnost   ili   šansu,   a   od   velike   su   koristi   i   za   predviđanje   kratkoročnih   i  dugoročnih  potreba  kompanije  za  kapitalom  (White,  Sondhi,  &   Fried,  2003).   Koeficijent  obrta  ukupnih  sredstava   Koeficijent   obrta   ukupnih   sredstava   predstavlja   odnos   prihoda   od   prodaje  i  prosečnih  ukupnih  sredstava  kompanije.   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎   =   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Koeficijent  obrta  ukupnih  sredstava  govori  koliko  puta  tokom  godine  se   vrednost   ukupnih   sredstava   kompanije   generisala   u   prodaji   (Fabozzi   &   Peterson,  2003).  Ukazuje  na  poslovnu  efikasnost  kompanije  (Žarkić  Joksimović   &   Bogojević   Arsić,   1998)   i   pokazuje   sposobnost   kompanije   da   koristi   svoja   sredstva   efikasno   kako   bi   generisala   prihode   (Shim,   2008).   Koeficijent   obrta   ukupnih   sredstava   meri   sveukupnu   efikasnost   ulaganja   objedinjavanjem   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   123   združenog   uticaja   stalnih   i   obrtnih   sredstava   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).   Ovaj   pokazatelj   govori   koliko   novčanih   jedinica   prodaje   je   kompanija   u   mogućnosti   da   generiše   za   svaku   novčanu   jedinicu   njene   imovine   (Palepu,   Healy,  &  Bernard,  2004).  Koeficijent  obrta  ukupnih  sredstava  govori  koliko  se   na   novčanu   jedinicu   ulaganja   u   sredstva   ostvaruje   prihoda   od   prodaje     (Bogojević   Arsić,   2005).   Detaljna   analiza   koeficijenta   obrta   ukupnih   sredstava   omogućava   evaluaciju   investicionog  menadžmenta  kompanije   (Palepu,  Healy,   &  Bernard,  2004).       Slika  5.1.1.3.1.  Dekompozicija  koeficijenta  obrta  ukupnih  sredstava  (Elliott  &  Elliott,   2006)     Koeficijent   obrta   ukupnih   sredstava   predstavlja   sintetički   izraz   koeficijenata  obrta  pojedinih  vrsta  poslovnih  sredstava,  pa  se  na  njegovu  visinu   može   uticati   povećanjem   koeficijenta   obrta   pojedinih   sredstava   (Žarkić   Joksimović   &   Bogojević   Arsić,   1998).   Razbijanje   koeficijenta   obrta   ukupnih   sredstava  na  sastavne  delove  je  prikazano  na  slici  5.1.1.3.1.   Prodaja/ Ukupna   sredstva Prodaja/ Osnovna   sredstva Prodaja/ Materijalna   sredstva Prodaja/ Nekretnine Prodaja/ Oprema Prodaja/ Nematerija-­‐‑ lna  sredstva Prodaja/ Obrtna   sredstva Prodaja/ Zalihe Prodaja/ Kupci Prodaja/ Gotovina Prodaja/ Ulaganja Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   124   Visok   koeficijent   obrta   ukupnih   sredstava   ukazuje   na   mogućnost   kompanije  da  generiše  visok  nivo  prihoda  koristeći  relativno  malo  sredstava.  Sa   druge   strane,   nizak   nivo   koeficijenta   ukazuje   na   veoma   kapitalno-­‐‑intenzivno   poslovanje   (Evans,   2000).   Međutim,   kako   je   ovo   sumarni   pokazatelj   koji   pokazuje   koliko   se   brzo   u   kompaniji   kreću   ukupna   sredstva,   povećanje   koeficijenta  se  može  postići  ubrzanjem  obrta  pojedinačnih  sredstava  kompanije   (Žarkić  Joksimović,  Benković,  &  Milosavljević,  2013).   Koeficijent  obrta  sopstvenih  sredstava   Koeficijent   obrta   sopstvenih   sredstava   predstavlja   odnos   prihoda   od   prodaje  i  prosečnih  sopstvenih  sredstava  kompanije.   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎   =   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Koeficijent   obrta   sopstvenih   sredstava   meri   sposobnost   kompanije   da   pretvori   sopstveni   kapital   u   prodaju   (Evans,   2000).   Pokazuje   koliko   novčanih   jedinica  prihoda  se  generiše  od  svake  jedinice  uloženih  sopstvenih  sredstava.   Koeficijent  obrta  sopstvenih  sredstava  govori  o  rentabilnosti  sopstvenog   kapitala,   s   obzirom  da   interni   rast   kompanije   zavisi   od   povećanja   sopstvenih   izvora   finansiranja,   a   rast   koeficijenta   sa   druge   strane   omogućava   privlačenje   pozajmljenih  izvora  neophodnih  za  normalno  poslovanje  (Žarkić  Joksimović  &   Bogojević  Arsić,  1998).   Koeficijent  obrta  angažovanog  kapitala   Koeficijent  obrta  angažovanog  kapitala  (koeficijent  obrta  neto  sredstava)   predstavlja  odnos  prihoda  od  prodaje  i  angažovanog  kapitala  kompanije.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   125   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎  =   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝐴𝑘𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 + 𝑅𝑒𝑧𝑒𝑟𝑣𝑒 + 𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔=   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝐴𝑛𝑔𝑎ž𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙   Koeficijent   obrta   neto   sredstava   ispituje   koliko   efektivno   se   sredstva   kompanije   koriste   da   generišu   prihode   od   prodaje.   Faktori   koje   treba   uzeti   u   obzir   zarad   boljeg   sagledavanja   različitih   aspekata   koeficijenta   obrta   neto   sredstava  su  (Avis,  2009):   − Politika  držanja  zaliha,   − Politika  prodaje  na  kredit,   − Tehnologija  koja  se  koristi.   Koeficijent   obrta   angažovanog   kapitala   utvrđuje   efikasnost   korišćenja   kapitala.   Na   taj   način   on   doprinosi   ukupnoj   performansi   poslovanja  merenoj   pomoću  stope  prinosa  na  angažovani  kapital  jer  je  (Avis,  2009):  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑎𝑛𝑔𝑎ž𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙= 𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎  𝑚𝑎𝑟ž𝑎  ×  𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑎𝑛𝑔𝑎ž𝑜𝑣𝑎𝑛𝑜𝑔  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎   Na   ovaj   način   rast   koeficijenta   obrta   neto   sredstava   utiče   na   povećanje   stope   prinosa   na   angažovani   kapital,   kao   sveobuhvatnog   indikatora   performansi  (Avis,  2009).   Poželjno   je   da   koeficijent   obrta   angažovanog   kapitala   bude   što   viši.   Visoka   vrednost   koeficijenta   ukazuje   da   se   dugoročni   kapital   investiran   u   sredstva  kompanije  koristi  produktivnije  za  generisanje  prihoda.  Međutim,  jako   visok  pokazatelj  može  ukazivati  da  kompanija  ima  nedovoljno  kapitala  da  održi   dostignut  nivo  prihoda  (Atrill,  2006).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   126   Koeficijent  obrta  osnovnih  sredstava   Koeficijent   obrta   osnovnih   sredstava   predstavlja   odnos   prihoda   od   prodaje  i  prosečnog  iznosa  osnovnih  sredstava  kompanije.  𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑜𝑠𝑛𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎  =   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑜𝑠𝑛𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎       Ovaj   odnos   je   dugoročan   i   fundamentalan   za   većinu   kompanija   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Koeficijent   obrta   fiksnih   sredstava   meri   efikasnost   dugoročnih   kapitalnih   ulaganja   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).   On   pokazuje   koliko  se  ostvaruje  prihoda  od  prodaje  na  svaki  dinar  ulaganja  u  fiksna  sredstva   (Bogojević  Arsić,  2005).     Prilikom   izračunavanja   koeficijenta   obrta,   postoji   dilema   da   li   koristiti   nabavnu   ili   sadašnju   vrednost   fiksnih   sredstava.   U   praksi   se   češće   koristi   pokazatelj  koji  se  izračunava  korišćenjem  sadašnje  vrednosti,  međutim  ovakav   pokazatelj   neće  pokazati   pravu   sliku   jer   će   kompanije   koje   su   ranije  pribavile   sredstva   ili  kompanije  koje  primenjuju  ubrzani  metod  otpisa   fiksnih  sredstava   imati   viši   koeficijent   obrta   zahvaljujući   amortizaciji   koja   je   umanjila   vrednost   fiksnih   sredstava.   Još   jedan   izazov   je   to   što   novija   sredstva   mogu   doprineti   povećanoj   efikasnosti   zahvaljujući   primenjenoj   novijoj   tehnologiji,   a   sa   druge   strane  ovakva  sredstva  su  skupa  pa  stoga  povećavaju  koeficijent  obrta   fiksnih   sredstava  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).     Visina   i   trend   kretanja   koeficijenta   obrta   fiksnih   sredstava   zavisi   od   karakteristika  svojih  komponenti  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).  Visok  racio  se   pozitivno  reflektuje  na  sposobnost  kompanije  da  koristi  svoja  fiksna  sredstva  u   poslovanju.   Niska   vrednost   racia   u   odnosu   na   prosek   u   grani   ukazuje   na   preterana  ulaganja  u  fiksna  sredstva,  odnosno  na  predimenzionirane  kapacitete   u  odnosu  na  mogućnosti  plasmana,  međutim  on  može   imati  nisku  vrednost   i   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   127   zbog   nepovoljne   strukture   ulaganja   (Žarkić   Joksimović   &   Bogojević   Arsić,   1998).       Slika  5.1.1.3.2.  Veza  između  koeficijenta  obrta  i  potrebnog  kapaciteta  (White,  Sondhi,  &   Fried,  2003)     Inicijalni   koeficijent   obrta   tek   osnovanih   kompanija   može   biti   nizak,   s   obzirom   da   je   njihov   nivo   poslovanja   ispod   kapaciteta,   međutim,   kako   raste   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   128   prodaja  koeficijent  raste  sve  dok  se  ne  dostigne  inicijalni  kapacitet.  Svako  dalje   povećanje   kapitalnih   ulaganja   snižava   koeficijent   obrta   fiksnih   sredstava   do   trenutka  kada  rast  prodaje  dostigne  rast  kapaciteta.  Ovaj  proces  se  nastavlja  sve   do  dostizanja  faze  zrelosti  u  životnom  ciklusu  kompanije  ili  proizvoda  a  zatim   se  u  fazi  opadanja  proces  nastavlja  u  obrnutom  smeru  (White,  Sondhi,  &  Fried,   2003).   Prilikom  analize   koeficijenta   obrta   fiksnih   sredstava   treba   imati   u   vidu   da  rast  vrednosti  fiknih  sredstava  najčešće  nije  postepen,  već  skokovit,    a  to  ima   uticaja   na   njihov   koeficijent   obrta   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Rast   prodaje   je   kontinualan,  mada   po   varijabilnoj   stopi,   a   rast   kapaciteta   u   skladu   sa   rastom   prodaje  je  diskretan  u  zavisnosti  od  dodatnih  pogona,  skladišta,  prodavnica  itd.   Kombinacija  nekih  od  ovih  faktora  rezultira  u  nepravilnom  kretanju  koeficijenta   obrta  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).     Ovaj   racio  predstavlja   veoma   snažan   indikator  performansi   kompanije,   mada   je  pod  velikim  uticajem  prirode  delatnosti,  pa   je   teže  na  njega  značajno   uticati  menadžerskim  akcijama  (Walsh,  2006).   U  imeniocu  pokazatelja  se  najčešće  uzimaju  samo  nekretnine,  postrojenja   i   oprema,   ne   uključujući   gudvil,   nematerijalna   sredstva,   odložena   poreska   sredstva   i   ostala   stalna   sredstva,   kako   bi   se   dobio   što   smisleniji   rezultat.   Indikator  se  onda  izračunava  na  sledeći  način:  𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑛𝑒𝑘𝑟𝑒𝑡𝑛𝑖𝑛𝑒,𝑝𝑜𝑠𝑡𝑟𝑜𝑗𝑒𝑛𝑗𝑎  𝑖  𝑜𝑝𝑟𝑒𝑚𝑒  =   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑛𝑒𝑘𝑟𝑒𝑡𝑛𝑖𝑛𝑒,𝑝𝑜𝑠𝑡𝑟𝑜𝑗𝑒𝑛𝑗𝑎  𝑖  𝑜𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎     Koeficijent   obrta   fiksnih   sredstava   u   ovom   slučaju   reflektuje   produktivnost   i   efikasnost   zemljišta,   postrojenja   i   opreme   u   generisanju   prihoda.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   129   Koeficijent   obrta   osnovnih   sredstava   se   može   izračunati   i   kao   odnos   amortizacije   zemljišta,   postrojenja   i   opreme   i   prosečne   istorijske   vrednosti   zemljišta,   postrojenja   i   opreme   (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,   Schomig,  &  Rolf,   2006).   Koeficijent  obrta  obrtnih  sredstava   Koeficijent   obrta   obrtnih   sredstava   predstavlja   odnos   ukupnih   rashoda   kompanije  i  njenih  prosečnih  obrtnih  sredstava.   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎   =   𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Koeficijent   obrta   obrtnih   sredstava   pokazuje   koliko   se   puta   prosečno   godišnje   obrtna   sredstva   koriste   za   plaćanje   rashoda   i   na   taj   način   oslikava   efikasnost   njihovog   korišćenja   (Žarkić   Joksimović,   2007).   Poželjno   je   da   ovaj   koeficijent   bude   što   viši,   jer   se   na   taj   način   doprinosi   rastu   profitabilnosti     i   likvidnosti  (Bogojević  Arsić,  2005).   Koeficijent   obrta   obrtnih   sredstava   je   sa   mnogo   manjom   preciznošću   moguće   utvrditi   i   kao   odnos   prihoda   od   realizacije   i   prosečnih   obrtnih   sredstava  (Žarkić  Joksimović,  2007).   Koeficijent  obrta  neto  obrtnih  sredstava   Koeficijent   obrta   neto   obrtnih   sredstava   predstavlja   odnos   prihoda   od   prodaje  i  prosečnih  neto  obrtnih  sredstava.   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎   =   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Koeficijent   obrta   neto   obrtnih   sredstava   predstavlja   sumarni   racio   koji   reflektuje  iznos  neto  obrtnih  sredstava  koji  je  potreban  da  bi  se  održao  dati  nivo   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   130   prodaje   (White,   Sondhi,  &   Fried,   2003).  On  pokazuje   koliko  puta   se   prosečno   godišnje  realizuju  obrtna  sredstva  finansirana  iz  dugoročnih  izvora.     Na  njegovu  veličinu  utiče  veliki  broj  faktora  pa  se  ne  može  tvrditi  da  je   bolje   da   on   bude   što   veći,   jer   to   sobom   nosi   veći   rizik   od   nelikvidnosti   (Bogojević  Arsić,   2005).   Svakako   treba   imati  u  vidu  da  veliki  porast  vrednosti   ovog   koeficijenta   nije   dobar   jer   postoji   rizik   od   neočekivanog   pada   poslovne   aktivnosti  i,  time,  prihoda  što  znači  manji  priliv  gotovine  za  izmirenje  naraslih   tekućih  obaveza.  Sa  druge  strane,  pad  vrednosti  koeficijenta  obrta  neto  obrtnih   sredstava  često  odražava  nepotrebno  visoka  neto  obrtna  sredstva  u  odnosu  na   obim  poslovanja,   što   dovodi   do   finansiranja   kratkoročnih   potreba   za   obrtnim   sredstvima   iz   dugoročnih   izvora,   čime   se   perspektivno   ugrožava   rentabilnost   preduzeća  (Žarkić  Joksimović  &  Bogojević  Arsić,  1998).   Koeficijent  obrta  poslovnih  neto  obrtnih  sredstava   Koeficijent   obrta   neto   obrtnih   sredstava   predstavlja   odnos   prihoda   od   prodaje  i  prosečnih  neto  obrtnih  sredstava.  𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎  =   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑎  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Koeficijent   obrta   poslovnih   neto   obrtnih   sredstava   pokazuje   koliko   novčanih   jedinica  prihoda  od  prodaje  generiše   svaki  dinar  uložen  u  poslovna   neto  obrtna  sredstva  kompanije  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004).     Poslovna  neto  obrtna  sredstva  se  računaju  na  sledeći  način:   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   131   𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑎  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎= (𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣a− 𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎 + 𝑈𝑡𝑟ž𝑖𝑣𝑒  ℎ𝑎𝑟𝑡𝑖𝑗𝑒  𝑜𝑑  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 )− (𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒 − (𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑖+ 𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑖  𝑑𝑒𝑜  𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖ℎ  𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑎))   Na  ovaj  način   racio   sužava  obrtna   sredstva   i   kratkoročne  obaveze   tako   da  one  obuhvate  samo  poslovne  stavke  kao  što  su  zalihe,  kupci  i  dobavljači.   Koeficijent  obrta  gotovine   Koeficijent   obrta   gotovine   predstavlja   odnos   prihoda   od   prodaje   i   prosečne  gotovine  kojom  kompanija  raspolaže.   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒   =   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎   Suviše  visok  racio  obrta  gotovine  može  poticati  od  nedostatka  gotovine,   što   može   biti   signal   nelikvidnosti   ukoliko   kompanija   nema   spreman   izvor   gotovine.   Gotovina   akumulirana   za   određene   svrhe   često   stvara   privremeno   smanjenje  ovog  obrta  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Koeficijent  obrta  kupaca   Koeficijent   obrta   kupaca   predstavlja   odnos   prihoda   od   prodaje   i   prosečnih  potraživanja  od  kupaca.  𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎  =   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎  𝑖𝑙𝑖   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  𝑛𝑎  𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎   Koeficijent   obrta   kupaca   meri   koliko   puta   je   kompanija   bila   u   mogućnosti  da  pretvori  potraživanja  od  kupaca  u  gotovinu.  U  brojiocu  se  može   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   132   uzeti   prihod   od   prodaje   na   kredit   ukoliko   je   taj   podatak   dostupan,   inače   se   uzima   ukupan   prihod   od   prodaje   (Shim,   2008)   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Prosečna  vrednost  potraživanja  se  dobija  sabiranjem  vrednosti  potraživanja  od   kupaca  na  početku  i  na  kraju  perioda  i  deljenjem  sa  dva,  mada  se  do  preciznijih   podataka   dolazi   korišćenjem   mesečnih   ili   kvartalnih   podataka,   ukoliko   su   dostupni.     Koeficijent  obrta  kupaca  pokazuje  koliko  puta  se  prosečno  tokom  godine   obrnu,  odnosno  naplate  potraživanja  od  kupaca.  On  meri  efektivnost  kreditne   politike   kompanije   i   ukazuje   na   nivo   potrebnih   ulaganja   u   potraživanja   od   kupaca  koji  je  neophodan  da  se  održi  dati  nivo  prodaje  (White,  Sondhi,  &  Fried,   2003).  Ovaj  indikator  ukazuje  na  to  koliko  efektivno  kompanija  koristi  odloženo   plaćanje   prema  kupcima,   u   cilju  pospešivanja  prodaje.   Loša   strana   odloženog   plaćanja   je   postojanje  mogućnosti   da   kupci   neče   platiti   svoj   dug   u   obećanom   roku,   pa   je   potrebno   odrediti   pravi   balans   između   potencijalne   zarade   od   prodaje  na  kredit  i  rizika  da  ta  prodaja  neće  biti  naplaćena  u  roku.   Što   je   ovaj   koeficijent   viši   to   je   za   kompaniju   bolje,   jer   u   tom   slučaju   kompanija  brže  dolazi  do  gotovine  od  potrošača  i  ova  sredstva  ranije  može  da   investira   (Evans,   2000)   (Shim,   2008).   Visok   koeficijent   obrta   kupaca   može   ukazati   na   strogu   kreditnu   politiku   kompanije   ili   nemogućnost   relaksacije   kreditnih   standarda   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Viši   racio   ukazuje   da   se   potraživanjima  od  kupaca  upravlja  na  adekvatan  način,  da   je  manje  sredstava   uloženo  u  potraživanja  od  kupaca   i  da  se  primenjuje  dobra  kreditna  politika   i   politika  naplate.   Ipak,   izuzetno  visok   racio  može  ukazati   na   to  da   je   kreditna   politika  kompanije   suviše   stroga,   te   stoga  ne  koristi  potencijal   za  ostvarivanje   profita   kroz   prodaju   na   kredit   rizičnijoj   grupi   potrošača   (Shim,   2008).   Niska   vrednost   koeficijenta   obrta   kupaca   najverovatnije   potiče   od   preterane   prodaje   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   133   na   kredit,   nesposobnosti   kupaca   da   izmire   obaveze   ili   slabe   naplate   potraživanja  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Bez   obzira   na   trenutnu   vrednost   koeficijenta   obrta   kupaca,   treba   biti   svestan   toga   da   je   odnos   prihoda   od   realizacije   i   potraživanja   od   kupaca   podložan   stalnim   promenama   koje   se   analitički   moraju   pratiti   i   istraživati,   a   zadatak  je  analitičara  da  stalno  odmerava  i  kontroliše  dejstvo  ovih  faktora  da  bi   se   adekvatnim   merama   poslovne   politike   pospešila   relativna   likvidnost   potraživanja  (Žarkić  Joksimović,  2007).   Racio  sumnjiva  i  sporna  potraživanja  prema  potraživanjima  od  kupaca   Racio   sumnjiva   i   sporna  potraživanja  prema  potraživanjima  od  kupaca   predstavlja  odnos  sumnjivih  i  spornih  potraživanja  i  potraživanja  od  kupaca.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑠𝑢𝑚𝑛𝑗𝑖𝑣𝑎  𝑖  𝑠𝑝𝑜𝑟𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑖𝑚𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎  =  𝑆𝑢𝑚𝑛𝑗𝑖𝑣𝑎  𝑖  𝑠𝑝𝑜𝑟𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎   Ovaj  indikator  pokazuje  koji  udeo  imaju  sumnjiva  i  sporna  potraživanja   u   ukupnim   potraživanjima   od   kupaca.  Može   se   izraziti   i   procentualno   i   tada   pokazuje  procenat  potraživanja  od  kupaca  koji  su  sporni  i  sumnjivi.  Kao  takav,   racio  spornih  i  sumnjivih  potraživanja  je  značajan  za  praćenje  trenda  u  kretanju   strukture  kupaca  u  smislu  njihovog   izmirenja  obaveza  prema  nama,  što  može   biti   značajan   vodič   za   dalju   politiku   odloženog   plaćanja   prema   određenim   kupcima.     Rast   racia   sumnjivih   i   spornih   potraživanja   prema   potraživanjima   od   kupaca  ukazuje  na  opadanje  naplativosti  potraživanja,  dok  njegov  pad  sugeriše   poboljšanu  naplatu  od  kupaca  (Bernstein  &  Wild,  1999).     Problem  kod  ovog  indikatora  je  u  tome  što  je  podatke  o  visini  sumnjivih   i   spornih  potraživanja   jako   teško  pronaći   i   on   je   gotovo  nedostupan   spoljnim   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   134   stranama,   odnosno   ovaj   pokazatelj   može   izračunati   samo   analitičar   koji   se   nalazi  unutar  posmatrane  kompanije.   Racio  otpisana  potraživanja  prema  potraživanjima  od  kupaca   Racio  otpisana  potraživanja  prema  potraživanjima  od  kupaca  predstavlja   odnos  otpisanih  potraživanja  i  potraživanja  od  kupaca.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑜𝑡𝑝𝑖𝑠𝑎𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑖𝑚𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎  =   𝑂𝑡𝑝𝑖𝑠𝑎𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎   Racio   otpisana  potraživanja  prema  potraživanjima  od  kupaca  pokazuje   koji   deo   ukupne   prodaje   na   odloženo   plaćanje   ostaje   nenaplaćeno   u   toku   posmatranog  perioda.     Što   je   ovaj   racio  manji   to   je   za   kompaniju   bolje   što  ukazuje   i   na  dobru   politiku   kreditiranja   kupaca.   Takođe   nizak   racio   ukazuje   na   mogućnost   relaksacije  kreditnih  standarda  kompanije.   Kao   i   kod   prethodnog   indikatora   i   ovde   ostaje   problem   nedostupnosti   podataka  o  otpisanim  potraživanjima  analitičarima  koji  su  izvan  kompanije.   Racio  otpisana  potraživanja  prema  prodaji   Racio   otpisana   potraživanja   prema   prodaji   predstavlja   odnos   otpisanih   potraživanja  i  prihoda  od  prodaje  kompanije.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑜𝑡𝑝𝑖𝑠𝑎𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑖   =  𝑂𝑡𝑝𝑖𝑠𝑎𝑛𝑎  𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒   Racio   otpisanih   potraživanja   prema   prodaji   meri   očekivanu   nenaplativost   prodaje   na   kredit   (Shim,   2008).   On   pokazuje   koliki   je   udeo   vrednosti  otpisanih  potraživanja  u  prihodu  od  prodaje.     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   135   Iako   značajan   pokazatelj   za   analiziranje   kreditne   politike   kompanije,   teško   ga   je   izračunati   zbog   nemogućnosti   pronalaženja   podataka   o   otpisanim   potraživanjima  u  publikovanim  finansijskim  izveštajima  kompanije.   Dobro   je   da   je   vrednost   racia   otpisanih   potraživanja   prema  prodaji   što   niža.   Povećanje   ovog   racia   je   loš   znak   jer   ukazuje   na   veći   rizik   realizacije   potraživanja.   Koeficijent  obrta  zaliha   Koeficijent   obrta   zaliha   predstavlja   odnos   cene   koštanja   prodatih   proizvoda  i  prosečnih  zaliha  kompanije.   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎   =  𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑘𝑜š𝑡𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒   Koeficijent  obrta  zaliha  meri  efikasnost  upravljanja  zalihama  kompanije   (White,   Sondhi,  &  Fried,   2003).  On  pokazuje  prosečnu  brzinu  kojom  se  zalihe   kreću   kroz   kompaniju   (Bernstein   &   Wild,   1999),   odnosno   koliko   se   puta   prosečno   godišnje   realizuju   zalihe   (Bogojević   Arsić,   2005).   Prosečna   vrednost   zaliha   se   dobija   sabiranjem   vrednosti   zaliha   na   početku   i   na   kraju   perioda   i   deljenjem   sa   dva,   a   ukoliko   su   dostupni   podaci   o   kvartalnim   ili   mesečnim   zalihama,  onda  se  prosek  računa  na  osnovu  toga.   Koeficijent   obrta   zaliha   meri   kvalitet   i   likvidnost   zaliha,   a   na   njegovu   visinu  utiču  kako  dužina  proizvodnog  ciklusa,  tako  i  vrsta  proizvoda  (Bernstein   &  Wild,  1999).  Na  njegovu  visinu  u  velikoj  meri  može  uticati  dobro  upravljanje   zalihama,   mada   je   njegova   vrednost   pod   veliki   uticajem   primenjenih   računovodstvenih   metoda   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).   Što   je   koeficijent   obrta  zaliha  veći  to  bolje.  Viša  vrednost  koeficijenta  omogućava  da  se  sa  manjim   ulaganjima   u   zalihe   obezbedi   normalno   poslovanje,   što   doprinosi   većoj   likvidnosti   i  profitabilnosti   (Bogojević  Arsić,  2005).  Viši  racio  ukazuje  na  to  da   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   136   se   zalihe   ne   zadržavaju   u   skladištima   i   na   policama.   Visok   koeficijent   obrta   zaliha   ukazuje   da   se   kompanija   ne   oslanja   na   visok   nivo   zaliha,   kao   i   da   su   zalihe  veoma  utržive  (Evans,  2000).   Izuzetno  visok  koeficijent  može  značiti  da   kompanija   ne   drži   dovoljno   zaliha   za   potrebe   prodaje   što   može   rezultovati   nedostatkom  robe  na  zalihama  i  nezadovoljstvom  potrošača.  To  može  ukazivati   na   nedovoljno   ulaganje   u   zalihe   koje  može   predstavljati   pretnju   odnosima   sa   potrošačima  i  budućoj  prodaji  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Visok  koeficijent  obrta  zaliha  ukazuje  na  to  da  (Shim,  2008)   kompanija  posluje  efektivno  u  pogledu  upravljanja  zalihama,   je  smanjeno  ulaganje  u  zalihe,   je  skraćen  poslovni  ciklus  u  delu  pretvaranja  zaliha  u  gotovinu,   postoji  manja  verovatnoća  da  će  zalihe  zastariti.   Niska   vrednost   obrta   ukazuje   na   previsok   nivo   zaliha,   sporu   prodaju,   visoke   troškove   držanja   zaliha   i   slabe   izglede   za   prilive   gotovine.   Opadanje   koeficijenta  obrta  zaliha  tokom  vremena  ili  njegova  vrednost  ispod  proseka  za   posmatranu   delatnost   ukazuje   na   delove   zaliha   koji   se   sporo   kreću   kroz   poslovanje  zbog  zastarelosti,  slabe  tražnje  ili  nemogućnosti  prodaje,  a  to  stavlja   u  pitanje  izvodljivost  povraćaja  troškova  zaliha  (Bernstein  &  Wild,  1999).  Sve  to   može  povećati  izloženost  kompanije  budućim  finansijskim  problemima.     Veličina  koeficijenta  obrta   zalihama   je  u  velikoj  meri  uslovljena  vrstom   delatnosti   preduzeća,   pa   se   poređenje   vrši   obično   sa   prosekom   za   datu   delatnost   (Bogojević   Arsić,   2005).   Prilikom   poređenja   koeficijenta   više   kompanija  potrebno   je  voditi   računa  da  one  primenjuju   iste  metode  obračuna   zaliha   (Shim,  2008).  Takođe,  pad  koeficijenta  zahteva  dalju  analizu  kako  bi   se   videlo   da   li   je   to   zbog   stvaranja   zaliha   zarad   anticipiranog   rasta   prodaje,   ugovornih   obaveza,   rasta   cena,   zastoja   u   radu   ili   nekog   drugog   opravdanog   razloga  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   137   Ukoliko  se  radi  o  proizvodnoj  kompaniji,  moguće  je  ovaj  koeficijent  dalje   razbiti   na   koeficijente   obrta   pojedinih   delova   zaliha   i   na   taj   način   poboljšati   evaluacija   koeficijenta   obrta   zaliha.   Ovi   parcijalni   koeficijenti   obrta   daju   ne   samo   dopunski   uvid   u   stanje   relativne   likvidnosti   zaliha,   već   služe   kao   dragoceni   instrumenti   za   sistematsko   upravljanje   zalihama  u   smislu   njihovog   svođenja  na  optimalnu  veličinu  (Žarkić  Joksimović,  2007).   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎   =   𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑘𝑜š𝑡𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎   Koeficijent   obrta   gotovih   proizvoda   ukazuje   na   likvidnost   gotovih   proizvoda,   odnosno   pokazuje   koliko   puta   su   prosečne   zalihe   prodate   tokom   posmatranog  perioda  (Shim,  2008).   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑚𝑎𝑡𝑒𝑟𝑖𝑗𝑎𝑙𝑎   =  𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑘𝑜š𝑡𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒  𝑚𝑎𝑡𝑒𝑟𝑖𝑗𝑎𝑙𝑎   Koeficijent  obrta  materijala  pokazuje  koliko  puta  su  prosečno  korišćene   zalihe  materijala  tokom  posmatranog  perioda  (Shim,  2008).   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑗𝑒  𝑢  𝑡𝑜𝑘𝑢   =   𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑘𝑜š𝑡𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑡𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑗𝑒  𝑢  𝑡𝑜𝑘𝑢   Koeficijent  obrta  proizvodnje  u   toku  pokazuje  odnos   troškova  prodatih   proizvoda  i  prosečnih  zaliha  nedovršene  proizvodnje.   Koeficijent  obrta  dobavljača   Koeficijent   obrta   dobavljača   predstavlja   odnos   nabavki   na   kredit   odnosno  cene  koštanja  prodatih  proizvoda  uvećanu  za  promenu  zaliha  tokom   posmatrane  godine  i  prosečnih  obaveza  prema  dobavljačima.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   138   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑎   = 𝑁𝑎𝑏𝑎𝑣𝑘𝑒  (𝑛𝑎  𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡)𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑖𝑚𝑎  𝑖𝑙𝑖  =  𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑘𝑜š𝑡𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑟𝑒𝑎𝑙𝑖𝑧𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎 + 𝐾𝑟𝑎𝑗𝑛𝑗𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒 − 𝑃𝑜č𝑒𝑡𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑖𝑚𝑎   Najpreciznija  vrednost  koeficijenta  obrta  dobavljača   se  dobija  deljenjem   svih   nabavki   na   kredit   i   prosečnih   obaveza   prema   dobavljačima.   Međutim,   kako   je   podatak   o   nabavkama   na   kredit   najčešće   nedostupan,   pribegava   se   aproksimaciji  ove  vrednosti  uvećanjem  cene  koštanja  za  promenu  u  vrednosti   zaliha  (Žarkić  Joksimović,  Benković,  &  Milosavljević,  2013).   Koeficijent   obrta   dobavljača   pokazuje   koliko   se   prosečno  puta   godišnje   vrši   isplata   dobavljača.   Prilikom   njegovog   izračunavanja,   cena   koštanja   se   koriguje   za  promenu  vrednosti   zaliha   jer   se  pretpostavlja  da   svako  povećanje   zaliha  povećava,  a  svako  smanjenje  zaliha  smanjuje  cenu  koštanja  realizovanih   proizvoda  (Bogojević  Arsić,  2005).   Dobro   je  da  koeficijent  obrta  dobavljača  bude  što  niži   jer  on  znači  duže   periode   između   dve   isplate   dobavljača,   a   to   podrazumeva   duže   periode   beskamatnog  kreditiranja  od  strane  dobavljača  kompanije.   Racio  prihod  od  prodaje  po  zaposlenom   Racio   prihod   od   prodaje   po   zaposlenom  predstavlja   odnos   prihoda   od   prodaje   i   broja   zaposlenih  u  posmatranoj  kompaniji   i   izražava   se  u  novčanim   jedinicama  po  zaposlenom.   𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  𝑝𝑜  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑜𝑚   =  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑖ℎ   Prihod  od  prodaje  po   zaposlenom  predstavlja   indikator  produktivnosti   kadrova  kompanije.  U  opštem  slučaju,  preferira  se  veća  vrednost  pokazatelja  jer   ona  ukazuje  na  efikasno  korišćenje  zaposlenih  kompanije.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   139   Prilikom   analiziranja   rasta   ili   pada   vrednosti   indikatora   prihoda   od   prodaje   po   zaposlenom   treba   voditi   računa   o   tome   da   li   je   u   posmatranim   periodima   došlo   do   promene   u   broju   zaposlenih   ili   je   promena   vrednosti   indikatora  usledila  usled  promene  u  prihodu  kompanije.   5.1.1.4.  Racia  finansijske  strukture  i  solventnosti   Solventnost   predstavlja   značajan   faktor   analize   finansijskih   izveštaja   i   odnosi   se   na   dugoročnu   finansijsku   sposobnost   opstanka   kompanije   i   njenu   sposobnost   pokrića   dugoročnih   obaveza   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Racia   leveridža,   kako   se   još   nazivaju,   pružaju   podatke   o   dugoročnoj   solventnosti   kompanije   (Shim,   2008)   (Vitez,   2012).   Ova   grupa   racia   ukazuje   na   strukturu   kapitala,   odnosno   na   udeo   koji   pozajmljeni   kapital   ima   u   ukupnom   kapitalu   (Atrill,  2006).  Jedna  od  najznačajnijih  komponenti  analize  solventnosti  je  sastav   finansijske   strukture   kapitala   kompanije   (Bernstein   &   Wild,   1999).   Analiza   strukture   kapitala   kompanije   je   od   suštinskog   značaja   za   evaluiranje   njenih   dugoročnih  izgleda  u  pogledu  rizika  i  prinosa  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Razlog   zaduživanja   kompanije   najčešće   leži   u   relativnim   troškovima:   dug  košta  manje  od  akcijskog  kapitala.  Dug  je  jeftiniji  od  sopstvenog  kapitala  iz   najmanje  dva  razloga  (Bernstein  &  Wild,  1999):     − Kamata  na  dug   je  u  većini  fiksna  i  niža  od  prinosa  koji  se  ostvaruje   od  korišćenja  duga,     − Kamata  je  neoporezivi  trošak,  dok  dividenda  nije.   Dodavanjem  duga  kompanija  može  značajno  da  unapredi  profitabilnost,   poveća   cenu   akcije,   uveća   bogatstvo   akcionara   i   stvori   veći   potencijal   za   rast.   Dakle,   dug   povećava   profit,   ali   i   rizik,   a   na   menadžmentu   je   da   održi   pravi   balans  između  ta  dva  (Walsh,  2006).  Kompanije  koje  koriste  dug  ostvaruju  više   prinose  za  svoje  akcionare  sve  dok   je  stopa  prinosa  na  ulaganje   finansirano   iz   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   140   duga  veća  od  cene  duga  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).  Posedovanje  duga  nosi   sa  sobom  rizik  jer  se  time  kompanija  obavezuje  da  će  plaćati  kamatu  i  glavnicu   što   može   biti   veliko   finansijsko   opterećenje   i   povećati   rizik   insolventnosti   (Atrill,   2006).   Dugoročna   solventnost   kompanije   je   funkcija   njene   sposobnosti   da  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003):   − Finansira  zamenu  i  proširenje  proizvodnih  kapaciteta,   − Generiše  gotovinu  dovoljnu  za  otplatu  duga.   Racia   finansijskog   leveridža   ispituju   odnose   vezane   za   strukturu   kapitala,   odnosno   udeo   koji   u   njoj   imaju   vlasnici   kompanije   kao   i   drugi   investitori   kroz   različite   forme   kredita.  Nivo   leveridža   ima   značajan   uticaj   na   stepen   rizika   inkorporiranog   u   poslovanje.   Ova   racia   ističu   stepen   korišćenja   pozajmljenog   kapitala   u   poslovanju   (Atrill,   2006).   Leveridž  multiplikuje   kako   menadžerski  uspeh,  tako  i  neuspeh  (Bernstein  &  Wild,  1999).  Racia  finansijske   strukture   i   solventnosti   se   koriste   za   procenu   finansijskog   rizika   kome   je   kompanija   izložena.   Ovde   je   značajno   obratiti   pažnju   na   dva   faktora   (White,   Sondhi,  &  Fried,  2003):   − Relativni  iznosi  duga,   − Trend   kretanja   odnosa   duga   prema   sopstvenom   kapitalu   tokom   vremena.   Finansijski   rizik   je   rizik   nemogućnosti   izmirenja   obaveza   prema   kreditorima   i   često   se  meri   stepenom  korišćenja   duga   u   odnosu   na   sopstveni   kapital   u   strukturi   kapitala   kompanije   (Fabozzi   &   Peterson,   2003).   Prilikom   izračunavanja   ovih   racia,   ponekad   je   korisno   korigovati   podatke   tako   da   se   obuhvate   i   lizing   i   druge   vanbilansne   transakcije,   finansijske   transakcije   koje   imaju  karakteristike   i  duga   i   sopstvenog  kapitala   itd   (White,   Sondhi,  &  Fried,   2003).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   141   Racia   finansijske   strukture   i   solventnosti   se  mogu  podeliti  u  dve  grupe   (Fabozzi  &  Peterson,  2003):   − Procentualna   racia,   koja   stavljaju   u   odnos   dug   kompanije   sa   ukupnim  kapitalom  ili  sopstvenim  kapitalom.     − Racia  pokrića,  koja  reflektuju  sposobnost  kompanije  da  odgovore  na   fiksne   finansijske   obaveze,   kao   što   su   kamata,   plaćanje   glavnice   ili   lizing.   Prva   grupa   racia   je   veoma   značajna,   jer   ako   tu   nešto   krene   naopako,   kompanija   se  može   suočiti   sa   dugoročnim   izazovima   koji   joj  mogu   ugroziti   i   opstanak.  Veći  dug  sa  sobom  nosi  veći  rizik,  jer  kada  se  kompanija  zaduži,  ona   se   obavezuje   na   značajan   fiksni   odliv   gotovine   na   određeno   vreme   u   budućnosti.   Izazov   je   u   tome   što   kompanija   istovremeno   nema   garantovan   priliv   gotovine   tokom   tog   istog   perioda.   Sve   to   doprinosi   rastu   finansijskog   rizika  kompanije  (Walsh,  2006).   Dugovni  racio     Dugovni   racio   (stepen   pokrića)   predstavlja   odnos   ukupnog   duga   kompanije  i  njenih  ukupnih  izvora  finansiranja,  izraženo  u  procentima.   𝐷𝑢𝑔𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑐𝑖𝑜 =  𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑝𝑜𝑧𝑎𝑗𝑚𝑙𝑗𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖  ×100[%]   Dugovni   racio   govori   o   procentu   pozajmljenih   izvora   u   ukupnim   izvorima   sredstava   i   meri   koliko   sredstva   kompanije   štite   kompaniju   od   kreditora.  Što   je  racio  viši   to   je  veći  rizik  kome   je  kompanija   izložena  (Helfert,   2001).   Načelno  se  smatra  da  pozajmljeni   izvori   treba  da  imaju  relativno  manje   učešće   u   strukturi   kapitala   u   odnosu   na   sopstvene.   Ipak   ovo   treba   uzeti   sa   rezervom,  jer  kratkoročni  pozajmljeni  izvori  ne  moraju  značiti  i  veće  opterećenje   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   142   poslovanja,   dok   dugoročni   to   uvek   znače   jer   pretpostavljaju   fiksne   rashode   kamate   i   otplate   glavnice   ili   nominalne   vrednosti   dugoročnh   obveznica   (Bogojević  Arsić,  2005).     Nizak   racio   ukazuje   da   kompanija   poseduje   dovoljno   sredstava   da   pokrije  dugove.  Samim  tim  i  kreditori  i  menadžment  preferiraju  niže  vrednosti   ovog   racia   (Shim,   2008)   (Evans,   2000).   Nepisano   pravilo   je   da   dugovni   racio   treba   da   bude   niži   od   50%,   jer   bankrotstvo   kompanije   potiče   od   njene   nemogućnosti   da   isplate   dugove   (Shim,   2008).   Ipak,   procentualni   udeo   tuđih   izvora   u   ukupnim   izvorima   sredstava   je   pod   velikim   uticajem   faze   životnog   ciklusa   kompanije   ili   proizvoda   u   kojoj   se   nalazi,   pri   čemu   po   pravilu   starije   kompanije   teže   da   imaju   viši   nivo   dugovnog   racia   zbog   većeg   kreditnog   rejtinga  koji  uživaju  (Wiehle,  Diegelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2005).   Stepen  samofinansiranja   Stepen   samofinansiranja   (racio   sopstvenih   prema   ukupnim   izvorima)   predstavlja   odnos   sopstvenih   izvora   i   ukupnih   izvora   finansiranja   kompanije,   izražen  procentualno.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖𝑚  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑚𝑎   =  𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖 ×100  [%]     Racio   sopstvenih   prema   ukupnim   izvorima   meri   udeo   sopstvenog   kapitala  u  ukupnom  kapitalu  kompanije.  Predstavlja  meru  finansijske  snage  ili   slabosti   kompanije.   Što   je   udeo   sopstvenog   kapitala   veći   to   je   kompanija   finansijski   snažnija.   Ukoliko   sopstveni   kapital   predstavlja   mali   deo   ukupnog   kapitala  kompanije,  ona  se  može  smatrati  finansijski  slabom  jer  akcionari  imaju   mali   udeo   kompaniji.   Sa   druge   strane,   visok   racio   može   govoriti   o   relativno   visokom   nivou   sigurnosti   kompanije,   ali   takođe   ukazuje   i   da   kompanija   nije   visoko   zadužena   (Shim,   2008).   U   opštem   slučaju,   što   kompanija   ima   više   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   143   sopstvenog   kapitala   to   je   finansijski   stabilnija   i   nezavisnija   (Wiehle,   Diegelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2005).   Finansijski  leveridž   Finansijski   leveridž   predstavlja   odnos   ukupnih   izvora   sredstava   i   sopstvenih  izvora.   𝐹𝑖𝑛𝑎𝑛𝑠𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖  𝑙𝑒𝑣𝑒𝑟𝑖𝑑ž   =   𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖   Racio   finansijskog   leveridža   meri   odnos   između   ukupnih   sredstava   i   sopstvenog   kapitala.   Finansijski   leveridž   govori   koliko   je   velika   imovinska   osnova   kompanije   u   poređenju   sa   njenim   sopstvenim   kapitalom.   Zovu   ga   i   multiplikator  sopstvenog  kapitala   (Fabozzi  &  Peterson,  2003).  Pokazuje  koliko   novčanih   jedinica   sredstava   je   izvedeno   iz   svake   novčane   jedinice   koju   su   uložili   akcionari   (Palepu,  Healy,  &  Bernard,   Business  Analysis   and  Valuation   Using   Financial   Statements,   Text   and   Cases,   2004).   Meri   koliko   kompanija   koristi  sopstveni  i  pozajmljeni  kapital  da  finansira  svoja  sredstva  (Evans,  2000).     Finansijski  leveridž  omogućava  kompaniji  da  poseduje  sredstva  u  većem   iznosu  nego  što  je  vrednost  njenog  sopstvenog  kapitala.  Ovo  je  moguće  putem   zaduživanja   ili   putem   stvaranja   različitih   obaveza.   Finansijski   leveridž   povećava   stopu   prinosa   na   sopstvena   sredstva   kompanije   dokle   god   je   cena   pozajmljenog  kapitala  niža  od  prinosa  koji  ovaj  kapital  donosi  (Palepu,  Healy,   &  Bernard,  2004).     Postoji   veza   između   finansijskog   leveridža   i   zarade   po   akciji   koja   se   može  opisati  na  sledeći  način  (Leach,  2010):   − U  dobrim  godinama  finansijski  leveridž  čini  zaradu  po  akciji  boljom,   a  u  lošim  godinama  je  čini  lošijom.