1 УНИВЕРЗИТЕТ У БЕОГРАДУ ФИЛОЛОШКИ ФАКУЛТЕТ ЈАДРАНКА МИЛОШЕВИЋ ГОВОР СРЕДЊЕГ ТОКА МЛАВЕ ДОКТОРСКИ РАД БЕОГРАД, 2014. 2 UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTET OF FILOLOGY Jadranka Milosevic SPEECH IN THE REGION OF THE MLAVA RIVER MIDDLE COURSE Doctoral Dissertation Belgrade, 2014 3 Ментор: Проф. др Михаило Шћепановић Филолошки факултет у Београду Београд, 2014. 4 Чланови комисије: Проф. др Михаило Шћепановић, Филолошки факултет Београд _____________________________________________________ _____________________________________________________ 5 ГОВОР СРЕДЊЕГ ТОКА МЛАВЕ Сажетак У раду је извршена језичка анализа из акцентологије и дијалектологије, фонетике, морфологије, лексикологије, лингвистике и синтаксе. Уочене су занимљивости из области културологије, социологије, етнологије, антропонимије, географије и историје наведене територије. Намера је била да се покаже и докаже у којој мери говор Млаве одступа од књижевног језика и колико је сличан другим косовско-ресавским говорима. Кључне речи: анализа, акцентологија, дијалектологија, фонетика, морфологија, лексикологија, лингвистика, синтакса, косовско-ресавски говори. Научна област: Србистика Ужа научна област: Дијалектологија 6 SPEECH IN THE REGION OF THE MLAVA RIVER MIDDLE COURSE Abstract In the texst linguistic analysis was carried out in accentology, phonetics, morphology, lexicology and syntax. Interesting facts are found in the field of culturology, sociology, ethnology, anthroponomy, geography and history of the region. The intent was to show the extent to which the speech of the Mlava region is different from the standard language and similar to other dialects in Kosovo-Resava region. Keyword: analysis, accentology, phonetics, morphology, lexicology, syntax, Kosovo- Resava region. Academic Expertise: Srbistika Mayor in: Dialectology 7 САДРЖАЈ АПСТРАКТ____________________________________________________________12 УВОД_________________________________________________________________14 СКРАЋЕНИЦЕ_________________________________________________________15 СРЕДЊИ ТОК МЛАВЕ__________________________________________________16 ФОНЕТИКА A. ПРОЗОДИЈСКИ СИСТЕМ Однос акцента нашег говора према косовско-ресавској системи__________42 SUDBINA / 1? AKCENTA VAN PRVOG SLOGA U REYI Краткосилазни на отвореној и затвореној ултими и иза неакцентоване краткоће_______________________________________________________________ 43 Pomerawe / 1? po kosovsko-resavskom obrascu Yuvawe / !? na ultimi iza kratko}e_____________________________________45 Kanova~ki akcenat____________________________________________________ 46 Pomerawe ( 1) po novo{tokavskom obrascu Kratkosilazni na otvorenoj i zatvorenoj ultimi iza neakcentovane du`ine________________________________________________________________49 Kratkosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane kratko}e__49 Kratkosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine ___50 SUDBINA / @? AKCENTA IZVAN PRVOG SLOGA U REYI Dugosilazni na otvorenoj i zatvorenoj ultimi iza neakcentovane kratko}e_______________________________________________________________53 Skra}ivawe / 2? u finalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine___________ 56 Дугосилазни акценат у медијалној позицији иза неакцентоване краткоће________ 59 Дугосилазни акценат у медијалној позицији иза неакцентоване дужине _________ 60 Neke akcenatske specifi~nosti________________________________________ 62 Б. ФОНЕТСКЕ ОСОБИНЕ ГЛАСОВА И ФОНОЛОШКИ СИСТЕМ ИЗГОВОР ВОКАЛА_______________________________________________76 Otvoreni vokali Zatvoreni vokali IKAVIZMI [UMADIJSKO-VOJVO\ANSKOG TIPA________________79 Ijekavizmi____________________________________________________________84 Poluglasnik___________________________________________________________84 Глас Р _________________________________________________________________85 Дифтонгизација и проблем фонолошке егзистенције дифтонга _________________86 Секвенце у којима је на другом месту вокал и _______________________________89 8 Upro{}avawe vokalskih grupa _________________________________________ 91 Sa`imawe samoglasnika_______________________________________________ 96 HIJAT Elizije vokala________________________________________________________ 99 Redukcije vokala______________________________________________________101 Afereza Sinkopa Apokopa Pokretni vokali_____________________________________________________ 105 Haplologije__________________________________________________________108 PRINCIPI FONOLO[KE DISTRIBUCIJE Distribucije_________________________________________________________112 Supstitucije_________________________________________________________113 Vokalizacija sonanata Supstitucije vokala __________________________________________________115 IZGOVOR KONSONANATA SONANT J ____________________________________________________121 Глас ј на почетку речи Глас ј у средини речи Глас ј на крају речи ФОНЕМЕ в, ф __________________________________________________136 Сугласник н_____________________________________________________140 Сугласник х_____________________________________________________140 AFRIKATE Palatalne afrikate__________________________________________________141 O PROBLEMU DESONORIZACIJE ZVUYNIH KONSONANATA____144 PRINCIPI DISTRIBUCIJE KONSONANATA____________________146 Sudbina nekih konsonantskih grupa Konsonanti na po~etku re~i Reme}ewe distribucije u medijalnoj poziciji A? Supstitucije________________________________________________151 Supstitucije po principu asimilacija _________________________________151 Asimilacija po zvu~nosti_____________________________________________151 Asimilacija po mestu i na~inu tvorbe _________________________________151 Afrikatizacija______________________________________________________153 Jotovawe_____________________________________________________________155 9 Alternacije uspostavqene palatalizacijom ____________________________159 Supstitucije nastale disimilacijom___________________________________162 Disimilacija konsonanata u kontaktu__________________________________162 Disimilacija na odstojawu____________________________________________165 B? Pojave koje nemaju karakter supstitucija Metateza____________________________________________________________ 174 Reduplikacija_______________________________________________________ 174 Ograni~ewa distribucije konsonanata u finalnoj poziciji_____________ 175 Upro{}avawe finalnih grupa konsonanata____________________________ 175 MORFOLOGIJA A. REYI SA DEKLINACIJOM______________________________________181 Imenice Imenice I vrste________________________________________________ 181 SPECIFIYNOSTI POJEDINIH IMENICA I GRUPA IMENICA M.R. Imenice koje mewaju rod________________________________________207 Imenice II vrste________________________________________________210 Imenice sredweg roda__________________________________________ 210 Imenice sa pro{irewem na -et u kosim pade`ima Formirawe mno`ine kod imenica s pro{irewem na -et- u singularu Formirawe mno`ine kod ostalih imenica Zbirne imenice_________________________________________________218 Pluralija tantum_______________________________________________ 219 Pojedine imenice i grupe imenica________________________________220 SPECIFIYNOSTI POJEDINIH IMENICA I GRUPA IMENICA S.R. Imenice III vrste________________________________________________226 Imenice `enskog /i mu{kog? roda na -a/-ja________________________ 226 ZAPAyAWA U ZNAYEWU I OBLICIMA IMENICA TRE]E VRSTE Imenice IV vrste________________________________________________241 Imenice `enskog roda starijih osnova____________________________241 ZAPAyAWA U ZNAYEWU I OBLICIMA IMENICA YETVRTE VRSTE Zamenice IMENIYKE ZAMENICE______________________________________252 LIYNE ZAMENICE___________________________________________252 Li~ne zamenice prvog i drugog lica jednine i li~na zamenica za sva lica__252 Li~ne zamenice tre}eg lica____________________________________________259 OSTALE IMENIYKE ZAMENICE__________________________________ 264 Zamenice koj, kuj______________________________________________________264 10 Zamenice slo`ene sa ko_______________________________________________ 265 Zamenica {to /{ta?___________________________________________________271 PROMENA PRIDEVA, PRIDEVSKIH ZAMENICA I TRORODNIH BROJEVA____________________________________________________________276 Odnos tvrdih i mekih osnova___________________________________________276 Mu{ki i sredwi rod yenski rod Pridevski vid__________________________________________________284 Komparacija prideva /priloga?__________________________________ 288 Specifi~nosti pojedinih grupa prideva Prisvojni pridevi______________________________________________291 Specifi~nosti ostalih vrsta prideva__________________________________294 Specifi~nosti pojedinih grupa pridevskih zamenica____________________295 Prisvojne zamenice_____________________________________________ 295 Pokazne zamenice_______________________________________________300 Koli~inske zamenice ___________________________________________306 Ostale pridevske zamenice______________________________________ 307 Zamenica sav ___________________________________________________307 Napomene o zameni~kim re~ima Brojevi_______________________________________________________________315 Kardinalni brojevi_____________________________________________ 315 Zbirni brojevi__________________________________________________318 Zbirne brojne imenice __________________________________________319 Redni brojevi___________________________________________________ 321 Sitnije pojave u morfologiji brojeva___________________________________322 B. REYI SA KONJUGACIJOM GLAGOLSKA VREMENA_____________________________________________ 324 Prezent________________________________________________________ 324 Имперфекат_____________________________________________________ 330 Aorist_________________________________________________________ 331 Perfekat______________________________________________________ 333 Radni glagolski pridev_________________________________________ 334 Pluskvampefekat_______________________________________________ 334 Futur prvi____________________________________________________ 335 Futur II_________________________________________________________337 GLAGOLSKI NAYINI______________________________________________ 338 11 Imperativ______________________________________________________338 Potencijal_____________________________________________________ 341 OSTALI GLAGOLSKI OBLICI_____________________________________342 Infinitiv _____________________________________________________342 Trpni glagolski pridev_________________________________________ 342 Glagolski prilog sada{wi_______________________________________343 Glagolski prilog pro{li________________________________________343 OSNOVE KONJUGACIJSKIH FORMI Glagoli prve vrste______________________________________________344 Druga vrsta glagola_____________________________________________349 Tre}a vrsta glagola_____________________________________________351 Glagoli ~etvrte vrste___________________________________________351 Peta vrsta glagola______________________________________________353 Glagoli {este-sedme vrste Zapa`awa u konjugacionom sistemu NEPROMENQIVE REYI____________________________________________359 PRILOZI_____________________________________________________359 PREDLOZI____________________________________________________373 VEZNICI_____________________________________________________378 REYCE ________________________________________________________381 UZVICI ______________________________________________________383 TVORBA REYI I LEKSIKA SLOyENE REYI____________________________________________________ 386 Imenice________________________________________________________386 Pridevi________________________________________________________389 Zamenice_______________________________________________________391 Nepromenqive re~i_____________________________________________391 Glagoli________________________________________________________ 392 IZVEDENE REYI Imenice _______________________________________________________398 Sufiksi za izvo|ewe imenica__________________________________________405 Tvorba hipokoristika_________________________________________________416 Izvedeni pridevi 12 Prisvojni________________________________________________419 Opisni i ostali pridevi__________________________________420 Glagoli______________________________________________________________424 Re~nik mawe poznatih re~i____________________________________________427 Komentar re~nika______________________________________________462 Kletve u dolini Mlave________________________________________________474 Blagoslovi___________________________________________________________481 SINTAKSA SINTAKSA PADEyA________________________________________ 489 Nominativ_____________________________________________________489 Genitiv________________________________________________________492 Dativ__________________________________________________________501 Akuzativ_______________________________________________________506 Vokativ________________________________________________________509 Instrumental __________________________________________________510 Lokativ________________________________________________________514 SINTAKSA REYENICE_______________________________________521 Kongruencija___________________________________________________ 521 Uticaj govora vla{kog stanovni{tva_____________________________525 ZAKQUYAK_________________________________________________________525 TEKSTOVI__________________________________________________________555 LITERATURA_______________________________________________________ 633 PRILOZI 13 АПСТРАКТ Моје одрастање и школовање у Петровцу на Млави пружило је одређену основу за студирање, стручно усавршавање и бављење истраживачким радом. Вишеструка мотивација условила је да се определим за тему под називом: Говор средњег тока Млаве. До изабране теме довели су следећи разлози: – Осећам потребу да се одужим бившим суграђанима на неки начин; – Имала сам прилике да будем у контакту са говорницима овог дијалекатског подручја па ми је њихов говор добро познат; – Средњи ток Млаве је неистражено језичко подручје; – Вршила сам раније језичка истраживања из лексикологије на поменутој територији. Основну и средњу школу завршила сам у Петровцу на Млави и осећам моралну обавезу да опишем и продубим научно истраживање на тој територији из области језика. У контакту са говорницима била сам око петнаест година, а касније, од 2007. до 2011., по повратку на терен у летњим месецима, вршила сам истраживања око четири године. Тако је на основу прикупљених чињеница са терена, снимања теренских записа, применом техника анкете и интервјуа, као и необавезног разговора, прикупљено много језичког материјала. Циљ овог истраживања био је добијање прецизних информација на терену ради тачне слике о аутентичном говору средњег тока Млаве. До научне дескрипције, класификације и типологизације језичке грађе дошло се после петогодишње обраде. Разврставање грађе вршено је према моделима којe су већ применили признати стручњаци из области науке о језику. Дати су подаци о читавој области, са акцентом на детаљно проучавање средњег тока Млаве, коме припада општина Петровац са свим селима. Овакав избор теме учињен је стога што у горњем току преовлађују влашки говори, а у доњем току Млава протиче кроз Стиг, који се одликује посебним говорним особинама. Извршена је језичка анализа из акцентологије и дијалектологије, фонетике, морфологије, лексикологије, лингвистике и синтаксе. Уочене су занимљивости из области културологије, социологије, етнологије, антропонимије, географије и историје наведене територије. Намера је била да се покаже и докаже у којој мери говор Млаве одступа од књижевног језика и колико је сличан другим косовско-ресавским говорима. Сачуваће се један говор од заборава и прича човека о самоме себи. 14 ABSTRACT My growing up and schooling in Petrovac na Mlavi provided me with a specific base for my studies, professional development and research. I was motivated to choose the subject ―Speech in the Region of the Mlava River Middle Course‖ and the reasons for this are multiple: - I feel the need to somehow repay my former fellow citizens; - I was in contact with the speakers living in this dialect area so I am well acquainted with their speech; - The middle course of the Mlava river is an unknown region from the linguistic point of view; - I have already done some linguistic research in this region related to lexicology. I finished primary and secondary school in Petrovac na Mlavi and I feel a moral obligation to do scientific research at this territory in the field of language. I was in contact with the speakers for about 15 years, and later, during the summer months from 2007 to 2011 I carried out the linguistic research. A lot of linguistic material was collected based on the facts obtained in the field, recorded speech, surveys and interviews as well as informal conversations. The aim of this research was to obtain precise information in the field and create an authentic picture of the speech in the Mlava river middle course. The result of the five-year work was the scientific description, classification and typologization of the linguistic material. The categorization of the material was done according to the models already applied by renowned linguistic experts. The data on the whole area is provided, with the special emphasis on the region of the Mlava middle course – Petrovac and villages. Such a selection of the topic is due to the fact that the Vlach dialects are spoken in the upper river course and in the lower course the Mlava flows through Stig which has special linguistic characteristics. The linguistic analysis was carried out in accentology, phonetics, morphology, lexicology and syntax. Interesting facts are found in the field of culturology, sociology, ethnology, anthroponomy, geography and history of the region. The intent was to show the extent to which the speech of the Mlava region is different from the standard language and similar to other dialects in Kosovo-Resava region. A dialect will be saved from oblivion as well as a story about Man. 15 УВОД Косовско-ресавски говори заузимају територију која се простире од Косова на југу до источног Баната на северу. Читаво подручје може се поделити на неколико говорних типова: косовски, жупски, ресавски, левачки, трстенички, ђердапски, смедеревско-вршачки. Говор Млаве такође припада косовско-ресавским говорима. Иако се у нашој дијалектологији српски говори одавно испитују, а проучено је много регија, ипак нема података о говору житеља у долини Млаве. Зато се у овом раду, осим научне дескрипције нашег подручја, износе и паралеле са другим косовско- ресавским говорима као што су: трстенички, ресавски, ђердапски, левачки, смедеревско-вршачки. Посебна пажња посвећује се следећим питањима: изговору вокала (отвореном и затвореном), акцентима, замени вокала јат, африкати дз, једнакости генитива и локатива множине, употреби падежа везаној за глаголе мировања и кретања. Уочен је утицај влашких говора и других српских говора одакле су доселили становници Млаве, нпр. са Косова, из Тимока, Крајине, Ресаве и Мораве. У предговору I издања Српског рјечника (1818) Вук Караџић каже да се ресавским наречјем говори: „по Браничеву, по Ресави, по Лијевчу и по Темнићу и горе даље уз Мораву, по наији Параћинској, по Црној ријеци и по крајини Неготинској―. С обзиром на чињеницу да се општина Петровац на Млави састоји из влашких и српских села, наше истраживање сведено је на следећа села са српским живљем: Бистрица, Бошњак, Буровац, Везичево, Велики Поповац, Велико Лаоле, Вошановац, Добрње, Забрђе, Каменово, Кнежица, Крвије, Лопушник, Мало Лаоле, Орешковица, Панково, Табановац, Трновче, Ћовдин, Шетоње. Могу се уочити говорне разлике међу старијим људима, који још чувају чист дијалекат, и млађим школованијим, код којих има и правилног изражавања и књижевног акцента. Наш говор је истражен у компарацији са говором Трстеника, Ресаве, Ђердапа, Левча, Доње Мутнице и других говора косовско-ресавске зоне. 16 СКРАЋЕНИЦЕ К-Р Косовско-ресавски Ш-В Шумадијско-војвођански Н Номинатив Г Генитив Д Датив А Акузатив В Вокатив И Инструментал Л Локатив јд. једнина мн. множина сг. сингулар пл. плурал плт. плуралија тантум м.р. мушки род ж.р. женски род с.р. средњи род Би Бистрица Бо Бошњак Бу Буровац Ве Везичево Велики Поповац ВП Велико Лаоле ВЛ Вошановац Во Добрње Д Забрђе З Каменово Ка Кнежица Кн Крвије Кр Лопушник Л Мало Лаоле МЛ Орешковица О Панково Па Табановац Та Трновче Тр Ћовдин Ћ Шетоње Ш 17 МЛАВА „Именом Млава назвао сам садањи млавски срез пожаревачког округа. Млавски срез је, пак, онај део пожаревачког округа, што се налази са обе стране реке Млаве и то почевши од излаза њена из Горњачке Клисуре, па све до оне брдске косе, што раздваја ову област од простране равнице Стига.― (Љ. Јовановић 1903 : 251). Река Млава извире из Жагубичког врела на 325м надморске висине. Проучавања су показала да вода подземно долази из два правца – са истока, од Црног врха, и са Бeљанице, односно да су прави извори Млаве удаљени око 15км од Жагубице. На врелу избијају воде понорницe Црне и Суводолске реке (Гавриловић, Дукић 2002 : 94). Млава се раније уливала у Мали Дунав (Дунавац), десни рукавац дуж аде Острво. Пошто је Мали Дунав преграђен на оба краја, по средини Острва прокопан је канал, тако да се сада река улива у леви рукавац Дунава, око 10км узводно, према селу Дубовцу на банатској страни. Млава протиче кроз композитну долину. Одмах по изласку из врела прима са десне стране Велику Тисницу. Она тече кроз алувијалну раван, широку до 800м, и код села Рибарице улази у Рибарско-горњачку клисуру. У њој је познати манастир Горњак, задужбина српског кнеза Лазара. Подигнут је између 1378. и 1381. године и првобитно се називао манастир Ждрело, по најужем делу клисуре, а од XVIII века познат је као Горњак. На самом излазу из клисуре налази се место Ладне Воде. Добило је име по хладним крашким изворима који ту избијају. То је једно од најветровитијих места у источној Србији, познато по ветру „горњаку―, који готово без прекида дува из клисуре према западу. По изласку из клисуре река протиче кроз крај звани Горња Млава (Гавриловић, Дукић 2002 : 94). Територија општине Петровац припада средишњем току Млаве. Низводно од Петровца алувијална раван Млаве у Стигу постаје све шира, достижући код Братинца 2200м. Код села Калишта прима своју највећу (десну) притоку Витовницу. Одатле се рачуна да почиње територија Доње Млаве (доњи ток реке). Млава је дугачка 78км. Највеће притоке су: Велика Тисница, Јошаничка, Осаничка и Крупајска река. Општина Петровац је онај део Браничевског округа који се налази са обе стране реке Млаве, почевши од улаза у Горњачку клисуру па све до косина које прелазе у Стишку равницу. У формирању и развоју Петровца велику улогу имала је развијена занатска и трговачка делатност. Најбројније занатлије тог времена су: абаџије, ћурчије, терзије, обућари, пекари итд. 18 Балкански ратови и Први светски рат одразили су се на даљи развој Петровца. Са изградњом националне железнице 1912. године Петровац још брже напредује и постаје важно тржиште за жито, стоку и живину. Положај, плодна земља, шуме и воде, Хомољске планине, залеђе Млавске области, понекад сурове са својим висовима и често различитим климатским карактеристикама, неодољиво су вековима привлачили многе народе који су овде правили своја станишта. Материјални остаци забележили су да су се овде око 6500 година пре н.е. налазиле прве насеобине. Остали су трагови неолитске културе која је, током млађег периода праисторије са развојем металургије, рударства, изградила насеља, која су се током бронзаног и гвозденог доба постепено приближавала кориту Млаве и формирала на обронцима и подножју Хомољских планина. Овуда су пролазили и Фридрих Барбароса и Темплари, борили се за своју државу и стварали је кнез Лазар, краљ Милутин и Драгутин и ту подизали своја светилишта. Након пада српске средњовековне државе 1459. насеља су настајала и нестајала. Пред најездом страних завојевача старо становништво се склањало, одсељавало, а кад завлада мир, долазило је ново. Нарочито се много Срба иселило између 1689. и 1690. године. Тек кад су Аустријанци истерали Турке из Србије 1718. године, поново се враћа живот у многе старе насеобине. У Горњој Млави, у селима која су одмах испод Горњачке клисуре, досељеници су из Крајине, Хомоља, Старе Србије, Млаве, Ресаве, Влашке и из „прека―. У селу Витовници и у Млави (Стамница, Бистрица, Велико и Мало Лаоле, Кнежица) досељеници су из Влашке, Ердеља, Крајине, Црне реке, Мораве, Шумадије, Ресаве, Хомоља, Македоније, Звижда, и уопште из „прека―. (Миграциона струјања на карти 1.) Први пут је кнез Милош наредио да се за скупштину од 19. децембра 1815. године саставе нови спискови и да се у њима изнесе колико у ком селу и општини има неожењених лица пре свега за порез, а колико мушкараца од седам година старости и више за „Царски харач―. О правим демографским подацима може се говорити тек почев од пописа од 1859. године. 19 По положају Петровац се налази у перипанонској средњој Србији, у микрорегији Стига (Доња Млава). Општина се граничи са шест других општина: Мало Црниће на северу, Кучево и Жагубица на истоку, Деспотовац на југу, Свилајнац на југозападу и Жабари на западу. Петровац је од Београда удаљен 110 километара, од Пожаревца 37, Жагубице 48 и Бора 94 километра. Петровац лежи у широј долини Млаве, низводно од њене Горњачке клисуре, на 125 метара надморске висине. У источном залеђу дижу се Хомољске планине, а северно се простиру заравни са долинама Млаве и притока. Поднебље Петровца је умерено континентално. Трагови праисторијских насеља откривени су на десној обали Млаве, у самом центру града, а остаци римске културе у већини насеља општине Петровац. Налази фрагмената керамике и камених секира говоре да је место основано у време винчанске културе током петог миленијума пре нове ере. Насеље из тог периода постојало је и на јужној периферији града, на левој обали Бусура, између крвијског и лаолског пута. Античка насеља регистрована су у потесу Карауле и Лесије. У северозападном делу града регистрована је траса римског пута, који је негде код Каменова прелазио реку Млаву и ишао ка југу према Великом Лаолу. До краја деветнаестог века Петровац се звао Свине. То село је пописано у Браничевском тефтеру из 1467. године када броји 8 кућа (Мирослав Поленек 2007 : 21). Најзначајније археолошко налазиште из доба праисторије представља локалитет БЕЛОВОДЕ. Ту су откривени трагови великог насеља из млађег неолита, које припада временском периоду од 5500-4500. године п.н.е, када је на простору централног Балкана егзистирала винчанска култура. 20 Локалитет је смештен на брежуљкастом терену, око 10км југозападно од Петровца на тромеђи села: Великог Лаола, Крвија и Табановца. Захвата површину до 70ха, што га сврстава у већа насеља винчанске културе (Поленек 2007 : 23). До римског освајања ове територије долази почетком I века нове ере. Процес романизације затеченог становништава трајао је око 100 година. У периоду римске доминације територија Петровца се налазила у оквирима провинције Горње Мезије чији је главни град био Виминацијум, данашњи Костолац, на ушћу реке Млаве у Дунав. Успостављање римске границе на Дунаву имало је за последицу изградњу бројних утврђења и сложене путне мреже која је повезивала унутрашњост градова на Дунаву. Захваљујући једном краку римског пута који је ишао долином Млаве од Костолца према Ћуприји на подручју Петровачке општине регистрована су бројна налазишта из античког периода. Из стишке равнице у млавску област траса пута је ишла десном обалом Млаве, ближе или даље од корита реке у зависности од конфигурације терена. Између Каменова и Петровца пут је прелазио на леву обалу Млаве и водио до локације „Градац― на Бусуру где је локализована поштанска путна станица Iovis Pagus (Јупитерово село). Одавде је пут ишао преко Врбовца, неколико километара од села Ћовдина, где је претпостављена локализација Mutatio Bao. Значајан и редак налаз представља неколико фрагмената војничких диплома са локалитета „Бела вода― у Рановцу, што указује на постојање неког насеља. У самом Каменову на потесима „Црквиште― и „Калина вода― регистровани су остаци из антике. У Великом Поповцу такође има римских остатака и вероватно се тамо налазила Вила Рустика. Сондиран локалитет Градац на Бусуру у Млавској области представља најзначајније археолошко налазиште из античког периода. Налази се око 5км јужно од Петровца, припада атару села Велико Лаоле. Смештен је на десној обали речице Бусур, недалеко од њеног ушћа у Млаву. Идентификован је као римски каструм IOVIS PAGUS. Према Феликсу Каницу то је „квадратно утврђење са странама дугим 95м―. На угловима су истурене потпуно округле куле. У ствари, Iovis pagus је подигнут као путна станица на тзв. Цариградском друму који је ишао долином Млаве. Обновљен је током IV века када је изграђена фортификација и функционисао је све до Хунске провале, до средине V века. Раније станиште предака овог краја било је у пределу Деоница, које се свакако звало Делница као што је насеобина била Свилне. Насеобина је лоцирана изнад „Римског пута― који се у каснијем времену звао „Турски пут― и који је био део чувеног пута „Via militaris―. Римске легије су овде ишле из Виминацијума на Дунаву према Гамзиграду и „Via ignatia―. На том путу био је римски каструм, утврђење чије су развалине у близини Великог Лаола. 21 Остаци велике цркве Св.Тројице и још неких цркава указују на то да су ту била и велика средишта духовног живота. Треба споменути попришта ратова на овом тлу која су остала незабележена у историји. У времену Римљана спомињу се убиства легионара. Касније је историја забележила битку са Турцима у Лудом пољу, битку у Клисури, битку код Рашанца и Орљева у време повлачења српске војске према југу. Према Браничевском тефтеру из 1467. године село Свиње је припадало Ждрелу, тимару Хамзе, сина Догановог. После овог помена, назив места се наводи различито: Свине, Свилне, Свиње и Свиња. Чини се да је код писара постојала недоумица, те су понекад у исто време разни писари ово име писали као Свине и Свиње. Следеће, 1860. године је донета одлука да се име овог, сада већ значајног среског места, промени. Ако погледамо тумачења порекла имена Петровац, запажају се три претпоставке. Прва претпоставка: Петровац је добио име по називу имена биљке петровац, одн. пеновац. Ова биљка је приликом трљања у води, обилно пенила па је служила за прање рубља у реци Млави. Као образложење ове претпоставке наводи се попис насеља која су припадала цркви у Каменову 1730. године, а које је сачинио егзах Максим Ратковић. У том попису се налази и село Пеновац, па се претпоставља да су се временом спојила села Свине и Пеновац, те је заједничко насеље добило име Пеновац, одн. Петровац. Друга претпоставка: Петровац је добио име по пријатељу Кнеза Милоша Обреновића, државном саветнику Петровићу. Званичници Скупштине општине Петровац на Млави закључили су да се ради о Милутину Петровићу који је једно време био кнез Млавске кнежевине, те су му поводом Дана општине 4. јуна 2002. године подигли споменик. У трећој претпоставци, Милорад Јовановић у својим истраживањима каже да Архимандрит Платон, у својој књизи о цркви Св. Николе на Новом гробљу у Београду и о њеним ктиторима Станојлу и Драгињи Петровић, наводи тврдњу Милана Ћ. Милићевића да је кнез Милош преиначио име села Свине по имену Петра, оца Станојла Петровића. Указ о проглашењу Петровца за варошицу потписао је кнез Милан Обреновић 14. 5. 1873. године (Поленек 2007 :26). 22 По пописима становништва види се да је Петровац 1863. године имао 1227 становника, од тога 646 мушких и 381 женско лице, у 274 домаћинства, од којих је 238 било земљорадничких. Тада је у Петровцу био један учитељ, један уметник, један писар, два свештеника и 28 разних занатлија и трговаца. Касније, налазећи се на раскрсници путева са природним условима за живот Петровац је стално растао, да би 2002. године достигао 7851 становника и имао најмању миграцију у целом крају (Поленек 2007 :29). Општина Петровац налази се између Горњачке клисуре на југу (омеђена Хомољским планинама), стишке равнице на северу, а са западне стране граничи се са Сопотском гредом, у делу источне Србије. У административном смислу општина се са севера граничи општином Мало Црниће, са запада Жабарском, са југа Деспотовачком и Свилајначком и са истока Жагубичком и Кучевском општином. Укупна површина ове територије износи 655км (квадратних), на којој у 34 насеља живи 34511 становника у 10576 домаћинстава, претежно двочланих. Највеће место, административни и културни центар је град Петровац и једино градско насеље у општини, које представља индустријски, трговачки, здравствени и културни центар овог краја. Град се налази на 126км удаљености од Београда и око 80км од слободне царинске зоне и луке Смедерево и својим саобраћајницама омогућује транзитне пролазе за целу источну Србију. Остала 33 насеља у општини су: Бистрица, Бошњак, Буровац, Бусур, Везичево, Велики Поповац, Велико Лаоле, Витовница, Вошановац, Добрње, Дубочка, Ждрело, Забрђе, Каменово, Кладурово, Кнежица, Крвије, Лесковац, Лопушник, Мало Лаоле, Манастирица, Мелница, Орешковица, Орљево, Панково, Рановац, Рашанац, Стамница, Старчево, Табановац, Трновче, Ћовдин и Шетоње. „Велика већина села у области Млаве правог су збијеног типа. Сеоске куће обично су груписане, те села имају сокаке и мале. Мале су обично одвојене једна од друге само сокаком или потоком. Оне носе различне називе, и то увек према породицама, које у њима живе― (Јовановић 1903 : 261). У овој области има пуно остатака ранијег живота и културе. Скоро у сваком селу налазимо остатке некадашњих насеља који представљају податак о неком времену или догађају из наше историје. Остаци из старине су следећи: гробља, тврђаве, стара рударска окна, чаршије, путеви (калдрме). 23 Насељавање овог простора може се поделити у пет периода: – крај XVII и почетак XVIII века; – време аустријске владавине у Србији и после ње до краја прве половине XVIII века; – друга половина XVIII века све до рата са Пазван-Оглуом око Видина; – доба устанка од 1804. до 1815. године; – време после устанка од 1815. до 1870. године. „У Србији су у већини села млади досељеници, и већина породица, нарочито Старог Влаха и Шумадије, није старија од 100-150 година. Порекло се породица може, дакле, поуздано сазнати― (Цвијић, 1902, CLVII). Највише досељеника у области Млаве има из Србије, нарочито из Црне Реке и Крајине. Из осталих крајева Србије мање је досељеника: из Мораве, Ресаве, Шумадије, Хомоља и осталих крајева. Од земаља које су ван граница Србије долазе на прво место земље у Аустро-Угарској. Досељеници се помињу из старе Србије, Влашке, Бугарске. Проценат досељеника из Македоније, Црне Горе и Босне је незнатан (Јовановић 1903 : 293). Млава је унеколико и етнографски поделила ову област на два дела. „На десној страни њеној, и у области Витовнице, у већини села чује се влашки говор и види се влашка ношња. Села, где се српски говори врло су спорадична. Међутим, на левој страни Млаве, обрнут је случај― (Јовановић 1903 : 294). Премда на овој територији они који говоре влашки веома добро говоре и српски (у Мелници на пример), ипак се мора извршити подела на влашка и српска села, с обзиром на захтеве нашег истраживања. Тако се у влашка села убрајају: Лесковац, Кладурово, Рановац, Ждрело, Стамница, Витовница, Бусур, Дубочка, Мелница, Манастирица, Орљево, Рашанац, Старчево. (Ареал простирања влашких села види се на карти 2.) И ношња становништва ове области врло је помешана. Не би се могло рећи шта су Срби примили у ношњи од Влаха, а шта ови од Срба (Јовановић 1903 : 295). Одећа мушких влашких становника подразумева следеће: дугачку кошуљу од конопље, гуњче, јелек, тканице, тозлуке, чарапе и опанке; на глави – шубару. Одећа српских мушких становника, претежно старијих, подразумева чакшире, јелек грудњак или кожух. Женска одећа састоји се од дугачке, везене кошуље, сукње, јелека и кецеље. Овамо, где се влашки говори, носе се две кецеље: с преда једну и позади другу, а кошуља је до колена. Зими се овде носе беле гуње, дугачке скоро до земље (Јовановић,1903 : 296). 24 Презимена или називи породица у селима, где се влашки говори, имају на крају наставак -оњи или -шће. На пример: Стефанешће, Србоњи, Зрикоњи. У осталим селима називи су српски и то обично по имену осниваоца породице, најчешће, пак, по деди (Јовановић 1903 : 296). Познато је да породица слави славу, чак и преславу (слава од куће, од имања) и да свако село има своју славу – заветину. Најомиљенија сеоска заветина у целој области је Св. Тројица. Становништво се углавном бави земљорадњом и сточарством. Очуван је обичај бачијања при чему се неколико домаћина удруже и терају сву стоку у планину од пролећа до јесени. Преци сељака из овог краја били су праве занатлије: абаџија, дунђер, ковач, колар, качар, ћерамидар, каменорезац. BI!STRICA Бистрица је ратарско сеоско насеље збијеног типа, на обалама Бистричке реке, десне притоке Млаве, 12км од Петровца. Површина атара износи 2072хa. Име добија по бистрој изворској води. Убраја се у стара српска села. Помиње се у XIV веку, у оснивачкој повељи кнеза Лазара манастиру Горњаку. Турски извори из 1467. бележе село Кушљево (4 куће), чији се назив сачувао у имену потеса Кишљево, између Млаве и Бистричке реке (Радосављевић 2001 : 198). Остаци из старине су следећи: рушевине манастира који сељаци називају Ђеринац, згуре – стара рударска окна, каменови без натписа који потичу са неког старог гробља (Јовановић 1903 : 391). Становништво је српско, стариначко и досељено са Косова (Бојовићи 1%, Миликићи 6%, Павићевци 6%), из Кавадара – Левач (Томашевићи 20%), Мораве – Аџибеговац (Рајкаче 3%, Јововци 12%), Хомоља - Јошанице (Пржаци 4%, Јовановци 5%), Кучајне (Јелинци 12%), Црне реке (Петровићи 6%, Звезданци 2%), Тимочке крајине (Мирковићи 1%, Шкуље 3%). Православна црква подигнута је 1937. на темељима старог манастира, за кога се претпоставља да потиче из доба деспота Стефана Лазаревића. 25 Асфалтни пут добијају крајем 70-их година прошлог века, а телефонске везе 1989. године. Имају дечји вртић, четвороразредну школу, дом културе, споменик борцима палим у Првом и Другом светском рату. Етници: Bistri~a1nin, Bistri~a2nka; ктетик: bi1stri~ki. BO![WAK Ово је ратарско сеоско насеље збијеног типа, на источним падинама Сопотске греде. Налази се у долини кроз коју протиче Бошњачки поток, десна притока Чокордина, 12км западно од Петровца. Површина атара износи 862 хa. Према предању, географски назив потиче од порекла првих досељеника – Бошњаци. Јужно од села, у подножју Липара, налази се извор Врело, а у средишњем делу села је Баба Дуњин кладенац. На брду Лазни има остатака старијег непознатог насеља (црепови, новац, разне алатке). Становништво је српско старином са Косова и из Тимочке крајине (Валакоње и Шарбановац), Црне Реке, Баната (Баваниште), Звижда (Кучајна) и Млаве (Велики Поповац и Буровац). Електрификација села је спроведена 1955, телефонске везе су успостављене 1993. године. Имају четвороразредну школу и дом културе. Etnici: Bo{wa2k, Bo{wa2nka; ktetik: bo1{wa~ki. BU%5RO!VAC Ово је ратарско сеоско насеље збијеног типа, на странама Буровачке реке, леве притоке Бусура, с обе стране пута ка Свилајнцу, 16км од Петровца. Површина атара износи 1569ха. На путу ка Ђуринцу налази се извор Немања. Место је добило назив по земљишту које се често обурвавало. Име је селу дошло отуда, како се прича, што се непосредно изнад њега земља обурвава, те отуда – Буровац (Јовановић 1903 : 322). 26 Остаци старине: На ливадском путу у Црвенац-пољу налази се мноштво чапара од тугала, цигала из римског доба са шапом утиснутом, као и разне парице (Јовановић 1903 : 325). Село је основано у првој половини XVIII века, у време аустријске окупације Србије. Становништво је српско, досељено из Војводине, Ресаве (Стевановићи 1%, Стојковци 5%, Бугарске (Чаушани 7%), околине Параћина (Минини 1%, Радовањени 1%, Мутавџићи 1%, Бугари 2%), Црне Реке (Дановци 1%, Новаковићи 1%) и Тимочке крајине (Митуљевци 1%). Распоређено је по малама: Горња, Доња и Радојевска (досељени из Немачке 11%). Имају православну цркву. Сеоска заветина се одржава на Бели петак. Три пута годишње се организују вашари у овом селу: Пољобранија, Мала Госпојина и Свети Лука. Електрификација села спроведена је 1960, асфалтни пут завршен 1977, телефонске везе су успостављене 1983. године. Имају осморазредну школу и дом културе са библиотеком. Etnici: Bu5ro2v~anin, Bu5ro2v~anka; ktetik: bu5ro1va~ki. VEZI!YEVO Везичево је ратарско сеоско насеље збијеног типа, налази се на странама потока Клисура и падинама брда Парлози и Јоргован, 21км јужно од Петровца. Површина атара износи 1604ха. У атару се налази извор Трмчиште, а у самом селу још три извора: Бојага, Кладенац и Чесма. Према предању име села води порекло од назива цркве Везиља. Село више пута мења локацију (Селиште, Збеговиште), а од средине XVIII века је на садашњој територији. Настало је на месту са значајним траговима предсловенске насељености (неистражено археолошко налазиште из римског периода на локалитету Градиште). Остаци из старине су: камени темељи старог „јелинског― града, парице, копља, рбине од посуђа (Радосављевић 2001 : 198). Преко поља близу Бусура и сад се налазе трагови пута – калдрме (Јовановић 1903 : 311). 27 Становништво је српско пореклом из Шарова у Мађарској (Швабе 2%), Мораве (Бабићи 1%, Станкићи 1%, Грујовићи 1%), Ресаве (Јовчићи 2%) околине Сјенице (Подићи 5%, Ерићи 15%, Васојевићи 1%). Житељи села Везичева распоређени су по „малама― са родовским називима: Ерићка, Шарунска, Швапска, Ђуровска, Грујовска, Мутавџићка, Бабића, Јовчића, Станкића, Васојевића, Подића. Сеоска заветина је Св. Тројица. Електрификација села датира од 1961, асфалтни пут од 1979, а телефонске везе су успостављене 1989. године. Имају четвороразредну школу, дом културе и земљорадничку задругу. Etnici: Vezi~e4vac, Vezi~e2vka; ktetik: vezi1~evski. VE!LIKI POPO!VAC Ово је ратарско сеоско насеље збијеног типа, на брдској коси – огранку Сопотске греде, и странама Васићког потока, на 12км од Петровца. Површина атара износи 1541ха. У селу постоје следећи извори: Точурак, Бучура, Жедна вода, Трахил, Цајник, Букурани, Стублове, Бабина глава, Бакаличина чесма, Васићки, Милошевачки и Влашки кладенац. Подаци из старине су следећи: На селишту има римских остатака, као што су тугле и парице. У Раденцу се налазе парице, тугле и рбине од посуђа. Стари пут калдрме и сад се још познаје. Од старога гробља, за које се не зна чије је, има трагова у крушару, затим близу Млаке Вуке и више Точка (Јовановић 1903 :349). До 1897. село носи назив Арнаут-Поповац. Повезује шест „мала― са родовским називима: Васићку, Карићку, Нерићку, Влашку, Момировску и Милошевачку. Становништво је српско, пореклом са Косова, из Црне Реке, Мораве, Ресаве и Хомоља. Најстарија породица су Несторовићи, родом са Косова, чији су преци основали ово село. Православна црква сазидана је1920. године. 28 Електрификација села спроведена је 1957, асфалтни пут 1975, а телефонске везе 1994. Имају четвороразредну школу, дом културе и Специјалну установу за лица ометена у развоју. Etnik: Popo2v~anin, Popo2v~anka; ktetik: popo1va~ki. VE!LIKO LA!OLE Ово је ратарско сеоско насеље збијеног типа, у источном подножју Сопотске греде. Налази се на старом античком путу од Viminaciuma ка Horreum Margi, 7км јужно од Петровца. Површина атара износи 2679ха. Има више извора: Баба Љубин кладенац, Смрдан, Стубањ, Брестине. Остаци старина постоје у Беловодама и на ушћу Бусура у Млаву. На брду Лешје, према реци Бусуру налази се развалина града, коју сељаци зову Градац и кажу да је још за време Римљана зидана. На овоме нема никаквих натписа, али се у њему налазе римски новац и тугле. Старога гробља има у Врбовцу, где је до скора било доста каменова, које сељаци узимају за темеље, а налази се и златно прстење и златан римски новац (Јовановић 1903 : 378). У Горњачкој повељи кнеза Лазара помиње се под именом Хлаоли. Становништво је српско, стариначко и досељено са Косова (Диздари 5%, Крстићи 1%, Кумријићи 5%, Станковићи 6%), из Тимочке крајине (Крајинци 0,5%, Мисаћи 5%, Ранићи 12%, Страхинићи 5%, Урлићи 2% Ћирићи 3%), старе Србије (Јосимовићи 1%, Стојкићи 7%), Шумадије (Боговићи 5%, Ђуричићи 10%, Живановићи 3%, Лалићи 3%), Влашке (Човинићи 7% , Првуловићи 8%), Хомоља (Рибарци 5%) и Црне Реке (Влачићи 4%). Сеоска заветина је Спасовдан. О имену села писао је Јоаким Вујић у свом делу Путешествије по Србији. „Онда, кад је Кнез Лазар спремао војску да пође на Косово, узео је гуслара са собом и ишао од села до села и звао народ да иде да се бори противу Турака. Сви му обећаше и почеше се спремати. Кад, али на месту, где је требало да се скупе, дођоше сви сељаци из околних села, само из Лаола не дође нико. Наљућен Кнез Лазар узвикнуо је: Гледај, лола, ниједан не дође! Сељаци из околних села били су јако огорчени на ове 29 и вративши се натраг, прозову их лолама, што се доцније пренесе у име села – Лаоле― (Јовановић 1903 : 376). Од 1893. године датира податак да се Велико Лаоле наводи као „седиште панађура са два вашара―. Православни храм подигнут је 1936. године. Електрификација села завршена је 1950, асфалтни пут је изграђен 1969, а телефонске везе успостављене 1986. године. Има дечји вртић, осморазредну школу, дом културе, фестивал „Млава пева―, земљорадничку задругу. Etnik: Lao4lac, Lao2lka; ktetik: lao1lski. VO%[A!NOVAC То је ратарско сеоско насеље збијеног типа, кроз који протиче поток Бучина, десна притока Чокордина. Село се простире на косама Косице и Чукара, 13км од Петровца. Површина атара износи 1016ха. Имена извора: Точак, Кладенац под косом, Живадиновски и Милошев кладенац, Општинска чесма, Љубисављев, Милетин, Бугарски и Радосављев кладенац. Има трагова старина на месту Црквиште. На месту Нерезини налазе се чапари од тугала, па и целе тугле, парице, стакла, згуре и цигле, као да су ту биле неке радионице. „У потоку испод села и код места Браника находе се вазда којекакве гвожђурине, справице, као: кантари сикирице, копља, а више места у Бранику налазило се гробље, које зову јелинско гробље, где се такође налазе парице― (Јовановић 1903 : 335). Под именом Воишановци помиње се у повељама кнеза Лазара 1378. и 1381. године. О имену села забележено је и следеће: „Један човек из Бучина сиђе у Кошарњу, па украде једног вола из кошаре кнежеве и утекне. Али се то сазна и од тога доба назову ово село Вошановац― (Јовановић 1903 : 333). Становништво је српско, староседелачко и досељено из Црне реке (Ђорђевићи 9%, Мићовци 1%, Младеновићи 1%, Пешићи 4%, Чодићи 8%), Мораве (Анџићи 1%, Ивановци 6%, Пудићи 1%), Тимочке крајине (Вокићи 8%, Крајинци 7%), Видина у Бугарској (Бугари 12%), околине Крушевца (Живадиновци 9%), из Параћина (Зеленковићи 10%), из Алексиначке бање (Бањци 9%), Божевца (Стевановићи 1%), Црљенца (Павловићи 1%). 30 Село је издељено по малама које носе назив по пореклу: Живадиновска, Бранковска, Бањска, Зеленковићка, Бугарска, Крајинска и Влашка. Сеоска заветина је Ђурђевдан, а преслава Пољобранија. Електрификација села спроведена је 1959. године, асфалтни пут завршен крајем 80-их година, а телефонске везе су успостављене 1987. године. У селу постоји четвороразредна школа и дом културе. Etnik: Vo{ano5v~a1nin, Vo{ano5v~a2nka; ktetik: vo5{a1nova~ki. DO!BRWE Ово је ратарско сеоско насеље збијеног типа, на источним падинама Сопотске греде. Кроз њега протиче поток, изворишни крак Чокордина, леве притоке Млаве. Село је удаљено 9 км од Петровца. Површина атара износи 1397 ха. Источно од села налази се Добрњска бучина (јаруга дужине 350м). Становништво је српско пореклом са Косова, из Тимочке крајине и Црне реке. У Добрњу су рођени Петар Тодоровић Добрњац, знаменити војвода из Првог српског устанка, и његов брат Стеван Добрњац, „кнез моравски―, који се одликовао у Другом устанку. Електрификација села спроведена је 1959, асфалтни пут изграђен крајем 80-их година, а телефонске везе успостављене 1992. године. Имају четвороразредну школу и дом културе. Etnik: Dobr4wac, Dobr2wka; ktetik: dobr2wski. ZA%BR!\E Приградско ратарско сеоско насеље збијеног типа, на странама брда Jастребице и Љубановца, удаљено је 4 км од Петровца. Површина атара износи 1043 ха. Познат је извор лековите воде Панарија. 31 Убраја се у стара насеља. Остаци старина су многобројни а потичу из античког периода. То су темељи кућа, тугле, рбине од посуђа, често и бојене, парице римске, којих има у приличном броју, разне алатке. Одмах више црквине находи се и гробље, које зову јелинско гробље. Ту је било много каменова, али је Кнез Милош наредио, те је све однесено у цркву, која је од тог камена и сазидана (Јовановић 1903 : 342). Забрђе се први пут помиње у Браничевском тефтеру 1467. године. Становништво је српско, старином са Косова (Бојићи 22%, Величковићи 18%, Игњатовићи 18%, Јанковци 10%, Матићи 4%), из Хомоља, Медвеђе у Ресави, Кучајне (Огњановићи 2%), из Стига (Чолаци 5%), из Крајине (Крајинци 5%), Црне реке и Војводине. Подељено је у мале, према именима породица: Бојићка, Туфегџићка мала. Сеоска заветина је Света Тројица. Електрично осветљење добијају 1956, а телефонски саобраћај 1989. године. Имају четвороразредну школу, дом културе, споменик борцима палим у Првом и Другом светском рату. Покренули су манифестацију од 1961. године под називом „Сусрети села―. Основна занимања су земљорадња и сточарство, али и дунђерски занати. Etnik: Za5br1|anin, Za5br1|anka; ktetik: za5br1dski. ]OVDI@N Ратарско село збијеног типа лежи на брдској коси – развођу Шетоњске реке и Бусура, у подножју северних обронака Крилаша. Село се простире 18 км југоисточно од Петровца. Површина атара износи 2927 ха. Према предању, у атару се налази лековит извор Студена вода. У селу има више извора, од којих су најпознатији: Водица, Кучпарски извор, Слана и Коточка. Називи потока су следећи: Ћовдински поток, Јоксимове ливаде и Црвенац. Читав атар подељен је на више мала: Кучпарска, Црвењачка, Косовска, Нешићка. Основан је на месту са траговима раније насељености – вишеслојно налазиште са остацима из каменог доба па све до средњовековног периода (привезак, амајлија од малахита, бронзана секира „Келт―, фрагменти керамике, новац Септимија Севера и Трајана, златно, сребрно и бакарно прстење, врхови копља, стрела), (Радосављевић 2001: 208). 32 На месту Трскину брду има остатака старог незнаног гробља на коме се налазе каменови без натписа (Јовановић 1903 : 315). О имену села постоји ова прича: „Куга је често долазила у ову околину. Једном приликом она помори све жене у Шетоњу, па се упути и овамо. Али два брата близнака, да би спасли село од куге, нађу два вола, белца без белеге, па направе разор око целога села. Дошавши до тога разора, куга није могла прећи него је морала обилазити, а чим би нашла кога изван разора, она би га уморила. Због тога што је куга ово село обилазила прозову га именом Ћовдин, што значи село вере (Јовановић 1903 : 314). Део шире територије, којој припада и село Ћовдин, први пут се помиње под називом Врбовац или Врбовник још у XIV веку у повељи кнеза Лазара манастиру Горњаку. Такође је исти назив забележен у XV веку у Браничевском тефтеру. Становништво је српско, досељено из старе Србије (Миленковићи 13%), околине Сјенице (Бињовци 3%, Катанићи 4%, Косовци 12%, Мићунци 2%), Тимочке крајине (Лаловићи 3%), Бугарске (Нешићи 3%), Јабланице (Торлаци 2%), Хомоља (Брзановићи 1%) и Црне реке (Луковци 1%). Сеоска заветина је Бели четвртак. Електричну енергију сељани добијају 1960. године, телефонске везе 1989, а асфалтни пут крајем 80-их година XX века. У селу постоји четвороразредна основна школа, дом културе и локална пијаца. Сваке године, почев од 1993, одржава се регионални фестивал народног стваралаштва „Крени коло да кренемо―. Etnik: ]ovdi4nac, ]ovdi2nka; ktetik: }ovdi2nski. [E5%TO1!WE Ово је ратарско сеоско насеље збијеног типа у подножју Хомољских планина, северозападно од виса Јежевца. Налази се на 14 км југоисточно од Петровца. Површина атара износи 3589 ха. Обухвата две целине: Извор и Шетоње, које дели Шетоњска река, лева притока Млаве. Са брда силазе потоци под називом Лисински поток и Мето-поток. Необичан суви поток добио је име Мала Алуга. Шетоње се помиње у дубровачким изворима из XIV века, у турским тефтерима из XV века, а 1733. године постаје седиште истоимене парохије. 33 Становништво је српско, стариначко и досељено из Тимочке крајине (Аћимовићи 2%, Бујдићи 2%, Влајићи 3%, Гајићи 5%, Гачићи 8%, Ђорђевићи 1%, Живановићи 5%, Јевтићи 1%, Лукићи 1%, Манојловићи 1%, Марићи 1%, Мирковићи 3%, Савићи 3%, Сипићи 1%, Стојановићи 1%, Стојићи 2%, Туторовићи 2%, Рајићи 2%, Цолићи 2%, Шевићи 1%), Хомоља (Кључаревићи 3%, Коруновићи 1%, Сапунџићи 7%, Стојановићи 1%), старе Србије (Јањићи 7%, Копчевићи 0,5%, Мишићи 8%, Мораве Параћинци 3%), Ресаве (Степановићи 3%) и Шумадије (Видићи 1%, Новаковићи 1%). О имену села Шетоња постоји прича како је Кнез Лазар често силазио из свога града Шетача на Вукану на ово место и проводио време у шетњи и лову. Због тога је ово место добило име Шетоње (Јовановић 1903 : 319). На месту Врбовцу налазе се остаци некадашњег старог насеља, као што су: црепови четвртастог посуђа, четвртасте цигле и стари новац. Остатака старога гробља има у селишту више села, где су виногради. У њему је било каменова без натписа, али их сада нема (Јовановић 1903 : 321). У селу постоје две заветине: Никољдан и Спасовдан. Вашар се одржава трипут годишње, у време празника: Ивањдан, Преображење и Петковица. Сељани се окупљају у дому културе и на локалној пијаци. Православна црква датира из 1829. године. Електрична енергија је уведена 1950, телефонске везе успостављене 1984, а асфалтни пут изграђен 70-их година XX века. Etnik: [e5to1wac, [e5to2wka; ktetik: {e5to2wski. TABA!NOVAC То је сеоско насеље збијеног типа, ратарско. Лежи на обалама средњег тока Бусура, леве притоке Млаве, 12 км југозападно од Петровца. Површина атара износи 1549 ха. Већем делу припадају некадашње мале: Панићка, Сарајлијска, Сјеничка, Ђокинска, Бугарска, Раповачка и Крајинска. Мањи део, на левој обали чине некадашња Влашка и Нестораћка мала. Кроз село протичу Раповачки и Долићки поток (Радосављевић 2001: 207). У селу има и једна поточара воденица (Јовановић 1903 : 325). 34 Прича о имену села: „Милован Живковић, старац од 90 година, прича да су му казивали како је село било на другом месту, званом Селишту, где беше само 7 – 10 кућа. На овом месту, пак, беху настањени неки Арапи, који су ковали жељезо и штавили коже, табаке, у табаркама. Па како су ових 10 кућа морали да беже од Турака, оне пребегну овим Арапима и због табака, кожа, прозову ово место Табановац. Арапи су после отишли, а наши људи су остали и даље на истом месту, те је тако основано село― (Јовановић 1903 : 325). Остаци из старине: Код места Бубана причају да је било црквиште – трагови неке цркве, за коју веле да је из доба Кнеза Лазара. Незнано гробље налази се и по Дубрави. Исто тако у Врбовцу налазе се трагови чаршије, како сељаци кажу, а то су такође рбине од посуђа, тугле и парице. На месту Градиништу налазе се тугле, рбине од посуђа и римске парице златне, сребрне и бакарне (Јовановић 1903 : 327). Становништво је српско, старином из Тимочке и Видинске крајине (Аврамовићи 0,5%, Ивковићи 2%, Крајинци 3%, Топаловићи 4%, Шаренкапићи 2%), Војводине, Бугарске 5%, (Самарџићи 1%), Македоније (Настасијевићи 1%), околине Сјенице (Докторовићи 2%, Гучићи 7%, Ђокинци 15%) из Сарајева (Панићи 11%, Несторовићи 10%, Сарајлићи 5%) и Црне реке (Влачићи 10%, Крајинчићи 35), Браничева (Миловановићи 5%). Сеоска заветина је Пресвета, у Белој недељи по Тројицама, а вашар се одржава на Петровдан. Имају православну цркву од 1913. године. Становништво се претежно бави земљорадњом и сточарством, али још увек постоје занатлије: дунђери и абаџије. Електрификација села извршена је 1960, телефонске везе успостављене 1984, асфалтни пут изграђен 1977. године. У селу постоји четвороразредна основна школа, дом културе и споменик Краљу Александру I Карађорђевићу. Etnik: Tabano5v~a1nin, Tabano4v~a2nka; ktetik: taba1nova~ki. 35 ORE![KOVICA Ово је ратарско сеоско насеље растуреног типа. Простире се на источном побрђу Сопотске греде, између узвишења Косица, Парлози, Селиште и Трскино брдо. Удаљено је од Петровца 13 км. Површина атара износи 1722 ха. Повезује 18 мала: Влашка, Стојнићка, Косићка, Цокањска, Милојчанска, Гвоздењачка, Јанићка, Милојевска, Бећарска, Милутинчева, Сарићка, Мићовска, Микина, Грујовска, Миздрачка, Милованчева, Mатићка и Јокићка. Име је фитонимског порекла – по орасима којих је на месту данашњег села раније било много (Радосављевић 2001: 203). Село је настало на месту са значајним остацима предсловенске насељености (винчанска насеља Збеговиште, Селиште, Липе и Чибуковица). Становништво је српско, пореклом из Црне реке (Грујовићи 3%, Јокићи 6%, Милутиновићи 1%, Милојчани 4%, Милојевци 1%, Стојадиновићи 1%, Шуловићи 2%), Tимочке крајине (Бећарчићи 2%, Влачићи 2%, Цокањи 3%), Шумадије (Карабаши 4%), Мораве (Калађури 1%), Ресаве (Анџићи 2%, Милованчеви 1%, Тенџићи 2%), околине Ужица (Јанџићи 3%), Баточине, Сјенице (Миленковићи 4%) и суседних села (Јанковићи 4%, Петровићи 1%) . Само се за Гвоздењаке зна да су дошли из Баточине (Јовановић 1903 : 329). Православна црква је грађена у периоду 1936–1972. Сеоска заветина је Спасовдан. Електрификација села датира од 1960, асфалтни пут крајем 70-их година, а телефонске везе су успостављене 1986. године. У селу постоји основна школа, дом културе са библиотеком, културно- уметничко друштво. Осим земљорадње и сточарства, сељаци се занимају старим занатима (дунђери и абаџије). Etnik: Ore{ko5v~a1nin, Ore{ko5v~a2nka; ktetik: ore1{kova~ki. 36 LOPU@[NIK Ово је ратарско сеоско насеље збијеног типа, на обалама речице Крушевице и странама узвишења Љубановца, Јастребице и Козјака, 7 км западно од Петровца. Лопушник изгледа као разбијено село, иако је збијеног типа, јер од куће до куће има често више од 100 м (Јовановић 1903 : 336). Површина атара износи 746 ха. Обједињује две мале подељене на групе родовских кућа: Чалачка, Прлитска и Стојкованска. Предмети ископани на Пазаришту (тугле, црепови, фрагменти керамике, римске парице, „јелинско― гробље) и Вилину Колу (мање тугле, крстићи и парице) указују да је овде било насеља и у старом веку (Радосављевић 2001: 202). Турски извори из 1467. године бележе село Крушевицу, што је садашњи назив једног потеса у атару. У другој половини XVIII века село је било у Селишту. Под садашњим именом помиње се средином XIX века. Најстарије породице су Матићи и Бојићи. Становништво је српско, пореклом са Косова (Бојићи 27%, Јанковци 10%, Матићи 4%), из Тимочке крајине (Крајинци 6%) и Стига (Чолаци 8%). Сеоске заветине су Тројице и Мандалина. Електрификација села је завршена 1962, асфалтни пут је изграђен 1983, а телефонске везе су успостављене 1994. године. У селу постоји четвороразредна основна школа и дом културе. Осим земљорадње, баве се по мало и воћарством, а нису непознате занатлије: дунђери и абаџије. Etnik: Lopu5{wa1nin, Lopu5{wa2nka; ktetik: lopu2{ki. PA@NKOVO То је ратарско село збијеног типа на странама узвишења Љубановца и Дубраве 6,5 км западно од Петровца. Површина атара износи 597 ха. Трагови старина су значајни. На Селишту у Раденцу код Тракиловог кладенца пронађени су остаци римског насеља (тугле, алатке, новац, камено корито). У Подлушком потоку налази се старо гробље; веће винчанско насеље на Пазаришту (Радосављевић 2001: 204). За ово гробље причају да је постало наједанпут, јер је чума 37 скоро цело, које је на том месту било, поморила. Трагова калдрме има и сада (Јовановић 1903 : 345). Први пут се 1467. године у турском попису помиње село Радинац, што је данас назив селишта у атару. Становништво је српско, старином са Косова (Станојевићи 12%), из Црне реке (Белчевићи 4% Карићи 1%, Костићи 1%, Мартићи 5%), Тимочке крајине (Мирчићи 6%, Станковићи 2%) и Поречке реке (Симићи 5%). Сеоска заветина одржава се на празник Тројице. Православна црква је подигнута 1990. године. Електрификација села спроведена је 1960, а телефонске везе су успостављене 1993. године. У селу постоји четвороразредна школа и дом културе. Etnik: Panko4vac, Panko2vka; ktetik: pankova1~ki. TR!NOVYE То је ратарско насеље збијеног типа, на коси између Соколова и Мекоте поред потока Вирова и Цикавца, 7 км северозападно од Петровца. Површина атара износи 1089 ха. Име је фитонимског порекла – по трњу кога је било много на месту данашњег села. Раније се делило на четири мале са родовским називима: Тенићку, Живковићку, Врбак и Косанићку. Спада у стара насеља. Остаци предсловенске насељености су многобројни – римски новац, тугле и остаци старог гробља на Владићу, а у Грчком гају и Лештанском потоку „јелинска― гробља (Радосављевић 2001: 207). Овде је нађен и један поклопац од неког каменог саркофага, сељаци веле корито, који се сада налази у дворишту начелства пожаревачког (Јовановић 1903 : 361). Под именом Трновци помиње се 1467, а као Трновча 1820. године. Становништво је српско, старином са Косова (Војиновићи 5%, Јосићи 10%, Косанићи 6%, Милојковићи 5%, Милосављевићи 5%, Митровићи 5%, Папићи 4%), из 38 Ресаве (Марковићи 3%, Стојановићи 4%), Црне Горе (Ивковићи 1%, Живковићи 4%, Петровићи 3%, Ранисављевићи 5%, Стојковићи 5%), околине Видина (Силенкаћи 7%), Тимочке крајине (Станојлови 3%), Шумадије (Мојићи 3%) и Црне Реке (Банићи 3%). Сеоске заветине су Блага Марија и Спасовдан. Електрификација села је реализована 1958, асфалтни пут изграђен 1982, телефонске везе успостављене 1992. У селу постоји четвороразредна основна школа. Постојале су следеће занатлије у селу: дунђери, абаџије, колари, ћерамиџије, качари и каменоресци. Etnik: Trno5v~a1nin, Trno5v~a2nka; ktetik: trnova1~ki. KA!MENOVO Ово је приградско ратарско сеоско насеље збијеног типа, на странама потока Грабовца, десне притоке Млаве, 3 км северно од Петровца. Површина атара износи 1469 ха. Повезује четири мале: Село, Кућиште, Кршићку (фамилије Лисице, Стокићи, Урсани, Цигићи и Дзибани) и Влачићку међу. Засеок Дробеж формиран је на простору са археолошким налазима (утврђено је насеље, из V–VI века пре нове ере, елипсоидног облика, димензија 80 м дужине и 50 м ширине, са украшеним опекама у Трскином потоку; два гроба из VI века за која се верује да припадају Гепидима на локалитету Међа). Становништво је српско, стариначко и досељено из Хомоља (Војинци 6%, Ђурђевићи 6%, Јаковљевићи 6%, Јелинци 10%, Кутрићи 4%, Мидарци 8%, Стојковићи 1%), Кучајне (Кучајци 5%), Каоне у Звижду (Влачићи 8%, Орсани 9%, Шорићи 3%), и Ресаве (Јовановићи 1%, Кршићи 4%, Поповићи 1%). Православни храм грађен је 1904–1907. Село је добило струју 1952/53, асфалтни пут је завршен 1960, телефонске везе су успостављене 1990. године. Постоји осморазредна основна школа и дом културе. 39 Почетком 90-их година XX века одржава се манифестација републичког значаја „Дани хомољско-млавских пчелара―. Мештани Каменова били су иницијатори републичке манифестације „Такмичење села― која је први пут организована 1961. год. под називом „Сусрети села―. Etnik: Kameno4vac, Kameno2vka; ktetik: kameno1va~ki. KNEyI!CA Ово је приградско ратарско сеоско насеље збијеног типа на странама узвишења Погледић, Прокоп и Парлози и потока Југовца и Дабовца. Налази се 3 км североисточно од Петровца. Површина атара износи 1656 ха. По предању, назив потиче из времена кнеза Лазара. Обједињује више мала: Рашковицку, Мишицку, Циганску, Торбанску, Жажићку и Којицку. Спада у стара насеља. Становништво је српско, староседелачко и досељено са Косова (Јовановићи 10%, Корунци 12%, Рашковићи 10%, Стефановићи 10%), из старе Србије, Шумадије (Миловићи 15%, Тршићи 5%), Тимочке крајине (Крајинци 2%, Мишићи 5%), Мораве (Болићи 5%, Ранићи 5%) и Ресаве (Гујнићи 3% Калинци 4%). Електрификација села је спроведена 1954, асфалтни пут је изграђен средином 60- их година, а телефонске везе су успостављене 1989. године. У селу постоји четвороразредна основна школа и дом културе. Etnik: Kne`i1~anin, Kne`i1~anka; ktetik: kne`i1~ki. KR!VIJE Ово је ратарско сеоско насеље збијеног типа у подножју источних падина Сопотске греде, 9 км југозападно од Петровца. Површина атара износи 1099 ха. По предању, некада су Каменово, Добрње и Лопушник чинили једно село које је подељено на три данашња насеља. Становништво је српско, пореклом са Косова, из Тимочке крајине и Стига. Изграђена је православна црква од 1992–1993. године. 40 Електрификација села је завршена 1960, асфалтни пут 1979, а телефонске везе су успостављене 1988. године. У селу постоји четвороразредна основна школа, дом културе и споменик борцима палим у Првом и Другом светском рату. Etnik: Krvija4nac, Krvija2nka; ktetik: krvija2nski. MA@LO LA!OLE Ово је ратарско сеоско насеље збијеног типа на десној обали Млаве, 9 км југоисточно од Петровца. Површина атара износи 763 ха. Становништво је српско, староседелачко и досељено са Косова (Дели Милићи 20%, Саздановићи 12%), из Церемошње (Мирчићи 15%), Тимочке крајине (Ђуричићи 2%, Шкопићи 3%), Црне реке (Крајинци 4%) и Јошанице у Хомољу (Јелинци 3%), Шумадије (Лукићи 2%). Електрично осветљење уведено је 1948, асфалтни пут 1979, телефонске везе 1986. године. Постоји четвороразредна основна школа, дом културе и стара воденица заштићена као споменик културе. Etnik: Lao4lac, Lao2lka; ktetik: lao1lski. 41 ФОНЕТИКА 42 A. ПРОЗОДИЈСКИ СИСТЕМ Однос акцента нашег говора према косовско-ресавској системи Дефинишући косовско-ресавски дијалекат, професор Павле Ивић наводи и његове прозодијске особине. Акцентуација у овом дијалекту је старија штокавска, али са повлачењем 1 са крајњег слога. При том на претходном дугом слогу долази 4 /гла4ва), а на кратком 1 (се1стра). Највећи део говора овог дијалекта има, дакле, троакценатски систем: 2 4 1 (Павле Ивић 2001: 135). Закључци нашег истраживања поклапају се са том чињеницом. Дуги акценти могу имати узлазни и силазни тон, а кратки акценти – силазни (ређе узлазни). Овај последњи забележен је у говору млађих или образованијих говорника. Кратки акценат се јавља у три фонетска лика: као експираторни акценат ( ), као кратки силазни ( 1) и као кратки узлазни ( 3) (Симић 1972:43). У нашем говору запажена су три кратка акцента: краткосилазни у највећем броју случајева, експираторни акценат и веома ретко употребљен краткоузлазни акценат, што је свакако новија појава. Вокал под краткосилазним акцентом се изговара кратко и реско. Кратки акценат се не подудара потпуно са краткосилазним акцентом у књижевном језику. У обичном говору је изразито кратак, експираторан: - a1svalt Ve Bu L ML, bi1kovi Vo VP Kn Pa ], bu1breg Bu Tr VL ] [, viso1ka Bi Bo VP Tr, vo1da Ve Bo VP ML ], da1ska Bo Bu Kn L O Pa, do1{o Ve Bu Z L Pa ] [, dubi1na Vo VL Z Kn Kr ML [, ispe1~en Tr ], ku1pus Bu Ve VP D Kr ML Ta Tr, le1go Bi Vo VL ML Pa Tr ], mrtvo1san Bo Bu VP D Ka L O Ta ], obu1ven Kn Kr O Pa, ogre1bli Bi Bu Vo VL Pa Ta, odre1ko Bi Vo VP D Ka ML Pa ], o1kno Bi Ka L [, prove1la Bo VP Kn ML ], prere1zo Bu Ve VL Z, pretvo1ri ML Ta Tr [, sto1ka ML Pa Ta Tr ], sto1~no Bu VL VP Kn Kr L O, to1~ak Bu VP D Z Kn Pa Tr Tr, uvi1{o VL VP Tr Ka Kn ] [, ~a1bar Bi Bo Ve VL Ka Kn L Ta. 43 SUDBINA / 1? AKCENTA VAN PRVOG SLOGA U REYI 1. U jednom delu dijalektolo{kih radova kosovsko-resavski se posmatra kao arhai~niji novo{tokavski govor. Yiwenica koja potkrepquje ovu tvrdwu jeste starija akcentuacija. „Ponekad se neprecizno ka`e da je o~uvan sistem od dva silazna akcenta. Drugim re~ima, da su o~uvane samo kvantitativne opozicije. Me|utim, sama ~iwenica da je gotovo u svim kosovsko-resavskim govorima povu~en kratkosilazni akcenat s ultime jasno govori da akcentuacija ovog dijalekta ne mo`e biti smatrana arhai~nom u onom smislu kako se to ponegde isti~e.” /Jovi}, 1968:23). Pojavu pomerawa kratkosilaznog akcenta poredimo sa govorima kosovsko-resavskog dijalekta, ta~nije severnog poddijalekta, pri ~emu su komparativni govori Resave, Trstenika, Batovca. U ve}ini govora sa starijom akcentuacijom / 1? akcenat se pomera sa ultime. Kratkosilazni na otvorenoj i zatvorenoj ultimi i iza neakcentovane kratko}e Pomerawe / 1? po kosovsko-resavskom obrascu 2. Po ovom modelu javqa se kratkosilazni akcenat u slede}im slu~ajevima: a? aa1>a1a: operi1san od bru1ka Ka, du1da L, ko1wa D Z Pa, kr1sta Pa VL VP, rodi1o o1ra ML, o1ca Bo Ve D, na vr2 sto1la ML Ka, u ro1du Ve Vo, na po1slu ML D; 44 vo1da Bi VL Pa, `e1na VL Kn Pa, ze1mqa Kr L, lo1za Pa [, no1ga Vo Ve Bu L Pa, se1stra ML Kn Tr [ ], cve1kla Bi Bu Vo Pa [; du1gme Bi Bu Ve L Ta, ro1psto ML Pa [, se1lo L ], so1p~e Ka ML, re1bro D Tr ]; me1ne Bi Bu Ve D ML, se1be Ka Kn Pa Ta Tr [ Ve Vo Bu Pa Ta ], we1ga Bi Bo Ve D Z Pa, o1na Bi Bu Vo D Kr Pa, mo1ja Bi Ka Kn [ ], mo1ji Ve Vo L Ka ML [ ]; bo1si [, go1li ML, do1bra L, do1bri Kr; mo1gu VL, o1}u Bo, do1{la Bu, i1{la VP, mo1gli O, po1{li Z; b? aaa1 > aa1a: brzi1na Ve, vrete1no Ka, vru}i1na Ka, greo1ta Kn, debqi1na Ka, u dubi1nu Kr, `ivi1na ML, odvoji1la se od `ivo1ta Kn, o1na je2 sa1mo krti1nu Kn, lepo1ta Pa, maga1za Kn, mladi1na Kn, pra{i1na Vo, skupo1}a Ve, sramo1ta Kn, te`i1na Ka, na plani1ne ]; viso1ka ML, debe1la VL, dubo1ka Ve, zele1na Vo, po{te1na Kr, od siro1te ma2jke ML, {iro1ka Ka; de1cu mu dove1la Kr, iza1{la Bo, ispe1kla Bu, nai1{li L Bu, oti1{li Bi, prove1la Kr, uvi1{li Bo, ne2 da progovo1ri Bi; dovede1na L, prebije1na Z; v? aa1„ > a1a„: a1svalt Vo, ba1rjak Ka, Bo1`i} L, Va1skrs Ka, di1rek Tr, du1lek Bi, `i1vot L, i1zvor ML, je1zik Bo, je1lek Bu, je1~am Ka, jo1rgan Kn, ka1zan Vo Bu, ko1lac Kr, ku1pus Pa, lo1nac Ve, Mi1lan VP D, mo1mak Kr, o1bor [, o1luk O, o1tac Ta, o1trov Kr, pa1muk VL, pa1tos Bo, pe1kmez Bu, ta1mjan Ka, to1~ak Kr, U!skrs Pa, ~e1ki} L, {e1}er D; g? aaa1„ > aa1a„: Beo1grad L, doma1}in Pa, ka~a1mak Z, koku1ruz ML, kuku1ruz VL, kom{i1luk Kn, prebi1ven D, razbi1ven Ka. 45 Na osnovu prilo`ene gra|e zakqu~ujemo da se ! javqa na ~itavoj teritoriji, a da to nije neobi~no, potvr|uje se u radovima: Trstenik, Jovi} 1968:26; Resava, Peco – Milanovi} 1968:295; Leva~, R. Simi} 1972:48; Batovac, Bo{wakovi} 2003:316; Dowa Mutnica, Raki} – Milojkovi} 1987:30. Yuvawe / !? na ultimi iza kratko}e 3. Kratkosilazni akcenat u posledwem slogu /zatvorenom i otvorenom? se ~uva na: a? otvorenoj ultimi: jedva1 ga na1{la Bo, o}e1 li VP; b? zatvorenoj ultimi: dana1s je Kr, no}a1s je L, otka1d je Pa, tama1n smo se1li Kr. U kwi`evnom jeziku i govorima [umadije dolazi do pomerawa ovog akcenta na prethodni slog pri ~emu se mewa wegov kvalitet. Ova pojava se retko sre}e u kosovsko-resavskim govorima. Tako|e se kratkosilazni akcenat u posledwem slogu /zatvorenom i otvorenom? uo~ava: v? u stranim re~ima: a|uta1nt [, asiste1nt Bi, komada1nt [, muzika1nt ], ordona1ns Bi, parada1jz Kn, pacije1nt Ka, ka1ki to2 zajeba1nt Ka /doma}a re~?; g? u slo`enim leksemama: odovu1d-odonu1d Ka; d? u leksemama u kojima je izvr{ena elizija: dabo1m Kn, dola1zi ova1m Pa, ova1m- ona1m Z, otu1d L, dola1z /imperativ? Kn, done1s /imperativ? Ka, zatvo1r ta2 vra4ta Z, ~etre1s tre1}a [ /informator vla{kog porekla?; |? leksemama bez partikula: ve~era1s Kr, dana1s Ka, jesena1s O, no}a1s Pa. Neprenesene forme u zatvorenom i otvorenom slogu javqaju se i u drugim govorima /Bo{wakovi} 2003:319, Remeti} 1989: 270-1). 46 „U ograni~enom broju primera nalazimo u zatvorenom krajwem slogu: dana1s, no}a1s, wigo1v... U ovim primerima ne treba gledati ostatak starijeg stawa nego rezultat rekompozicije izazvane nekim morfolo{kim naslovom: pored dana1s i no}a1s u galipoqskom govoru postoji i dana1ske i no}a1ske, a u wigo1v uop{ten je akcenat paradigme, dakle wigo1v kao wigo1va, wigo1vo, wigo1voga itd. Interesantno je da se ovi isti primeri javqaju me|u izuzecima od sli~nog pravila o povla~ewu i u raznim govorima Srbije i ju`nog Banata: u kosovsko- metohiskom dijalektu govori se dana1s, no}a1s /ima i dana1ske i no}a1ske?, u Resavi je zabele`eno no}a1s, u okolini Beograda ja sam zapisao dana1s /Veliko selo?... Ova upadqiva sli~nost kao da upu}uje na zakqu~ak da su se sve ove osobine razvile u prvobitnoj postojbini Galipoqaca u zajednici sa drugim na{im govorima, ili bar da su se ve} na prvobitnom terenu javile tendencije u ovom pravcu. To bi mogle biti indicija za relativnu starinu preno{ewa sa ultime― (Ивић, 1957: 30). Kanova~ki akcenat 4. Govor Mlave zna za pojavu dugog akcenta uzlazne intonacije kao i za pojavu kanova~kog duqewa u sporadi~nim slu~ajevima: aa1> a4a>: {ke4mbe Bo, bo4rba Bu, bu4rma L, `a4lba Kr, ka4fa Pa, pra4twa L, pra4twu L, sa4rma Kr; aaa1 > aa4a: mrtva4ca Kr, boga4stvo L Kr, tulu4mbe Pa, toli4cko L; aa1„ > a4a„: o4van Pa, po4krov Z, pra4vac Kr, te4ret Pa; aaa1„ > aa4a„: auto4bus L, kara4nfil Kr, komuni4zam L. Kanova~ki akcenat dominira u imenicama /areal ozna~en u karti br. 3). Iako je zabele`en mali broj primera, interesantno je da se kanova~ki javqa u selima na levoj obali Mlave. Na toj strani je Svilajnac, tako|e i yabare, pa se ova 47 pojava mo`e smatrati uticajem susednih govora. Me|utim, ponovnom analizom podataka utvrdili smo da su primeri sa terena zabele`eni u govoru starijih informatora, svrstanih u kategoriju stariji od 45 godina. Areal kanova~kog akcenta u Srbiji i Hrvatskoj opisao je Ivi} (1994:29-30), u kosmajskom regionu, drugim govorima severne Srbije i ju`nog Banata, Remeti} (1985:44). U govorima centralne [umadije isti autor bele`i kanova~ki akcenat (1985:42), u selu yabarima /Remeti} 1989:270), \ur|evu i Velikom Kr~maru u Ra~i Kragujeva~koj /Jovi} 1960:180-181), Draga~evu /\ukanovi} 1995:91-93). U govoru Batovca javqa se sporadi~no. Pomerawe 1 po novo{tokavskom obrascu 5. Metatonijsko pomerawe akcenta na prethodni slog zabele`eno je u odre|enom broju primera (35:182), pri ~emu je mawi broj po novo{tokavskom obrascu. aa1 > a3a: o3ra [, od dre3na ], na ko3wa Bi, to3~ka /gen.? VL, u ra3tu [; ko3w~e [, re3bro ], se3lo VL, sla3tko ]; vo3da ], de3ca [, lo3za ], no3ga ], se3stra ]; ko3ga [; je3dnu VL; no3si VL, do3{li [, ple3la ], mo3gu VL; aaa1 > aa3a: vrete3no VL, siro3~e Bi, bici3kla [, lepo3ta [; 48 pomo3zi VL, izvo3lte VL; aa111„ > a3a„: `i3vot VL, je3zik Bi, je3~am [, ko3nac ], o3xak VL, pa3tos Bi, ~o3vek ]; aaa11„ > aa3a„: Beo3grad VL, doma3}in Pa. U ovoj kategoriji kratkouzlazni akcenat se javqa samo kod mla|ih ili {kolovanijih govornika. Ovakvu pojavu bele`i R. Simi} za govor Lev~a, D. Jovi} za trsteni~ki govor i Bo{wakovi} za govor Batovca. Na na{oj teritoriji kratkouzlazni je frekventniji u [etowu, ]ovdinu i Velikom Laolu kod mla|ih govornika, svrstanih u kategoriju mla|i od 25 godina. Kratkosilazni na otvorenoj i zatvorenoj ultimi iza neakcentovane du`ine 6. Pomerawe kratkosilaznog akcenta sa otvorene i zatvorene ultime na neakcentovanu du`inu ide u pravcu dobijawa dugouzlaznog akcenta: a? ajdu4ci Bi, bakra4~i Ka, bande4ru Pa, bela4nce Bu, bikerbo4nu Bo, bra4zda Pa, barda4ci Pa, ven~a4we L, vese4qe Z, vo}a4rstvo ML, vr{wa4ci L, dobrovo4qci Bi, doma}i4nstvo Bu, `anda4ri Ka, `uma4nce Pa, kikire4zi ML, klu4pa Bi, kova4~i Bu, kove4mo Bu, kola4~i Bo, ko4lca Pa, dva kopila4na ML, limuzi4na L, me~ka4ri Bi, mrtva4ka Bo, obzo4va Bu, obu4kla Bo, oze4bli Pa, pandu4ri ML, sklero4za L Bi, na Solu4nu Bi, od stri4ca Bo, strwa4ci Bo, tu4glu Bu, ume4mo ML, unu4tra Pa, faza4ni [, fijo4ka Bo, tri2 frta4qa Bo, ci4glu Bi, Crnogo4rci Bo, xanda4ri [, {angare4pa Bu, [va4ba Ka, {e4twa Pa ML, {e}erle4ma ML, {ifowe4ri Pa, {qiva4ru Bu, {ura4ka Bi; b? ba4rut Bi, brata4nac Bu, br4log [, va4{ar ], gra4{ak ML, za4kon ML, za4tvor Bu, ze4tin Kn, kva4sac Bo Bi, la4dan Pa, la4nac Bo, ma4san Bu, na4rod Ka, pe4r{un Bu, 49 pe4tak L, pra4{ak Bo, prebra4nac ML, pri4~es Ka, pro4zor Bo Bi, Sve4ta Ka, svi4wac ML, fija4ker Pa, ~a4mac Bu, ~etvr4tak Ka, ~mi4~ak Bo. Potvrde za dugouzlazni akcenat pomenutog tipa nalazimo u trsteni~kom govoru (1968:33), resavskom (1968:294) i govoru Lev~a (1972:51). Ovakvi primeri poznati su i drugim govorima u kojima su uobi~ajeni primeri tipa a5a1a /pi5ta1la?. Такви су говори централне Шумадије (Реметић 1985:40, 44), говор села Жабара (Реметић 1989:270-271) и косовско-ресавски говори Крагујевачке Лепенице (Вукићевић 1995:50-51). Kratkosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane kratko}e 7. Jedna od karakteristika govora sa starijom {tokavskom akcentuacijom jeste ~uvawe kratkosilaznog akcenta u medijalnoj poziciji. Primeri su slede}i: - u ambala1ntu Ka, aperi1{e Kr, be{i1ka L, o Bo`i1}u, D bori1o se L, veri1ge Kn, vino1grad Kr, volo1vi D, vra~a1ra L, goto1vo Kr Bo, grabu1qa Bu, gradi1na L, gugu1tke D, da~i1ca Kr, dvoji1ca L, drqa1~a ML, duka1te Kr, zabora1vila L, ispra1}a Kn, ispra1}ali Kn Z, jarebi1ca Ta, jastu1ci ML, kapari1sali Ka, kasa1pin L, kafexi1ja Bo, kece1qa Ta Tr, koleni1ka Pa, koli1ba Kn, kopri1ve Ve, kori1to Bo, kosa~i1ca Bu, ko{u1qa Bi, kude1qu VP, lepi1we Bu, lisi1ca ML, lopa1ta Ve Kn, lubeni1ce Bu, mara1ma D, moti1ka Pa, nako1si L, nede1qu Pa, nosi1o Ta, wego1vo Bu, obr1}e Bi, oda1kle Ve, oda1tle VP, boro1vina Bu, osta1la Kr, osta1rila Ve, ostru1ga Kr, papri1ka L, pepequ1ga L, peti1ca D, pe~eni1ca Bo, poga1~a Bu, popadi1ja VL, pose1ju ML Z, posla1stica D, preko1pa Kr, proja1ra L, raki1ja Bi, rawi1je Kr, rodi1teqa L, u salamu1ru Kn, svasti1ka Bo, sigra1li Bo, siki1ra Bu, sinovi1ca Bo, strwi1ka VL, slani1na L Kr, tambu1ra D, te`iwa1vo Ka, teli1}i Kn, tepsi1ju Bu, tulu1zina Ve, }erami1da [, }ili1mi Kn, }o{ko1vi Kr, }upri1ja L, }ure1}ina Kn, uvi1{li Tr, ugo1dimo ML, udovi1ca Bu, u`ele1la Pa, unu1ka L, u~i1la D, crepu1qa ML, ~ara1pe D, ~atma1ra Bu,~eketa1lo Pa, ~eti1ri Bu, ~orbi1ca Bi, {urwa1ja Bo. 50 Mali je broj primera sa 3 na prethodnom slogu: aa1a > a3aa: - bo3gati [, tr3govci ] ML, br3dilo VL, bu3brezi [, bu3klija Ve, ve3liki Bu, devo3j~ica [ ML, doma3}ica [ Bo, dru3k~ije Bu, kola3~i}i L, kre3veti Bu, kr3stili [, ku3kovi Tr, pa3kao Bo, pa3prika ML [, pe3~ena Bu, po3sao L, ra3kovi Ve, sa3radnik Bu, sla3nina [, sno3pove Bu, sto3lica ML, te3psija L, {po3reti ]. У косовско-ресавском је професор Ивић (1959:398) утврдио факултативно јављање краткоузлазног акцента. То се може потврдити у ресавском (Пецо-Милановић, 1968:293) и трстеничком (Јовић, 1968:26). Говори централне Шумадије имају пренесен акценат (po3toka), Реметић (1985:45-51). У говору Батовца (Бошњаковић, 2003:320) спорадично се срећу примери са новим акцентом, а код ученика до четвртог разреда веома је чест. Милосав Вукићевић (1995:56-62) у опису говора Крагујевачке Лепенице објаснио је да је краткоузлазни акценат резултат померања старих акцената под утицајем прогресивних говора. Међутим, тај процес није у довољној мери проширен. У многим говорима он је по својој природи изједначен са краткосилазним говорима. У анализи појаве краткоузлазног акцента не смемо смести с ума школовање говорника и утицај медија на типично дијалекатске карактеристике једногa краја. Kratkosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine 8. Veoma je poznata pojava ~uvawa kratkosilaznog akcenta iza du`ine. Navodimo delove gra|e: a? a5vli1a [, a5rmi1ja Bi, a5rti1ja ], ba5ci1la Bo, bi5ra1la Tr, bra5ni1li Bu, bu5ni1li Ta, va5rja1~a Bo, va5{a1ri Ve, odve5za1la O, vezi5va1la Bu, vi5|a1la VP, vi5ka1la ML, vitra5`i1ca VL, vra5`a1la L, vre5ngi1ja Bu, vr5nu1la Vo, ga5jta1ni Kn, gra5di1la L, gr5di1li D, gu5ra1li Ka, gra5di1li Bo, da5va1la L, da5va1li Ka, da5ngu1ba Kn, de5li1la L, de~u5rli1ja D, di5ra1la Z, dobi5va1la Pa, do5|i1te Ta, do5|o1smo Ka, dore5di1li L, Dra5`i1nac Bi, |a5ci1ma Z, `i5ve1li Pa Ta, `u5qe1vi Bu, zali5va1le Ka L, zalu5ta1lo L, zame5si1la VL, zani5ma1li O, zape5va1li Bo, zara5di1li Bu, zaslu5`i1la VP, na ze5ti1nu [, u zu5bi1ma Ka, 51 izgr5di1la Bo, izda5va1li Pa, izda5vi1li Kn, izde5li1li VP, izme5ni1lo Ve, izmu5za1ju ], izri5ba1le O, ispi5ta1li Ta, isteri5va1li Kn, ja5vqa1li VP, je5tr1vama Bo, ju5ri1li Tr, ka5za1la Ve, ka5za1o Bo, ka5jsi1ja Bu, kle5~a1la VL, kqe5{ti1ma D, kqu5~e1vi Z, ko5ki1ca Ve, ko5{ta1lo L, kra5qe1vi Ka, kre5nu1li Kn, kri5li1ma [, ku5pa1la ], ku5pi1o L, le5n{ti1ne Pa, li5sto1vi Ta, lo5n~i1}i D, lo5po1vi Ka, lu5wa1le Pa, lu5pa1la Ve, qu5bi1la O, qu5ti1la Pa, ma5ri1la Bo, me5wa1la Bi, me5si1la L, mr5ze1li Kn, mr5si1la L, na5gla1vak Bo, na5da1li Pa Kn, na5dvo1`wak VP Bo, na5di1mak Ka, na5|o1{e O, na5zi1me Ka, naju5ri1li Kn, naqu5ti1li VP napla5ti1li D, nasa5di1la L, nasle5di1{e Z, na5sle1stvo Bo, ne5}e1ju Ka, no}i5va1li VP, obu5va1li Pa, oglu5ve1o Kn, ogra5di1la L, odva5ja1le Bo, ode5li1li Bu, o`dre5bi1la Ka, okru5ni1la Kn, oku5pa1la [, opra5si1la Bo, otki5va1li Z, pe5nzi1ju Ka, pe5sni1ca Bi, pi5ta1ju Ta, pi5ta1la Pa, pi5sa1la VP, pla5sti1li O, pla5ti1li Ka, pla5ti1cu Ka ML, pogre5{i1la L, pode5li1li O, podli5va1li Pa, pole5ga1li L, polu5de1la ML, poma5ga1la D, pona5vqa1la Ka, posa5di1la ML, poce5pa1li Bu, pra5{i1li VP, pra5{ko1vi VP, prevr5nu1la VL Ka, pre`i5ve1la L, prepre5da1li D, pribli5`i1li Bi, pri5li1kom Ka, pri5ma1li Z, pri5mi1la D, pri5~a1la VP, pri5~a1li Ve, pri5~a1o Vo, probi5ra1ju Kr, probu5{i1la L, proda5va1la ML, proda5va1li L, propu5{}a1ju Vo, ra5di1la Ve, ra5|a1la Kr L, ra5zli1ka Pa, ra5ni1li L, ra5skr1snica D, ra5sto1vi O, re5~i1ma Pa, ri5ka1la Z, ru5~a1ju VP, sazi5da1li Vo, sara5ni1la Tr, ski5da1ju Tr ], ski5da1li Ka, sme5ta1la Kn, smi5ri1la Vo, spa5va1la Ve, spre5ma1ju VL, spre5mi1la Bi, sre5di1li VP, stre5qa1li Vo, stru5ga1li Ve, su5{i1li Vo, tangi5ra1lo VP, tr5qa1la [, tr5pe1li Bi, }e5rka1ma Bu, ubi5va1li Bo, uvi5ja1lo ], uvre5di1la D, uda5va1la ML, u`i5va1ju Ka Kn, ume5si1la L O, ura5di1la Pa, ~a5mci1ma Bu, ~a5r{a1vi Pa, ~e5sni1ca ], ~u5va1la Vo, {a5ra1la Pa, {e5rpi1cuTr. Zabele`eni su i re|i primeri pomerawa ! na prethodnu neakcentovanu du`inu: - a4vlija D, a4rmija O, ba4cila Pa, bi4vala Kr, u bo4lnici [, bra4nio Ve, bu4dili Bi, vani4lice O Pa, va4{ari Kr, vezi4vali O L, vi4kali L, vaspi4tala Ve, vre4delo Vo, vr4nuli Pa D, glu4posti Bi, gre4{ili Kr, gu4rala L Ve, do4|omo [, do`i4vela Bo, dopisi4vali D, dore4dili Kr, `u4rio Pa, za4visi L, zadu4`ili [, zale4~ili Kr, zame4nili D, zapa4lili Kr, zape4vali Ve, zara4dila Bi, zasvi4rali Pa, za}u4tela O, ze4tina Kr L, zi4dao Kr Bo, zu4bima Ve, izba4cio Bi, izbu4{ile Bi, izde4lili D Kr, 52 izlu4deo Pa, ispa4lili Ve, ispi4leli O, iscr4pena Pa, je4~ala D, kame4n~i}i Kr, kqe4{tama Bo, po ko4rpama Ve, u kra4qevoj Pa, kru4nili O, ku4pili Pa, le4kovi Ve, li4niju [, qu4dima Bi, ma4zili Pa, mi4leli [, mo4rala Pa, na4dao se Ve, na4dimci Kn, na4|osmo Ve, na4zivi O, napla4tio Pa, pred na4rodom D, na4slednik O, na4~elnik Bo, obra|i4vali Ve, obla4~ila Pa, odbra4nio Kr, ode4lili L, ode4lio Kr, odma4ralo Bo, odu4`ila Bi, oku4pala Pa, opra4sila D, o4rao Kr, osu4{ila Kn, pe4tlovi Ve, pi4sali Bo, pla4stila Pa, pla4tila Ve, pla4}ao Bi, povuki4vali Bo, podva4lio Pa, podli4vali Kr, po`u4teli D, pozna4vao L, polu4dela Bo, pomi4rili Bi, posku4peli D, posu4mqala O, pre`i4veo L, premi4nula Bo, pri4like ML, pri~e4stila O, proda4vala Pa, produ4`ila O Bi, prora4dio Pa, ra4dili ML, razgla4sili D, razma4zila Pa, ru4gali Kr, sazi4dali Ve, sara|i4vala Bi, sara4nila D, svi4raju Kr, svi4rali Bo Ve, slu4`io Bi, sma4trali [, sme4tali ], spa4vala Pa, sre4dili O, sru4~ila Kr, sti4deli ], su4dili Kr, su4{ili O, tr4peli O, }u4tali Bo, u`i4vala Kn, upa4lili Bo, u{i4nula D, ~u4vali Kn, xa4kovi L. Kvantitativna izoglosa ide prema severu, jer je znatno u~estaliji broj primera sa prenesenim akcentom u selima: Крвију (17), Лопушнику (8), Бошњаку (10), Панкову (19), Добрњу (12), Орешковици (14), (areal pojave vidi se na karti 4). Краткосилазни акценат помера се на претходни слог мењајући квантитет и квалитет у говорима Ресаве (Пецо-Милановић 1968:294), Трстеника (Јовић 1968:30), Левча (Симић 1972:59). Професор Симић у делу „Скица за дијалектолошку карту Србије―, у студији о говорима у источној Србији каже: „У ослонцу на парадигматске системе речи почесто се дуги узлазни акценат пробија и на позиције ван пенултиме, те се правила његова распореда често приближују дистрибуционим системима млађих говора западне Србије: zu4bima, re4~ima, pu4staju, ja4jima, tre4semo, o4rao, pi4sawe―. У говорима централне Шумадије (Реметић 1985:52) чешћи су примери са дугоузлазним акцентом, осим у Неменикућама и Стојнику Београдском, где примери с непренесеним акцентом нису реткост. У Жабарима (Реметић 1989:270) и Батовцу (Бошњаковић, 2003:322) чешћи су примери с непренесеним акцентом, а у Чумићу (М. Грковић 1967:12) дугоузлазни јавља се факултативно. 53 SUDBINA / @? AKCENTA IZVAN PRVOG SLOGA U REYI 9. Dugosilazni akcenat prili~no je stabilan u govorima sa starijom {tokavskom akcentuacijom. U nekim govorima dolazi do wegovog skra}ivawa naj~e{}e u finalnom slogu. Dugosilazni na otvorenoj i zatvorenoj ultimi iza neakcentovane kratko}e A? Iza neakcentovane kratko}e ovaj akcenat pokazuje prili~nu stabilnost: a? aaa2 > aaa2: `ene2 Kn, zemqe2 Kr, sestre22 Kn; sveti2 Ra2n|o Pa, boga}i2 Tr; koji2 Ka, koju2 Pa, ova2 Kr Kn, ovu2 Kr, ona2 Pa, ono2 O; baca2 Pa, be`i2 L, boli2 O, brija2 Pa, da se ven~a2 Kr, gori2 Kn, grabuqa2 O, dovede2 D, dovedu2 D, doji2 Kr, `eli2 L, zadr`i2 O Pa, zano}i2 Kr, zaspi2 O L, izatka2 Pa, izdr`i2 Pa, ispe~e2 L, isplete2 Pa, i~ita2 ML, kune2 O, le`i2 Pa O, lo`i2 Pa, malaksa2 D, mokri2 Kr, naleti2 Kr, no}i2 L, obe}a2 Kn, odleti2 D, oja~a2 Pa, petqa2 Kr, plamti2 Tr, plete2 Pa, pozna2 O, poravwa2 ML, po~upa2 Pa, prezri2 Kr, preno}i2 L, proda2 D, pro~ita2 Kr, razboli2 Pa, ra~uwa22 O, sede2 Pa, sedi2 Pa, spekqa2 Kr, topi2 L, trangeqa2 Kr, trqa2 O, da s-uda2 ML, uzri2 Pa, ~ita2 L, ~upa2 Pa; sako2 Kn, do{o2 ], po{o2 [; odozgo2 Ka, ozgo2 VL; b? aaa2 > aa3a5: de3ce5 [, `e3ne5 [; go3ri5 ], dove3de5 [, le3`i% ], ope3re5 O, prene3se5 [; 54 v? aaa2 > aa3a5 a: va3qa5 se L, zo3ve5 me Pa; g? aaa2 > aa3a: pre2 zo3re O, posteqi3ne [; o3v~e ], sla3tka O, je3dna [; aaa2 > aa3a a: bri3ja se Ka, sme3je se ]. Znatno je ve}i broj re~i sa neprenesenim akcentom (356 : 40). I kada se javi u re~i preneseni akcenat, to se zapa`a kod {kolovanih govornika /Ore{kovica, [etowe?, ili kod onoga ko je doseqen iz BiH, ili Hrvatske /Kamenovo, ]ovdin, period posle ratova biv{ih jugoslovenskih republika?. U Batovcu /Bo{wakovi}, 2003:319? kod starije generacije retko se mogu ~uti primeri s pomerenim akcentom: ko-de3ce, u3{o. Dominiraju primeri tipa boli2, ovu2, ali se mogu ~uti i oblici s analo{kim akcentom ko-`e1ne, u1{o. B? Dugosilazni akcenat u zatvorenom slogu ima ve}u stabilnost ne podle`u}i promenama u novo{tokavskom duhu: aaa2 > aaa2: - avio2n Bo, advoka2t Tr, apuri2n Ka, armunika2{ L, asta2l Z, bagrewa2r Ve, bakra2~ Kr, baksu2z VP, balo2n Vo, banda2{ Kn, barda2k L, beto2n Vo, bogata2{ Bu, bolesni2k VP, bu|ela2r D, vago2n Z, veseqa2k Vo, vojni2k ML, vrba2k Kr, genera2l Pa, golo{ija2n Tr, gorwa2k Vo, gusa2n [, deseta2r ], de~a2k Ka, drvqani2k D, duva2n Z, du}a2n VL, |enera2l Kr, `anda2r Z, zida2r ML, invali2d Vo, jabuka2r Ka, ka~kava2q ML, ka~ke2t L, kova2~ Pa, kola2~ VL, komandi2r Bu, komi2n Ve, kondi2r VP, kopila2n Ka, korba2~ D, kotli2} O, krompi2r ML, kr~a2g Pa, lavo2r Ta, la`o2v Kn, lo`a2~ L, loka2l Bu, lopa2r Ve, luda2k Kr, manti2l L, minu2t O, mira2z Pa, mitraqe2z Ta, mleka2r ], moto2r [, noga2r D, olta2r [, opan~a2r Kn, orma2n L, osma2k Kr, ofici2r Pa, 55 pandu2r VP, papi2r ML, pasu2q Bo, petli2} Bi, pe{ki2r ], pi{to2q L, plafo2n VL, poqa2k Kr, poskurni2k ML, pr`ewa2k Tr, prostira2~ Ta, ra~u2n Kn, ro{ti2q Z, ruka2v VL, sala2{ Kr, sapu2n Vo, svira2~ Bu, sin~i2} Bi, slavu2j VP, soka2k Vo, sredwa2k Kn, stoma2k Ka, stra`a2r Kr, tawi2r VP, telefo2n L, ti{qera2j Bo, fakulte2t Bo, fiti2qTa, hajdu2k Kr, crvi2} O, ~ira2k L, ~uva2r Ta, {vale2r Pa, {e}era2{ Tr, {ifowe2r [, {pali2r ], {pidite2r O, {triko2v VL; vodo2m Kn, deco2m L, sa `eno2m D, nogo2m Z; bive2n Kr, drve2n L, osetqi2vTa, pla{qi2v Bu; wego2v Ka, ova2j Ta, ona2j Tr, taka2v Ka; baca2m Vo, be`i2m VP, bode2m D, dovede2m L, doda2m Kr, dr`i2m Ta, donese2m Tr, za`eli2{ Kr, zakqu~a2m O, zakove2m Kr, ja se zove2m ML, iznese2m Pa, isplete2m Ve, le`i2m Bi, no}i2m Tr, o~upa2m ML, plete2m Z, poe2{ D, po~upa2m Ve, preno}i2m Bu, da prosti2{ Bi, ra~una2m L, sedi2m O, stoji2m Z, tr~i2m Bo, u~i2m Bi, ~ini2m Ve, ~upa2m Kn, ~ita2j O; napre2d VP, odozgo2r Bu, onoma2d Bi, sutrada2n Ka, me|uti2m Z; jedana2js D, jedno2g Kr, jedno2m Kn, osamna2js Tr, petna2js Pa, ~etrna2js VP; aaa2„ > aa3a5„: voj3ni5k [, zamrzi3va5~ ], magaci3one5r [, {u3ma5r VL; o3va5j ML, o3na5j Pa; dove3de5m [, izdr3`i5m], razu3me5m VL; o3pe5t VP; osamde3se5t [, ~etrde3set ]. Analiza gra|e pokazuje da je broj primera sa neprenesenim akcentom u zatvorenom slogu mnogo ve}i (67: 13). (Areal pojave vidi se na karti 5.) 56 U Batovcu /Bo{wakovi}, 2003:319? ~uva se starije stawe /asta2l, ~ita2m?, ali se ponekad mogu sresti i primeri s pomerenim akcentom ru3ka5v, Ko3vi5n. Skra}ivawe / 2? u finalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine Otvoren slog 10. Primeri sa starim mestom akcenta na otvorenom slogu: aa5a2 > aa5a2: - a5ri2 Kn, ba5{te2 Kn, be5de2 O, bra5va22 Pa, va5`i2 Kr, ve5zo2 L, vi5ri2 D, vojni5ka2 Z, ne vre5di2 D, vr5{u2 Kr, vu5~e2 Pa, gla5ve2 Z, gle5di2 Kr Kn, dovu5~u2 Pa, du5{e2 L, `e5na2 Pa, zna5du2 Z, izle5`e2 Ta, ispe~e5du2 Pa, koko5{i2 Kn, koma5ta2 Kn, kra5du2 L, leka5ra2 O, qu5di2 Pa, nara5sti2 D, no}i5vo2 Z, ovamo5na2 ML, o5vde2 Pa, o5vce2 O, o`i5vi2 Pa, oce5~e2 Kn, pla5}o2 Ka, po`we5du2 D, pomu5ze2 Z, pocr5ni2 Pa ML, pregle5do2 Pa, prezi5mi2 Ka, ra5stu2 Kn, svi5wa2 Ka, svu5~u2 Tr, stru5`u2 O, tamo5na2 Kn, trqa5du2 Kr, ci5gle2 L; aa5a2 a > aa5a2 a: - vu5~e2 se Z, `u5ti2 se Pa, mo5ro2 sam L, mr5zi2 me ML, naje5du2 se D, svu5~e2 se Tr, cr5ni2 se Pa. Navodimo primere sa prenesenim akcentom na otvorenom slogu: aa%a2>aa4a: - gr4mi ML, da4ju VL, zagri4zu VP, zove4du Bu, izvu$~e Bi, ise4~e VP, jari4}a Vo, koma4da Ka, pe2t minu4ta Z, nase4~e D, obu4~e L, ovamo4na Kn, plete4du VP, pomu4zu Ta, ~o1vek pocr4ni Bi, da pre`i4vi Bo, razvu4ku Bo, stakli4}a Ve, fre4ze Bo; aa%a2 a>aa4a a: - mr4zi me Kr, prizna4du ju ], smrkwa4je se Kn, ukra4du je [. Neprenesen akcenat znatno je frekventniji /51:23) u korist starog akcenta. 57 Zatvoren slog 11. U zatvorenom slogu iza duge penultime primeri s neprenesenim akcentom znatno se ~e{}e javqaju nego oni s pomerenim akcentom (54:36); aa5a2I > aa5a2I : I - a5{o2v Ve, s Vo5jo2m Kn O, bi5ro2v Ka O, bra5do2m Pa O, vo5jsko2m Pa Tr, ga5ji2m VL, gvi5ri2m Ve O, gla5vo2m D, gri5ze2m Z O Pa, da5je2m Ta, dva5na2js O ], dvo5ri2{ ML, `i5vi2m VL Pa, `mu5ri2m Bu, izvu5~e2m Bo O, izmi5li2m Bi O Pa, ise5~e2m Ve, ise5~e2{ Kn, istre5se2m Pa, ko5ro2v L O, kra2de2m Kn, lo5po2v ML, mr5zi2m Pa O, mu5ze2m Pa, mu5ze2{ Pa Tr, obu5~e2m ], ople5vi2{ [, oce5~e2{ O, povu5~e2m Pa O, pomu5ze2m VL O, pose5~e2m VP Pa, pre`i5vi2m O, presvu5~e2m Bu O, razvu5~e2m VP, sa`i5vi2m D, tri5na2js Kr Pa, tr5pi2m ML, tu5|i2m Ta, ukra5de2m ], ci5glo2m Pa, {e5se2t Bu O, {te5di2m VL. Primeri sa pomerenim akcentom na prethodni slog nemaju postakcenatsku du`inu: aa5a2I > aa4aI : - ble4ji{ [, bra4zdom ], ve4ze{ VL, gla4vom [, gle4dim ], da4jem ], da4je{ ], do dva4najs VL, dva4put [, dvo4rim L, `i4vim Ta, `mu4ri{ [, izvu4~em ], izvu4~e{ VP, ise4~em Bi, isproda4jem Kr, jeda4nput L, namota4e{ Pa, obe}a4jem D, odvu4~em Ka, oze4bem [, povu4~e{ Bu, pozna4je{ Bi, pose4~e{ VP, prepre4de{ ], presvu4~e{ [, prizna4jem Ka, provu4~em Tr, proda4jem ], pro`i4vim [, razvu4~e{ Ka, tri4najs Kr, upre4de{ VL, {e4boj [. Nepreneseni oblici su ~e{}i u Pankovu /20) i Ore{kovici (15), a preneseni u [etowu (8). Posleakcenatska du`ina gubi se iza dugouzlaznog akcenta u resavskom /Peco- Milanovi} 1968:292), u govoru Trstenika /1968:32) i Lev~a /1972:57). Akcenat se sporadi~no prenosi u yabarima /Remeti} 1989:270), u kosovsko- resavskim govorima Kragujeva~ke Lepenice /Vuki}evi} 1995:58-62), u Batovcu /Bo{wakovi}, 2003:322?. 58 12. Skra}ivawe 2 u finalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine vr{i se u konstrukcijama: aa5a2 a > aa5a1 a: - al ne vre5di1 mi ni1{ta D, ne vre5di1 ti Kr, ne da5du1 mi Kr, o5vde1 se igra1lo L. Za govor Vra~evog Gaja i Kru{~ice konstatovano je da se dugosilazni akcenat iza dugog sloga skra}uje u kratkosilazni /Ivi} 1958: 328). У говорима централне Шумадије углавном нема скраћивања, осим у Неменикућама, где је често, и у неким североисточнијим космајским селима у којима је оно ретко (Реметић 1985: 60-62). Дугосилазни акценат у медијалној позицији иза неакцентоване краткоће 13. Dugosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane kratko}e veoma se dobro ~uva. aa2a > aa2a: - Aleksa2ndar [, Ara2n|el Z, bata2li K, betoni2rano VL, Bosa2nka Kn, vampi2ri se D, ve~e2rwu Ka VP VL, govo2rnik L, dari2va VL, devo2jka O, devo2jku O, dozvoqa2va{ Bi, doku2pim VL, drve2}e O D, |ubro2vnik D, zabu{a2va Pa, zave2`e Z, zavr2{i Kn Pa, zadu2`im Kr, zakte2va L, zama2{}eno Ka, zapa2ntila VP, zapi2san VL, zapove2dam Bo, zasla2dim Bu, za{i2pim Ve, igra2nka Bi, izbi2va Bu, izva2qa VP D O, izgre2va Pa, izi2|e ML, izi2|u D, izme2{am Kr, izmu2qa ML, ina2ti se Bu, ispla2ti Bu, ispove2da{ Bi, ice2di se Bo, Jugosla2vija D, kame2we Ka, karama2nke L Pa, koko{a2rnik L, koko2{ke Bu, kole2vku Vo, koma2rnik VP, konze2rve Pa, kora2knem Ve, kore2we Bi Vp, kukuri2~e Kn, lipa2rija O, momenta2lno Pa, mora2vke Z, muni2cija Kn, nadu2vam Pa, naqu2ti L, naqu2tim ML, nami2ri Tr, napi2{em ], nara2nxe Ka, nare2di D, nare2|a L, na{a2ramo O, nemo2jte Pa, nosi2qe Z, oba2ri{ Kn Ka, obi2|emo Bi obla2nde L, obli2zni D, oboqe2vamo Pa, obu2ko Ka, obu2rvala se VL, ogova2ramo O, ogra2|eno Kr, odbo2rnika Bi, odra2so sam VP, odra2sto sam Bi, odre2di D, odu2`imo VL, ozi2dani VL, oka2dimo Pa, okto2mbar [ oku2pam Kn, ola2di Bi, olo2vku D, oqu2{tena Bu, omi2vamo Ka, opa2nci Bu, ope2va VP, opra2{i D, opra2{ta 59 Pa, ora2we Ta, orta2~ko Tr, ose2ca Ve, osku|e2vamo Ka, osmatra2~nica Pa, osni2va Z, osno2vne VL osu2{i se Ka, oti2dem D otki2vam Kn, otpra2vnik Pa, ofici2rsku Ve, oce2di{ Bi, o{i2{a{ ML, partiza2nka Bo, petodina2rka Pa, petro2vke Kn, pe{a2~i{ Kr, piju2~emo Bo, piki2ra Kn, pili}a2rnik Ka, piro}a2nke Ve, povi2ja{ VL, povu2ko Ka, poga2|a Pa, pode2li Kn, podli2va{ Ka, poju2rim L, poka2`em [, poko2jna Kn, poko2jni L, pola2`em Pa, polu2pam Tr poqu2bi{ D, poma2gaj Pa, pome2{a L, popr2ska{ VL, pore2|a ML, pose2damo Tr, posma2traj D, poto~a2rka ML, prevr2ne{ Tr, preda2jte se [, prezi2da Pa, preme2sim Bo, preme2{}am Bi, preska2~em ML, preta2~e Kr, pripre2ma Pa, provri2mo [, proda2vnicu ], prolu2pa Ve, prome2ni Kr, prona2|u Pa, proce2dim D, proxa2ra ML, puko2vnik Tr, razvi2jamo D, razvla2~imo Pa, razre2dim Tr, rasa2dimo L, rastu2ra D, sabi2ra ], savi2ja [, sazi2da ML, sara2ni Tr, sara2nimo VL, sva{ta2rim Ka, svira2jka Ta, seqa2nka Tr, smedere2vka O, spasa2vam Pa, stra`a2rim D, talu2ska Ka, televi2zor Bo, uvi2|e Bu, uvla2~im Bi, uda2vim VP, udu2bi{ D, u`i2vamo Bu, uznemira2va Bu, ui2|emo ], ukva2ri se Kn, uki2da L, ukra2sim Pa, ukr2{}am ML, ula2`e D, uli2va L, uma2~u ML, ume2simo Pa, upa2li D, upa2qen Tr, upla2timo Ka, upra2vnik Kr, upre2gne [, ura2dim ], uspa2va ML, usu2ne Tr, formi2ra O, cedi2qka Kn, crve2nka Z, Crnogo2rka ML, ~etvr2ti Vo, ~ita2we Bi, {vale2rka VP, {esna2jsti Bi; aa2a > a3a5a: - go3vo5rnik [, de3vo5jka ], za3pe5va VL, i3na5~e ML, i3zli5va [, ko3re5we Ta, mi3li5cija Pa, na3qu5ti [, na3stra5dam ], o3dbo5rnik VL, po3ka5`em ML, po3ma5`e VL, pro3da5vnicu Pa, sa3~u5vaj Bo1`e [. U govoru Mlave preneseni akcenat javqa se kod govornika mla|ih od 45 godina, i to uglavnom {kolovanih. Дугосилазни у медијалној позицији иза неакцентоване краткоће у следећим говорима се чува: Врачев Гај и Kрушчица (Ивић 1958: 327), Уљма (Ивић 1990:201), Жабари (Реметић 1989:269-270), Галипољски Срби (Ивић 1994:26). У космајским селима јављају се само примери са непренесеним акцентом. У Батовцу (Бошњаковић, 2003:320) веома је мало примера са пренесеним акцентом. 60 Дугосилазни акценат у медијалној позицији иза неакцентоване дужине 14. Dugosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine stabilan je u primerima: a5a2a >a5a2a: - Bogoja5vqe2we Kn, vr5{e2mo O, vu5~e2mo L, gri5ze2mo D, dva5na2jsta Z, zavu5~e2mo Kn, zala5ma2we Pa, zi5da2we Kn, izve5ze2mo Ka, ju5re2we L, mo5ra2we D, na5ko2w~e L, pri5~a2we Kn, pr5ska2we Ka, stre5qa2we [. Kod {kolovanih govornika, u selima Kamenovu i Trnov~u /prema Po`arevcu?, Pankovu i Velikom Popovcu /prema Smederevskoj Palanci?, zabele`ili smo primere sa prenesenim akcentom: - vri4{timo VP, vr4{emo `ito Pa, dva4najste Tr Pa, za4pevka Pa Tr, pi4tawe VP Ka, pre4demo Ka Pa, pri4~awe Tr VP, su4{ewe Ka Pa, {i4{awe VP Pa. Profesor Ivi} /1959:398) tvrdi da se neakcentovana du`ina iza dugouzlaznog akcenta naj~e{}e gubi. Posleakcenatske du`ine nema u yabarima /Remeti} 1989:270?, resavskom govoru /1968:293?, re|e u trsteni~kom /1968:31? i Lev~u /1972:58?. Du`ina se najboqe ~uva u kolubarskim i ju`nijim srpskim selima centralne [umadije /Remeti} 1985:62-63?. U kosovsko-resavskim govorima Kragujeva~ke Lepenice posleakcenatske du`ine re|e se pomiwu /Vuki}evi} 1995:62?. U delu Skica za dijalektolo{ku kartu severne Srbije profesor Simi} /1980:108? oblast starijih {tokavskih govora ra{~lawuje u tri relativno izolovane zone. „Prva od wih le`i u gorwem toku Velike Morave, do Bagrdanskog tesnaca na severu. Druga je zona u isto~nom delu Srbije, odeqena homoqskim masivom. Ostali deo ~ini geografski kompaktnu zonu na severu: dolina Velike Morave, isto~no od linije Kragujevac–Ra~a–Mladenovac–Beograd, Resava, ju`ni rukavac 61 ove zone na desnoj strani Morave i podunavski basen sa Stigom, Zvi`dom i Brani~evom.“ Profesor konstatuje da su silazni akcenti na istome mestu kao i u mla|im govorima. Uzlazni akcenat poznaje tip ru4ka i tip za4kon: on mo`e stajati na penultimskom slogu /tako|e vojni4ci, seqa4ku, ~ita4mo, zatim zada4tak, mladi4}em, zgodna4~ak?, i to ispred stare kratke ultime /naprotiv: `e5na2, ru5ko2m?. Ina~e, uzlaznim akcentima progresivnih govora odgovaraju silazni akcenti arhai~nih govornih tipova, situirani za jedan slog daqe od po~etka re~i /za4konik – za5ko1nik, lo3pata – lopa1ta?, sem u tipu `e1na /– `e3na? i o1tac /–o1tac?, dakle opet ispred kratke ultime, gde se mesto akcenta starijih i novijih govora sla`e, ali ne i priroda akcenta /a3 – a1?. Treba uz to napomenuti da fonetska priroda kratkog akcenta starijih govora nije ustaqena, te se mogu realizovati sa uzlaznim i silaznim tonom /dakle: `e1na i `e3na, o1tac i o3tac?. Neke akcenatske specifi~nosti Javqawe 1 na mestu 3 Profesor Ivi} u govorima Srba u Temi{varu, Kraqevcima /Rumunija?, Radojevu, Vra~evom Gaju i Kru{~ici uo~ava balkanizaciju prozodijskog sistema ovih periferijskih srpskih govora. Ovaj proces podrazumeva gubqewe neakcentovanih du`ina, zamenu dugouzlaznog dugosilaznim /be2{e D, gla2dan O, ne2}emo L, na ra2zboju D, }e2rku O, }e2rke O? i kratkouzlaznog kratkosilaznim akcentom: vo1da ML VP, ~o1vek Ka Kn Tr Pa, ze1mqe Tr ], sno1pove Kn, ko1pali VL Pa, u1~io Ka Tr. 15. Navodimo gra|u prema akcenatskim tipovima i vrstama re~i: aa1a > a1aa: - bro1dovi VP, gro1bovi VP, dva2 du1kata VL Pa, komu1nisti Pa, kre1denac Kn ], ku1fera O, o1luci VP, o1~evi Ka, ple1kovi Pa, po1rezi Tr, sme1tovi O, te1hnolog Pa, }i1limi Tr, vra1~ara VP, doma1}ica Ka, cu1cla Pa, xandame1rija ML; 62 `i1v~ani Ka, ne1ma~ki VL, go1tovo Pa; ve1n~ala se Tr. Ovaj akcenatski tip javqa se kod imenica, prideva i radnog glagolskog prideva. aa2 > a1a: - ma1lo vo1de Kn, bez `e1ne Pa, kod `e1ne VP, mno1go ze1mqe Z, pa4r~e ze1mqe Pa, bes se1stre Kn, tri2 se1stre Ka; kako se zo1ve VP, mo2ra da po1sti Kn; do1{o Bo Bu Ka Kn Pa Tr ], na1{o Bi Bu ML O Pa Tr ], oti1{o Z D Ka Kn Pa Tr; od mo1je se1stre VL; aa2„ > a1a„: - ba1kra~ s vo1dom TR, la1vor Kn, i1dem u ho1tel Pa, ve}i1nom D, te`i1nom ]; kad i1ma{ Kn, da ko1pa{ Pa, ja2 po1stim Pa; pe1tnajs [, ~e1tres {e2sto go1di{te Tr. Ovaj akcenatski tip je re|i i javqa se kod imenica, nekih osnovnih brojeva i u singularu prezenta. Dvostruki akcenat 16. U na{oj gra|i zabele`en je mali broj takvih primera. Dvostrukim akcentom ozna~ili smo one slu~ajeve kod kojih se na prethodnom slogu javqao uzlazni ton, a na narednom je ostajala visina. Dvostruki akcenat javqa se u slede}em akcenatskom tipu: 63 – bo4lni1ca Tr, bo4lni1cu Ka, vre4ngi1ja Kn, genera4ci1je Kn, da4va1li Pa, izba4ci1li Tr, na4ro1da Ka, pre4se1dnik Tr, pu4te1vi Ka, xa4ko1vi Tr. Dugouzlazni na jedinom slogu 17. Negirani oblik glagola nije skra}uje se u ni4: – ni4 mi pomo1glo VL, ni4 mi tra5`i1o u1put Pa, ni4 mu ka5za1o Tr, ni4 mi ni1{ta Pa, ni4 mi ro2d Pa, ni4 mi ro1dbina L, ni4 me `a1o L, ni4 me bi1li L, ni4 mu do1bro O, ni4 mu `a1o L, ni4 mu zgo1dno O. Negirani oblici glagola hteti imaju dve varijante: – ne4 da gre2{im du2{u ML, ne4 da la1`em O, ne4 da `i5vi2m Kn, ne4 da se vr2nem O. Promena kvantiteta akcentovanih slogova 18. Pod pojmom promene kvantiteta akcentovanog sloga podrazumeva se wegovo mewawe iz / 1? u / 2 ? i / 4 ? akcenat, ili skra}ivawe / 2 ? i van finalne pozicije. Du`ewe A? Promena kvantiteta i mesta akcenta uo~ava se u futuru glagola videti: vide2}e{ ti2 svoga bo1ga ML, vide2}e{ Ka, vide2}emo Pa. U vokativu singulara zabele`eno je du`ewe kratkosilaznog u dugouzlazni akcenat samo u primerima: Bo4`, sa~u2vaj Bo VL ML Pa TR. U nekim prilozima dolazi u emfazi do promene / 1? u / 2 ? akcenat: tama2n da se vr2nemo kod ku1}e [, tama2n po1so Pa, tama2n se sre1tosmo ]. B? Du`ewe pred sonantom zahvatilo je medijalni i finalni slog. U medijalnom slogu sonant se uvek nalazi ispred nekog od suglasnika /re|e sonanta?. Izme|u 64 wih, u doma}im re~ima, nalazio se poluglas u slabom polo`aju, ~ije je gubqewe i izazivalo kompenzaciono du`ewe. Gra|a je razvrstana prema krajwem sonantu sloga: a? za mo2g brata4nca Vo, od dece4mbra Ka, `ivi4n~e Ka, jare4nce D, la4n~e Tr, u lo4ncu ML, u1ze{ lo4n~e ML, me1tla mara4m~e Tr, ka1ki mu{ka4rci Ka, dove1li i u nove4mbru Pa, ra4nfla L, u sete4mbru, Pa, mo1ji de1de solu4nci [, staro4jka Tr, staro4jko Tr, tolu4mbe VL, {ta4ngla Pa; b? popu1stili `i4vci L, po1dnela mo4lbu Kr, kod mo4mka Pa, sas mo4mka se voda1la Kr, sa mo4mkom VL; v? oti2dnem u ba2nku VL, sko1vano od bro2nze Ka, ku2j gla2vni [, postoja1le su igra2nke Bi, zame2{aj ja2rmu za sto1ku Kn, mo2mci Tr, s mo2mcima Ka, {qi1ve ra2nke Kn. V? Du`ewe pred sonantom obi~no je u posledwem slogu i realizuje se dugosilaznim akcentom: a? -v: pila2v Kn, la`o2v VL D Pa Tr, {ajto2v Ka ML Pa, biro2v Kn Pa, lo5po2v Bi ML Ka Kn Pa, pa5co2v D Z; b? -j: kelera2j Tr, kuplera2j Ka Kn ML, ti{lera2j Tr ] [, ona2j; v? -l: asta2l Bi Vo Kr Pa Tr ], boka2l Z D L Tr, kana2l VP Kn Pa ], loka2l VP Pa, apri2l D Z Ka Kn ML Pa, manti2l D L Pa; g? -q: vatra2q Bi Ka Pa [, skoba2q Bu D Z Pa, frta2q Ka Kn Tr, fiti2q O ], pasu2q Vo Bu D Z L O Pa Tr ] [; d? -m: proble2m ML; |? -n: Vrca2n ML, gusa2n L O Pa, du}a2n Vo Bu ML O Pa, kopila2n D Z Kn, orma2n Bi Ve ] [, partiza2n Bi Bo Ve L O ], patlixa2n Bu Ve Ka Kn Pa, tama2n Kn Tr [, na baze2n Bi Bo ML [, tere2n Z Tr, komi2n Bi Pa, sahari2n Bi Ve L O Pa, salici2n Bo Ka L; balo2n Kr Tr, beto2n D ML, vago2n Bo Kr Pa, najlo2n Ta ] [, plafo2n D Z Pa Tr, telefo2n Bo D L Tr, sapu2n D Pa ] [, Solu2n Bi ML O Pa; e? -w: ko~a2w D O, tiga2w Bu Vo Ta Tr ] [. 65 Skra}ivawe 19. Ovaj akcenat ostavqa utisak skra}enog poludugog / 2 ?, a ponekad je bli`i ekspiratornom u primerima: − ne1ma ku}u VL, ka1`e Kn, ma1jka VL, me1so ], ra1dim Bi, ne1mam Bi, si1ne ], spa1va VL. I dugouzlazni akcenat mewa kvantitet i kvalitet, pribli`avaju}i se kratkom akcentu: − bi1la ], ve1nac Bi, vi1no VL, ja1ja Kn, plu1}a Bi, pro1zor VL, pi1tali VL. Ovo je veoma ~esta pojava zbog okru`ewa vla{kog stanovni{tva jer je akcenat wihovog govora prete`no kratak. Ekspiratorni akcenat 20. Profesor Beli} je u govorima isto~ne i ju`ne Srbije konstatovao pojavu akcenta specijalne prirode. On je taj akcenat nazvao ekspiratornim koji je nastao svo|ewem dvaju starih akcenata silazne intonacije posle skra}ivawa du`ina na jedan akcenat. Odrediv{i prirodu tog akcenta Beli} ka`e da je kod wega glavno „ekspiratorni udar“ i da se on najvi{e pribli`ava „netipi~nom kratkosilaznom akcentu“ posle gubqewa wegovih muzi~kih osobina (1960:157). U resavskom govoru ekspiratorni akcenat je zastupqen u vrlo ograni~enom broju primera. Taj akcenat se ~e{}e javqa u zoni Svilajnca nego u gorwoj Resavi /zona Despotovca?, s obzirom na to da se ona grani~i sa govorima isto~ne Srbije (1968:299). „Ekspiratorni akcenat u trsteni~kom govoru ima istu vrednost kao u prizrensko-timo~kom dijalektu (1968:32). Distribucija ekspiratornog akcenta je ovakva: − na zatvorenoj ultimi: Stala' }, majo' r; 66 − na otvorenoj ultimi: do|o' , potkove' ; − na penultimi: dobrovo' qci, zavi' si; − na medijalnim slogovima: produ' `imo, obr'nemo; − na inicijalnom slogu: do' |emo, Bu' garsku. Kao {to se vidi distribucija ' u principu je ista kao i u prizrensko-timo~kom dijalektu. Naime, ekspiratorni akcenat mo`e stajati na svim slogovima i na mestu svih tonskih akcenata karakteristi~nih za dijalekte koji su u osnovici kwi`evnog jezika― (Јовић, 1960: 169). Materijal je razvrstan prema tipu i mestu akcenta u govorima sa starijom {tokavskom akcentuacijom: a? / 2? > / ' ? da napi ' {em ML, otva ' ra Bi, veterina ' r Ve, drobi' { Ve; b? / 4? > / ' ? bi' li ML, vra' pci Bi, vra' ata Bi, po' jma ML, }e' rka Ve. Mo`e se zakqu~iti zastupqenost ekspiratornog akcenta u selima koja se grani~e sa vla{kim. Dezakcentuacija A? Neke akcentovane re~i gube svoj naglasak. Pojedine imenice ostaju bez svog akcenta ako se na|u uglavnom uz vlastita imena. Obi~no ozna~avaju srodstvo ili titule: baba, kuma, prija, ~ika. Zabele`ene imenice su klasifikovane prema rodu: a? gazda-yi1ka Vo, gazda-Ra2de ML, gazda-Mi1lan Kn, deda-Bo4ra Pa, deda-Vo4ja Kn, deda-Dra4ga ML, deda-I$va Pa, ~ika-Vi4ta Kn, ~ika-Ste4va Ka, ~ika-To4la Kn, ~ika- Ra1di{a Tr; 67 b? baba-Me4ra ML, baba-Ra4da Bi, baba-Stoja1na VL, baba-Mi4qa Pa, strina-Da4na Pa, strina-Le4ka L, tetka-Gi4na Bo, tetka-De4sa Ve, ujna-Le4na Pa. B? Pridev sveti mo`e biti bez akcenta u sintagmama: sveti Lu2ka Ka, sveti Ra2n|o Pa, sveti-Niko1la Kn, sveti Ali2mpije L. U sintagmi dobro ju1tro akcenat je na drugom delu sintagme. U imenima crkvenih praznika akcenat se javqa na prisvojnom pridevu: \u2r|evdan ML, o~i \u2r|evdana Ka, pose \u2r|evdana VP, Krsto2vdan Ka, na Krsto2vdan Kn, Mi1trovdan Pa, Petro2vdan D, za Petro2vdan Tr. V? Pribli`na brojna vrednost ozna~ava se osnovnim brojevima koji ~ine jednu akcenatsku celinu: a? dva-tri2 ~ove1ka D, dve-tri2 fla1{e Kr; b? pe-{e2s da5na2 ML, pe-{e2s a5ri2 O, pe-{e2s ku2}a Pa, pe-~e2z da5na2 Kr. Kod jednoslo`nih brojeva u prvom se gubi ton, a ostaje neakcentovana du`ina, dok drugi broj ~uva svoj akcenat: pe5-{e2s xa4ka ML, pe5-{e2s prasi1}a Bo. Ima oblika u kojima se akcenat sa drugog ~lana sintagme preneo na du`inu u vidu dugouzlaznog akcenta: dve4-tri lopa1te Ka, dva4-tri boka4la VP, pe4-{es ka1{ika L, pe4-{es me1tara dr5va2 O, pe4-{ez go1dina Pa. Ako se broj na|e u kombinaciji sa formantom put, onda broj gubi naglasak, a drugi ~lan poluslo`enice zadr`ava svoj akcenat: dva-tri4put Ka, upa1li tu2 dva-tri4put Tr. Pojedine glagolske forme, u dodiru sa drugim re~ima, ostale su bez svog akcenta: 68 slo1bodno, ka`e, vi2 u1zmite D, devo2jka, ka`e, sti1gla da s-uda2 VL. Oblik aorista rekoh izgovara se reko i u kontekstu ostaje bez svog akcenta: Ja2, reko, zna2m tog do1ktora Tr, mi2 smo, reko, na poqopri1vredu Bi. Preno{ewe akcenta na kratku penultimu 21. Kratki akcenat se sa otvorene ultime preneo na kratku penultimu: - vo1da Z Ka, Kn L, se1stra Ve ML Ta, nado1{la vo1da Ta O, po1la vi4no po1la vo1da ], ka1qava vo1da Ta, bi4la ve1lika vo1da L, bi4la te4{ka vreme1na L VL Kr, ve1lika gospo1da Z, mla4da `e1na ML, di ze1mqa osta1ne Kr, skoro }e zo1ra Ta, izvr2nu se no1ga VL, do5|o1{e svedo1ci L, wego1va se1stra L, ve1lika tesko1ba VL, nami1~e ka1pu na ~e1lo [, ne mo1gu Vo VL VP ML O Ta Tr [. Izuzetak bele`imo kod re~ce neka gde se kratki akcenat ~uva pred enklitikom: - neka1 ga Vo D, neka1 i` Vo D Z, neka1 ga D, neka1 i` dok su mladi D, ali i: - ne1ka ga VL O, ne1ka - i` VL Kr, ne1k se vole5du2 VP, ne1k su do1{li Kn Kr O, ne1k tro{i2 Pa, ne1ka sam glu2p Ve Tr ], ne1ka ga tu2 ne sme2ta VL Z Ta, ne1ka si re1ko Kn L. Kratki akcenat se sa zatvorene ultime preneo na kratku penultimu: - i1ma do1ksat Kr, doma1}in Ve D Z Kr, `i1vot VL VP Pa TR [ ], ka1zan Kn Tr ], ugra2dim ka~a1mak Ka Kn L, pozove2m kom{i1luk Ka, pra2vi mo1mak Bi, bi1o sam mo1mak Bi, ve1liki mo1mak ML L, mr1tvac Ka, o1tac Bi Bu Ta [, sti1go ga u1rok VP. 69 Akcenatske prilike van ultime 22. Markantna crta govora Mlave vidi se u primerima u kojima se kratki akcenat zadr`ava na starom mestu: - baldi1{e VL, bezobra1zna Ka L [, vole1li ga VL ML Tr ], dr`a1va Bu Ve, zaka1~i VL Pa, ima1la kobi1la Bi, koko{i1wa ja4ja Bo, lopa1ta Z Pa L Ka Kn, napra1qeno Tr, na~ini1la Tr [, nesta1lo Ka Ta [, oti1{o Bi Z Kr opra1qa Ka Tr, pekqa1li O, pretu1rim Vo, propa1dne L VP, topo1vi D Z Kr, u~i1ni Tr, ~eti1ri Bi Vo D [. Preno{ewe akcenata na proklitiku Staro preno{ewe 23. Na na{oj teritoriji prete`no je zabele`eno staro {tokavsko preno{ewe na proklitiku. U govoru sa starijom {tokavskom akcentuacijom prisutno je metataksi~ko pomerawe akcenta na proklitiku, po modelu a a2/a? > a1 a/a? a1 a5/a? a? Glagol znati u odri~nom obliku prezenta ima akcenat na negaciji: ne1 znam Bi Bo Ve VL Vo D Z L ML Pa Tr ] [, ne1 zna VL Vo D Z L ML Pa, ne1 zna{ Bo VL D Z ML Tr ]. b? Odri~ni oblik potencijala glasi: ne1 bi Bi Ve ML L Ka Kn Kr Pa Tr, ni mi2 ne1 bi do1{li Tr. v? Akcenat se pomera na predlog u konstrukcijama: za1 mnom VL Vo D Z L ML, sa1 mnom VL Vo D Z L ML, o1 {ta Bi, u1 {ta da sipam Ve, u1 {ta da metem Kn. g? U izrazima za koli~inu i po akcenat se pomera na veznik: me2tar i1 po Kr Pa, frta2q i1 po Z D, ki1lo i1 po Ta, dva2 i1 po ektara L, dve2 i1 po godine Tr, tri2 i1 po meseca bila trudna ], mesec i1 po da5na2 Pa. 70 d? Prilo{ko zna~ewe sa prenesenim akcentom na prvi deo predlo{ko-pade`ne konstrukcije uo~ava se u re~ima: za1 vrat Bi Vo L Pa Tr, se1o mi za1 vrat O, stoji2 mi za1 vrat Kr. |? U nekim dvoslo`nim leksemama akcenat se prenosi na predlog: za1 du{u Bi Bo Ve VL Vo D Z L ML Pa Tr ] [, u1 glavu Z L ML Pa, popi2 za1 du{u ML Pa, da5je2mo za1 du{u VL Vo D Z L ML, ka1pu na1 glavu D, i1de mu na1 ruku Bo, na1 stranu to2 VP, u1 stranu Pa Tr ], do2|e mu u1 glavu D, uva1ti ga za1 ruku Tr, sve do1bro dok vo1di{ za1 ruku Kr. Primeri sa nepomerenim akcentom su uobi~ajeni: u1zo je za ru2ku Bo, na gla2vu ML, u ru2ku Pa. U malom broju materijala zabele`eno je pomerawe kratkosilaznog akcenta na proklitiku: a? i1de na1 vodu ], pre1d zoru [, pri1d zoru Pa; b? na1 jesen Ka, na1 pamet D, u1 jesen O, u1 leto Ta, ali i: pade mi na pa1met VL; v? ni1z brdo Tr, u1z brdo Ka. Novo preno{ewe 24. Novo preno{ewe nije zabele`eno. U govoru sa starijom {tokavskom akcentuacijom uobi~ajeni su primeri sa neprenesenim akcentom: dote1rao ca1ra do du1vara Bo, ne i1du u cr2kvu Ka, ne ka2`e se xa1be ML, no1si se na gro2bqe D, ne pa2ntim ba{ Kr, ne ma2rim Kn, ni1ki i ne pi2ta L; iza1{li na dru1m Bi, u ra1t ML, do1{o mi na sa1n Kr; od ku1}e do ku1}e D, kod ku1}e Bo, iz {ko1le Tr; va1tali se za gu11{u Kn, i1demo na ve1`bu Pa, oti2dnem na wi1vu ML, dove1o u ku1}u D, zatrpa2m u ru1pu Kn, le1gnem u so1bu VP; 71 na ta1van Pa, pe1wu se na ta1van L; ne vi1dim na o1~i Kr, ne vi1di L, ne vo1lim D, ne pi1jem Pa, ne pu1{im Vo, ne ~u1jem do1bro [, |a1vo ne o1re i ne ko1pa Pa. Preno{ewe akcenta na dvoslo`ne predloge 25. Kod starog preno{ewa akcenat je na drugom slogu: preda1 mnom Bo, Ve, D, L, O, Pa, ], [. Odsustvo preno{ewa akcenta na dvoslo`ne predloge je uobi~ajena pojava: preko ku1}e Tr, preko no1}i ML, preko po1qa L, preko da2na VP, oko ku1}e D, kroza ze1mqu Pa. Neakcentovane du`ine 26. Na ovoj teritoriji uglavnom dominiraju predakcenatske du`ine. Ispred akcenta 27. Predakcenatske du`ine dobro se ~uvaju u re~ima: a5vli1ja Bi L Kr Ta, za5ve1tina ML Pa [, le5ko1vi D Kn, pe5tlo1vi ], po5dli1vak Bi; da5va1li pla4tu Ka, ka5za1la Bo Ve Kr, pi5sa1le Kr, spa5va1li mo2mci Tr; dr`e5du2 Bo ML Kn, mi{qa5du2 L, Kn. Profesor Simi} ukazuje na to da je gubqewe predakcenatskih du`ina ispred dugosilaznog akcenta op{ta pojava u govoru Lev~a. Novija istra`ivawa to demantuju. U govoru Mlave jo{ uvek ima predakcenatskih du`ina ispred akcentovanog sloga. U govoru mla|ih informatora /u grupi do 45 godina? uklawaju se predakcenatske du`ine, jer se na dugim slogovima javqaju dugouzlazni akcenti. 72 Iza akcenta 28. Stare posleakcenatske du`ine su izgubqene, ili se sre}u u neznatnom broju. U govoru Trstenika /Jovi} 1968:36) kod imenica mu{kog roda tipa Pe4ra u vokativu singulara javqa se du`ina ispred dugosilaznog akcenta /Pe5ro2?. U Kru{~ici i Vra~evom Gaju predakcenatske du`ine su dobro sa~uvane, a posleakcenatske u potpunosti izgubqene /Ivi} 1958:329). U Uqmi je predakcenatski kvantitet povukao na sebe naglasak, a posleakcenatski je u potpunosti eliminisan /Иvi} 1990:199). U yabarima je dosledno skra}en posleakcenatski kvantitet, a na predakcenatski se redovno ili sporadi~no prenose silazni akcenti /Remeti} 1989:265-270). Potvrde za du`ine u postakcentovanim slogovima vrlo su retke u govoru Resave, Peco-Milanovi} (1968:297). Profesor Simi} kao zajedni~ke osobine govora severne Srbije navodi da je u leva~kom basenu likvidiran kvantitet postakcenatskih slogova. Mla|i govori na zapadu likvidiraju predakcenatske kvantitetske distinkcije, ali uz nepotpuno o~uvawe postakcenatskih distinkcija: `e5na2, kru1{aka – kru1{a5ka (1980:128). U kosovsko-resavskim govorima Ra~e Kragujeva~ke /Vuki}evi} 1995:62) retko se javqaju posleakcenatske du`ine i to uglavnom iza uzlaznih akcenata. Predakcenatske du`ine mogu povu}i akcenat na sebe /Vuki}evi} 1995:57-58). Sa `upskim govorom se govor Mlave sla`e u povla~ewu kratkog akcenta sa krajweg sloga uz pojavu istog takvog akcenta na prethodnom kratkom slogu /`ena1 > `e1na? i {tokavskog dugog uzlaznog na prethodnoj du`ini /gre5da1 > gre4da?. I jednom i drugom govoru uobi~ajeno je skra}ivawe svih du`ina ispred akcenta /ra5di2mo > ra2dimo, od ba1be5 > od ba1be?, kao i dosledno ~uvawe neskra}enih du`ina ispred akcenta /poza5jme1o, vri5{ti2?. /Ivi}, 2003: 9). 73 ЗAПАЖАЊА У ПРОЗОДИЈСКОМ СИСТЕМУ Однос акцента нашег говора према косовско-ресавској системи „Osnovno pravilo teorije dijalekatske diferencijacije jeste da su pod uslovima normalnog razvoja razlike me|u govorima uglavnom srazmerne geografskom rastojawu izme|u wih. Kada se na velikoj geografskoj udaqenosti, a na mestima izme|u kojih postoje i zna~ajne prirodne prepreke, na|u veoma sli~ni govori, to je siguran znak da je razvoj dijalekata bio poreme}en migracijama stanovni{tva: ili je jedan od dvaju govora donesen iz predela u kojem se nalazi drugi, ili su oba govora potekla sa istog podru~ja― (Ивић, 2003: 7). 1. Акцентуација у овом дијалекту је старија штокавска са повлачењем 1 са крајњег слога. При том на претходном дугом слогу долази 4, а на кратком 1. Највећи део говора овог дијалекта има троакценатски систем: 2 4 .1 2. У нашем говору запажена су три кратка акцента: краткосилазни, експираторни и веома ретко краткоузлазни акценат, што је настало под утицајем школовања. 3. Кратки акценат се не подудара потпуно са краткосилазним акцентом у књижевном језику. У обичном говору је изразито кратак, експираторан. 4. Pomerawe / 1? akcenta vr{i se po kosovsko-resavskom obrascu. 5. Kratkosilazni akcenat u posledwem slogu ~uva se na otvorenoj i zatvorenoj ultimi. 6. Kanova~ki akcenat se javqa u sporadi~nim slu~ajevima, uglavnom u imenicama, ali samo u selima na levoj obali Mlave. 7. Pomerawe 1 po novo{tokavskom obrascu zabele`eno je u odre|enom broju primera, pri ~emu je mawi broj po novo{tokavskom obrascu. U ovoj kategoriji kratkouzlazni akcenat se javqa samo kod mla|ih ili {kolovanijih govornika. 74 8. Kratkosilazni na otvorenoj i zatvorenoj ultimi iza neakcentovane du`ine pomera se na neakcentovanu du`inu u pravcu dobijawa dugouzlaznog akcenta. 9. Kratkosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane kratko}e se ~uva. 10. Potpuno je uobi~ajena pojava ~uvawa kratkosilaznog akcenta u medijalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine. 11. Dugosilazni na otvorenoj i zatvorenoj ultimi iza neakcentovane kratko}e pokazuje prili~nu stabilnost. U zatvorenom slogu ne podle`e promenama u novo{tokavskom duhu. 12. Skra}ivawe / 2? u finalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine odvija se u dva pravca: ili se ~uva kratki akcenat na starom mestu, ili se gubi u finalnoj poziciji, a na mestu neakcentovane du`ine javqa se dugi akcenat. 13. Dugosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane kratko}e veoma se dobro ~uva. 14. Dugosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine je stabilan. U neke akcenatske specifi~nosti ubraja se i javqawe 1 akcenta na mestu gde se u kwi`evnom jeziku o~ekuje 3 akcenat. 15. Balkanizacija prozodijskog sistema ovog srpskog govora podrazumeva gubqewe neakcentovanih du`ina, zamenu dugouzlaznog dugosilaznim i kratkouzlaznog kratkosilaznim akcentom. 16. Dvostruki akcenat se javqa kod onih slu~ajeva kod kojih se na prethodnom slogu javqao uzlazni ton, a na narednom je ostajala visina. 17. Promena kvantiteta akcentovanih slogova ide u pravcu du`ewa i skra}ivawa akcenata. 75 18. Zastupqenost ekspiratornog akcenta evidentna je u selima koja se grani~e sa vla{kim. 19. Neke akcentovane re~i gube svoj naglasak i ta se pojava naziva dezakcentuacija. 20. U govoru Mlave vr{i se preno{ewe akcenta na kratku penultimu. 21. Na na{oj teritoriji prete`no je zabele`eno staro {tokavsko preno{ewe na proklitiku. Novo preno{ewe nije zabele`eno. 22. Predakcenatske du`ine dobro se ~uvaju, a postakcenatske du`ine se gube. Б. ФОНЕТСКЕ ОСОБИНЕ ГЛАСОВА И ФОНОЛОШКИ СИСТЕМ ИЗГОВОР ВОКАЛА Otvoreni vokali 29. Ресавско говорно подручје има доста стабилан вокализам, осим ě и ŏ који су отворени. Вокалску функцију може имати и сонант р. Са отвореним изговором самогласника предњег реда е забележили смо ове примере: - ve18lika re4ka Bo D Z Kr, de18vet D Z Ta, de18set D L, de18ca Z L, de18cu L, `e18na Bo D Z L Kr, me18ne D L Kr, ne18ki D Z Ta [, ne81{to D Z Ta ], ja bi pe18vala Kr Ta, te18rali D ML Ta, je18dan Z Kr Ta, je18ste L Kr Ta, je18dan D Kr Ta, je18dem Vo D Z Ta, je18dna Ve Z Ta, se18dam D Z Kr Ta, se18lo D Kr Ta, se18la D Z Ta Pa, ~e18ka VP D Ta Tr, ~e18ki} Vo D Z Ta, ~e18sma Bo D Ta [, ~e18tri D Z Ta. 76 Otvoreniji vokali izgovaraju se u selima bli`e Svilajncu, a to su: Krvije, Tabanovac, Lopu{nik, Dobrwe, Zabr|e /ареал ппјаве на карти 6). Много је потврда у материјалу где се боја вокала не разликује од стања у стандарду. Наводимо примере са силазним акцентом: - ve1dro ne1bo O, ve1~e L, de1sno D, `e1ni KaTr, ze1mqa Bi ML, ze1mqu ML, ne1bo D Ka, je1lo Pa, me1ne Ta, lo5po1vi Bi, re1bra Kr, re1sto Kn, sve1kar Kn, sedamde1set Vo, se1tim se Ka Kr, sre1bro Ve, ~e1kamo VP. Одступање од стандардне норме констатовали смо и код самогласника задњега реда о: - bo81`e Kr L O, bo81qi D Kr, vo18di D Z L Pa, go18dina L Ta Tr, u go18ste Z Ta Tr [, ko18la ML Ta Tr ] [, ko18wa Bi D Z Ta Kn, mo18em Bo Bu D Kr Ta Tr, mo18`e mi se D L, no18}u Bi Ka Kr O Ta, wego18vu Z Ta, o18dma Pa Ta Tr, - otvo18ri Kr Ta [, pro18{lo L Pa Ta Tr, ro81pstvo L Kr, ~o18vek Bi Bo D Z Kr Ta Tr [. Знатно је већи број примера у којима се боја вокала не разликује од оних у стандарду. Наводимо примере: - Beo1grad Bi, bo1`e Ka, bo1`e Kn, bo1qi Bi Ta, bo1qi L, viso1ko L, volo1vska O, vo1da Kr, vo1du Kr, gvozde1no Tr, govo1rte L, go1di{te ML, go1di{te Kn, do1neli O, do1zvola VP, do1{lo Tr, do1{lo VL, u `ivo1tu D, da se zapo1sli Z, da zatvo1ri ML, mo1go VL, mo1`e{ Vo, no1ge Ka, no1ga Ta, no1si Bi, wego1vu se1stru Pa, o1zgo Bo, o1ndak Kn, o1ndak Ka, o1sam Pa, o1tac Ta, o1}e{ Pa, o1}e{ VP, o1cem Tr, pro1dala Bo, pro1{li Vo, po1so ], ro1pstvo Bo, u subo1tu Tr, ~o1vek Ve. Oтворенији кратки вокали забележени су територијално према источном делу наше области, опет у селима према Свилајнцу, што је такође говорна зона која се проширује у околини Крагујевца. 