UNIVERZIТET U BEOGRADU FILOZOFSKI F AКULTET Vasilije Р. Gvozdenovic PROSTORNO-VREMENSКI CINIOCI PERCEPCIJE ILUZORNIH KONTURA -doktorska disertacija- Beograd, 2004 УНИВЕРЗИТЕТСКА БИБnио~( •. д "Cgf3AP МАРКОВИЋ'-БЕОГРдД И. Бр. ~1-$62_ Mentor: prof. dr Dejan Todorovic Laboratorija za eksperimentalnи psihologijи, Odeljenje za psihologijи, Filozofski fakиltet, Univerzitet и Beogradи Clanovi komisije: prof. dr Aleksandar Kostic Laboratorija za eksperimentalnи psihologijи, Odeljenje za psihologijи, Filozofski fakиltet, Univerzitet и Beogradи docent dr Slobodan Markovic Laboratorija za eksperimentalnи psihologijи, Odeljenje za psihologijи, Filozofski fakиltet, Univerzitet и Beogradи prof. dr Predrag Ognjenovic Udrиiene laboratorije za istraiivanje mozga, Beograd Datum odbrane doktorske disertacije: Datum promocije doktorske disertacije: PROSTORNO-VREMENSKI CINIOCI PERCEPCIJE ILUZORNIH KONTURA Rezime Jedno od pitanja koje se moze postaviti u vezi prirode procesa percepcije iluzomih kontura jeste nivo njihove obrade. Fizioloske studije ubedljivo govore о tome da se ovaj fenomen moze tretirati kao osnovno svojstvo vizuelne stimulacije. Primenom raznovrsnih tehnika registrovanja mozdane aktivnosti, neurofiziolozi su otkrili specijalizovane neurone u zoni vizuelnog korteksa koji su osetljivi na iluzome konture. Psihofizicki, fenomen ranog videnja iluzomih kontura nije u potpunosti potvrden. U psiholoskoj literaturi postoje suprostavljena stanovista. Deo eksperimenata govori u prilog tezi о ranom videnju, dok drugi deo govori suprotno. Jedna od proЫema naseg istrazivanja је nivo obrade iluzomih kontura, operacionalizovan kroz metodologiju vizuelne pretrage. U okviru ovog proЫema proveravali smo i model 'vezivanja pozadinskih elemenata' koji је ponuden kao jedno od objasnjenja opazanja mete u osnovnim vizuelnim pretragama. Drugi proЫem rada predstavlja ispitivanje vremenskih karakteristika faktora koji uticu na pretrazivanje mete. То su pre svega, karakteristike mete i njena lokacija u setu vizuelne pretrage. Posebna tema istrazivanja bilo је utvrdivanje vremenskog perioda potrebnog za formiranje percepta iluzome figure. Razvijena је specificna eksperimentalna tehnika kojom smo ovaj period utvrdili. U suprotnosti sa jednim delom psihofizickih istrazivanja, nase istrazivanje је pokazalo da se iluzome konture ne mogu obradivati na nivou ranog videnja. Medusobnim poredenjem uloge karakteristike i lokacije mete, utvrdili smo da је lokacija ima vazniju ali ne i nezavisnu ulogu od uloge karakteristike mete. Кriticno vreme, potrebno za kompletiranje percepta iluzomih kontura iznosi oko 150 ms. Takode, pokazalo se da su svi faktori, obuhvaceni nasim istra:Zivanjem relativno nezavisni od dejstava prostomih cinilaca stimulusne organizacije. Kljucne reCi: iluzome konture, rano videnje, vizuelna pretraga, primovanje PERCEPТION OF ILLUSORY CONTOURS: SPAТIOTEMPORAL CHARACTERISТICS Abstract One of the issues related to the perception of illusory contours is the level of their processing. In physiological studies, this phenomenon is explained in terms of basic properties of visual stimulation. Applying various techniques of brain activity monitoring, neurophysiologists have detected specialized neurons in the visual cortex that are sensitive to illusory contours. Psychophysically, early vision of illusory contours phenomena is not yet confirmed. However, in literature, conflicting explanation can Ье found. Some experiments support the early vision hypothesis, whilst other reject it. The present study addresses two major topics related to the perception of illusory contours, as indicated Ьу the visual search paradigm. Specifically we were evaluating the "binding of background elements" model. The other proЫem is related to temporal characteristics of factors that influence target search. These factors were target features and its location in visual search set. In particular we were interested in temporal parameters that elicit illusory contour formation. This was done Ьу specific experimental procedure developed at the Laboratory of Experimental Psychology in Belgrade. In contrast to some approaches in psychophysics, the results of this study indicate that illusory contours can not Ье processed at the level of early vision. Comparing the roles of target features and target location, we concluded that location had more а important, although not independent role. The critical time required for completion of illusory contours percept was 150 ms. It was also shown, that all factors, manipulated in this study, were not affected Ьу spatial stimulus organization. Keywords: illusory contours, early vision, visual search, priming Uvod Sredinom pedesetih godina proslog veka, italij anski gestaltista Gaetano Kanica predstavio је vizuelni fenomen koji izaziva naucnu pamju vise od pola veka (Kanisza, 1955). Bez obzira sto је slican fenomen prvi put predstavljen znacajno ranije, slican fenomen nije izazvao velika naucna interesovanja (Schumann, 1900). Rec је о fenomenu iluzornih kontura, iluzornog trougla, koji pokazuje da se opazene konture ne mogu izjednaciti sa fizicki datim konturama. То su konfiguracije drazi u kojima se konture opazaju i na mestima gde ne postoji fizicki diskontinuitet u stimulaciji (vidi Sliku 1 ), tako da se celovite forme opazaju samo na osnovu fragmentirano date stimulacije. Kanica је ovaj fenomen objasnjavao gestaltisticki, naglasavajuci da vizuelni sistem nastoji da kompenzuje losu formu nedovrsene celine koju daju segmenti (Cinioci, induktori) iluzornih figura, kompletirajuci tako kvalitativno sasvim drugaCiji, iluzorni percept. U ovakvom objasnjenju Kanica је insistirao na tendenciji vizuelnog sistema ka jednostavnosti i stabilnosti, tzv. pregnanci. U duhu teorije gestalta, Kanica smatra da је proces kojim vizuelni sistem dolazi do percepta iluzornih kontura spontan, automatski i samoregulisiCi, negirajuci tako ulogu visih perceptivnih faktora u objasnjenju percepcije ovog fenomena (Kanisza, 1955). U nesto kasnijim radovima, Kanica naglasava da gestaltisticki zakon kontinuiteta stoji u pozadini formiranja percepta iluzornih kontura (Kanisza, 1978). Osim gestaltisticke teorije, moguce је izdvojiti neko1iko kategorija teorija iluzornih kontura: teorija dubine (Coren, 1972), kognitivne teorije (Gregory, 1972; Rock & Anson, 1979), teorija svetline (Brigner & Gallagher, 1974), teorija prostorne frekvence (Ginsburg, 1975, 1987; Becker & Кnорр, 1978) kao i viseetapne teorije (Day & Jory, 1980), (c .f. Lesher, 1995). U poslednje dve decenije proslog veka, iluzorne konture postale su prototip za istrazivanje proЫema vezivanja stimulusnih karakteristika. ProЫem vezivanja, 1 iako jedna od najktuelnijih tema u vizuelnoj percepciji, nagovesten је dosta davno, tokom prve dve decenije dvadesetog veka u radovima gestaltista. Gestaltisti su objasnjavali percepciju objekata kroz dobro poznate zakone perceptivne organizacije ili grupisanja izolovanih stimu1usnih entiteta u perceptivne celine (Wertheimer, 1912, 1923; Kбhler, 1924; Koffka, 1935), kao i kroz mehanizme segregacije figure i pozadine (Rubin, 1915). Pored ovih proЫema u radovima gestaltista mogu se naci i pokusaji da se objasne mozdani mehanizmi koji stoje u pozadini perceptivnih procesa grupisanja. Ovi pokusaj i su Ьili ograniceni znacajno siromasnijim 1 Binding piOЬlem (eng.) znanjem о funkcijama mozga tog doba, a1i i pored toga pretpostav1ja1i su da u osnovi procesa grupisanja i segregacije figure od pozadine, stoje bazicni automatizovani moZdani mehanizmi koji se odvijaju nezavisno od pa:Znje posmatraca (Kohler, Held &О' Connell, 1952). Slika Ј: Iluzorne konture trougla. U literaturi ovaj fenomen poznat је i pod imenom Kanicin trougao ili Kanicina konfigшacija. Adaptirano iz Kanisza, 1955 . Istrazivanja iz oЬlasti neuronauka potvrdila su da vizuelni sistem na odredenim nivoima na neki nacin razdvaja komplikovanu vizue1nu informaciju dobijenu sa retine na nekoliko funkcionalno nezavisnih kanala obrade kao sto su duzina, spektralna kompozicija i orijentacija (Hubel & Wiesel, 1959; Livingston & Hubel, 1988). Drugim recima, vizuelni sistem re1ativno nezavisno i modu1amo kodira navedena svojstva objekata. Sa druge strane, u nasem svakodnevnom iskustvu, fenomeno1oski, objekti sveta u kome zivimo u nasoj percepciji predstavljeni su kao ce1oviti, njegova svojstva ujedinjena su u percept objekta koji је u datom trenutku predmet naseg opa:lanja. ProЬlem vezivanja stimulusnih karakteristika ро fon der Malsburgu odnosi se na pitanje kako su vizue1ne karakteristike jedinstveno opazene, ug1oЬljene u percept posmatranog objekta uprkos Cinjenici da se neuralno odvojeno kodiraju (von der Ma1sburg, 1981 ). Preg1edom 1iterature, nailazimo na slicne definicije problema vezivanja stimulusnih karakteristika kod vise autora (Roskies, 1999; Wolfe & Cave, 1999, Humphreys, 2001). Ako pog1edamo iluzomu figuru na Slici 1, mozemo se zapitati kako do1azimo do percepta figure trougla? Svoje iskustvo mozemo da interpretiramo tako sto, na neki naCin, nas vizue1ni sistem kodira induktore i1uzomih kontura (pekmene ), zatim kodira njihovu prostomu organizaciju i orijentaciju, da bi nakon toga, iz njihove integracije proistekao sasvim stabilan percept nove figure, forme troug1a koja nije data u fizickoj stimu1aciji. Pored samog istrazivanja fenomena iluzomih kontura, specificnost kvalitativno drugaCijeg indukovanog percepta motivisala је razlicite istrazivace da posredno, preko fenomena i1uzomih kontura zapravo ispituju mehanizme opazanja objekata koji se danas sagledavaju kroz proЬlem vezivanja stimu1usnih karakteristika. 4 Psihofizicke studije vezivanja stimulusnih karakteristika Nakon veceg broja godina, u fokus naucnog interesovanja vracen је fenomen vizuelne paznj e koj i је od nastanka teorije integracije karakteristika pocetkom osamdesetih godina proslog veka ра sve do danasnjih dana predstavljao proces od specijalne vafuosti za teorije koje nastoje da objasne opazanje objekata. U svojoj teoriji integracije karakteristika2, Trizmanova proces opazanja objekata deli na dva funkcionalno razliCita stadijuma3 (Treisman & Gelade, 1980). Prvi, osnovni stadijum, sastoji se u detekciji osnovnih stimulusnih karakteristika. Da Ьi osnovna svojstva objekta Ьila detektovana nije neophodno da prethodno bude aktivirana vizue1na, prostoma paznja. Operisanje vizuelnog sistema bez angazovanja vizuelne paznje u literaturi se oznacava kao operisanje na nivou ranog videnja. Psihofizicki korelat koncepta ranog videnja izveden је iz eksperimentalne paradigme, tacnije iz zadatka vizuelne pretrage. U tipicnom zadatku vizuelne pretrage, ispitanik treba da ustanovi prisustvo ili odsustvo kriticnog stimulusa (mete) koji se na osnovu svoje specificnosti razlikuje od ostalih stimulusa (distraktora). Ukoliko se meta razlikuje od ostatka seta vizuelne pretrage samo ро jednoj karakteristici, brzina pretrazivanja nece zavisiti od broja elemenata seta. Medutim, ukoliko је meta definisana preko vise karakteristika vreme pretrage се znacajno zavisiti od oЬima seta: sa porastom broja elemenata seta raste vreme njegovog pretrazivanja (Treisman & Gelade, 1980; Treisman, 1986). 2 Feature integration theory (FIT). 3 Pod ranim videnjem, u okviru teorije integracije karakteristika, kao i u okviru oЬlasti vizuelne pretrage, podrazumeva se operisanje vizuelnog sistema bez posredovanja prostome paznje. Originalni, engleski termin glasi 'preattentive vision'. S obzirom da se pretraga na ovom nivou odvija nezavisno od broja elemenata koji se pretrazuju, smatra se da se ovaj proces odvija istovremeno, paralelno. U literaturi se kao sinonim za rano videnje cesto upotreЬ!java i termin paralelna obrada (parallel processing). Nasuprot tome, tokom zdruzene pretrage, vizuelni sistem operise na nivou fokusiranog videnja uz posredovanje prostome pa:lnje. Originalni termin glasi 'attentive vision ' (cf. Treisman & Gelade, 1980; Julesz & Bergen, 1983; Wolfe, 1984). ZahvaljujuCi karakteristicnom RT profilu, porastu vremena pretrazivanja u funkciji elemenata seta i njegovoj interpretaciji, ovakav nacin funkcionisanja vizuelnog sistema cesto se oznacava terminom serijalna obrada (serial processing) . Zbog teskoca pronalazenja adekvatnih prevoda koji Ьi odgovarali duhu srpskog jezika za originalne termine 'preattentive' i 'attentive vision', naglasavamo da pod ranim videnjem podrazumevamo paralelnu vizuelnu pretragu (preattentive vision), dok pod fokusiranim videnjem podrazumevamo serijalnu vizuelnu pretragu ( attentive vision). 5 - - - - - - ~ -~ ~ - - 1 - - ~ - 1 - - - - ~ RT / N N Slika 2: Dva osnovna tipa vizuelne pretrage i tipicni RT profili. Osnovna pretraga (levo ), pretraga ро jedinstvenoj karakteristici ( orijentaciji) i zdruzena pretraga ( desno ), pretraga mete koja је definisana preko dve karakteristike, ( orijentacija х Ьоја). Neurofizioloski korelat ovakvog nalaza, Trizmanova nalazi upravo u neurofizioloskim studijama procesa videnja koja su potvrdila postojanje kortikalne specijalizacije neurona za odredena svojstva vizuelne stimulacije (Hubel & Wiesel, 1959; Livingstone & Hubel, 1988). Psiholoska interpretacija је specificna. Odgovor na pitanje paralelne pretrage seta teorija integracije karakteristika vidi u istaknutosti mete u odnosu na ostatatak seta. Meta, definisana jednom vizuelnom karakteristikom, zahvaljujuCi svojoj specificnosti vizuelno se namece, iskace4 u odnosu na ostatak elemenata seta, ра zbog toga ne aktivira prostomu vizuelnu paznju. ZahvaljujuCi istaknutosti mete prosecna brzina pretrage ostaje relativno nepromenjena sa povecanjem obima seta. Istovremeno sa istrazivanjima Trizmanove, neki istrazivaCi nastojali su da utvrde druge karakteristike vizuelne stimulacije koje mogu biti obradene na nivou ranog videnja. Tako је utvrdeno da se na nivou ranog videnja moze, izmedu ostalog, detektovati: sirina i teksturalni prekidi, (Julesz & Bergen, 1983), pokret, (Nakayama & Silverman, 1986; Driver, McLeod & Dienes, 1992), dubina (Enns, 1990). Nakon izvesnog broja istrazivanja procesa vizuelne pretrage i ranog videnja iskristalisala su se dva modela iskakanja kojima se moze objasniti detekcya mete u setu tokom osnovne vizuelne pretrage. Prvi model pretpostavlja da do iskakanja mete dolazi zahvaljujuCi lokalnom stimulusnom 4 Proces vizuelnog izdvajanja mete u osnovnoj pretrazi odnosu na distraktore u oЬ!asti vizuelne pretrage oznacen је terminompop-out. б kontrastu koji modulira aktivnost kortikalnih detektora odlika (Nortdurft, 1991 , 1994, Кnierim & Van Esen, 1992). Model se oslanja na fizioloske podatke dobijene na merenjima na nivou pojedinacne celije u strijatnom korteksu, koja pokazuju da su odgovori slabiji u slucajevima kada је meta okruzena slicnim stimulusima, za razliku od situacija kada је okruzena razliCitim, kada su zabelezeni jaci odgovori (Allman, Miezin & McGuinness, 1985; Кnierim & Van Esen, 1992; Silito, Grieve, Jones, Cudeiro & Davis, 1995; Kastner, Nortdurf & Pigarev, 1997). Drugi model iskakanja, model vezivanja pozadinskih elemenata na osnovu vizuelne slicnosti, baziran је na psihofizickim eksperimentima, uglavnom na rezultatima iz oЬlasti vizuelne pretrage. Osnovna pretpostavka ovog modela је da se pozadinski elementi (distraktori u setu) grupisu ро gestalt principu slicnosti i formiraju perceptivno homogenu celinu iz koje meta, istaknuta drugaCijom osoЬinom, vizuelno iskace u odnosu na ostatak seta (Duncan & Humphreys, 1989, Bacon & Egeth, 1991). U komplikovanijim varijantama zadatka vizuelne pretrage, pri tzv. zdruzenim pretragama, u slucajevima kada је meta definisana preko dve karakteristike i kada polovina distraktora nosi jednu а druga polovina distraktora drugu karakteristiku mete, brzina vizuelne pretrage varira u funkcij i oЬima seta. Sa povecanjem broja elemenata seta, raste i vreme pretrazivanja (Slika 2, desno ). Ovakav nalaz teorija integracije karakteristika objasnjava kvalitativno drugacijim perceptivnim mehanizmom. U pitanju је fokusirano videnje, faza u kojoj vizuelni sistem, voden prostornom pa:lnjom serijalno ispituje element ро element seta, sto ima za posledicu porast vremena pretrazivanja u funkciji povecanja oЬima seta. U zdruzenim pretragama, meta se detektuje tako sto se dve karakteristike integrisu na specificnoj lokaciji vizuelnog polja (lokacija mete u setu vizuelne pretrage). Iz ovakve interpretacije sledi da је, u fazi fokusiranog videnja, krucijalna uloga prostorne pa:lnje koja ima status integratora karakteristika u percept celovitog objekta. Operacionalizacijom konstrukata ranog i fokusiranog videnja i njihovom diferencijacijom, teorija integracije vizuelnih karakteristika postavila је psiholoske osnove proЬlema vezivanja stimulusnih karakteristika. U duhu teorije integracije karakteristika koju smo ukratko opisali, od strane istog autora, predstav~enje fenomen koji na drugaciji, ali istovremeno ubedljiv naCin ilustruje proЬlem vezivanja