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   144   − Visok  finansijski  leveridž  ima  dramatičan  uticaj  na  zaradu  po  akciji,   za  razliku  od  njegovog  niskog  nivoa  čiji  je  uticaj  mali.   − Visok  finansijski  leveridž  može  profit  pretvoriti  u  gubitak  za  obične   akcionare  kada  je  profit  nizak.   Finansijski  leveridž  može  doneti  akcionarima  korist,  ali  on  u  sebi  sadrži  i   određeni  rizik.  Ukoliko  finansijski  leveridž  raste,  to  ukazuje  da  raste  udeo  duga   u  strukturi  kapitala.  Viši  finansijski  leveridž  znači  i  viši  rizik  (Evans,  2000).   Što   je   veći   deo   sredstava   finansiran   sopstvenim   kapitalom,   to   je   niži   finansijski  leveridž.  Za  kompanije  koje  uspešno  koriste  leveridž,  viši  finansijski   leveridž   povećava   prinos   na   sopstveni   kapital,   uz   povećani   rizik   promene   u   profitabilnosti  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Racio  pozajmljenih  prema  sopstvenim  izvorima   Racio   pozajmljenih   prema   sopstvenim   izvorima   predstavlja   odnos   pozajmljenih  i  sopstvenih  izvora  sredstava.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑝𝑜𝑧𝑎𝑗𝑚𝑙𝑗𝑒𝑛𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖𝑚  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑚𝑎   =  𝑃𝑜𝑧𝑎𝑗𝑚𝑙𝑗𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖   Racio   pozajmljenih   prema   sopstvenim   izvorima   je   jedan   od   najfundamentalnijih   indikatora   koji   se   koriste   u   korporativnim   finansijama   i   predstavlja   veliki   test   finansijske   snage   (Walsh,   2006)   i   ključni   indikator   finansijske  pozicije  kompanije   (Marr,  2012).  Pokazuje  koliko  novčanih   jedinica   duga   kompanija   koristi   na   svaku   novčanu   jedinicu   koju   su   uložili   akcionari   (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004),  odnosno  relativno  učešće  pozajmljenih  izvora   u   sopstvenim   izvorima   sredstava   (Bogojević   Arsić,   2005).   Drugim   rečima,   njegova  svrha  je  da  izmeri  miks  izvora  sredstava  u  bilansu  stanja  i  da  uporedi   izvore  koje  su  obezbedili  vlasnici  sa  onim  izvorima  koji  su  pozajmljeni  (Walsh,   2006).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   145   Ukoliko  kompanija  ima  više  duga  nego  sopstvenog  kapitala,  to  u  opštem   slučaju   znači   da   vodi   agresivnu   politiku   finansiranja   rasta   pozajmljenim   kapitalom.  Dug   nije   obavezno   loš,   jer   zaduživanje  može   da   potpomogne   rast   poslovanja  (Marr,  2012).  Za  kompaniju  je  korisno  da  u  svojoj  strukturi  kapitala,   u   izvesnoj   meri   poseduje   dug.   Dug   je   koristan   iz   nekoliko   razloga   (Palepu,   Healy,  &  Bernard,  2004):   − Dug  je  najčešće  jeftiniji  od  akcijskog  kapitala.   − U  većini  zemalja  se  na  kamatu  ne  plaća  porez,  dok  se  na  dividende   plaća.   − Dug   može   uticati   da   se   menadžment   kompanije   ponaša   disiplinovanije  i  deluje  u  pravcu  snižavanja  nepotrebnih  troškova.   − Često   je   kompanijama   lakše   da   informacije   o   poslovanju,   strategijama   i   budućim   izgledima   saopšte   privatnim   zajmodavcima   nego  javnom  tržištu  kapitala.   Korišćenje   duga   može   povećati   zaradu,   zahvaljujući   efektu   poreskog   štita.  Međutim,  što   je  viši  dug  u  strukturi  kapitala,  to  će  odnos  ukupnog  duga   prema   sopstvenom   kapitalu   biti   viši,   a   samim   tim   i   rizik   poslovanja   (Evans,   2000).   Preveliko   oslanjanje   na   dug   može   biti   skupo,   nosi   sa   sobom   rizik   nemogućstva  otplate  duga  i  može  ograničiti  poslovne,  investicione  i  finansijske   šanse  kompanije  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004).  Suština  je  u  dobrom  balansu   korišćenja   duga   i   sopstvenog   kapitala,   tako   da   se   maksimizira   profit,   uz   istovremeno  upravljanje  rizikom  (Evans,  2000).     Racio   pozajmljenih   prema   sopstvenim   izvorima   ispituje   strukturu   kapitala   kompanije   i   indirektno   ispituje   njenu   sposobnost   da   odgovori   na   tekuće  finansijske  obaveze  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).  Visok  nivo  ovog  racia   pozajmljenih  prema  sopstvenim  izvorima  ukazuje  na  priličan  rizik  koji  postoji   zbog  obaveze  otplate  kamate  i  glavnice,  ali  i  održavanja  razumnog  nivoa  novih   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   146   finansiranja.   Visok   racio   je   posebno   problematičan   za   kompanije   koje   maju   probleme   sa   gotovinom,   posebno   u   periodima   poslovne   krize,   a   posedovanje   duga   rezultira   u   mnogo   manjoj   finansijskoj   fleksibilnosti   (Shim,   2008).   Na   menadžmentu  je  da  optimizira  ovaj  odnos  tako  da  se  iskoriste  prednosti  duga  u   smislu  rasta  kompanije,  ali  i  minimizira  rizik  koji  on  sa  sobom  nosi.   Poželjan   odnos   duga   i   sopstvenog   kapitala   zavisi   od   mnogo   faktora,   uključujuči   stope   prinosa   drugih   kompanija   iz   delatnosti,   dostupnosti   daljeg   zaduživanja   i   stabilnosti   zarada   (Shim,   2008).  Optimalna   struktura   kapitala   je   pre  svega  determinisana  visinom  rizika.  Ukoliko  kompanija  ima  visok  poslovni   rizik,  ona  može  sebi  dopustiti  visok  finansijski  rizik  i  obrnuto.  Takođe,  sklonost   menadžmenta   prema   riziku   i   finansijska   fleksibilnost   često   utiču   na   politiku   zaduživanja  kompanije  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004).   Racio  sopstvenih  prema  pozajmljenim  izvorima   Racio   sopstvenih   prema   pozajmljenim   izvorima   predstavlja   odnos   sopstvenih  izvora  prema  pozajmljenih  izvorima  sredstava.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖ℎ  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑜𝑧𝑎𝑗𝑚𝑙𝑗𝑒𝑛𝑖𝑚  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑚𝑎   =   𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑃𝑜𝑧𝑎𝑗𝑚𝑙𝑗𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖   Ovaj   racio   je   recipročan   i   suštinski   se  ne   razlikuje  od  prethodnog  racia.   Kreditori  obično  preferiraju  ovu  verziju  pokazatelja  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Racio  dugoročni  dug  prema  sopstvenim  izvorima   Racio   dugoročni   dug   prema   sopstvenim   izvorima   predstavlja   odnos   dugoročnog  duga  i  sopstvenih  izvora  sredstava  kompanije.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖𝑚  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑚𝑎   =  𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   147   Racio   dugoročni   dug   prema   sopstvenim   izvorima   meri   odnos   dugoročnog   duga   i   sopstvenog   kapitala,   pa   vrednost   iznad   jedan   ukazuje   na   veći   udeo   finansiranja   putem   dugoročnog   duga   nego   putem   sopstvenog   kapitala.   Ovim  raciom  se  najčešće   izražava  stepen  dejstva   finansijskog   leveridža,   kojim   se   mere   efekti   finansiranja   iz   pozajmljenih   izvora   na   rentabilnost   sopstvenog  kapitala  (Bogojević  Arsić,  2005).   Racio  neto  dug  prema  sopstvenim  izvorima   Racio  neto  dug  prema  sopstvenim   izvorima  predstavlja  odnos  duga  na   koji   se   plaća   kamata,   umanjenog   za   gotovinu   i   utržive   hartije   od   vrednosti   i   sopstvenih  izvora  sredstava  kompanije.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑑𝑢𝑔  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖𝑚  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑚𝑎  =  𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔  +  𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔  −  𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎  𝑖  𝑢𝑡𝑟ž𝑖𝑣𝑒  ℎ𝑎𝑟𝑡𝑖𝑗𝑒  𝑜𝑑  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖   Racio  neto  dug  prema  sopstvenim  izvorima  meri  koliki   je  odnos  uzetog   kredita   koji   nije   pokriven   gotovinom   i   utrživim   hartijama   od   vrednosti   kompanije  i  soptvenog  kapitala.  Neto  dug  pokazuje  nivo  duga  kojim  kompanija   ostaje   opterećena   nakon   što   se   isplate   sve   obaveze   korišćenjem   likvidnih   sredstava   (Wiehle,   Diedelmann,   Deter,   Schomig,   &   Rolf,   2006).   Što   je   ova   vrednost   niža   to   je   za   finansijsku   sigurnost   i   stabilnost   kompanije   bolje.   Viša   vrednost   pokazuje   viši   stepen   zaduženosti   i   manju   pokrivenost   ovog   duga   likvidnim   sredstvima   kompanije.   Negativna   vrednost   pokazatelja   govori   o   niskoj  ukupnoj  zaduženosti  koja  je  pokrivena  likvidnim  sredstvima  kompanije.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   148   Racio  dugoročne  obaveze  prema  ukupnim  izvorima     Racio   dugoročne   obaveze   prema   ukupnim   izvorima   predstavlja   odnos   dugoročnih   pozajmljenih   izvora   i   ukupnih   izvora   sredstava   kompanije,   izraženo  procentualno.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖𝑚  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑚𝑎  = 𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑝𝑜𝑧𝑎𝑗𝑚𝑙𝑗𝑒𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖 ×100  [%]   Racio   dugoročne   obaveze   prema   ukupnim   izvorima   pokazuje   koliki   je   udeo  dugoročnog  pozajmljenog  kapitala  u  ukupnom  kapitalu  kompanije.  Što  je   vrednost   indikatora   niža   to   je   kompanija   manje   izložena   riziku   zbog   posedovanja  dugoročnog  duga.   Racio  dugoročni  dug  prema  dugoročnim  izvorima   Racio   dugoročni   dug   prema   dugoročnim   izvorima   finansiranja   predstavlja   odnos  dugoročnog  duga   i   zbira   sopstvenog   kapitala   i   dugoročnih   obaveza  kompanije.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖𝑚  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝑚𝑎   = 𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖=   𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 + 𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒×100  [%]   Ovaj  racio  pokazuje  koliki   je  udeo  dugoročnog  pozajmljenog  kapitala  u   ukupnom  dugoročnom  kapitalu  kompanije,  bez  obzira  na  izvor  iz  koga  potiču.   Ne   postoji   standardni   odnos   dugoročnog   duga   i   dugoročnih   izvora,   već   on   zavisi  od  preduzeća  do  preduzeća,  kao  i  od  faktora  koji  na  njega  deluju  kao  što   su   sklonost   ka   maksimizaciji   dobiti,   sklonost   ka   riziku   i   drugi   (Žarkić   Joksimović  &  Bogojević  Arsić,  1998).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   149   Racio  dug  prema  kapitalu   Racio  dug  prema  kapitalu  predstavlja  odnos  ukupnog  duga  kompanije  i   zbira   sopstvenog   kapitala,   kratkoročnog   i   dugoročnog   duga,   izraženo   u   procentima.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑑𝑢𝑔  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑢  =   𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔  +  𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔  +  𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔  +  𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙×100  [%]   Ovaj   racio  meri  doprinos  kreditora  strukturi  kapitala  kompanije   (Atrill,   2006).   Racio  kratkoročne  obaveze  prema  ukupnim  obavezama   Racio   kratkoročne   obaveze   prema   ukupnim   obavezama   predstavlja   odnos  tekućih  obaveza  i  ukupnih  obaveza  kompanije,  izraženo  procentualno.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑘𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖𝑚  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑎𝑚𝑎=   𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒×100  [%]   Racio   kratkoročne   obaveze   prema   ukupnim   obavezama   posmatra   dug   koji  dospeva  za  naplatu  u  kratkom  roku  u  odnosu  na  ukupni  dug.  On  istražuje   strukturu   obaveza   kompanije   po   njihovoj   ročnosti.   Predstavlja   značajan   indikator  kratkoročnih  potreba  kompanije  za  finansiranjem  (Bernstein  &  Wild,   1999).   Generalno,  kompanije  kojima  preti  opasnost  od  insolventnosti  imaju  viši   udeo  tekućih  obaveza  u  ukupnim  obavezama  od  kompanija  koje  su  solventne,   mada   i   ovde   kod   svih   tekućih   obaveza   treba   razmotriti   uslove   i   rokove   dospevanja  za  naplatu  (Wiehle,  Diegelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2005).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   150   Racio  fiksnih  sredstava  prema  sopstvenom  kapitalu   Racio   fiksnih   sredstava   prema   sopstvenom   kapitalu   predstavlja   odnos   osnovnih  sredstava  kompanije  i  njenog  sopstvenog  kapitala.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑜𝑚  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑢 =   𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙   Ovaj   pokazatelj   se  može   posmatrati   i   u   širem   smislu,   kada   predstavlja   odnos   između   osnovnih   sredstava   i   zbira   sopstvenog   kapitala   i   dugoročnih   obaveza  kompanije.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑜𝑚  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑢   𝑢  š𝑖𝑟𝑒𝑚  𝑠𝑚𝑖𝑠𝑙𝑢=   𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 + 𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒   Racio   fiksnih   sredstava   prema   sopstvenom   kapitalu   veći   od   jedan   ukazuje  da  se  deo  fiksnih  sredstava  finansira  iz  duga  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Ovaj  indikator  ispituje  da  li  kompanija  primenjuje  pravilo  finansiranja  po  kome   stalna  sredstva  treba  da  budu  pokrivena  dugoročnim  izvorima,  kako  ne  bi  bila   u   situaciji   da   mora   da   prodaje   sredstva   kako   bi   servisirala   tekuće   obaveze   (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Racio  strukture  sredstava   Racio  strukture  sredstava  predstavlja  odnos  stalnih  i  obrtnih  sredstava.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑠𝑡𝑟𝑢𝑘𝑡𝑢𝑟𝑒  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎 =   𝑆𝑡𝑎𝑙𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Odnos  osnovnih   i   obrtnih   sredstava  pokazuje   stabilnost   ili   fleksibilnost   kompanije.   Niska   vrednost   indikatora   znači   da   nizak   nivo   fiksnih   sredstava   dozvoljava   kompaniji   da   bude   fleksibilnija   na   promene   na   tržištu   ili   da   kompanija   posluje   sa   sredstvima   koja   su   već   otpisana,   što   može   ukazati   na   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   151   korišćenje   zastarele   tehnologije   (Wiehle,  Diegelmann,  Deter,   Schomig,  &  Rolf,   2005).   Racio  jačine  sredstava   Jačina  sredstava  predstavlja  odnos  stalnih  sredstava  i  ukupnih  sredstava   kompanije,  izražen  u  procentima.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑗𝑎č𝑖𝑛𝑒  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎 =   𝑆𝑡𝑎𝑙𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎×100  [%]   Racio   jačine   sredstava   posmatra   udeo   koji   stalna   sredstva   imaju   u   ukupnim   sredstvima   kompanije   i   pokazuje   sposobnost   kompanije   da   se   prilagodi   promenama   na   tržištu.   Što   je   veća   jačina   sredstava,   to   su   duže   sredstva  kompanije  vezana,   i   po  pravilu,   to   su  viši   fiksni   troškovi.  Ukoliko   je   vrednost  pokazatelja  značajno  niža  u  odnosu  na  prosek  za  delatnost  kompanije,   potrebno   je   utvrditi   da   li   su   fiksna   sredstva   već   otpisana,   a   samim   tim   najverovatnije  i  zastarela  (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Racio  obrtnih  sredstava  prema  ukupnim  sredstvima   Racio   obrtnih   sredstava   prema   ukupnim   sredstvima   predstavlja   odnos   obrtnih  sredstava  i  ukupnih  sredstava  kompanije,  izražen  u  procentima.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖𝑚  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑖𝑚𝑎  =   𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎×100  [%]   Ovaj   racio   pokazuje   isto   što   i   prethodni,   samo   iz   drugog   ugla   i   njihov   zbir  je  uvek  100%.  U  opštem  slučaju  se  smatra  da  je  viša  vrednost  poželjnija,  jer   se   obrtna   sredstva   lakše   obrću.   Ipak   previše   visoka   vrednost,   pogotovo   u   odnosu  na  prosek  delatnosti,  može  značiti  da  kompanija   ima  previsoke  nivoe   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   152   zaliha,   što   stvara   visoke   troškove   držanja   zaliha   (Wiehle,   Diegelmann,   Deter,   Schomig,  &  Rolf,  2005).   Koeficijent  finansijske  stabilnosti   Koeficijent   finansijske   stabilnosti  predstavlja  odnos  dugoročnih   izvora   i   dugoročno  vezanih  sredstava.   𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡  𝑓𝑖𝑛𝑎𝑛𝑠𝑖𝑗𝑠𝑘𝑒  𝑠𝑡𝑎𝑏𝑖𝑙𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 =   𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑣𝑜𝑟𝑖𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑜  𝑣𝑒𝑧𝑎𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Dugoročni   izvori   predstavljaju   zbir   sopstvenog   kapitala   i   dugoročnih   obaveza   kompanije,   dok   su   dugoročno   vezana   sredstva   jednaka   osnovnim   sredstvima  uvećanim  za  zalihe.  Preko  koeficijenta  finansijske  stabilnosti  se  vrši   ocena   finansijske   stabilnosti   preduzeća,   pri   čemu   je   poželjna   vrednost   ovog   indikatora   jedan,   jer   to   ukazuje   na   podudaranje   ročnosti   sredstava   i   njihovih   izvora  finansiranja.  Ukoliko  je  koeficijent  finansijske  stabilnosti  manji  od  jedan   to  znači  da  se  iz  kratkoročnih  izvora  finansiraju  se  dugoročno  vezana  sredstva,   a   ukoliko   je   on   veći   od   jedan   onda   se   iz   dugoročnih   izvora   finansiraju   se   kratkoročno  vezana  sredstva  (Žarkić  Joksimović,  2007).   Pokriće  kamate   Pokriće  kamate   (koeficijent  pokrića  rashoda  na   ime  kamate)  predstavlja   odnos  poslovne  dobiti  i  rashoda  kamate.   𝑃𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒   =   𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑅𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒 =  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝑅𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒   Pokriće  kamate  ukazuje  na  iznos  raspoloživog  profita  za  plaćanje  kamata   (Atrill,  2006),  odnosno  pokazuje  koliko  puta  profit  pre  kamate  i  poreza  pokriva   troškove   kamata.   Drugim   rečima,   on   govori   sa   koliko   je   novčanih   jedinica   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   153   poslovne   dobiti   pokrivena   svaka   novčana   jedinica   rashoda   na   ime   kamate   (Bogojević  Arsić,  2005).     Racio  pokrića  kamate  oslikava  kamatnu  osetljivost  kompanije,  odnosno   koliko   je   kompanija   ranjiva   na   promenu   kamatne   stope,   kao   i   na   promenu   obima  poslovanja.  Racio  takođe  ukazuje  na  rizik  koji  može  proizaći  iz  rata  cena   (Leach,  2010).   Koeficijent   pokrića   rashoda   na   ime   kamate   predstavlja   marginu   sigurnosti  u  plaćanju  fiksnih  rashoda  kamata.  Meri  zaštitu  koju  imaju  kreditori   (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003),  pa  kreditori  i  menadžment  preferiraju  viši  nivo   ovog  racia  (Evans,  2000).  Što  je  niži  racio  pokrića  to  je  veći  rizik  za  kreditore  da   kamata  neće  biti  plaćena,  kao  i  za  akcionare  da  će  kreditori  preduzeti  akcije  za   naplatu   kamate   od   strane   kompanije   (Atrill,   2006).   Može   se   smatrati   indikatorom  finansijske  snage  kompanije  (Walsh,  2006).     Na  visinu  racia  pokrića  kamate  utiče  (Walsh,  2006):   − Poslovni  profit,   − Ukupan  pozajmljeni  iznos  i   − Efektivna  kamatna  stopa.   Ipak,   na   osnovu   vrednosti   ovog   koeficijenta   nije   moguće   ništa   reći   o   finansijskoj  opterećenosti  preduzeća,  kao  ni  o  zaštiti   interesa  poverilaca,   jer  su   rashodi   na   ime   kamate   prisutni   u   toku   celog   veka   trajanja   duga,   pa   je   neophodno   raspolagati   koeficijentima   za   veći   broj   godina   (Bogojević   Arsić,   2005).   Veoma   profitabilne   kompanije   mogu   imati   adekvatan   racio   pokrića   kamate,  čak  i  ako  se  na  njihovom  bilansu  stanja  vidi  da  su  prezadužene  (Walsh,   2006).     Nizak   racio,  najčešće  niži  od  3,  može  ukazati  da   se  kompanija  muči  da   odgovori  na   svoje   finansijske  obaveze,   što  može   imati   značajne   implikacije  na   njenu   profitabilnost   i   opstanak   na   tržištu   (Leach,   2010).   Pri   tome,   ne   postoji   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   154   standard   u   smislu   zadovoljavajuće   vrednosti   pokrića   kamate,   jer   ta   vrednost   zavisi   od   velikog   broja   faktora   kao   što   su   stabilnost   poslovanja,   očekivani   finansijski   rezultati,   mogućnost   finansiranja   iz   novih   dugova   itd   (Žarkić   Joksimović  &  Bogojević  Arsić,  1998).   Koeficijent  pokrića  rashoda  na  ime  kamate  se  može  u  izmenjenom  obliku   koristiti   za   procenu   mogućnosti   preuzimanja   novog   duga   i   oceni   stepena   opterećenosti   preduzeća   kamatama  u   tom   slučaju.   Pokazatelj   se   koriguje   tako   što   se   rashodima   kamate   dodaje   iznos   očekivanih   dodatnih   rashoda   na   ime   kamate  koji  potiču  od  novog  duga   i   na   taj   način  dobija   rigorozni   test  pokrića   kamate   jer   se   ne  uzima  u  obzir   i   očekivani   rast   prihoda  po  osnovu  dodatnog   ulaganja  (Bogojević  Arsić,  2005).   Racio  pokrića  fiksnih  rashoda   Racio  pokrića  fiksnih  rashoda  predstavlja  odnos  neto  profita  pre  odbitka   fiksnih  rashoda  i  fiksnih  rashoda  poslovanja.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖ℎ  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑎 =  𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟e  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖ℎ  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑎𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖 𝑖𝑙𝑖=  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 + 𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖  𝑝𝑟𝑒  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝐾𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎 + 𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖  ili= 𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 + 𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑙𝑖𝑧𝑖𝑛𝑔𝑎𝐾𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎 + 𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑙𝑖𝑧𝑖𝑛𝑔𝑎       Racio  pokrića  fiksnih  rashoda  pokazuje  sposobnost  kompanije  da  pokrije   fiksne  rashode  koje  kompanija  mora  da  plati  bez  obzira  da  li  posluje  ili  ne,  kao   što   su   kamate,   zakup   i   troškovi   održavanja   objekata,   lizing   rate   itd   (Leach,   2010).  Racio  se  može  proširiti   tako  da  obuhvati   i  druge  fiksne  rashode  kao  što   su  plaćanje  glavnice  duga  ili  preferencijalne  dividende.  Međutim,  s  obzirom  da   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   155   se  ovi  rashodi  plaćaju  nakon  poreza,  moraju  se  prevesti  u  evkivalentan  novčani   iznos  pre  poreza  (Fabozzi  &  Peterson,  2003).   Racio  pokrića  fiksnih  rashoda  ukazuje  koliko  dobro  kompanija  može  da   preživi  loš  period.  On  posmatra  sve  rashode  koji  ne  mogu  biti  brzo  smanjeni  i   prati  koliko  je  kompanija  spremna  da  nastavi  da  ih  plaća.  Smatra  se  da  je  svaki   rezultat   iznad  1,5  dobar  pokazatelj   koji  ukazuje  na  zdravu  kompaniju   (Leach,   2010).   Racio  pokrića  fiksnih  rashoda  predstavlja  jednostavan  ali  grub  pokazatelj   solventnosti   jer,   između  ostalog,  posmatra  kako  bi  kompanija  preživela  tokom   jedne   godine,   s   obzirm   da   racio   koristi   godišnje   podatke   za   jednu   godinu.  U   praksi   se   međutim   većina   fiksnih   rashoda   može   otkazati   tokom   perioda   od   jedne  godine  (Leach,  2010).   Racio  pokrića  gotovinskih  fiksnih  rashoda   Racio   pokrića   gotovinskih   fiksnih   rashoda   predstavlja   odnos   poslovne   dobiti  uvećane  za  amortizaciju  i  gotovinskih  fiksnih  rashoda  kompanije.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖ℎ  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖ℎ  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑎=  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 + 𝐴𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖   Koeficijent   pokrića   gotovinskih   meri   pokrivenost   fiksnih   rashoda   koji   zahtevaju   izdavanje   gotovine   dobitkom   pre   amortizacije,   jer   amortizacija   ne   zahteva  izdavanje  gotovine  i  može  se  koristiti  za  pokriće  rashoda  koji  zahtevaju   izdavanje  gotovine  (Bogojević  Arsić,  2005).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   156   Racio  pokrića  kamate  i  glavnice     Racio   pokrića   kamate   i   glavnice   (koeficijent   pokrića   ukupnog   duga)   predstavlja   odnos   poslovne   dobiti   i   ukupnog   duga   koji   se   sastoji   iz   otplate   kamate  i  glavnice  duga.   𝑃𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑒 =   𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝐾𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎 +  𝑂𝑡𝑝𝑙𝑎𝑡𝑎  𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑒1− 𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎   Koeficijet   pokrića   ukupnog   duga   utvrđuje   sposobnost   preduzeća   da   otplati  dug  (Žarkić  Joksimović  &  Bogojević  Arsić,  1998)  i  pokazuje  sa  koliko  je   novčanih   jedinica   poslovne   dobiti   pokrivena   svaka   novčana   jedinica   periodičnog   anuiteta   (Bogojević   Arsić,   2005).   On   ukazuje   na   sposobnost   kompanije   da   servisira   opterećenje   dugom   u   svim   aspektima.   Glavnica   se   koriguje  poreskom  stopom  jer  se  na  kamatu  ne  plaća  porez,  pa  se  na  taj  način   glavnica  i  kamata  svode  na  ekvivalentan  iznos  pre  poreza  (Helfert,  2001).       Što   je   koeficijent   pokrića   ukupnog   duga   viši,   to   je   stepen   rizika   sa   aspekta  poverilaca  niži  i  obrnuto.   Indeks  finansijskog  leveridža   Indeks   finansijskog   leveridža   predstavlja   odnos   stope   prinosa   na   sopstvena  i  stope  prinosa  na  ukupna  sredstva  kompanije.   𝐼𝑛𝑑𝑒𝑘𝑠  𝑓𝑖𝑛𝑎𝑛𝑠𝑖𝑗𝑠𝑘𝑜𝑔  𝑙𝑒𝑣𝑒𝑟𝑖𝑑ž𝑎   =  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Indeks   finansijskog   leveridža   meri   efekte   finansijskog   leveridža.   Vrednost   veća   od   jedan   ukazuje   na   poželjne   efekte   leveridža,   vrednost   ispod   jedan  ukazuje  na  nepoželjne  efekte   leveridža,  a  vrednost   jerdnaka   jedan  znači   da  levedridž  ne  deluje  ni  povoljno  ni  nepovoljno  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   157   Faktor  poslovnog  leveridža   Faktor   (stepen)   poslovnog   leveridža   predstavlja   odnos   procentualne   promene  zarade  po  akciji  i  procentualne  promene  prihoda  od  prodaje,  odnosno   predstavlja  odnos  marginalne  i  poslovne  dobiti  kompanije.   𝐹𝑎𝑘𝑡𝑜𝑟  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑜𝑔  𝑙𝑒𝑣𝑒𝑟𝑖𝑑ž𝑎   =   𝑃𝑟𝑜𝑐𝑒𝑛𝑡𝑢𝑎𝑙𝑛𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑚𝑒𝑛𝑎  𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑒  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑃𝑟𝑜𝑐𝑒𝑛𝑡𝑢𝑎𝑙𝑛𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑚𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑎  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒=   𝑀𝑎𝑟𝑔𝑖𝑛𝑎𝑙𝑛𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎   Racia   profitabilnosti   mogu   navesti   na   zaključak   da   je   profit   proporcionalan  prodaji,  što  bi  bilo   tačno  ukoliko  bi  svi   troškovi  bili  varijabilni   (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).  Leveridž  se  odnosi  na  sposobnost  kompanije  da   koristi   sredstva   koja   stvaraju   fiksne   troškove.   Postoji   tri   tipa   leveridža   u   finansijskom   menadžmentu:   finansijski,   poslovni   i   ukupni   leveridž   (Žarkić   Joksimović,   2007)   (Shim,   2008).   Leveridži   menjaju   rizik   za   prinos:   povećanje   fiksnih  troškova  je  rizično  jer  oni  postoje  i  kada  prodaja  opada,  sa  druge  strane   pri  rastu  obima  poslovanja  postojanje  fiksnih  troškova  povećava  profitabilnost   jer  njihov  fiksni  iznos  biva  raspodeljen  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Poslovni   rizik   odražava   neizvesnost   u   pogledu   očekivane   poslovne   dobiti,   kao   prinosa   na   ukupna   poslovna   sredstva,   zbog   postojanja   fiksnih   troškova   poslovanja   koji   ostaju   neelastični   na   kratkoročne   oscilacije   u   obimu   aktivnosti   (Žarkić   Joksimović,   2007).   Poslovni   leveridž   se   zasniva   na   odnosu   između   prihoda   od   prodaje   kompanije   i   njenog   profita   pre   kamate   i   poreza.   Ukazuje   na   postojanje   fiksnih   troškova   u   strukturi   troškova   kompanije   i   predstavlja   meru   poslovnog   rizika.   Faktor   poslovnog   leveridža   meri   stepen   poslovnog  rizika  kome  je  kompaija  izložena.   Vrednost   faktora   poslovnog   leveridža   veća   od   jedan   ukazuje   na   postojanje   poslovnog   leveridža   (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003).   Visok   faktor   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   158   poslovnog  leveridža  znači  veći  poslovni  rizik  zbog  postojanja  fiksnih  troškova   koji  ostaju  na  istom  nivou  i  prilikom  smanjenja  obima  aktivnosti.  Takođe,  visok   faktor   ukazuje   na   veliku   nestabilnost   u   pogledu   profita,   jer  mala   promena   u   prodaji   znači   veliku   promenu   u   nivou   profita   (Shim,   2008).   Visok   faktor   poslovnog  leveridža  ukazuje  na  situaciju  u  kojoj  se  osetne  fluktuacije  poslovnog   dobitka  mogu  ostvariti  na  bazi   relativno  malih  promena  u  obimu  prodaje,   što   pretpostavlja  i  srazmerno  visok  stepen  poslovnog  rizika,  pa  u  takvim  uslovima   finansiranje  iz  dugova  postaje  znatno  rizičnije  (Žarkić  Joksimović,  2007).   Faktor  finansijskog  leveridža   Faktor   finansijskog   leveridža   predstavlja   odnos   procentualne   promene   zarade  po  akciji   i  procentualne  promene  poslovne  dobiti,  odnosno  predstavlja   odnos  poslovne  dobiti  i  dobiti  pre  poreza.  𝐹𝑎𝑘𝑡𝑜𝑟  𝑓𝑖𝑛𝑎𝑛𝑠𝑖𝑗𝑠𝑘𝑜𝑔  𝑙𝑒𝑣𝑒𝑟𝑖𝑑ž𝑎  =   𝑃𝑟𝑜𝑐𝑒𝑛𝑡𝑢𝑎𝑙𝑛𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑚𝑒𝑛𝑎  𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑒  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑃𝑟𝑜𝑐𝑒𝑛𝑡𝑢𝑎𝑙𝑛𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑚𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑎  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎=  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑜𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎   Finansijski  rizik  je  determinisan  neizvesnošću  budućeg  neto  profita,  kao   prinosa   na   sopstvena   sredstva,   a   njegovo   dejstvo   je   opredeljeno   prisustvom   fiksnih   rashoda   finansiranja   koji   se   ne   mogu   prilagoditi   kratkoročnim   fluktuacijama  poslovnog  profita  (Žarkić  Joksimović,  2007).   Termin   finansijski   leveridž   se   koristi   da   oslika   odnos   između   profita   i   fiksnog   rashoda   kamate   (Walsh,   2006).   To   je   finansijska   tehnika   koja   podrazumeva   korišćenje   pozajmljenih   sredstava   ili   preferencijalnih   akcija   za   povećanje   prinosa   na   sopstvena   sredstva.   Tiče   se   odnosa   između   profita   pre   kamate   i   poreza   i   profita   koji   je   na   raspolaganju   običnim   akcionarima   (Shim,   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   159   2008).   Dejstvo   finansijskog   leveridža   na   stopu   prinosa   na   sopstvena   sredstva   zavisi  od  dva  bitna  faktora  (Žarkić  Joksimović,  2007):     − Apsolutne   razlike   između   stope   prinosa   na   ukupna   poslovna   sredstva  i  prosečne  kamatne  stope  kao  cene  pozajmljenih  sredstava  i     − Strukture   kapitala   preduzeća   odnosno   relativnog   učešća   dugova   u   ukupnim  izvorima  finansiranja.   Faktor   finansijskog   leveridža   meri   nivo   finansijskog   rizika   kome   je   kompanija   izložena.   Kada   god   je   ovaj   faktor   veći   od   jedan,   postoji   finansijski   leveridž   i   on   ukazuje   na   procentualnu   promenu   zarade   po   akciji   izazvanu   jednoprocentnom   promenom   profita   pre   kamate   i   poreza   (Žarkić   Joksimović,   2007).  Visok  faktor  finansijskog  leveridža  ukazuje  na  visok  rizik  zbog  postojanja   fiksnih   finansijskih   rashoda   zbog   kojih   promena  u   visini   profita   pre   kamate   i   poreza   rezultuje   u   neproporcionalno   višoj   promeni   zarade   po   akciji   (Shim,   2008).   Ukoliko   je   finansijski   leveridž   visok,   to   ukazuje   da   kamata   predstavlja   veliki   deo   profita   pre   kamate   i   da   će   mala   promena   u   poslovnom   profitu   izazvati   veliku   promenu   povraćaja   akcionarima.   Veoma   leveridžovana   kompanija   dobro  posluje   u   dobrim  vremenima,   ali   upada  u   poteškoće   tokom   recesije  (Walsh,  2006).     Faktor  ukupnog  leveridža   Faktor   ukupnog   (složenog)   leveridža   predstavlja   proizvod   faktora   poslovnog  leveridža  i  faktora  finansijskog  leveridža.  𝐹𝑎𝑘𝑡𝑜𝑟  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑜𝑔  𝑙𝑒𝑣𝑒𝑟𝑖𝑑ž𝑎  =  𝐹𝑎𝑘𝑡𝑜𝑟  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑜𝑔  𝑙𝑒𝑣𝑒𝑟𝑖𝑑ž𝑎  𝑥  𝐹𝑎𝑘𝑡𝑜𝑟  𝑓𝑖𝑛𝑎𝑛𝑠𝑖𝑗𝑠𝑘𝑜𝑔  𝑙𝑒𝑣𝑒𝑟𝑖𝑑ž𝑎   Preduzeće   koje   angažuje   obe   vrste   fiksnih   rashoda,   poslovne   i   finansijske,  izlaže  se  i  dvostrukom  riziku,  kako  poslovnom  tako  i  finansijskom,   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   160   čije   se   kombinovano   dejstvo   naziva   totalnim   ili   ukupnim   rizikom   i   koji   se   ispoljava   kroz   neizvesnost   očekivanog   neto   profita   zbog   mogućih   fluktuacija   nivoa   aktivnosti,   odnosno   prihoda   od   realizacije   (Žarkić   Joksimović,   2007).   Ukupni  leveridž  reflektuje  uticaj  poslovnog  i  finansijskog  leveridža  na  ukupan   rizik   kompanije,   odnosno   stepen   neizvesnosti   povezan   sa   mogućnošću   kompanije  da  pokrije  fiksne  troškove  (Shim,  2008).   Preporuka   je   da   kompanije   sa   visokim  poslovnim   leveridžom   treba   da   izbegavaju   visok   finansijski   leveridž,   jer   oni   zajedno   deluju   tako   što   jedan   drugog   multipliciraju.   Tradicionalno   se   visok   finansijski   leveridž   smatra   prihvatljivim  jedino  za  kompanije  sa  niskim  poslovnim  leveridžom  i  stabilnim   poslovanjem,   što   će   ukupni   leveridž   držati   u   umerenim   granicama.   Visok   ukupni   leveridž   u   periodima   smanjenje   poslovne   aktivnosti   može   voditi   velikim   finansijskim  pritiscima,  pa  čak   i  bankrotstvu   (White,  Sondhi,  &  Fried,   2003).   5.1.1.5.  Tržišna  racia   Tržišna   racia   mere   ekonomsku   poziciju   kompanije   na   tržištu.   Ona   ispituju  odnose  koji  postoje   između  ostvarenog  profita,  dividendi,  cene  i  broja   emitovanih  akcija,  zadržane  dobiti,  tržišne  kapitalizacije  i  sredstava  kompanije.   Tržišna   racia  pokušavaju  da   sagledaju   tržišnu  poziciju  kompanije,  kao   i  način   na  koji  kompaniju  tržište  percipira  i  vrednuje.   Zarada  po  akciji     Zarada  po  akciji  (Neto  profit  po  akciji,  EPS)  predstavlja  odnos  neto  dobiti   i   broja   emitovanih   akcija   kompanije   i   izražava   se   u   novčanim   jedinicama   po   akciji.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   161   𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖   =   𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎  𝑖𝑙𝑖= 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑖ℎ  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑝𝑜𝑛𝑑𝑒𝑟𝑖𝑠𝑎𝑛  𝑏𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑜𝑏𝑖č𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎 [𝑛𝑗/𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖]   Zarada   po   akciji   je   jedan   od   najšire   i   najčešće   korišćenih   indikatora   performansi   kompanije   ili   njene   tržišne   vrednosti     (White,   Sondhi,   &   Fried,   2003)   (Walsh,   2006)   i   mnogi   zaradu   po   akciji   smatraju   fundamentalnim   indikatorom  performansi  akcija  kompanije  (Atrill,  2006).   Neto   profit   predstavlja   profit   koji   je   na   raspolaganju   običnim   akcionarima,  dakle   to   je  profit  koji  ostane  nakon  odbitka  svih  poreza,  kamata,   dividendi  na  preferencijalne  akcije  itd.  Kako  se  neto  profit  odnosi  na  određeni   vremenski  period,  najčešće  godinu  dana,  a  broj  emitovanih  akcija  može  varirati   tokom   tog   perioda,   u   imeniocu   se   često   uzima   ponderisan   prosečan   broj   emitovanih   običnih   akcija   (Fabozzi   &   Peterson,   2003)   (Leach,   2010).   Prosečan   ponderisan   broj   običnih   akcija   je   jednak   broju   običnih   akcija   na   kraju   obračunskog  perioda  ukoliko  nije  bilo  novih  emisija  akcija   ili   reotkupa   tokom   godine  (Shim,  2008).  U  suprotnom  se  mora  računati  ponderisani  prosek  za  ove   akcije,  prema  vremenu  kada  su  emitovane  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).     Zarada  po  akciji  ukazuje  na  profitabilnost  kompanije   iz  ugla  akcionara.   Akcionari   koriste   zaradu   po   akciji   kako   bi   procenili   budući   rast   koji   će   imati   uticaja   na   buduću   cenu   akcije   (Elliott   &   Elliott,   2006).   Za   razliku   od   većine   drugih  racia,  ovaj  indikator  predstavlja  novčani  iznos  (Leach,  2010).   Sama   po   sebi,   zarada   po   akciji   predstavlja   besmislen   broj   i   ne   govori   ništa  o  tome  koliko  dobro  kompanija  posluje.  Kao  i  većina  drugih  racia,  zarada   po  akciji  ima  smisla  samo  kada  se  uporedi  sa  nekim  drugim  iznosom,  kao  što  je   vrednost  akcije,  koliko  je  plaćeno  za  nju  ili  koliko  dividende  je  za  nju  isplaćeno   (Leach,  2010).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   162   Pokazatelj   zarade   po   akciji   prati   rast   profita   i   poželjno   je   da   je   viši   u   odnosu  na  konkurentske  kompanije  (Evans,  2000).  Visok  nivo  zarade  po  akciji   će   verovatno   rezultovati   u   višoj   dividendi   po   akciji   i   tržišnoj   ceni   po   akciji.   Visoka   zarada   po   akciji   reflektuje   uspeh   menadžmenta   u   upravljanju   poslovanjem.  Ipak,  ovaj  iznos  je  podložan  manipulaciji   i  dobijene  vrednosti  ne   treba  da  budu  bezuslovno  korišćene   za  poređenje  među  kompanijama   (Shim,   2008).     Nema   svrhe   porediti   zaradu   po   akciji   jedne   kompanije   sa   drugom   jer   kompanija   može   odabrati   da   poseduje   veliki   broj   akcija   sitnih   apoena,   ili   obrnuto,  mali  broj  akcija  velikih  apoena,   ili  može  odlučiti  da  poveća  ili  smanji   broj  akcija  po  emisiji,  a  te  odluke  će  imati  direktan  uticaj  na  vrednost  zarade  po   akciji   (Walsh,   2006).   Zarada   po   akciji   nije   odmah   komparabilna   među   kompanijama  ni  zbog  činjenice  da  knjigovodstvena  praksa  omogućava  značajna   odstupanja  u  pogledu  toga  šta  se  uključuje  u  neto  profit  (Leach,  2010).  Dakle,  ne   može   se   reći   da   je   kompanija   sa   većom   zaradom   po   akciji   bolja   od   one   sa   manjom  (Walsh,  2006).  Takođe,  razlike  u  strukturi  kapitala  različitih  kompanija   čine  svako  poređenje  besmislenim  (Atrill,  2006).   Sa   druge   strane,   praćenje   promene   u   zaradi   po   akciji   jedne   kompanije   tokom   vremena  može   biti   veoma   korisno   (Atrill,   2006).   Iako   apsolutan   iznos   zarade  po  akciji   ne  govori  ništa  o  performansama  kompanije,   rast   ove   zarade   tokom   vremena   predstavlja   veoma   važan   indikator.   U   prilog   ovome   govori   i   činjenica  da  rast  zarade  po  akciji  mnogi  menadžeri  stavljaju  kao  primarnu  ciljnu   vrednost  u  godišnjim  izveštajima.  Takođe,  rast  u  zaradi  po  akciji  ima  značajan   uticaj  na  tržišnu  cenu  akcije,   jer  on  govori  više  o  napretku  kompanije  nego  što   to  čini  rast  profita  (Walsh,  2006).     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   163   Treba   naglasiti   da   je,   kada   je   u   pitanju   zarada   po   akciji,   podjednako   važna  i  njena  stabilnost.  Visok  rejting  se  daje  kompanijama  sa  stabilnim  rastom   bez  kolebanja  i  velikih  fluktuacija  (Walsh,  2006).   Mada   je   neosporan   značaj   zarade  po   akciji,   kao   i   njen  uticaj   na   tržišnu   cenu   akcije,   prilikom   njenog   korišćenja   kao   indikatora   performansi,   postoje   određena  ograničenja  (Elliott  &  Elliott,  2006):   − Zasniva   se   na   istorijskim   zaradama,   a   prošli   rast   ne   mora   biti   indikator  budućeg  rasta.   − Ne  uzima  u  obzir  inflaciju.   − Zarade  su  pod  uticajem  računovodstvene  politike  menadžmenta.   − Nalazi  se  pod  uticajem  strukture  kapitala.   Racio   zarada   po   akciji   ignoriše   važan   aspekt   raspodele   neto   profita   na   dividende,  zadržani  profit  i  rezerve,  što  ga  naizgled  može  činiti  neadekvatnim   ili  nepouzdanim.  Međutim,  šta  god  kompanija  odluči  da  uradi  sa  neto  profitom,   odnosno  kako  god  da  ga   raspodeli  na  dividende,   zadržani  profit   i   rezerve,   to   treba  da  bude  u  korist  običnih  akcionara.  Zarada  po  akciji  samo  ne  pravi  razliku   između  ovih  različitih  koristi  za  obične  akcionare  (Leach,  2010).   Oslabljena  zarada  po  akciji   Oslabljena  zarada  po  akciji  predstavlja  odnos  neto  profita  nakon  odbitka   preferencijalnih   dividendi   i   broja   svih   emitovanih   hartija   od   vrednosti   koje   mogu  uzeti  učešće  u  raspodeli  neto  profita  kompanije,  u  novčanim  jedinicama   po  akciji.  𝑂𝑠𝑙𝑎𝑏𝑙𝑗𝑒𝑛𝑎  𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖  =   𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑖ℎ  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑜𝑏𝑖č𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎  𝑢𝑧𝑖𝑚𝑎𝑗𝑢ć𝑖  𝑢  𝑜𝑏𝑧𝑖𝑟  𝑖  𝑠𝑣𝑒  𝑘𝑜𝑛𝑣𝑒𝑟𝑡𝑖𝑏𝑖𝑙𝑛𝑒  𝐻𝑂𝑉    [𝑛𝑗]   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   164   Oslabljena   zarada   po   akciji   preciznije   uzima   u   obzir   raspodelu   neto   profita,   jer   kompanija   može   imati   i   druge   hartije   od   vrednosti   koje,   pored   običnih  akcija,  mogu  uzeti  učešće  u  raspodeli  neto  profita.  (Fabozzi  &  Peterson,   2003)   Konvertibilne   hartije   od   vrednosti   obuhvataju   konvertibilni   dug,   konvertibilne   obveznice   i   konvertibilne   preferencijalne   akcije,   opcije   i   varante   koji   mogu   uzeti   učešće   u   podeli   neto   profita   kompanije.   Ukoliko   dođe   do   njihovog   konvertovanja   u   obične   akcije,   to   će   značajno   izmeniti,   odnosno   oslabiti   vrednost   zarade   po   akciji   (Shim,   2008).   Oslabljena   zarada   po   akciji   izračunava  zaradu  po  akciji  pod  pretpostavkom  da  je  sve  što  može  da  postane   obična   akcija   to   i   postalo   (Leach,   2010).   Ovaj   pokazatelj   pokazuje   koliko   bi   zarada   po   akciji   bila   oslabljena   ukoliko   bi   se   konverzija   hartija   od   vrednosti   dogodila  na  početku  godine  (Shim,  2008).  Ipak,  treba  imati  u  vidu  da  je  zarada   po   akciji   stvarna,  dok  oslabljena   zarada  po   akciji   predstavlja   samo  hipotetički   iznos  (Leach,  2010).   Profit  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  po  akciji   Profit   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije   po   akciji   predstavlja   odnos   profita  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  i  broja  emitovanih  običnih  akcija.  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖  =  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎  [𝑛𝑗/𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖]   Ova   verzija   pokazatelja   zarade   po   akciji   je   korisna   za   poređenje   kompanija  u  međunarodnim  okvirima,   jer   izuzima   sva  odstupanja  koja  mogu   nastati   zbog   razlika   u   stopi   poreza,   politici   amortizacije   i   strukturi   kapitala   (Wiehle,  Diegelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2005).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   165   Dividenda  po  akciji   Dividenda   po   akciji   predstavlja   odnos   dividendi   i   broja   emitovanih   običnih  akcija,  i  izražava  se  u  novčanim  jedinicama  po  akciji.   𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖 = 𝑂𝑏𝑖č𝑛𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑜𝑏𝑖č𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎  [𝑛𝑗]   Ukupan   prinos   akcionara   se   sastoji   iz   rasta   cene   akcije   i   primljene   dividende   i   mada   neki   investitori   smatraju   rast   cene   akcije   najznačajnijim   indikatorom,  mnogi   akcionari   i   potencijalni   investitori   obraćaju   veliku  pažnju   na  isplatu  dividende  (Walsh,  2006).   Opšteprihvaćeno   pravilo   je   da   se   dividende   isplaćuju   iz   profita,   međutim,  profit  ne  mora  da  potiče  iz  iste  godine  u  kojoj  se  dividenda  isplaćuje.   Ukoliko  dividende  premašuju  profite,  to  znači  da  su  isplaćene  iz  zarada  koje  su   zadržane  iz  prethodnih  godina  (Walsh,  2006).   Značajna   je  kako  visoka  vrednost  ovog  pokazatelja,   tako   i  njen  stabilan   rast  (Walsh,  2006).   Racio  dividenda  prema  ukupnim  sredstvima   Racio  dividenda  prema  ukupnim  sredstvima  predstavlja  odnos  isplaćene   dividende  i  ukupnih  sredstava  kompanije.   𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖𝑚  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑖𝑚𝑎   =   𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Pokazuje  odnos  dividendi  koje  kompanija  isplaćuje  i  ukupnih  sredstava   koja  su  korišćena  za    njihovo  generisanje  (Helfert,  2001).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   166   Pokriće  dividendi   Pokriće   dividendi   predstavlja   odnos   zarade   po   akciji   i   dividende   po   akciji.   𝑃𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖   =   𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖  = 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑖ℎ  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖𝑂𝑏𝑖č𝑛𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒     Za   kompaniju   je   značajno   da   poznaje   stepen   u   kome   su   dividende   pokrivene   zaradama   ili   novčanim   tokom   (Helfert,   2001).   Pokriće   dividendi   iskazuje  odnos   između  zarada  kompanije   i  gotovine   isplaćene  kroz  dividende   (Walsh,   2006).  Meri   stabilnost  dividende  kompanije   (Leach,   2010).  Visok   racio   pokrića  govori  da  su  dividende  prilično  bezbedne,  jer  se  mogu  održati  čak  i  ako   dođe  do  pada  profita,  kao  i  na  politiku  visokog  zadržavanja  profita,  što  ukazuje   da  kompanija  teži  visokom  rastu  (Walsh,  2006).  Znak  upozorenja  je  pad  pokrića   dividende  ispod  1  (Leach,  2010).   Racio  isplate  dividendi   Racio   isplate   dividendi   predstavlja   odnos   isplaćenih   dividendi   i   neto   dobiti,  izražen  procentualno.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑖𝑠𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖   =   𝐼𝑠𝑝𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  =  𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖 ×100   %  𝑖𝑙𝑖= 𝑂𝑏𝑖č𝑛𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑖ℎ  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖×100   %   Racio   isplate  dividendi  meri   koji   deo  profita   koji   je   na   raspolaganju   za   isplatu  dividendi  je  zaista  i  isplaćen  u  vidu  dividendi  (Atrill,  2006).  Ukazuje  na   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   167   deo   profita   akcionara   koji   je   bio   raspodeljen   u   vidu   dividende.   Racio   isplate   dividendi   reflektuje   politiku   dividendi   kompanije   i   do   određenog   stepena   percepciju  menadžmenta  u  vezi  neizvesnosti  budućih  profita.   Racio   isplate   dividendi   ukazuje   na   buduću   stabilnost   i   rast   dividendi   (Walsh,  2006).  Nema  prave  vrednosti  za  ovaj  racio.  Vrednost  oko  0,5   je  obično   prihvatljiva,  mada   postoje  mnoge   promenljive   koje  mogu   opravdati   značajno   nižu   ili  višu  vrednost.  Kako  za   isplatu  dividendi  može  biti  korišćen   i  profit   iz   prethodnih   godina,   vrednost   racia  može   biti   i   veća   od   1.   Ipak,   suviše   visoka   vrednost   racia   može   biti   razlog   za   brigu   jer   može   da   ukaže   na   nestabilnu   politiku  dividendi  koja  umanjuje  sposobnost  kompanije  da  stvara  budući  profit   (Leach,  2010).     Iako   nema   čvrstog   standarda   u   vezi   poželjne   vrednosti   ovog   racia,   on   ukazuje   na   stil   poslovanja   organizacije.   Kompanije   sa   visokim   rastom   imaju   tendenciju  da  isplaćuju  relativno  mali  udeo  profita,  jer  preferiraju  reinvestiranje   zarada  kako  bi  podržale  profitabilan  rast.  Stabilne  kompanije,  zrele  kompanije   ili  kompanije  sa  niskim  rastom  isplaćuju  veće  procente  (White,  Sondhi,  &  Fried,   2003).  Posmatranjem  kretanja  racia  isplate  dividendi  za  neku  kompaniju  tokom   perioda   od   nekoliko   godina   može   se   videti   tendencija   menadžmenta   u   vezi   reinvestiranja   profita   u   poslovanje   u   odnosu   na   isplatu   zarada   akcionarima   (Helfert,  2001).   Kako   akcionari   imaju  korist   i   od  ostalog  dela  neto  profita,   odnosno  od   zadržane   zarade,   racio   isplate   dividendi   se   više   tiče   odabranog   trenutka   vraćanja   sredstava   akcionarima,   nego   stvarnog   povraćaja   uloženih   sredstava   (Leach,  2010).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   168   Racio  zadržane  zarade   Racio  zadržane  zarade  predstavlja  odnos  zadržanog  profita  i  neto  profita   kompanije.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑧𝑎𝑑𝑟ž𝑎𝑛𝑒  𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑒 =  𝑍𝑎𝑑𝑟ž𝑎𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡 ×100   %   Racio   zadržane   zarade   pokazuje   isto   što   i   racio   isplate   dividendi   iz   suprotne   perspektive,   odnosno   govori   koliko   kompanija   zadržava   profita   za   buduće   potrebe   (Leach,   2010).   Zbir   racia   zadržane   zarade   i   racia   isplate   dividendi  je  uvek  jednak  jedinici.   Prinos  u  vidu  dividende   Prinos  u  vidu  dividende  predstavlja  odnos  dividende  po  akciji   i   tržišne   cene  akcije.   𝑃𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠  𝑢  𝑣𝑖𝑑𝑢  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒   =   𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖×100   %   Prinos  u  vidu  dividende  stavlja  u  odnos  gotovinski  povraćaj  od  akcije  sa   njenom   tekućom   tržišnom   cenom.   On   pomaže   investitorima   da   procene   gotovinski  prinos  na  njihovo  ulaganje  u  kompaniju  (Atrill,  2006).   Prinos   u   vidu   dividende   pokazuje   koliko   akcije   zarađuju   svom   investitoru.  Racio   je  dobar  za  upoređivanje  među  kompanijama  bez  obzira  na   veličinu  ili  delatnost.     Niska   vrednost   racia   ukazuje   da   kompanija   zadržava   profit   za   reinvestiranje   u   budući   rast.   Visok   racio   može   delovati   privlačno,   ali   kod   visokih   vrednosti   prinosa   u   vidu   dividende   treba   biti   oprezan   i   proveriti   stabilnost   isplate  dividendi,  kao  i  pokriće  dividende.   I  ovde  treba  biti  oprezan   jer   kompanije   često   koriste   profit   iz   dobrih   godina   da   nadomeste   njegov   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   169   nedostatak   u   lošom   godinama   i   na   taj   način   ublaže   fluktuacije   u   visini   dividende  (Leach,  2010).     Prinos  u  vidu  dividende  često  reflektuje  i  politiku  dividendi  kompanije,   pri   čemu   su   dve   najčešće   njihovo   održavanje   na   istom   nivou   ili   postepeno   povećavanje  dividendi  (Leach,  2010).     Ponekad   se   izračunava   racio   budući   prinos   u   vidu   dividende   koji   je   u   osnovi  isti  kao  prinos  u  vidu  dividende,  osim  što  posmatra  dividende  za  koje  se   očekuje  da  budu  isplaćene  tokom  sledeće  godine  (Leach,  2010).   Prinos  u  vidu  zarade   Prinos   u   vidu   zarade   (zarada/cena   racio)   predstavlja   odnos   zarade   po   akciji  i  tržišne  cene  po  akciji,  izraženo  u  procentima.   𝑃𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠  𝑢  𝑣𝑖𝑑𝑢  𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑒     =   𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖 = 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖= 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖  ×  𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎×100[%]   Prinos  u  vidu  zarade  predstavlja  recipročnu  vrednost  racia  cena/zarada  i   pokazuje  koliko  profita  se  kupuje  sa  svakom  novčanom  jedinicom  uloženom  u   akcije   kompanije   (Shim,   2008).   Racio   pokazuje   stopu   prinosa   koju   kompanija   mora  da  ostvari  kako  bi  privukla  investitore.  Sa  povećanjem  cene  akcije,  prinos   u  vidu  zarade  opada.  Nizak  prinos  u  vidu  zarade  ukazuje  na  akcije  za  kojima   postoji  velika  tražnja  (Walsh,  2006).   Ukupan  prinos  akcionara   Ukupan  prinos  akcionara  predstavlja  zbir  prinosa  koji  oni  ostvaruju  kroz   dividendu  i  prinosa  u  vidu  kapitalne  dobiti.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   170   𝑈𝑘𝑢𝑝𝑎𝑛  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠   =  𝐾𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠𝑡  +  𝑃𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠  𝑢  𝑣𝑖𝑑𝑢  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒  𝑛𝑎  𝑘𝑢𝑝𝑜𝑣𝑛𝑢  𝑐𝑒𝑛𝑢  = (𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒  −  𝑁𝑜𝑚𝑖𝑛𝑎𝑙𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒𝐾𝑢𝑝𝑜𝑣𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒+   𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑁𝑜𝑚𝑖𝑛𝑎𝑙𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒)×100[%]   Većina  akcionara  ulaže  u  kompaniju  da  bi  maksimizirali  prinos  na  svoje   ulaganje.  Drugi  vide  motiv  u  primanju  dividende.  Vrednost  ovog  pokazatelja  je   u  tome  što  objedinjuje  sve  razloge  zbog  kojih  se  ulaže  u  kupovinu  akcija  (Leach,   2010).   Ukupan   prinos   objedinjuje   rast   cene   akcije   i   dividendu,   kao   glavne   razloge  za  ulaganje  u  akcije  kompanije.   Ukupan  prinos  predstavlja  veoma  vredan   indikator   jer  predstavlja   lako   razumljivu   sliku   celokupne   finansijske   koristi   za   akcionare.   Vrednost   koja   se   dobija   može   se   interpretirati   i   kao   indikator   tržišne   evaluacije   sveukupne   performanse  kompanije  tokom  određenog  vremenskog  perioda  (Marr,  2012).   S   obzirom   da   se   ukupan   prinos   izražava   u   procentima,   lak   je   za   poređenje  među  kompanijama  iz  iste  delatnosti.     Ukupan  prinos  na  tekuću  vrednost   Ukupan   prinos   na   tekuću   vrednost   predstavlja   zbir   kapitalne   dobiti   i   prinosa   u   vidu   dividende   koji   se   ostvaruju   u   odnosu   na   cenu   sa   početka   posmatrane  godine.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   171   𝑈𝑘𝑢𝑝𝑎𝑛  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠  𝑛𝑎  𝑡𝑒𝑘𝑢ć𝑢  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  =  𝐾𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠𝑡  +  𝑃𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠  𝑢  𝑣𝑖𝑑𝑢  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒  𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑢  𝑛𝑎  𝑝𝑜č𝑒𝑡𝑘𝑢  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒= (𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒  −  𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑛𝑎  𝑝𝑜č𝑒𝑡𝑘𝑢  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑛𝑎  𝑝𝑜č𝑒𝑡𝑘𝑢  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒+   𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑛𝑎  𝑝𝑜č𝑒𝑡𝑘𝑢  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒)×100[%]   Predstavlja  varijaciju  pokazatelja  ukupni  prinos,  s  tim  da  u  imeniocu  ima   cenu  na  početku  godine  umesto  cene  po  kojoj  je  akcija  kupljena  (Leach,  2010).   Cena/zarada  racio     Cena/zarada   racio   (racio  odnosa  cene   i   zarade,   racio  cene   i  neto  profita   po   akciji,   P/E,  multiplikator   zarada)   predstavlja   odnos   tržišne   cene  po   akciji   i   zarade  po  akciji.   𝐶𝑒𝑛𝑎/𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑟𝑎𝑐𝑖𝑜   =  𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖 = 𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎= 𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖  ×  𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡     Jedan  od  najviše  objavljivanih  indikatora  javno  kotiranih  kompanija  jeste   racio  odnosa  cene   i   zarade,  koji   se  u   finansijskoj   štampi  objavljuje  na  dnevnoj   osnovi   (Elliott   &   Elliott,   2006).   Racio   cena/zarada   meri   poverenje   tržišta   u   pogledu  budućnosti  kompanije  (Atrill,  2006).  On  pokazuje  kako  tržište  vrednuje   zarade,   odnosno   meri   stepen   u   kome   tržište   kapitalizuje   zarade   kompanije   (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).  Rezultat  racia  odnosa  cene  i  zarade  predstavlja   multiplikator,   s   obzirom   da   vrednost   akcije   biva   izražena   kao   multiplikator   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   172   zarade   po   akciji   (Fabozzi   &   Peterson,   2003).   Zbog   ovoga   se   često   i   naziva   multiplikatort  zarada.   Računa   se   tako   što   se   tržišna   cena   akcije   podeli   zaradama   koje   je   kompanija  ostvarila  za  tu  akciju  (Elliott  &  Elliott,  2006).  Prilikom  izračunavanja   ovog  racia,  javlja  se  nedoumica  tokom  kog  perioda  računati  zaradu  po  akciji.  U   upotrebi  je  nekoliko  pristupa  (Fabozzi  &  Peterson,  2003):   − Suma  poslednja  4  dostupna  kvartalna  izveštaja,   − Procenjene  zarade  za  narednu  fiskalnu  godinu,   − Prosečna  vrednost  tokom  nekoliko  prethodnih  godišnjih  perioda.   Tržišna   cena   po   akciji   predstavlja   srednju   tržišnu   cenu   akcije   na   zatvaranju   poslovanja   na   prethodni   dan   trgovanja.   Samo   kompanije   koje   se   kotiraju  na  berzi  imaju  podatak  o  tržišnoj  ceni,  pa  se  ovaj  racio  retko  koristi  za   nekotirane   kompanije,   jer   u   tom   slučaju  mora   biti   ustanovljen  mehanizam   za   određivanje  realne  cene  (Leach,  2010).   Investitori   često   racio   cena/zarada   posmatraju   kao   grubi   indikator   vrednosti  kompanije.  Ovaj  racio  je  značajan  jer  na  osnovu  njega  analitičar  može   da  proceni  da  li  su  akcije  kompanije  precenjene  ili  potcenjene  (Day,  1986).  Viši   nivo   racia   za   investitore   znači   optimističke   izglede   za   budućnost   jer   je   cena   akcije,   koja   reflektuje   tržišnu  vrednost,   daleko   iznad   tekuće   zarade,   i   obrnuto   (Evans,  2000).  Racio  cene   i  neto  profita  po  akciji  govori  o  mogućnostima  rasta   preduzeća   (Bogojević   Arsić,   2005).   Rast   racia   reflektuje   očekivanja   vezana   za   buduće  zarade  kompanije   (Shim,  2008).  Dakle,   iako   je  baziran  na  podacima   iz   prošlosti,  fokus  ovog  indikatora  je  na  budućnosti  (Walsh,  2006).   Cena/zarada  racio  reflektuje  potencijal  kompanije  za  rast  i  pruža  tržišnu   evaluaciju   zarada   kompanije,   drugim   rečima   racio   pokazuje   koliko   je   tržište   spremno   da   plati   za   zarade   kompanije,   odnosno   za   svaku   novčanu   jedinicu   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   173   zarada.   Koristan   je   za   procenu   investicionog   potencijala   kompanije   (Shim,   2008).   Cena/zarada   racio   se   nekada   posmatra   kao   broj   godišnjih   profita   potrebnih  da  se  zaradi  tržišna  cena  akcije  (Walsh,  2006)  (Leach,  2010),  odnosno   pokazuje  koliko  je  godišnjih  zarada  potrebno  da  bi  se  nadoknadila  cena  koja  je   plaćena   za   akciju   (Elliott   &   Elliott,   2006).   Ipak   bolje   ga   je   posmatrati   kao   pokazatelj   koji   reflektuje  poverenje   tržišta  u   akcije   kompanije,   pri   čemu   što   je   racio  viši,  to  je  poverenje  tržišta  veće  (Leach,  2010).   Cena/zarada   racio   reflektuje   poverenje   i   nade   koje   investitori   imaju   u   vezi   internacionalne   situacije,   nacionalne   ekonomije   i   delatnosti,   kao   i   u   vezi   tekućih   performansi   objavljenih   u   finansijskim   izveštajima   (Elliott   &   Elliott,   2006).  Ipak,  racio  cena/zarada  ne  govori  ništa  o  tome  koliko  je  kompanija  dobra,   on   jednostavno   pokazuje   ono   što   tržište   misli.   Tržišna   cena   pokazuje   kako   tržište  misli  da  će  kompanija  poslovati,  a  zarada  po  akciji  govori  o  tome  kako  je   kompanija  poslovala  do  sada.   Kompanija  nema  direktnu  kontrolu  nad  raciom  cena/zarada.  Na  njegovu   vrednost   se   može   uticati   kratkoročno   aktivnostima   odnosa   s   javnošću,   ali   dugoročno   se   jedino  dobrim  prinosom  akcionara  može  obezbediti  dalji   visoki   rejting  (Walsh,  2006).  Teško  je  pravilno  interpretirati  vrednost  racia  cena/zarada   bez  dodatnih  informacija  o  kompaniji,  njenim  konkurentima  i  delatnosti  u  kojoj   posluje  (Elliott  &  Elliott,  2006).   Visok  cena/zarada  racio  može  značiti  da  (Shim,  2008):   − Investitori  očekuju  visok  rast  dividendi,  ili   − Akcije   imaju   nizak   rizik,   pa   su   unvestitori   zadovoljni   niskim   očekivanim  prinosom,    ili   − Očekuje   se   da   kompanija   ostvari   prosečan   rast   uz   isplatu   velikog   udela  zarada.     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   174   Visok  nivo  racia  je  dobar  jer  ukazuje  da  javnost  vidi  kompaiju  u  dobrom   svetlu   i   visoko   vrednuje   zarade   kompanije   (Shim,   2008).   Visok   racio   cena/zarada   ukazuje   da   tržište   veruje   da   će   se   kompanija   poboljšati   (Leach,   2010),  on  reflektuje  poverenje  investitora  u  postojeći  menadžment  tim,  odnosno   njihovu   spremnost   da   plate   visok   miltiplikator   očekivanih   zarada   (Elliott   &   Elliott,  2006).  Viši  odnos  cene  i  zarade  znači  da  investitori  plaćaju  više  za  svaku   jedinicu  neto  dobiti  (ili  moraju  da  čekaju  duže  da  bi  im  se  investicija  vratila),  pa   su  akcije  kompanije  skuplje  on  onih  sa  nižim  raciom  cena/zarada  (Marr,  2012).   Što   je  vrednost   racia  veća,   to   je  poverenje   tržišta  u  budućnost  kompanije  veće   (Atrill,   2006).   Ipak,   neki   investitori   veruju   da   su   akcije   kompanije   koja   ima   cena/zarada   racio   dosta   iznad   industrijskog   proseka   precenjene,   te   ih   stoga   treba  prodati   (Shim,   2008).  Financial  Times   ne  publikuje   racia   cena/zarada  koji   imaju  vrednost  iznad  80,  jer  veruju  da  su  tako  veliki  brojevi  besmisleni  (Leach,   2010).       Tabela  5.1.1.5.1.  Opšti  vodič  za  tumačenje  vrednosti  racia  cena/zarada  (Leach,  2010)   Opseg   racia     Implikacije   Ispod  10   Tržište  pokazuje  određenu  brigu.  Možda  veruje  da  je  poslovanje   kompanije  u  opadanju  ili  postoji  neki  razlog  zbog  koga  se   kompanija  ne  dopada  tržištu.   10-­‐‑18   Kompanija  je  najverovatnije  fer  vrednovana.   18-­‐‑30   Tržište  očekuje  da  kompanija  posluje  izuzetno  dobro  ili  su  akcije   precenjene.   Preko  30   Sumnjiva  situacija:  tržište  ima  izrazito  visoko  mišljenje  o   budućem  rastu  akcija,  ipak  ovakve  kompanije  mogu  predstavljati   balon  koji  samo  što  nije  eksplodirao.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   175   Stabilan   pad   odnosa   cene   i   zarade   reflektuje   opadajuće   poverenje   u   potencijal  za  rast  kompanije.  Neki  investitori  veruju  da  su  akcije  kompanija  koje   imaju   jako  nizak   racio  potcenjene   i  predstavljaju   šansu  za  preuzimanje   (Shim,   2008).  Mnogi   investitori  preferiraju  prosečnu  vrednost  racia,   jer  on  ukazuje  da   kompanija  posluje  dobro,  ali  i  da  ima  kapacitet  za  dalji  rast  (Leach,  2010).   Racio  cena/zarade  se  u  određenom  stepenu  može  posmatrati   izolovano.   Tabela  5.1.1.5.1.  daje  vodič  za  tumačenje  pojedinih  vrednosti  ovog  racia  (Leach,   2010).   Cena/zarada   racio   pruža   koristan   vodič   za   ispitivanje   poverenja   koje   tržište   ima  u  buduće  poslovanje  kompanija,  pa  zato  može  biti  veoma  koristan   prilikom   poređenja   različitih   kompanija   (Atrill,   2006).   Racio   cena/zarada   eliminiše   faktore   koji   se   odnose   na   veličinu   kompanije,   pa   male   i   velike   kompanije   mogu   imati   istu   vrednost   racia.   Nadalje,   cena/zarada   racio   omogućava  poređenje  među  kompanijama  iz  različitih  delatnosti,  jer  za  razliku   od  većine  drugih  racia,  na  njega  delatnost  ima  veoma  mali  uticaj  (Leach,  2010).   Razlike  u  vrednosti   racia  među  kompanijama   iz   iste  delatnosti   su  bazirane  na   tržištu,  a  ne  na  zaradama,  međutim,  relativna  vrednost  racia  u  odnosu  na  druge   kompanije   ima   uticaja   na   cenu   akcije   (Elliott   &   Elliott,   2006).   Ipak   razlike   u   računovodstvenim   politikama   različitih   kompanija   mogu   voditi   različitim   vrednostima  što  može  iskriviti  prave  rezultate  poređenja  (Atrill,  2006).   Postoje  različite  varijacije  racia  cena/zarada  (Leach,  2010):   𝐶𝑒𝑛𝑎/𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑟𝑎𝑠𝑡𝑢   𝑃𝐸𝐺  𝑟𝑎𝑐𝑖𝑜 = 𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑐𝑒𝑛𝑎/𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎𝐺𝑜𝑑𝑖š𝑛𝑗𝑎  𝑠𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑟𝑎𝑠𝑡𝑎   Značaj  ovog  racia   je  u   tome  što  stopa  rasta  predstavlja  glavni  razlog  za   visok  cena/zarada  racio.  Njegovim  eliminisanjem  se  dobija  niža  vrednost  racia   koja  ukazuje  na  to  šta  tržište  misli  o  akcijama  kada  izuzmemo  njihov  potencijal   za  rast  (Leach,  2010).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   176   𝐼𝑛𝑑𝑖𝑘𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑖  (𝑝𝑟𝑜𝑐𝑒𝑛𝑗𝑒𝑛𝑖)  𝑟𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑐𝑒𝑛𝑎/𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  =   𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑃𝑟𝑜𝑐𝑒𝑛𝑗𝑒𝑛𝑎  𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖  𝑧𝑎  𝑠𝑙𝑒𝑑𝑒ć𝑖  𝑜𝑏𝑟𝑎č𝑢𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑝𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑   S  obzirom  da  u   imeniocu   ima  elemente  nagađanja,  ovaj   racio  nije  uvek   pouzdan  indikator  (Leach,  2010).  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑐𝑒𝑛𝑎/𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑖𝑧  𝑘𝑜𝑛𝑡𝑖𝑛𝑢𝑖𝑟𝑎𝑛𝑜𝑔  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  =   𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑜𝑑  𝑘𝑜𝑛𝑡𝑖𝑛𝑢𝑖𝑟𝑎𝑛𝑜𝑔  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖   Ovaj   racio  eliminiše   iz  zarada  sve  diskontinualne  aktivnosti,   čime  racio   cena/zarada  postaje  viši.  Ovakav  racio  ima  smisla  samo  ukoliko  kompanija  ima   značajan   profit   koji   se   ponavlja,   a   koji   potiče   iz   drugih   izvora,   a   ne   iz   kontinualnih  operacija  (Leach,  2010).     𝐶𝑒𝑛𝑎/𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  10   =   𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑧𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖  𝑧𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑡ℎ𝑜𝑑𝑛𝑖ℎ  10  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑎   Što   je   duži   period   koji   se   razmatra,   to   promene   cene   akcije   postaju   stabilnije.   Postoje   dokazi   da   akcije   imaju   tendenciju   da   ostanu   konstantne   tokom  perioda  od  20  godina,   tako  da  poslednjih   10  godina  daju   indikaciju   za   narednih  10,  pod  pretpostavkom  da  kompanija  nastavi  da  posluje  na  isti  način   (Leach,  2010).   Sadašnja  vrednost  šansi  za  rast     Sadašnja   vrednost   šansi   za   rast   (PVGO)   predstavlja   razliku   odnosa   dividende   za   naredni   period   i   stope   kapitalizacije   umanjene   za   stopu   rasta   i   odnosa  zarade  po  akciji  i  stope  kapitalizacije  kompanije.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   177   𝑆𝑎𝑑𝑎š𝑛𝑗𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  š𝑎𝑛𝑠𝑖  𝑧𝑎  𝑟𝑎𝑠𝑡  =   𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎  𝑧𝑎  𝑛𝑎𝑟𝑒𝑑𝑛𝑖  𝑝𝑒𝑟𝑖𝑜𝑑𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎  𝑖𝑙𝑖  𝑠𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑘𝑜𝑚𝑝𝑎𝑛𝑖𝑗𝑒  −  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑟𝑎𝑠𝑡𝑎  𝑘𝑜𝑚𝑝𝑎𝑛𝑖𝑗𝑒−   𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎  𝑖𝑙𝑖  𝑠𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑘𝑜𝑚𝑝𝑎𝑛𝑖𝑗𝑒   Ovaj   pokazatelj   pokušava   da   meri   istu   stvar   kao   i   racio   cena/zarada.   Međutim,  neki  elementi  formule  za  računanje  pokazatelja  nisu  laki  za  merenje   (Leach,  2010).  Takođe,  teško  je  odrediti  dividendu  za  naredni  period,  osim  ako   se  ne  nalazimo  unutar  kompanije  i  ne  dobijemo  informaciju  od  menadžmenta  o   planu  budućih  isplata  dividendi.   Vrednost  kompanije  prema  profitu  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije   Vrednost   kompanije   prema   profitu   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije   predstavlja   odnos   vrednosti   kompanije   i   profita   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije.  𝑉𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑘𝑜𝑚𝑝𝑎𝑛𝑖𝑗𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑢  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒= 𝑉𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑘𝑜𝑚𝑝𝑎𝑛𝑖𝑗𝑒𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒= 𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎 + 𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔 − 𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒= 𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎  𝑥  𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒 + 𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔 − 𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒   Ovaj   pokazatelj   koriste   kompanije   koje   više   nisu   početnici   u   poslu,   ali   ipak   ne   stvaraju   dovoljno   profita   da   bi   bile   samoodržive.   Na   neki   način   predstavlja  modifikovanu   formu   racia   cena/zarada   za   kompanije   koje   nemaju   profit.   Generalno   se   profit   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije   koristi   za   kompanije  koje  stvaraju  bruto,  ali  ne  i  neto  profit.  Ipak  treba  biti  skeptičan  oko   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   178   bilo  kog  racia  koji  koristi  profit  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  (Leach,  2010).   Vrednost  kompanije  prema  profitu  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  pokazuje   koliko   često   se   dobit   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije   uključuje   u   vrednost   kompanije  (Wiehle,  Diegelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2005).     U  upotrebu  je  i  verzija  ovog  pokazatelja  koja  umesto  profita  pre  kamate,   poreza  i  amortizacije  koristi  poslovnu  dobit.   Racio  cene  prema  prodaji     Racio  cene  prema  prodaji  (P/S,  multiplikator  prihoda)  predstavlja  odnos   tržišne  cene  po  akciji  i  prihoda  od  prodaje  po  akciji,  odnosno  predstavlja  odnos   tržišne  kapitalizacije  i  prihoda  od  prodaje.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑐𝑒𝑛𝑎/𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑎   =   𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖    𝑖𝑙𝑖   =  𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒   Racio  cena/prodaja  pokazuje  tržišnu  vrednost  kompanije  u  poređenju  sa   njenim   prihodom   od   prodaje   (Shim,   2008).   Ukazuje   koliko   godina   prihoda   predstavlja   tržišna   vrednost   kompanije.   Govori   koliko   kompanija   vredi   po   mišljenju   tržišta  akcija,  odnosno  kako  se   jedinica  prihoda  od  prodaje  vrednuje   na  ovom  tržištu  (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).  Racio  cene   prema  prodaji  ukazuje  koliko  su  jeftine  akcije.  Dobra  strana  je  to  što  može  biti   izračunat   čak   i   ako   kompanija   ostvaruje   gubitak  pa   se   zato   nekad  koristi   kao   alternativa  racia  cena/zarada  (Leach,  2010).     Vrednost  racia  ispod  jedan  ukazuje  da  su  akcije  jeftine,  posebno  kada  je   vrednost   značajno   ispod   jedan.   Analitičari   veruju   da   vrednost   racia   cena/prodaja   ispod   jedan  u  dužem  vremenskom  periodu  predstavlja  pouzdan   indikator  da  će  vrednost  akcija  kompanije  porasti.  Ovo  je  ublaženo  time  što  je  u   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   179   brojiocu  mišljenje   (koliko   tržište  misli  da  akcije  vrede),   a  u   imeniocu  činjenica   (godišnji  prihod)  (Leach,  2010).   Knjigovodstvena  vrednost  po  akciji   Knjigovodstvena   vrednost   po   akciji   predstavlja   odnos   sopstvenog   kapitala   kompanije   umanjenog   za   preferencijalne   akcije   i   broja   emitovanih   običnih  akcija  kompanije.  𝐾𝑛𝑗𝑖𝑔𝑜𝑣𝑜𝑑𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖  = 𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 − 𝑃𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑒  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒𝑂𝑏𝑖č𝑛𝑒  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒   Knjigovodstvena   vrednost   po   akciji   predstavlja   iznos   koji   bi   investitori   dobili  za  svoj  udeo  u  vlasništvu  ukoliko  bi  došlo  do  likvidacije  kompanije  bez   dobitka   ili   gubitka.  Nekada   se   zove   i   likvidaciona  vrednost  po  akciji.  Drugim   rečima,   ukoliko   bi   se   sredstva   kompanije   mogla   prodati   tačno   po   svojoj   knjigovostvenoj   vrednosti,   sve   obaveze   izmirile   i   ostatak   gotovine   podelio   akcionarima,   svi   akcionari   bi   dobili   knjigovodstvenu   vrednost   za   svoje   akcije   (Shim,  2008).     Ovaj   pokazatelj   nekada   predstavlja   osnovu   za   poređenje   sa   tržišnom   cenom  po    akciji  i  merenje  razlika  u  vrednovanju  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Poređenje  knjigovodstvene  vrednosti  po  akciji  i  tržišne  cene  po  akciji  pokazuje   kako   tržište  vidi  kompaniju.  U  opštem  slučaju,   tržišna   cena  po  akciji   treba  da   bude   viša   od   knjigovodstvene,   jer   je   formirana  na   osnovu   tekuće   cene   (Shim,   2008).   Rast  knjigovodstvene  vrednosti  po  akciji  je  povoljan  znak  jer  ukazuje  da   svaka   akcija   sada   ima   veću   vrednost.   Značajne   promene   u   knjigovodstvenoj   vrednosti   mogu   biti   rezultat   raznoraznih   transakcija   kao   što   su   konverzija   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   180   konvertibilnih  obveznica  ili  preferencijalnih  akcija,  emisija  običnih  akcija,  pa   je   potrebno  i  to  uzeti  u  obzir  prilikom  analize  (Shim,  2008).   Racio  tržišna  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost   Racio   tržišna  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost  predstavlja  odnos   tržišne   cene   po   akciji   i   knjigovodstvene   cene   po   akciji,   odnosno   predstavlja   odnos  tržišne  kapitalizacije  i  sopstvenog  kapitala  kompanije.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑡𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑘𝑛𝑗𝑖𝑔𝑜𝑣𝑜𝑑𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑜𝑗  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖  =     𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝐾𝑛𝑗𝑖𝑔𝑜𝑣𝑜𝑑𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖= 𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝐸𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑒  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒  =  𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙= 𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 − 𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒   Racio  tržišne  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost  izražava  vezu  koja   postoji   između   vrednosti   kompanije   na   tržištu   i   njene   knjigovodstvene   vrednosti   u   bilansu   stanja.   Može   se   izračunati   za   kompaniju   u   celini   ili   za   pojedninačnu   akciju   kompanije.   Odnos   tržišne   i   knjigovodstvene   vrednosti   akcije   pruža   finalnu   i  možda   najtemeljniju   procenu   tržišta   vezanu   za   ukupni   status   kompanije.   Ovaj   racio   sumira   gledište   investitora   na   sveukupno   poslovanje   kompanije,   njen   menadžment,   profit,   likvidnost   i   buduće   izglede   (Walsh,  2006).   Percepcija  koju  investitori  imaju  u  vezi  performansi  kompanije  u  smislu   profita,  snage  bilansa,  likvidnosti  i  rasta  jeste  ono  što  ga  određuje  (Walsh,  2006).   Racio   tržišne   prema   knjigovodstvenoj   vrednosti   se   ponekad   smatra   brzim   indikatorom   koliko   dobro   sopstvena   sredstva   kompanije   rade   za   akcionare   (Leach,   2010).  Ako   je   vrednost   ovog   racia   ispod   jedan,   to   znači   da   preduzeće   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   181   nije  uspešno  sa  aspekta  kreiranja  vrednosti  za  svoje  akcionare  (Bogojević  Arsić,   2005).   U  narednoj   tabeli   je   dat   sumarni  prikaz   implikacija   koje   imaju   različite   kombinacije   racia   tržišne   u   odnosu   na   knjigovodstvenu   vrednost   i   racia   cena/zarada.     Tabela  5.1.1.5.2.  Kombinacije  racia  tržišne  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost  i   racia  cena/zarada  (Bernstein  &  Wild,  1999)     Racio  tržišna  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost   Nizak   Visok   R ac io  c en a/ za ra da   N iz ak   Očekuje  se  da  će  zarade  rasti   sporo  ili  opadati  u  odnosu  na   trenutni  nivo,  sa  niskom   očekivanom  stopom  prinosa  na   angažovani  kapiral.   Očekuje  se  da  će  zarade  rasti   sporo  ili  opadati  u  odnosu  na   trenutni  nivo,  ali  sa  visokom   očekivanom  stopom  prinosa  na   angažovani  kapiral.   Vi so k   Očekuje  se  da  će  zarade  rasti   brzo  u  odnosu  na  trenutni  nivo,   ali  sa  niskom  očekivanom   stopom  prinosa  na  angažovani   kapital.   Očekuje  se  da  će  zarade  rasti   brzo  u  odnosu  na  trenutni  nivo,   sa  visokom  očekivanom  stopom   prinosa  na  angažovani  kapiral.     Niska  vrednost  racia  ukazuje  da  kompanija  možda  ne  posluje  dobro  i  da   ima   finansijske   i   poslovne   probleme.   Ova   situacija   predstavlja   istovremeno   i   investicionu  šansu  za  kupovinu  akcija  ispod  njihove  knjigovodstvene  vrednosti   (Shim,  2008).  Vrednost  racia  ispod  1,  predstavlja  signal  neodobravanja  od  strane   tržišta   i   to   da   ono   ne   predviđa   da   će   budući   profit   biti   dovoljan   da   opravda   tekuće  ulaganje  u  kompaniju  (Walsh,  2006).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   182   Racio  tržišne  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost  ne  pomaže  istinski   u  oceni  poželjnih  komparativnih  očekivanja  za  druge  kompanije  (Helfert,  2001).   Racio  premija  (diskont)  prema  vrednosti  sredstava     Racio   premija   (diskont)   prema   vrednosti   sredstava   (PAV)   predstavlja   odnos  cene  akcije  i  vrednosti  neto  sredstava  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑖𝑗𝑎   𝑑𝑖𝑠𝑘𝑜𝑛𝑡  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎    =   𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑉𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎  𝑥  100  –  100  =   𝐶𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒𝑆𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 − 𝐺𝑜𝑜𝑑𝑤𝑖𝑙𝑙𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎 𝑥  100  –  100  [%]   Prilikom  računanja  ovog  pokazatelja,  uzima  se  broj  emitovanih  akcija  na   kraju  računovodstvenog  perioda,  a  ne  prosek  kao  što  je  to  slučaj  kod  zarade  po   akciji.   Ukoliko   je   vrednost   negativna,   racio   postaje   diskont   prema   vrednosti   sredstava.   Ovaj   pokazatelj   je   uputno   koristiti   samo   ukoliko   su   sredstva   kompanije   pažljivo   vrednovana,   jer   se   vrednost   neto   imovine  može   značajno   razlikovati   od   iznosa   koji   se   nalazi   u   bilansu   stanja.   Racio   premija   (diskont)   prema  vrednosti   sredstava  predstavlja   jednostavno   sredstvo   za  uspostavljanje   vrednosti  poslovanja  onako  kako  ga  vidi  tržište  (Leach,  2010).   Dodata  tržišna  vrednost     Dodata   tržišna   vrednost   (MVA)   predstavlja   razliku   između   tržišne   vrednosti   kompanije   i   njenog   investiranog   kapitala,   izraženo   u   novčanim   jedinicama.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   183   𝐷𝑜𝑑𝑎𝑡𝑎  𝑡𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  =  𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑜𝑔  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎  –𝐴𝑘𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙  𝑝𝑟𝑖𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑒𝑛  𝑜𝑑  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑜𝑛𝑎𝑟𝑎=   𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑥  𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎−  𝑈𝑘𝑢𝑝𝑎𝑛  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙  𝑜𝑑  𝑜𝑏𝑖č𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎  𝑖𝑙𝑖= 𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑘𝑜𝑚𝑝𝑎𝑛𝑖𝑗𝑒 − 𝐼𝑛𝑣𝑒𝑠𝑡𝑖𝑟𝑎𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙   𝑛𝑗   Zbog  poteškoća  prilikom  izračunavanja  vrednosti   investiranog  kapitala,   radi   lakšeg   izračunavanja,   indikator   dodate   tržišne   vrednosti   se   često   aproksimira   tako   da   predstavlja   razliku   između   tržišne   vrednosti   sopstvenog     kapitala  i  investiranog  sopstvenog  kapitala.   Ključni   cilj   kompanije   je   maksimizacija   vrednosti,   a   to   znači   maksimizacija   razlike   između   tržišne   vrednosti   akcija   i   akcijskog   kapitala   pribavljenog   od   akcionara.   Dodata   tržišna   vrednost   treba   da   bude   što   veća   (Shim,  2008).   Racio  kolebljivosti   Racio   kolebljivosti   predstavlja   odnos   polovine   razlike   između   najviše   i   najniže  cene  akcije  i  tekuće  tržišne  cene,  izražen  u  procentima.   𝐾𝑜𝑙𝑒𝑏𝑙𝑗𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡   =   𝑁𝑎𝑗𝑣𝑖š𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  –  𝑁𝑎𝑗𝑛𝑖ž𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎2𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑎  𝑡𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎    𝑥  100   Najviša   cena   znači   najvišu   cenu   po   kojoj   se   akcijama   trgovalo   tokom   perioda,   a   najniža   cena   je   najniža   cena   akcije   po   kojoj   se   trgovalo   tokom   perioda.  Razlika   između  ove  dve   cene  podeljena   sa  dva  predstavlja   prosečnu   devijaciju  cene  akcije  od  njene  prosečne  cene  (Leach,  2010).   Kolebljivost   meri   fluktuacije   u   ceni   akcije,   odnosno   koliko   vrednost   akcije  fluktuira.  Što  je  kolebljivost  veća,  to  je  akcija  nestabilnija  i  rizičnija.  Kako   bi   se  odvojila  kolebljivost   akcije  koja  potiče  od  kolebljivosti   tržišta  u   celini  od   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   184   kolebljivosti   koja   se   odnosi   samo   na   akcije   posmatrane   kompanije,   dobro   je   uzeti  u  obzir  kolebljivost  tržišta  u  celini  i  uporediti  ga  sa  kolebljivošću  određene   akcije  (Leach,  2010).     5.1.1.6.  Indikatori  performansi  novčanog  toka   Novčani   tok   se   može   uporediti   sa   krvotokom   (Walsh,   2006):   gotovina   konstantno   cirkuliše   kroz   poslovne   arterije   donoseći   vrednost   različitim   organima   poslovanja.   Ukoliko   bi   se   ovaj   protok   zaustavio,   pa   čak   i   značajno   smanjio,   to   bi   moglo   imati   ozbiljne   posledice   po   život   kompanije.   Analiza   novčanog  toka  omogućava  ispitivanje  likvidnosti  kompanije  i  načina  na  koji  se   upravlja   poslovnim,   investicionim   i   finansijskim   novčanim   tokom   (Palepu,   Healy,  &  Bernard,  2004).   Analiza   izveštaja   o   novčanom   toku   je   korisna   za   procenu   prošlih   performansi,   projekciju   budućih   performansi,   predviđanje   trenda   likvidnosti   kompanije   i   evaluciju   sposobnosti   kompanije   da   izmiri   dug   o   njegovom   dospeću.   Analiza   novčanog   toka   se   fokusira   na   međuzavisnost   likvidnosti,   solventnosti   i   profitabilnosti   (Shim,   2008).   