UNIVERZITET U BEOGRADU FILOZOFSKI FAKULTET mr Lasta S. :Dapovic ZEMLJA U RITUALIМA 1 VEROV ANJIМA SRВA Doktorska disertacija Beograd, 1994.godine Datum odbrane: Mentor: Prof. dr Dusan Bandic Filozofski fakultet, Beograd Clanovi komisije: Prof. dr Petar Vlahovic Filozofski fakultet, Beograd Prof. dr Srebrica Кne~evic Filozofski fakultet, Beograd ZEMLJA U RITUALIMA I VEROV ANJIMA SRВA Apstrakt: Verovanja i rituali vezani za zemlju su sistematizovani, analizirani i svestrano prouceni {polozaj Zemlje u Svemiru, naseljavanje, poljodeljstvo, lekovito i druga svojstva). Pokazalo se da oni ne samo da odrazavaju pogled na svet coveka naseg "tradicionalnog drustva"' vec odgovaraj u na vecna pitanja coveka о smislu njegovog postojanja, uslovljavaju njegovo ponasanje i usmeravaju njegovo delovanje. Юjucne reci: Zemlja, Haos, orijentacija, kuca, zr·tva, Majka- Zemlja, setva, zetva, lek. EARTH IN ТНЕ RITES AND BELIEFS AMONG ТНЕ SERВS Abstract: Beliefs and rites connnected with earth have been systematized, analyzed and studied in аП their aspects (the positioo of the earth in the uoiverse, settlements, agriculture, medicinal and other characteristics ). It turned out that they not only reflect the view of the world of the man of our "traditional society" but they also give answer to the eternal questions of шаn about the meaning of bls exsistence, condition bls behaviour and direct bls actions. Кеу Words: Earth, Cl1aos, Orientation, House, Sacrifice, Mother Earth, Seeding, Harvest, Medicine SADRZAJ UVOD IDEO ZEMLJA- PLANETA 1. Poglavlje CESTICE KOSMOLOSKOG МIТА ZEMLJA 1 PROSTOR ISPOD NJE SLIКA SVETA SA НRISCANSIOM ELEMENTIМA О STV ARANJU ZEMLJE О NEBESKOM SVODU 1 NJEGOVOM OBLIКU 2. Poglavlje MODEL SVEМIRA MODEL КАКО ЈЕ ZAMISJAN UNIVERZUM SIRE OBJASNJENJE MODELA 3. Poglavlje RAZМATRANJA NA OSNOVU MODELA OBLIK ZEMLJINE PLOCE DRZACI ZEMLJE а. Stubovi- drzaci Zemlje Ь. Zivotinje- drtaci Zemlje PRELAZ SA STATICNE NA DINAMICNU SLIKU SVETA VODA- НАОS а. Zrtva - dar ь . .Zrtvovanje zivih Ьiса - Zivotinjska zrtva - Uzidivanje ljudi - Uzidivaпje senke с. Useljenje ZMIJA IIIDEO ZEМLJA- HRANITELЛCA 6. Poglavlje ZEМLJA- IZVORI~TE HRANE POCECI ZEMLJORADNJE NOVE RELIGIJSКE IDEJE 7. Poglavlje BOZANSTVO ZEMLJA OZIVOTVORENJE ZEMLJE а. Majka Zemlja Ь. Polaziste animizacije i obogotvoreпje zemlje с. Zemlja- bozanstvo smrti OZIVOTVORENOST ZEMLJE U NAS а. Telo Zemlje Ь. Zemlja Majka с. Svetost Zemlje d. Zemlja i smrt е. Poimanje Zemlje DODATAK 8. Poglavlje SETV А 1 ZETV А SEТVA а. Vreme - Godisnje doba - Mesec - Nedelja - Doba dana Ь. Vrsioci с. Seme d. Na njivi ZEТVA IVDEO ZEМLJA- МATERIJA 9. ZEМLJA- ELEMENAT, МATERIJA GEOFAGIJA 1 ZEMLJA КАО LEK ZAMENA СОVЕКА ZEMLJOM ZEMLJA- NEUTRALIZATOR ZEMLJA - POSREDNIK ZAКLJUCAK LITERATURA UVOD Zemlja, ta нporisna tacka sa koje covek posmatra svet, na kojoj zivi i koja ти prиZa hranu, zemlja bez koje nema zivota ni njegovog opstanka, prisиtna u realnosti, ispunjava i njegov duhovni zivot. On za nju vezuje mnoga verovanja, povecuje јој rituale, prinosi zrtve, boji је se i od nje ocekuje i trazi рошос. Uvek i sveprisutna, zeшlja је nesto sto se podrazumeva, nesto od cega se polazi. Njena иloga u duhovnoш zivotu naroda ogleda se kroz verovanja i rituale koji su јој posveceni. Medutim, kako је postovanje zemlje bivalo i polaziste za druga verovanja i ku1tove, ono samo је cesto zapreteno, prikriveno. Nesumnjivi znacaj zemlje Ьiо је, zacudo, retko u ziZi interesovanja naucnika. Ukoliko је ona i razmatrana, jednostrano је osvetljavana. U nas verovanja i rituali vezani za zemlju nisи sabrani na jednom mestu, niti su kao celina razmotreni. Koliko mi је poznato iz dostupne strane literature koja se bavi ovom proЬ!ematikom, slicna је situacija i и svetu. Uocena brojnost verovanja i rituala и kojima zernlja zaиzima centralno mesto, njihova rnnogostruka i raznovrsna prisutnost, kao i nejasnost poimanja zemlje u nas, podstakla је тоји radoznalost i navela me da se pozabavim ovom temom. Semanticki rec "zemlja" u nasem jeziku oznacava zemljи kao nebesko telo, zешlји kao prostor zivljenja, zemljи kao njivu i zemljи kao elemenat, шaterijи . Preciziranje znacenja se odredиje kontekstom recenice ili nekom sintagmom, ali se i tada konotirana znacenja ne gube, vec se samo potiskuju. Ova semanticka znacenja reci "zemlja" sи se, s obzirom па postojeci шaterija l , pokazala podesnim za odredenje predmeta mog istrazivanja. U centru paznje u ovom radи sи verovanja i rituali sa srpskog, odnosno jиZnoslovenskog podrucja. Ро odredenju verovanja i rituala posvecenih zemlji, pristupila sam saЬiranju materijala. Polaziste i osnova bila је grada sakupljena и 19. i 20. veku u srpskim i jиgoslovenskim oЫastima i objavljena и etnoloskim puЬlikac ij ama: Srpskom etnografskoш zbomiku, Glasniku Etnografskog muzeja и Beogradи, Zbomiku za narodni zivot i оЬiсаје Juznih Slavena, 9 Glasniku Zemaljskog mи.zeja u Sarajevu, kao i mnogim drugim. Korisceni su i podaci sakupljenj za Etnoloski atlas Jugoslavije, koji sи, kao i licna terenska ispitivanja иkazali na opstajanje verovanja i prisutnost obicajno-ritualne prakse i и danasnjim vremenima. U neldm slucajevima i nasa narodna knji~evnost bila је dragocen izvor. Vec је pomenuto da do sada nisи na jednom mestu razmatrana sva verovanja i rituali posveceni zemlji. Malobrojni naиcnici koji su usmerili svojи ра~nји na ovu proЬlematiku najcesce sи se zaиstavlj ali na uocenoj slicnosti izmedи ~ene i zemlje. Majka Zemlja, radajиca i pro~diruca, dobra i zla, obogotvorena Velika Majka, prisиtna u verovanjima rnnogih naroda, probudila је znati~elju naиcnika, ра su verovanja (rituali) koja se vezuju za taj aspekt Zemlje najvise razmatrana. Pomenimo neke od tih studija: Dietrich "Mиtter Erde" (Majka Zernlja), Е. Neиmann "The Great Goddess - An Analysis of the Archetype" (Velika Boginja - analiza arhetipa) i Е. О. James "The Cиlt of the Mother Goddess (Kult Boginje Majke). U radu Petra Bulata "Mati Zemlja" (1930.) razmatrana sи verovanja о Majci Zemlji u nas i na sirim slovenskim. prostorima. Medиtim, iako se u ovim studijama Majka Zemlja povezuje sa zemljoradnjom, narocito ~itom, ni u jednoj od njih se ne pomilljи verovanja i rituali kojji prate obradи zemlje. I u nas se oni razmatrajи kao potpuno zasebna celina, kao napr. и radи В . Cupurdije "Agrama rnagija и tradicionalnoj kulturi Srba" i u okviru оЬiсаја uz setvu i zetvu. Srnatrala sam da ova dva "kruga" verovanja (rituala) treba proиciti naporedo i sag \edati da li se i kako pro~imajи. U ostalim studijarna koje sam koristila, osim Micelove о zemlji kao prostoru naseljavanja, verovanja i rituali vezani za zemlju sи razmatrani иsput, kao deo neke druge proЬiematike. Tako se nekim pitanjima kosmoloskih legendi, kao i pitanjima poimanja prostora и tradicionalnim drustvima, bavio М. Elijade. Razmatranja о Zemlji (uslovno planeti) kod naseg naroda nalazimo и studijama N. Jankovica "Astronomija u predanju Srba" i Т. I>ordevica "Priroda u verovanjima i predanju Srba". Dragocene podatke о geofagiji nalazimo u radovima М. Filipovica ''Geofagija u nasem narodu" (1924.) i Bela Roemer "Geophagie - ein Jahrhundertaltes ProЬlern der Voelkerkunde" (Bela Remer "Geofagija - vekovni proЬlem etnologije"). Pri razmatranju i pokusajи razresenja pojedinih proЬlema veliku pomoc sи mi prШile studije i radovi nasih etnologa: У. Cajkanovica, D. Bandica, S. Zecevica, S. Kиlisica i drugih. Verovanja о zemlji zabelezena и drugih naroda poslШila sи kao komparativni materijal, а proЬlemske studije Elijadea, Micela, D~emsa i drugih omogucile sи smestanje naseg narodnog "poimanja zemlje" u . okvire opsteljиdske duhovne bastine. U nastojanju da odredene proЬleme objasnim, slиzila sam se i raznim enciklopedijskim recnicima, kao sto sи: "Rjecnik s imbola", "IIustrovana encikJopedija tradicionalnih simbola", "Srpski mitoloski recnik", 10 "Encyclopedia of Magic and Sиperstition", "Recnik grcke i rimske mitologije" i dr. Takode sаш, pretefuo za prvi deo rada, konsиltovala psiholosku i filozofsku literaturu, ра cak i odredene studije iz oЬiasti fizike. Zelja mi је Ьila da odredim i sakupiш sva, ili gotovo sva verovanja i rituale vezane za zemlju. Da sagledam njihovu rnnogostrukost i raznovrsnost sto се omoguciti da zemlja bude spoznata iz svih иglova buduci da је pojmovno slojevita. Pretpostavila sam da је to риt do otkrivanja "poimanja zemlje" и nas. Jer, proisticuCi iz "poimanja zemlje" stvara se i odnos prema njoj, postovanje jli strah. Tako sabrani шaterijal prиZa ne samo mogucnost sagledavanja kakve su predstave naseg naroda о zemlji, vec i kakva znacenja i koje funkcije imaju. Postojecu gradи о verovanjima i ritualima vezanim za zemlju sistematjzovala sam na osnovu racionalnih konotativnjh znacenja reci "zemlja" ј izlozila ih и cetiri dela: I Zemlja- planeta П Zemlja - staniste Ш Zemlja- hraniteljica IV Zemlja- elemenat, materija Ovakvom sistematizacijom grade verujem da sи obuhvacena sva verovanja i rituali (ili njihovi tipovi) posveceni zemlji tako da tvore jednи smislenu celinu. U okviru te celine svako verovanje (ritual) ima svoje logicno mesto i moze ravnopravno da se posmatra. То prиZa mogucnost da se sagledajи njihove slicnosti i razlike i moguce medusobne povezanosti. Materijal na kome su istrazivanja zasnovana cine verovanja koja postoje Ш su do nedavno postojala, rituali kojj se obavljaju ili su jos uvek prepoznatljivi u redukovanom oЬijku jJi, rede, onj ciji sи se tragovi sacиvali u nasoj narodnoj knj izevnosti. Posmatrani su u novije vreme, dakl.e manje-vjse sinhrono, ali sa saznanjem о njihovom polihronom nastanku i uocavanjem promena koje sи iz toga proizi lazile. Sakupljeni i ovako sistematizovani шaterijal sam detaljno izlozila. Prilikom analize vodeno је racuna о svakom verovanjи ili ritualи, о pretpostavljenom vremenи njihovog nastanka иkoliko је to Ьilo moguce, i о drustvu u kome su nastali. Takode se vodilo racиna о njihovoj funkciji, kao i о dosadasnjim naиcnim razmatranjima о njima. Na prvj pogled, posle izvrsene anaJjze, cinilo se da verovanja i ritualj vezani za zemljи cine cetiri gotovo zasebne celine, "sistema". Medиtim, bilo је opravdano pretpostaviti da veza izmedи njih postoji, jer svi oni, ti "sistemi", zajedno, иstvari , stvarajи i cine "pojmanje zemlje" u nas. Otuda sam, naslucujuci tu povezanost, pokusala da otkrijem viseslojnost ј znacenja ј namena rjtuala (verovanja). Put ka otkrivanju tih, na prvi pogled, nesagledjvih znacenja trazen је ј kroz simbolicko znacenje odredenЉ 11 verovanja ili rituala, kao sto sи simbolicka znacenja oЬlika, zivotinja, koriscenih predmeta, vrsioca i иcesnika, mesta i vremena. Pretpostavila sam da си posebno kroz analizu simbolickih znacenja odredenih elemenata s jedne strane dиЬlје i svestranije osvetliti svu slozenost "poimanja zemlje",. а s druge strane da се se pokazati cinioci koji te, naizgled zasebne "sisteme", иklapaju и jedan totalitet viseg nivoa. Pojavu koju istrafujemo kao totalitet oznacili smo sintagmom ''poimanje zemlje". Та pojava nije jasna ni strogo odredena. Konkretni predmet naseg istrazivanja izrasta kroz sam istrazivacki postupak. Poznato је da totalitet nije prosti zbir svojih sastavnih delova. Unutar njega sagledavaju se иzajamni odnosi i dinamicki procesi njegovih delova u ukupnom odnosu i pojedinacno. Риt do tog totaliteta је vodio, dиЬinskom analizom, kroz posmatranje svakog оЬiсаја, i dela svakog оЬiсаја, kao zasebne celine koja se uklapa u totalitet viseg nivoa. Риt и razaЬiranjи te kompleksne celine - poimanje zemlje - mogao Ьi Ьiti stih Silerove pesme: "Samo oЬilje vodi jasnoci, а и ponoru prebiva istina". ОЬi\је ovde nije samo brojnost podataka, vec i oЬilje znacenja, obilje raznih nacina kojima se govori о proЬlemи i fenomenи "poimanja zemlje". Jedino tako da se razni elementi stalno posmatraju ј samostalno i u okviru sve slozenijih celjna, i osvetljavanjи sa svih strana, da se jasno izlafu njihove sрајајисе ј razdvajajиce odlike, njihove prividne protjvurecnosti, moze se doci, smatrala sam, do shvatanja 11poimanja zemlje", i mozda otici dalje, i sagledati ga u svoj njegovoj kompleksnostj ј tlme se priЬiiziti "istini". 12 1 DEO ZEМLJA- PLANETA 1. Poglavlje CESTICE KOSMOLO~KOG МIТА Covek ~iv i i posmatra svet oko sebe. Оп razmislja, naslucuje, otkriva, zamisUa. Uporisпa tacka sa koje on posmatra svet је Zemlja. 