stimulusnih karakteristika. Rec је о fenomenu iluzornog zdruzivanja karakteristika. Kada se od subjekta trazi da identifikuje obojeni oЬlik u dva niza razlicitih oЬlika i Ьоја, subjekti cesto izvestavaju da su videli stimulus jednog oЬlika ali drugaCije Ьоје . Subjekti izvestavaju da su videli objekat koji nije Ьiо prikazan u stimulaciji. DrugaCije receno, subjekti su greskom vezivali karakteristike jednog niza elemenata sa karakteristikama drugog _Aijiijijij;j~ niza. I ovaj fenomen је interpetiran posredstvom prostorne pa:lnje: do iluzornog zdruzivan· vizuelnih karakteristika dolazi usled temporalne restrikcije u opazanju (kratko vreme izlaganja seta), usled kojeg је onemoguceno fokusiranje раZпје (Treisman & Schrnidt, 1992). Sa jedne strane, doprinos teorije integracije karakteristika razvoju ove oЬlasti nesumnjivo је uticajan i znacajan, ali sa druge strane, ista teorija bila је istovremeno cesto kritikovana i osporavana (c.f. Nakayama & Joseph, 1998). Кritika teorije prvenstveno ј е bila fokusirana na koncept ranog videnja i negiranje uloge раZпје . Neki autori tvrde da niti jedan opazajni proces, ра tako ni detekcija mete u osnovnim pretragama, ne moze Ьiti ostvaren bez posredovanja раZпје, posebno naglasavajuCi da cak i najednostavnije osnovne pretrage zahtevaju angazovanje prostome paznje (Joseph & Nakayama, 1997). Fizioloske osnove procesa vezivanja stimulusnih karakteristika Nakon teorije integracije karakteristika, koja na neki nacin, predstavlja psiholoski pokusaj objasnjenja procesa opazanja objekata, isti naucni proЬlem је posle nekog vremena ponovo vracen u fokus naucnog interesovanja, pomalo reformulisan i empirijski obogacen nalazima koji dolaze iz oЬlasti neurofiziologije. Као opste mesto, u literaturi iz ove oЬlasti, navodi se hipoteza temporalnog vezivanja5 Кrika i Koha (Crick & Koch, 1990). U sustini ove hipoteze stoji ideja da mozak resava proЬlem grupisanja vizuelnih karakteristika sinhronizovanom aktivacijom specijalizovanih neurona u razliCitim zonama vizuelnog korteksa. Tokom kortikalne obrade vizuelnih informacija, mozak Ьiva simultano 'Ьombardovan' razliCitim svojstvima stimulacije razliCitih objekata, sto ima za posledicu i simultano aktiviranje razlicitih mozdanih regiona. Istovremena aktivacija neurona u razliCitim regionima, predstavlja poseban signal, signal vizuelnom sistemu, da svojstva drazi koje obraduju istovremeno aktivirani neuroni pripadaju istom objektu. Dokazi koji podrzavaju hipotezu Кrika i Koha dolaze iz fizioloske studije neuralne sinhronizacije primamog vizuelnog korteksa macke (Eckhom, Bauer, Jordan, Brocsch, Munk & ReitЬoeck, 1988; Engel, Konig, Кreiter & Singer, 1991; Gray, Konig, Engel & Singer, 1989) i majmuna; (Кreiter & Singer, 1992). StimulisuCi vizuelno-kortikalne celije sa susednim, nepreklapajucim receptivnim poljima razdvojenim linijama koje se krecu u suprotnom smeru, neuralna aktivnost belezi nisku kros korelaciju. Medutim, kada se u stimulaciji uskladi smer kretanja tj. kada se odvojene linije krecu u istom smeru, aktivnost је znacajno visa. Ista aktivnost је najintenzivnija kada se eksperimentalna zivotinja stimulise celovitom stimulacijom, neprekinutom linijom. Ovaj nalaz se tretira kao fizioloska osnova proЬlema grupisanja 5 'Temporal Ьinding hypothesis' (eng.). 8 vizuelnih karakteristika (c.f. Elliott & Muller, 2001). Hipoteza о kortikalnoj sinhronizaciji dobila је potvrdu u EEG merenjima u kojima је utvrdeno da је frekvenca neuralne aktivnosti od 40 Hz narocito znacajna (Ba~ar-Eroglu, Struber, Schfumann, Stadler & Ba~ar, 1996), sto је kasnije potvrdeno i u psihofizickim merenjima Eliota i Milera (Elliott & Muller, 1998). Zanimljivo је da se do slicnih nalaza doslo i u proucavanju mehanizama kodiranja auditivnih stimulusa (Galambos, 1992). Iluzome konture kao fenomen ranog videnja Jedno od pitanja koje se moze postaviti u svetlu proЫema vezivanja, а vezano је za mehanizam opazanja iluzomih kontura jeste nivo njihove kortikalne obrade. Ocekivano, oko ovog pitanja postoje velike nesuglasice u literaturi. Nesaglasnost nalaza razliCitih istrazivanja sasvim sigumo potice i od kontraverznosti samog proЬlema istrazivanja. Drugi uzrok nesaglasnosti potice iz nejasnoce znacenja termina nizih i visih procesa videnja. Veliki broj istrazivanja Ьiо је posvecen ovom proЫemu, tako da је fenomen iluzomih kontura Ьivao razmatran kao efekat svetline, kontrasta, spacijalne frekvence (nizi procesi) sa jedne, i kao efekat prethodnog iskustva, duЬine, namere, kao proces resavanja proЫema (visi procesi, c.f. Petry & Mayer, 1987; Lesher, 1995). Za proЫem naseg istrazivanja, korisnija је dihotomija na rano i fokusirano videnje izvedena preko kriterijuma angazovanja prostome pa:Znje koje sledi iz paradigme vizuelne pretrage (Treisman & Gelade, 1980). Nalazi na nivou eksperimentalne psihofizike pokazuju suprostavljena stanovista. Prvi rad posvecen ovom proЫemu jeste istrazivanje Graboveckog i Trizmanove. Istrazivanje је smesteno u teorijski okvir teorije integracije karakteristika sa ciljem da se utvrdi tip vizuelne pretrage iluzomih kontura. Rezultati ovog istrazivanja ne idu u prilog tezi о percepciji iluzomih kontura na nivou ranog videnja (Grabowecky & Treisman, 1989). Ovakav nalaz dosledno prati postulate teorije. Vizuelna pretraga luzomih kontura ne moze se izjednaCiti sa pretragama regulamih stimulusa. То su komplikovani stimulusi, za Ciju percepciju је neophodna integracija vise bazicnih stimulusnih odlika (induktora, pekmena) koja zahteva anga:lman prostome paznje (Slika 3). Nasuprot tome, radovi Dejvisa i Drajvera, kao i Donelija i saradnika, govore suprotno, iluzome figure se pretrazuju paralelno, brzina pretrage ne varira sa povecanjem oЬima seta iz cega sledi da se ovaj fenomen, ipak, opaza bez posredovanja prostome paznje tj. na nivou ranog videnja (Donnelly, Humphreys & Riddoch, 1991 ; Davis & Driver, 1998). Razlike u nalazima iz oЫasti vizuelne pretrage jednim delom mogu poticati od razlicitih tipova iluzomih kontura. U eksperimentima u kojima је koriscen stimulus iluzomih figura, indukovan preko teksturalnih prekida, utvrden је paralelan tip 9 pretrage (Gumsey, Humphrey & Kapitan, 1992) sto је u suprotnosti sa nalazima Graboveckog i Trizmanove koji su koristili originalnu Kanicinu 'pekmen' varijantu (Grabowecky & Treisman, 1989). Na slican proЬlem nailazimo u istrazivanju Donelija i saradnika gde је meta vizuelne pretrage bila figura sa iluzomim konturama ali to opet nije bila originalna Kanicina figura (Donnelly, Found & Mtiller, 2000). u ,с u " ,с с, ,а u u ,с ,с Slika 3: Varijanta osnovne pretrage iluzome konture trougla Dodatna komplikacija proЬlema nastaje kada se psiholoska istrazivanja upotpune nalazima iz oЬlasti neurofiziologije. Sa naglim razvojem neurofizioloskih metoda i tehnika, poraslo је interesovanje naucnika za fizioloske korelate ovog fenomena. Pionirsko istrazivanje fizioloskih osnova percepcije iluozomih kontura predstavlja rad fon der Hajta i Piterhansove. Ovi istrazivaCi nalaze specijalizovane neurone, osetljive na stimulaciju iluzomih kontura, u zoni V2 majmuna (von der Heydt & Peterhans, 1984). Poseban doprinos istih autora stize iz drugog istrazivanja u kome se prate fizioloski korelati prostome paznje i proverava njena uloga u percepciji iluzomih kontura. Autori zakljucuju da је ovaj fenomen nezavisan od prostome paznje i potvrduju ranije postavljenu hipotezu о ranom videnju iluzomih kontura (Peterhans & von der Heydt, 1991). Ipak, cinjenica da је u poslednjem istrazivanju ispitivan efekat prostome pa:Znje kod majmuna, implicira izvesnu rezervu prema uopstavanju dobijenih nalaza. Medutim, dalja istrazivanja u kojima su primenjene razliCite tehnike, samo su dopunjavala prvobitno otkrice, dokazujuci slicnu kortikalnu specijalizaciju kod ljudi, primenom pozitronske emisione tomografije6 (Ffytche & Zeki, 1996; Larsson, Amunts, 6 РЕТ Scan - Positron emission tomography 10 Gulyas, Malikovic, Zilles & Roland, 1999), kao i funkcionalne magnetne rezonance (fМRI) (Hirsch, delaPaz, Relkin, Victor, Кim, Li, Borden, Rubin & Shapley, 1995; Mendola, Dale, Fischl, Liu & Tootell, 1999; Кruggel, Hermann, Wiggins & von Cramon, 2001). Registrovanjem evociranih potencijala, (Hermann & Bosch, 2001) kao i putem magnetne encefalografije, (Hermann, Mecklinger & Pfeiffer, 2000) ustanovljeno је da promena signala ubrzano sledi prezentaciju stimulacije. Italijanski istrazivaCi, Proverbio i Cani, nedavno su zabelezili signale vecih amplituda u posteriornom okcipitalnom i temporalnom regionu. Pored toga, isti autori su utvrdili da lateralna okcipitalna zona reaguje na iluzome konture ve6 nakon 145 ms od njihovog prikazivanja (Proverbio i Zani, 2002). Detaljniju sliku о temporalnim karakteristikama neuralnih odgovora dalo је istrazivanje izvrseno na neanesteziranim rezus majmunima. Merenja su zabelezila neuralne odgovore u zonama V1 i V2, s tim sto su odgovori u zoni V1 bili slabiji u odnosu na odgovore iz zone V2. Takode, utvrdeno је da su odgovori u plicim slojevima zone V2 registrovani ranije, nakon 70 ms, u odnosu na iste slojeve u zoni V1 (100 ms nakon izlaganja stimulacije). U duЬljim slojevima zona V1 i V2 ustanovljena је slicna vremenska neusaglasenost. U zoni V2 prvi odgovori na iluzome konture registrovani su nakon 95 ms, dok su isti odgovori u zoni V1 registrovani nesto kasnije, 120-190 ms od pocetka delovanja stimulacije (Lee & Nguyen, 2001). Iako govore u prilog tezi da se percepcija iluzomih kontura odvija na nivou ranog videnja, struktura rezultata ovih istrazivanja, posebno vremenske karakteristike evociranih odgovora, implicira pretpostavku da percepcija iluzomih kontura ne mora biti iskljuCiva posledica same karakteristike stimulacije, ve6 moze biti rezultat komplikovanije, interaktivne obrade na razlicitim kortikalnim nivoima. Opsta metodologija Nase istrazivanje Ьiсе usmereno na dva cilja. Prvi cilj Ьiсе utvrdivanje tipa vizuelne pretrage iluzomih kontura. U okviru ovog proЬlema Ьiсе ispitani i neki specificni proЬlemi vizuelne pretrage koji su potvrdeni ranijim istrazivanjima. Trizmanova navodi specifican slucaj osnovne pretrage koji definise proЬlem relacije mete i distraktora. U pretrazi u kojoj је meta Ьila vertikalna plava crtica smestena medu vertikalno orijentisane distraktore druge Ьоје, utvrdena је paralelna pretraga seta. Medutim, u drugacijoj varijanti zadatka, kada је vertikalna plava crtica, meta, smestena medu vertikalno orijentisane distraktore raznih Ьоја, RT profil vizuelne pretrage Ьiо је Ьlizi serijalnoj nego paralelnoj pretrazi (Treisman, 1988). Drugo, zakljucuju da efikasnost pretrage ne zavisi iskljuCivo od istaknutosti mete vec i da znacajno zavisi od karakteristika ostatka seta, distraktora. Pretraga mete unutar heterogenih distraktora komplikovanija је iz dva razloga: а) heterogenost distraktora sprecava njihovo vezivanje na osnovu principa gestalta, preciznije na osnovu zakona slicnosti, ра је kao posledica toga ekscentricnost mete u odnosu na ostatak seta niza i Ь) postoji verovatnoca da medu heterogenim distraktorima postoje distraktori cija su svojstva, u vecoj ili manjoj meri, slicna sa svojstvima mete, sto opet, na drugi naCin utice na stepen istaknutosti mete u odnosu na ostatak seta (Duncan & Humphreys, 1989). Ovakvi primeri svedoce da tip vizuelne pretrage moze Ьiti odreden i relacijom unutar svojstava distraktora kao i relacijom distraktora i mete. U nasim eksperimentima metu се predstavljati Kanicina figura iluzornog trougla, predstavljenog na Slici 1, koja се Ьiti okruzena sa cetiri razliCite prostorne kompozicije distraktora. Distraktori su dizajnirani preko induktora iluzornih kontura pekmena, s tim sto svojom medusobnom usmerenoscu, gestaltisticki receno, Cine losu formu tj. ne indukuju iluzornu konturu. Prostorna organizacija distraktora Ьiсе varirana na dva nacina: 1) Induktori iluzornih kontura mogu se prostorno organizovati kao pojedinacni, haoticno rasporedeni elementi. Ovakvu prostornu organizaciju distraktora mozemo oznaCiti kao negrupisane distraktore (Slika 5а-Ь ). Sa druge strane, induktori iluzornih kontura (pekmeni) mogu Ьiti prostorno organizovani tako da cine skup od tri induktora koji su organizovani tako da ne Cine iluzornu konturu. Ovakva prostorna organizacija se moze oznaCiti kao konfiguracija seta sa grupisanim distraktorima (Slika 5c-d). 2) Bez obzira da li su distraktori grupisani ili negrup1saш, njihova prostorna organizacija moze Ьiti varirana kroz manipulaciju unutar sastava distraktora. Tako cemo preko jednog svojstva induktora, njihove orijentacije, generisati dva nova tipa prostorne organizacije distraktora. Ukoliko su induktori jednoobrazno orijentisani cinice homogeno okruzenje (Slika 5а-с), suprotno, ukoliko su induktori razliCito orijentisani Cinice heterogeno okruzenje u kome се Ьiti smestena meta, iluzorna kontura trougla (Slika 5b-d). Imajuci u vidu оЬа naCina manipulacije prostorne organizacije, Ьiсе ispitana osnovna pretraga iluzornih kontura u cetiri razlicita okruzenja seta: negrupisanom homogenom, negrupisanom heterogenom, grupisanom homogenom i grupisanom heterogenom okruzenju. Manipulacijom na dimenziji homogeni-heterogeni ispitujemo dejstvo grupisanja pozadinskih elemenata ро zakonu slicnosti unutar distraktora, dok manipulacijom na dimenziji negrupisani-grupisani induktori ispitujemo dejstvo slicnosti na relaciji distraktor-meta. Кriterijumi za odredivanje tipa pretrage nece odstupati od klasicnih kriterijuma teorije integracije karakteristika. Ukoliko se izmedu vremena pretrazivanja i oЬima seta ustanovi 12 zavisnost (vreme pretrage varira u funkciji obima seta) onda sledi da se radi о serijalnoj pretrazi. Ako pak ista zavisnost ne postoji (vreme pretrage ostej relativno nepromenjeno sa povecanjem obima seta), radi se о paralelnoj pretrazi. Ukoliko se utvrdi da је pretraga iluzornih kontura paralelna, nalaz се iCi u prilog tezi da se iluzorne figure mogu opazati na nivou ranog videnja, sto се pored postojecih Ьiti jos jedan prilog psihofizickim indikatorima ranog videnja iluzornih kontura. Ako se utvrdi da је pretraga iluzornih kontura serijalna, to moze da ukaze na dva objasnjenja: (а) vizuelna pretraga iluzornih kontura је specijalan slucaj osnovne pretrage. Takva pretraga је samo prividno osnovna, tj. definisana jednom karakteristikom (formom), na osnovu koje se meta razlikuje od distraktora. Pretraga iluzornih kontura је, u stvari, zdruzena pretraga, iz cega dalje sledi da (Ь) korektna percepcija iluzornih kontura nuzno zahteva integraciju tj. vezivanje razliCitih svojstava induktora. Ova pretpostavka data је u duhu teorije integracije karakteristika iz koje ne sledi da Ьi se fenomen iluzornih kontura mogao opazati na nivou ranog videnja tj. da percepcija iluzornih kontura zahteva angazovanje prostorne pa:Znje. Imajuci u vidu navedene pretpostavke, kao i specificnost stimulusnih karakteristika iluzornih kontura u poredenju sa celovito datim, dovrsenim (neiluzornim) formama, nije sigurno da Ьi se efekti prostorne organizacije eksperimentalno diferencirali kao u ogledima Dankana i Hemfrisa (Duncan & Humphreys, 1989). Drugi cilj istrazivanja Ьiсе odredivanje vremenskog perioda pocetka delovanja izolovanih faktora koji deluju u vizuelnoj pretrazi, kao i pokusaj utvrdivanja vremenskog perioda potrebnog za formiranje percepta iluzornih kontura. Koliko vremena је potrebno da Ьi se perceptivno formirala iluzorna figura trougla? Odgovor na ovo pitanje nastojacemo da obezbedimo primenom specificne eksperimentalne tehnike, tehnike primovanja7 koja се Ьiti komЬinovana sa modifikovanom verzijom zadatka vizuelne pretrage. U klasicnom zadatku vizuelne pretrage od subjekta se trazi da konstatuje prisustvo odn. odsustvo kriticnog stimulusa- mete. U nasoj modifikaciji, eksperimentalna procedura sastojace se iz dve faze: faza primovanja, faza u kojoj se izlaze kritican prim stimulus, i test faze, faze vizuelne pretrage u kojoj se registruje zavisna varijabla, vreme pretrazivanja seta. Logika koja stoji u osnovi primene tehnike primovanjaje sledeca. Primenom tehnike primovanja eksperimentalni psiholozi najcesce nastoje da, preko prim faze, izoluju neke elemente ispitivanog procesa i za koji pretpostavljaju da се imati efekta na zavisnu varijablu (RT). U eksperimentima sa 7 od 'priming' (eng.). Termin prirnovanje, iako mozda jezicki neadekvatan, prihvacen је od strane ovdasnjih psihologa 13 primovanjem u kojima se registruje vreme reakcije, ро pravilu postoje tri kriticne situacije: (а) situacije u kojima se ocekuje da prim stimulus ubrza neki psiholoski proces, RT vrednost се biti niza, odnosno (Ь) situacije u kojima se ocekuje da prim stimulus uspori neki proces, RT vrednost се Ьiti visa u odnosu na referentnu neutralnu situaciju (с), situaciju u kojoj se prim stimulus ne izlaze (vidi Sliku За). Nasa modifikacija zadatka vizuelne pretrage u odnosu na klasicnu primenu zadatka sastoji se u primovanju dva svojstva mete. Prvo svojstvo mete jeste njena figuralna karakteristika. U prim fazi se izlaze sama meta, iluzoma figura trougla (kongruentno primovanje), zatim, u prim fazi u jednom broju izlaganja moze Ьiti izlagan i distraktor (nefigura) sto mozemo oznaciti kao nekongruentno primovanje. Efekte ova dva nivoa primovanja doЬijamo poredenjem vremena pretrazivanja ovih nivoa sa referentnom, neutralnom situacijom bez izlaganja prim stimulacije. Drugo svojstvo mete jeste njena lokacija u setu. Primovanje lokacije moze se izvesti preko izlaganja nekog prostomog znaka u kvadrantu vizuelnog polja u kome се se kasnije, u prim fazi naci meta (kongruentno primovanje). Isto tako, prostomi znak moze Ьiti izlagan u dijagonalno suprotnom kvadrantu u odnosu na poziciju mete (nekongruentno primovanje). Analogno figuralnom primovanju, situacija bez izlaganja prostomog znaka је neutralna. Тrеса varijanta primovanja sastoji se iz komЬinacije prethodne dve. Ovakvom tehnikom mozemo da diskutujemo istovremeno vremensko delovanje dva svojstva. Istovremeno primovanje figure i lokacije mete (komЬinovano primovanje) sastoji se od izlaganja mete u kriticnom kvadrantu vizuelnog polja gde се se kasnije pojaviti meta, (kongruentno primovanje) odnosno izlaganje nefigure u dijagonalno suprotnom kvadrantu gde се se kasnye, u test fazi pojaviti meta. Drugi nivo modifikacije predstavljace vremenska manipulacija prim faze. Variranje trajanja prim faze omogucava nam pracenje efekata prim faze u vremenu. Ukoliko se u analizi RT podataka ispostavi da kongruentno primovanje ubrzava vizuelnu pretragu, tako sto sa produzavanjem trajanja prim faze, vreme kongruentno primovanih pretraga opada u odnosu na neutralnu situaciju, onda se na osnovu naknadnih testova znacajnosti razlika izmedu aritmetickih sredina otvara mogucnost pracenja temporalnih distriЬucija efekata primovanjem izolovanih svojstava na selekciju mete. Pored toga, specificnim primovanjem mozemo odrediti period formiranja percepta mete. Statisticki znacajna razlika izmedu kongruentno primovane pretrage u vremenu х, sa jedne, i situacije bez primovanja, sa druge strane, govorila Ьi nam da se pretraga ubrzala usled delovanja prim stimulacije iz cega nuzno sledi da је prim stimulus росео da deluje na pretragu mete u vremenu х (vidi graficki prikaz na Slici 4Ь). 