77 Zatvoreni vokali 30. Izgovor zatvorenih vokala nije potpuno ujedna~en. On se prote`e od ne{to zatvorenijeg do difton{kog. Kakva }e boja vokala biti zavisi od kvantiteta akcenta i fonetskog okru`ewa. Navodimo primere re~i pod dugim akcentom: bre27 Bi, deve27ta L, `dre27be Ka, ice27pana D, ice27di Bi, me27d L, me27sim Pa, pe27t Ka, prepre27da Ta; be47la Pa, ve47nac O, de47te D, le47po Pa, ne47}u L, te47ret Kr, }e47rka O; beto27n ML, bo27s Kr, vo27jni D, gvo27jze Bi, do27|e VL, jo27k ML, ko27 Kr, ko27j Kr L Pa ] [, kombilizo27n [, mo27j D, no27` Ta, o72vce Bi, o27n ML, poko27jna Ka, tako27 ML; vo47jska Pa; go47re VL, do47le Kr, ko47ke Pa, ko47rov Pa, o47van Kn, po47dne Ta, pro47zor Ka; gra27|a D, ma27jka VP, mla27da Bo. Zatvarawe vokala o de{ava se uz suglasnike k i g: ko27 Bo, ko17vu L, ko17qivo D, ko17re Ta, ko17sa Pa, {ko17lu ML; koko17{ke [; go17dine ML; ko72j D, sa ko72li Ka, ko7bi1la L; Uz neke sonante tako|e se vr{i zatvarawe vokala: mo71go Ka, mo17ja Ka, o17nda ML, ova17m [. Pomenuti primeri mogu se sresti i bez promene boje vokala: koko1{je Pa, ko1lima D, ko1qivo ], ko1w Bi, ko1sti Bo; go1dina D, go1dine Tr. 78 IKAVIZMI [UMADIJSKO-VOJVO\ANSKOG TIPA 31. O problemu ikavizama pisali su Slobodan Remeti} (1981:7-105) i Pavle Ivi} (1956:69-70) koji je izvr{io wihovu klasifikaciju: a? na analo{ke: D-Lsg. imenica druge deklinacije /`eni, po sobi?; D-Lsg. li~nih zamenica /meni, po tebi?; Lpl. imenica prve deklinacije /na koli, po zubima?; Isg, G-D-I-Lpl. zameni~ko-pridevske deklinacije /s onim, od tih, sasvim?; b? na fonetske: u komparativu s nastavkom -iji /stariji?; u odri~nom obliku gl. nije, a prema wemu nisam, nisi; u prilogu di; u imenici grijota. Analo{ki ikavizmi 32. Analo{ki ikavizmi sre}u se u nastavcima: a? de1di Kr, ba1bi ML, za2vi D, se1stri D, sna1ji Pa, sto1ki ML, te1tki Ta; Veliki je broj primera sa nastavkom e: ba1be D, de11de L, devo2jke Tr, kra1ve Ka, kobi1le Ka, sestre2 O, udovi1ce L. Takvo je stawe u kosovsko-resavskom dijalektu (1995:90-1), u Batovcu (2007:154) i kod Sofije Raki}, u govoru Dowe Mutnice (1987:36). b? U D. i Lsg. li~nih zamenica nastavak -i javio se pod uticajem imeni~ke deklinacije i enkliti~kih oblika mi, ti. U na{oj gra|i ima oblika sa -i i sa -e: 79 me1ni Pa, te1bi Ka, se1bi VP, o se1bi Tr, wo2jzi Tr; me1ne D, te1be O, se1be D O, wo2jze L. v? U Lpl. imenica mu{kog i `enskog roda sa~uvali su se oblici sa -ma: po zu5bi1ma ML, ra1tovima [, ta1vanima VL, tere5ni1ma Kn, u }o1{kovima Tr; g? U Isg. i GDIL pl. javio se vokal i umesto e: Isg. ovi2m pu4tem [, ti2m kamijo4nom Tr, s ti2m dru4stom Ta, ti2m sam se ba1vio ], s mo1jim stri4com Bi, s ti2m puko2vnikom Ve, s ti2m ~ove1kom Vo, sas ti2m i ti2m Kn; Gpl. svi1 se1dam Ka, ovi2 {e2z go1dina D, ko ti2 ko1liba [, nije bi4lo ti 2 le4kova Bo; Dpl. ja4vi ovi1ma L, ovi1ma Kn, da4mo ovi1ma Kr, oni2m seqa5ci1ma D, ti1ma Bo, ti1ma mo1jim unu1cima ML; Lpl. u ti2m le1twim da2nima Pa, u ti2 mo1ji go1dina Kr; U osnovi ili korenu ima analo{kih ikavizama: vide2}u Z, vide2}e{ Tr, vi1dela Pa, vre5de1lo O, gr5me1lo Tr, gr4melo O, `ele1o Pa, `i5ve1la ML, `i5ve1li Ka, istrule1o Tr, polude1o ML, polude1la Tr, pomodre1lo Pa, mr5ze1la Vo, osta1reo Bi, posku5pe1o Tr. U prefiksima a? U re~ima sa prefiksom ne- sa~uvano je e: ne1ki L, ne1ki VP, ne1ki pr1{qen, ne1ki Vo4ja ML, bi1o ne1ki na kapi1ju Bo, kod ne1kog Ko5le2 Pa, ne1ke seqa4ce D, ne1ka ~e1sma Ka, ne1ka bo1les Ta, ne1ka kole4ra L, kod ne1ke ba1be Kr. b? Sa~uvana je razlika me|u prefiksima pri- i pre-: pri-> pribli5`i1li ML, pri2|e D, prizna2 Ta, priku1pimo L, prime2ti Ka, pripre2mamo se Pa, pri1tisak [, pri1tisak ], pri4~es Ta; pre-: prebe1go O, prebi2ra po xepo1vima Ka, preva1rio Bo; 80 pri->pre-: preva1tim L, predr`a5va1li me D, na pre5li1ku Kn, prepa1dne mu1ka Pa, presta1qamo Ka, preti1snem Kr, prete2`u na onu2 stra2nu L, pretr~i2 da pomo1gne Ta, pre~e1kaju Bo, pre4~es Bi Bo ML VL Pa ] [, pre~e2stim se ML Kr Ta Tr O Pa [; pre->pri-: priposta1vqamo Z; Predlozi pred i preko javqaju se u ekavskoj varijanti: pred: pred Bo1`i} Tr, pred ra4dwu Bi; preko: preko me1n VL, preko vo1qe Pa, preko ru5ke2 Ta2, preko le1ta D, preko me1re Ka, preko pu4ta Kn, pre1kosutra P. Zabele`en je oblik pri1d zoru Kn. Fonetski ikavizmi 33. Zamena vokala e ispred j javqa se u komparativu: boga}i1ji L Kr, jevtiwi1ji Vo, jevtini1ji Bo Bi ML Pa [ ], mirwi1ji D, mirni1ji VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta, novqi1ja Z, novi1ji Z Ka Kn L ML O Pa Ta, po{tewi1ji ML, po{teni1ji Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr, rawi1ji Pa, rani1ji Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, slabqi1ji Kn, slabi1ji Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka. Oblici imperfekta svedeni su na oblik be4{e Bi Bo Ve D Z ML Ka Kr Ta Tr O ] [. Negacija oblika jesam u svim punktovima glasi ni4sam Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [. Prilog gde javqa se u dva vida: di2 Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, di1 }e{ Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, gde Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [. Izvedeni oblici sa vokalom e i sa vokalom i: 81 ne1gde Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, ni1gde Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [; o4vde Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, ovdena2 Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, ovdena2k Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, o4vdi Bi Bo Ve Vo D Z Ka Kn L ML Pa Tr ]; ondena2 Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [. Облике са е и са и налазимо у говорима централне Шумадије (Реметић 1985:378- 9), у Жабарима (Реметић 1986: 507-519), Крагујевачкој Лепеници (Вукићевић 1995:192), Батовцу (2007:156), говору Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1987:35), говору Левча (Симић 1972:132), у трстеничком говору (Јовић 1968:53) и ресавском говору (1968:262). Можемо закључити да у северним косовско-ресавским говорима има икавизама шумадијско-војвођанског типа, али да је њихова заступљеност релативна од говора до говора. Na mestima gde se h zamewuje sa j, ili izostaje, ne dolazi do zamene e vokalom i: me1ove Tr, meu1na Kn, le4ja L, gre2j D, sme2j ML. Imenica ma}ija < ma}eja < ma}eha svugde je zastupqena. U ekavskom obliku zabele`eni su slede}i glagoli: ve1je ML, izve1je{ D, ove1je{ pasuq Kn; gre1jem VL, gre1je Pa, zagre1jali L; se1jem Kn, se1jao O, se1jala L, prose1je{ Pa; sme5je2m se Ta, da se sme5ju2. Ikavski likovi zabele`eni su samo u selu ]ovdinu: si1je, posi2j. Ikavski oblici postojani su u re~ima: dodija1lo D, dodija1o Tr Pa ] [, dodi1jo mi Kn. U leksemi vedri1ca zadr`alo se e. 82 Oblici: siki1ra Ta, siki4r~e Pa, sikira5ci1ja Tr, sikira1la se L, sikira2m se Pa, sikira1ju rodi1teqe VL potpuno su uobi~ajeni. Kod {kolovanijih govornika je oblik seki1ra Bo D Ta Pa ] [. Na ~itavoj teritoriji u dolini Mlave govori se siki1ra i ni4sam. Naro~ito se u izgovoru nekih leksema izdvajaju me{tani sela ]ovdina. Kod wih se redovno ~uje: }a1o, }a1la /hteo, htela?, lu1ka se si1je, {eni1ca se si1je. Takvih potvrda je zabele`eno 215. Стога је добро поменути истраживање С. Стијовића о селу Златову, у коме се наводе исте потврде ијекавских трагова (Стијовић, 1997: 122). Grupa eo ~uva se u re~ima ce1o Bo Bi Ve D Z Pa [, sme1o Vo Ve ML L Ka Pa Tr ] [, te1o Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [. Glagol kukurekati upotrebqava se u obliku kukuri2~e ML Pa [, kukuri5knu1o peta1o Ka, kukuri5ka1o Tr. Veznik osim glasi i u jednom i u drugom liku: osim Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, osem Bo Ve VP D ML. Broj obadve izgovara se tako na celoj teritoriji. Oblici glagola levati sre}u se sa vokalom i u korenu: doli2va{ D Ta, zali2va Ka Pa, nali2va mu vino Tr, podli2vamo mle4ko Ve Ta Pa. Ijekavizmi 34. Fakultativni oblici zamenica sa formantom go| ~uju se samo u ]ovdinu: {ta go1|, ko go1|, de go1|. Uobi~ajeni su oblici sa god: − de go1d Kr, ko go1d Ta, ko go1t Ve, kad go1d ML, kad go1d Bo, kuj go1d L, {ta go1d Pa, {ta go1d o}e{ Bi, {ta go1d bude ], {ta go1d treba [, {to go1d ka`e Tr. U leksemi orah javqa se vokal a: 83 - po1po se na o1ra Ta, rodi1o o1ra Pa, pod mo2j o1ra Bi, me1te{ o1ra ML, rodi1o mi o1ra Bo, pa1o s o1ra L, o1ra D, ora1si rodi1li Ka, me1tem ora1si D, ora1~e Bi ML Ka L ], Ore1ovica tu bli4zo ML. Na|eni su ijekavizmi: si1je se p{eni1ca ], si1jali smo p~eni1cu ML, posi1je se kono1pqa ]. Na|eni su oblici sa jekavskim jotovawem: |e1 su bi4li ], |e1 si /pored de1 su bi4li, de1 si?; bi4lo kod na1{ija rodi1teqa O, o sva1kim O. Ijekavski primeri svedo~e o tome da male sredine dugo mogu da ~uvaju crte starog zavi~aja. Primeri sa vokalom e javqaju se u predlozima: prema Bo Ve D Z L Pa Ta, prema po1slu Tr, ali i: prama wi1ma ML L, prama me1ne Pa, prama wi2 Ka, sprama wi1ma Kr. Poluglasnik 35. Pored uobi~ajenog refleksa u- javqa se srpkoslovenski ili ruskoslovenski va- : U!skrs Bi Bo Bu Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, ali i: Va1skrs Ve Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa, Hri1stos va1skrs Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ]. U prefiksu ili predlogu ispred suglasni~ke grupe javqa se vokal a: izatka1ju ], izatka1le [, izatka1la Bi, izatka2 D, izatka4mo Ta, raza1strela Pa, razastra1la pla4tno Kn; poda {qi1vu Ka, poda kru1{ku Kn, kroza wi1vu D, kroza ze1mqu O. Kod imenica basamak i san zadr`ava se ponekad nepostojano a: ba1samaci ML, na ba1samace D, nemam sa1na Ta. 84 Глас Р 36. У различитим позицијама у речи различито се изговара, тако да се јављају фонетски варијетети. 36. 1. Уместо сугласничког р јавља се вокално р: - vr1}ao se Bo ML Ka, vr1}em se Bo Kn, vr1}i se ML, mitrqe2z [, matrqe2z Ta, frta2q Kn. Насупрот томе наводимо примере: - vra1}o se Z, vra1}am se Z, mitraqe2z O Pa, matroqe2z ]. 36.2. Иако ћемо у говору наићи на примере za1strlo L, po1mrli L Ka ML,честа је појава уметања инфинитивног инфикса и у радни глаголски придев. Када се слог са р завршава сонантом л или н, долази до уметања вокала е: - za1strelo Bi, podu1preli ve1{ Bi VL Ta, pro1streli ML O, raspro1streli VP Z Kr, sre1bren me1tak Vo. У неким случајевима има уметања вокaла а: - po1mrali VL, po1mrale VL, sa1trali se oko we2 L ]. По принципу аналогије, и у другим случајевима, у мушком роду радног глаголског придева, испред наставка –о стоји вокал –е: podu1preo Bi Ta, pro1streo ML. Десилабизација се врши испред –л > –о у случајевима кад нема уметања: u1mro Vo VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ]. Када је р под акцентом, нема десилабизације: skr16ao се, Pa (аналогно томе skr6a1o Z L O?, izvr61o `i1to Kr, vr61o [ ]. 85 Дифтонгизација и проблем фонолошке егзистенције дифтонга 37. Примећено је да се глас –ј– из 3. лица презента множине у неким примерима не изговара: mi{qa1u L, vrqa1u se Vo D, baca1u Bi Kr. Ovde se vr{i desilabizacija finalnog -u. I u nekim drugim oblicima, u istoj poziciji, ose}a se druk~iji izgovor vokala. Неизразитi izgovor vokala примећен je у секвенцама: 37. 1. Група aу - ra2di u A!ustrije Ta, do1{o iz A!ustrije Ta, a1ustriski pa2so{ [, a1ustrisko dr`avqa4nstvo [, ka1sni n-auto4bus Kr, auto4bus ML Pa Tr; - Austrija4nci Bo, Austrija5nci1ma Bo, automa1cko oru2`je [, zaurla2 Ve. Osim ovih ima i primera gde nije do{lo do promene izgovora vokala: - para1unu1~i}i D L ML; - Arnau1te Bo VL Ka, Arnau1ti VL, arnau1cki Bo, zau1zne ], zau1znemo se D ], mau2~u ma1~ke VL Ka. Nepromewena grupa au ostaje u slu~aju kada je jedan wen ~lan pod akcentom. 37. 2. Група еу Пва група свпди се на скра}ени иzгпвпр впкала у (=?: - pose1u8 kuku1ruz O, be1u8 pu1no wi2 Ta, be1u8 mla1|e `e1ne Ta, ne1u8tralna ML, bi4la ne1u8tralna Vo. U slede}em materijalu nalaze se potvrde za uobi~ajeni izgovor vokala: - pre1uzelo D, ne1utralno vre4me Vo; - ste4gla me reu1ma Bi, i1mam reu1mu Kr. 37. 3. Grupa оу 86 U ovoj grupi mewa se izgovor vokala u prisvojnim zamenicama gde se o~ekuje postojawe sonanta -j: - mo1u fami1liju ], pred mo1u kapi1ju Tr, pod mo1u {qi1vu Ka, na svo1u ru2ku Bi, svo1u }e2rku ne da2 Bu, na tvo1u fami1liju L, tvo1u ku1}u VL. U slo`enim re~ima ostaje neakcentovani diftong ou, u navedenoj gra|i: - pouzi1ma{e se i1zme|u se1be Bo, poumi1ra{e o1d reda VL. U slede}em materijalu ima situacija i sa promewenim i nepromewenim vokalima u sekvenci ao. 37. 4. Grupa ао: - da1o [, dr`a1o ] zva1o L ], zna1o Kn L O, ima1o Ve VL D Kr Ta, ice5pa1o VP Ta ], ka5za1o Kn, igra1o Tr, pi5ta1o Vo L, pcova1o Bo Ka L, ski5ta1o Vo Kr, staja1o Ta ], }a1o da predu1zne [, xa5ra1o VP, po~upa1o Bo, name5{}a1o Bu, ~eka1o D Pa, svuqa1o se Z ML, skotrqa1o VL. U ovom slu~aju prvi samoglasnik iz grupe nalazi se pod akcentom. Ne dolazi do promene u slede}im случајевима: - i1ma d-i1ma{ sao5ni1ce ML, da mu sao1p{tim Tr. 37. 5. Grupa eo: - vole1o Bi Ve Ka ML [, dove1o Kn ML, `i5ve1o VL Z Kr, naxi5ve1o Kr, pre`i5ve1o Bi Ka, pove1o D Z, izgore1o O Pa, te1o Bo, }u5te1o Bo ], kle1o [, `ele1o Vo D, mr5ze1o L Pa Tr, be1o VP D Kr ML, ce1o Pa Tr ], zelene1o Bi Kn, polu5de1o Bu Kn ML. Akcentovana grupa eo, koja vodi poreklo od -el, veoma retko se sa`ima. Neakcentovana sekvenca eo zapa`a se u materijalu: - vi1deo ML Kn, za1peo VP D, za1uzeo Bi, osta1reo [, po1~eo Z, beogra1cki Vo, preobu5~e2mo Bu. U slo`enicama se ka`e: ne1obrano gro2`|e [, Beo1grad Bo Z [. 87 37. 6. Grupa ае: - a`da1e L, la1e ML, presta1e D, osta1e Pa, nesta1e Z, {urwa1e D, oba1e L, preba1e L, on se ka1e Ve, }e se poka1e VP. Primeri sa neakcentovanom du`inom su slede}i: - da5e2 Kn, izvrda5e2 Tr, ispuwa5e2 L, ja se nae2m Ka, proda5e2 ML, razazwa5e2 Vo, uda5e2 se Bu. Sekvenca ae dobijena je gubqewem intervokalnog -j. 37. 7. Grupa пе: - dvo1e Tr, tro1e Tr, ko1e ka1ko VL, ko1e-de2 Ve, mo1e Z Pa, mo1ema deca1ma Pa, napo1e ga Ta. Intervokalno -j ispada i u slede}im primerima: koe1{ta [, ka1ko koe2m Ve, od koe2 Bu, koe2m Bu, poe2{ Pa, poe2m Pa, poe5du2 Kn, stoe5du2 L. Неакцентована секвенца ое ~uva se u primerima: - Dobri1voe ML, Mili1voev [, Mili1voe [, o1boe ], Radi1voe Ka, Spa1soe VL, Sta1noe D. Обично се у групи нађу два вокала од којих је један акцентован. Тако је вокал под акцентом израженији у говору од суседног. За нијансу дуже траје и свакако је сонорнији. Други вокал je неизразитије сонорности, краће траје. Приликом изговора два вокала у контакту свакако долази до промене облика резонатора, јер је говорни орган припремљен за изговор првог вокала и пре завршетка тог артикулационог процеса већ мора да промени облик како би се припремио за изговор наредног вокала. Просто се процес артикулације једног вокала не доводи до краја онако како би требало, а већ се изговара следећи вокал. С друге стране разумљиво је да је вокал под акцентом израженији од оног другог. И даље, када се два вокала нађу у дифтоншкој целини може доћи до асимилационих процеса, при чему ће се један вокал прилагодити другом, или до уметања сонанта међу њих. 88 Секвенце у којима је на другом месту вокал и 38. Редуковано и забележено је у секвенци вокал + и: ze4i8tin Kr, ka1i8{ VL. Секвенце добијене губљењем гласа –ј-: - kod mo1i8 L, mo1i8 seqa4ci L, mo1i8 ro1|aci O, mo1i8 mi de5ca2 D, od mo1i8 L, mo1i8 jagwi1}i Ve, da ne odvo1i8 VP, da razdvo1i8 Bi VP, da napo1i8 bi1kove Tr, ne posto1i8 Vo, ofici2r i` postro1i8 Bi, svo1i8 Bu, od svo1i8 Ka, sa svo1i8 Ka, tvo1i8 brata4nci L, sa tvo1i8 ko2la Ve, od tvo2i8 d-u1znem Bi; - Vo1i8n Z, yivo1i8n ML, iz Kra2i8ne Vo, napo1i8m VP, odvo1i8m Kn, postro1i8m se u ~e1tu [, prebro1i8m pa1re ], sa svo1i8m Ka, iskro1i8m Ve, prekro1i8m Bo, Tro1i8ca Ka, u~i Tro1i8ce Ka. Glas i8 se fonetski izjedna~uje sa jednom varijantom glasa j koja ~ini prelaz izme|u ova dva glasa. Ali, ima i slede}ih primera u kojima govor glasa i nije redukovan: - odvo1iti od u4sta Vo, le1`ai [, prezaloga4i ne1{to ML. У сантхију наилазимо на редуковање вокала и: - ja2-i8 bra1t O, ja2-i8 `e1na Bo, ja2-i8 ti2 D. Секвенце добијене губљењем гласа –х— знају за кратко и: - kui28na Bo ML Kn Ta [, zna2 za ku2i8nu ML, sa2mo u ku2i8nu Kn, do1{li saba2i8le VP, ra1no saba2i8le VP Ta. Енклитички облик личне заменице 3. л. мн, који у књижевном облику гласи их, изговара се на следећи начин: - eve2-i8` i1du L, ete2-i8` dola1ze ML, ne2ma-i8` pa ne2ma ML, kad eve2-i8` Bu1gari D, ete2-i8` Ne4mci D, ja2-i8` `a1lim Bo, de-i8` bi4la ku1}a [, pa-i8` done1sem VP, tu2 sam-i8` osta1vio D, ni4su-i8` vole1li Z, sve1 smo-i8` pova1tali VP, da-i8` sa~e1kamo ML, da-i8` pozdra1vim ML, pa-i8` sre1tali Bo, ma1lo-i8` {to dobi1li Kn, da-i8` zove4mo Bo, de-i8` sre1to{e Ka, da-i8` pova1tamo D, pa-i8` dove1dem VP, ni4je-i8` stre1filo L, mi2 smo-i8` vole1li Kr, ne2ma-i8`ML, neka1-i8 ML. 89 Из наведеног материјала може се закључити да је изговор гласа и редукован и да се фонетски изједначује са варијантом гласа ј. Фонетске целине које подсећају на дифтонге ипак не добијају такву фонолошку вредност, јер углавном зависе од позиције. Навешћу још неке секвенце чији је други члан вокал о или е: 39. Неакцентована секвенца ао: -be1gao Bi Vo ML Ka, ve1rovao Kn Pa ], gle1dao ML Kn Pa [, zar1|ao ], iste1rao Bo VL VP, za1spao D, li1pcao Ka, mu1vao Z, iski1dao Ve VL, popra1qao Bi Bu, ru1kovao ML L, upra1qao L. 40. Неакцентована секвенца ае zastupqena je u primeru dvaesti1nu Tr. У дифтоншким секвенцама које нису под акцентом чини се да се први вокал готово не чује. Други вокал у низу чува своју артикулацију. Елиминација дифтоншких скупова врши се путем асимилације једног од вокала: - u1zeo-u1zo Bo D Z, pro1dao-pro1do ML Kr L, po1orao-poo1rao VL, do1neo-do1no Tr, oko1pao-okopa1o-oko1po Kn ML Kr. Tako|e je zabele`eno: pove5zo2 Kn, dove1zo O. Значи, ако дође до слабљења фонолошке вредности једног од чланова дифтонга, врши се елиминисање вокалских група. Upro{}avawe vokalskih grupa 41. Pod tim se podrazumeva da se samoglasnici u izvesnim pozicijama ne izgovaraju, uglavnom u neakcentovanim slogovima. Ta~nije, u vokalskim grupama nekada dolazi do pomerawa artikulacione granice. Hijat se re{ava gubqeweм / elizijom prvog vokala. Tako bele`imo primere regresivne asimilacije: - samoglasnik a se gubi u proklizi: 90 - d-i1demo Tr, d-i1de{ Tr, d-i1du Tr, d-iza2|e Kr, o1}e d-u1znu Kn, d-ukra5du2 D, d- u1mre Kn, te1la d-u1zne Pa; de4te L, nek o1de Ve, nek do2|e Ve, nek cr1kne Z, z-ovu2 go3dinu Bu; n-o1tkup Kn, bi1o n-one2m dr1vetu Ka. 42. Grupa a +o > o 42.1. Neakcentovana sekvenca -ao /<√l? sa`ima se u -o veoma ~esto u re~i po1sao > po1so: - gle1am svo2j po1so D, kad sam tra5`i1la po1so Bi, ne2ma po1so Bi, izgubi1o po1so VP. 42.2. Izjedna~avawe samoglasnika a>o u korist samoglasnika o vr{i se naj~e{}e u radnom glagolskom pridevu: - pla1ko Bi Bu L Ka Tr /pla1kao>pla1koo>pla1ko?, i1{o Ve VP ML Ka Kn Tr, ja1ho Vo [, re1ko Bi Bu Ve ML Pa Tr [ ], po1{o Ve D L ML [ ] , na1{o Bo Bi VL ML Pa Tr, za1{o Z Kr [, xabai1so sam imawe Kn 42.3. U radnom glagolskom pridevu u vokalskim grupama -ao > oo > o dolazi do prilago|avawa, a onda se vr{i sa`imawe: - smr1zo se Z, tre1bo Bo, u~e1stovo Tr, gle1do kros pro4zor Bu, ni5 se `eni1jo, nego s u1do Ka, sta1vqo se ku1pus Tr, za1klo svi4wu i o1dro [, pro1do ce4lo ima4we ], dote1ro ko1la pred kapi1ju Z, dvaput se operi1so kod O!brena L, poki1so ko mi1{ Kn, ko ni1ki /kao ni1ki? [, oti1{o u brni2k /brani2k? Bu. 42.4. Promena -ao- > -o- zapa`a se u primeru: - so5ni1ce /saonice? ML, stro1ba VL [. 42.5. Ako je samoglasnik a pod akcentom, izostaje sa`imawe: - ima1o Bu , proda1o Kn, ka5za1o Kn Pa Tr, ora1o D Z Kr, kopa1o Kr, zna1o L [, osta1o Bi Bu Ve Z L [. 91 42.6. Grupa -ao- ostaje nepromewena u re~ima: - ra1onik Ve, sa1obra}aj ML /pri izgovoru o je kratko?. 42.7. Kod imenice zaova grupa se sa`ima /ao>a? i dobija se za2va na ~itavoj teritoriji. Такво стање налазимо код Реметића у говорима централне Шумадије (1985:126- 7), у Левчу (Симић 1972:152), Трстенику (Јовић 1968:45). Poredbeni veznik kao zamewuje se sa ka2: sni2m ja ka2 do1{o sam na ova2j da2n tu2 i tu2 Ta. U upotrebi je i oblik kao: do2|e mi kao D, kao god ona2 ML, tako2 kao Pa. Двоструки облици срећу се говору Жабара ко, ка (Реметић 1989:267), Левча као, ка (Симић 1972:152), Батовца ко, као (Бошњаковић 2007:156). Samoglasnik o gubi se iz inicijalnog polo`aja: na2j /onaj? D, de1 ti se de1de na2j ku1var D, vo2 /ovo? L, me1ti vo2 na astal L, po-ne2m soka4ku Bi, o-ne2m ~ove1ku Bi, bi4la na-pera5ci1ju VL. Samoglasnik o mo`e da se izgubi i na kraju re~i: bi4li tam do4l Ve, tam do2l Kr, do4|i ova1m L. U primerima: do-ne2 ku1}e O, u to2-dele4we Bo samoglasnik o ostaje iz jedne re~i, a gubi se iz druge: do one2, do-ne2. 43. Grupa au>u 43.1. Vokalska grupa -au upro{}uje se u vokal -u: - name2{}u Bo, ne ja2vqu se Vo, zava2}u vo1du iz buna4ra Ka. Do toga dolazi analogijom prema ostalim glagolskim vrstama. 43.2. Gubqewe samoglasnika u vidi se u ovom primeru: ne mo1k ti ka2`em ni1{ta. 43.3. Kada grupa au nije u finalnoj poziciji, ostaje nepromewena: - da zausta1vi ko1la Bi. 92 44. Grupa ae>e 44.1. Grupa ae ostaje u na{em govoru naizmewena u ovim primerima: - trina1es-~etrna1es go3dina ima1la O, {esna1esta kre5nu1la Pa, pe1tnaes vla1{ki se2la Tr. 44.2. Ako je pod akcentom jedan od navedenih samoglasnika, grupa ostaje: - dva1es Z, {ta preda5e2 Pa, osamna1est go1dina Bi. 44.3.U brojevima se doga|a asimilacija i sa`imawe u korist drugog vokala iz grupe a+ e> e: - tri5na1es - tri4nes Kn, petna1est - pe1tnes Tr. 45. Grupa o+ a >a U primeru ma2 bra}a /moja bra}a? intervokalno j ispada, ostaje mo1a bra}a, dolazi do izjedna~avawa vokala tako {to se prvi upravqa prema drugom oa>aa>a: mo1a bra}a ML, ma2 bra1}a Ve. Posle gubqewa j u intervokalnom polo`aju novodobijena grupa glasi oa, ali se ponegde skra}uje u korist drugog vokala oa>oo>o: mo1a ma1ti Z, tvo1a se1stra Kr, mo2 se1stra Bo. U re~ima stranog porekla vr{i se sa`imawe: oa >a: rezerva2r [. У осталим говорима: Жабарима (Реметић 1989:221), у Левчу (Р. Симић 1972:86), у Tрстенику (Јовић 1968:59) углавном се чују несажети облици моа, а у централној Шумадији (Реметић 1985:149) и у Ресави (Пецо-Милановић 1968:271) ређе се чују форме ма. 46. Grupa o+ e>oe 93 U genitivu i akuzativu jednine prisvojnih zamenica grupa oe ostaje nepromewena u finalnoj poziciji: kod mo1e bra1}e Bo, od mo1eg brata ML mo1ega stri4ca [, tvo1ega Ta L. Grupa oe se asimiluje i sa`ima u medijalnoj poziciji oe>oo>o: mo2g bra1ta Bo, kod mo2g bra1ta Ka, od mo2g bra1ta Pa, mo2ga VL, mo2m ML, ovo2m Kn, tvo2g Z. 47. Grupa e+ o> o U radnom glagolskom pridevu, gde se javqa finalna grupa eo, zabele`eno je: - u1zo ML Kr /uzeo?, do1no Ka L Pa /doneo?. Kad je samoglasnik e pod akcentom, sa`imawe se ne vr{i: - te1o [, sme1o Ta, vole1o ], poje1o Ve, uje1o ga za pr1s Kn. Nema sa`imawa u primerima u kojima je pomeren akcenat: u1mreo L, za1peo ]. Sekvenca -eo, koja vodi poreklo od -el, mewa se u -o: - vi1do sam ga VL, ve} je obnevi1do L, u1zo devo2jku iz Me5lni1ce Kr, do1no bra1{no Z, i1zno ga pred ku1}u Z, po1~o da ra2di D. Grupa -eo u finalnoj poziciji imenica sa`ima se u korist samoglasnika -o: pe1po VP, Sve2ti Ra2n|o je `i2v sve4tac Kr. Umesto o~ekivanog sporazumeju nai}i }emo na primer sporazu1mu, pri ~emu u prezentu ispada intervokalno -j-: sporazume1ju>sporazume1u>sporazu1mu Ve. U ovom kraju se prete`no upotrebqavaju oblici: ume5du2 Vo2, zna5du2 Vo /detaqnije u morfologiji.? 48. Grupa uu uuu: sve je u tr1bu O. 94 U!zmi ne1{to u4sta /u u4sta? [. Vokal na po~etku potowe re~i se izostavqa u izgovoru po principu elizije. 49. Grupa u +o> o U radnom glagolskom pridevu finalna grupa uo asimiluje se i sa`ima: - du5no2 ve1tar L, pogi1no ML, pqu1no VP. Slo`eni predlog uo~i glasi o~i: o1~i Bo`i1}a Tr. Ako je u ovoj grupi prvi samoglasnik pod akcentom, nema sa`imawa: izu1o O, obu1o O, ~u1o Ka. U finalnom polo`aju sekvenca -uo ostaje nepromewena: - obu1o se Bo, ~u1o Bo, de se de1nuo Bi, izvr5nu1o O, mu1nuo D, ski1nuo Pa, gu1rnuo Ka. 50. Grupa -uo >u-: ba{ u1~i Ma2le gospoji1ne Ve, u1~i Bo`i1}a ML. Grupa u+ e> ue Posle gubqewa sonanta j ova grupa ostaje nepromewena: - pcu1e Bu, nare|u1je L, nare|u1e Ka. Elizija se javqa u hijatu: s-uda2m, t-u1bijem. Potvrde za izostavqawe samoglasnika e nalazimo u slede}em materijalu: te1{ko me1n Kn, da s-uda2m ], ja br2` za wi2m O, sa1}u t-ubi2jem D, Za2j~ar VL. U santhiju dolazi do gubqewa: di2-m Tr /da i1dem?, grupa ie >i, da idem >d i1dem> di1em >d-i2m. Grupa -ea >e uo~ava se u primerima gle2j Pa /gledaj?, pogle2j Kn. Potvrde za izostavqawe samoglasnika i gde se prepoznaje sinkopa: 95 Je l tako2? L /je li tako??, ko1lko ko2{ta? VP, u ~e1tri zi2da Bu, dva1js ~e1tri Ve, sta1nte bre Bi2, dr1{te Ka /dr1`te?, ba4cte to2 VL, ne bri1nte se ]. Sa`imawe samoglasnika 51. Sa`imawe samoglasnika vr{i se tako {to se dva ista vokala spajaju u jedan. U nekim primerima de{ava se da je izme|u tih vokala stajao suglasnik koji je ispao, a dva vokala se spajaju u jedan pod dugim akcentom: aha-aa-a> mahala-maala-ma5la [ ], sahata-saata-sa2ta D, pa1o s o1raha Ka, s oraa - s ora2 ML, sna1ha-snaa-sna2 Bo VL, {urwa1ja-{urwaa-{urwa2 Bi,Tr; u santhiju: dako2 ML2 /da ako?. 52. Grupa ee /eje-ee-e? nalazi se u primerima: jefti1weje-jeftiwee-jefti1we Ve, sve4dno L i u santhiju: De2? VP /gde je?? De2 proda2vnica? VP Grupa ee /ehe-ee-e? ima svoju potvrdu u primeru: stre1he-stree-stre2 Bo. Naj~e{}e je primera gde je u prezentu nastavak ede i to u atematskim glagolima: je1dem-jeem-je22m L, ja2 se naje2m Bo, o1}e{ da je2{ Bi. Mi2 }e da je4mo Kn, ku1~e }e da uje2 Z, do2|i da je2{ Kn, da5ju2 mi da je2m L. U tre}em licu prezenta uvek se ka`e je1du Bo Ve D Z Kn L Pa Tr [. Brojevi ~etrdeset i {ezdeset glase u govoru ~etre2s Bo Bu Ve Ka Pa i {ese2t Bi BO ML Ka Pa [. Udvojen samoglasnik e ostaje u primerima iz drugih kategorija: dre1e D, se1e papri1ku ]. 53. Grupa ii /iji? sre}e se u primerima: u avli2 O /avliji-avlii-avli2?, kuti4ca ML, arti4cu Kn. 96 Tako|e se javqa u zamenici ~iji-~i2: Yi2 si ti2 ma2li? Bo Yi2 be4{e? Ve Yi2 si plo2t presko~i1o? ML Me|utim, ne mo`e se pouzdano tvrditi da je i ovde u pitawu sa`imawe /Beli} 1960: 69). Sekvenca i /o U prvoj grupi glas o je nastao sa`imawem: poba5ra1la de1ca sve1, VP pora1la L. U drugoj grupi kao da se ose}a pauza izme|u dva samoglasnika. Akcenat i du`ina spre~avaju sa`imawe: poo1rem L, pootva2ramo sva vra4ta Ka, poodma1kli Kr, de1ca proo5da1la Bi. oho>oo>o Ovakvo sa`imawe izvr{eno je u primeru: - po2|ani /poho1|ani? po1se do2|u po mla2du /Tr?. Yuje se u govoru i po1|ani, ali je obi~niji prvi primer u kome je o~igledno {ta se u jeziku dogodilo. Kvantitet akcenta upu}uje na izvr{enu kontrakciju posle gubqewa glasa h me|u istim vokalima. ojo-oo-o 97 Prema navedenom obrascu ispadawe intervokalnog j i sa`imawe vidi se u konstrukciji: s mo2m `eno2m ] /s mojom-moom-mo2m?. HIJAT 55. Vokalske grupe uklawaju se na ~etiri na~ina: a? elizijom; b? sa`imawem; v? razvijawem prelaznih sonanata v i j; g? desilabizacijom. Elizije vokala 56. Ovakve pojave sre}u se u posebnim uslovima: jednim istim vokalom zavr{ava se prva i po~iwe druga re~: - bi1o-xa~a2r O, do1no-de4lo VL, i1{o po-ne2m pa1rku VL, pra1tio po-ne2m ko5m{i1je Ta. U izgovoru se izostavqa vokal na po~etku potowe re~i. Kada je taj vokal pod akcentom, obi~no se izostavqa prethodni: - kak-o1}e{ Kr, kad te na4rod u1zne-u4sta Ka. Elizija vokala je veoma frekventna u ovom govoru. Gra|u }emo izlo`iti prema vokalu koji se gubi. Vokal a 56.1. Naj~e{}e se izostavqa u vezniku da: - ne mo1` d-i1demo VP, mo2ra d-uve1demo u re2d O, nemo2 d-uda1ri{ D, ka }e d-i1demo na va4{ar Kn, d-umu2timo bela4nca L, zama1l d-oce5~e2 pr1ste Tr, pa d-osta1ne sa4ma D. 98 Do elizije dolazi uvek ispred re~i koja po~iwe vokalom. Ostali slu~ajevi u kojima se elidira vokal a su: - mo2ra da g-ume2simo Kn, te1li da g-ubi1ju [, te1li g-osta1ve Vo, sa }e g-u1biju ML, pu1{tili g-ovi2 O, z-ina2t Kr, natova1rili n-ona2 ko1la ], stoji2 n-onu2 ra5skr1snicu Kn, p-o1dma na telefo2n Ve. Vokal e 56.2. Ova pojava je ograni~ena leksi~ki i gramati~ki. De{ava se u kra}im oblicima zamenica i glagola, kao i u re~cama: - ne mo1gu da v-osta1vim Kn, ne mo1` da n-otr5pi Tr2, mo1gli da n-uhva1te Kr, mo1gli da n-u1biju [, n-ume2m da he1klam ], re1kli da s-u1dala ML, da s-oko1ti ku1~ka Ve, da s-oma2ci ma1~ka Ve, nek s-u~la2ni ML, da s-o`e1ni mla11d Z, da s-uda2 bez mira4za Z, d s-odmo1rim [, ne2}e s-osta1vi VP, nemo2 s-uda11rate Ta, on }e t-osta1vi Bo, kad s- uva1te da se bi1ju ML, ne mo1{ s-oka2ni VL, }e mu s-oma1kne stoli1ca ]. Elidirani finalni vokal u oblicima glagola hteti: O}-i da iza2|e [, }-a pa2dne{ u vo1du Bu, o}-i da poje2 VL, o1ni }-izgi1nu VP, ne}-a slu1{a Ve. Vokal i 56.3. Apostrofom je ozna~eno odsustvo vokala i: - [ta1 s` ti2 ~u1o? ML, [ta s` ti2 mi1sli{? Д, `Es` podli1la si1r? ВЛ, `Es` ti2 pa1la s kru1{ke? Па; - [to se ni2s` u1dala za we1ga? Ка, [to ni2s` osta1vila ku1pus? ВЛ. U navedenom primeru obele`enom sa `es` radi se o pomo}nom glagolu jesi i upitnoj re~ci li: jesi li. Vokal o 56.4. Zabele`ena je nekolicina primera: 99 ak o1}e{ Bo, ak ne2}e{ Bo, neg da sla1`e ML, kak o1}e Kr. Vokal u 56.5. U pomo}nom glagolu jesam izostaje vokal u: - [to1 s` ti ova1ke ~ara1pe? Бп Елизија је веома фреквентна појава у нашем говору, али нису сви вокали у подједнакој мери заступљени. Ареал ове појаве утврдили су Р. Симић (1972:159) и Реметић (1985:121). Redukcije vokala 1? Afereza 57.1. Vokal a se gubi u inicijalnom polo`aju re~ce ako: k o1}e{ do4|i, ko ne2}e{, nemo2 mi se ja2vqa{ Z, ko ra2di{ }e da i1ma{], ko ne ra2di{, }e gladu1je{ Bo Tr ], ko me1n slaga1li, la11`em i ja te1b Z VL, ko ne posa2di{, ne mo1{ se pri2mi Z [, ko ne bu1de ki1{a, sve i1zgore Ta. Vokal a- se gubi kada se nalazi u inicijalnom polo`aju imenica: Sve2ti Ra2n|o [, o Sveto2m Ra2n|elu VL, pro1strla su11re D, stavila na-sta2l Kr, bi4la u pate4ku O, posa5di1li spara1guz u ba4{tu Kr. Облик патека има веома широк ареал објашњен код Реметића (1985:129). 57.2. Vokal e- se redukuje u re~ima: vakui1sali ga Tr, te2 ti ga ~o1vek Ve, te2 ti ga milica4jac Ve, tike4ta mu na ma1jici VL, pale4te se `u5te2 Ve. Редукција вокала е позната је у Батовцу (Бошњаковић 2007:159), централној Шумадији (Реметић 1985:129), Жабарима (Реметић 1989:271), Левчу (Симић 1972:161), Трстенику (Јовић 1968:46). 57.3. Vokal o- se redukuje u slede}im primerima: 100 po-ne2 rup~a1ge O, va1m-ona1m Kn, bo2g da mu du2{u pro1sti Ta [ ], noma2d sam ~u1o Bi, ka2 ti2dnem u Sala1kovac VP, ti2dnem u Ku2~evo VP. Афереза вокала о распрострањена је и у другим говорима интересантним за наше поређење: Батовац (Бошњаковић 2007:161), Левач (Симић 1972:161), Ресава (Пецо - Милановић 1968:255), Трстеник (Јовић 1968:46), централна Шумадија (Реметић 1985:130). 57.4. Vokal u- izostavqa se u re~i ze5ngi1je /uzengije? ML. 2? Sinkopa 58. U odri~nom obliku glagola prvog lica singulara prezenta dolazi do ispadawa medijalnog vokala: - ne2m po4jma VL, ne2m de2 d-i1dem Ml, ne2m s ~i2m da ra2dim Ka. Izostavqawe vokala -e- imamo u drugom licu singulara prezenta glagola mo}i: - ne mo1{ jo{ da je2{ Bi, ne mo1{ d-u2|e{ Bi, ne mo1{ d-ura2di{ D, ne mo1{ da ra2di{ u ru2ke O, ne mo1{ d-izu1~i{ zana2t Bo, ne mo1{ da gle1da{ Kn. Prof. A. Beli} oblike mo{ i ne mo{ obja{wava analogijom prema oblicima optativa /1905:315). Prof. Ivi} daje tuma~ewe u kome tvrdi da se radi o glasovnoj pojavi redukovawa -e- /1952:322). U zamenicama za koli~inu i prilozima izostavqa se samoglasnik -i-: -ko1lko o1}e{ D, ko1lko i1ma{ go1dina Tr, samo ko1lko smo do1{li Pa, po1sle ne1kolko go1dina Z, da2j ko1lko i1ma{ Kr, ko1lko mo1`e{ i kad mo1`e{ Bo, ko1lko mu bi4lo go1dina L, ko1lko i1ma da5na2 kad mi du4{a u no2s sila11zila Kr, ko1lko mi pu2t te1le li1pcalo Kn, ko1lko sa5ti2 ML, ko1lko si ura5di1o O, ko1lko ko5{ta1lo ], ko1lko dola2zi na sva1dbu Tr, ko1lko da5na2 i1ma do sla1ve Bu, ko1lko sam sre11}an Vo, ko1lko je temperatu4ra Kr, ne1kolko sa5ti2 pa1dala ki1{a ML, ne1kolko da5na2 ne2ma stru5je Ta2, 101 ne1kolko kwi2ga je pro1dato Pa, ne1kolko wi2h O, ne1kolko tawi5ra2 razbije1no VP, ne1kolko cu2ra5 L, ne1kolko ~i1pki mi na kre1dencu Bi. Pomenuti prilozi i imenice upotrebqavaju se i u drugom obliku sa -i-, ali znatno re|e: - koli1ko je samo vo5jske2 bi4lo Bi, ne1koliko go1dina su pro1{le [, toli1ko je osta1reo L, dobi1li smo sle1dovawe ovoli1ko Pa. Izostavqawe glasa -i- u drugom licu plurala imperativa javqa se u primerima: - be1{te ML, do4}te L, svr4nte ova1m ], osta1vte to2 Pa, izvo1lte Bi Ve ML O Pa ], ma4nte se }o1rava po1sla VL1, be1{te ta1m Z. Ne mo`e se pouzdano tvrditi da li je re~ o organi~ewu samo u distribuciji vokala i. Zabele`eni su i primeri sa -i-: - vr1}ite se Bo, zo5vni1te Vo, pri5|i1te Bo, po~i1wite [, sta1nite Kr; nemo2 se dr`i4te VP. Sinkopa je pojava prisutna u svim govorima sa kojima vr{imo pore|ewa. 3)Apokopa 59. Krajwi vokali se ne ~uju u izgovoru u slede}im primerima: - ja br2` odo1vud Bi Z, br2` odo1nud Bi, bo1{ sa~u2vaj Ka Kr Ta Pa [ ], me1n da ne ka2`e Ka, ni4j me vole1la ML. U veznicima i re~cama izostavqa se -i. Veznik ali ~esto se izgovara kao al: - le4po, al mlo1go sku4po na pi1jac D, bi4lo do1bro, al kad do1{li Bu1gari L, mo1go s` da se gle1da{ s mo2mkem, al ne sme2{ da se qu2bi{ L, al je do1{o ko ke2c na dese1tku Kn, al i1za mi5re2 tri1sta vi5re2 VL, al o2n ra2di na sve stra2ne Z. Veznik ili se skra}uje: 102 Il osta1je{, il odla1zi{? Ta [. Re~ca li nalazi se u obliku l: Da l }e da bi1dne? Ka Je l }e da do2|e? Ka Da l i1ma oru2`je? Ve Da l }e d- u1mre? Bu Da l be2{e onoma2d? Kn, ali i: Ne1{to sli1~no, {ta li be2{e? Ka, Razu1me{ li? O Finalni vokal -i u re~ci /j?el/i? se izostavqa: El ti se uki1selio ku1pus? Vo El i1ma ne1{to za me1ne? ML El mu se dopa1da{? Ve El o1}e{, el ne2}e{? ML El ti2 to me1n o1zbiqno? Vo El d-i1demo? D El sedi2 kod ku1}e? [ El jo{ `i2v? [ El o1}e ovo2 el ne? Kn El pe1va i sad? Z El o1tide na1poqe? Pa, ali retko u rastavnom vezniku: Ponese4mo ta1mo jeli si1ra, jeli koko2{ku, {ta i1ma L. Primeri sa izostavqenim vokalom -i u veznicima: Nit i1ma `e1nu, nit ni1{ta Bi D Nit i1ma{ da poje2{, nit da popi1je{ Tr. Re~ca-veznik niti ima primere sa -i: Niti dola1zi, niti se ja2vqa Tr Z. Imperativ drugog lica singulara glasi: Ba1c to de4te! Ka, Dr1{ tog lopo1va! ML U drugom licu singulara prezenta glagola mo}i ~uje se: Mo1{ ti2 da iza2|e{ Bu. Prezent glagola mo}i dvojako se upotrebqava: Ne mo1gu se se1tim. Bu, Ne mo1gu d-otvo1rim vra4ta. [, Ne mo1gu i zapa2ntim ime1na. Tr, Ne mo1g ti ka2`em Bo, ne mo1g ga zabora1vim VL. Glagol hteti u prezentu glasi: 103 -ne4}u se sva1|am, ML, ne4}u vi pregova2ram Ta. Primeri bez krajweg -u preuzeti su iz materijala: -ne2} da pole5ga1ju, ], ne2} se izu5va1ju na1poqe Ve. Pokretni vokali 60. Ova pojava prime}uje se u raznim vrstama re~i; npr. u prilo{kim re~ima vokal u finalnoj poziciji ~esto se ne izgovara. Izostavqawe krajweg vokala zabele`eno je u mesnim prilozima: i1{li kud o1}e{ VP, o1tkud Kn, otu1d D, o1tud Z, uvila1zi na kapi1ju otu1d ML, tra5`i1o ga svud Ka. Mnogo su ~e{}i primeri gde se krajwe -e ne ~uje: a1jde da oti22dnemo go2r ML, dola1zimo odozgo2r Kr, Ne4mci bi4li go2r L, ne1kad smo `i5ve1li go2r Bo, i1demo go2r da obe1remo kuku1ruz Kn, vi1dim go2r de gori2 ne1ka va1tra ], go2r na mom tava1nu svega i1ma Ka, tu1ram go2r na ta1van Vo, pra1ce i1mamo go2r u obo1ru Z, go2r na soka2k D, go2r po vi{e gro2bqa ML, da se skr1{im kad se go2r pe1wem D, go2r mi je se1lo ], go2r se pre1po, a1le ga zna1le VP; go2r ri1pnu i pa1de Kr; go2r je tu1rio na1}ve Vo, go2r }e svi da oti2dnemo Bi; go2r me1tu sli1ku na ~ekme1`e Bu; evo do2l je igra2nka VP, i1demo do2l na va4{ar O, ta1mo do2l me de1da ~e1kao L, do2l kod re5ke2 se ~u5va1le o2vce D, de1ca ni se igra1la do2l Bi, tam do2l VL, kod kom{i1ke do2l Kr, {ko2la je u se1lo do2l O, ta1mo do2l se de2le pe5nzi1je Ta, to se zavr1glo u tra5ve2 odozdo2l Bu, do2l pod ku1}u mi smo napra1vili lagu2m Bo, tu1ram do2l u po1drum Tr, do2l i1ma vo1de na kla1dencu Ve, do2l ra5ste2 `bu2we Ka, tam do2l mi liva1da VL, ova1m do2l dola1ze svi na po1tok D, do2l sam ba4{tu pra1vio O, ova1m do2l ne2ma {u1me Bo do2l mi pa1de zi1kerna Ka, do2l mi plete5du2 ~ara1pe Ve. Krajwi vokal -e javqa se u prilozima gore, dole: 104 Wego1vi su go4re do koli1be [, go4re do koli1be ], proki{wa2va odozgo4re L, }erami1da pa1la odozgo4re Vo, izu1o se do4le Kr, osta1o do4le Bi, kod proda2vnice do4le Bu, oti1{o do4le kod devo2jke VP. Finalno -o u prilozima ovamo, onamo, tamo je fakultativno. Primeri u kojima se glas o gubi u izgovoru: ~as ova1m, ~as ona1m Vo, svi1 sta1li ova1m pod {a2tor Tr, mi2 smo bi4li ova1m Ta, br2` ova1m O, vr1}i se ova1m Bu, ova1m se ne izli2va vo3da Vo, ~u1la sam da ova1m pa1dala ki1{a L, do2|i ova1m da te pi2tam Bu, o1}u papri1ku ova1m da sta1vim D, ova1m spa2va, ova1m u~i2 D, {to mi ova1m u ku1}i ne tre1ba Z, osta1do ova1m na ima4wu Vo, ova1m do2|i VP, ona1m osta1vi stva2ri Kr; Ona1m je sta1vio krompi2r Kn, o1}u d-i1dem ona1m Bo, me1ni je ona1m zi4ma O, de1ca osta1la ona1m kod sve1krve Z, kwi1ga mi ona1m D, televi2zor mi ona1m Pa, ona1m sam vi1do ku1rjaka i za2jca ML, ona1m mi isko~i1o srnda2} ]; ona1m mi ke2r di1go faza4na ]; ona1m je gwe4zdo od rode2 D; ona1m mi ko4rpa osta1la Kn, `e1na mi se zagubi1la ona1m Tr, ona1m mi svra1ka ice5pa1la ja2jca koko{i1wa Ve; Pogle2j ta1m Bi, osta1li ta1m Bi, igra1li se ta1m na liva1de Bu, to2 ne stoji2 ta1m ML, la4ste ta2m lete2 na ta2 kra2j VP, ta1m ja me1}em sve ono2 {to je iza1bano ni Bu, oti1do ta1m u be2li sve2t VL, ta1m sve pa1kujemo dr1va Kr, ova1m mi ku1}a, a ta1m sto1ka O; ta1m mi dola1zi poli1cija VL, ta1m me1}am ja2jca Kr, a ova1m }u da nasa1dim ko1~ku Kr; ta1m mi nesta1lo pi1le Z, ova1m mi li1pcalo plo2v~e Kr; ta2m }u da se1jem `i1to, a ova1m ~i~ogle4dak Tr; ta1m mi kom{i1ja o1ro Bo, ova1m }u da ri2qam Bo; Primeri u kojima se vokal -o izgovara: Ova1mo u {qiva2r ML, ova1mo u {ko1lu Bu, ova1mo u se1lo Kn, o1d ova1mo Bo, do4| ova1mo Bo, ona1mo u ma4lu Ka, ona1mo u Lesko1vac ], ona1mo bi4li Bu, ona1mo ne dove1li L, ta1mo se igra1lo do zore2 Tr, vodi1o sam briga4du ta1mo Kn, Di ste po1{li ta1mo? Pa, od one2g ~ove1ka ta1mo Ve, svi1 bi4li ta1mo VL, ta1mo kod devo2jkinih Bo, ta1mo bi4li de1set go1dina Bu, vi1di ono2 ta1mo Vo, ta1mo kod wo2jzinih Bo, tu11ri to ta1mo Bi. 105 Fakultativni izgovor krajwih vokala zabele`en i u re~cama: Ka1mo da vi1dim? Vo, ali i: Ka1m se denu1lo ono2 det4e? D, Ka1m pa1re, ka1m ro1ba? Ka, Ka1m ti je vojni2k? [. Sa1mo u kapi1ju da ne uda1ri s ko1lima VL, ali i: Sa1m iz }o1{ak u }o1{ak Bu, sa1m se skawera2va Z, sa1m iz ku1}e u maga1zu O, sa1m pa1zi na te a5rti1je D, sa1m sam we1ga vole1la za ve2k VP, sa1m da je zdra2vqe, pa sve osta2lo Bi, sa1m da ni4sam taka2v ~o1vek VL, sa1m sam vi1deo wi1vu i moti1ku u `ivo1tu Bo, sa1m wu2 gebeni1{em VL, sa1m su mi de1ca na4da u `i1vot Kr, la2ni je sa1m rodi1la {qi1va Bo, sa1m }u da reknem ]. Neka zove2 kog o1}e Pa, ali i: Nek da2 bo2g, nek pri2~a Kn; Nek ne1{to {u1{ne, ja }u da precr1knem od stra2 ]; Nek do2|e ju1tre Ve, Nek mi do1|e, kaj ona2 te1b ML; Nek mi zape1va pe1smu sa pro{e1vine L; Nek me ize2 bo1les, ako la1`em Bu, Nek me1te gr1ne na {po1ret Bu; Nek mu po{a1qe a1ber O, Nek je na zdra1vqe, Bo. Veoma je ~esta upotreba li~ne zamenice u zavisnim pade`ima, i to u obliku men: Me1n su zva1li na sva1ku igra2nku VP, me1n }e da re1knu Kn, kad me1n zatre1baju Tr, me1n ku1}a bi4la na br1do L, [ta }e me1n tre1pavice kad ne11mam o1~i? Z, Me1n se svi5|a1la Drago2jlova se1stra. Pa, Me1n ni4su da4li d-u1znem devo2jku. Bo, Do1{o me1n ko5m{i1ja na raki4cu. Ve, Me1n ju~e2r kra1va ri1tnula. [, Me1n do2|e da di1gnem ru2ke od sve1ga. [, Me1n je sve do1bro, fala bo1gu. L, Me1n ni1{ta ne boli2. O Tako|e li~na zamenica ti, osim oblika tebe, nalazi se i u obliku teb: Te1b nije do1bro. Kr, Te1b }e do2|u go1sti. [, Te1b ni4sam vi1deo na va5{a1ru. ML, Te1b je bo1qe tam, neg o4vde. Ka, Te1b svi vo1le u se1lu. ML, Teb ni4je le4wos u kr2v. Kn, Te1b je ma1ti uda1rala ~u1kom u go2jze. Kn, Po{te1no ra4di pa }e te1b da da2 bo2g. Ka, Te1b u mo2 ku1}e ni4je sramo1ta, ML. 106 Zamenica ko upotrebqava se ~e{}e u obliku: Ko1m da pri2~a{? ML, Ko1g sam to2 sre1o? VL, Ko1m da govo1ri{? O, Kom da verue{? L, Kom da se poveri{? Ka. Pomenuta zamenica upotrebqava se i u svom obi~nom obliku kome, koga: Ko1me da se pra2vdam? VL, Ko1ga sam uvre5di1o? D. Glagol jesam u tre}em licu prezenta glasi jeste i jesje: Je1ste le4pa, al je le4wa. Kr, [to je1ste, je1ste. Z. Jes`je po wego1vom. Kn, Jes` je ru4`na, al do1bra. Kr, Jes` je onoma2d bi4lo o1bla~no. ML, Jes` je kod me1n do1bro. VL, Jes` je vo5da1la ga za no2s, kod o~i1weg vi2da. Bu, Jes` je to2 kad ~o1vek o1}e da oti2dne. D, Jes` je, sad dru1go vre4me. L, Jes` je bi4lo na sveto4ga Jeremi1ju. D. Re~ca hajde ~e{}e se upotrebqava u obliku ajd: Ajd po`u4ri na1poqe. Vo, Ajd mi da2j ko1vu pod asta4lom. Bu, Ajd ti napre2d, a ja }u za te1b. Vo. U obliku ajde pomenute re~ce, prime}uje se da je i redukovano: - a1i8de d-i1demo na Mla1vu VP, a1i8de da ve~e1ramo Ka. Haplologije 61. Izostavqawe ~itavog sloga u izgovoru nije tako ~esta pojava u srpskom jeziku. Zabele`en je primer: ra1tni vali2d /ratni invalid? [. Dru1gem pa2re jefti1we, a wego2 ve1}e /wegove ve}e? O. 107 Ispadawe ~itavih slogova uo~ava se u glagolskim oblicima: da vi2{ sli1ke Ta, i1ma da vi2{ Ta, }e da vi2{ svo2g bo1ga Bo, vi2{ kako le4pa devo2jka Tr, di1k se d-i1demo na pi1jac Vo, di1k se ML, di1k se iz kreve1ta L, di1k se na no1ge Pa, aj d-i4mo ta1mo Tr, d-i4mo na va4{ar ], d-i4mo da paza2rimo Bu, d- i4mo u cr1kvu ju1tre VL, ~e1k ova1m, ~e1k ona1m Kr, ~e1k da se o~e1{qam le4~ke Kr, ~e1k d-u1znem vo1du L, ~e1k-~e1k O. Odri~ni oblik glagola hteti glasi ne}u. Ovde su zabele`eni primeri sa ne4 za prvo lice prezenta: ne4 da pri2~am Bo, ne4 da govo1rim Ve, ne4 da se le2~im L, ne4 da pla1~em Pa, ne4 da g-osta1vim Bi. U ostalim licima prezenta odri~ni oblik glagola hteti glasi ne2: ne2 da ku2pe kre1vet ML, ne2 da slu1{aju Bu, ne2 da me {ko1luju Z, ne2 da mi proda2 Ve, ne2 da mi ku2pi kapu2t Bu, ne2 da me zapo1sli VP, ne2 da se ja2vi Vo. Pridev sveti izgovara se i u redukovanoj formi: bi1o S`ti2 Ra2n|eo, mo2 sla1va, Ta na S`to4g/a? Niko1lu, ML na S`to4ga Ra2n|ela Ve. Примери хаплологије срећу се у другим говорима: у централној Шумадији (Реметић 1985:135), Левчу (Симић 1972:174), Трстенику (Јовић 1968:49), Батовцу (2007:163). 108 ЗАПАЖАЊА О ФОНЕТСКИМ ОСОБИНАМА ГЛАСОВА И ФОНОЛОШКОМ СИСТЕМУ ИЗГОВОР ВОКАЛА Kada analiziramo izgovor vokala u govoru Mlave i poredimo ga sa okolnim govorima, zakqu~ujemo da rесавскп гпвпрнп ппдручје има дпста стабилан впкализам, псим vokala ě и ŏ4 кпји су птвпрени. Izgovor zatvorenih vokala nije potpuno ujedna~en. On se prote`e od ne{to zatvorenijeg do difton{kog. 1. Zabele`eni su ikavizmi {umadijsko-vojvo|anskog tipa. Podeqeni su na analo{ke i fonetske. 2. Primeri analo{kih ikavizama prona|eni su u slede}im oblicima: D- Lsg. imenica druge deklinacije, D-Lsg. li~nih zamenica, Lpl. imenica prve deklinacije, Isg, G-D-I-Lpl. zameni~ko-pridevske deklinacije. 3. Potvrde fonetskih ikavizama prona|ene su u jezi~kom materijalu: u komparativu s nastavkom -iji, odri~nom obliku gl. nije, prilogu di i u imenici grijota. 4. Ijekavizmi su zabele`eni u fakultativnim oblicima zamenica sa formantom go|. 5. Pored uobi~ajenog refleksa u- javqa se srpkoslovenski ili ruskoslovenski va- , {to ukazuje na postojawe poluglasnika. 6. Sпнант р мпже имати и vпкалску функцију. У различитим ппзицијама у речи различитп се изгпвара, такп да се јављају фпнетски варијетети. 7. Дифтпнгизација и прпблем фпнплпшке егзистенције дифтпнга пгледа се у 109 неизразитпм izgovoru vokala, u grupama au, eu i ou. 8. Када се у групи нађу два впкала пд кпјих је један акцентпван, пнда је впкал ппд акцентпм израженији у гпвпру пд суседнпг. За нијансу дуже траје и свакакп је спнпрнији. Други впкал je неизразитије спнпрнпсти, краће траје. 9. Секвенце у кпјима је на другпм месту впкал и указују на тп да је изгпвпр гласа и редукпван и да се фпнетски изједначује са варијантпм гласа ј. 10. Upro{}avawe vokalskih grupa vr{i se uglavnom u neakcentovanim slogovima: u vokalskim grupama nekada dolazi do pomerawa artikulacione granice. 11. Hijat se re{ava gubqeweм / elizijom prvog vokala: d-idemo, d-uznu. Slede}e vokalske grupe upro{}avaju se u pravcu drugog vokala u nizu: a +o > o, au>u, ae>e, o+ a >a, o+ e>oe, e+ o> o, uu>u, u +o> o. 12. Sa`imawe samoglasnika vr{i se tako {to se dva ista vokala spajaju u jedan. U vokalskim grupama sa suglasnikom u sredini, dolazi do ispadawa intervokalnog suglasnika a potom i sa`imawa vokala: aha-aa-a, eje-ee-e, ehe-ee-e, iji-ii-i, oho>oo>o, ojo-oo-o; oo >o. 13. Elizija vokala je veoma frekventna u ovom govoru. 14. Javqaju se redukcije vokala i to kao: afereza, sinkopa i apokopa. 15. Pojava pokretnih vokala prime}uje se u raznim vrstama re~i; npr. u prilo{kim re~ima vokal u finalnoj poziciji ~esto se ne izgovara. 16. Li~ne zamenice se upotrebqavaju u obliku men, teb. 17. Haplologija se javqa u glagolskim oblicima: vidi{-vi{, ne}u-ne. 110 PRINCIPI FONOLO[KE DISTRIBUCIJE 62. Za prou~avawе fonologije interesantno je posmatrati raspored najmawih jezi~kih jedinica – fonema. Rezultat evolutivnih procesa jesu i poreme}aji u distribuciji, te tako i dolazi do dijalekatskih razlika. Tako se posmatraju glasovni procesi koji su u~inili da jedna fonema stupi na mesto neke druge, ili se dve foneme stapaju u jednu, ili dolazi do likvidacije neke fonolo{ke jedinice. Ako jedna fonema stupa na mesto druge, re~ je o supstitucijama. Koja }e glasovna promena biti izvr{ena, zavisi od pozicije i od semanti~kog i strukturalnog momenta. Distribucije Supstitucije O zamenicima glasa jat 63. U govorima kosovsko-resavskog dijalekta zamena ѣ (jat? je dosledno ekavska/Karaxi}, 1898:22) sa vrlo malo izuzetaka /Beli}, 1929:1072, Ivi}, 1957:100). Me|utim, na{a gra|a pokazuje da se u severnom poddijalektu kosovsko- resavskog dijalekta, kojem pripada i govor Mlave, sre}u i ikavizmi u nekim kategorijama i re~ima. a? Primeri ekavske zamene: - sne2g ve1je Bi, gre1jemo se Kn, gre1jemo raki1ju L, kadt su2nce izgre1je Pa, ne2}e se zagre1je VP, ogre2j /ogre2i8? se Bo, se1jem Ve, pa1li u sme2j /sme2i8? O, ugre1je{ ]; b? U komparativu prideva ѣ je zameweno sa e ili sa i: - jefti1we Z, najglavwi2 do1ktor Bu, ova2j jo{ pametwi2 Ta, stari2 VL. Oblici komparativa i superlativa nastali su na slede}i na~in: 111 glavwiji > glavwii > glavwi2; stariji > starii > stari2. Glagol nisam ostaje isti kao u standardnom jeziku. v? Predlog pred javqa se i u obliku prid: - pri1d ve~e Bi, pri1-soru Tr, di1`e se pri1-soru Kr, prid mra2k D. g? Imenica sekira ~e{}e je u obliku sikira: O@n }u1pi onu2 siki1ru pa u1dri [, u1zo siki1ru pa u {u1mu Kn, siki1ra mu za vra2tom L, po1neli smo siki4r~e Ta. Navodimo jo{ dva slu~aja paralelne upotrebe: - I to se Ili1ja sekira2 Bu, ni1{ta se ti2 ne sekira2j ], me1ti siki1ru na pa2w Vo, sikira5ci1ja me1n bo3les do1nela Bo. U primeru osku|evam ѣ je zameweno sa e, a prethodni konsonant je umek{an: - bi4la kri4za pa smo osku|e5va1li L, o1ni su u mno1gom osku|e5va1li Ve. U trsteni~kom govoru zamena ě u e nije dosledno ostvarena: ni4sam-ni4si-ni1je, pored ne4sam; re|e se ~uje stari2, mla1|i; sa ve}om frekvencijom predlog pred u odnosu na prid: pred mrak-prid mrak, prid ku}u /Jovi}, 1968: 53). Resavski govor poklapa se sa na{im u obliku glagola ni4sam; upitni prilog za mesto glasi gde, ge, di, gi /kod nas nema gi?; ekavski refleks ě jeste e u stare1i, ali u drugim slu~ajevima komparativa glasi: boga}i1i, stari1i; prefiks pri zamewen je prefiksom pre: preti1snula, prezi2vqe se, pre~e1kaj /Peco-Milanovi}, 1968: 259). Osim uobi~ajene zamene samoglasnikom e, u primerima: vre4me, razume4mo, poce5pa1o, mle4ko, de1 su, de1 je, mesto ě u \erdapskoj zoni imamo reflekse: ni4sam, ni4su, stari1i, zdravi1ji, di si, di je sre}a, gi si /Peco, 1972: 185). 112 U govoru yupe zastupqen je ekavski refleks jata u komparativu stareji, u dat.- lok. jednine tipa `ene, po {ume; mene, o tebe. Govor Mlave sla`e se sa govorom Dowe Mutnice u navedenim refleksima ě /Raki}-Milojkovi}, 1987: 35). A? Vokalizacija sonanta v->u- ~uva se kao i u drugim {tokavskim govorima. Tako je upotreba re~i U!skrs veoma uobi~ajena, ali se u pozdravima ~e{}e upotrebqava oblik iz crkvenog jezika vÍ>va: - Hri1stos Va1skrs Bi, Hri1stos Vaskr1se D, Hri1stos Voskre1se ], I!{li smo u cr2kvu kad Va1skrs Bo. B? S obzirom na dijalekatsku upotrebu sufiksa -lac:-oca u imenicama tipa vr{ilac, spasilac dolazi do uop{tavawa pa se za osnovinski oblik usvaja oblik na -oc: - o2n je dugo bi1o spasi1oc na Mla1vi ML, wego2v o1tac je bi1o roni1oc Bu, pobi1li ne1ki ko2c dokle ima4we O, i~upa1li ko2c i-zemqe2 Vo, polomi1o je1dan ko2c Ka. V? Imenica ponedeqak glasi ponedeonik /ponedel-nik > ponedeonik, -l>o, a utorak > utornik < vÍtornik, vÍ > u : - do1{li u ponede1onik Z, su1tra je ponede1onik Pa, od u5to2rnika do u5to2rnika ~e1kam leka4ra Tr. Nepostojano a 65. Upotreba nepostojanog a o~igledna je a u oblicima imenice san: - ne2mam sa1na ], u sa1nu mu do2|e Bo, pri5~a1o mu sa1nove Vo. Supstitucije vokala 66. Pod zamenom vokala podrazumeva se da u govoru Mlave izgovara jedan vokal na mestu gde se u kwi`evnom jeziku izgovara drugi. Vokalska odstupawa nisu zanemarqiva u govoru ispitane teritorije. Svi vokali mogu biti zameweni. 113 Vokal e 66.1. Vokal e supstitui{e se vokalima a, i, o. Vokal e umesto a: - jerebi1cu Ve, preko kata1stera D, }eremi1da L, bli4zu {va1i8cerske grani1ce Ta, poslu`e2vnik Bu, stela4`a Pa; - e1kter VP, kermi2n Kn, Meri4na L, serdi4na Pa, xenda4ri Z; - }u5te1o O. Supstitucije u nekih priloga su morfolo{kog porekla: sa1de, O svu1de, Bu ka1de, Pa. Promene a>e iza palatalnog sonanta: br1{qen Bo. Vokal e umesto i: - vequ1{ka Bi, letu5rgi1ja [, rezi1kuem Vo, medeci4nu Bo, meri1{e Kr, rade1onica Z, men|u1{e tu1raju i mu1{ki i `e1nski O, zava|u1ju na4rod poleti1~ari Tr. Distribucija prefiksa pri- / sri}em, odnosno artikulacija samoglasnika e ispred } zatvara se i pribli`ava samoglasniku i. Profesor Peco misli da je ovo nastalo analogijom: sretati prema sresti, steknem - sti~em, a onda i sretnem - sri}em. Ovakav oblik prezenta u~estalog glagola sretati javqa se u govoru kru{eva~kog kraja /1968:263). Mi{qewa smo da su glagolski oblici nastali po principu analogije sa sli~nim oblicima. Neki prilozi ~uju se paralelno sa -i i -e, kao u primerima: - pe1{ki je do1{o Pa, i1{lo se pe1{ke Kn. Vokal i umesto o: Zabele`en je samo primer u govoru starije osobe koja je u~estvovala u ratu: ordina1ns [. Slo`ena imeni~ka zamenica neko / neki ima dvojne oblike. Na osnovu morfolo{ke analogije prema obliku neki ~ovek javqa se neki, i ta zamenica ostaje u neodre|enom zna~ewu /neki – bilo koji?: ako ne1ki do|e na kapi1ju Bu. Na{ govor poznaje formu sa -i i u zamenice niko: - ni4je ni1ki pre we1ga ima1o L, ni1ki mu ni4je dola1zio Bo, ni1ki ga ni4je gle1do ML. Osim ove zamene jednog vokala drugim, iz materijala izdvajamo konstrukcije sa pravilnom upotrebom zamenice niko: - ni1ko mi ne dola1zi Ka, ne2ma ni1ko kod ku1}e ML, ne2ma ni1ko L, ni1ko ne pi2ta Z, ni1ko mi ne pi2{e [. Zamenica svaki poznaje samo ovaj oblik i u samostalnoj slu`bi: 117 - sva1ki se sa sva1kim razgova2ra VL, na igra2nke stoji2 sva1ki sa sva1kim Bi. Paralelna je upotreba sa -i-/-u-? u glagolskim osnovama /infinitivnoj i prezentskoj?: - mo2ra{ da bi1dne{ bo1qi Pa, da bi1de bo1qe Kr; - }e bu1de bo1qe Pa. Vokal o 66.3. Vokal o supstitui{e vokale a, e i u. Vokal o umesto a: Izdvajamo iz materijala: - boja4gi je `i5ve1o na dru1ge me1ste Vo, boja4gem L, ja izva1dim mitroqe2z D, mitroqe4zi Ve, pu{komitroqe2z Kn, ove2m je bli4zo, a ove2m dole1ko O, dva e1ktora Pa, ne1koliko e1ktori Z; - zatvora2~ Ta, zatvora4~e ]. Profesor Simi} /1972:142) tvrdi da je u pitawu supstitucija, {to je izvesno i u na{im primerima. Osim ovih primera sa zamewenim vokalom, paralelno se upotrebqavaju i re~i: mitraqe2z D, bli4zu O, dale1ko O, e1ktari Z. Prilozi sa dvojakim krajwim vokalom ~uju se na ~itavom podru~ju: - to je e1kstra Bi, e1kstro mu stoji2 ode4lo L, koxa2 pora4sla ML, koxo2 Pa, pora2so kuku1ruz koxo2 ]. Vokal o umesto e: - lovorve2r Bi /tako|e: lavorve2r Kn i ravolve2r Z?, ova1m se1jem de1tolinu O. U prvom licu mla|eg sigmatskog aorista glagola videti javqa se vokal o: ja vi1do`. Tr Umesto o~ekivanog vokala -e- javqa se vokal -o- i to na mestu gde je u kwi`evnom jeziku sa~uvano -e: - pozna5va1o sam ga svo vre4me VL, kod pr2vog mu2`a e ca1rovala ], kr4wo lo4n~e ML, ni4sam ja2 no1go o2n Bu, ponode2onik ML. 118 Umesto o~ekivanog vokala -o- javqa se vokal -a-: obori1la kama1re sa talu1zinom Vo, apate4ka Pa, stama2k Bu. Vokal o umesto u: - u1zeli tolma4~a Kn, kopi1we Bu, kopi1ne O, da5li1 mu u su2d polomo1}stvo Pa, koku1ruz Ta, ya1gobica [, o`eni1jo se sa Romu2nkom Ve, na romu2nsku grani1cu VL, si1gorno Z, voru1na L, foru1na Bo; - ni1kako dru1k~e nego sa volo1vska ko1la Vo, volu2jska ko1la ]. Prefiks o- upotrebqava se mesto u-: - da se oda2qe ML, nato1~i vo1du da s somi1je Bi. Prilog blizu javqa se i u obliku sa krajwim -o: - bli4zo cr2kve je bi4la {ko1la Z, o2n stanu1je bli4zo Kr. Dijalektolozi blizo nalaze u prili~no udaqenim govorima: /Simi}, Leva~ 1972: 145, Peco-Milanovi}, Resava 1968: 252; tolma~ i polomo}stvo /Simi}, Leva~ 1972: 145). Vokal u 66.4. Vokal u zamewuje vokale e i o. Vokal u umesto e: Zabele`eni su primeri u re~ima stranog porekla: pregra5di1li suture2n Vo, Pa, posu2|e sve porcula2n Bo. Vokal u umesto o: - do1no mi ku1fer Kn, kqu~i2} od ku1fera Tr, poste1penu O, ra2de na poqupri1vredu Bi, o1boje na poqupri1vredu D, }u1pili pu1{ke ML, poqupri1vreda L, kupuva1li na va4{ar VL, da mi uve1ri o1bjavu Bi, {ifuwe2r Bu, pu1puqak Z, sla1duled Tr, u1truba Ka, armuni1ka [; - ubu1em se Vo, ubu5~e2m se Ve, uve1rimo u1put Kn. Enkliti~ki oblik dativa li~ne zamenice za 3. lice jednine glasi samo ju: - o1ni ju ukra5du2 ta1{nu Z, o2n bi ju da1o sve Kn. 119 U zamenici koji krajwi vokal i se ne ~uje, a na kraju re~i ~uje se j koje je ustvari redukovano i: Uzroci za su`avawe artikulacije su fonetske prirode u zamenicama: - ko2j d osta1ne kod ku1}e Pa, ko2j ra2di, ne bo1ji se gla2di O, ko2j }e da ve pa1zi L; - ku2j {ta o1}e to pone1se Z, ku2j su bi4li pa1metni Bi, ku2j te2gqi ove2 xa4ce Vo, sve se gle1da {ta ku2j i1ma Pa, ra1tos ga bi4lo, ku2j je O, ku2j {ta zgre5{i1o Bi, no1}u i1de ku2j ku2de [, ali i: - bo2g te pi2ta ko2 ga po1slao L, oti1{o ko2 zna2 kojo2m pra4vcu Kr, ko2 se ni4je `eni1o, ni se ra`eni1o ]. Areal ove pojave nalazi se kod Remeti}a /1985: 145). ZAPAyAWA O PRINCIPIMA FONOLO[KE DISTRIBUCIJE 1. U govoru Mlave ѣ (jat? je zameweno sa e, odnosno i. 2. Vokalizacija sonanta v->u- ~uva se kao i u drugim {tokavskim govorima. 3. Imenica ponedeqak glasi ponedeonik. 4. Upotreba nepostojanog a o~igledna je u oblicima imenice san-sana. 5. Supstitucija vokala podrazumeva da se u govoru Mlave izgovara jedan vokal na mestu gde se u kwi`evnom jeziku izgovara drugi. Svi vokali mogu biti zameweni: jerebi1cu, vequ1{ka, preti2ska, dova1telo, restera2n, ove22m, omi~e se - oma~e se, kice1qa, neko / neki, mitroqe2z, de1tolinu, koku1ruz, od ku1fera. 120 IZGOVOR KONSONANATA SONANT J 67. Izgovor glasa j ~esto je bli`i izgovoru neslogovnog i. Na izgovor sonanta j uti~u i drugi faktori: okru`ewe ili glasovni kontekst, akcenat, artikulacione osobine govornika. Pokaza}emo u kojim se pozicijama ~uva j, a u kojima se gubi, i koje su artikulacione osobine ovog glasa. 67. 1. Глас ј на почетку речи а) Испред впкала задоег реда тп је стабилан глас: - ja1buka VP D Ka Kn L O Pa, jabu~a1ra Kn L, ja2vqa se Z Ka ML, ja2vim Z Ka; - Jo4va Kn, jo2k Bo, jo1{ Bu L Pa Ta ]; - Komada1nt nare2di: Ju1ri{! [, Ju2rim. [. б) Испред впкала е изгпвпр је стабилан у следећим примерима: $ - vra~a1ra Je4va Kn, je1s O, je1sam Bu Ve VL Ka O, je1ste Kn L ML, je1sje Kn, je1su Kn Tr, o2n je5~i2 od bo2la VL, je5~i2m VL. Изговор гласа ј испред вокала е није увек стабилан, нарочито у контакту са другим гласовима. Примери су распоређени према природи последњег гласа у претходној речи, сем у првој скупини где је глас ј на почетку: - je1dan ko2 nije1dan VP, je1dan napre2d Ka, je1dan poza4di Ka, jedne2m ~ove1ku D Tr, je1dno dr1vo Bi, je1dna la4sta ne ~ini2 pro1le}e ML, Je1di! Bo, Je1la sam pro4ju. Bo, Je1lo na-asta2l! VP, Je l` o1}e{? VP, kroz je1dnu {u1mu ML, u ponede1qak je1dan L, ima1la sam je1dno te1le Ka, u1znem je1dnu bate2riju ], s jedne2m ~ove1kem Tr, jo{ je2m Kn. Сугласничкп ј: - nai8-je opasni1je kad se razboli2{ VL, wo2i8-je o1tac u A!ustrije L. U narednim primerima nagla{en je vokal koji se nalazi iza j: 121 - Na bande4ru je1dna ~uvi1ka. Kn, Svi1 smo bi4li u je1dnu ku1}u. L, do1neli po je1dnu stva2r Tr, svi ko2 je1dan ML, i1ma je1dno ko`u1~e VP, da2j im da je1du Ve, Pogle2 {ta je1du. Ve, I!de je1dan sas toja1gu. [, Ai8de, je1dite. Ve, Opra5si1la se je1dna krma1~a. D, Odu1zeli ni je1dnu wi1vu. Kr, ice5pa1li je1dnu cepa1nicu Ta. Ima slu~ajeva kada je iza vokala i govor sonanta j neizrazit: - Ba5ci1 je! Pa, De1 ti je `e1na? ], Оvde1 ti je bra1{no. Ta, i je1dan i dru1gi VL. Има примера и са редукпваним ј: - Ako e do1bro, do1bro e D, to2 e bi4lo Tr, i to2 e prona1{o Tr, To2 e tre1}i po re4du si2n Ka, to e tako2 L, na e1dnu stra2nu Kr, {ta1 e-da1 e L, koja2 e ja~i1na O, tra4va e pole1gla Z, ko2 zna2 {ta e napri5~a1la Kr, ra2ni e1dno svi4w~e VL. Може се закључити да је глас ј постојан ако се нађе на почетку реченице и када је у контакту са сугласником. Редукција се запажа најчешће у облицима је, једно. Прелазни секундарни глас сличан редукованом ј јавља се у хијату, не тако често: - i jo1pet se kle1o u sve Tr, i jo1pet ti veli2m [, i jo2n i jo1na Kn, i svi2we i jo2vce Pa, i jo2vce Pa; jo1ndak Ci1gani jopra1vqaju ki1{obrane D, o1brnu se i ju1te~e Kn. Прптетичкп ј – реткп се чује: - je1kser ], za~u1ko jekse1ri i oti1{o Kn, jekse2r~i}i kad i` da2m Ta. Именице јагње и јутро изговарају се тако: - da zako1qu ja1gwe ML, umiqa1to ja1gwe dve2 ma2jke si1{e Ka, dr`i2m i prasi1}i i jagwi1}i Bi; - kad osva1ne ju1tro Bo, ne5 da sva1ne ju1tro Kr, kad ju1tro Pa. 67. 2. Глас ј у средини речи У међувокалском положају: Artikulacija glasa j u me|uvokalskom polo`aju zavisi od kvaliteta glasova izme|u kojih se nalazi i od blizine akcenta. Raspored primera izvr{en je na osnovu slede}ih kriterijuma: 122 - prirode drugog vokala, - grupa, koja je dobijena na osnovu vokala u drugom slogu, deli se na podgrupe. Секвенце у – у: - ne ve1ruju Kr, ludu1ju L, vezu1ju L, podmazu1ju D, trgu1ju VP, pokazu1ju ML, pro{iru1ju VL, stanu1ju Ka, sarawu1ju D, odre|u1ju VP, raspore|u1ju Ve, posmewu1ju Kn, pogledu1ju Bo; - si1luju Bi, po1{tuju [, ra1tuju Vo, ispitu1ju L, ve1ruju Vo; - uju1tru D; - stru4ju L, olu4ju Ka. Секвенце о – у: - na pri5so1ju Ka, o5so1ju L, o1soju VL; - poju5ri1li Tr; - doju2ri Kn, odju2ri Kn. У присвојним заменицама облици су двојаки: - mo1ju `e1nu Z, u mo1ju {u1pu L, mo1ju koli1bu L, o2n svo1ju Kn, ja2 svo1ju Kn, u tvo1ju wi1vu Ve; ali i: - mo1u devo2jku Ka, pod mo1u koma2ndu Tr, mo1u kwi1`icu [, pod tvo1u koma2ndu Tr, u tvo1u wi1vu Vo. Postojanost sonanta j zabele`ena je u drugim re~ima: - sas koju2 iz fami1lije Bo, u koju2 ku1}u u2|e Kr; - u pro4ju me1te{ Bu. Секвенце а - у: - na po1lo`aju [, na pre1daju VP, na pro1daju O. U prezentu su oblici sa j: 123 - be1gaju Pa, samo ba1ju i vra5~a1ju ML, ko1paju ML, ku1vaju Pa, mu1vaju Bi; pozna1ju Bi, te1raju Vo, u1rlaju VP; - ven~a5ju2 L, doda5ju2 D, proda5ju2 Z, ukopa5ju2 Z; ali ima i onih bez j, iako su znatno re1|i: - nema1u po4jma Bo, pi5ta1u de }e{ O, igra1u do devo2jke D. Postojanost sonanta j bele`imo i u drugim oblicima: - odju5ri1li u se1lo Kr, odju5ri1o `e1nu Pa; - o jedne2m kra1ju Tr; ali i: - ima1o le4pu {urwa1u Ve, vi1deli {urwa1u Ve, {urwa1u Pa, izravwa1u Kn. Губљење интервокалног ј јавља се код присвојних заменица моа, моу, твоу, своу, моом и 3. лицу презента глагола VI врсте. Исти облици присвојних заменица уобичајени су у источним говорима штокавског наречја: централнa Шумадијa (Реметић 1985:149), Жабари (Реметић 1989:271), пожаревачки округ (Милићевић 1976 :1077), ђердапска зона (Пецо 1972 : 197), Peсава (Пецо – Милановић 1968 : 271), Левач (Р. Симић 1972 : 92), Трстеник (Јовић 1968 : 59), источна и јужна Србија (Белић 1905 : 131). Секвенце е – у: - sme5ju2 se L; - se1ju Ka. Секвенце и – у: Нпрмалнп је {piju2n Pa, panai1ju Кн. Непотпуна артикулација гласа – ј: - u Alba2niju Ka, ante2riju [, bate2riju [, divi2ziju [, te1ramo kome2ndiju Ve, u Makedo2niju Bi, mili2ciju Tr, Sveto2ga Ili1ju L, terito2riju Z, na kapi1ju Ta, sta1nu na li5ni1ju Kn, kod sudi1ju D, u ~a5r{i1ju Bo. Ређа су потпуна изостављања: - nosi1o sam muni2ciu [, ~u5va1li smo muni2ciu [, upa2li bate2riu VP, sta2vqamo lampe2riu ML, o1ni je kri1u D, iz a5vli1je u a5vli1u Z, si1pali mu raki1u Pa. 124 67. 3. ВОКАЛ О НА ДРУГОМ МЕСТУ Секвенце о – о: - mo1joj Kr, svo1joj D, u svo1joj ku1}i Ka, s mo1jom `eno2m Z; - Vo5jo2m Kn; - s kojo2m se uva1tio O, sa Vo5jo2m se spetqa1la Vo. Секвенце а – о: - majo2r Bu; - s Ba5jo2m je `i5ve1la Vo; - na1{em petro1va~kem majo4ru Tr. Секвенце е – о: - Se2jo Bi, sa se5jo2m Ve. Секвенце и – о: - avijo4ni Bu, Sti1go iz Austra2lije avijo4nom Bo, na Ko1sovo zara1tili s Alba2nijom Bo, poki1sli smo sa divi2zijom D, s kamijo4nom Bu, kamijo2n ML, milijo2n Bo, u fijo4ku Ka, sa divi2zijom Z; - raki1jom i vi4nom D, pri2jo [; - sa pri5jo2m Ve. Секундарно ј: У радном глаголском придеву ј се појављује као секундарни глас у следећим случајевима: - bora1vijo Bu, odla1zijo ], zabora1vijo Ka, izva1dijo Vo, mu1~ijo se Kn, napu1stijo L, ose1tijo ML upla1{ijo se Pa, pra1tijo mi pi4smo [, zapa1tijo ze1~eve D, uva1tijo pod svo1je VP; - ba5ci1jo [, vra5ti1jo O, `eni1jo Bi, govo1rijo Bu, zavr5{i1jo Vo, preno}i1jo Ka, zano}i1jo D, zarobi1jo Ta, pogre5{i1jo Ve, izgubi1jo Bo, izva5li1jo VP, izgubi1jo ML, 125 izva5li1jo Z, izmoli1jo Kn, nalo`i1jo Ka, nalo`i1jo Kn, posoli1jo [, nare5dijo L, odre5di1jo ]. Без прелазног гласа су следећи примери: - bele1`io Pa, bora1vio u gra2d ML, dola1zio Ta, zaka1snio Z, kla1dio se O, naba1vio sa1~mu Kr, napra1vio Bi, De si pora1nio? VP, pozdra1vio Ve, pretu1rio Ka, propu1{io [, prosla1vio Ta, uda1rio Pa, usta1vio Bo; - bi1o Ka, ba5ci1o Ve, dobi1o [, `eni1o O, zavi1o ML, ra1t se zavr5{i1o Pa, zaku5pi1o Tr, zalo`i1o Vo, zara5di1o Bi, zatvori1o Bu, izgubi1o VP, o2n se nasloni1o Ka, ka-ce Petro1vac naseli1o L, poju5ri1o ]; ali i: Od ku1}e se odrodi1jo i odvoji1o Bo. 67. 4. ВОКАЛ А НА ДРУГОМ МЕСТУ Секвенце у - а: - u1jak Bu, u1jac O; - u4jam da se da2 VL, olu4ja [, stru4ja se ne pla2}a Tr. Секвенце о – а: - od Radi1voja ML, postoja4we O, od Spa1soja Pa; - Stoja5no1vi} Bu; - devoja4stvo ML, iz Do5bo1ja O, mo1ja D; - go1lo do poja2sa Bi; - ja2 ma1lo postoja1` Vo, stoja1 ma1lo Z, sva1kem svo1ja [; - boja4gi Ve, koboja4gi Bi, boja5gi2m ML; - po1jata Ta, kot po1jate Pa, postoja1lo ma1lo vre4me ML, stoja1li na kapi1ju Tr, stoja1mo i ~eka1mo ]; - koja2 Bu, kako koja2 do2|e; 126 - Vo4ja VP, Sto4ja Bo, Ko4ja Bi, pro4ja Ka. Sеквенце а - а: - po1lo`aja Ve, i1zdaja Bu; - o1na mi ba1jala Z, s kra1ja na kra2j Vo, is pr2vok kra1ja Bi, ba1ba mu preba1ja Tr, na no1ge presta1ja Bu, o2n se sasta1ja s wo2m [, od u5sti1ju odva2ja Kn, ma4ni se bela4ja D, milica4jac VL, Vla4ja Bo, Ma4ja Z. Sеквенце е – а: - o2n se ismeja2va Bi; - smeja1li se ML, nasmeja1li [; - deda Sre4ja Kn. Javqa se redukcija samo u sekvenci i-a zbog vokala predweg reda i. Sekvence i-a uo~ene su u materijalu: - artile1rija Kr, bate2rija L, bi`ute1rija O, divi2zija Pa, Ita2lija Ta, komi1sija Tr, muni2cija Bi, s ne1prijateqa Bu, regruta5ci1ja [, mobiliza5cija D, sekira5ci1ja Vo sikira5ci1ja Ka; - fija4ker Bi; - a5vli1ja D, a5rmi 1ja Ka, borani1ja Ve, de~u5rli 1ja Pa, zasija Tr, zmi 1ja ], Ili 1ja Vo, ina5xi1ja VP, kuti 1ja Bo, pe{adi 1ja ML; - }upri1ja [; - obrija1li ga Bi, obrija1{e Ka, pija1na Bu, pija1ni Ta, i1dem s pija1ce ]; - li4ja Kn; - o2n se dovi2ja ML, za Zve4zdu navi2ja Bu, savi2ja [; - brija2~ Ve, prija2vim Kn, poja2vim L. 67. 5. ВОКАЛ Е НА ДРУГОМ МЕСТУ Sеквенце у-е: - da ve1rue Kr, ne ve1rue ML, ve1ruem Pa, ne5 da ve1rue{ ], vr1buemo ga [, gara1ntuem VL, dovuku1e Bi, dugu1e i pare Ve, {ta te intere1sue Z, izvuku1e is- 127 kredenca L, mo2 unu1ka se izgladwu1e Vo, sve te ne1{to ispitu1e Kn, kriti1kue Pa, koma2ndue Tr, kupu1e raki1u Bi, namigu1e Ve, napla}u1e D, ze1mqa mo2ra se obra|u1e VP, sa5ve1tue me sta2lno ML, o1}e se {ko1lue Ta. Сонант ј се не изговара у секвенци у-е, а ови су облици фреквентни у већини говора сродних нашем и слично се изговарају (Белић 1905:130, Стевановић, 1950:28, Пецо-Милановић 1968:270, Јовић 1968:59). Испред вокала предњег реда е у говору се губи глас ј. Sеквенце о – е: - Dobri1voe Kn, Mili1voe Bi, Ra1doe L, Sta1noe ML, Spa1soe [; - dvo1e Bo, koe2 Kr, s koe2k-kra1ja L, mo1e O, de1ce mi mo1e ], tvo1e VP, sva1kem svo1je Tr, sko1evac D; ali i: - one2m Vo5je2 Gli5gi1nem Bi, da se poje2 i po1pije Ve. Sеквенце а – е: - na2s dvaesti1nu bi4lo VP; - Za1e~ar Kn, ne pozna1e te Pa, pozna5e2 Bo, o2n me poznae2 D, ne pozna4e{ ga Z, ne prizna1ete Tr; - ja2 se do1bro naje2m i na1pijem O; - da5je2m VP, da5je2{ Ka, preda5je2 u {ko1lu Ta, slabi1ji se preda5je2 [; - odve1de ga u o1daje Tr. Sеквенце е – е: Изговор непотпуног гласа забележен је у речима: - iz Alba2nije Bu, od ante2rije Ve, razbi1li ne u bate2rije D, divi2zije Ka, mili2cije Kr, Makedo2nije Tr, mobiliza5ci1je [, mili2cije Bo, bez muni2cije VL, pe{a1dije Pa, fami2lije [, na ba~i1je Bi, od kapi1je Kr, da je do1bra-ni4je Ta, Ni5{li1je Z, ~la1novi pa5rti1je Vo, vi4na i raki1je L, Kolko do penzi1je? VP, na one2 }upri1je ]. 128 Има и примера са потпуном редукцијом: - ni1e se potre1vilo Kn, ni1e ima1lo ni{ta Bi, kat-ti se napi1e [, sve }e da pobi1e Bo, da probi1e ML, da se razbi1e Pa, mo2ra se sakri1e D. Sekundarno j u me|uvokalskom polo`aju izgovara se jedino u vezi sa vokalom i, iskqu~ivo kad je on na prvom mestu. Ovo je nestabilan glas veoma slabe artikulacije. Yuje se fakultativno i predstavqa akusti~ki utisak koji proizvode govorni organi spremaju}i se za izgovor drugih vokala. Jezik se udaqava od predweg nepca koji je sli~an zavr{noj fazi pri izgovoru glasa j. 67. 6. ВОКАЛ И НА ДРУГОМ МЕСТУ Ispred vokala predweg reda i dolazi do redukcije sonanta delimi~ne ili potpune. Sеквенце у – и: Издвпјен је самп пример zu5i2: ne1{to zu5i2 u u1{ima ]. Sеквенце о – и: - dvoi1ca [, Radoi1ca Tr, razgova5ro2 s Radoi1cu Ta, bi4li kod Radoi1ce Pa, Miloi1ca Pa, pro5i1no bra1{no Kr, troi1cu Kn; - O@n se boi2 mra2ka; Ka, boi2m se Z, mi2 se boi4mo Bi, koi2 su to2 Bo, sto1ku poi4mo ML, u me1stu stoi2m V, stre5pi2m D. Секвенце а- и: - ka1i{ Bi, ka1i{ L, panai1ja Bo; - Vla5i1na }e4rka Z, Ga5i1na `e1na VL, Ga5i1na svasti1ka O; - ~a1ir Bo, go4re pod ~a1irom Pa; - {ta se sja5i2 Ve, de se sja5i2 Ka. Секвенце е – и: - de o4vca ne ble5i2, ja1gwad se ne ~u1ju VP, Sa1mo ze2va i ble5ji Z. 129 67. 7. Глас ј иза консонаната Иза оклузива чује се ј у сложеницама: - o1bjava Bu, o1djava VP, odja5vi1o se Kn, obja5vi1li spi1skove L, odja5vi1o se iz va5ro1{i Pa, obja2snim Z, obja5sni1li mi sve VL. Глас ј се изговара иза р: - ba1rjak Bi, me1tuli na ku1}u ba1rjak [, sve barja1ci nis-soka2k Bo, ku1rjak Bu, pe2rje Kn. У следећем примеру изговара се делимично: za1zvrje telefo2n L, za1zvrje [. Иза фрикатива и сливених гласова чује се потпуна артикулација: - bre2sje Vo, izju2ri D, izju2rimo na vra4ta Z, i1zjutra Bi, razju2ri ta1m-ova1m L, sja1{i s kobi1le VP, sjuri1smo se svi1 Kn, mi2 se sju2rimo Bu; - oru2`je Ka, po oru2`ju se vi1di Z, na oru2`je se di1gnemo ], oru2`je u ru2ke i pu1caj ML; - lisi1~ju ja1zbinu, a i1ma ze1~ju Bo. Редукована артикулација запажа се у примерима: - i1zjutra Kr, Bo1`ja ma2jka VP, bo1`ja lepo1ta Bo, de~ja so1ba Ka, ru~i1ca de~ja Pa. Са изостављеним гласом ј пронађен је материјал: - ize1o mi sav le1bac O, sa{i1la sam i1zedna Bu, ize2m ti prsti4}e L; - bo1`a ma2jka Bi, ni za bo1`u ma2jku O; - o1v~i si1r Bi, dobi1o bogi2we-o1v~e Kn, o1v~e bogi2we Bo, u1ze ga u na5ru1~e Kr, lisi1~e kr4zno Bu. Изговор удвојеног гласа ј забележен је: - u superlativu: na-ja1~i L, ku2j na-ja1~i Ve, na-jefti1wi ML. 130 67. 8. Глас ј испред консонаната Артикулација гласа ј је друкчија негп у ппзицији међу впкалима. Непптпуни глас ј пбележавамп са i8: - ne bo2i8 se Ve, ne bo2i8te se O, voi8ni2k VP, voi8ni4ke Pa, ima1li smo voi8ni4ke u ka1sarnu VL, vo2i8ni ofici2r Vo, vo4i8ske Tr, Vo4i8ske bi4le u Petro1vac D, pobe1go iz vo5i8ske2 ], devo2i8ke Z, devoi8~i1ca [, kai8mak Ka, ma2i8ka Kn, ma2i8ke Bi, ma2i8stori Bo, nai8bo1qi Ve, na2i8ve1}i O, nai8go1ri L, nai8le1p{i VP, nemo2i8te Bo, wo2i8ze [, wo2i8zi Pa, wo2i8na D, poko2i8ni Tr, pro4i~e Ka, sku1vai8te ML. Specifi~nost foneme j u pretkonsonantskom polo`aju obja{wava profesor Stevanovi} porede}i artikulaciju glasova j i i. Ovi glasovi mogu da prelaze jedan u drugi, kao u primeru zeitin > zejtin /1964:69). Autor napomiwe da se zbog toga me{aju imena Mihailo i Mihajlo. U oba primera j i i nalaze se u pretkonsonantskom polo`aju. „Artikulacija suglasnika j srodna je artikulaciji samoglasnika i, dakako jako zatvorenog i. Otvor za prolaz vazdu{ne struje pri izgovoru samoglasnika i je, naravno, znatno ve}i, pa ova prolazi slobodno i bez ikakvog trewa, dok je pri izgovoru suglasnika j prolaz znatno su`en tako da nastaje trewe koje stvara ne{to {uma“ (Stevanovi}, 1964:69). Na drugoj strani professor Beli} misli da je razlika izme|u i i j u tome {to je pri artikulaciji j vazdu{na struja br`a i ja~a, tako da i pri {irem prolazu proizvodi {um /1905:127). Na{e mi{qewe sla`e se sa teorijom koju izla`e Stevanovi}. Изпстављаое ј забележенп је у примерима: - wo2zi Bo, wo2zin Bo. У секвенцама и + ј + кпнспнант глас ј се никакп не чује: - pi2te / в : - на ппчетку речи: - vami2lija L, ne1ke vanta2zije Bi, vilore4te ], name2{}am vilore4te na kre1vet Ml, voru1na Bu, lo`i1li u voru1ne Z; - у средини речи: - svi4la i kadi4va VP, zava1ti u ko1vu Bi, ovici2r Bu Ve L Kr Ta Tr ] [, podovici2rska {ko1la Kr, na so1vru Bu Bo Vo D Z L O ]; - на крају речи: - Ako ti je }e2v - pe1vaj ], ~a4r{av Bi Ve L Kr Ta Tr ] [. Већи је брпј примера у кпјима се глас ф задржава у различитим ппзицијама (52:30): - на ппчетку речи: - fa1brika Bo Vo D Z L O ], ra2di u fa1brike L, oja1dili fa1brike ML fa1li mu Ve L Kr Ta Tr ] [, {ta ti fa1li Ka, fami1lija Bi Bo D Z O Pa Tr [, fe5de1ri Bi Bo D Z O Pa Tr [, osla1bio fe4der Kr, fe1wer Ve L Kr Ta Tr ] [, zasi1jali fewe1ri Vo, tu1rio fes Ve, fija4ker Bi Bo D Z O Pa Tr [, fla1{a Bo Vo D Z L O ], u fla1{e Bi, fla1{ica Ve L Kr Ta Tr ] [, u foru1nu ], Francu4zi Ka, 135 Francu2z Bo Vo D Z L O ] sa solu2nskog fro1nta Kr, Oti1{li smo na solu2nski fro1nt; O, na Fru1{ku go1ru ML; - у средини речи: - kafa1na Ve L Kr Ta Tr ] [, od kafa1ne do kafa1ne Bi, kafa1nski ra~u2n Bo, ma1lo ka5fe2 Kn, kafexi1ja Ve L Kr Ta Tr ] [, sku1vaju mi ka4fu [, sas ki4flu D, ko1fu Ve L Kr Ta Tr ] [, spa1kovo ku1fer Ka, ofici2r Ve L Kr Ta Tr ] [, ofici2rske ~i1zme Tr, o2n o{ra1fi i za{ra1fi D, rasformi5ra1la se divi2zija Ve, zvr5~e2 telefo4ni Pa, telefoni1sti Bu Ve L Kr Ta Tr ] [, {ifuwe2r Ve L Kr Ta Tr ] [, pome1ri {ifuwe2r Z, {o4fer Bo Vo D Z L Kn O ], iskroji1o {to1f ]. - на крају речи: - Oti1{li smo na Kr1f [, iskr1cali se na Kr1f [, {to1f ML. У речима старије лексике претежно се употребљава в, а у речима новије ф: telefo2n. Пднпс ф : в 70. Паралелнп се упптребљавају пбе фпнеме: - potre1vi te ne1{to Bi, potre1vi ga bo1les Kn, ku2j ko1ga potre1vi Kr; - {ta ga potre1filo Bo, ba{ ga stre1filo [. Претежна упптреба в испред т: - jevti1ka ], sna1{la ga jevti1ka Ka, tad ha5ra1la jevti1ka Bo, sve bi4lo je1vtino Ta, mno1go je jevti1we Bu, pro1do je1vtino Z, napa1li ne [i1vtari VP, sas [i1vtara bi1o u vo2jsku Vo. Упптреба ф испред т: - je1ftino Bi, u proda2vnicu i1ma{ je1ftino Tr, dola1zili i [i1ftari D. У страним речима je заступљена фпнема ф: - ne2ma lu1ft Bu, ako i1ma lu1ft O, ofa2rbala ko1su zi1ft ML, to2 je cr4no zi1ft Pa. У фонолошком смислу јавља се као варијанта фонеме в, али у неким лексемама обавезан је изговор гласа ф, претежно страног порекла. 136 Ареал чувања гласа ф или његове замене са в и п налази се код Ивића (1991:85) и Реметића (1985:159). Супституанти групе –хв- 71. Ппјава замене примећена је у пснпви речи хвал-: - fa5la1 vi na sve4mu Ta, fa4la Ve, za pra4zno fa4la ne2ma ni1{ta Ka, fa4la ti le2po Bo, sve to2 je wego1va fa4la VP. У коижевнпм језику упптребљава се пблик са пснпвпм хвал-: - hva4la Bu, sla1va i hva4la Z, hva4la bo1gu go1spodu Tr. У пблицима изведеним пд глагпла хватати, већина је примера са в: - uva1tio se u za2mku Bi, da va1tam pu2t Tr, da uva1timo pu2t Z, uva1tili ga u kra1|u O, pa se pova1tali za gu1{u Ve, dova1tili se da se bi1ju ML, o2n ga do1vati Pa, zava1ti vo1du ], uva1te ga na spa5va2we D, uva1ti ga za1 ruku VL, uva1tili ba2ndu Bo, uva1tila i` no2} VP, uva1ti re2d /kuku1ruza? pa te1raj Bi, pa se podova5}a1li Pa, va1tamo ri1bu [. Сугласник н 72. Псим алвепларнпг имамп и примере са ппмеренпм артикулацијпм, када се спнант н нађе испред задопнепчаних к, г. Записујемп га у пблику η: - ba2ηka Vo, Bana5}a2ηka L, u ba2ηku [, bu1ηker Ka, Desa2ηka VP, Du{a2ηka Bi, ko1w zele4ηko ML, igra2ηka Tr, sa igra2ηke Pa, od Ja2ηka Vo, Makedo2ηka mu sna2 Tr, Mila2ηka ], Ra2ηko Bo, seqa2ηka L, Stoja2ηka Ka, od se2ηke se boje2 VL, Sta4ηko Bo, Sta2ηka [, Ci1gaηka Bi; - uze5ngi1ja VP, pra5ngi1ja Z, da4nga L, ~e2ngele Kr. Када се глас н нађе испред вокала, он чува своју артикулацију. Али, када се нађе испред консонанта подлеже асимилационим процесима. Тачније, његова се артикулација помера према задњем непцу, па уместо алвеоларно-носног консонанта чујемо задњонепчанo-носни глас. Вокал који се налази испред сонанта н чини се да помера своју артикулацију према задњем непцу. 137 Сугласник х 73. Питање фонетске и фонолошке егзистенције гласа х своди се на следеће чињенице: Истраживање показује да информатори у свом говору радије изостављају глас х или га замењују гласом к. Овај сугласник се више посматра као неискоришћена артикулациона могућност него као саставни део фонолошког система говора Млаве. Сугласник х постоји углавном у говору информатора млађих од четрдесет пет година, што свакако може бити утицај школе и образовања. Губљење гласа х забележено је у свим позицијама у речи. Примери са впкалпм х: - to1p to1p ha1ubica Bi, higie4na Kr, hi1qada L, na hi1qade Pa, hi2mna ML, pe1vamo hi2mnu [, spre2mi se hle1b Bu, kupu1jemo hle1ba Ve, odla1zio i u hote2l O, ima1li hra4nu Vo, do1bra hra4na Bo, no1sio hra4nu Z, do1bra hra4na Ka, no1simo hra4nu D, pri2ma hra4nu u ve4nu VL, Hrva2cka Pa, u Hrva2cku Tr; - Br1zohode Ve, i1demo u Br1zohode Vo, ja2 sam iz Br1zohode Z, odlu5~i1la vrho2vna koma2nda O, i1du u vrho2vni su2d ], te1ro ga do vrho2vnog su4da Bo, kod Dra5`e2 Mihai1lovi}a Ka, od Mike2 Miha1jlovi}a Tr, najhrabri2` od svi1h Pa, O!hrisko je1zero Bi, kuj kako prihva1ti VP, o2n ne prihva1ti Kr, neki ne prihva1ta ML, ku1}a siroma4ha D; - va1zduh [, o1rah Vo, u1zdah Bi. Примери у кпјима х није забележенп: - posla1li a1bar Bo, sti1go a1bar L, a1ber ML, ajdu4ci Bi, ajdu2k Ka, aqi1ne Z, a1ps Tr, e1kter Tr, e1ktar zemqe2 VP, pe2t i1qada D, dvana2js i1qada Pa, i1qadu di1nara [, u ona2j la2d Ve, bi1o je la2d Bo, de2 vi1di{ la2d VL, la4dan Ta, la4dna vo1da Bi, la4dno Bu, le1ba Z, le38ba Vo, o1di ], o1}e Kn, o18}e L, seqa2k O, o1}e{- o1}u [, `ra2ne ne Bi, o1na ga ra2ni Kn, mu1~imo se s ra5no2m Kr, r2~u O, te1o Ve, te1li su VP, te1li d-i1du D, {ta je te1la, to2 ume1la VP, - po1peo se na vr2` Pa, pa1o sa vr1`a Ve, ni4sam vr`о О, greo1ta Ka, dova1ti L, zala5dni2 u1ve~e O, ma2ne ru5ko2m Bi, ma1om D, nara2ni svi4w~e Z, o5da1ju}i je1dnako Kn, sa1rana Bo, sara5ni1li Tr, }e ga sara2ne Ta, zama1l da me skr`a2 od sna1e Ka, 138 wego1vu sna1u [, me|u wi`Vo, ne1sloga bi` Pa, od va1{i` Bu, ja2 ve~e1ra` D, Vla2` Бо, ja2 po1pi` Ka, gu1rnu` ga Z, di1go` se ML, di1go` ja ru2ke O, ja2 ga gu1rnu` Bo, prile1go` Bu, ja2 uva1ti` pu2t Ka, ja2 ise1ko` dr1va [, ja2 ma1lo pole`a1` ], u mla|i` da5na2 Ka, mo5ra1do` ga na2|em ML, ja2 na5|o1 a na1{i` ni za le2k Pa, preko ne1ki` a2la [, wi2` dvoji1ca Ka, o1dma` sko1~i Bo, o3adma` Tr, ja2 se okre1to`ML, oti1do`[, pa1do` na ze1mqu Kr, ja2 povu4ko` [, ja2 se poka1ja` L, ja2 se po1pe` Ka, ja2 po4|o` [, ja2 pozdra1vi` kapeta4na ML, od ra2zni` qu5di2 sam u~i1jo Vo, ja2 se ra1sani`Ve, re1ko` ,Z ja2 ri1pi` na no1ge Ka, ja2 ga sa1~eka` Bi, ja2 ga sko1bi` Bi, sa svi2` stra5na2 Pa, ja2 sam siro1ma` Z, ja2 sta1do` [, u1vati me stra2 Tr, tr1bu [, ja u1dari` na we1ga Bu, ga u1ze` VP; Zadwonep~ani suglasnik h zamewuje se sa k: - krani1lice za pi1li}e Bi, ka1ubica O, kra4bri ML, Krva4ti Ve, Kri1stos D, I!sus Kri1stos Ka, ne kte1do{e [; - a1lkokol Kn, od a1lkokola ni1{ta O, ~i1st va1zduh Ta, dra1kme su pa1re Pa, dr1k}e kao pru2t Vo, drkti2m Bu, dr1k}em L, Mika1jlo ], si2na Mika2jla VP, pikti1je Bo, i za Bo1`i} pikti1je ], ple1kane {e2rpe Vo, ple1kani tawi4ri Kr, u1prava pri5ko2da O, pro1fesor teknolo1gije Pa; - va1zduk Bi, ple1k Kn. Naj~e{}i supstituent glasa h je vela2rni konsonant k. Kod starijih govornika to je uobi~ajeno, a kod mla|ih je paralelna upotreba i jednog i drugog glasa. Na mestima u re~i gde je konsonant h ispao, do{lo je do zamene supstituentom v. Takvi su slede}i primeri: - bu1va Ve, pastu2v L, ko1w Ta, pastu4va ], sku1va Bo, sku1vate Z, su2v le1ba da je2m VP, tu1ri za u1vo Pa, od u1va Tr. Glas h mo`e imati i supstituent j: - pro4ja [, ispe1kli pro4ju Bi, bra1{no od pro5je2 Kr, sna1ja Ta, ~o1ja O, pantalo4ne od ~o1je Z, a`da1ja Kn. U primerima: O!}e{ da do2|e{? Aha4! artikulacija glasa h je ne{to druk~ija, govorni organi kao da izvode pokret potreban za proizvodwu nazala. Mo`emo zakqu~iti, pored ispravne upotrebe glasa h, da ima i supstituenata, ali i potpunog izostavqawa zadwonep~anog konsonanta. 139 „Сугласник х у севернотимочком дијалекту не чује се: вала, убав, ајдук, аљина, греота, лад, дуван, кожув, сув― (Станојевић, 1911: 84). AFRIKATE 74. Kao varijanta foneme z javqa se fonema s: - sve4zda D, sveki2r Pa, kad duka1ti sve1knu Z, svoni2 na sav gla2s Tr, ku1}a na po3la co5le2 si2dana Bi, ve81like sidi1ne [, nemo2 da su1cnete Ka, dobi1jo sam pe5nsi1ju O, usi5da1li u te1meq ], unesve5ri1o se Kr; - svrndo2v Z, obso4va ML, sama1 Pa /na vla{kom zna~i ~orba?, kuku1rus Tr; - mo2ra ku1}u da posi2da O. Mnoge ove re~i upotrebqavaju se sa fonemom z kao {to je u kwi`evnom jeziku: - ko1wi sa zveki4re VL, zve1k}u duka1ti ML, pa1re sa1mo zve1k}u Pa, pe1wu se na zidi1ne Ka, sma5wi1li mi pe5nzi1ju Pa, uzi|u1ju pe4tla u te1meq i da2n dana1s Kr; - obzo4va L, si1rup od obzo5ve2 O, obra1li kuku1ruz Tr. Osim obi~ne supstitucije glasa z supstituantom s, u direktnom dodiru dvaju dentala kao sliveni glas javqa se s: d + z > s. Svakako ovaj glas predstavqa varijantu foneme z: ograni~enu leksi~ki i poziciono, {to zna~i da nije fonema. U moravi~kom govoru zabele`ena je afrikata s u re~i bronsa i u santhiju. O tome prof. V. Nikoli} ka`e: Glas s postoji samo kao ~lan fonetskog sistema /wegova individualnost je odre|ena i neosporna?, a na fonolo{kom planu /budu}i da nije diferencijalni znak? pona{a se kao alofon foneme z, naravno leksi~ki, dijalekatski i poziciono vrlo ograni~en /V. Nikoli}, 2001 : 132). Glas dz, koji se izgovara kao staroslovensko s ili poqsko dz, ~uje se dosta dobro u severnotimo~kom dijalektu: dzvezda, dzver; dzvirim, dzvono, dzid, nadziram (Станојевић, 1911: 379). 140 Palatalne afrikate 75. U govoru Mlave postoje sve afrikate i wihova je artikulacija pravilna. Ali, mo`e se nai}i na umek{avawa pojedinih afrikata pod uticajem govornika iz okolnih sela, prete`no vla{kog porekla. Do pojave palatalnih afrikata mo`e do}i i kod glasova u kontaktu. Pravilna upotreba oblika re~ce god zabele`ena je u materijalu: - dokle go1d mo1`e{ Z, {ta go1d o1}e{ L, de god o1}e{ Z, ka godt ko1w Bi. Re~ca god ~uje se u obliku go}, re|e go|: - {ta go} i1ma Kn, ka go} ona2 Pa, de go} po1{la L, koga go} vi1dela O, - de go| bi1o Z, de go} po1{o ]. Umek{avawe afrikata zabele`eno je u re~ima: - sko}i1o Bu, }u1la sam ML, dru1k}e Kn, ve}i1to du{ma2n VL, }e1tri [, o1bi}aj Kn, }e1tnici ML, str}e2 ruka4vi Bu, }u1dna o1soba Kn, tr1}ali ML, sko}i1li ML, to}ko1ve Kn, le4}ka Tr, ze1}evi [, pri1}aj O, do}e1kao [; kafe|i1ja Bo, o1|ak ], bu|a1k ML. U kontaktu dvaju glasova dolazi do umek{avawa dentala d u pravcu dj pa se izgovara go|. Analogno tome ka`e se go} u narednom primeru, jer se afrikata na{la pred bezvu~nim suglasnikom pa dolazi do obezvu~avawa. Varijanta go} na{la je primenu i pred vokalima: ka go1} ona2. Re~ca god u obliku go| sre}e se u govoru Mutnice /Raki}-Milojkovi}, 1987: 44). Умекшавање африката ч и џ није непознато Ђердапској зони (Пецо, 1972: 198). Ова појава својствена је говорима источне Србије (Белић, 1905: 168) и јавља се углавном под утицајем „влашког― изговора, односно румунског језика. (Пзначена села на карти 7.) Varirawe artikulacije u santhiju 76. Kada se dva suglasnika na|u u kontaktu, mo`e se dogoditi, u izvesnim slu~ajevima, da se me|usobno asimiluju. To prilago|avawe ide u vi{e razli~itih pravaca: 141 - kad got kre2ne{ Bo, ispot sto1la Kn, ispot pu4ta L, kadt po2|e{ Pa, kadt po1~ne{ Bo, kako kodt koga VP, ~ekaj kodt koli1be D, kodt ko5za2 Ka, kodt kreve1ta Z, kodt se1be Bi, kodt Stoja1ne [, kodt {ura4ka Pa; - de1vetd gra5di2 Bu, de1vetd go1dina L, komanda1ntd briga5de2 Bi, opetd zove2 Kn, de1set di1nara Bo, pe2td bra1ta VP, na pu2td bi4la Ka; - kad bo2gk te1ra-iste1ra L, ve1likogk ~ove1ka Bi, zbogk pi4}a Bu, ne mo1gk se na~u1dim Z, iz na1{egk pla1ca VL, od we1gk se boji2m Ve, s wego1vogk pu4ta D, od ovo1gk se1la do ovo1gk se1la Kn; - dokg bi1o Bi, jokg, bra1te Bi, mo1makg devo2jkin Kn, nave2kg dabo2gda L, nekg bu1de Kn, uz po1tokg be`i2 Bu, vo1dnikg zaro1bqen D, tekg da ka2`e Kn, tu5na2kg bu1demo L, ~o1vekg bi1o [; - bezs kro1va Bo, bezs ku1}e VP, bezs po1pa Kr, bezs pra1kse O, izs Ka1vadara L, izs Ka1menova Ka, izs ka1ce Z, izs ko5rpe2 Bu, izs ka1sarne [, izs pi{to4qa Tr, izs Pa2nkova VL, izs Popo2vca D, izs to5rbe2 Bi, izs Cr1ni}a Kn, krozs pro4zor L, krozs kuku1ruz Bo, nizs po1qe Bu; - va2sz de1set D, ve~era1sz da do2|e{ [, dana1sz da2n Kn, dva1esz dva2 Bo, dvana2jsz gr2la Bu, `a1losz do~e1ko VP, nasz dva2 Pa, ~a2sz do~e1ko ], na2s deseti1nu Bi, na2sz do1sta bi4lo Vo, na2sz dove1li Z; - ba{` do1bro Pa, ba{` brqi2v Bi, vi2{` da zna2 Kr, vi2{` do1bro D, vo1li{` d- i1ma{ Ve, vo1li{` da zna2{ Ta, da2{` dru1gem O, da2{` do1sta [, ne1 zna{` di1 }e{ Bi, jo{` bo1qi Kn, jo{` ga ne2ma L, ne mo1{` da je2{ Pa; - me1secs da5na2 Bo, o1tacs da1de Ve, o1tacs do1{o ]; - mi2 smo ve}| bi4li ML, ve}| do1{o O, ve}| da1o Bi, ve}| dr2qa{ wi1vu Kr, mla4di ne2}| da s-o`e1ne L, ne}| da s-uda1ju Bu; - ve}| zavr2{eno O. Napomena: kada se krajwi bezvu~ni suglasnik prve re~i na|e u dodiru sa po~etnim zvu~nim suglasnikom druge re~i, prime}uje se pove}ano prisustvo zvu~nosti kod prvog suglasnika u dodiru. Obrnuto, prime}uje se odsustvo zvu~nosti. Isti suglasnici u dodiru: - kad-do|em D, dola1zim ko-te1be Ka, kod-dru2ga Bu, sad-da vi2{ L, sad-da ka2`em ka~ke2t te2m i te2m Bo, kroz-ze1mqu VP, {es-sto1tina Z, zna2{-{ta Tr, re1ko sam- mu ], ne1{to sam-mu do1neo Vo. 142 Kada se dva ista suglasnika na|u u kontaktu, onda se u govoru ~uje jedan produ`eni suglasnik. U konsonantskom paru /koji se razlikuje po zvu~nosti? mo`e se na}i jedan do drugog slede}i suglasnik: - {ta god-ti2 mi1sli{ VP, {ta god-tu1ri{ Kn, pod-te5re1tom L, u1zni kapu2-duga1~ak Bi, minu2-do dva2 Pa, odjeda1nput-do1{li [, is-Svila2jnca Z. Finalne групе су подложније променама него иницијалне. Ареал простирања ове појаве одредили су Павле Ивић (1994:139) и Слободан Реметић (1985:218). O PROBLEMU DESONORIZACIJE ZVUYNIH KONSONANATA 77. O ovom problemu pisali su A. Beli} (1905:240), M. Re{etar (1907:147) i A. Peco (1968:241): „Na|en je izgovor zvu~nih suglasnika sa delimi~no redukovanom zvu~no{}u, ali sa prisutnom eksplozijom”. Svi se sla`u u tome da ima primera obezvu~avawa zvu~nog konsonanta na kraju re~i, ili pod uticajem bugarskog i makedonskog jezika, u krajevima koji su u dodiru sa Bugarskom i Makedonijom, ima desonorizacije. U kososvsko-resavskom govoru, kome pripada i govor Mlave, ta pojava je delimi~no leksikalizovana: - da2j mi a1tresu VP, de1 vi je a1tresa O, karabi2t Kn, od karabi4ta L, u1zo koma2t u ru2ke Ve, koma2t le1ba ML, ova1ki koma2t Pa, ovoli1ki koma4ti Pa onoma2t bi1o kod me1n Bo, pa1tos [, spa5va1ju na pa1tos Bi, tobo{a2r VL, uda1re u to2bo{ Bo, bi1je u to2bo{ Ta, oni oto1{e /o1tide? Vo. Navedene re~i su stranog porekla i one se isto ovako izgovaraju u izvornom obliku /u gr~kom jeziku?. ZAPAyAWA O IZGOVORU KONSONANATA 1. Izgovor glasa j ~esto je bli`i izgovoru neslogovnog i. 2. Губљеое интервпкалнпг ј јавља се кпд присвпјних заменица мпа, мпу, твпу, свпу, мппм и 3. лицу презента глагпла VI врсте. 3. Редукција гласа ј се запажа најчешће u пблицима је, једно. 4. Спнант ј се не изгпвара у секвенци у-е: verue, ne verue. 5. Izgovor sonanta j kre}e se od stabilnog, preko redukovanog, do potpunog i{~ezavawa toga glasa. 143 6. Артикулација сугласника в углавнпм је кап у коижевнпм језику. Глас в пстаје када се нађе испред безвучних кпнспнаната. 7. Секундарнп в јавља се у глагпла слпжених са префикспм u: uvi2|u, uvi{li i у глагплским пблицима начиоеним пд пснпва би- и пи- : ubive2n, popive2n. 8. Sonant v ima labavu artikulaciju i ispada u odre|enom okru`ewu. 9. Има дпста примера са супституцијпм ф > в : vami1lija, ko1va, }e2v. 10. У речима старије лексике претежнп се упптребљава в, а у речима нпвије ф: telefo2n. 11. Паралелнп се упптребљавају пбе фпнеме v i f. 12. Псим алвепларнпг сугласника н имамп и примере са ппмеренпм артикулацијпм, када се спнант н нађе испред задопнепчаних к, г. Записујемп га у пблику η: ba2ηka Vo, Bana5}a2ηka L. 13. Питаое фпнетске и фпнплпшке егзистенције гласа х свпди се на следеће чиоенице: - да инфпрматпри у свпм гпвпру радије изпстављају глас х или га замеоују гласпм к; - сугласник х ппстпји углавнпм у гпвпру инфпрматпра млађих пд четрдесет пет гпдина, штп свакакп мпже бити утицај шкпле и пбразпваоа; - губљеое гласа х забележенп је у свим ппзицијама у речи: ajdu2k Ka, aqi1nа Z, a1ps Tr, e1kter Tr; ja2 ma1lo pole`a1` ], u mla|i` da5na2. - naj~e{}i supstituent glasa h je vela2rni konsonant k; - kod starijih govornika to je uobi~ajeno: i za Bo1`i} pikti1je, ple1kane {e2rpe, a kod mla|ih je paralelna upotreba i jednog i drugog glasa. Mo`emo zakqu~iti, pored ispravne upotrebe glasa h, ima i supstituenata, ali i potpunog izostavqawa zadwonep~anog konsonanta. 14. Kao varijanta foneme z javqa se fonema s: sve4zda, sveki2r, svoni2 na sav gla2s. 15. U kontaktu dvaju glasova dolazi do umek{avawa dentala d u pravcu dj pa se izgovara go|, go}. 16. Izjedna~avawe artikulacije afrikate ~ sa artikulacijom afrikate } /odnosno x sa |?, de{ava se pod uticajem vla{kog izgovora ovih glasova. 17. Kada se krajwi bezvu~ni suglasnik prve re~i na|e u dodiru sa po~etnim zvu~nim suglasnikom druge re~i, prime}uje se pove}ano prisustvo zvu~nosti kod prvog suglasnika u dodiru. Obrnuto, prime}uje se odsustvo zvu~nosti: ba{` do1bro; ispot sto1la , krozs kuku1ruz. 18. Kada se isti suglasnici na|u u dodiru, onda se u govoru ~uje jedan produ`eni suglasnik: kod-dru2ga, {es-sto1tina, re1ko sam- mu. 19. Javqa se desonorizacija zvu~nih konsonanata u leksemama stranog porekla: de1 vi je a1tresa, karabi2t, spa5va1ju na pa1tos, tobo{a2r. 144 PRINCIPI DISTRIBUCIJE KONSONANATA 78. U ovom delu obuhva}ene su konsonantske grupe ~ija stabilnost zavisi od konteksta i pozicije u re~i. 1? Sudbina nekih konsonantskih grupa 79. Posebnu pa`wu obratili smo na o~uvawe konsonantskih grupa str, cr i sl. a? Stara grupa str sa~uvana je u slede}im leksemama: o1star no2` Tr, o1stra ka1ma ML, ja2 ti se nao1strim Ka, o2n se naostri1o Ka, str~e2 noga1vice Pa, str~u2 mu ruka4vi Pa, sve na we1m str~i2 Ka, Kad ja nao1strim, to2 je qu1cki nao1streno. VP O!star mu vr2. Ve O!star mi no2`. Ve O!star ko sa1bqa. ML Nao1stre se za sva1|u. VL Kad se ja nao1strim, lele va1ma. VL O!star mu ra1onik, mo` le2po da o1re Bu. O!star ju je1zik, sam la1je. VL Kad se ala1tke nao1stre, mawe se sna5ge2 a2r~i. Bu Ова појава је позната косовско-ресавском дијалекту (Реметић 1985:199). b? Leksema svraka isto se tako izgovara: svra1ka Bu Ve L O Pa. v? Suglasni~ka promena grupe ~r-> cr- izvr{ena je u re~i cre1{wa, kao i u re~ima nastalim od iste osnove: poje1li cre1{we Bi, obra1li cre1{wu Ta, pasu2q cre{wa2r O, borani1ja cre{wa2rka O. g? U re~i {qiva ne ~uva se stara grupa sl-: rodi1la {qi1va D, raskr5~i1li {qiva2r Bo, i1{li u {qiva2r O. 2? Konsonanti na po~etku re~i 80. U narodnim govorima te`i se ka uklawawu konsonantskih grupa i upro{}avawu. 145 Inicijalne sekvence nemaju uvek podjednaku stabilnost. Strujni suglasnici ` i { kada se na|u na po~etku re~i izgovaraju se dvojako: ` >`: `anda2r ML, `anda4ri L, oti1{o u `anda4re L; ` >x: bi4li xanda4ri Ve, u xandarme1rije bi4li Ve, xara2~ za va1tru Pa, pobe1go u xbu2we VP, xvr2qa po sve1ske ML; { > { oni su na {ko11le VP, i1du u {ko1lu Bu, {kr4ba ba1ba D, {kr1bine D; { >~ bi4li na ~ko1le ML, po1{o u ~ko1lu ML, ~kr4ba ba1ba O, i1mam ne1ke ~kr1bine u u4sta O, poru~u1ju ~kembi4}e VP, opu1stio ~ke4mbe Vo, sa1mo ne ~pijuni2ra Ta. Afrikate ~ i x izgovaraju se dvojako: ~ > ~: ~u2kaq mi operi1sali ML, ~vr2qa ne1{to VL; ~ > x: deca se xa1rkaju Z, sve1 me ixvr5qa1li Ka. A? Konsonantska grupa sastavqena od dva prekidna suglasnika Suglasni~ka grupa tk upro{}ava se na po~etku re~i: tk>k-: u1zni ka1nice Vo, sta1vi ka1nice Vo, name1sti ka1nice ML, opa1{i ka1nice ML. U glagolu tkati zadr`ala se po~etna grupa tk-: tk>tk-: tka2m D, tka1le smo D, tka1ju se }ili1mi ]. Konsonantska grupa gd upro{}ava se u inicijalnom polo`aju: gd>d-: De2 da do2|u? Bi, De2 i1du? Bo, De }e i du4{a? Kr, tra2`e de1 smo ML, de2 da se de1nem Bo, De li si bi1o ju~e2r? L, De1 }e{ sad? Ta, De li je ona2 dru1ga? ], De1 su vi dre1je? Ve. B? Konsonantska grupa sastavqena od jednog prekidnog i jednog strujnog suglasnika Ukoliko se u dodiru na|u grupe sastavqene od ovih konsonanata, de{ava se slede}e: 146 bz->z-: zova VP Ka Pa, obzova D Z Kr Kn L O Tr [; bz> bs: obzo4va Bu, obso4va Ka, sok od obso5ve2 Bi; p{>{-: p{eni1ca Bi Bo D Z KR ML Pa Tr ] [. V? Konsonantska grupa sastavqena od jednog prekidnog i afrikate U sakupqenom materijalu nailazimo na podatke: k}>}-: mo1ja }e4ra Z, mo2 }e4rka ML, od mo1e }e5rke2 Kn Pa, dve2 }e2rke O. Suglasnik p izgovara se na po~etku re~i: p~>p~-: p~e1la Ka Pa Tr ] [, bio kod p~e5la 2Ka; p{>p~: nek li1p~e D, tu }e da poli1p~emo Vo, p~eni1ca Bu, ne li1p~i maga2r~e Bi; ps> pc: li1pcao dabo2gda Kn, pcu1je Z, pcu1emo D, pce1to L, pci2 D, pcu1ju ML, pce1to ga uje1lo VL. G? Konsonantska grupa sastavqena od jednog prekidnog i sonanta Okluziv g javqa se u po~etnoj poziciji kod glagola viriti, u oblicima: gv>gv-: gvi5ri2 Vo, gvi5re2 de1ca Vo, gvi5ri2 mu pixa4ma O. U slo`enim glagolima tako|e se zadr`ava g-: zagvi4ri pod ka1pu L, mal` da pogvi2rnem [, da zagvi5ri2m [. 3? Reme}ewe distribucije u medijalnoj poziciji 81. Yesto akcenatsku celinu ne ~ini samo jedna re~, nego i skup re~i povezanih jednim akcentom. Medijalnom pozicijom u fonetskom smislu smatra se polo`aj prozodijsko-morfolo{ke jedinice. Ograni~ewe u distribuciji konsonanata javqa se zbog wihovog me|usobnog uticaja ili pod uticajem vokala u susedstvu. Rezultat tih pojava je supstitucija konsonanata. 147 A? Supstitucije Supstitucije po principu asimilacija Asimilacija po zvu~nosti 82. U samoj re~i /2. l. mn. imperativa?: be1{te uro1ci ], be1{te qu2di Ka, be1{te na1trag Ka, be111{te od me1n Vo, be1{te niz puta1wu Kr, di1kte se Bo, dr11{te `e1nu }e pa1dne Bu, dr1{te vi vra4pca u ru4ci ML, dr1{te ga Bo, dr1{te pu2t VL, dr1{te se Ve, ka4{te {ta1 vi je na jezi1ku Kn, ka4{te me1n el ste vi1dli onu2 bara2bu Ka, ka4{te mu de je pu2t za bo5lni1cu D, ali ka4{te de vi se vi1{e svi2|a Kn, pa1ste se Bo, poslu4{te se, sa- }e poslu`e4we O, poslu4{te se s kola4~i Tr. U santhiju: z-ba1bom se ne sla2`em O, z-bra5do2m ML, z-buda1lom i1ma{ po1so Kr, z-gove1dima Vo, i1{li z-gro2bqa Bo, posva1|o se z-`eno2m Bo. Govornici vla{kog porekla uvek primewuju ovakav vid asimilacije u santhiju po kojoj bezvu~ni suglasnik prilago|ava svoju artikulaciju narednom zvu~nom. Asimilacija po mestu i na~inu tvorbe 83. Kod glagola stare osnove /ѨTI? ~uju se u oblicima slo`enih glagola i dvousneni konsonant m i alveolarno-nosni n. Primeri sa m: da zau1zmemo gra2d Z, da u1zmemo sna1ju Pa, da odu1zmemo stva2ri L. Ye{}i su primeri sa n (112:34): u1zni to2 s-asta4la Bo, d-u1zne mu sve1 Bu, ba1be u1znu u mara111micu L, o111}e{ d- u1zne{ el ne2}e{ Ka, u1zni je slo1bodno ML, u1znem ja2 pa1re Bo, u1zni ode4lo pa oti4dni Bu, mi }e d-u1znemo asta2l za ku2jnu Ve, el mo{ d-u1zne{ i za me1n Tr, u1znem ja plete4we O, o1}e{ d-u1zne{ si1riwe od me1n L, o2n u1zne le1bac Pa, mi 148 }e je u1znemo Vo, mo2ramo ne1{to d-u1znemo za Bo1`i} Bo, u1zni ne1{to za je1lo [. U izgovoru glagola pamtiti i re~ima izvedenim od wega ~uje se n: je1si zapa2ntila ], e1si zapa2ntijo Vo, i1ma da pa2nti{ ML, mo2ra da pa2nti{ VP, ni4je upa2ntila D. Ispred labijalnih okluziva p i b izgovara se m mesto n: da5li1 mu bombo4ne Bi, `va2}e ne1ki bombo2n Bi; najeda1mput pretu1ri o1~i Ka, najeda1mput sko~i1{e L, jeda1mput le4pa O; odjeda1mput se uko5~i1o ML, odjeda1mput i1zlete na soka2k L. U santhiju -s>-{: na2{-}e d-u1biju Ve, {-~i2m da ra2nim de1cu L, {-~ove1kem da se pobi1jem zbog we2 Kr. Metateza i proces asimilacije v >m ispred n /svanulo>savnulo>samnulo?: samnu1lo se VL, ka se sa1mne D, Samnu1lo se, a wi2 ne2ma. Vo, Ju1tros se ra1no samnu1lo. Vo, Samnu1lo se, a ki1{a jo{ pa1da. Pa, Yim se samnu1lo, su2nce izi2|e. L, Samnu1lo se i me1n, do1{o i ta2 da2n. L, Wo2jzi se samnu1lo ba{ ka1sno. Z, Samnu1lo se ove2m na5ro1du od moti1ke; Tr. Procesi koji su doveli do izmene konsonantskih grupa u osnovi su asimilacione prirode: a? gn >gw: gwi4le kru1{ke VP, dr`e2 vo1}e dok ne ugwi5li2 VP; b? kn >kw: kwe4gle VL Mo2 de1ca mlo1go vo1le kwe4gle. VL, O!na u1zne i napra1vi kwe4gle za~a1s. ], Poslu4{te se, mo2 su kwe4gle doma2}e. ]; 149 v? gl >gq: te2gqi ono2 s pija1ca VL, iste5gqi1o xe1mper skro2z [, te2gqi te qe1{wice ~ak is {u1me Kr, te2gqi ~u1nkove s pija1ca VL, Te4gqi, vo1lu, kad ni2si u~i1o {ko1lu. Vo, Te2gqi po ce1o da2n vo1du sa buna4ra. ML, Te2gqi kufe1re po sta1nici. Z, Sa2m te2gqi, odo1vud tam. Bo, Te2gqi dok mo1`. Z, Te2gqi i u1zbrdo i ni1zbrdo. Ta, Te2gqi ~o1vek ko lu2d. Ka; g? {l >{q: do1{li oni2 sa {qe1move [; d? {n >{w: u1{la mu bu1ba uu-{wi2k Ta, le1{wici Bo, Le1{wici su le4pi za kola4~e. Bo, Aj d-u1znemo po1la ki1la le1{waci. Ve, Le1{wici u va4zni, u1zni ne1ki. ], Se1ckani le1{wici me1}u se u si1tne kola4~e. ], Le2po rodi1li le1{waci. D; |? nk> wk: do1{li te1wkovi L, propa1li ~u1wkovi Ve, Bi2raj od ovi2 ~u1wkove koje2 o1}e{. Ve, No1vi ~u1wkovi mo2ra da pa1suju na {po1ret. Kn, Kaj da me te1wkovi ga1zili. [, Te1wkovi sve rasko1pali dru1m. ], Samo tutwe2 te1wkovi. L, Te1wkovi i1du i po bla1tu. ML, Te1wkovi su oni2, sa guse1nice; L. Afrikatizacija 84. U sekvencama dental + frikativ dolazi do procesa asimilacije, ~iji je rezultat afrikata. a? Grupa t, d + s > c ts > c: to2 bi4lo arnau1cko vre4me Kr, automa1cko oru2`je [, i automa1cki }e pre2|e na na2s Tr, sve ra2de automa1cki D, ja2 ni4sam automa1cki ~o1vek VL, bra1cki da pode2limo ima4we Tr, da `i5vi2mo br1acki VL, da je4mo i da ra2dimo bra1cki Bu, u~e1snik sve1ckog ra1ta Bu, sanite2cki materija2l Ka, ti2 si sve1cki ~o1vek Ve, prove1o se sve1cki L, sve1cki jezi1ci Kn, sve1cki qu2di Kn, sve1cki se pla2}a VP; 150 ds > c: beogra1cka o1p{tina ], br1cki pre5de1li ML, br1cki na4rod je `i1tar Pa, lepi su br1cki pre5de1li ML, br1cki su to2 kra1jevi Pa, br1cki mentalite2t Pa, ono2 su br1cki ko1wi Bo, qu1cki fa1ktor zata5ji1o [, ura4di to qu1cki O, qu1cki u5slo1vi su la1ki Ka, su1cki ga te5re1tili Ve, sa-}e da ga te5re1te su1cki Vo, su1cki ga te1raju za du2g Vo. Afrikatizacija se vr{i i u slo`enim re~ima: poce5ni1li ga wego1vi L; zabr1cki pu2t Z, zabr1cki mo2mci dola1zili Z, u~i2 na o1ceku za leka4ra Ta, oce1ko se od stra2 Ka, oce5~e2m pa4r~e me2sa VL, oceli1li se Kn, ocka22~u od na2s Vo, octu2pa artile2rija VL, oce1kli mu stru4ju Bi, oce1kle mi se no1ge od stra2 O, oce1kle gra2ne na sve stra2ne Vo oce1~ene je2lke ML, oce1~ene ru2`e L, oce1~ene od sve2ta Kr, oce1~ene u {u1mi Ve, ocka2~e od dru1gi, mlo1go vre4dan Pa, ocka2~e kaj na ri1ngi{pil Bu, ocka2~e od zemqe2 do plafo4na Bu, octu5pi1li na fro1ntu [, octu4pi kad ti ka2`em [, octu5pi1li onoma2d D, octu5pi1li od vode2 Z, ocu2|eni Ta /odsu2|eni?, ocu2|eni na robi1ju ], ocu2|eni zbog kra1|e Bo, ocu2|eni i od boga i od na5ro1da ML, ocu2|eni da se pa1te Ve, ocu2|eni da mlo1go ra2de D. Navedene promene vr{e se i u santhiju: ka-cam VL, ko-cu4da Tr, ko-cudi1je Tr, ta-cu ka5za1li sve D, ta-cam bi4la kod ku1}e ]. b? Grupa t/~: po~i2{a Vo, da se po~i2{a Ka, po~i5{a1li me do gla5ve2 Ka, men po~i5{o2 bata Dra2gi Z, po~i5{a1li ga ju~e2r Z, po~i5{a1li de1cu za {ko1lu L, le2po ga po~i5{a1li Vo, po~i5{a1li se pre i le2ti i zi2mi D, po~i5{a1li ga napre2d i stra2g /nazad? O, ~e2sto me po~i{i5va1li do gla5ve2 Bu. v? Grupa d`>x: naxi5ve1la ga `e1na Ka, naxi5ve1la sve qu2de Ka, sa-}e da naxi5vi2 i ovo1ga ML, naxi5ve1o `e1nu i sa2m je L, naxi5ve1la po1la se1la O, naxi5ve1la sna1ju Kn, stari1ji naxi5ve1li mla1|e Kn. Ареал ове промене одређен је код Слободана Реметића (1985:199). 151 g? Grupa d + z daju s: ka-savr2{i Ka, la2`e ka-si1ne Bo /u santhiju?. d? Grupa }s>c Promena }s /iz nastavka ski? >c vr{i se u santhiju: Du2vaj va1tru, ne2-ce zalo1`i Vo /ne2}-se zalo1`i?, o1-ce obu5~e2 /o}-se obu~e? ], Za2jno i1demo u Andri1cki soka2k. [, Ova1m je Andri1cki soka2k; VL. |? Grupa `b> xb: ve1`ba [, ve1xba Bo, ve1xba da i1gra Bo, sad i1de na vo2jnu ve1xbu VL, ve1xba da ~ita2 VP, ve1xba je do1bra za sna4gu Ta. Jotovawe 85.1. Analo{ko uspostavqawe odnosa palatalni : nepalatalni konsonant a? Grupa st>{t u glagolima sa osnovom pustiti - namestiti: zapu1{tili ML, zapu1{tili ima4we VP, zapu1{tili o1gwi{ta Kn, zapu1{tili de1cu Pa, zapu1{tila o1bi~aje Pa; name1{ti{e nam ovu2 stolari1ju Bo, name1{ti{e ma2jstori Bo, name1{ti{e Pa; preme1{ti{e D, preme1{ti{e i name1{ti{e koje2m o1}e ], preme1{ti{e se u gra2d VP, preme1{ti{e mi stva2ri Z, preme1{ti{e nam proda2vnicu i apate4ku VL, preme1{ti{e de1cu iz ove2 u onu2 {ko1lu Vo; napu1{tili Ka, napu1{}en sala2{ Vo, popu1{tili [; raspu1{ti ], raspu1{tili na5ro1dsku sku1p{tinu Bo, raspu1{tili sve1 i sva1{ta ova2 mla4de` VL, raspu1{}eni Ka; spu1{ti [, spu1{ti te2 stva2ri D, spu1{ti sve ni1zbrdo Ta; upu1{tio se VL; ali i: otpu1sti Tr, popu1sti Ka, napu1sti VL. 152 b? Grupa st>{} u trpnom glagolskom pridevu glagola krstiti - namestiti: U trpnom glagolskom pridevu, nastalom od glagola ~ija je osnova-iti:-im, koji u kwi`evnom jeziku imaju -{t- ispred nastavka, na mestu te grupe izgovara se -{}-: kr1{}en Z, kr1{}en ~o1vek-hri1{}anin Z, kr1{}en je na bla1gdan ], kr1{}en o1dma-kad i ro1|en ], kr1{}en i mo` da se ven~a2 u cr1kvi VL, na{ si2n kr1{}en u ma1nastiru Tr; so1ba name1{}ena ], izda5je2m name1{}en sta2n ML, name1{}en mi orma2n Vo, name1{}en mi {po1ret i asta2l Bu. v? Grupa {t>{} u trpnom glagolskom pridevu glagola oqu{titi: oqu2{}eni ora1si Bi, oqu2{}en krompi2r Pa, oqu2{}en lu1k Pa, oqu2{}en ba1grem Tr, oqu5{ti1li ga za2jci Tr, oqu2{}en se osu5{i1o i ve1ne O, oqu2{}en mi dla1n od ra2da Kn, oqu2{}en asta2l L, uni1{}eni ]. g? Grupa sl>{q u glagolu sa osnovom zaposliti se: zapo1{qen, Kr Pa Ta ] zapo{qe4we tra2`im, el mi ~o1vek zapo1{qen L, dana1s svi tra2`e zapo{qe4we L, Izu1~i ti {ko1lu p-o1ndak tra4`i zapo{qe4we. ML, Mo1joj ko5m{i1nici la1ko za zapo{qe4we. D, Dana1ske na4rod zapo1{qen - ne ra2di na se1lu. Bi, Zapo1{qeno i mu1{ko i `e1nsko. L; nezapo1{qen VP Z D Kr [. Jotovawe konsonantske osnove u glagolima prve vrste: zj>` ~ara1pe ve5`e1ne Z, ve5`e1no ode4lo Z, ve5`e1ni goble4ni VP, ve`e2n ~a4r{af Kn, sve ru5ko2m ve5`e1no Ve, ve5`e1no za ma{i5no2m VP, ve`e1ne ~ara1pe Z, ve5`e1ni }ili1mi Z; sj>{ doja1dilo mi izne{e1no Ka, izne{e1ne dre1je Pa, izne{e1no i sta1ro Pa, izne{e1no ode4lo O, done{e1no L, Done{e1no sve na je1dno me1sto. L, Na prag pred ku1}u mi done{e1no, ra1tos ga bi4lo, ku2j je. Bi, Do pu4ta done{e1no i da propa1dne. VL, 153 done{e1no ba{ kad tre1ba Ka, done{e1no de4te Ka, done{e1no `i1to ML, done{e1no ju sve na ta1cni Ta, done{e1no iz proda2vnice Ve, done{e1no iz dru1ge dr`a1ve Ve, Done{e1no i ru5ko2m odne{e1no, Bu. Умекшавање коренског сугласника код неких глагола забележено је у говорима Левча (Симић, 1972: 188), централне Шумадије (Реметић, 1985: 330), Крагујевачке Лепенице (Вукићевић, 1995: 187). Jotovawe korenskog suglasnika vr{i se ispred nekog od nastavaka: a? infiks -ava-: u ra1tu izve{}a2va{ [, prera~uwa2vaj O, spa{a2vaj VP; b? infiks -a-: va1}ali se Bu, zava2}u ML, zava2}u vo1du Ta, ispa2{}a Ve, name2{}a Bo, obr1}ali na vodeni1cu ], popu2{}a L, pro{apu}a1li Bi, ravwa1ju se s o1cem VL, ra~uwa1li VL, nemo2 se upu2{}a{ Ka, {apu}a1li Vo; Uporedo sa ovim primerima javqaju se i oblici sa tvrdim konsonantom: va1tali se Bi, zava5ta1ju vodu Pa, obr1tali O, ravna1ju se L, ra~una1li VP. Odnos primera sa jotovanim i tvrdim konsonantom je 67 : 21 u korist jotovanih. v? infiks -eva-: osku|e5va1li Bo, poboqe5va1li od jevti1ke ML, sa`aqe5va1li mo2 unu1ka Pa; g? infiks -i-: ogu5qi1{e se D, ota5wi1le pr1ste Vo. U nastavcima za gra|ewe re~i dolazi do izmena i umek{avawa suglasnika usled jotovawa: 154 n>w buwi2{te Kr, kopi1we ], la2wski sneg ], mladi1wa Bo, mrci1wa O, strwi2{te Bo, ali ima i primera gde nije do{lo do umek{avawa: be1rem kopi1ne Bi, sazre1le kopi1ne Vo; d>| gove1|ina ML ]; l>q vrqi1ke Pa. 85.2. U velikom broju govora vr{i se umek{avawe suglasnika u slogu sa starim vokalom ѣ: bqe2sak Bo ], bqe5{ti2 ], kqe4{ta ], kqe{ta4nca VL ], ugwe5zdi1{e se ]. Re~ca god javqa se u obliku go|: go| ], ali i: go} ], goj Ka. Kosovsko-resavska crta egzistira u primerima: odele4we ML, str1pali ga na odele4we Ka, uve1li ni osvetle4we Tr, osvetqe4we ]. Umesto o~ekivanog {tra2wga ], ~uje se {tra2nga: u1zo {tra2ngu i obe1sio se D /bez jotovanog suglasnika?. Veliki broj primera gro2jze /gro2i8ze? Bo VP Z ML Ta i gvo2jze /gvo28ize?.Bi Ve Ka Kr Tr ]: grozdje > grozje > grojze. Naravno, ima i kwi`evnih primera: gro2`|e, [ gvo2`|e Bu O. Za{to dolazi do umek{avawa? Neki misle da je uzrok asimilacija konsonanata na odstojawu /Peco-Milanovi}, 1968:262?, a drugi da je u pitawu jotovawe: „Ima slu~ajeva jotovawa nekih konsonanata u ograni~enom broju slu~ajeva ispred ě > e“ /Јпвић, 1968:235). Slog sa ѣ uti~e na promenu prethodnih suglasnika /Јпвић, 1968:236). 155 Пrof Simi} smatra da je umek{avawe izvr{eno bez obzira na to kakav je refleks ѣ u pitawu /Simi} 1972: 190). „Fonetska vrednost ovoga glasa kretala se u granicama takve fonetske jedinice koja, ili je sama bila sposobna da umek{ava prethodni konsonant, ili je sadr`ala neki element za to sposoban“ /Simi}, 1972:192). Ne mo`e se pouzdano utvrditi koji su sve refleksi jata u pitawu, jer se ne poklapaju u razli~itim oblicima /komparativ, imperfekat i sl.?, nego se tuma~ewa zasnivaju na osnovu samo jedne kategorije. Alternacije uspostavqene palatalizacijom 86. Odstupawa od palatalizacije idu u oba pravca: u pravcu uspostavqawa palatalnog konsonanta i tamo gde ga ne bismo o~ekivali, ili u pravcu eliminisawa takvog konsonanta osnove. 1? U vokativu singulara imenica m. roda prve vrste sa velarnim suglasnikom na kraju osnove stawe je isto kao u kwi`evnom jeziku: vo1jni~e D Z L ML Pa, dru2`e Vo Ka VL [. 2? Imenice koje se zavr{avaju na -ica, a izvedene su od osnove ~iji je krajwi konsonant zadwonep~ani suglasnik, poznaju obe mogu}nosti: a? sa izmewenim konsonantom: dr1{~ica ML Ta, gu1{~ica VL [, ka{i1~ica VL Pa ] [, no`i11ca Bo Vo L, qu1{~ica ML, ru~i1ca Z Ka; b? sa neizmewenim konsonantom: dr1{kica VP, gu1skica D, ko1skica Bo, ka{i1kica L, ruki1ca Kn, nogi1ca Pa, qu1skica VP. 156 v? U tre}em licu plurala prezenta glagola prve vrste velarni suglasnik osnove zamewuje se predwonep~anim /uporediti govore Resave, Trstenika, dolinu Ibra?: k>~: vu5~u2 Ve, vu5~u2 sa2nke VP, vu5~u2 ma1lter Bo, vu5~u2 pe4sak za ku1}u Bi, izvu5~u2 Ka, odvu5~u2 Bu, pe~u2 Z, pe~u2 raki1ju Ve, pe~u2 kore2we pod ka1zan VP; potu5~u2 Bu, potu5~u2 se wi2 dvoji1ca B, oni se potu5~u2 pa se pomi2re ML, tu5~u2 se Kr; prese5~u2 VL Ka, o1tac i si2n prese5~u2 kola2~ VL, prese5~u2 kono1pac Bo, se5~u2 Bo; obu5~u2 Ve, svu5~u2 Bi, svu5~u2 se na o1balu i ajd u Mla1vu Vo; h>{: vr5{u2 D, vr5{u2 pod na11dnicu ce1o da2n Bi, vr5{u2-mo5ra1ju D. 87. Sibilirizacija daje druk~ije rezultate: bolesni4ce Z, obi2|u bolesni4ce uju1tru Vo, sve1 odve1li bolesni4ce pre-pra2znik Pa, vojni4ce L, kapeta2n izbro1ji vojni4ce [, postro1ji vojni4ce u stro2j Vo, dire1ce ML, pobo1li dire1ce za plo2t L, za~u1kali dire1ce Kn, dule1ce Bo, pokra1li ni dule1ce Ve, sve ni pobra1li dule1ce Z, mo2mce Ka, ima1la sam mo2mce i mo2mce VP, ra1wenice Kn, te ra1wenice odvu4kli u mo2re Tr, sandu1ce Ka, ima1li smo sandu1ce devo1ja~ke VL, svedo1ce Kr, izve1li svedo1ce na su2d O, ho1dnice VP, u vo2jsku smo pra1li ho1dnice VP, ora1se L, mla5ti1li ora1se pa po1sem sku5pqa1li Kr, ni4su uzi1male Vla1se ni Gr1ce Bu, na Tu2rce ne spomi1wi Bo, ne zove4mo ro1|ace Kn. U akuzativu plurala mu{kog roda imenica prve vrste veoma ~esto su u upotrebi oblici sa izmewenim krajwim konsonantom osnove: Пецп-Миланпвић (1968:276). Odstupawa od kwi`evnog jezika prime}ena su u dativu singulara tre}e vrste, gde je velarni suglasnik nepromewen: u na1{oj vo4jski O, bi1o sam u za2drugi Z, ne mo1gu ma2jki da ka2`u Pa, pe1cali na re4ki Bo, ta1m na re4ki Kr, ~e2sto smo bi4li na re4ki Kr, ne da5ju2 }e4rki Ka. 157 Nastavci za gra|ewe imenica mu{kog roda su dvojaki -ak i -ac u primerima: -ak: sve4tak Vo Bi, ni sve4tka ni pe4tka Ka, bi1o sve4tak taj da2n VL; u1jak Pa, u1jak Ve, mo2j u1jak Bo, ka u1jak ML, do1{o ni u1jak VL; -ac: sve4tac Vo, na{ sve4tac ku1twi Ve; u1jac Ta, izme1tno se na u2jca ], i1sti kaj u1jac L. Postoji oblik u1jak, ali se ta imenica ~e{}e sre}e u obliku u2jka: Mo2 u2jka mo1`e da zavr2{i D, nemo2 da ~u1je u2jka Tr (32:67); U imperativu glagola prve vrste sa osnovom na konsonant k, g, h ima dosta primera sa ~, `, {: povu4~i re1zu Bo, obu4~i ode4lo Z, ispe1~i raki1ju D, ne le1`i de ne tre1ba [, le`i2 ta1m Kn. Sa~uvan je oblik glagola pomo}i koji u imperativu glasi pomozi: Pomo1zi bo1`e na dana1{wi da2n. VL Pa Ka, Pomo1zi, bo1`e, i svi bo1`ji sve4ci ML. Kod ve}ine glagola prve vrste, kod kojih se neki oblici upotrebqavaju i po tre}oj vrsti, u imperativu imamo oblike po woj: pomo1gni Ka, pomo1gni da g-okre2nem [, pomo11gni u po11qu Kr, pomo1gni mu D, le1gni Ve, le1gni na kre1vet ML, le1gni kod me1n L. Odnos u primerima tipa pomozi-pomogni je 24 : 35. Reparticija fonema ~, `, { i c, z, s, ispred pridevskog nastavka -in, dodatog na osnovu imenica sa nastavkom -ica /-ca identi~na je onoj u kwi`evnom jeziku: Ve1ri~in, Dra1gi~in, Zo1ri~in Bo VP Vo Z Ka Pa, ali: Mici2n, Naci2n VP /od Mi4ca, Na4ca?. Yuje se u govoru umesto du` - duz: duz we1ga Bu. 158 Supstitucije nastale disimilacijom Disimilacija konsonanata u kontaktu 88. U slede}im grupama konsonanata dolazi do razjedna~avawa: A? mn>ml Mlo1gima bi4lo do1bro, mlo1gima ni4je Z, nai1{o na mlo1ge proble4me Ka, ona ga mlo1go vole1la ML, Mlo1gi bi2ra, pa izbe1re otira2~. [, Mlo2go ra2di. ], Mlo1go te1o. VL, Mlo1gi ju dola1zili na no1ge. D, Mlo1go mi1si za wego1ve go1dine. O, mlo1go vi1di dale1ko Ta, Mlo11gima sam pomo1go. L, Mlo1go sam su5mwa1la da me va1ra. D, Mlo1gima sam da5vo2 pa1re ], mlo1gi u o1~i ne mo1` da me gle1daju T, mlo11go u~i1o {ko1le Tr, Mlo1gima ni4je rodi1lo na wi1vama. Vo, Ti1ce mlo1ge ize1le ~i~ogle4dak. Bu, Tam se mlo1go veseli1lo i pi1lo. VL, Mlo1gi mi zavi5de1li {to do1bro u~i2m i bode2m im o1~i. VP, Mlo1go sam se mu1~io od male1na i go4rak sam le1bac je1o Z, mlo1go me ka5ra1li, Kn; B? mn>vn gu4vno Tr, na na1{e gu4vno ], i1ma na gu4vno ta1m Ta, I!mamo dva2 gu4vna. Ve, Na gu4vnu vr5{e2mo `i1to. [, Na1{e gu4vno je ta1m. Bu, Go2r sva1ke go1dine pra1vimo gu4vno. Bi; On u~i2 givna2ziju. L, Givna2zija bi4la do1bra {ko1la. Ve, givna2zija me1|u pr2vim {ko1lama. Bi, u givna2ziji o1dli~ni |a4ci Kr; V? mw> mq Ona su5mqa1la Ve, su5mqa1la pa ga uva1tila na de1lo Ve, su2mqam Kr, ona uno1si su4mqu u sve ML, Su2mqa se na ki1{u. L, Su5mqa1la o1na oda2vno. Ve, Ni1{ta ni4je su5mqa1la Vo, posu5mqa1la onoma2d Vo, posu5mqa1la u i1stinu Vo, Posu5mqa1la da joj iz dru1gog se1la kra5du2 gro2jze. D; /Ovu pojavu opisuje i Beli}, 1905:225). G? mj>mq ta1mqan ML, U!zo ta1mqan is cr2kve. Ka, Me1}em ta1mqan na plo1tnu, da mi izvu5~e2 di1m iz ku1}e. Pa, Ta1mqan {i2ri le4pu ene1rgiju. Kn, me1}emo ta1mqan u kade1onicu kad ka2dimo i nami1wemo. D, Ima1li smo gro2jze: lipa2riju i tamqani1ku. Tr, Mlo1gi go1sti 159 pi1li vi4no od tamqani1ke. D, Mlo1go smo ima1li tamqani1ku gro2jze. Tr, Tamqani1ka do1bra za vi4no. Kn, Us pu2t di2ko, nis pu2t peruni1ko, kad po1pije{ le4~ka tamqani1ke. Tr; mj>mw U kade1onicu se sta1vi ta1mwan. VP, ku2pi{ sve4}u i ta1mwan L, da zameri1{e na ta1mwan Z; Mlo1gi go1sti pi1li vi4no od tamwani1ke. Pa, Od gro2jza bi4lo tamwani1ka Tr, za vi4no i1de tamwani1ka VP; D? }n>tw bo`i1twi po2st Ve, ku1twi pra1g Bo, ku1twi di1rek Ta, ku1twi sa2t ], ku1twi pro4zor Z, On je ku1twi ~o1vek. L, ba{ le2p ku1twi na1me{taj Kn, prole1twi da2n Bi, ova2j prole1twi da2n Tr; /Pojava je opisana kod Barjaktarevi}a, 1964:74 i Stevanovi}a, 1950:81). ]? tq>kq Ko2j zna2 {ta o1ni pekqa1li, pa sad mi2 da raspekqa4mo. Pa, suklija2{ L, izbro2j pe1kqe na xe1mper Tr, Pe1kqu ni4sam preme1tnula u ove2 da2ne. Kn, Ispu1stila sam dve2 pe2kqe na ~ara1pi. VL, Je1dna mi ve1}a, dru1ga ma1wa pe1kqa. VL, Vu1nu plete2m i sa ma1we pe1kqe. Tr, Preki1no mi se ko1nac na pe1kqi. Ve, Pekqa2, pekqa2, al ne mo1` d-ura2di. Bo. /Pojava je pomenuta kod Beli}a, 1905:230). Ову појаву срећемо у говорима: централне Шумадије (Реметић 1985:194), Левча (Симић 1972:200), Трстеника (Јовић 1968:76), источне и јужне Србије (Белић 1905:229). E? dm>gm sla1vimo Gmi1trovdan Ta, Gmi1tar Kr; y? dl>gl gle1to VL, da1qe sas gle1te Bo, ]e ku2pi gle1te. Ve, Le2po ra2di sas gle1te. Bu, 160 kne4gla [, Kne4gla mi u gu1{u. [, Ne vo1li kne4gle. ], Piri2nxu ne me1}em kne4gle. ML, Pra1vim kne4gle od gri2za. Ka; Z? {t>~t Supstituisani konsonant ~uje se u: u1{tivan Bo, u1~tivan ML. Disimilacija na odstojawu 89. Svodi se na pojedina~ne primere: lefe1ktor Pa, lefe1ktori Kn, sa lefe1ktore Kn, De mi lefe1ktor? D, Lefe1ktor no1sim no1}u. Z, Ku4pi lefe1ktor na pi1jac. O, lavorve2r Tr, levorve2r D, Ispa5li1o iz lavorve4ra. [, Sad ne no1si lavorve2r. Bo, Lavorve2r mu stoji2 u orma4nu. Vo, ali i: ravolve2r Ta, pobi1o sve sa ravolve2r [; mal ako ne mo`e Bo, maq ako ne}e Pa, Maw ako ti ne do2|e{ Bu, maw ko fa1li Bi; u orma4nu ML, orma2n na1sred so1be L, devo1ja~ki orma2n L, Orma2n mi do plafo4na. Z, Orma2n mi u so1bi. Pa, {iwe2r Z, obu5~e2m {iwe2r Kn, Pomo1gni mi da obu5~e2m {iwe2r. Bo, Le2po mu stoji2 {iwe2r. Bi, vojni2~ki {iwe2r VL, pre se nosi1o {iwe2r [; {pilite2r D Bu, Wego2v {pilite2r i1ma no1ve gu1me. ML, Xa4ce me1tli na {pilite2r Ka, {pilite2r mu slu2`i da rabaxi1{e Pa, Ko1wi vu5ku2 {pilite2r Z, ofa2rbo mu {pilite2r Tr, Kad ja se1dnem na {pirite2r, pa vi2knem na ko1we, samo pr5{ti2. Ta, Ima1o sam ko1we i {pirite2r. ], {pirite2r Ve. Uglavnom su u pitawu strane re~i u kojima se zamewuju odre|eni suglasnici. Ostale supstitucije suglasnika u medijalnoj poziciji Izgovara se -q- umesto -k- ili -}-: sve po~eprqa1{e Z, ~eprqa2 pe4sak Bi, ~eprqa2 ], ~eprqa1ju koko2{ke Vo, {ta {a1pqe{ Ve, {a1pqu D. 161 Daqinsku asimilaciju u pozajmqenicama ilustruju: altiqe1rija Vo, ja sam bio u altiqe1riju Vo, altiqe1rija sa1mo bi1je Vo, On slu5`i1o altiqe1riju. [, Altiqe1rija i1ma te4{ka sre1stva. [; re4ngen Z, na le4ngen mi sni5mi1li no1gu Bi, le4ngen je do2l, u po1drumu bo5lni1ce. Bi, ~e1ka se mlo1go {am`e2r Kn, i1ma ve1liki {am`e2r i me1}e pu1no me1ce Kn, [am`e2r mu u xe1pu. Ve, svako ve1~e va1di {am`e2r Ve, men ispa1o {am`e2r ML, pa u1dri s ona2 {am`e2r ML; Disimilacija u kojoj suglasnik narednog sloga uti~e na promenu konsonanta u prethodnom ogleda se u izabranom materijalu: mangari2n ], me1tne{ je1dan mangari2n D, sas mangari1n kola4~i D, Ku2pi mi mangari2n. Pa, Tu ide dve1sta gra2ma mangari4na, u ta2 kola2~. Z, O!}u o1bi~an mangari2n. Pa, Me1ti u fri1xider mangari2n. Kr, U la2dwak i1ma mangari2n. V, {angare4pa Bi, sku1vam {angare4pu Bi, sve ize4mo {angare4pu L, I!mam le2pu {angare4pu. Bo, Tu1ram u je1lo {angare4pu. Bo, Ise1ckam {angare4pu u sala4tu. Tr, pr2vo proku1vam {angare4pu ]. B? Pojave koje nemaju karakter supstitucija 90. Ne po~iva svako javqawe drugog suglasnika na zakonu disimilacije. Prof. Mihailo Stevanovi} tvrdi da se upro{}avawe suglasni~kih skupova vr{i preko procesa asimilacije, ukoliko su ti skupovi bili me|usobno razli~ni /Stevanovi}, 1964:108). a? Suglasnici p i b U nizu od dva suglasnika prvi se gubi ispred t, n, k ovim slu~ajevima: ka1ne su1za ], otere1}ena `e1na VP, sete4mbra L, u sete4mbru u {ko1lu Ta, ali i: p~e1le Tr, septe4mbar Ka. 162 Suglasnik b gubi se u re~i amre2l ML koja vodi preklo od italijanske re~i ombrello. Ye{}e je u upotrebi kwi`evna re~ ki1{obran Ka O Tr. b? Suglasnici t i d Suglasnik d ispada kada se na|e u intervokalnom polo`aju u nekim oblicima glagola je1sti /Beli}, 1905:231; Nikoli}, 1964:359): je2m Kn, je2{ D, je2 ML, Vi2 kad je4te, ni1kog ne zove4te. VL Ka; dva1es go1dina Z, dva1es da5na2 Bu; tri1es ki2la VL, mi2 se zaro1bimo tri1es-~etre2s go1dina Tr, ~etre2s ki2la O; ali i: gle1dam Vo, gle1da{ L, gle5du2 Bu, je1de ML. Elizionog karaktera su promene u santhiju koje dovode do gubqewa glasa d- iz veznika da, kao u primerima: po1~e a ju2ri Vo, {ta }e a bu1de tu2 Pa, ne2ma vi1{e a ~e1kamo VP. Ова појава се види у ресавском говору, Пецо – Милановић, (1968: 280), у Банату, Ивић (1994: 376), у централној Шумадији, Реметић (1985: 205), у Крагујевачкој Лепеници, Вукићевић (1995: 108–111), у Жабарима, Реметић (1989: 272), у Ђаковици, Стевановић (1950: 81). 91. U pretkonsonantskom polo`aju gubqewu je tako|e podlo`niji glas -d-: a? ako se na|e ispred frikativnih konsonanata mo`e do}i do wegovog ispadawa: boga4stvo ], de1vesto [, o1se~e im gla2vu VP, ose5~e2mo ML, oslu5`i1o Tr, o1sustvo Kr; na5zo2rnik Vo, o{ra1fi Kn, o{te1te O; b? ispred sonanta n gubi se dental d: da se de1nem Tr, mo2ra da propa1nemo [, ni1kako za2ino Ve, za sla1vu smo za2ino VL. Postoje i primeri sa -dn-: Ne mo2ra{ propa1dnemo L, i }e propa1dnemo Pa, za1jedno na wi1ve Kn; 163 v? glas d iz sekvence -dt-, koja nastaje u imperativu nekih glagola, gubi se. To se de{ava: - posle nestajawa glasa -i- /idite, jedite, sedite?: i1te Ta, i1te poku1{ajte Ta, je1te {ta vi se je2 Kn, se1te na stoli1cu Z. -kada se imperativnoj re~ci hajde doda nastavak za drugo lice plurala -te: A!jte /a1йte`: `anda2r, ` >x: bi4li xanda4ri; { > {: oni su na {ko11le, { >~ bi4li na ~ko1le. 5. Afrikate ~ i x izgovaraju se dvojako: ~ > ~: ~u2kaq mi operi1sali, ~vr2qa ne1{to; ~ > x: deca se xa1rkaju, sve1 me ixvr5qa1li. 6. Konsonantska grupa sastavqena od dva prekidna suglasnika tk, gd upro{}ava se na po~etku re~i: ka1nice, opa1{i ka1nice; De2 da do2|u? De1 su vi dre1je? 172 7. Konsonantska grupa sastavqena od jednog prekidnog i jednog strujnog suglasnika ima za ciq upro{}avawe: bz->z-: zova, obzova; bz> bs: obzo4va, obso4va. 8. Konsonantska grupa sastavqena od jednog prekidnog suglasnika i afrikate uglavnom odstupa od kwi`evnog jezika: k}>}-: mo1ja }e4ra, mo2 }e4rka; p~>p~-: p~e1la; p{>p~: nek li1p~e, p~eni1ca; pc>pc-: pcu1ju, pcu1jemo, pcu1emo; ps> pc: li1pcao dabo2gda, pce1to, pci2. 9. Okluziv g javqa se u po~etnoj poziciji kod glagola viriti, u oblicima: gv>gv-: gvi5ri2, gvi5re2 de1ca, gvi5ri2 mu pixa4ma; zagvi4ri pod ka1pu, mal` da pogvi2rnem. 10. Asimilacija po zvu~nosti: be1{te uro1ci, di1kte se, dr11{te `e1nu }e pa1dne, ka4{te {ta1 vi je na jezi1ku, poslu4{te se; z-ba1bom se ne sla2`em, z-bra5do2m, posva1|o se z-`eno2m. 11. Asimilacija po mestu i na~inu tvorbe vr{i se kod glagola stare osnove /ѨTI? te se ~uju dvousneni konsonant m i alveolarno-nosni n: da zau1zmemo gra2d, da u1zmemo sna1ju; u1zni to2 s-asta4la, u1zne{ i za me1n, u1znem ja plete4we, mo2ramo ne1{to d-u1znemo za Bo1`i}; je1si zapa2ntila, da5li1 mu bombo4ne; najeda1mput pretu1ri o1~i, odjeda1mput i1zlete na soka2k. 12. Metateza i proces asimilacije v>m ispred n /svanulo>savnulo>samnulo?: samnu1lo se, ka se sa1mne. 13. Procesi koji su doveli do izmene konsonantskih grupa u osnovi su asimilacione prirode: gn >gw: gwi4le kru1{ke; kn >kw: kwe4gle; gl >gq: te2gqi ono2 s pija1ca; {l >{q: do1{li oni2 sa {qe1move; {n >{w: u1{la mu bu1ba uu- {wi2k; nk> wk: do1{li te1wkovi, propa1li ~u1wkovi. 14. Afrikatizacija se vr{i u sekvencama dental + frikativ: t, d + s > c: arnau1cko vre4me, sve1cki qu2di; ds > c: br1cki na4rod, su1cki ga te5re1tili; t/~: da se po~i2{a; d`>x: naxi5ve1la ga `e1na; d + z daju s: la2`e ka-si1ne; `b> xb: ve1`ba, ve1xba. 15. Jotovawe se vr{i u slede}im grupama: st>{t u glagolima sa osnovom pustiti - namestiti: zapu1{tili, name1{ti{e, preme1{ti{e, napu1{tili, napu1{}en sala2{, popu1{tili, raspu1{ti, spu1{ti; st>{} u trpnom glagolskom pridevu glagola krstiti - namestiti: kr1{}en, so1ba name1{}ena; 173 {t>{} u trpnom glagolskom pridevu glagola oqu{titi: oqu2{}eni ora1si, uni1{}eni; sl>{q u glagolu sa osnovom zaposliti se: zapo1{qen, nezapo1{qen; zj>`: ~ara1pe ve5`e1ne; sj>{: doja1dilo mi izne{e1no, done{e1no de4te. 16. Kosovsko-resavska crta egzistira u primerima: odele4we, str1pali ga na odele4we, osvetqe4we. 17. Veliki broj primera sa metatezom: gro2jze /gro2i8ze? i gvo2jze /gvo28ize?. 18. Palatalizacija kod imenica koje se zavr{avaju na -ica poznaje dve mgu}nosti: dr1{~ica, gu1{~ica, ka{i1~ica, no`i11ca, qu1{~ica, ru~i1ca; dr1{kica, gu1skica, ko1skica, ka{i1kica, ruki1ca, nogi1ca, qu1skica. 19. Palatalizacija se vr{i u tre}em licu plurala prezenta glagola prve vrste: vu5~u2, pe~u2, potu5~u2, tu5~u2 se, prese5~u2, obu5~u2, svu5~u2; vr5{u2. 20. Sibilirizacija daje druk~ije rezultate: bolesni4ce, vojni4ce u stro2j, dire1ce, pokra1li ni dule1ce, mo2mce, ra1wenice, sandu1ce, ho1dnice, pra1li ho1dnice, ora1se, Vla1se ni Gr1ce, na Tu2rce, ro1|ace. 21. U slede}im grupama konsonanata dolazi do razjedna~avawa: mn>ml: mlo1gima ni4je, mlo11go u~i1o {ko1le, mlo1go me ka5ra1li; mn>vn: gu4vno, givna2zija me1|u pr2vim {ko1lama; mw> mq: su5mqa1la, posu5mqa1la onoma2d; mj>mq: ta1mqan, mlo1go smo ima1li tamqani1ku gro2jze; mj>mw: ta1mwan, vi4no od tamwani1ke; }n>tw: bo`i1twi po2st, ku1twi pra1g, prole1twi da2n; tq>kq: o1ni pekqa1li, pa sad mi2 da raspekqa4mo, suklija2{; dm>gm: sla1vimo Gmi1trovdan, Gmi1tar; 174 dl>gl: gle1to, kne4gla; {t>~t: u1{tivan, u1~tivan. 22. Disimilacija na odstojawu svodi se na pojedina~ne primere: lefe1ktor, lavorve2r, levorve2r, u orma4nu, {iwe2r, {pilite2r; altiqe1rija, re4ngen, le4ngen; va1di {am`e2r, mangari2n, proku1vam {angare4pu. 23. Suglasnik d ispada kada se na|e u intervokalnom polo`aju u nekim oblicima glagola je1sti je2m , je2{; boga4stvo, de1vesto, ose5~e2mo, oslu5`i1o, o1sustvo; na5zo2rnik, o{ra1fi, o{te1te. 24. Kada se dental t na|e u te{ko izgovorqivoj grupi stm, ktn, ispada u govoru: a1sma, dire1kno, perfe1kno. 25. U poziciji ispred konsonanta zapa`a se gubqewe frikativa: ice2di ve1{, i~upa2 ona2 ko1ren, ra~e5pi1o se, racveta1la ba4{ta. 26. Sonant v se izostavqa: izabora1qala, napra1qeno, opra1qali, raspra1qamo, upra1qa; o4de, odena2k; reze2rni de5lo1vi; o2n je ra5di1o u Minista4rsto, po mogu4}stu; nasle5sto1, na o1susto; sva1ki je ima1o svo1je dru4{to, raseli1lo se stanovni4{to; ro1tke s pi1jaca, ku5pi1o bre1ske za xe1m; ka1ki le2p de1~ko, ne1kake su4mwe, ete2 ka1ki smo mi2 bi4li. 27. Sonanti r i l se ne ~uju u slede}im re~ima: `andame2rija, va1dili smo kompi2r, {a`e2r, {apne2l; ovoi1cki ka1men me1tnuli na gro2bqe. 28. Zadwonep~ani konsonanti k i g izostaju u re~ima: u vre4me kra4qa Alesa2ndra, na esku2rziju, bo2mbe isplodi2ru, obra5ti1mo se kondute4ru, za orta1luk, nosi1le se ~a{i1re, do1neli xa~i1}e; mi1sio bo5zna2 {ta. 29. Suglasnik n se ne ~uva: to2 su interesa1tne po1jave, iteresa1tne stva2ri, on je ke1ler, ke1lerica u kafa1ne, da me1tete te pa1re, i1{la sa po1tporu~ika. 175 30. U broju {ezdeset ispada ~itava grupa suglasnika: {e5se2t go1dina je ima1la tad. 31. Umetawe suglasnika: ne1ka ga i1mentuje, me1sec okto4mbar, kom{i1ju i kom{i2nku; a1ustrinske bombo4ne, kom{i2nski o1dnosi, sta1vqamo raki2nske o1bloge, {umadi2nska devo2jka; te1rali kome2ndiju, kreve1ti s ma1ndracima; sve1 gru1dve u bra1{no, svi5ra1le svire4ne. 32. Metateza se javqa u primerima: gro2jze, gvo2jze /gvo2i8ze?, ga1rvan. 33. Upro{}avawe finalnih grupa konsonanata zabele`eno je u slu~ajevima: bo1les, vla2s, du4`nos, `a1los, zre1los, kr1s, ko2s, ma2s, opa4snos, pla2s, po4pus, po2s, pro4pas, pro1{los, pr1s, skro1mnos, sposo4bnos, sta1ros, udo4bnos, ~a2s i ~e2s; je1s, na2s dva5na1js, osamna2js, petna2js, tri5na2js, {esna2js; gro2z, obra1li gro2z. 176 MORFOLOGIJA 177 A. REYI SA DEKLINACIJOM Zajedni~ke osobine imeni~ke deklinacije kosovsko-resavskih govora su: - zajedni~ki oblici na -ma u dativu i instrumentalu mno`ine; - lokativ mno`ine je jednak sa genitivom i po obliku i po akcentu /po bre1gova, po {u2ma?; - uop{tavawe nastavaka tvrdih osnova u dativu i lokativu jednine imenica `enskog roda na -a, tj. nastavka e<ě /`ene kao i du{e?; - nastavak -em m. -om kod imenica mu{koga roda sa osnovom na zadwonep~ani suglasnik ima palatalizovane te suglasnike prema nominativu mno`ine /|ace, bubreze?; - imenice tipa bure za mno`insko zna~ewe nemaju oblik zbirnih imenica na -ad, ve} imaju mno`inu na -i}i /buri}i, teli}i?. [ta u tom pogledu pru`a govor Mlave vide}e se iz materijala. Gra|a je razvrstana prema vrsti, rodu i broju imenica i po pade`nim oblicima. Imenice Imenice I vrste Nominativ jednine Na teritoriji sredweg toka Mlave zabele`ene su slede}e imenice I vrste: -auto4bus ML, ba1grem L, barda2k Bo, ba1s Tr, bo4de` Kn, buna2r Bu, vo2z Ka, ga1vran Pa, gre1ben ML, gro1b O, gu2w Kn, da1rak VL, du1duk Kn, du1{ek O, |e4ram Ta, ja4ram Vo, ja1sen ML, ja1stuk L, je1lek ML, je1~am Pa, ka1i{ Ta, ko1lac Bo, ko1ren D, kra1mp Tr, kre1vet Bu, kuku1ruz L, la4nac Kr, le4vak Pa, li2st O, mo1mak Z, moto2r Pa, mu4}ak Bi, o4vas Ka, o1trov Bu, pajva2n VL, pa2w VP, plu1g Pa, parada1js D, pla2st Ta, pla1men Ka, po4rub Tr, pra4{ak D, ra2` Ka, ra4`aw ], ra1m Tr, ra4sad L, re1n Z, re2p O, ru1zmarin Ta, sa2t Kr, su2d Kr, sno1p ML, sr2p Ta, sinxi2r Ka, tolma2~ [, trno1kop Ka, ~a1bar Kn, ~a4r{av L, ~ira2k ML, ~mi4~ak Ta, ~o1kot Z, ~u1nak ], }i1lim Kn, }u1p Ta, }ura2n D, u1rok ], faza2n ], ce1r ML, cvr4~ak L, xe1mper Kr, {po1ret VL. a? Imenice sa nastavkom -ist /-a? u Nsg. imaju oblik bez krajweg -a: 178 - komuni1st Vo ], rezervi111st Bo Tr, telefoni1st Ve [; ali i: traktori1sta Ka, komuni1sta VL ML ] [, rezervi1sta Bo, telefoni1sta Z. b? Imenice( luk, sir i hleb imaju u Nsg. i Asg. ~esto -a: - cr2ni lu1ka Tr, be2li lu1ka Tr, lu1ka Kn, lu1ka i slani1na se je2 sva1ki da2n Ta, rodi1o lu1ka D, le1ba VP, le2p le1ba ], le1ba se prodaje2 Bi, vru2} le1ba Kn, le1ba je4mo sva1ki da2n Bi, le1ba Kn, le1ba Ka, le1ba i si1ra ], vru2} le1ba i si1ra ], si1ra VP; ali i: - cr2ni lu1k ML, cr2ni i be2li lu1k Pa, si1r Kn, ka~a1mak i si1r L; le1b Z, le1b ga ubi1o Z; ali i: sti1`e hle1b VL; - ubi1o te le1bac, da te u1bije Kr, vru2} le1bac pa da vi2{ VL. У народним говорима именицa хлеб у НАјд. може имати и наставак –ац. У говору Батовца срећу се облици: бели лука/бели лукац, месили леба (Бошњаковић, 2009:40). Наставак –ац се среће у Крушчици и Врачевом Гају (Ивић 1958: 335), а –а у говорима Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1990: 86), Ресаве (Пецо-Милановић 1968: 331), Левча (Симић 1972: 222), у К-Р зони Крагујевачке Лепенице (Вукићевић 1995: 132). v? Imenica brav /grlo stoke? upotrebqava se u slede}im selima: [ Kn Pa ] Bu Ka Tr Z. Imenica brav ne upotrebqava se: ML D Ta Kr Bo Bi. /Areal upotrebe imenice brav obele`en je na karti br. 8). g? Sufiks -in ostaje u nekim slu~ajevima u imenica koje ozna~avaju etnika: - ze1t mu Bu1garin ML, Mi4}a Ci1ganin Ka, Za5br1|anin Z, Popo5v~a1nin VP; ali i bez sufiksa: Ti4}a Leskov~a1n L, ona2 muzika1nt Trnov~a1n Tr, Kne`i1~an Kn, Melni~a1n O L. У говору Батовца забележен је код именица м.