UNIVERZITET U BEOGRADU FILOZOFSKI FAKULTET - BEOGRAD В о r i s Ј. К о r d i с PROCENA PODOBNOSTI ZA PSIHOANALIZU - doktorska disertacija - В е о g r а d, 2 О О 5 УНИВЕРЗИТЕТСКА БИSЛИОТfi<А "С~Р МАРКОВИЋ'·БЕОГРАД 'ј\ и. БрЈЬ Q,Ч4t Mentor: Doc. Dr. Tatjana Vukosavljevic-Gvozden Filozofski fakultet, Beograd Clanovi Komisije: Datum odbrane: Datum promocije: Doktorat nauka Psihologije .... PROCENA PODOBNOSTI ZA PSIHOANALIZU APSTRAKT Sprovedeпo је istra.Zivaпje podobпosti za psihoaпalizи sa ciUem da se иstaпovi kvalitet i iпtenzitet povezaпosti izmedи Рrосепе i Samoproceпe Podobпosti i Deziпtegracije regиlativпih fuпkcija (psihoticizam) kao kliпicki relevaпtпe dimenzije licпosti (mereпe Deltom-9). Podobпost (и sirem smislи) је defiпisaпa kao poteпcijalпo staпje (podobпost и иzem smislи) prisиtпo kod aпalizaпda/ pacijeпata koje se aktivira ипиtаr psihoaпaliticke situacije (aпalizaЬilпost) i pogodиje optimalпom razvojи aпalitickog procesa pod иticajem kako aпalizaпda tako i aпaliticara i vodi postepeпo stvaranjи samoaпaliticke fuпkcije. Као iпdikatori AпalizaЬilпosti izdvojeпi sи Radпi savez, Slobodпe asocijacije, Uvid, Traпsfer i Koпtratraпsfer i formiraп је иpitпik АРА (Aпaliticareva рrосепа aпalizaЬilпosti). Aпalizaпdima/ pacijeпtima је dat иpitпik SPP (Samoproceпa podobпosti) koji је psihometrijski formiraп па иzorkи stиdeпata, а sadr2ava sledece skale: Iпtegrisaпost, Iпtrospektivпost, Povereпje, Kvalitet objektпih odпosa. Utvrdeпa је pozitivпa povezaпost izmedи mera Рrосепе i Samoproceпe Podobпosti, kao i пegativпa povezaпost izmedи mera Podobпosti i mera Deziпtegracije regиlativпih fuпkcija. Mere Podobпosti se јаsпо izdvajajи и prostoru bazicпih crta licпosti, а dорипјији ih mere па skalama Apsorpcije i Afektivпe zaravпjeпosti (пegativпo izra.Zeпe). Postoji pravilпost da uz izrazitи Podobпost idи slabe vredпosti па skalama Delte-9, kao i da kod итеrепе podobпosti sa izra.Zeпom Iпtrospektivпoscи postoji teпdeпcija da sa padom Iпtegrisaпosti rastи vredпosti па Apsorpciji а раdаји па Afektivпoj zaravnjeпosti. Моgисе је izdvojiti cetiri skиpiпe prema Podobпosti. Kod visoke Podobпosti иskladeпe sи mere Рrосепе i Samoproceпe а kod пiske Podobпosti date mere иzimajи sиprotпe vredпosti potvrdиjиCi predпost iпteraktivпog pristupa. Кljucne reci: podobnost za psihoanalizu, analizaЬilnost, analiticki proces, radni savez, slobodne asocijacije, uvid, transfer, kontratransfer, dezintegracija regulativnih funkcija, integrisanost. ASSESSMENT OF SUITABILITY FOR PSYCHOANALYSIS ABSTRACT Exploratioп оЈ Suitabllity Jor psychoaпalysis was coпducted with aim to fiпd quality апd iпteпsity оЈ correlatioп betweeп Assessmeпt апd Self-assessmeпt оЈ Suitabllity апd Disiпtegratioп оЈ regulative fuпctioпs (psychoticism) as а cliпically relevaпt dimeпsioп оЈ persoпality (measured Ьу Delta-9). Suitabllity (iп broader seпse) is defiпed as а poteпtial state (suitabllity iп пarrower seпse) preseпt iп aпalysaпd/ patieпt which is activated under the psychoaпalytic situatioп (aпalyzabllity) апd is good Jor optimal developmeпt оЈ aпalytical process uпder the injZueпce оЈ aпalysaпd as well as aпalyst апd gradually lead to buildiпg а self-aпalytic fuпctioп. As iпdicators оЈ Aпalyzabllity ше choose Workiпg alliaпce, Free associatioпs, Iпsight, TraпsJereпce апd CoпtratraпsJereпce, апd Jormed questioпer АРА (Aпalyst Assessmeпt оЈ Aпalyzabllity). Aпalysaпds/patieпts were giveп iпveпtory SPP (Self-assessmeпt оЈ Suitabllity) which was psychometrically Jormed оп а sample оЈ studeпts, апd has the Jollowiпg scales: Iпtegrity, Iпtrospectivity, Trust, апd Quality оЈ object relatioпs. А positive correlatioп оЈ measures оЈ Assessmeпt апd Self-assessmeпt was coпfirmed, as well as пegative correlatioп betweeп measures оЈ Suitabllity апd Disiпtegratioп оЈ regulative fuпctioпs. Measures оЈ Suitabllity are clearly defiпed iп space оЈ basic persoпality traits, апd are supplemeпted Ьу measures Jrom scales оЈ Absorption апd Affective jlatпess (пegatively expressed). There is а regularity that with а high Suitabllity go low values оп scales оЈ Delta-9, апd that iп cases оЈ moderate suitabllity with high Iпtrospectivity there is а tепdепсу that аlопе withJall оЈ Iпtegrity raise the value оЈ Absorptioп апd lower the value оЈ Affective jlatпess. It is possiЬle to distiпguish Jour clusters accordiпg to Suitabllity. With high Suitabllity the measures оЈ Assessmeпt апd Self- assessmeпt are aligпed, апd with moderate to low Suitabllity those measures take opposite values confirmiпg the advaпtage oJiпteractive approach. Кеу words: suitabllity for psychoanalysis, analyzabllity, analytical process, working alliance , free associations, insight, transference , contratransference, disintegration of regulative functions, integrity. PROCENA PODOBNOSTI ZA PSIHOANALIZU SADRZAJ - TEORIJSКI DEO- О. Uvod 0.1. Psihoanaliza kao igra saha Ј . Procena па pocetku psihoanalitickog tretmana 1.1. Uvod 1.2. Indikacije i kontraindikacije 1.3. Freud-ovo glediste о zapocinjanju psihoanalize 1.4. Prognoza kao faktor procene 1.5. Sirenje opsega psihoanalize 1.6. Podobrюst 1.7. Analizabilnost 1.8. Podobnost i analizabilnost 1.9. Savremeno gledanje па odnos psihoanaliticke tehnike i dijagnoze 1.1 О. Tehnike procene podobnosti 1.10.1 . Probna analiza 1.1 0.2. Iпicijalni iпtervju 1.1 0.3. Testovi 11. Кriterijumi podobпosti za psihoanalizu 1.11 .1. Izabraпi kriterijumi podobnosti za psihoaпalizu 1.12. Zakljucak 2. Procena и toku psihoanalitickog tretmana 2.1. Uvod 2.2. Analizaпd i analiticki proces 2.2 .1. Bachrach-ovo glediste iz 1983-се 2.2.2 . Istraiivanja analizabilnosti 2.3. Analiticar, aпaliticka situacija i analiticki proces 2.4. Zakljucak З. Procena nakon psihoanalitickog tretmana 3.1 . Uvod 3.2. Istraiivanja 3.3. Sarno-aпaliticka fuпkcija 34. Zakljucak 4. Zakljucno razmatranje 4. 1. Istrazivacka definicija podobnosti - ISTRAZIV АСКI DEO- О. Uvod Ј. ProЬ!em istraiivanja 2. Ciljevi istraiivanja З. VarijaЬle З .1. Psihoanaliticareva procena analizabilnosti 3.2. Sarnoprocena podobnosti za psihoanalizu 3.3. Dezintegracija regulativnih funkcija 4. Psihoanaliticareva procena analizahilnosti 4.0. Uvod 4.1. Uzorak eksperata 4.2. Izgled upitnika kojije dat ekspertima na procenu 4.3. Rezultati procene psihoanaliticara-eksperata 4.4. Provera ekspertnosti eksperata 4.5. Rezultati procene izabranih eksperata 4.6. Izbor stavki za upitnik 5. Samoprocena podobnosti za psihoanalizu 5.0. Uvod 4 4 5 6 б 8 9 11 11 12 13 15 19 21 22 22 25 26 29 32 з з 33 35 35 37 40 43 45 45 45 46 48 50 53 56 56 58 58 58 58 59 59 59 59 60 60 63 66 68 71 76 76 2 5.1. Uzorak 76 5.2. Izg1ed instrumenta 78 5.3. Faktorska ana1iza rezu1tata samoprocene podobnosti na uzorku studenata 82 5.4. Ana1iza skala dobijenih samoprocenom podobnosti na uzorku studenata 87 5.4.1. NEINTEGRISANA l NEGAТIVNO OBOJENA SLIКA О SEВI (1. faktor) 87 5.4.2. NESPOSOBNOST ODLAGANJA IМPULSA (2. faktor) 89 5.4.3. UZAJAМNOST U RAZUМEVANIO SA DRUGIMA (3 . faktor) 90 5.4.4. INTERES ZA UNUTRASNJI SVEТ (4. faktor) 91 5.4.5 . PROJEKCIJA ZLOBE (5. faktor) 91 5.4.6. IZOST ANAK PODRSKE RODJТELJA (6. faktor) 92 5.4.7. IZBEGAVANJE NEPRIJATNOG (7. faktor) 92 5.4.8. ZATVORENOST (8. faktor) 93 5.4 .9. STAV PREMA PSIHOTERAPIJI (9. faktor) 93 5.4.1 О . SKLONOST OBMANJIVANIO SA ЕLЕМЕNТIМА AМORALNOG (1 О . faktor) 94 5.4.11. SKLADNO IZRAZAVANJE (11. faktor) 94 5.4.12. "?" (12. faktor) 94 5.4.13. NEODGOVORNOST (13. faktor) 95 5.4.14. ZIVOTNA BESPERSPEKТIVNOST (14. faktor) 95 5.4.15. OSVEТOLJUВIVOST (15. faktor) 96 5.4.16. SAМOREFLEKSIVNOST (16. faktor) 96 5.4.17. "POTREBA ZA EMOCIONALNOM VEZOM" (17. faktor) 97 5.4.18. Odbacivanje s1abih ska1a iz dalje analize 97 5.4.19. Faktorska analiza drugog reda na izabranih 12 ska1a 98 5.5. Izbor stavki za upitnik 101 5.5.1. NEINТEGRISANOST 101 5.5.2. INТROSPEKТIVNOST 104 5.5.3 . NEPOVERENJE 105 5.5.4. KVALIТEТ ОВЈЕКТN1Н ODNOSA 106 5.6. Pouzdanost skala 107 б. Merenje dezintegracije regulativnihfunkcija ЈО7 6.0. Uvod 107 6.1. Konceptua1izacija dimenzije Dezintegracija regu1ativnih funkcija 108 6.2. Opis skala instrumenta Delta-9 109 6.3. Metrijske karakteristike instrumenta De1ta-9 110 7. Istraiivanje podobnosti па uzorku psihoanaliticara i njihovih analizanada/pacijenata Ј Ј Ј 7.0. Uvod 111 7.1. Uzorak 111 7.2 . VarijaЬ!e 113 7.3. Tehnike ana1ize podataka 114 7.4. Rezu1tati 115 7.5. Povezanost izmedu procena i samoprocena podobnosti 116 7.6. Povezanost izmedu mera podobnosti i dezintegracije regulativnih funkc ija 119 7. 7. Podobnost u prostoru bazicnih crta licnosti 122 7.8. Preklapanje mera Podobnosti i mera Dezintegracije regulativnih funkcija 123 7.9. Sta obja§njava Psihoana1iticarevu procenu analizabi1nosti 128 7.1 О . F ormiranje grupa ana1izanada/pacijenata na osnovu varijaЬli Podobnosti 130 7.11.Diskusija 134 8. Zakijucak ЈЗ8 LIТERA TURA: 141 з - Teorijski deo - О. UVOD Psihoanaliza kao oЫik psihoterapije ima osoЬinu da veoma dugo traje, u proseku od cetiri do pet godina, kada је u pitanju optimalno izabran kandidat i optimalno radena analiza koja za cilj ima rekonstrukciju licnosti (Meltzer, 1967}. Pri tom је ucestalost vidanja izmedu analiticara i analizanda velika, najmanje tri puta nedeljno. Ako tome dodamo da је to oЫik lecenja na privatnoj osnovi i sagledamo u kojoj meri to predstavlja finansijsko opterecenje za osobu koja se odluCi za psihoanalizu, onda se upotpunjuje slika spoljasnjih faktora koji govore о jednom veoma zahtevnom oЫiku psihoterapije. S druge strane gledano, trajanje kao merljiva specificnost psihoanalize posledica је mnogo slozenijih faktora koji leze u osnovi samog metoda rada. Prema Sigmund-u Freud-u psihoanaliza postavlja zahtev da se svakodnevna neuroza analizanda zameni transfemom neurozom tokom psihoanalitickog procesa i tek tada se stvaraju uslovi za potpuno izlecenje. Transferna neuroza predstavlja vestacku bolest koja se razvija u specificno skrojenoj psihoanalitickoj situaciji kako Ьi Ьila dostupna za intervencije analiticara koje vode ozdravljenju. (Freud, S., 1914g, str. 2505} Nije moguce predvideti kada i kako се se transferna neuroza razviti i stoga је vremensko trajanje psihoanalize zavisno od svake licnosti ponaosob i zahteva vreme. Psihicka opterecenja koja za sobom povlaCi transferna neuroza predstavljala Ьi jedan od unutrasnjih faktora koji doprinosi zahtevnosti psihoanalize. Navedene specificnosti psihoanalize rano su dovele do pokusaja da se unapred odrede kriterijumi koji Ьi pomogli u odluCivanju analiticara oko prijema pojedinacnih osoba u psihoanaliticki tretman. Pitanje procene da li је doticna osoba za psihoanalizu razvilo se u relativno siroku oЫast koja se doticala i sustinskih pitanja. То su pitanja sta је to psihoanaliza, koji su kriterijumi da li је psihoanaliza zaista metod koji se sprovodi tokom odredene psihoterapije, i slicna. Ovo је oЫast kojom cemo se i mi pozabaviti kako teorijski tako i istra2ivacki. Nazvali smo је "podobnost za psihoanalizu" da Ьi naslov dela jasno upuCivao na oЫast kojom se bavimo, iako rec podobnost mozda nije najadekvatnija. Pod podobnoscu se oЬicno podrazumeva skup osoЬina, simptoma ijili dijagnoza koja osobu kvalifikuju kao pozeljnu za ucesce u odredenoj aktivnosti, u nasem slucaju psihoterapiji. Psihoanaliticari se nisu zadovoljili istra2ivanjem podobnosti u tom smislu ра su vremenom uveli u upotrebu termin analizaЬilnost da Ьi oznaCili sposobnost pacijenata da se ukljuce u analiticki proces. U tom smislu smo nas rad jednostavno mogli da nazovemo 4 "analizabllnost". Nismo se odlиCili za taj korak iz VISe razloga. Prvo , sam termin "analizabllnost" nije poznat sem и иskim krиgovima psihoanalitica ra. Drugo, termini "podobnost za psihoanalizu" i "analizabllnost" se poklapajи s obzirom na skup pojava koje istrafujи , naime osoblne ili sposobn osti vezane za analiticki proces, ali se razlikujи konotativno s obzirom na teorijsko polaziste iz kojeg se pristиpa proЬlemи, о сети се Ьiti reci и teorijskom delи rada. Trece, и nasem istrazivanjи smo obиhvatili pacijente и psihoan alizi и strogom smislи kao i pacijente koji sи и psihoanalitickoj psihoterapiji. Uslov nam nije Ьila vrsta psihoanalize vec da је osoba koja sprovodi t retman licencirani psihoanaliticar. U tom smislи nam se termin "podobnost za psihoanalizu" иCinio adekvatnijim jer se analiticki proces ne moze razviti и psihoanalitickoj psihoterapiji onim intenzitetom kao и psihoanalizi и strogom smislи. Rec "analizabllnost" Ьi Ьila adekvatnija za istrazivanje procesa и psihoanalizi и strogom smislи. Cetvrto, ako "podobnost za psihoanalizи" definisemo tako da ona и sebl obиhvati razliCita shvatanja koja se ticи odnosa osoblna licnosti i vrste tretmana, onda Ьi "podobnost и иzem smislи" , "analizabllnost" i slicne termine mogli da podvedemo pod taj pojam. Iz navedenih razloga smatramo da naslov naseg istra2ivanja jasno ирисије da је predmet naseg interesovanja odreden psihoanalizom kao vrstom psihoterapije i ispitivanjem odnosa izmedи osoblnaj sposobnosti analizandajpacijenta i specificnih zahteva analitickog tretmana. OЬlast kojom cemo se baviti је zasicena razlicitim terminima kao sto sи indikacije, podobnost, analizabllnost, pristиpacnost i slicne. Razmisljali smo da zapocnemo rad sa razgranicavanjem izmedи datih pojmova. Medиtim, odlиCili smo se radije za istorijski pristиp jer se pokazalo da se koriscenje pojedinih termina menjalo иpravo zahvaljиjиCi novim pokusajima resavanja istog ili slicnog proЬlema . Istorijski pristиp pokazиje, pored ostalog, da se sa promenom pojmova menjao i naglasak na periodи analize о kojem se govorilo. Paznja se и pocetku vise иsmeravala na pocetnи fazu , zatim na tok, te na zavrsnicи analize . Stoga smo se odlиCili da gradи grиpisemo и tri veca poglavlja koja sи povezana sa fazama psihoanalize, а da иnиtar njih istorijski pratimo razvoj razliCitih shvatanja i pristиpa proЬlemи podobnosti za psihoanalizи. Polazimo od poredenja izmedи psihoanalize i saha koje smo preиzeli od Freиd -а. 0.1. Psihoanaliza kao igra saha Freиd је osnivac psihoanalize i иoblcajeno је da istorijski pregledi krenи od njegove intelektиalne zaostavstine. Mi cemo zapoceti njegovom иporedbom psihoanalize sa igrom saha. (Freиd, S., 191Зс) U sahи је moguce precizno opisati samo otvaranja i zavrsnice а igra se moze naиciti samo pa2ljivim proиcavanjem igara koje sи igrali majstori. Freиd је video slicnost saha sa psihoanalizom kada se sиoCio sa teskocom da opise "pravila igre", odnosno 5 da nap1se ono sto Ьi se danas zvalo "prirucnik sa instrukcijama" kako sprovoditi psihoanalizu. Mi cemo se drzati ove uporedbe da Ьi prikazali psihoanalizu u vremenskoj dimenziji u kojoj је pocetak obelezen procenom kandidata za psihoanalizu, tok је donekle nepredvidiv, а zavrsnica је merljiva ishodom. Graficki prikazano to Ьi izgledalo ovako: pocetno stanje tok psihoanalize zavrsno stanje procena podo bnosti ucesce u procesu analize procena terapij ske dobroЬiti . Dakle, razlikovacemo tri faze: 1. Procena na pocetku psihoanalitickog tretmana Na samom pocetku analiticar se pita da li је moguce da se data osoba optimalno ponasa u psihoanalitickom procesu, da istraje dovoljno dugo u njemu kako Ьi doslo do optimalne promene; drugim reCima, pitamo se da li је osoba podobna za psihoanalizu u uzem smislu reCi. 2. Procena u toku psihoanalitickog tretmana Tok same analize је donekle nepredvidiv kada su pojedinosti u pitanju. Ono sto se moze ocekivati је da се osoba varirati u stepenu ukljucenosti u analiticki proces i da to moze da bude predmet posmatranja analiticara. Drugim reCima pitamo se u kojoj је meri osoba ukljucena u analiticki proces u datom momentu i kako se to odrazava na zeljenu promenu u licnosti i njenom ponasanju. З. Procena nakon psihoanalitickog tretmana U periodu zavrsetka analize mozemo da procenjujemo ishod psihoanalize, tj. u kojoj meri i kako se osoba promenila i da li је to posledica analitickog procesa ili drugih faktora. Neki istra2ivaCi razlikuju period neposredno nakon zavrsetka analize i period par godina nakon zavrsetka. Razlikovanje se pokazalo va2no zbog istra2ivanja staЬilnosti promena postignutih psihoanalizom. Istrazivanja su pokazala da se i nakon zavrsetka nastavlja unutarnji psihicki proces kao odjek iskustva stecenog tokom analitickog tretmana, а to је vidljivo tek par godina nakon zavrsetka analize . 1. PROCENA NA POCETKU PSIHOANALIТICKOG TRETMANA 1.1. Uvod RazliCita pitanja moze da postavi psihoanaliticar kada ima zadatak da proceni osobu pre pocetka psihoanalitickog tretmana. Moze da usmeri svoju pa2nju na simptome i tegobe na koje se osoba zali. Moze da posmatra naCin na koji se osoba izrazava i kakve osoЬine ima kao licnost. Moze da razmislja о svojim utiscima, kako se oseca u kontaktu sa datom osobom, da li ima izgleda da uspostave dobar kontakt, kakvi otpori i prepreke mogu da se б ocekuju tokom tretmana. Teme koje se doticu ovih pitanja obradicemo u ovom poglavlju . Istorijski se prvo postavilo pitanje indikacija i kontraindikacija (konferencij a u Becu 1904) . Sami termini dolaze iz oblasti medicine ра se stoga i model procene koji se zasniva na indikacijama i kontraindikacijama n aziva "medicinski model" . Sustina tog modela је da poveze dijagn ozu sa najadekvatnijim metodom lecenja. Ovaj model је vrlo brzo modifikova n tako sto se na dijagnozu gledalo sa prognostickog aspekta (Jones, 1920) . Dakle, ne samo kroz vezu "dijagnoza - naCin lecenja" vec i kroz pitanje kakva se poboljsanja mogu ocekivati ako se psihoanaliza primeni kod odredenih dijagnoza. Zatim sledi period koji је poznat pod nazivom "sirenje opsega psihoanalize" (Simpozijum u Arden House 1954) koji је doЬio ime zbog sve cesce primene psihoanalize na slucajeve sa dijagnozama koje su se ranije smatrale kontraindikovanim. То је period kada se raspravljalo о sustini koncepta transferne neuroze i о sustini psihoanalitickog metoda jer su uvedeni koncepti transferne psihoze zajedno sa modifikacijama analitickog metoda. Istovremeno se postavlja pitanje selekcije kandidata za didakticku analizu i pojam "podobnosti" doЬija sve siru upotrebu (Simpozijum u Edinburgh-u 1961). Pod njim se podrazumevaju osoЬine, ili sposobnosti, koje su pozeljne kod kandidata (ili pacijenata) da Ьi Ьili prihvaceni u analiticki tretman. Vec na narednom simpozijumu psihoanaliticara uvodi se pojam analizaЬilnost (Simpozijum u Kopenhagen-u 1967). Tim pojmom se oznacava sposobnost da se osoba ukljuCi u analiticki proces i dozivi ocekujucu promenu u funkcionisanju licnosti. Nakon ovog istorijskog pregleda osvrnuli smo se na odnos izmedu pojmova podobnost i analizaЬilnost i na njihovo razgranicavanje. Nakon diskusije razliCitih gledista u psihoanalitickoj literaturi obrazla2emo da pojam podobnosti u uzem smislu vezujemo za procenu na pocetku analitickog tretmana jer se odnosi na procenu osoЬina i sposobnosti osobe, а pojam analizaЬilnosti za procenu u toku analitickog tretmana jer se radi о proceni ucesca u analitickom procesu i promena do kojih dolazi u funkcionisanju licnosti. Zatim sledi prikaz savremenog gledanja na odnos izmedu dijagnoze i vrste psihoanalitickog tretmana. Navodimo podelu na tri velike skupine pacijenata prema tezini dijagnoze (dostupni, umereno dostupni, neobradljivi) , kao i tri oblika psihoanalitickih psihoterapija (psihoanaliza, ekspresivna psihoterapija, suportivna psihoterapija) i njihov medusobni odnos. Takode smo se u okviru ovog poglavlja posebno pozabavili proucavanjem razliCitih tehnika procene podobnosti (probna analiza, inicijalni intervju i testovi), kao i kriterijumima podobnosti za psihoanalizu. Na kraju dajem moj predlog kriterijuma. 1.2. lndikacije i kontraindikacije U vreme kada је psihoanaliza nastala, na kraju XIX veka, lecenje psihicki poremecenih osoba Ьilo је u nadleznosti medicine. Freud је takode imao medicinsko obrazovanje. Stoga ne cudi da је u njegovom izlaganju о psihoanalitickom metodu, odrzanom na konferenciji Medicinskog koledza u Becu 12.12.1904.g., koristio reCi kao sto su "indikacije i kontraindikacije" dok је govorio о proceni osoba za psihoanalizu. (Freud, S. 1905а) Videcemo kasnije da pod tim reCima on nije podrazumevao iskljuCivo razmatranje dijagnostickih kategorija i simptoma, vec i odredenih relevantnih osoЬina licnosti. Mequtim, neki psihoanaliticari su nastavili linijom koja se usko drzala odnosa dijagnoze i vrste psihoterapije i ta linija se u literaturi naziva medicinskim modelom. Greenson (Greenson, R.R., 1979) је opisao znacenje termina u okviru medicinskog modela. Indikacije predstavljaju bilo koji znak ili simptom poremecaja koji sluzi da se terapeut usmeri ka odgovarajucem tipu terapije, odnosno lecenja, а kontraindikacije se odnose na Ьilo koji znak ili simptom poremecaja koji sluzi da se terapeut povuce od odgovarajuceg tipa terapije ili lecenja. Pri tom se znak uzima kao pokazatelj loseg funkcionisanja ili poremecaja koje drugi primecuju, а simptom kao promena u nekim normalnim funkcijama, senzacijama ili reakcijama koje је osoba svesna. Dijagnoza Ьi oznacavala ime dato skupu znakova i simptoma koji su povezani. Istorijski pregled indikacija koje је Freud dao ukljuCivao је sledece poremecaje (prema Tyson & Sandler, 1971): histeriju i histericne simptome (Freud, 1893а), foЬije i opsesivne neuroze (Freud, 1894), perverzije (Freud, 1905d), а parafrenija i dementia preacox (shizofrenija) su kontraindikovane (Freud, 1913с). Danas se smatra da su slucajevi "Dore" i "Coveka Vuka", koje је Freud prikazao, izlazili izvan navedenih okvira i predstavljali tefu patologiju, naime psihopatsku histeriju i granicni slucaj (Etchegoyen, 1991). То nат govori da је Freud-ov popis indikacija i kontraindikacija Ьiо samo okviran а potvrdu za to nalazimo kod samog Freud-a u njegovom stavu da treba nastaviti istraZivanja jer se ne zna "gde се ili kada - svaki mali delic znanja Ьiti pretvoren u snagu, i u terapijsku snagu takode". (Freud, 1916- 1917) Etchegoyen је razlikovao indikacije prema dijagnozi i indikacije prema licnosti. Indikacije prema dijagnozi se rukovode dijagnozom kada se odlucuje о tretmanu koji се se predloziti kao najadekvatniji za lecenje, а indikacije prema licnosti se rukovode osoЬinama licnosti kao sto su stepen obrazovanja, motivacija i neke relevantne crte licnosti kao ego-snaga. Opravdanje za takvo razlikovanje sigurno lezi u naCinu kako је Freud (1905а) prezentovao svoje videnje datih proЫema na konferenciji Medicinskog koledza u Becu 1904.g. kada је govorio о osoЬinama licnosti koje је оп procenjivao pre odluke о prijemu u psihoanalizu, о cemu cemo kasnije vise reCi. Koliko је vaZno izucavati terapijske indikacije ukazuje Etchegoyen ( 1991) kada pise da one "za psihoanalizu Cine temu vrednu za 8 diskusiju , ne samo zbog svoje prakticne vaznosti, vec i stoga sto on a, Cim se pocne izucavati, otkriva istinski slozenu teorijsku pozadinu." Thoma & Kachele (1987) su Ьili samo naizgled drugaCijeg misljenja kada tvrde da se indikacije za psihoanalizu samo retko, ako ikada, izvode iz prirode poremecaja. Medutim, oni su skrenuli pa2nju da razvoj kriterijum a za indikacije, koji se nastavio uvodenjem novih termina kao sto su podobn ost (Тyson & Sandler, 1971) , pristupacnost (Joseph, 1975) i analizaЬilnost (Zetzel, 1968), ne Cini liniju razmisljanja koja se razvila iz Freud-ove prakse. Iako ne obrazlaZи svoj stav pretpostavljam da misle na Cinjenicu da se о indikacijama nastavilo razmisljati u okviru teorijskih proЫema odnosa dijagnoze i vrste tretmana, а ne iz ugla licnosti klijenta (kako Etchegoyen ka2e indikacija prema licnosti) niti iz ugla preferencija analiticara, s to Cini sastavni deo analiticke prakse. Da Ьi razumeli detaljnije ta razgraшcenja krenucemo redom i prvo opisati Freud-ovo izlaganje dato u clanku "0 psihoterapiji" ( 1905а). 1.3. Freud-ovo glediste о zapocinjanju psihoanalize Freud se veoma rano dotakao proЫema zahtevnosti psihoanalize, kako za pacijenta tako i za analiticara. Ustvari, prvo је pomenuo bas analiticara rekavsi da је neophodno da osoba koja radi analizu ima veliko interesovanje za psiholoska dogadanja pored licne zainteresovanosti za pacijente jer је procedura izuzetno teska i zahteva napore na duzi vremenski period. U tom kontekstu Freud је pomenuo da ne Ьi mogao da radi sa Ьilo kim ko mu se Cini ogranicen duhom, odbojan ili nesposoban da izazove ljudsku simpatiju. (Freud, 1895) Dakle, Freud је prvo polazio od sebe, da li је on spreman da se prihvati posla sa odredenom osobom, а zatim је procenjivao potencijale koje osoba treba da ima za psihoanaliticki tretman, jer је isti zahtevan kako za analiticara tako i za pacijenta. U istom pasusu on је naveo da se ocekuje odredeni nivo inteligencije kod pacijenta, da slabost duha ("feeЫeness of mind") otezava rad, da је potreban potpuni pristanak i paznja pacijenta, а pre svega poverenje. Freud је , pored ostalog, odgovorio i na moguce napade protivnika koji Ьi se ustremili na nabrojane prepreke zapoCinjanju psihoanalize. Rekao је da ti nedostatci izviru iz same prirode bolesti koja zahteva da se intenzivno posvetimo pacijentu ako zelimo da pokrenemo psihicke promene u njemu. о tome smo pricali u uvodnom delu diskutujuCi potrebu da se analiticka situacija i analiticar tako postave da omoguce razvoj transferne neuroze. U tom kontekstu treba razumeti Freud-ovu opasku da ј е tretirao "naj teze slucajeve" koji su pokusali sve ostale tretmane bez uspeha. (Freud, 1905а) Pod "najtezim" se ne misli na dijagnozu nego na osoЬinu prisutnu u prirodi bolesti da zahteva intenzivan odnos sa osobom analiticara kako Ьi se stvorili uslovi za mogucnost psihicke promene. Zato Freud kaze u daljem tekstu da је "psiho-analiticka terapija stvorena kroz i za tretman pacijenata trajno 9 neprilagodenih zivotu, i njen trijumf lezi u tome s to је zadovolj avajuce veliki broj takvih osoba uCinila trajno prilagodenim zivotu . lz tog ugla gledano, ulozeni napori izgledaju trivijalno" (Freud, S . 1905а) . Thoma & Kachele navode gornju recenicu kao Freud-ov pozitivni kriterijum za indikacije . Ne smatram da је rec kriterijum adekvatna u ovom kontekstu, pre bih rekao da је ovde iskazana sustina odnosa izmedu zahtevnosti psihoanalize kao terapije i zahtevnosti "bolesti" koju analizand unosi u tretman. Tek nakon gore navedenih zapa2anja Freud se posvetio indikacijama i kontraindikacijama za psihoanalizu. Ni tada nije propustio da naglasi da treba gledat" "s onu stranu bolesti i stvoriti sud о celokupnoj licnosti" (Freud, 1905а), а tek potom daje neke konkretnije preporuke. Da је neophodno da osoba ima razuman stepen obrazovanja, prilicno pouzdan karakter, da poseduje normalno mentalno stanje (naspram konfuznih ili izrazenih depresivnih stanja), da oseca potrebu za tretmanom (ne da to radi pod pritiskom drugih) , da ima elasticnost mentalnih procesa (kriterijum koji је Freud nespretno vezao za godine ра se odatle govori da osobe iznad 50 godina nisu za analizu, sto је pogresno), i da ne ocekuju brzo oslobadanje od opasnih simptoma. (Freud, 1905а) Zadrzacu se na opasci Freud -а da oso Ьа mora da ima razuman stepen obrazovanja i prilicno pouzdan karakter. On је na jednostavan nacin izrazio proЫeme s kojima se psihoanaliza i danas suocava. Naime, obrazovanje treba posmatrati kao osoЬinu koja ima donekle razliCit znacaj za razliCite psihoterapije. Psihoanaliza је terapija koja leCi verbalnim putem i stoga је verbalna komunikacija, kroz saopstavanje detalja vezanih za unutarnji svet pacijenta i kroz razumevanje interpretacije koju formulise analiticar, od osnovne vaznosti. Danas se cesto govori о pripremnom periodu psihoanalize tokom kojeg se osoba uCi slobodnom asociranju i stice druge sposobnosti od znacaja za ucesce u analitickom procesu. "Prilicno pouzdan karakter" treba vezati za temu koja se kasnije u istoriji psihoanalize izdvojila kao pitanje radnog saveza i njegovog znacaja za analiticku proceduru. Thoma & Kachele (1987) posmatraju Freud-ove kriterijume kao kriterijume za odbacivanje: ko nema dovoljno obrazovanja i dovoljno pouzdan karakter nije za psihoanalizu, kao i oni koji ne osecaju potrebu za tretmanom vec to rade zbog pritiska porodice. Takva opaska nas vodi u pogresnom pravcu. Nije rec о tome, radi se о Freud-ovom pokusaju da opise osobe sa kojima је analiticki rad dovoljno ispunjavajuCi da stvori kontrabalans zahtevnosti koju postavlja "bolest" pacijenta i samog tretmana. 1 to је, pre svega, njegov licni opis osoba koje mu najvise odgovaraju za rad . Potvrdu za to nalazimo u zakljucnom delu clanka u kojem Freud kaze da је "nagradujuce" to sto su najvrednije i najrazvijenije osobe najpogodnije za analiticku proceduru. 1 tome dodaje da u slucajevima gde analiticka procedura postigne mali pomak, Ьilo koja druga terapija sigurno nije u stanju da utice na Ьilo sta. (Freud, 1905а) 10 Ovim Ьi zavrsili zanimljiv prikaz koji nam је Freud ostavio nakon svog desetogodisnjeg iskustva u radu sa pacijentima. Као sto smo najavili, sledi hronoloski prikaz razvoja tematike о selekciji pacijenata za psihoanalizu. 1.4. Prognoza kao faktor procene U psihoanalitickim prikazima pominje se kao interesantna Cinjenica da su dijagnoze pocele da se posmatraju i kao prognosticki faktor, tj. vise kao procena koliko moze da se uradi u datom slucaju na izlecenju. Prema Thoma & Kachele (1987) Jones (1920) је Ьiо taj koji је uveo vezu izmedu dijagnoze i prognoze. Prema njemu indicirane su Ьile sledece dijagnoze: h isterija, anksiozna histerija, kompulzivna neuroza, hipohondrija, fiksaciona histerija (neki od ovih naziva poremecaja datiraju sa pocetka ХХ veka i vise nisu u upotreЬi); s tim sto su poslednje dve dijagnoze imale losu prognozu. Fenichel (1945) је pokusao da nade teorijsko objasnjenje proЬlema prognoze. Smatrao је da tezina analize odgovara duЬini patogene regresije, odnosno duЬini odlucujucih fiksacionih tacaka u datoj neurozi. On је prvi uveo termin dostupnost rekavsi da se neuroze mogu klasifikovati u skladu sa njihovom dostupnoscu psihoanalizi. Glover (1955) је kasnije preuzeo datu ideju i podelio dijagnoze u tri kategorije: 1. "dostupne", 2. "umereno dostupne", i З. "neobradljive". Na taj naCin se pored osoЬina, odnosno krajnosti, "podoban" i "nepodoban", otvorilo polje razmatranja slucajeva koji su prognosticki tesko uhvatljivi. 1.5. Sirenje opsega psihoanalize Godine 1954-te odrzan је simpozijum u Arden House pod nazivom "Prosireni opseg indikacija za psihoanalizu". Diskutovalo se о mnogim slucajevima koji su izlazili iz vazeCih okvira koji su pripisivani psihoanalizi kao metodu. Edith Jacobson (1954) је demonstrirala da је moguce otkriti i analizirati arhaicne pregenitalne fantazije, sto је oznacavalo znacajan doprinos jer se smatralo da је nemoguce analizirati pregenitalni period. Opsti zakljucak Ьiо је da је moguce tretirati i teze slucajeve ali da је to vrlo zahtevan poduhvat. Tako је polje "umereno dostupnih" postalo prakticno i teorijski interesantno polje za istra2ivanje. u odnosu na nasu temu istaCi cemo dve znacajne stvari. Anna Freud (1954) је tada rekla kako ne postoje garancije da се dve osobe sa istim simptomima identicno reagovati na istu tehnicku intervenciju. То је oznacavalo pomak od razmisljanja u nozoloskim kategorijama ka razmisljanju о osoЬi pacijenta. Leo Stone (1954) је govorio о metodu psihoanalize koji proЬleme pacijenta resava u transfeiu i putem interpretacije. Time је pozvao na ponovno definisanje onoga sta Cini psihoanalizu. А zatim је u pricu uveo pojam transferne psihoze i rekao da је to i dalje moguca varijanta transferne neuroze, ali u ekstremnim formama. Na taj naCin Stone nije prosirio definiciju psihoanalize vec koncept t ransferne n eu roze, kako primecuJe Etchegoyen (199 1). Za Stone-a transferne neuroze su n ajbolja indikacija za psihoanalizu, ali se ciljevi sire i obuhvataju gotovo sve nozoloske kategorije psihogenog karaktera. Sve u svemu, Arden House simpozijum se ocenjuje kao pomak u tom smislu da se Ьаса sumnja na pouzdanost simptoma i dijagnostickih kategorija kao indikatora za psihoanalizu (Greenson, 1979) , i dolazi do pomeranja sa dijagnostickih kriterijuma na kriterijume podobnosti (Тyson & Sandler, 1971). 1.6. Podobnost О podobnosti se posebno govorilo kroz proЫem selekcije kandidata za psihoanaliticki trening. Van Der Leeuw је prezentovao svoje videnje proЫema na Simpozijumu u Edinburgh-u 1961. (Symposium, 1962) On smatra da је to najslaЬija karika u sistemu treninga. Lako је ukazati na ono sto kandidata Cini potpuno nepodobnim, mnogo lakse nego odrediti kriterijume koji се se ukazati na podobnost kandidata. On polazi od specificne prirode nesvesnog koja odreduje da se о podobnosti govori u okvirima osetljivosti na aktivnost nesvesnog. 1 zatim postavlja prakticno pitanje: kako otkriti sta analiza donosi kandidatu u pogledu sazrevanja, analizaЬilnosti, stepena reverziЬilnosti patoloskih procesa i vec poCinjene stete na funkcijama ega? (Symposium, 1962) Van Der Leeuw је izdvojio sledece, kako ih on naziva, "kvalitete": 1. Kapacitet za introspekciju. Podrazumeva distancu prema seЬi, nасш razmisljanja о vlastitoj motivaciji, da li moze da dozivi konflikte kao unutrasnje, kako razume svoja osecanja, da li moze da asocira na njih, da li se jasno izra2ava, da li moze da prevede osecanja u razumljive koncepte. 2. Kapacitet za identifikaciju. Bitan је naCin na koji је dati kapacitet integrisan u licnost. ldentifikacija је znacaj deo procesa ucenja i igra znacajnu ulogu u vezi sa empatijom. Zrela identifikacija sa profesionalnom licnoscu analiticara moze da unapredi usvajanje tehnickih vestina i predstavlja osnovu za sticanje kapaciteta za samoanalizu. Priroda identifikacije је takode vazna. Narcisticka identifikacija moze dovesti do poremecaja u ego-idealu i superegu. Takode moze da se koristi 1 kao patoloska forma odbrane. З . Kapacitet za empatiju. Ovde је vazan aspekt osecanje 1 znanJe о osecanjima drugih ljudi. Poseban znacaj ima kao most ka veoma poremecenim osobama. Kako se tehnika koristi u velikoj meri zavisi od empatije: kada Ьiti uz pacijenta, kada ponuditi interpretaciju, kada uvesti varijacije u tehnici. 4. Kapacitet za samo-analizu. U objasnjavanju ovog kapaciteta Van Der Leeuw nas podseca na Freud-a koji је rekao da ј е m era analize koja moze da 12 se sprovede sa drugima odredena kapacitetom da a n aliziramo sebe. То је proces koji se zapoCinje u analizi i treba da se nastavi i nakon njenog zavrsetka. 5 . Uvid u vlastite nestaЬilnosti, "slepe mrlje", ogranicenja. Ukoliko osoba nije sposobna da prihvati sebe kao nesavrsenu licnost nije za poziv analiticara. Van Der Leeuw smatra da dijagnoza, unutar odredenih okvira, nije va.Zna za analiticki rad, koliko је funkcionisanje ego-aktivnosti. б . Dozivljaj analize kao neceg novog, nepoznatog, kao metod sui generis . Time se misli na znanje о postojanju nepoznatog drugog sveta koji se naziva nesvesno . 7. Integritet. Ova osoЬina је garant da се analiticar ostati dobar objekt za identifikaciju unutar analiticke situacije. Kod karakternih poremecaja koji su povezani sa ranom zapustenoscu, delikvencijom ili perverzijama pojavljuje se potreba za iskoristavanjem pacijenata i nedostatak empatije jer ne uzimaju u obzir objekat kao celinu za sebe . U trening se mogu primiti kandidati kod kojih је jasno da се patoloski proces Ьiti u potpunosti reverziЬilan . 8. Zrelost, harmonicnost i sposobnost za dalje sazrevanje. Van Der Leeuw smatra da treba praviti razliku izmedu procesa ucenja i sazrevanja. Prema njemu sazrevanje је nezavisan proces od ucenja i to proces koji је povezan sa razvojem kreativnih aktivnosti. Pri proceni zrelosti treba obratiti paznju na psihicku pokretljivost, fleksiЬilnost ili rigidnost. Ona se procenjuje kroz sposobnost da se napuste stari stavovi i da se odrzi kontakt sa osecanjima iz proslosti, sto daje utisak о psihickoj pokretljivosti osobe. 9. Emotivna toplina, ljubaznost i simpatija za druge. Ovo su osoЬine koje se mogu porediti sa dubokim osecanjima zrelog materinstva. 10. Kapacitet za samo-disciplinu. Odra.Zava odreden stepen asketizma na koji analitiCari treba da se nauce jer treba da razviju sposobnost da podnesu osamu unutar meduljudskog odnosa. Van Der Leeuw-ovi kriterijumi su dobra ilustracija gledanja na kriterijume podobnosti za psihoanalizu. Kroz procenu odredenih kapaciteta i osoЬina licnosti tezilo se proceni koja се predvideti ponasanje osobe u analitickom procesu i mogucnost reverziЬilne promene u strukturi licnosti i otvaranja puta ka daljoj integraciji, maturaciji i samo-analizi. Na taj naCin se pojam podobnosti priЫizio pojmu analizaЬilnosti о kojem сета govoriti u narednom poglavlju . 1.7. Analizabllnost Godine 1967 -te odrzan је simpozijum u Kopenhagen-u pod nazivom 'Indikacije i kontraindikacije za psihoanaliticki tretman'. Simpozijumje vodio Guttman. On је ograniCio primenu psihoanalitickog metoda na transfernu neurozu i postavio pitanje da li neneuroticni pacijenti mogu da razviju 13 transferne fenomene odgovarajuce njihovom oboljenju, i da li t i fenomeni mogu Ьiti razreseni u n u tar a nalitickog setinga. Time је ponovio pitanje koje је Stone vec elaborirao . Danas se transferna neuroza posmatra kao tehnicki koncept, znak da је pacijent usao u intenzivan transferno-kontratransferni odnos sa analiticarem. Prema Etchegoyen-u (1971) klinicko iskustvo pokazuje da svaki pacijent razvija transfer u skladu sa svojom patnjom i svojom licnoscu. Transfer је univerzalan fenomen. Iz perspektive podobnosti Ьitno је da li је neko spreman da ude u transferno-kontratransfernu dinamiku. Za decu је to, izgleda, prirod.na stvar. Karakteristika ovog simpozijuma је usmeravanje paznJe na licnost analizanda i, jos va.Znije, uvodenje pojma analizaЬilnost (Zetzel, 1968). Zetzel-ova је iznela svoje nalaze koji govore da se objektni odnosi uspostavljaju pre edipalne situacije i da su dijadnog tipa. Dakle, u preedipalnoj fazi razvoja dete uspostavlja Ьipersonalne objektne odnose sa majkom i sa ocem nezavisno. Neophodno је da dete konsoliduje ove vrste veza da Ьi se suoCilo sa triangularnom relacijom edipalne faze. Zetzel-ova prihvata razlikovanje izmedu transferne neuroze i terapijskog saveza i smatra da је transferna neuroza triangualarnog tipa objektnih odnosa, а . terapijski savez poCiva na dijadnom tipu odnosa. Prema njoj neuroticari nisu uspeli da se suoce sa edipalnim odnosom na adekvatan naCin, i to se ogleda u transfernoj neurozi. U pregenitalna dostignuca Zetzel-ova ubraja sposobnost za razlikovanje izmedu unutrasnje i spoljasnje realnosti, sto је uslov razlikovanja izmedu transfera i radnog saveza, kao i sposobnost za toleranciju anksioznosti i depresije . Iz toga ona zakljucuje da се osobe koje nisu stekle ove sposobnosti tokom pregenitalnog perioda Ьiti neanalizaЬilne jer се stalno brkati analiticara kao realnu osobu sa slikama koje se prenose na njega. Zetzel-ova је formirala i kriterijume analizaЬilnosti (1964) , to su: 1. sposobnost da se odrzi osnovno poverenje u odsustvu neposredne gratifikacije; 2. sposobnost da se odrzi razlikovanje izmedu objekta i selfa u odsustvu potrebnog objekta; З. potencijalna sposobnost da se prihvate ogranicenja realnosti. Svoje nalaze Zetzel-ova је demonstrirala na primeru h isterije. Ona polazi od toga da i pored Cinjenice da је histerija neuroza par excellence genitalne faze , genitalnost је cesto fasada iza koje se skrivaju pregenitalne fiksacije . Mogu se razlikovati cetiri forme feminine histerije s obzirom na analizaЬilnost: 1. dobar histerik: akademski (poslovno) uspesne, proЫemi u seksualnoj (bracnoj) sferi, edipalna situacija nije razresena najcesce zbog spoljasnjih prepreka (guЬitak roditelja ili odvojenost od roditelja) ; 14 2. potencijalno dobar histerik: pasivne crte licnosti, manje a ka demski (poslovno) uspesne, problemi leze u pocetnoj fazi analize zbog jakih regresija koje sprecavaju formiranje radnog saveza, ili dolazi do bekstva u zdravlje; З . takozvani dobar histerik kojeg је tesko ali moguce analizirati i to zahteva dugotrajnu psihoanalizu: depresivne karakteropatije sa slaЬim samouvaZavanjem i odbacivanjem femininosti, sa pasivnoscu i obezvredivanjem, to su atraktivne zene koje prikrivaju depresivnu stru kturu histericnim odbranama organiziranim oko zavodenja i licnog sarma, teskoce su u nesposobnosti da razlikuju transfernu neurozu od radnog saveza i u poslednjoj fazi kada teze da uCine analizu beskonacnom; 4. histerik kojeg је nemoguce analizirati: notorna nesposobnost da se prepozna i tolerise istinska triangularna situacija, cesta intenzivna seksualizacija koja poCiva na zelji za stvarnim zadovoljenjem. SaZeto receno, Zetzel-ova tvrdi da premda su svi neuroticari sposobni da uspostave transfernu neurozu, ne mogu svi da је ostvare. Na taj naCin ona ukazuje na znacajne teskoce na koje analiticari mogu da naidu u radu sa svojim klijentima. Iako neki kriticari (Etchegoyen, 1971) kaZи da Ьi ih primena Zetzel-ovih kriterijuma ostavila gotovo bez pacijenata, mislim da је to pogresan pristup njenom radu. Pricu о analizaЬilnosti Zetzel-ove ne treba koristiti prvenstveno za selekciju i1i prognozu, vec za razumevanje onoga sto se desava tokom analitickog procesa. Teorijske rasprave mogu da se vode oko toga da li objektni odnosi postoje od pocetka zivota, kako tvrde sledbenici Melanie Юain, ili ne, kako tvrdi ego-psiholoska skola kojoj pripada Zetzel-ova, kao i oko toga od kakvog је to znacaja za analizu preedipalnog razvoja. Medutim, prakticno gledano, veCina analiticara danas се se sloziti da је vazno kriterijume analizaЬilnosti posmatrati kao sposobnosti na Cijem promovisanju i unapredenju se moze raditi. One nisu jednom i za svagda stecene, mogu se menjati, а time se menja i pozicija analizanda u odnosu na analiticki proces. Drugim reCima, analizaЬilnost vidim kao istinski analiticki pojam koji svoje mesto nalazi u razmatranju fenomena koji se javljaju tokom psihoanalize, а nije mu pravo mesto kada govorimo о proceni koja se obavlja na pocetku, pre zapoCinjanja tretmana. 