14 RT - -_ -_}ь _а_{_ - - - - - - ,...-- --- k n nk р Slika 4а : Predikcija delovanja prim stimиlacije и zavisnosti od kvaliteta primovanja. Pod dejstvom kongruentnog primovanja (k) pretraga је иbrzana za odsecak а и odnosи na neиtralnи situacijи (n) . Delovanjem nekongruentnog primovanja (nk) pretraga је sporija и odnosи na neutralnи situaciju za odsecak Ь. RT nk ~ 1 р t Slika 4Ь : Hipoteticki temporalni efekti primovanja. Sa prodиzavanjem trajanja prim faze (t), referentna neиtralna linija (n), ostaje relativno nepromenjena, Rtnk raste dok Rtk opada. Period pocetka delovanja prim stimиlacije, р, predstavlja vrednost х koordinate na prvoj znacajnoj razlici izmedи tacaka funkcija n i k. Pod pretpostavkom da се se u strukturi rezultata na neki naCin ispoljiti efekti primovanja izolovanih svojstava pretrage, na brzinu pretrazivanja, predlazemo dve interpretacije parametra р: 1. Najmanja statisticki znacajna razlika izmedu dveju tacaka na linijama n i k, za neku vrednost t, predstavlja pocetak delovanja primovanog svojstva na perceptivni proces formiranja iluzomih kontura tj., na proces selekcije mete. 2. Najveca razlika izmedu dveju tacaka na liniji n i k, za neku vrednost t, predstavlja tacku maksimalne efikasnosti pretrage koja је proizvod interakcije primovanog svojstva i prostome organizacije seta. Specificnost dve varijante primovanja, primovanje figure mete i istovremeno primovanje mete i lokacije, omogucava nam da pored efekta na vizuelnu pretragu prosirimo interpretaciju parametra р i na pocetak formiranja percepta iluzomih kontura. Interpretacija efekata sledi iz tehnike (vidi Sliku 4Ь ): 1. Na osnovu RT profila koji је ustanovljen na osnovu primovanja mete, najmanja razlika izmedu dveju tacaka na linijama n i k, za neku vrednost t, parametar р, 15 predstav1ja vremensku koordinatu, svoJevrsш donji prag formiranja percepta i1uzomih kontura. 2. Na osnovu RT profila ustanov1jenim preko kombinovanog, istovremenog primovanja mete i 1okacije, parametar р, predstav1ja period formiranja mete, modifikovan dejstvom 1okacije. Ukratko, u nasem istrazivanju pokusacemo da ispitamo vizue1nu pretragu i1uzomih kontura u zavisnosti od sastava distraktora, koja је operaciona1izovana preko prostome stimu1usne orijentacije (Eksperimenti 1 i 2). Pored toga, preko diskusije efekata primovanja figure (Eksperimenti 3-6), primovanja 1okacije (Eksperimenti 7-10) i istovremenog primovanja mete i 1okacije (Eksperimenti 11-14) pokusacemo da dodemo do podataka о vremenskim karakteristikama e1emenata vizuelne pretrage i formiranja percepta i1uzomih kontura. Na osnovu 1iterature, ishodi eksperimenata koji su posveceni prvom proЬlemu istrazivanja, na neki nacin mogu biti imp1icirani kroz radne hipoteze. Ako pretpostavimo da се tip vizue1ne pretrage setova sa raz1iCitom prostomom organizacijom distraktora Ьiti isti, s1edi da mode1 pozadinskog vezivanja Dankana i Hemfrisa (Duncan & Humphreys, 1989) nije primen1jiv u objasnjenju vizue1ne pretrage iluzornih kontura. Sa druge strane, ako se ispostavi da је pretraga para1e1na, nalaz ide u prilog tvrdnji da se iluzome konture mogu opaZati na nivou ranog videnja (Donnelly, Humphreys & Riddoch, 1991; Davis & Driver, 1998). Ukoliko se, medutim, ispostavi da је pretraga serijalna, nalaz ne podrzava tezu о ranom videnju vec potvrduje istrazivanja Graboveckog i Trizmanove (Grabowecky & Treisman, 1989). Drugi proЬlem naseg istrazivanja, vremenske karakteristike svojstava pretrage i podaci о formiranju percepta iluzomih kontura, nije dovo1jno specifikovan u literaturi u kontekstu percepcije vizuelne pretrage i1uzomih kontura, tako da zbog toga nismo u mogucnosti da formu1isemo jasne hipoteze о ocekivanim ishodima nasih eksperimenata. Studije prostomo temporalnih efekata isticu znacaj perioda od 150 ms za koji se pretpostavlja da predstav1ja temporalnu tacku formiranja percepta (Bachmann, 1999, Gvozdenovic & Markovic, 2001). Druga istrazivanja pokazuju da taj period varira u opsegu od 150 do 200 ms (Elliott & Mtiller, 2000) kao i da isti period varira i u zavisnosti od s1ozenosti eksperimentalnog zadatka (Gvozdenovic, 2002). 16 Prikaz stimulacij е с, А _. А с, с,~ с, с,~ с, • • с, ~ с, А с, с, с, • с, с, • с, с, ~ с, с, с, с, а ь А с, А •• с, с,~ с,~ с, с, с с, с, • --~ с, с, с, с, _,А ~ с, с, с, ~ cu с, с, •• • с d Slika 5: Stimиlacija. Prikazani sи pozitivni setovi vizиelne pretrage oЬima sest elemenata и cetiri razlicita okruzenja: negrupisani homogeni (а), negrupisani heterogeni (Ь) , grupisani homogeni (с) i grupisani heterogeni distraktori (d). Skica predstavlja uzorak seta koji је koriscen и eksperimentima sa jedinom razlikom sto sи elementi seta Ьili bele dokje pozadina Ьila cme Ьоје . 17 Eksperiment 1 : Vizuelna pretraga setova sa negrupisanom prostomom organizacijom Cilj eksperimenta Ьiо је da se ispita efekat sastava seta kroz klasican eksperiment vizuelne pretrage. U ovakvoj konfiguraciji seta, iluzome konture se nalaze medu negrupisano rasporedenim elementima, tj. segmentima figure sa iluzomim konturama. Metod: Subjekti: U eksperimentu је ucestvovalo devet subjekata, studenata prve godine sa Odeljenja za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Subjekti nisu Ьili upoznati sa ciljem istrazivanja i svi su imali normalan ili korigovan vid. Stimulusi: Setovi vizuelne pretrage Ьili su saCinjeni od haoticno rasporedenih distraktora i mete koja se u pozitivnim tipovima seta pojavljivala ро zamisljenoj elipsi na sest razlicitih pozicija unutar seta. Elementi seta (distraktori i meta) Ьili su beli dok је pozadina Ьila cma. Detaljniji opis stimulusa prikazan је na Slici б . Elementi (pekmeni) iluzomih kontura zauzimali su 1.5° х 1.5 о vizuelnog ugla dok је Kanicina konfiguracija zauzimala 3.5°х 3.5° vizuelnog ugla (Slika б) . Slika 6: Dimenzije Kanicine konfiguracije Pored mete koja је prikazana na Slici б, u setovima se kao altemativna meta, pojavljivala iluzoma figura trougla, rotirana za 180°. Aparatura : Eksperiment је izveden na РС IВМ kompatiЬilnom racunaru, koriscenjem programa za izvodenje eksperimenata 'Super Lab 2.1 for Windows' . Као uredaj za prikupljanje RT podataka koriscen је Majkrosoft mis (Microsoft mouse) koji obezbeduje mapiranje RT sa preciznoscu do jedne milisekunde (Abboud, 1997). Stimulusi su izlagani na Philips 104В monitoru, u grafickom rezimu od 800 х бОО tacaka sa frekvencom osvezavanja ekrana od priЬlizno 75 Hz. Nacrt: Varirana su tri faktora. Prvi faktor Ьiо је tip seta, sa dva nivoa, pozitivni, koj i sadrzi metu i negativni koji је ne sadrzi. Drugi faktor Ьiо је sastav distraktora sa dva шvоа, 18 homogeni i heterogeni. Treci faktor Ьiо је oЬim seta sa sest шvоа: 2, 4, б , 8, 10 12 e1emenata. Svi faktori su Ьi1i ponov1jeni ро subjektima. Procedura: Subjekti su sedeli na udaljenosti od 57 cm od ekrana racunara sa fiksiranom g1avom na podbratku uz sugestiju da tokom eksperimenta drze fiksiran pogled u centar ekrana. Svaki ispitanikje prosao kroz vezbu koja se sastojala od 12 izlaganja. U eksperimentu је ukupno Ьilo 720 izlaganja koja su Ьila podeljenja u cetiri eksperimentalna Ьloka od ро 180 izlaganja. Polovinu izlaganja Cinili su pozitivni dok su drugu polovinu izlaganja Cinili negativni setovi. Redosled iz1aganja stimulusa Ьiо је randomiziran u svakom Ьloku. Nakon eksperimentalnog Ьloka sledila је kraca pauza. Radi sprecavanja eventualnog pada performansi subjekata uzrokovanog pauzom, subjekti su prolazili kroz krace Ьlokove od ро deset izlaganja kao pripremu za dolazeCi eksperimentalni Ьlok. Ispitanicima su davana obavestenja u slucajevima greske i prekoracenja kriticnog vremena reakcije (1500 ms) nakon kojih је kriticno izlaganje Ьilo ponavljano sve dok subjekt nije davao tacan odgovor u za to predvidenom vremenu. Zadatak ispitanika Ьiо је da pritiskom na odgovarajuCi taster, detektuje prisustvo odnosno odsustvo stimulusa mete. Uz uputstvo za zadatak vizuelne pretrage, subjektima је Ьilo sugerisano da rade sto је moguce brze i preciznije. Detaljniji prikaz eksperimentalne procedure prikazanje na Slici 7. Slika 7: Eksperimentalna procedura. Prikazana su dva pozitivna i dva negativna seta sa homogenim i heterogenim sastavom distraktora. Pre pojavljivanja svakog seta prikazanaje flksaciona tacka u centru ekrana u intervalu od 1500 rns. Ekspozicija seta vizuelne pretrage trajala је do davanja odgovora ili do isteka kriticnog vremena reakcije. 19 Rezultat i diskusija : Uradena је analiza na vremenima reakcije i greskama. Analiza gresaka nije pokazala znacajne efekte niti interakc~e. Prikиpljeni RT podaci, obradeni analizom varijanse za ponovljena merenja prikazani sи na Slici 8. 640 г------------------, 600 560 Џ) §. ~ 520 480 ---+-- Homogeni --<>- Heterogeni 440 .____.___.__..___.___.__..___.___.__..___.____.____. 2 4 6 8 10 12 Oblm seta Slika 8: Zavisnost vremena pretrage (RT) pozitivnih negrupisanih setova od sastava distraktora i obirna seta. Prikazana је distribucija RT vrednosti sa prosecnim greskama u Eksperimentu 1. Analiza vremena reakcije [tip seta х sastav seta х obim seta] pokazиje da glavni efekat prvog faktora, tip seta, nije znacajan. Sastav distraktora se izdvaja kao znacajan faktor, F(1,8)=26.44, p<.Ol , homogeni setovi se и prosekи znacajno brze pretrazиjи и odnosи na heterogene. Faktor oЬim seta takode dostize statistickи znacajnost: F(5,40)=55.52, p<.Ol, vreme pretrage raste sa porastom broja elemenata seta. Istom analizom иtvrdene sи i znacajne dvostruke interakcije, tipa seta i sastava distraktora, F(1,8)=94.35, p<.Ol, tipa i oЬima seta, F(5,40)=10.75, p<.Ol kao i sastava distraktora i oЬima seta, F(5,40)=18.86, p<.Ol. Trostruka interakcija [tip х sastav х oЬim] takode је znacajna F(5,40)=13.89, p<.Ol. Kada se uradi parcijalna analiza varijanse vremena reakcije na pozitivnim setovima [sastav distraktora х oЬim seta] dоЬiјаји se sledeCi rezиltati: sastav distraktora se pokazиje kao znacajan faktor, F(1,8)=7.47, р<.О5, sto nam govori da se prisиstvo mete znacajno brze detektиje и setovima sa heterogenim и odnosи na setove sa homogenim distraktorima. OЬim seta takode pokazиje znacajan efekat na vreme pretrage, sa porastom elemenata seta raste i vreme pretrage; F(5,40)=33.63, p<.Ol. Interakcija dva faktora nije statisticki znacajna. Cilj eksperimenta Ьiо је da se ispita tip vizиelne pretrage ilиzornih kontura medи negrupisanim distraktorima. Istaknиtost mete, pored variranja proиzrokovanog varijaЬilitetom 20 obima seta, bila је varirana i kroz sastav elemenata seta. Hipoteza о tome da се vreme pretrage zavisiti od ovog faktora, ispostavila se kao tacna о сети govore znacajni efekti ovog faktora kako и analizi оЬа tipa seta tako i и pretragama samo pozitivnih setova. Pored znacajnog glavnog efekta konstatovano је da ovaj faktor stoji и znacajnoj interakciji sa tipom seta. Kada se и obzir иzmи оЬа tipa seta, detekcija prisиstva odnosno odsиstva mete brza је kod homogenih setova, dok, sa druge strane, kada је и pitanjи sama percepcija mete, и analizi samo pozitivnih setova dobijamo drugaCiji nalaz, vreme pretrage heterogenih krace је и odnosи na vreme pretrage homogenih setova. Pored porasta vremena pretrage иsled povecanja obima seta, ovakav nalaz ide и prilog istrazivanjima koje negirajи percepcijи ilиzomih kontura na nivoи ranog videnja (Grabowecky & Treisman, 1989), jer bi se pretpostavilo da se Kanicina figura troиgla (kao рор-оиt) lakse detektovala и homogenom nego и heterogenom okrиzenjи, gde је istaknиtost mete visa. Znacajan efekat oЬima seta, koji se ogleda и porastи vremena pretrazivanja kako kod pozitivnih tako i kod negativnih setova govori nam da se radi о serijalnoj pretrazi. Vizuelni sistem postиpno obradиje element ро element seta vizuelne pretrage, RT i oЬim seta stoje и proporcionalnom odnosи: sa povecanjem oЬima seta raste i vreme pretrage. Na osnovи rezиltata mozemo zakljиciti da se primenom modela vezivanja pozadinskih elemenata ne moze objasniti pretraga ilиzomih kontura. Model predvida da се se homogeni distraktori perceptivno vezati и jedinstvenи celinи i samim tim Ciniti metи istaknиtom и odsnosи na ostatak seta. U prilog ovom zakljиckи posebno ide nalaz о tome da је pretraga znacajno brza medи heterogenim nego medи homogenim distraktorima. Brza pretraga heterogenih setova и odnosи na homogene dodatno govori и prilog tezi о postиpnom pretrazivanjи setova. Моgисе је da razliCita orijentacija elemenata ilиzome figure (pekmena) na neki иsmerava, cak pospesиje poredenje elemenata unиtar seta i na taj naCin rezиltira brzom selekcijom ilиzome konture. 21 Eksperiment 2: Vizuelna pretraga setova sa grupisanom prostomom organizacijom U ovom eksperimentu, meta seta vizuelne pretrage bila је smestena u slican kontekst kao u prethodnom eksperimentu, s tom razlikom sto su distraktori seta bili organizovani u grupe od ро tri elementa. Pretraga ovako stimulusno organizovanih setova pored provere efekata faktora sastava i oЬima seta, pruzice i dodatni uvid u pretpostavku kojom smo objasnili brzu pretragu heterogenih u odnosu na homogene setove u Eksperimentu 1. Metod: Subjekti: U eksperimentu је ucestvovalo 12 subjekata, studenata prve godine psihologije, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Niko od subjekata nije Ьiо upoznat sa ciljem istrazivanja. Svi subjekti su imali normalan ili korigovan vid. Stimulusi: Stimulusi koji su korisceni u ovom eksperimentu identicni su stimulusima u prethodnom sa jedinom razlikom sto su induktori, elementi iluzornih kontura Ьili grupisani u grupe od ро tri elelemeta, CineCi tako nefiguru, distraktor odnosno figuru, metu, iluzomi trougao. Aparatura: Ista kao u Eksperimentu 1. Procedura: Ista kao u Eksperimentu 1. Detaljniji prikaz datje na Slici 9. Slika 9: Eksperimentalna procedura. Prikazana su dva pozitivna i dva negativna seta sa homogenim i heterogenim sastavom distraktora. Pre pojavljivanja svakog seta prikazanaje flksaciona tacka u centru ekrana u intervalu od 1500 ms. Ekspozicija seta vizuelne pretrage trajala је do trenutka davanja odgovora ili do isteka kriticnog vremena reakcije. 22 Rezultati i diskusija: Vremena reakcije i greske obradeni su analizom varijanse za ponovljena merenja. Analiza vremena reakcije pokazuje sledece. Znacajni su glavni efekti tipa seta; F(1,11)=18.69, p<.Ol ; sastava seta, F(1,11)=35.48, p<.Ol i obima seta, F(5 ,55)=31.48, p<.Ol . Pregledom prosecnih RT vrednosti konstatujemo da se pozitivni setovi znacajno brze pretrazuju od negativnih. Isto tako, homogeni setovi se prosecno brze pretrafuju od heterogenih. Na kraju, vreme pretrage korelira sa obimom seta. Kako raste broj elemenata, proporcionalno raste i vreme njihovog pretrazivanja. Na Slici 10 prikazan је profil vremena reakcije u zavisnosti od sastava i obima seta. Analiza varijanse pokazala је i sledece znacajne interakcije: tipa seta i sastava distraktora, F(1,11)=17.92, p<.Ol, tipa i obima seta, F(5,55)=10.01, p<.Ol kao i sastava distraktora i obima seta, F(5,55)=9.71, p<.Ol. Trostruka interakcija [tip х sastav х obim] takode је znacajna F(5,55)=8.27, p<.Ol. 760 720 680 'iii' .