р. творбени суфикс –ин: чобанин, чобанина, са чобанином, кришћанин (Бошњаковић, 2009: 40). Једнинско проширење 179 познато је код извесног броја именица и у говору Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1990: 85). d? Imenice koje u kwi`evnom jeziku imaju sufiks -lac u dijalektu se izgovaraju sa -oc: - spasi1oc ML, mo2j ze1t spasi1oc Bi, ra2di kao spasi1oc Ka, ~i1taoc VL, vre4dan ~i1taoc Pa. Genitiv jednine a? Imenice ovog tipa u genitivu jednine imaju nastavak -a: - od Veli1gdana Vo, bez `ivo1ta Pa, od na5ze1ba Tr, ka~ama1ka D, kra2j me1seca ML, pla4sta L, ra1ta [ ], ski1nuli sa ra4`wa ], bra1t od stri4ca Ta, uze1li papi4re od tolma4~a Bu, od ~ove1ka do ~ove1ka Bo; b? Za iskazivawe genitivnog zna~ewa upotrebqava se oblik imenice nominativ – akuzativ u slu~ajevima kada je u pitawu genitivno zna~ewe: - ku5pi1o sam ma1lo duva2n ML, posa5di1la ma1lo krompi2r, ma1lo ku1pus VL, me1tula sam ma1lo pasu2q Kr; - mo2ra da se vo1di ra~u2n Kn, ne2ma ka4fa, ne2ma {e1}er Ka. Potvrdu ove gra|e nalazimo u |erdapskoj zoni /Peco-Milanovi} 1968: 62, Sofija Raki}-Milojkovi} 1990: 83). v? Imenica med, osim kwi`evnog oblika, sre}e se i s nastavkom -i: - me2si se s ma1lo me1di Ta. g? Imenice orah i strah u genitivu glase: - pa1o s o1ra Kr, o1d stra2 se uko~i1o ML. 180 Akuzativ jednine a? Imenice koje zna~e predmete i ne{to ne`ivo poklapaju se u nominativu i akuzativu, a imenice koje ozna~avaju bi}e, u genitivu i akuzativu: - ocr5ni1o o1braz ML, pa1o mu mra2k L, de1re se na de4te Z, uva1tio me stra2 Tr, icu5re1o mu ~a1bar D, pa1o u po1tok Vo, ju5ri1li zma1ja Pa, po1slao devo2jku ML, preva1rili mlado`e1wu ML. Isto stawe je i u govoru Dowe Mutnice /Sofija Raki}-Milojkovi}1990: 83). b? Malobrojni su podaci iz sela u kojima se upotrebqava nominativ umesto akuzativa: Vidim tog cr2va: Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Pa Tr ] [; ali i: Vidim taj cr2v: Kr Ta. Vokativ jednine Vokativ ima slede}e nastavke: -e, -u, -i, a ima i primera gde je jednak nominativu. a? Nastavak -e imale su imenice na tvrd /-k, -g, -h? i neutralan suglasnik /- d, -t, v, n,?: -k: vo1jni~e D Z Ka ML Pa Tr ] [, isle1dni~e ], kova4~e Pa, na5~a2lni~e ML, No1va~e VP, pre5se1dni~e Kr, u1nu~e VL Pa, ~o1ve~e Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Ta Tr Pa [ ]; -g: bo1`e Bo, vra2`e Bo, dru2`e Ve ], dru2`e Bi Bo D Z Ka ML Pa Tr ] [, pa{e1no`e Tr; -h: du1{e Bo; -v: Brani1slave Bo, Bori1slave Ka, Voji1slave D; -d: gra2de Bi Bo Bu D Z Ka Kn ML Pa [, go1spode O, na4rode Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Pa Ta [ ], Mi1lorade Vo; 181 -n: gospo1dine L, Dra1gane Ve, du1{mane O, ej, yivo11ine VL, Mi1lane [, Mila1dine L O, Milu1tine Pa, Ra1dovane Ve D, si2ne Bi Bo Bu VL D Z Ka Kn Kr ML Pa Ta Tr [ ], Sr1bine Ka, Stoja1dine Ta, ~oba1nine Kn; -p: to1pe Bi Bo Bu D Z Ka Kn ML Pa Ta Tr [; -t: bra1te Bi. b? U govoru se nastavak -e pro{irio i na one sa mekim suglasnikom: -r: Bogo1mire Kn, Brani1mire O, dire1ktore Ta, do1ktore Kr VP, Drago1mire Bo, ka1plare [, ma1jore Bi VL [, ma2jstore Kn, ov~a4re Bo Bu D Z Ka Kn ML Pa Ta Tr [ ], Sveto1mire ML, Stani1mire Bi, To1dore Ve, ca1re Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Ta Tr Pa [ ]; -c: ej, brata4n~e VL, ze2~e Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Pa Ta ] [, si1nov~e ], o1~e ML; -{: Mi1lo{e Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Pa Ta ] [. v? Nastavak -u imale su imenice na mek suglasnik: -j: ro1dni kra1ju Pa; -q: kra4qu VL, pri1jatequ Ve ]; -}: mladi4}u Ka, Miladi5no1vi}u D, Sa1vi}u ML; -~: kova4~u Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Pa Ta ] [; -c: ze2cu Bu Kr Ta [, Ej, stri4cu Pa; -{: Mi1lo{u Bu. U na{em govoru nastavak -u pro{irio se i na tvrde suglasnike: -k: mu1~eniku Ka ML, seqa4ku Ka, ej, unu1ku D, u1~eniku Ka, ej, ~ove1ku Kr, pa{e1nogu ML; ali i na neutralne: 182 - gra4du Bi Bo Z Kr Pa ], na4rodu Kr, to1pu Bi Bo Kr ML Pa ], bandi4tu Bo, lo5po1vu Bo; - bura5ze1ru Vo, ov~a4ru Bi Bo Bu Z Kr ML Pa Ta [ ], po1{taru L, ca1ru Bo Bu ML Ta. g? Nastavak -i zabele`en je u re~ima koje se upotrebqavaju u molitvama prilikom verskog obreda: - Go1spodi, pomi1luj ML. d? Vokativ je jednak nominativu: - ej, brata4nac Ta, [, mo1lim te, bura4zer Ta, Ma4rkovi}, sa~e1kaj, Kr, ej, Nova2k, VP, Ej, sino1vac L Kr, ej, dru2g ]; - Ma2rko [, Miha1jlo Vo, de si, Ra1doje Bu, Ra2jko, pola1zi ML, nemo2, Sta1noje VP; Uobi~ajena je pojava da se upotrebqava nominativ umesto vokativa, ako je re~ o imenici koja prati neku drugu imenicu kao odredba: - gospo1din sudi1ja BO Bu Ve VL D ML L Ka Kn Pa TR ] [. У Вјд. именица м. р. на –ø наставак –е јавља се на местима где га очекујемо, али проширује употребу и на основе са меким сугласником: сине, ђаче; али и: муже, краље (Бошњаковић, 2009:38). Слично је стање и у трстеничком kraju /Jovi}, 1968: 79). У Ресави се иза неких меких сугласника може јавити и наставак –е (Пецо-Милановић 1968: 303-304). Делимично се говор Млаве поклапа са ресавским говором, и то у речима: хеј, воденичаре и хеј, пекаре Би, Бо, Во, МЛ, Ка, Кн, Па, Тр, Ћ, Ш (Пецо-Милановић, 1968:303). У косовско-ресавским говорима Крагујевачке Лепенице иза меких сугласника претежно се јавља наставак –у, али се чују и примери са –е (Вукићевић 1995: 132-133). У Левчу је нарушено правило по коме ће иза тврде или меке основе стајати наставак –е или –у (Симић 1972: 223-224). У Доњој Мутници има колебања у репартицији наставака –е/-у у вокативу једнине (Ракић-Милојковић 1990: 83). Kao jedan od kriterijuma morfolo{kog diferencirawa prema kwi`evnom jeziku mo`e se uzeti i vokativ. 183 Instrumental jednine Ovde }emo pokazati kakvo je stawe sa instrumentalnim zavr{ecima -om i -em u ovom govoru i da li ima upotrebe tzv. op{teg pade`a. a? Nastavak -em razvrstan je prema krajwem suglasniku osnove. Kada se na kraju osnove nalazi tvrdi suglasnik, nastavak -em je u upotrebi: -g: -sas dru2gem L O, sas dru2gem sam `i5ve1la L, sas dru2gem Kr O; -k: jezi1kem L, s kom{ilu1kem L, kunda1kem [, poto1kem Kr, sa prosta4kem Bo, sas ~ove1kem Bu; { - ~ove1kem D, pod {a2torem [, sa {ura4kem VP. Ovaj pade`ni zavr{etak imaju i imenice koje se zavr{avaju na neutralni suglasnik, a sada na tvrdi: -m: i1de dru1mem Kr; -n: - avijo4nem ML, bataqo4nem [, bajone4tem Bi, kamijo4nem O. s bataqo4nem [, Vuka1{inem Pa; ka1menem Kr, {a1torem [, ali i: ka1menom Tr, tra1ktorom Pa, si2nem ML; -t: z bajone4tem [, s bra1tem O, i1de dru1mem Kn, komanda1ntem [, pru4tem ML, pu4tem Kr, i1de pu4tem VL. Nastavak -em svakako je po analogiji sa imenicama na - c, pr. stri4cem; o1cem ML, stu1pcem Vo; bakra4~em VL, mrtva4cem L. Kod onih koji su se zavr{avali na nekada meki suglasnik u pitawu je formant -em: -`:- sa no4`em VL, s no4`em VP; -r: sa Bogo1mirem L, Drago1mirem L, Rado1mirem D, ne1prijateqem O, pri1jateqem Bo; s komandi4rem [, sa ov~a4rem Bi Kr ML, s tra1ktorem Pa, tra1ktorem Kn, {a1torem Ve, sa {pedite4rem ML; 184 -c: s ko4cem [, ko4cem ga ubo2 D, s jedne2m Ne4mcem ML, razme1}e se no4vcem D, s o1cem Bi, s mo1jem o1cem Kr, sa pla1cem L; -~: sas bakra4~em Bi, sa tolma4~em Bo. Pade`ni nastavak -em nalazi primenu kod osnova koje se zavr{avaju mekim suglasnikom: -j: i1de kra1jem D, pod ra2zbojem VL; -q: ma4qem O, s ne1prijateqem Bo, pi{to4qem VP, s pri1jateqem Kr, ne govo1ri s rodi1teqem L, s u~i1teqem Ta, s u~i1teqem se posva1|o Tr; -w: s ko1wem Pa, pa4wem Pa; -}: uvatila se z gola4}em Kr, s Mili1}em Bi, puti4}em L. Imenica put ima nastavak -em u instrumentalu: i1de pu4tem Ka, te2m pu4tem Tr, ce2lem pu4tem O. b? Ima mnogo vi{e primera sa -om, nego sa -em (пднпс примера 82:19) u ostalim re~ima: - kod tvrdih osnova: dru2gom Bi Bo Bu D Z Ka Kn ML Pa Ta ] [, bro1dom VL, pozdra1vi sve re2dom Bi, nek i1de re2dom ML, svud re2dom ], pa zare5di1o re2dom Kr, za re2dom Ka; bi4li ro1dom iz Me5lni1ce Bo, ni4su ro1dom iz Petro2vca Ve, o2n je ro1dom iz Lesko2vca Bi, svi1 su ro1dom sa se1la Bu, vo2zom V VL, vo2zom Z, `ivo1tom Pa; - kod mekih osnova: u1~iteqom Kn, sa ov~a4rom Bi Bo Bu D Z Ka Kn ML Pa Tr [ ], sa stri4com Bo. Odlika celog severnog poddijalekta kosovsko-resavskog dijalekta je da nastavak -em nije dosledan /Ivi}, 1999:328). U govoru |erdapske zone uo~en je nastavak -om, osim kod imenice put {to je najbli`e na{em govoru /Peco- Milanovi}, 1972:204). U govoru Batovca /Bo{wakovi}, 2009: 38) kod starijih govornika dominira nastavak -om. 185 Ve} se ovde mo`e konstatovati da su govori Resave sa slu~ajevima -om, mada je pod uticajem ju`nih govora sve zastupqeniji nastavak -em /Peco- Milanovi}, 1968:305). Od trsteni~kog govora govor Mlave se razlikuje u tom smislu, jer na prostoru Trstenika preovladava nastavak -em /Jovi}, 1068:79). U Lev~u se iskqu~ivo sre}e ovaj nastavak, po{to se -om davno izgubio /Simi}, 1972: 224-226). U~estalost nastavka -em ve}a je na severu nego na jugu. v? Nastavak -em tipi~an je za zameni~ku promenu. Zabele`eni su analiti~ki oblici: - Sta1jao sam sa ov~a4ra Bo, i1de sa dru2ga Bu Kr, prijateqi1li se sa Bo1gdana Kn, s we1ga jedno2g ne mo{ se slo1`i Kn. Gubqewe pade`ne rekcije moglo je nastati pod uticajem isto~nijih govora ~ija je to karakteristika. Nominativ mno`ine a? U nominativu mno`ine ima primera sa pro{irewem osnove infiksom - ov- kod jednoslo`nih i dvoslo`nih imenica. Jednoslo`ne imenice sa formantov -ov-: - volo1vi L, gromo1vi Bo, dru1govi [, zn1akovi Bu Kr Ta, le5ko1vi ML, popo1vi O, ra1tovi [, to1povi VP Kn, {le1movi VP, xa5ko1vi Tr, ali i: xa4ci Bu, Dvoslo`ne imenice sa formantom -ov-: - go1lubovi Bi Bo Bu D Z L Pa Ta [, ka1menovi Kn, ko1renovi VL Kr Pa [, me1hurovi Bi ML Pa [; ali i bez pro{irewa: - ga1vrani Bi Bo D Z Pa ], go1lubi Bi Bo D Z Pa ], da2ni Ve Vo Pa, zna2ci Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Pa Ta ] [, pa1uci Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Pa Ta ] [, li1{aji Bi Bo Bu D Z Ka Kn Kr ML Pa Ta ] [, me1huri Bi Bo Bu Z D Ka Kn Pa Ta ], no1kti Bi. b? Pro{irewe osnove formantom -ev- zabele`eno je u gra|i: 186 - kod jednoslo`nih imenica: ze1~evi VL, kqu5~e1vi Bo, pla1~evi VL ML, pu5te1vi L, mi1{evi Kr; - kod dvoslo`nih imenica: li1{ajevi Bi Bu Kr ML, u1j~evi [. У суседним говорима стање је слично. У Ресави је репартиција ових форманата као у стандардном језику (Пецо-Милановић, 1968: 308), као и Левчу (Симић, 1972: 227). Већина једносложних именица проширује основу наведеним формантима у говору Трстеника (Јовић, 1968: 81) и Батовца (Бошњаковић, 2009: 39). Brojniji su primeri sa infiksom -ov- /96: 32), што указује на особине старијих штокавских дијалеката. I u drugim pluralskim pade`ima javqa se infiks -ov- / -ev-: Npl. Gpl. D - I - Lpl. a1brovi a1brova a1brovima gro5zdo1vi gro5zdo1va grozdo1vima pla1menovi pla1menova plame2wem pla5sto1vi pla5sto1va pla5sto1vima puto1vi pute2va pute1vima snopo1vi snopo1va snopo1vima Uglavnom nema nepostojanog a u re~ima: dire5~ko1vi dire5~ko1va dire5~ko1vima dule5~ko1vi dule5~ko1va dule5~ko1vima kami5~ko1vi kami5~ko1va kami~ko1vima kori5~ko1vi kori5~ko1va kori5~ko1vima krai5~ko1vi krai5~ko1va krai5~ko1vima mu5}ko1vi mu5}ko1va mu}ko1vima 187 obla5~ko1vi obla5~ko1va obla5~ko1vima Neke imenice imaju umetak u Gpl.: - mi1{i - mi1{eva Tr, br2ci - br1kova L, kra2ci - kra1kova VP. v? Veoma je frekventna upotreba imenice kame222we i kore2we skoro na ~itavoj teritoriji Bi Bo Bu D Z Ka Pa Ta ] [, gde se oblikom zbirne imenice kazuje mno`ina. Isto je stawe u govoru Dowe Mutnice /Sofija Raki}-Milojkovi}1990: 84). Imenica dan u mno`ini ostaje bez pro{irewa osnove u svim selima sa leve i desne obale Mlave. У Ресави се именица дан употребљава са проширењем (Пецо-Милановић, 1968: 39), као и у Доњој Мутници (Ракић-Милојковић 1990: 84). Међутим, именица дан у Левчу се јавља без проширења (Симић, 1972: 227). g? Sufiks -in- ispada u nominativu mno`ine: Bana5}a1ni Ve, Bu1gari D, me1{tani VP, po2|ani Ka, Ci1gani Ta, ~o1bani Bo, Za5br1|ani Pa, Kraguje5v~a1ni VP, Popo5v~a1ni [, Sr1bi Bi Bo Bu D Z L Ka Kn Kr Pa Ta Tr ] [, Trno5v~a1ni Ka, Kne`i1~ani Kn, Lesko5v~a1ni Bi, Me5lni1~ani Bi. Genitiv /lokativ? mno`ine Nastavak za genitiv mno`ine glasi -a, ili mo`e biti i -i. a? Imenice koje su jedinice mere sa nastavkom -a: - deseti1nu minu5ta2 Bo, dva1js minu5ta2 Vo. b? Imenice koje zna~e ne{to konkretno imaju nastavak -a: - {e2s bo1rbeni re1dova Pa, od ~o1pora pa5sa2 ВП. v? Nastavak -i vezan je za imenice kojima se u konstrukciji s brojem izra`ava mera ili koli~ina: 188 - o1sam a5ri2 Vo, de1set a5ri2 Vo, pe5 - {es a5ri2 Bu, dva5na2js a5ri2 Tr, dva5na2jsz gra5di Ka, petna2jsz gra5di2 L, de1vet me1seci Kr, pe2t me1seci ML, se1dam mese5ci2 O, o1sam mese5ci2 O, {e2s mese5ci2 D, pe2t minu5ti2 Z, de1set minu5ti2 VP, de1vet minu5ti2 VL, dvaesti1nu minu5ti2 Vo, o1sam sa5ti2 Bu, de1set sa5ti2 Vo, sa5ti2 Bu, sto e1kteri Bo, dvajs e1kteri Bo, pe2t e1ktari zemqe2 Ka. g? Kod imenica sa konkretnim zna~ewem javqa se nastavak -i: - kako }e{` bez zu5bi2 [, razbole1o se od zu5bi2 [, bez - zu5bi2 Kr, od zu5bi2 bolu1je{ ], pu1n ko1{ cr5vi2 Kn, pu1n ko1{ mra5vi2 Kn, od cr5vi2 L, sku1pilo se mno1go cr5vi2 Pa, razmi5le1lo mno1go mra5vi2 VL, pe2t pa5ri2 Kn, {e2s pa5ri2 L, pe2t re5di2 Ve, ne1kolko re5di2 Ve, dese4tak re5di2 Ta. d? Kod imenice qudi jedino je nastavak -i: - od qu5di2 VL, stoti1nu qu5di2 VL, ko }e od qu5di2 ], {ta i1ma i od qu5di2 [. |? Nastavak - iju imaju imenice pr1st i no1kat: prsti1ju Ka, nokti1ju Tr. Mo`e se re}i da se genitivni nastavak -a ubraja u arhai~ne osobine kosovsko-resavskog govora. „Razvijawe -a u genitivu plurala hronolo{ki je prethodilo gubqewu h u ve}em delu {tokavskih govora. To je moglo uticati na ~uvawe i vezivawe nastavka u lokativu za nastavak u genitivu kod imenica osnove na -a. Odatle je analo{ki moglo biti preneto i na ostale imeni~ke vrste. O tome govori i infiks -ov/ev- u imenica prve vrste, koji se prenosi i u lokativ: po zido5va2, u pru5do2va, po pa5we2va. Uostalom, postojala je ve} identi~nost genitiva i lokativa u dvojini. Moglo je biti uticaja i sa te strane, naro~ito tamo gde je bilo naporedne upotrebe dvojinskih i mno`inskih nastavaka za istu funkciju posle gubqewa sintaksi~ke vrednosti dvojine“ (Јовић, 1967: 156). „Ова особина, и када би била архаична, само делимично важи за косовско- ресавски дијалекат. У трстеничком говору и ресавској зони није комплетно заступљена идентичност ген./лок. плурала. У везама предлог + локатив често изостаје. Локатив је тада морфолошки идентичан дативу и инструменталу: bi1o u ~e1tnicima, kupova1o po va5{a1rima“ (Јовић, 1967: 156). 189 Zabele`en je primer gde je genitiv mno`ine bez ikakvog nastavka: koli1ko pu2t o1}e{ da pono1vim D, kolko pu2t nije do1{o Kr. Такви примери су ретки и у Левчу (Симић, 1972: 294), a у Ресави код именица кућа и хиљада (Пецо-Милановић, 1968: 328). Уз бројеве веће од четири и неке прилоге за количину у говору Млаве срећу се и облици Гјд.: dvana2js i1qade ga ko2{ta ta2 ku1}a Bo, pe2t i1qade Kr, {e1snajs go1dine sam ima1la D, ne2ma vi1{e va5{a1ri kaj pre2 Kn, re4tko u ovo2 se1lo Vla1si Pa, dr`a1li smo pu1no pra1ci ML. Овакве примере налазимо и у говору ђердапске зоне (Пецо 1972: 206). У говору Ресаве аутори констатују да облици на –е представљају општи падеж, тј. облик Нмн. (Пецо-Милановић 1968: 328). Lokativ /dat. instr.? mno`ine Poznati sinkretizam ovih pade`a u mla|im govorima {tokavskog dijalekta zastupqen je i u ovom govoru, {to potvr|uje pade`ni zavr{etak -ima. a? Lokativ, dativ i instrumental mno`ine zabele`eni su sa nastavkom -ima: - po dokume1ntima ML, po su1dovima D, na o1lucima Vo, pri2~aj mi o ra1tovima ], bi1ju po soka5ci1ma Bo, ova2 bi1o u ~e1tnicima, ova2 u partiza5ni1ma VP, ni4smo bi4li u ~e1tnicima O; - odneso1{e Ci1ganima Ka, da5li1 smo volo1vima VL, da ka2`em qu5di1ma Tr, preda1dosmo Bu1garima ML; - dola1zi s kowi1ma Bo, posva1|ala ga sa si1novima L, el sa Ne5mci1ma, el sa Bu1garima O, pu1caju sa pi{to5qi1ma Kr, zame2ra se sa seqa5ci1ma D. b? Izjedna~avaju se Gpl. i Lpl. u primerima sa nastavkom -a: - po bre1gova ML Kr, na ba1samaka ML Kr, u mla1|i da5na2 ML Kn Kr, po ra2zni ku1rseva ML Kr, ja2 sam u partiza5na2 ML Kr Tr, po - ni2 po1toka ML Kr ], po plo1tova Bo ML Kr, po ta1vana se kri1ju Bo ML Kr. Veoma je produktivan nastavak -a za genitiv mno`ine u selima koja jo{ ~uvaju arhai~nost u govoru, kao {to su Malo Laole i Krvije. Broj primera u tim selima ve}i je u korist nastavka -a u odnosu na -ama /78: 13). 190 Ovu pojavu obja{wava prof. Ivi} /2010: 136). (Карта бр. 9.) У говору Батовца ретки су примери у којима је Лмн. изједначен са Гмн. (Бошњаковић, 2009: 41). У говору Левча наставак –а је чешћи од –ама (Симић 1972: 293-294), у Крагујевачкој Лепеници је чешћи овај други (Вукићевић 1995: 162), у Ресави се јављају оба и општи падеж (Пецо-Милановић 1968: 329), у говору ђердапске зоне наставак –ама и општи падеж (Пецо 1972: 206), а у Доњој Мутници доминира општи падеж (Ракић-Милојковић 1990: 91). Синкретизам Гпл. и Лпл. веома је познат говору Трстеника (Јовић, 1968: 81). Говор Млаве спада у оне говоре у којима није присутан само један наставак. Akuzativ mno`ine У акузативу множине јавља се наставак –е или –и. Неки аутори (Стевановић 1950: 106 и Р. Симић 1972: 237-238) морфему –и сматрају континуантом старог наставка -ҌҐ или –и. Испред вокала –е јавља се аналошка палатализација велара која, по речима Ивића, представља изразиту одлику К-Р и многих С-В говора (Ивић 1977: 23). 1? Akuzativ plurala sa nastavkom -e a? Analo{ka promena glasova -k- u -c-: - sa5di1li vo1}wace Ka, dr`a1li vo1}wace Ka, nosi1li dro4wce L, seja1li kra1stavce i dule1ce O, pu1stili zarobqeni4ce Kr, da po1biju Tu2rce Bo. b? Promena -g- u -z- i -h- u -s- nije dominantna crta u govoru: - ize1li bubre1ze ML Kr O D; na te2 Vla1se D, gle1dale su Vla1se Kn, i1mamo i Vla1se ML, o1brali ora111se Kr ML O D, sku5pqa1li ora1se O /isto stawe opisuje Ivi} 2010: 137). v? U ostalim punktovima ne dolazi do analo{ke palatalizacije: - ima1li smo vo1}wake O, ve5zla1 sam jastu1ke Pa, vodi1la sam |a4ke L, gle1dalo se na mo2mke Bi, nosi1o sam opa2nke Ta, ~u5va1o sam u sandu1ke O, da ku2pim ~u1nke ML, poskla1waj te {i4qke Kr. 191 g? Akuzativ mno`ine kod imenica koje pro{iruju osnovu sa -ov- / -ev-: - ima1o sam bo5lo1ve Ka, dote1rao kra1ve i volo1ve ML, zapa1tio go1lubove Z, i1ma du1gove L, ne5ma1ju |o1nove [, lovi1li ze1~eve [, prepi5sa1li le5ko1ve Bi, gra5di1li su mo1stove ML, izme5wa1li popo1ve O, u vojni2~ke re1dove [, kopa1li smo ro1vove [, o`eni1o si1nove Tr, ~i1tali smo spi1skove Ve, da pe1remo su1dove Bu, ima1li su topo1ve [, ru2ke u xepo1ve Vo; - izlete1o pred bi1kove Kr, sa wi1ne le5ko1ve Ka. d? Nastavak -e kod ostalih imenica u funkciji direktnog objekta : - potova1re u vago4ne Z, oti2demo u vino1grade Kr, no1se duka1te ], slomi1o zu2be Bu, ~a1~ka zu2be Bo, i `enska4}e osta11vi{e ], sa1mo mi je1du `i4vce Pa, ki1daju mi `i4vce Pa, miti5ra1ju Engle4ze Kn, preve1rili i1skaze O, ima1li ko1we [, nara2nim ko1we ML, u1znem ko11la i ko1we [, vole1o sam kowi4}e L, navi5ja1li za Kara|o5r|e1vi}e D, ~i1stili kloze4te VL, nosi1li kreve1te VP, kupu1ju {e2rpe i lo2nce Ve, ote1rali Ne4mce Bo, pa1kovali pake4te Ka, vole1li partiza4ne Tr, pova1dimo pa2so{e O, zadobi1li po1lo`aje [, izbro1ji{ na pr1ste L, tova1rimo tru4pce VP. |? Kod ostalih imenica u ostalim funkcijama: - posva1|ali se sa Engle4ze ML, i1dem sa kowi4}e L, sara2wen u La1znice Bi, bi5li1 smo u lo2gore Bu, u1dala se u Milova5no1vi}e ML, ra5di1o u ruda4re ML, u1dala se u Staga4re Kr, bi5li1 smo u {a2tore Ve. e? Nastavak -e zabele`en je i kod imenice gost koja se mewala po drugoj promeni: - kad i1de{ u go1ste Ka, da po2|em u go1ste Pa, ja poslu2`im go1ste Tr. У говору Батовца сачувао се архаични, али и новији облик Амн. именице гост, добијен на основу упитника: ишли смо у гости, у госте, што је слично стању у Левчу (Симић 1972: 238). 2? Oblik akuzativa plurala sa nastavkom -i: a? kod imenice gost: 192 - i1mamo go1sti Bu, i1dem u go1sti Kr, bi5li1 smo u go1sti Bu; Imenice i-osnove du`e ~uvaju starije nastavke. b? kod ostalih imenica u funkciji direktnog objekta: - pi4tao i advoka4ti Ka, u1znemo balo4ni Kr, tu1rili barja1ci VL, razru1{ili ba1samci Ta, polomi1li ba1~vu i buri1}i Ka, u~i1o zana4ti Bi, uku1cali jekse1ri O; pri2~a Ma2rkovi ko1naci ], va1dimo krompi4ri Bu, pova1dili krompi4ri Bu, ve4`i ku1~i}i VL, tu1rili u ba4{tu kra1stavci Ka, mo` da i1ma{ milijo4ni O; i1mam i jari1}i i prasi1}i L, obu1o opa2nci Bu, ukra1li mi opa2nci Bu, sa{i1li mi opa2nci VL, ima1li smo ra2dnici Kr, pri5~a1li pra4zni ra1zgovori Vo, iskopa1li sandu1ci O, ku2pimo sapu4ni i pe{ki4ri Bo, prese5~u2 telefo4ni Bu, tra2`i stude1nti Ka, i1mamo unu1ci Ve, proda5ju2 se i ~abri1}i Ka; ra{i5ri1li {a2tori Ka; v? kod ostalih imenica u ostalim funkcijama: - mo1ta na klubi4}i ], ga5|a1ju ga sas oni2 xa1k~i}i Kr; - i1de sa klubi1}i ], ma22{e s oni2 me1ci [, i1{li sve u dro4wci ML, osve5tli1li sa lefe1ktori Ta; - sas oni2 begu4nci [, do1bro pro1{o sa ma2jstori Kr, i1du s ofici4ri Ka, sve sa civi4li Z; - bi1o u `anda4ri [, bi1o u ~e1tnici ML, tova1re u kamio4ni ML; - le5~i1la se od bubre1zi ], zasta1o kod pacije1nti Bo; g? Kod imenica sa infiksom u slu`bi direktnog objekta i u drugim funkcijama: - pra1vio le4pi ra1movi Bu, u A!ustriju i1ma{ pu5te1vi Kr, pome5{a1la ra1tovi Pa, opko1limo wi1ni ro1vovi [, ne5ma1ju svi rogo1vi ], mewa1ju se po sre1zovi, vucara1o su1kwe Kn, gle1do fi1lmovi i fi1lmovi Pa, ja2 i1mam xa5ko1vi Kn; 193 - sakri1li se pod - du1tovi Bo, i1{lo se s volo1vi L, od ku1kovi do4le Tr, u ovi2 ko1{evi D, sa te2{ki topo1vi [, sa ve3liki topo1vi [, po1le na cve1tovi ], trpa2 u xa5ko1vi D, trpa1ju u xepo1vi Tr. SPECIFIYNOSTI POJEDINIH IMENICA I GRUPA IMENICA M.R. 1) U sg. imenica m.r. javqa se formant -in: a? kod etnika: Bu1garin D L Pa, Sr1bin Bi Bo Ve ML Ta Tr ] [, Sr1bina Z, Tu1r~in Bu Vo VL ML VP [, Ci1ganin Ka L Pa; b? kod nomina agentis: berbe1rin Bo Ve D Z L O Pa Ta Tr, kasa1pin Bi Bu Vo Ka Kn Pa Tr ] [, ~oba1nin Bi VL ML L Ka Kn O Pa Tr [. Nastavak -in se ne javqa: v? kod nekih imenica u jednini: du{ma2n ve1liki Vo, du{ma2n Ve ML Ka Kr Ta TR ] [; g? kod etnika u mno`ini: Bana}a1ni Pa, porobi1li ne Bu1gari ML, Bu1gare Ve Ka Pa Tr ] [, Buro5v~a1ni Bu, ne tr5pi2m Lesko5v~a1ne Tr, Lesko5v~a1ni ML, Me5lni1~ani ML, Petro5v~a1ni VP, Popo5v~a1ni VP, Sr1bi Ve VL D Z ML O Pa Ta Tr ] [, Sr1be D Pa, Trno5v~a1ni Ve Ka L Pa ], Ci1gani Bi Bo Vo VL ML L O Pa Ta Tr ] [, svi1 ima1ju Ci1gane D; d? kod nomina agentis i druge imenice: kasa1pi ML Ka Kr Ta, uku1}ani L Ka Kn O Pa, ~oba1ni Ka Kn Pa Tr ]. У говору Батовца код именица м.р. јавља се творбени суфикс –ин: чобанин, чобанина, са чобанином, кришћанин. Једнинско проширење познато је код извесног броја именица и у говору Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1990: 85). 2) Kod imenica na -lac u Nsg. ~uje se oblik sa -oc, veoma retko -lac: a? `e1teoc ML L Ka, rukovo1dioc Bi Pa Ta Tr ], ~i1taoc Ve D Z L O Ka; b? podnosi1lac pri1jave VL. 194 v? Imenica bosiqak zabele`ena je u ovom obliku i obliku bosiok, a potiqak samo u tom obliku: - bosi1qak Bi Bo Vo VL ML L, cva5te1o bosi1qak O, pro1cveto bosi1qak Pa, i1ma{ ma1lo bosi1qak Ta, da mi da2 bosi1qak ], nek spre2mi bosi1qak Pa, iz bosi2qka Kr, ali i: bosi1ok ML Kr Ta; boli2 me poti1qak O, na poti1qak Bo, poti1qak Ve VL D Z ML O Pa. 3) Imenica dan ~uva stari koren i nastavak -e samo u prilogu podne: od po5dne2 do po5dne2 VP, pose po5dne2 Ka Kn Pa Tr ], u podne2 Bi Ve VL L Ka Kn O Ta ], ali i: do1{o mi u po4dnu ML. U imenima verskih praznika, u korenu se javqa vokal -a-: Vi1dovdan Bi Bu Vo D Z L O Pa Ta Tr ] [, oko \u2r|evdana L, pose Mi1trovdana Kn, na Mi1trovdan Ka, mi sla1vimo Spa1sovdan D, kod nas sla1va Petro2vdan Kn, mo2 za5ve1tina Jo1vawdan ML. U mno`ini imenice dan javqaju se oblici bez pro{irewa, ali i deminutivna forma na -ci: a? da2ni Bi Bo Ve D Z L O Pa Ta Tr ], da5na2 Kr Ta Tr ] [, da2nima ML Ka Kn L O Pa; b? ne2ma da2nce Kr, je5ka1la za da2nce ML, `a1li za da2ncima L; U Gpl. javqa se nastavak -a: pe-{ez da5na2 Ka, se1dam da5na2 L, dva1js o1sam da5na2 u bo5lni1ce [, kolko da5na2 Pa, ima go1dinu da5na2 otka1d u1mro Kn, nede11qu da5na2 ]. Uobi~ajene su sintagme da2n dana1s D Z L O Pa Ta Tr ] [, i oblici s jotovanim suglasnikom da2n da1wi ML Kr Kn Ta Tr ]. 4) Imenice tipa basamak i san javqaju se sa nepostojanim -a i ispred vokala: - pro1sula na ba1samace Z, ~i1stila sam ba1samace VL, o~i1stilaba1samake ML, skova1li mi ba1samake Kr; - ni4sam ima1la sa1na od we1g D, ne ima1o sa1na dabo2gda L, u sa1nu da mu dola1zim Ta, u sa1nu se prika5za1lo Bu. 195 5) Imenica mozak u kosim pade`ima ima -g-: mo2zak Bi Bu Ve VP D Ka L ML Pa Ta, bez mo2zga Tr, zapale4we mo2zga ], skre5nu1o iz mo2zga VL. Kod nekih imenica gubi se krajwe -h u finalnoj poziciji: Vlah: Vla1 Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [. U Npl. ova imenica se sre}e jedino u obliku Vla1si Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [. Mah: Zabele`eno je nekoliko primera u Asg.: u prvi ma2 Bo ML, u taj ma2 L, u jedan ma2 Pa [. Strah: uva1tio me stra2 D, nije me stra2 L, stra2 ga Ka, men to stra2 Pa; precr1ko o1d stra2 Tr. Orah: Potvrde nalazimo u svim punktovima za Nsg. gde su zabele`eni primeri bez finalnog -h: o1ra Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [. U Gsg. postoje dva oblika: qu1ske od o1ra Z, qu1ske od o1rasa Kr ML Pa Ta Tr ] [. U ostalim pade`ima su svi primeri sa sibilarizacijom: ora1si Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, su4ve {qi1ve i ora1si Ka, sku2pqamo ora1se Tr. Siromah: siro1ma VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa, siro1ma ], trpa2 ko siro1ma u to4rbu Bi, siro1ma ~o1vek Ka, siro1ma o2n ML. U Npl. ~uva se samo oblik siroma1si Bu Ve VP VL Vo D Z Ka. Zabele`en je primer sa deminutivnom formom: siroma4{ak Z Ka Kn L ML. Vrh: Ova imenica ima forme bez krajweg -h, sa kratkim ili dugim silaznim akcentom: po1peo se na vr2 plani1ne Ka, na vr2 Ta, na vr1 jezi1ka Kn, na vr1 pa1meti Pa, po vr1 we1ga smo pro1{li ML; po vr1z wega Kn, na vr1z asta4la stoji2 Bu, na vr1 br1da D. Ko`uh: U Nsg. zabele`en je oblik bez glasa -h: ko1`u Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta, ali i u1vijemo u ko`u1~e VL, ko`u1~e VP VL Vo D Z Ka. 196 O~uh: Ova imenica ~uje se u kwi`evnom obliku sa glasom -h: o1~uh Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa, to2 mi bi1o o1~uh VL; re|e: o1~u ML Kr Ta. Pazuh: I ovu imenicu zabele`ili smo sa -h: me1ti pod pa1zuh VP. Trbuh: Imenica trbuh masovno se izgovara bez -h: tr1bu Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, boli2 me tr1bu Kr. 6) Imenice stranog porekla s nultom morfemom i korenom na samoglasnik javqaju se u oblicima: biro2 ra2da Kn L ML O Pa, na biro2 da se prija2vi Ka, sako2 L ML O Pa Ta; sa biro1va ra2da ML, preko biro1va ra2da Kn. Imenica amre2l je uvek mu{kog roda: popra1vili mi ona2j cr2ni amre2l ML, moj amre2l malo ve}i Vo. Tako|e i imenica va{ar: I!ma va5{a1ri kolko o1}e{ po Petro2vcu L, bi1o va5{er ve1liki VL. Imenica amrel /tal. ombello) u kwi`evnom jeziku mo`e da bude m. i `. roda, a u moravi~kom govoru je uvek u m. rodu: amre2l, su2v amre2l. Imenica va{ar javqa se u varijantama: va4{er, va4{ar i va4{ir /V. Nikoli}, 2001: 209). 7) Finalno -l ne ~uje se u ve}ini primera: a? vo2 Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa, |a1vo Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta, po1so Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [. raso2 Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa, sto2 Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [. b? Imenica orao javqa se u mno`ini sa pro{irewem osnove -ov: orlo1vi Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa. 8) Nastavak -i javqa se u nazivima meseca: ju2ni Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ju2li Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z. 9) Imenica Hristos u Nsg. javqa se sa gr~kim formantom -os: - I!sus Hri1stos Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, Hri1sto se ro1di Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa, I!sus Kri1stos L ML O Pa Ta, Kri1sto se ro1di Bu ML Kr Ta. 197 10) Imenice stranog porekla bagerista nalaze se u oba oblika: - bageri1st Bu Ve VP, traktori1st Ka Kn L ML O, komuni1st Vo D Z Ka Kn L ML, komuni1sti Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L, ali i: bageri1sta Ka Kn L ML O Pa Ta, traktori1sta Ka Kn L ML O Pa Ta komuni1sta Kn L ML O. 11) Imenica m.r. pop zadr`ava osobine imenice te vrste: a? po1p Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, dola1zi no1vi po1p Ka, na1{ po1p se prome5ni1o L, na{ po1p je iz Bo1sne VL; dva po1pa mu pe1vali Kr, }e4rka od po1pa Sla1voquba Ta, u1dala se za po1pa Ka; Isg. i1de za po1pom [; Npl. popo1vi VL. b? Imenica pop se sre}e i u `enskom rodu i mewa se po toj deklinaciji: po4pa Kn L ML O Pa Ta, pe1va}e te1bi po4pa Kn, zape2va mu po4pa O; Dsg.: daj pa1re po4pi Ta; Asg.: u~i1o za po4pu Z. Imenica deda mewa se po -a deklinaciji: Nsg.: de1da Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, parade1da Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML prade1da ML O Pa Ta Tr ] [ ~u1kundeda VL Z L Tr ~ukunde1da Bo Bu Vo Kn ML Ta; Gsg.: dabo2gda kod mo2g de1de d-i1de{ ML; Dsg.: osta1vio mo1jem de1di L; Asg.: ima1o sam de1du D, sa mo2g de1du O, ne2mam de1du, pogi1no Ta; Vsg.: de1do, Bi Bo Bu Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta Tr ] [, el ti la4dno, de1do, Bo, nemo2 se, de1do, sikira1{ Ka, nemo2 da vi2~e{, de1do D, bre2, de1do, Bu; Isg.: sa de1dom Ve D Z L Pa Ta Tr [, sa de1du Bi Bo ML Kr Ta ]; Npl.: de1de Ve VP VL Vo D Z Ka Kn L ML, de1de sede2 na klu4pi po ce1o da2n ]. 198 12) Mu{ki hipokoristici i li~na imena tipa Jo4va dekliniraju se kao imenice `. r. -a osnove: Nsg. Bo4ga VP Pa, Bo4`a Ve ML Ka Kr Kn Pa Ta Tr, Bo4ra Kr Tr ], Vo4ja Z Kr Pa Ta Tr ], Vla4da Bu O ], Vla4sta Vo D Kr Pa Tr, Gi4la D, Dra4ga Bo Ve Kn L, Do4la Bi ML Ka L, \o4ka D Z Pa ], yi4va Bo ML, I$va D Pa, Jo4va Ka O ], La4la Bi VP O Pa, Le4ka Z Kn Ta, Qu4ba D Z Ka Kr Tr, Mi4ka D Kr Ta [, Mi4ra Bo VL Tr [, Pe4ra Bo VL D Tr, Ste4va Bu L O Tr, Sve4ta Z Ka, To4ma Bu Vo Kn [, To4la Ve ML Ka [, [va4ba Vo D Z Ka Kn L ML O Pa; ba4ta Bi Bu Ve D Z Ka ML O Pa Ta Tr ] [, te4~a Bi Bo Ve ML Ka Kn Pa Tr, ~i4ka Bo D L Pa ]; Gsg.: od Vla5de2 Di1sinem O, kod To5le2 Ka, kod Do5le2 na sala{ L, wegovog Vo5je2 devojka Ta, od Vla5ste2 Mi1linem `e1na D; Dsg.: ka2`em ja2 Jo4vi O, po{a1qi Jo5ve2 ne1ku re2~ Ka, ka4`i To4mi Vo, }u ka2`em te4~i Ka, mo1jem ba4ti Ve; Asg.: ubi1o Pe4ru Di1sinog VL, vi2knem Dra4gu Kn, zo2vnem Ste4vu O, u1dala se za La4lu VP, ne1 znam to1ga Mi4ku D; za te4~u mi osta1vi Ve, nemo2 ~i4ku da nervi2ra{ Bo; Vsg.: Bo2go VP, \o2ko Z, ka1ko si, Vla2sto, Pa, di1 }e{, Do2lo, Bi, {ta ra2di{, Mi2ko, Ta, nemo2 se i1gra{, Mi2ro [, Pe2ro, dola1zi ova1m Tr, Ste2vo Tr, nemo2 se qu2ti{, To2lo, ML; do2|i, ba2to, ML, ba2to, Bi Bu Ve D Z Ka ML O Pa Ta Tr ] [; a1jde, te2~o, Tr. Imenica [vaba u NApl. ima nastavak -e: [va4be Vo D Z Ka Kn L ML O Pa [va4be kad do1{le O, onda do1{le [va4be L. 13) Imenica m.r. yika zabele`ena je sa kratkosilaznim akcentom, a deklinira se isto kao i prethodne: Nsg.: yi1ka ML Ka Kr Kn Pa Ta Tr; Dsg.: da ja2vimo yi1ke u vo2jsku Ta; Asg.: omr1zli su yi1ku u se1lu Kn, dobi1li ma2log yi1ku D; Vsg.: Ej, yi1ko, yi1ko, Kr; Isg.: tu2`imo se sa yi1kom Pa. 14) Imenica ujak javqa se u tom obliku ali i sa sufiksima -ka i -ac: 199 a? u1jak Bo Ve VL Ka Pa Tr ], mo2j u1jak D, od mo2g u1jaka VL, sas mo1jim u1jakom `i5ve1la dugo Tr; b? u2jka Bi Bu Ve Vo ML Ka Kr Kn Pa Ta Tr ] [, od mo2g u2jke se1stra Ve, od mo2g u2jke `e1na ML, u2jko, Bu Ve Vo ML Ka Kr Kn Pa Ta Tr ajde, u2jko, d-i1demo u vino1grad Ta, sas mo1jim u2jkom Kr; v? u1jac Bi Bu Ve ML Kr Ta Tr ], se1stra od u2jca Kr, od mo2g u2jca, pa wego1va ma2jka Tr, bra1t od u2jca Bu; 15) Naziv sveca ozna~en je imenicom u `enskom i mu{kom rodu: a? mo2 sla1va je Vrbi4ca D, zna2{ kad je \ur|i4ca Bi; b? ba{ se de1silo na Vrbi4cu Ka, sla1vimo Vrbi4cu Pa, pletu2 ve2nce za Vrbi4cu Ta, za \ur|i4cu O, mi pa1zimo na \ur|i4cu D, sla1vimo \ur|i4cu Ka; v? kad bu1de Vrbi2c Tr, devo2jke se ku5pa1le na Vrbi2c Bi, ne1 znam ka1d, kad \ur|i2c Bo, sla1vimo \ur|i2c Pa, to2 ni sla1va, ta2 \ur|i2c Ta. 16) Vi{eslo`na imena svetaca, gr~kog porekla, u Nsg. zavr{avaju se na - ije i -ija. Mewaju se po obrascu imenica m.r. i po obrascu imenica `.r. -a osnove: a? Nsg.: Ali2mpije Bi Bo ML L Ka Tr, Sve2ti Ali2mpije Kn Pa Ta ], Dimi1trije Bo; Asg.: sla1vimo Ali2mpija ML, vole1la sam Dimi1trija Kn; b? Nsg.: Sve1ti Ali2mpija ML Kr Ta, Zaha2rija mu ze1t Ve; Asg.: sla1vimo Ali2mpiju D. 17) Mu{ka imena na -oje dekliniraju se kao imenice m.r.: Nsg.: Vi1doje O ], Krsti1voje ML Ka L, Mi1loje D Pa, Sta1noje VL Ka O, Ra1doje D VP, Radi1voje Kr Pa Ta; Dsg.: sve je re1ko Mi1loju Z, politi1~ki pri1{o Radi1voju Pa; Asg.: posva1|o se sa Vi1doja Kn, oti1{la za Sta1noja VL. 18) Mu{ki hipokoristici i imena tipa Rade, Milan~e u kosim pade`ima i oblicima prisvojnih prideva imaju pro{irewe -t-: a? kod {u1stera Bo1neta Ka, sa Mi2leta Bi Ve D Z Ka , od Mi2leta L Pa , kod Lu2leta Bo ML Ka [, de1ca od Jo5ki1nog Lu2leta Ka, od Ra2deta Ve Bu O Pa ], 200 odne1sem Bo2netu Ka, pode2lim poko2jnom Mi2letu D, da5je2m Ra2detu O, no1sim \o2r|etu prekriva2~ u bo5lni1cu Kr; Ba1netov si2n Ta, yi2letov bra2t [; b? kod Ko5l~e1tovog dru2ga Kr, vole1la me Qu1p~etova ma2jka Kn, ni4sam te1la za Dra1k~etovog si2na O. 19) Imenice hle1b i lu1k u NAsg. imaju nastavak -a, a veoma retko -ac: a? Nsg.: le1ba Bi Bu Ve Vo ML Ka Kr Kn Pa Ta Tr ] [, pe~e2 se le1ba Tr, le2p le1ba Bo, sla1|i le1ba Pa, kad pora5ste2 le1ba D, le1ba tre1ba da se ume2si O; lu1ka Bi Bu Ve Vo ML Ka Kr Kn Pa Ta Tr ] [, mla2d lu1ka Tr, be2li lu1ka Kn, cr2ni lu1ka Z; Asg.: d ume2simo le1ba Pa, pone1semo le1ba i me2so Bi, me5si1li smo le1ba odu1vek ML, ispe~e4mo le1ba Kr, ne2mamo pa1re ni za le1ba Bu, ku5pi1la sam le1ba i uz le1ba VL, no1simo na wi1vu le1ba Ta; le1b Z, le1b ga ubi1o Z Kr; lu1k Kn; da pobode4mo lu1ka VL, se1jemo lu1ka Bi, se1jali smo cr2ni lu1ka D, sa5di1li smo lu1ka ], sve mi po~upa1li lu1ka D; Gsg.: ne2mamo le1ba Kn, `e2qni smo le1ba bi4li Kr, po dva le1ba ize4mo Ta; b? Nsg.: le1bac Kn, vru2} le1bac u furu1nu Bi. U govoru Batovca ima primera za lu1kac. Именице лука, леба и сира употребљавају се у говорима Доње Мутнице (Ракић- Милојковић 1990: 86), Ресаве (Пецо-Милановић 1968: 331), Левча (Симић 1972: 222), у К-Р зони Крагујевачке Лепенице (Вукићевић 1995: 132). 20) Imenica sira javqa se u ovom obliku ~e{}e (92:33): a? Nsg. si1ra Bi Bu Ve Vo ML Ka Kr Kn Pa Ta Tr ] [, zdra1v je si1ra Bu, o1v~i si1ra Ta, pra1vi se si1ra Bi, po1dlije se si1ra Kn; 201 Asg. me1ti si1ra L, proda5je2m si1ra na pi1jac D, da se preti1sne si1ra Kn; Gsg. ma1lo si1ra Bu, ne2ma vi1{e si1ra Ka, ima1li smo le2p si1ra O; b? Nsg.: si1r Bi VL Ka Pa ] [, tvr2di si1r Tr, do1bar ju si1r D; Asg.: ne2ma da je1de{ si1r Ka, da po1dlijemo si1r Pa, ne proda5je2mo si1r [; v? ta ma1ja se kori1sti za si1rewe D, mle4ko za si1rewe L. У Батовцу се користи облик сир (Бошњаковић, 2009: 41), у Жабарима (Реметић 1986: 535) јавља се само облик м. р. без суфикса сир. 21) Imenica zglob zabele`ena je samo u tom obliku i obliku mno`ine: zglo1b Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z ML Ka Kr Kn L O Pa Ta Tr ] [, boli2 me zglo1b Ka, mu1~i me ta2 zglo1b VL; zglobo1vi Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z ML Ka Kr Kn L O Pa Ta Tr ] [, bole2 me zglobo1vi VP, od zglo1bova }u d u1mrem [. 22) Imenica novac sre}e se samo u jednini: no1vac Bi Bu Ve Vo ML Ka Kr Kn Pa Ta Tr ] [; da naba1vim no1vac [, mo2ra{ d i1ma{ no1vac D; osta1o sam bez no4vca Kn. 23) U na{oj gra|i imenica kukuruz zabele`ena je u jednini: kuku1ruz Bi Bu Ve Vo ML Ka Kr Kn Pa Ta Tr ] [, pole1go kuku1ruz Kn; Gsg.: bra1{no od kuku1ruza; Asg.: spr1`ilo ni kuku1ruz Ka, ne2ma ko2j da ko1pa kuku1ruz Z. 24) Mno`ina imenice otac pojavquje se iskqu~ivo u obliku oci, kada je re~ o prazniku oko Bo`i}a: o1ci Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z ML Ka Kr Kn L O Pa Ta Tr ] [, kad ma1terice, a kad su o1ci VL, negde kad su ma1terice, tad o1ci Ta, po1se Bo`i1}a, o1ci Bo. 25) Imenice jasle i na}ve su sredweg roda i u Lsing glase: 202 - ko1w u ja1sla O, ze2va u ja1sla ], mu1va po onu2 na1}vu [, Imenice koje mewaju rod 26) Neke imenice m.r. preuzimaju oblike `.r.: - bici1kla VL VP D Z ML Ka Kr Kn L O, ~im iza1{la bici1kla Pa, ku5pi1la se bici1kla Ta, pokva5ri1la mi se bici1kla Ta; to1~ak od bici1kle ML, ne ski2da se sa bici1kle Kn; iskri5vi1o guverna4lu na bici1kle O; u1zni mo1ju bici1klu Kn, tera bici1klu D, vo1zim se na bici1klu D, po1peo se na bi1ciklu, ja se pre1pnem na bi1ciklu D, uja1{im bi1ciklu i te1raj Kr; - ko~a2wka D Z ML Ka Kr Kn L O Pa Ta Tr ], {ta }e mi ko~a2wke Kr, osta1le ko~a2wke O, sku2pqa one2 ko~a2wke pa lo`i2 va1tru Ka; ko~a2w Bu Ve Vo VL VP D Z ML Ka Kr Kn L O Pa, ko~a2w Kn, sa1m osta1li ko~a4wi Pa, i1ma ko~a4wi za po2tpalu Pa; И у говору Батовца је као и у Ресави именица страног порекла бицикл пришла именицама ж.р.: теро бициклу. 27) Imenica mesto upotrebqava se sa nastavkom -e: - ubo1la ga na dve2 me1ste ML, zo4qa g- ubo1la na dve2 me1ste Z, na dve2 me1ste po je1dno ki1lo Ka, na tri2 me1ste po sto2 gra2ma ka4fu Kn, na ~eti11ri me1ste Bi. Sa predlogom na ova imenica ima formu sa nastavkom -u: - na je1dnu me1stu Bo, ku5pi1o na je1dnu me1stu [, ni na je1dnu me1stu ne2ma O, na dru1gu me1stu VP, ku4pi na dru1gu me11stu Vo, na ne1ku me1stu O, po1{li smo na je1dnu me1stu Z, na1{li smo na je1dnu me1stu [; - mu{ka4tla D Z ML Ka Kr Kn L O Pa Ta Tr ], ima1la sam mu{ka4tle Z, ka1ke le4pe mu{ka4tle Ta, mo1je mu{ka4tle ], ne2ma le1p~e od mu{ka4tle ], mu{ka4tle, ali i: mu{ka4tlo Ve Vo VL VP D Z ML Ka, kad ucva5ti2 mu{ka4tlo Tr, bo1qe meri1{e od mu{ka4tla Pa. 203 28) Imenica paklo tako|e se upotrebqava i u `enskom rodu: - dajte mi pa1klu ciga5ra2 Ka, osta1la mi pa1kla VP, bi4la pa1kla na sto1lu [. Imenica pijac javqa se i u mu{kom i u `enskom rodu: - pi1jaca Ka O Pa Tr [, o1dnela sam na pi1jacu O, i1dem na pi1jacu Vo; pi1jac Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z ML Ka Kr Kn L O Pa Ta Tr ] [, i1dem na pi1jac ML, bi5la1 sam na pi1jac Bu, sre5do2m ra2di pi1jac VL, ve1liki na{ pi1jac Tr, ne2ma bo1qi pi1jac Ka, i1{la sam na pi1jac Kn, no1sim cve2}e da proda2m na pi1jac Ka, pro1dala sam na pi1jac Kn, ba5ca1ju |u1bre na pi1jac Vo, kad bu1demo na pi1jac Bi, pro1do sam na pi1jac Vo. Imenica }o{ak javqa se u dva roda: }o1{ak Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z ML Ka Kr Kn L O Pa Ta Tr ] [, sam iz }o1{ka u }o1{ak L, ba2ce u }o1{ak Ka, }o1{ka Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta [, na je1dnu }o1{ku Ka, u dru1gu }o1{ku L; }o4{e Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z ML Ka Kr Kn L O Pa Ta Tr ] [, me1ti u to2 }o4{e VP, ne2ma da stoji2 u }o4{e Kn, stoji2 na }o4{e Tr, okru4glo pa na }o4{e Pa. U `enskom rodu javqa se imenica co1kla Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, uda1rio ma4snu co1klu Vo, ma4sna co1kla i11de u kupatilo ML, uda1rio co1klu Kr. 29) Slede}e imenice ostaju mu{kog roda: - ba1grem Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, sve ni ko1ze poje1le ba1grem Ka, je1de se ba1grem Pa; |er|i2v Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, u1zne{ |er|i2v da proce2di{ Bo, ce2di se na |er|i2v Pa; ku1sur Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, ne2ma ni ku1sur Ka, da mi vr2ne ku1sur D; mli2n Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, ku1}a kod mli4na Bi, pored sta2rog mli4na O, preko pu4ta mli4na Bi; peri1na~ Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, me1te{ ma1lo peri1na~ VL, sku1va se me2so i peri1na~ Kn, o~i1stim pr2vo peri1na~ [; po1rez Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, ne2ma da pla2timo po1rez O, samo da pla2ti{ po1rez, ne2ma da zara1di{ L; po1skur Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, ispe~e2 se po1skur, le1ba L, to bi1o po1skur Bo; poskurni2k Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, sas ona2 poskurni2k pa na we1ga ML; ra1t Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, o1tac mi oti1{o u ra1t O, bi1o sam u ra1t [, kad sam po1{o u ra1t ML, ne2ma da se vr2ne iz ra1ta Bi, kako ti pi2sano u ra1t Ka; sobi4~ak Bu Ve VP ML Kr Kn O Ta, spa2va u je1dan sobi4~ak ML, zavu4kla se u ona2 sobi4~ak L; u1put VL VP ML Ka, el i1ma ne1ko da prepi2{e u1put [, leka2r }e ti 204 da2 u1put ML, mo2ram d izva1dim u1put za o1~nog L; u1{ur Bo Ve VL ML Ka Kn L O Ta, I u1{ur uzi1ma le4pa vodeni1~arka Tr, u1{ur mi zove4mo u4jam Ta; fro1nt Bu Ve VP ML Kr Kn L Ta, kuj ni4je bi1o na fro1nt Ka, oti2dnem ja2 na fro1nt Kr; {a2tor Bo Bu VL ML Kr L O Ta, zavu4kli se pod {a2tor [, a ki1{a bi1je po {a2toru ML; {pa1jz Bo Ve VL ML Ka L O Ta, i1ma{ sve kad i1ma{ {pa1jz Z; {pri1c Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, kad zama2ne s ona2 {pri1c ML, uda1ri sa i1glu, sa {pri1c Kr. 30) Deminutivno zna~ewe imenica m.r. na -i}/-~i} preuzimaju imenice sredweg roda na -~e: - a? la4n~i} Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, poki1do se la4n~i} ML, iski1dala la4n~i} Ka, listi2} VL VP ML Ka Kr Kn L, poto1~i} Bo Bu Ve VL VP ML Ka Kr Kn L O Ta, proti1~e poto1~i} pored sala4{a [, tu2 i1ma ne1ki poto1~i} ML, Cigan~i2} Bi Ve D Z L O, igra1li se sa Cigan~i4}i Ka, dva2-tri2 Ciga1n~i}a Pa, crvi2} Ka Kn L O Pa, u tre1{we i1ma crvi4}i Kn, {tapi2} Bo Vo D Z Ta [, podu1pro se sa {tapi2} Tr, kame4n~i} ume1sto spo1menika Tr, me1tli kame4n~i} Tr; b? asta1l~e Ka, name1stimo asta4l~e L, balo1n~e Tr, napu1nim balo4n~e Tr, jele1~e Tr, da raskop~a2{ jele1~e Tr, lo4n~e D, zava1ti sa lo4n~e Kn, ora1~e VP, u `i1to se sta1vqa ora1~e O, drve1no sandu1~e ML, so1p~e Bi, za spa5va2we so1p~e Ta, xa1k~e Bo, kupu1jemo na pi1jac, xa1k~e krompi2r, xa1k~e papri1ka ], jedno xa1~e pe4ska [. 31) Imenice kojima se ozna~ava srodstvo gube svoj akcenat u sintagmi sa vlastitim imenom: - zahva4li se kuma-Bo1banu D, gazda-Mi1loje L, ~ika-Vo2jo Bo, ne govo1rim sa ~ika Du1{ana Pa. Imenice II vrste Imenice sredweg roda a) Akcenat imenice s.r. dete razlikuje se u nominativu i vokativu: 205 Nsg.: de4te Bi Bo VL ML Ka Kr Ta Tr; Vsg.: ej, de2te, mo1je Vo, de2te Bi Bu Ve ML Ka Kn Kr Pa Ta Tr ] [, cr2no de2te ML, te{ko te1bi, de2te VP, {ta na1pravi, de2te, da mi se na4rod sme5je2 VL, }u4ti, de2te Kn, umu1kni, de2te ML, pokri2 se, de2te Tr, je l bre2, de2te Bi. U ostalim pade`ima akcenat pomenute imenice pomera se za jedan slog prema kraju re~i i mewa kvantitet: - dva2 dete1ta Bu, dete1ta mi Ve, bez dete1ta D, ~eti1ri dete1ta Z; - da2j dete1tu Pa, mo1em dete1tu ], i1me dete1tu Bo, one2m dete1tu Bu, da1domo dete1tu VP; - sa dete1tom O, por1~ko se z - dete1tom [, mu1ke z - dete1tem Bi, b? Zabele`eni su slu~ajevi kod kojih se na osnovu oblika ne mo`e zakqu~iti ni{ta o rodu ili broju naziva, ako uz imenicu nema atributa: - i1dem u Br1zohode Vo, oti2dne u Br1zohode Vo, ~e2sto sv1r}e u Br1zohode Ve, Br1zohode tu2 bli4zo Ve. Primeri koji imaju oblik jednine sredweg roda: - Za5br1|e, Pa2nkovo, Tr1nov~e, Ka1menovo, Do1brwe, Vezi1~evo, Kr1vije, ydre4lo, O@rqevo; - Ve1liko La1ole VL, i1{o sam u Ve1liko La1ole Kr, bi1o sam u Ma2lo La1ole L, `i5vi2m u Ma2lo La1ole ML, bi1o je u La1ole Kr, `i5vi2 u La1ole VL, seli1o se u La1ole Bi, `i5ve1li smo u La1ole Bi, ma1lo sam bi1o u [e5to1we, pa po1sem u La1ole Bi; - ka se kre2ne u Za5br1|e D, on o1tide u Za5br|e Ve, ja sam bi1o u Za5br1|e Bo, vr5nu1o sam se iz Za5br1|a ML; - u Do1brwe da `i5vi2{, ta1m je boga1to L, di1 }e{ iz Do1brwa O, de1 ti ku1}a u to2 Ka1menovo, bli4zo Tr, ot1i{o u Do1brwe Vo, i1mam fami1liju u Do1brwe ML, ka - }e{ u Do1brwe L; 206 - pora2so sam u Kr1vije Kr, oti1{o iz Kr1vija L, pr2vo u Do1brwe, pa po1sem u Kr1vije O. v? Imenica pra2se skra}uje akcenat u zavisnim pade`ima, a imenica `dre2be zadr`ava dugi akcenat: - ku5pi1li smo dva2 pra1seta Pa, ima1li smo dva2 pra1seta Ta, gla4va od pra1seta Tr, `dre2beta [, kobi1la sa `dre2betom Ka, od na1{eg `dre2beta Bo, Mno`inski oblici glase: pra1ci - pra1cima VL ML Ka Pa O ] [, teli1}i Ka Kn L Pa O Ta Tr ] [, buri1}i Bi Vo D Z Pa ] [. Sli~no je stawe u govoru Dowe Mutnice /Sofija Raki}-Milojkovi}1990: 87), и у Батовцу (2009: 40). Само се код именица јагње и теле јављају облици на –ци: јагањци, теоци VL ML Ka Pa O ] [. /Karta br. 10.) У говору Ресаве именице овог типа имају углавном наставак –ићи, поред ређег – ци: теоци, јагањци (Пецо-Милановић 1968: 320). У говору Левча сем именица јаганци и телаци, све остале именице овог типа имају наставак –ићи (Симић 1972: 281-282). У косовско-ресавском говору, у селима Крагујевачке Лепенице готово редовно се јавља наставак –ићи (Вукићевић 1995: 150). Код неких именица у ДИЛ мн. јавља се наставак –ма: људма, с коњма Kn L Pa O Ta Tr ] [ поред чешћег –има: људима, теладима, унуцима, колима, са колима. Такво је стање и Батовцу (Бошњаковић 2009: 39). Именице деца и браћа добијају множинске облике: da4mo deca1ma, bra1}ama VL ML Ka Pa O ] [. Слично је и у говору Батовца (Бошњаковић 2009: 39), Ђердапске зоне (Пецо 1972: 206), Ресаве (Пецо-Милановић 1968: 329). Једнинске и множинске облике срећемо у говору Левча (Симић 1972: 312) и Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1990: 87). g? Leksema goveda je zbirna imenica sa mno`inskom promenom: gove1dima ML Ka, sas gove1dima D Z, oti1{o s gove1dima Tr. Tako je i u govoru Dowe Mutnice /Sofija Raki}-Milojkovi}1990: 88). 207 d? Imenice tipa Ra2de - Ra2deta, Mi2le - Mi2leta ne mewaju akcenat. Instrumental jednine a) Kod imenica s.r. u Isg. iza mekih suglasnika dominira -em: - ka`wa5va1li i usi1janim gvo2`|em ML, rasta2pa se gvo2`|em Bi, gro2`|em Pa, sa zele1nim gro2`|em Kn, pe1kla sam {tru4dlu sa su4vim gro2`|em VP, sa lo1{im zdra2vqem ML, sa wego1vim zdra2vqem ne2}e dale1ko O, mo2ra da vo1di{ ra~u2n sa zdra2vqem Ka, ko2qem Pa, da pobode2m s ko2qem o1gradu L, pobo1li smo ko2qem O, ogra5di1li smo ima4we ko2qem Kr, gra2wem D, nalo1`imo gra2wem L, podlo1`imo s gra2wem ML, da potpa2li{ va1tru sa gra2wem Pa, zna4wem Ka, samo se bori2{ zna4wem Tr, sa wego1vem zna4wem Kn, nemo2 se pore1di{ sa wego1vem zna4wem D, ima4wem Kr, nije za1dovoqna s ima4wem Z, jedva1 smo se izbori1li sas ima4wem Kn, pru2}em O, prevezu1jemo pru2}em Ka, prelomi1li smo s pru2}em Kr, uve2`e{ tako2 s pru2}em Ta, cve2}em Bi, ne ki1ti se s mo1jim cve2}em Ka, zaki1tio se ne1kim cve2}em i ze2va D, mo1ja ba4{ta sa cve2}em Kn, saksi1je sa cve2}em O, u va4znu sa cve2}em O; - gvo2jzem ML, uki2va se sa gvo2jzem Bi, ne mo1`e sa gvo2jzem Bo, gro2jzem L, vino1grad sa gro2jzem L. b? Iza tvrdih suglasnika u osnovi stoji nastavak -om: - ja br1dom, a devo2jka do4lom Bu, pod br1dom Ka, a1mbar sa `i1tom ML, ne vi1di se go1lim o1kom Tr, pi4smom O, ja5vi1la mi se pi4smom iz A!ustrije Ka, pr1sten sa sre1brom [, boka2l s vi4nom VP, pod ne1bom Bu. Genitiv mno`ine a? U genitivu plurala imenica sredweg roda nastavak je -a: - mno1go bla2ga Ka, se1dam vo1zila Bo, ne mo1` d u2|e{ od vo1zila VL, kod gro1baqa VL, samo i1de od gro1baqa do gro1baqa Kn, de1set osta1lo doma}i2nstava Bi, ko1lko i1ma doma}i2nstava D, ne2ma vi1{e ona1kih doma}i2nstava Kr, kolko vr5sta2 je2la5 208 Ta, dvana2js je2la5 posta1vili Ve, kolko gr2la sto1ke L, pe2t sto1tina zr2na ML, ~etre2s zr2na kad gle1da{ u pasu2q VL, pasu2q rodi1o, ne vi1di se od zr2na VL, to2rta od dva5na2js ja5ja2 D2, de1set ja5ja2 poje1o Kn, ne mo1{ se pro2|e od ko2la VL, sko~i1o sa ko2la Tr, de1set ki2la Z, ~etre2s o1sam ki2la te4`ak L, pra2se od dva2js ki2la ML, na pe2t me2sta D, preko po2qa i li1va5da VL, ispod reba5ra2 me probo1lo [, od reba5ra2 me2so sla1|e ], tri1jes se1dam se2la Tr, petna2js se2la sr1pskih Tr, tolko ~u2da Ka, tri1sta ~u2da Z; Gpl. - Lpl.: ra1suli se po br2da Z, ra{tr5ka1li se po se2la Bu, u1dari ga po le5|a2 VL. b? Sa nastavkom -i zabele`ena je gra|a: Gpl.: mnogo ja5ji2 se pokva5ri1lo VL, kolko ja5ji2 za to2rtu Kr, od kole5ni2 pa na go2r D, ukva1sio se do kole5ni2 O2, zaga1zio do kole5ni2 ML, sne2g do kole5ni2 D, ~e1kaj kod ko2li Kn, sila1zim sa ko2li L, prese1klo me preko le5|i2 D, ispod reba5ri2 Ta, za1dah iz u5sti2 Ta, od u2sti odva2jamo Pa; Genitiv plurala imenice usta tako|e se sre}e u obliku: odvoji1la od u5sti1ju Kn. v? Imenice stare dvojine u Gpl. imaju nastavak -iju: od o~i1ju Bi, da mi ispo2 iz o~i1ju Kn, }o1rav kod o~i1ju ML, ne vi1di od o~i1ju VP, crveni1lo iza u{i1ju Pa, ne ~u1je od u{i1ju ]. Dativ mno`ine a) Nastavak -ima javqa se kod imenice goveda: bi1o sam da polo1`im gove1dima ML, pola2`emo gove1dima Bu. Instrumental mno`ine U Ipl. nastavci su trojaki: a? Nastavak -ima je u upotrebi: 209 - pre5ti1li ni ve1{alima [, vra5ti1ma Ka, ne lu2paj s vra5ti1ma D, vrete1nima Ta, ba1bice vr5{i1le po1ba~aje s vrete1nima nekad Kr, kad zalu1pi vra5ti1ma Kr, gove1dima ML, tad sam tr1govao gove1dima, i to2 i1{lo ML, doma}i5nstvi1ma Ka, xa1be ti s taki2m doma}i5nstvi1ma L, ja5ji1ma Bo, ga5|a1li ne ja5ji1ma Kn, sa ja5ji1ma Bi, ga5|a1li ga kame2wima Z, sa kame2wima L, kole1nima Tr, mu1va ga sa kole1nima Pa, ko1lima Vo, dola1zi sa ko1lima D, sas ko1lima Kn, kri5li1ma Pa, razmahu1je sa kri5li1ma [, i~upa1o kqe5{ti1ma VL, da va1dim zu2b kqe5{ti1ma D, povo1dimo se za wego1vim nare|e5wi1ma [, ne1zadovoqni smo re{e5wi1ma Kr, ne sla2`u se sa mo1jim uvere5wi1ma D, ~u1di se ~u1dima Kn. b? Nastavak -ma zabele`en je samo u primerima: s ko1lma Kn, dola1zi s ko1lma Vo. v? Nastavak -i retko se upotrebqava u instrumentalu: do2|e sa ko2li po me1n Kr. Lokativ mno`ine a) Nastavci u Lpl. glase -ima ili -i: -jurca1ju se po br1dima Bu, na drvi1ma Vo, lete1le la4ste u ja1tima D, pti1ce u ja1tima Ka, u ko1lima VL, ~e1kao ne u ko1lima Bi, tra5`i1o sam u ko1lima Pa, u me1stima L, u ma2lim me1stima O, jurca1li po mo2rima VP, u ne1drima Pa, sakri5va1le `e1ne u ne1drima Ka, po po1qima Ve, vi5|a1li smo se po po1qima [, po re1brima Ka, uda1rao me po re1brima D, pu1ca po mo1jim re1brima Ta, nare5di1li smo se po se1lima Tr, u se1lima Bi, bio na4rod po se1lima Ve, te4{ko mu je u plu5}i1ma Pa, va2qa ne1{to po u5sti1ma Z; b? stoji2 na vra2ti D, na ko2li Ka, sede1la u ko2li Kn, po le5|i2 L, ga1zi po kame2wi ML. 1) Imenice sa pro{irewem na -et u kosim pade`ima 1. Iz jezi~kog materijala izdvajamo: - |u1bre od |u1breta O, da im se vi1de dupe1ta Pa, od dr1veta Ta, ku1}a od dr1veta Tr, ko1`a od ja1gweta ], od pa1r~eta me2sa [, is - so1p~eta VP; 210 - tra2`i po bu1retu Vo, na o1ketu Kr, po ra1menu L; - gra2|a z - dr1vetem Bu, z - dr1vetom Bo, o1ketom Bi, si1r}etom Kr. Kod imenica stranog porekla, u turcizmima javqa se formant -et: a? bu1reta, dva2 ve1lika bu1reta L, iz bu1reta ML, icu5re1lo iz bu1reta D, osta1la sam bez du1gmeta Ka, dva2 du1gmeta Ve, klu1beta ], dva2 }e1beta VL, posteqi1na bez }e1beta Ka; b? kod imenica koje u kwi`evnom jeziku imaju pro{irewe osnove: - gove1~eta O, dva2 gove1~eta Bu, dva dete1ta Bo, `e1na bez dete1ta D, zbog dete1ta D, ni4je mo1gla bez dete1ta L, osta1la je bez dete1ta Pa; rodi1la mu dva2 dete1ta ML; go1ra `e1na od dete1ta Vo; ku5pi1li smo ko1la dete1tu Kn, ko1m }e{ ako ne2}e{ dete1tu VP; od dr1veta Ka, ka1u~ mi je od dr1veta Z, ku2jna od pu1nog dr1veta Z, osta1la sam bez i je1dnog dr1veta VL, ne izla1zi mu iz du1peta Ta; s go1lim du1petom }e d i1dete Pa; {ta i1ma od go1log du1peta Ka; pa ga pqe1snem po du1petu Pa; zatvori1o sva vra4ta du1petom O, jaje1tom Ka; jaje1ta Ka, dva ja1gweta O, od ja1gweta Bi, o4vca ne mo1`e bez ja1gweta Bu, me2so od ja1gweta ML, tri2 ma1la ja1reta i1mamo Bu, od ja1reta Kn, me2so od ja1reta ML, ~eti1ri ku1~eta sam ima1la L, mi1ris ku1~eta da ne vi1dim O, ma1~eta L, dla1ka od ma1~eta Tr, kao ma1~ka bez ma1~eta Bi, dva2 pa1r~eta sam ize1o Bo, paraunu1~eta Bo, kao kvo1~ka bez pi1leta Tr, pra1seta Ka, plo2v~eta VP, o1keta Kn, tele1ta L, od tele1ta Kn, dva2 tele1ta Vo, svi5n~e1ta Ve, unu1~eta Bu; v? kod imenica koje u standardu ne pro{iruju osnovu: vretene1ta ML, od kude1qe i vretene1ta dru1go ne1 znam Kn, iz o1keta da mi iza1{li L. Navedene imenice zabele`ene su i bez pro{irewa: o1ka Ka, bez o1ba o1ka osta1la ako la1`em Tr, dva2 u1va Vo, na obadva2 u1va ne ~u1jem Kr. Ареал ове појаве у К-Р, С-В и Ш-В говорима одредио је Слободан Реметић (1985:239- 240), а о времену и разлозима појаве овог форманта код неких именица писали су Павле Ивић (1994:188-189) и Душан Јовић (1968:84-85). 2) Formirawe mno`ine kod imenica s pro{irewem na -et- u singularu 211 Imenice s pro{irewem na -et- u singularu odstupaju od standarda u velikom broju primera (117:24). a? Formant -ad veoma je redak: du1gmad VL, da pri1{ijem du1gmad Ka, ni4su o1prana }e1bad Ve, unu1~ad mu dola1ze iz inostra4nstva D. b? Supletivna mno`ina na -i}i je uobi~ajena: kod imenica na -e: - buri1}i VL, dugmi1}i Vo, jari1}i Ve, klubi1}i Vo, pili1}i Bi Bu Ve D Z Ka L O Pa Tr ] [, prasi1}i Bi Bu Ve D Z Ka L O Pa Tr ] [, teli1}i Bi Bu Ve D Z Ka L O Pa Tr ] [, }ebi1}i ML; kod imenica na -~e sa deminutivnim zna~ewem: - barja1~i}i Vo, bliza1n~i}i D, golu1p~i}i L, gu1~i}i VP, devoj~i4}i O, jastu1~i}i Kn, kola1~i}i Ve, ku1~i}i Bi, lon~i4}i Ve, ma1~i}i Bo, obra1~i}i VP, par~i4}i VL, pa1~i}i D, plo2v~i}i Ve, ora1~i}i Bi, sandu1~i}i VP, siro1~i}i O, stakli4}i Bo, unu1~i}i [; kod imenica na -ce sa deminutivnim zna~ewem: - zvon~i4}i Pa. v? Supletivna mno`ina na -ci javqa se kod imenica jagwe, prase, tele: ja1gawci se kla1li Kr, pra1ci smo ima1li L, pa pu1stimo te1oce na liva1du O. Veoma su zastupqeni ovi oblici u odnosu na jagwi1}i, prasi1}i, teli1}i (243: 81). Pro{irewe osnove formantom -eta u mno`ini sre}emo kod imenice drvo: - nase1kli drve1ta VL, posa5di1li drve1ta Pa, pewa1o se na drve1ta ka majmun D. Kod nekih imenica zabele`ena je zbirna mno`ina na -je: 212 gvo2`|e Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta ], gvo2jze Bu Ve VP Ka Kn L ML O Tr [, gro2jze Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, drve2}e Bu Ve VP Ka Kn L ML O Tr [, pe2rje Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta ]. 3) Formirawe mno`ine kod ostalih imenica a) Kao i u kwi`evnom jeziku ve}ina imenica se mewa u mno`ini po o /jo promeni: - vla4kna D, zvo1na Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, lu5pa1ju zvo1na, zr1na Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, pro1sula se zr1na bi1sera D, ja4ja Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, sta1ra ja4ja ML, ku5pi1o sam ja4ja za U!skrs Bo, re1bra Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, bole2 me le4|a L, pra1ve se u4`a Z, cre4va Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr; b) Imenice ~ija se osnova pro{iruje sa -en- zadr`avaju ovaj formant i u mno`ini: - vreme1na Kn L ML O, bi4la te4{ka vreme1na D, ime1na Ve VP Ka Kn, zna2m ne1ka ime1na i dan-dana1s Tr, rame1na L ML O Pa, bole2 me rame1na Z, uzvi2ja tako2 rame1nima L; - ime1na VP, rame1na Z; - i1ma vre1mena ML, dok je vre1mena Kr, s vre1mena na vre4me Kn, do1sta vre1mena Vo, i1de s vre1menom Bu; v) Imenice s pro{irewem na -es- javqaju se u obliku: - nebe1sa Ve, nebe1sa VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, prova5li1la se nebe1sa Tr, ~ude1sa L ML Ka O, sva1kaka ~ude1sa kod wi2 Pa, slo1va Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta ], tek u~e2 slo1va Z, ~u1da Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta ], ne ve1rujem u ~u1da O; g) Imenice oko i uvo mewaju se po i-promeni: o1~i Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta ], u1{i Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta ], u{i1ju Tr, }o1rav kod o~i1ju O, od o~i1ju Vo. 213 Zbirne imenice 1) Naj~e{}e se grade od imenica mu{kog roda pomo}u nastavka -je: - gro2jze Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta ], gvo2jze Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta ], zele1no gro2jze VL, u ne1obrano gro2jze si se uva1tio Kn, oru2`je Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, ~im pi2sne, mi2 va1dimo oru2`je ML; gvo2`|e Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, usi1jano gvo2`|e Bi, gro2`|e Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, rodi1lo gro2`|e Tr; drve2}e Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta ], glo1dari uda1rili na drve2}e ], pru2}e Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta, ko4rpe se opli1tale sa pru2}e Ta, cve2}e Bu Ve VP Ka Kn L ML O Pa Tr [, proda5je2mo cve2}e Kn; gro2bqe Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta, i1demo na gro2bqe L, ze2qe Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta, bra1li smo kopri1ve, ze2qe ML, ko2qe Bi VL D Ka O Ta, pobo1li smo ko2qe Kn; bagre2we Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta, je1de se i bagre2we Kn, gra2we Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta, podlo1`imo gra2we Vo, kame2we Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta, kore2we Bi Bo Ve VL D Ka Kn L O Ta, prste2we Bo, poski5da1la prste2we Ka. 2) Ove imenice ozna~avaju mno`inu i dobijaju obli~ke nastavke imenica: a? mu{kog roda: sa kame2wi Kn, ga2|a se sa kame2wi ML, kore2wi ML, pe~u2 se kore2wi Kn, pru2}ima smo ople1li ko2rpe L; b? sredweg roda: ta gro2`|a Ta, osta1vio se od oru2`ja D. Pluralija tantum „У погледу категорије рода, српски језик је веома архаи~ан. Он ~ува категорију рода у множини те у оквиру именица, нема граматички оформљену категорију именица заједничког рода, чува природни средњи род – све за разлику од савременог руског језика― (Маројевић, 1996: 338). 214 1) U na{oj gra|i se nalaze slede}e imenice pluralija tantum: - vra4ta Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, otvori1la sam vra4ta D, od vra2ti L, kqe4{ta ML Ka Pa Tr, kqe5{ti1ma mu izva1dio [, sa ko2li Ta, ri1pio sa ko2li odozgo2r VP, ko1la Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, ne5 da pome1ri ko1la Bu, u ta2 ko1la Vo, {ta i1ma u ko1la Pa, sa ko2li O, sa ko1lima ML, na ko1lima Tr, le4|a Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, prepera1stio ga preko le5|a2 Kn, preko le5|a2 Ta, iza mo1ji le5|i2 O, u~ini1lo se za le5|i1ma D, ne1dra Vo ML Ka Ta, sa1krijem u ne1dra Vo, dr`a1la sam u ne1drima VL, dobi1o vo1du na plu4}a D, plu4}a Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, u4sta Bi Bo Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, po1{la mu pe1na na u4sta L, iz u5sti2 ML. 2) Imenice le|a i vrata javqaju se u slede}im oblicima genitiva: - vra5ta2 Bi Bo Bu VL D Pa Ta Tr [, od le5|a2 Bi Bo Ka Kn Pa [; - od vra5ti1ju Bu ML ], od vra5ti2 Z. Pojedine imenice i grupe imenica 1) Imenica doba je sredweg roda i deklinira se kao imenice toga roda. Javqa se u dva morfolo{ka lika: do2ba i do1bo. Ареал именице добо у П-Т, К-Р, С-В и Ш-В говорима одредио је Реметић (1985:245). У Батовцу је забележен облик do1ba (Бошњаковић 2009:41). Znatno je ~e{}i (72:28) oblik do2ba: - u to2 do2ba Ka, do2|e do2ba Pa, sve1 u svo1je do2ba O, to2 su bi4la do2ba takva2 Tr, wego1vo do2ba Ka, do1{lo do2ba Vo, u ne1ko do2ba Tr, u mo1je do2ba O; - koje2 do1bo ML, le1twe do1bo Kr, u ono2 do1bo Ta, zi2msko do1bo Kr. 2) Imenica jaje u kosim pade`ima javqa se sa pro{irewem. Zastupqenija je na terenu (74: 33) nego varijanta jajce: a? ja4je Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, ice2pam po ne1ko ja4je Tr, qu1ske od jaje1ta L, odvo1im bela4nce iz jaje1ta D, od jaje1ta O, dva2 jaje1ta 215 D, ispr1`imo ja4ja Ka, izle5gla1 se ja4ja Kn, po dva2 ja4ja me1tem L, giba1nica sa se1dam ja4ja Kr, fa2rbamo ja2ja Z, pe1tnajs ja4ja D; b? ja4jce L ML Kr, ofa2rbam ne1ko ja4jce Kr, izva1dili ve1pru ja2jca ML, ja2jca L. 3) Imenica govedo nije zabele`ena u singularnoj formi, nego samo kao zbirna imenica: a? gove1da VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ], da nara2nim gove1da Tr, vo1dim gove1da sva1ko ju1tro D, da napo1jim gove1da VP, da pu2stimo gove1da ML, ~u5va1li smo gove1da ], kad se ko1qu gove1da O; b?kod go1vedi Vo, pola2`emo gove1dima Bi, i1de za gove1dima D. 4) Imenica dno javqa se u dvama oblicima: a? dno1 Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, na dno1 L, pi1je dok ne vi11di dno 1Ta, do dna1 Z, ispra5zni1la mu xepo1ve do dna1 Kr; b? da4nce Vo, pogle1daj u da4nce Ka, d uda1rim `e1qu u da4nce Tr. 5) Pridev sredweg roda slatko je poimeni~en i mewa se po imeni~koj promeni: - sla1tko Kn, preje1o se od sla1tka Bi, ku1vala sam sla1tko od du2wa O, i1mam sla1tko od ru5`a2 Bo, sla1tko od ja1goda ], te4gla sa sla1tkom Ka, poslu4`i se sa sla1tkom i vodo2m L. Imenice koje ne mewaju rod Neke imenice zadr`avaju sredwi rod: kandi1lo L, sva1ka ku1}a dr`i2 kandi1lo O, pi2vo Z Ka Kn Kr L ML O Pa, po1pijem je1dno pi2vo ML, si1to Bi, mla2da ba2ca si1to na kro2v Tr, ve1~e Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, sva1ko ve1~e Kr. 216 Imenice koje mewaju rod 1) Imenica |uve~ je mu{kog roda: |u1ve~ Ka, me1ti u ta2 |u1ve~ Z, pre1spi u |u1ve~ ML. Ojkonim Tr1nov~e javqa se u sredwem rodu: u Tr1nov~e Bi, bi5la1 sam u1data u Tr1nov~e ML, kad sam po1{la iz Tr1nov~a Bo, bra1t mi osta1o u Tr1nov~e D. 2) Neke imenice sredweg roda delimi~no prelaze u `enski rod: - br4vno Bo, do1bro de me1tuli br4vnu Bi, preko br4vne se prela1zi Bi, de1 }e{ preko br4vne Bo; Imenica po4dne mo`e biti i sredweg i `enskog roda: ne mo1{ da se di1gne do po4dne D, po1se po4dne Bi, po1sle po4dne Bo, po4dne [, u po4dne }e do2|e Ka; ba{ e bi4la po4dna L, do1{o kod me1n u po4dnu Kr, u po4dnu on dola1zi ML; ki1lo Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa, ki1lo pasu2q ML, da2j ki1lo raki1je L, ki1la lu1ka VL, ki1la i sto2 gra2ma ka4fu Vo, po1pijem ki1lu vi4na O, po1la ki1le raki1je D. Imenicom kilo ozna~ava se i kilogram i litar. 3) Imenica sredweg roda koleno u kosim pade`ima ima pro{irewe: kole1no Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, kole1na D, ispod kole1na Pa, od kolene1ta Vo, s kolene1tom me gu5ra1la Kr, na kolene1tu ne pi2{e Kn; sedi2 mi na ko1lene ML; od ko1leni Kr, od kole5ni2 pa na go2r Ta, na kole5ni2 da me mo1li{ Bu. 4) Imenica pismo javqa se u sredwem i `enskom rodu: pi4smo Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, preporu2~eno pi4smo Bu, ni5 mi pra1tio pi4smo Kn, u pi4smu D, u Sve2tom pi4smu Tr, me1tem u pi4smu pa1re i pra1tim u vo2jsku D, po{a1qi u pi4smu Vo, da pra1te mu pi4sma L; 217 iz pi4sme Kr, pra1tila pi4smu Ta, posla1la mu pi4smu Kr. 5) Imenica rame sredweg je roda, ali je zabele`en primer koji odstupa zbog -a promene: a? ra1me Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, na ra1menu L, o ra1menu O, preko ra1mena D; rame1na Bu Ve Vo VL VP D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, b? o rame5ni2 mu pu1{ka vi1si ], na rame5ni2 i1ma ne1ke dla~uri1ne Ta, na ra1meni mi iza1{o ~i2r ML. Imenica re4ndo glasi iskqu~ivo re4nde, a mewa se po deklinaciji za `enski rod: re4ndu [, de si osta1vila re4ndu Bo. Dugouzlazni akcenat imaju imenice: ja4je Ka, ru4no Pa, gle4to Vo, gne4zdo Ta. Imenica vre4me zadr`ava akcenat na istom slogu, ali se mewa kvantitet i kvalitet: a? U mno`ini akcenat se prenosi za jedan slog prema kraju re~i: - do1{la no1va vreme1na D, taka2 vreme1na Bi, pro1{la vreme1na Bo; b? Imenice koje idu po obrascu de4te ‡ dete1ta: svi4w~e Ve, gu4w~e Bu, zmi4~e VP, ku4m~e VL; - o`eni1lo mi se ku4m~e Ka, da se vi1di da4nce Vo, vi1delo se da4nce Kn, dva2 ja5jce1ta D, sas ja4jce se ma1`u Kr, do1{o sa zvo5nce1tom Z, govori1li o ku5m~e1tu sve le4po ML; - ja4je Bi, ja5je1ta Bu, ja4jce ML, ja5jce1ta Bi. 218 Vi{eslo`ne imenice Paroksitonalne osnove Zabele`ene su imenice Ci1gan~e i ne1vreme: - od Ci1gan~eta Vo, de }e dru1go Ci1gan~e Bi, Ciga1n~e D, sa1mo se bi1ju u ciga1nsku ma4lu Kn, Ci1gan~e u ci1gansku ma4lu ML; - ne1vreme ga sti1glo Bo, bi4lo tako2 ne1vreme Bu, po - ne2m ne1vremenu ]. Oksitonalne osnove Prema tipu osnove razvrstane su na one sa dugim i one sa kratkim akcentom: a? re~i sa dugosilaznim akcentom: - mo1m~e i devo2j~e [, i1du po devo2j~e ], dola1ze po devo2j~e Tr, skobi1lo ga devo2j~e i ne pu2{}a Ta; b? re~i sa kratkim akcentom: - bakra1~e Pa, barja1~e O, kola1~e ML, poto1~e L, prozo1r~e Kr, sandu1~e Kn, siro1~e Ka, torbi1~e Z, unu1~e D, ~ekme1`e Vo; - `a1p~e VL, na5ru1~e VP; - asta5l~e1ta Ve, bakra5~e1ta Bu, barda1~eta Bo; - unu1~etu Bi, a{o1v~etu Bu, a{o1v~etom [; v? re~i sa dugouzlaznim akcentom: - kafa4n~e Z, ku}e4r~e [, mara444m~e Bo, mesta4nce Pa, mesta4{ce Bu, pile4nce Bi, pisa4mce Tr, pisma4nce ML, seki4r~e ], siki4r~e Bo, stakla4nce Bu, stakle4nce Vo. U ostalim pade`ima ostaje akcenat neprenesen: ku~e4nce ‡ ku~e5nce1ta ‡ ku~e5nce1tu ‡ ku~e5nce1tom ML. 219 Predlog sa imenicom sredweg roda nema nikakvog akcenta: od stakla, u bescewe, u koritu, na kolenu, u naru~je; od kopaqa; na re{eto, za dete, na vreme /Dani~i}, 1925: 74). SPECIFIYNOSTI POJEDINIH IMENICA I GRUPA IMENICA S.R. 1) Mno`inski oblici imenica s.r. prase, tele, bure glase: pra1ci - pra1cima, teli1}i, buri1}i. 2) Само се код именица јагње и теле јављају облици на –ци: јагањци, теоци. 3) Именице деца и браћа добијају множинске облике: da4mo deca1ma, bra1}ama. 4) Leksema goveda je zbirna imenica sa mno`inskom promenom: gove1dima. 5) Kod imenica s.r. u Isg. iza mekih suglasnika dominira nastavak-em, a iza tvrdih suglasnika u osnovi stoji nastavak -om: gvo`|em, pismom. 6) Genitiv plurala imenice usta tako|e se sre}e u obliku: odvoji1la od u5sti1ju Kn. 7) Sa nastavkom -i u Gpl. zabele`ena je gra|a: mnogo ja5ji2, kolko ja5ji2, od kole5ni2. 8) Imenice s pro{irewem na -et- u singularu odstupaju od standarda u velikom broju primera (117:24). 9) Formant -ad veoma je redak u imenica: du1gmad, }e1bad, unu1~ad. 10) Supletivna mno`ina na -i}i je uobi~ajena: jagwi1}i, prasi1}i, teli1}i. 11) Supletivna mno`ina na -ci javqa se kod imenica ja1gwe, pra2se, te1le: ja1gawci, pra1ci, pu1stimo te1oce. 12) Imenice s pro{irewem na -es- javqaju se u obliku: nebesa, ~udesa. 13) Imenice oko i uvo mewaju se po i-promeni: o1~i, u1{i. 220 14) Збирне именице нaj~e{}e se grade od imenica mu{kog roda pomo}u nastavka -je: gro2jze, gvo2jze. 15) Ove imenice ozna~avaju mno`inu i dobijaju obli~ke nastavke imenica mu{kog roda: sa kame2wi, kore2wi, pru2}ima, i imenica sredweg roda: ta gro2`|a, od oru2`ja. 16) Imenice le|a i vrata javqaju se u slede}im oblicima genitiva: sa vra5ta2, od le5|a2; od vra5ti1ju, od vra5ti2. 17) Imenica doba je sredweg roda i deklinira se kao imenice toga roda. Javqa se u dva morfolo{ka lika: do2ba i do1bo. 18) Imenica jaje u kosim pade`ima javqa se sa pro{irewem. Zastupqenija je na terenu (74: 33) nego varijanta jajce. 19) Imenica dno javqa se u dvama oblicima: dno1, na dno1; da4nce, pogle1daj u da4nce. 20) Pridev sredweg roda sla1tko je poimeni~en i mewa se po imeni~koj promeni. 21) Neke imenice sredweg roda delimi~no prelaze u `enski rod: br4vno, me1tuli br4vnu, preko br4vne. 22) Imenica sredweg roda kole1no u kosim pade`ima ima pro{irewe: kolene1ta, s kolene1tem. 23) Imenica pi4smo javqa se u sredwem i `enskom rodu: pi4smo, poslala mu pi4smu. 24) Imenica re4ndo glasi iskqu~ivo re4nde, a mewa se po deklinaciji uobi~ajenoj za `enski rod: u1zi re4ndu. 221 Imenice III vrste Imenice `enskog /i mu{kog? roda na -a/-ja Po ovoj vrsti mewaju se imenice `. roda, a mogu se mewati i imenice m.roda. Tu spadaju imenice tipa Jo4va - Jo4ve. Naj~e{}i su primeri hipokoristi~nih mu{kih imena: - A$ndra VP, A$ca Ve, Ba4ja Bo, Bo4ra Kr, Bra4na Kn, Bu44da VL, Va4sa ], Ve4qa Ta, Vla4da Pa, Vla4ja L, Vla4sta [, Vo4ja Bu, Ga4ra Ka, Gli4ga L, Dra4ga ML, Du4la Bi, Do4la Kn, yi4va Bu, yi1ka Ve, yo4la Ve, I$44va Vo, Jo4va VL, La4za ], La4la Bi, Qu4ba Tr, Mi4ja Pa, Mi4ka Bi, Mi4ra Bo, Mi4ta Ve, Mi4}a VP, Mi4{a D, Mla4|a Ka, Pa4nta Bu, Ra4da Vo, Ra4ja Ka, Ra4ka L, Ri4sta Z, Sa4va Pa, Sve4ta ML, Si4da [, Si4ma Tr, Spa4sa Pa, Ste4va Bo, Ti4ka Bu, To4za Tr, To4ma ], Ci4ga O, Ye4da Z; - ba4ta Bi, te4~a Bo, }a4ta VL, ~i4ka Ve; - [va4ba Bu. Zabele`eni su i primeri imenica `enskog roda: - altiqe1rija VL, ba4{ta Pa, bra4da Vo Kn, vi1lica Ka Tr, vra1na Kr, vra1tnica O, vr4ba D, devo2jka ML, `i1ca Tr, zve4zda Bo, ja1sla Bi, ja2rma Pa, kama1ra L, kva1ka Pa, ko1tarica Bi, kude1qa ML, le1tva Bo, lisi1ca Ka, mistri2ja Tr, mr1va ], ma4na [, ra1ga Bo, ra1ka Vo Ve, ra5skr1snica L, rumeni1ka Tr, plo1~a D, polo1ka Ka Bo, powa1va ML, sr4na ], stu1pa Pa, su1rutka Tr, te`i1na ML, tr1lica D, }u2rka ML, }uski1ja Bo, u1vrata Bi, fio4ka Z, cr2kva Ta, ~i1pka L, ~o4rba [. Kod hipokoristika tipa Zoki, Miki u akuzativu se javqaju oblici analogno tipu Rade‡Radeta: zo4vni Zo1keta, osta1vi Mi1keta. Dativ i lokativ jednine 1) U D-Lsing javqaju se oba nastavka -i, -e. U slede}oj gra|i dominira nastavak -i: 222 a? ba1bi Vo, re1ko ba1bi Tr, wego1voj ba1bi ~etre2s da5na2 Ve, vra1na vra1ni o1~i ne va1di Bi, wego1vem ga1zdi L, mo1jem de1di bra1t ML, po1la da2{ dr`a1vi Bi, `e1ni Vo, dru1goj `e1ni ML, ka2`em ja2 `e1ni O, ka2 `e1ni ti ka2`em D, je5tr1vi Vo, ka2`em ja2 jetr1vi Ve, prima1ko se koli1bi Kn, da da2m kra1vi Bi, ku1}i Pa, da se vr2nem ku1}i Bu, da2j Qi4qi Ta, {i1la sam ce4loj ma4li O, da ja2vimo po4pi Kr, zahva4li se po1majci Ta, to2 potu1ri sve1krvi O, {i1jem prema sve4}i Tr, se1stri Bi, kojo2j cr2kvi da se pomo1li{ Ve; ba4ti Bi, da2j ba4ti Bu, da5je2{ dr`a1vi VP, da1domo dr`a1vi Vo, Du{a2nki Z, mo1joj Jova2nki Kn, mo1joj ku1}i D, ka ku1}i ], prase1}ini Kn, tele1}ini D, da2j ~i1~i Ve, - u ba4{ti Kn, po wego1voj ba1bi Tr, u slo1zi i be4di VL, po de1di se zove2m L, o wego1vem ga1zdi re~ D, posti1lo se na vo1di Kr, po gla4vi po1rez se pla5}a1o [, iza1{lo mu ne1{to na gu1{i Kn, to2 mi na du4{i O, u ze1mqi VL, na liva1di Z, na tra4vi Vo, u cr2kvi da se mo1li{ Vo, u {u1mi ]; u ambula1nti Bi, u bo5lni1ci Bo, u vodeni1ci Pa, u tu1|oj ku1}i Tr, tru4dna u se2dmoj nede1qi VL, u ra2dwi Vo, na slu1`bi Ka. U slede}oj gra|i dominira nastavak -e: b? da1do brata5ni1ce ML, mo1em Vo5je2 L, na1{e vo5jske2 pokloni1{e Bi, ponu1dio `ene2 Bo, da1o devo2jke pr1sten VP, ja2 reko1 Radi1{e Ka, ka wego1ve ku1}e Pa, ka2`i ma2jke Ta, reko1mo na1{e ma2jke ], pode4li siroti1we Z; da1do{e A%ndre2 sve1 VP, nosi1li smo Ba5xe2 [, na1{em Vo5je2 bra1t Bo, mo1jem Va5se2 ku2m ], nare2de vo5jske2 Tr, da4to De5se2 Bo, one2m Jo5ve2 Go5si1nem Ta, La5ze2 i Jo5ve2 Bu, u1~itequ Mi5ke2 Pa, ja reko1 Ra5de2 ]e1lavem Ve, ka re5ke2 O, pregova2ra Spa5se2 VP, ispri5~a1la To5le2 ML, Du1{anovem bra1tu Vo, mo1e }e5rke2 da ne da2m L; - pro1cvetao jo1rgovan u ba5{te2 Kn, `i5vi2m u bede2 ML, pra1tio sam ba1be pa1re D, osta1o sam ga1zde du4`an O, re1ko `ene2 da g osta1vi Kn, da da2m kra1ve ML, te2m po1slovo|e Bo, mo1je sestre2 ze1t Ve, pregovori1li }e5rke2 mira2z VL, men je {e5se2t, a unu1ke dva1js go1dina Bo; 223 u te2 ba1we Bi, u briga5de2 Vo, bi1o u jagwe1}e briga5de2 Bu, u bu1kvice pi2{e Ta, u jaru1ge ML, sa1mo u ko{u1qe Z, u tu5|e2 ku1}e Bu, po ladovi1ne VP, `i5ve1o na pru5ge2 ], pri5~a1li o sva1dbe Z. /Karta 11.) Stariji govornici ~uvaju nastavak -e u dativu i lokativu; mla|i upotrebqavaju -i, {to je posledica u~ewa u {koli. U Batovcu dominira nastavak -i bez sibilarizacije: гуски, девојки, мајки, ћерки, маћии; на земљи, на станици, на телевизији, на ћошки, по вољи, по кући, у бањи, у војски, у соби (2009:43). У говору ђердапске зоне (Пецо 1972: 205-206), у говору Ресаве, где се могу наћи и примери са другом палатализацијом (Пецо-Милановић 1968: 323, 325-326) доминирају оба наставка -е и -и. У селима Левча која су „окренута према горњој Лепеници, преко које се осећа утицај гружанских говора― доминира наставак –и (Симић 1972: 289). Једино се у говору Доње Мутнице у овим падежима увек јавља наставак –е (Ракић- Милојковић 1990: 89-90). Дакле, говор Млаве слаже се са стањем у ђердапској зони, у Ресави, Левчу и Доњој Мутници. 2) Kod imenica sa tvrdim suglasnikom u osnovi u dativu i lokativu jednine nema sibilarizacije: a? za2drugi ML, ka pru4gi Bi; u za2drugi Vo, na pru4gi Bi; b? ba4ki Vo, devo2jki Bi, ma2jki L, blago ma2jki Pa, da4la sam ma2jki Ve, ne da1domo ma2jki ML, pomo1gni mo1joj ma2jki Ka, mu1ziki da5va1li pa1re Tr, sto1ki L, ne vre5di2 sto1ki da pri2~a{ L, pola2`emo sto1ki Ve, mo1joj }e4rki ve1renik Ta, pre1dali sta2n }e4rki O, da1do{e }e4rki L, ku5pi1o }e4rki so1bu Bi, unu1ki Ta, pru1`ila unu1ki sve1 Ta; po A!meriki Bi, u be{i1ki ju na1{li ne1{to Kr, u vo4jski L, pogi1no u vo4jski Ta, u lu1tki dro4gu e donosi1li Bu, de1da po ma2jki Kn, na osmole1tki osta1o VL, u papri1ki cr2v se zame1tno Ka, u pra1ski cr2vi Ml, na re4ki Kn. 224 Kod {kolovanih govornika postoji sibilarizacija tipa ru4ci, no1zi, bri1zi, za2druzi. Алтернација се факултативно јавља у говорима централне Шумадије (Реметић 1985:247-8) и Батовцу: мајки, ћерки, девојки, али: на слици (2009:41). Vokativ jednine 3) Vokativ jednine ima nastavke -o ili -e , a mo`e biti jednak nominativu. Nastavak -o javqa se kod hipokoristika mu{kog i `enskog roda: a? baba-Ve2ro ML, do2|i, baba-De2so L, jesi do1bro, Gi2no O, ne da2j se, Gro2zdo D, ej, Zo2ro Kn, de1 si, baba-Ma2ro Ka, baba-Ra2do Bi, kako si, tetka Ro2so Ta, kuma-Ve2ro Tr, mama-Za2go Kn, nemo2 se qu2ti{, teta-Be2bo O; b? de1 si, Bra2no O, ej, Dra2go Pa, de1 si, yi1ko L, nemo2, Jo2vo, da se sekira2{ Ka, a1jde, Mi2ko Ta, Mi2ro Tr, de1 }e{, Mi2}o Ka, de1 si, Ne2{o Kn; v? moja ba2ko D, ka1ko ti je, da2do Z, nemo2j tako2, du2{o Bi, mo1ja ma2jko Ve, ma2mo Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn O Pa Ta Tr ] [, de da sta1vim cve2}e na2jo Kn, nemo2, na2no da te ne1{to stre1fi ML, kako si, pri2jo Pa, ja2vi se, se2jo D, de1 si bi4la, te2to Pa; g? {to ne do2|e{, ba2to Tr, ajde, d i1demo na vese4qe, ba2to Kr, koliko be2{e go1dina, bra2co [, cr2ni de2{o Tr, {to ne sedi2{, te2~o Z, jesi u1zo, ~i2ko L. Nastavak -o imaju imenice mu{kog i `enskog roda tipa ba1ba-ba1bo: d? da2j, ba1bo, da je2m Kr, le1gni, ba1bo, da se odmo1ri{ Ta, de1 si, ku1}o sta2ra Kn, ku1}o mo1ja, ku1}ili te vu2ci Pa, nemo2, te1tko, da se sikira2{ ], te1tko, svr4ni na ka4fu Bo; ali i: ba1ba Bi, de1 si, ba1ba Bu, ka4`i, de1da VP, re1ci, de1da, {ta L, de1da Kn, de si, ga1zda L, do4|i, ga1zda O, ej ga1zda Pa, de1 si, ~i1~a Bi, o1}e{ ciga4re, ~i1~a [; |? de1do, zalo1`i va1tru [, {to tako2 la4dno, de1do [, ta1to, pri2~aj ni ma4lko Bo, {ta su ti re1kli, ta1to Pa, ~i1~o, nemo2 se `a1li{ L, de da sta1vim pe2glano, ~i1~o ? Ta. 225 Kod imenica sa dugouzlaznim akcentom u vokativu akcenat prelazi u dugosilazni: - ba2ko Kr, vi2lo Kr, vo2jsko Kn, Da2no Bo, De2222so Tr, Ja2no ], ma2mo Bu, pri2jo Z, }e2ro O, }e2rko VL; ba2to Bi, Va2so Bo, Ve2qo Bu, Vla2do [, Vo2jo ], Jo2vo Tr, Qu2bo Ta, ~ika - Ra2jo, Pa, ~ika Sve2to O, To2zo ML; Mile2vo Z. Isti akcenat i nastavak u Vsg., kao i u Nsg. ima i imenica akcenatskog tipa `e1na–`e1no: e? `e1no, D, de si bi4la, `e1no Vo; ka4`i, sna1jo L, done1si vo1du, sna1jo O. Troslo`ne imenice `enskog i mu{kog roda s razli~itim akcentom u Nsg. imaju nastavak -o u Vsg: `? go1spo|o, Bi, daj me1n, go1spo|o [, devo2jko Kn, nemo2 da la1`e{, devo2jko L, }u2ti ti2, baba-devo2jko D; vladi1ko Kr, nemo2, ka2`em, vladi1ko, da ga smewu1je{ D. 4) Troslo`ne i ~etvoroslo`ne imenice na -ica imaju nastavak -e, a znatno re|e -o: - Dra1gice, nemo2 da me nervi2ra{ L, doda2j mi to2, Ve1rice Vo, Qu1bice VL VP Pa, Mi1lice Bi Vo ML Ka Kn [, Na1dice Vo Bu, de1 }e{, Ra1dice Bi; du{i1ce Bi, Du1{ice Bo, Qu1bice Bu, Mi1lice Ve, Ra1dice Vo, ya1rice VP; ajde, ga1zdarice Bo, doma}i1ce, ja ne2}u da te bre1nujem L, be1`i oda1tle, devo1j~ice, Ve, vr5ni1 se, drugari1ce Bo; ali i: ti lu1kava lisi1co Kn, ku1kavico jedna ], propa1lico je1dna VL. 5) U velikom broju primera oblik vokativa se poklapa sa oblikom nominativa jednine: 226 a? kod dvoslo`nih i troslo`nih imenica na -ka: -da se sklo1ni{ od me1n, Ve2rka VP, teta Ve2rka VP, mama Mi2rka O, ku5pi1 mi ne1{to, tetka yi2vka Kr, jesi pora1nila, strina Mi2lka L, Ra2jka Kn, Sla2vka O; spre5mi1 se, ma2jka VL, ajde da te upozna4mo, sna2jka Kn; te1tka, nemo2 da se sikira2{ Bo, }e bude bo1qe, te1tka Bi; debe2qka Ka, devo2jka Ka, Desa2nka Bi, Du{a2nka Ta, Kadi2vka Tr; kuku me1ne, Bosi2qka VL, be1`i, Du{a2nka Bo, se1di, Jova2nka Ka, odmo1ri se, Mila2nka Bi, kako ono be4{e, Stoja2nka O, daj le1ba, Rado2jka ML, ne ve1rujemo ti vi1{e, Stano2jka VP; ne{to te mu1~i, kom{i2nka L, ne pa2ntim, kom{i2nka VL; Imenica ma2jka ima nastavak -o: -jao, ma2jko Bu, d - i1dem, ma2jko, }u ], o1}u, ma2jko Ta, do1bro, ma2jko O; da2j, devo2jko, L; do4|i, }e2rko, L, poka4`i ni, }e2rko, Ka; de si oti1{la, }e2rko L; Imenice sa dugosilaznim akcentom obi~no imaju nastavak -a: - do2|i VL, Sla2vka Bi, ti2 si, Vo2jka ML, ka4`i, Dari2nka O, ej, Du{a2nka L ej, Radi2nka Vo; b? kod troslo`nih i ~etvoroslo`nih imenica mu{kog roda na -ica: -nemo2 da pri2~a{, Miloji1ca Z, de1 si dosa1d, Radoji1ca D; v? kod dvoslo`nih i troslo`nih imenica `enskog i mu{kog roda na -a i sa razli~itim akcenatskim likovima: - Svetla1na O, Mile1na Bi, Mari1ja Bi Bo Bu Ka Kn Pa ] [, o1}e{ d i1de{, Di2vna Kn, de1 si, Le2pa ML, nemo2 da se zadr`i2{, O!lga VP; do4|i, mla2da Kr, dobro ju1tro, stri2na VL; `a1o me, ba1ba, VP, sku1vaj mi ~a2j, ma1ma, Pa; 227 da pla2ti{, de1da, Ka, }u te obra1dujem, ~i1~a, L; pola4ko, A!na, Bo, I!vana, dola1zi ova1m Vo, zo5vni1 me ve~era1s, Le1posava Ka, }u4ti, Mile1na Pa, ajde da pri2~amo, Angeli4na Tr. Imenice koje ozna~avaju mu{karca imaju nastavak -a: - pa1zi, Dra1gi{a Bi, yi1vota Kr, Ra1di{a Ka, ~e1kaj, Dragi1{a, ne4}u se vr2nem ML, Qubi1{a, {ta o1}e{ VP, bre2, Radi1{a O, i1di, Ili1ja ML. 6) Zajedni~ke imenice `enskog i mu{kog roda na -a kojima se ozna~ava srodstvo ili titula uz vlastita imena nemaju ni svoj akcenat a ni pade`ni nastavak. Imenice koje ozna~avaju srodnike kao {to su deda, ~i~a, imaju nepromeweni oblik u Nsing kad su sastavni deo poluslo`enice: deda - Ra1doje [, deda - Mi1lovane Kr, zabele1`i me u kwi1gu, deda-Mi2to, Z, i1demo mi2 kod ku1}e, deda-Ste2vo, [; ej, ~ika - Mi1lane O, a1jde d i1demo, ~ika-\u2ro, ]; o1}e{ i ti2, bata-Mi1loje Tr. Imenica kum mewa se u obliku: kuma - Zo1rane Ve, kuma - Dra1gane Bo, kad dola1zi{, baba-De2so Ka, de1 si po1{la, baba-Ra2do VP, ne govo1ri, kuma-Ra2do O, sa~u2vaj nas, tetka-Ru2`o Pa, pozdra1vqamo te, prija-Ro2so O. 7) Imenice koje ozna~avaju i mu{ku i `ensku osobu imaju nastavak -o, ili nastavak -a: - dru2`e, sudi1jo Bo, dru2`e, sudi1ja Ve, ej, sudi1ja Z, ~u1je{, slu2go Tr, e2j, buda1lo [. Imenica vojvoda ima samo oblik na -o: - vo1jvodo Kr, ka2`em mu: gospo1din - vo1jvodo ]. 228 Genitiv mno`ine 1) Nastavak -a javqa se kod imenica: a? ~iji se koren zavr{ava na jedan suglasnik: prela1zimo preko a1vlija L, iz wego1vih a1vlija ne mo1{ se izvu5~e2{ VL, po de1set ba1tara parada1jza sam tova1rio Z, pede1set ba1tara kuku1ruz Ka, sku1pilo se to1lko vra2na L, ne vi1di se od gwi2da Vo, be4la mu gla4va od gwi2da Bi, du1go le2ta i du1`e go1dina Ta, dvajsti1nu go1dina Ka, tri5na2js go1dina u ja1lovom bra4ku Kr, dola1ze iz dru1gi dr1`ava Kn, od stra2ni dr1`ava D, od dvajsti1nu go1dina Kr, po dve1sta du5{a2 bi4lo na sva1dbu Tr, pede1set du5{a2 za sla1vu sam ima1o Pa, dve1sta i1qada bi4la pla4ta Vo, pe2t i1qada na1dnica D, po de1set ine1kcija sam dobi5va1o zbog bu1brega Ka, po dva5na2js ne1kcija L, i1za wi11ni ko1liba [, de1set ka1{ika bra1{na ], od wego1vi kra2va Ve, dva5na2js kra2va sam dr`a1o Vo, u se1lu osta1lo dese4tak ku2}a ML, ga1zili smo preko wi2va ML, ne2mam mno1go o1baveza Pa, osta1o sam bez pa2ra Vo, ni1kad ni4sam bez pa2ra Bi, ima1lo je svi5wa2 kolko o1}e{ Ve, pe2t sto1tina ko5{ta1la kra1va Tr; b? ~iji se koren zavr{ava suglasni~kom grupom sa nepostojanim -a: sla1tko od vi1{awa O, ja1to gu1saka dr`i2 Pa, kre1vet od da1saka Ve, od devoja5ka2 Ka, od ova5ca2 [, pede1set ova5ca2 broji4mo ], od wego1vi sesta5ra2 Vo, ne mo1{ od te1taka L, sla1tko od tre1{awa VL. U nekoliko primera zabele`en je nastavak -i: pe2t ba2nki zatvo1reno ve1} ], milijo2n ve1`bi Kn, kolko vr5sti2 sla1tka napra1vim Kn, po petna2js ko5rpi2 proda2m Ve, dva5na2js ra5dwi2 ne ra2di [, po pe2t sva1dbi u me1secu Tr. 2) Nastavak -u zabele`ili smo kod imenica: bez no5gu2, ispod no5gu2, od ma2li no5gu2, iz wezi1ni ru1ku Pa, preko mo1ji ru1ku Ka, od de1dini slu5gu2 VP. 3) U mawem broju leksema javqa se nastavak -e, koji je preuzet iz NApl: pe2t ba2nke, osamna2js ba2nke u xe1pu Ve, de1set i1qade di1nara [, de1set milija2rde u ono2 vre4me Tr, petna2jz go1dine bi1o u Ne1ma~ku Vo, osamde1set go1dine i1ma de1da Kr, dva2 kamijo4na ja1buke O. 229 Svi ovi primeri potvr|uju da analitizam postoji u govoru Mlave. 4) Genitiv plurala i lokativ plurala izjedna~eni su u slede}em materijalu: a? sre}e se oblik sa nastavkom -a: - po tu5|i2 a1vlija ML, po oni2 br2da Bi, po gu1dura Vo, po tu|i2 ku2}a VP, d - o1stanu po ka1fana Kr, oti1{lo po wi2va Pa, ra{tr5ka1lo se po se2la [, mu1va se po u1lica Bo, sakri5va1li se po {u2pa Pa, po vo1zova Kn; - kot - kra2va Pa, is - ku2}a Vo, bez mu2ka L, iz wi2va Ka, is - ~a2{a Pa, ot {qi2va Ve, po {u2pa Bu; - se1dam du4{a Bo, pre1ko re4ka Ve, buke2t ru4`a VL, se1dam svi4wa D; - preko mi2na Ka, sa4stav {i2na Kr; - na pe2t stra5na2 ML. b? Nepostojani vokal ume}e se u obliku: - pe2t ba1naka D, ja1to gu1saka Tr, u Austra2liju i1ma gu1saka Bo, ne1kolko `r1tava Ve, bi4lo `r1tava koxa1 [, ima1lo se koko1{aka Kr, ima1lo ova5ca2 Ta. Sa umetnutim nepostojanim vokalom akcenat ostaje isti u gu1saka, da1saka. U Glp i Lpl kod imenica koje imaju nepostojano a ~uje se kratki akcenat: devo1jaka, pe~u1raka. Dativ, instrumental i lokativ mno`ine 5) U dativu i instrumentalu javqa se nastavak -ama, a u lokativu sre}e se i nastavak -a, jer je do{lo do sinkretizma ovog pade`a i genitiva. Dpl.: ra1dovali se devo2jkama ML, prema deca1ma bi1o lo1{ Kr, ka5`i1te `ena1ma Pa, da5je2mo kra1vama Ve, da polo1`im kra1vama Kr, ne baca2jte svi5wa1ma D, da5va1li smo 230 seqa2nkama L, ne mo1gu d u1znem }e5rka1ma Ve, da5va1la sam unu1kama i ka1pom i {a1kom Bo; Ipl.: da se pobodu2 vi1lama Ka, sas ja1bukama se ga5|a1ju Kr, ko1w za pra4znim ja1slama Ta, sva1|a sa je5tr1vama Pa, sa kra1vama O, razgova2ram sa kra1vama Tr, sa makaza1ma O, moti1kama Tr, pobi1li se mo1tkama D, ga1zio je s noga1ma Ta, pu1cali smo sa pu1{kama ML, skr{i1li se sa sa2nkama L, se1kli se siki1rama Kr, sva1|ala se sa sna1jama Vo; Lpl.: vu5ca1la se po ba1wama Z, na ve1`bama L, po igra2nkama Bi, pi2{e u kwi1gama L, `i5ve1lo se u koli1bama [, i1{la po ku1}ama VL, po ma5la1ma VL, po wi1vama O, ma1ti mi u1mrela na ruka1ma D, bi4la na {ko1lama Pa; L=Gpl.: ima1li smo u li1vada Bo, po wi2va D, i1{o u ci1pela Kr, u i1sti ~a1rapa Bu. 6) U sva tri pade`a Dpl - Ipl - Lpl nastavak je -ama, a re|e se ~uje -ema: - ra1tuju z - bo2mbama VL, ma4ni se s buda1lama Ve, u ti2m go1dinama Bo, ku1povali devo2jkama Bi, sa za2drugama O, sva1|a se s je5tr1vama Tr, de1ca u kole2vkama Pa, le1ba u peka1rama Ka, bi1je s pe5sni1cama Ve, po {ta1lama Kr; - s ko1wem i s kra1vema ]; - sa kra1vema ]; ku1}ama D, pu1{kama [, so1bama Bi, {u1mama Z; - sve da1de `ena1ma VP, govo1ri o `ena1ma Ve, vo1lim pri2~u sa `ena1ma Kr, ne spori2m se sa `ena1ma D, ne tr5pi2m se sa `ena1ma Pa, sve1 svo1im ruka1ma ]. Kod brojnih imenica na -ica javqaju se mno`inski oblici: na1ma oboi1cima L, s wi1ma troi1cema Kr, s na1ma troi1cama Kn, na1ma dvoi1cama Ka. U Dpl - Ipl - Lpl neke re~i imaju kratki akcenat na prvom slogu nastavka: a? sa du`inom na prethodnom slogu: pred vo5jska1ma Bi, si1novima i }e5rka1ma VP, u gla5va1ma Vo, pod zve5zda1ma Kn, raspola2`u sa pla5ta11ma VL, kuku1ruz svi5wa1ma Tr, ba5ca1li svi5wa1ma Pa; b? bez du`ine i sa akcentom na drugom slogu: 231 za ovca1ma Kn, pred o5vca1ma Tr, tra4vu o5vca1ma D, le5~i1li ga tra5va1ma Kr, preti2ska ruka1ma [, i ruka11ma i noga1ma Bi. Pluralija tantum 7) Imenice sa markiranom mno`inom mogu se podeliti u tri grupe: a? imenice koje su uvek u mno`ini: ba1le ML, cu5re1le mu ba1le ~e2sto Ta, bisa1ge Ta, bu1se L, uda1ri ga po bu1sama O, ve1|e Bo, namr1{tio ve1|e Ta, veri1ge Kr, oka1~io veri1ge D, ga2jde Vo, svi2ra u ga2jde Bi, ga1}e ML, ukva1sio ga1}e Ve, sa1mo u ga1}ice osta1o L, gu1sle VP, ja1sle Pa, ko1w za pra4zne ja1sle Ta, karu1ce Ve, sa karu1ce do1{o Pa, maka1ze Vo, da2j maka1ze O, ise2~i s maka1ze Kr, maka1ze za {i4}e Vo, ma1{ice za va1tru Tr, proxa2raj s ma1{ice ML, meki1we D; kupu1jem no1vine [, ~ita2m no1vine Bo, na1o~are Kn, na1}ve Kr, kao siroti1wske na1}ve Ve, pantalo4ne Vo, pantolo4ne Ta, pikti1je Ve, piti1je Kn Pa Tr, Po1klade Vo, pose Bo`i1}a dola1ze Po1klade Bu, i1mamo sa2nke Bu, na sa2nkama Bu, so5ni1ce Ml, stu1ble Ml, po1peo se na stu1ble i stoji2 Kr, tri1ce Bi, tri1ce i ku~i1ne O, ma2ni te tri1ce Vo, nemo2 te tri1ce Bo; ~ak{i1re Bu; b? imenice koje pored mno`inskih imaju i oblike jednine: vi1le Bi bO ML Kn Pa Tr [, gvojzde1ne vi1le Ka, zama5nu1o sa vi1lu Ta, ubo1o ga vi1lom Kr, ubo2 se na vi1lu Z, da2j mi vi1lu Vo; otvo1ri se vra1tnica D, na mo2 vra1tnicu VL, do tvo2 vra1tnice Ve, na wi1nu vra1tnicu VP; grabu1qe BI Bo Ve ML Ka Pa Ta Tr [, za ~i1{}ewe grabu1qe D, u1zo onu2 grabu1qu Ka, grabu1qa Vo, sa grabu1qu ML; dre1je Ka Kn ML Pa Tr, ma2{e sa tu dre1ju ML; `va1le Bi Ve ML Kr Pa [, sa tu2 `va1lu O, obri1{i `va1lu Kr; 232 ko5~i1je Bi, vozi1la sam se u ko5~i11je Ta, me1ne je ko5~i1ja ~e1kala Ta; li1tije O, li1tija D, i1dem na li1tiju Pa; makaro4ne Ve Bu ML O Pa [, makaro4na L; no1vine Vo D Z Pa Tr [, u1znem no1vinu Bo, pro~ita2m no1vinu Bo, jesi ku5pi1o no1vinu Tr, iza1{la u no1vinu Pa, kupu1jem no1vinu pe4tkom Bi; ra1kqe Ta, o{te1tila se ra1kqa Vo; pone1si pomi1je Bo, el i1ma{ pomi1je Ve; pro1spi te2 spla1~ine Vo, spla1~ine Bi Bo Ve Ml Ka Kn Pa Ta Tr [, spla1~ina Kn, pro1spi u spla1~inu Pa, istre4si u spla1~inu O, to2 je spla1~ina, a ne ~o1vek Kr, si1paj u spla1~inu ML, da2j svi5wa1ma spla1~inu Ve; ~e4ze Bo ML VL Kr, dovozi1o se sa ~e4ze Ka, ~e4za no1va Kr, vozi1la se u ~e4zi ML. Zbirne imenice 8) Imenica bra}a ima i jedninu i mno`inu: a? jednina: ta2 bra1}a D, bra1}i O, mo1ju bra1}u Ka, mo1joj bra1}i Ka, bra1}o VL; b? mno`ina: ku1}e de5li1o bra1}ama L, da1o sve1 bra1}ama Pa, me|u bra1}ama Ve. 9) Imenica deca ima oba broja. Облици сингулара доминирају у централној Шумадији (Реметић 1985:132). U na{oj gra|i zabele`eni su primeri: a? jednina: od de1ce Tr, da2 de1ci Pa, sa tu2 de1cu Ta, de1co Bu, ne2ma de1cu Kr, i1ma pri5li1~no de1cu O; b? mno`ina: ku5pi1li igra1~ke deca1ma Ka, spre5mi1la ru4~ak deca1ma Pa, svo1ima deca1ma Ka, o deca1ma smo pri5~a1li Kr, jeda1nes/z? de5ca2 Bo, mlo1go de5ca2 ima1o [, z deca1ma ], s toli1kema deca1ma Tr, pra1tila ba1ba deca1ma Ta, ne da2{ deca1ma Pa, sa deca1ma se i1gra O, o deca1ma ML. 233 Izjedna~eni su Gpl /- Lpl? sa nastavkom -a: - dvana2js/z? de5ca2 ML, od - de5ca2 Bi, bez de5ca2 Z, o we2ni de5ca2 Kn. Pojedine imenice i grupe imenica 10) U imenici snaha gubi se intervokalno -h-, a potom dolazi do sa`imawa vokala, ili do pojave sonanta -j-: a? sna2 Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, mo2 sna2 Ka, mo1ju sna1u Bi, od mo1e sna1e L, sna1o, de1 si Ta; b? sna1ja Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, sna1ju Kn, sna1je L, ka2`em sna1je Ta, ne2ma svekr1ve bez sna1je O, nemo2, sna1jo D, ze2va u sna1ju, lo5po2v ], od mo1je sna1je, pa wo2zina se1stra Z. 11) Imenica ma}eha u govoru Mlave uglavnom se ~uje kao ma}ija kod starijeg stanovni{tva: ma1}ija Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, mo2 ma}ija Kn, kod mo1je ma1}ije Tr, ima1o ma1}iju Vo. 12) Neke imenice kojima je u osnovi -v, javqaju se i bez sonanta: ro1tke Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, ro1tke stru2gane ML, ku5pi1la sam {angare4pu i ro1tku Kr, ro1tke za sala4tu Z. 13) Imenice sa korenom na -g i -k u deminutivnoj formi javqaju se sa alternacijom i bez we: a? no`i1ca Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta; da1~ica Bi, ka{i1~ica Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta, ka{i1~ica {e}e1ra ML, kru1~ica O, re~i1ca Ta, ru~i1ca L, dr1{~ica Ta; b? vagi1ca Bo, nogi1ca Kn, nogi1ce /od ma{ica ? Ve; 234 da1skica Vo, ma2la ka{i1kica D, rodi1le kru1{kice Pa, zame1tnula se kru1{kica Ve, ruki1cu Tr. 14) Deminutivni sufiks -~e ima veoma {iroku upotrebu: devo2j~e ML, ~ije2 si ti2, devo2j~e Z, de2 mo1je devo2j~e Bi, ve1liko devo2j~e pora4slo; prslu1~e ], so1p~e O, `ive1li u sop~e Ta, so1p~e tako2 toli1ko Kn, sukwi1~e L, {e{i4r~e Vo, {a1l~e [. 15) Imenica vo1|a mewa se po a- promeni: ve1liki vo1|a VL, pra2vi vo1|a Bi, sva1ki na4rod i1ma svo2g vo1|u Kn. Imenice koje ne mewaju rod 16) Neke imenice ostaju `enskog roda, iako u drugim govorima mewaju rod: va4ngla Tr, u va4nglu Kr, ku5pi1la sam dve2 va5ngle2 na va4{ar Bo; re4rna VP, u re4rnu Z, sa ve1likom re5rno2m Ve; Imenica pala~inka javqa se u `enskom rodu: pala~i2nke [, pr1`imo pala~i2nke ], da napra1vim pala~i2nke VL. ZAPAyAWA U ZNAYEWU I OBLICIMA IMENICA TRE]E VRSTE 1. Imenice `enskog roda imaju u genitivu nastavak -e kao {to je to u standardnom jeziku. Ovo stawe sla`e se sa govorom Dowe Mutnice /Sofija Raki}-Milojkovi}1990: 89). 2. Imenice `. roda u D-L sing. imaju nastavak -i: `e1ni, ba4ti, jetr1vi, odnosno -e: `ene2, bate2, jetr1ve. /U govoru Dowe Mutnice uvek je -e?. 3. Osnovni nastavak vokativa kod imenica tre}eg deklinacionog tipa jeste -o: sestro, `eno, gusko. Vokativ je jednak nominativu kod slede}ih imenica: Dra1gi{a, Sla2vka. yenska imena koja se zavr{avaju na -ica, imaju nastavak - e: Du1{ice, Mi1lice. 4. Kod nekih imenica sa nastavcima -a, -ka, -ica vokativ se obli~ki poklapa sa nominativom: hej, Svetla1na, stri2na, Kadi2vka, Miloji1ca. 235 5. Imenice mu{kog i `enskog roda kojima se ozna~ava srodstvo nemaju svoj akcenat. 6. Imeni~ki nastavak za nominativ - akuzativ mno`ine isti je kao u kwi`evnom jeziku; sla`e se sa govorom Dowe Mutnice. 7. Kod imenica `. roda izjedna~avaju se G–Lpl. sa nastavkom -a: is ku2}a, po ku2}a. 8. Isti nastavak -ama /re|e -ema? zabele`en je u D-I-L plurala: s buda1lama, o `ena1ma, s kra1vema. 9. Neke imenice pluralia tantum imaju oblike jednine: ubo2 se na vi1lu, na vi1lu, na mo2 vra1tnicu, otvo1ri se vra1tnica, prevr5nu1la se sas dvo1kolicu. У говору Батовца именице виле и грабуље су сингуларија тантум (грабуља, вила, пре вилом лупамо, убо се на вилу), што се слаже са стањем у Доњој Мутници (Ракић- Милојковић 1990: 91). 10. Imenice bra1}a i de1ca imaju oblike jednine: na1{u bra1}u, i1ma de1cu, ali i mno`inske oblike: pu1na ku1}a de5ca2, me|u bra1}ama, sa deca1ma. 11. Mno`inski oblici javqaju se kod brojnih imenica na -ica: na1ma oboi1cima, s wi1ma troi1cema, s na1ma troi1cama. 12. Imenica no1vine ima i jedninu i mno`inu. 13. Imenice maka1ze, ma1{ice imaju samo oblike plurala. 14. Imenica po4dne mo`e biti i sredweg i `enskog roda. 15. Gubqewe suglasnika h zabele`eno je u slede}ih imenica: sna2, sna1ja, ma1}ija. 16. Suglasnik v izostavqa se u re~i ro1tke. 17. Imenica sa korenom na -g i -k javqaju se i bez alternacije: nogi1ca, ruki1ca. 18. Veoma je rasprostrawen sufiks -~e u deminutivima: devo2j~e, sukwi1~e. 236 Imenice ~etvrte vrste Imenice `enskog roda starijih osnova Instrumental i lokativ jednine 1) Stari nastavak -jo8 ~uva se u prilogu za vreme no}u: ni1{ta no1}u ne vi1dim Bu, bez stru5je2 sam no1}u ML, sam se vo5da1ju no1}u Kn, ne i1de se no1}u Z, ne2}e da1wu nego no1}u Ve, pla1~e tako2 no1}u Ka. Genitiv mno`ine 2) U ovom pade`u zastupqena su dva nastavka: a? -i: ni4je od bo1lesti, neg od `a1losti Z, iz gru5di2 zape2va Ka, od koko5{i2 ni1{ta ni5 osta1lo [, orma2n pu1n stva5ri2 Ve, ne mo1` se pro2|e od stva5ri2 VL, kolko qu5di2, tolko }u5di2 D; b? -iju kod imenica `. roda na i-promenu: od kosti1ju Ve, ne mo{ se mr1dne od kosti1ju VP, razbole1o se od kosti1ju Ta. Nastavak -iju javqa se kod imenica koje se dekliniraju po ostalim promenama: a? kod imenica mu{kog roda o/jo-promene: gosti1ju ], od gosti1ju [, {ta osta1ne od gosti1ju Tr, od nokti1ju ML, sa nokti1ju ski5da1li joj VL, }e da osta1ne bez nokti1ju Ve, bez prsti1ju ML, od male1na osta1o bez prsti1ju L; b? Kod imenica sr. roda sa supletivnom mno`inom: o~i1ju mi mo1je Ta, od o~i1ju Ka, va1dili mu iz o~i1ju D, iz o~i1ju Ka, }o1rav kod o~i1ju Pa, iz u{i1ju Bo, od u5sti1ju VP. /Karta 12.) Dativ, instrumental i lokativ mno`ine 3) Nastavak -ima javqa se u ovim pade`ima: 237 o~i1ma L, {to vi1di o~i1ma, ra2di ruka1ma D; na gru5di1ma Bu, u gru5di1ma Ve, ste5glo1 ga u gru5di1ma VP. Kolektivi na -ad 4) Formant -ad veoma je retko upotrebqen: }e1bad D, ima1li smo }e1bad od vu1ne Pa, unu1~ad Ka, dola1zi mi unu1~ad L. Ove imenice u govoru Mlave prete`no imaju mno`inske oblike : }ebi1}i, buri1}i, jagwi1}i (79 : 14). Imenice sa starim osnovama na r 5) Imenica k}i javqa se sa pro{irewem -r i sufiksom -ka. Deklinira se po a-promeni: }e4rka Ta, mo2 }e4rka D, dve2 }e2rke sam ima1la D, od mo2 }e2rke mi osta1lo Kr, kod }e5rke2 Pa, we2noj }e4rki Bu, prepi5sa1li smo mo1je }e5rke2 sve1 imovi1nu D, i1de za }e5rka1ma L. Oblik }era upotrebqava se u tepawu: }e2ro ML, vi1di }e2ro, {ta }e{, }e2ro mo1ja Bu, mo1ja }e4ra mi dola1zi O. 6) Imenica mati pro{iruje osnovu nastavcima stare promene: ma1ti Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, mo1ja ma1ti ML, ma1ti mo1ja, ubi1{e Mi1lana D, u Bo1`ju ma1ter nek i1de Vo, jebe2m mu ma1ter L, je1bi mu ma1ter O, da mu jebe2{ ma1ter Bi, je1bo mu pa1s ma1ter Bo, pco1vali ma1ter L, pcu1ju mi ma1ter Bo; da1do{e mo1joj ma1teri Z, ka5za1o sam ma1teri Pa; ra5di1le su na1{e ma1tere mlo1go. Umesto imenice ma1ti u {umadijskim govorima je majka. Jedino se upotrebqava u psovkama oblik u bo1`ju ma1ter /Remeti}, 1985: 259). Imenica majka tako|e je u upotrebi: ma2jka Bo, bi5la1 sam i o1tac i ma2jka VP, mo2 ma2jka VL, da mi u1mre ma2jka ML, ne2}e mo1ja ma2jka Bi; 238 da da2m ma2jki L, mo1joj ma2jki dola1zila u sa1n Ka, {ta si do1nela ma2jki Pa, nemo2 ma1jki da prigovo1ri{ [ /skra}ewe akcenta, uticaj vla{kog?; ma2jku mu jebe2m D, ne pi2ta za ma2jku L; ma2jko Tr, ne da2j mu, ma2jko Z, ku1ku, ma1jko O, nemo2, ma2jko, da se sikira2{ ]. Od imenice ma4ma Vsg. glasi ma2mo: ma2mo Bo D Z L O Pa, de1 }emo, ma2mo Pa, de2 da se de1nem, ma2mo Ta, me1tni ova1m, ma2mo [. Imenice koje mewaju tip deklinacije 7) Imenice k}erka, majka, va{ka, koko{ka, koska i cevka imaju sufiks -ka i mewaju se kao imenice a-deklinacije: a? i1ma i o1na ne1ku bo2qku Kr; b? va1{ke Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, dobi1li va1{ke VL, uje1le ga va1{ke ML, ize1le ga va1{ke L; v? koko1{ke Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, pokqu1cale mi koko1{ke Ve, zakla1la koko1{ku D, polo1`imo ja4ja pod koko1{ku Ta, nara2nimo koko1{ke Pa, ima1la sam pu1no koko1{ke ], da ba2cim koko1{kama Bo; g? ko1ska Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, gle1da u ne1ku ko1sku Ve, bole2 me ko1ske; ali i: ko2st VP, pu1kla mu ko2st Z, razbole1o se od kosti1ju ML; d? me1tuli mu ce2vku u vra2t Kr, pi1je na ce2vku [. 8) Imenica ~a| ostaje `enskog roda u ve}ini: cr5ni2 se ~a2| Bo, napu1nila se ~a2|, istre4si tu2 ~a2| iz ~u2nka Tr, ali i: ne1 znam {ta1 }u sa ta2 ~a2| Kn, uva1tio se ~a1| Ka, pun mi ~u1nak sa ~a1| Bu. 9) Poimeni~eni pridev malen u predlo{ko-pade`noj konstrukciji ima prilo{ko zna~ewe: od male1na Bu, u~i1o me od male1na Ve, navi1kne{ se od male1na VP, ni4sam ima1la sre1}u od male1na Z; od male5ni2 me pra1ti ma1ler Bo, 239 u~i1o se od male5ni2 da svi2ra Tr. Неке именице ж.р. на –ø морфему у говору Батовца имају конгруенцију као именице м.р.: тај жалос, тај ноћ, кратки ноћи, један нит, два нита, али и: пола ноћи = поноћ, од глади, своју старос (Бошњаковић 2009: 42). 10) Imenice koje u standardu imaju oba roda u na{im govorima mogu da odstupe od kwi`evnog jezika: a? sa ta2j bo2l `i5vi2m VL; b? sva1ki vla2t kose2 L, vla2t tra5ve2 VL, ta2j `a2r Pa, zagr2nem sa ona2 `a2r Ve, u ta2 `a2r me1te{ crepu1qu ML, razgr2ne{ u ona2 `a2r VP, proxa2ra{ u `a2r Pa, pre1krije{ sa `a2r [, izi1{o zve2r ], ve1liki zve2r je to bi1o Ka, i1ma ta2j zve2r L, pra1vio se ce2| Tr, ope1ra{ ko1su sa ce2| Ta, ta2j pe1po se sku1va ML, o2n se zove2 ce2| Bo, pe1re{ ko1su sa ce2| Bi, ta2j mla1de` O, ogreba1o mla1de` Pa, u ne1{to mu se pretvori1o mla1de` D, pe1remo be2li ve1{ i ku1vamo, a pe1remo i pla4ve` Ta, ope1ri ta2 pla4ve` tu2 O. Imenica nit je `enskog roda, uglavnom se upotrebqava u mno`inskom obliku nite: pre5de2mo u ni1te Bi, pa smo tka1le u ni1te Bu, da snu1jemo u ni1te L, pre5de2mo u ~eti1ri ni1te Pa, uve1de{ u ni1te ]. Batovac: jedan nit, dva nita, te niti, me}u niti. 11) Neke imenice i-deklinacije u RMS imaju samo `enski rod, a u na{oj gra|i one mogu: a? da zadr`e `enski rod: vre4dnos Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, glu4pos Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, na du4`nos Ve, ne2}u tvo1ju mi1los Bu, prema мogu5}no1stima Kn, ve1lika je ra1dos bi4la Pa, pre5ti1la mu opa4snos D, opa4snos Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [, sta1rost O, sta1ros Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ] [; bo1lest VP, bo1les za1razna ML, o1pasna bo1les Ta, od bo1lesti ], wego1va za1povest Z; 240 vla2s kad u2|e u kr2v L, pa1o sa vla2sti ], ta ma2s se uzi1ma Tr, ne2ma ta2 ma2s Bi, ne je1dem ja2 na ma2s Vo, nama1`em sa ma2st Ve, ispr1`ili u vre1lu ma2s L, u ma2sti se dr`a1le {ni1cle Pa, ~i1tava va4ro{ Ka, i1dem u va4ro{ [, do je1seni Ve, s je1seni Ka, sva1ku ka2p mu i1zbrojala ], uda1rila ga ka2p VL; ta la2` ], toli1ka la2` ML, do1{la no2} VP, do po1la no1}i Pa, u1sred no1}i D, ce4lu no2} [, ne1ku no2} VL; sa tu2 pa1met D, ne2ma{ pa1meti Bi; ta2 so2 Vo, ma1lo so1li ML; b? da se jave samo u mu{kom rodu: lo1{ mu na4rav Bo, sa wego2v na4rav Ka, te4`ak to2 na4rav ML; na svo2j }u2d Ka; v? da se jave i u `enskom i u mu{kom rodu: sa tu bu1|u D, u1{la im bu1|a u kre1vet ML /uticaj vla{kog?, ve1liki bu2| se uva1tio Kr; toli1ku gla2d Bi; ali i: nai1{o gla2d Ve, ve1liki gla2d O; `a1los Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ], ve1lika `a1los Tr, ali i: ta2j `a1los je poje1o Bu, ve1liki `a1los ]; proda5ju2 ze1leni Ve, i1ma na pi1jac ze1leni Tr, ali i: me1ti ze1len u su1pu D, sku1vam koko1{ku pa uba2cim ze1len Bo; ko2s Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ], tru1la ko2s, ze5bu2 mi ko1sti Bo, ali i da2j mu ti2 ko1sti D; mo1ja kr2v Bi, pro1sula se kr2v Z, {ikqa1la mu kr2v kad se pose1ko [, i1zliv kr1vi na mo2zak, ali i: i1{o mu kr2v Kr, gle1dam u ona2j kr2v ML; mla1dos Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn Kr O Pa Ta Tr ], prolete1la mla1dos, ali i: mo2j mla1dos oti1{o Ve, prolete1o mla1dost Bi; ka1qava pe2} Z, ali i ve1liki pe2} O; ve1lika po1mo} Bi, ali i: da2j mi ne1ki po1mo} D; 241 bi4la pro4pas Tr, pro4pas `i2va VL, ali i: to2 bi1o pro4pas Pa; je1dna stva2r Ve, taka2 stva2r ML, mo1ja stva2r Pa, ali i: to2 su wi1ni stva2ri, oni2 stva4ri ne ra2dimo; ve1lika ~a2s, ali i nosi1o se ~a2s Tr, do~e1ko se ~a2s [. Oblici po prvoj vrsti javqaju se u slede}im pade`ima: Gsg.: iz va5ro1{a Z; Asg.: da zako1pamo one2 ko1ske Vo; Gpl - Lpl: od o~i1ju L, ba1jali mi od o~i1ju Kr, o~i1ju mi mo1je, a ispa1le tvo1je Bi, Ipl: s mo1ema ~eqa5de1ma Tr. О проблему именица III врсте у неким штокавским говорима писао је Душан Јовић (1961-2:156-162). Именице ж.р. на –ø морфему добијају други творбени наставак: вашка, та зверка/звер, кокошка, кокошки, кокошкама, коска. Тако је у говору Батовца (Бошњаковић 2009: 42) и у Доњој Мутници (Софија Милорадовић 1990: 91). U kosovsko-resavskom dijalektu sve je izra`enija pojava po kojoj se imenice tre}e vrste pribli`avaju imenicama prve vrste. Imenice ~etvrte vrste primi~u se imenicama tre}e vrste sa istim zna~ewem. Odredbena re~ se sla`e sa imenicom u rodu i broju: - uda1ri ne1ka bo1les ], va4ro{ se di1gla Kr, do1{la dru1ga vla2s Pa, to2 je tvo1ja glu4pos Ta, pra1ti ga ve1lika goja4znos, a mla1|eg pa mr1{avos VL, re1kli mu da mr1tva ko2s Pa, boli2 ga neka ko2st VL, mi2 smo je1dna kr2v O, le4wost o1pasna Ta, prola1zi wego1va mla1dost Z, ima1la neku mo2} D, nai1{la ne1man Kr, sti1gla me ne1mo} Ve, no2} pro1{la Ve, uva1tila me no2} VL, ne2ma ni1kaku pa1met ML, ve1lika ra1dos L, de1ca ima1ju dana11ske o1pasnu raki1ti~nost Bu, }e ga pi2ta wego1va sta1ros VL, lo5po1vska stva2r Z, wego1va stva2r Kn, to2 mo1a stva2r Bu, na5ra2vna stva2r Bo, svr2{ena stva2r Tr, icu5re1la te1~nost D, sti1gla me i glu4vos i }o1ravost L, ve1lika upo4rnos ML, ve1lika ~e2s i ~a2s ]; 242 Gsing: - razbole1o se od te2{ke bo1lesti Pa, od wigo1ve glu5po1sti Tr, mi2 smo pro1tiv take2 vla2sti ], ce4le smo no1}i lu5de1li Bu, stra`a2rim ja2 te2 no1}i Ve, i po1sle smr1ti VL; Asing: - sad ima ve1}u vla2s L, je1dnu no2} Pa, no}i1li je1dnu no2} ], sva1ku no2} Bi, i ovu2 no2} Bo, i tu2 no2} Ve, ce2lu no2} VP, zapa1o u te4{ku bo1les Pa, gle1daj na1{u bo1les Ta, tra4`i leka2rsku po1mo} Tr, dobi2va so1cijalnu po1mo} Bi, pa1zi na je1dnu stva2r Vo, pa1zi na svo1ju stva2r Ka; Lsing: - o tvo1e pro1{losti Kr, o tvo1e bo1lesti VP; Npl: - ve1like ju o1~i O, to2 su mo1e stva2ri L, to2 su na1{e stva2ri Bi, ne1ke dru1ge stva2ri Pa, mo1e stva2ri Ka; Apl: - pova1dili wo2jne ko1sti Bi, bu5qi2 u one2 o1~i O, za ne1ke wi1ne stva2ri Pa, u one2 stva2ri Kn, ra5di1li samo fi4ne stva2ri L; Odredbena re~ se sla`e sa imenicom i kad je u mu{kom rodu: Nsing: - na ta2j Bla1goves O, pu1n va2ro{ O, ve1liki va2ro{ Bi, mo2j va2ro{ Bu, gla2d i dote1ro Z, ve1liki gla2d bi1o Kr, zavla5da1o gla2d Vo, uva1tio me `e2| Bu, pu1ko ju `u2~ L, razli1o se `u2~ Pa, o2n je bi1o ve1liki zve2r Bi, pra2vi zve2r prema wo2j VP, la4dan jes je, mo2j kr2v Kr, i1{o mu kr2v L, razli1o se kr2v O, proli1o se kr2v Ta, ma2s mu se pro1so Vo, izlete1o mi mi1sao ], ta2j neposlu4{nos mu ne va1qa Ta, oti1{o pa1met Bi, ve1liki po1mo} Ve, ne2ma{ bo1qi po1mo} Vo, tvo2j pro1{los Z, u~ini1o mu se sla2s Kr, ve1liki stra2s me te1ra u lo2v ], mo2j ~a2s Bi; Asing: 243 - do1{li smo u je1dan va2ro{ O, nai1{li smo u ta2j va2ro{ Bo, pre1dao je ta2j du4`nos Kn, ima1o zdra1v kr2v Kr, ce1o no2} Ta, po ce1o no2} ra2dim D, sva1ki no2} ga vi1dim Pa, u sva1ki re2~ O, na sva1ki mo2j re2~ Ka, upa1da{ u mo2j re2~ Kr; Npl: - ce4li gru2di ju ispa1li Z, dabo2gda mi o1~i ispa1li ML, dabo2gda mi ispa1li o1~i Ta, o1~i ju pr1qavi Pa, krmeqi1vi o1~i Bi; Apl: - ni4su prona1{li wego1vi ko1sti ML, zna2{ kako kafa1nski stva2ri ], poku1pe oni2 stva2ri Bo, d- u1znem mo1ji stva2ri Pa. „Predlog stoji bez akcenta i pred ovim re~ima kao i pred ostalim kad na wima nema na prvom slogu ni 2 ni 1: u vlasti, na masti, po re~ima, po du`nosti, u la|i, u bolesti, po zapovesti“ /Dani~i}, 1925: 84). Pluralia tantum 12) Imenica grudi u RMS je pluralia tantum `enskog roda. U govoru Mlave sre}u se mno`inski oblici prete`no na -i: na wego1ve gru2di pa1la Kn, od we2ni gru5di2 Pa, uda1ra se u gru2di L, bi1je se u gru2di Kn, ali i: uda1ra se u gru2de O, lu2pa se u gru2de D. O akcentu imenica ~etvrte vrste 13) Imenica Pe} ima dugosilazni akcenat u N, a u kosim pade`ima kratkosilazni: - do1{li do Pe1}i Kr, {i1ftari is Pe1}i L. Ponekad je u mu{kom rodu: - oti1{li u ona2j Pe2} Bi, bli4zo ona2j Pe2} VP, osta1nemo ti mi2 u ta2j Pe2} Ka. Preno{ewe akcenata na proklitiku vr{i se kod imenica bez uobi~ajenog pravila koje su vrste: 244 a? imenice prve, tre}e i ~etvrte vrste: - ba1ba na1 boga ni4je te1la da se pomi2ri ML, ne pa1da mi na1 um ML, ne pa1da mi na1 om Ka, ti pomo1gni u1 zimu, o2n }e te1be u1 leto Bi, o1demo u1 poqe Vo, oti2demo u1 poqe Kr; b? imenice tre}e vrste: - uda1rilo vi4no u1 glavu Kn, u1jutro pri1 zoru ], igra2nka do pri1 - zoru [, pri1 - zoru Tr, ce2lu no2} do pri1 - zoru Bi, da ra2dimo na1 pole Ve, uje1de se za1 ruku D, pove1de{ ga za1 ruku Kr; v? imenice ~etvrte vrste: - po1d grudi Kn, bole1lo me po1d grudi ML, na1 esen O, u1 jesen Pa, da ku1pimo {qi1ve u1 jesen Ta, mi2 sla1vimo u1 jesen ], sad mu pa1dne na1 pamet VL, o2n je sla1p{i u1 pamet Bu, sve1 i zna2m u1 pamet Ve, na1 prole}e Bo, u1 prole}e Tr, ne2ma ni1ki u1 pomo} Kr, u1 pomo} Kn. U pitawu je staro preno{ewe akcenta na proklitike i mo`e se konstatovati da je ono veoma retko i sa izmewenim pade`nim zna~ewem. Dvoslo`ne imenice a? re~i sa akcentovanom penultimom u Nsing. /dugosilazni akcenat?: - va2ro{ [, mi2sao Pa; - oko va5ro1{i Kn, preko va5ro1{i Ka; - po va5ro1{i Ka; b? imenice sa kratkim akcentom: - bo1les Ka, bo1lest Bu, `a1los VL ], ze1len Pa, zre1los Vo, je1sen Ve Kr, ko1rist Vo, kr1qu{t Bi, lu1dost Z, pcova1o mi ma1ter Bo, mi1lost Ve, ne1sves Pa, o1blas Kr, pa1met 245 Bi, pa1kost Vo, pa1prat Ka, pe1rut Ve, pro1pas Kn, pro1{los Z, ra1dost Bo, sve1tlost Bi, sla1bost [, sta1rost Kr, ~e1qad Pa; - radi bo1lesti Ta, pro1{le je1seni Ka, onoma2d s je1seni Kn, i1ma{ ko1risti Pa, ne2ma mi1losti L, ne2ma pa1meti Tr, dva5na2js ~e1qadi Ve; - u mla1dosti Bu, o pro1{losti VP; v? dugouzlazni akcenat: - qu4bav Kr, na4past L, na4rav Pa, pri4~est Kn, ve4rnost O, du4`nost Ta, le4wost Bu; - moja glu4pos VP, du4`nos L, qu4bav Pa, za qu4bav Ve; - sas glu5po1sti Z, bez kra5bro1sti Vo. Vi{eslo`ne imenice a? imenice sa kratkim akcentom: - bla1goves Pa, za1poves Kn, unutra1{wos VL; b? imenice sa dugouzlaznim akcentom: - mogu4}nos D, mogu4twos Kn, ne2ma opa4snos Ta, i1ma udo4bnos Bi. 246 O ZNAYEWU I OBLICIMA IMENICA YETVRTE VRSTE 1. Imenice `enskog roda pona{aju se kao imenice mu{kog roda. Stare imenice na konsonant javqaju se sa mu{kim kongruentnim indikatorom i prilaze prvoj deklinaciji: zavla5da1o gla2d, ta2j kr2v. Isto je stawe u govoru Dowe Mutnice /Sofija Raki}-Milojkovi}, 1990: 87). 2. Imenica no2} javqa se u funkciji priloga sa o~uvanim starim nastavkom -jo*. 3. Genitiv mno`ine imenica ~etvrte vrste ima nastavke -i, -iju: iz grudi2, od kosti1ju. 4. Nastavak za D-I-Lpl. glasi -ima: o~i1ma, u gru5di1ma. 5. Veoma se retko sre}u kolektivi na -ad: ~e1qad, }e1bad. Znatno je rasprostraweno }ebi1}i (79: 14). 6. Imenica k}i2 deklinira se po a-promeni. 7. Imenica ma1ti pro{iruje osnovu nastavcima stare promene: ma1ter, ma1teri. 8. Imenice sa zavr{etkom na -ka mewaju se kao imenice a-deklinacije: va1{ka, ko1ska, ce2vka. 9. Imenica ~a| ima oba roda: istre4si tu2 ~a2| i sa ta2j ~a1|. 10. Neke imenice mewaju rod: /taj? vla2t, zve2r, pla4ve`. 11. Samo u mu{kom rodu javqaju se imenice: na4rav i }u2d. 12. Imenica gru2di je pluralia tantum `enskog roda. 247 ZAMENICE 1) U okviru ovog poglavqa analizira}emo imeni~ke zamenice, a pridevske }emo obraditi sa pridevima i trorodnim brojevima. IMENIYKE ZAMENICE 2) U okviru ove grupe samostalnih zamenica najpre }emo razmotriti li~ne, a potom ostale imeni~ke zamenice /ko, koj, kuj i {to, {ta? i one koje su slo`ene s wima /neko, neki, niko-niki, ne{to, ni{ta?. LIYNE ZAMENICE 3) U ovoj grupi imeni~kih zamenica potrebno je utvrditi stepen sinkretizma jedninskih pade`a, inventar i tip nastavaka, postojawe du`ih i kra}ih nagla{enih oblika, kao i inventar i distribuciju enklitika. Li~ne zamenice prvog i drugog lica jednine i li~na zamenica za sva lica 4) Kod ovih zamenica izjedna~avaju se G-D-A-L. Dominira zamenica u kra}em obliku men. Gra|a je izlo`ena po redosledu pade`a i frekvenciji pojedinih oblika: Genitiv: a? kod me1n Bi, pred me1n ML, od me1n Pa, dola1zio kod me1n L, kod me1n `i5ve1li Bo, kod me1n bi4le Pa, be`a1li od me1n Ve, mla1|i od me1n Vo, }u5ti2 od me1n VL, bi1o je uz me1n D; uz te1b Ka, ne mo1` od te1b D; b? kod me1ne ML, ne2ma bez me1ne Ka, ne2ma me1ne vi1{e Bi, do2|i kod me1ne Kn, od me1ne L, do me1ne Bi, uz me1ne Ka, mla1|i je od me1ne Bi, stari1ji od me1ne Tr, bez te1be L, do te1be Kn, i1zme|u me1ne i te1be Bo; od tebe4na Kn. Dativ: a? ti2 me1n odabe1ri Ve, me1n do1bri svi Bi1, me1n do1bro VL, me1n ne mo1` da pre2|e{ VL, bi4la me1n sva1dba VP, ka2`e me1n L, me1n to ka2`e Pa, re1kli me1n ML, nemo2 me1n da se 248 `a1li{ D, me1n mo1ji da1do{e mira2z Kn, me1n je ~o1vek do1bar Ka, me1n donosi1li po1klone Pa; -te1b zi4ma ML, te1b nare5di1li Ka, te1b ne mr5zi2m VL, te1b da5va1li i ka1pom i {a1kom Bi; b? da2j to me1ne Bi, me1ne bo1lesni rodi1teqi Bi, svi1 }e da ka2`u me1ne L, prema me1ne Ka, da me1ne osta1ne Vo, ne mo1{ me1ne da pri2|e{ Bo, me1ne `a1o Bu, me1ne ba{ mi1lo L, da2j me1ne le4~ke Kn, nemo2 me1ne da govo1ri{ Kr, me1ne je to2 pokloni1o Z, me1ne su za5vi1deli O, ka {to je me1ne Pa, da me1ne ka2`u VP, nek me1ne prija2ve Bo, me1ne ku1}u o1teli [, me1ne ni4je do1bro Ta, me1ne pla4ta ve1lika Bi, do stru4ka me1ne do1{la Tr, o2n me1ne ro1|ak D, pru1`i ru2ku me1ne Bi, me1ne sr1ce do1bro VP, ti2 si me1ne ko bra1t Kn, ne2ma me1ne da bu1de do1bro Z, me1ne je zapa1lo L, me1ne se sva1{ta ne govo1ri Ka, da1do{e me1ne d-i1dem Bu, dola1zi me1ne de1pe{a Ka, ka2`u me1ne sve1 O, nare5di1li me1ne ML, }e da2 me1ne Kr, izva1di{e me1ne uvere4we Vo, me1ne la1ko da }u5ti2m Ve, i we1mu je ka2 i me1ne Pa, ja2 }u me1ne da ura2dim Pa, jo2j me1ne lu4dom L, te1{ko me1ne s to1bom [, ne{to me1ne ni4je do1bro Kn, me1ne }e do2|e po1la se1la L, me1ne su ka5zali da la`o2v Ve; Ove osobine zamenica karakteristi~ne su u kosovsko-resavskom dijalektu /Ivi} 2001: 137). -{to sam te1be govori1la D, te1be smo nu1dili ku1}u ML, te1be }u da2m [, te1be govo1rim Bi, te1be }u ispri2~am Bi, te1be ni1{ta ne da2m Tr, prema te1be }u se odre2dim Pa, mi2 }e te1be da pla2timo Vo, ne2ma te1be me1sta Bo, to2 smo te1be do1neli Ka, te1be smo pokloni1li ], mlogo te1be tre1ba Bo, dal se te1be svi2|a Z, blago me1ne, te1{ko te1be D, pra1tili smo /poslali? te1be ML, te1be ni1{ta ne tre1ba VP, te1be sve la1ko Tr, te1be je me1sto u o1p{tinu Ve, te1be }e do2|u ML. Oblici mene, tebe ukazuju na kosovsko-resavski dijalekat /Ivi} 2001: 137). Личне заменице у севернотимочком дијалекту имају промену у дативу: мене, мен, ми; тебе, теб, ти (Станојевић, 1911: 405). Akuzativ: a? o1na me1n sre5di1la D, me1n ni1ko ne zove2 Ka2, me1n je zame5ni1o s ne1kim VP, me1n vole1la L, me1n vre5|a1la Bi, me1n da preobra2ti{ Pa, me1n te1rali da ra2dim Ka, me1n 249 ogova5ra1le dve2 L, izne1su pred me1n Pa, te1b ima1ju ve1likog L, te1b su zva1li Pa, te1b su tra5`i1li O, te1b ne vi2|am ], te1b sam u1zo }e4rku ]; b? do1{li po me1n da me vo1de Vo, me1ne si mr5ze1o Ka, me1ne ispra1tili Kn, me1ne su {ko1lovali L, za me1ne Ka, za me1ne i1ma sve1 Bi1, o1na ~e1ka na me1ne Bo, izi1{la pred me1ne Pa, i1mam ja2 te1be Kn; ne `a1lim se1be Bi, pr2vo se1be }e upropa2sti, pa po1sem wu2 ML. Instrumental: a? sas me1ne Ve, s te1be ML, pred se1be L; b? za mo1nom Bi, sa1 mnom Kn, po1{o sa1 mnom O; sas mo1nom Kn, za mo1nom se okre1tali ML. Instrumental zamenice me1ne ve}inom glasi mo1nom: nad mo1nom Bi, ne pri2~a s mo1nom [, bi1o s mo1nom Bo, {ta ra2di s mo1nom ], pred mo1nom ne pre2za ML, pred mo1nom stoji2 Z, o1}e{ s mo1nom Па, s mo1nom d - osta1ri Ka, d - i1de{ s mo1nom Vo, a1jde s mo1nom L, a1jd za mo1nom Bo, nemo2 s mo1nom da se i1gra{ ML, nemo2 s mo1nom da se zafrka2va{ Pa, i ja2 s to1bom i ti2 s mo1nom [, {ta }e{ s mo1nom O, bi1o s mo1nom Bi, pri5~a1o je s mo1nom Bo, ajde s mo1nom Bo, d-ume2si{ s mo1nom poga1~u VL, s mo1nom oti1{li Pa, s mo1nom sve i1de do1bro Kr, s mo1nom d-i1de{ Tr, ne2}e{ s mo1nom da je2{ Bo; ja2 se di1go, o2n za mo1nom Kr, ni4je te1la da po2|e za mo1nom Pa; kad bi1 za mo1nom Ka. Zamenica prvog lica monom nastala je analogijom prema tobom, sobom. Poznata je u kosovsko-resavskim govorima. Lokativ: a? na me1n se vi1di ML, po me1n se pozna5je2 Ka, i1gra ne1{to u me1ne ], ne2ma kr2v u me1ne D, na me1ne sve stoji2 Kr, na me1ne }e se ve1`ba Vo; 250 b? ko po te1be ~u2va sta2do Bi; v? sa4mo po se1be se vi1di D. U obliku G-A, kao i D-L singulara nastavak li~nih zamenica je -e: ka2`em sam se1be Bi /ovakvo stawe bele`i Ivi} 2001: 137). Zamenica za sva lica ima oblik se: - ~e1{qam se Pa, somi2vam se O, obuku1jem se Bu, svuku1ju se ]. Личне заменице 1. и 2. л. jд. карактерише постојање дужих и краћих облика, екавска замена јата у ДЛјд., па тиме и синкретизам ова два падежа са ГА јд. У околним говорима је следеће стање: у говору Доње Мутнице употребљавају се и дужи и краћи облици, а у Ијд. поред уобичајеног с моном, има и примера књижевног облика (Ракић-Милојковић 1990: 92-93), у левачком говору чешћи су дужи облици мене, а Ијд. има облик с моном (Симић 1972: 344-345), у говору Крагујевачке Лепенице мене, у косовско-ресавској зони с моном и са мном (Вукићевић 1995: 163), исто је и у Ресави (Пецо-Милановић 1968: 332-333), у говору ђердапске зоне има облика на –и: мени, али и облика на –е― (Пецо 1972: 207). Према томе, с обзиром на дуже и краће облике заменица, говор Млаве близак је говорима Доње Мутнице и Левча, а у погледу икавизама слаже се са стањем у Крагујевачкој Лепеници, Ресави и ђердапској зони. Enkliti~ki oblici li~nih zamenica 5) Enkliti~ki oblici li~nih zamenica prvog i drugog lica jednine mi, ti, me, te: a? obi~no se upotrebqavaju kao u standardu: bi1o mi bra1t ML, bi4la mi unu1ka ML, ovo2 mi o1tac Ka, bo1ga mi ML; ma2jku ti du{ma2nsku L, vru4}e ti ~e1lo D, stoji2 ti ko pi1letu si1sa D, o1de ti le2po u va2ro{ Vo; b? nemo2 da me pi2ta{ VP, da me mu1ka od wi2. U oblicima Gsing. i Asing. zamenice prvog i drugog lica glase me i te: 251 - ako me ne2ma VL, eve2 me Bu, svi1 me pa1ze L, ako me vr2nu D, ne2}e me preva1re L, sa- }e me ru2`e svi1 VL; - ka1mo te? Bo, de te vo1de? ML, {ta te go1ne Pa, ta1m te tra2`e VL. Rekcija pojedinih glagola dozvoqava upotrebu enklitika: bi4lo me `a1o D, `a1o me Bi, da te mi1lo ML, ne4}u da te la1`em VP. Akuzativne forme upotrebqavaju se umesto dativskih: da li me ve1rujete O, da l me ve1ruje{ L, ako me ne ve1ruje{ Ka. Na zamenu enklitika bitno su uticale i konstrukcije sa dvojakom rekcijom tipa `ao mi i `ao me. Profesori Asim Peco i Branko Milanovi} konstatuju odsustvo enklitike u Gsing me. Me|utim, sude}i po stawu u Lev~u, glagol se}ati se nije kriterijum za to, jer se on upotrebqava iskqu~ivo uz pune zameni~ke oblike: se}a se wega /Simi} 1972 : 346). 6) Li~ne zamenice prvog i drugog lica mno`ine U Dpl. nagla{eni oblici mogu imati du`e i kra}e oblike: a? dr`u2 na1ma preda5va2we Z, proda5va1li na1ma Bi, le2po na1ma L, na1ma fa1li sve Ka, da5du2 na1ma O; b? pa nam do1neli krti1nu Pa, tad nam je bi4lo do1bro O, ja2 vam da2m kad i1mam Pa. 7) U Dpl. znatno su ~e{}e enklitike ni, vi od nam, vam /32:18): a? koli1ko ni tre1ba Bo, sve2ti ni vodi1cu Kr, kad ni ku2pe opa2nce L, ne tre1ba ni bo1lesno ku1~e O, kako ni bo2g da1o Pa, o1na ni na2jbo1qe slu2`i Pa, kra1va ni bi4la ku2pqena Bi, do2|u pa ni pokra5du2 para1dajz Bo, o2n }e da vi pri2~a Bo, ja2 }u da vi bu1dem proda4vac D, kako vi se svi2|a ova2 ku1}a Ka; b? da nam da5ju2 pa1re VP, o1p{tina nam uzi1ma pa1re Ka, su1tra }e nam po{a1qu Vo, ajde da vam poklo1nim O, ni4sam vam da1o Pa. 252 8) U Apl. su nagla{ene forme kao i u standardu: a na2s pe2t devoja4ka u ku1}u Kr, o1tac nas bi1je Bi, va2s to2 ~e1ka Bu, ku4pite za va2s Ka. U Apl. javqaju se slede}i enkliti~ki oblici nas-vas, ne-ve i ni-vi: a? o1}e da nas vo1di, poslu5`i1li nas, ni5 nas tu4kla Ve; b? vi1{e ne ko2{ta ta2 ta{na ML, da l }e da ne opro1sti Kn, da ne nara2ne Bi, zaka4`i ne Vo, `ele2 da ne rasta1ve Bo, izva1de ne iz za5tvo1ra Ka, te1li da ne uni1{te O, da ne po1biju Pa, ako ve intere1suje. U Ipl. sre}u se samo oblici na -ma: za na1ma D, i1de za na1ma Bo, sas na1ma Pa. Zamenica za prvo lice mno`ine nas u G - A glasi ne, a u D umesto nama, nam ka`e se ni. Apl: - iznena2de ne Pa, pa ne ure2di Bi, oglo1be ne L, bi1ju ne Bo, odve1du ne oda1tle O, napa1dnu ne [, zaro1be ne Kn, svu5ku2 ne do go1le ko1`e ML, pote1rau ne Bu, iste1rau ne na1poq Z, opet ne poju2re Kr, ne pri5ma1ju ne ], pri~e1kau ne VP, ne vi1de ne L, o1}e da ne poko1qu Bi, da ne pobi1ju D, da ne di5ra1ju, da ne vra2te D, Bu1gari ne po1sem na5|o1{e Pa, Ru1si ne samo kra1li Kr, o1}e da ne stre2qa Bu, o1}e da ne preva1re VL, o1}e da ne uva1te [, ote1rali ne da ra2dimo ML, odve1o ne da slu2`imo ], ispra1tio ne do kapi1je Vo, presre1}u ne, tu5`i1li ne we2ni Kn, da ne ka2`e Z, da ne ocinka2ri Ve, da ne ju2ri D, da ne proga2wa Tr, razbi1li ne bate2riju Bi, pi5ta1o ne ka1ko smo Kr, ra~uwa2 da ne ku2pi Bu, da ne zapo1sle Pa, da ne po`e1ne O, da ne oslobo1di Vo, da ne zave2`u VL, da ne saslu1{aju Ka, da ne pu1ste ], ne2}e a ne pu1ste VP, ka - }e ne pu1ste Tr, te1li ne vo1ze Pa, pozva1li ne L, }e ne stre5qa1ju, mi1sim se Bu, o1}e ne vi1de ML, pa1ze ne do1bro L, o1}e ne devo2jke ], kad }e ne obi2|u ML. Dpl: - proda5ju2 ni sta2ro Kn, kazu1ju ni pro1{los Kr, ~ita1ju ni u1ve~e ], da5ju2 ni da - s obu5~e2mo ], da5ju2 ni da pi1jemo ka4fu Bo, da5ju2 ni da je4mo Bi, preda5va1la ni sr1pski Tr, kr{te4we ni bi4lo ve1liko [, sve ni `e1qe ispu1nili Pa, da5va1li ni oru2`e Kn, zakra5ti1o ni po1mo} Tr, ni4je ni da1o da progovo1rimo Vo, ka5za1o ni sve1 Ve, poski5da1{e 253 ni u1niformu VL, poski5da1{e ni ode4lo Kn, ba1ba ni bi4la bo1lesna L, ma2jka ni u1mrela Bu, svi4wa ni pobe1gla u tu2|e Ve, o2vce ni pro1dali Bo, da ni se da2 do1zvola Ta, u1zo ni pa1re i pobe1go Kr, te1le ni po1~elo da si1sa O, svi4wa ni za1klana stoji2 VP, po1drum ni pu1n s Ne5mci1ma D, ku1}a ni pu1na s ~e1tnicima Bu, opkoli1{e ni Petro1vac Pa, kuku, po1se ni u1znu Tr, odu1znu ni pla1c Bu, da ni ka2`u da ni o1tac u ro1stvo L, le4po ni Bo, do1bro ni sa1d Kr, ~ita1ju ni te1fter O, nema5{ti1na ni ve1lika bi4la Pa, dola1ze ni sva1tovi Kr, pe1vaju ni pe5tlo1vi L, ni4su ni re1kli Vo, dola1ze ni go1sti Kn, tra5`i1li ni pa1re Tr. Gpl: – ni4je ve bi4lo ], ako ve ne bu1de Bo. Apl: –{ta ve se ti2~e? Bo, mo1lim ve Z, }e ve zatvo1re Kn, da ve pode2limo Ka, da ve na2|u }e ML, ne mo1gu da ve na2|em O, da ve ja2vimo Bo, ja2 bi ve zamoli1o Bu, da ve upozna2m D, {ta ve nate1ralo Pa, o1}u ve pomo1gnem Bi, da ve vi1dim D, da ve pra1tim L, de ve tra2`e Vo, {ta ve sekira2 Bo, o2n ve pa1zi Bi, ovde2 ve ce2ne [. Dpl: –da vi se ne upr2qa Ve, la1ka vi no2} Ta, {ta }u vi ja2 D, da vi pomo1gnem Vo, da vi poka2`em L, treba vi po1mo} Ka, do1{o vi u go1ste Kr, dola1zio vi u ku1}u Bu, bi1o vi ze1t je1dno vre4me D, ne da5du2 vi pa1re Bo, bo1ga vi va1{eg Z, da vi bu1de to1plo VP, da vi ne bu1de zi4ma Pa, n - ume2m da vi ka2`em Kn, sre1}no vi bi4lo O, n - ume2m da vi sa5ve11tujem Bo, da vi pra1tim me2so L, de vi tre1ba po1mo} Ka, ne2}e vi ta2j ka2`e ], tu2 }e vi sve propa1dne Tr, po1sle vi do2|e pa1met tek Bo. Краћи облици личних заменица за 1. и 2. л. мн. слично се употребљавају у говору Ресаве, где се поред ни, ви; не, ве среће и енклитика вам (Пецо-Милановић 1968: 333-334). У говорима ђердапске зоне (Пецо 1972: 207), Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1990: 92-93), Левча (Симић 1972: 346-348), Крагујевачке Лепенице (Вукићевић 1995: 165- 166), Трстеника (Јовић 1968: 121) заступљене су све четири енклитике ни, ви и не, ве. 254 Дакле, систем енклитика 1. и 2. л. мн. у свим говорима је углавном стабилан К-Р са спорадичним јављањем стандардних форми, и то само у Батовцу и суседној Ресави. Li~ne zamenice tre}eg lica 9) Oblik zamenice tre}eg lica singulara u D - L glasi dvojako: wo2j ]; wo2i8zi Ve, wo2i8zi pozli1lo L, do1{o wo82izi Bu, wo2i8zi se vi1di Vo, wo2jzi govo1ri ML, wo2jzi pre1-du{u Kr, wo2jzi ve1lika de1ca VP, wo2jzi ve} no2} L; re1ko je wo2i8zi Bo; wo2zi sve uga5|a1ju ML, wo2zi duga1~ko vre4me L, wo2zi do1{le pa1re D, no1si wo2zi Ta, wo2zi mlo1go za4vide ML, wo2zi sve rodi1lo Pa, wo2zi potro{i1li pe5nzi1ju Tr, wo2zi skro1jeno Ka; o2n je wo2i8ze ga1zda D, da l ba1ju i wo28ize ka me1n Tr, wo2i8ze pre1d glavu ], wo2i8ze pred smr1t O, wo2i8ze le1glo Kr, wo2i8ze re1ko L, o wo2i8ze se ~u1lo ]; na we2i8zi L, we2i8zi ne du2va VL, we2i8zi da4li mira2z D, we2i8zi svi tu2 O, we2i8zi isple1li dru1gi VL. Ову типичну косовско-ресавску одлику бележи професор Ivi} (2001: 137) у Дијалектологији српскохрватског језика. Sa zna~ewem genitiva zamenica tre}eg lica ima oblik: kod wo2i8 [, kod wo2i8zi Ta, bez wo2i8ze Vo, kod wo2i8ze Tr, povr1z wo2jze O. Enkliti~ki oblik zamenice ona u G-Asg. glasi je ili samo e, a u Dsg. glasi ju: Gsg.: e1vo ti je dola1zi L, eve2 je Kr; Asg.: 255 da je umi1jem Ka, nek je ba2ci L, el je ga5|a1o Bo, ba5ci1o je Bu, sade da e nakale1mi{ VL, tre1ba je napcu1e{ Z, izju5ri1li je ML, bi1o je D, i1di je na4|i [, ja2 bi e ubi1o Ve, pa e ukr1ao Tr, nemo2 e di2rate Bo, ne mo` da e ope1re{ Vo, sma1kni je ], da e vra2tim Kn, sta1vimo e odozdo2 Ka, osta1vio je mo1mak Pa, pu1stio je O, ju5ri1o je Tr, da5vi1o je VL, ne2}e da e da2 Bi, o2n je pi5ta1o VP, ka - cam je vole1o Pa, pa e {a1qe go2r Ve, o1dma e odvedo1{e Kr, ne2}e da je `e1ni Z, ne2}e je vo1di Vo, pro1stri je Bo, maw da mi je poklo1ni{ Ve, ne bi je u1zo VL, naju5ri1li je [, ja e ne vi2|am L, ti2 je pi2ta{ Tr, sam je vole1o Ve, ~o1vek je ukra5de2 Bu, po stoma4ku e ga1zio VP, skapni2k L, da e vo1dim Kr, da e odve2`em Vo, ne2}e da e pro2ba Kn, ni4su te1li da e pro5ba1ju [, da e pu1{ti L, isteru1ju e is - ku1}e Ta, ne2ma e o4vde Ka, ne2}e e pi1je ], tu2 e VL, tr1gni e Kn, doda2j e L, ne vi1de e ML, izva1dio e {to e na asta2l Tr; Dsing: ja2 ju nama1`em ra1nu Pa, }e ju pr1sne u o1ko Kr, ko1ske ju se rastu1rile ML, vi1de ju se re1bra Vo, de1ca ju pomre1la Bu, da ju spre2mi{ ru4~ak VP, o1dnela ju sve4}u Vo, zagr2ne ju pe1po L, tra5`i1li ju mlado`e1wu Kr, ku5pi1li ju vu1nu Pa, u1zeli ju `i1to Bo, u1zeli ju pa1re Z, le4pa ju aqi1na Ka, ku5pi1li ju rodi1teqi Bo, ~as ju pa1dne na pa1met Kr, o2n }e ju bu1de ga1zda Pa, de1da ju luda2k [, o1tac ju pijandu1ra ML, o1n ju se mlo1go svi2|a Vo, ma2jka ju ne da2 VL, ku5pi1o ju pla1c Bu, pro1dao ju ko1la Z, ene2 ju ~o1vek L, sve1kar ju to2 Bo, stoma2k ju ve1liki Ka, kako ju mu2` oti1{o ML, kad ju se razli1o `u2~ Kn, ispa1lo ju sve1 Ve, pa1la ju siki1ra u me2d Vo, ~o1vek ju doma1}in D, da1do ju le1ba O, umre1la ju ma2jka Pa, u1mro ju o1tac Tr, ma1}ija ju matreti5ra1la Vo, o1na ju o1prala ve1{ VP, da1do ju sve1 Ve, pro1dala ju je5tr1va ku1}u L, tamo ju dove1li pro4sce Ta, pa ju sru1{ili {ta1lu z - ina2t Ka, ni4 ju te4{ko ], {ta ju re1kli, {ta ju pi5sa1li Z, Crve1ni kr1s ju poma5ga1o ML, ja2 sam ju re1ko Bu, ako ju se1vte Vo, neka e VP, ja2 sam ju bi1o mo1mak Pa, samo ju zatre1p}ale o1~i Tr, pe1na ju po1{la Ka, re1ko ju bo2g O, kako ju i1me Vo, ka2`e ju ~o1vek Ve, al mu2` ju vr1dno D, re1ko ju ko5m{i1ja Ve, pri1{o ju bli4zu D, pri5~o2 ju o1tac ML, na1{o sam ju vuni4cu [, pa1o ju mra2k VL, ple1li ju na5zu1vice ML; Енклитички облик заменице 3. л. ж. рода бележи професор Ivi} (2001: 137) као одлику косовско-ресавског дијалекта. Сличну ситуацију налазимо и у говору Крагујевачке Лепенице (Вукићевић 1995: 165), Ресаве њој(зи), јој, ју (Пецо-Милановић 1968: 335), Трстеника ју 256 (1968: 121). У говору Левча је велики број наглашених форми њој, њојзи, њози, њојзе, њејзи, а само једна ненаглашена ју (Симић 1972: 345 и 348-349). У црноречко- неготинском говору аутор даје примере само за анклитику ју (Симић 1980: 117). У говору Доње Мутнице срећу се ове форме њо(јзе); ју (Ракић-Милојковић 1990: 92). У говору Батовца (Бошњаковић 2009: 43) нема толиког шаренила облика као у осталим косовско-ресавским говорима. Продор дативских форми у значењско поље предлошког генитива забележен је у говору Млаве, Ресаве (Пецо-Милановић 1968: 335), Левча (Симић 1980: 346), Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1990: 92), али не и у Батовцу. 