1.8. Podobnost i analizabllnost Tyson i Sandler su 1971 godine objavili Clanak о selekciji pacijenata za psihoanalizu u kojem posvecuju paznju, pored ostalog, razgranicavanju izmedu pojmova "indikacije", "podobnost" i "analizaЬilnost" . Тај clanak predstavlja na neki naCin vremensku raskrsnicu i pokusaj da se dode do valjanog zakljucka nakon prethodnih diskusija, simpozijuma i seminara na temu selekcije pacijenata za psihoanalizu. Као takav on је izazvao reakcije medu analiticarima. Pre nego krenemo dalje u nasu temu zelim da skrenem paznju na neke istorijske momente znacajne za ovu diskusiju. Kako se psihoanaliza razvijala 15 uglavnom u okviru instituta za psihoanalizu, psihoanaliticari su bili oduvek zabrinuti za opstanak psihoanalize. То se manifestovalo u potreЬi da se promovise psihoanaliza medu strucnjacima kako Ьi se javili na edukaciju, zatim da se ocuva sustina psihoanalitickog metoda naspram sve vece potrebe za kraCim i modifikovanim oЫicima psihoterapija, te da se nastavi istra.Zivanje i pokusa primena metoda na slucajevima koji ispocetka nisu smatrani pogodnim za psihoanalizu. Na prakticnom planu instituti za psihoanalizu su imali proЫem tzv. skrininga kandidata za didakticku analizu i selekcije pacijenata sa kojima Ьi kandidati radili u superviziji. Istovremeno sa Qvim prakticnim proЫemima u teoriji i praksi psihoanalize su se vec odvojile razliCite skole. Skola Ego-psihologije је naglasavala znacaj zdravih delova licnosti, odnosno ega; skola Melanie Кlain је govorila о postojanju objektnih odnosa od pocetka zivota, te је radila i sa preverbalnim iskustvima; nezavisna skola sa Winicott-om је paznju posvetila ranom odnosu majke i deteta, i istakla uticaj sredine na razvoj. Ovi teorijski pravci su doprineli isticanju zdravih potencijala kod selekcije pacijenata za psihoanalizu kao i naglasavanju uloge analiticara s uvodenjem koncepta kontratransfera. Winnicott (1956) је rekao da је "svaka promasena analiza promasaj ne pacijenta vec analiticara". А sada da se pozabavimo pojmovima analizaЬilnosti (analysaЬility) i podobnosti (suitaЬility). Prema mom pristupu koncept podobnosti treba posmatrati u kontekstu procene osobe pre pocetka tretmana, а koncept analizaЬilnosti u kontekstu procene kvaliteta ucesca osobe u analitickom procesu. Pri tom, kao sto smo ranije rekli, mislimo na podobnost u uzem smislu te reCi. Engleska rec "suitaЬility" oznacava stanje kada se pitamo da li nekome nesto odgovara, da li mu lezi odredena vrsta aktivnosti. U tom smislu smo rec preveli sa "podobnost" jer se ta rec u nasem jeziku koristi kada procenjujemo da li је neko u stanju da se ukljuCi u odredenu aktivnost, da li ima potrebne sposobnosti, kapacitete za nju. Ako kazemo da је neko nepodoban, mi ga iz takve aktivnosti iskljucujemo. U tom smislu smatramo da koncept podobnosti (suitaЬility) ostaje povezan sa procenom kandidataj pacijenata pre pocetka psihoanalitickog tretmana. Koncept analizaЬilnosti govori о ucescu osobe u analitickom procesu, dakle о aktivaciji potrebnih kapaciteta kojima ona ulazi u interakciju sa analiticarem i tokom koje se odvija analiticki proces koji podrazumeva aktivnosti kao sto su introspekcija, slobodno asociranje, transferno-kontratransferna dinamika, uvid. Drugim reCima, mogli Ьi da ka.Zemo da је podobnost skup osoЬina i kapaciteta koji su neophodni da Ьi analiticki proces Ьiо aktiviran u punom oЬimu, а da analizaЬilnost oznacava aktivaciju datih kapaciteta, dakle psihicke procese koji su delatni tokom analitickog procesa. Time uvodimo razliku u odlikama pojmova podobnosti i analizaЬilnosti. Podobnost је naCin posmatranja istog fenomena iz ugla strukture licnosti i stoga је vise statican, а analizaЬilnost је naCin posmatranja istog fenomena iz ugla dinamike licnosti i stoga је vise dinamican u naglasku. 16 Definicije nije lako n aCi u literaturi jer se one najcesce podrazumevaju, ili se о analizaЬilnosti i podobnosti diskutuje iz sire perspektive . Jedn u od definicija analizaЬilnosti nudi Greenson ( 1979) i prema njemu analizaЬilnost ј е mogucnost da osoba bude psihoanalizirana, da se uklopi i uskladi sa psihoanalitickom terapijom. Nesto razradeniju definiciju daje Paolino (1981): analizaЬilnost је stanje spremnosti koje u seЬi sadrzi sposobnost za kognitivno i emocionalno razumevanje psihoanalize plus kapacitet za konstruktivnu psiholosku promenu u ponasanju kao rezultat tog razumevanja. Sto se tice definicije podobnosti navodimo onu koju su ponudili Тyson i Sandler (1971) : to је procena kvaliteta i sposobnosti pacijenta za odredeni tretman. Doduse, oni predlazu da Ьi korektnije Ьilo reCi da se procenjuje podobnost tretmana za odredenu osobu u njenoj specificnoj zivotnoj situaciji. Time naglasavaju dugotrajni interes pacijenta naspram kratkotrajnog zanimanja analitiCara. Mislim da su ovakve opaske zavodljive jer nas uvlace u pitanje ko је vainiji u paru u kojem se оЬе osobe podjednako pitanju. Definicija podobnosti Тyson i Sandler-a је Ьliska terminu indikacije prema licnosti koji је upotreЬio Etchegoyen. Тyson i Sandler prikazuju razliku izmedu tih termina na primeru mentalne zaostalosti. OЬicno se mentalna zaostalost posmatra kao kontraindikacija za tretman, jer psihoanaliza ne leCi mentalnu zaostalost. Ali ona se mnogo cesce javlja kao negativni kriterijum podobnosti kada se osoba zali na neke druge simptome, jer predstavlja otezavajuCi faktor za postizanje uvida koji је vazan sastavni deo psihoanalize. Smatram da је povoljnije koristiti termin podobnost za procenu ukupne licnosti i njenih posebnih osoЬina koje su od znacaja za davanje preporuke о preduzimanju psihoanalitickog tretmana. Time se izbegava medicinska konotacija termina indikacije, а takode se postuje opste potvrdeno iskustvo da је nemoguce predvideti tok i ishod tretmana na osnovu indikacija. U tom smislu indikacije zaista jesu kriterij za odbacivanje kako kaZи Thoma & Kachele, а iskusni analiticari znaju koje се slucajeve prihvatiti na analizu (Kuiper, 1968). Pored ostalog Tyson i Sandler govore о terminu pristupacnost (accessiЬility) koji је prvi upotreЬio Freud. Pojam treba da oznaCi da li se analizom moze doseCi i uticati na pacijenta. Тyson i Sandler smatraju da ovaj termin treba svrstati pored ostalih kriterija podobnosti. Pozivaju se na citat Freud-a iz kojeg se vidi da on termin koristi da oznaCi teskoce sa kojima se analiticari susrecu u tretmanu sa psihozama, te iz toga izvlace pogresan zakljucak kako је to jedan od kriterijuma podobnosti, а ustvari se radi о temi analizaЬilnosti. Nije slucajno da је Glover (1954) govorio о sposobnosti da se formira radni transferni odnos (terapijski savez) u kontekstu teme pristupacnosti, jer to jeste najveca teskoca u radu sa psihozama. Kasnije se termin pristupacnost sve vise odnosio na specificne slucajeve medu pacijentima Cija se proЬlematika odraiavala upravo kroz naCin kako su formirali radni savez. Radi se о specijalnom tipu disocijacije u kojem 17 "pacijentov deo pacijenta" (prema Etchegoyen, 197 1) ostaje skriven, а naizgled ga zastupa deo pacijenta koji se pojavljuje kao saradnik analiticara. Тај saradljivi deo ne formira istinski radni savez vec deluje kao nepr ijatelj ski faktor prema istinskom savezu. Ovakav poseban slucaj teskoce uspostavljanja radnog saveza vezan је za "kao da licnosti" kod Helene Deutsch, "lazni self' kod Winnicott-a, "pseudo zrelost" kod Meltzer-a, "narcisticke pacijente" kod Rosenfeld-a (navedeno prema Etchegoyen, 1971) , kao i pacijente koje је tesko doseCi (Joseph, 1975). U tom smislu koncept pristupacnosti nije nastao da Ьi se poboljsala procena podobnosti za psihoterapiju, ve~ da Ьi se objasnili specificni fenomeni (objektni odnosi) koji se razvijaju tokom psihoanalize i kako se sa njima rukuje. Za nas је taj koncept znacajan kada govorimo о toku analize i stoga ga prikljucujem pojmu analizaЬilnosti а ne pojmu podobnosti. Najzad dolazimo i do proЬlema odnosa podobnosti i analizaЬilnosti kako su ga postavili Тyson i Sandler (1971). Oni polaze od toga da је upotreba termina analizaЬilnost opskurna i doprinosi konfuznom stanju terminologije u literaturi. Stoga mu oni daju znacenje u smislu "onoga sto se da razumeti" kako Ьi opravdali napad na termin. Ovo је jedina upotreba termina "analizaЬilnost" u literaturi gde on oznacava meru u kojoj је analiticar razumeo pacijenta, odnosno nesvesno znacenje materijala koji pacijent iznosi. Time se izlazi iz va2nog pitanja ucesca pacijenta u analitickom procesu i lako se stvara prostor za kritiku pojma sto su Tyson i Sandler i uradili isticuCi ponovo znacaj terapijske dobroЬiti za pacijenta naspram potrebe analiticara da razume (slicno kao sto su vestacki napravili dilemu oko toga da li se procenjuje podobnost pacijenta za analizu ili interes analiticara za pacijenta). Pri tom oni raspravljaju о znacajnim stvarima, kao sto је magicno ocekivanje da korektna interpretacija dovede do promene, koja jednostavno ne pripadaju datom kontekstu. Sta Ьi to trebalo da znaCi, da се se jednom procenjen kao analizaЬilan pacijent sigurno menjati pod uticajem korektne interpretacije? Naravno da је tako nesto nerealno uzimati za gotovu istinu. Jednostavno to su pitanja konkretne tehnike rada i razumevanja onoga sto se desava u analitickom procesu i ne pripadaju tematici selekcije niti tematici ucesca analizanda u analitickom procesu (mozda pre pripadaju kontratransferu, tj. neanalizaЬilnosti analiticara). Greenson ( 1979) је istakao da se analizaЬilnost ne koristi u smislu kako su to odredili Тyson i Sandler (osoba shvatljiva psihoanaliticaru) vec upravo u skladu sa njihovom definicijom podobnosti (osoba koja је sposobna da ucestvuje i iskoristi psihoanalizu). Jer, bez obzira da li је osoba razumljiva analiticaru, ako ona ne ucestvuje u analitickom procesu ona је neanalizaЬilna . Ono sto se u praksi cesce desava jeste da se osoba proceni kao podobna а ispostavi se da је povrsno analizaЬilna (Applebaum, 1973; Lower i dr. 1972) . Ovakve primedbe nam daju za pravo da posmatramo koncept podobnost i u kontekstu procene osobe pre pocetka tretmana, а 18 koncept analizabllnosti u kontekstu procene kvaliteta ucesca osobe u analitickom procesu. Thoma & Kachele (1987) su kriterijumima podobnosti Тyson i Sandler-a prisli iz drugaCijeg ugla. Oni smatraju da se njima podrazumeva proces odluCivanja kojim se dolazi do konsenzusa oko ciljeva tretmana. U prilog navode kako su se Tyson i Sandler nasli u paradoksalnoj poziciji kada su shvatili da је pacijent idealno podoban za psihoanalizu ustvari onaj koji za njom nema potrebe . Oni smatraju da se dato pitanje treba resavati u interakcionom kontekstu psihoanalize i podsecaju na Kuiper-a (1968) koji kaze da se ne moze ozblljno govoriti о psihoanalizi а da se ozblljno n e uzme u razmatranje ko је analiziran, ko ga analizira i zbog cega. Thoma & Kachele stoga smatraju da је za debatu oko analizabllnosti kljucno definisanje onoga sto analiticar mora i moze da uradi u svakom pojedinacnom slucaju da Ьi analiticki proces uCinio moguCim. А sada prelazimo na savremeno gledanje na proЬlem selekcije kandidata ј pacijenata za psihoanalizu. 1.9. Savremeno gledanje па odnos psihoanaliticke tehnike i dijagnoze Prikazacemo glediste Blanck-ovih (1974), Gabbart-a (2000) i Kernberg-a ( 1980). Srz njihovog poimanja odnosa psihoanaliticke tehnike i dijagnoze је manje - vise opste prihvacena u psihoanalitickoj zajednici iako se recnik razlikuje s obzirom da postoje razliCite psihoanaliticke skole koje polaze od donekle razliCitih teorijskih premisa. Psihoanaliza је , u svom strogom oЬliku (4-5 puta nedeljno, lezanje na kaucu, intervencije analiticara usmerene uglavnom na aktivnosti oko interpretacije), Ьila veoma zahtevna i nije se mogla primenjivati kod tezih poremecaja. То је dovelo do modifikacija psihoanalize i tako su nastali sledeCi oЬlici psihoanalitickih psihoterapija: ekspresivna psihoterapija, dinamska psihoterapija, psihoanaliticki orjentisana psihoterapija, eksplorativna psihoterapija itd. Gabbart (2000) је podveo razne modifikacije psihoanalize pod pojam ekspresivno-suportativnog kontinuuma i tako naglasio dve krajnosti koje su odredivale pravac modifikacije. Ekspresivni naglasak (ka izraZavanju) u psihoterapiji se primenjivao u slucajevima kada kod pacijenata postoji jaka motivacija ka razumevanju sebe, znacajna patnja zbog koje se javljaju na tretman, sposobnost da regrediraju u sluzbl ega, relativni stepen frustracione tolerancije i kapaciteta za uvid, ocuvan test realnosti, ucesce u smisaonim i znacajnim objektnim odnosima, dobra kontrola impulsa, sposobnost za rad, sposobnost za refleksiju i razmisljanje u analogijama i metaforama. Suportativni naglasak (ka podrsci) u psihoterapiji se primenjivao u slucajevima kada postoji ozblljna zivotna kriza, kada su prisutni znacajni ego defekti hronicne prirode, niska frustraciona tolerancija, slabo testiranje realnosti, losa kontrola impulsa, slaba sposobnost samoposmatranja i 19 refleksije, te ozЬiljno poremeceni objektni odnosi i slaba sposobnost za formiranje radnog saveza. Razlike izmedu psihoanalize u strogom smislu i njenih modifikacija dolaze do izrazaja kroz razliCite kriterijume. Cilj psihoanalize је rekonstrukcija licnosti dok је kod ekspresivne psihoterapije on uЬlazen u smislu teznje za poboljsanim funkcionisanjem i boljom prilagodbom. Psihoanaliticka situacija se takode menja, psihoterapija se odvija »licem u lice« sa ucestaloscu 1 - З puta nedeljno i velike su varijacije u trajanju (od par nedelja do vise godina). Velike razlike postoje i u ponasanju analiticara. U psihoanalizi analiticki stav је neutralan sa kljucnim naglaskom na interpretaciji transfera i otpora. U psihoterapiji postoje iskoraci iz neutralnosti, analiza transfera i otpora је selektivna i veCi se naglasak stavlja na suocavanje, osvetljavanje i ohrabrenje nego na interpretaciju. Mozemo reCi da kod psihoanaliticara u tehnickom pristupu postoje antipodi izmedu psihoanalize i suportativne psihoterapije izmedu kojih se prostire ekspresivno-suportativni kontinuum razlicitih modifikacija psihoanalize. Doprinos Kernberg-a se ogleda u tome sto је prisao izucavanju poremecaja iz ugla nivoa organizacije licnosti, а ne iz ugla simptoma i dijagnoza. Na taj nacin је jasnije napravljena veza izmedu razliCitih oЬlika psihoanalitickih pristupa i vrsta poremecaja. Kernberg (1980) razlikuje neurotsku, granicnu i psihoticnu organizaciju licnosti. Psihoticna organizacija licnosti је uglavnom neanalizaЬilna i za nju је indikovana suportivna psihoterapija. Kod ovih osoba slabo su razgranicene slike selfa i drugih osoba i postoji odsustvo testiranja realnosti (sposobnost razlikovanja selfa od ne-selfa, psihickih od spoljasnjih izvora opazanja, osecanja, ponasanja i misaonih sadrzaja u odnosu na svakodnevne socijalne norme). Date osobe nisu savladale prvi razvojni zadatak, а to је razdvajanje reprezentacija sebe od reprezentacija drugih, i stoga imaju poremecaJ u razlikovanju izmedu onoga sto pripada unutrasnjem (psihickom) svetu i onoga sto pripada spoljasnjem (objektivno posmatranom) svetu. Psihoanaliticari nekada koriste pojam "granice" da Ьi istakli da је razdvajanje napravljeno ра tako razlikuju cvrsto uspostavljenu granicu od difuzne ili jedva uspostavljene granice izmedu spoljasnjeg i unutrasnjeg sveta. U takvoj situaciji nemoguce је ostvariti radni savez kao preduslov za psihoanaliticku psihoterapiju. Granicna organizacija licnosti је indikovana za ekspresivno-suportativni kontinuum modifikacija psihoanalize. Ove osobe su savladale prvi razvojni zadatak (razdvajanje slike sebe od slika drugih), ali nisu savladale drugi razvojni zadatak: integraciju kontradiktornih predstava sebe i drugih. Kernberg to naziva difuznim identitetom, kada postoje slabo integrisani kontradiktorni aspekti selfa i drugih osoba. Pod kontradiktornim predstavama se misli na kvalitet koji predstave doЬijaju s obzirom na dozivljaj nagonskog zadovoljenja naspram nagonske frustracije. OЬicno se takve predstave koje jos nisu integrisane nazivaju parcijalni objekti i 20 razlikuju se dobri i losi parcijalni objekti ovisno о dozivljaju koj i је za njih vezan. Integracija kontradiktornih predstava је uslov da Ьi moglo da se razvije osecanje krivice i brige za drugoga. Zato је karakteristica n mehanizam odbrane kod granicne ogranizacije licnosti cepanje kojim se kontradiktorne predstave drze odvojenim. Kod neuroticne organizacije licnosti savladan је i drugi razvojni zadatak, te је doslo do integracije kontradiktornih slika u celovitu sliku selfa i objekta, а kao osnovni mehanizam odbrane javlja se potiskivanje kojim se nezeljene predstave drze u podsvesnom. Za neurotsku organizaciju licnosti је indikovan psihoanaliticki pristup u strogom smislu, jer posmatranje analiticara kao celovitog objekta omogucava primenu psihoanalize bez modifikacije sa formiranjem radnog saveza i razvoj transfera do transferne neuroze. 1.1 О. Tehnike procene podobnosti Najcesce se navode tri tehnike: intervju, probna analiza i testovi. (Greenson, 1979) Intervju ostaje i ostace nezamenljiva tehnika procene, kao i u klinickoj psihologiji, jer је nemoguce valjanu procenu doneti bez intervjua i ucesca integrativne procene samog klinickog psihologa. (Berger, 1979) Kad је psihoterapija u pitanju poseban znacaj tokom intervjua ima znanje da li psihoterapeut procenjuje klijenta razmisljajuCi da ga primi na psihoterapiju, ili to radi imajuCi na umu drugog, Ьilo da је u pitanju institucija ili kolega. Ako se radi о prvoj opciji onda је intervju prva prilika da terapeut upozna nekoga s kim се raditi mozda niz narednih godina. Stoga se u prvi intervju ulazi sa ocekivanjima оЬе strane. Ako se ocekivanja poklope lako dolazi do predloga о zapoCinjanju psihoanalize. Medutim, u realnosti najcesce situacija nije idealna i stoga inicijalni intervju doЬija veliku vaznost. Thoma & Kachele (1987) polaze od toga da је inicijalni intervju prva prilika da se psihoanaliticki metod prilagodi posebnim okolnostima konkretnog pacijenta. Oni krecu iz negativne pozicije i ka:lu da se samo u apsolutno jasnim slucajevima moze sa sigurnoscu reCi da se datom pacijentu ne moze pomoCi psihoanalizom. Isto tako ne iznenaduje ni suprotnost: ako analiticar primeti da vec tokom prvog susreta moze da se ponasa kao da primenjuje tehniku osnovnog modela psihoanalize, onda se pokazuje da је pacijent podoban za analizu pod standardnim okolnostima. Izmedu te dve krajnosti lezi Citav spektar slucajeva kada psihoanaliticar ne moze da primeni analiticka sredstva u striktnom smislu, te njegov stav i naCin na koji rukuju pacijentovom komunikacijom postaju sustinski znacajni i, posledicno, odreduju odluku о daljem toku i naCinu rada. Iz gornjih razloga inicijalni intervju ne moze da se okarakterise jednostavno kao dijagnosticki jer nosi u seЬi elemente terapijskog. Kroz istoriju razvoja inicijalnog intervjua ta razlika се se razlicito naglasavati. 21 1.10.1. Probna analiza U samom pocetku postojao је tradicionalni psihijatrijski intervju sa ciljem da se odredi dijagnoza pacijenta na osnovu prikupljanja podataka о simptomima, istoriji bolesti, okolnostima pacijentovog zivota, ukljucujuCi porodicne odnose i ostale relevantne faktore. U takvim okolnostima, kada se prvi intervju iskljuCivo posmatrao kao dijagnosticki, iskustvo је pokazalo da to nije dobra polazna osnova da Ьi se procenilo da li је doticna osoba podobna za psihoanalizu ili ne. Resenje se nije trazilo kroz intervencije u okviru inicijalnih intervjua vec se doslo na ideju da se intervencije naprave u samoj psihoanaЏzi i tako је nastala ideja о probnoj analizi. То је podrazumevalo da se zapocne probni period analize tokom kojeg се se proceniti da li је osoba za analizu ili nije. Ideja о probnoj analizi је brzo odbacena jer је pretpostavljala da se pacijent mora odЬiti ako probna analiza ne pokaze uspesnost njegovog ukljuCivanja u analiticki proces, bez postojanja alternative koja mu se moze ponuditi. S druge strane је postojala opasnost da se pacijent prilagodi lazno analitickom procesu kako ne Ьi Ьiо odbacen. Shapiro (1984) је umesto probnog perioda predlozio dijagnosticku fazu terapije koja za cilj ima da utvrdi koje se promene mogu ostvariti pod kojim terapijskim uslovima. On ustvari uvodi razlikovanje izmedu dijagnostickog i terapijskog slicno kao sto se radi kad је u pitanju prvi intervju, i na taj naCin se proЫem ponovo vratio na stadijum inicijalnog intervjua, odnosno prelazne faze izmedu inicijalnog intervjua i terapije. 1.10.2. lnicijalni intervju U svom prikazu istorijskog razvoja inicijalnog intervjua Thoma i Kachele (1987) smatraju da su stavovi i razmisljanja psihoanaliticara uticali na tehniku intervjuisanja i povratno, da је vrsta tehnike uticala na psihoanaliticku praksu. Oni razlikuju tri faze u razvoju: "Ьiografsku anamnezu", "dinamski intervju" i "model interakcionog intervjua". Glavni zadatak kod Ьiografske anamneze је Ьiо usmeren na otkrivanje povezanosti izmedu pacijentove zivotne istorije i njegovih trenutnih simptoma. Posebno је Ьilo znacajno saznati nesto о pacijentovom detinjstvu. Ovakva vrsta intervjua је zanemarivala transferne aspekte i medusobni odnos pacijenta i terapeuta koji se razvoja od samog pocetka komunikacije. "Dinamski intervju" u seЬi nosi prve elemente terapijskog, pored prevashodno dijagnostickog cilja. Gill i drugi (1954) su prvi jasno naznaCili razlike izmedu "dinamskog intervjua" i tradicionalne psihijatrijske eksploracije (Ьiografske anamneze). Prema njima dinamski intervju ima tri cilja: 1. uspostavljanje raporta izmedu dve osobe sto podrazumeva topao ljudski kontakt, razumevanje i uvazavanje; 2. evaluacija psiholoskog stanja pacijenta; З. ojacavanje pacijentove zelje da nastavi sa terapijom i planiranje narednog koraka. Deutsch i Murphy ( 1955) su razvili strategiju unutar inicijalnog intervjua koju su nazvali "asocijativna anamneza". Sustina strategije је da se pored 22 obra canja pa.Znje na sadrzaj onoga sto pacijent govori prati i n a cin n a koji on daje informacije. Thoma i Kachele ( 1987) smatraju da је Kernberg-ov ( 1981) model inicijalnog intervjua dobar primer s inteze dijagnostickog i terapijskog aspekta intervjua. Kernberg ga је nazvao "strukturalni intervju". On podrazumeva da se istor ija pacijentove bolesti i njegovo psihicko funkcionisanje stalno dovode u vezu sa interakcijom koja se odvija izmedu njega i intervjuera. Intervjuer se takode koristi teorijom koju је Kernberg izgradio о nivoima organizacije licnosti gde se razlikuju tri glavna nivoa organizacije: neuroticni, granicni i psihoticni. Kriterijumi ро kojima se razlikuju dati nivoi licnosti su ego identitet n a spram ego difuznosti, kvalitet mehanizama odbrane i prisutnost sposobnosti za testiranje realnosti. Tokom intervjua koriste se intervencije kao s to su probne interpretacije, razjasnjavanja i konfrontacije da Ьi se doslo do potrebnog materijala za procenu. Pored ovog teorijskog okvira Kernberg smatra da posebno treba obratiti paznju na procenu sledecih kategorija: motivacija, sposobnost za introspekciju, sposobnost za zajednicki rad sa terapeutom, potencijal za acting out, i opasnost psihoticne dekompenzacije. Thoma i Kachele ( 1987) svrstavaju strukturalni intervju u tradiciju dinamskog intervjua zato sto postoji ogranicavanje slobode u nacinu na koji se formira odnos izmedu pacijenta i terapeuta kako Ьi se doslo do informacija neophodnih za diferencijalnu dijagnozu. Temelje za model interakcionog intervjua su postavili Balint i Balint (196 1) . Njihov model је postao poznat kao Tavistock model i bazira se na teoriji objektnih odnosa. Potencira se odnos u sada-i-ovde, tj. funkcionalno jedinstvo transfera i kontratransfera. Njegova osnovna preporuka је da se odlucuje о tretmanu na osnovu pacijentovog potencijala da razvije i odrzi ljudski odnos. Navodimo kriticne tacke oko kojih se organizuje pisanje sazetka dijaloga (prema Thoma & Kachele, 1987): 1. razvoj odnosa pacijent - terapeut (а. kako pacijent tretira terapeuta, da li se to menja tokom intervjua, da li to menja njegovo ponasanje ili odnos prema bolesti; Ь. kako terapeut tretira pacijenta, da li se to menja, da li se interesuje za pacijenta, da li misli da moze da mu pomogne, da li vidi ljudske kvalitete u pacijentu); 2. vazni momenti tokom intervjua (а. iznenadujuce izjave ili ekspresije emocija, i slicno; Ь . ponudene interpretacije i pacijentove reakcije) ; З. nalazi i procena (а. kako poremecaj dolazi do izra.Zaja u pacijentovom zivotu; Ь. pretpostavljeni znacaj poremecaja; с. izbor terapije; d . naredni ciljevi). Interesantno је zapazanje Thoma & Kachele (1987) da sto duze pacijenti cekaju na inicijalni intervju veca се Ьiti selekcija medu njima. Balint је dao preporuke koje se odnose na uslove za uspesan intervju. 23 Preporuka 1. Va.Zno је 1spravno i adekvatno uvesti pacijenta u susret posebno s obzirom na socijalnu komponentu koja utice na pacijentova ocekivanja. Preporuka 2. Treba stvoriti i odrzavati odgovarajucu atmosferu u kojoj pacijent moze dovoljno da se otvori da Ьi ga terapeut mogao razumeti. То је test za analiticara, kolika је njegova aktivna empatija i sposobnost da se prilagodi svakom novom pacijentu. Preporuka З. Tvrdnje о pacijentu moraju da ukljuce u seЬi informaciju о situacionim parametrima koje kreira analiticar i koji deluju kao "draz" na pacijenta. Na primer, velika је razlika da li terapeut pasivno slusa ili bodri pacijenta koji је pod stresom. Preporuka 4. Vazno је da terapeut ima ideju kako се se stvari dalje razvijati, posebno sto se tice toga da li on preuzima pacijenta ili ga salje dalje. Preporuka 5. Treba unapred odrediti okvire za konfigurisanje inicijalnog intervjua, na primer, koliki broj sesija се se tome posvetiti. Preporuka б. Treba reagovati razliCito na razliCite pacijente i ne dozvoliti da stereotipi preovladaju. Pacijent treba da oseti u inicijalnom intervjuu sta tretman moze znaCiti za njega. Sve ove preporuke povezane su sa ciljem da se ostvari ono sto Balint zove elasticnom tehnikom intervjuisanja. Njena elasticnost se ogleda u tome koliko vesto se intervjuer krece izmedu dijagnostickog i terapijskog aspekta intervjua. Prema Thoma & Kachele (1987) ovakav nacin intervjuisanja omogucava da se pacijent oslobodi svoje pasivne uloge sto је veoma znacajno. ZahvaljujuCi inicijalnom intervjuu pacijent moze da dozivi kakva znacenja tretman ima za njega i da stekne osnovu iz koje moze da odluci da li zeli da ude u tretman i da se nosi sa proЫemima koji su povezani sa tokom tretmana. Na ovaj naCin se pored dimenzije terapijsko- фjagnosticko uvodi i dimenzija pasivno- aktivno kako na strani terapeuta tako i na strani pacijenta. Stvaranje takve atmosfere i takvog odnosa unutar intervjua koji omogucavaju da se pacijent aktivno ukljucuje u proces traganja i odluCivanja znaCi da se stvaraju uslovi koji su istinski terapijski, i unutar kojih оЬе strane doprinose konacnoj odluci о daljem toku njihovog susreta. Ovakav okvir za procenu podobnosti menja i odnos prema indikacijama od prognostickog (statickog) ka adaptivnom (dinamskom) tako da se informacije razmenjuju u kontekstu medusobnog odnosu koji se razvija izmedu pacijenta i analiticara (Baumann i von Wedel, prema Thoma & Kachele, 1987). Duzina trajanja i ucestalost vidanja kao Ьitne odrednice psihoanalize tako gu Ье na svom zastrasujucem efektu ako se definisu kao vreme potre bno da se dode do zeljenih i dostiznih ciljeva. Iskustvo pokazuje da pacijenti nastavljaju sa analizom sve dok postoji pozitivan balans izmedu ulozenog i uzvracenog. Mozda Ьi na kraju najbolji zakljucak Ьiо da se inicijalni intervjui izdvajaju od ostalog dela terapije ро tome sto predstavljaju prvi susret jednog mozda 24 dugotrajnog odnosa i stoga neadekvatni potezi od strane analit ica ra imaju dalekosezne posledice . Tokom ovog susreta dolazi do upoznavanja dve osobe i instant pozicioniranja jedne prema dugoj. То se mahom desava na predsvesnom nivou s to prvi intervju Cini sustinski terapijskim. А pored toga dolazi do saznanja о Cinjenicama koje pacijent saopstava tokom in tervju a . Тој vrsti upoznavanja pacijenta analiticar nudi upoznavanje sa metodom rada. Ako ovo medusobno upoznavanje protice dobro i uspostavi se dogovor о radu terapija se neprimetno nastavlja dalje bez razlike izmedu inicijalnog i terapijskog. Nije iskljuceno da се se situacije slicne ovoj pocetnoj ponoviti tokom terapije , situacije u kojima је analiticar suocen sa pon ovnim preispitivanjem dijagnoze pacijenta ili okolnosti njegovog zivota i preduzimanja adekvatne akcije . Na to mogu da uticu unutrasnje okolnosti kao pogorsanje psihickog funkcionisanja, ili spoljasnje okolnosti kao promena posla, mesta zivljenja, visine novcanih prihoda i slicno, а koje uticu na osnovni seting tretmana. Poslednje preispitivanje о kojem odlucuju pacijent i terapeut је zavrsnica terapije, kada i kako. 1.10.3. Testovi Ostaje nam jos da kazemo nesto о testovima. Njihova upotreba је u pocetku iskljuCivo vezana za istrazivanja u psihoterapiji. Subjektivnoj proceni do koje se dolazilo na osnovu suda strucnjaka tokom inicijalnog intervjua dodata је objektivna procena putem inventara licnosti. Njihov cilj је Ьiо da se omoguCi merenje u istrazivanju na objektivniji naCin, а ne toliko da se izrade instrumenti koji Ьi pomogli analiticaru u donosenju suda о vrsti tretmana koji се primeniti. Primenjivala se oЬicno klinicka baterija testova koja Ьi ukljuCivala neke od napred navedenih testova: Rorsah test, ТАТ, Crtez ljudske figure , WB-skalu, Babokov test prisecanja, Asocijacije na reCi, Sortiranje objekata, Kolov test zivotinja, revidirani Staford-Bine, Siroki rang postignuca, MiCigenov test slika. Specificni testovi koji Ьi pratili psihoanaliticki proces nisu pravljeni, kao ni testovi podobnosti. Jedini izuzetak meni poznat је Kernberg-ov IPO inventar liCnosti koji pretenduje da meri postavljene kriterijume strukturalne procene kao sto to radi intervjuer kod strukturalnog intervjua. Primena klasicne klinicke baterije testova nije dala znacajne rezultate. Vaughan i drugi (2000) su pokazali u svom istra2ivanju da NEO-PI-R ne pokazuje razlike nakon godinu dana terapije, а to је instrument koji pretenduje za prvo mesto kada su faktorske teorije licnosti u pitanju . Oni smatraju da treba razviti instrumente za ego snagu, jezgrovne konflikte i reflektivno samo-funkcionisanje, pored postojecih instrumenata koji mere domene posebno va2ne za psihanaliticki tretman (tu ubrajaju psiholosku duhovnost, lokus kontrole ponasanja, kvalitet i vrste objektnih odnosa, odbrambene operacije i razvoj radnog saveza). 25 1.11. Kriterijumi podobnosti za psihoanalizu Opis podobnog pacijenta se moze predstaviti kroz njegov odnos prema tretmanu: "dovoljno bolestan da mu је potreban i dovoljno zdrav da moze da ga podnese" (Wallerstein, 1965) . U praksi to ne izgleda tako jednostavno. Nas је cilj da prezentujemo neke glavne oblasti koje se navode kada је u pitanju procena podobnosti za psihoanalizu tokom inicijalnog intervjua. Iznosicemo ih hronoloskim redom. Mi smo vec naveli kriterijume analizaЬilnosti koje је formirala Zetzel-ova (1964), da ponovimo: 1. sposobnos da se odrzi osnovno poverenje u odsustvu neposredne gratifikacije; 2. sposobnost da se odrzi razlikovanje izmedu objekta i selfa u odsustvu potrebnog objekta; З. potencijalna sposobnost da se prihvate ogranicenja realnosti. Кriterijumi analizaЬilnosti nisu kriterijumi podobnosti. Oni samo govore о mogucnosti ucesca u analitickom procesu koji se blizi standardnim uslovima. Ali ne govore da li је neko u mogucnosti da podnese tretman s obzirom na finansijske, vremenske i ostale zahteve. Тyson & Sandler (1971) su naveli sledece oblasti koje moraju da se procene: 1. inteligencija; 2. sposobnost tolerancije bolnih afekata; З. sposobnost sublimacije; 4. zrelost objektnih odnosa; 5. sposobnost za testiranje realnosti; б. ne-centriranje zivota samo na analizu; 7. moralni karakter i obrazovanje (koji treba da oSiguraJU osoЬi dobru poziciju u zivotu sa adekvatnom nagradom). Kad smo pominjali Тyson & Sandler-a rekli smo da su oni kroz ove kriterijume gotovo naveli kriterijume mentalno zdrave osobe, tako da su njihovi kriterijumi za podobnost ujedno i ciljevi tretmana. Dok smo govorili о "strukturnom intervjuu" Otto Kernberg-a mi smo pomenuli i oblasti koje treba proceniti prema njegovoj teoriji, а to su: 1. integracija ego-identiteta; 2. kvalitet odbrambenih mehanizama; З. kapacitet za testiranje realnosti. Date oblasti su znacajne za procenu nivoa orgaшzaciJe licnosti, no pored toga tokom intervjua se procenjuje i sledece: 1. motivacija; 2. kapacitet za introspekciju; З. sposobnost da se radi sa terapeutom; 26 4 . potencij al za acting-out; 5 . opasnost psihoticne dekompenzacije. Navedeni kriterijumi su proistekli iz Kernberg-ovog rada sa teskom kategorijom pacijenata kao sto su granicni slucajevi. Smatram da 4.-ti i 5.-ti kriterijum treba da se izvedu iz procene prve tri oЬlasti koje nam govore о strukturi licnosti i stoga ne pripadaju, strogo gledajuCi, nizu motivacija , introspekcija, radni savez koji predstavljaju osoЬine od znacaj a za prilagodavanje izmedu pacijenta i zahteva analitickog metoda. Greenson ( 1979) razlikuje glavne setove kriterijuma bez da podrobnije ulazi u njihovu analizu, а to su: 1. motivacija; 2 . sposobnosti; З. crte licnosti; 4 . izvodljivost s obzirom na spoljasnje okolnosti. Paolino ( 1981) , Ciju smo definiciju analizaЬilnosti ranije naveli, u svom Clanku detaljno prilazi razmatranju proЬlema prijema u analizu. On ka.Ze da se velik broj psihoanaliticara intuitivno odlucuje о prijemu pacijenta u analizu i da se ta intuicija, koju on naziva empatijskom intuicijom, pokazala valjanom. Ali praksa nije opravdanje da se tako vazna odluka kao sto је procena analizaЬilnosti prepusti intuiciji. Kategorije koje su prema njemu relevantne za diskusiju su sledece: а. pacijentove interpersonalne snage; Ь. pacijentove spoljasnje okolnosti; с. prosla istorija; d. trenutno ponasanje; i е . verbalizacije. Iz navedenog Paolino izvodi sledece Ьitne oЬlasti koje se ne odnose samo na procenu podobnosti vec i na procenu analizaЬilnosti jer su vezane za odnose koji se uspostavljaju tokom tretmana: 1. kapacitet za psiholosku duhovnost ("psychological mindedness") i uvid; а. sposobnost za opazanje odnosa izmedu misli, osecanja i akcija; Ь . sposobnost da se uce znacenja i uzroci iskustava i ponasanja; с. sposobnost za usmeravanje paznje ka unutra; 2 . prethodna znanja i stavovi о psihoanalizi; З. zelja za smanjenjem psihicke patnje; 4 . sposobnost da se iskuse osecanja unutar sesije radije nego da se samo opisu; 5 . stav porodice i prijatelja prema analizi; б. porodicna ili sredinska kriza; 7. licnost i stavovi procenjivaca i analiticara; 27 8 . istorija proslih trauma; 9. stepen i osobenosti simptoma; 10. sposobnost da se ne odigrava; 11. sposobnost da se razvije i odrzi terapijski odnos; 12. inicijalne reakcije na procenjivaca; 1 З. transferna neuroza; 14. terapijski savez; 15. stvarni odnos. Erle & Goldberg (-1984) su u svom istra2ivanju utvrdili da analiticari prilikom prijema u analizu najcesce procenjuju sledece tri kategorije: 1. motivaciju; 2. kapacitet za samo-svesnost; i З. inteligenciju. Interesantno је sagledati kako izgleda prosecan analizand, а to su uradili Sandell i drugi (2000) i utvrdili u njihovom istra2ivanju sledece: Analizandi su obrazovanjem i vokacijom vrlo kvalifikovana grupa; demografski gledano su stariji, cesce muskarci, razvedeni, sa decom i univerzitetskom diplomom; jaCina simptoma је slicna kontrolnoj grupi s tim sto su cesce tra2ili pomoc u psihoterapiji za razliku od date grupe koja se cesce obracala institucionalizovanoj psihijatriji. Pored ovakvih gledista na problem podobnosti - analizaЬilnosti postoji i nesto drugaCiji pristup koji govori о tipovima licnosti. Etchegoyen ( 1971) smatra da postoji vokacija za psihoanalizu slicno kao i za druge zadatke u zivotu. S onu stranu zelje za izlecenjem stoji zelja da se krene u poduhvat koji nudi samo potragu za istinom. Upoznati sebe nije atraktivno za svakoga, niti prijatno za ikoga. Stoga је njemu blizak termin "psihoanaliticka funkcija licnosti" kojije Bion upotreЬio (1962). Ј. Chasseguet-Smirgel ( 1975) razlikuje dva tipa pacijenata prema njihovom ponasanju tokom analitickog tretmana: 1. la voie longue (na duze staze) imaju spontano i intuitivno znanje о psihoanalitickom metodu, sa istinskom zeljom da upoznaju sebe i dodu do izvora svojih problema; i 2. la voie courte (na kratke staze) traze brzo razresenje svojih problema, jer su nesposobni da razumeju velike humane propozicije koje analiza formulise i nedostaje im uvid koji Ьi im omoguCio kontakt sa njihovim konfliktima. S obzirom da se radi о tipologiji interesantno Ьi Ьilo istraziti da li se ovi tipovi mogu dovesti u vezu sa bazicnim crtama licnosti. 28 1.11.1. /zabrani kriterijumi podobnosti za psihoanalizu Pokиsao sam da iz r azliCitih izvora иzete kriterijиme dovedem и vezu i pri tom sam se koristio setovima koje је postavio Greenson. Tako sa m doЬio sledece : 1. Motivacija Kad govorimo о motivaciji mnogi faktori sи и igri . Jedan od znacajnih је svakako tezina patologije koja motivise оsоЬи da se menja, da nesto иCini sa sobom. Medиtim , to nije i dovoljan razlog za procenи kvaliteta motivacije . Poznato је da postoje i sekundame doЬiti od bolesti koje imajи sиprotan efekat kada је tretman и pitanjи . S drиge strane, ako prihvatimo tipologiju Chasseguet-Smirgel-ove onda се se pokazati razlike и kvalitetи motivacije, da li је neko spreman da zaista radi na seЬi i иpozna sebe ili samo zeli da se resi tegoba ne иlazeCi dиblje и razloge zasto sи se oni pojavili. U odnosи na tok terapije motivacija је promenljiva karakteristika, moze da raste а moze i da opada. 2. Sposobnosti Pojam "sposobnosti" ili "kapaciteti" se dosta cesto koristi и analitickoj literatиri. Pod sposobnostima podrazиmevam pre svega one osoЬine licnosti koje sи osoЬi neophodne da Ьi izasla na kraj sa zahtevima koje pred nји postavlja odredena sitиacija (и nasem slисаји psihoanaliticka). One sи prepoznatljive za drugu оsоЬи, merljive и smislи da im је moguce odrediti stepen izrazenosti, imajи svoj kvalitet koji se odredиje sitиacijom и kojoj se ispoljavajи i vode odredenim aktivnostima iz kojih se vidi kako osoba izlazi na kraj sa zahtevima koji se pred nји postavljajи. Sposobnosti takode podrazиmevajи odredenи dispozicijи koja se doЬija nasledem i koja se иvezbavanjem pretvara и sposobnost. Psihoanaliticka literatиra vrvi od nabrajanja razliCitih sposobnosti. Mi izdvajamo sledece: а. sposobnost za tolerancijи afekata; Psihoanaliza radi sa emocijama i stoga је vazno da pacijent ne izbegava emocije. Kako analiticki rad napredиje desava se da se pacijenti zale na intenzitet losih osecanja sto је oЬicno posledica njihove povecane tolerancije. Ь. sposobnost za rad sa terapeиtom; Neophodno је da pacijent ostvari odnos sa terapeиtom da Ьi terapija иopste imala smisla. S jedne strane on ostvarиje taj odnos aktиalizacijom иnиtarnjih objektnih odnosa patoloske prirode sto rezиltira fenomenima transfera i kontratransfera koji sи neophodni za rad и psihoanalizi. S druge strane, pacijent mora da иspostavi i radni savez, vrstи odnosa koja garantиje takvu saradnjи sa analiticarem koja omogucava interpretativnи fиnkcijи analiticara i ne remeti analiticku sitиacijи. с . sposobnost za introspekcijи ; Ova sposobnost је и skladи sa osnovnim pravilom psihoanalize, da pacijent slobodno asocira. Dakle, da је и stanjи da иsmeri paznjи na иnиtrasnji 29 (psihicki) svet i da adekvatno prati i izvestava о svojim opa.Zanjima verbalnim putem. d . sposobnost za uvid. Ocekuje se da се pacijent na analiticareve interpretacije reagovati svojom sposobnoscu da smisaono poveze svoja sadasnja i prosla iskustva, da razume motive svojih akcija, i tako postepeno stvara integrisanu sliku о svom zivotu. U odnosu na tok terapije sposobnosti su oЬicno u porastu kako ро kvalitetu tako i ро jaCini. З. Dimenzije licii.osti Opredelili smo se za rec dimenzije jer је opstija i manje specifikovana od reCi crte licnosti. Dimenzije licnosti predstavljaju one osoЬine licnosti koje govore о relativno trajnim oblicima ponasanja osobe u relativno slicnim situacijama. Za razliku od sposobnosti kao osoЬina licnosti, dimenzije nisu povezane sa resavanjem zahteva koje odredena situacija postavlja i u tom smislu se za njih ne moze vezati pojam sazrevanja kao sto је to karakteristicno za niz "dispozicija ~ sposobnosti". Dimenzije licnosti su osoЬine koje su trajnije i staticnije od sposobnosti i teze se menjaju. One su bliske pojmu bazicnih crta licnosti koje se sticu u prvim godinama ranog razvoja osobe. Danas је opste prihvaceno da postoje dimenzije licnosti prema kojima је moguce porediti ljude medusobno i takode postoji relativno slaganje oko bazicnih dimenzija licnosti. Za procenu podobnosti svakako nije va.Zno procenjivati sve dimenzije licnosti vec samo one koje upucuju na teze poremecaje licnosti koji su oЬicno obuhvaceni terminima granicnih struktura licnosti i psihoza. Smatramo daje Kernberg (1981) izdvojio dobre kriterijume za procenu datih dimenzija i mi im dodajemo jos jedan koji navodimo na prvom mestu: а. integrisanost regulativnih funkcija (opasnost dekompenzacije, acting -ou t -а) ; Prema Kohut-ovoj teoriji (1971) tokom razvoja se grade strukture selfa koje su odgovorne za regulisanje nagona. Kohut ih је zvao tenziono-regulacione strukture i razlikovao је funkciju zauzdavanja poriva i funkciju kanalisanja poriva. On doduse nije govorio о integrisanosti vec о kohezivnosti struktura. 1 kod drugih autora koji su naglasavali znacaj self struktura nailazimo na slicna misljenja samo sto su drugaCije izrazena. Najcesce se govori о kapacitetima koje је neophodno razviti, kao kod Winnicott-a. Kernberg-ovi kriterijumi ( 1980) se mogu shvatiti kao parametri pomocu kojih mozemo proceniti poremecaje u integraciji regulativnih funkcija. То su napred nabrojani kriterijumi. Ь . ego identitet naspram ego difuziji; Kada је ego identitet cvrsto uspostavljen onda је doslo do jasnog razdvajanja ega, ida i super-ega. Ako imamo difuzni identitet onda је sprecena integracija super-ega 1 1mamo slucaj reprojekcije super-ego jezgra u formi paranoidnih crta. 30 с. odbrambeni mehanizmi; Kernberg (1980) razlikuje odbrambene operacije viseg nivoa koje su prisutne kod neuroza kao sto su potiskivanje , reaktivna formacija , izolacija, ponistavanje (undoing) , intelektualizacija, racionalizacija, а njihov mehanizam se svodi na odbacivanje nagonskog derivata (reprezentacije). Kod graniCnih slucajeva prisutne su odbrambene operacije nizeg n ivoa kao sto su cepanje, primitivna idealizacija, projektivna identifikacija, poricanje, omnipotencija, devaluacija. Kod njih је prisutan mehanizam disociranja ili aktivnog drzanja kontradiktornih iskustava ро strani. d. testiranje realnosti. Prema Kernberg-u (1980) testiranje realnosti је sposobnost razlikovanja selfa od ne-selfa, psihickih od spoljasnjih izvora opazanja i nadrazaja, kao i sposobnost realisticnog evaluiranja vlastitih osecanja, ponasanja i misaonih sadrzaja u okvirima svakodnevnih socijalnih normi. U analizi se prepoznaje kroz (1) odsustvo halucinacija i obmana, (2) odsustvo Ьizarnih osecanja, misli ili ponasanja, i (З) kao sposobnost analizanda da dozivi i razjasni analiticareva opazanja onoga sto njemu izgleda neadekvatno ili zbrkano u osecanjima, ponasanjima ili mentalnim sadrzajima, а u kontekstu neposredne socijalne interakcije. 4. Izvodljivost Pod izvodljivoscu se oЬicno misli na one spoljasnje okolnosti koje su neophodne za sprovodenje tretmana. Pre svega је vaZno da li је osoba u stanju da izdvoji finansijska sredstva i vreme. а. obrazovanje Psihoanaliza је verbalni tip psihoterapije tako da Је obrazovanje vazan preduslov dobrog rada. Ь. finansijska nezavisnost Finansijski ovisnost komplikuje situaciju u analitickom procesu jer Је nemoguce dovesti klijenta do autonomije odluCivanja u stvarnom zivotu . с. moralni karakter Ova kategorija moze Ьiti diskutaЬilna, posebno oko odredenja sta је to moral. Mi mislimo na rezultat procesa socijalizacije kojim se usvajaju one norme ponasanja koje omogucavaju osoЬi da sklapa dogovore ili ugovore sa drugim osobama ili organizacijama, а u analizi garantuju uspostavljanje radnog odnosa izmedu klijenta i terapeuta. d. stavovi porodice Stavovi porodice се se pre pojaviti kao kontraindikacija za tretman. Spremnost na promene jednog clana zajednice odrazice se i na ostale clanove na ovaj ili onaj naCin, ali najcesce kroz otpore prema psihoanalizi koj i ustvari predstavljaju otpor promena u seЬi i zajednickom zivotu. Mozda је najbolje to ilustrovati istraZivanjem Bolk-Weischedel (1978, prema Thoma & Kachele, 1987) sprovedenom na bracnim partnerima (15 supruga i 35 supruznika). 