Informacije   koje   se   mogu   naći   u   izveštaju   o   novčanim   tokovima   takođe   mogu   biti   korišćene   za   analizu   performansi  kompanije  iz  perspektive  novčanog  toka  (Shim,  2008).   Gotovinski  racio  pokrića  kamate   Gotovinski   racio   pokrića   kamate   predstavlja   odnos   profita   pre   kamate,   poreza  i  amortizacije  i  troškova  kamate.   𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑟𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒 =  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒=  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  +  𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  +  𝑃𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧  𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   185   Gotovinski   racio   pokrića   kamate   predstavlja   indikator   sposobnosti   kompanije  da  odgovori  na  tekuća  plaćanja  kamate.  Problem  kod  racia  pokrića   kamate   je   u   tome   što   se   u   brojiocu   koristi   profit   pre   kamate   i   poreza   koji   ne   predstavlja   zaista   meru   dostupne   gotovine   za   plaćanje   kamate.   Zbog   toga   je   mnogo   bolje   koristiti   profit   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije,   kao   negotovinskog   troška   (Shim,   2008).   S   obzirom   da   je   cilj   odmeriti   sredstva   dostupna   za   plaćanje   obaveza,   a   profit   pre   kamate   i   poreza   u   sebi   sadrži   amortizaciju  koja  predstavlja  negotovinski  trošak,  bolja  mera  sredstava  koja  su   na   raspolaganju   za   izmirenje   fiksnih   finansijkih   troškova   jeste   novčani   tok   iz   poslovanja  (Fabozzi  &  Peterson,  2003).     Gotovinski  racio  pokrića  fiksnih  rashoda   Gotovinski   racio   pokrića   fiksnih   rashoda   predstavlja   odnos   profita   pre   kamate,  poreza  i  amortizacije  i  fiksnih  rashoda  kompanije.  𝐺𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖  𝑟𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖ℎ  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑎=  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒,𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎  𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒  𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖=  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎  +  𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  +  𝑃𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧  𝐾𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎 + 𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑙𝑖𝑧𝑖𝑛𝑔𝑎   Iz   istih   razloga   zbog   kojih   se   koristi   gotovinski   racio   pokrića   kamate,   koristi  se  i  gotovinski  racio  pokrića  fiksnih  rashoda.   Racio  novčanog  toka  prema  prihodu  od  prodaje   Racio  novčanog  toka  prema  prihodu  od  prodaje  (profitabilnost  novčanog   toka)   predstavlja   odnos   novčanog   toka   iz   poslovnih   aktivnosti   i   prihoda   od   prodaje.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   186   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑢  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒=  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒   Racio  novčanog  toka  prema  prihodu  od  prodaje  pokazuje  koji  procenat   prihoda  od  prodaje  je  na  raspolaganju  za  investiranje,  otplatu  kredita  ili  isplatu   dividendi  (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Racio  novčanog  toka  prema  profitu   Racio  novčanog  toka  prema  profitu  predstavlja  odnos  novčanog  toka  iz   poslovnih  aktivnosti  i  dobiti  kompanije.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑜𝑚  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑢=  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑢 =  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡   Racio  novčanog  toka  prema  profitu  u  imeniocu  može  uzeti  poslovnu  ili   neto  dobit.  Važno  je  tumačiti  racio  u  skladu  sa  ovim  izborom.  Racio  novčanog   toka  prema  profitu  u  oba  slučaja  pokazuje  koliko  dobro  profit  oslikava  novčani   tok.  Što  je  profit  bliži  novčanom  toku  iz  poslovnih  aktivnosti,  to  je  veći  kvalitet   zarada,  odnosno  to  je  profit  kvalitetniji  (Shim,  2008).   Racio  novčani  tok  prema  kapitalnim  izdacima   Racio   novčani   tok   prema   kapitalnim   izdacima   predstavlja   odnos   novčanog  toka  i  kapitalnih  izdataka  kompanije.   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑛𝑖𝑚  𝑖𝑧𝑑𝑎𝑐𝑖𝑚𝑎   =   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘𝐾𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑑𝑎𝑐𝑖   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   187   Za   novčani   tok   se  može   uzeti   profit   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije,   slobodni   novčani   tok   i   novčani   tok   iz   poslovnih   aktivnosti   iz   Izveštaja   o   novčanim  tokovima.  U  sva  tri  slučaja  će  se  dobiti  različite  vrednosti  što  ukazuje   na   na   to   da   je   za   pravilnu   analizu   neophodno   razumeti   razlike   između   ovih   novčanih  vrednosti  (Fabozzi  &  Peterson,  2003).   Racio   novčani   tok   prema   kapitalnim   izdacima   meri   odnos   između   sposobnosti   kompanije   da   generiše   gotovinu   i   investicionih   izdataka   (White,   Sondhi,  &  Fried,  2003).  Ukazuje  na  sposobnost  kompanije  da  održava  zgrade  i   opremu  od  gotovine  dobijene  iz  poslovanja  umesto  zaduživanjem  ili  emisijom   akcija.   Ovaj   racio   pruža   informaciju   o   finansijskoj   fleksibilnosti   kompanije   (Fridson,   1995).   Što   je   racio   veći,   to   je   kompanija   fleksibilnija.   Ukoliko   je   vrednost  veća  od   jedan,   to  znači  da  kompanija  nakon  kapitalnih   izdataka   ima   preostalu  gotovinu  za  isplatu  duga  ili  dividendi  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Racio  finansijske  snage   Racio   finansijske   snage   (racio   samofinansiranja)   predstavlja   odnos   novčanog  toka   iz  poslovnih  aktivnosti   i  plaćanja  za  pribavljena   fiksna  srestva,   izražen  procentualno.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑓𝑖𝑛𝑎𝑛𝑠𝑖𝑗𝑠𝑘𝑒  𝑠𝑛𝑎𝑔𝑒=   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝐼𝑠𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒  𝑣𝑒𝑧𝑎𝑛𝑒  𝑧𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎𝑛𝑗𝑒  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎×100  [%]   Racio   finansijske   snage   pokazuje   da   li   se   planirana   ulaganja   u   fiksna   sredstva   mogu   finansirati   iz   sopstvene   finansijske   snage   kompanije.   Ukoliko   vrednost  racia  pređe  100%  to  znači  da  kompanija  može  da  finansira  investiciju   sopstvenim  novčanim  tokom,  nezaviseći  od  banke  (Wiehle,  Diegelmann,  Deter,   Schomig,  &  Rolf,  2005).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   188   Novčano  pokriće  duga     Novčano   pokriće   duga   (racio   novčani   tok   prema   dugu)   predstavlja   odnos  novčanog  toka  i  prosečnog  ukupnog  duga  kompanije.   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑜  𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑒  𝑑𝑢𝑔𝑎   =   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑑𝑢𝑔   Kao  i  u  prethodnom  pokazatelju,  za  novčani  tok  se  može  uzeti  profit  pre   kamate,  poreza  i  amortizacije,  slobodni  novčani  tok  ili  novčani  tok  iz  poslovnih   aktivnosti,  dok  dug  može  predstavljati  ukupan  dug,  dugoročni  dug   ili  dug  sa   određenim  rokom  dospeća  za  naplatu  (Fabozzi  &  Peterson,  2003).   Novčano   pokriće   duga   meri   sposobnost   kompanije   da   isplati   svoj   dugoročni   i   kratkoročni   dug.   Predstavlja   indikator   finansijskog   rizika   kompanije.   Ukoliko   je   viši,   kompanija   se   suočava   sa   nižim   rizikom,   generisanjem   dovoljno   gotovine   da   otplati   svoje   dugove   (Shim,   2008).   Niska   vrednost  racia  novčanog  toka  prema  dugu  može  biti  signal  problema  u  pogledu   dugoročne  solventnosti,  jer  kompanija  interno  ne  generiše  dovoljno  gotovine  da   otplati  svoj  dug  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).   Posebna  formulacija  ovog  racia  je  Fitčov  CFAR  racio  koji  stavlja  u  odnos   prosečan   trogodišnji   neto   slobodan   novčani   tok   sa   dugom   koji   dospeva   za   naplatu  tokom  sledećih  5  godina  (McConville,  1996).   Viša  vrednost  racia  ukazuje  na  likvidnost  i  solventnost.  Nepisano  pravilo   je  da  vrednost  ispod  0,2  zahteva  dalje  ispitivanje  (Shim,  2008).   Novčano  pokriće  dividende   Novčano   pokriće   dividende   predstavlja   odnos   novčanog   toka   iz   poslovnih  aktivnosti  i  isplaćene  dividende.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   189   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑜  𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒   =  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝐼𝑠𝑝𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑎  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎   Novčano   pokriće   dividende  meri   sposobnost   kompanije   da   nastavi   da   isplaćuje  dividende  na  postojećem  nivou   i   da  potencijalno  uveća  dividende  u   budućnosti  (Shim,  2008).   Novčani  prinos  na  ukupna  sredstva   Novčani   prinos   na   ukupna   sredstva   predstavlja   odnos   zbira   novčanog   toka   iz   poslovnih   aktivnosti,   plaćene   kamate   i   poreza   i   prosečnih   ukupnih   sredstava  kompanije.  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠  𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎=  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 + 𝑃𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑎  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎 + 𝑃𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Novčani   prinos   na   ukupna   sredstva   posmatra   odnos   novčanog   toka   iz   poslovnih  aktivnosti  koji  u  sebi  ne  obuhvata  odlive  po  osnovu  kamate  i  poreza  i   ukupnih   sredstava  kompanije.  Ovaj   racio  procenjuje  da   li   kompanija   zarađuje   dovoljan  prinos  gotovine  na  svoja  sredstva  (Shim,  2008).   Novčani  prinos  na  sopstvena  sredstva   Novčani  prinos  na  sopstvena  sredstva  predstavlja  odnos  zbira  novčanog   toka  iz  poslovnih  aktivnosti  i  preferencijalnih  dividendi  i  akcijskog  kapitala  bez   preferencijalnih  akcija.  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠  𝑛𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎=  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 + 𝑃𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑎𝑛  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙  𝑜𝑑  𝑜𝑏𝑖č𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   190   Novčani   prinos   na   akcijski   kapital   procenjuje   da   li   akcionari   zarađuju   adekvatan  iznos  novčanog  toka  na  svoju  investiciju  (Shim,  2008).   Novčani  tok  po  akciji   Novčani   tok   po   akciji   predstavlja   odnos   novčanog   toka   iz   poslovnih   aktivnosti  i  broja  emitovanih  običnih  akcija,  izražen  u  novčanim  jedinicama  po   akciji.   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖 =  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑒𝑚𝑖𝑡𝑜𝑣𝑎𝑛𝑖ℎ  𝑜𝑏𝑖č𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎 [𝑛𝑗/𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖]   Novčani   tok  po   akciji   pomaže  u   sagledavanju  koliko  novčanog   toka   se   odnosi  na  svaku  izdati  akciju  (Shim,  2008).  U  veoma  širokoj  je  upotrebi  (Helfert,   2001).   Novčani   tok   po   akcioji   govori   o   sposobnosti   kompanije   da   generiše   gotovinu.  Ipak,  ovaj  indikator  ima  sledeće  nedostatke  (White,  Sondhi,  &  Fried,   2003):   − Promenljiv  je  iz  godine  u  godinu,   − Zavisi  od  računovodstvenih  metoda,   − Ne  reflektuje  gotovinu  potrebnu  za  isplatu  duga,   − Ne   reflektuje   gotovinske   potrebe   za   održavanje   proizvodnih   kapaciteta.   Racio  neto  dug  prema  slobodnom  novčanom  toku   Racio   neto   dug   prema   slobodnom   novčanom   toku   (dinamički   giring)   predstavlja  odnos  neto  duga  i  slobodnog  novčanog  toka.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑑𝑢𝑔  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑠𝑙𝑜𝑏𝑜𝑑𝑛𝑜𝑚  𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑜𝑚  𝑡𝑜𝑘𝑢   =   𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑑𝑢𝑔𝑆𝑙𝑜𝑏𝑜𝑑𝑎𝑛  𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   191   Racio   neto   dug   prema   slobodnom   novčanom   toku   pokazuje   koliko   godina  bi  kompaniji  bilo  potrebno  da  bi  uspela  da  isplati  svoje  neto  dugove  iz   svog   slobodnog  novčanog   toka   (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,   Schomig,  &  Rolf,   2006).     Što  se  tiče  poželjnih  vrednosti  u  proizvodnoj  delatnosti,  sve  ispod  četiri   se   smatra   dobrim,   dok   se   vrednost   preko   deset   smatra   opasnom   jer   vodi   insolventnosti  (Wiehle,  Diegelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2005).   Racio  cene  u  odnosu  na  novčani  tok   Racio  cene  u  odnosu  na  novčani  tok  (cena/novčani  tok  racio)  predstavlja   odnos  tržišne  cene  po  akciji  i  novčanog  toka  po  akciji.  𝐶𝑒𝑛𝑎𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  =  𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑐𝑒𝑛𝑎  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑝𝑜  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑖 =  𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘     Racio   cene   u   odnosu   na   novčani   tok   evaluira   tržišnu   cenu   akcija   kompanije  u  odnosu  na  novčani  tok  koji  kompanija  generiše.  Za  novčani  tok  se,   kao   i   kod   svih   prethodnih   racia   koji   ga   koriste,   može   uzeti   novčani   tok   iz   poslovnih   aktivnosti,   slobodni   novčani   tok   ili   profit   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije.   Pri   tome   je   važno   voditi   računa   o   konzistentnosti   prilikom   izračunavanja.   Racio   cene   u   odnosu   na   novčani   tok   pokazuje   kako   je   novčani   tok   kompanije   vrednovan   na   tržištu   i   služi   kao   dopunski   pokazatelj   raciu   cena/zarada  (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Visoka   vrednost   racia   ukazuje   da   se   akcijama   kompanije   trguje   po   visokoj  ceni,  a  da  ona  zauzvrat  ne  generiše  dovoljan  novčani  tok  da  to  podrži.   Ipak,  da  li  je  vrednost  racia  cene  i  novčanog  toka  dobra  ili  loša  može  se  odrediti   samo  u  kontekstu  poznavanja  karakteristika  posmatrane  kompanije  i  delatnosti   u  kojoj  posluje.  U  opštem  slučaju  se  preferiraju  niže  vrednosti  cene  u  odnosu  na   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   192   novčani   tok,   jer   to   može   značiti   da   kompanija   generiše   adekvatan   iznos   novčanog   toka   koji   se   još   uvek   nije   reflektovao   kroz   tržišnu   cenu   akcije   (Pinkasovitch,  2011).   Racio  novčanog  toka  iz  poslovnih  aktivnosti     Racio   novčanog   toka   iz   poslovnih   aktivnosti   (Racio   novčanog   toka)   predstavlja   odnos   novčanog   toka   iz   poslovnih   aktivnosti   i   tekućih   obaveza   kompanije.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑜𝑔  𝑡𝑜𝑘𝑎  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖  =  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒   Racio  novčanog  toka  iz  poslovnih  aktivnosti  prevazilazi  ograničenja  koja   proizilaze   iz     statičke   prirode   tekućeg   racia   likvidnosti,   s   obzirom   da   njegov   brojilac  reflektuje  promenljivi  tok  (Bernstein  &  Wild,  1999).  On  meri  likvidnost   kompanije  poređenjem  stvarnog  novčanog  toka  sa  tekućim  obavezama  (White,   Sondhi,  &  Fried,  2003).  Racio  novčanog  toka  iz  poslovnih  aktivnosti  se  fokusira   na  sposobnost  poslovnih  aktivnosti  kompanije  da  generiše  resurse  potrebne  za   izmirenje  tekućih  obaveza  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,  2004),  a  kako  se  obaveze   plaćaju  gotovinom,  poređenje  novčanog  toka  iz  poslovnih  aktivnosti  sa  tekućim   obavezama  je  veoma  značajno  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Racio  adekvatnosti  novčanog  toka   Racio   adekvatnosti   novčanog   toka   predstavlja   odnos   petogodišnjeg   novčanog   toka   iz   poslovnih   aktivnosti   i   petogodišnjeg   zbira   kapitalnih   izdataka,  nabavki  zaliha  i  gotovinskih  dividendi.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   193   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑎𝑑𝑒𝑘𝑣𝑎𝑡𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖  𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑜𝑔  𝑡𝑜𝑘𝑎=   𝑃𝑒𝑡𝑜𝑔𝑜𝑑𝑖š𝑛𝑗𝑖  𝑧𝑏𝑖𝑟  𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑜𝑔  𝑡𝑜𝑘𝑎  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝑃𝑒𝑡𝑜𝑔𝑜𝑑𝑖š𝑛𝑗𝑖  𝑧𝑏𝑖𝑟  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑛𝑖ℎ  𝑖𝑧𝑑𝑎𝑡𝑎𝑘𝑎,𝑛𝑎𝑏𝑎𝑣𝑘𝑖  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎  𝑖  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖ℎ  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖   Racio  adekvatnosti  novčanog  toka  je  indikator  sposobnosti  kompanije  da   generiše   dovoljan   novčani   tok   iz   poslovanja   za   pokriće   kapitalnih   izdataka,   dopunjavanje   zaliha   i   gotovinske   dividende.   U   izračunjavanju   ovog   racia   se   najčešće  koristi  zbir  za  period  od  pet  godina  kako  bi  se  izbegle  cikliične  i  ostale   nasumične  fluktuacije  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Vrednost   jedan   znači   da   kompanija   tačno   pokriva   ove   gotovinske   potrebe   bez   potrebe   za   eksternim   finansiranjem.  Vrenost   ispod   jedan  ukazuje     da   su   interni   izvori   gotovine   nedovoljni   za   održavanje   dividendi   i   tekućeg   nivoa  poslovnog  rasta  (Bernadin,  Kane,  Ross,  Spina,  &  Johnson,  1995).   Novčani  tok  iz  poslovnih  aktivnosti  prema  tekućim  obavezama  dugoročnog   duga   Novčani   tok   iz   poslovnih   aktivnosti   prema   tekućim   obavezama   dugoročnog   duga   predstavlja   odnos   novčanog   toka   iz   poslovnih   aktivnosti   i   zbira   tekućih   obaveza   po   osnovu   dugoročnog   duga   i   dužničkih   hartija   od   vrednosti.  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑡𝑒𝑘𝑢ć𝑖𝑚  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑎𝑚𝑎  𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑜𝑔  𝑑𝑢𝑔𝑎  =   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑑𝑜𝑠𝑝𝑒ć𝑒  𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑜𝑔  𝑑𝑢𝑔𝑎  +  𝐷𝑢ž𝑛𝑖č𝑘𝑒  𝐻𝑂𝑉   Novčani   tok   iz   poslovnih   aktivnosti   prema   tekućim   obavezama   dugoročnog   duga   posmatra   novčani   tok   dostupan   za   plaćanje   fiksnih   dugoročnih  dugova.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   194   Racio  reinvestiranja  gotovine   Racio   reinvestiranja   gotovine   predstavlja   odnos   novčanog   toka   iz   poslovnih   aktivnosti   umanjenog   za   dividende   i   zbira   bruto   postrojenja,   investicija,  ostalih  sredstava  i  neto  obrtnih  sredstava.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑟𝑒𝑖𝑛𝑣𝑒𝑠𝑡𝑖𝑟𝑎𝑛𝑗𝑎  𝑔𝑜𝑡𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒=   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑡𝑜𝑘  𝑖𝑧  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 − 𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒𝐵𝑟𝑢𝑡𝑜  𝑝𝑜𝑠𝑡𝑟𝑜𝑗𝑒𝑛𝑗𝑎 +  𝐼𝑛𝑣𝑒𝑠𝑡𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒 + 𝑂𝑠𝑡𝑎𝑙𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 + 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑜𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎×100   %   Vrednost   racia   reinvestiranja   gotovine   u   vrednosti   između   7   i   11   procenata   se   u   opštem   slučaju   smatra   zadovoljavajućom   (Bernstein   &   Wild,   1999).     5.1.1.7.  Ostali  indikatori   Grupa   ostali   indikatori   obuhvata   sve   one   indikatore   finansijskih   performansi  koji  se  ne  mogu  svrstati  u  prethodnih  6  grupa,  a  koji  su   isto  tako   značajni   za   osvetljavanje   finansijskog   zdravlja   kompanije   i   za   sagledavanje   izgleda  za  buduće  uspešno  poslovanje,  rast  i  razvoj.     Stopa  rasta  prihoda   Stopa   rasta   prihoda   predstavlja   odnos   razlike   u   prihodu   posmatrane   i   prethodne  godine  i  prihoda  prethodne  godine,  izražen  procentualno.   𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑟𝑎𝑠𝑡𝑎  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑎   =    𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑!"  −  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑!"𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑!" ×100  [%]   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   195   Indikator   rasta   prihoda   pokazuje   procentualno   povećanje   prihoda   iz   godine   u   godinu.   Predstavlja   pokazatelj   stabilnosti   poslovanja   kao   i   razvoja   obima  poslovanaj  tokom  godina.   Stopa  rasta  neto  profita   Stopa   rasta   neto   profita   predstavlja   odnos   razlike   u   neto   dobiti   posmatrane   i   prethodne   godine   i   neto   dobiti   prethodne   godine,   izražen   procentualno.   𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑟𝑎𝑠𝑡𝑎  𝑛𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑎   =    𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡!"  −  𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡!"𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡!" ×100  [%]   Kao   i   rast   prihoda,   rast   neto   profita   predstavlja   značajan   indikator   održivosti   poslovanja,   samo   što   on   uzima   u   obzir   i   promenu   troškova   poslovanja,  a  ne  samo  prihoda,  čime  oslikava  stabilnost  i  održivost  poslovanja   sa  aspekta  vlasnika  kapitala.   Stopa  rasta  sopstvenog  kapitala   Stopa  rasta  sopstvenog  kapitala  predstavlja  odnos  neto  dobiti  umanjene   za  preferencijalne  i  obične  dividende  i  prosečne  vrednosti  sopstvenog  kapitala,   izražen  procentualno.  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑟𝑎𝑠𝑡𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑜𝑔  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎=  𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡 − 𝑃𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒 − 𝐼𝑠𝑝𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑖č𝑛𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒  𝑃𝑟𝑜𝑠𝑒č𝑛𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑜𝑔  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎   Stopa   rasta   sopstvenog   kapitala   pokazuje   po   kojoj   stopi   se   uvećava   sopstveni  kapital  reinvestiranjem  neto  dobiti  nakon  odbitka  dividendi.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   196   Stopa  održivog  rasta   Stopa   održivog   rasta   predstavlja   proizvod   stope   prinosa   na   sopstveni   kapital  i  racia  zadržane  zarade,  izražen  u  procentima.  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑜𝑑𝑟ž𝑖𝑣𝑜𝑔  𝑟𝑎𝑠𝑡𝑎  (𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑜𝑔  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎)  =  𝑆𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠𝑎  𝑛𝑎  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙  𝑥  (1−  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑖𝑠𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒  𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖)  [%]   Stopa   održivog   rasta   je   stopa   po   kojoj   kompanija   može   da   raste   pri   neizmenjenoj  finansijskoj  politici  i  stepenu  produktivnosti.  Naravno,  kompanija   može   rasti   po   stopi   koja   se   razlikuje   od   održive   ukoliko   se   promeni   politika   isplate,  finansijski  leveridž  ili  profitabilnost.  Otuda  stopa  održivog  rasta  na  neki   način  predstavlja  benčmark  u  odnosu  na  koji  se  mogu  posmatrati  i  procenjivati   planovi  vezani  za  rast  kompanije.  Slika  5.1.1.7.1.  prikazuje  vezu   između  stope   održivog  rasta  i  finansijskih  pokazatelja  kompanije  (Palepu,  Healy,  &  Bernard,   2004).     Slika  5.1.1.7.1.  Okvir  stope  održivog  rasta  za  finansijsku  analizu  (Palepu,  Healy,  &   Bernard,  2004)     Stopa  održivog   rasta Stopa  prinosa  na   sopstveni  kapital Stopa  prinosa  na   ukupna  sredstva Efekti   finansijskog   leveridža Isplate  dividendi Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   197   Stopa  održivog   rasta   sopstvenog  kapitala   zavisi   od   zadržanog  profita   i   prinosa  koji  se  ostvaruje  na  zadržani  profit  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Ekonomičnost   Ekonomičnost  predstavlja  odnos  ukupnih  prihoda  i  ukupnih  rashoda.   𝐸𝑘𝑜𝑛𝑜𝑚𝑖č𝑛𝑜𝑠𝑡   =   𝑈𝑘𝑢𝑝𝑎𝑛  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑈𝑘𝑢𝑝𝑎𝑛  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑     Poželjno   je  da  ekonomičnost  bude  što  viša,   jer  pokazuje  koliko  puta   su   prihodi   veći   od   rashoda.   Vrednost   indikatora   ekonomičnosti   ispod   jedan   predstavlja   alarmantan   rezultat,   jer   znači   da   rashodi   premašuju   prihode   kompanije.   Pokazatelj   ekonomičnosti   se  može   razlagati   tako   da   obuhvati   pojedine   prihode   i   rashode,   kao   što   je   poslovna   ekonomičnost   koja   predstavlja   odnos   poslovnih  prihoda  i  poslovnih  rashoda.   𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑎  𝑒𝑘𝑜𝑛𝑜𝑚𝑖č𝑛𝑜𝑠𝑡   =   𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑   Pokazatelj   poslovne   ekonomičnosti   pokazuje   koliko   jedinica   poslovnih   prihoda  nastaje  iz  jedne  jedinice  poslovnih  rashoda.   Produktivnost   Produktivnost  predstavlja  odnos  izlaznih  veličina  iz  procesa  proizvodnje   i  ulaznih  veličina  potrebnih  za  tu  proizvodnju.   𝑃𝑟𝑜𝑑𝑢𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡 =   𝐼𝑧𝑙𝑎𝑧  (𝐾𝑜𝑙𝑖č𝑖𝑛𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑎  𝑖𝑙𝑖  𝑢𝑠𝑙𝑢𝑔𝑎)𝑈𝑙𝑎𝑧  (𝑆𝑎𝑡𝑖  𝑑𝑖𝑟𝑒𝑘𝑡𝑛𝑜𝑔  𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑖𝑙𝑖  𝑠𝑎𝑡𝑖  𝑟𝑎𝑑𝑎  𝑚𝑎š𝑖𝑛𝑎)   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   198   Produktivnost   se   može   posmatrati,   kao   u   prethodnoj   formuli,   kao   količina  po  satu,  ali  se  može  izraziti  i  u  inverznom  obliku  kada  pokazuje  koliko   se  proizvoda  ili  usluga  proizvede  za  jedan  sat.   Racio  troškova  prodaje  prema  ukupnim  poslovnim  rashodima   Racio   troškova   prodaje   prema   ukupnim   poslovnim   rashodima   predstavlja   odnos   troškova  prodaje   i   poslovnih   rashoda  kompanije,   izražen  u   procentima.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖𝑚  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖𝑚  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖𝑚𝑎  =   𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖×100  [%]   Racio  troškova  prodaje  prema  ukupnim  poslovnim  rashodima  pokazuje   procentualni   udeo   troškova   prodaje   u   ukupnim   poslovnim   rashodima.   Što   je   ovaj   udeo   viši   to   je   jači   uticaj   koji   bi   njegovo   snižavanje   imalo   na   profit   kompanije  (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).     Ovaj  indikator   je  dobar  za  poređenje  kompanija  iz  iste  delatnosti,   jer  na   njega  veliki  uticaj  ima  delatnost  poslovanja.   Racio  troškova  amortizacije  prema  ukupnim  poslovnim  rashodima   Racio   troškova   amortizacije   prema   ukupnim   poslovnim   rashodima   predstavlja   odnos   troškova   amortizacije   i   ukupnih   poslovnih   rashoda   kompanije,  izražen  procentualno.  𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖𝑚  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖𝑚  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖𝑚𝑎  =   𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖  𝑝𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑟𝑎𝑠ℎ𝑜𝑑𝑖×100  [%]   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   199   Ovaj   racio   meri   udeo   koji   čine   troškovi   amortizacije   u   poslovnim   rashodima  kompanije.  Racio  troškova  amortizacije  prema  ukupnim  poslovnim   rashodima  meri  efektivnost  korišćenja  angažovanih  sredstava.   Visoka  vrednost  racia  može  značiti  da  kompanija  vodi  agresivnu  politiku   investiranja,  do  niska  vrednost  može  ukazivati  na  dotrajala  sredstva,  a  samim   tim  i  šansu  za  povećanje  produktivnosti  putem  investicija  u  modernija  sredstva   (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Nedostatak   racia   troškova   amortizacije   prema   ukupnim   poslovnim   rashodima   je   u   tome   što   je   nivo   amortizacije   pod   velikim   uticajem   računovodstvene   politike   koja   se   primenjuje   (Wiehle,   Diedelmann,   Deter,   Schomig,   &   Rolf,   2006),   pa   samim   tim   može   da   ne   prikaže   pravu   sliku   poslovanja.   Racio  zaliha  prema  ukupnim  sredstvima   Racio   zaliha   prema   ukupnim   sredstvima   predstavlja   odnos   zaliha   i   ukupnih  sredstava  kompanije,  u  procentima.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎  𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖𝑚  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑖𝑚𝑎   =   𝑍𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎×100  [%]   Racio   zaliha   prema   ukupnim   sredstvima   pruža   uvid   u   strukturu   sredstava  kompanije.  Ukoliko   racio   raste   tokom  vremena,   to  može  ukazati  na   probleme  u  prodaji  proizvoda  ili  usluga  (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,   &   Rolf,   2006).   Ipak,   za   preciznije   zaključivanje   je   potrebno   uraditi   detaljniju   analizu  u  pogledu  raspodele  pojedinih  vrsta  zaliha.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   200   Poreski  racio   Poreski  racio  (efektivna  stopa  poreza)  predstavlja  odnos  troškova  poreza   i  profita  pre  poreza,  izražen  u  procentima.     𝐸𝑓𝑒𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎  𝑠𝑡𝑜𝑝𝑎  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎   =   𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎×100  [%]   Efektivna  poreska  stopa  predstavlja  prosečnu  stopu  po  kojoj  se  profit  pre   poreza   oporezuje.   Prilikom   evaluacije   efektivne   stope   poreza   treba   utvrditi   razloge   njenog   odstupanja   od   normalne   ili   očekivane   stope,   jer   ona   u   velikoj   meri   utiče   na   vrednost   neto   profita,   pa   je   sagledavanje   ovih   razloga   veoma   važno  za  analizu  profitabilnosti  kompanije  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Racio  trošenja  fiksnih  sredstava   Racio   trošenja   fiksnih   sredstava   predstavlja   odnos   iznosa   koji   je   kompanija  potrošila  za  pribavljanje  fiksnih  sredstava  tokom  posmatrane  godine   i  godišnje  amortizacije.   𝑅𝑎𝑐𝑖𝑜  𝑡𝑟𝑜š𝑒𝑛𝑗𝑎  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖ℎ  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑎𝑣𝑎 =  𝑇𝑟𝑜š𝑎𝑘  𝑧𝑎  𝑓𝑖𝑘𝑠𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝐺𝑜𝑑𝑖š𝑛𝑗𝑎  𝑎𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎   Trošenje  za  fiksna  sredstva  predstavlja  iznos  koji   je  kompanija  potrošila   za   pribavljanje   novih   fiksnih   sredstava   tokom   godine.   Racio   ukazuje   koliko   kompanija   održava   svoju   sposobnost   za   poslovanje   i   stvaranje   profita.   Generalno,  vrednost   jedan  ili  više  ukazuje  na  zdravu  situaciju.  Opadanje  ovog   racia   može   govoriti   da   kompanija   upada   u   teškoće   i   zato   smanjuje   troškove   štedeći  na  kapitalnim  izdacima.  (Leach,  2010)   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   201   Skrivena  sredstva   Skrivena   sredstva   predstavlajju   razliku   između   tržišne   kapitalizacije   i   sopstvenog  kapitala  kompanije.  𝑆𝑘𝑟𝑖𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 = 𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎 − 𝑈𝑘𝑢𝑝𝑎𝑛  𝑠𝑜𝑝𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑖  𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙  [𝑛𝑗]   Skrivena   sredstva   predstavljaju   deo   sopstvenih   sredstava   koji   nije   objavljen  u  bilansu  stanja,  tako  da  su  profit  ili  sopstveni  kapital  niži  od  iznosa  iz   bilansa  stanja.  Do  pojave  skrivenih  sredstava  može  doći  usled  potcenjivanja  ili   nekapitalizovanja   sredstava,   neotpisivanja   sredstava   ili   precenjivanja   obaveza   (Wiehle,  Diedelmann,  Deter,  Schomig,  &  Rolf,  2006).   Indikatori  uspešnosti  poslovanja  po  zaposlenom   Do   značajnih   informacija   o   uspešnosti   poslovanja   kompanije   se   može   doći   i   stavljanjem   u   odnos   pojedinih   pozicija   finansijskih   izveštaja   za   brojem   zaposlenih.   Na   taj   način   se   dolazi   do   pokazatelja   koji   mere   performanse   poslovanja   po   zaposlenom.   Dakle   u   brojiocu   se   mogu   naći   ukupna   sredstva,   prihod,  poslovna  dobit,  neto  dobit  itd.   𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎  𝑝𝑜  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑜𝑚   = 𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑖ℎ   𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑝𝑜  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑜𝑚   = 𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑖ℎ     𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡  𝑝𝑜  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑜𝑚 = 𝑃𝑜𝑠𝑙𝑜𝑣𝑛𝑎  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑖ℎ   𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡  𝑝𝑜  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑜𝑚 = 𝑁𝑒𝑡𝑜  𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝐵𝑟𝑜𝑗  𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑖ℎ   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   202   Prilikom  analiziraja  trenda  u  kretanju  ovih  pokazatelja,  treba  proveriti  da   li  je  do  promene  došlo  usled  odlazaka  kadrova  ili  pak  zapošlavanja  novih  ljudi,   pre  nego  zbog  promene  u  uspešnosti  poslovanja  postojećih  kadrova.     5.1.2.  Horizontalna  analiza   Jedan   od   načina   evaluacije   finansijskih   performansi   jeste   poređenje   finansijskih   izveštaja   različitih   vremenskih   perioda   i   poređenje   finansijskih   izveštaja  različitih  kompanija  (Evans,  2000).   Horizontalna   ili   uporedna   analiza   finansijskih   izveštaja   podrazumeva   postavljanje,  ređanje  uzastopnih  finansijskih  izveštaja  i  posmatranje  promena  u   pojedinačnim   kategorijama   iz   godine   u   godinu   ili   tokom   većeg   broja   godina.   Sam  naziv  horizontalna  analiza  potiče  od  pokreta  očiju  s  leva  na  desno  prilikom   pregleda   uporednih   finansijskih   izveštaja   različitih   godina,   stavljenih   jedan   pored  drugog  (Bernstein  &  Wild,  1999).   Horizontalna  analiza  sagledava  trendove  i  uočava  međuzavisnost  među   stavkama   koje   se   pojavljuju   u   istoj   liniji   komparativnih   finansijskih   izveštaja.   Ona   ukazuje   na   promenu   neke   pozicije   bilansa   tokom   vremena,   tako   što   se   svaka   bilansna   pozicija   jednog   fiskalnog   perioda   upoređuje   sa   istom   tom   pozicijom   iz   drugog   perioda.   Može   se   izvršiti   tako   što   se   promena   bilansne   pozicije  izražava  procentualno  u  novčanim  jedinicama  ili  kao  racio  broj  (Shim,   2008).  Ova  analiza  posmatra  procentualnu  promenu  neke  pozicije  od  jednog  do   drugog  perioda.  Kada  se  uoči  trend,  daljom  analizom  je  moguće  utvrditi  zašto   je  došlo  do  promene.     Postoje   dve   tehnike   za   uporednu   analizu,   a   obe   su   podjednako   popularne   (Bernstein   &   Wild,   1999):   analiza   promena   iz   godine   u   godinu   i   analiza  serije  trenda  putem  indeksnih  brojeva.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   203   Prilikom  analize  promena  iz  godine  u  godinu  (najčešće  u  periodu  od  dve   ili   tri   godine)   upoređuju   se   promene   koje   nastaju   u   pojedinim   stavkama   iz   godine   u   godinu   u   apsolutnom   iznosu   ili   procentualno   (Bernstein   &   Wild,   1999).     Procentualna  promena  se  računa  na  sledeći  način  (Evans,  2000):  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑛𝑜𝑠  𝑢  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑖  2  –  𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑛𝑜𝑠  𝑢  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑖  1𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑛𝑜𝑠  𝑢  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑖  1   Identifikovanje   procentualnih   kretanja   na   ovaj   način   otkriva   indikatore   performansi   organizacije,   i   što   je   još   važnije,  može   trenutno  ukazati   na  mesta   gde  je  potrebno  dalje  istraživanje  (Avis,  2009).  Takođe,  prilikom  ovakve  analize,   često   se   izračunava   prosek   za   posmatrane   godine,   čime   se   omogućava   lako   uočavanje   mesta   velikog   odstupanja   i   neobičnih   događaja   u   određenim   vremenskim  periodima  (Bernstein  &  Wild,  1999).  Najveća  prednost  ove  tehnike   je   u   tome   što   daje   veoma   brz   vodič   u   pogledu   ključnih   trendova   kod   pojedinačnih   stavki,   dok   se   ključni   nedostatak   nalazi   u   tome   što   se   prilikom   upoređivanja  zanemaruje  inflacija  (Elliott  &  Elliott,  2006).   Svako  upoređivanje  finansijskih  izveštaja  na  ovaj  način  za  period  duži  od   tri  godine  bi  bilo  suviše  glomazno,  a  odličan  način  za  posmatranje  dugoročnih   promena   jeste   korišćenje   analize   serije   trenda   putem   indeksnih   brojeva.   To   podrazumeva   odabir   jedne   godine   poslovanja   kao   bazne   za   sve   stavke   sa   prethodno  izabranim  indeksnim  brojem  obično  postavljenim  na  100.  Obično  se   za  ovu  godinu  bira  najranija  posmatrana  godina,  osim  ako   je  poslovanje  u   toj   godini   bilo   atipično,   pa   se   onda   uzima   prva   sledeća   godina   sa   uobičajenim   poslovanjem.   Svi   dalji   indeksni   brojevi   se   računaju   prema   baznoj   godini   (Bernstein  &  Wild,  1999).  Indeksni  brojevi  ostalih  godina  se  računaju  na  sledeći   način:   𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑛𝑜𝑠  𝑢  𝑝𝑜𝑠𝑚𝑎𝑡𝑟𝑎𝑛𝑜𝑗  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑖𝑁𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑖  𝑖𝑧𝑛𝑜𝑠  𝑢  𝑏𝑎𝑧𝑛𝑜𝑗  𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑖 ×100   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   204   Analiza   trenda   suštinski   predstavlja   horizontalnu   analizu   koja   je   proširena  na  nekoliko  godina  poslovanja  (Avis,  2009),  a  najznačajnija  korist  od   horizontalne   analize   jeste   uočavanje   trenda,   jer   se   posmatranjem   finansijskih   izveštaja   tokom   nekoliko   godina   otkrivaju   pravac,   brzina   i   obuhvat   trendova   koji  postoje  u  poslovanju  (Bernstein  &  Wild,  1999).     Takođe,   prilikom   analize   finansijskih   indikatora   performansi,   interesantno   je   videti   da   li   oni   ukazuju   na   neki   trend   kretanja.   To   se   može   uraditi   tako   što   se   racia   predstave   grafički,   kako   bi   se  dobio   vizuelni   pregled   promena   koje   nastaju   tokom   vremena.   Zatim   se   trend   koji   se   uočio   u   jednoj   kompaniji   može   uporediti   sa   trendom   kompanija   iz   iste   delatnosti   ili   sa   trendom  koji  važi  za  delatnost  u  celini  (Atrill,  2006).   Prilikom   analize   trenda   nije   neophodno   pratiti   i   analizirati   svaku   poziciju   finansijskih   izveštaja.   Važan   rezultat   ove   analize   je   sagledavanje   menadžerske   filozofije,   politike   i   motivacije   koji   leže   iza   promena   koje   su   uočene,  kao  i  načina  na  koji  se  kompanija  nosi  sa  nedaćama  i  iskorišćava  šanse   (Bernstein  &  Wild,  1999).   5.1.3.  Vertikalna  analiza   Verikalna   analiza   finansijskih   izveštaja   podrazumeva   svođenje   svih   pozicija   finansijskih   izveštaja   na   procentualne   iznose   u   odnosu   na   odabranu   baznu  poziciju  u  svakom  finansijskom  izveštaju.  Sam  naziv  vertikalna  upravo  i   potiče  od  pokreta  očiju  gore-­‐‑dole  kroz   finansijske   izveštaje   (Bernstein  &  Wild,   1999).   Ova   analiza   podrazumeva   posmatranje   podataka   u   formi   procenta   kritične  komponente  finansijskih  izveštaja  (Avis,  2009).  Ona  zahteva  prevođenje   svih   stavki   jedne   kolone   bilansa   u   procentualne   iznose   u   odnosu   na   baznu   poziciju,  kako  bi  se  pokazao  relativan  značaj  svake  bilansne  pozicije   i  olakšalo   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   205   poređenje   (Shim,  2008).  Najčešće  se  u  bilansu  stanja  ukupna  sredstva  uzimaju   za  osnovu   i   iznose  100%,  dok  se  ostali  elementi  bilansa   izražavaju  u  procentu   od   ukupnih   sredstava.   U   bilansu   uspeha,   za   osnovu   se   uzima   prihod   od   prodaje,   a   ostale   pozicije   se   izražavaju   u   procentualnom   iznosu   od   ovog   prihoda   koji   iznosi   100%   (Evans,   2000)   (Avis,   2009).   Tako   se   dolazi   do   takozvanih   common-­‐‑size   bilansa   stanja   i   uspeha   (Fabozzi   &   Peterson,   2003).   Ovakvi   izveštaji   se   koriste   za   standardizovanje   elemenata   izveštaja   njihovim   izražavanjem   kao   procenta   relevantne   osnove   (White,   Sondhi,  &   Fried,   2003).   Poređenje  ovakvih  izveštaja  pruža  sliku  o  stabilnim  ili  promenljivim  odnosima   između   grupa   sredstava,   obaveza,   prihoda,   troškova   i   drugih   kategorija   finansijskih  izveštaja.  Na  ovaj  način  se  može  saznati  stepen  povećanja  odnosno   sniženja  određene  stavke,  ali  ova  analiza  ne  upućuje  na  razloge  za  to.  Potrebno   je  biti  oprezan  prilikom  ovakvih  komparacija   jer  procentualne  promene  mogu   biti  rezultat  promene  apsolutnih  iznosa  pojedinačnih  bilansnih  stavki,  promene   u  zbirnom  iznosu  za  grupu  kojoj  ta  stavka  pripada,  ili  promene  oba.  Bez  obzira   na   sve,   vertikalna   analiza   je   značajna   jer   ukazuje   na   nepoželjna   kretanja   koja   zahtevaju   dalje   istraživanje   i   analizu   (Shim,   2008).   Takođe,   njena   forma   kod   bilansa   uspeha   omogućava   trenutni   uvid   u   strukturu   troškova,   odnosno   koji   deo  prihoda  od  prodaje  čine  pojedine  vrste  troškova.   Prednosti  vertikalne  analize  su  (Elliott  &  Elliott,  2006):   − Ovakvi   izveštaji   omogućavaju   poređenje   među   kompanijama   različite  veličine.   − Bilans  stanja  će  otkriti  promene  u  finansijskoj  strukturi  u  odnosu  na   ukupan   kapital   ili   sopstveni   kapital,   a   bilans   uspeha   će   otkriti   promene  troškova  u  odnosu  na  prihod.   − Kako   su   svi   brojevi   iskazani   u   godišnjem   procentu,   to   će   u   velikoj   meri  anulirati  uticaj  inflacije.     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   206   Njeni  nedostaci  su  (Elliott  &  Elliott,  2006):   − Računovodstvene   politike   mogu   iskriviti   promene   u   finansijskoj   strukturi  i  troškovima.   − Izveštaji  dobijeni  vertikalnom  analizom  eliminišu  koncept  kompanija   različite   veličine,   što   omogućava   njihovo   poređenje.   Međutim,   veličina   kompanije   određuje   specifične   rizike   kojima   je   kompanija   izložena.   Vertikalna   finansijska   analiza   predstavlja   istragu   o   internoj   strukturi   finansijskih   izveštaja.   Nadalje,   vremensko   upoređivanje   ovako   formiranih   izveštaja   je  veoma  korisno  za  praćenje  promena  u  procentualnom  modelu  koji   zauzimaju   pojedine   grupe   sredstava,   obaveza,   troškova   i   drugih   kategorija   finansijskih   izveštaja.   Vertikalna   analiza   je   posebno   pogodna   za   vršenje   poređenja   različitih   kompanija,   jer   su   ovakvi   izveštaji   svedeni   na   isti   format   (Bernstein  &  Wild,  1999).   5.2.  Izazovi  i  ograničenja  finansijske  analize   Finansijska   analiza   je   veoma   koristan   alat   za   evaluaciju   finansijskih   i   poslovnih   performansi   kompanije,   ipak,   ona   ne  može   reći   sve   o   poslovanju   i   treba   je   primenjivati   pažljivo.   Većina   finansijskih   indikatora   se   bazira   na   određenim   pretpostavkama   o   elementima   koji   ga   čine   i   ima   određena   ograničenja  u  informacijama  koje  pruža.  Oni  su  relevantni  i  pouzdani  koliko  su   i  podaci  na  kojima  se  baziraju  (Shim,  2008).  Pored  internih  uslova  u  kompaniji   koji   utiču   na   finansijske   indikatore,   na   njih   utiču   i   ekonomski   uslovi,   faktori   delatnosti,  menadžerske  politike  i  računovodstvene  metode  (Bernstein  &  Wild,   1999).   Prilikom   korišćenja   finansijskih   racia   treba   voditi   računa   o   (Fabozzi   &   Peterson,  2003):   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   207   Ograničenjima  u  pogledu   računovodstvenih  podataka  korišćenim  za   izračunavanje  racia.   Adekvatnom   odabiru   vrednosti   koja   služi   za   svrhu   upoređivanja   vrednosti  racia  kompanije.   Pravilnoj  interpretaciji  racia.   Zamkama   u   predviđanju   budućih   poslovnih   i   finansijskih   performansi  na  osnovu  prošlih  trendova.   I  pored  toga  što  predstavlja  veoma  koristan  alat,  finansijska  analiza  ima   određena  ograničenja.  Mada  poređenje  racia  različitih  kompanija  pruža  veoma   korisne   informacije   o   uspešnosti   poslovanja,   razlike   u   računovodstvenim   metodama   otežavaju   upoređivanje   različitih   kompanija.   Čak   i   poređenje   kompanija  sa  industrijskim  prosekom  zahteva  dalja  istraživanja  i  dublju  analizu   (Hagos  &  Pal,  2010).   Prilikom   korišćenja   racia,   potrebno   je   razumeti   faktore   koji   ulaze   u   strukturu  racia  i  načine  na  koji  ovi  faktori  utiču  na  racio.  Posebnu  pažnju  treba   obratiti  na  devijacije  u  izračunatim  pokazateljima  i  istraživanju  uzroka  ovakvih   odstupanja   u   njihovoj   vrednosti   (Shim,   2008).   Značajno   je   naglasiti   da   nepravilna  upotreba  racia  može  biti  potpuno  beskorisna,  pa  čak  može  i  voditi  u   stranputicu.   Sa   druge   strane,   njihova   pravilna   upotreba   pruža  moćan   alat   za   razumevanje  i  interpretiranje  poslovanja  kompanije  (Elliott  &  Elliott,  2006).   Finansijski   pokazatelji  moraju   biti   interpretirani   pažljivo   jer   faktori   koji   utiču  na   jedan  element  na  kome  on  počiva  mogu  biti  u  vezi   sa   faktorima  koji   utiču  na  drugi  (Bernstein  &  Wild,  1999).  Važno  je  napomenuti  da  jedan  racio  ne   može   biti   posmatran   izolovano   i   na   osnovu   njega   suditi   o   određenoj   performansi  kompanije.  Neophodno  je  sagledati  poslovanje  iz  različitih  uglova   i  kombinovati  različite  indikatore  finansijskih  performansi,  kako  bi  se  došlo  do   što   realnije   slike   o   performansama   kompanije   (Fabozzi   &   Peterson,   2003).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   208   Pojedinačan   indikator  govori   veoma  malo   i   kako  bi   se  došlo  do  prave   slike  o   određenoj   situaciji   mora   se   uzeti   u   obzir   serija   pokazatelja,   kao   i   adekvatna   vrednost   za   poređenje,   bilo   u   vidu   istorijskih   podataka,   podataka   o   konkurentima   ili   bilo   kojih   drugih   publikovanih   podataka   (Walsh,   Key   management   ratios:  The  clearest  guide   to   the  critical  numbers   that  drive  your   business,  2006).  Pojedinačni  racio   ili  grupa  racia  nije  dovoljan  ni  adekvatan  za   procenu  svih  aspekata  kompanije  (Shim,  2008).   Takođe,  veoma  je  važno  proveriti  adekvatnost  i  relevantnost  određenog   racia   za   datu   kompaniju.   Formule   koje   se   koriste   za   izračunavanje   pojedinih   racia   zahtevaju   neznatno   prilagođavanje   i   korigovanje   kako   bi   odgovarali   poslovanju   konkretne   kompanije   u   konkretnoj   situaciji   (Fabozzi   &   Peterson,   2003).   Posebnu   pažnju   treba   obratiti   prilikom   poređenja   performansi   jedne   kompanije  sa  industrijskim  podacima,  jer  ne  postoje  dva  ista  poslovanja  (Avis,   2009).   Racio  analiza  ima  određena  ograničenja  (Shim,  2008):   − Racia  reflektuju  prošle  uslove,  transakcije,  događaje  i  okolnosti.   − Racia   reflektuju   računovodstvene  vrednosti,  a  ne   realne  ekonomske   vrednosti.   − Formule   po   kojima   se   racia   izračunavaju   nisu   u   potpunosti   standardizovane.   − Primena   računovodstvenih   principa   i   politika   varira   među   kompanijama   i   promena   u   njihovoj   primeni   od   jednog   do   drugog   perioda  utiče  na  vrednosti  racia.   − Računovodstvene   politike   mogu   da   variraju   među   kompanijama   i   otežaju  smislenu  komparaciju.   − Racio  ne  ukazuje  na  kvalitet  svojih  komponenti.   − Racio  analiza  je  statička  i  otkriva  buduće  tokove.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   209   − Na  racio  analizu  mogu  uticati  sezonski  faktori.   − Poređenje   među   kompanijama   je   teško   kada   su   kompanije   diverzifikovane  ili  imaju  različite  karakteristike  u  pogledu  rizika.   Racio   analiza   može   biti   varljiva   jer   zanemaruje   razlike   među   delatnostima,   efekte   razlika   u   računovodstvenim   metodama   i   standardima   izveštavanja  (White,  Sondhi,  &  Fried,  2003).  Njena  najznačajnija  ograničenja  su   (Atrill,  2006):   Ne   treba   zaboraviti   da   se   racio   brojevi   baziraju   na   finansijskim   izveštajima   i   samim   tim   rezultat   racio   analize   zavisi   od   kvaliteta   izveštaja  na  kojima  počiva.   Uprkos   računovodstvenim   pravilima   i   nezavisnoj   kontroli,   postoje   direktori   koji   primenjuju   posebne   računovodstvene   politike   ili   posebno  strukturirane  transakcije  tako  da  se  krivi  slika  o  finansijskom   zdravlju   kompanije   na   način   na   koji   oni   žele   da   kompanija   bude   viđena   umesto   prikaza   stvarne   i   fer   finansijske   pozicije   kompanije.   Ova   praksa   se   naziva   kreativno   računovodstvo   i   ono   može   stvoriti   velike   probleme   onome   ko   traga   za   slikom   o   realnom   finansijskom   stanju  kompanije.  Grifits   je  napisao  o  ovome  knjigu  navodeći  da  sve   kompanije   nameštaju   finansijske   izveštaje   i   čine   brojeve   o   profitu   trivijalnim,   te   da   ih   treba   posmatrati   sa   dozom   cinizma   i   sumnje   (Griffiths,   1986).  Koriste   se   razne  metode  manipulisanja   finansijskim   izveštajima,   kao   što   su   naduvavanje   prihoda,   manipulacija   troškovima,   prikrivanje   gubitaka   i   obaveza   i   naduvavanje   vrednosti   sredstava.   Inflacija  može   iskriviti   finansijske   rezultate  poslovanja   i   tako   stvoriti   stalan,  mada  ne   tako   ozbiljan  problem  u   racio   analizi.  Ona  posebno   može   otežati   poređenje   uspešnosti   poslovanja   tokom   različitih   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   210   perioda,   kao   i   među   različitim   kompanijama.   Inflacija   takođe  može   iskriviti  sliku  o  profitu,  jer  će  često  prihod  za  jedan  period  biti  uparen   sa  troškovima  ranijeg  perioda,  što  znači  da  troškovi  neće  reflektovati   tekuću   cenu,   pa   će   profit   biti   precenjen.   Ovo   će   svakako   uticati   na   vrednosti  racia  koja  počivaju  na  njemu.   Treba  napomeniti   i  da  oslanjanje  na  samo  finasijske   indikatore  znači   gubitak  uvida  u  informacije  koje  se  nalaze  u  finasijskim  izveštajima  na   kojima  počivaju.  Racia  predstavljaju  relativne  pokazatelje  i  stoga  daju   samo   jedan   deo   slike,   drugi   deo   ima   vrednost   u   posmatranju   apsolutne  vrednosti  pojedinih  bilansnih  pozicija.   Teško   je   nači   odgovarajuću   vrednost   za   upoređivanje,   koja   je   od   velike   važnosti   prilikom   interpretacije   rezultata   finansijske   analize.   Prilikom   poređenja   kompanija   ne   postoje   dve   identične,   a   što   je   razlika  među  njima  veća  to  je  veća  ograničenost  finansijske  analize.     Bilo   koji   racio   koji   prilikom   izračunavanja   povlači   pozicije   bilansa   stanja,  možda  neće  biti  reprezentativan  da  pokaže  finansijsku  poziciju   poslovanja  tokom  cele  godine,  s  obzirom  da  bilans  stanja  predstavlja   sliku  sredstava   i   izvora  sredstava  kompanije  na  određeni  dan,  dakle   predstavlja  sliku  u  jednom  vremenskom  trenutku.     Neko   može   potpuno   pogrešno   pretpostaviti   da   su   racia   sama   po   sebi   dovoljna  za  procenu  o  budućnosti  kompanije.  Racia  ne   treba  da  budu  krajnja,   već   polazna   tačka,   indikator   elemenata   poslovanja   koji   zahtevaju   dublju   analizu.   Ona   postavljaju   pitanja   i   ukazuju   na   potencijalne   probleme,   ali   ne   mogu  sama  dati  odgovore  na  njih  (Hagos  &  Pal,  2010).  Korisnost  racia  zavisi  od   veštine   njihove   interpretacije,   što   ujedno   i   predstavlja   najveći   izazov   racio   analize  (Bernstein  &  Wild,  1999).  Racio  brojevi  pružaju  polaznu  osnovu  za  dalje   analize.  Promene  u  određenom   raciu  mogu  biti   rezultat   različitih   faktora   i   ne   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   211   mogu  same  po  sebi  objasniti  razloge  postojanja  neke  snage  ili  slabosti  ili  razloge   nastanka  određenih  promena  (Atrill,  2006).   Mada   je   korišćenje   indikatora   finansijskih   performansi   širom   zastupljeno,   oni   sa   sobom   nose   nekoliko   izazova.   Finansijski   indikatori   performansi  (Avis,  2009):   − Govore   samo   ono   što   se   dogodilo   tokom   ograničenog   vremenskog   perioda  u  skorijoj  prošlosti.   − Ne  ukazuju  na  to  šta  će  se  dogoditi  u  budućnosti.   − Ranjivi   su   u   pogledu   manipulacije     podacima   i   u   pogledu   izbora   računovodstvene  politike.   − Nisu   strateški   orijentisani,   već   vode   kratkoročnom   sagledavanju   poslovanja.   Nijedan   pokušaj   ocene   poslovnih   performansi   ne   može   pružiti   čvrste   odgovore   i   svako   gledište   će   biti   relativno,   jer   uslovi   poslovanja   variraju   od   kompanije  do  kompanije  i  od  delatnosti  do  delatnosti  (Helfert,  2001).  Bez  obzira   na   poteškoće   vezane   za   sprovođenje   i   interpretaciju   finansijske   analize,   ona   predstavljaju   važnu   tehniku   analize   finansijskih   performansi   i   pomaže   u   identifikovanju   fundamentalnih   i   strukturalnih   međuzavisnosti   i   trendova   (Shim,   2008).   Pravilno   interpretirani,   racio   brojevi   otkrivaju   oblasti   koje   zahtevaju  dalju  analizu  (Bernstein  &  Wild,  1999).  Pri  tome  je  važno  zapamtiti  da   finansijski  brojevi  predstavljaju  samo  refleksiju  onoga  što  se  zaista  događa  i  da   je  ta  stvarnost,  a  ne  racio  ono  čime  treba  upravljati  (Walsh,  2008).  Najveći  izazov   racio  analize  jeste  pravilna  i  svrsishodna  interpretacija  finansijskih  indikatora  u   svetlu  realnih  okolnosti  u  kojima  kompanija  posluje.   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   212   5.3.  Indikatori  finansijskih  performansi  kao  alat  za   predviđanje  budućnosti  kompanije   Finansijski   indikatori   se   često   koriste   da,   na   osnovu   tekućih   i   prošlih   performansi,  predvide  budućnost  poslovanja.  Tokom  godina  se   javljaju  mnogi   pokušaji   da   se   razvije   rigorozniji   i   sistematičniji   pristup   korišćenja   racia   za   svrhu   predviđanja.   Posebno   su   se   istraživači   bavili   otkrivanjem   veze   između   pojedinih  racia  i  finansijskog  neuspeha,  odnosno  bankrotstva  kompanije  (Atrill,   2006).   Iako   je   veliki   broj   istraživanja   pokazao   da   se   finansijska   analiza   može   koristiti  za  predviđanje  budućnosti  kompanija,  finansijska  racia  se  nikada  nisu   razvila   u   opštu   teoriju   za   predviđanje   uspeha   kompanija   i   često   se   uzimaju   zdravo  za  gotovo  kao  jedan  aspekt  analize  koju  svako  zna  da  efektivno  koristi   (Horrigan,  1965).  Međutim,  postojalo   je  nekoliko  veoma  značajnih  studija  koje   su   istraživale   korišćenje   finansijskih   racia   za   predviđanje   poslovnog   uspeha   odnosno   neuspeha,   kao   što   su   Altman   (1968),  Deakin   (1972),   Edmister   (1972),   Libby  (1975),  Sinkey  (1975),  Roenfeldt  i  Cooley  (1978),  Zimmer  (1980),  Casey  (1980),   Castagna   i  Matplsky   (1981),  Taffler   (1983),  Houghton   (1984),  Houghton   i  Sengupta   (1984),  Goudie   (1987),  Lau   (1987),  Grice   i   Ingram   (2001),  Wang   (2004),  Agarwal   i   Taffler   (2007),   Boritz,   Kennedy   i   Sun   (2007),   Beneda   (2007),   Sandin   i   Porporato   (2007),  Muller,  Steyn-­‐‑Bruwer   i  Hamman  (2009),  Das,  Hanouna   i  Sarin   (2009).  Ove   studije   su   pokazale   da   finansijski   indikatori   jesu   korisni   za   predviđanje   poslovnog  neuspeha  (Houghton  &  Woodliff,  1987).   Horigan  je  u  empirijskoj  studiji  dokazao  da  finansijska  racia  i  faktori  na   kojima  oni  počivaju  imaju  značajnu  ulogu  na  tržištu  dugoročno,  u  periodu  od  5   ili  više  godina.  Racia  koja  je  koristio  su  cena  prema  knjigovodstvenoj  vrednosti   akcije   i   racio   odnos   cene   i   zarade.  On   se   zadržao  na  prikazu  opšteg   trenda  u   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   213   kretanju   racia   u   datoj   delatnosti   i   tome   kako   se   oni   odnose   prema   opštem   trendu  na  ukupnom  tržištu   (Horrigan,  1965).  Penman   je   ispitivao  da   li   tekuća   stopa  prinosa  na  sopstvena  sredstva  može  da  ukaže  na  buduće  nivoe  ove  stope   (Penman,   1991).   Fama   i   Frenč     su   pokazali   da   je   racio   tržišne   u   odnosu   na   knjigovodstvenu   vrednost   najbolji   predskazivač   budućeg   prinosa   na   akcije,   odnosno   da   kompanije   koje   imaju   nisku   vrednost   racia   tržišne   u   odnosu   na   knjigovodstvenu   vrednost   imaju   više   prinose   od   onih   sa   visokom   vrednošću   ovog  indikatora  (Fama  &  French,  1992).  Nadalje,  Kohrejn  je  u  svom  istraživanju   pokazao   da   racia   vezana   za   dividende   mogu   da   predvide   dugoročni   rast   dividendi   i   stope   prinosa   na   akcije,   u   periodu   dužem   od   5   do   10   godina   (Cochrane,  1997).  Luvlen   je   takođe  pokušao  da  napravi  model  za  predviđanje   cene   akcija   na   osnovu   finansijskih   racia.   On   je   koristio   racio   cena   prema   knjigovodstvenoj   vrednosti   i   uspeo   da   u   dugom   roku   pokaže   mogućnost   predviđanja   cene   akcije   (Lewellen,   2004).   Turk   je   istraživao   vezu   između   finansijskih  racia  i  kratkoročnih  performansi  kompanije  na  tržištu  akcija,  tražeći   model  za  predviđanje  kratkoročne  tržišne  cene  akcija  (Turk,  2006).   I  drugi  autori   su   testirali  vezu  nekoliko  pojedinačnih   racia   sa  uspehom   kompanije   i  došli  do  pozitivnih  rezultata.  Na  primer,  Beri   je   razmatrao  značaj   gotovinskog   racia   (Bary,   2003),   Virsema   koeficijent   obrta   zaliha   (Wiersema,   1998),   Trevino   je   posmatrao   racio   cena/zarada   (Trevino,   Ruben,  &   Robertson,   2002),  Arnot  racio   isplate  dividendi   (Arnott  &  Asness,  2003)   itd.  Neki  od  ovih   racia   su   se   pokazali   relevantnijim   od  drugih   (Turk,   2006).   Istraživači   su   racio   analizu   koristili   i   za   razvijanje  modela   koji   procenjuju   ranjivost   kompanije   na   preuzimanje  od  strane  druge  kompanije  (Atrill,  2006).   U   današnje   vreme   je   razvijeno   dosta   modela   koji   na   osnovu   racia   predviđaju   budući   finansijski   neuspeh.   Istraživači   sve   do   sredine   šezdesetih   godina   prošlog   veka   su   uglavnom   koristili   univarijantnu   analizu   uticaja   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   214   pojedinačnog   racia   (Bellovary,   Giacomino,   &   Akers,   2007).   Najznačajniju   univarijantnu   analizu   ovog   tipa   je   dao   Biver   (1966).   Univarijantne   studije   su   imale  značajan  uticaj  na  kasnuje  modele  i  postavile  su  temelj  multivarijantnim   modelima  predviđanja  bankrotstva  (Bellovary,  Giacomino,  &  Akers,  2007).   Iako   je   neosporno   da   univarijantna   analiza   pruža   veoma   interesantne   rezultate,   postoje   praktični   problemi   vezani   za   njenu   primenu,   jer   kod   posmatrane   kompanije   od   nekoliko   racia   koji  mogu  predvideti   bankrot,   jedni   mogu  upućivati  na  neuspeh,  a  drugi  ne.  Postavlja  se  pitanje  šta  zaključiti  kada   postoje   ovakvi   konfliktni   signali.   Ovakvi   problemi   su   naveli   istraživače   da   razviju  modele  koji  kombinuju  više  indikatora  tako  da  oni  stvaraju  jedinstveni   indeks   koji   će   biti   moguće   mnogo   jasnije   interpretirati   (Atrill,   2006).   Prvu   multivarijantnu   studiju   je   objavio   Altman   (1968)   i   ona   je   ostala   veoma   popularna  i  u  današnjoj  literaturi  (Bellovary,  Giacomino,  &  Akers,  2007).   Postoje   velike   varijacije  modela   predviđanja   na   osnovu   racio   analize   u   pogledu  broja  (od  1  pa  do  čak  57  razmatranih  indikatora)  i  vrste  faktora  koji  se   razmatraju,   ali   i   u   pogledu   metoda   korišćenih   za   razvijanje   modela   (od   diskriminantne   analize,   preko   logit   i   probit   analize   do   neutralnih   mreža)   (Bellovary,  Giacomino,  &  Akers,  2007).   5.3.1.  Rana  istraživanja   Rani  istraživači  su  se  fokusirali  na  ispitivanje  pojedinačnih  racia  kako  bi   utvrdili  da  li  su  dobri  ili  loši  za  tu  svrhu.  Istraživanje  su  izvodili  tako  što  su  za   kompanije   koje   su   bankrotirale   uzimali   podatke   za   nekoliko   godina   unazad   i   pratili   kretanje   pojedinačnih   indikatora   kako   bi   videli   da   li   je   moguće   uočiti   nekakav   trend   koji   bi   se   mogao   smatrati   znakom   upozorenja   (Atrill,   2006).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   215   Ovakva  analiza  se  naziva  univarijantna   jer  u   jednom  trenutku  posmatra  samo   jedan  indikator.   5.3.1.1.  Istraživanje  biroa  za  poslovna  istraživanja     Biro  za  poslovna  istraživanja  (Bureau  of  Business  Research)  je  1930.  godine   objavio   rezultate   istraživanja   vezanog   za   racio   brojeve  neuspelih   industrijskih   kompanija.  Analizirali   su   24   racia  u   29   kompanija   kako  bi   utvrdili   zajedničke   karakteristike  propalih.  Izračunali  su  prosečne  vrednosti  racia  za  ove  kompanije   i  poredili  racia  svake  kompanije  sa  ovim  prosekom.  Pokazali  su  da  od  ovih  24   racia,  njih  8  predstavljaju  dobar   indikator   rastuće   slabosti  propalih  kompanija   (Bellovary,   Giacomino,   &   Akers,   2007).   To   su   (Bureau   of   Business   Research,   1930):   1. Obrtni  kapital  prema  ukupnim  sredstvima,   2. Viškovi  i  rezerve  prema  ukupnim  sredstvima,   3. Sopstveni  kapital  prema  fiksnim  sredstvima,   4. Fiksna  sredstva  prema  ukupnim  sredstvima,   5. Tekući  racio  likvidnosti,   6. Sopstveni  kapital  prema  ukupnim  sredstvima,   7. Prodaja  prema  ukupnim  sredstvima,   8. Gotovina  prema  ukupnim  sredstvima.   Takođe   su   zaključili   da   je   pokazatelj   sopstvenog   kapitala   prema   ukupnim   sredstvima   bolji   indikator   slabosti   od   tekućeg   racia,   mada   oba   predstavljaju  dobre  pokazatelje.   5.3.1.2.  Ficpatrikovo  istraživanje   Ficpatrik   (1932)   je   poredio   13   racia   19   uspešnih   i   19   neuspešnih   kompanija.   Došao   je   do   zaključka   da   u   najvećem   broju   slučajeva   uspešne   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   216   kompanije   imaju   poželjne   vrednosti   racia   za   razliku   od   neuspešnih,   u   poređenju   sa   standardnim   racijima   ili   trendovima   u   njihovom   kretanju   (Bellovary,   Giacomino,   &   Akers,   2007).   Pronašao   je   da   su   najznačajniji   racio   sopstvenog   kapitala   prema   dugu   i   stopa   prinosa   na   sopstveni   kapital,   a   da   manju  pažnju  treba  posvetiti  tekućem  i  brzom  raciu  likvidnosti  kod  kompanija   sa  dugoročnim  obavezama  (FitzPatrick,  1932).   5.3.1.3.  Istraživanje  Smita  i  Vinakora   Smit   i   Vinakor   (1935)   su   analizirali   finansijska   racia   za   183   propale   kompanije   iz   različitih  delatnosti  kao  nastavak   istraživanja  koje   je  dao  Biro  za   poslovna  istraživanja  (Bellovary,  Giacomino,  &  Akers,  2007).  Oni  su  otkrili  da  je   racio   obrtni   kapital   prema   ukupnim   sredstvima   daleko   bolji   indikator   finansijskih   problema   od   pokazatelja   gotovine   prema   ukupnim   sredstvima   i   tekućeg  racia  likvidnosti,  kao  i  da  pokazatelj  obrtnih  sredstava  prema  ukupnim   sredstvima   pokazuje   opadanje   kako   se   kompanija   bliži   bankrotu   (Smith   &   Winakor,  1935).   5.3.1.4.  Mervinovo  istraživanje   Mervin   (1942)   je   u   studiji   vezanoj   za   male   proizvodne   kompanije   pronašao   da   neuspele   konpanije   pokazuju   znake   slabosti   4   ili   5   godina   pre   propasti,   kao   i   da   su   tri   racia   posebno   značajna   kao   indikatori   budućeg   neuspeha:   neto   obrtna   sredstva   prema   ukupnim   sredstvima,   tekući   racio   likvidnosti  i  sopstveni  kapital  prema  ukupnom  dugu  (Merwin,  1942).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   217   5.3.1.5.  Džekendofovo  istraživanje   Džekendof   (1962)   je   poredio   racia   profitabilnih   i   neprofitabilnih   kompanija   i   ustanovio   da   su   tekući   racio   likvidnosti   i   racio   neto   obrtnih   sredstava   prema   ukupnim   sredstvima   viši   kod   profitabilnih   u   odnosu   na   vrednost  kod  neprofitabilnih  kompanija  (Jackendoff,  1962).   5.3.2.  Biverovo  istraživanje   Jedno   od   prvih   zapaženih   istraživanja   u   ovoj   oblasti   je   izvršio   Biver   (1966)   koji   je   izračunao   srednju   vrednost   30   različitih   racia   za   79   opstalih   kompanija  i  79  kompanija  koje  su  bankrotirale,  tokom  perioda  od  10  godina  pre   njihovog   bankrotstva.   Kompanije   su   poticale   iz   38   delatnosti.   U   svom   istraživanju   koristio   je  model   višestruke   regresije   kako   bi   predvideo   neuspeh   kompanija  korišćenjem  finansijskih  racia  (Charalambakis,  Espenlaub,  &  Garrett,   2009).  On  je  uporedio  ova  prosečna  racia  sa  slično  izvedenim  indikatorima  za  79   kompanija  koje  nisu  bankrotirale  tokom  istog  posmatranog  perioda.  Pri  tome  je   koristio  metod  uparivanja,  odnosno  za  svaku  kompaniju  koja  je  bankrotirala  je   uzimao  odgovarajuću  kompaniju  slične  veličine  i  delatnosti  koja  je  nastavila  da   posluje.     Pronašao   je   da   su   neka   racia   pokazala   jasnu   razliku   u   vrednosti   kod   uspešnih   i  neuspešnih  kompanija,   tokom  poslednjih  5  godina  pre  bankrotstva   (Beaver,  1966).  Na   taj  način   je  pružio  empirijski  dokaz  da  određeni   finansijski   indikatori   mogu   biti   signal   za   predstojeći   neuspeh   kompanije.   Rezultati   istraživanja  sumirani  su  na  slici  5.3.2.1.  (Atrill,  2006)     Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   218     Slika  5.3.2.1.  Racia  koja  ukazuju  na  neuspeh  poslovanja  (Atrill,  2006)     Biver  je  došao  do  zaključka  da  najveću  moć  predviđanja  imaju  racio  neto   profit  prema  ukupnom  dugu  (tačnost  od  92%  godinu  dana  pre  bankrota),  neto   profitna  margina  (tačnost  od  91%)  i  stopa  prinosa  na  sopstveni  kapital,  novčano   pokriće  duga   i  novčani   tok  prema  ukupnim  sredstvima   (svaki   sa   tačnošću  od   90%  godinu  dana  pre  bankrota)  (Bellovary,  Giacomino,  &  Akers,  2007).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   219   5.3.3.  Istraživanje  Zmijevskog   Zmijevski   je   na   uzorku   od   72   neuspele   i   3573   kompanije   koje   nisu   bankrotirale   tokom   perioda   od   6   godina   utvrdio   da   neuspešne   kompanije   karakterišu  niske  stope  prinosa,  viši  nivo  zaduženosti,  niži  nivo  pokrića  fiksnih   rashoda   kamate   i   nestabilan   prinos   na   akcije   (Zmijewski,   1983).   Koristio   je   probit   model   inkorporiranjem   tri   pretkazivača:   performansu   kompanije,   leveridž   i   likvidnost.   Mada   ovi   rezultati   nisu   iznenađujući,   interesantno   je   primetiti  da  Zmijevski,  kao  i  mnogi  drugi  istraživači  u  ovoj  oblasti  nisu  otkrili   da  su  racia  likvidnosti  od  posebne  koristi  u  predviđanju  finansijskog  neuspeha   (Atrill,  2006).   5.3.4.  Z-­‐‑Altmanova  skala   Altman   je   prvi   razvio   multivarijanti   model,   nazvan   Z   zbir   koji   koristi   finansijske   indikatore   za   predviđanje   bankrotstva   kompanije.   U   svom   istraživanju   koristio   je  multivarijantnu   diskriminantnu   analizu   kako   bi   došao   do   ključnih   indikatora   za   predviđanje   bankrota.   Istraživanje   se   odnosilo   isključivo   na   proizvodne   kompanije.   Model   se   može   predstaviti   sledećom   jednačinom  (Altman,  1968):   𝑍 = 1,2  ×   𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 + 1,4  ×  𝐴𝑘𝑢𝑚𝑢𝑙𝑖𝑟𝑎𝑛𝑖  𝑧𝑎𝑑𝑟ž𝑎𝑛𝑖  𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑡𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎+ 3,3  ×  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒  𝑖  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎+ 0,6  ×  𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑜𝑏𝑖č𝑛𝑖ℎ  𝑖  𝑝𝑟𝑒𝑓𝑒𝑟𝑒𝑛𝑐𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑖ℎ  𝑎𝑘𝑐𝑖𝑗𝑎𝐾𝑛𝑗𝑖𝑔𝑜𝑣𝑜𝑑𝑠𝑡𝑣𝑒𝑛𝑎  𝑣𝑟𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡  𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖ℎ  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑎+  𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑  𝑜𝑑  𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   220   Prema  ovom  modelu,  kompanije  sa  Z  zbirom  ispod  1,81  će  najverovatnije   bankrotirati  i  što  je  zbir  niži  to  je  verovatnoća  za  bankrot  veća.  Oni  koji  imaju  Z   zbir   iznad   2,99   će   malo   verovatno   propasti.   Sve   kompanije   između   ove   dve   vrednosti  upadaju  u  zonu  neznanja  i  teško  ih  je  klasifikovati  u  smislu  neuspeha   (Altman,  1968).   Prilikom   izgradnje   modela   Altman   je   vršio   eksperimente   korišćenjem   uparenih   uzoraka   uspelih   i   neuspelih   kompanija   i   prikupljao   relevantne   podatke   za   svaku   kompaniju   za   period   od   5   godina   pre   bankrotstva.   On   je   otkrio  da  Z  model  može  da  predvidi  bankrot  do  2  godine  pre  nego  što  do  njega   dođe.  Do  racia  koji  se  nalaze  u  modelu   je  došao  primenom  procesa  pokušaja  i   pogreške.  Takođe,  svoj  model   je  bazirao  na  američkim  kompanijama  (Altman,   1968).   Altmanov   Z-­‐‑model   je   imao   veliku   moć   predviđanja   na   inicijalnom   uzorku,   sa   95%   tačnosti   godinu   dana   pre   banktora.   Međutim,   tačnost   predviđanja   se   smanjivala   sa   udaljavanjem  od   godine   bakrota,   na   48%,   29%   i   36%  tri,  četiri  odnosno  pet  godina  pre  bankrota  (Bellovary,  Giacomino,  &  Akers,   2007).   Nakon  ove   studije,  broj   istraživanja  vezanih  za  predviđanje  uspešnosti,   odnosno  neuspešnosti  poslovanja  na  osnovu  finansijskih  indikatora   je  rapidno   rastao.   5.3.5.  Ohlsonov  model  –  O  zbir   Ohlson   je   koristio   uslovni   logit   model,   logističku   regresiju   za   predviđanje   neuspeha   kompanije.  On   je   dao   3  modela:  model   za   predviđanje   neuspeha  tokom  naredne  godine,  tokom  2  godine  i  tokom  1  ili  2  godine.  Zatim   je  koristio  logističku  funkciju  za  predviđanje  verovatnoće  neuspeha  kompanije   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   221   korišćenjem  sva  3  modela.  Ohlsonov  model  se  sastoji  iz  7  promenljivih:  veličina,   tri   indikatora   finansijske   strukture,   dva   indikatora   profitabilnosti   i   jedan   pokazatelj  likvidnosti  (Ohlson,  1980).   5.3.6.  Taflerov  Z  skor   U   skorije   vreme   Altmanov   Z   skor   model   je   unapređen,   a   takođe   su   razvijeni  drugi  modeli  korišćenjem  sličnog  pristupa.  U  Velikoj  Britaniji  Tafler  je   razvio  odvojeni  Z  zbir  model  za  različite  tipove  kompanija  (Taffler,  1983).   Kako  bi  kreirao  Z  skor  Tafler  je  koristio  linearnu  diskriminantnu  analizu   i  faktorsku  analizu  za  identifikovanje  4  finansijska  racia  (Taffler,  1983):   𝑍 − 𝑠𝑘𝑜𝑟 = 3,20+ 12,18  ×  𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒 + 2,50  ×  𝑂𝑏𝑟𝑡𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒− 10,68  ×   𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎+ 0,029  ×   𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑎  𝑠𝑟𝑒𝑑𝑠𝑡𝑣𝑎 − 𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑒  𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑒𝑃𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑎 − 𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡  𝑝𝑟𝑒  𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 − 𝐴𝑚𝑜𝑟𝑡𝑖𝑧𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎365   Vrednost   koja   se   koristi   kako   bi   se   utvrdio   uspeh   ili   neuspeh   je   0,2.   Kompanije  koje   imaju  vrednost  ovog  zbira   iznad  0,2  verovatno  neće  propasti,   dok  kompanije  čiji  je  zbir  ispod  0,2  imaju  iste  simptome  kao  komopanije  koje  su   u  prošlosti  bankrotirale  (Inman,  1991).   5.3.7.  Taflerov  PAS-­‐‑skor   Tafler  je  zatim  vršio  prilagođavamnje  tehnike  Z-­‐‑skora  i  razvio  PAS-­‐‑skor   (Performance  Analysis  Score),  koji  evaluira  performanse  kompanije  u  odnosu  na   ostale  kompanije  u  grani,  ali  uključuje  i  promene  u  ekonomiji.  PAS-­‐‑skor  pruža   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   222   informacije   o   trendu   relativnih   performansi   kompanije   tokom   vremena.   On   rangira   sve   Z-­‐‑skorove   kompanije   u   procentualnom   iznosu,   mereći   relativne   performanse   na   skali   od   0   do   100,   tako   da   vrednost   PAS-­‐‑skora   od   npr.   70%   znači  da  25%  kompanija   ima  višu  vrednost  Z-­‐‑skora  od  te  kompanije  (Elliott  &   Elliott,  2006).   5.3.8.  7  H-­‐‑skor   H-­‐‑skor  koji   je  proizvela  kompanija  Company  Watch   ima  za  cilj  da  odredi   sveukupno  finansijsko  zdravlje  kompanije,  unapređenjem  tehnike  Z-­‐‑skora  tako   da  se  veći  značaj  da  snazi  bilansa  stanja.    Kompanije  dobijaju  ocenu  između  0   (najlošije)   i   100   (najbolje),   pri   čemu   vrednost   ispod   25   označava   zonu   upozorenja.  Neće  sve  kompanije  sa  skorom  ispod  25  propasti,  ali  se  pokazalo  da   je  većina  komanija  koje   su  bankrotirale,  u  nekom  periodu  pre  bankrota   imala   vrednost  H-­‐‑skora  ispod  25  (Company  Watch,  2013).  Ovaj  sistem  uzima  u  obzir   upravljanje   profitom,   upravljanje   sredstvima   i   upravljanje   finansiranjem   korišćenjem   sedam   faktora:   profit,   pokriće   obrtnih   sredstava,   upravljanje   zalihama   i   dužnicima,   likvidnost,   akcijski   kapital,   zavisnost   od   duga   i   tekuće   finansiranje  (Elliott  &  Elliott,  2006).   H-­‐‑skor  može  biti  korišćen  da  pokaže  đta  tačom  treba  uraditi  kako  bi  se   kompanija  izvukla  iz  poteškoća  (Urry,  1999).  Dobra  strana  H-­‐‑skora  je  u  njegovoj   primenljivosti   na   sve   delatnosti   i   u   tome   što   postoje   jasni   dokazi   o   njegovoj   tačnosti   u   predviđanju   neuspeha.   Model   takođe   omogućava   vršenje   šta-­‐‑ako   analize  (Elliott  &  Elliott,  2006).   Indikatori  finansijskih  performansi  kao  vodič  za  upravljanje  organizacijom   223   5.3.9.  Lauov  model   Sledeći   prethodne   modele,   Lau   je   proširio   koncept   logit   modela   na   multinominalni   logit   model   korišćenjem   5   kategorija   finansijskog   zdravlja   kompanije   počev   od   finansijske   stabilnosti   do   bankrota   i   likvidacije.   Ova   metodologija  dozvoljava   izračunavanje  verovatnoće  da   će   se   firma  pomeriti  u   bilo   koju   od   ovih   kategorija   i   pruža   bolju   aproksimaciju   kontinuuma   alternativnih  finansijskih  realnosti  (Lau  A.-­‐‑L.  ,  1987).   Koncept  uspešnosti  poslovanja   224   6.  Koncept  uspešnosti  poslovanja     U   svetlu   posmatranja   performansi   kompanija   i   upravljanja   njima,   postavlja   se   pitanje   kako   znati   da   li   je   kompanija   uspešna   i   da   li   se   kreće   u   pravom   smeru.   Ne   postoji   jedinstvena   metodologija   niti   unificirani   skup   performansi   koji   će   nam   otvoriti   oči   u   pogledu   uspešnosti   neke   organizacije.   Čini   se   da   se   u   ovoj   oblasti   dosta   tumara   u   mraku.   Sve   to   vodi   do   same   definicije   uspešnosti   kompanije:   koje   su   najuspešnije   kompanije   i   zašto?   Ni   ovde   ne   postoji   jedinstven   odgovor   niti   jedinstvena,   širom   prihvaćena   lista   najuspešnijih.   Ipak   postoji   nekoliko   veoma   poznatih   i   priznatih.   U   svetu   uspešnost   mere   Forbes,   Fortune,   Financial   Times   itd.   Kod   nas   je   najpoznatji   Ekonomist  Media  Group.   6.1.  Forbsove  liste   Svakako   najpopularnije,   a   samim   ti   i   najšire   korišćene   liste   uspešnih   kompanija   su   one   koje   objavljuje   Forbs,   koji   se   bavi   rangiranjem   različitih   entiteta  decenijama  unazad.  On  pruža  rang  liste  za  skoro  svaki  aspekt  ljudskog   života.   Ovde   su   svakako   uključene   i   rang   liste   najuspešnijih   kompanija,   a   najznačajnije  od  njih  su  prikazane  u  daljem  tekstu.     6.1.1.  Globalnih  2000  –  najveće  kompanije  na  svetu   Lista   globalnih   2000   predstavlja   listu   najvećih   kompanija   na   svetu   na   osnovu   kompozitnog   rangiranja   prodaje,   profita,   imovine   i   tržišne   vrednosti   (DeCarlo,   2011).   Lista   se   sastavlja   praćenjem   Interactive  Data,   Thomson   Reuters   Koncept  uspešnosti  poslovanja   225   Fundamentals   and  Worldscope   baza  podataka  putem  FactSet  Research   sistema  za   kompanije   kojima   se   javno   trguje.   Korišćenjem   ovih   baza   podataka   traže   se   najveće   kompanije   prema   4   indikatora:   prodaja,   profit,   imovina   i   tržišna   vrednost.  Za   tržišnu  vrednost   se  uzima     cena  na  zatvaranju  od  11.  marta.   Svi   iznosi  su  konsolidovani  i  izraženi  u  dolarima.  Za  internacionalne  kompanije  se   koriste  finansijski  podaci  iz  poslednje  fiskalne  godine.   Najpre   se   formiraju   odvojene   liste   2000   najvećih   kompanija   prema   svakom  merilu:  prodaja  2000,  profit  2000,  imovina  2000  i  tržišna  vrednost  2000.   Svaka   od   lista   2000   ima   minimalnu   vrednost   na   osnovu   koje   se   odbacuju   kompanije  koje  je  ne  ispunjavaju:  prodaja  mora  da  iznosi  najmanje  3,3  milijarde   dolara,   profit   najmanje   207,9   miliona   dolara,   imovina   najmanje   6,59   milijardi   dolara   i   tržišna   vrednost   mora   da   iznosi   najmanje   4,14   milijardi   dolara.   Kompanija  mora   da   se   kvalifikuje   u   bar   jednoj   od   pojedinačnih   lista   kako   bi   mogla   da   bude   kandidat   za  Globalnih   2000.   Svaka   kompanija   dobija   odvojen   zbir  za  svaki  indikator  na  osnovu  toga  kako  je  rangirana  na  odnosnoj  listi  2000.   Ako   je   na   listi   prema  nekom  od   indikatora   ispod  minimalnih   zahteva,   dobija   nula  poena  za  taj  indikator.  Tako  se  sabiranjem  dolazi  do  zbirnog  iznosa  za  sva   4  indikatora,  koja  su  jednako  ponderisana  čime  se  dobija  zbirna  vrednost  poena   za  svaku  kompaniju  na  osnovu  njihovog  ranga  prema  svakom  od  ovih  merila   (Forbes  staff,  2011).     6.1.2.  Globalne  kompanije  visokih  performansi   Kompanije  koje  se  nađu  na  listi  globalnih  kompanija  visokih  performansi   odlikuje   brz   rast,   okretnost   i   dobro   upravljanje   koje   im   pomaže   da   postanu   osnova  za  poređenje  za  pripadajuću  privrednu  granu.  Da  bi  se  pronašle  takve   kompanije  detaljno  se   istražuje  Forbsova  lista  Globalnih  2000  kompanija,  kako   Koncept  uspešnosti  poslovanja   226   bi  se  pronašle  kompanije  koje  u  svakom  smislu  predstavljaju  globalni  šampion   (DeCarlo,  2011).   Analizira  se  26  privrednih  grana  (ne  uključujući  trgovinske  firme)  sa  liste   Globalnih   2000   i   svaka   kompanija   se   ocenjuje   prema   dugoročnom   i   kratkoročnom   rastu   prodaje,   rastu   profita,   prinosu   na   kapital   i   ukupnom   prinosu  akcionara.  Takođe  se  uračunava  predviđanje  zarada.  Zatim  se  pažljivo   bira  najboljih  5  kompanija  u  svakoj  grani.  Kompanije  moraju  da  imaju  prodaju   od  najmanje  1  milijardu  dolara  i  pozitivni  akcijski  kapital  (DeCarlo,  2011).   Kompanije   se   smatraju   globalnim   jer   posluju   u   SAD   kao   i   na   svojim   lokalnim   tržištima   i   zarađuju   u   proseku   56%   prihoda   izvan   svoje   zemlje   (DeCarlo,   2011).   Kompanije   sa   liste   je  moguće   sortirati   prema   grani   privrede,   prosečnom  petogodišnjem  rastu  prodaje,  prosečnom  petogodišnjem  rastu  neto   profita,   prosečnom   petogodišnjem   ukupnom   prinosu,   projektovanom   rastu   zarade  po  akciji,  odnosu  dug/kapital  i  zemlji  porekla.   6.1.3.  Platinum  400  –  najbolje  velike  kompanije  u  Americi   Platinum   400   predstavlja   listu   najboljih   velikih   kompanija   u   Americi.   Kompanije   iz   liste   Platinum   400   se   biraju   na   osnovu   rasta   prodaje   i   profita,   odnosa   duga   prema   ukupnom   kapitalu,   budućih   izgleda   u   pogledu   zarada   i   tržišnih   prinosa   na   akcije.   Kandidati   za   Platinum   400   su   Američke   i   strane   korporacije   koje   imaju   značajno   prisustvo   u   SAD.   Tu   spada   oko   1000   korporacija  koje  imaju  najmanje   jednu  milijardu  prihoda  u  poslednjoj  fiskalnoj   godini,   cenu   akcije   najmanje   5   dolara   po   akciji   i   pozitivan   akcijski   kapital   (Forbes  staff,  2008).   Kompanije   se   dele   na   26   grana   privrede,   a   u   okviru   svake   grane,   se   rangiraju  prema  različitim  stopama  rasta  i  indikatorima  vrednovanja.  Forbsova   Koncept  uspešnosti  poslovanja   227   metodologija  rangira  kompanije  na  osnovu  podataka  vezanih  za  1  godinu,  kao  i   za  period  od  5  godina,  kako  bi  se  uzeo  u  obzir  dugoročni  uspeh  ali  i  poslednje   performanse.   Vođeni   ovim   rangiranjem   i   drugim   podacima,   uključujući   rangiranje  koje  daje  Audit  Integrity,  sa  središtem  u  Njujorku  i  Los  Anđelesu,  za   svaku  industriju  bira  se   jedna  kompanija  kao  ona  kojom  je  najbolje  upravljano   (Zajac,   2008).   Iz   rangiranja   su   izuzete   kompanije   koje   mogu   biti   visoko   rangirane,  ali  nisu  podobne  za  platinum  oznaku.  Pomoć  u  tom  zadatku  pruža   im   Audit   Integrity,   koja   procenjuje   rizik   vezan   za   službu   računovodstva   i   upravljanja  i  samim  tim  i  pojavu  neželjenih  događaja  kao  što  su  sudski  sporovi,   prepravke   finansijskih   izveštaja,   nedostaci   interne   kontrole   itd.   Ukoliko   kompanija   kod   njih   dobije   nisku   ocenu,   izbacuje   se   iz   razmatranja.   Audit   Integrity   takođe   ocenjuje   finansijsko   stanje   kompanija   kao   jako,   prosečno   ili   slabo  na  osnovu  određenog  broja  finansijskih  racia,  kao  što  su  tekući  i  brzi  racio   (Forbes  staff,  2008).   Kompanije   raspoređene   u   26   grana   privrede   se   rangiraju   na   osnovu   petogodišnjeg   i   dvanaestomesečnog   rasta   prodaje   i   profita,   kao   i   na   osnovu   ukupnog  prinosa  akcionara.  Sistem  rangiranja  takođe  uključuje  saglasnost  oko   predviđanja  za  dugoročni  rast  zarada  i  racio  dug  prema  kapitalu.  Korišćenjem   ovih   rangiranja   i   odgovarajućim   ponderisanjem,   svaka   kompanija   dobija   kompozitni  zbir  kao  i  ukupan  rang  u  okviru  delatnosti  (Forbes  staff,  2008).   Za   stope   rasta   prodaje   i   zarada   po   akciji   se   koristi   metod   najmanjih   kvadrata.  Ova   jednačina  se  prilagođava  za  oštre   fluktuacije   i  daje  rezultat  koji   jasno   reflektuje   prosečnu   stopu   rasta.   Jedno   ograničenje   metode   najmanjih   kvadrata   je   što   ne  može   da   obuhvati   negativne   vrednosti.   Ukoliko   su   zarade   negativne   na   početku   perioda,   stopa   rasta   se   računa   sa   prvom   pozitivnom   godinom.   Ukoliko   je   kompanija   poslovala   sa   gubitkom   sredinom   perioda   merenja,   ta   godina   se   izbacuje   iz   računa   i   meri   ostatak   perioda   u   kojima   su   Koncept  uspešnosti  poslovanja   228   zarade  pozitivne.  Pretpostavka  koja  stoji  iza  ovoga  je  da  pojedinačni  gubitak  ne   može   biti   reprezentativan   za   dugoročne   performanse.   Ukoliko   kompanija   posluje  sa  gubitkom  u  periodu  od  više  od  jedne  godine  ili  ima  velike  fluktuacije   u   kretanju   zarada,   program   ne   računa   petogodišnju   stopu   rasta   i   rezultat   postaje  bez  smisla  (dobija  oznaku  NM)  (Forbes  staff,  2008).   