10) U GAsg., DLsg. i I/L?sg. li~nih zamenica tre}eg lica mu{kog i sredweg roda sre}u se oblici bez elizije i s wom: GAsg.: a? od we1ga ML, ne2ma bo1qeg od we1ga Ka, pored we1ga O; tra2`e we1ga da svi2ra Tr, prepi5sa1o na we1ga Kr, we1ga Bo, pozove2 we1ga L; b? ja1~i od we1g Ta, na we1g da se ugle2da Pa, svi1 zna1li za we1g O; DLsg.: a? we1mu odzvoni1lo oda2vno ML, ja2 sam we1mu odne1govala si1nove P, we1mu ne2ma vi1{e od sedamna2js go1dina ], we1mu do1{o po1rez Kn, we1mu dove1li devo2jku u ku1}u; b? ka2`em ja2 we1m ML, ko2j }e we1m a1ntrak Pa; I/L?sg.: a? s wi4me se vo5da1la Bo, za wi4me D; b? s wi2m Ve Bu D Z Ka L O Pa Ta Tr ]; sa wi2m Vo, ML, Ka L [. 11) U D/L?sg. `enskog roda ima nagla{enih i nenagla{enih oblika identi~nih sa stawem u standardu: a? wo2j ni4je do1bro D, ja2 pri2~am wo2j Ka, ja2 wo2j ka2`em Pa, da1}u ja2 wo2j O; 257 b? te1tka joj dola1zila Z, ma2jka joj {i1la O, mu2` joj do1ktor Ta, bra1t joj ne da2 Pa, sve1 joj pokloni1la L. Енклитика ју карактеристична је за говоре К-Р дијалекта (Реметић 1985:294). У централној Шумадији она је изузетно ретка (Реметић 1985:292). У нашем говору има енклитике ју. Следе потврде: ako ju tre1ba Z, ne2ma ku2j da ju da2 D, da ju o1~i ispa1dnu Kn, da1do{e ju be4bu i tu2taw Ta, to2 ju jo{ go1re, sad ju do111{lo iz du1peta u1 glavu Kr, o1tac ju se zove2 Mi1lan Kn. 12) U Asg. enkliti~ki oblik li~ne zamenice tre}eg lica `enskog roda uglavnom je je: a? ne1ka je ko te1b Kr, osta1vio je mu2`Ta, ja2 je gle1dam Pa, pe1we je u ko1la D, ja2 je slu1{am Ka, ~e1tnici je ubi1li od ba1tina ML, ja2 je sa2wam ~e2sto L. 13) U G-Apl. nagla{en je oblik wi, a enklitika glasi ji, i: a? za wi2 dvoji1cu Tr, kod wi2 Pa, pe2t wi2 osta1li na1poq O, o1sam wi2 L, ja2 wi2 vo1lim D, wi2 to2 ne zani2ma Ka, pred wi2 L; b? be4{e ji mlo1go ]; kad i odve1li ML, de2 da i no1sim Ka, tu2`im i ja2 O, ja2 }u da i prokune2m ML, kad sam i dova1tila D, sra2m i bi4lo Pa, bi4lo i mno1go ML, ako i bu1de, bi1}e Bo. Apl: na2|em ji na gomi1lu O, sve sam ji pobe5di1o Ka, pi2tam ji L, broi2m ji Z, kad ji nosi1o Pa, ba{ ji bri1ga Tr, dok sam ji pri5~a1o Bi, zna2m ji do1bro VL, kad ji potka1~imo D, kad ji sate1ra u }o1{ak [, razvede2m ji Bi, povede2m ji ku1}i Bi, kad ji vi1di{ Pa, me1n ji `a1o O, sad ji nema Z; pove1li i Kr, razoru`a1li i L, pri~u5va1li i Z, odve1li i` na gle1dawe Bu. Dpl: 258 jedno2m ji bi4lo fra1j Ka, ja2 sam ji da1o da je1du D, da2m ji spla1~inu L, dam ji le1ba Bo, pi5sa1o ji ~e2sto Z; te i da5va1li pa1re Pa, da i ta1mo proda5ju2 Tr, ne da1do{e i da se skra2se [, o1na i je {e1fica Kr, ova2 i je ma1}ija ]. Oblik gi nije specifi~an za ovaj kraj. Zabele`en je samo kod jednog govornika rodom iz Pirota. Me|u va`ne crte kosovsko-resavskog dijalekta, koje ga razlikuju od {umadijsko-vojvo|anskog, ubraja se izjedna~enost enkliti~kih oblika D i A tre}eg lica zamenice `. roda u formi ju. Profesor A.Beli} konstatuje da je to uticaj ju`nomoravskog govora na kosovsko-resavski (Белић 1910: 179). 14) U D-Lpl. nagla{en oblik glasi wima, a enklitike u D su: im, i. Енклитика и позната је многим К-Р говорима (Душан Јовић 1968:122, Софија Ракић 1990:92), као и Батовцу (Бошњаковић 2009: 44). Следи наша грађа: a? da da2{ wi1ma D, ja2 wi1ma da5je2m ML, pri2~amo mi2 wi1ma O; nek `i5vi2 me1|u wi1ma Bi; b? koji2 im |a1vo Tr, pomo1gnem im Bu, de4te im promu1klo D, jebe2m im sve1 re2dom Kr, ja2 }u im predlo1`im Vo, ja2 }u im poka2`em Bi, pra1tila sam im ja4ja Tr; v? pra1vila i poga1~u ML, o1tac da i pode2li za `ivo1ta L, ja2 sam i ka5za1la sve1 Ta. За 3. л. мн. исти енклитички облик (ј)и у ДАмн. налазимо и у говорима Левча (Симић 1972: 349-350) и Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1990: 92-93). У Амн. у другим говорима имамо следеће облике: у Ресави (ј)и (Пецо-Милановић 1968: 335), у Крагујевачкој Лепеници и(х) (Вукићевић 1995: 166). На примеру употребе заменичких енклитика у множини видимо да се северни говори К-Р дијалекта разликују у њиховом инвентару и дистрибуцији. OSTALE IMENIYKE ZAMENICE Zamenice koj, kuj 15) Upitno-odnosna zamenica za lica ko javqa se u nekoliko varijanti: 259 a? ka1ko ko2 vo1li ML, i1ma ko2 i da ga `a1li Pa, sla1bo je ko2 do1{o L, re4tko ko2 se {ko1lovo Kr, ne2ma ko2 da me obi2|e D; b? zna2 se ko1 mo1`e D, i1ma ko1 ne2}e L, ko1 ne2ma, siro1ma Kn, ko1 i1ma, bogata2{ Kn, ko1 mi ka2`e Bi, ko1 i1ma Ka. Oblik sa -j javqa se sa dugosilaznim akcentom: a? ka1ko ko2j stoji2 Vo, ka1ko ko2j govo1ri D, ka1ko ko2j D, ko2j o1}e i {ta o1}e Kr, ko2j su2di ML, ko2j zna2 Bi, ko2j do2|e u a5vli1ju Ka, ko2j te pi2ta D, ko2j ti to2 da1o Pa. У облику куј корен се могао променити фонетским путем према -ј (Симић 1972:147). У ресавском говору (Пецо-Милановић 1968:252) постоји цела скала оу, уо замене вокала о самогласником у у упитној заменици који. Sledi gra|a: a? ja ne1 znam ku2j napa1da Bi, ku2j {ta mi1sli Ka, ku2j o2n, ~i2 o2n D, ku2j te1o da ra2di Kn, ka1ko ku2j i1ma D, ku2j ra2di, ku2j ne ra2di Bi, ku2j mi su2di Kr, ku2j ko1si Pa, ku2j no1si barja1ci Ta, ku2j zape2va Ta, ku2j }e pre2 da do2|e Tr, ni4je ima1o ku2j Pa, sad ne2ma ku2j da ra2di O, ku2j }e da `e1ni L, ku2j ne2}e da slu1{a Kn, kuj }e da nara2ni sto1ku Z; b? {ta ku2j i1ma Pa, ku2j i1ma za pro1daju L, ku2j i1de na wi1vu D, ku2j }e svi2we da ra2ni L, ku2j ima1o de1cu Tr. /Karta br. 13) У околним говорима стање је следеће: Гпвпр Левча (Р. Симић 1972:147) карактеришу заменице ko2, ko1, ko2j, ku2j. У Tрстенику (Јпвић 1968:123 и 127) именичка zаменица гласи ko2 i ko1, а релативна ko2j, koji2 i ku2j. У ресавскпм гпвпру (Пецп-Миланпвић 1968:252 и 335-336) zабелe`ени су следећи пблици: ka1ko ko1uj, ko1uj, ku1j.У Батпвцу (2009: 45) срећу се пблици ku2j i ko2j. 16) U kosim pade`ima javqaju se du`i i kra}i oblici. Zamenica koj, kuj u G i A ima forme sa finalnim -a: a? od ko1ga D, za ko1ga me sma2tra{ Kr, kod ko1ga da tra2`im O; 260 b? ko1ga si pi5ta1la Bo, ko1ga i1mam da i1mam D, s ko1ga se uva1tila ML, ko1ga uva1ti{ L, ko1ga mr5zi2{ Pa, i1ma ko1ga da vo1li Tr, ku2j e ko1ga pobe5di1o Bi, ko1ga si pi5ta1o da je u1zne{ Pa. U Dsg. ~e{}i je oblik kom: a? ne2ma{ ko1me da pri2~a{ Vo, ko1me pa1dne na pa1met Pa, ko1me ni1je do pa2ra Tr; b? ko1m da ka2`em ML, ko1m da se pove1ri{ Bi, ko1m da poza2jmi{ L, ko1m pi2sano L, ko1m je re2{eno L, ko1m kako pripa1dne na su2d Ve, ko1m da da2m pa1re Tr. У говору Млаве забележен је већи број дублетних форми именичких заменица. Тако упитна именичка заменица за бића има три облика (куј/кој/ко), при чему је први најчешћи. Zamenice slo`ene sa ko 17) U na{em govoru ne razlikuju se strogo ni po formi ni po obliku nominativ zamenice ko i Nsg. m.roda zamenice koji: od/t? ko1ga si to2 u1zeo [, ko1g i1ma tu2 O, zlo1 bez/s? ko1g ne mo1`e{ Bi, kot ko1ga }e VL; ko1ga vo1li{ Ka, kod ko1ga i1de{ L, ko11ga ne rastvo1ri{ Bi, ko1ga pri1jateqa i1ma{ Bo, za ko1ga se mi2 bori4mo D, nit sam kra1o nit sam ko1g ubi1o VL, na ko1ga me1tem ovo2 O, na ko1ga xa5ko1ve Pa, el i1ma o2n ko1ga Tr, ko1ga ne2ma mo1`e se VL, sa ko1ga se gle1da{ Kn, ko1ga slu2`i{ ML; ne2ma{ ko1m da ve1ruje{ Bo, ko1m je bo2g ro2d VP, el je ko1m te4{ko [, ko1m se svi2|a L, ko1m }e{ Pa, ko1m }e da da2{ Bo, kad ko1m zatre1ba Vo, i ko1me se ti2~e Ve, ko1me diri2n~i po ce1o da2n ML, ko1me se ce1ri L, ko1me se smrka2va, ko1me se razdawu1je Kr, ko1me pri5~a1ju D; s ki2m i1dete Ta, za ki22m Kr, s ki22m sedi2 Bo, s ki2m `i5vi2 Kn, ne22ma s ki2m ]. 18) U gra|ewu neodre|enih i odri~nih imeni~kih zamenica u~estvuju oblici ko i ki i formanti ne-, ni- i po- /neko, neki, niko, niki, poneki?. 261 Neodre|ena zamenica javqa se u dve tvorbene varijante neko i neki bilo da je u imeni~koj ili pridevskoj vrsti: a? ne1ko ko {a1qe pi4sma Bi, ne1ko ko vra2~a L, ne1ko }e da proda2 Z, ne1ko od ro1dbine Ka, ne1ko gra2di, ne1ko ru1{i O, bi1o ne1ki sne2g du1bok ML, pove1ze ga ne1ki ko5m{i1ja Ve, ne1ki Qu4ba Lu4ki}, peva2~ O, advoka2t ne1ki Iva2nki} Tr, Ra1di{a ne1ki pro1fesor Pa, bi1o ne1ki Mi1da kroja2~ Bo, ne1ki Ko4la a1baxija VL, ne1ki {u1ster Bo2ne Z, ne1ki Mija1jlo ], pro2|e po ne1ki vojni2k Bo, ne1ki ofici2r do2|e Kr, po ne1ki te1legram [, ne1ki Kne`i1~anin Pa; b? ne1ki do1bije, ne1ki ne Tr, ne1ki `we2 ML, ne1ki ra2de u inostra4nstvu Ve, ne1ki ga su2di Vo, ne1ki vi2~e ML, ne1ki ne mr5zi2 O, ako ga ne1ki potka2`e Kr, ne1ki pre5de2, ne1ki prepre2da vu1nu ], ako me ne1ki prija5vi1o ], da ne2ma ne1ki u po1drum Bi, kad ne1ki lu2pa na vra4ta Vo, si1no} ne1ki nagra2|en na ta1kmi~ewe se2la D, vi2~e ne1ki otu1d ML, de1re se ne1ki Ka, }e te upla1{i ne1ki no1}u Ve, ne1ki ne2ma cipe1le, opa2nce Pa, ne1ki ima1o {iwe2r, ne1ki ni4je Ta, da ne2}e ne1ki da mi koma2nduje [, ne1ki bu1de do1bar, ne1ki ne Bi, ne1ki pobrqa5vi2 Tr, ne1ki dru1gi D, pi5ta1o ga ne1ki Kr, ne1ki i1ma ], }e ne zatvo1ri ne1ki Bo, ne1ki nastra5da1o u nesre1}i, ne1ki u ra1t Ka, el i1ma ne1ki da name2{ta ru2ke? Kr, ne1ki mu pri5~o2 Kr, ne1ki me vi2knu ML, ne1ki me mr5zi2 L, ne1ki je na svo2j na4~in ML; v? i1ma pone1ki [, pone1ki mu popu2{ta Ve. U Dsg. zastupqene su kra}e forme: g? ne1kom se ote1li kra1va L, ne1kom potpla5ti1li Kr, da2j ne1kom Ka, ne1kom se dopa1dne Tr, ne1kom fa1li ku1}a Ka; ne1kog ne mo1` da ku2pi{ Kr, ne1koga proka5za1li ML; da2j ne1kome devo2jku O, ne1kome mara1mu Tr. 19) Nominativ zamenice {to-{ta glasi dvojako. Ostali oblici izgledaju ovako: 262 o - ~e1ga e? Bi, o - ~e1ga mu fle1ka? Ka, o - ~e1ga se rodi1{e? ML, o-~e1ga se pu2di? Bo, o-~e1ga ga boli2?2 Bu, o-~e1ga drkti2?2 Bo, o-~e1ga mu lo1{e? Tr, o-~e1ga mu a1sna? L, o- ~e1ga dobi1o a1smu? ML; o1 -{ta se bi1ju L, o1-{ta se posva1|a{e Bo, o1-{ta se o1drale Bu, o1-{ta me1}u Bu, o1- {ta se ogre1ble L, o1-{ta su oka1~ene Bo; ~e1mu Z; o ~e1mu se ra2di Kr; za ~i2m O, za ~i2m }u `a1lim? Ta, ~i2m da - s odveze2m? Bu, ne2mam ~i22m da ve poslu2`im Ka, { - ~i2m da te poslu2`im? VP, ne2ma ~i2m d - uda1ri{. D, ~i2m d - umu2tim? L, ~i2m da do2|em? ML, ~i2m da je2m? Ka, ~i2m da ura2dim? Kn, ~i2m da no1sim? D, ~i2m da ka2dim? L, ~im ku1dila mo4mka D, ~i2m da plete2m? Ka, ~i2m da go1tvim? Kn, ~i2m smr1kne, do2|i Pa. Za razliku od kwi`evnog jezika de{ava se da umesto lokativa stoji instrumental: ne2mam po ki2m da pra1tim pe~e4we ], po ki2m da te zove2m Kn, ne znam o ~i2m `i5vi2 Z, o ~i2m `i5vi2{ kad ne ra2di{ Ka. Umesto dativa nalazi se instrumental: da l se ba1vi{ ~e1mu Bi, ~e1mu se zani2ma{ VL, ~e1mu se rukovo1di{ na glasa2wu Bu. 20) Odri~na zamenica se javqa u oblicima niko i niki. Porede}i na{e stawe sa stawem u Batovcu dolazimo do zakqu~ka da se i u jednom i u drugom govoru ~e{}e upotrebqava zamenica niko. Sledi gra|a: a? ni1ko ne sme2 da me1te di1nar ML, ni1ko to2 ni4je obu2ko Tr, ne2}e ni1ko da ra2di Z, to2 ni1ko ne mo1`e da no1si Ka, ni1ko ni1kog ne vo1li L, ni1ko ne sme2 da ka2`e nemo2j Pa, ni1ko ne sa2di ba4{tu Tr, ni1ko ni4je tre1pno ]; b? ni1ki da te razume2 Tr, ni1ki ne pi2ta za ni1kog D, ni1ki ne sedi2 sa sta2rcima Vo, ni1ki ni4je kako tre1ba Ve, ni1ki ne pru2`a o1tpor Ta. 263 Du`i oblici su ~e{}i u G i A, a u D su kra}i: v? ne vo1lim ni1koga D, ni1koga mi ne2ma na kapi1ju Kn, ni4su ubi1li ni1koga Tr, nemo2 da slu1{a{ ni1koga Z, sad ne2mam ni1koga Pa, da ne slu1{am ni1koga L, ne znam za ni1koga D; g? ne da2m ni1kom ni1{ta Pa, ne da2j tvo1je pa1re ni1kom L, ne sve2tim se ni1kom L, ne mogu ni1kom da mi1slim lo1{e [. 21) U kombinaciji sa predlozima struktura ove zamenice se ne mewa: za ni1koga ne ma2rim ML, ne pi2ta za ni1koga Z, kod ni1koga ne i1dem Ta, ne mo1gu za ni1kog da ka2`em L, sa ni1koga se ne sva111|amo O; s ni1kim se ne podno1sim ML, s ni1kim se ne sva1|amo O, s ni1kim se ni4sam ka5ra1la O, s ni1kim L, s ni1kim ne izla1zi Pa. 22) Zamenica svaki pona{a se isto u Nsg.: - sva1ki na svo1je me1sto ML, sva1ki na svo2j kra2j Bo, sva1ki svo1je pr1we Tr, sva1ki u svo1je me1sto Ka, sva1ki bi1o u svo1ju ~e1tu VL, sva1ki i1ma Kr, sva1ki i1mu}an Pa, sva1ki ra2di za se1be ], sva1ki je za se1be Bo, sva1ki ofici2r o1}e svo1je Ve, sva1ki u svo1ju jedini1cu L; sva1ki o1}e D, sva1ki se ja2vqa Z, sva1ki }e te u1bije Bo, sva1ki po ne1{to zna2 Bu, sva1ki }e te razu1me VL, sva1ki mo2ra d - i1ma tawi2r [, ne2}e sva1ki da prizna2 Pa, sva1ki se politi1~ar izme2ni L, sva1ki sla1vi sla1vu Ka, sva1ki i1ma ko1la Kr, tad je sva1ki zapla1ko Bo, dana1s sva1ki snabdeve2n ], sva1ki svo2m ja1tu ML, sva1ki se1bi vu5~e2 L, sva1ki da5je svo1jem Kr, dana1s sva1ki i1de u {ko1lu Pa. 23) Zamenica niko naj~e{}e se upotrebqava u tom obliku: - ni1ko ni4je zna1o za wi2 Bi, ni1ko te ne zove2 Ve, ni1ko se ne ja2vqa D, ni1ko te ne di2ra Vo, ni1ko ne mo` da proda2 Kn, ni1ko ne2ma da pi2ta O, ne2ma ni1ko ], ne2ma ni1ko ku1}i Ta, nigde ne2ma ni1ko Kr, nemo2 ni1ko da pri2~a D, ne4 da ga spa5se2 ni1ko ML, te1be ne pi2ta ni1ko Bo. Osim ovog javqa se i oblik niki: 264 - ne2ma ni1ki VP, ne2ma ga ni1ki Ve, da ne bi mo1go ni1ki da uvi2|e [, to sad ne2ma ni1ki Bo, ni1ki mi ni4je pra1tio ni ba2nku Ta, ni4je ima1o ni1ki da ti do2|e Pa. Sla`e se sa stawem u kosovsko-resavskom dijalektu (Пецп-Миланпвић, 1968: 241- 366). U zavisnim pade`ima D – L I nastavak je -em: - ne pri2~ajte ni1kem ], nemo2 da pri2~a{ ni1kem Kr, ni1kem ni1{ta L, ni1kem ni4je do1bro Kn, ni4sam du4`an ni1kem Vo, preno}i1li i ni1kem ni1{ta Pa, ne govo1ri ni1kem Tr, ni1kem ne5 da da2m Bo, ni1kem se ne boji2m Ka; ne1kem do1bro, ne1kem ni4je Bo, ne1kem }e se posre1}i Kr, o1dem ne1kem da slu2`im Pa, ne1kem da sku1va ka4fu D, ne1kem opa2nci, ne1kem obo2jci Vo; - sva1kem gu2ra, sva1kem da5je2 O, sva1kem smo poma5ga1li Pa, sva1kem sam kosi1o ]; na sva1kem za5bra1nu VP, na sva1kem ima4wu Bo; s ne1kem se vi5|a1la Bu, s ne1kem se pa1zila D, s ni1kem se ni4je sva1|ao Ta, s ni1kem se ni4je mr5ze1o Bu, sa sva1kem le2po Tr, sa sva1kem do1bro Kn. 24) Zamenica ne{to ima promenu kao u kwi`evnom jeziku: ne{to, ne~ega, ne~em, a zamenice niko, ni{ta imaju oblike kao osnovna re~: - sa ni1koga se ne tr5pi2 O, bez ni1koga se mo1`e ], od ni1{ta ga ni4je stra2 Pa, bez ni1{ta me osta1vio Kr, od ni1{ta ML, ni4je za ni1{ta Bo, da ne osta1nem bez ni1{ta L; - za ni1{ta ni4si Vo, za ni1{ta se sva1|aju Ve, mu11ke za ni1{ta Tr, ni4si za ni1{ta Kn, za xa1be, za ni1{ta VP, da ra2di za ni1{ta Ve, ~i1sto za ni1{ta D; s ni1kem ne pri2~a Kr, s ni1kem ne govo11ri O, s ni11kem Ta; osta1de o ni1~em Bo, } - osta1ne{ o ni1~em ML. 25) Kod zamenice svako, pored toga oblika, pojavquje se i oblik svaki: a? sva1ko mu da2 pone1{to O, sva1ko mo2ra da `i5vi2 ML, sva1ko i1ma svo1je VP, sva1ko svo1je gle1da Ta, sva1ko da2 pone1{to Pa; 265 b? sva1ki te mr5zi2 dana1s D, sva1ki se1be gle1da Pa, sva1ki dr`i2 svo1je Ka, sva1ki i1ma svo1je VL, sva1ki ne1{to zna2 [, sva1ki na svo1je me1sto L, sva1kom tre1ba Bo. U G i A upotrebqavaju se du`e forme, a u D kra}e: v? kod sva1koga ima ne1{to O, pred sva1koga se me1tne ~a1{a Tr, sva1koga je o1na ispo1{tovala ML, sva1koga bi pomo1gla L; g? sva1kom o1}e{ da u~i1ni{ Ka, sva1kom je name2weno O, pomo1gni sva1kom L, po pe2sto sva1kom ML, sva1kom po je1dna so1ba D. Према пореклу заменице неки, ники и сваки су придевске и имају атрибутску функцију када стоје уз именицу. Када се изостави именица, ове заменице могу да се употребе самостално и замењују се облицима неко, нико и свако. Осим неодређене именичке заменице неко у истој функцији јављају се и придевска неки и упитна ко. Поред одричне именичке заменице нико корити се и придевска ники. Општа именичка заменица свако може се јавити и у придевској форми сваки. Упитна именичка заменица за предмете има облике шта и што, при чему се овај други најчешће употребљава уместо релативне заменице који, што представља синтаксички балканизам (Ивић 1994: 361-362). Општа и одрична именичка заменица немају дублетних форми. Дистрибуција именичких заменица у околним говорима је следећа: у говорима Крагујевачке Лепенице: ко, што, неко, нико/ники (Вукићевић 1995: 79, 166), Ресаве: куј, неко, нико/ники, свако, ма ко, нешто, ништа (Пецо-Милановић 1968: 335-336), Левча: ко/кој/куј; неки; неко/ники, што/шта; ништа (Симић 1972: 146-147, 352-354). У Доњој Мутници је нешто мање варијаната заменица: куј; нико; шта; ништа (Ракић- Милојковић 1990: 93). Zamenica {to /{ta? 26) Ova zamenica upotrebqava se u nominativu u obliku {ta: ne1 znam {ta je s to1bom L, to2 {ta si re1kla O, {ta nam bi4lo Kr, {ta ni fa1lilo Pa, ra4di {ta o1}e{ Bi, {ta }e ti bu1de Ve, {ta da se ra2di Bi, {ta je D VP VL Ka, {ta se ra2di Tr; 266 27) U akuzativu je iskqu~ivo oblik {ta: ima {ta2 da ~u1je{ L, ne1 znam {ta2 dru1go Pa, ne2mam vi1{e {ta2 Ta, nek ra2de {ta1 o1}e Tr, pi5ta1li me {ta sam mi1slila Ka, me1te{ {ta1 i1ma{ L; za1 {ta gi1nemo ML, za1 {ta da s uda2m L; na1 {ta si to2 donosi1la Tr, u1 {ta }u da ga o1bujem Ka, u1 {ta da je4mo O. 28) Zamenica {to ima zna~ewe za{to: a? {to1 be1gate BL, {to1 la1`ete Bi, {to1 pla1~e{ L, {to1 se sikira2{ Pa, {to1 ste dola1zili Pa; 29) U relativnom zna~ewu pojavquje se zamenica {to: ova2 ~o11vek {to se kri2vo kle1o ML, i1ma `e1ne {to zadu2`ene za ku1vawe Tr, ma2jstor {to name2{ta cipe1le D; plo1~ice {to ga1zi{ po wi2 Ka, crepu1qa na {ta se pe~e2 le1ba ML, i1ma sa1~ {to se pokla2pa s wi2m Vo, ja1buke petro2vke {to sti1`u za Petro2vdan Kn, ko1sa {to ko1simo O, me1tla {to ~i1stimo. 30) U prilogu za{to sre}u se obe zamenice /{to i {ta?: a? za1{to ne popu1sti{ Kr, ne1 znam za1{to Z; b? ni4je mi ja1sno, za1{ta ti tre1ba Pa, za1{ta se zadu`u1je{ Ka. 31) Zamenica {to upotrebqava se: a? u neodre|enoj zamenici ne{to: ne1{to me stre1filo Pa, da paza2rimo ne1{to O, o1}u da je1dem ne1{to sla1tko Bi, da nama1`e ne1{to na le1ba Ve, da mu spre2mim ne1{to L; b? u slo`enim veznicima: sve1 je bi4lo i1sto, samo {to se ni4je uzi1malo sa sva1dbe Tr, sa1mo {to sti1gli, eve2 je mili2cija ML, bi4lo mu te4{ko sa1mo {to osta1la sa4ma L, pu1{tili ga zato2 {to prepre1den Ka, a po{to su na2s mobili1sali [; v? u sastavu re~ca: vi1{e sam mu da4la ne1go {to sam te1la D, 267 32) Zamenica {ta sre}e se u sastavu drugih zamenica i izraza: ni1{ta mu ne fa1li Vo, ne pri2~aj ni1kom ni1{ta Tr; bo1qe i1{ta nego ni1{ta ML, ne lu2paj koje{ta2 Ve, sva1{ta mo1`e da se de1si O, mo2ram ne1{to, makar {ta da ra2dim Ka, ku4pi {ta bi4lo Bi, {ta ko mo1`e D. zna1o da pri2~a mnogo {ta L; od ~e1ga se dobi2ja trova2we Ta, i1ma tu ne1~ega D, ne2ma ni1~ega Bi; sa ~i2m da upore2dim Ka, ne2mam ~i2m da ra2dim O, s ne1~im da po1~nem Ta, ni1~im da ne mr1dnem D; o2n ne1 zna o ~e1mu se ra2di Ta; ali i: u ni1~emu se ne sla2`u Ka. 33) Zamenica {ta ima kratki i dugi akcenat: - kratki akcenat - ne mo1{ da da2{ {ta1 mo1{ d - u1zne{ Bi, {ta1 te bri1ga Z, {ta1 se pla1{i{ Pa, {ta1 }e se ra2di Ta, {ta1 se sme5je2{ Vo, {ta1 s - de{a2va Z, {ta1 ni je VL, {ta1 vi je D, {ta1 ti bi1 Vo, {ta1 o1}e{ Bu, {ta1 mi1si{ L, ~u1je{ {ta1 govo1rim Pa, {ta1 ti je o1na? [, {ta1 s - mi1slijo? ], {ta1 te te1ra |a1vo? VP, {ta1 me boli2 bri1ga? Bi, {ta1 si te1o? Pa; {ta1 bi ra5di1jo? Kr, {ta1 bi se ispla5ti1lo Vo, {ta1 su ra5di1li Ve, {ta1 ne sve1 te1rali Kn, {ta1 su u~ini1li Ve, {ta1 se tu2 nabi1li L, {ta1 smo ka5za1li O, {ta1 smo pri5~a1li ML, {ta1 si to2 re1111ko? Ka, u1 {ta sam dospe1o? ], {ta1 }emo za zi4mu? Pa, {ta1 }u za se1tvu? Bi, {ta1 }e se dogo1di? Vo, {ta1 }e vi vojni4ci? Ka, {ta1 }e mi mo2re? VP, {ta1 }e ti pa1re? D, {ta1 }e se de1si? Ka, {ta1 }e ti bu1de? Vo, {ta1 ga slu1{a{ L, {ta1 da ra2di{ Tr, {ta1 }e{ Bo, {ta1 }u ko - leka4ra Pa, {ta1 }e{, mori2 [; {ta1 je da je Bo, {ta1 li lupeta2 Ve, {ta bi1 Ka; {ta1 mi1si{? VP, {ta1 me gle1da{? Vo, {ta1 plani2ra{? L; to2 {ta s - do1no Ta, {ta kom tre1ba O, {ta ti sve ne ka2`e Pa, {ta sve ne mo1`e Bi; {to1 se nervi2ra{? Kr, {to1 se uobra5zi1o? Bi, {to1 mu dozvoqa2va{? [, {to1 pija2n~i? ML, {to1 napu1stila ku1}u? Kn; 268 {to1 si u~e1stovo? [, {to1 si dozvoli1jo? ML, {to1 im ne da2{ pa1re? D, {to1 si nasr5nu1o? Pa, {to1 s bu5{i1o u1{i? Tr; {to1 ne sta1ne{? Bi, {to1 ne popra1vi{ ku1}u? Z, {to1 ne sekira2{? Vo; {to1 s mo5ra1o? ML, {to1 se ne preda5e2{? Ka, {to1 ne dola1zi{? Bo; {to1 be1gaju Pa, {to1 ne predu11znu ne1{to? L, {to1 ne kre2nu? Vo; - dugi akcenat - {ta2 i1ma{ ti2 s wi2m? L, {ta2 i1ma da be1gate? Vo, {ta2 ra2de te2 devo2jke? D, {ta2 vre5di2, {ta i1ma s wo2m Pa, {ta2 i1ma{ od ki1lo me2sa Tr; ne2ma {ta2 da je2 Ta, vi1di{ {ta2 je1de Bo, bo2g zna2 {ta2 VP, bi4lo {ta2 VL, el zna2{ {ta2 Ka, sa1mo gle1da {ta2 Kr, ta - cam vi1dela sve {ta2 je1sje VL; ne2ma{ {ta2 d obu5~e2{ Bo, ne2ma{ {ta2 da ka2`e{ ML, {ta2 ku2j zna2 da zna2 ]; ni4je bo5zna2 {ta2 O, ako bu1de jo{ {ta2 Ta, ko1m }e {ta2 da da2 O, kom {ta2 tre1ba ML; da l i1ma {ta2 za je1lo VP, ne1 znam {ta2 da ra2dim Bi, {ta2 da ra2dim VL, ne2ma {ta2 da mi1sli Ka; ne vi1di{ {ta2 VL, ni4sam ni zna1o {ta2 Ka, otku1d zna2m {ta2 D; {to2 ML, a {to2 [, {to2 da ne bu1de Kr, {to2 ni4smo zna1li Z, {to2 ni4je oti1{o VP, {to2 se obzna5ni1o ]; ni5 se vodi1la bo4rba, ni se {to2 sru1{ilo Ve, o1}e{ da {to2 sku1vamo Kn, ne2ma{ ni pa1re ni dru1go {to2 Kr, ima1lo {to2 - ne5ma1lo Ve; i1ma {to2 za me1ne O, {to2 ne je4te? D, {to2 da premo{}u1jem? Bu; Veliki broj primera je sa neakcentovanom zamenicom {to - {ta: {ta bi2 s to2 vese4qe O, {ta mo1`e{, tako2 je Pa, {ta ka2`e Ka, {ta pri2~a Bi, {ta ni4je ra2|eno? Kn, {ta bi2 s wego1vima? Vo, {ta ra2di ona devo2jka? D, {ta i je zapo1{qeni [, {ta i1ma tu5na2? L, {ta i1ma od fami1lije? Ka; 269 {to va1ra{ tu `eni1cu? O, {to ni4s ku5pi1jo dru1go? Bi, {to ni4s osta1o? D. Kada se zamenica {to upotrebi u slu`bi veznika, ona je bez akcenta: je1di {ta o1}e{ Bi, i1ma za je1lo {ta ti du4{a o1}e L, i1ma {ta o1}e{ Kr, {ta god o1}e{ VL, nek bu1de bi4lo {ta VL, sve1 {to postoi2 VP, sve1 {to zna2{ Pa, ne mo1` da pro2|e{ zato2 {to si mr1{ava ML; je1di me2so, {ta o1}e{ O, {ta o1}e{ u1zni Z, ne1 znamo {ta u1zeli ML, nek bu1de {ta bu1de Pa, nek bi1dne {ta god o1}e Ka, {ta god o1}e{ kad si na fu1nkcije Bo, ne mo1{ da ra2di {ta se o1}e Ve; Bo2g me opomi1we {to ne ve1rujem Ka, ne mo1k se naka1jem {to sam ga pu1stio O, {to te ukra1li, sam si kri2v Pa, do1{lo kod me1n sve {to ~u1lo za wi2 Tr, ona2 ~o1vek go2r {to u1mro Bo, ne mo1{ se uda2 {to osta1rela VL. Forma {ta javqa se i kad se u konstrukciji sa predlogom, kada se akcenat prenese na predlog: za1 {ta da `a1lim [, za1 {ta da se kaem L, za1 {ta on pogi1nuo Bo, ne1 znam za1 {ta sam kri2v Kr, za1 {ta me ka1znili Ka, naru5`i1{e ga za1 {ta, za ni1{ta Ve, da se po`a1le za1 {ta Pa, mo2ra se ka2`e za1 {ta dobi1o o1tkaz Tr; za1 {ta o1ni da5ju2 pa1re O, za1 {ta me sve te5re1te Ka, za1 {ta me sma5tra1u Kn, za1 {ta su osta1li L, ne1 znam za1 {ta }e mi Bu, za1 {ta, za ni1{ta Vo. Primeri sa predlo{ko-pade`nim konstrukcijama: osta1vio me bez ni1{ta Ka, za ni1{ta ne ma2ri Ta, ne pi2ta za ni1{ta O; ni4je upu2}en u ni1~im L. Аналитички пблици, псим у пвпм гпвпру, јављају се у ресавскпм (Пецп-Миланпвић 1968:306), Дпопј Мутници (Ракић 1990:80-85), Трстенику (Јпвић 1968:161), Левчу (Симић 1980:37, 114-125), Батпвцу (Бпшоакпвић 2009: 46 ). U oblasti sintakse vi{e }e biti re~i o analiti~kim oblicima. Sada samo nekoliko primera: 270 a? genitiv: daj mi ki1lo pasu2q Ka, izme1ri po1la ki1la {e1}er D, ku2pi{ ki1lo ga2s Z, dva2 pa1ra ode4lo D, le4~ke bra1{no L, ka{i1~icu `i1to Kn; pa4r~e pro4ju Pa, ka{i1~icu ka1fu ML; iz Br1zohode dola1zili kod na2s L, po1{li is Kr1vije Pa, pova1dili ja4ja is ko1~inu ML; b? instrumental: `i5ve1la sa mo1jega sve1kra Ta, oti1{la sa vojni4ka Kn, s ono1ga ma2loga se sva1|ala O, s mo2g o1ca se sla5ga1o D, s mo2ga pa1storka se rasta1vila Ta, ne pri2~a sa de1vera L; posva1|ala se sa ko5m{i1ku Pa, osta1la sa Stoja1nu da `i5vi2 Pa, mu1~ila se sa tu2 de~urlij1u ML, osta1la sa de1cu do kra1ja ra1ta sa44ma L, o`eni1o se sa dru1gu ma1jku Ka; mo2ra da se pona2{a s me1ne Ka, kopa1la sas we1ga baraba2r Ta, uva1tila se sa wega O; ne2mam s ko1ga da se raspra1qam ML, uva1tila se s ne1ki mo2mci Bi; pokrive1no sa }eremi1du VL, uve2`e{ sa ga4jtan Kn, nama1`e sa ma2st D, poma2`em sa me2d mi1liprot D, nama1`i sas ja4je Pa; napr2ska sa vodi1cu Bu, nadro1bi le1ba sa mle4ko Bu, je1lo se sa drve1nu ka{i1ku Ve, napu1nili ja1stuk sa pe2rje Ka, s je1dnu moti1ku ko1pa{ ML; ora1lo se sa volo1vi Bi; sa duga1~ki ruka4vi Bi. U funkciji slovenskog genitiva umesto A pojavquje se Nsg. ili Npl.: ne2ma vi4no Ka, xa2k bra1{no se ku2pi ML; i1ma pu1no pa1re D, i1ma mo2mci ko1lko o1}e{ L. PROMENA PRIDEVA, PRIDEVSKIH ZAMENICA I TRORODNIH BROJEVA Odnos tvrdih i mekih osnova 1) [tokavske govore mo`emo podeliti na one u kojima preovladavaju nastavci tvrde promene i na one u kojima se ~uvaju nastavci meke promene. Nastavci tvrdih osnova imaju samoglasnik -o, a nastavci mekih samoglasnik -e. 2) Nastavci sa vokalom -e u Nsg. sr. r.: 271 vru4}e je1lo Ve, doma2}e ja4je Bi, tu4|e me1sto D, tu4|e de4te Ta; Ba1dwe ve1~e Vo, za1dwe vre4me VP, jese2we vre4me Pa, koko{i1we ja4je Tr, le1twe ve1~e L, le1twe do1bo kr, le1twe do2ba Ve; kra1vqe mle4ko O, gove1|e pe~e4we Bi, jagwe1}e pe~e4we Bu, jare1}e pe~e4we Bu, june1}e me2so L, pile1}e me2so Ka, prase1}e me2so Kr; ko1zje mle4ko Ve Bi Bo ML Ka Kn Kr Ta Tr [, o1v~e me2so Bi vo D ML VL Pa ] [; bo1qe de4te tr, najbo1qe vre4me ka, ve1}e dvo1ri{te Pa, najsla1|e pa4r~e ML; dru1k~e devo2j~e VL, lo1{e deti4wstvo O; mo1je me1sto Pa, mo1je go1di{te O, mo1je unu1~e ML, tvo1je se1lo L, tvo1je pa1stor~e Kr, svo1je ima4we [; koje2 `i1to; na1{e odeqe4we D, na1{e se1lo O; tri1jes pe2to go1di{te O, ~etre2s dru1go go1di{te ML; ali i: ri4|o - ri4|e Bu, ri4|og - ri4|eg Ka, kr4wo - kr4we L, kr4wog - kr4weg Vo. 3) Nastavci sa vokalom -e u G i Asg. m. r. i Gsg. sr.r starih mekih osnova: do slede2}eg pu4ta VP, sre1dweg ra2sta Vo; u~i Ba2dweg da2na Ve, lovi1li smo di1vqeg ve1pra ], pa1tio od do2weg pri1tiska Bo, lo1{eg zdra2vqa Bo, iz tu5|e2g se1la L; mla1|eg bra1ta Tr, stari1jeg si2na ML, stari1jeg mu{ka4rca u1zela Ka, najmla1|eg sin~i4}a u1zela Kn, i1mam bo1qeg od te1be Tr; mo1jega mu2`a Ml, mo1jega de1vera Ka, mo1jega mu2`a go1di{te L: za mo1jeg si2na se u1dala O, kod mo1jeg o1ca pobe1gla D, mo1jeg sve1kra ima4we Ve, sva1ki svo1jeg nek pa1zi VL; kod ko1jega mu2`a i1ma do1bro Bi; i1ma sve1ga i sva1~ega Ve. 4) U instrumentalu singulara sre}u se nastavci -om i -em: Prisvojni pridevi na -ev i neke re~i izvedene od wih ~uvaju starije stawe: a? |-ev: \o5r|e1vi} Bi, \u2r|evdan Ve, u1~i \u2r|evdana Bo; `-ev: mu2`ev si2n iz pr2vog bra2ka ML; j-ev: Bla1gojev Bi, Qubi1vojev bra1t Ve, Mi1lojevi} L, To4ma Radivo5je1vi} Bo; 272 q-ev: Vasi5qe1vi} O, kra5qe2v zuba2r Ta, Mosko5vqe1vi} Ka, u1lica Ra2deta Mosko5vqe1vi}a Ka, pri1jateqev si2n Pa; r-ev: To1doreva subo1ta Bi, To1doreva `e1na ML, ca1revina Ve, ca1revi} Ve; }-ev: Babe1ji}ev poto4mak [, yi5vko1vi}evi si1novi ], ne5di1}evci Kn, Sne`a1na Pa2jki}eva Z; ~-ev: o1~evo pre5zi1me L, o~e1vina Vo, Pa2n~evo O, Sta2r~evo Tr; {-ev: Kru1{evac Ve, Mi1lo{evi lu1govi Vo. Nastavci u kosim pade`ima imaju du`e i kra}e oblike, pri ~emu dominiraju kra}i oblici /82:46) na ovoj teritoriji: Genitiv /Akuzativ? 5) Zabele`eni su primeri sa nastavkom -oga: poga1~a od Be2loga bra1{na Kn, me1ne bo1lesnoga O, ku5pi1la }ura4na ve1likoga Bi, zate1kli ga mr1tvoga D, dr`a1li te ne1sposobnoga Z, sla1vimo sveto2ga Ili1ju Ka, sve2toga Niko1lu D, od sta1roga bra1{na ML, iz tu1rskoga ra1ta ML, ma4nte se }o1ravoga po1sla Ve; mo2ga Dra2geta se1stra Vo, zo2vnem mo2ga mu2`a Kn, mo2ga de1vera D, mo2ga o1ca pa1storak Ta, mo2ga si2na devo2jka L, mo2ga bra1ta `e1na Ve, sas mo2ga ~ove1ka se {valera1la Pa, bo1ga li ti tvo2ga Kn, da bri1ne{ za svo2ga rodi1teqa Vo, ko1ga ni4su ote1rali L, ne1koga `anda4ra Bi, za vre4me ovo1ga ra1ta [, za to1ga Radi1{u da s uda2 ML, ne2ma o to1ga ni1{ta Tr, te1la d u1bije ono1ga Ve, ono1ga mo1jega Ra5{e2 `e1na Bu; za we1ga jedno4ga Bu, i1mam je1dnoga si2na L, osta1vi{e je1dan dru1goga Vo, o1na oti1{la za dru1goga Kn, se2dmoga ju2la }e bu1de go1dina D, dva5na2jstoga ma1ja godi1{wica deca1ma ML; sa to1ga mo2ga de1vera Kr, ne4}u sa to1ga i to1ga Bo, ima1la sam to1ga jedno4ga mo4mka L; i1mam ze1ta le4poga Bi. Nastavak -og nalazi se u primerima: 273 pro4ja od be2log bra1{na Tr, do1{la iz be2log sve2ta Vo, sna1ja mi iz Vla1{kog Do1la Ka, ku5pi1li smo do1brog bi4ka Ka, sa4rma od k1iselog ku1pusa Ka, devo2jka iz No1vog Paza4ra Ve, kwi1ge za o1dli~nog u1~enika Ve, od pro5ji1nog bra1{na Ka, od ro|e1nog si2na Bu, na sve2tog Ara2n|ela se ne ra2di Ve, u1~i sveto2g Ili1je gr5me1lo O, na sveto2g Jova1na ML, ima1la sam o1ca stro1gog Bi, ce2log `ivo1ta se mu1~i{ Ka; mo2g o1ca Ve, mo2g Ra2deta Kn, mo2g mu2`a L, kraj tvo2g vino1grada L, od wego1vog o1ca Bi, pored we2nog mu2`a sara2wen ML, od wi1nog unu1ka L, ova1kog ze1ta da ne vi1dim D, od we1ga samo2g Ka; je1dnog da2na Bi, we1ga je1dnog ima1la L, iz dru1gog bra2ka Bi, za dru1gog ~ove1ka Pa; ono1ga `i5vo2g sara5ni1li Kn. Mu{ki i sredwi rod 6) Kod pridevskih re~i iza tvrdih i mekih suglasnika veoma je rasprostrwen nastavak -em: Dativ 7) Nastavci u dativu iza tvrdih suglasnika su slede}i: primi1~em se Pan~eva1~kom mo1stu Vo, ma2lem dete1tu ja1sno O, o1~nem leka4ru Pa; a1lenem lo4ncu Kr, one2m be2lem VL, brada1tem ~ove1ku Bo, Bogo1mirovem unu1ku Bi, vaqa4nem ra4du L, devo1ja~kem da4ru Bi, duga1~kem pu4tu Tr, zadocne1lem pi4smu Pa, da1do{e ga ja2vnem tu`i1ocu Pa, Jele1ninem o1cu Ta, Momi1rovem dete1tu Vo, Ra2jkovem ta4stu Ka, pa2li se sve4}a Svete22m Ara2n|elu O, mi4~kem dete1tu Bu, no1}nem ra4du Tr, one2m Vo5je2 propa1lem [, pa1lem bo4rcu Pa, ra1dosnem da4nu Bu, ru1~nem ra4du VL, prema Cr2nem vr1hu Kr, ~i1pkanem ~a5r{a1vu VL; wego1vem bra1tu ML, wego1vem si2nu Tr; ne1kem ~ove1ku L, ovo1m seqa4ku Pa, ove2m seqa4ku ma1lo tre1ba D, ka5za1o sam ove2m ~ove1ku Ve, te2m i te2m Tr, te2m sve1 zabra5ni1li O, da pomo1gne one2m ML, one2m ni4je uspe1lo Ka, one2m svi2we mlo1go debe1le Kn, one2m bo1lesnem L; 274 je1dno dru1gom poma2`emo Kn, jedne2m ka2`em to2 i to2 Pa, dru1gem da4li vi1{e Tr, jedne2m kova4~u u se1lu Bi. Nastavci u dativu iza mekih suglasnika: te2m mla1|em Tr, ove2m sre1dwem Tr, stari1jem gospo1dinu Pa, mo1jem de1veru Bi, mo1jem ze1tu Ve, mo1jem unu1~etu Bu. Lokativ 8) Nastavci iza tvrdog suglasnika: na be2lom ko1wu Tr, u ve1likom dvo1ri{tu ML, u i1stom pra4vcu L, po ce4lom na5ro1du D; na Ba2novem br1du Ve, u bo5lni1~kem kru4gu Bu, u bo5lni1~kem ode4lu Pa, na Bu1surskem poto1ku Bu, osta1li u do1brem se1}awu O, na Za5br1dskem pu4tu D, o Ko1sovskem bo1ju smo pri5~a1li Tr, na mastiqa1vem papi4ru Tr, u No1vem Sa4du Bo, na po1gre{nem pu4tu Ka, na pr1qavem asta4lu L, u po1gre{nem pra4vcu Kr, o sva1dbarskem ku1pusu L, o tru1lem dr1vetu Z, na solu2nskem fro1ntu D, na sta2rem sam bro1ju Bu, pri2~a o crve1nem vra4pcu Kn, na Cr2nem vr1hu ML; u wego1vom dvo1ri{tu ML, na sva1kom u2glu L, po ovo1m vre1menu Tr, u ovo1m kra1ju Tr, o to1m do1`ivqaju da pri2~am [, u to1m ko1lu Tr, u sva1kom se1lu Pa, u ono1m vre1menu Bi; ali i: u wego1vem vino1gradu O, na sva1kem ko1raku D, po ove2m sne4gu Bu, u ove2m gazdalu1ku ML, u te2m na5ro1du i1ma ne1{to O; u je1dnom vago4nu Ka, u je1dnom ru1ksaku prona2|eno [, na dru1gom me1stu petna2js di1nara VL. Nastavci iza mekog suglasnika: u bo1qem vre1menu VP, na go2rwem spra1tu Kn, u zi2mwem ode4lu Kr; u koje2m vre1menu L, u mo1jem ve4ku Bi, po tvo1jem ru1kopisu se po1znalo O, u ovo1m na1{em kra1ju Tr; 275 u dru1gem ra4zredu O, u tre2}em ra4zredu L. Nastavak -ome zabele`en je u selima: Dativ: re1kli mo2me ze1tu VL, to1me tvo2me {ura4ku VP, ka2`em dana1s sva1kome [; Lokativ: o to1me ne2ma da se pri2~a VP, po to1me se pozna5je2 Vl, po to1me i to1me VL. Nastavak -em zadr`ao se kod zamenica: Dativ: mo1jem bra1tu si2n Ka, mo1jem de1veru Kn, mo1jem de1de bra1t Ka; wo2jnem o1cu pozna1nik Ka, ove2m Mi2letu Be2lem Ka. Lokativ: u ovo1m na1{em vre1menu Tr, u va1{em na5ro1du Kn. Prilikom utvr|ivawa zastupqenosti nastavaka -om i -em zakqu~ujemo da su re|i primeri sa nastavkom -om /24:82): na bu1garskom fro1ntu se bori1o Bo, na fra1ncuskom dvo4ru Ka, sla2vnom kra4qu Kr, po sta2rom kalenda4ru ML. 9) Zabele`ena je nekolicina primera sa nastavkom -im: u oni2m lo1{im vre1menu Pa, u oni2m na1{im sre1zu Ta. Nije naro~ito rasprostrawena pojava, ali je svakako prime}ena, po kojoj se pridevi mu{kog i sredweg roda izjedna~avaju u oblicima I - D - L: gle1do go1lem o1ketem Ve, vi1deli go1lem o1ketem VP, vi1dim go1lem o1ketem Ka, na ku~eva1~kem pu4tu Kr, bi1li smo nekad na ku~eva1~kem va5{a1ru Pa, s wego1vem mla1|em bra1tem O, posva1|ao se s ce4lem sve2tem Bi, sas ove2m Mi1lanovem yivo1jinem Vo. 276 U oblicima Dpl. i Ipl. pored nastavka -ima javqaju se i primeri sa nastavkom -ema: z-glu5pi1ma ML, s ne1ma~kim vojni5ci1ma Bi; sara|i5va1li sa Dra5`i1nema Ta, sa ne1ma~kema vojni5ci1ma Bo. Kada imeni~ke re~i uz koje stoje pridevi imaju oblik Lpl. i Gpl., i pridevi su u obliku Gpl.: u mla1|i da5na2 Tr, zbog wego1vi wi2va Bu, po ra2zni ku1rseva Pa. 10) U Apl. uz oblik imenice mu{kog roda sa nastavkom -i stoji pridev u istom obliku: pozna5je2m boga1ti qu2di ], s oni2 ve1liki bajone4ti Ka, osta1vili ni zla2tni tawi4ri Kn, pova1dio zre1li krompi4ri Pa, pode5li1li me1ki pe{ki4ri [, i1zneli svile1ni jastu1ci Ta, nosi1li smo pre4sni opa2nci O, nosi1le smo svi2wski opa2nci Tr, sve mu mr4`wa na sta1ri qu2di Ve, bi4li smo i sa te4{ki topo1vi Kr, i1mam fi4ni unu1~i}i Z. yenski rod 11) U D i Lsg. `. r. pridevsko-zameni~ke promene sre}e se nastavak -oj. Dativ: bu1garskoj presto2nici Vo, Ra5di1}evoj `e1ni u Hola1ndiju VL, ce4loj ma4li Kn; na1{oj liva1di kad kre2ne{ Bi, wi1noj fami1liji ne sme2 da zu1cne ML, da4li smo i je1dnoj i dru1goj O. Lokativ: po ce2loj ku1}i pretu1rio Ve, u na2jve1}oj osku1dici Bi; u mo1joj po5ro1dici Ve, u to2j divqi1ni se zusta1vio O, va2qa se u to2j pra{i1ni Vo, u ono2j sta2roj zgra1di stanova1li Vo. 12) Pridevske re~i `enskog roda u Dsg. i Lsg. osim nastavka -oj javqaju se i sa nastavkom -e, koji se obi~no sla`e sa imenicom u pade`u i nastavku. 277 Dativ: da4la sam wo2zi i ce4le we2ne fami1lije O, pra1tili smo kola4~e we2ne genera4cije Pa, ima1de Sr5bi1ne ma2jke Gi4na Bo, posla1{e ne ka te1`e jedini1ce Ve. Lokativ: bi1o sam u bo1ra~ke jedini1ce VP, bi1o sam u tre1}e a5rmi1je D, bi4li smo na bu1garske grani1ce Bo, dobi1o po go3le guzi1ce ML, u za2padne Ne1ma~ke Tr, `i5ve1li smo u go2rwe ma5le2 Pa, ra5di1o sam u vojni2~ke ka1sarne Bo, ra5di1o je u Ti1tove ga2rde VP, ja sam bi1o u pe{adi2jske ~e1te [, u~i1teqi bi4li u slu1`bene uni1forme Bo, le5~i1li ne u fra1ncuske bo5lni1ce Ta, ze1t u tu5|e2 ku1}e Tr, po ce5le2 terito2rije Pa, do1{la u cr5ne2 marame Ve; u mitroqe2skoj ~e1ti L, ra2dim na rumu2nskoj grani11ci Bo, u ve1likoj si nevo1qi Ka, ra5di1o sam u Ve1likoj Pla2ni Vo, bi1o sam na mr4tvoj stra2`i [, kod Ti1ta na po1~asnoj stra2`i Pa, ra5di1o u se1vernoj A!meriki Vo, u fra1ncuskoj dr`a1vi Bu, na ne1ma~koj grani11ci Ka, u Ti1mo~koj kra1ini Bu, na Popo1voj ste4ni VP. 13) Kada se pridevi upotrebqavaju samostalno, tako|e se uo~avaju dvojaki nastavci: - bi1o sam u Bu1garske, posem u Gr1~ke, de o1}e{ VL, te2{ko se ra5di1lo u [va1jcarske D, zara|i5va1lo se le1ti, u Gr1~ke Vo, ra5di1lo se i u Fra1ncuske, i u E!ngleske , svu1da Ka; na ra4du u Ne1ma~koj L, ski5ta1li se po Ne1ma~koj Kr, na pri1vremenom ra4du u Fra1ncuskoj O, na ca1rini u Bu1garskoj Kn, {ve1rcovali u Tu1rskoj Tr. 14) Nastavak u Dpl. i Ipl. /Lpl.? glasi -ema ili -ima: de1bqema `ena1ma ], ma2lema ku1}ama Bo, pr1qavema blu5za1ma Tr, mo1}nema kompa1nijama [, petro1va~kema devo2jkama Kr, duga1~kema sa1bqama Ka; debe1lim o5vca1ma Ve, ve1likim ra5dwa1ma Kn, le4pim devo2jkama O, propa1lim fi2rmama Bo, s lu4dim `ena1ma Pa, pankova1~kim u1licama L, nesu2|enim snaja1ma Kr, boga1tim da2}ama VL, boga1tim sva1dbama Z. 278 U Gpl. dosledno se izostavqa -h: od ma2li no1gu ML, i1ma ra2zni do1ktora Ve, de1set stre2qani is se1la [; ra5di1la sam kod mo1ji O, dola1zili iz ra2zni dr1`ava Ka. 15) U DILpl. sre}u se nastavci -ima i -im. Nastavak -ima u dativu: pode5li1la mr1tvima ML, da upa2lim mr2tvima sve4}u Pa; da po{a1qem mo1jima deca1ma ML, na1{ima su da4li na u1pravu Kn, pra1tili smo we2nima Ka, wi1nima }e5rka1ma L, ovi1ma deca1ma ne va1qa D, svi1ma do1bro O; ja2vimo dru1gima Ka. Nastavak -ima u instrumentalu: ne govo1ri sa stari1jima Bo. Nastavak -im u dativu: le4pim devo2jkama Bi, mla1|im devo2jkama Bi, spo1menik pa1lim bo5rci1ma Kn; da2j mo1jim deca1ma Kn; Nastavak -im u instrumentalu: po2|emo ko1wskim ko1lima [, sa ma2lim deca1ma ne mo1`e{ Pa; Nastavak -im u lokativu: po tu4|im ku1}ama ML, u mla1|im da2nima Kr, po tu4|im se1lima leluja2 Bu. Pridevski vid 16) Razlika izme|u odre|enog i neodre|enog vida jedino se jo{ mo`e videti u N/A?sg. i re|e u G/A?sg. mu{kog roda. Iz gra|e izdvajamo potvrde odre|enog pridevskog vida: 279 bi1o je ve1liki ~o1vek ML, u ve1liki lo1nac si1pamo O, to2 toli1ko ve1liki va4{ar Ka, ve1liki le2p a1uto ], le1ba pora5ste2 tako2 ve1liki Bi, ona2j ve1liki lo1nac Ve, bi1o ve1liki ma2jstor Bo2ne VL, ve1liki po1so smo ura5di1li L, ona2j debe2li Vo, a5{o2v drve1ni Bi, zemqa1ni lo1nac Ve, pla2vi so1mot D, Bo2g sve2ti zna2 Ta, sta2ri kalenda2r Tr; be2li du1lek Z, be2li kuku1ruz Ka, be2li le1ba Pa, `u2ti {e1}er Ve, pla2vi ve1{ Kr, sle2pi mi1{ Vo, Crve1ni kr1s Pa, cr2ni lu1ka O; Vla1{ki do2 Bo, Su1vi do2 Ve; Ve1liki pe4tak Ve Bo Bu ML Ka Kn L O Pa Ta Tr ] [, Ma2li U!skrs Bo Vo; Sve2ti Ali2mpije Ka, Sve2ti Niko1la D, Sve2ti Ara2n|el Kr, Sve2ti Sa4va Bi; sla1tki si2ne Bi, cr2ni ~o1ve~e Ve; di1vqi ze2c ], di1vqi ve1par ]; gla2vni porti2r Kn, poko2jni Vla4sta D; do2wi spra1t Kn; kom{i2nski `i1vot Bi, o1p{tinski su2d Kn, su1cki po4ziv Ve. 17) Oblici odre|enog vida u kosovsko-resavskim govorima maksimalno su potisli oblike neodre|enog vida. Ovi pridevi su iskqu~ivo odre|enog vida: artiqe1riski VP, a1meri~ki ], a1ustriski Ka, arnau1cki Kr, bu1garski Bi, volo1vski Vo, doma}i1nski Pa, dugogodi1{wi O, i1zborni Kn, ko1larski Ve, ko1mercialni ML, ku1kavi~ki L, ma1|arski Ka, ne11ma~ki [, o1p{tinski Pa, pe1karski D, politi1~ki Bu, porcula2nski Z, posle1dwi Bi, po1{tanski D, predra1tni L, prole1twi Ta, sa1obra}ajni Bo, fra1ncuski Kn, crnogo1rski Bi, ciga1nski ]; Ba1dwi da2n D, bo1`i ~o111vek Bo, bo1`i za4kon ], gr1~ki je1zik Tr, `e1nski pe1tko Ka, ku1twi pra1g Bi, ra1tni vali2d ML, tu1rski o1bi~aj Kr; 280 bo1`e de4te Vo, bo1`e vre4me L, `e1nsko de4te Bo, ko1wsko gro2bqe Tr, kr1sno i1me Ve, le1twe vre4me O, mu1{ko de4te Ka, o1v~e bogi2we Bu, sta2jsko |u1bre Vo; bo1`a L, bo1`ja vo1qa Pa, bo1`ja sre1}a [, de1~ja qu4bav ML, `e1nska cipe1la Pa, sr1pska vo4jska Bu; iz Lu5do2ga po1qa Kn, tu1rskog pa1{u ]; ofici2r br1cke bate2rije O, is sre1dwe {ko2le Pa, iz Gr1~ke [, i - sr1pske vo5jske2 Bi; U oblicima odre|enog vida ovi pridevi se javqaju sa kratkosilaznim akcentom: Vo5je2 propa1lem [, Crve1ni kr1s, siroti1wa Pa, brka1ti Bi, trba1ti Ka, nosa1ti Kr, viso1ki O. U nekim punktovima ~uje se i: ona2 brka2ti [, ona2 trba2ti Bi, ona2 nosa2ti VP, ona2 viso2ki ]. Pridev sta1r u odre|enom vidu mewa akcenat u dugosilazni: sta2ri za4kon ML, sta2ri o1bi~aj O, sta2ri |a1vo Ve, sta2ri dru2g Bi, sta2ra krpa1ra Pa, sta2ra ku1}a [. Pridev za1o u odre|enom vidu glasi zli1: zlo1g Vo, zlo1m Ka, one2m zle2m VP. U zabele`enom materijalu pojavquju se primeri sa oblicima neodre|enog vida tamo gde se ne o~ekuju: be1o lu1k Pa, me1ti malo be1o lu1k Bo, bo`i1}an po2st VP, samo da pro2|e bo`i1}an po2s L, za5dru1`an Kn, on bi1o za5dru1`an inspe1ktor L, ka1znen za4vod Pa, ku}e2van pla1c Tr, ku}e2van ~o1vek Bo. 18) Neodre|eni pridevski vid sre}emo u primerima: be4san na4rod D, bo1gat ga1zda, ne2ma {ta Pa, va4`an ~o1vek u o1p{tinu Ka, lu2d na4rod Kr, vru2} le1ba Vo, `i2v ~o1vek Pa, zla4tan zu2b Ve, la4dan tu1{ mu uda1rila Pa, tawi2r du1bok Tr, o1tac mi bi1o stro1g D, {a1ren xe1mper Bi, {i1rok pro4laz Ve. 281 Veoma retko se sre}e nastavak -a: ne2ma smr1ti bez su2|ena da2na Ka. Oblici neodre|enog vida u drugim pade`ima i rodovima izuzetna su pojava: su4va le1ba i me2sa VL; deti1wa po1sla O, sr1pska po1sla D, lo5po1vska po1sla Kn, na11{a po1sla [, ~u1dna mi ~uda Tr. Mawi broj prideva, koji u kwi`evnom jeziku mo`e imati i neodre|eni vid, u na{im primerima ima samo odre|eni: o2n fi2ni, pa se ne sva1|a Pa, o2n fi2ni ~o1vek Bi, mlogo fi2ni ~o1vek Bu; ka1men pa1o ve1liki Ka, mo1mak ve1liki, ne2ma {ta Z, ~e1k mi ni4je ve1liki za pe5nzi1ju L, ko1lki sne2g ve1liki Pa, i1ma kamio2n ve1liki Ta, wego2v po1so ve1liki Ve. 19) Kod nekih prideva sa~uvana je razlika u akcentu kod odre|enog i neodre|enog vida: be2la-be4la: be2la ra4da Bi, Be2la nede1qa O, Be2le po1klade Tr, be2lo bra1{no Ka, be2li lu1ka D; ali i: be4la kice1qa Ka, be4la ta1{na L, be4lu ko{u1qu D, be4lu ka4fu Ve, be4lo ode4lo Ve, be4lo Bo, be4la u li4cu Z, be4la aqi1na Bu, be4lu ko{u1qu D, be4lu ka4fu Ve; be4le cipe1le Bo, be4le ko{u1qe Vo; be4li pe{ki4ri Kn, be4li dule1ci ML, be4li go1lubovi; bla2ga-bla4ga: Bla2ga Mari1ja D, bla4ga, ne4`na devo2jka Z; `i2va-`i4va: `i2va va1tra L, mu1ke `i2ve Ta; ali i: ne mo1gu `i4va na o1~i Pa, `i4va va1tra Ve, `i4va ludo2rija D, `i4va ra1na VL, `i4va so4da Ta; le2pa-le4pa: dale1ko i le2pa ku1}a Bo, ona2 le4pa devo2jka Tr; ali i: le4pa devo2jka Pa, mnogo le4pa ku1}a ML, le4pa aqi1na Kr; mla2da-mla4da: Mla2da nede1qa D, kad do2|e mla2da na kapi1ju O; ali i: ka sam bi4la mla4da Ve, mla4da vo1}ka Ka, mla4du devo2jku Vo, mla4da kobi1la ML, mla4da pu2jka Z; 282 sle2po-sle4pa: sle2po cre4vo ML; ali i: sle4pa `e1na Bo; sta2ra-sta1ra: sta2ra ga2rda [, sta1ra ba1ba i mi4rno de4te Ta; te2{ka-te4{ka: te2{ka vreme1na Ka, te4{ka po1sla L; ce2lu-ce4lu: ce2lu no2} Vo, ce2la fami1lija Ka; ali i: ce4la ze1mqa D. Komparacija prideva /priloga? U upotrebi su forme odre|enog i neodre|enog vida, bez posebnih zakonitosti. 20) Nastavci za gra|ewe komparativa su: -ji, -iji i -{i. a? Nastavak -ji nalazi primenu u gra|ewu prideva: ova2 mi sna2 bo1qa ML, bo1qe mi te2 na1o~ari Kn, u1zi de1bqi {ta2p [, sku1pqi ova2 xe1mper L; ma1wi od me1ne Ve, ta1we pla4tno Pa, sve cr1we od cr1weg ML, cr1wi le1ba wego2v D; br1`a ona2, mla1|a L, u1`a mi blu4za D; mla1|a od me1n Ka mla1|i Pa, mla1|a Pa. b? Re|i su primeri sa -i/ji?: stari1ji D, mla|i1ji Vo, dra`i1ji Z; bedni1ji od Mi1lana Kn, ni4je bi4lo `alosni1jeg ML, pametni1ji Kn, pametwi1i D, rawi1je ni5 mo1glo ni1{ta [; boga}i1je dana1s Kr, boga}i1i na4rod sa1de Bo, pro{}i1je se nosi1lo pre2 O, pro{}i1i ~o1vek ne1kad Vo. Аналпшки пблици срећу се у Ш-В, С-В и К-Р гпвприма (Реметић 1985:283). У Батпвцу су забележени следећи пблици тпг типа: boga}i1i, zdravqi1i, sretwi1ja; no1vqi. v? Nastavak -{i zabele`en je u pridevima: la1k{e u~i1li |a4ci ML, sve1 bi4lo la1k{e [, la1k{e se ku1}ilo Ka; le1p{a mo2 se1stra D, le1p{a od men [, le1p{e se obukle VL, le1p~e se no1sim VP; me1k{e te2sto ja2 pra1vim Kn; 283 ove2zi ko1sa be1l{a od we2ne Z, be1l{a ju aqi1na Kn, dru1k~e Tr, dru1k{e Pa, la1k{i Z, la1k{e Vo, o2n je le1w{i od o1ca Pa, le1p{i Bo, le1p{e ], ona1j pa sla1p{i L, i ova2 glu1p, al ona2 glu1p{i Bu, ona2 pa dru1k{i ~o1vek VP. Са различитом фреквенцијом наставак –ши среће се и у другим говорима: у Ресави (Пецо-Милановић 1968:102), у Трстенику (Јовић 1968:113), у Левчу (Р. Симић 1972:341), у Доњој Мутници (Ракић 1990:97), у Батовцу (2009: 49). 21) Supletivne oblike komparativa imaju pridevi: dobar: bo1qe de4te Bo, bo1qi Ka, bo1qe L, bo1qa Bi, sve mi bi4lo bo1qe Ve, bo1qe sam vi1dela Ka; zao: go1ra od we2 Kn, go1re Ka, od zlo1g i1ma go1ri Pa; velik: ve1}i L, ve1}a D, ve1}a mo1ja ku1}a L, ve1}a mu pla4ta Tr, ve1}a kiri1ja u Petro2vcu Ve, ve1}e ML; mali: ma1wi ~ovek ML, ma1we VP, ma1we su kamate O. 22) Formant po- poja~ava intenzitet ne~ega sa pozitivom i komparativom: bi1o tako2 po1veliki D, po1visoko dr1vo L; po1ve}e dr1vo Vo, bi4lo na2s po1vi{e Ka. У говору Батовца у компаративу придева и прилога не јавља се косовско-ресавски наставак –еји већ –ији, a испред овог наставка јавља и аналошко јотовање коренског сугласника (Бошњаковић 2009: 49). Трстенички говор много више бележи наставак –еји за грађење компаратива (Јовић 1968: 116). Контаминиране облике компаратива (`-ији) и скоро одсуство наставка –ши Ивић бележи у говору Крушчице и примећује да је ово одлика косовско-ресавских говора у северној Србији, као и то да је долина Велике Мораве главни ирадијациони центар (Ивић 1958: 338). У говору Ресаве (Пецо 1968: 341-342) не јавља се К-Р наставак –еји, осим у лексеми стареји. Фреквентни су наставци –ији (способни(ј)и) и –ји (глупљи). Наставак –ши је у говору Крагујевачке Лепенице углавном заступљен код придева који означавају боју. 284 Компаратив се гради на више начина у говору Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1990: 97), познаје форманте -иј- и -ј-, при чему су наведени и примери са аналошким јотовањем, као и формант -ш-. Компаратив на –ши није масовна појава у већини севернијих говора К-Р дијалекта. У говору Левча се констатује да је његова употреба шира него у књижевном језику. Такође се указује и на остале наставке еј < еји и > ији и често јотовање претходних сугласника (Симић 1972: 341). Pojedini pridevi mogu graditi komparativ razli~ito: zdrav-zdraviji- zdravqiji-zdravqi; beo-beliji-beqiji-beqi. Veoma su retki primeri konstrukcije po + poz. sa zna~ewem *u prili~noj meri, donekle*: po2 mi dale1ko ML, po2 ne1zgodan Pa; po2 bo1qi [, po2 ve1}e Bo. 23) Superlativ se gradi pomo}u re~ce naj-: na2jbo1qi mi ova2 ~o1vek Kn, na2jbli1`a mi Viole1ta Ka, na2jgo1ri bi1o mo2j u1jak, pijandu1ra Tr, na2jlu1|i u va5ro1{i Ka; de na2jta1we, tu2 se ki1da Kn; na2jro|eni1ji, pa te ne gle1da D, na2jzdravi1je vo1}ke Bi, na2jopasni1ji Ka; na2jla1k{i po1so Ka, na2jle1p{u devo2jku ima1o O. Prvi na~in gra|ewa superlativa ne razlikuje se od onoga {to je uobi~ajeno u kwi`evnom jeziku: najboqi, najlu|i, najre|i. Superlativ se sastoji od re~ce naj i komparativa: najza1dwi O, najposle1dwi Bu, najpr2vo vo1}e Vo, najgla2vwe je1lo Z. Neke konstrukcije superlativa sastoje se od re~ce naj + pozitiv: To2 e naj-gla2vno ML, to2 me na2j-stra2 bi4lo Pa, ka ti na2j-tre1ba, we1g ne2ma Ka. Ovakve pojave sre}u se u govoru Dowe Mutnice. 285 Re~ca naj ne mora biti neposredno kraj osnovne re~i: na2j mi je mili1je Vo, na2j je te1`e ze1t bi1ti VL, na2j je le1p~e [. Ovi primeri sre}u se i u isto~noj i ju`noj Srbiji. Re~i u superlativu mogu imati jedan ili dva akcenta: najgr1|i, najkra1}i Bo, najgo1ri Tr, najlu1|i L; na2jbo1qi Kn, na2jbo1qu Ve, na1jglavwi2 D, na1jstari1ji Pa, na1jkrabri2 ]. Specifi~nosti pojedinih grupa prideva Prisvojni pridevi U tvorbi prisvojnih prideva zastupqeni su sufiksi: -ov/-eв; -in, -ski, - ~ki, -iji, -ji. 24) Nastavak -ov predwa~i u odnosu na -ev /115: 86): Bori1slavova }e4rka se u1dala O, Voji1slavov o1tac D, bra1tova }e4rka ML, bra1tova ku1}a Ka, od bra1tove `ene2 se1stra D, ze1tova ku1}a Ka, ze1tovo na5sle1|e Ka, si2nova ku1}a D; bo3bov Ta, Bo1gdanov Bi, vi1nov Pa, glo3gov ML, dre1nov Bi, Du1{kov Kr, yi1vanov VP, ja1senov Z, jelo2v Pa, krsto2v /Kr1stovdan? Ka, lesko2v VP, Mi1jatov Tr, Mi1lanov Bi, rasto2v L, po3pov Bo, Sla5vko1va kafa1na Tr, Sla5vko2v pri1jateq ku1twi Tr, Ste1vanov Ka, cero2v VP, ~amo2v Bu; ali i: Vra5p~e1vo se1lo ML, Bo5gi1}ev Pa, Vi1doev Kn, Vu1~i}ev Vo, Rado1savqevo ima4we Ka, Stani1savqev po1drum ML; o1~ev Tr. 25) U tvorbi prisvojnih prideva javqa se nastavak -in: de1dina unu1ka Ve, de1dina devo2jka Vo, Dra5`i1na koli1ba ML, Pe4rina kafa1na ML, i1de u pi1~ku ma1terinu Kn; 286 Bo5ri2n brata4nac Pa, Bo5gi2n buna2r Z, Bo5ri1na ku1}a O, Vo5i1na fami1lija Kr, Ko1sta Bo5`i2n Vo, pored Gli5gi1nog dvo1ri{ta L, Dra1ganov Bu, Dra5`i2n du{ma2n ML, Do5li1no ima4we Ka, Zo5li1na devo2jka Pa, Zo5qi1na sna1ja Bu, Da5ni2n kapu2t doda2j ML, Je5li2n ~o1vek Ka, Je5vti2n le1ba na2jle1p{i Pa, pri1jateq Jo5vi2n D, Jeri1nin Ka, kobi1lin ML, Ka5i2n brata4nac Pa, Ka5i1na ku1}a VP, pre Ko5~i1nog ra1ta Ka, Le5ki2n bra1t VL, baba-Le5ki2n gradi1teq Ka, Mi5ki2n u1~enik Bi, Mi1jatov Tr, Mi1lanov Bi, Mi5ri2n mu2` Ve, Mi5qi2n de1da Bo, Pe5ri2n du}a2n VP, Ra5ki2n {iwe2r VL, Ra5di2n Le4ka L, Du1{an Ru5`i2n Kr, Sa5ri1na kru1{ka Bo, Sta5ni2n {ta2p ], Ti5}i2n o1tac Ta, Ti1janin Z; To5li1no po1qe Bi, Ye5di1no unu1~e Vo; Sve5ti1nog druga4ra Vo; kros To5mi2n plo2t L. Kod imenice otac izmewen je suglasnik u osnovi: o1~ina sa1bqa D, o1~ina u{te|e1vina Kn, o1~ina sla1va Ve. 26) Kod prisvojnih prideva nastalih od imenica `.r. ~ija se osnova zavr{ava suglasnikom -k nema alternacije suglasnika: devo2jkina ku1}a Ka, devo2jkino ode4lo Pa, ma2jkin o1tac VL. 27) Nastavak -ski u~estvuje u tvorbi prisvojnih prideva: a1ustrijski Bo, a1ustriski Kr, pe{adi2jski pu2k ML, pe{adi2ska vo4jska [; ko5m{i2jski plo2t ne razdva2ja Ka, ko5m{i2nski o1dnosi Kn; la2wski sne2g Tr, la2wske go1dine L; o1p{tinski }a4ta Ta, Ciga1nska ma4la Bo; ko1wska ko1la D, svi2wsko pe~e4we Kr; liva1dski me2d Ve, pr2vi sve1tski ra1t Tr; qu1cki fa1ktor zaka5za1o Pa, qu1cki ti ka2`em Kr, sve1cki ra1t D; kafa2nski ce1h ML, plani2nsko me1sto Pa, solu2nski fro1nt Pa, stari2nski o1bi~aji Z, stari2nski plu1g L; kafa1nski ~o1vek Ta, stari1nsko do1bo D. 28) Slede}i prisvojni pridevi zavr{avaju se na -~ki: `ele1zni~ka pru4ga Ka, ra2dni~ki sa4vet ML, seqa2~ki va4{ar Tr, trno1va~ki pu2t Z, pan~eva1~ki pi1jac D. Sufiks -wi nalazi se u sastavu slede}ih prideva: 287 Ba1dwi da2n Vo Bu Bi Ka Kn L O Pa Tr [, da2n da1wi ne dola1zi O, za1dwe vre4me Ka, jese2we vre4me O, ju1tarwi va1zduh Pa, koko{i1wa ja4ja L, posle1dwi vago2n [. Neki pridevi se razlikuju: bo`i1twi po2st Vo Bu Bi Ka Kn L O Pa Tr [, bo`i1twi po2s D, L O [, ku1twi pra1g Ta, plu2twi bole1snik Bo. U tvorbi prisvojnih prideva u kontaktu sa po~etnim j iz sufiksa dolazi do jotovawa: gove1|i gula2{ Pa, di1vqe gu1ske L, di1vqe kru1{ke Bi, kra1vqe mle4ko D, ri1bqa ~o4rba D. Prisvojni pridevi sa sufiksom -e}i: jare1}e me2so Ml, june1}e me2so Pa, pile1}a xigerica Tr, prase1}e pe~e4we Ka, }ure1}e me2so L. Analo{ko uop{tavawe sre}e se kod imenica: gove1|ina ML, pile1}ina O, tele1}ina D; ali i: jagwe1tina Vo Bi Ka Kn ], pile1tina Ve Bi D Z, tele1tina D Tr ]. 29) Nekada{wi poluglasnik iz nastavka vokalizovao se u korist vokala i u slede}im oblicima prideva: Bo1`iji ~o1vek ML, Bo1`ija ma2jka VP, ma1~ija dla1ka Ka; ali i: Bo1`ji da2n Bi, ko1zje mle4ko Pa; Bo1`i ~o1vek Bo, gu1{~e ja4je ], o1v~i si1r L, plo1v~i bata2k Ve. Nastavak -iv unosi deminutivno zna~ewe ali i posedovawe osobine: bole{qi2v D, brqi2v [, brbqi2v Bu, br3qiv O, br3bqiv Bi, grabqi2v Bo, grudqai2v Vo, dremqi2v ML, ka{qi2v VP, la`qi2v Ta, marqi2v ], ma3rqiv D, pla3~qiv Kn, pla~qi2v Pa, sawi2v Ta, smrdqi2v D, snala`qi2v Pa, stidqi2v Ka, }utqi2v ML, uvredqi2v Bi, crvqi2v O, {aqi2v Bu, {kodqi2v Bi. Specifi~nosti ostalih vrsta prideva 30) Ye{}e je u upotrebi oblik duga~ak od dug (51: 26): 288 pu2t duga1~ak Ve, duga1~ka pru4ga Z, duga1~ke no1ge Ta, duga1~ka su1kwa; ali i: du1g `i1vot Bi, du1ga ko1sa D. Dvostruke oblike nalazimo kod prideva druga~iji-druk{i: druga~i1ji je ova2 ze1t Vo; bi4lo dru1k{e rawi1je ML, dru1k{e ove2 kru1{ke L. Pridev uzak upotrebqava se u ovom obliku: u1zak kapu2t Tr, u1zak sako2 Pa, u1zak pu2t Ka, u1sko gr1lo L. Pridev sre}an upotrebqava se u dvema varijantama: sre1}an Vo Bi ML Ka Pa ], sre1tan Ve Vo Bi D Z ML Ta Tr. U pridevima tipa bolesan grupa -st svodi se na -s: bo1lesan Bo Bu Bi Ve D Z Ka Kn ML Pa ] [, ma4san Bi VP VL Kn Kr O. 31) Udvostru~avawe oblika jednog istog prideva primewuje se kada `elimo da naglasimo osobinu izre~enu pridevom: be1o be2lcit D, sa2m sa1mcit Kn; pu1na punca1ta ko1la L. 32) Pridevi stranog porekla uklapaju se u na{ morfolo{ki sistem, ali ima i onih koji zadr`avaju svoj oblik: ro4zi ble2jzer Ta, ro4zu bo1ju me1ti ML, {tru4dla kad ni4je ta4za Ve; farbala so1bu u ro4ze Bi, le2po ti stoji2 ro4ze VL, ima1la te1get ble2jzer Tr, samo vo1li te1get bo1ju Ka. Specifi~nosti pojedinih grupa pridevskih zamenica Prisvojne zamenice 33) U nekim oblicima prisvojnih zamenica dolazi do fonetskih promena: gubqewa sonanta j, asimilacije i sa`imawa vokala: a? moja: mo1ja ba1ba Kr, mo1ja de1ca Ve, mo1ja ma2jka L, mo1ja ma1}ija Pa, mo1ja sna2 Ta, tvo1ja sve1krva Bi; 289 mo1joj de1ci ML, mo1joj `e1ni D, mo1joj sve1krvi Ta; mo1ju ku1}u Bi, mo1ju de1cu ML, mo1ju sva1dbu Ka, tvo1ju `e1nu Tr; b? moa: mo1a bra1ti~ina VL, mo1a ma2jka L, mo1a ru4ka Bo, mo1a le4|a D, mo1a sna2 D; tvo1a sestra L; mo1u ku1}u L, mo1u se1stru D; tvo1u de1cu, tvo1u je5tr1vu Pa; v? ma2: ma2 bra1}a D, m2a fami1lija Kn, ma2 se1stra L, ma2 te1tka D; g?mo: mo22 ba1ba [, mo2 `e1na D, mo2 ro1dbina Ve. /Karta br. 14) Наведени пблици без –ј- присутни су у ресавскпм (Пецп-Миланпвић 1968:258) и трстеничкпм гпвпру (Јпвић 1968:125). 34) U mu{kom i `enskom rodu zabele`eni su oblici sa -j-: a? mo1jega stri4ca Vo, mo1jega druga4ra Tr, mo1jega mu2`a Ve, kod mo1jega o1ca Pa; ali i: mo2ga bra1ta `e1na Vo, mo2ga si2na da `e1nim Ka, o1na iz mo2g me1sta ], kod bra1ta svo2ga Z; po1{li po mo2g sve1kra D, za mo2g u1jaka se u1dala Ka; mo1jem ze1tu Bi, mo1jem mu2`u ugra2dim giba1nicu Bo, mo1jem sve1kru smo podi1gli spo1menik ML, mo1jem unu1ku devo2jka D; ali i: mo2m si2nu Tr, mo2m stri4cu Vo, i1dem kod mo1i8 Ka, kot - tvo1i Pa. Присвојне заменице у једнини имају такође дублетне форме: моја и мо на територији Батовца (Бошњаковић 2009: 47). У говору Левча забележене су форме са –ј- и без њега, моја/моа/, моју/моу (Симић 1972: 85-86, 91-92). У говору Крагујевачке Лепенице у поглављу о фонетици дати су само облици без интервокалног –ј-: моа, моу, мое (Вукићевић 1995: 97). 35) Od prisvojnih zamenica izdvajamo oblike wen, wojni, wojzin: we2n mu2` D, we2n ve1{ Pa; we2nog si2na Bi, we2nog mo4mka VL; sa we2nim ~ove1kom O; we2na nede1qa; od we2ne zemqe2 Bi, sve1 su we2ne pa1re Tr; we2noj }e4rki Ka; we2nu kr2v Pa; wo2jan mu2` Kr, wo2jni si1novi Ka, wo2jna sna2 Tr. 290 У 3. л. јд. забележени су следећи облици у Батовцу: њигов, његов, њон, њен, њин, њихов (Бошњаковић 2009: 47). Наш говор се поклапа са стањем у Трстенику (Јовић 1968:125-126), Левчу: њојн, њојан, њојзин, њозин, њен (Симић 1972:354), Ресави: њен, њезин, њојан, њојзин (Пецо- Милановић 1968:336) и Доњој Мутници: њојан, њозин и њин (Ракић 1990:94). U moravi~kom i gorwostudeni~kom govoru javqa se i oblik wezin /V. Nikoli}. 2001: 205). У говорима југозападног дела Косова и Метохије такође је њојзин, њејзин (Младеновић, 2010: 121). Посесивни облик њин познат је говору Жабара (Реметић 1986:512, 526). Prisvojna zamenica za tre}e lice plurala umesto wihov zamewena je veoma ~esto sa win u na{im primerima: do wi1ne grani1ce D, wi1ne cipe1le osta1le Vo, wi1ne {qi1ve pose1ko Ve, na wi1nu stra2nu Kr, sta1vili wi1nu stra2`u Bi, u wi1nu liva1du Bo, iz wi1ne ku1}e L, wi1na su{a1ra ve1lika Pa, wi1na dr`a1va Tr, balo11n~e wi11no ], sve wi1no izgore1la VL, pred wi1n pra1g do1{la da kune2 Kn, na wi11n pra11g Ka, wi11n ga1zda Pa, wi1n komada1nt Kn, wi1nem do1bro VP, prija2vimo se wi1nem stra`a4ru Pa, pod wi1n {e{i2r Bu, na wi1n le1ba do1{o Kn, na wi1n da2n Ka, wi1na ba1ba O, wi1na de1ca D, u wi1nu ku1}u ne i1dem Pa, wi1ni si1novi Tr, u wi1ne i1gre ne i1gram Kn. Zamenica wegov u N - Asing mu{kog roda ima dugosilazni akcenat na krajwem slogu, a u ostalim oblicima taj se akcenat skra}uje: poka4`i wego2v du}a2n [, wego2v ma1gacin Tr, wego2v de1da Bo, wego2v o1~uh Ka, pre1dao wego2v pla1c Bi, po~upa1o wego2v ku1pus VL; pozo1vi ove2 wego1ve D, s wego1va ko1la ML, kod wego1ve `ene2 Ka, u wego1ve a5vli1je Pa; wego1vo ko1lo sku4po Ve, wego1vo ko1lo Bi, wego1vo pore4klo Bu; wego1va de1ca VP; wego1vem o1cu L, wego1vem bra1tu Ka, da1o wego1vem si2nu D; s wo2jnem dru2gem Bu; s wego1vem pri1jateqem Kn, s wego1vem kamijo4nom Pa. Zamenice moj /moi?, svoj, tvoj isto se pona{aju: 291 mo2j ~o1vek Bo, mo2j sve1kar ], mo2j kom{i1luk O, sva1ko svo2j pu2t i1ma Ta, gle1da svo2j po1so VL, sva1kom svo2j Ve, tvo2j ~o1vek Bu, tvo2j pi{to2q [, tvo2j plo2t Pa; kod mo1ega ~ove1ka Vo, u mo1e a5vli1je L, sas mo1ju sve1krvu Ka, od svo1ega da se ~u2va{ Ta, sa svo1jom svasti1kom Ve, od svo11jih Z, u tvo1je a5vli1je i tvo1je ba5{te2 Tr, ot mo1e do tvo1e ku1}e Ka, sa tvo1ega da se sla2`e{ ML; vo1lim mo1i unu1ci Kr, ove2 mo1e bi1kove VP, ne mi1sli za mo1e si1nove ]; tvo1i gre5ho1vi d - ispa2{tam Ve, el i1ma kila4`a u tvo1i prasi5}a2 Pa; za na1{e vojni4ce Kn, preglasa1li ove2 na1{e Ka; s ovi2 va1{i Trno5v~a1ni VP, de su va1{i ro1|aci VL; skova1li wi1ni kre1denci Ve, na wi1ne pro5zo1re [, sa wi1ne sva1tove O, po wi1nem za5ko1nu Ta; d - ugre1je wego1vi ko1sti VP. 36) Osim zamenice svoj sa istim zna~ewem upotrebqavaju se i druge prisvojne zamenice: i1ma svo2j po1so L, vo1li svo2ga rodi1teqa D, svo2m dru2gu Tr, sva1ko svo1joj ku1}i Pa, i1ma svo1ju ku1}u Pa, i1ma svo1ju so1bu Vo, sve na svo1je mesto Ka; prove1o sam mo2j ve2k L, i1mam mo1ji si1novi O; da ne da2{ tvo1je pa1re ni1kom L; wego2v si2n Ka, na wego1vu {te1tu Z, i1ma wego1vu ku1}u O, sta1li na wego1vu stra2nu Pa, qu2t na wego1vu familiju L; i1de za we2n gro1{ Kr, ne pi2ta za we2ne go1dine Vo; de1ca ima1ju wi1nu de1cu Ve, nek i1du u wi1nu dr`a1vu pa nek palamu2de Ta. Prisvojne zamenice za tre}e lice singulara i za tre}e lice plurala imaju slede}e varijante: wo2jni mladi2} Bi, wo2i8ni ~o1vek Tr; wo2jzin Ka, wo2izin sve1kar Bu; wo2i8zin brata4nac Z /Ovu pojavu obja{wava Ivi} 2001: 138); 292 we2zin pri1jateq Pa, we2i8zin sve1kar ]; we2na ma2jka D; o`eni1o se za wo2i8nu drugari1cu Kn, kod wo2i8nu drugari1cu Kr, kod wo2i8ne kapi1je O, od wo2i8noga ven~a4wa do dana1s Pa, nek i1de kod wo2i8nih Tr, na wo2jno me11sto do1{la [, wo2jna se1stra ML. 37) Pridevske zamenice imaju odstupawa u odnosu na kwi`evni jezik, Zajedni~ki nastavak -em vidi se u D - L - I singulara: Dsg.: pone1si to tvo1em o1cu Bi, vo1di me tvo1em preposta1vqenom Vo, tvo1em stri4cu i1me L, sva1ko svo1em nek i1de Kr, sa svo1em se le2po sla2`em Ka, na1{em ko5m{i1je, Sloboda4nu na1{em, Si1ngeru VP, na1{em pre5se1dniku o1p{tine Kn, mo1em bra1tu ku1}a Bo, da ure2dim sva1dbu mo1em si2nu ], mo1em te5~e2 bra1t Pa, da da2{ mo1em pri1jatequ ovo2 L, mo1em unu1ku Tr, mo1em de1de brata4nac [, mo1em si2nu devo2jka Ve, mo1em komada1ntu Ka, mo1em se1stri}u Ve, mo1em brata4ncu O, koe2m Z, koe2m da pri2~a{ Vo; Lsg.: o mo1em doma}i4nstvu Tr, da pogi1nem na mo1em ima4wu Kn, na mo1em tava1nu Ve, u mo1em kreve1tu Bo; u tvo1em te1fteru VP, u tvo1em brani4ku Bu, na tvo1em ~e1lu Z; u na1{em se1lu Vo; Isg.: s tvo1em {ura4kem Bi, s tvo1em kamio4nem L, s tvo1em o1cem Tr, s tvo1em stri4cem Ka, sa svo1em ko1wem Vo, sa svo1em bra1tem [, s mo1em bataqo4nem Bi, sa mo1em de1dom VP, sa mo1em o1cem Pa, s mo1em dru2gem, s mo1em ~ove1kem Tr, s koe2m si do1{o Z, s koe2m si bi1o u vo2jsku Ka, koe2m pu4tem d - i1de Kn, koe2m pra4vcem se pro2|e ], pred na1{em bataqo4nom Kr. Frekventniji je nastavak -ema u mno`ini: 293 sve1ma do2|e kra2j VP, da da5je2mo one1ma deca1ma Bo, mu1ka one2m stra`a5ri1ma Vo, one1ma ni1{ta ne mo1gu [, ove1ma }u da re1knem Ka, ove1ma deca1ma zi4ma Tr, kuku1ruz ve1liki ove1ma L, osta1vio ku1}u ove1ma Bu, siroma1si prema ne1kema Kn, prema ne1kema smo boga1ti L, pisa4mce ove1ma mo1ema Bo, ka2`em mo1ema ofici5ri1ma Tr, vo2qno mo1ema vojni5ci1ma Kr, na po1klon mo1ema zemqa5ci1ma Bi, osta1vqam mo1ema si1novima ML, sa mlo1gema sam do1bro Z, ra5di1li smo ima4we mlo1gema Ve; za one1ma mo2mcima D, s toli1kema `ena1ma Bu, s one1ma deca1ma Pa, s one1ma volo1vima [, s wego1vema ro1|acima Bo, s ne1kema Vla1sima Kr, gle1dao sam mo1ema o~i1ma Pa, s mo1ema druga5ri1ma Bi. Primeri zamenica `enskog roda: sa svo1ema vi5la1ma ML, ruka1ma mo1ema sam tka1la Bo, po ove1ma ku1}ama Ve, s bogomo1qama mo1ema Ka, sa ove1ma crkve1nim `ena1ma Z. Oblici D - L singulara prisvojnih zamenica `enskog roda imaju nastavke -oj, -e: pra1vo mo1joi8 ku1}i O. Nastavak e ~e{}e kongruira sa imenicom sa istim nastavkom: da1o je mo1e `ene2 D, da ka2`e mo1e `ene2 Kr, da1o je mo1e svasti1ke Z, pove1rio mo1e Jova2nke Ta, pre1ma mo1e katego2rije O, o mo1e sve1krve Pa, mo1e ba1be Dosta1ne ML, mo1e svasti1ke bra1t Tr; u mo1e wi1ve Pa, u mo1e ku1}e Tr, u mo1e dr`a1ve Ve Ka, na mo1e liva1de VP; ni4si ga1zda tvo1e ku1}e D; nare2de wi1ne bate2rije VL, ku5pi1la wo2jne pa1storke ku1}u VP; na jedne2 wi1ne sla1ve smo bi4li [, u ce5le2 wi1ne fami2lije Bo, na one2 wi1ne aqi1ne Ta, na one2 limuzi5ne2 Bo; na1{e dr`a11ve Kn, na1{e ze1mqe Z, i1demo mi2 na1{e zemqe2 Bo; ali i: na1{oj bra1}i Bi; u va1{e ku1}e Vo, na va1{e sla1ve Z; ali i: po va1{oi8 ku1}i Vo; 294 nek i1de sva1ki svo1e ku1}e Vo, kad ni4si ga1zda svo1e `ene2 Ve; ali i: u svo1joj po4rodici Kn, po svo1joi8 vo1qi VP. Pokazne zamenice 38) U Nsg. m. r. sre}u se oblici s partikulom -j /ovaj, taj, onaj? i bez we /ova2, ta2, ona2?: a? ova2j Bi Bo ML Ka Pa [, ova2j mo2j si2n Ka; u ta2j Beo1grad Vo, ta2j ma2jstor mi ka5za1o O; ona2j ~o1vek Kn, ona2j mazgo2v Bi; b? ova2 pro4pas Ta, ova2 mo1deran sve2t Bo, ova2 pe4r{un ML; ta2 gospo1din Pa, me1ti ta2 pasu2q Ve, ta2 kra2q Bi, ta2 mo2j mu` [; ona2 ne2ma mo2zak D, u ona2 xa2k me1ti Bo. Наш говор се слаже са говорима: Трстеника (Јовић 1968:123), Ресаве (Пецо-Милановић 1968:336), Левча (Симић 1972:104-106), Доње Мутнице (Ракић 1990:95). Zamenica taj, ovaj, uglavnom su bez finalnog konsonanta, pa se ~uje: ta2 L, ova2 Bi, ona2 Bo. Показне заменице за м. р. у Нјд. увек су са фонемом [ј] на крају, а заменица тај нема аналошко о- на почетку у говору Батовца (Бошњаковић 2009: 46). У говору Левча није обавезно изговарање финалног консонанта (Симић 1972: 355), а у Ресави је чешће његово изостављање (Пецо-Милановић 1968: 336). У К-Р говору Крагујевачке Лепенице ове заменице се употребљавају без финалног –ј, али код истих информатора могу се чути и књижевни облици (Милићевић 1995: 166-167). Међутим, у говору Доње Мутнице у Нјд. м. р. ове заменице су увек без финалног –ј (Ракић-Милојковић 1990: 95). Говор Млаве слаже се са говором Доње Мутнице. 39) Promena zamenica ovaj, taj, onaj vr{i se prema istim oblicima zamenice koji: Gsg.: s ovo1g kra1ja O, ovo1g mo2g ~ove1ka Bo, od ovo1g mo2g Kn, s ovo1g se pra1ga ne poma1kla L, od ovo1g odusta1la ML, od ovo1g me1seca Bi, s ovo1g br1da Pa, iz ovo1g vino1grada Tr; preko ovo1ga ML, od ovo1ga do ono1ga VL; Dsg.: ove2m pla4ta sti1gla O, ove2m ne da1ju pe5nzi1ju Ka, ove2m {na1jderu na1{em Pa, po1rad ove2m Z, ove2m o1~uh Kn, ove2m ma2jka, ove2m ma1}ija Tr, gra5di1li plo1~u ove2m Go1ranu Bo, kad ove2m zatvori1li kafa1nu ML, Ko5le2 ove2m du}a2n Kn, ove2m na1{em 295 pri1jatequ Bi, na1lete na ove2m koli1bu ], ove2m ma1lo pa tre1ba Ta, uze4{e ove2m ku1}u Vo, {ta bi1 ove2m VL, ove2m Do5le2 ze1t Ka, ove2m dete1tu Ve, ove2m de1de na1{em Bo, daj ove2m de~a4ku Ka, ne da2j ove2m lo5po1vu Z, obr4ni se ove2m mlado`e1wi D, sva1dba bi4la ove2m stari1jem Ve, Mi1lanu ove2m To5li1nem Pa, ove2m mo1em Tr, ove2m ~ara1pe, one2m na5zu1vice Ka, bi4la ove2m devo2jka Ve; Asg.: po1{la za ovo1ga D, u1dala se za ovo1ga Pa, nagr2di ovo1ga Tr, nemo2 ovo1ga d iste1rate Kn, u1dri ovo1ga mo1ega VP, pcu1ju ovo1g fudbale4raKa; Isg.: s ove2m {ajto4vem ka1ca Ve, sa ove2m trotoa4rem Bi, s ove2m pa1me}u ML, s ove2m pla1cem {ta1 }u Ta, ove2m du1petem sam se1o ]; sa ove2 po1|ane Pa, sas ovi2 dru1gi |a4ci Ta; Lsg.: u ove2m buna4ru Kr, po ove2m kalenda4ru Ta, u ove2m je1sewem do2bu ML, po ove2m bla1tu Ve, zna2m ga po ove2m be1legu Bi; Gsg.: o - to1g do2ba Vo, o - to1g vre1mena [, sa to1g ven~a4wa Ve, o - tog/a? pri1jateqa Pa, sa to1g me1sta se ne poma1ko Bo; sa to1ga i to1ga VL, ne2ma to1ga |a4ka Bi, o - to1ga komandi4ra Ve, preko to1ga pla1ca VP, sa to1ga ko1wa O; Dsg.: te2m mo1em pri1jatequ Pa, te2m ~ove1ku Ka, re1ko te2m i te2m Z, do1nela prokle4stvo te2m doma1}inu Bu, sna1ja te2m i te2m Vo, do5|o1mo ko - te2m pri1jatequ ku1}e Kn, proda2 te2m de~a4ku Ta, ko - tem Ge5re2 ku1}e Tr, te2m ofici4ru mo1em L, ja2vim se te2m vo1dniku Bo, te2m na1{em ku2mu Ka, ne znam kra2j te2m VP, te2m si2nu wego1vem Ve; Asg.: o1}e osta1vi to1ga ], Isg.: s te2m na5ro1dem O, s te2m vojni4kem Bi; Lsg.; o to1m Tr, po to1m poslu se ne sla222`emo VL, na te2m i te2m VP, na te2m pla1cu D, na te2m po1slu ML, u te2m dvo1ri{tu Bo, o te2m ne govo1rimo Ka, o te2m pri5~a1ju svi1 Ve, u te2m gra4du Pa, u te2m mo1em a1mbaru ], u te2m to4ru Bo, u te2m ra1zgovoru Pa, po te2m smo ro2d ML, u te2m auto1busu Ve, na te2m kaza1nu Z, na te2m tr4gu Ka. 296 Gpl. po pravilu ima nastavak -i: od/t? ti2 ko1m{ija VL, ot - ti2 mladi5}a2 Kr, po1rad oni2 drve2}a L, od oni2 moma5ka2 Bu, bez oni2 odbo2rnika na1{i Vo, bez ovi2 u~i1teqa Ve. Nastavak -i javqa se uz imenicu sa istim nastavkom: ku1povali ti2 le5ko1vi Bu, pla5}a1li ti2 ra~u4ni VP, obe1ri ti2 le{nici Bi, poku1pi ti ora1si Z; Gsg.: iz ono1g poto1ka VP, s ono1g sve2ta D, iz ono1g bakra4~a Kr; sa ono1ga poto1ka Ta, iz ono1ga se1la, od ono1ga brata4nca Vo, kod ono1ga mo1sta Ta, mo2j de1da iz ono1ga ra1ta ML, od ovo1ga do ono1ga Ve, mno1go le4po kod ono1ga wo2jnoga D, iz ono1ga do1ma Ve, od ono1ga ~ove1ka Kr, preko ono1ga pri1jateqa Pa; Dsg.:one2m sam re1ko onoma2d Ka, pi2{em one2m, zna2{ ML, pro1dali smo one2m Bo2cetu Bi, vi1{e su da4li one2m Tr, te1{ko one2m ko se s wi2m uva1ti ], da4la one2m Dra1ganu Gvo4zdi ML, one2m pri1jatequ bi2v{em Bu, ka2`em one2m dete1tu Ve, one2m se1stra Z, one2m pose1strima D, pla5ti1o one2m advoka4tu Ka, one2m sve porazbi5va1o Kr, one2m slomi1o stoli1cu Vo, one2m ga1zdi VP, one2m vojni4ku Vo, one2m Vo2j~etu propa1lem Kn, Du2letu one2m na1{em L, Dobro1savu one2m bra1t Bu, uda1rio one2m ko1la Ve, kako ima1de one2m stari1jem Ta, prila1zim one2m kreve1tu [; Asg.: d - u1bijem ono1ga Bi, za ono1ga, ka2`u Ve, sa ono1ga se uva1tila Bo, sa ono1ga sta2rca [, nate1rali ono1ga Pa, prona1{li ono1ga Bu, na2|em ono1ga ma2log VL; Isg.: sas ono1ga se uva1tila ]; one2m ~e1ki}em u1dri po kole1no Ta, s one2m stu1pcem Z, one2m pu4tem Pa, s one2m se sa`i5ve1la D, sa Desi1mirom one2m VP; Lokativ: u one2m poto1ku L, u one2m gli4bu Pa, u one2m ode4lu Bi, na one2m pla1cu Vo, po one2m br1du Ve, po one2m sne4gu [, u one2m brani4ku L, na one2m mo1stu smo staja1li Bu, u one2m vino1gradu Z, na one2m sala4{u Pa, po one2m gro2bqu L; Npl.: oni2 kreve1ti poki1sli [, oni2 dule1ci sazre1li D; 297 Apl: one2 kola1~i}e Tr, natova1rio one2 tru4pce Ka, pova1di one2 pi{to4qe Bu, potu1ri one2 kalenda4re L, slu1{ali one2 ra1zgovore Pa, natova1ri{e n - one2 ko1we VP, uva1tili one2 vojni4ce Z, po1kla one2 prasi1}e L, mr5ze2 one2 trgo2vce VP, poku1pe oni2 stva4ri Ka, ispr5ska1o oni2 krompi4ri Tr, popa1dalo u oni2 vino1gradi Pa; Ipl.:s oni2 ma2li avijo4ni Pa, s oni2 ve1liki di2mwaci D, s oni2 a1mbari [, s oni2 opa2nci Ka; Lpl.: po oni2 poto1ka Ka. У заменичко-придевској промени у ДИЛјд. м. и ср. р. и код меке и тврде промене доминира наставак –ем, док се –ом и –им срећу ретко и то углавном код деце (Бошњаковић 2009: 48). Слично стање налазимо и у околним говорима у којима се уз –ем јављају и наставци –ом и –им. Тако се и у говору Левча поред уобичајеног наставка –ем спорадично јављају и –им из меке промене и –ом, који представља нанос са стране (Симић 1972: 355-357). У црноречко-неготинској зони (Симић 1980: 116) изразита је неуједначеност облика. У Дјд. чешће се чује –ому и ређе –ему, -ом, -ем. У Ијд. је изгледа уопштен наставак –ем, а у Лјд. поред овог чују се и –им, али и једном –ом. У косовско-ресавској зони Крагујевачке Лепенице наставак –ем добро се чува у Ијд., а у ДЛјд. поред њега могу се срести и –им и –ом (Вукићевић 1995: 169). У говору Ресаве поред уопштеног наставка –ем, нису ретки ни примери са –им и –ом (Пецо-Милановић 1968: 336-337). Слично је и у говору ђердапске зоне (Пецо 1972: 206). У говору Доње Мутнице у Дјд. среће се наставак –ем, док се значења ИЛ изражавају аналитички (Ракић-Милојковић 1990: 94-95). 40) Kod zamenica `enskog roda stawe je slede}e u deklinaciji: Lsg.: na ovo2i8 plane4ti [, na ovo2i8 igra2nci Pa, na ono2j liva1di VP, na ono2j vra1twici Z, u ovo2i go1dini Pa; na ove2 plani1ne Ta, po - ove2 vru}i1ne Vo, na ove2 mo1e nema5{ti1ne ], na ove2 mo1e mu1ke Z, u ove2 so1be Bi; Lsg.: po to2i deveru1{i Bu, u to2i torbi1ci Bi, u to2i8 koli1bi Kr; osta1nem u te2 divi2zije Ve, u te2 jedini1ce sam bi1o [, po te2 Ta1re se ju5ri1li D, u te2 ba1we Tr, u te2 Me5lni1ce ne uva1tili Bo. 298 Oblicima jednine kazuje se mno`ina: za te2 dva1es i1qada L, od ove2 dve1sta i1qada Kr, za te2 petna2js i1qada Bi, od ove2 go1dina Tr. Nastavak u slede}im zamenicama ne poklapa se sa nastavkom glavne re~i: na1{o tu2 devo2jku kojo2i8zi tama2n kaputi2} L, te1meq ovo2j dr`a1ve Tr, upu5ti1o se ka ono2j gradi1ne [; Dsg.: ono2i8 {u1sterki ze1t D, kako ima1de one2 Dra1ganove `ene2 L, ~im se prima1kne{ one2 krivi1ne Ta, ka one2 re5ke2 Kn, ka one2 lepo1te Bo; Lsg.: po - one2 rup~a1ge L, po one2 re5ke2 Bu, na one2 me}a1ve stoi4mo ML, na one2 ba~i1je Ka, u one2 izma1glice Bu, u one2 a5vli1je D, na one2 koli1be Bo, po one2 go1le guzi1ce Tr, u one2 {u1me Kn, u one2 ku}eri1ne Ta. Lokativ plurala ima nastavak -i: razbe`a1lo se po - oni2 wi2va [, po - ni2 gu1dura Bi, po oni2 br2da D, po oni2 plani5na2 Tr. Mo`emo zakqu~iti da je nastavak -e kod zamenica prosto uop{ten na osnovu imeni~kih re~i i wihovih zavr{etaka. Nastavak -em vodi poreklo od starog nastavka zamenice taj koja u instrumentalu glasi /TEM\?. Ima primera sa nastavkom -im: oni2m jo{ je1dnim ML, obra5ti1o se ta1mo ti2m ~ove1ku Vo, s ti2m se ne sla2`em Bi, po ti2m {i4}u se ra5zli1kujemo Ka, po ti2m pre5de1lu [. У ДЛјд. ж. р. заменичко-придевске промене не среће се косовско-ресавски наставак –е, већ –ој, будући да је код именица углавном –и у говору Батовца (Бошњаковић 2009: 49). У говору Левча је уочено да репартиција заменичко- придевских наставака –ој и –е зависи од наставачких морфема код именица, па се тако први јавља са –и, а други са –е (Симић 1972: 358-359). У косовско-ресавској зони Крагујевачке Лепенице јављају се наставци –е; -еј(зи) и –ој(зи), при чему је њихова репартиција опет условљена наставачком морфемом именице. Говор Ресаве слаже се са 299 стањем у К-Р зони Крагујевачке Лепенице (Пецо-Милановић 1968: 338). У говору Доње Мутнице у Дјд. јавља се само наставак –е (Ракић-Милојковић 1990: 94). Каквоћне заменице 41) Каквоћне заменице обичније су без гласа в: a? ka1ki mlado`e1wa Tr, ka1ki leka2r, ka1ki bakra4~i ML, ka1ki u1nuk L, gle kaki2 je le2p O, kaki2 kola2~ ta, kaki2 doma1}in ML; ka1ka ba1bica Vo, ka1ka ludo2rija Bo, ka1ka pe~eni1ca Z, ka1ka gradi1na Vo, ka1ka moti1ka D, ka1ka devo2jka Tr; ka1ka vreme1na Pa; ka1ku ku1}u napra1vio O, ka1ku sna1u dobi1o Pa; ka1ko `ivi4n~e Bo; b? ova1ki mo1mak pora1so L, ova1ki pe1lcari Bi, ni4je ova1ki po1rez bi1o Ve; ne mo1` da bu1de ova1ki-ona1ki; v? taki2 ka1ki je Ta, taki2 o1pasan vojni2k Ka, taki2 na4rod D; da1o ga bo2g tako4ga Kr, taka2 mu bi4la pr2va `e1na Ve, taka2 je to2 slu1`ba; tako2 de4te ne1mirno Bo; Lsg.: na take2m je me1stu Bi, ra5di1li smo taki2 zana4ti Bu. Zamenica taki u G - Asg. mu{kog roda i Gsg. sredweg roda ima dvojaki akcenat kad je ovaj sa pokretnim vokalom na kraju: takog, takoga: de ga na44|e tako4ga Kr, ta2j taki2 O, taka2 i taka2 stva2r Bu, u tako2 dru4sto upa1o Kn; na ona1ke ka2nxe mi1si{ Vo, za ka1ke ra2dnice Ka. Isti akcenat i na istom slogu imaju zamenice ovaki, onaki, kaki kod kojih se u zavisnim pade`ima izostavqa -v-: ona1koga ~ove1ka d osta1vi L. Придевске заменице углавном се на морфофонетском и синтаксичком нивоу разликују од стања у стандарду. Фонема [в] изостаје у упитној придевској заменици, а факултативно у показној за квалитет: 300 У трстеничком крају стање се слаже са нашим стањем (Јовић 1968: 124), док се у говору Доње Мутнице – творбени формант –øв факултативно јавља само у Дјд. как(в)ем, овак(в)ем, так(в)ем (Ракић-Милојковић 1990:95). Ове заменице у Ресави гласе каки, оваки, таки, онаки, док су облици на –ав вероватно примљени у новије време (Пецо-Милановић 1968: 336). У говору Крагујевачке Лепенице употребљавају се обе форме, при чему су оне са морфемом –кь чешће у К-Р зони (Вукићевић 1995: 167). Koli~inske zamenice 42) U na{oj gra|i ima primera gde nema sinkope i gde je sinkopa izvr{ena: a? koli1ki je Bi; ovoli1ki Ve, ovoli1ke ku1}e Ta; tako2 toli1ki ML, toli1ki Pa; toli4~ko de4te Ka, toli4cko de4te Ta; b? ko1lki vo1}waci Pa, ko1lka tra4va D; ovo1lki mo2mci pora4sli Kr; to1lka dr`a1va bi4la pre2 Ta, ono1lki qu2di ML. Ostale zameni~ke re~i imaju uglavnom nepromenqiv akcenat; npr. zamenica tipa toliki: ovoli1ki VL, ovoli1ko `i1to rodi1lo Bo, ovoli1ka de1telina Ka, koli1kog si2na i1ma{ L, ovoli1kog sin~i4}a ML, ovoli1ku ku1}u napra1vio Pa. U obliku kolika - kolka uo~ava se sinkopa sredi{weg vokala -i-: ko1lka sna4ga ], ko1lka re4ka nado1{la Bi. Придевске заменице за количину гласе оволика и онолика у говору Батовца (Бошњаковић 2009: 46).У говору Доње Мутнице ове заменице су са синкопом оволки, толки, онолки (Ракић-Милојковић 1990: 96). Ostale pridevske zamenice Zamenica sav 43) Zabele`eni su primeri sva tri roda: sa1v L, va1zdan Bo /bez metateze?; 301 sve5ga2 i sva1~ega sam se nagle1dao L, iza1{li smo iz sve4ga Bi; svi1 se sku1pimo Ka, svi1 ~eti1ri bra1ta Bo, za sve1 go1ste Tr; svi1ma wi1ma Bo, pred svi1ma Vo, sve1ma `ena1ma u se1lu re1ko Pa. Napomene o oblicima: a? Zamenica sav u Gsg. i Asg. glasi svog - svoga - svega: da ga svo1g ize1dem L, svo4ga ga izbo1li Ka, ispr5ska1li ga svo4ga D; ima1li smo sve5ga2 i sva1~ega. U D - Lsg. javqa se vokal -u: fa4la ti na sve1mu Bu. U Gpl. pomenuta zamenica glasi: i - svi2 kra1jeva O, sa svi2 stra5na2 Ta, sne2g napa1dao sa svi2 stra5na2 [, opko1qeni sa svi2 stra5na2 ML. U akuzativu plurala nastavak je -e ili -i. Nastavak -e imaju zamenice kada stoje uz imenice sa istim nastavkom: sve svo1e qu2de sta1vili Z, po1zvao sve1 go1ste Ve, sve vojni2ke smo pova1tali VL, sve lo5po1ve smo zna1li Ve. Nastavak -e u akuzativu imaju zamenice i kad ne stoje uz imenicu: sve1 mi nedosta1je Tr, sve1 pozna5je2m ], ispri2~am one2 pro1fesorke sve1 Kr. Zamenica sve sre}e se u tom obliku: prasi1}i sve pocr1kali Z, prome2ni stva2ri sve1 Kn, sa sve1 rodi1teqi i1du Z, saplete2 se sa sve1 onu2 ko1taricu VL. b? Oblici /D - I - Lpl. ) imaju nastavak -ima: ra5di1o bi sa svi1ma [, po ti1ma putova5wi1ma Ve. 302 Promenqiv akcenat uo~ava se kod zamenice - prideva sav. U G - Asg. glasi svog - svoga; sve - svega; svega - svega: iz/s? sve1g gla2sa Z; di1`e ru2ke od sve1ga Pa; od sve1ga to11ga - ni1{ta Tr; svi ra1tovi sam pro1{o Kr. Zamenica sav u sredwem rodu glasi sve, ali ima i primera gde je u upotrebi svo: svo1 vre4me D, za svo1 vre4me Kn, o2n je svo1 vre4me }u5te1o L, svo1 `i4vo se di1glo [, svo1 `i1to je zapa5li1jo Bo. Zamenica sr. r. sve upotrebqava se samostalno i u funkciji atributa: bi4lo sve1 i sva1{ta Bi, re1ko mu sve1 u li1ce Ta; zapa4lio sve1 `i1to, bu1dala L; izva1dili mu zu2b sa sve1 me2so O. Ova pojava je prisutna u govoru Lev~a /Simi} 1969:363). Zamenica sam 44) Ova zamenica mo`e da stoji samostalno ili da poja~ava zna~ewe drugih re~i: nije mo1go sa2m da ura2di Bi, bo2g sa2mi zna2 L. Zamenica - pridev sa2m i1ma o1blike kao pridev le2p: o1na sa4ma do1{la, sa4ma `i5ve1la; od sa4me `e1tve Pa, od ko1kala sa4moga [, sa2mi }e1rpi~ Ka. Zamenica svaki 45) Pridevska upotreba ove zamenice vidi se u slede}im primerima: ima1li smo sva1ki da2n za ku1}u Vo, sva1kem si2nu pla1c D, sva1ko zr1no ra2ni Ka. Javqa se nastavak -om: sva1kom vojni4ku Kn, sva1kom ~ove1ku Bu; u sva1ke {ko11le Z, u sva1ke va5ro1{i Tr; 303 u sva1koj ku1}e Bi. Zamenica neki 46) Ova pridevska zamenica zabele`ena je u tom obliku: ne1ki lopo2v Bo, ne1ki pla2n smo do1neli Ka; ne1ki faza2n ], ku2pim ne1ko ja4je Bi; posakri2vamo se po ne1ki xbu1nova VL; ku5pi1o ne1ke bi1kove Bi, me1to ne1ke merte1ke Ve, podi1gli ne1ke {a1tore Kr, ima1do ne1ke du1dove ML, za ne1ke kowi4}e Tr; va5`i2 za ne1ki Lesko5v~a1ni Vo, da izre1`em ne1ki ra1movi L; ne1koi8 `e1ni Ve; u ne1koi8 jedini1ci ]; u ni1kake pala5te2 ne bora1vim Kn, po ne1ki li1vada Bo. Odri~na zamenica niki javqa se u oblicima: ni4je bi1o ni1kaki pro1fesor Tr, ni1kaki po1so Ka, ni1kaki proble2m Pa, ni1kaki me1lemi [; ni1kaku pro2slavu Bo, ni1kaku {ko1lu ne2mam ML; ni1kako vese4qe Bi, ni1kake pa1re mi ne zna2~e VL. Zamenica koji 47) Ova zamenica se javqa u oblicima bez sa`imawa i sa sa`imawem: a? kako koji2 ~o1vek Ka, kako koji2 da2n Ka, koji2 mo1gu O, koji2 su obele1`eni Pa, koja2 kra1va ste1ona Kr, koja2 `i4va, koja2 pe~e1na Bo, koju2 o2n o1}e Tr; ko2j mo1`e Vo, ko2j ka2`e Ta; ku2j sti1gne ML, ku2j dono1si O, ku2j se ko1me ra1duje Ve; b? na ko1ga da se izme1tne D, is ko1ga se1la Pa; ne zna se ko1me je upu2}eno pi4smo O, ko1me je {ta pi2sano Z. 304 v? ot koe2ga kra1ja [, koe2ga da5tu1ma Bi, kako koe2ga ], kot koe2ga o}e Bu; s koe2g/a? kra1ja ML. Zamenica koji ima dugosilazni akcenat na ultimi u Nsg. i u ostalim oblicima zadr`ava taj akcenat: koja2 wego1va `e1na VP, koja2 mu po re4du D, koja2 wego1va fami1lija Bu, koja2 ga mu1ka te1rala Ta, koja2 briga4da [, ot koe2 ku1}e O, is koe2 bo5lni1ce Z, u koe2 ku1}e Bi, oni2 koi2 su prozi2vani L, od/t? koi2 Tr, kot koi2 O. Zamenica ~iji 48) Sre}e se i sa intervokalnim -j- i bez wega: ~i1ji su sva1tovi Bo, ~i1je su kra1ve Ka; ~i1i su dolo1vi ], ~i1e }e2rke O. Zamenica ~iji sre}e se u tom obliku i u obliku ~i: ~i1ja si ti2 D, ~i1ja ovo2 koli1ba L, ~i2 o1tac u1mro [, ~i2 le1ba je1de{ ML. Ako je akcenat na penultimi, onda je kratak: - na ~i1ju ra1dos ML, na ~i1ju `a1los Ve, ~i1je opa2nce Bu, ne zna1ju ~i1je |e5vre1ce D, 49) Ima primera gde se nastavci imenice i zamenice ne poklapaju: pozdra1vi svi1 re2dom ], naju4ri oni2 dvoji1cu Bi; s na1{ima pri1jateqima Tr, s na1{ima ove1ma ra2dnicima Pa; sa mo1ima volo1vima o1remo Ka, sa ti1ma u1~enicima Z, s mo1ima druga5ri1ma VL; neka ka2`u tvo1ima Bi, mo1ima qu5di1ma }u da2m Ka, na1{ima zemqa5ci1ma pi2{em Kr, prikloni1o se i o2n ne1kima ML, ne1kima qu5di1ma ma1lo Vo, bi1jo sam do1bar ne1kima ]. Napomene o zameni~kim re~ima 1) Kod li~nih zamenica izjedna~avaju se G-D-A-L. 305 2) U Dsg. li~nih zamenica ja2, ti2 nastavak glasi -e: me1ne govori1li, te1be ne5 da }u5ti2m. 3) Akuzativ li~ne zamenice za 1. i 2. lice glasi: me1ne, me1n; te1be, te1b. 4) Instrumental zamenice me1ne glasi mo1nom, {to je nastalo analogijom prema to1bom, so1bom. 5) Enkliti~ki oblici li~nih zamenica prvog i drugog lica jednine glase: mi, ti, me, te. 6) U Dpl. znatno su ~e{}e enklitike ni, vi od nam, vam. 7) U Apl. javqaju se enkliti~ki oblici nas-vas, ne-ve, ni-vi. 8) Zamenica ona u D-Lsg. glasi wo2j, woj2zi, we2zi. U govoru Dowe Mutnice je wo2jzi /Sofija Raki}-Milojkovi}, 1990: 92). 9) Enkliti~ki oblik zamenice ona u G-Asg. glasi je/e, a u Dsg. glasi ju. 10) Li~na zamenica tre}eg lica mu{kog i sredweg roda u kosim pade`ima sre}e se u oblicima sa elizijom i bez we: wega –weg, wemu wem, s wime ‡ s wim. 11) Osim standardnih oblika zamenice ona, zabele`ena je enklitika ju, tipi~na za K-R dijalekte. 12) U G-Apl. nagla{en je oblik wi, a enklitika glasi ji, i: ba{ ji bri1ga, bi4lo i mno1go. 13) U D-Lpl. nagla{eni oblik glasi wima, a nenagla{eni im, i: da da2{ wi1ma, koji2 im |a1vo, pra1vila i poga1~u. 14) Upitno-odnosna zamenica za lica ko javqa se u varijantama ko, koj, kuj. 15) Zamenice ko i koji ne razlikuju se strogo ni po formi ni po obliku. 16) Neodre|ena zamenica ima dve tvorbene varijante: neko i neki. 17) Umesto lokativa upotrebqava se instrumental kod zamenica ko ⁄ {to: ne2mam po ki2m da po{a1qem, ne1 znam o ~i2m `i5vi2{. 306 18) Umesto dativa nalazi se instrumental: ~e1mu se zani2ma{. 19) Odri~na zamenica pojavquje se u oblicima niko ⁄ niki, a op{ta svako ⁄ svaki: 20) U zavisnim pade`ima uobi~ajen je nastavak -em: ni1kem, sva1kem, ne1kem. 21) Oblici zamenica na -em, -ema karakteristi~ni su za kosovsko-resavske govore. 30) Zamenice niko ⁄ ni{ta u promeni imaju oblike kao osnovna re~: sa ni1koga se ne tr5pi2, za ni1{ta ni4si zna1o. 31) Zamenica {to ⁄ {ta mo`e imati uzro~no i relativno zna~ewe: {to la1`ete, ova2 ~o1vek {to se kri2vo kle1o. 32) Refleksivna zamenica svakog lica se retko se ~uje u na{em govoru u punom obliku. Tako je i u govoru Dowe Mutnice /Sofija Raki}-Milojkovi}, 1990: 93). 33) Kod prideva i pridevskih zamenica preovladavaju i nastavci tvrde i meke promene. 34) U Isg. sre}u se nastavci -om i -em. 35) Nastavci u kosim pade`ima imaju du`e i kra}e oblike pri ~emu dominiraju kra}i oblici. 36) U mu{kom i sredwem rodu pridevskih re~i iza tvrdih i mekih suglasnika rasprostrawen je nastavak -em. 37) U D-Lsg. `enskog roda pridevsko-zameni~ke promene sre}e se nastavak -oj kao i nastavak -e koji se sla`e sa imenicom u pade`u i nastavku. 38) Gubi se razlika izme|u odre|enog i neodre|enog vida prideva mu{kog roda. 39) Nastavci za gra|ewe komparativa su -ji, -ji, -iji, -{i. 307 40) Komparativ se u nekim primerima gradi pomo}u nastavka po-: po1veliki, po1visok. 41) Superlativ se gradi pomo}u re~ce naj-. 42) U tvorbi prisvojnih prideva nastavak -ov je frekventniji u odnosu na - ev. 43) Prisvojna zamenica `. roda moja javqa se u slede}im likovima: mo1ja, mo1a, ma2, mo2. 44) Zamenice tre}eg lica glase: we2n, wo2jni, wo2jzin; wego2v, wigo2v, wo2jan. 45) Kod prisvojnih zamenica dolazi do odstupawa u odnosu na kwi`evni jezik i to u nastavku -e: mo1je `ene2, u mo1je fami2lije, nek i1de svo1je `ene2. 46) Prisvojna zamenica moj u zavisnim pade`ima ima oblike: mo1jeg, mo1jega. 47) Prisvojna zamenica wen javqa se u drugim oblicima: wo2jan, wo2jzin, we2zin /isto stawe, Sofija Raki}-Milojkovi}, 1990: 94). Prisvojna zamenica wihov ~esto glasi wi1n /Sofija Raki}-Milojkovi}, 1990: 94). 48) Upitna zamenica ~iji ima i oblik ~i2 /tako|e u Dowoj Mutnici, Sofija Raki}-Milojkovi}, 1990: 94). 49) Odnosno-upitna zamenica koji jedna~i se sa zamenicom ku2j /Sofija Raki}-Milojkovi}, 1990: 95). 50) Pokazne zamenice, osim kwi`evnog oblika, imaju i oblike bez krajweg -j: ova2, ona2, ta2. 51) Zamenice ovaj, taj, onaj mewaju se isto kao zamenica koji: ove2m, te2m, one2m. 52) Zamenice ovolki, tolki, onolki mewaju se po zameni~ko-pridevskoj promeni /isto stawe, Sofija Raki}-Milojkovi}, 1990: 96). 308 Takve zamenice javqaju se u deminutivnoj formi; ovoicki, toi~ki, toli~ki /Sofija Raki}-Milojkovi}, 1990: 96). 53) Neke zamenice se veoma retko javqaju u govoru Mlave. Iako ih ima, one su sastavni deo re~ni~kog fonda onih `iteqa koji su rodom sa strane. Re~ je o slede}im zamenicama: i1ko, i1kakav; ni1koji, ne1koliki. S druge strane javqaju se deminutivne forme nekih zamenica: ovoi1cko de4te Kn, ovoi1cko par~e4nce L, ovoi1cki bi1o ne1kad Ve, bi4la toli1~ka D, toi1~ka mu devo2jka ML, ovoi1~ki Pa, ovoi1~ka Tr. Brojevi Kardinalni brojevi 1) Kod brojeva zapa`amo promene fonetske i prozodijske prirode. Broj jedan ima jedninu i mno`inu: je1dan du}a2n ], je1dan ku1fer Tr, je1dan ~o1vek Ka, je1dan Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, je1dan pu2k L, je1dan vojni2k Ka, je1dan pla1c Z, je1dan poklo1pac Vo; u je1dan va5lo2v Bu, u je1dan a1tar D, sa je1dan pokriva2~ Ta, je1dno ve1~e Pa, je1dno lo4n~e O, je1dno posku1r~e me1tem ML, je1dna kra1va Ve, je1dna o4vca Bo, sa je1dnu `e1nu VP, u je1dnu a5vli1ju Z, je1dnu no2} no}i1o Ta; je1dni dola1ze, dru1gi prola1ze Z, je1dni la1`u, dru1gi obe}a5va1ju TR; je1dni vu5ku2 ova1m Vo, je1dni vu5ku2 ona1m Kn, je1dni pra1ve ru4~ak L, je1dni se zani5ma1ju za de1cu L, je1dni za dru1ge ne ma2re D,1 je1dni pla1~u, dru1gi pope5va1ju ML, je1dni do1{li, dru1gi po1{li Tr, je1dni mu da1ju, dru1gi oti1maju Kr; je1dnim da4li sve Ta, je1dnim vo2zom do1{o Ka; s je1dnim da2nom oti1{o Bu, s je1dnim da2nom mu sve dodi1jalo i okreno2 li2s na dru1gu stra2nu O. 309 U govorima centralne [umadije /Remeti} 1985:297) i kod nas brojevi se sve mawe dekliniraju. Od prostih brojeva deklinira se samo broj jedan: da1o jedne2m ~ove1ku Ka, do1neo jedne2m ~ove1ku D, do1{li u ku1}u jedne2m ~ove1ku L, s jedne2m dru2gem Kr, s jedne2m ~ove1kem L, s jedne2m bra1tem ]; u jedne2m pra4vcu Bo, u jedne2m {qiva4ru Bu, u jedne2m da4nu se vi1delo L, u jedne2m pi4smu na asta4lu ML, na jedne2m o1strvu ra5di1o ML, na jedne2m kole1nu Z, na jedne2m le1bu smo bi4li Tr, u jedne2m vino1gradu [; je1dnok da2na O, je1dnog bra1ta Kr, sa je1dnog pra4va na dru1go [, je1dnog me1seca Bi, iz je1dnok stoma4ka Kr. Jedina potvrda za deklinaciju broja dva zabele`ena je u kontekstu: sa one2m dve4ma `ena1ma D, `i5ve1o sas dve5ma2 `ena1ma Z; ali i: upa1o me|u wi2 dva2 Bo, vr5nu1la se s dva2 dete1ta L. Broj ~etiri zabele`en je sa apokopom i sinkopom: ~e1tiri ~ove1ka L, ~e1tiri me1seca tru4dna Ka; ~eti1ri ko1wa Kn, ~eti1ri {pirite4ra ML, ~eti1ri me2tra [, ~eti1ri mitroqe4za O, ~eti11ri muzika1nta Pa, ~eti1ri dete1ta Tr, ~eti1ri kamijo4na ], ~eti1ri auto5bu1sa Bi; ~e1tri koma4da VL, ~e1tri dete1ta Vo, ~e1tri le1ba VP, ~e1tri limuzi5ne2 Bi, ~e1tri mo1ja unu1ka D, ~e1tri Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [; Broj {est nema suglasni~ku grupu -st, a nemaju ni drugi brojevi koji se tako zavr{avaju: {e2s Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [; pe4 - {es ari2 pla1ca Bo, {e2s koma4da ja5ja2 ML, {e2s go1dina Ka, {e2s mese5ci2 O; tri1es ML, ~etre2s Kr, dva1es o1sam D; 310 jedana2js Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, dva5na2js Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, sedamna2js Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [; pe1tnajs Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, {e1snajs Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [; jedana1es ova4ca L, jedana1es sa5ti2 ML, ~etrna2js me1seci [, petna2js da5na22 Bu, petna2js i1qada VL, {esna2i8s ta1~aka Z, {esna2js da5na2 Kn, osamna2js grana5ta22 ML, osamna2js go1dina Vo; dvana2js e1ktara Pa, tri5na2js ko2la Ta, dva5na1es ~ove1ka Pa, tri5na2js go1dina ]. Brojevi dvadeset, trideset i ~etrdeset izgovaraju se kao: dva1js go1dina Bi, tri1jes go1dina spr5ca1o Bo, ~etre2s koma5da2 D, ~etre2s pe{ki5ra2 VP. U ostalim primerima imamo preneseni akcenat: pede1set gu1saka O, pede1set ja1gweta VP, pede1set kaza1na Bi, sedamde1set ba2nke ko5{ta1lo Vo, sedamde1set po1sto Ka, sedamde1set i1qada D. Неизмењена група –ае- присутна је у говору Левча (Р. Симић 1972:150), села Жабара (Реметић 1986:521), у Ресави (Пецо – Милановић 1968:257), и централној Шумадији (Реметић 1985:297). Osim gubqewa pojedinih suglasnika ili grupa, zabele`eni su i primeri sa devokalizacijom drugog samoglasnika iz grupe -ae: dva1js Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, tri1jes Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, ~etre2s Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [; ali: {e5se2t Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [. Brojevi u kombinaciji sa sto glase: dve1sta Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, tri1sta Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [; pe2sto Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, {e2sto Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, o1samsto Bi Bo Ve Vo VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [, de1vesto Bi Bo Ve Vo 311 VL VP D Z Ka Kn L ML O Pa Ta ] [; ~e1tri sto1tine D, pe2t sto1tina L, {e2s stotina Ka, se1dam stotina Kn, se1dam sto1tine Tr Pa ]. Zbirni brojevi 2) Leksi~ki fond brojnih re~i ograni~en je zbog ograni~enog inventara zbirnih brojeva. U ovu kategoriju, osim malih brojeva dvoje, troje, ~etvoro spada i obadvoje. Zabele`eno je na terenu: wi2 dvo1je Ve, od wi2 dvo1je ML, dvo1je dece2 Tr, wi2 dvo1je osta1li sa1mi O, wi2 su dvo1e O, dvo1e me vi2~e Ka, oni2 dvo1e me saple11li [; ku1vam za o1boje Ka, za na2s o1boje Tr; obadvo1je da do2|ete O, obadvo1je mi bi4li ]; tro1je dece2 Tr, wi2 tro1je se ne tr5pe2 L, tro1e sede2 u tu2 ku1}u Bi, do1{li wi2 tro1e Kn, tro2 ko2la da2ra Tr; U oblicima D-I-L zabele`eni su brojevi: dvo1ima la2ncima ga ve5za1li ML, tro1ima ko1lima O, obo1ima opa2ncima Bo, obo1ima do1{li kod ku1}e Pa, obo1ima se ~u1dili Ka, obo1ima pri5~a1li {ta bi4lo Bi; bi4lo nas ~e1tvoro Tr, ima1o na2s ~e1tvoro Pa, bilo wi2 ~e1tvoro ML, ~e1tvoro tru1}ilo pa na vra4ta ML; pe1toro ~e1ka na re2d Z, o1smoro ja1gawaca Ka. Zbirni brojevi koji se zavr{avaju na -oro sre}u se u oblicima: ~e1tvoro Vo, na2s ~e1tvoro bi4lo Bu, nosi1li ga ~e1tvoro kad u1mro [, od na2s pe1toro osta1lo dvo1je ]. Zbirni brojevi se ~esto ne upotrebqavaju uz imenicu kola: pe2t ko2la dule1ka Pa, dva1js ko2la Kr, tri1es ko2la, petna2js ko2la Vo, dvo1e ko2la VL, tro1e ko2la D, dvo1e ko2la kuku1ruz Ve, tro1e ko2la de1telina Bo. Umesto zbirnog broja upotrebqava se prost broj: 312 na2s tri2 bra1}e O, nas pe2t de5ca2 bi4lo D, na2s smo bi4li pe2t /pe1toro? L; mi2 smo bi4li de5ca2 {e2s Kn, na2s je bi4lo se1dam de5ca2 Kr, de1vet de5ca2 rodi1la ma1ti O, pe2t ko2la da2ra do1nela Pa, se1dam su1dova Pa, u na1{oj ku1}i jeda1najs du5{a2 Ka, oti4~ke pro4|e o1sam qu4di ML, ispa1lo mi tri5na2js kola5~a2 VL; na2s tri2 bra1ta smo bi4li ML, ra2de mu tri2 si2na ], tri2 |a4ka Bo, tri2 stude1nta is te2 ku1}e VP, tri2 ra1wenika L, u furu1ni tri2 le1ba Tr, de1set ra2dnika Bo, ima1la o1sam poslu{ni4ka na sva1dbu L, na2s ~eti1ri bi4lo, svi1 mu1{ki Pa, ~eti1ri vojni4ka Bo, u ko1lu igra1lo dvana2js moma5ka2 Bi, osamna2js da5na2 ga ~e1kali Pa, tri1es pe2t mladi5}a2 VL, petna2js qu5di2 Z, petna2js a5ri2 pla1ca D, tri1jes me2tara Ka, dva2js tri2 sa2ta lo`i1li furu1nu Bo. Zbirne brojne imenice 3) Ove imenice se zavr{avaju na -ica i -ina: dvoji1ca Ve, wi2 dvoji1ca Bi, dvoji1ca Bo ML Ka Pa [; obadvoji1ca Ve Vo Bi Bu L Pa O [, o`eni1li se obadvoji1ca Ve; obadvoji1ca zavr5{i1li fakulte2t Tr; wi1ma dvoji1cama /sinovi? ML, na1ma dvoji1cama ne2ma ku2j da do2|e /mu` i `ena? O, svi1ma troji1cama sam ple1la ~ara1pe Ta; do1{li svi1 troji1ca Ve; ~etvori1ca ML, ~etvori1cu Bi, ~etvori1cama Ka; petori1ca D, petori1ci Vo, s petori1com Bi; na2s smo bi4li peti1na: dve2 se1stre i tri2 bra1ta L, kod wi2 je u ku1}u sedmi1na O. У говору Батовца (Бошњаковић 2009: 50) забележени су примери за бројне придеве и збирне бројеве, као и бројне именице на –ица које се односе и на мушко и na женско. У говору Ресаве јављају се само бројни придеви двоји, троји и бројне именице (двојица, тројица, четворица), које се употребљавају и за различите родове (Пецо- Милановић 1968: 343). У говору Левча инвентар збирних бројева је сведен на: двое, обое, трое, четворо (Симић 1972: 372-373). У говору Доње Мутнице облик двоје је непознат, а бројним именицама на –ица и –ина означавају се лица различитог рода (Ракић-Милојковић 1990: 98). Збирни бројеви у говору Крагујевачке Лепенице (Вукићевић 1995: 179) ретко се 313 употребљавају. За лица различитог рода самостално се употребљавају двоје и троје, а двојица, тројица за мушкарце. Трстенички говор познаје просте бројеве са делимичном деклинацијом (бројеви два и три се мењају у женском роду у облицима двема, трима). Збирни бројеви се деклинирају у форми с двоима, троима (Јовић 1968: 128). Говор Млаве најближи је стању у Ресави и Батовцу. Oblici izvedeni od zbirnih brojeva 4) Nastavkom -ina grade se oblici kojima se iskazuje pribli`na koli~ina: deseti1na qu5di2 Tr, deseti1nu koma5da2 D, deset1inu stru4ka lu1ka L, stari1ji deseti1nu go1dina O, ima1li smo deseti1nu ko5za2 Pa; dvajsti1nu me2tara dale1ko Bi, dvajsti1nu a5ri2 sam nasle5di1la Kn, dvajsti1nu go1dina Vo, triesti1nu kli1pova Pa. 5) Aproksimativnost se izra`ava kombinacijom dva susedna broja ili brojne imenice: dva2-tri2 me1seca Vo, dva2-tri2 mo1mka L, dve4-tri o1blasti ML, ~e1tri-pe2t i1qade Pa, pe- {e2s me1seci mi tre1ba Bi, pe2t {e2st kra2va VL; tri1jes-~etre2s gr2la Ka, tri1jes-~etre2s ko1{nica Ve, pede1set-{e5se2t tawi5ra2 posta1vim Tr; dvo1je-tro1je prasi1}a ML, sta1ve nas po dvo1je-tro1je da le`i4mo D; dvoji1ca-troji1ca Ka; deseti1nu-pe1tnajs ja5ja2 me1tem L; je1dno-dva4put preme2sim VL. Vezivawe slo`enih brojeva 6) Slo`eni brojevi mogu biti vezani asindetski ili sindetski: 314 a? sa dva1js tri2 godine osta1la udovi1ca; dva1js pe2t gra5di2 O, ~etre2s dve2 go1dine L; dva1js pr2vo go1di{te mi o1tac [, tri1es dru1ge ro1|en ML; sto2 dva1js ki2la svi4wa za1klana VL; b? dva1js i os1am pi1leta sam ima1la Vo, ~etre2s i pe2t go1dina L, osamde1set i je1dnu go1dinu Ve; dva1js i dru1ga ju go1dina VL, tri1jes i o2sme ro1|en Bi, {e5se2t se2dmu go1dinu uzi1mam na je1sen Ka. Redni brojevi 7) Zabele`eni su slede}i oblici rednih brojeva: pr2vu el dru1gu nede1qu po1se Uskr1sa D, ote1ro pr2vu `e1nu, ovo2 mu dru1ga Z, u dva5na2jsti pu2k me posla1li [, osamde1set se1dam sam u1zo sa1d Pa, dva5na2jstog ma1ja ro1|en Vo, sedamna2jsta mu go1dina L; dva2jsto go1di{te bi1o mo2j o1tac Ve, ja2 sam pede1seto go1di{te Ta. Redni brojevi mewaju se po pridevskoj deklinaciji: pr2vi mi do1{o u ku1}u Bo, pr2vi oti1{o u sve2t Ta, pr2vi pro1do ima4we ], pr2vi nije te1o da u1zme VP, pr2vi buna2r isko1po Vo, pr2vi ~e1smu podi1go u se1lo Bi; pr2vog da2na di1go no2s VL, pr2vog su pi5ta1li Bo, pr2vog le1ta ni4je vru}i1na Ka, pr2vog ~e1kamo po1{tara D, pr2vog je lako da te na2|u Ta; pr2vem dete1tu ku5pi1li kole2vku O, pr2vem kuj povede2 ko1lo ], pr2vem snu1 Ka, pr2vem pla4nu L, pr2vem sve1 da5va1li, dru1gem i~ Kr; je1dan dru1gem govo1ri Tr, je1dan se s dru1gem sla1`e [, je1dno za dru1gem dola1zi Bo, je1dan dru1gem sve da5va1li O, je1dan dru1gem na sla1vu i1{li [, je1dan dru1gem poma5`a1li D, u pr2vem i dru1gem ra1tu Bi, sas pr2vem i sas dru1gem mu2`em ML, sa dru1gem ~ove1kem Vo; ~etvr2ti me1sec D, ~etvr2ti da2n Ka, ~etvr2te ku1}e O, u ~etvr2tu u1licu ML, deve2ti me1sec Pa, deve2ti ka1zan peku2 ML, tri1es deve2to go1di{te Kn, dese2ta mu go1dina VP, pede1seti Z, pede1sete go1dine Bi, sedamde1seta mu po1{la Tr, osamde1seti ro1|endan Bo. 315 Redni brojevi se upotrebqavaju sa zna~ewem onome tamo: dru1gem je te1`e neg me1ni VL, u dru1gem da4nu D, dru1gem sve1 re1kli Z, dru1gem sti1gli go1sti Ka, dru1gem vi1deli gre1{ku Vo; u pe2tem odele4wu Kn; kod mo1e pr2ve `e1ne D; be44bu u se2dmoi8 nede1qi ]; pro1{ao sa dru1gima Vo, bora1vio sa dru1gima Bu; ona2 dru1gi jo{ go1ri Pa. Multiplikativni brojevi 8) Uglavnom su slo`eni sa imenicom put: tri4put se krsti2, al ni1{ta Bi, dva4put se `eni1jo Pa, iza1{la sam dva4put u no1vine VL; odjeda4red se uko5~i1la Kn. Distributivni brojevi 9) Pribli`na vrednost ne~ega ostvarena je u formi poluslo`enica: odvo1jim pe5-{es zr2na Ve, pe5-{es xa5ko2va Bo, ice2pam se1dam-o1sam ja5ja2 ML; dva2js-tri1jes prasi5}a2 sam ima1la Bi; tri2-~eti1ri i1qade me1tne u xe1p Bo. Sitnije pojave u morfologiji brojeva 1) Brojevi jedan, dva i oba imaju tri roda: je1dan-je1dna-je1dno; dva2-dve2-dva2; obadva2-obadve2-obadva2. Ovakvo stawe zabele`eno je u govoru Dowe Mutnice /Sofija Raki}-Milojkovi} 1990: 98). Broj jedan deklinira se po obrascima zameni~ko-pridevske promene. Govori se: na dve2 me1ste, svi1 na je1dnu me1stu. 316 Postoje oblici mno`ine broja jedan: je1dni pra1ve ru4~ak Pa, je1dni se vra1}aju na sala2{ L. Broj jedan se javqa u formi jeda4nput, do1{o samo jeda4nput. 2) Osnovni brojevi glase: dva1es, dva1js, tri1jes, ~etre2s, pede1set, {e5se2t, osamde1set. 3) Uvek je u upotrebi oblik i1qada, dve2 i1qade /isto, Sofija Raki}- Milojkovi} 1990: 98). 4) Postoje dva tipa brojnih imenica: dvoji1ca i oboji1ca, troji1ca, ~etvori1ca, peti1na. 5) Brojne re~i slo`ene od vi{e cifara govore se obi~no bez veznika. Kad posledwa re~ ne ozna~ava jedinice nego desetice, veza je iskqu~ivo asindetska: - {e2st sto1tina tri1es ki2la L, sto pede1set i1qada D, sto pede1set vojni4ka Tr. 6) Kad krajwa re~ ozna~ava jedinicu, kod prostih brojeva podjednako su zastupqeni primeri sa sindetskom i asindetskom vezom: - {e5se2t i tri2 ki1la ML, osamde1set i pe2t Bo, {e5se2t i je1dno Vo, dva1es i tri2 da2na D, sedamde11set i jo1sam go1dina Pa; - tri1es/z? dva2 ki1la Ka, dva1es {e2s koma4da Bu, tri1es pe2t VL, {e5se2t i pe2t O, tri1es ~e1tri pi1leta Ka. 7) Redni brojevi dekliniraju se po zameni~ko-pridevskoj promeni: pr2vi, dru1gi, tre1}i. 8) Redni brojevi su bez veznika: - ~etre2s {e2ste go1dine Kn, dva1es tre1}a briga4da Kr, pede1set pe2ti pu2k L, ~etre2s ~etvr2te go2dine Pa. 9) U zbirne brojeve, osim dvo1je, tro1je, ~etvoro spada obadvo1je. 317 Umesto zbirnog broja ~esto je u upotrebi prost broj: nas tri2 bra1}e, se1dam si1nova. Ve}ina brojeva pripada pridevsko-zameni~koj deklinacionoj sistemi. B. REYI SA KONJUGACIJOM 1) I u govoru Mlave preovladava op{te stawe kao i u susednim govorima. Broj glagolskih oblika se smawuje: glagolski prilog pro{li, glagolski prilog sada{wi i imperfekat. GLAGOLSKA VREMENA Prezent 2) Ovaj glagolski oblik prati se u 1. l. sg. i 3. l. pl. U 1. l. sg. kod glagola ho}u i mogu nastavak je -u: o1}u da le1gnem Tr, o1}u da i1dem Ka, o1}u da se obu5~e2m Tr; mo1gu Bi Bo VL VP Ka Pa [, ne mo1gu da se na~u1dim Ka, ne mo1gu da stoji2m L. Glagol mo}i u prezentu ~esto se javqa u obliku mo`, bilo da je re~ o redukciji vokala e ili da je u pitawu ~uvawe starih oblika optativa: da mo1` d - u2|e{ [, ne mo1` da govo1ri Kn, ne mo1` da ve1ruje Kr, ne mo1` ga nagovo1ri Ve, ne mo1` da zalu2ta Bo; mo1` da nai2|e ML, mo1` ga nagovo1ri Bo, ne mo1` d - u1mre Pa, da l mo1` da izle2~i L, da l mo1` d - odusta1nem Ka, da l mo1` da pla2ti VP, ne mo1` da natova1ri Vo, ne mo1` da se povi1nuje ], ne mo1` da se poko1ri Bu, ne mo1` da se na~u1di Ka, ne mo1` da se pregle1da Z, ne mo1` da ra~una2 ML, ne mo1` ga pre2|e Tr, ne mo1` da u~i2 Bo, ne mo1` d - izvu5~e2 Vo, ne mo1` da se oboga1ti Bi, ne mo1`/{? se potre1vi da2n Z, ne mo1`/{? se sre2di Kr; ne mo1`e da govo1ri L, ne mo1`e se na2spava Tr, ne mo1`e done1se dr1va Kn, ne mo1`e ku2pi televi2zor Z, ne mo1`e da ispre5de2 vu1nu Bu, ne mo1`e na no1ge, ne mo1`e bre2 Bi, ne mo1`emo da do2|emo [; 318 ne mo1{ se navi1knu Bi, ne mo1{ pogre2{i{ VP, ne mo1{ te okr1pi [, ne mo1{ sa~e1ka{ Pa, ne mo1{ se oslo1ni{ Ta. Oblik mo{ javqa se kada je zvu~ni suglasnik u dodiru sa bezvu~nim. Takvo su stawe zabele`ili autori Никплић, 1966: 239 и P. Ivi}, 1957: 266. Kod drugih glagola nastavak je -em: da te povu5~e2m za u1{i [, pa dovu5~e2m ne1ka ko1la Ka, odne1sem na ta1van ], je1dem Kn; ali i je2m Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [. U 3. l. pl. veoma su rasprostraweni nastavci za prezent: Prva vrsta a? dovedu2 mla2du D, izvedu2 te pred sudi1ju Pa, uvi2|u u a5vli1ju O, i1du Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [, je1du Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [, izve2ste L, ispeku2 L, na2|u Bu D Ka Kr O Pa Tr [, oce5~u2 na1{u ~e1tu [, tr~u2 D, ule`u2 se O; b? snese5du2 koko1{ke Kn, ize1du sve1 Ta; Druga vrsta a? ba1ju Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [, smeju2 se Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [, igra1ju u ko1lu Bi; b? zove5du2 Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [; Tre}a vrsta zafr1knu Ta, kle1knu [, oti2dnu na pi1jac Ve, upa1dnu u ku1}u ML; Yetvrta vrsta bi1ju se Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [, gladu1ju Bi, no}i5va1ju Ka, poslu`u1ju Tr, pcu1ju Ve ML Ka, ne ~u1ju ML; Peta vrsta 319 aperi1{u Bu VL D Z Kn L ML O, vi2~u Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [, di1`u se D, vr1}u na vodeni1cu VL, ra5|a1ju se Ve, zakqu2~e u1govor L; me1qu VL, poma2`u Bi; `we5du2 Kr, po 5`wedu2 L; [esta vrsta a? -aju: baca1ju Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [, vre5|a1ju Ka, ven~a5ju2 se za pa1re Z, zakopa1ju Pa, ku1vaju L, pe1vaju Tr, proda5ju2 na pi1jac Ve, u`i5va1ju pe5nzi1ju L, ~e{qa1ju Ka; b? -eju: sme5ju2 D, ne sme5ju2 se kaj pre2 ML Ka O; v? du: ume5du2 Kn; Sedma vrsta a? -u: dogovo1ru se D; b?-e: vo1ze ko1la Ka, `a1le se D, dr`e2 Pa, tr~e2 D, vri5{te2 Z, tr~e2 kao be4sni D, }u5te2 Z, dr`e2 Pa, zadr`e2 Kn, stoe2 Ve, postoe2 Bi; lo`e2 va1tru Ta, pa2le dre1je Ta, ra2de Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [, rastu1re se D, fa2le se Pa; Osma vrsta boju2 se Kr, zvr5ju2 pra4zni O, kle5~e2 na kole1nima ML. 3) Kod pomo}nih glagola nastavci su {aroliki: a? -e: o1}e da napra1ve Bi, o1}e da ga zga1ze Ta, o1}e da slu1{aju Pa; ne2}e da me gle1daju D; b? -u: o1}u me mo2mci Vo, kad bi1du zre1le ML. У централној Шумадији (Реметић 1985:308-311) на целој територији јавља се наставак –ају. Веома је чест и у Батовцу (2009: 51) и у Жабарима (Реметић 1986:512). 320 Ареал наставака е/у у штокавским говорима утврдили су Слободан Реметић (1985:308) и Асим Пецо (1993:520). „Сви наши глаголи према односу инфинитивне и презентске основе, могу се подијелити на осам врста (Белић). Према тој подјели глагола од I до V врсте имају у презентској основи –е у свим лицима осим 3.л.мн. у коме је облички наставак –у (тресем– тресеш–тресу; рвем–рвеш–рву; тонем–тонеш–тону; чујем–чујеш–чују, пишем– пишеш–пишу (пис–јем, пис–ју). У VI врсти имамо однос -а, -е/ -је према -ју у 3.л.мн.: знам–знаш–знају, умем–умеш–умеју, питам–питаш–питају. Глаголи VII и VIII врсте (носити, волети / вољети, држати), за разлику од свих других врста, имају у свим облицима и једнине и множине, осим 3.л.мн., испред личног наставка вокал –и. У 3.л.мн. је облички наставак -е: носим–носиш–носе, волим–волиш–воле, држим–држиш– држе― (Пецо, 1995: 496). U kosovsko-resavskom dijalektu, na{ govor se sla`e sa Lev~om i Trstenikom, jer je nastavak -e: be2~e se, bore2, bra2ne, bu2{e, va1de, vi1se, vo1le, govo1re, tr~e2, zabora1ve. U govoru Dowe Mutnice je slede}e stawe: lete4du, bole4du, ali i: vo1le, lete2. Me|utim, uvek je oblik mo1le u tre}em licu jd. prezenta. Nastavak -du u 3. l.mn. prezenta ograni~en je na nekoliko glagola, a naj~e{}e na glagole dati, znati (В. Николић, 2001: 217). Glagol videti javqa se i u obliku vi{: ne vi2{ ti2 do1bro Pa, da l vi2{, da l ne vi2{, tako2 je O, vi2{ {ta govo1re Bi, da vi2{ {ta smo ku5pi1li Ta, de vi2{ - ne vi2{ [. Glagol jesam javqa se u obliku es i jesje: es ti2 ~u1o Tr, es ra5di1o mlo1go Kn, es ti2 pa1metan Z; je1sje da lu2d O, je1sje da brqa2vi D, je1sje }e pona2vqa Vo. Ostali oblici prezenta naj~e{}e uo~eni u {estoj vrsti glagola су: be2~e se na me1n ML, bore2 se Pa, bra2ne se O, bu2{e de sti1gnu D, va1de krompi4re L, vi1de VL, vo1de Ve, vo1le Bi, vra2te se Bu, gore2 D, govo1re Z, dola1ze Kn, dono1se L, `a1le se VL, `e1ne se Bi, `u2re Tr, zabora1ve Pa, zada2ve Bo, zakqu2~e Ka, zaple2ne D, 321 zatvo1re Bo, zbore2 O, izvo1de Vo, izno1se VP, poju2re Pa, naju2re ], kru2`e Vo, ku1de Bu, le2~e Ve, qu2be se Bo, ma2me Ka, me1re Bo, pomi1sle D, naku1pe ML, nami2re O, pla2te Ve, napra1ve Kn, nagr2de L, natova1re Bi, no12se Vo, no}e2 Tr, obe1se D, opre2me Ve, odre2de Pa, opa2le Bi, oslobo1de Ve, osta1ve L, nasta12ve Pa, poda2ve Tr, pode2le Bo, popu1ste VL, posva1de Z, poslu2`e Kn, poce2ne Bo, preba2ce Ve, prela1ze Kr, preme1ste O, prepla1{e se Tr, pu2de se ], prola1ze Bi, pri2me VP, ro1de se Ka, sasta1ve Bu, sla1ve D, smi2re se Z, sre2de Bo, su2de [, tra2`e Ta, te5re1te Ve, uba2ce Bo, uda1re Kr, ula1ze L, uvila1ze Ka, uba2ce Bu, ~u1de se Bo, tro{e2 L; brste2 O, vi1de se Kn, va1de pe4sak L, vi1de kod me1n Kr, vo1le pa1re Tr, vo1le pro4vod Tr, vo1ze `i1to L, vo1ze i da1wu i no1}u ML, gore2 L, `i5ve2 Vo, zava1de se ~a1skom L, mr5ze2 ne Pa, nakna1de vre4me Z, nakna1de {te1tu Pa, lete2 Tr, pla5ve2 se [, sja5je2 Ka; uzru2 L, prezru2 Kr. Glagol dati, kao i znati, smeti, umeti imaju po pravilu nastavak -du: da5du2 VL, nek da5du2 Kr, ne da5du2 Bo, preda5du2 Bu, proda5du2 Ka, izda5du2 re{e4we Pa, da5du2 mu sve1 Pa proda5du2 imovi1nu Kr, ali i: da5ju2 mu sve1 Bo; svi1 zna5du24 Tr, nek zna5du2 ], {ta zna5du2 Bi, zna5du2 da ra2de L; sme5du2 VP, ne sme5du2 Vo, kad sme5du2 Bi, da sme5du2 [; n - ume5du2 Ta, ume5du2 da la1`u Ka, ume5du2 da tka1ju ]. Nastavak -du dodaje se i nekim drugim glagolskim osnovama: mo`e5du2 D, tr~e5du2 Ve, vr{e5du2 Ta, stoje5du2 Ka; o1}edu da slu1{aju ML, o1}edu da govo1re O, o1}edu da se izvi2nu Pa. /Karta 15.) Glagol znati ima i slede}u formu: nek zna1u L, {ta zna1u L, bo1qe da zna1u Ta, ne zna1u ~ije2 je Vo. Takvo stawe bele`i profesor Ivi} /2001: 138). Nastavak -ju mo`e da bude bez sonanta: ne5}e1u da dola1ze ], ne5}e1u da se pogo1de Vo /Bo{wakovi}, 2000: 136). 4) Најпре ћемо анализирати дистрибуцију наставака у 3. л. мн. презента. 322 Код глагола прве Белићеве врсте аналошки су се проширили резултати прве палатализације на 3. л. мн. презента: трчу, улежу се. Овако стање је забележено и у околним говорима: Батовца (Бошњаковић 2009: 51), Крагујевачке Лепенице (Вукићевић 1995: 181, 185-186), Ресаве (Пецо-Милановић 1968: 349, 351), Доње Мутнице (Ракић-Милојковић 1990: 101, 104). Код глагола VI Белићеве врсте скоро доследно се употребљава наставак –ају: гледају, запевају, рипају. Наставак –у је изузетно редак у Батовцу (2009: 51). Само код глагола ове врсте факултативно се јавља и наставак -ду: даду, знаду. У околним говорима наставак –у је чешћи. У говору ђердапске зоне и Доње Мутнице наведени су примери само с овим наставком (Пецо 1972: 207; Ракић- Милојковић 1990: 100). У Ресави и косовско-ресавским говорима Крагујевачке Лепенице у употреби су –ду и –у (Пецо-Милановић 1968: 270, 348; Вукићевић 1995: 181). Говор Млаве слаже се са стањем у Батовцу. Код глагола VII Белићеве врсте скоро доследно се употребљава аналошки наставак –у (Бошњаковић 2009: 51). У косовско-ресавским говорима Крагујевачке Лепенице уз чешће –у среће се и наставак –е (Вукићевић 1995: 180). Ова два наставка срећу се и у црноречко- неготинској зони (Симић 1980: 117). Наставак –е, за разлику од стања у осталим К-Р говорима, доминира у говору Левча (Симић 1972: 389-391). Говор Млаве слаже се са стањем у Левчу. У специфичности северног поддијалекта К-Р дијалекта по Ивићу (1999: 326) спадају и примери типа седеду, држеду, трчеду. Такви облици се јављају и у говору Млаве код старијих информатора, а забележени су у говорима Ресаве (Пецо-Милановић 1968: 348), Трстеника (Јовић 1968: 134-135), ђердапске зоне (Пецо 1972: 207, само један пример), као и Доње Мутнице, где појава није толико очекивана (Ракић-Милојковић 1990: 101). Имперфекат 5) Имперфекат се у овој говорној зони своди на лексикализоване форме; среће се код глагола бити и звати: a? kako ono be4{e D, ne be4{e mu lako L, {ta be4{e ML, be2{e ne1ki Mili1ja Ka, be4{e tu2 ne1ka gro1bnica Ve; 323 Zabele`en je i slede}i oblik: koje2 go1dine bi2 Ka; b? kako se zva4{e L, kako se ono2 zva4{e za u1kras D. Re|i su primeri kod drugih glagola: za we1ga se pri5~a1{e Bi, o1na ga vi5|a1{e neko vre4me Ka, o1ni te1ra{e mak na ko1nac Ve. Od glagola hteti zabele`ena je imperfektivna forma: }a1 da be`i2m ], }a1 da i1dem ], }a1 da se uda2m ], }a1 da done1sem ], }a1 da ku2pim pi{to2q ], }a1{e me uda1ri ], }a1{e me osta1vi ]. Napomena: samo u selu ]ovdinu zabele`eni su ovi oblici. Gra|a je klasifikovana prema vokalu iz nastavka: a?vokal -a- u nastavku: ba1ba mu ba1ja{e Kn, bo1ja{e se ku1rjaka Kr, bo1ja{e se bo1ga D, bo1ja{e se gla2di ML, bo1ja{e se ajdu4ka VL, vika1{e ML, mo2j de1da vi5ka1{e L, kako se zva4{e O, o2n se zva4{e Tr, kako ti se zva4{e o1tac VL, kako se zva4{e Vo, kako se ono2 zva4{e D, ima1{e je1dan kra2j Ka, ima1{e pa1re ne1kad Z, ima1{e i ga2s i ma2s ], ima1{e ima4we, a i da5va2we ML, ima1{e i gla2s i sta2s Tr, ima1{e lu4du na4rav [, ne moga4{e Ka, ne moga4ste Pa, obri5ca1{e Ve, prezi5va1{e Bu, prezi5vqa1{e Bo, kako se prezi5vqa1{e [, o1na se dru1k~e prezi5vqa1{e Kn; b? vokal -e- u nastavku: ja2 be2 siroti1wa [, ku2j de be4{e VL, ku2j be4{e ona2j ~o1vek ML, za ki2m be4{e u1data D, koli1ko be4{e u bo5lni1ci Ve, be4{e na1{ ~o1vek VP, be4{e na1{ vojni2k ], o1na be4{e devo1j~ica tad Kn, kad be4{e no1}u L, kako be4{e we2na sva1dba Pa, De4sa mi be4{e devo2i8ka Ka, da l be4{e le1to el je1sen ML, sve {to be4{e stari1je Z, o1ni be1u mo2mci Ka, da l be1u po1{li Vo; v? sekvenca -a|a-: 324 ima1|amo je1dan buna2r Bu, sve1 ima1|amo Tr, ima1|amo i ko1la D, ja2 ima1|a pi{to2q Kn, ja2 ima1|a sa1bqu Z, ne5ma1|amo za le1ba ML, da l ima1|amo, da l ne Kr, nema1|amo {ta da je4mo Pa. /Karta br. 16). Me{awe imperfekta sa aoristom uo~ava se u gra|i: o2n bora1vi{e u ma1nastiru ], bora1vi{e u koli1bi ML, bora1vi{e svud u okoli1ni Kr, ti2 bora1vi{e go2r Pa, ne5ma1de mlo1go qu5di2 Bi, ne5ma1de kud VP, ne5ma1de de2 da po2|e O, ne5ma1de pa1met Tr, o1ni ima1{e do1bru pla4tu Ve, ima1{e i za kom{i1luk D. U govoru Mlave imperfekat kao glagolski oblik odumire. У Батпвцу (2009: 51) упптреба имперфекта је сведена на устаљене изразе типа беше. Aorist 6) Prvo lice jednine aorista u na{em govoru glasi: vi1do ja2 s kim i1mam po1sla Bi, vr1to se ja2 Bo, ne da1do ju da se uda2 Vo, di1go ru2ke od dete1ta Ka, ja2 ju1rnu na vra4ta Bu. Od glagola re}i dobili smo re~cu reko: ja2, reko, da se veseli4mo VL, {ta si se, reko, zami1slio VP, mori2, reko, plavo2jko Kr. 7) U prvom licu mno`ine nastavci su razli~iti: -hmo> -mo: vido1mo de gu4sto L, do|o1mo kod ku1}e [, po|o1mo mi2 na kapi1ju pra1vo VL, do5|o1mo [, do5|o1mo ta1m i tu2 VL, do5|o1mo da je upozna4mo Z, do5|o1mo na va4{ar Ta, ido1mo kod wi2 Pa, ido1mo u go1ste Kn, ido1mo na sla1vu je1dni kod dru1gi Vo, izi|o1mo na bo1ji{te Kn, izi5|o1mo pred wi2 L, na5|o1mo tu2 je1dnu klu4pu Ka, odo1mo u wi1nu dr`a1vu Bi, odo1mo u wo2jzine a5vli1je Bo, izvu5ko1mo se iz ro1pstva Bo, iza5|o1mo na soka2k ML, izvu5ko1mo se pola4ko Vo, ido1mo kod wo2jni [, najedo1mo se po{te1no Tr, pro5|o1mo po va5{a1ru Pa, provu5ko1 mo se kros kapi1ju L, poedo1mo ono22 me22so D, ru5~a1mo kod wi2 Pa, vrto1mo se na1zad Bo, izbego1mo ka2vgu VL, izmako1mo se laga4no Ka, lego1mo u kre1vet ], osta1domo sa4mi Vo, otido1mo L, propa1domo O, reko1mo Bi, ski1domo se u civi2lke Bo, sta1domo da napa1damo D, ju1rnumo na wi2 Kn, da1domo im sve1 Pa, zaku1kamo u gla2s VP, ima1domo Tr, pova1tamo i na le1galo [, pole5ga1mo Ta, 325 porazgov5ara1mo Bi, pori5pa1mo Vo, posakri5va1mo Bu, poski5da1mo sve11 sa se1be Z, pregu5ra1mo Kr, preda1domo Pa, razgova5ra1mo O, razoru`a1mo ML, raspekqa1mo se Ka, tad ume1domo {to ume1domo Vo, zalo`i1mo va1tru Bu, zameni1mo L, zano}i1mo tu2 VP, izvr5{i1mo tu2 smo1tru Bo, izvr5{i1mo ML, poju5ri1mo [, okre5pi1mo se Pa, podeli1mo na gro2bqe Tr, prebaci1mo [, presko~i1mo Bo, raspre5mi11mo Bu, sjuri1mo se Pa, skloni1mo se Ka, skrsti1mo ru2ke Z, smiri1mo se D, ugasi1mo Ve, umu5ti1mo VP, bori1mo se Ka, ure5di1mo D, vido1mo {ta d - ura2di Bi, pre`i5ve1mo sve ove22 go1dine Ka, }ute1mo Ta, izdr`a1mo Ka, prele`a1mo bo1les VL, postoja1mo ma1lo Bi; „Прво лице множине аориста има на већем делу косовско-ресавске територије наставак -(х)мо /Ivi} 2001: 138)“. -smo: bi1smo Bu, borbova1smo O, vi5ka1smo Ka, vra5ti1smo Bo, gre1jasmo se VP, gwu5ra1smo se O, da1dosmo mu i ka1pom i {a1kom L, do5|o1smo ML, zava1tismo D, zaka1~ismo O, zalo`i1smo Pa, zame5ni1smo Ve, zva1smo Pa, izvr5{i1smo D, ima1dosmo Pa, ido1smo Z, izma1kosmo VL, je1dosmo Bi, kre5nu1smo Bu, lego1smo Ta, na5|o1smo Bo, napu1nismo Z, odo1smo Tr, odvoi1smo se VP, okre5pi1smo O, opa5li1smo Bu, osvanu1smo Kr, osta1smo [, odlete1smo Bi, osta1vismo pi1smo Bi, pobi1smo VP, podbi1smo Ta, pobi1smo se ML, poqu5bi1smo je1dan dru1gog D, pogle1dasmo se Bo, pova1tasmo se Kn, poka5ra1smo se Ve, ponapi5va1smo Vo, pori5pa1smo VP, pose5da1smo L, pogore1smo to1lka dr1va ], pri5mi1smo Ka, pro{vr5qa1smo Kr, provu5ko1smo [, poneso1smo Pa, pojedo1smo Ka, popra1vismo Tr, posta1vismo Z, po~e4smo Bo, propa1dosmo Ka, ru5~a1smo ], ru~a1smo Ve, rukova1smo [, sedo1smo Kn, sti1gosmo Ve, sju5ri1smo se Bi, ski5ta1smo Tr, skre5nu1smo D, strpa1smo se u ona2 kupe2 Kn, uze4smo O, u~i1smo ML. /Karta 17.) U moravi~kom i gorwostudeni~kom govoru, u 1. l.mn. aorista, javqaju se dva nastavka: a? stariji nastavak -/h?mo karakteristi~an za studeni~ku zonu, i b? standardni nastavak -smo u moravi~koj zoni (В. Николић, 2001: 219). 8) Tre}e lice jednine aorista: 326 el ti2, vi1de L, kad vi1de mo1jeg mu2`a Kr, o2n do1bi pe5nzi1ju Ka, do4|e mi se1stra Ve, pogi1nu nam u1nuk O, o1stavi mu2`a i de1cu Bo, o1de na pu2t VL, na1puni ko1fu Ka, tr1znu dizgi2n [, sko1~i na du1var, u1gasi la2mpu ], o1tpade mi du1gme [, u1vati dizgi4ne Ta. 9) Tre}e lice mno`ine aorista: kad vido1{e kolko sa5ti2 Pa, po1~e{e da jure Pa, do5|o1{e Bo Bu D Z Ka Kr O Pa Ta Tr [, poli1pca{e im sto1ka Bi; done4{e mi papri1ke Kr, pa1do{e kao gle1te na ze1mqu [, uda1ri{e u kove2j i stu1mba{e se Bi, proneso1{e a1bar svud re2dom ]; kako ju ima1de VL. Prime}ena su neznatna kolebawa kod akcenata. Uglavnom je mali broj primera sa promewenim mestom akcenta. Аорист је жива категорија и углавном се у приповедању употребљава у Батовцу (Бошњаковић 2009: 51). Perfekat 10) Yesta je upotreba krweg perfekta u jednini i mno`ini: a? u kletvama i blagoslovima: daleko bi4lo Kn, `i2v bi1o Ve, o1~i ti ispa1le dabo2gda Bo, jevti11ka ga ize1la ML; b? u nabrajawu: ora1li s kra1vama, ora1li s volo1vima Z, i i1{la u proda2vnicu, i po vo1du Kr; v? u drugim slu~ajevima: bi4lo {ta bi4lo Ka, ma2jka mi bi4la {na1jderka O, bi1o ne1ki ~o1vek Tr, bi4la ne1ka vra~a1ra u se1lo Pa, svi5ra1o po kafa1nama VL, pe1vao ni pe1sme Bo, dve2 mi }e2rke u1mrle O, u1zeli mi ovo2, osta1vili ono2 D. Ovaj tip perfekta zastupqen je u Trsteni~kom govoru, /1968: 186-194). У говору Батовца нису ретки примери крњег перфекта (2009: 51). 327 Radni glagolski pridev 11) Radni glagolski pridev ne odstupa od prilika poznatih u standardnom jeziku: osla1bela VP, u1zela O, obu4kli L, svu4kli L. - Vokalske grupe -ao, -eo, -uo sa`imaju se kada wihov prvi ~lan nije pod akcentom: le1go Bi ML Pa, do1{o Ve TR, po1{o Bi Bo ML Ka Pa Tr ] [, ski1no Bi O [, pogi1no Bo D Z Ta Pa, vi1do VL O [, po1~o Ve Kr. - U nekim oblicima radnog glagolskog prideva tipa umrem, prostrem r se devokalizuje po modelu: u1mreli Kn, po1mreli D Ka Kn Ta Tr, za1treli mu ku}u L O. - Pomo}ni glagol o}u ima dvojake oblike radnog glagolskog prideva: }a1o sam d-i1dem, }a1o da do2|e, te1li d-i1du, te1o sam. Naj~e{}e se oblici }a1o, }a1li bele`e u ]ovdinu. - Oblici teo, teli preovla|uju u govoru Lev~a i Resavskom govoru, a oblici }ao, }ali u dowomutni~kom govoru. Pluskvampefekat 11) Pluskvamperfekat se gradi od perfekta pomo}nog glagola biti, du`e i kra}e forme, ili imperfekta pomo}nog glagola. Sa perfektom pom. glagola zabele`eni su primeri: a? bi1o sam ku5pi1o Bu, ja2 sam bi1o volo1ve na5jbo1qe uva1tio L, ja2 sam bi1o po1no ma1lo raki1ju Pa, ja2 sam bila po1{la u se1lo ], tama2n sam se bi4la u1dala Ka; {ta si bi1o obu1o Kr; osigura1o se bi1o Ta, o2n je bi1o u~i1o {ko1lu Pa, napi1o se bi1o na sva1dbu Tr, o2n bi1o se me5{a1o sa svi1ma L, a bi1o me globi1o Pa, osta1lo mi bi4lo ne1{to o4vsa Bo, dok se ni4je bi4lo o`eni1lo Z; tako2 smo bi4li razre5di1li Vo, i tu2 smo bi4li na1{li mu2`a do1brog Kr, bi4li smo se u1zeli O; uva1tili o1ni su na5jbo1qe po1lo`aje bi4li VL; 328 b? bi1o dobi1o pre1komandu D, Stani1mir bi1o oti1{o u Ore1{kovicu [, ma2jka mi bi4la u1mrla Ka, bi4li se popla1{ili Ve, da ni4su bi4li spa5va1li Vo. Sa imperfektom pomo}nog glagola navedena je gra|a: dola1zio o1dma po{to e u1zo na sla1vu e1dnu be4{e ], ~etvr2ti bataqo2n ku2j be4{e pre1{o Ka. У Батовцу плусквамперфекат употребљавају и одрасли и деца, али се могу наћи и примери у којима је он замењен перфектом (Бошњаковић 2009: 51). Futur prvi 12) Oblik futura je isti kao u kwi`evnom jeziku u izdvojenom materijalu: bi1}e bo1qe [, bi1}e le4po vre4me Bo, bi1}e{ bo1gat Tr, bi1}e{ bive2n Kn, mobili1sa}emo Ta, propa1{}e Ve, sazna1}e se VL, sku1va}u ML, stre5qa1}e Vo, uda1ri}e ], upa5li1}e Bi. 13) Slo`eni futur se sastoji od enkliti~kog oblika pomo}nog glagola }e i konstrukcije da + prezent: 1. l. sg.: }u da doru1~kujem Bi, pa }u da ti ka2`em L, to2 }u da proda2m Ka, sve }u da proda2m Pa; 2. l. sg.: ka1 }e{ da do2|e{ L, ka1 }e{ da me pri2mi{ O, sa1 }e{ da se smi2ri{ D; 1. l. pl.: sa1 }emo da vi1dimo VL, pa }emo da pe~e4mo me2so O, mi2 }emo d uda1rimo Kr. U slede}im konstrukcijama enkliti~ki oblik }e va`i za sva lica: 1. l. sg.: {ta1 }e da ra2dimo Pa, opet }e da do2|em Kn; 2. l. sg.: }e da bu1de{ o1dabrana Ta, }e da zapa2nti{ L, }e da se1dne{ Tr; 3. l. sg.: ka }e da bu1de goto1vo Tr, }e da i1ma za sve1 O, sa }e da do2|e kod me1n L, Mi1lan re1ko }e da u1bije za to2 [; 1. l. pl.: }e da vi1dimo Z, }e da ga va1dimo Ve, }e da ra2dimo D, }e da i1mamo D; 2. l. pl.: }e da ru1{ite [, }e da ku2pite D; 329 3. l. pl.: }e da ne upropa2ste Tr, }e da ga sara2ne Ta, }e da ne stre5qa1ju ML. Upotreba op{teg oblika pomo}nog glagola }e upotrebqava se i za druga lica: }e l da prevr1}emo el ne2}emo ML. Стање у нашем говору слаже се са стањем у осталим К-Р и С-В дијалектима (Реметић 1985: 324). Тако је и у Батовцу (2009: 58). U slede}em materijalu nalaze se potvrde za konstrukciju }e + prezent: 1. l. sg.: }u do2|em ve~era1s Kn, }u mu poka2`em svo2g bo1ga D, }u ga lu1pim po no1su L, }u mu do2|em gla5ve2 Bu, tako2 }u mu ka2`em sve1 Kr, sa-}u d-i1jem Ka, d-i1jem }u kod leka4ra Bi, kako }u ga na2|em Ta, ja2 }u ti ka2`em Z; 2. l. sg.: }e vi1di{ ti2 Z, }e tre1sne{ o ze1mqu Ve, }e sti1gne{ na vre4me [, ka-}e{ mi ti2 pora5sti2{ O, }e{ d-i1de{ Pa, }e{ do2|e{ VP; 3. l. sg.: Bo2g }e ti ka2`e Bi, }e mu poce2pa cipe1le Lao2lka VL, sna1ja }e ga uva1ti za ku1}u Kr, }e ga uve1de u re2d Kr, }e se izvu5~e2 Vo, {ta }e a bu1de tu2 D; 1. l. pl.: }e izo1remo Ka, }e ga ugo1dimo D, pa }emo mi2 da dovede4mo Ta, }ete vi4no da pi1jete. Bu; 3. l. pl.: }e se ponapi5ja1ju Tr, }e ga ote1raju u za4tvor Pa, pa o1ni }e pre2|u ce4lu okoli1nu Ve. /Karta br. 18.) Sporadi~no su zabele`ene potvrde za konstrukciju }e sa infinitivom: Bo2g }e zna1ti L, ko }e ga zna1ti Z, pa }e da1ti dete na usva5ja2we Vo. 14) Prost futur se veoma retko upotrebqava: bora1vi}u kod wi2 kra1tko O, da1}u ti po no1su ML, ubi1}u te Pa; vide2}e{ ti ~i1ja ma2jka cr4nu vu1nu pre5de2 Z, vide2}e{ ti2 L, vi1de}e{ Z, ima1}e{ L; vide2}emo Ka; vide2}ete vi2 va1{e Ta; nasta1nu}e Bi, nesta1nu}e Pa; do}e i tebi me1~ka na vra4ta ML, do}e ti cr2ni pe4tak [, do2}e vre4me ka-}e da tre1ba Tr, na2}e ne2 na le1galo Z. 330 Облици футура I указују на то да се говор Батовца приближава балканизираним језицима и дијалектима (Бошњаковић 2009: 51). У говору Млаве слично је стање. Инфинитив, који учествује у грађењу футура, потиснут је из употребе. Слично стање налазимо и у Доњој Мутници, с тим да су тамо забележени и примери типа: има да дођеш; биће дошо; ти биће имаш паре (Ракић-Милојковић 1990: 103). У говору Левча има примера типа: ја ћу прећ; видећеш; доће; имаћеу (Симић 1972: 398-399). Конструкције ћа + (да) + презент познају само косовско-ресавски говори Крагујевачке Лепенице (Вукићевић 1995: 189-190). Ове примере бележимо у говору Млаве, у селу Ћовдину. Такве конструкције су чешће и у ресавском говору, поред ређих: даћемо; све ћу ти учинит (Пецо-Милановић 1968: 353-354). Слично је стање и у говору ђердапске зоне (Пецо 1972: 207). Futur II 15) Futur II gradi se od prezenta pomo}nog glagola biti /budem? i radnog glagolskog prideva glagola koji se mewa. Naj~e{}e se javqa sa veznikom kad: 1. l. sg.: kad bu1dem u1mrla L, kad bu1dem do1{o Pa, kad bu1dem dola1zio O; 2. l. sg.: ka-se ti2 bi1de{ ven~a1o D; kad bu1de{ re1ko Ve, da bu1de{ `i4va i zdra1va Ve; 3. l. sg.: koe2 pr2vo bi1de sti1glo de4te Ka; da bi1dne lepo1ta se de1sila Ve, da bi1dne sa1mo do1bro se de1siloTa; ne1kem }e da bu1de sme4{no Bi, ako bu11de do1{lo do to1ga Bo; 1. l. pl.: kad bu1demo buna2r isko1pali Z. GLAGOLSKI NAYINI Imperativ 16) Ovaj glagolski oblik razlikuje se od kwi`evnog upravo po tome {to se izgubio vokal i u finalnoj poziciji, pa se to prenelo i na druga lica: a? be1` oda1tle Kr, be1` oda1tlek Bi, di1` se D, dr1` ova1m L, dr1{ se Ta, }u1t ML; 331 b? be1{te Bo, dr1{te se Vo, izvi4nte Z, ka4{te O, ma4nte me Vo; zo1vte Tr, pozo1vte Z, na4|te Bo, ja5vte1 se Pa, odla1ste Vo, potra4{te na za4jam VP. O izostavqawu nastavka -i iz konsonantskih osnova ima razli~itih mi{qewa: - da su u pitawu fonetski uzroci, - da se radi o analo{kim obrazovawima stvorenim pod uticajem istih oblika atematskih glagola, - da je izostavqawe uslovqeno semanti~kim razlozima. 17) Kod nekih glagola sre}u se oblici bez sonanta -j. Ako se osnova zavr{ava na -i-, onda se izostavqawe vr{i i u jednini i u mno`ini: a? pi2 iz fla{e O, popi2 ma4lko Pa, somi2 se, {to si krmeqi2v Kn, ubi2 me, zabora1vila sam D; b? samo vi2 pi2te VP, pi2te dok mo1`ete Bi, kri2te to2 od sve2ta Ta, sakri2te pa1re Ka; pobi2te sve o1dreda ML; popi2te ono2 vi4no L, pokri2te ga Bo, sakri2te ma1lo L, povi2te be4bu ]. Tako|e su razli~ita mi{qewa kada je re~ o izostavqawu nastavka -j из vokalskih osnova: B. Nikoli} u SDZb /1964:318) misli da se radi o redukciji, prof. M. Stevanovi} (1933-34:88-89) obja{wava delimi~no fonetskim, a delimi~no morfolo{kim uzrocima, a B. Mileti} (1940:164) tuma~i ovu pojavu analogijom prema prezentskim oblicima. Paralelnost gubqewa -j i -i u drugom licu sing. mo`e se dogoditi i na osnovu analogije. 