3 1 Od 50 njih 13 је smanjilo simptome koje su ranije imali i dozivelo pozitivnu promenu, 11 ј е razvilo s imptome koje ranije n ije imalo, б је razvilo simptome ali је doslo do pozitivne strukturne promene, 10 se odluCilo na razvod, а 10 је toliko patilo da su se odluCili da potra2e savet ili terapijsku pomoc. Ovo istra2ivanje ilustruje koliko su promene koje psihoanaliza pokrece duboke i ne ticu se samo uskog odredenja izlecenja kroz guЬitak simptoma ili smanjenje patnje vec dolazi do promena u meduljudskim odnosima i kvalitetu zivljenja. 1.12. Zakljucak Da Ьi ponudio smisaonu sintezu grade koju smo napred izneli krenucu od Glover-ove (1955) podele dijagnoza na dostupne, umereno dostupne i neobradljive i ponudicu svoju podelu, ne prema dijagnozama nego prema osobama, na "podobne za psihoanalizu", "umereno podobne" i "nepodobne". Ovakva podela је proizvod iskustva psihoanaliticara da postoje ljudi koji se bez vecih proЬlema ukljucuju u psihoanalizu i ostaju u njoj do razresenja transferne neuroze (da upotreЬimo taj tehnicki termin) , da postoje ljudi koji imaju teskoce da udu u psihoanaliticki proces ali su u stanju da izvuku znatnu dobroЬit od tretmana i da postoje ljudi koji se slabo prilagodavaju tretmanu i nisu u stanju da izvuku dobroЬit iz njega. U prethodnom tekstu mi smo tragali kroz istoriju psihoanalize za objasnjenima ovih jednostavnih zapa2anja koja su trebala da posluze u prakticnom smislu prilikom procene za prijem u psihoanaliticki tretman. Da Ьi se lakse snasli u oЬilju podataka dva pitanja poma2u u orijentaciji: 1. Које osoЬine i kapacitete treba da ima osoba da Ьi mogla da prode psihoanalizu u strogom smislu? 2. Ako se modifikuje tehnika rada u smislu prilagodavanja pacijentu, kakve modifikacije treba primeniti u radu sa kakvim pacijentima i kakve promene se mogu ocekivati? Kada se postavi prvo pitanje onda treba imati u vidu i kako se gleda na psihoanaliticki metod u strogom smislu. On podrazumeva jasno odredenu psihoanaliticku situaciju (seting) gde pacijent dolazi 4-5 puta nedeljno, lezi na kaucu, pridrzava se pravila slobodnih asocijacija i saraduje sa analiticarem zahvaljujuCi radnom savezu u analizi transfernih fenomena. Da Ьi osoba mogla da ucestvuje u psihoanalitickom procesu potrebno је da ima odredene kapacitete kao sto su kapacitet za introspekciju, empatiju, samo- analizu, uvid, samo-disciplinu, identifikaciju i da bude dobro integrisana osoba sa toplinom i simpatijom za druge ljude. (prema Van Der Leeuw: Symposium, 1962) U prethodnom tekstu smo naveli da је tesko kriterijume za psihoanalizu u stogom smislu odvojiti od ciljeva samog tretmana. Do takve situacije је dobrim delom doslo, kako smo primetili, zbog interesa psihoanalitickih instituta da poboljsaju proces procene pre рпзеmа 32 kandidata u edukaciju . Razumljivo је da su se trazile osoЬine koje Ьi Ьile idealne kao deo profesionalne uloge psihoanaliticara. Odgovor na drugo pitanje ј е Ьiо mnogo slozeniji. Veliku promenu је predstavljalo okretanje pravca razmisljanja sa prilagodavanja pacijena ta tretmanu na prilagodavanje tretmana pacijentu i njegovim potrebama, а da se pri tom ne remeti sustina psihoanalitickog pristupa. Tako је n astao ekspresivno-suportativni kontinuum modifikacija psihoterapije (Gabbart, 2000) . Takode se doslo do odgovora na pitanje kako razlikovati pacijente za psihoanalizu od onih za psihoanaliticku psihoterapiju. Razlikovanje neuroticnog, granicnog i psihoticnog nivoa organizacije licnosti i vezivanje tih razlika za razvojno postignuce u savladavanju zadataka u razdvajanju reprezentacija sebe od reprezentacija drugih, te integraciji kontradik tornih self i objekt reprezentacija. Tako se doslo do objasnjenja da su osobe podobne za psihoanalizu one koje imaju izgradenu celovitu sliku selfa i objekta, drugim reCima, koje su integrisane, а da su osobe sa slabo integrisanom slikom selfa i objekta one kod kojih treba modifikovati tehniku. Iskustvo је pokazalo da su neke osobe, koje nisu u pocetku mogle da se ukljuce u psihoanaliticki proces u pravom smislu vec su Ьile primljene na neku od modifikacija psihoanalize, vremenom razvile potrebne sposobnosti i tretman је promenjen u psihoanalizu u pravom smislu. Stoga је pravo pitanje da li је moguce na osnovu osoЬina i kapaciteta osobe na pocetku tretmana predvideti koje se promene mogu ocekivati ako se podvrne psihoanalizi, modifikovanoj ili ne. Tako se doslo do razlike izmedu pojmova podobnosti i analizaЬilnosti. Zetzel-ova је pokazala da procena osobe kao histericne na pocetku tretmana ne govori mnogo о prognozi jer postoji kategorija takozvanih dobrih histerika koji ustvari nisu analizaЬilni ili analiza sa njima protice veoma tesko i dugo. Stoga sam predlozio da posmatramo pojmove podobnosti (u uzem smislu) i analizaЬilnosti u vremenskoj perspektivi. Podobnost prestavlja osoЬine i kapacitete koje osoba ima u trenutku procene na pocetku tretmana, а analizaЬilnost se odnosi na procenu datih osoЬina i kapaciteta s obzirom na ucesce u psihoanalitickom procesu. U narednom poglavlju cemo se pozabaviti analizaЬilnoscu , dakle ucescem pacijenta u analitickom procesu. 2. PROCENA U TOKU PSIHOANALITiёKOG TRETMANA 2.1. Uvod Freudje prvi put upotreЬio rec proces 1913-te (1913с) kadaje rekao sledece: "Analiticar .. . ne moze da odredi precizno unapred koje rezultate се postiCi. On pokrece proces koji razresava postojeca potiskivanja. On supervizira proces, unapreduje ga, uklanja prepreke na njegovom putu, i nesumnjivo moze dosta toga da pokvari. Ali u celini, jednom pokrenut, proces se krece 33 svojim putem i ne dozvoljava niti promenu pravca niti redosled Ьiranja usputnih odredista." Abend (1990) smatra da ј е upotreba reCi proces doЬila tezinu tek kada se pojavila potreba da se psihoanaliticki pristup razlikuje od slicnih psihoterapijskih pristupa koji su polazili u svom radu od nekih osnovnih postulata Freud-ove teorije i prakse. On povezuje pojam procesa kako ga Freud koristi sa sledecom definicijom iz Webster-ovog recnika: "Stalni razvoj koji podrazumeva mnoge promene". Bez zalazenja u sire debate jasno se vidi da pojam procesa podrazumeva i pojam promene tako da time doЬijamo srz onoga о cemu с_е se govoriti u ovom poglavlju. Dakle, tok psihoanalitickog tretmana је predstavljen procesom koji је samo delimicno predvidljiv, uvek moze da nas iznenadi svojim obrtima, ali је stalno prisutan i donosi promene. Kako Abend reformulise Freud-ovu gornju izjavu: "JaCina i pravac promene u pacijentovom mentalnom funkcionisanju, i njen krajnji domet, nepoznati su na pocetku tretmana, i ostaju takvi u znacajnom stepenu tokom procesa. Sigurni smo da, sa klinickim iskustvom, analiticar moze razviti sposobnost da oformi razumnu procenu datih varijaЬli, bar sa nekim pacijentima, kako analiza napreduje. Ali samo nekoliko, ako uopste , је sposobno da kaze na jasan naCin kako su dosli do takvog suda, а nijedan nece Ьiti puno pogoden ako mora da menja svoja predvidanja kako se analiza koju provodi odvija." (Abend, 1990) Svoj uticaj na proces koji se odvija u svakom slucaju imaju (1) analizand i njegove potrebe, (2) analiticar i njegov doprinos procesu u smislu razumevanja i intervencija, kao i (З) analiticka situacija, naCin na koji је uspostavljena i kako se odrzava. Vec prema naglasku na pojedinom od ova tri faktora medu psihoanaliticarima su se razvijale razliCite debate. Kada је faktor analizand u pitanju onda se, s obzirom na psihoanaliticki proces, govorilo о analizaЬilnosti . Kada је о analiticaru rec onda se govori о njegovom treningu, teorijskim koncepcijama i sposobnosti za kontratransfer. Oko analiticke situacije ima dosta sporova koji se vrte oko opipljivih stvari kao sto su ucestalost vidanja, lezeCi ili sedeCi polozaj tela i slicno, kao i manje opipljivih stvari, kao sto је uticaj aspekata analiticke situacije na psihicke promene kod analizanda (Kordic, 2002). Medutim, kada је dogovor oko odredenog setinga postignut, osnovno pitanje treba da bude kakve efekte takav seting ima na analizanda i analiticara tokom procesa, kako reaguju na nзega. Prvo cu se pozabaviti analizandom kao faktorom . U okviru te teme obradicu Bachrach-ovo glediste koje је najznacajnije na ovom polju jer је prvi jasno doveo u vezu proЬlem analizaЬilnosti sa analitickom situacijom, analiticarem i teorijom koja prati njegov rad. On је takode uveo termin analiticki potencijal (u mojim diskusijama to је ono sto nazivam podobnost u uzem smislu) i rekao da се se analiticki proces razviti ukoliko primenimo analiticku proceduru na osobe sa analitickim potencijalom. Nakon izlaganja Bachrach-ovog gledista iznecu osnovna istra2iva nja koja su se, pored 34 ostalog, bavila pitanjem analizaЬilnosti . Тu cemo saznati da se analizaЬilnost ne moze predvideti na pocetku tretmana i da se ista razlikuje od terapijske dobroЬiti . Zatim cu preCi na razmatranje analiticara i analiticke situ acije u odnosu na analiticki proces. Pokazalo se da se analiticari prilagodavaju specificnim potrebama pacijenata kako Ьi uspostavili rezonantni dijalog sa njima, tako da је pitanje analizaЬilnosti, iako nije jasno specificirano, stalno u zizi i posmatra se u okviru relacionog polja u kojem ucestvuju kako pacijent tako i analiticar i analiticka situacija. Da је to zaista tako potvrduju reakcije analiticara kada nisu u rezonantnom dijalogu sa pacijentom jer tada traze pomoc u superviziji ili interviziji ili predlaZи promenu analiticara. 2.2. Analizand i analiticki proces О analizaЬilnosti smo vec pisali u poglavljima "AnalizaЬilnost" i "Podobnost i analizaЬilnost" i zakljuCili smo da taj pojam vise pripada toku psihoanalize nego njenom pocetku. Pomenuli smo i dve definicije analizaЬilnosti, Greenson-a i Paolino-a. Naveli smo i teoriju Zetzel-ove i njene kriterijume analizaЬilnosti. Sada, nakon uvodnog dela о analitickom procesu, mozemo da kazemo da је pojam analizaЬilnost povezan sa odnosom analizanda prema analitickom procesu i meri se kvalitetom i intenzitetom njegovog ucesca u analitickom procesu. Upravo takvo razumevanje pojma analizaЬilnosti је vezano za osamdesete godine proslog veka kada su u jeku Ьila istraZivanja ishoda psihoanalize. 2.2.1. Bachrach-ovo glediste iz 1983-се Prvi znacajni clanak о analizaЬilnosti iz tog perioda napisao је Bachrach ( 1983) "0 konceptu analizaЬilnosti" . Krenucemo od sledeceg njegovog citata: "Као analiticari, obicno govorimo о pacijentima kao analizaЬilnim ili ne, ili analizaЬilnim u razliCitim stepenima. Time uopsteno podrazumevamo da analizaЬilan pacijent poseduje potencijal za ucesce u psihoanalitickom procesu i, shodno tome, da se odgovarajuca strukturna promena moze ostvariti analitickim sredstvima. Ako se na ovaj nacin razume, ideja analizaЬilnosti izgleda suvise jednostavna i ima odredenu heuristicku draz. Ра ipak, trenutak refleksije rusi ovu iluziju jednostavnosti. Mi prepoznajemo da razvoj psihoanalitickog procesa zahteva disciplinirano ucesce psihoanaliticara koji, svojim stavom i intervencijama, postaje aktivni sastavni deo procesa. Stavise, nase razumevanje analizaЬilnosti moze imati znacenje samo u svakodnevnom okviru onoga sto razumemo kao analiticka sredstva i promene, i s obzirom na oЬim unutar kojeg postoji relativna uniformnost u ovom razumevanju. Ideja analizaЬilnosti ustvari dobrim delom poCiva na modelu duse i odgovarajuCim teorijama psihopatologije i terapije ." (Bachrach, 1983) 35 Bachrach је odlicno postavio problem analizaЬilnosti s tavljajuCi ga u odgovarajuCi kontekst, tj . povezuJUCl ga sa analitickom situacijom, analiticarem i teorijom koja prati analiticarev rad. On kaze da svakodnevni okvir analizaЬilnosti Cine analiticarev stav i pravila procedure, struktura psihoanaliticke situacije, metapsiholoski principi i strukturna promena kao cilj. PolazeCi od ovih okvira on razmatra njihovo ucesce kvalitativno i kvantitativno. Prvo polazi od vaznosti analiticke situacije i tehnike. Ukoliko se ispravno primenjuju posledica је pun razvoj transfera, ukoliko ne, menja se i slika transfernih ispoljavanja. Kad је rec о odrzavanju analiticke situacije i analitickog procesa оп upozorava da је greska verovati da nase iskustvo reprezen tuje ono nasih kolega i poziva se na nalaze simpozijuma iz Bostona о evaluaciji terapijskih rezultata gde se kao najveca teskoca izdvojio neadekvatni opis terapijske procedure, kao i ogranicenja koja proisticu kada se analiticar koristi kao procenjivac krajnjeg rezultata (umesto nezavisnih procenjivaca). Nadalje Bachrach diskutuje poziciju analiticara u odnosu na analizaЬilnost. OЬicno se podrazumevala uniformnost tamo gde treba istrazivati individualnost. Analiticari se razlikuju prema sposobnosti da angazuju analizanda analiticki. On navodi istrazivanja (Eissler, 1953; Тicho, 1973) uticaja licnosti analiticara koja pokazuju da sto је veca ego slabost analizanda veCi је znacaj licnosti analiticara. Takode navodi nalaze istra2ivanja (Bachrach & Leaff, 1978) koji govore da osobe sa boljim nivoom ego organizacije imaju bolju prognozu. Kadaje rec о promeni Bachrach polazi od nalaza Pfeffer-a (1959 , 1961) daje potpuno razresenje transferne neuroze dovedeno u pitanje, jer su kod svih pacijenata koji su ispitivani u Pfeffer-ovom istrazivanju nadene transferne rezidue. I ovde se Bachrach postavlja istrazivacki i pita da li је moguce te individualne promene porediti i kako to utice na nase razumevanje analizaЬilnosti. Ono sto је za nekoga dovoljna i znacajna promena za drugoga ne mora Ьiti. On smatra da је ideja jedinstvenog, uniformnog i merljivog kriterijuma iluzija. Bachrach pri tom ne primecuje da Pfeffer-ova metodologija uspostavlja kriterijum koji nije iluzija i koji се stoga kasnije Ьiti primenjen u istra2ivanjima. Radi se о primeni psihoanaliticke metodologije u istra2ivanjima ishoda psihoanalize tako sto se kroz mali broj intervjua sa osobama koje su prosle analizu prati ponovno javljanje transfernih fenomena i zakljucuje о efektima koje је analiza imala u datom slucaju. (Kordic , 2004). S druge strane, promena i analizaЬilnost nisu isto. Ako se cesto poziva na analiticki potencijal, kao sto cemo videti u daljem tekstu, onda је promena realizacija datog potencijala, а proces је ustvari procesiranje koje omogucava da se prede iz potencijalnog u realizovano stanje. Na kraju se Bachrach vraca analizandu i ka2e da је domen ideje analizaЬilnosti uvek Ьila licnost analizanda, njegova "sposobnost" da bude "analiziran". On tu sposobnost naziva analitickim potencijalom i u nju, pored ostalog, ubraj a potencijal za posmatranje unutarpsihickih konflikata i 36 slobodne asocijacije ili njihove ekvivalente. Ono sto Bachrach posm atra kao analiticki potencijal mi jednostavno nazivamo podobnost (u uzem smislu te reCi) za psihoanalizu. Bachrach zakljucuje da ako imamo osobu sa analitickim potencijalom i na njoj primenimo psihoanaliticku proceduru za posledicu cemo imati javljanje psihoanalitickog procesa. U okviru tog procesa analiticar moze da deluje n a pojacavanje analizandovih potencijala koji su od vaznosti za u cesce u procesu. Shodno tome Bachrach deli pacijente spram analizaЬilnosti na З grupe: 1. analizaЬilni (reflektivne osobe sa u osnovi pouzdanim egom) ; 2. neanalizaЬilni (osobe slabog ega ili infantilnih karakternih stavova) ; З. granicni (analizaЬilni ovisno о analiticaru) . Ova podela је slicna Glover-ovoj jer su pacijenti podeljeni u tri kategorije vec prema tome da li mogu, ne mogu ili mozda mogu da produ analiticku proceduru. Novina jeste u tome sto se objasnjava sta se desava sa onim pacijentima koji mozda mogu da produ analizu. Bachrach to naziva fundamentalnim pitanjem analizaЬilnosti: "kada се se transfer na kojem moze da se radi prirodno razvijati izmedu prosecno ocekivanog analizanda i analiticara, а kad се to Ьiti ovisno о pojedinacnoj analitickoj dijadi" (Bachrach, 198З) . Time se otvara mogucnost da se analizaЬilnost posmatra dinamski kroz kretanje ka analizaЬilnosti ili od analizaЬilnosti ili protiv analizaЬilnosti (sto Ьi Ьila negativna terapijska reakcija) zavisno vec od nabrojanih faktora koji uticu na analiticki proces (analizand, analiticar, analiticka situacija i procedura, teorije). 2.2.2. lstraiivanja analizabllnosti Nakon perioda simpozijuma na kojima su se iznosila misljenja kako ko vidi podobnost i analizaЬilnost doslo је do perioda istrazivanja gde se pokusalo utvrditi kako analiticari vrse procenu da li се nekome predloziti psihoanalizu kao tretman. Prva va2na istra2ivacka studija analizaЬilnosti dolazi 1z Njujorskog psihoanalitickog instituta. Studiju su vodili Joan В. Erle i Daniel А. Goldberg (1984) na uzorku 160 pacijenata koji su isli na analizu kod 16 iskusnih analiticara. Kada је u pitanju procena podobnosti za tretman pokazalo se da postoje dva manira u prijemu pacijenata na analizu . S jedne strane, razlozi za prijem su lezali u proceni da se radi о osobama "stvorenim za analizu". S druge strane, pacijent је priman zato sto је samo analiza imala sanse da uspe, i to se racunalo kao "herojski" poduhvat. OCigledno da drugi manir nije povezan sa kriterijumima podobnosti, izuzev sto је "herojski", vec sa reakcijom na ljudsku patnju i spremnoscu da se pokusa i kada је prognoza neizvesna. З7 Interesantan ј е nalaz vezan za prelazak iz psihoterapije u psihoanalizu. Naime, desavalo se da odredeni pacijenti budu primljeni n a psihoanaliticku psihoterapiju da Ьi im tek vise godina kasnije analiticari predlozili psihoanaliticki metod. Odlucujuca је Ьila pojava novih resursa kao sto su sposobnosti za tolerisanje frustracija, za razvoj poverenja, za samo- posmatranje, te istrajnost, smanjena anksioznost ili uЬla2avanje depresije. Zakljucak studije koji se tice analizaЬilnosti је da se procena analizaЬilnosti moze pouzdano dati tek na kraju tretmana. Na navedenom uzorku se pokazalo da, iako su analiticari sami procenili pacijente kao podobne za analizu, 46% se. pokazalo kao neanalizaЬilno, а 28% kao modifikovano ili ograniceno analizaЬilno. SledeCi zakljucak је da klasifikacija analizanada na "analizaЬilne" ili "neanalizaЬilne" zahteva dalju diferencijaciju. Kada је u pitanju odnos analizaЬilnosti i terapijske-dobroЬiti pokazalo se da su analizaЬilnost i terapijska dobroЬit odvojene ali povezane dimenzije. Analiza uzorka је pokazala da su svi analizaЬilni imali bar umerenu terapijsku dobroЬit, dok su svi slucajevi bez znacaJne terapijske dobroЬiti Ьili neanalizaЬilni . Neki neanalizaЬilni su postigli dobru do odlicnu terapijsku dobroЬit. Bachrach i drugi ( 1991) smatraju da је ovo razlikovanje va2no iz teorij skih i klinickih razloga, i tim povodom podsecaju na citat Freud-a: "Konceptualna struktura psihoanalize је sagradena na posmatranim analitickim podacima kao empirijskoj osnovi za psihoanaliticke koncepte nezavisno od terapijske dobroЬiti (Freud, 1914, 1937)". Sledeca znacajna studija analizaЬilnosti dolazi iz Psihoanalitickog centra KolumЬija . Henry М. Bachrach, John Ј. Weber i Murray Solomon (1985) su obradili rezultate koji se ticu analizaЬilnosti i terapijske dobroЬiti. Oni su na sledeCi naCin definisali varijaЬle (Bachrach i drugi, 1985): а. "Pod analitickim procesom podrazumevamo zajednicki napor analiticara i analizanda pomocu kojeg se kroz sve intenzivniju i ciklicnu analiza otpora i transfera kroz slobodne asocijacije razvija transferna neuroza i transferni fenomeni, i kada kontinuirana analiza vodi prema povecanoj svesnosti i kontroli unutrasnjih konflikata, sto smatramo za strukturnu promenu." Ь. "Pod terapijskom dobroЬiti mislimo na nespecificno iscezavanje simptoma i opste poboljsanje u mentalnoj ekonomiji pacijenata." Terapijska dobroЬit se procenjivala na osnovu tri kriterijuma: 1. okolnosti zavrsnice (da li postoji uzajamna saglasnost oko zavrsnice ili је doSlo do jednostranog prekida); 2. direktan klinicki sud о ukupnom poboljsanju koji daje analiticar na kraju tretmana; З. skor promene koji se izvodi iz poredenja pacijentovog statusa na zavrsnici sa statusom na pocetku tretmana na pet klinickih dimenzija. с. "AnalizaЬilnost se koristi da jednostavno oznaCi razvoj analitickog procesa . .. . analizaЬilnost је operacionalno definisana kada analiticar, na zavrsnici istovremeno daje analizandu najveCi skor na tri odvojene, petostepene skale koje se odnose na analiticki proces. Те petostepene skale se odnose na ( 1) 38 rukovanje psiholoskim podacima (snovi, fantazije, samoposmatranja) , (2) upotrebu resursa na kraju tretmana i (З) transferne manifestacije tokom tretmana." Od 76 pacijenata koji su procenjivani njih 46% је doЬilo ocenu 1 na skalama i tako procenjeno analizaЬilno . U narednoj tabeli se vide ukrstene varijaЬle analizaЬilnosti i terapijske dobroЬiti: zajednicki zavrsetak jednostran zavrsetak ocene maksimalna umerena dobroЬit poboljsanje pogorsanje analizaЬilnosti dobroЬit 1- 1-1 89% 8% о 3% 1-1-2 64% 29% 7% о sve ostale 37% 37% 11% 15% Studija је potvrdila nalaz da su analizaЬilnost i terapijska dobroЬit samo neznatno predvidljive. Takode se pokazalo da је analizaЬilnost umereno povezana sa svim merama terapijskom dobroЬiti, tj. izmedu О,ЗО i 0,40. Ukrstanje te dve varijaЬle pokazuje da је 89% analizaЬilnih zavrsilo sa "maksimalnom dobroЬiti", dok је kod neanalizaЬilnih samo З7% zavrsilo sa "maksimalnom dobroЬiti" dokje З7% imalo "umerenu dobroЬit". Najinteresantniji zakljucak studije је da se duzina tretmana pokazala kao jedini nezavisno mereni faktor koji је Ьiо u stalnoj korelaciji sa terapijskom dobroЬiti i analizaЬilnoscu. Sledeca studija је iz Bostonskog psihoanalitickog instituta, prospektivna studija Judith Kantrowitz, Judith G. Singer, i Peter Н. Knapp-a na uzorku od 22 pacijenta. Studija је interesantna ро tome sto su korisceni nezavisni procenjivaCi (psiholozi), а pored klinicke procene zadavala se i baterija testova. AnalizaЬilnost је procenjivana followup intervjuom sa analiticarem na skali sa 4 izbora: 1. analizaЬilan sa razresenjem transferne neuroze; 2. analizaЬilan sa delimicnim razresenjem transferne neuroze; З. analizaЬilan sa varijacijama, delimicno razresenje transferne neuroze; 4. neanalizaЬilan. Rezultati su pokazali sledece, navodimo prema gornjim kategorijama: 1. 9% (2 pacijenta); 2. З2% (7 pacijenta); З. 2З% (5 pacijenta); 4 . З6% (8 pacijenta) . З9 Zakljucak studije pokazuje da i pored sirokog okvira terapijske dobroЬiti samo 41% је procenjen kao analizaЬilan, а procene pre tretmana nisu uspele da predvide stepen analizaЬilnosti i terapijske dobroЬiti. Dakle, zakljucci ovih studija Ьi Ьili sledeCi: 1. ni analizaЬilnost ni terapijska dobroЬit ne mogu se predvideti u vreme inicij alne procene; 2. terapijska dobroЬit se mora razlikovati od analizaЬilnosti; З. studije sugerisu da је dobrobit veca tamo gde је pokrenut analiticki proces; 4. duzinu tretmana treba posmatrati kao nezavisni faktor koji је u korelaciji sa terapijskom dobroЬiti i analizaЬilnoscu. 2.3. Analiticar, analiticka situacija i analiticki proces Loewald (1986) је rekao da је sposobnost za transfer mera analizaЬilnosti pacijenta, dok је sposobnost za kontratransfer mera analiticareve sposobnosti da analizira. Time је na jednostavan naCin pokazao znacaj ucesca оЬе strane u analitickom procesu. Bromberg (1998) је to nazvao relacionom matricom u kojoj је analizaЬilnost odredena onim sto se unosi ili propusta da unese u relaciono polje dok se odvija rad. Umesto da se pacijent posmatra kao analizaЬilanjneanalizaЬilan, treba pratiti oscilacije izmedu perioda ukljucenosti i perioda povucenosti iz analitickog procesa (Coen, 1998). Mozda Ьi bolje Ьilo napraviti razliku izmedu perioda interpretativne funkcjje i perioda neinterpretativne aktivnosti. Iskustvo analiticara pokazuje da su оЬа perioda prisutna ijednako vazna za analiticki proces. Katz (1998), razmatrajuCi rad sa tezim patologijama, kaze da se odigravanjem u kontratransferu stvara analiticka sredina za pacijenta u kojoj on aktualizuje svoj transfer i tako se poboljsava njegova analizaЬilnost. Pod odigravanjem on podrazumeva neizbezni aspekt analitickog procesa koji је paralelan verbalnom aspektu i nosi svoje specificnosti vezane za svaki analiticki par ponaosob. Proces kojim se integrise ono sto је odigrano sa verbalnom dimenzijom omogucava analizandu da dosegne vise шvое psihicke organizacij е. Svi komentari koje smo naveli dolaze iz Clanaka sa kraja ХХ veka. То је period kada је slika о analiticaru kao nepristrasnom posmatracu odavno napustena, а prica о njegovom doprinosu kroz kontratransfer postala opsteprihvacena bez obzira na razlike medu pojedinim teoreticarima psihoanalize. Stoga se i stil pisanja izmenio, stalno isticuCi medusobnu povezanost i medusobni uticaj analizanda i analiticara na ono sto se desava tokom analitickog procesa. Velik broj autora vidi radanje neceg novog tokom analitickog procesa, samo se to naziva razlicitim imenima kao sto је "originalna kreacija" (Katz, 1998) ili "analiticki objekat" (Bollas, 1987). 40 Medutim, iako se s til plsanJa i vizura gledanja n a analitick i proces promenila, faktori koji odreduju analizabllnost ostaju oni isti koje је Bachrach (1983) naveo . U naslovu ovog poglavlja analiticar i a naliticka s ituacija su stavljeni zajedno j er ј е analiticar taj koj i odreduje kako се postaviti analiticku situaciju, na standardan nacin ili modifikovano potrebama pacijenta i procesa. lstraziti faktore koji su vezani za licnost i stil rada analiticara, kao i p roceniti razliCite modalitete analiticke situacije predstavlja istinski poduhvat. Tom proЬlemu se nije moglo priCi metodologijom pozajmljenom iz drugih nauka vec jedino istinski psihoanalitickom metodologijom. Prvi је to uradio Pfeffer ( 1959). Njegov metod se sastojao u tome da nezavisni (followup) analiticar nekoliko godina nakon zavrsetka analize sprovede seriju od 4 do б jednonedeljnih relativno nestruktuiranih intervjua. SaZetak followup analiticara se zatim poredio sa izvestajem stvarnog analiticara. Glavni rezultat Pfeffer-ove studije (196 1) је pokazao da dolazi do ponovnog izbljanje transfernih fenomena reprezentativnih za prozivljenu analizu u seriji followup intervjua. Iz toga је moguce rekonstruisati sliku toka analize veoma slicnu izvestaju samog analiticara. Pfeffer је zak]juCio da neanalizirani aspekti transferne neuroze ostaju organizovani kao transferne rezidue spremne za neurotske reakcije u odredenim zivotnim situacijama. Pfeffer-ova metodologija је inkorporirana u istrazivacki projekt Nemackog psihoanalitickog udruzenja (DPV) iz 1997. godine. Projekat је potvrdio nalaz Pfeffer-a da se glavne transferne konstelacije u psihoanalitickom tretmanu veoma brzo repliciraju tokom followup intervjua (Leuzinger-Bohleber, М. i saradnici, 2002, 2003). Tako se doslo do uvida u neke glavne ishode ranijih psihoanalitickih tretmana. Pokazalo se da kod uspesnih tretmana i pacijent i analiticar pamte i govore istu pricu, dok su kod neuspesnih tretmana razlike u naraciji daleko vece. Medutim, cak i kod psihoanaliza sa osrednjim rezultatom delimicno su se razumele ozblljne traumatizacije, а analiticki proces је omoguCio pacijentima da prekinu nesvesno transgeneracijsko prenosenje traumatizacija. Ovi nalazi nam ne govore mnogo о samom analiticaru i kvalitetu propusta da se prilagodi specificnim potrebama analizanda (ukoliko је to uopste Ьilo moguce), ali pokazuju uzajamnost prisutnu u analitickom radu. Ista studija је obratila paznju na tretmane granicnih pacijenata sa destruktivnim acting-out-om. Pokazalo se da su te terapije imalo dovoljno dobre ishode samo ako је analiticar tokom tretmana imao podrsku u potrebnoj meri, Ьilo da је ona licne (npr. u superviziji) ili institucionalne prirode. Kod psihoticnih pacijenata koriscena је modifikovana tehnika (licem u lice i manja ucestalost) sa upotrebom medikamenta u pocetku, а postojala је i uska saradnja sa psihijatrijskim ustanovama. Sto se tice analize podataka vezanih za analiticare nisu nadene indicije da analiticareva teorijska pozicija ogranicava horizont percepcije i uvida. Tehnika је orjentisana na potrebe pacijenata. U slucajevima neuspesnih 41 terapija pokazalo se da analiticari nisu Ьili sposobni da udu u unutrasnji, rezonantni dijalog sa pacijentima duzi period vremena. Analiticari su to resavali na razliCite naCine: nekima је pomogla supervizija ili intervizija, а neki su prosledili pacijente drugim kolegama. U veCini slucajeva novi analiticar је uspeo da kontrabalansira pacijentova razocarenja i ljutnju na adekvatan emocionalni naCin i da razume neke razloge neuspeha u komunikaciji karakteristicne za prethodni tretman, sto је reiniciralo produktivni analiticki proces koji se mogao zavrsiti uspesnim ishodom. Na primeru analiticara iz Nemackog drustva vidimo da su se problemi "neanalizaЬilnostj" posmatrali u kontekstu dijade analizand-analiticar а kroz kvalitet unutrasnjeg, rezonantnog dijaloga. Resavanje takvih problema supervizijom ili promenom analiticara govori da se analizaЬilnost nije dovodila u pitanje vec se problem tra2io u analiticaru i tehnikama koje primenjuje. Kod teskih granicnih slucajeva podrska koju је analiticar doЬijao sa strane је Ьila od vitalnog znacaja jer је, da tako kazemo, odrzavala staЬilnost njegovog kontratransfera. Sa teskim patologijama tesko је odrzati analiticku situaciju holdinga bez podrske koju analiticar moze ili doЬija od kolega ili institucija. lstrazivanje u okviru Stokholm projekta ishoda psihoanalize i psihoterapije (STOPPP) (Sandell i dr, 2000) takode se pozabavilo, ovaj puta, karakteristikama analiticara i terapeuta i njihovog odnosa prema ishodu tretmana. Pokazalo se da stavovi analiticara nisu imali uticaja na ishod psihoanaliza, ali da su kod psihoterapijskih pacijenata karakteristike terapeuta dosle do izra2aja. Bolje su se pokazali terapeuti koji su imali visoke skorove na ljubaznosti, samootkrivanju, podrzavanju, uvidu, neutralnosti i na umetnosti. Юaster analizom је utvrdeno da postoji grupa psihoterapeuta koja primenjuje psihoanaliticki stav iako nema analiticki trening, i da se to odrazilo negativno na njihove psihoterapije. Ovo istrazivanje је dalo potvrdu da postoji meduovisnost izmedu vrste treninga koji је terapeut prosao i ishoda tretmana koji sprovodi sa pacijentima. Dakle, zakljucci studija о ulozi analiticara i analiticke situacije na proces Ьi Ьili sledeCi: а. teorijska pozicija se nije pokazala znacajnom u diferenciranju kvaliteta analitickog rada; Ь. trening је vazna komponenta uspesnih terapija; с . karakteristike analiticara (npr. ljubaznost, sklonost podrzavanju, samootkrivanju i slicne) nisu znacajne kad је u pitanju psihoanaliza; d. psihoanaliticari su usmereni na potrebe pacijenata, ako se ne uspostavi rezonantni dijalog traze se nova resenja; е. strucna podrska sa strane poma2e u radu sa teskim slucajevima; f. uspesnost terapije је u korelaciji sa slicnoscu naracije о toku terapije izmedu analiticara i analizanda i obrnuto. 42 2.4. Zakljucak Poglavlje о proceni na pocetku psihoanalitickog tretmana sam zavrsю sa podelom pacijenata na podobne, umereno podobne i nepodobne, podeli koja se bazira na iskustvu psihoanaliticara. Bachrach-ova podela ј е veoma slicna, razlikuje se s obzirom na termine koje upotreЬljava i sto vezuje podelu za stepen ego organizacije i refleksivnosti. On deli pacijente na analizabllne, granicne i neanalizabllne. Bitna novina koju uvodi је stavljanje analit ickog procesa u centar posmatranja. U tom smislu је termin analiza bllnost adekvatniji za upotrebu od termina podobnost. Na analiticki proces, prema Bachrach-u, uticu razni faktori а pre svega analizand, analiticar, analiticka situacija i procedura i teorije koje analiticar koristi. Ovde zelim da skrenem paznju na razloge zasto se nekad na podobnost/ analizabllnost gleda samo iz ugla pacijenta. То је u onim slucajevima kada se podrazumeva konstantnost ostalih faktora, tj . da su dati faktori onakvi kakvi treba da budu za razvoj psihoanalitickog procesa. То se pre svega misli na licni trening psihoanalitiCara koji mu је omoguCio da postavi neophodne uslove za pocetak psihoanalitickog procesa. U tom slucaju pacijent је karika u lancu koja se razmatra. Medutim, kada analiticki proces jednom zapocne, svi faktori postaju ponovo znacajni i posebno u situacijama koje se granice sa analizabllnoscu . Bachrach је istakao da је analiticka dijada posebno vazna kada se radi sa granicnim osobama, kako ih је on nazvao u svojoj podeli. S obzirom da је analiticki proces dinamicka stvar, predlozio sam razlikovanje izmedu kretanja ka analizabllnosti, od analizabllnosti i protiv analizabllnosti . Кretanje ka analizabllnosti Ьi Ьilo karakteristicno za situaciju kada podobni/ analizabllni ulaze u psihoanalizu sa kompetentnim analiticarem koje obezbeduje potrebnu analiticku situaciju za pocetak psihoanalize i za situacije kada analiticka dijada kod umereno podobnih/ granicnih deluje povoljno na analiticki proces. Kretanje od analizabllnosti Ьilo Ьi karakteristicno ako Ьilo koji od faktora koji uticu na analiticki proces zaka2e (npr. motivacija pacijenta) , ali najcesce Ьi se to moglo ocekivati u radu sa umereno podobnim/ granicnim. Preciznije receno, rad s njima Ьi stalno menjao smer od analizabllnosti ka analizabllnosti dok ne Ьi doslo do nekog razresenja (prekid terapije ili jacanje smera ka analizabllnosti) . Kretanje protiv analizabllnosti Ьilo Ьi vezano za nepodobnejneanalizabllne slucajeve ili slucajeve u kojima analiticar izlazi iz profesionalne uloge . U istrazivanjima smo naSli potvrdu za slucajeve kada odredeni pacijenti prelaze iz psihoanaliticke psihoterapij e u psihoanaliticki metod zahvaljujuCi jacanju i stvaranju potrebnih kapaciteta. Pokazalo se da је duzina tretmana nezavisan faktor koji utice kako na analizabllnost tako i na terapijsku dobroblt. Medutim, rezultati govore da nije moguce predvideti analizabllnost tokom procene na pocetku tretmana. То znaCi da su gledista koja smo naveli u prethodnom poglavlju, naime о nivoima organizacije licnosti (Kernberg, 43 1 1980) i о ekspresivno-suportativnom kontinuumu modifikacija psihoanalize (Gabbart, 2000) nezadovoljavajuca kao prediktivni kriterijumi iako pomafu u objasnjavanju proЫema. Mislim da objasnjenje lezi u promenama do kojih dolazi tokom psihoanalitickog tretmana. One uticu na stalnu dinamiku unutar odnosa analiticar-pacijent, tako da је analiticar u situaciji da se uvek iznova prilagodava specificnim potrebama pacijenta koje se menjaju shodno promenama u njegovoj psihickoj struktuisanosti i dozivljavanju i shodno njegovom sve vecem ucescu u psihanalitickom procesu s obzirom na novo izgradene kapacitete. I na kraju da ka2.emo nesto о analiticaru kao faktoru od znacaja za analiticki proces. Mislim da је nedovoljno istaknuta uloga psihoanaliticke zajednice (Cinjenice da su psihoanaliticari medusobno povezani kroz udruzenja, konferencije, seminare, supervizije, intervizije) kao sredinskog cinioca unutar kojeg psihoanaliticar kao pojedinac nalazi podrsku za svoj rad. Istrazivanja su pokazala da su upavo zahvaljujuCi oslanjanju na psihoanaliticku zajednicu u raznim oЫicima analiticari uspevali da rese proЫeme vezane za kretanje od analizaЬilnosti. То su najcesce resavali putem supervizije, intervizije, saradnjom sa psihijatrijskim ustanovama ili, u krajnjem, prosledivanjem pacijenta nekom od svojih kolega. Nakon izlaganja proЫema procene na pocetku i tokom psihoanalitickog tretmana mogu da sumiram znacajne zakljucke о razumevanju istih kroz pojasnjavanje pojmova podobnosti (u uzem smislu) i analizaЬilnosti. Rekao sam da је podobnost ugao gledanja iz pozicije strukture licnosti i ima odliku relativno staticnog preseka izra2enosti odredenog skupa osoЬina i kapaciteta odredene osobe. Za analizaЬilnost sam rekao da nastaje aktivacijom datog skupa osoЬina tokom psihoanalitickog procesa i stoga је za nju karakteristican ugao gledanja iz pozicije dinamike licnosti, i da dodamo najvaznije, interakcije licnosti sa osobom analiticara. Sada mozemo napraviti finije razlikovanje izmedu podobnosti i analizaЬilnosti s obzirom na vremensku perspektivnu pre, tokom i nakon tretmana. S obzirom da se podobnost odnosi na procenu skupa osoЬina i kapaciteta nju mozemo vrsiti pre, tokom i nakon tretmana. Та procena је sigurno najvaznija na pocetku tretmana zbog donosenja odluke о preduzimanju tretmana ili predlaganju drugih opcija (modifikacija tretmana, drugaCiji oЫici tretmana ili upuCivanje kolegama koji rade s odredenim tipom pacijenata). Tokom tretmana је vaznija procena analizaЬilnosti, ali се procena podobnosti takode doCi do izra2aja kada se analiticki par nade u situaciji da ponovno odlucuje о promeni setinga kao sto је to u situaciji promene iz modifikovane psihoanalize u psihoanalizu u stogom smislu. Tada se odluka о promeni donosi zahvaljujuCi proceni osoЬina i kapaciteta koji su stvoreni i ojacani tokom prethodnog analitickog rada. I konacno, procena na kraju tretmana је takode va2na jer se donosi odluka о zavrsetku analize. Tada analiticki par procenjuje da li su ostvareni kapaciteti dovoljno dobri da osoba moze da nastavi zivot bez psihoanalize. Data procena је jedan od 44 elemenata koji ucestvuje u proceni ishoda tretmana, а kojim cu se baviti u narednom poglavlju . AnalizaЬilnost se tice procene ucesca u psihoanalitickom procesu . Sa da mozemo da napravimo razliku izmedu dve vr ste procene. Prva vrsta procene posmatra samo analizanda i procenjuje koje sposobnosti su aktivirane i kojim intenzitetom, kakva је dinamika ucesca u procesu. Druga vrs ta procene polazi od interaktivnog gledista i posmatra interakciju, dakle istovremeno ucesce analizanda i analiticara u procesu. Paralelno a k tivaciji odredenih kapaciteta kod analizanda javlja se aktivacija (ili inhiЬicija) odredenih kapaciteta kod analiticara. Тu medusobnu dinamiku mi smo opisali kroz kretanje ka, od i protiv analizaЬilnosti. Procena analizaЬilnost moze se vrsiti tokom analitickog tretmana i onda је ista u funkciji razvoja analitickog procesa. Medutim, konacni sud о analizaЬilnosti analizanada moze se dati tek na kraju analize kada imamo sliku analitickog procesa u njegovoj istorijskoj dimenziji i kada znamo konacni rezultat procesa. Procena analizaЬilnosti nakon tretmana koristila se takode u procenama ishoda tretmana. Ovim је teren za prelazak u naredno poglavlje dobro pripremljen. Tokom izlaganja unutar ovog poglavlja govorio sam о terapijskoj dobroЬiti kao ishodu psihoanalitickog tretmana. Treba dodati aspekt procene podobnosti na kraju tretmana, kao i aspekt procene analizaЬilnosti i time zalazimo u podrucje procene nakon psihoanalitickog tretmana. З. PROCENA NAKON PSIHOANALITICKOG TRETMANA 3.1. Uvod Preostalo nam је da se pozabavimo procenom nakon zavrsenog tretmana. Dobar deo toga smo vec rekli kroz istrazivanja odnosa analizaЬilnosti i terapijske dobroЬiti i to necemo ponavljati. PoCi cemo od rezultata istra2ivanja koji su doveli do toga da se uvede razlika izmedu procene neposredno nakon zavrsetka tretmana i par godina nakon zavrsetka tretmana. Naime, pokazalo se da kod analitickih pacijenata skor na terapijskoj dobroЬiti raste sa protokom vremena, za razliku od psihoterapijskih pacijenata. Tako se doslo do pretpostavke da se kod analitickih pacijenata nastavlja analiticki proces u nekom oЬliku i taj fenomen је nazvan samo-analiticka funkcija . 3.2. lstrazivanja Krenucemo od par zanimljivih rezultata vec navedenih studija. STOPPP studiJa је merila tezinu patologije na uzorku pre pocetka tretmana i pokazalo se da је to veoma napacena grupa koja prema normama za populaciju ulazi u 10% ljudi sa najgorim rezultatima. То potvrduje i istra2ivacki projekat 45 DPV-a (Leuzinger-Bohleber i dr., 2002) prema kojem psihoanaliticari tretiraju grupu najtezih ljudi sposobnih da doЬiju tretman van klinike (51,2% su poremecaji licnosti). Tako se i nakon jednog veka doSlo do potvrde Freud-ove tvrdnje da psihoanaliza tretira "najteze slucajeve" koji nisu nasli spas u drugim vrstama pomoCi (Freud, S. 1905а), te ne cudi ni otkrice Erle i Goldberg-a (1984) о analizama koje se zapoCinju kao "herojski poduhvat". Medutim, nije nam Ьila namera da isticemo pohvale na racun psihoanalize. Interesantnost nalaza STOPPP studije (Sandell i dr, 2000) је da ispitani uzorak nakon tretmana izlazi iz grupe 10% najgorih, ali da se grupa analitickih pacijeдata razlikuje od grupe psihoterapijskih pacijenata, jer se tri godine nakon tretmana priЬlizava aritmetickoj sredini za normalnu populaciju. То upucuje na dva zakljucka: а. postoji kvalitativna razlika izmedu psihoanalize i psihoanaliticke psihoterapije koja se ogleda u kvalitetu ishoda istih; i Ь. "proces" se nastavlja i nakon sto је analiza zavrsena. Prema istrazivackoj studiji DPV potvrdila se razlika izmedu analize i psihoterapije. Analizandi su pokazali nakon zavrsenog tretmana mnogo intenzivniji razvoj analitickih sposobnosti, te siri kognitivni i emotivni opseg kada su u pitanju samorefleksija i unutrasnje resavanje proЬlema, kao i fantaziranje. Istra2ivaCi su zakljuCili da se pacijentova sposobnost da efektivno nastavi analiticki proces u postanalitickoj fazi pokazala odlucujuca za staЬilnost terapijskog uspeha. Analizandi koji su uspesno zavrsili analiticki tretman internalizirali su analiticki stav i naCin traganja za znacima nesvesnog te su imali intenzivnije razumevanje istog, za razliku od psihoterapijskih pacijenata. Razvili su kreativnog "unutrasnjeg analiticara". (Leuzinger-Bohleber i dr., 2003) То korespondira Stokholmskoj Studiji (Sandell i dr, 2000) koja pokazuje da sto duze traje follow-up period to је veca razlika u uspehu izmedu analizanada i pacijenata. Da ponovimo, оЬе studije pokazuju da postoji mogucnost da se analiticki proces nastavi i nakon zavrsetka psihoanalize, i da је to slucaj kod uspesnih tretmana. Neki psihoanaliticari ovaj fenomen objasnjavaju imenom samo- analiticka funkcija, da su analizandi internalizirali analiticarevu funkciju i ona nastavlja da deluje i nakon zavrsetka tretmana. 1 ranije su radena istra2ivanja samo-analiticke funkcije. Poznate su istra2ivacka studija Bostonskog psihoanalitickog instituta (Kantrowitz i drugi, 1990), а takode i studije koje su radene prema Pfeffer-ovoj metodologiji (Oremland i dr, 1975; Norman i dr, 1976; Schlessinger i RobЬins, 1974). Ukratko cemo izneti glavne nalaze tih studija. 