1 Та Zemlja, veruje on, ima negde kraj, postoji "kraj sveta". Iznad Zemlje је nebo, ali nesto postoji i ispod Zemlje, jer kuda Ьi islo Sunce, Mesec i zvezde. Takva razmisljanja i domisljanja postoje kod svih naroda sveta. Opstaju u mitovima, ritualima, bajkama i pesmama i otkrivaju nam da је svuda zamisljano da је Zemlja centar sveta, da ona nije jedno od nebeskih tela, vec је ona zasebna, jedinstvena, i sve oko nje postaje i postoji . U nas ne postoji celoviti kosmogonijski mit, ра do slike sveta, kako ga zamislja nas narod mo~emo doci posredno, preko verovanja, bajki i prica kojima nas narod pokusava da objasni odredene pojave, а objasnjavajuci ih on oslikava svet oko sebe. Tako, veliki broj prica kojima se na razne nacine objasnjava pojava zemljotresa govori posredno i о oЬliku Zemlje, i о njenom polo~aju u Univerzumu. Ро tim verovanjima Zemlja је podeЬija ploca koja deli Univerzum na dva dela. Svojim donjim delom ona se na nesto oslanja. Pomeranjem oslonca dolazi do zemljotresa. Druga grupa prica iz kojih saznajemo, pre svega, о oЬliku Zemljine ploce, objasnjava nastanak brda i dolina na Zemljinoj povrsini. Та verovanja, koja nalazimo rasuta u mnogim etnoloskim publikacijama (SEZЬ, ZNZOJS, Glasnik Zemaljskog шuzeja, da pomenemo samo najva~nija), sakupila su i izlo~ila dva autora. Tihomir Dordevic је u svom delu "Priroda u verovanju i predanju naseg naroda"2 tim verovaпjima posvetio izvestaп prostor. On је, prema onome sta objasnjavaju, podelio postojece podatke na dva dela. U okviru prvog, koji govori о nastanku zemljotresa, izvrsio је sisternatizaciju, odnosno do zemljotresa, prema narodnom verovanju dolazi iz tri razloga: а. pokrecu se ~ivotinje na koje se Zemlja oslanja; Ь. davo (rede ~ivotinja) hoce da se oslobodi, ра drrna stub za koji је vezan(a), а па koji se oslanja Zemlja; i с. 1 Moramo odmab na pocetku naglasiti da је naslov ovog dela rada - Zemlja planeta, uslovan, stoga sto se oslanja na danasnja saznanja da је Zemlja samo jedno od nebeskih tela i da se okrece oko Sunca. Medutim, materijal о kome ovde raspravljamo zasпiva se na sasvjm drukl!ijem pogledu na svet Najme, sve do XVI veka ( а u sirokim narodnim masama ј do XIX veka) verova\o se da је Zemlja centar Univerzuma i da se oko nje okrecu sva ostala nebeska te\a. 2 Tihomir f)ordevic, "Priroda u verovanju ј predanju nasega naroda", SEZЬ IJ/32, Bgd 1958. s 4-19 (cir) 14 zbog gneva Bozijeg izazvanog gresima ljиdi . Uz to је Tihomir I>ordevic ukazao i na neka slicna verovanja koja postoje i kod drugih naroda. U drugom delи navodi price о stvaranjи Zemlje i njenom oЬliku, odnosno о nastanku brda, dolina i mora na Zemlji. Drugi aиtor, Nenad Jankovirc, је и svom delи "Astronomija и predanjima Srba"з razmatrao predstave naseg naroda о Zem~i i nеЬи . Ali on nije isao za tim da samo izlozi postojeca verovanja, vec sa ciljem da prikaze i analizira narodna poimanja i saznanja astronomije. On је, mogli Ьismo reci, sakupio i izlozio uz analizu mnogobrojna verovanja о Zemlji sledecim redom: oЬlik Zemlje, Zemlja ima cetiri oslonca, Zemlja se oslanja na stub; pridavanje antropomorfnih odlika Zemlji и nas;, i postanak brda, zemljotresi i propast sveta. U posebnom poglavljи govori о predstavama neba и nas, cime se иpotpunjиje slika Univerzuma. Da Ьismo dosli do toga kako nas narod zamislja Univerzum i gde smesta i kako zamislja Zemljи i mi smo morali da se oslonimo na postojeca narodna verovanja. Pri tom smo se najvecim delom koristili, uz izvesna proveravanja, materijalom koji sи vec izneli pomenиti aиtori. Medиtim, navedena verovanja sи nam poslиZila kao polaziste и sacinjavanjи jednog modela zamisljene slike sveta naseg naroda. Sacinjeni model је иkazao na odredene odlike te zamisljene slike sveta koje smo pokusali da analiziramo i objasnimo. U ovom delи rada cemo izloziti verovanja о Zemlji i njenom polozajи u kosmosu, koja sи zabelezena u nasem narodи . 3 Nenad Jan.kovic, "Astronomija u predanjima SrЬa" , SEZb II/28, Bgd 1951, s. 7-37 (cir) 15 ZEMLJA 1 PROSTOR ОКО NJE Nas narod zamislja da је Zemlja velika cetvoroиgaona ili k:rufua ploca koja deli Univerzum na dva dela. Verиje se da Zemljina ploca ne lebdi, vec da se na nesto oslanja. Tako oslonci, koji sи razliciti, ispunjavajи taj prostor ispod Zemlje, а na njegovom dnи је najcesce voda, rede oganj. Oslonaca ima cetiri ili jedan. Tako se и Lici prica da Zemlja "stoji na vodi, voda na liveru, ра se riba prevme te udari u kraj".4 Muslimani и Bosni drze da је "pod Zemljom voda, na vodi jedna velika riЬa, na riЬi stoj i vo, а na volи Zemlja."5 Tihomir Dordevic је zabelezio kod Tиraka и Nisu verovanje da "celu Zemljи drzi na ledima nekakva ogromna riЬa". 6 Rasprostranjeno је verovanje da se Zemlja oslanja na vola, bika ili Ьivola; stoji ти na ledima ili na rogu. Vuk Karadzic је zabelezio: "Gdekoji ... kafu da Zemlja stoji na volи, ра kad vo mahne uhom, onda se zemlja zatrese" .1 Isto se veruje i u Kucima i u Bosni i Hercegovini, gde kafu da "Zemlja lezi na velikom volи, te kad vo mahne иhош nastane mal i potres, а kad se vo strese postane veliki potres". 8 Prema varijanti iz Primorja "svet pociva na rogovima nekog ogromnog vola", 9 а ро onoj iz "okoline Devdelije Zemlja stoji Ьivolи na rogovima ... "10 Zemlja se, kako ponegde verujи, oslanja na cetiri Ьika. Tako se и Homolju kazuje da је "Cela Zemlja cetvrtasta i drze је na ledima cetiri Ьika ... " Svaki od njih drzi na ledima ро jedan deo sveta: cmi Ьik drzi zapad, plavi - jug, beli - sever, а crveni - istok. Sva cetiri bika stoje u Zиtoj gustoj vodi koju рiји i kojom se hrane."11 Sa verovanjem da se Zemljina ploca oslanja na zivotinje javlja se i verovanje da sи drzaci Zemlje stubovi. "Cetvorougaona Zemljina ploca na svojim uglovima, о samoj dlaci, naslanja se na cetiri stuba te ti se cini da се ama bas sad pasti; stubovi su od lepog belog mermera, tako sи visoki i tanki, da se previjaju kao da се se svakog trenиtka prelomiti, а usadeni sи u neizmernu morsku dubinu, jer pod Zemlj inom plocom nalazi se neizmemo more ... "12 U Jadru se verovalo da Zemlja stoji na direcima (sohama) te kad 4 lvan Клnpotic, "Vjerovanja (Osi~ka opcina u Lici)", ZЬomik za narodni fivot i obicaje Juinih S1avena (da1je ZNZOJS) :ХVШ, Zgb 1913. s. 191 (1at) 5 G1asnik Zema1jskog muzeja, 1907. s. 319, cit ро N.Jankovicu, op.cit. s .9 6 Tihomir Dordevic. op.cit. s.8 7 Vuk St. Karadiic, "R.jje~nik" pod zmajegorcev oganj 8 Tihomir Dordevic, op.cit. s. 7 9 Nenad Jankovic, ор. cit. s. 10 10 Љidem, op.cit. s.l О 11 Tihomir Dordevic, ор. cit s.8 12 G1asnik Zema1jskog muzeja, 1890. s. 413-414, citirano ро N.Jankovic, op.cit. s.9 16 popuste od silnog tereta, Zernlja se zatrese". 13 U Jadru se jos veruje da Zemlja ima samo jedan oslonac, tj . "da stoji na ogromnom drvetu ili motki, koju Bog menja kada istruli"14 , ili "stoji na nekom stubu, а stub na kornjaci."15 Prema navedenim verovanjima vidimo da је Zemlja zamisljena kao cetvorougaona, ро svoj prilici kvadratna, ploca. Ispod nje se nalazi prostor na cijem dnu је voda. U meduprostoru, izmedu Zemlje i vode, stoje drfaci Zemlje, fivotinje ili stubovi ili оЬоје istovremeno. Као geofome zivotinje и nas se javljaju riЬa i govece (vo, bik,. Ьivo) i komjaca. Stubovi su od belog mermera ili drveta. U nekim delovima nase srednjevekovne knjifevnosti zabelefene sи neke slicne predstave. Tako se u delи iz XVI veka kaze:"Zemlja stoji na vodi, voda na kamenи, kamen drze cetvorokrili bravi, ove oganj, а ovaj oganj drzi drugi oganj dvanaest puta topliji, а ovaj drugi oganj drzi dиЬ cije korenje stoji na sili bozijoj ".16 Srodno ovome verovanjи, da se na dnu sveta nalazi oganj, zabelezio је Vuk: "Gdekoji prosti ljudi - belezi on pod recju zmajegorcev oganj - pripovijedajи da Zemlja stoji na vodi, voda na ognju, а oganj na zmajegorcevom ognjи" .11 "Neki misle da Zemlja stoji na grdnoj zmijurini, smotanoj u klиpko, ра kako је ta zmija neravna i vijugava, tako da sи na Zemlji brda i doline".18 Na jos jednom mestu se pominje kako "Okolo naokolo cijele Zemlje ima nekakva velika, velika zmija, sto ju је opasala, ра glavu i rep sastavila ... АјЬо .. .. ruje to oЬicna zmija ... Bog sam zna, kakva је i za sto li је" .'9 Slicna slika se nalazi i и knjizi "Odlomci srednjevekovne kosmografije i geografije" .2о Slika urobora - zmije ili zmaja koji grize svoj rep - tako cesta и drugih naroda, kod nas је retka, ра Ьismo mogli pretpostaviti da nije aиtohtona. То је zacиdujuce, jer se zmija, izmedи ostalog, javlja u nas ne samo kao simbol mesta-zernlje tj. spiritus loci, vec se poistovecиje sa zemljom и tako drevnim tvorevinama kao sto su basme. 21 Ро narodnom gledistu "voda ne opkoljava Zemljи (verovanje koje је postojalo и Egiptu, Grckoj, а ideja i и Zend Avesti) vec se nalazi ispod nje, а vidljiva mora nemaju s njom veze. Nebo, koje narod smatra materijalrum, odvaja ivicu Zemlje od onog ispod nje. Mnogo sи rasprostranjenija verovanja - konstatuje Jankovic - ona prema kojima "se Zemlja nalazi na nekoj osovini, stozeru, stubи". 22 Na osnovu rasprostranjenosti, Jankovi6 pretpostavlja da su ova verovanja, ро svoj prilici, 13 Javor, 1893, s. 414, citirano ро N.Jankovic, op.cit. s.9; slicno i Stari Zavjet, ро Jovu 9, 6 14 N.Jan.kovic, op.cit s.13 15 Stevan Tanovic, "Srpski narodni obicaji и Devdelijskoj Kazi" SEZЬ XL, W16, Bgd 1927. s.432 16 N.Jankovic, op.cit. s.l З 17 Vuk Karad~ic, "Rijecnik" pod zmajegorcev oganj 18 "Karad~ic" Ј, 1899, s.210, citirano ро N.Jankovic, op.cit. s.l О 19 Ivan Zvonko, "Vjerovanje iz Herceg Bosne", ZNZOJS VI, Zgb 1901, s.ll5 (lat) 20 Starine XVI, 1884, citirano ро N.Jankovic, op.cit. s.ll 21 Lasta Dapovic, "ZemJja и basmama" "Makedonski folkJor" 33, Skoplje 1984. s.l5З.J59 22 N.Jankovic, op.cit s.l2 17 novija. Uz to napominje da se uz njih nigde ne govori о samom oЬliku Zemlje. Uz receno bismo mogli dodati da veci broj zapisa u kojima se pojavljuje stozer kao oslonac Zemlje sadrzi izvesne elemente koji ukazuju na hrisЩanizaciju slike sveta. 18 SLIКA SVETA SA НRISCANSIOM ELEMENTIMA U jednom zapisu se prica da "Zemlja stoji na golemome stozeru od gvozda za koji је Bog privezao davola; davo grize stozer, jer ako ga pregrize opet се dospeti u raj. Kada је davo Ыizu da stozer sasvim preglode, on se trgne da ga prelomi i od toga se Zemlja zatrese, ali u tom trenutku andeli zapevaju "Hristos voskrese" i stozer postane debeo kao i pre" .23 Poznato је da se Нristos ponekad izjednacuje sa drvetom zivota. "Stablo zivota prvog Zavjeta najavljuje kriz drugog Zavjeta ... Stablo zivota stablo је kriza, i obratno: kriz је stablo smrti, Mesijine smrti, no cinom otkupUenja on postaje staЬlo zivota" .24 lpak, cini se da је taj stub ovde izjednacen, posredno, sa osom sveta, odnosno, onim ( onom silom) od koga zavisi postojeci poredak u svetu. U okolini Boljevca postoji sledeca varijanta: "Zemlja stoji na jednome stupu - ne pominje se od cega је stup - za koji је privezan davo. Тај davo Ьiо је boziji brat, ра se Bog na njega nesto naljuti, pretvori ga u davola i veze ga za stup. Da Ьi se oslobodio, davo grize stup, ра kad ga toliko pregrize da ти jos malo ostane, on pocne da seca (trese) stup da Ьi ga prelomio, Zemljи oborio u vodu i sebe oslobodio. Taman davo da ga pregrize, а pregrizeno se mesto opet zalije" .2s Ро jednom verovanju "osovina na kojoj је Zemlja stoji na sindZiru, а na cemu sindZir stoji, to milost botja zna", 26 ро drugome za Zemljin stozer privezan је lav,2' а ро trecem nasred Zemlje stoji gvozdeni klin za koji је privezan davo. U Homolju је sacuvano verovanje da "Zemlja stoji na granama velikog gloga, za koji је vezan veliki cmi pas koji taj glog vuce ne Ьi li ga prelomio, ali upravo u trenutkи kada Ьi glog pukao i pas se otrgao, sveti Petar 28 prekrsti stapom i glog opet postane сео.29 U Vukovom zapisu nailazirno na ovaj motiv, unekoliko transponovan. Naime, и Cmoj Gori se prica da је pod Vezirovirn mostom car Dukljan (Dioklecijan) vezan и sindzir i da ga jednako 23 Nikola Begovic, "Zivot i oЬi~aji SrЬa grani~ra", Zgb. 1887. s 188 (cir) 24 J.Chevalier, A.GheerЬrant, "Rje~nik simЬola" (dalje RS), Zgb 1987. pod staЫo (s.632), (lat) 25 Savatije М. GrЬic, "Srpslci narodni oЬicaji iz sreza Boljevackog" SEZb XIV П/8, Bgd 1909, s.ЗЗ2, 26 lvan Кrmpotic, op.cit. s.l90 27 "Kumce Sv. Ilije" SEZb 41, br. 135, citirano ро N .Jankovic, op.cit. s.l2; Napomenimo da se u nasjavlja upotreba reci "lav" u znacenju "pas", uporedi "Zalajalo devet ljuti lava" u nar. pesmi "Smrt majke Jugovica" 28 Sv. Petar koji је doЬio ро narodnom predanju "vino, psenicu i kJju~ve od carstva neЬeskog" /S.Kulisic, P.Z.Petrovic, N.Pantelic, "Srpsk:i mitoloski recnik" • salje SМR, pod Petrovdan/ ovde se javlja kao cuvar poretka pod Zemljom. Ono sto ukazuje na njegovu vezu sa podzemljem, pored pomenutog, је da је kovaca stavio na mesec, i da se na njegov praznik stavljaju f .ivotinjske lubanje na ograde za odbranu od (zlih demona) uroka, mada је ovo poslednje verovatno sinkretizam. 29 N.Jankovic, op.cit. s.l З 19 glode, ali taman da ga uoci Бozica preglode "Cigani svaki ро jednom иdari maljeш u nakovanj te ga pritvrde" .