18) Kod glagola {este vrste ~ekati gubi se finalno -j, ali i a: ~e1ka, ~e1ka L, ~e1ka da sti1gnem Ka; ~e1k da ~u1jem [, ~e1k da ve prona2|em Ve, 332 Kod oblika nemo2j ~esto se gubi -j: nemo2 da gleda{ ], nemo2 da me zove2{ Z. Nepravi glagol hajde /imperativna re~ca /h?ajde? upotrebqava se u obliku ajde ili u konstrukciji sa da + prezent: 2. l. sg.: a? a1jde pla4ti Ve, a1jde pri2~aj O, a1jde, ba1bo L, a1jde le1zi ML, a1jde s mo1nom Kr, a1jde s wi2m slo1bodno VL; b? a1jd u Kr1vije Pa, a1jd na va4{ar Kn; l. pl.: a? a1jde da pole2gamo Bi, a1jde da ka2`emo [, a1jde da ~e1kamo Tr; b? a1jd d i1demo Pa; 1. l. pl.: a? a1jde se1dite do4le Bo, b? a1jdete ova1mo [, a1jdete sad ML, a1jdete da i1demo Ka. Zabele`eni su primeri sa jedi i vidi kod glagola prve i {este vrste: a1jde je1di Vo, br2zo je1di L, je1di me2so [, je1di to2 Ka, je1di {ta o1}e{ Ve; ali i: je1|i Vo, je1|i sad dok i1ma L, sve1 poje1|i D; je1te na brzi1nu VP, je1te kad i1ma na asta4lu Bo; ali i: a1jde je1|ite Tr, je1|ite slo1bodno {ta o1}ete D; vi1di ti2 we1ga Pa, vi1di ga Kn, vi1di de i1de ML, vi1di el te4{ko Ka, vi1di joj }u1lu VL, vi1di mu ode4lo Tr, vi1di na1{e se1lo ], vi1di na4rod go2r Kn, vi1di {ta ra2di Z, vi1di {ta ra2de Bu. Negativna forma imperativa izra`ava se pomo}u re~ce ne: ne bo2j se D, ne ga1zi [, ne ga1zi wi1vu O, ne ga2|aj se Ka, ne di2raj stari1je D, ne di2raj Bu, ne di2raj se Bi, ne zabora1vi da u1zne{ Vo, ne zabora1vi de1 ti pa1re Bu, ne zabora1vi Ve, ne zabora1vite Ka, ne lu2paj Kr, ne lo1mi VL, ne mr1daj Pa, ne pu1caj Kr, ne ru2gaj se D. 333 Umesto imperativa u ovom zna~ewu upotrebqava se konstrukcija nemo/j? i prezenta sa veznikom da: nemo2 da govo1ri{ [, nemo2 da zape2vate D, nemo2 da gla1sa{ ], nemo2 da zabora1vite da me vo1dite Ve, nemo2 da zabora1vi{ Pa, nemo2 da la1`e{ [, nemo2 da me nervi2ra{ ], nemo2 da poku1{a{ Kn, nemo2 da pri2~a{ Bo, nemo2 da se raspra1vqa{ D, nemo2 da se sekira2{ Ka, nemo2 da se uobra2zi{ ML; nemo2 se qu2ti{ VP, nemo2 me mr5zi2{ Bo, nemo2 se sikira2{ L; nemo2jte da di2rate Vo, nemo2jte da dola1zite Bu, nemo2jte da gala1mite Z. U slede}im primerima konstrukcija ne5 da ura2di{ to2 i to2 ima isto zna~ewe kao nemoj da uradi{ to i to: ne5 da se izgori2{ VL, ne5 da se ru1kue{ s wi2m Z. Na posredan na~in izri~e se zapovest pomo}u re~ce neka: nek dola1ze Ve, nek se se1le Bu, nek im sre1}an pu2t VP, neka se ne pla1{i ], neka ne mi1sli Pa, neka1 ga Z, neka1 i Bu. 19) Pripoveda~ki imperativ zabele`en je u slu~ajevima: ja2 mla4da, pa dr2qaj, vu4ci Ka, sa4ma u ku1}i, pa ku1vaj, pe1ri, pe2glaj Ta, pru1`i ono1m, da2j ovo1m, ni1ki ne2ma Ve, pe1~i raki1ju, pu1ni kaza1ne Bi; vu4~i na le4|a ce1o ve2k L, pa1dni, di1gni se, tako2 je to2 L. У говору Батовца забележен је један пример приповедачког императива. Поједини глаголи у 2. л. јд. императива чују се без финалног –ј. Глаголи I Белићеве врсте имаће и у 2. л. јд. и мн. императива уопштене резултате палатализације: вучи, печи (Бошњаковић 2009: 52). Potencijal 20) Pomo}ni glagol potencijala sveden je na oblik bi /Ivi} 1997:189), te tako ovaj oblik glasi: 334 1. l. sg.: ja2 bi re1kla D, ~e2sto bi odla1zila kod we2 Bu, ne1 znam {ta bi ti2 ka5za1la Kr, ima1la bi ja {ta da pomi1slim Ta, 2. l. sg.: kad bi ti2 zna1o Ta, kad bi mo1gla da mi da2{ Pa; 3. l. sg.: ne bi o1na bi4la nero1tkiwa D, on bi mi dozvoli1jo O, mu2` bi me ubi1o L; 1. l. pl.: mi2 bi do1{li Bi; 1.l. pl.: mi2 bi ka5za1li D, mi2 bi rawi1je iza1{li ML; 2. l. pl.: da bi vi pora1nili Ka, kad bi da4li pa1re Ve, vi2 bi do1{li Ka, vi2 bi sla1vili dva2 da2na O. У говору Батовца честа је употреба потенцијала I, при чему је у свим лицима уопштена партикула би, што је особина многих наших говора (Вукићевић 1995: 191). У говору Доње Мутнице, поред уопштене партикуле би, у широкој је употреби иреални потенцијал који се гради од имперфекта или перфекта глагола хтети и да + презент (Ракић-Милојковић 1990: 103-104). OSTALI GLAGOLSKI OBLICI Infinitiv 21) Nisu zabele`eni primeri krweg infinitiva, kako je to zabele`io prof. Simi} u govoru Lev~a. Infinitiv se mo`e ~uti, ali u svom uobi~ajenom obliku: - na2jte1`e je bi1ti ~o1vek Kr, mitroqe2z ne2}emo da1ti ML, ne sme4mo se gle1dati Bi, ni4je la1ko do4}i Tr, ni4je la1ko iza4}i na pu2t O, ne vre5di2 ~e1kati Ka, la1ko je istova1riti, te4{ko je utova1riti D, mi1sliti, pa ura4diti. [, no}i1ti na vedri1ni Pa, da1ti bla1goslov i oti4}i Pa. Trpni glagolski pridev 22) Ovaj glagolski oblik ~e{}e se javqa sa formantom -n u odnosu na trpni pridev sa formantom -t. Odnos je 56:21 u korist prvog nastavka. Nastavak -en javqa se kod glagola prve vrste: ja2 sam obu~e1na Bi, me2so pe~e1no Ve, ova2 mlado`e1wa pe~e2n ML. 335 Od standarda odstupaju slede}i primeri sa jotovawem: ve5`e1ni jastu1ci, ve5`e1ne kice1qe VL, ve5`e1ne ~ara1pe Bo; odne{e1no sve1 sa sto1la Tr; mlo1go kra1|eno O. Glagoli druge i ~etvrte vrste imaju uglavnom nastavak sa formantom -n: ve2zani Bi, ve2zana vre1}a ], tako2 mu bi4lo zapi2sano Ka, izo1rana wi1va oda2vno Z, toli1ko bi4li pija1ni da pato1sani VL, penzioni1sani Bu, pove2zani Vo, prose1ano bra{no Pa, tka2ne tka1nice ML; bije1na D, prebije1na ju no1ga skro2z D; bive1ni Bi, bive2n VP, dobive2n [, dobive1no nare|e4we Tr, }u5ti2 ka zalive2n O, nabive2n Bo, obuve2n Kn, pobive1ni Bu, pokrive2n Vo, pokrive1no D, pokrive2n pred su4dom ML, odne{e2n Pa, sakrive2n bi1o ce1o ra1t ]; done{e2n Bi, po`weve2n Bu. Sporadi~ni primeri ukazuju na to da ne dolazi do jotovawa u trpnom glagolskom pridevu, {to se poklapa sa stawem u torla~kom kraju: gla4va mu na tu2 stra2nu bi4la ulu2pena [, o1na je sva iscr2pena ML. Formant -t prisutan je kod glagola: pro1klet Ve, pro1kleta `e1na Z, raza1pet izme|u ma2jke i `ene2 VL, u1net u spi1sak Tr, }e2rke mi u1date dve2 O. Glagolski prilog sada{wi 23) Glagolski prilog sada{wi ima funkciju priloga, ali i prideva: Nastavak se dodaje na infinitivnu osnovu u slede}im primerima: pla1kaju}i VP, be1gaju}i pred vo5jsko2m Pa, izdr`a5va1o se stru5ga1ju}i dr1va ]; stru5`u2}i dr1va Vo, igra1li smo se ~eprqa1ju}i po pra{i1ni Kn; vise2}i mo2st Bi, pod vise2}im mo1stom Ka, teku2}e go1dine Pa. 336 У језичком материјалу Батовца нашла су се само два примера употребе глаголског прилога садашњег (Бошњаковић 2009: 53). Овакво стање налазимо и у говору Левча, где се поред стандардних облика, чују и они на –ући који се додају на 3. л. мн. презента или на инфинитивну основу (Симић 1972: 397-398). Glagolski prilog pro{li 24) Ovaj glagolski oblik je potpuno i{~ezao iz govora Mlave; jedino jo{ postoji u obliku biv{i, pri ~emu se uo~avaju wegove pridevske /Stevanovi}, 1938:66?, a ne prilo{ke osobine: u bi2v{e Jugosla2vije Pa, to2 ju bi2v{i mu2` Z, bi2v{i ra2dnici do1{li L; ali i: radi2v{i u tu|i1ne, zabora1vio bli2`we ]. Ostale konstrukcije Yesto se ~uje i konstrukcija futura pomo}nog glagola biti i radnog glagolskog prideva: - bi1}e se napi1o ne1gde Ta, bi1}e se nali5za1o L, bi1}e se naqu5ti1o Bi, bi1}e me tu5`i1jo ]. OSNOVE KONJUGACIJSKIH FORMI Klasifikacija glagola izvr{ena je prema klasifikaciji profesora Mihaila Stevanovi}a /Stevanovi}, 1964.). Glagoli prve vrste Tre}e lice prezenta ima nastavak -u, ponegde -du: vu5ku2 Ka, vu%~u2 ML, do2|u Pa, i1du Ka, iza2|u L, izi2|u L, pokra5du2 Pa Tr, pora5stu2 Tr, ispe~u2 Ka, je1du Kn, kra5du2 L, mu5zu2 Bi, obu5ku2 VL, obu5~u2 Kr, odvedu2 Ta, oce5~u2 Bu, peku2 Bo, povu5ku2 Bi, povu5~u2 Bu, pokra5du2 Ka, pora5stu2 Pa, pro2|u O, ra5stu2 D, svu5ku2 se Ve, svu5~u2 L, tre5su2 ora1se Pa, u1znu Ta, ukra5du2 Vo; bode5du2 D, mo`e5du2 O, plete5du2 Kr, snese5du2 Kn. 337 Ova osobina poznata je i drugim govorima: Batovcu /Bo{wakovi}, 2009: 132). Kod glagola sa osnovom krad- uo~ava se glasovna promena jotovawe: ukra1|en Tr, kra1|en Bi, {to pokra1|eno-pokra1|eno Ve, i1ma i o2n ko1la ukra1|ena Bu. Glagol oti}i zabele`en je u nekoliko oblika: oti2dem ja2 ~e2sto [, oti2dem u cr2kvu ML, oti2dem na dru1gu stra2nu Pa, oti2demo kod wo2jni Tr, oti2demo na pi1jac Z; oti2dnem kad mo1gu O, oti2dne u {ko1lu VL, oti2dnu u po1setu L; o1dem ja2 u vo2jsku Bo, o1dem u bo5lni1cu Bu. U imperativu su slede}e forme - otidi i otidni: oti4di u pa1rk pa vi1di Kr, oti4di u Beo1grad Kn, oti4dni za pa1re Pa, oti4dni, poku1pi ve1{ Tr. U aoristu imamo slede}e primere: o1ni odo1{e ML, odo1{e u cr2kvu D; oto1{e u Ita2liju Bo, oto1{e ku1}i L, oto1{e na pu2t Ka, oto1{e sa sva1dbe Ve, oto1smo Bu, oto1smo kut-ko2j Pa; oti1domo za vo1du ], oti1dosmo na pla1c Pa. Futur ima oblik razli~it od kwi`evnog jezika: oti2{}e u inostra4nstvo Kn, oti2s}e od ku1}e Bu. Oblik radnog glagolskog prideva glagola umreti pribli`ava se petoj vrsti: umre1o O, umre1la Bi, po1mreli svi1 VP, dve2 }e2rke mi umre1le /pored u11mro? Bu, a od glagola zatreti-zatreo imamo primere: za1tro Tr, sa1tro Kn, dabo2gda se sa1tro Bu, dabo2gda se vino1grad za1tro ]. Glagol prodreti-prodro ima forme po prvoj vrsti: u ku1}u mi pro1dro bandi2t Kr. 338 Glagoli nastali od korena don’t- pribli`ili su se ~etvrtoj vrsti: dono1simo ML. Odnos glagola prve i tre}e vrste Glagoli sa osnovom sret-, pad-, sed- imaju i infinitiv po tre}oj vrsti: sretnuti, padnuti, sednuti. Isti je slu~aj sa glagolima kod kojih je -k- ili -g- u osnovi: rek-, beg-, mog-. Mewaju se na slede}i na~in: ne mo1gu da re1knem, pobe1gnu}u pr2vom pri5li1kom, pomo1gnu}u koli1ko mo1gu. Po tre}oj vrsti imaju ovaj oblik samo glagoli: ded-, dig-, leg-, mak-, nik-, puk-, stig-, tak-, crk-, tek-: zapode1nuti [, di1gnu}e se Kr, ma1knu}e se VP, ni1knu}e Bu, pu1knu}e Z, sti1gnu}e Bo, cr1knu}e D, ote1knu}e ML. Prezent i imperativ formirani su po tre}oj vrsti: a? prezent: nek izbe1gne Bi, nek pobe1gne [, kat pobe1gne ML, pobe1gnemo Ve, pobe1gnu Vp, da pobe1gnu Kn, pobe1gne Pa; de2 da se de1nem L, ne2ma da se de1nem ni11gde Bu, da snabde1nu Bo, nek se ode1ne Ka; di1gne O, di1gnem se Vo, ka-se di1gnem na no1ge Tr, podi1gne se ], da se podi1gne ku1ka i moti1ka D; le1gnem Bo, kad le1gnem Kr, da le1gne VP; ka se oma1kne Z, }e se oma1kne Bu, ne2}e se izma1kne Ka, da se izma1knem Bu, ne5 da zama1knem nis-pu2t [; }e se omi1kne L, da se omi1kne o1}e Pa; tra4va da ni1kne Ve; 339 pa1dne Tr, pa1dnem O, ispa1dne Bo, o1}e me napa1dne Vo; nek pu1kne od mu1ke L; {to god u1rok ure1kne, uro1~ica izre1kne Pa, sve1 }e ve ure1kne Kn, da odre1knem Kr; se1dnem [, da se1dnem Ka, kat se1dnem Bo, kad le1gnem L; sre1tnem Bo, sre1tnemo se Kr, kat se sre1tnu ], da ga sre1tne Pa, presre1tne me ML; ne mok te sti1gnem D, da sti1gnem Z, sti1gne Bo; ista1kne [, nata1kne Tr, pa se zata1kne Vo; zate1kne i na le1galo Ka, ka }e prete1kne L, di }e d - ute1kne Pa; {to ne cr1knem Ta, neka cr1kne Z; b? imperativ: izbe1gni Bi; di1gni ML, /ali i: di1k se?, podi1gni Bo; le1gni [; re1kni k-o1}e{ Ve; se1dni, se1dnite VP; susre1tni se s wi2m O. Glagoli sa op{tim delom -te- i -pe- mogu imati pro{irenu osnovu: po1peli Pa, po1peo se Vo, po1po se na kro2v D, ja2 se po1pe na dr1vo Kr, po1pe se VP, ali i: po1pnula se D; za1peo vra4ta Ta, za1po vra4ta i po1{o ]; ali i: esi za1pnula vra4ta Kr; u1tno Bi, u1tnuo VL, bu1tno L. 340 Glagoli sa korenom vrt-, gib-, kid-, kret-, koji se ubrajaju u tre}u vrstu, imaju: a? radni glagolski pridev po tre}oj vrsti: vr5nu1o L, vr5nu1la VP, zavr5nu1la ruka4ve Kr, zavr5nu1o Bi, izvr5nu1o D, osvr5nu1o Bi, prevr5nu1o Bu, obr5nu1o D, svr5nu1o Tr, gi1nuli Pa, izgi1nuli [, pogi1nula Vo, otki1nuo Ka, otki1nula Z, preki1nuo Bo, ski1nula se Kn, kre5nu1o L, okre5nu1o Bo, nakre5nu1la se Ve; b? aorist po prvoj i tre}oj vrsti: vr1tomo se Pa, vr1te se u kre1vet VP, prevr1to{e Bo, i1zgibe Pa, izgi1bosmo ], po1gibe D, pogi1bosmo Ve, otki1de se Tr, preki1de Kr, preki1do{e Kn, ski1de Bo, ski1domo Pa, ski1do{e Vo, o1krete L, preokre1to{e Z, prekre1to{e ML, skre1tosmo Ve; vr5nu1{e ga [, ogr5nu1{e Pa, o2n se po1krenu Bo, i1skrenu se s ko1lma Bi, o2n se o1krenu VP, o111brnu se u kreve1tu Kr. Glagoli sa op{tim delom klek-, kis-, mrz-, mrk-, preg-, sleg, tisk-, trg-, sag- imaju oba oblika po prvoj i tre}oj vrsti: kle1kli [, mr1zlo Ka, zamr1zlo Pa, smr1zlo se O, smr1klo se Ka, upre4gli Bu, sle1glo Kn, pretr1gle se L, sa1gla se Bo; kle1knula ], mr1znula se VP, smr1znula Vo, pomr1znula se de1ca D; smr1~e mu se pred o~i1ma Z, potr1`e no1` Pa; kle1knu{e VL, namr1znu{e na we1ga Bi, sle1gnu{e rame1nima Ta, tr1gnu se Bu. Glagoli sa op{tim delom -brk-, -grez-, -griz-, -mek- imaju radni glagolski pridev po prvoj i tre}oj vrsti, a aorist samo po tre}oj vrsti: nabre5knu1{e Ve, nabre4kla mu ~voru1ga Bi, nabre5knu1la ], ogre1zo u a1lkohol L, ogre1znuo Ka, ogre1znu Bi, ugri5znu1o ], ugri1zla L, ugri2znu VP. 341 Међу глаголима I Белићеве врсте у говору Батовца проф. Бошњаковић указује на следеће: а) да с изиђе, да изиђемо: изађе, изађу (ређе); излази, излазимо; уђемо, ушо; отиднемо, отидну, отишли, они отоше; сишо, сишли; б) врше, вршемо, вро, врли, овро; али да порастим, да порасти: порасли; спасити, да спаси, спашен; немој зебети, да озебиш: озебла; в) не мог баш да знам, мог да кажем, то свуд мог да кажем, не мог се препнем, то мош да им скинем капу, не мош се издржи више, мош се састаите; (Ово се јавља у многим екавским говорима, Ивић 1958: 341); г) дигнемо се ми, не мог се припнем, отиднемо, отидну, да помогнем, она рекне, да седнем; смакни; д) излежи (патка), улежи се (твор), они се улежу: да се легу (пилићи); ђ) је, јемо; е) умро, помрли; ж) донешен, истрешена, измужена; з) тро, трла : трља, трљате (Бошњаковић 2009: 53). Druga vrsta glagola Tre}e lice prezenta javqa se sa nastavkom -u, odnosno -du: ba1ju Ka, be1ru Pa, `de1ru Bi, zaka~i1wu se za me1ne O, zovu2 Pa, ode1ru Tr, pe1ru ve1{ Ta, pozovu2 Kn, prosti1ru Bo, r1vu se Ve, sme5ju2 se ML, ugre1ju VP, umi1ru Bu; zove5du2 Kr. Ista fleksija zabele`ena je u istra`iva~kim radovima Batovca /Bo{wakovi}, JF, 2000: 132). Neki glagoli prve vrste prilaze ovoj vrsti: gre1bati - grebe2m L, gre1bo - gre1bla Ve, gre1blo Z. Glagoli brijati, `vakati i {etati mewaju se po obrascu pete vrste: 342 brija2m-brija4mo-brija2j, `va2kam-`va2kamo-`va2ka, {e2tam-{e2tamo-{e2ta. Navodimo ostale primere: ja2 se brija2m Bo, mo2ra se brija2m Ka, da se brija2 D, obrija2j se [, sa1mo `va2ka Bo, on `va2}e Bu, {e2tamo se Pa, pa se {e2ta Kn, da se {e2ta Z. Glagol `weti-`wem ima oblike po petoj vrsti: `we1o-`we1la ML, `we2 L2; jedino imperativ glasi `wi2 VL. Oblike prezenta i imperativa po drugoj i petoj vrsti imaju slede}i glagoli: pregi2ba-pregi2bqe VP, dre2ma-dre2mqem Bu, prezi2vam-prezi2vqem Bo, uzi1mam- uzi1mqem Z, le2ga-le2`e Ka, po{ta2pa se-po{ta2pqe se L, pre`i2va-pre`i2vqe O, {ti2pa se-{ti2pqe se Kr; pregi2ba se kaj udovi1ca VL, zadre2ma ], ri2pa kaj ble1sav Vo, sa1mo ri2pa Pa, prezi2va se Kr1sti} ML, prezi2vqem se Milo5jko1vi} Ta, oti1ma se VL, oti1maju se za pla1c Bu, si1pam u lo1nac Bo, presi1pa u pra4zno Ve, si1paju [, uzi1mam L, uzi1maj Ka; dre2mqe ka bu1va D, po{ta2pqe se s ona2 {ta2p Ta, rasi1pqe pa1re O, si1pqe ki1{ica ], si1pqe mu odozgo2r Ve, uzi1mqe pa1re od qu5di2 Kn, ri2pqe L. Glagol drktati-drk}em ima i formu po sedmoj vrsti: drkteti-drktim: drkta1le mi ru2ke VP, dr1k}em D, dr1k}u mi no1ge Pa, dr1k}e ko pru2t Tr; zadrkte1{e mu u4sta O, ja2 samo drkti2m D. Glagol trajati pripada drugoj vrsti, osim u slu~aju trai8 /traj? gde je bli`i sedmoj vrsti: nek mu tra1e du1`e [, dok tra1e, nek tra1e Pa. Glagol tkati ima prezent tka2m-izatka2m ML, tka4mo-tka1ju L. Glagol smetati ima oblike po petoj vrsti: sme2tam-sme2tamo-sme5ta1ju ni1ko mu ne sme2ta Bo, {ta mu sme2ta{ L. 343 Glagol mirisati mewa se po drugoj vrsti: miri1{em-miri1{e Ka. Prezentska osnova nekih glagola glasi -der- /derem, `derem?, a infinitivna glasi - dr-: drati, `drati, odrati. {apu1}e se mlo1go Pa, {apu1}u Bo, jo{ kako {apu1}u Bi, {a1p}ala mu VL, {a1p}ali re2dom D; ka11pqala ki1{a O, proka1pqe Pa, ka1pqe ]. У говору Батовца од глагола II Белићеве врсте интересантни су рвати се и бријати (се), који прилазе VI врсти: рва се, рвали се, брија се. Међутим, глагол кашље остаје у овој врсти (Бошњаковић 2009: 53). Tre}a vrsta glagola Tre}e lice prezenta ima nastavak -u ili -du: vr2nu ML, di1gnu O, kle1knu Pa, me1tu L, podi1gnu mu pri1tisak Pa, po1~nu da ra2de Z, ~im se1dnu na stoli1cu Kn, ski1nu Tr, sti1gnu D, upre2gnu ko1we [. Takvo stawe bele`e i drugi autori. U govoru Batovca /Bo{wakovi}, JF, 2000: 132) код глагола III Белићеве врсте чувају се морфеме –не- и –ну- (прогуну; да не би се прекинуло), осим код глагола метнути: ди ћу да метем, метемо, пешкири се метули. Ovi glagoli obja{weni su paralelno sa prvom vrstom glagola. Interesantan je podatak da se kod nekih glagola prezentska forma pro{iruje: da1dnem Z, da ima1dne pa2ra Bi, ne ima1dne vre1mena Bu, ne sme11dnem ], ako sme1dnem O, te1dnem da o1dem Pa, ako te1dne Tr. Glagoli ~etvrte vrste Tre}e lice prezenta ima nastavke: bi1ju se Bo, gladu1ju Ve, da5ju2 Ka, da1ruju Pa, kupu1ju L, na1piju se Pa, nare|u1ju L, no}i5va1ju Tr, o1dbiju Ka, organi1zuju VP, osnu1ju D, pi1ju Tr Ta ML, pozna1ju Ve, poli1ju Vo Ta, presvuku1ju Kn, pro5ba1ju Ta, pcu1ju Bo, ra1tuju Bu, uda1ju Ta, ~u1ju ML. Sli~no je stawe u govoru Batovca /Bo{wakovi}, JF, 2000: 132). 344 Trpni glagolski pridev ove vrste glagola uglavnom je sa nastavkom-n: umive2n Bi, obuve2n Ve, sa{ive2n Kn, sakrive2n L. Glagoli sa op{tim delom -pi-, -bi- imaju intervokalno -v-, a ne -j-: bi4li smo bive1ni Kr, bi11tka e bi4la dobive1na L, ma1lo ko2 bive2n Ka, ubive2n u po4jam Bi, pobive1ni qu2di Ve, popive1no koxa2 [, sva raki1ja popive1na O. Glagoli sa informativnom osnovom na -ava- imaju oblike koji se grade od prezentske osnove i po ~etvrtoj i po petoj vrsti. Oblici po obrascu ~etvrte vrste: pozna1em D, ne pozna5e2m Ka, el pozna5e2{ VP, el ne pozna5e2{ Bu, pozna5e2 me Bo, pozna5ju2 ga Bi, ne pozna5e2 me Z, prizna5e2 Ka, prizna4ete Pa, prizna1ete Tr, da5e2m re2~ Ka, da5e2{ Vo, da5e2mo pra1cima ML, da5e2mo siroti1we Ta, da5ju2 L, preda5e2 Ve, preda5ju2 |a5ci1ma [, nek se preda5ju2 Ka, proda5e2 D, ma1lo koi2 proda5ju2 ]; nek se ven~a5ju2 Bi, qu2di se ven~a5ju2 Ve, na1{i sve1 ispuwa5ju2 Ta, oslobo|a5je2m D, okopa5je2m vino1grad Z; proda2j Ve, preda2j pu1{ku Bo. Oblici prema obrascu pete vrste: doda2vam L, proda2vam D, rasproda2vam Vo, pozna2vam Bi, prepozna2vam Ve; dozvoqa2va VP, zavr{a2va Vo, izbega2va Z, izdr`a2va ka1znu Ka, obja{wa2va mi Kr, sve1 se odigra2va Pa, odr`a2va se va4{ar L, `e1na ga otkuca2va Bu, poigra2vamo se Pa, produ`a2va bo1ravak Kn, re{a2vamo ], re{a2va Vo, spa{a2va se VL, sa~iwa2va kla1su ML, lipca1va kaj ku1~e Kn. Neki glagoli sa infiksom -iva- imaju oblike sa -ue-: izvuki1vati - izvuku1jem - izvuku1em VL, provuki1vati - provuku1em Bi, razvuki1vati - razvuku1em Bo, obuki1vati - obuku1em Kn; izvuki5va1li dr1va Kr, svuki5va1o Pa, preobuki5va1o se Tr, navi1ko da se provuku1e D, svuku1e se Vo, pogledu1e na kapi11ju Ve, ogledwu1je se Bu, provuku1e se kros {ko1lu L; 345 pogle|i1vati - pogledu1jem [, ogledwi1vati se - ogledwu1jem se ML. Glagol kovati ima oblik prezenta kove2m Ve ML Ka Kr Ta Tr, kove2{ Bi ML Ka Kr Pa [, kao {to je slu~aj u glagola druge vrste. Глагол ковати из IV прелази у II Белићеву врсту кове. Глаголи типа добити – добијем нису прешли у VII врсту. Четвртој врсти би припадао гл. да с обукујем. Трпни придев гл. убити гласи: убивен ју отац (Бошњаковић 2009:53). Peta vrsta glagola Tre}e lice prezenta glasi: ve2`u L, vr1}u O, dr1k}u Pa, zako1qu Ka, izbri1{u Z, ko1qu ML, me1qu Pa, meri1{u Kn, me1}u L, pla1~u O, piju2~u Bo, podi1`u Bi, prevr1}u D, same1qu Tr, sti1`u Bi; `we5du2 Bo, me1}edu Bu. U govoru Batovca stawe se poklapa sa na{im /Bo{wakovi}, JF, 2000: 132). Glagol be`ati glasi begati: begao, begam, begaj - begajte: be1gao Vo, be1gao sam Bi, be1gala VP, be1gali Ka, be1gam Kr, mo2ra da be1gam ML, be1ga na4rod Pa, {to be11gate. L, Al be1gaju O; be1`i Tr, be11`i niz u1licu Pa, be1`i oda1tle [, be1{te uro1ci nis poto1ci Bu, razu1mi me D, razu1mi ti2 me1ne ML. Код гл. V врсте у говору Батовца углавном се уопштава јотован коренски сугласник и у инфинитивној основи и/ли прелазе у VII односно VI врсту: а) да ми помажала свекрва; окрећао, обрћало се: обртали смо се; дркћем : дрктао; уп. мећем, сишем, сишу; б) јаши, јашимо, јашио, јашила; в) тка, ткамо, ткају, ткала; клиза се, клизају се (Бошњаковић 2009: 54). 346 Glagoli {este-sedme vrste Tre}e lice prezenta ilustruju slede}i primeri: ba1caju Bo, brija1ju se Ve, ven~a1ju Ka, vre5|a1ju L, gle1daju Pa, zako1paju Z, zna1ju L, ice4paju VP, ku1kaju ML, nate1raju O, ote1raju Kn, pi5ta1ju Kr, poslu1{aju Ve, pri5~a1ju Bi, pr5ska1ju Bo, pu1caju Tr, svi5ra1ju Tr, slu1{aju D, ubi5ja1ju Ve, uje5da1ju Bi, ~e1kaju L; razume1ju Ka, sme1ju D, ume1ju ML; vra5~a1u Kr, di5ra1u D, ne5ma1u ML, obrija1u D, prska1u Kr; poga2|u Kr, spu2{}u ML, do1pru L, odu1pru se L; da5du2 ML, ne da5du2 ML, zna5du2 KR, uda5du2 Kr, uti{a5du2 Kn; izgoru2 se Bo ML, odbra2nu se ML Kr, odre2{u L, ume2su ]; vo1ze Bo, zara2de Bu Tr, no1se ML, ume2se Pa, rastu1re O, sku1pe L, tova1re Tr. Стање слично оном у Батовцу (Бошњаковић, ЈФ, 2000: 135). Pojedini konjugacioni tipovi me|usobno se me{aju. Glagoli sa op{tim delom -vid- i -sed- imaju u aoristu nastavak -o/h?, -osmo, -oste, -o{e: vi1do ja O, kad ga vido1 Bi, ne vi1dosmo Bu, vi1do{e nas Ve, vi1do{e ne Z. Glagol svi4rati-svi2ram ima slede}e forme: svi5re1o Pa, svire2 svira5~i Kr. Glagol si1jati-si1jam ima ~e{}e oblik sjai2m: sjai2 se vo1da L, sa1mo se sjaje2 ], sja5e2 si1jalice O. Glagol spa4siti-spa2sim i du4biti-dubi2m samo se u tim oblicima i sre}e: spa5si1li se Tr, ne mo1gu da se spa2sim Pa, da du4bim na gla4vi ML. Glagol primetiti javqa se vrlo retko u tom obliku prime5ti1li, ali je zabele`en u formama po prvoj vrsti glagola: 347 da preme2te [, preme5ti1le Bi, prime5}a1li da ne vaqa2 D. Glagol jahati ima paralelne forme po drugoj i petoj vrsti: ume2m li da ja1{em to1~ak Bu, ja1{em ko1wa Vo, ja1{im ko1wa Bo, ja1{i ko1wa VP. [irewe osnovinskog nastavka -e- sa infinitivom osnove glagola tipa -eti:-im i na glagole tipa: ati:-im uo~ava se u primerima: }u5te1o [, }u5te1la ML, }u5te1la Bi, po1}ute Vo, ma1lo po1}ute Tr, sve u1}ute Z, u}u5te1{e Pa, u}u5te1li L, za{u5{te1lo O; za svi to2 va5`e1lo Vo, istrule1o, ja po1misli ML. Glagol brojati ima oblike po obrascu -iti:-im: sve1 je pobroi1la ], broi1{e O. Глаголи VI врсте углавном остају у њој или ретко прелазе у IV: а) гледам; да испрскам; узима, сипамо; б) затрпајеш. Глагол требати не употребљава се безлично: са ка требамо да живимо мало, требала још две године д иде (Бошњаковић 2009: 54). ZAPAyAWA U KONJUGACIONOM SISTEMU У glagolskom sistemu govora Mlave u izvesnoj meri o~uvana je fizionomija starog resavskog konjugacionog sistema, mada ima sitnijih odstupawa {to je posledica me{awa govornih karakteristika sa prizrensko- timo~kim dijalektom. Mo`e se re}i da ve}ina oblika koje poznaje kwi`evni jezik, egzistira u na{em govoru. Izuzetak ~ine glagolski prilog pro{li i infinitiv, retko zastupqeni. Gubqewem infinitiva, ovaj se govor pribli`ava stawu u prizrensko-timo~kom dijalektu. Zabele`en je futur prvi sa nepromenqivim }e 348 za gotovo sva lica, izmene u glagolskim osnovama i uop{tavawa nekih oblika za sva lica, uglavnom kod pomo}nih glagola ili glagola koji imaju nesamostalnu pomo}nu funkciju /treba, mo`e, mora?. Navodimo ostale karakteristike: - Osnovni nastavak prvog lica jednine prezenta u govoru Mlave je -m: ja2 je2m, ra2dim, vr2nem se, oti2dnem, be1gam. /Isto je u govoru Dowe Mutnice?; - U 3. licu mno`ine prezenta kod pravilnih glagola dolazi do izvesnih odstupawa od standardnih prezentskih oblika. Kod nekih glagola na -eti nastavak -du dodaje se na tre}e lice mno`ine prezenta i preina~ava svoj oblik: sede5du2, noge me bole5du2, lete5du neke bu1be. У специфичности северног поддијалекта К-Р дијалекта по Ивићу (1999: 326) спадају баш и примери типа седеду, држеду, трчеду. Ovu pojavu, kao malo frekventnu, bele`e Asim Peco i Branislav Milanovi}, Resavski govor (1968: 348) i Du{an Jovi}, Trsteni~ki govor /1968, 134-135). - U 3. l. mn. prezenta kod nekih glagola javqa se nastavak -du, pored uobi~ajenog nastavka -e; - Tre}e lice prezenta ima prete`no dvojake nastavke: -u ili -du; U {estoj vrsti javqaju se nastavci -aju, -eju, -au, -adu; „Morfolo{ki, a ne fonetski razlozi uslovili su pojavu nastavka -au i -u. Nastavak -au paralelno sa -aju, u ili re|e du javqa se od ju`nog Jadrana do |erdapske klisure, u govorima lov}ensko-komskog, kosovsko-resavskog i smederevsko-vr{a~kog dijalekta.” (Бпшоакпвић, ЈФ, 2000: 137). - Su`avawe frekvencije evidentno je kod imperfekta, pluskvamperfekta i glagolskog priloga sada{weg, {to je po~etak procesa odumirawa tih oblika; - Upotreba imperfekta svedena je na minimum. Zabele`eni primeri od glagola biti i hteti nalaze se i u govoru Aleksina~kog Pomoravqa i govoru Dowe Mutnice; - Uobi~ajen je nastavak -/h?mo u 1. l. mn. aorista; - Evidentirano je odsustvo 2. l. mn. aorista; 349 - U pogledu tvorbe perfekta ima odstupawa od standardnog jezika u tom smislu {to se ovaj glagolski oblik ~e{}e iskazuje samo radnim glagolskim pridevom bez pomo}nog glagola. Krwi perfekat se naj~e{}e odnosi na oblike tre}eg lica jednine i mno`ine: kako do1{lo, tako2 po1{lo, re1kla, ja5vi1o wego1vem bra1tu, pro1{lo malo vre4me, o1ni pi5ta1li, svi1 vi5ka1li na we1ga /Jovi}, 1968: 186-194). - Radni glagolski pridev ne odstupa od prilika poznatih u standardnom jeziku; - Vokalske grupe -ao, -eo, -uo sa`imaju se kada wihov prvi ~lan nije pod akcentom: le1go, do1{o, po1{o, ski1no, pogi1no, vi1do, po1~o; - U nekim oblicima radnog glagolskog prideva tipa umrem, prostrem r se devokalizuje po modelu: u1mreli, po1mreli, za1treli mu ku}u; - Pomo}ni glagol o}u ima dvojake oblike radnog glagolskog prideva: }a1o i te1o; - Pluskvamperfekat ne odstupa od standardnog jezika /tako je i u govoru Dowe Mutnice?; - Futur prvi javqa se kao slo`eno glagolsko vreme, u vidu konstrukcije: enkliti~ki oblik pomo}nog glagola hteti, veznik da, prezent glagola ~ije se zna~ewe izra`ava futurom. Enkliti~ki oblik pomo}nog glagola ho}u za tre}e lice jednine }e upotrebqava se kod svih lica oba broja, osim kod prvog lica jednine. Navedena futurska konstrukcija ~esto je sa gubitkom da: kako sad d-i1dem, }u te izlo1mim, }u da po2|em, }e da do2|e, ne4}u d-u1znem; - Futur drugi /predbudu}e vreme? tvori se kao i u standardnom jeziku, uz specifi~nost oblika pomo}nog glagola biti: ako bi11dne{ te1o, kad bi1dne{ do1{o, ka se bi1dne `eni1o. /U govoru Dowe Mutnice je isto stawe.? - Uo~eno je odsustvo 1. l. mn. imperativa; - Oblici imperativa poznati su samo u drugom licu jednine i mno`ine: tu1ri tu2, izne1si le1ba na asta2l, uva1ti ga, namo1taj klu1be, sto2jte; - U primerima: sa{i2, sakri22, popi2, umi2 se sonant j ima znatno oslabqenu artikulaciju sakrij . Oblik nemoj ~uje se bez j: nemo2 da le1gne{, nemo2 se svuku1je{, nemo2 d-i1de{; - Oblici imperativa razli~iti su od standardnog jezika: u1zni, me1ti, ko1vi, be1gaj, pu1{ti, bi1dni; - Glagol jedem ima staru imperativnu formu je1|i, a za drugo lice mno`ine uobi~ajena je forma je1te, ali i je1|ite. /Isto je u govoru Dowe Mutnice i u Brani~evskoj oblasti.? - Ima primera oblika imperativa bez nastavka: dr1` ga, di1k se, vr4n se ovam; 350 - Sinkopa je ovde ina~e ~esta u drugom licu mno`ine imperativa: i1te, je1te, se1te, dr1{te, be{te; - Razlika izme|u potencijala u na{em govoru i u standardnom jeziku vidi se u uop{tavawu oblika bi /tre}e lice jednine aorista pomo}nog glagola biti? kao pomo}nog glagola za sva lica mogu}nog na~ina, {to je uobi~ajeno i u drugim govorima: ja2 bi te1o, ja2 bi dola1zio, }u5te1la bi, zapa2ntili bi vi2 me1ne, mi2 bi pra1tili po1klone; U novijoj dijalektolo{koj literaturi isti~e se postojawe infinitiva i u kosovsko-resavskim govorima, iako je frekvencija ovog glagolskog oblika u ovim govorima danas dosta mala /Ivi}, 2001: 104); - Nepostojawe ifinitiva smatra se karakteristi~nim balkanizmom prizrensko-timo~kih govora. U govoru Dowe Mutnice do{lo je do potpunog eliminisawa infinitiva. - Trpni glagolski pridev glasi kao u kwi`evnom jeziku: izv1a|en zu2b, prese1~en o1ra, iski1dana pru4ga, odvo1jeno de4te, pro1klet, u1zet; - Kod nekih glagola prve vrste, u obliku trpnog glagolskog prideva javqa se analo{ka alternacija po starom jotovawu: done{e2n, spa2{en, izgri1`en, dove`e2n, pomu1`ena; - U trpnom pridevu glagola sedme vrste sa labijalom u osnovi analogijom su ukloweni tragovi jotovawa: ulu2pena loba1wa; - Ponovqeno jotovawe bele`i se u obliku trpnog glagolskog prideva nekih glagola sedme vrste: kr1{}en, name1{}en, pu1{}en; - Glagolski prilog sada{wi ozna~ava na~in na koji se vr{i radwa glagola u li~nom glagolskom obliku /M. Ivi}, 1983: 164); - Osim oblika glagolskog priloga sada{weg, koji odgovara standardnom jeziku, zabele`eni su i modifikovani primeri: le`e5}ki2, sede5}ki, stoje5}ki2; - Oblici glagolskog priloga pro{log nisu zabele`eni, osim oblika bi2v{i, bi2v{a. На крају морфосинтаксичке анализе можемо закључити да говор Млаве, осим типичних косовско-ресавских особина, поседује и знатан број структуралних особина, које га прикључују северном поддијалекту: а) наставак –ом уместо –ем у Ијд. именица м. и ср. р. и на мек и на тврд сугласник; б) наставак –и уместо –е у ДЛјд. именица ж. р.; 351 в) Ијд. личне заменице 1. л. са мном уместо с моном; г) Нјд. показних заменица м. р. тај, онај уместо ова, она, та; д) наставак –ој уместо –е у ДЛјд. заменичко придевске промене ж.р.; ђ) наставак –ији уместо –еји у компаративу придева и прилога; е) наставак –ају уместо –ау или –у у 3. л. мн. презента гл. шесте врсте. Од најтипичнијих особина северног поддијалекта К-Р дијалекта издвајамо: а) сажимање у компаративу типа поштењи; б) наставак -еду у 3. л. мн. презента глагола типа летеду, држеду; в) имперфектизован презент на –аје: истераје. Ако упоредимо говор деце и осталих старијих говорника, уочићемо да су код најмлађих говорника присутније стандардне форме. Поређењем говора Млаве са суседнима, потврђујемо тезу професора Ивића да су „разлике међу локалним говорима унутар ове области / северног поддијалекта/ значајније од оних у границама других двају поддијалекта истог /К-Р/ дијалекта― (Ивић 1999: 325). NEPROMENQIVE REYI PRILOZI Na na{oj teritoriji prilozi se javqaju u raznim fonetskim likovima i sa razli~itim akcenatskim obele`jima. Klasifikovani su prema zna~ewu i na~inu tvorbe. Neki prilozi su sa zameni~kim elementima. Prilozi za mesto Zameni~ki prilozi za mesto Zabele`eni su prilozi sa zameni~kim elementima k- /gde, kamo, kuda?, -v- /ovde, ovamo?, t- /tu, tamo?, -n- /onde, onamo? i sa partikulama: -n /ovden?, -na /ovdena?, -nak /ovdenak, tamonak?. 352 1) Prilog gde ozna~ava mesto vr{ewa neke radwe, stawe, ili je sinonim nekih drugih priloga: gde1 su Ka, gde1 se nala1zi{ Ka, de1 si Pa, de1 ti je ma2jka D, de su `i5ve1li Vo; di1 su pa1re Ta, di1 su no}e5va1li O; de2 da se de1nem VL, de2 zna2m Bo, de1 da zna2m Z, de1 i1mam Ta, de1 sme2m Vo. Slo`eni prilozi sa ne- i ni- deo su jezi~kog materijala: ne1gde Bi Bo Ve D Z ML Ka Kr Ta Tr ] [, ne1gde ta1mo L, oti1{o ne1gde D; ni1gde Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, to2 ni1gde ni4sam ~u1o Pa, ni1gde me ne {a1qu Ka; ne2ma ni1de VL, ne2ma ga ni1de D; de go1d Bi, de go1d da o1}e{ Ka, de go1d }e{ Tr, 2) Prilog kud sa~uvan je u primerima: kud ko1ji mi1li mo1ji O, ku1 }e{ VL. 3? Sa zna~ewem gde javqa se prilog kamo: ka4`i, ka1m ti do1zvola VL, ka1mo te2 sre1}e VP, kam te2 sre1}e da ga ni4sam sre1la Pa. 4? Frekventan je prilog ovde: o4vde Bi Bo Ve VL ML Ta Tr ] [, do1{li smo o4vde pose ra1ta ML, o4vde sve dru1k{e VP; ovdena2 Bu Ve VL D Z ML Ka Ta Tr [, dr`a1li smo sto1ku ovdena2 Kn, ne2ma za je1lo ovdena2 ], da prespa2vam ovdena2 L; o4vdi smo dr`a1li buri1}e [. 5? Prilog onde nije nepoznat: o4nde Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, kre1vet nije bi1o o4nde Pa, ra2zboj staja1o o4nde ]. 6? U raznim varijantama javqa se prilog tu: tu2 Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, tu2 `i5vi2 ba1ba po ma2jke D, bi4la mi tu2 bli4zo VL, i1de tu2 i tu2 Tr, tu2 se pre1pne{ D, de1 }u vi do2|em tu2 Bi, kad do2|em tu5na2 Pa, tu5na2 se5va1lo Tr, me1ti tu5na2 Kn, sve1 se tu5na2 u1bu|alo ML. 7? Prilog ovamo zabele`en je u razli~itim glasovnim varijantama: dola1zi ova1mo [, do5|o1{e ova1mo VP, de1 su iza1{li ova1mo ML, da2j ova1mo Kn; ova1m spa2vamo, a ova1m 353 le`i4mo ML, svra1}ala i ona ova1m kod na2s VP, me1ne ova1m ne po1{tuju Vo, ova1m bi4la zape5va1la [; ova1m-ona1m, ne zna de2 VL, ta1m-ova1m L, tumara1la ta1m-ova1m O. 8? U prilogu tamo ima glasovnih varijanti: de1 bi ta1mo Pa, ta1mo Bi Bu Ve Vo VL ML L O, tamo4na Bi Bu Ve Vo L O Pa Ta Tr ] [, osta1vila tamona2k VL, ta1m Bi Bu D Z O Pa Ta Tr ] [, odve1li ne ta1mo D, ta1mo Bi Bu Ve D Z Ka Kn L O Pa Ta Tr ] [, ta1mo se pija2n~i Tr, ~e1kaj me ta1mo Bi, tamo4na Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, tamo5na2 ga skrqa1li O, ta1m de sti1go L, ta1m je bi4la o1grada VL, ta1m se kla1li ML, ta1m i osta1la Bi; i1ma tu2 i ta1mo proble4mi VL. 9? Veoma je malo primera sa prilogom onamo: ova1mo-ona1mo D, ova1m-ona1m O, 10? Prilog ovuda je zastupqen u materijalu: svu1da Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, svu1da te tra5`i1li VL, svu1d Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, svu1d re2dom Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn L ML O Pa Ta [, i1demo svu1d ML, svu1d zape2va D, svu1d vo4jska O. 11? U kombinaciji sa predlogom od javqaju se zameni~ki prilozi: oda1kle Bi Bo Ka Kn O Pa ] [, oda1kle-do1kle Ve, oda1vde Bi Bo Ve D Z O Pa ] [, ne2}e d i1de oda1vde L, oda1vde ga naju5ri1li Pa, oda1vde ne iste1rali ], oda1tle Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, ma1r{ oda1tle Bi, oda1nde Ve L Pa [, iste1rali ne oda1nde Ve. 12) Sa predlogom su gra|eni prilozi otkud-odonud-odovut: ne2mam o1tkud Ve, otku1d zna2m Bi, o1tkud ja2 zna2m L; na5|o1{e pa1re odo1vut-odo1nut Kr, dola1zili odo1vut- odo1nut Bi, u1zo devo2jku odo1nud iz Tr1nov~a Ka, name1sti ma1{nu odo1vut Ka, do1neli ka1men odo1tud iz Gorwa4ka Bi, prome2{aj odo1tud ma4lko Kn, be1gaju odo1tud Vo, naseli1li se odo1tud iz Krepoqi4na [, otu1d donosi1li medewa4ke na va4{ar Bi, otu1d sve1 dola1zi {to ne va1qa Ka. 13? Predlog do sastavni je deo priloga: do1kle Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, do1kle mo1je Bi, do1kle o1}e d i1de Vo, do1kle sam do1{o Bu, do1vde Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, do1vde mo1`e{ Bi, do1tle Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, do2nde Vo, vo2z je dola1zio do2nde O, dove1li ne do2nde Ve. 354 Prilog do1tle ide u kombinaciji sa odatle-dotle: ne mo{ te preba2ci oda1tle-do1tle L /ozna~ava odre|eno rastojawe?. Ostali prilozi za mesto 14? Prilozi gor i dol ozna~avaju pravac: oti2dnem kod koli1be gor Tr, si1{o sam dol kod ku1}e Bu, /misli se na kuda-kamo?. Navodimo priloge gore-dole i wihove glasovne varijante: go4re Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, i1demo go4re O, to stoji2 go4re ]; `i5ve1li smo gorena2 O; go2r Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, ta1m go2r O, go2r na gro2bqe L, po1peli se go2r na kro2v L, d odne1semo go2r D, ba1ba ni `i5ve1la go2r L; do1le Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, le1go do1le ], do4le Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, obori1o ga do4le na pa1tos [, sve1 ka1pqalo do4le VL, dolena2 VL ML, preme1tnula se dolena2 Kn, do2l L O Pa ] [, da vi1dim {ta i1ma do2l Bi, do1l smo spa5va1li L. 15? U kombinaciji sa predlozima od i odoz javqaju se prilozi: odgo2r Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, odozgo2r Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, pokri1o se odozgo2r Kn, me1tula {na4lu odozgo2r Ka, odozgo2 da se po1pnu odozgo2 Kr; ozgo2r Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, je1dan do4le, je1dan ozgo2r Kr, po1spe se {e1}er ozgo2r VL, odozdo2l Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, odozdo4le Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, i odozgo4re i odozdo4le sta1vi{ }e1be O. 16? Prilozi napred-nazad i wima sli~ni nalaze se u materijalu: napre2d Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, te1rali tako2 ma{i4nu napre2d- na1zad Kn, da se vr2nemo na1trag D, mo2ra da i1du na1trag Bo, na1zad Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, ne2ma vi1{e na1zad L; poza4di Bi Ve Ta Tr ] [. 355 17? Prilozima suprotnog zna~ewa unutra-napoqe ozna~avaju se pravac i mesto: u2|emo unu4tra Bo, da u2|e unu4tra Kn, uvila1zi unu4tra Kn, zva1la me unu4tra [, unu4tra se kre1~ilo ML; da iza2|em na1poqe [, izi1{o na1poqe O, ko2j ne slu1{a, na1poqe ML; ku1vamo na1poqe Ka, da vi2{ kako je na1poqe VL. 18? Sa zna~ewem pravca i mesta javqa se prilog ku}i: i1demo ku1}i Ka, do1{li smo ku1}i ML, bi1o sam ku1}i VP, sedi2{ ku1}i, mori2 O, ku1}i }e pra1ve ven~a4we ]. Прилог кући овде је у значењу Г-Лсг. што је такође познато и другим говорима: Левча (Р. Симић 1972: 289, 466), Трстеника (Јовић 1968: 98), Крагујевачке Лепенице (Вукићевић 1995: 155) и Батовца (Бошњаковић 2009: 56). 19? Antonimski par blizo-daleko javqa se u materijalu: bli4zo mi sna1ja Kn, tu2 bli4zo Vo, bli4zu mi proda2vnica D, i1ma tu2 bli4zu Bi, dale1ko Bi Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr, mi2 smo dale1ko Ka. Komparativi navedenih priloga sa mesnim zna~ewem glase: bli1`e Bi Bo Ve Vo ML Ka Kr Ta Tr O [, pre2ko pre1~e na1okolo bli1`e Ta, i1ma{ ne1kog bli1`e L; on `i5vi2 malo da1qe D. 20? Prilog okolo javqa se i sa predlozima: o1kolo Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, o1kolo-na1okolo Ka, na1okolo sve1ga Bi, tra`i1li ga na1okolo Pa. 21? Prilo{ki izraz na sred i svud ozna~avaju mesto: se1o na sre1d pu4ta ML, sre1la sam ga na sre1d o1p{tine Bi, pija2n~e svud redom Bo. Prilozi za vreme Zameni~ki prilozi za vreme Javqaju se sa zameni~kim elementima k- /kad?, s- /sad?, t- /tad?, -n- /onda?. Ovi prilozi se upotrebqavaju sa raznim prilozima i re~cama. 22? Prilog kad javqa se u razli~itim likovima, sa re~cama ne- i ni-: 356 ne1 zna kad je gla4dan Ka, kad zai1gra me1~ka Bi, kad se sku1pili Tr; ka sam ga sre1la O; ne2mam kat Vo, kako ka1de D; ne1kad Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, to bilo ne1kad, u sta2ro vre4me Kn, ne1kad ku2pim, ne1kad ne D; ne1kada bi4lo bo1qe Ta; ni1kad Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, ni1kad nemo2 da ka2`e{ ML, ni1kad mi ni4su pomo1gli Pa, ni1kad ga ni4sam vole1la L, ni1kad nemo2 da zabora1vi{ L. 23? U razli~itim fonetskim likovima javqa se prilog sad: sad Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, sad je dru1k{e Bi, ne2ma to2 sad Bo, sad ova1m, sad ona1m L, sad sam do1{la i vi{e ni1kad Z; sat svi2ramo Tr; sa1 }u Z, sa1 }u da vi1dim Ka, sa }emo da je1demo O; sa1da Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, sa1da ne mo`e Ka, sa1da se vidi sve1 Tr; sa1de Bi O ] [, sade se mr1{ti L. Zameni~ki elemenat -s/s-? imaju prilozi jutros, ve~eras, no}as, sino}. 24? Prilog tad sre}e se u primerima: tad Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, tad je bi4lo te1`e L, tad mi zavi1deli svi1 Kn, i vo2z smo ima1li tad kroz Petro1vac VL, tat sam popu1stila i vi1{e ve2k O, tada Kn, tada su bile sva1dbe tri2 da2na Tr. 25? Prilog onda javqa se u varijantama: o1nda Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, onda mo1tamo pa prede2mo ], onda te ni1ki ne pi2ta Bi, onda se i1{lo u cr2kvu [; ondak Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, ondak ne zatvo1re u cr2kvu O, ondak je bi4lo Vo, ondak smo nosi1li vo1du na obra1mice Bu. Zameni~ki oblici priloga javqaju se i sa predlozima: dokle god bu1dem mla4da Bi, dokle god `i2v Pa; 357 do god Kr, do god se mo1`e VL; do sad mi ni1ko nije re1ko Ka, do sa1d D, do sa1d mu nije vaqa1o Tr; do2nde Bi, do2nde smo ga slu1{ali Ka. Ostali prilozi za vreme Osim izraza pretpro{le godine, koji je uobi~ajen, navodimo i slede}e: idu}e godine, dogodine, prekju~e, onomad, preksutra, prekosutra: ni4smo ni sla1vili pre1ptpro{le go1dine ML, od pre1tpro{le go1dine bra1ta ni4sam vi1dela; dogo1dine u isto vre4me Ta, vi1dimo se dogo1dine Pa; dola1zimo idu2}e go1dine ], ta1kmi~ewe se2la idu2}e go1dine Kr; bi1o va4{ar pre1kju~e Bi, pla5ti1li smo pre1ku~e du1gove D; i1mam zaka2zano pre1ksutra Kr, pre1ksutra mi dola1ze de1ca Vo, }e se vi1dimo pre1kosutra D; Sa razli~itim akcentom i partikulama javqaju se prilozi: danas, ju~e, onomad, sutra, preksutra, prekju~e: dana1s Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, dana1s je1smo, su1tra ni4smo O, le1ba pe~e2n dana1s ML; dana1ske Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [; i da2n da1wi }u da pa1tim Ve; dana1s da2n me zagova2ra Kn; ju~e2 Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, od ju~e2 do dana1s Ka, ju~e2 sam bra1la pe~u2rke Bo, ju~e2 sam pra1la po ce1o da2n Vo; ju~e2r me pote1rao baksu2z Pa, ka da je ju~e2r bil4o L; onoma2d Bo Bu Vo VL D Z ML Ka O Pa Ta Tr ] [, onoma2d mu da5va1li go1dinu Pa, onoma2d mu pobe1gla `e1na D; onoma2t sam pri5mi1la pa1re Kn, onoma2d VL, onoma2d mi prise1o i ru4~ak i sve O. 358 Синоним овог прилога је прекјуче у централној Шумадији (Реметић 1985: 382) и Левчу (Симић 1972: 212). „Полуглас у слабом положају је испао, у јаком се вокализовао, а –не је отпало јер је схватано као покретна партикула― (Белић 1998: 82). Prilog sutra javqa se u raznim varijantama: su1tra Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, re1ko mi za su1tra D sutrada2n Bu Vo VL VP D Z ML Ka L O Pa Tr ], sutrada2n dola1ze po1|ani Tr ne dola1zim ni su1tra ni na1ksutra ML, pre1ksutra i1demo kod leka4ra O. 26? Imenicama koje ozna~avaju delove dana i nekada{wom pokaznom zamenicom s√ u postpozitivnoj poziciji grade se prilozi za vreme, i to: ju1tros Bu Vo VL VP D Z ML Ka L O Pa Tr, kad sam po1{la ju1tros D; jutre D, jutre po2|em ja2 L; ve~era1s Bu Vo VL VP D Z ML Ka L O Pa Tr, ima pri5re1dba ve~era1s L, no}a1s VL VP D Z ML Ka L, dugo smo sede1li no}a1s D; si1no} D Z ML Ka L O Pa, si1no} sam ume5si1la kola4~e Tr, da1wu Bu Vo VL VP, i da1wu i no1}u Bi, da1wu ne dola1zi, samo no1}u [, no1}u D Z ML Ka L O Pa, kad su ga napa1li na sala4{u, to2 je bi4lo no1}u [, no1}u mu dola1zila u sa1n ML, dvana2js sa5ti2 no1}u VL. Turcizmom sabajle ozna~eno je rano jutro: saba2jle D Z ML Ka L O Pa, pora1nio saba2jle L, probu5di1li me saba2jle D, sabajle VP, usta1la sam ra1no sabajle Pa. 27? Spojevima predloga i imenice dobijaju se prilozi sa zna~ewem delova dana: u1jutru D Z ML Ka L O Pa, ne di1`e se ra1no u1jutru O, zaka1snila sam u1jutru na po1so VL, ni4 se ni probu5di1o u1jutru Vo; i1zjutra Bi Bo ML, le1ba dono1se i1zjutra Ta, i1zutra L Pa, da do2|e{ ra1no i1zutra Ka; ali i: dogo1dine Ka, dogo1dine }u se `e1nim Kn; 359 28? Imenice sa zna~ewem godi{wih doba upotrebqavaju se sa starom pokaznom zamenicom s√: le1ti VL VP D Z ML Ka L, kad sku1pimo se2no le1ti VP, le1ti sku2pqamo {qi1ve Vo; zi2mi D Z ML Ka L O Pa, ne1kad je zi2mi bi1o sne2g du1bok VL, {ta da lo`i4mo zi2mi O; prole1tos D Z ML O Pa, kad je bi4lo prole1tos da se pla2ti Kr, to2 smo pozi5da1li prole1tos D; le1tos D Z ML Ka L O Pa, le1tos ni sve1 izgore1lo L, od let1os ne govo1rimo L zimu1s VL VP D Z ML, ne1ma {ta da je1dem zimu1s ]; u pro1le}e Ka, {ta je rodi1lo u1 prole}e [, u1 prole}e i1mamo kr{te4we Tr u1 jesen osta1vqamo zi5mni1cu VL, u1 jesen se pra1ve sva1dbe Tr. 29? Prilozima lani i lane sukcesivno se izra`avaju godine: la2ni VL VP D Z ML, la2ni se oteli1le dve2 kra1ve ML, la2ni sam jo{ ima1la o2vce Ta; la2ne Kr Ta, la2ne mi se u1dala bratani1ca Vo. Prilozima uvek i jednako obele`ava se neka radwa koja se ponavqa: u1vek VL VP D Z ML, u1vek je o1na i1{la za wi2m VL, u1vek smo ima1li sto1ku D; je1dnako od we1ga tra2`i pa1re Z, vr2da, je1dnako, ne2}e se `e1ni Pa, iz te2 ku1}e je1dnako umi1ru Kr, je1dnako Kn, o2n je1dnako govo1ri da ne2}e se `e1ni Bo; 30? Pomo}u broja jedan izvedeni su prilozi: je1dnom VL VP D Z ML, jedno2m do1bar mo1mak bi1o VP; jeda4nput se o1tme je1zik VL, jeda4nput smo po1{li u Be1ograd Bi. 31? Prilozima odma i skoro kazuje se bliska vremenska udaqenost: odma VL VP D Z ML, done1si to2, o1dma Z, odma mi bi4lo bo1qe od ti2 le5ko2va [ sko1ro Bi O ] [, ni4sam je sko1ro vi1dela Tr, ni4je se sko1ro napi1o O. 360 32? Velika vremenska udaqenost izra`ava se prilozima odavno i davno: oda2vno D Z ML Ka L O Pa, oda2vno mi nije po1slo pa1re D, u1mrla o1na oda2vno ML; da2vno D Z ML Ka L O Pa, da2vno to bi4lo, ne mo1k se se1tim Kr, to2 da3vno bi4lo Pa. 33? Redosled vr{ewa radwe kazuje se prilozima pre, posle: pre2 nego {to le1gnem Ka, ni1{ta ni4je ka pre2 Ta; malopre Vo, malopre usta1o ML; posle me pra1tili ku1}i O, o`eni1li smo Mi1lana, pa po1sle Dra1gana Bi; po1sem smo te1rali sva1dbu Tr. 34? Sa vremenskim zna~ewem zabele`eni su i prilozi: o1pet Bo Ml Ka Tr ], opet se posva1|ali Kn; jo1pet se ne sla`u Pa; po1novo Ve D Z ML O, po1novo ga vra5ti1li na po1so L, oti1{o u za4tvor po1novo Bu, po1novo se u1dala Kr; ne1ki put Bo, neki put do1bro, neki put ni1je VP, neki put mi da5ju2 za ciga4re Vo rawi1je Kr, rawi1je smo i1{li svu1de Kn, rawije bi4le devo2jke Tr. U istoj slu`bi sre}e se imenica mah koja se izgovara bez krajweg h: jedama2 do1{o na kapi1ju Bi, jedama2n Ka, gleda-gleda pa jedama2 sko1~i na men L. Prilozi za koli~inu Zameni~ki prilozi za koli~inu 35? Me|u zameni~kim prilozima za koli~inu javqaju se oblici sa formantom k, v, t, n: koli1ko Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, koliko ja2 zna2m VL, koliko ko mo1`e Pa, koliko o1}e{ ]; ko1lko ko2{ta pe1sma Tr, kolko i1ma{ Ve, kolko da2{ Ml; koli1ko - toli1ko Bi, koli1ko varni2ca, toli1ko pari2ca Pa, ne1kolko Kr, nekolko pu4ta sam sre1la Bo; 361 ovoli1ko Bo Bu Ve Ta ] [, ovoli1ko `i1to pora4slo D, ovoli1ko ve1liko Bo; toli1ko Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, toli1ko me ko{ta1o [, to2 toli1ko daleko VL. Umaweno zna~ewe posti`e se odre|enim sufiksima: ovoli1cko bi4lo O, toli1cko ma2lo Ta, ovoli1cno Bi, ovoli1~ko kra1stavci se zavr1gli Ka. Ostali prilozi za koli~inu 36? Sa zna~ewem mnogo javqaju se slede}e lekseme: mno1go Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, mno1go smo te1li Kr, mlo1go ga vole1la, siro1ta O, mlo1go mu osta1le pa1re D, mlo1go bo1qe bi4lo VP do1sta D, do1sta smo ima1li o2vce Ta, bi4lo do1sta u ku1}u pa smo ra5di1li O; pu1no Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, pu1no se vodi1lo ra~u4na Ve, pu1no smo ra5di1li O. 37? Poja~avawe intenziteta posti`e se pomo}u priloga komparativnog porekla i prilo{kih izraza: ve}i1nom Z, ja2 sam ve}i1nom bi4la bo1lesna ML, ve}i1nom ra2de u inostra4nstvu Pa, ve}i1nom su stari1ji u se1lo Kr; vi{e pu2t [, vi{e pu2t mi dola1zi da se odre1knem Kn, na2jbo1qe Bi, na2jbo1qe se kra5de2 i1spred no1sa O; gr2dno Ml, gr2dno se va1ra{ ], ima1la sam gr2dne aqi1ne VL; koxa2 L, i1ma ja2 koxa2 da ti pri2~am Pa, o1na koxa2 viso1ka `e1na Bi, koxa Bi, osta1reo koxa [, koxa mu ko1sa opa1la Ka; ono2 resto {to osta1lo Bu; skro2z Vo, skro2z posede1la VP, skro2z se prome5ni1la u A!ustrije Ta. 362 38? Sa zna~ewem malo javqaju se prilozi: ma1lo le1ba VL, ma1lo da poje2m Ka, ma1lo pi1je Ve, ma1lo da se razla2dim Z; ma1l da me uva1te Vo, ma1l me ubi1li [, ma1l da sku1vam, ma1l da ope1rem Pa; ma4lko da sedi2m i da pri2~am Ka, ma4lko da poje2m i po1pijem Tr, bole1lo me ma4lko po1d grudi Z, ma4lko da se pri~vr2sti o4vde ML; me1ti le4~ka {e1}er Bi, u1zni le4~ke `i1to, tako2 se vaqa2 D, me1ti le4~ka be2li lu1ka Ve, popi24 vi4no lecka Kn. Polovina ne~ega izra`ava se varijantnim oblicima: po1la Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, po1la da2na Ka, po1la {ko1le Pa; po1lak pu4ta Bi, po1lak sto1la Tr. 39? Od osnovnog broja i re~i put nastaju slo`enice sa prilo{kim zna~ewem: jeda4nput ML, dosta kad jeda4nput ka2`em Bi; dva4put se `eni1o O, tri4put me ju5ri1la O, tri2 pu2t be`a1la Ka, dva4put godi1{we dola1zi [, zama2nem dvatri4put Kn. 40? Neke imenice u kombinaciji sa imenicom dan ~ine nepromenqivi prilo{ki izraz: nede1qu da5na2 Bo, do nede1qu da5na2 ga `a1lila L; go1dinu da5na2 Ka, do go1dinu da5na2 se no1si crni1na L. Prilozi za na~in Zameni~ki prilozi za na~in 41? Neki od wih sadr`e tvorbene formante k, v, t i n: ona1ko Bi Bo Ve D Pa, ona1ko }e i da pro2|u ML, ona1ko kako je1sje D; ne1kako se iskobeqa1la Ta, ne1kako dru1k{e izgle2da sa1d Z; ova1ko Bi Ve ML Pa, ova1ko me gle1da s one2 o1~i Kr, ova1ko da le1gnem O, i ova1ko }e me uda2 ]; 363 tako2 Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, tako2 mu ka5za1la Bi, tako2 te vol1im VL, tako2 kako se nare5di1li Tr; ona1ko Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, nemo2 ona1ko da ra2di{ [, to2 se ona1ko gra5di1lo Ve, a o2n ona1ko vi2kne: Eeej, i1de sva1dba Tr. Ostali prilozi za na~in 42? Neki prilozi izvedeni su od prideva: do1bro Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, do1bro smo `i5ve1li, le2po se sla5`a1li O, le2po ni bi4lo D; ni4je bi4lo lo1{e Bo, obi~no ne ~ita2m no1vine L, to2 je re4tko da se na2|e Pa, sla1bo ja we1ga sma2tram Ka, sla1bo mi dola1ze iz fami1lije Ta, ta1~no govo1ri{ L, ~e2sto mu se suprosta1vqa Ka. Prilog polako javqa se u raznim oblicima: pola4ko L, ku2pimo pla1c, pa pose pola4ko podi1gnemo te1meq VL, i1dem ja pola4ko Ka; laga4~ko ]; polaga4~ke Ta, polaga4~ke se obu1jem Kr, polaga4~ke VP, ide tako2 polaga4~ke Pa, polaga4cko Tr, polaga4cko Ve, sve ja2 ra2dim polaga4cko ], polaga4~ko Ka. Pojedini izrazi imaju funkciju priloga za na~in: du1pki D, bi1oskop je bi1o du1pki pu1n Z; za2jno Bi, `ive1li su za2jno VL; e1kstro [, e1kstro ni bi4lo u Be2~ Bi; izedna Z, skroji1la to pa4r~e izedna Kr; kra2dom Kn, kra2dom Kr, dola1zio ju kra2dom Ka; ka2som Bo; la1bavo Z, kako qu4bav - la1bavo O; na1~isto D, na1~isto ne zabora1vijo ML; poste1penu D, poste1penu ga presvoji1la [. Neke lekseme, poreklom iz turskog jezika, javqaju se u funkciji priloga: bada4va Kr, zabada4va ne4}u da ra2dim O, potro{i1o zabada4va Ta; baraba2r Ve, i ona se1je pesak, baraba2r Kr, baraba2r L, drugu1ju tako2 baraba2r O; ba1{ka Bi, ba{ka sla4no, ba1{ka sla1tko O; ba1{ka ], to ku5pi1li ba1{ka Bu; me1ti o1ba{ka sala4tu ML; 364 se1fte Bo, se1fte mi bi4lo L; xa1ba te bi4lo Ka, xa1ba mu i pa1re i sve1 Tr, pogodi1o po1so xa1ba VL; |u1ture Ka, pogo1dim wi1vu |u1ture Bu. 43? Na redni broj drugi dodavawem sufiksa dobijaju se prilozi: dru1k{e Bi Bo Bu Ve Vo D Z ML Ka Kr O Pa Ta Tr ] [, dru1k{e se je1lo rawi1je Tr, dru1k{e sa1svim O, ne1kako dru1k{e o1na spre2ma je1lo Ka. PREDLOZI Nave{}emo inventar predloga, ukazati na wihove varijante i na zna~ewe onih koji odstupaju od stawa u standardu ili u drugim govorima. Korpus na{ih predloga ~ine slede}i: 1? bez bri1ge Bo, bu1rek bez me2sa D, osta1la bez mu2`a L, bez i1kakih pra5va2 Pa /Prilog van ima funkciju predloga u primerima: van se1la O, to se de1silo van gra2da Ta.) 2? Prilozi vi{e i povi{e tako|e imaju funkciju predloga: povi1{e mo1je wi1ve [, povi1{e gla5ve2 Ka, po1vi{e mo1je ku1}e Vo. 3? Imenica vrh sa razli~itim fonetskim varijantama preuzima funkciju predloga: povrh sve1ga D; povrz we1ga ima1la i }e4rku O, povrz to1ga Bu, povrz me1ne Kr, povrz le1ba poga1~u D; na vr2 {pore1ta Ka, u vr2 gla5ve2 Kn, na vr2 jezi1ka Vo. Облик врз-поврз јавља се у К-Р и П-Т говорима: у Трстенику (Јовић 1968: 164), у Левчу (Симић 1972: 468), Крагујевачкој Лепеници (Вукићевић 1995: 194). 4? Predlog do postaje sinonim nekih drugih predloga: mlogo zavi1si do dete1ta Ml, zavi1si i do rodi1teqa Z. 365 5) Predlog za mo`e biti sinonim drugih predloga: i1{la za vo1du D, {ko1luje se za pro1fesora VL, u sedamna2js go1dina po1{la sam za we1ga Pa; za ko1ga te intere1suje Kr, za mno1ge ti2 zna2{ da lupeta2{ Pa, ne bri1ne se ta2j za rodi1teqe Tr; putu1jemo za Beo1grad L, oda2vde se skre2}e za Svila2jnac ML; ni4sam mi1slio ni za o1ca Ka; pose2damo za stoli1ce o1kolo O; i1{li smo u mli2n za bra1{no Pa. 6? Predlozi me|u i izme|u se ne razlikuju: tu5`i1li se i1zme|u se1be bra1}a Tr; me|u deca1ma nasta1la mr4`wa Kn; me|u so1bom da se poko1qu VL. 7? Imenica kraj ima funkciju predloga: {ta }u kraj Mora1ve kad ne pli1vam Kr, kad do2|u kraj wego1ve ku1}e [. 8? Predlog k javqa se i sa pokretnim vokalom: ru2ke k se1bi O, bli1`e ka se1bi Tr. 9? Predlog kod javqa se sa razli~itim zna~ewima: samo ski2ta, kod ono1ga, kod ovo1ga ML; se1la kod {pore1ta Bi; `i5ve1li smo kod sve1kra i sve1krve D. 10? Predlog kroz zabele`en je u tom obliku: kao kroz ma1glu Vo; i1{li smo kros {u1mu ]; prola1zili kro se1lo Bi. 11? Predlog na ima razli~ita zna~ewa: oti1{ao je na pu2t Tr, zapi2{i na papi2r VL, otpla}u1je{ kredi2t na ra1te L, ne5 da gre2{im du2{u na ni1kog Ve, `i5vi2m na pa4r~e pro5je2 Z, zo1vi je na i1me Ta. 12) Predlog nad javqa se i sa pokretnim vokalom: 366 nad ku1}u se nadvi1lo ne1ko ~udo Ka; nada tre2m Kr, nadvi1la se nada wu2 pijandu1ra Vo. 13) Predlog niz sa imenicom ima funkciju prilo{ke odredbe: niz dru1m ML, nis pu2t Bo, `i5ve1li smo nis pru4gu Ve, pla1kala nis pu2t Ta. 14? Predlog o ne mewa svoja zna~ewa u odnosu na kwi`evni jezik: ne1gde o Sveto2m Ili1ji vra5ti1o se ku1}i VL, to2 je bi4lo o \u2r|evdanu Bi; kad uda1ri{ dla1nom o dla1n Ka; kad je bi4lo o je1seni O; bri1nem o deca1ma L. 15? Predlog od mo`e se zameniti drugim predlozima: dose1qeni od Cr2ne tra5ve2 [, evo i dola1ze od gro1baqa D; ne4}u od we1g da u1znem ni `u4tu ba2nku Pa; napra1qeno od dr1veta Kn, o1ni ima1li sve4}e od lo1ja Pa, pe1kmez se pra1vi od vo1}a D; o2n je od Dra1gojevi}a, to Me5lni1~ani VP, od mo1je ma2jke bra11t Kn, se1stra od te1tke Ve; razbole1o se od bu1brega L, ka1{qe od plu5}a2 O; sku1vaj mu oda dre1na ~a1j O. 16? Predlog oko ima zna~ewe mesta ili vremena: ju5ri1li se oko ku1}e Ta, sku1pili se o1kolo we1ga Pa; oko dva5na2js ~u1je se je1ka Ta. 17? Predlog po mo`e se zameniti nekim drugim predlozima: devo2jka i1de po we1ga Vo; }u do2|em po pra2zniku, po1sem Kr, po zavr{e4tku {ko1le se zapo1slim L; poki5pe1lo sve1 po {pore1tu Bi, bi4li po vo5jske2 za2jno [, bi4li po Be1ograd Vo. 18? Sa pokretnim vokalom i sa predlogom iz- javqa se i predlog pod: poda wi2m Ka, poda dr1vo Ta, na1{li poda pra1g ne{to za1kopano Kn; de }e kru1{ka nego i1spod kru1{ke Pa, sakri1o se i1spod kreve1ta Vo; `i5ve1li smo pot kiri1ju D, ja2 sam de1cu ne1govala pod na1dnicu O. 19? Prilog pozadi ima funkciju predloga: osta1vio poza4di we1ga D, pozadi vra4ta da me1te{ no2` Ta. 367 20? Predlog pored javqa se u fonetskim likovima: pored va1tre Tr, i pored sve1ga o2n oti1{o L, pored me1ne Ka; poret to1ga D, poret se1la proti1~e Bo; pored wi2va se zaka1~ili Kr. 21? Prilozi pre i posle imaju funkciju predloga u primerima: pre2 ra1ta Z, pre po4dne Pa, pre ne1ki da2n O; posle me1ne L, posle oslobo|e4wa ML, i posle sve1ga Ve. 22? Predlog pred javqa se i sa pokretnim vokalom -a i sa predlogom iz-: pre1da mnom D; i1spred na2s L, i1spred no1sa Kn, ispred vino1grada Ve. Predlog pred javqa se sa zna~ewem mesta i vremena: iza2|e pred we1ga svedo~a4nstvo Ka, i pred cr2kvu se pomo1li{ ML, sa1mo pi1je pret ku1}u i sedi2 Vo; prid zoru VL, ML, Bi; pred Uskrs ne2mam mi4ra Ta, pred no1vu go1dinu dola1ze D. 23? Predlog preko zabele`en je samo sa vokalom e: preko vo1qe Bi, preko br1da L, preko re5ke2 Bu, preko le1ta i1demo na sala2{ Pa, preko da2na ne2ma {ta2 da se boji2{ VL, preko plo1ta D. 24? Predlog prema javqa se i u drugim likovima: prema Ya4~ku Ve, je1dno se1lo prema [a1pcu Kr; o2n je prema me1ne kako tre1ba D, wi2 dvo1je li5~e2 je1dno prema dru1gom Pa; kupu1jemo prema mogu4}nosti Vo; rawi1je sedi4mo i tka4mo prema sve4}i O; sprama me1ne Ve. 25? Predlog protiv zabele`en je u materijalu: protiv we1ga po1dneli pri1javu Ta, ni4si sme1o da govo1ri{ protiv Ti1ta VL, pri5~a1o pro1tiv vla2sti Ka. 26? Predlog s javqa se u trima varijantama: 368 a? kao s: s ovca1ma Vo; ora1lo se s volo1vima Ve, da ga ubode2 s vi1lom Kn; pi1ta s ja4jima VL, posva1|o se s je1dnom devo2jkom Bi; ga5|a1o se s kame2wem Ka, s ko1lma ML; s mu2`em ne spa2va Z, s wego1vog o1ca Tr, s wi2m Bi VP ML O Pa [; s po1sla Ve, {e4rpa s poklo1pcem [; s ro1tkvama Kn; s te buda1le Vo, s tra1ktorom Bo; s Ci1ganima Ka; z Bu1garima smo ra1tovali O, i1demo z gro2bqa D; b? kao sa: u1dala se sa beri1}etom Tr; sa vrqi1kama ML, sa vrete1nom je upropa5sti1la L; sa greja4~em Bi; sa dete1tom Vo, sa de1dom Bo; sa ja1bukama Bi; sa krava1tom O, me2simo sa kva4scem Ka; sa1 mnom Bi Bo ML Ka Kn O Pa [; sa wo2m Kr; sa pu1{kom ga bi1je{ ]; sa ra4tluk D; sa To5mo2m Kn; sa `e1nom Bo Bu Ve D Z L Pa; sa {pirite2r Kn; sa zu5bi2ma Kr; sa si3nom ne govo2ri VL, sa sto2kom L; sa cre4pom Kr; sa }e4rkom Kn; sa ~e2ki} ML; pi2ta sa ora2sima Kn, sa unu1kom L; v? kao udvojeni prelog sas: sas ono1ga D; sas ja5je1tom Bi; sas ka{i1kom se tru1kuje Bi; sas ko1wem i ko1lma VL; sas mo1jega si2na Bo, sas mo1u ma1teru O; sas na1ma Ka; sas pe1pelom Kn; sas ra1lom Pa; sas fle1kama ML, sas wi2m Ka, `i5ve1la sam sas wi2m Kn. Sonorizacija finalnog -s javqa se ispred zvu~nih: saz bi1ber Vo, saz dr1vo Bi, saz `eno2m se razvo1di D. 27? Predlog u ima razli~ita zna~ewa: odve1li me u [e5to1we L, osta1vim de4te u wi1vu ML; jedini1ca u ma2jke Tr; bi1o sam u pede1setu go1dinu u1{o ta1d Ka; ne mo1{ ti2 s wi2m d izi2|e{ u kra2j Ta. 28? Predlog uz mo`e biti sinoniman sa drugim predlozima: ku1}a mu je us pu2t VL, prislo1ni{ uz du1var; le1ba i uz le1ba ML; uz me1ne je i1{o mira2z Bi; uz wu2 se privi1li de1ca Vo; ali i: uza ste1penice Ve. 29? Predlog uo~i javqa se u razli~itim vidovima: uo1~i Nove go1dine Ka, uo1~i pra2znika L; u~i \u2r|evdana D, u~i Bo`i1}a Z; o~i Sveto2g Niko1le Bi, o~i Sveto2g Ra2n|ela Ka. 30) Predlog ~erez nije zabele`en. Zna~ewe ovog predloga preuzeli su predlozi zbog i radi: 369 a? zbog dece2 ML, zbog wi2 Kr, zbok koga Vo; b? radi u1sluge Tr, radi do1govora Bo, radi se1be O. 32) Zabele`ena su dva predloga jedan do drugog: tr1govali sa po je1dne cipe1le ML, i1demo tako2 do na kra1j se1la L. VEZNICI 1? Gra|a je klasifikovana prema tipovima re~enica. Posebno }emo se osvrnuti na veznike koji odstupaju u standardu. 2? U sastavnim re~enicama javqaju se veznici ni, niti, nit: a? ne2}e ni je1dan ni dru1gi Ka, ne2ma ni le1ba ni ni1{ta Bi, ni1je bi4la ni neposlu4{nost ni mr1dawe Ta; b? niti po1so niti diplo4ma D, ne2ma ni1{ta: niti ra4di niti kra4di Kn; v? nit: nit je je1la, nit je vo1du pi1la VL. Sastavni veznik sa reduplikacijom a - a zabele`en je u primeru: ne1 zna de1 }e, a go11re, a do1le Bo. 3? Suprotni veznici ali i nego javqaju se bez finalnog vokala: ali: ra4di sa1mo {ta o1}e{, ali nemo2 da me intere1suje{ [, sta2lno se r1~kali, ali se vole1li Kn; al: te1o bi ne1{to, al ne mo1`e D, ja2 }u da do2|em, al da ne ka2`ete Bo, ~u5va2la mi de1cu, al bi4la bo1lesna; nego: ~u5va1li se nego ni4su pa1zili VP, ni4je bi4lo to2rte, nego ume2simo o1bge Tr, ne2ma da {i1jemo, nego poza2jmi ova2, ona2 O; neg: bo1qe neg da se {valeri1{e VP, bo1qe kod ma1tere, neg kod sve1krve Ve, 4? Rastavni veznici ili, jeli, eli javqaju se sa finalnim -i ili bez wega: ili: ku1}u ili sta2n Vo, da je1demo ili da pi1jemo ], ugra2di se ka~a1mak ili pro4ja Tr; 370 il: il da ga uda1ri{, il da ga zgro1mi{ Bi, il na po1so, il pod na1dnicu D; jel: i1ma da ti podme1tnu, jel da te ukra5du2 VP, sta1vimo u ko1{ jel u a1mbar Kn; el: el si tako2 re1ko Bo, el da se u1znu, el dovi|e4wa Kn, el si bi1o, el ni4si Pa. 5? Iskqu~ni veznik osim ~uje se u obema varijantama: osim da i1ma dru1gu BL, osim we1ga ni1kog ne2ma O; sem da ga opet zovu2 u sva1tove [, sem da ni1kog ne2ma od wego1vi ML. 6) Od dopusnih veznika zabele`eni su mada, premda, ako: mada je bi4lo te4{ko u ra1tu, opet si pre`i5ve1o O, proda5va1li smo slatki4{i na va4{ar, mada ni4je ka sa1d Bi; ova2 ni1kako da se `e1ni premda je o2n stari1ji u1nuk Bi; u1dala sam se tri4put, ako sam stari1ja VL, samo da te ogova2ra, ako ne2ma za1{to Bo. 7? Vremenski veznici kad, dok, ~im, kako, samo {to: kad: kad smo sti1gli u Kri1volak ML, te4{ko mlo1go kad osta1ri{ O; kat su do1{li, ima1li {ta da vi1de ], kat sve iza2|e na vi1delo ML; ka: ka sti1gnu unu1ci ], ka se kre2ne u lo2v, ne2ma da se vr1}e{ ], ka sla1vimo sla1vu Tr; dok: dok sam ra5di1o u preduze4}u Kn, dok smo bi4li mla4di Bi; dokle: devo2jka i1de dokle je zovu2 Kr; nemo2 da s uda2{ dokle sam ja2 `i4va ML. Veznik da sinoniman je sa veznikom dok: ne2ma da le1gnemo, a da se ne pe1remo Bu. Veznik kako sinoniman je sa veznikom otkad: i1ma pe2t go1dina kako se razve1la Pa, i1ma vi1{e kako je u A!ustriju Kr; ~im: ~im se vr2ne iz {ko1le, o1dma za telefo2n Ve, ~im je uva1ti ludi1lo, tr~i2 kod ma2jke [; 371 kako: kako ko2 pre2|e pra1g, nadr5qa1la si Bi; samo {to: samo {to se u1zeli, rastu1rili se VP. 8? Uzro~ni veznici su jer, jel, zato {to: jer: tu4kla nas, jer ma2jku ni4smo ima1li ], osta1vila ga, jer se pre1udala Kn; jel: ne1{to ju izma1klo jel ne mo1`e sve1 da i1ma Kn; el: ne5 da pi1pnem ni1{ta, el sve zara2`eno ], sve1 sam i izdr`a5va1o, el ja2 sam na2jstari1ji si2n D. zato {to: vr1tali ne sa po1lo`aja zato2 {to uda1rila ki1{a ML; po{to: gla2dne go1dine bi4le po{to mu{ka4rci mobili1sani O. 9? Uslovni veznik je ako: ako }e ga preva1rite, bo1qe nemo2 da dola1zite VP, ako ne2ma{ pa1re, ne2ma{ ni1{ta Ta, ako se vr2ne{ do po5dne, do1bro VL. Partikule O vokalskim partikulama ve} je bilo re~i kod zamenica /kime, ~ime? i priloga /sade, sada, svuda, tuda?. Konsonantske partikule javqaju se pojedina~no: -ke: dana1ske Bi, no}a1ske VL, jesena1ske O; -na: ovdena2 ML, tu5na2 VL VP Pa [ ], ovamona2 Kn, tamona2 Bu Vo Kr, gorena2 Bi ML O Ta, dolena2 Kn; -nak: ovdena2k Kn Kr Ta, tu5na2k D Z ML Ta, tamo5na2k BI D L; -k: o1ndak Bi Bo Ve Vo D Z ML Ka Kn O Pa Ta Tr ] [, da me1te{ o1ndak Bi, o1ndak ni1{ta Ve, po1lak vo1da, po1lak vi4no Tr; -m: po1sem Bi Bo Ve D Z, da1klem VL. 372 REYCE 1? Pokazne re~ce javqaju se u varijantama: eve2, ene, ete i evo, eno, eto: a? ete2 ga na kapi1ju VL, ete2 ti VP, ete2 tako2 L, ete2 ti pla4ta Bo, ete2 ti je devo2jka Kr; ali i: e1to mu ga na2 ML, e1to vi1di{ D; b? eve2 Z, eve2 ti ve4 O, eve2 ga na ru4~ak Pa, eve2 ga Bi, eve2 ti uzni ovo2 Kn; ene2 ta1mo ], ene2 mu }e4rka [, ene2 ga wego2v stri2c Ka. 2? Re~ce kojima se ne{to potvr|uje ili odri~e su: dabo1me Ve Vo ML Ka Kn O Pa, pa dabo1m Bi ML. Izdvajamo i skra}eni oblik glagola jesam kojim se potvr|uje ne{to {to je ranije konstatovano: je1s tako2 VL, je1s, sa wi2m je O; je1s je bi4lo na5po2rno D, je1s je mu do2|u lu1tke Pa, je1s je tako2 bi4lo O. Za odricawe koristi se re~ca ne, ili turcizam jok: /jeste i{li u {kolu? - ne D Z O Pa [, /jeste bili bogati? - ne Pa, /jeste krstili decu? - ne Kr; ma jo2k D ML, ako ga vo1li - do1bro, ako ne - jo2k ML, jo2k, jo2k mori2 Vo. 3? Zabele`ene su modalne re~ce vaqda, mo`da: va1qda je wego2v Z, va1qda dola1zio Pa, va1qda le1p{e kat si mla2d ], va1qda do1{li da nasle2de Ta, va1lda o2n zna2 L; mo1`da Bi Bu Ve VL ML O Pa Ta, mo1`da i pro1dali VL, mo1`da zna2{ D. 4? Nekim re~cama i modifikatorima izra`ava se ograni~ewe u tvrdwama ili se ne{to nagla{ava: ba2r BI VL Pa [, da ba2r o1}e da se o`e1ni Bi; ba1rem je1dnom u go1dini [, da ba1rem ka2`e Vo, barem se vole1li Bu; dodu4{e o1na ni4je lo1{a Bi; ni4je vi1dela o1ca sko1ro de1set go1dina Bo; goto1vo za wi2m kre5nu1la VL; 373 ugla1vnom iza2|e de1lo na vi1delo Kr, ugla1vno se sve1 dozna2 VL, ugla1vno da se r1~kali Vo; gla1vno smo se le2po sla5`a1li O, gla1vno da me obi2|u Kr. 5? Turcizmi ba{ i taman evidentirani su na ovom prostoru: ba{ kad te1de da usta1ne Tr, ba{ mu do1{lo do2vde ML, tama2n da le1gnem ML, tama2n se zaposli1jo Bi, tama2n smo oti1{li u A!ustriju VL, tama2n da zakqu~a2m vra4ta Ta, tama2n L, ja2 tama2n da le1gnem Bo. Ima i drugih modifikatora za isticawe: o2n je li1~no sprovodi1o Ka; ni1kako da se smi2ri Ta, ne sme2m ni1kako da dozvo1lim O; i1dem na pi1jac pogoto1vu sre5do2m Tr; baja4gi Bi, o}e baja4gi O, ka`e boja4gim Ta. 6? Razne re~ce gra|ene su pomo}u imenice bog: dabo2gda pocr1kali svi1 VL, dabo2gda mu sve1 osta1lo pu4sto O, bo1gami Bi Bo Vo D Z ML Ka Kn Pa [, ne4}u bo1gami VL, ni4sam bo1gami D, naboga Ve, o1na mu naboga bra5ni1la Ka. 7? Re~ca li najvi{e se upotrebqava bez vokala: da l se mo1`e , da l da ku2pim Bo, da l o1dma da se vr2nem Tr; da l je1sje da l ni4je Kn; al ii: da li mi ve1ruje{ [, da li vo1lite ML. 8? Re~ca nego zabele`ena je u materijalu: vi1{e nego osta2le ML, stari1ji nego {to tre1ba D, bo1qe siro1ma nego pokva2ren D, le1p{e pa1mu~ne ma2jice nego sinte1ti~ke VL; vole1la sve1krvu vi1{e neg ma2jku O, bo1qe neg ona2j Kr. 9? Re~ca neka ~uje se u varijantama: nek i1de do1|avola Bo Ve D Z L O Pa [, neka1 ga ML, neka le`i2 VP, nek ludu1je Ka, nek i1de be1straga Kn, nek zako1qe koko1{ku Vo, nek propa1dnu Ta, nek du2va kolko o1}e D. UZVICI 1? U ovoj grupi izdvajamo najpre slovenske, a potom i uzvike balkanskog porekla. Gra|a je razvrstana po azbu~nom redu. 374 Hajde je balkanizam turskog porekla /Skok ERHSJ?: a1jde Bi Bo Ve VL ML Pa Ta Tr O ] [, a1jde na1poqe Ve, a1jde di1k se ], aj d i1demo Bi Bo ML; a1jd u wi1vu Bi, aj ku1}i Bo; a1la pora2so Bo, ala2 je lep Ve; au2 /~u|ewe? Bo Ve ML Kr Tr Pa [. 2? Uzvik bre je balkanizam gr~kog porekla /Skok 1972: 456): bre Veli1bore Kn, bre, e2j bre Kn, nemo2, bre, da }u5ti2{ ], {ta si, bre, za1peo ko glu2v na telefo2n Ka. 3? Od imperativa gledaj dobili smo uzvik gle: gle Bi Bo Bu Ve Vo D Z Ka Kn Kr L ML O Pa Ta Tr ] [, gle, gle Ve, gle kako mu stoji2 ]. Uzvik ej ima ulogu zabrane: ej, nemo2 da pri2~a{ vi1{e ML. Uzvik iju izra`ava ekspresivnost: iju1, da cr1kne Kn, ju, ju {ta la1`e VP. Uzvik kuku upotrebqava se za kukawe: kuku me1ne Ka. Uzvik ma zabele`en je u slu~ajevima: ma i1di ML, ma nemo2j Vo Kn. 4? Uzvici more i mori spadaju u balkanske grcizme: uda2j se mori2 Kn, nemo2, mori2, da se sikira2{ Kn, }u2ti, mori2 ta1mo Ka, more uva1tili ga Pa, more dola1zi ova1m Kn. 5? Uzvik ~ik je turcizam ali podsti~e na realizaciju radwe: ~i1k ako sme2{ Ve. 6) Uzvici kojima se dozivaju ili teraju `ivotiwe: a? i{, ubio te ratos Vo, i{ Bi Bu ML Ka O Pa [, i{, kobac te izeo Bu; ~ibe Bi Bo D Z O Pa Tr [, ~ibe, pceto, Bo, ~ibe, xukelo, Pa; mac, mac Ve L Kr Ta Tr ] [, mac, maco D; pis, crkla dabogda Tr; oj~, tuta D, oj~, oj~ L; b? izra`ava se neka druga emocija: pa se dova1tili bape bape L, prebi1la je sna1ja bape bape Ta; 375 ah Bi Bu ML Ka O Pa [; uh Ve L Kr Ta Tr ] [; oh Bi Bo D Z O Pa Tr [, jao, Bo Vo D Z L O ]; v? uspostavqa se komunikacija: a1lo alo Bi Bo D Z Kn O Pa Tr [, alo Ve L Kr Ta Tr ] [. ZAPAyAWA O NEPROMENQIVIM REYIMA У корпусу говора Млаве забележен је велики број прилога. а) за место: овам, там(о), де, негде, нигде, куд, свуд, одовуд, одонуд, одатле, оданде, довде, ту, туна, овдена, дол, гор, одозгор, горе, напред, назад, унутра, напоље, напољу; близо, далеко, били смо кући; б) за време: некад, никад, одма, сад, пре, ондак, послем, посе, опет, таман, зиму, данаске, јуче, јутрос, пролетос, једном, јесенас, прекјуче, прексутра, одавно; в) за начин: (о)вако, онако, полако, бадава, друкше. г) за количину: колко, толко, оволико, толико, млого, мал(о), мањ(е), коџа, скроз, лечка. Најтипичнији предлози су: до, за, међу, крај, над, од, око, по, поред, преко, с, у. Фреквентни везници су: ни, нити, а, али, него, или, је ли, кад, док, чим, јер, ако. Речце са ове територије: еве, ете, не, бар, дабогда, ли, нека. Узвици казују расположења, емоцију и служе за дозивање: ајде, ала, бре, где, мори, чим, иш, мац, ух, јао, ало. Многе непроменљиве речи поклапају се са књижевним речима, а има и модификованих израза, као и турцизама, што овај говор чини аутентичним. 376 TVORBA REYI I LEKSIKA 377 1. Tvorba re~i obra|ena je u onom delu koliko je neophodno da bi se uo~ile osnovne razlike i sli~nosti sa kwi`evnim jezikom. Klasifikacija gra|e ura|ena je po modelu profesora Simi}a /R. Simi}, Leva~ki govor, 1972). Deskripcija leksema izvr{ena je prema na~inu tvorbe: slo`ene, izvedene, kombinovana tvorba. Re~i su razvrstane prema vrstama. Prilog na{em izlagawu je i mali re~nik nesvakida{wih re~i i izraza. Govor Mlave gaji naro~itu riznicu etnolo{kog blaga kada je re~ o kletvama i blagoslovima. Stoga je i zabele`en mawi jezi~ki korpus. Rad iz ove oblasti zahteva posebnu studiju. Primeri su sa ~itave teritorije, ali u radu navodimo samo one za koje imamo potvrde u kontekstu. SLOyENE REYI 2. Slo`enim re~ima smatrali smo re~i koje su postale srastawem dveju ili vi{e posebnih re~i u jednu. „Odre|enije kazano: slo`enice su re~i koje su postale srastawem pojedinih re~eni~nih delova ili i celih re~enica sastavqenih od najmawe dve re~i― /M. Stevanovi}, 1964: 414). Imenice 3. Slo`ene imenice razvrstali smo u nekoliko podkategorija. a? U nazivima praznika u kojima je upravni ~lan imenice dan dolazi do srastawa dveju re~i u slo`enicu: Spa1sovdan ML, \u2r|evdan Kr. Do{qa4ci, mi2 sla1vimo Spa1sovdan ML, Mo2 fami1lija sla1vi \u2r|evdan Kr. Imenica dan tako|e je sastavni deo slo`enice: bla1gdan ML, Veli1gdan ]. To2 tako2 se sla1vi kad bla1gdan ML, I!de se na gro2bqe na Veli1gdan ]. 378 b? U kategoriju odredbenih slo`enica spadaju slede}e: Be1ograd Ka, Bo`i1dar ML, Sla1nkamen Ka, gologla1v Tr, glavobo1qa ML, mlado`e1wa ML, polomo1}stvo ], iznu1trica [, ~uva1rku}a Ka, xabaleba2ro{ Pa, `enotr1ga Tr, ~ukunde1da Kr, ~ukununu1~e Kr, paraunu1~e L, poqopri1vreda Pa, praba1ba Ka, belo1{qiva Kn, Belovo1dice [. Putu1jemo za Be1ograd Ka, Mo2 mu2` se zove2 Bo`i1dar ML, Le5~i1la se u Sla1nkamen Ka, Ova2 je {qi1va za raki1ju, belo1{qiva Kn, Rawi1je sam i1{o gologla1v Tr, Ima1la sam taku2 glavobo1qu ML, Bi1o le2p mlado`e1wa ML, O!tac tre1ba da osta1vi polomo1}stvo ], Kobasi1ce se pra1ve od iznu1trice [, ona2 tra4va za u1{i, ~uva1rku}a Ka, We2n ~o1vek je xabaleba2ro{ Pa, Tra4va se zove2 `enotr1ga Tr, Ja2 sam ~ukunde1da Kr, i1mam i ~ukununu1~i}i Kr, Dobi1o sam paraunu1~e L, Osta1li smo na poqopri1vredu Pa, pa smo bi4li u Belovo1dice [, yi5ve1la ni praba1ba na koli1bu Ka. Ovaj termin preuzet je od profesora Simi}a, a definicija od Stevanovi}a. ,,Odredbene su slo`enice postale od sintagmi u kojih je jedan deo odre|ivao drugi― /Stevanovi}, 1964: 426). v? Dopunske slo`enice su slede}e: gru1povo|a ], trno1kop Kn, pismono1{a Kr, ko1lovo|a L, Vratolo4ma O, qubomo1ra Pa, dvo`u1~e ML, stodina2rka VP. Za lo2v se odre2di gru1povo|a ], u1zne se trno1kop Kn, Na vra4ta se dola1zilo ku2j pismono1{a Kr, uva1ti{ se za ko1lovo|u L, sve4tac kad va4{ar, Vratolo4ma O, ve1lika ni bi4la qubomo1ra Pa, i1ma ja4je dvo`u1~e ML, bi4la ona2 pa1ra, stodina2rka VP. ,,Dopunske slo`enice zovu se jo{ i rekcijske. Ali ovaj termin nije najsre}niji jer rekcijskih ima i me|u odredbenim slo`enicama. Ovde mislimo na slo`enice koje su postale od predlo{ko-imenskih veza uslovqenih rekcijom glagola na koje se odnose. I s obzirom na to {to wima upravqaju doti~ni 379 glagoli, te se veze mogu shvatiti i kao dopuna upravnih glagola,, /Stevanovi}, 1964: 428). Od slo`enica ~iji se deo nalazi u imperativu izdvajamo: ispi~utu1ra VL, ra1spiku}a D. Ni5 se zna1lo ko2j go1ri ispi~utu1ra VL, Mila2nka bi4la ra1spiku}a D. g? Tako|e su odredbenog karaktera slo`enice nastale od predlo{ko - pade`nih veza dodavawem imeni~kih nastavaka: poseqa1ra ], dokole1nica Pa, podla1ktica D, na5ra1mak ML, podbra1dak L, na4gaz ]. To2 ona2 poseqa1ra ], Ni5 bi4lo ka sa1d dokole1nice Pa, Bole1le me podla1ktice D, Done1sem u1ve~e na5ra1mak dr5va2 ML, Gle2 ko1lki mu podbra1dak L, I!ma de sta1ne{ na na2gazi i na2prati ]. d? Imenice nastale od glagola slo`enih sa prefiksom: do1govor Bi, za2ka~ka L, za2loga Z, ispi1snik Ka, na4slon Kn, povr1zica Kn, podbi1rak Pa, po1nuda L, poseko1tina Ka, poslu`a2vnik Ta, pre4gib L, pre4plet Tr, pre2slava Kr, pre5so1lac Pa, pri1nova L. ]e do2|u wo2jzini na do1govor Bi, De1 li sam me1tula za2ka~ku L, Mo5ra1la se da2 ne1ka za2loga Z, O@n i ja2 smo ispi1snici Ka, I!ma filore4tu, a i1ma i na4slon Kn, Na ~ara1pe me1te{ povr1zice Kn, To2 da prebi1ra{ podbi1rak Pa, O!na bi4la i prili1ka i po1nuda L, Na ru5ke2 ima1la poseko1tinu Ka, Sve me1te se na poslu`a2vnik Ta, Na ma1dracu da i1ma pre4gib L, Plete2 se klo1t, pa u~i1ni{ pre4plet Tr, Ovo2 mi sla1va, a sveti2 Ara2n|eo pre2slava Kr, U si1ra i1ma{ pre5so1lac, to2 ga dr`i2 Pa, Dobi1li smo pri1novu le1tos L. |? Imenice slo`ene sa odri~nom re~com ne-: nemogu4}nos Ve, nevaspita4we ], nesre1}a Kn, nepra2vda L, nevo1qa O, ne1vreme Pa, ne`e1wa Kn, nema5{ti1na [. 380 Ve1lika nemogu4}nos u to2 vre4me Ve, Koje2 wego1vo vaspita4we - nevaspita4we ], bi4la sre1}a u nesre1}i Kn, i pra2vda i nepra2vda L, ve1lika nevo1qa O, Spre5ma1lo se ne1vreme da2nima Pa, ni5 se `eni1o - ne`e1wa Kn, bi4la siroti1wa - nema5{ti1na [. Pridevi 4. Slo`eni pridevi se tvore na isti na~in kao u kwi`evnom jeziku: golodu1past VP, gorwoma2lski Pa, ~etvorokana2lni Tr, stereofo2nski Tr, vazduhoplo2vni Pa. Oda1kle mu pa1re kad i1de ona1ko golodu1past VP, gorwoma2lski ka Lesko2vcu Pa, ka1setofon bi1o ~etvorokana2lni stereofo2nski Tr, si2n mu vazduhoplo2vni avija1ti~ar Pa. Retko se upotrebqavaju pridevi za ozna~avawe nijanse boje: otvorenopla2v, sve4tlo`u2t. Xe1mper sam obu4kla otvorenopla2v tad na igra2nku Pa, ima1la sam prslu1~e sve5tlo`u4to D. Pridevi slo`eni sa prefiksima bez- : be1zbo`an [, /Nemo2 da bi1dne{ be1zbo`an, ne va1qa.? Ovaj pridev ozna~ava osobinu koja se sastoji u nemawu onoga {to se kazuje prostim pridevima. na- : na1gluv L, /O@n ma1lo se kao pra1vi na1gluv.? Pridevi slo`eni sa prefiksom na- kazuju da pojam, uz ~ije ime oni stoje, ima u neznatnoj meri onu osobinu koju ozna~ava prosti pridev. o- : o1malen Ta, /To2 je bi1o tako2 toli1ki, o1malen de~ki2}.? Ovim pridevom kazuje se osobina osnovnog prideva i ozna~ava pojam koji ide uz male, kao {to je prili~no nizak. po- : po1ve}i Ta, /Di1gni ona2 po1ve}i xa2k, ja ne mo1g.? 381 Prefiks po- unosi novu nijansu u zna~ewe, jer kazuje uve}anu osobinu osnovnog prideva. pre- : pre1pametan Ka, /Mo2 stri2c bi1o pre1pametan ~o1vek.? Ovaj pridev je superlativnog zna~ewa /kazuje osobinu osnovnog prideva izra`enu u velikom stepenu?. pri- : pri1glup Ka, pri1prost Kn, /On ni4je za ni1kog, pri1glup, pri1pros.? Prefiks pri- izra`ava ne{to ubla`enu /negativnu? osobinu koja se ozna~ava osnovnim pridevom. pro- : pro1sed VL, pro1}elav VL, /Malo pro1}elav i pro1sed le4~ke.? Pridevi sa prefiksom pro- imaju ubla`eno zna~ewe prostog prideva. za- : za~u1|en Pa, /Gledi2 ona1ko za~u1|en, ne1 zna {ta1 }e.? Pomo}u re~ce ne- grade se slede}i pridevi: nevaqa1o L, ne1po{ten VL, nepove1rqiv Ka. Taki je bio nevaqa1o de~ki2} L, mlogo ne1po{ten VL, o2n i dana1s nepove1rqiv Ka. Pridevi slo`eni sa re~com ne nekad ozna~avaju nemawe osobine prostog prideva. Zamenice 5. Od slo`enih zamenica izdvajamo: Svakoja2ki me ja1di mu1~e Vo, Do1{li kojeka1ki na kapi1ju Tr. U slo`ene zamenice ubrajamo i slede}e odri~ne: ni1ko, ni1{ta, ni1kakav, ni1~iji, neodre|ene zamenice: ne1ko, ne1{to i op{te: sva1ko, sva1{ta. Ni1ko mi ne dola1zi ML, ni1{ta ne5 da zna2m Ve, ka1kav - ni1kakav L, ni1kakav to2 ~o1vek D, Ni1~ija ni4je do zore2 ], nemo2 ni1~ije da gle1da{ Z, ne1{to }e d-izmi1slimo VL, sva1ko ju dola1zi Kn, sva1{ta se govo1ri Kn. 382 Nepromenqive re~i 6. Slo`enice postale od prilo{kih izraza u koje ulaze odre|eni pade`i samostalnih re~i s odgovaraju}im predlogom su: ni1zbrdo, u1zbrdo, na1poqe, otpri5li1ke, dogo1dine, skra1ja, o1bdan, o1bno}. Ka se kre2ne pa ni1zbrdo Ka, wo2jna ku1}a u1zbrdo L, ne mo1` d-i1de na1poqe Pa, viso1ka tako2 otpri5li1ke VL, o1pet mi de1ca dola1ze dogo1dine Kn, Me1ti je1dnu {e4rpu skra1ja ]. O!na je i1{la za pa1re o1bdan, o1bno} D. Prilo{ke slo`enice od predloga i poimeni~enog prideva u obliku, u kome se on ne javqa kao posebna samostalna re~, su izdale1ka, na1veliko. Sti1`u vi go1sti izdale1ka VL, Kupu1je se na1veliko Ka. Prilo{ki izrazi od predloga i priloga postali su slo`enice: do1tad, odu1vek. Ni4je ga do1tad pogle1dala VP, Odu1vek je o1na ima1la pone1kog Kr. Slo`eni prilozi za vreme su u1jutro, u1ve~e. Usta1nem ra1no u1jutro ML, le5ga1ju ka1sno u1ve~e Pa. Brojne slo`enice i poluslo`enice su: dva-tri2, pe4-{est, se1dam-o1sam, dva4put, tri4put. Me1tem dva-tri2 ja4ja Kn, pe5nzi1ja pe4-{est i1qada ML, Nalo1`im, uba2cim se1dam-o1sam karto4na ML, o1krete o1~i dva4put-tri4put Ka. Slo`ene re~ce: va1qda, mo1`da. Va1qda se koko1{ka sku1vala Kn, Mo1`da }e oti2dnu Bo. 383 Re~ca koja je po sastavu slo`enica triju re~i: dabo2gda /da - bog - da?. Dabo2gda ga mo1ja mi2so pra1tila Ve. Glagoli 7. Zabele`eni su slo`eni glagoli: blagoslo1viti, zlosta1vqati i dangu1biti. Tako2 ma2jka blagosi2qa }e4rku VL, Vi1dela sam da je zlosta1vqaju Ka, Sa1mo da dangu1bi, za dru1go ni1{ta ni4je VP. Od glagola slo`enih sa prefiksom na terenu su zastupqeni slede}i: do-: Dove1li je na pra1g VP, Dovu4kla se kaj ku1~ka Bi, Me1ti u to4rbu {ta dogra1bi{ O, Doda2j bra1{no da ne bu1de dle1kavo L, Dogore1lo do noka5ta2 Ve, [ta vre5di2 {to `i5vi2 kad ne do`i5vi2 Bu, Ne2ma {ta da se doka2`e Kr, Kad se ta2 dokopa2 imovi1ne, goto2v si ML, [ta su ima1li, to2 su i do1neli VL, U!zi, pa dopu1ni lo4n~e Kr, Ne1 zna{ de1 }e{ da do1spe{ Ka, De1ca ma2li, do1tr~ali kod me1n Ve, Je1dnu arti4cu mi dotu1rili kroz pro4zor Vo, Ku2j mo` da dova1ti, nek se pre1pne ML. za-: Ni4su ga zabele1`ili u kwi1ge VP, Ne mo1{ ti sve zabra2ne L, Sve ni je bi4lo zabra2weno rawi1je D, Ni4je glu4pa, nego se zabu5ni11la Kr, Neka pro2ba da zabu1ta {ta mo1`e L, I!{li kad po1mra~ina da zabodu2 ko1lac u gro2bqe D, Ka1ko se ni4je zabri1nuo, jo{ ka1ko ML, Zavla5da1la bi4la bo1les u se1lo ML, Sve1 mu stva2ri zavrqa1~ila kroz pro4zor Pa, Ra2dimo dok ne zavr2{imo po1so Kn, Zavu2ko se s no1sem de ne tre1ba VL, Ma1lo zagra1bi{ odozdo4le, pa vi1di{ Tr, Ce1o pla1c zagra5di1li zbog lo5po1va Kr, Kad se zalete111o, kad je zagr1lio Ta, Na Sveto1ga Sa4vu zagr5me1lo o1pasno Kr, Ko5m{i1ka se ra1no zadevo2j~ila L, Je1lo se {ta2 i1ma, {ta1 se zade1silo Ka, Ta2j o1bi~aj se za1dr`o do dana1{weg da2na Tr, Kad ne2ma{, mo2ra se zadu2`i{ Pa, Gle1daj da se ne zaka1~i za te1b ML, Vra4ta mi za1kovali luda4ci Pa, T2u2 zako1pali zla1to VP, Ra2fija se skro2z zamr5si1la Pa, [ta1 osta1nu kola4~i od sla1ve, to2 zamr1zne{ L, Mlo1go ju ta2j mu2` zanemo}a1o Bi, Ne5 da zaosta1jem za dru1gema Ka, Mo1gli se zapa2le VP, Za1pela mi 384 vra4ta, ne mo1g d-u2|em Bo, Ume1o je o2n i da zasvi2ra, i da zape1va Ve, Zar ma1lo zape5va1la na gro2bqu ML, Zapi2taj se da1 l si u pra4vu Bi, Mno1gi su zapla1kali zbog we2 Z, Sta1ne na pu2t, pa se zapri2~a i1zeno /stalno? Pa, Ni4je la1ko da se zara2di O, Zatvori1la we2nu kapi4cu /kapiju?, i oti1{la Bo, Sara5ni1{e ~ove1ka, zatrpa1{e ga Ka, I vo1du su za1trovali VL, Ne1de sam zatu1rila i1glu Kn. iz-: Zna1la sam mlo1go, al sam izabora1qala Bu, Gle2 kako sam izvr5qi1la ru2ku ML, Jedva1 ga izvu4kli Ka, U ra1tu se mlo1go izgi1nulo [, Ku1}a mu izgore1la na br1do Kn, Vole1li se pa se izgusti5ra1li D, Svi1 me je1li, ize1li me O, Ne2mam ko1m da se izja1dam Bi, U!zela mu pa1re, izja1{ala ga po1{teno ML, Sve1krva mi izla5pe1la na1~isto Pa, Ni4su je izle5~i1li, xa1ba ML, O!rali wi1vu do3kle ni4su izo1rali }u1p O, Isko1{kali se ko pa1s i ma1~ka VP, I!demo na ydre4lo, isku2pamo se Bi, Dok su bi4li mla4di izlu5de1li se Ta, O@n se izlu2pa ko Ma1ksim po divi2ziji ML, Ne mo1` pa1re da mu izma2mi{ Pa, Izme2{aj ja2rmu za sto1ku do1bro O, Jedva1 izmoli1la da ku2pi ~ara1pe Bu, U A!ustriju se iska5li1o /o~vrsnuo, o~eli~io? Ka, Kako ga spu1stili, tako2 ga isko1pali Kn, Ne mo1` sve1 da se iskori1sti VL, I!zneli ga na vi1delo VP, Ispa1la mu cu1cla iz u5sta2 ML, Ne pola1zi dok ne i1spije posle1dwu ka2p Kn, Isple1la sam ~ara1pe Pa, O!prala sam i i1sprala ve1{ Kn, A!mbar mu ispra5zni1li lo5po1vi Kr, Devo2jka se ispro1si, pa tako2 L, Da mu ispu1ni vre4me Z, Napra1ve se o1bge pa se ista2we ML, S po1sla nas iste1rali Ka, U!zne{ pra4{ak, me1te{, istrqa2{ Ta, Po{te1no ga izra5di1li Bo, Ska2~emo, pa izro1nimo, mla1dos je to2 VP, Su1kwa mi se ice5pa1la L, Ja1gwe se ku2pi, pa se i~e5re1~i Kr, U!zne se pla4tno pa se isfa2ltaju fa2lte Ka, Sve1 sam se isfle1kala Bo, Napra1vi se le1cidersko sr1ce pa se i{a2ra Bi, Pora2so, i{trkqa1o Ka. Dvama prefiksima slo`eni su glagoli u navedenim primerima: Na sva1dbi se izopi5ja1li svi1 Tr, Kad ra2di{, ra2di{, kad ne1 - izosta1ne{ Ve, Ce4la mu fami1lija ispropa1dala Kn. na-: 385 [ta1 i1ma da se nabode2 na viqu1{ku Bo, Ima1li smo {qiva2r, pa nabe1remo {qi1ve i pe~e4mo raki1ju D, Sa1mo ga navu5~e2 na sva1|u Bi, Mlo1go navr1}e na svo1ju vodeni1cu L, Naga1zio na ~i2ni ML, Toli1ko smo se nagla1dovali u mla1dosti Ta, To2 ti je kad nai2|e{ na zlo1 Pa, Je1di do1bro, naje1di se Ka, Do2|u da se nakr5ka1ju Ta, Mo2 sna2 se name1sti, nakin|u2ri i o1de, a1fte mi1go ML, Ka1pu da nakri2vi kad o1}e Z, To2 je kad naleti2{ na buda1lu Bo, Mla2timo vo1}ke, {qi1ve namla2timo D, Moli1o bo1ga pa namoli1o Ka, Ni4je te1o `eni1dbu, nego ga namo5ra1li Bi, Pre1|u namota2 na klu1be ], O!na ga tako2 namr1zla Kn, Ne mo1` da napi1pa ra1nu VL, Napra1vili po1so Pa, Tako2 mi2 pre5de2mo dok ne napre5de2mo ], Napr1sla mu ~a1{a u ru5ke2 Bi, Yuvi1ka /buquna? mo1`e da naslu2ti nesre1}u Kn, Ski5ta1la se, ne naski5ta1la Kn, yi1vot mo2ra se nasta1vi, ne2ma {ta2 Pa, Preska2~e plo2t, i1ma se nata1kne Kr, Pored we1ga se nau`i5va1la VL, Mlo1go nas u~i1teq nau~i1o VP, De4te podoji1la, nara5ni1la L, Kao kad nahu1{ka ku1~e na we1g ML, Bez me1n na1~eli le1ba D, Ta2j pija1n po ce1o da2n, na{qe5ma1o se oda2vno Kr. nad- : Ne mo1` da ga nadvla2da ni1kako Ve, Nadvi5ri1o se na pro4zor Bo, Ni4si mo1go da je nadgovo1ri{ Bi, Ume1o je i da i1gra, i da nadi1gra Ka, O!na ce4lo se1lo nadla1jala Ve, Ve1}i od o1ca, nadja~a1o ga Ka, [ta1 mi se nadno1si{ nad gla2vu [. o-: Do1bro oba1vio po1so L, Ne5 da ga o1basula re5~i1ma Ve, Obigra2va kao ki1{a oko Kra1gujevca VP, Obi5|i1 me, mo1lim te [, Sve1 mu se sno1vi obisti1nili Ve, Bande4re sli1kama oble5pi1li [, Obli5za1la ga kao te1le [, U!ze{ fo2liju i oblo1`i{ ple1kove D, Br2zo se oboga1tio Kr, Vole1la ga, pa obole1la Z, I!dem da se obrija2m u berbe2rnicu Ka, Obra5ti1o se ona1ko o1sorno VP, Ne1ka me mo1ra o1buzela Kr, Ne2mam {ta2 da o1bujem ni d obu5~e2m Pa, Zar sam ma1lo ogladne1la ], Opqa1~kali me, oglobi1li Pa, Ta2 me sa1mo ogova2ra ], Si1novi mi se o`eni1li O, Br2zo ga devo2jka o`a1lila O, Kobi1la mi se o`dre5bi1la, o4vca oja1gwila Z, Ba1{ sam o`edne1o VP, Bi2v{i mu2` me olaja2va de1 sti1gne VP, We1ga su tako2 okleve1tali VL, Okru5ni1li smo koku1ruz O, Ma1~ka mi se oliwa1la ], Ukra1li me, opqa1~kali Vo, Pla1c smo ogra5di1li na o1gradu ML, Su2nce me ogre1jalo Ve, Le5~i1la se, pa ozdra1vila VP, Oka5di1la sam ce4lu ku1}u Ta, Mla2du i mlado`e1wu okru5`i1li sa svi2 stra5na2 Tr, Obkoli1li nas Bu1gari O, Zna4mo mi2 da oma2stimo br1kove Vo, Bi2v{i mu2` je omr1zo 386 kaj ku1~ku Bi, Me1ne su onemogu5}i1li da s o`e1nim Bi, Ku2j i1ma pa1davicu, ~as se onesve2sti Kr, Sve1krva mi oku5pa1la de1cu Bo, Tako2 je opau1~io, pa1la sa stoli1ce ], Opra5{i1li smo kuku1ruz [, U so1bu se osa5mi1la, ne izla1zi Ka, Sr1ce mu osvoji1la, ume1la [, Za no2} ose5de11o ~o1vek Bi, Mlo1ge ku1}e osiroma1{ile Bu, Devo2jka osla1bela, ne2}e da je1de VP, Dla1ka ju se skroz ota5wi1la D, Sna2jka se mno1go otere1tila VL, Obe1sila se, ne2}e po1p da je o~ita2 VL, Sva1kog pr2vog u me1secu mi se opa1rimo Pa, U!zo onu2 dro1qu, oseva5pi1o se VP, Ocr5ni1li mu o1braz Pa, We1ga su oda2vno o{a1covali Ka. od- : Jedva1 su od{ra1fili vola2n Pa. po- : Uzi1maju pa1re, povuku1ju pla4tu VP, Pogvi5rnu1o na kapi1ju VL, De1cu podoi1la i iza1{la ML, Sta1ne na pu2t, ma1lo se popri2~a Ka, Popcova1li mu i o1ca i ma1ter Ta. „U po~etku je za upotrebu prefiksa po- u fuzzy determiner funkciji relevantno bilo jedino nepoga|awe prave mere, tako da su u obzir podjednako dolazili i slu~ajevi nedobacivawa do i prebacivawa preko we. U praksi je, me|utim, vremenom sve vi{e preovladavalo wegovo kori{}ewe radi ozna~avawa podatka ne dobacuje do; danas je ovakvo ozna~avawe, mawe-vi{e u svim jezicima, osnovna funkcija ovog prefiksa‖ (М. Ивић, 1982: 57). pod- : Podvi5ri1la pod su1kwu ]. pre- : Ni1{ta ni4sam je1o, pregla5dne1o sam Vo, Yi1tav se pu2k prekre5nu1o [, Pre1mreli od stra2 Bi, Prenosi1li smo mle4ko ML, Ye2sto mo2ram da prera2dim sve4tac VP, Sva1{ta sam preko gla5ve2 pretu1rila Kr, Si2n me prete1ko, ve1}i od me1n L, Ta1~no je mo1go da precr1kne od stra2 VL. pri- : 387 Pripre5mi1li smo pri4log za cr2kvu Vo, Sve do1bro dok ne pripu1ca [, Lopo2v se pri{u2wa kad no2} ]. pro- : Probora1vio sam je1dno vre4me u Ru1siji ML, Mo1`da do2|e, al ume2 i da pro{vr2qa L. raz-: Ne ume2 da se razgovo1ri O, Ja2 gle1dam ka1ko se razdawu1je VL, Kad {u1ma razlista2, ne2ma se ~u1di{ Bo, Razqu5qa1la ono2 de4te, ka2 brqi1va /nenormalna? D, To2 tre1ba {to1 pre2 da se raskr1sti Ka, Razmi5le1li se kaj mra2vi VL, Sve1 ni ku1}u rastu1rili /porodicu? Ve. s/a?- : Umu2ti{ bela4nce pa sjedi2ni{ sve1 to2 O, Sku5pqa1li su pa1re za ko1la, al ni4su mo1gli da saku1pe Pa, Sa svi2 stra5na2 ga salete1li Bo, Lo4vci se {}u}u5ri1li, sakri1li u {u1mu ], Gra2ne se salomi1le od {qi1ve Bu, Nit me svu2ko niti me obu2ko Bo, S ko1lima se skra1o Ta, Xe1mper mi se skva1sio VL, Ski1nuli me /izbrisali moje ime? s pla2tnog spi1ska Bu, Ne mo1` da stoji2, skqo5ka1o se uz plo2t ML, I!ma da ga dovede2m da se suo1~imo Ve. u- : Me1n uba5ci1li u komi1siju Ta, Mo5ra1li da ga uve1rimo u su1protno Pa, Samo na2|e de1 }e da se ugwe2zdi Tr, Ye1kao je da ugra1bi pri5li1ku Bu, Ze2ca sam ulovi1o i faza4na ], Zavu5~e2 se ta1m, uku2rvi se /pritaji se, primiri se?, sam }u5ti2 O, Pa1zi da ne ulete2 koma4rci Ka, Ne mo11` da uma1kne{ od kom{i1ke O, Ne2 la1ko d u1mre, ne2 du4{u d ispu1sti Pa, Ure1kla ga ne1ka `eneti1na Kr, U!zo ju pa1re, i ko1la, urni1so je D, Ute1rali mu stra2 u ko1sti ], Ni4je mo1gla da ute1kne [, Ja u1ve~e uto1nem u razmi5{qa2we VL, Ni4su mu poda4tke ubele1`ili na vre4me Kn, Ye2sto se ufle1kala kad bi4la ma2la Kr, Mi1sli da uva1tila ca1ra, ajde Tr, Ne2}e da u2|e unu4tra Pa, yi5ve1la je du1go sa4ma, u~a5me1la D, Ne1{to sam se u{i5nu1o u le4|a Bi. uz- : 388 Wi1va se la1ko uzo1re kad i1ma{ { ~i2m ML, O@n se uzmu1vao, ne1 zna de1 }e Kn, Uznemi5ri1la se, ustumara1la ta1m - ova1m Kn. ИЗВЕДЕНЕ РЕЧИ ,,Pod ovim pojmom Stevanovi} smatra one re~i, koje su postale dodavawem pojedinih nastavaka na proste, ili ve} izvedene, ili ~ak i na slo`ene re~i, odnosno na wihove delove jednih ili drugih ili tre}ih re~i, koji su uvek nosioci zajedni~kog osnovnog zna~ewa, kako korenske tako i svih od we izvedenih re~i,, /Stevanovi}, 1964: 473). Imenice 8. Sufiksi kojima se tvore izvedene re~i nemaju posebno zna~ewe, ali i oni unose novo zna~ewe u izvedenicu. Navodimo izvedenice klasifikovane po modelu Ivana Klajna, preuzetom od Stevanovi}a /Tvorba re~i u savremenom srpskom jeziku?. Kriterijum navo|ewa je pregled sufiksa u savremenom srpskom jeziku, po obliku, zna~ewu i upotrebi /Klajn, 2003: 6). -ba: bo4rba, be4rba, go1zba, mo4lba, na5re1dba, tu11`ba, uda1dba; O!}e{-ne2}e{, mo2ra{ u bo4rbu [, Nekad bi4la bo1qa be4rba Ka, I po1|ani pola1ze na go1zbu Tr, Ne poma2`u ni1kake mo4lbe Ka, po1doficir i1zdao na5re1dbu [, O!ndak se podno1si tu1`ba ML, Ako ne1ki sti1gli za `eni1dbu el uda1dbu Tr. Nastavak -ba slu`i za gra|ewe imenica od glagola koji zna~e proces vr{ewa radwe. Dodaje se na okrwenu infinitivnu osnovu. -idba: veri1dba, `eni1dba, kosi1dba; 389 Pra1vi se veri1dba po dva2 da2na Tr, Sti1go mo1mak za `eni1dbu ], To2 se i1{lo pre2 na kosi1dbu ML. Sufiks -idba mora se posmatrati kao zaseban sufiks. Za to postoje bar dva argumenta. ,,Prvo, po Stevanovi}evoj analizi ostaje neobja{weno za{to bi sufiks - ba dolazio iskqu~ivo na infinitiv na -iti /jedini izuzetak je udadba, {to je svakako nastalo po analogiji sa svadba, `enidba, prosidba, veridba?. Drugo, i jo{ va`nije, -idba se javqa u re~ima vezidba, rezidba i vr{idba, gde se ne mo`e tvrditi da je osnova infinitiv,, /Ivan Klajn 2003: 71). -bina: vra1xbina, ro1dbina, su1dbina, ta1zbina, o1taxbina; Pra1ve se vra1xbine u Rano1vac ML, Dola1zi ni ro1dbina VP, Taka2 mu sudbi1na L, Odve1la ga devo2jka u ta1zbinu ML, Mo5ra1lo se, bra5ni1li smo o1taxbinu [. Sufiks -bina dolazi na imeni~ke i glagolske osnove. ,,Od imenica su otaxbina, tazbina /< tast? i rodbina: Stevanovi} (1964: 470) tu pomiwe i postojbina, koje je /bar po obliku? od glagola, ali se zna~ewem pribli`ava prethodnim trima. Vraxbina i sudbina verovatno su od glagola; nesumwivo od glagola su naseobina /jedina s prelaskom l > o?, naruxbina /naruxba? i poruxbina,, /Klajn, 2003: 98). -ivo: va1rivo, ple1tivo, pre11divo, ko1qivo, ye1na mo2ra da zna2 da zgo1tvi va1rivo Bo, Pone1semo ne11{to, el ne1ko ple1tivo Kn, Mo1tala sam klubi1}e, pre1divo ], Na sarane se nosi koqivo /`ito? Bi. 390 Ove imenice zna~e predmete dobivene vr{ewem radwe osnovnog glagola: variti, plesti, presti. Izvedene su od infinitivne osnove i nastavka. ,,Naprotiv, so~ivo /od sok, po Skoku? i kladivo /od glagola klasti?, kao ni koqivo /gr~kog porekla?, danas se ne mogu smatrati izvedenim re~ima. Po zna~ewu, [ipka imenice na -ivo deli na pet grupa /sredstvo, materijal, rezultat radwe, predmet radwe, mesto vr{ewa radwe?, ali se one ne daju jasno razgrani~iti. Osnovnim bi se svakako moglo smatrati zna~ewe gra|e, materije. Pri tom pojedine re~i mogu ozna~avati materijal, kako pre tako i posle upotrebe /pletivo - ono {to se plete ili {to je ispleteno?. Iz zna~ewa materijala prirodno proizilazi zna~ewe predmeta radwe /predivo - ono {to je upredeno, pre|a?, kao i zna~ewe proizvoda ili rezultata radwe /varivo, pecivo?“ /Klajn, 2003: 80). -tva: `e1tva, se1tva; Kad je `e1tva, svi1 ra2de na wi1vu Bi, u1 prole}e se1tva Ka. ,,Nastavkom -va izvode se imenice koje su po na~inu gra|ewa naj~e{}e sli~ne imenicama na -ba,, /Stevanovi}, 1964: 473). Prema Stevanovi}evoj klasifikaciji ovaj sufiks je obele`en sa -va, ali se iste imenice pomiwu i u vezi sa sufiksom -tva. Ivan Klajn navedene imenice klasifikuje prema sufiksu -tva, pri ~emu bi trebalo objasniti odakle -t. ,,Iz trpnog prideva te{ko bi mogli biti, budu}i da Stevanovi} navodi i primere kao lestve /od lesti lƀzem, puziti, peti se,?. Ostaje okrweni infinitiv, ali bi se onda od pojedinih glagola morali uzimati stari oblici, kao briti umesto brijati /> britva?, pqeti umesto pl/i?jeviti /> pqetva?, ~ak i s/j?eti umesto sejati-sijati /> s/j?etva?. Jedino je re{ewe stoga da imenicama na - tva ostavimo taj sufiks, kao {to su ~inili i Mareti} i Leskin. Sa sufiksom -va osta}e u tom slu~aju samo dve tri re~i kao vreva /od vreti?, regionalno ili 391 zastarelo bodva, ribarske ostve, /od bosti, bodem? i pekva, crepuqa, sa~, /od pe}i?,, /Klajn, 2003: 72). -ov: a5{o2v, la`o2v, lo5po2v; Ona2 pones2e moti1ku, ona2j a5{o2v Ve, ve1liki la`o2v Kn, kra1o i po proda2vnice-lo5po2v Bo. ,,Sufiks -o5v je po Skoku od max. participa na -o, iz ma|arizama kao lopov, a{ov prenet na doma}e osnove,, /Klajn, 2003: 176). Imenica la`ov gradi se od osnove prideva la`qiv i nastavka. -ag: kr~a2g, prtqa2g; Ci1ganin pr2vo i1zbije pa ti da2 kr~a2g VL, ne2ma me1sta za prtqa2g Kn. Stevanovi} misli da su ove re~i izvedene sufiksom -ag /Stevanovi}, 1964: 478), a Klajn misli da su proste, ili, ako su izvedene, da je prtqag motivisan glagolom prtiti /Klajn, 2003: 21). Na{e mi{qewe bli`e je Klajnovom. Mo`e se prihvatiti da je kr~ag prosta re~ i da ozna~ava posudu sa dr{kom u kojoj se donosi voda sa izvora ili bunara. Glagol prtiti, uprtiti ozna~ava ne{to {to je spremno za put, spakovano, pa je logi~nije da je prtqag motivisan pomenutim glagolom, a ne glagolom prtqati, kako misli Stevanovi} /1964: 478). -uga: baru1ga, jaru1ga, ma~u1ga, ~voru1ga; Ni1je ma2le baru1ge Bi, Kad upa1li u ne1ku jaru1gu Kr, izva1di onu2 ma~u1gu /veliku motku? Pa, Iza1{la mu ~voru1ga Z. 392 Ne mo`e se pouzdano utvrditi da li je u osnovi ovih imenica pridev, glagol ili imenica. ,,Zna~ewem svojim one su daqe od osnovnih re~i, i u vi{e wih se ose}a pejorativna nijansa“ /Stevanovi}, 1964: 478). Imenica baruga gradi se od imenice bara pri ~emu je zna~ewe pejorativno. ,,Jaruga je po Skoku nastalo kao augmentativ od jar/ak?, ali se taj odnos izme|u ovih re~i vi{e ne ose}a“ /Klajn, 2003: 194). Ma~uga je modifikacija imenice mo~uga, {to zna~i velika motka. U re~i ~voruga, pre nego augmentaciju, imamo pomerawe zna~ewa. -aj: do1ga|aj, na1me{taj, o1bi~aj, po1vra}aj, u1zdisaj; Kad se i1de na Panari1ju, pa to2 je do1ga|aj L, U Ja1voru se ra5di1o na1me{taj Ka, O!ni vi1{e ima1ju wi1ne o1bi~aje Ta, Mo2ra da se izvr2{i po1vra}aj imovi1ne Tr, u~ini1o ete2 tako2 u1zdisaj Pa. Umesto zalogaj ~uje se zalog: Sta1vi dva2 za1loga u u4sta, pa na1poq ML, za1log po za1log Kr. Imenica doga|aj je ono {to se dogodi, proces doga|awa, izvedena od osnove sa jotovanim suglasnikom. Name{taj je predmet dobijen od osnove glagola namestiti sa jotovanim suglasnikom. Obi~aj je ono {to se obi~no vr{i, a povra}aj ozna~ava proces ozna~en imenicom nastalom od osnove glagola povratiti sa jotovanim suglasnikom. Uzdisaj poti~e od glagola uzdahnuti, kazuje trenutni proces. ,,Zna~ewe imenica na -aj nije lako opisati, i nije ~udo {to Stevanovi}, posle vi{e u`ih definicija tipova zna~ewa, na kraju daje krajwe uop{ten opis: da se imenicama na -aj ozna~avaju razli~iti pojmovi koji kao proces, akt, predmet, sredstvo ili {to sli~no stoje u vezi s radwom glagola od kojih se izvode“ /Klajn: 2003: 23). -aja: 393 Sa nastavkom -aja zabele`ene su imenice luda1ja i su|a1ja. U!zne se ona2 ve1lika luda1ja Kn, To2 ka1ko ti dosu2de one2 tri2 su|a1je Bi. ,,Sufiks -aja javqa se u danas retkim izrazima iz seoskog ambijenta, kao krivaja, re~ica koja krivuda, ili kriva motka“ /Klajn, 2003: 25). -je: Sufiksom -je obele`eni su: -ime geografskog pojma Za5br1|e; Pr2vo i1de Za5br1|e, pa onda Pa2nkovo Z, -vlastita imenica Ho5mo1qe; Na ba~ija4du i1de{ u Ho5mo1qe Bi, -zbirne imenice sa jotovanim suglasnikom: gra2we, kame2we, ko2qe, pru2}e, tr2we, tru2we. U osnovi ovih izvedenica su imenice: grana, kamen, kolac, prut, trn, trun. Done1si gra2we za po2tpalu Kn, Ga5|a1la ga sa1s kame2we O, Parada1jz se zaka1~i za ko2qe da pora5sti2 VL, Mo1`e da done1se pru2}e Kn, Sve1 smo kr5~i1li tr2we L, I!ma ma1lo tru2we na asta2l Bi. Nastavak -je dodaje se na osnovu i grade se imenice: ive2rje, pe2rje, sa2}e. Ive2rje ne pa1da dale1ko od kla1de Bo, Sa1 }e da leti2 pe2rje O, ko1{nice i sa2}e Ka. Niz glagolskih imenica izveden je nastavkom -je: bra4we, vi4kawe, vu5~e2we, gu5{e2we, da5va2we, dra4we, dr`a2we, kale1mqewe, ki1dawe, me5{e2we, mu1`ewe, mu1~ewe, pla5}a2we, topqe2we. Postale su od trpnog glagolskog prideva slede}ih glagola: brati, vikati, vu}i, gu{iti, davati, drati, dr`ati, kalemiti, kidati, me{ati, musti, mu~iti, pla}ati, topiti. 394 Kad po1~ne bra4we Kn, Yu1lo se dra4we i vi4kawe L, Wi1nom vu5~e1wu }e do2|e kra2j, Gu{a1li se, tako2 po1~elo gu5{e2we Tr, uzi1mawe-d5ava2we Bo, Pro1{lo vre4me dr`a2wa za ru2ke Bi, Tre1ba se ura2di kale1mqewe D, Ne2mam `i4vce za ki1dawe, To2 zva4lo se me5{e2we Tr, mu1`ewe ova5ca2, To2 bi4lo mu1~ewe Kr, kad po1~ne pla5}a2we, Napra1vi se topqe2we, pa se tope2 ~va4rci Kr. -ak: U izvedenim imenicama nastavkom -ak obele`ava se: radwa: dobi4tak, po~e4tak; sredstvo: va4qak; alat: da1rak; ili umaweno zna~ewe: an|e4lak, vrba2k, kraji4~ak, obla4~ak, re4dak, sobi4~ak, cve4tak. Za na2s to2 bi1o ve1liki dobi4tak Kn, Sve1 i1ma po~e4tak i kra2j Pa, pro1{o va4qak L, de1o na ra4zboj zove2 se da1rak VL, na {u1stikle an|e4lak VL, ima1o tu5na2 vrba2k Kn, u1zne{ ova2 kraji4~ak O, Pojavi1o se obla4~ak L, isplete2{ po je1dan re4dak Bi, Zatvo1ri se u sobi4~ak ], zade1ne u ko1su cve4tak ]. Imenica dobitak postala je od slo`enog glagola dobiti, a po~etak od trpnog glagolskog prideva i nastavka. Sa zna~ewem sredstva je imenica vaqak, izvedena od glagola vaqati, a imenica darak ozna~ava deo na razboju koji slu`i za motawe vune i ne mo`e se pouzdano tvrditi da li je prosta ili izvedena. Sa umawenim zna~ewem navedene su imenice postale od imenice i sufiksa -ak. Imenica vrbak udaqava se od deminutiva zato {to ozna~ava posebno mesto obraslo vrbama. -ka: imenice `enskog roda: be2lka, ma2jka, ra2nka, tr1ska, sla2mka, ce2vka, }e4rka; zanimawe: vodeni1~arka, mli1narka, pe1karka, pro1fesorka; etnici: Bosa2nka, Beogra1|anka. 395 Ko1za be2lka VL, Mo2 ma2jka kra1tko `i5ve1la D, {qi1ve ra2nke Ka, ku1}a od tr1ske u Bana2t Pa, je1dna sla2mka [, polomi1o ce2vku na pu1{ke L, ima1la sam dve2 }e2rke O, Ima1la vodeni1ca i vodeni1~arka Ka, Zovu2 je Mli1narka i dana1s Pa, Tomi1na sna1ja pe1karka VP, wego1va }e4rka pro1fesorka Bo, Ni4je oda1vde, Bosa2nka Z, o1na sa1d Beogra1|anka D. Mocioni sufiks -ka je op{teslovenskog porekla. Nazivi imalaca zanimawa i vr{ilaca radwe nastali su prema mu{kom rodu: vodeni~ar, mlinar, pekar, professor. Imena `enskih lica - stanovnica mesta ili predela, pripadnica pojedinih naroda izvedena su od imenica mu{kog roda Bosanac, Beogra|anin. Sufiks -ka nalazi primenu u hipokoristicima: bajka, snajka, Rajka. ,,Izrazito je hipokoristi~no -ka kad dolazi posle vokala, kao u Jeka /< Jelena?, Soka /< Sofija?, {to va`i za apelative kao baka, seka“ /Klajn, 2003: 132). -ko: Dra1{ko, Mi1{ko, Bra1t od te1tke Dra1{ko Kr, Si2n mi se zove2 Mi1{ko Ta. Sufiksom -ko grade se hipokoristici nastali od mu{kih li~nih imena. Posledwih godina hipokoristici su potpuno preuzeli ulogu li~nih imena. Hipokoristici su posebno obra|eni u delu tvorba hipokoristika. ,,Kao {to ~esto biva sa hipokoristicima, ve}ina wih upotrebqavaju se kao zvani~na imena, posebno takvi kao Bo{ko, Mirko, Branko, Stanko, Slavko, Rajko, Ratko, Zvonko“ /Klajn, 2003: 141). -aq: bo2gaq, vatra2q, skoba2q, ~e1{aq; Posta1o invali2d, bo2gaq Kn, U!ze se vatra2q pa se xa2ra L, Upe1cali smo, al sa1mo skoba2q Ta, ogleda4lce i ~e1{aq O. 396 ,,U re~i bogaq motivacija je izgubqena, prakti~no postoji samo u vatraq“ /Klajn, 2003: 38). Mi{qewa smo da motivacija postoji u re~i ~e{aq, od glagola ~e{qati, a leksema skobaq ozna~ava vrstu ribe i ne mo`e se pouzdano utvrditi da li je prosta ili izvedena. -eq: kr1peq, kr1meq; Nemotivisana imenica krpeq ozna~ava vrstu stenice, a neizvesne je etimologije i krmeq. Uje1o me kr1peq Ve, Ni kr1meqe ni5 opra1la L. -/i?qa: pra4qa, pre1qa, vezi2qa, pleti2qa, tu`i2qa; Ni4sam ja2 wego1va pra4qa Kr, ple1le su u se1lu pre1qe L, Ja2 sam o1pasna vezi2qa Pa, Zna2 da plete2 kao pra2va pleti2qa VP, sa }e tu`i2qa Ve. ,,Ove izvedenice ve}inom ozna~avaju `enu koja vr{i radwu iskazanu glagolom: tkaqa, praqa “ /Klajn, 2003: 154). -uqak: ~orbuqa2k; Nemo2 da ku1va{ te2 ~orbuqa4ce ML. Sufiks unosi pejorativno zna~ewe. -ina: maj~i1na, skoti1na, ku}ari1na; 397 Ni1{ta ju bo1qa ni4je maj~i1na VL, To2 je taka2 skoti1na od ~ove1ka VP, Sru1{ili su sta2ru ku}ari1nu Ve. Kod Klajna mo`e biti mocioni sufiks u re~i heroina, deminutivni u sonatina ili li{en odre|enog zna~ewa u nektarina /Klajn, 2003: 240). U na{im primerima sufiks -ina je pejorativnog zna~ewa, a dodaje se na imeni~ke osnove imenica: majka, skot, ku}a. -etina: pile1}ina, tele1}ina, prase1}ina; Pojeftiwi1la pile1}ina otka1d i1ma fa2rma VL, Najbo1qe me2so tele1}ina Vo, I!ma i prase1}ina Pa. Ovde je -e}ina varijanta nastavka -etina. Sufiksom je ozna~ena vrsta mesa. Mnogi augmentativi i pejorativi grade se slo`enim nastavcima -etina, uqina, u{tina: babeti1na, bradeti1na, glaveti1na, nogeti1na, ru~eti1na, ku}eti1na, sabqeti1na, travuqi1na, baru5{ti1na. Zna2{ ka1ka do1{la u li4ce, ka2 babeti1na L, Pu1stio onu2 bradeti1nu Kr, ovo1lka mu do1{la glaveti1na D, ko1lke nogeti1ne Ka, ovoli1ka ru~eti1na Vo, nije ma2la ku}eti1na D, Kapeta2n zama2ne sas onu2 sabqeti1nu Ka, Pora4sla ve1lika travuqi1na Bo, Upa1o u baru5{ti1nu Bi. -ant: zajeba1nt, zabu{a1nt, zafrka1nt, {pekula1nt; Te4`ak zajeba1nt Ve, je1dan o1bi~an zabu{a1nt Tr, to2 zafrka1nt Bi, o1pasan {pekula1nt Bi. ,,Ovaj sufiks vodi poreklo od nastavka latinskog participa prezenta, sa zna~ewem vr{ioca radwe“ /Klajn, 2003: 224) -an: 398 Dra1gan, De1jan, Mi1lan Mo2j Dra1gan pora2so ML, kom{i1ja De1jan ni poma2`e Ta, Ko1 te ubi1o, Mi1lane, ko2? Sufiks -an je veoma va`an u gra|ewu mu{kih li~nih imena. ,,Prvobitno je bio hipokoristi~an, kakav je i danas u Vukan, Vladan, Milan“ /Klajn, 2003: 38). -waja: {urwa2; Mo1ja {urwa2 ne2ma {ta ne2ma Ka. Ova imenica u kwi`evnom jeziku glasi {urwaja, ali posle fonetskih promena /ispadawe glasa j u intervokalnoj poziciji, sa`imawe vokala? nastaje imenica {urwa. Sufiks -ьηίа *wa „To je derivat sufiksa -ja, nastao jo{ u praslovenskom jeziku, a slu`io je za tvorbu nomina actionis i nomina loci. Od ju`noslovenskih jezika u stsl. i mak. nema primera za izvedenice ovim sufiksom, u bug. je vrlo redak i bez ikakvih alternacija, dok }emo u sh. i sloven. ispred wega na}i samo fonetske varijante s - {, z - `. Nema ni alternacija zadwonep~anih konsonanata ni u jednom od ju`noslovenskih jezika, mada bismo ih o~ekivali s obzirom na prvobitni oblik sufiksa /wa?. Sh: -wa: s - {: tre{wa /tresti, tresem?, no{wa /nositi?; z - `: ma`wa /maziti?, pa`wa /paziti?, mr`wa /mrzwa?‖, (Стакић, 1988: 15). -owa: ze5ko1wa, cve5to1wa, bi5ko1wa, mla5ko1wa, gla5vo1wa, bra5dowa, tr5bo1wa; 399 Ima1o vo2 ze5ko1wa Ka, pro1dali smo cve5to1wu [, To2 ni4je bi2k, neg bi5ko1wa Pa, ni1kakav ~o1vek - mla5ko1wa Kn, ve1liki gla5vo1wa u o1p{tinu Bi, {ta ka2`e ona2 tr5bo1wa L. Ovaj sufiks je mu{kog roda. Imenuje imaoca osobine koja se kazuje op{tim delom. Osnove su imeni~ke /bik, glava, brada, trbuh? ili pridevske /mlak?, re|e glagolske, a izvedenica ozna~ava `ivotiwu ili ~oveka sa osobinom iskazanom u osnovi. Sa tim se sla`e i Klajn, (2003: 177). Zekowa je vrsta vola ~ija je dlaka sivkasto-zelenkaste boje. Cvetowa nastaje motivnom imenicom cvet, na {ta podse}aju {are na volovskoj glavi. -ar: Po mestu rada nazvana su zanimawa: vinograda2r, vodeni1~ar, groba2r, mli1nar; iz imena `ivotiwa izvode se nazivi za uzgajiva~e: goveda2r, sviwa2r, me~ka2r; osnova zna~i predmet koji se proizvodi, na kome se radi ili koji se prodaje: zlata2r, ko`a2r, kobasi1~ar, ko1lar, lon~a2r opan~a2r, sto1lar, stakla2r, u1`ar; neproizvodna zanimawa, po nazivu robe, alatke ili oru|a, ili po predmetu posla: no1vinar. Mo2j bra1t najbo1qi vinograda2r L, Ima1o u se1lo vodeni1~ar, mli1nar Vo, Pla5ti1li smo groba4ra D, ne1kad bi1o goveda2r, pa sviwa2r O, Ci1ganin {to i1de s me1~ku zove2 se me~ka2r Kr, Pr2vi zlata2r se poja5vi1o jo1{ kad Ka, o1tac mi bi1o ko`a2r ML, ~ika La4la kobasi1~ar Ve, Mo2j de1da bi1o ko1lar Pa, Ona2 {to pra1vi lo2nce - lon~a2r L, pra1vio opa2nke - opan~a2r Ta, bi1o i sto1lar Ta, Bo1win ta1ta stakla2r Ka, U Na5ro1dni fro1nt sede1o u1`ar Ka. Franc Gerner (1963: 10) napomiwe mogu}nost da je ovaj sufiks postojao u praslovenskom, s tim {to je bio slabo produktivan, a onda je u~estala produktivnost zahvaquju}i pozajmqenicama. Imenice su nastale izvo|ewem tako {to se na imeni~ku osnovu dodaje nastavak -ar. 400 -a}: `enska2}, gola2}, gluva2}, srnda2}; O!pasan `enska2} VL, ka pu2` gola2} osta1o Ta, [ta se pra1vi{ gluva2} Bi, Ulovi1o sam srnda4}a ]. Pro{irewe osnove javqa se u srnda}, od imeni~ke osnove, gde ovaj sufiks slu`i kao mocioni /Klajn, 2003: 50). Od pridevske osnove postale su imenice sa humoristi~nom notom: `enski, go, gluv. Osim toga jedna je imenica uobi~ajena u sintagmi pu` gola}. -i}: bik~i2}, br~i2}, zubi2}, vetri2}, grozdi2}, kqu~i2}, ko4~i}, mom~i2}, petli2}, ~vori2}, ~e{qi2}; Pora2so bik~i2} Kr, Pu1stio br~i4}e D, Ni1kli mu pr2vi zubi4}i Vo, Razduva1o se ne1ki vetri2} D, Obe1ri dete1tu grozdi2} L, Zakqu~a2 sa kqu~i2} Kn, Pobode2m de1-de1 ko4~i} VL, Gle1 ka1ki le2p mom~i2} Tr, Nakostre5{i1o se ka2 petli2} L, Zave2`em ~vori2} na mara1micu Ka, Me1tem ogleda4lce i ~e{qi2} Pa. ,,Nastavak -i} i wegova varijanta -~i} izuzetne su produktivnosti u slu`bi za gra|ewe deminutiva imenica m. roda“ /Stevanovi}, 1964: 542). Napomena koju daje ]ori} (1981: 16) -~i} je skoro iskqu~ivo deminutivni sufiks, dok je -i} vi{ezna~no, kao {to pokazuju brati}, plemi}, prezimena na - i} i drugi primeri /Klajn, 2003: 110). Deminutivni sufiks -i} dodaje se na osnovu imenica: bik, brk, zub, vet/a?r, grozd, kqu~, kol/a?c, mom/a?k, pet/a?o, ~vor, ~e{/a?q. -ac: mr1tvac, u1jac; Le1go ka2 mrtva2c Ka, mo2j poko2jni u1jac Ml, od mo2g u1jca pa wego1va se1stra Kn. 401 Babi} /1991: 78) smatra da je sufiks -ac u komplementarnoj raspodeli sa sufiksom -/a?c, utoliko {to dolazi samo posle osnova koje se zavr{avaju konsonantskim grupama /Klajn, 2003: 61). Imenice le1bac, lu1kac zastupqene su u ovom kraju. Pone1sem le1bac u ko1taricu ML, [ta i1ma, slani1na, lu1kac, pro4ja L. -ica: Bla1gica, Dra1gica, i1verica, juni1ca, poga1~ica, re~i1ca, sinovi1ca; Dve2 }e2rke: je1dne i1me Bla1gica, a dru1ge Dra1gica O, u1ze se i1verica pa se napra1vi orma2n Pa, ugo1jena juni1ca VP, ispe1kla ba1ba poga1~ice Pa, Tu2 prola1zi re~i1ca, ma1lo do4le Bu, U!dala mi se sinovi1ca Kn. Od imeni~kih osnova ima i drugih izvedenica. O wihovom zna~ewu ne mo`e se re}i ni{ta odre|enije nego da ozna~avaju pojam koji je na neki na~in u vezi sa imenicom u osnovi /Klajn, 2003: 117). Sufiks -ica je mocioni u re~ima junica, sinovica, a deminutivni u Blagica, Dragica /obe nastale od prideva?, poga~ica i re~ica. -ance: Imenice sa nastavkom -ance: mesta4nce, pisa4mce; I!ma je1dno le4po mesta4nce ML, Napi4{i ti2 we1mu pisa4mce Kr. Ovaj deminutivni sufiks bez sumwe je nastao dodavawem -ce na osnove sa zavr{etkom na suglasnik + an /Klajn, 2003: 202). -i~ak: jezi4~ak, sobi4~ak, plami4~ak; Ispla1zio jezi4~ak Ka, Zavu4~e se u svo2j sobi4~ak O, Vi1di se plami4~ak u {po1ret O. Ovaj sufiks ima deminutivno zna~ewe. 402 -~e: asta1l~e, a{o1v~e, boka1l~e, barda1~e, Vla1~e, gu1~e, devo2j~e, `ge1p~e, zmi4~e, jastu1~e, kafa4n~e, klu1p~e, ku4m~e, Qu1p~e, mara4m~e, pa1stor~e, plo2v~e, orma1n~e, sandu1~e, so1p~e, Stoja1n~e, torbi1~e, Ci1gan~e, fewe1r~e, furu4n~e; Ovo je vrlo ~est deminutivni sufiks, tipi~an za ju`noslovenske jezike /Radi} 1987: 227) i to pre svega za isto~ne srpske govore /Markov 1960: 235). Po{to sli~an sufiks postoji u rumunskom, albanskom i turskom, oba ova autora ukazuju na mogu}e prisustvo balkanisti~kih jezi~kih momenata u ukorewivawu sufiksa -~e /Klajn, 2003 : 203). Mada je sufiks -~e sredweg roda, prete`no se upotrebqava uz osnove imenica mu{kog i `enskog roda. Izuzetak je izvedenica klup~e postala od tvorbene osnove klube. Ma1}ija u1ze pa namota2 sva1kem klu1p~e ]. Imenica `gep~e nastala je prema imenici `enskog roda `geba: [ta1 li o1}e ovo2 `ge1p~e od me1n? [ Ovim sufiksom ~esto je ozna~ena mladun~ad: plov~e, gu~e, zmi~e, ili mlada qudska bi}a: `gep~e, devoj~e, pastor~e, ukqu~uju}i nacionalne ili etni~ke nazive kao Vla~e, Cigan~e. ]e ga uje2 zmi4~e Pa, Ima1la sam i gu1~i}i i pi1li}i Bi, Izle4gli se plo2v~i}i ML; Pora4slo `ge1p~e, ni1je ma2lo VP, El i1ma ne1ko devo2j~e, si vi1do? Z, Do1{lo mi ku4m~e Ka, Ne vo1li se ba{ pa1stor~e mlo1go ML; Opkoli1li ne Vla1~i}i kad i1gramo ko1lo Bu, Do1{lo mi je1dno Ci1gan~e na vra4ta L. Sufiks -~e upotrebqava se i kao hipokoristi~ni sufiks od mu{kih imena Stojan~e, Qup~e: Mo2j Stoja1n~e ve} le1go da spa2va ML, Qu1p~e ona2 {to sve1 obe}a2va Ka. 403 S ne`ivim zna~ewem su deminutivi mnogih naziva predmeta: a{ov~e, jastu~e, maram~e, sandu~e, sop~e, fewer~e, furun~e: Po ce1o da2n ri2qa sas ono2 a{o1v~e VL, ]e da me1tnemo asta1l~e Kr, U!zi ovo2 boka1l~e Pa, Pome1ri barda1~e sa {pore1ta Pa, Tu1rim pod gla2vu jastu1~e Ka, Oti1{o ~o4va u kafa4n~e O, Pove5za1la mara4m~e pa na soka2k Kn, Me1ti u orma1n~e Kr, Napu1nio sandu1~e ML, Ima1la sam devo1ja~ku spre1mu u je1dno sandu1~e VL, Le1gni ta1m u so1p~e L, Napu1nila ju torbi1~e Pa, Rawi1je u1zne{ pa upa2li{ fewe1r~e VL, Mi2 lo`i4mo, pa2limo furu4n~e D. Od glagolske osnove sa negacijom gradi se nedono{~e: To2 bi4la ma2la be4ba, toli1cka, nedono1{~e ML. Sufiksom -in~e gradi se `ivi4n~e kome je etimolo{ko poreklo od `ivi1na, ali se wome ozna~ava i drugo `ivo bi}e. Ne mo1` d-iste1ra{ iz ku1}e `ivi4n~e ML. -xija: bada4vxija, bu4nxija, gala4mxija, ina5xi1ja, intere5`xi1ja, jorga4nxija, kaza4nxija, provoda1xija, sa5jxi1ja, so1ldaxija, {aqi4vxija, {e{i4rxija; Ni1{ta ne ra2di, bada4vxija Kn, Sa1mo se de1re, gala4mxija O, to2 svi1 po ku1}e bu4nxije ML, Zna2{ ka1ki to ina5xi1ja VP, O`eni1o ne1ku stari1ju zato2 {to intere5`xi1ja VL, Ona2j {to pra1vio jo1rgane zove2 se jorga4nxija VL, to2 rawi1je bi1o kaza4nxija Kn, Da ti bu1dem provoda1xija Kn, Wego2v ze1t sa5jxi1ja O, U to2j u1lici bi1o i so1ldaxija Ka. Po svojoj osnovnoj funkciji, onoj koju naj~e{}e ima u turskom, ovaj sufiks ozna~ava vr{ioca radwe, a pre svega zanimawe. U srpskom, to zna~ewe je kasnije u odre|enoj meri prevazi|eno, tako da se te`i{te znatnim delom pomerilo prema kvalifikativnosti, odnosno kategoriji nosioca osobine /Klajn 2007). -a~: kopa2~, ora2~, Ima1li smo ku2j ra2di na se1lu, ku2j ora2~ ML, Po ce1o da2n kopa1ju kopa4~i Kn, 404 bu{a2~, puwa2~; Ni4sam ima1o ona2j bu{a2~ za beto2n Pa, De1 si sta1vila puwa2~ za telefo2n? Ka Sufiks -a~, osim za ozna~avawe vr{ioca radwe, u kategoriji sredstava pro{iruje svoju produktivnost. -a{: gajda2{, lopata2{, bogata2{, robija2{, pajta2{; Du2le gajda2{ Ka, Zna2{ ka1ki je1len lopata2{ ], Mu2` joj bogata2{ L, Bi1o na robi1je - robija2{ Ka, O@2n je pra2vi pajta2{ L. Imenice izvedene ovim sufiksom mogu biti motivisane karakteristi~nim predmetom, ili ozna~avaju svira~a ili osobinu koju poseduje wen nosilac. Izvedene su od slede}ih osnova: gajde, lopata, bogat, robija. Imenica pajta{ je `argonska. -{a: U hipokoristicima: Gli4{a, Tri4{a, Mi4{a; imenima: Ra1di{a; imaocima osobina: {te1di{a; Izde2vamo ime1na Gli4{a, Tri4{a, ], Ze1t mi se zove2 Mi4{a ], Pre5se1dnik o1p{tine Ra1di{a Tr, O@n taka2 cici1ja, {te1di{a ML. Sa glagolskim osnovama na -{a, mu{kog roda, zna~i vr{ioca radwe, u danas re|e upotrebqavanim re~ima, prista{a, neboj{a, neznaj{a /Klajn, 2003: 208). U na{oj gra|i zna~i imaoca osobine, li~no ime i hipokoristik. -u{a: keru1{a, deveru1{a; Keru1{a bi4la ve2zana [, Na sva1dbu bi4la deveru1{a L. 405 Ima gotovo uvek pejorativni prizvuk, naro~ito izra`en u mocionim izvedenicama iz imenica mu{kog roda, kao prostaku{a, ~etniku{a; izuzetak je deveru{a, s pomerenim zna~ewem - devojka koja prati mladu na ven~awe. /Klajn, 2003: 198). -i{te: va{ari1{te, se1li{te, cr1kvi{te, lo1vi{te, si1ri{te; To2 ve1liko va{ari1{te kod Petro2vca Ka, Gra5di1li ku1}u na se1li{te Pa, Na to2 me1sto nala1zilo se cr1kvi{te Pa, Mi2 i1mamo na1{e lo1vi{te ], Si1pala u mle4ko si1ri{te L. Izvedenice od imeni~kih osnova zna~e pre svega mesto. ,,Lokativnog zna~ewa nema u re~i siri{te /od glagola siriti, sude}i po definiciji - sredstvo za sirewe mleka - u RMS, sli~no i kod Stevanovi}a, str. 566, a i po sinonimu sirilo, sa sufiksom koji naj~e{}e ide na glagolske osnove?‖ /Klajn, 2003: 127). Nastavci za gra|ewe pejorativa su slede}i: -aga: toja1ga, toqa1ga, -~aga: rup~a1ga, -~ura: seqan~u1ra; Uda1rio ga sas toja1gu Kr, Podi1`e toqa1gu O, Upa1o u rup~a1gu O, O!na je taka2 seqan~u1ra L. U re~i seqan~ura tvorbena osnova mo`e biti seqan, prema seqani, seqanka. Sa pejorativnim zna~ewem je i sufiks -aro{: karta2ro{, `enska2ro{, kocka2ro{. yi1ka sajxi1ja ve1liki karta2ro{ VL, Bi1o je i kocka2ro{ i `enska2ro{ ML. Ovaj sufiks je nastao, kako obja{wava Petar Skok, spajawem sufiksa -ar sa ma|arskim -o{. 406 „Sufiks -o{ dolazi naj~e{}e na imenice sa sufiksom -ar i daje im pejorativno zna~ewe, ili, ~e{}e poja~ava ve} negativno zna~ewe osnovnih imenica: xeparo{, kartaro{, kesaro{, `enskaro{― (Бабић, 1991: 318). Tvorba hipokoristika 9. Hipokoristici su re~i subjektivne ocene po tome {to u imenicu od koje se izvode unose posebnu nijansu u zna~ewu i po tome {to se grade na jedan naro~it na~in. ,,Hipokoristici se tvore od prvoga dijela slo`enice, a samo ponekad od drugoga. Na primjer: yivko, yivo, yivan, yivoje jesu hipokoristici prema slo`enicama: Bogu`iv ili Dabi`iv, jer se rije~ `iv ne nalazi u slo`enicama nikada kao prvi dio“ /T. Mareti}, 1931: 88). Profesor M. De{i} misli da su ovo hipokoristici samo po poreklu, a da se ovde zapravo radi o pravim imenima /M. De{i}, 1962: 89). Prema podacima sa terena sve je u~estalija pojava da su hipokoristici zabele`eni kao prava imena, naro~ito kod mla|ih generacija. Osnova za tvorbu hipokoristika je prvi slog imena od koga se hipokoristik gradi. Na zatvoreni slog /De{i}, 1962: 91) dodaje se mocioni sufiks: Vito1mir Vi4t-a Drago1mir Dra4g-a Tomi1slav To4m-a Ra1dmila Ra4d-a Desa2nka De4s-a Mari1ja Ma4r-a Da1nica Da4na 407 Drugi na~in gra|ewa hipokoristika od zatvorenog prvog sloga: Bogo1mir Bo4`-a Bo4g-ja Veli1mir Ve4l-a, Ve4l-ja Mileni1ja Mi4q-a Mi4l-ja Primetili smo jotovane suglasnike u osnovi koji se javqaju u dodiru sa sufiksom za gra|ewe hipokoristika. Tre}i na~in gra|ewa podrazumeva da se na prvi slog dodaje neki konsonant iz osnove i nastavak: Mi1lorad Mi1-d-a Pe1tar Pe4-r-a Slede}i na~in gra|ewa podrazumeva da se na otvoreni prvi slog dodaje nastavak koji sadr`i konsonant: Vlasti1mir Vla4ja Pa2vle Pa4ja Katari4na Ka4ja Mari1ja Ma4ja Du1{an Du4la Dobri1voje Do4la yivo1in yi1ka Rado1mir Ra4ka Na zatvoreni slog dodaje se konsonantski nastavak /onaj koji po~iwe konsonantom?: 408 Brani1mir Bra4nko Mi1roqub Mi4rko Elementi za tvorbu hipokoristika uzimaju se iz osnove imena lica, ali se vr{i wihova prerada. Veoma va`nu ulogu u formirawu hipokoristika ima i akcenat, ta~nije akcentovani slog. ,,Akcentovani slogovi se uvijek izgovaraju preciznije nego neakcentovani. U na{im narodnim govorima postoji dosta potvrda da nenagla{eni slogovi lak{e podlije`u uticaju raznih glasovnih promjena. Pri tome se ne smije zaboraviti da i po~etak rije~i igra veoma va`nu ulogu. On je obi~no ~vrst, te`e se mijewa, dok je svr{etak rije~i podlo`niji glasovnim promjenama, jer je energija onoga koji govori na izmaku i ton je ni`i“ (De{i}, 1962: 90). Profesor De{i} tvrdi da je za tvorbu hipokoristika nastalih od li~nih imena veoma va`no mesto akcenta, bez obzira da li je ono u osnovi ili nastavku, ili u kojem drugom delu imena. Tako se uzima nagla{eni slog kao po~etak hipokoristika: Dragi1{a Gi1{a Draga1na Ga4ga Olive1ra Ve4ra Drago1slav Go4sa Vladi1slav Di1sa Niko1la Ko4la Mila2nka La2nka Sveto1zar To4za Jele1na Le4na 409 Dimi1trije Mi4ta. Izvedeni pridevi Prisvojni 10. Prisvojni pridevi kojima se ozna~ava pripadawe pojmu ~ijom su osnovom ozna~eni, izvode se nastavcima -ov, -ev: bra1tov pla1c Pa, sa4rma od vino1vog li2sta ], sa ze1tovim tra1ktorom ML, doma1}inovo vi4no O, ku2mova zdra1vica ML, ro1|akov po1klon ML, svekro1va fami1lija Bo, Ma2rkovi pri1jateqi VL, Ja2nkova `e1na VL, ~oba1ninova powa1va Bo, o1~eva se1stra ML, pasti5ro2v {ta2p Bo, Petro1va sna1ja Kr, kapeta5no2va `e1na Pa, kne5`e1va `e1na se zva1la kne`i1ca Kn, kra5qe2va Srbi1ja Tr, od stri5~e2ve penzi1je su `i5ve1li ML. Prisvojni pridev vinov /list? najverovatnije je nastao po analogiji na vrbov. Nastavkom -ov, -ev grade se pridevi koji osim pripadnosti, ozna~avaju ne{to {to je svojstveno vrsti: to2 je pe4ro so1kolovo ], slavu4jeva ja4ja su pla4va ], na sve1 stra2ne leti2 go1lubovo perje [, kad su2n~eva mena D, on me1se~ev ~o1vek D. Istim nastavkom grade se i pridevi za odre|ivawe ne~ega po materiji od koje se ne{to sastoji: grabo1va {u1ma Bi, dr1vo ja1vorovo ], ja1senov di1rek O, {qi1vova gra4na O, {im{i5ro1va gra1n~ica L. Nastavkom -in grade se prisvojni pridevi od imenica m. i `. roda na -a: To2 sve ma1mine ma4ze VL, ta1tina de1ca VL, ba1bino pore4klo ne1 znam L, ba5ti2na ko1la Ka, od `eni1ne fami1lije Pa, A%n|i2n ze1t Pa, Je5li2n u~i1teq ML, od ma1terine ku1}e i1ma{ d-i1de{ Pa. 410 Slo`enim nastavkom -iwi /in+ji? grade se slede}i prisvojni pridevi: deti1weg mu sve4ca [, koko{i1wa trti1ca Kn, na mravi1we le4glo Pa, p~eli1wi me2d Ka, o~i1weg mi vi2da ML. Nastavak -ji dodaje se na pro{irenu osnovu imenica druge vrste: june1}i /junet-ji? bu2t Ka, jagwe1}i ~e4rek VL, prase1}e pe~e4we Bi, tele1}i bi1ftek Pa, }ure1}e me2so najbo1qe ML, magare1}i ka1{aq Bo. Umesto o~ekivanog gu{~e1}i ~uje se gu1{~iji Ka i gu1~iji ML, tako|e ma~e1}i i ma1~ji Kr. Nastavak -ujski nalazimo u primerima: o5vnu2jski i volu2jski Bi ML. Pridevi izvedeni nastavkom -ski posesivni su kada ozna~avaju pripadawe nekom pojmu: Na gra1dskom tr4gu bi4lo posta1vqeno Ve, kad zazvoni2 {ko1lsko zvo1no Vo, o1p{tinska vla2s O, sva1tovski pe{ki2r ML. Opisni i ostali pridevi 11. Veliki broj opisnih prideva gradi se nastavkom -av: Ce1o `i1vot bi1o ba1lav Vo, je1o sam bu1|av le1ba Tr, La4la grba2vi Ka, ko1wu po1{la pe1na, sa1v gu1bav [, sa~u1vaj me, bo1`e, od dla1kave `ene2 ], ni `va1lave ni ba1lave Kn, s ne1kim }e1lavim se uva1tila Tr, na hra1pavoj povr{i1ni cr1ta Pa, ~a1|ava so1ba Bo. Ovi pridevi kazuju osobine pojmova ozna~enih imenicom u wihovoj osnovi. Yuvaju akcenat osnovne imenice. Pridev bu|av u osnovi ima imenicu bu2|, a hrapav je nemotivisani pridev. Neki pridevi sa nastavkom -av postali su od glagola: Na kli1zav tere2n nai1{la Ka, wego1va `e1na la1java L, mu1cav Kn, u1wkava Svetla1na VL, ~u1pava devo1j~ica O, gle kaka1 je {ki1qava Kn. 411 Sa istim nastavkom izvedeni su opisni pridevi od prideva: E, }o2ro, }ora2vi ], Ne2ma bra4du, }o1sav [, i1de taka2 goli{a1va VL. Ovaj nastavak se tako|e sadr`i u formi sa konsonantom -w-: ]e4rka mi mlo1go bleduwa1va Bo, suvo5wa1v ~i1~ica Bi, ve1} posta1o slabuwa1v Ka. Nastavak -iv, odnosno -qiv smatra se jednim nastavkom: `e1na mu brbqi1va Kr, ni4je o2n boja`qi2v ML, mlo1go bi1o bole{qi2v Pa, o2n zimqi2v O, tako2 je nasrtqi2v, buda1la Tr, mno1go posta1o nestrpqi2v Tr, kre1vet sa1v memqi2v Kn, crvqi1va papri1ka O. ,,To je jedan isti nastavak, po Stevanovi}u /1963: 198), ili varijante istog sufiksa, po mi{qewu Jawe [aki} (1985: 75). Pri tom nije bitno da li je -qiv nastalo od -jiv jotovawem posle labijala /u grabqiv, zimqiv? ili se pak q javilo ve} u staroslovenskom, o ~emu je i Beli} davao razli~ita tuma~ewa“ /Klajn, 2003: 281). „Између придјева са суфиксом –ив, -јив и –љив нема никакве разлике у значењу нити се запажа икаква тежња да значења утјечу на расподјелу тих суфикса. Придјеви са суфиксима –ив, -јив и –љив значе да се може извршити оно што значе основни глаголи. Најчешће придјеви имају пасивно значење, пр. казују да се што може учинити― (Бабић, 1991: 423). „Придеви на –љив су најчешће девербативни. Деноминалних је далеко мање, а деадјективни су врло ретки. У неким случајевима је веома тешко разлучити да ли је основа придева именичког или глаголског порекла. Већина деноминалних придева спада у ову групу, на пример: гадљив, грозљив, кострешљив, лажљив, марљив...Сви су ови придеви могли постати од именица или од глагола― (Драгићевић, 2001: 100). Slede}i pridevi ozna~avaju da pojam kome se pridodaju ima od onoga {to ozna~ava imenica: glistai1vo pra2se D, De1 ti ona2 li{ai1va Pa, {ugai1ve no1ge D. 412 Veliki broj prideva izveden je nastavkom -ak i -ka: vi1tak mladi2} ], kra1tak je ta2 {ta2p za te1be Ve, name1stili ni1zak plo2t [, u1zak pute4qak vo1di na sala2{ D, sla1dak pe1kmez od {i4pka Vo, te4`ak slu1~aj Ka. Dvostrukim nastavkom -ak, odnosno -a~ak gradi se pridev puna~ak, pri ~emu prvo k prelazi u ~ jer se nalazi ispred nepostojanog a. Nastavkom -ok grade se pridevi: Podi1gli vi1sok zi2d D, du1bok buna2r Bo, isple1la xe1mper, al {i1rok Pa. Sufiksima -/a?n, -ni grade se slede}i pridevi: ka be4san pa1s Z, be2dan je to2 `i1vot D, ve2ran dru2g Kn, vr1stan leka2r L, gla4dan ko pa1s Pa, du4`an pa ru4`an O, `e4dan Pa, zla4tan ML, ja1dan mo1mak D, la2`an papi2r D, ma4san ru4~ak ML, mr4sno me2so Kr, plo1dna wi1va ML, si2lan sve2t se sku1pio O, sla2van do1~ek Pa, ne bu1di sme4{an Kn, sra2man na4~in Ka, stra4{an Bo, hla4dan pe{ki2r Bi, ~a1stan ~o1vek [, {te1tan [; zu2bna bo1les Kr, ku1}ni pra1g Pa, no1}ni lepti2r O, ru1~na to2rba Tr. Nastavcima -{an, -a{an, -ahan tvore se slede}i pridevi: ne1sta{an de~ki2} D, je1{na ka svi2wa Kr, le1ba mo2ra da bu1de i1zda{an Pa, mlo1go `i1vahan za svo1je godine O. Deminutivnog je zna~ewa i pridev sa nastavkom -ikav: ne1bo mo1dri1kavo do1{lo Ve, {areni1kava vuni4ca Vo. U grupu prideva izvedenih nastavkom -en spadaju oni koji su postali leksi~kim re~ima /Stevanovi}, 1964: 594): Do1{o crve2n u li4cu ka ra1k Ka, kra1stavci jo{ zele1ni D, ru1mena ka ru4`a Kn, o1prala sam {are2n ve1{ Pa; oni koji su popridevqeni trpni glagolski pridevi: plete2n xe4mper, a ne kupo2van Tr, ~uve2n po boga4stvu D; 413 koji ozna~avaju od ~ega je ne{to napravqeno: bakre2n lo1nac ML, vune2n xe1mper Kr, gvozde1na potko1vica ML, na drve2n kre1denac VP, svile1na blu4za Ve, sla1men {e{i2r Bo, sukne1no pla4tno O, stakle1ni servi4zi Ka. Pridevi sa nastavkom -at izvode se od imenica koje ozna~avaju delove tela i ukazuju na veoma izra`enu osobinu onoga {to je ozna~eno imenicom: bra1dat ~o1vek Ve, sa glava1tom `i5vi2 Ka, zu1bat ~e1{aqPa, kra1kat mo1mak Kn, no1sat po1{tar Pa. Nastavkom -it gra|eni su slede}i pridevi: ve~i1ti kalenda2r ML Kr, kameni1to podru2~je Kr, stasi1ta devo2jka Kn, ple1meniti qu2di Bo. Tako|e nastavkom -cit izvedeni su: sa2m sa1mcit Ve, no1v no2vcit Vo, ali pra1v pra1vcat Kn. Ovim sufiksom poja~ava se osobina osnovnog prideva od kojeg se izvode. Pridevi koji ozna~avaju ne{to, u ~ega su izrazite osobine pojma s imenom u osnovi, gra|eni su pomo}u nastavka -ovit: Wino selo brdovi1to [, Mo1` i Mla1va da bi1dne valovi1ta ML, Po1`arevac je vetrovi1t gra2d Pa, Je1sen bi4la ki{ovi1ta O, ta2 kra2j uz Gorwa2k peskovi1t ]. Samo u `enskom rodu javqa se: pleti2}ka, {iva2}ka i1gla Kn D Pa. Glagoli 12. Op{teslovenski sufiks -ova nalazi se u osnovi glagola sa slede}im zna~ewem: provoditi vreme ozna~eno op{tim delom: go1dinovati, le1tovati, zi1movati; 414 vr{iti radwu koja na neki drugi na~in stoji u vezi sa osnovnom imenicom: bo1lovati, ve1rovati, intere1sovati se, ru1kovati se, tu1govati, {ko1lovati. [ta ne dola1zi{, {ta si oti1{o da go1dinuje{ Ve, le1tujemo na mo2ru D, Ne2ma de2 da zimu1je Bo, Jo{ bolu1je za mo4mkem D, Ne ve1ruj mu{ka4rcu ni kad sp2ava L, [ta me to2 intere1suje Ka, Kad i1de{ na sa1ranu, nemo2 se ru1kuje{, ne va1qa Kr, Sa1m tugu1je po ce1o da2n Vo, De1cu mo2ra da {ko1luje{ Tr. Glagoli izvedeni sufiksom -ovati su nesvr{enog vida. 13. Nastavkom -ira, koji poti~e iz nema~kog jezika, izvode se glagoli stranog porekla: Jo1{ sa pe2t go1dina zna1la pi4smo da adresi2ra VL, Obe}a1o da }e asvalti2ra pu2t Ka, Mo2ra da se balansi2ra mlo1go ML, Nemo2 se glupi2ra{ D, Gusti2ra ka [va4ba Pa, Osla1bela Ra2jna, kalira1la Ve, Sa1mo se modi2ra Ka, Yo1vek ne sme2 da se nervi2ra za sva1{ta Ta, Ce1o `i1vot se plani2ra ne1{to Kn, U vo2jsku se saluti2ra [, sekreta1rica kod pre5se1dnika, telefoni2ra Pa. Ova grupa glagola zna~i ~initi ono {to osnovna imenica ozna~ava, ili vr{iti radwu koja na drugi na~in stoji u vezi s imenicom u osnovi. Svakako je glagol salutirati u{ao u na{ jezik iz italijanskog i zna~i pozdraviti nekoga. Prema glagolskom vidu ovi glagoli su nesvr{eni ili dvovidski. 