3.3. Samo-analiticka funkcija Freud је prvi naznaCio da se "proces remodeliranja ega spontano nastavlja" (1937) i nakon zavrsetka analize. Mnogo ranije on је rekao da terapijski uspeh nije primarni cilj psihoanalize, vec se analiticar radije trudi da 46 omoguCi pacijentu "da ostvari svesni kontakt sa svojim nesvesnim zeljama" ( 1909Ь) . Istu poruku Freud је izrekao kroz dva razliCita modela, strukturalni i dinamski, а njena sustina је da psihoanaliza treba da omoguCi da se proces koj i ј е zapocet nastavi i nakon zavrsetka analize . Analiticari su razliCito tumaCili pojavu samo-analiticke funkcije. Hoffer ( 1950) је smatrao da se nakon razresenja transferne neuroze pacijent identifikuje sa funkcijama analiticara i one nastavljaju da zive u njemu. Kramer ( 1959) је to tumaCio energijom ega koja se vise ne koristi za odbranu vec za dalji rast. U slicnom maniru ego-psihologije Ticho ( 196 7) је ponudio objasnjenje da ustvari nastaje nova ego funkcija iz integracije analitickih funkcija slo bodnog asociranja, slusanja i interpretiranja. Novick ( 1982) је pored ostalog naglasio da је pojava samo-analiticke funkcije istovremeno znak da је zapoceo proces tugovanja. Iz istrazivanja koja smo pomenuli navodimo Schlessinger i RobЬins-a (1974) koji su ustanovili da se kao rezultat analitickog saveza javlja kod pojedinih osoba upotreba "benignog prisustva" (prijatelj, suprug-a, analiticar u secanju). Takode su ustanovili da analiza procesa separacije-individuacije i nасш regulacije tenzije igraju znacaJnu ulogu u uspostavljanju i ucvrsCivanju samo-analiticke funkcije. U svom istra2ivanju Kantrowitz i drugi ( 1990) su definisali samo-analizu kao sposobnost za posmatranje i refleksiju vlastitih ponasanja, osecanja, ili fantazija na naCin koji vodi razumevanju njihovih znacenja u novom svetlu. Kroz prepoznavanje slaganja ili slicnosti sa drugim ponasanjima, osecanjima ili fantazijama osoba prepoznaje sklop koji ima unutarnju konzistentnost, а taj uvid vodi promeni u naCinu na koji se osoba razume, dozivljava ili ponasa u odnosu na inicijalno stanje. Od 17 pacijenata u istrazivanju utvrdeno је da 13 ima sposobnost samo- analize, od toga cetvoro је ilustrovalo proces dolazenja do uvida, а dvoje proces refleksije koji је omoguCio bolju regulaciju afektivnih iskustava. Interesantan је nalaz vezan za introspekciju: cetvoro је Ьilo i ranije introspektivno, а sedmoro је steklo datu sposobnost tokom analize . Ovaj podatak se moze uzeti kao primer razvoja onih sposobnosti tokom analize koje se uzimaju kao kriterijum podobnosti prilikom procene na pocetku tretmana. Takode је interesantan nalaz vezan za jednog od pacijenata. Prema proceni analiticara analiza је Ьila neuspesna, а pacijent је saopstio da nije imao dobro uklapanje sa analiticarem (nije Ьiо analiziran aspekt interpersonalne distance), ali је razvio samo-analiticku sposobnost i sposobnost za zadovoljavajuce i trajne odnose sa drugima. Kako је moglo doCi do takvog neslaganja? Autori pretpostavljaju da је samo-analiticka funkcija stecena kroz identifikaciju sa analiticarem, ili analiticari potcenjuju efektivnost analitickog rada. Izdvojena su dva naCina upotrebe samo-analiticke funkcije : 1. uvidanje; i 2 . dosezanje veceg osecajnog komfora i pojacane osecajne regulacije . 47 Istra.Zivanje se baziralo na samo-izvestajima tako da su razliCiti nас1ш verbalizacije onoga sto Ьi predstavljalo samo-analiticku funkciju. Neki su nasli udobnost u verovanju u stalno prisustvo nekog ko ih razume i dostupan је, makar u fantaziji, u vreme stresa; neki su dobroЬit nasli u sistemu verovanja koji osmiSljava njihove ranije neshvatljive misli, fantazije, iskustva, reakcije ili ponasanja; za ostale to је komЬinacija оЬа faktora, dosezanje razumevanja ranije nesvesnih faktora u kontekstu odnosa sa nekim ko razume, istraZu.je, i dozvoljava ponavljanje proslog bola dok istovremeno pomaze pac]jentu da nade nova resenja kroz interpretaciju 1 proradivanje u tr§tnsferu. Izdvojila su se dva tipa ljudi u odnosu na potrebu da razumeju: а. jedni se dobro osecaju i bez potrebe za razumevanjem; Ь. drugi se osecaju bolje upravo zahvaljujuCi vecem razumevanju. Opsti zakljucak studije је da dosezanje samo-analiticke funkcije predstavlja mnogo vazniju varijaЬlu za stalni psiholoski razvoj nego svesno razumevanje i prisecanje onoga sto se odvijalo u transferu. 3.4. Zakljucak U ovom poglavlju smo videli da postoji znacaJna razlika da li se procena ishoda tretmana vrsi neposredno posle zavrsetka tretmana ili par godina nakon tretmana. U ovom zakljucku prezentovacu najva.Znije podatke vezane za istrazivanje ishoda koje smo dali kako u ovom tako i u prethodnom poglavlju. Rekli smo da procena ishoda moze da se vrsi na razliCite naCine. Za nasu temu је znacajno: а. razdvajanje procene terapijske dobroЬiti i analizaЬilnosti; Terapijska dobroЬit Ьi predstavljala razliku izmedu trenutnog psihofizickog, emotivnog, socijalnog i radnog funkcionisanja osobe i njenog funkcionisanja pre zapoCinjanja tretmana, s pretpostavkom da ta razlika moze da se pripise delovanju tretmana. AnlizaЬilnost predstavlja procenu ucesca u psihoanalitickom procesu u koju se racuna i procena zavrsnice, da li је doslo do razresenja transferne neuroze na obostrano zadovoljavajuCi naCin. Ь. posmatranje analizaЬilnost iz interaktivne perspektive; Treba izdvojiti Cinioce koji uticu na analiticki proces i posmatrati njihovo medusobno dejstvo. То su sledeCi Cinioci: analizand, analiticar (tu pored ostalo spada: analiticarev trening, teorije koje analiticar koristi, njegove osoЬine i kapaciteti), analiticka situacija, podrska analiticke zajednice. с. istrazivanje samoanaliticke funkcije. Bitna pitanja ticu se traganja za onim sposobnostima koja su neophodna, а iz kojih se razvija samoanaliticka funkcija, zatim, kako 48 samoanaliticka funkcija dolazi do izrazaja kod razliCitih ljudi, koje efekte na ukupnu licnost i njen zivot ima upraznjavanje samoanaliticke funkcije . Glavni zakljucci razliCitih istra2ivanja pokazuju sledece: 1. nije moguce predvideti ni analizaЬilnost ni terapijsku dobroЬit u vreme procene pre zapoCinjanja tretmana; 2. postoje nalazi koji potvrduju zakonitost da је dobroЬit veca ukoliko је pokrenut analiticki proces; З. duzina tretmana је nezavisan faktor koji korelira kako sa terapijskom dobroЬiti tako i sa analizaЬilnoscu; 5. teorijska poziclJa analiticara se ШЈе pokazala znacajnom u diferenciranju kvaliteta analitickog rada; б. trening analiticara је vazna komponenta uspesnih terapija; 7. karakteristike analiticareve licnosti (npr. ljubaznost) nisu znacajne kada је u pitanju psihoanaliza; 8. interakcija је Ьitna komponenta analitickog procesa, а rezonantni dijalog је jedan od naCina na koji se procenjuje analiticka dijada; istrazivanja pokazuju da se traze nova resenja (supervizija, intervizija, upuCivanje kod kolege) u situacijama kada interakcija ne funkcionise; 9. psihoanaliticka zajednica је znacajan faktor podrske analiticarima u njihovom radu (kroz superviziJU, interviziju, semшare, podrsku psihijatrijskih ustanova i slicno); 10. uspesnost terapije је u korelaciji sa slicnoscu naracije о toku terapije izmedu analiticara i analizanda i obrnuto; 11. izmedu psihoanalize i psihoanaliticke psihoterapije postoji kvalitativna razlika koja se ogleda u kvalitativno razlicitim ishodima vise godina nakon zavrsetka tretmana; naime, nakon psihoanalize postoji zabelezen stalni porast na merama koje procenjuju funkcionisanje licnosti; 12. analiticki proces se nastavlja i nakon zavrsetka analize u obliku koji је nazvan samoanaliticka funkcija; 13. analiticki savez postoji i nakon zavrsetka analize u obliku "benignog prisustva" znacajnih osoba (prijatelj, suprugja, analiticar u secanju); 14. naCin regulisanja tenzije igra znacajnu ulogu u uspostavljanju i ucvrsCivanju samoanaliticke funkcije; 15. samoanaliticka funkcija ima dva naCina upotrebe: kroz uvidanje ili kroz sposobnost osecajne regulacije; 16. razlikuju se dva tipa ljudi u odnosu na potrebu za razumevanjem: oni koji se dobro osecaju i bez te potrebe, te oni kojima је to uslov da Ьi se bolje osecali. 49 4. ZAKLJUёNO RAZMATRANJE Podobnost za psihoanalizu (u sirem smislu) је tema bogata raznorodnim sadrzajima, ima svoju istoriju razvoja, i pokazala se znacajna kao podsticaj za razliCita istrazivanja. Da Ьi se lakse snalazili u okviru ove teme Ьilo је neophodno dobro analizirati na sta se odnosi pojam podobnosti, koje sve aspekte nosi u seЬi, te kako teorijska orjentacija utice na razumevanje pojma i njenih aspekata. Zatim se pokazalo korisnim posmatrati dati pojam u odnosu na vremensku perspektivu samog tretmana, dakle shodno proceni na pocetku, u toku, na zavrsnici i vise godina nakon zavrsetka tretmana. Zakljucke do kojih smo dosli ponudicemo sada u celovitoj formi. Podobnost za psihoanalizu (u sirem smislu) za predmet ima ispitivanje odnosa izmedu osoЬinajsposobnosti analizandajpacijenta i specificnih zahteva psihoanalitickog tretmana. U specificne zahteve analitickog tretmana spadaju spoljasnji i unutrasnji zahtevi. Spoljasnji se ticu pre svega opsteg zdravstvenog stanja i mogucnosti da se odvoji potrebno vreme i novac na dovoljno dug period kako Ьi analiza mogla nesmetano da se odvija. U unutrasnje zahteve spadaju pre svega oni koji su vezani za pitanje ucesca u analitickom procesu (pokretanje analitickog procesa i njegov tok koji vodi do optimalne zausnice). U tehnickim terminima izrazeno ka2e se da је potrebno razviti i razresiti transfernu neurozu tokom psihoanalize. U ovom radu prvenstveno sam se bavio unutrasnjim zahtevima. Radi lakseg snala2enja podelio sam pacijentej analizande na "podobne za psihoanalizu", "umereno podobne" i "nepodobne". Naveo sam da је ovakva podela proizvod iskustva psihoanaliticara. Podobni su oni ljudi koji se bez veCih problema ukljucuju u psihoanalizu i ostaju u njoj do razresenja transferne neuroze, umereno podobni su oni ljudi koji imaju teskoce da udu u psihoanaliticki proces ali su u stanju da izvuku znatnu dobroЬit od tretmana i nepodobni su oni ljudi koji se slabo prilagodavaju tretmanu i nisu u stanju da izvuku dobroЬit iz njega. Pokazao sam da se podobnosti za psihoanalizu prilazilo uglavnom iz dva ugla. Prvi ugao gledanja, nazvalo sam ga ugao gledanja iz perspektive strukture licnosti, је vise statican naCin posmatranja trenutno merljivih intenziteta postojecih osoЬina i kapaciteta pacijentaj analizanda za koje se smatra da su u korelaciji sa ucescem u analitickom procesu . Drugi ugao gledanja, nazvao sam ga ugao gledanja iz perspektive dinamike licnosti, је naCin posmatranja dinamike, interakcije analitickog para u analitickom procesu kroz procenu aktivacije osoЬina i kapaciteta pacijentaj analizanda i analiticara. Procena se moze vrsiti s obzirom na vrstu osoЬina i kapaciteta koji su aktivirani kao i s obzirom na naCin i intenzitet njihove aktivacije. Prvi ugao gledanja smo proucavali takode kroz pojam podobnosti za psihoanalizu (u uzem smislu) , а drugi ugao gledanja kroz pojam analizaЬilnosti . U pocetku smo povezali upotrebu pojma podobnost (u uzem smislu) sa kontekstom procene pacijentajkandidata pre pocetka tretmana. Medutim, pokazalo se da se, definisana iz ugla strukture licnosti, podobnost 50 za psihoanalizu (u uzem smislu) moze meriti u Ьilo kom trenutku, ali је njena procena najznacajnija kada treba doneti odluku koja је povezana sa tretmanom. Stoga sam predlozio razlikovanje izmedu donosenja odluke о zapocшJanju tretmana, donosenja odluke о modifikaciji tretmana i donosenja odluke о zavrsetku tretmana. Takode treba napomenuti da se elementi procene podobnosti pojavljuju u istrazivanjima kao sastavni deo procene ishoda tretmana. Pretpostavka је da tretman donosi promene u liCnosti pacijenta, stoga procena u vremenskoj seriji (pre, tokom, na zavrsnici i nakon tretmana) tre Ьа da pokaze date promene u smislu stvaranja osoЬina i kapaciteta, ili njihovog boljeg organizovanja, koji doprinose opstem boljem funkcionisanju licnosti. Upotrebu pojma analizaЬilnost smo vezali za tok tretmana i procenu analizaЬilnosti ро zavrsetku tretmana. 1 tu mozemo razlikovati dva pristupa proceni analizaЬilnosti. Prvi pristup (klasicni) posmatra samo analizanda i procenjuje koje sposobnosti i kojim intenzitetom su aktivirane, te kako to utice na dinamiku analitickog procesa. Drugi pristup (interaktivni) posmatra istovremeno ucesce analizanda i analiticara u procesu s obzirom na razlicite faktore (osoЬinejkapacitete analizanda i analiticara ponaosob, trening analiticara, analiticka situacija, teorije kojima se sluzi analiticar, podrska analiticke zajednice i slicno). Unutar interaktivnog pristupa predlozio sam razlikovanje izmedu kretanja ka analizaЬilnosti, od analizaЬilnosti i protiv analizaЬilnosti. Kretanje ka analizaЬilnosti је karakteristicno za situacije kada podobni (prema mojoj podeli) ulaze u psihoanalizu sa kompetentnim analiticarem koji obezbeduje potrebnu analiticku situaciju za pocetak psihoanalize, kao i za situacije kada analiticka dijada kod umereno podobnih deluje povoljno na analiticki proces. Kretanje od analizaЬilnosti је karakteristicno za situacije kada Ьilo koji od faktora koji uticu na analiticki proces zaka2e (npr. motivacija pacijenta; empatija analiticara). Kretanje protiv analizaЬilnosti Ьilo Ьi vezano za nepodobne slucajeve ili slucajeve u kojima analiticar izlazi iz profesionalne uloge. Za istra2ivanje је najinteresantnija grupa umereno podobnih jer је za rad s tom grupom karakteristicno stalno menjanje smera od analizaЬilnosti ka analizaЬilnosti sa neizvesnoscu u pogledu ishoda tretmana. Procena analizaЬilnosti se moze vrsiti tokom i nakon zavrsetka analitickog tretmana. Pokazalo se da је adekvatnija procena nakon zavrsetka tretmana kada nam је cilj da damo konacni sud о analizaЬilnosti analizanda. Procena analizaЬilnosti tokom tretmana је u funkciji razvoja analitickog procesa. Као kod podobnosti (u uzem smislu) tako i elementi procene analizaЬilnosti Cine sastavni deo procena ishoda psihoanalitickih tretmana u mnog1m istra2ivanjima. Nakon ovog pojmovnog razgranicavanja ponovicemo cetiri sustinska pitanja povezana sa temom istrazivanja podobnosti: 1. Kakve osoЬine i kapacitete treba da ima osoba da Ьi mogla da prode psihoanalizu u strogom smislu? 51 2 . Ako se modifikuje tehnika rada u smislu prilagodavanja pacijentu, kakve modifikacije treba pr imeniti u radu sa kakvim pacijentima i kakve promene se mogu ocekivati? З . Kakav је odnos izmedu osoЬina i kapaciteta analiticara i podobnosti pacijenta? 4 . Kakve osoЬine i kapacitete osoba stice kada prode psihoanalizu u strogom smislu? Ad. 1. Psihoanaliza u strogom smislu podrazumeva jasno odredenu psihoanaliticku situaciju kada pacijent dolazi 4-5 puta nedeljno duzi period vremena, lezi na ·kaucu, pridrzava se pravila slobodnih asocijacija i saraduje sa analiticarem zahvaljujuCi radnom savezu u analizi transfernih fenomena. Kapacitete potrebne za ucesce u psihoanalitickom procesu svrstao sam u cetiri grupe: 1. kapaciteti za introspekciju (slobodno asociranje), 2 . kapaciteti za saradnju sa analiticarem (radni savez), З. kapaciteti za ozivljavanje i prozivljavanje specificne interakcije izmedu analiticara i analizanda koja је proizvod proslih iskustava 1 predstavlja predmet analize (transfer i kontratransfer), 4 . kapaciteti za razumevanje i analizu slobodnih asocijacija 1 interakcije izmedu analizanda i analiticara (interpretativni rad i uvid). Nabrojani kapaciteti predstavljaju polaznu osnovu za izradu instrumenata u mom istrazivanju. Ad. 2. Razdvojicemo pitanje prilagodavanja tehnika rada pacijentu na tri dela: А. Kakve modifikacije? В . Kakvi pacijenti? С. Kakve promene? Ad. А. Na jednom kraju је ideal primene psihoanalize u strogom smislu, а na suprotnom kraju је nemogucnost primene psihoanalize ра se koristi suportivna psihoterapija. Modifikacije psihoanalize сше ekspresivno- suportativni kontinuum modifikacija psihoterapije (Gabbart, 2000). Ad. В. Psihoanaliza veliki znacaj za razumevanje licnosti pridaje izucavanju detinjstva. Postoje teorije koje povezuju nivo organizacije licnosti sa savladavanjem odredenih razvojnih zadataka. Razlikuju se tri nivoa organizacije licnosti: neuroticni, granicni i psihoticni (Kernberg, 1980). Psihoticni nisu savladali prvi razvojni zadatak koji se sastoji u razdvajanju predstava sebe od predstava drugih. Granicni su savladali prvi zadatak, ali nisu savladali drugi zadatak koji se sastoji od integracije kontradiktornih predstava sebe i objekta. Neuroticni su savladali оЬа razvojna zadatka. Njihovi proЫemi su vezani za edipalnu situaciju. Ad. С . Kod osoba neuroticne organizacije licnosti moze se primeniti psihoanaliticka procedura i ocekivati optimalno razresenje transferne 52 neuroze. Kod osoba granicne orgaшzaCIJe licnosti treba primeniti neku od modifikacija psihoanalize i ukoliko dode do povoljnog razvoja moze Ьiti moguca primena i psihoanalize u strogom smislu. Ukoliko do toga ne dode mogu se ocekivati znacajne promene ali ne u restrukturaciji licnosti vec u boljoj adaptaciji na unutrasnju i spoljasnju realnost. Kod osoba psihoticne organizacije licnosti stanoviste veCine је da nije moguce primeniti psihoanalizu i njene modifikacije. Ipak, postoje psihoanaliticari koji se prihvataju takvog posla kao "herojskog poduhvata". Ad. З. Kada је u pitanju psihoanaliza u strogom smislu pokazalo se da karakteristike analiticara i teorije koje koristi u radu nisu od uticaja na ishod tretmana (Sandell i dr, 2000). Kada se radi о granicnom nivou organizacije licnosti onda је analiticka dijada posebno vaZna, а posebno sposobnost analiticara da radi u kontratransferu sa odredenom vrstom granicne patologije (Bachrach, 1983). Takode је vazna podrska psihoanaliticke zajednice kroz supervizije, seminare i na druge naCine (Leuzinger-Bohleber i dr, 2002) . Ad. 4. Psihoanaliza u strogom smislu razvija kod analizanada samoanaliticku funkciju koja nastavlja da deluje i nakon zavrsetka psihoanalize (Kantrowitz i dr, 1990). Posedovanje samoanaliticke funkcije se pokazalo kao onaj sustinski kvalitet psihoanalize koji је razlikuje od njenih modifikacija i doprinosi da osoba vremenom sve bolje funkcionise i uspesno izlazi na kraj sa zivotnim situacijama (Sandell i dr, 2000). U ucvrsCivanju samoanaliticke funkcije znacajnu ulogu igra naCin regulisanja tenzije. Mogu se razlikovati dva naCina upotrebe samoanaliticke funkcije: kroz uvidanje ili kroz sposobnost osecajne regulacije. 4. 1. lstrazivacka definicija podobnosti Na kraju cu jos jednom prodiskutovati pitanje podobnosti imajuCi u vidu pokusaj operacionalizacije pojma za istrazivanje. Podobnost definisem kao potencijalno stanje (podobnost u uzem smislu) prisutno kod analizandajpacijenata koje se aktivira unutar psihoanaliticke situacije (analizaЬilnost) i pogoduje optimalnom razvoju analitickog procesa pod uticajem kako analizanda tako i analiticara i vodi postepeno stvaranju samoanaliticke funkcije. Iz ovakve definicije proizilaze sledece karakteristike podobnosti: а. podobnost postoji kao datost (potencijal) i pre analitickog procesa; Ь . podobnost је podlozna promeni tokom analitickog procesa; с. podobnost је relacioni pojam koji se moze posmatrati kroz relaciju analizanda i analiticara; d. ako је podobnost relacioni pojam onda је , kao potencijalno stanje, odreden prethodnim razvojem individue i relacijama koje је individua imala sa znacajnim osobama iz svog zivota; 53 е . ako se podobnost stvara uticajem prethodne zivotne istor ije individue onda se ona moze opisati dimenzijama licnosti; f. ako se podobnost moze odrediti kroz dimenzije licnosti onda се se pokazati da su te dimenzije tako uklopljene da se mogu razlikovati polovi koji se krecu od slabo podobne osobe do snazno podobne osobe. Tri pojma se pominju u nasoj definiciji koje treba poЬlize odrediti, to su psihoanaliticka situacija, analiticki proces i samoanaliticka funkcija. Psihoanaliticka situacija podrazumeva sve neophodne uslove za zapoCinjanje i odrzavanje psihoanalize . Тu spadaju pravila kojih se analizand i analiticar moraju pridrzav~ti. Uslovno ih mozemo podeliti na spoljasnja i unutrasnja. Cesto se spoljasnja pravila pominju pod imenom "seting". U "seting" spadaju sledeca pravila: fiksirani termini dolaska kao i fiksirano trajanje sesije (oЬicno 45 ili 50 minuta), ucestalost sesija u toku jedne nedelje (uoЬicajeno је od З do 5), mesto odrzavanja, polozaj tela (najcesce analizand lezi na kaucu, а analiticar sedi u fotelji iza analizandove glave) , najavljivanje odmora i izostanaka unapred, cena sesije i naCin placanja, nасш placanja za propustene sesije . U unutrasnja pravila spada ono sto se tice pokretanja i odrzavanja samog analitickog procesa. Тu spadaju: а. pravilo slobodnog asociranja za analizanda, sto znaCi da se preporucuje da saopstava sve sto mu trenutno zaokuplja svest od misli, osecanja, fantazija, senzacija; Ь. pravilo slobodno lebdece paznje za analiticara, sto znaCi da se preporucuje da prati sa neusredsredenom pa2njom sve informacije koje doЬija od analizanda Ьilo da se radi о sadrzaju govora, naCinu govora, gestikulacijama, kao i da prati svoje reakcije na materijal analizanda; с. apstinencijalno pravilo, koje podrazumeva da se analiticar i analizand moraju uzdrzavati od telesnog kontakta i zadovoljavanja zelja u medusobnom kontaktu (ovo pravilo se diskutovalo cesto u psihoanalitickoj literaturi te је zakljucak da iako је nemoguce spreCiti zadovoljavanje svih zelja tokom analitickog procesa treba se uzdrzati od manipulisanja i zloupotrebe drugoga tokom psihoanalize). Psihoanaliticki proces podrazumeva one psihoterapije u kojima је psihoanaliza zaista u toku. Mi cemo navesti kriterijume koje је Abend (1990) izdvojio rukovodeCi se idejom da to budu kriterijumi koje Ьi svaki psihoanaliticar prihvatio. Oni su sledeCi: а . nesvesna duhovnost ("unconscious mentation") i njen odnos prema svesti; Ь . rad na prepoznavanju i razumevanju snaga koje sprecavaju shvatanje prirode i znacaja nesvesnog (rad sa odbranama ili otporima) ; с. razumevanje stalnog uticaja detinjstva na sadasnje psihicko funkcionisanje; d . prihvatanje transfernog izra2avanja pacijenta i analiza interpretacijom; е . analiticki proces implicira promene koje su staЬilne i trajne; 54 f. set uslova koji Cine analiticku situaciju. Samoanaliticka funkcija је sposobnost za posmatranje i refleksiju vlastitih ponasanja, osecanja, fantazija i objektnih odnosa koja doprinosi boljoj osecajnoj regulaciji, boljem osecajnom komforu, i/ili boljem razumevanju (uvidu), te је inicjjator psihickih promena koje se odra.Zavaju u sve stabllnijem psihickom funkcionisanju. PoSto u mom istra.Zivanju koristim upitnikej inventare kao instrumente procene 1 samoprocene podobnosti, podobnost definisem kao osoblnejkapacitete relevantne za analiticki proces prisutne kod analizandajpacijenta i psihoanaliticara u trenutku procenejsamoprocene. Upitnici се Ьiti konstruisani vodeCi racuna о interaktivnom gledanju na podobnost. То znaCi da се se procenjivati kapaciteti za introspekciju (slobodno asociranje), uvid, radni savez i transferno-kontratransferni odnos. Interaktivno polje је polje gde се se ispoljavati transferno-kontratransferni fenomeni. Sto је primitivniji transfer to се Ьiti primitivniji i kontratransfer. Primitivniji transfer се znaCiti i teskoce u odrzavanju radnog saveza, teskoce u pridrzavanju pravila slobodnog asociranja kao i teskoce u odrzavanju distance prema onome sto se desava u interaktivnom polju sto је preduslov za uvid. 55 - lstrazivacki deo - О. UVOD U teorijskom delu sam pokazao upotrebu pojma podobnost i slicnih pojmova u psihoanalitickoj literaturi. Za potrebe istrazivanja izdvojio sam istra2ivacku definiciju podobnosti: "Podobnost za psihoanalizu obuhvata osoЬinejkapacitete relevantne za analiticki proces prisutne kod analizandajpacij~nta i psihoanaliticara u trenutku procenejsamoprocene". Sira definicija podobnosti је Ьila: "Podobnost predstavlja potencijalno stanje (podobnost u uzem smislu} prisutno kod analizandajpacijenata koje se aktivira unutar psihoanaliticke situacije (analizaЬilnost} 1 pogoduje optimalnom razvoju analitickog procesa pod uticajem kako analizanda tako i analiticara i vodi postepeno stvaranju samoanaliticke funkcije." U istrazivackom delu sam posao od ideje da empirijski utvrdim postojanje konstrukta podobnosti i da sagledam u kakvom је odnosu empirijski doЬijena podobnost sa strukturom licnosti. Opredelio sam se za metod koji koristi upitnike i inventare licnosti jer је to potvrden naCin istrazivanja u oЬlasti psihologije individualnih razlika. Neophodno је Ьilo izdvojiti instrumente koji се meriti podobnost kao i instrumente koji се meriti odredene dimenzije u strukturi licnosti. Sto se podobnosti tice Ьilo је neophodno konstruisati instrumente jer u literaturi nisam nasao da isti vec postoje. Napravljena su dva instrumenta. Jedan meri psihoanaliticarevu procenu analizaЬilnosti analizandajpacijenta (dakle , aktivaciju osoЬinajkapaciteta relevantnih za analiticki proces prisutnih kod analizandajpacijenta i psihoanaliticara u trenutku procene} i nazvan је Analiticareva Procena AnalizaЬilnosti (АРА} . Drugi meri samoprocenu podobnosti analizanadajpacijenata (podobnost u uzem smislu, dakle , osoЬinejkapacitete relevantne za analiticki proces prisutne kod analizandajpacijenta u trenutku samoprocene} i nazvan је Samoprocena Podobnosti (SPP}. Psihoanaliticki tretman је proces u kojem ucestvuju dve osobe, analiticar i analizand, i stoga nат izrada dva instrumenta omogucava da iz оЬа ugla pridemo istom fenomenu i da sagledamo u kojoj meri analiticareva procena analizaЬilnosti korespondira sa samoprocenom podo bnosti analizanadaj pacijenata. Da Ьi se konstruisali instrumenti za procenu i samoprocenu podobnosti (u sirem smislu} krenulo se od istrazivacke definicije podobnosti а za indikatore su uzete osoЬinejkapaciteti koji su prisutni kod analizanadajpacijenata i analiticara а relevantni su za analiticki proces. U teorijskom delu sam dao prikaz cetiri grupe kapaciteta za ucesce u analitickom procesu: 1. kapaciteti za saradnju sa analiticarem (radni savez} ; 2. kapaciteti za introspekciju (slobodno asociranje} ; 56 З. kapaciteti za razumevanje i analizu slobodnih asocijacija 1 interakcije izmedu analizanda i analiticara (interpretativni rad i uvid); 4. kapaciteti za ozivljavanje i prozivljavanje specificne interakcije izmedu analiticara i analizanda koja је proizvod proslih iskustava i predstavlja predmet analize (transfer i kontratransfer). Nabrojani kapaciteti su predstavljali polaznu osnovu za izradu instrumenata i operacionalizovani su stavkama u konstruisanim inventarima. U upitnik АРА је uslo 100 stavki, а u inventar SPP 219 stavki. Da Ьi proverili valjanost instrumenata upitnik АРА је ponuden na procenu psihoanaliticarima kao ekspertima, jer је nemoguce naCi veliki uzorak za merodavnije statisticke postupke provere. Psihoanaliticari su imali zadatak da na trostepenoj skali (1 - u potpunosti; 2 - delimicno; З - nimalo) procene da li izdvojenih 100 stavki govori о analizaЬilnosti. Analizom doЬijenih rezultata izdvojeno је 58 stavki koje su usle u konacni upitnik (v. poglavlje 4.) . Inventar SPP је zadan na uzorku od 642 studenta na fakultetima u Beogradu kako Ьi se primenom faktorske analize doslo do realnih psiholoskih kapaciteta kojima mozemo proucavati individualne razlike. Faktorska analiza prvog reda izdvojila је 17 faktora od kojih se 5 pokazalo nerelevantnim iz razliCitih razloga (v. poglavlje 5.). Faktorska analiza drugog reda izdvojila је 4 faktora koji su zadrzani za istraZ:ivanje i nazvani su Integrisanost, Introspektivnost, Poverenje i Kvalitet objektnih odnosa. U konacni instrumentje uslo 100 stavki. Polazni kriterijum u izboru inventara licnosti kojim Ьi se merila struktura licnosti Ьiо је da dati instrument meri one dimenzije licnosti koje najbolje odslikavaju granicnu organizaciju licnosti (v. poglavlje 4 u teorijskom delu), jer је podobnost tada ovisna gotovo podjednako о analiticaru kao i о analizandu. Izbor је рао na Deltu-9, inventar domaCih autora, jer је to instrument koji meri devet dimenzija dezintegracije regulativnih funkcija (dimenzija psihoticizma prema Eysenck-u) а proverom na nasoj populaciji pokazao је visoku pouzdanost i odlicne metrijske karakteristike (v. poglavlje б . ) . U poslednjem delu istraZ:ivanja zadao sam tri instrumenta (Analiticareva procena analizaЬilnosti, Samoprocena podobnosti, Delta-9) uzorku analiticara Beogradskog psihoanalitickog (provizornog) drustva i njihovih analizanadajpacijenata. Kriterij za ucesce u istrazivanju је Ьiо da su analiticari stekli licencu za rad od Internacionalne psihoanaliticke asocijacije i da su njihovi analizandijpacijenti u individualnom tretmanu kod istih sa dogovorenom ucestaloscu vidanja najmanje jednom nedeljno. DoЬijen је uzorak od 86 analizanadajpacijenata i na tom uzorku su primenjene statisticke procedure kojima је utvrdeno da је moguce empirijski doЬiti konstrukte podobnosti (u Sirem smislu), da procena analizaЬilnosti korespondira sa samoprocenom podobnosti (u uzem smislu), i da је podobnost (u sirem smislu) u vezi sa strukturom licnosti (v. poglavlje 7, 8 i 9 .). 57 1. PROBLEM ISTRAZIVANJA Utvrdivanje postojanja 1 karakteristika povezanosti izmedu procene podobnosti od strane psihoanaliticara (analizaЬilnost), samoprocene podobnosti od strane analizandajpacijenata (podobnost u uzem smislu) i dezintegracije regulativnih funkcija (psihoticizma) kao klinicki relevantne dimenzije licnosti analizandajpacijenta. 2. CILJEVIISTRAZIVANJA 1. razvijanje relevantnih indikatora konstrukta podobnosti (u sirem smislu) za psihoanalizu; 2. izrada instrumenta za samoprocenu podobnosti (u uzem smislu); З. izrada instrumenta za procenu analizaЬilnosti; 4. utvrdivanje intenziteta i kvaliteta povezanosti izmedu psihoanaliticareve procene i samoprocene podobnosti (u sirem smislu); 5. utvrdivanje intenziteta i kvaliteta povezanosti izmedu mera podobnosti (u sirem smislu) i dezintegracije regulativnih funkcija (psihoticizma) kao klinicki relevantne dimenzije licnosti analizandajpacijenta. З. VARIJABLE 3.1. Psihoanaliticareva procena analizabllnosti Procena se vrsi upitnikom АРА (Analiticareva procena analizaЬilnosti) koji је konstruisan da Ьi se merila aktivacija osoЬinajkapaciteta relevantnih za analiticki proces prisutnih kod analizandajpacijenta i psihoanaliticara u trenutku procene. OslanjajuCi se na relevantno teorijsko znanje iz date oЬlasti izdvojeni su sledeCi indikatori koji oznacavaju relevantne osoЬinejkapacitete: 1. Radni savez (odnos prema setingu i saradnja sa analiticarem); 2. Slobodno asociranje (mera introspektivnosti); З. Uvid (mera interpretativnog rada); 4. Transfer (reaktivacija unutrasnjih objektnih odnosa analizandajpacijenta unutar interakcije sa analiticarem; reaktiviraju se porivi, odbrane i anksioznosti tako da se na jednom kraju nalaze primitivniji oЬlici transfernih ispoljavanja karakteristicni za granicne i teze patologije, а na drugom kraju su zreliji oЬlici transfernih ispoljavanja karakteristicni za neuroze); 5. Kontratransfer (ukupni odgovor psihoanaliticara na osobu analizandajpacijenta i na specificnu interakciju sa istim). 58 3.2. Samoprocena podobnosti za psihoanalizu Samoprocena podobnosti (u uzem smislu) se vrsi inventarom SPP (Samoprocena podobnosti) koji Је konstruisan da Ьi se merile osoЬinejkapaciteti relevantni za analiticki proces prisutni kod analizanada/ pacijenata. Faktorskom analizom drugog reda izdvojeni su sledeCi indikatori: 1. Integrisanost; 2. Introspektivnost; З . Poverenje; 4 . Kvalitet objektnih odnosa. 3.3. Dezintegracija regulativnih funkcija U teorijskom delu sam govorio о nivoima organizacije licnosti i о granicnom nivou kao provokativnom za rad jer zahteva od analiticara posebne sposobnosti kao i modifikacije u samom tretmanu. Stoga је kao klinicki relevantna dimenzija licnosti izabrana dezintegracija regulativnih funkcija. Ona је najvise povezana sa disocijacijom kao karakteristicnim mehanizmom odbrane kod granicnog nivoa organizacije licnosti. Procena dezintegracije regulativnih funkcija је radena inventarom licnosti Delta-9 koji su konstruisali Кnezevic i saradnici (2005) i koji pokazuje odlicne metrijske karakteristike na nasoj populaciji. Inventar Delta-9 meri sledece dimenzije: 1. Opsta egzekutivna disfunkcija; 2. Shizotipalnost/ disocijacija; З . Paranoja; 4. Depresija; 5 . Afektivna zaravnjenost; б. Somatoformna disfunkcija; 7. Apsorpcija; 8. Magijsko misljenje 9. Hipomanija. 4. PSIHOANALITICAREVA PROCENA ANALIZABILNOSTI 4.0. Uvod Na osnovu pet indikatora (Slobodne asocijacije, Radni savez, Uvid, Transfer, Kontratransfer) koji su izdvojeni oslanjajuCi se na relevantno psihoanaliticko znanje iz oblasti podobnosti za psihoanalizu sastavljeno је 100 stavki za buduCi instrument. Date stavke su zadate ekspertima (osam psihoanaliticara Beogradskog psihoanalitickog jprovizornogj drustva) na procenu. Na osnovu statisticke analize doЬijenih ocena stavki na trostepenoj Likertovoj skali 59 izdvojeno је 58 stavki koje su us1e u upitnik АРА (Ana1iticareva procena ana1izaЬi1nosti). 4.1. Uzorak eksperata Stavke upitnika АРА su date ekspertima na procenu. Za eksperte su uzeti psihoana1iticari iz Beograda koji su Clanovi Internaciona1nog psihoana1itickog udruzenja i imaju status trening ana1iticara u Beogradskom psihoana1itickom (provizornom) drustvu. Ukupno se njih 8 odazva1o tom zadatku, od toga su cetvoro supervizori, za stepen iznad ostalih ро hijerarhiji napredovanja u zvanju (hijerarhija је s1edeca: pridruzeni c1an, punopravni c1an' trening anaii ticar' su pervizor) . 4.2. lzgled upitnika koji је dat ekspertima па procenu U materijalu koji је zadat psihoana1iticarima-ekspertima koriscen је termin "ana1izaЬi1nosti" umesto termina "podobnost" jer је uoЬicajen u upotreЬi medu ana1iticarima, kao i zato sto se istraZиje aktivacija kapaciteta u ana1itickom procesu (v. pog1av1je 2.4. u teorijskom de1u). Materija1 koji su ana1iticari doЬi1i izg1edao је ovako: Upitnik АРА Upиtstvo: U narednom tekstи navedene sи stavke za koje se pretpostavlja da govore о analizaЬilnosti kao pojavi koja иkаzије na mogиcnost da odredeni pacijent иpotreЬi analizи i analiticara za svoj licni иnиtarnji razvoj, sto znaci da је и stanjи da formira radni savez, da postuje pravilo slobodnog asociranja, da иdе и transferno-kontratransfernи dinamikи analitickog odnosa, i daje и stanjи da dode do odgovarajиcih uvida. Od vas se осеkије da procenite da li navedene stavke govore о analizaЬilnosti ili ne. Procena se vrsi prema dole navedenoj skali zaokrиzivanjem odgovarajиceg broja pored stavki: 1 = stavka је и potpиnosti relevantna za analizaЬilnost 2 = stavka је delimicno relevantna za analizaЬilnost 3 = stavka nije relevantna za analizaЬilnost Sledece stavke se odnose na ponasanje pacijenta- analizanda: 1. Ima poverenje и mene. 2. Misli da ga ispravno razиmem . 3. Verиje da се mu tretman pomoci. 4. Pokusava da sam interpretira sadrzaje о kojima prica. 5. Seca se sadrzaja prethodnih seansi. 6. Ne izostaje sa seansi. 7. Donosi honorar u dogovoreno vreme. 8. Ima teskoca da dode na vreme i/ili ode na vreme. 9. Oseca se manje vredno zato sto ne moze sam da izade na kraj sa svojim proЬ\emima. 10. Prihvata daje za razиmevanje nekih pojava potrebno dosta vremena. 11 . Prihvata da је za znacajnu promenu potrebno dosta vremena. 1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3 60 12. Otvoreno iznosi ono sto ga trenиtno zaokиplja. 1 2 з 13. Izbegava da govori о оnоте sto ти је neprijatno. 1 2 з 14. Na тоје interpretacije nadovezиje se тnostvoт asocijacija. 1 2 з 15. Donosi snove. 1 2 з 16. Iта тnostvo asocijacija na snove. 1 2 з 17. Slobodno fantazira о tome sta оsесат i тisliт и tokи seanse. 1 2 з 18. Popиnjava vreтe «pricoт radi price». 1 2 з 19. Popиnjava vreтe izvestavanjeт о dogadajiтa proteklih dana. 1 2 з 20. Desava se da gotovo сеlи seansи cuti. 1 2 з 21 . Ne uspeva da se prepиsti spontanom tokи тisli. 1 2 з 22. Unapred smislja о сети се pricati. 1 2 з 2З . »Teoretise« иmesto da prati tok svojih тisli. 1 2 з 24. Sposobanje da razmislja о postojeciт osecanjima cak i kada sи snazna. 1 2 з 25. Insistira na svojoj perspektivi i ima teskoca da sagleda drиgи koja ти је ponиdena. 2 з 26. Afektivno је zakocen. 1 2 з 27. Dozivljava ono sto ти pada na ратеt kao detinjasto i nepriтereno. 1 2 з 28. Brzo odиstaje od istrazivanja osecanja i ideja koje ти delиju cиdno i neadekvatno. 1 2 з 29. Razradиje znacenja тojih interpretacija. 2 з ЗО. Na тоје interpretacije reagиje secajиci se sna ili donoseci san na sledecoj seans1. 2 з З1. Na moje interpretacije reagиje secanjiтa na dogadaje iz proslosti koji se sтisleno роvеzији sa sadasnjoscи. 2 з З2 . Postaje иzneтiren nakon тojih interpretacija. 2 з ЗЗ. Na тоје interpretacije reagиje opиstanjeт i smanjenjeт uzneтirenosti. 2 з З4. Korisnim interpretacijaтa tezi da оdиzте smisao. 2 з З5 . Dolazi do иvida uprkos tоте sto sи osecanja koja sи prisиtna snazna i neprijatna. 1 2 з З6. Iтат utisak da se slaze sa oniт sto kaZeт da Ьi тi udovoljio. 1 2 з З7. Stereotipno ponavlja тоје interpetacije. 1 2 з З8 . U stanju је da uvide pretoci и promene и svoт ponasanjи. 1 2 з З9. Nakon poboljsanja sledi pogorsanje. 1 2 з 40. U zastoju је. 1 2 з 41. U stanjиje da те vidi kao korisnog i kada ne zadovoljavaт njegove zelje. 1 2 з 42. Opaza те i tretira kao koтpleksnи оsоЬи koja iта i dobre i lose aspekte. 1 2 з 4З. Pacijentova slika о тeni brzo i snazno oscilira. 1 2 з 44. Pacijentova slika о samom seЬi brzo i snazno oscilira. 1 2 з 45 . Lako se razocarava и теnе. 1 2 з 46. U naseт odnosи iта slabи kontrolи iтpиlsa. 1 2 з 47. Trazi od теnе neposredno zadovoljenje svojih zelja. 1 2 з 48. Ljиti se kad interpretiraт итеstо da odgovoriт na njegove zelje. 1 2 з 49. Verиje daje oprostaj nemogиc - «oko za oko, zub za zиЬ». 1 2 з 50. Vidi те kao dobronaтernog. 1 2 з 51. Nakon sto те napadne pokиsava da "popravi stvari". 1 2 з 52. Моје neverbalno ponasanje ти је vaznije od verbalnog. 1 2 з 5З. Kod pacijenta је primetna tendencija da odigrava и odnosiтa . . 1 2 з 54. Sklon је da тi pripise svoja osecanja i ideje. 1 2 з 55 . Fantazije о mojiт osecanjima tretira kao cinjenice. 1 2 з 56. Uтesto verbalniт риtет, prenosi тi kako se oseca izazivajиci ta osecanja 61 kod mene. 1 2 з 57. Porice svoja osecanja vezana za mene (npr. prilikom razdvajanja itd.). 2 з 58. Zeli me samo za sebe. 2 з 59. Ljubomoranje na druge osobe iz mog zivota. 2 з 60. Pacijentova raspolozenja i slika о seЬi zavise od opazanja mojjh reakcija na njega. 1 2 з 61. Pacijentu је odbojna zavjsnost od mene. 1 2 з 62. Rivalizira se sa mnom. 1 2 з 6З. Oseca se neadekvatno u poredenju sa mnom. 1 2 з 64. Zavidi mj. 1 2 з 65. Misli da је uvek u pravu. 1 2 з 66. Pokusava d·a oseti moja ocekivanja i da ih zadovolji. 1 2 з 67. Pacijentovo ponasanje deluje neautentjcno. 1 2 з 68. Neverbalno ponasanje (ton glasa, mjmjka ј sl.) adekvatno prate ono sto govoп. 2 з 69. Nakon pauze tokom vjkenda (i\j drugjh prekjda) oseca se udaljeno 1 nepovezano sa mnom. 2 з 70. Pacijent se ponasa prema meni arogantno, sa vjsjne. 1 2 з 71. Моје interpretacije dozivljava kao ugrozavajuce. 1 2 з 72. Ne moze da funkcionise bez terapUe. 1 2 з 7З. Ima neophodnu distancu prema svom ponasanju u seansama. 1 2 з Sledece stavke se odnose na reakcUe psihoanalitjcara prema pacijentu - analizandu: 74. Pokrece kod mene snazno saosecanje. 1 2 з 75. Imam utisak da dobro razumem pacijenta. 1 2 з 76. Izaziva kod mene osecanje dosade ј monotonjje. 1 2 з 77. Izaziva kod mene neprijatna osecanja (npr. uznemirenost, ljutnju ј sl.). 1 2 з 78. Izaziva kod mene erotska osecanja. 1 2 з 79. Izaziva kod mene osecanje zbunjenosti i konfuzije. 1 2 з 80. Izaziva kod mene osecanje nemo6j ј neadekvatnosti. 1 2 з 81. Izaziva kod mene osecanje da mu је tesko prici. 1 2 з 82. Izaziva kod mene toplinu ј simpatiju. 1 2 з 8З. Jedva cekam da se zavrsi seansa sa ovim pacjjentom. 1 2 з 84. Osecam se «bombardovano» pacijentovim osecanjima. 1 2 з 85. Pacjjent uspeva da jsprovocira vidljive reakcije kod mene. 1 2 з 86. Uspevam da tolerisem ј razumem osecanja koja su kod mene pokrenuta. 1 2 з 87. Zaokupljen sam ovim pacijentom dugo nakon seanse. 1 2 з 88. Zaboravljam znacajne stvarj vezane za ovog pacijenta. 1 2 з 89. Cini mi se da mi znacenja pacijentove price jzmjcu. 1 2 з 90. Zadovoljan sam kako se odvija ova analjza. 1 2 з 91. Imam utisak da stalno ponavljam iste stvari. 1 2 з 92. Lako se setim ranijih dogadaja (snova) tokom pacijentove price. 1 2 з 9З. Mogu da protumacim pacjjentova osecanja i konflikte. 1 2 з 94. U stanju sam da pravovremeno intervenisem. 1 2 з 95. U stanju sam da umirjm pacijenta za vreme seanse. 1 2 з 96. Sa lakocom zavrsavam seansu. 1 2 з 97. Bez teskoca najavljujem prekide u terapiji. 1 2 з 98. Ne mislim na pacijenta tokom prekida (vikendi i sl.). 1 2 з 99. Pricam sa pacijentom na vratjma. 1 2 з 100. Smeta mj sto pacijent ne razume ono sto mu govorim. 1 2 з 62 4.3. Rezultati procene psihoanaliticara-eksperata Ocene procenjivaca ро stavkama su Ьile sledece: (Brojevi u prvoj koloni oznacavaju redni broj stavke koja је ocenj ivana, slova abecede oznacavaju procenjivace, i ispod svakog slova su date njihove ocene ро stavkama od 1 do З , а poslednja kolona prikazuje srednju vrednost ocena procenjivaca za datu stavku. Ocena З oznacena је bojom da Ьi se jasno razlikovala kao nepovoljna.) TABELA 4.3.1 . Ocene procenjivaca ро stavkama upitnika АРА srednj a vrednost ocena svih procenjivaca Procenjivaci Sred ProcenjivaCi Sred nja nja s tav vred stav vred ke А в с D Е F G н nost ke А в с D Е F G н nost 1 1 1 2 1 1 1 2 1 1,25 24 1 1 1 1 1 1 1 1 1,00 2 2 1 2 1 1 =Dil 2 1 1 1 4 2 1 1 1 2 1 1 1 1 1 2 1 1,25 1 1,З8 2 1,50 25 2 2 1 2 2 1 , з Ј 2,00 26 2 1 1 2 2 1 2 2 1,71 27 2 1 1 2 1 2 113* 1 1 ,6З 5 1 2 2 2 1 1 2 2 1,6З 28 2 1 1 2 2 1 1 2 1,50 б 2 1 2 1 2 1 2 1 1,50 29 1 1 1 1 1 1 1 1 1,00 7 <~~ ~~ 2 2 2 1 1 2 2 1,88 з о 1 1 1 1 1 1 2 1 1 , 1З 8 2 2 2 1 2 1 с: З • 2 1,88 З1 2 1 1 1 1 1 1 1 1 , 1З ~ 2 1 2 21Е З2 1 2 2 2 2 2 з ~ - 2,1З 10 1 2 1 1 2 1 2 1 1,З8 з з 2 2 1 2 2 1 2 1 1,6З 11 1 2 1 1 2 1 2 1 1,З8 З4 з 1 1 1 2 1 1 2 1,50 12 1 1 1 1 2 1 2 1 1,25 З5 1 1 1 1 1 1 1 1 1,00 1З 2 2 2 2 2 1 1 2 1,75 З б i*з' 2 1 2 2 1 2 1 1,75 14 1 2 1 1 1 1 2 1 1,25 З7 зи 2 1 1 1 1 2 1 1,50 15 1 1 1 1 1 1 2 1 1,1З З8 1 1 1 1 1 1 1 1 1,00 16 1 2 1 2 2 17 1 2 1 1 1 1 1 • 1 1,6З 1 1 1,1З З9 2~ 2 2 2 2 2 2 ,25 40 2 2 2 2 2 з 2 2,25 ~~ 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 1 2 2,00 2 2 2,1З 2 IЧfi~ й 2 2 , 1З 41 2 JJi 1 1 1 1 1 1 1,З8 42 2 2 1 1 2 1 . 1 1,6З ,]1\ 4З 2 1 1 2 1 2 1 1 ,6З Rt 1 2 2 1 1 2 2 2 1 2 2 2 1 1 2 1,71 1 2 2 1,88 1 2 2 1,88 44 2 2 1 1 2 1 2 2 1,63 45 2 2 2 2 1 1 2 ~ 46 2 2 1 1 1 1 1 5 б З Procenjivaci Sred Proceщ1vdC1 Sred nja nja stav vred stav vred ke А в с D Е F G н nost ke А в с D Е F G н nost 47 1 1 1 1 2 1 1 1 1,13 75 1 1 1 1 2 1 1 1 1,13 48 1 1 1 1 1 1 1 1 1,00 49 1 ,1Ј 1 1 2 1 2 2 1,63 76 ~ 2 2 2 2 2 2 l;~i 2,25 г-- э 77 2 1 2 2 2 2,00 50 з 1 2 1 2 1 2 1 1,6З 78 2 1 2 2 2 1 2 1,88 51 2 2 2 2 2 ~ ~ 2,25 52 2 2 1 1 1 1 1,50 79 2 1 2 2 2 2 2 2 1,88 80 2 2 1 2 2 2 2 Fo 53 2 2 1 1 2 1 1 1 1,38 81 1 1 1 2 2 2 1 2 1,50 - 54 1 1 1 1 2 1 €3 1 1,38 82 2 1 2 1 2 1 2 1 1,50 55 1 2 1 1 1 1 2 1 1,25 56 2 1 2 1 2 1 2 1 1,50 83 I~'Bfti 1 2 2 2 lil'12 2,00 84 з 1 1 2 2 1 1 1,75 57 1 1 2 1 2 2 2 1 1,50 58 1 2 2 1 2 2 1: 1 1,75 85 1.