Za   petogodišnje   stope   rasta   je   potrebno   imati   podatke   za   period   od   6   godina.  Koriste  se  podaci  iz  poslednjeg  rezultata  s  kraja  fiskalne  godine.  Stope   rasta   koje   obuhvataju   period   kraći   od   3   godine   se   obeležavaju   sa   fusnotom.   Kada  je  raspon  dostupnih  podataka  kraći  od  4  godine,  smatra  se  da  stopa  rasta   nije  dostupna   (oznaka  NA).  Poređenja  vezana  za  poslednjih  12  meseci   se  vrše   između  najskorijih   4   kvartala   i   komparativna   4   kvartala   u   prethodnoj   godini.   Indikatori   vezani   za   prihode   i   neto   profit,   poslovne   i   profitne   margine   se   odnose  na  poslednjih   12  meseci.  Za   izračunavanje   racia  dug  prema  ukupnom   kapitalu  koriste  se  podaci  iz  poslednjeg  bilansa  stanja  (Forbes  staff,  2008).   Odabranih   najboljih   400   kompanija   je   moguće   sortirati   prema   petogodišnjem   ukupnom   prinosu,   prodaji   i   neto   profitu.   Takođe,   listu   je   moguće  filtrirati  prema  pripadajućoj  grani  privrede.   6.1.4.  Najboljih  100  malih  kompanija  u  Americi   Da   bi   se   našle   na   listi,   kompanije   moraju   da   budu   javno   kotirane   najmanje  1  godinu,  imaju  godišnji  prihod  između  5  miliona  i  1  milijardu  dolara   i   cenu   akcije   ne   nižu   od   5   $   po   akciji.   Rangiranje   se   zasniva   na   rastu   rpofita,   rastu   prodaje   i   stopi   prinosa   na   sopstvena   sredstva   u   proteklih   12   meseci   i   tokom  proteklih  pet  godina.  Uzimaju  se  u  obzir  i  performanse  akcija  u  odnosu   na  srodne  kompanije  (Badenhausen,  2011).     Prilikom  izračunavanja  uzimaju  se  u  obzir:   Koncept  uspešnosti  poslovanja   229   − prodaja  u  poslednjih  12  meseci,   − rast  prodaje  tokom  5  godina,   − rast  zarade  po  akciji  tokom  5  godina  i   − petogodišnji  prosek  prinosa  na  sopstvena  sredstva.   6.1.5.  Najveće  američke  privatne  kompanije     Forbs   takođe   daje   listu   najvećih   američkih   privatnih   kompanija   prema   ukupnom   prihodu.   Većina   kompanija   sa   liste   nema   nameru   da   menja   svoj   status   privatne   kompanije.   Prihod   mora   a   bude   ispod   2   milijarde   dolara.   Iz   razmatranja   isključuju   strane   kompanije,   kompanije   koje   ne   plaćaju   porez   na   dobit,   kompanije   u   zajedničkom   vlasništvu,   kompanije   sa   manje   od   100   zaposlenih,   kompanije  u   čijem   su  vlasništvu   sa  udeom  od  više  od  50%  druge   javne,   privatne   ili   strane   kompanije   i   kompanije   čija   je   primarna   delatnost   vezana  za  auto  dilere  ili  poslove  sa  nekretninama  (Murphy,  2011).     6.1.6.  Azijskih  Fab  50  –  najboljih  50  azijskih  javno  kotiranih   kompanija   Listu  Azijskih  Fab  50  čini  najboljih  50  azijskih  javno  kotiranih  kompanija.   Da   bi   ušle   u   razmatranje,   kompanije   moraju   da   imaju   najmanje   3   milijarde   prihoda   ili   tržišne  kapitalizacije.  Prilikom  rangiranja  posmatra   se  petogodišnji   prihod,  poslovna  dobit  i  prinos  na  kapital,  a  zatim  skoriji  rezultati  i  kretanja  u   ceni  akcije,  a  tek  na  kraju  budući  izgledi.  Ukoliko  je  previše  zadužena  ili  država   poseduje  bar  polovinu  akcija,  odbacuje  se  sa  liste  (DeCarlo  &  Koppisch,  2011).   Kompanije  sa  liste  je  moguće  sortirati  prema  zemlji  porekla,  tržišnoj  vrednosti,   prodaji  i  grani  privrede.   Koncept  uspešnosti  poslovanja   230   6.1.7.  200  najboljih  Azijskih  kompanija  sa  manje  od  milijardu   dolara  prihoda   Da  bi   se   našle   na   listi,   kompanije  moraju  da   beleže   rast   i   u   profitu   i   u   prodaji.   Takođe,   godišnji   prihod   mora   da   im   bude   između   5   miliona   i   1   milijarde   dolara   i   da   su   kotirane   na   berzi   u   poslednje   3   godine.   Zatim   se   rangiraju  prema  rasti  zarada,  rastu  prodaje  i  prinosu  na  akcijski  kapital  tokom   poslednjih  12  meseci  i  tokom  3  godine  (Settimi,  2011).   6.2.  Fortune  magazine:  Fortune  Global  500   Fortune  magazin  se  bavi  različitim  ekonomskim  i  društvenim  pitanjima,   ali   je   takođe   veoma   poznat   po   svom   godišnjem   rangiranju   kompanija   prema   različitim   kriterijumima.  On   daje   listu   najvećih   kompanija   u  Americi,  Fortune   Global   500,   sortiranih   prema   ukupnom   prihodu.   Takođe   daje   listu   100   kompanija  za  koje  je  nabolje  raditi,  listu  od  50  kompanija  koje  imaju  najveći  rast   prihoda   u   periodu   od   jedne,   pet   ili   deset   godina,   listu   50   najprofitabilnijih   kompanija   mereno   profitom,   procentualnim   udelom   profita   u   prihodu   i   procentualnim   udelom   profita   u   akcionarskom   kapitalu.   Zatim,   Fortune   posmatra   50   najvećih   kompanija   prema   tržišnom   udelu,   akcijskom   kapitalu   i   broju  zaposlenih.  Isto  tako,  on  daje  listu  kompanija  najvećih  investitora,  mereno   prema  prinosu  akcionara  u  periodu  od  jedne,  pet  ili  deset  godina.  Nadalje  može   se   videti   25   najboljih   kompanija   za   lidere,   rangiranih   na   osnovu   razičitih   činjenica   vezanih   za   način   upravljanja   i   napredovanja.   Daje   se   i   lista   100   kompanija   sa   najbržim   rastom   na   osnovu   kombinacije   rasta   zarada,   rasta   prihoda   i   ukupnog   prinosa   za   period   od   3   godine.   Takođe,   Fortune   je   Koncept  uspešnosti  poslovanja   231   istraživanjem   koje   je   vršeno   među   poslovnim   ljudima   došao   do   rang   liste   kompanija  kojima  se  najviše  dive  (Fortune  Magazine).   U  okviru   liste  Fortune  Global   500,  daje   se  mogućnost  uvida   i  u  posebne   liste   koje   se   odnose   samo   na   Evropu   koju   čine   evropskih   50   kompanija   sa   najvećim   prihodom   izvedenu   iz   liste   Global   500,   nazvanu   Evropskih   top   50.   Lista   se   dalje   može   koristiti   kako   bi   se   selektovale   kompanije   iz   Global   500   prema  određenoj  zemlji,  privrednoj  grani  ili  gradu  (Fortune  Magazine).     Fortune   posmatra   ovih   500   kompanija   i   u   svetlu   kompanija   top   performansi,   pružajući   uvid   u   njihov   rang   prema   pojedinim   performansama,   kao  indikatorima  uspešnosti,  pri  čemu  izdvajaju  sledeće  performanse  (Fortune   Magazine,  2006):   rast  prihoda,   procentualna  promena  prihoda,   proft,   rast  profita,   procentualna  promena  profita,   povraćaj  prihoda,  kao  procentualni  udeo  profita  u  prihodu,   stopa  prinosa  na  imovinu,   broj  zaposlenih,   prihod  po  zaposlenom  i     imovina  po  zaposlenom.   Uporednim  posmatranjem  ranga  pojedinih  kompanija  prema  svakom  od   ovih  indikatora  i  njihovog  ranga  na  listi  Fortune  Global  500,  može  se  uočiti  koji   indikatori  su  relevantni  za  uspeh  komapnije.   Koncept  uspešnosti  poslovanja   232   6.3.  Bloomberg  Businessweek:  Global  Top  40   Bloomberg   Businessweek   daje   listu   od   40   najboljih   kompanija   na   svetu   nazvanu  Global  Top  40.  Neke  od  strategija  koje  kompanije  primenjuju  kako  bi   došle  na  listu  Global  Top  40  su  posvećenost  inovaciji,  diferzifikovana  portfolia,   agresivna   ekspanzija,   jako   liderstvo   i   jasna   vizija   budućnosti   (Deprez,   2009).   Listu  Top  40  za  Businessweek  sastavlja  konsultantska  kompanija  A.T.  Kearney.  Za   rangiranje  se  koristi  Thomson  Reuters  metodologija:  da  bi  se  lista  kreirala,  najpre   se   računa   srednja   vrednost   stope   rasta   vrednosti   (rast   tržišne   kapitalizacije   nakon   oduzimanja   bilo   kog   povećanja   u   kapitalu)   i   stope   rasta   prodaje   za   poslednjih   5   godina   za   oko   2.500   najvećih   javno   kotiranih   kompanija   širom   sveta  (Bloomberg  Businessweek).   Da  bi  kompanije  ušle  u   razmatranje  potrebno   je  da   imaju  prodaju  veću   od   10  milijardi   dolara,   od   čega   bar   četvrtina   potiče   iz   inostranstva,   da   imaju   pozitivan   rast   vrednosti   i   da   im   je   rast   prodaje   iznad   proseka.   Kompanije   se   rangiraju  na  osnovu  rasta  prodaje  i  kreiranja  vrednosti  (Deprez,  2009).  Kada  je  u   pitanju   rast,   računa   se   srednja   vrednost   za   jednogodišnji   i   petogodišnji   rast   zarada  po  akciji  za  grupu  i  eliminišu  one  koji  ne  ulaze  u  gornju  polovinu.  Zatim   se  posmatraju  tekući  racio  cena/zarada  za  MSCI  World   index   i  dalje  razmatraju   samo  kompanije  koje  imaju  ovaj  racio  ispod  toga  (Jespersen  &  Kalwarski,  2009).   Bloomberg  Businessweek   takođe  pruža  listu  50  najinovativnijih  kompanija     kreiranu  na  osnovu  upitnika  koji  je  poslat  višim  rukovodiocima  širom  sveta  od   kojih   se   tražilo   da   imenuju   najinovativniju   kompaniju   van   njihove   delatnosti.   Ovu  listu  za  njih  sačinjava  Boston  Consulting  Group  (BCG).   Koncept  uspešnosti  poslovanja   233   6.4.  A.T.  Kearney:  Globalni  šampioni   A.T.  Kearney  sastavla  listu  koju  naziva  Globalni  šampioni,  koja  sadrži  25   kompanija,   odabranih   između   2.500   najvećih   internacionalnih   kompanija   na   svetu,  koje  su  po  performansama  dramatično  ispred  ostalih  tokom  perioda  od  5   godina,  jer  zajedno  imaju  prosečan  godišnji  rast  od  15%,  dok  ceo  uzorak  beleži   prosečni  pad  od  8%.  Prema  studiji  koju  su  sproveli,  najbolje  performanse  imaju   one   kompanije   koje   kombinuju   dugoročno   strateško   planiranje   sa   veštim   izvršenjem.  Analiza   je  pokazala  da  veličina  kompanije,   kao  ni   tržišna  pozicija   nisu   preduslov   za   superioran   rast   ili   zaštitu   od   tržišnih   kolebanja   (A.T.   Kearney,  2009).   6.5.  Financial  Times:  FT  Global  500   Na   listi   globalnih   500   koju  daje  Financial   Times,   kompanije   se   rangiraju   prema  tržišnoj  kapitalizaciji:  što  je  veća  tržišna  vrednost  akcija  kompanije,  to  joj   je   viši   rang.   Tržišna   kapitalizacija   se   izračunava   množenjem   cene   akcije   na   odabrani  dan  brojem  izdatih  akcija.  U  rangiranje  su  uključene  sve  kompanije  u   kojima   je   udeo   akcija   u   tržišnoj   cirkulaciji   najmanje   15%.  Kompanije   se   zatim   vrednuju   na   osnovu   akcija   koje   su   kotirane   na   tržištu   akcija.   Posmatra   se   ukupna   vrednost   kotiranih   akcija.   Iz   razmatranja   se   isključuju   investicione   kompanije  (Dullforce,  2011).   Tabela   Global   500   za   svaku   kompaniju   prikazuje   rang   u   tekućoj   i   prethodnoj   godini,   zemlju   porekla,   tržišnu   kapitalizaciju,   sektor,   obrt,   neto   profit,   ukupnu   imovinu   i   broj   zaposlenih.   Takođe   su   uključeni   cena,   cena/zarada  racio  i  prinos  u  vidu  dividende  (Dullforce,  2011).   Koncept  uspešnosti  poslovanja   234   Financial  Times  sastavlja  i  dodatne  tabele  FT  500  za  Evropu,  SAD,  Veliku   Britaniju  i  Japan.  Takođe  imaju  tabele  koje  prikazuju  pridošlice  na  listu,  one  koji   su   ispali  sa   liste,  najveći  rast   ili  pad  na   listi,   tržišnu  kapitalizaciju  po  sektoru   i   zemlji,  kao  i  rang  svih  kompanija  iz  Global  500  u  okviru  pripadajućeg  sektora.   Lista  se  kvartalno  ažurira  (Dullforce,  2008).   6.6.  Deloitte:  500  najvećih  kompanija  iz  Centralne   Evrope   Kompanija  Deloitte   sastavlja   listu  500   top  kompanija  prema  prihodu  od   prodaje.  Pored  podataka  o  prihodu  od  prodaje,  Deloitte   smatra  da   su  značajni   indikatori   uspešnosti   poslovanja   i   promena   prihoda   od   prodaje   u   odnosu   na   prethodnu  godinu,  neto  profit   i  promena  neto  profita  u  odnosu  na  prethodnu   godinu.   Top   500   kompanija   Centralne   Evrope   se   sastavlja   na   osnovu   konsolidovanih  prihoda  kompanija   za   fiskalnu  godinu.  Kompanije   se  grupišu   prema   delatnosti   i   zemlji   porekla.   Delloite   do   informacija   dolazi   putem   samostalnog   kontaktiranja   kompanija,   javno   dostupnih   izvora   i   procena   zasnovanih   na   poređenju   sa   prošlogodišnjih   rezultatima   i   sprovedenimn   istraživanjem  (Deloitte,  2009).   Deloitte   takođe   sastavlja   listu   25   najvećih   kompanija   Centralne   Evrope   prema  tržišnoj  kapitalizaciji.   Koncept  uspešnosti  poslovanja   235   6.7.  Ekonom:east  Media  Group:  Top  300   Najpoznatija  i  najviše  citirana  lista  najboljih  kompanija  u  Srbiji  jeste  lista   Top   300   koju   sastavlja   i   objavljuje   Ekonom:east  Media   Group   (EMG).   Ova   lista   sadrži  300  najuspešnijih  kompanija  u  Srbiji,  prema  visini  poslovnog  prihoda.     Iz  ove  liste,  odnosno  od  ovih  300  kompanija,  sastavljaju  se  dodatne  rang   liste  najuspešnijih  prema  drugim  značajnih  pokazateljima  (Ekonom:east  Media   Group,  2011):     Top  20  po   rastu  poslovnog  prihoda.  Lista  obuhvata  20  najuspešnijih   kompanija   prema   procentulnom   rastu   poslovnog   prihoda   u   odnosu   na  prethodnu  godinu.   Top  20  po  profitu  pre  poreza,  kamate  i  amortizacije.   Top  20  po  profitu  pre  poreza.     Top  20  po  margini  profita  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije.     Top  10  za  centralnu  Srbiju,  koja  obuhvata  10  najuspešnijih  kompanija   iz   centralne   Srbije   rangiranih   na   osnovu   poslovnog   prihoda   u   protekloj  godini.     Top   10   za   Vojvodinu,   koja   obuhvata   10   najuspešnijih   kompanija   iz   Vojvodine   rangiranih   na   osnovu   poslovnog   prihoda   u   protekloj   godini.     Lista   Top   300   se   može   smatrati   jedinom   široko   poznatom   listom   uspešnosti  koja  se  sastavlja  u  našoj  zemlji.       Koncept  uspešnosti  poslovanja   236   6.8.  Ministarstvo  finansija  Srbije:  100  najuspešnijih   kompanija     Ministarstvo   finansija   Srbije   je   za   2010.   godinu   sačinilo   listu   100   najuspešnijih   preduzeća   u   Srbiji,   na   osnovu   visine   ostvarenog   neto   profita.   Pored   neto   profita,   za   100   najuspešnijih   kompanija   lista   sadrži   i   podatke   o   sledećim   indikatorima   uspešnosti:   profitna   stopa,   promena   neto   profita   u   odnosu  na  prethodnu  godinu,  poslovni  prihod,  promena  poslovnog  prihoda  u   odnosu   na   prethodnu   godinu   i   broj   zaposlenih.  Ministarstvo   finansija   iz   ove   liste   izdvaja   posebnu   listu   10   najrentabilnijih   preduzeća,   mereno   profitnom   stopom  (Ministarstvo  finansija,  2011).   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   237   7.  Istraživanje  –  povezanost   finansijskih  performansi  i   uspešnosti  poslovanja  organizacije     Za   potrebe   istraživanja   mogućnosti   upravljanja   organizacijom   pomoću   finansijskih   indikatora,  neophodno   je  ustanoviti  uslovljenost   i  međuzavisnosti   koje  postoje  između  pojedinih  indikatora  performansi  i  uspešnosti  organizacije.   Ovde  se  postavlja  pitanje  pojma  uspešnosti  organizacije.  Međutim  predmet  ove   disertacije   neće   biti   preispitivanje   definicije   uspešnosti,   već   će   se   osloniti   na   široko  prihvaćene  i  višestruko  citirane  liste  najuspešnijih  organizacija.     Ove   liste   su   delimično   istražene   i   prikazane   u   prethodnom   poglavlju.   Detaljnim   pregledom   može   se   zaključiti   da   je   za   potrebe   ovog   istraživanja   najrelevantnija   lista   koju   čine   najbolje   organizacije   u   smislu   performansi:   Forbsova  lista  Global  top  performers,  odnosno  lista  od  130  kompanija  odabranih   iz  liste  Global  2000,  koju  čine  kompanije  sa  najboljim  performansama.  Ova  lista   je  korišćena  za  ispitivanje  finansijskih  indikatora  performansi  kompanija  koje  su   proglašene  za  one  sa  najboljim  ukupnim  performansama,  kako  bi  se  uspostavila   osnova   za   upravljanje   uspešnošću   kompanije   pomoću   upravljanja   vrednošću   pojedinih  finansijskih  indikatora  ili  njihovog  odabranog  skupa.   Kako   bi   se   sprovela   analiza   indikatora   finansijskih   peformansi,   bilo   je   potrebno   doći   do   finansijskih   izveštaja   posmatranih   kompanija,     a   kako   bi   se   mogao   uočiti   i   trend   u   kretanju   vrednosti   ovih   pokazatelja,   potrebno   je   imati   podatke   iz   finansijskih   izveštaja  za  određeni  broj  godina.   Imajući  u  vidu  da   je   Forbsova   lista   sastavljena   na   osnovu   podataka   koje   pruža   Morningstar,   za   potrebe   ovog   istraživanja   su   takođe   korišćeni   finansijski   izveštaji   koje   pruža   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   238   Morningstar   i   to   za   poslednjih   5   godina   (za   potrebe   izračunavanja   određenih   indikatora,   korišćeni   su   i   podaci   iz   poslednjih   6   godina).  Morningstar   Inc.   sa   sedištem   u   Čikagu   je   vodeća   kompanija   u   pružanju   nezavisnih   finansijskih   i   investicionih   informacija  u  svetu,  koja  obezbeđuje  podatke  u  vezi  oko  433.000   investicionih   mogućnosti,   podatke   sa   globalnih   tržišta   kao   i   veliki   broj   proizvoda   i   usluga   pojedincima,   finansijskim   savetnicima   i   institucijama   (Morningstar,  2013).   7.1.  Prikaz  istraživanja   Prvi   korak   u   sprovođenju   istraživanja   je   bio   uspostavljanje   jednoobraznih   finansijskih   izveštaja  za  kompanije   sa  Forbsove   liste  kompanija   najboljih  performansi.  Kako  bi  se  to  ostvarilo,  sve  pozicije  finansijskih  izveštaja   posmatranih   kompanija   preuzete   sa   sajta   Morningstar   kompanije   su   inkorporirane  u   jedinstvenu   formu  bilansa   stanja,   bilansa  uspeha   i   izveštaja  o   novčanim   tokovima.   Kako   predmet   istraživanja   obuhvata   privredne   organizacije,   iz   uzorka   su   izuzete   sve   kompanije   koje   pripadaju   sektoru   bankarstva,   diverzifikovanih   finansija   i   osiguranja,   s   obzirom   da   su   njihovi   finansijski  izveštaji  u  potpunosti  različiti  od  finansijskih  izveštaja  kompanija  iz   ostalih   privrednih   delatnosti.   Na   taj   način   došlo   se   do   uzorka   koji   čini   113   kompanija  najboljih  performansi   iz  23   različite  privredne  delatnosti.  Za   svaku   kompaniju  je  izračunato  98  indikatora  finansijskih  performansi,  za  poslednjih  5   godina.           Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   239   Na  listi  se  nalaze  kompanije  iz  tabele  7.1.1.     Tabela  7.1.1.  Lista  kompanija  najboljih  performansi     Exxon  Mobil   Corporation     Royal  Dutch   Shell  plc     Chevron   Corporation     Volkswagen  AG     Apple  Inc.     Vodafone  Group   Plc     China  Mobile   Limited     Microsoft   Corporation     BHP  Billiton   Limited     BMW  AG     Intel   Corporation     Google  Inc.     Caterpillar  Inc.     The  Boeing   Company     Tesco  PLC     United   Technologies       The  Walt  Disney   Company     Abbott   Laboratories     United  Parcel   Service,  Inc.     European  Aeronautic   Defence  and  Space   Company     National  Grid   Plc     McDonald'ʹs   Corporation     Deere  &   Company     Telstra   Corporation       Qualcomm   Incorporated     Barrick  Gold   Corporation     Sap  AG     Seven  &  i   Holdings  Co     EMC   Corporation     General   Dynamics     SABMiller  plc     SSE  plc     Woolworths   Limited     FedEx   Corporation     Sasol  Limited     Singapore   Telecommunications     Danaher   Corporation     Komatsu  Ltd.     eBay  Inc.     Reckitt  Benckiser   Group  Plc     Accenture  plc     Tata  Motors   Limited     NIKE,  Inc.     Teck  Resources   Limited     Industria  de   Diseno  Textil  SA     Viacom  Inc.     PPL  Corporation     Canadian  National   Railway     Automatic  Data   Processing,  Inc.     Covidien  Public   Limited       Las  Vegas  Sands   Corp.     Potash  Corporation   of  Saskatchewan  Inc.     CRH  plc     Novo  Nordisk   A/S     Compass  Group   PLC     Cummins  Inc.     Sempra  Energy     Omnicom  Group   Inc.     The  TJX   Companies,  Inc.     Agrium  Inc.     Yara   International   ASA     Keppel   Corporation     Sodexo  SA     Yum!  Brands,   Inc.     Stryker   Corporation     Starbucks   Corporation     BRF  -­‐‑  Brasil   Foods  SA     The  Swatch   Group  SA     ASML  Holding   N.V.     Precision   Castparts  Corp.     Publicis  Groupe   SA     Newcrest   Mining,  Ltd.     ConAgra  Foods,   Inc.     Goodrich   Corporation     Celgene   Corporation     Fluor   Corporation     Biogen  Idec  Inc.     TRW   Automotive   Holdings  Corp.     Dover   Corporation     CF  Industries   Holdings,  Inc.     Naspers  Limited     Priceline  Com   Inc     Coca-­‐‑Cola   Enterprises,  Inc.     Ralph  Lauren   Corporation   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   240     Jeronimo   Martins  SGPS   SA     VMware,  Inc.     Coach,  Inc.     Lenovo  Group   Limited     Essilor   International  SA     AGL  Energy   Limited     Shire  plc     Ryanair   Holdings  plc     Shoprite   Holdings   Limited     BorgWarner  Inc.     Advanced  Info   Service  PCL     Orascom   Construction   Industries  SAE     Jabil  Circuit,  Inc.     AGCO   Corporation     KBR,  Inc.     Jacobs   Engineering   Group  Inc.     KLA-­‐‑Tencor   Corporation     WorleyParsons   Limited     Advanced  Micro   Devices,  Inc.     Avago   Technologies   Limited     Fastenal   Company     World  Fuel   Services   Corporation     Imperial   Holdings   Limited     Tiffany  &  Co.     Cerner   Corporation     Waters   Corporation     MeadWestvaco   Corporation     FMC   Corporation     Alliance  Data   Systems   Corporation                 Kompanije  su  grupisane  u  sledeće  delatnosti:   1. Vazduhoplovstvo  i  odbrana   (Aerospace  &  Defense)   2. Poslovne  usluge  (Business   Services  &  Supplies)   3. Investiciona  roba  (Capital  Goods)   4. Hemijska  industrija  (Chemicals)   5. Konglomerati  (Conglomerates)   6. Građevinarstvo  (Construction)   7. Trajna  potrošna  roba  (Consumer   Durables)   8. Farmacija  (Drugs  and   Biotechnology)   9. Tržišta  prehrambenih  proizvoda   (Food  Markets)   10. Prehrambena  i  duvanska   industrija  (Food,  Drink  &  Tobacco)   11. Zdravstvena  oprema  (Health  Care   Equipment)   12. Ugostiteljstvo  (Hotels,  Restaurants   and  Leisure)   13. Proizvodi  za  domaćinstvo  i  ličnu   upotrebu  (Household/Personal   Products)   14. Materijali  (Materials)   15. Mediji  (Media)   16. Naftna  industrija  (Oil  &  Gas   Operations)   17. Maloprodaja  (Retailing)   18. Poluprovodnici  (Semiconductors)   19. IT  usluge  (Software  and  Services)   20. Tehnološka  oprema  (Tech   Hardware  &  Equip)   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   241   21. Telekomunikacije  (Telecom   Services)   22. Transport  (Transportation)   23. Komunalne  usluge  (Utilities)     Struktura  kompanija  po  delatnostima  je  sledeća:     Slika  7.1.1.  Struktura  kompanija  po  delatnostima     Kompanije  najboljih  performansi  potiču  iz  21  zemlje,  slika  7.1.2.       SAD   V.  Britanija   Australija   Irska   Kanada   Južna  Afrika   Francuska   Holandija   Nemačka   Singapur   Japan   Kina   Brazil     Danska   Egipat   Indija   Norveška   Portugalija   Španija   Švajcarska   Tajland     Slika  7.1.2.  Struktura  kompanija  po  zemlji  porekla   4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%#4%#4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# 4%# Vazduhoplopvstvo#i#odbrana# Poslovne#usluge# Inves8ciona#roba# Hemijska#industrija# Konglomera8# Građevinarstvo# Trajna#potrošna#roba# Farmacija# Tržišta#prehrambenih#proizvoda# Prehrambena#i#duvanska#industrija# Zdravstvena#oprema# Ugos8teljstvo# Proizvodi#za#domaćinstvo#i#ličnu#upotrebu# Materijali# Mediji# NaKna#industrija# Maloprodaja# Poluprovodnici# IT#usluge# Tehnološka#oprema# Telekomunikacije# Transport# Komunalne#usluge# Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   242   Ipak,   od   ukupnog   uzorka,   čak   54%   kompanija   potiče   iz   Sjedinjenih   Američkih  Država  (slika  7.1.2).     Slika  7.1.3.  Procentualni  udeo  zemalja  porekla  kompanija  sa  liste  najboljih  performansi     Starost   kompanija   je   veoma   raznolika,   tako   su   se   među   najuspešnijim   našle  kako  kompanije  sa  veoma  dugom  tradicijom  od  preko  dva  veka  uspešnog   poslovanja,  tako  i  one  novije  kompanije  koje  postoje  svega  osam  godina  koliko   ima  najmlađa  kompanija  sa  liste.  Ipak,  aritmetička  sredina  za  starost  kompanije   iznosi  66,8  godina,  sa  standardnom  devijacijom  od  45,91.   U   poglavlju   5.1.1.   su   prikazani   i   objašneni   indikatori   finansijskih   performansi.  Na  osnovu  toga  su  za  svaku  kompaniju  izračunati  pokazatelji  dati   u  tabeli  7.1.2.     Tabela  7.1.2.  Analizirani  indikatori  finansijskih  performansi    Stopa  neto  dobiti    Stopa  bruto  dobiti    Stopa  poslovne  dobiti    Stopa  neto  poslovnog  profita  posle  poreza    Stopa  dobiti  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije      Racio  kapitalni  izdaci  prema  prihodu  od  prodaje    Racio  poslovni  rashodi  prema  prihodu  od   prodaje      Racio  opšti,  administrativni  i  troškovi  prodaje   prema  prihodu  od  prodaje      Pokriće  kamate    Indeks  finansijskog  leveridža      Faktor  poslovnog  leveridža    Faktor  finansijskog  leveridža    Racio  dug  prema  kapitalu    Racio  kratkoročne  obaveze  prema  ukupnim   obavezama      Zarada  po  akciji      Oslabljena  zarada  po  akciji      Dividenda  po  akciji     54%$ 6%$ 5%$ 4%$ 4%$ 4%$ 3%$ 3%$ 3%$ 3%$2%$ 2%$1%$1%$1%$ 1%$1%$1%$1%$1%$1%$ SAD$ Engleska$ Australija$ Irska$ Kanada$ Južna>Afrika$ Francuska$ Holandija$ Nemačka$ Singapur$ Japan$ Kina$ Brazil$ Danska$ Egipat$ Indija$ Norveška$ Portugalija$ Španija$ Švajcarska$ Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   243    Racio  troškova  istraživanja  i  razvoja  prema   prihodu  od  prodaje      Racio  troškovi  poreza  prema  prihodu  od  prodaje    Efektivna  stopa  poreza    Stopa  prinosa  na  ukupna  poslovna  sredstva      Stopa  prinosa  na  sospstvena  sredstva      Stopa  prinosa  na  angažovani  kapital    Tekući  racio  likvidnosti    Brzi  racio  likvidnosti    Gotovinski  racio  likvidnosti      Odbrambeni  interval    Bezkreditni  interval      Neto  obrtna  sredstva      Racio  neto  obrtna  sredstva  prema  prodaji      Prosečan  period  naplate  potraživanja  od  kupaca      Prosečan  period  vezivanja  zaliha      Prosečan  period  isplate  dobavljača      Poslovni  ciklus      Gotovinski  ciklus      Koeficijent  obrta  ukupnih  sredstava      Koeficijent  obrta  sopstvenih  sredstava    Koeficijent  obrta  angažovanog  kapitala    Koeficijent  obrta  osnovnih  sredstava    Koeficijent  obrta  zemljišta,  postrojenja  i  opreme      Koeficijent  obrta  obrtnih  sredstava    Koeficijent  obrta  neto  obrtnih  sredstava    Koeficijent  obrta  poslovnih  neto  obrtnih   sredstava    Koeficijent  obrta  gotovine    Koeficijent  obrta  kupaca    Koeficijent  obrta  zaliha    Koeficijent  obrta  dobavljača    Dugovni  racio    Stepen  samofinansiranja    Finansijski  leveridž    Racio  pozajmljenih  prema  sopstvenim  izvorima    Racio  sopstvenih  prema  pozajmljenim  izvorima    Racio  dugoročni  dug  prema  sopstvenim   izvorima      Racio  neto  dug  prema  sopstvenim  izvorima      Racio  dugoročne  obaveze  prema  ukupnim   izvorima      Racio  dugoročni  dug  prema  dugoročnim   izvorima    Racio  fiksnih  sredstava  prema  sopstvenom   kapitalu      Faktor  složenog  leveridža    Koeficijent  finansijske  stabilnosti      Racio  dividenda  prema  ukupnim  sredstvima      Pokriće  dividendi    Racio  isplate  dividendi    Racio  zadržane  zarade      Prinos  u  vidu  dividende      Prinos  u  vidu  zarade    Cena/zarada  racio    Vrednost  kompanije  prema  profitu  pre  kamate,   poreza  i  amortizacije      Racio  cene  prema  prodaji      Knjigovodstvena  vrednost  po  akciji      Racio  tržišna  u  odnosu  na  knjigovodstvenu   vrednost      Racio  premija  (diskont)  prema  vrednosti   sredstava      Tržišna  dodata  vrednost    Gotovinski  racio  pokrića  kamate      Racio  novčani  tok  prema  kapitalnim  izdacima      Novčano  pokriće  duga      Novčano  pokriće  dividende      Novčani  prinos  na  ukupna  sredstva      Novčani  prinos  na  sopstvena  sredstva      Novčani  tok  po  akciji      Racio  novčanog  toka  prema  profitu      Racio  cene  u  odnosu  na  novčani  tok      Racio  novčanog  toka  iz  poslovnih  aktivnosti      Racio  reinvestiranja  gotovine    Stopa  rasta  prihoda    Stopa  rasta  neto  profita    Stopa  rasta  sopstvenog  kapitala      Stopa  održivog  rasta      Ekonomičnost    Poslovna  ekonomičnost    Racio  troškova  prodaje  prema  ukupnim   poslovnim  rashodima    Racio  troškova  amortizacije  prema  ukupnim   poslovnim  rashodima    Racio  troškovi  amortizacije  prema  prihodu  od   prodaje      Skrivena  sredstva      Racio  zaliha  prema  ukupnim  sredstvima      Racio  prihoda  od  prodaje  prema  ukupnim   zalihama      Racio  neto  dug  prema  slobodnom  novčanom   toku      Racio  strukture  sredstava      Profit  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  po   akciji     Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   244   Svi   ovi   indikatori   finansijskih   performansi   su   izračunati   za   poslednjih   pet   godina,   na   osnovu   finansijskih   izveštaja   za   poslednjih   šest   godina   poslovanja.   7.2.  Rezultati  statističke  obrade  podataka   Prikupljeni   podaci   o   vrednostima   finansijskih   pokazatelja   za   posmatranih  113  kompanija  i  poslednjih  5  godina  poslovanja  (period  2008-­‐‑2012)   je  dalje  statistički  obrađen,  kako  bi  se  došlo  do  određenih  zaključaka  i  kako  bi  se   dobile   informacije   koje   će   omogućiti   bolji   uvid   u   mogućnost   i   kompleksnost   upravljanja  pomoću  indikatora  finansijskih  performansi.   7.2.1.  Interval  nagomilavanja   Predmet   istraživanja   je   bila   mogućnost   utvrđivanja   ciljnih   ili   željenih   vrednosti   pojedinih   indikatora   finansijskih   performansi.   Kako   vrednosti   indikatora  performansi  predstavljaju   kontinualne  vrednosti,   jako   je   teško,   ako   ne   i  nemoguće,  odrediti   jednu  ciljnu  vrednost  za  određeni  pokazatelj.  Stoga   je   tražen   interval   nagomilavanja,   odnosno   interval   u   kome   će   se   sa   određenom,   što   je   moguće   većom   verovatnoćom,   naći   sve   vrednosti   pojedinih   indikatora   performansi,   za   sve   kompanije   sa   liste   najuspešnijih.   Takav   interval   bi   za   kompanije  koje   teže  da  budu  uspešne  mogao  biti  kontrolni,  ali   i   ciljni   interval   prilikom   poslovnog   i   finansijskog   planiranja   i   analize.   Kod   određenih   indikatora,  ovaj  interval  je  bilo  moguće  jasno  i  veoma  usko  odrediti,  dok  je  kod   određenog   broja   pokazatelja   on   nešto   šire   definisan.   Naravno,   postoje   indikatori  kod  kojih  nije  bilo  moguće  utvrditi  bilo  koji   interval  nagomilavanja,   jer  su  vrednosti  ravnomerno  raspoređene  u  nekom  jako  širokom  opsegu.  Za  te   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   245   pokazatelje  se  može  reći  da  nisu  u  direktnoj  vezi  sa  uspešnošću  kompanije,  već   da   oni   zavise   od   nekih   drugih   faktora,   koji   nisu   predmet   istraživanja   ovog   doktorata,   ali   svakako   mogu   biti   interesantni   i   značajni   za   neka   dalja   istraživanja.   U  daljem  tekstu  će  biti  prikazani  indikatori  finansijskih  performansi  kod   kojih   je   bilo   moguće   uočiti   neku   pravilnost   u   kretanju   u   okviru   nekog   razumnog  intervala.   Stopa  neto  dobiti  jasno  pokazuje  nagomilavanje  u  određenom  intervalu.   Može  se  reći  da  je  stopa  neto  dobiti  najuspešnijih  kompanija  u  intervalu  od  0,1%   do  25%,   sa  verovatnoćom  od  86%.  Ukoliko   se  ovaj   interval  poveća   tako  da   se   prostire  do  30%,  verovatnoća  će  biti  čak  92%.  Stopa  poslovne  dobiti  se  nalazi  u   intervalu  od  0  do  30%  sa  verovatnoćom  od  82%.  Dalji  podaci  se  mogu  pročitati   iz  tabele  7.2.1.1.  Stopa  neto  poslovne  dobiti  posle  poreza  se  sa  verovatnoćom  od   84%  nalazi  u  intervalu  od  0  do  25%,  a  sa  verovatnoćom  od  čak  93%  u  intervalu   do   30%.   Stopa   dobiti   pre   kamate,   poreza   i   amortizacije   inosi   od   0   do   30%   sa   verovatnoćom  od  80%.     Tabela  7.2.1.1.  Stopa  neto  dobiti,  stopa  poslovne  dobiti,  stopa  neto  poslovne  dobiti  posle   poreza  i  stopa  dobiti  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  –  verovatnoća  da  vrednost   indikatora  bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Stopa  neto  dobiti   Stopa  poslovne  dobiti   Stopa  neto  poslovne   dobiti  posle  poreza   Stopa  dobiti  pre  kamate,   poreza  i  amortizacije   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   0  –  0,2   76%   0  –  0,3   82%   0  –  0,2   75%   0  –  0,25   72%   0  –  0,25   86%   0  –  0,35   88%   0  –  0,25   84%   0  –  0,3   80%   0  –  0,3   92%   0  –  0,4   91%   0  –  0,3   93%   0  –  0,4   90%   0,05–  0,3   72%   0,05–  0,3   69%   0,05–0,3   75%         Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   246       Slika  7.2.1.1.  Interval  nagomilavanja:  stopa  neto  dobiti,  stopa  poslovne  dobiti,  stopa   neto  poslovne  dobiti  posle  poreza  i  stopa  dobiti  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije     Racio   kapitalni   izdaci   prema   prihodu   od   prodaje   pokazuje   jasnu   zakonitost  u  visini   i   sa  verovatnoćom  od  82%   ima  vrednost   ispod  10%.  Racio   troškova   istraživanja   i   razvoja  prema  prihodu  od  prodaje   kod   čak   70%   iznosi   ispod  10%,  a  kod  85%  ovaj  racio  iznosi  ispod  15%.       Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   247   Tabela  7.2.1.2.  Racio  kapitalni  izdaci  prema  prihodu  od  prodaje,  racio  troškova   istraživanja  i  razvoja  prema  prihodu  od  prodaje  –  verovatnoća  da  vrednost  indikatora   bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Racio  kapitalni  izdaci  prema   prihodu  od  prodaje   Racio  troškova  istraživanja  i   razvoja  prema  prihodu  od  prodaje   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   <  10%   82%   <  10%   70%   <  15%   89%   <  15%   85%         Slika  7.2.1.2.  Interval  nagomilavanja:  racio  kapitalni  izdaci  prema  prihodu  od  prodaje,   racio  troškova  istraživanja  i  razvoja  prema  prihodu  od  prodaje     Stopa  prinosa  na  ukupna  poslovna  sredstva  se  kreće  u  intervalu  0-­‐‑20%  sa   verovatnoćom  od  75%,  a  sa  verovatnoćom  od  84%  će  biti  manja  od  25%.  Stopa   prinosa   na   sospstvena   sredstva   uzima   vrednosti   iz   intervala   0-­‐‑40%   sa   verovatnoćom   od   82%.   Stopa   prinosa   na   angažovani   kapital   će   sa   verovatnoćom  od  75%  biti  u  intervalu  0-­‐‑25%.  Ostale  vrednosti  su  date  u  tabeli   7.2.1.3.       Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   248   Tabela  7.2.1.3.  Stopa  prinosa  na  ukupna  poslovna  sredstva,  stopa  prinosa  na  sopstvena   sredstva  i  stopa  prinosa  na  angažovani  kapital  –  verovatnoća  da  vrednost  indikatora   bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Stopa  prinosa  na  ukupna   poslovna  sredstva   Stopa  prinosa  na   sopstvena  sredstva   Stopa  prinosa  na   angažovani  kapital   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   0  –  20%   74%   0  –  30%   72%   0  –  25%   75%   0  –  25%   84%   0  –  40%   82%   0  –  30%   78%   5  –  25%   73%   5  –  40%   78%   0  –  35%   84%           5  –  35%   77%       Slika  7.2.1.3.  Interval  nagomilavanja:  stopa  prinosa  na  ukupna  poslovna  sredstva,  stopa   prinosa  na  sopstvena  sredstva  i  stopa  prinosa  na  angažovani  kapital   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   249   Tekući  racio  likvidnosti  je  kod  najuspešnijih  kompanija  sa  verovatnoćom   od  85%  veći  od  0,5  i  manji  od  3,  dok  samo  njih  33%  ima  vrednost  ovog  racia  u   blizini   vrednosti   2:1,   koja   se   u   teoriji   smatra   poželjnom   vrednošću.   86%   kompanija  ima  vrednost  brzog  racia  likvidnosti  ispod  2,  ali  samo  58%  ima  ovu   vrednost   u   teorijski   poželjnoj   vrednosti   koja   se   kreće   oko   1.   Gotovinski   racio   likvidnosti   je  kod  94%  kompanija  niži  od  2.  Ostale  vrednosti  se  mogu  videti  u   tabeli  7.2.1.4.     Tabela  7.2.1.4.  Tekući  racio  likvidnosti,  brzi  racio  likvidnosti,  gotovinski  racio   likvidnosti  –  verovatnoća  da  vrednost  indikatora  bude  u  određenom  intervalu   nagomilavanja   Tekući  racio  likvidnosti   Brzi  racio  likvidnosti   Gotovinski  racio  likvidnosti   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   1  –  2   51%   0  –  2     86%   0  –  1   78%   0,5  –  2     62%   0,5  –  1,5   58%   0  –  1,5   87%   0,5  –  2,5   79%   0,5  –  2     68%   0  –  2   94%   0,5  –  3     85%             Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   250     Slika  7.2.1.4.  Interval  nagomilavanja:  tekući  racio  likvidnosti,  brzi  racio  likvidnosti,   gotovinski  racio  likvidnosti     Odbrambeni  interval  se  sa  verovatnoćom  od  88%  kreće  u  intervalu  od  30   do  1500  dana,  dok  se  bezkreditni   interval  nalazi  u   intervalu  od   -­‐‑1000  do  1000   dana  sa  verovatnoćom  od  91%.  Odbrambeni  interval  je  kod  svih  kompanija  veći   od  nule,  dok  je  bezkreditni  interval  pozitivan  kod  svega  45%  kompanija.  Neto   obrtna  sredstva   imaju  dosta  visok  raspon,  ali  se   ipak  može  uočiti  pravilnost  u   vrednosti  ovog  indikatora,  tako  da  se  sa  verovatnoćom  od  81%  može  tvrditi  da   neto  obrtna  sredstva   treba  da  se  nalaze   između  -­‐‑1,5   i  7  milijardi  dolara.  Racio   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   251   neto   obrtna   sredstva   prema   prodaji   se   sa   verovatnoćom   od   čak   91%   nalazi   u   intervalu  od  -­‐‑0,1  do  1.  Ostale  vrednosti  se  mogu  preciznije  videti  u  tabeli  7.2.1.5.     Tabela  7.2.1.5.  Odbrambeni  interval,  bezkreditni  interval,  neto  obrtna  sredstva,  racio   neto  obrtna  sredstva  prema  prodaji  –  verovatnoća  da  vrednost  indikatora  bude  u   određenom  intervalu  nagomilavanja   Odbrambeni  interval   Bezkreditni  interval   Neto  obrtna  sredstva   Racio  neto  obrtna   sredstva  prema  prodaji   Interval   (dana)   Vero-­‐‑ vatnoća   Interval   (dana)   Vero-­‐‑ vatnoća   Interval   (milijardi  $)   Vero-­‐‑ vatnoća   Interval   Vero-­‐‑ vatnoća   200  –  1500     71%   -­‐‑1000  –  1000     91%   -­‐‑1,5  –  7     81%   0  –  1   77%   200  –  2000     75%   -­‐‑500  –  400     75%   >  0   79%   -­‐‑0,1  –  1   91%   30  –  2000     93%   -­‐‑500  –  600     80%   <  0   21%   -­‐‑0,1  –  0,50   80%   30  –  1500     88%       -­‐‑2  –  6     82%         Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   252     Slika  7.2.1.5.  Interval  nagomilavanja:  odbrambeni  interval,  bezkreditni  interval,  neto   obrtna  sredstva,  racio  neto  obrtna  sredstva  prema  prodaji     Prosečan  period  naplate  potraživanja  od  kupaca  u  96%  slučajeva   iznosi   ispod  100  dana,  dok  je  verovatnoća  80%  da  će  on  iznositi  između  10  i    80  dana.   Prosečan  period  vezivanja  zaliha  je  manji  od  120  dana  sa  verovatnoćom  od  86%.   Prosečan   period   isplate   dobavljača   niži   od   90   dana   ima   87%   kompanija.   Gotovinski   interval   iznosi   između   -­‐‑50   i   200   dana   kod   čak   90%   najuspešnijih   kompanija.   Ostali   intervali   i   njihove   verovatnoće   se   nalaze   u   narednoj   tabeli   7.2.1.6.     Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   253   Tabela  7.2.1.6.  Prosečan  period  naplate  potraživanja  od  kupaca,  prosečan  period   vezivanja  zaliha,  prosečan  period  isplate  dobavljača  i  gotovinski  ciklus  –  verovatnoća  da   vrednost  indikatora  bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Prosečan  period  naplate   potraživanja  od  kupaca   Prosečan  period   vezivanja  zaliha   Prosečan  period  isplate   dobavljača   Gotovinski  ciklus   Interval   (dana)   Verovatnoća   Interval   (dana)   Verovatnoća   Interval   (dana)   Verovatnoća   Interval   (dana)   Verovatnoća   10  –  100     86%   0  –  100     82%   0  –  100     88%   0  –  200     76%   10  –  80     80%   0  –  120     86%   0  –  80     82%   -­‐‑50  –  150     83%   10  –  90     84%   0  –  150     91%   0  –  90     87%   -­‐‑50  –  200     90%   0  –  100     96%       5  –  100     80%         Slika  7.2.1.6.  Interval  nagomilavanja:  prosečan  period  naplate  potraživanja  od  kupaca,   prosečan  period  vezivanja  zaliha,  prosečan  period  isplate  dobavljača  i  gotovinski  ciklus   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   254   Koeficijent   obrta   ukupnih   sredstava   će   iznositi   od   0,3   do   1,8   sa   verovatnoćom  od  86%.  Koeficijent  obrta  sopstvenih  sredstava  je  viši  od  0,5  i  niži   od   5   u   82%   slučajeva.   91%   kompanija   ima   koeficijent   obrta   angažovanog   kapitala   između   0,3   i   4,   a   u   istom   intervalu   će   se   naći   i   koeficijent   obrta   osnovnih  sredstava,  samo  sa  verovatnoćom  od  8%.     Tabela  7.2.1.7.  Koeficijent  obrta  ukupnih  sredstava,  koeficijent  obrta  sopstvenih   sredstava,  koeficijent  obrta  angažovanog  kapitala  –  verovatnoća  da  vrednost  indikatora   bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Koeficijent  obrta   ukupnih  sredstava   Koeficijent  obrta   sopstvenih  sredstava   Koeficijent  obrta   angažovanog  kapitala   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   0,2  –  1,8     89%   0,5  –  5     82%   0,3  –  3     87%   0,2  –  2     91%   0,5  –  7     86%   0,3  –  4   91%   0,3  –  1,8     86%   0,5  –  10     93%   0,3  –  5     96%       Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   255     Slika  7.2.1.7.  Interval  nagomilavanja:  koeficijent  obrta  ukupnih  sredstava,  koeficijent   obrta  sopstvenih  sredstava,  koeficijent  obrta  angažovanog  kapitala     Koeficijent   obrta   obrtnih   sredstava   se   kreće   između   0,5   i   5   sa   verovatnoćom  od  84%,  dok   je  koeficijent  obrta  osnovnih  sredstava  u   intervalu   od  0,3  do  3  sa  verovatnoćom  od  81%.           Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   256   Tabela  7.2.1.8.  