14. Glagoli sa nastavkom -isa preuzetim iz gr~kog jezika zabele`eni su u materijalu: Ja2 sam baldi1so od po1sla Pa, Pr2vo se u1zne ka1para, kapari1{e se Ka, Sva1ki se mladi2} mobili1{e [, Petqa2 i o2n ne1{to, majstori1{e Kn, zida2r to2 sve1 malteri1{e Kn, sa }e ga penzioni1{u Pa, Osta1vila ga, urni1sala ga VP, dr1va }e se testeri1{u na je1sen ML. Prema glagolskom vidu ovi glagoli su dvovidski. 15. Denominativni glagoli sa nastavkom -i u osnovi infinitiva: 415 Boji4mo ja4ja u bo1ju L, Za1dwa mo1ja ko1za brsti2 O, [ta1 mi vre5di2 da se bu2nimo Ve, da se ga1di{ sa1mo D, Po4ziv gla2si na we1g VL, To2 ne1 da su globi1li na4rod VP, Gwe5zdi1la se la4sta D, Mlo1go smo gre5{i1li i mi2 i o1ni Z, Sve1 se de5li1lo na po1la Tr, Mi2 ml1a|i smo se dru5`i1li [, yeni1li nas rodi1teqi Bi, Mo1go si da se zaba1vi{ pre2 ], Bo2ne {u1ster u1ze ka1lup i kalu1pi cipe1le Pa, Li~i2 na o1ca VP, i1demo da lovi4mo ], pla1~evi se ta1mo me1re Bo, [ta se mu1~i{ L, Ta2 `e1na tako2 ple2ni VL, najla1k{e se dru1gem su2di D, kra1va se teli1la no}a1s L, Ko2 se fa2li /hvali? sa2m se kva2ri Ka, Ne ce2ni se ra2d O, Yere1~i se ja1gwe, pra2se Kn, ja1buke se {e}e1rile Bi. U osnovama ovih glagola nalaze se imenice: boja, brst, buna, gad, glas, globa, gwezdo, gre{ka, deoba, dru`ina, zabava, kalup, lik, lov, mera, muka, plen, sud, tele, hvala, hrana, cena, ~erek, {e}er. 16. Neki glagoli izvedeni su od prideva. a? Nastavkom -a izvedeni su slede}i glagoli: Nemo2 da brza2{ Z, Vi2nka se debqa2 iz me1seca u me1sec VP, Ra2dim po1so pa ote`a2m Ka, Mo2ra da ja~a2 Z. Ovi glagoli zna~e dobiti onu osobinu koja se kazuje pridevom u osnovi. b? Nastavkom -i izvedeni su slede}i glagoli: Ope1re se ve1{, pa se be5li2 ], Da pi1jemo da se veseli4mo Ve, a1mbari se pu1ne sa kuku1ruzom O, Ni4je la1ko kad osta1ri{ Pa, U!ze{ pla4tno i fa2rba{ u cr4no, crni2{ mi ka2`emo VP, Ve1{ se {i2ri na `i1ce Kn. Wihovo zna~ewe je davati kome ili ~emu onu osobinu koja se kazuje pridevom u osnovi. 17. Glagoli izvedeni od uzvika /onomatopeje? ozna~avaju procese ponavqawa odre|enih zvukova ili wihova opona{awa: a? Nastavkom -a gra|eni su slede}i glagoli: 416 Kad o4vca ble5ji2 Bi, Zi4ma zna2 da gru2va L, P~e1le no1p sto1p z5uje2 Ka, Ra2de kr1ca svo1ju pe5nzi1ju Kn, Ne1ko ku1ca na vra4ta Ve, Kom{i1ka sr2~e onu1 ka4fu Kn, Nemo2 se ~i1ka{ s mo4mkem D, U!ze pi{to2q i {kqo1ca [. b? Glagoli izvedeni od onomatopeje nastavkom -ka: De2 da bo1ckam, ka2`e se1stra [, Ora1si se kr1ckaju ML, detli2} ku1cka, ne mo1{ se spa2va Vo, Kad ga {qi1sne ma1}ija ], sa1m }u1{ka onu2 `e1nu L. Ovi glagoli zna~e ponavqawe trenutnih procesa pra}enih zvukom, koji se podra`ava uzvikom u osnovi. Prema glagolskom vidu to su u~estali glagoli. v? Nastavkom -nu izvedeni su glagoli: Ri1bu ulo1vi{ pa bu1}ne{ Bi, Tu2 no2} ne1{to bu1pnu Vo, Kqu5~e1vi zve1cnu u vra4ta VP, Kad mo1`e nek zvr1cne VP, Nemo2 da zu1cne{ Bi, Ku1cnem na vra4ta, al ni1{ta Bo, Ta1~no ~u1jem de lu1pne Pa, tre1snulo ga po gla4vi koxa2 Kn, u gr2m ne1{to {u1{ne - ze2c ]. Zna~ewe ovih glagola je da obele`e trenutne procese istih ili sli~nih zvukova. Ovo su svr{eni glagoli. Govor Mlave u ovoj jezi~koj oblasti ne pokazuje ve}a odstupawa od na{eg standardnog jezika. U istra`enom govoru u upotrebi su nastavci za tvorbu imeni~kih, pridevskih i glagolskih re~i kao i u mla|im govorima {tokavskog dijalekta. Razlika je samo u frekvenciji nekih od tih nastavaka za tvorbu imenica. Tako je u na{em govoru nastavak -~e vrlo ~est kod imenica subjektivne ocene, sa deminutivno-hipokoristi~nim zna~ewem. Upotrebom ovog nastavka potisnuti su drugi karakteristi~ni nastavci sa tim zna~ewem kao {to su -i} i - ica. „To je, kao {to je poznato, osobina ne samo govora kosovsko-resavskog tipa nego i isto~nijih govora na{eg jezi~kog podru~ja, u kojima je nastavak -~e naro~ito rasprostrawen, a tako je i u makedonskom i bugarskom jeziku“ /A. Peco, Resavski govor 1968: 359). 417 Ra{irenost sufiksa -~e u izvedenicama od imenica koje nisu sredweg roda poznata je i u `upskom govoru. /P. Ivi}, 2003: 11). Prisustvo niza balkanskih tvorbenih morfema karakteri{e i kwi`evni jezik. Me|u wima se posebno izdvajaju: - glagolski sufiks -isa, preuzet iz gr~kog jezika, koji se vezuje za niz osnova internacionalnog porekla; - sufiksi iz turskog jezika, pre svega -xija; - sufiks -a~ koji je, kao u ostalim balkanoslovenskim jezicima, pro{irio svoju produktivnost. 418 Re~nik mawe poznatih re~i A a1ber, -a m - glas, od turske re~i haber: 1. glas, vest, poruka, izve{taj, 2. saznawe, spoznaja, ose}aj, obazirawe Do1{o mu a1ber da ga mobili1{u. Ta a|a1ma, -e ` - nakaza O!na bi4la ~udovi11{te, a|a1ma. Kr ajda1ra, -e ` skitara To2 je bi4la ajda1ra, samo ju5ri1la po se1lu. Bi a1jati, ne a1jati, a1jem, 3. l. mn. aju, nesvr{. - mariti, ne mariti Ma5nu1la ga `e1na, al o2n vi1{e ne a1je za wo2m. Ve a1kati, a1kam, 3. l. mn. akaju, nesvr{. - i}i nasumice, lomatati se Ne5 da se a1kam s wi2m ni za `i4vu gla2vu. Bo a1knut, -a, -o - lud Ono2 mu de4te ma1lo a1knuto. Kr alamu1wa, -e ` - nepouzdana, nekarakterna osoba; smutqivac Zna2{ ti2 ka1ka o2n alamu1wa, ko1m da ve1ruje{. Kr a1len, -a, -o - bordo Fa2rbala se pr2va vu1na u a1leno. Bo a1mbis, -a m, mn. ambisi, gen. mn. ambisa - jama, od gr~ke re~i abyssos: 1. ponor, provalija, bezdan, 2. fig. velika opasnost, propast Gi1nulo se u ra1tu, ba5ca1li i u a1mbis. ML ambu1qe, plt. - stara ode}a, rite Po1nela ne1ke ambu1qe, kad je do1{la. Ka apa2{, -a m, apa{i, gen. mn. apa{a - vredan, od francuske re~i apache /od imena indijanskog plemena Apa~a?; pripadnik gradskog olo{a, propalica, razbojnik Radi1voje bi1o apa2{, mlogo vre4dan. Ve /U na{oj gra|i zna~i sposoban, preduzimqiv.? 419 a1piti /}apiti?, apim, 3. l. mn ape, svr{. - uzeti ne{to nabrzinu]a1pi koma2t u ru2ku, pa na pu2t. Z ara1mba{a, -e m, mn. aramba{e, gen. mn. aramba{a - ka`e se za nekoga ko je hrabar, od turske re~i haramba{a harami basi: stare{ina pandura, poglavica, vo|a; onaj koji je bezobziran, nasilnik Zna{ kaki2 to2 ara1mba{a bi1o. ML a5rti1ja, -e ` - pismo Napi4sala mu a5rti1ju, i po1slala. Ve a2r~iti, ar~im, 3. l. mn. ar~e, nesvr{. - tro{iti, od turske re~i harc 8: tro{ak, izdatak Taj pi1je i a2r~i imovi1nu. Bi aru2m, m - kow koji nije za vu~u Ima1o i je1dan ko1w, aru2m, zna{ to2 kao ona2j {to nije za po11so. ] a1sna, -e ` - korist, od turske re~i hasna: korist, profit Sva1ki ima1o svo1ju a1snu, i u ra1tu. ML asta2l, -a m, mn. astali, gen. astala - sto Sta1vi{ na asta2l {ta i1ma{. VP a1tkiwa, -e ` - kobila Ima1o sam ko1wa i kobi1lu. Zna2{ ka1ka bi4la, o1pasna, a1tkiwa. VP a1tresa, -e ` - adresa /Ne1 znam koja2 mu a1tresa.? L a2~an, -a, -o - ru`an, ru`no, lo{e pona{awe To bi4lo a2~no {ta ura5di1o. Bi B ba1bica, -e `, mn. babice - omawi hleb, ~esto se mesi kada se ne{to slavi ili namewuje De2 sad da naru2~im to1lke ba1bice, ku2j da ispe~e2. D baldi1sati, baldi{em, 3. l. mn. baldi{u, svr{. - umoriti se, iznemo}i Ba{ ne mo1gu vi1{e, baldi1so sam. Pa baqe5zga1ti, baqezgam, 3. l. mn. baqezgaju, nesvr{. - pri~ati bez veze Ne1 zna ta1j {ta govo1ri, baqe2zga. Bo baqu1na, -e `, - buqina, sova Mo2 `e1na ~u1la no}a2s de baqu1na vi5ka1la. Kr 420 ba2n~iti, ban~im, 3. l. mn. ban~e, nesvr{. - piti Ta2j samo ba2n~i, po ce4lu no2}. Bo ba5tli1ja, -e m. mn. batlije, gen. mn. batlija - onaj koji je sre}ne ruke, koji ima sre}e Vo1lim kad do2|e u proda2vnicu, zato2 {to ba5tli1ja. VL Ti ne zna{ kaki on ba5tli1ja, o}e ga pare. Bo ba1samak, -a m. mn. basamci, gen. mn. basamaka - stepenik, od turske re~i basamak: stepenik, stepenica Pa1zi na ta2 ba1samak, }e se okli1zne{. Pa bata4liti, batalim, 3. l. mn. batale svr{. - ostaviti, od turske re~i battal: neispravan, neupotrebqiv; glagol bataliti zna~i isto {to i ostaviti, manuti Bata4lio sam ciga4re, i1ma de1set go1dina. Kr ba}a2nski, -a, -o - sorta jabuka po poreklu iz Banata Ovo2 je ba5}a2nska ja1buka, do1bra. ML baxo1k, -a m. - naprava za klepawe kose, ~eki} U!zi baxo1k da nao1stri{ ko1su. Ka belu{wa1v, -a, -o - svetloplav, vedar Pogle2 kako belu{wa1vo ne1bo, i1ma se prome2ni vre4me Ta besnu1qa, -e `, - raspusna `ena; `ena koja vara mu`a To2 je jeda4mput ra5spu1sna `e1na, ona2 na2jgo1ra besnu1qa. L bisa1ge, plt. gen. mn. bisaga - torba preko le|a, od latinske re~i bisac: torba na~iwena iz dva me|usobno spojena dela koja se nosi preko sedla ili samara, ili preko ramena Kad i1de{ u {u1mu, no1si{ bisa1ge. VP blagosi4qati, blagosi2qam, 3. l. mn. blagosiqaju, nesvr{. - blagosloviti nekoga Me1n je o1tac blagosi5qa1o... L boda2~, -a m, mn. boda~i, gen. mn. boda~a - bik ili vo koji bode Vo2 boda2~, al sve mu gu1zovi i1sparlani. ] boka1t, -a, -o - {iroka, debela ~a{a Ova2 ~a1{a, o1na do2|e boka1ta. Tr bra1dva, -e `, - kra}a sekira, o{trica Bra1dva je ono2 {to se5~e2 i {to se ku1je. ML bre1ktati, brek}em, 3. l. mn. brek}u, svr{. - dahtati Sa1mo se snebi2va i bre1k}e. Vo 421 bre1novati, brenujem, 3. l. mn. brenuju, nesvr{. - {tedeti, od nema~ke re~i brenen: obi~no u odri~nom obliku zna~i ne obzirati se ni na koga, ne pridavati va`nost kome Nemo2 da ga bre1nuje{ mlo1go, nek ra2di ne1{to. Vo br1dilo, -a m, mn. brdila, gen. mn. brdila - deo razboja u obliku pravougaonika koji slu`i da se na wemu osnuju niti. Br1dilo je ovo2 {to se tka1ju ni1te. ] br4qa, -e ` - lo{a rakija Me1to ne1ku br4qu na asta2l. L bu1dze, plt. gen. mn. budza - usne Name1stila one2 bu1dze, pa ~e1ka. Vo buzdova2n, -a m, mn. buzdovani, gen. mn. buzdovana - vrsta oru`ja, topuz; glup ~ovek, od turske re~i bozdogan 1. vrsta starinskog oru`ja, dr{ka sa gvozdenom kuglom na jednom kraju, topuz 2. ograni~en ~ovek, glupak, prostak Mi2 se bori4mo, ja izva1dim buzdova2n, pa ga ise5~e2m /uda1rim?; ML [ta o2n i1ma od {ko1le, gle kaki2 buzdova2n. L bu1quk, -a m, mn. buquci, gen. mn. buquka - stado ovaca, od turske re~i boluk 1. jedinica turske vojske, ~eta 2. gomila, mno{tvo; stado, krdo I!de otu1d bu1quk ova5ca2. Z bu1sen, -a m, mn. buseni, gen. mn. busena - sve`aw trave sa korenom i zemqom U!znem bu1sen tra5ve2, nabe1rem i da2m koko1{kama. Z bu1tati, bu1tam, 3. l. mn. bu1taju, nesvr{. - tra`iti, premetati Sam bu1ta ta1m po one2 pr1we. L buxa2k, -a m, mn. buxaci, gen. mn. buxaka - }o{ak, od turske re~i bucak: 1. ugao, }o{ak 2. zaba~eno mesto, neugledno ru`no mesto ili prostorija Ko2 zna2 {ta i1ma tam u buxa4ku. Ka V vaquva1t, -a, -o - okrugao Ovo1m zr1no ne1kako le4po, vaquva1to. Bo vareni1ka, -e ` - kuvano mleko I!ma vareni1ka, mle4ko se ka2`e ovdena2. D /govornik doseqen? Елезовић, 1932: 73 422 va1rivo - skuvano jelo Ni1kad da ugo1tvi neko va1rivo, sam je5du2 slani1nu i si1ra. Kr varu1na, -e ` - furuna Sta1vimo le1ba u varu1nu pa ispe~e4mo. VL ve1|a, -e ` - obrva Sku1pio ve1|e, na~omr1dio se. Ta veli1ja, -e ` - par~e sira Od si1ra gra2dimo veli1je tako2. D vi4knuti, vi2knem, 3. l. mn. vi2knu - pozvati Vi4kni me na ka4fu, ju1tre slo1bodno. Kn vo2w, -a m, singt. - miris Ose1tio se ne1ki vo2w, ne mo1` d-izdr`i2{. Ve vra1tnica, -e ` - kapija Stoji2m na vra1tnici i ~e1kam i da do2|u. Ka vr1dnuti, vr1dnem, 3. l. mn. vr1dnu, svr{. - pomeriti se s puta Vr1dni da pro2|em. D vre4bati, vre2bam, 3. l. mn. vre4baju, nesvr{. - ~ekati priliku O@n o1pasan, vre2ba ovo2 pi1le. VL vre2ngav, -a, -o - krastav Ovo2 de4te sve1 vre2ngavo. Ta vre5ngi1ja, -e ` - tawe u`e U!ze se ne1ka vre5ngi1ja pa se ve2`e ko1va za vo1du. Kn vr5qa1ti se, vr2qam se, 3. l. mn. vr5qa1ju se, nesvr{. - bacati Vrqa2 se s kame2wem. Bo vr1qav, -a, -o - razrok Bi1o vr1qav mo1mak, zna2{ }o1rav. Ka vr4nuti se, vr2nem se, 3. l. mn. vr2nu se, svr{. - vratiti se Da se vr2ne{ o1dma, vr5ni1 se. [ vr}u1{ka, -e ` - lajber /rajber? Me1tula sam vr}u1{ku na vra4ta, zbog lo5po1va. O vr4{an, -{na, -{no - do vrha napuweno Vi1di{ de vr4{no, si1pni le4~ke. Bi vu2rda, -e ` - posan sir, sir od surutke I!mamo i si1ra i, mi ka2`emo vu2rdu, to2 najzdravqi1je. ] vuni1ja, -e ` - levak Nato1~i sa vuni1ju, ne mo1{ dru1k~e. Bi 423 G ga}ni2k, -a m, mn. ga}nici, gen. mn. ga}nika - u~kur na pantalonama, ga}ama O{ni5ra1o ti se ga}ni2k. Kn ge1xav, -a, -o - malo, od turske re~i gece; 1. neprosve}en, prost ~ovek 2. slabo razvijen ~ovek, kepec, patuqak Je1dno pra2se ge1xavo, ne5 da ra5sti2. Kr glasovi1t, -a, -o - grlat Ova2 mu `e1na glasovi1ta. Pa gleda2qke, plt. - zenice oka Da me bo1qe slu5`i1le gleda2qke, ne1 bi se `eni1jo. Kr glo1dati, glo|em, 3. l. mn. glo|u, nesvr{. - jesti meso sa kostiju [to vo11lim da glo1|em...L glu4vo do1bo, fig. - vreme posle pono}i od jedan do tri Svi1 za1spali, glu4vo do1bo. D gwe4zdo, -a sr - gnezdo Me1tula sam ja4ja u gwe4zdo. ] gwe1cav, -a, -o - nepe~en Ne va1qa kva4sac, te2sto osta1lo gwe1cavo. ML go2jze, -a sr - gvo`|e Uda1rio ga sas ne1ko go2jze, ne1 znam ta1~no. [ gologla1v, -a, -o - bez kape I!{o sam gologla1v, pa me uva1tilo. ] golodu1past, -a, -o - siroma{an Gle2 kaki1 je, golodu1pas, be4da. Bo gra4de`, a m, singt. - me{eni kola~, torta, slatki{ Bi4lo pe~e4we i gra4de` na sva1dbu. Tr grbwa1~a, -e ` - le|a Men boli2 grbwa1~a oda2vno. Ve gr1ne, -eta sr - zemqani lonac za kuvawe jela na ogwi{tu Gr1ne je grne1ni lon~i2}, u ko1me ku1va{. ML, грненце, Елезовић 1932: 112 gro1za, -e ` - ose}awe odvratnosti, ose}awe gadosti Gro1za me od we1ga, ne mo1` da ga poqu2bi{, gro1za da te uva1ti. Kr, Елезовић, 1932: 112 gromeqa1ti, gromeqa2m, 3. l. mn. gromeqa1ju, nesvr{. - tumarati, bauqati Ne mo` d-i1de ka ~o1vek, na1pije se pa gromeqa2. Kr 424 gru1men, -a m, mn. grumeni, gen. mn. grumena - kocka {e}era Me1ti gru1men u ka4fu, da zasla2di{. Bo gu1ber, -a m, mn. guberi, gen. mn. gubera - vuneni prekriva~ Po1krije{ se sas gu1ber kad la4dno. Ta gu1berica, -e ` - malo tawi pokriva~ To2 je i1sto jo1rgan, al ta1wi. O gu2w, -a m, mn. guwevi, gen. mn. guweva - kaput od vune Mo2ra da se no1si gu2w, kad je zi4ma. VL D da4nga, -e ` - modrica, {trafta Osta1la mu da4nga, ni1je ma2la na buti1ne. Pa da4nce, -eta sr - dno Vi1di mu se da4nce u {o4qu. Kn da1rak, -a m, singt. - drveni levak za razbijawe vune I!ma motovi1lo i da1rak, da se vu1na pripre2mi. ] da1rovawe, -a - veridba I!demo slede1}i me1sec na da1rovawe, kod ko5m{i1ke. Ka da2cije, plt. - nameti, od italijanske re~i dazio: 1. carina 2. porez, da`bina To2 su bi4le da2cije kod na5ro1da, ni4je mo1glo da se `i5vi2. Tr da2}a, -e ` - pomen Da5va1li smo da2}u pro1{le nede1qe. L dvo`u1~e, -eta sr - jaje sa dva `umanceta Ova2 ja4ja sve1 dvo`u1~i}i. Kn de1nuti, de1nem, 3. l. mn. de1nu, svr{. - sklonila, sakrila, /De li se de1nula ona2 ma1~ka?) O dere5gli1ja, -e ` - la|a, od ma|arske re~i dereglye: ve}i ~amac ravnog dna, bez sopstvenog pogona, koji slu`i za prevoz qudi i tereta Sti1gla dere5gli1ja i mi2 mo5ra1smo se iskr1camo na o1balu. ML diva2n, -a m, mn. divani, gen. mn. divana - trem, od turske re~i divan: 1. carsko ili vezirsko ve}e, dr`avni savet; carski dvor, carski presto 2. razgovor 3. kanabe, 425 sofa, ottoman Sede1li smo ~e2sto na diva2n. O Tu5na2, de tre2m, bi1o ni staja1o diva2n. Ta dizgi2n, -a m, mn. dizgine - uzda od kowa, od turske re~i dizgin: /kai{ od uzde koji se dr`i u rukama kada se upravqa kowima, povodac, vo|ica Ste2go dizgi2n, ne pu2{}a. [ di1rek, a m, mn. dire1ci, gen. mn. direka - stub, od turske re~i direk: /drveni stub, kolac, greda Nasloni1o se na di1rek, tako2 kaj sa1d. Ka diri2n~iti, diri2n~im, 3. l. mn. diri2n~e, nesvr{. - raditi Po ce1o da2n diri2n~i, ne mo1{ se `i5vi2. Bi dogo1dine - slede}e godine Da sla1vimo i dogo1dine. Bo do4da, -e ` - sestra I mo2 do4da bi4la protiv veri1dbe. VL do1ckan - kasno Ne mo1` da do2|e, do1ckan. O drvqeni2k, -a m, mn. drvqenici, gen. mn. drvqenika - mesto ili paw za se~ewe drva Ice2paj tu2 cepa1nicu na drvqeni2k. VP drdo4wak, -a m, mn. drdowci, gen. mn. drdowaka - natalo`eno blato na dlaci psa Sve mu se uva1tio drdo4wak. VP dre4`deti, dre`di2m, 3. l. mn. dre`de2, nesvr{. - ~ekati Do neko do1ba o1na dre5`di2 na kapi1je. Z dr1ktati, drkti2m, 3. l. mn. drkte2, nesvr{. - drhtati Drkte2 od ladno1}e. VL dr1}ati, dr1}em, 3. l. mn. dr1}u, nesvr{. - drhtati Dr1}u od zi5me2. ML dr1qav, -a, -o - krmeqivo Gle ono2 ma1~e kako dr1qavo. Kr dr4pati se, dr2pam se, 3. l. mn. dr5pa1ju se, nesvr{. - ~e{ati se Sa1m se dr2pa, ka2 da i1ma bu1ve. Pa, дрпати, Елезовић, 1932: 156 dr1tina, -e ` - mator [ta o1}e ona2 dr1tina od te1be ? D 426 du4bak, -a m, mn. dubci, gen. mn. dubaka - stoje}i stav /po{to se u to stavqaju deca da bi mogla da stoje, jedna semema se izdvojila A o2n se ispr1sio ovako, u du4bak, zna2{ i pregova2ra Ve du1var, -a m, mn. duvari, gen. mn. duvara - zid, od turske re~i duvar: zid La4dno vu5~e2 uz ta2j du1var. O du1duk, -a m, mn. dudu1ci, gen. mn. duduka - crevo koje slu`i za va|ewe rakije I!ma du1duk do2l u po1drum. Ve du4n|er, -a m, mn. dun|eri, gen. mn. dun|era - zidar, od turske re~i dulger: graditeq koji je drvodeqa, stolar i zidar u isto vreme Mo2j o1tac bi1o du4n|er, i mo2j de1da. [ du1s-dibidu1s ozna~ava ne{to potpuno. Zna2{ ko2j to2 la`o2v, du1s-dibidu1s. Ve \ |a2m~iti, |a2m~im, 3. l. mn. |a2m~e, nesvr{. - prigovarati Ne1 zna {ta1 }e, pa sa1m |a2m~e krozs ku1}u. VL |e1zba, -e ` - xezva, od turske re~i cezve: metalna posuda s dr{kom u kojoj se kuva crna kafa Me1tula |e1zbu da provri2 vo1da, da tu1rimo ka4fu . O y `enotr1ga, -e ` - trava rastavi} Bi4la ona2 tra4va, `enotr1ga, mi2 vi2~emo. Tr `ero1vast, -a, -o - zeleno Gle kake2 ju o1~i, `ero1vaste. Tr `ma1re, plt. - vrsta jela, jagwe}e meso koje se dugo kuva, sve dok se meso s kostiju ne odvoji i pretvori u ka{astu masu yma1re se ku1vaju ce1o da2n dok se me2so skro2z ne odvo1ji. Vo Z zabobr1~iti, zabobr1~im, 3. l. mn. zabobr1~e, svr{. - zagwuriti, zabiti Zabobr1~io mu gla2vu u ko1vu, da prizna2. Kr 427 za4bran, -a m, mn. zabrani, gen. mn. zabrana - bagremar; bilo koji ome|eni prostor Oti1{le mu o2vce u za4bran. Vo za vi1dela - dok se vidi [to1 ne do2|e{ za vi1dela, nego mi dola1zi{ sa1d. VP zavrqa1~iti, zavrqa~im, 3. l. mn. zavrqa~e, svr{. - baciti daleko U!zne ka1men pa ga zavrqa1~i. O zadr2qen, -a, -o - nezgodan ~ovek Mlo1go je bi1o zadr2qen ~o1vek. Ta za1jec, -a m, mn. zajci, gen. mn. zajaca - zec Po1{o sam u lo2v, kad isko1~i za1jec pred me1n. ] zakopra2wen, -a, -o - ne~asan i prqav Ne mo1` d-u1mre, a ka1ko }e kad sve1 ra5di1la zakopra2weno. ML zamanda1riti se, zamanda1rim, 3. l. mn. zamanda1re, svr{. - zadr`ati se Ta2j kad oti1{o, o2n se zamanda1rio, ne2ma ga ce1o da2n. Pa zamu1ka, -e ` - nostalgija Uva1tila ga zamu1ka za le1tos. Bu za1noonoma2d - pre prekju~e Ne1 znam ni kad bi4la, oda2vno, za1noonoma2d. Pa zape4vati, zape2va, 3. l. mn. zape5va1ju, nesvr{. - glasno gplakati Kad se sarawu1je, o1nda se zape2va. O zape2ti, zapnem, 3. l. mn. zapnu, svr{. - zakqu1~ati Nemo2 da zabora1vite da za1pnete vra4ta. Bu zastra5wa1~a, -e ` - bo~na strana drvenog kreveta Na ovu2 zastra5wa1~u bi1o }i1lim. ] za4strug, -a m, mn. zastruzi, gen. mn. zastruga - mali drveni sud sa poklopcem, slu`i za no{ewe soli Za4strug je ovo2 drve1no za so2. Kn zbode1ne o1~i, fig. - zrikav, vrqav Dola1zio ona2j, zna2{ ona2j sa zbode1ne o1~i. Bu zbr1~kan, -a, -o - sme`uran, uveo Li4ce ju zbr1~kano. Pa zveki2r, -a m, mn. zvekiri, gen. mn. zvekira - zvonce, od turske re~i zekir: metalna alka na vratima koja slu`i za kucawe Ko1wima se sta1vqali zveki4ri. Ta 428 zvr4qiti, zvrqi2m, 3. l. mn. zvrqe2, nesvr{. - gledati odsutnim pogledom Zvrqi2 u pra4zno. L I iza1ban, -a, -o - pohabano Ode4lo mu sve iza1bano. ] iza2r~en, -a, -o - potro{eno Wego1vo na5sle1stvo oda2vno iza2r~eno. Tr izbri1~iti, izbri1~im, 3. l. mn. izbri~e, svr{. - obrijati Do1bro ga izbri1~io. Kn izja4rmiti, izja2rmim, 3. l. mn. izja2rme, svr{. - pustiti volove iz jarma Izja4rmi volo1ve, ja2 }u dru1go. Kr izmi1ti, izmi1jem, 3. l. mn. izmi1ju, svr{. - oprati kosu Izmi1la ko1su, dote1rala se. Bi izro1vati, izrove2m, 3. l. mn. izrovu2, svr{. - isplakati, iskukati Samo je rova1la za bi2v{im mu2`em dok se ni4je izrova1la. ML ip - bes U ka1ki on i1p zna2 d-upa1dne. Kr iska2m~iti, iska2m~im, 3. l. mn. iska2m~e, svr{. - isprositi Kad bi mo1go jo{ ne1{to da iska2m~i od we2. Bo iskr1{iti, iskr{im, 3. l. mn. iskr{e, svr{. - polomiti Ima1li u1des, iskr{i1li se skro2z. L i{~ivi2qen, -a, -o - iskrivqeno Pogle2 ka1ko ti to2 stoji2, i{~ivi2qeno. Ta J jalovi1ca, -e ` - neplodna `ena Ne2ma de1cu, jalovi1ca. Kn jarova2n, -a m, mn. jarovani, gen. mn. jarovana - mladi zec Uva1tila dva2 jarova4na, ni1je ma2la. ] 429 ja2rma, -e ` - krupno mleveno kukuruzno bra{no za ishranu stoke Odne1sem im ja2rmu uju1tru, nara2nim sto1ku, ne2ma ku2j. D, Елезовић, 1932: 254 je1ge, -eta sr - mala turpija Je1ge i1ma, ka1ko ne2ma {to se ostri2. Vo jefti1ka, -e ` - tuberkuloza Zavla5da1la jefti1ka po1se ra1ta. Bo babini jar~i1}i, plt. - sitne ledene kapi Gle2 kako pa1daju jar~i11}i, ba1bini jar~i1}i, to2 se ka2`e. Bo je2d, -a m. singt. - kiselina Po1{o mu je2d - na u4sta. Bo K ka4bal, -a m, mn. ka5blo1vi, - drveni sudovi za vodu Napu1weni ka5blo1vi, ne2ma da bri1ne{ da napo1ji{. Kn ka4dar, -a, -o - sposobno, od turske re~i kadır: sposoban da ne{to u~ini Ovo2 e mno1go ka4dro de4te. ML ka1qav, -a, -o - prqavo Prasi1}i se ka1{kali u ba1re, gle kaki2 ka1qavi. D kama1ra, -e ` - gomila, mno{tvo Bi4le pa1re, kama1ra. L /Dini} 1988: 116, Елезпвић 1932: 275) ka2m~iti, ka2m~im, 3. l. mn. ka1m~e, nesvr{. - tra`i Dok ne iska2m~i, ne mo1{ se smi2ri. Bu karati se, ka2ram, 3. l. mn. ka5ra1ju se, nesvr{. - sva|aju se Ne sla2`u se do1bro, sta2lno se ka5ra1ju. [ karambo2l, -a m, singt. - haos Napra1vio se taki2 karambo2l na va4{ar. ] kastai1san, -a, -o - strukirano Ima1lo ode4lo, ova1ko, kastai1sano. ] ka~ama1lo, -a sr. - drvo kojim se me{a ka~amak, varja~a Mo2ra{ u ku1}i d i1ma{ ka~ama1lo. ML ka1{kati se, ka1{kam se, 3. l. mn. ka1{kaju se, nesvr{. - prqati se, obi~no u blatu Ka{kaju se ka prasi}i. D 430 ke1vtati, ke1v}em, 3. l. mn. ke1v}u, svr{. - lajati Za ku1~e ka21`emo da ke1v}e. Vo ki2co{, -a m, mn. ki2co{i, gen. mn. ki2co{a - neko ko je odeven veoma moderno, mu{karac Zna1{ ka1ki je mo2j ~o1vek bi1o, pra2vi ki2co{. VL kla1denac, -a m, mn. kladenci, gen. mn. kladenaca - izvor Oti1{la sam, devo2jka, na kla1denac, na gle1dawe. ] kle1~an, -a, -o - ru~no ra|en }ilim Gle2 kaki }ili1mi, sve kle1~ani. ] kli2s - {pic Se5~e2 se u kli2s, {to mi ka2`emo, u {pi1c. Kn kqa1kav, -a, -o - }opav I!ma fali2nku, vi1di{ de kqa1kav. Bo kobi1lica, -e ` - grudna kost pileta Zna2m za ja1dac, ka2`e{ ne1kem kad polo1mi{ kobi1licu. Pa kove2j, -a m, singt. - krivina Vi1di se auto4bus go2r na kove2j. Ve kovi1ka, -e ` - sova Kovi1ka vi5ka1la, ~u1lo se, ne1ki }e d-u1mre. Kn koleni1ka, -e ` - veliko drveno vreteno Zna2m i pe1smu, koleni1ka, koleni1ka, vrete1no. VL kole4~ke, plt. - to~kovi koji vode plug Name1sti kole4~ke, prove1ri. Bu kokr1ca, -e ` - morka Ima1li smo i plo2vke i kokr1ce. Kn ko1lmovan, -a, -o - ondulirana Bi4la ju ko1sa sve ona1ko ko1lmovana. Vo komi2n, -a m, singt. - dimwak Po1peo se na komi2n da ~i1sti. Pa ko1mina, -e ` - smesa od {qiva od koje se pe~e rakija Pe1kli smo ko1minu sva1ku je1sen. [ kondi2r, -a m, singt. - izdanak na vinovoj lozi Izni1ko kondi2r na lo1zu. O kondi2r, -a m, mn. kondiri, gen. mn. kondira - kr~ag, od gr~ke re~i kantharos: trbu{asta ~a{a, kr~ag, vr~ U!zne ona2 kondi2r i po2|e na vo1du, da se sre1tne s mo4mkem. ] 431 kondu1re, plt. - vrsta dubokih cipela Obu1la sam ne1ke kondu1re i po1{la. Bi kon~a1ra, -e ` - vunena sukwa Nosi1le se i kon~a1re, su1kwe. ] ko1~ina, -e ` - koko{arnik, sviwac Ba5ci1li joj aqi1nu povr2z ko1~ine, da vra5~a1ju. ML, (код Елезовића значи кућицу за свињу, а не и за живину 1932: 319) ko1~ka, -e ` - kvo~ka Izle4gla ko1~ka, je1sje da smo ~eka1li, al do1bro. VL kra1kat, -a, -o - dugih nogu O@n kra1kat, za~a1s prega1zi Mla1vu. Vo kra4san, -a, -o - lepo To2 bi4lo kra4sno de4te, ka lu1~e. VP kre4ja, -e ` - vrlo slaba koko{ Ova2 xa1be le1ba je1de, ova2 kre4ja. VL krqu{ta1ti, krqu{ta2m, 3. l. mn. krqu{ta1ju, nesvr{. - ~istiti Sva11ko ve1~e on krqu{ta2 ora1se, da mo1` se prehra2ni. Ne2ma od ~e1ga da `i5vi2. D kro1tak, -a, -o - mirna, povu~ena O!na tako2 ti4ha, kro1tka, ne ~u1je se. Z kro1{to - za{to Ne razume2m kro1{to ispa2{tamo. Kn krto1g, -a m, singt. - brlog [ta su od ku1}e napra1vili, kr1tog. Vo krti1ka, -e ` - krtica Tu2 se {u5wa1la krti1ka ~e2sto. Bo ku1dra, fig. - pop, pogrdno I!de ona2 ku1dra za sla1vu da sve2ti. ML ku1drav, -a, -o - ~upavo Pogle1 ka1ko ku1dravo. Ka kuma1~a, -e ` - drugarica koja voli sve da zna, pogrdno Eve2 ju kuma1~a, na vra4ta. D kumpi2r, -a m, mn. kumpiri, gen. mn. kumpira - krompir Rodi1lo sva1{ta, rodi1o kumpi2r, {angare4pa. Bo kumri1ja, -e ` - gugutka Yu1je se kumri1ja, tu2 ne1gde. Kn kurde1q, -a m, singt. - glavna `ila biqke u zemqi Ni1kako d-i~upa2 kurde1q. Z ku1rjak, -a m, mn. kurjaci, gen. mn. kurjaka - vuk Dola1zili ku1rjaci, kako ni4su, ~u1je se, zavi5ja1ju. Ta 432 ku1fer, -a m, mn. kuferi, gen. mn. kufera - kofer, od nema~ke re~i koffer: putni kov~eg, putna torba Spa1kovao ku1fer i oti1{o. Vo ku{a2k, -a m, singt. - marama, ogrta~ Nosi1li smo i kaputi2} i ku{a2k. ML L labi1ne, plt. - slabine Uda1rio ga u labi1ne, krvni2~ki. Bo lagu2m, -a m, mn. lagumi, gen. mn. laguma - rov, podzemni podrum, od turske re~i lagun: 1. eksploziv, potkop sa eksplozivom 2. podzemni hodnik, tunel Ra5di1o sam de ni4sam, u lagu2m sam ula1zio. O la`i1ca, -e ` - ka{ika La`i1ca stoji2 u fijo4ku, de1 bi bi4la. ] la2ni - pro{le godine Izbi1la vo1da la2ni, tu2, poda tre2m. [ la2ndrati, la2ndram, 3. l. mn. la2ndraju, nesvr{. - skitati po selu Ne savi2ja se u ku1}i, samo la2ndra. VL le2v~a, -e ` - krivi deo drvenih kola Ono2 {to no1si le2s. Ta lenguza2n, -a m, mn. lenguzani, gen. lenguzana - len{tina Te4`ak lenguza2n. Bi le2s, -a m, singt. - volujska kola Ima1li smo ma2li i ve1liki le2s. D le1lek, -a m, mn. leleci, gen. mn. leleka - jauk Prote1go se le1lek, dale1ko se ~u1lo. Bo kao le1lek - mnogo mr{avo Mr1{avo je kao le1lek, to1lko. Ta le4~ke - malo Doda2j le4~ke so1li u to2 bra1{no. Ve li4dati, li2dam, 3. l. mn. lidaju, nesvr{. - duvati O$vde kad ko{a1va, li2da ve1tar do Po1`erevca. Ka li1lav, -a -o - qubi~asto Ova2 ko{u1qa nekako do2|e li1lava. VP li1pcati, lip~em, 3. l. mn. lip~u, svr{. - uginuti Ima1li smo i ku1~e, ali li1pcalo. Kn, (Елезовић: липцат, липчем у значењу црћи, мањкати, 1932: 365) li2sje, -a mn. - li{}e Opa1da li2sje svakodne2vno. [ 433 lo1galo, -a sr. - mesto gde zec spava Mi2 se prikra5de2mo, da uva1timo ze2ca na lo1galo. ] lo1}kati se, lo}kam, 3. l. mn. lo}kaju, nesvr{. - mu}kati se Lo1}ka mu se vo1da po stoma4ku. VL luba2rka, -e ` - kolevka De4te mi ovo2 pora4slo u luba2rku, ono2 u kre1vet. Ta luda1ja, -e ` - bunde1va Ve1lika luda1ja, to2 se ispe~e2 za Ba1dwi da2n. D M maga1za, -e ` - ostava, poti~e od turske re~i magaza: 1. Skladi{te, magacin 2. /du}an, prodavnica Tu2 do2l ni je tre2m i ku2jna, a po1red maga1za. Bu ma|i1je, plt. - magije Ovi2 iz La1ola samo se slu2`e sa ma|i1je, tako2 se pri2~a. Kr, (Елезовић, 1932: 379) ma1jati, ma1jem, 3. l. mn. ma1ju - namotavati Mo2ra kanu1ra da se maja2, zna{ da se mo1ta na klu1be. ] makqa1ti, makqa2m, 3. l. mn. makqa1ju - mlatiti, raditi Makqa2 ruka1ma i be1re ja1buke. VL ma4la, -e ` - sokak, od turske re~i mahalle: deo grada, ~etvrt; deo sela, zaselak; ulica, sokak I!mamo i sad ma4le. ] ma2ntati se, ma2ntam se, 3. l. mn. ma2ntaju se - vrteti se Ma2nta mi se u gla4vi. VL ma4we`, -a m, singt. - manevar Pra1vi ma4we` de god sti1gne vojni2k. ML marvewa2k, -a m, mn. marvewaci, gen. mn. marvewaka - veterinar Mo2ra se pozove2 marvewa2k da vi1dimo {ta1 }emo. Vo masa2rka, -e ` - jedna od dve sestre, nemaju brata Jes je, al ova2 mu masa2rka, de2li se na po1la ku1}a i ima4we. D maskodupa2n, -a m, mn. maskodupani, gen. mn. maskodupana - onaj koji voli da jede, a ne voli da radi Si1ta sam ja maskodupa5na2, o1}e da je2 i pi1je, a dru1gi da ra2di. Z 434 ma1}ija, -e ` - ma}eha Ni4je ni da4la ma1}ija da pre5de2mo vu1nu. ] me1ovi, me/h? - mehovi Razma1kni ma1lo der, te2 me1ove. Tr me1|a, -e ` - atar U mo1ju me1|u za1{o, ka2 da ne2ma de2. Ka me~i1na, -e ` - nemasno meso, krtina U!zni prase1tinu, u1zni ma1lo me~i1nu. L me{i1na, -e ` - stomak Pu1stio onu2 me{i1nu, zna{ ka1ki je. O mira5xi1ka, -e ` - ona koja nosi miraz kada se udaje Ja sam do1{la u ku1}u, al sam bi4la ve1lika mira5xi1ka. L, (Елезовић, 1932: 409) motovi1lo, -a sr, singt. - deo razboja, pribor koji slu`i za namotavawe pre|e Motovi1lo se zove2 ono2 na ~e1mu se mota2 pre1|a. ] mu5ro1wa, -e m, - |avo Ka2`u da postoja1o i va4mpir i mu5ro1wa. ] N naba1sati, naba1sam, 3. l. mn. naba1saju - nai4}i na nekog I kad ono2, naba1sa na `e1nu. VP nabe4diti, nabe2dim, 3. l. mn. nabe2de - baciti krivicu na nekoga Nemo2 da ga nabe2dite, greo1ta. ] na5vi1qak, -a m, mn. naviqci, gen. mn. naviqaka - pregr{t sena koliko mo`e da se nabode na vilu Ne mo1`e mlo1go da ra2di, al na5vi1qak po na5vi1qak, ko1lko mo1`e da pomo1gne. VL napli1tati, napli1}em, 3. l. mn. napli1}u - dodavati petqe na ne{to {to je ve} pleteno Napli1}emo ~ara1pe, na5gla2vce, {ta bu1de. ] nare4diti, nare2dim, 3. l. mn. nare2de - ugovoriti svadbu Oti1{li da se pogo1de sa pri1kom, da se nare2de. Tr natra1pati, natra1pam, 3. l. mn. natra1paju - nagaziti Natra1pala na ne1{to, na ne1ke ma|i1je. Bo 435 nakermeni1sati se, nakermeni1{em se, 3. l. mn. nakermeni1{u se - na{minkati se Samo zna2 da se nakermenii1{e i d-izi2|e na pu2t. Ve na5ko2w~e, -ta sr, mn. nakow~i}i, gen. mn. nakow~i}a - dete koje mla2da wi{e Ima1la mla2da i na5ko2w~e, zna2{ to2 do1bro, da ima1ju de1cu. VL nakle2pqan, -a, -o - kovan Nakle2pqana mi i ko3sa i moti1ka. Ve nakurni2k, -a m, mn. nakurnici, gen. mn. nakurnika - nezvan, dosadan gost O!pet mi dola1zio ona2 nakurni2k. Kr na1mastir, -a m, mn. namastiri, gen. mn. namastira - manastir Bi1o sam u na1mastir. Ve na4sad, singt. - jaja iz kojih treba da se izlegu pili}i Me1tli smo na4sad, pa {ta bu1de. VL na5sto2jnik, -a m, mn. nastojnici, gen. mn. nastojnika - poslovo|a O!ndak do1{o na5sto2jnik i raspode5li1o ne ku2j }e de2 da i1de. Pa na1xak-baba, singt. - nam}or, od turske re~i nacak; naxak-baba je jezi~ava i zla `ena Te4{ka to ba1ba, na1xak. Pa nainta2{ - ukoso Ise1kla mi su1kwu ova1ko, nainta2{. Bo na~emr1diti se, na~emr1dim se, 3. l. mn. na~emr1de se - namrgoditi se Na~emr1dio se, s ni1kim ne govo1ri. ML naroga4~iti, naroga2~im, 3. l. mn. naroga2~e - navu}i mrgodan izraz lica Naroga5~i1la se, sam ju se o1~i vi1de, ka ve1{tica. Bi ne1mu~ki jezik - jezik `ivotiwa Ne je1du ga zmi1je, nau~i1o ne1mu~ki je1zik. Bu /ne? presta1qati, presta1qati, presta1qam, 3. l. mn. presta1qaju - ne prestajati I!de mi na `i4vce, ne presta1qa da me nervi2ra. D ni4{ati, ni{em, 3. l. mn. ni{u - quqati Mla2da ga u1ze pa ga ni2{e, go4re-do4le. VL no1`nice, plt. - makaze Otu5pe1le mi ove2 no1`nice. Bi 436 W wu1wav, -a, -o - onaj koji pri~a kroz nos Gle, kaki2 je wu1wav, ni1{ta ga ne razume2{. VL O o1bga, -e ` - kora za pitu Ume2sim o1bge i napra1vim giba1nicu. O /Dini} 1988: 172) obeloda4niti, obeloda2nim, 3. l. mn. obeloda2ne - do~ekati jutro, beli dan Ne zna d-i1de ku1}i, obeloda5ni1la. Kr obiko1liti, obika2qam, 3. l. mn. obika5qa1ju - obi}i No1}u sam obika2qa oko wo2jne ku1}e. Pa obo1~i}i, mn. - min|u{e Oki1tila se, me1tla rumeni1lo, me1tla obo1~i}e. VL ovdena2 - ovde Ima1li smo i proda2vnicu, ovdena2. Bu odve1tovati, odve1tujem, 3. l. mn. odve1tuju - odu2`iti du2g ze1mqi Oti1{o u vo2jsku, mo2ra da odve1tuje. Pa odre2{en, -a, -o - odvezano El gove1do odre2{eno? Pa oklembe1{en, -a, -o - opu{ten I!de ona1ki oklembe1{en, vu5~e2 se. O okoma2k, singt. - deo klipa bez kukuruza Pro1pade ni kuku1ruz, sve okoma2k. D o1kuka, -e ` - krivina Tu2 na te2 o1kuke se suda1rili. Kn omr1knuti, omr1knem, 3. l. mn. omr1knu - ka`e se za nekoga koga je uhvatila no} De omr1ko, tu2 osva1no. Vo omu1dina, -e ` - nerad Ne2ma ni1de taka2 omu1dina, ka2 kod me1n. Vo onoma2d - prekju~e Bi4la, dola1zila onoma2d. Bu o1ndak - onda O!ndak, u to2m na1{em `i5vqe2wu, ne1{to smo popri5mi1li i od Vla2ha, i o1ni od na2s. Tr ondula4cija, -e ` - vrsta trajne frizure I!dem kod fri4zera na ondula4ciju. Ta 437 opawka2vati, opawka2vam, 3. l. mn. opawka5va1ju - ogovara Otkad ne `i5ve2 za2jno, sa1mo ga opawka2va. Vo ople4}ak, -a m, mn. ople}ci, gen. mn. ople}aka - bela `enska ko{uqa Sva1ka devo2jka tad ima1la ople4}ak. ] osi5knu1ti, osi2knem, 3. l. mn. osi2knu - izgubiti glas Osi5knu1o, zato2 {to pi1o la4dno. Pa oskuda4cija, -e ` - nema{tina Nai1{la oskuda4cija, po1sem ra1ta. [ osku|e4vati, osku|e2vam, 3. l. mn. osku|e4vaju- nemati dovoqno Osku|e2vamo, {ta1 da ra2dimo. ML ote4gnuti se, ote2gnem se, 3. l. mn. ote2gnu se - umreti Je1dan se ote2go, dru1gi se prote2go. Vo o~iwe4vati, o~iwe2vam, 3. l. mn. o~iwe4vaju - posmatrati, vrebati priliku On obli2zan, ne sikira2j se, o~iwe2va. Ta o1xak, -a m, mn. oxa1ci, gen. mn. oxa1ka - mesto za sejawe `itarice ili povr}a u vrsti Pose1jali ne1kolko oxa1ka, be4da. Bu o{ajda1riti, o{ajda1rim, 3. l. mn. o{ajda1re - udariti nekoga Al ga o{ajda1rio, gla2vu mu otki1no. Kr P pa1davica, sing. - epilepsija O@n i1ma pa1davicu, ne sme2 na su2nce. Pa pajva2n, -a m - u`e I!mam pajva2n, pa preve2`em kra1vu. O pa5kli1ja, -e ` - vuneni du`i kaput Ima1o sam ode4lo, ima1o sam pa5kli1ju. ML paklixa2n, -a m, mn. paklixani, gen. mn. paklixana - paradajz Rodi1o paklixa2n, pu1na ba4{ta. VL 438 pana|u2r, -a m, - va{ar, od turske re~i panayir: va{ar, pazar, sajam I pre2 bi1o pana|u2r, i sa1d i1ma, tri2 godi1{we. ML panxu1ke, plt. - ispletene i gumom postavqene nazuvice Obu2j panxu1ke, da se ne prela2di{. VL pate2vka, sing. - potiqak Uda1rio me u pate2vku, tu2 mi o1`iqak jo1{. [ pa~a2vra, -e ` - mnogo prqava krpa, od turske re~i pacavra: 1. komad starog pocepanog dela ode}e koji se koristi samo za ~i{}ewe i otirawe; bezvredna krpa 2. ~ovek bez karaktera Vi1se ju dve-tri pa~a2vre ko-{pore1ta. Bi pa~u2r, -a m - ostatak ise~enog tankog drveta iz zemqe Sve1 ise1~eno, osta1o samo po ne1ki pa~u2r. ML pe2nxer, -a m, mn. penxeri, gen. mn. penxera - prozor To2 se zove2 pe2nxer, to2 pro4zor. ] pepeqi2v, -a, -o - sivkast Ubi1o sam ze2ca, a o2n ma2li, pepeqi2v. ] pe1rvez, -a m, mn. pervezi, gen. perveza - no` za kalemqewe Sva1ki mo1mak nosi1o pe1rvez, pervezi2} da i1ma. ] pe1rjati, perja2m, 3. l. mn. perja1ju- `uriti niz put Sa1mo je vi1di{ de perja2 i go2r i do2l. Kn pi1sat, pi1sata, pi1sato - pufnast Mo1je te2sto zna2{ pi1sato, pora4slo. Kn pi5ta2we, -a sr. - veridba Do1{li smo na pi5ta2we, tako2 ka2`u, a ovi2 wo2zini se kao ne1}kaju. D pi{ma4niti se, pi{ma2nim se, 3. l. mn. pi{ma2ne se - ne}kati se U!zeo dru1gu devo2jku, pa tre1}u, pi{ma4nio se. Bi pla1jvez, -a m, mn. plajvezi, gen. plajveza - olovka, od nema~ke re~i bleiweiss: olovka Da2j mi je1dan pla1jvez, ako i1ma{. ML pla2ndovati, pla2ndujem, 3. l. mn. pla2nduju - na}i se u hladu Le`i4mo u hla4du i pla2ndujemo. L 439 pliwa1re, plt. - velike sanke U!1zemo pliwa1re, pa niz Glo4`du. ML plo2v~e, -eta sr. - pa~e Ima1li smo pi1li}i, plo2v~i}i... Bu pqo1vav, -a, -o - pegavo Ovo2 ja4je ne mo1{ se ofa2rba, o1no sve1 pqo1vavo. Ve poveza1~a, -e ` - marama ispod marame Zna2 se {ta se no1si, poveza1~a, pa po1sem mara1ma. D povr1zice, plt. - dr{ke na torbi Povr1zice mu izlete1le. Ve po1gan, -a, -o - besan, pakostan To2 zna{ ka1ki po1gan ~o1vek. Bu podandi1sati, podandi1{em, 3. l. mn. podandi1{u - umoriti se Podandi1sao, ra5di1o ce1o da2n. Ta podgu{ni2k, sing. - podbradak Ovo1lki mu ona2 podgu{ni2k ispa1o. VL podno1siti se, podno1sim se, 3. l. mn. podno1se se - di~iti se O!na se mno1go podnosi1la kroz se1lo. ] /Dini} 1988: 208) potklobu1~iti, potklobu1~im, 3. l. mn. potklobu1~e - stvoriti mehurove Potklobu1~ila se fa2rba, a fa2rbano pre1ku~e. Tr po2druga, -e ` - suparnica, prijateqica Wego1va pr2va `e1na e mo3ja po2druga, tako2 zove4mo. ML po1|ani, plt. - mladini gosti E o1nda dola1ze po1|ani, mla2dini. Tr poi1tati, poi1tam, 3. l. mn. poi1taju - po`uriti Ja2 mu ka2`em: Poi1taj, le4~ke, poi1taj. Vo pola5ni2 - pretpro{le godine O`eni1o se pola5ni2, dove1o devo2jku iz Bi1strice. ML polaga4~ko - pomalo, lagano Dola1zi o2n kod wo2jzi pod pro4zor polaga4~ko. D po4le, plt. - podsukwa Ispod su1kwe nosi1le se po4le, ono2 {to vi zove4te po1dsukwa. po4log, sing. - jaje koje se pola`e u gnezdo da nose koko{ke Me1tula sam po4log, pa i1ma koxa2. ML 440 po1mra~ina, -e ` - mrak Mra2k se uva1tio, po1mra~ina, ja be2` na koli1bu. [ pono{qi1v, -a, -o - ponosna O!na je toli1ko bi4la pono{qi1va, da ni1ki ni4je sme1o da ju pri2|e. Bo potru5ni1ti, potru2nim, 3. l. mn. potru2ne - posuti ne~im {to je u prahu Potru4ni tuna2 {e1}er, na te2 kola4~e. L potku5si1ti, potku2sim, 3. l. mn. potku2se - skratiti Potku5si11la sukwu, tako2 vre4me do1{lo. Pa pra1porak, -a m, mn. praporci, gen. praporaca - zvonce Ko1w se pripre2mi za sva1dbu, sva1ki ima1o pra1porak, pa zvoni2. ] predwa2k, sing. - uvek prvi O@n u1vek predwa2k mo2ra da bi1dne. Ka preku5si1ti, preku2sim, 3. l. mn. preku2se - malo jesti [ta1 poje1o, ni1{ta, sa1mo preku5si1o. Kn presami2}en, -a, -o - savijen Ova1ko sam bi4la presami2}ena, na stoma2k. L pre5se1vak, sing. - naknadno sejan kukuruz O!1pet smo tu1rili pre5se1vak, pa {ta1 bu1de. O pre1slica, -e ` - kudeqa, drvena naprava za koju se ve`e vuna koja se prede Pre1lo se na pre1slicu. ] pra1titi, pra1tim, 3. l. mn. pra1te - poslati Pra1tili mu de1pe{u. VP pr1davac, -a m, mn. prdavci, gen. prdavaca - matorac [ta1 mu dola1zi ta2 pr1davac na kapi1ju. VL pre5~e2qno - sun~ano Vre4me }e bi1de pre5~e2qno, tako2 ka5za1li. Bo pre1pet, -a, -o - vezana u`etom oko vrata za neki direk Kra4va mu pre1peta. Pa4se tako2 ve2zana du1gim kana4pom. Ve pre1pnuti se, pre1pnem, 3. l. mn. pre1pnu, svr{. - popeti se Pre1peo se na kru1{ku. Tr 441 prese5ca1lo, -a - paw za se~ewe drva Me1ti tu2 cepa1nicu na prese5ca1lo, la1k{e. VP pre4san, -sna, -sno - sve`e Poga1~a pre4sna, tre1ba se ispe~e2. Pa pretru2pqen, -a, -o - ise~en na pola Ko1la mu se slomi1la, pretru2pqena. Dr1va u a5vli1je pretru2pqena. Ta pr4kno, -a - zadwica De go1d pr4kno ze1mqu preklo1pilo. VL pr1wa, -e ` - nozdrva u stoke Pr1we mu za~e2pqene, zva1li veterina4ra. Pa pr1we, plt. - ode}a Poku1pila pr1we iz kre1denca, i oti1{la. ] prokle4stvo, -a sr. - kletva Sti1zalo i prokle4stvo re2dom. [ proko1pnuti, proko1pnem, 3. l. mn. proko1pnu - uvenuti Sve1 ju cve2}e proko1pnelo. Ta propu1}kati, propu1}kam, 3. l. mn. propu1}kaju, svr{. - potro{iti Ce2lo ima4we je propu1}kao. Bu pro{e1vina, -e ` - prosidba To bi4lo skromwi1je ne1kad; pr2vo se napra1vi pro{e1vina... Tr pa1s, -a m, mn. pci1, gen. pa5sa2 - psi Izuje5da1li je pci1. Bo pu2jka, -e ` - }urka Izle4gle se i plo2vke i pu2jke. VL pu2ndraci, plt. - nemiri Va1taju ga pu2ndraci. Ka R ra1denik, -a m, mn. radenici, gen. radenika - radnik On ve1liki ra1denik, ne2ma {ta2. Ta razdr2qen, -a, -o - raskop~an Gle1 kaki2 je razdr2qen. Ka ra5ji1nica rainica, -e ` - lasica U ka1vez u1{la ra5ji1nica no}a1ske. Ve ra1ka, -e ` - grobnica Spu1stili je u ra1ku. [ 442 rakuqa2k, sing. - ispquvak Osta1o mu rakuqa2k na te1pih. Kn ra5knu1ti, ra2knem, 3. l. mn. ra2knu - pqunuti Kad pro1{o pored mo1je kapi1je, ra5knu1o. Ve rasto1~iti, rasto1~im, 3. l. mn. rasto1~e - razdvojiti se po {avovima Rasto~i1la se ka1ca i curi2 vo1da. Z rastro2ntan, -a, -o - ra{ireno, opu{teno odelo, ode}a Vi1di kako ovo2 de4te rastro2ntano i1de. Pa rastu1riti se, rastu1rim se, 3. l. mn. rastu1re se - razvesti se Rastu1rili se koxa2 oda2vno. ML ra~evr2qen, -a, -o - ra{iren Isple1la sam xe1mper, al ispa1lo ne1kako ra~evr2qeno. Kn ra1tos, sing. - kletva Ra1tos ga bi4lo; ubi1o ga ra1tos dabo2gda. VL reki1ja, -e ` - rakija Ispe1kla se reki1ja. Kn re4klo, -a sr - bluza, prsluk Poce5pa1lo mi se re4klo. O re1sto - preostali deo, ostatak Ku5pi1la ne1{to, a re1sto vra5ti1la. Ve ripe1le, plt. - nozdrve stoke, u krave Vi1di kake2 ju ripe1le, zacrvewe1le. Bo ri1pnuti, ri1pnem, 3. l. mn. ri1pnu - sko~iti Ete2 ga ri1pno preko kapi1je. Bi ri1te, plt. - krpe, stara izno{ena ode}a Na tara1bu mu vi1se ri1te. Ta rita2~, sing. - }ifta To je onaj2 {to se vu1}a, tandara2, lu2pa o ne1{to. L r1wa, -e ` - nozdrva R!wa ka2`emo i pr1wa. Ka rova2we, -a sr - plakawe Kad je o1na po1~ela da rove2, ne mo1` da presta1ne. Ka /Dini} 1988: 248) ro4wati, ro2wam, 3. l. mn. ro5wa1ju - preturati po stvarima Samo ro2wa po {ifuwe4ru. VL 443 ru1jav, -a, -o - crveno Pr2vo ja4je mo2ra da bi1dne ru1javo. Ta ru2jan, -a m - vrsta biqke Koj i1ma proble2m sa bubre1zima, mo2ra da ku1va ru2jan. Bu rukopa2n, fig. - lopov O!pasan on rukopa2n, ma1l-ma1l pa ru2ke u xe1pove. O rumeni1ka, -e ` - harmonika Nasloni1o rumeni1ku na plo2t i ~e1ka. Tr ru1ndav, -a, -o - ~upav Gle1 ka1ko je ru1ndavo ku1~e, to2 no1va so2rta. VL r1~kati, r1~kam, 3. l. mn. r1~kaju, xarati R!~ka one2m {ta4pem, dr1vetem po ko5ro1vu i ne1{to tra2`i. Z /Dini} 1988: 250) S sve2twak, -a, m - insekt, svitac No1}u se to2 vi1de, ti2 sve2twaci. Pa svra1~ica, -e ` - ra~va na rudi To2 je na ru4di de se ra1~va, zove4mo svra1~ica. Kn sdragijo1sati se, zdragijo1{em, 3. l. mn. zdragijo1{u se - zgusnuti se, odnosi se na kuvano jelo [ta1 se ovo2 je1lo sdragijo1salo. Ve si1grati se, si1gram se, 3. l. mn. si1graju se - igrati se Osta1vi de1cu da se si1graju. Vo sini1ja, -e ` - drveni sud, od turske re~i sini: trpeza, nizak okrugao sto, sofra I!mam i ~orba1luk i sini1ju. O sinxi2r, -a m, mn. sinxiri, gen. sinxira - lanac, od turske re~i zincir: lanac, okovi; lanci ropstva Name1stio sinxi2r na ko1la. Kr skaza2qka, -e ` - kazaqka Ne ra2di mi sa2t, ne mr1da skaza2qka. ML /Dini} 1988: 258) ska5mli1ja, -e ` - klupa, od latinske re~i scamnum: klupa, {kolska klupa Sede1li smo u {ko1lu na skamli2je. VL skawera2va se, skawera2vam se, 3. l. mn. skawera1ju se - femka se, biti neodlu~an Mla2da se kao ne1{to skawera2va. VP 444 skla1d, sing. - me|a Mo2j bra1t u1{o u mo2j skla1d, a o1tac ne za `ivo1ta pode5li1o. Tr skle2pano - ura|eno na brzinu Zna2{ ka1ko ga sazi5da1o, skle5pa1o ga na brzi1nu. L sko1biti, sko1bim, 3. l. mn. sko1be - sresti Skobi1li se na igra2nci wi2 dvo1je. Kr sko1reti se, skori2m, 3. l. mn. skore2 se - stvrdnuti se Skore1o se le1ba. D skrajni4ci, skrajni2k, -a m - krajnici I!ma da se operi1{u skrajni4ci, kod do1ktora u Po1`arevac. Bu sku1cano - ne{to otkucano na ma{ini O!na i1zvadi ono2 napi2sano i to2 sku1cano. [ sku2t, -a m, - sukwa On kad bi1o ma2li, sve1 me za sku2t dr`i2. L soba2jle - rano, od turske re~i sobahile: u ranu zoru, ranom zorom Probu5di1o me soba2jle d-i1demo. Kr so4va, -e ` - buqina Vi5ka1la kovi1ka, ~ulo se. ML sola1r~e, -eta sr - slanik Izva1di sola1r~e i me1ti na sto2. VP solda2t, -a m, mn. soldati, gen. soldata - vojnik, od italijanske re~i soldato: pla}enik, vojnik Na Brega2lnicu su po1{li solda4ti. ML somi4vati se, somi1jem se, 3. l. mn. somi1ju se - umivati se Sa la4dnu vo1du se somi2va u1jutro. VP so1ra, -e - nizak sto, od turske re~i sofra: nizak okrugao sto za kojim se jelo sede}i na jastucima ili du{ecima; sto, trpeza uop{te So1ra se zove2 ta2j ma1li sto2. Bo sple2t, mn. sple1tovi, - pletenica, kika Ima1la sple1tove duga1~ke, le4pe. Bu stabu1qa, -e ` - magaza, {upa U!{la u onu2 stabu1qu i ne poma2qa se. L staro4jka, -e ` - stari svat, rod Na sva1dbu mo2ra da bu1du ku2m i staro4jka. Tr storwo1sati se, storwo1{em se, 3. l. mn. storwo1{u se - pasti Pao pa se polomio, storwosao se Bu Storwo1sao se niz ba1samak. D stra4va, -e ` - strah /Spopa1la me ne1ka stra4va.? [ 445 strme4knuti se, strme2knem se, 3. l. mn. strme2knu se - pasti Strme5knu1o se ni1za ste1penice. Bo stru~e1nica, sing. - ve`e predwe i zadwe to~kove volovskih kola Polomi1la se stru~e1nica na ko1lima. Kn stu1ble, plt. - merdevine Po1peo se na stu1ble i sam nare|u1je. VP stu4knuti, stu2knem, 3. l. mn. stu2knu - krenuti nazad Ja2 mu ka`em - Stu4kni, ne i1graj se. ML /Dini} 1988: 272) stu1pa, -e ` - posuda u kojoj se tu~e paprika Tako2 mi to2 pra1vimo, ona2 papri1ka se u1zne i stu1pa i tu1ca se papri1ka. Z stu1pica, -e ` - noga stola Polomi1la se stu1pica na sto2. Kr sfu2rdati /provurdati?, sfu2rdam, 3. l. mn. sfu2rdaju - prokisnuti Sfu2rdalo se mle4ko. Ka suku2q, sing. - pribor za hvatawe ribe Po1neli smo i suku2q, al ni1{ta ni4smo ulovi1li. Bo su4nuti, su2nem, 3. l. mn. su2nu - sipati Mo2ra ne1{to i da se su2ne u tawi2r, ne mo1` da zvr5ji2 pra4zan. ML T ta4ze - sve`, od turske re~i taze: sve`e, tek pripremqeno, zgotovqeno jelo I!ma le1ba u peka1ru ta4ze. Bi tamona2 - tamo To stoji2 tamona2, u {pa1jz. Bo tankovi1jast, -a, -o - tanka Zna{ kaka2 sam bi4la, tankovi1jasta ne1kad. ] te1kme - korito, od turske re~i tekne: 1. korito 2. trup broda Sve se pra1lo po stari1nski, u te1kme. Bo te`i1na, -e ` - konopqa Ima1le i su1kwe od te`i1ne. ] tmo4la, -e ` - vlaga Sve mu ku1}u uva1tila tmo4la. Z 446 tojaga2r, -a m, mn. tojagari, gen. tojagara - gost koji dolazi samo da jede i pije na svadbi U!vek i1ma{ tojaga4ri, ni1ki i ne zove2, al dola1ze. Pa tolu1zina, -e ` - ise~ena stabla kukuruzovine Saku2pqa tolu1zinu ce1o da2n. Kn tr1gnuti, tr1gnem, 3. l. mn. tr1gnu - povu}i Tr1gni je1dnu da sre2di{ pri1tisak. L trangeqe1o - tre}i dan slave I!ma{ pr2vi da2n i dru1gi da2n sla1ve i o1nda trangeqe1o, tre1}i da2n se zove2. Tr tre2sak, sing. - grom Ubi1o ga tre2sak, po1gibe onoma2d. Kr tre}a2k, -a m, mn. tre}aci, gen. tre}aka - stog `ita Ve1liki po1so zavr2{en, sve pore2|ani tre}a2k do tre}a2ka. Ta tre2{je, mn. - iver Lo`i4mo va1tru i sa tre2{je, to2 za po1tpalu. D trno1kop, -a m, sing. - pijuk, budak Ko1pam sa moti1ku, sas trno1kop ce1o da2n. Bi tro1je, mn. - mrvice Sve ova1ko ruka1ma sku2pqa po asta4lu tro1je. Kr tr1}iti se, tr}im se, 3. l. mn. tr}e se - trpati se, gurati se [ta1 se tr1}i de ju ni4je me1sto. O tru1kovati, tru1kujem, 3. l. mn. tru1kuju - kuca O!na pi2{e na ma{i4nu, samo tru1kuje. [ tru4}ati, tru2}im, 3. l. mn. tru5}a1ju - ceniti Ne tru2}a ona we1ga ni ma1lo. D tr1{en, -a, -o - otrebqeno od truwa Vi1di{ da o4vde tr1{eno, ne2ma tr2we. Pa tuqa2vka, -e ` - deo na to~ku volovskih kola Mo2ra da se name1sti to1~ak, tuqa2vka. Pa ] }a1piti, }a1pim, 3. l. mn. }a1pe - uzeti na brzinu ]a1pi ono2 pa4r~e i po1be`e. L }a2r - korist, od turske re~i kar: zarada, dobit; korist Ne2ma ni1kaki }a2r, ne2ma ko1ris od to1ga. Z 447 }a4ta, -e m, - pisar, od turske re~i katib: pisar U vojske2 je o2n bi1o }a4ta. L }a4sa, -e ` - ~inija, od turske re~i kase: zdela, ~inija, posuda To bi4la ~ini1ja zemqa1na. Bi }evira1ti, }evira2m, 3. l. mn. }evira1ju- veseliti se On je sklo1n da }evira2 de sti1gne, iz kafa1ne u kafa1nu. Bu }ema1ne, }imane, sr. - violina, od turske re~i keman: gusle, violina Gu5di2 u ono2 }ema1ne dok pla5}a1ju. Tr }e1ten - lan, od turske re~i keten: lan Su1kwa od }e1tena, kasni1je pa1muk, pa tako2. ] }i1ftati se, }i1ftam se, 3. l. mn. }i1ftaju se - rita se Samo se }i1fta ka ko1w. Kr }o1k, -a m, - futrola za brus Me1ti ta2 bru2s u }o1k. O }u4la, -e ` - marama za frizuru I!ma ma2la i ve1lika }u1la, za takvu2 flizu4ru. Kn }u1mez, -a m, mn. }umezi, gen. }umeza - mala soba To2 nije so1ba, to2 goluba2rnik, }u1mez. Pa }u1rnut, -a, -o - lud O!no uda1reno mo1krom ~ara1pom, }u1rnuto. VP }u1tuk - paw, od turske re~i kutük: paw, klada Sedi2 na }u1tuk i razmi2{qa. ML U u1vrata, -e ` - kraj wive Tu2 ja do2|em do u1vrate, pa se mi1slim. Bu ukosi4riti se, ukosi2rim se, 3. l. mn. ukosi2re se - uko~iti se Ukosi4rio se, mi1sli sa1 }e da pocr1kamo od stra2. Kr utr5nu1ti, utr2nem, 3. l. mn. utr2nu - smawiti svetlo Utr5nu1o la4mpu. [ utr1piti, utr1pim, 3. l. mn. utr1pe, svr{. - zatvoriti mawe rupe Sve napu1nio kre1~om, utr1pio ru1pe. Z utu1tkan, -a, -o - u{u{kano Pogle2 da1 l je de4te utu1tkano do1bro. L F 448 fa2t, sing. - drvo za prugu, prag Kad izva1dili pru4gu, izvu4kli je1dan po je1dan fa2t. Ka firo2nga, -e ` - zavesa Navu4kla firo2ngu i ne izla1zi. Bi fr1knuti, fr1knem, 3. l. mn. fr1knu - baciti Fr1kni to2 ta1m. Bo frta2q, -a m, sing. - ~etvrtina ne~ega , od nema~ke re~i vierter: ~etvrtina ne~eg celog Kad ne2ma{ pa1re, ku2pi{ frta2q, pa i1de{. Vo C ca4ngleti, cangli2m, 3. l. mn. cangle2, nesvr{. - zve~ati Pro5zo1ri sam ca5ngle2 kad ko{a1va du2va. Vo ce2|, -a m, sing. - pepeo, lug Pe1rem ko1su sa ce2| i da2n-dana1s. Ta ce4ptiti, ce2ptim, 3. l. mn. ce2pte - pla{iti se Ce5pti2 ko pru2t, dr1}e kad mu se o1tac poja2vi. Ta ce1riti se, ce1rim se, 3. l. mn. ce1re se - usiqeno se smejati Ce1ri se, baja4gi mu sme4{no. Bo cvi1kati, cvi1kam, 3. l. mn. cvi1kaju - pla{iti se O@n cvi1ka od sve4ga, pla{qi2v. Ve ci1govan, -a, -o - nabran To2 }emo da napra1vimo mo1derno, ci1govano do4le. Kn ci1mnuti, ci1mnem, 3. l. mn. ci1mnu - povuci Ci1mni ta2 vra4ta. Vo cr1talo, -a sr, mn. crtala, gen. crtala - deo pluga Na wi1vu prola1zi{ sa cr1talom. Kn Y ~abrwa2k, -a m, mn. ~abrwaci, gen. ~abrwaka - drvo na kome dvojica nose veliki bakra~ No1simo na ~abrwa2k, dale1ko je. Kr ~ak{i1re, plt. - vunene pantalone Mu{ka4rci no1se ~ak{i1re, pantalo4ne. Kn 449 ~e4ze, plt. - od ma|arske re~i cseza: laka zapre`na kola na dva to~ka Vozi1li smo se sa ~e4ze. Ve ~e5sni1ca, -e ` - proja ili hleb Pe~e2 se pro4ja-~e5sni1ca za Bo1`i}. D ~ivo4da, -e ` - ~ioda Probu2{i to2, u1zni ~ivo4du. Z ~ira2k, -a m, mn. ~iraci, gen. ~iraka - sve}wak, od turske re~i cirak: stalak za sve}u, sve}wak Ni1je bi4lo si1jalica ka sa1d, nego sve4}a u ~ira2k i a1jde. Bi ~i1pav, -a, -o - mrqav Ni4je to za ku1}u, ~i1pavo, mr1qavo. Pa ~ki5qe1ti, ~ki5qi2m, 3. l. mn. ~kiqe2 - zuriti Ne2ma na1o~ari, samo ~ki5qi2 u me1n. Ve ~kr2q, -a m, sing. - `ivac O@n je ve1liki ~kr2q, za ~a1s se iznervi2ra. Bo ~oka1w~e, -eta, sr. - fla{ica za rakiju Ni4je pijandu1ra, tama2n po1so, al ~oka1w~e u xe1pu. Ka ~u1vadno - dosta dobro o~uvano I!ma ode4lo ko1lko o1}e{, i ~u1vadno i stari1je. D ~u1kavac, -a m, mn. ~ukavci, gen. ~ukavaca - detli} Do1{o pod pro4zor ~u1kavac, ne mo1` da spa2va{. Kn ~u1kati, ~u1kam, 3. l. mn. ~u1kaju - kucati Kad e1vo ti ne1ko, ~u1ka na vra4ta. ML ~u1knut, -a, -o - lud Oda2vno je on ~u1knut, u mo2zak. Pa ~u4qo, ~u4qko -e m. - ~ovek sa malim u{ima U!{i mu ma2le, ~u4qo, ~u4qko. Bi ~u1ma, -e ` - velika natr{ena kosa Ve5za1la onu2 wo2jnu ~u1mu. VL X xa4da, -e ` - put, od turske re~i cadde: put, drum; putovawe, pokret Oti1{o niz xa4du. Ka xa2nta, -e ` - torba I!de na pu2t i no1si onu2 xa2ntu ni1je ma2lu. D xba2n, -a m, sing. - zatvoren ~abar U po1drum i1mam ka1cu i xba2n. Ka 450 xgo4qa, -e ` - `goqav, sitan O@n je xgo4qa, da ga vi1di{, ni1kakav. Pa xi1bra, -e ` - ostatak od pe~ewa rakije, od komine, od turske re~i cibre: ostaci isce|enog gro`|a ili vo}a koji se koriste za pravqewe rakije, kom, komina [ta da se ra2di sa xi1bru. Bo ximri1ja, -e ` - nezgodan, od turske re~i cimri: {krtica, propalica, prostak Kaki2 je ximri1ja, ne1 zna{ mu na4rav. O xo4wati, xo2wam, 3. l. mn. xo4waju - dangubiti, dremati [ta ra2di, samo xo2wa. D [ {a2jka, -e ` - patka Ga5ji1lo se i {a2jke, i mo2rke. ML {vra1ka, -e ` - svraka Dolete1la {vra1ka. Kr {e4nuti, {e2nem, 3. l. mn. {e2nu - poludeti Yo1vek oda2vno {e5no2, polu5de1o. Ta {iqka4ni, plt. - ko`ni opanci sa povijenim vrhom Nosi1li se opa2nci, {iqka4ni. Bo {ipa4rac, -a m, - mla|a mu{ka osoba Ni1{ta pod mi1lim bo1gom ne1 zna ona2 {ipa4rac. ML {i4ra, -e ` - slatko vino [i4ra je o1pasna, to2 sla1tko, br2zo te uva1ti. Kn {ko2lka, -e ` - {kolovana devojka Ne osta1je ta2 u se1lo, to je {ko2lka devo2jka. Bo {li1per, -a m - ka`e se za psa kome je dlaka kao u ovce rundava Moj pa1s je ra1san, {li1per. O {qa4ga, -e ` - linija, rupa Tu2 se sakri1o mi1{, el ne vi1di{. Bo {mo4kqa, -e ` - nesnala`qiv On je {mo4kqa, smota4nko. L {pekula1nt, -a m, sing. - preprodavac, od nema~ke re~i spekulant: onaj koji {pekuli{e, ra~unxija, {i}arxija, ve{t trgovac Kaki je to {pekula1nt, a sve1 ti done1se. Z 451 {pu2l - za namotavawe konca, od nema~ke re~i spule: kalem, cev od kartona, plastike ili metala na koju se namota konac Prome4ni {pu2l na ma{i4nu. Kn {tre1k - koso, u {tre1k - ukoso Ise1kli smo u {tre1k, ukoso. Ka {tru1fna, -e ` - par~e lasti{a {to dr`i ~arapu Ni4je bi4lo ka sa1d, nego smo nosi1li {tru1fne na ~ara1pe. Ve {tu4knuti, {tu2knem, 3. l. mn. {tu2knu - poludeti Ka2`u da zbog we2 {tu5knu1o - polu5de1o. D {u}mu1rast, -a, -o - promenqivo vreme Vre4me {u}mu1rasto. Kn Komentar re~nika 1. Ovaj neznatni re~nik sadr`i lekseme frekventne na ~itavoj teritoriji sredweg toka Mlave. Ne mo`e ostati nezapa`ena ~iwenica da je u wemu znatan deo re~i koji vodi poreklo iz turskog jezika, kamo je dospeo iz persijskog. Takve re~i su se odoma}ile i stoga su zabele`ene u re~niku, a ne u posebnoj kategoriji tu|ica. 2. Re~i se posmatraju sa fonetskog, morfolo{kog i leksikolo{kog stanovi{ta. 3. Prema fonetskom kriterijumu gra|a je razvrstana na osnovu uo~qivih odstupawa od kwi`evnog jezika: - zamena foneme jedne drugom: baquna, buquna - buqina, varuna - furuna, gwezdo - gnezdo /jekavsko jotovawe izra`eno u ]ovdinu?, drktati - drhtati, kermenisati se - karminisati se, krtika - krtica, kumpir - krompir, kufer - kofer, logalo - legalo, paklixan - patlixan, propu}kati - profu}kati, pci - psi, rekija - rakija, sobajle - sabajle, ~ivoda - ~ioda, xgoqa - `goqa; 452 - ispadawe odre|ene foneme: ko~ka - kvo~ka, labine - slabine, ma}ija - ma}eha /te`wa da se sonant j zameni spirantom h?, meovi - mehovi /ispadawe glasa h?, po|ani - poho|ani /ispadawe glasa h kada se na|e u intervokalnom polo`aju i kontrakcija?, prepnuti se - popeti se, ratos - aratos, radenik - radnik, rwa - prwa; - zamena sloga u re~i: namastir - manastir /metateza?, ba}anska jabuka - bana}anska jabuka /ispadawe ~itavog sloga?, nemu~ki jezik - nemu{ti jezik, rumenika - harmonika, - umek{avawe afrikata tipi~no za izra`avawe vla{kog `ivqa: |ezba - xezva. „Prema semanti~kom statusu celokupan leksi~ki fond deli se na autosemanti~ne i semanti~ne re~i. Autosemanti~ne re~i su one re~i koje zadovoqavaju sva tri kriterijuma postavqena u semanti~koj klasifikaciji. One imaju sposobnost nominacije pojmova, imaju sposobnost ozna~avawa pojedinih pojmova i imaju sposobnost vr{ewa funkcije re~eni~nog ~lana. Daqe, iako posledica ovoga, one imaju mogu}nost razvijawa svih paradigmatskih /polisemije, derivacije, sinonimije i antonimije? i sintagmatih odnosa /upostavqawe razli~itog tipa leksi~kog partnerstva?. To su imenice, pridevi, glagoli i prilozi― (Гортан Премк: 1997: 31). U poku{aju da odgonetnu zna~ewe nepoznate re~i govornici ~esto pose`u za asocijacijama sa drugim leksemama upravo po formalnoj vezi. Tako je i u Dimi}evom Re~niku, pa se tamo gde se zna~ewe re~i poklapa u na{em i wegovom govoru, navodi odrednica /Dimi}, godina izdawa 1988?. Na taj na~in govornici nesvesno prenose asocijativne veze izme|u formalno sli~nih leksema i na zna~ewski plan i tako poku{avaju da uspostave odnos izme|u forme i sadr`aja po na~elu - {to je formalno sli~no, to je i zna~ewski sli~no /R. Dragi}evi} 2010: 252). 4. Na morfolo{kom planu interesantna je pojava da se neke imenice sredweg roda grade nastavkom -~e: barda~e, dvo`u~e, lon~e, nakow~e, plov~e, ~okaw~e. Ta pojava se naziva balkanizam - ~esta upotreba deminutiva /Radi}, 1987: 12). 453 Izvedene imenice sa zna~ewem mladih mu{kih i `enskih lica motivisane su imenicama na ~iju se osnovu dodaje sufiks -~e: pastor~e, naho~e, siro~e. „Суфикси –че и –иче спадају у главне носиоце деминутивнога значења на читавом источном делу територије јужнословенских језика. Они се јављају као врло продуктивни суфикси у бугарском и македонском језику, а на територији српскохрватскога језика неједнако су заступљени и у том погледу најпродуктивнији су у староштокавским говорима. Творбена специфичност ових суфикса огледа се у њиховој способности да образују деминутиве како од именица мушког, тако и од именица женскога рода – па чак, кад је у питању суфикс –че, у ређим случајевима и од именица средњега рода― (Радић, 1984: 149). Ovaj sufiks u~estvuje u formirawu drugih imenica subjektivne ocene, kao {to su: jastu~e, prslu~e, prozor~e, sop~e, gde ima funkciju modifikativnog sufiksa /Stanoj~i}, 2010: 217). Kombinovanom tvorbom predloga i glagola nastaje glagol izjarmiti, {to zna~i pustiti stoku iz jarma, sa mesta gde je zauzdana ili upregnuta. 5. Sa leksikolo{kog stanovi{ta posmatramo: motivsane re~i, onomatopejske, sinonime, polisemi~ne re~i, imenice subjektivne ocene, termine. Ниједан говор није статичан и без промене. У нашем речнику наведене су и неке речи познате на Косову и Метохији, што указује на њихову постојбину и територију одакле су се преносиле и у друге крајеве. „Раније, док су ови крајеви били густо насељени српским живљем, док Арнаути нису били испрекидали везу између представника овога говора и западних његових суседа, био је овај дијалекат тешње везан за динарску групу наших говора― (Елезовић, 1932: XIII). „Тако је говор Косова и Mетохије био поприште борбе двају утицаја: дежевско- васојевићког и гњиланско-призренског― (Елезовић, 1932 :XIV). 454 Motivisane re~i 6. Neke re~i nazivamo motivisanima prema tome kako nastaju i {ta ozna~avaju. Ako leksemu posmatramo kao skup semema, onda je razumqivo da jedna semema u re~i mo`e da se izdvoji i dobije svojstvo celokupnog zna~ewa polazne lekseme. Primer: od glagola bosti nastala je leksema boda2~ koja ozna~ava bika sa tom osobinom. Tako se samo semema bosti izdvaja iz lekseme bik, koji ima i druge karakteristike: `ivotiwa, crn, krupan, nepredvidiv, opasan, mo`e da ubode, slu`i za vu~u, za rad... Od glagola brqati nastaje imenica br4qa - vrsta slabe rakije, koju neko popije pa ne zna {ta radi, sva{ta govori, brqavi, brqa. Ovo je figurativno zna~ewe, ali se mo`e uzeti i drugo: da rakija nije ba{ pre~i{}ena do kraja, nego je brqa, pome{ana sa drugim sastojcima. Umesto glagola vra}ati se upotrebqava se vr1}ati se, a od wega se izvodi imenica vr}u1{ka kojom se imenuje rajber, lajber. Gleda2qke su zenice motivisane glagolom gledati; izdvaja se semema slu`e za gledawe i postaje samostalni nosilac zna~ewa. Slo`enica gologla1v ima o~iglednu motivaciju. U ovom kraju se umesto glagola spremati, mesiti, mutiti upotrebqava glagol graditi, pa tako nastaje izvedenica gra4de` kojom se ozna~ava svaki kola~ me{en ru~no - gra|en. Jednom re~ju je obuhva}ena leksema dvo`u1~e, po sastavu slo`enica, a ozna~ava jaje koje ima dva `umanceta. Tako|e i vrsta trave `enotr1ga motivisana je na~inom na koji se do we dolazi: `ene je beru, trgaju, slu`i za lek. Sufiksom -ara izvedena je leksema kon~a1ra motivisana materijalom od koga je izra|ena /od konca?. Kra1kat je onaj ~iji je krak dug, koji ima duge noge; motivisani pridev, sa pejorativnim prizvukom. 455 Orahova quska je spoqni omota~ ploda, a krqu{t kod ribe je tako|e neka vrsta za{tite spoqa, pa se po toj sli~nosti stvara glagol krqu{ta1ti /orahe? sa zna~ewem: ~istiti, qu{titi. Na osnovu prideva kudrav gradi se imenica ku1dra, {to predstavqa humoristi~an i podsme{qiv izraz za seoskog sve{tenika. Marva je sinonim imenice stoka, te se od ove imenice sufiksom -ak izvodi imenica marvewa2k - imalac zanimawa, veterinar. Slo`enica maskodupa2n ima i drugi fonetski lik maslodupan; ozna~ava onoga koji voli da jede, a ne voli da radi. Kombinovanom tvorbom nastala je leksema na5vi1qak motivisana predlo{ko-pade`nom konstrukcijom na vilu /ono {to mo`e sena da se nabode vilom?. Ople4}ak je imenica kojom se ozna~ava prsluk, onaj deo ode}e koji se obavije o ple}a sa za{titnom ulogom. Poveza1~a je marama kojom se povezuje glava, wen naziv je motivisan na~inom kako se koristi. Ima za{titnu funkciju u odevawu. Gradi se kombinovanom tvorbom i prefiksom po-. Povr1zice su dr{ke na torbi koje stoje povrz /iznad? i slu`e da torba mo`e da se obesi o rame i tako se lak{e nosi. Gradi se pomo}u prefiksa po- kombinovanom tvorbom. Istim na~inom tvorbe nastaje leksema podgu{ni2k, u ~ijoj se strukturi nalazi konstrukcija pod gu{u. Kada se na ne~emu pojave mehuri, ka`e se da su se podigli klobuci, pa se kombinovanom tvorbom gradi glagol potklobu1~iti se. Da bi se izlegli pili}i treba blagovremeno polo`iti jaja u gnezdo; svako polo`eno jaje zove se po4log /imenica nastala od glagola?. 456 Ako se za prah mogu upotrebiti sinonimi trun i truwe, onda je logi~na veza u nastanku lekseme potru5ni1ti sa zna~ewem posuti prahom. Nekada se za devojku koja nosi kratku sukwu govorilo da se potku5si1la, {to zna~i skratila sukwu. Onaj koji ide ispred drugih, koji je napred, ili je pred drugima naziva se predwa2k. Nije nepoznato da je crveno ozna~eno kao rujno ili ru1javo. Imenicu sve2twak ne treba me{ati sa imenicom sve}wak, jer ona ozna~ava onoga koji svetli, a to je u ovom slu~aju svitac. Drugi izraz za konopqu je te`i1na. Ka`e se: [ili smo sukwe od te`ine, a ne od konopqe. Ta tkanina napravqena od konopqe zove se te`ina ili te`iwavo platno. Detli} je ~u1kavac, onaj koji kuca, ~uka. Leksema je motivisana onim {to radi vr{ilac. Deo pluga kojim se crta i obele`ava po wivi naziva se cr1talo. Leksema opanak ima vi{e semema, a jedna od wih je {iqak. Izdvajawem i osamostaqivawem te sememe nastaju lekseme {iqka4ni. Osim leksema ~ija je motivacija jasno izra`ena na osnovu nekog kriterijuma izdvojenog iz mno{tva zna~ewa, postoje lekseme ~ija je motivacija nastala onomatopejom. Ovde se mogu uvrstiti slede}e lekseme: zveki2r /od uzvika zvek, jer se ~uje zveckawe na kowskom vratu?, ke1vtati /od uzvika kev-kev?, le1lek /od uzvika lele?, lo1}kati /~uje se lo}-lo} kada se voda ili druga te~nost mu}ka; ka`e se i da ne{to lo}ka po stomaku?, makqa1ti /mlatarati ili makqati rukama?, nakle2pqan /od glagola klepati?, nakurni2k /negativna motivacija?, na4sad /od glagola nasaditi - staviti jaja pod kvo~ku?, wu1wav /tako govori kroz nos?, ca5ngle1ti /po{to se tako ~uje kada zazve~i ne{to i udari, kao 457 npr. kad padne poklopac na pod?, ce4ptiti, ce1riti se /smejati se, kikotati?, ~u1kati /od uzvika ~uk?; a1pi-}a1pi /apiti i }apiti zna~i uzeti u `argonskom smislu?, dus-dibidu1s /ustaqeni izraz ozna~ava potpuno, skroz?. Neke re~i dobijaju svoje pravo zna~ewe tek u kontekstu. Leksema gru1men postaje vi{ezna~na i ona je zamena za leksemu grudvica soli, kocka {e}era. Zamena imena /metonimija? zapa`a se u primeru darova2we - veridba. Prilikom veridbe podrazumeva se po starom obi~aju da se donose darovi, pa je samo ta semema darovawe postala punozna~na i zamewuje leksemu veridba, pod kojom se podrazumeva i dono{ewe darova, i prosidba, i odobrewe za udadbu, ~itav niz obi~aja. Drugi izraz postaje punozna~an sam po sebi, i dobija semantiku ~itave lekseme: umesto re~i veridba upotrebqava se pi5ta2we. Kada se ka`e: Idemo na pitawe, zna~i: Idemo na veridbu. Idemo na pitawe, zna~i da tra`imo i molimo da nam daju devojku. Prosac treba da pita wene roditeqe ho}e li je ovi dati. Leksema pitawe je zamena za leksemu dogovor. Imenica du4bak ozna~ava pomagalo koje se koristi pre nego {to dete prohoda, od drveta je izra|en, slu`i za hodawe, za stajawe, za dr`awe nekoga u stoje}em stavu. Samo ova posledwa semema stoje}i stav osamostalila se, pa }e se ~uti: Ene ga, stoji u dubak, a misli se na nekoga ko se uspravio i uko~io. Sintagma glu4vo do2ba ima zna~ewe nevreme, kasno no}u kada se ne proizvode i ne ~uju nikakvi zvukovi. Slo`enica golodu1past motivisana je zna~ewem: neko ko ne mo`e da zaradi, pa nema sredstava ni da se obu~e kako treba. Obeloda4niti je slo`ena leksema sa zna~ewem izneti ne{to na videlo ili provesti kod nekoga ceo dan. Onaj koji voli da krade naziva se rukopa2n. Verovatno je prvo bio izraz rukoman, jer rukom mane i ukrade, pa je u pitawu varijanta. 458 Kada se ne{to uradi na brzinu, ka`e se da je to delo skle2pano kao kada se klepa kosa pa se radi jedna ista radwa, mehani~ki se udara. Homonimi 7. Vi{ezna~nost se ogleda u slede}im parovima homonima: a4rtija Mo`e da ozna~ava hartiju bilo koje vrste. Ako iz tog op{teg zna~ewa izdvojimo posebno, onda se pod leksemom artija podrazumeva sve {to je napismeno: pismo, neka po{iqka, slu`beni akt. buzdova2n To je vrsta oru`ja, ali i onaj koji je neuk, priprost, tupav ~ovek. Izraz je metafori~an. vrqa2, vr1qav - vr4qa Glagol vrqati se, u tre}em licu prezenta glasi: on se vr2qa kamenom. Nije u tesnoj zna~ewskoj vezi leksema sa vr1qav - vr4qa, koja zna~i: razrok. za1pevati, zape4vati Ovaj homonimski par mo`e se posmatrati u homografskom odnosu. Za1pevati zna~i po~eti pevati, a zape4vati glasno kukati, naricati. Akcenat ima distinktivnu funkciju. za1peti, zape2ti U ovom paru leksema razlika je u akcentu. Glagol za1peti podrazumeva zapeti za ne{to, a glagol zape2ti upotrebqava se u kontekstu: Zapeli smo vrata /zakqu~ali smo.? kondi2r Kondi2r je izdanak na lozi, i kondi2r je posuda za te~nost, kr~ag. 459 obeloda4niti Glagol obelodaniti upotrebqava se sa dvostrukim zna~ewem: izneti ne{to na videlo ili provesti kod nekoga u gostima ~itav dan, dugo se zadr`ati. o1xak Potpuno se isto akcentuje i kada ozna~ava razli~ito: mesto za sejawe kukuruza /Pose1jali stoti4wak oxa1ka? ili dimwak /Do1{o oxa~a2r i po1peo se na o1xak?. pr1we Na isti na~in se izgovara leksema sa dvojakim zna~ewem: nozdrve u stoke ili stara, pohabana ode}a. ~u1knuto Ova leksema ozna~ava: udareno mesto i udareno u glavu /figurativno zna~ewe u primeru: Ovo2 de4to stva2rno ~u1knuto?. Sinonimi 9. Sinonimi su re~i koje imaju razli~ite oblike, a ista ili sli~na zna~ewa. Dele se na prave i neprave. Pravi su oni koji imaju sasvim isto zna~ewe, kao re}i i kazati, a nepravi su oni koji imaju sli~na zna~ewa, kao govoriti i pripovedati /R. Dragi}evi} 2010 : 252). „Osim apsolutnih sinonima, kakvi su ku}a - dom, postoje i relativni sinonimi, kao {to su topao - vru} - vreo, ili prozor - penxer. Na osnovu obrada brojnih polisemanti~kih struktura pojedinih leksema u velikim opisnim re~nicima reklo bi se da je uspostavqawe sinonimskog odnosa jedne lekseme u sekundarnoj realizaciji prema drugoj u osnovnoj veoma ~esto, zapravo to su naj~e{}i slu~ajevi relativne sinonimije. I to je normalno i o~ekivano jer sekundarna nominacija nije samo u imenovawu novoga pojma ve}, i ~e{}e od toga u davawu drugoga, sekundarnog imena ve} imenovanom pojmu (Гортан Премк: 1997: 145). 460 Kada se uzme u obzir da postoje razli~ite vrste sinonima, navodimo slede}e parove: neke re~i se mogu zameniti jedna drugom: buqu1na - sova, violina - }ema1ne, kla1denac - izvor, kovi1ka - sova, komi2n - dimwak, kumri1ja - gugutka, ku1rjak - vuk, maga1za - ostava, pa1davica - epilepsija, solda2t - vojnik, stu1ble - merdevine, trno1kop - budak, pijuk, }a4ta - pisar, }e1ten - lan, {a2jka - patka; neke re~i su zamenqive, ali sa {irim zna~ewem: ka1qavo - prqavo, kra4sno - lepo, luba2rka - kolevka, luda1ja - bundeva, naba1sati - nai}i, pro{e1vina - veridba, hi1tati - `uriti, xa4da - put; pojedine re~i su sinonimi u kontekstu: ma4la - sokak, mra2k - pomr~ina, po1gan - lo{, ka4dro - sposobno, pepeqa1v - sivkast, ce2| - pepeo kuvan u vodi. Me|u imenice subjektivne ocene spadaju: pervezi2}, belu{wa1v i sve imenice koje se zavr{avaju na -~e. Prva je deminutivnog zna~ewa, a poti~e od re~i perorez. Druga je sa hipokoristi~nom notom, interesantna zbog sufiksa koji delimi~no unosi postojawe osobine prideva od koga se izvodi. Pejorativnog karaktera je imenica besnu1qa, kao i gr5bwa1~a koja vodi poreklo od imenice grbina /u zna~ewu le|a?, maskodupan, poveza~a, razdrqen, ceriti se i sl. Termini 9. Kako bi se od zaborava sa~uvao odre|eni broj termina, zabele`eno je i nekoliko leksema sa zna~ewem poku}stva: br1dilo, vuni1ja, gr1ne, gu1ber, gu1berica, darak, zastrawa1~a /kao filoreta?, za4strug, kondi2r, ku1fer, ku{a2k, motovi1lo, pajva2n, pre1slica, /bluza?, sini1ja, sinxi2r, ska5mli1ja, so1ra, stu1pa, stu1pice, te1kme /korito?, }a4sa, ~e4ze, ~ira2k, ~oka2w; i ode}e: gu2w, pa5kli1ja, po4le, re4klo, ~ak{i1re. 10. Srpski jezik je preuzimao re~i iz drugih jezika posredstvom istorijskih, vojnih ili kulturolo{kih kontakata. Tako }e se ~uti re~i iz turskog, nema~kog ili francuskog jezika, od kojih su se neke vremenom odoma}ile. Navodimo sve pozajmqenice koje su ostale u pam}ewu iz perioda kada 461 je autor `iveo na ispitanoj teritoriji. Klasifikacija je proverena u re~nicima Klajna, [kari}a i Vujaklije. Turcizmi: a1baxija, abrono1{a, ajdu2k, a1krep, ala2l, a1len, a2lva, a1mbar, ante2rija, ara1mba{a, a5vli1ja, a`da1ja, ba1gqav, ba1kar, bakla4va, bakra2~, baksu2z, ba1k{i{, ba2nda, barda2k, ba1rjak, ba4rut, ba1samak, ba1{, ba1{ka, be1dem, bekri2ja, bela2j, be5rbe1rin, be5rbe2rnica, boga1za, bo1ja, borani1ja, bu4xa, bu1|av, buna2r, bura4zer, bu1rek, bu4rma, bu2t, buzdova2n, vi1{wa, ga2jde, ga4jtan, gala4ma, gro1{, gura4bije, da4da, da1ire, de1da, de4mbel, dibidu1s, di1nar, dizgi2n, dola1ma, do1lap, do1rat, dra5mli1ja, du}a2n, du1d, du1duk, du1gme, du1lek, du4n|er, durbi2n, du{ma2n, du1var, |erda2n, |e4v|er, |o1n, |u1bre, |u1le, |u1ture, |u1ve~, erge1la, zabada4va, zana2t, zavrzla1ma, zi1ft, zo1rt, zu1lum, zu1mba, zu4mbul, ja1dac, jani1~ar, ja1stuk, je1lek, je1kser, jo1gurt, jo2k, jo1rgan, ju1ri{, ka~a1mak, ka4dar, ka1vez, ka2vga, kavu4rma, ka1zan, ka1jgana, ka1i{, ka1jmak, kala2j, kala{tu1ra, ka1ldrma, ka1lem, ka2lfa, ka1lup, ka1ma, kama1ra, kana2p, ka1ndilo, ka2nta, ka1ntar, ka1pak, kapari1sati, kapi1ja, karabata2k, kara4mfil, karau1la, kasa1pin, ka{i1ka, ka1tran, ke1sa, ke1sten, kiri1ja, ko1va, ko5m{i1ja, ko1nak, ko1p~a, korba2~, kre1~, kr5nti1ja, ku1be, ku4la, kulu1~iti, ku1ndak, ku1r{um, ku1sur, kuti1ja, lagu2m, la4la, la2mpa, lepe4za, li1mun, lu1la, ma1ja, ma1jmun, maka1ze, mamu1rluk, mamu1za, ma4ngup, mara1ma, ma1{ice, megda2n, me2ngele, mera2k, me4rmer, me1rtek, min|u1{e, mira2z, misi2rka, mistri2ja, mu{e1ma, mu1{mula, mu{teri1ja, na1xak-ba1ba, nakale1miti, na1nule, na4m}or, o1ba{ka, oklagi1ja, o1luk, oseva4piti se, o1toman, o1xak, oxa~a2r, pa1muk, papaga2j, papu1~a, pa1ra, pa4r~e, pastr1ma, pa{e1nog, pe1kmez, perda4{iti, pe{ki2r, pikti1je, pila2v, piri1na~, pi1ta, popi{ma4niti se, pra5ngi1ja, ra4tluk, raki1ja, raskala2{en, re4nde, ro5spi1ja, ru1svaj, saba2jle, sa1~, sa1kat, saksi1ja, sama2r, sanda1le, sa1nduk, santra2~, sapu2n, sara2~, sa4rma, sa2t, sata1ra, se1vte, si1r}e, ske1la, ske1lexija, soka2k, sr1~a, su4n|er, sutli1ja, ta1bak, tambura2{, ta5pi1ja, tara1ba, ta2s, ta1van, tepsi1ja, teste1ra, te1zga, toja1ga, to1p, tobxi1ja, to4rba, tulu4mbe, tu4ra, tu5rpi1ja, tu1tkalo, }a2r, }a4sa, }a4ta, }e1be, }eva2p, }ema1ne, }eremi1da, }i1lim, }ita2p, }o1pav, }o1rav, }o1{ak, }u1mez, }u1mur, }u1p, }upri1ja, ina2t, ula2r, u1{ur, ~a4mac, ~amo1vina, ~ara1pa, ~a2rkawe, ~a4r{av, ~a5r{i1ja, ~akma1ra, ~ak{i1re, ~e1ki}, ~ekme1`e, ~e1lik, ~e2ngele, ~e2rga, ~i1buk, ~i4~ak, ~ini1ja, ~ira2k, ~i4~ak, ~ini1ja, ~ira2k, ~ivi1luk, ~i1zma, ~oba1nin, ~o1ja, ~oka2w, ~o4rba, ~rba1luk, ~u1kumba1ba, ~u1kunde1da, ~utu1ra, xa1be, xa4da, xamba2s, xa5mi1ja, xe1zva, xela2t, xe1p, 462 xige1rica, {alva1re, {ama2r, {a5mi1ja, {a1{av, {a2tor, {e4boj, {e1}er, {e1grt, {e1rbet, {im{i2r, {ke4mbe, {u1ga. Germanizmi: bankroti4rati, ba1s, bita2nga, bomba2rdovati, bra1on, bru1k, va4ga, va4zna, va1rati, ve1kna, ve1{, vizi1ta, vi1kleri, vi1c, genera2l, gle2|, gra1o, gro1f, gru1pa, gusti4rati, dro5mbu1qe, ja1kna, kana2l, kana1be, kapituli4rati, ka1plar, ka1pisla, kara1kter, ka2rta, ka1sarna, ke1ler, ke1q, kibi1covati, ki1lometar, ki4fla, kne4gla, komandi2r, kra4gna, kre1denac, kri4gla, ku4gla, ku2jna, kuplera2j, kuri2r, lavo2r, la1jber, la1kovati, la4nac, lewi2r, li2tar, lo2gor, lo2z, lo1kna, lo1lber, lumpera2j, lutri1ja, lu1ft, magne2t, majo2r, ma2jstor, ma1lter, ma1rka, ma1r{, maski4rati se, ma1{na, me2tar, mli2n, mo1ler, mu1stra, muzika1nt, mu{ti1kla, nok{i2r, ofici2r, pa1klo, parada1js, pase1nt, pe4gla, pe1kar, pe1rtla, pi1ksla, pi2nter, polica4jac, po1{ta, pla1c, ple1k, plu1g, pro4ba, ra4mfla, regru2t, reski4rati, ri4ngla, ra4nac, raporti4rati, saluti4rati, so1mot, ta1{na, te4gla, ti1{ler, faza2n, fali2nka, fa2rba, fe1dremez, fi1l, fle1ka, fu1ksa, fro1nt, frta2q, fu4{er, cvi1ker, ce4ger, ce1ler, ci4gla, co1kla, {a2voq, {a1lter, {a1nac, {ve1rc, {e4rpa, {i2nter, {qa2m, {no4la, {u1stikla, {pe1nagla, {per-plo1~a, {po1ret, {rafci1ger, {ta1la, {ta2p, {ti1rak, {to1f, {u1ster. Francuske pozajmqenice: a|uta1nt, adre1sa, a4rmija, artiqe1rija, artiqe4rac, bajone2t, balon2, ba2nka, banka2r, bataqo2n, bate2rija, buke2t, briga4da, bro1{, birokra1ta, velu2r, vi4la, vi4za, vizi1ta, volonte2r, gara5nci1ja, ga2rda, gardero4ba, garnizo2n, de1pe{a, etike4ta, `anda2r, `ake2t, `ipo2n, in`ewe2r, kali4bar, karabi2n, koka2rda, komandi2r, kondukte2r, kontrolo2r, kordo2n, kuri2r, kredi2t, li1ker, man`e1tna, meda4qa, mi1na, nacionali1zam, pake2t, para4da, parke2t, partiza2n, poma4da, ra2mpa, ra1port, regru2t, re`i2m, repu1blika, reze2rva, so2s, tabure2, ta1ksi, tirki2z, fri4zer, hote2l. 463 Kletve u dolini Mlave 11. Posebnu pa`wu prilikom izu~avawa govora Mlave u okviru leksikologije predstavqaju kletve i zakletve. Obi~no ih izgovaraju `ene, i to starije, koje su vi~ne takvom na~inu komunicirawa i ka`wavawa jezikom. Naro~ito se kletve iznose da bi se neko kaznio ili upla{io nad postupkom koji je po~inio. De{ava se da se na taj na~in ~ovek ili `ena javno obele`i i naru`i kako bi mu se neko, obi~no taj koji kune, zbog u~iwenog dela osvetio. Kletve i prokliwawa su sastavni deo usmene tradicije i folklorne kwi`evnosti mnogih naroda i u dejstvo kletve verovali su pripadnici najrazli~itijih kultura i religija. Jedan od najstarijih poetskih zapisa kletvi nalazi se u Davidovim Psalmima (109: 17-19): „Qubio je kletvu, neka ga stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od wega.“ /Qiqana Suboti}: Kletveni zapisi u starim srpskim zapisima i natpisima Qub. Stojanovi}a.? Kletvu sre}emo i na prvim stranicama Biblije, u prvoj kwizi Mojsijevoj /gl 3: 14, 17): „Tada re~e Gospod Bog Zmiji: kad si to u~inila, da si prokleta mimo sve zvijeri poqske; na trbuhu da se vu~e{ i prah da jede{ do svojega vijeka.“ U Re~niku SANU (9:579) osnovno zna~ewe odrednice kletva definisano je kao: 1. prizivawe nesre}e na nekoga, `eqa da nekoga zadesi ili prati kakvo zlo, obi~no izre~eno uz prizivawe boga ili drugih natprirodnih sila, prokletstvo, prokliwawe. Kletve su veoma starog porekla. Nekada su bile u sastavu crne magije te se zasnivaju na verovawu u magijsku mo} re~i da Boga, demona, sudbinu ili prirodne sile pokrene na nano{ewe zla. „Imaju eti~ku vrednost, jer mogu da poslu`e kao za{titni mehanizam pojedinca ili kolektiva protiv pojedinaca ili grupa koje drugima nanose zlo. One slu`e i kao opomena i poruka da ne treba i da se ne sme drugom ~initi zlo i nepravda, a naj~e{}e i kao „odmazda” za u~iwena zlodela― (Suboti} 2007: 890). 464 Izricawem kletve izvodi se radwa prokliwawa - prizivawe zla na onoga kome je kletva upu}ena, tj. na koga je adresirana. Re~eni~na struktura sastoji se od relativne re~enice, u kojoj je onaj kome je upu}ena kletva ozna~en zamenicom ko - koji, i nadre|ene re~enice sa izostavqenim subjektom: Ako je zlo u~inio, da mu se zlo vrati. Ako la`e{, usta ti se iskrivila. Na~inskom re~enicom uspostavqa se pore|ewe sa {irim kontekstom: Kako plakala ova sve}a, tako ti da pla~e{. O~igledno je verovawe u hri{}anstvo, samim tim sve}a ima poseban zna~aj u obredu. Iz narodnih tuma~ewa saznajemo da vosak kapqe niz sve}u kada se za nekim `ali. Ta tuga se daqe unosi u kletvu kao mera pore|ewa za ne~iju bol i prokletsvo. Kletva je uvek iskazana u nadre|enoj re~enici i to negativnim optativom /radni glagolski pridev ili prezent u 3. licu jednine? u liku kopulativne predikacije izvedene veznikom da. Predlo{ko-pade`na konstrukcija /da+prezent? uo~ava se u ovim primerima: da se akne{, da crkne{, da se vrati zlo, da se provali{, da pukne{ /u potvrdnom obliku?, da se ne vrne{ /u odri~nom obliku?. Radni glagolski pridev zabele`en je u materijalu: akno se, naduvao se, grom spalio, crvi pojeli, jeftika izela /u potvrdnom obliku?, ne vreknulo, ne najeo se, ne imao, ne po{lo od ruke, ne pu{io se oxak /u odri~nom obliku?. Govornik se u ve}ini slu~ajeva obra}a prokletom u drugom licu jednine imperativa: da ti se to i to dogodi; re|e to ~ini indirektno preko tre}eg lica: neka mu bude to i to. Poja~ano zna~ewe u realizaciji kletve ostvareno je prizivawem boga i upotrebom ustaqene frazeme dabogda kojom po~iwu kletve. Dabogda: se naduvao, crvi izeli, pomr~ina izela, grom spalio, muwa spalila, ubio ratos, kon|a opustela, sve opustelo, ruke se osu{ile, vrat slomio, o~i iskapale, naprego se, zmije o~i ispile, izdati na{li, naprati na{li, guba 465 pojela, ubile suze, okopilila se, |avo odneo, slepce vodio, ~uma pojela, voda odnela, kurjaci ovce pojeli, seme se utrlo, ra|ala se nekr{tena deca... Na neki drugi na~in, posebnim stilskim sredstvima, nekome se `eli smrt: dabogda te majka u ladno ~elo poqubila, dabogda ti boquna na grobu kukala, dabogda ti crvi po glavi mileli. Preneseno zna~ewe imaju slede}i kletveni zapisi: kamen ti na srce pao, ubile te moje suze, kamen ti u gu{u. Narodna frazeologija postaje stilsko izra`ajno sredstvo u kletvama: }urke mu mozak popile, proklet dan kad si se rodio. Negativne `eqe izra`ene kletvom koje se upu}uju ~oveku vrlo ~esto su usmerene na wegovo telo, jer se na taj na~in direktno ugro`ava ~ovekova egzistencija. Qudi sa telesnim nedostacima su negativno markirani, pa se onome ko je zdrav {aqu te{ke poruke u smislu naru{avawa fizi~kog izgleda. Tako je u kletvama kazano da }e ~ovek izgubiti razum, da }e se razgubati, ruke da mu se osu{e i iskrive, vrat da polomi, da oslepi, usta da mu se iskrive. 12. Kletve razvrstavamo prema izra`enim motivima. a? Navodimo kletve kojima se izri~e misao o smrti. Sta1ni, pa1ra ti sta1la! VL /Misli se na paru koja iz usta izlazi; zna~i da taj ne di{e, da umre.? Naduva1o se dabo2gda! Ш Cr1ko da cr1kne{, cr2vi te poje1li! Ка Ku1rjaci ti tro4bu poje1li /izeli?! Ш Jefti1ka te ize1la! ВЛ Cr2vi mu po gla5ve2 mi5le1li. Д Dabo2gda te cr2vi ize1li! Ш 466 Dabo2gda te po1mra~ina poje1la! ВЛ Dabo2gda te gro1m spa5li1o! Ка Gro1m ti mu2da spa5li1o! Ка Dabo2gda te ona2 odozgo2r mu5wo2m spa5li1o! ВЛ Dabo2gda te ma2jka u la4dno ~e1lo poqu5bi1la! Д Dabo2gda ti boqu1na na gro1bu ku1kala! Ш b? Posebnu grupu ~ine kletve kojima se izri~e `eqa da taj i taj pomeri pame}u. Dabo2gda ti }u2rke mo2zak popi1le! ВЛ [tu1ko iz mo2zga! /Misli se: poludeo, {tuknuo.? Д U {a2m a5kno2 se, da se a2kne{! /Poludeo dabogda!? Д Ara1tos te bi4lo! /Misli se: xabe te bilo.? Ка Dabo2gda te ubi1o ra1tos! Кн v? yeqa da prokletog prati nesre}a i u slede}em kolenu vidi se u primerima: Pro1klet da2n kad si se rodi1o! ВЛ Gu1bom se razgu1bio, smr1t `ele1o, o1na te ne te1la! Д Pro1kleto ti i se1me i ple1me! ВЛ Dabo2gda ti ko2n|a opu5ste1la! ВЛ g? Veoma su te{ke re~i upotrebqene kada se `eli da se loza nekome ugasi. Pu4sto ti osta1lo za tvo1jom gla5vo2m! Ш 467 Kli1ca ti se za1trela! Д Dabo2gda na2jmili1je sta1vio na kr1st! Д Sva1ke go1dine spo1menike di1zao i da2}e da5va1o! Д Tr2we i ko4rov ti ra4sli dabo2gda, pu5sti1wa ti osta1la! Ш U ku1}i ti ne kme5knu1lo i ne vre5knu1lo! Ка Ni1{ta ti od ru5ke2 ne po1{lo! Ка Lipcava1lo ti i da1wu i no1}u! Д Dabo2gda mu sve opuste1lo. Ка O!xak ti se ni1kad ne pu1{io! Д Ako je neko ne{to pogre{io, smatra se da }e ga pravda sti}i. Je2lka, je5ka1la za da2nce! Ка /yalila {to bog ne}e da ti produ`i dance, `ivot.? Ka1men ti na sr1ce pa1o! Д Ru4ka ti se i{~ivi5qi1la! Ка Dabo2gda ti se ru2ke osu5{i1le! ВЛ Ru4ka mu se osu5{i1la ko2 ga u1zo. Д Dabo2gda vra2t slomi1o! Ш Dabo2gda te bo2g osle5pe1o! Д Dabo2gda ti se o1~i iska1pale! ВЛ Ku2j me kle1o, ba5ko2v mi ize1o! Ка Ako je zlo1 u~ini1o, da mu se zlo1 vra2ti. ВЛ Ka1ko radi1o, tako2 ti bo2g su5di1o! Ш 468 Bo1`ja te ka1zna sti1gla! Д Ako la1`e{, u4sta ti se na poti2qku iskri5vi1la. Ш d? Kada nekome po`ele smrt, upotrebqavaju re~i gde se izokola govori o smrti, {to bi se pribli`ilo eufemizmu u formalnom smislu. Pu1ko da pu1kne{, raspolu5ti1o se! Ш Dabo2gda se napre2go ko vo2! ВЛ Prova5li1o se da se prova2li{, ni1gde ti le4ka ne na1{li! Ка U!zmi, naje1|i se, da2}e ti da5va1li! Д Na2, je1di, ne naje1o se ni1kad! Кн Zmi1je ti o1~i popi1le! Д Dabo2gda ti zmi1je o1~i ispi1le! Ка Mo1re te izmori1le! Д Dabo2gda te i1zdati na1{li! Д Dabo2gda te na2prati na1{li! ВЛ Dabo2gda te gu1ba poje1la! Д |? yeqa da i posle smrti nema mira onaj koji se prokliwe: Ta1m u Kamile2j da se ni1kad ne vr2ne{. Д /U pakao da ide{!? Dabo2gda u pa1klu i ka1tranu izgore1o! ВЛ e? yenske kletve su prepoznatqive, u skladu sa povre|enim emocijama. Dabo2gda, kako pla1kala ova2 sve4}a, tako2 ti2 da pla1~e{! Ка Ubi1le te mo1je su1ze dabo2gda! Ш 469 Ne ima1o de4te, ni2kad ne zagr1lio kad ni4si u1zo svo1je! ВЛ `? O~igledno je kada `ena `enu kune: Dabo2gda pro1{la kao ku1~ka Pa2vlovica! Ка Dabo1gda se okopi5li1la! ВЛ Paqeni1co paqe1na, opaqene1lo ti za gla5vo2m Д /Nestalo ti posle tebe sve?! Pogani1jo poga1nasta, ka1men u gu1{u! Д z? U ovim kletvama izri~e se `eqa da onaj prokleti pati za svojima: Si2we mo2re da se zusta1vi{! Ka /Tamo ~ak da stigne{, daleko od svojih.? Dabo2gda se na si1we mo2re zausta1vio! Ш I!di ve} je1dnom, dabo2gda se ne vr5nu1o! Ка I!di od me1ne, be1straga ti gla4va! Кн Dabo2gda te |a1vo o1dneo! ВЛ Grani1ca te poje1la dabo2gda! ВЛ i? yeqa da neko nema napretka, ni smiraja, ni sre}e nikad: Dabo2gda sle4pce vodi1o! ВЛ Dabo2gda te ~u1ma poje1la! ВЛ R!|a te ize1la! Д Le1ba ti se oga1dio! Ка Dabo2gda te vo1da o1dnela! Ка Dabo2gda ti ku2rjaci o2vce poje1li! ВЛ Dabo2gda ti, si2nko, ma2j~ino mle4ko su5di1lo! Д Dabo2gda ti se se1me u1trlo! Д 470 Dabo2gda ti se ra5|a1la nekr1{tena de1ca! Ка j? Ponekad se lo{e raspolo`ewe prenosi i na komunikaciju sa `ivotiwama: I!{, pu2st osta1o! Кн /Ovo se odnosi na petla.? I!{, koko1{ko, kole4ra te sna1{la! Кн k? Maj~ina kletva ponekad sadr`i i dozu zdravog razuma: Si2ne, gro1m te ne ubi1o. ВЛ Postoji verovawe da nikada ne pro|e dobro onaj koga je narod kleo. Kletve se izri~u i kada se neko uzoholio, kada je nekome oduzet `ivot. yena obi~no pusti kosu kada prokliwe, skine crnu maramu, o zemqu wome bije da nekoga stigne kletva. Ima mnogo slu~ajeva kada su `ene na grobu naricale i klele onoga ko je doprineo da neko umre, bilo da je ubijen, bilo da se zbog nekoga ubio. Paganski obi~aji ogledaju se u ritualnom pu{tawu vode pored nekog kladenca i to: kod Srba u vreme Vrbice i \ur|evdana, i obi~no su to kletve devoja~ke, a kod Vlaha taj dan se zove Mataveo, pri ~emu se prokliwe uz pu{tawe vode. U ovom kraju rasprostraweno je verovawe da se daqe ~uju mu{ke kletve kao i da su opasnije od maj~inih i od devoja~kih. Blagoslovi 13. U blagoslovima se ose}a prizvuk dobrog raspolo`ewa i jo{ boqih `eqa onome kome se `eli sre}a i napredak. Tekst blagoslova bi}e sagledavan kao deo {ireg konteksta ~iju verbalnu realizaciju predstavqa. U tekstu blagoslova sadr`ana je narodna polufrazeologija kojom se izra`avaju dobre `eqe i imperativni podsticaji. U tako izgovorenim, pomalo ritualnim re~enicama, centralno mesto zauzima teorijski koncept jezi~ke slike ili modela sveta. 471 Model sveta je skup ideja o svetu koji se mo`e pratiti u jeziku, wegovim gramati~kim formama, leksi~kom inventaru, folklornim tekstovima, ili se mo`e rekonstruisati indirektno, uz pomo} jezi~kih oblika i tekstova. ,,Leksika je svakako jedan od najva`nijih izvora informacija o modelu sveta nosilaca odre|enog jezika. Tokarski /2001? jezi~ku sliku sveta defini{e kao ukupnost pravila koje nalazimo kako u jezi~koj strukturi /flektivnim, derivacijskim i sintaksi~kim komponentama jezika?, tako i u semanti~kim osobinama leksike datog jezika. Ove osobine ukazuju na na~in na koji govornici datog jezika do`ivqavaju svet, kao i na najprisutnije ideje o organizaciji sveta, hijerarhijama koje u wemu postoje i sistemima vrednosti“ /T. Petrovi}, 2006: 19). Najverovatnije da je blagoslov, kao i kletva, nekada bio sastavni deo zdravice i da se vremenom izdvojio kao posebna vrsta usmenog stvarala{tva. ,,Najstariji pomen obredne zdravice kod Slovena sa spojem blagoslova i kletve u jednom obredu verovatno je opis nema~kog sve{tenika Helmolda, koji je u XI veku kao misionar boravio u Brandeburgu, trude}i se da slovenskog kneza Pribislava prevede u hri{}anstvo: Sloveni imaju ~udnu praznovericu: naime, na svojim gozbama i pijankama oni se obre|uju ~a{om uz koju izgovaraju /neke? re~i, ne bih rekao molitve, ve} pre kletve svojim bogovima, dobrom i zlom, ispovedaju}i /verovawe? da svaku dobru kob udequje dobri /bog? a zlu zli“ /Loma, 2002: 185). Osnovnu ideju blagoslova ~ine lepe misli: da nekome sve ide od ruke, da se doma}instvo {iri i umno`ava, da ku}a bude rodna, a uku}ani zdravi, da uvek sre}a prati, da se podmladak `eni i udaje, da se slavi slava jo{ dugo godina. U blagoslovima se vrednuju vrline, sposobnosti, zanati i ume}a, sve ono {to je dobro, humano i korisno. a? yeqa da nekome sve ide od ruke U vese4qu i ra1dosti i1{li i do~eki5va1li! VL Bla2go o1cu i ma1teri, rodi1la se na di4ku i po4nos, sre1}na mu ku1}a u koju2 uvi2|e i sta2ni /osta1ne?! Ka 472 Svi4lu i kadi4fu nosi1la! Ka Posredstvom krweg perfekta sa modalnim zna~ewem `eli se sre}a, veseqe, radost, da se ima novaca za gospodski na~in odevawa, kao {to su svila i kadifa. b? Doma}instvo treba da se {iri i umno`ava yeni1o, uda5va1o, ku1}a ti pe1vala, sto1ka ti se pa1tila, na vr4bi ti rodi1lo, a1mbari pu1ni, ko dre2n zdra1vi bi4li, kamari1salo i tr2ntalo ti se u xepo1vima, zlo1 da ne ~u1je{! Krwi perfekat sa modalnim zna~ewem ima funkciju da obele`i mogu}u radwu: `enidbu, udadbu, ra|awe dece, bogatsvo useva, umno`avawe materijalnog blaga. v? Ku}a da bude rodna Dabo2gda ti se svu1da preli5va1lo, ni1kad ne sta1lo, to2 ku1pili sle4pci i ni{ta4ci /prosjaci?! ML Na ra1nu da te sta1ve, du2{u da le2~i, sve1 ti za ru5ko2m po1{lo, ku1}a ti pe1vala, komi2n da se ne uga2si! D Da5vo2 i dari5vo2, de5li1o i soli1o, nami1co i primi1co, ala2l mu do1 veka! D Bo2g te obli5zni1o u para4du! Ka Bo2g ti to2r pu1nio! ML Dabo2gda ti ko1{evi beri}e1ta pu1ni! [ yi1to toli1ko pora4slo! D /Blagoslov na krsnoj slavi, kada se se~e kola~, di`e se u vis uz ove re~i.? Osnovna funkcija dobrih `eqa je obezbe|ivawe plodnosti i beri}eta u ku}i doma}ina. Glagolski oblici perfekat /~e{}e krwi? i prezent upotrebqeni su sa modalnim zna~ewem, jer ozna~avaju tek mogu}u radwu. Frekvantni su glagoli: dati - davati, napuniti, blizniti se, patiti se. Yesto se koriste u konstrukciji 473 sa slo`enom re~com da-bog-da kako bi se obezbedila i garancija neke vi{e sile za sigurno ostvarewe `eqe. Hiperbolizacija `eqe vidi se u poimawu bogatstva: da se ima i da se prelije, da se neprestano deli i daruje, da se sve duplo ra|a. g? Da qudi budu zdravi Beri1}et i zdra2vqe na sva1kom ko1raku! Kn Ni1kad se u cr4no ne zavi1li! [ Bo2g ti zdra2vqe da1o! VL Dabo2gda bo1lest prebole1o! ML Da je `i2v i zdra1v mo2j ku2m ta2j i ta2j. /Kum blagosivqa kum~e.? Ka U blagoslovima se sre}u op{teslovenske re~i kao i turcizmi /beri}et?. Leksika koja sa~iwava tekst proiza{ao iz zdravice realan je odraz narodnog jezika u datom vremenskom preseku. Predstava o zdravqu kao osnovnom uslovu za `ivot i uspeh ~oveka ogleda se u ~iwenici da tradicionalni pozdravi na slovenskim jezicima ~esto sadr`e osnovu zdrav-: zdravo, u zdravqe /srpski?, ostanete sÍs zdrave /bugarski?, zdravstvujte /ruski?. ,,Zdravqe je predstavqeno kao osnovna `ivotna vrednost koja se izjedna~ava sa `ivotom samim i u ustaqenim izrazima u kojima se lekseme sa osnovom zdrav- javqaju u sprezi sa leksemama sa osnovom `iv-: zdravo-`ivo“ /Petrovi}, 2006: 46). d? Neka ~oveka uvek sre}a prati Bo2g te blagoslo1vio! VP Bo2g te pogle1do! D Poma2`e bo2g - Bo2g ti do1bro da1o! [ 474 Susre1tni ga bo1`e, pa mu pomo1`e! /Ovaj blagoslov ka`e majka detetu.? Ka Bo2g nek ti opro1sti, ako sam te kle4la. /Majka blagosiqa dete.? Ka Dabo2gda te sre1}a pra1tila! Kn Dabo2gda da `a1we{ kako si pose1jao! VL Dabo2gda miri1sala na smi2qe i bosi2qe! /Majka blagosivqe k}er.? Ka Sre1}a te pra1tila! VL Sre1}an bi1o i bo1gu se ra1dovao, a i o2n te1bi! L Perfekat, imperativ i prezent sa predlogom da upotrebqavaju se u blagoslovima upu}enim deci. Informatori uglavnom koriste izraze sa fonetski izmewenim likom blagosivqa i blagosivqe. |? Da se podmladak `eni i udaje Sto1pu da ti qu2be, ple1me ti se ne za1trlo! Da na2|e{ devo2jku, go1rsku ti1cu, ku1}u da ti napu1ni, sre1}u done1se, ~u2va i pa1zi i na1vek se sla5ga1li! Ta Dabo2gda ti sva1tovi u a5vli1ji igra1li! Ka Yukununu1ke da do`i5vi2{! D Bo2g ti zdra2vqe i sre1}u da1o, da na2|e{ mo4mka ko bo2r, ve1|e mu ko u1gqen, sna4ga od br1da odva2qena, na kole1nu da te ~u2va i pa1zi! Kn Bo2g ti o1gwi{te sa~u5vo2! D Modalni prezent i perfekat izra`avaju misao koja postaje univerzalna u ve}ini blagoslova: osnivawe zajednice, sloga u ku}i, pro{irewe porodice, lepota mladi}a i devojke. U folklornom smislu predstave na{eg ~oveka na selu i daqe po~ivaju na modelima patrijarhalne zajednice kakvi su i opisani u narodnoj kwi`evnosti. Pod tim se podrazumeva i velika `eqa za o~uvawem tradicije. 475 e? Da se slavi slava jo{ dugo godina Sve4}u pa5li1li i posku1ru se1kli do1 veka, dale1ko se ~u1li i jo{ da1qe! VL Ko2 sla1vu sla1vi, to1me i poma2`e. /Blagoslov koji kazuju gosti na slavi.? Ka Do1bro mi do1{li go1sti! Bo1qe ve na1{li, doma1}ine! Kn Motiv krsne slave veoma je izra`en u na~inu `ivota i trajawa govornika sa ovog podru~ja. Yuvaju se stari obi~aji hri{}anskog pravoslavnog naroda. Smatra se da ku}a `ivi dok ima ko da upali sve}u, dok ima potomstva. `? Vrednuju se sposobnosti, zanati i ume}a Ru4ka ti se pozla5ti1la! D Stoji2 ti ko2 salive1no, ru2ke mu se pozla5ti1le! Kn Bo2g ga po`i5ve1o i sva1ko do1bro mu da1o ko2 ovu2 ~e1smu na1pravi! Kr yeqa za o~uvawem zanata i vrednovawem stvarala{tva jo{ uvek postoji. Sve ono {to je dobro, humano i korisno treba na neki na~in nagraditi, makar se za to ~ulo i van granica sela, po{tuju}i staro pravilo dobar glas daleko se ~uje. Tako se i plemenitost kvalifikuje kao ne{to {to se grani~i sa pesmom. Je1la, ne doje1la, kle1la ne posede1la, pi1la ne dopi1la, spa5va1la ne nasp5ava1la, re1kla ne pore1kla, vi1dela ne vi1dela, do~e1kala, nadvo5ri1la se, bla1go wi1noj ku1}i- pe1va. Ka Elementi strukture teksta blagoslova i kletve o~igledno su proistekli iz zdravice. Ona je prvobitno predstavqala jednu vrstu sakralnog teksta u kome se najpre izra`avaju dobre `eqe vezane za plodnost i napredak u svakom pogledu, upu}ene doma}inu, wegovoj prodici i okupqenim gostima, a zatim se o~itavaju potencijalne kletve za onoga ko na bilo koji na~in ugrozi ostvarewe tih dobrih `eqa. Sve to upu}uje na ~iwenicu da su blagoslovi upu}eni doma}inu i prijateqima, a kletve neprijateqima. 476 SINTAKSA 477 SINTAKSA PADEyA На основу упитника, разговора и интервјуа издвојено је нешто грађе која пружа увид у синтаксичке одлике говора Млаве. Задатак је био дескрипција синтаксичких прилика у употреби падежних облика косовско-ресавске говорне зоне с обзиром на утицај других црта суседних дијалеката. Покушало се са објашњењем основних значења и дистрибуцијом падежа као и аналитичком структуром. Намера је била да се покаже како су и у којој мери падежи остали у домену књижевног језика као и да се укаже на присуство модификованих облика помоћу аналитизама. Запажања су заснована на теоријским разматрањима појединих појава и поређењима са сродним косовско-ресавским говорима и јужноморавским говорима призренско-тимочког дијалекта. Као основну одлику падежа бележимо да се флективне форме свих седам падежа чувају, иако се општим падежом замењују неке функције зависних падежа. У синтакси реченице такође су забележена одступања у конгруенцији. „Према нашој традиционалној граматици групу независних падежа чине номинатив и вокатив, а групу зависних падежа сви остали облици. Номинатив се реализује једино као слободни падежни облик, а локатив једино као везани падежни облик, при чему је увек везан предлогом, а само у појединачним случајевима и обавезним детерминатором. Датив се реализује претежно као слободни падежни облик, а ређе као везани падежни облик везан предлогом. Акузатив, генитив и инструментал могу се реализивати у сва четири структурална лика, као слободни падежни облик и као везани падежни облик, предлогом, обавезним детерминаторима, предлогом и обавезним детерминатором― (Пипер, 2005: 121). 478 Nominativ 1. Nominativ kao nezavisni pade`, kao poseban, osnovni oblik samostalne re~i, ima primarnu funkciju re~eni~nog subjekta, centralno mesto u re~enici. „Nominativ me|utim osim imeni~ke kategorije mo`e ozna~avati i odre|enu imeni~ku funkciju. S te strane on se, kao {to smo ve} utvrdili, ukop~ava u pade`nu sistemu i obele`ava imenicu u wenom osnovnom, nezavisnom polo`aju u re~enici.― /Milka Ivi}, 1954: 200) 2. Nominativ mo`e imati dve sintaksi~ke funkcije: subjekatsku i predikatsku. 2.1. U funkciji subjekta nalazimo potvrde u materijalu: vre4me se me2wa Ka, mla4di oti1do{e D, kro2v ~u2va ku1}u Pa, su2nce sja2 L, ko1lo i1gra Ta, mle4ko se usi1rilo Vo, kra1va se oteli1la Vo, sr1ce mi se ki1da ], sto1ka se oma5li1la Ta, dru1gi na4rod se di1`e D, sviwi1ce se igra1le Ve, i mo2j de1da tu2 mr5si1o br2ce Ta; sku1pili se: ba1saxija, peva2~, violi1nista, armunika2{ Tr, svi poska5~a1li i ba1ba i de1da [, kad se poje1la imovi1na VL, da1de im otac pa1re Bu, bi1ju se dai1re Tr, me1re se i broje2 toja1ge Ve, oce5~e2 se dr1vo Bu, osta1ju u1spomene Bo, iskopa2 se ru1pa [. 2. 2. U funkciji imenskog predikativa zabele`en je u slede}im primerima: o1ni su ne1ka fami1lija Bo, te1tka mu vra~a1ra Kn, sna1ja mu osta1la udovi1ca Ve de1da ju bi1o {pekula1nt ML. 2. 3. Nominativ u funkciji dopunskog predikativa nalazi potvrdu u primerima: zva4li je Ra4da \e1kina ML, ne mo1` opet da se vi2~e{ devo2jka ]. 2. 4. Nominativ sa glagolom imati prona|en je u egzistencijalnom zna~ewu: i1ma |a1vo kod vodeni1ce Bo, i1ma na4rod svakoja2ki ML, i1ma pra4{ak Ka, sad i1ma kompju1teri D, sad i1ma igra1~ke Ta, ta1mo i1ma asta4li O. 479 2. 5. Nominativ sa glagolom biti u egzistencijalnim iskazima: to2 je bi4lo sme2j VL, kola4~i bi4li sla1bo Tr, muzika1nti bi4li iz se1la Tr. 2. 6. Impersonalna perfekatska konstrukcija potvr|ena je u materijalu: ima1lo luda4ci u1vek Bo. 2. 7. Nominativ uz radni glagolski pridev zabele`en je u primerima: ima1o taka2v ~i1~a i kod vodeni1ce Ka, ima1le `e1ne koje zna1le da ba1ju ML, ima1le igra2nke u na1{ kra2j Bi, ima1li ~uva4ri kod vodeni1ce ML. 2. 8. U prezentu se glagol nemati izra`ava u obliku nema: ne2ma vi1{e ta2j na4rod [, tam ne2ma ma2jka Pa, ne2ma kape4la u se1lo D, ni je1dna ku1}a ne2ma na br1do Ta, ne2ma ~o1vek kako tre1ba L; ne2ma laga2we Ve, ne2ma vr1dawe Z; ne2ma tra1ktori, ne2ma ko1mbajni Bo, ne2ma ba1bice ML, ne2ma leka4ri ML, ne2ma ra1zgovori VL. 2. 9. Perfekatska konstrukcija glasi: ni4je bi4lo be2lo bra1{no Kr, ni4je bi4lo kupo2vni kva4sac L. 2. 10. Personalni egzistencijalni oblici glagola biti zabele`eni su u odri~nom obliku: rawi1je ni4je bi4la vuni4ca ], ni4je bi4la gvojzde1na o1grada Kn; ni4su bi4le to2rte Tr, ni4su bi4li kola4~i Tr, ni4su bi4li le5ko1vi Vo, ni4su bi4le kice1qe [; ni4je ima1o telefo2n Ta, ni4je ima1o televi2zor L, ni4je ima1la po{teni1ja devo2jka u se1lu Ka. 3. Nominativ u subjekatskoj poziciji u konstrukciji sa negiranim oblicima re~i: 480 ne2ma ni1gde `i4va du4{a [, ne2ma ni1kaki i1zvor bli4zu Vo; ne2ma va4jda od te1b L, ne2ma ni1kaka ko1rist L, ako mu1ka ne nate1ra Ka. 3. 1. Konstrukcije sa kvantifikatorom u prikupqenom materijalu: pe2t e1ktara ze1mqa propa1la Ve, bi4li su pu1no de1ca ML, be4da bi4la mlo1go i nema5{ti1na Bo. 3. 2. Nominativ u funkciji temporalnog genitiva: ce4la pro1{la go1dina le`a1la Bu, dva5na222jsti ju2l mu godi1{wica Pa. 3. 3. Nominativ uz zamenicu {ta /sa zna~ewem koli~ine?: {ta ga su vra4pci VL, {ta ga su lo5po1vi Bi. 3. 4. Subjekatski nominativ uz pokazne re~ce: ete2 ti ze1t Bo, ete2 ti unu1~e ML, eve2 su de1ca u a5vli1ju Ka, e1no ga mo2j ~o1vek ML. 3. 5. Konstrukcija sa li~nom zamenicom u akuzativu i imenicom u nominativu: ne2ma ga bura4zer Z, ne2ma ga To4ma D, ne2ma ga u1~iteq Bo. Genitiv 4. Genitiv mo`e da iska`e centralna sintaksi~ka zna~ewa, i u tom smislu, poput nominativa i akuzativa, pripada centralnim pade`ima, unutar kojih se izdvaja obele`jem obuhvatnosti /Милка Ивић, 1983: 197-205.) 5. Pripadnost se mo`e izraziti posesivnim pridevom: Draga1nov de1da Vo, Spa5si1na }e4rka Kn, sna1jino ima4we L, ubi1o sam Mila4na ]o5pi1noga na sala2{ [. 6. Genitiv koji obele`ava odnos deo - celina potvr|en je u materijalu: kra2j od {ta4pa D, kro2v od wego1ve {ta1le L. 7. Genitiv poticawa zabele`en je u slu~ajevima: 481 posejali smo seme paradajza Kr, vre4me tehnolo2gije Kn. 7.1. Primeri iz profesionalnog `argona: po1tpukovnik na1{eg pu2ka ML, pre5se1dnik o1p{tine Ka, dru1ga go1dina vo2jne {ko1le Kr, zgra1da mili2cije Bu, Do1m zdra2vqa Pa. 8. Primeri sa genitivom u odri~noj konstrukciji: ne2ma pa2ra, ne1sta i druga4ra Kn, da ni4je bi4lo we2 L, rawi1je ni4je bi4lo ra1diona, televi2zora Ta; ali i: dana1s ne2ma te`iwa1va su1kwa ML, ne2ma opa2nci Kr, ni4je ima1lo mi1kser ka sa1d Vo; U dijalekatskim tekstovima iz yabara nalazimo: sa1mo sa1d ne2ma mara1ma uo1p{te, ni4je ima1lo ma{ini4ca (Реметић, 1986: 510). 9. Konstrukcije sa brojevima ve}im od ~etiri i imenicama uz koje stoji partitivni genitiv: pe1tnajs ari2 pla1ca ML, ~etre2s ari2 kuku1ruz Kn, dva1js pe2t ari2 {e1}erna re1pa Kn, ~etre2s koma4da ja4ja Kn; se1dam mese5ci2 le1`ala trudno1}u Kr; u1dala se u sedamna2js go1dina D; pe2t i1qade ma1raka ]; izgore1o sam petna2js me2tra dr5va2 O; ~e1tri xa4ka kukuru1za ML, {e2s xa4ka kukuru1za ML; mi2 smo bi4li tri2 bra1ta O, bi5li1 smo se1dam bra1ta i dve2 se1stre D, dve2 ku1}e osta1le L, se1dam ku1}e uva1tila vo1da Ka. 10. Imenice mesec i godina uz numeri~ku leksemu imaju funkciju partitivne dopune: 482 dva5na2js me1seci le`a1o Bu, tri2 me1seca bi1o bo1lesan Tr, pe2t mese5ci2 le1`o ne1pokretan Z, sede1la u ta1zbine tri2 me1seca Ka; tri2 go1dine se razvodi1o Kr, ima1la je bli4zu ~etre2s go1dine kad rodi1la VL, {e2s go1dine ima1o kad ga ma1ti osta1vila Bi, ima1la sam de1set go1dina ], dva5na2js go1dina sam ra5di1la u Be2~. 10.1. Konstrukcija sa imenicom u zna~ewu mere i partitivnom dopunom u op{tem pade`u nalazi se u materijalu: me1te{ ka{i1ku ma2s Ve, si1pa{ ~a1{u bra1{no L, tawi2r me2so Ta; pa2r~e pro4ju Ta, ko1fu mle4ko Pa, pa4r~e ~okola4du [, poje1o tepsi1ju giba1nicu Bi, pomu1zla ko1fu mle4ko Kr. 10.2. Konstrukcija sa imenicom - partitivnim kvantifikatorom: tri2 priko1lice kuku1ruz D, ~e1tri xa4ka `i1to Ka, dve2 ke1se pasu2q ML; posla1la tawi2r me2so, tawi2r kola4~i VL; dva2 pa2ra ~ara1pe isple1la Kr, dva1js koma4da koko1{ke Ve. 10.3. Konstrukcija sa prilo{kim izrazom: da2j ma1lo le1ba D, i1mam mno1go ro1dbine na stra4nu L, do1sta je proble4ma Ka; sku1pim ma1lo pa1re Bo, i1mam mno1go po1so Kr, mlo1go zemqe2, {u1me, vo1}a Ka; nemo2 da pi1je{ mno1go raki1ju Pa, da sku1pim ma1lo ka1jmak Z, nato1~i ma1lo vi4no Ta, ispre1la sam le4~ke vu1nu D, do1neli smo po1vi{e papri1ku Pa; ima1la do1sta koko1{ke VL, ima1li smo mlo1go proble4mi Vo, i1ma koxa2 go1dine Bu, pu1no du4{a gla4dni Kr. 10.4. Ostaci stare dvojine ~uvaju se u primerima: na dve2 me1ste po po1la ki1la ML, na tri2 me1ste po sto2 gra2ma ka4fu Kn. 483 10.5. Ustaqene izraze ilustruju slede}i primeri: ne2ma proble4ma Ka, ne2ma po4jma L. Temporalni genitiv 11. Genitiv sa vremenskim zna~ewem nalazi potvrdu u prikupqenoj gra|i: pre1tpro{le go1dine smo ima1li {te1tu O, doseli1o se pre1tpro{le go1dine Bu, ne pa2mtim koje2 go1dine bi4li Bu1gari L, sve1 ni rodi1lo pro1{le go1dine Kn; pro1{le je1seni osta1vili me u bo5lni1cu Kr, je1dne go1dine po3sem ja2 po2|em u Ku1~evo [, ove2 zi5me2 smo prezi5me1li za2jno Bo; sva1ke nede1qe i1demo Kr, ka5ra1ju se sva1kog da2na ML, sva1ke sre5de2 i1demo na pi1jac u Petro1vac VL, sva1ke go1dine o2n do2|e na sla1vu KR, sva1ke subo1te i1de se na gro4bqe ML, sva1ke dru1ge nede1qe dola1zi ku1}i ]. Genitiv s predlozima 12. Uz ovaj pade`ni oblik stoje mnogobrojni predlozi: oni koji su to po svom poreklu, oni kod kojih je jo{ vidqivo wihovo prilo{ko poreklo, kao i imenice s predlo{kom upotrebom. Stawe se poklapa sa stawem u govoru Dowe Mutnice /Sofija Miloradovi}, 2003: 77). Predlog od a? Op{te zna~ewe genitiva sa predlogom od je ablativno: u1zela od ~ove1ka Ka, ako je1dno od kole5ni2 ne pi1je D, ne mo1` se o1tne od na5ro1da VL, ne mo1` pobe1gne{ od qu5di2 Ka; oti1{o od ku1}e Pa, ni4je se odvoji1o od ku1}e D, jedva1 se otka1~io od te2 `ene2 Ve, otara1sila se od te2 be5de2 Bo, od sve1krve stre5pi2m Tr, odbi1li ju od na1dnice Ka; da se odvo1ji od sr1ca Bi, kad ga odvo1ji od u5sta2 Ta. b? Genitiv sa predlogom od pokazuje i pravac iz koga se kre}e: 484 oti1{o od me1n Kn, kad kre2nemo mi2 od ku1}e D, de1re se jo{ od proda2vnice Ka, kad po2|e{ od sta1nice ova1mo VL, mo2j o1tac po1{o od koli1be [. v? Posesivna konstrukcija sa genitivom i predlogom od uo~ava se u primerima: to2 mi od bra1ta de4te Bi, drugari1ca od mo1je Mile1ne Pa, od mo1je sna1je ma2jka Kr, `e1na od Qu5be2 Lu5ki1}a L, to2 su }e4rke od dru1ge `ene2 D, lu1tka od mo1je unu1ke Bo; bra1t od u2jca Z, mo1ja se1stra od stri4ca Bi, jo{ mi `i4va se1stra od te1tke ]; li2st od bu5rja1na Kn, pe4ro od gu1ske Bo, se1me od lubeni1ce Ve. g? Konstrukcija sa predlogom od ozna~ava i po~etnu granicu nekog vremena: od sre5de2 do pe4tka O, od dana1s do ju1tre ]; tako2 to bi4lo od stari1ne Tr, od pro1{le go1dine ne2mam mi2ra Bo, od sedamna2jste go1dine se u1dala Bi. d? Predlog od sa uzro~nim zna~ewem: mi2 bi od gla2di u1mrli Bo, o1}e od be2sa da i1de ML, obole1la od le5wo1sti D, u1mrela od tu5ge2 Z; le`a1la od u1pale plu4}a Ka, pome1rila pa1met od bri1ge Bo, razbole1la se od ven~a4wa Kr, mlo1go propa1tila od sve1krve Ta, drkti2 od zi5me2 L; ne mo1` da `i5vi2{ u tu2 ku1}u od ona2 smra2d ML. |? Predlog od mo`e imati i na~insko /poredbeno? zna~ewe: ovo2 je bo1qe od tvo2g Bo, `i5vi2 od va1zduha Kn, dana1s se od di1nara `i5vi2 L. e? Predlog od javqa se i kao dopuna glagolima: le5~i1o se od sr1ca Bo, obole1o od kopri5vwa1~e Kr; ba1jali mi od u1roka Ka, ba1jala sam i od crve1nog ve1tra ]. `? Genitiv sa predlogom od mo`e imati kvalifikativno zna~ewe u primeru: 485 ko1w je bi1o be1o od pe1ne [. z? Ustaqeni izrazi: i1cepa se od sme4ja Ka, dranguli1je od so2rte Ve, kola44~i od so2rte VL. Genitiv sa predlogom do Osnovno mu je zna~ewe odre|ivawe krajwe granice prostirawa procesa glagolske radwe odnosno odre|ivawe stepena zastupqenosti kakve osobine /Гортан-Премк 1993: 68). a? Genitiv sa zna~ewem zavr{ne granice kretawa izdvojen iz materijala: ni4je sti1gla do mo1sta Vo, pra1tili ne do cr2kve Ka, do1{la do pra1ga ]; dok do2|em do ku1}e Kn, pu1stila `i1le do zemqe2 L, sti1`u do kapi1je sas bukli1ju Tr, vo1da se po1pela do ba1samaka Ve, uva1tio se do devo2jke VL. b? Genitiv sa zna~ewem geografskog pojma kao ciqa kretawa: oti1{li su do Petro2vca [, u1zni ka2rtu do Ma2log Cr1ni}a Bo, kad smo sti1gli do Ra1dujevca ML. v? Konstrukcija sa predlogom do u zna~ewu odmeravawa neke vremenske granice: do Bo`i1}a i1ma kuku1ruz Kr, zavr{a2va do Veli1gdana ML, ne pa2ntim do kra1ja Kr, mu1zika svi5ra1la do zo1re ], do tre1}e go1dine ni4je govori1la D, }e se uda2 do No1ve go1dine Bo, kad je do1{o ve} do smr1ti [. g? Mesno zna~ewe zapa`a se u primeru: tad su bi4li kre1vet do kreve1ta [. Predlog kod a? Predlog kod u konstrukciji sa genitivom slu`i za obele`avawe lica kao ciqa kretawa: da i1du kod leka4ra VP, i1demo kod leka4ra O, do2|e o2n kod ku1}e Pa, kad je do1{o kod koli1be [, oti1{li su kod stari1je }e5rke2 Z, oti2dne kod ba1saxije Tr, sa1mo 486 ba1ju kod te Vla2jne Ve, nosi1la sam to2 kod {na1jderke Kn, pobe1gla kod ko5m{i1je Bo. b? Predlog kod ima i zna~ewe odredbe pored: spu1sti ta1m kod ka1ce Bi, ma2la ku1}a kod buna4ra Ka, ra5skr1snica tu5na2 kod {ko1le ML, na1{li ga tu2 kod gro2bqa ML. v? Veoma je frekventna konstrukcija kod ku}e: o2n se upu5ti1o kod ku1}e [, kad dola1zi kod svo1je ku1}e Bu, pone1semo kod ku1}e D, vr2ne se kod ku1}e ML, sve i1ma kod ku1}e Vo, si2n mi spa2va kod ku1}e Ka, pobi1{e se kod ku1}e ], te4{ko je kad si kod ku1}e D, osta1la mu ma1ti kod ku1}e Vo, `e1na mu koma2nduje kod ku1}e Pa; oti1{li kod svo1je ku1}e Ka, tr1~i ti2 kod ku1}e [, i1dem kod ku1}e L, ka }e da do2|e kod ku1}e ML, s ko1lima do2|e kod ku1}e Ta. g? U re~enici: Kod toli1ke zemqe2, o1na oti1{la da slu2`i, zna~i: iako postoji razlog da ostane na svom imawu, ona ipak dopu{ta drugu mogu}nost. d? Re~enicom Oti1{o kod sve2tog Ara2n|ela figurativno se izra`ava da nekoga nema me|u `ivima. Predlog iz a? Genitivom sa predlogom iz ozna~ava se mesto iz koga poti~e kretawe: vra5ti1li se pe1{ki iz Petro2vca Kr, leka2r iz Ne1gotina Tr, pobe1go iz za5tvo1ra L, sna2jka iz Me5lni1ce Kn, zovu2 je iz Ne1ma~ke Pa, naru5~i1li iz Trna1ve Tr, dru1ga `e1na iz Kr1vija D, vo1da iz ka1mena Ve, izi1{o iz po1druma ML, po1{o iz kafa1ne L, vra5ti1o se iz wi1ve D. b? Konstrukcijom sa predlogom iz ozna~ava se geografska lokacija: mo1ja devo2jka iz dru1gog se1la D, ta2j mo1mak je iz do1bre ku1}e Ka, ne2ma ni1ki iz wi1ne ku1}e Tr, popisiva4~i iz o1p{tine D. v? Predlogom iz sa genitivom ozna~ava se vreme: 487 u1spomena iz deti4wstva VL, to2 mi je sli1ka iz mla1dosti Pa. g? Ostala zna~ewa genitiva sa predlogom iz: je1lo se iz tepsi1je ML, pi1lo se iz barda1~eta VP /mesno zna~ewe?; zna4mo se iz vi|e4wa Bi, pome1rila iz pa1meti Pa /na~insko zna~ewe?. Predlog preko a? Predlog preko sa genitivom ima mesno zna~ewe: pre1{o preko po1qa Bi, prela1zio preko gro1ba Bu, prega1zimo preko re5ke2 Bu, `i5ve1li smo preko pru5ge2 D, svi1 smo i1{li preko br1da L, kad smo pre1{li preko mo1sta ML, samo gle5di2 preko plo1ta Kn. b? Vremensko zna~ewe genitiva sa predlogom preko vidi se u slede}im primerima: ki1{a pa1da samo preko da2na VL, {ta o2n sve pri2~a preko no1}i Z, svi4wa se goji2 preko zi5me2 Kn, ~u2va svi2we preko le1ta ML, sta2lno spa2va preko da2na Pa, tra2`i preko le1ba poga1~u Kr. Predlog oko Odmeravawe mesta radwe prema nekom poznatom objektu mo`e se obele`iti i mesnim genitivom s predlogom oko /М. Ковачевић, 1981: 145). a? Mesno zna~ewe: sta1vio za4voj oko gu1{e D, zavi1la kr1pu oko ru5ke2 VP. b? Konstrukcija sa glagolima koji zna~e razne aktivnosti oko ure|ewa ku}e: kad je {e5ta1o oko koli1be O, ko1si tra4vu oko ku1}e Ve, ja2 ne bri1nem oko sto1ke Bi, zani2mam se oko `ivi1ne L, zani2ma se oko cve2}a Kn. Predlog pored Ovaj predlog ima mesno zna~ewe: veri1ge pored va1tre Ta, ku1}a ju pored a1svalta Pa, sasta1jali se pored pru5ge2 ML, qu5bi1li se pored {ko2le Vo. 488 Predlog vi{e Sa mesnim zna~ewem je i predlog vi{e: to2 mu stoji2 vi{e ku1}e Tr, do1{o mu vi{e gla5ve2 [, vi{e se1la {uma4rak ], vi{e vra5ta2 stoji2 ba1dwak D, vi{e vra5ta2 obe1sio siki1ru Pa. I drugi predlozi sa genitivom imaju mesno zna~ewe. Neka su zna~ewa figurativna: Predlog ispod: to2 je bi4lo ispod pu4ta Z, vi1deli ga i1spod sta1nice VL; Predlog ispred: bori4}i su ispred {ko2le L, stoji2 ispred proda2vnice Pa; pobe1go mu ispred no1sa Ta, ukra1li ga ispred no1sa VP; Predlog nasred: stoja1la je nasred mo1sta Bu, ba5ci1la se na1sred Mla1ve Pa, kad do2|emo na1sred se1la Ka; pa do2|emo u1sred No1vog Sa2da Tr; Predlog izme|u: to2 je me1sto izme|u Kr1vija i Pala2nke Vo; pra1vi{ sva1|u izme|u de5ca2 ML, ~ita2j izme|u re1dova VP; Predlog sa: o2n je ski5da1o kr2v sa gla5ve2 [, kada je si1{o s br1da ML, do1{o ko2 sa ono2g sve2ta Bi, u Petro1vac ula1zimo s le2ve stra5ne2 Ka; s pr2vi kraj pomi1slim /isprva? Bu, s pr2vi kraj ne pokri5va1la vo4jska ML; Predlog vrz Predlog vrz u upotrebi s genitivom ili op{tim pade`om obi~an je, ali ne previ{e ~est u govoru Para}inskog Pomoravqa /С. Милорадовић, 2003: 117). [iroku upotrebu ovaj predlog ima i u kosovsko-resavskim (Јовић, 1984: 164; Грковић, 1968б: 137; Симић, 1980: 54, Радић, 1990: 33) и у призренско-тимочким говорима (Богдановић, 1979: 108; Богдановић, 1987: 219; Ћирић, 1983: 102; Ћирић, 1999: 157; Вукадиновић 1996: 246; Марковић, 2000: 224). Primeri: vrz we1ga VL, vrz ko{u1qe Kn; povr1z we1ga Kn, povr1z {pore1ta D, povr1z kreve1ta ]; Predlog pozadi: ja2 stanu1jem poza5di2 bo5lni1ce VL, nek do2|e poza5di2 {ko2le Tr, poza5di2 ku1}e oka1~ili plaka2t VP; 489 Predlog iza: iza ku1}e VL, iza {ta1le Kn; samo pri2~a iza le5|a2 ML; Predlog izvan: dola1zio izvan gra2da da vi1di de4te VL, to2 je ne1gde izvan se1la Kr; Predlog blizu: to2 blizu go2rwe ma5le2 Bi, zasta1o je blizo ka1sarne O, susre1li se bli4zu o1p{tine D; Predlog o~i: ne pe~e2 se pr2ase o~i Bo`i1}a ML; u1~i sla1ve VL, u~i Veli1gdana Ka, u1o~i nede1qe Kn, uo~i Petro2vdana O, uo~i Bogoja5vqe2wa me1te se ogleda4lce pod kre1vet Kr; Predlog pre: pre tog da2na L, to2 je bi4lo sve1 pre2 ra1ta Z, pre ju1tra Ka, neka do2|e, al pre mra2ka ML, pre ne1ku go1dinu Bo; Predlog bez: bez ovi2 pra5{ko1vi Bi, bez ro1ga Kr, ne mo1` bez ala4ta Ve, osta1le su bez o1ca Bi, bez bra1ta i se1stre VP, osta1la sam bez ma2jke ], osta1li smo bez pa1re u ku1}u Ve, ku1vali smo ku1pus bez me2sa Ta; Predlog zbog: tu5`i1la sam zbog ima4wa L, tu5`i1li se zbog na5sle2stva ML, kod leka4ra zbog pre1hlade D; Predlog mesto: mesto ovo1g da bi2ram Bi, mesto da s o`e1ni, on pi1je Kr, umesto vese4qa svi1 pla1~u L, mesto sva1dbe ra4stur Tr. Dativ 13. Dativ u srpskom kwi`evnom jeziku ima danas u`e funkcionalno-semanti~ko poqe nego u nekim drugim slovenskim jezicima (Љ. Милинковић, 1988: 196-198). 14. Veoma je `iv posesivni dativ: bi5la1 sam mo1jem u2jcu ko2 }e4rka D, mo1jem mu2`u te1tka bi4la vra~a1ra Ra, mo1jem ~ove1ku de1ca iz pr2vog bra2ka Kn, mo1jem mu2`u se1stra me1n za1ova Ka, mo1jem o1cu pr2vi bra2k bi1o u Kr1vije L, mo1jem si2nu devo2jka Ta, Sloboda4nu {na1jderu Du1{anovem si2n Ka, dru1gem ~ove1ku de4te O; mo1je sve1krve o1tac Vo, mo1je sna1je se1stra D, ko5m{i1je na1{em pla1c Pa; 490 da u1zne ra1wenog si2na /mo1jem de1de? [, ba{ uz ku1}u mo1jem sve1kru L, na1{em ro1|aku ne1kem pla1c Kr, Ba1ti~inem si2nu kafa1na Tr, mo1je ma2jke ku1}a D, mo1jem o1cu imovi1na Ka, na1{em Radi1voju parce4la Z, Dra1ganu Mli1naru ku1}a O. Slu~ajevi zamene posesivnog genitiva dativom javqali su se jo{ u najstarijim staroslovenskim tekstovima (С. Милорадовић, 2003: 139). Ista osobina pro{irena je i u bugarskom i makedonskom jeziku, a postojala je i u staroslovenskom (П. Ивић, 1957: 344). Adnominalni posesivni dativ je, prema podacima iz objavqenih studija i ~lanaka o kosovsko-resavskim govorima, na teritoriji celog kosovsko-resavskog dijalekta intenzivnije u upotrebi nego u kwi`evnom jeziku. Primere vezane posesivnosti tipa ku}a mome ocu, ku}a mojem ocu /ku}a moga oca?, tj. paralelnu upotrebu posesivnog genitiva i posesivnog dativa, bele`e istra`iva~i govora \akovice (Стевановић 1950а: 140), александровачког и бруског говора (Алексић, Вукомановић 1966: 312-313), говора Трстеника (Јовић 1968: 167-168), Лукова (Грковић 1968а:130), Чумића (Грковић 1968б: 146), левачког говора (Симић 1980: 98), куршумлијског села Мрче (Радић 1990: 35) и говора северне Метохије. Dativ namene i davawa 14. 1. Osnovna funkcija dativa i u kwi`evnom jeзiku je namena. a? Ovaj dativ bele`imo uz glagole davawa /dati, doneti?: sna1ji da2m ko{u1qu D da5va1li smo jedne2m siroma4hu sva1{ta L, da1dosmo po je1dan du1kat sva1kem dete1tu O, ba1be da5je2mo ka4fu kad o1}e O, da1o }e5rke2 polovi1nu Tr, da4li onoma2d pra1ce one2zi Mila2nke Ta, da5la1 sam Ka1tice ma{i4nu za me2so Bi, sva1kem dete1tu tre1ba da da2{ i1sto Tr; zava1ti vo1du i da2 one2m `enda4ru [, pa sam da1o bi4ku Mi1se Co5li1}u [, da5je2 ve1liki mira2z }e4rki Vo, da5va1li smo i Bu1garima i Ne5mci1ma O, da5va1li smo wi1nem deca1ma ML, da5va1la mle4ko na ka{i1~icu jari5}i1ma Bo; 491 do1neli mla2de da2r Tr, dono1se mo1jem dete1tu mle4ko Kn, done2{e mo1je ma1tere pre1svlaku VL; b? Kome je ne{to nameweno vidi se u slede}im primerima: sva1kem se pra1te po1nude Bo, da pra1tim deca1ma kola4~e Ka, da pra1tim pri5je2 malo me2so D; sprema1la sam si2nu za sva1dbu Bi; da ba2cim koko1{kama da kqu1caju VL. Dativ koristi - {tete 14. 2. Uz glagole dati, pokloniti, kupiti, nameniti nekome ne{to zabele`en je dativ koristi - {tete: o1}emo da ku2pimo ne1{to deca1ma Kr, ku5pi1o po1klon ma2jke Kn, mo2ra{ da ku2pi{ deca1ma igra1~ke Vo, ku2pi ne1{to unu1~i}ima D; isple1la ~ara1pe si2nu Ve, isple1la si2nu xe1mper Ve, isple1la sam prslu1~e de1di ML; Vla1si mr2tvima da5ju2 da2}e ML, da name2ni svo1jim mr2tvima Pa; ku1}u smo pra1vili si2nu VL; }u sa1{ijem Ra2detu pa2r ode4lca O; pomo1gni de1veru {ta tre1ba Ve, nek osta1ne imovi1na bra1tu Ka, sve1 sam pode5li1o deca1ma Ta, mno1go da4la bra1}ama Kr. Simpateti~ki dativ 14. 3. Objekat u dativu na semanti~kom planu izra`ava i prisvojne odnose, a karakteri{e se dvojnom zavisno{}u: od glagola i od imenice. U ovom slu~aju u~e{}e lica u glagolskoj radwi i namena tog dejstva nekom objektu dobija osobenu nijansu, jer se u vezi sa istim tim dejstvom pojavquje i ne{to {to je povezano s licem odnosom organske pripadnosti /Miloradovi} 2003: 148). Primeri iz materijala: o2n name2{}a `ena1ma ki2~mu Ve, nama1`i dete1tu ra1nicu Kr, svi1ma im name2{}a i ru2ke i no1ge Kr; 492 dire1ktor je {e1fovao svi1ma L, mlo1gima wi1nima jad na1nela Kr, ba2ce mla2de si1to na ku1}u O, kad smo mi2 pra1vili sva1dbu te2m mla1|em O. Dativ uz glagole stawa 14. 4. Uz glagole stawa sla`e se dativ u primerima: mo1ja `e1na ne ve1ruje ni1kem ], na1{em de1de dodija1lo ML, mo1jem se o1cu smr1klo pred o~i1ma Z, mo1jem bra1tu to2 se zasvi1delo L. Adresat 14. 5. Sa glagolima govorewa, mi{qewa, ose}awa sla`e se dativ u primerima: ja2 sam re1ko `anda5ri1ma [, pri5~o2 bo5lni1~arke [, obe}a2va sva1kem Ve, re1kli mo2m ~ove1ku O, ja reko1 mo2m sve1kru ju1tros ], re1kla devo2jke da ne dola1zi Ka, ka2`em svi1ma o1d reda VL, ka5za1la sam i we1mu i wo2j Kn, ka5za1li mo2m sve1kru sva1{ta Tr, pri5~a1la sam mo1je }e5rke2 O, pri2~aj ma1tere L, pri5~a1la Ka1urinu za we1ga D, ka2`em na1{im deca1ma sto2ti pu2t ML; saop{ti1li smo mo1jima Ta, pra1tili a1bar we2jzine ba1be Ve, ja5vi1li wego1ve ro1dbine L, ja5vi1li Mile5nko1vi}ima Z. Bespredlo{ki dativ uz glagole kretawa 14. 6. Iz materijala: a ono2 re1sto vra2te ku1}i O, a1jde d i1demo ku1}i Vo, pola1zi d i1demo ku1}i Kn, po2|em ja2 ku1}i Vo, i1de ku1}i ]. Veoma se ~esto upotrebqava oblik: i1dem kod ku1}e, d i1demo kod ku1}e. Umesto lokativa bele`imo dativ: tad nije ku1}i Pa, o1na ni4je ku1}i Ta, mi2 ni4smo ku1}i ta2j da2n ML. Subjekatski dativ upotrebqava se uz glagole biti-jesam: ~ove1ku je sve ma1lo O, nek bu1de mo1jem bra1tu do1bro L, da bi mo1je sna1je bi4lo ma1we te4ret Pa, ka1ko li je wego1ve du5{e2 Ta, me1ni ni4je nu1`da Z, Kali1ne ni4je mo5ra2we da ra2di D; 493 sad mo1je unu1ke osamna2jsta go1dina ]. Dativ s predlozima 14. 7. Tipi~ni predlozi koji se sla`u sa dativom su ka i prema. Predlog ka Naj~e{}e zna~ewe predloga ka implicira kretawe u datom smeru, kretawe prema ciqu ozna~enom imenom u dativu (Милорадовић, 2003: 156). Npr.: sju2ri se do2l ka Po1petove ku1}e Ta, tr~i4mo ka Ma2lom Cr1ni}u Ka. Slo`eni prilog za vreme kno}i postao je od predloga k i imenice no} i glasi kno}i: to2 }e zavr2{imo kno1}i D, i1ma da sedi4mo kno1}i Kr, mno1go da ope2glam kno1}i VL. Predlo{ko-pade`na konstrukcija ka + dativ frekventnija je u kosovsko- resavskim govorima Trstenika (Јовић, 1968: 166-167), Левча (Симић, 1980: 109-110), Лукова (Грковић, 1968а: 130), него у говору Параћинског Поморавља (Томић, 1987: 428). Predlog prema Sa istim osnovnim zna~ewem kao i predlog ka, sa zna~ewem okrenutosti, upravqenosti i kretawa u pravcu pojma s imenom u dativu upotrebqava se i predlog prema (М. Стевановић, 1979: 372). Iz materijala: oti1{o prema re5ke2 L, pra4twa prola1zi prema ka1sarne Z, pote1raju ne prema Kri1volaku ML, be1gamo prema grani1ce, ne2ma{ de Bo, oti2dnemo prema Ko1sovu ML; bi4li prema me1ne do1bri [. 494 Akuzativ 15. Definicije akuzativa bez predloga, koje su dali A. Beli} i M. Stevanovi} isti~u, za razliku od stavova nekih starijih gramati~ara, i moment potpune obuhva}enosti nekoga ili ne~ega glagolskom radwom. 15. 1. Akuzativ se sla`e sa velikim brojem predloga, te je zbog toga, a prvenstveno zato {to je pade` direktnog objekta, izuzetno frekventan u kwi`evnom srpskom jeziku. Takva je situacija i u govoru Para}inskog Pomoravqa (Милорадовић, 2003: 165). Ponekad su oblici nominativa mno`ine zastupqeni mesto oblika akuzativa mno`ine. Takav je slu~aj u primerima: mi2 posta1vimo sto1lovi za sva1dbu Pa, poski2dam ti2 xa5ko1vi Kr, uzi1mam le5ko1vi, moram O, spre5ma1ju po1kloni, zar ma1lo D. Ova osobina izra`ena je u prizrensko-timo~kim govorima. U govoru Mlave postoji, ali ne kao frekventna pojava. Akuzativ sa zna~ewem predmeta radwe: svi1 to2 pi1ju Ka, gle1da{ wi1nu mu1ku D, ima1la vo1qu Pa, vole1la pe1smu Pa, kad izgusti2ra ba1saxiju Tr, brzo su i zavr5{i1li `i1vot Ta, mo2ra da i1ma ga1zdu L, done1se ko4rpu Kn, ri1je ze1mqu D, po1pijem rakij1u, vi4no ], pro2|e{ dru1ge ze1mqe Vo, zgra1de gra5di1li Kn, bi1je dai1re Tr, te1ramo sto1ku Pa, gle1da{ svoju sto1ku li1pcalu Kr. Primeri akuzativa sa predlogom: si1pamo u tawi4ri Kr, be1{te uro1ci kroz poto1ci Bu, de1 smo zna1li za ovi2 slatki4{i rawi1je Ka, svi1 smo zna1li za [i1ptari ML. Bespredlo{ki akuzativ: i1ma po1so, i1ma sve1 VL, po1so }e u1vek da i1ma{ Ve, sre1}u da i1ma{ Bi, el i1ma{ pra4{ak Vo, i1mamo mle4ko i si1ra ]; i1mamo pra1ci i teli1}i Ta, e da i1mam pa1re O. 495 Akuzativ uz odri~ne glagole sa funkcijom objekta: ni4sam vi1do le1p{u `e1nu Kr, ne je2m ma4sni par~i1}i Tr, ne2}e ni1ko moti1ku Kr, de1cu ne ima1{e ]; ne2mam ka{i1ku, ne1mam posu2|e D, ne2mam vi4no, ne2mam raki1ju Kn, ne2mam vre4me vi1{e Ve, ne2mam zu2bi da je2m Vo, ne2mam se1stre, ne2mam bra1}u Kn, }e4rka mi ne2ma de1cu Ve, ni4sam ima1la de1cu Vo. Temporalni akuzativ 15. 2. Sa vremenskim zna~ewem javqa se akuzativ: dru1gi da2n se sla1vilo i1sto Pa, i1sti da2n ju pra1tim po1klon [, dotr~i2 tu5na2 na ta2j da2n VP, kad ga skobi1la tre1}i da2n Bu, po2|em i ja2 ne1ki da2n L, slede2}u subo1tu ne5 da do2|e Ka, je1dno ve1~e dola1zi kod me1n Ta. 15. 3. Akuzativ sa tranzitivnim glagolima: igra1li smo kli2s ], igra1li smo lo1ptu Tr. U funkciji logi~kog subjekta zabele`en je akuzativ: `a1o me za te1be D, sad me `a1o kad u1mro [, ba{ me `a1o za wu2 Z; bi4lo me mi1lo tad L, mi1lo me za tvo1ju ma2jku Kn, mi1lo me da se obu5~e2m Kn, mi1lo te da gle1da{ ML, mi1lo me da pe1vam Pa, ni1kem ni4je mi1lo za de4te da se dogo1di Kr. Akuzativ s predlozima Predlog u do1{li go1sti u a5vli1ju L, ispe~e2{ u re4rnu ], u1dali je u Kla1durovo Ka, uva2qa{ u {e1}er D, umo1~i{ u ona2 {e1}er Tr, oti1{o u je1sen Ka, oti1{la u ku1}u Ve, kad u1{li u ku1}u Vo, oti1{li u inostra4nstvo L, bi4li u Be2~ i u dru1ge ze1mqe ML, i1demo u cr2kvu O, spo1menik se me1}e u ne1parnu go1dinu Kr, sve1 smo kri1li u xa4ce O. Predlog na 496 le1go na kre1vet Pa, sve1 na je1dno me1sto D, vr1}emo na na1{e le1galo ], ba4ci vo1du na li4ce [, i1demo na ova2j dru1gi pi1jac Kr, oti1{li na mo2re D, i1{o na ra2zne stra2ne ], ne1ko ku1ca na vra4ta Bo; kad se naqu2ti na ~ove1ka Ka, na ku2j ka1ntar da2{ D, da u1zne na za4jam Pa, zovu2 ga svi1 na telefo2n Bu, pra1ve ga na buda1lu Pa. Predlog za zavr5{i1o za leka4ra Ka, o2n zavr5{i1o {ko1lu za na5sta2vnika O, pi5ta1la me za sede2we Kr, svi5ra1ju za pi4}e, je4}e, bra1{no Tr, pra1tila me do4da za raki1ju Ta, pla4tno za su1kwe O, ni4je se zna1lo za ove2 table4te ], po5pe2vka za du2{u Ka, za po1koj du5{e2 Z, i1{la za vo1du Pa, nosi1li si1r za pro1daju L; po2|u za devo2jku Bu, i1demo za cre2p Bo, i1dem za le1ba u ra4dwu Ka, ka2`u za mo1ega si2na Pa, pri~a1li ne1{to za tra1ktor Ka, ti2 bri1ne{ za ma2jku D, `e1na {to za La4lu oti1{la O, sma5tra1ju ga za lo5po1va Kr, kad se se1tim za bra1ta, `a1o me L, se1tim se za ma2jku Ka, na2dam se za de1cu da do2|u VP, na2dam se za te2 pa1re Ve, `a1o me za Na4du Kr, ni4je ga `a1o za ku1}u Z, `a1o ga bi4lo za de1cu Z. Predlog niz svuqa2 se niz ba1samake D, niz po1tok Tr, niz pu2t D; niz le4|a se ce2di zno2j Ka, sma1kne niz ne1dra VP. Predlog pred sa mesnim zna~ewem: pred ku1}u ML, da izi2|em pred vra4ta Pa; sa vremenskim zna~ewem: pred U!skrs mi se ne da2 ni1{ta L, pred je1sen ], pre1d ve~e Ta. Predlog pod mesno zna~ewe: pod kre1vet Ve, pod mi1{ku Bu, o1na me1te polo1ku pod mi1{ku i i1de Ka; figurativno: ru2ku po1d ruku Kr, ma{i4nu pod ru2ku i tra4`i po1so [. 497 Predlog po zna~ewe namere: i1du po devo2jku Bo, i1dem po le1ba ML. Vokativ 16. Definicija koja pod pade`om podrazumeva oblik samostalne re~i u naro~itoj funkciji bilo u re~enici, bilo izvan we, prikqu~uje vokativ pade`noj sistemi (М. Ивић, 1953-1954: 195). Iz materijala: de1do, }u da pogi1nem Kr, Mari1jo, po2|i ku1}i ML, o, qu2di Kr, bra1}o mo1ja VL, sla1tki si2ne Ta, bre, bra1te L, da2do, de si Pa, ja1o, ma2jko L, jao, ba1bo O, bo1`e, bo1`e Ka, bre, druga2r Z, mo1mak, do2|i Vo, ej, Bosa4nac Tr, ej, Kra1jino Pa, ej, Ra1dice Z, baba-Ko2so Bo, bura4zer, sta1ni, nemo2 da vo1zi{ [, ga1zdarice, da2j ma1lo vo1du ova1mo [, jao, ma2jko, otvo1ri vra4ta, ubi1{e me [, mo1`e, se1stro, da2j koli4ca ova1mo [, Ara2n|ele, kako se ti2 ose1}a{ [, gospo1din-do1ktore [, Mi1lane, ko te ubi1o, Mi1lane [, i1du da2ni, du2{o mo1ja Pa, kako si, bre2, ~ika Ara2n|ele [. U kosovsko-resavskim govorima Trstenika (Јовић, 1968: 79-80) и Левча (Симић, 1972: 224, 292) има доста примера употребе номинативне форме у вокативној функцији, а и у другим говорима овог дијалекатског типа (Стевановић 1950а: 106; Алексић, Вукомановић 1966: 304; Грковић 1968а: 126; Грковић 1968б: 133; Радић 1990: 24) забележени су такви примери – углавном код именица ж. рода на –ица. Симптоматично је да у говору Радимаца „номинатив преузима и вокативне функције―. (Томић, 1987: 426) U govoru Mlave ima vi{e primera sa upotrebom vokativa u slu`bi karakteristi~noj za taj pade` /obra}awe i dozivawe?. Instrumental 17. Osnovna instrumentalna zna~ewa zabele`ena u govoru Mlave su slede}a: vreme, na~in, oru|e-sredstvo ili dru{tvo, u zavisnosti od toga da li je re~ o bespredlo{kom instrumentalu ili instrumentalu sa predlogom sa. Bespredlo{ki instrumental 498 17. 