~ 2 1 2 1 1 Ji!l2 1,88 86 2 2 1 1 1 1 2 1 1,38 59 2 2 2 1 2 2 з 1 1,88 87 2 2 2 2 1 2 2 2,00 60 2 1 2 2 2 2 2 1 1,75 88 1 1 1 2 1 1 1 wЗ 1,63 61 2 2 2 2 2 1 -N- 2 2,00 62 з 1 2 2 2 2 1" ., 2 2,13 ,., 89 2 1 2 1 2 1 1 2 1,50 90 2 2 1 1 1 1 2 1 1,38 63 lз 1 2 2 2 2 3 2 2,13 91 1 2 2 2 2 1 2 1 1,63 64 1'* 31 1 2 2 2 1 1 ;~ 1 1,88 92 1 1 2 1 1 1 2 1 1,25 65 1 2 2 2 2 1 1 1 1,50 93 2 1 1 1 2 1 1 1 1,25 66 2 2 1 2 2 1 з 1 1,75 94 1 1 2 1 1 1 1 1 1,13 ' 67 1 1 1 2 2 1 2 1 1,38 ј_ 95 2 1 1 1 1 1 2 1 1,25 68 1 2 1 1 2 1 2 1 1,38 96 2 2 1 2 2 1 1 1,75 " 69 2 1 з 1 2 2 2 2 1,88 97 2 1 2 2 2 1 1 1,75 70 2 2 2 2 2 1 lll 2 2,00 71 1 2 1 1 1 1 2 2 1 ,З8 ш2 2 2 1 1 1,88 2 2 2 2 2 2,38 72 1 1 1 2 1 1 фз 1 1,38 100 2 1 2 1 2 1 2 2 1,63 7З 1 1 1 1 1 1 1 1 1,00 1.9 1.6 1.5 1.5 1.7 1.2 2.0 1.5 74 2 2 1 1 2 1 2 1 1,50 Pojedini procenjivaCi su iskazali potrebu da pojasne kako su videli ocene relevantnosti 1 ( stavka је u potpunosti relevantna za analizabilnost), 2 (stavka је delimicno relevantna za analizaЬilnost) i З (stavka nije relevantna 64 za analizaЬilnost). Njihova diskusija pokazuje da su analizaЬilnost sagledavali kao kontinuum u okviru kojeg su pojedine ocene oznacavale sledece: Ocena 1 oznacava: а. zahvalnog pacijenta; Ь. analizaЬilnost u klasicnom smislu (prema Freud-u analiza moze da se primeni samo na neuroticnoj populaciji) ; с. procenu na pocetku tretmana; d .procenu ego-stanja 1 slicnih faktora (drugim reCima zdravih potencijala) ; Ocena 2 oznacava: а. pacijenta koji zahteva da se о njemu vise razmislja; Ь. analizaЬilnost u Klajnijanskom smislu (analiza se moze primeniti i na tezim patologijama od neuroticne); с. procenu pacijenta tokom tretmana, tj. u procesu; d. interaktivne transferno-kontratransferne manifestacije Cijom proradom se povecava analizaЬilnost; Ocena З oznacava: а. pojave koje se retko desavaju u analizi; Ь. pojave koje oznacavaju da analiticar 1ma nedovrsenu didakticku analizu; с. pojave koje dovode u pitanje uvremenjenost 1 ispravnost anali ticarevih in terpretacij а. Као zakljucak iz navedenih izlaganja psihoanaliticara zelim da istaknem isticanje novog pristupa analizaЬilnosti koji se bazira na interaktivnom modelu . U okviru datog modela pojave koje se privremeno tretiraju kao teske i problematicne (neanalizaЬilne) sagledavaju se kao otezavajuce okolnosti na kojima treba raditi da Ьi se prevazisle, dakle kao nesto sto је moguce izmeniti tokom analize. Na taj naCin se analizandjpacijent dovodi u povoljniju situaciju u odnosu na svoju analizaЬilnost i ishod psihoanalize. Data zapazanja su u skladu sa postavkama koje sam izneo u teorijskom delu, posebno onim koja se ticu interaktivnog pristupa analizaЬilnosti (v. poglavlje 4. teorijskog dela). Iz navedenih razloga se pri proceni stavki i njihovom unosenju u konacnu verziju upitnika vodilo racuna da su stavke ocenjene sa dva poena takode dobrodosle radi procene onog varijaЬilnog dela analizaЬilnosti koji је znacajan unutar interaktivnog modela. 1 konacno, tumacenje ocene З kao znaka nedovrsene analize ili neuvremenjene interpretacije govori, u okviru interaktivnog modela, о potreЬi sagledavanja udela analiticara u psihoanalitickom procesu. VodeCi racuna о zakljuccima diskusije pojedinih psihoanaliticara-ekperata odluCio sam da ocenu З ne koristim kao kriterijum za odbacivanje stavke 65 ukoliko se poka.Ze da srednja vrednost svih ocena procenjivaca priЫizna 1.00. 4.4. Provera ekspertnosti eksperata Zbog provere ekspertnosti eksperata uradio sam Pearson-ovu korelaciju izmedu procenjivaca (v. tabelu 4.4.1.). Primecujemo da procenjivac В ima samo З statisticki znacajne korelacije sa ostalim procenjivaCima а pri tom nijednu na nivou znacajnosti 0.01 (v. tabelu 4.4.2.). Iz.ostanak korelacija izmedu procenjivaca В i veCine ostalih procenjivaca govori da se osoba В rukovodila nama nepoznatim kriterijumom u proceni stavki. Medu ostalim procenjivaCima svi imaju ро sest statisticki znacajnih korelacija sa ostalim procenjivaCima, sem procenjivaca F koji ima sedam. Od toga procenjivac D ima najvise statisticki znacajnih korelacija na nivou 0.01 (sest) , а procenjivac Е ima najmanje statisticki znacajnih korelacija na nivou 0 .01 (dve). А 1.000 .084 .204 в 1.000 .434 с .017 1.000 о Е F G .103 н .128 1.000 .103 66 TABELA 4.4.2. ZЬir statisticki znacajnih korelacija uraden prema tabeli 4.4 .1. eksperti А в с D Е F G н .01 з о 4 6 2 4 з 4 .05 з з 2 о 4 з з 2 ukupno 6 з 6 6 6 7 6 6 Da Ьi objasnio doЬijene korelacije uradio sam analizu glavne komponente i doЬio sam ekstrahovane dve komponente (v. tabelu 4.4 .3 .). Prva komponenta obuhvata 36,095% varijanse, а druga komponenta 13,302% varijanse. TABELA 4.4.3. Analiza glavne komponente na procenjiva Cima-ekspertima, ekstrahovane komponente Komponente eksperti 1 2 D .750 -.021 н .702 -.235 с .671 -.418 F .663 -.093 А .592 -.106 Е .494 .210 в .274 .664 G .522 .574 Kad se izvrsi rotacija ро Varimax metodu sa Kaiserovom normalizacijom doЬijamo sledece (v. tabelu 4.4.4.): TABELA 4.4.4 . Analiza glavne komponente n a procenjiva cima-ekspertima, rotacija ро Varimax m etodu sa Kaiserovom normalizacijom Komponente eksperti 1 2 с .785 -.087 н .735 .092 D .686 .306 F .638 .203 А .579 .160 G .222 .743 в -.040 .717 Е .354 .403 67 DoЬijeni rezultati govore о postojanju dve komponente koje su ucestvovale u proceni procenjivaca. Svi osim procenjivaca В zasicuju prvu komponentu, а procenjivaCi G i Е zasicuju delom i drugu komponentu zajedno sa procenjivacem В. Pretpostavljam da је prva komponenta relevantna za analizaЬilnost, jer је zasicuju procene 7 od 8 procenjivaca. Dalje pretpostavljam da је 5 procenjivaca dobro shvatilo uputstvo i zadatak i da nisu imali dileme oko procenjivanja stavki u odnosu na jedan kriterijum, dok је kod procenjivaca G i Е doslo do pomeranja kriterijuma procene u pravcu jedne nama jos nepoznate komponente. U svakom slucaju, ove analize nam daju opravdanje da iz konacne obrade rezultata iskljuCimo procenjivaca В jer ne doprinosi znacaJnO udelom u glavnoj komponenti (0.274). Bez procenjivaca В varijansa prve komponente iznosi 40,535%, а varijansa druge komponente 14,553. 4.5. Rezultati procene izabranih eksperata Dakle, kada svedemo rezultate na 7 eksperata (bez procenjivaca В), izracunamo aritmeticku sredinu njihovih procena i poredamo ро redosledu doЬijene rezultate doЬijamo sledece (v. tabelu 4.5.1.): TABELA 4.5 .1. Ocene izabranih procenjivaca ро stavkama upitnika АРА i srednja vrednost ocena svih procen 1vaca red. procenjivaci srednja broj vrednost tekst stavke stavke А с D Е F G н ocena 17 1 1 1 1 1 1 1 1,00 Slobodno fantazira о tome sta osecam i mislim u toku seanse. 24 1 1 1 1 1 1 1 1,00 Sposoban је da razmislja о postojecim osecanjima cak i kada su snazna. 29 1 1 1 1 1 1 1 1,00 Razraduje znacenja тој ih interpretacija. 35 1 1 1 1 1 1 1 1,00 Dolazi do uvida uprkos tome sto su osecanja koja su prisutna snazna i neprijatna. 38 1 1 1 1 1 1 1 1,00 U stanju је da uvide pretoci u promene u svom ponasanju. 48 1 1 1 1 1 1 1 1,00 Ljuti se kad interpretiram umesto da odgovorim na njegove zelje. 73 1 1 1 1 1 1 1 1,00 Ima neophodnu distancu prema svom ponasanju u seansama. 14 1 1 1 1 1 2 1 1,14 Na moje interpretacije nadovezuje se mnostvom asocijacija. 15 1 1 1 1 1 2 1 1,14 Donosi snove. 30 1 1 1 1 1 2 1 1,14 Na moje interpretacije reaguje secajuci se sna ili donoseci san na sledecoj seansi. 31 2 1 1 1 1 1 1 1,14 Na moje interpretacije reaguje secanjima na dogadaje iz proslosti koji se smisleno povezuju sa sadasnjoscu. 41 2 1 1 1 1 1 1 1,14 U stanju је da me vidi kao korisnog i kada ne zadovoljavam njegove zelje. 46 2 1 1 1 1 1 1 1,14 u nasem odnosu ima slabu kontrolu impulsa. 68 red. procenjivaci srednja broj vrednost tekst stavke stavke А с D Е F G н ocena 47 1 1 1 2 1 1 1 1,14 Trazi od mene neposredno zadovoljenje svojih zelja. 55 1 1 1 1 1 2 1 1,14 Fantazije о mojim osecanjima tretira kao cinjenice. 75 1 1 1 2 1 1 1 1,14 Imam иtisak da dobro razиmem pacijenta. 94 1 2 1 1 1 1 1 1,14 U stanjи sam da pravovremeno intervenisem. 1 Ј 2 1 1 Ј 2 1 1,29 Ima poverenje и mene. 2 2 2 1 Ј 1 1 1 1,29 Misli da ga ispravno razиmem . з З щ 1 1 1 1 1 1 1,29 Verиje da се ти tretman pomoci . 10 1 1 1 2 1 2 1 1,29 Prihvata da је za razиmevanje nekih pojava potrebno dosta vremena. 11 1 1 1 2 1 2 1 1,29 Prihvata da је za znacajnи promenи potrebno dosta vremena. 12 1 1 1 2 1 2 1 1,29 Otvoreno iznosi ono sto ga trenиtno zaokиplja. 53 2 1 1 2 1 1 1 1,29 Kod pacijenta је primetna tendencija da odigrava и odnosima. 68 1 1 1 2 1 2 1 1,29 Neverbalno ponasanje (ton glasa, mimika i sl.) adekvatno prate ono sto govori. 71 1 1 1 1 1 2 2 1,29 Моје interpretacije dozivljava kao иgrozavajиce. 86 2 1 1 1 1 2 1 1,29 Uspevam da tolerisem i razиmem osecanja koja sи kod mene pokrenиta. 90 2 1 1 1 1 2 1 1,29 Zadovoljan sam kako se odvija ova analiza. 92 1 2 1 1 1 2 1 1,29 Lako se setim ranijih dogadaja (snova) tokom pacijentove price. 93 2 1 1 2 1 1 1 1,29 Моgи da protиmacim pacijentova osecanja i konflikte. 95 2 1 1 1 1 2 1 1,29 U stanjи sam da иmirim pacijenta za vreme seanse. 37 1 1 1 1 2 1 1,43 Stereotipno ponavlja moje interpetacije. 43 2 1 1 2 1 2 1 1,43 Pacijentova slika о meni brzo i snazno oscilira. 49 1 1 1 2 1 2 2 1,43 Verиje da је oprostaj nemogиc - «oko za oko, zиЬ za zиЬ». 52 2 1 1 1 l ~ l 1,43 Моје neverbalno ponasanje ти је vaznije od verbalnog. 54 1 1 1 2 1 ЈЗ 1 1,43 Sklon је da mi pripise svoja osecanja i ideje. 65 1 2 2 2 1 1 1 1,43 Misli da је иvek и pravи. 67 1 1 2 2 1 2 1 1,43 Pacijentovo ponasanje delиje neaиtenticno. 72 1 1 2 1 1 0 1 1,43 Ne moze da funkcionise bez terapije. 74 2 1 1 2 1 2 1 1,43 Pokrece kod mene snazno saosecanje. 4 2 1 1 2 1 2 2 1,57 Pokиsava da sam interpretira sadrzaje о kojima prica. 5 1 2 2 1 1 2 2 1,57 Seca se sadrzaja prethodnih seansi. б 2 2 1 2 1 2 1 1,57 Ne izostaje sa seansi . 16 1 1 2 2 1 f),l 1 1,57 Ima mnostvo asocijacija na snove. 69 red. procenjivaci srednja broj vrednost tekst stavke stavke А с D Е F G н осе па 28 2 1 2 2 1 2 1,57 Brzo odustaje od istrazivanja osecanja i ideja koje mu deluju cudno i neadekvatno. 33 2 2 2 2 1,57 Na moje interpretacije reaguje opustanjem i smanjenjem uznemirenosti . 34 з 2 2 1,57 Korisnim interpretacijama tezi da oduzme smisao. 42 2 2 1,57 Opaza me i tretira kao kompleksnu osobu koja ima i dobre i lose aspekte. 44 2 2 2 2 1,57 Pacijentova slika о samom seЬi brzo i snazno osci lira. 56 2 2 2 2 1,57 Umesto verbalnim putem, preno~i mi kako se oseca izazivajuci ta osecanja kod mene. 57 2 2 2 2 1,57 Porice svoja osecanja vezana za mene (npr. prilikom razdvajanja itd.). 81 2 2 2 2 1,57 Izaziva kod mene osecanje da mu је tesko prici. 82 2 2 2 2 1,57 Izaziva kod mene toplinu i simpatiju. 89 2 2 2 2 1,57 Cini mi se da mi znacenja pacijentove price izmicu. 91 2 2 2 2 1,57 Imam utisak da stalno ponavljam iste stvari. 13 2 2 2 2 2 1,71 Izbegava da govori о onome sto ти је neprijatno. 21 з 2 2 2 1,71 Ne uspeva da se prepusti spontanom toku misli. 26 2 2 2 2 2 1,71 Afektivno је zakocen. 27 2 2 2 1,71 Dozivljava ono sto ти pada na pamet kao detinjasto i neprimereno. 36 2 2 2 1,71 Imam utisak da se slaze sa onim sto kazem da Ьi mi udovoljio . 50 2 2 2 1,71 Vidi me kao dobronamernog. 58 2 2 2 1,71 Zeli me samo za sebe. 66 2 2 2 1,71 Pokusava da oseti moja ocekivanja i da ih zadovolji. 88 з 2 1,71 Zaboravljam znacajne stvari vezane za ovog pacijenta. ~ 96 2 1 2 2 1,71 Sa lakocom zavrsavam seansu. 100 2 2 2 2 2 1,71 Smeta mi sto pacijent ne razume ono sto ти govorim. 8 2 2 2 2 1,86 Ima teskoca da dode na vreme i/ili ode na vreme. 7 ~~ 2 2 2 2 1,86 Donosi honorar u dogovoreno vreme. 45 ·2 2 2 1,86 Lako se razocarava u mene. 59 2 2 2 2 1,86 Ljubomoranje na druge osobe iz mog zivota. 60 2 2 2 2 2 2 1,86 Pacijentova raspolozenja i slika о seЬi zavise od opazanja mojih reakcija na njega. 84 2 2 1,86 Osecam se «bombardovano» pacijentovim osecanjima. 85 2 2 1,86 Pacijent uspeva da isprovocira vidljive reakcije kod mene. 97 2 2 2 2 1,86 Bez teskoca najavljujem prekide u terapiji . 70 red. procen ј i vaci srednja broj vrednost tekst stavke stavke А с D Е F G н ocena 18 2 2 2 2 2 2,00 Popиnjava vreтe «pricoт radi price». 22 2 2 2 2 2 2,00 Unapred sтislja о сети се pricati. 23 2 2 2 2 2 2,00 »Teoreti se« итеstо da prati tok svojih тisli. 25 2 2 2 2,00 Insistira na svojoj perspektivi i iта teskoca da sagleda drиgи koja ти је ponиdena . 61 2 2 2 2 2,00 Pacijentи је odbojna zavisnost od теnе . 64 2 2 2,00 Zavidi тi . 69 2 2 2 2 2,00 Nakon раиzе tokoт vikenda (ili drиgih prekida) oseca se иdaljeno i nepovezano sa тnот . 70 2 2 2 2 2 2,00 Pacijent se ponasa рrета тeni arogantno, sa visine. 78 2 2 2 2 2 2,00 Izaziva kod теnе erotska osecanja. 79 2 2 2 2 2 2 2 2,00 Izaziva kod теnе osecanje zbиnjenosti i konfuzije. 80 2 2 2 2 2 2,00 Izaziva kod теnе osecanje neтoci i neadekvatnosti. 87 2 2 2 2 2,00 Zaokиpljen sат oviт pacijentoт dиgo nakon seanse. 98 2 2 1 w 1 2,00 Ne тis l iт na pacijenta tokoт prekida (vikendi i sl .) . 19 2 2 2 2 2 2,14 Popиnjava vreтe izvestavanjeт о dogadajiтa proteklih dana. 20 2 2 2 2 2 2,14 Desava se da gotovo се! и seansи cиti. 32 2 2 2 2 2,14 Postaje иzneтiren nakon тojih interpretacija. 39 2 2 2 2 2 2 2,14 Nakon poboljsanja sledi pogorsanje. 51 2 2 2 2 2 2 2,14 Nakon sto те napadne pokиsava da "popravi stvari". 77 2,14 Izaziva kod теnе neprijatna osecanja (npr. иzneтirenost, ljиtnjи i sl .). 83 2,14 Jedva сеkат da se zavrsi seansa sa oviт pacijentoт . 9 2,29 Oseca se таnје vredno zato sto ne тоzе sат da izade na kraj sa svojiт рrоЫетiта. 40 2,29 U zastojи је. 62 2,29 Rivalizira se sa тnот. 63 2,29 Oseca se neadekvatno и poredenjи sa тnот . 76 2,29 Izaziva kod теnе osecanje dosade i тonotonije. 99 2,29 Pricaт sa pacijentoт na vratiтa. 4.6. lzbor stavki za upitnik Idealno Ьi Ьilo da u konacni upitnik udu stavke koje imaju prosecnu ocenu 1,00. No takvih stavki ima samo 7. Razlozi za to leze u kvalitativnom pristupu ocenjivanju procenjivaca о kojem је vec Ьilo reCi. Stoga sam kriterijum za prihvatanje stavki u upitnik pomerio do prosecne ocene 1,57 71 vodeCi racuna i о raspodeli stavki prema pojedinim indikatorima (v. tabelu 4.6.1.). 14 9 1.57 15 55 Iz tabele 4 .5.1. se vidi da medu prvih 55 stavki ulazi 8 stavki koje su ocenjene sa ocenom З. Prva od takvih stavki је stavka З. koju su svi procenjivaCi ocenili ocenom 1 а samo procenjivac А је ocenio ocenom З. Data stavka glasi: «Veruje da се mu tretman pomoCi.» Dakle, ako је veCina ocenila stavku relevantnom za analizaЬilnost onda to govori da је vera u korisnost tretmana povezana sa spremnoscu pacijentaj analizanda da ude u radni savez sa terapeutom i da saraduje tokom tretmana, а to је neophodan uslov da Ьi se uslo u psihoanaliticki proces. Stavka, dakle, govori о analizaЬilnosti i potpuno је neocekivano da је procenjivac oceni ocenom З. Razlozi zbog kojih је moglo doCi do ovakve pojave mogu Ьiti i slucajne prirode, npr. da је procenjivac Ьiо umoran, da ga је neko prekinuo u radu, da је primenjivao pretpostavku о Normalnoj krivi ра је Ьiо strozi u ocenjivanju nego sto је potrebno, i slicni. Zelim da skrenem paznju, takode, da је svih 8 stavki о kojima govorimo ocenjeno ocenom З od strane samo dva procenjivaca. То mozda daje zapravo pretpostavci da su, rukovodeCi se idejom о normalnoj distriЬuciji ocena, procenjivaCi Ьili stroziji u ocenjivanju nego sto је potrebno. Ako pogledamo njihove prosecne ocene su 1.90 i 2 .00, znaCi u skladu sa datom pretpostavkom, dok su kod ostalih nize prosecne ocene, najcesce oko 1.50. Sledeca od navedenih 8 stavki је З7. "Stereotipno ponavlja moje interpretacije". Iz sadrzaja stavke vidimo da stavka govori о mehanickom pamcenju bez razumevanja i da се se takvo ponasanje javiti kao znak neucestvovanja u psihoanalitickom procesu. Stavka Је, dakle, diskriminativna ali u negativnom smeru. 1 to је mozda ono sto је procenjivaca u momentu zbunilo da odgovori ocenom З. 72 Da vidimo i jednu od 8 stavki koje imaju prosecnu ocenu 1.57. Stavka 16. glasi: "Ima mnostvo asocijacija na snove". Ona је slicna stavki 15. "Donosi snove ." koju su svi ocenili ocenom 1 sem procenjivaca G koji ju је ocenio ocenom 2 . Isti procenjivac је ocenio stavku 16. ocenom З. Ako pogledamo sadrzaj stavki, one govore о tome da је donosenje snova i asociranje na njih relevantno za analiticki proces, sto је sasvim u skladu sa psihoanalitickom teorijom jos od njenog nastanka. Freud је uveo analizu snova kao sastavni deo psihoanalize. Nedonosenje snova i nedostatak asocijacija na snove se tumace ili kao otpor analitickom procesu ili kao nedostatak u psihickoj strukturi koji oznacava teskocu da osoba ude u analiticki proces. U svakom slucaju stavka је relevantna za analizabllnost. Zbog ovakvih slucajeva odluCio sam se da neke ocene З nazovem 'sumnjiva З ' i ukljuCim i takve stavke u upitnik. Pri tom polazim od navedenih pretpostavki da su se 'sumnjive З ' javile usled slucajnih razloga kao sto su umor, nepa2nja i slicni, ili sistematskih razloga kao sto је strogoca ocenjivanja. Takode se rukovodim teorijskim komentarima psihoanaliticara koji ukazuju da је stavke ocenjene ocenom 2 , ра i З moguce ukljuCiti u konacni izgled instrumenta. Tako dobljamo spisak od 54 stavke. Medutim, kategorija 'slobodnih asocijacija' ostaje slabo zastupljena (v. tabelu 4.6.1.). Zato predla2em da se ta kategorija ројаса stavkama koje imaju narednu prosecnu ocenu 1.71 а to su sledece stavke: 1З. Izbegava da govori о onome sto mu је neprijatno. 21. Ne uspeva da se prepusti spontanom toku misli. 26. Afektivno је zakocen. 27. Dozivljava ono sto ти pada na pamet kao detinjasto 1 nepпmereno. Pored toga sam se odluCio na jos jednu izmenu, da izbacim stavku 74: «Pokrece kod mene sna2no saosecanje.» Naime, dao sam procenjivaCima da ocene svaku stavku i u odnosu na to da li govori о prisustvu ili odsustvu analizabllnosti pod uslovom da је prihvatimo kao relevantnu za analizabllnost. Kod svih stavki koje ulaze u upitnik imao sam slaganje ocena sem kod stavke 74. Iz sadrzaja stavke vidimo razlog za dato neslaganje. Pretpostavljam da neki analiticari dozivljavaju snazno saosecanje kao neadekvatno (verovatno zato sto је naglasak na reCi 'sna2no', jer ondajaCina saosecanja remeti druge radne funkcije analiticara kao instrumenta) , dok drugi to doziv]javaju kao adekvatno (verovatno zato sto је naglasak na reCi 'saosecanje', а ono se smatra neophodnim za proces empatije i razumevanja pacijentaj analizanda). Tako dobljamo sledeCi raspored stavki ро indikatorima: 7З TABELA 4 .6 .2 . Uё:estalost srednj e vrednosti ocene stavki procenjivaё:a prem a indikatorima procene analizabilnosti uzorak srednja vrednost 1.29 1.43 1.57 t srednje vrednosti ocene stavki prema indikatorima procene analizaЬilnosti slobodne uvid transfer kontra- 10 14 8 15 з 58 U konacni upitnik koji је nazvan Analiticareva procena analizabilnosti (АРА) usle su sledece stavke (navedeno prema indikatorima procene analizaЬilnosti): Sledece tvrdnje se odnose na pona5anje pacijenta - analizanda: IRADNI SAVEV 1. Ima poverenje u mene. 2. Misli da ga ispravno razumem. З. Veruje da се mu tretman pomoCi . 4. Pokusava da sam interpretira sadrzaje о kojima prica. 5. Sposoban је da razmislja о postojecim osecanjima cak i kada su snazna. 6. Ne izostaje sa seansi. 7. Prihvata daje za razumevanje nekih pojava potrebno dosta vremena. 8. Brzo odustaje od istraiivanja osecanja i ideja koje mu deluju cudno i neadekvatno. 9. U stanjuje da me vidi kao korisnog i kada ne zadovoljavam njegove zelje. 10. Ima neophodnu distancu prema svom ponasanju u seansama. 11. Prihvata da је za znacajnu promenu potrebno dosta vremena. ~LOBODNOASOCIRANJШ 12. Seca se sadrzaja prethodnih seansi. 13. Otvoreno iznosi ono sto ga trenutno zaokuplja. 14. Izbegava da govori о onome sto mu је neprфtno . 15. Na moje interpretacije nadovezuje se mnostvom asocijacija. 16. Donosi snove. 17. Ima mnostvo asocijacija na snove. 18. Slobodno fantazira о tome sta osecam i mislim u toku seanse. 19. Ne uspeva da se prepusti spontanom toku misli. 20. Afektivno је zakocen. 21 . Dozivljava ono sto mu pada na pamet kao detinjasto i neprimereno. 74 /UVIDI 22. Razradиje znacenja mojih interpretacij a. 23. Na moje interpretacije reaguje secajuci se sna ili donoseCi san na sledecoj seansi. 24. Na moje interpretacije reaguj e secanjima na dogadaje iz proslosti koji se smisleno povezиju sa sadasnjoscu. 25. Na moje interpretacije reaguje opustanjem i smanjenjem иznemirenosti . 26. Korisnim interpretacijama tezi da oduzme smisao. 27. Dolazi do иvida uprkos tome sto su osecanja koja su prisutna snazna i neprijatna. 28. Stereotipno ponavlja moje interpetacije. 29. U stanju је da uvide pretoCi u promene и svom ponasanjи. 30. Ljuti se kad interpretiram umesto da odgovorim na njegove zelje. 31. Моје interpretacije dozivljava kao иgrozavajиce. ITRANSFERI 32. Opaia me i tretira kao kompleksnи оsоЬи koja ima i dobre i lose aspekte. 33. Pacijentova slika о meni brzo i snazno oscilira. 34. Pacijentova slika о samom seЬi brzo i snafuo oscilira. 35. u nasem odnosи ima slabи kontrolи impиlsa. 36. Trazi od mene neposredno zadovo1jenje svojih zelja. 37. Verиje daje oprostaj nemoguc - «oko za oko, zиЬ za zиЬ» . 38. Моје neverbalno ponasanje ти је vainije od verbalnog. 39. Kod pacijentaje primetna tendencija da odigrava и odnosima. 40. Sklon је da mi pripise svoja osecanja i ideje. 41. Fantazije о mojim osecanjima tretira kao Cinjenice. 42. Umesto verbalnim pиtem, prenosi mi kako se oseca izazivajuCi ta osecanja kod mene. 43 . Porice svoja osecanja vezana za mene (npr. prilikom razdvajanja itd.). 44. Misli daje иvek и pravи. 45. Pacijentovo ponasanje deluje neaиtenticno. 46. Neverbalno ponasanje (ton glasa, mimika i sl.) adekvatno prate ono sto govori. 47. Ne moze da funkcionise bez terapije. IKONTRATRANSFERI Sledece stavke se odnose na reakcije psihoanaliticara prema pacijentи - analizandи: 48. Imam иtisak da dobro razиmem pacijenta. 49. Izaziva kod mene osecanje da muje tesko prici. 50. Izaziva kod mene toplinu i simpatiju. 51. Uspevam da tolerisem i razиmem osecanja koja su kod mene pokrenиta. 52. Cini mi se da mi znacenja pacijentove price izmicu. 53. Zadovoljan sam kako se odvija ova analiza. 54. Imam иtisak da stalno ponavljam iste stvari. 55. Lako se setim ranijih dogadaja (snova) tokom pacijentove price. 56. Моgи da protиmaCim pacijentova osecanja i konflikte. 57. U stanjи sam da pravovremeno intervenisem. 58. U stanju sam da umirim pacijenta za vreme seanse. 75 5. SAMOPROCENA PODOBNOSTI ZA PSIHOANALIZU 5.0. Uvod U izradi stavki za instrument koji bi trebao da meri samoprocenu podobnosti (u uzem smislu) za psihoanalizu korisceni su isti indikatori (Slobodne asocijacije, Radni savez, Uvid, Transfer, Kontratransfer) koji su izdvojeni oslanjajuCi se na relevantno psihoanaliticko znanje iz oЫasti podobnosti za psihoanalizu kao i kod upitnika АРА (Analiticareva procena analizaЬilnosti). Sastav]jeno је 219 stavki koje su zadate na studentskoj populaciji (642 studenta). Tendencija је Ьila da se instrument zada na populaciji tri puta vecoj od broja s tavki kako Ьi se mogle primeniti metode faktorske analize u obradi podataka. Na osnovu statistickih analiza izdvojena su cetiri faktora drugog reda (Neintegrisanost, Introspektivnost1 Nepoverenje, Kvalitet objektnih odnosa), а prema njima је formiran instrument SPP (Samoprocene podobnosti) u koji је uslo 100 stavki. 5.1. Uzorak Upitnik SPP sam proveravao na uzorku studenata iz Beograda. Uzorak su saCinjavala 642 studenta. Od toga је ucestvovalo 371 zena i 267 muskaraca. Zastupljenost prema fakultetima se vidi iz tabele 5.1.1., а zastupljenost prema starosti iz tabele 5.2.2. т ABELA 5.1.1 . Ucest а1 d ost stu enata OJl su popun 1 up1tn k .. il " . ik SPP prema vrst1 u tet · fak 1 а vrsta fakulteta broj studenata Fakultet civilne odbrane 102 Odelenje za psihologiju Filozofskog fakulteta 98 Vojna akademija 79 Masinski fakultet 61 Filoloski fakultet 58 Fakultet muzickih umetnosti 52 Tehnoloski fakultet 50 Fakultet primenjene umetnosti 42 Pravni fakultet 22 . Elektrotehnicki fakultet 12 Rudarsko-geoloski fakultet 10 Defektoloski fakultet 8 Ekonomski fakultet б Medicinski fakultet 4 76 vrsta fakulteta broj studenata Fakultet organizacionih nauka 4 ostali fakulteti 20 vise skole 14 TABELA 5 1 2 u-... cesta ost stu enata OJI s d k .. и popunili upitnik SPP prema starosti starost ucestalost studenata 17 1 18 з 19 66 20 112 21 117 22 1З2 2З 9З 24 6З 25 25 26 9 27 8 28 з 29 1 З1 4 U odnosu na godinu studiranja ucestalost studenata se vidi iz tabele 5.1.3. TABELA 5 1 З Ucestalost studenata koji su popunili upitnik SPP prema godini studiranja ... godina ucestalost studiranja studenata 1 188 2 110 з 140 4 178 5 21 77 5.2. lzgled instrumenta Upitnik SPP koji је dat na proveru studentima izgledao је na sledeCi naCin: Upitnik SPP роЈ: м Fakultet: __________________ _ uzrast: _ ___ _ godina studiranja: 2 з 4 5 aps. Uputstvo Upitnik se sastoji od 219 tvrdnji . Moliтo Vas da procitate svaku recenicu pazljivo i zaokruzite odgovor koji najbolje izrazava vase slaganje ili neslaganje sa navedenoт tvrdnjoт : Ako se u potpunost i ne slazete zaokruzite 1· Ako se uglavn om ne slazete zaokruzite 2 Ako ne mozete da se odlucite ili је tvrdnja podjednako i tacna i netacna zaokruzite 3 Ako se uglavnom slazete zaokruzite 4 Ako se u potpunosti slazete zaokruzite 5 Ovde nета tacnih ili pogresnih odgovora, niti је potrebno da budete "strucnjak" da Ьi ispunili upitnik. Potrebno је da opisete sebe iskreno i sto је preciznije тoguce . Ako pogresite ili se predoтislite sато precrtajte nevazeci odgovor sa "Х" , ра zaokruzite ispravni odgovor. Odgovorite na svako pitanje. 1. Iтат poverenja u ljude. 2 з 4 5 2. Ako priтetiт da sат nekoga povredio zel iт da "popraviт stvari". 2 з 4 5 з . Drugi ljudi те uglavnoт ispravno razuтeju. 2 з 4 5 4. Vise se oslanjaт na neverbalno ponasanje ljudi (gestovi, ton glasa, dozivljaj тedusobnog odnosa ... ) nego na sadriaj price. 2 з 4 5 5. Covek treba da radi na seЬi (da upoznaje i теnја sebe). 2 з 4 5 6. Potrebno тi је da se rasteretiт (tucoт, alkoholoт, brzom voznjoт, zavodenjem .. . ). 2 з 4 5 7. Tesko mi је da povezem u logicnu pricu ono sto тi se desavalo u zivotu. 2 з 4 5 8. Ljudi mi nekad pripisuju osecanja i ideje koje ustvari govore о njiтa. 2 з 4 5 9. Dobro pamtim susrete sa drugim ljudima i njihove price. 2 з 4 5 10. Pridrzavam se dogovorenih obaveza. 2 з 4 5 11 . Svojiт ponasanjeт izazivaт burne reakcije. 2 з 4 5 12. Kad se dugo ne vidim sa nekim postaje тi dalek. 2 з 4 5 13. Uznemiruje те tude videnje тоg pona5anja. 2 з 4 5 14. Osecam se manje vredno kada nisaт u stanju da sат izadem na kraj sa svojiт рrоЬ!етiта. 2 з 4 5 15. Volim da razтisljaт о snoviтa. 2 з 4 5 16. Tuda raspolozenja isuvise uticu na mene. 2 з 4 5 17. Odvratno mi је da zavisim od drugoga. 2 з 4 5 18. Dok neko prica о meni setim se dogadaja koji to oslikavaju. 2 з 4 5 19. Kad me nesto tisti pokusam da ne тislim о tоте (zaspim, gledam TV, izlaziт ... ). 2 з 4 5 20. Opusta те situacija u kojoj те је druga osoba saslusala i pokazala razumevanje za moju situaciju. 2 з 4 5 21. Mislim da sam uvek u pravu. 2 з 4 5 22. Shvatam da neki proЬiemi ne mogu brzo da se rese. 2 з 4 5 2З. Pokusavam da predosetim sta drugi ocekuju od теnе i da ih zadovoljiт . 2 з 4 5 24. Novcane obaveze na vreme izтirujeт. 2 з 4 5 25 . Tesko тi је da budem spontan/a. 2 з 4 5 26. Desava mi se da jedno pricam, drugo misliт, а trece radim. 2 з 4 5 78 27. Zadovoljan sат теnј vaznjт odnosjтa. 2 з 4 5 28. Ljudj te napadnu kada јт skrenes pa:lnju na njihovo ponasanj e. 2 з 4 5 29. Unapred sтjsljaт о сетu cu prjcatj sa оsоЬот sa kојот treba da se vjdjт . 2 з 4 5 з о. Drugj те tolerjsu ј razuтeju . 2 з 4 5 З1 . Radjje se drzjт utvrdenjh stavova ј pozjcjja u razgovoru nego da pruzjт trenutne utjske ј reakcjje. 2 з 4 5 З2. Ako тј neko ne zadovoljava zelje to ne znacj da је skroz los. 2 з 4 5 з з. Ljudj su u prjncjpu dobronaтernj . 2 з 4 5 З4. Mogu da se uzjvjт u tuda osecanja ј onda kada me plase ili nervjraju. 2 з 4 5 З5. Izbegavaт da razтjsljaт о neprjjatnjт stvarjтa. 2 з 4 5 З6. cesto оsесат praznjnu ј dosadu. 2 з 4 5 З7 . Na ратеt тј padaju detjnjaste ј neprjтerene stvarj . 2 з 4 5 З8. Ljudj uglavnoт ne razuтeju jednj druge. 2 з 4 5 З9. Kad тј protuтace neko тоје ponasanje razтjsljт о tоте. 2 з 4 5 40. Cesto se оsесат zbunjeno ј konfuzno. 2 з 4 5 41. Zjvot је dosadan kad nета stalnog uzbudenja. 2 з 4 5 42. Vaznj dogadajj u тот zjvotu propracenj su snovjтa. 2 з 4 5 4З . Tesko тј је da dodeт na vreтe kad se to od теnе ocekuje. 2 з 4 5 44. Izazjvaт toplinu ј sjтpatjju kod drugjh . 2 з 4 5 45. Nekad se setjт dogadaja jz proslostj kojj se slazu sa trenutnjт odnosjтa koje јтат sa okoljnoт. 2 з 4 5 46. Ne razuтeт kako se ljudj usuduju da tuтace тоје ponasanje. 2 з 4 5 47. Drugj те «boтbardujш> svojjт osecanjjтa. 2 з 4 5 48. Neprjjatna ј snazna osecanja те nateraju da se zaтjsljт sta se to sa тnот desava. 2 з 4 5 49. Sесат se snova. 2 з 4 5 50. Povladujeт drugjтa da Ьih јт udovoljjo. 2 з 4 5 51. Ljudj njsu u stanju da funkcjonjsu sатј. 2 з 4 5 52. Drzjт se тjsljenja autorjteta ј kad ne treba. 2 з 4 5 5З . Меnјат svoje ponasanje kada shvatjт daje pogresno. 2 з 4 5 54. Zaboravljaт znacajne stvaгj vezane za druge ljude. 2 з 4 5 55 . Voliт da таstат . 2 з 4 5 56. Ljudj njsu u stanju da sa djstance posтatraju ј тjsle о seЬi. 2 з 4 5 57. Tvrdoglavo se drzjт svojih jdeja. 2 з 4 5 58. Ne тogu da odustaneт od zadovoljenja svojjh zelja. 2 з 4 5 59. Brzo теnјат тjsljenje о ljudjтa ј јdет jz krajnostj u krajnost. 2 з 4 5 60. U stanju sат da razuтeт tuda osecanja ј konflikte. 2 з 4 5 61. Cesto тј se теnја sljka о теnј . 2 з 4 5 62. Na vreтe ротоgnет drugoтe. 2 з 4 5 6З. Lako se razocaraт u ljude. 2 з 4 5 64. U stanju sат da uтјrјт drugoga. 2 з 4 5 65 . Ljudj јтајu uvek ј dobre ј lose strane. 2 з 4 5 66. Cesto ne тogu da se suzdrzj m od jmpulsjvnih (naglih) геаkсјја. 2 з 4 5 67. Ljudj ne oprastaju, ј dalje vazj "oko za oko, zub za zub" . 2 з 4 5 68. Drzjт se тоg pogleda na stvarj ј tesko тј је da sagledam drugu perspektjvu kada тј se nudj . 2 з 4 5 69. Njsaт u stanju da тјslјт kada me obuzтu snazna osecanja. 2 з 4 5 70. Spreтan/spreтna sат da preuzmeт rjzjk novog posla. 2 з 4 5 71 . Ne voljт kad те drugj jspjtuju о mojjm jntjтnjт dozjv lj aj jтa. 2 з 4 5 72. Rodjteljj su podrzal j sve vaznjje korake u mom zjvotu. 2 з 4 5 7З . Kad те neko nervjra pokusavam da razuтem zasto se tako ponasa. 2 з 4 5 74. Neke krjze prevazjlazjт radom, тuzjkoт jfjlj novjт zanjтacjjama. 2 з 4 5 75. Plase те proтene. 2 з 4 5 76. Iта stvarj koje njkoтe ne Ьih jsprjcao/la. 2 з 4 5 77. Ро теnј ljubav rada decu, а rad Ьlagostanje u porodjcj. 2 з 4 5 78. Ako те neko uvredj spreтan/na sат da na to odmah uzvratj m. 2 з 4 5 79. Uzneтjruje те neophodnost da ovladaт novjm vestjnaтa da Ьih postjgao/la svoje cjljeve. 2 з 4 5 80. Ljudj kojj jdu na psjhoterapjju таnје vrede od onih drugih. 2 з 4 5 81. Cesto njsaт u stanju da орјsет kako se оsесат. 2 з 4 5 79 82. Svoje tajne treba bar sa nekim podeliti . 2 з 4 5 8З. Kada mi krene nabolje и zivotu uvek se pogorsa. 2 з 4 5 84. Sto naumim to uspesno privedem kraju (cilju). 2 з 4 5 85. Tesko mi је da prekinem odnos cak i kad mi uopste ne odgovara. 2 з 4 5 86. Sto manje znam о seЬi bolje za mene. 2 з 4 5 87. Odnos sa intimnim partnerom mi mnogo znaci. 2 з 4 5 88. Cak i da sam imao/la losa iskustva sa psiholozima/psihijatrima to me ne Ьi spreCilo da potrazim pomoc kod nekog drugog psihologa/psihijatra ako zatreba. 2 з 4 5 89. Kada drugima poverim svoje probleme osetim se losije nego pre. 2 з 4 5 90. Ne razmisljam puno о seЬi . 2 з 4 5 91 . Psihicke smetnje koje osecam imaju uporan karakter. 2 з 4 5 92. Ne mogи da se oslobodim osecanja mrznje. 2 з 4 5 9З . Kad me neko napusti osecam se kao da padam u provaliju. 2 з 4 5 94. Volim da menjam 'seksualne' partnere. 2 з 4 5 95. Bolje је podeliti muku s nekim nego sam teziti da izades na kraj s njom. 2 з 4 5 96. Tesko zaspem u nepoznatom prostorи. 2 з 4 5 97. Psihijatri i psiholozi mi ne ulivaju poverenje. 2 з 4 5 98. Dobro se slazem sa ljиdima s kojima najcesce dolazim u kontakt. 2 з 4 5 99. Kada se dogovorimo i slozimo oko necega ја se toga cvrsto pridrzavam. 2 з 4 5 100. Izbegavam preteranu intimnost da se ne Ьih razocarao/la. 2 з 4 5 101 . Uglavnom sam u dobrim odnosima sa roditeljima. 2 з 4 5 102. Ni lekarи ne Ьih mogao tek tako da se poverim. 2 з 4 5 10З. Cesto me иtisak о nekoj osoЬi vara. 2 з 4 5 104. Kad sam ljut/a umem i da se fizicki obracиnam. 2 з 4 5 105. Dobro poznajem svoje nedostatke. 2 з 4 5 106. Uspevam da izadem na kraj sa neprijatnim osecanjima. 2 з 4 5 107. Uiasavam se umrlica. 2 з 4 5 108. Verujem ljudima magicnih sposobnosti. 2 з 4 5 109. San mi је isprekidan. 2 з 4 5 110. Da imam psihicke probleme otisao Ьih kod psihoterapeиta. 2 з 4 5 111. Desava se da se prepиstim sanjarenju. 2 з 4 5 112. U drustvu је moje ponasanje vise pod uticajem tudih nego mojih merila. 2 з 4 5 11З. Kad sam nervozan/na uzmem sedativ. 2 з 4 5 114. Postoje ljиdi s kojima se osetim blisko i bez mnogo reci . 2 з 4 5 115. Kod zиbara си radije traziti anestezijи i kod laksih popravki zuba nego da trpim bol. 2 з 4 5 116. Biti suvise intiman znaci izguЬiti glavu и odnosu s nekim. 2 з 4 5 117. Vise volim psiholosku dramu ili triler nego akcione filmove. 2 з 4 5 118. Muzika me dиboko dotice. 2 з 4 5 119. UzЬиdији me nove ideje. 2 з 4 5 120. C:esto ne znam sta osecam. 2 з 4 5 121. lmam bar jednog prijatelja/prijateljicu. 2 з 4 5 122. Razumljivo је da privatni psihoterapeuti naplacuju svoj rad iako rade sa ljudima koji pate. 2 з 4 5 12З. Uiasavam se sahrana. 2 з 4 5 124. Kad treba da resim neki problem volim da se posavetиjem sa drиgima. 2 з 4 5 125. Ne mogu da donesem nikakvu odluku bez pomoci drugih ljudi . 2 з 4 5 126. Моје rano detinjstvo sam proveo sa оЬа roditelja. 2 з 4 5 127. Plasim se da se usprotivim kad se nadem и situaciji da me maltretiraju. 2 з 4 5 128. Radije си иtopiti tиgu и alkoholи nego da me neprijatna osecanja iznutra razdiru . 2 з 4 5 129. Nisam siguran sta је to ljubav. 2 з 4 5 1ЗО. ~trah od neuspeha me ne sprecava da udem u nove poduhvate. 2 з 4 5 1З1. Zivot nije Ьiо fer prema meni . 2 з 4 5 132. Kada mi se omakne reakcija (ponasanje) koje mi se ne dopada gledam da to zabasurim i zaboravim. 2 з 4 5 1ЗЗ . Моја sиdЬinaje и mojim rиkama. 2 з 4 5 134. Nisam и stanju da se obuzdam i svasta sam и stanju da izgovorim. 2 з 4 5 135. Volim da citam psiholoskи literaturu ili clanke u novinama tog tipa. 2 з 4 5 136. Laz nas cesto sacuva mnogih nevolja. 2 з 4 5 80 1З7 . Bio sam bolesljivo dete. 2 з 4 5 1З8 . Ne interesиjи те apstraktne ideje. 2 з 4 5 1З9 . Desava se da razЬijeт predтete и svojoj Ьlizini da Ьi se izdиvao/la . 2 з 4 5 140. Svaka cast oniтa koji sи se obogatili kradoт. 2 з 4 5 141 . Jedan ili оЬа roditelja sи se lecili kod psihijatra. 2 з 4 5 142. Tesko тi је da сеkат и redи. 2 з 4 5 14З. Nekad iтат osecaj da си da polиdiт. 2 з 4 5 144. Roditelji sи iтali nesretan brak. 2 з 4 5 145. Lako pobesniт. 2 з 4 5 146. Voliт da izтisljaт price о seЬi pred drиgiтa. 2 з 4 5 147. Lepo se izrazavaт . 2 з 4 5 148. Seks је prljav. 2 з 4 5 149. OzЬiljan razgovor voliт da preokreneт и zezanje ра cak i isтevanje . 2 з 4 5 150. Majka ili otac sи те cesto oтalovazavali. 2 з 4 5 151. I zlaziт iz kисе sато kad тоrат . 2 з 4 5 152. Моgи da priznaт kako se оsесат i onda kada тi је neprijatno. 2 з 4 5 15З. Ne оsесат se povezano sa svojiт teloт. 2 з 4 5 154. Sтeta тi sto sат иkocen/a (nespontan/a). 2 з 4 5 155. Ljиdiтa sат dosadan/na i тonoton/a. 2 з 4 5 156. Uzneтiravaт drиge. 2 з 4 5 157. Uтет da istoleriseт drиge ljиde. 2 з 4 5 158. Drиgi те ne rаzитеји. 2 з 4 5 159. Nisaт sigи.ran/na sta Ьih и zivotи voleo/la da Ьиdет . 2 з 4 5 160. Kad sат ljиt/a тоrат da se osvetiт . 2 з 4 5 161. !тат bogat recnik. 2 з 4 5 162. Bilo Ьi nepodnosljivo da те neko koga volim napиsti . 2 з 4 5 16З. Unиtarnji glas тi koтentarise moje ponasanje. 2 з 4 5 164. Ne secam se stvari koje sam radio/la. 2 з 4 5 165. Drиgi sи и stanjи da me итirе . 2 з 4 5 166. Nisam sigиran/na koji те pol seksиalno privlaci . 2 з 4 5 167. covek је covekи vиk. 2 з 4 5 168. Tesko mi је da dиze vreтe radim jednи istи stvar. 2 з 4 5 169. lmaт siroka interesovanja. 2 з 4 5 170. Lako se obeshrabriт. 2 з 4 5 171. Tesko mi је da zaтislim sebe za 10 godina. 2 з 4 5 172. Iтpиlsivno trosiт pare. 2 з 4 5 17З. Odиstajem od stvari koje sи naporne. 2 з 4 5 174. Potreban mi је alkohol, droga ili lekovi da Ьih se osecao dobro. 2 з 4 5 175. Cesto poтisljaт na saтoиЬistvo. 2 з 4 5 176. Ljиdi zaslиZиjи da iт se lose vrati losim. 2 з 4 5 177. Ne kајет se kad nekog povredim. 2 з 4 5 178. Ako sат los/a рrета nekom mislim da се mi se to vratiti. 2 з 4 5 179. Tesko mi је da ostanem dиze и jednoj vezi. 2 з 4 5 180. Nisam sigиran/na kojih vrednosti treba da se drziт. 2 з 4 5 181. Stalno ponavljaт iste greske. 2 з 4 5 182. U ljиbavi mora da ima bola inace Ьi Ьilo dosadno. 2 з 4 5 18З . Ne voliт posete тиzеј iта иmetnosti. 2 з 4 5 184. Nervira те da traziт pomoc od nekog. 2 з 4 5 185. Ne znaт сiте Ьih zeleo/la da se bavim и bиdиcnosti . 2 з 4 5 186. Imaт jedan ili vise hoЬija. 2 з 4 5 187. Vaznije је Ьiti plemenit/a nego Ьiti mocan/a. 2 з 4 5 188. Osecam se neиspesno kad сијеm za neciji иspeh . 2 з 4 5 189. Kad sam Ьiо тali/l a тogao/la sam da potrazim ротос od roditelja. 2 з 4 5 190. Tesko mi је da se skoncentrisem na jednи stvar. 2 з 4 5 191 . Моgи Ьiti prijatelj sa ljиdiтa koji rade nesto sto ne odobravam. 2 з 4 5 192. Voliт da citam. 2 з 4 5 19З. Lako odиstajeт kad naideт na proЬiem . 2 з 4 5 194. Rеаgијет и trenиtkи bez razтisljanja. 2 з 4 5 195. Mnogi ljиdi sи zadovoljni kad nekom drиgom lose ide. 2 з 4 5 196. Lako "izgиЬim glavи" od straha. 2 з 4 5 81 197. Ponasaт se onako kako тi trenutno odgovara ne тisleCi na buducnost. 2 3 4 5 198. Izgledaт seЬi kao stranac u ogledalu. 2 3 4 5 199. Iтao/la sат рrоЫета sa zakonoт. 2 3 4 5 200. О nekiт stvariтa nikoтe ne Ьih pricao/la. 2 3 4 5 201 . Plasiт se kad оdет na nepoznato тesto. 2 3 4 5 202. Niko те ne razuтe . 2 3 4 5 203. Nisaт zainteresovan/a za teorijske diskusije. 2 3 4 5 204. Redovno koristiт alkohol ili droge. 2 3 4 5 205. Pravio/la sат рrоЫете u skoli. 2 3 4 5 206. Ne voliт plitke (povrsne) razgovore. 2 3 4 5 207. Moji roditelji те dobro razuтeju. 2 3 4 5 208. Sigurnije је nikoтe ne verovati . 2 3 4 5 209. Mogu da ignoriseт bol . 2 3 4 5 210. "Otkaceni" ljudi s~;~ тi zaniтljivi. 2 3 4 5 211. Kad proтeniт perspektivu dogaaaji тi drugacije izgledaju. 2 3 4 5 212. Glasno govoriт seЬi. 2 3 4 5 213. Vise voliт siтetricno ureaene prostore od asiтetricnih . 2 3 4 5 214. Nетат zelju da nauciт nesto о seЬi . 2 3 4 5 215. Uтет da oprostiт drugiтa kad те povrede. 2 3 4 5 216. Teski zlocinci zasluzuju sтrtnu kaznu. 2 3 4 5 217. Da Ьi se рrоЫет resio najvaznije је dobro razтisliti о njeтu. 2 3 4 5 218. Nekad тi idu od ruke stvari koje su inace teske. 2 3 4 5 219. Uziviт se u тastanje kao da тi se to stvarno desava. 2 3 4 5 5.3. Faktorska analiza rezultata samoprocene podobnosti па uzorku studenata Da Ьi sto bolje smanjio uticaj nedostajucih vrednosti na dalje statisticke analize prvo је uradena zamenu nedostajucih vrednosti prosecnom tendencijom u odgovaranju na preostale ajteme. Tako је od pocetnog uzorka od 642 stu denta doЬijen uzorak od 631 studenta. Prva analiza koju sam uradio је izdvajanje broja glavnih komponenti ро Zoric-OpaCic analitickoj operacionalizaciji Cattell-ovog scree kriterijuma za odluku о broju vaznih faktora. Nakon izdvajanja 17 faktora oni su rotirani u promax poziciji. U tabeli 5.3.1. vidimo doЬijenu matricu sklopa. TABELA 5.3 .1. Matrica sk1opa doЬijena rotacijom rezu1tata na upitniku SPP u promax poziciju (prva k 1 k . Ь . t k . 'k . d Ь . fak d Ь" 1' 1 k ) о ona ро azu е ro s av е u up1tn1 u, а prv1 re ro tora о 11en ana 120m gJavne omponente 1 2 з 4 5 6 7 в 9 10 11 12 13 14 15 16 17 112 0,670 155 0,613 170 0,613 193 0,577 40 0,551 36 0,548 198 0,539 154 0,530 25 0,522 188 0,516 91 0,514 75 0,504 153 0,502 29 0,495 82 1 2 з 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 201 0,493 61 0 ,475 181 0 ,460 127 0,455 -0,309 93 0,454 13 0,445 103 0,444 50 0,426 151 0,413 202 0,407 196 0,407 79 0,390 14 0,389 156 0,382 109 0,374 16 0,372 83 0,372 190 0 ,364 125 0 ,362 0,317 148 0,354 133 -0,335 120 0 ,334 173 0 ,333 164 0 ,331 81 0 ,323 52 0 ,317 48 27 26 96 175 59 34 214 12 130 137 86 66 0 ,908 145 0 ,784 134 0 ,750 194 0 ,619 11 0 ,545 104 0 ,460 58 0 ,396 172 0 ,389 113 0 ,380 57 0 ,365 69 0 ,359 -0,323 83 1 2 з 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 139 0,327 0,3 143 0,306 0,312 205 41 165 0,590 65 0,501 39 0,498 53 0,468 46 -0,440 157 0,437 . 60 0,431 82 0,422 -0,4 124 0,399 0,32 -0,326 32 0,378 - 95 0,366 02 0,362 62 0,354 23 0,354 21 0,337 -0,352 0,329 64 0,352 0,342 22 0,352 20 0,340 177 68 217 114 05 51 119 98 15 0,782 55 0,772 111 0,713 49 0,668 42 0,654 219 0,652 18 0,333 45 0,317 118 0,314 108 37 33 -0,686 167 0,646 01 -0,569 38 0,565 67 0,546 0,313 195 0,502 176 0,456 0,452 63 0,453 84 1 2 з 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 208 0,449 216 0,401 131 0,383 0,325 30 0,320 -0,362 0,303 03 -0,353 56 0,334 101 -0,743 207 -0,696 189 -0,627 72 -0,623 144 0,588 150 0,512 166 0,331 0,317 126 -0,324 199 141 35 0,654 19 0,577 123 0,469 132 0,457 182 203 149 71 0,63 76 0,61 3 102 0,532 0,304 184 0,482 100 0,424 116 0,375 17 0,345 89 0,336 152 -0,332 31 110 -0,732 88 -0,71 9 97 0,564 122 -0,443 135 -0,434 0,401 во 0,434 121 146 0,489 211 0,461 140 0,439 210 0,393 128 0,392 06 0,376 0,38 191 0,344 136 0,308 138 85 1 2 з 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 180 147 0,614 161 0,602 21 3 0,31 8 44 47 209 0,537 70 -0,420 0,468 106 -0,389 0 ,399 169 0,393 84 . 0,372 74 105 142 218 115 186 10 -0,548 43 0,494 09 -0,458 99 -0,406 24 -0,379 -0,397 54 0,317 08 159 0,374 0,767 185 0,739 171 0 ,455 197 0 ,397 168 160 0 ,555 215 -0,499 78 0,402 0,498 187 -0,394 92 0,357 0 ,373 07 11 7 0,41 7 206 0,319 0,395 73 -0,326 0,384 90 -0,376 212 0,361 163 0,323 192 0 ,321 178 183 04 87 0,543 179 -0,414 129 -0,413 85 -0,317 0,363 86 1 2 з 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 28 0 ,317 0,333 162 0,315 77 DoЬijena matrica sklopa је posluzila za formiranje skala buduceg instrumenta. 5.4. Analiza skala dobljenih samoprocenom podobnosti па uzorku studenata U narednim tabelama su date skale doЬijene prema matrici sklopa iz tabele 5.3.1. zajedno sa nazivima koje sam dodelio faktorima, doЬijenom vrednosti u matrici sklopa i tekstom stavki. Nakon svake tabele sledi objasnjenje naziva skale i sta skala meri. 5.4.1. NEINTEGRISANA 1 NEGA ТIVNO OBOJENA SLIKA О SEBI (1 . faktor) TABELA 5 4 1 1 S k . d Ь .. tav е 1 о l]ene vre dn .. kl ost1 prema matпc1 s opaza fak 1 tor stavke vrednosti tekst stavke 112 0,670 U drustvu је тоје ponasanje vise pod uticajeт tudih nego тojih тerila. 155 0,613 Ljudiтa sam dosadanjna i тonotonja. 170 0,613 Lako se obeshrabriт . 193 0,577 Lako odustajeт kad naideт na рrоЬlет. 40 0,551 Cesto se osecam zbunjeno i konfuzno. 36 0,548 Cesto osecam prazninu i dosadu. 198 0,539 Izgledam si kao stranac u ogledalu. 154 0,530 Sтeta тi sto sam ukocenja (nespontanja). 25 0,522 Tesko тiје da budeт spontanja. 188 0,516 Osecam se neuspesno kad сuјет za neCiji uspeh . 91 0,514 Psihicke sтetnje koje osecam iтaju uporan karakter. 75 0,504 Plase те proтene. 153 0,502 Ne osecam se povezano sa svojiт teloт . 29 0,495 Unapred sтisljam о сети cu pricati sa оsоЬот sa kојот treba da se vidiт. 201 0,493 Plasiт se kad оdет na nepoznato тesto . 61 0,475 Cesto тi se теnја slika о тeni . 181 0 ,460 Stalno ponavljam iste greske. 127 0,455 Plasiт se da se usprotivim kad se nadeт u situaciji da те тaltretiraju. 93 0,454 Kad те neko napusti osecam se kao da padam u provaliju. 13 0,445 Uzneтiruje те tude videnje тоg ponasanja. 103 0,444 Cesto те utisak о nekoj osobi vara. 50 0,426 Povladujeт drugiтa da Ьih iт udovoljio. 151 0,413 Izlaziт iz kuce samo kad тоrат. 202 0,407 Niko те ne razuтe . 196 0,407 Lako "izguЬiт glavu" od straha. 79 0 ,390 Uzneтiruje те neophodnost da ovladam noviт vestinama da Ьih 87 stavke vrednosti tekst stavke postigaofla svoje ciljeve. 