зо Cini nam se, а na osnovи rasprostranjenosti и svetu, da sи оЬе ove slike sveta, i ona sa jednim i ona sa cetiri drzaca Zemlje, podjednako stare, arhetipske, s tim da је ona sa osovinskim osloncem ocigledno Ьila prilagodljivija, na sta иkazuje i njena hristijanizacija. Usled novih saznanja о rotaciji Zemlje ona је Ьila unekoliko prihvatljivija, ра је иsled toga i njena prisиtnost и zabelezenim verovanjiшa veca. 30 Vuk Karadfic, "Rijecnik" pod Dukljan; V.Cajkanovic u svom radu "О vrhovnom srpskom bogu" napominje da је taj obicaj (udaranje maljem о nakovanj uoci Bofica) rasiren ро celoj Evropi. OЬil!no se obja5njava da se to obavlja radi ucvтScenja nekog demona za lanac. v. "Mit i religija u SrЬa", Bgd 1973. s. 408-409 20 О STV ARANJU ZEMLJE U Boljevackom srezu se prica da је Bog, kada је hteo da stvori Zemljи, pozvao sve ~ivotinje na dogovor. Sve sи dosle, samo ј е је~ (najstarija i najpametnija ~ivotinja) zakasnio. On је dosao na zеси, ра kad је silazio sa zeca p ... ne i posrami se ра pobegne u trnje. Bog posalje pcelu da slиsa sta се је~ sam govoriti. А on "Zar Bog ne zna kako се Zemlju stvoriti? Zar ne ume da uzme ~elezni obruc, ра da njime obavije oko Zemlje, zatim dobro obruc da pritegne, ра се brda da iskoce gore, ravnice da se иdиЬе dole, а onda voda ima kud da ide". Pcela to dojavi Bogu i on ро tom savetu postupi. Bog је, kazuje se u Vlasenickom kotaru, stvorio vеси Zemljи od neba. Zemlja је bila "ravna ko tepsija". Pozove andele, ali ni oni nisи znali da rese proЬiem. Sv. Arandel predlo~i da pozovu Lucifera. Arandel i sveci pozovu Lucifera. On umesto na koпju krene na zecu u nebesa. Sveci se tome nasmeju, а Lиcifer se nade uvreden, ра okrene zeca natrag i pode u pakao. Bog onda posalje рсеlи "te se ona sakrije u jednu rupicи pokraj vrata paklenskijeh". Lucifer pocne pricati davolima :"kajace se oni, jer se nece dosjetiti kako valja Zemlju smanjiti, kako је treba sind~irom opasati, tvrdim klinom zategnиti da se savije ... i tako postanu brda i doline, ра bi је lahko onda svu nebo pokrilo." Pcela pode Bogu, ali је Lucifer primeti i kod nebeskih vrata је uhvati, i kako је dr~ao dole, а andeli vukli gore, ona samo sto se nije и trupu prekinula. Ipak se izvuce i isprica Bogu sta је Lиcifer govorio. Bog postupi tako; а od tada su sve pcele skoro prekinиte u trupu. Na drugom mestu se ka~e da ј е Bog, stvorivsi manje nebo od Zemlje, ро davolovom savetu, "protresnuo njome" te se smanjila, а stvorila se brda i doline. U Zickom srezu se prica: Bog stvorio Zemlju vеси od neba "sve strci Zemlja ispod neba, jer је svud иnaokolo sira i dШа" . Od Bo~ije senke postane necastivi Senailo. Kad ти se Bog po~alio "Senailo zgrabi rukama, skupi Zemlju, Zemlja se nabra ... ". U Bosni se verovalo da је Zemlja bila sira od nebesa, "zato ји је stegao ... i pripeo Zemlju uz nebo kukama." Pricajи и Kordunu da је Zemlja Ьila ravna, а nebo је nije moglo pokriti. Onda ljudi "poceraju i stisnu Zemlju od juga na sever" .31 Ove price о nastanku Zemlje nam posredno ukazuju na oЬlik Zemlje, odnosno Zemlj ine ploce. Shvatanje о oЬliku је dvojako, sto nije bez znacaja. U jednima, u kojima se navodi da Zemljи treba ~eleznim obrucem ili sin~irom obaviti, ра ih klinom pritegnиti, proizilazi da је Zemljina ploca okrugla. U drugima, pak, gde је ZemJja od neba "unaokolo sira i dШа" ili је sabUaju od "јиgа na sever" izlazi da је cetvorougaona. 31 Koriscen је materijal koji је sabrao i izlozio Т.Dordevic, op.cit. s. l 3-14 21 О NEBESKOM SVODU Nebo iznad Zemlje, veruje se, ima oЫik saca, pokriva Zemljinи рlоси i na nји se oslanja odvajajuCi ono nad Zemljom od onog ispod nje. Ono, nebo, је najvise na sredini, а najnize na stranama. Veruje se da је na mestima gde sи visoke planine (mitske) za njih kukama pricvrsceno, verovatno na cetiri mesta, sto Ьi predstavljalo cetiri stane sveta. Jzmedu neba i Zemlje је prostor ispunjen vazduhom; и njemи se nalaze Sиnce, Mesec i zvezde, sacinjavajиci ovaj svet. Kod mnogih naroda, ра i kod naseg, postoji shvatanje da је nebo nesto materijalno. "U pogledu prirode materije od koje је sastavljeno nebo postoje dva sasvim razlicita shvatanja. "32 Р о jednom nebo је od nekog Jakog materijala (koze, platna) i razapeto је nad Zemljom. Ро drugome је od nekog cvrstog materijala: kamena, srebra ili stakla. Ustvari, izgleda da se radi о verovanju, kako је na osnovu mnogih podataka zakljиcio N.Jankovic, и postojanje dvoslojnog neba: prvo, Ыize Zemlji, је ono od lakog materUala: to је, иstvari, оЫасnо nebo i nastanjeno је raznim demonima. Drugo је iznad prvog, od cvrstog materijala i и njemи oЬitava Bog. Slicna shvatanja nalazimo i kod mnogih starih naroda. Paralelno sa ovim verovanjima postoji i ono о sedmoro nebesa, rede devetoro, а и hriscanskoj kosmologiji dvanaest. Na njima se, ро narodnoj predstavi, nalaze vrata kroz koja andeli i Bog opste, komиnicirajи, sa celim svetom. Кroz te otvore prolazi Sunce, Mesec i zvezde и svojim kretanjima. SagledavajuCi predstave о Univerzumu mozemo reCi da se и nasem narodu slika kosmosa i polozaja zemlje u kosmosu uklapa u opstu sliku sveta. Ipak uocavamo da su neke odlike te opste slike retke ili nedostajи. Vec smo govorili о retkom i nejasnom porninjanju urobora и nas - zmije (ili zmaja) koja grizuci sopstveni rep obavija Zemljinu plocu - tako prisutnog u drugim slikama sveta. 32 N.Jankovic, op.cit. s.24 22 2. Poglavlje MODEL SVEMIRA Sacuvane cestice kosmoloskog mita u nas pruzaju nam mogucnost da pretpostavimo kako је izgledala zamisljena slika sveta, svemira. Naravno, kako su to delici, а ne jedinstvena celina, nailazimo na izvestan broj varijacija u pojedinim segmentima (pojedinostima), medutim osnova је u svima ista. Da Ьismo lakse sagledali tu zamisljenu sJiku sveta na osnovu postojecih podataka sacinili smo jedan hipoteticki model u kome su istaknute osnovne karakteristike slojeva koji sacinjavaju Univerzum. U tom modelu su iznesene i varijacije, а na kraju modela su svedeni vafui elementi slike sveta u nas. ZemUa је, naime, zamisljana kao debela ploca kruZnog ili "cetvorougaonog" oЬlika. Та Zemljina ploca se nalazi u sredini svemira i deli ga na dva dela. Iznad Zemlje је, kao sto smo videli, supUina ispunjena vazduhom, omedena sa dva ili vise sfericnih nebesa. Unutar tog, vazduhom ispunjenog sfericnog prostora, nalazi se Sunce, Mesec, zvezde i demoni. Ispod3~ Zemljine ploce se, takode, nalazi piostor. Ne govori se da је omeden, ра samim tim nije odreden ni njegov oЫik, za razliku od sfericnog gomjeg. Isto tako ne govori se da је prostor ispod Zemlje ispunjen vazduhom. Na jednom mestu se pominje da је ispod Zemlje "neizmemo more", ali s obzirom na vecinu primera, cini se da se ono ne nalazi neposredno ispod Zemlje. Тај prostor nije potpuno prazan. Ро onome sto se u njemu nalazi, mogli Ьismo ga podeliti ро vertikali na tri sloja: stubovi (stub) na kojima stoji Zemljina ploca, oni se oslanjaju na neku zivotinju, koja, pak, stoji u vodi. No pogledajmo model u kome је zamisljena slika sveta preglednija. 23 А- nebo sferi~no MODEL КАКО ЈЕ ZAМI~LJAN UN1VERZUМ 1 V ARIJACIJA materijalno- ima dva sloja oЬlik sa~a 1. sloj - nize, tj. bli.Ze zem\ji - od mekog materijala: kao razapeto platno ili koza - na njemu borave demoni (niza bozanstva) - verovatno predstavlja ob- la~no nebo 2. sloj - vise. izuad prvog neba - postavljeno kao svod od ~vrstog materijala: srebra, kamena, kristala - na njemu boravi Bog ( vrbovno bozanstvo) - verovatno predstavlja vedro nebo - zakateni: sunce, mesec, zvezde П V ARIJACIJA nebesa su sferi~na, ali se ne pominje od kog su materijala - ima ih 7,9 i1i 12jednih iznad drugib - postoje otvori za komunikaciju na vise i nanize: "vrata nebeska" - na najvisem boravi Bog ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- В- Zemlja plota (kruZna ili cetvorougaona) ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- С- Ispod Zemlje nede- finisanog oblika I.a V ARIJACIJA l .sloj - zemljina ploca ( verovatno cetvoro- tlgaona),ima 4 oslonca: - 4 stuba od belog mermera - 4 drvena direka(sobe) l.b V ARIJACIJA l.sJoj - zemljina plo~a (verovatno kruZna) ima 1 oslonac: - stozer, stub, osovina - drvena motka, drvo* 2. sloj - stubovi stoje na 4 Ье\а bika ili bivola* 2.sloj - stozer stoji na: - volu, biku - volu, vo na ribi -riЬi - komjaci 3. sloj - voda, ponekad 3. sloj - voda oganj • ponekad 2. sloj izosta- je ра su stubovi direk tno u vodi • ponekad 1. sloj izostaje i zemlja neposredno stoji na volu,tj.rogovima bivola; \(,· ri~ i 24 П VARIJACIJA l.sloj - zemljina plo~a (verovatno kruZna) stoji na 1 osloncu: - gvozdeni stozer stozer-direk, grane velikog gloga 2. sloj - za dno stozera је sindZirom privezan davo (rede veliki cmi pas, \av, car Dukljan za stub Vezirovog mosta) 3.sloj- voda (stozer stoji u vodi) SVEDENIOSNOVNIELEМENTIMODELA sferieno materijalno А - NEBO ili od nedefinisanog materija\a ima 2 ili 7,9, 12 slojeva ako su dva neba, nize је od mekog, а vise od cvrstog materijala В- ZEМLJA ploca (krнZпa ili cetvorougaona) С - ISPOD nedefinisanog oЬ\ika i nedefinisanog materijala Prostor ispod zernlje deli se na tri s\oja: l.sloj - suplj ina kroz koju prolaze stubovi, l ili 4 2.sloj - zivotinje na koje se oslanjaju stubovi ili stub; - ili је za stub privezan davo (crni pas, car Dttkljan) З.sloj - voda, retko oganj ~ire objasnjenje modela Ako sad pridemo Ыize navedenom modelu, primeticemo da se I i П varijacija и nekim segmentima poklapajи. No, cini se da је П varijacija delimicno modifikovana pod иticajem hriscanstva, te da је samim tim i mlada. Kad pazljivo pogledamo varijaciju Ia i 1Ь pod С, koja se odnosi na prostor ispod Zemlje u 1. slojи cemo opaziti sledece: ukoliko је Zemljina ploca cetvoroиgaona, logicno је da se oslanja na svoja cetiri ugla, premda ima centar podjednako udaljen od krajeva (kao i krug) i staticki Ьi mogla imati jedan oslonac. U 1а stubovi oslonci sи od kamena ili drveta. U lb gde је jedan stub, on se cesto naziva stozerom i asocira na drvenu motku и sredini kru.znog gumna. Тај stub је od drveta. U 2. sloju, u varijaciji la drzaci stubova sи volovi, Ьikovi ili Ьivoli, tj . manje-vise ista vrsta z ivotinja, dok u 1Ь imamo vecu raznolikost: drzac stuba је vo ili bik, ali moze Ьiti i riba ili komjaca, ра caki vo i riЬa zajedno. U 3. sloju se svuda javlja voda, rede oganj . Uporedivanjem 1 а, 1 Ь i 2 pod с, zapazicemo da su и I sloju 1Ь i П iste: kruzna Zemljina ploca oslanja se na jedan stub. Medutim, u varijaciji П javlja se veca raznolikost od kog је materijala stub: od drveta (kao u 1 Ь ), ali i gvozda 25 u oЬliku klina. Posebno је zanimljivo da Zemlja mofe stajati na granama ve~og gloga (П) - znaci zivog drveta, dok је u svim drugim primerima eslotfac Zemlje nesto nezivo. Najveca razlika izmedu I i П varijacije pod с. је u 2. sloju. Naime, u 1. varijaciji stub (stubovi) stoj i na zivotinji, fivotinja ga (ih) drzi, dok u П varijaciji stub stoji u vodi, а zivotinja је pri dnu privezana gvozdenim lancem tj . sindzirom. То u stvari i nije prava zivotinja, vec mitsko Ьiсе i to mitsko Ьiсе koje izricito konotira zlo- davo. "Veliki crni pas" i "car Duklijan" u slici Sveta, kao zli demoni imaju isto znacenje kao davo, tj . poistoveceni su sa njim. Jos jedan element ukazuje na hristijanizaciju starih predstava. Naime, ро tim starim predstavama, zemljotresi su posledica pokretanja zivotinja koje drze stub, Zemljin oslonac. Ali, do pomeranja zivotinja dolazi usled njihovog zamora, nenamerno. U hristijanizovanoj verziji (П) do zemljotresa dolazi zbog toga sto davo, zeleci da se oslobodi, dakle namemo, ili vuce lanac ili glode stub. Kad је davo Ьlizu ostvarenja svog cilja, na hriscanski praznik Uskrs ili Bozic, kako se veruje, stub se obnavUa i ојаса. U П varijaciji, ukoliko se spominje З. sloj , uvek se radi о vodi . 26 3. Poglavlje RAZМA TRANJA NA OSNOVU MODELA Sacinjeni model nam omogucava pregledniji i jasniji pogled na zamisljenu sliku svemira. Sacinjen је na osnovu и nas postojecih cestica kosmoloskog mita. U nekim cesticama sи pojedine karike (slojevi) izostavljeni, druge cestice govore samo о pojedinom elementu tog zamisljenog svemira. Ра ipak sve zajedno cine mogucim sastavljanje modela, jer ni jedna ne "iskace" iz postojeceg sklopa, vec ga samo dopunjиje ili Ыize objasnjava. Model nam olaksava da sagledamo konstante te slike, ali i da uocimo vanJaCIJe. Nepromenjiv је sredisnj i polozaj Zemljine ploce, kao i njen oЬlik (krug ili cetvoroиgao). Sfericna, viseslojna nebesa sи iznad, а Zemljina ploca ima 1 ili 4 oslonca ispod kojih је voda ili vatra. Time se ona иklapa и opstu arhetipsku sliku Sveta. Arhetip (arcetipon) znaci praslika, prauzor. Sam izraz nalazimo kod mnogih starih pisaca, izmedи ostalog kao objasnjavajиci opis Platonovog eidos . Jung, koji ga је ponovo uveo u naиku, smatrao је da је prikladan da njime oznaci sadrzaj kolektivno nesvesnog "jer kazuje da se kod kolektivno nesvesnih sadrzaja radi о drevnim, tj. od vajkada postojecim~ sl ikama". 34 " Sve one - ideje - "smatra Jиng, " u krajnjoj liniji pocivaju na arhetipskim praformama cija је ocevidnost nastala u vreme kada svest jos nije mislila, vec је zapazala. Misao је Ьila objekt иnиtraznjeg opazanja, ona se nije mjsJila vec se dozivljavala kao pojava, ona se tako reci сиЈа i videla. "35 "Arbetipski motivi" - pretpostavlja Jung - "verovatno poticи iz onih matricnih tvorevina ljudskog duha koje se ne prenose samo tradicijom i migracijom, vec i nas ledivanjem". 36 О njihovoj "dиsevnoj egzistenciji" se saznaje samo ро sadrzajima koji sи "sposobni da postanи svesni". Javljaju se и '"" '/Р ""' 33 S obziгom na danasnji pogled na svet, na saznanje о sfeгie!nostj planete Zemlje, tj. da Zemlja jma oЫik r;,f(t9~ kugle, veoma је tesko nacj podesan terrnin za ono sto se nalazi "dole" - ispod Zem\je. Terrnin "podzemru", ..-r pгemda Ьi, ako Zemlju zamjsfjamo kao p\ocu, bio logie!an ј podesan, jpak nam se C!inilo da suvjse asocira na nesto sto је u samoj Zemlji, tj. ispod njene povгSine, а ne ispod nje kao nebeskog tela, kao nарг. "podzemni svet" ili "podzemni hodnjci". Premda i terrnin "ispod zemlje" nosi slie!nu konotaciju, ipak nam se C!ini da је za nijansu pogodniji, prvo јег se manje upotгeЫjava u gore navedenim slofenicama, ј drugo, јег јасе naglasava poziciju "ispod" 34 K.G.Jung, "Psiholoske raspave", "О aгhetipovima kolektjvno nesvesnog", Matica srpska, N.Sad 1984. s. 349 {lat) 35 Љidem, s.380 36 K.G.Jung, "Psiholoske rasprave", "Dogma i prirodni sjmЬoli", s.l38 27 plemenskim tajnim ucenjima, mitovima i bajkama. Prilikom osvescivanja i prihvatanja taj "u sustini nesvestan sadrzaj" se unekoliko menja.з7 Upravo to se dogada i sa slikom Sveta. Sadrzavajuci, noseci u seЬi osnove slike Sveta, svaki narod u nju, kao u okvir, utiskuje svoj pecat, dodaje ili blize odreduje pojedinosti, te ona postaje i posebna i odrazava pogled na svet odredenog naroda. То se jasno uocava na nasem modelu u 1. i 2. sloju (С) ispod Zemlje. U tim slojevima se javljaju i izvesne varijacije. Neke od njih, ро nasem uverenju nastale kasnije, dovode do izvesne transformacije prvoЬitne slike i pomeraju teziste interesa. Ustanovljene konstante i specificnosti na nasoj slici Sveta privukle su nam paZпju. Cinilo nam se mogucim da te predstave nose u seЬi neko znacenje, nesto sobom kazuju. Pokusali smo da to dokazemo, kao i da dopremo do tog znacenja. Drzeci se redosleda modela, razmotricemo svaki sloj posebno. 