1. Slede}i primeri ilustruju instrumental oru|a: pokazu1je pr1stom L, sve nas o1plete jezi1kom Pa, le1bom me ra2ni Vo, kad te ma2mi {e}e1rom te ra2ni [, ja5vi1la se telefo4nom iz [va1jcarske ML, po1zvale ga telefo4nom ML, i onda se naplete2 vu1nom [, bo2qke du{e2vne se raki1jom le5~i1le Kr, pokazivo2 pruti4}em [, u wu2 se ubacu1je krpe1na lo1pta toja1gom Ka, toja1gom uda1ri{ Ka, i me1ri se toja1gom Tr, po1sle je to potki5va1o kova2~ go2jzem Bi. Instrumental kao pade` za ozna~avawe prostornih odnosa /prosekutiv? zastupqen je u primerima: te2m pu4tem se ne i1de [, ti2m pu4tem ne prola1ze Ve, i1{li dru1mem Bu, po1{li pu4tem D. Instrumental za ozna~avawe nosioca stawa, odnosno pojma koji je i sam zahva}en vr{ewem medijalne radwe koju subjekat ostvaruje, o~igledan je u re~enicama: ja2 kli1mnem gla5vo2m Pa, samo ma2{e ruka1ma ka brqi2v VP, po1~e da mlatara2 ruka1ma Ka, cu1pka noga1ma, ne mo1{ se smi2ri Kn. U primeru: o2n ga1zduje nov~ani4kom oblikom instrumentala iskazan je nepravi objekat. 17. 2. Temporalni instrumental ilustruju primeri: ra4dila je i sve4tkom i pe4tkom Vo, o2n ra2di i subo1tom i nede1qom Bo, dola1zio ku1}i zo1rom ML, samo pra2znikom odma2ramo u Ne1ma~ku Kr. Ostali primeri sa instrumentalom: sve1 smo izre5di1li re2dom kako tre1ba VL, o`eni1o je si1lom ], ve}i1nom sam ~u5va1la sto1ku ]. Instrumental s predlozima Predlog s /sa? 17. 3. Zajednica je kqu~na re~ u definicijama instrumentala s predlogom sa kod svih gramati~ara (Белић 1972: 204; Стевановић 1979: 452). 499 Zabele`ene potvrde sa konstrukcijom instrumentala i predloga sa u zna~ewu socijativa neposrednog tipa: ni4je i1{o sa `anda5ri1ma [, razgova2ra s bolesni4kem [, pa se vra5ti1la sa dete1tom VL, sa dru2gem sam le2po `i5ve1la O, do1bro sam s dru2gem bi4la L, sa mu2`em Tr, sa bra1tom Pa, sa sestro2m Ta, sa fami1lijom smo do1bro Ka, sa de1com se vi2|amo ML, sa Vo5jo2m ne pri2~amo Pa, sa sna1jom se sla2`emo Kr; samo {e2s go1dina `i5ve1o sa `e1nu O, bi4la sam u Sokoba1wu sa ~ove1ka O, i sa dru1gu `e1nu Vo, sa dru1gu `e1nu `i5ve1o Vo, sas mu2`a sam se sla5`a1la O, sas ~ove1ka sam se popri5~a1la Pa, s mo1ju unu1ku se o`eni1o Tr, sa tu2 `e1nu ne razgovara2mo Kn, sa de1du se ne tr5pi2 Bo. U ovim primerima glagol na}i se ima zna~ewe sresti se: nala1zimo se s mo2mci L, na1{la se s mo4mkem D; na2|em se s pri1jateqa Kr, na2|em se sa mo4mka O, na1{li se s leka4ra Bi. Socijativna konstrukcija sa negativnim zna~ewem: sa je5tr1vu ne govo1rim Ve, sas je5tr1vu sam se poka5ra1la Pa, sa de1vera se poka5ra1o O, sa sve1kra se posva1|ala Ka, sa za1ove ne govo1ri L, sa za1ovu ne pregova2ra [. Instrumental u zna~ewu socijativa posrednog tipa: oti1{o na sla1vu sa `eno2m, sa deca1ma [, i1demo mi2 sas mo1jega ~ove1ka Pa, sas to1ga pr2voga ~ove1ka se le2po sla5`a1la u vese4qu O, sa si2na osta1la u ku1}u L, vo1zim se s dete1tom na ri1ngi{pil Pa, `i5ve1la sa to1g sta2rca Tr; i1{la sam s jedno2m `eno2m Kn, `i5ve1li smo sa de1dom i ba1bom L, sa ma2jkom sam po1{o za devo2jku D, spa2vam sa mlado`e1wom Pa, le1gnem sa su1prugom L, de4te podi1`em sa ma2jkom Pa; bi1o sam s ne1kim dru4{tvom Pa, bi1o sam s devo2jkom L, ne `i5ve2 dana1s sa rodi1teqima Ka, he1klam sa ko5m{i1kom je1dnom ]. 17. 4. U slede}im primerima instrumentala sa predlogom s otkriva se zna~ewe sredstva kojim se obavqa neki posao: 500 o1remo s gove1dima Ka, i1demo sas ko1wima L, i1demo sas kra1vema O, i1demo sa kra1vama Pa, s volo1vima Kn, o1remo sa kra1vama D, o1remo sas kra1vama ML, izvuku1ju {u1mu s ko1wima Pa. 17. 5. Socijativni odnos je jednostran s obzirom na to da subjekat ostvaruje akciju socijativnog tipa i gde se ne radi o pravom dru{tvu: pr1`imo slani1nu sa ja5ji1ma Ka, pi1ta sa prazi-lu1kom Kn, oba2rimo sa ja5ji1ma Pa, upr1`imo sa so2 Vo, zame2simo sa bra1{no i kva4sac Ta, sti1gli s da1rovima Ta, pi1ta sas ora1si Kr; u1zo devo2jku sa stoma4kom Ve, poja5vi1o se sa razbive1nom gla5vo2m Tr. Socijativna konstrukcija koristi se za ozna~avawe prevoznih sredstava: kad je bi4lo sa te2m ko1lima pu1tovali [, ~o1vek s ko1lima Pa, ne1ki do1{o s ko1lima L, prola1ze s ko1lima Bi, po2|u ma1hom s ko1lima Ve, do1{o s moto4rom ML; sas tra1ktor preve1zli kuku1ruz Vo, i1{la sam s auto4busom Bi, pu1tovali smo s vo2zom L, gu2ram sa bici1klom to1var ML. 17. 6. Instrumental u kategoriji oru|a sa funkcijom sprovodnika: pa ga zave2`u s kono1pac D, zama1lo da je uda1rim sa ka1ntar Pa, za1trpala ga sas zemqo2m O, ga5|a1o je s mo1tku D; `e1ne se trqa1le sa ne1ka vrete1na Kr, dote1ramo sa koli4ca ML, nemo2 da klo1pka{ sa vra5ti1ma VP. Primeri socijativne konstrukcije u kojima je re~ o neophodnom materijalu za realizaciju odre|ene radwe: nama1zala se sa ma2st Kn, ple1k se podma1`e sa ze4jtin ML, to2 {to pe~e2{ po1krije{ sa `a2r O; ofa2rbamo vra4ta sa fa2rbu L, zatvo1ri{ papri1ku sa krompi4rom Vo. 17. 7. Instrumental sa kvalifikativnim zna~ewem ilustruju primeri: `e1na sa fali2nkom Kr, ~o1vek sa toqa1gom je po1tr~ao ML. 501 Instrumental s predlozima Predlog pod: du2va mi pod ko1{ pro1maja VP, sva1dba je u dvo1ri{te pod {a2tor Tr, name1stio klu5pi1cu pod dr1vetom D; Predlog nad: stoji2 mu nad gla5vo2m /figurativno?; Predlog pred: zasta1nu pred sva1ku ra5skr1snicu Ka, o1na ~e1ka pred kancela2riju Pa, sedi2 pred o1p{tinu ka lu2da Na4sta L; da se vi1di pred du5{o2m Bi, pred te1be `i1vot po~i1we Ta, prola1zili svaki da2n pred mo1jom ku1}om Bi, i1gra me1~ka pred sva1ku kapi1ju ML; Predlog me|u: me|u na5ro1dom Tr, me|u svo1je dru4stvo O, ne2ma ni1{ta me|u na2s Ve, me|u wi2 ra5zli1ka se1dam go1dina Kn; Predlog za: tr~i2m za ko1lima D, i1dem za ko1lima Pa, svi po2|emo trbu1hom za kru1hom ML. Instrumental sa predlogom za sre}e se u govoru Para}inskog Pomoravqa (Милорадовић 2003: 239). У говору Левча испитивач је забележио облик општег падежа и предлога за код позиционих значења, а за темпорално значење бележи се облик инструментала са поменутим предлогом (Симић 1980: 122-123). Уз предлоге за место Душан Јовић у говору Трстеника бележи ретко облик акузатива место инструментала, али међу наведеним примерима нема ниједног са предлогом за (Јовић 1968: 162). Lokativ 18. Lokativ spada u pade`e kontakta. Ovim se pade`om u su{tini konkretizuje priroda kontakta koji radwa, realizuju}i se, uspostavqa sa pojmom obele`enim pade`nom formom (М. Ивић 502 1958: 143). Локатив је пре свега падеж места (М. Ивић 1958: 155) који се одликује немаркираношћу у погледу избора именичких и глаголских лексема које именују место и радњу (М. Ивић 1983: 209). Predlog u 18. 1. Ovaj predlog neposredno slu`i za obele`avawe mesta radwe. Primeri kojima se potvr|uje prostorno zna~ewe: go1tvi se u bakra2~ na veri1ge Kr, bi5la1 sam u ba1wu O, pogi1nuo Bu1garin u na1{u po2rtu O, le1cideri su bi4li u gra4du Bi, u bla1tu ML, pa1nika u ku1}e [, u ove2 so1be [, ni1ko s ni1kim u ku1}e ne razgova2ra Bo, u1ve~e sedi4mo u kafa1ne Vo; bi1o do1bar u {ko2li Pa, o2n ti je prva2k u se1lu Ka; u je1dan po1tok se strova5li1o Z, zna4mo i da le`i4mo u wi1ve Pa, ko1lke gre2de u po1drum Ka, ne2ma u lo1nac ni1{ta Bi, pogi1no u inostra4nstvo D, istopimo ma2s u ka1zan VL; mi smo de1vet u ku1}u bi4li Pa, ja2 i de1da smo osta1li u sta2ru ku1}u ML, u devo1ja~ku so1bu da sedi4mo Ka, ce1o da2n u1 poqe se preznoja2va VP, de je ba4{ta u a5vli1ju Vo, i1mam sala2{ go2r u plani1nu Kr, u ba4{tu smo sa5di1li parada1jz i papri1ku Ve, bi4li smo oko tri2 da2na u po1setu ML, kad sam ga vi1dela u bo5lni1cu Kr; ne1ki sede2 jo{ u ka1sarnu L, to2 mo2ra da pi2tate u se1lo Ka, sto1ka bora1vi u {u1mu Z, sla1vu }e sla1ve tu2 u br1do Bi, ja2 sam u so1p~e spa5va1o do vo5jske2 Ve. 18. 2. U funkciji glagolske dopune uz raditi zabele`ene su konstrukcije sa mesnim zna~ewem: zaposli1o se u ru2dnik Krepoqi2n ML, kad bi ra5di1o u fa1briku Ka, da i1ma svo2j di1nar u xe1p Ta, si2n mi ra2di O, sna1ja mi ra5di1la u ba2nku B, pro1fessor bi1o u gimna2ziju Ka, bora1vili smo de1set go1dina u kafa1ni Ta. 18. 3. Slede}i primeri sa istom konstrukcijom ozna~avaju geografski objekat: bi1o je dire1ktor u Gimna2ziju Ka, zavr5{i1o za do1ktora u Fra1ncuske ML, zaposli1o se u Ma2lo Cr1ni}e Ka, u1nuk mi pogi1no tu2, u Ore1{kovicu O, te4{ko je `i1vot u 503 Be1ograd Kn, ima1li leka4ri u Po1`arevac D, }e4rku i1mam u Za5br1|e Pa, o1na le1`ala u Sme1derevo Bi, ne ima1de le1ba u kra5qe1vinu Ta, do1bro zara|u1ju u Ne1ma~ku Tr, si2n ju oti1{o u Li2biju ML; uda5vi1o se u Mla1vu [. Primeri konstrukcije sa imenicama koje zna~e ustanove, {kole, vojne jedinice: si2n mi bi1o u tre1}i ra4zred kad mu2` mi pogi1no Bi, u o2smi ra4zred sam bi4la kad do1{la ma1}ija ], mu2` mi bi1o u vo2jsku Z, u isto me1sto si2n mi bi1o u vo2jsku Z, bra1t mo2j u a5rmi1ju Kr, bi1o u {ko2lu recita2tor Ta. Primeri konstrukcije u kojoj je re~ o nekom skupu qudi: neka bi1dne mi2r u sve4tu VL; sam se za2jmi u kom{i1luk ], na2s pe2t smo u za2jednicu Pa, bi4li smo u go1sti kod La5le2 Ta; de1da mi bi1o u ro1psto Bi, mo1ji iza1{li u no1vine L. 18. 4. Na~insko zna~ewe vidi se u primeru: ju2re u to2j pa1nici [. Konstrukcije kojima se ozna~ava i mesno i vremensko zna~ewe: ugre1jemo vo1du u bakra2~ VL, ispe~e2 se krompi2r u pe1po Pa, ko1sa se pe1re u ona ce2| D, le1ba sam pe1kla u crepu1qu Pa, gro2`|e se mu2qa u ka1cu L. Konstrukcije za ozna~avawe vremena: bi4lo je to2 te4{ko u `ivo1tu ], sekira2{ se pri5li1~no u sta1ros Ta, u mla1dosti {a5ra1la L, u to1m mra4ku [; pogi1no u ra1tu Bi, de1da mi pogi1no u ona2 ra1t Ta, u ova2 ra1t mu2` mi nastra5da1o Bi; 18. 5. U frazeolo{kim izrazima: o1na ne mo1` da bu1de u pra4vu Ve, osta1ne mi `e1na u dru1gom sta4wu Kr, sad smo u va1{e ru2ke ML, nek se na2|e i u zlu1 VL, ose1tim ja2 u va1zduhu {valeri1nu VP, na2jsla1|e u svo1jem Ka, prebi1o i ka2 volo1ve u kupu1su Pa. 504 U govoru Para}inskog Pomoravqa dominira op{ti pade` mesto lokativa sa predlogom u. Zabele`eni su i primeri zamene lokativnih konstrukcija akuzativnim u kosovsko-resavskim studijama i ~lancima. Me|utim, frekvencija upotrebe sinteti~kih oblika za lokativ daleko je ve}a u odnosu na primere sa oblicima akuzativa, osim u govorima Resave i Lev~a, gde je taj odnos uravnote`en i gde se primeri sa op{tim pade`nim oblikom u lokativnoj funkciji nalaze i van ~isto mesnog zna~ewa. Govor Radimaca poznaje upotrebu predloga po samo uz lokativni oblik, po{to je ve}inu lokativnih funkcija preuzeo akuzativ /Miloradovi} 2003: 260). Predlog na 18. 6. Lokativ je pre svega pade` mesta /M. Ivi} 1958: 155) i sla`e se sa predlogom na. Konstrukcija sa lokativom ili op{tim pade`om i predlogom na za ozna~avawe mesta: dr`e2 si2na na kole1na [, kr2v na kukuru1zne {u1me [, na da1saka od kapi1je [, na pi1jaci VL, na kreve1tu Bo, izli2va se vo1da na re4ki Pa, tu2 mu vra5`a1la na te2 ra5skr1snice Kn, na ove2 kapi1je staja1o VL; `i5ve1li smo na se1lu VL; pri~e1kaj me na pu2t Bo, stoji2 na pra1g Ta, vole1la sam ko2 de4te da sedi2m na pra1g VP, sa~eku1ju se ta1mo na dru1m D, ve5za1li ga eto tako2, na kre1vet O, po1peli se tu2 na bre2g ML, ova2 ku1}a {to tu2 na wego2v pla1c napra1qena ML; bo4rba se vodi1la na gr1~ku grani1cu ML, igra2nke bi4le na liva1du Pa, prespa5va1o na klu4pu L, ra5di1o na `ele1znicu Vo, pro1streto na kreve1tu }ili1mi ], sede1la sam na klu5pi1cu ]; `i5ve1li smo i mi2 na br1do go2r O, ne2ma ga na pru4gu vi1{e Bi, sta2lno stoji2 na u1licu Bo, ne2ma ri4ngla na {po1ret Ve, od{kri2nem za2vesu na pro4zor da vi1dim O, sa1mo lu2pa na vra4ta ML; bi5la1 sam na Mla1vu sad sko1ro Bi. 505 Ukazivawe na doga|aje koji impliciraju u~e{}e nekog skupa qudi ili manifestacije izra`ava se predlo{ko-pade`nom konstrukcijom: malo se sku1pimo tu2 na va{ar ], stoi4mo tako2 na va4{ar da pregovo1rimo ML, bi5li1 smo na sku1p kod cr2kve Ka, Viole1ta mi na po1so Ka; bi1o u Lesko1vac na sla1vu Z, bi5li1 smo kod mo1ji na sla1vu L, le4po bi4lo na sva1dbu VP, svi1 smo i1{li na veri1dbu Pa; i1demo na kopa2we Bi. 18. 7. Predlo{ko-pade`na konstrukcija sa funkcijom na~inske odredbe: nosi1le {qi1ve na ra1me Ka, no1si{ to4rbu na grbi1nu L, upr1ti{ obra1micu na le4|a D, isku4stvo se sti1~e na svo1ju ko1`u Kr, pa se vo1ze na tra1ktor Ve, vo1ze se na ~a4mac u A!patin VL, vu5~e2m bra1{no na sa2nke Ve; pra2se se pe~e2 na ra4`aw Tr, tka1le smo }ili1me na ra2zboj ], pra1li smo ru1~no, na kori1to ], izrendi1{e{ ja1buke na re4nde VP. Konstrukcija sa vremenskim zna~ewem: dve2 go1dine bi1o na robi1je [, kad je do1{lo da se pla2ti na kra1ju Z, na kra2j slu5`e2wa vo5jske2 ML. Primeri u kojima je subjekat stvarni vr{ilac glagolske radwe ozna~ene lokativom: bi1o sam tama2n te2 go1dine na vla2s /Melnica?, bi1o sam u sku1p{tinu na slu1`bu ML. Primeri sa ustaqenim izrazima /idiomima?: te1{ko sva1kem bez svo1jega na sve4tu ML, te1{ko sa4mom na sve4tu VP, na pra2vdi bo1ga oti1{o u za4tvor D, da i1ma{ to2 na u4mu Pa, ubi1o ga na me1sto Vo, na kra1ju kra1jeva Pa. У суседним косовско-ресавским говорима облик акузатива уз предлог на често се употребљава и у локативном значењу, и то за означавање места. (Алексић/Вукомановић 506 1966: 312-313; Јовић 1968: 159-160; Пецо/Милановић 1968: 306-329; Грковић 1968а: 130; Грковић 1968б: 157; Симић 1980: 131-136). Употреба локативних форми у говору Трстеника је неупоредиво чешћа него употреба акузатива у локативној функцији са предлогом на (Јовић 1968: 159-160). У говору Ресаве и Левча фреквенција употребе локатива и општег падежа је готово уједначена (Пецо/Милановић 1968: 306-329; Симић 1972: 201; Симић 1980: 131-136). У Чумићу је са предлогом на забележен само локатив (Грковић 1968б: 157). У говору Радимаца преовлађује у потпуности акузатив у локативној функцији са предлогом на (Томић 1987: 429). Predlog po 18. 8. Dva su osnovna zna~ewa lokativa sa predlogom po: vremensko i mesno. Na osnovu dosada{wih lingvisti~kih istra`ivawa uo~ava se podatak da je najve}i broj danas naj~e{}ih, najobi~nijih zna~ewa uz predlog po prenesen sa dativne konstrukcije na lokativnu /M. Ivi} 1951/1952: 174). Iz materijala: neka se {e5ta1ju po ove2m sve4tu D, da i1de{ po sve4tu Z, ne1{to mi lu2pa po tava1nu D, sad i1du po gro2bqu ML, samo ski2ta po ku1}ama VL; i1{li smo po {u1me ML, nemo2 d i1de{ po {u1me no1}u VL, sad po da4nu, ni4je po no1}i [, izju5ri1{e se po cr2kve kaj ble1savi VL, lu5wa1li do1sta po u1lice Ka, le`a1la i po bo5lni1ce Bi, do1sta i1ma to2 cve2}e po plani1ne Vo, ra{tr5ka1li se po wi1ve Bi, i1{o po4pa po se1lu VP; kad putu1ju po A!ustrije, done1su mi sva1{ta VL, kad su kre5nu1li da ra2de po Fra1ncuske Kr; zar ma1lo smo ra5di1li po tu4|i ku2}a L, i1{li smo po {qiva5ci1ma Ve, ~i1stili po poto1ku Pa; i1{li smo po va5{a1ra Kr, vo5da1li ga po ba2ba ], vo5da1li ga po leka4ra D; pra1timo pake2t po ne1kom ], pra1timo pi4smo po ko5m{i1ji u Ne1ma~ku Ve. Vremensko zna~ewe: na1ma je sla1va tre1}i da2n po Bo`i1}u ML, }u da kre2nem ne1ki da2n po nede1qe D, no1si{ po su5vo2m vre1menu Ka. 507 Kvalifikativno zna~ewe: po1znat bi1o po pravosla2vqu VL, poznaje2m te po ko1raku D, pre1poznala ga po gla4su Pa, ne2ma takva2 po lepo1te devo2jka O, do1bar bi1o po du4{i Ka, znaju2 me po mo1jima iz ku1}e VL. У говору Трстеника и Ресаве посведочен је мањи број примера са акузативом или општим падежом у локативном значењу с предлогом по (Јовић 1968: 159-160; Пецо/Милановић 1968: 306-329). У говору Левча испитивач је забележио само два примера у којима је уз предлог по уместо локатива употребљен општи падеж (Симић 1980: 136-138). Predlog o 18. 9. Konstrukcija lokativa i predloga o u govoru Para}inskog Pomoravqa mo`e se ~uti, ali kod informatora koji su pod ve}im uticajem kwi`evnog jezika /Miloradovi} 2003: 280). U govoru Mlave zabele`eno je: pri2~a o sva1kome Kr, bri1nem se o de1ci Tr, bri1nem o ku1}i O, vo1dim ra~u4na o ima4wu Ve, vo1dim ra~u4na o rodi1teqima Pa. Konstrukcija lokativa sa predlogom o za obele`avawe mesta sre}e se u Yumi}u. Ista predlo{ko-pade`na konstrukcija u vremenskom zna~ewu zastupqena je u govoru Lev~a i Trstenika. Kao dopuna indirektnog objekatskog tipa uz pojedine glagole sre}e se u Trsteniku, Lev~u, Resavi, kao i u govoru Lukova i Yumi}a (Милорадовић 2003: 281). Predlog pri o1tac je do1{o pri sebi [, ni4je pri ~i1stoj sve2sti D, ni4je pri pa1meti Ka, ne2mam pri ru4ci Ta. U govoru Trstenika nema zabele`enih ovakvih primera, a u govoru Lev~a veoma retko. Nema potvrda za ovaj predlog u govorima Lukova, Aleksandrovca i Brusa, kao i sela Mr~e u kur{umlijskom kraju (Милорадовић 2003: 284). Predlog prema uo~en je u primerima: 508 prema deca1ma bi1o do1bar ML, prema vre1}e za5kr1pa ML. SINTAKSA REYENICE „Језичка комуникација остварује се у комуникативној ситуацији, чији су основни елементи говорно лице – деловање – саговорник. У важније елементе комуникативне ситуације, која се назива и говорна ситуација, спадају такође и место и место и време комуникативне ситуације, предмет и средство комуникације― (Пипер, 2005: 983). Kongruencija 19. Ako se imenica nalazi u brojnoj konstrukciji, javqa se slagawe po obliku: Do1{la su dva2 ~ove1ka; VL, Oteli1la dva2 tele1ta; L. 20. Uz imenice na -a koje ozna~avaju mu{ka lica atribut je u singularu mu{kog roda /slagawe po zna~ewu?, a u pluralu se nalazi u `enskom rodu /slagawe po obliku?. Bi1o je do1bar sudi1ja, Panko4vac; Pa, Ima1o je i kowu{a4ra i vre4dnog slu4gu; Vo, I mo2j slu4ga slu4gu tra2`i; Bu. U~estalija je slede}a konstrukcija: O@n je bi1o ve1lika pija1nica; O Pa L D ML Ka Tr, To2 su sve1 pra2ve pija1nice; D, Bi4le ni do1bre ko5m{i1je; VL. 21. Nije poznato slagawe zbirnog broja i imenice, kao dvoje jagwadi, nego je uglavnom: dva2 ja1gweta, pe2t pra1seta, se1dam dete1ta. 22. Uz brojnu imenicu na -ica atribut je u m. rodu singulara: De1 su oni2 dvoji1ca? VP. 23. Glagolski pridev u predikatu javqa se u obliku plurala: Sve to2 wi2 troi1ca pokosi1li; ML, 509 Bra1}a su mi sazi5da1li ku1}u; VL, Se2no pla2ste svi1 ~etvori1ca; Kr. 24. Uz imenicu sluga broj dva je u obliku `enskog roda: Dve2 slu2ge su ra5di1le na ima4we; L 25. Kolektivne imenice na -ad ne javqaju se u tom obliku, nego u mno`inskom: Prasi1}i ri1ju; Teli1}i pi1ju vo1du; Juni1}i pa5su2 tra4vu. Uz imenice ve}ina, dru`ina, narod u funkciji subjekta glagol u predikatu upotrebqava se u singularu: Ve}i1na je gla1sala; D, Rastu1rila mu se dru1`ina; L, Ve1liki se na4rod sku1pio; Bo. Odstupawa od standardnog jezika: Kad je ko1w i ko1la sa ra1wenikom sti1gli u Po1`arevac; [, Obadva22 su ta1mo bi4li dva2 me1seca; [, O!sredwe su bi4li; O, Gla2d bi1o ve1liki; ML, Mo2 ma2jka ima1la tri2 dete1ta; O, O@n do1{o na sla1vu sa `eno2m i deca1ma; Kr, Mlo1go je vo1}ku kale1mio; Ve, Tu2 su kod na2s bi4li u se1lo je1dna {na1jderka; O, Razbole1le se pa u1mrli; O, Kad uda1ri zve4zda, odre2me u la4du; Kr. Glagolski rod i srodna pitawa 26. Uz neke glagole javqa se re~ca se, uz neke ne. Tako se izdvajaju slede}e potvrde. a? Glagoli koji nemaju se: dodijati: Dodija1la i bo1gu i na5ro1du; VL, dosaditi: Dosa5di1lo mu da ra2di; Z, `uriti: yu2ri, da sti1gne na auto4bus; L, 510 le}i: Le1go kad god sti1go; O, odocniti: Pa1zi se da ne odo1cni{; Kr, po~iwati: Mno1gi po1~nu, pa bata2le po1so; Pa, svratiti: Ne2}e o1na vi1{e da svra2ti; T, sesti: Negde }e da se1dnemo, va1lda; Pa, si}i: Si1{o sa kro1va; ]. b? Glagoli koji imaju se: obezobraziti se: Obezobra1zila se kao va1{ka; Kr, svitati se: Svanu1lo se /samnu1lo se?; L, gnojiti se: Zagnoi1la se ra1na, koxa2; ML, doseliti se: Doseli1la se oda2vno u kom{i1luk; ], olewiti se: Kako se o1na ole5wi1la, da zna2{. Pa primaknuti se: Prima1kni se ova1m, malo bli1`e; Tr, pomoliti se: Sva1ko ve1~e ja2 se pomo1lim bo1gu; Kr. v? Dvojaka upotreba se: brinuti, brinuti se: Bri1nem o we1mu; VL, Bri1nula se kad dolazi; Bi, dimiti, dimiti se: O!xak mi ~e2sto di1mi; Bu, Di1mi ti se ne1{to u ku2jni; ], zaratiti, zaratiti se: I wi2 dvoji1ca zara1tili; O, Zara1tili smo s Ne5mci1ma; ML, skitati, skitati se: Mo2 unu1ka ski2ta, ne savi2ja se; D, Sa1mo se ski2ta ova2 mla2de`; ]. С обзиром на порекло и миграције становништва, у области синтаксе, као и у другим областима, наилазимо на утицај књижевног језика, на општесловенски модел српске штокавске варијанте и на балканскословенски тип српскога језика. Балканском цртом претежно сматрамо употребу два облика – номинатива и општег падежа. То језичко дешавање је оправдано због утицаја призренско-тимочких говора. 511 U kosovsko-resavskoj deklinaciji govora sredweg toka Mlave ~uvaju se flektivne forme svih sedam pade`a, iako postoji op{ti pade` kojim se realizuju neke funkcije zavisnih pade`a. Op{ti pade` se obli~ki poklapa sa akuzativom. Такође су приметне опште одлике косовско-ресавске зоне при чему се овај говор слаже и са зетским говорима. Има ситуација када се не може претпоставити којим ће се правилом руководити говорник, односно којом комбинацијом предлога и очекиваног падежа. Очита неслагања са књижевним језиком бележе се у недоследној употреби свршеног или несвршеног глагола (честа појава код влашког живља) или у недоследном слагању речи по значењу и облику. Насупрот томе, у делу професора Танасића (Танасић, 2009), када је реч о синтаксичким темама, уочава се утицај дијалекта на књижевни језик, нарочито у неправилној употреби императива, глагола требати и предлога од и под: немо то да радиш, требам да дођем, од стране државе, удаје се под старост. UTICAJ GOVORA VLA[KOG STANOVNI[TVA U op{tini Petrovac postoje i sela sa vla{kim `ivqem, raspore|enim na obema obalama Mlave. Svakako okolni govor uti~e na govor srpskog `ivqa, ne samo zbog me{ovitih brakova nego i zbog me|usobnih kontakata i veza. Uticaj vla{kog govora ima udela u akcentuaciji koja je prete`no sa silaznim kratkim tonovima: - govo1ri, uda1re, kot koli1be, pogle1dam. Na sintaksi~kom planu naru{en je red re~i: - atributi se javqaju u postpozitivnoj poziciji: gla2d ve1liki, ti1fus o1pasan bi1o; - proklitizacija enklitike: smo se sku1pili, sam ima1o ko1we, sam ima1o kobi1lu; Uo~ena je te`wa ka analitizmu u deklinaciji: sa vi4no, sa raki1ju, sad ne2ma kalu1|eri. Razlika izme|u pade`a za ozna~avawe mesta i pravca je neznatna, pri ~emu je znatno ~e{}i lokativ: se1dne na stoli1ci, me1tnu u ka1ci, ima ku1}u u Do1brwe. Na leksi~kom planu ima re~i pod uticajem rumunskog jezika: 512 - zamena srpskih re~i rumunskim: bu1se /misli se na usne?, trno1kop /tarnacop = budak?; - rumunski kalkovi: pra1vili le1bu. ЗАКЉУЧАК ФОНЕТИКА A. Прозодијски систем 1. Акцентуација у овом дијалекту је старија штокавска са повлачењем 1 са крајњег слога. При том на претходном дугом слогу долази 4, а на кратком 1. Највећи део говора овог дијалекта има троакценатски систем: 2 4 1. 2. У нашем говору запажена су три кратка акцента: краткосилазни, експираторни и веома ретко краткоузлазни акценат, што је настало под утицајем школовања. 3. Кратки акценат се не подудара потпуно са краткосилазним акцентом у књижевном језику. У обичном говору је изразито кратак, експираторан. 4. Pomerawe / 1? akcenta vr{i se po kosovsko-resavskom obrascu. 5. Kratkosilazni akcenat u posledwem slogu ~uva se na otvorenoj i zatvorenoj ultimi. 6. Kanova~ki akcenat se javqa u sporadi~nim slu~ajevima, uglavnom u imenicama, ali samo u selima na levoj obali Mlave. 7. Pomerawe 1 po novo{tokavskom obrascu zabele`eno je u odre|enom broju primera, pri ~emu je mawi broj po novo{tokavskom obrascu. U ovoj kategoriji kratkouzlazni akcenat se javqa samo kod mla|ih ili {kolovanijih govornika. 8. Kratkosilazni na otvorenoj i zatvorenoj ultimi iza neakcentovane du`ine pomera se na neakcentovanu du`inu u pravcu dobijawa dugouzlaznog akcenta. 9. Kratkosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane kratko}e se ~uva. 10. Potpuno je uobi~ajena pojava ~uvawa kratkosilaznog akcenta u medijalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine. 11. Dugosilazni na otvorenoj i zatvorenoj ultimi iza neakcentovane kratko}e pokazuje prili~nu stabilnost. U zatvorenom slogu ne podle`e promenama u novo{tokavskom duhu. 513 12. Skra}ivawe / 2? u finalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine odvija se u dva pravca: ili se ~uva kratki akcenat na starom mestu, ili se gubi u finalnoj poziciji, a na mestu neakcentovane du`ine javqa se dugi akcenat. 13. Dugosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane kratko}e veoma se dobro ~uva. 14. Dugosilazni akcenat u medijalnoj poziciji iza neakcentovane du`ine je stabilan. 15. U neke akcenatske specifi~nosti ubraja se i javqawe 1 akcenta na mestu gde se u kwi`evnom jeziku o~ekuje 3 akcenat. 16. Balkanizacija prozodijskog sistema ovog srpskog govora podrazumeva gubqewe neakcentovanih du`ina, zamenu dugouzlaznog dugosilaznim i kratkouzlaznog kratkosilaznim akcentom. 17. Dvostruki akcenat se javqa kod onih slu~ajeva kod kojih se na prethodnom slogu javqao uzlazni ton, a na narednom je ostajala visina. 18. Promena kvantiteta akcentovanih slogova ide u pravcu du`ewa i skra}ivawa akcenata. 19. Zastupqenost ekspiratornog akcenta evidentna je u selima koja se grani~e sa vla{kim. 20. Neke akcentovane re~i gube svoj naglasak i ta se pojava naziva dezakcentuacija. 21. U govoru Mlave vr{i se preno{ewe akcenta na kratku penultimu. 22. Na na{oj teritoriji prete`no je zabele`eno staro {tokavsko preno{ewe na proklitiku. 23. Novo preno{ewe nije zabele`eno. 24. Predakcenatske du`ine dobro se ~uvaju, a postakcenatske du`ine se gube. Б. Фонетске особине гласова и фонолошки систем 25. Kada analiziramo izgovor vokala u govoru Mlave i poredimo ga sa okolnim govorima, zakqu~ujemo da ресавско говорно подручје има доста стабилан вокализам, осим вокала ě и ŏ који су отворени. 26. Izgovor zatvorenih vokala nije potpuno ujedna~en. On se prote`e od ne{to zatvorenijeg do difton{kog. 514 27. Zabele`eni su ikavizmi {umadijsko-vojvo|anskog tipa. Podeqeni su na analo{ke i fonetske. 28. Primeri analo{kih ikavizama prona|eni su u slede}im oblicima: D-Lsg. imenica druge deklinacije, D-Lsg. li~nih zamenica, Lpl. imenica prve deklinacije, Isg, G-D-I-Lpl. zameni~ko-pridevske deklinacije. 29. Potvrde fonetskih ikavizama prona|ene su u jezi~kom materijalu: u komparativu s nastavkom -iji, odri~nom obliku gl. nije, prilogu di i u imenici grijota. 30. Ijekavizmi su zabele`eni u fakultativnim oblicima zamenica sa formantom go|. 31. Pored uobi~ajenog refleksa u- javqa se srpkoslovenski ili ruskoslovenski va- , {to ukazuje na postojawe poluglasnika. 32. Sонант р може имати и vокалску функцију. У различитим позицијама у речи различито се изговара, тако да се јављају фонетски варијетети. 33. Дифтонгизација и проблем фонолошке егзистенције дифтонга огледа се у неизразитом izgovoru vokala, u grupama au, eu i ou. Када се у групи нађу два вокала од којих је један акцентован, онда је вокал под акцентом израженији у говору од суседног. За нијансу дуже траје и свакако је сонорнији. Други вокал je неизразитије сонорности, краће траје. 34. Секвенце у којима је на другом месту вокал и указују на то да је изговор гласа и редукован и да се фонетски изједначује са варијантом гласа ј. 35. Upro{}avawe vokalskih grupa vr{i se uglavnom u neakcentovanim slogovima: u vokalskim grupama nekada dolazi do pomerawa artikulacione granice. 36. Hijat se re{ava gubqeweм / elizijom prvog vokala: d-idemo, d-uznu. 37. Slede}e vokalske grupe upro{}avaju se u pravcu drugog vokala u nizu: a +o > o, au>u, ae>e, o+ a >a, o+ e>oe, e+ o> o, uu>u, u +o> o. 38. Sa`imawe samoglasnika vr{i se tako {to se dva ista vokala spajaju u jedan. U vokalskim grupama sa suglasnikom u sredini, dolazi do ispadawa intervokalnog suglasnika a potom i sa`imawa vokala: aha-aa-a, eje-ee-e, ehe-ee-e, iji-ii-i, oho>oo>o, ojo-oo-o; oo >o. 39. Elizija vokala je veoma frekventna u ovom govoru. 40. Javqaju se redukcije vokala i to kao: afereza, sinkopa i apokopa. 515 41. Pojava pokretnih vokala prime}uje se u raznim vrstama re~i; npr. u prilo{kim re~ima, u finalnoj poziciji, vokal se ~esto ne izgovara. 42. Li~ne zamenice se upotrebqavaju u obliku men, teb. 43. Haplologija se javqa u glagolskim oblicima: vidi{-vi{, ne}u-ne. Принципи фонолошке дистрибуције 44. U govoru Mlave ѣ (jat? je zameweno sa e, odnosno i. 45. Vokalizacija sonanta v->u- ~uva se kao i u drugim {tokavskim govorima. 46. Imenica ponedeqak glasi ponedeonik. 47. Upotreba nepostojanog a o~igledna je u oblicima imenice san-sana. 48. Supstitucija vokala podrazumeva da se u govoru Mlave izgovara jedan vokal na mestu gde se u kwi`evnom jeziku izgovara drugi. Svi vokali mogu biti zameweni: jerebi1cu, vequ1{ka, preti2ska, dova1telo, restera2n, ove22m; omi~e se - oma~e se, kice1qa, neko / neki, mitroqe2z, de1tolinu, koku1ruz, od ku1fera. 49. Izgovor glasa j ~esto je bli`i izgovoru neslogovnog i. 50. Губљење интервокалног ј јавља се код присвојних заменица моа, моу, твоу, своу, моом и 3. лицу презента глагола VI врсте. 51. Редукција гласа ј се запажа најчешће u облицима је, једно. 52. Сонант ј се не изговара у секвенци у-е: verue, ne verue. 53. Izgovor sonanta j kre}e se od stabilnog, preko redukovanog, do potpunog i{~ezavawa toga glasa. 54. Артикулација сугласника в углавном је као у књижевном језику. Глас в остаје када се нађе испред безвучних консонаната. 55. Секундарно в јавља се у глагола сложених са префиксом u: uvi2|u, uvi{li i у глаголским облицима начињеним од основа би- и пи- : ubive2n, popive2n. 56. Sonant v ima labavu artikulaciju i ispada u odre|enom okru`ewu. 57. Има доста примера са супституцијом ф > в : vami1lija, ko1va, }e2v. 58. У речима старије лексике претежно се употребљава в, а у речима новије ф: telefo2n. 59. Паралелно се употребљавају обе фонеме v i f. 60. Осим алвеоларног сугласника н имамо и примере са помереном артикулацијом, када се сонант н нађе испред задњонепчаних к, г. Записујемо га у облику η: ba2ηka Vo, Bana5}a2ηka L. 516 61. Питање фонетске и фонолошке егзистенције гласа х своди се на следеће чињенице: - да информатори у свом говору радије изостављају глас х или га замењују гласом к; - Сугласник х постоји углавном у говору информатора млађих од четрдесет пет година, што свакако може бити утицај школе и образовања. Губљење гласа х забележено је у свим позицијама у речи: ajdu2k Ka, aqi1nа Z, a1ps Tr, e1kter Tr, ja2 ma1lo pole`a1` ], u mla|i` da5na2; - Naj~e{}i supstituent glasa h je vela2rni konsonant k. Kod starijih govornika to je uobi~ajeno: i za Bo1`i} pikti1je, ple1kane {e2rpe, a kod mla|ih je paralelna upotreba i jednog i drugog glasa. 62. Mo`emo zakqu~iti, pored ispravne upotrebe glasa h, ima i supstituenata, ali i potpunog izostavqawa zadwonep~anog konsonanta. 63. Kao varijanta foneme z javqa se fonema s: sve4zda, sveki2r, svoni2 na sav gla2s. 64. U kontaktu dvaju glasova dolazi do umek{avawa dentala d u pravcu dj pa se izgovara go|, go}. 65. Kada se krajwi bezvu~ni suglasnik prve re~i na|e u dodiru sa po~etnim zvu~nim suglasnikom druge re~i, prime}uje se pove}ano prisustvo zvu~nosti kod prvog suglasnika u dodiru. Obrnuto, prime}uje se odsustvo zvu~nosti: ba{` do1bro; ispot sto1la , krozs kuku1ruz. 66. Kada isti suglasnici na|u u dodiru, onda se u govoru ~uje jedan produ`eni suglasnik: kod-dru2ga, {es-sto1tina, re1ko sam- mu. 67. Javqa se desonorizacija zvu~nih konsonanata u leksemama stranog porekla: de1 vi je a1tresa, karabi2t, spa5va1ju na pa1tos, tobo{a2r. 68. O~uvane su stare konsonantske grupe str, cr: o1star no2`, o2n se naostri1o, sve na we1m str~i2; pasu2q cre{wa2r, borani1ja cre{wa2rka. 69. Ne ~uva se konsonantska grupa sl: rodi1la {qi1va, raskr5~i1li {qiva2r, i1{li u {qiva2r. 70. Te`i se ka uklawawu konsonantskih grupa i upro{}avawu. 71. Kada se na|u na po~etku re~i, strujni suglasnici ` i { izgovaraju se dvojako: ` >`: `anda2r, ` >x: bi4li xanda4ri; { > {: oni su na {ko11le, { >~ bi4li na ~ko1le. 517 72. Afrikate ~ i x izgovaraju se dvojako: ~ > ~: ~u2kaq mi operi1sali, ~vr2qa ne1{to; ~ > x: deca se xa1rkaju, sve1 me ixvr5qa1li. 73. Konsonantska grupa sastavqena od dva prekidna suglasnika tk, gd upro{}ava se na po~etku re~i: ka1nice, opa1{i ka1nice; De2 da do2|u? De1 su vi dre1je? 74. Konsonantska grupa sastavqena od jednog prekidnog i jednog strujnog suglasnika ima za ciq upro{}avawe: bz->z-: zova, obzova; bz> bs: obzo4va, obso4va. 75. Konsonantska grupa sastavqena od jednog prekidnog i afrikate uglavnom odstupa od kwi`evnog jezika: k}>}-: mo1ja }e4ra, mo2 }e4rka; p~>p~-: p~e1la; p{>p~: nek li1p~e, p~eni1ca; pc>pc-: pcu1ju, pcu1jemo, pcu1emo; ps> pc: li1pcao dabo2gda, pce1to, pci2. 76. Okluziv g javqa se u po~etnoj poziciji kod glagola viriti, u oblicima: gv>gv-: gvi5ri2, gvi5re2 de1ca, gvi5ri2 mu pixa4ma; zagvi4ri pod ka1pu, mal` da pogvi2rnem. 77. Asimilacija po zvu~nosti: be1{te uro1ci, di1kte se, dr11{te `e1nu }e pa1dne, ka4{te {ta1 vi je na jezi1ku, poslu4{te se; z-ba1bom se ne sla2`em, z-bra5do2m, posva1|o se z-`eno2m. 78. Asimilacija po mestu i na~inu tvorbe vr{i se kod glagola stare osnove /ѨTI? te se ~uju dvousneni konsonant m i alveolarno-nosni n: da zau1zmemo gra2d, da u1zmemo sna1ju; u1zni to2 s-asta4la, u1zne{ i za me1n, u1znem ja plete4we, mo2ramo ne1{to d-u1znemo za Bo1`i}; je1si zapa2ntila, da5li1 mu bombo4ne; najeda1mput pretu1ri o1~i, odjeda1mput i1zlete na soka2k. 79. Metateza i proces asimilacije v >m ispred n /svanulo>savnulo>samnulo?: samnu1lo se, ka se sa1mne. 80. Procesi koji su doveli do izmene konsonantskih grupa u osnovi su asimilacione prirode: gn >gw: gwi4le kru1{ke; kn >kw: kwe4gle; gl >gq: te2gqi ono2 s pija1ca; {l >{q: do1{li oni2 sa {qe1move; {n >{w: u1{la mu bu1ba uu-{wi2k; nk> wk: do1{li te1wkovi, propa1li ~u1wkovi. 81. Afrikatizacija se vr{i u sekvencama dental + frikativ: t, d + s > c: arnau1cko vre4me, sve1cki qu2di; ds > c: br1cki na4rod, su1cki ga te5re1tili; t/~: da se po~i2{a; d`>x: naxi5ve1la ga `e1na; d + z daju s: la2`e ka-si1ne; `b> xb: ve1`ba, ve1xba. 82. Jotovawe se vr{i u slede}im grupama: 518 st>{t u glagolima sa osnovom pustiti - namestiti: zapu1{tili, name1{ti{e, preme1{ti{e, napu1{tili, napu1{}en sala2{, popu1{tili, raspu1{ti, spu1{ti; st>{} u trpnom glagolskom pridevu glagola krstiti - namestiti: kr1{}en, so1ba name1{}ena; {t>{} u trpnom glagolskom pridevu glagola oqu{titi: oqu2{}eni ora1si, uni1{}eni; sl>{q u glagolu sa osnovom zaposliti se: zapo1{qen, nezapo1{qen; zj>`: ~ara1pe ve5`e1ne; sj>{: doja1dilo mi izne{e1no, done{e1no de4te. 83. Kosovsko-resavska crta egzistira u primerima: odele4we, str1pali ga na odele4we, osvetqe4we. 84. Veliki broj primera sa metatezom gro2jze /gro2i8ze? i gvo2jze /gvo28ize?. 85. Palatalizacija kod imenica koje se zavr{avaju na -ica poznaje dve mogu}nosti: dr1{~ica, gu1{~ica, ka{i1~ica, no`i11ca, qu1{~ica, ru~i1ca; dr1{kica, gu1skica, ko1skica, ka{i1kica, ruki1ca, nogi1ca, qu1skica. 86. Palatalizacija se vr{i u tre}em licu plurala prezenta glagola prve vrste: vu5~u2, pe~u2, potu5~u2, tu5~u2 se, prese5~u2, obu5~u2, svu5~u2; vr5{u2. 87. Sibilirizacija daje druk~ije rezultate: bolesni4ce, vojni4ce u stro2j, dire1ce, pokra1li ni dule1ce, mo2mce, ra1wenice, sandu1ce, ho1dnice, pra1li ho1dnice, ora1se, Vla1se ni Gr1ce, na Tu2rce, ro1|ace. 88. U slede}im grupama konsonanata dolazi do razjedna~avawa: mn>ml: mlo1gima ni4je, mlo11go u~i1o {ko1le, mlo1go me ka5ra1li; mn>vn: gu4vno, givna2zija me1|u pr2vim {ko1lama; mw> mq: su5mqa1la, posu5mqa1la onoma2d; mj>mq: ta1mqan, mlo1go smo ima1li tamqani1ku gro2jze; mj>mw: ta1mwan, vi4no od tamwani1ke; }n>tw: bo`i1twi po2st, ku1twi pra1g, prole1twi da2n; tq>kq: o1ni pekqa1li, pa sad mi2 da raspekqa4mo, suklija2{; dm>gm: sla1vimo Gmi1trovdan, Gmi1tar; dl>gl: gle1to, kne4gla; {t>~t: u1{tivan, u1~tivan. 89. Disimilacija na odstojawu svodi se na pojedina~ne primere: 519 lefe1ktor, lavorve2r, levorve2r, u orma4nu, {iwe2r, {pilite2r; altiqe1rija, re4ngen, le4ngen; va1di {am`e2r, mangari2n, proku1vam {angare4pu. 90. Suglasnik d ispada kada se na|e u intervokalnom polo`aju u nekim oblicima glagola je1sti je2m , je2{; boga4stvo, de1vesto, ose5~e2mo, oslu5`i1o, o1sustvo; na5zo2rnik, o{ra1fi, o{te1te; 91. Kada se dental t na|e u te{ko izgovorqivoj grupi stm, ktn, ispada u govoru: a1sma, dire1kno, perfe1kno. 92. U poziciji ispred konsonanta zapa`a se gubqewe frikativa: ice2di ve1{, i~upa2 ona2 ko1ren, ra~e5pi1o se, racveta1la ba4{ta. 93. Sonant v se izostavqa: izabora1qala, napra1qeno, opra1qali, raspra1qamo, upra1qa; o4de, odena2k; reze2rni de5lo1vi; o2n je ra5di1o u Minista4rsto, po mogu4}stu, nasle5sto1, na o1susto; sva1ki je ima1o svo1je dru4{to, raseli1lo se stanovni4{to; ro1tke s pi1jaca, ku5pi1o bre1ske za xe1m; ka1ki le2p de1~ko, ne1kake su4mwe, ete2 ka1ki smo mi2 bi4li. 94. Sonanti r i l se ne ~uju u slede}im re~ima: `andame2rija, va1dili smo kompi2r, {a`e2r, {apne2l; ovoi1cki ka1men me1tnuli na gro2bqe. 95. Zadwonep~ani konsonanti k i g izostaju u re~ima: u vre4me kra4qa Alesa2ndra, na esku2rziju, bo2mbe isplodi2ru, obra5ti1mo se kondute4ru, za orta1luk, nosi1le se ~a{i1re, do1neli xa~i1}e; mi1sio bo5zna2 {ta. 96. Suglasnik n se ne ~uva: to2 su interesa1tne po1jave, iteresa1tne stva2ri, on je ke1ler, ke1lerica u kafa1ne, da me1tete te pa1re, i1{la sa po1tporu~ika. 97. U broju {ezdeset ispada ~itava grupa suglasnika: {e5se2t go1dina je ima1la tad. 98. Umetawe suglasnika: ne1ka ga i1mentuje, me1sec okto4mbar, ko5m{i1ju i ko5m{i2nku; austri2nske bombo4ne, kom{i2nski o1dnosi, sta1vqamo raki2nske o1bloge, {umadi2nska devo2jka; te1rali kome2ndiju, kreve1ti s ma1ndracima; sve1 gru1dve u bra1{no, svi5ra1le svire4ne. 99. Metateza se javqa u primerima: gro2jze, gvo2jze /gvo2i8ze?, ga1rvan. 100.Upro{}avawe finalnih grupa konsonanata: bo1les, vla2s, du4`nos, `a1los, zre1los, kr1s, ko2s, ma2s, opa4snos, pla2s, po4pus, po2s, pro4pas, pro1{los, pr1s, skro1mnos, 520 sposo4bnos, sta1ros, udo4bnos, ~a2s i ~e2s; je1s, na2s dva5na1js, osamna2js, petna2js, tri5na2js, {esna2js; gro2z, obra1li gro2z. МОРФОЛОГИЈА Deklinacioni sistemi 101. Imenice prve deklinacije u genitivu jednine imaju pade`ni zavr{etak -a, kao u standardnom jeziku. 102. Oblici akuzativa ne odudaraju od standardnog jezika. Kod imenica koje zna~e ne{to ne`ivo akuzativ se podudara sa nominativom, a kod onih koje ozna~avaju ne{to `ivo poklapa se sa genitivom. 103. Imenice tipa Mile, \or|e mewaju se sa pro{irewem -et- u kosim pade`ima. 104. Nastavci za vokativ su: -e, -u. Kao jedan od kriterijuma morfolo{kog diferencirawa prema kwi`evnom jeziku mo`e se uzeti i vokativ. 105. Instrumental ima nastavke -om, -em, ali se nastavak -em javqa i kod tvrdih i mekih osnova. Nedoslednost upotrebe nastavka -em u instrumentalu potvr|uje tezu prof. Ivi}a da je to odlika celog severnog poddijalekta kosovsko-resavskog dijalekta. 106. Deminutivno zna~ewe imenice m. roda na -i} /~i}? preuzimaju imenice sredweg roda na -~e: asta1l~e, ko`u1~e. 107. Imenice prve vrste u govoru Mlave imaju du`u mno`inu. Pravilna distribucija nastavaka -ov/-ev sre}e se u mno`ini: bi1kovi, volo1vi; no5`e1vi, kqu5~e1vi. 108. Prete`na upotreba infiksa -ov- u odnosu na -ev- ukazuje da su se o~uvale osobine starijih {tokavskih dijalekata. 109. U Npl. ima pro{irewa osnove ov /-ev-?, ali ima primera i bez pro{irewa: o1~evi, o1ci. Brojniji primeri sa infiksom -ov- ukazuju na osobine starijih {tokavskih dijalekata. 521 110. Kra}u mno`inu bele`imo u primerima: kowi, znaci, pauci, mehuri. Imenice kamen i koren imaju samo zbirnu mno`inu 111. Genitiv i lokativ plurala javqaju se sa nastavkom -a u arhai~nom obliku poznatom kosovsko-resavskoj zoni. 112. U akuzativu plurala dolazi do analo{ke palatalizacije. 113. Genitiv mno`ine zabele`en je sa nastavcima -a, i -i. Imenice le|a i vrata /pluralia tantum? imaju veoma specifi~nu promenu. 114. Lokativ mno`ine, osim sa nastavkom -ima, bele`i se u mno`inskom obliku op{teg pade`a sa predlozima. 115. Akuzativ mno`ine poklapa se sa kwi`evnim jezikom ili tu funkciju vr{i op{ti pade`ni oblik. 116. Imenice sredweg roda tipa prase u singularu imaju posebne oblike za dativ i genitiv. 117. Mno`inski oblici zameweni su op{tim pade`om /akuzativ u jednini, nominativ u mno`ini?. 118. U mno`ini postoje kolektivne forme: praci-pracima, teli}i-teli}ima, gu~i}i-gu~i}ima, buri}i-buri}ima. 119. Imenice sa pro{irewem na -et- u singularu odstupaju od standarda u velikom broju primera. 120. Kod imenice s.r. u Isg. iza mekih suglasnika dominira -em, a iza tvrdih suglasnika u osnovi je nastavak -om. 121. Nastavak za genitiv plurala imenice sredweg roda je -a. 122. U genitivu pl. javqa se nastavak -i. 123. Nastavci za instrumental pl. su trojaki: -ima, -ma, -i. 124. Ve}ina imenica mewa se u mno`ini po -o /-jo? promeni. 522 125. U Lpl. nastavci glase: -ima ili -i. 126. Imenica usta u Gpl. glasi ustiju. 127. Imenice pluralia tantum le|a i vrata u genitivу imaju nastavak -iju. 128. Imenica govedo ~e{}e se ~uje u formi gove~e, a leksema goveda je zbirna imenica sa mno`inskom promenom. 129. Imenica deca i bra}a dobijaju mno`inske oblike. 130. Imenica dno javqa se u tom obliku i obliku da4nce. 131. Imenica rame odstupa od promene: o rame5ni2, na rame5ni2. 132. Imenice `enskog roda imaju u genitivu nastavak -e kao {to je to u standardnom jeziku. 133. U dativu i lokativu singulara nastavci su -i, -e. 134. Osnovni nastavak vokativa kod imenica tre}eg deklinacionog tipa jeste -o: se1stro, `e1no, gu1sko. Vokativ je jednak sa nominativom kod slede}ih imenica: Dra1gi{a, Sla2vka. yenska imena koja se zavr{avaju na -ica, imaju nastavak -e: Du1{ice, Mi1lice. Kod nekih imenica vokativ se poklapa sa nominativom: hej, Tatja1na, hej, Miloji1ca. 135. Imeni~ki nastavak za nominativ – akuzativ mno`ine isti je kao u kwi`evnom jeziku. 136. U genitivu - lokativu mno`ine ima primera tipi~nih za kosovsko-resavski dijalekat: po li1vada i po wi2va /osim kwi`evnih nastavaka?. 137. U dativu mno`ine imenice tre}e vrste uobi~ajen je zavr{etak –ama. 138. Mno`inski oblici javqaju se kod brojnih imenica na -ica. 139. Neke imenice pluralia tantum imaju oblike jednine /vi1le, vra1tnice, dvo1kolice?. 140. Imenica novine ima i jedninu i mno`inu. 523 141. Imenice makaze, ma{ice imaju samo oblike plurala. 142. Imenica po4dne mo`e biti i sredweg i `enskog roda. 143. Neke imenice ~etvrte vrste pona{aju se kao imenice mu{kog roda. 144. Stare imenice na konsonant javqaju se sa mu{kim kongruentnim indikatorom i prilaze prvoj deklinaciji: zavlada1o gla2d, taj kr2v. 145. Jednakost nastavaka u Dpl - Ipl, kao i upotreba dvostrukih nastavaka za oblik Lpl. 146. Sinkretizam G- L i D - I poreklom je iz dvojinskih oblika. 147. Jednakost morfolo{kog sastava D-L koja se ogleda u potpunoj jednakosti ova dva oblika, osobina je preneta iz jedninskih deklinacionih tipova. 148. Iskqu~iva upotreba nastavka -em u Ising. im. mu{kog i sr. roda, pojava Apl. sa nastavkom -i kod imenica m. roda, nastavak -e pored nastavka -i u Dsing. i Lsing. imenica a-osnova, i pojavu nastavka -ema /-ama? u obliku Dpl Ipl /- Lpl? istih imenica. 149. Kod li~nih zamenica izjedna~avaju se G-D-A-L. 150. U Dsg. li~nih zamenica ja2, ti2 nastavak glasi -e: mene, tebe; ali i: men, teb. 151. Za li~nu zamenicu prvog lica jednine ja bele`imo sinteti~ki instrumental monom, {to je nastalo analogijom prema tobom, sobom. 152. Li~na zamenica tre}eg lica jednine ona u slu`bi genitiva se, pored op{teg pade`a, javqa i u obliku wojzi. 153. Oblici zamenica na -em, -ema karakteristi~ni su za kosovsko-resavske govore. 154. Refleksivna zamenica svakog lica retko se ~uje u na{em govoru u punom obliku. 524 155. Prisvojna zamenica moj u zavisnim pade`ima ima oblike: mo1jeg, mo1jega. Prisvojna zamenica wen javqa se u drugim oblicima: wo2jan, wo2jzin, we2zin. Prisvojna zamenica wihov ~esto glasi wi1n. 156. Upitna zamenica ~iji ima i oblik ~i2. 157. Pokazne zamenice taj, ovaj, onaj u nominativu jednine mu{kog roda uobi~ajene su u obliku bez finalnog -j: ta2, ova2, ona2. 158. Odnosno-upitna zamenica koji jedna~i se sa zamenicom kuj. 159. Neke zamenice se veoma retko javqaju u govoru Mlave. Re~ je o slede}im zamenicama: iko, ikakav; nikoji, nekoliki. 160. Zamenice ne poznaju razlike u vidu. Jedino u primerima sa2m - sa4mog, sa2m – sa4ma ~oveka. 161. Zameni~ka deklinacija uglavnom se poklapa sa pridevskom deklinacijom. 162. Posebne oblike sa~uvale su jedino imeni~ke zamenice i zamenica sav, a samo u nekim demonstrativnim zamenicama ostaje akcenat na istom mestu u odre|enim oblicima. 163. Brojevi jedan, dva i oba imaju tri roda. 164. Broj jedan deklinira se po obrascima zameni~ko-pridevske promene. 165. Broj jedan se javqa u formi jeda4nput. 166. Osnovni brojevi glase: dva1es, dva1js, tri1jes, ~etre2s, pede1set, {e5se2t, osamde1set. 167. Uvek je u upotrebi oblik i1qada. 168. Postoje dva tipa brojnih imenica: petori1ca i petina. 169. Brojne re~i slo`ene od vi{e cifara govore se obi~no bez veznika. 170. Kad krajwa re~ ozna~ava jedinicu, kod prostih brojeva podjednako su zastupqeni primeri sa sindetskom i asindetskom vezom. 525 171. Redni brojevi dekliniraju se po zameni~ko-pridevskoj promeni: pr2vi, dru1gi, tre1}i. 172. Ve}ina brojeva pripada pridevsko-zameni~kom deklinacionom sistemu. Zajedni~ke osobine imeni~ke deklinacije kosovsko-resavskih govora su: - zajedni~ki oblici na -ma u dativu i instrumentalu mno`ine; - lokativ mno`ine je jednak sa genitivom i po obliku i po akcentu /po bre1gova, po {u2ma?; - uop{tavawe nastavaka tvrdih osnova u dativu i lokativu jednine imenica `enskog roda na -a, tj. nastavka e<ě /`ene kao i du{e?; - nastavak -em m. -om kod imenica mu{koga roda sa osnovom na zadwonep~ani suglasnik ima palatalizovane te suglasnike prema nominativu mno`ine /|ace, bubreze?; - imenice tipa bure za mno`insko zna~ewe nemaju oblik zbirnih imenica na -ad, ve} imaju mno`inu na -i}i /buri}i, teli}i?. Me|usobni odnos deklinacionih sistema Paralelni odnos oblika Lpl. prema Dpl - Ipl., u jednom pravcu, kao i Gpl. u drugom, kod svih re~i jednog i drugog deklinacionog sistema ne mora biti plod uticaja jednog od ovih sistema na drugi. - Prime}eno je da nastavak -em u Isg. imenica mu{kog i sredweg roda ima veze sa istim nastavkom kod prideva. Paralelnu formu sa nastavkom -em i sa nastavkom -im imaju sve ove re~i u D-I-Lsg. - Dubletske re~i sre}u se u imenica i u prideva. - Kod imenica `enskog roda u oblicima Dpl-Ipl-Lpl. pored nastavka -ama javqa se i nastavak -ema. Isti su zavr{eci kod prideva i zamenica, te mo`emo zakqu~iti da je nastavak -ema nastao pod uticajem pridevsko-zameni~kog deklinacionog sistema. Konjugacioni sistem 526 173. U glagolskom sistemu govora Mlave u izvesnoj meri o~uvana je fizionomija starog resavskog konjugacionog sistema i nekih govornih karakteristika sa osobinama prizrensko-timo~kog dijalekta. 174. Broj glagolskih oblika se smawuje. Glagolski prilog pro{li i infinitiv se retko upotrebqavaju. 175. Osnovni nastavak prvog lica jednine prezenta u govoru Mlave je -m. 176. Tre}e lice prezenta ima prete`no dvojake nastavke: -u ili -du pored uobi~ajenog nastavka -e. U {estoj vrsti javqaju se nastavci -aju, -eju, -au, -adu. 177. Имперфекат се у овој говорној зони своди на лексикализоване форме; samo u selu ]ovdinu zabele`eni su primeri glagola hteti u obliku imperfekta }a1. 178. Uobi~ajen je nastavak -/h?mo u 1. l. mn. aorista kao i odsustvo 2. l. mn. aorista. 179. U pogledu tvorbe perfekta ima odstupawa od standardnog jezika u tom smislu {to se ovaj glagolski oblik ~e{}e iskazuje samo radnim glagolskim pridevom bez pomo}nog glagola. 180. Yesta je upotreba krweg perfekta. 181. Radni glagolski pridev ne odstupa od prilika poznatih u standardnom jeziku. 182.Vokalske grupe -ao, -eo, -uo sa`imaju se kada wihov prvi ~lan nije pod akcentom. 183. U nekim oblicima radnog glagolskog prideva tipa r se devokalizuje. 184.. Pomo}ni glagol o}u ima dvojake oblike radnog glagolskog prideva: }a1o, }a1li, te1o, te1li. 185. Pluskvamperfekat ne odstupa od standardnog jezika. 527 186. Futur prvi javqa se kao slo`eno glagolsko vreme, u vidu konstrukcije: enkliti~ki oblik pomo}nog glagola hteti, veznik da, prezent glagola ~ije se zna~ewe izra`ava futurom: }u te izlo1mim, }u da po2|em, }e da do2|e, ne4}u d-u1znem. 187. Futur drugi /predbudu}e vreme? tvori se kao i u standardnom jeziku, uz specifi~nost oblika pomo}nog glagola biti: ako bi11dne{ te1o. 188. Imperativ se ne upotrebqava u 1. l. mno`ine. Oblici imperativa poznati su samo u drugom licu jednine i mno`ine. 189. Sonant j ima znatno oslabqenu artikulaciju u primerima tipa sakrij. Oblik nemoj ~uje se bez j: nemo2 da le1gne{. Neki oblici su razli~iti od standardnog jezika: u1zni, me1ti, be1gaj. 190. Glagol jedem ima staru imperativnu formu je1|i. Sinkopa je ~esta u drugom licu mno`ine imperativa: i1te, je1te, se1te, dr1{te, be{te. 191. Razlika izme|u potencijala u na{em govoru i u standardnom jeziku vidi se u uop{tavawu oblika bi: ja2 bi te1o. 192. Nepostojawe ifinitiva smatra se karakteristi~nim balkanizmom prizrensko-timo~kih govora. 193. Trpni glagolski pridev glasi kao u kwi`evnom jeziku. Kod nekih glagola prve vrste, javqa se analo{ka alternacija po starom jotovawu: done{e2n. Ponovqeno jotovawe bele`i se kod glagola sedme vrste: kr1{}en. 194. Glagolski prilog sada{wi isti je kao u kwi`evnom jeziku, ali ima i modifikovanih primera: le`e5}ki2, sede5}ki. 195. Oblici glagolskog priloga pro{log jedino su zabele`eni u formi bi2v{i, bi2v{a. 196. Broj glagolskih oblika se smawuje: glagolski prilog pro{li, glagolski prilog sada{wi, imperfekat i pluskvamperfekat. Prema nekim karakteristikama pojedinih glagolskih oblika, uo~avamo најтипичније особине северног поддијалекта К-Р дијалекта: 528 a) наставак –еду у 3. л. мн. презента глагола типа летеду, држеду; б) имперфектизован презент на –аје: подгуркаје. 197. У корпусу говора Млаве забележен је велики број прилога. 198. Прилози за место: овам, там(о), де, негде, нигде, куд, свуд, одовуд, одонуд, одатле, оданде, довде, ту, туна, овдена, дол, гор, одозгор, горе, напред, назад, унутра, напоље, напољу; близо, далеко, били смо кући; 199. Прилози за време: некад, никад, одма, сад, пре, ондак, послем, посе, опет, таман, зиму, данаске, јуче, јутрос, пролетос, једном, јесенас, прекјуче, прексутра, одавно; 200. Прилози за начин: (о)вако, онако, полако, бадава, друкше. 201. Прилози за количину: колко, толко, оволико, толико, млого, мал(о), мањ(е), коџа, скроз, лечка. 202. Најтипичнији предлози су: до, за, међу, крај, над, од, око, по, поред, преко, с, у. 203. Фреквентни везници су: ни, нити, а, али, него, или, је ли, кад, док, чим, јер, ако. 204. Речце са ове територије: еве, ете, не, бар, дабогда, ли, нека. 205. Узвици казују расположења, емоцију и служе за дозивање: ајде, ала, бре, где, мори, чим, иш, мац, ух, јао, ало. Многе непроменљиве речи поклапају се са књижевним речима, а има и модификованих израза, као и турцизама, што овај говор чини аутентичним. ЛЕКСИКОЛОГИЈА 206. Slo`ene imenice zabele`ene su u nekoliko podkategorija: sa imenicom dan, kao odredbene, dopunske i slo`ene sa prefiksom. 207. Slo`enice u kojima je upravni ~lan imenica dan: Spa1sovdan, bla1gdan, Veli1gdan. 208. U kategoriji odredbenih slo`enica zabele`ili smo: Be1ograd, Bo`i1dar, `enotr1ga, ~ukunde1da, belo1{qiva. 209. Dopunske slo`enice su slede}e: gru1povo|a, pismono1{a, Vratolo4ma, dvo`u1~e. 529 210. Odredbenog su karaktera slo`enice nastale od predlo{ko-pade`nih veza dodavawem imeni~kih nastavaka: poseqa1ra, podla1ktica, podbra1dak. 211. Imenice nastale od glagola slo`enih sa prefiksom: do1govor, za2ka~ka, povr1zica, podbi1rak, pri1nova. 212. Imenice slo`ene sa odri~nom re~com ne-: nemogu4}nos, nesre1}a, ne1vreme. 213. Slo`eni pridevi se tvore na isti na~in kao u kwi`evnom jeziku: gorwoma2lski, vazduhoplo2vni. 214. Retko se upotrebqavaju pridevi za ozna~avawe nijanse odre|ene boje: otvorenopla2v, sve4tlo`u2t. 215. Pridevi su slo`eni sa prefiksima bez-, na-, o-, po-, pre-, pri-, pro-, za-: be1zbo`an, na1gluv, o1malen, po1ve}i, pre1pametan, pri1glup, pro1sed, za~u1|en. 216. Pomo}u re~ce ne- grade se slede}i pridevi: nevaqa1o, ne1po{ten, nepove1rqiv. 217. Od slo`enih zamenica izdvajamo: svakoja2ki, kojeka1ki, ni1ko, ni1{ta, ne1ko, ne1{to, sva1ko, sva1{ta. 218. Slo`enice postale od prilo{kih izraza su: ni1zbrdo, u1zbrdo, skra1ja, o1bdan, o1bno}. 219. Prilo{ke slo`enice od predloga i poimeni~enog prideva su: izdale1ka, na1veliko. 220. Prilo{ki izrazi od predloga i priloga postali su slo`enice: do1tad, odu1vek. 221. Slo`eni prilozi za vreme su u1jutro, u1ve~e. 222. Brojne slo`enice i poluslo`enice su: dva-tri2, pe4-{est, se1dam-o1sam, dva4put, tri4put. 223. Slo`ene re~ce: va1qda, mo1`da, dabo2gda. 224. Zabele`eni su slo`eni glagoli: blagoslo1viti, zlosta1vqati i dangu1biti. 530 225. Od glagola slo`enih sa prefiksom, na terenu su zastupqeni slede}i: do-: dove1li, dogra1bi{, doda2j,2 dokopa2, do1neli, do1tr~ali, dova1ti; za-: zabele1`ili, zabra2ne, zabu5ni11la, zabri1nuo, zavrqa1~ila, zagr5me1lo, za1kovali, zasvi2ra, zape5va1la, za1trovali, zatu1rila; iz-: izabora1qala, izvu4kli, izgi1nulo, izgusti5ra1li, izja1dam, izle5~i1li, isku2pamo, izlu2pa, isple1la, i1sprala, ispra5zni1li, ispu1ni, iste1rali; na-: nabode2, nabe1remo, navu5~e2, navr1}e, naje1di se, nakr5ka1ju, nakri2vi, namota2, napi1pa, napre5de2mo, naslu2ti, naski5ta1la, nasta1vi, nata1kne, nara5ni1la, nahu1{ka, na{qe5ma1o se; nad- : nadvla2da, nadgovo1ri{, nadi1gra, nadla1jala, nadja~a1o, nadno1si{; o-: oba1vio, o1basula, obisti1nili, oble5pi1li, oblo1`i{, oboga1tio, obrija2m, o1buzela, ogladne1la, o`eni1li, o`dre5bi1la, oja1gwila, olaja2va, oliwa1la, ogra5di1li, ozdra1vila, oma2stimo, o`e1nim, osa5mi1la, osiroma1{ile, otere1tila, oseva5pi1o se; od- : od{ra1fili; po- : povuku1ju, podoi1la, popri2~a, popcova1li; pod- : podvi5ri1la; pre- : pregla5dne1o, prekre5nu1o, prera2dim, pretu1rila, prete1ko, precr1kne; pri- : pripre5mi1li, pripu1ca, pri{u2wa; pro- : probora1vio, pro{vr2qa; raz-: razgovo1ri, razdawu1je, razlista2, raskr1sti, rastu1rili; s/a?- : sjedi2ni{, saku1pe, sakri1li, salomi1le, skva1sio, suo1~imo; u- : uba5ci1li, uve1rimo, ugwe2zdi, ugra1bi, ulovi1o, uma1kne{, u1mre, ute1kne, uto1nem, ufle1kala, uva1tila, u2|e; z- : uzo1re, uzmu1vao, uznemi5ri1la se. 531 226. Sufiksi kojima se tvore izvedene re~i nemaju posebno zna~ewe, ali i oni unose novo zna~ewe: -eq: kr1peq, kr1meq; -/i?qa: pra4qa, pre1qa; vezi2qa, pleti2qa, tu`i2qa; -uqak: ~orbuqa2k; -ina: maj~i1na, skoti1na, ku}ari1na; -etina: pile1}ina, tele1}ina, prase1}ina; -ant: zajeba1nt, zabu{a1nt, zafrka1nt, {pekula1nt; -an: Dra1gan, De1jan, Mi1lan; -waja: {urwa2; -owa: ze5ko1wa, cve5to1wa, bi5ko1wa, mla5ko1wa, gla5vo1wa, bra5dowa, tr5bo1wa; -ar: vinograda2r, vodeni1~ar, groba2r, mli1nar; goveda2r, sviwa2r, me~ka2r; zlata2r, ko`a2r, kobasi1~ar, ko1lar, lon~a2r opan~a2r, sto1lar, stakla2r, u1`ar; no1vinar; -a}: `enska2}, gola2}, gluva2}, srnda2}; -i}: bik~i2}, br~i2}, zubi2}, vetri2}, grozdi2}, kqu~i2}, ko4~i}, mom~i2}, petli2}, ~vori2}, ~e{qi2}; -ac: mr1tvac, u1jac; -ica: Bla1gica, Dra1gica, i1verica, juni1ca, poga1~ica, re~i1ca, sinovi1ca; -ance: mesta4nce, pisa4mce; -i~ak: jezi4~ak, sobi4~ak, plami4~ak; -~e: asta1l~e, a{o1v~e, boka1l~e, barda1~e, Vla1~e, gu1~e, devo2j~e, `ge1p~e, zmi4~e, jastu1~e, kafa4n~e, klu1p~e, ku4m~e, Qu1p~e, mara4m~e, pa1stor~e, plo2v~e, orma1n~e, sandu1~e, so1p~e, Stoja1n~e, torbi1~e, Ci1gan~e, fewe1r~e, furu4n~e; 532 -xija: bada4vxija, bu4nxija, gala4mxija, ina5xi1ja, intere5`xi1ja, jorga4nxija, kaza4nxija, provoda1xija, sa5jxi1ja, so1ldaxija, {aqi4vxija, {e{i4rxija; -a~: kopa2~, ora2~; -a{: gajda2{, lopata2{, bogata2{, robija2{, pajta2{; -{a: Gli4{a, Tri4{a, Mi4{a; Ra1di{a; {te1di{a; -u{a: keru1{a, deveru1{a; -i{te: va{ari1{te, se1li{te, cr1kvi{te, lo1vi{te, si1ri{te; 227. Nastavci za gra|ewe pejorativa su slede}i: -aga: toja1ga, toqa1ga; -~aga: rup~a1ga; -~ura: seqan~u1ra; 228. Tvorba hipokoristika vr{i se na vi{e na~ina, dodavawem sufiksa na neki od slogova. 229. Na zatvoreni slog dodaje se mocioni sufiks: Vito1mir>Vi4t-a, Drago1mir>Dra4g-a; 230. Hipokoristici se grade od zatvorenog prvog sloga: Bogo1mir>Bo4`-aVe4l-a>Ve4l-ja; 231. Jedan na~in gra|ewa podrazumeva da se na prvi slog dodaje neki konsonant iz osnove i nastavak: Mi1lorad>Mi1-d-a; 232. Poseban na~in gra|ewa hipokoristika podrazumeva da se na otvoreni prvi slog dodaje nastavak koji sadr`i konsonant: Vlasti1mir>Vla4ja; 233. Na zatvoreni slog dodaje se konsonantski nastavak /onaj koji po~iwe konsonantom?: Brani1mir>Bra4nko. 234. Prisvojni pridevi kojima se ozna~ava pripadawe pojmu ~ijom su osnovom ozna~eni, izvode se nastavcima -ov, -ev: bra1tov, ze1tov, kne5`e1va `e1na, kra5qe1va Srbi1ja. 533 235. Nastavkom -in grade se prisvojni pridevi od imenica m. i `. roda na -a: ma1mine ma4ze, ba5ti2na ko1la, Je5li2n u~i1teq. 236. Nastavak -ji dodaje se na pro{irenu osnovu imenica druge vrste: june1}i /junet-ji? bu2t, jagwe1}i ~e4rek, prase1}e pe~e4we. 237. Pridevi izvedeni nastavkom -ski posesivni su kada ozna~avaju pripadawe nekom pojmu: gra1dskom tr4gu, {ko1lsko zvo1no. 238. Veliki broj opisnih prideva gradi se nastavkom -av: ba1lav, La4la grba2vi, sa1v gu1bav, od dla1kave `ene. 239. Neki pridevi sa nastavkom -av postali su od glagola: kli1zav tere2n, `e1na la1java, mu1cav, u1wkava. 240. Nastavak -iv, odnosno -qiv smatra se jednim nastavkom: `e1na brbqi1va, o2n boja`qi2v, bole{qi2v. 241. Veliki broj prideva izveden je nastavkom -ak i -ka: vi1tak mladi2}, kra1tak {ta2p, ni1zak plo2t. 242. Nastavkom -ok grade se pridevi: vi1sok zi2d, du1bok buna2r, {i1rok. 243. Sufiksima -/a?n, -ni grade se slede}i pridevi: be4san pa1s be2dan `i1vot, ve2ran dru2g, vr1stan leka2r. 244. Nastavcima -{an, -a{an, -ahan tvore se slede}i pridevi: ne1sta{an de~ki2}, je1{na svi2wa, i1zda{an. 245. Deminutivnog zna~ewa su pridevi sa nastavkom -ikav: ne1bo mo1dri1kavo, {areni1kava vuni4ca. 246. U grupu prideva izvedenih nastavkom -en spadaju oni koji su postali leksi~kim re~ima: crve2n, zele1ni, rume1na, {are2n; 534 247. Pridevi sa nastavkom -at izvode se od imenica koje ozna~avaju delove tela: bra1dat, glava1tom, zu1bat, kra1kat. 248. Nastavkom -it gra|eni su slede}i pridevi: ve~i1ti, kameni1to, stasi1ta, ple1meniti . 249. Pridevi koji ozna~avaju ne{to, u ~ega su izrazite osobine pojma s imenom u osnovi, gra|eni su pomo}u nastavka -ovit: selo brdovi1to, Mla1va valovi1ta. 250. Op{teslovenski sufiks -ova nalazi se u osnovi glagola: go1dinovati, le1tovati, zi1movati; bo1lovati, ve1rovati, intere1sovati se, ru1kovati se, tu1govati, {ko1lovati. 251. Nastavkom -ira izvode se glagoli stranog porekla: adresi2ra, asvalti2ra, balansi2ra, glupi2ra{, gusti2ra. 252. Glagoli sa nastavkom -isa preuzetim iz gr~kog jezika postoje na terenu: baldi1so, kapari1{e se, mobili1{e, majstori1{e . 253. Denominativni glagoli sa nastavkom -i u osnovi infinitiva: boji4mo, brsti2, bu2nimo, ga1di{, gla2si, globi1li. 254. Neki glagoli izvedeni su od prideva: brza2{, debqa2 se, ve1{ se be5li2, da se veseli4mo . 255. Nastavkom -a gra|eni su glagoli od glagola: ble5ji2, gru2va, z5uje2, kr1ca, ku1ca, sr2~e. 256. Glagoli izvedeni od onomatopeje nastavkom -ka: bo1ckam, kr1ckaju, ku1cka, }u1{ka. 257. Nastavkom -nu izvedeni su glagoli: 535 bu1}ne{, bu1pnu, zve1cnu, zvr1cne, zu1cne{, ku1cnem. 258. Derivacioni sistem karakteri{u balkanske tvorbene morfeme. 259. Glagolski sufiks -isa preuzet je iz gr~kog jezika i vezuje se za niz osnova internacionalnog porekla. 260. Iz turskog jezika izdvaja se pre svega sufiks -xija. 261. Sufiks -a~ je, kao u ostalim balkanoslovenskim jezicima, pro{irio svoju produktivnost. 262. Neke re~i nazivamo motivisanima prema tome kako nastaju i {ta ozna~avaju: boda2~, gleda2qke, dvo`u1~e, `enotr1ga, marvewa2k, povr1zice, ~u1kavac. 263. Postoje lekseme ~ija je motivacija nastala onomatopejom: le1lek, na4sad, wu1wav, ~u1kati. 264. Vi{ezna~nost se ogleda u homonimima: a4rtija, buzdova2n, kondi2r, o1xak. 265. Neke re~i se mogu zameniti jedna drugom: buqu1na - sova, violina - }ema1ne, kla1denac - izvor, kovi1ka - sova, komi2n - dimwak, kumri1ja - gugutka, ku1rjak - vuk, stu1ble - merdevine, {a2jka - patka; 266. Neke re~i su zamenqive, ali sa {irim zna~ewem: ka1qavo - prqavo, kra4sno - lepo, luba2rka - kolevka, luda1ja - bundeva, naba1sati - nai}i, pro{e1vina - veridba, hi1tati - `uriti, xa4da - put; 267. Pojedine re~i su sinonimi u kontekstu: mala - sokak, mra2k - pomr~ina, po1gan - lo{, ka4dro - sposobno, pepeqa1v - sivkast, ce2| - pepeo kuvan u vodi. 268. Lekseme sa zna~ewem poku}stva: br1dilo, vuni1ja, gr1ne, gu1ber, gu1berica, da1rak, zastrawa1~a /kao i delovi ode}e: gu2w, pa5kli1ja, po4le, re4klo, ~ak{i1re?. 269. Turcizmi: a1baxija, abrono1{a, ajdu2k, a1krep, ala2l, a1len, a2lva, a1mbar, ante2rija. 270. Germanizmi: bankroti4rati, ba1s, bita2nga, bomba2rdovati, bra1on, bru1k, va4ga, va4zna. 271. Francuske pozajmqenice: balon2, ba2nka, banka2r, buke2t, bro1{, birokra1ta, velu2r, vi4la, vi4za. 536 272. Kletve i prokliwawa su sastavni deo usmene tradicije i folklorne kwi`evnosti. Razvrstavamo ih prema izra`enim motivima. 273. Navodimo kletve kojima se izri~e misao o smrti: Sta1ni, pa1ra ti sta1la! 274. Posebnu grupu ~ine kletve kojima se izri~e `eqa da taj i taj pomeri pame}u: Dabo2gda ti }u2rke mo2zak popi1le! 275. yeqa da prokletog prati nesre}a i u slede}em kolenu vidi se u primeru: Pro1klet da2n kad si se rodi1o! 276. Veoma su te{ke re~i upotrebqene kada se `eli da se loza nekome ugasi: Pu4sto ti osta1lo za tvo1jom gla5vo2m! 277. Ako je neko ne{to pogre{io, smatra se da }e ga pravda sti}i: Je2lka, je5ka1la za da2nce! Pu1ko da pu1kne{, raspolu5ti1o se! 278. yeqa da i posle smrti nema mira onaj koga prokliwu: Ta1m u Kamile2j da se ni1kad ne vr2ne{. 279. yenske kletve su prepoznatqive, u skladu sa povre|enim emocijama: Dabo2gda, kako pla1kala ova2 sve4}a, tako2 ti2 da pla1~e{! Dabo2gda pro1{la kao ku1~ka Pa2vlovica! 280. U ovim kletvama izri~e se `eqa da onaj prokleti pati za svojima: Si2we mo2re da se zusta1vi{! 281. yeqa da neko nema napretka, ni smiraja, ni sre}e nikad: Dabo2gda sle4pce vodi1o! 282. Maj~ina kletva ponekad sadr`i i dozu zdravog razuma: Si2ne, gro1m te ne ubi1o. 283. Osnovnu ideju blagoslova ~ine lepe misli: da nekome sve ide od ruke, da se doma}instvo {iri, qudi da budu zdravi, sre}a da ih prati, da se slavi slava u toj ku}i. 284. yeqa da nekome sve ide od ruke: U vese4qu i ra1dosti i1{li i do~eki5va1li! 537 285. Doma}instvo treba da se {iri i umno`ava: yeni1o, uda5va1o, ku1}a ti pe1vala, sto1ka ti se pa1tila, na vr4bi ti rodi1lo, a1mbari pu1ni, ko dre2n zdra1vi bi4li, kamari1salo i tr2ntalo ti se u xepo1vima, zlo1 da ne ~u1je{! 286. Ku}a da bude rodna: Dabo2gda ti se svu1da preli5va1lo, ni1kad ne sta1lo, to2 ku1pili sle4pci i ni{ta4ci. 287. Da qudi budu zdravi: Beri1}et i zdra2vqe na sva1kom ko1raku! 288. Neka ~oveka uvek sre}a prati: Bo2g te blagoslo1vio! 289. Da se podmladak `eni i udaje: Sto1pu da ti qu2be, ple1me ti se ne za1trlo! 290. Da se slavi slava jo{ dugo godina: Sve4}u pa5li1li i posku1ru se1kli do1 veka, dale1ko se ~u1li i jo{ da1qe! 291. Vrednuju se sposobnosti, zanati i ume}a: Ru4ka ti se pozla5ti1la! SINTAKSA 292. U deklinaciji govora sredweg toka Mlave ~uvaju se flektivne forme svih sedam pade`a, ali postoji i op{ti pade`. 293. Nominativ mo`e imati dve sintaksi~ke funkcije: subjekatsku i predikatsku. 294. U funkciji subjekta nalazimo potvrde u materijalu: vre4me se me2wa, mla4di oti1do{e, kro2v ~u2va ku1}u. 295. U funkciji imenskog predikativa nominative je zabele`en u slede}im primerima: o1ni su ne1ka fami1lija, te1tka mu vra~a1ra, sna1ja mu osta1la udovi1ca. 296. Subjekatski nominativ javqa se uz pokazne re~ce: ete2 ti ze1t, ete2 ti unu1~e, eve2 su de1ca u a5vli1ju. 297. Genitiv iskazuje centralna sintaksi~ka zna~ewa. 298. Pripadnost se mo`e izraziti posesivnim pridevom: Draga1nov de1da, Spa5si1na }e4rka, sna1jino ima4we. 538 299. Genitiv koji obele`ava odnos deo - celina potvr|en je u materijalu: kra2j od {ta4pa, kro2v od wego1ve {ta1le. 300. Genitiv poticawa zabele`en je u slu~ajevima: posejali smo seme paradajza, vre4me tehnolo2gije. 301. Konstrukcije sa prilo{kim izrazom: da2j ma1lo le1ba, i1mam mno1go ro1dbine na stra4nu, do1sta je proble4ma. 302. Genitiv sa vremenskim zna~ewem nalazi potvrdu u prikupqenoj gra|i: pre1tpro{le go1dine smo ima1li {te1tu, doseli1o se pre1tpro{le go1dine . 303. Op{te zna~ewe genitiva sa predlogom od je ablativno: u1zela od ~ove1ka, ako je1dno od kole5ni2 ne pi1je, ne mo1` se o1tne od na5ro1da. 304. Genitiv sa predlogom od pokazuje i pravac iz koga se kre}e: oti1{o od me1n, kad kre2nemo mi2 od ku1}e, de1re se jo{ od proda2vnice, kad po2|e{ od sta1nice ova1mo, mo2j o1tac po1{o od koli1be. 305. Posesivna konstrukcija sa genitivom i predlogom od uo~ava se u primerima: to2 mi od bra1ta de4te, drugari1ca od mo1je Mile1ne. 306. Genitiv sa vremenskim zna~ewem nalazi potvrdu u prikupqenoj gra|i: pre1tpro{le go1dine smo ima1li {te1tu, doseli1o se pre1tpro{le go1dine. 307. Genitiv s predlogom od ima ablativno zna~ewe: u1zela od ~ove1ka, ako je1dno od kole5ni2 ne pi1je, ne mo1` se o1tne od na5ro1da. 308. Posesivna konstrukcija sa genitivom i predlogom od uo~ava se u primerima: to2 mi od bra1ta de4te, drugari1ca od mo1je Mile1ne, od mo1je sna1je ma2jka. 309. Genitiv sa predlogom do ima zna~ewe zavr{ne granice kretawa: ni4je sti1gla do mo1sta, pra1tili ne do cr2kve. 310. Predlog kod u konstrukciji sa genitivom slu`i za obele`avawe lica kao ciqa kretawa: da i1du kod leka4ra, i1demo kod leka4ra. 311. Genitivom sa predlogom iz ozna~ava se mesto iz koga poti~e kretawe: vra5ti1li se pe1{ki iz Petro2vca, leka2r iz Ne1gotina. 539 312. Predlog preko sa genitivom ima mesno zna~ewe: pre1{o preko po1qa, prela1zio preko gro1ba, prega1zimo preko re5ke2. 313. Odmeravawe mesta radwe obele`ava se genitivom s predlogom oko: sta1vio za4voj oko gu1{e, zavi1la kr1pu oko ru5ke2. 314. Genitiv bele`imo i sa slede}im predlozima: pored, vi{e, ispod, ispred, izme|u, sa, vrz, pozadi, iza, izvan, blizu, o~i, pre, bez, zbog, mesto, nasred. 315. Veoma je `iv posesivni dativ: bi5la1 sam mo1jem u2jcu ko2 }e4rka, mo1jem mu2`u te1tka bi4la vra~a1ra, mo1jem ~ove1ku de1ca, mo1jem o1cu pr2vi bra2k. 316. Dativ namene i davawa: sprema1la sam si2nu za sva1dbu, da ba2cim koko1{kama da kqu1caju; sna1ji da2m ko{u1qu, da5va1li smo jedne2m siroma4hu sva1{ta, da1dosmo po je1dan du1kat sva1kem dete1tu . 317. Zabele`en je dativ koristi - {tete: o1}emo da ku2pimo ne1{to deca1ma, ku5pi1o po1klon ma2jke, Vla1si mr2tvima da5ju2 da2}e, da name2ni svo1jim mr2tvima. 318. Simpateti~ki dativ: o2n name2{}a `ena1ma ki2~mu, nama1`i dete1tu ra1nicu, svi1ma im name2{}a i ru2ke i no1ge. 319. Adresat /sa glagolima govorewa, mi{qewa, ose}awa?: ja2 sam re1ko `anda5ri1ma, pri5~o2 bo5lni1~arke, obe}a2va sva1kem. 320. Dativ s predlozima: sju2ri se do2l ka Po1petove ku1}e, tr~i4mo ka Ma2lom Cr1ni}u; to2 }e zavr2{imo kno1}i, i1ma da sedi4mo kno1}i, oti1{o prema re5ke2, bi4li prema me1ne do1bri. 321. Osobina akuzativa izra`ena u prizrensko-timo~kim govorima: mi2 posta1vimo sto1lovi za sva1dbu, poski2dam ti2 xa5ko1vi. 322. Zabele`en je akuzativ sa zna~ewem predmeta radwe: svi1 to2 pi1ju, gle1da{ wi1nu mu1ku, ima1la vo1qu. 323. Akuzativ uz odri~ne glagole sa funkcijom objekta: ni4sam vi1do le1p{u `e1nu, ne je2m ma4sni par~i1}i. 540 324. Akuzativ sa zna~ewem predmeta radwe: svi1 to2 pi1ju, gle1da{ wi1nu mu1ku, ima1la vo1qu, vole1la pe1smu. 325. Temporalni akuzativ: dru1gi da2n se sla1vilo i1sto, i1sti da2n ju pra1tim po1klon, dotr~i2 tu5na2 na ta2j da2n. 326. U funkciji logi~kog subjekta javqa se akuzativ: `a1o me za te1be, sad me `a1o kad u1mro, ba{ me `a1o za wu2; 327. Akuzativ se sla`e s predlozima: u /do1{o u a5vli1ju?, na /le1go na kre1vet?, za zavr5{i1o za leka4ra?, niz /svuqa2 se niz ba1samake?, pred /ped ku1}u?, pod /pod kre1vet?, po /i1du po devo2jku?. 328. Vokativ se upotrebqava za obra}awe i dozivawe: de1do, }u da pogi1nem, Mari1jo, po2|i ku1}i, o, qu2di, bra1}o mo1ja. 329. Osnovna instrumentalna zna~ewa zabele`ena u govoru Mlave su slede}a: vreme, na~in, oru|e-sredstvo ili dru{tvo. 330. Instrumental oru|a: pokazu1je pr1stom, sve nas o1plete jezi1kom, 331. Instrumental za ozna~avawe prostornih odnosa: te2m pu4tem se ne i1de, ti2m pu4tem ne prola1ze, i1{li dru1mem. 332. Instrumental za ozna~avawe nosioca stawa: ja2 kli1mnem gla5vo2m, samo ma2{e ruka1ma ka brqi2v. 333. Temporalni instrumental: ra4dila je i sve4tkom i pe4tkom, o2n ra2di i subo1tom i nede1qom, dola1zio ku1}i zo1rom. 334. Instrumental s predlozima s /sa? u zna~ewu socijativa i sredstva: ni4je i1{o sa `anda5ri1ma, razgova2ra s bolesni4kem, nala1zimo se s mo2mci, sa je5tr1vu ne govo1rim, o1remo s gove1dima, pa ga zave2`u s kono1pac. 335. Instrumental sa ostalim predlozima: pod /du2va mi pod ko1{ pro1maja?, nad /stoji2 mu nad gla5vo2m?, pred / zasta1nu pred sva1ku ra5skr1snicu?, me|u /me|u na5ro1dom?, za /tr~i2m za ko1lima?. 541 336. Lokativ sa predlogom u ima razli~ita zna~ewa: mesno /bi1o do1bar u {ko2li, ugre1jemo vo1du u bakra2~?, na~insko /ju2re u to2j pa1nici?, vremensko /sekira2{ se pri5li1~no u sta1ros, pogi1no u ra1tu?, u frazeolo{kim izrazima /o1na ne mo1` da bu1de u pra4vu, osta1ne mi `e1na u dru1gom sta4wu?. 337. Predlog na slu`i za obele`avawe mesta: dr`e2 si2na na kole1na, kr2v na kukuru1zne {u1me, na da1saka od kapi1je, na pi1jac; na~inske odredbe: nosi1le {qi1ve na ra1me, no1si{ to4rbu na grbi1nu, upr1ti{ obra1micu na le4|a; vremensko zna~ewe: dve2 go1dine bi1o na robi1je, kad je do1{lo da se pla2ti na kra1ju, na kra2j slu5`e2wa. 338. Dva su osnovna zna~ewa lokativa sa predlogom po, mesno i vremensko: i1{li smo po {u1me, nemo2 d i1de{ po {u1me no1}u, sad po da4nu, ni4je po no1}i; na1ma je sla1va tre1}i da2n po Bo`i1}u, }u da kre2nem ne1ki da2n po nede1qe. 339. Uz imenice na -a koje ozna~avaju mu{ka lica atribut je u singularu mu{kog roda /slagawe po zna~ewu?, a u pluralu se nalazi u `enskom rodu /slagawe po obliku?: Bi1o je do1bar sudi1ja, Panko4vac; To2 su sve1 pra2ve pija1nice. 340. Kolektivne imenice na -ad ne javqaju se u tom obliku, nego u mno`inskom: Prasi1}i ri1ju; Teli1}i pi1ju vo1du; Juni1}i pa5su2 tra4vu. 341. Uz neke glagole javqa se re~ca se: Obezobra1zila se kao va1{ka; Zagnoi1la se ra1na, koxa2; uz neke druge se ne javqa: Dodija1la i bo1gu i na5ro1du; Dosa5di1lo mu da ra2di; a ima i onih sa dvojakom upotrebom re~ce se: Bri1nem o we1mu; Bri1nula se kad dolazi. Провером нашег језичког материјала утврђено је да наш говор има сличности са говором Левча, Ресаве, Ђердапа, Доње Мутнице и Трстеника. После свеобухватног испитивања задате регије, на основу прегледане грађе, компаративне анализе нашег говора са другим говорима, синхроног и дијахроног приступа језичком проблему, можемо закључити да је говор средњег тока Млаве косовско-ресавски, те да се његове особине поклапају са особинама екавске зоне старијих говора, где припада Левачки говор, као и са особинама говора Браничевске области. Крајњу тачку Браничевске области на југу представља Кучево, а на истоку Голубац. 542 Како и један и други говор припадају северном поддијалекту, наш закључак се своди на то да говор Млаве такође припада том поддијалекту косовско-ресавског дијалекта у коме доминирају добро познате језичке одлике. Из области прозодије издвајамо ограничење слободне дистрибуције акцената у речи, под чим се подразумева ликвидација окситнезе кратке ултиме, као и ограничену дистрибуцију квантитета. У вокалском систему карактеристична је замена гласа јат са различитим варијантама зависно од позиције у речима. У области вокалске дистрибуције иде се ка ликвидацији вокласких алтернација у зависности од тоналитета претходнога консонанта. На плану деклинације уочена је постепена атрофија морфолошких дистинкција у множинским облицима. На плану конјугације карактеристично је сужавање морфолошких дистинкција а односи се на употребу инфинитива и имперфекта, као и неких облика презента. 543 DIJALEKATSKI TEKSTOVI Sva1dbe u mo2m kra1ju - U ovo1m na1{em kra1ju mi2 i1mamo po1la vla1{ki `i2vaq, po1la sr1pski. De3sna uo1bala Mla1ve ima jeda1najst vla1{ki se2la i pe2t sr1pski, a le2va o1bala Mla1ve dva2 vla1{ki se1la i pe1tnajst sr1pski. uo1ndak, mi2 sa1d u tom na1{em `i5vqe2wu, ne1{to smo popri5mi1li i od ti2 Vla2ha i o1ni od na2s. Ali i1pak o3ni vi1{e su od na2s za1dr`ali svo2j ta2j mentalite2t u `ivo1tu, ne1go mi2 Sr1bi. Mi2 smo ti2 kuj u1vek tra2`imo no1vo, dok kod wi2 sta2lno se ~u2va to2, to2 sta2ro. I sa1d kod na2s posto1ji od stari1ne da o1tac, kad i1ma dva2 si2na ili dve2 }e1ri, o2n wi1ma osta1vqa na5sle1dstvo tako2 da sad1, bez o1bzira da l je je1dan od si1nova oti1{o na {ko1lu eli ni4je, to na1{e imovi2nsko pra4vo za1dr`alo se do dana1{weg da2na, bez o1bzira {to smo mi2 ra5di1li za mo1jeg bra1ta, stari1ji od me1ne i {ko1lovo se, kad bu1de na{ o1tac premi5nu1o, o2n tra2`i polovi1nu. To2 je ne1{to {to je e1to kod nas osta1lo, pa ka2`u sada da to2 ni4je pra1vilno. Tre1ba da se done1se za4kon da je1dan si2n, ko2j osta1je u ku1}i, na we1ga se preno1si imovi1na, a ona2j po1{to je {ko1lovan, ne2ma pra4vo da ni1{ta nasle|u1je vi1{e, ili se1stra. To2 je to2 na1{e /ovaj? imovi2nsko pra4vo. Dru1go, ja sam po1~o da svi2ram kada mi je o1tac do1{o iz ro1pstva ~etre2st pe2te go1dine. Do1no mi je je1dnu harmoni1~icu iz Ne1ma~ke mu1zik mine2r sa dva1js ~e1tri ba1sa, ali u ovo2m na1{em kra1ju ni4su ima1li qu2di ni1ti mu1zi~ari, ko1ji svi4raju klavi2rsku harmoni1ku. Ima1o je1dan tu2 u Petro2vcu, ne2ki ma2jstor Mi1lan i ja2 sam i1{o kod we1ga. O@2n je po1sle oti1{o na a1kciju ~etre2s {e2ste go1dine /a ovo2? [a1mac-Sa1rajevo, Br1~ko-Ba2novi}i da svi2ra. Bi4la o4vde ofo2rmqena Petro1va~ka briga4da i ta1mo, i ja2 sam osta1o da ne2ma ko2 da me u~i2. I o1nda sam ne1gde ~etrde1set se2dme go1dine oti1{o u Be1ograd i ku2pim dru1gu harmoni1ku, o1tac mi ku2pi i da4mo je1dnom ma2jstoru. Da to bi1o ne1ki Bra4na u Be1ogradu, te prera2di mi tu harmoni1ku na dugmeta1ru. A ku5pi1o sam i klavi2rsku. Ni3je ima1la tad kod ne1kog Ili1je Gavri5lo1vi}a Xo1nija i ima1o je ne1ki E$ro Drobe`a2n. Wego1va mati i mo1ja ma1ti su ne1ke se1stre, ova1ko da2lwa ro1dbina. E sad 544 mi2 smo se po{tova1li, kao bra1}a smo od te1taka, i o2n me u~i1o. Tada je bi1o pede1set di1nara ~a1s, a mo2j o1tac ra2di za tri1jes di1nara na1dnicu, i sad kao fi1zi~ki ra2dnik ce2o da2n. A ja2 sam pla5ti1o pede1set di1nara ~a1s. To2, i o1ndak o2n oti2dne u vo4jsku ~etre2s o2sme go1dine. Ja2 oti2dnem u Smedere1vsku Pala2nku kod Kr2wevca, verova1tno zna4te za we1ga. To2 je na1{ na2jve1}i harmonika2{ bi2v{i /o2n je premi5no2? koji2 je sr1psku mu1ziku to1lko zadu5`i1o i na2s harmonika4{e sa mu1zikom i sa harmoni1kom. O@n je pr2vi ko2j je na be2~kom ra1sporedu prona1{o da du2rske i mo2lske le1stvice is-svi1h dva5na2js tonalite4ta svi2ramo sa i1stim pr1storedom. Ni4je kao kod klavi2rske harmoni1ke, to ne mo1`e da se izve1de el o1na svi2ra dva2 re4da. Mi2 svi2ramo harmoni1ku na {e2st. I to2 ni1ko ni4je do tada do we1ga zna1o sam1 o2n, to2 je o2n prona1{o da se tako2 svi2ra. O!ndak, kod we1ga je bi4lo jo{ sku1pqe za u~e2we, pe2sto di1nara tra5`i1o je za ~a1s, ili dve2 i po hi1qade za me1sec da5na2. Plus da pla2tim sta2n tamo gde stanu1jem i to2, a kra1va je bi4la na o1tkup, bi1o o1bavezan o1tkup ta1da, tri2 i po i1qade ta1~kice. Zna2~i se1dam i1qada, ali ti2 samo za tri2 i1qade mo1`e{ da paza2ri{ za one2 pa1re, ali ne mo1`e{ bez ti2h ta1~kica. Ako si pre1do kra1vu, mo1`e{ da paza2ri{, ako ni4si pre1do kra1vu ne mo1` u proda2vnicu da ku2pi{ ni1{ta. I ta1ko to2 i1{lo. O!nda kod nas su o1bi~aji kad svi2ra{ sva1dbu, ne1ko se o`e1ni, o1ni to2 ogla2se pra5ngi1jom. To2 je je1dna ova1ko one2 sta2re grana4te {to su bi4le, pa se to2 na1bije ba5ru1tom i zemqo2m. Ima1o ci4ndar ne1ki, se posta1vi, pa2li se i o1na pu1kne- pa2p, zna2 se da se ne1ko o`eni1o. Ima1la je na5re1dba, ogla{e4we, pa je o1ndak ima1la pro{e1vina, go1zba kod devo2jkine ku1}e. Mlado`e1wini go1sti se sku1pe i pone1su da1rove i i1de se kod devo2jke, da se to2 prosla1vi i to2 se nazi5va1lo pro{e1vina, a devo2jka du4`na je da sva1koga go1sta daru1je. U to2 vre4me ni4je bi4lo ova1ko osku1dica- koje2m ~ara1pe, na5zu1vice, `ena1ma mara1ma, a je1dno-dru1go tako2 ma1wi da1rovi. E sad, kad je sva1dba, o1ndak mlado`e1win o1tac i ma1ti su du4`ni da spre2me sva1dbu. A o1tac i ma1ti mla2dini su du4`ni da spre2me devo2jke da done1se da2r. Ni4je mo1glo da se uda2, da o1na do2|e ova1ko sa1mo, a1jdemo d-i1demo da u1zmemo devo2jku iz va5ro1{i, dovede4mo je ova1mo, prote1ramo je1dan da2n, u nede1qu ru4~ak, i to2 je to2. O!1ndak na4rod u subo1tu se sku1pi, to zva1lo se me5{e2we. Do4|i da vi1di{ {ta ta2 mla2da do1nela iz ku1}e, iz koje2 o1na do1{la. Ako je iz ne1ke, bi1}e, imu}ni1je ku1}e, ne1ki, ko1 je bi1o doma1}in, o1na do1nela vi1{e, do1bro, ako ne1ka siroti1wa, ona je1dna ko1la. Al 545 o1bi~no i o1ni su tad zna1li da se dovi5ja1u seqa4ci, pa u1zmu, da u do1govoru s pri1jateqima kao do1nela to2, pa po1slem, zna2{, vra2te, po1la stva5ri2 od to1ga. Zna2~i, tu2 je bi4la du4`na da done1se is-po~e4tka po je1dan kre1vet, po1se dva2 kreve1ta, pa dve2 sla1marice, pa ne1ki ~e1tri-pe2t ja1stuka. O1!ndak u to2 vre4me bi4li i kufe1ri, od vu1ne pra1vqeno, pa tu2 i ne1koliko pe{ki4ra. O!ndak da2r da da1ruje u ku1}i go1ste, ba1bu, de1du, de1vera, je5tr1vu, ko1ga i1ma. Ima1la je to2 sve1 i to2 se, sku1pi se se1lo, i mi2 svi2ramo i o1ndak is-ko2la zove2 wo1zin bra1t ili ne1ki dru1gi: Ajde, mlado`e1wa, pla4ti da2r, pa da ski2damo da2r. O@n pi2ta koli1ko, ona2j ka2`e: iqada2rka. A, a, ne! Vra5ti1te da2r /zna1{ to2 kao ma1lo {a4la?. Okre4ni-obr4ni da to2 dve1sta-tri1sta di1nara u to2 vre4me. A!jde sa1da broje5du22, sku1pe se o1ni. Ju, ju, gle ka1ke do1nela pe{ki4re, ka1ke do1nela ve5`e1ne ~a5r{a1ve, vi1di kako ve5`e1ni }ili1mi, vi1di ovo2, to2 i sad, a1jde sad igra2nka. Po1sle igra2nke ve~e1ra. uo1bi~no u subo1tu u to2 vre4me bila1 je ve~e1ra: zako1qe se o4vca, pa se sku1va ku1pus. I svi4wa je1dna se ugo1ji debe1la, ni4je ka sad da je ima1o ro{ti2q ili ne3{to, ne1go na ra4`aw. I sad od te2 svi5we2, od one2 u1trobe pra1vi se kavu4rma, sku1va se, pa i1li se me1qe u ono2 ma{i4nu za me2so, pa se doda2 peri1na~, pa se napra1vi kao je1dna musa1ka. I to je ve~e1ra u subo1tu, samo dva2 je1la, ne2ma vi{e. Kad bu1de nede1qa svi go1sti koji2 do2|u na sva1dbu... Ako je ta2j doma1}in kod me1ne do1no pra2se ja sam du4`an we1mu da vra2tim pra2se. O!nda svi done1semo po pe~e1no pra2se, balo2n vi4na, poga1~u, tad to2rte jo{ ni4su gra5di1li, bi4li kola4~i u to2 vre4me na ~a1{u. Ume2si se o1bga i o1ndak ~a1{om se1ca{, ova1mo se tu1ri tawi2r sa {e}e1rom, o4vde je1dan tawi2r sa vo1dom i sad ti2 u1zne{, ~a1{om odse5~e2{ kola2~, i ispe~e2{ u tepsi1ju, potu1ra{, ispe~e2{, kad se ispe~e2, ona1ki vru4}i o1dma u onu2 vo3du i u ona2 {e1}er. E to2 su bi4li kola4~i. Dru1gi kola4~i ni4je ima1lo. I o1ndak pra2se se da5va1lo doma1}inu po1lak. A mo1ja je ova2j `e1qa dal }u da da2m doma}i1nu polovi1nu od pra1seta do2wi de1o, eli go2rwi de1o. O!bi~no mi2 koji2-smo go1sti, mi da5je2mo ga1zde od polovi1ne, lopa1tica i gla4va, a nama osta1je ku1kovi i ovo2 do4le. O!ndak doma1}in, o2n zako1qe svi4wu, da bu1de {to ve1}a i {to de1bqa, o1ndak ni5- se zna1lo ko sad, nemo2j da je1de{ ma4sno, el }e da do1bije{ holestero2l. Tad se to2 gle1dalo da je2{ {to vi1{e ma4sno. Napra1vi se od kupu1sa sala4ta i od ki1sele papri1ke pa to2 se je1de, pi1je, ko1va sa vi4nom, doma2}im vi4nom. Ovo2 {to o1ni ka2`u ne va1qa da 546 pi1je{ od be2le te5le2, od lipa2rije, od cr2ne te5le2, to sve1 }e da se razboli2{. A kad pi1jemo ova2 so1k, {to tu1rane sve hemika2lije, o1nda ne2}e{ da se razboli2{. I ondak je1dna ~a1{a, luka1ta, ima1la od tri2 de1ci, ni4-se u to2 vre4me gle1dalo da l sam ja2 zdra1v, da l s ti2 bo1lesna, da li ne1ko, ova2j, ova1ko ka na bubo2n zava1ti{ i pi1je{. Je2{ ono2 me2so i pi1je{, da2{ ~a1{u one2m dru1gom iz ko1ve, pome2ra se to2 i i1de, raki1ja bi4la u fla1{u, ma2le one2 li2tarske fla1{e, pa po1la i od li2tra, {to go4re zavr2nuta, do2|e boka1ta ova1ko, zna2{, stari1nske, zna4te vi to2. I ondak {i1pka, zove4mo mi2 ona2 pla4va tra4va `enotr1ga, napra1vi se {i1pka i sad pi2, pi1jem ja raki1ju pa te1b doda2m, ta2 fla1{a i1de dok se ne po1pije ce4lo ukru2g. To je tako2 bi4lo, o1ndak prikazu1je se ~a2s. Posta1vi ga1zda ru4~ak, ru2~a se i sad - a1jde, pomo1zi bo2g, ku2me i staro4jko, i svi osta2li go1sti. Od na1{ega dra2goga ku2ma je1dno pra2se, ~orba1luk eli tepsi1ja el lo1nac, dve2 ka{i1ke, dva2 tawi4ra, ~eti1ri ~a1{e, ~a2s do1no, ~a2s do~e1ko, bo1`e da2j da mu se vra2ti. Balo2n vi4na, ako je vi4no, sve mu se do1bro oko ku1}e vi1lo, ako ni1je vi4no, vodi1la mu ga1zdarica. Pa o1ni vi2~u to2 za sva1dbu, to ova2j sva1kemu se to2 prika2`e ~a2s, {to je do1no da ~u1je na4rod. E!vo, od staro5jke to2. Staro4jka je bi1o du4`an da done1se za mla2du si1to, da done1se za de4te kori1to. Sad se ne se1}am ono2 tre1}e. Tri2 stva4ri mo2ra staro4jka to o1bavezno da done1se, mo1`e dru1go jo{ uz to2, al to2 je staro5jki1na bi4la du4`nos da se ro1di de4te tu2 i sve to2. E sad, a1jde, se5~u2 se pra1ci i pred sva1koga go1sta ona2 polovi1na pra1seta se tu1ri. On je do1no od ku1}e poga1~u, do1no pe~e1nu koko2{ku, do1no te2 kola4~e i sad tu2 se je1de, do1no si1ra. Doma1}in s je1dnu svi4wu ugo1sti sto go5sti2, el o2n potu1ra ono2 wego1vo pe~e4we, i sva1ko u1zme po je1dno ono2 pa4r~e. Ona2j ka2`e debe1lo, ona2j ka2`e ni4je, a da2j ti2 na1{e pe~e4we i tako2. Kad se zavr2{i to2 {to ti osta1lo, ni4si poje1o, to2 ku1pi{ i vra1}a{ ku1}i. Sutrada2n spre2ma{ dru1go, sad je dru1gi da2n, dola1ze po1|ani. O!1ndak gazda je du4`an da od tvo1jeg pra1seta, bez obzira da1l je tvo1je dal ni4je da odse5~e2 lopa1ticu tako2 da ga1zdi osta1je je1dna lopa1tica, i po1la, i gla4va. Po1|ani dola1ze, dono1se pra2se, dono1se da1rove. Sva we2na fami1lija, za mla2du-ne1ki cipe1le, ne1ki mara1mu, ne1ki kapu2t, ne1ki su1kwu, bi4lo {ta1, to2 je za mla2du. Mlado`e1wi mo` da se done1su ~a1rape, pe{ki2r, tako2, ne2ma ode4lo za we1ga, a za mla2du o1tac iz ku1}e o1bavezno pa2r ode4la, cipe1le, no1vo ode4lo, sve to2, i to2 se prika2`e ete2 u so1bu, i1de sve1, i da pla2timo. Ti2 va1di{ ko1lko ko2 i1ma, ne1ki ba2nku, ne1ki di1nar, ne1ki de1set di1nara me1}emo. Aj to2 da se pla2ti. Vi1deli smo {ta su po1|ani do1neli. 547 Po1|ani pla2}u, mla2da pripa1{e kice1qu i o1ndak oni2 mo2mci {to su nosi1li poslu`a2vnik te sta1ve pa1re da da ku2mu, ku4ma usta1je, qu2bi se sa mla2dom i mlado`e1wom i wo2jzi te pa1re da5je2. To2 je za mla2du. Tu2 je bi4lo. Dru1gi dan su po1|ani, bu1de i1sto igra2nka za po1|ane, ono2 se~e se ono2 {to je osta1lo. Osta1lo pe~e4we, a ovo2 od nas {to smo donosi1li kao da i1ma i prase1}e pe~e4we. E sad, po1sle, kasni1je je bi4lo to2 da po1~eli do1le u Sti4gu da spre5ma1ju i po1dvarak, }ure1}inu, pa o1ndak spre5ma1ju o1ni, kod wi2 se na1{lo pra2se `i4vo, a ce4lo pra2se da2{ doma}i1nu. Ni4je ka mi2 {to smo nosi1li pe~e1no i o1ndak, o1ni to ispe~e5du2, dru1gi da2n i to2 za po1|ane, sa1mo mla4di, prase1tina, da bu1de i po1dvarak. To2 je bi4lo u to1me. Tre1}i da2n je bi4la sva1dba da se vesele2 poslu{ni4ci, to2 je u to2 vre4me bi4lo ka sa1da, pla5ti1li kafa1nu. Ja2 sam slu1{o kod te1be kad si ` eni1o si2na, i ti kod me1ne, i sad kad do2|e u5to1rak, e sad mla2da i mlado`e1wa da vi2mo {ta zna5du2. Mi pose1damo, mi2 kuj smo poslu`ni4ci, da ne slu2`e mla2da i mlado`e1wa. Sad ono2 {to osta1lo od ponede2qka, ako ova2j, ku1va se no1va su1pa pa o1ndak pe~e4we prepr`a5je se, ne1ki vo1li el i1ma ki1sela papri1ka, aj us pe~e4we ispr1`ite tu papri1ku, da2j o4vdi da se je1de, sve vi4no, ono2 i1de, i ski5da1ju kod doma}i1na, ako oni2 ve2zani ve2nci sa papri1kama, tu1ri mu tu2 na ko1ve sa vi4nom i ra5`we1ve, gde osta1la gla4va pra1seta. Natu1re mu i we1mu, ta2j ve4nac sa papri1ke, i lu1ka, kros se1lo. I!1demo i mi2, mu1zika, mo2ramo da svi2ramo, a kod sva1ke ku1}e ~u1kam na kapi1ju. Ehe2j, doma}i1ne, eee, e1vo i1de sva1dba, pa a1jde. I on izno1si ko1vu vi4na, slu2`i go1ste, pi1je od ono1ga vi4na, od pra1seta lomi2 od gla5ve2 ne1{to, aj kod ono1ga. To2 se obi2|e se1lo i sva1dba se u to2 vre4me zavr{a5va1la tako2. To2 je bi4lo u te2m na1{em kra1ju. Sad i1ma ra2zne varija1nte, sam svi5ra1o po ce4loj Srbi1ji sve to2, ti2 Sti5`ani su, jo{ u to2 vre4me su bi4li mno1go napredni1ji od na2s, o1ni su te1rali sva1dbe. Ima1o sva1ki, kad pra1vio ku1}u, je1dnu sa4lu tako2 sa je1dno o1sam me2tara pu4ta ~eti1ri mo1`da i de1vet me2tara, i o2n zna2 da u tu2 sa4lu mo` da sta1nu ~etre2s go1sta i o2n to1lko zove2 ne2ma tu2. A ova1mo kod na2s je bi4lo do2|e zi2msko vre4me, ne2ma siro1ma, i1ma je1dnu so1bu, i1ma ne1ki tre4mi} ta1mo, da2j ~u1mom se zagra2di, oni ci2gle me}u pod no1ge od zi5me2, su1pu dok posta1ve na ce4lu ovo,2 o1na se zaledi1la, ova2 kra2j vru2}, ova1m se zaledi1la kad zi2msko vre4me i tako2. A ve} Sti5`a1ni, o1ni su bi4li moderni1ji i to2 je u to2 mo1je vre4me bi4lo tako2. O1ndak postoja1le su za5ve1tine u se1lu, to2 je za5ve1tni da2n kad ce4lo se1lo sla1vi ta2j i1sti da2n. napri4mer u mo1jem se1lu je Spa1sovdan, u dru1gem je Tro1jica, u one2m tre1}em je 548 \ur|evdan i tako2 re2dom, i o1ndak, ta1da su tvo1ji pozna1nici ko1ga i1ma{, pa i ro1dbina, i1dem kod wi2 na ru4~ak, a o1ni sutrada2n, kad u tvo1jem se1lu za5ve1tina, dola1ze. Mi2 mu1zi~ari bez i1kakvog zva4wa i1demo po ta2j za4pis de1 }e da svi2ramo igra2nku, to2 rani1je bi4lo ili mo2mci is to1ga se1la pi5ta1u me je li, o1}e{ ti na1ma da svi2ra{ igra2nku... Koli1ko tra2`i{ {to1 }e{ da do2|e{ i sa1mo za nas da svi2ra{ igra2nku? Ne da4mo ni1ki da i1gra od ovi2 stra2naca. *Bi4li qu1bomorni na devo2jke ka [i1ptari?. Da sad ne1ka devo2jka, do2|e stra1nac i da vo1di pred wi2m ko1lo u wego1vom se1lu, de2, to2 bi za we1ga bi4la sramo1ta, jer o1ni ima1ju svi1 ti2. I ti2 im ka2`e{ za dola1zak, toli1ko i toli1ko. Ko1me vi2 ka2`ete da svi2ram, to1me }e da svi2ram. Eto, el vi to2 od me1ne do1bro? I ajde, napra1vi se igra2nka, i o1ndak na4rod gle1da: Je2, a ~ija2 je ovo2 devo2jka, pa ~iji2 je ovo2 mom~i2}, ju gle2 kaki2 je pora2so, pa gle kaki2 je le2p, pa gle kako le2po i1gra, pa gle ova2, ka1ka je le4pa devo2jka, pa gle prenovi1li je pre2. Pa je u to2 vre4me bi4lo na za5ve1tinu, na va4{ar, na sla1vu se na2jvi1{e obra1}alo da se preno1vi devo2jka, mo1mak, mom~i2}, de4te, ako ovo2 ma2lo, i ra~una2 se ka1ki je to2 doma1}in. Ni4je se tvo1jem dete1tu mo1go da ku2pi no1vo ode4lo za za5ve1tinu, za sla1vu i to2 su bi4le te dve2... I onda postoja1li su va5{a1ri. Va5{a1ri su po va5ro1{i, eto tu2 u Petro2vcu je Proko1pqe va4{ar. Ce1o kra2j ove2 o1p{tine sku1pi se na ta2j va4{ar, sad tu2 se ne1{to proda5va1lo, ova1mo zele1na pija1ca, ova1m sto1~na pija1ca, ali od po5dne2 po~i1wu igra2nke. I sad se tu2 vi1di koja2 je mu1zika na2jbo1qa, de su na2jbo1qi mo2mci, de su na2jbo1qe devo2jke, i ondak na4rod i1de i {a1cuje. Kad do2|e pred je1sen ima1li smo ona2 dru1gi va4{ar, dru1gog sete4mbra, ve} ka1`e: Ej, ~ija2 je ovo2 devo2jka? Te2m i te2m. El i1ma{ ti ne1ku ve1zu da pi1ta{ el }e o1ni da je uda1ju, ja2 bi `eni1o mo1jeg si2na, al o1na mi se svi2|a. Jel, a ~iji2 je ovo2 mo1mak, ju, gle kaki2 je le2p. Kad bi te1o da se `e1ni, ja2 bi mu da4la mo1ju }e4rku i tako,2 tu2 se dola1zilo do te2 ne1ke pri2~e, da po~i1we da se uskla1di da l }e da se pra1ve sva1dbe. Mi2 svira4~i, ja se mi1slim po{to sam bi1o poznati1ji u ove2m kra1ju, uvek sam ima1o mo1ju mu{teri1ju. Da ne i1dem na sle4po d-u1znem armoni1ku i da tu1rim us plo2t, ~e1kam da me ne1ko vi2kne: Aj, el ti2 ne svi2ra{ za ni1koga? Pa ne svi2ram, do1{o sam ova1ko. El o1}e{ da svi2ra{ za na2s? Pa o1}u. Ku2j ste vi2? Pa mi2 smo. Ko1lko i1mate moma5ka2? Pa i1ma nas deseti1nu. Onda tu2 i1ma da svi2ram je1dan sa2t. Ova1ko sam ima1o Tr1nov~e, Ka1menovo, Kne`i1cu, Za5br1|e i Petro1vac, o1bavezno jedno pe2t se2la. Po1~nem da svi2ram u 549 jeda1nest sa5ti2 igra2nku, no}a1s u jeda1nest zavr2{im, el o1ni kako u koje2 se1lo na2jda1qe. Pr2vo po~i1we da i1gra pa se nasta1vqa u ono2 dru1go, u ono1 tre1}e, i onda smo zna1li za me1ne da ja2 sam to2 kao me|u vi|eni1jim harmonika5{i1ma. Za sve to2 ova2j sve na2jbo1qi mo2mci kod me1ne igra1ju, pa ~ak su zakazi5va1li i Vla1si, do2|u Milano5v~a1ni, Ve1liko Se1lo, a vla1{ko se1lo. A bre, ma2jstore, al o1}e{, bre, za nas da svi2ra{, da mi2 do2|emo da i1gramo kod te1be. O!}u, al kad }e vi2 da po2|ete, pa mi2 pre2 }e da se vra2timo ra1no. El mo`da po1~ne{ ti2 da do2|e{ u jedana2jst sa5ti2? Pa da do2|em. Ajde, i po1~nu o1ni. I kada do2|u moji Trno5v~a1ni ja2 im ka2`em: Zna4te, sad po~i1wu moji Trno5v~a1ni, Kameno4vci, Za5br1|ani, i1grajte u ko1lu. Al o1ni ima1ju da sada igra1ju napre2d. I svi2ra se ta2 igra2nka. To se do1bro pla5}a1lo u to2 vre4me, bar ja2 sam napla}i5vo2 negde oko pe5-sto1tina di1nara. Bi4le one2 zele1ne pestodina2rke je1dno ko1lo, a pra1vilo je, otkako sam po1~o da svi2ram, bi4lo ono2, sad to2 vi1{e ne2ma, po{to ve} to2 i1de, izmo5de1lo se, na1dnica je ko1lo. Ko1lko na1dni~ar dana1s, je1dan fi1zi~ki ra2dnik zara2di, to1lko da mu svi2ram je1dno ko11lo de1set minu5ta2. I onda ti2 va5{a1ri. Qu2di sa stra5ne2 gle1daju i sad ne1kem se svi2|am, ne1kem ne. Oda1kle si ti2 ma2jstore? Oda1tle i oda1tle. El i1ma{ pogo1|eno za tu2 i za tu2 nede1qu. Ja2 sam te slu1{o tu5na2k, ve} ce1o sa2t i i1{ao sam za tvo1jim ko1lom. Kako ti svi2ra{, me1ni se svi2|a da pogo1dim ja2 sva1dbu. Mo1`e. Koja2 nede1qa? Tad i tad. El i1mate pro{e1vinu? Ta2 }e sva1dba da te ko2{ta. Kra1va je bi4la sva1dba. Ja2 sam uzi1mao kra1vu na sva1dbu sa na2s ~eti1ri dru2ga. Ja2 sam pr2vi uve1o u mo1je dru4{tvo sa1ksofon, pr2vi sam uve1o violi4nu, pr2vi sam uve1o peva1~icu, pr2vi sam uve1o gita4ru. Onda, kad sam ja2 po~i1wo da svi2ram, mi2 smo i1{li dva2 svira4~a i bi1o ona2 to2bo{, pa po1sle Ci1gani crqena1~ki se1te se pa napra1ve def, i na dr1ven ba1s, i uda1ri pa ci1ma, pa to2 bi1je se kao dva2 ri1tma, pa ondak po1~nu da odo1vut Sti5`a1ni i odo1vut Mora4vci da dovo1de peva1~icu. Ja2 sam ima1o ne1ku ma2lu Mila2nku, tu2 iz Dubo1~ke. I sad po nek1i pu2t pe1va. To2 je bi4lo tale1ntovano de4te, strahovi1to pe1valo. Ja2 sam wu2 za dva2 me1seca spre5mi1o pro1gram za sva1dbu. Da je i o1na pe1vala kad je bi1o Go4ca i Ra2de, o2n we2n peva2~, sve je pe1vala na2jmoderni1je, ja2 sam ku5pi1o ma1gnetofon, fi1lips, ~etvorokana2lni, ~e1tri brzi1ne i1qadu o1samsto me2tara je1dan ko1tur na we1mu. Stereofo2nski, ima1o je dva2 zvu2~nika na we1mu, ova1mo, i o4vde tre1}i, i sad i1ma{ tri2 brzi1ne. I!ma{ sedamde1set pe2t, i1ma{ tri1jes tri2 brzi1ne, i i1ma{ seda1mnajs za 550 ve1`bawe. Me2wa visi1nu samo za okta4vu, a ne me2wa intona4ciju, iako je u C-du2ru kompozi2cija, isto je u C-du2ru, samo je okta4va du1bqe. Ka1snim za brzi1nu i pola4ko ski2dam to2n za to2n, prepi2{em pe1sme sve1 i to2. Po1~ne da se tra2`i saksofo1nista. Na2|em je1dnog Mi1roslava iz Ma2log La2ola, u1znem we1ga i pe1vo je ma1lo. Po1so koli1ko o1}e{, ej, kroz Mora1vu oti2dne{, i1ma saksofo1nistu, i1ma gita1ristu, na2|em iz Crqe4nca ne1kog ma2log Tu4mu, Ci1ganin ali pe1vo je dobro. Mila2nka peva1~ica, pa ja2 sam vodi1o pe2t ~la1nova kad o1ni ka2`u. Bre, {ta }e{ da zara2di{ tamo u Petro2vcu, pa ti2 si ne upropa5sti1o, sad ni1ki za na2s ne pi2ta. D-i1demo kod Ra5de2 Ci5le2 u Tr1nov~e. Sve ~o1vek i1ma {to vi2 svi2rate, sle4pci je1dni, te mi do2|ete u a5vli1ju sa dve2 harmoni1ke i je1dan to1bo{. I tako2 sam ja2 tako2 ra5di1o po ti2m sva1dbama sve. O!ndak sam po1~o da svi2r1am po kafana. Oti2dnem u udru`e4we Me2los Sme1derevo, u~la2nim se u udru`e4we, i tamo bi1o ne1ki yo1ta violi1nista, i mo2ram da pola2`em {to zna2m da svi2ram da mi da5du2 katego2riju. I ja2 svi2ram i vrlo do1bar. Za kafa1ne i za o1rkestar o1cena ~eti1ri i odma me zapi2{u. Tam mi bi4la Mari4na, neka {e1fica to1g udru`e4wa i o1na me1ne, u to2 vre4me ni4smo ima1li telefo4ne, nego te1legram mi {a1qe: Na1{la sam ti poso. Od prvog ide{ za Vr{ac, ima{ peva~icu, ima{ gitaristu, ima{ ovoga bubwa4ra. El ti do1bar sa4stav? Ja2 pi2tam: El ra5di1li o1ni u kafa1nu, nemo2 mi po{a1qe{ ne1ke seqa4ce tamo da me qu2di bi1ju i da me izju2re. Ka2`e: Ni1{ta ti2 ne bri1ni, zna2m ja ku2j si ti2 i ko2j ti tre1ba. I oti2dnem. U Vr1{cu sam svi5ra1o u \erda2p kafa1nu na i1zlaz de za Be2lu Cr2kvu, preko pu4ta de su ka1sarne. Tada su bi4li bosa2nci, to2 je bi1o va1zduhoplovni ce1ntar za slu5`e2we a4rmije. Kad je bi4la za5kle2tva tu2, u mo1ju kafa1nu su bosa4nci evo ova1ko napu1nili, da ne2ma me1sta, sta1vili po ~e1tri-pe2t asta4la posle za5kle2tve i ka2`u: ej, ti2, do2|i a2mo. Me1re{ li ti2 me1ni svi4rat {to svi2ra [e4rbo i Jo1vica Pe1tkovi}? Me1rem. Ej, dede, da ~u1jem. Ej, je1bo te bo2g, pa to22 je to2. Ra{i2ri te me1ove, i ja2 ra{i2rim armoni1ku. O@n uhva1ti, one2 crve1ne stodina2rke bi4le, na svi2, kolko i1ma{ ti2 reba5ri2, na svi2 {e1snest, i o2n {e1snest stodina2rke je1dan ta2j, ona2j dru1gi... dosta vi1{e te1be, do2|i kod me1ne. Ajde ma1lo ono2 da mi svi2ra{ kao Jo4ca. Ja2 im svi2ram sve to2. To2 toli1ko bi4li za1dovoqni i to2 je ~u1do bi4lo, pa1re smo pra1vili ko1lko vo1li{, a mlogo je do1bar na4rod u Vo1jvodini. 551 De god sam svi5ra1o u Vo1jvodini, nikad ni4je do1{lo do tu1~e, do ne1kog ce4pawa. Nikad ne2}e vo1jvo|anski go2st da ka2`e u to2 vre4me: Ej, bre, ti2 samo svi2ra{ we1mu. Do2|i, i1mam i ja pa1re kod me1n. To2 kod wi2 ne2ma, nego do2|e kod te1b... Trnov~e, Luki} Radi{a ]ivra, 1932. Dai2rkiwa I!gralo se i pe1valo kad god je mo1glo i bo1ga mi te1lo. Ni4je se zna1lo za ove2 table4te za `i4vce, ma ka1ki bakra4~i. Sad svi1 to pi1ju ko limuna4du, eli bo4zu. Po1pijem raki1ju, vi4no, pa ti sve le4po, ri1je{ ze1mqu samo tako2. Muzika1nti bi4li iz se1la. Sku1pili se ba1saxija, u }ima1ne, ko2ntru, tambu1ru i rumenika4{a kad, kad, kad je ko1lo. Svi5ra1ju za pi4}e, je4}e, bra1{no, a i za svo2j }e2f. Bi1ju se i dai1re, bi1la ih Ka1tica i {e1fovala svi1ma. Mo1glo je, ima1lo se. Mlo1go zemqe2, {u1me, vo1}a. U!zela ~ove1ka u ku1}u i ra5di1la {ta joj vo1qa, a ima1la vo1qu da se te1raju i baira1ju po ce4lu no2}. Vole1la pe1smu i da cvr1cne, de1da ju bi1o po1znati Stoji1mir. Ra5di1lo se i ono2 {to }e sve da raspr2ca i da pro2|e, tako2 ka2`u. I mo2j de1da tu mr5si1o br2ce i bairo2. Da ni4je bi4lo we2 m2i bi od gla2di u1mrli, hva5la1 joj. Ko1lo i1gra sva1ke nede1qe po1se po4dne. Ni4je bi4lo ra1diona, televi2zora, igra1lo se i sr1ce razga5li1lo. Muzika1nti kad zavr2{e, tek o1nda za wi2h po~i1we po5pe2vka za du2{u. Vru4}a giba1nica, pi4}e, u1dri, sve dok ne pa1dnu pija1ni. Dru1gi na4rod se di1`e saba2jle, na ra4dwu o1ni odma5ra1ju. Bi1je daji1re i zapove2da, a kad se naqu2ti na ~ove1ka, oti2dne kod ba1saxije. Kad izgusti2ra ba1saxiju, vr2ne se kod ku1}e, ba{ je bri1ga, wo2jzina ku1}a. Se1stra joj bi4la uda2vana, pa se vra5ti1la sa dete1tom, ona me1te polo1ku pod mi1{ku i i1de:| -Pra1tila me do4da za raki1ju. Kad se poje1la imovi1na, ni1ko je ne pozna5je2, osta1relo se, a uzi1mali po1{to za1{to. Da1de im o1tac pa1re da i1du kod leka4ra, se1tio se {ta bi4lo ka1da su gla1dovali. Br2zo su i zavr5{i1li `i1vot. De1cu ne ima1{e, da li je mu1ka tako2 le2~ena? Ga~i} Milanka, [etowe, 1935. 552 Pi1jac Od di1nara se u1vek `i5ve1lo. Mi2 smo ga pra1vili na pi1jacu. Upr1ti{ na grbi1nu i {a1ke pa o1c, o1c, pe1{ke preko po1qa. Di1gnem se ra1no, nami2rim sto1ku i po2|em. Obu5~e2m se ona1ko, da o1}e od men da ku2pe, zna1ju me mu{teri1je, al i1ma kad se i lo1{e pro2|e, ni za vo1du da zara2di{. I!de se na sto1~ni i `e1nski, sad zele1ni pi1jac. Ako te1ramo sto1ku, ne i1demo na ova2j dru1gi. Na{ ko5m{i1ja bi1o {pekula1nt. Ku2pi, proda2, pore1`e pa1re. Kod we1ga o4vca }o1pava, kra1va bez ro1ga, pola re2pa. Uzo1re, pa proda2. Ne pa2mtim da se kod we1ga kra1va ote1lila. Mi smo proda5va1li ono2 {to je za pro1daju, do1bar bra2v se ne proda4je, sa1mo ne da2j bo1`e u slu1~aju bo1lesti i ku1}u da gra2di{. Sto1ka nau~i1la pa i1de, vo1di{, te1ra{. Ni1kad da ne proda2{ bli4zu, da gle1da{ svo1ju sto1ku kod dru1goga, sr1ce mi se ki1da. Gle1da{ da proda2{ ku2j je doma1}in, da joj bu1de do1bro. Proda2{ li o2vce ko5m{i1ji, on sla1bo ra2ni, mr1{ave, u bla1tu bora1ve. Tre1bale ni pu2ste pa1re, a gle1da{ wi1nu mu1ku. Tad i vi1{e ni1kad. Na pi1jaci se ugla1vnom proda5je2 sa fali2nkom, re4tko je do1bro, sem ako mu1ka ne nate1ra na trgovi1nu. Ye2sto smo bora1vili na pi1jac, ni1ko se ni4je po`a1lio na na2s i na1{u re2~ {to je da4ta. Od ti2 pa2ra smo ku1povali imovi1nu i zgra1de gra5di1li. Vre4me se me2wa, sad jo{ po ne1{to proda4mo, sla1bo se kupu1je i trgu1je. Si1riwe se vi1{e ne pra1vi, sla1bo, mle4ko se da5je2 u mleka1ru. Sto1ka se oma5li1la, sa1mo sta2ri se jo{ malo zani5ma1ju. Mla4di oti5do1{e u gra2d i inostra4nstvo, razmi5le1li se na sve stra2ne. Sad }e i mi d- i1demo na pi1jac i da kupu1jemo jo{ le4~ke. I!du po ku1}ama i tra2`e da ku2pe, e ne2ma bra2le, ne2}e ni1ko moti1ku, o1}e u Be1ograd. Ne1ka, ta1m }e beto2n da gri5zu2, go1spo|a, ene2 je, o1na od va1zduha `i5vi2, da bu1du mr1{avi i le4pi. Eri} Rada, Vezi~evo, 1945. Ko{a1va Le1ti, zi2mi, u je1sen i pro1le}e, ete2 ti ko{a1ve. Du2va i fiju2~e, prevr1}e i oba2ra. O~upa2 talu1zinu, samo stablo2vka osta1ne. Vla1si je zovu2 ko{a1o, a Rumu4ni ra2r. 553 Du2va je1dan, se1dam ili dva1js je1dan da2n. U!vek done1se ki1{u. Pre nego {to izi2|e, zacrveni2 se ne1bo. O!dma se zna2, a i pe4tli kukure2~u na pro1menu vre1mena. U je1sen du2va i ~i1sti va1zduh. Zi2mi pra1vi sme1tove i ledi2. Pra1vi ta1lase samo tako2 na vo1di. Kad se o1re za `i1to i o1na du2va, za ~as pregori2 ora2we da se drqa1~i. Su2{i se2no, li2sje za ~as pa1dne. Dre1je se za ~as osu2{e. Al {po1ret te2{ko gori2, povr1}e di1m, pa komi2n mo2ra da bu1de viso1ko. Se1la su ugla1vnom u za5ve1trini. I!{o Bo2g i sveti2 Pe1tar, se1li da ru5~a1ju i ku2snu, a ko{a1va im pro1spe, i tako2. O!ni se di1gnu i zakr1ste, ka2`u: Oda1tle - do1tle, ko{a1vo, da ne du2va{. I stva2rno ne du2va na te2m me1stu, tako2 ka1`u pri2~e. Zi2mi du2va, la4dno, ki1da me2so s kosti1ju, probi2ja. Ma1~ka i mi1{ tad za2jno spa5va1ju. Sta1kla na pro5zo1rima samo ca5ngle2, fiju2~e, svi se zatvo1re u ku1}e, kao da je po4mor. Gubi2{ da1h kad du2ne. Ispretu2ra i istu1mba sve {to mo1`e. Yu1je{ go2r u visi1ni, samo u5~i2. Sva1ki kra2j i1ma ne1{to svo1je. Ka2`u: ~i1sti va1zduh, al o1pet {ta ni dono1si, ku2j to zna2. Kad po~i1we da lewa2va, pr2ska ki1{a i do2|e ki1{no vre4me. Du2va odo1tud oda1kle se su2nce ra2|a od te2 stra5ne2. O$vde kod na1{e ku1}e prebacu1je, jer smo pod sa4mim bre4gom. A tam, kad se ispo1qi{ na ~isti1nu, li2da i du2va ce5le2 go1dine, vu5~e2 odne1kud. Tova1rili smo se2no i ne mo` da natova1rimo, oba2ra. Ba1ba bi4la go2r, pa se smandrqa1la. I ~ove1ka ra2zni vetro1vi no1se, i obr1}u na ra2zne stra2ne, mu2te vo1du, a i pa1met ko i1ma. Nikoli} Stojan, Burovac, 1931. Pri5~a1lo se, ne povr5nu1lo se E de2te mo1je, sad je sve1 be4sno. Bi4la je be4da, osku1dica u sve1mu. Ko2 je ima1o ze1mqu, bi5la1 mu je vi1{e od ma1tere. Do2|e bla2g da2n, ne2mam {ta d-obu5~e2m i o1bujem, da iza2|em u na4rod. Opa2nci {iqka4ni ko2 je ima1o, a ko2 ne2ma, bo2s kao me1~ka. Kosi1dba, be4la poluta1~na ko{u1qa mu1{kima, a `ena1ma ople4}ak ve5`e2n oko gu1{e i na vr2 ruka4va, tri2 frta4qa ruka4vi. Ra4na o1pet kako ko2, pro4ja, a le1bac za sla1vu, si1riwe, mle4ko, ta be2la mr2s, o1pet ko i1ma, a ku2j ne2ma, pro4ja i to2 ti je. 554 Je1dna svi4wa se zako1qe, me1te u salamu1ru i osu2{i, pa da i1ma pa4r~e kad se te4{ko ra2di. Na1dni~ari moti1ku na ra1me, pa i ga1zda bi2ra na soka4ku, ova2j pri2~a, ne ko1pa, ona2j preska2~e, ova2j je2 /je1de? mlo1go, spr5da1ju se, a {ta }e{ bo1qe da ra2di{ i je2{, nego da ne ra2di{ i ce1o da2n gla5dni2{, a sad se sve i sva1{ta ba2ca. Ne1ma{ dr1vo, je1lo da spre2mi{, i1demo no1}u po me1se~ini u o1p{tinsko da oce5~e2mo ba1grem, pa na grbi1ne done1semo kod ku1}e. Je1dan gu1ber, pa se gr1~i{, la4dno, svi smo u je1dnoj so1bi da se ne a2r~e dr1va jer se ne2ma. Ne2ma stru5je2, la2mpa, buna2r dale1ko, pa vu5~e2{ vo1du za pi4}e, sto1ku, ko{u1qe da se pe1ru. Koji2 su slo1`ni i ra2dwi, oni pe~a2le da ima1ju, a ovi2 mo1ji se sva1|aju, pi1ju, bi1ju se, ju2re gr6o1tu, pa be`i4mo po se1lu i tava1nima, e sre1}u ne mo11` da na2|e{, ako je ne sre1tne{. Zna1o se re2d i {ta je sra2m, sad ni1{ta od to1ga, no1se {ta o1}e i li1~no i a2~no i pri2~a se sva1{ta, od bru1ke i rezi4la, do1{lo kra2jwe vre4me. Ni4je bi4lo skalamo2cija /tv, ra2dio?, oti2dne{ ma1lo u se1lo, popri2~a se pa ku1}i, sa1mo kad je sve4tak, ra2dnim da2nom ne2ma kad. Besni2 se na sve stra2ne i ludo2rije sva1kake, sad smo i mi2 iz ono1g vre1mena be4sni, i1ma se i je4}e i pi4}e i o1de}a i obu1}a i sve {to ti du4{a i1ska, i o1ni vi1de. Ne povr5nu1lo se, neka se pri2~a i spomi1we. Radulovi} Bo`idar, Malo Laole, 1928. [na1jderka Pr2vo sam de4te u o1ca i ma2jke. Ma1ti mi osta1la sa bra1tom tru4dna, a me1n doji1la pa sam se za1trovala, ka2`u bra1t ne da2 se1stri. Mla1|a se1stra bi4la o1cu qubi5mi1ca. I!{la sam tri2 go1dine u {ko1lu i u1~iteq ka2`e: Do1sta je, zna2 do sto2 pede1set, to2 joj do1voqno da gle1da u sa1ntimetar. Izva1de me i-{ko1le i da5ju2 kod majstori1ce, ja2 kod we2 ~u2vam ko1ze, be11rem kopri1ve za plo2v~i}e, a ne u~i2 me da te1ram ma{i4nu. Ka2`u: ni2 te1la da bu1de majstori1ca, pa posta1la kozari1ca. Mo2j se o1tac naqu2ti, u1zne me i na kredi2t mi ku2pi ma{i4nu si1nger, ka2`u preko mo2ra do1{la la2|om. Po1~nem ja2 sa2ma kice1qu, re4klo, de1ci pantalo4ne, pro~u1je se za me1n i kad po1~e na1vala. Iz dru1gog se1la po dve2-tri2 odjeda1nput do2|u, na1vala sa1mo tako2. Ja2 sa sedamna2js {i1la uve1liko i tama2n se zadevo2j~ila, a o1tac da me uda5je2 i to2 ti je, tako2 i be4{e. 555 U!dala se i {i1la, pogi1no mi ~o1vek, pre1udala sam se, o1pet sam {i1la, malo ku2j je mo1go sa1 mnom da sa1{ije. Pr2vo skro1jim od o1ka bez {ni1ta, u1znem me1ru, pa onda pro4ba i na kra1ju se zavr{a2va. Sad kad bi sve ono2 sa{ive1no izi1{lo pred me1n, ja2 bi se upu5di1la, koli1ko je to2 mlo1go, {e5se2t pe2t go1dina sam {i1la. Mo1ja ma{i4na se te1ra na no1gu, {i1je na stru4ju. Sad iza1{lo ovo2 kupo2vno pa se sve ma1we {i1je, a i {li1nguje, jer devo2jke dana1s ne no1se da2r. ]e4rka a i sna2 mi ni4su nau~i1le da {i1ju, jedi2no ovo2 de4te do1sta zna2, ali u~i2 {ko1lu, ne2ma ni11{ta od to1ga, }e da oti2dne dale1ko. Stankovi} Ru`a, Veliko Laole, 1932. Gle1dalo se ku2j iz ka1ke fami1lije Sve1 je fa1milijarno, {a1{avi, pija1nice, nera2dnici i {vale4ri. Na1{i bi4li da te bo2g sa~u2va, r|a1vi po na5ra1vi, ka5ra1ju se, de2le i bi1ju za sve1 i sva1{ta. Bra1}a se pode5li1la ia1ko je bi4lo da svi1 za2jno `i5ve2, de5li1li pajva4nom. Yu1kun de1da ode5li1o si2na i sna1ju, dru1gog si2na uda1rio bi1~em na wi1vi i u1mro u osamna2js go1dina, mo1mak. Ova2j pogi1no u ra1tu, o1sta sna2 sa tro1je dece2. Bi4la ba1bica, pora5|a1la i `e1ne i sto1ku. Ogr2ne pa5kli1ju, me1tu je na ko1la, pa je vo1ze u zlo1 do2ba da pomo1gne, koli1ko ko2 da2, mno1gi ni4su `a1lili, a i1ma i koji2 je1su. ]e2rke se u1dale od mira4za {to su slu5`i1le kao devo2jke, a si2n }e se `e1ni. Ma4ngup, va1ra dve2 devo2jke, a o1ne se bi1ju koja2 }e, siroti1wa, ali o2n {a5lxi1ja, ka2lfa i svi2ra pa nakri2vi {e{i2r, nami1gne, pa da vi1di{. O`eni1o se ono2m koju2 ni4su da4li, pobe1gla, rodi1lo se de4te, oti1{lo u ra1t, `e1na mu se ra1zbole od tbc, tad progovori1{e i uze4{e je we2ni, u1mre kad je dete1tu bi4lo je1dna i po go1dina, o1sta mu ma2jka o1pet sa4ma sa unu1kom, pogi1nu joj bra1t i sna2 u bomba2rdovawu, sve1kar da1o imovi1nu }e5rka1ma, a ne si1novima. Pro2|e ra1t i vojni2k se vra5ti1o, po~i1we `i1vot o1pet, uzi1ma {na1jderku koja2 i1ma sli1~nu su1dbinu, pogi1no ju ~o1vek u ra1tu. Pre1udali }e4rku i si2na od pr2ve `ene2. Boe2m ~o1vek, vo1li da po1pije, da svi2ra, a ma1lo da ra2di, potr~i2 i gra2di zgra1de. yi5ve1lo se siroti2wski i te4{ko, }e4rka sti1gla za u1daju, svi1 se odbi5ja1ju, da4li je u gra2d za ve} `e1wenog i do1bro ju bi4lo, sla1ba je bi4la za seqa2~ku ra4dwu. Si2n se 556 `eni1o vi1{e pu4ta i ni4je ima1o de1cu. Sede1o je du1go i kao raspu{te4nko. U!zeo je `e1nu iz dale1ka i sa wo2m kre5nu1o da1qe u `i1vot. Ma1ti mu ni4je do1nela mira2z, ba1ba ni4je, `e1na ni4je, tako2 je to2 kad siroti1wa za siroti1wu pola1zi. Na1dni~ari i slu2ge, skla1waj se sva1kome pa i go1rem od te1b, jer je o2n ga1zda, bi4li su wego1vi taki2, a {to je o2n ova1ki, pa to2 sad vi1{e ni4je bi1tno, o1ni su od fami1lije, a mi2 ni4smo, pa mo2ra{ da bu1de{ ma1wi od ma1kovog zr1na. Ra{kovi} Miladinka, Kne`ica, 1929. Kad ih zamoma1~e i zadevoja2~e Yim se ro1di `e1nsko de4te, o1dma mu spre5ma1ju da2r za u1daju, tka1ju }i1lime, powa1ve, ve5zu2 ~a5r{a1ve. Mo2ra da se tova1ri da2r na ko1la pa da gle1da ce4la sva1dba. Ona2 koja2 ne2ma, uda2 se sa mara1mom, ambu1qa, go4qa za go4qu. Ne1ki i1{li, ne1ki ni4su u {ko1lu, ~e1tri go1dine i to2 ti je, za moti1ku je i to2 mlo1go. Yi2m izi2|u, o1dma ~u5va1ju sto1ku, kopa1ju, ku1pe se2no, {qi1ve i sve re2dom. Devo2jke u~e2 da pletu2 i ve5zu2, mu1{ki da o1ru, dun|e1rluk. Od trina2jste go1dine ih devoja2~e i moma2~e. Sva1ki sve4tak no1va aqi1na, blu4za, ode4lo mu1{kima ku2j je imo2, ku2j ne2ma je1dno i1ma pa ~u2va sa1mo za ko1lo, bo1si do igra2nke. Igra1lo se od po5dne2, pa do mra2ka. Pre bi4lo da se devo2jke gra1be da igra1ju do ko1lovo|e, a pose koju2 on vi2~e da i1gra do we1ga. Kad su se gra1bile, to je bi4lo da se izgi1ne koja2 }e, pose mo1mak vi2~e opet, ako o1na o1}e, gle1dalo se na sve1 i sva1{ta ku2-je, kaki2 je i tri1sta skalamo2cija. Mu1zika bez oni2 na stru4ju, samo rumeni1ka, ba1saxija, }ema1ne, tambu1ra pa da vi1di{. U na1{e se1lo igra1lo ko1lo, pa kra1va Ru2jka preki1nula kad nai1{la izS pa1{e preko soka4ka, pa sva1ku koja2 se uda2 u dru1go se1lo, iz na1{eg se1la, vi5ka1li Ru2jka. I!gra se nede1qom, sve4tkom, kad je za5ve1tina, sva1dba. Pr2vo {e4twa da se vi1di ko2 se i {ta prenovi1o, ku2-je do1{o u go1ste, devo2jke se gra1bile u se1lo da se uda1ju, ni4je bi4lo to2 da i1du tam dale1ko i da mo2mci uzi1maju iz dru1ge dr`a1ve ~ak, ka2j sad, to2 je dru1ga ve1ra. Na va5{a1rima i1gra ko1lo, tu2 se i na5jvi1{e pra1ve sva1dbe, provoda1xije, prodaxi1{u, preno1se a1ber od mo5mko1vi rodi1teqi. I!{lo se i da se pi2ta za devo2jku, da l }e da je da5du2, bi4lo je da ne mo1` da se dogovo1re za ima4we, koli1ko devo2jkini da5ju2, a mo5mko1vi jo{ tra2`e, pa ni1{ta od sva1dbe, kao kad dva2 vo1la na va5{a1ru sta1ve i me1tu u ja4ram, al se slu1{ao stari1ji. 557 Ni4je se i1{lo u mra2k, ako mo1{ mo1mak poqu2bi devo2jku i to2 je to2, kaki kafi4}i i da devo2jke i1du sa4me, sa1mo sa rodi1teqima i bra1}om. Al tad i sad bi4lo je o1pet sve1ga i sva1~ega, da se napu1ste devo2jke, da pobe1gnu, da mo1mak ma2ne i u1zme dru1gu devo2jku, pa kukwa1va i bru1ka ma2{ala. Mla4di se `eni1li i uda5va1li sa petna2js, {esna2js, sedamna2js, osamna2js go1dina, koji2 zaosta1nu zbog ka1ke fali2nke, o1ni koju2 go1dinu i kasni1je. Do vojske2 da se o`e1ne, daru1ju devo2jku pa po1sle sva1dba, a o1na sedi2 kod rodi1teqa do sva1dbe, a tad se sva1{ta de{a5va1lo, da tru2}i devo2jka, mo1mak u1zme dru1gu, lele bru1ke. Paji} Milutin, Kamenovo, 1928. I!gre Dana1s de1ca samo na kompju1ter vi1se. Tu1re na u1{i ona2 soko}a1la, }e oglu5ve2 i {e2nu iz mo2zga. Dr1maju gla5vo2m kao da ima1ju pa1davicu. To rawi1je ni4je bi4lo. Ne2ma ra1diona, televi2zora, igra1lo se za sto1lom. Na1ma da5ju2 da pre5de2mo, mi zapa2limo pre1|u pa se si1gramo. Se1jali smo pasu2q, nas mr5zi2, mi zako1pamo sve na je1dno me1sto. Kad pro1{lo vre4me, ne2ma da ni1kne, ubi1li nas ko volo1ve u kupu1su. Ili ako se pre5de2 to je debe1lo, s br1da do1la, je1dno vrete4nce ceo da2n. De4te je de4te, da2{ mu ti2 da o1no ra2di kao ma1tor, ne1ko o1}e, ne1ko se boji2 pa mo2ra. Igra1o se kli2s, sviwi1ce, pa5li1le se li1le, na2jbo1qe su bi4le kad se zapa2li vu1na, `a1losti, al {ta }e{ po1sle ti sle1duje d-i1de{ golodu1past. Kli2s igra1li i mu1{ki i `e1nski, ko2j te pi1ta. Oce5~e2 se dr1vo nao1tkos koje2 }e da le`i2 i bi1je se. Iskopa2 se ru1pa i tu2 me1}e oce2|eno dr1vo. E mo2ra da i1ma i toja1ga sa kojo2m }e da se opa2li kli2s. I!gra se re2dom i bi1je kli2s i me1ri toja1gom koli1ko je dale1ko oti1{o. Razbro1jimo se i po1~nemo. Sto1ka se zapa5se2, a je1dan obla1zi. Na ru1pu se me1te dr1vo kli2s i po1~ne. Toja1gom uda1ri{ u je1dnu stra2nu da odsko1~i, a onda ga u va1zduhu dobro opa2li{ da odleti2 {to da1qe. Kad ova2j bi1je kli2s, ovi2 da se pome1re, da ji ne ice2pa gla2vu. Kad proma2{i{ pa1dne bli4zo, a kad opa2li{ ona1ko du{ma2nski oti2dne ~ak tam. Me1re se i broje2 toja1ge, na re4du je slede2}i, u kru2g. Ku2j na5jvi1{e i1ma, on pobe|u1je. 558 Sviwi1ce se igra1le tako2 {to se isko1pa ru1pa, pa u wu2 ubacu1je krpe1na lo1pta toja1gom. Toja1ga je pra1vqena da bu11de la1ka, a `i1lava. Ko2 pr2vi uba2ci, tad se po~i1we ponovo sve dok o1}e da igra1ju. Ko2 je na2jvi1{e uba5ci1o lo1ptu ta2-je pr2vi. Kad sve to2 izgusti2ramo, i1gramo glu4vo ko1lo i tr2k za sto1kom il za vo1du na kla1denac. Vre4me je da se pla2nduje. Nestorovi} Marko, Veliki Popovac, 1926. Da2}a Sr1bi mr1tvima da5ju2 da2}e /po1mene?, a Vla1si poma1ne. Vla1si da5ju2 za se1dam go1dina, a Sr1bi za go1dinu da5na2. Yo1vek se sara2ni, po4pa ope1va i tako2 po pravosla2vqu. Svako se1lo i1ma svo1je, kako se da5je2 i nami1we. Ka2di se sve {to se nami1we, da se vi1di pred du5{o2m. Yetre2s da5na22 se da5je2 pre tog da2na, a na ta2j da2n no1si se para1stos /vi4no, `i1to, sve4}a, kola4~i? u cr2kvu, da po4pa o~ita2. Ako pa1da u po2s, o1nda se go1tvi po1sno, ako ne, onda mr4sno. Pre2 je bi1o pasu2q, ~o4rba, ri1ba sla1bo, sad i1ma da se pe~e2. Pi1te, giba1nice, pi4}e, ba1bice i u wi2 se bodu2 sve4}e na kra1ju so1re i nami1wu, a na4rod preva1ta. Sva1ki ko do2|e done1se ko4rpu, da name2ni svo1jim mr1tvima i za ono1g {to se da2}a pra1vi. Pre po5dne2 se i1de na gro2bqe, sve nami1we i meteni1{e po re4du. Izli2va se vo1da na re4ki. Na kreve1tu se napra1vi od ode4la poko2jnik i name2ni ode4lo, kre1vet, pa1re i dru1go da i1ma. Ve~e1ra mo2ra da bu1de u tri2 so1re. Pr2vo se5da1ju ovi2 {to su da1qe i mo5ra1ju da i1du. Na ~e1lu asta4la se me1}e za poko2jnika, tu stoji2 toja1ga naki1}ena, da mo`da se bra2ni od pa5sa2. U tawi2r se me1}e sve od je1la. Sve se tu1ri na asta2l, oka2di i je1dan ma1lo preku2si i pu1sti ve~e1ru. Svi1 ka2`u: Bo2g da pro1sti. Da5je2 se ~etre2s da5na2, po1la go1dine i go1dinu da5na2. Spo1menik se me1}e u ne1parnu go1dinu. Je1dna da2}a tre1ba da bu1de po1sna. Ka2`u da za po1koj du5{e2 i1ma sa1mo o4vca, pa se `e1nskom ko1qe o4vca, a mu1{kom o4van. Kad se zavr2{i ve~e1ra sva1kem se pra1te po1nude u ko4rpu kod ku1}e. 559 Crni1na, ko no1si, ski2da se, kad se da2}a zavr2{i. Zape5va1ju i `a1le poko2jnika, nabra5ja1ju {ta2 i kako ra5di1o, mu1~io se, osta1vio ku1}u i wego1vu lepo1tu. Ko se ni2je rodi1o, ne2}e ni da u1mre. Svi2 mi o1demo te2m pu4tem, sa1mo neka bu1de re2dom. Sva1{ta zavla5da1lo u sve4tu i me|u na5ro1dom, koj i1ma ve4ka taj i1ma i le4ka, dok mu ne do2|e da2n. Dragojevi} Du{anka, Melnica, 1936. Poku}a1ra U!jutro dok ne oka2di /obi2|e? de1set ku2}a, ne skra2si se. Te ju tre1ba ovo2, te ono2, sa1mo da pi2ta, zva2na, ne1zvana, svr1}e i nu1di se sa4ma. Obe}a2va sva1kem i tra2`i, a koje2m }e da ko1pa il ~u2va o2vce, to ni bo2g ne1 zna. Tr5pi2 je na4rod, tre1ba im, ne2ma ku2j dru1gi, i1na~e bi se ~a1skom ratosi5qe1li. Treba ju to2 da u1zme na za4jam pa }e da vr2ne na li1mbur me1sec. Ako ne pretu1ri je1dnu me1ku, pri2~a te de2 sti1gne. Mo2ra da da2{. Zapri2~a se, ~u1lo se tako2, {u1{ka se da }e ono2j ono2, ovo2j ovo2. Vi1dela to2 i to2, ni1ko ju ni4je re1ko, pa se ~u1dom ~u1di, bi1je u gru2di i ski2da mara1mu. Ni4je mo1gla svud, de su mu1{ki bi4li za1jebani, o3na `e1ne obila1zila i to1bo` kra2dom da ne1 znaju. Prenosi1la a1brove, smi5{qa1la i fi1lovala. A mo1gla je. Ako o1}e{ da te pohva2li, sa1mo je ugo1sti i da2j, to {to }e da ulep{a2 i ka2`e malo ko mo1`e. Ko te mr5zi2 i1ma da mu se pretu1ri u trbu1vu. Ako te ku1di, lele, lele kra1ja ne2ma. ]e da te ku1di u ~eti1ri se1la i {to je1sje i {to ni4je. Ni4je bi4la jedi2na poku}a1ra i posela1ra, bi4lo je vi1{e wi2h. Ali su dru1ge bi4le ma1~ji ka1{aq. Provodaxi1sala, span|a5va1la, me5{a1la se u sve i sva1{ta. Skalamu2ti {ta od je1la, ako je ne uva1ti pi4}e. ]e da i1de na pi1jac, pa ugova2ra, dogova2ra, al ni1kako da se dogovo1ri. [to isplete2 da1wu, u1ve~e rasu5~e2, ni4je to2 tako2, nikad ni1{ta ni2 isple1la. Kad po1~ne da pri1~a i me1qe, ni za re2p ni za gla4vu, ni {ta je po1~ela, ni koje2 zavr5{i1la. Mrze2 je i ne vo1le, {te1tu joj pra1ve. Za sva1ku re1kla i ma4nu joj na1{la, la1`e i prenema2`e se, iz o1ka bi ti u1zela, na di1nar da se okre2ne. Yu5qi2 u1{i, naroga2~i mara1mu, pa samo perja2 uz pu2t, niz pu2t. Kapi1je zapi1wali, a pce1 pu5{ta1li, xa1ba, {to nacr2ni ne2ma spa2s. 560 [to na u2m to2 i na dru1m. Sa~u2vaj i saklo1ni sva1kog od tako2g na5ro1da. Stanojevi} Qubislava, Pankovo 1929. Tako2 se rodi1lo, tako2 }e da se izde1re /osta1ri? Ni4je pro1{o a da se ne zaka1~i, ~a1~ne, nami1gne il a2~i sa bi4lo koju2. Ma2mi i tra2`i. Uda1ra de je na5jte1`e i de se ki1da. Raspu{te4nko, pa1metan, le2p ~o1vek, ra2dan i vre4dan, al vo1li `e1ne i to2 tu4|e. Ne bi2ra, u1date, devo2jke, raspu{teni1ce. Sve vo1li i sva1ku o1}e. Spre2ma pla22n i kre2}e u a1kciju. Ne2ma za we1ga sti2d, o1braz, mora2l, sve se mo1`e i o1}e. Sve lepo ra2di, ni1{ta na si1lu, ka2`e: Ja2 sam do1bar ~o1vek, kod me1n je sve po{te1no i na do1broj vo1qi, ja ni1koga ne mo2ram. ya2ri i pa2li, za1{to, pi4tawe je to2. Bo1`e, izbega5va1ju ga i bra2ne se, al o2n zna2, ~e1ka i va1ta na pra2vu situa4ciju. Pomu2ti mo2zak, zamr2si ko2nce, pro1spe vo1du, pa se talasa2. Prila1zi ova1ko, ona1ko, ka1~i se i ne okoli{a2. Sva11ko i1ma po ne1ko nezadovo4qstvo, radozna1lost, a o2n to2 do1bro zna2 i ve1{to ru1kuje. Dire1ktno ka2`e {ta o1}e, pro4vod ga zani2ma. Ne ba2n~i po kafa1ne, sa1mo va1ta `e1ne i u`i2va u wi1ma. Ne mo1`e da se sa nije1dnu skra2si, one2 na koje2 je bi1o sla1b, sa wi1ma ne obi2|e go1dina. I!de u dru1ge a1tare, ni4je mu te4{ko. Mno1ge mu po1sle reko1{e: [ta smo uo1p{te s to1bom tra5`i1le. S je1dne se ski2da, na dru1gu pe1we, du{e2van ~o1vek. Yu1je se to2 pa ga sre1}u, pi5ta1ju za ~u2te ta2jne {i1fre. Mno1gima je osto2 zau1vek u se1}awu, ni4je za `i1vot i o1zbiqne stva2ri, ku2j }e to2 da tr5pi2. Kod we1ga ne2ma oskuda5ci1ja, sta2ro, no1vo, ono2 {to }e tek da bu1de, pu1{teno je kore2we, a ne `i1lice. Presre2}u mu ma1ter i sva1{ta joj pri5~a1ju. O!na ga pi2ta da l je i1stina, o2n ka2`e: Sve1. [ta }e `e1na, di1gla ru2ke, mo2ra da ne mr1dne. I pre2 je to1ga bi4lo, sa1mo je dru1go vre4me bi4lo, pa se mlo1go kri1lo. Sva1ki je opa2qen na svo2j na4~in i ne1~im zalu2|en, pa1rama, ima4wem, {ko2lom, lepo1tom il ovi2m. Stanojevi} Qubislava, Pankovo 1929. 561 Pri~a Pri2~a o mo1jem ide2wu u vodeni1cu i mleve2wu ja2rme za sto1ku, bra1{na za pro4ju i bra1{na za le1ba Di1gnem se ra1no kad po1~nu da kukure2~u pr2vi pe5tlo1vi. Nara2nim volo1ve, tu1rim u ko1la se1dam-o1sam xa4ka kukuru1za i dva2 xa4ka `i1ta. Tu1rim dva2 sno1pa de1teline i {e2s-se1dam sno1pa tolu1zine, napo1jim volo1ve pa i upre2gnem u ko1la, i po2|em u vodeni1cu, tama2n svawa2va. Vodeni1ca je bi4la je1dan ki1lometer od mo1jega se1la. Sti1gnem ta1mo, a ta1mo pe4-{es ko2la.Ye1kaju na re2d za mleve2we. Ja raspre2gnem volo1ve, uve1dem i u ja2r. Ja2r je bio ve1liki u sa5sta1vu vodeni1ce i mo1gao je da pri2mi dvajsti1nu gove1~eta. Istova1rim xa5ko1ve sa kuku1ruzom i `i1tom. Uvi2|em u so1bu de je bi1o zi2dan {po1ret i tri2 kreve1ta, u so1bi se1dam-o1sam qu5di2, dvoji1ca iz mo1jega se1la, a oni2 dru1gi iz Vu5ko1vi}a. Vu5ko1vi} je vla1{ko se1lo, pa sam ja2 u to2j vodeni1ci i nau~i1o da pri2~am vla1{ki. Se1dnem pored {pore1ta i pi2tam vodeni1~ara ka-}u na re2d, a o2n ka2`e za dva2 da2na. Zabora1vio sam da ka2`em, to2 je bi4lo oko sveto2g Niko1le, zi4ma. E za ta2 dva2 da2na, neki pu2t, i tri2 da2na, tu2 u to2j so1bi se razgova2ramo, spa2vamo i je4mo. Napra1vimo ka~a1mak i sku1pimo svi {to smo od ku1}e po1neli, o1bi~no su4va slani1na, ispr1`imo je na {pore1tu u ve1likoj {e4rpi, pa svi1 je4mo. Kad do2|e re2d na me1n da me1qem, ja2 u obadva2 ka1mena tu1rim pr2vo kuku1ruz. Pr2vo same1qem ja2rmu i bra1{no za pro4ju, pa o1nda `i1to. Kad zavr2{im, vodeni1~ar u1zme u4jam, pomo1gne mi da utova1rim xa5ko1ve. Ja upre2gnem volo1ve pa kod ku1}e. Do1{o sam u Kr11vije, a ro1dom sam iz Ze1lenika. Zove2m se Mila2n A}i5mo1vi},1932. Vragoli1salo se yeni1li se i uda5va1li mla4di. Ima4we je bi4lo sve1 i svja2. Boga1to za boga1to, gola2nxa za gola2nxu, al ko2j te pi2ta za ose}a4wa, od to1ga se ne `i5vi2. Devoja2~e ih i moma2~e od dva5na2js go1dina do sedamna2js, osamna2js. Osta1nu po ne1ki i jo{ ko2j ih ni1ko ne2}e sa ma4nu ili fali2nku. Stari1ji se pi5ta1li, ugovori1li, ko te1b pi2ta, tu2 mo2ra{, il u gro2bqe. Be`a1le koje ni4su te1le, al uda1ri na do1bro, 562 do1bro je, ako na r|a1vo samo mo1`e da ri2pa u Mla1vu il pod vo2z. Ko1ga namo5ra1ju il nave1du da u1zme za imovi1nu, tra2`i u1tehu kad mu do2|e u gla2vu. Ne mo` da se dogovo1re za mira2z. Da me o`e1ne u sedamna2js go1dina, da ne uva1tim pije2we i promangupi2ram se. Ma4ni {ko1lu, i1ma{ devi4ze i ku1}u i imovi1nu. Tru1}im i oti2dnem pa nek `e1ne koga o1}e, me1n ne2}e. [ko1lu }u da izu1~im, ni4sam ja2 ro1|en za slu4gu, da na me1n i ze2c {i2qi {i4qak. I!zrod se rodi1o, da je1de du2{u i da sramoti2 fami1liju. U!zme koj ko1ga, a po3sle se ro1di qu4bav na dru1gu stra2nu. Sasta1ju se po vrba5ci1ma. Yu5va1ju sto1ku na i1stu stra2nu. Kri1je se, al {u1ma i1ma i o1~i i u1{i. Sve1mu izi2|e ~etre2s da5na2. Do2|e da2n da se obeloda4ni, e sad je sad. Yu5va1ju i pre5`e2 da pova1taju {valera5ci1ju. Mawu1ju `e1ne, ju2re qu2de, `e1ne, pobe1gnu za2jno da ni1ko ne zna de1 su. Na2jvi1{e pa1te de1ca. De se preki1ne, tu2 te4{ko se sasta1vqa. Stari1ji bra22ne, ne da5ju2, al kad do2|e da2n, sve se ru1{i i ba2ca. Udo4vci, udovi1ce, raspu{teni1ce i raspu{te4nci su bi4li o1pasna rabo1ta, tu2 su ~e1tvoro o1~i ra1zapete, wi1ma se sva1{ta ka1~ilo i {to je1ste i {to ni4je. Za spr4dwu i skri5va2we tra1gova: Zabra2weno je u1vek bi4lo sla1|e i ma5mi1lo. Zna1lo se ko2 je kaki2 i kako se vla2da. Ne1ko je mo1go vi1{e, ne1ko ma1we, sve za5vi1si od situa5ci1je. Bi4lo je i bi1}e dok je sve2ta i ve2ka. Boji} Quban, Lopu{nik, 1927. Ba1jawe Ba1jale Vla2jne i Ci1ganke. Mo2j o1tac imo2 {vajle1rku i o1na mori1la mo2ga bra1ta d- u1mre. Bi1o ma1ter, dr1}e ko pru2t, ne sme2 da le1gne dok o2n ne do2|e. Kad do2|e po1la no1}i bra1t vri5{ti2, pi5{ti2, zape2va da }e ga zako1qe ne~isti1vi. Upa2limo la2mpu i ni1{ta. Uga2simo, lu2pa, gromeqa2 se po ku1}i, ci1ma asta1l. De4te `uti2 i ve1ne, sli1kali smo se svi1, ako u1mre da i1ma za spo1menik. Do2|e po4pa, sedi2, ne2ma ni1{ta, oti2dne, opet i1sto. Mo2j o1tac ~u1je za Vla2jnu {to ba1je i oti2dne za wu2. Oti2dne no1}u sa ko1la i ko1we, pone1se po5ve1smo pla4tna i sve {to je re1kla, me1tu je na ko1la i do2|e. 563 Svu~e2 se, rasplete2 sple1tove, u1zme stu1pu i cr1talo i po1~ne da ba1je. Mi2 samo razu1memo kad ka2`e: Cu1ku}e. Ka2`e: Ma2jstore, obeloda5ni1o se, ne2}e da po2|e. Ne mo` ni1kako da ga preva1ri da po2|e. Ba1jala da ni1ko ne pregovo1ri s wo2m ne1ko vre4me, da ga preva1ri da po2|e s wo2m na ko1la. I!11{li su, ali ne pre1ko mo1sta, ve} ga1zili vo1du, kad bi4li sred vode2 o1na ba2ci cr1talo i tako2 se spa2simo. O- tad de4te zapla1kalo ni4je i na1ma se svanu1lo. Bi4la tu2 i jedna Ci1ganka i o1na ra5di1la to2. Oti2dne na po1tok i1zme|u se1la i ba1je. Gde pra1ti, taj do uju1tru ni4je `i2v. U!mro bi bra1t, nego uju1tro na na4gaz nai1{le pr2vo koko1{ke i poje1le zr1na, samo osta1la vo1da. Nama zlo2 na1neto, ali wi1na ku1}a ne i1de na do1bro. Nego ispa2{ta ona2j kuj ni4je ni kri2v ni du4`an. On da pla2ti i odve1tuje du1gove {to su wego1vi stari1ji zadu5`i1li. Umori1li su devo2jku da je ne u1zme ta2j mo1mak. Pa ju name5ni1le ~e4ze da ne bu1du gre1{ne. Ta ku1}a prola1zi, ne2ma tu napre1tka. Yo1vek se u zlu1 i za sla2mku va1ta. Vr1tali i vo1du na ku1}u. Na ku2j ka1ntar da2{, na ta2j }e i da do1bije{. Tufegxi} Rumena, Zabr|e, 1934. Zana4ti Na4rod ra5di1o poqopri1vredu, al je bi4lo i oni2 koji2 su ra5di1li zana4te. Bri4ca, pi1nter, ko1lar, kova2~, du4n|er, {na1jder, opan~a2r, le1ceder. Na{ ro1|ak bi1o bri4ca. Po~i{i5vo2 sve1 u se1lu. Bi1o je i pi1nter. Pra1vio buri1}e, ba1~ve, ~abro1ve i vedri1ce. Kad ne pi1je o2n ra2di, kad po1pije onda se ne ra2di. Ko1lar pra1vio drvena1riju za volu2jska ko1la, dr`a1qa za moti1ku, vi1lu. Pose je to2 oki5va1o kova2~ sa go2jzem, da bu1de ja1~e i tra1je. Sto1lar pra1vio na1me{taj. Drve1ne kreve1te, stoli1ce, {ifowe2re. Ko5m{i1ja je bi1o kova2~. Du2va u me1ove, gre1je i kove2 go2jze. Ko1vo kra1ve, ko1we. Ste2`e {i1ne za to~ko1ve, sta2lno nalo2ga. Kle2pqe seki1re, sr5po1ve, moti1ke. Pra1vi re4ze, veri1ge. Bi1je i ~u1ka i da1wu i no1}u. Ci1gani bi4li. Kad se de4te ro1di, da u1zme{ ~u2k i ~u1ka{, da bu1de ma2jstor, da zara|u1je pa1re. Du5n|e1ri pra1vili zgra1de. Ku2m je bi1o {na1jder. [i1o i mu1{ko i `e1nsko ode4lo. [i1lo se da i1ma{ da se preobu5~e2{ za no1vi sve4tak. Pri1ka je bi1o opan~a2r. Pra1vio gra2|ene opa2nce. Le4pi su bi4li, al br2zo se iza1baju na |o1nu, ta4nka ko1`a. Pra1vio i panxu1ke. Dno1 od gu1me i onda se naplete2 vu1nom. La1ke i no1si{ po su4vom. 564 Kondu4re bi4le tvr4de i te4{ke da se no1se. Mi2 ni2smo i1{li bo1si. Ima1li smo se pa je sva1ki imo2 obu1}u. O!tac nam bi1o sto1lar i {e}e5rxi1ja. I!