UNIVERZITET U NIŠU MEDICINSKI FAKULTET Jelena S. Kostić KARAKTERISTIKE I MEĐUSOBNA POVEZANOST EMPATIJE I RODITELJSTVA KOD ADOLESCENATA SA POREMEĆAJEM PONAŠANJA DOKTORSKA DISERTACIJA Niš, 2014. I Autor Ime i prezime: Jelena Kostić Datum i mesto roĎenja: 21.06.1973. Prokuplje Sadašnje zaposlenje: Doktor medicine, specijalista psihijatrije-Odeljenje dečije i adolescentne psihijatrije, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja, KC Niš II Doktorska disertacija Naslov Karakteristike i meĎusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolesenata sa poremećajem ponašanja Broj stranica: 165 Broj šema / slika: 1 Broj tabela: 81 Broj grafikona: 4 Broj bibliografskih podataka: 184 Ustanova i mesto gde je rad izraĎen Odeljenje dečije i adolescentne psihijatrije, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja, KC Niš Naučna oblast: Medicina UNO Psihijatrija Меntor: Prof. dr Milkica Nešić III Ocena i odbrana Datum prijave teme: 1.10.2012. Broj odluke i datum prihvatanja doktorske disertacije: 04-KM-67/08 13.3.2014. Komisija za ocenu podobnosti teme i kandidata: 1. Prof. dr Grozdanko Grbeša, predsednik 2. Prof. dr Milkica Nešić, član 3. Doc. dr Olivera Ţikić, član Komisija za ocenu i odbranu doktorske disertacije: 1. Prof. dr Grozdanko Grbeša, predsednik 2. Prof. dr Milkica Nešić, mentor i član 3. Doc. dr Jasminka Marković. član sa MF u Novom Sadu Datum odbrane doktorske disertacije: Naučni doprinos disertacije: 1. Kostić J., Nešić M., Stanković M., Ţikić O. Perived parental aceptance/rejection, some family carateristic and conduct disorder in adolescents. Vojnosanitetski Pregled (prihvaćen za štampu) 2. Kostić J, Milosavljević Lj, Milojković O, Krasić D, Stanković M. Empatija i poremećaj ponašanja u adolescentnoj populaciji, XIV Kongres Udruţenja psihijatara Srbije i III Kongres Udruţenja psihijatara Istočne Evrope i Balkana, Beograd, 2012, str.112. 3. Kostić J., Nešić M., Stanković M., Milosavljević Lj. Empatija i percepcija roditeljstva kod adolescenta sa poremećajem ponašanja, III Kongres DEAPS Mentalno zdravlje dece i mladih-susret teorije i prakse, Zlatibor, 2013, str. 80.  Najiskrenije se zahvaljujem prof. dr Milkici Nešić, mentoru moje doktorske disertacije, na uloţenom vremenu, znanju i nesebičnoj podršci od početnih ideja, preko tumačenja dobijenih rezultata, do konačne verzije doktorske disertacije.  Prof. dr Grozdanku Grbeši, mom učitelju psihijatrije, zahvaljujem na dragocenoj podršci i razumevanju koje traje još od samih početaka mog stručnog i naučnog rada.  Zahvalnost dugujem doc. dr Jasminki Marković, na velikodušnoj podršci iskazanoj kroz brojne korisne sugestije i pomoći oko instrumenata istraţivanja čime je rad dobio svoj konačan oblik.  Veliku zahvalnost dugujem mojim dragim kolegama, prijateljima i osoblju Odeljenja za dečiju i adolescentnu psihijatriju na pomoći i posvećenosti koju su mi pruţili u prikupljanju podataka i tehničkoj obradi ovog rada, kao i kolegama širom sveta koji su mi ustupali svoju autorsku literaturu od vaţnosti za ovu temu.  Dugujem neizmernu zahvalnost roditeljima, suprugu i kolegi Igoru Kostiću, ćerki Milici i sinu Mihailu za pruţenu ljubav i toplinu što daje smisao svemu što radim. KARAKTERISTIKE I MEĐUSOBNA POVEZANOST EMPATIJE I RODITELJSTVA KOD ADOLESCENATA SA POREMEĆAJEM PONAŠANJA Rezime Osnovni cilj ovog istraţivanja bio je ispitivanje karakteristika empatije, kao posebne vrste saosećanja i razumevanja tuĎe perspektive, i roditeljskog ponašanja u dimenzijama prihvatanja sa jedne i odbacivanja sa druge strane, kao i njihove meĎusobne povezanosti u grupi adolesenta sa poremećajem ponašanja i adolescenata bez poremećaja ponašanja. Istraţivanje je imalo za cilj i da ispita povezanost empatije i percipranog roditeljskog pona- šanja sa sociodemografskim i porodičnim varijablama u obe grupe ispitanika, kao i pove- zanost empatije i percipiranog roditeljstva sa nivoom eksternalizacionih problema u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja. Studijsku grupu činilo je 86 adolescenata sa kli- ničkom dijagnozom poremećaj ponašanja (43 muškog i 43 ţenskog pola), prosečne starosti 16,49±1,94. Kontrolnu grupu činilo je 85 adolescenata iz opšte populacije (40 muškog i 45 ţenskog pola), prosečne starosti 16,95±1,77. Svi ispitanici su dali odgovore na pitanja iz sledećih instrumenata samoprocene: strukturisani upitnik načinjen za potrebe istraţivanja, Upitnik za samoprocenu ponašanja mladih od 11 do 18 godina (YSR, Achenbach & Rescorla, 2001), Indeks interpersonalne reaktivnosti (IRI, Davis, 1983), Upitnik rodi- teljskog prihvatanja/odbacivanja (PARQ-child version, Rohner, 1984). Rezultati istraţiva- nja ukazuju da je empatija sniţena kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na zdravu populaciju adolescenata, kao i da je povezana sa sociodemografskim varijablama i roditeljskim prihvatanjem/odbacivanjem, a obrazac povezanosti empatije i roditeljskog odbacivanja kod adolescenata sa poremećajem ponašanja je specifičan u odnosu na zdravu grupu ispitanika po naĎenoj pozitivnoj povezanosti lične nelagodnosti i percipiranog majči- nog odbacivanja. Ovi nalazi mogu imati praktičnu primenu u kontekstu usmeravanja inter- vencija na trening empatije i roditeljskih veština. Preventivni rad sa adolescentima koji imaju probleme empatije udruţene sa problemima roditeljskog prihvatanja moţe doprineti sprečavanju razvoja ili makar ublaţavanju simptoma ovog sve učestalijeg poremećaja u na- šoj sredini. Kljuĉne reĉi: empatija, roditeljsko prihvatanje/odbacivanje, poremećaj ponašanja Nauĉna oblast: Medicina Uţa nauĉna oblast: Psihijatrija UDK: 616 CHARACTERSTICS AND INTERCONNECTEDNESS OF EMPATHY AND PARENTING IN THE ADOLESCENTS WITH CONDUCT DISORDER Summary The main objective of this study was to investigate the characteristics of empathy as a special form of compassion and understanding of other people’s perspective and the dimensions of parental acceptance on one side and rejecting on the other, as well as their interconnectedness in groups of adolescents with and without conduct disorder. Another aim was to investigate the relationship between empathy and perceived parental behavior and sociodemographic and family variables in both examined groups, as well as the relationship between empathy and perceived parenting and the level of the level of externalizing problems in the group of adolescents with conduct disorder. The sample was comprised of 86 adolescents with a clinical diagnosis of conduct disorder (43 males and 43 females), mean age 16.49 ± 1.94. The control group consisted of 85 general population adolescents (40 males and 45 females), mean age 16.95 ± 1.77. All examinees gave answers to questions from the following self-report questionnaires: a structured questionnaire constructed for the purpose of this research, the Youth Self Report (YSR, Achenbach & Rescorla, 2001), for young people aged 11 to 18, the Interpersonal Reactivity Index (IRI, Davis, 1983) and the Parental Acceptance/Rejection Questionnaire (PARQ- child version, Rohner, 1984). The results suggest that the level of empathy is lowered in adolescents with conduct disorders compared to the healthy population of adolescents, and that it is associated with both sociodemographic variables and parental acceptance/ rejection. Compared with the group of examinees without conduct disorder, the association pattern between empathy and parental rejection is specific in terms of a positive correlation between personal distress and perceived maternal rejection. These findings may have practical application in the context of targeting interventions at empathy and parenting skills training. Preventive work with adolescents who have problems with empathy associated with the problems of parental acceptance may help prevent the development, or at least alleviate the symptoms, of this increasingly frequent disorder in our society. Key words: empathy, parental acceptance/rejection, conduct disorder The scientific field: Medicine Special topics: Psychiatry UDC: 616 SADRŢAJ 1. UVOD .................................................................................................................................... 1 TEORIJSKI DEO ..................................................................................................................... 3 2. POREMEĆAJ PONAŠANJA ............................................................................................. 4 2.1. Definisanje i klasifikacija poremećaja ponašanja ........................................................... 4 2.2. Tok i prognoza poremećaja ponašanja prema vremenu početka poremećaja ................. 7 2.3. Delinkvencija i poremećaj ponašanja ........................................................................... 10 2.4. Epidemiolologija poremećaja ponašanja ...................................................................... 12 2.5. Rizični faktori za razvoj poremećaja ponašanja ........................................................... 13 3. EMPATIJA ......................................................................................................................... 15 3.1. Teorijsko odreĎenje pojma empatija ............................................................................. 15 3.2. Empatija i srodni pojmovi ............................................................................................. 18 3.3. Razvoj empatije ............................................................................................................ 18 3.4. Empatija u adolescenciji ............................................................................................... 21 3.5. Individualne razlike u ispoljavanju empatije ................................................................ 22 3.5.1. Genetski faktori .................................................................................................. 22 3.5.2. Neurorazvojni faktori .......................................................................................... 22 3.5.3. Temperament ...................................................................................................... 23 3.5.4. Imitacija i mimikrija ........................................................................................... 24 3.5.5. Pol ....................................................................................................................... 24 3.5.6. Faktori socijalizacije ........................................................................................... 25 3.6. Merenja empatije .......................................................................................................... 26 3.7. Empatija i prosocijalno ponašanje ................................................................................ 27 3.8. Empatija i agresija......................................................................................................... 29 3.9. Empatija i poremećaj ponašanja kod dece i adolescenata ............................................ 31 4. RODITELJSTVO .............................................................................................................. 35 4.1. Model roditeljskog prihvatanja / odbacivanja............................................................... 38 4.2. Model afektivne vezanosti ............................................................................................ 41 4.3. Sličnosti i razlike modela roditeljstva ........................................................................... 43 4.4. Roditeljstvo i poremećaj ponašanja .............................................................................. 44 5. POVEZANOST EMPATIJE I RODITELJSKOG PONAŠANJA................................ 48 EMPIRIJSKI DEO ................................................................................................................. 51 6. PROBLEM I CILJEVI ISTRAŢIVANJA....................................................................... 52 6.1. Problem istraţivanja...................................................................................................... 52 6.2. Teorijski i praktični značaj istraţivanja ........................................................................ 52 6.3. Ciljevi istraţivanja ........................................................................................................ 52 7. HIPOTEZE ISTRAŢIVANJA .......................................................................................... 54 7.1. Varijable istraţivanja .................................................................................................... 55 7.1.1. Nezavisna varijabla ............................................................................................. 55 7.1.2. Zavisne varijable ................................................................................................. 55 7.1.3. Sociodemografske i porodične varijable ............................................................ 55 8. MATERIJAL I METODE RADA .................................................................................... 56 8.1. Mesto i vreme istraţivanja ............................................................................................ 56 8.2. Uzorak ispitanika .......................................................................................................... 56 8.3. Instrumenti istraţivanja ................................................................................................. 57 8.3.1. Strukturisani upitnik ........................................................................................... 57 8.3.2. Upitnik za samoprocenu ponašanja mladih od 11 do 18 godina (Youth Self-Report, YSR, Achenbach & Rescorla 2001) .................................. 57 8.3.3. Indeks interpersonalne reaktivnosti (Interpersonal Reactivity Index, IRI; Davis, 1983) ............................................ 58 8.3.4. Upitnik roditeljskog prihvatanja/odbacivanja – verzija za decu (PARQ – Parental Acceptance/Rejection Questionnaire child version; Rohner, 1984) .... 59 8.4. Statistička obrada podataka i predstavljanje rezultata .................................................. 61 9. REZULTATI ISTRAŢIVANJA ....................................................................................... 62 9.1. Sociodemografske i porodične varijable istraţivanja ................................................... 62 9.2. Pouzdanost primenjenih upitnika u istraţivanju ........................................................... 65 9.3. Razlike u izraţenosti dimenzija empatije u ispitivanim grupama ................................ 66 9.4. Dimenzije empatije u odnosu na sociodemografske i porodične varijable u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi ......................................... 66 9.5. Razlike u percipiranom roditeljskom prihvatanju/odbacivanju izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe ......................................... 75 9.6. Roditeljsko prihvatanje/odbacivanje u odnosu na sociodemografske i porodične varijable u ispitivanim grupama ................................................................................... 76 9.7. Rezultati na subskali eksternalizacioni problemi (YSR) .............................................. 91 9.8. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i nivoa eksternalizacije ................... 92 9.9. Rezultati korelacione analize percipiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja i nivoa eksternalizacije ................................................................................................. 94 9.10. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i percipiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja ................................................................................................ 99 9.11. Dimenzije empatije i nivo eksternalizacije odnosu na vrednosti totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja roditelja ................................................................................ 102 9.12. Empatija i roditeljsko prihvatanje/odbacivanje kao prediktori eksternalizacije ......... 104 10. DISKUSIJA .................................................................................................................... 107 10.1. Sociodemografske i porodične varijable istraţivanja ................................................. 107 10.2. Razlike u izraţenosti dimenzija empatije izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolne grupe ........................................................................................ 109 10.3. Dimenzije empatije u odnosu na sociodemografske i porodične varijable u grupama ispitanika ................................................................................................... 114 10.4. Razlike u percepciji roditeljskog prihvatanja/odbacivanja izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe ....................................... 118 10.5. Roditeljsko prihvatanje/odbacivanje u odnosu na sociodemografske i porodične varijable u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi ........... 119 10.6. Eksternalizacioni problemi ........................................................................................... 123 10.7. Povezanost empatije i nivoa eksternalizacije ............................................................... 124 10.8. Povezanost dimenzija roditeljskog prihvatanja/odbacivanja i nivoa eksternalizacije . 126 10.9. Povezanost dimenzija empatije i percipiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja u ispitivanim grupama ................................................................................................ 130 10.10. Empatija i roditeljsko prihvatanje/odbacivanje kao prediktori eksternalizacije ......... 135 11. ZAKLJUĈAK ................................................................................................................ 137 LITERATURA ..................................................................................................................... 140 PRILOZI ............................................................................................................................... 155 Prilog 1. OPŠTI UPITNIK ................................................................................................. 155 Prilog 2. UPITNIK ZA SAMOPROCENU PONAŠANJA MLADIH OD 11 DO 18 GODINA ..................................................................................... 156 Prilog 3. INDEKS INTERPERSONALNE REAKTIVNOSTI –IRI ................................. 160 Prilog 4. CHILD PARQ majka .......................................................................................... 162 Prilog 5. CHILD PARQ otac ............................................................................................. 164 LISTA SKRAĆENICA AGG Aggressive behavior (Agresivno ponašanje) DSM-IV Diagnostic and statistical manual (Dijagnostičko i statistički priručnik, IV, verzija iz 1994.) EC Empathic Concern (Empatijska briţnost) EXTER Externalizing (Eksternalizacija) FS Phantasy (Fantazija) H/A Hostility/Aggression (Neprijateljstvo/Agresivnost) HES Hogan’s Empathy Scale (Hoganova skala empatije) I/N Indifference/Neglect (Indiferentnost/Zanemarivanje) ICD-X International classification of disorder (MeĎunarodna klasifikacija bolesti, deseta verzija iz 1992) IRI Interpersonal Reactivity Index (Indeks interpersonalne reaktivnosti) MRO Mutually responsive orientation (Uzajamna responzivnost) OSS Offer Self-Image Scale (Oferov upitnik samoprocene za adolescente) PARQ Parental Acceptance/Rejection Questionnaire (Upitnik roditeljskog prihvatanja/odbacivanja) PD Personal Distress (Lična nelagodnost) PT Perspective Taking (Zauzimanje tuĎeg stanovišta/perspektiva druge osobe) QMEE Questionnaire Measure of Emotional Emathy (Upitnik za merenje emocionalne empatije) RBB Rule Breaking behavior (Kršenje pravila) TOTAL PARQ Total index of Parental Acceptance/Rejection (Totalni/ukupni indeks roditeljskog prihvatanja/odbacivanja) U/R Undifferentiated/Rejection (Nediferencirano odbacivanje) W/A Warmth/Affection (Toplina/prihvatanje) YSR Youth Self-Report (Samoprocena mladih) C/U Callous/Unemotional (Neosetljivost/Bezosećajnost) Uvod | 1 1. UVOD Ključni zadatak adolescencije je dostizanje autonomije i zadrţavanje veze sa roditelji- ma, dok se istovremeno istraţuje nezavisnost u novim socijalnim ulogama izvan porodice, ra- zvijaju veze sa vršnjacima i ispituje seksualnost (Moretti & Holland, 2003). U ovom periodu dolazi do postepenog udaljavanja od egocentrične perspektive i usredsreĎenosti na sebe, po- većane jednakosti i saradnje meĎu vršnjacima, sagledavanja stvari sa tuĎeg stanovišta i pove- ćane brige za dobrobit i prava drugih osoba, što je naručito značajno sa aspekta prosocijalnog ponašanja (Miočinović, 2004). Funkcionalan prelaz ka autonomiji i odraslom dobu je olakšan ako postoji sigurna veza- nost (engl. attachment) i emocionalna povezanost sa roditeljima (Rayan & Lynch, 1989). Iako adolescentima nije potreban taj nivo uključenosti roditelja kakav je potreban manjoj de- ci, oni ipak zahtevaju roditeljsku senzitivnost i prilagodljivost, naročito u domenu potreba ve- zanih za autonomiju, što i nije baš uvek lako ostvarivo u situaciji kada roditelji pokušavaju da zadrţe empatiju i budu emotivno dostupni deci, a da sa druge strane redukuju kontrolu i ohra- bre autonomiju. Adolescent koji relaciju sa roditeljem smatra sigurnom, čak i u prisustvu konflikta, sa više samopouzdanja prelazi u svet odraslih. Ukoliko je bilo nedostataka u procesu socijalizacije i ukoliko emocionalna veza izmeĎu roditelja i dece nije uspostavljena, potreba za samostalnošću se kod adolescenta razvija mimo potrebnog okvira unutrašnjih kočnica (inhibicije). Biološke promene u vidu seksualnog i fi- zičkog sazrevanja i povećan nivo testosterona kod muškaraca imaju uticaj na ekspanziju na- silja. Porast autonomije i slabljenje veza sa roditeljima, uz jačanje vršnjačke lojalnosti i utica- ja vršnjaka, stvaraju mogućnost zdruţivanja sa delinkventnim vršnjacima i pojave antisoci- jalnog ponašanja. Povećana nezavisnost, umesto da dovede do veće odgovornosti i samopo- uzdanja, dovodi do agresivnosti i destrukcije. Kako zbog univerzalnih odlika adolescentnog perioda, tako i zbog brojnih individualnih i sredinskih faktora, u ovom periodu dolazi do porasta različitih oblika antisocijalnog, agre- sivnog i delinkventnog ponašanja. Prevalenca antisocijalnog ponašanja je najveća u kasnim tinejdţerskim godinama, izmeĎu 15. i 19. godine. Obrazac trajnijeg i učestalog antisocijal- nog, prkosnog i delinkventnog ponašanja se kod dece i adolescenata, na uzrastu do 18 godine, dijagnostifikuje kao poremećaj ponašanja (ICD-X; DSM-IV). Uloga empatije, kao posebne vrste saosećanja i razumevanja poloţaja druge osobe, u razvoju poremećaja ponašanja nije dovoljno naglašena u dostupnim istraţivanjima. Sasvim je J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Uvod | 2 sigurno da prisustvo ili odsustvo individualne socijalno-emocionalne responzivnosti, koja se povezuje sa saosećanjem, brigom i razumevanjem poloţaja druge osobe, moţe predstavljati zaštitne, odnosno faktore rizika za razvoj antisocijalnog i agresivnog ponašanja (Miller & Eisenberg, 1988; Feshbach & Feshbach, 2009). Adolescenti sa poremećajem ponašanja često imaju manjak pozitivne motivacije, nesposobnost da zauzmu tuĎu perspektivu ili brinu o tu- Ďim potrebama, da razumeju štetne posledice koje njihovi postupci imaju na druge i da doţi- ve osećanje krivice (de Wied et al., 2010). Postoji realativno mali broj studija koje su raĎene sa kliničkim uzorkom (Lovett & Sheffield, 2007) i otuda se malo zna o prirodi i uzrocima empatijske disfunkcije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja. U našoj sredini, prema trenutno raspoloţivim podacima, nema istraţivanja na temu kognitivne i afektivne empatije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja. Kako je pore- mećaj ponašanja sve zastupljenija pojava, odnosno dijagnostička kategorija u našem okru- ţenju, sa implikacijama po samog pojedinca i socijalnu sredinu, bilo je značajno ispitati kako se hipoteze o sniţenoj empatijskoj reaktibilnosti kod mladih sa poremećajem ponašanja odr- ţavaju na našem uzorku. Ispitivanje empatije i mehanizama koji leţe u osnovi empatijske disfunkcije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja moţe pruţiti smernice za pre- ventivne i socio-emocionalne programe namenjene ovoj grupi pacijenata. Programi treninga empatije, koji se sprovode kroz različite kombinovane tehnike, pokazali su se kao značajno oruĎe u redukciji agresije i nasilnog ponašanja mladih (Feschbach & Feschbach, 2009). TakoĎe, rezultati brojnih istraţivanja ukazuju da su disfunkcionalno roditeljstvo, ra- sturene porodice (engl. broken home) i vaspitni stilovi koje odlikuje emotivna hladnoća na afe- ktivnoj dimenziji i preterana strogost ili popustljivost na dimenziji roditeljske kontrole, rizični faktori za razvoj poremećaja ponašanja i agresivnosti (Frick et al.,1992). Istraţivanja koja ispituju roditeljsko ponašanje, na način kakvim ga »vide« adolescenti sa poremećajem ponašanja, mogla bi da pruţe smernice za razvoj alternativnih i efekasnijih tretmana u unapreĎenju roditeljskih veština. Značaj roditeljstava u odgajanju dece ogleda se u činjenici da topao i podrţavajući odnos sa makar jednim roditeljem prevazilazi rizične faktore okruţenja, pa ne čudi podatak da danas u svetu ima sve više škola za trening pozitivnog roditeljstva (Skreitule-Pikse et al., 2010). U dostupnoj literaturi postoje podaci koji govore o povezanosti empatije dece i roditeljskog ponašanja, koji se uglavnom odnose na populaciju adolescenata bez psihopatoloških simptoma. Obzirom da je roditeljstvo značajan korelat empatije, vaţno je da se ispita kakva je ta povezanost kod adolescenata sa poremećajem ponašanja, jer u slučaju prisutne psihopatologije, empatijska reaktibilnost moţe biti specifično uslovljena roditeljstvom u odnosu na zdravu populaciju. TEORIJSKI DEO Poremećaj ponašanja | 4 2. POREMEĆAJ PONAŠANJA Svako dete ponekad krši socijalne norme, ugroţava prava drugih ljudi ili oštećuje imo- vinu. Velika većina dece prolazi kroz period laganja, kraĎe ili beţanja iz škole. Manji broj de- ce se nasilno ponaša prema drugoj deci ili pokazuje neki drugi vid agresivnosti. MeĎutim, de- te sa poremećajem ponašanja se od ostale dece razlikuje po intenzitetu, opsegu i učestalosti problematičnog ponašanja. Ova deca imaju velike teškoće u pokušaju da slede pravila i pona- šaju se na socijalno adaptiran način. Drugi ih obično vide kao „loše“ ili „delinkvente“, a ne kao mentalno bolesne. 2.1. Definisanje i klasifikacija poremećaja ponašanja Kada govorimo o poremećaju ponašanja kod dece i adolescenata, nuţno je naglasiti da su ovi vidovi ponašanja razvrstani na osnovu različitih kriterijuma. Statističkom analizom do- bijena su dva klastera ponašanja (Wenar, 2002). Prvi uključuje tuče, neposlušnost, izlive be- sa, destruktivnost, nekooperativnost, drskost i nemir i naziva se agresivno ponašanje sa ma- njom socijalizacijom ili samo agresivno ponašanje. Drugi klaster obuhvata loše društvo, be- ţanje od kuće i iz škole, kraĎe, pripadnost i odanost delinkventnim grupama, laganje i podmetanje poţara i naziva se socijalizovana agresija ili delinkvencija. Kako je u ovom trenutku najprihvaćenija MeĎunarodna klasifikacija bolesti (engl. International classification of disorder, ICD), deseta verzija (ICD-X) iz 1992. godine i klasifi- kacija Američkog udruţenja psihijatara – Dijagnostičko-statistički priručnik (engl. Diagnostic Statistical Manual, DSM), četvrta verzija (DSM-IV) iz 1994 godine, poremećaj ponašanja će biti predstavljen u svetlu dve vodeće klasifikacije: ICD-X i DSM-IV. Prema ICD-X klasifikaciji poremećaje ponašanja karakteriše ponavljano i trajno prisu- stvo obrazaca antisocijalnog, agresivnog i izazivačkog ponašanja. Kada je ovakvo ponašanje ispoljeno u najekstremnijem obliku za pojedinca, svodi se na veće prestupe od socijalno oče- kivanog za odreĎeni uzrast i stoga je ozbiljnije od običnog dečjeg nestašluka ili adolescentnog bunta. Primeri ponašanja na kojima se zasniva dijagnoza uključuju sledeće: preterane tuče i zastrašivanja; surovost prema drugim ljudima ili ţivotinjama; ţestoku destruktivnost prema imovini; podmetanje poţara, kraĎe; ponavljano laganje; izostajanje iz škole i beţanje od ku- će; neobično teški i česti napadi besa; prkosno provokativno ponašanje, neposlušnost i dr- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 5 skost u ponašanju. Svi navedeni oblici ponašanja, ukoliko su naglašeni, mogu biti dovoljni za dijagnozu samo ukoliko se ponavljaju tokom odreĎenog intervala (minimum tokom 6 meseci). TakoĎe, da bi se postavila dijagnoza poremećaja ponašanja neophodno je uzeti u obzir razvojni nivo deteta i napraviti jasnu granicu sa oblicima ponašanja vezanim za normalni razvoj dete- ta. Prisustvo poremećaja ponašanja se isključuje ukoliko postoje druga psihijatrijska obolje- nja: shizofrenija, manija, pervazivni razvojni poremećaj, hiperkinetski poremećaj i depresija. Prema klasifikaciji ICD-X, razlikuje se nekoliko tipova poremećaja ponašanja. F91.0 Poremećaj ponašanja ograničen na porodičnu sredinu, F91.1 Nesocijalizovani poremećaj ponašanja, F91.2 Socijalizovani poremećaj ponašanja, F91.3 Poremećaj u vidu protivljenja i prkosa, F 91.5 Drugi poremećaji ponašanja i F 91.8 Poremećaj ponašanja, nespecifikovan. Rezultati jednog broja istraţivanja koja su se bavila odnosom izmeĎu poremećaja sa pr- košenjem i suprotstavljanjem i poremećaja ponašanja (Schachar & Wachsmuth, 1991) ukazu- ju na mnogo preklapanja ova dva poremećaja, naročito kod dečaka. Postoje shvatanja i prepo- ruke da se poremećaj sa suprotstavljanjem i prkošenjem ne posmatra kao posebna dijagno- stička kategorija, već kao jedan oblik poremećaja ponašanja. MeĎutim, većina istraţivača i praktičara je zadrţala obe dijagnostičke kategorije kao samostalne, a ovo su dve zasebne di- jagnostičke kategorije i prema DSM-IV. Poremećaj ponašanja se prema klasifikaciji DSM-IV definiše kao „ponavljeni i trajni obrazac ponašanja pri kome se narušavaju osnovna prava drugih ili se narušavaju osnovne so- cijalne norme ponašanja“ i ima 15 dijagnostičkih kriterijuma. Za postavljanje dijagnoze po- trebno je da se u prethodnih 12 meseci javi najmanje tri simptoma, sa tim da je neophodno da jedan od njih bude prisutan u poslednjih 6 meseci. Dijagnoza poremećaja ponašanja podrazu- meva zadovoljavanje kriterijuma A, B i C: A. Stalni obrazac ponašanja koji se ponavlja i u kome su prekršene osnovne društvene norme i pravila primerena uzrastu, što se pokazuje prisustvom najmanje tri (ili više) od sledećih kriterijuma tokom prethodnih 12 meseci, uz to da je najmanje jedan od kriterijuma prisutan tokom poslednjih 6 meseci: a) Agresija prema ljudima i ţivotinjama: 1. često preti, kinji ili zastrašuje druge; 2. često započinje tuče; J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 6 3. koristio/la je oruţje koje je prouzrokovalo tešku fizičku povredu druge osobe (npr. batina, cigla, slomljena flaša, noţ, pištolj); 4. fizički okrutan/a prema drugima; 5. fizički okrutan/a prema ţivotinjama; 6. ukrao/la dok je bio/la suočen sa ţrtvom (npr. napad i pljačka, otimanje tašne, iz- nuda, upotreba oruţja) i 7. prisilio/la nekoga na seksualni konatakt. b) Uništavanje imovine: 1. namerno učestvovao/la u paljenju vatre sa namerom da prouzrokuje ozbiljnu štetu; 2. namerno uništio/la tuĎu imovinu (na drugi način osim paljenjem vatre). c) Obmanjivanje ili kraĎa: 1. provalio/la u tuĎu kuću, zgradu ili kola; 2. često laţe da bi se nabavio/la dobar/a ili stekao/la prednost, ili da bi izbegao/la odgovornost; 3. ukrao/la stvari značajnije vrednosti bez suočavanja sa ţrtvom (npr. kraĎa u pro- davnici bez provale, falsifikovanje). d) Ozbiljno kršenje pravila: 1. često ostaje do kasno noću uprkos zabrani roditelja, sa početkom pre 13 godine; 2. pobegao/la od kuće preko noći najmanje dva puta, dok je ţiveo/la u roditeljskom ili starateljskom domu (ili jednom bez vraćanja u duţem periodu); 3. često beţi iz škole, sa početkom od 13 godine. B. Poremećaji u ponašanju uzrokuju klinički značajno pogoršanje u socijalnom, škol- skom ili radnom funkcionisanju. C. Ako osoba ima 18 godina ili više, potrebno je da ne ispunjava kriterijume za antiso- cijalni poremećaj ličnosti. U odnosu na ozbiljnost, odnosno teţinu poremećaja, prema DSM-IV klasifikaciji, pore- mećaj ponašanja se klasifikuje kao blag, umeren i teţak poremećaj ponašanja. Ova podela je veoma značajna, jer je teorijski posmatrano (prema vaţećim klasifikacionim sistemima) mo- guće da dete koje laţe, beţi od kuće i iz škole ima istu dijagnozu kao i dete koje je pištoljem opljačkalo banku ili silovalo nekog. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 7 U odnosu na vreme početka, poremećaj ponašanja se deli na dva tipa:  Poremećaj ponašanja sa početkom u detinjstvu (bar jedan kriterijum mora da se po- javi pre desete godine);  Poremećaj ponašanja sa početkom u adolescenciji (odsustvo simptoma pre desete godine ţivota). Od 1994. godine, kada je objavljena DSM-IV klasifikacija metalnih bolesti, u oblasti istraţivanja poremećaja ponašanja pojavio se veliki broj novih informacija o ovom poremeća- ju. Prema klasifikaciji DSM-V, čiji se prevod uskoro očekuje, u dijagnostičkom protokolu za poremećaje ponašanja predlaţe se uvoĎenje novih elemenata (Moffit et al., 2003):  kriterijuma specifičnih za predškolski uzrast,  subtipa „poremećaj ponašanja ograničen na detinjstvo“,  porodične psihijatrijske istorije kao prediktora prognoze poremećaja ponašanja,  psihopatske crte ličnosti neosetljivost-bezosećajanost kao jednog od kriterijuma za postavljanje dijagnoze ili kriterijuma za novi subtip poremećaja ponašanja,  fizioloških biomarkera kao potencijalnog dijagnostičkog kriterijuma,  rane zloupotrebe supstanci kao dijagnostički kriterijum i  kriterijuma specifični za ţenski pol. Ove novine imaju za cilj da povećaju prediktivnu validnost dijagnoze u smislu dugo- ročne prognoze poremećaja, identifikovanja subgrupe pacijenata sa poremećajem ponašanja kojima je tretman najneophodniji, kao i predviĎanje odgovora pacijenta na primenu odreĎene vrste dostupnog tretmana (Moffitt et al., 2008). 2.2. Tok i prognoza poremećaja ponašanja prema vremenu poĉetka poremećaja Poremećaj ponašanja predstavlja heterogeni poremećaj u pogledu etiologije, toka i pro- gnoze poremećaja i za sada ne postoji jedinstveni model koji bi opisao razvoj poremećaja. Rezultati empirijskih istraţivanja na populaciji muškog pola potvrĎuju ovu heterogenost, jer izdvajaju dve putanje razvoja poremećaja ponašanja: poremećaj ponašanja sa početkom u de- tinjstvu i poremećaj ponašanja sa početkom u adolescenciji. U osnovi ove dve putanje razvoja poremećaja ponašanja leţe različiti uzroci (Moffitt, 1993; Moffit et al., 2008). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 8 Najpotpunije je opisan subtip sa najnegativnijim ishodom, tj. tip sa ranim početkom (engl. early starters), odnosno sa početkom u detinjstvu (engl. childhood-onset). Ova razvojna putanja poremećaja odlikuje se početkom problema ponašanja u predškolskom ili ranom školskom dobu, promenljivim manifestacijama ponašajnih problema i kontinuitetom antisoci- jalnog ponašanja tokom ţivota: tuče i borbenost na uzrastu od četiri godine; kraĎe i neiskre- nost na uzrastu od deset godina; prodaja droge i kraĎe automobila na uzrastu od šesnaest go- dina; razbojništva i silovanja na uzrastu od dvadeset godina i prevare, iznude i zlostavljanje dece u tridesetim godinama. Ovaj podtip čini 5-10% muške delinkventne populacije i 20% ţenske i odgovoran je za više od 50% krivičnih dela (Moffitt, 1993; Mofitt et al., 2002). Poremećaj ponašanja sa početkom u detinjstvu vezuje se za biološke faktore u smislu teškog temperamenta deteta, postojanja neuropsihološkog deficita i slabe samokontrole (Moffitt & Caspi, 2001). Veliki broj ove dece ima neuropsihološke specifičnosti, niska posti- gnuća na neuropsihološkim testovima i testovima memorije, niţi verbalni IQ, hiperaktivnost, impulsivnost i nisku samokontrolu. Deca sa ranim početkom poremećaja ponašanja češće po- tiču iz porodica sa teškom disfunkcionalnošću i antisocijalnim problemima kod roditelja (ne- konzistenta disciplina, samohrani roditelji i/ili jedan roditelj u tinejdţerskom periodu, majke slabog mentalnog zdravlja koje su grube ili su sklone zlostavljanju ili zanemarivanju dece, kao i previše porodičnih konflikata, mnogo promena primarnih hranitelja, nizak socioeko- nomski status). Rani neuropsihološki deficit, kroz procese interakcije izmeĎu individue i nje- nog socijalnog okruţenja, rezultuje trajnim antisocijalnim ponašanjem (Moffitt, 1993; Moffitt & Caspi, 2001). Ova kategorija pojedinaca, još u detinjstvu, gubi priliku da stekne prosoci- jalne i interpersonalne veštine, tako da ostaju „hendikepirani“ i na svakom daljem stadijumu individualnog razvoja. Adolescentni početak poremećaja ponašanja (engl. adolescent-onset, adolescent-limited, late starters) podrazumeva pojavu antisocijalnih obrazaca u kasnijem ţivotnom dobu, odno- sno sa početkom puberteta ili u ranom odraslom dobu. U ličnoj anamnezi ovih pojedinaca ne postoje rani ili perzistentni antisocijalni problemi. MeĎutim, učestalost njihovog antisoci- jalnog ponašanja, nivo nasilja i prestupništva tokom tinejdţerskih godina, moţe biti još veći nego kod trajno antisocijalnih pojedinaca. Mofit (1993) smatra da se delinkventno ponašanje ograničeno na ovo ţivotno doba ubraja u prestupništva koja simbolizuju privilegije namenje- ne odraslima uz pokazivanje nezavisnost od roditeljske kontrole. Nekada je ponašanje ovih adolescenata, koje uključuje vandalizam, zloupotrebu droga i alkohola ili kraĎe, u stvari, re- zultat adolesentnog bunta i ima obeleţje „statusnog“ prelaska u svet odraslih. Ovi adolescenti obično izbegavaju odbacivanje vršnjaka i opaţaju nagrade u socijalno prihvatljivom po- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 9 našanju i visoku cenu u delinkventnom, pa su u stanju da „napuste“ delinkventno ponašanje onda kada prosocijalni stil ponašanja počne da nudi veće nagrade ili pod uticajem značajnih ţivotnih dogaĎaja (zaposlenje, bračna zajednica). MeĎutim, perzistirajući problemi u odraslom dobu mogu biti posledica antisocijalnog ponašanja u adolescenciji (kriminalni dosije, na- puštanje školovanja, zavisnost od psihoaktivnih supstanci) (Moffitt, 1993; Moffitt & Caspi, 2001). Poremećaj ponašanja sa početkom u detinjstvu i adolescenciji ima različiti tok i progno- zu. Prognoza je mnogo lošija ako se poremećaj javi na ranijem uzrastu, jer je tada češće udru- ţen sa poremećajem paţnje i aktivnosti, ali i drugim komorbidnim poremećajima. Lošija je prognoza i u psihosocijalnom smislu i podrazumeva širok raspon antisocijalnog ponašanja, zatvorske kazne, poremećaje ličnosti, druge mentalne poremećaje, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, probleme na poslu i u porodici (Moffitt et al., 2002), kao i oštećenje fizičkog zdravlja koje se manifestuje većom stopom povreda, hospitalizacija, seksualno prenosivih bo- lesti, pušenja i hroničnih respiratornih bolesti do nasilnih smrti (Odgers et al., 2007; Piquero et al., 2007). Adolescentni početak poremećaja ponašanja ima bolju prognozu, ali kod ovih poje- dinaca postoji veći rizik za zloupotrebu psihoaktivnih supstanci i kriminalitet u odnosu na prosečnu populaciju (Odgers et al., 2007). Prema novijim istraţivanjima, prognoza poremeća- ja ponašanja sa početkom u adolescenciji nema tako dobar ishod kao što se ranije mislilo. Ovi adolescenti imaju manje psihosocijalnih rizičnih faktora od grupe sa početkom poremećaja ponašanja u detinjstvu, ali više od adolescenata kontrolne grupe. Ovi adolescenti pokazuju vi- še internalizujućih problema i ţivotnog stresa i nije sasvim jasno da li njihovi problemi nesta- ju u odraslom dobu (Odgers et al., 2007; Pitzer et al., 2010). U odnosu na muški i ţenski pol, razvojne putanje antisocijalnog ponašanja i obrazac ri- zičnih faktora pokazuju više sličnosti nego razlika (Martino et al., 2008; Moffitt & Caspi, 2001). Kod većine devojaka je registrovana putanja sa tzv. odloţenim početkom, kada problemi ponašanja počinju u adolescenciji (Pitzers et al., 2010). Novije studije izdvajaju i grupu devojaka sa početkom antisocijalnog ponašanja u detinjstvu, sa lošom prognozom u adolescenciji i odraslom dobu (Jardani et. al, 2011; Odgers et al., 2008). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 10 Tabela 1. Razvojni model agresivnog i asocijalnog ponašanja (adaptirano prema Moffit, 1993) Rani poĉetak Kasni (adolescentni) poĉetak Razvojni put Perzistentni (life course-persistent) Tip “early onset; early starter” Epizodni (adolescent limited) Tip “late starter” Tok Vrlo rana (od predškolskog perioda) pojava agresivnih, opozicijskih i delinkventnih problema u ponašanju koji pokazuju postojanost (do u odraslo doba). Pojava opozicijskih i delinkventnih problema u ponašanju prvi put u pubertetu i adolescenciji. Nestabilni obrasci antisocijalnih aktivnosti. Prekid delinkventnog ponašanja najkasnije sa dosezanjem odraslog doba. Način pojave Problemi paţnje i aktivnosti, neuropsihološki deficiti, socijalna izolacija. Preteţno neagresivna, delinkventna, neupadljiva ličnost, socijalno integrisani. Učestalost 5 – 10% meĎu muškim adolescentima. Otprilike do 25%. Uslovi nastanka Transakcijski proces izmeĎu naglašenih obeleţja temperamenta i kognitivnih deficita deteta uz nepovoljne porodične i socijalne okolnosti. Preteran oblik savladavanja fazno- specifičnih razvojnih zadataka adolescentnog perioda, pobuna protiv „jaza u sazrevanju” u zapadnoj kulturi. Prognoza Loša, formira se teţi poremećaj ličnosti. Prognoza je bolja, jer su i rezultati psihoterapije bolji. Komorbiditet je redak. 2.3. Delinkvencija i poremećaj ponašanja U literaturi se navodi jasna razlika izmeĎu delinkvencije, kao pravnog pojma, i psihi- jatrijskih poremećaja, kao što su poremećaj ponašanja i antisocijalni poremećaj ličnosti, iako meĎu njima postoji značajno preklapanje u antisocijalnim obrascima ponašanja. Pod pojmom delinkvencija (delinquere, delinquens-optuženik, prestupnik, zlikovac) podrazumeva se pona- šanje dece koja su počinila prekršaj zakona koji je dovoljno teţak da spada pod nadleţnost krivičnog zakona za maloletnike. U uţem smislu, pod delinkvencijom se podrazumevaju ra- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 11 zličiti oblici devijantnog i nekomformističkog ponašanja dece i maloletnika kojima se krše neke od društvenih moralnih, prekršajnih i krivičnih normi. Delinkventna deca mogu na razli- čite načine da krše zakon, uključujući provale, pljačke, silovanja, vandalizam, podmetanje poţara, kraĎe i druga antisocijalna dela. Pored činjenja krivničnih dela, pod delinkvencijom se podrazumevaju i tzv. statusni prestupi koji nisu inkriminisani zakonom, a odnose se na po- našanja koja se smatraju zabranjenim u dečjem, ali ne i u odraslom dobu - beţanje od kuće, upotreba alkohola, voţnja bez vozačke dozvole, beţanje iz škole (Bailey & Scott, 2008). Često se za maloletničku delinkvenciju koriste različiti termini „društvena neprilagoĎe- nost, loše društveno ponašanje, prestupničko ponašanje mladih, antidruštveno ponašanje mla- dih“. Istovremeno, svaki od ovih temina podrazumeva, manje ili više, različite oblike pore- mećaja u ponašanju maloletne osobe, počevši od onih najbezazlenijih, npr. beţanje sa časova, preko agresivnog ponašanja u kući i školi, sve do sukoba sa zakonom. Pod pojmom antisocijalno ponašanje podrazumeva se ozbiljnije habitualno, društveno neprihvatljivo i problematično ponašanje. U tom kontekstu, ovaj pojam obuhvata bihejvioral- ne modele koji uključuju akte koji su direktno usmereni ka povreĎivanju drugih. Razlikuje se od pojma antisocijalni poremećaj ličnosti, koji predstavlja dijagnostičku kategoriju primarno rezervisanu za odrasle koji su ispoljavali poremećaje ponašanja kao deca i/ili kao adolescenti, a nastavljaju sa ozbiljnim kršenjem zakona i kao odrasli. Deca i adolescenti sa kliničkom dijagnozom poremećaja ponašanja mogu, ali i ne mora- ju, svojim ponašanjem da krše zakon. KraĎa je uvek protivzakonita, dok laganje ne pred- stavlja ponašanje koje se zakonski kaţnjava, sem tokom sudskog procesa „pod zakletvom“. Veći deo raznih oblika antisocijalnog ponašanja se u stvari i ne detektuje. U odnosu na tu či- njenicu, antisocijalno ponašanje moţe biti podeljeno na nedelinkventno, nedetektovano de- linkventno i delinkventno ponašanje. Većina antisocijalnog ponašanja tokom ranog detinjstva ostaje u okvirima porodice ili škole i ne smatra se delinkvencijom. Slično tome, postoje za- branjene aktivnosti, kao što je upotreba psihoaktivnih supstanci, koje mogu predstavljati oče- kivana neprihvatljiva ponašanja kod odreĎenih adolescenata, ali ne predstavljaju psihopato- loške fenomene (Frick et al., 2005, prema Marković, 2008). Mnogi delinkventi ispunjavaju kriterijume za dijagnozu poremećaja ponašanja kao mentalnog poremećaja. Iako osnovni dijagnostički kriterijumi vaţećih klasifikacionih sistema (DSM-IV) odreĎuju da se dijagnoza poremećaja ponašanja moţe primeniti samo onda kada u osnovi simptomatskog ponašanja leţi disfunkcija unutar pojedinca, a ne onda kada je to pona- šanje samo neposredna reakcija na aktuelni socijalni kontekst, ne postoje nikakve smernice koje bi bliţe odredile prirodu i sadrţaj »disfunkcionalnosti unutar pojedinca«, niti se pominju J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 12 metode pomoću kojih bi se disfunkcionalnost ustanovila. Primena ovog kriterijuma, kod po- remećaja ponašanja, oteţana je činjenicom da osobe sa ovim poremećajem često ne priznaju postojanje problema i disfunkcije. Ovakve nejasnoće doprinose patologiziranju delinkvencije, koja u osnovi moţe imati situaciono poreklo ili biti znak adaptacije osobe na subkulturu kojoj pripada (Marković, 2008). TakoĎe, moţe doći i do oteţanog dijagnostifikovanja drugih mentalnih poremećaja koji mogu biti u osnovi ličnih problema delinkventa, a koji nisu deo delinkventnog ponašanja (npr. depresivni poremećaj, anksiozni spektar poremećaja). Zbog toga se smatra da je pore- mećaj ponašanja jedna od najsubjektivnijih kategorija u postojećim klasifikacionim sistemi- ma. Problem postavljanja dijagnoze poremećaja ponašanja je još naglašeniji, ako se uzme u obzir i činjenica da su socijalne norme kulturalno specifične i da postoji velika razlika meĎu kulturama u definisanju i proceni normi i standarda socijalno prihvatljivog i antisocijalnog ponašanja. 2.4. Epidemiolologija poremećaja ponašanja Prevalenca poremećaja ponašanja se, u zavisnosti od strogosti korišćenih kriterijuma, procenjuje izmeĎu 1.5 - 3.5% i 6 - 10% u opštoj populaciji dece i adolescenata (Muntz et al., 2004). Zastupljenost poremećaja ponašanja i poremećaja sa prkošenjem i suprotstavljanjem je značajno veća u kliničkom uzorku u odnosu na nekliničku populaciju. Podaci jednog kli- ničkog istraţivanja adolescenata koji su bili hospitalizovani ukazuju da je 26% ispunjavalo dijagnostičke kriterijume za poremećaj ponašanja, a 12% za poremećaj sa prkošenjem i su- protstavljanjem (Arrendo & Butler, 1994). Pri istraţivanju učestalosti poremećaja ponašanja postoji i značajna razlika u informacijama prikupljenim od roditelja (zastupljenost u toku 6 meseci 5,6%) i podataka koje daju deca i adolescenti (zastupljenost u toku 6 meseci 1,2%). U odnosu na polne razlike, poremećaj ponašanja se 2-4 puta češće javlja kod dečaka ne- go kod devojčica (Jaffee et al., 2005). Pokazano je da poremećaj ponašanja kod dečaka po- činje ranije, kao i da je prevalenca poremećaja najveća izmeĎu 10. i 12. godine ţivota, a kod devojčica izmeĎu 14. i 16. godine. Stopa poremećaja ponašanja meĎu adolescentima (7% za adolescente od 12.-16. godine) je mnogo veća nego meĎu decom (4% za decu od 4.-11. godine). Karakteristike poremećaja vezane za pol postaju naročito uočljive tokom adolescencije i uključuju direktnu fizičku agresivnost i kraĎe kod muškog pola, a kod devojaka više indi- rektnu agresiju i kršenje uobičajnih socijalnih normi - beţanje od kuće, kraĎe, prostituciju, J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 13 zloupotrebu alkohola. Kada su agresivne, devojke se češće tuku sa roditeljima ili braćom i se- strama nego sa strancima za razliku od dečaka, gde je odnos obrnut. U istraţivanju koje se bavilo pojavnim oblicima agresivnosti kod adolescentkinja (Zoccolillo & Rogers, 1991) po- kazano je da samo 49% devojaka izveštava o učestvovanju u dva ili više fizičkih obračuna, dok 60%-73% ispitivanih devojaka izveštava o kontinuiranom kršenju pravila u školi, laganju i lošem školskom uspehu. Kod muškog pola, na ovom uzrastu, najčešći pojavni oblici agre- sivnog ponašanja su i dalje direktni fizički sukobi. Rezultati istraţivanja ukazuju da poremećaji ponašanja pokazuju veliki stepen stabilno- sti tokom vremena. Kod 32% do 81% dece uočeni poremećaj ponašanja u detinjstvu mogao se dijagnostikovati i u kasnijem periodu ţivota (Burke et al., 2003). 2.5. Riziĉni faktori za razvoj poremećaja ponašanja Rizični faktori za razvoj poremećaja ponašanja mogu se grupisati u individualne, poro- dične, faktore vezane za vršnjačku grupu, školu i širu zajednicu. Mada su neki faktori rizika često prisutni kod dece sa poremećajem ponašanja, u većini slučajeva, kombinacija odreĎenih rizičnih faktora se razlikuje od deteta do deteta. Smatra se da su u ranom ţivotnom dobu naj- značajniji individualni faktori rizika (npr. komplikacije pri poroĎaju, hiperaktivnost, teškoće povezane sa temperamentom deteta) i porodični faktori rizika (npr. kriminalno ili antiso- cijalno ponašanje roditelja, zloupotreba psihoaktivnih supstanci). Kako dete raste i integriše se u zajednicu, sve je veći uticaj faktora vezanih za vršnjake, školu i zajednicu u celini. U tabeli 2. prikazani su svi relevantni rizični faktori za razvoj poremećaja ponašanja. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Poremećaj ponašanja | 14 Tabela 2. Rizični faktori za razvoj poremećaja ponašanja Dete  Prevremeno roĎenje  Niska TT na roĎenju  Genetski uticaji  Pol  Hendikep  Prenatalno oštećenje mozga  PoroĎajna trauma  Niţi IQ  Teţak temerament  Predispozicija za stidljivost/ bihejvioralnu inhibiciju  Hronična bolest  Nesigurno vezivanje  Loše rešavanje problema  Kognitivni stil negativne atribucije, kognitivne distorzije, pesimizam  Loše socijalne veštine  Niska samoefikasnost  Alijenacija  Nedostatak empatije  Hiperaktivnost  Impulsivnost  Teškoće sa učenjem, govorom  Rani bihejvioralni ili emocionalni problemi Porodica  Maloletna majka  Samohrani roditelji  Drugi brak roditelja  Psihopatologija roditelja  Negativni kognitivni stil  Zloupotreba supstanci  Kriminalitet  Antisocijalni modeli  Loše zdravlje/ishrana  Nisko obrazovanje roditelja  Porodični konflikt, nasilje ili disharmonija  Bračne svaĎe  Dezorganizovanost  Socijalna izolacija  Mnogočlane porodice  Odsustvo oca  Nezaposlenost roditelja  Loš monitoring i supervizija  Stroga disciplina  Nekonzistentnost  Nedostatak pravila i granica  Odbacivanje deteta  Zlostavljanje  Nedostatak topline  Neuključenost u dečije aktivnosti  Zanemarivanje  Prezaštićivanje ili preterana kontrola Škola  Neuspeh u školi  Negativna klima u školi  Nezadovoljstvo ocenama  Nezavršavanje domaćih zadataka  Devijantne vršnjačke grupe  Vršnjačko odbacivanje  Loša vezanost za školu  Neadekvatno rešavanje problema  Niska očekivanja nastavnika  Nedostatak pohvale  Nedovoljno lične odgovornosti  Loši uslovi rada  Veliki broj učenika u odeljenju  Vršnjačko nasilje i uznemiravanje  Nedostupnost nastavnika pri rešavanju problema  Malo susreta roditelja i nastavnika  Loši odnosi sa nastavnicima Zajednica  Loši socioekonomski uslovi  Gustina naseljenosti i uslovi stanovanja  Urbano područje  Dezorganizovanost komšiluka/naselja  Kriminalitet/nasilje u komšiluku / naselju  Agresivnost se smatra normativnim odgovorom na frustraciju  Podrţavanje nasilja u medijima  Nepristupačnost servisima podrške  Socijalna ili kulturalna diskriminacija  Nemogućnost zapošljavanja ili edukacije  Status manjine ili imigranta  Neefikasna socijalna politika Ţivotni dogaĊaji  Razdvajanje ili razvod roditelja  Rat ili prirodna katastrofa  Smrt člana porodice  Bolest člana porodice  Promena škole, mesta stanovanja  Stres Izvori: Amone-P'Olak i sar. (2011), Cicchetti & Toth (2009); preuzeto uz dozvolu iz Marković J. (2011). Empatija | 15 3. EMPATIJA “Ematija je vaţna; smatram je kamenom temeljcem prosocijalne moralnosti i vezivnim lepkom društva.” Martin Hoffman (2003) 3.1. Teorijsko odreĊenje pojma empatija Pojam empatija potiče od nemačke reči Einfuhlung (“uosećavanje”) i prvi put se pomi- nje početkom dvadesetog veka u okviru nemačke „filozofske estetike“ (engl. German aesthetics movement). Nemački psiholog i filozof Lips je pojam Einfuhlung koristio da označi “unoše- nje” (putem intuicije i motorne mimikrije) vlastitih stavova i osećanja u neko umetničko delo ili prirodnu pojavu koja se estetski procenjuje (npr. vedar oblak, natmuren dan, itd), a kasnije ga je primenio i na opaţanje afektivnog stanja druge osobe. Lips je smatrao da je empatija fe- nomen „psihološke rezonance“ koji je pokrenut perceptualnim susretanjem sa spoljašnjim obje- ktima, i koji pokreće unutrašnje procese koji prerastaju u iskustva slična onim koje ima osoba uključena u različite aktivnosti. Ekvivalentni engleski pojam Empathy uveo je američki psi- holog Tičener (Edward Titchener, 1867-1927) i definisao ga kao kognitivnu sposobnost razu- mevanja unutrašnjeg stanja druge osobe, odnosno kao odreĎenu vrstu socijalno-kognitivnih veza meĎu ljudima. Od tog perioda do danas, empatija je privlačila paţnju istraţivača različitih oblasti (raz- vojne i socijalne psihologije, teorija ličnosti, psihoterapijskih škola) što je rezultovalo velikim razlikama u teorijskom objašnjenju pojma, njegovoj operalizaciji i merenju. Empatija se moţe sagledati na tri načina:  kao crta ili dispozicija koja predstavlja relativno trajnu karakteristiku osobe (dispozi- cionalna empatija)  kao trenutna i prolazna kognitivno-afektivna reakcija pokrenuta u odreĎenoj situaciji u kojoj se osoba nalazi, a koja moţe da izazove empatijsku reakciju (sutuaciona em- patija) i  kao iskustveni proces koji prolazi kroz više faza. Empatija je, u našem istraţivanju, sagledana kao stabilna dispozicija, odnosno kao ka- pacitet osobe za emocionalnu prijemčivost. Teoretičari različitih pravaca ovu dispoziciju J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 16 označavaju kao „interpersonalna orjentacija”, „responzivnost na osećanja drugih ljudi” ili „kapacitet za emocionalnu prijemčivost”. Problem u definisanju empatije tiče se objašnjenja da li je empatija preteţno afektivni ili kognitivni fenomen. Prvobitni modeli empatije naglašavali su njenu kognitivnu prirodu. Ovi modeli odreĎuju empatiju kao sposobnost preuzimanja uloge - odnosno sposobnost da se razu- me emocija druge osobe i da se stvarnost percipira na način na koji to čini druga osoba («razu- mem kako se osećaš»). Ovakav pristup proučavanju empatije započinje radovima socijalnog psi- hologa Mida, a potom Pijaţea, koji istraţivanjima razvoja kognitivnih funkcija kod dece dopri- nosi ideji o empatiji kao kognitivnoj funkciji i ističe značaj decentracije i imaginacije u preuzi- manju perspektive druge osobe. Nakon toga se pojavljuje veći broj studija sa sličnom idejom. Kao afektivni fenomen, pod empatijom se podrazumevala „emocionalna rezonanca" ili „zaraza", tj. sličan emocionalni odgovor koji se javlja u empatizeru tokom posmatranja stvarnog ili anticipiranog stanja druge osobe («osećam isto što i ti») (Mehrabian & Epstein, 1972). Ove definicije koje suštinu empatije vide u „deljenju afekata“ sa drugom osobom zastupljene su u učenju većine psihoanalitičara i u socijalnoj psihologiji. U socijalnoj psihologiji empatija je defi- nisana kao osetljivost za potrebe i stanja drugih osoba u kontekstu pomaganja drugima, odnosno prosocijalnog ponašanja. Batson (1987) definiše empatiju kao „osećanje brige za druge, saoseća- nja i neţnosti prema drugima doţivljenim kao rezultat svedočenja patnje neke druge osobe“. Današnje definicije empatije zasnivaju se na integrativnom kognitivno-afektivnom pri- stupu i podjedanku vaţnost pridaju kako afektivnim, tako i kognitivnim aspektima empatije. Fešbah (Feshbach, 1987) navodi da kognitivno-afektivni model empatije uključuje tri adaptivna faktora prisutna i kod dece i kod odraslih: kognitivnu sposobnost da se diskriminišu afektivni znaci drugih ljudi, zreliju kognitivnu sposobnost zasluţnu za preuzimanje perspektive i uloge druge osobe i emocionalnu responzivnost tj. sposobnost da se doţive emocije drugih. Hofman (Hoffman, 2003) odreĎuje empatiju kao afektivnu reakciju na drugu osobu pri čemu empatizer doţivljava isti afekat kao i ta druga osoba (mada to ne mora da bude slučaj), ali dodaje da empatijsko doţivljavanje zavisi i od kognitivne zrelosti osobe, odnosno razvoja svesti o drugima kao entitetima izdvojenim i nezavisnim od nje same, kao i od sposobnosti osobe da zauzme tuĎe stanovište i da prepozna i razume osećanja drugih. Empatija, prema to- me, podrazumeva sintezu kognitivnog poimanja drugih i empatijskog afekta (Hofman, 1984). Definisana je kao nevoljno, ali ponekad snaţno, doţivljavanje emocionalnog stanja druge osobe, kao izazivanje afekta koji nije reakcija na sopstvenu situaciju, već pre posredna re- akcija na situaciju u kojoj se nalazi druga osoba. Empatija je sposobnost osobe da oseća ono što je odgovarajuće za situaciju druge osobe, a ne za sopstvenu (Hoffman, 2003). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 17 Hofman smatra da je empatija višestruko uslovljena i da se moţe izazvati na više na- čina: motornom mimikrijom, klasičnim uslovljavanjem, direktnom asocijacijom signala, kao i naprednijim kognitivnim mehanizmima - posrednim asociranjem i preuzimanjem uloge. Ovaj poslednji način je posebno značajan, pa je vaţno da deca doţive što više različitih emocija, čak i negativnih, da bi kasnije mogla lakše shvatiti kako se oseća druga osoba (Hoffman, 2003). Empatijska neprijatnost je reakcija na opaţanje druge osobe u nevolji. Osoba teţi da se oslobodi neprijatnosti, a ta teţnja je motivaciona osnova altruističkog ponašanja. Najlakše je osloboditi se empatijske neprijatnosti pruţanjem pomoći ugroţenoj osobi. Empatija je tako most izmeĎu egoizma i moralnosti. Osećanje krivice i empatija deluju kao snaţni moralni motivi, a Hofman ih smatra najvaţnijim, jer mogu da pretvore tuĎi bol u sopstvenu nepri- jatnost i učine da se osoba oseća delom odgovorna za tuĎu nevolju, tako da se kod nje javi ţelja da učini nešto i tuĎu nevolju prekrati i olakša. Dejvis (Davis, 1983) odreĎuje empatiju kao „sloţenu kognitivno-afektivnu i vrednosnu reakciju na tuĎa doţivljavanja“. Sloţeno empatijsko reagovanje je multidimenzionalno i uključuje kognitivne aspekte (zauzimanje tuĎeg stanovišta, fantazija) i afektivne aspekte (empatijska briga, lična nelagodnost). Dejvis je fenomen empatije podelio na odreĎeni broj aktivnosti koje se dešavaju u različito vreme i koje su uzročno-posledično povezane. Njegov organizacioni model se oslanja na empatiju kao proces, koji je zasnovan na iskustvu jedne osobe koja posmatra drugu osobu; obuhvata kognitivnu i afektivnu dimenziju, individualne razlike, poreklo i interpersonalni aspekt empatije. Dejvisov model empatije omogućava istraţivačima da utvrde koju dimenziju empatije proučavaju, a obuhvata i više različitih aspekata empatije od drugih modela: karakteristike empatizera (dispozicija za empatiju, prethodno lično iskustvo, specifična afektivna osetlji- vost, specifična percepcija situacije), karakteristika osobe sa kojom se empatiše (lakše je empatisati sa ljudima koji su nama slični) i situacionih faktora (okruţenje, odnos izmeĎu sub- jekta i objekta empatisanja). Ovi činioci dovode do pokretanja empatijskih procesa (emoci- onalna zaraza ili preuzimanje uloga) koji utiču na druge intrapersonalne procese (odgovaraju- će afektivne ili kognitivne reakcije) ili interpersonalne procese (ponašanje pomaganja). Intra- personalni i interpersonalni procesi mogu biti u interakciji i posledično delovati na oba uče- snika u empatisanju (Larson & Yao, 2005). Očigledno je da se koncept empatije tokom vremena razvijao i menjao na različite na- čine, kao i da razlike u sagledavanju empatije i dalje postoje. MeĎutim, uprkos nepostojanju jedinstvene konceptualizacije empatije, istraţivači se slaţu po pitanjima postojanja individu- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 18 alnih razlika u izraţenosti empatije, mogućnosti merenja empatije i postojanja negativne po- vezanosti empatije sa antisocijalnim ponašanjem (Miller & Eisenberg, 1988). 3.2. Empatija i srodni pojmovi Empatiju treba razlikovati od sličnih emocionalnih pozicija koje uključuju pozitivna osećanja za objekte, posebno od simpatije i saţaljenja i od ponašanja kao što je, na primer, zadovoljavanje tuĎih potreba. Iako i empatija i simpatija zahtevaju kognitivnu sposobnost ra- zlikovanja sebe od drugih i odreĎeni nivo sposobnosti prepoznavanja emocije kod drugog, postoji razlika izmeĎu navedenih stanja. Ajzenberg definiše empatiju kao „emocionalnu re- akciju koja izvire iz razumevanja ili anticipacije tuĎeg emocionalnog doţivljaja ili stanja, i pri tome je identična ili slična onome što druga osoba oseća, ili bi trebalo da oseća“. Na primer, kada posmatrač vidi osobu koja je tuţna, i kao rezultat toga i sam oseća tugu, on je iskusio empatiju (Eisenberg & Fabes, 1990). Sa druge strane, isti autori odreĎuju simpatiju kao „emocionalnu reakciju koja se bazira na anticipaciji tuĎeg negativnog emocionalnog iskustva ili stanja i uključuje osećanje brige i ţelju da se ublaţi tuĎa negativna emocija”. Empatija sama po sebi ne implikuje neko odreĎeno ponašanje, već označava neutralnu saznajnu kategoriju, „osećanje sa nekim“. Simpatija označava proces „osećanja za nekog“ i sadrţi našu ličnu, emocijama nabijenu reakciju na tuĎe emocionalno stanje. Iako su empatija i simpatija dva različita emocionalna procesa, empatija moţe lako preći u simpatiju za drugog (Eisenberg & Fabes, 1990). Lična nelagodnost/personalni distres je pojava negativne emocionalne reakcije (anksi- oznost, lični diskomfor) usled izloţenosti tuĎem negativnom emocionalnom stanju. Perso- nalni distres je voĎen egocentričnom motivacijom ublaţavanja vlastitog stresa (Eisenberg & Fabes, 1990; Batson, 1991). Veći broj istraţivanja pokazuje da je empatija povezana sa pro- socijalnim i altruističkim ponašanjem, dok je personalni distres u negativnoj vezi sa pomenu- tim vidovima ponašanja (Eisenberg, & Fabes, 1990; Batson, 1991; Davis, 1983). 3.3. Razvoj empatije Razvojno psihološka perspektiva empatije najobuhvatnije je zastupljena u Hofmano- vom radu. Za razliku od Dejvisa (Davis, 1983), koji smatra da ljudi mogu doţiveti i/ili poka- zati različit nivo empatije u nekoj situaciji zavisno od toga koliko su razvijene dispozicije za J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 19 empatisanje, Hofman (Hoffman, 2003) smatra da je dispozicija da se reaguje empatijski na tuĎu nevolju, po svojoj prilici univerzalna, mada posebni oblici koje empatija moţe tokom razvoja da poprimi mogu biti naučeni. Polazeći od osnovne Pijaţeove postavke o decentrisanju, Hofman objašnjava da se empatija razvija uporedo sa kognitivnim razvojem deteta, što ukazuje na povezanost kogni- tivnih i afektivnih potencijala u sposobnosti proţivljavanja tuĎih osećanja i shvatanja tuĎe perspektive. Kako raste doţivljaj odvojenosti izmeĎu sebe i druge osobe i razumevanje identi- teta druge osobe, dolazi i do drugačijeg načina doţivljavanja empatijskog afekta. Sjedinjava- njem empatijskog afekta i socijalno-kognitivnog razvoja, javlja se pet faza empatijske pobu- Ďenosti: reaktivni plač novoroĎenčeta, egocentrična empatijska uznemirenost, kvaziegocen- trična empatijska uznemirenost, istinska empatija i empatija za tuĎe iskustvo van neposredne situacije kao i empatisanje sa grupom (Hoffman, 2003). Hofman smatra da razvoj empatije počinje sa roĎenjem. U prvih 18 do 72 sati po roĎe- nju, novoroĎenčad koja su izloţena zvuku plača drugih beba i sama pokazuju emocionalnu reakciju - fenomen nazvan reaktivni plač novoroĎenčeta. NovoroĎenčad odgovaraju mnogo jače na plač drugog novoroĎenčeta nego na druge vrste kontrolnih stimulusa jednakog inten- ziteta, npr. kompjuterski zvuk plača, zvuk plača druge vrste ili njihov sopstveni plač (Martin & Clark 1982; Hoffman 2003). Reaktivni plač je, navodi Hofman, uroĎena izomorfna reakcija na plač bića iste vrste i počiva na mimikriji i uslovljavanju. NovoroĎenče nema razvijene kogni- tivne sposobnosti, ali moţe empatisati putem ovih primitivnih reakcija, te na taj način izraţava različite oblike emotivnog uzbuĎenja iako nije svesno činjenice da reaguje na tuĎu nevolju. Reaktivni plač je začetak osećanja empatijske uznemirenosti; novoroĎenče plač drugog bića doţivljava kao svoj sopstveni, usled nemogućnosti da odvoji sopstveni psihološki entitet od tuĎeg. Iz razvojne perspektive, očekuje se da reaktivni plač nestane oko šestog meseca ţivota zbog porasta svesnosti o odvojenosti sebe od drugih. Tokom ranog detinjstva reagovanje sopstvenom uznemirenošću na tuĎu uznemirenost predstavlja prekursor empatijske brige (Hoffman, 2003; Zahn-Wexler & Ratke-Yarrow, 1990). Mala deca još uvek nemaju potpunu diferencijaciju sebe i sposobnost za emocionalnu regula- ciju, tako da na isti način pokušavaju da ublaţe i empatijsku uznemirenost i sopstvenu stvar- nu uznemirenost („comfort” ponašanje). Hofman ovu vrstu empatijske uznemirenosti naziva egocentričnom, jer u njenoj osnovi leţi egocentrični motiv, ali je za razliku od drugih ego- centričnih motiva, ovaj izazvan tuĎom uznemirenošću. Tokom druge godine ţivota, uporedo sa diferencijacijom sebe i razvojem kognitivnih i drugih veština, dete bolje opaţa tuĎa emoci- onalna stanja i razgraničava ih od svojih, što dovodi do preobraţaja od egocentričnih empa- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 20 tijskih osećanja (usmerenih na sebe) u alocentrično (usmereno na druge) razumevanje tuĎeg stanja (uz još uvek prisutna kognitivna ograničenja) i iskazivanja empatijske briţnosti - tzv. kvaziegocentrična empatijska uznemirenost. Na tuĎu uznemirenost dete više ne reaguje empatijskim plačem, već srameţljivim fizičkim kontaktom (dodirivanje, tapšanje) koji će ka- snije prerasti u grljenje, ljubljenje, pruţanje fizičke pomoći ili zvanje druge osobe u pomoć (Zahn-Waxler & Ratke-Yarrow, 1990). IzmeĎu druge i treće godine ţivota deca razvijaju svesnost o tome da i drugi ljudi imaju misli, osećanja, ţelje i potrebe, kao i da su ta unutrašnja stanja drugačija od sopstvenih. Deca, na ovom nivou razvoja empatije, tačnije empatišu sa osećanjima druge osobe i pruţaju pomoć na efikasniji način, tako što uče na bazi povratnih informacija koje dobijaju nakon počinjenih egocentričnih grešaka. Hofman ovu fazu u razvoju empatije naziva istinska empatija. Istinska empatija je osnova zrele empatije; ona nije kratkotrajna i ne nestaje, već nastavlja da se razvi- ja kroz čitav ţivot. Rastuće razumevanje uzroka, konsekvenci i korelata emocija omogućava da se empatiše ne samo sa jednostavnim, već i sa istančanim uznemirujućim osećanjima dru- gih ljudi (Hoffman, 2003). Na uzrastu od šeste do devete godine ţivota deca su svesna da druge osobe mogu ose- ćati radost, tugu, ljutnju, stah i druge emocije, ne samo u neposrednoj i konkretnoj sutuaciji, već i u širem ţivotnom kontekstu. Empatijska uznemirenost van konkretne situacije znači da se empatija javlja i kao reakcija na mentalne predstave nepovoljnih ţivotnih okolnosti drugih ljudi. IzmeĎu desete i dvaneste godine deca mogu izraţavati svoju zabrinutost za ljude koji su u nepovoljnijem poloţaju od njih, bez obzira da li ţive u njihovom komšiliku ili u drugoj zemlji. Empatija sa grupom javlja se tokom kasnog detinjstva i rane adolesencije, kada osoba postaje sposobna da formira socijalni koncept i klasifikuje ljude, tako da shvata poloţaj ne sa- mo individue, već i cele grupe ili klase ljudi za koje zamišlja da ţive ţivote ispunjene patnjom (hronično bolesne osobe, emocionalno uskraćene, ekonomski ugroţene, ţrtve Holokausta). Sin- teza mentalnog predstavljanja opšteg nepovoljnog poloţaja (ţivotnih uslova) u kojem se nala- ze drugi (grupa, klasa) i empatijske uznemirenosti, koja se javlja tim povodom, predstavlja razvojno najviši nivo empatije. Zrela empatijska reakcija podrazumeva da ljudi stiču razume- vanje i emocionalno reaguju na okolnosti, osećanja i ţelje drugih ljudi, dok u isto vreme zadr- ţavaju svest o tome da je u pitanju neka druga osoba. Na najvišem nivou razvoja empatije empatiše se ne samo sa individuom, već i sa uznemiravajućim uslovima ţivota grupe (Hoffman, 2003). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 21 3.4. Empatija u adolescenciji Empatija je bitno odreĎena specifičnostima razvojnog perioda adolescencije kao što su formiranje ja-identiteta i potrebom za pripadnošću. Adolescenti su izloţeni sve većem broju različitih gledišta kao rezultat interakcije sa vršnjacima i autoritetetima. Preuzimaju više odgovornosti i produbljuju odnose sa drugim ljudima. Suočeni su sa više moralnih dilema i očekuje se da se ponašaju u skladu sa socijalnim normama. Veština usvajanja tuĎe perspektive postaje vaţna za uspešan socijalni razvoj adolesce- nata. Adolescent se trudi da razume tuĎe viĎenje tako što ga poredi sa očekivanim i tipičnim viĎenjem većine ljudi iz socijalne grupe kojoj ta druga osoba pripada. U ovom periodu dolazi do postepenog udaljavanja od egocentrične perspektive i usredsreĎenosti na sebe, povećane jednakosti i saradnje meĎu vršnjacima, sagledavanja stvari sa tuĎeg stanovišta i povećane bri- ge za dobrobit i prava drugih osoba, što je naručito značajno sa aspekta prosocijalnog ponaša- nja (Miočinović, 2004). Od detinjstva prema adolescenciji, sposobnost zauzimanja tuĎeg stanovišta i empatijske briţnosti raste i dostiţe adultni nivo, dok personalni distres opada (Davis & Franzoi, 1991). Do kraja adolescentnog perioda, osoba stiče mogućnost da razmotri širu perspektivu i oseća zabrinutost za druge ljude, kao i da ove aspekte uključi u analizu i shodno tome postupa pre- ma situaciji. Hofman smatra da se kapaciteti za empatiju razvijaju gotovo univerzalno do adolescencije dostiţući najveći nivo razvoja tokom kasne adolescencije (Hoffman, 2003). Razvoj empatije, altruizma i drugih humanih ponašanja zahtevaju proces identifikacije koji se u adolescenciji shvata šire, u Eriksonovom smislu. U adolescenciji pojedinac idealizu- je društvo kao rezultat širenja percepcije stvarnosti i sposobnosti anticipiranja stvarnosti. Teţnja za stvarnošću boljom od opaţene vodi adolescenta da se identifikuje sa popularnim herojima, sa različitim uvaţenim ličnostima (sportisti, voĎe i slično). Adolescenti tragaju za svojom filozofijom, religijom, naukom, umetnošću ili ideologijom (Erikson, 1968). Identifi- kacija vodi pojedinca do osećanja pripadnosti odreĎenoj grupi, kulturi, zajednici, naciji, te se razvija osetljivost i za potrebe drugih, a ne samo sopstvene kao i veća kooperativnost. Empatijski kapaciteti u periodu adolescencije doprinose sposobnosti da se razume i adaptivno odgovori na tuĎe emocionalno stanje, ostvari uspešna komunikacija i unapredi pro- socijalno ponašanje (Spreng et al., 2009). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 22 3.5. Individualne razlike u ispoljavanju empatije Unutar razvojne psihologije najčešće je ispitivan uticaj genetskih faktora, nervnog razvoja, temperamenta, polnih razlika i različitih faktora socijalizacije na razvoj i individu- alne razlike u sposobnosti empatisanja. 3.5.1. Genetski faktori Studije Zan Vakslerove i sar. su ukazale na genetske i psihofiziološke osnove empatije. Ispitujući stepen korelacije u empatijskoj reaktibilnosti kod monozigotnih i dizigotnih bliza- naca, naĎeno je da, već na uzrastu od 14 do 20 meseci, empatijska briga ili neresponzivno-in- diferentno ponašanje značajnije korelira kod monozigotnih nego dizigotnih blizanaca, što ukazuje na značaj genetskih faktora u razvoju empatije (Zahn-Waxler et al., 1992b). Knafo i saradnici su u studiji na većem broju blizanačkih parova, uzrasta od 24 do 36 meseci, našli da je genetski faktor udruţen sa trećinom do polovinom varijacija u empatijskoj reaktibilnosti dece (Knafo et al., 2008). 3.5.2. Neurorazvojni faktori Predmet savremenih istraţivanja su tzv. neuroni preslikavanja (engl. mirror neuron system) u nervnom sistemu čoveka, koji postaju aktivni onda kada osoba izvodi specifični motorni akt i kada posmatra sličan akt koji izvode drugi (Gallese et al., 2009; Iacoboni & Depretto, 2006, prema Nešić, 2013). Sloţeni neuronski „mehanizmi preslikavanja“ mapiraju senzorne repre- zentacije akcija, emocija ili senzacija drugih u sopstvenu motornu, viscero-motornu ili soma- tosenzornu reprezentaciju te akcije, emocije ili senzacije posmatrača. Ovakvo mapiranje omogućava da se opazi akcija, emocija ili senzacija drugog, kao da sami izvodimo tu akciju ili doţivljavamo takvu emociju ili senzaciju (Singer & Lamm, 2009; Gallese & Sinigaglia, 2011, prema Nešić, 2013). Model empatije Percepcija-Akcija (Preston & de Waal, 2002) naglašava vaţnost dve neuronske mreţe (1) amigdala, cingularni i orbitofrontalni korteks, koji su uključeni u perce- pciju i emocionalnu regulaciju i (2) dorzolateralni i ventromedijalni prefrontalni regioni, za- duţeni za čuvanje i korišćenje informacija. Model empatije Percepcija-Akcija podrazumeva da percepcija emocionalnog stanja objekta na koji se obraća paţnja, automatski i nesvesno aktivira reprezentacije stanja i situacija subjekta. Aktivacija ovih reprezentacija automatski primuje ili generiše odgovarajuće automatske i somatske odgovore, izuzev inhibisanih. Prema J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 23 ovom modelu, empatija je uslovljena meĎuzavisnošću subjekta i objekta, pa ukoliko je veza- nost subjekta i objekta veća, subjekt obraća više paţnje na dogaĎaj, aktivira se više sličnih re- prezentacija i odgovor je verovatniji. Što su sličnije reprezentacije subjekta i objekta, lakše je da se obradi stanje objekta i generiše odgovarajući odgovor (Preston & de Waal, 2002). Drugi istraţivači (Shamay-Tsoory, 2009, prema Nešić, 2013) navode da su procesi si- mulacije i afektivne empatije uključeni u situacije kada je posmatrač sličniji osobi koju po- smatra, kada je emocionalni naboj intenzivniji ili kada oba dele isto emocionalno stanje ili iskustvo. Nasuprot ovome, kognitivna empatija se moţe primeniti kada se posmatrač razliku- je od protagoniste, kada nemaju zajedničku emocionalnu relaciju i kada ne dele isto emoci- onalno „stanje uma“. 3.5.3. Temperament Temperament je emocionalno jezgro ličnosti koje obuhvata nasleĎene neurobiološke di- spozicije odgovorne za rane emocije (strah, bes i emocionalna privrţenost) i asocijativno uslovljavanje automatskih bihejvioralnih odgovora na stimuluse (Švrakić et al., 2002). U literaturi se navodi da karakteristike temperamenta mogu imati uticaj na neade- kvatan: a) razvoj sposobnosti za odgovarajuću regulaciju afekta, b) razvoj kognitivnih funkcija odgovornih za planiranje i kontrolu ponašanja, c) razvoj emocija krivice i empatije, d) način na koje dete interpretira i odgovara na informacije tokom interakcije sa vršnja- cima (prema Frick & Morris, 2004). U istraţivanju (van der Mark et al., 2002) koje se bavilo ispitivanjem uticaja tempera- menta i afektivnog vezivanja na empatijsko reagovanje kod devojčica mlaĎeg uzrasta, pokaza- no je da bojaţljiva i nesigurno afektivno vezana deca pokazuju manjak empatijske brige prema stranim osobama. Stidljiva ili bojaţljiva deca se brzo zainteresuju za patnju drugih, ali ih često preplavljuje sopstvena patnja dovodeći do inhibicije ponašanja (van der Mark et al., 2002). NovoroĎenčad koja, na uzrastu od četiri meseca, pokazuju relativno slabe afektive i motorne odgovore na nove stimuluse, na uzrastu od dve godine ispoljava slabiju empatijsku reakciju na tuĎi distres (Young et al.,1999). Sniţena reaktivnost na senzorne stimuluse i tuĎa emocionalna stanja moţe predstavljati predznak sniţene budnosti, koja kasnije dovodi do sni- ţene reaktivnosti na šire socijalne i druge stimuluse i utiče na razvoj antisocijalnog ponašanja (Young et al., 1999). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 24 3.5.4. Imitacija i mimikrija Empatijska reakcija se moţe izazvati i na najranijem uzrastu, putem motorne mimikrije. To je nesvesni, neurološki mehanizam za izazivanje empatije putem imitacije i povratne in- formacije (engl. feedback) (Hoffman, 2003). Posmatrač, najpre, automatski imitira i sinhroni- zuje promene u svojoj facijalnoj ekspresiji, glasu i stavu sa najmanjim promenama iste vrste kod druge osobe. Promene u posmatračevoj telesnoj muskulaturi dalje izazivaju emocionalnu povratnu informaciju koja dovodi do javljanja kongruentnih (saglasnih) osećanja sa osećanji- ma druge osobe. Jedna osoba opaţa ekspresivnost druge osobe, imitira je, i tada mozak pre- uzima dalju obradu i dovodi do toga da prva osoba oseća isto što i druga. Tendencija ka imitiranju facijalnih gestova (npr. otvaranje usta, pleţenje jezika) zapaţa se vrlo rano, na uzrastu odojčeta, a individualne imitacione sposobnosti tokom detinjstva mo- gu predstavljati prediktore savesti (Forman et al., 2004). Imitacijom i simulacijom tuĎeg po- našanja i načina na koji drugi izraţavaju emocije, deca otpočinju da internalizuju tuĎa ose- ćanja i iskustva, što je preduslov razvoja empatije. Daljim razvojem i sazrevanjem, osećanje „deljenja emocija sa drugima“ postaje sve više automatsko i više nalik afektivnoj empatiji (Forman et al., 2004). 3.5.5. Pol Prema većini navoda u literaturi, razlike meĎu polovima, kada je u pitanju empatija, predstavljaju odraz različitog načina socijalizacije vezanog za emocionalnost. Istraţivanja ko- ja su se bavila obrascima odgajanja devojčica i dečaka, pokazala su da roditelji i šira socijalna sredina podstiču kod devojčica razvijanje femininih, ekspresivnih osobina kao što su osetljivost na potrebe drugih, saosećanje, blagost, dok se kod dečaka stavlja naglasak na ra- zvijanje maskulinih, instrumentalnih osobina kao što su samopouzdanje, nezavisnost, kompe- titivnost (Karniol et al., 1998). Pokazano je da muškarci češće pomaţu nepoznatim ljudima, dok su ţene spremnije za pomoć "na duge staze", i to pre svega osobama sa kojima su u bliskom odnosu. Osobine kao što su agresivnost i kompetitivnost su poţeljnije kod muškaraca, dok su kod ţenskih osoba poţeljne nega i zabrinutost za druge. Pojačavanju ovih osobina doprinose i očekivanja povezana sa socijalnim ulogama. Dok se kod ţenskih osoba podstiče iskazivanje neţnosti i saosećajnosti u bliskim odnosima, kod muškaraca se podstiču vidovi „javnog“ briţnog ponašanja, npr. heroizam (Jordan et al., 1991). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 25 Ispitujući empatiju kod adolescenata, na uzrastu od 12 do 14 godina, Laferti (Lafferty, 2004, prema Garaigordobil, 2009) beleţi bolje rezultate na merama afektivne empatije kod pripadnica ţenskog pola, dok u merama kognitivne empatije nisu naĎene značajne razlike meĎu polovima. Drugi istraţivači nalaze da devojčice pokazuju značajno više skorove na me- rama kognitivne i afektivne empatije u odnosu na dečake, ali da se ove polne razlike u empa- tijskoj reaktibilnosti smanjuju u adolescenciji (Tobari, 2003, prema Garaigordobil, 2009). 3.5.6. Faktori socijalizacije Barnet (Barnett, 1987) sugeriše da se empatija kod dece javlja u porodičnom okruţenju koje: zadovoljava emocionalne potrebe deteta i obeshrabruje preteranu zabrinutost za samog se- be; podstiče dete da izraţava i doţivljava što veći broj različitih emocija; omogućava detetu da posmatra i ulazi u interakciju sa drugim ljudima koji su emocionalno senzitivni i responsivni. Ključni socijalizacioni modeli u porodici odgovorni za razvoj empatije kod dece sadr- ţani su u roditeljskim stavovima i uverenjima koji kod dece podstiču emocionalnost i empa- tiju (Eisenberg et al., 1991), disciplinskim tehnikama koje roditelji koriste u vaspitanju (Hoffman, 2003) i roditeljskoj emocionalnoj ekspresivnosti i afilijativnom ponašanju (Eisenberg et al., 2001). Sigurna rana afektivna vezanost prethodi zainteresovanosti za druge koja bi, sa druge strane, činila osnove empatije (Eisenberg & Mussen, 1989). Deca kojoj sigurna i briţna veza sa roditeljima zadovoljava emocionalne potrebe manje su preokupirana zadovoljavanjem vla- stitih potreba i senzitivnija na osećanja i potrebe drugih. TakoĎe, toplo i briţno ponašanje ro- ditelja, kao primer osetljivosti prema tuĎim potrebama i emocijama, predstavlja model koji dete moţe da usvoji kao način reagovanja prema drugima u nevolji (Davis, 1996). Empatijska briga se umnogome razlikuje i u zavisnosti od tipa komunikacije izmeĎu ro- ditelja i deteta. Istraţivači (Radke-Yarrow& Zahn-Waxler, 1984) zaključuju da su deca em- patičnija ukoliko im se tokom vaspitanja ukazuje paţnja na posledice izazvane lošim po- našanjem, npr. „vidi kako si je rastuţila”, umesto „baš si nevaljala". Očekuje se da i drugi odnosi u porodici, uključujući i bračni odnos roditelja, utiču na razvoj empatije kod dece, jer predstavljaju modele briţnog odnosa. Iskazana briţnost ili na- silje meĎu supruţnicima moţe uticati na razvoj kognitivne i afektivne empatije ili agresije kod dece. Deca imitiraju ponašanje i interpersonalne stilove drugih osoba, naročito onih koji su značajni u njihovom ţivotu. Ponašanje jednog roditelja, koji se nasilno i bez empatije po- naša prema drugom roditelju, dete moţe usvojiti kao legitimni stil interakcije sa drugima (Ajduković, 2001). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 26 Na razvoj empatije utiču roditeljske tehnike disciplinovanja deteta (Eisenberg, 2001; Hoffman, 2003). Disciplinski postupci se mogu podeliti na metode primene moći (batine, pri- silna izolacija (engl. time-out) i ukidanje privilegija) i metode indukcije. Metode indukcije obuhvataju roditeljska objašnjenja o prihvatljivosti ili neprihvatljivosti odreĎenog ponašanja deteta, aktivan napor roditelja da nauče decu da razmišljaju o potrebama drugih ljudi, kao i ukazivanje detetu na posledice njegovog ponašanja po drugog, a ne po sebe. Hofman (2003) smatra da tehnike indukcije „oslobaĎaju prirodnu sklonost osobe ka empatiji“, utiču na razvoj socijalnih vrednosti i usmerenost osobe ka uvaţavanju drugih ljudi, uz preuzimanje odgovor- nosti za tuĎe dobro i sposobnost uţivljavanja u osećanja drugih. Postoje opravdani razlozi da se smatra da braća/seste podstiču razvoj empatije i proso- cijalnog ponašanja, a zbog relativne sličnosti u odnosima moći njihove uloge se bitno razliku- ju od uloge odraslih (Zahn-Waxler et al., 1982). MeĎusobne interakcije dece stvaraju niz pri- lika za altruistična ponašanja i razvoj empatije, koje se razlikuju od onih do kojih dolazi u interakcijama sa odraslima. Neke od tih situacija su, primera radi, deljenje igračaka, saradnja u kontekstu raznih igara, prilike za pomaganje povreĎenom detetu… TakoĎe, braća i sestre se često nalaze u sličnim situacijama, odnosno ulogama (na primer u odnosu na roditelje), pa kroz te situacije imaju priliku za razvoj solidarnosti i saosećanja. U nekim kulturama u koji- ma se starijoj deci poverava briga za mlaĎu decu, starija deca pokazuju više altruizma. Ukoli- ko je dete nagraĎivano za svoje empatične postupke, ono moţe biti model drugoj deci - po- smatračima (Zahn-Waxler et al., 1982). NaĎeno je da na razvoj empatije kod dece mogu uticati i sporedni odnosi, kao na pri- mer, posedovanje kućnog ljubimca. Poreski je zapazio da je nivo afektivne empatije viši kod dece koja imaju bliţi odnos sa svojim ljubimcem (Poresky,1996). 3.6. Merenja empatije Emocije se retko izraţavaju rečima, a mnogo se češće ispoljavaju drugim znakovima - ton glasa, pokret, izraz lica. Sposobnost korišćenja neverbalnih pokazatelja emocija je po- lazna osnova svake uspešne komunikacije Empatiju prate neverbalni znaci kao što su sa- stavljene obrve, blago otvorena usta i usporena ili ubrzana srčana reakcija - zavisno od emo- cije kojom je izazvana. Postoje različite metode merenja empatije, u zavisnosti od toga da li se meri situaciona ili dispozicionalna empatija. Situaciona empatija se moţe meriti na nekoliko načina: korišće- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 27 njem posebno osmišljenih slika/priča, tzv. vinjeta, koje odraţavaju neko emocionalno stanje glavnog junaka (strah, ljutnja, tuga, sreća); potom se putem iskaza ispitanika, koji je izloţen konkretnoj situaciji, procenjuje u kojoj je meri ispitanikova emocija saglasna ili nesaglasna emociji glavnog junaka; mogu se koristiti i pokazatelji facijalnih, gestualnih i vokalnih in- deksa empatijskih odgovora, kao i niz fizioloških merenja: srčana frekvencija, puls, galvan- ska reakcija koţe, i u novije vreme elektromiografija mišića lica (de Wied et al., 2010). Dispozicionalna empatija se procenjuje pomoću opisa empatijskih reakcija pojedinaca od strane drugih ljudi (primenjuje se za dečiji uzrast) ili pomoću različitih upitnika (kod odra- slih). Upitnici koji imaju najširu primenu su: Hoganova skala empatije (Hogan’s Empathy Scale, HES, Hogan), Mehrabianova i Epštejnova skala za merenje emocionalne empatije (QMEE, Mehrabian & Epstein, 1972) i Dejvisov upitnik Indeks interpersonalne reaktivnosti (IRI, Davis, 1983). Dejvisov upitnik interpersonalne reaktivnosti koristi se u adolescentnoj i adultnoj populaciji, a primenjen je i u našem istraţivanju. U novije vreme, u istraţivačke svrhe, primenjuje se i Toronto upitnik empatije (Toronto empathy Questionnaire, Spreng et al., 2009). 3.7. Empatija i prosocijalno ponašanje Prosocijalno ponašanje je „oblik moralnog postupanja koje uključuje društveno poţeljna ponašanja poput zajedničkih emocija s drugima, pomaganja i saradnje. Budući da se prosoci- jalno ponašanje odnosi na postupke koje društvo smatra poţeljnim, društvo ih podstiče“ (Vasta i sar., 1998). Mnogo istraţivanja dokazuje pozitivnu povezanost empatije sa prosocijalnim i poma- gačkim ponašanjem (Calvo et al., 2001; Eisenberg et al., 1991; Greener, 1999; Guozhen, Li, & Shengnan, 2004; Mestre et al., 2004; Sánchez et al., 2006; Strayer & Roberts, 2004; Thompson, 1995, prema Garaigordobil, 2009) kod dece i adolescenata. Već na uzrastu peto- godišnjaka, Strejerova i Roberts (2004) nalaze da je empatija (merena sa više različitih tehni- ka - zadaci u kontrolisanim laboratorijskim uslovima, izveštaji roditelja, dece, drugova i va- spitača) negativno povezana sa ispoljavanjem besa i agresivnim ponašanjem dece, a potvrĎe- na je pozitivna korelacija empatije i prosocijalnog ponašanja. Empatičniji pojedinci imaju ve- ću sklonost ka altruističnim postupcima, često se dobrovoljno javljaju da pomognu drugima, procenjuju vaţnijim pozitivne društvene vrednosti, postiţu bolje rezultate na merama mo- ralnog rasuĎivanja, afilijativni su i manje agresivni (Strayer & Roberts, 2004). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 28 Hofman (Hoffman, 2003) smatra da osećanje empatijske uznemirenosti stoji u osnovi prosocijalne i altruistične motivacije za pomaganje drugima. Opaţanje da je neko u nevolji, da pati ili doţivljava bol budi empatijsku nelagodnosti u posmatraču, što ga onda motiviše da pruţi pomoć unesrećenom. Empatijska uznemirenost gubi na intenzitetu, odnosno pomagač se oseća bolje nakon pomaganja ţrtvi. MeĎutim, postoje i situacije kada se preterana empa- tičnost doţivljava kao averzivna, što dovodi do zabrinutosti za vlastito stanje, odnosno, per- sonalnog distresa. Hofman govori o »preintenzivnoj empatiji« koju definiše kao nesvestan proces koji se dešava kada posmatračeva empatijska uznemirenost postane do te mere ne- podnošljiva da se transformiše u osećanje lične uznemirenosti, koje osobu moţe potpuno da izbaci iz procesa empatisanja i u odreĎenim slučajevima dovede do sekundarne traumatizaci- je. Ali, kada je osoba u odreĎenom odnosu sa ţrtvom ili je posvećena tom odnosu, preinten- zivna empatijska reakcija moţe dodatno pojačati posmatračevu usmerenost na ţrtvu i njegovu motivaciju da joj pomogne (Hoffman, 2003). Istraţivanja Betsona i saradnika, koja su se bavila odnosom empatije i prosocijalnog ponašanja, pokazala su da je empatija motivacioni činilac različitih altruističkih ponašanja (Batson et al., 1987). Osnovno polazište Betsonovih tvrdnji je da ispitanici koji izveštavaju da kao odgovor na stresnu situaciju druge osobe najpre osećaju nelagodnost deluju situacijski specifično, dok ispitanici koji izveštavaju da preteţno osećaju zabrinutost deluju altruistički, nezavisno od situacijskih ograničenja. Empatijska zabrinutost kao crta ličnosti moţe se izje- dnačiti sa stalnom altruističkom motivacijom, dok se stalno prevladavanje personalnog di- stresa moţe smatrati trajnom egoističkom orijentacijom (Batson et al., 1987). Slika 1. Model altruizma (Batson, 1991). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 29 Rezultati istraţivanja u našoj zemlji (Joksimović, 1994) ukazali su na oblike prosoci- jalnog ponašanja meĎu adolescentima uzrasta od 15 do 17 godina: različite vidove psiho- loško-socijalne pomoći i podrške; pomoć u učenju; pomoć drugovima na času; pomoć u obavljanju nekog posla; pokazivanje ljubaznosti i paţnje; čuvanje i briga o deci; briga o ţivo- tinjama; pomoć bolesniku i materijalna pomoć. Najzastupljeniji oblik prosocijalnog pona- šanja bio je psihološko-socijalna pomoć (saveti i podrška, pokazivanje razumevanja i pru- ţanje utehe) koja se pruţa vršnjacima i članovima porodice. Pokazano je da intenzitet psiho- loško-socijalne pomoći raste sa uzrastom, a najveći porast se primećuje kod ispitanika oba pola na uzrastu od petnaest godina (Joksimović, 1994). Ovaj porast se objašnjava sazreva- njem, tokom kojeg dolazi do boljeg razumevanja psihološkog stanja druge osobe i povećane sposobnosti stavljanja na tuĎe mesto, ali i posledicom suočavanja mladih sa različitim emoci- onalnim problemima vezanim za odnose sa roditeljima, vršnjacima i osobama suprotnog po- la, problemima krize identiteta, vrednosnih orijentacija i ţivotnih stilova (Joksimović, 1994). Na osnovu opservacije prosocijalnog ponašanja mladih (Eisenberg-Berg, Handi; pre- ma Joksimoviću, 1994) izdvojile su se tri osnovne kategorije:  pomaganje se nalazi u osnovi brige o drugima i podrazumeva pruţanje pomoći dru- gima kada su u nevolji ili imaju odreĎene potrebe. Na adolescentnom uzrastu, to znači pruţanje pomoći drugu ili drugarici u učenju, rešavanju zadataka, obavljanju različitih školskih aktivnosti, rešavanju nekog ličnog problema ili ostvarivanju ne- kog cilja;  deljenje se odnosi na davanje tj. pozajmljivanje svojih stvari (školski pribor, uţina i sl.) čime se zadovoljavaju materijalne potrebe druge osobe;  pruţanje podrške i utehe podrazumeva spremnost da se zadovolje emocionalne potrebe drugog (pohvala, bodrenje). 3.8. Empatija i agresija Prema načinu izraţavanja, agresija se moţe podeliti na direktnu i indirektnu, odnosno otvorenu i relacijsku (Björkqvist, 2007). Pod direktnom agresijom se podrazumeva nanošenje štete ili bola na direktan način, „licem u lice“, koristeći se fizičkom silom (npr. udaranje, gu- ranje) ili verbalnim strategijama (vreĎanje, vikanje, zadirkivanje, pogrdne reči). Indirektna agresivnost uključuje socijalno manipulativno ponašanje, u kojem agresor koristi socijalnu strukturu kako bi povredio drugu osobu i to na način da utiče na njenu povezanost s drugima, J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 30 a da pritom nije uključen u direktan napad na tu osobu i da nije ni prepoznat (od strane soci- jalne okoline i ţrtve) kao agresor. Bjorkvist (Björqvist, 2007) smatra da fizička, verbalna i in- direktna agresivnost predstavljaju tri razvojne faze agresivnosti koje slede jedna drugu, a de- limično se preklapaju. Kod mlaĎe dece, zbog nedovoljno razvijenih verbalnih i socijalnih ve- ština, preovladavaju fizički oblici agresije; u školskom uzrastu, sa razvojem verbalnih spo- sobnosti, dečaci i devojčice uočavaju prednost verbalnih strategija koje, u odnosu na fizičke, predstavljaju društveno prihvatljivije ponašanje. Sa razvojem socijalnih veština, pojedinci usvajaju indirektne taktike kojima na posredan način, koristeći druge osobe iz svoje socijalne mreţe, ostvaruju svoje agresivne ciljeve. Kroz adolescenciju i u odraslo doba pojedinci kori- ste i verbalne i indirektne strategije (Björqvist, 2007). Agresivno ponašanje, kao opozitno prosocijalnom, je negativno povezano sa empati- jom, naručito kod muškog pola (Miller & Eisenberg, 1988; Strayer & Roberts, 2004). Ovi na- lazi su potvrĎeni u populaciji adolescenata i odraslih osoba, ali su u istraţivanjima sa mlaĎom decom nekonzistentni (Lovett & Sheffi, 2007). Kognitivno-afektivni model empatije obuhvata nekoliko mehanizama koji bi trebalo da rezultuju smanjenjem agresije i povećanjem prosocijalnog ponašanja kod empatičnih osoba: ra- zvijenu sposobnost da se diskriminišu i označe osećanja drugih ljudi prilikom socijalnih kon- flikata, zreliju kognitivnu sposobnost odgovornu za preuzimanje perspektive druge osobe, koja bi trebalo da dovede do ublaţavanja konflikta i, najzad, afektivnu responzivnost koja ima po- sebnu ulogu u regulaciji agresije (Feschbach & Feschbach, 2009). Agresija, najčešće, podrazu- meva nanošenje povreda koje izazivaju bol i uznemirenost ţrtve. Postoje i tumačenja da ţrtvina uznemirenost kod agresora moţe izazvati bilo simpatiju, bilo personalni distres, pri čemu oba stanja mogu inhibicijski delovati na dalje odigravanje agresije (Feschbach & Feschbach, 2009). Usled saosećanja i boljeg razumevanja tuĎih osećanja i poloţaja druge osobe, empa- tična deca uspešnije rešavaju konflikte, zato što njihovo potpunije kognitivno i emocionalno sagledavanje interpersonalne situacije inhibira agresivno reagovanje (Strayer & Roberts, 2004). Findlej i sar. (Findlay et al., 2006) navode kako su empatična deca socijalno osetljivi- ja, tako da se ponašaju na prosocijalan način, za razliku od manje empatične dece sklone sra- meţljivom ili agresivnom ponašanju. Rezulati jednog istraţivanja (Kaukiainen et al.,1999) ukazuju da je empatija negativno povezana sa svim oblicima agresije (direktna fizička, direktna verbalna i indirektna agresija) kod dece u dobi od deset, dvanaest i četrnaest godina, osim sa indirektnom agresijom u grupi dvanaestogodišnjih devojčica. Smatra se da indirektna agresivnost ne uključuje trenutno po- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 31 smatranje reakcije ţrtve, što je najčešća medijatorska varijabla u izazivanju empatijskog odgovora (Kaukiainen et al.,1999). 3.9. Empatija i poremećaj ponašanja kod dece i adolescenata Teorija obrade socijalne informacije (Circk & Dodge, 1996) pokušava da objasni nasta- nak agresivnosti i ponašanje agresivne dece. Ključni aspekt ove teorije nastanka agresivnosti kod dece je koncept tendencije ka neprijateljskim atribucijama. Naime, deca sa ovakvim ko- gnitivnim stilom ostalu decu, kao i okruţenje uopšte, doţivljavaju kao neprijateljski raspolo- ţene prema sebi, kao napadače. Često drugima u svom okruţenju pripisuju neprijateljske na- mere, što je posebno naglašeno u nedovoljno jasnim i diferenciranim socijalnim situacijama. U ovom modelu nastanka agresivnosti, značajna uloga se pripisuje predhodnim socijalnim iskustvima deteta, kao i kognitivnom modelu iskrivljenih atribucija. Premda teorija obrade socijalne informacije prvenstveno obuhvata kognitivnu obradu i sposobnost socijalne percepcije (dešifrovanje i interpretacija socijalnog signala, mentalna re- prezentacija, izbor cilja i pristupanje reakciji), odnosno kognitivne elemente povezane sa em- patijom, jedna faza obrade socijalnog signala (pristupanje reakciji) sadrţi afekat koji stvara mentalna reprezentacija kodiranog signala, pa je moguće, u ovoj fazi, model obrade socijalne informacije primeniti i na afektivnu empatiju. Istraţivanja koja su se bavila pojavom nasilja meĎu decom (Olweus, 1998) ukazuju da nasilna i agresivna deca pokazuju nedostatak empatije sa ţrtvom i da, u poreĎenju sa drugom decom, češće veruju da ţrtva agresivnog akta ne trpi. Porodične sredine dece koja razviju rane simptome poremećaja ponašanja, karakterisa- ne su oštrim, nedoslednim roditeljstvom (Patterson, 1995) i zlostavljanjem (Luntz & Widom, 1994). U takvim „empatijski siromašnim okruţenjima“ deca se nehotično „treniraju“ da re- aguju nasilnim ponašanjem i agresijom umesto empatijom i prosocijalnim odgovorima. Frick i Vajt (2008) izdvajaju posebnu subgrupu dece sa ranim početkom poremećaja ponašanja i izraţenom interpersonalnom crtom neosetljivost/bezosećajnost (engl. callous/unemotional). Ova interpersonalna crta obuhvata nedostatak empatije, nedostatak krivice i površni/manipula- tivni šarm, a povezuje se sa konceptom dečije i adolescentne psihopatije (Frick, 2012). NaĎeno je da deca sa poremećajem ponašanja i crtom neosetljivost/bezosećajnost imaju veći genetski rizik, specifični neurokognitivni profil, čine teţe antisocijalne prekršaje, sklonija su delinkven- ciji i imaju generalno lošiju prognozu i slabu efikasnost tretmana (Frick & White, 2008). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 32 Sniţen kapacitet za empatiju moţe uticati na razvoj poremećaja ponašanja kod dece i adolescenata na dva načina: 1. mogućim interpretacijama (npr. hostilni stavovi i uverenja o opravdanosti agresije) i emocijama (npr. ljutnja) koje čine agresiju izvesnijom i 2. onemogućenim uspostavljanjem pozitivnih socijalnih veza sa vršnjacima (Robinson & Roberts, 1997). Često citirani rezultati meta analize studija o povezanosti empatije i antisocijalnog/ekster- nalizujućeg ponašanja (Miller & Eisenberg, 1988) ukazali su da je empatija negativno pove- zana sa antisocijalnim i eksternalizujućim ponašanjem. Nalaz je bio naznačeniji u studijama u kojima je empatija merena upitnicima, u poreĎenju sa studijama koje su koristile bihejvioral- ne mere empatije (prezentacije slika/priča, eksperimentalne metode, facijalni/gestualni indeks empatije). Ograničenje ove meta analize proizilazi iz činjenice da, prilikom razmatranja re- zultata, nisu uzete u obzir razlike kognitivne i afektivne empatije, kao i njihova pojedinačna povezanost sa antisocijalnim i eksternalizujućim ponašanjem. Meta analiza studija, novijeg datuma, koje su istraţivale povezanost, isključivo, afe- ktivne empatije i antisocijalnog/eksternalizujućeg ponašanja u kliničkom i forenzičkom uzor- ku adolescenata (Lovett & Sheffield, 2007) nalazi da postoji negativna korelacija izmeĎu afe- ktivne empatije i agresije. Značajnija negativna korelacija naĎena je u studijama u kojima je empatija merena bihejvioralnim metodama u odnosu na studije koje su koristile samoprocene ispitanika. U revijalnom članku Jolifa i Faringtona (2004) identifikovano je 35 studija koje su ispitivale povezanost kognitivne i afektivne empatije sa delinkvencijom/prestupništvom. Sve uključene studije obuhvatale su forenzičku populaciju adolescenata i mlaĎih odraslih osoba, a merenja empatije vršena su korišćenjem standardizovanih upitnika (npr.IRI, HES, QMEE). Suprotno nalazima Loveta i Šefilda (2007), rezultati ove meta analize izveštavaju o postoja- nju negativne korelacije izmeĎu empatije i prestupništva, sa jasnom prediktivnom linijom iz- meĎu niske kognitivne empatije i prestupništva, dok se povezanost afektivne empatije i pre- stupništva pokazala kao zanemarljiva. Delinkventi sa ličnom anamnezom nasilništva i agresi- je bili su značajno manje empatični u odnosu na delinkvente koji nisu ispoljavali agresivnost (Jolliffe & Farrington, 2004). U literaturi se često navode rezultati Elisove studije (1982) u kojoj je uporeĎivana em- patijska reaktibilnost kod delinkvenata (331 ispitanik, starosti od 12 do 18 godina) i adole- scenata kontrolne grupe (64 ispitanika). U grupi delinkvenata zabeleţen je značajan zastoj ili usporen razvoj kognitivne empatije. U kontrolnoj grupi je, pak, utvrĎen značajni porast empatije u periodu adolescencije, koji nije zabeleţen u grupi delinkvenata. U odnosu na pod- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 33 grupe delinkvenata, naĎeno je da najmanju empatiju pokazuju delinkventi sa neurotičnim cr- tama (osećaju napetost i krivicu zbog lošeg ponašanja, depresiju, prisutno je bazično osećanje inferiornosti i loši odnosi sa drugima), zatim slede psihopatske ličnosti (nemaju osećaj krivi- ce, manipulativni su, prkosni, amoralni, nelojalni), dok su pripadnici delinkventnih subkultu- ra (usvajaju vrednosti i ponašanje niţih klasa i manje privilegovanih kultura) pokazali najveći nivo empatije. Nivo empatije je bio značajno niţi kod agresivnih delinkvenata, ali nije bilo značajnih razlika u odnosu na način ispoljavanja agresije (Elis, 1982). MeĎutim, rezultati istraţivanja Buša i sar. (2000) nisu potvrdili postojanje razlika u ko- gnitivnoj empatiji izmeĎu prestupnika i adolescenata kontrolne grupe. Ovo istraţivanje uklju- čilo je grupu maloletnih prestupnika (76 muškog i 33 ţenskog pola), starosti od 12 do 18 go- dina i grupu adolescenata iz opšte populacije (33 muškog i 33 ţenskog pola), starosti 15-19 godina. Pokazalo se da je jedina razlika u empatiji izmeĎu prestupnika i ispitanika kontrolne grupe naĎena u afektivnoj komponenti empatije, odnosno dimenziji Emotivni ton na Ofe- rovom upitniku samoprocene za adolescente (engl. OSS; Offer, Ostrov, Howard). Samo na ovoj dimenziji afektivne empatije prestupnici su imali značajno niţe skorove u odnosu na adolescente kontrolne grupe (Bush et al., 2000). Koen i Strajerova (1996) su, meĎu prvima, ispitivali empatiju kod dece i adolescenata sa kliničkom dijagnozom poremećaj ponašanja. Njihovim istraţivanjem obuhvaćeno je 30 adolescenata sa poremećajem ponašanja, starosti od 14 do 18 godina i 32 adolescenta kon- trolne grupe. Za merenje empatije korišćene su bihejvioralne mere (Test kontinualne empati- je, engl. Empathy Continuum Task, EC; Strayer) i upitnici samoprocene (Bryant's empathy index, Empathic Concern subscale/IRI). Istraţivači su izvestili da je afektivna empatija, me- rena bihejvioralnim metodama, bila značajno niţa kod adolescenata sa poremećajem ponaša- nja u odnosu na kontrolnu grupu i obrnuto proporcionalna antisocijalnim i agresivnim stavo- vima kod svih ispitanika. Na upitnicima empatije, adolescenti sa poremećajem ponašanja su pokazali značajno niţe skorove i na kognitivnim i na afektivnim dimenzijama empatije u odnosu na adolescente kontrolne grupe (Cohen & Stayer, 1996) Pregledni članak de Vid i sar. (2010), izmeĎu ostalog, navodi i rezulate ispitivanja empatije kod dečaka sa poremećajem ponašanja (25 dečaka, preadolescentnog uzrasta, sta- rosti od 8 do 12 godina). U ovom istraţivanju, dečaci sa poremećajem ponašanja pokazali su značajno niţu empatijsku reaktibilnost na averzivne, negativne emocionalne stimuluse (pr- venstveno tugu i strah kod drugih) u poreĎenju sa dečacima kontrolne grupe. MeĎutim, nije bilo razlika u empatijskom odgovoru na pozitivne emocionalne stimuluse (radost, iznenaĎe- nje) izmeĎu ispitivanih grupa. TakoĎe, naĎeno je da dečaci sa poremećajem ponašanja i deča- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Empatija | 34 ci kontrolne grupe pokazuju jednako empatijsko reagovanje prema odreĎenim vrstama emo- cionalnog stimulusa (vinjeta „beba medveda u nevolji“), što ukazuje da i same karakteristike stimulusa mogu biti modulatori empatijske reakcije (de Wied et al., 2010). Ispitujući fiziološke korelate empatije, odreĎene preko frekvencije pulsa i elektromio- grafskog odgovora u mišićima lica (mm.zigomaticus major i mm. corrugator supercili) tokom izlaganja ispitanika stimulusima koji izazivaju empatiju, de Vidova i sar. (2010) nalaze sub- normalne elektromiografske odgovore i manju stopu smanjenja pulsa kod dečaka sa poreme- ćajem ponašanja u odnosu na dečake kontrolne grupe. Subnormalni odgovori su registrovani u slučajevima kada su ispitanici bili izloţeni negativnim emocionalnim stimulusima (tuga, bes kod drugih), dok se mere fizioloških korelata empatije, prilikom izlaganja ispitanika pozi- tivnim emocionalnim stimulusima, nisu razlikovale meĎu grupama. Nedoslednost nalaza istraţivanja o empatijskoj disfunkciji kod dece i adolescenata sa eksternalizacionim ponašanjem moţe biti posledica načina merenja i operacionalizacije empatije (kognitivna ili afektivna) ili heterogenosti u okviru ispitivane grupe. Smatra se da delinkventnost (prestupništvo) nije odgovarajući diskriminator za ovakve studije, jer spada u oblast prava i odraţava različite tipove ponašanja (npr. dete se moţe okarakterisati kao de- linkventno na osnovu malog broja ili manjih prestupa). Stoga je psihosocijalni dijagnostički pojam od veće koristi, nego delinkventnost, kada je u pitanju ispitivanje empatije kod adole- scenata koji ispoljavaju poremećaje u ponašanju. Obzirom na kompleksnost konstrukta empa- tije i heterogenost populacije mladih sa simptomima poremećaja ponašanja, naše istraţivanje je specifično uključilo adolescente sa kliničkom dijagnozom poremećaja ponašanja u cilju ispitivanja karakteristika empatije u ovoj kliničkoj grupi. Roditeljstvo | 35 4. RODITELJSTVO Ideja da roditelji ponašanjem i odnosom prema svojim potomcima odreĎuju njihovo po- našanje i funkcionisanje nije nova. Nalazimo je u pokušaju objašnjenja ponašanja deteta iz perspektive stila roditeljstva, psihološke kontrole i teorije afektivne vezanosti. Porodica je najvaţnija okolina za razvoj deteta. Porodični, a posebno roditeljski uticaji, dolaze u inter- akciju sa detetovim individualnim karakteristikama odreĎenim nasleĎem, modeliraju ih i uče dete ključnim elementima kulture u kojoj je roĎeno, brojnim znanjima i veštinama, meĎu ko- jima i onim socijalnim, ali isto tako mogu doprineti i razvoju psiholoških, posebno emoci- onalnih problema kod dece i problema u ponašanju (Meunier et al., 2011). Sam termin roditeljstvo je, u rečnicima sa naših prostora, definisan kao „osobina onoga koji je roditelj“ ili „osećanje roditelja prema detetu, stanje čoveka roditelja“ (Kapor-Stanulo- vić, 1989, prema Opsenica Kostić, 2012). U razvojno-psihološkoj literaturi roditeljstvo je konceptualizovano na različite načine, što vodi i različitim načinima proučavanja. Najbrojniji su istraţivači fokusirani na stilove roditeljstva (Baumrind, 1971; Maccoby & Martin, 1983; prema Opsenica Kostić, 2012) ili na tipove odgajanja, koji su bazirani na različitim kombina- cijama toplo-responsivnog/grubo-neresponsivnog i zahtevnog/nezahtevnog ponašanja rodi- telja. Drugi istraţivači su odredili roditeljstvo u terminima kognitivnih procesa, kakvi su sta- vovi prema odgajanju dece (Holden & Edwards, 1989, prema Opsenica Kostić, 2012), uve- renja (Bugental & Johnston, 2000; prema Opsenica Kostić, 2012) i ciljevi (prema Opsenica Kostić, 2012). Postoje i istraţivači koji ispituju specifična roditeljska ponašanja u različitim konstekstima, gde mere ponašanja mogu biti opservacione ili samoopisi roditelja o sopstve- nom ponašanju unutar odreĎenog domena odgajanja deteta (Eisenberg et al., 2005; Smetana et al., 2006, prema Opsenica Kostić, 2012). Uprkos različitim teorijskim i metodološkim pristupima, kao i brojnim činiocima koji utiču na roditeljstvo, istraţivanja ukazuju na značajnu stabilnost individualnih razlika u pona- šanju roditelja prema deci i upućuju na postojanje dve temeljne dimenzije roditeljskog pona- šanja u svim razvojnim fazama: emocionalnost i kontrola (Maccoby & Martin, 1983; Darling & Steinberg, 1993; Cummings et al., 2000). Emocionalnost se odnosi na emocije koje roditelj doţivljava i pokazuje u odnosu sa de- tetom. Emocionalnost je dimenzija koja se još naziva i podrška, toplina, osetljivost, prihvata- nje; na jednom kraju ove dimenzije nalazi se emocionalna toplina i prihvatanje deteta, a na J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 36 drugom kraju hladnoća, odbacivanje i neprijateljstvo prema detetu. Emocionalno topli rodi- telji prihvataju svoju decu, pruţaju im podršku, razumevanje, brigu i paţnju, prijateljski su raspoloţeni prema deci, nastoje da sagledaju stvari iz dečije perspektive i uvaţavaju osećanja deteta, a od tehnika disciplinovanja koriste induktivne metode. Emocionalno hladni roditelji zanemaruju svoju decu, odbacuju ih, neprijateljski su raspoloţeni prema njima, i, generalno, pokazuju malo pozitivnih emocija u odnosu sa decom. Istraţivanja sprovedena u različitim kulturama (Rohner & Britner, 2002) pokazuju da deca imaju snaţnu potrebu za roditeljskom ljubavlju i podrškom i da se zahvaljujući njoj, u odraslom dobu, razvijaju sposobnosti ne- ophodne za psihosocijalno blagostanje: odsustvo psihosomatskih tegoba, dobra komunikacija sa socijalnim okruţenjem, prilagoĎavanje situaciji, fleksibilnost, radna motivisanost, emo- tivno zadovoljstvo, ţivotna sreća. Dimenzija kontrole se odnosi na postupke koje roditelji koriste da bi uticali na ponaša- nje deteta i modifikovali ga. Ova dimenzija je bipolarna, pa se na jednom kraju nalaze rodi- telji čija je kontrola nad detetovim ponašanjem čvrsta, a na drugom kraju su roditelji koji sla- bo kontrolišu ponašanje deteta. Integracijom dosadašnjih istraţivanja, ukazano je na pet aspe- kata roditeljske bihevioralne kontrole: roditeljsko znanje/informisanost, roditeljska očekiva- nja (pravila i aspiracije deteta), roditeljski nadzor (nadgledanje i praćenje deteta), roditeljska disciplina (nagraĎivanje i kaţnjavanje deteta s obzirom na očekivanja) i sveobuhvatna rodi- teljska kontrola (Shek, 2006). Unutar dimenzije kontrole razlikuju se dve vrste: psihološka i bihejvioralna kontrola (Darling & Steinberg, 1993; Cummings et al., 2000). Istraţivanja ukazuju da je bihejvioralna kontrola pozitivan oblik roditeljske kontrole, za razliku od psihološke kontrole. Primenom psihološke kontrole roditelji pokušavaju da kontrolišu dečiji psihološki svet i pri tome prime- njuju niz postupaka koji ne pogoduju razvoju detetove psihološke nezavisnosti, samostalnosti i individualizacije. Primenom bihejvioralne kontrole roditelji nastoje da regulišu detetovo po- našanje, pogotovu nepoţeljne oblike ponašanja, putem postavljanja pravila ponašanja i nad- ziranjem ponašanja deteta. Ako roditeljska kontrola uključuje toplinu i brigu onda, uglavnom, ima pozitivne ishode na dečiji razvoj i prilagoĎavanje, tj. bihevioralna kontrola koja uključuje nenametljiv nadzor dečijeg slobodnog vremena i društva predstavlja pozitivne roditeljske po- stupke. Roditeljska kontrola se menja u funkciji detetovog uzrasta. Na ulasku u adolescenciju poţeljna je bolja kontrola, obzirom da je tada adolescent izloţen većem broju spoljašnjih uti- caja. Što je adolescent stariji, roditeljska kontrola bi trebalo da bude slabija, jer sa porastom kognitivnih kapaciteta adolescent bolje anticipira koje aktivnosti i koji vršnjaci su za njega J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 37 poţeljni. U adolescenciji se delotvorna roditeljska kontrola postiţe razgovorom i raspravom sa adolescentom. Adolescent sve više preuzima kontrolu nad svojim ponašanjem i dobrovoljno izveštava roditelje o svojim aktivnostima (Riley & Steinberg, 2004). Novija istraţivanja modela roditeljstva u razdoblju adolescencije (Riley & Steinberg, 2004) upućuju na aktivnu ulogu samog adolescenta u procesu socijalizacije, pa se naglasak sa direktnih kontrolišućih strategija roditeljstva prebacuje na vaţnost komunikacije, samootkri- vanja i poverenja u odnosu adolescent-roditelj. Adolescenti, a ne samo roditelji, imaju veliku ulogu u stvaranju demokratske porodične klime, što podrazumeva učestvovanje adolescenta u donošenju porodičnih odluka (Persson et al., 2004). Kao najznačajniji prediktori demokratske klime pokazali su se roditeljska toplina, adekvatan odgovor na signale deteta, roditeljsko po- verenje i otvorenost adolescenta za komunikaciju. Konstrukti pozitivne i otvorene komunika- cije na relaciji adolescent-roditelj u bliskoj su vezi sa konceptima poverenja i samootkrivanja, uz poštovanje aktivne uloge adolescenta i dvosmernosti socijalizacionog procesa (Persson et al., 2004). Tabela 3. Razvojne promene u efikasnoj roditeljskoj kontroli dece (Riley & Steinberg, 2004) Rano detinjstvo Srednje detinjstvo Adolescencija Direktna kontrola deteta Pravila ponašanja. Nadzor iz daljine. Povećava se samostalnost i samoregulacija. UsklaĎivanje aktivnosti sa roditeljem. Dobrovoljno samootkrivanje deteta roditeljima. Roditelj strukturiše okolinu Roditelj sve više nadzire dete kroz razgovor. Dete veţba samoregulaciju uz podršku roditelja. Aktivnosti roditelja i deteta su sinhronizovane Objašnjavanje razloga za odreĎena pravila dovodi do internalizacije roditeljskih vrednosti kod deteta. Adolescent preuzima kontrolu nad svojim svakodnevnim ponašanjem. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 38 4.1. Model roditeljskog prihvatanja / odbacivanja O posledicama različitog odnosa roditelja i dece govori i Teorija roditeljskog prihvata- nja/odbacivanja (engl. Parental Aceptance-Rejection Theory, PART), autora Ronalda Ronera (Rohner et al., 2009). PART je teorija socijalizacije koja pokušava da predvidi i objasni glavne uzroke, posledice i druge korelate interpersonalnog, posebno roditeljskog, prihvatanja i odbacivanja kros-kulturalno. PART teorija obuhvata tri subteorije koje se meĎusobno pre- pliću: subteoriju ličnosti (engl. Personality Subtheory) koja istraţuje i predviĎa načine na ko- je roditeljsko prihvatanje i odbacivanje utiče na bihejvioralni, kognitivni i emocionalni razvoj deteta i na funkcionisanje pojedinca u odraslom dobu; subteoriju preovladavanja (engl. Coping Subtheory) koja istraţuje i utvrĎuje razloge zbog kojih se neka deca uspešnije nose sa štetnim uticajima roditeljskog odbacivanja i emocionalne zloupotrebe; i subteoriju sociokulturalnih sistema (engl. Sociocultural Systems Subtheory) koja pokušava da, iz socijalno-kulturološke perspektive, objasni zašto su neki roditelji topli i vole svoju decu, a drugi su hladni, zanema- rujući, agresivni i postoje li društva koja podstiču roditeljsko prihvatanje ili odbacivanje. Teorija roditeljskog prihvatanja/odbacivanja ističe bipolarnu dimenziju roditeljskog po- našanja, koju Roner označava kao roditeljsko prihvatanje/odbacivanje, i smatra da se na osno- vu ove dimenzije roditeljskog ponašanja mogu predvideti razvojni ishodi deteta, nezavisno od pola deteta/roditelja, kulturalnih, rasnih i socioekonomskih razlika (Rohner et al., 2009). Konceptualno, roditeljsko prihvatanje i odbacivanje zajedno formiraju Toplinu kao di- menziju roditeljstva. Ovo je dimenzija, odnosno kontunuum, na kojem svaka osoba moţe biti smeštena, jer je svako u detinjstvu doţiveo manje ili više ljubavi od strane svojih roditelja. Dimenzija topline se odnosi na kvalitet emocionalne veze roditelja i deteta, kao i na fizička, verbalna i simbolička ponašanja koja roditelji koriste da izraze svoja osećanja. Na jednom kraju kontinuuma je roditeljsko prihvatanje, koje se odnosi na toplinu, naklonost, brigu, po- dršku, ili jednostavno - ljubav, koju dete moţe da oseti u odnosu sa svojim roditeljem. Drugi kraj kontunuuma obeleţen je roditeljskim odbacivanjem, koje se odnosi na odsustvo ili zna- čajan nedostatak emocija i ponašanja sa suprotnog kraja dimenzije, kao i na prisustvo različi- tih ponašanja i/ili osećanja koja mogu da povrede dete. Brojna kros-kulturalna istraţivanja ukazuju da roditeljsko odbacivanje moţe da bude opaţeno kao bilo koja kombinacija četiri osnovna izraza odbacivanja: emocionalna hladnoća, neprijateljstvo i agresija, indiferentnost i zanemarivanje i nediferencirano odbacivanje deteta (Rohner et al., 2009). Nediferencirano odbacivanje odnosi se na uverenje deteta da njegovim roditeljima nije stalo do njega i/ili da ga ne vole, iako nema jasnih bihejvioralnih indikatora da su roditelji zaista zanemarujući, hla- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 39 dni ili agresivni prema detetu. Model osnovnog roditeljskog koncepta u okviru Ronerove te- orije roditeljskog prihvatanja/odbacivanja, moţe se prikazati šematski (Tabela 4). Tabela 4. Emocionalna toplina kao dimenzija roditeljstva (adaptirano prema Rohner et al., 2009) Emocionalna toplina Roditeljsko prihvatanje Toplina / emotivnost Fizička  poljubac  zagrljaj  milovanje itd. Verbalna  pohvala,  kompliment  govoriti lepe reči detetu ili o detetu Roditeljsko odbacivanje Hladnoća / bez emocija Fizička  nedostatak poljubaca, zagrljaja, milovanja i sl. Verbalna  nedostatak pohvala i komplimenata  ne govore se lepe stvari detetu ili o detetu Neprijateljstvo / agresija Fizička  udaranje  guranje  štipanje  grebanje Verbalna  psovanje  sarkazam  omalovaţavanje  pričanje nepromšljenih, okrutnih stvari detetu ili o detetu Indiferentnost/ zanemarivanje Fizička  fizička i psihološka nedostupnost roditelja;  neobraćanje paţnje na potrebe deteta Nediferencirano odbacivanje Verbalna  dete se oseća nevoljenim, necenjenim, ne oseća da neko brine za njega Roditeljsko prihvatanje i odbacivanje odnosi se na emocionalnu i afektivnu vezu izme- Ďu roditelja i dece i ne treba ga poistovetiti sa dimenzijama roditeljskog ponašanja, kao što su popustljivost (autonomija) i strogost (kontrola ponašanja). MeĎutim, samo znanje o tome da J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 40 je dete prihvaćeno daje malo informacija o popustljivosti ili strogosti roditelja. Strogi roditelji mogu prihvatati ili mogu odbacivati svoju decu, a popustljivi roditelji mogu jednako da vari- raju u svojoj toplini ili ljubavi. Iako su u literaturi mogu naći prigovori Ronerovim dimenzija- ma roditeljstva da ne razjašnjavaju da li su «za povoljne ishode odgajanje dece potrebne gra- nice, kontrola i struktura roditeljskog sistema», Roner objašnjava da dimenzija kontrole nije nezavisna od dimenzije prihvatanja/odbacivanja deteta «ekstremna kontrola je izraz nepove- renja, a ekstremna permisivnost izraz nebrige za dete». Sledi, da samo topla emocionalna kli- ma izmeĎu roditelja i dece omogućava internalizovanu kontrolu deteta putem usvajanja za- hteva i normi ponašanja. Roner je konstruisao upitnik za merenje roditeljskog prihvatanja/odbacivanja (engl. PARQ) gde: 1. roditelji odgovaraju na pitanja koja su bazirana na njihovoj percepciji o tome na koji način se ponašaju prema svom detetu; 2. odrasli, prema svom sećanju, odgovaraju na pitanja kako su se njihovi roditelji pona- šali prema njima u dobi izmeĎu sedam i dvanaest godina i 3. dete odgovara na pitanja na koji se način njihovi roditelji ponašaju prema njemu. U sve tri verzije upitnika meri se roditeljsko ponašanje na četiri skale: 1. percipirana toplina i ljubav; 2. percipirana hostilnost i agresivnost; 3. percipirana indiferentnost i zanemarivanje; 4. percipirano nediferencirano odbacivanje. Roditeljsko prihvatanje/odbacivanje deteta se moţe posmatrati iz dve perspektive: kao subjektivni doţivljaj deteta ili subjektivni izveštaj roditelja (fenomenološka perspektiva) i kao mera koju donosi spoljašnji posmatrač (bihejvioralna perspektiva). U većini slučajeva, obe perspektive roditeljskog prihvatanja/odbacivanja vode sličnim zaključcima, ali je moguće da se dete oseća odbačeno, uprkos tome što spoljašnji posmatrač ne primećuje jasne i objektivne indikatore roditeljske agresivnosti ili zanemarivanja. Isto tako, spoljašnji posmatrač moţe otkriti veliki stepen agresivnosti roditelja, ali da dete ne percipira da je ova agresivnost usme- rena prema njemu i da se, prema tome, ne oseća odbačenim. Istraţivanja u okviru PART te- orije sugerišu da, kada su ovi zaključci protivrečni, generalno treba verovati informacijama dobijenim iz fenomenološke perspektive, odnosno doţivljaju deteta (Rohner et al, 2009). Po- kazalo se da detetova percepcija interakcija u porodici često nije značajno povezana s izvešta- jima roditelja, pa čak ni sa izveštajima spoljašnjih posmatrača, ali je najbolji prediktor men- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 41 talnih problema koji mogu nastati iz poremećenih porodičnih odnosa. Zato se ističe da rodi- teljsko odacivanje nije specifičan set postupaka, već doţivljaj koji dete ima (Kagan, 1978; prema Rohner et al., 2009). Naglasak na subjektivnoj percepciji roditeljskog ponašanja je vaţna karakteristika svih istraţivanja roditeljskog prihvatanja/odbacivanja. Ključni koncepti percipiranog prihvatanja i odbacivanja su definisani u terminima interpretacija dece i odraslih roditeljskog ponašanja koje su iskusili. Ovo omogućava osobama da iznesu interpretacije roditeljskog ponašanja kroz sopstvene individualne, ali i kulturološke filtere, čime se izbegava mogućnost pogrešne interpretacije značenja ponašanja roditelja. TakoĎe, treba naglasiti da se pod terminom rodi- telj u PART teoriji (i uopšte u diskusijama o roditeljskom ponašanju) podrazumeva (bilo ko- ja) osoba koja ima relativno trajan odgajateljski odnos sa detetom, odnosno osoba koja je od- govorna za to dete. To mogu biti biološki roditelji ili usvojitelji, starija braća i sestre, babe i dede, ili osobe koje nisu ni u kakvom srodstvu sa detetom, ali ga odgajaju (npr. vaspitač u ustanovi u kojoj dete boravi). Roner je razvio značajno veliku mreţu internacionalnih istraţivanja roditeljskog pri- hvatanja/odbacivanja u okviru Internacionalnog društva za interpersonalno prihvatanje i odba- civanje (engl. International Society for Interpersonal Acceptance and Rejection (wwwisipar.org) sa više od šestdeset studija u 60 nacija, kao i u svakoj većoj etičkoj grupi u Americi. 4.2. Model afektivne vezanosti Bolbi, osnivač teorije afektivne vezanosti (engl. Attachment theory), definiše privrţe- nost kao afektivnu vezu koju karakteriše tendencija traţenja i odrţavanja bliskosti sa odreĎe- nim objektom privrţenosti, posebno u stresnim situacijama. Potreba za kontaktom je pri- marna ljudska potreba i u toku prve dve godine ţivota dete postepeno razvija odnos afektiv- nog vezivanja sa primarnim starateljem, obično majkom (Bowlby, 1982). Bolbi je uočio indi- vidualne razlike u sistemu afektivnog funkcionisanja i smatrao je da samo interakcija sa sta- rateljima (majkama) koji su senzitivni za detetove potrebe omogućava formiranje obrazaca sigurne afektivne vezanosti. Rana iskustva deteta sa majkom i uspostavljena afektivna veza značajne su za celokupni detetov dalji razvoj. Dete interiorizuje iskustva dobijena u interakci- ji sa majkom i na osnovu ovih iskustava pravi »unutrašnje radne modele« koji sadrţe lična uverenja, očekivanja, stavove i emocije prema sebi i značajnim drugima (Bowlby, 1982). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 42 Sigurna afektivna vezanost razvija se u odnosu sa responsivnim starateljima, najčešće majkama, koji uvremenjeno i adekvatno reaguju na signale deteta. Sigurno afektivno vezana deca formiraju model sebe kao bića vrednih ljubavi i paţnje i model značajnih drugih kao po- uzdanih osoba u koje se moţe imati poverenje. Odbacujuće afektivno vezana deca, štiteći se od daljih razočarenja, diţu barijeru izmeĎu sebe i drugih, stvarajući odbrambeno pozitivnu sliku o sebi, a negativnu sliku o drugima, kao osobama koje im nisu naklonjene. Ambiva- lentno afektivno vezana deca, u skladu sa emocionalnim ulaganjem u druge, imaju pozitivan model drugih, dok je slika o sebi negativna (Ainsworth et al., 1978). Teorija afektivnog vezivanja prepoznaje toplo, senzitivno, fleksibilno okruţenje kao optimalno za razvoj sigurne afektivne vezanosti. U osnovi formiranja sigurnog tipa afektivne vezanosti nalazi se responsivnost majke, odnosno roditelja ili staratelja. Dete moţe biti privr- ţeno i drugim osobama (otac, baka itd), a kasnije i prijateljima, ljubavnim partnerima i osta- lim značajnim osobama. Jednom stvoreni tip privrţenosti formiran u detinjstvu funkcioniše i odreĎuje kvalitet odnosa u adolescenciji i odraslom dobu. Mada su neka istraţivanja ukazala da sama senzitivnost majke ne pokazuje izraţenu po- vezanost sa sigurnošću afektivne vezanosti deteta, većina istraţivanja i metaanalitičke studije ukazuju na pravilnost da, iako nije jedini faktor sigurnosti afektivne vezanosti, senzitivnost okruţenja predstavlja njen najznačajniji preduslov (Stevenson-Hindle & Shouldice, 1995; de Wolf & van Ijzendoorn, 1997; Belsky, 1999, prema Mihić i sar., 2007). U istraţivanjima či- nioca kvaliteta afektivne vezanosti na adolescentnom uzrastu nailazi se na podatke koji govo- re o velikom značaju interakcije sa roditeljima, procenjenih karakteristika roditeljskog pona- šanja i kvaliteta porodičnih odnosa. Adolescenti na različite načine ispoljavaju bliskost sa fi- gurama afektivne vezanosti. U periodu adolescencije, bliskost sa roditeljima se dominantno ispoljava kroz komunikaciju i verbalno izraţavanje osećanja, a manje kroz fizičku bliskost. Podaci upućuju da su neki od činioca razvoja sigurne afektivne vezanosti na ovom uzrastu, podrţavajući, topli odnosi sa roditeljima, adekvatni nivo nadzora deteta, kao i visok nivo autonomije adolescenata u donošenju odluka i stavovima (Allen & Land, 1999; Liddle & Schwartz, 2002; Buist et al., 2002; Karavasilis et al., 2003, prema Mihić i sar., 2007). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 43 4.3. Sliĉnosti i razlike modela roditeljstva Najveći broj dostupnih istraţivanja o roditeljstvu baziran je na teoretskom modelu afe- ktivne vezanosti i PART teoriji. Ono što je zajedničko PART teoriji i teoriji afektivne veza- nosti je činjenica da obe izvode svoje tvrdnje sagledavajući ih iz evolucione pespektive. PART teorija tvrdi da ljudska bića imaju filogenetsku potrebu, „ţudnju“ za pozitivnom reakcijom od ljudi koji su im bitni (attacment figura ili značajan drugi). Ova potreba za emo- cionalnom reakcijom uključuje emocionalnu potrebu za brigom i podrškom. TakoĎe, prema PART subteoriji ličnosti, ljudska bića su razvila sklonost da reaguju na odreĎene načine kada ta potreba nije zadovoljena. Teorija afektivne vezanosti tvrdi da ljudska bića imaju biološki zasnovanu sklonost da razviju dugotrajne emocionalne veze sa figurom vezivanja (majkom ili drugom bliskom oso- bom), a dečiji subjektivni osećaj za sigurnošću zavistan je od kvaliteta veze sa figurom sigur- nosti. Prema teoriji afektivne vezanosti, emocionalna sigurnost dece nalazi se u vezi sa rodi- teljem koji pokazuje senzibilitet, brigu i dostupnost. Jedan od najćešćih izvora anksioznosti je neizvesnost o psihološkoj dostupnosti figure vezivanja (Hughes et al., 2005, prema Rodić, 2011). Kad deca ne dobiju pozitivan odgovor, javljaju se emocionalne reakcije koje su vidljive u obe teorije (nesigurnost, anksioznost, bes, hostilnost, emocionalna zavisnost). Bilo koja situacija koja dovodi do toga da se dete oseća ugroţeno (anksiozno, nesigur- no, bojaţljivo, uplašeno), u kontekstu teorije afektivne vezanosti, nateraće dete da traţi blizi- nu bliske osobe, kao jedan od načina prevazilaţenja nesigurnosti. Ove vrste ponašanja nazi- vaju se „attachment ponašanja“ (Huges et al., 2005, prema Rodić 2011). Ista ta ponašanja po- stoje i u PART teorijskom konceptu zavisnosti, a ogledaju se u bilo kom ponašanju gde deca traţe emocionalnu podršku, brigu, udobnost, odobravanje i ostale forme pozitivnih reakcija od strane roditelja ili drugih značajnih figura. U PART teoriji ovakva ponašanja otkrivaju de- čiju potrebu za pozitivnom reakcijom od drugih (roditelja). Reakcije odbačene dece, kod kojih se ispoljava odbrambena nezavisnost, kao što je definisano u subteoriji ličnosti PART teorije, paralelne su ambivalentnom i odbacujućem po- našanju vezivanja. Smatra se da je odbacujuće ili ambivalentno ponašanje dece, u suštini, adaptacija koja predstavlja strategiju za minimalizaciju daljeg roditeljskog udaljavanja (Hugnes et al., 2005, prema Rodić, 2011). Razlike izmeĎu navedenih teorija ogledaju se u činjenici da se teorija afektivnog vezi- vanja fokusira na rani uzrast, dok se PART teorija bavi decom školskog uzrasta, adolescenti- ma i odraslima. Teorija afektivnog vezivanja se fokusira na formu dečijeg emocionalnog po- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 44 našanja, dok se PART teorija više fokusira na kvalitet roditeljske brige, odnosno, na rodi- teljsko prihvatanje ili odbacivanje deteta TakoĎe, PART teorija se bazira na subjektivnoj per- cepciji, iskustvima ili iskazima ispitanika, dok se u teoriji afektivnog vezivanja istraţivanja oslanjaju na labaratorijska merenja (situacija sa strancem, bihejvioralne mere). Pored navedenih, postoje i mnogi drugi modeli roditeljstva čije bi razjašnjenje daleko prevazišlo obim ovog rada. MeĎutim, ono što je uočljivo kod gotovo svih modela je sličnost utvrĎenih dimenzija: roditeljske emocionalnosti i roditeljske kontrole. 4.4. Roditeljstvo i poremećaj ponašanja Brojna istraţivanja ukazuju na tri specifična faktora vezana za roditeljstvo koji doprino- se razvoju poremećaja ponašanja: grubo i nedosledno disciplinovanje, slaba roditeljska kon- trola i supervizija, kao i nizak nivo pozitivnog angaţovanja roditelja i roditeljsko odbacivanje (Bierman & Smoot, 1991; Wasserman et al.,1996; Dodge et al., 1994; Frick et al., 1992; Strassberg et al., 1994, prema Eremsoy, 2009). Velika meta analiza studija o povezanosti disfunkcionalnog roditeljstva i poremećaja ponašanja dece (Loeber & Stouthamer-Loeber, 1986) izdvaja snaţnu prediktorsku moć dva modela disfunkcionalnog roditeljstva za razvoj poremećaja ponašanja: nizak nivo pozitivnog angaţovanja roditelja i slabu roditeljsku kontrolu i superviziju. Pozitivno angaţovanje roditelja obuhvata nekoliko veština, kao što su: pohvaljivanje dece za poţeljno ponašanje, obezbeĎivanje jasnih smernica, sugestija i saveta za postizanje prosocijalnih ciljeva i ponašanja; korišćenje pozitivnih podsticaja za povećanje motivacije de- ce za obavljanje postavljenih zadataka; pruţanje sugestija i izbora, umesto naredbi koje treba da kontrolišu dete, kao i naklono odgovaranje na samoinicijativna ponašanja deteta. Nizak ni- vo pozitivnog angaţovanja roditelja, izraţen kroz roditeljsko neprihvatanje, intruzivnu kon- trolu ili stavove odbacivanja deteta, značajno je povezan sa razvojem nasilnog ponašanja de- ce (Rothbaum & Weisz, 1994). TakoĎe, roditelji dece koja imaju probleme ponašanja, često nisu upoznati gde, kako i sa kim njihovo dete provodi vreme (Loeber & Stouthamer-Loeber, 1986). Nedostatak ili nedoslednost roditeljske kontrole predstavlja snaţan prediktor malole- tničke delinkvencije (Wasserman et al., 1996). Često citirana teorija „koersivnih“ (prisilnih) porodičnih procesa (Patterson, 1995) po- stulira da su roditelji dece sa poremećajem ponašanja nedosledni u sprovoĎenju vaspitivnih stavova; pravila ponašanja i zahtevi u odnosu na decu su im nejasna; skloniji su da reaguju na J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 45 osnovu trenutnog raspoloţenja, a ne u odnosu na trenutno ponašanje deteta; lošija im je kon- trola dečijih aktivnosti i ne potkrepljuju prosocijalno ponašanje dece. Negativno potkrepljenje dečijeg koersivnog ponašanja postoji onda kada roditelji postave zahtev detetu, dete odbije da ga izvrši ili ga ignoriše, a roditelji ne istraju do kraja u svom zahtevu. Detetovo odbijanje da se povinuje roditeljskom zahtevu je često averzivno, agresivno ili pretilačko, a sve u cilju da se roditelj zaplaši i odustane od zahteva. Kada je roditeljski zahtev uspešno izbegnut, dete uči da je agresivno ponašanje dobitna strategija u sopstvenom domu. Kasnije se ovo ponašanje generalizuje i na okruţenje izvan porodice (npr. školska sredina), i biva praćeno svaĎama, maltretiranjem drugih i fizičkom agresijom. Dečija agresija se posebno osnaţuje kada stresi- rani ili frustrirani roditelji slede obrasce neefektivnog disciplinovanja sa epizodama eksplo- zivnog i grubog ponašanja usmerenog prema detetu. Grube i nekonzistentne roditeljske vešti- ne disiplinovanja i porodični procesi objašnjavaju 30% do 52% varijanse u razvoju agre- sivnog i antisocijalnog ponašanja (Patterson, 1995). Uspešne roditeljske veštine često se dovode u vezu sa responzivnošću roditelja. Rodi- teljska responzivnost je sposobnost roditelja da prepoznaju i odgovore na potrebe deteta, da budu briţni i odgovorni prema svojoj deci. Koncept responzivnosti uključuje kako brigu o de- tetu (roditeljska toplina), tako i aspekte kontrole (postavljanje ograničenja). Responzivnost podrazumeva fizičku i emocionalnu dostupnost roditelja deci, koja se reflektuje kroz poka- zivanje interesovanja za svakodnevne aktivnosti deteta, obezbeĎivanje adekvatne brige, po- drške i supervizije uz korišćenje doslednih i opravdanih metoda disciplinovanja. Ovaj model roditeljstva istovremeno obuhvata autoritativno roditeljstvo, roditeljsko odobravanje i rodi- teljsku toplinu (Rothbraum & Weisz, 1994). Rotbaum i Vajs (Rothbaum & Weisz, 1994) daju pregled 47 studija, izvedenih od 1945. do 1992. godine, koje su se bavile ispitivanjem povezanosti roditeljskog ponašanja, posebno emocionalnog odnosa roditelja prema deci i eksternalizacionog ponašanja dece. I pored razli- čitog dizajna uključenih studija (eksperimentalne, longitudinalne) i načina merenja varijabli (samoupitnici, intervju, direktna opservacija), rezultati ove meta analize su ukazali na značaj- nu povezanost roditeljskog odbacivanja i eksternalizacionih problema kod dece. Ova poveza- nost se odrţavala i u drugim istraţivanjima u kojima su kontrolisane različite varijable - kva- litet koroditeljske relacije, jednoroditeljske porodice, obrazovanje i zapošljenje roditelja, so- cioekonomski status porodice, rasna i etnička pripadnost, pol i godine ispitanika (Rohner & Britner, 2002). Roditeljsko prihvatanje ili odbacivanje deteta je delimično ili potpuno posre- dovalo odnos izmeĎu averzivnih strukturnih porodičnih varijabli i ponašajnih problema dece. NaĎeno je da averzivne strukturalne porodične varijable (odsustvo oca, razvod roditelja, broj- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 46 nost porodice, nezazaposlenost roditelja, nizak socijalnoekonomski status) pozitivno korelira- ju sa poremećajem ponašanja dece, pri čemu je roditeljsko odbacivanje deteta značajni medi- jator ove povezanosti (Cernkovich & Giordano, 1987; Von Voorhis et al., 1988, prema Rohner & Britner, 2002). Istraţivanja Murisa i sar. (2003) i Faubera i sar. (1990) nalaze da je percipirana niska roditeljska toplina i percipirano roditeljsko odbacivanje povezano sa visokim nivoom ekster- nalizacionih i internalizacionih simptoma kod adolescenata. U odnosu na povezanost do- ţivljenog roditeljskog odbacivanja i nivoa ispoljene agresije adolescenata, istraţivanja (Muris et al., 2004) nalaze da visoki nivoi ispoljene agresije pozitivno korelišu sa percipiranim rodi- teljskim odbacivanjem. Studija Vasermana i sar. (1996) nalazi da je niska emocionalnost i to- plina majke prediktor eksternalizacionih problema dece. Pored toga, ukazano je da nedostatak emocionalne topline i pozitivnog angaţovanja majke predviĎa probleme u ponašanju dece ne- zavisno od negativnih disciplinskih postupaka i strogog kaţnjavanja. Oštra disciplina i do- ţivljaj majčinog odbacivanja deluju kao dva značajna, ali nezavisna prediktora problema po- našanja dece (Petit & Bates,1989). Neki istraţivači (Ruchkin et al., 1999, prema Opsenica-Kostić, 2012) bavili su se ispiti- vanjem povezanosti percipiranog roditeljskog ponašanja i strategija prevladavanja kod delin- kvenata (starosti od 14 do 18 godina) i adolescenata kontrolne grupe. U obe grupe ispitanika, roditeljska toplina bila je povezana sa većim traţenjem podrške i rešavanjem konkretnog pro- blema; dok je roditeljsko odbacivanje pozitivno korelisalo sa korišćenjem različitih izbegava- jućih strategija prevladavanja, posebno u grupi delinkvenata. Proučavajući uticaj fizičkog kaţnjavanja na psihološko funkcionisanje dece, uz posre- dujuću varijablu detetove percepcije koliko je prihvaćeno ili odbačeno od roditelja, Roner i sar. (1991) nalaze da je doţivljena roditeljska toplina, ljubav i prihvatanje značajnije poveza- na sa psihološkim funkcionisanjem dece u odnosu na fizičko kaţnjavanje. U drugom istra- ţivanju, autori nalaze da je fizičko kaţnjavanje bilo povezano sa psihološkim problemima de- ce, uzrasta od 8 do 18 godina, samo kada je bilo doţivljeno kao oblik roditeljskog odbaciva- nja (Rohner et al., 1996). Očinstvo je, u savremenim istraţivanjima, konceptualizovano kao nezavistan i različit oblik roditeljstva od materinstva, što sugeriše istraţivanje odvojenih uticaja majki i očeva na dete. U odnosu na pojedinačni značaj roditeljskih postupaka majke i roditeljskih postupaka oče- va u predikciji poremećaja ponašanja postoje različiti nalazi. U navedenoj meta analizi (Loeber & Stouthamer-Loeber, 1986), 64% analiziranih studija ukazuje na veći značaj disfunkcionalnog očinstva u predikciji delinkvencije i agresivnog ponašanja dece. Prema drugim autorima J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Roditeljstvo | 47 (Rothbraum & Weisz, 1994), povezanost disfunkcionalnog roditeljstva majki i eksternalizu- jućeg ponašanja dece je bila izraţenija u 80 % analiziranih studija. Neki istraţivači ističu da je očevo prihvatanje deteta podjednako značajno za socijalni i emocionalni razvoj deteta kao i prihvatanje od strane majke (Rohner & Veneziano, 2001). U jednom od često citiranih istra- ţivanja Kampa i Ronera (1992) na 40 zavisnika mlaĎe odrasle dobi, utvrĎeno je da su za- visnici doţiveli značajno više roditeljskog odbacivanja u adolescentnom dobu u odnosu na ispitanike kontrolne grupe (Campo & Rohner, 1992). Na osnovu percipiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja, samoiskaza o psihološkom prilagoĎavanju i stepenu obrazovanja ispitanika, sa 91.2 % tačnosti se moţe predvideti kojoj grupi ispitanici pripadaju. Percepcija očevog odbacivanja pokazala se kao najznačajnija samostalna prediktorska varijabla zloupo- trebe psihoaktivnih supstanci (Campo & Rohner, 1992). Povezanost empatije i roditeljskog ponašanja | 48 5. POVEZANOST EMPATIJE I RODITELJSKOG PONAŠANJA Deca od roĎenja dolaze u „kontakt“ sa empatijom, u situacijama kada roditelji interpre- tiraju njihove znake i obezbeĎuju odgovarajuću negu u skladu sa potrebama deteta. U prvoj godini ţivota, beba komunicira preko signala, prvenstveno plačem i pokretima. Majka inter- pretira ove znake, a zatim reaguje dodajući detetovom iskustvu deo svojih sopstvenih do- ţivljaja. NaĎeno je da odojčad koja iskuse takvu empatijsku negu, već sa šesnaest meseci po- činju da pokazuju znake afektivne empatije kao reakciju na tuĎe raspoloţenje (Ryan, 2001). Jedan od aspekta interakcije roditelj-dete, značajan za proučavanje razvoja empatije, je nivo sinhronizovanosti izmeĎu roditelja i deteta. Sinhronizovanost predstavlja privremenu usklaĎenost ponašanja partnera u interakciji. Longitudinalna studija o sinhronizovanosti i ra- zvoju moralnosti kod dece (Feldman, 2007), nalazi da je nivo sinhronizovanosti izmeĎu maj- ke i deteta, meren u prvoj godini ţivota (na uzrastu deteta od 3 i 9 meseci) direktno povezan sa sposobnošću empatisanja u kasnijem detinjstvu i adolescenciji (u 6. i 13. godini ţivota de- teta). Ukoliko je ponašanje majke i deteta bilo usklaĎenije i ukoliko su više uticali jedno na drugo tokom igranja licem-u-lice, dete je pokazivalo veći nivo empatije tokom interakcije sa majkom u periodu srednjeg detinjstva i adolescenciji. U istoj studiji, sinhronizovanost se po- vezivala sa empatijom i u kasnijem ţivotnom dobu, ali ne i sa moralnim (kognitivnim) rezo- novanjem, što pokazuje da sinhronizovanost izmeĎu majke i deteta moţe biti značajnija za afektivni, ali ne i kognitivni aspekt empatije (Feldman, 2007). MeĎutim, vaţno ograničenje ove studije je da empatija nije merena izvan dijade majka-dete. Kočanska i sar. (2005) su istraţivali specifičnu osobinu odnosa roditelj-dete, nazvanu uzajamno prilagoĎavanje (engl. Mutually responsive orientation, MRO), koja je povezana sa razvojem savesti i empatije kod dece. Uzajamno prilagoĎavanje definiše responzivnost majke i postojanje pozitivnog afekta izmeĎu majke i deteta. Responzivnost i pozitivni afekt su mer- eni prilikom duţih, spontanih interakcija izmeĎu majke i deteta u kućnim i laboratorijiskim uslovima. UtvrĎeno je da kvalitet uzajamnog prilagoĎavanja majka-dete direktno utiče na razvoj moralnih emocija; responzivnost majke, tokom ranog detinjstva deteta, predskazuje veću empatijsku uznemirenost kod dece starosti 22 meseca (Kochanska et. al, 1999, prema Kochanska et al., 2005), dok uzajamno prilagoĎavanje pretskazuje češće reakcije krivice kod dece starosti 45 meseci (Kočanska et al., 2005). Drugim rečima, verovatnoća empatijske re- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Povezanost empatije i roditeljskog ponašanja | 49 akcije prema osobi u nevolji bila je veća kod dece čiji su roditelji responzivniji. Ukazano je da deca koja se razvijaju u okviru tople i responzivne dijade lakše prihvataju vrednosti svojih roditelja i razvijaju snaţnu savest, za koju se smatra da nastaje zbog zajedničkog radnog mo- dela meĎusobne saradnje (Kochanska et al., 2005). Postoje empirijski dokazi o povezanosti roditeljske topline, tj. roditeljske responsivnosti i empatije, kao i o vezi izmeĎu empatičnosti roditelja i iste osobine kod njihove dece, iako primarno izmeĎu roditelja i deteta istog pola (Eisenberg et al., 1991; Eisenber et al., 2001; Fabes et al., 1990). Sigurna afektivna vezanost i responsivno roditeljstvo povezano je sa višim nivoima samoregulacije, razumevanjem tuĎih emocija i tuĎih unutrašnjih stanja i empatijom/ simpatijom (prema Eisenberg & Eggum, 2009). Barnet (1987) je pokazao kako su roditeljska briga, ljubav i razumevanje povezani sa razvojem i kapacitetom za empatiju u dece i adole- scenata. Pistol (1999, prema Trusty et al., 2005) smatra, u skladu sa teorijom afektivne veza- nosti, kako osobe sa sigurnom afektivnom vezanošću imaju najveći potencijal za afektivnu empatiju. Osobe sa izbegavajućim stilovima, sa anksioznom i odbacujućom afektivnom veza- nošću, postiţu najniţe rezultate na skalama empatije. Ove osobe karakteriše tendencija izbe- gavanja razmatranja snaţnih emocija (npr. strah, bes, razočarenje, bol, usamljenost), pa je malo verovatno da će se uţivljavati u tuĎe emocionalno stanje, kada izbegavaju da se uţive i u vlastito. TakoĎe, ovi pojednici izbegavaju emocionalnu zavisnost što ih izoluje od svesnosti i svojih i tuĎih emocionalnih potreba (Trusty et al., 2005). Istraţivanje Kim i Ronera (2003), koje je uključilo 725 ispitanika adolesentnog uzrasta (prosečne starosti 19 godina), bavilo se ispitivanjem povezanosti empatije i percipiranog rodi- teljskog prihvatanja/odbacivanja. Rezultati istraţivanja su ukazali da postoji značajna poveza- nost afektivne empatije ispitanika i percipiranog roditeljskog prihvatanja. Nivo afektivne empatije ćerki (ali ne i sinova) bio je direktno povezan i varirao je u zavisnosti od nivoa per- cipiranog majčinog prihvatanja, dok je nivo afektivne empatije sinova (ali ne i ćerki) zavisio od percipiranog prihvatanja od strane oca. Adolescenkinje, koje su sebe doţivljavale značaj- no odbačenim od strane majke, ali ne i očeva, bile su manje empatične u poreĎenju sa ispita- nicama koje su procenjivale svoje majke kao tople i prihvatajuće (Kim & Rohner, 2003). Istraţivanje Arzena i sar. (2012), meĎu adolescentima uzrasta 13 do 17 godina, ukazuje na slične rezultate. NaĎeno je da postoji povezanost izmeĎu empatijskih kapaciteta adolesce- nata i percipiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja, koje je odreĎeno u dimenzijama per- cipirane roditeljske topline, agresije, zanemarivanja i nediferenciranog odbacivanja deteta. Empatičniji adolescenti percipiraju više roditeljske topline i brige, dok manje empatični ado- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Povezanost empatije i roditeljskog ponašanja | 50 lescenti percipiraju ponašanje svojih očeva kao više zanemarujuće i odbacujuće u poreĎenju sa ponašanjem majki (Arzzen et al., 2012). Očekuje se da do promena u razvoju empatije dolazi kod dece koja odrastaju u nepo- voljnom okruţenju. U uslovima nasilja, eksplatacije ili zlostavljanja dece ili u okruţenju u kome ne postoji uobičajeni odnos sa faktorima socijalizacije, deca postaju manje osetljiva na patnju drugih i pokazuju manju interpersonalnu osetljivost (Zahn-Waxler & Radke-Yarrow, 1990). Istraţivanja potvrĎuju povezanost nasilnog ponašanja roditelja i niske empatije dece, kao i povezanost različitih modela averzivnog roditeljskog postupanja (fizičko kaţnjavanje, oduzimanje privilegija, pretnje bilo koje vrste) sa niskom empatijom i antisocijalnim ponaša- njem dece. Nadjeno je da nezlostavljani jednogodišnjaci i trogodišnjaci često reaguju brigom, empatijom i tugom na bol vršnjaka, dok ni jedno zlostavljano dete tog uzrasta nije ispoljilo ovakvu reakciju (Klimes-Dougan & Kistner, 1990; Main & George, 1985). Studija Kamrasa i sar. (1983) pokazuje da zlostavljani trogodišnjaci i desetogodišnjaci, u odnosu na svoje nezlo- stavljane vršnjake, manje tačno identifikuju facijalne ekspresije emocija kod drugih ljudi. Odbačena i zanemarena deca tokom razvoja razvijaju probleme afektivne vezanosti, probleme emocionalne regulacije i manje su sposobna da identifikuju emocije kod drugih lju- di (Pollac et al., 2000). Zlostavljana deca su česće agresivna, manje empatična i imaju značaj- ne bihejvioralne i probleme afektivnog vezivanja (Manly et al., 2001). Rezultati Kanadskog nacionalnog longitudinalnog ispitivanja dece i omladine (engl. Canadian National Longitudinal Survey of Children and Youth) ukazuju da deca koja prisustvuju nasilju u kući češće zlostavlja- ju svoje vršnjake na direktan ili indirektan način (Dauvergne & Johnson, 2001). Ova deca ima- ju veće šanse da budu uključena u fizičke sukobe u školi u odnosu na drugu decu (28.1% vs 11.3%) i preko dva puta veću šansu da vrše indirektnu agresiju nad svojim vršnjacima. Iako veliki broj istraţivanja ukazuje na povezanost prihvatajućeg roditeljstva i empatije dece, ova povezanost nije dokazana u svim studijama. Na primer, Brajant (Bryant, 1987b, prema Kaufman, 2011) nije našao nikakvu vezu izmeĎu emocionalne podrške roditelja i em- patije kod dece uzrasta 7 i 10 godina. Drugi autori (Iannotti et al., 1992, prema Kaufman, 2011) nisu pronašli povezanost kvaliteta afektivne vezanosti dece i roditelja sa samoprocenjenom empatijom dece. Neki autori smatraju da razvoj empatije kod neke dece moţe biti rezilijentan na averzivne faktore okruţenja (Zahn-Waxler et al., 1990), što je rezultat uroĎenih faktora ili postojanja odnosa koji ublaţavaju negativno dejstvo okoline. EMPIRIJSKI DEO Problem i ciljevi istraživanja | 52 6. PROBLEM I CILJEVI ISTRAŢIVANJA 6.1. Problem istraţivanja Osnovni problem istraţivanja se odnosi na ispitivanje karakteristika i meĎusobne pove- zanosti empatije i percipiranog roditeljstva u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja. 6.2. Teorijski i praktiĉni znaĉaj istraţivanja Teorijski značaj istraţivanja odnosi se na sagledavanje karakteristika empatije i percipi- ranog roditeljskog prihvatanja i odbacivanja u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja u našoj sredini. Ovo istraţivanje doprinosi boljem razumevanju problema ponašanja, kako sa aspekta individualnih faktora, pre svega empatije, tako i sa aspekta porodičnih faktora, odno- sno dimenzija roditeljskog prihvatanja i odbacivanja deteta. Tumačenje povezanosti empatije i roditeljskog prihvatanja/odbacivanja moţe pomoći i u praktičnom radu u smislu prepozna- vanja individualnih i porodičnih rizičnih faktora koji doprinose razvoju poremećaja ponaša- nja. Preventivni rad sa decom koja imaju probleme empatije udruţene sa problemima rodi- teljskog prihvatanja moţe doprineti sprečavanju razvoja ili makar ublaţavanju simptoma ovog sve učestalijeg poremećaja u našoj sredini. 6.3. Ciljevi istraţivanja  Ispitati da li postoji statistički značajna razlika u izraţenosti kognitivne i afektivne empatije (zauzimanje tuĎeg stanovišta, fantazija, empatijska brţnost, lična nela- godnost) izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata bez pore- mećaja ponašanja.  Ispitati da li postoji povezanost kognitivne i afektivne empatije (zauzimanje tuĎeg stanovišta, fantazija, empatijska briga, lična nelagodnost) i sociodemografskih i po- rodičnih varijabli (pol, uzrast, bračno stanje roditelja, broj dece u porodici, konflikti meĎu članovima porodice, nasilje meĎu roditeljima, psihopatologija roditelja) kod adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata bez poremećaja ponašanja i da li je ova povezanost različita u grupama ispitanika. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Problem i ciljevi istraživanja | 53  Ispitati da li postoji statistički značajna razlika u percepciji roditeljskog ponašanja (majke/oca) u dimenzijama prihvatanja/odbacivanja izmeĎu adolescenata sa poreme- ćajem ponašanja i adolescenata bez poremećaja ponašanja.  Ispitati da li postoji značajna povezanost percepcije roditeljskog odbacivanja (majke/ oca) i sociodemografskih i porodičnih varijabli (pol, uzrast, bračno stanje roditelja, broj dece u porodici, konflikti meĎu članovima porodice, nasilje meĎu roditeljima, psihopatologija roditelja) kod adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata bez poremećaja ponašanja i da li se ova povezanost razlikuje u ispitivanim grupama.  Ispitati da li postoji statistički značajna povezanost kognitivne i afektivne empatije (zauzimanje tuĎeg stanovišta, fantazija, emapatijska brţnost, lična nelagodnost) i ni- voa eksternalizacije u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja.  Ispitati da li postoji statistički značajna povezanost percipiranog roditeljskog ponaša- nja u dimenzijama prihvatanja/odbacivanja (majke/oca) i nivoa eksternalizacije u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja.  Ispitati da li postoji statistički značajna povezanost kognitivne i afektivne empatije (zauzimanje tuĎeg stanovišta, fantazija, emapatijska brţnost, lična nelagodnost) i percipiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja u grupi adolescenata sa poremeća- jem ponašanja i grupi adolescenata bez poremećaja ponašanja. Ispitati da li postoje razlike u obrascima povezanosti ovih varijabli u grupama ispitanika sa poremećajem ponašanja i bez poremećaja ponašanja. Hipoteze istraživanja | 54 7. HIPOTEZE ISTRAŢIVANJA U skladu sa ciljevima istraţivanja postavljene su sledeće radne hipoteze: Hipoteza 1. Postoji statistički značajna razlika u izraţenosti kognitivne i afektivne empatije (zauzimanje tuĎeg stanovišta, fantazija, emaptijska briţnost, lična nelagodnost) izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata bez poremećaja ponašanja. Hipoteza 2. Postoji različita povezanost kognitivnih i afektivnih dimenzija empatije sa sociode- mografskim i porodičnim varijablama u grupi adolescenata sa poremećajem pona- šanja i grupi adolescenata bez poremećaja ponašanja. Hipoteza 3. Postoji statistički značajna razlika u percepciji ponašanja roditelja u dimenzi- jama roditeljskog prihvatanja/odbacivanja (majke/oca) izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata bez poremećaja ponašanja. Hipoteza 4. Postoji različita povezanost percepcije roditeljskog odbacivanja (majke/oca) sa sociodemografskim i porodičnim varijablama u grupi adolescenata sa poremeća- jem ponašanja i grupi adolescenata bez poremećaja ponašanja. Hipoteza 5. Postoji statistički značajna negativna povezanost kognitivne i afektivne empatije i nivoa eksternalizacije u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja. Hipoteza 6. Postoji statistički značajna pozitivna povezanost percipiranog roditeljskog odba- civanja (majke/oca) i nivoa eksternalizacije u grupi adolescenata sa poremeća- jem ponašanja. Hipoteza 7. Postoji statistički značajna pozitivna povezanost kognitivne i afektivne empatije i percipiranog roditeljskog prihvatanja (majke/oca) i statistički značajna nega- tivna povezanost kognitivne i afektivne empatije i percipiranog roditeljskog odbacivanja (majke/oca) u grupama ispitanika. Hipoteza 7a.Obrasci povezanosti empatije i peripiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja (majke/oca) različiti su u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i grupi adolescenata bez poremećaja ponašanja. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Hipoteze istraživanja | 55 7.1. Varijable istraţivanja 7.1.1. Nezavisna varijabla Prisustvo/odsusustvo poremećaja ponašanja; prisustvo poremećaja ponašanja se ope- racionalno definiše na osnovu ICD-X klasifikacije mentalnih poremećaja (Svetska zdravstve- na organizacija klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja ICD-X) u okviru kategorije F91, nasuprot kontrolnoj grupi adolescenata bez poremećaja ponašanja. 7.1.2. Zavisne varijable Empatija; Empatija je definisana prema Dejvisovim (Davis, 1983) teoretskim po- stavkama kao sloţena kognitivno-afektivna reakcija na doţivljavanje druge osobe, a operaci- onalno je odreĎena kao rezultat na skalama četiri različita aspekta empatičnosti na upitniku Indeks interpersonalne reaktivnosti (IRI):  zauzimanje tuĎeg stanovišta,  fantazija,  empatijska briţnost,  lična nelagodnost. Percepirano roditeljsko prihvatanje/odbacivanje; subjektivni doţivljaj ponašanja rodite- lja, odnosno detetova procena prihvatanja i odbacivanja od strane roditelja. Operacionalno je defi- nisano kao rezultat na Upitniku roditeljskog prihvatanja/odbacivanja (PARQ) kroz 4 dimenzije:  roditeljska toplina/prihvatanje,  roditeljska agresivnost/neprijateljstvo,  roditeljska indiferentnost/zanemarivanje,  roditeljsko nediferencirano odbacivanje. Eksternalizacija; nivo eksternalizacije operacionalizovan je preko prosečnih vrednosti na skalama eksternalizovanih problema Upitnika za samoprocenu ponašanja mladih od 11 do 18 godina (The Youth Self-Report, YSR) kroz dimenzije delinkventnog i agresivnog ponašanja. 7.1.3. Sociodemografske i porodiĉne varijable  pol ispitanika; uzrast ispitanika; broj dece u porodici; bračno stanje roditelja; konflikti meĎu članovima porodice; pojava nasilja meĎu roditeljima; psihopatološki simptomi kod roditelja. Materijal i metode rada | 56 8. MATERIJAL I METODE RADA 8.1. Mesto i vreme istraţivanja Istraţivanje je obavljano na Odeljenju dečije i adolescentne psihijatrije, Klinike za za- štitu mentalnog zdravlja u Kliničkom Centru u Nišu, Domu za decu i mlade „Duško Rado- vić“, Domu za vaspitanje u Nišu i u tri niške srednje škole „Svetozar Marković“, „Milenko HaĎţić“ i Trgovinskoj školi, u periodu decembar 2011 - jun 2013. godine. Istraţivanje je odo- brila Etička komisija Medicinskog Fakulteta u Nišu, a saglasnost za istraţivanje su dali i dire- ktori Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja, Doma za decu i mlade „Duško Radović“ i Doma za vaspitanje u Nišu, kao i direktori srednjih škola čiji su učenici učestvovali u istraţivanju. 8.2. Uzorak ispitanika Uzorak je činio 171 adolescent, starosti 15 do 18 godina, koji su podeljeni u studijsku i kontrolnu grupu: 1) Studijsku grupu činilo je 86 adolescenata oba pola (43 ţenskog pola i 43 muškog pola) sa dijagnozom poremećaja ponašanja, starosti od 15 do 18 godina. Ispitanici ove grupe su u istraţivanje uključeni po redosledu javljanja na Odeljenje dečije i adolescentne psihijatri- je, Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja, radi ambulantnog ili hospitalnog tretmana. Dijagno- za poremećaja ponašanja postavljena je na osnovu vaţećih kriterijuma ICD-X za kategorije F 91, od strane ordinirajućeg psihijatra, a potvrĎenja je od strane nezavisnog psihijatra. Iz istra- ţivanja su isključeni adolescenti sa poremećajem ponašanja i komorbidnim dijagnozama: po- remećaj paţnje i aktivnosti, mentalna insuficijentnost (IQ ispod 80, na osnovu standardnog psihološkog testiranja), akutni psihotični poremećaji i zavisnost od psihoaktivnih supstanci, koje su postavljene na osnovu kriterijuma ICD-X. 2) Kontrolnu grupu činilo je 85 adolescenata oba pola (40 muškog pola i 45 ţenskog pola), starosti od 15 do 18 godina, koji nemaju dijagnozu poremećaja ponašanja, niti drugo psihopatološko stanje koje zahteva ili je zahtevalo psihijatrijsko lečenje. Ispitivanje je sprove- deno u školama, u grupi, u trajanju od jednog školskog časa. Profesorke razredne nastave su metodom slučajnog izbora odabrale učenike za učešće u istraţivanju. Sa učenicima je obavljen inicijalni intervju i usmeno su dobijeni generalni podaci o dosadašnjem razvoju. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Materijal i metode rada | 57 Svi učesnici istraţivanja su bili upoznati sa načinom i svrhom ispitivanja i pismeno i usmeno. Oni koji su pristali da učestvuju u ispitivanju su to i potvrdili svojim potpisom, a ka- ko se radilo o većem broju maloletnih ispitanika, saglasnost za učešće u istraţivanju je, u skladu sa etičkim kodeksom, traţeno od roditelja ili staratelja. Svim ispitanicima je naglašeno da će tajnost identiteta i poverljivost podataka biti obezbeĎena čuvanjem podataka na sigur- nom mestu, dostupnom jedino istraţivaču. 8.3. Instrumenti istraţivanja 8.3.1. Strukturisani upitnik je konstruisan za potrebe istraţivanja i obuhvata:  podatke o polu i uzrastu;  podatke o bračnom statusu roditelja;  podatke o broju dece u porodici;  podatke o odnosima meĎu članovima porodice;  podatke o postojanju nasilja meĎu roditeljima;  podatke o psihopatološkim simptomima kod roditelja. 8.3.2. Upitnik za samoprocenu ponašanja mladih od 11 do 18 godina (Youth Self-Report, YSR, Achenbach & Rescorla 2001) Ovo je upitnik samoprocene bihejvioralnih i emocionalnih problema adolescenata na uzrastu od 11 do 18 godina. Zahteva veštinu čitanja na nivou petog razreda osnovne škole i mentalni uzrast od najmanje 10 godina. YSR daje deskriptivne standardizovane podatke nor- mirane na velikom reprezentativnom uzorku, a podaci su podeljeni na niz empirijski zasnova- nih skala. Ovo omogućava utvrĎivanje specifičnih obrazaca problema adolescenata i poreĎe- nje adolescenata sa njegovom uzrasno polnom grupom, kao i sa rezultatima dobijenim na drugim skalama procene. Upitnik ima dva dela: skalu kompetencije (koja je vezana za nivo aktivnosti, stepen društvenosti, školski uspeh ispitanika) i skalu problema koji se odnose na emocionalne, soci- jalne i probleme ponašanja. Problemi se procenjuju preko 112 tvrdnji koje čine 8 sindrom skala: socijalno povlačenje, somatske ţalbe, anksioznost i depresivnost, socijalni problemi, problemi sa mišljenjem, problemi paţnje, kršenje pravila, agresivno ponašanje. Zadatak ispi- tanika je da na skali Likertovog tipa proceni koliko se navedena tvrdnja odnosi na njega. Od- govori su rangirani od 0 (nije tačno), 1 (donekle tačno) do 2 (potpuno tačno). MeĎu navede- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Materijal i metode rada | 58 nim skalama, skala socijalnog povlačenja, anksioznosti, depresivnosti i somatskih simptoma čine dimenziju internalizovanih problema, a odnose se na psihološke teškoće pojedinca, inhi- bisanost, visoko kontrolišuće ponašanje. Sedma i osma skala odnose se na eksternalizovanu grupu problema - agresivno ponašanje (engl. AGG) tj. ponašanje usmereno na skretanje paţnje, pasivno agresivno i direktno agresivno ponašanje i kršenje pravila (engl. Rule breaking behavior, RBB) tj. aspekt moralnosti, kršenje zakonskih normi, socijalno nezrelo i neadaptirano pona- šanje. Primer tvrdnji: „Kršim pravila u kući i školi“; „Često zadirkujem druge“; „Fizički na- padam ljude“. Za potrebe istraţivanja, u odnosu na postavljene hipoteze, statistički su obraĎe- ni rezultati na skalama eksternalizacije (zbir skorova na sedmoj i osmoj sindrom skali). Alfa koeficijenti YSR problem skala su: Kršenje pravila .83; Agresivnost .88, dok je pouzdanost za celokupnu skalu .87 (Achenbach & Rescorla, 2001). YRS skala nije normirana na popula- ciji adolescenata iz naše sredine. Raspoloţivi deskriptivni podaci YRS skale (aritmetička sre- dina, standardna devijacija) za nekliničku američku populaciju adolescenata iznose: Kršenje pravila 3,7±3,2; Agresivnost 3,7±4,1. Za kliničku populaciju adolescenata sa različitim men- talnim poremećajima ove vrednosti iznose: Kršenje pravila 7,0±4,4; Agresivnost 10,7±6,3 (Achenbach & Rescorla, 2001). 8.3.3. Indeks interpersonalne reaktivnosti (Interpersonal Reactivity Index, IRI; Davis, 1983) Indeks interpersonalne reaktivnosti daje multidimenzionalnu meru empatijskog reago- vanja, odnosno meri različite aspekte empatije. Upitnik je zasnovan na samoizveštaju ispita- nika i sadrţi 28 stavki, odnosno po 7 stavki u 4 subskale kojima se kvantifikuju kognitivni (Zauzimanje tuĎeg stanovišta, Fantazija) i afektivni (Empatijska briga, Lična nelagodnost) aspekti empatije. Zadatak ispitanika je da na petostepenoj skali Likertovog tipa odredi koliko se odreĎena tvrdnja odnosi na njega, u rasponu od 1 (uopšte me ne opisuje) do 5 (u potpuno- sti me opisuje). Skor na svakoj subskali moţe varirati od minimum 7 do maksimum 35. Viši skorovi na subskalama odraţavaju više nivoe kognitivne, odnosno afektivne empatije. Ko- rišćenje zbira sve četiri subskale empatije, kao ukupnog skora empatijske reaktibilnosti ispita- nika (IRI Total), je neosnovano, obzirom da subskale upitnika Indeks interpersonalne re- aktivnosti nisu u pozitivnoj korelaciji (Davis, 1983). Psihometrijske karakteristike upitnika su povoljne - interna reliabilnost za svaku subsakalu kreće se od 0,71 do 0,77, a test-retest relija- bilnost za svaku subsalu je od 0,62 do 0,71. Upitnik ima 4 subskale: J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Materijal i metode rada | 59 Subskala Zauzimanje tuĊeg stanovišta / perspektiva druge osobe (engl. Perspective Taking, PT) meri sposobnost ispitanika da koristi mehanizam kognitivnog preuzimanja uloga drugih osoba, odnosno da spontano prihvati psihološku tačku gledišta druge osobe. Sadrţi stavke koje opisuju zauzimanje stanovišta u svakodnevnim, ţivotnim situacijama. Primer stavki „Pre nego što donesem konačan sud, obično se potrudim da razmotrim stanovišta svih onih koji se ne slaţu u nekoj raspravi”. Subskala Fantazija (engl. Fantasy Scale, FS) meri ispitanikovu sposobnost da se uţivi u osećanja i postupke izmišljenih ličnosti, u zamišljene okolnosti ili sklonost ka sanjarenju uopšte. Na primer „Kada gledam neki film ili pozorišni komad, obično imam utisak da sam i sam bio neki od prikazanih likova”. Subskala Empatijska briţnost (engl. Empathic Concern, EC) meri individualne razlike u afektivnom reagovanju pojedinca na opaţena emocionalna ispoljavanja drugih ljudi. Ovom subskalom se procenjuje stepen u kojem subjekat doţivljava osećanja emocionalne topline, saosećanja i brige za pojedinca kojeg opaţa. Primer stavki „Kada vidim da nekoga iskorišća- vaju, osetim potrebu da ga zaštitim”. Subskala Liĉna nelagodnost (engl. Personal Distress, PD) meri osećanja ispitanika usmerena na sopstveno Ja, koja su izazvana opaţanjem tuĎeg, negativnog emocionalnog do- ţivljavanja. Reč je o osećanjima straha, anksioznosti i opšte nelagode koja se prenose meha- nizmom neposredne emocionalne zaraze u objektivno ili subjektivno stresnim situacijama. Na primer „Uplašim se kada se naĎem u nekoj napetoj i emocionalno povišenoj situaciji”. 8.3.4. Upitnik roditeljskog prihvatanja/odbacivanja – verzija za decu (PARQ – Parental Acceptance/Rejection Questionnaire child version; Rohner, 1984) Upitnik roditeljskog prihvatanja/odbacivanja je instrument samoprocene konstruisan za merenje individualne percepcije roditeljskog ponašanja. Ova verzija upitnika se primenjuje kod dece o kojima se i dalje staraju roditelji. Svaka tvrdnja upitnika sadrţi odreĎeni opis po- našanja majke i oca. Zadatak ispitanika je da na skali Likertovog tipa izabere jedan od ponu- Ďenih odgovora koji se rangiraju od 1 (skoro nikada) do 4 (skoro uvek), u zavisnosti od toga u kojoj meri ispitanik smatra da se navedena tvrdnja odnosi na ponašanje majke ili oca. Upitni- ci za ponašanje majke i oca su identični, a sadrţe četiri skale koje mere četiri dimenzije rodi- teljstva: roditeljsku toplinu/prihvatanje, agresivnost/neprijateljstvo, indiferentnost/ zanemari- vanje i nediferencirano odbacivanje deteta. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Materijal i metode rada | 60 Skala roditeljske topline/prihvatanja (engl. Warmth/Affection, W/A) meri percipira- nu toplinu i ljubav od strane roditelja, pri čemu se roditeljsko prihvatanje dece ogleda se kroz iskazivanje ljubavi prema detetu rečima ili postupcima. Na primer „Osećam da me voli i da sam joj potreban/na“. Skala roditeljske agresivnosti/neprijateljstva (engl. Hostility/Aggression, H/A) meri one postupke roditelja koje dete percipira kao agresivne i neprijateljske, a koji se ogledaju kroz fizičku ili verbalnu agresiju. Primer tvrdnje „Namerno pokušava da povredi moja ose- ćanja“. Skala roditeljske indiferentnosti/zanemarivanja (engl. Indifference/ Neglect, I/N) meri peripiranu indiferentnost i zanemarivanje od strane roditelja, a ogleda se u nezaintereso- vanosti i nereagovanju roditelja na detetove fizičke i emocionalne potrebe. Na primer „Ne obraća paţnju na mene sve dok ne zatraţim pomoć“. Skala roditeljskog nediferenciranog odbacivanja (engl. Undifferentiated Rejection, U/R) meri doţivljaj ispitanika da je nevoljen bez nuţnog osećaja neprijateljskog/agresivnog ili indiferentnog/zanemarujućeg ponašanja od strane roditelja. Primer tvrdnji „Moja majka/otac me ustvari ne voli“. Rezultat svakog ispitanika moţe se izraziti na svakoj pojedinačnoj skali, kao ukupan re- zultat tj. indeks prihvatanja/odbacivanja (engl. Total PARQ) i kao sloţeno odbacivanje rodi- telja (dobija se zbrajanjem skorova na skalama agresivnost/ neprijateljstvo, indiferentnost/ zanemarivanje i nediferencirano odbacivanje). Viši skorovi na svim skalama, osim za skalu toplina/prihvatanje, kao i viši indeks prihvatanja/odbacivanja znači i veće percipirano rodi- teljsko odbacivanje. Ukupan rezultat ispitanika, izraţen kao totalni indeks prihvatanja/ odbacivanja, je zbir rezultata na sve četiri skale uz prethodno invertovanje rezultata na skali toplina/prihvatanje. Totalni indeks prihvatanja/odbacivanja kreće se u rasponu od 60 (maksi- malno percepirano prihvatanje) do 240 (maksimalno percepirano odbacivanje), a obično je u rasponu od 90 do 110, što ukazuje na iskustvo značajne roditeljske ljubavi i prihvatanja (Rohner, 1984). Rezultat jednak ili veći od 150 ukazuje na percepciju izraţenog i ozbiljnog roditeljskog odbacivanja, dok totalni indeks prihvatanja/odbacivanja jednak 60 moţe ukazi- vati na pristrasne odgovore (npr. poricanje, ispunjenje ţelja, socijalno poţeljni odgovori). Psi- hometrijske karakteristike upitnika su povoljne (Cronbahov alfa koeficijent PARQ za majku- dečija verzija je od 0,72 do 0,90, sa srednjom relijabilnošću od 0,82; PARQ za oca-dečija ver- zija je od 0,85 do 0,9). Upitnik je korišćen u oko 400 studija u Americi i internacionalno. Psiho- metrijske karakteristike upitnika na uzorku srpske populacije adolescenata su visoke, a dobijene su izostavljanjem pojedinih ajtema upitnika sa niskim faktorskim zasićenjem (Rodić, 2011). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Materijal i metode rada | 61 8.4. Statistiĉka obrada podataka i predstavljanje rezultata Prikupljeni podaci su verifikovani od strane istraţivača, kodirani i uneti u posebno for- miranu bazu podataka. Statistička obrada vršena je u programskom paketu SPSS 16.0. Do- bijeni rezultati su prikazani tabelarno i grafički uz tekstualni komentar. Od osnovnih deskriptivnih statističkih parametara korišćene su standardne statističke metode za kvalitativnu i kvantitativnu procenu dobijenih rezultata: apsolutni brojevi, relativni brojevi (%), aritmetička sredina (AS), standardna devijacija (SD), medijana, minimalna i ma- ksimalna vrednost. Normalnost distribucije individualnih vrednosti ispitivana je Kolomogorov-Smirnov- ovim testom. Ukoliko je distribucija podatka bila normalna, za ocenu značajnosti razlike (p) izmeĎu aritmetičkih sredina dva uzorka korišćen je t-test. Ukoliko podaci ne zadovoljavaju normalnost distribucije korišćen je Mann-Whitney-ev U test. Za poreĎenje aritmetičkih sre- dina više uzoraka korišćena je analiza varijanse (ANOVA) ili Kruskal-Wallisov test u zavi- snosti od normalnosti distribucije. Kao post-hoc analiza kod ANOVA korišćen je Tuckey-ev test, a kod Kruskal-Wallis-ovog testa je korišćen Mann-Whitey-ev test. Za testiranje stati- stičke značajnosti razlika apsolutnih frekvencija meĎu uzorcima korišćen je χ² test ili Fisher- ov test egzaktne verovatnoće. Ispitivanje meĎusobne povezanosti parametara vršeno je Pirso- novom korelacionom analizom ili Spirmanovim koeficijentom rang korelacije u zavisnosti od distribucije podataka. Statistička hipoteza testirana je na nivou signifkantnosti za rizik od α= 0.05, tj. razlika meĎu uzorcima se smatra značajnom ako je p < 0.05. Razultati istraživanja | 62 9. REZULTATI ISTRAŢIVANJA 9.1. Sociodemografske i porodiĉne varijable istraţivanja U istraţivanje je uključen 171 adolescent. U grupi sa poremećajem ponašanja bilo je 86 adolescenata, a u kontrolnoj grupi bilo je 85 adolescenata. Struktura ispitanika prema polu bila je sledeća: u grupi sa poremećajem ponašanja bilo je po 43 adolescenata muškog i ţenskog pola, a u kontrolnoj grupi bilo je 40 adolescenata muškog pola i 45 ispitanika ţenskog pola. UtvrĎeno je da ne postoji statistički značajna razlika prema polu u ispitivanim grupama (p=0,817) (Grafikon 1). Grafikon 1. Struktura ispitanika prema polu Tabela 5. Starosna struktura adolescenata u grupi sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi Starost Sa poremećajima ponašanja Kontrolna grupa Ukupno 15 23 (26,7%) 0 23 (13,5%) 16 32 (31,8%) 27 (31,8%) 59 (34,5%) 17 23 (26,7%) 35 (41,2%) 58 (33,9%) 18 8 (9,3%) 23 (27,1%) 31 (18,1%) Ukupno 86 (100,0%) 85 (100,0%) 171 (100,0%) U grupi sa poremećajima ponašanja najveći broj ispitanika je bio starosti 16 godina (31,8%). U kontrolnoj grupi najveći broj ispitanika je starosti 17 godina (41,2%). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 63 Adolescenti sa poremećajem ponašanja su bili mlaĎi u odnosu na kontrolnu grupu, ali nije bilo statistički značajne razlike (16,49±1,94 vs 16,95±1,77, p=0,107). Prema polu nije bi- lo statistički značajne razlike (muški: 16,57±1,00 vs ţenski: 16,59±0,87, p=0,989) (Tabela 5). Tabela 6. Broj dece u porodici u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi Broj dece Sa poremećajem ponašanja n (%) Kontrolna grupa n (%) p Jedno 15 (17,4%) 12 (14,1%) <0,001 Dva 43 (50,0%) 65 (76,5%) Tri i više 28 (32,6%) 8 (9,4%) Ukupno 86 (100,0%) 85 (100,0%) U grupi sa poremećajem ponašanja polovina adolescenata je iz porodica sa dvoje dece (50,0%), skoro trećina ispitanika je iz porodica sa troje i više dece (32,6%) i 17,4% je iz porodica sa jednim detetom. U kontrolnoj grupi većina adolescenata je iz porodica sa dvoje dece (76,5%), 14,1% je iz porodica sa jednim detetom i 9,4% ispitanika je iz porodica sa troje i više dece. UtvrĎeno je da postoji statistički značajna razlika u strukturi porodica prema broju dece u odnosu na pojavu poremećaja ponašanja (χ2=16,609, p<0,001) (Tabela 6). U grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja 45,3% potiče iz razvedenih porodica, a u kontrolnoj grupi 17,3% adolescenata dolazi iz razvedenih porodica. UtvrĎeno je da postoji statistički značajna povezanost izmeĎu razvoda roditelja i pojave poremećaja ponašanja (χ2=13,928, p<0,001) (Grafikon 2). Grafikon 2. Razvod roditelja u odnosu na poremećaje ponašanja J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 64 Tabela 7. Postojanje nasilja meĎu roditeljima u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi Nasilje meĊu roditeljima Sa poremećajem ponašanja n(%) Kontrolna grupa n(%) p Da 17(19,8) 4 (4,7) 0,004 Ne 69 (80,2) 81 (95,3) UtvrĎeno je da postoji povezanost izmeĎu pojave nasilja u braku i poremećaja ponaša- nja kod dece (Fisher-ov test: p=0,004). U grupi sa poremećajem ponašanja učestalost pojave nasilja u braku bila je statistički značajno veća u odnosu na kontrolnu grupu (19,8% vs 4,7%) (Tabela 7). Tabela 8. Prisustvo psihopatoloških simptoma kod roditelja u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi Psihopatologija roditelja Sa poremećajem ponašanja n (%) Kontrolna grupa n (%) Ukupno n (%) Bez psihopatologije 50 (58,1) 76 (89,4) 126 (73,7) Alkoholizam 17 (19,8) 5 (5,9) 22 (12,7) Kriminalno ponašanje 10 (11,6) 3 (3,5) 13 (7,6) Psihijatrijska oboljenja 7 (8,1) 1 (1,2) 8 (4,7) Zloupotreba PAS 2 (2,3) 0 2 (1,2) Ukupno 86 (100,0) 85(100,0) 171(100,0) U obe ispitivane grupe najčešći je alkoholizam, zatim kriminalno ponašanje roditelja, psihijatrijska oboljenja, a najmanje je zastupljena zloupotreba PAS (Tabela 8). Psihopatološki simptomi roditelja bili su statistički značajno češći u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu (χ2=19,977, p<0,001) (Grafikon 3). Grafikon 3. Psihopatološki simptomi kod roditelja u obe ispitivane grupe J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 65 Tabela 9. Konflikti u porodici u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i u kontrolnoj grupi Konflikti u porodici Sa poremećajem ponašanja n (%) Kontrolna grupa n (%) Ukupno n (%) Retki 10 (11,6) 20 (23,5) 30 (17,5) Proseĉni 41 (47,7) 40(47,1) 81 (47,4) Uĉestali 35 (40,7) 25(29,4) 60 (35,1) Ukupno 86 (100,0) 85 (100,0) 171 (100,0) U obe ispitivane grupe konflikti su bili prosečno zastupljeni (47,7% vs 47,1%). UtvrĎe- no je da ne postoji statistički značajna povezanost izmeĎu prisustva konflikta u porodici i po- jave poremećaja ponašanja (p=0,079) (Tabela 9). 9.2. Pouzdanost primenjenih upitnika u istraţivanju Tabela 10. Pouzdanost primenjenih upitnika u istraţivanju Upitnici Cronbach-ov koeficijent α IRI upitnik PT 0.627 EC 0.670 FS 0.648 PD 0.602 PARQ upitnik W/A majka 0.953 H/A majka 0.927 I/N majka 0.922 U/R majka 0.896 W/A otac 0.956 H/A otac 0.940 I/N otac 0.911 U/R otac 0.905 YSR upitnik RBB 0.867 AGG 0.859 Pouzdanost primenjenih upitnika, odnosno dimenzija, testirana je pomoću Cronbach- ovog koeficijenta α. Pokazano je da je pouzdanost primenjenih upitnika zadovoljavajuća i kreće se od α=0,602 za PD do α=0,956 za dimenziju očeve W/A. Kod IRI upitnika najveći α koeficijent ima EC (0,670). Kod PARQ upitnika najbolji koeficijent ima dimenzija W/A oče- va (0,956). Kod upitnika samoprocene ponašanja mladih (YSR) najbolji koeficijent ima RBB (0,867) (Tabela 10). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 66 9.3. Razlike u izraţenosti dimenzija empatije u ispitivanim grupama Tabela 11. Razlike u izraţenosti dimenzija empatije izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe. Sa poremećajem ponašanja n=86 Kontrolna grupa n=85 t p PT 21,19±4,47 20,00 (12,00-35,00) 23,49±4,80* 23,00 (12,00-35,00)# 3,255 0,001 FS 20,67±5,23 20,00 (7,00-34,00) 22,41±5,42 22,00 (11,00-35,00) 2,133 0,034 EC 22,74±3,84 23,00 (16,00-35,00) 24,28±4,25 24,00 (14,00-33,00) 2,479 0,014 PD 20,05±5,27 20,00 (7,00-33,00) 18,54±5,55 19,00 (7,00-30,00) 1,818 0,071 * AS±SD, # Me (Min-Max) Analiza je pokazala da je PT statistički značajno manji kod adolescenata sa poreme- ćajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu (t=3,255, p=0,001). FS je statistički značajno manji kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu (t=2,133, p=0,034). EC je statistički značajno manji kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu (t=2,479, p=0,014). PD je bio veći kod adolescenata sa poreme- ćajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu, ali nije bilo statistički značajne razlike (t=1,818, p=0,071) (Tabela 11). 9.4. Dimenzije empatije u odnosu na sociodemografske i porodiĉne varijable u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi Tabela 12. Dimenzije empatije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na pol Sa poremećajem ponašanja Pol Muški n=43 Ţenski n=43 t p PT 20,47±4,09 20,00 (14,00-33,00) 21,91±4,75* 21,00 (12,00-35,00)# 1,507 0,136 FS 19,63±5,21 20,00 (7,00-31,00) 21,72±5,09 21,00 (10,00-34,00) 1,883 0,063 EC 21,65±3,12 22,00 (16,00-29,00) 23,84±4,21 24,00 (16,00-35,00) 2,735 0,008 PD 19,42±5,31 18,00 (7,00-28,00) 20,68±4,76 22,00 (12,00-33,00) 1,159 0,249 * AS±SD, # Me (Min-Max) J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 67 Vrednost svih dimenzija empatije bila je veća kod ispitanica u odnosu na ispitanike u grupi sa poremećajem ponašanja. Statistička analiza je pokazala da postoji statistički značajna razlika u vrednostima EC (t=2,735, p=0,008). Vrednost PT, FS i PD se statistički značajno ne razlikuje u odnosu na pol u ovoj grupi (Tabela 12). Tabela 13. Dimenzije empatije kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na pol Kontrolna grupa Pol Muški n=40 Ţenski n=45 t p PT 21,98±5,07 20,00 (14,00-33,00) 24,84±4,14* 21,00 (12,00-35,00)# 2,834 0,006 FS 21,85±5,17 20,00 (7,00-31,00) 22,91±5,64 21,00 (10,00-34,00) 0,905 0,368 EC 23,22±4,56 22,00 (16,00-29,00) 25,22±3,77 24,00 (16,00-35,00) 2,184 0,032 PD 17,85±5,73 18,00 (7,00-28,00) 19,04±1,90 22,00 (12,00-33,00) 1,315 0,192 * AS±SD, # Me (Min-Max) Vrednost svih dimenzija empatije bila je veća kod ispitanica u odnosu na ispitanike u kontrolnoj grupi. Statistička analiza je pokazala da postoji statistički značajna razlika u vrednostima PT (t=2,834, p=0,006) i EC (t=2,184, p=0,032) u odnosu na pol. Vrednost FS i PD statistički se značajno ne razlikuje u odnosu na pol u kontrolnoj grupi (Tabela 13). Muški ispitanici sa poremećajem ponašanja su imali niţe vrednosti empatije u odnosu na muške ispitanike u kontrolnoj grupi, ali nije bilo statistički značajne razlike (PT: t=1,485, p=0,142, FS: t=1,949, p=0,055, EC: t=1,823, p=0,068, PD: t=1,291, p=0,200). Kod ţenskih ispitanika u grupama sa i bez poremećaja ponašanja pokazano je da postoji statistički značajna razlika u vrednostima PT (t=3,087, p=0,003). U vrednostima ostalih dimenzija empatije ne postoji statistički značajna razlika u ispitivanim grupama (FS: t=1,040, p=0,301, EC: t=1,622, p=0,109, PD: t=1,569, p=0,120). Tabela 14. Dimenzije empatije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na uzrast Uzrast (godine) 15 n=23 16 n=32 17 n=23 18 n=8 F/χ2 p PT 21,35±4,14 21,00 (14,00-30,00) 21,41±4,83 20,00 (14,00-35,00) 20,74±4,45 20,00 (14,00-33,00) 21,12±4,67* 22,50 (12,00-26,00)# 0,110 0,954 FS 18,87±4,42 20,00 (10,00-28,00) 20,19±5,24 20,00 (7,00-30,00) 21,78±4,46 21,00 (13,00-31,00) 24,62±7,27 25,50 (12,00-34,00) 6,828 0,078 EC 23,04±3,89 24,00 (17,00-35,00) 22,78±4,01 23,00 (16,00-31,00) 22,39±3,60 21,00 (17,00-31,00) 22,75±4,40 22,50 (16,00-30,00) 0,551 0,908 PD 20,17±4,87 21,00 (12,00-28,00) 20,12±5,33 20,50 (7,00-29,00) 19,09±5,43 19,00 (7,00-32,00) 22,12±6,08 22,00 (15,00-33,00) 1,785 0,618 * AS±SD, # Me (Min-Max) J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 68 Sve dimenzije empatije su ujednačene u odnosu na uzrast u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja. Pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima dimenzija empatije u odnosu na uzrast u grupi sa poremećajem ponašanja (Tabela 14). Tabela 15. Dimenzije empatije kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na uzrast Uzrast (godine) 16 n=27 17 n=35 18 n=23 Fǂ p PT 23,70±5,25 23,00 (14,00-32,00) 23,26±5,02 23,00 (12,00-35,00) 23,61±3,55* 24,00 (17,00-30,00)# 0,073 0,929 FS 23,70±5,36 23,00 (15,00-32,00) 22,17±5,32 22,00 (14,00-35,00) 21,26±5,55 20,00 (11,00-32,00) 1,332 0,270 EC 24,07±4,94 23,00 (14,00-33,00) 24,17±3,80 24,00 (19,00-33,00) 24,70±4,22 25,00 (14,00-32,00) 0,150 0,861 PD 17,85±6,10 17,00 (7,00-30,00) 19,23±5,26 21,00 (7,00-30,00) 18,30±5,43 19,00 (10,00-28,00) 0,491 0,614 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ -ANOVA Vrednosti sve četiri dimenzije empatije u kontrolnoj grupu u odnosu na uzrast ispita- nika su ujednačene. Pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima di- menzija empatije u odnosu na uzrast (Tabela 15). Kod ispitanika starosti 16 godina sve dimenzije empatije (PT, FS, EC), izuzev PD, su bile niţe kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu. Stati- stički značajna razlika izmeĎu ovih ispitanika postoji u dimenziji FS (Mann-Whitney-ev U test: z=2,219, p=0,027). Kod ispitanika sa 17 godina sve dimenzije empatije (PT, FS, EC, PD) su bile niţe kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu. Statistički značajna ra- zlika izmeĎu ovih ispitanika postoji u dimenziji PT (Mann-Whitney-ev U test: z=2,337, p=0,019). Kod ispitanika starosti 18 godina sve dimenzije empatije (PT, EC, PD), izuzev FS, bile su niţe kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu, ali nije bi- lo statistički značajne razlike u vrednostima ovih dimenzija empatije. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 69 Tabela 16. Dimenzija empatije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na broj dece u porodici Broj dece u porodici Jedno n=15 Dva n=43 Tri i više n=28 Fǂ p PT 22,60±6,41 20,00 (12,00-35,00) 20,72±4,06 20,00 (14,00-32,00)# 21,14±3,81* 21,00 (14,00-30,00)# 0,985 0,378 FS 20,93±4,83 21,00 (13,00-34,00) 21,00±5,96 21,00 (7,00-33,00) 20,04±4,26 20,00 (12,00-31,00) 0,305 0,738 EC 23,53±6,06 22,00 (16,00-35,00) 22,67±3,23 22,00 (18,00-31,00) 22,43±3,29 23,00 (16,00-29,00) 0,412 0,664 PD 21,80±5,48 23,00 (10,00-28,00) 19,93±4,88 19,00 (12,00-33,00) 19,29±5,72 19,00 (7,00-29,00) 1,135 0,326 *AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ -ANOVA Vrednosti PT, EC i PD su najveće kod adolescenata sa poremećajem ponašanja koji po- tiču iz porodica sa jednim detetom. FS je najveći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja koji potiču iz porodica sa dvoje dece. U grupi sa poremećajem ponašanja utvrĎeno je da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima ispitivanih skorova u odnosu na broj dece u porodici (Tabela 16). Tabela 17. Dimenzije empatije kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na broj dece u porodici Broj dece u porodici Jedno n=12 Dva n=68 Tri i više n=8 Fǂ p PT 26,50±4,60 20,00 (12,00-35,00) 23,06±4,45 20,00 (14,00-32,00)# 22,50±6,57* 21,00 (14,00-30,00)# 2,919 0,060 FS 26,25±5,45 21,00 (13,00-34,00) 21,58±5,18 21,00 (7,00-33,00) 23,38±5,29 20,00 (12,00-31,00) 4,193 0,018 EC 26,17±4,17 22,00 (16,00-35,00) 23,82±4,22 22,00 (18,00-31,00) 25,25±4,27 23,00 (16,00-29,00) 1,809 0,170 PD 21,08±4,68 23,00 (10,00-28,00) 18,08±5,74 19,00 (12,00-33,00) 18,50±4,63 19,00 (7,00-29,00) 1,503 0,228 *AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - ANOVA, U kontrolnoj grupi utvrĎeno je da postoji statistički značajna razlika u vrednostima FS u odnosu na broj dece u porodici (F=4,193, p=0,018). FS je statistički značajno veći ispitanika iz porodica sa jednim detetom u odnosu na porodice sa dvoje dece (p=0,015). Vrednosti ostalih dimenzija empatije ne razlikuju se statistički značajno u odnosu na broj dece u porodici (Tabela 17). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 70 UporeĎujući porodice sa jednim detetom u grupi sa poremećajem ponašanja i u kontrol- noj grupi, pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima ispitivanih di- menzija empatije (PT:p=0,378, FS: p=0,738, EC: p=0,664, PD: p=0,326) (Tabela 17). Pokazano je adolescenti koji potiču iz porodica sa dvoje dece u kontrolnoj grupi imaju statistički značajno veće vrednosti PT u odnosu na adolescente sa poremećajem ponašanja koji potiču iz porodica sa dvoje dece (t=2,823, p=0,006). Vrednosti ostalih dimenzija empati- je ne razlikuju se statistički značajno u porodicama sa dvoje dece u odnosu na prisustvo pore- mećaja ponašanja (FS:p=0,601, EC: p=0,115, PD: p=0,075) (Tabela 17). UporeĎujući porodice sa troje dece, u odnosu na ispitivane dimenzije empatije, pokaza- no je da ne postoji statistički značajna razlika izmeĎu ispitivanih grupa (PT: p=0,591, FS: p=0,133, EC: p=0,116, PD: p=0,695) (Tabela 17). Tabela 18. Dimenzije empatije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na prisustvo konflikta u porodici Konflikti u porodici Retki n=12 Prosečni n=68 Česti n=8 Fǂ p PT 20,70±3,43 20,50 (16,00-28,00) 21,20±4,24 20,00 (12,00-33,00) 21,31±5,06* 21,00 (14,00-35,00)# 0,072 0,931 FS 22,50±5,10 20,50 (17,00-33,00) 20,98±6,12 21,00 (7,00-34,00) 19,80±3,94 19,00 (12,00-28,00) 1,171 0,315 EC 23,70±3,68 24,50 (18,00-30,00) 22,17±2,72 22,00 (16,00-29,00) 23,14±4,88 23,00 (16,00-35,00) 0,952 0,390 PD 21,80±5,51 21,00 (14,00-33,00) 19,95±5,23 20,00 (7,00-28,00) 19,66±5,31 19,00 (7,00-32,00) 0,650 0,525 *AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - ANOVA, Analizirajući vrednosti dimenzija empatije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostim dimenzija empatije u odnosu na učestalost konflikta u porodici (Tabela 18). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 71 Tabela 19. Dimenzija empatije kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na prisustvo konflikta u porodici Konflikti u porodici Retki n=20 Prosečni n=40 Česti n=25 Fǂ p PT 25,20±4,60 24,50 (14,00-35,00) 23,92±4,36 24,00 (15,00-34,00) 21,44±4,62* 22,00 (12,00-29,00)# 3,981 0,022 FS 25,20±5,76 25,50 (15,00-35,00) 22,42±5,22 22,00 (11,00-33,00) 20,16±4,52 20,00 (12,00-30,00) 5,303 0,007 EC 28,55±3,24 28,50 (23,00-33,00) 24,70±3,16 24,50 (17,00-32,00) 20,20±2,47 20,00 (14,00-24,00) 44,048 <0,001 PD 20,60±5,84 20,50 (7,00-30,00) 18,65±5,19 19,00 (7,00-30,00) 16,72±5,48 17,00 (8,00-26,00) 2,848 0,064 *AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - ANOVA, U kontrolnoj grupi sa porastom učestalosti konflikta u porodici statistički se značajno smanjuju sve dimenzije empatije (PT: F=3,981, p=0,022, FS: F=5,303, p=0,007, EC: F=44,048, p<0,001), izuzev PD kod koje ne postoji statistički značajna razlika (p=0,064) (Tabela 19). UporeĎujući dimenzije empatije u obe ispitivane grupe kod kojih su bili retki konflikti u porodici, pokazano je da postoji statistički značajna razlika u vrednostima PT (t=2,838, p=0,009) i EC (t=3,537, p=0,003) (Tabela 19). Kod ispitanika koji su imali prosečne konflikte u porodici, u obe ispitivane grupe, poka- zano je da postoji statistički značajna razlika u vrednostima PT (t=2,855, p=0,005) i EC (t=3,860, p<0,001) (Tabela 19). Kod ispitanika sa čestim konfliktima, u obe ispitivane grupe, pokazano je da postoji stati- stički značajna razlika u vrednostima EC (t=2,768, p=0,008) i PD (t=2,073, p=0,043) (Tabela 19). Tabela 20. Dimenzija empatije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na razvod roditelja Sa poremećajem ponašanja Razvod Da n=39 Ne n=47 tǂ p PT 21,15±5,06 a 20,00 (12,00-35,00) 21,21±3,97 * 20,00 (14,00-32,00)# 0,059 0,953 FS 19,79±4,57 a 20,00 (7,00-34,00) 21,40±5,67 21,00 (10,00-33,00) 1,458 0,148 EC 22,44±4,36 22,00 (16,00-35,00) 23,00±3,39 23,00 (16,00-31,00) 0,660 0,512 PD 19,44±5,56 19,00 (7,00-29,00) 20,55±5,03 21,00 (10,00-33,00) 0,969 0,336 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 72 U grupi sa poremećajem ponašanja vrednosti sve četiri dimenzije empatije su ujedna- čene (Tabela 20). Tabela 21. Dimenzije empatije kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na razvod roditelja Kontrolna grupa Razvod Da n=15 Ne n=70 t p PT 26,13±3,91 20,00 (12,00-35,00) 22,93±4,80* 20,00 (14,00-32,00)# 2,761 0,011 FS 24,00±5,94 20,00 (7,00-34,00) 21,40±5,67 21,00 (10,00-33,00) 1,163 0,0259 EC 25,73±3,90 22,00 (16,00-35,00) 23,97±4,29 23,00 (16,00-31,00) 1,559 0,133 PD 20,40±5,69 19,00 (7,00-29,00) 18,14±5,48 21,00 (10,00-33,00) 1,403 0,176 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test U kontrolnoj grupi sve dimenzije empatije (PT, FS, EC, PD) su bile veće kod adolesce- nata sa razvedenim roditeljima. UtvrĎeno je da statistički značajna razlika postoji u vrednosti PT (t=2,761, p=0,011) (Tabela 21). Analizirajući ispitanike obe grupe čiji su roditelji razvedeni u odnosu na dimenzije empatije, pokazano je da su sve dimenzije empatije statistički značajno veće u kontrolnoj grupi u odnosu na grupu sa poremećajem ponašanja (PT: t=3,848, p=0,001, FS: t=2,475, p=0,022, EC: t=2,692, p=0,012), izuzev PD (t=0,561, p=0,580). Tabela 22. Dimenzije empatije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na pojavu nasilja meĎu roditeljima Pojava nasilja u braku Da n=17 Ne n=69 tǂ p PT 19,06±3,93 21,71±4,47* 2,424 0,022 FS 21,29±4,58 20,52±5,40 0,600 0,553 EC 21,24±4,21 23,12±3,69 1,690 0,105 PD 19,94±5,52 20,07±5,25 0,089 0,930 * AS±SD, ǂ t-test U odnosu na pojavu nasilja meĎu roditeljima i dimenzije empatije u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja, naĎena je statistički značajna razlika u vrednostima PT (t=2,424, p=0,022). Vrednosti dimenzija EC i PD bile su manje kod adolescenata sa poremećajem ponašanja koji su izvestili o nasilju meĎu roditeljima, ali ne na nivou statistički značajne razlike (Tabela 22). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 73 Tabela 23. Dimenzije empatije kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na pojavu nasilja meĎu roditeljima Pojava nasilja u braku Da n=4 Ne n=81 tǂ p PT 30,00±2,13 23,17±4,67* 5,698 0,003 FS 26,00±6,93 22,23±5,32 1,071 0,359 EC 30,75±2,22 23,96±4,08 5,667 0,004 PD 20,50±7,14 18,44±5,50 0,567 0,608 * AS±SD, ǂ t-test U odnosu na pojavu nasilja meĎu roditeljima i dimenzije empatije u kontrolnoj grupi, naĎena je statistički značajna razlika u vrednostima PT (t=2,424, p=0,022) i EC (t=5,667, p=0,004). Vrednosti dimenzija FS i PD bile su veće kod adolescenata bez poremećaja pona- šanja koji su izvestili o nasilju meĎu roditeljima, ali ne na nivou statistički značajne razlike. MeĎu ispitanicima kontrolne grupe pojava nasilja u roditeljskoj relaciji je bila retka (4,7%) (Tabela 23). Tabela 24. Dimenzije empatije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na prisustvo psihopatologije roditelja Subdimenzije empatije Psihopatologija roditelja Da n=36 Ne n=50 tǂ p PT 20,09±5,12 20,00 (12,00-35,00) 22,20±3,98 21,00 (14,00-33,00) 2,149 0,034 FS 21,31±4,66 21,00 (11,00-34,00) 20,22±5,61 20,00 (7,00-33,00) 0,978 0,331 EC 22,78±4,68 22,50 (16,00-35,00) 22,72±3,16 23,00 (16,00-30,00) 0,064 0,949 PD 20,03±5,23 20,50 (7,00-32,00) 20,06±5,35 19,50 (7,00-33,00) 0,028 0,978 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test Dimenzija PT bila je statistički značajno manja kod adolescenata sa poremećajem pona- šanja koji su potvrdili postojanje psihopatologije kod roditelja u odnosu na ostale adolescente u grupi sa poremećajem ponašanja (Tabela 24). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 74 Tabela 25. Dimenzije empatije kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na prisustvo psihopatologije roditelja Subdimenzije empatije Psihopatologija roditelja Da n=9 Ne n=76 tǂ p PT 26,89±5,54 28,00 (18,00-32,00) 23,09±6,69* 23,00 (12,00-35,00)# 1,902 0,061 FS 24,56±5,74 23,00 (18,00-32,00) 22,16±5,36 22,00 (11,00-35,00) 1,192 0,262 EC 26,33±5,98 28,00 (20,00-33,00) 24,04±3,99 24,00 (14,00-33,00) 1,122 0,291 PD 17,67±5,98 17,00 (11,00-30,00) 18,64±5,53 19,00 (7,00-30,00) 0,468 0,650 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test Sve dimenzije empatije su bile veće kod ispitanika u kontrolnoj grupi čiji roditelji imaju psihopatološke simptome, osim PD koji je bio manji, ali nije utrvrĎena statistički značajna razlika (Tabela 25). UporeĎujući ispitanike obe grupe čiji roditelji imaju prisutne psihopatološke simptome u odnosu na dimenzije empatije, naĎeno je da su sve dimenzije empatije veće u kontrolnoj grupi u odnosu na grupu sa poremećajem ponašanja, izuzev PD koji je manji. U grupi adole- scenata sa poremećajem ponašanja, čiji su roditelji sa psihopatološkim simptomima, vredno- sti PT su statistički značajno manje u odnosu na adolescente bez poremećaja ponašanja čiji roditelji imaju psihopatološke simptome (t=3,557, p=0,001) (Tabela 25). UporeĎujući adolescente obe grupe čiji roditelji nemaju psihopatološke simptome u odnosu na dimenzije empatije, naĎeno je da su sve dimenzije empatije veće u kontrolnoj grupi u odnosu na grupu sa poremećajima ponašanja, izuzev PD koji je manji, ali ne postoji statistički značajna razlika u ispitivanim vrednostima. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 75 9.5. Razlike u percipiranom roditeljskom prihvatanju/odbacivanju izmeĊu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe Tabela 26. Razlike u percipiranom prihvatanju/odbacivanju od strane majke izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe Kod majke Sa poremećajem ponašanja n=86 Kontrolna grupa n=85 tǂ p W/A 55,70±14,19 57,00 (19,00-76,00) 66,33±8,22* 68,00 (36,00-76,00)# 5,987 <0,001 H/A 32,90±10,60 31,00 (17,00-58,00) 22,85±5,80 22,00 (15,00-48,00) 7,677 <0,001 I/N 36,16±10,32 35,00 (22,00-65,00) 27,24±4,93 26,00 (22,00-44,00) 7,202 <0,001 U/R 23,30±7,09 22,00 (11,00-40,00) 14,38±3,41 14,00 (10,00-27,00) 10,471 <0,001 TOTAL PARQ 136,66±37,96 127,50 (79,00-240,00) 98,13±18,03 95,00 (74,00-153,00) 8,462 <0,001 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test Pokazano je da je W/A majke statistički značajno manja kod adolescenata sa porema- ćajem ponašanja (t=5,987, p<0,001). H/A je statistički značajno veća kod adolescenata sa poremećajem ponašanja (t=7,677, p<0,001). I/N je statistički značajno veći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu (t=7,202, p=0,008). U/R majke je statistički značajno veća kod adolescenata sa poremećajem ponašanja (t=10,471 p<0,001). Totalni indeks prihvatanja/odbacivanja majke je statistički značajno veći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja (t=8,462, p<0,001) (Tabela 26). Tabela 27. Razlike u percipiranom prihvatanju/odbacivanju od strane oca izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe Kod oca Sa poremećajem ponašanja n=86 Kontrolna grupa n=85 tǂ p W/A 53,91±14,09 54,00 (20,00-77,00) 62,02±11,16* 63,00 (20,00-78,00)# 4,172 <0,001 H/A 34,16±9,55 32,00 (20,00-57,00) 26,60±6,81 25,00 (19,00-51,00) 5,594 <0,001 I/N 37,74±9,86 37,00 (22,00-62,00) 30,31±7,73 28,00 (22,00-60,00) 5,485 <0,001 U/R 22,56±7,42 22,00 (10,00-38,00) 15,08±4,71 14,00 (10,00-33,00) 7,856 <0,001 TOTAL PARQ 140,56±35,30 142,00 (78,00-234,00) 109,96±25,55 105,00 (78,00-183,00) 6,485 <0,001 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 76 Dimenzija W/A je bila statistički značajno veća kod adolescenata sa poremećajem ponašanja (t=4,172, p<0,001). H/A je statistički značajno veća kod adolescenata sa poreme- ćajem ponašanja (t=5,954, p<0,001). I/N je statistički značajno veći u istoj grupi u odnosu na adolescente kontrolne grupe (t=5,485, p<0,001). U/R oca je statistički značajno veći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja (t=7,856, p<0,001). Totalni indeks prihvatanja/odba- civanja za oca je statistički značajno veći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja (t=6,485, p<0,001). Pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima to- talnog indeksa prihvatanja/odbacivanja za majku i totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja za oca (p=0,486) (Tabela 27). 9.6. Roditeljsko prihvatanje/odbacivanje u odnosu na sociodemografske i porodiĉne varijable u ispitivanim grupama Tabela 28. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na pol Pol Kod majke Muški n=40 Ţenski n=45 tǂ p W/A 66,58±7,61 68,50 (42,00-76,00) 66,11±8,80* 68,00 (36,00-76,00)# 0,261 0,795 H/A 23,80±5,90 23,50 (16,00-41,00) 22,00±5,64 20,00 (15,00-48,00) 1,433 0,156 I/N 26,98±4,17 26,50 (22,00-41,00) 27,47±5,56 26,00 (22,00-44,00) 0,464 0,644 U/R 14,55±3,46 14,50 (10,00-26,00) 14,22±3,39 13,00 (10,00-37,00) 0,440 0,661 TOTAL PARQ 98,75±17,22 96,00 (74,00-149,00) 97,58±18,89 93,00 (75,00-153,00) 0,299 0,765 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test Analizirajući skorove na dimenzijama majčinog prihvatanja/odbacivanja u kontrolnoj grupi, pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u percepciji majčinog prihvatanja/ odbacivanja prema polu ispitanika (Tabela 28). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 77 Tabela 29. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na pol Pol Kod majke Muški n=43 Ţenski n=43 tǂ p W/A 56,77±14,68 62,00 (19,00-76,00) 54,63±13,77* 57,00 (23,00-74,00)# 0,697 0,488 H/A 30,64±10,65 31,00 (18,00-58,00) 35,25±10,62 34,00 (17,00-58,00) 2,007 0,048 I/N 35,19±10,83 32,00 (23,00-65,00) 37,14±9,82 36,00 (22,00-65,00) 0,876 0,383 U/R 22,70±7,15 21,00 (11,00-40,00) 23,91±7,07 25,00 (11,00-40,00) 0,789 0,432 TOTAL PARQ 133,26±39,73 123,00 (79,00-240,00) 140,07±36,26 139,00(86,00-240,00) 0,831 0,409 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test U grupi sa poremećajem ponašanja, pokazano je da je kod ispitanica H/A majke stati- stički značajno veći u odnosu na muške ispitanike. Ostali skorovi prihvatanja/odbacivanja majke statistički se značajno ne razlikuju u odnosu na pol ispitanika (Tabela 29). Tabela 30. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na pol Pol Muški n=40 Ţenski n=45 tǂ p W/A 61,00±9,52 61,00 (39,00-78,00) 62,93±12,48* 65,00 (20,00-77,00)# 0,808 0,422 H/A 27,82±6,41 25,00 (19,00-48,00) 25,51±7,04 23,00 (20,00-51,00) 1,585 0,117 I/N 31,35±7,22 29,50 (22,00-51,00) 29,38±8,13 27,00 (22,00-60,00) 1,185 0,239 U/R 15,80±4,01 15,00 (10,00-29,00) 14,44±5,21 13,00 (10,00-33,00) 1,351 0,180 TOTAL PARQ 113,98±22,71 110,50(82,00-168,00) 106,40±27,60 99,00(78,00-183,00) 1,387 0,169 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test Analizirajući skorove na dimenzijama očevog prihvatanja/odbacivanja u kontrolnoj grupi pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u percepciji očevog prihvatanja/odbacivanja prema polu ispitanika (Tabela 30). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 78 Tabela 31. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na pol Pol Muški n=43 Ţenski n=43 tǂ p W/A 52,51±14,41 50,00 (20,00-76,00) 55,30±13,79 55,00 (22,00-77,00) 0,918 0,362 H/A 34,86±9,76 33,00 (20,00-55,00) 33,47±9,40 31,00 (21,00-57,00) 0,675 0,501 I/N 38,35±10,33 38,00 (23,00-61,00) 37,14±9,46 37,00 (22,00-62,00) 0,566 0,573 U/R 24,27±7,23 22,00 (10,00-38,00) 20,75±7,65 21,00 (11,00-37,00) 2,131 0,036 TOTAL PARQ 143,77±34,91 145,00(86,00-224,00) 137,35±35,82 141,00(78,00-234,00) 0,842 0,402 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test U grupi sa poremećajem ponašanja pokazano je da muški ispitanici imaju statistički značajno veće vrednosti U/R oca u odnosu na ispitanice (t=2,131, p=0,036). Ostali skorovi se ne razlikuju statistički značajno u odnosu na pol (Tabela 31). Tabela 32. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na uzrast Uzrast (godine) 15 n=23 16 n=32 17 n=23 18 n=8 χ2ǂ p W/A 55,96±13,88 58,00 (26,00-73,00) 55,28±14,05 57,00 (19,00-76,00) 54,00±14,55 53,00 (23,00-76,00) 61,50±15,81* 67,50 (26,00- 74,00)# 3,135 0,371 H/A 32,70±9,40 35,00 (20,00-47,00) 31,00±10,60 27,50 (17,00-58,00) 38,17±9,76 39,00 (21,00-58,00) 25,88±11,19 21,50 (20,00-53,00) 13,342 0,004 I/N 35,00±6,92 35,00 (22,00-49,00) 36,12±10,68 34,00 (23,00-65,00) 39,30±11,28 39,00 (23,00-65,00) 30,62±12,87 26,00 (24,00-62,00) 8,180 0,042 U/R 23,48±5,98 24,00 (13,00-35,00) 22,28±6,97 22,00 (11,00-40,00) 25,83±7,92 27,00 (11,00-40,00) 19,62±6,67 19,00 (12,00-35,00) 6,156 0,104 TOTAL PARQ 135,39±31,42 136,00(86,00- 184,00) 134,12±39,90 123,00(79,00- 240,00) 149,62±38,07 149,00(88,00- 240,00) 114,62±45,01 100,50(84,00- 224,00) 8,935 0,030 *AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Kruskal-Wallis-ov test, Kod adolescenata sa poremećajem ponašanja postoji statistički značajna razlika u vrednostima H/A majke u odnosu na uzrast (χ2=13,342, p=0,004). Najveća vrednost ovog skora bila je kod ispitanika starosti 17 godina, a najmanja kod ispitanika starosti 18 godina. Dalja analiza je pokazala da statistički značajna razlika postoji izmeĎu sledećih uzrasnih gru- pa: 16 i 18 godina (z=2,150, p=0,032), 16 i 17 godina (z=2,742, p=0,006), 17 i 18 godina (z=2,893, p=0,004) (Tabela 32). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 79 Najveća vrednost I/N majke je kod 17-godišnjaka, a najmanja kod 18-godišnjaka. Vrednost I/N majke statistički se značajno razlikuje u odnosu na uzrast ispitanika (χ2=8,180, p=0,042). Mann-Whitney-evim testom je pokazano da statistički značajna razlika postoji izmeĎu sledećih uzrasnih grupa: 15 i 18 godina (z=2,446, p=0,014), 16 i 18 godina (z=2,186, p=0,029), 17 i 18 godina (z=2,441, p=0,015). Totalni indeks prihvatanja/odbacivanja majke je najveći kod 17-godišnjaka, a najmanji kod 18 godišnjaka. Vrednost ovog skora majke statistički značajno se razlikuje u odnosu na uzrast (χ2=8,935, p=0,030). Dalja analiza je pokazala da statistički značajna razlika u vrednostima ovog skora postoji izmeĎu sledećih uzrasnih grupa: 15 i 18 godina (z=2,032, p=0,042), 16 i 18 godina (z=2,232, p=0,026), 17 i 18 godina (z=2,483, p=0,013) (Tabela 32). Tabela 33. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na uzrast Uzrast (godine) 16 n=27 17 n=35 18 n=23 χ2ǂ p W/A 68,30±8,50 70,00 (36,00-76,00) 67,11±6,87 68,00 (44,00-76,00) 62,83±8,99* 65,00 (42,00-73,00)# 7,087 0,029 H/A 24,52±7,43 25,00 (15,00-48,00) 21,86±3,69 22,00 (16,00-28,00) 22,39±6,09 20,00 (16,00-39,00) 2,387 0,303 I/N 27,26±6,14 25,00 (22,00-44,00) 26,77±4,14 26,00 (22,00-40,00) 27,91±4,59 27,00 (22,00-40,00) 1,452 0,484 U/R 15,04±4,31 14,00 (10,00-27,00) 14,17±2,74 14,00 (10,00-27,00) 13,91±3,15 14,00 (10,00-23,00) 0,691 0,708 TOTAL PARQ 98,52±21,93 89,00 (76,00-153,00) 95,69±14,22 96,00 (74,00-139,00) 101,39±18,41 98,00 (77,00-149,00) 1,438 0,487 *AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Kruskal-Wallis-ov test, Vrednosti svih skorova na dimenzijama prihvatanja i odbacivanja majke u kontrolnoj grupi u odnosu na uzrast ispitanika su ujednačene. Pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima dimenzija prihvatanja/odbacivanja majke u odnosu na uzrast (Tabela 33). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 80 Tabela 34. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na uzrast Uzrast (godine) 15 n=23 16 n=32 17 n=23 18 n=8 χ2ǂ p W/A 57,22±13,64 58,00 (26,00-73,00) 53,19±15,51 57,00 (19,00-76,00) 52,83±11,66 53,00 (23,00-76,00) 50,38±16,63* 67,50 (26,00-74,00)# 1,829 0,609 H/A 32,35±8,67 35,00 (20,00-47,00) 33,38±99,58 27,50 (17,00-58,00) 37,30±9,07 39,00 (21,00-58,00) 33,50±12,64 21,50 (20,00-53,00) 4,389 0,222 I/N 35,70±9,07 35,00 (22,00-49,00) 37,09±9,968 34,00 (23,00-65,00) 39,83±10,06 39,00 (23,00-65,00) 40,25±11,32 26,00 (24,00-62,00) 2,646 0,450 U/R 20,87±5,57 24,00 (13,00-35,00) 22,50±7,57 22,00 (11,00-40,00) 24,78±7,47 27,00 (11,00-40,00) 21,25±8,71 19,00 (12,00-35,00) 3,688 0,297 TOTAL PARQ 131,70±31,91 136,00(86,00-184,00) 139,78±35,83 123,00(79,00-240,00) 149,09±33,98 149,00(88,00-240,00) 144,62±45,87 100,50(84,00-224,00) 2,812 0,421 *AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Kruskal-Wallis-ov test, Kod adolescenata sa poremećajem ponašanja pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u percepciji očevog prihvatanja/odbacivanja u odnosu na uzrast ispitanika (Tabela 34). Tabela 35. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na uzrast Uzrast (godine) 16 n=27 17 n=35 18 n=23 χ2ǂ p W/A 62,96±12,59 70,00 (36,00-76,00) 61,83±10,86 68,00 (44,00-76,00) 61,22±10,21* 65,00 (42,00-73,00)# 0,944 0,624 H/A 27,59±8,02 25,00 (15,00-48,00) 26,63±6,92 22,00 (16,00-28,00) 25,39±4,98 20,00 (16,00-39,00) 0,813 0,666 I/N 30,56±9,12 25,00 (22,00-44,00) 30,71±7,93 26,00 (22,00-40,00) 29,39±7,73 27,00 (22,00-40,00) 0,153 0,926 U/R 15,89±5,12 14,00 (10,00-27,00) 15,60±5,01 14,00 (10,00-27,00) 13,35±3,26 14,00 (10,00-23,00) 4,956 0,097 TOTAL PARQ 111,07±27,22 98,00 (77,00-149,00) 111,11±27,47 98,00 (77,00-149,00) 106,91±20,91 98,00 (77,00-149,00) 0,078 0,962 *AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Kruskal-Wallis-ov test, U kontrolnoj grupi ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima na dimenzijama prihvatanja/odbacivanja oca u odnosu na uzrast ispitanika (Tabela 35). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 81 Tabela 36. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na broj dece u porodici Broj dece u porodici Kod majke Jedno n=15 Dva n=43 Tri i više n=28 Fǂ p W/A 57,93±14,29 64,00 (26,00-74,00) 56,00±12,87 57,00 (19,00-74,00)# 54,04±16,26* 55,00 (23,00-76,00)# 0,382 0,683 H/A 29,87±8,25 27,00 (20,00-47,00) 33,51±10,52 31,00 (20,00-55,00) 33,57±11,84 33,00 (17,00-58,00) 0,737 0,481 I/N 33,00±6,68 32,00 (24,00-45,00) 36,00±9,35 35,00 (23,00-61,00) 38,11±12,92 35,50 (22,00-65,00) 1,212 0,303 U/R 22,13±4,85 22,00 (14,00-31,00) 23,21±7,06 22,00 (11,00-36,00) 24,07±8,20 24,00 (11,00-40,00) 0,367 0,694 TOTAL PARQ 127,07±28,61 119,00(89,00-184,00) 136,72±34,68 133,00(92,00-231,00) 141,71±46,52 129,50(79,00-240,00) 0,722 0,489 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - ANOVA Najveći W/A je kod adolescenata sa poremećajem ponašanja koji potiču iz porodica sa jednim detetom. H/A, I/N, U/R i totalni indeks prihvatanja/odbacivanja majke imaju najveću vrednost kod adolescenata sa poremećajem ponašanja koji potiču iz porodica sa troje i više dece. Pokazano je da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima ispitivanih skorova na dimenzijama prihvatanja/odbacivanja majke u odnosu na broj dece u porodici kod adole- scenata sa poremećajem ponašanja (Tabela 36). Tabela 37. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na broj dece u porodici Broj dece u porodici Kod majke Jedno n=12 Dva n=65 Tri i više n=8 Fǂ p W/A 66,75±11,40 69,50 (36,00-76,00) 65,74±7,92 67,00 (42,00-76,00) 70,50±2,88* 70,00 (67,00-76,00)# 1,221 0,300 H/A 22,08±6,75 19,50 (17,00-41,00) 22,92±5,90 22,00 (15,00-48,00) 23,38±3,54 24,50 (17,00-28,00) 0,140 0,870 I/N 26,83±7,47 24,00 (22,00-44,00) 27,57±4,61 27,00 (22,00-43,00) 25,12±1,96 25,00 (22,00-28,00) 0,918 0,403 U/R 13,92±4,19 12,50 (10,00-26,00) 14,34±3,42 14,00 (10,00-27,00) 15,38±1,77 15,00 (13,00-18,00) 0,451 0,639 TOTAL PARQ 96,08±25,56 86,50 (76,00-149,00) 99,09±17,48 96,00 (74,00-153,00) 93,38±6,09 94,00 (86,00-103,00) 0,442 0,644 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - ANOVA Svi skorovi prihvatanja i odbacivanja majke su ujednačeni u odnosu na broj dece u po- rodici. Statistička analiza je pokazala da ne postoji značajna razlika u vrednostima skorova za majke u odnosu na broj dece (Tabela 37). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 82 UporeĎujući vrednosti ispitivanih dimenzija empatije kod adolescenata koji potiču iz porodica sa jednim detetom, u obe ispitivane grupe, pokazano je da su H/A (t=2,696, p=0,012), I/N (t=2,234, p=0,036), U/R (t=4,719, p<0,001) i totalni indeks prihvatanja/odbaci- vanja majke (t=2,966, p=0,007) statistički značajno veće kod adolescenata sa poremećajem ponašanja (Tabela 37). Posmatrajući porodice sa dvoje dece, svi ispitivani skorovi majke bili su statistički zna- čajno veći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na adolescente u kontrolnoj grupi (H/A: t=6,005, p<0,001, I/N: t=5,486, p<0,001, U/R: t=7,668, p<0,001, TOTAL PARQ: t=6,583, p<0,001), izuzev W/A (t=4,436, p<0,001) koja je bila statistički značajno veća kod ispitanika u kontrolnoj grupi (Tabela 37). Posmatrajući porodice sa troje i više dece, svi ispitivani skorovi majke bili su statistički značajno veći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na adolescente u kon- trolnoj grupi (H/A: t=3,977, p<0,001, I/N: t=5,116, p<0,001, U/R: t=5,204, p<0,001, TOTAL PARQ: t=5,340, p<0,001), izuzev W/A (t=2,823, p=0,008) koja je bila statistički značajno veća kod ispitanika u kontrolnoj grupi (Tabela 37). Tabela 38. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u zavisnosti od broja dece u porodici Broj dece u porodici Kod oca Jedno n=15 Dva n=43 Tri i više n=28 Fǂ p W/A 53,73±15,50 64,00 (26,00-74,00) 55,37±13,81 57,00 (19,00-74,00) 51,75±13,98* 55,00 (23,00-76,00)# 0,556 0,576 H/A 34,20±9,41 27,00 (20,00-47,00) 34,35±9,50 31,00 (20,00-55,00) 33,86±10,04 33,00 (17,00-58,00) 0,022 0,978 I/N 38,53±9,13 32,00 (24,00-45,00) 37,21±9,09 35,00 (23,00-61,00) 38,14±11,55 35,50 (22,00-65,00) 0,131 0,877 U/R 22,20±6,75 22,00 (14,00-31,00) 22,12±7,58 22,00 (11,00-36,00) 23,43±7,68 24,00 (11,00-40,00) 0,282 0,755 TOTAL PARQ 141,20±37,21 119,00(89,00-184,00) 138,30±31,87 133,00(92,00-231,00) 143,68±40,09 129,50(79,00-240,00) 0,196 0,823 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - ANOVA Svi skorovi na dimenzijama prihvatanja i odbacivanja od strane oca su ujednačeni u odnosu na broj dece u porodici u grupi sa poremećajem ponašanja. Statistička analiza je pokazala da ne postoji značajna razlika u vrednostima skorova oca u odnosu na broj dece u grupi sa poremećajem ponašanja (Tabela 38). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 83 Tabela 39. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata kontrolne grupe u zavisnosti od broja dece u porodici Broj dece u porodici Kod oca Jedno n=12 Dva n=65 Tri i više n=8 Fǂ p W/A 62,75±9,58 62,00 (40,00-76,00) 61,23±11,23 62,00 (20,00-78,00) 67,38±12,59* 72,00 (39,00-78,00)# 1,112 0,334 H/A 27,25±9,40 22,50 (21,00-48,00) 26,42±6,45 25,00 (19,00-51,00) 27,12±6,03 25,00 (22,00-39,00) 0,100 0,905 I/N 31,25±7,88 29,50 (22,00-49,00) 30,23±7,76 27,00 (22,00-60,00) 29,50±8,18 27,00 (22,00-46,00) 0,133 0,875 U/R 15,83±6,59 13,50 (10,00-29,00) 14,75±4,47 14,00 (10,00-33,00) 16,62±3,25 16,00 (12,00-22,00) 0,735 0,482 TOTAL PARQ 111,58±30,59 102,50(81,00-183,00) 110,17±24,65 108,00(78,00-180,00) 105,88±28,07 95,00 (86,00-168,00) 0,126 0,882 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - ANOVA U kontrolnoj grupi, svi skorovi prihvatanja i odbacivanja oca su ujednačeni u odnosu na broj dece u porodici. Statistička analiza je pokazala da ne postoji značajna razlika u vredno- stima skorova oca u odnosu na broj dece u porodici kod ispitanika kontrolne grupe (Tabela 35). UporeĎujući vrednosti ispitivanih dimenzija empatije kod adolescenata koji potiču iz porodica sa jednim detetom, u dve ispitivane grupe, pokazano je da su I/N (t=2,224, p=0,036), U/R (t=2,467, p=0,021) i totalni indeks prihvatanja/odbacivanja oca (t=2,270, p=0,032) stati- stički značajno veće kod adolescenata sa poremećajem ponašanja (Tabela 39). Posmatrajući porodice sa dvoje dece, svi ispitivani skorovi oca su bili statistički značaj- no veći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na adolescente u kontrolnoj grupi (H/A: t=4,793, p<0,001, I/N: t=4,134, p<0,001, U/R: t=5,740, p<0,001, TOTAL PARQ: t=4,900, p<0,001), izuzev W/A (t=2,320, p=0,023) koja je bila statistički značajno veća kod ispitanika u kontrolnoj grupi (Tabela 39). Posmatrajući porodice sa troje i više dece, svi ispitivani skorovi oca su bili statistički značajno veći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na adolescente u kon- trolnoj grupi (H/A: t=2,358, p=0,029, I/N: t=2,386, p=0,030, U/R: t=2,424, p=0,021, TOTAL PARQ: t=3,027, p=0,008), izuzev W/A (t=3,018, p=0,010) koja je bila statistički značajno veća kod ispitanika u kontrolnoj grupi (Tabela 39). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 84 Tabela 40. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na razvod roditelja Razvod roditelja Da n=39 Ne n=47 zǂ p W/A 54,77±16,42 57,00 (19,00-76,00) 56,47±12,16* 57,00 (26,00-72,00)# 0,135 0,893 H/A 33,46±12,05 31,00 (17,00-58,00) 32,43±9,33 31,00 (20,00-54,00) 0,100 0,920 I/N 38,15±12,10 35,00 (22,00-65,00) 34,51±8,36 34,00 (23,00-61,00) 1,060 0,289 U/R 24,36±7,89 23,00 (11,00-40,00) 22,43±6,31 22,00 (11,00-36,00) 0,130 0,259 TOTAL PARQ 141,21±44,27 127,00(79,00-240,00) 132,89±31,82 141,00(78,00-201,00) 0,555 0,579 * AS±SD, Me (Min-Max), ǂ - Mann-Whitney-ev U test U grupi sa poremećajem ponašanja ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima na dimenzijama prihvatanja/odbacivanja majke u odnosu na razvod braka roditelja (Tabela 40). Tabela 41. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na razvod roditelja Razvod roditelja Da n=15 Ne n=70 tǂ p W/A 65,80±10,21 69,00 (44,00-75,00) 66,44±7,81* 68,00 (36,00-76,00)# 0,230 0,821 H/A 22,53±4,19 22,00 (16,00-29,00) 22,91±4,73 21,50 (15,00-48,00) 0,292 0,773 I/N 27,53±5,98 26,00 (22,00-40,00) 27,17±4,73 27,00 (22,00-44,00) 0,220 0,828 U/R 15,27±3,01 15,00 (10,00-20,00) 14,19±3,48 13,00 (10,00-27,00) 1,226 0,233 TOTAL PARQ 99,53±17,50 98,00 (74,00-139,00) 97,83±18,24 93,50(75,00-153,00) 0,340 0,737 * AS±SD, Me (Min-Max), ǂ t-test Skorovi na dimenzijama prihvatanja/odbacivanja majke se statistički značajno ne razli- kuju u odnosu na razvod braka roditelja u kontrolnoj grupi adolescenata (Tabela 41). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 85 Tabela 42. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na razvod roditelja Razvod roditelja Da n=39 Ne n=47 zǂ p W/A 52,38±15,43 52,00 (20,00-74,00) 55,17±12,91* 54,00 (20,00-74,00)# 0,777 0,437 H/A 35,05±10,68 32,00 (20,00-57,00) 33,43±8,55 32,00 (21,00-53,00) 0,473 0,636 I/N 39,33±10,13 38,00 (23,00-62,00) 36,43±9,54 36,00 (22,00-61,00) 1,346 0,178 U/R 23,23±7,74 23,00 (10,00-38,00) 22,00±7,18 22,00 (11,00-36,00) 0,691 0,490 TOTAL PARQ 145,23±38,64 146,00(86,00-234,00) 136,68±32,19 141,00(78,00-201,00) 0,902 0,367 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Mann-Whitney-ev test U grupi sa poremećajem ponašanja ne postoji statistički značajna razlika u skorovima oca na dimenzijama prihvatanja/odbacivanja u odnosu na razvod braka roditelja (Tabela 42). Tabela 43. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na razvod roditelja Razvod roditelja Da n=15 Ne n=70 zǂ p W/A 58,07±16,94 60,00 (20,00-77,00) 62,87±9,45* 63,50 (40,00-78,00)# 0,664 0,507 H/A 27,67±8,10 25,00 (20,00-51,00) 26,37±6,55 24,50 (19,00-50,00) 0,643 0,520 I/N 34,27±12,06 35,00 (22,00-60,00) 29,46±6,26 27,50 (22,00-49,00) 0,734 0,463 U/R 17,50±5,66 16,00 (10,00-33,00) 14,17±4,42 14,00 (10,00-30,00) 2,515 0,013 TOTAL PARQ 120,87±35,24 123,00(81,00-180,00) 107,63±22,62 105,00(78,00-183,00) 1,090 0,276 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Mann-Whitney-ev test U kontrolnoj grupi, U/R oca je statistički značajno veći kod adolescenata sa razvedenim roditeljima u odnosu na adolescente čiji roditelji nisu razvedeni (t=2,515, p=0,013). Ostali sko- rovi oca se statistički značajno ne razlikuju u odnosu na razvod braka roditelja (Tabela 43). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 86 Tabela 44. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na konflikte u porodici Konflikti u porodici Kod majke Retki n=10 Prosečni n=41 Česti n=35 Fǂ p W/A 55,10±12,83 54,50 (39,00-71,00) 59,22±12,56 63,00 (19,00-76,00) 51,74±15,59 53,00 (23,00-76,00)# 2,739 0,070 H/A 30,50±7,31 28,00 (21,00-45,00) 32,34±10,05 31,00 (20,00-55,00) 34,23±11,99 32,00 (17,00-58,00) 0,582 0,561 I/N 34,50±9,13 34,00 (23,00-49,00) 33,44±8,78 32,00 (22,00-61,00) 39,83±11,41 37,00 (23,00-65,00) 4,033 0,021 U/R 19,70±5,68 18,00 (13,00-29,00) 22,71±6,30 22,00 (11,00-34,00) 25,03±7,95 24,00 (11,00-40,00) 2,563 0,083 TOTAL PARQ 129,60±31,37 131,00(92,00-176,00) 129,27±33,75 119,00(86,00-231,00) 147,34±42,48 140,00(79,00-240,00) 2,413 0,096 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - ANOVA Analiza podataka je pokazala da postoji statistički značajna razlika u vrednostima I/N majke u odnosu na učestalost konflikata u porodici (F=4,033, p=0,021). Sa porastom uče- stalosti koflikata u porodici raste i I/N majke (Tabela 44). Tabela 45. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na učestalost konflikta u porodici Konflikti u porodici Kod majke Retki n=20 Prosečni n=40 Česti n=25 Fǂ p W/A 67,50±8,06 68,00 (42,00-76,00) 65,70±8,61 68,00 (36,00-76,00) 66,40±7,91* 70,00 (44,00-76,00)# 0,316 0,730 H/A 24,65±6,43 25,00 (16,00-41,00) 22,02±4,70 20,50 (15,00-36,00) 22,72±6,74 21,00 (17,00-48,00) 1,386 0,256 I/N 27,15±4,96 26,50 (22,00-41,00) 27,15±4,72 26,50 (22,00-44,00) 27,44±5,44 26,00 (22,00-43,00) 0,030 0,971 U/R 12,85±3,35 13,00 (10,00-22,00) 15,68±4,51 15,00 (10,00-30,00) 17,80±6,53 15,00 (10,00-33,00) 5,502 0,006 TOTAL PARQ 99,25±19,78 94,50 (76,00-149,00) 97,25±17,13 95,50 (74,00-148,00) 98,64±18,65 95,00 (75,00-153,00) 0,094 0,910 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - ANOVA U kontrolnoj grupi je pokazano da sa porastom učestalosti konflikta u porodici stati- stički značajno raste U/R majke (F=5,502, p=0,006) (Tabela 45). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 87 Tabela 46. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u zavisnosti od konflikta u porodici Konflikti u porodici Kod oca Retki n=10 Prosečni n=41 Česti n=35 Χ2ǂ p W/A 57,40±11,32 55,50 (39,00-73,00) 55,63±13,65 57,00 (20,00-77,00) 50,89±15,05* 50,00 (22,00-74,00)# 2,489 0,288 H/A 30,50±5,95 28,00 (22,00-39,00) 32,27±9,46 32,00 (20,00-53,00) 37,26±10,20 37,00 (22,00-57,00) 6,590 0,037 I/N 33,00±5,95 33,50 (22,00-46,00) 36,76±9,28 37,00 (22,00-59,00) 40,26±10,56 40,00 (23,00-62,00) 4,138 0,126 U/R 17,70±5,80 14,50 (11,00-27,00) 21,51±7,10 21,00 (10,00-36,00) 23,29±7,69 26,00 (11,00-38,00) 2,384 0,098 TOTAL PARQ 122,80±26,71 119,50(92,00-164,00) 136,90±32,81 141,00(78,00-199,00) 149,91±38,24 147,00(86,00-234,00) 4,563 0,102 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Kruskal-Wallis-ov test U grupi sa poremećajem ponašanja, sa porastom učastalosti konflikata u porodici, statistički značajno rastu vrednosti H/A (Χ2=6,590, p=0,037). Ostale vrednosti na dimenzi- jama prihvatanja/odbacivanja od strane oca se ne razlikuju statistički značajno u odnosu na konflikte u porodici (Tabela 46). Tabela 47. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca u kontrolnoj grupi u zavisnosti od konflikta u porodici Konflikti u porodici Kod oca Retki n=20 Prosečni n=40 Česti n=25 Χ2ǂ p W/A 61,35±11,82 63,50 (40,00-78,00) 61,95±9,13 61,50 (36,00-76,00) 62,68±13,75* 65,00 (20,00-76,00)# 1,386 0,500 H/A 29,70±9,53 25,00 (21,00-51,00) 24,82±4,51 23,50 (19,00-39,00) 26,96±6,64 25,00 (21,00-50,00) 4,696 0,096 I/N 32,05±7,67 31,00 (22,00-49,00) 29,62±6,26 28,00 (22,00-51,00) 30,00±9,77 26,00 (22,00-51,00) 2,709 0,258 U/R 16,80±6,53 15,00 (10,00-33,00) 13,85±3,35 13,00 (10,00-22,00) 15,68±4,51 15,00 (10,00-30,00) 4,047 0,132 TOTAL PARQ 117,20±30,02 107,00 (81,00-183,00) 106,35±19,78 106,50(78,00-168,00) 109,96±29,51 99,00 (79,00-180,00) 1,493 0,474 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Kruskal-Wallis-ov test U kontrolnoj grupi ispitanika ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima sko- rova oca u odnosu na konflikte u porodici (Tabela 47). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 88 Tabela 48. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na nasilje meĎu roditeljima Pojava nasilja meĊu roditeljima Kod majke Da n=17 Ne n=69 zǂ p W/A 50,00±14,11 57,10±13,95 2,089 0,037 H/A 36,29±11,94 32,06±10,16 1,346 0,178 I/N 40,00±11,71 35,22±9,81 1,819 0,069 U/R 26,76±7,86 22,45±6,68 2,189 0,029 TOTAL PARQ 153,06±41,18 132,62±36,31 2,012 0,044 * AS±SD, ǂ - Mann-Whitney-ev test U grupi sa poremećajima ponašanja, W/A majke je bila statistički značajno manja kod adolescenata u čijim porodicama je bilo prisutno nasilje (z=2,089, p=0,037). U porodicama gde je bilo prisutno nasilje meĎu roditeljima su statistički značajno veće vrednosti U/R majke i totalni indeks prihvatanja/odbacivanja majke u odnosu na porodice gde nije bilo nasilja (U/R: z=2,189, p=0,029, TOTAL PARQ: z=2,012, p=0,044) (Tabela 48). Tabela 49. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na nasilje meĎu roditeljima Pojava nasilja meĊu roditeljima Kod majke Da n=4 Ne n=81 tǂ p W/A 70,75±3,86 66,11±8,32 2,167 0,088 H/A 25,50±7,85 22,72±5,72 0,700 0,532 I/N 24,50±3,00 27,37±4,98 1,795 0,149 U/R 16,75±4,86 14,26±3,32 1,014 0,382 TOTAL PARQ 96,00±18,18 98,23±18,12 0,240 0,825 * AS±SD, ǂ t-test U kontrolnoj grupi je pokazano da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima skorova majke u odnosu na prisustvo nasilja u braku (Tabela 49). Tabela 50. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na nasilje meĎu roditeljima Pojava nasilja meĊu roditeljima Kod oca Da n=17 Ne n=69 zǂ p W/A 47,47±16,34 55,49±13,13 1,796 0,073 H/A 38,01±10,81 32,44±9,27 2,145 0,035 I/N 42,41±12,35 36,59±11,47 1,846 0,068 U/R 24,35±8,57 22,12±7,11 1,021 0,307 TOTAL PARQ 154,94±35,25 137,01±35,66 1,898 0,058 * AS±SD, ǂ - Mann-Whitney-ev test J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 89 U grupi sa poremećajima ponašanja, H/A oca (z=2,145, p=0,035) je statistički značajno veća kod adolescenata u čijim porodicama je bilo prisutno nasilje (Tabela 50). Tabela 51. Perepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na nasilje meĎu roditeljima Pojava nasilja meĊu roditeljima Kod oca Da n=4 Ne n=81 zǂ p W/A 68,50±9,45 61,50±11,19 1,205 0,228 H/A 29,00±4,55 26,48±6,90 1,440 0,150 I/N 27,25±6,38 30,46±7,79 0,998 0,318 U/R 15,75±3,30 15,05±4,78 0,741 0,459 TOTAL PARQ 103,50±21,75 110,28±25,80 0,384 0,701 * AS±SD, ǂ - Mann-Whitney-ev test U kontrolnoj grupi je pokazano da ne postoji statistički značajna razlika u vrednostima skorova oca u odnosu na prisustvo nasilja meĎu roditeljima (Tabela 51). Tabela 52. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na psihopatologiju roditelja Prisustvo psihopatologije roditelja Da n=36 Ne n=50 zǂ p W/A 55,08±15,29 56,50 (19,00-76,00) 56,14±13,48* 60,00 (23,00-72,00)# 0,241 0,810 H/A 33,22±12,05 31,00 (18,00-58,00) 32,66±9,54 31,00 (17,00-58,00) 0,237 0,831 I/N 37,33±10,82 36,50 (22,00-65,00) 35,32±9,98 33,00 (23,00-65,00) 1,021 0,307 U/R 24,69±7,55 25,00 (11,00-40,00) 22,30±6,64 22,00 (11,00-40,00) 2,205 0,030 TOTAL PARQ 140,17±40,95 132,50(78,00-240,00) 134,14±35,87 127,00(84,00-240,00) 0,657 0,511 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Mann-Whitney-ev test U grupi sa poremećajem ponašanja, U/R majke je statistički značajno veći kod adole- scenata čiji roditelji imaju psihopatološke simptome u odnosu na adolescente sa poremećajem ponašanja čiji roditelji nemaju psihopatološke simptome (t=2,205, p=0,030). Ostali skorovi se ne razlikuju statistički značajno u odnosu na prisustvo psihopatologije roditelja (Tabela 52). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 90 Tabela 53. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane majke kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na postojanje psihopatologije roditelja Prisustvo psihopatologije roditelja Da n=9 Ne n=76 zǂ p W/A 70,67±3,28 71,00 (67,00-75,00) 65,82±8,48* 68,00 (36,00-76,00)# 1,660 0,097 H/A 24,56±5,68 25,00 (17,00-36,00) 22,64±5,82 21,00 (15,00-48,00) 1,018 0,309 I/N 24,44±2,56 24,00 (22,00-28,00) 27,57±5,05 27,00 (22,00-44,00) 0,659 0,512 U/R 16,44±3,28 16,00 (12,00-23,00) 14,13±3,36 13,00 (10,00-27,00) 1,993 0,074 TOTAL PARQ 94,78±12,28 95,00(76,00-120,00) 98,53±18,61 94,50(74,00-153,00) 0,293 0,770 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Mann-Whitney-ev test U kontrolnoj grupi nema statistički značajne razlike u vrednostima ispitivanih skorova majke u odnosu na prisutnu psihopatologiju roditelja (Tabela 53). Tabela 54. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na postojanje psihopatologije roditelja Prisustvo psihopatologije roditelja Da n=36 Ne n=50 zǂ p W/A 50,36±16,03 51,50 (20,00-77,00) 56,46±12,04* 57,50 (26,00-76,00)# 1,739 0,082 H/A 34,78±11,01 31,50 (20,00-57,00) 33,72±8,44 32,50 (20,00-53,00) 0,158 0,875 I/N 40,50±10,58 41,50 (22,00-62,00) 35,76±8,90 35,00 (22,00-61,00) 2,164 0,030 U/R 23,33±8,49 24,00 (10,00-38,00) 22,00±6,58 21,50 (11,00-36,00) 0,644 0,519 TOTAL PARQ 148,25±39,09 153,00(78,00-234,00) 135,02±31,56 139,00(86,00-224,00) 1,685 0,092 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Mann-Whitney-ev test U grupi sa poremećajem ponašanja, I/N oca je statistički značajno veća kod adolesce- nata čiji roditelji pokazuju psihopatologiju u odnosu na ostale adolescente u ovoj grupi (Tabela 54). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 91 Tabela 55. Percepcija prihvatanja/odbacivanja od strane oca kod adolescenata kontrolne grupe u odnosu na postojanje psihopatologije roditelja Prisustvo psihopatologije roditelja Da n=9 Ne n=76 zǂ p W/A 58,00±19,09 63,00 (20,00-77,00) 62,50±9,92* 63,00 (40,00-78,00)# 0,186 0,853 H/A 29,78±5,67 29,00 (23,00-39,00) 26,22±6,87 24,50 (19,00-51,00) 2,219 0,026 I/N 33,78±13,29 30,00 (22,00-60,00) 29,89±6,82 27,50 (22,00-51,00) 0,172 0,864 U/R 16,56±3,32 15,00 (12,00-22,00) 14,91±4,83 14,00 (10,00-33,00) 1,688 0,091 TOTAL PARQ 122,11±36,62 119,00(81,00-180,00) 108,53±23,84 105,00(78,00-183,00) 0,943 0,346 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Mann-Whitney-ev test U kontrolnoj grupi adolescenata je pokazano da je H/A oca statistički značajno veća kod adolescenata koji potvrĎuju psihopatologiju kod roditelja (Tabela 55). 9.7. Rezultati na subskali eksternalizacioni problemi (YSR) Tabela 56. Prosečne vrednosti ispitanika na subskali eksternalizovani problemi Sa poremećajem ponašanja n=86 Kontrolna grupa n=85 zǂ p RBB 11,31±4,00 11,00 (4,00-26,00) 3,09±2,41* 3,00 (0,00-11,00)# 10,717 <0,001 AGG 14,23±5,19 14,00 (3,00-27,00) 6,28±3,30 5,00 (0,00-17,00) 9,234 <0,001 EXTER 25,54±8,03 14,00 (3,00-27,00) 9,38±4,91 5,00 (0,00-17,00) 10,548 <0,001 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ - Mann-Whitney-ev test Analiza podataka je pokazala da su prosečne vrednosti na dimenziji RBB statistički značajno veće kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu (z=10,717, p<0,001). Prosečne vrednosti na dimenziji AGG su statistički značajno veće kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu (z=9,234, p<0,001). Prosečne vrednosti ukupne eksternalizacije su statistički značajno veće kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu grupu (z=10,548, p<0,001) (Tabela 56). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 92 9.8. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i nivoa eksternalizacije Tabela 57. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i nivoa eksternalizacije na ukupnom uzorku ispitanika Skorovi FS EC PD RBB AGG EXTER PT 0,212* 0,005 0,468** <0,001 0,099 0,200 -0,343** <0,001 -0,350** <0,001 -0,370** <0,001 FS - 0,327** <0,001 0,110 0,161 -0,157* 0,041 -0,089 0,247 -0,129 0,093 EC - 0,145 0,080 -0,255** 0,001 -0,176* 0,022 -0,227* 0,003 PD - 0,060 0,434 0,138 0,072 0,109 0,160 RBB - 0,759** <0,001 0,930** <0,001 AGG - 0,945** <0,001 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,001, (dvostrana) Sve dimenzije empatije, osim dimenzije PD, koreliraju meĎusobno. Korelacije su pozi- tivne, niske. Najviša povezanost postoji izmeĎu PT i EC (r=0,468, p<0,001). IzmeĎu svih skorova na dimenzijama eksternalizacije postoji statistički značajna meĎu- sobna povezanost. Korelacija je pozitivna, visoka. Najjača korelacija postoji izmeĎu AGG i EXTER (r=0,945, p<0,001) (Tabela 57). Analizirajući povezanost skorova na dimenzijama empatije i skorova eksternalizacije utvrĎeno je da postoji statistički značajna negativna korelacija izmeĎu: PT i RBB (r=-0,343, p<0,001), PT i AGG (r=-0,350, p<0,001), PT i EXTER (r=-0,370, p<0,001), FS i RBB (r=- 0,157, p=0,041), EC i RBB (r=-0,255, p=0,001), EC i AGG (r=-0,176, p=0,022), EC i EXTER (r=-0,227, p=0,003). Najviša negativna korelacija je izmeĎu PT i EXTER (r=-0,370, p<0,001) (Tabela 57). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 93 Tabela 58. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i nivoa eksternalizacije u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja Skorovi FS EC PD RBB AGG EXTER PT 0,050 0,645 0,447** <0,001 0,128 0,240 -0,210 0,052 -0,318** 0,003 -0,310** 0,004 FS - 0,166 0,126 0,117 0,158 -0,068 0,533 -0,019 0,860 -0,046 0,671 EC - 0,154 0,076 -0,206 0,057 -0,155 0,153 -0,203 0,061 PD - -0,066 0,543 0,089 0,413 0,025 0,822 RBB - 0,517** <0,001 0,833** <0,001 AGG - 0,905** <0,001 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,001, (dvostrana) U grupi sa poremećajem ponašanja, sve dimenzije empatije, osim dimenzije PD, koreli- raju meĎusobno. Korelacije su pozitivne, niske. Najviša povezanost postoji izmeĎu PT i EC (r=0,447, p<0,001) (Tabela 58). U grupi sa poremećajem ponašanja, izmeĎu svih eksternalizacionih skorova postoji sta- tistički značajna meĎusobna povezanost. Korelacija je pozitivna, visoka. Najviša korelacija postoji izmeĎu AGG i EXTER (r=0,905, p<0,001) (Tabela 58). Analizirajući povezanost skorova na dimenzijama empatije i skorova eksternalizacije utvrĎeno je da postoji statistički značajna negativna korelacija izmeĎu: PT i AGG (r=-0,318, p=0,003) i PT i EXTER (r=-0,310, p=0,004) (Tabela 58). Tabela 59. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i nivoa eksternalizacije u kontrolnoj grupi Skorovi FS EC PD RBB AGG EXTER PT 0,299** 0,005 0,439** <0,001 0,146 0,182 -0,347 0,001 -0,195 0,073 -0,302** 0,005 FS - 0,429 <0,001 0,120 0,154 -0,022 0,840 0,103 0,347 0,059 0,594 EC - 0,159 0,072 -0,154 0,160 0,053 0,632 -0,040 0,717 PD - -0,103 0,350 0,023 0,836 -0,035 0,750 RBB - 0,462** <0,001 0,802** <0,001 AGG - 0,900** <0,001 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,001, (dvostrana) J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 94 U kontrolnoj grupi, sve dimenzije empatije, osim dimenzije PD, koreliraju meĎusobno. Korelacije su pozitivne, niske. Najviša povezanost postoji izmeĎu PT i EC (r=0,439, p<0,001) (Tabela 59). U kontrolnoj grupi, izmeĎu svih eksternalizacionih skorova postoji statistički značajna meĎusobna povezanost. Korelacija je pozitivna, visoka. Najviša korelacija postoji izmeĎu AGG i EXTER (r=0,900, p<0,001) (Tabela 59). Analizirajući povezanost skorova na dimenzijama empatije i skorova eksternalizacije utvrĎeno je da postoji statistički značajna negativna korelacija izmeĎu: PT i RBB (r=-0,347, p=0,001) i PT i EXTER (r=-0,302, p=0,005). 9.9. Rezultati korelacione analize percipiranog roditeljskog prihvatanja/ odbacivanja i nivoa eksternalizacije Tabela 60. Rezultati korelacione analize percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane majke i nivoa eksternalizacije na ukupnom uzorku ispitanika RBB AGG EXTER Majka W/A -0,347** <0,001 -0,303** <0,001 -0,345** <0,001 H/A 0,488** <0,001 0,517** <0,001 0,536** <0,001 I/N 0,447** <0,001 0,427** <0,001 0,465** <0,001 U/R 0,583** 0,001 0,556** 0,001 0,606** <0,001 TOTAL PARQ 0,495* 0,029 0,477* 0,003 0,518** <0,001 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,001, (dvostrana) Analizirajući podatke, pokazano je da postoji statistički značajna pozitivna povezanost izmeĎu percepcije odbacivanja od strane majke i nivoa eksternalizacije. U/R majke se poka- zao kao najviše povezan sa RBB (r=0,583, p<0,001), sa AGG (r=0,556, p<0,001) i sa EXTER (r=0,606, p<0,001) (Tabela 60). Statistički značajna pozitivna korelacija postoji i izmeĎu sledećih parametara: H/A i RBB (r=0,488, p<0,001), H/A i AGG (r=0,517, p<0,001), H/A i EXTER (r=0,536, p<0,001), I/N i RBB (r=0,447, p<0,001) i I/N i AGG (r=0,427, p<0,001), I/N i EXTER (r=0,465, p<0,001), U/R i RBB (r=0,583, p=0,001), U/R i AGG (r=0,556, p=0,001), U/R i EXTER J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 95 (r=0,606; p<0,001), TOTAL PARQ i RBB (r=0,495, p=0,029) i TOTAL PARQ i AGG (r=0,477, p=0,003), TOTAL PARQ i EXTER (r=0,518, p<0,001) (Tabela 60). Statistički značajna negativna korelacija postoji izmeĎu W/A i RBB (r=-0,347, p<0,001), W/A i AGG (r=-0,303, p<0,001) i W/A i EXTER (r=-0,345, p<0,001) (Tabela 60). Tabela 61. Rezultati korelacione analize percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane majke i nivoa eksternalizacije u grupi sa poremećajem ponašanja RBB AGG EXTER Majka W/A -0,091 0,403 -0,105 0,338 -0,113 0,300 H/A 0,204 0,059 0,335** 0,002 0,319** 0,003 I/N 0,196 0,070 0,247 0,059 0,257* 0,017 U/R 0,231* 0,032 0,282** 0,009 0,297** 0,005 TOTAL PARQ 0,188 0,084 0,252* 0,019 0,257* 0,017 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) U grupi sa poremećajem ponašanja, postoji statistički značajna pozitivna korelacija totalnog indeksa majčinog prihvatanja/odbacivanja i AGG (r=0,252, p=0,019) i totalnog in- deksa majčinog prihvatanja/odbacivanja i EXTER (r=0,257, p=0,017) (Tabela 61). Tabela 62. Rezultati korelacione analize percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane majke i nivoa eksternalizacije u kontrolnoj grupi adolescenata RBB AGG EXTER Majka W/A 0,123 0,262 0,174 0,111 0,178 0,104 H/A 0,058 0,597 0,092 0,401 0,091 0,109 I/N -0,122 0,266 -0,146 0,181 0,159 0,147 U/R 0,061 0,580 0,065 0,552 0,074 0,501 TOTAL PARQ -0,059 0,590 -0,077 0,482 -0,081 0,460 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) U kontrolnoj grupi ne postoji statistički značajna povezanost izmeĎu skorova prihvata- nja/odbacivanja od strane majke i nivoa eksternalizacije (Tabela 62). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 96 Tabela 63. Rezultati korelacione analize percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane oca i nivoa eksternalizacije na ukupnom uzorku ispitanika RBB AGG EXTER Otac W/A -0,271 <0,001 -0,140 0,067 -0,215 0,005 H/A 0,417 <0,001 0,384 <0,001 0,426 <0,001 I/N 0,361 <0,001 0,282 0,001 0,340 <0,001 U/R 0,516 <0,001 0,459 <0,001 0,518 <0,001 TOTAL PARQ 0,425 <0,001 0,459 <0,001 0,401 <0,001 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) Analizirajući podatke, pokazano je da postoji statistički značajna pozitivna povezanost izmeĎu percepcije odbacivanja od strane oca i nivoa eksternalizacije. U/R oca se pokazao kao najjače povezan sa RBB (r=0,516, p<0,001), sa AGG (r=0,459, p<0,001) i sa EXTER (r=0,518, p<0,001) (Tabela 63). Pokazano je da postoji statistički značajna pozitivna korelacija izmeĎu sledećih para- metara: H/A i RBB (r=0,417, p<0,001), H/A i AGG (r=0,384, p<0,001), H/A i EXTER (r=0,426, p<0,001), I/N i RBB (r=0,361, p<0,001) i I/N i AGG (r=0,282, p=0,001), I/N i EXTER (r=0,340, p<0,001), U/R i RBB (r=0,516, p<0,001), U/R i AGG (r=0,459, p<0,001), U/R i EXTER (r=0,518; p<0,001), TOTAL PARQ i RBB (r=0,425, p<0,001) i TOTAL PARQ i AGG (r=0,459, p<0,001), TOTAL PARQ i EXTER (r=0,401, p<0,001) (Tabela 59). Statistički značajna negativna korelacija postoji izmeĎu: W/A i RBB (r=-0,271 p<0,001), W/A i AGG (r=-0,140 p<0,001) i W/A i EXTER (r=-0,215, p=0,005) (Tabela 63). Tabela 64. Rezultati korelacione analize percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane oca i nivoa eksternalizacije u grupi sa poremećajem ponašanja RBB AGG EXTER Otac W/A -0,096 0,378 0,041 0,710 -0,022 0,843 H/A 0,160 0,140 0,172 0,112 0,191 0,077 I/N 0,143 0,189 0,080 0,462 0,123 0,258 U/R 0,240* 0,026 0,200 0,065 0,249* 0,021 TOTAL PARQ 0,172 0,113 0,095 0,384 0,147 0,176 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 97 U grupi sa poremećajem ponašanja postoji statistički značajna pozitivna korelacija izmeĎu U/R oca i AGG (r=0,240, p=0,026) i U/R oca i EXTER (r=0,249, p=0,021) (Tabela 64). Tabela 65. Rezultati korelacione analize percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane oca i nivoa eksternalizacije u kontrolnoj grupi RBB AGG EXTER Otac W/A 0,034 0,760 0,203 0,062 0,154 0,161 H/A 0,166 0,128 0,109 0,320 0,155 0,156 I/N 0,010 0,928 -0,079 0,473 -0,048 0,661 U/R 0,131 0,234 0,109 0,322 0,137 0,210 TOTAL PARQ 0,057 0,606 -0,064 0,563 -0,015 0,892 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) U kontrolnoj grupi je pokazano da ne postoji statistički značajna korelacija izmeĎu sko- rova prihvatanja/odbacivanja od strane oca i nivoa eksternalizacije (Tabela 65). Tabela 66. Rezultati korelacione analize ispitivanih dimenzija percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane majke Majka H/A I/N U/R TOTAL PARQ Majka W/A -0,640** <0,001 -0,850** <0,001 -0,613** <0,001 -0,884** <0,001 H/A - 0,807** <0,001 0,901** <0,001 0,902** <0,001 I/N - 0,826** <0,001 0,959** <0,001 U/R - 0,890** <0,001 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) Korelaciona analiza je pokazala da postoji statistički značajna povezanost izmeĎu svih ispitivanih skorova na dimenzijama prihvatanja/odbacivanja od strane majke. Statistički zna- čajna negativna visoka povezanost postoji izmeĎu W/A i svih ostalih ispitivanih skorova. Iz- meĎu svih ostalih skorova meĎusobno postoji statistički značajna visoka pozitivna korelacija. Najviša povezanost postoji izmeĎu I/N i totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja majke (r=0,959, p<0,001) (Tabela 66). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 98 Tabela 67. Rezultati korelacione analize ispitivanih dimenzija percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane oca Otac H/A I/N U/R TOTAL PARQ Otac W/A -0,520** <0,001 -0,808** <0,001 -0,500** <0,001 -0,856** <0,001 H/A - 0,727** <0,001 0,900** <0,001 0,860** <0,001 I/N - 0,726** <0,001 0,938** <0,001 U/R - 0,846** <0,001 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) Korelaciona analiza je pokazala da postoji statistički značajna povezanost izmeĎu svih ispitivanih skorova na dimenzijama prihvatanja/odbacivanja od strane oca. Statistički zna- čajna negativna korelacija postoji izmeĎu W/A i svih ostalih ispitivanih skorova. IzmeĎu svih ostalih skorova meĎusobno postoji statistički značajna visoka pozitivna korelacija. Najviša povezanost postoji izmeĎu I/N i totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja oca (r=0,938, p<0,001) (Tabela 67). Tabela 68. Rezultati korelacione analize ispitivanih dimenzija percipiranog prihvatanja/ odbacivanja za majku i oca Otac W/A H/A I/N U/R TOTAL PARQ Majka W/A 0,361** <0,001 -0,234** 0,002 -0,338** <0,001 -0,225** 0,003 -0,344** <0,001 H/A -0,217** 0,004 0,456** <0,001 0,379** <0,001 0,448** <0,001 0,405** <0,001 I/N -0,272** <0,001 0,354** <0,001 0,393** <0,001 0,365** <0,001 0,386** <0,001 U/R -0,258** 0,001 0,511** <0,001 0,461** <0,001 0,563** <0,001 0,483** <0,001 TOTAL -0,314** <0,001 0,407** <0,001 0,423** <0,001 0,415** <0,001 0,435** <0,001 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) Korelaciona analiza je pokazala da izmeĎu svih ispitivanih skorova na dimenzijama prihvatanja/odbacivanja od strane majke i oca meĎusobno postoji statistički značajna korela- cija. Najjača povezanost postoji izmeĎu U/R majke i U/R oca (r=0,563, p<0,001) (Tabela 68). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 99 9.10. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i percipiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja Tabela 69. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane majke na ukupnom uzorku ispitanika PT FS EC PD Majka W/A 0,200** 0,009 0,174* 0,023 0,164* 0,032 -0,066 0,394 H/A -0,169* 0,027 0,014 0,854 -0,071 0,353 0,142 0,064 I/N -0,175* 0,022 -0,088 0,250 -0,094 0,222 0,175* 0,022 U/R -0,181* 0,018 -0,016 0,835 -0,111 0,149 0,195* 0,011 TOTAL PARQ -0,201** 0,008 -0,085 0,270 -0,126 0,101 0,147 0,053 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) Korelaciona analiza je pokazala da postoji statistički značajna pozitivna korelacija iz- meĎu sledećih skorova: W/A i PT (r=0,200, p=0,009), W/A i FS (r=0,174, p=0,023), W/A i EC (r=0,164, p=0,032), I/N i PD (r=0,175, p=0,022), U/R i PD (r=0,195, p=0,011) (Tabela 69). Statistički značajna negativna korelacija postoji izmeĎu H/A i PT (r=-0,169, p=0,027), I/N majke i PT (r=-0,175, p=0,022), U/R i PT (r=-0,181, p=0,018) i totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja majke i PT (r=-0,201, p=0,008) (Tabela 69). Najviša pozitivna povezanost postoji izmeĎu W/A i PT, a najviša negativna povezanost postoji izmeĎu totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja majke i PT . Tabela 70. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane majke u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja PT FS EC PD Majka W/A 0,090 0,412 -0,046 0,675 0,045 0,684 -0,124 0,254 H/A -0,213* 0,048 0,144 0,186 0,015 0,894 0,114 0,295 I/N -0,049 0,657 0,093 0,392 0,020 0,853 0,217* 0,046 U/R -0,042 0,699 0,143 0,189 0,021 0,845 0,223* 0,040 TOTAL PARQ -0,067 0,540 0,109 0,316 0,003 0,978 0,167 0,125 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 100 U grupi sa poremećajem ponašanja pokazano je da postoji statistički značajna niska pozitivna povezanost izmeĎu I/N majke i PD (r=0,217, p=0,046) i U/R majke i PD (r=0,223, p=0,046) (Tabela 70). Statistički značajna niska negativna povezanost postoji izmeĎu H/A majke i PT (r=- 0,213, p=0,048) (Tabela 70). Tabela 71. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i pericpiranog prihvatanja/ odbacivanja od strane majke u kontrolnoj grupi adolescenata PT FS EC PD Majka W/A 0,220* 0,038 0,408** <0,001 0,161 0,140 0,183 0,094 H/A -0,079 0,473 0,074 0,499 0,055 0,615 0,043 0,699 I/N -0,120 0,275 -0,228* 0,036 -0,050 0,652 0,013 0,908 U/R -0,038 0,727 0,070 0,527 -0,013 0,905 0,061 0,576 TOTAL PARQ -0,139 0,205 -0,211 0,052 -0,084 0,443 -0,055 0,620 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) U kontrolnoj grupi adolescenata, korelaciona analiza je pokazala da postoji statistički značajna niska pozitivna korelacija izmeĎu sledećih skorova: W/A i FS (r=0,408, p<0,001) i W/A i PT (r=0,220, p=0,038) (Tabela 71). Statistički značajna niska negativna korelacija, u ovoj grupi, postoji izmeĎu I/N majke i FS (r=-0,228, p=0,036) (Tabela 71). Tabela 72. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane oca na ukupnom uzorku ispitanika PT FS EC PD Otac W/A 0,074 0,335 0,033 0,672 0,184* 0,016 0,025 0,748 H/A -0,141 0,066 0,037 0,632 -0,157* 0,040 0,001 0,993 I/N -0,038 0,618 -0,003 0,969 -0,110 0,151 0,033 0,670 U/R -0,147 0,056 0,025 0,747 -0,157* 0,040 0,064 0,406 TOTAL PARQ -0,112 0,145 0,002 0,984 -0,172* 0,024 0,013 0,868 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 101 Korelaciona analiza je pokazala da postoji statistički značajna niska pozitivna korelaci- ja izmeĎu sledećih parametara: W/A i EC (r=0,184, p=0,016) (Tabela 72). Statistički značajna negativna korelacija postoji izmeĎu H/A i EC (r=-0,157, p=0,040), U/R i EC (r=-0,157, p=0,040) i TOTAL PARQ i EC (r=-0,172, p=0,024). Jedina pozitivna korelacija postoji izmeĎu W/A i EC, a najviša negativna korelacija je izmeĎu ukupnog indeksa očevog prihvatanja/odbacivanja i EC (Tabela 72). Tabela 73. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i percipiranog prihvatanja /odbacivanja od strane oca u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja PT FS EC PD Otac W/A 0,150 0,168 -0,048 0,658 0,231* 0,033 -0,005 0,960 H/A -0,155 0,153 0,123 0,261 -0,106 0,331 -0,030 0,787 I/N -0,135 0,216 0,041 0,705 -0,059 0,587 0,079 0,471 U/R -0,123 0,260 0,086 0,433 -0,144 0,297 0,012 0,915 TOTAL PARQ -0,165 0,128 0,082 0,452 -0,212* 0,048 0,019 0,865 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) U grupi sa poremećajem ponašanja, statistički značajna niska pozitivna korelacija postoji izmeĎu W/A i EC (r=0,231, p=0,033). IzmeĎu totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja oca i EC postoji statistički značajna niska negativna korelacija (r=-0,212, p=0,048) (Tabela 73). Tabela 74. Rezultati korelacione analize dimenzija empatije i percipiranog prihvatanja/odbacivanja od strane oca u kontrolnoj grupi adolescenata PT FS EC PD Otac W/A -0,179 0,101 0,019 0,861 0,072 0,515 0,166 0,129 H/A -0,028 0,799 0,112 0,306 -0,302** 0,005 -0,115 0,294 I/N 0,056 0,613 0,098 0,373 -0,021 0,845 -0,041 0,707 U/R 0,117 0,285 0,204 0,061 -0,017 0,876 -0,041 0,707 TOTAL PARQ 0,206 0,059 0,089 0,420 -0,048 0,660 -0,156 0,155 * korelaciona analiza p<0,05, (dvostrana) ** korelaciona analiza p<0,01, (dvostrana) U kontrolnoj grupi, korelaciona analiza je pokazala da postoji statistički značajna niska negativna korelacija izmeĎu sledećih parametara: H/A i EC (r=-0,302, p=0,005) (Tabela 74). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 102 9.11. Dimenzije empatije i nivo eksternalizacije odnosu na vrednosti totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja roditelja Adolescenti sa poremećajem ponašanja su podeljeni u dve grupe u odnosu na vrednosti totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja za majku i oca: totalni indeks prihvatanja/odba- civanja manji od 150 i totalni indeks prihvatanja/odbacivanja veći od 150. Totalni PARQ skor majke veći od 150 imalo je 27 adolescenata sa poremećajem ponašanja (31,4%). Totalni PARQ skor oca veći od 150 zabeleţen je kod 31 adolescenta sa poremećajem ponašanja (36,0%). Tabela 75. Dimenzije empatije i nivo eksternalizacije u odnosu na vrednosti totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja majke Totalni PARQ skor majke >150 n=27 <150 n=59 t/zǂ p PT 19,75±3,16 20,00 (14,00-27,00) 21,98±4,88* 21,00 (12,00-35,00)# 2,172 0,032 FS 20,78±4,28 20,00 (11,00-28,00) 20,63±5,64 20,00 (7,00-34,00) 0,136 0,892 EC 22,52±3,64 22,00 (17,00-31,00) 22,85±3,96 23,00 (16,00-35,00) 0,378 0,707 PD 21,70±4,43 22,00 (14,00-32,00) 19,29±5,49 19,00 (7,00-33,00) 2,173 0,034 RBB 11,96±3,99 11,00 (5,00-19,00) 11,02±4,01 11,00 (4,00-26,00) 1,066 0,286 AGG 15,85±5,23 15,00 (8,00-27,00) 13,49±5,05 13,00 (3,00-26,00) 1,716 0,086 EXTER 27,81±8,29 26,00 (15,00-46,00) 24,50±7,76 24,00 (11,00-49,00) 1,490 0,136 * AS±SD, # Me (Min-Max) ǂ t-test ili Mann-Whitney- test UporeĎujući vrednosti skorova na dimenzijama empatije i skorova eksternalizacije u odnosu na vrednosti totalnog PARQ skora majke, pokazano je da adolescenti sa većim PARQ skorom majke imaju statistički značajno manje vrednosti PT (t=2,172, p=0,032) i PD (t=2,173, p=0,034). U odnosu na eksternalizacione simptome, svi skorovi kod ispitanika sa totalnim indeksom većim od 150 su bili veći u odnosu na ispitanike sa totalnim indeksom manjim od 150, ali ne statistički značajno (Tabela 75). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 103 Tabela 76. Dimenzije empatije i nivo eksternalizacije u odnosu na vrednosti totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja oca Totalni PARQ skor oca >150 n=31 <150 n=55 t/zǂ p PT 19,84±3,93 20,00 (12,00-27,00) 21,95±4,60* 21,00 (14,00-35,00)# 2,240 0,028 FS 21,06±5,42 21,00 (11,00-34,00) 20,45±5,16 20,00 (7,00-33,00) 0,510 0,612 EC 21,97±3,83 21,00 (16,00-31,00) 23,18±3,82 23,00 (16,00-35,00) 2,573 0,011 PD 20,03±5,62 22,00 (7,00-32,00) 20,05±5,12 19,00 (7,00-33,00) 0,018 0,986 RBB 12,19±3,61 11,00 (5,00-19,00) 10,82±4,16 10,00 (4,00-26,00) 1,605 0,113 AGG 15,48±5,19 14,00 (8,00-27,00) 13,53±5,11 14,00 (3,00-26,00) 1,687 0,097 EXTER 27,68±8,02 26,00 (15,00-46,00) 24,34±7,85 24,00 (11,00-49,00) 2,217 0,029 * AS±SD, # Me (Min-Max) ǂ t-test ili Mann-Whitney- test UporeĎujući vrednosti skorova na dimenzijama empatije i skorova eksternalizacije u odnosu na vrednosti totalnog PARQ skora oca, pokazano je da adolescenti sa većim PARQ skorom oca imaju statistički značajno manje vrednosti PT i EC u odnosu na adolescente kod kojih je PARQ skor oca manji od 150 (PT: t=2,240, p=0,028, EC: t=2,573, p=0,011). U odno- su na eksternalizacione simptome svi skorovi kod ispitanika sa totalnim indeksom većim od 150 bili su veći u odnosu na ispitanike sa totalnim indeksom manjim od 150. UtvrĎeno je da je nivo eksternalizacije statistički značajno veći kod adolescenata sa poremećajem ponašanja čiji je totalni indeks prihvatanja/odbacivanja oca veći od 150 u odnosu na ostale ispitanike u grupi sa poremećajem ponašanja (t=2,217, p=0,029) (Tabela76). Grafikon 4. Broj ispitanika u grupi sa poremećajem ponašanja sa vrednostima totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja većim od 150 za oba roditelja J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 104 Tabela 77. Dimenzije empatije i nivo eksternalizacije u odnosu na vrednosti totalnog indeksa prihvatanja/odbacivanja za oba roditelja Odbaĉeni od oba roditelja Da n=19 Ne n=67 tǂ p PT 19,63±3,42 19,00 (14,00-27,00) 21,63±4,65* 21,00 (12,00-35,00)# 2,060 0,046 FS 20,32±4,33 20,00 (11,00-28,00) 20,78±5,48 20,00 (7,00-34,00) 0,384 0,703 EC 22,26±4,01 21,00 (17,00-31,00) 22,88±3,82 23,00 (16,00-35,00) 0,598 0,554 PD 22,16±4,62 22,00 (14,00-32,00) 18,73±5,43 19,00 (7,00-33,00) 2,505 0,014 RBB 12,05±4,13 11,00 (5,00-19,00) 11,10±3,97 11,00 (4,00-26,00) 0,911 0,365 AGG 15,79±5,41 14,00 (10,00-27,00) 13,79±5,09 14,00 (3,00-26,00) 1,439 0,161 EXTER 27,84±8,97 26,00 (15,00-46,00) 24,89±7,69 25,00 (11,00-49,00) 1,302 0,204 * AS±SD, # Me (Min-Max), ǂ t-test UporeĎujući vrednosti skorova na dimenzijama empatije i nivo eksternalizacije u odno- su na vrednosti totalnog PARQ skora za oba roditelja, pokazano je da ispitanici sa većim PARQ skorom za majku i oca imaju statistički značajno manje vrednosti PT u odnosu na ostale ispitanike (t=2,060, p=0,046). Vrednost PD bila je statistički značajno veća kod ado- lescenata sa većim PARQ skorom za oba roditelja u odnosu na ostale adolescente u grupi sa poremećajem ponašanja (t=2,505, p=0,014) (Tabela 77). U odnosu na eksternalizacione simptome, svi skorovi eksternalizacije kod adolescenata sa totalnim indeksom prihvatanja/odbacivanja većim od 150 za oba roditelja, bili su veći u odnosu na ostale adolescente u grupi sa poremećajima ponašanja, ali ne statistički značajno (Tabela 77). 