§. 640 1- а:: 600 560 ___..,__ Homogeni -о- Heterogeni 520 2 4 6 8 10 12 Oblm seta Slika 10: Zavisnost vremena pretrage (RT) pozitivnih grupisanih setova od sastava distraktora i obima seta. Prikazanaje distriЬucija RT vrednosti sa prosecnim greskama и Eksperimentu 2. Parcijalnom analizom vremena reakcije za pozitivne setove, [sastav х oЬim], dolazimo do sledecih nalaza: znacajan је glavni efekat sastava seta, F(1,11)=30.23 , p<.Ol, homogeni setovi se znacajno brze pretrazuju od heterogenih. Isto tako, znacajan је i efekat oЬima seta, F(5 ,55)=19.78, р<.О1 . Sa porastom broja distraktora, pretraga mete postaje duza (Slika 10). Na kraju, analiza pokazuje da interakcija [sastav х oЬim] dostize statisticku znacajnost; F(5,55)=4.62, р<.О1. Pregledom RT profila (Slika 10), moze se uoCiti promena u porastu RT kod оЬа tipa sastava seta. Vreme pretrazivanja raste od setova najmanjeg do setova oЬima od 23 osam elemenata. Nak:on tog obima vreme pretrage ne varira znacajno usled dayeg povecanja. Pregledom R Т profila na Slici 1 О moze se uoCiti da se nakon osam elemenata vreme pretrazivanja stabilizuje i ne varira usled daljeg povecavanja oЬima seta, sto је karakteristicno za paralelno pretrazivanje. Takode, razliCiti nagiЬi RT funkcija govore da је pretraga homogenih Ыize profilu paralelne pretrage u odnosu na pretragu heterogenih setova. Bez obzira na promenu uslova u odnosu na Eksperiment 1 u kome su ispitanici konstatovali prisustnost mete medu negrupisanim induktorima iluzomih kontшa ( distrak:tora ), i u ovom eksperimentu nailazimo na drugaCiju strukturu rezultata. Grupisanjem elemenata iluzomih kontura, efekat sastava seta menja smer, homogeni setovi se znacajno brze pretrazuju u odnosu na heterogene. Znacajan efekat tipa seta govori da ni u ovakvoj konfigшaciji pretraga ne odstupa od klasicnih nalaza doЬijenih u eksperimentima u kojima је primenjena metodo1ogija vizuelne pretrage; negativni setovi se znacajno sporije pretrafuju od pozitivnih, kao i da sa porastom broja elemenata seta, raste i vreme njihovog pretrazivanja (Treisman & Gelade, 1980). Ako Ьi smo ove nalaze tumaCili u svetlu proЫema arhitektшe vizuelne pretrage, sa namerom da ustanovimo da li se iluzome kontшe pretrafuju serijalno ili paralelno, konstatujemo da uvrdena pretraga znacajno odstupa od paralelnog RT profila i da s oЬirom da је kod оЬа sastava seta statisticki potvrden znacajan efekat oЬima seta, ne zavisi od sastava elemenata koji cine set vizuelne pretrage. Diskusij а rezultata Eksperimenata 1 i 2 Variranjem stimulusnog okruzenja u kome је Ьila smestena iluzoma figшa koja је predstavyala metu vizuelne pretrage pokusali smo da utvrdimo eventualne razlike u tipovima pretraga iluzome figшe. Ро dobro poznatom principu gestalta, odnosa figure i pozadine pretpostavili smo da cemo utvrditi razlike u pretragama mete medu homogenim i heterogenim distraktorima. Ova hipoteza је potvrdena u оЬа eksperimeta. U Eksperimentu 1, medu negrupisanim elementima, detekcya mete se odvija brze medu heterogenim u odnosu na homogene distraktore. Sa druge strane, u Eksperimentu 2, potvrden је slican efekat ali se u ovom slucaju, kada su elementi seta vizuelne pretrage grupisani, ova razlika postaje uocljivija i to tako sto је vreme pretrazivanja krace kada su u pitanju homogeni nego kada su u pitanju heterogeni setovi. Prosirena ana1iza varijanse u kojoj је kao neponovljen faktor uvedena prostoma organizacija distraktora (negrupisani i grupisani elementi) pokazuje da је znacajan osnovni efekat organizacije, F(1,19)=18.02, р<.О1; negrupisani setovi se znacajno brze pretrazuju od grupisanih. Dalje, ista ana1iza pokazuje da је trostruka interakcija [ organizacija х sastav х oЬim] statisticki znacajna, F(5,95)=2.98, р<.О5 tj. da se smer efekta sastava seta menja u zavisnosti od stimulusne organizacije. Trostruka interakcija prikazana је na Slici 11. 24 U negrupisanom okruzenjи brze se pretrafujи heterogeni dok se и grиpisanom okruzenjи brze pretrazиjи homogeni setovi. Takode, и istoj analizi potvrdиje se i dvostruka interakcija [ organizacija х sastav seta] koja nam govori о razlikama koje poticи od sastava setova (homogeni-heterogeni distraktori), F(1,19)=32.20, р<.О1 . Znacajnost ove interakcija jeste dovoljno ubedljiv nalaz da bi na osnovu njega odbacili mehanizam izdvajanja mete kako to objasnjava model Dankana i Hemfrisa (Duncan & Humphreys, 1989). Struktura rezultata koja је potvrdila isti, za paralelnu pretragи netipican profil, kod setova оЬа sastava, pokazuje nam da se model vezivanja pozadinskih elemenata ne moze u potpunosti primeniti. Uz rezervu koja proistice iz arhitekture pretrage, mozemo konstatovati da se selekcija mete na osnovu modela moze objasniti kod pretrazivanja grupisanih setova medu kojima se homogeni setovi pretrazuju znacajno brze u odnosu na heterogene setove. 800 750 700 650 Cii' Е. 600 t- а:: 550 500 ---- Homogeni 450 -о- Heterogeni 400 2 4 6 8 10 12 2 4 6 8 10 12 Oblm seta Slika 11: Zavisnost vremena pretrage od prostorne organizacije elemenata seta vizuelne pretrage: (negrupisani, levo, grupisani desno), sastava (homogeni, heterogeni) i obima seta. Prikazane su distriЬucije RT vrednosti i standardne greske и eksperimentima 1 i 2. Nasi rezultati govore da paralelni tip pretrage nije ustanovljen ni u jednoj varijanti stimulusne organizacije. Pored znacajnog osnovnog efekta oЬima seta u prilog ovoj tvrdnji govoп 1 regresюna analiza u kojoj је prediktor Ьiо oЬim seta а zavisna varijaЫa vreme pretrage. Analiza sugerise da vreme pretrage stoji u logaritamskom odnosu sa oЬimom seta. Logaritamskom funkcijom objasnjen је odnos vremena pretrage i oЬima seta u sve cetiri situacije (Slika 12). Interpretacija koja sledi iz teorije Trizmanove ovakvu korelaciju Ьi opravdala angazovanjem viseg perceptivnog procesa, prostorne pa:Znje, koja vodi vizuelni 25 sistem od elementa do elementa seta do trenutka selekcije mete. Као specificnost pretrage mogao bi biti logaritamski odnos izmedu RT i oЬima seta koji nije tipican za pretragu regularnih stimulusa u zdruzenim pretragama (Treisman & Gelade, Treisman, 1986). Detaljan prikaz rezultata regresione analize dat је u Tabeli 1. 600 590 а 580 Tabela Ј: Regresiona analiza povezanosti obirna seta i vremena pretrage: koeficijenti determinacije cetiri tipa prostome organizacije seta vizuelne pretrage. Prostoma organizacija Sastav rL F(1,4) р Negrupisani distraktori homogeni .94 63.81 .01 heterogeni .91 54.42 .01 Grupisani distraktori homogeni .88 31.99 .01 heterogeni .92 46.05 .01 590 • ь 580 570 (ј) 570 (ј) 560 .s. .s. 1- 560 1- 550 а:: а:: 550 540 540 530 • r = о .94 r = о . 93 530 520 о 2 4 6 8 10 12 14 о 2 4 6 8 10 Oblm seta Oblm seta 680 г----------------, 740 с d 670 720 700 ~ 660 Vl (ј) .s. .s. 680 1- а:: 650 1- а:: 660 640 640 r = о.88 630 '----'----'-----L----'L---..__ _ _._ _ _J 620 о 2 4 6 8 10 12 14 о 2 4 6 8 10 Oblm seta Oblm seta Slika Ј 2: Logaritamska zavisnost vremena pretrage (RT) od obima seta negrupisanih homogenih (а), negrupisanih heterogenih (Ь), grupisanih homogenih (с) i grupisanih heterogenih setova (d). 12 14 r = о . 92 12 14 26 RezimirajuCi rezultate prva dva eksperimenta, mogli Ьi da zakljuCimo sledece: а) u pretrazi iluzomih figura medu grupisanim elementima brze se pretrazuju pozitivni od negativnih setova, sto је nalaz koji se skoro pravilno doЬija u zadacima vizuelne pretrage Ь) Sastav distraktora ima znacajan efekat na vreme pretrage. Kada elementi nisu grupisani, meta se identifikuje brze u heterogenom okruzenju u odnosu na homogeno dok sa druge strane, kada su elementi grupisani stvar је obmuta: meta se identifikuje brze u homogenim u odnosu na heterogene setove. с) Pretraga bez obzira na stimulusnu organizaciju i sastav seta dosledno odstupa od paralelne pretrage. Odnos RT i oЬima seta najbolje se objasnjava logaritamskom funkcijom. Prvi nalaz koji govori о razlici izmedu pretrazivanja pozitivnih i negativnih setova uklapa se u vec klasicne nalaze eksperimenata vizuelne pretrage i moze se objasniti samookoncavajucom i pretragom do iscrpljenja (Treisman & Gelade, 1980, Treisman, 1986). Variranjem prostome organizacije elemenata seta pokusali smo da variramo istaknutost mete, iluzome figure medu njenim elementima i na taj naCin proverimo model vezivanja pozadinskih elemenata. Pokazalo se da је istaknutost mete veca u negrupisanom heterogenom okruzenju u odnosu na homogeno okruzenje. Sa druge strane, kada је u pitanju grupisano okruzenje slika postaje obmuta а razlika izrazenija. Meta је istaknutija medu homogenim u odnosu na heterogene distraktore. Ako ovakav nalaz dopunimo i nalazom da је znacajan osnovni efekat prostome organizacije, zakljucujemo da prostoma organizacija ima udeo u formiranju istaknutosti mete od samog sastava distraktora, elemenata iluzome figure. Znacajnost ove interakcije govori о tome da pozadinski elementi uticu na pretragu ali ne onako kako predvida model koji smo testirali. Predikcija modela Dankana i Hemfrisa Ьi u nasim pretragama predvidala brfu pretragu homogenih u odnosu na heterogene setove, sto је potvrdeno samo u Eksperimentu 2. Najzad, pravilan odnos RT i oЬima seta govori о tome da se iluzome figure ne mogu opazati na nivou ranog videnja sto stoji u kontradikciji sa istrazivanjima Donelija i saradnika i istrazivanjima Dejvisa i Drajvera (Davis & Driver, 1998) ali sa druge strane potvrduje istrazivanja Graboveckog i Trizmanove (Grabowecky & Treisman, 1989). Moguce је da objasnjenje оЬа nalaza lezi u specificnosti pretrage iluzomih kontura u odnosu na pretrage regularnih stimulusa (Ьоја, oЬlika, crtica, slova). Kanicina konfiguracija na neki naCin predstavlja stimulus koji је kompleksno definisan (oЬlik х orijentacija elementa) ра se zbog ova pretraga moze tretirati kao specijalan slucaj zdruzene pretrage za koju nije tipican paralelni tip pretrage. 27 Eksperiment З : Figuralno primovanje mete u negrupisanom homogenom okruzenju U ovom eksperimentu bice ispitani efekti primovanja na percepciju iluzomih figura kroz modifikovanu paradigmu vizuelne pretrage. Tehnika primovanja mete sastojala se u centralnom izlaganju iluzome figure u varijabilnom vremenskom periodu. U tzv. test fazi ispitanici su detektovali prisustvo ili odsustvo iluzome figure u negrupisanom homogenom okruzenju distraktora sa konstatnim obimom seta od sest elemenata (pet distraktora i meta). Ovakvom tehnikom primovanja kojom se u prim fazi naglasava figuralno svojstvo mete nastojimo da izolujemo jedan deo procesa vezivanja stimulusnih karakteristika, informaciju о figuralnoj karakteristici mete koja се pretpostavljamo, ostaviti efekat u pretrazivanju seta. Subjekti: U eksperimentu је ucestvovalo devet subjekata, studenata prve godine, Odeljenja za psihologiju, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu medu kojima је bio i autor. Osim autora niko od subjekata nije Ьiо upoznat sa ciljem istrazivanja. Svi subjekti su imali normalan ili korigovan vid. Stimulusi : U eksperimentu su korisceni setovi vizuelne pretrage sa konstatnim oЬimom seta od sest elemenata, od kojihje u pozitivnim setovima Ьilo pet distraktora i meta а u negativnim sest distraktora (videti Sliku 5а, u prikazu stimulacije). Elementi seta Ьili su bele а pozadina cme Ьоје. Sama figura mete varirana је u dve varijante, kako u prim tako i u test fazi. Osnovna varijanta prikazana је na Slici б, dok је altemativna varijanta, koja је Ьila upotreЫjena u polovini izlaganja Ьila rotirana verzija osnovne varijante za 180 °. Aparatura: Ista kao u Eksperimentima 1 i 2. Nacrt: U eksperimentu su varirana tri faktora. Prvi faktor Ьiо је tip seta sa dva nivoa (pozitivni i negativni), drugi faktor Ьiо је kvalitet centralnog primovanja sa tri nivoa: kongruentno, neutralno i nekongruentno i treci faktor, trajanje prim faze, sest nivoa (50, 100, 150, 200, 250 i 300 ms). Svi faktori Ьili su ponovljeni ро subjektima. Procedura: Subjekti su sedeli na udaljenosti od 57 cm od ekrana racunara sa fiksiranom glavom na podbratku uz sugestiju da se trude da drze fiksiran pogled u centru ekrana. Svaki ispitanik prosao је kroz vezbu koja se sastojala od 24 izlaganja. Skica eksperimentalne procedure prikazana је na Slici 13. Prvi element procedure Ьila је fiksaciona tacka, koja se zadrzavala 1500 ms, zatim је sledio prim stimulus u varijaЬilnom intervalu (prim faza) da Ьi se na kraju pojavio set vizuelne pretrage koji је ostajao izlozen na ekranu do trenutka davanja odgovora (test faza). Zadatak ispitanika Ьiо је da pritiskom na odgovarajuci taster misa konstatuj е prisustvo ili odsustvo mete (Kanicin trougao) u setu vizuelne pretrage. Maksimalno 28 vreme reakcije iznosilo је 1500 ms nakon kojeg su ispitanici Ьili upozoreni da brze daju odgovore. U slucajevima davanja pogresnog odgovora ispitanicima se ponavljalo kriticno izlaganje sve do davanja tacnog odgovora а kasnije је ista situacija Ьila registrovana kao greska. U ogledu је ukupno Ьilo 1080 izlaganja koja su Ьila rasporedena u cetiri eksperimentalna Ыоkа od ро 270 izlaganja. Nakon svakog Ыоkа sledila је kraca pauza radi sprecavanja pada performansi usled umora ispitanika. lг ... .. • .. • .. • ·~ •• ·~ • • • • • • • .. .. • .. .. .. • .. • • • г--- - -.. ... r-- - r-- + + + а ь с Slika 13: Eksperimentalna procedura. Prikazane su tri situacije primovanja pozitivnog seta: kongruentno (а), neutralno (Ь) i nekongruentno primovanje (с). Trecina izlaganja (360 setova) primovana је kongruentno, trecina neutralno i treciлa nekoлgruentno. Zbog prevencije eventualnog efekta pauze na predstojeCi eksperimentalni Ыоk, nakon pauze sledio је uvodni Ыоk od 12 izlaganja koji је kasnije Ьivao izostavljen iz analize. Rezultati i diskusija: Podaci su obradeni analizom varijanse za ponovljena merenja. Analiza varijanse uradena na greskama nije pokazala znacajne efekte. RT analiza pokazuje sledece. Prvi faktor, tip seta, nije znacajan. Faktor kvalitet primovanja ima znacajan glavni efekat, F(2,16)=11 .52, p<.Ol. Kongruentno primovane pretrage brze su od neutralnih. Sa druge strane, nekongruentno vodene pretrage sporije su od neutralnih i kongruentno vodenih pretraga. Znacajan је i glavni efekat trajanja prim faze; F(5,40)=5.91, р<.О1, sa produzavanjem trajanja prim faze pretrazivanje seta postaje brze. Analiza је pokazala da faktori tipa seta i trajanja prim faze stoje u znacajnoj interakciji; F(5,40)=3.46, p<.Ol . Takode, znacajna је i interakcija [kvalitet primovanja х trajanje prim faze]; F(10,80)=3.26, p<.Ol . Interakcija tipa seta i kvaliteta primovanja ne dostize statisticku znacajnost. Pored navedene analize, uradena је i parcijalna analiza varijanse vremena reakcije na pozitivnim setovima vizuelne pretrage. Ova analiza pokazuje da је faktor kvalitet prima znacajan F(2,16)=9.18, p<.Ol . Efekat se ogleda u snizenju RT vrednosti u kongruentno primovanim situacijama. U poredenju sa neutralnom situacijom kongruentno primovane pretrage prosecno su brze za ~30 ms. Osnovni efekat vremena ekspozicije nije statisticki 29 znacajan. Na kraju, interakcija kvaliteta primovanja znacajnost (р<.О8) . vremena ekspozicije ne dostize Detaljniju sliku о glavnim efektima dobijamo upotrebom naknadnih testova izmedu RT vrednosti prikupljenih na pojedinacnim nivoima. Prvi naknadni test koji је izveden jeste analiza prvog faktora kvaliteta primovanja. Test pokazuje da izmedu neutralnih situacija, situacija bez prim faze i nekongruentno vodenih situacija ne postoji znacajna razlika, sto nam govori da u ovakvom okruzenju centralno primovana meta vizuelne pretrage ima iskljucivo facilitirajuce efekte. 750 700 650 Vi 600 .§. ; ц н 1- ' а::: 550 500 450 ---к -o-N -NK 400 50 100 150 200 250 300 t (ms) Slika 14: Zavisnost vremena pretrage negrupisanih homogenih setova od kvaliteta primovanja (K-kongruentno, N-neutralno i NK-nekongruentno) i trajanja prim trajanja prim faze u Eksperimentu 3. Sa druge strane, istim testom proverena је i interakcija kvaliteta primovanja vremena ekspozicije koja nije dostigla znacajnost u punoj analizi. Kada se iz analize naknadno izbace RT vrednosti prikupljene u nekongruentno vodenim situacijama, F test postaje znacajan; F(l,8)=27.66, p<.Ol, sto ukazuje da efekat kongruentnog primovanja ima kvalitativno drugaCiji temporalni efekat na vreme pretrazivanja seta. Ovakav nalaz nam dozvoljava primenu naknadnih testova preko kojih се Ьiti ustanovljena pocetna temporalna tacka delovanja prim stimuacije na vreme pretrazivanja seta. Za utvrdivanje razlika izmedu dva nivoa kvaliteta primovanja (kongruentne i neutralne situacije) sa jedne i sest nivoa faktora vremena ekspozicije prim stimulacije (od 50 do 300 ms u stopi od 50 ms), sa druge strane, upotrebljen је Fiserov LSD test. Naknadni test izmedu nivoa dva faktora pokazuje da se prva znacajna razlika izmedu kongruentno primovanih i neutralnih pretraga pojavljuje na drugom 30 шvou faktora trajanja prim faze (koordinata х ose na Slici 14, 1 ОО ms). Na ovoj tacki ustanovljena је znacajna razlika izmedu kongruentno primovanih i neutralnih pretraga; MS=567.46, df=50, р<.