14 0,389 Osecam se manje vredno kada nisam u stanju da sam izadem na kraj sa svojim proЬlemima. 156 0,382 Uznemiravam druge. 109 0,374 San mi је isprekidan. 83 0,372 Kada mi krene nabolje u zivotu uvek se pogrosa. 16 0,372 Тuda raspolozenja isuvise uticu na mene. 190 0,364 Tesko mi је da se skoncentrisem na jednu stvar. 125 0,362 Ne mogu da donesem nikakvu odluku bez pomoci drugih ljudi. 148 0,354 Seks је prljav. 133 -0,335 • Моја sudbina је u mojim rukama. 120 0,334 Cesto ne znam sta osecam. 173 0,332 Odustajem od stvari koje su naporne. 164 0,332 Ne secam se stvari koje sam radiofla. 81 0,323 Cesto nisam u stanju da opisem kako se osecam. 52 0,317 Drzim se misljenja autoriteta i kad ne treba. 143 0,307 Nekad imam osecaj da cu da poludim. Ovo је faktor sa najvec1m brojem stavki i veoma је interesantno sagledati kako se raznorodne stavke grupisu pod istim krovom. U traganju za nazivom i zajednickim imaniteljem faktora posao sam od stavki koje najjace zasicuju faktor. Sadrzaj stavki govori о osoЬi koja је "pod uticajem tudih ... merila", "dosadna i monotona", "lako se obeshrabri" i "odustaje", izgleda seЬi kao "stranac u ogledalu" i tesko јој је da bude "spontana", oseca se lose kad cuje za "neCiji uspeh", oseca se nepovezano "sa svojim telom", itd. Namecu se dva toka misli. Jedan prikazuje osobu koja је nesigurna u svojim postupcima i pred drugim ljudima, stalno se opravdava ili zali, i non-stop је opterecena kako је drugi ljudi vide i sta се pricati о njemujnjoj iza njegovihjnjenih leda. Strucni jezik Ьi о takvim osobama govorio u pojmovima "self-koncepta", Ьilo da se pominje difuzni identitet (Kernberg, 1980) ili slaba kohezivna struktura selfa (Kohut, 1977). Odabrao sam naziv negativno obojena slika о seЬi. Drugi tok misli је nesto ozЬiljniji. Kad је osoba seЬi "stranac u ogledalu", nije "povezana sa svojim telom", cesto јој se "menja slika о" seЬi, onda to upucuje na duЫji, izvorniji poremecaj u strukturi licnosti. То upucuje na rec "integracija", jer to је osoЬina licnosti koja govori о tome koliko је osoba cvrsto ukotvljena u samoj seЬi, koliko sigurno nastupa pred sobom i drugima, koliko је otporna na provokacije iz spoljasnje sredine i slicno. Isti niz misli asocira na poremecaje licnosti koji su Ыiski shizoidnoj strukturi kad se osoba oseca nepovezano sa samim sobom. Utvrdeno је da kod slabo integrisanih osoba dolaze do izrazaja fenomeni vezani za fluktuirajucu sliku о seЬi (self-koncept) i da је onda rec о osobama kod kojih је prisutna granicna struktura licnosti (Kernberg, 1980; Kohut, 1977) Ьilo da је ona slaЬije ("negativno obojena slika о seЬi") ili јасе izra2ena ("neintegrisanost"). Sto Ьi rezultati Ьili povoljniji na ovom faktoru to Ьi govorilo u prilog vise neuroticne strukture licnosti. 88 Kako objasniti zasto se Neintegrisana i negativno obojena slika о sebl izdvojila kao prvi i najjaCi faktor. Treba poCi od pocetne situacije izrade ajtema na osnovu indikatora. U pokusaju da se fenomeni transfera uhvate kroz ajteme dolazi do izrazaja tendencija u razmisljanju koja govori da је integrisanost licnosti vazna komponenta u procenjivanju tezine transfernih reakcija. Osobe sa izrazenom "neintegrisanom i negativno obojenom slikom о sebl" projektuju aspekte svojih self- i objekt-reprezentacija na osobe iz svoje okoline na vrlo specifican naCin stvarajuCi razliCite oЬlike interakcija, od duboko zavisnih do krajnje haoticnih. Vrlo su ceste impulsivne i nestabllne reakcije unutar takvih interakcija. Za ocekivati је da се isti model ponasanja teziti da se ponovi i unutar psihoanaliticke situacije. 5.4.2. NESPOSOBNOST ODLAGANJA IMPULSA (2. faktor) TABELA 5 4 2 1 S k . d Ь " .. tav е 1 о 11ene vre nost1 prema matпCl s d .. kl opaza fak 2 tor stavke vrednosti tekst stavke 66 0,908 Cesto ne mogu da se suzdrzim od impulsivnih (naglih) reakcija. 145 0,784 Lako pobesnim. 134 0,750 Nisam u stanju da se obuzdam i svasta sam u stanju da izgovorim. 194 0,619 Reagujem u trenutku bez razmisljanja. 11 0,545 Svojim ponasanjem izazivam burne reakcije. 104 0,460 Kad sam ljutja umem i da se fizicki obracunam. 58 0,396 Ne mogu da odustanem od zadovoljenja svojih zelja. 172 0,389 Impulsivno trosim pare. 113 0,380 Kad sam nervozanjna uzmem sedativ. 57 0,365 Tvrdoglavo se drzim svojih ideja. 69 0,359 Nisam u stanju da mislim kada me obuzmu sna2na osecanja. 139 0,327 Desava se da razbljem predmete u svojoj Ьlizini da Ьi se izduvaojla. Cak i letimican pregled stavki koje zasicuju drugi faktor jasno upucuje da se radi о nesposobnosti odlaganja impulsa. То је poznat koncept u okviru psihoanaliticke teorije i sire i nije ga potrebno posebno obradivati. Mozemo samo da pomenemo da се ova osoblna ukoliko је izra2ena Ьiti povezana sa fenomenom acting-out-a tokom analitickog procesa, tj. sa fenomenom koji se suprotstavlja pravilu slobodnog asociranja i govori da izmedu dra2i i (nagle) reakcije nije umetnut asocijativni proces koji је preduslov za analizu unutarnjeg psihickog zivota. Osobe sa izrazenom nesposobnoscu odlaganja impulsa spadaju ро definiciji u tesko analizabllne osobe. 89 5.4.3. UZAJAMNOST U RAZUMEVANJU SA DRUGIMA (3. faktor) т ABELA 5 З 1 S k . d Ь" .4. . . tav е 1 о ц еnе vre dn . . kl ostl prema matпc1 s opaza fak з tor stavke vrednosti tekst stavke 165 0,590 Drugi su u stanju da те uтire. 65 0,501 Ljudi imaju uvek i dobre i lose strane. 39 0,498 Kad тi protuтace neko тоје ponasanje razтisliт о tоте . 53 0,468 Menjam svoje ponasanje kada shvatim da је pogresno. 46 -0,440 Ne razuтeт kako se ljudi usuduju da tuтace тоје ponasanje . 157 0,437 Uтет da istoleriseт druge ljude. 60 0,431 U stanju sam da razuтeт tuda osecanja i konflikte. 82 0,422 Svoje tajne treba bar sa nekim podeliti. 124 0,399 Kad treba da resiт neki pro Ьlет voliт da se posavetujeт sa drugima. 32 0,378 Ako тi neko ne zadovoljava zelje to ne znaci da је skroz los. 95 0,366 Bolje је podeliti тuku s nekiт nego sam teziti da izades na kraj s nјот. 02 0,362 Ako primetiт da sam nekoga povredio zeliт da "popraviт stvari". 62 0,354 Na vreтe ротоgnет drugoтe. 23 0,354 Pokusavam da predosetiт sta drugi ocekuju od mene i da ih zadovoljiт. 64 0,352 U stanju sam da uтiriт drugoga. 22 0,352 Shvatam da neki proЬleтi ne тogu brzo da se rese. 21 -0,352 Mislim da sam uvek u pravu. 20 0,340 Opusta те situacija u kojoj те је druga osoba saslusala i pokazala razumevanje za тојu situaciju. Pocetna stavka kod З. faktora mozda zvuci paradoksalno, "drugi su u stanju da me umire". Ona је nastala preokretanjem stavke iz upitnika АРА koja glasi "u stanju sam da umirim pacijenta za vreme seanse". Kad sam pretvarao stavke iz upitnika АРА u upitnik SPP posao sam od pretpostavke da se mnoge pojave u psihickom zivotu, posebno nesvesnom, preokrecu u svoju suprotnost, ili projektuju na druge osobe. U ovom slucaju gore navedenu stavku mozemo posmatrati kao slucaj projekcije. S druge strane, to mozda govori о razvojnom fenomenu, da smo u stanju da u sebi izgradimo one sposobnosti koje smo imali prilike da iskusimo kroz identifikaciju sa nama znacajnim osobama. U tom smislu је iskustvo da su nama Ьliske osobe bile u stanju da nas umire znacajno za izgradnju kapaciteta da sami mozemo da tolerisemo (157), razumemo (60) i umirimo (64) drugoga. Uz razumevanje drugih ljudi kao i samih sebe ide i stav da ljudi nisu savrseni, tj. da imaju svoje "i dobre i lose strane". Sposobnost da razumemo druge i da prihvatimo kako nas drugi vide vodi i razmeni iskustva i spremnosti da korigujemo nasa gledista kroz dijalog sa drugima. S obzirom da stavke koje zasicuju ovaj faktor ne govore samo о spremnosti za korekciju u ponasanju, vec i о specificnoj vrsti kontakta sa drugim ljudima koju karakterise razumevanJe vlastitog i tudeg ponasanja, nazvao sam ovu osoЬinu "uzajamnost u razumevanju sa drugima" rukovodeCi se svakodnevnim znacenjem termina "razumevanje". 90 5.4.4. INTERES ZA UNUTRASNJI SVET (4. faktor) TABELA 5 4 4 1 S k . d Ь " tav е 1 о 11 ene vre nost1 prema matпc1 s d . . kl opa za fakt 4 or stavke vrednosti tekst stavke 15 0,781 Volim da razmisljam о snovima. 55 0,772 Volim da mastam. 111 0,713 Desava se da se prepustim sanja renju . 49 0 ,668 Secam se snova. 42 0,654 Va.Zni dogadaji u mom zivotu propraceni su snovima. 219 0,652 Uzivim se u mastanje kao da mi se to stvarno desava. 18 0,333 Dok neko prica о meni setim se dogadaja koji to oslikavaju. 45 0 ,317 Nekad se setim dogadaja iz proslosti koji se sla.Zu sa trenutnim odnosima koje imam sa okolinom. 118 0,314 Muzika me duboko dotice. Tesko је sastaviti stavke koje govore о sposobnosti coveka da se podvrgne pravilu slobodnog asociranja. Najuocljiviji deo unutrasnjeg sveta su snovi i masta i kao takvi su pristupacni za samoprocenu i izradu ajtema. Za ocekivati је da се se takve stavke grupisati zajedno kao sto smo i doЬili faktorskom analizom. U dodeljivanju naziva ovog faktora odluCio sam se ipak za nesto distanciraniji naziv kako ne Ьi eksplicitno pominjao snove i mastu. Za ljude koji vole da pricaju о snovima i da mastaju sa sigurnoscu mozemo reCi da imaju prisutan interes za unutrasnji (psihicki) svet. 5.4.5. PROJEKCIJA ZLOBE (5. faktor) TABELA 5 4 5 1 S k . d Ь" tav е 1 о 1Jene vre nost1 prema matпc1 s d .. kl opaza fak 5 tor stavke vrednosti tekst stavke 33 -0,686 Ljudi su u principu dobronamerni. 167 0,646 Covek је coveku vuk. 01 -0,569 Imam poverenja u ljude. 38 0,565 Ljudi uglavnom ne razumeju jedni druge. 67 0 ,546 Ljudi ne oprastaju, i dalje va.Zi "oko za oko, zub za zub". 195 0,502 Mnogi ljudi su zadovoljni kad nekom drugom lose ide. 176 0,456 Ljudi zasluzuju da im se lose vrati losim. 63 0,453 Lako se razocaram u ljude. 208 0,449 Sigurnije је nikome ne verovati. 216 0,401 Teski zlocinci zasluzuju smrtnu kaznu. 131 0 ,383 Zivot nije bio fer prema meni. 30 -0,362 Drugi me tolerisu i razumeju. 03 -0,353 Drugi ljudi me uglavnom ispravno razumeju. 56 0,334 Ljudi nisu u stanju da sa distance posmatraju i misle о sebi. Ovaj faktor govori о gledanju na ljudsku prirodu kao zlobnu, zavidnu, osvetoljuЬivu i о posledicnoj nespremnosti da se veruje drugima. Nazvao sam ga "projekcija zlobe" upravo zbog toga sto su prisutne i stavke koje govore о tome da se ljudi medusobno ne razumeju, da se osoba lako razocara u druge 91 i da ne treba drugima verovati. Znamo da је tesko verovati drugima ukoliko ne verujemo samima seЬi, tako da se ovde radi о osobama koje nisu u stanju da razumeju vlastite negativne emocije, prvenstveno zavisti, te ih projektuju na druge ljude . То је u skladu sa teorijom Melani Klein о paranoidnoj i depresivnoj poziciji i znacaju zavisti u ranom razvoju licnosti. Stoga rec "projekcija" upucuje na osobe koje koriste primitivnije mehanizme odbrane i koje imaju nizi nivo organizacije licnosti. 5.4.6./ZOSTANAK PODRSKE RODJTELJA (б. faktor) TABELA 5 б s k · d ь·· d . . kl .4 . . 1. tav е 1 о lJene vre nosti prema matпCl s opaza fak б tor stavke vrednosti tekst stavke 101 -0,743 Uglavnom sam u dobrim odnosima sa roditeljima. 207 -0,696 Moji roditelji me dobro razumeju. 189 -0,627 Kad sam Ьiо malijla mogaofla sam da potraiim pomoc od roditelja. 72 -0,623 Roditelji su podrzali sve vainije korake u mom zivotu. 144 0,588 Roditelji su imali nesretan brak. 150 0,512 Majka ili otac su me cesto omalovaiavali. 166 0,331 Nisam siguranjna koji me pol seksualno privlaci. 126 -0,324 Моје rano detinjstvo sam proveo sa оЬа roditelja. Ovaj faktor spada u tzv. "objektivne" parametre analizaЬilnosti koje је formulisala Zetzel-ova, а koji su vezani za ucesce roditelja u razvoju licnosti. Stoga sam jednostavno dao ime б. faktoru "izostanak podrske roditelja", oznacavajuCi recju "podrska" onu vrstu prisustva roditelja u razvoju deteta koji pruza neophodno ohrabrenje za akciju i time sto se nudi za identifikaciju јаса unutarnje snage i sposobnosti kod osobe u razvoju. 5.4.7./ZBEGAVANJE NEPRIJATNOG (7. faktor) TABELA 5 4 7 1 S k . d ь·· . . tav е 1 о l]ene vre nosti prema matпCl s d .. kl opaza fak 7 tor stavke vrednosti tekst stavke 35 0,654 Izbegavam da razmisljam о neprijatnim stvarima. 19 0,576 Kad me nesto tisti pokusam da ne mislim о tome (zaspim, gledam TV, izlazim ... ). 123 0,469 Uzasavam se sahrana. 132 0 ,457 Kada mi se omakne reakcija (ponasanje) koje mi se ne dopada gledam da to zabasurim i zaboravim. Ovaj faktor se pojavio zbog razmisljanja tokom pravljenja stavki о negativnoj povezanosti ljudske tendencije da izbegava sve ono sto је neprijatno i bolno sa potrebom da se analizira i radi na seЬi. Interesantno је da su te stavke, iako malobrojne, Ьile dovoljno jake da se izdvoje kao zaseban faktor. 92 5.4.8. ZA ТVORENOST (8. faktor) TABELA 5 4 8 1 S k . d Ь" tav е 1 о 1Jene vre nost1 prema matпc1 s d . kl opa za fak 8 tor stavke vrednosti t ekst stavke 71 0,630 Ne volim kad me drиgi ispitиjи о mojim intimnim dozivljajima. 76 0,613 Ima stvari koje nikome ne Ьih ispricao jla. 102 0,532 Ni lekarи ne Ьih mogao tek tako da se poverim. 184 0 ,482 Nervira me da tra2im pomoc od nekog. 100 0 ,424 Izbegavam preteranи intimnost da se ne Ьih razocaraojla. 116 0,375 Biti sиvise intiman znaci izgublti glavи и odnosи s nekim. 17 0,345 Odvratno mi је da zavisim od drиgoga. 89 0,336 Kada drиgima poverim svoje proЬleme osetim se losije nego pre. 152 -0,333 Mogu da priznam kako se osecam i onda kada mi је neprijatno. Ovde sam se odluCio za neutralniji termin "zatvorenost" kako Ьi istakao osnovnu crtu, da osoba nije spremna da se otvori i da prica о svojim unutarnjim dozivljajima. Emotivno jaCi naziv morao Ьi da ukljuCi termin "intimnost" koji se pojavljuje u stavkama koje nesto slaЬije zasicuju ovaj faktor. U tim stavkama se primecuje da se strah vezuje za shvatanje da се poveravanje dovesti osobu u podredeni polozaj i ovisnost о drugoj osoЬi. Tako da se "zatvorenost" moze shvatiti i kao osoЬina koja ima odbrambeni karakter. 5.4.9. STAV PREMA PSIHOTERAPIJI (9. faktor) т ABELA 5 9 1 S k . d Ь" d . . kl .4. tav е 1 о 1Jene vre nost1 prema matпc1 s opaza fak 9 tor stavke vrednosti tekst stavke 110 -0,732 Da imam psihicke proЬleme otisao Ьih kod psihoterapeиta. 88 -0 ,719 Cak i da sam imaojla losa iskustva sa psiholozimajpsihijatrima to те ne Ьi spreCilo da potra2im pomoc kod nekog drиgog psihologajpsihijatra ako zatreba. 97 0 ,564 Psihijatri i psiholozi mi ne иlivaju poverenje. 122 -0,443 Razиmljivo је da privatni psihoterapeиti nарlасији svoj rad iako rade sa ~иdima koji pate. 80 0,434 Ljиdi koji idи na psihoterapiju manje vrede od onih drugih. 135 -0,434 Volim da citam psiholoskи literatиru Ш clanke и novinama tog tipa. U upitnik su usle i vrlo eksplicitne tvrdnje koje se ticu stavova ljudi prema pomoCi koju mogu da doЬiju od strucnih lica. Razlog za ubacivanje ovakvih tvrdnji је da se proveri da li postoji korelacija izmedu svesnog stava prema tra2enju pomoCi od strucnih lica i podobnosti za psihoanalizu. Stoga sam ovaj faktor nazvao "stav prema psihoterapiji" . 93 5.4.10. SKLONOST OBMANJIVANJU SA ELEMENТIMA AMORALNOG (10. faktor) Т ELA 5 10 1 S k . d ь ·· АВ .4. tav е 1 о 1Jene vre nostiQrema matпc1 s d .. kl ора za fak 10 tor stavke vrednosti tekst stavke 146 0 ,489 Volim da izmisljam price о sebi pred drugima. 211 0,461 Kad promenim perspektivu dogadaji mi drugacije izgledaju. 140 0,438 Svaka cast onima koji su se obogatili kradom. 210 0,393 "Otkaceni" ljudi su mi zanimljivi. 128 0,392 Radije cu utopiti tugu u alkoholu nego da me neprijatna osecanja iznutra razdiru. 06 0,380 Potrebno mi је da se rasteretim (tucom, alkoholom, brzom . voznjom, zavodenjem .. . ). 191 0,344 Mogu biti prijatelj sa ljudima koji rade nesto Sto ne odobravam. 136 0,308 La2 nas cesto sacuva mnogih nevolja. Kod ovog faktora sam ostao rezervisan. Stavke koje ga zasicuju nisu dovoljno jake, niti је njihov sadrzaj jednoznacan da Ьi ga ozЬiljnije uzeli u razmatranje. Nazvao sam ga uslovno "sklonost obmanjivanju sa elementima amoralnog" imajuCi u vidu one stavke koje ohrabruju laganje, pretvaranje, "otkacenost" i kradu. Mozda se u pozadini ovih stavki krije neki faktor koji је znacajan i koji Ьi mogli povezati sa teorijom о laznom i istinskom ја Winnicott-a, ali nemam dovo]jno osnova za takav zakljucak. 5.4.11. SKLADNO IZRAZA VANJE (11. faktor) TABELA 5 4 11 1 S k . d ь·· tav е 1 о 11ene vre nostl prema matпc1 s d . . kl ора za fak 11 tor stavke vrednosti tekst stavke 147 0,614 Lepo se izra2avam. 161 0,602 Imam bogat recnik. 213 0,318 Vise volim simetricno uredene prostore od asimetricnih. Ovaj faktor se izdvojio zahvaljujuCi dvema tvrdnjama koje govore о lepom izrazavanju i bogatom recniku. Тvrdnje su Ьile dovoljno jake da privuku faktor na sebe i dao sam mu ime ро njima, ali је psihometrijski suvise mali broj tvrdnji za dalje analize. 5.4. 12. "?" (12. faktor) TABELA 5 4 12 1 S k . d Ь .. tav е 1 о l]ene vre nostl prema matпc1 s d .. kl ор_а za f k 12 а tor stavke vrednosti tekst stavke 209 0,537 Mogu da ignorisem bol. 70 0,468 Spreman/ spremna sam da preuzmem rizik novog posla. 106 0,399 Uspevam da izadem na kraj sa neprijatnim osecanjima. 169 0,393 Imam siroka interesovanja. 84 0,373 Sto naumim to uspesno privedem kraju (cilju). Ovaj faktor nisam nazvao zbog malog broja tvrdnji i nejasnog sadrzaja. 94 5.4.13. NEODGOVORNOST (13. faktor) TABELA 5 4 13 1 St k . d Ь" av е 1 о 1Jene vre nos 1 prema ma пс1 s d t' t .. kl opaza fakt 13 or stavke vrednosti tekst stavke 10 -0,548 Pridrzavam se dogovorenih obaveza. 43 0 ,494 Tesko mi је da dodem na vreme kad se to od mene ocekuje. 09 -0,458 Dobro pamtim sиsrete sa drugim ljиdima i njihove price. 99 -0,406 Kada se dogovorimo i slozimo oko necega ја se toga cvrsto pridrzavam. 24 -0,397 Novcane obaveze na vreme izmirиjem. 54 0,317 Zaboravljam znacajne stvari vezane za drиge ljиde. Ovo је faktor koji govori о nespremnosti osobe da se odgovorno odnosi prema obavezama i drugim ljudima а proistekao је iz razmisljanja tokom pravljenja stavki о radnom savezu i stavkama koje Ьi naglasile odnos coveka prema osnovnom dogovoru koji pravi sa drugom osobom а posebno kad је u pitanju postovanje vremena i izmirivanje novcanih obaveza. 5.4.14. Z/VOTNA BESPERSPEKТIVNOST (14. faktor) TABELA54141 S k ' d ь· · tav е 1 о 11ene vre nost1 prema matпCl s d .. kl OIJa za fak 14 tor stavke vrednosti tekst stavke 159 0,767 Nisam sigиranjna sta Ьih и zivotи voleojla da bиdem. 185 0,739 Ne znam cime Ьih zeleojla da se bavim и bиdиcnosti. 171 0,455 Tesko mi је da zamislim sebe za 10 godina. 197 0,397 Ponasam se onako kako mi trenиtno odgovara ne misleCi na bиdиcnost. Ovo је faktor sa malim brojem stavki ali koje imaju vrlo jasan sadrzaj i odatle је i naziv Ьilo lako smisliti. On govori о osoЬini coveka da planira na duze vreme svoj zivot sto smatramo da ima pozitivnu vezu sa analizaЬilnoscu, posebno imajuCi u vidu da је analiza proces koji dugo traje. Stoga pretpostavljam da се osobe kod kojih је zivotna perspektiva јасе izrazena Ьiti spremnije da prihvate psihoanalizu koja odla2e resavanje problema na duzi vremenski period. 95 5.4.15. OSVETOLJUBIVOST (15. faktor) ТАВЕLА 5 4 15 1 S k . d Ь" tav е 1 о 1Jene vre nos 1 prema ma d t' tr' . kl 1С1 S opaza fakt 15 or stavke vrednosti tekst stavke 160 0,555 Kad sam ljut ja moram da se osvetim. 215 -0,499 Umem da oprostim drugima kad me povrede . 78 0 ,498 Ako те n eko uvredi spremanjna sam da na to odmah uzvratim. 176 0,451 Ljudi zasluzuju da im se lose vrati losim. 187 -0 ,394 Va2nije је biti plemenit/ а nego biti mocanj а. 92 0 ,373 Ne mogu da se oslobodim osecanja mrznje . Ovaj faktor је Ьlizak sa 5-tim faktorom "projekcija zlob e", pored ostalog zato sto ima tvrdnje (176 i 67) koje gotovo podjednako zasicuju оЬа faktora . Medutim, kod ovog faktora је naglasak na spremnosti coveka da se osveti, ili da uzvrati losim ako mu se urad i nesto lose. Drugim reCima, za razliku od "projekcije zlobe" gde sam govorio о negativnom stavu prema ljudima i vise pasivnoj vrsti reakcije kroz nepoverljivost prema drugima i projekciju losih namera na druge ljude, ovde se radi о aktivnoj komponenti u ponasanju i stoga sam faktor nazvao "osvetoljuЬivost" prema prvoj tvrdnji u kojoj se osveta eksplicitno pominje . 5.4.16. SAMOREFLEKSIVNOST (16. faktor) TABELA 5 4 16 1 St k . d Ь" av е 1 о JJene vre nos 1 prema matпc1 s d t ' .. kl opaza fakt 16 or stavke vrednosti tekst stavke 117 0,417 Vise volim psiholosku dramu ili triler nego akcione filmove . 135 0,402 Volim da citam psiholosku literaturu ili clanke u novinama tog tipa. 206 0,396 Ne volim plitke (povrsne) razgovore . 73 0 ,383 Kad me neko nervira pokusavam da razumem zasto se tako ponasa. 90 -0,377 Ne razmisljam puno о seЬi . 212 0,361 Glasno govorim seЬi. 163 0 ,3 23 Unutarnji glas mi komentarise moje ponasanje. 192 0,321 Volim da citam. RazmisljajuCi о spremnosti ljudi da prihvate pravilo slobodnog asociranja i povezanosti psihoanalize sa samoposmatranjem, deo stavki је nastao u pokusaju da se uhvati ono sto је blisko sklonosti ljudi da razmisljaju о unutarnjoj motivaciji ljudi. Pretpostavljam da је to ono sto Cini pozadinu ovog faktora i zato sam ga nazvao samorefleksivnost, da Ьi odrazio spremnost coveka da razmislja о seЬi, svojoj psihi i pokusaju da na taj naCin razume sebe i druge . Na nezgodu, ovde su se nasle i neke tvrdnje koje ukazuju na postojanje unutarnjeg glasa (212 i 163) sto nas upucuje na razmisljanje о povezanosti ove osoЬine sa paranoidnim sklonostima, drugim reCima, sa ljudima koji su dobrim delom psihicke energije usmereni na "provaljivanje" drugih i tumacenje "signala" koje oni salju kako Ьi se 96 osigurali od njihovog neprijateljstva. Verovatno је da se ovde radi о dim enziji unutar licnosti koja se krece izmedu suprotstavljenih polova od kojih Ьi jedan Ьiо vezan za paranoidne sklonosti, а drugi za potrebu da se razume vlastito i tude ponasanje. 5.4.17. "POTREBA ZA EMOC/ONALNOM VEZOM" (17. faktor) TABELA 5 4 17 1 St k . d Ь .. av е 1 о uene vre nos 1 prema ma пс1 s d t' t . . kl opa za fakt 17 ог stavke vrednosti tekst stavke 87 0,543 Odnos sa intimnim partnerom mi mnogo znaCi. 129 -0,414 Nisam siguran sta је to ljubav. 179 -0 ,414 Tesko mi је da ostanem duze u jednoj vezi. 85 0,363 Tesko mi је da prekinem odnos cak i kad mi uopste ne odgovara. 28 0,333 Ljudi te napadnu kada im skrenes pa2nju na njihovo ponasanje. 162 0 ,315 Bilo Ьi nepodnosljivo da me neko koga volim napusti. Neke stavke su sastavljene da Ьi se obuhvatili znacajni odnosi u koje covek ulazi zbog potrebe da bude intiman sa drugima i na taj naCin zadovolji potrebu za emotivnom vezanoscu i ljubavlju. Stoga sam ovaj faktor nazvao "potreba za emocionalnom vezom" . Ovo је poslednji od faktora koji su izdvojeni i kao takav on ima najmanju snagu. 5.4.18. Odbacivanje slablh ska/a iz dalje analize Za dalju analizu sam zadrzao 12 faktora prvog reda. То se pokazalo kao najbolja varijanta u odnosu na sve ostale koje sam isprobao imajuCi u vidu pocetnu hipotezu о indikatorima podobnosti. Odbaceni su faktori 17 Potreba za emocionalnom vezom; 12 "?"; 11 Skladno izrazavanje; 10 Sklonost obmanjivanju sa elementima amoralnog; i 9 Spremnost za psihoterapiju. Razlozi zbog kojih sam odbacio navedene faktore su sledeCi: а) mali broja ajtema, posebno kod faktora 11 koji ima samo dva ajtema јасе zasiCena; Ь) nerelevantnost sadrzaja za koncept podobnosti (ajtemi su se tako grupisali da su nerelevantni), to se uglavnom vidi kod faktora 10 i 12 gde se tvrdnje grupisu na neocekivan naCin; i с) niske vrednosti ajtema u matrici sklopa, posebno kod faktora 17; d) jedan faktor је trebalo da posluzi kao kontrolni ali se ravnomerno rasporeduje ро faktorima drugog reda, to је faktor 9 "spremnost za psihoterapiju" (v. tabelu 5.4.18.1.). 97 TABELA 5 4 18 1 Fak k . . . . tors а an al " d IZa d rugog re а na 13 fak d tora prvog re а - matпca s kl ора faktorj drugog reda 1 2 з 4 lzbegavanje neprjjatnog ,822 Projekcjja zlobe ,660 Nejntegrjsana ј negatjvna sljka о seЬi ,587 Nesposobnost odlaganja jmpulsa ,559 , З65 Stav prema psjhoterapjjj ,414 -,З52 ,З75 OsvetoljuЬivost -,67З Samorefleksjvnost ,661 lnteres za unutarnjj"svet ,616 zjvotna besperspektjvnost ,667 Neodgovornost ,6З4 Zatvorenost ,620 -,З52 lzostanak podrske rodjtelja ,799 Uzajamnost u razumevanju drugjh ,ЗО2 -,649 5.4.19. Faktorska analiza drugog reda па izabranih 12 skala Na zadrzanih 12 skala napravljena је faktorizacija drugog reda i doЬijena su 4 faktora drugog reda (v. tabelu 5.4.19.1.) . TABELA 5 4 19 1 Fakt k .. . . ors а an al" d IZa d rugog re а na 12 fakt 1 lzbegavanje neprjjatnog ,815 Projekcjja zlobe ,684 Nejntegrjsana ј negatjvna sljka о seЬi ,604 Nesposobnost odlaganja jmpulsa ,547 Samorefleksjvnost OsvetoljuЬivost lnteres za unutarnjj svet Neodgovornost Zjvotna besperspektjvnost Zatvorenost lzostanak podrske rodjtelja Uzajamnost u razumevanju drugjh DoЬijena 4 faktora drugog reda sam nazvao: 1. faktor : Neintegrisanost; 2. faktor: Introspektivnost; З. faktor: Nepoverenje; 4. faktor: Kvalitet objektnih odnosa. d ora prvog re а - matпca s kl ора Komponente 2 з 4 ,675 -,666 ,619 ,712 ,671 ,579 - , З76 ,819 -,657 98 Ad 1. U okviru prvog faktora drugog reda u laze cetiri faktora prvog reda i svi su povezani sa tzv. psihopatoloskim osoЬinama osobe. Sto su date osoЬine izrazenije veca је prisutna patologija i teze се se data osoba ukljuCiti u analiticki proces. Ovaj faktor sam nazvao "Neintegrisanost" zbog toga sto је to rec koja najЫize oznacava proЫeme kod granicnog nivoa organizacije licnosti а faktori prvog reda odlicno odslikavaju osoЬine koje nalazimo kod takvih osoba. Nedostatci i poremecaji koji su prisutni kod ovakvih osoba predstavljaju i motivacionu snagu za psihoterapiju zbog potrebe coveka da se oslobodi bolnih psihickih stanja i zivi "sretno". Interesantno је da је vodeCi faktor u grupi "Izbegavanje neprijatnog" Ыizak osnovnoj motivaciji psihoterapijskih klijenata. Na drugom mestu se pojavljuje faktor "Projekcija zlobe" koji Ьi uprosceno mogli da svedemo na devizu "drugi ne valjaju а meni је lose, pomozite mi". TreCi faktor "Neintegrisana i negativna slika о seЬi" prirodno stoji ovde i on govori о osnovnoj osoЬini prisutnoj kod osoba koje traze psihoterapiju, о negativno obojenoj slici о seЬi i konfliktima vezanim za odredena specificna podrucja psihe. Dva navedena faktora се posebno uticati na stepen primitivnosti transferno-kontratransfernih fenomena u psihoanalitickom procesu. Cetvrti faktor "Nesposobnost odlaganja impulsa" је diskriminativan u odnosu na teskoce koje klijent moze da prouzroCi tokom psihoterapije. Vrlo је tesko raditi sa osobama koje nisu u stanju da odlafu impulse, jer је odlaganje prvi preduslov distance u odnosu na svoje proЫeme i prostora za razmisljanje , odnosno asocijativni tok koji se umece izmedu provokacije iz spoljasnje sredine i impulsivne reakcije . Ad. 2. Drugi faktor drugog reda је povezan sa osoЬinama koje su preduslov za postovanje pravila slobodnog asociranja. Тu prvenstveno spada faktor prvog reda "Interes za unutrasnji svet" koji ne moramo posebno da obrazlazemo, а prirodno ide uz njega i faktor "Samorefleksivnost" . ОЬа faktora upucuju na sposobnost za samoposmatranje. TreCi faktor koji ide negativno uz njih, "OsvetoljuЬivost" , је interesantan za razmatranje. U skladu sa psihoanalitickom teorijom о super-egu koji predstavlja instancu licnosti zaduzenu za kontrolu impulsa i prilagodavanje zahtevima drustvene sredine, izgleda da је osvetoljuЬivost oznaka one vrste pravde koja se sprovodi konkretno i jednakom merom. lspada da tamo gde је super-ego na takvom primitivnom nivou nema mesta za introspekciju i razmisljanje о ljudskoj motivaciji i razumevanju ljudskih postupaka. Sve se odvija na nivou "konkretnih operacija" (ako Ьi upotreЬili Piaget-ovu terminologiju). Ad. З . U treCi faktor drugog reda ulaze osoЬine licnosti povezane sa konceptom radnog saveza. То је pre svega "(Ne)odgovornost" koja је va2na za prihvatanje obaveza i disciplinovano pridrzavanje odredenih pravila. Takode је va2no kako osoba vidi sebe u vremenskoj perspektivi jer је to osnov istrajnosti u okviru prihvacenih obaveza о сети govori faktor "Zivotna 99 besperspektivnost". Treca osoЬina koja se nasla ovde је "Zatvorenost" , dakle pitanje spremnosti da se vlastita intima podeli sa drugom osobom. Faktor sam nazvao "Nepoverenje" polazeCi od dva aspekta nepoverenja, prema seЬi i prema drugima. Zatvorenost Ьi predstavljala nepoverenje prema drugima, а neodgovornost i zivotna besperspektivnost Ьi predstavljale nepoverenje u sebe. Ad. 4. Cetvrti faktor drugog reda sam nazvao "Kvalitet objektnih odnosa". Smatram da је dati faktor povezan sa fenomenom identifikacije, а kad razmisljamo о analitickom procesu unutar psihoanalize ovaj faktor Ьi trebalo da govori о fenomenu internalizacije analiticke uloge. Faktor prvog reda "Uzajamnost u razumevanju drugih" povezan је sa ovakvom vrstom internalizacije. Da је to osoЬina koja se uCi identifikacijom sa znacajnim osobama tokom naseg psihickog razvoja pokazuje ~ povezanost sa faktorom "Podrska roditelja". Roditelji su prve znacajne osobe u zivotu deteta i prvi objekti sa kojima se dete identifikuje. Tako se faktor, koji sam inace svrstao u tzv. "objektivne" parametre na osnovu analiza Zetzell-ove, nasao svoje mesto medu osoЬinama znacajnim za podobnost. Povezanost ova dva faktora prvog reda zelimo da podupremo i sa teorijske strane, i to iz dva ugla, jedan Cine istrazivanja Fonagy-ja о mentalizaciji (Fonagy i dr, 1993), а drugi cine analize Kohut-a о empatiji u zivotu coveka (Kohut, 1984). Fonagy koristi termin "mentalizacija" da Ьi izrazio sposobnost coveka da drugo ljudsko Ьiсе dozivi kao intencionalno Ьiсе i na taj naCin razume njegovo ponasanje. On је pokazao koliko је sposobnost za mentalizaciju znacajna u razvoju deteta. Jer nezavisno od traumatizovanosti koju roditelj nosi sa sobom, ili dete dozivljava tokom razvoja, sposobnost mentalizacije је ona koja omogucava da se roditelj na pravi naCin postavi prema detetu i na taj naCin mu omoguCi da i dete samo upozna svoj unutrasnji psihicki svet i izgradi odnos prema samom seЬi. Razvijanjem sposobnosti da se vlastiti unutarnji psihicki svet poima, prvo zahvaljujuCi identifikaciji sa roditeljskim poimanjem sveta deteta, razvija se i sposobnost da se drugi razumeju i dozive kao intencionalna ljudska Ьiса. Poremecaji u razvoju date sposobnosti vode izgradnji alternativnih Ьihevioralnih strategija kojima pokusavaju da se kontrolisu nepodnosljiva unutrasnja stanja. U Kohut-ovoj teoriji empatija, odnosno vikarijska introspekcija (kako је Kohut naziva) је osnovni preduslov za razumevanje druge osobe. То је sposobnost da pratimo tok svesti druge osobe kao da је nas vlastiti i da dozivimo ono sto druga osoba dozivljava iako oslaЫjenim intenzitetom. Empatija se uCi tokom zivota, najvise zahvaljujuCi roditeljima, i Cini osnov mentalnog zdravlja. Ono sto је interesantno pomenuti jeste da su stavke koje zasicuju cetvrti faktor drugog reda nastale iz pretvaranja stavki koje su prvoЬitno formulisane za procenu kontratransfera kod analiticara. Kontratransfer је siri pojam od empatije i od mentalizacije, ali ih ukljucuje u seЬi. 100 Kontratransfer podrazumeva pre svega sposobnost pracenja emotivn ih (i drugih) procesa i stanja pacijenta te paralelno vlastitih emotivnih (i drugih) reakcija na te procese i stanja. Stoga smatramo da је ovaj faktor povezan i sa izgradnjom samoanaliticke funkcije . Faktori koje sam doblo predstavljaju realne psiholoske kapacitete , masineriju kojom mozemo otkriti i proucavati individualne razlike. Као takvi oni nisu direktno povezani sa konceptima teorije tehnike u psihoanalizi, odnosno sa aspektima psihoanalitickog procesa koje sam uzeo kao osnov za izradu indikatora podobnosti. Ра ipak, povezanosti se mogu otkriti i pokazati, а to је jedna od vrednosti koju donosi nase istra2ivanje. Dobar deo ustanovljenih povezanosti moze se objasniti nekim psihoanalitickim teorijama. То smo videli na primeru faktora "Kvalitet objektnih odnosa" kao faktora koji se moze povezati sa procesom identifikacije tokom psihoanalitickog procesa i objasniti kako Kohut-ovom teorijom empatije, tako i Fonagy-jevom teorijom mentalizacije. 5.5. lzbor stavki za upitnik OdluCio sam se da u nasem istrazivanju zadrzim izabrane faktore prvog reda ali tako sto си ih grupisati u cetiri faktora drugog reda. Za izbor stavki koristio sam tri metoda: 1. vrednosti dobljene ekstrahovanjem prve glavne komponente; 2. vrednosti dobljene u matrici sklopa svih 17 faktora prvog reda; З. vrednosti dobljene korelacijom stavki sa ekstrahovanim faktorom. Ovako navedenim redom su vrednosti date i u kolonama narednih tabela. 5.5.1. NEINTEGR/SANOST TABELA 5.5.1 .1. Vrednosti koje stavke imaju u odnosu na skalu Neintegrisana i negativna slika о sebi broj prva iz korelacija glavna matrice sa tekst stavke stavke komp. sklopa faktorom 170 0,679 0,613 0 ,618 Lako se obeshrabrim. 40 0,655 0,551 0,605 Cesto se osecam zbunjeno i konfuzno. 120 0,610 0,334 0 ,505 Cesto ne znam sta osecam. 190 0,604 0,364 0,510 Tesko stvar. mi је da se skoncentrisem na jednu 181 0,598 0,460 0,537 Stalno ponavljam iste greske. 61 0 ,593 0,475 0 ,542 Cesto mi se menja slika о meni. 143 0,588 0,307 0,467 Nekad imam osecaj da cu da poludim. 91 0,585 0,514 0,545 Psihicke smetnje koje osecam imaju uporan karakter. 198 0,583 0 ,539 0 ,571 Izgledam si kao stranac u ogledalu. 101 broj prva iz korelacija glavna тatrice sa tekst stavke stavke kотр. sklopa faktoroт 93 0,583 0,454 0,524 Kad те neko napusti osecam se kao da padam u provaliju. 202 0,579 0,407 0,540 Niko те ne razuтe. 196 0,551 0,407 0,505 Lako "izgublт glavu" od straha. 106 -0,535 -0,389 -0,480 Uspevam da izadeт na kraj sa neprijatnim osecanjiтa. 13 0 ,529 0,44 5 0,502 Uzneтiruje те tude videnje тоg pon asanja. 188 0,523 0,516 0,500 Osecam se neuspesno kad ёuјет za neёiji uspeh. 83 0,520 0,372 0,496 Каdа mi krene nal:ю~e u 7ivotu uvek se rюgroSa 103 0 ,517 0,444 0,482 Cesto те u tisak о nekoj osobl vara. 201 0,507 0,493 0,511 Plasiт se kad оdет na nepoznato тesto . 112 0,506 0,670 0,549 U drustvu је тоје ponasanje vise pod uticajeт tudih nego тojih тerila. 79 0,501 0,390 0,446 Uzneтiruje те neophodnost da ovladam noviт vestinama da Ьih postigaojla svoje ciljeve. 153 0,494 0,502 0,514 Ne osecam se povezano sa svojiт teloт. 173 0,494 0,332 0,434 Odustajeт od stvari koje su naporne. 125 0,451 0,362 0,383 Ne тogu da doneseт nikakvu odlu ku bez ротоёi drugih ljudi. TABELA 5.5 .1.2 . Vrednosti koje stavke imaju u odnosu na skalu Nesposobnost odlaganja impulsa broj prva iz korelacija stavke glavna тatrice sa tekst stavki kотр. sklopa faktoroт 134 0,775 0,750 0,696 Nisam u stanju da se obuzdam i svasta sam u stanju da izgovorim. 66 0,772 0,908 0,741 Cesto ne тogu da se suzdrziт od iтpulsivnih (naglih) reakcija. 145 0,769 0,784 0,711 Lako pobesnim. 194 0,739 0,619 0,668 Reagujeт u trenutku bez razтisljanja. 11 0,580 0,545 0,534 Svojiт ponasanjeт izazivam burne reakcije . 172 0,526 0,389 0,470 Iтpulsivno trosiт pare. 69 0,500 0,359 0,424 Nisam u stanju da тislim kada те obuzтu sna2na osecanja. 139 0,468 0,327 0,372 Desava se da razbljeт predтete u svojoj Ьlizini da Ьi se izduvaojla. 102 TABELA 5 .5.1.3. Vrednosti koj e stavke imaju u odnosu na skalu Projekcija zlobe broj prva iz korelacija glavna matrice sa tekst stavke stavke komp. sklopa faktorom 33 -0,678 -0,686 -0 ,610 Ljudi su u principu dobronamerni. 167 0,650 0,646 0,574 Covek је coveku vuk. 208 0,660 0,449 0,533 Sigurnije је nikome ne verovati. 67 0,600 0,546 0,484 Ljudi ne oprastaju, i dalje vaii "oko za oko, zub za zub". 63 0,600 0,453 0,556 Lako se razocaram u ljude . 01 -0,581 -0,569 -0 ,529 Imam poverenja u ljude . 195 0,548 0,502 0,475 Mnogi ljudi su zadovoljni kad nekom drugom lose ide. 38 0,541 0,565 0,497 Ljudi uglavnom ne razumeju jedni druge. TABELA 5 .5 .1.4. Vrednosti koje stavke imaju u odnosu na skalu Izbegavanje neprijatnog broj prva iz korelacija glavna matrice sa tekst stavke stavke komp. sklopa faktorom 35 0,749 0,654 0,563 Izbegavam da razmisljam о neprijatnim stvarima. 19 0,703 0,576 0,516 Kad me nesto tisti pokusam da ne mislim о tome (zaspim, gledam TV, izlazim ... ). Kada mi se omakne reakcija (ponasanje) koje 132 0,661 0,457 0 ,483 mi se ne dopada gledam da to zabasurim i zaboravim. 123 0,567 0,469 0 ,453 Uzasavam se sahrana. 103 5.5.2. INTROSPEKТIVNOST TABELA 5 .5 .2 .1. Vrednost i koje stavke imajи и odnosи na skalи Interes za unutrasnji svet broj prva iz korelacija stavke glavna matrice sa tekst stavke komp . sklopa faktorom 111 0,781 0,713 0,723 Desava se da se prepustim sanjarenju. 55 0,773 0 ,772 0,723 Volim da mastam. 15 0,756 0,782 0,720 Volim da razmisljam о snovima. 219 0,710 0 ,652 0 ,649 UZivirn se u тaStanje kao dami se to stvamo de8ava. 42 0,663 0,654 0,585 VaZni dogadfф. u mom Zivotu propra{:eni su snovima 49 0,597 0,668 0,563 Secam se snova. 118 0,507 0,314 0 ,458 Muzika me duboko dotice. TABELA 5 .5 .2.2. Vrednosti koje stavke imajи и odnosи na skalи Samorefleksivnost broj prva iz korelacija glavna matrice sa tekst stavke stavke komp . sklopa faktorom 135 0,677 0,402 0 ,430 Volim da citam psiholosku literaturu ili clanke u novinama tog tipa. 192 0,659 0 ,321 0,371 Volim da citam. 117 0 ,647 0 ,417 0,417 Vise volim psiholosku dramu ili triler nego akcione filmove . 183 -0,565 -0 ,248 -0,288 Ne volim posete muzejima umetnosti. 90 -0 ,542 -0,377 -0,408 Ne razmisljam puno о sebi. 206 0,378 0 ,396 0 ,396 Ne volim plitke (povrsne) razgovore. TABELA 5 .5 .2.3. Vrednosti koje stavke imajи и odnosи na skalи Osvetoljubivost broj prva iz korela cija stavke glavna matrice sa tekst stavke komp . sklopa faktorom 160 0,749 0 ,555 0 ,499 Kad sam ljutja moram da se osvetim. 176 0,645 0,451 0 ,353 Ljudi zasluzuju da im se lose vra ti losim. 78 0,602 0,498 0 ,403 Ako me neko uvredi spremanjna sam da na to odmah uzvratim. 177 0 ,632 0 ,268 0, 324 Ne kajem se kad n ekog povredim. 187 -0,548 -0 ,394 -0 ,4 26 Va:lnije је biti plemenit/ а nego Ьiti mocanj а. 92 0,590 0,373 0 ,308 Ne mogu da se oslobodim osecanja mrznje. 104 5.5.3. NEPOVERENJE TABELA 5.5 .3 .1. Vrednosti koje stavke imaju u odnosu na skalu Zatvorenost broj prva iz korelacija glavna matrice sa tekst stavke stavke komp. sklopa faktorom 71 0,688 0,630 0,573 Ne volim kad те drugi. ispituju о mqim intimnD:n cJoZiv1jajima. 100 0,639 0,613 0,407 ~vam preteranи intinmost da se ne Ьih гazoCarao/Ja 102 0,630 0,424 0,447 Ni lekaru ne Ьih mogao tek tako da se poverim. 116 0,585 0,532 0,351 Biti sиviSe intiman znaCi izguЬiti giavu и odnosu s nekim. 76 0,582 0,375 0,569 Ima stvari koje nikome ne Ьih ispricao jla. 184 0,556 0,482 0,474 Nervira me da tra.Zim pomoc od nekog. 89 0,487 0 ,336 0,333 Kada drugima poverim svoje proЬleme osetim se losije nego pre. TABELA 5.5 .3.2. Vrednosti koje stavke imaju u odnosu na skalu N eodgovornost broj prva iz korelacija glavna matrice sa tekst stavke stavke komp. sklopa faktorom 10 -0 ,654 -0,548 -0 ,489 Pridrzavam se dogovorenih obaveza. 43 0,653 0,494 0,474 Tesko mi је da dodem na vreme kad se to od mene ocekuje. 24 -0,548 -0,397 -0,342 Novcane obaveze na vreme izmirujem. 54 0,580 0,317 0,345 ZaJ:xлavUam znaCзjne stvari vezane za druge Uude. 59 0,565 0,242 0,328 Brzo menjam misljenje о ljиdima i idem iz krajnosti и krajnost . TABELA 5.5.3.3. Vrednosti koje stavke imaju u odnosu na skalu Zivotna besperspektivnost broj prva iz korelacija glavna matrice sa tekst stavke stavke komp. sklopa faktorom 185 0,813 0,739 0,693 Ne znam Cime bih Zeleo/la da se Ьavim и Ьudиenosti. 159 0,806 0 ,767 0,688 Nisam siguranjna sta Ьih и Zivotu voJeojla da Ьudem. 197 0,644 0,397 0,516 Ponasam se onako kako mi trenиtno odgovara ne misleCi na bиdиcnost. 171 0,610 0,455 0,509 Tesko mi је da zamislim sebe za 10 godina. 180 0,604 0,206 0,364 Nisam siguranjna kojih vrednooti treЬadase clrZПn. 168 0,458 0,209 0,336 Te§ko mije da du2e vreme radimjednи istu stvar. 105 5.5.4. KVALITET OBJEKTNIH ODNOSA TABELA 5 .5.4.1. Vrednosti koje stavke imaju u odnosu na skalu Uzajamnost u razumevanju sa drugima broj prva iz korelacija stavke glavna matrice sa tekst stavke komp. sklopa faktorom 60 0,636 0,431 0,499 u stanju sam da razumem tuda osecanja i konflikte. 64 0,579 • 0,352 0,433 U stanju sam da umirim drugoga. 02 0,578 0,362 0,507 Ako primetim da sam nekoga povredio zelim da "popravim stvari". 53 0,555 0,468 0,481 Menjam svoje poriasanje kada shvatim da је pogresno. 157 0,533 0,437 0,488 Umem da istolerisem druge ljude. 39 0,513 0,498 0,472 Kad mi protumace neko тој е ponasanje razmislim о tome. 62 0,496 0,354 0,380 Na vreme pomognem drugome. 22 0,482 0,352 0 ,425 Shvatam da neki proЬlemi ne mogu brzo da se rese. 165 0,478 0,590 0,526 Drugi su u stanju da me umire. 124 0,457 0,319 0,460 Kad treba da resim neki proЬlem volim da se posavetujem sa drugima. 215 0,446 0,499 0,344 Umem da oprostim drugima kad me povrede. 46 -0,409 -0,440 -0,424 Ne razumem kako se ljudi usuduju da tumace moje ponasanje. TABELA 5 .5.4.1. Vrednosti koje stavke imaju u odnosu na skalu Podrska roditelja broj prva iz korelacija stavke glavna matrice sa tekst stavke komp. sklopa faktorom 101 0,800 -0,743 -0,680 Uglavnom sam u dobrim odnosima sa roditeljima. 207 0,787 -0,696 -0,636 Moji roditelji me dobro razumeju. 150 -0,666 0,512 0 ,578 Majka ili otac su me cesto omalova2avali. 72 0,657 -0,623 -0,565 Roditelji su podrzali sve va2nije korake u mom zivotu. 189 0,600 -0,627 -0,575 Kad sam bio malijla mogaojla sam da potra2im pomoc od roditelja. 144 -0,589 0,588 0 ,527 Roditelji su imali nesretan brak. 106 5.6. Pouzdanost skala Pouzdanost sam racunao na faktorima drugog reda. U donjoj tabeli su prikazani rezultati pouzdanosti prema Cronbach-ovoj Alfi, zatim Lambda 1 i б prema Gutmann-u i data је prosecna korelacija varijabli kao mera homogenosti testa. Betu sam izracunao prema sledecoj formuli : Р = ( N ~ 1 )( 1- ~.) , gde је N = broj ajtema, а А 1 = varijansa prve glavne komponente (Eigenvalue) . TABELA 5 б 1 М d . fak ere pouz anostl tora d d rugog re а prosecna faktori drugog Cronbach's Lambda Lambda Beta varijansa korelacija Ьгој ajtema reda Alpha 1 6 varijaЫi Neintegrisanost ,905 ,884 ,925 ,914 9,337 .181 43 1 ntrospektivnost ,743 ,704 ,787 ,773 3,739 .132 19 Nepoverenje ,776 ,733 ,808 ,786 3,879 .162 18 Kvalitet objektnih ,775 odnosa ,732 ,798 ,786 3,908 .161 18 Neintegrisanost se pokazuje kao najpouzdaniji faktor, а Introspektivnost, Nepoverenje i Kvalitet objektnih odnosa su relativno pouzdani faktori, verovatno zbog manjeg broja stavki koje ih pokrivaju. 6. MERENJE DEZINTEGRACIJE REGULATIVNIH FUNKCIJA 6.0. Uvod U teorijskom delu (v. poglavlje 1.9. u teorijskom delu) sam prezentovao Kernberg-ovu teoriju о nivoima organizacije licnosti prema kojoj razlikujemo psihoticni, granicni i neuroticni nivo organizacije licnosti. Takode sam pokazao, koristeCi relevantnu literaturu iz date oblasti, da su nivoi organizacije licnosti povezani sa modifikacijama u psihoanalitickom tretmanu. То је Ьiо osnovni razlog da se pri izboru klinicki relevantne dimenzije licnosti izabere ona dimenzija koja Ьi diferencirala znacajno date nivoe licnosti. Odluka је pala na dimenziju zvanu Dezintegracija regulativnih funkcija. То је dimenzija koja se konceptualno naslanja na dimenziju Psihoticizma kod Eysenck-a (pored Neuroticizma i Ekstraverzije) i najvise је povezana sa disocijacijom kao karakteristicnim mehanizmom odbrane kod granicnog nivoa organizacije licnosti. Procenu dezintegracije regulativnih funkcija sam radio inventarom licnosti Delta-9 koji su konstruisali Knezevic i saradnici (2005). U ovom poglavlju је kratko prikazan konceptualni okvir dimenzije Dezintegracije regulativnih funkcija, а zatim su dati opisi skala i njihove metrijske karakteristike. 