37 K.G.Jung, "Psiholoske rasprave", "О arhetipovima ... " s.349 28 POLOZAJ 1 OBLIK ZEMLJINE PLOCE Као sto se iz navedenog modela vidi, zamisljano је da Zemljina ploca deli Univerzum. Ali, ne samo da ga deli, vec ona zauzima i centralno mesto и Svemiru. Кroz sve kosmologije "od kad је sveta i veka" provejava te~nja coveka da odredi svoje mesto и Vaseljeni. Otkriva se "covekova potreba da 'sebe smesti u kosmos' tj. potreba da, u kontekstu totaliteta, osmisli svoju egzistenciju". 38 Postavljajuci, u svojoj slici Sveta, Zemlju u sredinи Vaseljene, covek, 39 koji sebe smatra vrhuncem stvaranja, posredno, odreduje i svoj polo~aj. Као sto preko sredisnjeg polozaja Zemlje и Univerzmи covek odreduje svoje mesto u njemu, tako, moze se pretpostaviti, on te~i da odredi osnovne odlike tog svog sveta. Zemlja је i u kosmoloskim predstavama drugih naroda zarnisljana kao ploca. Oblik te ploce uvek је krug ili kvadrat. 40 Ро podacima sa naseg podrucja, Zemljina ploca је zamisljana "okrugla kao tocak" ili "cetvorouglasta" "cetvrtasta" "sa cetiri kraia" odnosno "sa ' ' :Ј ' cetiri strane". 4 1 Mitove о stvaranju, kao i slike stvorenog, mo~emo ovde posmatrati kao put ljudskog traganja za sustinom smisla postojanja. "Svako tumacenje smisla bivstvovanja- pise Alfred Veber, а to se mo~e odnositi i na mit - mora zaviriti ispod sveta pojava. Svet pojava samo је plast kojim је obavijena ona tajna za kojom ono traga. То sustastveno, bezuslovno za cim se traga, lezi иvek s оnи stranu pojave, u tom smislu sto nije obuhvaceno samo njom". 1 nesto dalje "uvek је rec о proЬijanju kroz plast i koru sveta pojava, kroz njegova oblicja i zЬivanja, do sila i sиstastva koji le~e iza toga sveta, а, pri tom, и izvesnom smislu ipak u njegovoj duЬini" .42 3S M.Gaspari, "Kineska kosmolo5ka shvatanja", puЬiikacjja "P~etak ј kraj sveta", ЬiЬI. "Kulture istoka", "Decje novine", Gomjj Мllanovac 1991. s.ЗО; v. Mjlton Munjk, "Znacenje kosmologjje", jsta puЬiikacjja s 7-12 39 Motemo pretpostavjtj da је covek u svojim prvjm posmatranjima polazio od sеЬе. U na5em "zapadnjackom duhovnom svetu" covek је Ьiо ј ostao "sredjste Ьivstva" bez obzira na sva otkrica do kojih је dosao (heliocentrjcnj sjstem ј sl.). /A.Veber, op.cjt. s. 167/ То se ogleda ј u izra:fenom negovanju i razvjjanju individualnostj ј danas. 40 Zemlju kao kvadratnu plocu nalazjmo u Kjnj, Koreji, Yijetnamu, Kambod:fi, Indiji, jednom recju u Azjjj; а kao ~:fnu plocu kod Grka, Bugara 1 v. Ко е. м&~ .Uо\"~(\.,1-Њ, ,, +l"to'.)'\<>. o.t:tмro~to~ 1.( .)A.t>.me-ct"CЛ.O"\.u.A, ") <:dor.~ 1\."'f"'34-ц ~....с ""'"о r..\-:>OscV)v.c) uль. Jt)(X) ЬЬ.Л1с:\\"СШ't ~ Ui.м.Jl 11<>\ ~ II.A tv~ь, t.o ф~.ц./t 1~ it/. 1 -ВЪ / ј u Zapadnoj Evropj. Кrugu је Ьliska lopta, а kvadratu kocka, koji se sporadjcno javljaju kao oЬiici Zemlje (lopta kod Grka, а kocka kod muslimana). 41 N.Jankovic op.cit. s. 7 42 Alfred Veber, "Tragjcno ј jstorjja", N.Sad 1987. s.78 29 Drugi jedan mislilac, Ernst Kasirer, pokusavajuci da odredi sustinske odlike mitskog misljenja i u tome cesto ga suprotstavljajuci spoznajnom (naucnom), na jednom mestu konstatuje: "bitno i osobeno postignuce svakog simbolicnog oЬlika - jezickog oblika, kao i mitskog oЬlika ili oЬiika cistog saznanja - ne sastoji se u tome sto se dati materijal, koji је sazdan od utisaka i u seЬi vec saddi strogu odredenost, dati kvalitet i strukturu, prosto prihvata, ра se zatim na njega spolja, tako reci, nakalemljuje jedan drukciji oЬlik, koji potice iz zasebne energije svesti, - nego se karakteristicno postignuce duha javlja jos mnogo ranije ... U tom primamom, а ne u onom sekundamom uoЬlicavanju, leti ono sto cini pravu tajnu svakog simbolickog oЬlika ... " .43 Uocavanjem postojanja, а zatim i tumacenja "tog primamog uoЬlicavanja" ili bolje receno primamo uoЬlicenog, svekoliko prisutnog u ljudskoj svesti, bavila se i psihologija nazivajuci to arhetipom. "Arhetipske slike su tako pune znacenja"44 da ih cesto prihvatamo ne trateci njihovo znacenje. А oЬlici naseg davanja smisla sefu u daleku proslost. Tragajuci za odgovorom zasto se u mitskoj svesti javljaju bas ti oЬiici Zemlje, polazimo od sveta pojava ili bolje reci oЬlika, ali ne prostih, videnih pojava i oЬiika, vec onih koje је covek svojom svescu oformio, dakle onih kroz svest transponovanih, koji vec predstavljaju odredeni rezultat, ра i odgovore na smisao postojanja. Dakle, ovde se susrecemo sa jednim gotovim proizvodom ljudske svesti. Naslucujuci, pretpostavljajuci da se u obliku slike Zemlje sadrt i izvesni smisao, poruka, pokusavamo da prodremo u njegovu sustinu, znacenje. Ро svim kosmogonijama, Zemlja i ono sto је okrufuje stvoreni su ili iz nistavila, ili iz haosa, amorfne nediferencirane mase.4s No ljudskom umu је tesko zamisliti apsolutno nista, kao i apsolutno beskonacno, tako da se ono u svesti modificira. Apsolutno nista је bremenito svim, а apsolutno beskonacno је ipak ograniceno, ili ograda postoji izvan onog beskonacnog{u nasoj svestiJ. Dakle, to nista sadrt i sve pocetke u zametku, no i zametak је vec nesto sredeno, znaci sadrt i sve ali u nesredenosti, u onom sto је najcesce definisano kao haos. Svi kosmogonijski mitovi ukazuju da је pri stvaranju sveta bog ili kulturni heroj izvrsio diferenciranje koje ј е dovelo do orijentacije (prostome i vremenske)46 i na kraju је svoju tvorevinu imenovao, sto ј е uvelo, posle 43 Emst Kasirer, "Filozofija simboJjckih oЬlika", II deo "Мitsko misljenje", N.Sad 1985. s. Ј 02 44 K.G.Jung, "Psiholoske rasprave", "0 arhetipovima ... " s.349 45 Prema razlicitim kosmogonijama ... djelu stvoritelja prethodi ili za njim sljedi kaos. On је tek prva faza : elementama ј nerazlucena masa koju potom pro!ima duh dajucj јој оЬЈјk. Stvaranje u strogom smislu te гјј есi, ono za koje se ka!e da је а nihilo, cin је ро kojemu taj kaos postoji. S njegovjm razvojem otpoejnje vrij eme: ali taj је stvaralacki cin izvanvremenskj. ёјn stvaranja u sirem smislu rij eci energija koja organizjra prve bezoЫicne datosti; stvaranje је ucinak energjje." /RS pod stvaranje/ "Neke kosmogonije ne polaze od nistavila vec od kaosa. Oduvjek postoje vode, zemlja i tmine. Posreduje, medutim, neka energija iz koje izviru red ј svijet\o. ProЫem tada nije toliko u pocecima koliko u o rganizatorskom pocelu. Ono se najcesce izjednacuje sa dahom, duhom, recju." /RS pod kosmogonijal 46 E.Kasjrer to formulise na sledeci nacin: "Na jednom istom konkretnom opa!anju, na smeni svetlosti ј tame, dana ј noci, pociva primamo opa:Zanje prostora i primamo rasclanjavanje vremena" . /op.cit. s. lOЗ/ 30 48. U Ђmeju Platon govoreti о lcpoti kazc· Као lepotu oblil:a nctu sada ncvesti ono na sta Ьi mn<>Stvo ljudi prvo pomoslilo, ua p1imer oblil:.e Zivih Ьita ili po~dinih sbl.ii, nego шislimna PRAV"E i na OКRUGLE ОВUКЕ. з medu. njima poseЬno na one koji su stvoreni pomocu tokacskog toёka, pomocu ravojaee i ug\omera, ... Jer oni, tvrdim ја, nisu lcpi u oduosu na oesto, kao druge stvari, ucgo su uvek kpi, ро sc:Ьi, od iskona, i izaziva.iu tlzivЗ1ljc samo njimз svojstveno. • (str. 101) "Vidljiva .. Jepota za Plзtona је l'.rэljпski put ka idejanta; ''еzз izmeitu lcpog i vidljivog nalaze kod Platona filozofskt• primc:nu u ontoloskom sпШ1u. Da nета 1epote, mi ne Ьismo mogli da t•ocimo savJ'sc:nost, hari1I01liju i Ьozanstveno'lt sveta. • (str.lOl) Umetniёka dela ·su tc:Zila da Ьudџ jcdnost3\'ПO S'lV:\R."JOSTiznosc:Ci onaj kosnюi<>Skj zantev za totalnoscu koji im pruza sakralno znaecn)(' i koji је Ьitna crta sv1b dela oastalih 1Z mitskih svctova ... • fstr. 106) А • geometrijsrl oЬJki su • za Platooa • stc:penr st-v·arnosh. praoЫici, NESTO ~ТО РО SEBI ЈЕSТЕ, а ne neSto §to је uslovljeuo Ш:nim isl:ustvi.ma •. (stf'.107) (Ernc:sto Grasi, "Teorijз о lc:pom u З1ltici •, Bgd.1974.) mehanickog delanja i nesto uzvisenije, jedan kvalitativno nov element - rec kao odraz duha.47 Stvaranje је, dakle, diferenciranje, orijentacija i imenovanje. OЬlici Zemljine ploce govore о tome. Oni su pravilni. Njihove simbolicke poruke (narocito izrateno kod kruga i kvadrata)48 su: sklad, sredenost, postojanje uporisne tacke i mogucnost orijentacije. Tako diferenciranje dovodi do hannonije, ma koliko u sebe ukljucivalo i suprotnosti. Ona, harmonija, opstaje u jedinstvu suprotnosti . Rezultat stvaranja је Kosmos sa Zemljom u sredini, Svet koji svojim redom, skladom, zakonitoscu, ра i Iepotom, predstavlja suprotnost neredu i neskladu - haosu. Tako posle traganja za znacenjem "stvorenog" izranja odgovor zasto је stvoreno odredenog oЬlika. Zamisljeni stvoreni Svet svoj im oЬlikom, slikom ukazuje na sustinu, Ьit stvaranja, na postignuce sklada, Iepote, harrnonije, savrsenstva. Vracajuci se sada opet nasoj kosmoloskoj mitskoj predstavi Zemlje, motemo zakljuciti da su njom izrazene dve osnovne teroje coveka i on ih kroz sliku iskazuje i razresava: stavljanjem Zemlje u srediste VaseUene covek odreduje svoj polozaj u п јој i "osmisljava svoju egzistenciju". Izbirljivo i strogo oЬlikovanje Zemlje izrazava savrsenost stvorenog Sveta, tj. pobedu sredenosti nad nesredenoscu. Na drugom mestu on prjmecuje: Pok::~zuju se "dve osnovne crte mjtskog osecanja za prostor, . opste kvaljfikovanje ј partikularjzovanje, od koga se polazj, ј sistematizovanje, kome se pored svega toga teZi". /op.cjt . s.l 0/ 47 U nekjm slu~ajevjma Stvaranje po~inje Re~ju. Tako u Jevandelju ро Jovanu nalazjmo sledece: 1. U p~etku bjeSe rije~, ј rjje~ bjeSe u Boga, ј Bog bjese rije~. 2. Ona bjese u pocetku Boga. З. Sve је kroz nju postalo sto је postalo ... <- 48 31 DRZACI ZEMLJE Sredenost stvorenog Sveta se ogleda jos u necem. U kosmoloskim predstavama naseg, а i drugih naroda, Zemljina ploca deli Svet, Univerzum, na dva dela. Ona kao da predstavlja neku vrstu sociva, slika gomjeg sveta, malo izmenjena, је i slika donjeg Jsveta, kao recirno, u iskrivljenom ogledalu. Iznad i ispod ZemJjine ploce nalazi se supljina. Ona iznad Zemlje је sfericna, ispunjena vazduhom, а za onu ispod se ne zna tacno kakvog је oЬlika. Sfericno nebo se oslanja na cetiri planine (za koje је zakaceno kukama), ili jedan stub, stofer drfi nebo49 , а to је axis mundi osa sveta~ koja se cesto poistovecuje sa drvetom fivota. 50 Nife nebo, u kom, ро verovanju, borave demoru, pandan su fivotinjama (zivotinji) na kojima stoje stubovi (stub) oslonci Zemlje. Gomje nebo, na kome boravi Bog -Tvorac је pandan vodi ili ognju ispod Zemlje. Tako је stvorena jedna, gotovo sirnetricna slika onog iznad i onog ispod Zemljine ploce, s tim da је Zemljina ploca neka vrsta horizontalne ose. Ova predstava polozaja Zemljine ploce uslovila је verovanje da ona mora na nesto da se oslanja. Ро nasim kosmoloskim pricama ona se direktno oslanja na neku fivotinju,51 ili jos cesce, oslanja se na stub ili cetiri stuba koji stoje na zivotinji (fivotinjama). I tu su najcesce geofome zivotinje goveda (vo, bik, Ьivo ). Ponekad ima i vise slojeva fivotinja. Zivotinje (ili stub) stoje u vodi, rede ognju. а) Stubovi- drzaci Zemlje Pri razmatranju stubova kao oslonaca Zemljine ploce, а na osnovu postojecih podataka, prvo sto uocavamo је dvoobraznost. Naime paralelno postoje dve slike: prema jednoj, Zemljina ploca se oslanja na jedan u centru postavljeru stub, а prema drugoj se oslanja na cetiri stuba koja su podjednako udaljena od centra. Medutim, pitanje broja oslonaca (4 ili 1) ciru se da nije od prevelike vafuosti. Ako usvojirno prethodno izlorenu tezu, da orijentacija predstavlja jedan od elemenata ustrojstva, odnosno stvaranja Sveta, onda 49 U gr~ko-rimskoj mitologiji Atlas drzi 4 stuba koja dr:Ze nebo, ili ga sam Atlas dr:Zi - а on је ~esto izjedna~en s planinom. А "gora је istodobno i srediste i os svijeta". /RS pod gora/ so Granato drvo kao simbol zivota, tj. drvo :Zivota, cesta је slika u nas, ali se, koliko smo uspeli da prou~imo, retko javlja u na~im kosmoloskim pricama. lna~e, axis mundi se simboli~ki predstavlja i: stubom, sto:Zerom,planinom, stegom, vretenom, kopljem, rudom, stuЬom svetla Ш dima itd. /v. RS i IETS pod os(a)/ Sl I u drugim kosmologijama postoji verovanje da Zemljina ploca stoji na nekoj :Zivotinji: na riЬi(Ьama) kod nekih naroda Evro-Azije, Poljaka, Belorusa, Altajaca i Japanaca; u Indiji na kornja~i; u Egiptu na skarabeju; u Jugoisto~noj Aziji na slonu; kod lndijanaca na zmiji ili bizonu (Siouxi) /v. RS pod zemljal; N.Jankovic op.cit. s ; S.A.Tokarev, " Moskva 1980. pod 1 32 oslonci Zemljine ploce predstavljajи tacke koje omogucavajи orijentacijи. Pitanje је samo сети se daje prednost - horizontalnoj orijentaciji na 4 oslonca koja implicitno, svojim иkrstanjem oz1шcava srediste, ili se daje prednost tacki oslonca, sredistu, odnosno vertikaLnoj orijentaciji (koja иklјисије transcedentno), а implicitno omogucava horizontalnи (podelи) orijentacijи. Stubovi koji dite Zernljи sи od belog mermera ili sи to drveni direci, ili "gvozdeni stofer" ili motka ili "gvozdeni klin". Dakle, sve su to cvrsti d!Zaci koji ukazujи na nefivi svet, sto Ьi moglo иpиcivati na izrafenи sиprotnost f ivom svetu, onom nad Zemljom (narocito drvetu f ivota). Ра ipak, cini se da granica f ivog nad Zemljom i nef ivog ispod Zemlje nije tako ostra. Stubovi od belog (а ne cmog) mermera takode ukazujи na to. Bela Ьоја "oznacиje ili odsutnost ili zbroj Ьоја". Ona mofe oznacavati i prisиtnost izvesne svetlosti - а ne mraka.s2 Ona је svakako amЬivalentna, ali "nije smrt, ona је prepиna f ivih mogucnosti ... То је jedno nista ... prije svakog rodenja, prije svakog pocetka".s3 Da Zemljina ploca ne predstavlja granicи fivog i nefivog, pored fivotinja koje drze stubove, о сети си malo kasnije govoriti, ирисије i verovanje iz Homolja da Zemlja stoji na granama velikog gloga, znaci f ivog drveta. 