ОО8626. Iste razlike ostaju dosledno znacajne do najduzeg intervala izlaganja prim stimulacije (300 ms) na nivou р<.О1. Ovakav nalaz nam ukazuje da se pocetni efekti kongruentno vodenih pretraga ostvaruju pocevsi od 1 ОО ms ра nadalje iz cega mozemo zakljuCiti da se u ovakvom okruzenju percept iluzorne konture kompletira dosta rano, nakon 1 ОО ms od pocetka delovanja stimulacije. Dalje ubrzanje pretrage (t>100 ms) ukazuje nam da usled produzenja prim faze pretraga postaje stabilnija. Psihofizickom interpretacijom ovaj interval mogao bi se oznaciti kao donji prag formiranja percepta iluzomih kontura, operacionalizovan kroz ovakav eksperimentalni nacrt i metod. 31 Eksperiment 4: Figuralno primovanje mete u negrupisanom heterogenom okruzenju Ciljevi ovog eksperimenta identicni su ciljevima koje smo postavili u prethodnom Eksperimentu 3. U odnosu na prethodni eksperiment, promenjeno је stimulusno okruzenje u kome је smestena iluzorna figura trougla. Meta се se ovaj put na6i medu negrupisanim heterogenim elementima iluzornih kontura. Subjekti. U ogledu је ucestvovalo deset studenata prve godine psihologije, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Svi subjekti su imali normalan ili korigovan vid. Niko od ucesnika nije bio upoznat sa ciljem istrazivanja. Stimulusi: Negrupisani heterogeni setovi vizuelne pretrage obima od sest elemenata (Slika 5Ь). Aparatura: Ista kao u Eksperimentima 1-3. Nacrt: Isti kao u Eksperimentu 3. Procedura: Ista kao u Eksperimentu 3: Rezultati i diskusija: Prikupljeni (RT) podaci analizirani su analizom varijanse za ponovljena merenja. Distribucija RT vrednosti prikazanaje na Slici 15. Kompletna analiza varijanse [tip seta х kvalitet primovanja х trajanje prim faze] pokazala је sledece rezultate. Prvi faktor, tip seta nije se pokazao kao znacajan. Drugi faktor, kvalitet primovanja, dostize statisticku znacajnost; F(2,18)=17.18, р<.О1. Prosecno vreme pretrage u kongruentno vodenim pretragama nize је u poredenju sa neutralnim pretragama za ~20 ms. Izmedu nekongruentno i пeutralno primovanih pretraga nema znacajnih razlika. Trajanje prim faze pokazuje znacajan osnovni efekat; F(5,45)=15.27, р<.О1. Pored osnovnih efekata ustanovljene su i sledece znacajne interakcije; [tip seta х kvalitet primovanja], F(2,18)=6.27, р<.О1, nekongruentno vodene pretrage negativnih setova imaju izrazitiji efekat na vreme pretrazivanja u poredenju sa vremenom pretrazivanja nekongruentno vodenih pretraga pozitivnih setova. Znacajnost dvostruke interakcije [kvalitet primovanja х trajanje prim faze], F(10,90)=4.19, р<.О1, govori о tome da pod dejstvom kongruentnog primovanja vreme pretrazivanja varira (opada) dok ostali tipovi primovanja nemaju drugacije efekte sa produzavanjem trajanja prim faze. Konacno, ustanovljeno је da је trostruka interakcija [tip seta х kvalitet primovanja х trajanje prim faze] takode znacajna; F(10,90)=2.51, р<.О1. Parcijalnom analizom varijanse izvedenom nad pozitivnim setovima [tip primovanja х trajanje prim faze] ustaпovljeno је daje faktor kvalitet prima znacajan, F(2,18)=3.05, р<.О5. 32 750 700 650 Ci) 600 .§. 1- 0:: 550 500 450 -+-К -o-N ----NK 400 50 100 150 200 250 з оо t (ms) Slika 15: Zavisnost vremena pretrage pozitivnih negrupisanih heterogenih setova od kvaliteta primovanja (K-kongruentno, N-neutralno i NК-nekongruentno) i trajanja prim faze u Eksperimentu 4. Analiza је pokazala da је efekat kvaliteta primovanja znacajan, F(2, 18)=3.0572, р<.О5. Kongruentno primovane pretrage u proseku su brze u odnosu na neutralne pretrage dok sa druge strane, nekongruentno vodene pretrage su sporije kako od kongruentno vodenih tako i od neutralnih pretraga. Trajanje prim faze takode ostvaruje znacajan efekat na vreme pretrazivanja; F(5,45)=6.50, р<.О1. Sa produzivanjem trajanja prim faze vreme pretrazivanja Ьlago opada sve do tacke od 250 ms nakon cega, na poslednjem nivou od 300 ms, raste. Dvostruka interakcija dva faktora [kvalitet primovanja х trajanje prim faze] dostize statisticku znacajnost, F(l0,90)=2.21, р<.О5. Pod dejstvom kongruentnog primovanja vreme pretrazivanja opada u funkciji trajanja prim faze, dok neutralne i nekongruentno vodene pretrage ostaju relativno nepromenjene usled produzetka delovanja prim stimulacije. Као i prethodnom eksperimentu, naknadnim testovima znacajnosti razlika utvrdenaje vremenska koordinata (t) nakon koje se ostvaruje percept iluzome figure. Naknadni Fiserov LSD test govori da se linije kongruentnog primovanja i neutralno vodenih pretraga razlikuju na petom nivou trajanja prim faze (ekspozicija od 250 ms); MS=454.88, df=45, р<.ОО5886 . Ovaj podatak govori о tome da је u ovakvom okruzenju, donji prag formiranja percepta iluzome konture jeste vreme od 250 ms. U odnosu na prethodni eksperiment u kome su distraktori u setovima pretrage bili homogeni, formiranje percepta odlozeno је za 150 ms kasnije. Ovakav nalaz mogao bi biti posledica manje istaknutosti iluzomih kontura u ovako organizovanom prostornom okruzenju sa jedne i slabijeg doprinosa figuralnog primovanja sa druge strane. 33 Eksperiment 5: Figura1no primovanje mete u grupisanom homogenom okruzenju U odnosu na prethodni eksperiment promenjeno је stimulusno okruzenje u kome је smestena iluzoma figura trougla. Meta се se ovaj put na6i medu grupisanim homogenim distraktorima. Stimulusno okruzenje је na jos jedan naCin promenjeno u odnosu na okruzenja u Eksperimentima 3 i 4. U ovom eksperimentu, elementi iluzomih kontura (pekmeni) prostomo su grupisani u grupe od ро tri elementa, Cine6i tako nepravilnu figuru (distraktor) odnosno iluzomu figuru trougla (meta). Metod: Subjekti: U ogledu је ucestvovalo 11 subjekata, studenata prve godine psihologije, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Svi subjekti su imali normalan ili korigovan vid i niko od njih nije bio upoznat sa ciljevima istrazivanja. Stimulusi: Grupisani homogeni setovi obima od sest elemenata (pet distraktora i meta). Primer seta prikazanje na Slici 5с. Aparatura: Ista kao u Eksperimentima 1-4. Nacrt: Isti kao u Eksperimentima 3 i 4. Procedura: Ista kao u Eksperimentima 3-4. Rezultati i diskusija: 750 .--------------------------------, 700 650 сп 600 .§. ~ 550 500 450 ___._к 50 100 -o-N 150 200 250 300 t (ms) Slika 16: Zavisnost vremena pretrage pozitivnih grupisanih homogenih setova od kvaliteta primovanja (K-kongruentno, N-neutralno i NК-nekongruentno) i trajanja prim faze u Eksperimentu 5. 34 U analizi varijanse vremena reakcije, faktor tip setaje znacajan, F(1,10)=23.33, p<.Ol, pozitivni setovi se и prosekи pretrazиjи brze и odnosи na negativne. Faktor kvalitet primovanja ne dostize statistickи znacajnost. Trajanje prim faze takode је znacajan faktor, F(5,50)=5.36, p<.Ol . Vreme pretrazivanja pravilno opada sa prodиzavanjem trajanja prim faze. Utvrdene sи sledece znacajne interakcije: [tip seta х kvalitet primovanja] F(2,20), p<.Ol, zatim [tip seta х trajanje prim faze], F(5,50), р<.О5. Ostale interakcije nisи statisticki znacajne. U parc~alnoj analizi varijanse pozitivnih setova [kvalitet prima х trajanje prim faze] kao jedini statisticki znacajan faktor izdvojeno је trajanje prim faze; F(5,50)=7.28, p<.Ol. Ovakva struktura rezиltata nam ne dozvoljava da primenimo naknadne testove i иtvrdimo vremenskи koordinatи formiranja percepta ilиzomih kontura. Odsиstvo glavnog efekta kvaliteta primovanja kao i odsиstvo znacajne interakcije ovog faktora sa trajanjem prim faze implicira na specificnost ovako organizovanog stimиlиsnog okrиzenja kao i tipa primovanja istog okrиzenja. Izostanak glavnog efekta primovanja иkаzије da nedovoljno prostomo definisana figuralna svojstva mete и ovako organizovanom stimиlиsnom okrиzenjи nisи dovoljna za иbrzavanje pretrage. 35 Eksperiment 6: Figuralno primovanje mete u grupisanom heterogenom okruzenju Poslednji eksperiment u ovom Ьloku sastoji se u vizuelnom pretrazivanju mete u grupisanom okruzenju sa heterogenim distraktorima. Distraktori u setu bili su grupisani u grupe od ро tri elementa, isto kao u Eksperimentu 5 sa jedinom razlikom sto su u ovom okruzenju distraktori bili orijentisani na razlicite naCine. Primer seta koji је koriscen u ovom eksperimentu dat је na Slici 5d u odeljku о prikazu stimulacije. Metod: Subjekti: U eksperimentu је ucestvovalo deset subjekata, studenata prve godine psihologije, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu i autor. Svi ispitanici imali su normalan i korigovan vid. Osim autora, niko od ucesnika nije Ьiо upoznat sa ciljevima istrazivanja. Stimulusi: Grupisani heterogeni setovi vizuelne pretrage, oЬima od sest elemenata (Slika 5d). Aparatura: Ista kao u Eksperimentima 1-5. Procedura: Ista kao u Eksperimentima 3-5. Rezultati i diskusija: Prikupljeni podaci (RT) obradeni su analizom varijanse za ponovljena merenja. Profil RT vrednosti prikazan је na Slici 17. Analiza varijanse [tip seta х kvalitet primovanja х trajanje prim faze] pokazuje sledece. Prvi faktor, tip seta, statisticki је znacajan, F(1,9)=19.90, р<.О1, pozitivni setovi se u proseku brze pretrafuju u odnosu na negativne. Drugi faktor, kvalitet primovanja dostize znacajnost, F(2,18)=13.21, р<.О1 . Pretrage vodene kongruentnim primovanjem, brze su u odnosu na neutralnu situaciju kao i u odnosu na nekongruentno vodene pretrage. Glavni efekat trajanja prim faze, takode је znacajan, F(5,45)=3.71, p<.Ol. Sa produzavanjem delovanja prim stimulacije vreme pretrage opada. Pored glavnih efekata, analiza је pokazala i znacajne interakcije. Znacajna је dvostruka interakcija [tip seta х kvalitet primovanja], F(2,18)=4.51, р<.О5. Kongruentno primovane pretrage ubrzavaju pozitivne setove dok se u pretrazi negativnih setova vreme pretrazivanja ne menja znacajno pod uticajem prim stimulacije. Znacajna је dvostruka interakcija [tip seta х trajanje prim faze], F(5,45)=2.88, р<.О5, kao i interakcija [kvalitet primovanja х trajanje prim faze], F(10,90)=3.48, р<.О1. Trostruka interakcija [tip seta х kvalitet primovanja х trajanje prim faze] n~e statisticki znacajna. U analizi pozitivnih setova [tip primovanja х trajanje prim faze], izostaje glavni efekat kvaliteta primovanja. Sa druge strane, glavni efekat trajanja prim faze jeste znacajan, F(5,45)=3.26, р<.О1 kao i interakcija [kvalitet primovanja х trajanje prim faze], F(10,90)=2.89, р<.О1. 36 750 г--------------------------------, 700 650 Ci) 600 .§. ~ 550 500 450 ---+-К 50 100 -o-N ---NK 150 200 250 з оо t (ms) Slika 17: Zavisnost vremena pretrage pozitivnih grupisanih heterogenih setova od kvaliteta primovanja (K-kongruentno, N-neutralno i NК-nekongruentno) i trajanja prim faze u Eksperimentu 5. Postojanje interakcije tipa primovanja i trajanja prim faze, omogucava nam naknadnu analizu razlika izmedu RT vrednosti doЬijenih na razliCitim nivoima faktora kvaliteta primovanja (neutralna situacija i kongruentno vodene pretrage). Naknadna analiza Fiserovim LSD testom pokazuje razlike izmedu RT vrednosti na vremenskoj koordinati od 150 ms. Medutim, pregledom RT profila na Slici 17, uocavavamo da је tacka na istoj koordinati neutralne situacije iz nekog razloga neocekivano visa od proseka ostalih nivoa trajanja prim faze neutralnih situacija. Dodatnom proverom, ustanovili smo da se tacka kongruentnog primovanja statisticki znacajno ne razlikuje sa tackom istog nivoa primovanja na kracem intervalu primovanja (1 ОО ms). Takode, statisticki znacajna razlika nije ustanovljena na ni kada se RT na primovanju u intervalu od 150 ms uporedi sa RT na ekspoziciji prim stimulusa od 200 ms. Iz ovog nalaza zakljucujemo da prvoЬitno ustanovljena razlika izmedu kongruentnog primovanja i neutralne situacije u intervalu od 150 ms n~e dovoljno pouzdana i da se ne moze interpretirati kao donji prag formiranja percepta iluzornih kontura. Sledeca znacajna razlika izrnedu linije kongruentnog primovanja i neutralne situacije ustanovljena је u trajanju prim faze od 250 ms, MS=806.63, df=45, р<.О2586. 37 Figuralno primovanje mete: Diskиsija rezиltata Eksperimenata 3-6 Cilj ove grupe eksperimenata bio је da proveri efekte centralnog figuralnog primovanja na vreme pretrazivanja seta i da иz pomoc metode о kojoj је ranije Ьilo reCi, naknadnim иporedivanjem doprinosa prim stimиlacije иtvrdi doprinos primovanog svojstva pretrazi i pored toga, иtvrdi period formiranja percepta ilиzomih kontura. Tehnika primovanja sastojala se и centralnom izlaganjи prim stimиlacije и varijaЬilnom vremenskom periodи . Faktor kvalitet primovanja varirao је na tri nivoa, ako је и pitanjи pozitivan set, kongruentna prim stimиlacija Ьila је meta seta vizиelne pretrage (Kanicin troиgao) dok, ako је и pitanjи negativan set, и kome nema mete, kongruentna prim stimиlacija Ьila је kvazi figura, sacinjena od indиktora ilиzome figure (pekmena) koja nije Cinila smislenи formи. Preko variranja trajanja prim faze, predlozen је postиpak za izvodenje pocetne temporalne tacke и kojoj se ostvarujи efekti primovanja. Trajanje prim faze varirano је и periodи od 50 do 300 ms и stopi od 50 ms. Na krajи, и svakom od ova cetiri eksperimenta koriscen је drиgaCija konfiguracija seta vizиelne pretrage. Analizom rezиltata koje smo prikиpili и ovoJ grupi eksperimenata dosli smo do razliCitih nalaza. Pregledom rezиltata zakljиcиjemo da sи и razliCitim stimиlиsnim okrиzenjima ilиzomih kontura иtvrdeni razliCiti efekti primovanja. U negrupisanoj prostomoj organizaciji, efekti primovanja figurom mete se ostvarujи и periodи od 100 do 250 ms, dok и grupisanoj organizaciji, mada donekle statisticki potvrdeni, efekti primovanja izostajи. Kako Ьi dodatno proverili eventиalni diferencijalni efekat centralnog primovanja na vreme pretrazivanja setova i formiranja percepta ilиzomih kontura, uradili smo analizи varijanse na pozitivnim setovima и kojoj sи, pored ponovljenih faktora, kao neponovljeni faktori ро sиbjektima, иvedeni prostoma organizacija distraktora (negrupisani i grupisani setovi) i sastav distraktora (homogeni i heterogeni distraktori). Glavni efekti prostome organizacije i sastava distraktora nisи statisticki znacajni . Interakcije ova dva faktora takode ne dostizи statistickи znacajnost. Trostruka interakcija [prostoma organizacija х kvalitet primovanja х trajanja prim faze], ne dostize statistickи znacajnost, iz cega zakljиcиjemo da promena prostome organizacije distraktora, tj . seta vizиelne pretrage ne doprinosi znacajno efektima primovanog svojstva na pretragи ilиzomih kontura. Medиtim, znacajnost interakcije [sastav seta х kvalitet primovanja х trajanje prim faze], F(10,360)=1 .93 , р<.О5, sиgerise da sastav distraktora и kome је smestena ilиzoma figura troиgla, znacajno иtice na doprinos koji ostvaruje primovanjem izolovano svojstvo, 38 figure mete. Ovim izvestajem iscrpljиjemo mogиcnosti dalje diskиsije efekata и okvirima analize varijanse faktorijalnog nacrta. Ishod ovakvog nalaza moze pored ogranicenja koje namece faktorijalni nacrt, lezati i и strozijem kriterijumи F testa иsled neponovljenih faktora koji sи bili иkljиceni и analizи . U ciljи prevazilazenja ovog ogranicenja, predlazemo kvalitativno drиgaCiji naCin diskиtovanja efekata primovanja preko bezdimenzionalnog koeficijenta koji se izvodi iz RT podataka na sledeci nacin: р Efekat doprinosa primovanja moze se izraziti kao kolicnik razlike izmedи prosecnog vremena reakcye иtvrdenog и neиtralnim sitиacijama (Rtn) i prosecnog vremena reakcije иtvrdenog и kongrиentno vodenim pretragama (Rtk), i prosecnog vremena reakcije иtvrdenog и neиtralnim sitиacijama (Rtn) - Kolicnik р direktno је proporcionalan efektи prim faze na test fazи eksperimentalnog zadatka tj. vecem efektu primovanja odgovara veca vrednost kolicnika р. Izvodenjem р koeficijenta dobijamo jasnijи slikи tj. fиnkcijи formiranja percepta ilиzomih kontura и ј edinici vremena (Slika 18). 0.1 .-----------------------------------------------------------------. 0.08 0.06 0.04 0.02 о -0 .02 а ь с d 50 100 150 200 250 300 50 1 оо 150 200 250 300 50 1 оо 150 200 250 300 50 100 150 200 250 300 t(ms) Slika 18: Zavisnost doprinosa izolovanog, primovanog svojstva figure (р), od trajanja prim faze, t, za cetiri razlicito prostomo organizovana stimulusna okruzenja (negrupisani homogeni (а), negrupisani heterogeni (Ь), grupisani homogeni (с) i grupisani heterogeni distraktori ( d)). 