{li smo po va5{a1ra i proda5va1li {pi1kovan {e1}er oko ja1buke, {e}erle4me, sla1doled. Le1cederi su bi4li u gra4du. Ku2pimo pa pone1semo kod ku1}e da je42mo, i to2 sa1mo kad je bla2g da2n, ili kad i1demo u cr2kvu. Na2jte1`e je bi4lo one2m ko2j ni1{ta ne2ma u ru2ku, nego gle1da u ne1bo. Me1n se odu1vek svi5|o2 gra1dski `i1vot. Ta2 mi se `e1qa ostva5ri1la. Seqa2~ko ode4lo i gra1dsko. Ko2 bi me po1zno. I stra1{ilo bez mo2zga obu5~u2, i o1no je le4po. Sve se sad to izgubi1lo i nesta1lo, sad je teknolo1gija. Stojadinovi} Stanojka, Ore{kovica, 1935. Sva1ki je lu2d na svo2j na4~in Sva1kaki qudi2 i1ma, i pa1metni i {a1{avi, i ru2`ni i le4pi na sve4tu ove2m be2lem. Ne11 zna ~o1vek {ta da re1kne. Je1dan ba2n~i, pi1je, te1ra ke2ra i ne ma2ri, dru1gi ra2di i vi1je se ko2 cr2v da ste1kne, da i1ma, gla4dan i `e4dan. Tre1}i bo1les bolu1je i ni1kako da se otr1gne i sta1ne na no1ge. Vaqda bo2g ka2`e kako }e ko2 i su2|enice {to dete1tu su2de kad se ro1di. Ko2 i1ma ve4ka i1ma i le4ka, sre1}u ne2}e{ da sti1gne{, o1sim ako je ne sko1bi{. Ka2`u pe2t ko1lena ku1}i, a {e2sto rasku1}i sve to2, a1le ga zna1le i cr4na {u1ma. I!ma bo1qi od mo1ji, al {ta }u, mo1ji su, ka1ki su taki2 su, neka se {e5ta1ju po ove2m sve2tu be2lom. Da l su stari1ji ne{to ura5di1li, pa o1ni sad mo2ra to2 da odve1tuju, ko zna2, va1qda ne1ko ne1 zna. I!du da2ni, du2{o mo1ja, i1du sva1kaki, vaqda }e da do2|u i oni2 za ra1dos. To2 ti je kad si raz sve2ta, pa ko je tu2 lu1|i. Mi2 se zna4mo i ja2 ti pri2~am moje mi2sli na situa4ciju, a ti mi1sli kako o1}e{, mo1`e{ i zna2{. Yo1vek se pla1{i i va1ta za sla2mku u ja1du. Pozdra1vi sve tvo1je kod ku1}e, i zbo1gom, pa ti u1zni ne{to i za tebe5na2, pred te1be `i1vot po~i1we. Zelenkovi} Divna, Vo{anovac, 1934. 565 [ta su ra5di1le devo2jke Pa ete2, pri2~am, ~u5va1la sam o2vce, svi2we, ple1la sam, ne1govala de1cu, pa sam se u1dala. Kopa1la sam, je1la sam. Ba1vila sam se moti1kom...Ni4sam ni1gde i1{la, ni ko - leka4ra ja2 ni4sam i1{la. Sad mi je devede1set pe2ta, ~etvr2ta. Ni4je me bole1lo ni1kad ni1{ta. Yu5va1la sam o2vce, si1rila mle4ko, je1la koli1ko }e1la, kod ova5ca2, ra4zboj, tka4we, ve5`e2we. Me1ne je pu1{ewe zdra1vo, me1ne ne sme2ta ni1{ta. Kova2~ Dra4go bi1o tu2 u se1lo. Du2le kova2~ gra5di1o. yi5vko1vi} Dari2nka, godi{te dva5na2jsto ]ovdin Mi2 to2 vo1limo, i1demo ta1mo gde cveta2 li1pa, ta1mo i1demo u plani1nu, ko1qemo ja1gawce na \u2r|evdan. Le4po bi4lo, mu5ze2mo o2vce, no1simo mle4ko, plete4mo ve5n~i1}e, sve1 bi4lo le4po, ni4je ko ovo2 sa1d, o1demo na igra2nke, sta2lno u Vezi1~evo kod cr2kve, i sad evo pona5vqa1u to i1sto. Sve2ti Ili1ja, ima i na Preobra1`ewe. Sti2 Ili1ja, i1ma to2 i na veli1gdan, ne1{to sni5ma1li de1ca, ja2 gle1dam le4po, ponovi1li ki ono2 pre2. I!{la sam devo2jka i sas drugari1ce, pu5{ta1li nas, i1{li i rodi1teqi. I to2 le4po bi4lo, nije ka ovo2 sad, ka1ki. Mo1mak pla2ti, i mi2 i1gramo koju2 o1}e, mi2 smo bi4le pr2ve, igra1le smo. Yeti1ri se1stre siro~i1}i, bez o1ca i bez ma2jke i sve smo ~u5va1le: je1dna prasi1}i, jedna jagwi1}i, tako2 nas to2, stri5~e1vi ne ga5ji1li, to2 je bi4lo tako2 ne1ki pu2t, sva1ki sva1kog vole1o, ni4je ko sad. O!tac mla2d mi u1mro iz ra1ta, Sloboda2n osta1o toli1cki kad sam ja2 do1{la ova1mo, toli1cki bi1o. To2 je bi4lo le4po, sad ovo2 me1n se ne svi2|a ovo2. O!na ti wi2 odga5ji1la, o1na `i4va bi4la do pre22 tri2 go1dine, ~e1tri, ali stri5~e1vi vi{e bri1nuli neg dru1gi. Sve je1dno dru1go bri1nulo, u jedne2 ku1}e bi4lo, nije se to2 de1silo. Tu2 smo pora4sli, mi i1{li u {ko1lu ~e1tri ra5zre1da sa1mo, ni4je bi4lo vi1{e. Kad mo1ja se1stra kre5nu1la i Sloboda2n osmogodi1{wa, ni4je ima1lo tad kad sam ja2, sa1mo ~e1tri ra5zre1da. 566 I to2 je bi4lo le4po, i1demo kod cr2kve, ma2jka ka2`e: Ne uzi1mqite ja1buku, dok ne osta1vite pa1ru. To2 ni1ko ni4je sme1o da poje2 ni1{ta, to2 se tako2 ce5ni1lo. I!de se u cr2kvu i sad nede1qom o1ni do2|u iz Beo1grada, sli1ku na2s, ja2 devo2jka, obu5~e2m aqi1nu, o1ni nas sli1kuju, to2 no1se u Beo1grad. To se spre2me tvo1ji, to2 ta1mo nosi1li, poga1~a, to2 se spre2mi, pi1le, sad da li2`e{ s ono1ga i u1vek to2, da ma2jka i1ma mle4ko. Dete1tu no1rmalno pari2} ode4la, }e1be, cu1cle, za ~a2j, za mle4ko, sve to2 ne1 znam kako se zove2 to2 dr1vo, to le4po, tu cveta2 od pro1{le go1dine ovo2 {to ima1lo crve1no sve ize1lo ne{to, samo ovo2 osta1lo. Jova5no1vi} yi2vka, ]ovdin, godi{te tri1es deve2to Све се враћа Intere1santan je do1ga|aj {to je do5`ive1o moj o1tac. Hi1qadu de1vesto tri1jes tre1}e go1dine ja2 sam bi1o u kole2vke, ne1puna mi bi4la go3dina da%na@. Tri5de1set i tre1}e guo3dine ima1li smo sala2{ dva2 ki1lometra oda1vde, zove2 se Kru{a2r. To2 je sala2{ bio primiti2van napra1vqen od drve1ne gra2|e, samo ko1lko je slu5`i1lo za to2 prihva1ti{te, jer se ne1govala sto1ka na to2m ima4wu i tako daqe. Tu2 su bi4le koko1{ke je3dno vre4me. Pa je3dno vre4me se poka5za1la kra1|a za te2 koko1{ke. Povre1meno nesta1je po dve-tri2 koko1{ke, je1dna no2} pro2|e pa nesta1nu po dve-tri2, pro2|e ne1koliko da5na2, pa dru1gu no2} o1pet dve-tri2 ili pe-{e2st i ta3ko da1qe. I mo2j de1da, i o1tac i1sto, Ra1dosav Ra5nko1vi} i Mila2n Ra5nko1vi} /de1da Ra1dosav? dogovo1re se da no}i5va1ju kod te2 koli1be tam da ~u5va1ju te2 koko1{ke, da vi1de za1{to koko1{ke nesta1ju. Ta2j ubi4ca, kad je sa1zno gde mi2 ~u2vamo koko1{ke, o2n se naoru`a2, u1zme pu1{ku i do2|e ta1mo, ustva4ri ni4je o2n do1{o da kra5de2 koko1{ke, nego je do1{o da u1bije. Ne1ki kapri2c je to2 bi1o. Ta2 kapri2c ni4je otkrive2n ni do da1nas. I po1{to je bio o1bor ispred koli1be na to1m obo1ru ima1la vra1knica de se ula1zi u o1bor unu4tra, a iznu4tra se poda1pne vra1twica sa ne3kom da1skom. U o1boru je ima1la ku1~ka koja2 je vu4kla kli4pak, mi2 ka2`emo seqa4ci, i kad je ta2j ubi4ca do1{o na vra1kwicu da u2|e u o1bor, ku1~ka je bi4la ja2ko uo1pasna, ni4je dozvoqa5va1la ni1po{to. O!ndak je ta2j ~o1vek u1zeo da1sku, pa je tu2 ku1~ku bi1o sa da1skom po zu5bima, tako2 da o1djeda mo1`e da otvo1ri 567 vra1twicu, i u1speo je, podbi1o je pu1{ku, vra4ta su osta1la otvo1rena, ku1~ka je iza1{la, sa sve kli4pom, tr~a1la je po {qiva4ru, la1jala i tako daqe... Ali je ubi4ca do1{o kod koli1be i otva1rao vra4ta, a vra4ta se otva1rala u1poqe, a ne unu4tra kao kod sva1ke koli1be. To je bi4lo primiti2vno, ne mo1`e na unu4tra nego u1poqe da se otva1ra. Po1{to je to bio mra2k, o1ndak je sa je1dnom ru5ko2m otva1rao vra4ta, a sa dru1gom gu5ra1o pu1{ku u mra2k. kad je napi1pao ~ove1ka uda1rio je me1tak mo2g o1ca u gru2de, iza1{o na le2|a. Ve1lika je sre1}a {to nije1dnu ko2s ni1je povre5di1o ni1ti arte2riju. Ve1lika sre1}a u nesre}i. Тad je u to1m mome1ntu mo2j o1tac di1go seki1ru da uda1ri we1ga. Uda1rio ga o4vde po gla5ve2, rase1ko mu loba1wu, i u bo5lni1ci su mu izva1dili je18dan de1o loba1we i kad govo1ri ono tu mr1da, sa1mo ko1`a osta1la. Tu4kli su se tu2 po-obo1ru, kako ka2`e moj2 o1tac poko2jni, gu{a1li se. Mo2j o1tac we1ga va1ta za gu1{u i tu2ko ga seki1rom po vra4tu. Ali, po3{to siki1ra bi4la u je1dnoj ru4ci, ne2ma u ru4ci ja4ka sna4ga a na vra4tu je bi1la zavr2nuta kra4gna od su4kna, tako2 se to2 zove2, ja1kna re1cimo od su4kna, od o1v~e vu1ne, razume4te {ta je to2 sukne1no gu4n~e. O1nda, popa1dali su tu2 u o1bor. U obo1ru bi4le su tu2 ve1lika gomi1la |u1bre. O1ndak u to2m r1vawu su pa1dali na tu2 |u1bru. Yas je1dan odozdo2, ~as dru1gi odozgo2, r1vawe, te2{ko ra!weni oboji1ca. Taj ubi4ca sa kunda1kem tu2ko mo1jeg o1ca po gla5ve2. Da bi ga savla5da1o. Mo3jem o1cu je tu2 bi4la ulu2pqena loba1wa. U1vek je tu@ nosi1o ulu2peno, mi ka2`emo, i je1dnog mome1nta ona2j ubi4ca sko1~i, o1tne se od mo3jeg o1ca i u1zne da be`i2 niza {qiva2r prema pu4tu. Moj o1tac sa seki1rom ju5ri1o je za wi2m ve1likom brzi1nom, i je1dan i dru1gi, i kad je mo2j o1tac zakqu5~i1o da ne mo1`e da ga sti1gne siki1rom, o1nda re2{i da upotre2bi siki1ru, pa sti1go ga, ne sti1go. Kako di1go siki1ru viso1ko, siki1ra uda1ri u ze1mqu po3red no1gu, ono1ga {to be`i2 i na1bije se u ze1mqu, o1ndak mom o1cu ono2 dr`a4qe do2|e u stoma2k. I pretu1ri se sa one2 stra5ne2 siki1re. U tom mome1ntu ona2j ubi4ca, kad je vi1deo de je ova2j pa1o, repeti2ra pu1{ku, da ga dovr2{i. U to1m mome1ntu ispa1dne san`e2r iz pu1{ke. Kad je ispa1o sen`e1r, onda pu1{ka pra4zna, ne2ma vi1{e me1taka, onda ju1rne ponovo da be`i2 i izgubi1o se, mra2k je, to2 vi1{e bo4rba nije bi4la. Mo2j o1tac se upu2ti {to pre kod ku1}e za po1mo}. Dva2 ki1lometra duga1~ko ima se putu1je. Kojo2m brzi1nom je i1{o, ugla1vno stoja1o na to1me da {to pre sti1gne kot-ku1}e. 568 Nai1{o na vodeni1cu koja2 je na [e5to1wske re5ke2, zove2 se Su5}i1na vodeni1ca. Unu4tra su ra5di1li ka1meni dva2, mle1li su, i u kra1ju sve5tli2 ma2la la2mpica u vodeni1ce, ali vodeni1~ar spa2va. Ni4je to preme5ti1o ni1{ta da ne1ko lu2pa pred vra4ta. Moj o1tac je zakqu5~i1o da ne mo1`e da do1bije po1mo} u vodeni1ce, predu2`i da i1de ku1}i {to pre2. Ta1mo i1ma je1dno ma2lo brda4{ce, nije to2 ve1lika u1zbrdica, al eto ima i1pak ne1ka u1zbrdica. Kad je bi4lo na po1la pu4ta, i1zme|u vodeni1ce i mo1je ku1}e, uz to2 brda4{ce je1dva je iza1{o i pri5~a1o je da je to toli1ko u1zbrdo, kako mi2 seqa4ci ka2`emo kao uz komi2n, da1klem kao uz kro2v, tako2. Je1dva je sti1go do ku1}e, gru1no na pro4zor. -Jao ma2jko, otvo1ri vra4ta, ubi1{e me. uO1ndak je mo3ja ma2jka unu4tra le1`ala na kreve1tu, spa5va1la no1rmalno, a ja sam bio na ve1like stoli1ce, u kole2vke po1red kreve1ta. Kad su ~u1li taj gla2s, svi poska5~a1li, i ba1ba i de1da. Mo1ja ma2jka u to1m mra4ku, u te2 brzi1ne pa1la, ja sam pa1o i1spod kole2vke i ga1ze pre3ko mene, ju2re u pa1nici da otvo1re vra4ta. Otvori1li su vra4ta ne1kako ta1mo, oti1mali se za kqu2~ ko }e pre2 da otvo1ri, ko }e pre2 da u1zne kqu2~, da otkqu~a2 vra4ta. Kad su u1speli da otvo1re vra4ta mo2j o1tac se dr`i2 za spo2qnu kva1ku, je1dva u1{o u ku1}u, pa1o na kre1vet, u ko1mu pa1o o1dmah. Za5pe2vka je nasta1la, pa1nika u ku1}e, ma2la la2mpica na ga2s staja1la na zi4du, sad se oti1maju ko }e da zapa2li la2mpu. Ne mo` da na2|u {i1bicu, i1du ta1mo, tra2`e {i1bicu, {i1bica pa1la do4le na pa1tos. Kako da na2|u {i1bicu. Kad su u1speli to2 da upa2le la2mpicu, sad spa{a5va1ju me1ne. Ja2 sam se raskme5~a1o, razape5va1o, de4te i1spod go1dinu da5na2. Bilo mi de1aset me1seci tako2 da se de1da upu5tio o1dma u `andame2rijsku sta1nicu, o4vde u ce1ntar se3la de sad {ko3la. Bi1o je }o1pav, solu2nski invali2d, sa toqa1gom je tr~a1o ne1kako do `andame2rijske sta1nice i ona2j de`u2rni o1dma upu2ti patro4lu da vi1di {ta je to2. Yini2 mi se da se ta2j vo!|a patro5le2 zva1o Ye2ngi}, ko1lko se ja2 se1}am, to2 je oda2vno bi4lo. Do1{o je Ye2ngi} kod ku1}e i bi1je mog o1ca po obra1zu. Mi1lane, ko te ubi1o, Mi1lane, pqa1s odo1vut, pqa1s odo1nut. Ko te ubi1o, Mi1lane, o1{tro vi2~e na we1ga, ne da5je2 zna2ce mo2j o1tac da pregovo1ri. -Ga1zdarice, da2j ma1lo vo1du ova1mo. O!na u1zne vr2g i zahva1ti vo1du i da2 one2m `enda4ru. Ona2 `enda2r ba2ci vo1du na li4ce i o1pet: -Mi1lane, ko te ubi1o, Mi1lane? Jedva1 se ne1kako ma1lo osve5sti1o i ka2`e: 569 -Ra2n|el Kumri1jin. I o1pet pa1de u ko1mu, i vi1{e ne2ma ni re2~. De1da, kad se vra5ti1o iz `andarme1rijske sta1nice, ni4je i1{o sa `anda5ri1ma, nego svra5ti1o kod/e? ne1kog bura5ze1ra ko3ji ima1o ko1wa i ko1la i lu5pa1o na pro4zor da {to pre2 ona2j bura4zer sa ko1wem i s ko1lima do2|e kod ku1}e, da u1zne ra1wenog si2na /mo3jem de1de? i da ju2re za Petro1vac. Kad je bi4lo sa te2m ko3lima putova1li, ko1w je bi1o cr2n, pa kad po1~elo da se svawa5je2 ta1mo ne1gde i1zme|u Petro2vca i Ve1likog La1ola, de se zove2 Bu1sur re4ka. Ona2j kow je bi1o be1o od pe1ne. Ba1ba i de1da sede2 na za1dwe se2di{te u ko3lima, dr`e si2na na kole1na. Najeda4mput de1da ka2`e: -Bura4zer, sta1ni, nemo2 vi1{e da vo1zi{, goto1vo. -Va1lda ni4je. Ka2`e: Jeste. Ooo! i zausta1vi ko1wa. Poce2pa ko{u1qu ko~ija2{ o5vde2, tu1ri na gru2de i ka`e: -Ova2j ~o1vek ni4je u1mro. Napre2d! Raspa2li jo{ da i1du. Sti1go u bo5lni1cu. U bo5lni1ci je bi1o jedi2ni do1ktor yi5vko1vi}. Jo{ o1ndak je bi1o mla2d do1ktor, kako pri2~a mo2j o1tac, tama2n jezavr5{i1o za do1ktora u Fra1ncuske, i stu5pio na du4`nos u petro1va~ku bo5lni1cu. Uda1ri mu ne1kciju pro1tiv trova2wa i o1dma ga upu2ti za Po1`arevac i do1kle pi4sao ta1mo da se ja5vi1o ta2j i ta2j ra1wenik iz [e5to1wa, on je re1ko: -[ta je to2, o1pet iz [e5to1wa, malo pre2 bi1o iz [e5to1wa, sad o1pet iz [e5to1wa, do1ktor ka2`e. I ona2j papi2r u ru2ke, a1jde za Po1`arevac. Kad je ko1w i ko3la sa ra1wenikom sti1gli u Po1`arevac, oni2 do1ktori ga sta1ve u bo5lni1cu. Predu1zeli o3ni ta1mo {ta su ima1li da predu1zmu, i po1sle dva2 -tri2 da2na moj o1tac je do1{o pri se1bi i ve} mo3`e poma1lo da razgova2ra pone1{to. Ona2 bo5lni1~arka {to ga slu2`i tu, se1stra, done1se mu ma1lo su1picu, da5je2 mu ine1kcije, otkri2va ga, pokri2va ga, te2{ki bolesni2k i vi{e pu2t razgova2ra s wi2m, pogoto1vu no3}u ra1di zanima5ci1je. Bo5lni1~arka mo2ra da bu1de tu2, ali ne mo` da }u5ti2, razgova2ra s bolesni4kem: -Mi1lane, pri2~aj mi, {ta je to bi4lo, ko2j te ubi1o i ta1ko to. Kako se to2 odi1gralo, on to pola4ko, re2~ po re2~ pri5~a1o bo5lni1~arke i wo2zi to zanimqi1vo da slu1{a tako2. Kad je pro1{lo jo{ dan-dva, ona o1pet sad po da4nu, ni4je po no}i. -Mi1lane, ja sad sedi2m xa1be, ne2mamo ne1ki ve3liki po1so, da razgova2ramo o1pet. Pri2~aj mi kako to bi4lo, {ta je i ka1ko je. 570 -Pa je l zna{ ko2j te ubi1o? -Pa zna2m. Ja2 sam re1ko `anda5ri1ma. Ka1ko re1ko, o1na to2 cak-cak, cak-cak, a mo2j o1tac to2 ~u1je pa se zausta1vi, pa ka2`e: -[ta je to2, ne1ki mi1{ kr1ca o4vde u kreve1tu, to2 je u zi4du. O@n ka2`e ne1{to, o1na o1pet ca1k-ca1k, a le`a1o je na re1bro sa pokriva4~em odozgo2, a bo5lni1~arka sedi2 na ma2lu stoli2cu pred wi2m i kad je ta2j ra1zgovor zavr2{en, veli2: - Dobro, Mi1lane, da te okre2nem ma1lo sad na le4|a. O!na ga o1krenu, pa ga opkora2~i / ona slabi1ja osoba?. Kad ga okre%nu1la na le4|a, ona ga pi2ta: - Mi1lane, {ta ra2di{, Mi1lane, {ta vi1di{, {ta to2 gle1da{? - Vi1dim ne1ke qu2de. - A ka1kve qu2de, de vi1di{ qu2de? - Poza5di2 kreve1ta, ka2`e. Ku2j su to2 qu2di? -Pa de zna2m, ne pozna5je2m i ja2. -Pa ba{ nijedno4ga ne poznaje2{. Pozna5je2{ onog viso1koga ta1m poza5di2. Ku2j ono2 viso2ki tam? Ono2 je sre1ski pi1sar iz Petro2vca. -E, do1bro, Mi1lane, ne mo2ra{ ni1{ta, zamori1la sam te mlo1go. I oni2 qu2di je1dan po je1dan izla1ze na vra4ta i je1dna `e1na sa wi1ma, ma{i4nu pod ru2ku, pisa2}u ma{i4nu, za wi1ma o1de o1na i ona2 bo5lni1~arka, i odo1{e. Saslu{a4we do1{lo i tako2 kontroli1{u da l i1ma do3bru sve2st. Kad je pro1{lo jo{ dva2-tri2 da2na, o1nda ona2, vizi1ta, i1de kao i sva1ki da2n: -Kako si, kako se ose1}a{, je1si uzi1mo ma1lo su1picu, jesi uzi1mo vo1du. I onda uzi1ma tamo da napi2{e {ta }e da bu1de od ine1kcija ubudu2}e po po5dne2, su1tra i tako da1qe. O!nda o1de kod dru1gog kreve1ta, ona2j do1ktor i1sto, ta2j gla2vni, i ka2`e: -Ara2n|ele, kako se ti2 ose}a{. -Pa eto, i ja2 ne3kako. Ni4je do1bro, ali... Ono kre1vet do kreve1ta, je1dan do dru1gog, ve1liko ~u1do. Kad je to2 mo2j o1tac vi1deo, ubi4cu da le`i2 u kreve1tu, slede2}i da2n mo2j o1tac ka2`e: Gospo1din-do1ktore, el mo3`e ne1{to da pi2tam. -Mo1`e, Mi1lane, ka4`i, izvo1lte. -Ili da iza2|e ova2j {to le`i2 po1red me1ne, ili ja2 u ove2 so1be. Ne mo` dva2 da bu1demo. 571 -Mo1`e, Mi1lane, mo1`e, se1stro, da2j koli4ca ova1mo i preme1ste mo3jega o1ca u dru1gu so3bu. Tako2 se potre1filo da su i ta1mo za1jedno, pede1set ki1lometra dale1ko, bo5lni1ca, pa kre1vet do kreve1ta i obadva2 su ta1mo bi4li dva me1seca u bo5lni1ci. Te2{ko ra1weni oboji1ca. Ra2n|el je ispu1{ten iz bo5lni1ce je1dan da2n pre2. Do1{o bra1t za we1ga da ga vo1di iz bo5lni1ce i kad je pola1zio iz bo5lni1ce, o2n je oti1{o kod mo1jega o1ca i ka2`e: -Mi1lane, a2jde, el i1demo kod ku1}e? El ti2 izla1zi{ dana1s, el ju1tre? [ta je bi4lo, bi4lo je, nemo2 vi{e da se mr5zimo. И ja2 sam pogre5{i1o, i me1n }e da osu2de. [ta je bi4lo, bi4lo je. -I1!di ti2, me1ne nemo2j da ~e1ka{. Ne2}e{ vi1{e da me ~e1ka{, el ne2}e{ vi1{e sa1 mnom da pregovo1ri{. To2 zna2~i da je mo2j o1tac odbi1o vi1{e sa wi2m da ni1kad ne orta1kuje. I do1{li su tu,2 kod ku1}e, i je1dan i dru1gi, pa se dore5di1lo po ne1ki pu2t da i1du na sla1vu kod ne1kog ro1|aka. Oti1{o mo2j o1tac na sla1vu sa `e1nom, sa de1cama, a ta2j ubi4ca i o2n do1{o na sla1vu sa `eno2m i sa deca1ma. I sa1d, ta2j ubi4ca Ra2n|el, kad ono2 ku1caju se ~a1{e sa svi3ma, ku1ca i o2n, pa o1}e da ku1ca i s wi2m. Mo2j o1tac sklo1ni ~a1{u, pi1je ma1l, dru4{tvo je, tu2 sla1va, ra1zgovori. Kad ne1{to pri2~a mo2j o1tac, Ara2n|el vi2~e: -Je1ste, tako2 je, odobra2va. O!}e da se prikqu2~i u ta2j ra1zgovor. Mo2j o1tac to odbi2va, ni4je te1o da te1ra da1qe. Sa1mo se u}u5te1o. Su1tra, kad je to2 bi4la tu1~a kod koli1be, pa su1tra do1{la, kako to2 ka2`emo sad, Su1p ili sekretarija2t, o1ndak ne znam ka1ko se to zva1lo, to2 je bi4lo tri1jes tre1}e go3dine. Do1{li na u1vi|aj kod koli1be. Na to1m u1vi|aju su vi1deli kr2v, vi1deli tu1~u, pra1vili za5pi1snik. I kad se mo2j o1tac uda5qi1o od koli1be, po1{o kod ku1}e, o2n ga je tra5`i1o de ona2j be`i2, da1l }e ga na2|e po1novo, tako2 da ga ni4je na1{o2, o2n se upu5ti1o kod ku1}e. Kad je sti1go kod ku1}e, o1ndak je ta2j ubi4ca ima1o bra1ta, u1pravo stri4ca, o1ndak je ta2j stri2c u1zo ko1wa i ko1la, pa ga odve1zo u bo5lni1cu pre2 mo3jeg o1ca. Kao {to sam re1ko, je1dan za dru1gim. I kad je izi1{la ta komi1sija na li4cu me1sta, ona2j {e1f komi1sije nosi1o ne1ki pruti2} u ruka1ma, pokazi5vo2 pruti4}em de2 и kako na1{o kr2v na kukuruzne {u1me, na talu1zine. 572 Ona2j ubi4ca, kad je {e5ta1o oko koli1be, tra5`i1o je po1novo mo3jeg o1ca. o2n je ski5da1o kr2v sa gla5ve2 и bri1sao ru2ke na tolu1zinu. Isle1dnik, kako se to2 ka2`e, istra`i1teq, pokazi5va1o pru4tem kr2v na talu1zine, vo1di se za5pi1snik. Ta2j ubi4ca je osu2|en dve2 go1dine. I sad je po1ku{aj ubi4stva dve2 go1dine. To2 je ma2la ka1zna za ova3kvo de1lo, ali ka1ko je-ta1ko je. Dve2 go1dine bi1o na robi1je. I ta2j ubi4ca ima1o dva2 si2na, obadva2 su stari1ja od me1ne. Ne1gde po1sle dru1gog sve1ckog ra1ta, na5ra2vno sti1gli smo to1bo`e mo2mci, mom~i4}i. Ja sam sa wi1ma bi1o do1bar dru2g, igra1o sam s wi1ma u ko1lu i dru5`i1li smo se ko2 da ni1{ta i ne1 znamo za to2, ustva2ri ja sam zna3o i poma5ga1li su me, takore1}i. O#demo kod ne1ke devo1j~ice, re1cimo ta1mo u soka2k, pa ne1ko o1}e da me1ne bi1je, o1ni me za{ti2te. Ho1}u da ka2`em da su, e1to, bi4li prema me1ne do1bri. Obadva2 se razbole2 od tuberkulo4ze. I taj o1tac, ubi4ca Ara2n|el, i on se razbole1o od tuberkulo5ze2. U ono2 vre4me je tuberkulo4za kosi1la omla1dinu, pa mu pr2vo u1mro mla1|i si2n, pa u1mro stare1ji, pa u1mro i o1tac, sve od tuberku5lo2ze. Ta2j o1tac, kad je do1{o ve} do smr1ti, bo1lovao vi{e me1seci i te2{ko bo1lesan, ne1ki ro1|ak, ne1ki yi4ka, oti2dne kod we1ga i ka2`e: -Kako si, bre, ~ika Ara2n|ele, do1{o sam da te vi1dim. U!ve~e je to2 bi4lo. -Ne vaqa, ka2`e. -E ne va1qa, pa el i1ma{ le5ko1ve, el se le2~i{, kako izgle2da, bo1ri se da se popra1vi{, ne mo1` da bu1de ni1{ta. ]u5ti2, pa ka2`e je1dnu re2~, je1dva govo1ri na kra1ju ~o1vek. Ka2`e: Da, mno1go sam ra5di1o {ta bu1de, pa ne2}e du4{a da izi2|e bre, yi2ko, a vole1o bi da u1mrem, da se odmo1rim. A yi1ka: E bre, ~i1ka Ra2n|ele, {ta si ti2 ra5di1o, ni4je to ni1{ta, {ta si ti2 ra5di1o, {ta, Svi smo mi2 pogre5{i1li pone3{to, kad smo bi4li mla4di, nego nemo2 za to2 da se sekira{, ti se bo3ri d-ozdra1vi{. More, ne}u d-ozdra1vim, ne2ma od to1ga ni1{ta. Ubi1o sam Mila4na ]o5pi1noga go4re kod koli1be, ~o1vek jedva1 osta1o `i2v. Pa sam ba5ci1o Jevre2 vetrio2n u o1~i, pa `e1na osta1la sle4pa, po1sle {e2s me1seci i o1na u1mrla /bi4la mu {vale2rka, zna4te, pa na ta2j na4~in da joj se osve2ti, zna1ju svi1, to zna2m i ja2 kad ju ba5ci1o kiseli1nu je1dne no1}i. 573 I to2 je ta2 fle1ka na kapi1ji mno1go staja1la od vitrio4na, na da1saka od kapi1je. -Pa sam da1o vo1lu, bi4ku Mi1se Co5li1}u u Ra1dulovo, u ko1ren sam tu1rio i1glu. I ona2j bi2k je poje1o ko3ren i progu1tao i1glu, li1pco ~ove1ku bi2k, ka2`e. I sad ne1 znam kako du4{a d-izi2|e. I {ta jo{ pri5~a1o, ne1 znam. Po1{to sni2mate to2, ka5`i1te sva1kem: Nemo2 ni1kom da u1~ini dru1gome zlo. Ovo2 je sa1mo je1dan pri4mer koje ja2 zna2m u sedamde1set pe2toj go1dini sam sad. I1ma koji2 su dru1gi do`i5ve1li, ali ovo2 je do`i5ve1la mo1ja fami1lija. Ранковић Михајло 1933. Шетоње Apa2{ Tr1~o, ra5di1o, oka1snio, pora1nio da sti1gne, da i1ma, ugra2di i stv1ori, da bu1de pr2vi i na5jbo1qi. O!sredwe su bi4li. O`e1ni se i u1mre mu `e1na mla4da, za se1dam da5na2. Sa dru1gu `e1nu `i5ve1o do smr1ti. Ku1povo imovi1nu, wi1ve, vo1}a, {u1me. Ra5di1o kod se1be i dru1goga. Pra1vio ~e1tke i me1tle. Nosi1o na pi1jac i karti5ro2 na vo2z. Zabra5ni1li mu da ra2di, on done1se ma{i4nu u bagrema2r pa tam ra5di1o. O!tac i ma1ti ra5di1li ona1ko. ye1na mu ra2dna, ogrba5ve1la siro1ta, i~kve5qi1la ju se ki2~ma. Savi1la se o1dvoje. Dr`a1la pu1no sto1ku, di1gne se kad svi spa5va1ju i te1ra de1set kra2va da pa5su2 ~im zo1ra ru5di2. Na4rod kre2}e na ra4dwu. Kad uda1ri zve2zda i zape~e2, pla2nduju, odre2me u la4du pa o1pet na1novo. Ako se {ta proda5je2 o2n da ku2pi, da se pro{i2ri i {to mu tre1ba i ne tre1ba. Kupu1je duka1te. A%ra1li ga al ni4su na1{li, za1kopo da ni1ko ne zna. Ni4je proda5vo2 de1dovinu da i1de u napre4dak, ni mu1}ko ko ovi2 sad, ne1go ra5dwo2m, bra2co mo2j. Je1dno de4te i1ma da ne de2li imovi1nu il da5je2 ve1liki mira2z }e4rki. Boga1tu sna1ju u1zo, mlo1go do1nela. Da5vo2 i na za4jam, ali o1prezno koj mo1` da vra2ti. Ka1qav i poce2pan i1{o, za sto1kom bo2s, a opa2nke po se1lu nosi1o. [e{i2r s gla5ve2 ne ski2da, sa1mo se dr1ma i kad, kad ga nakr2ivi. Ko1lo ni4je pove1o, da ne a2r~i pa1re, sve su to2 na5ro1dne bita2nge. Pra1vio zgra1de, {u1pe, {ta1le, ku1}a bi4la o1bi~na. Kad je izi1{lo, pa1re u ba2nku tu1ro na kama1ru, pa1kovo kama1tu da vu5~u2. I!{o na izlo1`bu kra2va i ra1sne kra1ve ku5pi1o. Ku1povo i ma{ine2rije, da la1k{e, br1`e i vi1{e 574 ura2di. Vi1{e }e da zara2di. Ko1wima vozi1o kod leka4ra sva1tove. Mu1~io se mlo1go, da mla|i1ji ima1ju. Ni1{ta mu ni4je tre1balo, cr1ko ko pi1le. La1ka mu ze1mqa. Budomirovi} Brana 1930. Krvije Sva1ko svo2j `i1vot `i5vi2 Svi ra2de, tr~e2, mu1~e se, o2n jok. Svi1ma tre1ba, we1mu ne tre1ba. Svi1 presi1paju iz {u5pqe2g u pra4zno, o2n ni1{ta. Pe1ca, va1ta ri1bu, i1de u lo2v, kale1mi vo1}ku. Ne o1re, ko1pa, ku1pi se2no, ra2ni sto1ku. Yi1sti pu1{ku i pra1vi ma4mce, za2mke. Ne ukla2pa se tu2, svi1 ra2de ovo2, a o2n ono2. Te1ra svo1je i ne `aje. ]e4rka se u1dala, pa oti1{la u inostra4nstvo, razve1la, te1ra i o3na we2noga ke2ra. ye1na o}ora5ve1la, ne fe1rma je, ka2`e u mla1dosti {a5ra1la, na4rod sva11{ta la1je. I!de, lovi2 lisi1ce, za1jce, ja1zavce pa od wi2 pra1vi ja1zav~u ma2s. I!de da1wu, a i no1}u pa pre%`i2 i ulo1vi. Raza1pne ko1`u od lisi1ce pa su2{i i1spod stre1je. Va1ta ri1bu, pa i wu2 su2{i. Ku1~i}e dr`i2, a ne pra1ce. Tre1baju mu da te3raju di1vqa~. Koje2 mu se ne svi2|a ku1~e, uda1ri ga po ~e1lu za1~as po1sla. Pu1{i lu1lu i da1wu i no11}u. So1ba `u4ta ko kafe5xi1nica. ye1na pu1{i iako ne pu1{i. Naravqi2v, s wi2m ni4je da se sva1|a{, }e da opa2li. Yita2 roma4ne, na kre1dencu r1pa, }e da se sr1ga od te5re1ta. Ku1}a ma2la, jo{ wego2v de1da pra1vo, vu~e2 tmo4lu. O!tac mu pogi1no, bra1}a oti1{la u ku1}u, a ma1ti se pre1udala dok su bi4li mom~i4}i. Popra1vqa sa5to1ve, pr1~ko sve1 i sva1{ta. Ni4je on bi1o za se1lo i seqa2~ku rabo1tu,ni4je on razume1o seqa4ke, a ni o1ni we1ga. Sva1|o se i nateri5vo2 oko a1tara, te2{ko je da5vo2 ako mu ne1{to i1ska{. yi5ve1o je wego2v `i1vot. Ka2`e: Mo1ja ku1}a, mo1ja so1ba i slobo1da, ni1ko me ne ju2ri, ra2dim {ta o1}u i kad o1}u. Mlo1go je vo1}ku kale1mio i uspe5vo2 mu ka1lem. Ra5di1o to2 u dru1ga se1la, o4vde ni4je mlo1go. yi5ve1o bi sto2 go1dina, da ga ne uda1ri ona2j sa ko2la. Le1`o u bo5lni1ci i ne5 mlo1go, zavr2{i. Na{ ga1zda ni1kad ni4je bi1o kod ku1}e, on ni4 je bi1o kao za{tita, imo2 pu1{ku, da ne sva1ki ne pu2di. Zdravkovi} Milorad 1955. Burovac 575 Vla2jna ya2l za mla1dos je tra1jala, tra1je i tra1ja}e za na1vek. Gde si bi1o, {ta si ra5di1o, lu1pi{ dla1n o dla1n, a mla1dosti ne2ma vi1{e. Ka2`u da su na1{i sta2ri `i5ve1li u Vla1{ko po1qe, bi1li se s Vla1sima za ze1mqu i terito2riju. Do1{li su posle1dwi u se1lo i to2 na kra2j se1la. Vo1lim vla1{ku mu1ziku i i1gru, pa se mo1ji ~u1de i pi5ta1ju od ku1d mi to2. Mo1`da je ne1kad do1{lo do me5{a2wa, al do asku2r|ela, ni4je bi4lo. O!tac uzi1mo Vla2jnu, pa ni4je skra5si1o s wo2m. Sva1ki ko ne mo` da se o`e1ni, on oti2dne pa tra2`i da u1zme Vla2jnu, pola1zile za Sr1be. U mo2m ve4ku ni4je bi4lo da Sr1pkiwa i1de za Vla2, ali et sad se i to2 de1si. Pu2ste pa1re i inostra4nstvo sve prome5ni1lo. Ma1ti ne mo` da vi1di Vla2jnu o~i1ma, o1na je ra|e2vka, do1{la, nikad ~u1la za Vla1se. Ali, ne re1kni dva4put. Kad se na2|u za2jno, o1dma pri5~a1ju vla1{ki i dru1ge ne ferma1ju. Sa Zo1ricom mlo1go ra5di1la i drugova1la, ni1kad se posva1|ale, a Vla2jna je. Ko5m{i1ke mi Vla2jne, pa kad ne{to kri1ju, one uda1raju vla1{ki. U!jakova sna1ja vla1{ki tutuqa2k, ni romo1ri, ni govo1ri. U sred Be1ograda ja Vla2jnu na4|e, pa Rumu2nku od toli1ko. Vla2jnu o1dma spa1zi{ koja2 je, ~im na gla4vi no1si be4lu mara1mu. Zame1}u, ni4je im sr1pski mate2rwi je1zik. Me5{a1li se na5ro1di, a u ku1}u uzi1male Vla1se kad ne2}e ni1ko da do2|e. Kad se dova1tili inostra4nstva, sve je ma1we me5{a2wa. Ma1}ija mi bi4la Vla2jna. Ma2la bi4la, pa navede2 ko1wa na ka1men, pa sko1~i na we1ga da ga ja1{e. Ni4je skra5si1la u Srbadi1ji, vra5ti1la se o1pet u vlasi1ju. Sva1ka ti1ca vo1li svo1je ja1to, ia1ko joj u dru1gem bo1qe. Kad je sva1dba pa me2{ani go1sti, kuku le1le koj }e svo1je i svo1ju muzi1ku da iste1ra. U sva1kem na5ro1du ima do1bri i lo1{i qu2di, tako2 je to2 na sve4tu be2lem. Andreji} yivota 1933. Bistrica 576 Mla1dosti ra1dosti Svi4rac svi2ra, u sr1ce di2ra. Kafa1na pu1na, sva1ki tra2`i za seb ono2 {to mu fa1li. Oku1pio se na4rod, ugla1vnom mu1{ki. Sede2, pi1ju, ko1ckaju se u pa1re. Je1dan dobi2ja, dru1gi gubi2, kr{i1 ru2ke, znoji2 se, pu1{i. Na2da se da mu kre2ne. Radozna1li posma5tra1ju, dru1gi za svo1jim asta4lom pri5~a1ju. Mu1zika se spre2ma i po~i1we da svi2ra. Tru4ba, sa1ksofon, harmoni1ka, gita4re, bu2bwevi, samo gr5mi2 ko1lo sr1psko i vla1{ko. I!ma i ovi2 i oni2 gosti1ju. Po1~e ko1lo, na tru4bi sa1mo je5~i2, pra1ti sa1ksofon, pa se obr5nu1{e, sad ko1lo na sa1ksofonu. Razgaqu1ju sr1ce, mla4di muzika1nti. Po1~e i vese4qe. Veseli2 se ga1zda, me1}e pa1re na tru4bu, sa1ksofon. Pi1je se uve1liko, pi4}e va1ta i mu2ti u gla4vi. Za je1dnim sto1lom sedi2 sam ~o1vek, pi1je iz unu1~eta, lu2pa u sto2 i kri2vi {e{i2r. Me1}e pa1re na tru4bu. Mu1zika mu svi2ra i pe1va. Peva2~ pe1va pe1sme o qu5ba1vi, mla1dosti, neostva2renim i tu4`nim qu5ba1vima. Ga2si mu1ku u pi4}u, mu1ziki. Le2pi pa1re mu1ziki, ma2me da u1zmu {to vi1{e pa1re. Stari1ji ~o1vek sli1ka s apara2t, {ta se de{a2va. Go1sti ve1seli, da2j jo{ po ne1ku pa1ru, ko1ckari se smewu1ju sa dobi5ci1ma. Lu1mpuje se, pi1je, u`i2va, ne ~u1je se za sad i su1tra. Vre4me je sta1lo, sva1ko u svo2m tra1nsu, sve je dale1ko od stva5rno1sti. Mezi2 se i prevr1}u ~a1{e, va4{ar je. Qu2di se sve re1|e i ma1we vi5|a1ju, svi mlo1go `u2re. Ja2 i mo2j vrsni2k pi1jemo, se1}amo se i u`i2vamo u ove2m mome1ntu. Br2zo oti2de na1{a mla1dos, sta1ros zaku1cala oda2vno. Du4{a o1}e, al sr1ce klopo1}e. Va1ta i na2s ~a1{ica, la4dno nam na no1ge, po~i1wemo da dr1}emo, mo2ra se i1de. Ne1ka mla|i1ji ba2n~e, vre4me im, za na2s }e ka2`u ma1tori a5knu1ti. Zbo1gom. Radoj~i} Bogdan, Burovac, 1922. Svuda oti4dni, al svo1joj ku1}i se vr4ni Yo1vek mo2ra da se ra1duje kad dola1zi kod svo1je ku1}e. I!di de o1}e{, ra4di, al ti je na5jsla1|e u svo1jem. I!ma bo1qe od tvo2g, al ni4je tvo1je. Tr1govo, i1{o na ra2zne stra2ne i u dru1ge ze1mqe, al na2jle1p{e su2nce sja2 kodt ku1}e. Sve je le4po i tama2n, tu2. Ku2j zna2, va1qda smo mi2 taki2 na4rod, kao za2jci da se uvek vr1}emo 577 na na1{e le1galo de smo ro1|eni. Ne1kog nate1ra mu1ka da oti2dne, a ne1ki o1}e i od be2sa da i1de. Dru1gi na4rod, dru1ga pe1sma. O!no svud se `i5vi2, al o1pet je o1pet. Ne1{to ti fa1li, a ne1 zna{ kako. Tvo1je je u1vek na2jbo1qe, pa i na2jle1p{e. Stra4nac si ta1m, a kad se vr2ne{, o1pet si stra4nac, ka2`u: ti2 si ta1mo. Ni ta1m ni ova1m ni4si. Mo2ra se, na1trag ne mo1`e{, samo napre2d, pa do1kle }e, }e se vi1di. Pro2|e{ dru1ge ze1mqe, qu2de, vi1di{ bo1qe i go1re. Po1sle zna2{ i da ce2ni{ ono2 {to i1ma{, jer ~ove1ku je sve ma1lo, u1vek mu mlo1go tre1ba. Kad ga sna2|e ono2 {to ne va1qa, onda mu sa1mo zdra2vqe tre1ba. Ni4su reme1tili ku1}u, proki{wa2va. Pa1la je1dna so1ba, o1ni sedu2 u dru1gu i tako re2dom. Pa da l su mr1tvi, da prereme1te, jel kro2v ~u2va ku1}u da ne propa1da. Mno1ge su za1pete i pra4zne. Po1mrli i oti1{li u inostra4nstvo. Ko4rov i tr2we na sve stra2ne. Ne mo` da se pro2|e, stoji2 pa4rlog, ze1mqa se ne ra2di a ne2ma ku2j da ra2di. Da te stra2 da pro2|e{ kroz po1qe. Ne1ko no1vo vre4me teknolo2gije. Vre4me se me2wa, }e da vi1dimo za su1tra. Ku1}a mo2ra da i1ma ga1zdu da joj vo1di ra~u4na, ako ne2ma, te1{ko wo2j i oni1ma koji tu2 `i5ve2. Dabo2gda ti osta1la pu5sti1wa. Te4{ka kle2tva. Mno1ge su takve2 sad, da se razboli2{. Se1lo se pola4ko ga2si i umi1re, osta1ju u1spomene i se1}awa. Nestorovi} Miodrag, Tabanovac, 1930. Yakma1ra Svu1da oti4dni, al svo1joj ku1}i se vr4ni. Ka2`u da se za1jac o1bavezno vr2ne na lo1galo de je ro1|en da tu2 u1mre. Ta1m de spozna5je2{ sve2t, to2 ti osta1je za ce1o `i1vot. Gra5di1lo se kako je ko2 mo1go, zna1o i ume1o. Na1{a ku1}a je napra1qena od di1reka, pa uplete1no de1bqe pru2}e, a ne1gde ta1we mo1tke i po1sle le2pqeno bla1to sa ove2 i one2 stra5ne2. To2 ti je bi4la ku1}a u ~a1kmi. Ne1ko je i1mo u di1reka ci4glu `i4vu, kasni1je se pra1vile od pe~e1ne cigle2. Te1meq ni1zak ko2 je bi1o s go2rwe strane2, a s do2we su igra1li vi1{wi zbog vode2 i re5ke2. Go2rwa so1ba je nasta1qena i gra2|ena od `i5ve2 ci5gle2. Kre1~ena je kre1~em u be4lo, spo1qa i iznu4tra. Pokrive1na je bi4la }erami1dom i ima1la dva2 komi4na. Kad 578 du2va ja4ka ko{a1va o1}e da povr1}e di1m. Lo`i1lo se o1gwi{te u ho1dniku ~im uvi2|e{, a di1m je i1{o na ta1van i kro2v. U do2we so1be sazi5da1ju {po1ret i tu2 se lo`i1lo. Kasni1je, kad su izi1{li cr4ni {pore1ti, me1tut je. Pro5zo1ri jednokri2lni sa vr}u1{ke da se otva1raju i zaka~i1wu i go2jza da ne mo` ni1ko da uvi2|e. Iz ho1dnika se kroz ba1~vu pewa1lo na ta1van. Spo2qna vra4ta se zapi1wala na re4zu i ra1jber, a po1sle i na kqu2~ . Go2rwa so1ba je bi4la staja2}na, a svi `i5ve1li u do2we, tri2 kreve1ta. Mla4do ja1gwe pod {po1ret se {e5ta1lo da se ne smr1zne. Tu asta2l i ma{i4na. Drve1ni kreve1ti, sla1marice i }ili1mi odozgo2r i fijo4ka. Ku5pa1lo se u so1bi po1red {pore1ta, ze1mqa bi4la na po1du. O~i1sti se metlo2m i u1pije. Ni4je se ~u5va1lo, i1de{ u obu1}i, ni4je ni la4dno bi4lo. Firo2nge i1zatkane od te`i1ne, kono1pqe, pa do2l ~i1pka. Po1sle iza1{le ne1covane, ve1{ane(. Da1wu razgr2ne{ da se vi1di, da vi1di{ kuj i1de pu4tem. Ni4je bi4lo mi1{a, po ne1ki, pa5co1vi re2tko, a ne ko sa1d ne mo1` da se odbra2ni{ ni sa otro1vu. Tu se ra5|a1lo i umi1ralo, veseli1lo i `a1lilo. yi1vot je i1{o. Sru1{ili je kad napra1vili no1vu. Ni ze1mqotres joj ni4je mo1go ni1{ta, samo se qu2qa i pu1ca i ni1{ta ju ni4je. Jano{evi} Marija, Bo{wak, 1945. Doma1zluk Bi2ra se dru4{tvo, bi2ra devo2jka od fami1lije, a bo1gami i bra2v ku2j }e da osta1vi{ za ku1}u. To2 ti je `e1nsko pra2se, ja1gwe, te1le, `dre2be koje }e da se osta1vi da pora5ste2 i bu1de krma1~a, o4vca, kra1va, kobi1la i tako2. Mo1je o1ko ni4je bi4lo koje2. Ja2 ~i2m uvi2|em u {ta1lu, o1dma zna2m, {ta koje2m od ma2rve fa1li, i ka1kav }e to bra2v da bu1de. Ne1ki osta1re i ne1 znaju, ve} to2 ra2de kao ono2 tr1la ba1ba la2n, da ju pro2|e da2n. Yim se opra2si, oja1gwi il ote1li i do2|e na ova2j sve2t, o1dma se vi1di {ta }e od we1ga da bu1de i me|u pr2vima u krto1gu. Qu2di ka2`u ne2}e ji ovo2 ne2}e ono2, ma ni4je to tako2. Ono je do1bro za doma1zluk, ali da l }e i stva2rno da bu1de, tre1ba ve1lika ne1ga, pa4`wa i ra4na da bu1de i ko1risno. Mi2 smo sve1 od na1{e sto1ke osta1vqali, ma1lo ku2j je u okoli1ni ima1o tako2 do1bru sto1ku. Ka2`u, o1ni zna1ju da ba1ju pa im i1de od ru5ke2 sve1. Da pora1nim i omr1knem, gla4dan i `e4dan, i sve nami2ri{ na vre4me, e tako2 mi ba1jemo. 579 Sa sto1kom mo2ra{ kao sa `ivi5n~e1tom /~ove1kom?, ako ula2`e{ ti2 }e i da do1bije{, ako sa1mo uzi1ma{, ne2}e du1go. Ako je bo1lesno da le2~i{ na vre4me, ono2 {to si pa5ra1o, da to2 ne pona2vqa{. Ne ra4di sve4tkom i nede1qom pa da i1ma{. De i1ma - tu2 i1ma i {te1te, i to2 ~o1vek mo2ra da zna2. Izabe1re{ doma1zluk, da l }e do1bro da bu1de mlo1go za5vi1si i od ga1zde. Qu2di mi ka2`u: Bla1go te1b, sve1 i1ma{, a ja2 ka1`em: Eto, kod me1n je to2 tako2, uju1tro oti2dnem u {ta1lu i ka2`em: Do1bro ju1tro, kra1ve mo1je, a o1ne me1n: Do1bro ju1tro, mi2 smo se pomu1zle, sve ti mle4ko goto1vo, ti2 nemo2 da se mu1~i{ da mu5ze2{, je1le smo i pi1le. E da je tako2, svi bi dr`a1li sto1ku. Za ima4we i da si doma1}in mo2ra{ sva1kem da bu1de{ slu4ga, du2{o mo1ja. Le1gne{ kao pastrma2r i ~e1ka{ da ti pa1dne s ne1ba, ne2}e. Mo1`da u te2 zemqe2 dembe2lije, o4vde kod na2s ni4je, mo1`da }e ne1ki pu2t. Nikoli} Miodrag, Bistrica, 1938. Mu{tu1rluk Oka1po ja za gla5vo2m i {a1{av je bi1o ko2j to i1zmisli. Da pogi1nemo i gla2vu izgu1bimo. Jo2j ma2jko mo3ja, da ni prese1dne sva1dba. Tu1rali ga na kapi1ju /}i1lim, ~a4r{av i raki1ju?. Le2p kle1~ani }i1lim da na4rod vi1di, ne mo` da bu1de bi4lo ka1ki, sramo1ta. Vredi2 i ne vre5d2i, nego je to2 }e2f da bu1de{ pr2vi i da u1zne{. I!{li smo za devo2jku odo1vut le2po polaga4~ke. Sti1gli, vese4qe, ko1wi fr1k}u, zvekir4i samo tre5su2, fija4ker ofa2rban, ~o1ja na se1di{tu. Sva1tovi prebu~e1ni u no1vo, ko1lo samo tre5{ti2, vri5{te2 i pope5va1ju, svi ra1dosni, su2nce sja2, ko{a1va kad kad li2da, }e da izi2|e o1na, da du2va. Bi4lo kako bi4lo, a bi4lo je do1bro, sva1tovi se5da1ju i kre2}e se u cr2kvu. Na1{i ko1wi kad ~u1ju mu1ziku vri5{te2 i ko1paju da ne mo1`e{ da dr`i2{ dizgi4ne. Ki}a2nka na ~e1lu, zveki4ri oko vra2ta. Di1gli gla2ve i ki1daju se kao ~o1vek, po1nositi da samo to2 vi1di{. Ja ri1pnu i da1do im gru1men {e}e1ra, je1du al se1caju, uzvrpo1qili se. Pose5da1smo i po5|o1smo. Ko~ija4{i pod ga2som, lele, lele, ko2 je lu1|i. U cr2kvi sve kako tre1ba be4{e i kre1tosmo kod ku1}e. E tad po1~e jurwa1va. Da se brza1ju i ko2 pr2vi sti1gne, o2n }e da u1zme mu{tu1rluk. Pra{i1na se di1gla, ne vi1di se pr1s pred o1kom. Kad odje1dnom na1{i uva1ti{e ve1tar i tu2 vi1{e ni1{ta ne mo` da pomo1gne. 580 Ne ka1saju ve} lete2, pu1~e je1dan za dru1gim. Mi2 se ste4gli i de1cu ste4gli. Ko1la lete2, preko ru2pa, ko1wi uva1tili pre1~icu, ra1tos ih bi4lo, da sti1gnu pr2vi i to ti je bre2, mlo1go pu2t su bi4li u sva1tove. Tre1ska, lu2pa, jo{ smo na ko2la. Izbi1smo na predwa2k, leti4mo, vaqda }e bo2g da ne sa~u2va i sve2ta nede1qa. Kad na kove4ju bli4zu ku1}e, pu1~e ~ivi1ja i to1~ak ode ispred na2s, ko1la se sr1ga{e na je1dnu stra2nu, al sta1jawa ne2ma, sve pu1ca, ko1wi u po1tok i vri5{te2. Sre1}om ne popa1dasmo, kod kapi1je se uko1pa{e sa4mi i sta1do{e. Prese1o mi mu{tu1rluk za ve2k. Tako2 se igra1li na1{i ko1wi do1rati. Prepove5da1lo se. Dobrosavqevi} Milan, Dobrwe, 1935. La2mpa Sad sve sja5ji2, gori2 na sve1 stra2ne po ce4lu no2}. Ne1 zna se da l je da2n il no2}. Zame5ni1li qu2di da2n za no2}. Xo5wa1ju i sede2 do po1la no1}i, ne le5ga1ju. Kad }e u1jutru da se di1gnu i ra2de? Saba2jle se di1zalo, al i saba2jle le5ga1lo. Nije bi4lo stru5je2, sa1mo la2mpa i fe1wer. Upa2li se u1ve~e da se ve~e1ra i onda se le2ga. ]ili1mi se tka1li pa gori2 la2mpa, utr2ne{ da mno1go ne a2r~i ga2s. Sa1mo da i1ma ga2s i ma2s. Fe1wer gori2 kad i1de{ u {ta1lu ili obila1zi{ sto1ku da ne tumara2{ po mra4ku. No1}u ako po2|e{, no1si{ fe1wer da ne natra1pa{ i zveri1we da be`i2 od teb. Ku2pi{ na va5{a1ru da i1ma{ u reze2rvi, da ne ~e1ka{ kad ti tre1ba. Men ubi1li pa oja1dili, {to se ice5pa1la la2mpa. Bi4la mu1va na wo2jzi, da je u1bijem, obo1rim la2mpu i ra1zbi se. Tu1rali smo na zi2d, a i na asta2l da se bo1qe vi1di. Ko je i1{o u {ko1lu ne ~e1ka da u~i2 uz la2mpu, u~i2 za vi1delo. No2} je da se odma2ra. Sat je re2tko ko2 imo2. Pr2vi pe4tli kukure2knu u jedana2js, dru1gi u je1dan, i u ~e1tri u zo1ru. [pa2ra se, pa ako i1ma me1se~ine ne pa2li{, nego ona1ko razgr2ne{ fira2ngu pa tumara2{. Sad stoji2 u maga1zi pu1na pra{i1ne i pa1u~ine. Vaqda zape1klo dno1 za ga2s. Ogleda1lo je ce4lo, o1no je {i5ri2lo sve1tlos u da2q. Vi1{e ne mo` ni da se ku2pi, osim u1krasne. Dok je bi4lo o1gwi{te i veri1ge, la2mpe ni1je ni bi4lo. Po1sle se izu1melo. 581 Sad je `i1vot, sve na du1gme, ko te pi2ta za la2mpu i fe1wer. Ka2`u i1ma po neki restora4ni, kao ono2 sta2ro, be5sne2, ne1 znaju {ta da ra2de. Na4rod je be2dno `i5ve1o, al je bi1o sre}ni1ji, ~ini2 mi se. Sad se sve tr~i2 i `u2ri, sve na1 vrat, na1 nos. Fa4la one2m ko i1zmisli stru4ju, mlogo je bo1qe, al ovi2 mla1|i za to2 vre4me ne zna1ju, ma ne ponovi1lo se, tego1ba je to2. Radojevi} Milenija, Vezi~evo, 1932. Tako2 se ra5ni1lo i ra5di1lo Ni4je se ima1lo, be4da, malo ku2j je i imo2. Ro1di, ne ro1di, u1bije vre4me, a puno du4{a gla4dni. Ko1pa se dva4put i ogr1}e kuku4ruz na pa4r~e pro4je. Do Bo`i1}a ima kuku1ruz u ko1{u a posle ne2ma. Ume2si se pro4ja pa pode2li na du2{e, koli1ko ne2ma vi1{e. Le1b se je2 sa1mo za sla1vu ili bla2g da2n. Si1rewe ko2j i1ma do1bro, a ko2j ne2ma bela2j, le1ti je1de{ vo1}ku pa opet dru1k{e, bi4lo na bo1qe bez ovi2 pra5{ko1vi. Le1b se me2si u zemqa1ni {po1ret ili vuru1nu za se1dam da5na2, ne2ma svaki da2n me5{e2we, jo{ mo1`e u na1}ve pa stoji2. Go1tvi se u bakra2~ na veri1ge, a na {po1ret ko2 je sazi5do2. Po1se zemqa1ni bi1li cr4ni, pa be4li {pore1ti. Na ta4blu se ~a1skom ispe~e2 pi1ta, el pre4sna poga1~a pa vru4}e mle4ko, lepo1ta. Ku1pus se ku1va, me1te se po je1dan kai{~i2} slani1ne da zamiri1{e, ni4su bi4li la2dwaci. Ko1qe{ pastr1mu godi1{we, ma1lo su2{i{, ma1lo u salamu1ru, treba da do1bro ra2ni{ svi4wu, a koje2m }e{ pre2 kuku1ruz. Svi2we bi4le sapuwa1re, pu1no ma2s, a pra1vio se i sapu2n doma2}i, da se pe1ru ko{u1qe, a ko2 ne2ma pa1re u ce2| i dragi1je. Pra1vile se giba1nice, pi1te, al ne2ma {e1}er, sla1bo i me2d, pone1ki imo2, sa4rmu ni1ko nije pra1vio i su1pu, ~o4rba re2tko da se zako1qe, pi1le, ja4ja sla1bo. To2rte ni4su bi4le, kola4~i poqu1p~i}i i sa2l~i}i. Pi1lo se vi4no, raki1ja, sve doma2}e. Na4rod nije zna1o za `i4vce, ve} po1pije pa mu le4po, bo2qke du{e2vne se raki1jom le5~i1le i nikad se ni4su izle5~i1le, ve} mlo1gima wi1nima be4du i ja1d na1nele. Pijan~u1re bi4li i mu1{ki i `e1nski, bo3ga mi sve1 od fami1lije to2, mo1ji i pi1li na vo1qu svi re2dom i qu4tu i me1ku. Ako je1dno od kole5ni2 ne pi1je, dru1go o1bavezno pi1je, to kroz kr2v i1de sve1, proda5va1li i da5va1li, ba2n~ili za svo2j }e1f. Ma1terini ni4su pi1li, oni bi4li lu2di na dru1gi na4~in da mlo1go ra2de i ni1kad ne sta1ju da od re2da 582 crka5va1ju, e to2 ti je, mo2j bra4jko, sva1ki je lu2d na svo2j na4~in, kad ~o1vek sve to2 vi1di iza se1be, a we1mu `i1vot pro1{o. Isku4stvo se sti1~e na svo1ju ko1`u, ne mo1` da se u~i2 i nau1~i, mlo1gi su re1kli. Budomirovi} Brana, Krvije, 1930. Sve1 je bi4lo le4po dok te ne zade1si Ja sam dva1js tre1}e go1di{te. Oda1vde sam is se1la, kao de4te bi4lo mi je le4po. Yeti1ri ra5zre1da sam zavr5{i1la {ko1lu, {na1jderski zana2t, ma2jka mi bi4la {na1jderka. Tu2 ima1la, tu2 su kod na2s bi4li u se1lo je1dna {na1jderka, tu2 sam ja2 kod we2 u~i1la. Slu1{a{ kako ti se pri2~a, i ja2 sam to le2po sva1}ala i ta2 me, mo1ja ga1zdarica, u~ite1qica, mnogo i vole1la. Le2po sam sva1tila ta2j zana2t i to2 sam br2zo za go1dinu da5na2, sve sam nau~i1la i sve mi bi4lo le4po. Ima1la sam dva2 bra1ta, je1dan mi u1mro od pe2t go1dine, i se1stru. Ova2j {to pri2~amo za we1ga, o2n je `i5ve1o pede1{ ~eti1ri, Ja1roslav. Se1stra mi je u1mrela po3sle we1ga, po3sle tri2 go1dine, po3sle bra1ta, o2n u1mro osamde1set ~etvr2te go1dine, a se1stra u1mrela po3sem osamde1set se2dme. I tako2, bi4lo mi je do1bro, u1dala sam se, ima1la sam dva2 si2na. O`eni1li se i sve mi je bi4lo le4po da ne mo1`e le1p{e da bu1de. I po1{tovali su me. Ima1la sam po1sem od si2na, {to je kod me1ne, dva2 unu1ka. Ma2jka i o1tac su oti1{li u Ne1ma~ku, o1ni su osta1li kod me1ne. Ja2 sam i odne1govala, o1ni su me le2po slu1{ali i bi4la sam za1dovoqna, pre1zadovoqna. O`eni1li su se, sve1 im bi4lo le4po. De1vet go1dina su `i5ve1li. yi5ve1o ova2j u1nuk, de1vet go1dina sa mla2dom i dobi1li su dva2 dete1ta. On je oti1{o, ne1puni dva2js ~eti1ri sa2ta. To2 me je potre4slo. Ota1d vi1{e ni4je mi `i1vot nima1lo do1bar, nego eto mo2ra da se `i5vi2, i tako2. Zna2m kako je to bi4lo pre2. To pre2 ni4je bi4lo mo1mak i devo2jka da se upozna5du2, pa da i1du, pa to2. Wego2v o1tac i mo2j se dogovori1li i u1zeli smo se, eto tako2. Pa zna1li smo se, tu2 smo mi2 is se1la. Tu2 smo i1{li u {ko1lu, tu2 smo bi4li i eto tako2 je bi4lo vre4me. Ovo2 sad le1p{e, i1de, upozna2 se, pa po3sle... 583 Ra1tno vre4me. O@n je oti1{o, ja2 sam osta1la s wego1vim o1cem i s ma2jkom, i osta1la sam tru4dna, i rodi1la sam to1g stari1jeg si2na jo{ dok o21n bi11o ta1mo. Ne1govala sam, ali ni5je1 mi bi4lo la1ko, al eto pre`i5ve1lo se to2. Ka2`em, sve mi je bi4lo le4po, dok me ovo2 ni4je na1{lo. Sve mi je bi4lo le41po. Ali sad, sa1d `i1vot ni4je ni1{ta, ali eto, mo2ra da se `i5vi2. Na1{e o1bi~aje. Eto tako2, kad sva1dba, ba2ce mla2de si1to na ku1}u, to2 je o1bi~aj. Mlado`e1wa je une1se u ku1}u, ova1ko u na5ru1~e une1se mla2du. I mi2 tako2 i1sto i1mamo to2, da ka2`em to2 {to o1pet se me1tne, opet se no1si, to2 zna2m tako2. Kad smo mi2 pra1vili sva1dbu te2m mla1|em, ova2j stari1ji ni4je te1o, o2n zavr5{i1o {ko1lu za na5sta2vnika. O`eni1o se devo2jkom is Sla1nkamena, ta11mo se na1{li i ni4su te1li sva1dbu, a ove2m mla1|em smo pra1vili sva1dbu, al tu2 je bi4la mi1sim. Tu2 je onda bi4lo, nosi1lo se pra2se, sva1ki done1se pra2se na ra4`aw, done1se pra2se na sva1dbu i done1se kola2~, done1se to2rtu i onda doma1}ina ma1we i ko1{ta ta2 sva1dba. E sad je druga1~ije. I!sto tako2 bi4lo, zna2{, u1znu ple1}ku i gla4vu, to osta1ve doma1}inu, a ono2 re1sto vra2te ku1}i. I done1se raki1ju, done1se vi4no. [to mo2ra{ da pe~e2{ pra2se, pa d i1de{ na sva1dbu. Sad ne2ma ni1{ta, ne pe~e2 se pra2se, ne no1si se na sva12dbu. Ili se spre2ma ku1}i, ili pod {a2tor. Mi2 smo pra1vili oboji1ci unu1cima, to2 je bi4lo u je1dan da2n, to2 je bi4la je1dna lepo1ta, dve2 mla2de, dva2 mo4mka, to2 je bi1o {a2tor, to2 je bi4lo sve, sa1mo ni4su pra1ci done{e1ni, mi2 smo spre5mi1li sve, a ovi22 go1sti su do1{li sa pa1rama ku2j ko1lko da1o da poklo1ni, i to2 je bi4lo sve1. I sve je bi4lo le4po, sve je bi4la mili1na a lepo1ta je bi4lo sve, do1kle ni4je nai1{lo zlo2. Sva1ka ku1}a, ja2 i1mam ra4zboj, i1mam pre1slicu, man {to sam bi4la {na1jderka, od te`i1ne smo pra1vili pla4tno za su1kwe da obu2~emo, od kono1pqe {to smo se1jali. Ja sve ta2j pri4bor i1mam, i ta2 ra2zboj, i ta2 br1dila, i sve {to tre1ba i pre1slice sve. Sve smo ra5di1li, i pre1|eno i tka4no. Sva1ka ku1}a za se1be, ni4je to2 bi4lo sku4po. Sad u Svila2jncu i1ma ku2j to2 vo1di. I!ma `e1ne koje2 ta1mo pletu2 ~ara1pe, vezu2, tka1ju. Ja2 sam to2 sve1 mo1jim paraunu1kama, ~ara1pe, o1ne igra1ju folklo2r, i si1novi igra1li, i unu1ci 584 igra1li, i onda svi1ma ve4zla sve to2, i xempe1re i prslu1ce, sve sam to2 ima1la, sve {to se ra2di, sve sam ra5di1la i tka1la, su1kwe, kice1qe, ma sve1. Mili} Draga, Ore{kovica, 1923. Ne4da Ve}i1nom je sva1ki imo2 svo1ja ko1la i kra1ve. Ko2 ni4je imo2, o2n je mo5ro2 da natr1}i moti1ku i i1de pod na1dnicu, da ko1pa za ki1lo bra1{na ce1o da2n. Mi2 smo se mu1kom dova1tili da i1mamo na1{ ja4ram. Pr2vo te1le koje2 se oteli1lo je bi4la Ne4da. Osta1vimo je da bu1de kra1va. Parwa1ku Ru1{ku joj ku2pimo i tako2 spa2rimo. Kad smo ji spa5ri1li, Ne4da be2{e ma1wa, pa je tu1rimo iz brazde2 /le2va?. Ra4sle, al o1na pora5ste2 ve1}a i krupwa2. Rogo1vi povije1ni napre2d, pa uvi2s. Bi4la tvrdogla1va, probirqi1va, vu1}a se kad je mu5zu2 i to ne1 be{e na2jgo1re. Napi1o se na{ stri2c pa joj ~1e{o u1{i i {ta2 jo{ o2n zna,2 i od tad o1na po1~e da bode2. U ja2rmu piki2ra, al najvi1{e pija1nice.Priti1sla uz zi2d ko5m{i1ku, jedva2 je izvu4kli. Dr`a1li smo je jer ni bi4la so2 i le1bnik. Go1dina i te1le, la1ko se mu5ze2, al je i ja4ka bi4la. Gde je bi4lo te4{ko i o1pasno stu4kli wu2 da izvu5~e2 ko1la, ni1gde ~a2s sa to1varom ne osta1vi. De1sna ru4ka, ova2 dru1ga samo figuri2ra. Mr5ze1la je Ru1{ku, bo1la je, da l {to ni4su i1ste kr1vi il {to je bi4la glu4pa za wu2. O!na se ni4je vodi1la, samo je1dnom pro4|e, tu2 vi1{e ne2ma sekira4cije. Po2|emo na wi1vu od ko5m{i1je i mi2 qu2di ni4smo na1~isto. Mi2 je pu1{timo i o1na pra1vo do wi1ve. Sve je zna1la, samo ni4je govori1la. Dr`a1li smo je du1go. Kad smo bi4li u Vla1{ko po1qe, bi4la je sa1peta i pa1dne u {a1nac i de1sni ku2k skr1{i. Name5{ta1li joj i od tad zamaja5va1la to2m nogo2m. Na men ni1kad nije uda1rila niti poku1{ala iako sam kao ma2li ~u5va1o da pa5su2. Vo1du ni4je pi1la na re4ki, samo na kla1dencu pa ce2di kroz zu2be. Ima1li smo te1le, jo{ puno kra2va, takvo2 se oteli1lo ni4je. Osta1vila je na5sle1dnice, ni4su bi4le na4lik wo2j, ni prima1}i. Kad je dotra1jala, pro1dali smo je na kla5ni1cu, dru1gom ga1zdi nikad je ne bi da4li. Bi4la je kao `ivi4n~e. Jano{evi} Marija 1945. Tabanovac 585 Sa Ne5mci1ma i sa Bu1garima Dve }e2rke. Razbole1le se pa u1mrli. E ne1 znam da ti ka2`em. Je1dna {ese2t o1sam, je1dna osamde1set. U osamna2js go1dina sam se u1dala. Do1bro sam se prove1la, do1bro sam s dru2gem `i5ve1la, de1cu sam ima1la, ne1govala, `i5ve1la. Ugla1vno, do1bro sam `i5ve1la. ]e4rka je je1dna tu21 kod me1ne, kod ku1}e. U!zela sam ze3ta u ku1}u, do1bro smo se sla5`a1li. Ka1ko sam se u1dala. U!dala sam se, te1la sam, vole1la sam mo4mka pa sam s u1dala. Je1s je, dve2 go1dine bi11o mla1|i, al smo se sla5`a1li do1bro, ni4sam vu4kla bati1ne od we1ga, ra5di1li smo, gla2d bi1o ve1liki. De1cu smo ima1li, u1dali, ni4smo ima1li si2na, u1zeli ze1ta u ku1}u, kod na2jmla1|e }e5rke2. [e2s }e1ri, jedana2js unu1~eta i1mam, a petna2js para1unu1~eta i ~u1kununu1~eta {esna2js. yi5ve1li od poqopri1vrede. Mlo1go smo se mu1~ili, tako2 smo ra5di1li u1 poqe, ni4je bi4la ova2 ma{ine2rija, ra5di1li smo, kopa1li smo, po1se smo kupova1li plu1g, ma1lo bo1qe kad plu1g i1de pa po3sem pra2{imo. S ~ove1kem sam se sla5`a1la, ni4sam bati1ne vu4kla, eto to... Ni4sam sve1kra zate1kla, samo {e2s go1dina `i5ve1o sa `e1nu, de1ca mu bi4la ma2la, ka2`e mo2j ~o1vek kad o2n u1mro, a za1ova mi bi4la ve1}a, to2 mi pri5~a1la sve1krva. A o2n ka2`e, tu1rili ga u sa1nduk, a o2n ka2`e i1de, tama2n proodi1o, i1de po3red sandu1ka, i1de ukru2g, eto to2. Ne razbi2ra{. To mi pri5~a1la sve1krva kako mo2j ~o1vek bi1o ma2li, kad ju ~o1vek wo2jzin u1mro. Bi5la1 sam u ba1wu, le2po `i5vi2m sa fami1lijom, }e2rke sam u1dala, koli1ko be2{e. Bi4la sam u Sokoba1wu s ~ove1ka. I!{la sam na va5{a1re, kad sam bi4la mla4da, ne2ma sve pa1re za1dovoqno, a ja ume2sim poga1~u pa pone1sem si1ra, koko1{ku zako1qem, ako nije koko1{ku, me2so se za1dr`alo, a ja2 ugo1tvim. Po3sem, pa ta1mo kad sti1gnemo i malo pro2|emo po va5{a1ru, izbe1remo la2d pa ma1lo se1dnemo, tamo i1ma asta4li, i ru2~amo i malo postoji4mo i do2|emo kod ku1}e, gle1amo po1so i ra2dimo i tako2. Dru1go {ta i1mam da ti pri2~am, saz dru2gem sam le2po `i5ve1la, bati1ne ni4sam vu4kla i `a1o me i sad {to u11mro, ali vi1{e me `a1o {to mi dve2 }e2rke u1mrele. [ta }u da ra2dim kad tako2 mi su1dbina. Ni4je ima1lo mi4ra, tri }e2rke mi u1mrle. Za ra1t zabora1vila sam. Pa sam vu4kla, pa smo kri1li ra4nu el do2|u pa uzi1mqu svi. Pa ote1rali ne da ne stre5qa1ju. Bi4li Ne4mci tu2. Ne1, Bu1gari, Bu1gari, a na2s ma2jka, mi2 586 smo tri2 bi4li, mi2 dve2 se1stre i bra1t. O!ni re2{e... Pogi1nuo Bu1garin u na1{u po2rtu ko cr2kve, a to2 se o1ni pobi1li, napi1li i ubi1li je1dan dru1goga. Napa1li da is se1la ne1ki ga ubi1o i sku1pili, to2 je bi1o ra1t, i sku1pili fami2liju sva1~iju, ku2j izbe1go u po1qe, ku2j ni4je, ali vi1{e ni4su izbe1gli. Po2rta kod cr2kve {to vi2~emo. Tu2 ne te1rali pa smo tako2 bi4li, pa Bu1gari bi4li i vo4jska, i te1rali sve na re2d samo, samo da ne po1biju. I tako2 smo mi2 tu2 stoja1li, tako2 stoja1li, tek sa1mo do4|i, al ~i2m do1{o ta2 is Svila2jnca, a dal je Bu1garin, Bu11garin, dabo1me. Svila2jnac, dru1ga o11f{tina, a Petro1vac dru1ga, a ta2 is Svila2jnca do1{o i o2n ne oslobodi1o, a bi5li1 smo, mo2 ma2jka ima1la tri2 dete1ta, dve2 `e1nske i bra1t. Pa ne obu4kla sve {to god smo ima1li no1v~e. Iste1rali ne do2l da ne inteni2ru. E tako2 smo ima1li. I tu2 mi stoji4mo i Bu1gari o1kolo na2s. I o1kolo na2s sa oru2`je, sas pu1{kama. I sa1mo {to ni4su ne pobi1li, is Svila2jnca bi1o ne1ki i o2n ne odbra5ni1o, re1ko ni da ne pu1sti. Zapove1dio i o1ni ne pu1{tili. Tako2, do1bro sam `i5ve1la sas mu2`em, pa smo kri1li, sve ni u1znu, ra4nu, pa smo kri1li, ni1{ta ni4smo ima1li, ali mi2 smo kri1li i `i1to, i kuku1ruz, sve smo kri1li u xa4ce. Koku1ruz el `i1to be4{e, u sla1mwa~u /`i1to sta1vimo? i sla1mwa~a stoji2 na kre1vet. El to2 kad Bu1gari bi4li. Ne4mci. Ne4mci. O@n do1{o i tra2`i a ja2 sa1mo gle1dam da2l }e u sla1mwa~u, ali ni5 mu da1o bo2g. Ova1m, ona1m, poku1pe se i oti2dnu. A do1bro, ja2 sam pri5~a1la. Ku1vaju mi ka4fu, da5ju2 mi da je2m. Ja2 sad i1mam sto2 dve2 go1dine. Pija1nica ni4sam, pi4}e i ne tra2`im. Danica Veli~kovi}, Ore{kovica, 19o5. O mo2m o1cu kova4~u Esna2fska u1prava, ma2jstorsko pi4smo. O@n kako pola5go2 ni. Stoja5no1vi} Nata2lija, go1di{e dva2js {e2sto. Mo2j o1tac. O@n je i1{o kao de1~ko, zabora1vila sam de1 je u~i1o. I o2n je ta1m bi1o du1go, u~i1o je zana2t, i kad je izu~i1o zana2t u Be1ogradu, o2n je do1{o po3sem ku1}i i o`eni1o se s mo3jom ma2jkom i tu2 je osta1o u ku1}i, kod njo2jzi. Ima1la jedno4ga si2na i o2n propa1o je u1mro. Po3sem ne1ko vre4me, zapale4we mo2zga bi4lo, ni4je ima1li le5ko1vi ka sade5na2, mi1sim. Ete2 tako2 bi4lo, u~i1o u 587 Be1ogradu. [ta mo1{. Pa ovo2 sa1de /de koko1{ke me1ne?, tu2 je bi4lo ala1tke, stva2ri sve1, a pod ko1{ je oba5ra1o kra1ve pod {u1pu. Dola1zili kuj go1d je ste1o da kove2 kra1ve, na2jbo1qi je ka2`e ma2jstor bi1o, o2n pra1vio i {pore1te, o2n se zani5ma1o sa2m i drqa1~e pra1vio, sve1, zani5ma1o se. Deti4wstvo. Tako2 bi4le siroti2wske, dru1k{e. O!tac ra2di, i ma2jka, i o1na sa4ma, na poqopri1vredu. Te4{ko je bi4lo. Ra4sla sam tu2, u te2 ku1}e. Ba1vili smo se poqopri1vredom, odr`a5va1o vi1{e o1tac, bri1nuo o sve1mu, a ma2jka ra2di i su1tra na pri1mer, kad tre1ba ne1{to da se ura2di, o1na pozove2 fami1liju, ra2dnu sna4gu da se opra2{i, oko1pa, ura2di. Mu1~ili se. Je1sam se u1dala, ali po3sem kad je ova2 ra1t bi1o, mo2j ti ~o1vek, mo2j ta2 ~o1vek, o2n je oti1{o i si1lom je do1{o, do1{o je ra1wen ve}i1nom u no1gu, i po3sem je u1mro u ku1}u, tu2. Pa sas sve1krvom, sas ba1bom, de1dom, po3sem se o1ni pokr1vali, poxa5pa1li. Osta1li smo ja2, sve1krva, sve1kar, de4te ne1govali smo tako2. O!ni ni4su ima1li de1cu iz pr2vi kra2j pa je1dva ~e1kali, po3sem kad onda sti1gne, ka2 i sva1ki zna2{. Eto tako2 i ono se potre1vilo. Ja2 sam i1{la u ba1wu, po3slem to1ga u Vr1wa~ku ba1wu. Sla1bo sam i1{la. I dana1s sla1vim no1vu go1dinu, to2 mi i ba1ba sla1vila, i ma2jka, to2 mi od stari1ne. Sve2ti Jo1van, tako2, to2 se5~e2mo kola2~, to2 mi o1~ina, a No1va go1dina, to2 mi ma2jkina, tu5na2k i nasta1qamo /ne osta1qamo?. No1va go1dina, po3sem Bo`i1}a, pa sve2ti Jo1van. Ko1qu pra2se, spre5ma1ju ru4~ak, ku2j kod ko1ga i1{o u go1ste, zove4mo po1pa i sad dola1ze kad je sla1va. I!ma kwi1gu, i o2n zna2 de go| sla1va, kod ko1ga kad. I o2n dola1zi. I!mamo tu2 po1pa. O@n je ra5di1o sve1, sva1ke ra4dwe, i kova1o i {pore1te, mi2 {to ka2`emo kad je bi4lo za cr2kvu da se napra1vi ku1be, o2n i jo{ je1dan wego2v stri2c pra1vili ku1be, i po1p je do1{ao, `i5ve1lo se do1bro i o2n sas mo1jim o1cem. Mo2ra da napra1vi{. Neka napra1ve ovi2. Ne, ne. Ne1ka pra1ve oni2, al o1ni ka ti2 ne mo1gu da napra1ve. I ta2 stri2c wego2v, Gvo4zda se zva1o, o2n vi2kne i po1~ne da ra2di kr1st i }u5te1o, kri1o, ni4je te1o da ka2`e. O@n uda1ro la1ke one2 peri1}e na kr1stu, ne1{to modi5ra1o, ni1{ta, o2n uhva1ti, ka2`e po1p Gvo4zda pra1vi kr1st, a ti2 ni4si ni po1~eo. Ne sekira2j se ti2 ni1{ta, ma ne2}e{, ma }u4ti i gle1daj tvo2j po1so. I o22n ku2pi {ta tre1ba, ku2pi gvo2jze, i1{la je du`i1na ova1ko, tako2, pa po3sem je i1{lo kao kr1st, tako2 kao jari1}i i o2n je to2 sve spre5mi1o. I kad o2n po1~o da savi2ja to2 gvo2`|e, po1p ti zasu2ka ma5nti1je pa zaka1~i ova1ko. Ja2 }u da dr`i2m. Toli1ko je vole1o kad je ova2j po1~o da pra1vi kr1st, i kad je bi4la pro2slava cr2kve o1ni su nosi1li te2m wego1vem stri4cu kr1s, a mo2j bra1t i jo{ dvoji1ca su 588 nosi1li ova2 kr1s, i o1ni kad sti1gli gore5na2k, o1ni gra1be da me1tu uz cr2kvu wi1ne zna2{, te jari1}e. Ova2j uda1ro po sve4mu mo2j o1tac i kad presloni1o us cr2kvu, i o1ni pi5ta1li popo1vi ku2j }e kr1st napre2d. Ka2`e ova2, za mo1jem o1cu, i u1znu mo1jem o1cu i sad je i dana1ske, ku1be. I!ma po1sem kr1s je napra1vqen go2r vi1{qe, ma2 to2 i1ma da tra1je mno1go i mnogo, sla1bi me1tuli ti2 jari1}i, a one2m su sla1bi ne1ki jari1}i. A ova2j mo2j o1tac o2n me}a1o ja4ko, i svi1, {to god su do1{li popo1vi, svi1 vi5ka1li wego2v kr1st da se me1tne napre2d. Tako2 je bi4lo. Pa kad je sti1go mo2j bra1t, o2n tu2 je bi1o u~i1o, i ro3dbina ta1mo, a gla1van je bi1o mo2j o1tac. Ko1la gra5di1o, sve1 ti o2n ra5di1o. Pa {ta ga zna2m, ne se1}am se, to2 je bi4lo po1sem ra1ta. O!ni tako2 ima1li ro1dbinu i pra1te el o1}u ja2 za to1ga de1~ka el ne2}u. O!}u, i1mam ja2 tu2 te1tku u kom{i1luk i o1ni zna1li da o1}e ta2 mo2 te1tka da pra1vi sva1dbu, i o1ndak, kad nare5di1li se, mi2, tu2 smo bi4li. Ne1ka ki1{a uda1ri tu2 slu1~ajno u1ve~e, ja2 sam oti1{la go4re, o1ni pra1vili ru4~ak, i po3sem ma1lo pra1vili go1zbu, te smo se ven~a11li. Al sa1mo pro{}i1je bi44lo za vre4me ra1ta, ni4je ka sad ovoli1ki lumpera2j, ta2 sva1dba, de dru1k{e je bi4lo. Na kra1tko je bi4lo, ra1tno vre4me. Ja2 sam se u1dala mla1|a, ni4sam bi4la presta1rela. Sad i1mam osamde1set pr2va go1dina sade1nak. Vaspita4we de1ce kako ku2j bi1o pre1ma rodi1teqa. Na1{ o1tac bi1o o1{tar, prekvr2`ena de1ca, ni4smo mi bi4li napu1{}eni. Tu2 igra2nka, tu2 igra1li kod vra1twica, o2n ne da2 d i1demo, sad ni4je vre4me, sad za ide2we, neg kad se smi2ri ra1t. Je1dnoga si2na sam ima1la, a ovo2 su mi unu1~i}i od we1ga. Pa mo2ra{ ma1lo le2po i o1{tro prema de5ca2, {ta da ra2di{. Pri5re1dbe, al o2n sla3bo nam da5vo2 d-i1demo. Stre1vi se ne1{to na ti2 igra2nka. Tu2 igra2nka kod vra1tnice, ja2 bi iza1{la, al o2n ne da2. Igra1ju mo1je dru4sto, mo1ja so2rta. Bi1o je o1star i pr1gav i ni4je da5vo2, el mo1`e ne1{to da iskr1sne na igra2nke, ni4je bi4lo slo1`no ka2 sad. Obr1}ali vo1du, po1~eli da pra1ve {ko1lsko dvo1ri{te, po3se zatrpa1li jaru1gu, tu2 i1mamo orta4ke u vodeni1ce. Ti2 i dr`i2{ tri2 ~eti1ri da2na, pe2t, i o1ndak, koli1ko ku2j i1ma mogu4}nos, koli1ko ku2j i1ma na2jvi1{e re1dove u te2 vodeni1ce, i tako2 re2dom smo se slu5`i1li i mle1li smo. Za vre4me ra1ta opet mle1la, ni4je bra5ni1o ni1ki. Ni4je ni1ki staja1o da se ne me1qe, da ne da2 i po3sem se to2 ukva5ri1lo, sade5na2k tre1ba to2 o1prema ve1lika da se opra1vqa, da se jaru111ga iskopa2, gore5na2k vo1du okre5nu1li na dru1gu stra2nu, ovde5na2k i ovo2 {ko1lsko dvo1ri{te zatrpa1li pa sju5ri1{e sve1 ona2 {o4der. Ono2 sve u 589 re4ku, pa sad ka ne mo1`e{, bo1ga pi2taj te da se po~i1sti to2 da se kre2ne ta2 vodeni1ca, mle1la bi. Mo1gla bi da me1qe, ali sad {ta da ra22di{. Za ovo2 vre4me ova2 u1nuk mo2j, to2 mi na2jglavni1je, da s o`e1ni. Ona2 dru1gi, o2n u1zo ne1ku, i o1na do1{la i dva2 `e1nski dete1ta i1ma. Pa vo1limo tu2 de1cu svi1, i ova2 stari1ji, o2n i1de, vo1li i kupu1je sve1, ali {ta1 je, da l je ne1ki ne1{to zna11o, bo2g }e zna1ti, koxa2 i1ma go1dine, slu5`i1o vo2jsku, koxa2 da2vno, pa sad ne1 znam, ni4sam ga ba{ pi5ta1la koli1ko, ali ugla1vnom i1ma skoro i1spod ~etre2s go1dine tu2. Pa da ni4je to2, o2n bi se `eni1o. I!ma je1dna tu2 `e1na le`i2 bo1lesna... mo1`e i da zna42te... vi2 to2 }u5ti1te, ne mo2ra se {i2ri, i ka2`e svi1 pu1caju da o1na ce4lu ma4lu zaru5bi1la. Pa u~ini1la, u~ini1la ove2m, one2m. Ete2 tako2 i na kra1ju sad le`i2 ka ku1~ka, ka xo4va. Ni umi1re nit se di1`e. A ~o1vek ka5zo2, tako2 ~u1jem, {to }e{ ti2 d-u1mre{, u1mri, ka2`e, {to ja2 vu5~e2m prokle4stvo. I o1nda zna2~i i1ma ne1{to. Zar o2n toli1ko bi1o u Ja1voru, bi1o po Petro2vcu, svud, zar o2n ne moga1de da se zaqu2bi ni1gde i da se zaka1~i. Pa i1ma go1dine pre5li1~no, to2 su ve} ~etre2s go1dina skoro bli4zu. Zna2{ kako bri1nemo, sikira4mo se, a ona2 i1ma dve2. O!ni ni4su tu2 de1ca, no {pi1leri, to2 zn5adu2 da pri5~a1ju to2 zna5du2, sve1 {to je na sve4tu, o1pasni i vo1limo i svi1. Stevanovi} Natalija, Bistrica, 1926. I tako2 sam izgubi1o pr1st Go1di{te, pa treba da bu1de devetna2jsto, po ven~a4wu. Ba1ba bi4la dva2jsto. Se1lo Lopu2{nik. Na2s smo bi4li tri2 bra1ta i ~etvr2ta se1stra. Bra1}a su, sre1dwi je bi1o kova2~, a stari1ji /na2jstari1ji? o2n je bi1o zida2r, a ja2 sam bi1o pa1o sas o1cem, od dva5na2js go1dina ja ko1sim liva1du ce4lu. E!ktar-dva2 ko1sim ja2, a qu2di i1du: - Bre, Vla4jko /tako2 bi4lo i1me mo1jem o1cu?, nemo2 da mu1~i{ to2 de4te. - Ne1ka, nek se u~i2, a ne da ne1 zna, a osta1ri. Ma1lo ova1m, ma1lo ona1m, kad naposle1tku da me da5du2 u ku1}u tu2. Tu2 sam do1{o kod Radi1voja, a Da4na, Sta4na, bi4la mo2 `e1na, ta2 je1dna bi4la. Ja2 sam ma1lo sas wo2m govori1o, a o1na bi4la nare5di1la za dru1goga, i bi1o sam fini1ji. O@n po3sem ju5ri1o za3 mnom. 590 - A, ka2`e, -Mili1}e, jeba1}u ti ma4mu /da prosti2{? {to u1ze mo2 Da4nu. Ja do2|em tu2 nede1qom kod wo2jzi je1dno-dru1go, u1ve~e me ispra1ti ta2st ta1m do br1da, a odo1nut me preva1te bra1}a, dva2 bra1ta me preva1te, e }e me u1bije ta2 Pe4ra, bi1o o1pasan ne1ki, luda2k. I tako2, tako2, ja2 do2|em po3sem tu2, mo2j ku2m Jo1van, Va4sa, {to u1mro }opa2vi, pa mo2j te4~a ne1ki, je1dno-dru1go, do2|u o1ni u1ve~e kod me1ne ta1m kod mo1jega o1ca i pi5ta1ju, raspitu1ju za me1ne i ja2 prista1nem. O!}u da do2|em u ku1}u kod Radi1voja i ja2, fa2la bo1gu, do2|em. Zarodi1li smo se i, i1mam dve2 }e5rke2 i je1dan si2n: E!vica, Bi4qa i Sloboda2n. Si1novi mo1ji, mo1ja de1ca. To2 su mo1ji de1ca. E Sloboda2n, {ta mu bi4lo da ma2ne ku1}u tu2, vi2{ kako je tu2, oti1{o u ku1}u i o2n. On je1dan oti1{o a ja2 sam osta1o. Ba1ba u1mrela, dva1js i dve2 go1dine kako u1mrela, zna2{. I ni1gde ni4sam bio. Bi1o mo2j ta2st u ra1tu, a ja2 ni4sam, ni4 me zaka1~ila ta2 go1dina. De sam pr1s ubi1o, u vo2jsku. Bi1o sam u vo4jsku, Go4spi}. I {ta da ra2dim ja2, poki1snemo do3bro i pederi4na mo1kra, a ja2 u1znem da oka1~im i ugrebe2m ta2 pr1s. Do1bijem otrova4we. Tu2 ra2so ka na2jma1wi o1rah, bo5bi1ce o1rah, ni4je ma2li, a tu2 kad je ova1ko izla1zilo, zdrigo1{e se kr2v kao xige1rica, ispa1da tu2. I {ta }u, ja2 si2|em, tako2 bi4lo tu2, do1ktor bi1o ka do2l i ja2 si2|em kod we1ga i o2n po1~o tu2 da previ2ja, ja1o, a o1no boli2 tu2, ce2pa i kad prese1ko tu2... El ti ka2`em, tu2 ispa1dala je kao xige1rica kr2v i ja2 o1dem. Ni4sam se ni se1tio to1ga da tra2`im re{e4we, ja2 bi dobi1o vo2jnu pe5nzi1ju, pa kako da1 je, a ja2 to2 ni4sam se se1tio. Bo2g da pro3sti, {ta je bi4lo, bi4lo, pro1{lo. Ra5di1o sam, pa1or, ima1o sam kra1ve, ima1o sam ko1la, ta2st, o2n je bi1o bole{qi2v, al je bi1o u bo5lni1ce. Radi1voje, o2n je bi1o u vo4jsci osa1mnajs mese5ci2 bo5lni1~ar i o2n je bi1o kod me1ne, do1{o tu2 kod me1n i ja2 ra2dim, s ko1lima, s kra1ve. Pro1{lo ne1ko vre4me, odne1govo sam si1nove, }e4rke sam u1do, je1dnu sam u1do tu2 u se1lo, a dru1gu za Ste4pu, u Lopu2{nik. I sad mi u1nuk od mo3jeg si2na, i o2n se prezi2va \o5r|e1vi}. U!zeli pre5zi1me od me1ne, od mo1jega de1de. I mo2 unu1ka Nata2lija, i o1na se prezi2va \o5r|e1vi}. 591 Zva1li me i pregle1dali i ka5za1li: I!di ku1}i, ti2 si ne1sposoban, de1sna ru4ka. Da sam zna1o to2 bi izva1dio, el to2 boli2, i sad kad ono2, boli2. To2 kad je bi4la mobiliza5ci1ja, ~etre2s i tre1}e. \or|evi} Mili}, Lopu{nik, 1919. Bez unu1ka De1vesto dva1js dru1ge ro1|en, a kad }u da u1mrem to ne1 znam, kad ka2`u. Ra5di1o sam sve1, pr2vo, ja2 sam bi1o na poqopri1vredu. Ni4sam bi1o ne1ki slu1`benik, ni4sam ima1o {ko1lu. Yeti1ri ra5zre1da osno2vne {ko1le. Bi1o sam tu5na2, ra5di1o sam sve1 i kao zida2r {to god i1ma, ra2d na poqopri1vredu. Bi1o sam u Bo1snu de1vet me1seci mobili1san, ~etre2s ~etvr2te go1dine bi1o sam mobili1san. Do zavr{e4tka ra1ta bi1o sam u Bo1snu. U dva1js tre1}u u1darnu divi2ziju, se2dmu briga4du, i po1sle ra1ta bi1o sam u a5rmi1ju. Bi1o sam u Za4greb go1dinu da5na2 u Ka1rlobag, {e2s me1seci na ku1rs ova2 voza2~ki, po3se se vra2tim u Za4greb po1novo, iz Za5gre1ba sam o4vde mobili1san. Bi4li smo na para4du vo2jnu o4vde, dva4put u Beo1grad. Kad sam bi1o na ku1rs /bi1o ta2j voza2~ki? i bi1o ne1ki fiskultu2rni sle2t u Beo1grad, i si1{li smo po ce2lem Beo1gradu na igra1li{te. Ta1mo pu1no bi4lo, igra1li ne1ke ve1`be pro3ste, tu2 se spre5ma1li sa1mo za to2. I e1to po3sle ra1ta ima1o sam dva2 si2na. Je1dan mi jo2{ `i2v. O@n u I!n|iju, a ova2 evo {to o1de, ova2 mi sna2, o1na u Ne1ma~ku. Tri1jes se1dam go1dina, kod je1dnog ga1zde ra2de. I evo, to2 mi se de1silo s to1ga u1jaka. I!mam ove2 dve2 para1unu1ke. Stari1ji u1nuk od ovo1ga si2na i od ove2 sna1je. Stari1ji u1nuk, o2n tu2 je osta1o na se1lo, zavr5{i1o trgo1va~ku vi1{u i sa1d ra2di tu5na2. A ja2, eto, jo{ se ba1vim, ra2dim ne1kako poqopri1vredu koli1ko mo1gu da im pomo1gnem, i na le5ko1vi sam. Ne2ma ve1ze, ne vre5di2, ne sme2m da pi1jem ni1{ta, ni raki1ju, ni vi4no, to2 mi zabra5ni1o leka2r sve1, le5ko1ve uzi1mam i do1bro se ose1}am. Iz na1{eg deti4wstva, pa se1}am se mi2, kad smo bi4li ma2li ni1je sa1d, ova2 de1ca ne ~u5va1ju ni sto1ku ni ni1{ta. Mi2 smo po li1vaca bi4li sa sto1kom sve1, za vre4me deti2wstva. Yu5va1li smo o2vce i kra1ve i svi2we i sve po po1qu. I tako2 ti je to2 bi4lo onda u ono2 vre4me. Sad, sad ne2ma to2, pu1ne, ra4vne de5ca2, i1gra se ta1mo i... i {ta ti ja2 zna2m, ali sad ne1, sad ne2ma ni1{ta, ne2ma ni sto1ke ta2, sad ne2ma ni1{ta. 592 Pa bi4lo ne, ja2 sam bi1o sam mu{ka4rac i dve2 se1stre sam ima1o, dve2 `e1nske iz dru1gog bra2ka, ina2~e mo2j o1tac iz pr2vog bra2ka, o2n se `eni1o s mo1u ma2jku, dva1js pe2t go1dina mla1|a od we1ga u Bu5ro1vac, misli oda1vde. O@n ima1o, u1mrela mu2 `e1na, dva2 dete1ta, a dva2 su po1mreli. O!na su bi4la, kad je mo2 ma2jka do1{la za mo1jeg o1ca, o2n je ima1o pede1set tri2 go1dine, i po3se je ra5|a1o nas tri2 dete1ta i ~etvr2te je1dno tu2 bi4lo, pro1{lo de4te, a ina~e i1mam je1dnu se1stru `i4vu jo{ u Sme1derevu. Je1dna mi u1mrela je se1stra na2jstari1ja, o1na u1mrela. Kako da ne pa2ntim ra1t kad sam bi1o u we1ga. Dru1gi sve1cki ra1t, de1vet me1seci. Oda1vde smo po3{li iz Petro2vca, pa pre1ko na Ov~a2r i Ka1blar, to u bo5rbe2 smo pri5mi1li kod Ya4~ka. Ina2~e smo pre1{li u Bo1snu i na Mora1vu smo pre1{li u Sr1biju, pa smo u Bo3snu pre1{li kod, kako se zove2 ovo2 me1sto da se prola1zi, Qubovi1ja, kod Qubovi1je. Ni4je Qubovi1ja, kako se zove2 ono2 me1sto da se prela1zi u Bo3snu, po3sem po Bo3sne, po cele2 smo pro1{li. Zvorni2k, je1sje Zvorni2k, kroz ce4lu Bo3snu. Le2vo i de1sno tam kod Ma1jevice, ko zna2 koli1ko smo pu2t pro1{li po Sre1breniku i po3sle smo zavr5{i1li posle1dwu bo4rbu kad smo bi4li tad u Bawalu4ku, pa Bosa2nski No1vi, Prije4dor, pa tu2 pro2|emo Dvo2r na U$ni, pa tu2 pro2|emo u Hrva2cku i po3se tu2 o1dma bi4la Ma1~ekova vi4la. Tu2 izgi1nuli mlo1gi na1{i. I tu2 smo bi4li sve po1sle u Zagre5ba1~ke {u1me. Tu2 se vodi1la o1pasna bo4rba kroz Za4greb do Bre1`ice, od Bre1`ice mi2 smo pre1{li, ja2 sam pre1{o iz pe{a1dije u artile2riju i tu2 u Bre1`icu smo osta1li a na1ma divi2zija oti1{la do Ajdo5v{ti1ne, tamo zavr5{i1la bo4rbu. I tu2 smo u Bre1`ice, i mi2 se vra2timo od Bre1`ice i onda tu2 smo osta1li u Za4greb. Zavr5{i1la se bo4rba ve}, zavr5{i1lo se sve bi4lo. Na1ma ni1{ta ni4je ima1lo. Kreve1te smo ima1li u one2 sla1marice, ni4je ima1lo ni1{ta. To2 bi4la be4da po3sle ra1ta. I onda po3slem smo tu2 ra5di1li po Za5gre1bu, po3sem oti2dnem iz Bo3sne u Be1ograd i to2 sam si1lom nekako iskori1stio, ne da5du2 ti, nego ja nekako na1vijem i oti2dnem, i tamo u Autokoma2ndu u Be1ograd. Tu2 je bi4lo do1bro i polo`i1li smo o1dli~no, sve1 je bi4lo le4po, zavr5{i1lo se to2. Po3sle ra1ta smo ra5di1li ka2 zarobqeni4ci. Ra5di1li smo po3slem. Po3sle ra1ta ni ima1lo ni1{ta, osta1li smo pu4sta ze1mqa, poku1pili sve {to ima1li Ne4mci, i Ru1si zavr5{i1li. Po3sle po3novo i o1ni ~i1stili a1mbare i ko1{eve. Pr2vi Ne4mci, pa po3se ovi2 na1{i i Ti5ti1ni. I o1ni, i ko1{eve, i obo1re i svi2we, u1zeli mi kra1ve, kra1vu iz ja4rma tu5na2. I bi4lo je stra4{no nego opet, ko2j ra5di1o i ko2j te1o da ra2di, opet ima1li. I ako o1ni uzi1maju, ne{to se kri1lo i tako2. Pa mo2ra tako2. 593 Ima1le ja4ke za2druge, ima1lo sve1 {to si ima1o i pra1ci, i ja1gawci, i bi4ka i sve {to si mo1gao da proda2{. Sad je te4{ko. Jeste vi1dli {ta se ra2di u Ma2~vu i Vo1jvodinu. Ne mo1` da proda52du, svi ima1ju kama1ru svi2we, obezbe5di1la dr`a1va, ali malo to i ovi2 na1{i, ti2 ne mo1{ se dogovo1re za vla4du da formi5ra1ju. Mili} Vojislav, Ore{kovica 1922. Ja se `iv ne predajem Yetre2s pr2ve bi1o sam na De1mir kapi1ju, ako ste ~u1li, u1laz za Gr1~ku kod tune4la. Tu2 je De1mir kapi1ja, e zna2{. Tu2 smo bi4li na po1lo`aju. Bi5li1 smo pr2vo kod se1la Ra1dojevca, ta1mo de je kod bu1garske grani1ce, pa smo oda1tle odstu5pi1li. Tu2 smo ce4lu no2}, na1{a altiqe2rija, a mi2 smo le2vo i de1sno za1uzeli na{ pede1z-deve2ti pu2k i deve1tnaesti. O@n je bi1o i1spred na1ma, a mi2 smo bi4li uz re4ku Brega2lnicu. Tu2 smo bi4li. Oda1tle, ra1zbiju kod Kri4ve Pala2nke, uda1re Ne4mci poza5di2, iza le4|a i mi2 smo o1dma ostu5pi1li. Ni4smo mo1gli d-i1demo dru1mem nego smo ostu5pi1li pra1vo preko plani1ne, pa smo se spu1{tili u Kri1vulak. Od Kri1vulaka po1slem smo no1}u, tu2 smo pri5mi1li po je1dan sti1buk, po je1dnu ko1cku, ni4smo je1li dva2 da2na. Oda1tle po1slem smo kod ma1nastira, mi1slim Sve2ti \o22r|e, tu2 smo sti1gli is-Kri1vulka, tu2 smo sti1gli, a ki1{a pa1da, pa gle, sa1mo da ni4su bi4li {a1torska kri4la, bi4li bi go1la vo1da mo1kri, to2 ce1o pu2k, ni4je to2 ba{ ma1lo vo4jska, to2 su se1dam i1qada vojni5ka2 u pu2ku. Dru1go po1sle, tu2 ne ra1zbiju Ne4mci, poza5di2 na2s, i mi2 sti1gnemo u De1mir kapi1ju i tu2 smo na tune4lu. Na tune4lu smo, u1laz u Gr1~ku, tu2 o1ni se poja2ve, uda1rili preko Bu1garske, pa u Gr1~ku. Iz Gr1~ke nas da do2|u iza le4|a. I bi4li smo po~u1pali, bi4li smo na ko1wa, tu2 ni bi4lo zna2{. Bi4lo ni je oru2`je. Ima1li smo i te2{ke mitroqe4ze. I oda1tle o1ni poja2ve se na tune2l. I mi2 smo pi1li ma1lo vi4no, tu2 ni je upra2vnik bio kra5qe1vske vo5jske2, kra4qu Aleksa2ndru po1drum i o2n ni da1o, ka2`e Ne4mci }e da u1znu, nego pi2jte kolko ku2j mo1`e. Mi2 smo pi1li pa se izopi5ja1li.. Izopi2jamo se i o1ni se poja1ve. Poja1ve se na tune2l i mi2 po~u1kamo ona1ko zagre1jani. Ja2 sam pu1{ku spu1{}io i }u1pio sam la1ki mitroqe2z. I ja2 sam vo2jsku slu5`i1o u Li5ke2, O!to~ac-Li4ka. Bi1o sam i na mo2ru, u se1dam o1strva sam bi1o. Bi1o sam u Ra4bu, Ka1rlobagu, No1vaje, Sve2ti \u1ra|. Iz Se4wa smo sprovo|i5va1li, to2 kad sam vo2jsku 594 slu5`i1o, sprovo|i5va1li smo ne1ko oru2`je i kapeta2n ka2`e me1ne: Gvo5zdi1}u, ka2`e, ti2, ka2`e, da i1de{ u spro4vod. Ja2 ili je1dan iz O@rqeva, Ja5nko1vi}. Sve sam i zapa2ntio ime1na, i je1dan He1rcegovac. Mi2 smo i1{li i sprovo|i5va1li smo to2 oru2`je i i1zneli do `andame1rijske sta1nice. To2 je pripre2mano za ne1ku po1bunu slu1~ajno. To2 je bi4lo i vra2timo se mi2. Da1qe po1sle, to2 sam ta1mo pre1{o, a ov1amo da1qe ~etre2s pr2ve sam bi1o na gr1~ke grani1ce. Tu2 sam bi1o i mi2 smo, se1dam da5na2 smo ostu5pi1li. Ni4smo mo1gli, ne mo1` da name1stimo mitroqe2z pro1tivavijonski, nego smo platu2nski se bra5ni1li. Ako zna4te {ta je platu2n. Platu2nski zna2{, sasta1vimo se nas pede1set i ni{a2nimo avijo2n. Ali da vi1di{ ti2 kako be`e2, odjeda1nput po sto2 pu1{aka u we1ga. Odjeda1nput sa1mo se obr2ne, i o1dma be1ga od platu4na, a mitroqe4zi ima1li, samo se ob22r2ne avijo2nski. Ali ne2ma{ ti kad }e{, i1de{, odstu2pi{ i o2n se samo poja2vi. I ka-}e{ ti2 da name2{}a{ to2, tu2 ne2ma{ vre1mena. Dru1go, poslem sam, kad je komanda1nt pu2ka, se1dam da5na2 smo ostu5pa1li, se1lo Belovo1dica kod Ka1vadara. To2 se1lo, Ne4mci ne opko1le, i komada1nt pu2ka ka2`e: Poka5`i1te be4le mara1mice, ka2`e, sa1}e Ne4mci da pu1caju. Re1ko: Gospo1dine puko2vni~e, ja2 se mr1tav preda5je2m, `i2v se ne preda5je2m. Ka2`e: ]e{ da pogi1ne{. Nek pogi1nem. Ja2 izeda1nput okre2nem se, a Ne4mci razoru`a1ju, zna2{, one2, ku2j ne be`i2. A mi2 smo, ja2 sam pr2vi ju1rno jedne2m [i1ptaru, u se1lo Belovo1dica. U te2m se1lu, tu2, zarobi1li komanda1nta pu2ka i sve1, a mi2 smo, na2s troji1ca, pobe1gli. Je1dan is [e5to1wa, ja2 sam pr2vi pa im uleti2m u ku1}u, {i1ftarsku, i izeda1nput [i1ftaru ka2`em: Ski2daj ode4lo, [iptaru. Zna2~i, presvla4~i se. Ka2`e, ne2}e o2n. Ja2 sam bi1o ja2k, ja2 dova1tim [i1ptara u wego1ve ku11}e i obo1rim ga, i izva1dim bajone2t, zna2{ bajone4ti su bi4li toli1ko duga1~ki. Ja2 i1zvadi, al o2n se u1pla{i da }u da g-ubode2m, ali ja2 ka2`em: Ne bo2j se, ski2daj sa1mo ode4lo. -Kako }u ja22 u ga1}ice? A ja2 mu ba2cim {iwe2r, i tu2 sad da li sam bu1kvicu ba5ci1o we1mu... i tra5`i1o sam je kod me1n, al ne mo1gu da je na2|em. Sta2ra, i1mam partiza2nsku bu1kvicu. Me1n }e devede1set i pe2t go1dine. 595 Po1sem pobe1gli smo, pa pe1{ki sve, od Ka11vadara, to2 mo`da ste ~u1li Ka1vadar, to se1lo Belovo1dice. Qubo1mir Gvo4zdi}, go1di{te jedana2jsto. Ja2 sam bio kod komada1nta, zna2{ bi1o sam... Gvozdi} Qubomir, Malo Laole, 1911. Le1cider Ja se zove2m Radova5no1vi} Ili1je Miha1jlo, go1di{te hi1qadu de1vesto osamna2jsto, dvajs tre1}eg ma1rta hi1qadu de1vesto osamna2jsto. Po zani5ma2wu sam vo1skarsko-le1ciderski ra2dnik sam bi1o. Bi1o sam u Petro2vcu, kod I%ke2 le1cidera. Bi1o sam se1dam go1dina kod we1ga. Na zana4tu sam bi1o, tri2 go1dine sam bi1o {e1grt. I!{o u zana2tsku {ko1lu, kad sam zavr5{i1o se1dam go1dina, ja2 sam napu1stio, ni4je ima1o po1so. Ja2 sam napu1stio i do1{o sam tu2 kod ku1}e, i po1~eli smo ma1lo hi1qadu de1vesto ~etre2s pr2ve kad je bi1o ra1tno sta4we po1~eli smo ma1lo da ra2dimo, da pra1vimo bombo4ne, lu1lice i tako2 i na igra2nku. Tako2 dok smo po1~eli po1slem do1kle ima1o parafi2n i do1klem ima1o materija2l za na1{u ra4dwu. Mi2 smo po1~eli po1sem da ra2dimo, da izvo1dimo sr1ca le1ciderska, p- onda kola4~e, to2 se onda kupova1lo, tro{i1lo se onda. Sve1 ru1~no smo ra5di1li, razvi2jamo, pe~e4mo, {a2ramo po1sem, {tra1jkujemo, pa {a2ramo i tako2 i1demo na pi1jac. I!{li smo na pi1jac u [e5to1we pe4tkom, nede1qom u Ra1{anac, a sre5do2m u Petro1vac. To2 ni je bi1o o1bavezan po1so. I!{li smo pr2vo pe1{ki. Pr2vo smo i1{li pe1{ki pa onda pogo1dimo ko1la. Tu2 su ima1li. Mi2 ni4smo ima1li ko1la. Tu2 su ima1li ko~ija4{i ko1we i ko1la. Mi2 pogo1dimo ko1la za Ra1{anac. Ta1mo je ma1lo da1qe i ta1mo smo i1{li sa ko1lima, a u [e5to1we smo i1{li pe1{ki. Je3dno dve2 go1dine, dok sam po3sem ku5pi1o ko1wa, pa sam napra1vio ko1la, pa smo po1~eli tek ona1ko ma1lo da ra2dimo. Ispla5ti1lo se, onda se ispla}i5va1lo, to2 je bi4lo ra1tno sta4we. Na1{ zana2t onda podi1`e ra1tno sta4we. To2 je bi4lo, onda se kupova1le sve4}e, kupova1le se sve1 kola4~i. To2 kad oti2dne{ na gro1bqe ko2j ne2ma le1ciderske kola4~e, one2 `e1ne ne da de2le sas wi2m. 596 Le1ciderska sr1ca, to {a2ramo, ha2jzujemo to2. Pa ni4je, uzi1malo se za sla1ve sve4}e. Sva1ko doma}i4nstvo kad bu1de sla1va o2n kupu1je sve4}e, dola1ze u ra4dwu, kupu1ju sve4}e od ~i1stog vo1ska. Ra5di1li smo od ~i1stog vo1ska i eto tako2. Nasta1vio mo2j si2n, i sad ra2di mo1ja unu1ka, po stari1nski. Si2n mi i1ma, ro1|en je hi1qadu de1vesto ~etre2s dru1ge go1dine i o2n je po3sem nasta1vio, kad je bi1o punole1tan slu5`i1o vo2jsku, i o2n je nasta1vio da ra2di da1qe. Ja sam oti1{o u pe5nzi1ju hi1qadu de1vesto sedamde1set deve2te go1dine. Oti1{o sam u pe5nzi1ju i we1mu sam pre1do ra4dwu i o2n je ra5di1o da1333qe, po3sem on preda2 na }e4rku. ]e4rka ra5di1la dva5de1set go1dina, wego1va, mo2 unu1ka, dva5de1set go1dina, i da2n-dana1s ra2de. Bi4li su do1bri qu2di. Imali smo tako2 ve1liko pozna4nstvo. Kad oti2dnem u [e5to1we oko na1{e te1zge se sku1pe, ima1li smo tamo i ro1dbinu. Oko na1{e te1zge se sku1pe sa mo1jom `eno2m, one2 `e1ne mla4de razgova5ra1ju i tako2 bi4li smo i mi2 onda mla4di i ima1li smo prijate4qstvo pu1no i u Ra1{ancu, i u Petro2vcu i svu1de smo ima1li. I u trgovi1ne smo ima1li, sva1ki ni pozna5vo2. Radovanovi} Ilije Mihajlo, godi{te hiqadu devesto osamnajsto, Bistrica Ma}ija ne mrzela To je ba1jalica, sve1krva me u~i1la od ala1ta, kad ote1kne o1braz tu2. Тo2 se ba1je vla1{ki: Buba kudalak, buba tucakat, buba karakor, buba kupu`or, buba kunabra, buba kuaqbуe, buba ku |e bubuqe. Si }e du{e la unkaj, si }e du{e la unkaj, si }e du{e ku ba bunce, si }e majka Marija. Ustu ta{, lupule. To2 je je1dno, sad i1de od o~i1ju: Ka1sa pa1s pre1ko po1qa, mu5di1ma se zametnu1o, ko1ncem se po{tapnu1o, ni u ko1nca {ta4pa, ni u mu5di2 bi1saga, ni u Ra5de2 u1roka. Po1{la gu1ska na Mora1vu na1 vodu i pove1la de1vet gu1~eta, od de1vet osta1lo o1sam, od o1sam se1dam, od se1dam {e2st, od {e2st pe2t, od pe2t ~e1tiri, od ~e1tiri tri2, od tri2 dva2, od dva2 je1dan, od je1dan nije1dan. To2 sam pri5~a1la Qu4bu Ta1di}u, a Mi1lanu Kne1`evi}u, o2n dola1zio, o2n me te1rao da mu pri2~am ovo2 kako se tka2. Kako se tka2 pla4tno. Ne1ki pu2t na1{e ma2jke sta2re kupova1le pa1muk, pa pr2vo ta2 pa1muk, napra1vi se skro1b. Tu1ri se `i1tno bra1{no i kuku1ruzno, pa se ku1va, pa se to2 skro1bi, pa se osu2{i, pa kad se osu2{i o1no se su5~e2 597 na koleni1ku, pa se snu1je, pa kad se osnu1je o1no se navi2ja na vrti1lo, se na1vi, kad se na1vi, uvede2 se u ni1te, pa se po1slem uvede2 u br1do, pa se tu1ri na ra4zboj, pa se nagra|u1je, ova1mo se zarezu1je, ta1mo se tu1ri toqa1ga da se vrti1lo ne odvi2ja i tu2 se zave2`e i tu2 se po1~ne tk2a. Dvoji1ca, je1dan doda5je2 na i1glu, je1dan na i1glu, je1dan da5je2, ja proti1wem na `i1cu u ovi2 dva2 pr1sta, je1dnu `i1cu u ovi2 dva2 pr1sta a dru1ga `e1na iglo2m preba2ca pre1ko ono1ga. Tako2 uvo1dim u br1do, tako2 pove2`em i tako2 tka2m. Ugra2di se ce2| u ve1liki bakra2~, tu1ri se pla4tno u ce2|, u1zne se je1dna da1ska, tu1ri na stoli1cu, bi1je se bi1je, jo1pet se uma2~a u ona2j ce2|, bi1je se, prosti1re se na su2nce, pa se su2{i. To2 se zove2, be5li2 se pla4tno pa se jo1pet uma2~a u vo1du pa se tu1ra na su2nce, pe2t put kad ura2di{, o1no be4lo. Tu1ri se vo1da, u1zne se vo1da, u1zne se {to se si1je bra1{no, pro1spe se ona2 pe1po i ku1va se ma1lo, ku1va i u to2 se sta1vi, u ta2 ce2| se be5li2 pla4tno. Mi2 smo tako2 kod na1{ega o1ca. E sad da ti ispri2~am ne1{to {to sam ja2, da ti ispri2~am kako sam ja2 kod mo1jega o1ca `i5ve1la. U!mrla mi ma2jka, bi5lo1 mi dve2 i1 po go1dine, ugwa5vi1la se ma2jka. Mi2 smo osta1li siro1~i}i, mi2 smo bi4li dve2 se1stre i dva2 bra1ta, ~eti1ri smo osta1li bez ma2jke i ma1}ija do1{la i o1na dove1la wo2jzini dva2, pa {e2s. Ma1}ija sad na1ma ka2`e: Vi2 mo2ra da pre5de2te te`i1nu. Si1jale se kono1pqe, pa se te2 kono1pqe bra1le pa se nosi1le u po1tok da se tu1re da se ki1sele pa se ta1m pobode2 ko ~io4da, u1zne se mo1tka i tu2 se preti1sne, poto1pi u ponede1onik. U ponede1onik d-i2{ da va1di{. Tako2 se o1ne ispi5ra1ju- u vo1du, ispi5ra1ju, done1su, tu1re po1la, su5~e2 se, pa se napra1vi tr1lica ova1ko one2 da1ske od o1grade, a o5vde2 je1dan no2` tu1ri{ ono2 i tr1li{, otr1limo to2, grebena4mo, sve grebena4mo ova1ko na gre1ben pa po3slem na perjani1cu, pa grebena4mo na da1rak, pa pre5de2mo. A koli1ba bi4la ma2la, pa ima2o tu2 komi2n. Na komi4nu ima1lo tako2 dve2 moti1ke, uda1rene gvozde1ne i sad na1{a ma1}ija ka2`e: Koje2 de4te ne2}e da pre5de2 /tre1ba da napre5de2{ tako2 klu1be?. Da zatvo1ri{ onu2 ru1pu od komi4na, o1ne su ~eti1ri na komi4nu, tako2 vi2{ je1dnu ru1pu. Sad koje2 de4te ne2}e da pre5de2, we1mu ma2lo klu1be. I!de se1stra na2jstari1ja i tu1ri stu1bu, koli1ba ma2la, tu2 proti1we. Ako pro1tne klu1be mo2ra da napre5de2{, koje2 de4te nam ne pre5de2, pred Bo1`i} do2|e Tu1ca i potu1ca mu pr1ste, al o1na ne to2 pu5di1la. Ni5je to2 bi4lo stva2rno, al mi2 smo mo5ra1li da `u2rimo, ja2 sam bi4la na2jma1wa, sad mo1je se1stre su bi4le stari1je, mo5ra1la sam da napre5de2m i ja2 pla1~em, mo1je klu1be ma2lo. I se1stre mi da5du2 po je1dno vrete1no, namota1ju mi da i mo1je klu1be ne 598 mo1{ se pro1tne na tu2 ru1pu. E!to tako2 se `i5ve1lo. Mi2 smo bi4li de1ca. Bi5li1 smo de1ca, uju1tru ma1}ija ugra2di ka~a1mak, izva1di si1ra i ka~a1mak, sva1ko de4te ima1lo svo2j pru2t, je1dno ~u2va gu1ske, je1dno svi2we, je1dno ~u2va o2vce. Ra2de ~u5va1o ko1ze, tu2 bi1o bli4zu, mi2 smo ko5m{i1je. Mu1zli smo o2vce, va2rimo mle4ko, tako2 bi4lo. I ja2 sam sa1da bi4la, pora4sla sam devo1j~ica, se1stra se u1dala, sad dola1ze mo2mci kod me1ne, ja2 ~u2vam u str4nu o2vce gde se po`we1lo `i1to. Ako tu2 do2|e mo1mak, ja2 zaka1~im ove2 o2vce pa te1ram na kra2j str4na, be`i2m oda1tle. Jeste, ni4je ki sa1de. Ako ona2 Mili1ja Vu1~i} do2|e kod me1ne i Stoja2nke, ja2 te1ram o2vce na kra2j str4na, be`i2m od we1ga. Tako2 bi4lo. Klubi1}e, to2 sam joj ispri5~a1la, to {to sam pre1la te klubi1}e al ni4je to2. A za u1daju bi4lo ova1ko Mi2 smo bi4li siroti1wa, mlo1go de5ca2 kod mo1jeg o1ca, se1stra s u1dala, u1zela ~ove1ka u ku1}u, ma5nu1la, rastu1rila se, u1dala se za dru1goga i sad men o1tac d-uda2. Ova2 mo2j ~o1vek do2|e kod me1ne, tu2 bi1o bli4zo, ko5m{i1ja, pa pre2 bi4la raki1ja, pi1la se raki1ja, ni4je se pi1lo pi2vo i ovo2. To~i1la se raki1ja iz bure1ta u kaleni1cu, nato1~im raki1ju, pi1jemo tu2 i zara|u1jemo, to~i4mo raki1ju i tako2, dru1go ve1~e do1{o sve1kar i sve1krva i u1zeli me, i ja2 od koli1be do koli1be, tu2 sam se u1dala bli4zo, ni4je ima1la sva1dba, ni4je ima1la ni1{ta, do1{o mi pobra1tim, sku1vala se koko1{ka u ve1liki zemqa1ni lo1nac u ku1}i, ni4je se go1tvilo u ku1}u, ima1o se tu2 zemqa1ni lo1nac, to2 smo ku1vali za sla1vu i ja2 sam se tako2 u1dala. Na kowi4}u la1ka sko1ka o2j, dra2gi mo2j. Pozdra1vi me i u bo1ju o1de o2j, dra2gi mo2j. Se2lo, da2j se2le ma1lo vo1de o2j, dra2gi mo2j. Zele1no li2{}e go1ru ki1ti, mi1ris cve2}a po1qe mo2ra a u lu2gu sirota4{ce ti2ho sr1pski razgova2ra: i ti2 i1ma{ ma2jku svo1ju, go1ro ~a2rna, go1ro ma2la, pa te tvo1ja do1bra ma2jka na pu2t le2po otpre5mi1la. Milosa5vqe1vi} Stoja2nka, go3di{te tri1esto iz se1la ]ovdi4na. Lo4vac Ja2 sam bora1vio po plani1ni od dva5na22jste go1dine, od ma2li no1gu. Po ~i2m sam iza1{o iz {ko1le, oti1{o sam u plani1nu. Ima1li smo sto2 dva1js bra5va2 ova5ca2 i sedamde1set ko5za2 i ta1m sam bora1vio po plani1ni. Ni4je ima1la ni koli1ba, napra1vqeno ne1{to od ko~i1}a, od stari1ne, isplete2m kao od pru2}a i to2 st1avim kao to2 mi je bi1o kre1vet. Dru1go, u plani1ni smo je1li sve ka~a1mak i pro4ju. Ni1je bi4lo `i1tno bra1{no. Ku2j na5jve1}e ima4we ima1o o2n je sve1ga dva2js a5ri2 599 si1jao `i1to i to2 samo je1de se za Bo1`i}, na da1nove koji2 su ova1ko sve4ci Bo1`i}, sla1ve. Tad se sa1mo je1lo `i1tno, sve1 se je1lo kukuru1zno, ni5 ima1lo apsolu1tno. I `eni1o sam se u seda1mnest go1dina, de1cu ni4sam ima1o s to2m `eno2m pr2vom i i1sto sam ta1mo kre1vet pra1vio, ni4je ko sa1d ima1li du{e1ci i ne1{to. I ta2j kre1vet posta1vimo, to2 ni4je ne1{to sla1bo, ma1lo sas ba1bu sa mla2du, i kre1vet zbo1gom, o1de. Tako2 to2 sam sve1 pro{o, po1slem sam stu5pi1o u lo2v, i lo4vac sam je1dno pede1set i {e2st go1dina. U lo1vu bi4le su ne1ke sa~ma1re, pu1ni se sa {i1pku, pa ni4je ima1lo o1lovo ka sa1d, nego {to kove2 gove1da pa ono2 {to se, ne1{to se istera5je2 iz to1pa. To2 su bi4le mesto dra5mli1ja. Ni4je ima1la preloma1~a, kapsa1ra, pa sam pra1vio ka1pse od {i1bica, ovo2 {to pa2li i izviwa2vam se, ono2 {to su1mpor... I to2 pome2{am i st1avim od oni2h fla2{a piva2rskih, ona2j ple11k ta1nak, u1vijem to2 i sta1vim na tu2 {i1bicu i opa2lim. Pra1vio sam ba4rut od li1pe i i1sto to2 sastrugi5vo2 bi1o i qu4ta raki1ja i ne1ki troti2n se zva1o. Pra1vili smo ba4rut, zva1o se cr2ni ba4rut ni1je ko sa1d. Ne1kad opa2li, ne1kad ne opa2li i zna{ ka1ko, ako ugo1di{ le2po o2n opa2li. Ako ono2, ti2 vi2~e{ Sto2j, od stra2, ne mo1`e{ da pu1ca{ na we1ga, ne2ma{ sa ~i2m. Tu2 pu1{ku prelo1mi{, u1zne{ pu1{ku i prelo1mi{ sve1 to2, ni4je se ~u5va1lo, tu i1sto i1ma{ mno1go ku1rjaci, po de1vet i1du kad se pa2re. Bora1vim kod koli1be sa2m i o1tac mi ka2`e, ne2mam oru2`je nego uga1rak, va1tru, i ba1cam kini2n da bi pobe1go, da ne u2|e u to2r da da2vi o2vce. Sas te2m smo se bra5ni1li, ni1je ima1lo. E po1slem ova1m, kad je sti1glo oru2`je, ja2 sam po1slem bi1o lo4vac, dva1js go1dina sam bi1o gru1povo|a, sa1d sam kao po1~asni lo4vac, ne pla2}am, ni1je to tako2. Sa1d i1demo na ze1~eve, na sr2ne, na di1vqa~. Zna2 se kad i1de se na sr2ne, zna2 se kad se i1de na ze1~eve. Na ze1~eve i1de se od okto4mbra i nove4mbra, na srnda4}e od ma1ja. Ja2 sam bi1o ba{ gru1povo|a, spre2mamo se i do2|emo tu2 kod do1ma i sku1pimo se ko1lko. Ja2 sam gru1povo|a presta1vimo, ja2 i1dem s de1sne stra4ne, za2menik, i1de s le2ve, kad tre1ba da do2|emo u ca1rinu, u lo1vi{te. Dru1gi di1gnu pu1{ku uvi2s i napu1ne i kad napu1ne pu1{ke ja2 ka1`em u polume1sec, mo2j pomo}ni2k na le2vu stra4nu, ja2 i1dem na 600 de1snu stra4nu i tako2 i1demo u lo2v, ne sme2 ni1ki da istr~a2va. El o1}e o1lovo kad opa2li{ pu1{ku a po1bije se i i1de ona2 ko1ntra. I!sto ze2ca ne sme2{ da ga2|a{ na lo1galu. Faza4na ne sme2{ kad je go4re na gra4ni da ga di1gne{. Ze2ca i1sto da di1gne{. Ako o2n ze2c, ne sme2{ da ga u1bije{ kad spa2va, nego na we1ga tru1pne{, isko1~i, pa o1nda ga ga2|a{. De2limo, kad de2limo i1mamo svi1. Ja jeda1nput sam ba{ ispa1o glu2p, ze2c, je1dna jerebi1ca i je1dan faza4n ubi1o sam, o2n ma2li ze2c, ne2ma ga ni tri1sta gra2ma, a je1dan Tra4jko ka2`e Ja2 }u ono1g ze2ca, kad o2n po1sem ima1o, ako ono2 ma1lo, a ja2 ne2mam ni1kakvo. A ja2 vo1lim, pa mi do2|e u pa1met, gle qu2di se goste2 a ja2 po guduma5ri1ma lovi2m. Milo5{e1vi} yivo1jin, dva1j se2dmo go1di{te, ]ovdi2n Na5di1mci Kod na2s u se1lo sva1ki ima na5di1mak, sva1ka ku1}a i tako2 o1dma mo1` da zna2{ ku2 je ko2, ako ne1ko zapi2ta iz dru1gog se1la. Kad vi1di ne1kog iz dru1gok se1la i tam i1ma{ fami1liju, ti2 po we1mu pra1ti{ po1zdrav ili poru2~i{ da do2|u na sla1vu, za5ve1tinu. Ni4je bilo telefo4na, a da i1de{ pe1{ke mno1go je. Taj oti2dne i prene1se one2m koje2m je poru5~i1o i ka2`e kako smo i {ta ra2dimo i {ta i1ma no1vo. Mi2 smo se zva1li Yapuqa4ni, naila1zili smo na Zo5qi1ni, yu5}i1ni, Pawuga4ni, [uwka5lo1vi, Baquga4ni, Yva1kini. U ova2 se1la de smo ra5di1li bi4li Vi1tmanovi, Po1dovqevi, Burde4qac, Ja5r~e1vi, Brli4ni, Fu1tini, Cvr5ci1ni, Drnda4ri, Standa5lo1vi, Du1}ini, Ti5}i1ni, Ge5xi1ni, Veri5}o1vi, Karika4ni, Buqo1tini, Tutu5~ko1vi, Bu1tini, [o5{i1ni, To5{i1ni, \u1{ini, Beqa4ni, Yu1kini, Puja5no1vi, Ma1~etovi, Ya5bri1}evi, Dudu1~e, Re4mini, Pla5~i1ni, Li1pcini, Cu5ci1ni, Bubu1~ini, Ku1surovi, yo1qini, Pre5di1ni, [qaga4ni, Rufi4nci i jo{ mno1gi. Na5di1mak su dobi1li jo{ wi1ovi sta2ri i to se preno1si s kole1na na kole1no. Ako ne zna{ ~i1ji je. Na ove2 na5di2mce se zna2 ko je kaki2 ~o1vek, doma1}in, fami1lija i da ka2`em {ta vre5de2. Mlo1go se gle1da na to2 ima4we koli1ko se i1ma, a za ima4we tre1ba da bu1de{ slu4ga i da op stop ra2di{. Da u~e2 {ko1lu i ova2jde se. [ko1la ni4je maga1rac da je sva1ko ja1{e, a ni ze2c da pobe1gne. Ne1ki se di2~e sa na5di2mce, ne1ki mr5ze2 jer im gro2zni, al {ta }e{ to2 ti je tu2. Et Mi4ca Si2mkina bi4la na2jle1p{a devo2jka, je1dna uzi1mala u ku1}u, uda5va1la se de1vet 601 pu2t, da i1ma de1cu i ni4je ima1la. Kad oronu1la i ova1m bi4la stari1ja, tr1gne po ne1ku pa pla1~e i zape2va, toli1ka imovi1na i boga4stvo ne2ma koje2m da osta1vi, ni1kog svog ro|e1nog, toli1ka si1la, a sad kao da ni4je ni bi4lo, zape2va u ve1liki gla2s. Ni4je mlo1go le`a1la i u1mrla, la1ka joj smr1t, a sve kuma1~e zva1la, kafeni1sala i da5va1la one2 koje2 su osta1le sa4me, a ni4su ima1le pe5mzi1ju, naje1le se i napi1le i blagosi5qa1le je. Tam de ne2ma ni1{ta zapode1ne se pe5-{est, a o1na ni4je mo1gla, da u sve1mu bi4la pr2va i na2jbo1qa, taka2 ju su1dbina valda. Za `ivo1ta di1gla spo1menice i na ku1}u uda1rila plo1~u. Sti1cala i te1kla ko2 da i1ma de1setoro, la1ka ju ze1mqa i bo2g da ju du2{u pro1sti, odmori1la se od sve4ga. Zbo1gom, bo2g poma2`e sva1kem, pa i meni. Sre1}u samo da sko1bi{, da je sti2gne{ ne mo1`e{. Nadenu1li mu tako2 i1me da bu1de sre1tan /Sre1ten?, al `i4va /yi2vka?kuje2m de1ca umi1rala da bi odvr1kla. U {ta si se ma1la zagle1dala, da l u mo1ja ko1la i volo1ve il u mo1je {tru1cane br1kove. Toma{evi} Radivoje, Bistrica, 1927. Izreke, pore|ewa, ustaqeni izrazi Sva1ka pti1ca svo2me ja1tu leti2. Ko2 se su2nca kri1je, bo1qe da ga ni4je. Ne vi1di ni1{ta da1qe od no1sa. Ve1selo sr1ce kude1qu pre5de2. Ne2ma tu2 pe2t-{e2st. Kad ne2ma ki1{e do1bar je i gra1d. Du1`i mu pe4tak ne1go subo1ta. Vo5da1ju se ko Sto2jka i Do1brica. Gle1da kao te1le u {are1na vra4ta. I kr4pe` dr`i2 ku1}u. Sna4ga na u4sta ula1zi. Sva1ka vre1}a na2|e za5kr1pu. Kad ne2ma ki1{e, do1bar je i gra1d. Lisi1ca kra5de2 koko1{ke u dru1go se1lo, a ne de2 bora1vi. ]o1rav kod o~i2weg vi2da. Ru5ga1la se ku1ka kri5vo2m dr1vetu. Sve1 u svo1je vre4me. Pi5ta1}e te sta1rost de ti bi4la mla1dost. I pa2w je le2p kad se obu5~e2. Gde ne2ma ma1~ke mi1{i ko1lo vo1de. Li2ja, li2ja pa doli2ja. Sve1mu iza2|e ~etre2s da5na2. Ni od po5si2nka a1sne, ni od pre5se2vka kuku1ruza. Pri2~a kao navije2n. Ni4je ko1me name2weno, nego ko1me su2|eno. Bli1`a mu je ko{u1qa nego gu2w. [i2ri{ se koli1ka ti je powa1va. Spa2va kao ja1gwe ili kla1da. Ska2~e kao ma2jmun. Ru4ka mu se pozla5ti1la, ko2 je to2 ura5di1o. 602 U radi1{e sve1ga bi1{e, u {te1di{e jo{ i vi1{e. Ra4ni pca1 da te uje2. Do1bar gla2s se dale1ko ~u1je, lo1{ jo{ da1qe. [i5{ti2 kao gu4ja. Vre5~i2 kao ja1rac. Pr1qav kao svi4wa. Ri2~e kao vo2. Ca1r ve~e1ra, buzdova2n mu i1gra. Ja1gwe si1sa, a re2p mu i1gra. Pas la1nuo, ve1tar no1si. Le2`e kao koko1{ka. Le`i2 kao pastrma2r. Do1bar i lu2d su bra1}a. O@n je wego1vo odsvi5ra1o. Ra2di kao ko1w. Vu4~e kao vo2. Pe1va kao ba2rski slavu2j /`a1ba?. Lu2pa kao mo1kra powa1va. Dok se je1dnom ne smr1kne, dru1gom ne2}e da sva1ne. Sve2ti Mra4ta sne2g do vra4ta. Mi2 o vu2ku a vu2k na vra4ta. I!gra ko na tr1ski. Mo1`e na di1nar da se okre2ne. Ku2s petli2}, do1veka pile4nce. No1ge su mu ko2 vrqi1ke. Ka1kva ma2jka - ta1kva }e4rka, ka1kav o1tac - ta1kav si2n. Kadi1ja te tu2`i, kadi1ja te su2di. Ni4je to Alajbe5go1va sla1ma. Ne me1}e se du1kat na cve2}e, ve} na ono1g ko1ga ni1ko ne2}e. Raki1ja ka2`e: ja i1dem sa to1bom, a vi4no: ajde ti napre2d, ja2 }u da te sti1gnem. Pa1ra bu2{i, gde bu5rgi1ja ne2}e. Poje1li bi i ma4snu su1pu. Sre1}u ne mo1`e{ da sti1gne{, samo da je sko1bi{. Sve1 se od fami1lije gle1dalo. I pred tvo2m ku1}om }e da zai1gra me1~ka. yu2ti `utu1ju, a rume1ni putu1ju. Ni u ti1kvi su2da, ni u we1mu dru2ga. Mi2 smo oka2|eni za `ivo1ta. Ne li1p~i maga2r~e, do zele1ne tra5ve2. Gle1da kao gu1ska na ju1govinu. Oti1{ao u po5pi2n xe1p, ba5ci1o ka{i1ku. Na koju2 stra2nu se ma1~ka liwa2, takvo2 }e vre4me. Podi1`e{ sku2te kao ga2jka. Lisi1ca kra5de2 koko1{ke u dru1go se1lo, a ne gde bora1vi. [u1t ne mo`e pro1tiv roga1tog. Ze2c se u1vek vra2ti da li1p~e tamo gde se okoti1o. O!na o1kom, ja sko1kom. Ma2li je kao {e4va. Du4{a mu u no1su. Ne spa2va, samo `mu5ri2. Ko ra1no ra1ni, dve2 sre1}e gra1bi. [to je1dan lu2d napra1vi, sto2 pa1metnih ne mo1`e da ispra1vi. Ko se vra2baca boji2, taj `i1to ne se1je. Mla2d kao ro1sa u po4dne. Umo1to se kao pi1le u ku~i1ne. [u1ma i1ma i o1~i i u1{i.Siroti1wa je i bo1gu te4{ka. Le2po mu stoji2 kao svi4wi kli4pak.Ve1liki je `a1bi do kole5na2, a mi1{u do rame5na22. Pr2vi se ma1~i}i u vo1du ba5ca1ju. U do1bru je lako do1bar bi1ti, na mu1ci se pozna1ju juna4ci. 603 I!de ko sa1peta ko1~ka. Ne2ma za Ra2jka ka1pa. Nit se vo1di, nit se te1ra. To2 je bo1`je stvore4we. Pi1je vo1du kao vo2. Vo2 u Be2~, vo2 iz Be4~a. Ju2re se kao mla4di jereva4ni /ze1~evi?. Raki1jice ra2ko, ja te vo1lim ja2ko, a ti me1ne ra2ko, u je1ndek pola4ko. Ubi1li ga kao me1~ku. Ni mila1to, ni draga1to. Uva1tio o1jeve /ne1rad?. Pe2t kole1na stvo1re, a je1dno sve to2 rastu1ri. Ubi1li ga ko vo1la u kupu1su. Preki1no la4nac. [ta su stari1ji zadu5`i1li, o2n da odu2`i. U`i2va kao mi1{ u go2jzu. Sku2p koloma2s, je1ftina raki1ja. Na1{o u koju2 cr2kvu da se mo1li. Nek i1de, {iro1ko mu po1qe. ]e da bu1de na li1mbur me1sec. Na2jle1p{e se je1de iz svo2g a1mbara. Koleba2 mu se du4{a u te2lu. Da5va1o i ka1pom i {a1kom. Tr~i2 da mu pe4te bi1ju u za1dwicu. Sto1pe da mu qu2bi. Gde svi Tu2rci, tu i ma2li Mu4jo. Razvu5ko1{e stva2ri ko vu2ci mr1{u. Si1guran je ko vrbo2v kli1n. Ki5si2 lisi1ci gro2jze kad ne mo1`e da ga dova1ti. Ne la1je ke4ra zbog se1la, nego zbog se1be. Mo1`e na zve2zde da la1je. Gde i1ma le4pe ba1be i mi4rnog dete1ta. Ako ko1za la1`e, ro2g ne la1`e. Do1bar je na ra1nu da ga sta1vi{. O!braz mu je ko2 |o2n. Sva1ka grabu1qa se1bi vu5~e2. Ti4ha vo1da kla1de va2qa. Pe1gav kao pu1j~e ja4jce. Je1de kao vra4bac. Le2va ru4ka, de1sni xe1p. Pre2ko pre1~e, na1okolo bli1`e. Sti1psa i1ma u xe1pu gu4ju. Osta1vi li1povinu, u1zmi dre1novinu. Mileti} Dobrosav, Leskovac, 1928. Iz svakodnevne komunikacije Izme|u babe i unuka, unuke Dobar da2n baba Ve2ro, ka1ko si? Ka1ko je deda Ko2le? Do1bro sam, bla1go ba1be a i deda Ko2le. Ene2 ga u a5vli1je, va1qda ra2ni `ivi1nu. Ja2 mu ka2`em da ma2ne koko1{ke, da do2|e da ru2~a, a o2n za1peo da i ra2ni pa da i ra2ni. A ja2 sam zgoto1vila pasu2q, }e se ola2di. Osim toga, do1bro sam. Kad mo1`emo da do2|emo da vas obi2|emo? 604 Kad god o1}e{, qu2bi te ba1ba. Великп Лапле Gde i1de{, ba1ba? I!dem ta1m do je1dne `ene2, sa1 }u da se vr2nem. I!ma{ ta1m na asta2l posta1vqeno je1lo, ako }e{ da je2{. Posle par minuta ona se vra}a. El si je1la, si2ne? Kako bi4lo u {ko1le? Je1sam, ba1ba. Ni1je bi4lo lo1{e. Gle2, vre4me se na1poqe nasumu1rilo, izgle2da }e ki1{a. I!dem da u~i2m. I!di, i1di, si2ne. Рибаре Ba1ba, {ta ra2di{? Eve2, si2ne, spre2mam ne1{to da je4mo. [ta i1ma novo u se1lu? Ete2 ni1{ta. Na2jno ne1ka ka2vga sa de1du. A gde1 je de1da, {ta o2n ra2di? Ete2 ga po a5vli1je, ra2ni sto1ku va1qda. Ba1ba, mi2 }emo za vi1kend malo da do2|emo kod va2s. Do5|i1te bra1te, obu5~i1te se le2po, samo ova1m koxa1 du2va ko{a1va. Dobro, ba1ba, o1nda se vi1dimo, pozdra1vi de1du. O!}u, }u ga pozdra1vim, sa }e se o2n vr2ne. Ej, Pe2ro, ka4`i ta1te nek pone1se ona2 ple1k {to de1da ku5pi1o, }e da uga2|a ne1{to. Шетпое Skoro svake nedeqe odlazim kod prababe. Pojedem ne{to od prave doma}e hrane i sit se napri~am sa starkom. Baba je ro|ena i odrasla na selu i ima onaj tipi~ni govor qudi na{ega kraja. Dobar da2n, ba1ba. Bo2g ti dobro da1o. Kako si, ba1ba? 605 Sta1ra~ki. Uvi1{la mi reu4ma u ko1ske. Ja se ne da2m. Ra2dim ko1lko mogu i {ta mo1gu. Ajd da pomo1gne{ ba1be da za1lijemo, pa da ti ba1ba spre2mi ne1{to za je1lo. Va4`i, ba1ba. Pone1si, Pa2jo, te dve2 ko1ve pa na po1so. Le4pa mi gradi1na. I lu1ka, i patlixa4ni, sve {to o1}e{, jedi2no ne2ma {angare4pa. I!zede je sve cr2v. Nego, Pa2jo, kako ti2 u {ko1lu? Do1bro, ba1ba. U!~i, si2ne, u1~i, i1na~e }e da ko1pa{. Vi1di ono2 lu4do ma1~e. Po1pelo se na vr2 o1ra. Si1gurno ga poju5ri1o Ra4{a. To lu4do ku1~e uzbuwu1je sve `i4vo po dvo1ri{tu. Ajde, bla1go ba1be, na ru4~ak. Pe~e2m le1ba u voru1ne i pi1le na krompi4ru. Ti2 si1ra ne vo1li{, al }e na2|emo ne1{to dru1go za sala4tu. Ru4~ak je bi1o o1dli~an. Fa4la, si2ne. Da si mi `i2v i zdra1v. Ja2 }u ma1lo da prile1gnem. Sta1ra sam, bole5du2 me no1ge. I ja2, ba1ba, i1dem. Ajde, u zdra2vqe. Pa obi4|i opet tvo1ju ba1bu. Шетпое Razgovor izme|u babe i dede -A!jde, bre2 Voji2slave, usta2j, pro4|e po1la se1dam. Ko1 ti kri2v kad se di1za{ ka va4npir. Ri2paj, mo1re! A ti2 sve1 ka ova2 de1ca. Da ti ne2ma me1ne, sve1 bi ova2 sto1ka pocr1kala od gla2di. Aj posta1vi ne1{to da je4mo, i ma4n da zape2va{. Do1bro, de2. Ajde upa4li bar ona2j televi2zor, da vi1dim vre2me. Da vi1dim da l mo1gu da kopa2m {angare4pu. Stamnica De1 s mori2, ne2ma te ove2 da2ne. Ene2 me po a5vli1je, ra5ni1la sam sto1ku. Pa ne ra2ni{ sto1ku ceo da2n. Ma mori2, nemo2 ti2 na me1n da vi2~e{. Aj s mo1nom da za1lije{ ba4{tu. U!zi onu2 a1lenu ko1vu. 606 Pogle2, {ta1ga su ja1buke na vr1 dr1veta. Sa1 }u zove2m unu1ka da se pre1pne. Si2ne, aj se pre1pni na dr1vo, da ni nabe1re{ ja1buku. Eve2, i1dem. Aj, ula1zi, ni4je za1peto. Petrovac Dra2ga, me1tni ne1{to za ru4~ak da se ku1va. [ta1 se, La2lo, derwo1{e{, sve1 se ni4si naje1o. A ja2 sam mi1slio da me1tne{ po1dvarak da se kr1~ka. Do1bro, }u da me1tnem, nemo2 mi di1`e{ pri1tisak po a5vli1je. Ja2 i1dem da ku2pim ne1{to sla1tko deca1ma da ize1du. E@, a mo1go bi me1ni da ku2pi{ je1dnu kokako1lu. Aa, pa1z da ne2mam dru1ga po1sla. Sa1 }u se vra2tim. Veliko Laole Lokalni govor i kwi`evni jezik S obzirom da u na{oj op{tini ima vi{e narodnosti, tako se jezik i akcenat razlikuje od mesta do mesta. Svako pri~a svoj jezik kako je ~uo od starijih, a u {koli se usavr{ava jezik i pravila govora. Kako na{i stari nisu i{li u {kolu ili su i{li samo do ~etvrtog razreda, ne mo`emo o~ekivati da znaju srpski kako treba s obzirom da se u na{em kraju pri~a vla{ki. Kod mnogih nije ovde nego tunak ili tuna. Za re~ smesti se ka`e se ugodi se. Evo nekoliko primera: skobio zna~i susreo, ko zna~i kao, kude, kam zna~i kuda, kuj zna~i ko. Kao i u svakoj zemqi moramo i mi da imamo razne jezike i dijalekte iako nam je svima materwi jezik srpski. Stamnica Sva1ka u svo1je a5vli1je stoja1le su ko5m{i1ke i pri5~a1le preko plo1ta. Je1dna se zva1la Pe4rsa, a dru1ga Tomani1ja. Pe4rsa veli2: Si me5si1la sko1ro ne1ki pati1{pan? Ba{ sam onoma2d me5si1la. Od koli1ko ja5je1ta? Tomani1ja we2zi veli2: tu1rila sam {e2s ja5je1ta. Ce1o smo ga je1li. 607 Ja2 ga ni4sam me5si1la, a ba{ mi se je2. Da sam zna1la da ti se toli1ko je2, mo1gla sam da ti pra1tim ne1ki koma2t. Pa mo1gla si. Kne`ica Zdra1vo, ko5m{i1ko, {ta se ima2? Eve2 me, ne1 znam {ta da spre2mam da se ru2~a. Ja }u ma1lo kompi2r i me2so. E fa5la1 ti, da4la si mi u gla2vu i ja }u to2 da ku1vam. A!jde sad na ka4fu. Me1ni tu1ri sa pu1no {e}e1ra. [ta i1ma da se je2 dana1s? Ene2 ti na {pore1tu u one2mo {e5rpe2. Done1si i sta1vi na asta2l. Ne mo1gu, bole5du2 me no1ge. I me1ne bole5du2 no1ge, al i1pak ne zape2vam. ]u4ti bre2, pi2ta te ize1la, zagubi1la sam pu1liver. Pa ti kad ne1{to zatu1ri{ ti2 ga zatu1ri{ da bo2g ne mo1`e na2|e. Ore{kovica Lokalni govor je mnogo nepravilniji u odnosu na kwi`evni. Obi~no stariji qudi gre{e i ja }u vam sada pokazati kako to zvu~i. Ajd, de1co, di1`ite se, dva5na2js sa5ti2, po4dne ve}. E!vo, ba1bo. A!jde, me1tla sam ova1mo do1ru~ak, }e se ola2di. Ne2ma ve1ze. E1!to, zamaja2vate me tu2, ni1{ta od ju1tros ni4sam ura5de1la. Pa ba1ba, tek je ju1tro, i1ma{ vre1mena. Ma ka1ki cr2no ju1tro. Pro4|e da2n. Ajd, vi2 bu1dite do1bre, mo2ra ba1ba da ra2di. De1 si, si2nko, qu2bi te ba1ba. Kako u {ko1le, ka1ko tvo1ji kod ku1}e, je l i1ma ka2vga? Ne mo1gu vi1{e da ra2nim ovo2 ku1}e, poje2 vi1{e le1ba od me1n. Gle, i1di kod Sne5`e2 Da5ni1ne i da2j ju ovo2 bra1{no. 608 E, ona2 Mi4ra Ra1sina mi pri5~a1la o one2 lu2de Ra5de2 Ga2r~ine, ka2`e da zagla5vi1la o1pet u Kovi2n, ja2 re1ko do1bro, dobro, {t1a }e, ni4je ju do1bro jo{ od le1tos kad do1{la iz Fra1ncuske. ]ovdin Dok sam fa2rbao o1gradu, slu1{ao sam ra1zgovor dveju kom{ika koje su preko plota pri~ale. Jedna se zvala Zorka, a druga Mileva. Razgovor je uvek po~iwala Mileva. Dobro ju1tro, ko5m{i1ka, si se di1gla? Da pro}a1skamo samo ma1lo preko plo1ta. Ja sam ju~e2r i1{la na pi1jac da ku2pim pu2jku. Ju1tre }e mi do2|u ma2jstori da ra2de na ku1}e, a ova2 moj ~o1vek }e da i ma1l i pripomo1gne. Pu2jku }u da tu1rim u furu1nu da se ispe~e2 i }u da ugra2dim giba1nicu, a mo2j Milu1tin }e d i1de u va4ro{ u ne1ke proda2vnice da ku2pi pi4}e da ponu1di ma2jstore. A ti2, ko5m{i1ka, kako si, kako ti i1de po1so? Ma }u4ti, ju1tros sam misle1la d i1dem u bo5lni1ce kod ono1g mo1jeg leka4ra da mi da ~au1re, al mi ni4je zvoni1jo ona2 Kine2z. A {ta ka ose1}a{? Bole5du2 me grbi1ne, a ne mogu ni da je2m i ja2 sam se pobole1la, al ku2j }e da ra2di, mo2ram ja2, ona2j mo2j Milu1tin ne mo1` od no5gu2. I tako2 ~ude1sa, nek mo2ra d i1dem, eve2 dr5~i2 ona2, ka1m ni ga ma2jstor i da kre1~i? Ona2 mo2j po a5vli1je ki ble1sav. Ajde pa tako2, }e se ispri2~amo ne1kad kanda. Dobrwe 609 610 Информатори Бистрица Ристић Милан 1989. Томашевић Радивоје 1927. Павловић Ненад 1974. Николић Миодраг 1938. Андрејић Живота 1933. Стевановић Наталија 1926. Радовановић Михајло 1918. Бошњак Милановић Зоран 1987. Јаношевић Марија 1945. Филиповић Санијела 1981. Угриновић Миодраг 1946. Буровац Обреновић Миша 1988. Николић Стојан 1931. Здравковић Ирена 1984. Радојчић Богдан 1922. Поповић Снежана 1980. Здравковић Милорад 1955. Николић Станка 1932. Милошевић Mалиша 1972. Лазаревић Томислав 1957. Бусур Николић Саша 1986. Николић Зоран 1966. Драгомировић Мила 1969. Обретковић Чедомир 1928. Везичево Благојевић Марко 1987. Радојевић Миленија 1932. Радојевић Дејан 1971. Ерић Рада 1945. Тодоровић Радинка 1955. Велико Лаоле Стојановић Ивана 1988. Станковић Ружа 1932. Станојевић Десанка 1940. Јовић Радица 1971. Митровић Миланка 1929. Велики Поповац Радосављевић Ана 1986. ПетровићМилена 1988. Ђорђевић Сузана 1978. Николић Снежана 1978. Радосављевић Биљана 1962. Цветковић Урош 1954. Обрадовић Раде 1955. Живковић Даринка 1942. Несторовић Марко 1926. Вошановац Дамњановић Тања 1986. Зеленковић Дивна 1934. Зеленковић Слађана 1970. Здравковић Љубица 1935. Добрње 611 Живковић Жељко 1989. Доборосављевић Јарослав 1978. Живковић Каја 1947. Добросављевић Милан 1935. Ждрело Курић Габријела 1988. Милосављевић Ирена 1979. Новаковић Првослав 1959. Забрђе Јевремовић Сања 1989. Гајић Александар 1986. Лазић Лалица 1967. Лазић Горан 1963. Бошковић Драган 1967. Јевремовић Нешица 1971. Животић Милан 1945. Живановић Милојка 1931. Туфегџић Румена 1934. Каменово Станојевић Србијанка 1988. Животић Радица 1940. Животић Аца 1958. Стевановић Ана 1983. Цветичанин Раденка 1961. Балић Сека 1935. Радисављевић Томислав 1931. Пајић Милутин 1928. Кнежица Радошевић Малиша 1973. Рашковић Миладинка 1929. Петровић Вера 1935. Милосављевић Драган 1989. Крвије Костић Никола 1989. Аћимовић Милан 1932. Гвоздић Драгана 1978. Будомировић Брана 1930. Јовић Весна 1960. Вујчић Раша 1960. Будомировић Бранка 1932. Васиљевић Сандра 1988. Радисављевић Милан 1938. Лесковац Михајловић Добросав 1928. Михајловић Милетић 1950. Лопушник Милкић Милица 1987. Стојановић Љубиша 1968. Стојиловић Слободанка 1932. Ђорђевић Милић 1919. Бојић Љубан 1927. Мало Лаоле Милошевић Данијела 1987. Стојковић Наташа 1987. Обреновић Драшко 1981. Милошевић Јадранка 1969. 612 Живановић Бисерка 1930. Јовановић Војислав 1930. Јосић Даница 1921. Гвоздић Љубомир 1911. Радуловић Божидар 1928. Мелница Драгојевић Радиша 1955. Драгојевић Душанка 1936. Орешковица Радовановић Сандра 1986. Милић Драга 1923. Милић Сандра 1983. Милић Војислав 1922. Пауновић Љубинка 1940. Стојадиновић Станојка 1935. Величковић Даница 1905. Панково Мартиновић Милица 1984. Васић Катарина 1983. Илић Маја 1977. Миљковић Добрица 1961. Владисављевић Живкица 1970. Мартиновић Бранка 1955. Животић Душица 1943. Станојевић Љубислава 1929. Рашанац Алексић Радованче 1961. Алексић Данило 1935. Алексић Лалица 1937. Табановац Стојићевић Владан 1989. Комленовић Стефан 1987. Савић Недељко 1979. Јовановић Добринка 1974. Павловић Предраг 1958. Милосављевић Зоран 1954. Несторовић Миодраг 1930. Трновче Милошевић Дарко 1986. Рајчић Бранислав 1967. Станковић Добрица 1964. Станојевић Добрила 1954. Николић Десанка 1928. Радојичић Боривоје 1938. Ћовдин Николић Маја 1986. Живковић Даринка 1912. Петровић Радиша 1979. Јовановић Живка 1939. Томић Милица 1921. Јовановић Радивоје 1930. Петровић Драги 1926. Богосављевић михајло 1932. Ивановић Драган 1928. Милошевић Живојин 1933. Николић Милија 1930. Милосављевић Стојанка 1930. 613 Шетоње Милосављевић Дијана 1986. Гачић Миланка 1935. Лазић Снежана 1975. Антић Љубомир 1927. Упитник 2. Да ли се у нашем крају употребљава именица брав (грло стоке)? Како бисте казали: Видим тог црва или видим тај црв? 3. Како бисте позвали народ: хеј народу! Или хеј, народе! Како бисте позвали:хеј граде, или хеј граду? Хеј топе или хеј топу? 4. Како дозивате сина: хеј сине или хеј сину? 5. како бисте позвали цара. Хеј царе или хеј цару? 6. Како бисте позвали овчара: хеј овчаре или хеј овчару? Да ли ћете рећи: Стајао сам са овчарем или Стајао сам са овчаром или стајао сам са овчара? 7. Хоћете ли рећи: Милоше, дођи овамо или Милошу, дођи овамо? Да ли ћете рећи: Стајао сам са Милошем, или Стајао сам са Милошом, или Стајао сам са Милоша? 8. Позовите: Хеј, коваче или Хеј, ковачу! Да ли ћете рећи: Причао сам са ковачем или Причао сам са ковачом, или Причао сам са ковача? 9. Позовите: Хеј зецу, или Хеј зече, или Хеј зец! Како бисте рекли: са зецом, са зецем или са зеца? Да ли кажете: на ливади су зецеви, зецови или зечеви? 10. Да ли ћете рећи: са другем, или са другом или сас друга? 11. Да ли ћете рећи: са сопчетом, са момчетом или друкчије? 12. Да ли су они у множини:јежеви, јежови или јежи? 614 13. Да ли ћете рећи:Секао је с ножем или секао је ножом? Разговарао је са младићем или разговарао је са младићом? 14. Како се код нас каже:идем низ пут, или идем путем или идем путом? Ово су путеви или ово су путови? 15. Да ли кажете друг-другови, топ-топови? 16. Да ли кажете за множину:клинови или клинци, вукови или вуци? 17. Да ли су те птице:гаврани или гавранови, голуби или голубови? 18. Да ли су они мехури или мехурови? 19. Да ли употребљавате реч коренови или корење? Кажете ли за множину каменови или камење? 20. Да ли кажете мишеви или миши? 21. Да ли кажете:очеви, оцеви или оци? 22. Да ли кажете:јарци или јарчеви? 24.Како кажете у множини овчар:на ливади су били овчари или друкчије? 25. Да ли кажете:знакови или знаци, паукови или пауци, лишајеви или лишаји? 26. Реците како говорите:Ово је кућа борца и ово су куће бораца. 27.Ово је једно клупко, а ово је мноштво клубака или клупчића? 28. Да ли кажете од ноката или од ноктију, гостију, прстију? 31. Од колико месеци, од колико сати? Да ли се каже овако или од колико месеца, од колико сата? 32. Од онолико путева или од онолико путова? 34. Да ли кажемо: удаљио се од врата или, удаљио се од вратију? 615 35. Боловао сам од леђа или од леђију или од грбине? 41. Да ли се каже:Пењали смо се по бреговима, или Пењали смо се по брезима, или Пењали се по брегова? 56. Човек из србије је Србин.Да ли су они у множини Србини или Срби? 57. Да ли се каже леба или леб или хлеб? 58. Да ли је:Побего сам од чопора паса или Побего сам од пцета? 60. Да ли се и један и други лук зову лук, или лукац? 61. Како се каже:Разболео се у мозак или из мозга? 64. Како се у множини каже посао:послови или друкчије? 67. Да ли се каже:тај глад их је претисо, или та глад их је притисла? 68. Да ли је звер у множини: звери, зверови или звериње? 69. Да ли кажу:био та рат или био тај рат? 70. Да ли је :тај пост или та пост? 71. Да ли је:тај влас или та влас? 74. Да ли су прасићи или праци у множини? 75. Да ли су телићи или телци у множини? 82. Да ли се именица уже употребљава у множини и како се каже за више њих? 85.Да ли се каже:Ишао је са децом или се каже:Ишао је са децама? 86. Како се каже дрво у множини:дрвеће или дрва? 89. Да ли се каже:два зрнета или два зрна? 91. Да ли кажете:теме и семе или кажете још темен и семен за те појмове? 616 92. Да ли кажете:та јетра или те јетре? 93. Разболео се од тих плећа, или од та плећа? 94. Да ли сте чули за реч прса?Како се каже да некога боле прса? 95. Да ли се каже пазухо или пазуво? 97. Да ли се каже:колико имаш говеди? 98. Да ли кажете:Причали смо о оној жени или причали смо о оне жене? 100. Да ли кажете:Марија, дођи код мене или Маријо, дођи код мене? 103. Да ли кажете:Хеј Милице или Хеј Милицо! 105. Да ли је:Хеј кукавице или Хеј кукавицо! 109. Имали смо мноштво лађа или Имали смо мноштво лађе? 110. Разболео се од руку и ногу или разболео се од рука и нога? 112. Како се каже:Радили су пет година или пет године? 117. Причамо о гуски или причамо о гусци? 122. Причали смо нашој деци или причали смо нашим децама? 124. Да ли сте чули за реч наћве?да ли ми причамо о наћви или о наћвама? 126. Да ли су коњи у јасли, или у јаслима или у јаслама? 128. Да ли се мазао са ту маст или се мазао са тај маст? 129. Да ли је тај власт или је та власт? 130. Ставио је у лонац со. Причамо о со или о соли? 131. Причамо о кости или причамо о костима? 617 139. Реците било штагде ћете да употребите реч мати. 140. Реците било коју реченицу где ћете да употребите именицу кћи. 142. Да ли се код нас употребљава реч чељад? 145. Реченица, било која, у којој се употребљава мене, мени, с моном, о мени. 146. Разговарао сам са вама или разговарао сам са вас? 147. Купи себи шта хоћеш или купи себе шта хоћеш? 148. Дај јој ту тканину или дај ју ту тканину? 149. Да ли је онај човек о којем причам или онај човек о ком причам? 150. Нисам љут на никог или нисам љут ни на кога? 151. Нисам марио за ништа или нисам марио ни за шта? 153. Наше дете.Причамо о нашем детету или причамо о нашим детету? 169.Д а ли се каже:Они су једнаки или они су једнаци? 172. Да ли је Ђорђево прасе или Ђорђетово прасе? Како се каже у овом селу? 173. Да ли се каже главица црног лука или главица црна лука? 177. Овај човек је поштен, а онај је поштењи или поштенији? 179. Он је прост човек, а онај је простији, или је прошћи? 188. Ово је далеко, а оно је још даље? 189. Да ли се нечег сетиш радије или рађе или рађије? 190. Да ли кажете њен или њезин или њојан џемпер? 191. Да ли је њихов посао или је њин посао? 618 194.Да ли се каже мојема децама или само мојима децама? 200.Да ли се каже неколике и у којој реченици?Наведите било који пример. 205.Да ли је на другом месту или се каже и на другем месте? 206. Причао сам са двема женама или причао сам са две жене? 217. Да ли увек кажете пола кила, пола метра или се употребљава и полак и кад? 222. Да ли се каже: Купио је петора кола или друкчије? 224. Да ли се употребљава реч једаред и у ком примеру? 5. Да ли се увек каже могу или се каже и мог и пример било који? 6. Да ли кажете:они виду или они виде? 7. Да ли се употребљава реч велим (кажем) и у било ком облику? 8. Да ли се код нас каже они воледу? 17. Да ли се каже:они носаше џакове или они ношаше џакове или друкчије? 28. Има ли примера где се употребљава:да биднем? 49. Да ли кажете:изем леба или изедем леба? 51. Да ли кажете: ми дођосмо или ми дођомо, или обоје? 55. Да ли се каже: увишо у кућу као изишо у двориште? 61. Да ли је: они вучу или они вуку кола? 66. Да ли се каже:кад почнем или кад почмем? 69. Да ли кажете: она је кунула, кунила или клела? 71. Она је задрта, или она је задрла или она је задрела у то? 619 73. Да ли је:Она је умрла или она је умрела? 75. Да ли се каже речевши или рекавши? 76. Да ли се употребљава: Ми смо живели или Ми смо живовали? 76. Ја растем или Ја растим? 78. Како ћете неком наредити да тка ћилим, реците му:ткај (или друкчије)? 82. Да ли се каже: он се брије или он се брија? Да ли је: они се брију или они се бријају? 83. Да ли зумбули никоше или зумбули никнуше у башти? 85. Да ли је метнула шерпу на шпорет или је метула шерпу на шпорет? 87. Да ли је поклон добијен или добивен? 88. Да ли да се сомијем или да се сумијем, или да се умијем или да се омијем? 89. Да ли се каже:Сакриј то или сакри то? 90. Да ли је избијен или избивен? 91. Да ли се каже: ковемо гвожђе или кујемо гвожђе? Да ли је он скован од гвожђа или се каже друкчије? 92. Да ли је она отрована или отрујена или се каже друкчије? 95. Да ли се каже царевао, царовао или царово? 96. Ја жањем жито или жањем жито? 98. Ја сам млео или ја сам мељао брашно? 100. Ја дрктим или ја дркћем? 102. Ја дижем или ја дизам џакове? 620 104. Они не дају или они не даду да пођем за момка? 105. Да ли је кромпир продан или продат? 107. Да ли је:Ја имадем или Ја имам? 113. Ја гледам или Ја гледим? 114. Разуми шта ти кажем или Разумеј шта ти кажем? 115. Он га је пустио да побегне или Он га је пуштио да побегне? 116. Да ли је она учинила или учињела? 127. Она се променила или она се променула? 132. Они су бежали или они су бегали? 135. Они су звиждали или Они су звижђали? 138. Да ли Ја обећавам или Ја обећајем? 147. Они се свлаче или они се свукују? 148. Ја сам доносила или Ја сам донесивала? 154. Она је добијала пензију или Она је добивала пензију? 155.Да ли се код нас чује у говору: стареји човек или само старији човек? 621 LITERATURA Бабић 1991: Стјепан Бабић, Творба ријечи у хрватском књижевном језику, друго издање, Загреб 1991. Барјактаревић Данило (1965): Средњоибарска говорна зона, ЗбФФП II, Приштина 1964 – 1965. стр. 57–115. Белић: Александар Белић, О Вуковим погледима на српске дијалекте, Глас СКА 82, Београд 1910. Белић (1960): Александар Белић, Историја српскохрватског језика, Фонетика, Београд 1960. стр. 107. Белић Александар: Дијалекти источне и јужне Србије, СДЗб I, Београд 1905, CXI + 715. Белић (1929): Белић Александар, Енциклопедија СХС IV, 1929. стр. 1072. Белић: Александар Белић, Диалектологигическая карта сербского языка, Сборник статьей по словеновьдению II, Петербург 1905, 1–59. Библија или свето писмо, Свети архијерејски синод Српске православне цркве, Мегатренд, Software, CD Бошњаковић (1999): Жарко Бошњаковић, Инвентар и дистрибуција прозодема у говору села Михајловца, Зборник Матице српске за филологију и лингвистику XLII Бошњаковић (2000): Жарко Бошњаковић, Треће лице множине презента у говорима Смедеревског Подунавља и дела Јасенице, ЈФ LVI/1–2, Београд 2000. Бошњаковић (2003): Жарко Бошњаковић, Прозодијски систем Батовца и његов однос према суседним говорима, Српски језик, Београд, бр. 8/1–2, год. VIII: 315–328. Бошњаковић (2007): Жарко Бошњаковић, Место вокалског система говора Батовца (код Пожаревца) у северном поддијалекту косовско-ресавског дијалекта, Јужнословенски филолог XLIII, Београд, 149–166. Бошњаковић (2009): Жарко Бошњаковић, Напомене о консонантском систему говора Батовца (код Пожаревца), Годишњак за српски језик и књижевност. Година XLII, број 9. Филозофски факултет у Нишу, Ниш, 47–53 622 Букумировић (1997): Милета Букумировић, Глаголске одредбе у говорима северне Метохије, О српским народним говорима, Деспотовац 1997. Вујаклија (1991): Милан Вујаклија, Лексикон страних речи и израза, четврто допуњено и редиговано издање, Београд 1991. Вукадиновић (1997): Вилотије Вукадиновић, МеЂусобни утицаји косовско-ресавских и призренско-тимочких говора, О српским народним говорима, Деспотовац 1997. Вукићевић (1995): Вукићевић, Милосав, Говор Крагујевачке Лепенице, Универзитет у Приштини, Приштина Гавриловић, Дукић: Љиљана Гавриловић, Душан Дукић, Реке Србије, Завод за уџбенике и наставна средства, Београд 2002. Гернер 1963: Franz Görner, Die Bildung der Ethnika von Ortsnamen im serbokroatishen Sprachraum, Berlin Гортан Премк (1997): Даринка Гортан Премк: Полисемија, Институт за српски језик САНУ, Београд 1997. Грицкат (1954): Ирена Грицкат, О перфекту без помоћног глагола у српскохрватском језику и сродним синтаксичким појавама, Институт за српски језик, Српска академија наука, Београд 1954. Група аутора: Предраг Пипер, Ивана Антонић, Владислава Ружић, Срето Танасић, Људмила Поповић, Бранко Тошовић, Синтакса савременога српског језика, проста реченица, Институт за српски језик САНУ, Матица српска, Београд 2005. Даничић (1925): Ђуро Даничић, Српски акценти, Београд 1925. Динић (1988): Јакша Динић, Речник тимочког говора, Српска академија наука и уметности и Институт за српски језик, Српски дијалектолошки зборник XXXIV, Београд 1988. Динић: Јакша Динић, Фразеологија омаловажавања у тимочком говору, СДЗб XXXVI Драгићевић (2001): Рајна Драгићевић: Придеви са значењем људских особина у савременом српском језику, Институт за српски језик САНУ, Београд 2001. Драгићевић (2010): Рајна Драгићевић: Лексикологија српског језика, Завод за уџбенике, Београд 2010, стр. 252 Дешић (1962): Милорад Дешић, Утицај мјеста акцента на творбу хипокористика насталих од личних имена, Језик, Хрватско филолошко друштво, Загреб 1962/63, број 3 623 Елезовић (1932): Глиша Елезовић, Речник косовско-метохијског дијалекта, Српски дијалектолошки зборник IV и V, Београд 1932–1935. Златковић (1990): Драгољуб Златковић, Фразеологија омаловажавања у пиротском говору, СДЗб XXXVI, Београд 1990. Ивић М. (1982): Mилка Ивић, О неким принципима глаголске префиксације у словенским језицима, ЈФ XXXVIII, Београд 1982. Ивић М. (1983): Mилка Ивић, Лингвистички огледи, Београд, стр. 164 Ивић 1952: Павле Ивић, Испитивање говора села Глоговца код Светозарева, Гласник САНУ IV-2, Београд 1952. Ивић (1957): Павле Ивић, О говору Галипољских Срба, СДЗб XII, Београд 1957, стр. 30 Ивић (1958): Павле Ивић, Дијалектологија српскохрватског језика, Нови Сад 1957. стр 100 Ивић (1958): Павле Ивић, Место банатског херског говора међу српским дијалектима, Нови Сад, 326–353 Ивић (1978): Павле Ивић, Белешке о биограчићком говору, Српски дијалектолошки зборник, Београд, књ. XXIV Ивић (1990): Павле Ивић, Балканизми у српским говорима Баната, у књ. О језику некадашњем и садашњем, БИГЗ – Јединство, Београд и Приштина 1990, стр. 189–198. Ивић (1994): Ивић, Павле, О говору Галипољских Срба. Издавачка књижарница Зорана Стојановића, Сремски Карловци – Нови Сад, 519. стр Ивић (1994а): Ивић, Павле, Српскохрватски дијалекти, њихова структура и развој. Прва књига, Општа разматрања и штокавско наречје. Издавачка књижарница Зорана Стојановића, Сремски Карловци – Нови Сад, 319. стр Ивић (1997): Павле Ивић, Жарко Бошњаковић, Гордана Драгин, Банатски говори шумадијско-војвођанског дијалекта, СДЗб XLIII, Београд 1997. Ивић (1999): Павле Ивић, Српски дијалекти и њихова класификација (II), Зборник Матице српске за филологију и лингвистику XLII, Нови Сад, 303–354 Ивић (2001): Павле Ивић, Дијалектологија српскохрватског језика, Издавачка књижарница Зорана Стојадиновића Сремски Карловци, Нови Сад 2001. 624 Ивић (2003): Павле Ивић, Жупски говор као најтипичнији представник косовско- ресавског дијалекта, ЗбМС, XLVI/1, Нови Сад 2003. Јовић (1960): Душан Јовић, Неки општи и акценатски проблеми говора зоне Раче Крагујевачке ГФФНС V, Нови Сад 1960. Јовић (1967): Душан Јовић, О старини косовско-ресавског дијалекта, ЗбФЛ X, Нови Сад 1967, стр. 156 Јовић (1968): Јовић, Душан, Трстенички говор, Српски дијалектолошки зборник XVII, Београд, 1–240 Клајн (1992): Иван Клајн, Речник нових речи, Нови Сад 1992. Kлајн (1998): Иван Клајн, Врсте романизама у савременом српскохрватском језику и путеви њиховог доласка, Зборник матице српске за филологију и лингвистику, Нови Сад 1998. књ. XLI/I стр. 69–89. Клајн (2003): Иван Клајн, Творба речи у савременом српском језику, други део, Београд, 2003. Клајн: Иван Клајн, Милан Шипка, Велики речник страних речи и израза, Прометеј, Нови Сад 2006. Крстић: Ненад Крстић, О француским позајмљеницама у српском књижевном језику, ЗбМС, Матица српска, Нови Сад 2004, 93–112. Лома (2002): А. Лома, Пракосово. Словенски и индоевропски корени српске епике, Београд 2002. Маретић (1963): Томо Маретић, Граматика хрватскога или српскога књижевног језика; треће, непромијењено издање. За штампу приредио Мате Храсте и Павле Рогић, Загреб 1963. Маретић: Томо Маретић, О народним именима и презименима у Хрвата и Срба, Рад ЈА, 81, 82 Mаројевић (1996): Радмило Маројевић, Српски језик у породици словенских језика, Српј 1–2, 1996. Милетић (1940): Милетић Бранко, Црмнички говор, СДЗб IX, Београд 1940, 209–603. Младеновић (2010): Радивоје Младеновић, Заменице у говорима југозападног дела Косова и Метохије, Београд 2010. 625 Николић (1964): Николић Берислав, Сремски говор, СДЗб XIV, Београд 1964. стр. 200– 412. Николић (1966): Николић Берислав, Мачвански говор, СДЗб XVI, Београд 1966, стр. 179–313. Николић (1972): Николић Мирослав, Говор Горобиља, СДЗб XIX, Београд 1972. Павловић: Мила Павловић, Јован Марковић, Географске регије Југославије (Србија и Црна Гора), Савремена администрација, Београд 1995. Петровић (2006): Тања Петровић, Здравица код Балканских Словена, САНУ, Балканолошки институт, Београд 2006. Пецо–Милановић (1968): Асим Пецо и Бранислав Милановић, Ресавски говор, Српски дијалектолошки зборник XVII, Београд, 1968, стр. 241–366 Пецо (1972): Асим Пецо, Говор ђердапске зоне, Зборник Матице српске за филологију и лингвистику XV/1, Нови Сад, 177–210 Пецо (1978): Асим Пецо, Преглед српскохрватских дијалеката, Научна књига, Београд 1978. Пецо (1995): Асим Пецо, Треће лице множине презента глагола типа носити, вољети и држати у говорима штокавског нарјечја, Српски дијалектолошки зборник XLI, Београд 1995. Поленек (2007): Мирослав Поленек, Петровац на Млави, For Publisher, 2007. Поповић (1952): Иван Поповић, Треће лице множине презента у војвођанским говорима, Зборник Матице српске, Серија друштвених наука, Нови Сад 1952, књ. 4. Ракић-Милојковић (1990): Ракић-Милојковић, Софија, Основи морфолошког система говора Доње Мутнице, Српски дијалектолошки зборник XIX, Београд, 1–618 Ракић (1997): Софија Ракић, Палатална аспирација финалних велара у делу косовско- ресавских говора, О српским народним говорима, Деспотовац 1997. Милорадовић (2003): Софија Милорадовић, Употреба падежних облика у говору Параћинског Поморавља, Етнографски институт, САНУ, Београд 2003. Радић (1984):Првослав Радић, Именички деминутивни суфикси –че и –иче у говорима Милешева у Великом Поморављу, Јужнословенски филолог XL, Београд 1984. 626 Радић (1987): Првослав Радић: Творбено-семантичке изведенице са суфиксом –че на делу балканизираних јужнословенских говора, Анали филолошког факултета, XIII, стр. 81 Радић (1987): Првослав Радић: О два аспекта балканизације српског књижевног језика, Јужнословенски филолог LIX, 2003. Реметић (1985): Слободан Реметић, Говори централне Шумадије, СДЗб XXXI, Београд 1985. РСАНУ: Речник српскохрватског књижевног и народног језика, Београд 1954. Реметић (1986): Слободан Реметић, Дијалекатски текстови из Жабара кодд Тополе, Српски дијалектолошки зборник XXXII, Београд 1986. Симић (1972): Радоје Симић, Левачки говор, СДЗб, XIX, Београд 1972. Симић (1980): Радоје Симић, Скица за дијалектолошку карту северне Србије, Научни састанак слависта у Вукове дане, књ. 31, Београд, 93–136 Симић (1980): Синтакса Левачког говора СДЗб, књига 26, Београд 1980. Скок: Петар Скок, Етимологијски рјечник хрватскога или српскога језика, Приредио за тисак Валентин Путанец, I–IV, Загреб 1971–1974 Стаменковић Србољуб: Географска енциклопедија, Насеља Србије, Зоран Радосављевић, Петровац на Млави, Стручна књига, Београд 2001, стр. 196–208. Станојевић (1911): Маринко Станојевић, Севернотимочки дијалекат, СДЗб II, Београд 1911. Станојчић (2010): Живојин Станојчић: Граматика српског књижевног језика, Креативни центар, Београд, 2010, стр. 217 Стакић (1988): Милан Стакић, Деривациона фонетика именица и придева у јужнословенским језицима, Филолошки факултет Београдског универзитета, књ. LXIV, Београд 1988. Стевановић (!933): Михаило Стевановић, Источноцрногорски дијалекат, ЈФ XIII, Београд 1933–1934. стр. 1-129. Стевановић (1938): Михаило Стевановић, Извештај о дијалекатском испитивању Метохије, ГЗС VI, Београд 1938, 56–69. 627 Стевановић (1950): Стевановић Михаило, Ђаковачки говор, СДЗб XI, Београд 1950. стр. 1–152. Стевановић (1970): Mихаило Стевановић, Савремени српскохрватски језик I–II, Београд, Научно дело, 1964, друго издање 1970. Стефановић, Караџић Вук, Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, треће државно издање, Београд 1898. Стојаковић (1987): Момчило Стојаковић, Браничевски тефтер, Београд 1987. Стојановић Љ. :Стари српски записи и натписи, књига 1. Београд, 1902. Стијовић (1997): Светозар Стијовић, Ијекавски трагови на развођу Ресаве и Млаве, О српским народним говорима, Деспотовац 1997. Суботић (2007): Љиљана Суботић, Клетвени записи у старим српским записима и натписима Љуб. Стојановића, Зборник Матице српске за филологију и лингвистику L, Нови Сад 2007. Танасић (2009): Срето Танасић, Синтаксичке теме, Београдска књига, Београд 2009. Томић (1987): Томић, Миле, Говор Радимаца, Српски дијалектолошки зборник XXXIII, Београд, 303–474 Ћорић (2008): Божо Ћорић: Творба именица у српском језику, Београд 2008, Друштво за српски језик и књижевност Србије Цвијић (1902): Јован Цвијић, Антропогеографски проблеми Балканског полуострва, СЕЗб IV, Београд 1902. I–CCXXXVI Цвијић: Јован Цвијић, Балканско полуострво и јужнословенске земље, Основи антропогеографије, Београд 1966. Шакић (1985): Јања Шакић, Придеви са суфиксом –ив/-љив у српскохрватском језику, Прилози проучавању језика, XXI, 75–100. Шипка (1962): Милан Шипка, Творба и значење именица на –иво, Језик, X, 76–81 Шкаљић (1979): Абдулах Шкаљић, Турцизми у српскохрватком језику, Сарајево 1979. 628 629 630 631 632 633 634 635 636 637 638 639 640 641 642 643 644 645 646 647 Биографија кандидата Мр Јадранка Милошевић рођена је 1. 8. 1965. године у Пожаревцу. Основну и средњу школу завршила је у Петровцу на Млави. Дипломирала је 1991. године на Филолошком факултету у Београду, на Групи за српскохрватски језик и југословенске књижевности (наставнички смер). Касније је, на истом факултету, одбранила специјалистички рад са темом Терминологија покућства на територији општине Петровац на Млави, а 2004. магистарску тезу под називом Антропонимија општине Мајданпек (Мироч и Голубиње). Јадранка Милошевић је највећи део радног времена провела у мајданпечкој гимназији – најпре као апсолвент, почев од 1988, а после као професор. За председницу општине Мајданпек изабрана је 2001. године и годину дана је провела на том радном месту, а на место директора Основне школе ,,12. септембар‖ у Мајданпеку постављена је 2006. године. Тренутно ради у Заводу за унапређивање образовања и васпитања, као помоћник директора. Говори руски, италијански и служи се енглеским језиком. Објавила је неколико приручника из српског језика: 1. Граматика – спреми се сам (Књигокомерц, Сокобања, 2005); 2. Књижевност – спреми се сам (Књигокомерц, Сокобања, 2006); 3. Мој прозорчић (Нота Књажевац, 2007); 4. Граматика за пети разред основне школе (Нова школа, Београд, 2010); 5. Радна свеска за пети разред основне школе (Нова школа, Београд, 2010); 6. Читанка за пети разред основне школе (Нова школа, Београд, 2011); 7. Граматика за први разред гимназије и средње стручне школе (Нови Логос, Београд, 2013). Роман Гачанка објављен је 2009. године (Прометеј, Београд). 648 649 650