54 Ь) Zivotioje- dnaci Zemlje Као sto је vec pomenиto, а iz naseg rnodela se vidi, Zemljina ploca se oslanja na f ivotinju (zivotinje), odnosno stub(ovi) koji nosi Zemlju stoji na f ivotinji (fivotinjama). u nasoj predaji to su: vo, Ьik, Ьivo, riЬa i komjaca. Najcesce geofome f ivotinje su voss ili Ьik ili Ьivo, dakle neka vrsta goveda. Biksб (Ьivo) se javlja cesto kao nosac Zemlje na celom indo- mediteranskom podrucju. Izuzimajuci ovu amЬivalentnosts7 и simbolici 52 Takvo shvatanje moZda proizilazi iz predstave da sunce nocu prolazi ispod Zemljine ploce, osvetljavajuci prostor ispod Zemlje, а ujutru ponovo, na istoku izlazi na povrsinu. /v. "Нistorija covecanstva, kultumi i naucni razvoj" I/2, s.445 53 RS pod Ьijelo 54 u nasem narodu glog (grana, stap, tm) sluzi kao zastita od vampira, demona bolesti ј drugih zlih mitskih Ыса. Smatra se da је senovito drvo. Као kosmicko drvo, ali kosmicko drvo ispod Zemlje, javlja se u l1ristijanizovanoj verziji . v. V.Cajkanovic, "Recnik srpskih narodnih verovanja о Ьiljkama", Bgd 1985. pod glog s.75-80; D.Bandic, "Vampir u religijskim shvatanjima jugoslovenskih naroda", "Carstvo zemaljsko i carstvo nebesko", Bgd 1990. 55 "Vol, simЬolicka antiteza Ыkа, istjce njegovu slozenost, јег se on povezuje sa ratarstvom (kao i Ьik)". /v. SМR pod vo/ "Alj vol simЬolizira Zrtvovanje oplodne snage Ыkа ј tako istjce njezinu jedinstvenost. SuzЫjanjem moei povecava јој se vrednost, kao sto cednost istjC.e vaznost spolnosti." /RS pod Ыk/ 56 U Indjjj ~jvin Ыk Nandi "simЬoljzira dhannu, kozmjckj poredak". Istu ulogu nosaea sveta ima i u altajskih naroda ј u islamskim predajama", а kod Sijuksa takvu ulogu ima Ыzon. /RS pod Ыkl 57 Bik је muski princip i kao takav u vezj sa nebeskim ЬoZзnstvima, kao solama generativna sila, ali је istovremeno povezan sa vlafuoscu ј lunamim (zenskjm) ЬoZзnstvima, plodnoscu i ratarstvom. /v. RS i IEТS podЫkl Bik se susrece u verovanjima о vodenom Ыku, koja se javljaju u srednjoj Aziji i SiЬiru medu Mongolima i Jakutjma; rice iz jezera pred oluju. Та verovanja su poznata i u nas /v. SМR pod jezero/. Bik izlazi iz jezera i nanosi stetu ljudima. Kada ga zemaljski Ыk (vo) sa okovanim rogovima uЫје, on nestaje u jezeru i sa njim istjce jezero, na cijem mestu ostaje plodno zemljiste. U pricama se, ocigledno govori о ovladavanju neobuzdanim silama prirode pomocu kulture. Naime, ovozemaljski Ьik (vo), pripitomljen, sa 33 goveda, osnovno је generativna snaga prirode (cesto neobuzdana), plodnost, snaga, postojanost i stabllnost. Riba se javlja sama kao geoforna fivotinja, ili zajedno sa volom, odnosno Zemlja је na stozeru, stozer na volu, а vo na ribl . U svojoj povezanosti sa vodom dovodi se u vezu sa njenom simboJikom - radanjem, ocuvanjem zivota i plodnoscu sveta. Riba је povezana i sa donjim vodama podzemnog sveta i "u tome pripada metefu toga elementa", а do"objave dolazi na povrsini voda". Time је riЬa povezana sa bogovima donjeg sveta i lunarnim bofanstvima. No osnovna sirnbolika riЬe је plodnost zbog njene "cudesne sposobnosti razmnozavanja i bezbroj jajasaca".ss Komjaca se javlja kao geoforna zivotinja i u drugim mitologijama kao "oslon sveta u svojstvu pocetaka stvaranja i sveodrzavajuceg" .59 Ona sama sobom predstavlja Svet: njen gomji, polukruzni oklop је nebo, njeno telo Zemlja (ili covek posrednik), noge stubovi oslonca, а donj i oklop svet ispod zemlje - vode. Tako је ona nosac Sveta, ali istovremeno i njegov model, kao potvrda kakav Univerzum jeste i kako treba da izgleda. okovima na rogovima (primenjeno tehnicko znanje) ukroeuje siJovitost prirode./uporedi: Aleksandar Jovanovic, "О vodenom biku", Gl. srpskog arheoloskog drustva, br. 3, Bgd 1986. s. 44-50/ ss RS pod riba S9 IEТS pod komjaca 34 PRELAZ SA STATICNE NA DINAMICNU SLIКU SVETA Ako se vratimo ј pogledamo model sveta kojj smo sacjnili ~~arijaciju, motemo uociti sledece: <.- , ь) sljka је statjcna premda postoji mogucnost izvesnog pokreta (pomeranja dlake, uveta, premetanje tezine s noge na nogu, mahanje repom i slicno ); slika poseduje opozjcije orijentacjje: gore- dole levo - desno, istok - zapad napred - nazad, sever - jug opozjcija svetlost - tama nije izrazena opozicija zjvo- nezjvo (mrtvo) nije ostra opozicija dobro - lose (zlo) nije naznacena ponavljanjem modela Sveta u drzacu Sveta (u slucaju komjace) potvrduje se i naglasava kosmickj poredak kao suprotnost neporetku tj. nesredenostj ј haosu. Dakle, uspostavljena је jedna neutrala u slici Sveta, staticna ravnoteza onog iznad i onog jspod Zemlje. Ako pogledamo 2. varijacjju pr1metjcemo ,da је slika Sveta, naizgled, gotovo nepromenjena. Jedina razljka је st~~1'J~taje sloj ·2с jspod Zemlje, naime stub koji drzi Zemljinu plocu ne oslanja se na neku zivotjnju vec је direktno u vodi, а na njega, pri dnu, је prjvezan davo, ili veliki crni pas, retko lav. Crni pas se javlja umesto davola. f>avo је evropsk.im narodjma, ра i nasem, "postao poznat tek preko hriscanstva"".60 Tako mozemo recj da је 2. varijacija hristjjanjzovana slika Sveta. U njoj zapazamo sledece: zadrtane su opozjcije orijentacjje gore - dole, levo - desno, napred - nazad 60 V.Cajkanovic, "Мјt i religija u SrЬa", "О vrhovnom Ьogu u staroj srpskoj religiji", Bgd 1973. s.399 35 sa uvodenjem davola i cmog psa koji konotuju cmu boju, sugerise se tama, mrak u predelu ispod Zemlje opozicija zivo-nezivo (mrtvo) i dalje nije ostra, ali је naglasenija sa nestvamom zivotinjom- davolom i sa izostajanjem stvamih zivotinja koje Ьi, kao u 1. varijaciji, simbolizovale oplodnu snagu sveta ispod Zemlje. uvedena је i naglasena opozicija dobro - lose (zlo) jer davo konotuje zlo. Uvodenjem opozicije dobro - lose, dakle jedne eticko - moralne komponente, slika Sveta, iako na prvi pogled ista, u sustini se znacajno menja. Ona prestaje da bude "neutralna" i staticna. Zlo-davo је privezan za drzac Zemlje; on neprestano pokusava da se oslobodi, Ьilo da prekine lanac kojim је vezan, Ьilo da pregrize stub. Sile gomjeg sveta, konotovane kao dobro, neprestano sprecavaju oslobodenje zla-davola. Ravnote.Za Sveta se sastoji u vladanju gornjeg nad donjim svetom, tj . dobrog nad losim. Kako zle sile teze da se oslobode, а dobre im to ne dozvoljavaju, slika Sveta doЬija dinamicnost. 1 doklegod gornje sile budu mogle da vladaju donjim, postojace i Svet, jer је takva novouspostavljena ravnoteza. Tako, preko 2. varijacije mozemo pratiti kako se u nasoj slici Sveta teziste poruke pomera, menja - nije osnovna poruka slike Sveta pobeda reda nad neredom (haosom), vec dobra nad zlom. Medutim i u jednoj i u drugoj varijaciji voda - haos kao latentna opasnost, ali i snaga, postoji u oЬliku vode ili rede vatre. 36 VODA -НАОS Na nasem modelu, na dnu zamisljene ose Sveta (axis mundi)tj . u trecem sloju ispod Zemlje (С-З) пalazi se voda, rede vatra. Simbolicka znacenja vode mogu se svesti na tri osnovne teme: "izvor zivota, sredstvo ociscenja i srediste obnavljanja".61 Voda је, bez oЫika i svetlosti, neizdiferencirana masa, ра time moze predociti "beskonacnost mogucnosti". U svojoj bezoЬlicnosti ona moze sadrzavati klicu svega, ali пeuoЬlicenog, nerazlucenog. Ona, takode, moze sve resorbovati, rastvoriti, tj. oblikovano moze dezintegrisati, sto predstavlja regresiju, al i i povratak prapocetku i sjedinjenje sa celinom. То, pak, prиZa mogucnost novog nastaпka, а ро religjoznim shvatanjima prociscenje i reintegraciju na jednom v jsem stupnju .. 62 Vatra, premda suprotnost vodi, u svom simbolickom znacenju se negde poklapa sa njom, odnosno ima isto ili slicno znacenje sa simbolickim znacenjem vode. Као nosilac toplote i svetlosti, u saglasju sa Suncem, predstavlja generativnu ј zjvotodavnu moc. No ona razara, preobrazava i prociscava kao i voda. 63 Ako pogledamo kosmogonijske mjtove starib naroda, uocicemo da је pre Sveta, pre nastanka Sveta, svuda Ьila voda. Tako su Vavilonci zamisUali da је "sve zapravo zapocelo mracnim i bezoblicnjm vodenim prostranstvom~' kome oni dadose· ime Tiamat; "iz tog kaosa, kao potomci vladajuce bozice pojavila su se blca od kojih su onda potekli bogovi ј tek su oni konacno savlada\j kaos i uvelj red ј zakon" .64 Egipcani su, takode, verovali da је u pocetku postojalo nepregledno vodeno prostranstvo. Nazivali su ga Nun. U jednom trenutku "iz vode prvobltnog kaosa izronio је praiskonski brefuljak prve objave: jezgra buduce Zemlje. Stvorio ga је bog stvoritelj ; mo.Zda је i sam taj brefuljak Ьiо bog" .6s "Voda је Wu Ји, kazu Kinezi, kaos prvobitna nerazlucenost" .66 Simbol vode је cma komjaca, "buduci da је сто Ьоја praiskonskog haosa" .67 Kod Indusa Brahmanda, јаје sveta, razvija se na povrsinama voda. U Кnjizj postanja "Duh Boziji lebdeo је nad vodama". 6l RS pod voda 62 Na toj jdejj po~jvaju mnogj obredj. Mozemo uzetj za primer hriscansko krstenje, gde se rjtualnim potapanjem оsоЬе u vodu ona ~jstj od svega ranjjeg, tj. vraca se "izvomoj nevjnostj" IIEТS pod uranjanje/ ј "po~etku fjvota" /RS pod krStenje/ (Ьo!aпstvu) ј jzranja kao ponovo jntegrisana blnost, blnost na vjsem stupnju, jer је "o(!jscena ј sjedjnjena s bofanskjm izvorom fivota". IRS iЬidem/. Na istoj idejj, premda ne bukvalnog potapanja u vodu po~jvaju ј ostali obredj prelaza. 63 Id~u о pro~jscenju, pored drugih elemenata, sadrfj ј nas obi~aj volovske bogomolje. 64 HCКNR 1/2 s. 434 65 HCКNR 1/2 s. 450 66 RS pod voda 67 IEТS pod voda 37 U пasim kosmoloskim pricama пе pominje se iz cega se stvara Svet. Medutim, u njima se govori о mogucem kraju sveta, а on је povezan sa vodom koja se nalazi ispod Zemlje. Tako se u narodu pripoveda da "kad Ьi - vo па kome stoji Zemlja - pomerio nogu ili nesto drugo, ona bi se prevmula u more";68 ili da se davo trza "ne Ьi li prelomio stub i Zemlju oborio u vodu" _69 Р о prici iz Homolja "Ьikovi (geofori) stoje u gustoj futoj vodi koju piju i kojom se hrane, no oni su sve stariji i slablji, te се jednoga dana kleknuti, Zemlja се se raspuci, а ona futa voda prodreti kroz nјепе pukotine i сео svet potopiti" .70 Da prodiranje vode pod Zemljom na njenu povrsiпu, sto Ьi se ро narodпom verovanju dogodilo i da se Zemlja okrece, jer "mi bismo vratove polomili ... а more Ьi se prolilo" ,71 predstavlja kraj Sveta, vidimo i iz пesto izmenjeпe i hristijanizovane price da "kad - vo - pokrene uhom 'sve се u prasak otici' i 'nastati се strasni sud' ".72 Tako se u nas poteпcijalni kraj Sveta povezuje sa vodom, u njoj се, ako popuste drfaci Zernlje, оп nestati. Voda се rastociti izdiferenciranost, sredenost i harmonicпost Sveta, sto predstavlja regresiju, Voda се dezintegrisati Svet, vratiti ga u neizdiferenciranost, u haos. Voda se, tako, u kosmogonijskim mitovima drugih naroda javlja kao "prasupstancija" koja prethodi stvaranju, а kod nas se moze sagledati kao "postsupstancija", tj. опо ·sto ostaje ро propasti Sveta. U mпogim kosmogonijskim mitovima haos је prethodio stvaranju. Haos је uoblcajeпi simbolicki naziv za пesto nediferencirano, bezoЬlicno, bezprostomo i bezvremensko. Naziv za jedпu nerazjasnjivu masu, koja u sebl sadrzi sve mogucnosti, sve zacetke. Haos, dakle predstavlja suprotnost diferencijacije, orijentacije, oblika, svetlosti, reda, ра i akcije. Slikovito, haos је u mnogim kosmogonijskim slikama predstavljen kao nepregledna voda, koja se istovremeno smatra "izvoristem svih stvari" i koja "prethodi uredenju kosmosa". 73 No voda i vatra nisu smatrani za osпovu sveta samo u kosmogonUskim mitovima. Slicno shvataпj e пalazimo i u kosmoloskim razmatranjima пekih grckih filozofa. Tako је Tales iz Mileta (VП vek p.n.e.) smatrao da је voda "prasupstancija" (ех. р х Тј), da је "uzrok i princip svega postojeceg". On је dosao do ovog uvereпja posmatrajuCi krиZeпje vode u prirodi. 68 N .Jankovic, op.cit. s.9 69 Љidem s.20 70 Љidem s 9- l О 7 1 Љidem s. ЈЗ 72 Љidem s.9 73 Korisceno: RS pod kaos; D. Srejoviё, А . Cermanovic, "Re~nik gr~ke i rimske mitologij e", Bgd 1979. pod baos; i dr. 38 Heraklit iz Efesa (V- IV vek p.n.e.) је verovao da se sve k:rece (па vra peL). On је Ьiо uverenja da "prasupstanca iz koje sve nastaje i u koju se sve vraca је vatra" .74 Ova dva stava о prasupstanciji (ima i drugih) oblcno su se kasnije tumacila racionalnim razlozima. Naime, Tales је :liveo u predelu gde ima dosta vode, а Heraklit u predelu gde је sve podredeno suvoj i punoj sunca klimi. No za nas је zanimljivo da se ova dva filozofska uverenja о "materia prima" u mnogome poklapaju sa mitskim kosmogonijskim slikama. Sve ovo razmatranje smo i zapoceli stoga da Ьismo objasnili, otk:rili, sta predstavljaju voda i vatra na dnu vertikale naseg modela, odnosno slike Sveta. lz svega navedenog proizilazi da voda i vatra na dnu slike Sveta predstavljaju haos. То је haos "prognani", sabijeni, najni:le smesteni deo Sveta. Haos koji је savladan, pobeden, sapet, ali koji nije nestao, koji postoji, makar i u najmanjoj meri, naporedo sa sredenim Svetom. Ovde Ьismo jos napomenuli da se u nekim kosmoloskim slikama javlja i voda koja okrufuje Svet. Tako u "egipatskoj kosmogoniji kaos је snaga bezoЫicnog i neuredenog svijeta ... koji ok:rufuje sredeno stvaranje kao sto ocean okrufuje Zemlju. Postojao је prije stvaranja, а postoji i uporedo s formalnim svijetom, te se doima kao njegov omot i kao golema besmrtna zaliha u kojoj се se oЬlici na kraju vreшena raspasti" .75 U indijskoj predstavi, kosmicko јаје u kome је ovaj nas sredeni Svet, okru:leno, opasano uroborom pliva ро vodi. Ра i kod nas, u nasim pricama, ponegde, "na kraju Sveta је nepregledno more". Dakle, mo:lemo ustanoviti da је tokom vremena stalno prisutna ideja da naporedo sa uredenim Svetom postoji i haos. Zasto? Navescemo ovde dva, kako nam se cini, osnovna razloga: Naime, od davnina је zapazeno da i pored sve sredenosti i reda, ponekad, u naseш Svetu dolazi do zbrke i nereda. Na to ukazuju mnogi religiozni rituali,76 koji postoje u gotovo svim religijama, а koji imaju za cilj da zadr:le, obnove, obeleze postojeCi red, j er poremecaj reda, odnosno prodor haosa, је poguban za svako drustvo, za sve. То da povremeno dolazi do poremecaja reda је, ocigledno, jedno empirijsko saznanje. Ono је, nesumnjivo, uticalo da i haos, tj . trag haosa, bude sastavni deo kosmoloske slike Sveta. 