107 6.1. Konceptualizacija dimenzije Dezintegracija regulativnih funkcija Eysenck је u svojim istra.Zivanjima koristio faktorsku analizu kako Ьi izdvojio osnovne crte licnosti kojima se mogu opisivati ljudske osoЬine. U pozadini osnovnih crta licnosti isprva је dokazao postojanje dve bazicne dimenzije licnosti, Neuroticizma i Ekstraverzije . (Hol&Lindzi, 1983) Eysenck nije Ьiо zadovoljan doЬijenim rezultatom zato sto date dve dimenzije nisu objasnjavale crte licnosti kod osoba koje boluju od psihoticnih poremecaja. Stoga је uveo dimenziju Psihoticizam kao trecu bazicnu dimenziju licnosti i opisao је na sledeCi naCin. Na jednom kraju (Р-) odreduju је kvaliteti kao sto su altruisticno :ponasanje, dobra socijalizacija, empatija i konvencionalni konformizam, а na drugom kraju (Р+) Shizofrenija, shizoafektivni poremecaji, afektivni poremecaJI, unipolarna depresija, shizoidnost, psihopatija, hostilnost, impulsivnost i agresivnost. Medutim, skala psihoticizma koju је konstruisao Eysenck nije se potvrdila u narednim istra.Zivanjima. (Knezevic i sar., 2005а) Trenutno је medu istra.ZivaCima individualnih razlika dominantan petofaktorski model licnosti. VeCina studija је potvrdila postojanje Neuroticizma i Ekstraverzije medu pet bazicnih dimenzija licnosti. Najpoznatiji instrument petofaktorskog modela је Neo-Pi-R Coste i McCree-a. (Knezevic i sar., 2004) On razlikuje sledece dimenzije licnosti: Ekstraverzija, Neuroticizam, Saradljivost, Savesnost i Otvorenost. Medutim ovaj model ne pokriva dimenziju psihoticizma i ne diferencira osobe sa psihoticnim poremecajima, odnosno crtama licnosti. Prema Momirevicevom modelu sistem za koordinaciju regulativnih funkcija nazvan Delta zaduzen је za efikasnost ukupnog sistema za homeostaticku regulaciju i nadreden је ostalim sistemima definisanim njegovim modelom (regulator odbrane, napada, organskih funkcija, aktiviteta). Poremecaji ovog regulatora su, prema Momirevicu, prava osnova faktora psihoticizma. (Knezevic i sar., 2005а) Oni izazivaju dezorganizaciju i disocijaciju kognitivnih i konativnih procesa, kao i poremecaje motorickih funkcija (klinicki to su shizoidni, paranoidni i manicni simptomi). Tezi poremecaji izazivaju i sekundarne poremecaje svih funkcionalno podredenih sistema, а to se manifestuje tezim formama senzorne i motorne konverzije, fiksiranim foЬijama, opsesijama i kompulzijama. Кnezevic i saradnici (2005а) smatraju da skale Delta i Eta predstavljaju odlicne mere generalnog psihoticizma ali da teorijski i metrijski nisu razjasnjeni stvarni modaliteti ove generalne dimenzije. Stoga su preduzeli istra.Zivanje koje је za cilj imalo konceptualnu i operacionalnu rekonstrukciju dimenzije licnosti nazvane "Psihoticizam", "Disocijacija" ili "Dezintegracija konativnih funkcija". Na uzorku od 2978 ucenika zavrsnih razreda srednjih skola SrЬije zadali su З 1 skalu koja meri fenomene psihoticizma ili Ьliske istom. Faktorskom analizom izdvojili su 9 skala koje ucestvuju u prvoj glavnoj komponenti i proglasili su ih modalitetima dezintegracije konativnih 108 funkcija. Skala koju su sastavili nazvana је Delta-9. Pouzdanost iskazana Cronbach-ovom а је preko 0.90 za sve skale. 6.2. Opis skala instrumenta Delta-9 1. Opsta egzekutivna disfunkcija Disregulacija pamcenja, koncentracije , paznje, razumevanja govora, kontrole motornih outputa, kontrole emocionalnih reakcija. 2. Hipomanija Ubrzanost, agitiranost, preterani optimizam, pojacano dobro raspolozenje, inflatirani self-esteem, grandioznost. З. ShizotipalnostjDisocijacija Snejderovi simptomi prvog ranga, depersonalizacija, derealizacija, dozivljaj podeljenosti i visestrukosti. 4. Paranoja Sumnjicavost, nepoverenje u druge, ideje proganJanJa, posmatranja i pracenja, okrivljavanje drugih za sopstvene neuspehe, povredljivost, verovanJe u zaveru. 5. Depresija Tuga, osecaj usamljenosti, hronican zamor, dozivljaj sopstvene bezvrednosti, samo-sazaljenje, beznade, bespomocnost, suicidalne ideje. б. Somatoformna disocijacija Teski oЬlici senzornih i motornih konverzija, somatske deluzije, neosetljivost na bol i ukupna telesna otupelost. 7. Afektivna zaravnjenost Ravnodusnost prema se Ьi i drugima, distanciranost i nezainteresovanost za druge ravnodusnost u odnosu na buducnost. 8. Apsorpcija slaba afektivna modulacija, ljude, emocionalna utrnulost, Sinestezija, pojacana svesnost, pojacana kognicija, disocijativna ukljucenost, snazna remiшscencija, snazna responzivnost na pojedine estetske stimuluse. 9. Magijsko misljenje Dozivljaj telepatske i energetske povezanosti sa drugim ljudima, akauzalno misljenje, verovanje u zagrobni zivot, reinkarnaciju , magijske uticaje i horoskop. 109 6.3. Metrijske karakteristike instrumenta Delta-9 U tabeli 6 .3 .1. su date metrijske karakteristike instrumenta i skala Delte-9 administrirane na uzorku od 171 studenta psihologije na Univerzitetu u Beogradu (Knezevic i saradnici, 2005Ь) . Instrument pokazuje odlicne metrij ske karakteristike . ТАВЕLА б З 1 М d er e pouz an ost1, h t' ' omogenos 1 1 reprezentat1vnost D 1 9 е t e- Guttman- Momiroviceva Kayer-Mayer- Momirovic, Nicewander donja granica Cronbach а mera Olkin mera pouzdanosti mera homogenosti h2 reprezentativnosti - pouzdanosti ВЕТА Б Opsta egzekutivna .9401 .9600 .6396 .9785 .9585 disfunkcija ShizotipalnosU - Disocijacija .9513 .9793 .5832 .9882 .9768 Paranoja .9322 .9664 .5517 .9776 .9641 Depresija .9686 .9844 .7239 .9948 .9830 Somatoformna .9490 .9762 .5758 .9843 .9738 disocijacija Zaravnjeni afekat .9272 .9612 .5348 .9724 .9591 Apsorpcija .9456 .9640 .6472 .9832 .9630 Magijsko misljenje .9245 .9584 .5334 .9689 .9557 Delta-9 .90 .95 .50- .72 .97 NAPOMENA: U prikazu metrijskih karakteristika Delta-9 nema podataka za skalu Hipomanije jer ista nije Ьila uvrscena u prvu verziju instrumenta koji је proveravan na uzorku studenata psihologije. U mom istrazivanju koriscena је ista verzija instrumenta Delta-9 u kojem skala Hipomanije nije uvrscena. 110 7. ISTRAZIVANJE PODOBNOSTI NA UZORKU PSIHOANALITiёARA NJIHOVIH ANALIZANADA/PACIJENATA 7.0. Uvod U ovom poglavlju sledi prikaz glavnog istrazivanja Ciji cilj је Ьiо empirij ska potvrda postojanja konstrukta podobnosti (u sirem smislu) i utvrdivanje njegove povezanosti sa strukturom licnosti. Za merenje podobnosti korisceni su instrumenti Procene (АРА) i Samoprocene (SPP) Podobnosti koje smo konstruisali (v. poglavlje 4. i 5 . istrazivackog dela) , а za merenje strukture licnosti inventar Delta 9 koji meri Dezintegraciju regulativnih funkcija (v. poglavlje б. istrazivackog dela). Navedeni instrumenti su zadati na u zorku psihoanaliticara i njihovih analizanadajpacijenata (N = 86) . DoЬijeni rezultati su podvrgnuti statistickim analizama. DoЬijene interkorelacije mera Podobnosti (procene i samoprocene) potvrdile su empirijski postojanje konstrukta Podobnosti (v. poglavlje 7.4.). Takode је potvrdena povezanost konstrukta Podobnosti sa Dezintegracijom regulativnih funkcija (DRF) kao dimenzijom licnosti kako na osnovu doЬijenih interkorelacija varijaЬli Podobnosti sa DRF (v. poglavlje 7.5 .) tako i na osnovu kanonickih i kvazikanonickih funkcija (v. poglavlje 7.7.). Analizom glavnih komponenti doЬili smo jasno razdvojene konstrukte DRF, Procene i Samoprocene podobnosti (v. poglavlje 7.6 .). Multiplom regresionom analizom smo istrazili sta utice na bazicni proces Procene analizaЬilnosti kod psihoanaliticara i ustanovili da najjaCi uticaj ima samoprocena Introspektivnosti (v. poglavlje 7.8.). Na kraju smo hijerhijskom klaster analizom izdvojili cetiri grupe prema podobnosti za psihoanalizu: Podobni, Umereno podobni, Umereno podobnih sa nepovoljnom samoprocenom i Slabo podobni sa povoljnom samoprocenom (v. poglavlje 7.9.). NAPOMENA: U skladu sa istrazivackom definicijom Podobnost (u sirem smislu) obuhvata Podobnost u uzem smislu i AnalizaЬilnost (v. poglavlje 4.1. teorijskog dela) . U daljem tekstu kada se koristi rec Podobnost ona podrazumeva Podobnost u s1rem smislu, tako da mere Podobnosti oznacavaju zajedno mere Procene (analizaЬilnosti) i mere Samoprocene (podobnosti u uzem smislu). 7.1. Uzorak Uzorak su saCinjavali psihoanaliticari, Clanovi Beogradskog Psihoanalitickog (Provizornog) Drustva, i njihovi analizandi/ pacijenti. Minimalan zahtev za ucesce u istrazivanju је Ьiо da analizandijpacijenti imaju seting prema kojem dolaze makar jednom nedeljno u fiksiranom terminu na psihoterapiju. Uzorak је saCinjavalo 15 psihoanaliticara i 86 analizandajpacijenta. U tabeli 7.1.1. se vidi raspored analizandajpacijenta u odnosu na psihoanaliticare. U tabeli 7 .1.2. navedene su karakteristike uzorka u odnosu na pol, s tarost, 111 obrazovanje, zaposlenje, broj brace i sestara, bracni status i broj dece. U tabeli 7.1 .3. date su karakteristike uzorka koje se odnose na psihoterapiju: broj psihoterapija, duzina psihoterapije u godinama, ucestalost termina nedeljno, naCin terapije, naCin placanja i podrsku bliznjih. TABELA 7 .1.1. Ucestalost analizanada/pacijenata prem а njihovim psihoanaliticarima ucestalost psihoanaliticari analizanada/pacijenata в 11 с . 11 D 4 Е з F 9 G 9 н 4 1 5 Ј 4 к 7 L 4 м 4 N 1 о 4 р 6 Total 15 86 TABELA 7 .1.2. Karakteristike uzorka u odnosu na pol, starost, obrazovanje, zaposlenje, broj brace i sestara, ь ~ · · ь · d rасш status 1 ГО] е се kategorija podkategorije ucestalost pol м 29 z 56 starost 17~24 10 25~34 33 35~44 28 45~54 10 55- 4 obrazovanje os 2 ss 32 vs 8 vss 42 zaposlenje zaposleni 47 nezaposleni 37 Ьгој Ьгасе i sestara jedini 24 jedno 52 dvoje 5 vise 5 112 kategorija podkategorije ucestalost bracni status neozenjen/neudata 50 u braku 26 razvedeni 9 udovica 1 Ьгој dece nijedno 62 jedno 16 dvoje 6 vise 2 TABELA 7 .1 . з . Kar ak . 'k k teпst1 е uzor а и о d nosu na _QSl oterЩJlJ_u kategorije podkategorije ucestalost broj psihoterapija prva 55 druga ili vise 29 duzina psihoterapije osam i vise 5 sedam do osam 2 sest do sedam 2 pet do sest 9 cetiri do pet 6 tri do cetiri 5 dve do tri 13 jedna do dve 20 nepuna godina 21 ucestalost termina jedan 41 nedeljno dva 21 tri 12 cetiri 10 pet 1 nacin terapije sedenje 68 lezanje 18 nacin placanja sam placa 58 drugi ga dotiraju 27 podrska Ыiznjih ima 59 delimicno 23 nета 4 7.2. VarijaЫe Koriscene su sledece varijaЬle i njihove testovne operacionalizacije: 1. Analiticareva procena analizaЬilnosti (upitnik АРА): а. generalna ocena АРА; Ь. Radni savez; с. Slobodne asocijacije; d. Uvid; е. Transfer; f. Kontratransfer. 113 2. Samoprocena podobnosti (inventar SPP): а. generalna ocena SPP; Ь. Poverenje; с. Introspektivnost; d. Kvalitet objektnih odnosa; е. Integrisanost. З. Dezintegracija regulativnih funkcija (inventar Delta-9): а. generalna ocena Dezintegracije regulativnih funkcija; Ь. Opsta egzekutivna disfunkcija; с. Shizotipalnostj disocijacija; d. Paranoidnost; е. Depresivnost; f. Afektivna zaravnjenost; g. Somatoformna disfunkcija; h . Apsorpcija; i. Magijsko misljenje. NAPOMENA: Pri izracunavanju mera Podobnosti drzao sam se kriterijuma da sve ocene odra2avaju pozitivne vrednosti. U tom smislu skala Transfera odra2ava zrelije (neuroticne) oЬlike ispoljavanja transfernih fenomena za razliku od primitivnijih oblika karakteristicnih za granicne i teze patologije. Skala Kontratransfera oznacava ukupni pozitivan odgovor psihoanaliticara izra2en kroz dozivljaj napredovanja analizandajpacijenta u analizi, razumevanje samog procesa, lakocu rukovanja istim i slicno. Kod inventara SPP doslo је do promena naziva nekih skala obrtanjem negativnih vrednosti u pozitivne. Umesto skale Neintegrisanosti doЬili smo skalu Integrisanosti, а skala Nepoverenje је nazvana Poverenje. 7.3. Tehnike analize podataka Algoritmi multivarijacione statistike (linearni modeli): а. produkt-moment koeficijent korelacije (istrazivanje kvaliteta i intenziteta povezanosti izmedu varijaЬli); Ь. analiza glavnih komponenata i eksploratorna faktorska analiza (grupisanje latentnih predmeta merenja); с. linearna multipla regresija (istra2ivanje relacija izmedu Ьlokova varijaЬli, а naroCito inkrementalnog objasnjenja varijanse u zavisnoj varijaЬli uvodenjem nezavisnih prediktorskih Ьlokova varijaЬli; u nasem slucaju se pitamo koliki udeo u objasnjenju mera analiticareve procene analizaЬilnosti ima mera dezintegracije regulativnih funkcija, а koliki samoprocena podobnosti; self-report mere se mesaju, а procena stoji zasebno te је stoga jak uticaj metodske varijanse na povezanost izmedu varijaЬli); 114 d . kanonicka korelaciona analiza i kanonicka analiza kovar ijansi (istrazivanje relacija izmedu blokova varijabli prema sadrzaju merenja tako da se posebno posmatraju mere podobnosti u odnosu na meru dezintegracije regulativnih funkcija); е . hijerarhijska klaster analiza uz optimizaciju Wardovog kriterijuma na matrici euklidskih distanci (radi grupisanja entiteta). 7.4. Rezultati Rezultati istrazivanja pokazuju sledece: 1. postoji pozitivna povezanost izmedu mera Procene analizaЬilnosti 1 Samoprocene podobnosti (v. detaljni prikaz u poglavlju 7.5.); 2. postoji negativna povezanost izmedu mera podobnosti (procene 1 samoprocene) i Dezintegracije regulativnih funkcija (v. detaljni prikaz u poglavlju 7 .6.); З. priroda povezanosti izmedu Procene analizaЬilnosti i Samoprocene podobnosti је takva da postoji slaganje izmedu veCine skala; izuzetci su povezanost skale Kontratransfera sa skalom Poverenjem koja nije statisticki znacajna, kao ni veCina povezanosti izmedu skale Transfera i skala Samoprocene podobnosti sem skale Introspektivnosti; samoprocena Introspektivnosti se pokazala kao dobar prediktivni faktor podobnosti za psihoanalizu (v. detaljni prikaz u poglavlju 7.5.); 4 . priroda povezanosti izmedu Procene analizaЬilnosti i Dezintegracije integrativnih funkcija је selektivna (skale Transfera i Apsorpcije ne grade statisticki znacajne korelacije); mere Procene analizaЬilnosti su povezane sa merama Afektivne zaravnjenosti, Depresivnosti, Paranoidnosti, а zatim i sa merom Opste egzekutivne disfunkcije; procena Radnog saveza је povezana sa svim skalama Delte 9 sem Apsorpcije (v. detaljni prikaz u poglavlju 7.6.) ; 5. priroda povezanosti izmedu Samoprocene podobnosti i Dezintegracije integrativnih funkcija је selektivna; najvecu povezanost pokazuju mere Integriteta jer koreliraju sa svim skalama Delte 9; mere Kvaliteta objektnih odnosa i Poverenja koreliraju sa svim skalama Delte 9 sem sa Apsorpcijom i Magijskim misljenjem; mere lntrospektivnosti su statisticki znacaзno povezane sa skalama Afektivne zaravnjenosti, Apsorpcije , Paranoidnosti i Depresivnosti (v. detaljni prikaz u poglavlju 7 .6.); б. u prostoru bazicnih crta licnosti jasno se razdvajaju mere Dezintegracije regulativnih funkcija, mere Samoprocene podobnosti i mere Procene analizaЬilnosti; iznenadenje predstavlja nalaz da skale Afektivne zaravnjenosti i Apsorpcije imaju znacajna zasicenja na faktoru Samoprocena podobnosti (v. detaljni prikaz u poglavlju 7.7.); 7. povezanosti izmedu Podobnosti i Dezintegracije regulativnih funkcija doЬijene kanonickom i kvazikanonickom analizom ukazuju na dve tendencije: а. sto је veca ocena Podobnosti za psihoanalizu manja је ocena na Dezintegraciji regulativnih funkcija; Ь. izraZena Introspektivnost pracena 115 је , pre svega, negativno izra2enom Afektivnom zaravnjenoscu (drugim reCima prisutna је afektivna angazovanost) i pozitivno izra2enom Apsorpcijom; pad lntegrisanosti, u datoj konstelacij i, prati izrazenija Apsorpcija i Magijsko misljenje (v. detaljni prikaz u poglavlju 7.8.); 8 . psihoanaliticareva procena analizaЬilnosti analizandajpacijenta najizrazenije је povezana sa samoprocenom Introspektivnosti (v. detaljni prikaz u poglavlju 7 .9 .); 9. moguce је sa visokom pouzdanoscu izdvojiti cetiri grupe prema podobnosti za psihoanalizu: Podobni, Umereno podobni, Umereno podobnih sa nepovoljnom samoprocenom, i Slabo podobni sa povoljnom samoprocenom (v. detaljni prikaz u poglavlju 7 .10.). 7.5. Povezanost izmedu procena i samoprocena podobnosti lstra2ivanje pokazuje da postoji statisticki znacajna srednje izra2ena pozitivna povezanost (r=.409; р< . ООО) izmedu psihoanaliticareve procene analizaЬilnosti (АРА) i samoprocene podobnosti (SPP). TABELA 7.5.1. lnterkore Ыi analiticareve analizabllnosti i statisticka nost Psihoanaliticareva procena Radni analizaЬilnosti savez ' Uvid Transfer Kontratransfer Psihoanaliticareva ,848 ,761 ,911 ,655 ,858 procena analizaЬilnosti ,000 ,000 ,000 ,000 ,000 Radni savez ,848 ,570 ,714 ,408 ,685 ,000 ,000 ,000 ,000 ,000 Slobodne asocijacije ,761 ,570 ,749 ,495 ,000 ,000 ,000 ,000 Uvid ,911 ,714 ,749 ,494 ,704 ,000 ,000 ,000 ,000 ,000 Transfer ,655 ,408 ,494 ,620 ,000 ,000 ,000 ,000 Kontratransfer ,858 ,685 ,704 ,620 ,000 ,000 ,000 ,000 Interkorelacije varijaЬli АРА su uglavnom visoke i pozitivne izuzev korelacije izmedu Transfera i Slobodnih asocijacija koja је niska i nije statisticki znacajna, mada Ьi na vecem uzorku i ta korelacija verovatno dosla do izrazaja (tabela 7.5 .1.). Najznacajniji udeo ima Uvid u interkorelacijama sa drugim indikatorima i sa ocenom АРА u celini. То је za ocekivati jer је psihoanaliza ро definiciji tretman koji leCi interpretacijom. Mozemo reCi da је podobnija za psihoanaliticku psihoterapiju osoba koju analiticar procenjuje da је pre svega sposobna za uvid, da dobro odrzava radni savez i da izaziva pozitivne kontratransferne reakcije, а zatim i da dobro slobodno asocira i da је umereno zrelih (neuroticnih) transfernih manifestacija. Interesantno је da su slobodne asocijacije slaЬije izrazene u udelu koji imaju u ukupnoj proceni 116 analizaЬilnosti. Razlozi mogu Ьiti razliCiti. Pretpostavljam da је moguCi razlog taj sto је skala koju smo konstruisali vise vezana za snove i mastu kao unutarnje psihicke procese i ne odrazava u potpunosti proces slobodnog asociranja. Drugi verovatan razlog је sto unutar uzorka imamo veCi broj psihoanalitickih psihoterapija (naCin: sedenje) nego pravih psihoanaliza (naCin: lezanje, v. tabelu 7.1.3.) . Sto se Transfera tice, on se pokazao kao skala sa najmanjim udelom u ukupnoj oceni. Razlog verovatno lezi u teskoCi da se transfer obuhvati i prikaze na inventarima jer se radi о fenomenu koji је veoma raznolik. Najizrazeniju interkorelaciju Transfer ima sa Kontratransferom. Naime, to је u skladu sa teorijskim ocekivanjima jer su transfer i kontratransfer medusobno povezani fenomeni tako da је naCin na koji analiticar procenjuje svoje reakcije i osecanja (kontratransfer) slican naCinu na koji posmatra analizandovejpacijentove reakcije i osecanja (transfer). Pored upitnika АРА dali smo analiticarima zadatak da procene kako vide analizaЬilnost analizandajpacijenta u procentima i uporedili smo datu ocenu sa procenama analizaЬilnosti (tabela 7.5 .2.). Korelacije su statisticki znacajne i visoke kada је u pitanju ukupna ocena analizaЬilnosti, kao i ocene na indikatorima procene analizaЬilnosti sem korelacije sa Transferom koja је srednje jacine. Као kod analize interkorelacija na instrumentu Procene analizaЬilnosti tako i ovde nalazimo da је najjaca korelacija vezana za indikator Uvid, sto potvrduje da se beogradski psihoanaliticari oslanjaju na interpretaciju kao osnovni metod lecenja. TABELA 7.5.2. Korelacije varijaЫi analiticareve procene analizabllnosti sa procenom analizabllnosti • w • owk w 1zrazenom u procentima 1 statist1c а znacajnost Psihoanaliticareva procena Radni Slobodne analizabllnosti savez asocijacije Uvid Transfer Kontratransfer analizabllnost u % ,746 ,656 ,607 ,705 ,360 ,670 ,000 ,000 ,000 ,000 ,001 ,000 Interkorelacije varijabli SPP pokazuju statisticki znacajnu srednju do visoku povezanost (tabela 7.5.3 .). Poverenje se izdvaja kao najjaCi indikator jer pokazuje najizrazenije povezanosti sa ostalim indikatorima i ocenom samoprocene podobnosti u celini. Najjaca povezanost је izmedu Poverenja i Integrisanosti sto se moze objasniti karakterom datih indikatora, jer oni mere crte licnosti koje su dobro utemeljene teorijski i najblize su crtama koje su povezane sa klinickim entitetima. Sledece ро jaCini su povezanosti koje gradi indikator Kvalitet objektnih odnosa sa Poverenjem i sa lntegrisanoscu. То nam govori о povezanosti objektnih odnosa sa crtama licnosti, s tim sto se crte licnosti pojavljuju kao osnovnije, primarnije u odnosu na objektne odnose, bar kad је merenje individualnih razlika u pitanju. NajslaЬije povezanosti gradi indikator Introspektivnost. Ра ipak, povezanost sa Poverenjem је najjaca sto se moze protumaCiti teorijama koje isticu znacaj mentalizacije u psihickom razvoju coveka. Drugim reCima, tamo gde је vece prihvatanje deteta od strane roditelja i postoji naCin razmisljanja о psihickim razlozima detetovog ponasanja, kod deteta se razvija vece bazicno poverenje i bogatiji unutarnji psihicki zivot (Fonagy i dr, 1993). 117 Interkorelacije varijaЬli Procene i Samoprocene podobnosti ukazuju na razliCite vrste povezanosti (tabela 7. 5.4.). Samoprocena је statisticki znacajno povezana na nivou . О 1 sa Radnim savezom, Slobodnim asocijacijama i Uvidom, dakle sa indikatorima koji govore о neophodnim kapacitetima koje osoba treba da ima za ucesce u analitickom procesu. Pri tom sa istim indikatorima procene naJVlse korelira Introspektivnost od skala samoprocene, sto govori da је za ucesce u analitickom procesu to najmerodavnija skala gledano iz ugla samoprocene. Integrisanost i Kvalitet objektnih odnosa pokazuju nesto slaЬije povezanosti sa tri navedene skale Procene (ро jednu na nivou statisticke znacajnosti .05), а Poverenje pokazuje najslaЬiju poveza_nost na nivou statisticke znacajnosti .05. То је interesantan nalaz s obzirom da su interkorelacije indikatora Samoprocene pokazale da је Poverenje najjaca skala, а Introspektivnost najslaЬija. Ovaj nalaz је pojacan Cinjenicom da је skala Transfera, inace najslaЬija skala Procene, u statisticki znacajnoj korelaciji sa skalom Introspektivnosti, i ni sa jednom drugom skalom Samoprocene. Mislim da ovaj nalaz podvlaCi znacaJ koji Introspektivnost ima u analitickom tretmanu kao sposobnost da covek bude okrenut unutrasnjem psihickom svetu i da isti komunicira svom psihoanaliticaru sto se potvrduje visokom korespondencijom izmedu procene i samoprocene podobnosti bas na navedenim specificnim skalama. Т ABELA 7 5 З 1 t k 1 .. .. ы· d ь t' . t t' ' "k .. . n er ore aCije varlja 1 samoprocene ро о nos 1 1 s а 1st1c а znaca nost Samoprocena Kvalitet objektnih lntrospek podobnosti lntegrisanost odnosa tivnost Poverenje Samoprocena 1 ,836 ,774 ,704 ,870 podobnosti ,000 ,000 ,000 ,000 1 ntegrisanost ,836 1 ,512 ,383 ,671 ,000 ,000 ,000 ,000 Kvalitet objektnih ,774 ,512 1 ,470 ,554 odnosa ,000 ,000 ,000 ,000 1 ntrospektivnost ,704 ,383 ,470 1 ,503 ,000 ,000 ,000 ,000 Poverenje ,870 ,671 ,554 ,503 1 ,000 ,000 ,000 ,000 Procena Kontratransfera gradi statisticki znacajne povezanosti na nivou .05 sa tri skale Samoprocene izuzimajuCi skalu Poverenja. То је jak nalaz ako uzmemo u obzir da se radi о skali koja procenjuje osecanja psihoanaliticara koja se javljaju kao reakcija na ponasanje analizandajpacjjenta u tretmanu. Ovaj nalaz potvrduje znacaj kontratransfernih fenomena u radu sa analizandimajpacijentima i psihoanaliticke teorije koje se baziraju na relacionom modelu u tumacenju analitickog procesa. 118 TABELA 7.5.4. lnterkorelacjje varjjaЬij analitjcareve procene ј samoprocene podobnostj ј statjstjcka zna Psihoanaliticareva procena analizabllnosti Radni savez Slobodne asocijacije Uvid Transfer Kontratransfer Samoprocena ,409 Kvalitet objektnih lntrospek •nтP•nп•o:.nost odnosa tivnost Poveren е ,323 ,330 ,447 ,242 7.6. Povezanost izmedu mera podobnosti i dezintegracije regulativnih funkcija Istrazivanje pokazuje da postoji statisticki znacajna nisko izrazena negativna povezanost (r=-.303; p<.OOS) izmedu Analiticareve procene analizaЬilnosti (АРА) i Dezintegracije regulativnih funkcija (Delta), kao i da postoji statisticki znacajna srednje izrazena negativna povezanost (r=-.521; р<.ООО) izmedu Samoprocene podobnosti (SPP) i Dezintegracije regulativnih funkcija. Interkorelacije skala Procene analizaЬilnosti (АРА) i Dezintegracije regulativnih funkcija (Delta) pokazuju da mere Procene najjace koreliraju sa merama Afektivne zaravnjenosti, Depresivnosti i Paranoidnosti, а zatim i sa Opstom egzekutivnom disfunkcijom (tabela 7.6.1.). Skala Transfera ne pokazuje znacajne povezanosti sa skalama Dezintegracije regulativnih funkcija. То upucuje na zakljucak da се se osobe sa izrazenim crtama Afektivne zaravnjenosti, Depresivnosti i Paranoidnosti procenjivati kao manje podobne za analiticki rad. Takode se moze reCi da su psihoanaliticari osetljivi na nabrojane crte u proceni analizaЬilnosti. Skala Radnog saveza pokazuje se kao najosetljivija skala na mere Dezintegracije regulativnih funkcija jer pokazuje povezanost sa svim skalama sem Apsorpcije . Mozemo reCi da је Procena radnog saveza najvise pod uticajem bazicne strukture licnosti koju meri Delta, dakle da је odredeni шvо organizacije licnosti neophodan za sklapanje radnog saveza u psihoanalitickog terapiji. 119 Psihoanaliticareva ргосепа Radni Slobodne analizaЬilnosti savez asocijacije Uvid Transfer Kontratransfer Dezintegracija -,236 -,256 -,074 -,243 regulativnih funkcija ,028 ,017 ,496 ,024 Opsta egzekutivna -,223 -,249 -, 116 -,253 disfunkcija ,039 ,286 ,019 Shizotipalnost/ -,139 Disocijacija -,052 -,087 ,636 ,426 Paranoidnost -,072 - ,207 Depresivnost Afektivna zaravnjenost Somatoformna -,147 -, 140 - ,155 ,088 -,116 disocijacija ,178 ,200 ,155 ,421 ,286 Apsorpcija - ,008 ,086 - ,007 -,018 -,049 ,942 ,432 ,947 ,870 ,656 Magijsko misljenje -, 160 -,139 -, 122 ,056 -,162 ,140 ,200 ,265 ,607 ,136 Interkorelacije varijaЬli Samoprocene podobnosti i Dezintegracije regulativnih funkcija pokazuju izrazene negativne povezanosti i uglavnom statisticki znacajne (tabela 7.6.2.). То nam govori о mnogo vecoj povezanosti Samoprocene sa Dezintegracijom regulativnih funkcija (DRF) za razliku od Procene. Od skala Samoprocene najizrazeniju povezanost, i to visoku, ima skala Integrisanosti i to sa svim skalama DRF ра i sa Apsorpcijom. То govori u prilog konstataciji da је skala Integrisanosti namenjena merenju istih fenomena kao i skale DRF. Skala Introspektivnosti se pokazuje kao najslabije povezana sa DRF, bez statisticke znacajnosti. No postoji statisticki znacajna povezanost sa istim triom skala sa kojima postoji znacajna povezanost izmedu Procene i DRF. Тај trio Cine Afektivna zaravnjenost, Paranoidnost i Depresivnost. Njima treba dodati i Apsorpciju jer ona pokazuje statisticki znacajnu povezanost sa Introspektivnoscu. То је znacajan i ocekivan nalaz jer је Apsorpcija jedina medu skalama DRF koja govori о pozitivnom potencijalu za promenu unutar osobe . То znaCi da се m edu osobama sa slicnim poremecajem integriteta 120 regulatornih funkcija osobe sa izrazenijom Apsorpcijom imati bolju prognozu u psihoanalitickom tretmanu. Treba jos dodati da је izgleda nemoguce ocekivati introspektivnost od osobe koja је paranoidna, drugim reCima, okrenuta projekciji svojih tumacenja u svet meduljudskih odnosa, kao i kada је osoba afektivno zaravnjena iliji depresivna, jer је tada njeno samoopa2anje verovatno zakoceno i onemoguceno. TABELA 7.6.2. lnterkorelacije varijaЫi samoprocene podobnosti i varijaЫi dezintegracije regulativnih fun i statisticka 7n<'""'innc:t Dezintegracija regulativnih funkcija Opsta egzekutivna disfunkcija Shizotipalnost/ Disocijacija Paranoidnost Depresivnost Afektivna zaravnjenost Somatoformna disocijacija Apsorpcija Magijsko misljenje -,232 ,032 ,010 '101 ,120 ,354 ,271 -,145 -,120 '182 ,136 ,270 Srednje jaku povezanost sa varijaЬlama DRF pokazuju skale Poverenja i Kvaliteta objektnih odnosa. То nam govori da su date skale u uskoj vezi sa prostorom licnosti koji meri Delta, ali da su takode pod uticajem i drugih faktora. 121 7.7. Podobnost u prostoru bazicnih crta licnosti Faktorska analiza svih varijabli istra.Zivanja daje nam odgovor na pitanje kakvo mesto nalaze indikatori podobnosti u prostoru bazicnih crta licnosti. Analizom glavnih komponenti izolovana su tri faktora koji objasnjavaju 69,67% varijanse (tabela 7.7.1.). TABELA 7.7.1. Glavne komponente i njihove varijanse Komponente lnicijalne Eigen vrednosti Total % Varijanse Kumulativni % 1 6,775 З9 , 852 З9 , 852 2 З , 162 18,602 58,45З з 1,906 11 ,21 з 69,666 Indikatori su se rasporedili gotovo identicno njihovom rasporedu ро instrumentima kojima pripadaju (tabela 7.7.2.). Prvi faktor је Neintegrisana licnost se dezintegracijom regulativnih funkcija. U njega ulaze svi indikatori Delte bez Afektivne zaravnjenosti i indikator Integrisanost iz SPP negativno izrazen. Drugi faktor је Procena analizabilnosti i u njega ulaze svi indikatori АРА. TreCi faktor је Samoprocena podobnosti sa Afektivnom angazovanoscu. U njega ulaze tri indikatora SPP i Afektivna zaravnjenost iz Delte-9 (negativno izrazena). TABELA 7.7.2. Matrica sklopa Komponente 1 2 з Magijsko misljenje ,921 Somatoformna disocijacija ,877 Apsorpcija ,870 ,582 Opsta egzekutivna disfunkcija ,787 Shizotipalnost/Disocijacija ,748 Paranoidnost , 7З9 Depresivnost ,619 lntegrisanost -,552 , 5З5 Kontratransfer ,912 Uvid ,892 Radni savez ,774 Transfer , 7З4 Slobodne asocijacije ,658 Poverenje ,858 1 ntrospektivnost , З1З ,804 Kvalitet objektnih odnosa , 7ЗО Afektivna zaravnjenost -,648 122 Mozemo da zakljucimo su se indikatori jasno razdvojili u odnosu na metodsku varijansu, naime indikatori Procene Cine jasnu zasebnu celinu u odnosu na indikatore self-report mera. Medutim razdvajanje postoji takode i prema sadrzaju kada su u pitanju self-report mere, tako da smo gotovo doЬili jasno razdvojene indikatore Dezintegracije regulativnih funkcija i Podobnosti. DoЬijene izuzetke mozemo lako protumaCiti. IstraZиjuCi povezanosti izmedu instrumenata SPP i Delta, zakljuCili smo da se predmet merenja indikatora Integrisanost gotovo poklapa sa predmetom merenja Delte. То objasnjava Cinjenicu da se dati indikator nasao medu ostalim indikatorima Delte . lsto tako smo primetili da indikator Afektivna zaravnjenost pokazuje najjacu povezanost sa Samoprocenom podobnosti. Ako bolje pogledamo matricu sklopa (tabela 7 .7.2. ) videcemo da treCi faktor zaslCUJU takode indikatori lntegrisanost (koji pripada instrumentu Samoprocene podobnosti) i Apsorpcije. Iz toga sledi da pored formiranih skala inventara Samoprocene podobnosti skale Afektivne zaravnjenosti i Apsorpcije takode ucestvuju u objasnjavanju doЬijene varijanse Samoprocene podobnosti. TABELA 7.7.3. Matrica faktorskih korelacija Component 1 2 з 1 1,000 -,219 -, З42 2 -,219 1,000 , З92 з -,З42 , З92 1,000 Matrica faktorskih korelacija (tabela 7.7.3.) pokazuje da је veca povezanost izmedu faktora koji su vezani za mere Podobnosti (sadrzajna varijansa), а zatim izmedu faktora koji su nastali na osnovu self-report mera (metodska varijansa) . 7.8. Ekstremizacija povezanosti mera Podobnosti i mera Dezintegracije regulativnih funkcija UpotreЬio sam kanonicku korelacionu analizu i kanonicku analizu kovarijansi da Ьih istrazio podrucja najvece povezanosti izmedu Ьlokova varijabli grupisanih prema sadrzaju merenja. S jedne strane su grupisane mere Podobnosti (samoprocena i procena), а s druge strane mere bazicnih crta licnosti (indikatori Dezintegracije regulativnih funkcija). Kanonicka korelaciona analiza pokazuje dve statisticki znacajne visoke kanonicke korelacije (.860 i . 719; tabela 7 .8.1.). 123 TABELA 7.8.1. Koeficijenti kanonickih korelacija i njihova znacajnost Rho LamЬda Hi 2 df sig 1 . 860 . 063 210 . 035 72 . 000 .000 2 . 719 . 242 107 . 729 56 . 000 . 000 з . 558 .502 52.318 42 . 000 . 132 4 . 37 7 . 730 23 . 945 30 . 000 . 775 5 . 270 . 851 12 . 284 20 . 000 . 906 б . 224 . . 918 6 . 535 12.000 .887 7 . 169 . 966 2 . 614 6.000 .855 8 . 073 . 995 . 406 2 . 000 . 81 6 Prva kanonicka funkcija u prostoru Podobnosti (tabela 7.8.2.) prikazuje osobu koja sebe procenjuje kao integrisanu, staЬilnu, sa pozitivnom slikom о seЬi, sa poverenjem u sebe i u druge, sa kvalitetnim objektnim odnosima na bazi razumevanja. Takode se takve osobe u psihoanalitickom tretmanu procenjuju kao one koje dobro grade radni savez i umereno dobro pokazuju kapacitete za slobodno asociranje i uvid, te izazivaju pozitivan kontratransfer kod analiticara. Ista kanonicka funkcija u prostoru Dezintegracije regulativnih funkcija (tabela 7 .8 .3.) govorio о osoЬi kod koje nisu izrazeni pokazatelji DRF sa izuzetkom Apsorpcije koja se smatra jedinom skalom Delte koja nije strogo patoloska jer govori о kapacitetima osobe da se na kreativan naCin suoCi sa novim situacijama. TABELA 7.8.2. Kanonicki koeficijenti i struktura varijaЫi podobnosti 1 2 1 2 Radni savez .333 . 295 .62,4] -. 155 Slobodne asoci jacij e - .009 -.4 56 .3 22 -.~а Uvid - . 031 .431 .340 -. 212 Transfer - . 082 -.1 06 . 113 -. 184 Kontratransfer - . 036 - . 252 .317 -. 195 POVERENJE - . 123 - . 579 -~ -. f'"в1 INTROSPEKTIVNOST - . 141 - . 647 .301 -.- KVAL. OBJEKTNIH ODNOSA . 085 - .179 .[§]] -. 071 INTEGRISANOST .965 . 578 •• -.1 27 124 TABELA 7.8.3. Kanonicki koeficijenti i struktura varijaЫi dezintegracije regulativnih funkcija 1 2 1 2 Opsta egzekutivna disfunkcija -. 752 . 038 - .111 -. 069 Shizotipalnost/Disocijacija -. 104 . 050 -.в -.023 Paranoidnost -. 106 -. 011 -.- -. 014 Depresivnost -. 263 -. 164 - .002 Afektivna zaravnjenost .1 01 . 739 ;~;:r.::; - . •• Somatoformna disocijacija . 07 3 - .11 3 -.- -.262 Apsorpcija . 242 -. 722 -. 368 - .1\\1 Magijsko misljenje - .165 . 064 -- ~~ -- ~~ Druga kanonicka funkcija u prostoru Podobnosti (tabela 7.8.2.) prikazuje osobu koja sebe procenjuje kao izrazito neintrospektivnu, koja nema poverenje u sebe i u druge, koja ne gradi kvalitetne objektne odnose na bazi razumevanja. U psihoanalitickom tretmanu se takve osobe procenjuju kao one koje nemaju kapacitet za slobodno asociranje . Sve ostale skale su umereno niske i negativne. lsta kanonicka funkcija u prostoru Dezintegracije regulativnih funkcija (tabela 7.8.3 .) govorio о osoЬi koja је izrazeno afektivno zaravnjena i sa izrazenim nedostatkom apsorpcije. Skala Magijskog misljenja је srednje izrazena i negativna, а ostale skale su neupadljive. Ako pojednostavimo doЬijene nalaze mogli Ьi reCi da prva kanonicka funkcija govori о trendu da se kao podobne za psihoanalizu procenjuju osobe koje su dobro integrisane, te nemaju izrazene crte psihoticnosti u strukturi svoje licnosti. Suprotno Ьi znaCilo da su nepodobne osobe koje su izrazito dezintegrisane i sa izra2enim crtama psihoticnosti u strukturi licnosti. Druga kanonicka funkcija govori о umereno podobnim osobama sa izrazenom neintrospektivnoscu i slaЬim kapacitetom za slobodno asociranje. Kod takvih osoba је izrazeno odsustvo Apsorpcije i naglasena Afektivna zaravnjenost. TABELA 7.8.4. Analiza prepokrivanja Podobnost Dez integracija regulativnih funkcija Var . Prepok. General . Var . Prepok . General . CV1 - 1 . 247 . 182 .618 . 514 . 380 . 865 CV1 - 2 . 175 .09 1 . 412 . 151 . 078 . 199 KoliCina varijanse koju prvi kanonicki faktori objasnjavaju veca је za skup varijaЬli Dezintegracije regulativnih funkcija tako da је prvi kanonicki faktor reprezentativniji za DRF nego za Podobnost (tabela 7.8.4.). Ovo је ocekivani nalaz s obzirom da skale Delte-9 snazno doprinose merenju jednog faktora (Dezintegraciju regulativnih funkcija) koji se stoga ponasa jednoznacno (v. poglavlje б. istra2ivackog dela) , dok mere Podobnosti imaju siri zahvat 125 fenomena samim tim sto ukljucuju Procenu analizaЬilnosti i Samoprocenu Podobnosti u uzem smisluo Prepokrivanje је vece za skup varijaЫi DRF sto znaCi da kanonicki faktor Podobnosti objasnjava veCi procenat varijanse u skupu varijaЫi DRF nego obrnutoo Drugim reCima, kada ј е u pitanju osoba podobna za psihoanalizu najcesce се Ьiti r eCi о dobro integrisanoj osoЬi nenaglasenih psihoticnih crta licnostio Kod drugog kanonickog faktora niske varijanse i relativno slaba generalizaЬilnost ukazuju na vrlo selektivnu vezu izmedu dva skupa varijaЫio Od mera Podobnosti ukljucena је izra2eno negativna Introspektivnost . sa umereno negativnim Poverenjem, Kvalitetom objektnih odnosa i Procenom Slobodnih asocijacijao Od mera Dezintegracije regulativnih funkcija ukljucena је pre svega pozitivno izra2ena skala Afektivne zaravnjenosti i negativno izrazena Apsorpcija i umereno negativno Magijsko misljenjeo TABELA 7о8о5о Kvazikanonicka korelacija i test znacajnosti ro ro2 f - test sig 1 о 655 0429 63 0034 о ООО 2 о592 о351 450374 оООО Povezanost kvazikanonickih funkcija ( о 655 i 0592; tabela 708050) izrazava priЫizno iste tendencije za prvi par kanonickih funkcija, а donekle slicne tendencije za drugi paro Kod prvog para rec је о tendenciji da se procena nepodobnosti za psihoanalizu sa izra2enom neintrisanoscu (i nenaglasenim transferom i introspektivnoscu) javlja zajedno sa izrazito losom ocenom dezintegracije regulativnih funkcijao Kod drugog para rec је о tendenciji da је , pored veze izmedu izrazene samoprocene Introspektivnosti i negativno izrazene Afektivne zaravnjenosti, pad Integrisanosti povezan sa rastom samoprocene Apsorpcije i Magijskog misljenja (tabele 7 08 060 i 708070)0 TABELA 7о8о6о Kvazikanonicki koeficijenti, sklop i struktura varijaЫi podobnosti 1 2 1 2 1 2 Radni savez - 0346 - 0139 - 081 - 0049 -0 725 о 342 Slobodne asocijacije - 0240 0186 - 0 1~11 0208 -0 637 о 483 Uvid - о 237 о035 - 011111 о099 -0 691 о 432 Transfer -0 075 0182 - 0267 о 242 -0 393 о 381 Kontratransfer -о 214 - 0011 - - 0034 - 0604 0289 POVERENJE - 0379 0226 - 0111 о 056 - 0718 0415 INTROSPEKTIVNOST - 0203 0747 - 0262 о. - 0653 о887 KVAL o OBJEKTNIH ODNOSA - 0363 0195 - 01. 0161 -0 697 о480 INTEGRISANOST о 631 0515 о. о781 о060 126 TABELA 7.8.7. Kvazjkanonjckj koefjcjjentj, sklop ј struktura varjjaЬij dezjntegracjje regulatjvnjh funkcjja 1 2 1 2 1 2 Opsta egzekutivna disfunkcija .451 . 107 • .126 . 881 .500 Shizotipalnost/Disocijacija .338 . 063 •• . 068 . 833 . 432 Paranoidnost . 424 -. 045 • . 010 . 890 . 412 Depresivnost . 435 -. 018 • -. 105 . 825 . 291 Afektivna zaravnjenost . 433 - .5 1 9 •• -. ~~ . 645 -. 223 Somatoformna disocijacija .282 .292 . \Ш] . ,648 .351 . 808 . 645 Apsorpcija . 004 . 652 .066 • . 452 . 882 Magijsko misljenje . 215 . 450 . 383 · ~~~ . 678 . 825 Interkorelacije skupa kanonickih faktora Podobnosti su - .521, а interkorelacije skupa kanonickih faktora Dezintegracije regulativnih funkcija su .454. Prvi faktori izdvojeni pod dva modela analize visoko koreliraju (tabela 7.8.9.). Otkloni sadrzaja faktora izdvojenih pod ova dva modela ukazuju na to da sa padom (samo)procene podobnosti na svim skala sem Transfera i Introspektivnosti rastu ocene na svim skalama dezintegracije regulativnih funkcija sem Apsorpcije i Magijskog miSljenja. S obzirom da је skala Integrisanosti јасе izrazena kod kvazikanonicke analize nego kod kanonicke, to nam govori da sa rastom nepodobnosti sve vecu ulogu igraju bazicne crte licnosti. Takode је interesantno da skale Apsorpcije i Magijskog misljenja ne prate podjednako sa ostalim skalama pad Integrisanosti (i Podobnosti za psihoanalizu). TABELA 7.8.8. Analjza prepokrjvanja Podobno s t De z integracija regul at ivnih funkcija Var. Pre p o k. General. Var . Prepok. Ge nera l . CV1-1 .441 . 1 68 . 841 . 585 . 23 0 . 89 9 CV1 - 2 .2 18 . 035 . 5 51 . 327 .0 7 5 . 706 TABELA 7.8.9. Korelacjje ј kongruencije kanonjckih i kvazikanonickih faktora (Kanonicki faktori- redovi; kvazikanonicki faktori- kolone) Podobnost Dezin t egr ac i ja regula t i v n i h f unkcija Korelacije 1 2 1 2 1 - .7930 -. 0232 1 - . 938 1 -. 4396 2 .4 850 -. 9125 2 . 0328 - . 8332 Kongruencije 127 Podobnost Dezintegrac i ja regulativnih funkcija 1 2 1 2 1 -. 9362 . 6859 1 - .9962 -. 7869 2 .8454 -. 9558 2 - .2117 - .764 5 Drugi faktori izdvojeni pod dva modela analize takode visoko koreliraju (tabela 7.8.9.). Otkloni sadrzaja faktora izdvojenih pod ova dva modela ukazuju na to da kod osoba koje se procenjuju introspektivnim pad samoprocene lntegrisanosti prati rast na skalama Apsorpcije i Magijskog misljenja. Veza izmedu Introspektivnosti i negativno izrazene Afektivne zaravnjenosti ostaje. Ovi nalazi nam govore da је pad podobnosti koji ide zajedno sa padom Integrisanosti znacajno ubla2en sna2no izra2enom Apsorpcijom i umerenim Magijskim misljenjem kada su prisutne sna2ne crte Introspektivnosti i Afektivne anga2ovanosti (negativno izrazena Afektivna zaravnjenosti). Na kraju da zakljuCimo, povezanosti organizacije (bazicne strukture) licnosti i (samo)procene Podobnosti za psihoanalizu postoje i one su dvojake. Naime, sto se osoba procenjuje kao podobnija za psihoanalizu njena struktura licnosti је bolje integrisana; а sto se osoba procenjuje kao nepodobnija ona је manje integrisana i pokazuje izrazenije psihoticne crte licnosti. Posebnu grupu Cine osobe kod kojih је pad u oceni podobnosti ublazen i pored pada lntegrisanosti, jer postoji prisustvo izra2enih crta Introspektivnosti 1 Afektivne anga2ovanosti, te Apsorpcije i Magijskog misljenja. 7.9. Sta objasnjava Psihoanaliticarevu procenu analizabllnosti Sada је predmet mog interesovanja pitanje kako i u kojoj meri na bazicni saznajni proces procene analizaЬilnosti uticu faktori koji su vezani za dezintegraciju regulativnih funkcija, а kako i koliko faktori vezani za samoprocenu podobnosti. Primenio sam metod hijerarhijske multiple regresione analize da Ьih dosao do odgovora na postavljeno pitanje. Т ABELA 7 9 1 К fi .. t lt" 1 k 1 •• • d d"kt k k .. ьг. р ... ое ICIJen mu 1р1е ore aCIJe 1zme u pre 1 ors og s upa var1]a 11 1" b"l t• rocene ana 1za 1nos 1 R Adjusted Std . Еггог of Change Statistics Model R Square R Square the Estimate R Square F Sig. F Change Change df1 df2 Change 1 , 466(а) ,218 '136 ,57888 ,218 2,676 8 77 ,012 2 , 566(Ь) ,321 ,209 ,55391 ,103 2,775 4 73 ,033 .. ... .. .. а Pred1ktoп : (Constant) , Magljsko miSIJeПJe , Afekt1vna zaravnJenost, Depres1vnost, ShiZOtlpalnost/DisociJЭCIJЭ , Apsorpcija , Somatoformna disocijacija, Opsta egzekutivna disfunkcija, Paranoidnost Ь Prediktori: (Constant) , Magijsko misljenje, Afektivna zaravnjenost, Depresivnost, Shizotipalnost/Disocijacija, Apsorpcija , Somatoformna disocijacija, Opsta egzekutivna disfunkcija, Paranoidnost, Kvalitet objektnih odnosa, Poverenje, lntrospektivnost, lntegrisanost 128 Linearni kompozit prediktorskih varijaЬli objasnjava otprilike .32% varijanse (tabela 7.9.1.) varijaЬle Procene analizaЬilnosti. Dezintegracija regulativnih funkcija uzeta zasebno pokazuje statisticku znacajnost na nivou .05, а zajedno sa Samoprocenom podobnosti pokazuje statisticku znacajnost na nivou .01 (tabela 7.9.2.). TABELA 7 9 2 Т .. . t" k f" .. lt" 1 est znacaJnos 1 ое ICIJenta mu 1р е regres11e Sum of Model Squares df Mean S_guare F Sig. 1 Regression 7,175 8 ,897 2,676 , 012(а) Residual 25,803 77 ,335 Total 32,978 85 2 Regression 10,580 12 ,882 2,874 , 003(Ь) Residual 22,398 73 ,307 Total 32,978 85 .. ... а Pred1ktoп : (Constant) , Magl]sko miSIJenJe, Afekt1vna zaravnjenost, Depres1vnost, Shlzotlpalnost/Disocijacija, Apsorpcija, Somatoformna disocijacija, Opsta egzekutivna disfunkcija, Paranoidnost Ь Prediktori: (Constant) , Magijsko misljenje, Afektivna zaravnjenost, Depresivnost, Shizotipalnost/Disocijacija, Apsorpcija, Somatoformna disocijacija, Opsta egzekutivna disfunkcija, Paranoidnost, Kvalitet objektnih odnosa, Poverenje, lntrospektivnost, lntegrisanost с Zavisna varijaЫa : Psihoanaliticareva procena analizaЬilnosti NajjaCi doprinos regresionoj funkciji daje Introspektivnost (tabela 7 .9.3.). Introspektivnost ima substancijalan 1 nezavisan uticaj na Procenu analizaЬilnosti. Ostale skale nisu pokazale statisticku znacajnost. TABELA 7.9.3. Beta ponderi, njihova znacajnost, parcijalne i semiparcijalne korelacije prediktorskih ·· ы · · Р ,. ь · 1 · variJa 11 rocene ana 1za 1 nost1 Standardized Model Coefficients t Sig. Correlations Beta Zero-order Partial Part 2 (Constant) 2,823 ,006 Opsta egzekutivna -,137 -,632 ,530 -,306 -,074 ·,061 disfunkcija Shizotipalnost/ ,152 ,884 ,380 -,170 ,103 ,085 Disocijacija Paranoidnost ,040 ,190 ,850 -,324 ,022 ,018 Depresivnost -,230 -1 ,443 ,153 -,355 -,167 -,139 Afektivna zaravnjenost - ,109 -,787 ,434 -,356 -,092 ·,076 Somatoformna disocijacija ,079 ,458 ,649 -,147 ,053 ,044 Apsorpcija - ,034 -,209 ,835 -,008 -,024 -,020 Magijsko misljenje - ,180 -1 ,030 ,306 -,160 -,120 -,099 lntegrisanost - ,036 -,169 ,866 ,323 -,020 -,016 Kvalitet objektnih ,062 ,482 ,632 ,330 ,056 ,046 odnosa 1 ntrospektivnost .