39 U analizi zavisnosti р kolicnika, maksimum njegove funkcije predstavlja vremensku koordinatu u kojoj izolovano svojstvo pretrage ostvaruje svoj najjaCi efekat na pretragu mete. Pregledom skatergrama prikazanog na Slici 18 uocavamo da se pod dejstvom centralnog primovanja, iluzoma kontura u poredenju sa drugim, najbrze detektuje u negrupisanoj homogenoj organizaciji distraktora. Takode, moze se konstatovati da se u ovakvoj prostomoj konfiguraciji efekti primovanja ostvaruju pocevsi od 50 ms (р>О) kao i da је doprinos selekciji mete najveCi u prim fazama u trajanju od 250 ms. U istom (negrupisanom) okruzenju sa heterogenim elementima nailazimo na slican trend. Efekti primovanja na brzinu pretrage najizrazeniji su nakon 250 ms od izlaganja prim stimulacije. Maksimum sve cetiri funkcije ustanovljen је na х koordinati od 250 ms iz cega mozemo dalje zakljuCiti da se ovaj period moze uzeti kao period u kome primovano svojstvo ostavlja najjaCi efekat. Pored negrupisanog homogenog okruzenja, koje na neki nacin predstavlja izuzetak, konstatujemo da se izdvaja i tok funkcije grupisanog heterogenog okruzenja. Tok ove funkcije ima dve karakteristicne tacke: prvi maksimum na 150 ms i drugi na 250 ms, sto nam govori da se u ovakvom okruzenju optimalna pretraga vodena centralnim primovanjem formira 100 ms ranije od ostalih tipova stimulusne organizacije setova vizuelne pretrage (250 ms) . ImajuCi u vidu da је u ovakvom okruzeцju stepen istaknutosti mete (iluzome konture) najnizi, moze se pretpostaviti da iza ovako operacionalizovane tehnike primovanja u ovakvom okruzenju stoje drugaCiji mehanizmi selekcije mete u zadatku vizuelne pretrage. Moguce је da izlaganje mete u prim fazi regulise pretragu tako sto regulise eventualnu slicnost na relaciji distraktor meta i tako skracuje vreme pretrage u grupisanom heterogenom okruzenju gde је ova slicnost visoka. Najmanja pozitivna numericka vrednost parametra р (р>О) u ovoj analizi predstavlja donji vremenski prag formiranja percepta iluzomih kontura. S obzirom na identicnost prim stimulusa i mete pretrage, minimalna pozitivna р vrednost na koordinati t jeste momenat u kome је iluzoma figura perceptivno kompletirana jer ubrzava pretragu iste figure u test fazi. Pregledom Slike 18, konstatujemo da је pozitivni minimum ostvaren nakon 150 ms. Ova vrednost bi se mogla uzeti kao pouzdan indikator formiranja percepta u nasem uzorku vizuelnih pretraga. 40 Eksperiment 7: Primovanje lokacije mete u negrupisanom homogenom okruzenju U ovoj grupi eksperimenata koriscena је tehnika prostomog primovanja koja је u literaturi poznata kao tehnika navodenja. Sastoji se u tome da se u prim fazi, umesto prim stimulacije koja је bila opisana u prethodnoj grupi eksperimenata, izlaze neki prostorni znak koji na neki naCin nagovestava lokaciju mete u setu. Posto је primenom ovakve tehnike primovanja, ispitanik u prim fazi lisen bilo kakve figuralne informacije u ovoj grupi eksperimenata ispitivacemo ulogu prostome komponente u percepciji iluzomih kontura i njene temporalne karakteristike. Metod: Subjekti: U eksperimentu је ucestvovalo devet subjekta, studenata prve godine psihologije, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Svi subjekti imali su normalan ili korigovan vid i niko od njih nije bio upoznat sa ciljevima istrazivanja. Stimulusi: Setove vizuelne pretrage Cinili su negrupisani homogeni distraktori iluzomih kontura konstatnog oЬima od sest elemenata (pet distraktora i meta). Primer seta prikazan је na Slici 5а. Aparatura: Ista kao u Eksperimentima 1-6. Nacrt: Isti kao u Eksperimentima 3-6. Procedura: Tehnika navodenja sastojala se u izlaganju prostomog znaka, pravougaonika bele Ьоје, dimenzija 3.5 о х 1 о vizuelnog ugla. Skica eksperimentalne procedure prikazana је na Slici 19. Kongruentno primovane pretrage vodene su tako sto Ьi se znak pojavljivao u kvadrantu vizuelnog polja odnosno seta pretrage u kome се se kasnije, u prim fazi na6i meta (Slika 19а). Neutralne situacije predstavljala su izlaganja bez navodenja tj. bez pojavljivanja znaka (Slika 19Ь ), dok su nekongruentne situacije predstavljale situacije u kojima se tokom prim faze pojavljivao znak u dijagonalno suprotnom kvandrantu seta odnosno vizuelnog polja u kome се se u test fazi na6i meta (Slika 19с). Subjekti su sedeli na udaljenosti od 57 cm od ekrana racunara sa fiksiranom glavom na podbratku uz sugestiju da tokom eksperimenta gledaju u centar ekrana. Svaki ispitanikje prosao kroz vezbu koja se sastojala od 24 izlaganja. Prvi element procedure Ьila је fiksaciona tacka, koja se zadrzavala 1500 ms, zatim је sledio prim stimulus, znak u varijaЬilnom intervalu (prim faza) da Ьi se na kraju pojavio set vizuelne pretrage koji је ostajao izlozen na ekranu do trenutka davanja odgovora (test faza). 41 " • " • " • ·~ ·~ ·~ • • • • • • • • • • • • • • • • • • - - f-- - - ------ - + + + а ь с Slika 19: Eksperimentalna procedura. Prikazane su tri situacije primovanja pozitivnog seta: kongruentno (а), neutralno (Ь) i nekongruentno primovanje (с). Trecina izlaganja (360 setova) primovanaje kongruentno, trecina neutralno i trecina nekongruentno. Maksimalno vreme reakcije iznosilo је 1500 ms nakon kojeg su ispitanici bili upozoreni da brze daju odgovore. U slucajevima davanja pogresnog odgovora ispitanicima se ponavljalo kriticno izlaganje sve do davanja tacnog odgovora а kasnije је ista situacija Ьila registrovana kao greska. U ogledu је ukupno Ьilo 1080 izlaganja koja su Ьila rasporedena u cetiri eksperimentalna Ыоkа od ро 270 izlaganja. Nakon svakog Ыоkа sledila је kraca pauza radi sprecavanja pada performansi usled umora ispitanika. Zbog prevencije eventualnog efekta pauze na predstojeCi eksperimentalni Ыоk, nakon pauze sledio је uvodni Ыоk od 12 izlaganja koji је kasnije Ьivao izbacen iz analize. 750 .---------------------------------· 700 650 Џ) 600 .§. t- 0:: 550 500 450 -o-N 50 100 150 200 250 300 t (ms) Slika 20: Zavisnost vremena pretrage pozitivnih negrupisanih homogenih setova od kvaliteta primovanja (K-kongruentno, N-neutralno i NК-nekongruentno) i trajanja prim faze u Eksperimentu 7. 42 Rezultati i diskusija: Na prikupljenim vremenima reakcije i greskama izvedena је analiza varijanse za ponovljena merenja, profil vremena reakcije prikazan је na Slici 20. U analizi gresaka nisu ustanovljeni znacajni glavni efekti kao ni interakcije variranih faktora. RT analiza [tip seta х kvalitet primovanja х trajanje prim faze] pokazuje da faktor tip seta ne dostize statisticku znacajnost. Faktor kvalitet primovanjaje znacajan, F(2,16)=3.62, р<.О5. U poredenju sa neutralnom situacijom meta se znacajno brze detektuje u kongruentno primovanim situacijama. Sa produzavanjem trajanja prim faze, pretraga se ubrzava о сети govori znacajan efekat trajanja prim faze; F(5,40)=3 .19, р<.О1. Kongruentno vodene pretrage u proseku znacajno vise ubrzavaju pretrazivanje pozitivnih setova u odnosu na negativne. О tome govori znacajna dvostruka interakcija [tip seta х kvalitet primovanja]; F(2,16)=8.90, р<.О1 . Sa druge strane, znacajnost trostruke interakcije [tip seta х kva1itet primovanja х trajanje prim faze]; F(10,80)=2.12, р<. О5 govori da se efekti primovanja drugacije ostvaruju u vremenu kod pozitivnih i negativnih setova. Analiza pozitivnih setova [kvalitet primovanja х trajanje prim faze] pokazuje da su znacajni glavni efekti kvaliteta primovanja, F(2, 16)=6.85, р<.О1 i trajanja prim faze, F(5,40)=4.17, р<.О1. Interakcija dva faktora ne dostize statisticku znacajnost. Medutim, kada se iz analize izostavi nivo nekongruentnog primovanja, interakcija kvaliteta primovanja i trajanja prim faze postaje statisticki znacajna, F(1,8)=32.97, р<.О1 sto nат omogucava da preko naknadnog testa utvrdimo razlike izmedu vremena reakcije na razliCitim nivoima dva faktora. Naknadni test pokazuje da se RT linija kongruentnog primovanja u odnosu na RT liniju neutralnih izlaganja odvaja nakon 150 ms, MS=416.66, df=40, р<.О1 . Iz ovakve strukture rezulatata zakljucujemo da se u ovakvom okruzenju iluzoma figura trougla vodena prostomim primovanjem detektuje nakon 150 ms. Linija kongruentno primovanih pretraga ostaje dosledno statisticki znacajno niza od linije neutralnih pretraga zakljucno sa intervalom prim faze od 250 ms. 43 Eksperiment 8: Primovanje 1okacije mete u negrupisanom heterogenom okruzenju Metod: Subjekti: U eksperimentu је ucestvovalo 11 subjekata, studenata prve godine psihologije, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Svi subjekti su ima1i norma1an ili korigovan vid. Niko od njih nije Ьiо upoznat sa ciljevima istrazivanja. Stimulusi: Setovi vizuelne pretrage sa negrupisanim heterogenim distraktorima (S1ika 5Ь ). Aparatura: Ista kao u Eksperimentima 1-7. Nacrt: Isti kao u Eksperimentima 3-7. Procedura: Ista kao u Eksperimentu 7. Rezultati i diskusija: Analiza varijanse pokazuje da faktor tip seta nije znacajan. Kvalitet primovanja dostize statisticku znacajnost, F(2,20)=16.88, р<.О1. Kongruentno primovane pretrage znacajno su brze od neutralnih, dok su sa druge strane, nekongruentno primovane pretrage znacajno sporije od neutralnih pretraga. 750 700 650 сп 600 ~ .s 1- 0:: 550 -~ 500 450 -+- К -o-N --11- NK 400 .___.____.__.___.____.__.....___.____.__.___.____.__. 50 100 150 200 250 з оо t (ms) Slika 21: Zavisnost vremena pretrage pozitivnih negrupisanih heterogenih setova od kvaliteta primovanja (K-kongruentno, N-neutralno i NК-nekongruentno) i trajanja prirn faze и Eksperimentu 8. Sa produzavanjem prim faze, vreme pretrazivanja opada, о cemu govoп znacajan glavni efekat trajanja prim faze: F(5,50)=9.80, р<.О1. Kongruentno vodene pretrage znacajno su krace kod pozitivnih nego kod negativnih setova. U prilog ovoj tvrdnji svedoCi znacajnost interakcije [tip seta х kva1itet primovanja], F(2,20)=11.19, p<.Ol. Dvostruke interakcije tipa 44 seta i kvaliteta primovanja sa trajanjem prim faze nisu statisticki znacajne. Medutim, trostruka interakcija [tip seta х kvalitet primovanja х trajanje prim faze] jeste znacajna, F(10,100)=2.29, p<.Ol i koja nат govori da facilitirajuci efekti primovanja imaju svoju temporalnu karakteristiku. Parcijalna analiza pozitivnih setova [kvalitet primovanja х trajanje prim faze] govori da kvalitet primovanja znacajno utice na vreme identifikacije mete, F(2,20)=21.13 , p<.Ol . Delovanjem kongruentne prim stimulacije pretragaje brza za ~ 20 ms и odnosu na neutralne situacije, dok sa druge strane nekongruentno vodene pretrage ne usporavaju znacajno pretrazivanje seta, kada se uporedi sa neutralnim izlaganjima. Vreme pretrazivanja znacajno opada sa produzavanjem delovanja prim stimulacije, F(5,50)=7.01, p<.Ol. Interakcija kvaliteta primovanja i trajanja prim faze nije statisticki znacajna. Medutim, parcijalna interakcija kongruentnog primovanja, neutralne situacije sa trajanjem prim faze jeste znacajna, F(1 ,10)=32.63, p<.Ol. Nakon testiranja istih razlika Fiserovim LSD testom pokazano је da se dve linije primovanja odvajaju vec na nivou od 1 ОО ms trajanja prim faze, MS=567.46, df=50, р<.ООО8626. Na duzim ekspozicijama primovanja, razlike ostaju lineamo stabilne do 250 ms. 45 Eksperiment 9: Primovanje lokacije mete и grupisanom homogenom okruzenjи Cilj ovog eksperimenta bio је da ispita efekte prostomog primovanja и grupisanom okrиzenjи. U ovom eksperimentи, elementi ilиzomih kontura (pekmeni) prostomo sи grupisani и grupe od ро tri elementa, cineCi tako nepravilnи figurи (distraktor). Distraktori sи Ьili jedinstveno orijentisani ра smo zbog toga ovakve setove nazvali homogenim okrиzenjem. Metod: Subjekti: U ogledи је иcestvovalo 11 sиbjekata, stиdenata prve godine psihologije, Filozofskog fakиlteta, Univerziteta и Beogradи. Niko od sиbjekata nije Ьiо иpoznat sa ciljevima istrazivanja i svi sи imali normalan ili korigovan vid. Stimulusi: Setovi vizиelne pretrage sa negrupisanim heterogenim distraktorima (Slika 5с). Aparatura: Ista kao и Eksperimentima 1-8. Nacrt: Isti kao и Eksperimentima 3-8. Procedura:Ista kao и Eksperimentima 7-8. Rezultati i diskusija: 750 700 650 сп 600 .§. 1- а::: 550 500 450 --+-К -o-N _,._NK 400 50 100 150 200 250 300 t (ms) Slika 22: Zavisnost vremena pretrage pozitivnih grupisanih homogenih setova od kvaliteta primovanja (K-kongruentno, N-neutralno i NК-nekongruentno) i trajanja prim faze u Eksperimentu 9. Analiza pokazиje da је glavni efekat tipa seta znacajan, F(1,10)=34.26, pozitivni setovi se и prosekи znacajno brze pretrazиjи и poredenjи sa negativnim setovima. Glavni efekat kvaliteta primovanja takode је znacajan, F(2,20)=21.43, р<.О1. Kongrиentno 46 priтovane pretrage znacajno sи krace od neиtralnih i nekongruentno vodenih, dok sa drиge strane, nekongrиentno vodene pretrage znacajno sporije и odnosи na neиtralne . Sa povecavanjeт trajanja prim faze, vreтe pretrazivanja opada о сети svedoCi znacajan efekat trajanja prim faze, F(5,50)=3.52, р<.О1 . Kongrиentno priтovanje najvise иtice na pretrazivanje pozitivnih setova о сети govori interakcija [tip seta х kvalitet priтovanja], F(2,20)=14.78, р<.О1 . Sa druge strane interakcija [tip seta х trajanje priт faze] govori da se isti efekti drиgacije vreтenski rasporedиjи. Dvostruka interakcija [kvalitet priтovanja х trajanje priт faze], F(10,100)=2.67, р<.О1 ukazuje da RT kongruentno vodenih sitиacija opada sa porastoт intervala priтovanja dok и ostaliт sitиacijaтa (neиtralnih i nekongrиentno vodenih) vreтe pretrazivanja ostaje relativno neproтenjeno. Konacno, trostruka interakcija [tip seta х kvalitet primovanja х trajanje priт faze], F(10, 100)=2.8990, р=.ОО319 govori da је ovakav RT profil karakteristican iskljиcivo za pozitivne setove. Kod negativnih setova takvih pravilnosti nema, RT linija ostaje relativno neizmenjena sa prodиzavanjeт prim faze. Analiza vreтena reakcije pozitivnih setova [kvalitet priтovanja х trajanje priт faze] pokazиje znacajan glavni efekat kvaliteta primovanja, F(2,20)=29.99, p<.Ol. Pod dejstvoт kongrиentnog priтovanja vreтe pretrage је znacajno nize kada se иporedi sa neиtralniт pretragama. Sa prodиzavanjeт priт faze globalno vreтe pretrazivanja opada, glavni efekat kvaliteta priтa је znacajan, F(5,50)=4.60, р<.О1. Interakcija dva faktora ne dostize znacajnost, теdиtiт parcijalna interakcija, sa izostavljeniт шvоот nekongruentnog priтovanja jeste znacajna, F(1,10)=35.37, p<.Ol. U naknadnoj analizi prva znacajna razlika izтedи kongrиentnog priтovanih i neиtralnih pretraga, иstanovljena је и intervalи prim faze od 100 тs, MS=802.33, df=50, р<.ООО7895. 47 Eksperiment 10: Primovanje lokacije mete u grupisanom heterogenom okruzenju Cilj ovog eksperimenta jeste da ispita efekte prostomog primovanja u grup1sanom okruzenju. Metod: Subjekti: U ogledu је ucestvovalo devet ispitanika, studenata prve godine psihologije, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Svi subjekti su imali normalan ili korigovan vid i niko od njih nije bio upoznat sa ciljevima istrazivanja. Stimulusi: Setovi vizuelne pretrage sa negrupisanim heterogenim distraktorima (Slika 5с). Aparatura: Ista kao u Eksperimentima 1-9. Nacrt: Isti kao u Eksperimentima 3-9. Procedura: Ista kao u Eksperimentima 7-9. Rezultati i diskusija : 750 г-----------------, 700 650 (ij 600 .§. 1- а:: 550 500 450 -е-к -o-N 400 .___._____.__.__......____.__.___._____.__.___._____.___, 50 100 150 200 250 з оо t (ms) Slika 23: Zavisnost vremena pretrage pozitivnih grupisanih heterogenih setova od kvaliteta primovanja (K-kongruentno, N-neutralno i NK-nekongruentno) i trajanja prim faze и Eksperimentu 1 О. Rezultati su prikazani na Slici 23. Analiza pokazuje da su znacajni glavni efekti: tipa seta; F(1,8)=131.05, р<.О1 zatim kvaliteta primovanja; F(2,16)=19.97, р<.О1 kao i trajanja prim faze; F(5,40)=5.74, р<.О1. Efekti primovanja najvise se odrazavaju na pozitivne setove i to tako sto kongruentno primovane situacije ubrzavaju pretragu dok nekongruentno primovane pretrage usporavaju pretragu u poredenju sa neutralnim situacijama. Dalje, isti efekti se 48 pojacavaju, RT postaje nize sa produzenim delovanjem prim stimulacije. Utvrdene su i znacajne interakcije faktora: [tip seta х kvalitet primovanja], F(2,16)=7.63, p<.Ol, zatim [tip seta х trajanje prim faze], F(5,40)=4.57, p<.Ol kao i interakcija [kvalitet prima х trajanje prim faze], F(10,80)=2.72, p<.Ol. Konacno analiza pokazuje i znacajnost trostruke interakcije [tip seta х kvalitet primovanja х trajanje prim faze], F(10,80)=2.85, p<.Ol. U analizi varijanse pozitivnih setova [kvalitet prima х trajanje prim faze], izdvajaju se glavni efekti kvaliteta primovanja; F(2,16)=19.45, p<.Ol, i trajanja prim faze; F(5,40)=3.42, p<.Ol. Kongruentno vodene pretrage znacajno su brze u odnosu na neutralno i nekongruentno vodene. Sa druge strane efekat trajanja prim faze govori da se sa produzavanjem prim faze vreme pretrage skracuje. Interakcija dva faktora takode је znacajna, F(10,80)=1.93, р<.О5. U parcijalnoj analizi, gde је izostavljen nekongruentni nivo primovanja, ista interakcija postaje znacajnija, F(1,8)=22.53, p<.Ol . Naknadni testovi pokazuju da se dve RT linije odvajaju nakon 150 ms, MS=1080.4, df=40, р<.О45637, dok se na nivou od 250 ms ista razlika stabilizuje, р<.