74 Korisceno: Opsta enciklopedija Larus u tri toma", "Vuk Karadfic-Intereksport", Bgd 1971. I, Filozofija s 601-2; Enciklopedijski leksikon "Mozaik znanja" 10, Filozofija, pod Tal i Heraklit; HCКNR II/1, s. 330 ј 332; ј dr. 75 RS pod kaos 76 Svi rituali tzv. godisnjeg cik\usa imaju, izmedu ostalog, i cilj da oЬelefe cikli~o ponavljanje vremena, zasnovanog ustvari , na pravilnom kretanju nebeskih te\a u prostoru. Као najznal!ajnije u nas mozemo pomenuti Bozic i Uskrs. Od najspekt;1kularnijih bismo mogli pomenuti rituale kod Acteka koji su imali za cilj da povrate snagu sunca. 39 Drugi razlog је, svakako, samo amЬivalentno shvatanje haosa: jer haos, mracna neizdiferencirana masa, sadrfi u seЬi "klicu klica" i samim tim oznacava snagu stvaranja svega postojeceg. Bas ta stalna potencijalnost stvaranja uticala је, cini se, da se haos, mada potisnut, zadrt i na dnu ose Sveta, odnosno naseg modela. Postoji i mogucnost da haos, nesredenost puna potencijala, nije mogao Ьiti brisan sa slike Sveta, jer је on deo celine, odnosno ovaj Svet, sreden i sa svojim zakonitostima, је deo haosa, а samim tim i haos, tj . element haosa, mora Ьiti zastupljen u ovom Svetu, kao i na nasoj kosmoloskoj slici Sveta.77 U analizi naseg modela svoju paznju smo usmerili na Zemlju, njen polozaj i oЬlik, ali i na slojeve ispod Zemlje, otkrivajuci njihova znacenja i ideje koje nose. Slika Sveta, kao sto smo videli, sadrfi sopstvenu poruku, ali u njoj su vec naznacene neke vazne potrebe i teznje coveka kao i njegove osnovne ideje vezane za postojanje i opstanak. One se, istina u nesto izmenjenom vidu, videcemo to kasnije, vezuju za Zemlju, odnosno odredene odlike pripisuju se samoj Zemlji. Covekova potreba da se orijentise prisutna је i u konkretnom prostoru. Njegovu teZпju da se smesti u centar Sveta, odredivsi uporisnu tacku svog mikrokosmosa, zapazamo u ritualima koji prate naseljavanje, odnosno podizanje stanista. Ideja о potreЬi i postojanju kondenzovane generativne snage i plodotvomosti, koja se na slici Sveta manifestuje u oЬliku geofomih tivotinja (bika i ribe) smestenih u drugi podzemni sloj (na modelu u 1. varijaciji) prenesena је na samu Zemlju, te ona postaje simbol plodnosti par excellence. Ali, Zemlji se pripisuje i sposobnost dezintegracije ("prozdiranja") kao i vodi na dnu ose Sveta, odlika zastupljena u Majci Zemlji, kao mracna strana njene prirode. Otuda proizilazi da i sve ono sto se na slici Sveta nalazi ispod Zemlje, idejno sacinjava Zemlju kao okosnicu covekovog postojanja i opstajanja. 77 Ovde cemo navesti samo jedno misljenje. E.Kasirer је sredinom dvadesetih godina ovog veka pokuSao da odredi odlike mjtskog misljenja. U svojim odredenjima on ga је ~esto suprotstavljao spoznajnom (nau~nom). Tako on za spoznajno shvatanje prostora ka!e da је "geneti~ko", а mitsko shvatanje prostora definise na sledeci na~iл : "Као da је сео prostomi svet i sa njim kosmos uopste izgraden ро takvom modelu koji nam se mo!e prikazati las u uvecanoj а ~as u smanjenoj razmeri, ali uvek, i u najvecem i u najmenjem ostaje isti." ( op.cit. s.97) 40 IIDEO ZEМLJA- STANISTE ,, 1 Covekov um nije stvoren da Ьi zapafao prostor sam ро sebl. Prostor је za njega samo mesto na kome se nalaze odredeni objekti, mesto zЬivanja, okvir za stvari koje covek zap~a i za njega samog. Nenaseljeni prostor и prvom momentu i ne postoji, zatim kada vec mora Ьiti priznat, izaziva kod coveka nelagodnost i furbи da se necim popиni - predmetima, zblvanjima ili idejama о predmetima i zblvanjima. Miroslav Popovic "Sиdblne" /Nolit, Bgd. 1985. 213/ Covek је "zakovan za zстlји sto zivotu slиzi ... 1178 . On zivi svoj zivot и jednom kontinиiranom prostoru. Da Ьi и njemи mogao da opstane ро svom иstrojstvu, svom urodenom osecanjи, on mora na neki nacin da ga odredi. Samim odredivanjem, postavljanjem orijentacije и kontinиiranom prostoru on stvara u njemи diskontinиitet - ili gledano sa stanovista coveka, on и jednom neodredenom, samim tim i haoticnom prostoru -: stvara red. U pradavna vremena, kako kaze Dzon Micel и svojoj studiji "Duh Zemlje"79 , zemlja је shvatana kao иniverzalno bozanstvo, ne materijalna zemlja, vec njen dиh, ona је zivo Ьiсе, zensko, jer prima silu od sunca i postaje plodna. Ро Micelи covek se zadr:Zava ili naseljava na mestu gde је duh zemlje davao najocitije znake, na zemljistu sa posebnom energijom. Elijade smatra da "religiozno iskustvo nehomogenosti prostora predstavlja primordijalno iskustvo ... Dejstvo prekida и prostorи иpravo omogucиje osnivanje sveta, jer otkriva 'stalnи tacku' centralnи оsи svih bиdиcih orijentacija."8o Dakle, stvaranje reda, razlиcivanje, а ovde је to тој prostor (kuca, naselje, svetiliste) i ostali prostor, је и religioznom smislи stvaranje sveta. Jedna covekova "tacka oslonca" је sam covek. Za razliku od ostalih Ьiса, svojim иspravnim hodom, svojom иspravnom kicmom, on svakako za sebe, predstavlja osnovnи оsи sveta "axis mundi". No posto је svaki covek axis mundi za sebe, а covek је drustveno Ысе, potrebno је иstanoviti neku tacku oslonca, neku tacku orijentacije za v ise ljиdi. Tako se tacke oslonca formiraju na raznim nivoima и zavisnosti od velicine skupine kojoj је ta "tacka" potrebna. Та "tacka" se и ovom slисаји samo иslovno naziva tackom, to је и stvari prostor - posednicki, pripadnicki - te grupe и odnosи na ostali prostor. Za porodicи to је kuca, za naselje atar, za ddavu ddavna granica. Elijade kaze:" ono sto је karakteristicno za tradicionalna drustva - а takvo 78 Dis "Tamnica" 79 Јо~ Мichell, "The Ear1h Spirit, its Ways, Shrines and Mysteries", London 1975. v.s. 4, 1 О, 12 80 M.Eiijade, "Sveto i profano", "Zamak kuJture", Ymja~ka banja 80, separat 25, s. 11; Vidi i M.Eiijade "Okultizam, magija i pomodne kulture", Zgb 1983, 31 -49 (lat) 42 drustvo mi ovde razmatramo - to је opozicija koju ova drustva podrazumevaju izmedи svoje nastanjene teritorije i nepoznatog i neodredenog prostora koji је okrufuje: ova prva, to је Svet (tacnije "nas svet") Kosmos; ostala teritorya vise nije Kosmos vec neka vrsta drugog sveta", strani haoticni prostor, nastanjen avetima , "straШ\:tma" (koji su uostalom, izjednaceni sa demonima i fantomima) ... tako imamo s jdene strane "Kosmos", а sa druge strane "Haos". Ali ... ako је nastanjena teritorija "Kosmos" ... ona је to upravo zato sto је prethodno sakralizovana". s• Као sto smo vec napomenuli za coveka i njegovu porodicи osnovno polaziste и prostoru је njegovo staniste. U kuCi ponice, njoj tezi da se vrati, secanjem је nosi и seЬi, neotudivi је deo njegovog Ьiса, centar postojanja и haoticnosti sveta. Dakle mogli Ьismo reci da је kuca covekova osnovna tacka oslonca na zemlji, mestu njegovog Ьivstvovanja. On pokusava "da se njegova sopstvena kuca nade u "Centru Sveta" i bude imago mиndi."82 "Centar Sveta" zamislja se kao osa, dakle, vertikala koja spaja tri nivoa: visine - nebo, horizontalи - Zemlju, i duЬine, donji podzemni predeo povezan sa svetom mrtvih i Haosom. "Osa povezuje tri kosmicka nivoa. " 83 U kuci se ta osa ostvaruje na mestu ognjista koje је povezano sa precima, а preko dimnjaka i dima otvoreno prema nеЬи i transcedentnom. "Takav jedan kosmicki stиb - koji povezuje nebo i zemljи, а cija је osnova иcvrscena и donjem svetu- uvek se nalazi и Centru Univerzuma ... Tako imamo posla sa povezivanjem religioznog shvatanja sa kosmoloskim slikama koje zajedno cine izvestan sistem, sto se moze nazvati 'sistem Sveta' tradicionalnih drustava."s4 ZЬog svega toga covek "tradicinalnih drustava" posvecuje veliku pafuju kako izboru mesta tako i podizanjи svog stanista u racionalnom smislu, ali i na magijsko- religijskom planu. U nasoj tradicionalnoj kulturi sacuvana su mnoga verovanja i rituali koji prate postavljanje i podizaпje kuce. &s Na te magijsko-religijske komponente stanista Ьiсе иsredsredena nasa pafuja. Pre no sto pristupimo sistematskom proиcavanjи verovanja i rituala koji prate podizanje kuce и nasoj tradicionalnoj kulturi treba naglasiti • pri njihovom razmatranju moramo imati па иmu da sи oni иsredsredeni na dve stvari: - na mesto i podizanje samog zdanja, na njegovu staЬilnost i trajnost - na srecan i bericetan, od ploda do poroda, zivot porodice koja се u njoj stanovati. 8I M.Eiijade, "Sveto i profano" s. 15 82 Љidem, s.20 83 Љidem, s. 17 84 Љidem, s. 18 85 Raznovrsna verovanja su zabele:lena u nasoj etnoloskoj literaturi. Salrupljena је i dragocena grada za Etnoloski atlas Jugoslavije pod temom 148. Medutim, ta verovanja i rituali koji prate gradenje stanistз nisu sistematizovana niti sistematski prou~ena. 43 I dok је u nekim ritualima moguce ta dva elementa odeliti и drugima $U oni toliko isprepleteni, dopunjuju se ili imaju i jedno i drugo znacenje da јё'((,v nemoguce. Stoga cemo ih u nasem razmatranju posmatrati kao jednu celinu, premda nisu uvek u svemu vezani za zemljiste ili prostor. Postojeci materijal, takode ukazuje da stvaranje kuce, tj. osvecivanje prostora prolazi kroz vise faza: 1. izbor mesta (predznaci, zabrane, proveravanje) 2. postavljanje temelja З. svecanost pri podizanju rogljeva 4. vaznost prvog ulaska 5. vafnost prvog unesenog predmeta 6. vafuost prvog lozenja vatre 7. posvecivanje praga i ognjista 8. osvecivanje kuce Neki od ovih rituala imaju za cilj horizontalno osvecivanje prostora, dok ostali imaju uglavnom za cilj osvecivanje vertikalnog prostora i prostora stanista uopste. S obzirom na predmet naseg interesovanja najvise paznje cemo posvetiti onim verovanjima i ritualitna koji su neposredno vezani za zemljiste, tj. horizontalno osvecivanje prostora. Ali pre nego sto predemo na konkretan materijal da razmotrimo jos nesto. " 'Smestiti se' na jednom mestu, organizovati i.a, nastaniti - to znaci izvesti niz cinova koji pretpostavljaju jedan egzistiW6cijalni izbor: izbor Univerzuma, do koga se dolazi 'stvarajuCi ga'."86 Prilikom naseljavanja, kao sto је vec receno, covek pokusava da smesti svoje staniste u centar sveta, odnosno ро Micelu, tamo gde se ocituje duh, energija zemlje. U mnogim legendama kopljem se ubija azdaja, zmaj ili zmija, pre pocetka gradenja. Micel turnaci da se time zadrzava sila duha zemlje, personifikovana u nekom od zamisljenih, gore navedenih Ьiса, dok Elijade smatra da uЬijanje azdaje predstavlja unistavanje haosa i stvaranje uredenog sveta. AZdaja је u nas mitsko Ьiсе "srodno sa alom i zmajem ра ih neki pisci" izjednacuju. Naordevic "Priroda u verovanju i predanju nasega naroda"SEZb WЗЗ, Bgd 1958, s. 66 110 IЬidem s. 66 11 1 Dobrila Bratic, "Pevanje petlova", GEI :xxxrv, Bgd 1985., s.90 112 Dobrila Bratic, Pevanje ... " s. 92 113 SМR pod vampir 114 " •.• nevidljivo se javljaj u i danj u. Prisustvuj u ljudskim poslovima." SМR pod davo s. 117 115 SМR pod ve5tica; S.Zel!evic "Mitska bica srpskih predanja", Bgd 1981. s. 137-146 116 SМR pod vila; S.Zel!evic, op.cil s.42, 44 49 nоси i s danom se povlaci и podzemlje117 , dok ovi nadzemni demoni mogu Ьiti prisиtni danju. Istina s dolaskom dana koji najavljиje petao svojim kukurikanjem, oni gube od svoje moci ili se kao vile povlace и иdaljene nenaseljene predele. Petao је povezan sa htonskim118 , cesto је atriЬиt htonskih botanstava119pa samim tim i vampirima, ali је isto tako povezan i sa nadzemnim demonima. Petao oglasavanjem dozvoljava ili zabranjuje aktivnost i prisustvo demonskog sveta, а sve to potaknut sиncem prostora. То se narocito vidi и bajalicama kad se bolest tera tamo "gde petli ne poju". Takvo shvatanje svakako proizilazi iz toga sto "Nema te kuce и na5em narodu, makar i samohrana ЬаЬа и njoj zivela, da nema jednog kokota, а kokosi neka vise neka manje".12o Dakle mozemo zakljиciti da se petao kao predznak dobrog mesta za gradenje javlja zato sto on oznacava slobodan, nezauzet, neposednиt od demona, od natprirodnog, prostor. Medutim, veoma retko,ш javlja se i sasvim sиprotno verovanje. Tako је и Jadru zabelezeno da "ne valja da se gradi u drvljaniku, kao i tamo gde kokos pjeva, jer slиti zlo" .122 U nekim slиcajevima se neregulamo kukurikanje petla tumaci kao rdav omen. U tim slucajevima (gde se veruje da је nepodesno mesto za gradnju gde pevci pevaju) to shvatanje је doslo и prvi plan. Dakle, ako se smatra da је samo pevanje p etla opasno i zloslиtno, takvo је i mestggde se ono desava. -Ovca Као sto smo ranije pomenuli, ovca se javlja kao znak, kao posrednik izmedи coveka i onostranog. "Neki puste stado ovaca- belez i M .D.Milicevic- и ogradи gde misle kucu graditi i ostave da ovce same nadи mesto zdravo i za kucи dobro."123 Dakle, same ovce n alaze mesto, tj . time sto legnи na odredeno mesto, smatra se da ga obelezavaju. U nasem narodu se "smatra da је ovca Ьlagoslovena zivotinja, 'koja је iz raja iskocila' ".124 Iz tog shvatanja proizilazi da је ovca povezana sa gomjim pozitivnim silama, sa Bogom, zle sile јој nista ne mogu.125 Као takva ona је shvatana kao manifestni oblik svetoga, odnosno 117 "Epifanija predaka ј srodnih demona ogranj~ena је ј vremenskj: on j se mogu javljatj samo noeu, od zalaska do izlaska sunca. V.Cajkanovic "Мit ј religjja u Srba", "Nekoljke opste pojave u staroj srpskoj reJjgijj", Bgd 1973. s. 272 ' 118 v. A.Milosevic-A.Cermanovic "Petao u btonskom kultu kod antj/!kih Grka ј u srpskom narodu" GEM ХVШ, Bgd 1954. s. 106-113; "Sa htonil!nim bozanstvima objl!no је u vezi petao". V.Cajkanovjc "Mit ј reljgija u Srba", "О vrhovnom bogu u staroj srpskoj reljgjjj" Bgd 1973. s. 380 119 "Zbog uloge psihopompa pjetao se pripjsuje ј Hermesu (Merkuru) glasnjku kojj oЬilazj tri razine svemira, jduci od pakla do neba". RS pod pjjetao s. 503; "U narodnoj tradjcjjj izrikom se ka~e da је svetj Sava uvek nosio uza se petla." V.Cajkanovic "О vгbovnom ... " s. 381 120 Tihomir I>ordevic "Priroda ... "s. 63 121 Takvo verovanje је zabele~eno u okolini Bosanske Gradiske i okolini Кгаtоvа. А ТLAS 122 Rabija HasanЬegovjc, "Gradska ј seoska Iruca" GEM 27 (Jadar- Vukov zavil!aj), Bgd 1964 s. 241 123 M.