Koeficijent  obrta  obrtnih  sredstava,  koeficijent  obrta  osnovnih  sredstava   –  verovatnoća  da  vrednost  indikatora  bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Koeficijent  obrta  obrtnih   sredstava   Koeficijent  obrta   osnovnih  sredstava   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   0,5  –  3,5     80%   0,3  –  3     81%   0,5  –  4     84%   0,3  –  4   88%   0,5  –  5     90%   0,3  –  5     90%       Slika  7.2.1.8.  Interval  nagomilavanja:  koeficijent  obrta  obrtnih  sredstava,  koeficijent   obrta  osnovnih  sredstava     Finansijski  leveridž  uzima  vrednosti  od  1  do  5  sa  verovatnoćom  od  89%.   Racio  dugoročni  dug  prema  sopstvenim  izvorima  je  manji  od  1  u  85%  slučajeva.   Racio  fiksnih  sredstava  prema  sopstvenom  kapitalu  se  nalazi  u  intervalu  0,3  –  3   sa  verovatnoćom  od  88%.  Koeficijent  finansijske  stabilnosti  se  kreće  u  intervalu   od   0,5   do   1,5   sa   verovatnoćom   od   84%.   Indeks   finansijskog   leveridža   ima   povoljan  uticak  kod  85%  kompanija  koje  se  nalaze  među  najuspešnijima,  što  se   može  videti  iz  tabele  7.2.1.9.     Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   257   Tabela  7.2.1.9.  Finansijski  leveridž,  racio  fiksnih  sredstava  prema  sopstvenom  kapitalu,   koeficijent  finansijske  stabilnosti,  indeks  finansijskog  leveridža  –  verovatnoća  da   vrednost  indikatora  bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Finansijski  leveridž   Racio  fiksnih  sredstava   prema  sopstvenom   kapitalu   Koeficijent  finansijske   stabilnosti   Indeks  finansijskog   leveridža   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   1  –  4     81%   0,3  –  3     88%   0,5  –  1,5   84%   >  1   85%   1  –  5     89%   0,3  –  4     93%   1,5  –  2     93%   <  1   15%   1  –  6     93%   0,5  –  3     82%   >  1   61%           0,5  –  4     87%   <  1   39%         Slika  7.2.1.9.  Interval  nagomilavanja:  finansijski  leveridž,  racio  fiksnih  sredstava  prema   sopstvenom  kapitalu,  koeficijent  finansijske  stabilnosti,  indeks  finansijskog  leveridža   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   258   Racio   strukture   sredstva   je   sa   verovatnoćom   od   89%   niži   od   5.   Faktor   poslovnog   leveridža   ima   vrednost   između   1   i   5   sa   verovatnoćom   od   80%.   Faktor  finansijskog  leveridža  u  čak  91%  slučajeva  ima  vrednost  između  0,5  i  1,5.   Faktor  složenog  leveridža  se  nalazi  između  1  i  6  kod  82%  kompanija.       Tabela  7.2.1.10.  Racio  strukture  sredstava,  faktor  poslovnog  leveridža,  faktor   finansijskog  leveridža,  faktor  složenog  leveridža  –  verovatnoća  da  vrednost  indikatora   bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Racio  strukture   sredstava   Faktor  poslovnog   leveridža   Faktor  finansijskog   leveridža   Faktor  složenog   leveridža   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   <  4   86%   1  –  5     80%   0,5  –  1,5     91%   1  –  6     82%   <  5   89%   1  –  6     83%   0,5  –  2     94%   <  7   91%   <  6   92%   1  –  7     86%   <  2   98%   <  10   95%           <  3   99%         Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   259     Slika  7.2.1.10.  Interval  nagomilavanja:  racio  strukture  sredstava,  faktor  poslovnog   leveridža,  faktor  finansijskog  leveridža,  faktor  složenog  leveridža     Dividenda   po   akciji   u   86%   slučajeva   ne   prelazi   1,5   dolara,   dok   racio   dividenda   prema   ukupnim   sredstvima   ima   vrednost   ispod   0,05   u   87%   slučajeva.  Racio  isplate  dividendi   je  niži  od  50%  kod  84%  kompanija.  Prinos  u   vidu  dividende  iznosi  manje  od  5%  kod  94%  kompanija.       Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   260   Tabela  7.2.1.11.  Dividenda  po  akciji,  racio  dividenda  prema  ukupnim  sredstvima,  racio   isplate  dividendi,  prinos  u  vidu  dividende  –  verovatnoća  da  vrednost  indikatora  bude  u   određenom  intervalu  nagomilavanja.   Dividenda  po  akciji   Racio  dividenda  prema   ukupnim  sredstvima   Racio  isplate  dividendi   Prinos  u  vidu  dividende   Interval   ($/akciji)   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   0  –  1,5     86%   0  –  0,05   87%   <  0,5   84%   0  –  0,05   94%   0  –  2   94%   0  –  0,1   96%   <  0,7   90%   0  –  0,1   98%               <  0,2   99%       Slika  7.2.1.11.  Interval  nagomilavanja:  dividenda  po  akciji,  racio  dividenda  prema   ukupnim  sredstvima,  racio  isplate  dividendi,  prinos  u  vidu  dividende   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   261   Profit  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  po  akciji  ima  vrednost  od  0  do  10   dolara   po   akciji   sa   verovatnoćom   od   84%.   Prinos   u   vidu   zarade   iznosi   ispod   15%  kod  90%  kompanija.  Racio  tržišna  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost   ima  vrednost  između  1  i  7,  kod  81%  kompanija.     Tabela  7.2.1.12.  Profit  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  po  akciji,  prinos  u  vidu  zarade,   racio  tržišna  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost  –  verovatnoća  da  vrednost   indikatora  bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Profit  pre  kamate,  poreza  i   amortizacije  po  akciji   Prinos  u  vidu  zarade   Racio  tržišna  u  odnosu  na   knjigovodstvenu  vrednost   Interval   ($/akciji)   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   0  –  10     84%   0  –  0,15   90%   1  –  7     81%   0  –  14   90%   0  –  0,2   92%   >  1   90%       <  0,3   99%         Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   262     Slika  7.2.1.12.  Interval  nagomilavanja:  profit  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  po  akciji,   prinos  u  vidu  zarade,  racio  tržišna  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost     Racio  novčani  tok  prema  kapitalnim  izdacima  se  nalazi  u  intervalu  od  0   do   6   sa   verovatnoćom   od   74%.   Novčano   pokriće   duga   je   niže   od   3   sa   verovatnoćom  od  83%.  Novčani  prinos  na  ukupna  sredstva  iznosi  od  0  do  30%   sa   verovatnoćom   od   94%.   Racio   neto   dug   prema   slobodnom   novčanom   toku   kod  83%  kompanija  ima  teorijski  poželjnu  vrednost  koja  se  kreće  ispod  4,  dok  je   kod  7%  kompanija  ova  vrednost  iznad  10,  kao  izrazito  nepovoljne  vrednosti     Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   263   Tabela  7.2.1.13.  Racio  novčani  tok  prema  kapitalnim  izdacima,  novčano  pokriće  duga,   novčani  prinos  na  ukupna  sredstva,  racio  neto  dug  prema  slobodnom  novčanom  toku  –   verovatnoća  da  vrednost  indikatora  bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Racio  novčani  tok   prema  kapitalnim   izdacima   Novčano  pokriće  duga   Novčani  prinos  na   ukupna  sredstva   Racio  neto  dug  prema   slobodnom  novčanom   toku   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval     Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   0  –  6     74%   <  3   83%   0  –  0,25   88%   <  4   83%   0  –  8     84%   <  5   87%   0  –  0,3   94%   >  10   7%     Slika  7.2.1.13.  Interval  nagomilavanja:  racio  novčani  tok  prema  kapitalnim  izdacima,   novčano  pokriće  duga,  novčani  prinos  na  ukupna  sredstva,  racio  neto  dug  prema   slobodnom  novčanom  toku   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   264   Novčani   tok   po   akciji   se   kreće   od   0,5   do   8   dolara   po   akciji,   sa   verovatnoćom  od  80%.  Racio  novčanog   toka  prema  profitu  kod  70  kompanija   ima   vrednost   između   0,2   i   2   u   83%   kompanija.   Racio   novčanog   toka   iz   poslovnih  aktivnosti  se  sa  verovatnoćom  od  83%  nalazi  u  intervalu  od  0  do  1,2.     Tabela  7.2.1.14.  Novčani  tok  po  akciji,  racio  novčanog  toka  prema  profitu,  racio   novčanog  toka  iz  poslovnih  aktivnosti  –  verovatnoća  da  vrednost  indikatora  bude  u   određenom  intervalu  nagomilavanja   Novčani  tok  po  akciji   Racio  novčanog  toka   prema  profitu   Racio  novčanog  toka  iz   poslovnih  aktivnosti   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   0,5  –  8     80%   0,5  –  1,5     70%   0  –  1,2   83%   0,5  –  10     85%   0,2  –  2     83%   0,1  –  1,5     82%     Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   265     Slika  7.2.1.14.  Interval  nagomilavanja:  novčani  tok  po  akciji,  racio  novčanog  toka  prema   profitu,  racio  novčanog  toka  iz  poslovnih  aktivnosti     Ekonomičnost  je  veća  od  1  kod  94%  kompanija,  dok  se  nalazi  u  intervalu   od   1   do   1,3   kod   83%   kompanija.   Kada   je   u   pitanju   poslovna   ekonomičnost,   situacija  je  dosta  slična,  95%  kompanija  ima  ovu  vrednost  veću  od  1,  a  njih  81%   između  1  i  1,4.         Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   266   Tabela  7.2.1.15.  Ekonomičnost,  poslovna  ekonomičnost  –  verovatnoća  da  vrednost   indikatora  bude  u  određenom  intervalu  nagomilavanja   Ekonomičnost   Poslovna  ekonomičnost   Interval   Verovatnoća   Interval   Verovatnoća   >  1   94%   >  1   95%   1  –  1,3   83%   1  –  1,4   81%   1  –  1,4   90%   1  –  1,5   87%       Slika  7.2.1.15.  Interval  nagomilavanja:  ekonomičnost,  poslovna  ekonomičnost     Ostali   pokazatelji   ne   pokazuju   nagomilavanje   u   određenom   intervalu,   niti  oko  određene  vrednosti.   7.2.2.  Analiza  razlike  u  vrednosti  indikatora  finansijskih   performansi    za  prvih  i  poslednjih  petnaest  kompanija   Istraživanje  je  dalje  nastavljeno  u  pravcu  utvrdjivanja  statistički  značajne   razlike  u  vrednosti  pojedinih  finansijskih  indikatora  za  petnaest  prvih  i  petnaest   poslednjih  kompanija  sa  liste.  Na  taj  način  želi  se  tvrditi  da  li  postoje  finansijski   indikatori  koji  u  ukoliko  se  kreću  u  blizini  neke  vrednosti  mogu  biti  od  značaja   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   267   kao   alat   za   upravljanje   uspešnošću   kompanije.   Korišćen   je   studentov   T   test   korelacije   kojim   se   može   utvrditi   da   li   postoji   značajna   razlika   između   aritmetičkih   sredina   vrednosti   finansijskih   indikatora   prvih   i   poslednjih   petnaest  kompanija  sa  liste.     Ovim   testom   je   utvrđeno  da   postoji   statistički   značajna   razlika   između   vrednosti   stope   neto   dobiti   kod   prvih   i   poslednjih   15   kompanija   iz   uzorka.   Aritmetička  sredina  stope  neto  dobiti   je  značajno  viša  kod  prvih  15  kompanija   sa   liste   i   kreće   se   oko   15%,   do   je   kod   poslednjih   15   kompanija   ova   vrednost   znatno   niža   i   kreće   se   oko   5%,   dok   u   poslednjoj   posmatranoj   godini   čak   pokazuje  pad  uzrokovan  poslovanjem  sa  neto  gubitkom.       Slika  7.2.2.1.  Stopa  neto  dobiti  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     Odnos   kapitalnih   izdataka   i   prihoda   od   prodaje   takođe   pokazuje   značajnu  statističku  razliku  kod  prvih  i  poslednjih  kompanija  sa  liste.  Vidi  se  da   prvih   15   kompanija   sa   liste   dosta   više   ulaže   u   nabavku   i   održavanje   fiksnih   sredstava,  jer  kod  njih  se  vrednost  ovog  racia  kreće  oko  10%,  dok  je  ta  vrednost   kod   15   poslednjih   negde   oko   3%  prihoda   reinvestira   u   nabavku   i   održavanje   !10%% 0%% 10%% 20%% 30%% 40%% 50%% 2008% 2009% 2010% 2011% 2012% Stopa&neto&dobiti, Ceo/uzorak% Prvih/15% Poslednjih/15% Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   268   fiksnih  sredstava.  Ovo  se  može  pripisati  činjenici  da  su  uspešnije  one  kompanije   koje   više   ulažu   u   budućnost,   odnosno   da   će   kompanija   što   viši   procenat   prihoda  reinvestira,  utoliko  biti  i  uspešnija.         Slika  7.2.2.2.  Racio  kapitalni  izdaci  prema  prihodu  od  prodaje  kod  prvih  i  poslednjih  15   kompanija     Kao   što   se  moglo   i   očekivati,   viši   procenat   prihoda   odlazi   na  porez  na   dobit   kod   uspešnijih   kompanija,   što   je   povezano   sa   očekivano   višim   nivoom   oporezive  dobiti  ovih  kompanija.  Kod  15  prvih  kompanija  troškovi  poreza  čine   oko  5%  prihoda  od  prodaje,  dok  kod  poslednjih  15  oni  čine  oko  3%  prihoda.     0.00# 0.05# 0.10# 0.15# 0.20# 2008# 2009# 2010# 2011# 2012# Racio&kapitalni&izdaci&prema&prihodu&od&prodaje4 Ceo,uzorak# Prvih,15# Poslednjih,15# Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   269     Slika  7.2.2.3.  Racio  troškovi  poreza  prema  prihodu  od  prodaje  kod  prvih  i  poslednjih  15   kompanija     Interesantni  nalazi  su  se  pojavili  kod  pokazatelja  likvidnosti,  tačnije  kod   tekućeg  racia  likvidnosti.  I  ovde  se  uočava  statistički  značajna  razlika  vrednosti   ovog  pokazatelja  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija,  s  tim  da  veću  likvidnost   imaju  15  poslednjih  kompanija  sa  liste.  Kod  poslednjih  15  kompanija  opšti  racio   likvidnosti   ima   tendenciju   rasta   od   2   do   3,   dok   se   kod   prvih   15   kompanija   njegova  vrednost  kreće  nešto  ispod  vrednosti  2.  Ipak,  za  sve  kompanije  se  može   reći  da  se  tekući  racio  likvidnosti  kreće  u  teorijski  poželjnom  okviru  oko  2:1.   0%# 2%# 4%# 6%# 8%# 10%# 12%# 14%# 16%# 18%# 20%# 2008# 2009# 2010# 2011# 2012# Racio&troškovi&poreza&prema&prihodu&od&prodaje4 Ceo-uzorak# Prvih-15# Poslednjih-15# Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   270     Slika  7.2.2.4.  Tekući  racio  likvidnosti  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     Kada   je   u   pitanju   indikator   perspektivne   likvidnosti,   ovde   su   rezultati   obrnuti  u  odnosu  na  tekuću  likvidnost,  odnosno  neto  obrtna  sredstva  pokazuju   zaista   veliku   razliku   kod   prvih   i   poslednjih   15   kompanija,   ali   prvih   15   kompanija  ima  mnogo  viši  nivo  sredstava  koja  su  na  raspolaganju  za  izgradnju   i   održavanje  poslovanja.  Takođe  kod  prvih   15  kompanija   sa   liste,   neto  obrtna   sredstva   imaju   mnogo   izraženiji   rastući   trend   nego   što   je   to   slučaj   sa   15   poslednjih   kompanija.   Takav   nalaz   i   ima   smisla,   jer   kompanije   sa   visokom   vrednošću   ovog   indikatora   moraju   biti   uspešnije   jer   mogu   da   se   šire   i   napreduju,  zahvaljujući  višku  obrtnih  sredstava  iznad  tekućih  obaveza.     0" 1" 2" 3" 4" 5" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Tekući'racio'likvidnosti2 Ceo-uzorak" Prvih-15" Poslednjih-15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   271     Slika  7.2.2.5.  Neto  obrtna  sredstva  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     Prosečan   period   naplate   postraživanja   od   kupaca   takođe   se   statistički   značajno   različito   kreće   kod   prvih   i   poslednjih   15   kompanija.   U   skladu   sa   činjenicom  da  je  bolje  imati  što  niži  prosečni  period  naplate  potraživanja,  kako   bi   kompanija   što   pre   došla   do   sredstava   koja   može   da   koristi   za   razvoj   poslovanja   i  ovo  istraživanje   je  pokazalo  da  najuspešnije  kompanije   imaju  niži   prosečan   period   naplate   od  manje   uspešnih   kompanija.   Kod   15   najuspešnijih   kompanija  prosečan  period  naplate  se  kreće  u  dosta  stabilnom  nivou  od  oko  40   dana,  dok  kod  15  poslednjih  kompanija  sa  liste  vrednost  ovog  indikatora  iznosi   nešto   ispod  60  dana,   sa   tendencijom  rasta  koja  u  poslednjoj  godini  dostiže  do   skoro  70  dana  u  proseku.     0" 2E+09" 4E+09" 6E+09" 8E+09" 1E+10" 1.2E+10" 1.4E+10" 1.6E+10" 1.8E+10" 2E+10" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Neto%obrtna%sredstva- Ceo/uzorak" Prvih/15" Poslednjih/15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   272     Slika  7.2.2.6.  Prosečan  period  naplate  potraživanja  od  kupaca  kod  prvih  i  poslednjih  15   kompanija     Koeficijent   finansijske   stabilnosti   vrši   ocenu   finansijske   stabilnosti   preduzeća   i   ukazuje   na   podudaranje   ročnosti   sredstava   i   njihovih   izvora   finansiranja.  Kod  prvih  15  kompanija  sa  liste  vrednost  ovog  indikatora  se  kreće   oko  1,2,  što  ukazuje  da  kod  njih  postoji  dosta  visok  stepen  usklađenosti  između   ročnosti   sredstava   i   izvora   sredstava   ovih   kompanija.   Međutim,   kod   15   kompanija  koje  su  poslednje  na  listi  koeficijent  finansijske  stabilnosti  raste  sa  1,4   ka   1,6   čime   se   povećava   iznos   kratkoročno   vezanih   sredstva   finansiranih   iz   dugoročnih   izvora,   što   ukazuje   na   konzervativniju   politiku   finansiranja   koju   ove  kompanije  primenjuju.     0" 10" 20" 30" 40" 50" 60" 70" 80" 90" 100" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Prosečan)period)naplate)potraživanja)od)kupaca5 Ceo/uzorak" Prvih/15" Poslednjih/15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   273     Slika  7.2.2.7.  Koeficijent  finansijske  stabilnosti  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     Odnos   osnovnih   i   obrtnih   sredstava   izražen   kroz   racio   strukture   sredstava   pokazuje   statistički   značajnu   razliku   kod   najuspešnijih   i   manje   uspešnih   kompanija.   Kod   prvih   15   kompanija,   odnos   osnovnih   i   obrtnih   sredstava   iznosi   nešto   iznad   2,   dok   je   kod   poslednjih   15   kompanija   ova   vrednost   ispod   1.   Kako   racio   strukture   sredstava   pokazuje   stabilnost   ili   fleksibilnost   kompanije,   onda   je   i   logičan   rezultat   koji   pokazuje   da   prvih   15   kompanija   imaju   vrednost   ovog   indikatora   značajno   višu   nego   poslednjih   15   kompanija.       0" 0.2" 0.4" 0.6" 0.8" 1" 1.2" 1.4" 1.6" 1.8" 2" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Koeficijent*finansijske*stabilnosti0 Ceo-uzorak" Prvih-15" Poslednjih-15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   274     Slika  7.2.2.8.  Racio  strukture  sredstava  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     Pokriće  dugoročnog  i  kratkoročnog  duga  novčanim  tokom  iz  poslovnih   aktivnosti   pokazuje   značajno   odstupanje   kada   su   u   pitanju   najboljih   15     kompanija  i  15  kompanija  koje  su  poslednje  na  listi.  Interesantno  je  primetiti  da   prvih  15  kompanija  imaju  izuzetno  stabilno  kretanje  vrednosti  ovog  indikatora   na  nivou  od  2:1,  dok  kod  poslednjih  15  kompanija  ova  vrednost  varira,  prelaeći   i  u  negativnu  vrednost  u  toku  jedne  godine,  što  svakako  ukazuje  na  probleme   sa   novčanim   tokom,   što   može   predstavljati   negativan   signal   u   pogledu   dugoročne  solventnosti  ovih  kompanija.       0" 0.5" 1" 1.5" 2" 2.5" 3" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Racio&strukture&sredstava/ Ceo-uzorak" Prvih-15" Poslednjih-15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   275     Slika  7.2.2.9.  Novčano  pokriće  duga  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     Zarada  po  akciji,  oslabljena  zarada  po  akciji  i  profit  pre  kamate,  poreza  i   amortizacije  po  akciji,  knjigovodstvena  vrednost  po  akciji  i  novčani  tok  po  akciji   se   u   pogledu   statistički   značajne   razlike   njihove   vrednosti   kod   15   prvih   i   15   poslednjih   kompanija   sa   liste   ponašaju  na   skoro  potpuno   isti   način.  Kod   svih   pet   finansijskih   indikatora,   njihova   vrednost   je   značajno   viša   kod   15   najuspešnijih  kompanija.  Dividenda  po  akciji  je  kod  prvih  15  kompanija  takođe   viša   i   to   za   oko   50%   od   ove   vrednosti   kod   donjih   15   kompanija.   Kretanje   vrednosti  ovih  pokazatelja  je  prikazan  na  sledećih  šest  slika.     !10$ !5$ 0$ 5$ 10$ 15$ 20$ 25$ 30$ 35$ 40$ 2008$ 2009$ 2010$ 2011$ 2012$ Novčano'pokriće'duga1 Ceo.uzorak$ Prvih.15$ Poslednjih.15$ Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   276     Slika  7.2.2.10.  Zarada  po  akciji  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija       Slika  7.2.2.11.  Oslabljena  zarada  po  akciji  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     0" 2" 4" 6" 8" 10" 12" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Zarada%po%akciji, Ceo,uzorak" Prvih,15" Poslednjih,15" 0" 2" 4" 6" 8" 10" 12" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Oslabljena)zarada)po)akciji2 Ceo,uzorak" Prvih,15" Poslednjih,15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   277     Slika  7.2.2.12.  Profit  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije  po  akciji  kod  prvih  i  poslednjih   15  kompanija       Slika  7.2.2.13.  Knjigovodstvena  vrednost  po  akciji  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     0" 2" 4" 6" 8" 10" 12" 14" 16" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Profit&pre&kamate,&poreza&i&amortizacije&po&akciji1 Ceo,uzorak" Prvih,15" Poslednjih,15" 0" 5" 10" 15" 20" 25" 30" 35" 40" 45" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Knjigovodstvena-vrednost-po-akciji2 Ceo-uzorak" Prvih-15" Poslednjih-15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   278     Slika  7.2.2.14.  Novčani  tok  po  akciji  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija       Slika  7.2.2.15.  Dividenda  po  akciji  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     Postoji   statistički   značajna   razlika   između   vrednosti   dodate   tržišne   vrednosti   kod   najuspešnijih   i   manje   uspešnih   kompanija.   Kod   najboljih   15   kompanija  dodata  tržišna  vrednost  je  mnogo  viša  nego  kod  ostalih  kompanija.   Ipak,  kod  ovih  kompanija  ona   ima  opadajući   trend  od  112  milijardi  dolara  ka   oko  70  milijardi  dolara.  Kada  su  u  pitanju  15  poslednjih  kompanija  sa  liste,  kod   0" 2" 4" 6" 8" 10" 12" 14" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Novčani(tok(po(akciji. Ceo,uzorak" Prvih,15" Poslednjih,15" 0" 1" 2" 3" 4" 5" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Dividenda(po(akciji. Prvih/15" Poslednjih/15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   279   njih  dodata  tržišna  vrednost  ima  stabilan  trend,  ali  u  značajno  nižem  iznosu  od   oko  4  milijarde  dolara.       Slika  7.2.2.16.  Dodata  tržišna  vrednost  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija     Kompanije   koje   se   nalaze   među   najboljih   petnaest   ostvaruju   statistički   značajno  viši  novčani  prinos  na  ukupna  sredstva  od  kompanija  koje  se  nalaze   među  poslednjih  petnaest.  Ova  razlika  se  može  jasno  uočiti  na  sledećoj  slici.     Slika  7.2.2.17.  Novčani  prinos  na  ukupna  sredstva  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija   0" 2E+10" 4E+10" 6E+10" 8E+10" 1E+11" 1.2E+11" 1.4E+11" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Dodata&tržišna&vrednost/ Ceo/uzorak" Prvih/15" Poslednjih/15" 0" 0.05" 0.1" 0.15" 0.2" 0.25" 0.3" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Novčani(prinos(na(ukupna(sredstva1 Ceo-uzorak" Prvih-15" Poslednjih-15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   280     Kompanije  koje   se  nalaze  u  vrhu   liste   su  ekonomičnije  od  onih  koje   su   pri  dnu  liste.  Kod  prvih  15  kompanija  poslovna  ekonomičnost  se  kreće  oko  1,3,   dok  kod  poslednjih  15  kompanija  ona  iznosi  oko  1,1.       Slika  7.2.2.18.  Ekonomičnost  kod  prvih  i  poslednjih  15  kompanija   7.2.3.  Analiza  uticaja  starosti  kompanije  na  vrednosti  indikatora   finansijskih  performansi   Kako  se  među  kompanijama  koje  se  nalaze  na  listi  nalaze  i  veoma  stare   kompanije   koje   imaju   i   preko   100   godina  postojanja   (njih   oko   20),   ali   i  mlade   kompanije   (ipak   samo   1   kompanija   je   stara   ispod   10   godina,   oko   15   ispod   20   godina)   ispitano   je   da   li   postoji   veza   između   vrednosti   pojedinih   finansijskih   indikatora   performansi   i   starosti   kompanija.   Za   istraživanje   moguće   povezanosti   korišćen   je   Spirmanov   test   korelacije,   jer   on   omogućava   da   se   izmeri  povezanost   između  određenih  promenljivih,  pri  čemu  među  njima  nije   moguće  utvrditi  linearnu  zavisnost.     0" 0.2" 0.4" 0.6" 0.8" 1" 1.2" 1.4" 1.6" 2008" 2009" 2010" 2011" 2012" Poslovna(ekonomičnost/ Ceo-uzorak" Prvih-15" Poslednjih-15" Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   281   Pokazalo  se  da  postoje  određeni  finansijski  indikatori  koji  su  u  korelaciji   sa   godinama   starosti   kompanije.   Brzi   i   gotovinski   racio   likvidnosti   pokazuje   zakonitost  u  kretanju  u  zavisnosti  od  starosti  kompanije,  pri  čemu  između  njih   postoji  negativan  koeficijent  korelacija.  Drugim  rečima  mlađe  kompanije  imaju   viši   brzi   i   gotovinski   racio   likvidnosti,   odnosno   one   imaju   viši   nivo   likvidnih   sredstava   za   izmirenje   tekućih   obaveza   nego   što   je   to   slučaj   sa   kompanijama   koje  su  duže  na  tržištu.       Tabela  7.2.3.1.  Korelacija  između  brzog  i  gotovinskog  racia  likvidnosti  i  starosti   kompanije     2008   2009   2010   2011   2012   Brzi  racio   likvidnosti   Correlation   Coefficient   -­‐‑,208*   -­‐‑,173   -­‐‑,199*   -­‐‑,257**   -­‐‑,242**   Sig.(2-­‐‑tailed)   0,02687804   ,068   0,03427247   0,00598979   0,00980903   N   113   113   113   113   113   Gotovinski   racio   likvidnosti   Correlation   Coefficient   -­‐‑,324**   -­‐‑,263**   -­‐‑,302**   -­‐‑,326**   -­‐‑,322**   Sig.(2-­‐‑tailed)   0,00047321   ,005   0,00113255   0,00042125   0,00050965   N   113   113   113   113   113   *  -­‐‑  Interval  poverenje  od  95%   **  -­‐‑  Interval  poverenaj  od  99%     Koeficijent  obrta  zemljišta,  postrojenja  i  opreme  je  u  pozitivnoj  korelaciji   sa  starošću  kompanije.  Istraživanje  je  pokazalo  da  što  je  kompanija  starija,  to  joj   je  ovaj  koeficijent  viši.  Sa  druge  strane,  koeficijent  obrta  gotovine  je  u  negativnoj   sprezi,  odnosno  između  starosti  kompanije  i  koeficijenta  obrta  gotovine  postoji   negativan   koeficijent   korelacije.   To   znači   da  mlađe   kompanije   imaju   brži   obrt   gotovine,   a   kako   su   starije   ovaj   obrt   se   usporava.   Sve   ovo   važi   sa   velikim   intervalom   poverenja,   odnosno  mogućnost   da  mlađe   kompanije   imaju   sporiji   obrtt  gotovine  od  starijih  je  manja  od  1%.     Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   282   Tabela  7.2.3.2.  Korelacija  između  koeficijenta  obrta  zemljišta,  postrojenja  i  opreme  i   koeficijenta  obrta  gotovine  i  starosti  kompanije     2008   2009   2010   2011   2012   Koeficijent   obrta   zemljišta,   postrojenja   i  opreme   Correlation   Coefficient   -­‐‑,283**   -­‐‑,198*   -­‐‑,193*   -­‐‑,202*   -,239* Sig.(2-­‐‑tailed)   0,00234405   ,035   0,04084948   0,03159191   0,01093915   N   113   113   113   113   113   Koeficijent   obrta   gotovine   Correlation   Coefficient   ,326**   ,308**   ,319**   ,343**   ,357**   Sig.(2-­‐‑tailed)   0,00042941   ,001   0,00056520   0,00020154   0,00010245   N   113   113   113   113   113    *  -­‐‑  Interval  poverenje  od  95%   **  -­‐‑  Interval  poverenaj  od  99%     Racio   neto   dug   prema   sopstvenim   izvorima   je   takođe   u   korelaciji   sa   starošću  kompanije  i  to  pozitivnoj.  Kod  starijih  kompanija  je  neto  dug  u  odnosu   na  sopstveni  kapital  značno  viši  nego  što  je  to  slučaj  kod  mlađih  kompanija.     Tabela  7.2.3.3.  Korelacija  između  racia  neto  dug  prema  sopstvenim  izvorima  i  starosti   kompanije     2008   2009   2010   2011   2012   Racio  neto   dug  prema   sopstvenim   izvorima   Correlation   Coefficient   ,238*   ,269**   ,251**   ,248**   ,266**   Sig.(2-­‐‑tailed)   0,01124802   ,004   0,00729550   0,00803120   0,00439042   N   113   113   113   113   113   *  -­‐‑  Interval  poverenje  od  95%   **  -­‐‑  Interval  poverenaj  od  99%     Racio  novčanog   toka  prema  kapitalnim   izdacima   i   racio  novčanog   toka   prema  profitu  je  viši  što   je  kompanija  mlađa.  Drugim  rečima,  između  ova  dva   koeficijenta   i   broja   godina   poslovanja   kompanije   postoji   negativan   koeficijent   korelacije.     Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   283   Tabela  7.2.3.4.  Korelacija  između  racia  novčanog  toka  prema  kapitalnim  izdacima  i   racia  novčanog  toka  prema  profitu  i  starosti  kompanije     2008   2009   2010   2011   2012   Racio   novčani   tok  prema   kapitalnim   izdacima   Correlation   Coefficient   -­‐‑,276**   -­‐‑,254**   -­‐‑,267**   -­‐‑,211*   -­‐‑,155   Sig.(2-­‐‑tailed)   0,00312167   ,007   0,00425780   0,02457926   0,10192747   N   113   113   113   113   113   Racio   novčanog   toka   prema   profitu   Correlation   Coefficient   -­‐‑,371**   -­‐‑,337**   -­‐‑,353**   -­‐‑,193*   -­‐‑,043   Sig.(2-­‐‑tailed)   5,3557E-­‐‑05   ,000   0,00012550   0,04050196   0,64817832   N   113   113   113   113   113   *  -­‐‑  Interval  poverenje  od  95%   **  -­‐‑  Interval  poverenaj  od  99%     Racio  reinvestiranja  gotovine  pokazuje  statističku  zakonitost  u  kretanju  u   pogledu  starosti  kompanije.  Kod  starijih  kompanija  je  racio  reinvestiranja  niži  i   što  je  kompanija  mlađa  to  je  ovaj  racio  viši.     Tabela  7.2.3.5.  Korelacija  između  racia  reinvestiranja  gotovine  i  starosti  kompanije     2008   2009   2010   2011   2012   Racio   reinvestira nja   gotovine   Correlation   Coefficient   -­‐‑,284**   -­‐‑,282**   -­‐‑,276**   -­‐‑,215*   -­‐‑,299**   Sig.(2-­‐‑tailed)   0,00228562   ,002   0,00303656   0,02193047   0,00130158   N   113   113   113   113   113   *  -­‐‑  Interval  poverenje  od  95%   **  -­‐‑  Interval  poverenaj  od  99%     Konačno,   još   jedan   indikator   finansijskih   performansi   pokazuje   korelaciju  sa  starošću  kompanije.  To  je  racio  zaliha  prema  ukupnim  sredstvima   koji  je  u  pozitivnoj  korelaciji  sa  starošću  kompanije  –  što  je  kompanija  mlađa  to   joj   je   viši   racio   zaliha   prema   ukupnim   sredstvima.   Drugim   rečima   starije   kompanije  drže  mnogo  manje  zaliha  u  odnosu  na  ukupna  sredstva  kompanije.       Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   284   Tabela  7.2.3.6.  Korelacija  između  racia  zaliha  prema  ukupnim  sredstvima  i  starosti   kompanije     2008   2009   2010   2011   2012   Racio   zaliha   prema   ukupnim   sredstvima   Correlation   Coefficient   ,235*   ,241*   ,256**   ,198*   ,223*   Sig.(2-­‐‑tailed)   0,01223340   ,010   0,00619232   0,03561557   0,01784570   N   113   113   113   113   113   *  -­‐‑  Interval  poverenje  od  95%   **  -­‐‑  Interval  poverenaj  od  99%     Iako  je  broj  indikatora  finansijskih  performansi  za  koje  starost  kompanije   predstavlaj  značajan  faktor  koji  uslovljava  kretanje  njihove  vrednosti  mali,  ipak   se   iz  njih  mogu   izvesti   značajni   zaključci  u  pogledu  nalina  poslovanja  mladih   kompanija   i   onih   sa   dugom   tradicijom.   Ovo   može   biti   od   velike   pomoći   prilikom  upravljanja  kompanijama  koje   su  u  pojedinim   fazama  svog  životnog   ciklusa.   7.2.4.  Analiza  uticaja  delatnosti  kompanije  na  vrednost  indikatora   finansijskih  performansi   Posebno   interesantno  u  analizi   indikatora   finansijskih  performansi   jeste   utvrditi   koliko  njihove  vrednosti   zavise   od   same  prirode  delatnosti  u  kojoj   se   nalaze.   Za   potrebe   ove   analize   korišćen   je   statistički   test   analiza   varijanse,   poznat   kao   ANOVA   test,   kojim   je   utvrđeno   da   li   postoji   značajna   razlika   u   vrednosti  pojedinačnih  indikatora  finansijskih  performansi  među  delatnostima   kompanija.   Ustanovljeno   je   da   kod   velike   većine   finansijskih   indikatora,   njihova   vrednost  značajno  varira  u  zavisnosti  od  delatnosti  kojoj  kompanije  pripadaju.   Precizno   rečeno,   kod   samo   21%   indikatora   finansijskih   performansi   delatnost   nije  imala  uticaja  na  njihovu  vrednost.  Vrednosti  sledeći  indikatora  finansijskih   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   285   performansi   komapnija   sa   liste   najuspešnijih   su   nezavisne   od   delatnosti   kompanije:   Efektivna  stopa  poreza   Koeficijent  obrta  neto  obrtnih  sredstava   Koeficijent  obrta  poslovnih  neto  obrtnih  sredstava   Finansijski  leveridž   Racio  pozajmljenih  prema  sopstvenim  izvorima   Racio  dugoročni  dug  prema  sopstvenim  izvorima   Racio  neto  dug  prema  sopstvenim  izvorima   Racio  fiksnih  sredstava  prema  sopstvenom  kapitalu   Indeks  finansijskog  leveridža   Faktor  poslovnog  leveridža   Faktor  finansijskog  leveridža   Faktor  složenog  leveridža   Vrednost  kompanije  prema  profitu  pre  kamate,  poreza  i  amortizacije   Racio  tržišna  u  odnosu  na  knjigovodstvenu  vrednost   Racio  premija  (diskont)  prema  vrednosti  sredstava   Novčani  prinos  na  sopstvena  sredstva   Racio  novčanog  toka  prema  profitu   Stopa  rasta  prihoda   Stopa  rasta  neto  profita   Stopa  održivog  rasta   Racio  neto  dug  prema  slobodnom  novčanom  toku   Dakle,   statistična   analiza   je   pokazala   da   kod   skoro   četiri   petine   obrađenih   pokazatelja   delatnost   ima   značajan   uticaj   na   njihovu   vrednost.   Višestrukom  komparacijom  je  dalje  vršena  statistička  analiza  kako  bi  se  utvrdilo   tačno  među   kojim   delatnostima   postoji   značajna   razlika   u   pogledu   vrednosti   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   286   indikatora  finansijskih  performansi,  za  svaki  od  njih  pojedinačno.  Na  taj  način   je   tačno   utvrđeno   među   kojim   delatnostima   po   svakom   pokazatelju   postoji   značajna   razlika   u   njihovoj   vrednosti.   Rezultat   ovakve   analize   predstavlja   77   tabela  od  kojih  svaka   ima  529  redova   i  8  kolona,  što   je  svakako  preobimno  za   prikazivanje  u  ovom  radu  i  predstavlja  osnov  za  buduća  detaljnija  istraživanja  i   analize.     Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   287   8.  Zaključak     Različiti  autori  pojam  performansi  definišu  na  različite  načine.  Ipak  ono   što   se   može   izvući   kao   zaključak   jeste   da   su   to   ponašanja   ili   rezultati   neke   aktivnosti.  U  skladu  s  tim,  indikatori  performansi  predstavljaju  pokazatelje  tih   ponašanja   i   ishoda.   U   poslovnom   smislu,   indikatori   performansi   mogu   oslikavati   delatnost   i   rezultate   različitih   organizacionih   funkcija:   marketinga,   proizvodnje,   finansija   i   dr.     Kako   su   finansije   jedna   od   najvažnijih   funkcija   svake   organizacije,   indikatori   finansijskih   performansi   bi   trebalo   da   budu   osnova   za   donošenje   svih   finansijskih   i   drugih   odluka.   Finansijski   indikatori   služe   da   na   osnovu   tekućih   i   prošlih   performansi   predvide   budućnost   poslovanja   i   da   daju   određena   predviđanja.   U   tom   kontekstu,   autori   su   se   posebno   bavili   ispitivanjem   povezanosti   indikatora   finansijskih   performansi   i   neuspeha,  odnosno  bankrota  kompanija.   Ova   disertacija   bavila   se   upravo   suprotnim   i   nedovoljno   istraženim   pristupom   od   prethodno   navedenog.   Fokus   istraživanja   bio   je   usmeren   ka   utvrđivanju   povezanosti   uspešnog   poslovanja   i   indikatora   finansijskih   performansi.   Jedan   od   glavnih   izazova   koji   se   pojavio   prilikom   izrade   ove   disertacije   jeste   pojam   uspešnosti   kompanije.   Kako   ne   postoji   jednoznačna   opšteprihvaćena  definicija  uspešnosti  i  kako  definisanje  uspešnosti  nije  bilo  cilj   ove   disertacije,   za   meru   uspeha   uzeta   je   Forbsova   lista   «Globalne   kompanije   visokih  performansi»  koja  predstavlja  opšteprihvaćen  standard  za  utvrđivanje   uspešnih  kompanije  širom  sveta.   U   skladu   sa   prethodno   navedenim,   predmet   istraživanja   disertacije   je   bila   analiza   moguće   povezanosti   finansijskih   performansi   i   uspešnosti   poslovanja  profitnih  organizacija.   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   288   U  disertaciji  je  dat  detaljan  pregled  i  temeljna  uporedna  analiza  različitih   pristupa   i   modela   za   menadžment   performansi,   sa   posebnim   osvrtom   na   njihovu   specifičnu   primenjivost   u   određenom   kontekstu.   Sprovedena   je   i   prikazana   detaljna   analiza   povezanosti   i   integrisanosti   menadžmenta   performansi   i   drugih  upravljačkih  pristupa.  Nakon   sveobuhvatnog  pregleda   i   analize   postojećih   znanja   iz   oblasti   upravljanja   performansama,   finansijske   analize  i  drugih  gravitirajućih  segmenata  finansijskog  menadžmenta,  dobijen  je   detaljan   i,   može   se   reći,   sveobuhvatan   skup   od   devedeset   osam   indikatora   finansijskih   performansi   koji   predstavlja   dubinski   i   sveobuhvatni   pregled,   sistematizaciju,   klasifikaciju,   analizu   i   kritički   osvrt   na   finansijske   indikatore   performansi.   Veoma   značajan   deo   ovog   rada   odnosi   se   na   sagledavanje   oblasti   upravljanja  performansama  kao  krovnog  koncepta  koji  obuhvata  metodologije,   metrike,   procese,   softverske   alate   i   sisteme   koji   upravljaju   procesima   i   rezultatima  organizacije  kao   celine.  Upravljanje  performansama  prepoznato   je   kao   opšti,   sveobuhvatni   upravljački   pristup   višeg   reda   koji   integriše   sve   poslovne   i   finansijske   informacije   u   jedinstveni   okvir   podrške   odlučivanju   i   planiranju.     Istraživanje   koje   je   sprovedeno   u   cilju   potvrđivanja   hipoteza   ove   disertacije   obuhvatilo   je   uzorak   od   113   kompanija   visokih   performansi   po   Forbsu  iz  23  različite  privredne  delatnosti.  Za  svaku  kompaniju  je  izračunato  98   indikatora   finansijskih   performansi,   za   poslednjih   5   godina,   tj.   za   period       od  2008.  do  2012.  godine.   Što   se   strukture   tiče,   čak   54%   kompanija   je   iz   Sjedinjenih   Američkih   Država,  dok  se  starost  najuspešnijih  kompanija  proteže  od  nekoliko  godina  pa   do  preko  dva  veka.   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   289   Detaljna   analiza   koja   je   sprovedena   i   čiji   su   rezultati   detaljno   dati   u   poglavlju  7  ove  disertacije,  dala  je  sledeće  zaključke:   Indikatori   određenih   finansijskih   performansi   kod   uspešnih   kompanija  pokazuju  jasna  nagomilavanja  u  određenim  intervalima;   Postoje  određeni  finansijski  indikatori  koji  su  u  korelaciji  sa  godinama   starosti  kompanije;   Kod  velike  većine  finansijskih  indikatora  (čak  79%),  njihova  vrednost   značajno  varira  u  zavisnosti  od  privredne  delatnosti  kojoj  kompanije   pripadaju;   Uporednom   analizom   kompanija   sa   vrha   i   dna   Forbsove   liste   globalnih   kompanija   visokih   performansi,   tj.   analizom   više   i   manje   uspešnih   kompanija,   ustanovljena   je   statistički   značajna   razlika   vrednosti  određenih  pokazatelja  finansijskih  performansi.   Na   osnovu   navedenih   zaključaka   i   svega   onoga   što   je   navedeno   u   teorijskom  i  empirijskom  delu  ovog  rada,  može  se  reći  da  ova  disertacija  pruža:   Dubinski  i  sveobuhvatni  pregled,  sistematizacija,  klasifikaciju,  analizu   i  kritički  osvrt  na  finansijske  indikatore  performansi.   Nov  koncept  upravljanja  zasnovan  na  finansijskim  performansama,  a   uzimajući   u   obzir   prethodne   pokušaje   i   opšteprihvaćene   norme   uspešnosti  organizacija.   Skup   repernih   vrednosti   indikatora   finansijskih   performansi   koje   obezbeđuju  uspešno  poslovanje  uzimajući  u  obzir   i  delatnost  u  kojoj   se  organizacija  nalazi.   Zakonitosti  u  trendovima  kretanja  indikatora  finansijskih  performansi   kod  uspešnih  kompanija.   U   disertaciji   je,   putem   empirijskog   istraživanja,   dat   detaljan   naučni   pregled   stanja   i   karakteristika   prakse,   modaliteta   poboljšanja   sistema   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   290   finansijskog   menadžmenta   zasnovanim   na   projekciji   utvrđenih   ciljanih   vrednosti  indikatora  finansijskih  performansi,  odgovarajućeg  skupa  indikatora   i  njihovih  željenih  vrednosti  u  skladu  sa  definisanim  repernim  vrednostima.   Na  osnovu  rezultata  analize  indikatora  finansijskih  performansi  oslikane   u   tačkama   nagomilavanja,   zakonitostima   vezanim   za   uspešnost   poslovanja,   starost   ili  delatnost  kompanije,  stvoren   je  preduslov  za  definisanje  konkretnog   rešenja  koje  se  može  primeniti  u  organizacijama  profitnog  sektora.  Na  taj  način   definisan   je   opšti   koncept   čijom   primenom   se   omogućava   suštinsko   unapređenje   finansijskog   menadžmenta   u   praksi   putem   usmeravanja   poslovanja   kompanija   u   smeru   definisanih   vrednosti   indikatora   finansijskih   performansi  koje  je  ova  disertacija  identifikovala  kao  karakteristične  za  uspešne   kompanije  određenog  profila.   Rezultati   navedene   analize   postavljaju   osnovu   za   sistemsku   analizu   uspešnosti   upravljanja.   U   uslovima   nedovoljno   razvijene   naučne   podrške   efikasnoj   integraciji   analize  uspešnosti  preduzeća   i  upravljanja  zasnovanog  na   indikatorima   finansijskih   performansi,   značajna   je   teorijska   podrška   ovim   aktivnostima  koja  je  postavljena  u  cilju  njihovog  efektivnijeg  razvoja  i  primene   u  finansijskom  menadžmentu  profitno  orijentisanih  organizacija.   Kritička   analiza  do   sada   razvijenih  pristupa,   koncepata   i  modela,   kao   i   precizno   definisanje   novog   koncepta   finansijskog   upravljanja,   sa   posebnim   osvrtom  na  ulogu   indikatora   finansijskih  performansi  predstavlja   rezultat  koji   postavlja   iskorak  u  savremenoj   teoriji   iz  oblasti   finansijske  analize.  Kreirana   je   nova   paradigma   finansijskog   upravljanja   koja   predstavlja   teorijsku   konceptualizaciju   ove   problematike,   što   je   treba   da   predstavlja   najznačajniji   doprinos  ove  disertacije  naučnoj  oblasti  finansijski  menadžment.     Analiziranim   rezultatima   istraživanja   su   ispunjeni   postavljeni   ciljevi   istraživanja   i   potvrđene   hipoteze   postavljene   na   početku   disertacije.   