ш 3,109 ,003 .И!IЖ ,342 ,300 Poverenje - ,124 -,791 ,432 ,242 -,092 -,076 .. .. . а Zav1sna vапЈаЬiа : Ps1hoanallt1careva procena anal1zabllnost1 129 Ako zavisnu varijaЬlu zamenimo pojedinim indikatorima Procene analizaЬilnosti onda linearni kompozit prediktorskih varijaЬli objasnjava otprilike .37% varijanse za indikator Radni savez, .30% varijanse za Slobodne asocijacije , .24% za Uvid, .19% za Transfer i .20% za Kontratransfer. Statisticka znacajnost koeficijenta multiple regresije na nivou .01 nadena је za indikatore Radnog saveza i Slobodnih asocijacija, na nivou .05 za Uvid, а za preostala dva indikatora nije utvrdena statisticka znacajnost. Najjaci doprinos regresionoj funkciji kod prva tri indikatora daje Introspektivnost kao i kod analize Procene analizaЬilnosti u celini. 7.10. Formiranje grupa analizanada/pacijenata па osnovu varijaЫi Podobnosti Sproveo sam klaster analizu sa ciljem da se . utvrdi broj "prirodnih" grupisanja analizanadajpacijenata s obzirom na razliCite modalitete procene i samoprocene podobnosti. Putem diskriminativne analize sam zeleo da utvrdim funkcije prema kojima se razlikuju pojedine grupe, naCin na koji se grupe razlikuju i veliCinu te razlike. Utvrdeno је postojanje cetiri sasvim distinktne grupe ljudi u prostoru procene i samoprocene podobnosti. PriЬlizno jedna cetvrtina ulazi u kategoriju Podobnih (2. grupa), dve petine ulaze u kategoriju Umereno podobnih (1. grupa), jedna petina u kategoriju Umereno podobnih sa nepovoljnom samoprocenom (4. grupa), i jedna sedmina u kategoriju Slabo podobnih sa povoljnom samoprocenom (3 . grupa). (tabela 7.10.2.1.) TABELA 7.10.2.1. Aritmeticke sredine i standardne devijacije varijaЫi Podobnosti u skupinama Umereno podobnih analizanada/pacijenata, Podobnih, Slabo podobnih sa povoljnom samoprocenom i Umereno d ь "h 1" ро о n1 sa nepovoiJnom samoprocenom Ward Method 1 varijaЬ!e Podobnosti м SD 1 Radnisavez 5,6494 ,41726 N = 35 Slobodne asocijacije 4,5343 ,59899 Uvid 4,5606 ,40903 Transfer 3,8898 ,55565 Kontratransfer 5,2234 ,35644 lntegrisanost 3,6369 ,41219 Kvalitet objektnih odnosa 3,8489 ,31068 lntrospektivnost 3,9910 ,28785 Poverenje 3,9063 ,33382 2 Radni savez 6,1987 ,35553 N = 21 Slobodne asocijacije 4,7222 ,56778 Uvid 5,1418 ,36927 Transfer 4,6726 ,35073 Kontratransfer 5,9784 ,33760 lntegrisanost 3,7385 ,65391 Kvalitet objektnih odnosa 3,8571 ,43976 lntrospektivnost 4,0326 ,39438 Poverenje 3,6693 ,57103 130 Ward Method 1 varijaЬie Podobnosti м SD з Radni savez 4,1765 ,69715 N = 17 Slobodne asocijacije З,1471 ,44209 Uvid З,2294 ,59975 Transfer З ,4ЗО1 ,792З8 Kontratransfer 4 , З58З ,45280 lntegrisanost З ,2084 ,64201 Kvalitet objektnih odnosa З , 5098 ,54759 lntrospektivnost З , 6254 ,58811 Poverenje З ,4652 ,64972 4 Radni savez 5,1958 ,59595 N = 1З Slobodne asocijacije 4,1615 ,66400 Uvid 4,2615 , З7090 Transfer З , 8894 ,58249 Kontratransfer 4 , 7З4З ,59666 lntegrisanost 2,8766 ,46175 Kvalitet objektnih odnosa З , 2991 , З9З19 1 ntrospektivnost З , 5709 , З7З92 Poverenje З ,О299 ,4407З Total Radni savez 5,42З8 ,85407 Slobodne asocijacije 4,2496 ,80701 Uvid 4 , З942 ,78081 Transfer З , 9900 ,70854 Kontratransfer 5,1628 ,69990 lntegrisanost З,4621 ,61075 Kvalitet objektnih odnosa З ,7008 ,4576З 1 ntrospektivnost З , 8654 ,4З906 Poverenje З ,6288 ,56614 Ove skupine se jasno razlikuju u prostoru definisanom vektorima varijaЫi Podobnosti (koeficijent prve kanonicke korelacije iznosi .92, druge .60, а trece .45; uzajamna udaljenost na linearnom kompozitu koji grupe maksimalno razlikuje iznosi gotovo sest standardnih devijacija za prvu funkciju, dve standardne devijacije za drugu i jedna standardna devijacija za trecu; tabele 7.10.2.4. i 7.10.2.6.). Cetiri skupine ljudi efektivno diskriminise svaka pojedinacna varijaЫa Podobnosti (tabele 7.10.2.1. i 7 .10.2 .3 .). Razlike izmedu cetiri skupine nisu samo razlike ро intenzitetu vec i ро kvalitetu (tabela 7.10.2.2.). TABELA 7.10.2.2. Box-ov test znacajnosti razlika matrica varijanse/kovarijansi varijaЫi Podobnosti u cetiri skupine analizanada/pacijenata Log Ward Method Rank Determinant Box's М З16,409 1 9 -18,981 F Арргох. 1,778 2 9 -20,085 df1 1З5 з 9 -16,690 df2 7114,119 4 9 -19,916 Sig. ,000 Pooled within-groups 9 -15,082 131 TABELA 7.10.2.3. Wilksove lambde, F-testovi znacajnosti razlika aritmetickih sredina izmedu cetiri k . 1" d 1 .. t .. ы р d ь t " k . t t"h l"k s upme ana 1zana а paCIJena а па variJa ama о о nos 1, ао 1 znacajnos 1 raz 1 а Wilks' Lambda F df1 df2 Sig . Radni savez , ЗЗО 55, З92 з 82 ,000 Slobodne asocijacije ,489 28,575 з 82 ,000 Uvid , ЗО5 62 , 19З з 82 ,000 Transfer , 6З4 15,746 з 82 ,000 Kontratransfer , З40 5З , О89 з 82 ,000 1 ntegrisanost ,741 9 , 57З з 82 ,000 Kvalitet objektnih odno~a ,775 7,919 з 82 ,000 1 ntrospektivnost ,802 6 , 75З з 82 ,000 Poverenje ,712 11 ,060 з 82 ,000 TABELA 7.10.2.4. Koeficijent kanonickih korelacija, Wilksova lambda, Hi-kvadrat test znacajnosti d" k . . t" "h f k .. . t d" k . . t" "h f k .. IS ГlmiПa IVПI un с1 а 1 znacajnos IS ГlmiПa IVПI UП Clja % of Cumulative Canonical Wilks' Chi- Function Eigenvalue Variance % Correlation Lambda square df Sig. 1 5 , 68З(а) 87 , З 87 , З ,922 ,076 202,606 27 ,000 2 ,561 (а) 8,6 95,9 ,600 ,506 5З,49З 16 ,000 з , 266(а) 4,1 100,0 ,458 ,790 18,522 7 ,010 Prva funkcija razlikuje grupe prema tri skale Procene analizaЬilnosti (Uvid, Radni savez i Kontratransfer). Те skale su indikator procene kvaliteta analizandovogjpacijentovog ucesca u psihoanalitickom procesu, odnosno kvaliteta analitickog rada. (tabela 7 .10.2 .5 .) Druga funkcija razlikuje grupe prema skalama Samoprocene podobnosti (Poverenje, Integrisanost, Kvalitet objektnih odnosa i Introspektivnost). Metodska varijansa је oCigledno vrlo jaka te је odvojila u posebnu funkciju indikatore prema naCinu procene (samoprocena stoji zasebno naspram procene). Treca funkcija razlikuje grupe prema dve skale Procene analizaЬilnosti (negativno izra.Zen Transfer i Slobodne asocijacije). Interesantno је da је treca funkcija objedinila skale koje ne pokazuju statisticki znacajne interkorelacije (v. tabela 7.5.1 .). Da Ьi tumaCili ovu funkciju treba pogledati kako stoje ove skale na drugim funkcijama i kako se ostale skale ponasaJU unutar trece funkcije. Primecujemo da skala Slobodnih asocijacija relativno sna.Zno ucestvuje u prvoj funkciji, а da skala Kontratransfera prati negativno skalu Transfera unutar trece funkcije . Takode је interesantno da skala samoprocene Poverenja znacajno ucestvuje u trecoj funkciji. То Ьi znaCilo da treca funkcija govori о osobama koje sebe procenjuju relativno visoko na Poverenju dok ih analiticari procenjuju da su dobri u Slobodnim asocijacijama, ali ih takode procenJUJU kao osobe sa nisko izra.Zenim vrednostima Transfera i Kontratransfera, drugim reCima kao osobe sa kojima је tesko ili neugodno raditi. Ovaj kontrast procene i samoprocene mozda govori (ali ne mozemo sa sigurnoscu tvrditi) о posebnoj kategoriji licnosti koje su na prvi pogled saradljive, jer misle о seЬi pozitivno kao о saradljivim osobama, ali su pune negativnih emocija i izazivaju negativne emocije kod analiticara. 132 TABELA 7.10.2.5. Standardizovani koeficijenti diskriminativnih funkcija i struktura diskriminativnih f k .. un СЈЈа Koeficijenti Function diskriminativnih funkcija 1 2 з Radni savez , 5З8 -, ЗЗ9 , З5З Slobodne asocijacije , З72 -,267 ,549 Uvid , З71 - , 22З -,116 Transfer , З10 -,З98 -, 2З4 Kontratransfer , ЗЗ7 ,655 -,442 lntegrisanost ,246 , 24З -,46З Kvalitet objektnih odnosa ,071 , 26З - , ОЗ4 lntrospektivnost -, 168 , ЗЗ4 -,219 Poverenje -,124 ,482 ,726 Matrica strukture Function 1 2 з Uvid , 6ЗО(*) -, 1З9 ,154 Radnisavez ,595(*) -,025 ,249 Kontratransfer ,568(*) ,285 - , 48З Poverenje ' 11З ,691(*) ,490 lntegrisanost ,176 ,554(*) ,067 Kvalitet objektnih odnosa '156 ,504(*) , 18З 1 ntrospektivnost '172 , З52(*) ,177 Transfer , 29З -,079 -,562(*) Slobodne asocijacije ,411 -,091 ,556(*) Pooled w1th1n-groups correlatюns between dJscпm•nat1ng vaпaЬies and standardized canonical discriminant functions VariaЬies ordered Ьу absolute size of correlation within function . * Largest absolute correlation between each variaЫe and any discriminant function DoЬijamo cetiri grupe od kojih је Druga grupa analizanadajpacijenata grupa najpodobnijih za psihoanalizu. Ocene na svim skalama procene kod date grupe su najizrazenije (prva funkcija pozitivno najizrazenija, а treca negativno najizrazenija), а skale samoprocene su karakteristicne ро nesto nizoj samoproceni Poverenja (treca funkcija negativno najizrazenija; tabela 7.10.2.1. i tabela 7 .10.2 .6 .). Sledeca grupa ро jaCini izra2enosti prve funkcije је Prva grupa, grupa Umereno podobnih. Ona ima sve vrednosti na skalama procene nesto nize od druge grupe, а na skalama samoprocene ima jacu samoprocenu Poverenja (treca funkcija najizrazenija). Sledeca grupa ро jaCini izra2enosti prve funkcije је cetvrta grupa, grupa Umereno podobnih sa nepovoljnom samoprocenom. Cetvrta grupa prati trend pada ocena na skalama procene ali su skale samoprocene najnize od svih grupa (druga funkcjja najizra2enija negativno). Treca grupa је najslaЬije izrazena ро prvoj funkciji. Kod nje skale procene imaju najnize vrednosti ali zato skale samoprocene imaju izra2enije vrednosti nego kod cetvrte grupe. Na osnovu prethodne analize moze se uoCiti pravilnost ро kojoj prve dve grupe imaju uskladene procene i samoprocene podobnosti, dok kod trece 1 cetvrte grupe postoji razmimoila2enje izmedu procena i samoprocena. 133 Efikasnost klasifikacije ispitanika n a osnovu izolovane diskriminativne funkcije j e 91 ,9% (tabela 7 .10.2 .7 .). TABELA 7 10 2 6 С t .d. • 1 · d' k ·m iпativпim fuпkcijama ... еп ГОI 1 grupa па 1zo ovaшm 15 Гl Function Ward Method 1 2 з 1 ,545 , З50 ,546 2 2,874 ,094 -,628 з -4,001 ,468 -,420 4 -,878 -1 ,706 ,095 TABELA 7.10.2.7. Efika"sпost klasifikacije ispitaпika u grupe па osпovu izolovaпih diskrimiпativпih f k .. uп CIJa Ward Predicted Group Membership Method 1 2 з 4 Total Original Count 1 З4 1 о о З5 2 4 17 о о 21 з о о 17 о 17 4 2 о о 11 1З % 1 97,1 2,9 , О , О 100,0 2 19,0 81 ,О , О , О 100,0 з ,О , О 100,0 , О 100,0 4 15,4 , О , О 84,6 100,0 а 91 ,9% of original grouped cases correctly classified. 7 .11. Diskusija DoЬijenim rezultatima treba priCi sa potrebne distance imajuCi u vidu da se zasnivaju na instrumentima koji su novi а pojedine skale ne pokazuju potrebnu pouzdanost. U tom smislu Ьi pojedine skale trebalo ojacati novim stavkama u narednim istrazivanjima. Medutim, i pored ovog ogranicenja doЬijeni rezultati su znacajni. Pokazalo se da је moguce empirijski istrazivati konstrukt Podobnosti. Prisli smo mu iz dva ugla: procene analizaЬilnosti (podobnost posmatrana kroz aktivaciju osoЬinajkapaciteta analizandajpacijenta i psihoanaliticara u analitickom procesu) i samoprocene podobnosti (podobnost u uzem smislu posmatrana kroz dimenzije licnosti koje predstavljaju osoЬinejkapacitete analizandajpacijenta kao potencijal koji se moze aktivirati tokom analitickog procesa). Као indikatore Procene smo uzeli Radni savez, Slobodne asocijacije , Uvid, Transfer i Kontratransfer. Pokazalo se da је Uvid najjaCi indikator, а Transfer najslaЬiji . Uvid nam govori о aktiviranim kapacitetima analizandajpacijenta za interpretativni rad, а Transfer је ocena poremecenosti objektnog odnosa izazvana patoloskim crtama licnosti analizandajpacijenta. То је ocekivan rezultat s obzirom da је psihoanaliza oblik psihoterapije koji se najvise oslanja na interpretativni r ad (Kordic, 2002 ) i s obzirom na sve veCi naglasak 134 na pozitivnim kapacitetima unutar analizandajpacijenta bez obzira na izrazenost patologije (Bachrach, 1983) . Indikatori Radnog saveza, Slobodnih asocijacija i Uvida se mogu posmatrati kao trio koji govori о aktivaciji pozitivnih kapaciteta analizandajpacijenta u analitickom procesu. Povezanost Transfera је slaba sa datim triom, dok је povezanost Kontratransfera izra2ena sa istim triom indikatora. S druge strane, veza Transfera је najjaca sa Kontratransferom. Teorija prikazuje kontratransfer kao totalni odgovor licnosti analiticara na analizandajpacijenta (Etchegoyen, 1971) tako da је nas nalaz u skladu sa ocekivanjima koja proizilaze iz teorijskih razmisljanja. Ako pretpostavimo da mere Procene govore о aktivaciji osoЬinajkapaciteta onda Ьi povezanost Procene i Samoprocene podobnosti govorila о slaganju izmedu procene aktivacije osoЬinajkapaciteta i samoprocene snage datih osoЬinajkapaciteta. Nase istrazivanje pokazuje da је Introspektivnost dimenzija licnosti koja је naJJace povezana sa procenom aktivacije osoЬinajkapaciteta tokom analitickog procesa. Naime, data dimenzija је statisticki znacajno i srednje izrazeno povezana sa svim indikatorima Procene. Ovakav nalaz potvrduje Bollas-ovu (1987) pretpostavku da је diseminacija (rasejavanje) prisutna kod slobodnog asociranja sposobnost koja se uCi tokom psihoanalitickog procesa. Njegova teza је da stalno kretanje od saz1manja [condensation] do rasejavanja [dissemination] predstavlja ritam nesvesne mentalne aktivnosti i predstavlja znak mentalnog zdravlja. Bollas-ova teza se naslanja na Greenson-ovu (1967) prema kojoj se introspektivnost sastoji od sposobnosti da se privremeno napusti testiranje realnosti, kao i da se ono, isto tako, povrati. Na taj naCin је subjekt otvoren za razne misli i osecanja koja se spontano pojavljuju а da istovremeno moze da misli о njima. Na ovu pretpostavku se naslanja i pretpostavka о nesvesnom bez koje psihoanaliza ne moze. Da Ьi se razumelo vlastito nesvesno neophodno је da postoji interes za unutrasnji svet kao i sposobnost za refleksiju psihickih stanja. Ovi indikatori su pokazatelj traganja za psihickim razlozima ljudskog ponasanja (AppelЬaum, 1973; Paolino, 1981). SledeCi interesantan nalaz је izra2enija povezanost procene Radnog saveza sa merama Samoprocene. То navodi na zakljucak da је Radni savez oЬlik objektnog odnosa koji odrazava zdravo funkcionisanje analizandajpacijenta. Drugim reCima, sto је osoba integrisanija, kvalitetnijih objektnih odnosa, jaceg poverenja i introspektivnija, gradice kvalitetniji savez sa psihoanaliticarem sto, povratno, omogucava bolji analiticki rad. Povezanost Radnog saveza prate, slaЬije izra2ene, povezanosti Slobodnih asocijacija i Uvida sa merama Samoprocene. Tako da se potvrduje trio indikatora koji mere pozitivne osoЬinejkapacitete. Iznenadenje nam predstavlja nalaz da procena Transfera nije statisticki znacajno povezana sa skalama samoprocene sem sa Introspektivnoscu. Pre Ьi se ocekivala povezanost sa skalom Integrisanosti jer postoji teorijsko 135 ocekivanje da се transferna ispoljavanja Ьiti primitivnija ukoliko је izrazenija dezintegracija licnosti (Kernberg, 1980) . Mozemo da se ogradimo od ovakvog nalaza i da kazemo da Ьi na vecem uzorku verovatno doblli statisticki znacajne povezanosti iako Ьi one, verovatno, Ьile slabo izra2ene . Medutim, mnogo је znacajnije p rotumaCiti dobljenu povezanost sa Introspektivnoscu. Rec је о odnosu odigravanja (acting-out-a) kao fenomena naspram asocijativnog toka misli. Neophodno је da se izmedu impulsa za akcijom i same akcije umetne asocijativni tok misli kako Ьi se spreCila akcija i umesto nje se proradivale reakcije na impuls u okviru fantazije i razmisljanja (Katz, 1998). Drugim reCima, sto је izrazenija sposobnost samoposmatranja osoba се Ьiti manje sklona odigravanju. u nasem istra2ivanju to је potvrdeno dodatnim nalazom, kada smo konstruisali inventar Samoprocene i doblli negativno izra2enu Osvetoljublvost zajedno sa Interesom za unutrasnji svet i Samorefleksivnoscu u okviru faktora drugog reda. Poseban znacaj skala Introspektivnosti doblja kada posmatramo povezanost mera Podobnosti sa merama Dezintegracije regulativnih funkcija. Za razliku od ostalih skala samoprocene ona gradi selektivnu povezanost i to slicno kao sto је grade cetiri najjace skale Procene (bez Transfera). То је negativna povezanost, pre svega, sa skalom Afektivne zaravnjenosti, а zatim sa skalama Depresivnosti i Paranoidnosti. Razlika postoji u tome sto skale Procene imaju statisticki znacajnu negativnu povezanost i sa Opstom egzekutivnom funkcijom , dok skala Introspektivnosti ima statisticki znacajnu pozitivnu povezanost sa Apsorpcijom. Ovakav nalaz nam govori da је , globalno gledano, sna2nija povezanost skala Samoprocene sa bazicnim dimenzijama licnosti koje mere skale Dezintegracije regulativnih funkcija, sa izuzetkom skale Introspektivnosti koja ima bolju povezanost sa merama Procene. То znaCi da је moguce izdvojiti dimenziju licnosti koja је sna2no povezana sa procenom analizabllnosti, а na taj naCin је znacajna i u proceni Podobnosti u sirem smislu. Nalaz о povezanosti Introspektivnosti sa Apsorpcijom је va2an za razumevanJe samog konstrukta Podobnosti. Druga kanonicka i kvazikanonicka funkcija koje smo doblli istrazivanjem nam govore о tendenciji da sa padom na skoru Integrisanosti, kod osoba sa izra2enim skorom na Introspektivnosti i niskim na Afektivnoj zaravnjenosti, raste skor na Apsorpcij i i umereno na Magijskom misljenju . Dakle, bez obzira na izrazenost i vrstu patologije, za psihoanalizu је pozeljno da osoba ima odredene osoblne licnosti koje su obuhvacene dimenzijama licnosti kao sto su Introspektivnost, Afektivna angazovanost i Apsorpcija, а to su: interes za unutrasnji svet (snove i fantazije) , samorefleksivnost, razmisljanje о psiholoskim motivima ponasanja, zainteresovanost za ljude, dobra afektivna modulacija, emotivna zivost, zainteresovanost za buducnost, sinestezija, pojacana svesnost, pojaca na kognicija, sna2na responzivnost na estetske stimuluse . 136 Interesantan nalaz u prilog znacaJa dimenzije Introspektivnosti је klaster analiza koja pokazuje da su vrednosti na skali Introspektivnosti najizra.Zenije medu merama Samoprocene kod sva cetiri klastera. Dakle, nije slucajno da su analizandijpacijenti izabrali 1 Ьili prihvaceni u psihoanaliticku psihoterapiju. Кlaster analiza је podelila analizandejpacijente u cetiri skupine: Podobne, Umereno podobne, Umereno podobne sa nepovoljnom samoprocenom, i Slabo podobne sa povoljnom samoprocenom. U prve dve skupine uskladene su mere Procene i Samoprocene, dok su u naredne dve skupine te mere neuskladene. Ovakav nalaz opravdava pristup Podobnosti koji polazi od relacionog gledista prema kojem se analizandjpacijent ne posmatra izolovano vec kroz dijadu sa analiticarem (Bachrach, 1983). Istra.Zivanja takode potvrduju da је analizaЬilnost veca kod dijada u kojima је uskladena procena о psihoanalitickom procesu i ishodu (Kordic , 2004). Nasa analiza potvrduje da је , sa padom vrednosti Procene analizaЬilnosti, manja uskladenost izmedu mera Procene i Samoprocene. Ovakav nalaz moze se tumaCiti i odnosom izmedu bazicnih crta licnosti (podobnost u uzem smislu) i aktivacije osoЬinajkapaciteta u analitickom procesu (analizaЬilnosti). Naime, postoji verovatnoca da је osoba aktivirala svoje potencijale u meri koja је prikazuje kao analizaЬilniju zahvaljujuCi specificnom kontratransfernom odgovoru analiticara koji dopunjuje manjkavosti u psihickom funkcionisanju analizandajpacijenta u psihoanalitickoj situaciji. Izra.Zeniji stepen analizaЬilnosti, u ovom smislu, govori о potencijalu za promenu kod analizandajpacijenta koja jos nije nastupila te su zato vrednosti doЬijene Samoprocenom manje od vrednosti doЬijenih Procenom. S druge strane, postoji i obrnut proces. Kod analizanadajpacijenata koji imaju bolju Samoprocenu od Procene verovatno se radi о slaboj aktivaciji osoЬinajkapaciteta unutar analitickog procesa ра, samim tim, о slabom kontratransfernom odgovoru analiticara. Niske vrednosti Procene govore о slabom potencijalu za promenu kod analizandajpacijenta. Na kraju zelim da istaknem znacaj ovog rada. Pre svega se pokazalo da је moguce istrazivati Podobnost instrumentima kao sto su inventari licnosti i doЬiti znacajne rezultate. Тime se ohrabruju buduca istrazivanja u ovoj oЫasti, s tim sto treba raditi na poboljsanju metrijskih karakteristika instrumenata, kao i na dopuni izabranih indikatora. Takode је znacajno sto smo ekstrahovali odredene osoЬine licnosti za koje pretpostavljamo da su povezane sa konceptom Podobnosti, te Ьi Ьilo znacajno nastaviti sa istrazivanjima koja Ьi pokazala da 1i se date osoЬine menjaju tokom i nakon psihoanalitickog tretmana i kakva је razlika s obzirom na ekspresivno- suportativni kontinuum psihoterapija. Nadalje , razvojem instrumenata koji mere Podobnost moze se dopuniti praksa psihoanaliticara koja se oslanjala uglavnom na intervju kod procena analizanadajpacijeпata u raznim fazama tretmana (skrining kandidata za prijem u psihoanaliticki tretman, prijemni 137 intervju, intervju kod promene terapeu ta, zavrsna procena ishoda tretmana, pracenje promena vise godina nakon zavrsetka t retmana) . 8. ZAKLJUCAK Podobnost za psihoanalizu је slozen pojam koji obuhvata istra2ivanje odnosa izmedu osoЬinajkapaciteta analizandajpacijenta i specificnih zahteva psihoanalitickog tretmana (Bachrach, 1983). Nase istra2ivanje smo ograniCili na zahteve psihoanalitickog tretmana koji se ticu ucestvovanja u analitickom procesu i vezani su za razvoj i razresenje transferne neuroze. Analizi samog pojma smo prisli iz dve perspektive. Jedna је vremenska perspektiva koja razlikuje stanje pre pocetka psihoanalize, stanje i procese tokom psihoanalize, kao i nakon zavrsetka tretmana. Druga perspektiva polazi od modela posmatranja tako da razlikujemo posmatranje iz ugla strukture licnosti i interaktivni pristup. Primenom ovih pristupa analizirali smo konstrukt Podobnost za psihoanalizu (u sirem smislu) i doЬili dva pojma: podobnost za psihoanalizu (u uzem smislu) i analizaЬilnost. Podobnost za psihoanalizu u uzem smislu se tice procene osoЬinajkapaciteta pacijentaj analizanda za koje se smatra da su povezani sa ucescem u analitickom procesu. Ovakva procena је moguca u Ьilo kom vremenskom trenutku: pre, tokom i nakon zavrsenog tretmana. AnalizaЬilnost se tice aktivacije relevantnih osoЬinajkapaciteta tokom analitickog procesa i moguca је tokom i nakon zavrsenog tretmana. Interakciono glediste istice znacaj psihoanaliticara u analitickom procesu tako da se analiticki proces posmatra kroz transferno-kontratransfernu dinamiku koja se razvija izmedu analizandajpacijenta i analiticara (Bromberg, 1998; Loewald, 1986; Katz, 1998). Kontratransfer kao totalni odgovor analiticara na osobu i transfer analizandajpacijenta ima poseban znacaj kod osoba koje imaju nizi nivo organizacije licnosti tako da је potrebno prilagoditi tretman specificnim zahtevima analizandajpacijenta (Bachrach, 1983; Leuzinger-Bohleber i dr, 2003; Kernberg, 1980). Rezultat optimalno vodenog analitickog procesa је razvoj potrebnih osoЬinajkapaciteta koji omogucavaju nastavak datog procesa i nakon tretmana, sto se oЬicno naziva samo-analiticka funkcija (Kantrowitz i dr, 1990; Leuzinger-Bohleber i dr, 2003; Sandell i dr, 2000). ZahvaljujuCi ovakvoj analizi operacionalno sam definisao Podobnost kao potencijalno stanje (podobnost u uzem smislu) prisutno kod analizandajpacijenta koje se aktivira unutar psihoanaliticke situacije (analizaЬilnost) i pogoduje optimalnom razvoju analitickog procesa pod uticajem kako analizanda tako i analiticara i vodi postepeno stvaranju samoanaliticke funkcije. U istrazivanju smo hteli da utvrdimo da li postoji povezanost izmedu Procene i Samoprocene Podobnosti (u sirem smislu) i Dezintegracije regulativnih funkcija (psihoticizma) kao klinicki relevantne dimenzije licnosti analizandajpacijenta kao i karakteristike datih povezanosti. 138 Prvo је Ьilo neophodno razviti relevantne indikatore konstrukta podobnosti, а zatim sastaviti instrumente za merenje Podobnosti. Као relevantni izdvojeni su sledeCi indikatori: Radni savez; Slobodne asocijacije; Uvid; Transfer; i Kontratransfer. Radni savez govori о odnosu analizandajpacijenta prema psihoanalitickom setingu i о kvalitetu i stepenu saradnje sa analiticarem. Slobodne asocijacije su mera introspektivnosti analizandajpacijenta koja govori u kojoj meri је prisutna sposobnost da se prate i saopste sadrzaji toka svesti. Uvid је mera interpretativnog rada, odnosno kvaliteta i intenziteta reakcija analizandajpacijenta na analiticareve interpretacije. Transfer oznacava reaktivaciju unutrasnjih objektnih odnosa analizandajpacijenta unutar interakcije sa analiticarem. S obzirom na vrstu i intenzitet poriva, odbrana i anksioznosti koje se reaktiviraju mogu se razlikovati primitivnije od zrelijih formi transfernih ispoljavanja. Kontratransfer oznacava ukupni odgovor psihoanaliticara na osobu analizandajpacijenta 1 na specificnu interakciju sa istim. Navedeni indikatori usli su u sastav upitnika АРА (Analiticareva procena analizaЬilnosti) kao njegove skale. Ajteme upitnika su procenjivali eksperti- psihoanaliticari i u konacni upitnik је uslo 58 stavki. Inventar SPP (Samoprocene podobnosti) proveravan је na uzorku 642 studenta Univerziteta u Beogradu. Faktorskom analizom drugog reda izdvojena su cetiri indikatora: Integrisanost, Introspektivnost, Poverenje i Kvalitet objektnih odnosa. Integrisanost govori о osoЬinama licnosti koje dobro odra2avaju proЬleme kod granicnih organizacija licnosti. Ona obuhvata sledece osoЬine: sposobnost za odlaganje impulsa, spremnost za projekciju neprihvatljivih osoЬina (self- i objekt-reprezentacije) na druge ljude, stepen izbegavanja neprijatnih iskustava, kao i stepen integrisanosti slike о seЬi i mera u kojoj је slika о seЬi pozitivna. Introspektivnost govori о osoЬinama licnosti koje su povezane sa sposobnoscu za samoopazanjem, а tu spada interes za unutrasnji (psihicki) svet, samorefleksivnost i odreden stepen kontrole u interpersonalnim odnosima koji sprecava osobu da reaguje negativno, osvetoljuЬivo, stvarajuCi psihicki prostor za dozivljavanje i razmisljanje. Poverenje govori о osoЬinama koje su dobrodosle u kontaktu sa drugim ljudima. Tu spadaju sledece osoЬine: odgovornost koja se ogleda u prihvatanju obaveza i pridrzavanju pravila ponasanja, istrajnost u sprovodenju zacrtanih zadataka, i otvorenost u kontaktu sa drugim ljudima. То su osoЬine koje olaksavaju staЬilnu vezu sa drugim ljudima. Kvalitet objektnih odnosa govori о sposobnostima osobe da razume i da bude shvacena. Ovde se ubrajaju osoЬine za empatisanje , identifikaciju i mentalizaciju koje nastaju zahvaljujuCi kvalitetnim objektnih odnosima sa roditeljima. Za merenje Dezintegracije regulativnih funkcija (psihoticizma) izabran је inventar Delta-9 sa sledeCim indikatorima: Opsta egzekutivna disfunkcija, Shizotipalnost/Disocijacija, Paranoja, Depresija, Somatoformna disocijacija, Afektivna zaravnjenost, Apsorpcija, Magijsko misljenje. 139 Tri instrumenta (АРА, SPP 1 Delta-9) zadati su na uzroku 86 analizanadajpacijenata (15 psihoanaliticara). Dobljeni rezultati potvrduju postojanje povezanosti izmedu Procene i Samoprocene Podobnosti kao i izmedu mera Podobnosti i Dezintegracije regulativnih funkcija. Od indikatora podobnosti najjaCi su se pokazali indikator Uvida upitnika АРА i indikator Introspektivnosti inventara SPP. Time se potvrduje psihoanaliza kao oЫik lecenja interpretacijom koji zahteva od analizandajpacijenta da postuje pravilo slobodnog asociranja (Freud, 1913с). U odnosu na bazicne crte licnosti indikatori Podobnosti su najizrazenije povezani sa skaJama Afektivne zaravnjenosti, Depresivnosti i Paranoidnosti. Postoji pravilnost da sa porastom Podobnosti padaju mere Dezintegracije regulativnih funkcija (psihoticizma), kao i da izra2enu Introspektivnost prati niska Afektivna zaravnjenost i visoka Apsorpcija koja raste sa padom Integrisanosti. Izdvojene su dimenzije licnosti pozeljne za psihoanalizu, naime Introspektivnost, Afektivna angazovanost i Apsorpcija, tako da se na osnovu njih mogu izdvojiti sledece pozeljne osoblne za psihoanalizu: interes za unutrasnji svet (snove i fantazije), samorefleksivnost, razmisljanje о psiholoskim motivima ponasanja, zainteresovanost za ljude, dobra afektivna modulacija, emotivna zivost, zainteresovanost za buducnost, sinestezija, pojacana svesnost, pojacana kognicija, sna2na responzivnost na estetske stimuluse. Moguce је podeliti analizandejpacijente na cetiri skupine: Podobne, Umereno podobne, Umereno podobne sa nepovoljnom samoprocenom, i Slabo podobne sa povoljnom samoprocenom. Тime se opravdala primena interaktivnog gledista i pokazuje se da је Procena uskladenija sa Samoprocenom kada su ocene na Podobnosti vise. Dakle, moguce је istra2ivati Podobnost instrumentima kao sto su upitnici i inventari licnosti i doblti znacajne rezultate . Za buduca istra2ivanja trebalo Ьi poboljsati metrijske karakteristike pojedinih skala instrumenata za merenje podobnosti dodavanjem novih ajtema, а, eventualno, i dopunom indikatora Podobnosti. Ekstrahovane osoblne licnosti koje su povezane sa konceptom Podobnosti treba istra2iti u odnosu na ishod tretmana tako sto Ьi se pratilo da li dolazi do promena u njhovom intenzitetu i kvalitetu tokom i nakon tretmana. Za praksu psihoanaliticara је znacajno saznanje da se psihoanaliticki intervju moze dopuniti upotrebom instrumenata za merenje Podobnosti u situacijama koje zahtevaju donosenje odluke u raznim fazama tretmana. Pre svega se misli na odluku о prijemu kandidata na (didakticku) analizu, zatim na odluku о promeni vrste tretmana koji је vec u toku, kao i na kraju tretmana radi procene ishoda i uvremenjavanja zavrsnice. 140 Literatu ra: 1. Abend, S. М. (1990). The Psychoanalytic Process: Motives And Obstacles In The Search For Clarification. Psychoanal. Q., 59, 532-549. 2. AppelЬaum, S. (1973) . Psychological-Mindedness: Word, Concept And Essence. Int. Ј. Psycho-Anal., 54, 35-46. З. Bachrach, Н. (1983). On The Concept Of AnalyzaЬility. Psychoanal Q., 52, 180-203. 4. Bachrach, Н., Galatzer-Levy, R., Skolnikoff, А. & Waldron, S. (1991). On The Efficacy Of Psychoanalysis. Ј. Amer. Psychoanal. Assn. , 39, 871- 915. 5. Bachrach, Н. М . & Leaff, L. А. (1978). "AnalyzaЬility": А Systematic Review Of The Clinical And Quantitative Literature. Ј. Amer. Psychoanal. Assn. 26, 881-920. б. Bachrach, Н., Weber, Ј. & Solomon, М. (1985). Factors Associated With The Outcome Of Psychoanalysis (Clinical And Methodological Considerations): Report Of The ColumЬia Psychoanalytic Center Research Project (IV). Int. R. Psycho-Anal., 12, 379-389. 7. Balint, М. & Balint, Е. (1961). Psychotherapeutic Techniques Јп Medicine. London: Tavistock. 8. Berger, Ј. (1979). Psihodijagnostika. Beograd: Nolit. 9 . Bion, W. R. (1962). Leaming From Experience. London: Heinemenn. 10. Blanck, G. & Blanck, R. (1974). Ego Psychology. Theory And Practice. New York: ColumЬia University Press. 11. BowlЬy, Ј. (1958). The Nature Of The Child's Tie То His Mother. Int. Ј. Psychoanal., 39, 350-373. 12. Bollas, С. (1987). The Shadow ОЈ The Object: Psychoanalysis ОЈ The Unthought Known. London: Free Association Books. 13. Bromberg, Р. (1998). Staying The Same While Changing: Reflections On Clinical Judgment. Psychoanal. Dial., 8, 225-236. 14. Clarkin, J.F., Kernberg, О . F. & Foelsch, Р. А. (2001). The Inventory Of Personality Organization: Psychometric Properties, Composition, And Criterion Relations With Affect, Dyscontrol, Psychosis Proneness, And Self-Domains In А Sample. PsychologicalAssessment, Vol. 13, No. 4 , 577-591. Factorial Aggressive N onclinical 15. Coen, S. (1998). Perverse Defenses In Neurotic Patients Ј. Amer. Psychoanal. Assn., 46, 1169-1194. 16. Deutsch, F. & Murphy, W.F. (1955). The Clinical lnterview. New York: International University Press. 17. Erle, Ј. & Goldberg, D. (1984). Observations On Assessment Of AnalyzaЬility Ву Experienced Analysts. Joumal ОЈ The American Psychoanalytic Association, 32, 715-737. 141 18. Erle , Ј . (1979) . An Approach То The Study Of AnalyzaЬility And Analyses: The Course Of Forty Consecu tive Cases Selected For Supervised Analysis. The Psychoanalytic Quarterly, 48, 198-228. 19. Etchegoyen, Н . R. (1991) . The Fundamentals ОЈ Psychoanalytic Technique. London: Karnac Books. 20 . Eissler, К. R. ( 1953). The Effect Of The Structure Of The Ego On Psychoanalytic Technique . Ј. Amer. Psychoanal. Assn., 1 , 104-143. 21. Fenichel, О . (1945). The Psychoanalytic Theory ОЈ Neurosis. New York: Norton. 22. Fonagy, Р., · Steele, М. , Moran, G. S., Steele, Н. & Higgitt, А. (1993). Measuring The Ghost In The Nursery: An Empirical Study Of The Relation Between Parents' Mental Representations Of Childhood Experiences And Their Infants' Security ()f Attachment. Ј. Amer. Psychoanal. Assn., 41, 957. 23. Freud, А. (1954). Problems Of Technique In Adult Analysis. Bulletin ОЈ The Philadelphia Association For Psychoanalysis, 4, 44-69. 24. Freud, S. (1893а). On The Psychical Mechanism Of Hysterical Phenomena: А Lecture. Freud- Complete Works. Ivan Smith 2000. 25. Freud, S. (1894). The Neuro-Psychoses Of Defence. Freud - Complete Works . Ivan Smith 2000. 26. Freud, S. (1895) . Studies On Hysteria. Freud - Complete Works. Ivan Smith 2000. 27 . Freud, S. (1905а). On Psychotherapy. Freud - Complete Works. Ivan Smith 2000. 28. Freud, S . (1905d). Three Essays On The Theory Of Sexuality. Freud - Complete Works. Ivan Smith 2000. 29 . Freud, S. (1909Ь) . Analysis Of А PhoЬia In А Five-Year-Old Воу. Freud- Complete Works. Ivan Smith 2000. 30. Freud, S. (1913с). On Beginning The Treatment. Freud- Complete Works. Ivan Smith 2000 . 31 . Freud, S . (1914g) . Remembering, Repeating And Working-Through. Freud- Complete Works . Ivan Smith 2000. 32 . Freud, S. (1916-1917). Introductory Lectures On Psychoanalysis. Freud- Complete Works . Ivan Smith 2000. 33. Gabbard, O .G. (2000) Psychodynamic Psychiatry in Clinical Practice (Third edition). Washington DC: American Psychiatric Press, Inc. 34. Gill, М. М., Newman, R. & Pedlich, F .C. (1954) . The Initial Interview Јп Psychiatric Practice. New York: International University Press. 35. Greenson, R. R. (1967) . The Technique And Practice ОЈ Psychoanalysis, Volume Ј. Madison Connecticut: International Universities Press, Inc. 142 36. Greenson, R. R. ( 1979). Beginnings: The Preliminary Contacts With The Patient. U The Technique And Practice ОЈ Psychoanalysis, Volume П. Ed. Sugarman, А. , Nemiroff, R. А. & Greenson, D.P. 1992. Madison Connecticut: International Universities Press, Inc. 37. Hoffer, W. (1950) . Three Psychological Criteria For The Termination Of Treatment. Int. Ј. Psychoanal. 31 , 194-203. 38. Hol, К. S. & Lindzi, G. (1983). Teorije licnosti. Beograd: Nolit. 39. Jacobson, Е . (1954). Transference ProЫems In The Psycho-Analytic Tretment О Severely Depressive Patients. Joumal ОЈ The American Psycho-Analytic Association, 2 , 595-606. 40 . Jones, Е. (1920). Treatment ОЈ The Neuroses . London: Bailliere Tindall &С ох. 41. Joseph, В. (1975). The Patient Who Is Difficult То Reach. In: Р. L. Giovacchini (Ed.). Tactics And Techniques Јп Psychoanalytic Therapy, Vol. 2 . New York: Jason Aronson. 42. Kantrowitz, Ј. , Katz, А., And Paolitto, F. (1990). Followup Of Psychoanalysis Five То The Years After Termination: П . Development Of The Self-Analytic Function. Ј. Amer. Psychoanal. Assn., 38, 637-654. 43. Katz, G. ( 1998). Where The Action Is: The Enacted Dimension Of Analytic Process. Ј. Amer. Psychoanal. Assn., 46,1129-1167. 44. Kernberg, F. О. (1980). Intemal World And Extemal Reality. New York: Ј ason Aronson. 45. Kernberg; О . F . (1981). Structural Interviewing. Psychiatr. Clin. North. Ат., 4 , 169-195. 46. Кlein, М. (1948). Contributions То Psychoanalysis. London: The Hogarth Press. 47. Knezevic, G. (2003). Koreni Amoralnosti. Beograd: Centar Za Primenjenu Psihologiju. 48. KnezeviC, G ., PetoJaktorski Psihologiju. Dzamonja-Ignjatovic, Т. & model licnosti. Beograd: Duric-J oCic, Centar Za D. (2004). Primenjenu 49. KnezeviC, G., Savic, D., OpaCic, G. & Kutlesic, V. (2005а) . Konceptualna I Metrijska Rekonceptualizacija Psihoticizma Као Bazicne Crte Licnosti. XI Naucni Skup: Empirijska Istrazivanja И Psihologiji, FilozoJski Fakultet, Иniverzitet И Beogradu. 50. Knezevic, G., OpaCic, G., Vukicevic, L., Cukic, I. & Кnezevic, L. (2005Ь). Neke Metrijske Karakteristike Inventara Za Merenje Dezintegracije Konativnih Funkcija Delta 9 Administriranog Studentima Psihologije. XI Naucni Skup: Empirijska Istrazivanja И Psihologiji, FilozoJski Fakultet, Иniverzitet И Beogradu. 51 . Kohut, Н . (1971) . The Analysis ОЈ The Self. New York: International Universities Press. 143 52. Kohut, Н . (1984). Наш does analiysis cure? Chicago: University of Chicago Pres s . 53. Kordic, В. (2002). Zdravlje i lekovitost и savremenoj psihoanalizi. Beograd: ZaduzЬina Andrejevic. 54. Kordic, В. (2004). Pregled Istra2ivanja Ishoda Psihoanalize. Psihologija, 37, 291 -310. 55. Kramer, М. К. (1959) . On The Continuation OfThe Analytic Process After Psychoanalysis. Int. Ј. Psychoanal. 40, 17-25. 56. Kuiper, Р. (1968). Indications And Contraindications For Psychoanalytic Treatment: Int. Ј. Psycho-Anal. , 49, 261-264. 57. Leuzinger-Bohleber, М., Stuhr, U., Riiger, В. & Beutel, М. (2002). Psychoanalytic And Non-Psychoanalytic Research Methods In А Multi- Perspective, Representative Follow-Up Study Of Psychoanalyses And Psychoanalytic Long-Term Therapies. Psychoanalysis Јп Europe Bulletin, 56, 164-193. 58. Leuzinger-Bohleber, М. & colleagues. (2003) . How То Study The 'Quality Of Psychoanalytic Treatments'. The Intemational Joumal ОЈ Psychoanalysis, 84, 263-290. 59. Loewald, Н. (1986). Transference-Countertransference. Ј. Amer. Psychoanal. Assn. 34, 275-287. 60. Lower, R., Escoll, Р. & Huxster, Н . (1972). Bases For Judgments Of AnalyzaЬility. Ј. Amer. Psychoanal. Assn., 20, 610-621. 61. Meltzer, D. (1967) . The Psychoanalytical Process. London: Heinemann. 62 . Norman, Н., Blacker, К. , Oremland, Ј. & Barrett, W. (1976). The Fate Of The Transference N eurosis After Termination Of А Satisfactory Analysis. Joumal ОЈ The American Psychoanalytic Association , 24, 471-498. 63. Novick, Ј. (1982) . Termination: Themes And lssues. Psychoanal. Inq. 2 , 329-365. 64. Oremland, Ј . , Blacker, К. & Haskell, F. (1975). Incompleteness In "Successful" Psychoanalyses: А Followup Study. Joumal ОЈ The American Psychoanalytic Association, 23, 819-844. 65. Pfeffer, А. Z. ( 1959). А Procedure For Evaluating The Results Of Psychoanalysis: А Preliminary Report. Ј. Amer. Psychoanal. Assn. 7, 418-444. 66. Pfeffer, А. Z. (1961). Followup Study Of А Satisfactory Analysis. Ј. Amer. Psychoanal. Assn. 9 , 698-718. 67 . Sandell, R., Blomber g, Ј ., Laza r , А. , Carlsson, Ј. , Broberg, Ј . & Schubert, Ј . (2000) . Varieties Of Long-Term Outcome Among Patients In Psychoanalysis And Long-Term Psychotherapy: А Review Of Findings In The Stockholm Outcome Of Pschonalysis And Psychotherapy Project (Stoppp) . The Intemational Joumal ОЈ Psychoanalysis, 81 , 921-942 . 144 68. Schlessinger, N. & RobЬins, F. (1974). Assessment And Followup In Psychoanalysis. Joumal ОЈ The American Psychoanalytic Association, 22, 542-567. 69 . Shapiro, Т. (1984). On Neutrality. Ј. Amer. Psychoanal. Assn., 32, 269- 282. 70. Symposium. (1962). Selection Criteria For The Training Of Psycho- Analytic Students. П . Pieter Ј. Van Der Leeuw, Amsterdam. Int. Ј. Psycho-Anal., 43, 277-281. 71 . Stone, L. (1954). The Widening Scope Of Indications For Psycho- Analysis . Joumal ОЈ The American Psychoanalytic Association. 2, 567- 594. 72 . Thoma, Н. & Kachele , Н. (1987). Psychoanalytic Practice. 1. Principles. London: Springer-Verlag. 73 . Ticho, G. R. (1967). On Self-Analysis. Int. Ј. Psychoanal. 48, 308-318. 74. Ticho, Е. А. (1973). The Effect OfThe Psychoanalyst's Personality On The Treatment. Вull. Phila. Assn. Psychoanal., 23, 4. 75. Тyson, А. & Sandler, Ј. (1971). Problems In The Selection Of Patients For Psychoanalysis: Comments On The Application Of Concepts Of 'Indications', 'SuitaЬility' And 'AnalysaЬility' . Brit. Ј. Med. Psychol. 44, 211-228. 76. Vaughan, S. С. , Marshall, R. D., Mackinnon, R. А., Vaughan, R. Mellman, L. & Roose S. Р. (2000). Can We Do Psychoanalytic Outcome Research? А FeasiЬility Study. The Intemational Joumal ОЈ Psychoanalysis, 81 , 51-528 . 77. Wallerstein, R. (1965) . The Goals Of Psychoanalysis: Survey Of Analytic Viewpoints. Ј. Amer. Psychoanal. Assoc. 13, 748-770. 78. Winnicott, D. W. (1956). On Transference . Int. Ј. Psycho-Anal. 37, 386- 388. 79. Winnicott, D. W. (1975). Through Paediatrics То Psychoanalysis. London: The Hogarth Press. 80. Zetzel, Е. R. (1964). The Analytic Situation. U Psychoanalysis Јп The Americas. Ed. Litman, R. Е. 1966. New York: International Universities Press. 81. Zetzel, Е. R. (1968). The So Called Good Hysteric. Int. Ј. Psycho-Anal. 49, 256 . 145 Прилог 1. Изјава о ауторству Изјављујем да је докторска дисертација под насловом PROCENA PODOBNOSTI ZA PSIHOANALIZU • резултат сопственог истраживачког рада , • да нисам кршио/ла ауторска права и користио интелектуалну својину других лица. Потпис У Београду, 06. maja 2014. Прилог 2. Изјава о коришћењу Овлашћујем Универзитетску библиотеку "Светозар Марковић" да у Дигитални реnозиторијум Универзитета у Београду унесе моју докторску дисертацију nод насловом : PROCENA PODOBNOSTI ZA PSIHOANALIZU која је моје ауторско дело. Сагласан/на сам да електронска верзија моје дисертације буде доступна у отвореном приступу. Моју докторску дисертацију похрањену у Дигитални реnозиторијум Универзитета у Београду могу да користе сви који поштују одредбе садржане у одабраном тиnу лиценце Креативне заједнице (Cгeative Commons) за коју сам се одлучио/ла. 1. Ауторство 2. Ауторство - некомерцијалне Q Ауторство - некомерцијалне -без прераде 4. Ауторство - некомерцијалне -делити nод истим условима 5. Ауторство- без прераде 6. Ауторство- делити под истим условима (Молимо да заокружите само једну од шест понуђених лиценци . Кратак опис лиценци дат је на следећој страници.) Потnис ~ ~> \L~'-()\ .( У Београду, 06. maja 2014.