Мiljcevic "Zjvot Srba seljaka" SEZb IVl, Bgd 1894. s. 11 124 SМR pod ovca 125 "Vral!ari su nemoeni pred njegovom (jagnjetovom) nevinoS'cu." IETS pod jagnje s. 54; 50 ona kao Ьlagoslovena zivotinja Ьira odredeno mesto, koje tim izborom postaje, odnosno jeste, takode, Ьlagosloveno раје samim tim dobro za gradenje kuce. Doduse, nasli smo, istina, samo na dva mesta126 da ne valja podizati kucu "gde је bila kosara za ovce" (Neresnica, Kucevo), odnosno "na miljcovima, gde su bili torovi (Zoranovici, Нrastnica ВiН). Ova zabrana је slicna onoj koju nalazimo u ~u Petrov Do kod Cetinja da "ne valja podizati kucu na mestu gde је Ьiо uUanik". Naime i pcela је sveta i Ьlagoslovena zivotinja kao i ovca. Verovatno se smatra da kondenzacija i dugotrajnost boravka svetih zivotinja cini to mesto svetim, а samim tim i opasnim ako ni zbog cega drugog ono zbog toga sto se moze oskrnaviti, а skrnavljenje povlaCi za sobom kaznu. Petao i ovca se, dakle sшatraju posrednicima izmedu coveka i natprirodnog, oni svojim izborom ukazнju koje је mesto dobro za podizanje kuce. U okolini Кrupnja, 1987. godine ispricali su mi za "dogadaj" koji se odigrao pre par godina. U nekoj kuci u njihovom selu deca su pocela da se guse. Bdijuci nad decom oni primete da u neko doba noei "iz zida pocnu da izlaze pipci neke biljke, kao lijane i da se omotavaju oko decijih vratova". Uplaseni oni sazidaju novu kucu, а ovu sasvim napuste iako је jos bila dobra za stanovanje. U njoj samo drte ovce "jer njima nkakva zla sila, ра ni davo, nista ne moze". 126 Odnosi se na gradu za ATLAS 51 ZABRANE Као sto postoje, ро narodnom verovanju dobra mesta za podizanje kuce, tako postoje i mesta za koja narod veruje da nisu dobra. Takva mesta su tabuisana, zabranjena. Кrsenje tabua, kako se u vecini slucajeva smatra, donece kuci, odnosno porodici, nesrecu. Те zabrane su iracionalne prirode i zasnivaju se na magijsko-religioznom poimanju sveta. - Grob, groЬije Jedna od najrasprostranjenijih zabrana, tj. tabuisanih mesta Ш prostora za gradenje kuce jeste grob, odnosno groЬljel21 tj . grobiste. Tabuisano је svako mesto gde se naide na ljudske kosti. 128 Uz tu zabranu veoma retko nalazimo u nas neka objasnjenja kao napr. "kuca se ne podite Ьlizu groЬlja zbog vestica i vampira" (Gomji Sehovci, Mrkonjic Grad, ВiН) ili "ne valja kucu podizati na onom mestu gde је nekada bilo groЬlje, jer se mofe ( desiti) da (se) duhovi preko noci pojavljuju" (Кusevo Brdo i Siprage, Kotor Varos, ВiН). U nasem narodu grob se shvata kao vecno boraviste urnrlog ра se tako u narodnom govoru i naziva "kucom" ili "vecnom kucom" и kojoj mrtvi "borave vecni san" .129 Ako је pojedinacni grob 'kuca umrlog' groЬije је 'grad mrtvih' ".130 Stoga је odnos prema pojedinacnom grobu isti kao i prema groЬiju. 131 U narodu se cesto mofe cuti da је grob 'sveto mesto' 'svetinja' ".m AmЬivalentan odnos prema umrlom postovanje - strah cini taj prostor (groba, groЬlja) svetim i opasnim. Prostor groba је svet, jer је zauzet od nekog ko је Ьiо sasvim obican smrtnik, а'Щ! ko је presao granicu fivot-smrt i tim prelazom postao onostran, dakle povezan sa nekim visim silama ili Ьicima, ili cak bofanstvom. "Ovaj svet i drugi svet ... zamisJjeni su kao zasebni topografski prostori razdvojeni granicnom zonom koja poseduje svojstva i jednog i drugog."133 Grob је jedna takva granicna zona, jer na tom mestu 127 Prema gradi za ATLAS ta zabrana је izrazena u Srbiji, Bosni ј Hercegovini, Makedonjjj, Crnoj Gorj ј Нrvatskoj, dok је u Slovenijj ne nalazimo zabelefenu. 128 "Posto su pokojnjci u velikom narodnom postovanju, postuju se ј njihovj groЬovj, bez obzira da li prjpadaju nepoznatim ј pokojnjcima i ljudima drugih vera ј konfesija. Oni se ne skmave i, Ьеz velike nevolje, ne uklanjaju se ј ne uШstavaju ... " SМR pod grob s.95. l29 v. D.Bandic, "Tabu u tradjcjonalnoj ulturi SrЬa" Bgd 1980 s. 129 130 fujdem s.l33 131 v. JЬjdem s. 133 ј 243 132 fujdem s. 129 133 Edmund Lj~. "Kultura ј komunikacija" Bgd 1983. s. 123. U vezi s tim Li~ dalje kafe: "Fokus ritualnih radnji (npr. crkve, groЬija, svetista) је upravo u toj grani~noj zoni. Metafi zj~ke 'osobe' kojima se ritualna radnja upucuje asociraju se s tim mestima i tipi~no se smatraju precjma, svecima ili utelovljenim bofanstvima • bicima koja su ranije Ьila obicni ljudi koji su umrlj oЬi~nom srnrcu, а koja su sada postali besmrtni bogovi. Poput same granicne zone, i onj poseduju svojstva izvucena iz ovog ј iz drugog sveta". 52 boravi onaj koji је postao van-prostorni i bez-vremenski, vecan. No grob је i opasan, jer dusa umrlog иcestvuje u z ivotu zivih,134 а njeno mesanje moze Ьiti zlonamemo. Zanimljiva је osnovna Kanetijeva ideja da pretpostavljena Юonamernost mrtvih potice iz njihove zavisti zivima na tome sto sи zivi. Da se dиsa umrlog ne Ьi uzbиnila treba је postovati i ne uznemiravati. Ukoliko Ьi doslo do skmavljenja groba, odnosno zauzimanja tog prostora njene 'vecne kuce' dusa moze postati gnevna i nanositi stetu, odnosno svetiti se "uzurpatorima". llustrovacemo to shvatanje sledecim primerom.135 U selи Hergolesi, tridesetak kilometara od PriЬoja, pre nesto vise od dvadeset godina u sadasnjem, nesto izmestenom centru naselja, jedna porodica је podizala kucu. Prilikom kopanja naisli su na ljиdske kosti . Svi seljani su ih savetovali da prekinu gradnjи i podignи kиси na drugom mestu. Medutim, oni ih nisи poslиsali i podigli sи tu kиси. Imali sи dva sina, jedan im је poginиo и saobracajnoj nesreci, а drugi se obesio. Svi и selи smatrajи da је ta njihova nesreca posledica krsenja tаЬиа U praksi, pri gradnji kисе, se grob (groЬlje) ocituje kao opasan prostor. Ali, ka~to smo videli, on konotuje i svetost. Stoga mozemo reci da је on dvojako tabиisan. S jedne strane - veruje se - on је "zauzet" od nekog ko је povezan, sjedinjen, s bozanstvom ра i sam sadrzava svetost136 , а s druge strane, kao Ьivsi pripadnik ovostranog sveta on ga potpuno ne napusta vec istovremeno zad!Zava interes, zelje i osoЬine tog Ьivseg svog sveta sa pojacanom predispozicijom ka osvetoljиbivosti иkoiiko ти se ne ukazuje dиZпа paznjam. Zaиzimanje ovostranog njegovog prostora, njegove "vecne kuce" је ne samo uznemiravanje njegovog "vecnog mira" vec i negiranje njegovog bivseg i sadasnjeg postojanja. Potencijalnom "osvetom" on se bori za svoj "opstanak". Stoga se prostor znanog ili nezпanog groba smatra svetim i opasnim. Тај prostor, dakle, nije slobodan za zive. On pripada mrtvima. -Meda Smatra se da kucи ne treba podizati na medi 138. Termin "gтanicna podrucja" mj smo ovde, а ј u daljem jz(aganju okarakterjs(j kao nesloЬodan, zauzet prostor. 134 EJjjas Kaneti na jednom mestu pise: "Svugdje gdje zive ljudj u cjjelom svijetu nalazjmo ideju о nevldljivlm шrtvima. Mogli bismo ih nazvati najstarijom idejom covecanstva .... Oni (mтtvi) su oduvjek opsjedali coveka; oni su za njega Ьili od ogromnog znacenja: njihov utjecaj na zive Ьiо је Ьitan dio tog zivota." Elijas Kaneti, "Masa i moc", Zgb 1984. s. 33 i 217-227 narocito 218 135 Prema sopstvenim terenskim istra:livanjima. 136 V.Cajkanovic govoreci о azilu pominje da nij e Ьј(о umira "ako neko uЬije coveka koji је pobegao i legao na grob trazeci zastitu od mтtvoga". On dalje zakljt1cuje da se umrli "jz groba javlja ... ovde kao Ьotanstvo - zastitinik ... " V. Cajkanovic, "Mjt ј religija u Srba", "Dva staгinska slucaja asilije" s. 75 137 V.Cajkanovjc, "Mjt ј religija u Srba", "Donji sv et kod starih" s. 88 138 U gradi za AТLAS ovu zabranu nalazimo samo na jednom mestu (Ivanjica), ali smatгamo da је ona veoma rasprostranjena, јег se u mnogim slucajevjma podrazumeva. 53 Meda је oznaka kojom se obelezava granica odredenog zernljisnog poseda. Као oznaka mogao је sluziti neobradeni pojas granicne zemlje, humke zemlje, drvored, jarak, ograda i veoma cesto kamen sa svoj im kultllim znacenjem. Mada meda ima prakticnu funkciju ona poseduje i neka madijsko- religijska svojstva. U agrarnom drustvu zernlja је osnova proizvodnje. Da Ьi se posed osigurao, da se meda ne bi pomerala kao objekat mede postavlja se ono sto је vec samo ро seЬi sveto, odnosno tabuisano kao sto је grob, zivotinjske kosti, kamen sa urezarum simbolom krsta, drvece (posebno vocke) sa simbolima vere. Smatralo se da Ьi premedas navukao na sebe gnev natprirodnih sila koje borave u tim objektima. Takvo shvatanje se vremenom prosirilo na mede uopste1з9 . Tako је meda "postala i objekat tabua"140 . "Na medasnom prostoru se ne sjedi. Tu se ne spava. Bez potrebe tu se ne valja ni zadrzavati uopste.141 Stoga ј е sasvim jasno da na prostoru mede ne treba podizati kucu. - Crkva Kucu ne valja podizati na mestu crkve, crkvina, manastira, dzamija, vakufa odnosno vakanskog zemUista tj . tamo gde jeste ili gde је Ьila bogomolja.l42 Crkva se nalazi u prostoru potpuno drugacijem od ljudskih aglomeracija koje је okruZuju. U unutrasnjosti toga omedenog prostora transcendiran ј е profani svet ... Svaka vrsta svetog prostora podrazumeva neku hijerofaniju, izliv svetoga, cime se izvesna teritorija odvaja iz kosmicke s redine koja је okrufuje, cineci је kvalitativno razlicitom." 14з Mesto hrama је mesto gde se smatra da vernici najlakse i najtesnje uspostavljaju vezu sa svoj im bo2anstvom, а to је u nas nebeski dobronamerni Bog, jer to је njegovo oЬitavaliste na zemlji, tu је ono kondenzovano duhovno prisutno. Тај se prostor zbog "zblljske prisutnosti" bo~anstva smatra ):ltsticenim od svih zala, nestvarnih (davola, demona) i stvarnih. U vreme velikih nevolja licnih ili opstih kao sto su epidemije i ratovi ljudi tu traze, i veruju da се nac~ pomoc i zastitu.144 Tom svescu obuhvacen је hram, ali i zemlj iste na kome se hram nalazi. 1 kada se hram srusi u svesti ljudi prostor na kome se on nalazio i dalje ostaje svi:t. Zato se cesto desava da se nove crkve naj rade podiZu na mestima starih, kao da crkvom jednom osveceno zemljiste i ne moze slиZiti rucem drugom nego bogomolj i. 139 v. Dusan Bandic, "Tabu u tradicionalnoj kulturi Srba" Bgd s. 296-298 140 Љidem s. 297 141 Mirko Barjaktarevjc, "0 zemJjisnim medama u SгЬа" pos.izd. EI SANU knj. 4, Bgd 1952 cit s. 65 142 Prema podacjma jz AТLASA takvo shvatanj e nalazimo u SrЬiji , Cmoj Gori, Bosni i Hercegovjni, а tJarol!i to је jzrafeno u Makedoniji. 143 М. EIUade, "Sveto ј profano" s. l З 144 v. V.Caj kanovic, "Мit ј religija u Srba", "Dva starinska slul!aja asilije" s. 71 , 74 54 Iz svega recenog proizilazi da se taj prostor smatra zauzetim od bofanstva, а samim tim on је ne-slobodan za ljude. Svako naseljavanje na njemu Ьi se shvatalo kao povredivanje bozanske teritorije, Ш jednostavo kao skmavUenje. Nesto rede se smatra da su zabranjena mesta za gradnju kuce raskrsce, gumno, drvljanik i "vilino kolo" .145 - Raskrsce Raskrsce sa svojim ukrstanjem puteva podrazumeva centar, tj . centar iz koga proizilazi orijentacija na cetiri strane sveta. То је stoga i "mesto epifanija"146. Na raskrscu se podifu krstovi, kapelice i sl. U nasoj tradicionalnoj kulturi se na raskrscu trazi ku~a dete za koje se plase da moze umreti, kum koji је epifanija tj. bozanski zastitnik. Na njima teslci bolesnici traze oprostaj da bi lakse izdahnuli. Ali raskrsce је i "mesto jedinstva suprotnosti" .147 Mesto је izbora i straha pred nepoznatim. U nas, kao i u drugih naroda, na raskrscu se oslobada "otpadnih, negativnih i opasnih soaga",14s "na ojima se ostavljaju cini, skida se sugreb ... lece se bolesnici 'od nameta', ostavljaju krpe od odela bolesnika i novac149 da Ьi na prolaznika koji ih nagazi presla bolest. Veruje se da su nocu stecista zlonamernih mitskih Ьiса, (vampira, vestica i sl.) narocito и vreme Nekrstenih dana kada је aktivnost demona pojacana. Као sto vidimo, raskrsce se smatra stecistem natprirodnih sila ( dobrih i losih), ра је kao takvo prema narodnom shvatanju nepodesno za podizanje stanista. - Gumno Gurnno15o је mesto gde se vrse zito "odvaja valjano od otpadaka"151. Stozer koji se nalazi u sredini gumna, kruga, predstavlja axis mundi, 145 Prema gradj za А ТLAS: raskгSce kao tablljsano mesto za gradnju ll Srbjjj nalazjmo na 7 punktova, u Bosnj ј Hercegovinj na 2, u Crnoj Gorj na 2, dok se u drugim repuЬijkama ne pomjnje. Gumno kao tabujsano mesto za gradnju na\azimo u SrЬijj na 4 punkta, u Bosnj i Hercegovinj na З ј u Нrvatskoj na 2, dok se u ostalim repuЫikama ne pomjnje. Drvljanik kao tabuisano mesto za gradnju nalazimo u SrЬijj samo na jednom mestu. Isto је ј sa "vjJjnim kolom". 