Dobijeni   Istraživanje  –  povezanost  finansijskih  performansi  i  uspešnosti  poslovanja  organizacije   291   rezultati   istraživanja   nesumljivo   potvrđuju   vezu   između   vrednosti   određenih   indikatora   finansijskih   performansi   i   uspešnosti   poslovanja   preduzeća.   Pored   ostvarenog  naučnog  doprinosa,  postignuti   su   i   značajni   rezultati   za  praktičnu   primenu   rešenja.   Naime,   uzimanjem   rezultata   analize,   organizacija   može   da   ustanovi  ciljane  vrednosti  svojih  finansijskih  performansi  čijim  se  postizanjem,   na  osnovu  rezultata  ove  disertacije,  osigurava  uspešno  poslovanje.     Kako   je   količina   podataka   obuhvaćena   istraživanjem   sprovedenim   u   ovom   radu   veoma   velika,   a   broj   indikatora   takođe   značajan,   broj   određenih   zakonitosti   praktično   teži   beskonačnosti.   Tako   samo   analiza   povezanosti   delatnosti   i   svakog   pokazatelja,   koja   pokazuje   da   postoji   značajna   razlika   u   njihovoj  vrednosti,  obuhvata  77  tabela  od  kojih  svaka  ima  529  redova  i  8  kolona   što  daje  325.864  podatka.  Dalji  koraci  istraživanja  treba  da  idu  upravo  u  pravcu   produbljivanja   istraživanja   u   određenoj   delatnosti,   geografskoj   regiji,   starosti   kompanije  i  sl.   Na  kraju,  imajući  u  vidu  sve  prethodno  navedeno,  može  se  zaključiti  da   ova  disertacija  može  služiti  kao  dopuna  dosadašnjih  dostignuća  teorije  i  prakse   finansijskog   menadžmenta,   konkretno   u   delu   koji   se   odnosi   na   finansijsku   analizu  i  indikatore  finansijskih  performansi.        Literatura   (n.d.).  Retrieved  2  11,  2013  from  InvestorWords:   http://www.investorwords.com/3665/performance.html   A.T.  Kearney.  (2009,  October  13).  A.T.  Kearney  Releases  2009  Ranking  of  Global   Champions.  Retrieved  March  12,  2012  from  A.T.  Kearney  Web  site:   http://www.atkearney.com/index.php/News-­‐‑media/at-­‐‑kearney-­‐‑releases-­‐‑2009-­‐‑ranking-­‐‑ of-­‐‑global-­‐‑champions.html   Agarwal,  V.,  &  Taffler,  R.  J.  (2007).  Twenty-­‐‑five  years  of  the  Taffler  Z-­‐‑score  model:   Does  it  really  have  predictive  ability?  Accounting  and  Business  Research  ,  37  (4),  285-­‐‑300.   Altman,  E.  I.  (1968).  Financial  ratios,  discriminant  analysis  and  the  prediction  of   corporate  bankruptcy.  Journal  of  Finance  ,  589-­‐‑609.   AMIF.  (2005).  Basic  tenets  of  performance  management  in  financial  institutions.  Journal   of  Performance  Management  ,  18  (3),  17-­‐‑21.   Armstrong,  K.,  &  Ward,  A.  (2005).  What  makes  for  effective  performance  management?   London:  The  Work  Foundation.   Armstrong,  M.  (2009).  Armstrong'ʹs  Handbook  of  Performance  Management:  An  Evidence-­‐‑ Based  Guide  to  Delivering  High  Performance.  London:  Kogan  Page  Ltd.   Armstrong,  M.,  &  Baron,  A.  (1998).  Performance  management:  The  new  realities.  London:   CIPD.   Armstrong,  M.,  &  Murlis,  H.  (1994).  Reward  Management.  London:  Kogan  Page.   Arnott,  R.  D.,  &  Asness,  C.  S.  (2003).  Surprise!  Higher  Dividends.  Financial  Analysts   Journal  ,  59  (1),  70-­‐‑87.   Atrill,  P.  (2006).  Financial  management  for  decision  makers.  Harlow:  Pearsons  education   Limited.   Austin,  R.  B.  (1996).  Measuring  and  Managing  Performance  in  Organizations.  New  York:   Dorset  House  Publishing.   Avis,  J.  (2009).  CIMA  official  learning  system,  Paper  P2,  Performance  management.   Burlington,  MA,  USA:  Elsevier.   Bacal,  R.  (2012).  Manager'ʹs  Guide  to  Performance  Management.  McGraw-­‐‑Hill.         293   Badenhausen,  K.  (2011,  October  19).  The  Top  20  Small  Public  Companies  In  America.   Retrieved  January  27,  2012  from  Forbes  Web  cite:   http://www.forbes.com/sites/kurtbadenhausen/2011/10/19/the-­‐‑top-­‐‑20-­‐‑small-­‐‑public-­‐‑ companies-­‐‑in-­‐‑america/   Bailey,  T.,  Berg,  P.,  &  Sandy,  C.  (2001).  The  effect  of  high  performance  work  practices   on  employee  earnings  in  the  steel,  apparel  and  medical  electronics  and  imaging   industries.  Industrial  and  Labor  Relations  Review  ,  54  (2A),  525-­‐‑543.   Bary,  A.  (2003).  A  Giant  Bargain.  Barron'ʹs  ,  83  (38),  17-­‐‑18.   Bates,  R.  A.,  &  Holton,  E.  F.  (1995,  Winter).  Computerized  performance  monitoring:  a   review  of  human  resource  issues.  Human  Resource  Management  Review  ,  267-­‐‑88.   Beaver,  W.  H.  (1966).  Financial  ratios  as  predictors  of  failure.  Empirical  Research  in   Accoiunting:  Selected  Studies  ,  71-­‐‑111.   Bedell,  D.  (n.d.).  World’s  Largest  Companies.  Retrieved  March  6,  2012  from  Global   Finance  Web  site:  http://www.gfmag.com/tools/global-­‐‑database/economic-­‐‑data/10521-­‐‑ worlds-­‐‑largest-­‐‑companies.html#axzz1oLTgvvQM   Beer,  M.,  &  Ruh,  R.  A.  (1976,  July-­‐‑August).  Employee  growth  through  performance   management.  Harvard  Business  Review  ,  59-­‐‑66.   Bellovary,  J.,  Giacomino,  D.,  &  Akers,  M.  (2007).  A  Review  of  Bankruptcy  Prediction   Studies:  1930  to  Present  .  Journal  of  Financial  Education  ,  33,  1-­‐‑42.   Beneda,  N.  (2007).  Performance  and  distess  indicators  of  new  public  companies.  Journal   of  assets  management  ,  8,  24-­‐‑33.   Bernadin,  H.  K.,  Kane,  J.  S.,  Ross,  S.,  Spina,  J.  D.,  &  Johnson,  D.  L.  (1995).  Performace   appraisal  design,  development  and  implementation.  In  G.  R.  Ferris,  S.  D.  Rosen,  &  D.  J.   Barnum,  Handbook  of  Human  Resource  Management.  Cambridge,  MA:  Blackwell.   Bernstein,  L.  A.,  &  Wild,  J.  J.  (1999).  Analysis  of  financial  statements.  New  York:  McGraw-­‐‑ Hill.   Bitici,  U.  S.,  Carrie,  A.  S.,  &  McDevitt,  L.  (1997).  Integrate  performance  management   systems:  audit  and  development  goals.  The  TQM  magazine  ,  9  (1),  46-­‐‑53.   Bloomberg  Businessweek.  (n.d.).  The  World'ʹs  Best  Companies.  Retrieved  March  5,  2012   from  Bloomberg  Businessweek  Web  site:   http://www.businessweek.com/interactive_reports/global_champs_2009.html         294   Blumberg,  M.,  &  Pringle,  C.  (1982).  The  missing  opportunity  in  organizational  research:   some  implications  for  a  theory  of  work  performance.  Academy  of  Management  Reciew  ,  7   (4),  560-­‐‑569.   Bogojević  Arsić,  V.  (2005).  Korporativne  finansije.  Beograd:  FON.   Bogojević  Arsić,  V.  (2006).  Tržište  hartija  od  vrednosti.  Beograd:  FON.   Boritz,  E.  J.,  Kennedy,  D.  B.,  &  Sun,  J.  Y.  (2007).  Predicting  business  failure  in  Canada.   Accounting  Perspectives  ,  6  (2),  141-­‐‑165.   Borman,  W.  C.,  &  Motowidlo,  S.  J.  (1993).  Expanding  the  criterion  domain  to  include   elements  of  contextual  performance.  In  N.  Schmitt,  &  W.  C.  Borman,  Handbook  of   Human  Resource  Management.  San  Francisco:  Jossey-­‐‑Bass.   Bourne,  M.,  Franco,  M.,  &  Wilkes,  J.  (2003).  Corporate  performance  management.   Measuring  Business  Excellence  ,  7  (3),  15-­‐‑21.   Boxall,  P.  F.,  &  Purcell,  J.  (2003).  Strategy  and  human  resource  management.  Basingstoke:   Palgrave  Macmillan.   Briscoe,  D.  B.,  &  Claus,  L.  M.  (2008).  Employee  performance  management:  policies  and   practice  in  multinational  enterprises.  In  P.  W.  Budwah,  &  A.  DeNisi,  Performance   Management  Systems:  A  global  perspective.  Abingdon:  Routledge.   Brown,  P.  R.  (1998).  A  model  for  effective  financial  analysis.  3  (4),  60-­‐‑63.   Brumbach,  G.  B.  (1988,  Winter).  Some  ideas,  issues  and  predictions  about  performance   management.  Public  Personnel  Management  ,  387-­‐‑402.   Buchner,  T.  W.  (2007).  Performance  managemnt  theory:  A  look  from  the  performer'ʹs   perspective  with  implications  for  HRD.  Human  Resource  Development  International  ,  10   (1),  59-­‐‑73.   Burchman,  S.  (1991).  Choosing  Appropriate  Performance  Measures.  In  F.  F.  Foulkes,   Executive  Compensation:  A  Strategic  Guide  for  the  1990s  (pp.  190-­‐‑192).  Boston:  Harvard   Business  School  Press.   Bureau  of  Business  Research.  (1930).  A  Test  Analysis  of  Unsuccessful  Industrial   Companies.  Bulletin  No.  31  .  Urbana:  University  of  Illinois  Press  .   BusinessDictionary.com.  (n.d.).  Retrieved  02  11,  2013  from   http://www.businessdictionary.com/definition/performance.html         295   Campbell.  (1990).  Modeling  the  performance  prediction  problem  in  industrial  and   organizational  psychology.  In  M.  P.  Dunnette,  &  L.  M.  Hugh,  handbook  of  Industrial  and   organizational  psychology.  Cambridge,  MA:  Blackwell.   Campbell,  &  Gould.  (1985).  Mission  Vision  and  Strategy  Development.  In  S.  Crainer,   Financial  Times  Handbook  of  Management.  London:  FT/Pitman.   Campbell,  J.  P.,  McCloy,  J.  P.,  Oppler,  R.  A.,  &  Sager,  C.  E.  (1993).  A  theory  of   performance.  In  N.  Schmitt,  &  W.  Borman,  Personnel  selection  in  organizations.  San   Francisco:  Jossey-­‐‑Bass.   Cardy,  R.  L.,  &  Dobbins,  G.  H.  (1994).  Performance  appraisal:  Alternative  perspectives.   Cincinnati,  OH:  South-­‐‑Western  Publishing.   Casey,  C.  (1980).  The  usefulness  of  accounting  ratios  for  subjects'ʹ  predictions  of   corporate  failure:  Replication  and  extensions.  Journal  of  Accounting  Research  ,  18  (2),  603-­‐‑ 613.   Castagna,  A.,  &  Matolcsy,  Z.  (1981).  The  prediction  of  corporate  failure:  Testing  the   Australian  experience.  Australian  Journal  of  Management  ,  6  (1),  23-­‐‑50.   Charalambakis,  E.  C.,  Espenlaub,  S.  K.,  &  Garrett,  I.  (2009).  Assessing  the  probability  of   financial  distress  of  UK  firms.  European  Financial  Management  Association  EFMA2009   Annual  Meetings  ,  (pp.  1-­‐‑20).   Chen,  Y.-­‐‑Y.,  &  Huang,  H.-­‐‑L.  (2012).  Knowledge  management  fit  and  its  implications  for   business  performance:  A  profile  deviation  analysis.  Knowledge-­‐‑Based  Systems  ,  27,  262-­‐‑ 270.   Cochrane,  J.  H.  (1997).  Where  is  the  Market  Going?  Uncertain  Facts  and  Novel   Theories.  Economic  Perspectives  ,  21  (6),  3-­‐‑37.   Coens,  T.,  &  Jenkins,  M.  (2002).  Abolishing  performance  appraisals:  Why  they  backfire  and   what  to  do  instead.  San  Francisco:  Berrett-­‐‑Koehler.   Cokins,  G.  (2004).  Performance  Management:  Finding  the  Missing  Pieces  (To  Close  the   Intelliogence  Gap).  Hoboken,  New  Jersey:  John  Wiley  &  Sons,  Inc.   Cokins,  G.  (2009).  Performance  Management:  Integrating  Strategy  Execution,  Methodologies,   Risk,  and  Analytics.  Hoboken,  New  Jersey:  John  Wiley  &  Sons,  Inc.   Company  Watch.  (2013).  Company  Watch  H-­‐‑Score.  Retrieved  May  29,  2013  from   Company  Watch  Web  site:  http://www.companywatch.net/page/hscore-­‐‑554         296   Coyle,  B.  (2000).  Corporate  Credit  Analysis.  Global  Professional  Publishing  .   Dagan,  B.  (2007,  September).  Dashboards  and  scorecards  aid  in  performance   management  and  monitoring.  Natural  Gas  &  Electricity  ,  23-­‐‑27.   Daniels,  L.  (2001).  Testing  alternative  measures  of  microenterprise  profits  and  net   worth.  Journal  of  International  Development  ,  599–614.   Daniels,  L.,  &  Mead,  D.  (1998).  Contribution  of  small  enterprises  to  household  and   national  income  in  Kenya.  Economic  Development  and  Cultural  Change  ,  47  (1),  46–71.   Das,  S.  R.,  Hanouna,  P.,  &  Sarin,  A.  (2009).  Accounting-­‐‑based  versus  market-­‐‑based   crosssectional  models  of  cds  spreads.  Journal  of  Banking  and  Finance  ,  33  (4),  719-­‐‑730.   Davenport,  T.  H.  (2006,  January).  Competing  on  Analytics.  Harvard  Business  Review  .   Day,  J.  (1986,  Autumn).  The  use  of  annual  reports  by  UK  investment  analysts.   Accounting  Business  Research  ,  295-­‐‑307.   De  Mel,  S.,  McKenzie,  D.,  &  Woodruff,  C.  (2009).  Measuring  microenterprise  profits:   Must  we  ask  how  the  sausage  is  made?  Journal  of  Development  Economics  ,  19–31.   Deakin,  E.  B.  (1972).  A  Discriminant  analysis  of  Predictors  of  Business  Failure.  Journal  of   Accounting  Research  ,  10,  167-­‐‑179.   DeCarlo,  S.  (2011,  April  20).  Global  High  Performers.  Retrieved  February  1,  2012  from   Forbes  Web  site:  http://www.forbes.com/sites/scottdecarlo/2011/04/20/global-­‐‑high-­‐‑ performers/   DeCarlo,  S.,  &  Koppisch,  J.  (2011,  November  9).  Asia'ʹs  Fab  50.  Retrieved  February  1,   2012  from  Forbes  Web  site:  http://www.forbes.com/sites/scottdecarlo/2011/09/11/asias-­‐‑ fab-­‐‑50/   Deloitte.  (2009).  Get  a  broader  view:  Central  Europe  Top  500.  Deloitte.   Deming,  W.  E.  (1986).  Out  of  crisis.  Cambridge,  MA:  Massachusetts  Institute  of   Technology  Centre  for  Advanced  Engineering  Studies.   DeNisi,  A.  S.  (2000).  Performance  appraisal  and  performance  management:  a  multilevel   analysis.  In  K.  J.  Klein,  &  S.  W.  Kozlowski,  Multilevel  theory,  research  and  methods  in   organization.  San  Francisco,  Jossey-­‐‑Bass.   Deprez,  E.  E.  (2009,  October  1).  World'ʹs  Best  Companies  2009.  Retrieved  March  5,  2012   from  Bloomberg  Businessweek  Web  site:   http://www.businessweek.com/globalbiz/content/sep2009/gb20090930_066258.htm         297   Dover,  C.  (2004,  October).  Dashboards  can  change  your  culture.  Strategic  Finance  ,  42-­‐‑ 48.   Drucker,  P.  (1955).  The  Practice  of  Masnagement.  London:  Heinemann.   Dullforce,  A.-­‐‑B.  (2011,  June  24).  FT  Global  500.  Retrieved  March  5,  2012  from  FT   Magazine  Web  site:  http://www.ft.com/intl/cms/s/2/1516dd24-­‐‑9d3a-­‐‑11e0-­‐‑997d-­‐‑ 00144feabdc0.html#axzz1oG3xCWhv   Dullforce,  A.-­‐‑B.  (2008,  June  24).  FT  Global  500  method  and  background.  Retrieved  March  8,   2012  from  Financial  Times  Web  site:  http://www.ft.com/intl/cms/s/0/b914d332-­‐‑41f7-­‐‑ 11dd-­‐‑a5e8-­‐‑0000779fd2ac,dwp_uuid=4ca4e366-­‐‑413b-­‐‑11dd-­‐‑9661-­‐‑ 0000779fd2ac.html#axzz1oRL5s36M   Žarkić  Joksimović,  N.  (2005).  Upravljačko  računovodstvo.  Beograd:  FON.   Žarkić  Joksimović,  N.  (2007).  Upravljanje  finansijama  -­‐‑  osnove  i  principi.  Beograd:  FON.   Žarkić  Joksimović,  N.,  &  Bogojević  Arsić,  V.  (1998).  Analiza  finansijskih  performansi   preduzeća.  Beograd:  Grafoslog.   Žarkić  Joksimović,  N.,  Benković,  S.,  &  Milosavljević,  M.  (2013).  Finansijski  menadžment.   Beograd:  Univerzitet  u  Beogradu,  Fakultet  organizacionih  nauka.   Edmister,  R.  (1972).  An  Empirical  Test  of  Financial  Ratio  Analysis  for  Small  Business   Failure  Prediction.  The  Journal  of  Financial  and  Quantitative  Analysis  ,  7  (2),  1477-­‐‑1493.   Ekonom:east  Media  Group.  (2011).  TOP  300.  Beograd:  Ekonom:east  Media  Group.   Elliott,  B.,  &  Elliott,  J.  (2006).  Financial  Accounting,  Reporting  and  Analysis.  Harlow:   Pearson  Education  Limited.   Evans,  M.  (2000,  March  5).  Course  1:  Evaluating  Financial  Performance.  Retrieved  April   20,  2012  from  Excellence  in  Financial  Management::   http://www.exinfm.com/training/pdfiles/course01.pdf   Fabozzi,  F.  J.,  &  Peterson,  P.  P.  (2003).  Financial  Management  and  Analysis.  Hoboken,   New  Jersey:  John  Wiley  &  Sons,  Inc.   Fama,  E.,  &  French,  K.  (1992,  June).  The  Cross-­‐‑section  of  Expected  Stock  Returns.   Journal  of  Finance  ,  427-­‐‑466.   FitzPatrick,  P.  (1932).  A  comparison  of  ratios  of  successful  industrial  enterprises  with   those  of  failed  companies.  The  Certified  Public  Accountant  ,  598-­‐‑605.         298   Forbes  staff.  (2008,  December  22).  Best  Big  Companies  Methodology  .  Retrieved  Januaty   27,  2012  from  Forbes  Web  cite:  http://www.forbes.com/2008/12/22/big-­‐‑companies-­‐‑ methodology-­‐‑biz-­‐‑cz_sd_bigcompanies08_1222method.html   Forbes  staff.  (2011,  April  20).  Global  2000  Methodology.  Retrieved  February  1,  2012  from   Forbes  Web  site:  http://www.forbes.com/2011/04/20/global-­‐‑2000-­‐‑11-­‐‑methodology.html   Fortune  Magazine.  (2006,  July  24).  Fortune  Global  500.  Retrieved  March  8,  2012  from   CNN  Money  Web  site:   http://money.cnn.com/magazines/fortune/global500/2006/performers/   Fortune  Magazine.  (n.d.).  Fortune  Rankings.  Retrieved  March  5,  2012  from  Fortune   Magazine  Web  site:  http://money.cnn.com/magazines/fortune/rankings/?iid=F_Sub   Fowler,  A.  (1990,  July).  Performance  management:  the  MBO  of  the  90s?  Personnel   Management  ,  47-­‐‑54.   Franceschini,  F.,  Galetto,  M.,  &  Maisano,  D.  (2007).  Management  by  Measurment:   Designing  Key  Indicators  and  Performance  Measurent  Systems.  Springer.   Fridson,  M.  S.  (1995).  Financial  Statement  Analysis:  A  Practitioner’s  Guide.  New  York  :   John  Wiley  &  Sons.   Galbraith,  J.  R.  (1973).  Designing  Complex  Organizations.  Reading,  MA:  Adison-­‐‑Wesley.   Garg,  A.,  Ghosh,  D.,  Hudick,  J.,  &  Nowacki,  C.  (2003,  July).  Roles  and  Practices  in   Management  Accounting  Today:  Results  from  the  2003  IMA  -­‐‑  E  &  A  Survey.  Strategic   Finance  Magazine  .   Gheorghe,  C.,  &  Hack,  J.  (2007,  November).  Unified  performance  management:  how   one  company  can  tame  its  many  processes.  Business  Performance  Managemnt  ,  17-­‐‑19.   Gibson,  C.  (1987,  May/June).  How  Chartered  Financial  Analysts  View  Financial  Ratios.   Financial  Analysts  Journal  ,  74-­‐‑76.   Global  100.  (n.d.).  Criteria  &  Weights.  Retrieved  March  6,  2012  from  Global  100  Web  site:   http://www.global100.org/methodology/criteria-­‐‑a-­‐‑weights.html   Global  100.  (n.d.).  Methodology  Overview:  The  Definitive  Global  Sustainability  Benchmark.   Retrieved  March  6,  2012  from  Global  100  Web  site:   http://www.global100.org/methodology/overview.html   Global  100.  (n.d.).  Who  we  are.  Retrieved  March  5,  2012  from  Global  100  web  site:   http://www.global100.org/about-­‐‑us/who-­‐‑we-­‐‑are.html         299   Global  100.  (n.d.).  Why  We  Do  It.  Retrieved  March  5,  2012  from  Global  100  Web  site:   http://www.global100.org/about-­‐‑us/why-­‐‑we-­‐‑do-­‐‑it.html   Gombola,  M.  J.,  &  Katz,  E.  J.  (1983,  Summer).  Financial  Ratio  Patterns  in  Retail  and   Manufacturing  Organizations.  Financial  Management  ,  45-­‐‑56.   Goudie,  A.  W.  (1987).  Forecasting  Corporate  Failure:  The  Use  of  Discriminant  Analysis   within  a  Disaggregated  Model  of  the  Corporate  Sector.  JournaI  of  Royal  Statistieal  Society   ,  150  (1),  69-­‐‑81.   Graham,  A.  (2000).  Corporate  Credit  Analysis.  Glenlake  Publishing  Co,  U.S.   Grice,  &  Ingram.  (2001).  Test  of  the  Generalizability  of  Altman’s  Bankruptcy.   Prediction  Model.  Journal  of  Business  Research  ,  10,  53-­‐‑61.   Griffiths,  I.  (1986).  Creative  Accolunting.  Sidgwick  &  Jackson.   Guest,  D.  E.  (1996,  October).  The  management  of  performance.  Address  to  the  annual   conference  of  the  Institute  of  Personnel  and  Development  .   Hagos,  T.,  &  Pal,  G.  (2010).  The  means  of  analysis  and  evaluation  for  corporate   performances.  Annales  Universitatis  Apulensis  Series  Oeconomica  ,  438-­‐‑449.   Hale,  J.  (2004).  Performance-­‐‑Based  Management:  What  Every  Manager  Should  Do  to  Get   Results.  >San  Francisco:  Pfeiffer.   Hann,  P.  (2011,  May  25).  How  EVA  Relates  to  Financial  Ratio  Analysis.  Retrieved  July  16,   2012  from  Bright  Hub:  http://www.brighthub.com/office/finance/articles/112839.aspx   Harrison,  R.  (1997).  Employee  development.  London:  IPM.   Hartle,  F.  (1995).  Transforming  the  performance  management  process.  London:  Kogan  Page.   Helfert,  E.  (2001).  Financial  analysis  tools  and  techniques:  a  guide  for  managers.  New  York:   McGraw-­‐‑Hill.   Hendry,  C.,  Bradley,  P.,  &  Perkins,  S.  (1997,  May  15).  Missed.  People  management  ,  20-­‐‑25.   Hicks,  D.  T.  (2002).  Activity-­‐‑Based  Costing:  Making  it  work  for  small  and  mid-­‐‑sized   companies.  New  York:  Wiley.   Hill,  T.  (1999).  Manufacturing  Strategy:  Text  and  Cases.  Burr  Ridge,  IL:  McGraw-­‐‑Hill.   Hope,  J.,  &  Player,  S.  (2012).  Beyond  Performance  Management.  Boston,  Massachusetts:   Harvard  Business  Review  Press.         300   Horngren,  C.  T.,  Sundem,  G.  L.,  Stratton,  W.  O.,  Burgstahler,  D.,  &  Schatzberg,  J.  (2008).   Introduction  to  Management  Accounting.  New  York:  Pearson,  Prentice  Hall.   Horrigan,  J.  O.  (1965).  Some  Empirical  Bases  of  Financial  Ratio  Analysis.  Accounting   Review  ,  40  (3),  558-­‐‑569.   Houghton,  K.  A.,  &  Sengupta,  R.  (1984).  The  effect  of  prior  probability  disclosure  and   information  set  construction  on  bankers’  ability  to  predict  failure  .  Journal  of  Accounting   Research  ,  22  (2),  768-­‐‑775.   Houghton,  K.  A.,  &  Woodliff,  D.  R.  (1987).  Financial  ratios:  the  prediction  of  corporate   'ʹsuccess'ʹ  and  failure.  Journal  of  Business  Finance  and  Accounting  ,  14  (4),  537-­‐‑554.   Houghton,  K.  S.  (1984).  Accounting  data  and  the  prediction  of  business  failure,  the   setting  of  priors  and  age  of  data  .  Journal  of  Accounting  Research  ,  22  (1),  361-­‐‑368.   Inman,  M.  (1991,  August).  Z-­‐‑scores  and  the  going  concern  review.  ACCA  Students'ʹ   Newsletter  ,  8-­‐‑13.   Institute  of  Personnel  Management.  (1992).  Performance  management  in  the  UK:  An   analysis  of  the  issues.  London:  IPM.   Jackendoff,  N.  (1962).  Study  of  Published  Industry  Financial  and  Operating  Ratios.   Bureau  of  Economic  and  Business  Research  .  Philadelphia:  Temple  University.   Jespersen,  F.,  &  Kalwarski,  T.  (2009,  October  1).  Stock  Screen:  Cherry-­‐‑Picking  the  World'ʹs   Best  Companies.  Retrieved  March  5,  2012  from  Bloomberg  Businessweek  web  site:   http://www.businessweek.com/investor/content/sep2009/pi20090930_476771.htm   Jones,  P.  (1999).  The  Performance  Management  Pocketbook.  Alresford:  Management   Pocketbooks  Ltd.   Jones,  P.,  Palmer,  J.,  Whitehead,  D.,  &  Needham,  P.  (1995,  April).  Prisms  of   performance.  The  Ashridge  Journal  ,  10-­‐‑14.   Kane,  J.  S.  (1996,  Summer).  The  conceptualization  and  representation  of  total   performance  effectiveness.  Human  Resource  Management  Review  ,  123-­‐‑145.   Kaplan,  R.  S.,  &  Anderson,  R.  S.  (2004,  November).  Time-­‐‑Driven  Activity-­‐‑Based   Costing.  Harvard  Business  Review  .   Kaplan,  R.  S.,  &  Norton,  D.  P.  (1992,  January-­‐‑February).  The  balanced  scorecard:   Measures  that  drive  performance.  Harvard  Business  Review  ,  71-­‐‑79.         301   Kaplan,  R.  S.,  &  Norton,  D.  P.  (1996).  The  Balanced  Scorecard:  Translating  Strategy  into   Action.  Boston:  Harvard  Business  School  Press.   Kaplan,  R.  S.,  &  Norton,  D.  P.  (1996,  January-­‐‑February).  Using  the  balanced  scorecard   as  a  strategic  management  system.  Harvard  Business  Review  ,  75-­‐‑85.   Katz,  D.,  &  Kahn,  R.  (1996).  The  social  psychology  of  organizations.  New  York:  John  Wiley.   Koontz,  H.  (1971).  Appraising  Managers  and  Managers.  New  York:  McGraw-­‐‑Hill.   Lau,  A.  (1987).  A  five-­‐‑state  financial  distress  prediction  model.  Journal  of  Accounting   Research  ,  25  (1),  127-­‐‑138.   Lau,  A.-­‐‑L.  (1987).  A  Five-­‐‑State  Financial  Distress  Prediction  Model.  Journal  of   Accounting  Research  ,  25  (1),  127-­‐‑138.   Lawler,  E.  E.,  Mohrman,  A.  M.,  &  Resnick,  S.  M.  (1984).  Performance  appraisal   revisited.  Organizational  Dynamics  ,  13  (1),  20-­‐‑35.   Leach,  R.  (2010).  Ratios  Made  Simple:  A  Beginner'ʹs  Giide  to  the  Key  Financial  Ratios.   Hampshire:  Harriman  House  Ltd.   Leahy,  T.  (2003).  The  Balanced  Scorecard  Meets  BPM.  Business  Finance  (33).   Lee,  C.  D.  (2005).  Rerthinking  the  goals  of  your  performance  management  system.   Employment  Relations  Today  ,  32  (3),  53-­‐‑60.   Lewellen,  J.  (2004).  Predicting  Returns  with  Financial  Ratios.  Journal  of  Financial   Economics  ,  74  (2),  209-­‐‑235.   Libby,  R.  (1975).  Accounting  ratios  and  the  prediction  of  failure:  Some  behavioral   evidence.  Journal  of  Accounting  Research  ,  197  (5),  150-­‐‑161.   Lockett,  J.  (1992).  Effective  performance  managemnt.  London:  Kogan  Page.   Marr,  B.  (2012).  Key  Performance  Indicators:  The  75  measures  every  manager  needs  to  know.   Hampshire:  Pearson  Education  Ltd.   McConville,  D.  (1996,  January).  Cash  Flow  Ratios  Gains  Respect  as  Useful  Tool  for   Credit  Rating.  Corporate  Cashflow  Magazine  ,  18.   McDonald,  D.,  &  Smith,  A.  (1991,  January-­‐‑February).  A  proven  connection:   performance  management  and  business  results.  Compensation  &  Benefits  Review  ,  59-­‐‑64.   McGregor,  D.  (1957,  May-­‐‑June).  An  uneasy  look  at  performance  appraisal.  Harvard   Business  Review  ,  89-­‐‑94.         302   Merwin,  C.  (1942).  Financing  small  corporations  in  five  manufB.cturing  industries.  (pp.   1926-­‐‑  1936).  New  York:  National  Bureau  of  Economic  Research.   Ministarstvo  finansija.  (2011,  October).  100  najuspešnijih  2010.  Retrieved  March  10,  2012   from  Web  site  Ministarstva  finansija:   http://www.mfin.gov.rs/UserFiles/File/dokumenti/100_najuspesnijih_2010.pdf   Mohrman,  A.  M.,  &  Mohrman,  S.  A.  (1995,  July-­‐‑August).  Performance  management  is   'ʹrunning  the  business'ʹ.  Compensation  &  Benefits  Review  ,  69-­‐‑75.   Morningstar,  I.  (2013,  August).  Morningstar,  Inc.  Fact  Sheet.  Retrieved  November  6,  2013   from  Corporate  Morninstar  Web  site:   http://corporate.morningstar.com/us/documents/MarketingFactSheets/AboutMornings tar-­‐‑Factsheet.pdf   Muller,  G.  H.,  Steyn-­‐‑Bruwer,  B.  W.,  &  Hamman,  W.  D.  (2009).  Predicting  financial   distress  of  companies  listed  on  the  JSE  -­‐‑  a  comparison  of  techniques,  .  South  African   Journal  of  Business  Management  ,  40  (1),  21-­‐‑32.   Murphy,  A.  (2011,  November  16).  America'ʹs  Largest  Private  Companies  Methodology.   Retrieved  February  1,  2012  from  Forbes  Web  site:   http://www.forbes.com/sites/andreamurphy/2011/11/16/americas-­‐‑largest-­‐‑private-­‐‑ companies-­‐‑methodology/   Ohlson,  J.  A.  (1980).  Financial  ratios  and  the  probabilistic  prediction  of  bankruptcy.   Journal  of  Accounting  Research  ,  18  (1),  109-­‐‑131.   Palepu,  K.,  Healy,  P.,  &  Bernard,  V.  (2004).  Business  Analysis  and  Valuation  Using   Financial  Statements  -­‐‑  Text  and  Cases.  McGraw  Hill.   Palepu,  K.,  Healy,  P.,  &  Bernard,  V.  (2004).  Business  Analysis  and  Valuation  Using   Financial  Statements,  Text  and  Cases.  South-­‐‑Western  College  Pub.   Penman,  S.  (1991,  Spring).  An  evaluation  of  Accounting  Rate-­‐‑of-­‐‑Return.  Journal  of   Accounting,  Auditing  and  Finance  ,  233-­‐‑255.   Pinkasovitch,  A.  (2011,  September  23).  Analyzing  The  Price-­‐‑To-­‐‑Cash-­‐‑Flow  Ratio.   Retrieved  July  16,  2013  from  Forbes  Web  site:   http://www.forbes.com/sites/greatspeculations/2011/09/23/analyzing-­‐‑the-­‐‑price-­‐‑to-­‐‑cash-­‐‑ flow-­‐‑ratio/   Plachy,  R.  J.,  &  Plachy,  S.  J.  (1988).  Getting  results  from  your  performance  management  and   appraisal  system.  New  York:  AMACOM.         303   Roenfeldt,  R.  L.,  &  Colley,  P.  L.  (1978).  Predicting  corporate  profitability  for  investment   selection.  Journal  of  Business  Finance  &  Accounting  ,  5  (1),  57-­‐‑65.   Rogers,  R.  (2004).  Realizing  the  promise  of  performance  management.  Bridgevile,  PA:  DDI   Press.   Sandin,  A.,  &  Porporatyo,  M.  (2007).  Corporate  bankruptcy  prediction  models  applied   to  emerging  economies:  Evidence  from  Argentina  in  the  years  1991-­‐‑1998.  International   Journal  of  Commerce  and  Management  ,  17  (4),  295-­‐‑311.   Savich,  R.,  &  Thompson,  L.  (1978,  Autumn).  Resource  Allocation  Within  the  Product   Life  Cycle.  MSU  Business  Topics  ,  35-­‐‑44.   Schiff,  C.  (2008,  June).  Three  things  you  should  know  about  dashboards.  DM  Review  ,   29.   Selling,  T.,  &  Stickney,  C.  (1989,  January-­‐‑February).  The  Effects  of  Business   Environment  and  Strategy  on  a  Firm'ʹs  Rate  of  Return  on  Assets.  Financial  Analyst   Journal  ,  43-­‐‑52.   Settimi,  C.  (2011,  August  30).  200  Best  Under  A  Billion.  Retrieved  January  27,  2012  from   Forbes  Web  cite:  http://www.forbes.com/global/2011/0912/best-­‐‑under-­‐‑a-­‐‑billion-­‐‑ intro.html   Shim,  J.  K.  (2008).  Analysis  and  Uses  of  Financial  Statement.  London:  Global  Professional   Publishing  Limited.   Sink,  D.  S.,  &  Tuttle,  T.  C.  (1990).  The  performance  management  question  in  the   organization  of  the  future.  Industrial  Management  ,  32  (1),  4-­‐‑12.   Sinkey,  J.  (1975).  A  multivariate  statistical  analysis  of  the  characteristics  of  problem   banks  .  Journal  of  Finance  ,  30  (1),  21-­‐‑36.   Skinner,  W.  (1974,  May-­‐‑June).  The  decline,  fall  and  renewal  of  manufacturing  plants.   Harvard  Business  Review  .   Smith,  M.,  &  Graves,  C.  (2005).  Corporate  turnaround  and  financial  distress.   Managerisal  Auditing  Journal  ,  304-­‐‑319.   Smith,  R.  (n.d.).  Key  Performance  Indicators  -­‐‑  Leading  or  Lagging  and  When  to  Use  Them.   Retrieved  July  12,  2012  from  Reliability  Web:   http://www.reliabilityweb.com/excerpts/excerpts/kpi.htm         304   Smith,  R.,  &  Winakor,  A.  (1935).  Changes  in  Financial  Structure  of  UnsuccessfUl   Industrial  Corporations.  Bureau  of  Business  Research,  Bulletin  No.  51  .  Urbana:  University   of  Illinois  Press  .   Sparrow,  P.  (2008).  Performance  management  in  the  UK.  In  A.  Varma,  P.  S.  Budhwar,   &  A.  DeNisi,  Performance  management  systems:  A  global  perspective.  Abingdon:   Routledge.   Sparrow,  P.  (1996,  December).  Too  god  to  be  true.  People  Management  ,  22-­‐‑27.   Stead,  M.  (1995).  How  to  use  company  accounts  for  successful  investment  decisions.  FT   Pitman  Publishing.   Stern  ,  J.  M.,  &  Shiely,  J.  S.  (2001).  The  EVA  challenge:  Implementing  value  added  change  in   an  organization.  New  York:  John  Wiley  &  Sons.   Strebler,  M.  T.,  Bevan,  S.,  &  Robertson,  D.  (2001).  Performance  review:  Balancing  objectives   and  content.  Brighton:  Institute  of  Employment  Studies.   Taffler,  R.  (1983).  The  assessment  of  company  solvency  and  performance  using  a   statistical  model:  a  comparative  UK-­‐‑based  study.  Accounting  and  Business  Research  ,  295-­‐‑ 307.   ten  Have,  S.,  ten  Have,  W.,  &  Stevens,  F.  (2003).  Key  management  models:  The  management   tools  and  practices  that  will  improve  your  business.  Harlow:  Pearson  Education  Limited.   Trevino,  Ruben,  &  Robertson,  F.  (2002).  P/E  Ratios  and  Stock  Market  Returns.  Journal  of   Financial  Planning  ,  15  (2),  76-­‐‑84.   Turk,  A.  (2006).  The  Predictive  Nature  of  Financial  Ratios.  The  Park  Place  Economist  ,  14   (1),  96-­‐‑104.   Urry,  M.  (1999,  October  5).  Early  warning  signals.   Verlyn,  R.  D.,  &  Laughlin,  E.  J.  (1980,  Spring).  A  Cash  Conversion  Cycle  Approach  to   Liquidity  Analysis.  Financial  Management  ,  32-­‐‑38.   Verweire,  K.,  &  Van  Den  Berghe,  L.  (2004).  Integrated  Performance  Management:  New   Hype  or  New  Paradigm?  In  K.  Verweire,  &  L.  Van  Den  Berghe  (Eds.),  Integrated   Performance  Management:  A  Guide  to  Strategic  Implementation.  London:  SAGE   Publications  Ltd.   Vijverberg,  W.  (1991).  Measuring  income  from  family  enterprises  with  household   surveys.  LSMS  Working  paper  no.  84.           305   Vitez,  O.  (2012).  The  Significance  of  Financial  Ratios.  Retrieved  July  16,  2012  from  Chron,   Small  Business  by  Demand  Media:  http://smallbusiness.chron.com/significance-­‐‑ financial-­‐‑ratios-­‐‑3971.html   Walsh,  C.  (2008).  Key  Management  Ratios:  The  100+  ratios  every  manager  needs  to  know.   Pearson  Education  Ltd.   Walsh,  C.  (2006).  Key  management  ratios:  The  clearest  guide  to  the  critical  numbers  that  drive   your  business.  Harlow:  Pearsons  Education  Limited.   Walters,  M.  (1995).  The  performance  management  handbook.  London:  Institute  of  Personnel   and  Development.   Wang,  B.  (2004).  Strategy  changes  and  internet  firm  survival.  Ph.D.  dissertation  .   University  of  Minnesota  .   Wang,  Y.,  &  Campbell,  M.  (2010).  Financial  ratios  and  the  prediction  of  bankruptcy:  the   Ohlson  model  applied  to  chinese  publicly  traded  companies  .  Proceedings  of  ASBBS  ,  17   (1),  334-­‐‑338.   Warren,  M.  (1972,  October).  Performance  management:  a  substitute  for  supervision.   Management  Review  ,  28-­‐‑42.   White,  G.  I.,  Sondhi,  A.  C.,  &  Fried,  D.  (2003).  The  Analyses  and  Use  of  Financial   Statements.  John  Wiley  &  Sons,  Inc.   Wiehle,  U.,  Diedelmann,  M.,  Deter,  H.,  Schomig,  P.,  &  Rolf,  M.  (2006).  100  IFRS   Financial  Ratios.  Wiesbaden:  cometis  AG.   Wiehle,  U.,  Diegelmann,  M.,  Deter,  H.,  Schomig,  P.,  &  Rolf,  M.  (2005).  100  US  GAAP   Financial  Ratios.  Wiesbaden:  cometis  publishing  GmbH.   Wiersema,  W.  H.  (1998).  Inventory:  How  Much  is  Too  Much?  Electrical  Apparatus  ,  51   (7),  40-­‐‑42.   Willebrands,  D.,  Lammers,  J.,  &  Hartog,  J.  (2012).  A  successful  businessman  is  not  a   gambler.  Risk  attitude  and  business  performance  among  small  enterprises  in  Nigeria.   Journal  of  Economic  Psychology  ,  342-­‐‑354.   Williamson,  R.  (1984,  April).  Evidence  on  the  Selective  Reportying  of  Financial  Ratios.   The  Accounting  Review  ,  296-­‐‑299.   Winstanley,  D.,  &  Stuart-­‐‑Smith,  K.  (1996).  Policing  performance:  The  ethics  of   performance  management.  Personnel  Review  ,  25  (6),  66-­‐‑84.         306   Wroom,  V.  (1964).  Work  and  motivation.  New  York:  Wiley.   Zajac,  B.  (2008,  December  22).  America'ʹs  Best  Big  Companies.  Retrieved  January  27,  2012   from  Forbes  Web  cite:  http://www.forbes.com/2008/12/22/best-­‐‑big-­‐‑companies-­‐‑biz-­‐‑ cz_bz_bigcompanies08_1222intro.html   Zimmer,  I.  (1980).  A  lens  study  of  the  prediction  of  corporate  failure  by  bank  loan   officers.  Journal  of  Accounting  Research  ,  18  (2),  629-­‐‑636.   Zmijewski,  M.  E.  (1983).  Predicting  Corporate  Bankruptcy:  An  Empirical  Comparasion  of  the   Extent  of  Financial  Distress  Models.  New  York:  State  University  of  New  York.             Biografija  autora   Tijana   Obradović   (rođena   Andrić)   je   rođena   1975.   godine   u   Beogradu.   Osnovnu  školu  i  gimnaziju  je  završila  u  Čačku.  Fakultet  organizacionih  nauka,   odsek   Menadžment   je   završila   2004.   godine   sa   prosečnom   ocenom   9,81.   Na   istoimenom   Fakultetu   je   upisujala   doktorske   studije   na   smeru   Upravljanje   finansijskim  rizikom.  Položila  je  sve  ispite  sa  ocenom  10.   2004.   godine   se   zapošljava   na   Fakultetu   organizacionih   nauka   kao   asistent-­‐‑pripravnik  za  užu  naučnu  oblast  Finansijski  menadžment.  Tokom  rada   na  fakultetu  posvetila  se  naučno-­‐‑istraživačkom  radu  i  razvoju  discipline  za  koje   je  birana  u  zvanje,  kao  i  ličnom  usavršavanju  na  polju  unapređenja  pedagoškog   rada.   Držala   je   vežbe   na   velikom   briju   predmeta   dodiplomskih   i   diplomskih   studija:   finansijski   menadžment,   finansijski   menadžment   i   računovodstvo,   računovodstvo,   upravljačko   računovodstvo,   analiza   poslovanja   i   vrednovanje   preduzeća,  analiza  finansijskih  izveštaja,  simulacioni  modeli  u  finansijama.     Poseduje   Evropsku   licencu   poslovnih   kompetencija   EBC*L   –   Trening   trenera,  nivo  A,  od  2007.  godine.  Iste  godine   je  završila   je  obuku  za  korišćenje   posebnih  metoda  nastave  „Case  Method  Teaching  ECCH:  Bringing   the   real  world   into  your  classroom“.  Godine  2006.  je  pohađala  program  International  Management   Teachers  Academy   –   IMTA   2006,   Faculty  Development   Program,   Bled,   Slovenija   i   poseduje  sertifikat  iz  oblasti  Finansija,  izdat  od  strane  Central  and  East  European   Management   Association   (CEEMAN).   Završila   je   Glavni   program   Beogradske   otvorene  škole  tokom  školske  2001/2002.  godine,  kao  i  Letnju  školu  ekonomske   politike   G17   Instituta   2001.   godine.   Član   je   u   sledećim   profesionalnim   organizacijama:  Central   and  East  European  Management  Development  Association,   International   Management   Teachers   Academy   Alumni   Association,   Belgrade   Open   School  Alumni  Association.           Tijana  Obradović   je   učestvovala   na   većem   broju   naučno-­‐‑istraživačkih   i   komercijalnih  projekata  u  privredi,  vladinom  i  nevladinom  sektoru,  pre  svega,   iz  oblasti  finansijskog  menadžmenta  i  upravljačkog  računovodstva,  ali  i  drugih   srodnih   disciplina.   Takođe,   kao   predavač-­‐‑trener   iz   pomenutih   oblasti   i   učestovovala   je   u   pripremi   i   izvođenju   većeg   broja   treninga.   U   svom   radu   sarađuje  sa  velikim  brojem  domaćih   i   inostranih  organizacija,  a  angažovana   je   kao  stalni  ili  povremeni  konsultant  i  trener  od  strane  više  različitih  organizacija.   Od   2011.   godine   angažovana   je   kao   istraživač-­‐‑pripravnik   na   projektu   osnovnih   istraživanja   “Istraživanje   savremenih   tendencija   strateškog   upravljanja   primenom   specijalizovanih   menadžment   disciplina   u   funkciji   konkurentnosti   srpske   privrede”,   evidencioni   broj   -­‐‑   179081,   koji   finansira   Ministarstvo  za  prosvetu  i  nauku  Republike  Srbije.     U  periodu  2009-­‐‑2010.  godine  učestvovala  je  u  izradi  Studije  izvodljivosti   tehničkih   mera   smanjenja   štetnog   uticaja   buke   od   drumskog   saobraćaja   na   odabranim   deonicama   javnih   puteva.   Tokom   2007.   godine   je   učestvovala   na   projektu  Studije  izvodljivosti  za  osnivanje  akademije  audio-­‐‑vizuelnih  umetnosti   u  Beogradu.   Bila   je   angažovana   na   projektu   Privredne   komore   Braničevsko-­‐‑ požarevačkog   okruga   „Analiza   poslovanja   preduzeća   braničevskog   i   podunavskog   okruga“   2008.   godine,   kao   i   na   projektu   „Razvoj   i   primena   modela  finansijske  analize  na  malim  i  srednjim  preduzećima“,  2005.  godine.     Radila  je  kao  trener  na  projektu  Ujedinjenih  nacija,  UNDP  PRO2,  tokom   2008.   godine.   Bila   je   angažovana   kao   predavač   na   programu   prekvalifikacije   viška   vojnog   kadra   za   civilna   zanimanja   PRISMA   u   saradnji   Ministarstva   odbrane  Republike  Srbije  i  Ministarstva  odbrane  Velike  Britanije.     Dobitnik   je   brojnih   nagrada   i   priznanja:   bila   je   stipendista   Fonda   Kraljevskog  Doma  Karađorđevića,   kao   i   stipendista     Fakulteta   organizacionih           nauka,   2002.   godine.   Tokom   2001.   godine   je   bila   dobitnik   Stipendija   Vlade   Kraljevine   Norveške   u   okviru   programa   “Za   generaciju   koja   obećava”   i   bila   proglašena   za   studenta   Fakulteta   organizacionih   nauka   za   četvrtu   godinu   studija.  Govori  tečno  engleski  jezik  i  poseduje  pasivno  znanje  francuskog  jezika.   Objavila   je   preko   40   radova   na   međunarodnim   i   domaćim   konferencijama  i  časopisima.               Izjava  o  autorstvu     Potpisani/a  Tijana  Obradović     Broj  indeksa  19/2006       Izjavljujem       Da  je  doktorska  disertacija  pod  naslovom   Koncept  upravljanja  organizacijom  zasnovan  na  indikatorima  finansijskih   performansi     • Rezultat  sopstvenog  istraživačkog  rada,     • Da  predložena  disertacija  u  celini  ni  u  delovima  nije  bila  predložena  zа   dobijanje    bilo  koje  diplome  prema  studijskim  programima  drugih   visokoškolskih  ustanova     • Da  su  rezultati  korektno  navedeni     • Da  nisam  kršio/la  autorska  prava  i  koristila  svojinu  drugih  lica.         Potpis  doktoranda   U  Beogradu,  10.4.2014.    ________________________               Izjava  o  istovetnosti  štampane  i   elektronske  verzije  doktorskog   Ime  i  prezime  autora:  Tijana  Obradović   Broj  indeksa:  19/2006    Studijski  program:  Menadžment  finansijskog  rizika   Naslov  rada:  Koncept  upravljanja  organizacijom  zasnovan  na  indikatorima   finansijskih  performansi       Mentor  :  dr  Nevenaka  Žarkić  Joksimović   Potpisani/a  Tijana  Obradović     Izjavljujem  da  je  štampana  verzija  mog  doktorskog  rada  istovetna  elektronskoj   verziji   koju   sam   predao/la   za   objavljivanje   na   portalu   Digitalnog   repozitorijuma  Univerziteta  u  Beogradu.   Dozvoljavam   da   se   objave  moji   lični   podaci   vezani   za  dobijanje   akademskog   zvanja  doktor  nauka,  kao  što  su  ime  i  prezime,  godina  i  mesto  rođenja  i  datum   odbrane   rada.   Ovi   lic ̌ni   podaci   mogu   se   objaviti   na   mrežnim   stranicama   digitalne  biblioteke,  u  elektronskom  katalogu  i  u  publikacijama  Univerziteta  u   Beogradu.     Potpis  doktoranda   U  Beogradu,  10.4.2014.    ________________________             Izjava  o  korišćenju     Ovlašćujem   Univerzitetsku   biblioteku   „Svetozar   Marković“   da   u   Digitalni   repozitorijum  Univerziteta   u   Beogradu  unese  moju  doktorsku  disertaciju   pod   naslovom:   Koncept   upravljanja   organizacijom   zasnovan   na   indikatorima   finansijskih   performansi   Koja  je  moje  autorsko  delo.     Disertaciju   sa   svim   prilozima   predao/la   sam   u   elektronskom   formatu   pogodnom  za  trajno  arhiviranje.     Moju  doktorsku  disertaciju  pohranjenu  u  Digitalni  repozitorijum  Univerziteta  u   Beogradu  mogu  da  koriste  svi  koji  poštuju  odredbe  sadržane  u  odabranom  tipu   licence  kreativne  zajednice  (Creative  Commons)  za  koju  sam  se  odlučio/la.     1.  Аutorstvo   2.  Аutorstvo  -­‐‑  nekomercijalno       3.  Аutorstvo  nekomercijalno  –  bez  prerade     4.  Аutorstvo  –  nekomercijalno  –  deliti  pod  istim  uslovima     5.  Аutorstvo  –  bez  prerade     6.  Аutorstvo  –  deliti  pod  istim  uslovima       Potpis  doktoranda   U  Beogradu,  10.4.2014.    ________________________