ОО6539. 49 Primovanje lokacije: Diskusij а Eksperimenata 7-1 О U prethodnim eksperimentima, proveravali smo efekte primovanja lokacije mete vizuelne pretrage u cetiri razliCita stimulusna okruZenja. U cilju poredenja eventualnih efekata razlicitih okruzenja, uradena је cetvorofaktorska analiza varijanse, u kojoj su kao neponovljeni faktori uvedeni prostoma organizacija (negrupisani i grupisani distraktori) i sastav distraktora (homogeni i heterogeni) dok su ponovljeni faktori bili kvalitet primovanje i trajanje prim faze. Prvenstveno, analizom varijanse za pozitivne setove, proveravani su efekti prostome organizacije i sastava seta koji su ispitivani u Eksperimentima 7-10. U analizi se kao znacajan izdvaja glavni efekat okruzenja koji nат govori da primovanje lokacije znacajno vise ubrzava negrupisane u odnosu na grupisane setove, F(1,37)=6.29, р< .О1. U istoj analizi konstatujemo da faktor okruzenja ne stoji u znacajnoj interakciji sa kvalitetom primovanja i trajanjem prim faze. Na Slici 24, prikazana је zavisnost koeficijenta р od trajanja prim faze za cetiri razliCita stimulusna okruzenja. 0.1 г-----------------------------------------------------------------· 0 .08 0.06 а. 0.04 0.02 о а ь с 50 100 150 200 250 300 50 100 150 200 250 300 50 100 150 200 250 300 50 100 150 200 250 зао t(ms) Slika 24: Zavisnost doprinosa izolovanog, primovanog svojstva lokacije, р , od trajanja prim faze, t, za cetiri razlicito prostomo organizovana stimulusna okruzenja (negrupisani homogeni (а), negrupisani heterogeni (Ь), grupisani homogeni (с) i grupisani heterogeni distraktori (d)). 50 Pregledom grafikona na Slici 24, uocljivo је da doprinosi primovanjem lokacije u razliCitim okruzenjima poCinju da se ostvaruju rano, u intervalu od 50-100 ms. Svoje maksimume, primovanje lokacije ostvaruje nesto ranije u odnosu na doprinose figuralnog primovanja karakteristike mete koji se ostvaruju u intervalu od 150-200 ms. Takode, vidimo da funkcije а i с imaju svoj maksimum na intervalu od 150 ms. Funkcije Ь i d zadrzavaju pravilan oЬlik gde р kolicnik dostize svoj maksimum nakon 250 ms. Na osnovu poredenja funkcije kolicnika р u primovanim svojstvima karakteristike i lokacije mete, konstatujemo da svojstvo lokacije ima vafuiji udeo u pretrazi od udela figuralnih karakteristika mete. Ovakav zakljucak је u skladu sa zakljuccima koje smo izveli iz Eksperimentata 1 i 2 о serijalnim pretragama. Uzrok serijalnosti pretrage ро teoriji integracije karakteristika upravo lezi u angazovanju prostorne komponentne paznje, koja је karakteristicna za zdruzene serijalne pretrage. Razlika u temporalnim distribucijama dva tipa primovanja mogla bi indikovati dva razlicita modula vizuelne paznje koje razlikuju neki autori. Pozner naglasava da se radi о prostornoj paznji koja vodi pretragu i na neki naCin је odgovorna za lokaciju stimulusa u vizuelnom polju (Posner, 1980). Sa druge strane, Najser, kao i mnogi drugi autori zastupaju stanoviste da paznja ima objektni karakter i da је aktivirana objektom u vizuelnom polju (Neisser, 1967, c.f. Driver & Baylis, 1998). Nasi rezultati govore da ovako operacionalizovana prostorna pafuja zauzima hronoloski primat nad figuralnom, pafujom zasnovanom na objektu. 51 Eksperiment 11 : Kombinovano primovanje mete и negrupisanom homogenom okru.Zenjи Cilj sledece grиpe eksperimenata jeste da ispita eventиalno aditivno dejstvo figuralnih i prostomih faktora и percepciji ilиzomih kontura. U prvoj grupi eksperimenata koristili smo centralno izlaganи figuralnи stimиlacijи, и drиgoj grupi primenili smo tehnikи navodenja, dok се и ovoj grиpi eksperimenata Ьiti koriscena komЬinacija tehnika primovanja koje smo prethodno primenili. Umesto centralno izlagane figure mete, Kanicinog troиgla (Eksperimenti 3-6) и ovoj grиpi eksperimenata, Kanicin troиgao Ьiсе prikazan lokalno, и kvadrantи polja seta gde се se и test fazi naCi i meta seta vizиelne pretrage, иkoliko se radi о kongrиentnom primovanjи. Nekongrиentno primovanje predstavljace izlaganja и kojima se иmesto mete и prim fazi izlaze distraktor (nefigura) i to и kvadrantи koji је dijagonalno sиprotan kvadrantи и kome се se kasnije naci meta и setи. Detalji о tehnici се detaljnije Ьiti opisani и odeljkи о proceduri. Ovakvom tehnikom primovanja nastojimo da izolиjemo i ispitamo zdrиzeno dejstvo prostomih i figuralni faktora sajedne i temporalnih faktora opazanja ilиzomih kontura sa druge strane. Takode, ova grиpa eksperimenata trebalo Ьi da nam prиzi i neki иvid о tome da li sи prostoma i figuralna komponenta percepcije ilиzornih kontura и ovakvom zadatkи nezavisne ili stoje и nekoj vrsti interakcije. Metod: Subjekti: U ogledи је иcestvovalo 11 sиbjekata, od toga deset stиdenata prve godine psihologije, Filozofskog fakиlteta, Univerziteta и Beogradи i aиtor . Osim aиtora, niko od иcesnika nije Ьiо иpoznat sa ciljevima istrazivanja. Svi sиbjekti imali sи normalan ili korigovan vid. Stimulusi: Setovi vizиelne pretrage sa negrupisanim homogenim distraktorima (Slika 5Ь ). Aparatura: Ista kao и Eksperimentima 1-10. Nacrt: Isti kao и Eksperimentima 3-1 О . Procedura: Tehnika navodenja sastojala se и izlaganjи ilиzome figure, mete, dimenzija 3.5 ° х 1 о vizиelnog иgla, na specificnoj lokaciji и zavisnosti od kasnije pozicije mete и setи tokom test faze (vizиelna pretraga). Skica eksperimentalne procedure prikazana је na Slici 25 . Kongrиentno primovane pretrage vodene sи tako sto Ьi se Kanicin troиgao pojavljivao и kvadrantи vizиelnog polja odnosno seta pretrage и kome се se kasnije, и prim fazi naCi meta (Slika 25а). Neиtralne sitиacije predstavljala sи izlaganja bez navodenja tj . bez pojavljivanja 52 znaka (Slika 25Ь ), dok su nekongruentne situacije predstavljale situacije u kojima se tokom prim faze pojavljivao distraktor, stimulusni sklop koji nije cinio figuru u dijagonalno suprotnom kvandrantu seta odnosno vizuelnog polja u kome се se u test fazi naci meta (Slika 25с) . Subjekti su sedeli na udaljenosti od 57 cm od ekrana racunara sa fiksiranom glavom na podbratku uz sugestiju da tokom eksperimenta gledaju u centar ekrana. Svaki ispitanik је prosao kroz vezbu koja se sastojala od 24 izlaganja. Prvi element procedure Ьila је fiksaciona tacka, koja se zadrzavala 1500 ms, zatim је sledio prim stimulus, figura u specificnom kvadrantu u varijaЬilnom intervalu (prim faza) da Ьi se na kraju pojavio set vizuelne pretrage koji је ostajao izlozen na ekranu do trenutka davanja odgovora (test faza) . ~ • ~ • ~ • ·~ ·~ ·~ • • • • • • • • • • • • • • • • • • ~ ·~ - r--- - • •• !----- - !----- + + + а ь с Slika 25:Eksperimentalna procedшa. Prikazane su tri situacije primovanja pozitivnog seta: kongruentno (а) , neutralno (Ь) i nekongruentno primovanje (с) . Trecina izlaganja (360 setova) primovanaje kongruentno, trecina neutralno i trecina nekongruentno. Maksimalno vreme reakcije iznosilo је 1500 ms nakon kojeg su ispitanici Ьili upozoreni da brze daju odgovore. U slucajevima davanja pogresnog odgovora ispitanicima se ponavUalo kriticno izlaganje sve do davanja tacnog odgovora а kasnije је ista situacija Ьila registrovana kao greska. U ogledu је ukupno Ьilo 1080 izlaganja koja su Ьila rasporedena u cetiri eksperimentalna Ьloka od ро 270 izlaganja. Nakon svakog Ьloka sledila је kraca pauza radi sprecavanja pada performansi usled umora ispitanika. Zbog prevencije eventualnog efekta pauze na predstoje6i eksperimentalni Ьlok, nakon pauze sledio је uvodni Ьlok od 12 izlaganja koji је kasnije Ьivao izostavljen iz analize. Rezultati i diskusija. Analizom varijanse RT podataka, utvrdeno је da ne postoji znacajna razlika u pretragama pozitivnih i negativnih setova. Glavni efekat tipa seta nije statisticki znacajan. Analiza dalje pokazuje da је drugi faktor, kvalitet primovanja znacajan, F(2,20)=7.44, р<.О1. Takode, ustanovljeno је da trajanje prim faze znacajno deluje na vreme pretrazivanja seta, F(5,50)=3.63 , р<.О1. Sa produzavanjem prim faze, pretraga se ubrzava. Pretragaje najbrza na u izlaganjima prim stimulacije u trajanju od 200 ms. Nakon tog perioda 53 se stabilizuje dok na poslednjem nivou, na ekspoziciji od 300 ms, vreme pretrage raste. Kongruentno vodene pretrage znacajno vise ubrzavaju pretragu pozitivnih u odnosu na pretragu negativnih setova. О tome svedoci znacajna dvostruka interakcija tipa seta i kvaliteta primovanja, F(2,20)=37.88, pО, Slika 30). Izuzetak predstavlja negrupisano heterogeno okruzenje gde se zajednicka svojstva pretrage ostvaruju pocevsi od 1 ОО rns. Svoje rnaksirnurne u ubrzanju pretrage, istovrerneno prirnovana, zdruzena svojstva 62 ostvaruju u intervalu od 250 ms. Izuzetak predstavlja pretraga setova sa grup1saшm homogenim distraktorima gde se maksimum ostvaruje ranije, na intervalu od 150 ms. Opsti trend kod svih funkcija kolicnika р u jedinici vremena jesu porasti u dobrinosima na intervalima od 150 i 250 ms. Dosledno, kod svih okruzenja nakon dostizanja prvog maksimuma (150 ms),p kolicnik Ьlago opada zatim naglo raste do drugog maksimuma (250 ms) da Ьi nakon tog perioda opet opadao (300 ms). Objasnjenje za ovakvu vremensku dinamiku primovanih svojstava mozda Ьi valjalo potraziti u novim eksperimentima koji Ьi omogucili registrovanje profila pokreta oCiju tokom ovako osmisljenog eksperimentalnog zadatka. 63 Zavrsna diskusij а U dve grupe eksperimenata istraiivali smo prostomo-vremenske elemente percepcije iluzomih kontura. Zajednicka odlika оЬе grupe eksperimenata је zadatak vizuelne pretrage. Prva grupa eksperimenata proveravala је specificnu tezu о percepciji iluzomih kontura, kao bazicnom procesu, koji se odvija na nivou ranog videnja а о kojoj postoje oprecni nalazi na nivou eksperimentalne psihofizike. Fizioloska istraiivanja vizuelnog korteksa svedoce о tome da postoje specijalizovane celije osetljive na iluzome konture, sto govori u prilog jednom delu psiholoskih istrazivanja koja percepciju iluzomih kontura objasnjavaju na nivou ranog videnja, istovremeno iskljucujuci medijaciju paznje u percepciji ovog fenomena. Druga grupa eksperimenata poredila је doprinose izolovanih svojstava stimulacije (figure iluzome konture), prostome komponente (lokacije mete u setu), kao i njihova kombinovana dejstva (istovremeno dejstvo figure i lokacije) pri selekciji mete iz ostatka seta. Кroz istrazivanje оЬа proЬlema, testiran је i model vezivanja ро slicnosti pozadinskih elemenata Dankana i Hemfrisa koji nastoji da objasni iskakanje mete, njeno vizuelno nametanje ostatku seta vizuelne pretrage (Duncan & Humphreys, 1989). Model predvida da se meta izdvaja od ostatka seta grupisanjem pozadinskih elemenata (distraktora) na osnovu kojeg se dalje pojacava razlika na relaciji meta- ostatak seta. Diskusija о razlicitim efektima vraca nas na nacelno pitanje vizuelne pretrage iluzomih kontura. Kada bi smo uporedili pretragu iluzomih kontura sa pretragom modalno kompletiranih, uobicajenih stimulusa otvaramo pitanje kategorije pretrage iluzomih kontura. Moze li se pretraga iluzomih kontura tretirati kao klasicna osnovna pretraga uoЬicajenih stimulusa? Odgovor је negativan, pre svega zato sto se naizgled osnovna pretraga iluzomih kontura moze smatrati kao specijalan slucaj zdruzene pretrage, zbog toga sto percepcija Kanicinih konfiguracija zahteva komЬinaciju dva stimulusna svojstva. Drugim reCima, percept iluzomih kontura zahteva integraciju tri elemenata i njegovu (medusobno razlicitu) orijentaciju, ра Ьi zbog toga pretraga mogla pre Ьiti oznacena kao zdruzena pretraga (pekmen х orijentacija). Moguce је da u ovakvoj specificnosti same pretrage lezi uzrok zbog kojeg model Dankana i Hemfrisa nije potvrden. Drugo pitanje povezano sa tipom pretrage, odnosilo Ьi se na pitanje kojaje od dveju pretraga Ьliza osnovnoj pretrazi kako је ona definisana u okvirima teorije intergracije karakteristika. Ako uzmemo u obzir prethodnu argumentaciju о kompleksnosti iluzomih kontura, dolazimo do teze da је pretraga medu grupisanim, prostomo organizovanim elementima Ьliza osnovnoj pretrazi. U grupisanom okruzenju vizuelni sistem treba da detektuje jedno svojstvo elemenata, njihovu medusobnu orijentacUu i na osnovu te 64 karakteristike izvrsi selekciju mete. Drugim reCima, u odnosu na negrupisano okruzenje to је korak manje, posto su u grupisanom okruzenju elementi vec bili prostorno organizovani u grupe od ро tri elementa. Iz cega sledi da se u ovakvoj pretrazi iluzorna kontura znacajno lakse vizuelno namece medu homogenim u odnosu na heterogene setove, sto је u skladu sa nalazom iz Eksperimenta 2. Poseban aspekt proЫema predstavljala је vremenska dimenzija ispitivanih proЫema. Nalazi do kojih smo dosli, u drugoj grupi eksperimenata govore о vremenskoj dinamici cinioca percepcije iluzornih kontura. Rezultati Eksperimenata 1 i 2 govore da se iluzorne konture unutar seta vizuelne pretrage pretrazuju postupno, priЫizno serijalno. Pretraga ostaje dosledno serijalna bez obzira na prostornu organizaciju seta u kome је Ьila smestena meta. U prilog ovakvom zakljucku govori statisticki znacajan efekat oЬima seta; sa porastom broja elemenata, raste i vreme pretrazivanja. Regresiona analiza, u kojoj је prediktorska varijaЫa Ьila oЬim seta, govori nam da је efekat seta pravilan, а da је veza izmedu oЬima i vremena pretrazivanja seta logaritamska. Pored toga, ista analiza pokazuje da se visoki procenat vaпranJa vremena pretrage moze objasniti oЬimom seta, statisticki znacajan koeficijent determinacije varira od .88 do .94 u zavisnosti od prostorne organizacije seta. Iako donekle potvrdeni, efekti prostorne organizacije distraktora шsu dovoljno ubedljivi da Ьi mogli na osnovu njih da potvrdimo objasnjenje detekcije iluzorne konture preko modela vezivanja pozadinskih elemenata. Da Ьi nase rezultate objasnili ovim modelom potrebno је da budu zadovoljena dva uslova: (а) tipovi pretrage homogeno i heterogeno organizovanih setova trebalo Ьi da budu razliciti. Homogeni setovi Ьi trebalo da se pretra:Zuju paralelno а heterogeni serijalno, sto nije slucaj i Ь) Cak i ako zanemarimo isti tip pretrage, selekcija mete trebalo Ьi da bude brza kod homogeno u odnosu na heterogeno organizovane setove sto takode nije slucaj. U Eksperimentu 1, utvrdeno је da se meta znacajno brze opaza medu heterogenim nego medu homogenim distraktorima. U Eksperimentu 2, medu grupisanim distraktorima, efekat sastava seta је drugaCiji: meta se znacajno brze opaza medu homogenim nego medu heterogenim distraktorima. Ovakav nalaz ukazuje da na selekciju mete, drugi element modela slicnosti, slicnost na relaciji distraktor-meta zajednicki deluje sa prvim elementom, slicnoscu medu distraktorima. Sledeci prethodnu tvrdnju mozemo konstatovati da је model slicnosti Dankana i Hemfrisa uslovno i delimicno potvrden u vizuelnoj pretrazi iluzornih kontura. Medutim, ono sto nesumnjivo sledi iz rezultata Eksperimenata 1 i 2, jeste da је arhitektura vizuelne pretrage iluzornih kontura Ыize serijalnom nego paralelnom modelu vizuelne pretrage. 65 О razlicitim doprinosima izolovanih svojstava figuralnih karakteristika mete, njene lokacije, i kao i о zajednickom dejstvu оЬа svojstva, о njihovim distriЬucijama u vremenu u percepciji iluzomih figura, govori zavisnost na Slici 31 . 800 750 700 650 U) .s 600 1- а::: 550 500 450 а _._ к 50 1 оо 150 200 250 300 ь -o-N 50 1 оо 150 200 250 300 t (ms) с 50 1 оо 150 200 250 300 Slika 31 : Zavisnost vremena pretrazivanja od primovanog svojstva (a-karakteristike mete, b-lokacije, c-zdruzeno, karakteriste mete i lokacije) od kvaliteta primovanja (K-kongruentno, N-neutralno, bez primovanja i NК-nekongruentno primovanje) i trajanja prim faze (t) za pozitivne setove и Eksperimentima 3-14. Pregledom ove zavisnosti, sudeCi na osnovu razlike izmedu neutralno i kongruentno vodenih pretraga, uocavamo da efekti primovanja figurom mete u najmanjoj meri doprinose detekciji mete, nesto vise brzini pretrazivanja doprinosi primovanje lokacije, dok ubedljivo najveCi doprinos ostavlja istovremeno primovanje figure i lokacije. Karakteristicna su i dva intervala prim faze: kod sva tri profila primovanja, kongruentni efekti su najizrazitiji nakon 250 ms od izlaganja prim stimulacije. Na sledecem intervalu, primovanju u trajanju od 300 ms, kod sva tri profila belezimo Ьlagi porast vremena pretrage. Ovo nam sugerise da se doprinos primovanog svojstva pretrage mete, bez obzira na tip okruzenja u kome se nalazi meta, zavrsava nakon 250 ms od pocetka njegovog delovanja. Nakon toga, dolazi do Ыagog ometajuceg delovanja primovanog svojstva. Precizniju sliku о vremenskoj dinamici delovanja prim stimulacije dobijamo analizom zavisnosti р kolicnika od trajanja prim faze. 66 0.14 0.12 0.1 0.08 Џј' .§. 