9.12. Empatija i roditeljsko prihvatanje/odbacivanje kao prediktori eksternalizacije Tabela 78. Dimenzije empatije kao prediktori eksternalizacije Dimenzije empatije Ukupan uzorak ispitanika Adolescenti sa poremećajem ponašanja Kontrolna grupa β p β p β p PT -0,298 <0,001 -0,269 0,024 -0,390 0,002 FS -0,092 0,233 -0,050 0,653 0,171 0,161 EC -0,161 0,074 -0,120 0,344 0,122 0,390 PD 0,237 0,004 0,120 0,311 -0,116 0,377 J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 105 Regresiona analiza je pokazala da je najjača prediktorska promenljiva u ukupnom uzor- ku ispitanika PT (β=-0,298, p<0,001), a zatim PD (β=0,237, p=0,004). U ukupnom uzorku ispitanika set ispitivanih pokazatelja objašnjava 16,5% varijanse eksternalizacije (Tabela 78). Kod adolescenata sa poremećajem ponašanja jedina prediktorska varijabla je PT (β=0,269, p=0,024). U ovoj grupi set ispitivanih pokazatelja objašnjava 6,9% varijanse eksternalizacije. U kontrolnoj grupi, takoĎe, PT je jedina prediktorska varijabla eksternaliza- cije. U ovoj grupi set varijabli objašnjava 8,3% varijanse eksternalizacije. U sva tri modela niţe vrednosti PT predstavljaju prediktorsku promenljivu (Tabela 78). Tabela 79. Dimenzije prihvatanja/odbacivanja od strane majke kao prediktori eksternalizacije Ukupan uzorak ispitanika Adolescenti sa poremećajem ponašanja Kontrolna grupa β p β p β p W/A -0,083 0,724 # # H/A # 0,567 0,063 0,255 0,267 I/N -0,138 0,549 0,567 0,163 -0,297 0,336 U/R 0,752 0,003 0,079 0,751 0,070 0,703 TOTAL -0,092 0,862 -0,858 0,115 -0,058 0,884 # promenljiva isključena iz modela zbog multikolinearnosti sa drugim promenljivim varijablama U ukupnom uzorku ispitanika set promenljivih koji je uključen u regresioni model objašnjava 35,7% varijanse eksternalizacije. Jedina prediktorska varijabla u ovom modelu je U/R majke (β=0,752, p=0,003). U grupi sa poremećajem ponašanja, set ispitivanih pokazate- lja objašnjava 8,7% varijanse eksternalizacije. U ovom modelu H/A majke se pribliţava stati- stički značajnim vrednostima. U kontrolnoj grupi set ispitivanih promenljivih objašnjava 3,4% varijanse eksternalizacije (Tabela 79). Tabela 80. Dimenzije prihvatanja/odbacivanja od strane oca kao prediktori eksternalizacije Ukupan uzorak ispitanika Adolescenti sa poremećajem ponašanja Kontrolna grupa β p β p β p W/A # # # H/A -0,178 0,310 -0,002 0,995 0,478 0,100 I/N 0,002 0,992 0,080 0,801 0,242 0,471 U/R 0,741 <0,001 0,428 0,075 0,065 0,791 TOTAL -0,075 0,799 -0,283 0,510 -0,665 0,134 # promenljiva isključena iz modela zbog multikolinearnosti sa drugim promenljivim varijablama U ukupnom uzorku ispitanika set promenljivih koji je uključen u regresioni model ob- jašnjava 26,1% varijanse eksternalizacije. Jedina prediktorska varijabla u ovom modelu je J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Razultati istraživanja | 106 U/R oca (β=0,741, p<0,001). U grupi sa poremećajima ponašanja, set ispitivanih pokazatelja objašnjava 2,9% varijanse eksternalizacije. U ovom modelu nije bilo statistički značajnih pre- diktora. U kontrolnoj grupi set ispitivanih promenljivih objašnjava 3,5% varijanse eksternali- zacije. Nijedna od testiranih promenljivih se nije pokazala kao statistički značajna za ispitiva- ne grupe (Tabela 80). Tabela 81. Dimenzije empatije i prihvatanje/odbacivanje od strane majke i oca kao prediktori eksternalizacije Ukupan uzorak ispitanika β p PT -0,262 <0,001 PD 0,038 0,515 U/R majka 0,414 <0,001 U/R otac 0,244 <0,001 Na osnovu prethodnih regresionih analiza, u ovaj model su uključene najjače prediktorske varijable u sva tri prethodna modela u ukupnom uzorku ispitanika. Pokazano je da set testira- nih pokazatelja objašnjava 46,6% varijanse eksternalizacije. Kao najjača prediktorska vari- jabla izdvojila se dimenzija U/R majke, zatim smanjenje PT i U/R oca (Tabela 81). Diskusija | 107 10. DISKUSIJA 10.1. Sociodemografske i porodiĉne varijable istraţivanja Ovim istraţivanjem obuhvaćena je grupa od 171 ispitanika adolescentnog uzrasta, pro- sečne starosti 16,57±094, koji su podeljeni u dve grupe. U studijskoj grupi bilo je 86 adole- scenata sa kliničkom dijagnozom poremećaj ponašanja, a u kontrolnoj grupi 85 adolescenata bez poremećaja ponašanja. U grupi sa poremećajima ponašanja najveći broj adolescenata bio je starosti 16 godina, a u kontrolnoj grupi 17 godina. Adolescenti sa poremećajem ponašanja su bili mlaĎi od adolescenata kontrolne grupe, ali ne na nivou statističke značajnosti. TakoĎe, nije naĎena statistički značajna razlika u odnosu na pol meĎu ispitanicima obe grupe, što opravdava poreĎenje grupa ispitanika i otklanja mogući uticaj uzrasta i pola na kliničku pre- zentaciju simptoma. Rezultati istraţivanja ukazuju da 45,3% adolescenata iz grupe sa poremećajem pona- šanja dolazi iz razvednih porodica, dok je u kontrolnoj grupi 17,3 % adolescenata izvestilo o razvodu roditelja. Nezvanični podaci iz 2006.godine govore da u Srbiji 10%-14% dece ţivi samo sa jednim roditeljem, najćešće majkom, uglavnom usled razvoda, mada se znatno pove- ćava broj porodica u kojima majka nikada nije bila u braku (Vidanović, 2006). Nezavisno od uzrasta deteta, istraţivanja pokazuju da 25% dece iz nepotpunih porodica u poreĎenju sa 10% dece koja ţive sa oba roditelja, ima teškoće u školi, probleme u ponašanju (delinkventno po- našanje, emocionalni problemi), poremećaj raspoloţenja, nisko samopouzdanje i neuspešne intimne veze (Hetherington i Jodl, 1994; prema Santrock, 2000). U našem istraţivanju potvrĎena je statistički značajna povezanost narušene porodične strukture sa pojavom poremećaja ponašanja. Navodi se da je relativan uticaj razvoda i separa- cije roditelja na razvoj poremećaja ponašanja velikim delom posredovan meĎuroditeljskim konfliktima koji predhode, traju za vreme i slede nakon razvoda (Amato & Keith, 1991). Po- red toga, povezanost razvoda roditelja i povećanog rizika za razvoj poremećaja ponašanja, delom je posredovana i uzrastom i polom deteta. U periodu ranog i srednjeg detinjstva, razvod roditelja predstavlja veći rizik za eksternalizujuće probleme kod dečaka nego kod de- vojčica. U periodu adolescencije, pokazalo se da je ispoljavanje poremećaja ponašanja kod ţenskog pola statistički značajno povezan sa razvodom roditelja (Amato & Keith, 1991). U grupi sa poremećajem ponašanja, 50,0% adolescenata je iz porodica sa dvoje dece, 32,6% je iz porodica sa troje i više dece, a 17,4% adolescenata dolazi iz porodica sa jednim J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 108 detetom. U kontrolnoj grupi, 76,5% adolescenata je iz porodica sa dvoje dece, 14,1% je iz porodica sa jednim detetom, a 9,4% adolescenata dolazi iz porodica sa troje i više dece. Utvr- Ďeno je da postoji statistički značajna razlika u strukturi porodice prema broju dece u odnosu na pojavu poremećaja ponašanja. Ovakav nalaz ide u prilog istraţivanjima koja ukazuju da mnogočlanost porodice predstavlja faktor rizika za pojavu poremećaja ponašanja. U velikom prospektivno-longitudinalnom istraţivanju razvoja delinkvencije, Farington i Vest su ukazali da je velika brojnost porodice na uzrastu deteta od deset godina, prediktivna za vršenje na- silnih krivičnih dela na uzrastu od 32 godine. Ova i slične studije indikuju da je veličina poro- dice značajna varijabla koja stoji u vezi sa povećanjem rizika za nasilno ponašanje dece i adolescenata. Predpostavlja se da što je veći broj članova porodice, veći je i broj starije braće i sestara koji imaju tendenciju da budu „delinkventniji” u odnosu na mlaĎu decu u porodici, i zato se smatraju značajnim rizičnim faktorom za razvoj poremećaja ponašanja. Oko 20% ma- loletnih delinkvenata je „prekršaj” počinilo zajedno sa bratom koji im je uzrasno blizak (Reiss & Farrington, 1991). U odnosu na učestalost konflikta meĎu članovima porodice, 35% adolescenata sa pore- mećajem ponašanja izveštava o učestalim konfliktima u porodici naspram 25 % adolescenata kontrolne grupe. Učestali konflikti u porodici su prediktor poremećaja ponašanja, ali i mno- gih drugih psiholoških i mentalnih problema dece i adolescenata (anksiozni poremećaji, de- presija, poremećaji ishrane). Kao i drugi oblici porodične disfunkcionalnosti, učestali konfli- kti u porodici se ne mogu smatrati izolovanim rizičnim faktorom, već ih je pravilnije posma- trati kao jednu od dimenzija porodične disfunkcionalnosti koja doprinosi razvoju poremećaja. Na postojanje nasilja u roditeljskoj relaciji ukazalo je 19, 8 % adolescenata sa poreme- ćajem ponašanja i 4,7% adolescenata kontrolne grupe. Ispoljavanje fizičke agresije i nasilja meĎu roditeljima je naručito teţak oblik porodičnih konflikata i značajan faktor rizika za razvoj agresije i antisocijalnog ponašanja dece. Deca koja potiču iz porodica koje karakterišu fizički konflikti izmeĎu roditelja imaju više problema u prilagoĎavanju i više eksternalizuju- ćih problema nego deca koja su odrasla u porodicama bez partnerskog nasilja ili sa isključivo verbalnim konfliktima. Ovakav nalaz je potvrĎen kod dece oba pola (O´Hearn et al., 1997). U pogledu postojanja psihopatoloških simptoma kod roditelja, naši rezultati ukazuju da 19,8% adolescenata sa poremećajem ponašanja izveštava o alkoholizmu roditelja, 2,3% o zlo- upotrebi psihoaktivnih supstanci, 8,1% o postojanju psihijatrijskih oboljenja roditelja i 11,6% o krimininogenom ponašanju roditelja. Druga istraţivanja u našoj zemlji (Marković, 2008), takoĎe izveštavaju o većoj zastupljenosti psihopatoloških simptoma kod roditelja meĎu ado- lescentima sa poremećajem ponašanja. Psihopatologija roditelja, izuzimajući antisocijalni po- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 109 remećaj ličnosti roditelja, stoji u indirektnoj vezi sa nasilnim i antisocijalnim ponašanjem de- ce i adolescenata. Ova povezanost moţe biti posredovana kontekstualnim varijablama kao što su: broj prisutnih psihopatoloških problema kod roditelja, kvalitet interakcije izmeĎu roditelja i dece, nivo roditeljske kontrole i supervizije, socioekonomski status porodice, kvalitet sre- dinskog okruţenja (Capaldi & Patterson, 1994). MeĎutim, psihopatološke karakteristike rodi- telja ne predstavljaju rizične faktore samo za pojavu poremećaja ponašanja, već i za širok spektar drugih psihijatrijskih poremećaja u dečijem i adolescentnom uzrastu (depresivni po- remećaj, suicidalno ponašanje, samopovreĎivanje, poremećaji ishrane, zloupotreba psiho- aktivnih supstanci). 10.2. Razlike u izraţenosti dimenzija empatije izmeĊu adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolne grupe U ovo istraţivanje se krenulo sa osnovnom predpostavkom da adolescenti sa poreme- ćajem ponašanja imaju sniţenu empatijsku reaktibilnost u odnosu na vršnjake bez ponašajnih simptoma. Pretpostavka je u skladu sa kliničkim utiskom istraţivača iz svakodnevnog rada i kontakta sa decom i adolescentima sa poremećajem ponašanja, da se ova deca malo bave ose- ćanjima i psihološkim stanjima drugih ljudi, da pokazuju slabo interesovanje za dobrobit dru- gih ljudi i da reĎe, u odnosu na svoje vršnjake, verbalizuju osećanje krivice. U odnosu na prvi cilj istraţivanja, dobijeni rezultati ukazuju da izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe postoji statistički značajna razlika u tri od četiri dimenzije empatije na upitniku Indeks interpersonalne reaktivnosti (IRI). Adole- scenti sa poremećajem ponašanja postiţu statistički značajno niţe skorove na kognitivnoj di- menziji empatije zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT) u odnosu na adolescente kontrolne grupe. Naš nalaz je u skladu sa nalazima drugih istraţivanja (Cohen, 1992; Cohen & Strayer, 1996; de Wied et al., 2005). Inhibicija antisocijalnog i agresivnog ponašanja primarno je posredova- na afektivnom empatijom, ali mnogi istraţivači smatraju da kognitivno zauzimanje stanovišta druge osobe i kognitivno preuzimanje uloga ima, takoĎe, značajnu ulogu (Anastassiou- Hadjicharalambous & Warden, 2008a). Sposobnost da se diskriminišu i identifikuju afektivni znaci drugih ljudi i preuzme perspektiva i uloga druge osobe, preduslovi su procesa empatisa- nja koji dovode do inhibicije agresivnog i antisocijalnog ponašanja (Feschbach & Feschbach, 2009). Kako je sposobnost zauzimanja tuĎeg stanovišta značajna za moralno ponašanje i so- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 110 cijalno funkcionisanje (Hoffman, 2003), verovatno je da će deficit ove sposobnosti biti uklju- čen u perzistirajuće antisocijalno ponašanje. Empirijska proveravanja su pokazala da dimenzija zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT) negativno koreliše sa socijalnom disfunkcionalnošću (stidljivost, usamljenost, socijalna anksioznost, hvalisanje, verbalna agresivnost), a pozitivno sa osetljivošću orijentisanom na druge (Davis, 1983). Pokazalo se da je veća sposobnost zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT) po- vezana sa većim samopouzdanjem i niţom anksioznošću i nesigurnošću (Davis, 1983), kao i da visoki skorovi na ovoj dimenziji empatije pozitivno korelišu sa merama interpersonalnog funkcionisanja (Davis, 1983). Veliki broj empirijskih istraţivanja potvrdio je da sposobnost zauzimanja tuĎeg stano- višta raste uporedo sa kognitivnim razvojem. Selman (1980) smatra da sloţeni pojam soci- jalne kognicije uključuje empatiju, moralno mišljenje, sposobnost rešavanja problema u inter- personalnim odnosima, razvoj svesti o sebi i drugima (igranje uloga) i promenu tačke gledišta (decentracija). Veština zauzimanja tuĎeg stanovišta razvija se kroz odreĎene stupnjeve koji su slični Pijaţeovim stadijumima kognitivnog razvoja: od egocentrične perspektive malog deteta (3-6 godina), preko razumevanja da drugi ljudi mogu imati drugačiju perspektivu (6-10 go- dina), potom simultanog uzimanja u obzir i sopstvenog i gledišta drugih ljudi (10-12 godina) do razumevanja tuĎeg viĎenja koje se poredi sa očekivanim i tipičnim viĎenjem većine ljudi iz socijalne sredine kojoj ta druga osoba pripada (12-15 godina)(Selman, 1980). Postoji veći broj istraţivanja koja izveštavaju o niţoj sposobnosti zauzimanja tuĎeg sta- novišta (PT) kod populacije delinkvenata u odnosu na adolescente kontrolne grupe (Kendal et al., 1977; Elis et al, 1982; Le & Prentis, 1988; Burke, 2001, prema Jolliffe & Farrington, 2004), ali i istraţivanja u kojima nisu naĎene takve razlike (Bush et al., 2001; Lindsey et al., 2001, prema Jolliffe & Farrington, 2004). U istraţivanju Lija i Prentisa (1988) pokazano je da delinkventi muškog pola, ne samo da postiţu značajno niţe skorove na dimenziji zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT), već poka- zuju i lošije rezultate na testovima logičke kognicije (engl. Logical cognition tasks, Piaget) i Kolbergovim moralnim dilemama (engl. Kohlberg’s moral dilemmas) u poreĎenju sa adole- scentima kontrolne grupe. Farington navodi da su prestupnici „...bezosećajni sa niskom empatijom. Oni imaju lošu sposobnost preuzimanja uloge i shvatanja tuĎe perspektive i mogu pogrešno tumačiti namere drugih ljudi. Nedostatak svesnosti ili senzitivnosti na ljudske na- mere i osećanja umanjuje njihovu sposobnost da procene efekte sopstvenog ponašanja na dru- ge ljude“ (Farrington, 1998, prema Jolliffe & Farrington, 2004). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 111 Kod tumačenja povezanosti niske empatije i delinkvencije, neka istraţivanja su razma- trala ulogu inteligencije i egzekutivnih funkcija (odrţavanje i fleksibilnost paţnje i mentalnih procesa, apstraktno rezonovanje i formiranje koncepata). Istraţivanja Mofitove i sar. (1993, 2001) ukazala su na vezu izmeĎu deficita egzekutivnih funkcija, niske inteligencije i de- linkvencije. Niska empatija, takoĎe, moţe ishoditi iz deficita egzekutivnih funkcija u smislu smanjene sposobnosti apstraktnog rezonovanja i razumevanja uzročno-posledičnih veza, što ometa sposobnost razumevanja i deljenja emocija sa drugima. Neke studije su potvrdile pove- zanost deficita egzekutivnih funkcija i niske empatije, ali prevashodno meĎu psihopatama (Newman et al., 1987). Savremena istraţivanja neuroslikanjem rasvetljavaju potencijalne nervne korelate razli- čitih aspekata empatije operacionalizovanih preko upitnika Indeks interpersonalne reaktivno- sti (IRI). U istraţivanju Pfeifera i sar. (prema Pfeifer & Dapretto, 2009) sa mlaĎim ispitanica- ma, starosti 10 godina, naĎena je značajna korelacija izmeĎu aktivnosti neurona preslikavanja (engl. mirror neuron system), limbičkih oblasti i tri subskale upitnika IRI (afektivne dimenzi- je), ali ne i sa subskalom zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT). U istraţivanju sa odraslom popu- lacijom, aktivnost desno-lateralizovanog sistema neurona preslikavanja korelisala je sa empatijskom briţnošću (EC) (Kaplan & Iacoboni, 2006, prema Pfeifer & Dapretto, 2009). U istraţivanju Gazole i sar.(2006) subskala zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT) dovedena je u ve- zu sa aktivnošću levo-lateralizovanog sistema neurona preslikavanja (Gazzola et al., 2006, prema Pfeifer & Dapretto, 2009). Izostanak povezanosti izmeĎu aktivnosti sistema neurona preslikavanja i subskale zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT), na uzorku mlaĎih ispitanika, moţe biti posledica manje razvijene sposobnosti mentalizacije, dok nekonzistentni nalazi u odrasloj populaciji mogu ukazivati da i sama priroda stimulusa, koji se koristi za aktivaciju sistema neurona preslikavanja, utiče na odnos različitih subskala empatije (IRI) i aktivnosti ovog ne- uronskog sistema (Pfeifer & Dapretto, 2009). Empirijska istraţivanja su pokazala da postoji korelacija izmeĎu visokih skorova na subskali fantazija (FS) upitnika IRI i postignuća na testovima verbalne inteligencije, kao i ve- za izmeĎu izrazite sposobnosti imaginativnog uţivljavanja i emocionalnosti (Davis, 1983). Dejvis smatra da je fantazija nezaobilazni činilac saznajne moći empatijskog procesa, a po- stoje i tvrĎenja da je imaginacija jedan od ključnih činilaca koji olakšava empatiju i doprinosi ţivljem doţivljaju posmatrača, odnosno onoga ko preuzima ulogu (prema Radovanović, 1993). MeĎutim, u većini dostupnih istraţivanja dimenzija fantazija (FS) se retko koristi kao mera interpersonalnog funkcionisanja (Davis, 2001, prema Jolliffe & Farrington, 2004). U našem istraţivanju naĎeno je da adolescenti sa poremećajem ponašanja postiţu statististički J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 112 značajno niţe skorove na dimenziji fantazija (FS) u poreĎenju sa kontrolnom grupom. Slični rezultati su raportirani u Koenovom istraţivanju (1992), u kome su adolescenti sa poremeća- jem ponašanja pokazali niţu sposobnost uţivljavanja u osećanja i postupke izmišljenih likova i okolnosti (FS) u odnosu na ispitanike kontrolne grupe. Empatijska briţnost (EC) je prosocijalno orijentisan aspekt empatije. Empirijskim pro- veravanjima potvrĎena je snaţna povezanost empatijske briţnosti (EC) sa merama nesebično- sti i brige za druge, ali ne i za sebe. Osobe koje odlikuje povećana sklonost da brinu za druge odlikuje i veća anksioznost i nelagodnost kad su drugi u pitanju, kao i stidljivost i nelago- dnost u javnim nastupima, ali i smanjeno osećanje usamljenosti (Davis, 1983). Osobe koje pokazuju veće skorove na ovoj subskali odlikuje veća emocionalna reaktivnost, vulnerabil- nost, ali i veća samokontrola (Davis, 1983). U nekim istraţivanjima naĎeno je da osobe sa viso- kom empatijskom briţnošću (EC) provode više sati u volonterskim aktivnostima, pomaţu be- skućnicima, daju u dobrotvorne svrhe i imaju pozitivan stav prema zaštiti ţivotinja (Konrath et al., 2011). Obzirom na dobijene skorove naših ispitanika na subskali empatijska briţnost (EC), istraţivanje podrţava hipotezu da adolescenti sa poremećajem ponašanja pokazuju značajno niţu sposobnost saosećanja i briţnosti za druge ljude na ovoj afektivnoj dimenziji empatije u poreĎenju sa adolescentima kontrolne grupe. Potvrdu ovog rezultata nalazimo i u drugim istraţivanjima (Cohen & Stayer, 1996; Cohen, 1992; de Wied, 2005). U literaturi postoji veći broj istraţivanja koja su se bavila ispitivanjem afektivne empa- tije u populaciji delinkventa. I ova istraţivanja daju oprečne rezultate. Na primer, u pomenu- tom istraţivanju Lija i Prentisa (1988) nije naĎena statistički značajna razlika u izraţenosti di- menzije empatijska briţnost (EC) izmeĎu delinkvenata i adolescenata kontrolne grupe. Navo- di se da bi ovakvi nalazi mogli biti posledica malog uzorka ispitanika (u konkretnom istraţi- vanju učestvovalo je 36 delinkvenata i 18 ispitanika kontrolne grupe) i/ili korišćene metodo- logije (empatija ispitanika nije interpretirana preko pojedinačnih susbskala IRI upitnika, već kao njihova zajednička srednja vrednost). TakoĎe, već je napomenuto da delinkvencija po- drazumeva širok spektar nezakonitog ponašanja uključujući i dela bez direktne agresije prema ljudima (dela protiv imovine, droga, prostitucija). Uključivanje nenasilnih delinkvenata u istraţivanja moţe obrazovati heterogeni uzorak u smislu postojanja agresivnog ponašanja i po- našanja kojim se narušavaju osnovnih prava drugih (glavni dijagnostički kriterijumi poremećaja ponašanja) što, delimično, moţe opravdati nekonzistentnost nalaza u literaturi (Cohen, 1992). S obzirom na temu našeg istraţivanja značajni su rezultati istraţivanja Koena i Stajerove (1996) koji potvrĎuju da adolescenti sa poremećajem ponašanja imaju niţu empatiju u odno- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 113 su na adolescente kontrolne grupe, kao i da postoji negativna povezanost empatije i agre- sivnih i antisocijalnih stavova ispitanika. U odnosu na afektivnu empatiju, adolescenti sa po- remećajem ponašanja imali su manje konkordantnih (saglasnih) emocionalnih odgovora sa likovima iz vinjeta koje su korišćenje u istraţivanju nego ispitanici kontrolne grupe (npr. vi- njeta: Ana; izvor: dokumentarni film 57 sec; sadrţaj: mlada devojka govori o svojim iskustvi- ma u školi, gde je ignorisana i odbačena od vršnjaka, na kraju filma plače; dominantna emo- cija: tuga/bes). Procenom kognitivne empatije, naĎeno je da adolescenti sa poremećajem po- našanja imaju značajno manje tačnih odgovora u prepoznavanju emocionalnih stanja likova iz vinjeta i niţe skorove na kognitivnim skalama empatije (Cohen & Stayer, 1996). De Vid nalazi da dečaci sa poremećajem ponašanja imaju niţu dispozicionalnu i situacionu empatiju, uz selektivna oštećenja empatije za emociju tuge i besa u poreĎenju sa kontrolnom grupom ispitanika, pri čemu meĎu ispitanicima obe grupe nije bilo razlike u empatiji za emociju rado- sti (de Wied et al., 2005). U većini teoretskih i empiriskih razmatranja sniţene empatijske reaktibilnosti kod dece i adolescenta sa poremećajem ponašanja naglašava se heterogenost ove kliničke grupe. Meha- nizmi koje leţe u osnovi sniţene empatije kod dece i adolescenta sa poremećajem ponašanja i crtom neosetljivost/bezosećajnost (engl. Callous unemotional) mogu biti različiti od onih koji se javljaju kod dece sa poremećajem ponašanja bez ove interperonalne crte (de Wied, 2010). Istraţivanja ukazuju da deca sa poremećajem ponašanja i crtom neosetljivost/bezosećajnost pokazuju specifičan deficit emocionalne empatije i selektivna oštećenja u sposobnosti prepo- znavanja facijalne ili vokalne emocionalne ekspresije drugih ljudi (Blair et al., 2005), deficit u obradi ekpresije straha, tuge i gaĎenja (Blair et al., 2001), ali ne i teškoće u procesuiranju ekspresije besa, radosti ili iznenaĎenja (Blair, 2007). Kako je primarni neurološki sistem odgovoran za formiranje emocionalnih odgovora na ekspresiju straha, tuge i radosti upravo amigdala, navedeni rezultati potvrĎuju disfunkciju amigdala kod osoba sa psihopatskim crta- ma (Blair, 2007; Marsh et al., 2008). Sa druge strane, kod dece i adolescenata sa poremećajem ponašanja bez psihopatskih tendencija, sniţena empatijska reaktibilnost moţe biti vezana za druge faktore. Kod ove dece mogu postojati neprijateljske atribucije, sumnjičavost ili ljutnja prema drugima, što dovodi do inhibicije empatijskog »izlaza«, ili loše veštine emocionalne regulacije. Deca koja nemaju adekvatnu sposobnost emocionalne regulacije mogu osetiti visok nivo posredno izazvanih ne- gativnih emocija u emocionalno napetim situacijama, što dovodi do zabrinutosti za vlastito stanje, tj. personalnog distresa i izostanka empatijskog odgovora (Robinson & Roberts, 1997; de Wied et al., 2010) J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 114 Suprotno očekivanim, rezultati našeg istraţivanja pokazuju da adolescenti sa poremeća- jem ponašanja ostvaruju više skorove na dimenziji lična nelagodnost (PD) nego adolescenti kontrolne grupe, ali ne na nivou statističke značajnosti. U Konenovom istraţivanju (1992), naĎeno je da su adolescenti sa poremećajem ponašanja imali statistički značajno više skorove na subskali lična nelagodnost (PD), pri čemu su viši skorovi na ovoj subskali (PD) korelisali sa većom agresijom ispitanika. Dejvis (Davis, 1983) ukazuje da su viši skorovi na subskali lična nelagodnost (PD) povezani sa većom socijalnom disfunkcionalnošću (socijalna anksi- oznost, introverzija, niţe samopoštovanje). Kasnije, Davis (1996) navodi da je lična nela- godnost (PD) u vezi sa višim nivoima agresije i nasilja. Ovakva tvrĎenja su u suprotnosti sa tvrdnjama Fešbahove o inverznom odnosu lične nelagodnosti (PD) i agresije. Fešbahova sma- tra da „agresor sa ţrtvom deli signale distresa onako kako ih sam doţivljava“, što se moţe protumačiti kao da je agresor, generalno, empatičan i da moţe poistovetiti svoja osećanja i emocije sa ţrtvinim i time inhibisati dalje odigravanje agresije. Ali kako su mnoga istraţiva- nja pokazala da su agresivnije osobe generalno manje empatične, manje je verovatno da će oni svoje uzbuĎenje pripisati distresu koji dele sa ţrtvom. To vodi zaključku da viši skorovi na subskali lične nelagodnosti nisu odraz „zajedničke emocije“ sa ţrtvom, već uzbuĎenja ko- je je usmereno prema sebi (Cohen, 1992). U literaturi se, inače, nailazi na najviše nedoslednosti po pitanju motivacione uloge lične nelagodnosti u procesu empatisanja. S tim u vezi, Betson (1991) govori o personalnom distresu kao „na sebe“ fokusiranu, averzivnu afektivnu reakciju koja ishodi iz anticipacije tu- Ďeg emocionalnog doţivljaja ili stanja i u vezi je sa ţeljom da se ublaţi sopstveni, ali ne i tuĎi distres. Drugi autori (Eisenberg & Eggum, 2009) smatraju da su individualne razlike u sklo- nosti ka empatiji, ili nasuprot tome, personalnom distresu, rezultat opšteg nivoa emocionalno- sti i sposobnosti regulisanja sopstvenih emocija. Empatija jeste u osnovi oba ova procesa, ali će dete koje ne oseća personalni distres biti u stanju da reaguje prosocijalno, dok će dete u personalnom distresu biti fokusirano na sebe i traţiti načine da ublaţi sopstveni stres. 10.3. Dimenzije empatije u odnosu na sociodemografske i porodiĉne varijable u grupama ispitanika Dejvis (1996) izveštava da ţene postiţu bolje rezultate na sve četiri dimenzije empatije (IRI) u poreĎenju sa muškarcima. U istraţivanju sa adolescentima sa poremećajem ponašanja (Cohen & Stayer, 1996), adolescenkinje su postizale statistički značajno veće skorove na J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 115 upitnicima empatije (IRI; Bryant's Empathy index) u odnosu na muške ispitanike. Rezultati našeg istraţivanja potvrĎuju ovakav nalaz. Adolescenkinje u grupi sa poremećajem ponašanja postiţu statistički značajno više skorove na dimenziji empatijska briţnost (EC) u odnosu na muškarce u istoj grupi. Na ostalim dimenzijama empatije (PT, FS, PD) adolescenkinje su imale više skorove u odnosu na muške ispitanike, ali ne na nivou statističke značajnosti. Adolescenkinje kontrolne grupe se značajno razlikuju od muških ispitanika u sposobno- sti zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT) i empatijskoj briţnosti (EC). Značajno je da ispitanice kontrolne grupe pokazuje značajno veći kapacitet zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT) od adole- scentkinja sa poremećajem ponašanja. U analizi odnosa izmeĎu empatije i godina starosti, neka istraţivanja ukazuju da se empatija povećava sa godinama, odnosno da odrasli pokazuju viši nivo empatijskih osećanja i razumevanja tuĎeg stanja u poreĎenju sa mladjim ispitanicima (Underwood & Moore, 1982). U literaturi ima nalaza koji sugerišu da se kapacitet za empatiju povećava kod dece uzrasta od 8 do 11 godina, ali i nalaza koji potvrĎuju povećanje empatije samo kod ţenskog pola na uzrastu od 10 do 18 godina (prema Garaigordobil, 2009). Istraţivanja sa adolescentima sta- rosti od 13 do 18 godina ne nalaze značajne razlike u empatiji u zavisnosti od godina starosti kod oba pola (Mestre et al. 2004, prema Garaigordobil, 2009). Nekonzistentni rezultati istraţi- vanja mogu se tumačiti varijabilnošću uzrasnih grupa i nepostojanjem jedinstvene metodo- logije, zbog čega je sugerisana potreba za revidiranjem i sistematizacijom instrumenata za procenu empatije (postojeći upitnici ne mere iste dimenzije empatije), prilagoĎavanje upitnika različitim uzrasnim grupama i kroskulturalno usklaĎivanje istraţivanja (Garaigordobil, 2009). U našem istraţivanju uzrast ispitanika, kako u grupi sa poremećajem ponašanja, tako i u kontrolnoj grupi, nije se pokazao značajnim u pogledu razlika u izraţenosti dimenzija empati- je. Slične rezultate nalazimo u istraţivanju Brum (2001). MeĎutim, ako se posmatraju 16-go- dišnji ispitanici sa poremećajem ponašanja u odnosu na vršnjake iz kontrolne grupe postoji statistički značajna razlika u dimenziji fantazija (FS), dok je meĎu 17-togodišnjacima sa po- remećajem ponašanja i vršnjaka iz kontrolne grupe registrovana statistički značajna razlika na dimenziji zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT). Očekivano je bilo da će broj dece u porodici uticati na razlike u izraţenosti dimenzija empatije u grupama ispitanika. Sposobnost tešenja, pomaganja, deljenja i saradnje se velikim delom razvijaju kroz interakcije sa drugom decom u porodici, a braća i sestre se često nalaze u sličnim situacijama u odnosu na roditelje, pa kroz te situacije imaju mogućnost da razvijaju osećanje solidarnosti i saosećanja (Zahn-Waxler et al., 1982). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 116 Kada se uporede obe grupe ispitanika, rezultati pokazuju da adolescenti kontrolne gru- pe koji dolaze iz porodica sa dvoje dece (brat/sestra) imaju značajno veći kapacitet za zauzi- manje tuĎeg stanovišta (PT) u poreĎenju sa adolescentima sa poremećajem ponašanja koji imaju brata/sestru. MeĎutim, u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja, dimenzije empa- tije se ne razlikuju u zavisnosti od toga da li je u porodici jedno, dvoje ili više dece. Ako se po- smatra samo kontrolna grupa ispitanika uočavaju se razlike u izraţenosti empatije u odnosu na broj dece u porodici. Tako, adolescenti koji potiču iz porodica sa jednim detetom pokazuju statistički značajno više skorove na dimenziji fantazija (FS) u odnosu na adolescente koji po- tiču iz porodica sa dvoje i više dece. Ova dimenzija empatije u vezi je sa većom sposobnošću imaginativnog uţivljavanja i višom emocionalnošću ove dece. Nalaz je u suprotnosti od na- voda u literaturi da su jedinci i mlaĎa deca u porodici egocentričnija od drugih, da traţe više pomoći i paţnje, uz manje pruţanja pomoći i podrške drugima (prema Kaliopuška, 1984). Konflikti meĎu članovim porodice nisu retka pojava, a njihovi uzroci mogu da budu najrazličitiji, od onih beznačajnih (npr. voĎenje domaćinstva), preko ozbiljnih konflikata, pa sve do konflikata koji ugroţavaju porodičnu i bračnu zajedicu. Konflikti u porodici narušava- ju psihološku sigurnost dece, a Barnet (1987) tvrdi da se empatija kod dece javlja u poro- dičnom okruţenju koje zadovoljava emocionalne potrebe deteta i obeshrabruje preteranu za- brinutost za samoga sebe. Uprkos činjenici da su adolescenti sa poremećajem ponašanja izve- stili o učestalim konfliktima u porodici, što vodi zaključku da odrastaju u nestabilnoj poro- dičnoj atmosferi, nisu pokazali značajne razlike u izraţenosti dimenzija empatije u odnosu na činjenicu da li su konflikti u porodici bili retki, prosečni ili učestali. U kontrolnoj grupi adole- scenti su bili „osetljiviji“ na porodične konflikte; kako je rasla frekvencija konflikta u poro- dici, adolescenti su pokazivali niţe skorove na sve četiri dimenzije empatije, sa značajnom razlikom u kognitivnim (zauzimanje stanovišta druge osobe, fantazija) i afektivnim (empatij- ska briţnost) dimenzijama empatije. Navodi se da mnoga deca iz porodica sa razvedenim roditeljima imaju teškoće u uspo- stavljanju trajnih emocionalnih odnosa, više problema u romantičnim odnosima, komunikaci- ji sa partnerima, empatijskim osećanjima uz često pokazivanje negativnih emocija (Sanders et al., 1999). U odnosu na razvod braka roditelja, rezultati istraţivanja pokazuju da u grupi ado- lescenata sa poremećajem ponašanja nema statistički značajne razlike u izraţenosti dimenzija empatije. MeĎutim, adolescenti kontrolne grupe sa razvedenim roditeljima u poreĎenju sa adolescentima čiji su roditelji u braku, pokazuju značajno veći kapacitet za zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT). Uzimajući u obzir da sam čin razvoda nije izolovan faktor, već je vaţniji kontekst koji predhodi i prati razvod braka roditelja - loša komunikacija roditelja, stres i J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 117 anksioznost roditelja, lošiji materijalni uslovi - ova deca često postaju svedoci nevolje i patnje roditelja sa kojim ostaju u zajednici. Veća sposobnost zauzimanja tuĎeg stanovišta kod adole- scenata kontrolne grupe koji imaju razvedene roditelje, moţe se tumačiti u svetlu okolnosti u kojima odrastaju ova deca, gde je »ključni mehanizam za preţivljavanje i odrţavanje naruše- nog sistema, usvajanje empatičkog stava prema drugima koji pate ili su u nevolji, i to najefi- kasnije preuzimanjem perspektive osobe koja je ugroţena da bi joj se senzitivno i efikasno pomoglo ili da bi joj se umanjila patnja« (Mikulincer, 2006). Podjednak rizik za razvoj patolologije kod dece »nose« i porodice u kojima brak for- malno traje, ali su odnosi meĎu roditeljima puni sukoba i neprijateljstva. Dostupni podaci iz literature ukazuju da oko 3,3 miliona dece godišnje prisustvuje verbalnom ili fizičkom part- nerskom nasilju (Jaffe et al., 1990), a u većini porodica gde postoji partnersko nasilje i deca su takoĎe ţrtve fizičkog zlostavljanja. U našem istraţivanju, adolescenti sa poremećajem po- našanja koji potvrĎuju postojanje nasilja meĎu roditeljima imaju značajno niţu sposobnost zauzimanja stanovišta druge osobe (PT), odnosno niţi kognitivni aspekt empatije u odnosu na adolescente u istoj grupi koji negiraju nasilje meĎu roditeljima. Nalazi uz literature (Hinchey & Gavelek, 1982) ukazuju da deca koja dolaze iz porodica u kojima postoji fizičko zlostav- ljanje meĎu roditeljima imaju niţu empatiju, niţu sposobnost prepoznavanja tuĎih emocija i smanjenju sposobnost adekvatnog odgovora na emocionalna stanja drugih ljudi. U kontrolnoj grupi bilo je malo ispitanika koji su izvestili o nasilju u roditeljskoj relaciji (4,7%), pa se na veće vrednosti na dimenziji zauzimanja tuĎeg stanovišta moţe gledati kao na tendencije kod ovih ispitanika. Iako u literaturi nismo našli istraţivanja koja su specifično ispitivala empatiju kod dece i adolescenata čiji su roditelji sa psihopatološkim simptomima, ovu varijablu smo uvrstili u istraţivanje smatrajući da prisustvo roditeljske psihopatologije menja obrazac interakcije ro- ditelj-dete kroz povećanje interpersonalnih sukoba, emocionalnu neosetljivost i ograničenu naklonost roditelja prema deci. Roditeljska psihopatologija utiče na dečiji razvoj i funkcioni- sanje na jedinstven i sličan način nezavisno od toga da li majka ili otac pokazuju mala- daptivno funkcionisanje (Phares, 1996, prema Bosco et al., 2003). Neka istraţivanja ukazuju da stariji adolescenti, čiji su očevi zavisnici od alkohola, pokazuju niţa školska postignuća, niţe verbalne sposobnosti, više problema sa drogom i alkoholom i više psihopatoloških sim- ptoma u poreĎenju sa adolescentima čiji očevi nisu zavisnici (Bosco et al., 2003). U našem istraţivanju, u zavisnosti od postojanja psihopatoloških simptoma kod roditelja (tragali smo za alkoholizmom, psihijatrijskim bolestima, zloupotrebom PAS, a bilo je i ispitanika koji su potvrdili postojanje kriminalnog ponašanja roditelja), adolescenti sa poremećajem ponašanja J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 118 se meĎusobno značajno razlikuju u kognitivnoj dimenziji empatije zauzimanje tuĎeg stano- višta (PT). U kontrolnoj grupi nije bilo statistički značajne razlike u izraţenosti dimenzija empatije u odnosu na postojanje psihopatoloških simptoma roditelja, premda je bilo manje ispitanika koji su potvrdili postojanje psihopatologije roditelja. 10.4. Razlike u percepciji roditeljskog prihvatanja/odbacivanja izmeĊu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe U okviru trećeg cilja ispitivali smo da li postoje razlike u percepciji ponašanja roditelja izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe. Percepciju prihvatanja ili odbacivanja od strane roditelja koristili smo kao meru kvaliteta emocionalnog odnosa izmeĎu roditelja i dece. Iako sagledavanje samo dečije percepcije roditeljskog pona- šanja ne moţe biti uzeto kao najpreciznija mera roditeljskog postupanja, smatra se da je to doţivljaj sa kojim dete ţivi, odnosno da »roditeljsko prihvatanje/odbacivanje nije specifičan set postupaka, već doţivljaj koji dete ima« (Kagan, 1978, prema Rohner et al., 2009). Rezultati istraţivanja ukazuju da postoji značajna razlika u percipiranom ponašanju ro- ditelja na svim dimenzijama roditeljskog prihvatanja/odbacivanja izmeĎu adolescenata sa po- remećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe. Adolescenti sa poremećajem ponašanja percipiraju izraţenije odbacivanje od strane majki, odnosno imaju statistički značajno više skorove na dimenzijama majčina hostilnost/agresija (H/A), indiferentnost/zanemarivanje (I/N) i nediferencirano majčino odbacivanje (U/R), uz statistički značajno niţi skor na dimenziji per- cipirane topline/prihvatanja majke (W/A) u poreĎenju sa adolescentima kontrolne grupe. Adolescenti sa poremećajem ponašanja imaju statistički značajno viši skor na totalnom in- deksu majčinog prihvatanja/odbacivanja u odnosu na adolescente kontrolne grupe. U odnosu na percipirano ponašanje očeva, naĎeno je da adolescenti sa poremećajem ponašanja svoje očeve doţivljavaju kao agresivnije (statistički značajno viši skor na H/A), in- diferentnije (statistički značajno viši skor na I/N) i više odbacujuće na nediferenciran način (statistički značajno viši skor na U/R), kao i manje tople i podrţavajuće (statistički značajno ni- ţi skor na W/A) u poreĎenju sa adolescentima kontrolne grupe. Totalni indeks očevog prihva- tanja/odbacivanja je statistički značajno viši kod adolescenata sa poremećajem ponašanja u od- nosu na kontrolnu grupu. Svi adolescenti sa poremećajem ponašanja su jednako procenjivali odbacivanje od strane oba roditelja. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 119 Naši rezultati su u skladu sa rezultatima drugih istraţivanja koja su se bavila odnosom do- ţivljenog roditeljskog odbacivanja i poremećaja ponašanja dece (Fauber et al., 1990; Wasserman et al., 1996; Muris et al., 2003). U istraţivanjima sa naših prostora, Ajduković (1990, prema Ajduković & Delale, 2000) nalazi da deca poremećajem u ponašanju (deca koja su bila u tretmanu socijalne zaštite) svoje roditelje doţivljavaju kao hladnije, agresivnije, indiferentnije i sklonije zanemarivanju nego njihovi vršnjaci koji nemaju probleme u ponašanju. U pregledu istraţivanja o povezanosti percepcije odbacivanja od strane roditelja i eksternalizacionih problema dece i adolescenata, Rohner i Britner (2002) navode da je dopri- nos roditelja i dece u razvoju poremećaja ponašanja podjednak. Odbacivanje od strane rodi- telja podstiče dete na neprijateljsko i agresivno ponašanje, ali ako deca nastave da se tako po- našaju, roditelji u odnosu sa detetom pokazuju sve manje topline i podrške. Bez obzira na ovaj recipročni odnos istraţivače je zanimalo da li je moguće utvrditi dominantan smer ka- uzalnosti. Pokazalo se da odbacivanje od strane roditelja prethodi razvoju poremećaja pona- šanja dece (prema Rohner & Britner, 2002). Neka istraţivanja (Reitz et al., 2006) nalaze kako je povezanost roditeljskog ponašanja i dečijih eksternalizacionih problema jača nego poveza- nost roditeljskog ponašanja i internalizacionih problema dece. Pokazalo se da roditeljstvo značajno predviĎa porast eksternalizacionog ponašanja adolescenata nakon godinu dana, ali i da postojeći nivo problema ponašanja adolescenata predviĎa promene u roditeljstvu u istom vremenskom periodu. Pored toga, pokazalo se da individualne karakteristike roditelja i dece meĎusobno interaguju u predviĎanju ovih ishoda (Reitz et al., 2006). 10.5. Roditeljsko prihvatanje/odbacivanje u odnosu na sociodemografske i porodiĉne varijable u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi U okviru istraţivanja jedan od ciljeva bio je ispitivanje percepcije roditeljskog ponaša- nja u odnosu na sociodemografske i porodične varijable u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi. Pol deteta je vaţna determinanta roditeljskog ponašanja, ali su podaci o povezanosti po- la deteta i ponašanja roditelje često nekonzistenti, pa se posebno ne navode i ne komentarišu (Macuka, 2007). Neka istraţivanja (Keresteš, 1999, prema Macuka, 2007) nalaze da očevi i majke čvršće kontrolišu mušku nego ţensku decu, kako psihološki, tako i bihevioralno, kao i da očevi i majke pokazuju jednaku emocionalnost prema muškoj i ţenskoj deci. U istraţi- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 120 vanju Macuke (2007) naĎene su razlike u percepciji emocionalnog odnosa sa majkom meĎu decom različitog pola - dečaci su procenjivali značajnije odbacivanje i manje prihvatanje od strane majke u odnosu na devojčice, dok efekti pola nisu utvrĎeni kod procene emocionalnog odnosa sa ocem. U našem istraţivanju, u kontrolnoj grupi ispitanika nije bilo razlike izmeĎu muškog i ţenskog pola u odnosu na percepciju majčinog i očevog ponašanja. U grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja naĎene su razlike u percipiranom po- našanju roditelja u zavisnosti od pola ispitanika. Iako navodi iz literature ukazuju da je perce- pcija negativnih odnosa sa roditeljem suprotnog pola jače povezana sa bihejvioralnim i emo- cionalnim problemima adolescenata nego percepcija negativnog odnosa sa istopolnim rodi- teljem (Osborne & Fincham, 1996, prema Bosco et al., 2003), naši rezultati ukazuju da adole- scentkinje sa poremećajem ponašanja, u poreĎenju sa muškim ispitanicima u grupi, značaj- nije percipiraju agresiju/hostilnost majke (H/A), dok muški ispitanici sa poremećajem pona- šanja pokazuju značajno više skorove na dimenziji očevog nediferenciranog odbacivanja (U/R) u odnosu na ţenske ispitanice u ovoj grupi. Nalaz da se muški ispitanici sa poremećajem ponašanja osećaju više nevoljeno, neprihvaćeno i neţeljeno od svojih očeva (čak i onda kada očevi na direktan način ne pokazuju agresivno ili indiferentno ponašanje) u odnosu na ispi- tanice sa poremećajem ponašanja, moţe biti vredan paţnje, obzirom da se u istraţivanjima vi- še naglašava značaj fizičke agresivnosti očeva u razvoju poremećaja ponašanja kod dece (Patterson et al., 1992). Uloga oca je posebno značajna u procesu identifikacije muškog dete- ta sa osobom istog pola, a poistovećivanje dečaka sa ocem u vezi je sa stvaranjem osećaja pripadnosti sopstvenom polu, usvajanjem muške uloge i oblika ponašanja u vezi sa tom ulo- gom. Za predpostaviti je da je upravo doţivljaj očevog odbacivanja kod muške dece značajni- ji od sličnog doţivljaja kod devojaka. U više istraţivanja je utvrĎeno da je očevo odbacivanje aspekt roditeljskog ponašanja koji je povezan sa različitim oblicima agresivnog, delinkventnog i zavisničkog ponašanja kod muškog pola, ali i sa depresivnom simptomatologijom, anksioznošću i slabijim prilagoĎavanjem u školskoj sredini (prema Vulić-Prtorić, 2002). Malo je podataka iz literature koji govore o percepiji roditeljskog ponašanja u za- visnosti od uzrasta deteta. U pomenutom istraţivanju Macuke (2007), meĎu adolescentima starosti od 10 do 16 godina, naĎeno je da percepcija pozitivnog emocionalnog aspekta odnosa sa ocem, koja uključuje podršku, prihvatanje i pokazivanje emocija, opada sa godinama, a povećava se očeva kontrola detetovog ponašanja. U istom istraţivanju (Macuka, 2007) mlaĎi adolescenti su procenjivali više prihvatanja i manju kontrolu svog ponašanja od strane majki nego stariji adolescenti. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 121 Rezultati našeg istraţivanja pokazuju da meĎu adolescentima kontrolne grupe nema značajne razlike u percepciji ponašanja majki i očeva u zavisnosti od uzrasta ispitanika. U grupi sa poremećajem ponašanja, takoĎe, nije naĎena razlika u percipiranom ponašanju oca u zavisnosti od uzrasta ispitanika. MeĎutim, u odnosu na doţivljeno ponašanje majke, mlaĎi adolescenti sa poremećajem ponašanja imaju statistički značajno više skorove na odbacujućim dimenzijama majčinog ponašanja (H/A, I/N) i viši totalni indeks majčinog prihvatanja/odba- civanja u poreĎenju sa starijim adolescentima u grupi. Neka istraţivanja su pokazala da su majke dece sa poremećajem ponašanja značajno manje zadovoljne svojim odnosom sa dete- tom nego majke depresivne dece, kao i da u odnosu izmeĎu dece sa poremećajem ponašanja i njihovih majki ima mnogo više prisile, obuzdavanja, afektivnog neslaganja i neadekvatnih re- agovanja majke (Vulić Prtorić, 2002), na šta su deca mlaĎeg adolescentnog uzrasta pojačano osetljiva (potreba za majkom i doţivljeno odbacivanje majke), tako da se moţe tumačiti da mlaĎi ispitanici sa ponašajnim simptomima značajnije negativno procenjuju ponašanje majki. MeĎu istraţivanjima o povezanosti sociodemografskih varijabli i roditeljskog pona- šanja, postoje i ona koja nalaze negativnu povezanost izmeĎu porodične emocionalnosti i broja dece u porodici, tj. roditelji sa većim brojem dece pokazuju manju emocionalnost pre- ma deci u poreĎenju sa roditeljima koji imaju manji broj dece (Vojnić Hajduk, 2005). U na- šem istraţivanju, meĎu ispitanicima kontrolne grupe nije bilo razlike u percipiranom pona- šanju oba roditelja u odnosu na broj dece u porodici. MeĎutim, u grupi adolescenata sa pore- mećajem ponašanja jedinci percipiraju najveću toplinu majke (W/A), dok adolescenti sa pore- mećajem ponašanja koji potiču iz porodica sa troje i više dece imaju značajno više skorove na dimenzijama percipirane majčine agresivnosti (H/A), indiferentnosti (I/N), nedifenciranog odbacivanja (U/R), kao i na totalnom indeksu majčinog prihvatanja/odbacivanja. U grupi sa poremećajem ponašanja nije bilo razlike u percepciji ponašanja očeva u zavisnosti od broja dece u porodici. Uprkos očekivanjima da će se kod ispitanika obe grupe menjati doţivljaj roditeljskog po- našanja u zavisnosti od razvoda braka roditelja, rezultati ukazuju da samo adolescenti kontrolne grupe sa razvedenim roditeljima pokazuju razlike u percepiji ponašanja očeva u poreĎenju sa adolescentima čiji su roditelji u braku. Ovi adolescenti pokazuju značajno više skorove na di- menziji nediferenciranog odbacivanja očeva (U/R) u odnosu na ostale adolescente iz grupe čiji roditelji nisu razvedeni. Ovakav nalaz se moţe sagledati u kontekstu onoga što prati razvod roditelja - promene mesta boravka roditelja, smanjenje uključivanja oca u brigu o de- tetu i oslobaĎanje oca svake odgovornosti za dete, lošije emocionalne relacije otac-dete i po- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 122 rast negativnih emocija deteta prema ocu koji je napustio zajednicu (Storksen et al., 2006), što sve zajedno moţe uticati na detetov doţivljaj odbačenosti od strane oca. U literaturi se navodi da konfliktni partnerski i porodični odnosi utiču na dete trostruko: roditelji koji se svaĎaju se obično ne slaţu ni oko pitanja vezanih za vaspitanje dece, nedo- slednih su i neusaglašenih stavova, detetu nude devijantni model za rešavanje problema, a zbog svakodnevnog stresa i nezadovoljstva u partnerskoj relaciji postaju i emocionalno ne- dostupni deci (Marković, 2008). U istraţivanju je naĎeno da adolescenti kontrolne grupe koji su ukazali na učestale konflikte u porodici imaju izraţeniji doţivljaj majčinog odbacivanja, bez jasne percepcije njenog neprijateljstava ili indiferentnosti (značajno viši skorovi na U/R) u odnosu na adolescente iz iste grupe koji potvrĎuju prosečne ili retke konflikte u porodici. U grupi sa poremećajem ponašanja učestalost konflikta u porodici, takoĎe je bila značajna za ispitanikov doţivljaj roditeljskog ponašanja. U grupi sa poremećajem ponašanja percepcija izraţenijeg majčinog indiferentnog odbacivanja (I/U) rasla je sa frekvencijom konflikta u po- rodici, kao i percepcija izraţenije agresije oca (H/A). Nasilje u braku roditelja se, meĎu adolescentima sa poremećajem ponašanja koji su ga potvrdili, pokazalo kao indikativno za izraţeniji doţivljaj majčinog odbacivanja (značajno vi- ši totalni indeks majčinog prihvatanja/odbacivanja) i očeve hostilnosti (značajno viši skorovi na H/A) u odnosu na ostale adolescente ove grupe koji su negirali nasilje u braku roditelja. Rezultati istraţivanja ukazuju da postojanje psihopatoloških simptoma kod roditelja menja dečiji doţivljaj roditeljskog ponašanja. Adolescenti sa poremećajem ponašanja koji imaju roditelje sa psihopatološkim simptomima pokazuju značajno više skorove na di- menzijama nediferenciranog odbacivanja od strane majke (U/R) i indiferentnosti/zanemari- vanja od strane oca (I/R) u odnosu na ostale ispitanike u grupi sa poremećajem ponašanja. Adolescenti kontrolne grupe, koji su potvrdili postojanje psihopatologije kod roditelja, u od- nosu na ostale ispitanike u istoj grupi, percipiraju izraţeniju očevu hostilnost (H/A). Navodi iz literature opravdavaju ovakav nalaz, obzirom da je u više istraţivanja naĎeno da roditelji sa psihopatološkim simptomima nemaju kapacitete za adekvatno roditeljstvo, lošijih su rodi- teljskih veština, skloniji su razvoju haotičnog porodičnog okruţenja, kao i zanemarivanju i fi- zičkom zlostavljanju dece (Jaffe et al., 2006; Kim-Cohen et al., 2006). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 123 10.6. Eksternalizacioni problemi U Metodološkom delu je navedeno da je upitnik YSR namenjen ispitivanju internaliza- cionih i eksternalizacionih problema u dobi od 11 do 16 godine. Internalizovani problemi obuhvataju anksioznost, depresivnost, somatizaciju, reakcije na stresne dogaĎaje. Eksternali- zovani problemi obuhvataju agresivno ponašanje (ponašanje usmereno na skretanje paţnje, pasivno agresivno i otvoreno agresivno ponašanje) i delinkventno ponašanje (aspekti mo- ralnosti, kršenje zakonskih normi, socijalno nezrelo i neadaptirano ponašanje) i karakteri- stični za adolescente sa poremećajem ponašanja. Ovakav dimenzionalni pristup psihopato- loškim simptomima u dečijem i adolescentom dobu ne daje psihijatrijsku dijagnozu, iako su rezultati normirani kako bi se razlikovali normalni, subklinički i klinički problemi kod dece (Achenbach & Rescorla, 2001). Očekivani i potvrĎen rezultat istraţivanja je da adolescenti sa poremećajem ponašanja imaju statistički značajno veći prosečni rezultat na subskali eksternalizovani problemi upitni- ka YRS u odnosu na adolescente kontrolne grupe. YSR skala nije normirana na populaciji adolescenata iz naše sredine, tako da nije bilo moguće uporediti dobijene rezultate sa norma- ma za našu populaciju. PoreĎenje YSR skorova uzorka sa raspoloţivim normativnim podaci- ma navedenim u Metodološkom delu ukazuje da adolescenti sa poremećajem ponašanja po- kazuju nivo eksternalizujućih simptoma koji su u kliničkom rangu. Pojava eksternalizacionih problema kod adolescenata kontrolne grupe bila je očekiva- na. U Uvodu je naglašeno da adolescencija predstavlja specifični razvojni period koji najveći broj adolescenata proĎe ostvarujući uspešno svoje razvojne zadatke do dostizanja emoci- onalne i intelektualne zrelosti, samostalnosti i osećanja sopstvenog indentiteta. Jedan deo adolescentne populacije prolazi kroz ovaj period dosta burno sa varijatetima problema koji se mogu poreĎati na dimenziji internalizacija-eksternalizacija. Neki adolescenti se nalaze na svakom od ovih krajeva, a neki mogu pokazivati istovremeno prisusustvo internalizujućih i eksternalizujućih simptoma, što je češće kod muškog pola (Marković, 2013), npr. depresiju i agresivnost. U našem istraţivanju adolescenti kontrolne grupe pokazuju odreĎeni nivo ekster- nalizacionih problema, ali prema raspoloţivim normativnim podacima (Achenbach & Rescorla, 2001) nivo eksternalizacije ne dostiţe subklinički i klinički nivo poremećaja. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 124 10.7. Povezanost empatije i nivoa eksternalizacije U skladu sa nalazima iz literature o negativnoj povezanosti empatije i antisocijalnog/ eksternalizujućeg ponašanja (Miller & Eisenberg, 1988; Cohen & Strayer, 1996; Eisenberg, 2000; Kaukiainen et al., 1999), jedan od postavljenih ciljeva istraţivanja bio je ispitivanje po- vezanosti kognitivne i afektivne empatije i nivoa eksternalizacije u grupi adolescenata sa po- remećajem ponašanja. Kada sagledamo na nivou celog uzorka, nalazi ukazuju da kognitivna dimenzija em- patije zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT) statistički značajno negativno koreliše sa agresijom, kršenjem pravila i ukupnom eksternalizacijom na subskali eksternalizacioni problemi (YSR). Afektivna dimenzija empatijska briţnost (EC), takoĎe, negativno koreliše sa agresijom, kr- šenjem pravila i ukupnom eksternalizacijom (YRS). Najviša negativna korelacija postoji iz- meĎu kognitivne dimenzije empatije zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT) i ukupnog nivoa eksternalizacije. Istraţivanja koje smo konsultovali nisu uzimala u razmatranje odnos izmeĎu dimenzije fantazije (FS) i eksternalizujućeg ponašanja, smatrajući da je ova subskala upitnika IRI specifično odreĎena (više kao imaginacija, a manje kao empatija) i da ne uključuje recipročnu interakciju meĎu ljudima (Spreng et al, 2009). Naši rezultati, na celom uzorku ispitanika, ukazuju da fantazija (FS) statistički značajno negativno koreliše sa kršenjem pravila (YSR). Rezultati istraţivanja nisu pokazali da je afektivna dimenzija empatije lična nela- godnost (PD) povezana sa agresijom, kršenjem pravila i ukupnom eksternalizacijom (YSR). S obzirom na navode iz literature o pozitivnoj povezanosti lične nelagodnosti (PD) i agresije i nasilja (Davis, 1996), očekivana je drugačija povezanost navedenih varijabli. Pored toga, ne- ka istraţivanja (Beven et al., 2004; D’Orazio, 2002), što je u saglasnosti i sa našim rezultati- ma, pokazala su da sve dimenzije empatije na upitniku Indeks Interpersonalne reaktivnosti (IRI) pozitivno korelišu meĎusobno, osim lične nelagodnosti (PD) koja ne pokazuje korelaci- ju ni sa jednom dimenzijom empatije. U jednom istraţivanju (D’Orazio, 2002) na uzorku ma- loletnih seksualnih prestupnika, dimenzija lična nelagodnost (PD) je negativno korelisala sa sposobnošću zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT) i empatijskom briţnošću (EC). Pregledom do- stupne literature nismo našli konzistentne podatke o prirodi odnosa izmeĎu ličnog iskustva uznemirenosti i eksternalizujućeg ponašanja, te je moguće da način na koji je operacionalizo- vana lična nelagodnost (PD), na upitniku Indeks interpersonalne reaktivnosti, stoji u osnovi ovih nedoslednosti. Lična nelagodnost (PD) je definisana više kao lični diskomfor u emoci- onalno napetim situacijama, a manje kao negativna emocionalna reakcija na tuĎu patnju i bol, J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 125 koja nastaje kao rezulat sopstvenog (najčešće agresivnog) ponašanja prema drugima. Zato se predlaţe drugačiji koncept pri ispitivanju povezanosti ove dimenzije empatije sa antisocijal- nim i eksternalizujućim ponašanjem (Cohen, 1992; Beven et al., 2004). Uprkos heterogenosti uzorka ispitanika u istraţivanju (adolescenti sa kliničkom di- jagnozom poremećaj ponašanja i adolescenti iz opšte populacije, bez kliničke dijagnoze), do- bijeni rezultati istraţivanja sugerišu da prosocijalno orjentisane dimenzije empatije - sposobnost zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT) i empatijska briţnost (EC) - negativno korelišu sa agresi- jom, kršenjem pravila i ukupnom ekstrenalizacijom na Upitniku za samoprocenu ponašanja mladih (YSR). Konrat i sar. (2011) navode da su „empatijska briţnost i zauzimanje tuĎeg sta- novišta dva najviše srodna konstrukta u predviĎanju prosocijalnih i antisocijalnih ishoda indi- vidualnog razvoja, što i ne čudi obzirom da su oni tipični predstavnici savremenog koncepta empatije“ (Konrath et al., 2011). Rezultati jednog italijanskog istraţivanja na većem uzoku adolescenata (142 ispitanica ţenskog pola i 176 dečaka, prosečne starosti 13,2 godine) pokazali su da je vršnjačko maltre- tiranje (engl. bulling) u školskoj populaciji, negativno povezano sa skorovima na afektivnoj (EC) i kognitivnoj dimenziji empatije (PT) upitnika IRI, kao i da aktivno pomaganje viktimi- ziranom školskom drugu pozitivno koreliše sa višim skorovima na dimenzijama empatije (Gini et al., 2007). Istraţivanje Bevena i sar. (2004), u grupi agresivnih delinkvenata, izvesti- lo je da postoji negativna povezanost skorova na subskali zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT) sa impulsivnošću i antisocijalnim stavovima ispitanika na Skali kriminalne naklonosti (engl. The Criminal Sentiments Scale). U istom istraţivanju je naĎeno da su niţi skorovi na di- menziji empatijska briţnost (EC) povezani sa visoko izraţenim antisocijalnim stavovima ispi- tanika i obrnuto, izraţenija empatijska briţnost (EC) bila je u pozitivnom odnosu sa prosoci- jalnim stavovima ispitanika (Beven et al., 2004). U grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja, rezultati korelacione analize pokazuju da postoji negativna povezanost izmeĎu kognitivne dimenzije empatije zauzimanje tuĎeg sta- novišta (PT) i agresije i ukupnog nivoa eksternalizacije (YRS). Nisu naĎene značajnije kore- lacije drugih dimenzija empatije (EC, FS, PD) sa agresijom, kršenjem pravila i ukupnom ek- sternalizacijom (YSR). U skladu sa podacima iz literature, očekivali smo jaču korelaciju ovih varijabli i negativnu korelaciju empatijske briţnosti (EC) i ukupnog nivoa eksternalizacije. Moguće tumačenje naših rezultata ticalo se primenjenog upitnika u istraţivanju (IRI) koji »deli empatiju« na više dimenzija što, posebno, na manjem uzorku ispitanika, moţe dati sla- bije rezultate. U literaturi smo našli da ovo nije jedinstveni problem upitnika IRI i da istraţi- vači smatraju da je potrebno unaprediti merenja empatije, obzirom da mnogi od aktuelno J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 126 dostupnih instrumenata samoprocene empatije ne daju očekivane rezultate (Spreng et al., 2009). NaĎena negativna povezanost izmeĎu zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT), agresije i ukupne eksternalizacije kod adolescenata sa poremećajem ponašanja, ukazuje na vaţnost kognitivne empatije za nastanak eksternalizacionih problema. Sposobnost zauzimanja tuĎeg stanovišta je kognitivna veština koja promoviše pozitivna rešenja problema. Usvajanje per- spektive druge osobe u konfliktnim relacijama dovodi do boljeg razumevanja tuĎe pozicije i vodi sprečavaju destruktivnih i podsticanju prosocijalnih radnji i postupanja (Feschbach & Feschbach, 2009). Naši rezutati više idu u prilog istraţivanjima koja izveštavaju o značajnijoj negativnoj relaciji kognitivne empatije i agresije (Joliffe & Farrington, 2004), nego studijama koje ukazuju na jači, inverzni odnos afektivne empatije sa agresijom i vršnjačkim maltreti- ranjem (Joliffe & Farrington, 2006a; Shechtman, 2003). Ispitujući povezanost dimenzija empatije i eksternalizacije u kontrolnoj grupi adolesce- nata, rezultati ukazuju da postoji negativna, niska korelacija izmeĎu zauzimanja tuĎeg stano- višta (PT) i kršenja pravila, tj. niţi skorovi na dimenziji zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT) ko- reliraju sa višim prosečnim vrednostima na dimenziji kršenja pravila (YSR). IzmeĎu drugih dimenzija empatije i eksternalizacionih problema nije naĎena značajnija korelacija, što se moţe tumačiti velikom interindividulanom varijabilnošću uzorka ispitanika kontrolne grupe. Većina istraţivanja empatije u adolescentnom periodu se fokusira na antisocijalne korelate sni- ţene empatijske reaktibilnosti u ovom periodu. Jedna longitudinalna studija, u jedanaestogo- dišnjem periodu, pokazala je da su viši nivoi empatije u vezi sa moralnim stavovima i proso- cijalnim ponašanjem adolescenata (Eisenberg et al., 1991). Istraţivanja empatije meĎu ispita- nicima opšte populacije pokazuju da empatijska reakcija moţe zavisiti i od konteksta situacije ili interpersonalnih faktora, kao što su sličnost izmeĎu posmatrača i mete, stepen bliskosti izme- Ďu posmatrača i mete, iskustva individue i socijalne dispozicije (Preston & deWaal, 2002). 10.8. Povezanost dimenzija roditeljskog prihvatanja/odbacivanja i nivoa eksternalizacije Jedan od ciljeva istraţivanja bio je ispitivanje prirode odnosa izmeĎu percipiranog rodi- teljskog ponašanja u dimenzijama prihvatanja/odbacivanja i nivoa eksternalizacionih proble- ma u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 127 Na ukupnom uzorku ispitanika rezultati pokazuju da postoji statistički značajna pozi- tivna korelacija izmeĎu ukupnog indeksa majčinog prihvatanja/odbacivanja i nivoa eksterna- lizacije. Dimenzije percipiranog odbacivanja od strane majke (H/A, I/N, U/R), kao i totalni indeks majčinog prihvatanja/ odbacivanja pozitivno korelišu sa agresijom, kršenjem pravila i ukupnom eksternalizacijom (YSR). NaĎena je značajna negativna povezanost izmeĎu dimenzi- je percipirane majčine topline/prihvatanja (W/A) i ukupnog nivoa eksternalizacije. MeĎu di- menzijama percipiranog odbacivanja od strane majke, vaţno se izdvojila dimenzija nedife- renciranog majčinog odbacivanja (U/R). Ova dimenzija, koja ukazuje na detetov doţivljaj da je nevoljeno i odbačeno od majke, bez jasnog osećaja majčine agresije ili indiferentnosti, po- zitivno je povezana sa ukupnim nivom eksternalizacionih problema. U literaturi se navode istraţivanja koja ukazuju da zanemarivanje dece predstavlja veći rizik za pojavu poremećaja ponašanja, nego što je to fizičko ili seksualno zlostavljanje dece (Taussig & Litrownik, 1997). Zanemarivanje dece predstavlja deficijentnost roditeljske brige o deci ispod one koja je prihvatljiva u odnosu na aktuelne profesionalne i standarde zajednice (Maxfield & Widom, 1996). Fizički zlostavljana i zanemarivana deca, muškog i ţenskog po- la, su u većem riziku za ispoljavanje nasilja i kriminaliteta, nego deca koja nisu doţivela ovakvo iskustvo. NaĎeno je da dečaci koji su zlostavljani i zanemarivani kao deca čine pod- grupu koja je u posebno visokom riziku za razvoj nasilnog ponašanja. Nasuprot tome, kada je u pitanju seksualno zlostavljanje u detinjstvu, nisu otkrivene razlike u stopi nasilnih krivičnih dela u odnosu na kontrolnu grupu (Maxfield & Widom, 1996). Naime, deca koja su seksu- alno zlostavljana imaju manji rizik za razvoj poremećaja ponašanja u odnosu na opštu popu- laciju, fizički zlostavljana deca imaju nešto viši rizik, dok zanemarena deca imaju najveći ri- zik za pojavu poremećaja ponašanja (Taussig & Litrownik, 1997). U istraţivanju Macuke (2007) naĎeno je da deca koja doţivljavaju odbacivanje i nepri- hvatanje od strane majki pokazuju više eksternalizacionih problema uz opštu tendenciju da su roditeljski postupci majke, prema dečijim procenama, vaţniji od roditeljskih postupaka očeva i da u većoj meri doprinose objašnjenju dečijih psihopatoloških simptoma (Macuka, 2007). U grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja, koji su predmet našeg istraţivanja, re- zultati pokazuju da postoji statistički značajna pozitivna korelacija izmeĎu totalnog indeksa majčinog prihvatanja/odbacivanja i viših skorova na dimenziji agresivnost i ukupnoj ekster- nalizaciji (YRS). Drugim rečima, u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja, izraţeniji doţivljaj ispitanika o ponašanju majke kao manje prihvatajuće, agresivnije i u većoj meri za- nemarujuće i odbacujuće povezan je sa višim nivoom agresije i ukupnim nivoom eksternali- zacije. U istraţivanju Rodić (2011), meĎu adolescentima prosečne starosti 18 godina, kao J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 128 značajni prediktor asocijalne agresivnosti pokazala se percepcija majčine agresivnosti prema detetu, majčino zanemarivanje i nediferencirano odbacivanje deteta. U istom istraţivanju oko 10% varijanse agresivnosti objašnjeno je majčinim odbacivanjem deteta. Pokazalo se da do- ţivljeno ponašanje majke, meĎu muškim i ţenskim ispitanicima, ima različite efekte na poja- vu asocijalne agresivnosti. Značajni prediktor asocijalne agresivnosti, meĎu muškim ispitani- cima, bili su majčino zanemarivanje i nediferencirano odbacivanje deteta, dok je meĎu ado- lescentkinjama najjači prediktor bila majčina agresivnost prema detetu (Rodić, 2011). Roner i Venecijano (2001) pišu o značaju očeve ljubavi za psihosocijalni razvoj deteta i ističu da je očeva ljubav: jednako značajna kao i ljubav majke; da je bolji prediktor speci- fičnih razvojnih ishoda dece; da moţe biti i samostalni prediktor specifičnih razvojnih ishoda dece; da moderira uticaj majčine ljubavi, te da zbog svih ovih uticaja, očinstvo moţe biti po- vezano sa različitim ishodima psihosocijalnog razvoja sinova i kćeri od materinstva (Rohner & Veneziano, 2001). U našem istraţivanju, u odnosu na percipirano ponašanje očeva, na ukupnom uzorku ispitanika, dobijena je značajna povezanost izmeĎu procene emocionalnosti oca i nivoa ek- sternalizacije. Značajna pozitivna korelacija postoji izmeĎu skorova na svim dimenzijama percipiranog odbacivanja od strane oca (H/A, I/N, U/R), kao i izmeĎu ukupnog indeksa oče- vog prihvatanja/odbacivanja, sa skorovima na agresiji, kršenju pravila i ukupnoj eksternaliza- ciji. Dimenzija nediferenciranog odbacivanja oca (U/R) ponovo se pokazala značajno pozi- tivno povezana sa agresijom, kršenjem pravila i ukupnom eksternalizacijom. Pregledom istra- ţivanja koja su se bavila uticajem očevog odbacivanja na probleme funkcionisanja dece, na- lazimo da je očevo odbacivanje povezano sa nizom nepovoljnih »izlaza« u adolescentnom periodu: maladaptivnim funkcionisanjem, problemima ponašanja, delinkvencijom, mentalnim bolestima i zloupotrebom supstanci (prema Rohner & Veneziano, 2001). Iako je navedeno da se u većem broju istraţivanja naglašava značaj fizičke agresivnosti oca na pojavu eksternalizacionih problema i poremećaja ponašanja dece (Patterson et al., 1992), u našem istraţivanju se, u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja, izdvojila di- menzija nediferenciranog očevog odbacivanja (U/R) koja značajno pozitivno koreliše sa agre- sijom i ukupnom eksternalizacijom kod ispitanika. To znači da je doţivljaj izraţenije odbače- nosti od strane oca, i onda kada otac ne pokazuje jasno agresivno ili indiferentno ponašanje prema detetu, povezan sa većom agresijom i ukupnom eksternalizacijom. Na slične rezultate ukazuje i istraţivanje Rodić (2011), u kome se percipirana očeva agresivnost prema detetu, očevo nediferencirano odbacivanje i zanemarivanje deteta, pokazala kao značajni prediktor asocijalne agresivnosti adolescenata; oko 8% varijanse asocijalne agresivnosti objašnjeno je J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 129 očevim odbacivanjem deteta. U istom istraţivanju pokazano je da percipirano očevo odbaci- vanje deteta ima sličan efekat na pojavljivanje asocijalne agresivnosti kod adolescenata oba pola (Rodić, 2011). Pri tumačenju povezanosti izmeĎu percepcije roditeljskog odbacivanja i problema eksternalizacije kod dece i adolescenata, uzeli smo teorijski okvir Ronerove subteorije ličnosti i Dolardovu frustracionu teoriju agresivnosti. U Ronerovoj subteoriji ličnosti (engl. Personality Subtheory), postulira se da pojedinci koji sebe doţivljavaju odbačenim od roditelja imaju tendenciju da razviju posebne dispozicije ličnosti. Pored zavisnosti, nedovoljnog samopošto- vanja i osećanja neadekvatnosti, odbačena deca imaju tendenciju da postanu hostilna, agre- sivna, pasivno agresivna ili da imaju probleme sa kontrolom neprijateljstva i agresivnosti, da postanu emocionalno hladna i da razviju negativni pogled na okruţenje (Rohner et al., 2009). Teoretski, moţe se očekivati da ove personalne dispozicije budu u osnovi izraţene agresije, kršenja zakonskih normi, socijalno neadaptiranog i nezrelog ponašanja. U okviru frustracione teorije agresivnosti predpostavlja se da doţivljaj nezainteresova- nosti roditelja, posebno majke, i nedostatak emocionalne topline i bliskosti sa roditeljske stra- ne, predstavljaju izuzetno frustrirajuću situaciju za dete, jer onemogućavaju zadovoljenje dve osnovne potrebe: za sigurnošću i afektivnom vezanošću. Kako se ovakve frustracije po- navljaju, dolazi do kumulacije agresivnih osećanja. Sputavanje ispoljavanja agresije i besa prema roditeljima vodi ka ispoljavanju agresivnog ponašanja u spoljašnjoj sredini, često pre- ma vršnjacima. Navedeno uključuje tumačenja da se u ovim slučajevima moţe raditi o pome- renoj ili supstituisanoj agresiji (Berkowitz, 1965, prema Essau i Conradt, 2004). U kontrolnoj grupi postoji velika interindividualna varijabilnost u vrednostima dobije- nih skorova na dimenzijama agresije, kršenju pravila i ukupnoj eksternalizaciji, koja je još uvek u granicama normalnih vrednosti (Achenbach & Rescorla, 2001), što bi moglo objasniti izostanak statistički značajne povezanosti izmeĎu roditeljskog odbacivanja i eksternalizaci- onih problema. Pokušali da utvrdimo u kakvim se meĎusobnim korelacijama nalaze dimenzije percipi- ranog majčinog i očevog prihvatanja deteta, da bi smo posredno utvrdili podudarnost roditelja u njihovim postupcima i ponašanju. U tabeli 67 vidimo da postoji statistički značajna pozi- tivna korelacija izmeĎu peripirane topline/prihvatanja (W/A) kako od strane majke, tako i od strane oca. Podudarnost izmeĎu majčinog i očevog prihvatanja deteta naĎena je i u drugim istraţivanjima. U istraţivanju Mihić i sar. (2009) naĎeno je visoko slaganje u vaspitnim stilo- vima oca i majke. Navodi se da je ova korespondentnost bitna za razumevanje vaspitnih rela- cija meĎu roditeljima i decom, kao i da je koroditeljska saradnja formirana ukoliko su oba ro- J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 130 ditelja zainteresovana za dete i svako od njih poštuje odluke drugog partnera vezane za dete i interakciju sa njim (Mihić i sar., 2009). U našem istraţivanju naĎena je pozitivna i visoka korelacija izmeĎu svih odbacujućih dimenzija roditeljstva, zasebno kod majki i kod očeva. TakoĎe, sve dimenzije percipiranog majčinog odbacivanja pozitivno korelišu sa dimenzijama percipiranog odbacivanja od strane oca. Najviša pozitivna korelacija postoji izmeĎu dimenzija majčinog i očevog nediferencira- nog odbacivanja deteta. Jedno od mogućih objašnjenja visoke korelacije izmeĎu dimenzija percipiranog majčinog i očevog odbacivanja deteta moţe biti „prelivanje“ afekta, odnosno negativne emocije vezane za konflikt u partnerskoj relaciji koje se prenose na odnos roditelj- dete i povezuju se sa odbacivanjem, izraţavanjem ljutnje ili kaţnjavanjem deteta (Mihić, 2009). Pored toga, moguća je i generalizacija percepcije ponašanja jednog roditelja na oba, pa tako, ako se jedan roditelj percipira kao odbacujući moguća je generalizacija takve percepcije i na drugog roditelja (Rohner et al., 2009). 10.9. Povezanost dimenzija empatije i percipiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja u ispitivanim grupama Ispitivanje povezanosti empatije i emocionalnog aspekata roditeljskog ponašanja izra- ţenog kroz roditeljsko prihvatanje ili odbacivanje deteta, postavili smo kao jedan od ciljeva istraţivanja očekujući da, u slučaju prisutne psihopatologije, empatija moţe biti specifično uslovljena roditeljstvom u odnosu na populaciju adolescenata bez psihopatoloških simptoma. Kada se posmatra ukupan uzorak ispitanika rezultati pokazuju da postoji pozitivna ko- relacija izmeĎu opaţene topline/prihvatanja od strane majke (W/A) i kognitivnih dimenzija empatije zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT) i fantazije (FS), kao i pozitivna korelacija izmeĎu opaţene majčine topline/prihvatanja (W/A) i afektivne dimenzije empatijska briţnost (EC). Rezultati ukazuju na najvišu pozitivnu korelaciju izmeĎu percipirane topline/prihvatanja maj- ke (W/A) i kognitivnog zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT). TakoĎe, na nivou celog uzorka ispitanika naĎena je negativna korelacija svih dimenzija percipiranog odbacivanja od strane majke (H/A, I/N, U/C) i ukupnog indeksa majčinog prihvatanja/odbacivanja sa kognitivnom dimenzijom empatije zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT). Tumačenje ovakvog nalaza vodi u razmatranje odnosa izmeĎu emocionalnog i kogni- tivnog razvoja. U literaturi se navodi da sigurno afektivno vezana deca pokazuju bolje razu- mevanje tuĎih osećanja i verovanja, kao i činjenicu da oni odreĎuju ponašanje ljudi, koje su J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 131 samim tim u prilici da bolje razumeju i predvide (Tošić, 2013). Hanak (2011, prema Tošič, 2013) navodi da kapacitet za mentalizaciju, odnosno mentalni proces pomoću kojeg neka osoba implicitno ili eksplicitno tumači svoje ili tuĎe postupke kao smislene na osnovu intencionalnih mentalnih stanja kao što su lične ţelje, potrebe, osećanja, verovanja i razlozi, predstavlja komponentu afektivne vezanosti koja se izgraĎuje u sigurnoj afektivnoj vezi sa majkom. Majke sigurno afektivno vezane dece u stanju su da vide stvari iz dečijeg ugla i zahva- ljujući ovoj sposobnosti prilagoĎavanja trenutnom nivou detetove mentalne aktivnosti, u sta- nju su da detetu predstave alternativne perspektive gledanja na stvarnost, na takav način da ih dete moţe asililovati (Fonagy et al., 1997, prema Tošić, 2013). Značajan nalaz istraţivanja, koji se posebno izdvojio u grupi adolescenata sa poremeća- jem ponašanja, je naĎena pozitivna korelacija lične nelagodnosti (PD), odnosno afektivnog aspekta empatije, i odbacujućih dimenzija roditeljstva majke koje je opaţeno kao majčina in- diferentnost/zanemarivanje (I/N) i nediferencirano odbacivanja deteta (U/R). Roditelje, koji dobijaju visoke procene na ovim dimenzijama roditeljskog ponašanja, deca »vide« kao hladne, nepristupačne, odbojne i nezainteresovane za dobrobit dece. U našem istraţivanju se pokazalo da je doţivljaj ispitanika o većoj zastupljenosti navedenih osobina u majčinom po- našanju povezan sa izraţenijim osećanjem lične nelagodnosti (PD). Već je naglašeno da afe- ktivna dimezija empatije lična nelagodnost (PD) izraţava osećanje diskonfora i anksioznosti usmerena na sopstveno Ja usled izloţenosti tuĎem negativnom emocionalnom stanju. Pre- ovladavanje lične nelagodnosti (PD) u napetim interpersonalnim situacijama predstavlja trajnu egoističku orijentaciju, jer onemogućava osobu da se bliţe posveti drugima (Batson et al, 1981). Pretpostavlja se da osobe koje nemaju sposobnost emocionalne regulacije, posebno regulacije negativnih emocija, pre reaguju ličnom nelagodnošću (PD) nego simpatijom ili empatijom na tuĎe negativno emocionalno iskustvo (Eisenberg & Eggum, 2009). U pokušaju razjašnjenja meĎusobnog odnosa emocionalne regulacije i afektivne vezanosti i njihovog za- jedničkog odnosa prema empatiji i/ili ličnoj nelagodnosti, Taker i sar. (2005) ukazuju da figu- re afektivne vezanosti (najčešće majka) pomaţu deci u regulaciji negativnih emocija i frustra- cija potpomaţući tako procese samoregulacije koji doprinose razvoju empatije i simpatije. Taker i sar. (2005) navode „iz stabilne afektivne vezanosti dete razvija samoregulišuće opera- cije koje nisu samo u vezi sa prijatnošću u situacijama naklonosti, već i sa produţenim inter- valima psihološkog bola u slučaju frustrirajućih emocionalnih veza. Kod dece čiji rani odnosi ne obezbeĎuju iskustvo sigurne afektivne vezanosti postoji mogućnost da se ne razviju samo- regulacijski mehanizmi tolerancije na frustraciju kod opaţanja tuĎeg bolnog iskustva, što se odrţava i kod svih kasnijih odnosa u ţivotu“. Drugi autori navode da su sigurno vezani više J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 132 tolerantni na stresne dogaĎaje od preokupiranih, tako da kod njih ne dolazi do preplavljivanja negativnim osećanjima (Mikulinicer & Florian, 1998). U kontrolnoj grupi ispitanika naĎena je pozitivna korelacija izmeĎu percipirane topli- ne/prihvatanja od strane majke (W/A) i dimenzija kognitivne empatije zauzimanje tuĎeg sta- novišta (PT) i fantazije (FS). Negativna povezanost postoji izmeĎu majčine indiferentnosti/ zanemarivanja (I/N) i fantazije (FS). U literaturi je malo istraţivanja koja su ispitivala pove- zanost fantazije (FS) kao aspekta empatije i opaţene majčine emocionalnosti. U istraţivanju Henrija i sar. (1996), adolescenkinje koje su procenile da imaju otvoreniju i bolju komunika- ciju sa roditeljima, postizale su i više skorove na dimenziji fantazija (FS) u odnosu na ostale ispitanike. Više istraţivanja nalazi da deca predškolskog uzrasta čije su majke responzivne, ne- kaţnjavajuće i neautoritarne pokazuju više nivoe afektivne i kognitivne empatije (Eisenberg & Mussen, 1989; Eisenberg 2001; Fabes et al., 1990). U pomenutom istraţivanju Henrija i sar. (1996) naĎeno je da adolescenti, starosti od 13 do 18 godina, koji percipiraju veću porodičnu koheziju, efikasniju komunikaciju sa roditeljima i veće prihvatanje od strane roditelja, poka- zuju veću empatijsku briţnost nego adolescenti koji doţivljavaju slabiju podršku i lošiju ko- munikaciju sa roditeljima (Henry et al., 1996). Obzirom na povezanost empatije i percipiranog ponašanja očeva, na ukupnom uzorku ispitanika, rezultati istraţivanja pokazuju da je empatijska briţnost (EC) u značajnoj pozi- tivnoj korelaciji sa percipiranom očevom toplinom/prihvatanjem (W/A). Na ukupnom uzorku ispitanika opaţeno odbacivanje od strane oca (skorovi na dimenzijama A/H, U/R i ukupni indeks očevog prihvatanja/odbacivanja) značajno negativno koreliše sa zauzimanjem tuĎeg stanovišta (PT) i empatijskom briţnošću (EC). U grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja naĎeno je da je doţivljaj izraţenijeg očevog odbacivanja (izraţen kroz ukupni indeks očevog prihvatanja/odbacivanja) povezan sa manjom sposobnošću ispitanika za saosećanje i briţnost za druge (EC). U ovoj grupi, takoĎe, postoji pozitivna korelacija izmeĎu percipirane očeve topline/prihvatanja (W/C) i empatijske briţnosti (EC). Kod adolescenata kontrolne grupe naĎeno je da dimenzija opaţene očeve ho- stilnosti/agresije (H/A) negativno koreliše sa empatijskom briţnošću (EC). Longitudinalno istraţivanje Koestnera i sar. (1990) je pokazalo kako je vreme provede- no sa detetom, posebno briga oca za dete, najbolji prediktor empatične brige u kasnijem ţivo- tu. Uključenost oca u brigu o detetu i zadovoljstvo majke ulogom roditelja na uzrastu deteta od 5 godina, predstavlja prediktor veće empatijske brige u 31. godini ţivota. Dobar prediktor predstavlja i tolerancija majke na zavisnost, što vodi većoj interakciji izmeĎu majke i deteta, J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 133 a takoĎe odraţava i brigu, odgovornost i prihvatanje detetovih osećanja od strane majke. Mo- ţe se zaključiti kako celokupna slika roditeljskog ponašanja koje dovodi do »dugoročnog ra- zvoja empatične brige« nalikuje na autoritativni stil roditeljstva (Koestner et al., 1990). Niz istraţivanja Bilera i sar. (prema Arzzene, 2012) ukazuju da deca sa sigurnom afektivnom ve- zanošću sa očevima postiţu više skorove na upitnicima empatije. Istraţivanje Kim i Ronera (2003), meĎu populacijom korejskih adolescenata, ukazuje da nivo afektivne empatije sinova (ali ne i ćerki) pozitivno koreliše sa nivom percipiranog očevog prihvatanja, dok je kod ćerki (ali ne i sinova) afektivna empatija korelisala sa percipiranim prihvatanjem od strane majki. Rezultati istraţivanja ukazuju da je percipirano roditeljsko prihvatanje od strane majke i oca, pozitivno povezano sa dimenzijama kognitivne i afektivne empatije, kako u grupi adole- scenata sa poremećajem ponašanja, tako i u kontrolnoj grupi. Percipirano odbacujuće pona- šanje oba roditelja (hostilnost, indiferentnost, nediferencirano odbacivanje) negativno koreli- še sa kognitivnim i afektivnim dimenzijama empatije u obe ispitivane grupe. Obrasi poveza- nosti empatije i percipiranog roditeljstva slični su u obe ispitivane grupe, osim za afektivnu dimenziju lična nelagodnost (PD), za koju je naĎeno da pozitivno koreliše sa majčinim zane- marivanjem i nediferenciranim majčinim odbacivanjem u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja. Ovakav rezultat potvrĎuje da izloţenost negativnim iskustvima sa značajnim figu- rama (majkama) tokom perioda odrastanja dovodi do ometanja uspostavljanja stabilne afekti- vne vezanosti inicirajući manjak svesnosti i senzitivnosti na osećanja i potrebe drugih. Kod reagovanja ličnom nelagodnošću, u sloţenoj meĎuljudskoj interakciji, nema „deljenja“ za- jedničke emocije sa drugim, već egocentriče tendencije ublaţavanja samo sopstvene, ali ne i tuĎe nelagodnosti. Da bi smo ispitali pojedinačni uticaj percipiranog odbacivanja od strane majki i očeva na izraţenost empatije i nivo eksternalizacionih problema u grupi adolescenata sa poremeća- jem ponašanja, ove ispitanike smo podelili u dve podgrupe prema vrednostima totalnog inde- ksa roditeljskog prihvatanja/odbacivanja. Rezultati ukazuju da adolescenti sa poremećajem ponašanja koji sebe doţivljavaju značajno odbačenim od strane majke (totalni indeks majči- nog prihvatanja/odbacivanja veći od 150), imaju i statistički značajno niţe skorove na kogni- tivnoj dimenziji zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT) i više skorove na afektivnoj dimenziji lične nelagodnosti (PD), u poreĎenju sa adolescentima sa poremećajem ponašanja koji su imali to- talni indeks niţi od 150. Kod podgrupe adolescenata sa značajnim odbacivanjem od strane majke, nivo eksternalizacije je bio viši u poreĎenju sa ostalim ispitanicima u podgrupi, ali ne na nivou statističke značajnosti. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 134 Adolescenti sa percepcijom ozbiljnog očevog odbacivanja (totalni indeks prihvatanja/ odbacivanja za oca veći od 150) pokazali su značajno niţe skorove na kognitivnom zauzima- nju tuĎeg stanovišta (PT) i empatijskoj briţnosti (EC), ali i statistički značajno veći nivo eksternalizacije u odnosu na adolescente iz ove podgrupe sa niţim totalnim indeksom očevog prihvatanja/odbacivanja. U istraţivanju Kostić i sar. (2013), u grupi adolescenata sa poreme- ćajem ponašanja (67 adolescenata sa poremećajem ponašanja, starosti od 15 do 18 godina), naĎena je statistički značajna povezanost višeg totalnog indeksa očevog odbacivanja i viših prosečnih vrednosti na dimenziji kršenja pravila (YSR). Devetnaest adolescenata sa poremećajem ponašanja ukazalo je na doţivljaj ozbiljnog odbacivanja od strane oba roditelja (indeks prihvatanja/odbacivanja i za majku i za oca veći od 150). Ovi ispitanici su, slično kao kod percipiranog ozbiljnog majčinog odbacivanja, po- kazali značajno niţu sposobnost zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT) i izraţenije osećanje lične nelagodnosti (PD), kao i viši nivo eksternalizacije (ne statistički značajno) u odnosu na ostale ispitanike sa poremećajem ponašanja. Istraţivanja novijeg datuma, ukazuju da adolescenti sa poremećajem ponašanja i inter- personalnom crtom neosetljivost/bezosećajnost (nedostatak empatije, egocentrizam, nepri- hvatanje krivice i kajanja i površni šarm) formiraju posebnu kliničku grupu koju karakterišu perzistirajući i teški modeli agresivnog i delinkventnog ponašanja i više instrumentalne agre- sije (Frick, 2012). Etiološke trajektorije crte neosetljivost/bezosećajnost predmet su brojnih istraţivanja. Pored genetskih i neuropsiholoških studija (Blair et al., 2005; Larson & Andershed, 2006; Marsh et al., 2008), neka istraţivanja ukazuju da je odbacujuće roditeljstvo, posebno ozbiljno doţivljeno odbacivanje od strane majke, značajni prediktor interpersonalne crte neosetljivost/bezosećajnost (Eremsoy, 2007; Pardini et al., 2007). Pojednici koji sebe doţivljavaju odbačenim od roditelja imaju tendenciju da razviju po- sebne personalne dispozicije (neprijateljstvo prema drugima, zavisnost, emocionalnu nesta- bilnost, nisko samopoštovanje, tendenciju da ţivotne dogaĎaje i reakcije drugih ljudi opaţaju na hostilan i negativni način), koje postaju bitni elementi socijalne kognicije i mentalnih re- prezentacija osobe koja se percipira odbačenom od roditeljskih figura. Takve se reprezentaci- je prenose u nove interpersonalne veze, pa zbog selektivne percepcije, pogrešnih stilova kogni- tivnih atribucija i problema afektivnog vezivanja, prema teoriji roditeljskog prihvatanja/ odbacivanja, odbačeni pojedinci sami sebe navode na kvalitativno drugačije razvojne puteve u odnosu na pojedince koji doţivljavaju da su prihvaćeni od značajnih drugih (Rohner et al., 2009). J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 135 10.10. Empatija i roditeljsko prihvatanje/odbacivanje kao prediktori eksternalizacije Da bi smo utvrdili u kojoj meri empatija i roditeljsko prihvatanje i odbacivanje deteta doprinose pojavi eksternalizacionih simptoma primenili smo multipnu regresionu analizu. Afektivne i kognitivne dimenzije empatije i dimenzije majčinog i očevog prihvatanja/odbacivanja deteta su postavljene kao prediktorske varijable, a zavisna varijabla je eksternalizacija. Anali- zirajući regresioni model na ukupnom uzorku ispitanika, i pojedinačno u grupi adolescenta sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi, pokazalo se da je najjača prediktorska varijabla kognitivna dimenzija empatije zauzimanje tuĎeg stanovišta (PT). U grupi adolescenata sa po- remećajem ponašanja 6,9% varijanse eksternalizacije objašnjeno je niţom kognitivnom spo- sobnošću zauzimanja tuĎeg stanovišta (PT), dok je na ukupnom uzorku ispitanika taj postotak veći i iznosi 16,5 %. Unutar ukupnog uzorka ispitanika pokazalo se da je majčino nediferencirano odbaciva- nje deteta (U/R) najjznačajniji prediktor eksternalizacije, dok se ostale dimenzije majčinog prihvatanja/odbacivanja nisu pokazale kao statistički značajni prediktori. U ukupnom uzorku ispitanika 37,5% varijanse eksternalizacije je objašnjeno majčinim odbacivanjem deteta. Na slične rezultate ukazuje i istraţivanje Rodić (2011). U grupi sa poremećajem ponašanja pre- diktor varijable objašnjavaju 8,7% varijanse eksternalizacije, a majčina agresivnost prema de- tetu se pribliţava statistički značajnim vrednostima. Rezultati regeresione analize za sve ispitanike pokazuju da je očevo nediferencirano odbacivanje deteta (U/R) značajni prediktor eksternalizacije. Oko 26,1% varijanse eksternali- zacije objašnjeno je očevim odbacivanjem deteta. U grupi sa poremećajem ponašanja naĎeno je da se 2,9% varijanse eksternalizacije moţe objasniti očevim odbacivanjem deteta. UporeĎivanjem efekta majčinog i očevog nediferenciranog odbacivanja deteta, naši re- zultati pokazuju da majčino odbacivanje deteta ima veći efekat na pojavljivanje eksternaliza- cionih simptoma kod dece, nego odbacivanje od strane oca. Objašnjenje ovih rezultata moţe- mo traţiti u činjenici da majke tokom detinjstva i adolescencije, provode više vremena sa de- com nego očevi (Collins & Rusell, 1991), pa je i mogućnost percepcije odbacivanja majki ve- ća. U velikom broju istraţivanja potvrĎena je značajna prediktivna vrednost odbacujućeg ro- diteljstva majke u nastanku eksternalizacionih problema kod dece (Wasserman et al., 1996; Petit & Bates, 1989; Rothbraum & Weisz, 1994). Kombinacijom najjačih prediktora iz pojedinačnih modela, unutar ukupne populacije ispitanika, naĎeno je da se 46,6% varijanse eksternalizacije moţe objasniti dimenzijama J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Diskusija | 136 empatije i dimenzijama roditeljskog odbacivanja deteta. U našem istraţivanju kao značajni prediktori eksternalizacije pokazali su se nediferencirano majčino odbacivanje, niţa kogni- tivna sposobnost zauzimanja tuĎeg stanovišta i nediferencirano očevo odbacivanje. Zaključak | 137 11. ZAKLJUĈAK Zaključci istraţivanja biće izneti u odnosu na definisane hipoteze: H1. Prvom hipotezom definisali smo očekivanje da postoji statistički značajna razlika u izraţenosti kognitivne i afektivne empatije izmeĎu adolescenata sa poremećajem pona- šanja i adolescenata kontrolne grupe. NaĎeno je da adolescenti sa poremećajem pona- šanja pokazuju značajno niţu izraţenost kognitivne empatije (zauzimanje tuĎeg stano- višta, fantazija) i afektivne empatije (empatijska briţnost) u odnosu na adolescente kontrolne grupe, dok u afektivnoj dimenziji empatije lična nelagodnost (PD) nisu naĎe- ne značajne razlike izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kon- trolne grupe. Ovim je prva hipoteza delimično potvrĎena. H2. Drugom hipotezom definisali smo očekivanje da postoji različita povezanost kognitivne i afektivne empatije sa sociodemografskim i porodičnim varijablama u grupi adole- scenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi. Dobijeni rezultati su pokazali da je u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja niţe izraţena kognitivna empatija (zauzimanje tuĎeg stanovišta) zastupljenija kod adolescenata muškog pola, prisutnog nasilja meĎu roditeljima i roditeljske psihopatologije, a niţa afektivna empatija za- stupljenija je kod adolescenata muškog pola. U kontrolnoj grupi ispitanika niţa kogni- tivna empatija i afektivna empatija zastupljenija je kod adolescenata muškog pola i u porodicama gde su učestali konflikti meĎu članovima porodice. H3. Očekivanje da postoji statistički značajna razlika u percepciji roditeljskog prihvatanja/ odbacivanja od strane majki i očeva izmeĎu adolescenata sa poremećajem ponašanja i adolescenata kontrolne grupe. PotvrĎeno je da adolescenti sa poremećajem ponašanja percipiraju manje topline/prihvatanja i više odbacivanja od strane majki i očeva u pore- Ďenju sa adolescentima kontrolne grupe. H4. Rezultati istraţivanja potvrdili su očekivanje da postoji različita povezanost percepira- nog odbacivanja od strane majki i očeva sa sociodemografskim i porodičnim varijabla- ma u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi. U grupi adole- scenata sa poremećajem ponašanja percepcija izraţenijeg majčinog odbacivanja pove- zana je sa: polom i uzrastom ispitanika, učestalim konfliktima u porodici, nasiljem u J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Zaključak | 138 braku i roditeljskom psihopatologijom. Percepcija izraţenijeg odbacivanja od strane oca povezana je polom ispitanika, učestalim konfliktima u porodici, nasiljem u braku i roditeljskom psihopatologijom. U kontrolnoj grupi adolescenata percepcija izraţenijeg odbacivanja od strane majke povezana je sa učestalim konfliktima u porodici, a per- cepcija izraţenijeg odbacivanja od strane oca povezana sa razvodom braka roditelja i postojanjem psihopatoloških simptoma kod roditelja. H5. Ovom hipotezom definisali smo očekivanje da će u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja postojati statistički značajna negativna povezanost kognitivne i afektivne empatije i nivoa eksternalizacionih simptoma. U istraţivanju je naĎena statistički zna- čajna negativna povezanost kognitivne dimenzije empatije (zauzimanje tuĎeg stano- višta) i nivoa eksternalizacionih problema, dok nije naĎena značajna negativna poveza- nost afektivne empatije i nivoa eksternalizacionih problema.Ovim rezultatom je peta hi- poteza delimično potvrĎena. H6. Očekivanje da postoji statistički značajna pozitivna povezanost percipiranog odbaci- vanja majke i oca i nivoa eksternalizacije u grupi adolescenata sa poremećajem pona- šanja. Rezultati su potvrdili da u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja postoji statistički značajna pozitivna povezanost ukupnog percipiranog odbacivanja od strane majke i nivoa eksternalizacionih problema, kao i značajna pozitivna povezanost percipi- ranog nediferenciranog odbacivanja od strane oca i nivoa eksternalizacionih problema. H7. Očekivanje da postoji statistički značajna pozitivna povezanost kognitivne i afektivne empatije i percipiranog roditeljskog prihvatanja (majke/oca) i statistički značajna nega- tivna povezanost kognitivne i afektivne empatije i roditeljskog odbacivanja. Rezutati su potvrdili da u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi postoji statistički značajna pozitivna povezanost kognitivne i afektivne empatije i dimenzija prihvatajućeg roditeljstva i to: percipirana toplina/prihvatanje majke pozitivno koreliše sa kognitivnom empatijom (zauzimanje tuĎeg stanovišta, fantazija), a toplina/prihvatanje oca pozitivno koreliše sa afektivnom empatijom (empatijska briţnost). U grupi adole- scenata sa poremećajem ponašanja i kontrolnoj grupi postoji negativna povezanost ko- gnitivne i afektivne empatije i dimenzija odbacujućeg roditeljstva i to: hostilnost/agresija majke negativno koreliše sa kognitivnom empatijom (zauzimanje tuĎeg stanovišta), indiferentnost/zanemarivanje majke negativno koreliše sa kognitivnom empatijom (fanta- zija), očeva hostilnost/agresija negativno koreliše sa afektivnom empatijom (empatijska J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Zaključak | 139 briţnost), ukupno percipirano odbacivanje od strane oca negativno koreliše sa afektiv- nom empatijom (empatijska briţnost). H7a Očekivanje da su obrasci povezanosti kognitivne i afektivne empatije i roditeljskog prihvatanja/odbacivanja različiti u ispitivanim grupama. NaĎeno je da su obrasci pove- zanosti empatije i percipiranog roditeljskog prihvatanja/odbacivanja slični u grupama ispitanika, jedina razlika naĎena je u grupi adolescenata sa poremećajem ponašanja gde postoji pozitivna povezanost afektivne dimenzije empatije lična nelagodnost i percipi- ranih odbacujućih dimenzija roditeljstva majke (indiferentnost/ zanemarivanje i nedife- rencirano majčino odbacivanje). Literatura | 140 LITERATURA Achenbach TM & Rescorla LA. (2001). Manual for the ASEBA school-age forms & profiles. Burlington: University of Vermont, Research Center for Children, Youth and Families. Ainsworth, M., Blehar, M.C., Waters, E. & Wall, S. (1978). Patterns of attachment а psycho- logical study of the strange situation. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum. Ajdukovic, M.& Delale, E.A. (2000): Stil odgoja u obitelji kao činitelj rizika i zaštite u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladeţi. (u) Bašic, J., Janković, J. (ur.) Rizični i zaštitni čimbenici u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladeţi. Povjerenstvo Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeţi i zaštitu djece s poremećajima u ponašanju, 171-187. Ajduković M. (2001) Stil odgoja u obitelji kao faktor delinkventnog ponašanja djece. Primijenjena psihologija, Vol.11, 47-54. Amato, P. R.& Keith, B. (1991). Parental divorce for the well-being of children: A meta- analysis. Psychological Bulletin, 110, 26–46. American Psychiatric Association (1994). Diagnostic and statistical manual of mental disorders. 4th ed. Washington, DC: American Psychiatric Press. Anastassiou-Hadjicharalambous, X., Warden, D.(2008a). Cognitive and affective perspective- taking in conduct disordered children high and low on callous/unemotional traits. Child Adolescent Psychiatry Mental Health 2, 1–11. Arrendondo, D. E. & Butler, S. F. (1994). Affective comorbidity in psychiatrically hospitalized adolescents with conduct disorder or oppositional defiant disorder: Should conduct disorder be treated with mood stabilizers? Journal of Child and Adolescent Psychopharmacology, 4, 151-158. Arzeen, S., Naveed, R., Hassan, B. (2012). Perception of parental acceptance and rejection in emotionally empathic and non-empathic adolescents. Pakistan Journal of Social and Clinical Psychology. Vol. 9, No 3, 60-69. Atkinson, A. P. (2007). Face processing and empathy. In T. F. D. Farrow and P. W. R. Woodruff (eds.). Empathy in Mental Illness, pp 360-386. New York: Cambridge University Press. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 141 Bailey, S. & Scott, S. (2008). Juvenile Delinquency. In M. Rutter, D. V. M. Bishop, D. S. Pine, S. Scott, J. Stevenson, & E. Taylor (Eds.), Rutter's Child and Adolescent Psychiatry. 5th ed. (pp 1106- 1125). Oxford: Blackwell Publishing Limited. Barnett, M.A. (1987). Empathy and related responses in children. In: Eisenberg, N., Strayer, J. (Eds.): Empathy and its development. Cambridge: University Press. Batson, C.D. (1991). The altruism question: Toward a social psychological answer. Hillsdale, NJ: Erlbaum Batson, C.D., Fultz, J., Schoenrade, P.A. (1987). Adults' emotional reaction to the distress of others. In: Eisenberg, N., Strayer, J. (Eds.): Empathy and its development. Cambridge: University Press. Beven, J., O Brien Mlaone, A., Hall, G.(2004).Using the Interpersonal Reactivity Index to Assess Empathy in Violent Offenders. International Jurnal of Forensic Psychology, Vol 1, No 2, 33-41. Bjorkqvist, K.(2007) Empathy, social intelligence and aggression in adolescent boys and girls. In T. F. D. Farrow and P. W. R.Woodruff (eds.). Empathy in Mental Illness, 360- 386. New York: Cambridge University Press. Blair, R. J. R., Budhani, S., Colledge, E., & Scott, S. K. (2005). Deafness to fear in boys with psychopathic tendencies. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 46, 327–336. Blair, R.J.R., (2007). Empathic dysfunction in psychopathic individuals. In: Farrow, T.F.D.,Woodruff, P.W.R. (Eds.), Empathy in Mental Illness, 3-16. Cambridge University Press, New York. Blair, R.J.R., Colledge, E., Murray, L., Mitchell, D.G.V.(2001). A selective impairment in the processing of sad and fearful expressions in children with psychopathic tendencies. Journal of Abnormal Child Psychology, 29, 491–498. Bosco, G, Renk, K, Dinger, T, Epstain, M, Phares, V. et al.(2003). The connections between adolescents’ perceptions of parents, parental psychological symptoms and adolescent functioning. Applied Developmental Psychology 24, 179-200. Bowlby, J. (1982). Attachment and Loss, (1). London: Hogarth Press. Brum, E. W. (2001). An examination of factors relate to the cognitive and affective empathy levels of adjudicated youth, University of North Texas. Burke, D. M. (2001). Empathy in sexually offending and nonoffending adolescent males. Journal of Interpersonal Violence, 16, 222-233. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 142 Burke, J. D., Loeber, R., Lahey, B. B. (2003). Course and Outcomes. In Essau (Eds.). Conduct and oppositional defiant disorders: Epidemiology, risk factors, and treatment, pp 61-94. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates. Bush, C. A., Mullis, R. L., & Mullis, A. K. (2000). Differences between offender and nonoffender youth. Journal of Youth and Adolescence, 29, 467–478. Campo, A.T.& Rohner, R.P. (1992). Relationships Between Perceived Parental Acceptance- Rejection, Psychological Adjustment and Substance Abuse Among Young Adults. Child Abuse and Neglect, 16, 429-440. Capaldi, D. M.& Patterson, G. R. (1994). Interrelated influences of contextual factors on antisocial behavior in childhood and adolescence for males. In: D. C. Fowles, P. Sutker, S. H. Goodman, Progress in experimental personality and psychopathology research, pp 165-168. New York: Springer. Camras, L. A., Grow, J. G., Ribordy, S. C. (1983). Recognition of emotional expression by abused children. Journal of Child Clinical Psychology, 12, 325-328. Cohen, D.(1992). Empathy in Conduct Disorder Youth. Thesis submitted in partial fulfillment of the requirements for the degree of master of arts in the Department of Psychology, Simon Frazer University. Cohen, D.& Strayer, J., (1996). Empathy in conduct-disordered and comparison youth. Developtmenal Psychology, vol 32 (6), 988–998. Collins, W.A., Russell, G. (1991): Mother-child and father-child relationship in middle childhood and adolescence: A developmental analysis. Developmental Review, 11, 99-136. Crick, N. R.& Dodge, K. A. (1996). Social information-processing mechanisms in reactive and proactive aggression. Child Development, 67, 993-1002. Cummings, E.M., Davies, P.T., Campbell, S.B. (2000). Developmental Psychopathology and Family Process, Theory, Research and Clinical Implications. New York, London: The Guilford Press. D’Orazio, D. (2002). A comparative analysis of empathy in sexually offending and non- offending juvenile and adult males. Unpublished doctoral dissertation, California School of Professional Psychology at Alliant University, Fresno. Darling, N.& Steinberg, L. (1993). Parenting style as context: An integrative model. Psychological Bulletin, 113, 487-496. Dauvergne, M.& Johnson, H. (2001). Children witnessing family violence (21). Juristat, Statistic Canada. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 143 Davis, M. H. (1996). Empathy: A social psychological approach. Boulder, CO: Westview Press. Davis, M. H.& Franzoi, S. L. (1991). Stability and change in adolescent self-consciousness and empathy. Journal of Research in Personality, 25, 70-87. Davis, M.H. (1983). Measuring individual differences in empathy: Evidence for multidimensional approach. Journal of Personality and Social Psychology, 44, 113-126. de Wied, M., Goudena, P.P., Matthys, W., (2005). Empathy in boys with disruptive behavior disorders. J. Child Psychol. Psychiatry 46, 867–880. de Wied, M.,de Wied, C.,G.,van Boxtelde, A. (2010). Empathy dysfunction in children and adolescents with disruptive behavior disorders. European Journal of Pharmacology, 626, 97–103. Eisenberg, N. & Fabes, R. (1990). Empathy: Conceptualization, assessment and relation to prosocial behavior. Motivation and Emotion, 14, 131-149. Eisenberg, N.& Eggum, N. (2009), Empathic Responding: Sympathy and Personal Distress, In: The Social Neuroscience of Empathy, pp 75-85. MIT Press, Cambridge, Massachusetts. Eisenberg, N. & Mussen, P. (1989). The roots of prosocial behavior in children. Cambridge, UK: Cambridge University Press. Eisenberg, N., Fabes, R. A., Schaller, M., Carlo, G. & Miller, P. A. (1991). The relations of parental characteristics and practices to children’s vicarious emotional responding. Child Development, 62, 1393–1408. Eisenberg, N., Gershoff, E. T., Fabes, R.A., et al. (2001). Mothers’ emotional expressivity and children’s behavior problems and social competence mediation through children’s regulation. Developmental Psychology, 37(4), 475–490. Ellis, P. L. (1982). Empathy: A factor in antisocial behavior. Journal of Abnormal Child Psychology, 10, 123–134. Eremsoy, CЕ.(2007). How do parental, familiar, and child characteristic differentiate conduct disorder children with and without psychopathic tendencie; A thesis submitted to The Graduate School of Social science of Middle east Technical University. Erikson, E.H. (1968). Young Man Luther. New York:Norton Essau, C.A., Conradt, J. (2004). Prevalence and correlates of conduct disorder symptoms in children and adolescents. The 6. Biennial Conference of the European Association for Research on Adolescence. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 144 Feldman, R. (2007). Mother-infant synchrony and the development of moral orientation in childhood and adolescence: Direct and indirect mechanisms of developmental continuity. American Journal of Orthopsychiatry 77, 582-597. Feschbach, N.D., Feschbach, S.(2009). Empathy education. In: Decety, J., Ickes, W.(Eds.), The Social Neuroscience of Empathy, pp 85-97. MIT Press, Cambridge, Massachusetts, England. Feshbach, N.D. (1987). Parental empathy nd child adjustment/maladjustment In N. Eisenberg & J. Satyer (Eds.), Empathy and its development. pp 423-450. Cambridge, Cambridge University Press. Findlay, L.C., Girardi, A. & Coplan, R.J. (2006). Links between empathy, social behavior, and social understanding in early childhood. Carleton University, Canada. Forman, D. R., Aksan, N., Kochanska, G. (2004). Toddlers’ responsive imitation predicts preschool-age conscience. Psychological Science, 15, 699-704. Frick, P. & Morris, A. (2004). Temperament and Developmental Pathways to Conduct Problems. Journal of Clinical Child and Adolescents Psychology, Vol 33, No.1, 54-68. Frick, P. J. (2012). Development Pathways to Conduct Disorder: Implications for Future Direction in Research, Assesment, and Treatment. Journal of Child and Adolescent Psychology, 41(3), 378-389. Frick, P. J. & White, S. F. (2008). Research review: The importance of callous-unemotional traits for developmental models of aggressive and antisocial behavior. Journal of Child Psychology & Psychiatry, 49, 359–375. Frick, P. J., Lahey, B. B., Loeber, R., Stouthamer-Loeber, M., et al. (1992). Familial risk factors to oppositional defiant disorder and conduct disorder: Parental psychopathology and maternal parenting. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 60, 49-55. Garaigordobil, M. (2009). A comparative analysis of empathy in childhood and adolescence: gender differences and associated socio-emotional variables. International Journal of Psychology and Psychological Therapy, 9, 217-235. Gini, G., Albiero, P., Benelli, B., & Altoè, G. (2007). Does empathy predict adolescents’ bullying and defending behavior? Aggressive Behavior, 33, 467-476. Henry C. S., Sager W. D. & Plunkett W. (1996) Adolescents' Perceptions of Family System Characteristics, Parent-Adolescent DyadicBehaviors, Adolescent Qualities and Adolescent Empathy. Family Relations, Vol. 45, No. 3, 283-292. Hinchey, F. S. & Gavelek, J. R. (1982). Empathic Responding in Children of Battered Mothers. Child abuse and neglect 6/4, 395-401. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 145 Hoffman, M.L. (1984). Interaction of affect and cognition on empathy. In: Izard, C.E., Zajonc, R.B. (Eds.): Emotions, cognition and behavior. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press. Hoffman, M.L. (2003). Empatija i moralni razvoj – značaj za brigu i pravdu. Beograd: Dereta. Jaffe, P., Wolf, D., Wilson, SK (1990). Children of battered Women. Sage publications, Inc. Jaffee, S. R., Belsky, J., Harrington, H., Caspi, A. & Moffitt, T. E. (2006). When parents have a history of conduct disorder: How is the caregiving environment affected? Journal of Abnormal Psychology, 115, 309-319. Jardani, S., Sadeh, N., Verona, E. (2011). Expanding our Lens: Female Pathways to Antisocial Behavior in Adolescence and Adulthood. Clinical Psychology Review, 31(8), 1324-1348. Joksimović, S. (1994). Oblici prosocijalnog ponašanja mladih. Zbornik instituta za pedagoška istraţivanja, 26, 34-50. Jolliffe, D. & Farrington, D. P. (2004). Empathy and offending: a systematic review and metaanalysis. Aggression and Violent Behavior, 9, 441–476. Jolliffe, D. & Farrington, D.P. (2006b). Examining the relationship between low empathy and bullying. Aggressive Behavior, 32, 540-550. Jordan, J.V., Kaplan, A.G., Baker Miller, J., Stiver, I.P., Surrey, J.L. (1991). Women's Growth in Connection. New York, London: The Guilford Press. Kalliopuska, M. (1984). Empathy and Birth Order. Psychological Reports. 55, 115–118. Karniol, R., Gabay, R., Ochion, Y., Harari, Y. (1998). Is gender or gender-role orientation a better predictor of empathy in adolescence? Sex roles. A journal of research. 39, 45–59. Kaufman M. (2011) How families fascilitate the development of empathy in children:a family sistem theory perspective; A thesis submitted to School of Family Studies and Human Services, College of Human Ecology, Kansas State University. Kaukiainen, A., Bjorkqvist, K., Lagerspetz, K. M. J., et al. (1999). The relationships between social intelligence, empathy, and three types of aggression. Aggressive Behavior, 25, 81–89. Kim, J., Cicchetti, D. (2006). Longitudinal trajectories of self-systems processes and depressive symptoms among maltreated and nonmaltreated children. Child Development, 77(3), 624-639. Kim, S.I. & Rohner, R. P. (2003). Perceived parental acceptance-rejection and empathy among university students in Korea. Journal of Cross-cultural Psychology, 34, 723-735. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 146 Kim-Kohen, J., Caspi, A., Rutter, M., Tomas, M. P., & Moffitt, T. E. (2006). The Caregiving Environments Provided to Children by Depressed Mothers With or Without an Antisocial History. American Journal of Psychiatry, 163, 1009-1018. Klimes-Dougan, B., & Kistner, J. (1990). Physically abused preschoolers' responses to peers' distress. Developmental Psychology, 26, 599-602. Knafo, A., C. Zahn-Waxler, C. Van Hulle, J. L. Robinson, S. H. Rhee (2008). The developmental origins of a disposition toward empathy: Genetic and environmental contributions. Emotion, 8, 737-752. Kochanska, G., Forman, D. R., Aksan, N., Dunbar S. B. (2005). Pathways to conscience: Early mother-child mutually responsive orientation and children’s moral emotion, conduct, and cognition. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 46, 19-34. Koestner, R., Franz, C., Weinberger (1990). The family origins of empathic concern: A 26-year longitudinal study, Journal of Personality and Social Psychology, 58(4), 709-717. Konrath S. H., O'Brien E. H. & Hsing C. (2011), Changes in Dispositional Empathy in American College Students Over Time: A Meta-Analysis DOI: 10.1177/1088868310377395, Pers Soc Psychol 15: 180 originally published online 5 August 2010 Kostić J., Nešić M., Stanković M., Ţikić O. Percived parental acceptance/rejection, some family characteristic and conduct disorder in adolescents (u štampi, prihvaćen za štampu u Vojno sanitetskom pregledu potvrdom od 30.09.2013.). Larson, H., Andershed,H., Lichenstain, P. (2006). A genetic factor explains the most of the variation in the psychopatic personality. Journal of abnormal Psychology, 115(2), 221- 30. Larson, E. & Yao, X. (2005): Clinical Empathy as Emotional Labor in the Patient-Physician Relationship. Jama, 2;293(9), 1100-1106. Lee, M. & Prentice, N. M. (1988). Interrelations of empathy, cognition, and moral reasoning with dimensions of juvenile delinquency. Journal of Abnormal Child Psychology, 16, 127–139. Litvack MW, Mcdougall D, & Romney DM (1997). The structure of empathy during middle childhood and its relationship to prosocial behavior. Genetic, Social, and General Psychology Monographs, 123, 303-324. Loeber, R. & Farrington, D.P. (2000). Young children who commit crimes: Epidemiology, developmental origins, risk factors, early interventions, and policy implications. Development and Psychopathology, 12, 737- 762. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 147 Loeber, R. & Stouthamer-Loeber, M. (1986). Family factors as correlates and predictors of juvenile conduct problems and delinquency. In M. Tonry & N. Morris (Eds.), Crime and justice: An annual review of research (pp 29-149). University of Chicago Press:Chicago. Lovett, B.J. & Sheffield, R.A. (2007). Affective empathy deficits in aggressive children and adolescents: a critical review. Clinical Psychology Review, 27, 1–13. Luntz, B. & Widom, C. (1994). Antisocial personality disorder in abused and neglected children grown up. American Journal of Psychiatry, 151, 670–674. Maccoby, E.E.& Martin, J. A. (1983). Socialization in the context of the family: parent child ineraction. In: P. Mussen i E. M. Hetherington, Handbook of Child Psyhology (4), pp 1-101, New York: Wiley. Maxfield, M. G.& Widom, C. S. (1996). The cycle of violence revisited 6 years later. Archives of Pediatrics and Adolescent Medicine, 150, 390–395. Macuka, I. (2007). Skala percepcije roditeljskog ponašanja-procena valjanosti, Suvremena psihologija 10,2,177-199. Main, M. & George, C. (1985). Response of abused and disadvantaged toddlers to distress in agitates: a study in the day care setting. Developmental Psychology, 21, 407-412. Manly JT, Kim JE, Rogosch FA, Cicchetti D.(2001). Dimensions of child maltreatment and children’s adjustment: Contributions of developmental timing and subtype. Development and Psychopathology, 13, 759–782. Marković, J. (2008). Protektivni i rizični faktori za razvoj poremećaja ponašanja, Magistarska teza, Medicinski fakultet Novi Sad, Univerzitet u Novom Sadu. Marković, J. (2011). Povezanost sociodemografskih faktora i stepena porodične funkcionalnosti sa emocionalnim problemima i problemima ponašanja dece uzrasta od 4 do 11 godina. Doktorska disertacija. Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad. Marsh, A.A, Finger, E.C., Mitchell, D.G.V., Reid, M.E, Sims, C. et al.(2008). Reduced amygdala response to fearful expressions inchildren and adolescents with Callous/Unemotional traits and Disruptive Behavior disorder. American Journal of Psychiatry,165, 712-720. Martin, G. B. & R. D. Clark (1982). Distress crying in neonates: Species and peer specificity.Developmental Psychology 18, 3-9. Martino, S. C., Ellickson, P. C., Klein, D. J., McCaffrey, D., & Edelen, M. O. (2008). Multiple trajectories of psysical aggression among adolescent boys and girls. Aggressive Behavior, 34, 61-75. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 148 Mehrabian, A. & Epstein, N.A. (1972). A measure of emotional empathy. Journal of Personality, 40, 523-543. Meins, E., Fernyhough, C., Russel, J. & Clark-Carter, D. (1998). Security of Attachmentas a Predictor of Symbolic and Mentalishing Abilities: a Longitudinal Study. Social Devel- opment, Vol. 7, 1-24. Meunier, J.C., Roskam, I., Stievenart, M., van de Moortele, G., Browne, D.T., Kumar, A. (2011). Externalizing behavior trajectories: The role of parenting, sibling relationships and child personality. Journal of Applied Developmental Psychology. 32 (1), 20-33. Mihić, I., Zotović, M., Petrović, J. (2007). Stresna iskustva u odrastanju i afektivna vezanost adolescenata. Psihologija, Vol.40(4), 527-542. Mihić, I., Zotović, M, Petrović, J., Avić, B. (2009): Vaspitni procesi u porodici: Povezanost kvaliteta dijadnih i trijadnih odnosa, Zbornik Instituta za pedagoška istraţivanja, 1, 100-115. Mikulincer M. (2006). Dynamics of Romantic Love: Attachment, Caregiving, and Sex. Attachment, Caregiving and Sex within Romantic Relationships. Guilford Publications, 23–44. Mikulincer, M. & Florian, V. (1998). The relationship between adult attachment styles and emotional and cognitive reactions to stressful events. In Simpson, J., & Rholes, S. (eds.). Attachment theory and close relationships, pp 143-165. New York: Guilford Press. Miller, P.A. & Eisenberg, N. (1988). The relation of empathy to aggressive and externalizing/antisocial behavior. Psychological Bulletin, 103, 324-344. Miočinović, Lj. (2004). Moralni razvoj i moralno vaspitanje. Beograd: Institut za pedagoška istraţivanja. Moffitt, T. E. (1993). Adolescence-Limited and Life-Course-Persistent Antisocial Behavior: A Developmental Taxonomy. Psychological Review,100 (4), 674-701. Moffitt, T. E. & Caspi, A. (2001). Childhood predictors differentiate life-course persistent and adolescence-limited antisocial pathways among males and females. Developmental Psychopathology, 13(2), 355-375. Moffitt, T. E., Arseneault, L., Jaffee, S. R., Kim-Cohen, J, Koenen, K.C. et al. (2008). Research Review: DSM-V conduct disorder: research needs for an evidence base. Journal of Chld Psychology and Psychiatry, 49(1), 3-33. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 149 Moffitt, T. E., Caspi, A., Harrington, H., & Milne, B. (2002). Males on the life-course persistent and adolescent limited antisocial pathways: Follow-up at age 26. Development and Psychopathology, 14, 179−206. Moretti, MM & Holland R. (2003). Navigating the journey of adolescence: Parental attachment and the self from a systemic perspective. In: Johnson S, Whiffen V. (Eds). Clinical Applications of Attachment Theory, pp 41-56. New York: Guildford. Muntz, R., Hutchings, J., Edwards, R. T., Hounsome, B. & O’Ceilleachair, A. (2004). Economic evaluation of treatments for children with severe behavioral problems. The Journal of Mental Health Policy and Economics, 7(4), 177–189. Muris, P., Meesters, C. & van den Berg, S. (2003). Internalizing and externalizing problems as correlates of self-reported attachment style and perceived parental rearing in normal adolescents. Journal of Child and Family Studies, 12 (2), 171-183. Muris, P., Meesters, C., Morren, M., & Moorman, L. (2004). Anger and hostility in adolescents: Relationships with self-reported attachment style and perceived parental rearing styles. Journal of Psychosomatic Research, 57, 257-264. Nešić M., Kostić J., Uljarević M., Nešić V., Čičević M. (2013). Neurobiologija empatije. Komunikacija i ljudsko iskustvo. (Ure) V. AnĎelković, A. Kostić, Lj. Zlatanović, Filozofski fakultet; Univerzitet u Nišu, 45-63. Newman, J. P., Patterson, C. M., & Kosson, D. S. (1987). Response perseveration in psychopaths. Journal of Abnormal Psychology, 96, 145–148. Odgers, C. L., Caspi, A., Broadbent, J. M., Dickson, N., Hancox, R. J. et al. (2007). Prediction of differential adult health burden by conduct problem subtypes in males. Archives of General Psychiatry, 64(4), 476-484. O’Hearn, H. G., Margolin, G., John, R. S. (1997). Mothers’ and fathers’ reports of children’s reactions to naturalistic marital conflict. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 36, 1366–1373. Odgers, C. L., Moffitt, T. E., Broadbent, J. M., Dickson, N., Hancox, R. J. et al. (2008). Female and male antisocial trajectories: from childhood origins to adult outcomes. Developmental Psychopathology, 20(2), 673-716. Olweus, D. (1998). Nasilje meĎu djecom u školi. Što znamo i što moţemo učiniti. Zagreb: Školska knjiga. Opsenica Kostić, J. (2012) Adolescenti i njihovi roditelji u svetlu PART teorije. Doktorska disertacija. Filozofski fakultet. Univerzitet u Nišu. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 150 Pardini, D. A., Lochman, J. E., Powell, N. (2007). The development of callous–unemotional traits and antisocial behavior in children: Are there shared and/or unique predictors? Journal of Clinical Child and Adolescent Psychology, 36, 319–333. Patterson, C. J., Cohn, D. A., Kao, B. T. (1989). Maternal warmth as a protective factor against risks associated with peer rejection among children. Development and Psychopathology, 1, 21-38. Patterson, G.R. (1995). Coercion-a basis for early age of onset for arrest. In J. McCord (Ed.), Coercion and punishment in long-term perspective (pp 81–105). New York:Cambridge University Press. Patterson, G.R., Reid, R.J., Dishion, T.J.(1992). Antisocial boys. In: Social internaltional Approach, Vol. 4, Castalia Publising Company, Eugene. Persson, S., Stattin, H., Kerr, M. (2004). Adolescents’ conceptions of family democracy: Does their own behaviour play a role? European Journal of Developmental Psychology, 1 (4): 317-330. Pettit, G. S.& Bates, J. E. (1989). Family interaction patterns and children’s behavior problems from infancy to four years. Developmental Psychology, 25, 413-420. Pfeifer J. H. & Dapretto M. (2009) “Mirror, Mirror, in My Mind”: Empathy, Interpersonal Competence, and the Mirror Neuron System. In: Decety, J., Ickes, W.(Eds.) The Social Neuroscience of Empathy, pp 183-199. MIT Press, Cambridge, Massachusetts, England. Piquero, A.R., Gibson, L.E., Daige, C., Piquero, N.L., & Tibbetts, S.G. (2007). Research Note Are Life-Course-Persistent Offenders At Risk for Adverse Health Outcomes? Journal of Reasearch in Crime and Delinquency, 44(2), 185-207. Pitzer, M., Esser, G., Schmidt, M. H., & Laucht, M. (2010). Early predictors of antisocial developmental pathways among boys and girls. Acta Psychiatrica Scandinavika, 121, 52-64. Pollack, S. D., Cicchetti, D., Hornung, K. & Reed, A. (2000). Recognizing emotion in faces: developmental effects of child abuse and neglect. Developmental Psychology, 36, 679– 688. Poresky, R. H. (1996). Companion animals and other factors affecting young children’s development. Anthrozoos, 9,159-168. Preston, S. D.& de Waal, FBM. (2002). Empathy: Its ultimate and proximate bases. Behavioral and Brain Sciences 25, 1-72. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 151 Radke-Yarrow, M. & Zahn-Waxler, C. (1984). Roots, motives, and patterns in children's prosocial behavior. In: Staub, E., Bar-Tal, D., Karylowski, J., Reykowski, J. (Eds.): Development and maintenance of Prosocial Behavior. New York: Plenum. Ryan, R, M., & Deci, E. L. (2001). On happiness and human potentials: A review of research on hedonic and eudaimonic well-being. Annual Review of Psychology, 52, 141-166. Radovanović, V. (1993). Empatičnost srednjoškolskih nastavnika. Psihologija: vol. 26, br. 1- 2, 11-50. Reiss, A. J. & Farrington, D. P. (1991). Advancing knowledge about co-offending: Results from a prospective longitudinal survey of London males. The Journal of Criminal Law and Criminology, 82, 360–395. Reitz, E., Dekovic,M., Meijer, A.M. (2006.), Relations between parenting and externalizing and internalizing problem behavior in early adolescence: Child behavior as moderator and predictor. Journal of Adolescence, 29 (3): 419-436. Riley, D.& Steinberg, J. (2004). Four popular Stereotypes About Children in Self-Care: Implications for Family Life Educators. Family Relations, 53, 95-101. Robinson, R.& Roberts, W. (1997). Empathy and emotional responsiveness in delinquent and non-delinquent adolescents. Social Development,Vol 16, Issue 3, 555–579. Rodić N. (2011.) Uticaj roditeljskog stila vaspitanja na odnos majke prema detetu. Doktorska disertacija. Univerzitet u Novom Sadu. Novi Sad. Rohner R.P. & Britner P.A. (2002) Worldwide mental health correlates of parental acceptance - rejection: Review of cross - cultural and intracultural evidence. Cross- Cultural Research, 36,16-47. Rohner, P.R. & Veneziano, R.A. (2001). The Importance of Father Love: History and Contemporary Evidence: Review of general Psychology, 5(4), 382-405. Rohner, R. P. (1984). Handbook for the Study of Parental Acceptance and Rejection. Measurement of Parental Acceptance-Rejection and Its Social-Emotional Consequences. Storrs: University of Connecticut, Center for the Study of Parental Acceptance and Rejection. Rohner, R. P., Bourque, S. L. & Elordi, C. A. (1996). Children’s perceptions of corporal punishment, caretaker acceptance, and psychological adjustment in a poor, biracial southern community. Journal of Marriage and the Family, 58, 842-852. Rohner, R. P., Kean, K. J. & Cournoyer, D. E. (1991). Effects of corporal punishment, perceived caretaker warmth, and cultural beliefs on the psychological adjustment of children in St. Kitts, West Indies. Journal of Marriage and the Family, 53, 681-693. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 152 Rohner, R. P., Khaleque, A., Cournoyer, D.E. Introduction to Parental Acceptance-Rejection Theory, methods, evidence, and implications (revised April 10, 2009), preuzeto 27. decembra 2011 sa http://www.cspar.uconn.edu/INTRODUCTION%20TO% 20PARENTAL%20ACCEPTANCE_09.pdf Rothbaum, F. & Weisz, J. (1994). Parental caregiving and child externalizing behavior in nonclinical samples: A meta-analysis. Psychological Bullten; 116, 55–74. Rayan, R. M. & Lynch, J. (1989). Emotional autonomy versus detachment: Revisiting the vicissitudes of adolescence and young adulthood. Child Development, 60, 340–356. Sanders, M. R., Halford, W. K. & Behrens, B. C. (1999). Parental divorce and premarital couple communication. Journal of Family Psychology, 13, 60–74. Santrock, J.W. (2000). Children. McGraw-Hill Companies, Inc. Schachar, R., Wachsmuth, R. (1991). Oppositional disorders in children: A validation study comparing conduct disorder, oppositional disorder on normal control children. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 31, 1089-1102. Selman, R.L. (1980). The growth of interpersonal understanding. Orlando, FL: Academic Press. Shechtman, Z. (2003). Cognitive and affective empathy in aggressive boys: Implications for counseling. International Journal for the Advancement of Counselling, 24, 211-222. Shek, D. T. L. (2006). Perceived parent-child relational qualities and parental behavioral and psychological control in Chinese adolescents in Hong Kong. Adolescence, 41 (163): 563-581. Skreitule-Pikse I., Sebre S., Lubenko J. (2010): Child behavior and mother-child emotional availability in response to parent training program: moderators of outcome. Procedia Social and Behavioral Sciences, 5, 1418-1424. Spreng, R.N., McKinnon, M.C., Mar, R.A. & Levine B. (2009). The Toronto Empathy Questionnaire: Scale development and initial validation of a factor-analytic solution to multiple empathy measures. Journal of Personality Assessment, 91, 62-71. Storksen, I., Roysamb, E., Holmen, TL., Tambs, K. (2006). Adolescent adjustment an well- being: effects of parental divorce and distress. Scandinavian Journal of Psychology; 47, 75–84. Strayer, J. & Roberts, W. (2004). Empathy and Observed Anger and Aggression in Five- Year-Olds. Social Development, 13, 542-561. Svetska zdravstvena organizacija (1992). ICD-X Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja. Klinički opisi i dijagnostička uputstva. Beograd: Zavod za udţbenike i nastavna sredstva. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 153 Švrakić, D. M., Draganić, S., Hill, K, Bayon, C., Przybeck, T. R., & Cloninger, C. R. (2002). Temperament, character, and personality disorders: etiologic, diagnostic, treatment issues. Acta Psychiatrya Scandinavica, 106, 189–195. Taussig, HN & Litrownik, AJ. (1997). Self and other-directed destructive behaviors: Assessment and relationship to type of abuse. Child Maltreatment, Vol 2(2), 172-182. Trusty, J., Ng, K.M. & Watts, E. (2005). Model of Effects of Adult Attachment on Emotional Empathy of Counseling Students. Journal of Counseling & Development, 83, 66-77. Tošić, M., Baucal, A., Stefanović-Stanojević, T.(2013). Odnos afektivne vezanosti i kognitivnog razvoja. Zbornik instituta za pedagoška istraţivanja.God 45, Broj 1, 42-61. Tucker, D. M., Luu, P.& Derryberry, D. (2005). Love hurts: The evolution of empathic concern through the encephalization of nociceptive capacity. Development and Psychopathology, 17, 699–713. Underwood B.& Moore, B. (1982). Perspective-taking and altruism. Psychological Bulletin, 91, 143-173. van der Mark, I. L., van IJzendoorn, M. H., Bakermans-Kranenburg, M. J. (2002). Development of empathy in girls during the second year of life: Associations with parenting, attachment, and temperament. Social Development 11, 451-468. Vasta, R., Heith, M.M., Miller, S.A. (1997). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Vidanović, S., Todorović, J., Hedrih, V. (2006). Porodica i posao – izazovi roditeljstva. Filozofski fakultet, Niš Vojnić Hajduk, I. (2005). Povezanost dimenzija roditeljskog ponašanja, sociodemografskih varijabli i lokusa kontrole adolescenata. Diplomski rad. Filozofski fakultet. Sveučilište u Zagrebu. Vulić-Prtorić, A. (2002) Obiteljske interakcije i psihopatološki simptomi u djece i adolescenata. Suvremena psihologija 5, 1, 31-51. Wasserman, G. A., Miller, L. S., Pinner, E.& Jaramillo, B. (1996). Parenting predictors of early conduct problems in urban, high-risk boys. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 35, 1227-1236. Wenar, C. H. (2002). Razvojna psihopatologija i psihijatrija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Young, S. K., Fox, N. A. & Zahn-Waxler, C. (1999).The relations between temperament and empathy in 2-year-olds. Developmental Psychology, 35, 1189-1197. Zahn-Waxler, C.& Radke-Yarrow, M. (1990). The origins of empathic concern. Motivation and Emotion, 14, 107-130. J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Literatura | 154 Zahn-Waxler, C., Iannotti, R., Chapman, M. (1982). Peers and Prosocial Development. In Rubin, K.H., Ross, H.S. (Eds.), Peer relationships and social skills in childhood, pp 133-160. New York: Springer. Zahn-Waxler, C., J. L. Robinson, R. N. Emde. (1992b).The development of empathy in twins. Developmental Psychology 28,1038-1047. Zoccolillo, M. & Rogers, K. (1991). Characteristicas and outcome of hospitalized adolescent girls with conduct disorder. Journal of American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 30, 973-981. Prilozi | 155 PRILOZI Prilog 1. OPŠTI UPITNIK Poštovani, Pred tobom je upitnik koji se odnose na neke opšte karakteristike tvoje porodice. Da bi smo ovim istraţivanjem dobili pouzdane i valjane podatke potrebno je da odgovoriš istinito i promišljeno. Istraţivanje je anonimno, a rezultati će se koristiti isključivo u istraţivačke svrhe. Unapred hvala na saradnji! Uzrast: _____ Pol: M:____ Ţ: ____ Datum:_________ 1. Sa kim si ţiveo/ţiviš najveći deo svog ţivota ? a) sa oba roditelja b) sa jednim roditeljem b) u proširenoj porodici (babe, dede) c) u hraniteljskoj porodici d) ostalo, opiši šta ?...................................... 2. Ukoliko ţiviš u nepotpunoj porodici (sa jednim ili bez oba roditelja) navedi da li su tvoji roditelji: a) razvedeni c) jedan je preminuo d) drugo .............................. ( upiši šta) 3. Broj dece u tvojoj porodici (zaokruţi) (a) jedno (b) dvoje (c) troje i više 4. Koliko su uĉestali konflikti meĊu ĉlanovima tvoje porodice? a)vrlo retki b) prosečno učestali c) vrlo česti 5. IzmeĊu tvojih roditelja je bilo ili je sada prisutno nasilje (zaokruţi) DA NE 6. Tvoji roditelji su imali ili imaju psihiĉke probleme i probleme sa zakonom (zaokruţi) DA NE 7. Ukoliko su roditelji imali ili imaju odreĊene probleme, da li se to odnosi na: a) psihijatrijske poremećaje ....................................................................... DA NE b) alkoholizam ........................................................................................... DA NE c) zloupotrebu psihihoaktivnih supstanci .................................................. DA NE e) probleme sa zakonom ............................................................................ DA NE J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 156 Prilog 2. UPITNIK ZA SAMOPROCENU PONAŠANJA MLADIH OD 11 DO 18 GODINA Molimo piši štampanim slovima Ime Prezime Zanimanje roditelja, čak i ukoliko trenutno ne rade (molimo da budeš što odreĎenijam npr. automehaničar, profesor u srednjoj školi, domaćica, radnik strugar, prodavac cipela, vodnik u vojsci) ZANIMANJE OCA ___________________ ZANIMANJE MAJKE ___________________ TVOJ POL:  Muški  UZRAST: NACIONALNOST: DANAŠNJI DATUM Mesec__Dan__Godina____ TVOJ DATUM ROĐENJA Mesec__Dan__Godina____ RAZRED U ŠKOLI: AKO RADIŠ NAVEDI VRSTU POSLA: Molimo da ispuniš ovaj obrazac tako da izraţava tvoje stavove čak i ako se drugi sa njima ne bi sloţili. Slobodno napišite dodatne komentare pored svake stavke i na mesta za to predviĎenim nna stranama 2 i 4. Molimo da odgovoriš na sva pitanja. NE IDEŠ U ŠKOLU:  I Molimo navedi sportove u kojima najviše voliš da uĉestvuješ. Npr: plovanje, fudbal, voţnja biciklom, klizanje, pecanje i sl.  Nijedan sport a. __________________________ b. __________________________ c. __________________________ U poreĊenju sa drugima tvojih godina, koliko vremena provodiš baveći se svakim od tih sportova? Manje od Prosečno Više od proseka proseka          U poreĊenju sa drugima tvojih godina, koliko si uspešan/na u svakome od tih sportova? Manje od Prosečno Više od proseka proseka          II Molimo navedi svoje omiljene hobije, aktivnosti i igre, sem sportova. Npr. karte, knjige, muzika, automobili, računari i sl.  Ni jedan a. __________________________ b. __________________________ c. __________________________ U poreĊenju sa drugima tvojih godina, koliko vremena provodiš baveći se svakim od tih aktivnosti? Manje od Prosečno Više od proseka proseka          U poreĊenju sa drugima tvojih godina, koliko si uspešan/na u svakome od tih sportova? Manje od Prosečno Više od proseka proseka          III Molimo navedi sve organizacije, klubove, timove ili grupe kojima pripadaš:  Ni jedan a. __________________________ b. __________________________ c. __________________________ U poreĊenju sa drugima tvojih godina, koliko si aktivan u svakom od njih? Manje od Prosečno Više od proseka proseka          IV Molimo navedi sve poslove ili zadatke koje imaš: npr. raznošenje novina, ĉuvanje dece, spremanje kreveta, rad u prodavnici itd. (Uključi plaćene, kao i neplaćene poslove i zadatke)  Ni jedan a. __________________________ b. __________________________ c. __________________________ U poreĊenju sa drugima tvojih godina, koliko ih dobro završavaš? Manje od Prosečno Više od proseka proseka          STRANA 1 J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 157 V 1. Koliko imaš bliskih prijatelja? (ne uključujući braću i sestre)  nijednog  1  2 ili 3  4 ili više 2. Koliko puta nedeljno se viĊaš sa prijateljima van redovne školske nastave  manje ili jednom  1 ili 2 puta  3 ili više VI U poreĊenju sa drugima tvojih godina, koliko dobro: Lošije Prosečno Bolje a. Se slaţeš sa svojom braćom i/ili sestrama     Nemam braću i sestre b. Se slaţeš sa drugim vršnjacima    c. Se slaţeš sa roditeljima    d. Radiš nešto samostalno VII Uspeh u školskim predmetima  Ne idem u školu jer _____________________________________ _______________________________________________________ Oznaĉi kvadratić za svaki predmet koji uĉiš Neuspeh Ispod proseka Prosečno Iznad proseka a. Srpski jezik     b. Istorija i društvene nauke     c. Matematika     d. Biologija, hemija, fizika     e. ____________________     f. ____________________     g. ____________________     (Drugi predmeti npr. informatika, strani jezici ili slični predmeti. Ne uključujte ovde fizičko vaspitanje, likovno i slično) Imaš li neku bolest, fizičku nesposobnost ili hendikep?  Ne  Da. Molim opiši: Molim opiši sve brige ili probleme koje imaš vezane za školu: Molim opiši sve drugo što te brine: Molim opiši najbolje stvari o sebi: STRANA 2 J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 158 U sledećem delu se nalazi spisak tvrdnji koji opisuje mlade. Za svaku tvrdnju koja te opisuje sada ili u poslednjih 6 meseci, molimo da zaokruţiš broj 2 ako je tvrdnja vrlo taĉna ili ĉesto taĉna. Broj 1 zaokruţi ukoliko je tvrdnja ponekad taĉna ili donekle taĉna. Ako tvrdnja nije taĉna zaokruţi 0. 0 = Nije taĉno 1 = Ponekad taĉno ili donekle taĉno 2 = Vrlo taĉno ili ĉesto taĉno 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 1.Ponašam se previše detinjasto za svoje godine 2. Konzumiram alkohol bez znanja roditelja (opiši) ______________________________ 3. Puno se prepirem 4. Što započnem ne dovršim 5. U malo čemu uţivam 6. Volim ţivotinje 7. Volim da se hvalim 8. Ne mogu da se koncentrišem, usmerim paţnju na nešto 9. Ne mogu da se oslobodim nekih misli (opišite) ______________________________ 10. Teško mirno sedim 11. Previše sam zavisan/na od drugih 12. Osećam se usamljeno 13. Osećam se zbunjeno ili smeteno 14. Puno plačem 15. prilično sam iskren/a 16. Zao/zla sam prema drugima 17. Puno sanjarim 18. Namerno se pokušavam povrediti ili ubiti 19. Traţim puno paţnje 20. Uništavam svoje stvari 21. Uništavam tuĎe stvari 22. Ne slušam roditelje 23. Neposlušan/na sam u školi 24. Ne jedem koliko bih trebao/la 25. Ne slaţem se sa drugom decom 26. Ne osećam se krivim/om kada uradim nešto što ne bih trebao/la 27. Ljubomoran/na sam 28. Kršim pravila kuće, u školi i na drugim mestima 29. Bojim se odreĎenih ţivotinja, situacija ili mesta, osim škole (opišite): _____________________________________ 30. Bojim se odlaska u školu 31. Bojim se da bih mogao/la pomisliti ili uraditi nešto loše 32. Osećam da moram biti savršen/a 33. Osećam da me niko ne voli 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 34. Osećam da me drugi progone 35. Osećam se bezvredno ili manje vredno 36. Često se slučajno povredim 37. Često se tučem 38. Često me zadirkuju 39. Druţim se za decom koja često upadaju u nevolje 40. Čujem zvukoe ili glasove za koje drugi misle da ne postoje (opiši): ___________________________________ 41. Ragujem bez da prethodno razmislim 42. Radije bih bio/la sam/sama nego sa drugima 43. Laţem ili varam 44. Grickam nokte 45. Nervozan/na sam ili napet/a 46. Imam nervozne pokrete ili trzanje (opišite): _____________________________________ 47. Imam noćne more 48. Druga deca me ne vole 49. Imam poteškoća sa učenjem 50. Previše sam plašljiv/a ili teskoban/a 51. Osećam vrtoglavicu ili ošamućenost 52. Imam preterani osećaj krivice 53. Previše jedem 54. Osećam se premoreno bez pravog razloga 55. Imam previše kilograma 56. Telesni problemi bez poznatih medicinskih uzroka: a) tegobe ili bolovi (ne glavobolje ili bol u stomaku) b) glavobolje c) mučnina, osećaj slabosti d) problemi sa očima (ne oni koji se ispravljaju nošenjem naočara) (opišite): e) osipi ili drugi problemi sa koţom f) bolovi u stomaku g) povraćanje h) dugo (opiši) . . STRANA 3 J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 159 0 = Nije taĉno 1 = Ponekad taĉno ili donekle taĉno 2 = Vrlo taĉno ili ĉesto taĉno 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 57. Fizički napadam ljude 58. Bodem koţu ili druge delove tela (opiši): ________________________________ 59. Mogu se ponašati prilično prijateljski 60. Volim probati nove stvari 61. Lošeg sam uspeha u školi 62. Imam slabu koordinaciju ili sam nespretan/na 63. Radije sam u društvu starijih nego sa vršnjacima 64. Radije sam u društvi mladih nego sa vršnjacima 65. Odbijam da govorim 66. Neprestano ponavljam odreĎene radnje (opiši): ______________________________ 67. Beţim od kuće 68. Često vrištim 69. Tajanstven/a sam, volim zadrţati stvari za sebe 70. Vidim stvari za koje drugi misle da ne postoje (opiši): ______________________________ 71. Smeten/a sam ili se lako zbunim 72. Volim paliti stvari 73. Spretan/na sa rukama 74. Pravim se vaţan/na ili se ludiram 75. Previše sam stidljiv/a ili plašljiv/a 76. Spavam od većine mladih 77. Spavam više od većine mladih tokom dana i/ili noću (opiši) ______________________________ 78. Teško se koncentrišem i lako mi je odvratiti paţnju 79. Imam problema sa govorom (opiši) 80. Bojim se za svoja prava 81. Kradem kod kuće 82. Kradem van kuće 83. Gomilam svoje stvari koje mu/joj nisu potrebne (opišite) ______________________________ 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 84. Činim stvari koje drugi smatraju čudnim (opiši) _______________________________ 85. Moje bi ideje drugi smatrali čudnima (opiši) _______________________________ 86. Tvrdoglav/a sam 87. Naglo menjam raspoloţenje ili osećanja 88. Uţivam kada sam sa drugim ljudima 89. Sumnjičav/a sam 90. Psujem i koristim proste reči 91. Razmišljam o samoubistvu 92. Volim da zasmejavam druge 93. Previše pričam 94. Često zadirkujem druge 95. Lako planem, raţestim se 96. Previše razmišljam o seksu 97. Pretim drugima da ću ih povrediti 98. Volim da pomaţem drugima 99. Pušim, ţvaćem ili šmrčem duvan 100. Imam poteškoća sa spavanjem (opiši) _________________________________ 101. Beţim iz škole, imam neopravdane izostanke 102. Nemam puno energije 103. Nesrećan/na sam, tuţan/na ili depresivan/na 104. Glasiniji sam od većine drugih vršnjaka 105. Koristim droge u nemedicinske svrhe (ne uključujući duvan ili alkohol) (opiši) _________________________________? 106. Volim biti pravedan prema drugima 107. Uţivam u dobroj šali 108. Volim uţivati u ţivotu 109. Nastojim da pomaţem drugima kada mogu 110. Ţeleo/la bih da sam drugog pola 111. Nastojim a se ne uplićem u veze sa drugima 112. Puno se brinem STRANA 4 J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 160 Prilog 3. INDEKS INTERPERSONALNE REAKTIVNOSTI –IRI UPUTSTVO: U ovom upitniku nalazi se 28 tvrdnji. Pročitaj ih i oceni koliko te one dobro opisuju, tj. koliko verno odraţavaju tvoje stavove i osećanja. Dakle, nema tačnih i pogrešnih odgovora u uobičajenom smislu te reči! Budi iskren jer je tajnost podataka zagarantovana i biće korišćeni samo u istraţivačke svrhe. Molimo da paţljivo pročitaš svaku tvrdnju i odgovoriš koliko verno opisuje tvoje ponašanje. Stepen slaganja sa tvrdnjama izrazićeš zaokruţivanjem jednog od brojeva na skali od 1 do 5, i to na sledeći način: 1 – Uopšte me NE opisuje (Uopšte NE) 2 – Uglavnom me NE opisuje (Uglavnom NE) 3 – Neutralno (ni da ni ne) 4 – Uglavnom me opisuje ( Uglavnom DA) 5 – Potpuno me opisuje (Potpuno DA) TVRDNJE U o p št e N E o p is u je U g la v n o m N E o p is u je N eu tr a ln (n i d a n i n e) U g la v n o D A o p is u j P o tp u n o D A o p is u j 1. Sanjarim i maštam – i to relativno redovno – o stvarima koje bi tek mogle da mi se dogode. 1 2 3 4 5 2. Često me obuzme bolećivost i zabrinutost za ljude koji su lošije od mene prošli u ţivotu. 1 2 3 4 5 3. Ponekad mi je teško da stvari sagledam sa tuĎeg stanovišta. 1 2 3 4 5 4. Nije mi uvek baš naročito ţao onih koji zapadnu u ţivotne teškoće. 1 2 3 4 5 5. Istinski se unosim u osećanja ličnosti iz romana koji čitam. 1 2 3 4 5 6. U kriznim i vanrednim situacijama obično sam napet/a, a katkad osećam izvestan strah. 1 2 3 4 5 7. Obično ostajem „nepristrasni posmatrač“ kad gledam film ili pozorišni komad i retko mi se dogaĎa da me zbivanja potpuno „ponesu“. 1 2 3 4 5 8. Pre nego što donesem konačan sud, obično se potrudim da razmotrim stanovišta svih onih koji se ne slaţu u nekoj raspravi. 1 2 3 4 5 9. Kad vidim da nekoga iskorišćavaju, osetim potrebu da ga zaštitim. 1 2 3 4 5 10. Ponekad, kad pustim da me preplave osećanja, osetim se potpuno bespomoćnim. 1 2 3 4 5 11. Ponekad, kad ţelim da bolje razumem svoje prijatelje, pokušavam da sebi predstavim stvari onako kako ih oni vide. 1 2 3 4 5 12. Retko se potpuno i do kraja unesem u knjigu ili film, čak i kada su zaista dobri. 1 2 3 4 5 J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 161 TVRDNJE U o p št e N E o p is u je U g la v n o m N E o p is u je N eu tr a ln (n i d a n i n e) U g la v n o D A o p is u j P o tp u n o D A o p is u j 13. Kada vidim da je neko povreĎen, obično ostajem i dalje pribran/a i miran/mirna. 1 2 3 4 5 14. Uglavnom me tuĎe nevolje ne pogaĎaju baš previše. 1 2 3 4 5 15. Kad sam siguran/na da sam u pravu, ne traćim vreme slušajući tuĎe mišljenje. 1 2 3 4 5 16. Kad gledam neki film ili pozorišni komad, obično imam utisak da sam i sam bio neki od prikazanih likova. 1 2 3 4 5 17. Uplašim se kad se naĎem u nekoj napetoj i emocionalno „jakoj“ situaciji. 1 2 3 4 5 18. Ponekad ne osećam baš veliko saţaljenje kad vidim kako prema nekom nepošteno postupaju. 1 2 3 4 5 19. U kriznim i vanrednim situacijama, obično sam prilično efikasan/na. 1 2 3 4 5 20. Često me duboko dirne neki dogaĎaj. 1 2 3 4 5 21. Verujem da svaka situacija ima svoje lice i naličje i obično se trudim da ih oba sagledam. 1 2 3 4 5 22. Mislim da spadam u osobe koje je lako ganuti. 1 2 3 4 5 23. Kad gledam film, lako mogu da se uţivim u sudbinu glavnog junaka. 1 2 3 4 5 24. Obično se „izgubim“ u kriznim i vanrednim situacijama. 1 2 3 4 5 25. Kad me neko iznervira, pokušavam da se bar na trenutak „stavim na njegovo mesto“. 1 2 3 4 5 26. Kad čitam neku zanimljivu priču ili roman, zamišljam kako bih se ja osećao/la da mi se dogadjaju stvari o kojima čitam. 1 2 3 4 5 27. Kad vidim nekog ko je u nevolji i preko mu je potrebna pomoć, obično se „presečem“ i „parališem“. 1 2 3 4 5 28. Pre nego što nekoga osudim, najčešće se potrudim da zamislim kako bih se ja osećao/la na njegovom mestu. 1 2 3 4 5 Proverite da li ste procenili stepen slaganja sa svakom tvrdnjom! Hvala! J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 162 Prilog 4. CHILD PARQ majka Koliko su dole navedene tvrdnje tačne kad je u pitanju ponašanje tvoje majke? Brojevi znaĉe: 1. Skoro nikad 2. Ponekad 3. Najčešće 4. Skoro uvek MOJA MAJKA... 1. Grli me i ljubi kada sam dobar/a . 1 2 3 4 2. Govori lepe stvari o meni. 1 2 3 4 3. Ne obraća paţnju na mene. 1 2 3 4 4. Zapravo me ne voli. 1 2 3 4 5. Razgovara sa mnom o planovima i sluša šta ja imam reći. 1 2 3 4 6. Ţali se drugima na mene kad je ne slušam. 1 2 3 4 7. Zaista se interesuje za mene. 1 2 3 4 8. Voli kada dovedem prijatelje kući i nastoji da se ugodno osećaju. 1 2 3 4 9. Ismeva me i ruga mi se. 1 2 3 4 10. Ne osvrće se na mene sve dok ne učinim nešto što joj smeta. 1 2 3 4 11. Viče na mene kad je ljuta. 1 2 3 4 12. Olakšava mi da joj kaţem ono što je meni bitno. 1 2 3 4 13. Stroga je prema meni. 1 2 3 4 14. Uţiva kad sam uz nju. 1 2 3 4 15. Čini da se osećam ponosnim kad učinim nešto dobro. 1 2 3 4 16. Tuče me, čak i kad to ne zasluţujem. 1 2 3 4 17. Zaboravlja ono što treba da učini za mene. 1 2 3 4 18. Smatra da joj samo pravim probleme. 1 2 3 4 19. Hvali me kod drugih. 1 2 3 4 20. Strogo me kaţnjava kad je ljuta. 1 2 3 4 21. Omogućava mi da se pravilno hranim. 1 2 3 4 22. Sa mnom razgovara toplo i sa puno ljubavi. 1 2 3 4 23. Brzo se ljuti na mene. 1 2 3 4 24. Nema vremena da odgovara na moja pitanja. 1 2 3 4 25. Čini mi se da me ne voli. 1 2 3 4 26. Pohvali me kad to zasluţim. 1 2 3 4 27. Brzo se ljuti, i ja sam joj uvek kriv/a. 1 2 3 4 28. Zanima je sa kim se druţim. 1 2 3 4 29. Zaista je interesuje ono što radim. 1 2 3 4 30. Govori mi mnogo ruţnih reči. 1 2 3 4 31. Ne obraća paţnju kada zatraţim pomoć. 1 2 3 4 32. Smatra da sam sam kriv/a ako imam problema. 1 2 3 4 33. Osećam da me voli i da sam joj potreban/a. 1 2 3 4 34. Govori mi da joj idem na ţivce. 1 2 3 4 35. Posvećuje mi puno paţnje. 1 2 3 4 36. Govori mi kako je ponosna na mene kad sam dobar/a 1 2 3 4 37. Namerno pokušava da povredi moja osećanja. 1 2 3 4 38. Zaboravlja vaţne stvari kojih bi, po mom mišljenju, trebalo da se seti. 1 2 3 4 39. Mislim da me više ne voli ako uradim nešto što ne bi treblo. 1 2 3 4 J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 163 40. Pokazuje da joj je vaţno ono što ja radim. 1 2 3 4 41. Plaši me ili preti kada učinim nešto pogrešno. 1 2 3 4 42. Voli da provodi vreme sa mnom. 1 2 3 4 43. Pokušava da mi pomogne kad sam uplašen/a ili uzrujan/a. 1 2 3 4 44. Sramoti me pred mojim prijateljima kad se loše ponašam. 1 2 3 4 45. Izbegava me. 1 2 3 4 46. Ţali se na mene. 1 2 3 4 47. Stalo joj je do onoga što mislim i voli da o tome razgovara sa mnom. 1 2 3 4 48. Smatra da su druga deca bolja od mene bez obzira šta ja učinim. 1 2 3 4 49. Kada nešto planira, uzima u obzir i ono što ja ţelim. 1 2 3 4 50. Dozvoljava mi da uradim ono što smatram vaţnim, čak i ako joj to teško pada. 1 2 3 4 51. Smatra da se druga deca ponašaju bolje od mene. 1 2 3 4 52. Prepušta da drugi brinu o meni (npr. susedi ili roĎaci.) 1 2 3 4 53. Daje mi do znanja da me ne ţeli. 1 2 3 4 54. Zanima je ono što ja radim. 1 2 3 4 55. Trudi se da se osećam bolje kad sam bolestan/na ili povreĎen/a. 1 2 3 4 56. Govori da se stidi kada se ne ponašam kako treba. 1 2 3 4 57. Daje mi do znanja da me voli. 1 2 3 4 58. Neţna je i ljubazna prema meni. 1 2 3 4 59. Čini da se osećam posramljenim/om ili krivim/om kada se ne ponašam kako treba. 1 2 3 4 60. Pokušava da me usreći. 1 2 3 4 J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 164 Prilog 5. CHILD PARQ otac Koliko su dole navedene tvrdnje tačne kad je u pitanju ponašanje tvog oca? Brojevi znaĉe: 1. Skoro nikad 2. Ponekad 3. Najčešće 4. Skoro uvek MOJ OTAC... 1. Grli me i ljubi kada sam dobar/a. 1 2 3 4 2. Govori lepe stvari o meni. 1 2 3 4 3. Ne obraća paţnju na mene. 1 2 3 4 4. Zapravo me ne voli. 1 2 3 4 5. Razgovara sa mnom o planovima i sluša šta ja imam reći. 1 2 3 4 6. Ţali se drugima na mene kad ga ne slušam. 1 2 3 4 7. Zaista se interesuje za mene. 1 2 3 4 8. Voli kada dovedem prijatelje kući i nastoji da se ugodno osećaju. 1 2 3 4 9. Ismeva me i ruga mi se. 1 2 3 4 10. Ne osvrće se na mene sve dok ne učinim nešto što mu smeta. 1 2 3 4 11. Viče na mene kad je ljut. 1 2 3 4 12. Olakšava mi da mu kaţem ono što je meni bitno. 1 2 3 4 13. Strog je prema meni. 1 2 3 4 14. Uţiva kad sam uz njega. 1 2 3 4 15. Čini da se osećam ponosnim kad učinim nešto dobro. 1 2 3 4 16. Tuče me, čak i kad to ne zasluţujem. 1 2 3 4 17. Zaboravlja ono što treba da učini za mene. 1 2 3 4 18. Smatra da mu samo pravim probleme. 1 2 3 4 19. Hvali me kod drugih. 1 2 3 4 20. Strogo me kaţnjava kad je ljut. 1 2 3 4 21. Omogućava mi da se pravilno hranim. 1 2 3 4 22. Sa mnom razgovara toplo i sa puno ljubavi. 1 2 3 4 23. Brzo se ljuti na mene. 1 2 3 4 24. Nema vremena da odgovara na moja pitanja. 1 2 3 4 25. Čini mi se da me ne voli. 1 2 3 4 26. Pohvali me kad to zasluţim. 1 2 3 4 27. Brzo se ljuti, i ja sam mu uvek kriv/a. 1 2 3 4 28. Zanima ga sa kim se druţim. 1 2 3 4 29. Zaista ga interesuje ono što radim. 1 2 3 4 30. Govori mi mnogo ruţnih reči. 1 2 3 4 31. Ne obraća paţnju kada zatraţim pomoć. 1 2 3 4 32. Smatra da sam sam kriv/a ako imam problema. 1 2 3 4 33. Osećam da me voli i da sam mu potreban/a. 1 2 3 4 34. Govori mi da mu idem na ţivce. 1 2 3 4 35. Posvećuje mi puno paţnje. 1 2 3 4 36. Govori mi kako je ponosan na mene kad sam dobar/a. 1 2 3 4 37. Namerno pokušava da povredi moja osećanja. 1 2 3 4 38. Zaboravlja vaţne stvari kojih bi, po mom mišljenju, trebalo da se seti. 1 2 3 4 39. Mislim da me više ne voli ako uradim nešto što ne bi treblo. 1 2 3 4 J. Kostić  Karakteristike i međusobna povezanost empatije i roditeljstva kod adolescenata sa poremećajem ponašanja Prilozi | 165 40. Pokazuje da mu je vaţno ono što ja radim. 1 2 3 4 41. Plaši me ili preti kada učinim nešto pogrešno. 1 2 3 4 42. Voli da provodi vreme sa mnom. 1 2 3 4 43. Pokušava da mi pomogne kad sam uplašen/a ili uzrujan/a. 1 2 3 4 44. Sramoti me pred mojim prijateljima kad se loše ponašam. 1 2 3 4 45. Izbegava me. 1 2 3 4 46. Ţali se na mene. 1 2 3 4 47. Stalo mu je do onoga što mislim i voli da o tome razgovara sa mnom. 1 2 3 4 48. Smatra da su druga deca bolja od mene bez obzira šta ja učinim. 1 2 3 4 49. Kada nešto planira, uzima u obzir i ono što ja ţelim. 1 2 3 4 50. Dozvoljava mi da uradim ono što smatram vaţnim, čak i ako mu to teško pada. 1 2 3 4 51. Smatra da se druga deca ponašaju bolje od mene. 1 2 3 4 52. Prepušta da drugi brinu o meni (npr. susedi ili roĎaci). 1 2 3 4 53. Daje mi do znanja da me ne ţeli. 1 2 3 4 54. Zanima ga ono što ja radim. 1 2 3 4 55. Trudi se da se osećam bolje kad sam bolestan/na ili povreĎen/a. 1 2 3 4 56. Govori da se stidi kada se ne ponašam kako treba. 1 2 3 4 57. Daje mi do znanja da me voli. 1 2 3 4 58. Neţan je i ljubazan prema meni. 1 2 3 4 59. Čini da se osećam posramljenim/om ili krivim/om kada se ne ponašam kako treba. 1 2 3 4 60. Pokušava da me usreći. 1 2 3 4 | 166 BIOGRAFIJA Osnovni podaci Jelena Kostić Datum i mesto roĎenja: 21.06.1973. u Prokuplju Naučna oblast i uţa specijalnost: medicina, specijalista psihijatrije Obrazovanje: Naziv specijalizacije Psihijatrija Godina i mesto polaganja: 24.04.2008. godine sa ocenom odličan Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu Naziv završenog fakulteta: Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu Studijska grupa - medicina 01. februar 1999. sa opštim uspehom 10,0 u toku studija ocena 10 na diplomskom ispitu Nagrade: Povelja Univerziteta u Nišu za najbolji uspeh postignut na I godini studija Medicinskog fakulteta u školskoj 1992/93 godini Ĉlanstva: Član Udruţenja dečije i adolescentne psihijatrije i srodne nauke Srbije/DEAPS Rezultati nauĉnoistraţivaĉkog rada (izabrane publikacije): 1. Kostić J., Stanković M, Nešić M, Krasić D. Prodromalna faza u razvoju shizofrene psihoze sa ranim početkom. Acta medica Mediane 2012, 51 (2): 19-23. doi:10.5633/amm.2012.0204 1. Marković, J. Plestić, S., Kostić, J. Concordant response to pharmacotherapy in monozygotic twins with schizoaffective disorder.European Review for Medical and Pharmacological Sciences 2013, 17:3262-3264. 2. M. Stanković, G. Grbeša, Kostić J., M. Simonović, T. Milenković, A. Višnjić. A preview of the efficiency of sistemic family therapy in treatment of children with post-traumatic stress disorder developed after a car accident. Vojnosanitetski pregled 2013, 70 (2): 149-154. | 167 3. Nesić M., Čičević S., Nešić V., Vučković V., Kostić J., Manić G.. Voice fundamental frequency in the circumstances of exam stress and personality dimensions. HealthMED 2012 6 (7): 2543-2549. 4. Kostić J., Nešić M, Stanković M, Uljarević M. Roditeljsko prihvatanje /odbacivanje i poremećaj ponašanja u adolescentnoj populaciji. U Porodicа sа аdolescentom u trаnziciji, urednik T. Stefanović-Stanojević, Centаr zа nаučnа istrаţivаnjа SANU i Univerzitet u Nišu, 2012, 127-139. 5. Nešić M., Kostić J., Uljarević M., Nešić V., Čičević M. Neurobiologija empatije. Komunikacija i ljudsko iskustvo. Urednici V. AnĎelković, A. Kostić, Lj. Zlatanović, Filozofski fakultet, Niš, 2013; 45-63. Pedagoški rad: Demonstrator na predmetu Fiziologija od 1995-1997. godine Predavanja: Centar za kontinuiranu medicinsku edukaciju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Nišu Seminar »Uporedna diferencijalna procena pervazivnih razvojnih poremećaja, mentalne retardacije i shizofrenije sa ranim početkom« Predavanje “Shizofrenija sa početkom u detinjstvu i adolesenciji” 27. 10. 2010. Niš Centar za kontinuiranu medicinsku edukaciju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Nišu Seminar »Značaj ranih intervencija za mentalno zdravlje dece i adolesenata« Predavanje “Duţina nelečene psihoze-prepreke i problemi. Prikaz slučaja.” 15.04.2013. Niš Прилог 1. ИЗЈАВА О АУТОРСТВУ Изјављујем да је докторска дисертација, под насловом  резултат сопственог истраживачког рада,  да предложена дисертација, ни у целини, ни у деловима, није била предложена за добијање било које дипломе, према студијским програмима других високошколских установа,  да су резултати коректно наведени и  да нисам кршио/ла ауторска права, нити злоупотребио/ла интелектуалну својину других лица. У Нишу, _________________ Аутор дисертације: ____________________________________________________ Потпис докторанда: ______________________________ Јелена С. Костић 07. 03. 2014. КАРАКТЕРИСТИКЕ И МЕЂУСОБНА ПОВЕЗАНОСТ ЕМПАТИЈЕ И РОДИТЕЉСТВА КОД АДОЛЕСЦЕНАТА СА ПОРЕМЕЋАЈЕМ ПОНАШАЊА Прилог 2. ИЗЈАВА О ИСТОВЕТНОСТИ ШТАМПАНЕ И ЕЛЕКТРОНСКЕ ВЕРЗИЈЕ ДОКТОРСКЕ ДИСЕРТАЦИЈЕ Име и презиме аутора: _______________________________________________________ Студијски програм: __________________________________________________________ Наслов рада: ________________________________________________________________ Ментор: ___________________________________________________________________ Изјављујем да је штампана верзија моје докторске дисертације истоветна електронској верзији, коју сам предао/ла за уношење у Дигитални репозиторијум Универзитета у Нишу. Дозвољавам да се објаве моји лични подаци, који су у вези са добијањем академског звања доктора наука, као што су име и презиме, година и место рођења и датум одбране рада, и то у каталогу Библиотеке, Дигиталном репозиторијуму Универзитета у Нишу, као и у публикацијама Универзитета у Нишу. У Нишу, _________________ Аутор дисертације: ____________________________________________________ Потпис докторанда: ______________________________ КАРАКТЕРИСТИКЕ И МЕЂУСОБНА ПОВЕЗАНОСТ ЕМПАТИЈЕ И РОДИТЕЉСТВА КОД АДОЛЕСЦЕНАТА СА ПОРЕМЕЋАЈЕМ ПОНАШАЊА Јелена С. Костић проф. др Милкица Нешић Јелена С. Костић 07. 03. 2014. ДАС – Клиничка медицина Прилог 3. ИЗЈАВА О КОРИШЋЕЊУ Овлашћујем Универзитетску библиотеку „Никола Тесла“ да, у Дигитални репозиторијум Универзитета у Нишу, унесе моју докторску дисертацију, под насловом: ________________________________________________________________ ________________________________________________________________ која је моје ауторско дело. Дисертацију са свим прилозима предао/ла сам у електронском формату, погодном за трајно архивирање. Моју докторску дисертацију, унету у Дигитални репозиторијум Универзитета у Нишу, могу користити сви који поштују одредбе садржане у одабраном типу лиценце Креативне заједнице (Creative Commons), за коју сам се одлучио/ла. 1. Ауторство 2. Ауторство – некомерцијално 3. Ауторство – некомерцијално – без прераде 4. Ауторство – некомерцијално – делити под истим условима 5. Ауторство – без прераде 6. Ауторство – делити под истим условима (Молимо да подвучете само једну од шест понуђених лиценци; кратак опис лиценци је у наставку текста). У Нишу, _________________ Аутор дисертације: ____________________________________________________ Потпис докторанда: ______________________________ КАРАКТЕРИСТИКЕ И МЕЂУСОБНА ПОВЕЗАНОСТ ЕМПАТИЈЕ И РОДИТЕЉСТВА КОД АДОЛЕСЦЕНАТА СА ПОРЕМЕЋАЈЕМ ПОНАШАЊА Јелена С. Костић 07. 03. 2014.