0.06 1- 0:: 0.04 0.02 о -0.02 50 100 150 200 250 з оо t(ms) Slika 32: Zavisnost kolicnika р od trajanja prim faze, t, u tri situacije primovanja (M-karakteristika mete, L-lokacije i K-istovremeno primovanje mete i lokacije). Kolicnik р smo definisali kao doprinos primovanja efikasnosti vizuelne pretrage. U slucaju centralnog figuralnog primovanja, u kome је prim stimulacija Ьila identicna sa metom, kolicnik р moze se uzeti i kao indikator formiranja percepta. Najmanja numericka vrednost kolicnika р, predstavlja pocetak delovanja primovanog svojsta na efikasnost vizuelne pretrage dok Ьi njegova najveca vrednost mogla predstavljati tacku maksimalne efikasnosti pretrage usled dejstva primovanog svojstva. Doprinosi figuralnog primovanja karakteristikom mete (funk:cija М) pocinju da se ostvaruju nakon 150 ms od izlaganja prim stimulacije (р>О). Pos1e 150 ms, percept i1uzome figure је kompletiran, formiran i njegov efekat na vreme pretrazivanja је najve6i u situacijama kada је prim stimulus Ьiо izlagan u trajanju od 250 ms. U poredenju sa doprinosima drugih svojstava, figuralno svojstvo najmanje doprinosi efikasnosti detekcije mete. Nesto veci doprinos efikasnosti pretrage ostvaruje se primovanjem lokacije mete (funkcija L). Efekat se ostvaruje rano, vec nakon 50 ms od izlaganja prostomog znaka (р>О). U duhu teorije integracije karakteristika, ovaj period Ьi mogao da se oznaci kao pocetna vremenska tacka aktiviranja prostorne раZпје koja najve6i doprinos ostavlja nakon 250 ms. Najveci opsti doprinos pretrazi daje istovremeno dejstvo primovanja figure i lokacije. Zdruzeni efekti figure i lokacije poCinju da se ostvaruju rano (50 ms, р>О) i isto kao kod drugih primovanih svojstava najvise ubrzavaju pretragu na ekspoziciji od 250 ms (funkcija К). 67 Zanimljivo је da, sve tri funkcije р kolicnika imaju slican oЫik. Karakteristicno је da se usled dejstva sva tri tipa primovanja, pretraga znacajno ubrzava nakon 150 ms, sto је u skladu sa nalazima drugih autora koji su proucavali prostomo-vremensku dimenziju formiranja percepta i koji naglasavaju znacaj ovog intervala (Elliott & Mtiller, 1998; Bachmann, 1999). Ipak, nasi nalazi pokazuju da је pretraga efikasnija 100 ms od ovog intervala а da se percept formira nakon 150 ms od delovanja prim stimulacije. Razlika dva intervala najuocljivijaje kod centralnog figuralnog primovanja mete (funkcija М). Na osnovu rezultata izvedenih eksperimenata mogu se izvuci sledeci zakljucci: 1. Percepcija iluzomih kontura se ne odvija na nivou ranog videnja. Ovakav zakljucak, nase istrazivanje svrstava u korpus psihofizickih eksperimenata koji objasnjenje percepcije iluzomih kontura vide u visim perceptivnim procesima tj. u vezivanju osnovnih stimulusnih karakteristika. Rezultati naseg istrazivanja su u skladu sa istrazivanjem Graboveckog i Trizmanove i istovremeno ne idu u prilog nalazima do kojih su dosli Doneli i saradnici kao i Dejvis i Drajver (Grabowecky & Treisman, 1989; Donnelly, Humphreys & Riddoch, 1991; Davis & Driver, 1998). Zakljucak koji је usko vezan sa ovom temom tice se modela iskakanja mete. Model vezivanja ро slicnosti pozadinskih elemenata seta Dankana i Hemfrisa, nije se pokazao kao primenljiv u objasnjenju pretrage iluzomih kontura (Duncan & Humphreys, 1989). Ipak, neki elementi modela su prepoznatljivi u nasim rezultatima (Eksperimenti 1 i 2). Vezivanje pozadinskih elemenata deluje ali ne tako sto menja tip pretrazivanja u zavisnosti od prostome organizacije distraktora. U Eksperimentu 1, pretraga iluzomih kontura medu heterogenim elementima brza је u odnosu na heterogene elemente sto је u suprotnosti sa modelom. Sa druge strane, u Eksperimentu 2, ustanovljeni su drugaCiji odnosi pretraga setova ova dva sastava. U grupisanom okruzenju, homogeni setovi se znacajno brze pretrazuju u odnosu na heterogene, sto је u skladu sa modelom. 2. Na efikasnost vizuelne pretrage iluzomih kontura najvise utice zdruzeno dejstvo figure i lokacije u prim fazi . Nesto slabiji је izolovani efekat lokacije, dok је najslabiji izolovani efekat karakteristike mete. Posmatrano pojedinacno, sva svojstva ostvaruju svoj maksimalni doprinos nakon 250 ms od izlaganja. З . Operacionalizovano kroz nas psihofizicki postupak, utvrdeno vreme formiranja percepta iluzomih kontura iznosi 150 ms. Ova vrednost se moze oznaciti kao donji temporalni prag percepcije ovog fenomena. Ako ovaj podatak povezemo sa fizioloskim istrazivanjima u 68 kojima је ustanovljena izvesna vremenska neusaglasenost od pocetka delovanja stimulacije i zapisa na celijama u razliCitim slojevima zona Vl i V2 (Lee & Nguyen, 2001), pitanje ranog videnja iluzomih kontura, na neki naCin, jos uvek smatramo otvorenim. 69 Literatura Allman, Ј., Miezin, F., & McGuinness, Е. (1985). Stimulus specific responses from beyond the classical receptive field. Annual Review of Neuroscience, 8, 407-430. Bachmann, Т. (1999). Twelve spatiotemporal phenomena and one explanation. In G. Asherleben, Т. Bachmann, and Ј . Musseler (Editors). Cognitive ContriЬutions to the Perception of Spatial and Temporal Events (рр. 173-206). Elsevier Science B.V. Bacon, W . F., & Egeth, Н. Е. (1991). Local processes in preattentive feature detection. Journal of Experimental Psychology: Нитап Perception and Performance, 17, 77-90. Ba~ar-Eroglu, С., Struber, D. , Schfumann, М., Stadler, М., & Ba~ar, Е. (1996). Gamma band response in the brain: А short review of psychophysical coпelates and functional significance. International Journal ој Psychophysiology, 24, 1 О 1-112. Brigner, W . L., & Gallagher, М. В. (1974). Subjective contour: Apparent depth or simultaneous brightness contrast? Perceptual and Motor Skills, 38, 1047-1053 . Coren, S. (1972). Subjective contours and apparent depth. Psychological Review, 79, 359- 367. Crick, F., & Koch, С. (1990). Towards а neurobiological theory of consciousness. Seminars in the Neurosciences, 2, 263-275. Davis, G., & Driver, Ј. (1998). Kanisza subjective contours can act as occluding surfaces at parallel stages ofvisual search. Journal of Experimental Psychology: Нитап Perception and Performance, 24, 1, 169-184. Day, R . Н., & Jory, М. К. (1980). А note on the second stage in the formation ofillusory contours. Perception & Psychophysics, 27, 89-91. Donnelly, N ., Found, А., & Muller, Н. Ј. (2000). Are shape differences detected in early vision? Visual Cognition, 7, (6), 719-741. Donnelly, N., Humphreys, G. W., & Riddoch, М. Ј. (1991). Parallel computation ofprimitive shape descriptions. Journal of Experimental Psychology: Нитап Perception and Performance, 17, 2, 561-570. Driver, Ј., & Baylis, G. С. (1998). Attention and visual object segmentation, u The Attentive Brain. Urednik: R. Parasuraman (299-325). А Bradford Book, The МIТ Press, Cambridge, Massachusetts, London, England. Driver, Ј., McLeod, Р., & Dienes, Z. (1992). Motion coherence and conjunction search: Implications for guided search theory. Perception & Psychophysics 51, 79-85 . Duncan, Ј, & Humphreys, G. W . (1989). Visual search and stimulus similarity. Psychological Review, 96, 443-458. Eckhom, R., Bauer, R., Jordan, W., Brosch, М., Кruse, W ., Munk, М., & ReitЬoeck, Н. Ј. (1988). Coherent oscillations: А mechanism of feature linking in the visual cortex. Вiological Cybernetics, 60, 121-130. Elliott, М. А., & Muller, Н. Ј. (1998). Synchronous information presented in 40 Hz flicker enhances visual feature binding. Psychological Science, 9, 277-283. Elliott, М. А., & Muller, Н. Ј. (2001). Effects ofstimulus synchrony on mechanisms of perceptual organization. Visual Cognition, 8, (3/4/5), 655-677. 70 Engel, А. К. , Konig, Р. , Кreiter, А. К., & Singer, W. (1991). lnterhemispheric synchronization of oscillatory neuronal responses in cat visual cortex. Science, 252, 1177-1179. Enns, Ј. Т . (1990Ь) . Three-dimensional features that рор out in visual search. In Visual Search, Brogan, D. , Ed., 37-45. Taylor & Francis, New York, New York. Ffytche, D. Н., & Zeki, S. (1996). Brain activity related to the perception ofillusory contours. Neuroimage, З, 104-108. Galambos, R. (1992). А comparison ofcertain gamma band (40 Hz) brain rhythms in cat and man. In Е. Ba~ar and Т. М. Bullock. (Eds.). Induced Rhythms in the Brain (рр. 201-216). Boston: Birkbliuser. Ginsburg, А. Р . (1975). Is the illusory triangle physical or imaginary? Nature, 257, 219-220. Ginsburg, А. Р. (1987). The relationship between spatial filtering and subjective contours. U S. Petry & G. Е. Mayer (Eds.). The perception ofillusory contours (рр 126-130). New У ork: Springer-Verlag. Grabowecky, М. & Treisman, А. (1989). Attention and fixation in subjective contour perception. [Abstract]. Investigative Ophtalmology & Visual Science, 30, 457. Gray, С. М., Konig, Р . , Engel, А. К., & Singer, W. (1989). Oscillatory responses in cat visual cortex exhibit inter-colurnnar synchronization which reflects global stimulus properties. Nature, 338, 334-337. Gregory, R. L. (1972). Cognitive contours. Nature, 238, 51-52. Gvozdenovic, V. (2002). Mikrogeneticka analiza percepcije amodalnih kontura. Odeljenje za psihologiju, Filozofski fakultet, Univerzitet и Beogradu. Magistarski rad. Gvozdenovic, V. , & Markovic, S. (2001). Figure-ground segregation: temporal effects. Trieste Symposium оп Perception and Cognition. Hermann, С. S., & Bosch, V. (2001). Gestalt perception modulates early vision processing. Neuroreport, 12, 901-904. Hermann, С. S., Mecklinger, А., & Pfeiffer, Е. (2000). Magnetoencephalograhic responses to illusory figures : early evoked gamma is affected Ьу processing of stimulus features. International Journal of Psychophysiology, 38, 265-281 . Hirsch, Ј. , delaPaz, R. L., Relkin, N. R., Victor, Ј., Kim, К., Li, Т., Borden, Р., Rubin, N., & Shapley, R. (1995). Illusory contours activate specific regions in human visual cortex : evidence from functional magnetic resonance imaging. Proceedings of the National Academic ofScience USA, 92, 6469-6473. Hubel, D. Н., & Wiesel, Т. N. (1959). Receptive fields ofsingle neurons in the cat's striate cortex. Journal ofPhysiology, London, 148,574-591. Humphreys, G. (2001 ). А multi-stage account ofbinding in vision: Neuropsychological evidence. Visual Cognition, 8 (3/415) , 381-410. Joseph, Ј . S., Chun, М. М., & Nakayama, К. (1997). Attentional requirements in 'preattentive' feature search task. Nature, 387, 805-807. Julesz, В., & Bergen, Ј. R. (1983). Textons, the fundamental elements in preattentive vision and perception oftextures. The Bell System Technical Journa/62 , 6, 1619-1645. 71 Kanisza, G. (1955). Margini quasi-percetivi in campi con stimu1azione omogenea. Rivista di Psicologia , 49, 7-30. Kanisza, G. (1978) . Dodatak u prevedenom Clanku: 1986 Addendum. U S. Petry & G. Е. Mayer (Eds.). The perception ofillusory contours (р 49). New York: Springer-Verlag. Kastner, S. , Nortduft, Н. С., & Pigarev, 1. N. (1997) . Neuronal coпelates ofpop out in cat striate cortex. Vision Research, 37, 371-376. Кnierim, Ј. Ј . & Van Esen, D. С. (1992). Neuronal responses to static texture pattems in area V1 ofthe alert macaque monkey. Journal ojNeurophisiology, 67, 961-980. Kohler, W. (1924). Physische Gestalten in Ruhe und im stationiiren Zustand. Erlangen, Germany: Verlag der philososphischen Akademie. Kohler, W., Held, R., & O'Connell, D. N. (1952). An investigation of cortical cuпents. Proceedings ој the American Philosophical Society, 96, 290-330. Кreiter, А. К. , & Singer, W. (1992). Stimulus dependent synchronization ofthe neural responses ofthe visual cortex ofthe awake macaque monkey. Journal ojNeuroscience, 16, 2381-2396. Кruggel, F., Hermann, С. F., Wiggins, С. Ј . , & von Cramon, D. У. (2001). Hemodynamic and electroencephalographic responses to illusory figures : recording ofthe evoked potentials during functional MRI. Neuroimage, 14, 1327-1336. Laпson, Ј., Amunts, К. , Gulyas, В., Malikovic, А., Zilles, К., & Roland, Р. Е. (1999). Neuronal coпelates ofreal and illusory contour perception: functional anatomy with РЕТ. European Journal ој Neuroscience, 11 , 4024-4036. Lee, Т. S., & Nguyen, М. (2001). Dynamics ofsubjective contour formation in the early visua1 cortex. Proceedings ojthe National Academic ojScience USA , 98, 1907-1911. Lesher, G. W. (1995). Illusory contours: Toward а neurally based perceptual theory. Psychonomic Bulletin & Review, 2 (3), 279-321. Livingstone, М. S., & Hubel, D. Н. (1988) . Segregation ofform, co1or, movement and depth: anatomy, physiology and perception. Science, 240, 309-356. Mendola, Ј. D., Dale, А. М. , Fischl, В., Liu, А. К., & Tootell, R. В. Н. (1999). The representation of illusory and real contours in human cortical visual areas revealed Ьу functional magnetic resonance imaging. Journal ojNeuroscience, 19, 8560-8572. Nakayama, К., & Joseph, Ј. S. (1998). Attention, pattem recognition and pop-out in visual search. In The Attentive Brain, R. Parasuraman, editor, (рр. 279-299). А Bradford Book, The МIТ Press, Cambridge Massachutes, London, England. Nakayama, К., & Silverman, G. Н. (1986). Serial and parallel processing ofvisual feature conjunctions. Nature, 320, 264-265. Neisser, U. (1967). Cognitive psychology. New York: Appleton-Century-Crofts. Nortdurft, Н. С . (1991). Texture segregation and pop-out from orientation contrast. Vision Research, 31 , 1073-1078. Nortdurft, Н. С. (1994а). Cortical properties ofpreattentive vision. U В . AlЬowitz, К. AlЬus, U. Kuhnt, Н. С. Nortduft & Р . Wahle, Structural andjunctional organization ojthe neocortex (рр . 375-384). HeidelЬerg: Springer. 72 Peterhans, Е., & von der Heydt, R. (1991). Subjective contours-Bridging the gap between psychophysics and physiology. TINS., 14, 112-119. Petry, S., & Meyer, G. Е. (Eds.). (1987) . The perception ofillusory contours. New York 1 Berlin: Springer-Verlag. Posner, М. 1. (1980). Orienting of attention. Quarterly Journal of Experimental Psychology, 32, 3-26. ProverЬio, А. М., & Zani, А. (2002). Electrophysiological indexes of illusory contours perception in humans. Neuropsychologia, 40, 261-270. Rock, 1. & Anson, R. (1979) . Illusory contours as the solution to а proЬlem. Perception, 8, 665-681. Roskies, А. L. (1999). The Ьinding proЬlem. Neuron, 24, 7-9. Schumann, F. (1900). Beitrage zur Analyse des Gesichtswarhnehmungen. Erste Abhandlung. Einige Beobachtungen iiber die Zusamenfassung von Gesichtseindruecken zu Einheiten. Zeitschrift fйr Psychologie der Sinnerorgane, 23, 1-32. Sillito, А. М. , Grieve, К. L., Jones, Н. Е., Cuderio, Ј., & Davis Ј . (1995). Visual cortical mechanisms detecting focal orientation discontinuities. Nature, 378, 492-496. Treisman, А. (1986). Features and objects in visual processing. Scientific American, 255 (5),114В-125В. Treisman, А. (1988). Feature and object: The fourteenth Bartlett memoriallecture. The Quartely Journal of Experimental Psychology, 40А, 201-237. Treisman, А., & Gelade, G. (1980). А feature-integration theory of attention. Cognitive Psychology, 12,97-136. Treisman, А., & Schmidt, Н. (1982). Illusory conjunctions in the perception of objects. Cognitive Psychology, 14, 107-141. von der Heydt, R., & Peterhans, Е. (1989). Mechanisms of contour perception in monkey visual cortex: 1. lines ofpattem discontinuity. Journal ofNeuroscience, 9, 1731-1748. von der Malsburg, С. (1981). The coпelation theory ofbrain function. MPI Biophysical, lntemal Report 81-2. Prestampano и Models of Neural Networks П (1994), Domani, Е., van Hemmen, Ј. L. & Schulten, К. (Eds.) Berlin: Springer. Wertheimer, М. (1912). Experimentelle Studien iiber das Sehen von Bewegung. Zeitschrift fйr Psychologie, 61, 1 б 1-265. Wertheimer, М. (1923). Untersuchungen zur Lehre von der Gestalt: 11. Psychologische Forschung, 4, 301-350. Wolfe, Ј. М. (1994). Guided Search 2.0: А revised model ofvisual search. Psychonomic Bulletin & Review, Ј, 202-238. Wolfe, Ј. М., & Cave, К. L. (1999). The psychophysical evidence for а Ьinding proЬlem in human vision. Neuron, 24, 11-17. 73 Прилог 1. Изјава о ауторству Изјављујем да је докторска дисертација под насловом Просторно временски чиниоци перцепције илузорних контура • резултат сопственог истраживачког рада , • да нисам кршио/ла ауторска права и користио интелектуалну својину других лица. Потпис У Београду, 11/06/2014 Прилог 2. Изјава о коришћењу Овлашћујем Универзитетску библиотеку "Светозар Марковић" да у Дигитални репозиторијум Универзитета у Београду унесе моју докторску дисертацију под насловом: Просторно временски чиниоци перцепције илузорних контура која је моје ауторска дело. Сагласан/на сам да електронска верзија моје дисертације буде доступна у отвореном приступу. Моју докторску дисертацију похрањену у Дигитални репозиторијум Универзитета у Београду могу да користе сви који поштују одредбе садржане у одабраном типу лиценце Креативне заједнице (Creative Commons) за коју сам се одлучио/ла. -· 1. Ауторство ®Ауторство - некомерцијалне З. Ауторство - некомерцијалне - без прераде 4. Ауторство - некомерцијалне -делити под истим условима 5. Ауторство- без прераде б .- Ауторство- делити под истим ·условима (Молимо да заокружите само једну од шест понуђених лиценци. Кратак опис лиценци дат је на следећој страници.) Потпис У Београду, _ /l--+f6_ro_6...J.-/ ___;I Ч _ _ v . q~-e fL-v ~"'