146 RS pod rasblce 147 IETS pod raskrsce 148 RS pod rasblce 149 SМR pod rasblce 150 Мilenko fjJjpovjc razmatrajucj znacenje reci gumno doJazj do zakljucka da ona ne oznacava samo prostor na kome s~ vгSe tito, vec јој је znacenje sjre tj. to је ravan, okrugao iJj pravougaonj prostor na kome se obavljaju odredeni zanatskj poslovj, vecinom se "radj о tehnoloskjm procesjma u vezi sa preradom zemlje" (s. 22). Он da\je zakJjucuje da se davno ј prostor na kome se taljenjem dobljao jJi preradivao bakar nazjvao gumnom ј da otuda potjce sjntagma bakamo ili mjedeno gumno. No kako su u pros\ostj svj znacajnijj tehnoloski procesi "pripjsjvani pomoei demona, necistih sila" (29) ј sl. mozemo zakljucjti daje gumno uopste sbvatano kao mesto na kome dejstvuju natprirodne sile. 55 mesto spajanja tri nivoa - srediste, ра ро svom kosmoloskom znacenju ima slicnosti sa raskrscem. Na njemu se zavrsava jedan proces, zavrsavЩ{e put ~ita i priprema se za nesto сети se, takode pridaje vrednost svetinje - bl'eb. "Sveto је mesto".152 Na to ukazuje i оЬiсај s "boZjom bradom". "Во~ја brada" је poslednja rukovet zita koja se vezuje crvenim koncem i ukrasava cvecem. Cuva se cesto u domacinovoj kuci Ш ambaru, а zmevlje se mesa sa zmom za setvu. U nas su "negde 'Ьо~јоm bradom' kitili stozer na gumnu, ponekad tek ро zavrsenoj vrsidЬi" .ш Frezer smatra da је osnovna ideja tog оЬiсаја "da је duh ~ita - starac Ьilja isteran iz zita koje је poslednje po~njeveno ili poslednje ovrseno i da on ~ivi u ambaru za v reme zime. О setvi on ide u polja gde ponovo dela kao sila koja o~ivljava ~itno seme."•s4 1 u nas se, ocigledno је, veruje da u poslednjoj rukoveti zita, "Ьо~јој bradi" boravi ~itru demon ра se ona posebno i cuva. "Kako se veruje da i duhovi predaka imaju uticaj na rod zita, Gasparini to verovanje i poslednji snop dovodi u vezu, ра Ьi prema tome 'Ьо~ја brada' ujedno predstavljala i duhove predaka."ш Iz svega recenog se vidi da gurnno, prostor na kome se zavrsava jedan vazan proces za ljudski opstanak, smatra svetim i neposredno se, sto se i vidi iz njegovog kicenja poslednj im snopoш, povezuje sa natprirodnim silama i to onim koje, pretpostavya se, na ukazanu im pa~nju delaju na dobroЬit ljudi. Medutim, ро narodnoш verovanju gurnno је i mesto na kome nocu borave demoni, vile, а to је i jedno od zborista vestica.1s6 U nas se veruje da se vestice•s7 nocu na odredene dane (1. mart, Badnje vece, jesenja ravnodnevica i dr.) islrupe na raskrsnici i onda zajedno odlaze, ili se direktno sastaju na odredenim mestima. Zboruju na pometnom158 , odnosno pometenom ili mjedenom gurnnu159 ili pod nekim orahom 1 6о rede kruskom. Na tim slrupovima one "Ьi se veselile, igrale kolo"161 i doЬijale zadatke ... kome се M.Filipovjc, "Bakamo jlj mjedeno gumno", "Etno1oskj pregled" 1, Bgd 1959. s. 19-33 Medutim, smatramo da se zabrana koju ovde razmatramo odnosj prevashodno na "fjtno gumno", ра cemo је tako ј razmatrati. l5l JETS pod gumno l52 fujdem 153 SМR pod Ьоfја brada 154 Df.Df.Frezer, "Ziatna grana", Bgd 1937. s. 534-535 155 SМR pod bofja brada; Spjro Kuljsjc, "lz stordevic "Vc:Stica i vila u nasem narodnom verovanju i predanju" SEZb LXV I, SEZb W30, Bgd 1953.; Vuk Karad:lic, "Srpskj rje~njk" pod vila; SМR pod vila 174 "Njihovo glavno zanimanje i jeste jgranje u kolu". V.Cajkanovjc, "Mjt i religjja u Srba", "Svekrva na tavanu", Bgd 1973. s. 174 58 posebno sljive; zatim, nije dobro graditi na mestu gromobolnog drveta (drveta и koje је иdario grom) ili drveta koje se osиsilo. 175 "Drvo је manifestacija и celini; sinteza neba i zemlje i vode; dinamican zivot nasиprot staticnom zivotu kamena. Kako i mago rnundi, tako i axis rnundi, 'drvo и sredi' koje spaja tri sveta i omogucиje opstenje medи nj ima, а uz to daje pristup solamoj moci; srediste је sveta ... Ukorenjeno и dubini zemlje, sredistu sveta i и dodiru s vodama, drvo raste u svet vremena ... а grane ти dosefu do nebesa i vecnosti, takode simbolizirajиci diferencijacijи i ravni manifestacije." 176 Vec smo ranije govorili о dosta izrazenom kultu drveca u nas. "Jos kod starih Slovena pojedino drvece vezivano је (na visem stupnju religijskih shvatanja) za odredena bozanstva: zamisljalo se kao njihov stan ili njihova svojina, slиzilo је kao njihovo svetiliste itd. 177 _.Tragove toga obozavanja "svetog" drveta nalazimo и kиltu zapisa. Zapis је oЬicno neko veliko razgranato drvo koje se и litijama obilazi, prinose ти se zrtve i citaju molitve. Na koru zapisa urezuje se krst ili prikucava ikona. Cajkanovic ga izjednacava sa hramom, navodeci da istu иlogu ima zelena sljiva ili kruska pod kojom se и istocnoj SrЬiji о Uskrsи pricescivalo.178 "Zapis је tabuiran i neprikosnoven", ne sme se ostecivati, na njega se penjati, niti se sme seci. Ukoliko se osusi mora se ostaviti da stoji, tj . drvo od njega se ne sme иpotreЬijavati. Dakle, ne samo da је takvo drvo sveto i da Ьi se njegovim secenjem mogao izazvati gnev bozanstva koje је zastitnik imanja ili atara od oluje, grada ili groma, vec Ьi zauzimanje prostora na kome takvo drvo stoji, kao i u slиcaju crkve, hrama, bilo opasno i predstavljalo skmavljenje. No, cini nam se da tu postoji jos nesto. Na to иkаzије zabrana na koju najcesce nailazimo, а to је da se kuca ne podize na mestu isecenih vocaka, narocito ne na mestu isecene sljive. Ponegde smatrajи da se kalem moze iseci ali se panj ne sme vaditi (Kos. Mitrovica). Mozemo pretpostaviti da је u osnovi te zabrane shvatanje da bi se prekid rodnosti do koga dolazi secenjem vocke mogao preneti na novu kucu i na taj nacin bi se presekao napredak celjadi i kuce и celini. Takvo shvatanje potvrduje i verovanje da је nesretno mesto na kome se drvo osиsilo. Gromobolno drvo, kao ni prostor na kome se ono nalazi sи obelezeni negativnom silom (moze se smatrati gnevom nebeskog bozanstva) ра stoga to mesto nije podesno za podizanje stanista. Dakle, kao sto srno videli, prostor na kome је odredeno drvece se, takode, smatra nepodesnirn za podizanje nove kuce, mada razlozi ovih zabrana, kako se cini, nisu jednoobrazni. I?S U gradi za А ТLAS takva verovanja nalazimo u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i naro~ito izrafena u Bosni i Hercegoviru 176 IETS pod d.rvo l77 D.Bandic, "Tabu u tradicjonalnoj kulturi Srba" s. 247 178 V.Cajkanovjc, "Мit ј reljgjja u SrЬa", "Kult drveta ј ЬiJjaka kod starjh SrЬa", Bgd 1973. s. 7; v. V.Cajkanovjc "Re~nik srpskih narodnjh verovanja о Ьiljkama" , Bgd 1985. s. 317 59 - Mesto staгe kuce Posebno pitanje Ьi predstavljao odnos stare i nove kuce, odnosno da li se nova kuca sme, treba, iJi samo и odredenim slucajevima moze graditj na mestu stare kuce. Kod naseg naroda tome se posvecuje posebna paznja, i postoje veoma odredeni stavovi prema tom pitanju. Mogli Ьismo ih podeljtj na tri osnovna shvatanja : prvo: kucu njkako ne valja podizatj na temeljjma stare kuce; drugo: nova kuca se uslovno moze podjcj na mestu stare; ј trece suprotno prvom - dobro је kucu podizatj na mestu stare kuce. Najrasprostranjenije је prvo verovanje tj . da kucu nikako ne valja podizati na temeljima stare kuce. Тај prostor gotovo da је tabuisan. Novu kucu, u zavisnosti od kraja, podiZu iznad ili is~d stare.1'9 ILi novu kucu pomeraju "na jufnu stranu kao prema suncu (Jasenica, Negotin), ili se podize "na istoku od ostalih gradevina" (Radakovci, Kosjeric), odnosno podjze se "jstocno od stare" (Zlokusa, Т.Uzice). Takode se pazi da okapnica nove kuce ne bude na jstom mestu gde је bio strehokap stare kuce. 180 То cine radi napretka. U kuci se zivi, а fjvot sobom nosi ј lepo i ruZпo. U kuci se desavaju lepe stvari: vencanja, radanje dece, veselje i oЬilje. Ali u njoj se moze i bolovati i umirati, u njoj moze vladati oskudica ili nesloga celjadi. Sve se to moze desavati и jednoj istoj kuci samo u raznim periodima. Sa novom kucom, na neki nacin, pocinje nov zivot, odnosno nova etapa. Pomeranjem sa starih temelja zeli se postici da sve ono sto је bilo, jli se dogodilo lose u staroj kuci i ostane na istom шestu, mestu stare kuce. Izmestanjem nove kuce, tj. njenim postavljanjetn iznad ili ispred stare zeli se madijskim pиtem osiguratj da ona Ьиdе srecnija i naprednija od prethodne. Ovde moramo napomenuti jos nesto. U praksi pomeranje kuce ne mora da znaci da ona mora Ьiti podignuta na potpиno novom terenu i da ne sme njena nova povrsina nigde da se poklapa sa povrsinom stare kuce. Pomeranje moze Ьiti simbolicno, odnosno temelji se ne smeju poklapati, а gabarit moze Ьiti pomeren samo desetak santimetara. Da је vafuo makar simbolicno pomeranje vidimo u sledecem verovanju "ako ne mozes promeniti mesto kuce, promeni ognjiste" (Tuzi, C.Gora), ili "ako se zida na istom mestu kopa se duЬlji temelj" (Vrutak, Makedonija). Znatno rede nova kuca se pod odredenim иslovima moze podici na mestu stare. Tu mogucnost иslovljava kakav је Ьiо zivot u staroj kuci. Ukoliko је zivot u staroj kuci Ьiо srecan, ukoliko је и njoj vladala sloga ј zdravlje, onda se moze podici nova kuca na tom mestu. Medutim, ne podjze se na mestu stare ako је u njoj porodica izumrla, "ne na pustinjskom imanjи" . (Srblja) 179 Prema gradi za AТLAS 180 Pretpostavimo da mesto okapnice cini u neku ruku granicnu liniju kuce. Naime, krov predstavlja ver1ikalnu granicnu ravan. On ро pravilu obuhvata veci prostor od same kuce, tj. njenih temelja i njegovo prostiranje ustvari је pravi prostor koji kuca zahvat.MjJjcevic, "Zivot Srba. seljaka", GJ. srp.uc.drus. knj. V, sv. XII s. 201 isti navodj za Macvu i Sumadiju 189 B.Basta, Obrenovac 190 Loznica 191 Obrenovac 192 Zanimljjvo је da se u ВiН, gde se najcesce na ovaj nacjn proverava valjanost izbora za novu kucu, ро pravilu, na izabranom mestu ostavlja preko noci kamen ili daska а ne hrana. 62 Ocigledno је da se ovaj postupak, ova vrsta provere, zasniva na istim shvatanjima kao kod predznaka, odnosno, mozemo zakljuCiti da se na izabranom mestu za buducu kucu postavlja nesto od pica, hrane ili neki predmet da Ьi se proverilo da li na tom mestu ima zivota. Prisustvo nekog zivog stvora na postavljenim stvarima, analogijom se tumaci da се Ьiti zivota u novoj kuci, odnosno porodici. - Provera da li је mesto slobodno Zanimljivo је da se prilikom provere da li је mesto slobodno193 koriste gotovo iste magijsko-ritualne radnje, kao u prethodnom slucaju, ali se one drugacije tumace. Naime, njima se pokusava ustanoviti da li је zemljiste slobodno, odnosno nezauzeto od natprirodnih Ьiса. Time је ovaj postupak srodan, ро shvatanjima sveta, sa onim koji nalazimo u zabranama. Na izabrano mesto ostavi se sud, casa, s vodom ili vinom. 194 Ako se ujutru nadenedirnuta mesto se smatra dobrim. Neki "odrede kanapom mesto gde treba da se zida kuca; na cetiri coska stave ро zmo kukuruza da prenoci i ako ne fali ni jedno zmo onda se tu zida kuca, а ako fali koje zrno tu ima vestica".195 Ili "ostave da prenoci hleb, casa vina i malo soli; ako se ujutro nade sta naceto, mesto nije dobro" .196 Dakle, kao i u prethodno navedenom oЬliku provere, na izabrano mesto se stavlja nesto od hrane ili pica. Razlika је u tome sto se, sasvim razumljivo, ne stavlja ni daska ni kamen. Cilj postupka је da se ustanovi da li је mesto pogodno, а pogodno је ukoliko је slobodno, nezauzeto od natprirodnih Ьiса, koja Ьi mogla Ьiti, а ро pravilu i jesu, nenaklonjena coveku. "Dokaz" da је prostor slobodan је nedimuta hrana, koja је preko noci ostavljena na izabranom mestu. Nestanak ili nacetost hrane, smatra se da ukazuje na nepozeljno prisustvo natprirodnih Ьiса, koja Ьi, kao sto su ostetila hranu "jela" sav bericet buduce kuce. Cini se da se sa istom namerom obavlja i sledece: "Pospe se mesto brasnom, ako ima traga - ne valja"197 ili "Ьаса se ререо, ра ako se pronade ·neki otisak noge ujutru, ne podiZe se kuca" 198 ; ili u nesto izmenjenom oЬliku: Na izabrano mesto se "ostavi ререо, ра koja prva domaca zivotinja nagazi ona U Hergolesirna kod PriЬoja rni је uciteljica, poreklorn iz kozarackog kraja, ispricala kako је njen otac hteo da sazida novu kucu. Postavljao је dasku na tri razlicita rnesta. Nigde nije naisao ni na sta zivo ispod daske. Kako nije irnao vise zernljjsta, on је ipak sazidao na svorne kucu. То је Ьј\о uoci rata. Od brojne porodice samo је ona prezivela ј odrasla ро domovirna. Potpuno је ubedena da postoji povezanost izrnedu ta dva dogadaja. 193 Prema А ТLASU ova vrsta provere је zastuplj ena p~jednako kao ј prethodna u SrЬiji, znatno rnanje u ВiН, dok u Cmoj Gori preovladuje. ZaЬelezena је i u M&rroonjji. 194 Rade ј ovako: Negde na sredini izabranog mesta ukucaju stap ра о njega obese rnale nezapusene Ьосе vina i raldje i ostave da prenoce. Ako su ujutro jednako pune, rnesto је batli. v. S.Trojanovic, "Giavni srpski frtveni oЬicaj i" SEZЬ ХVП, SEZb IVI О, Bgd 191 1. s. S 1 i 52 195 Gomja Tresnjica, LjuЬovija 196 Donji Dobric, Loznica 197 Devici 198 Vladicin Han; u Makedonjjj (Delcevo) isto "pospu rnesto pepelom, ра ako ujutru nadu coveciji ili pseci trag, kucu ne grade". 63 se kolje kao kurban i obicno se kaze: 'udarilo medu grede i tu ostalo mrtvo!' 11 199 Premda se ovo odnosi na konkretne tragove, ti tragovi ipak kao da pokazuju da је izabrano mesto vec zauzeto, odnosno ukazujи na prisutnost neceg nepozeljnog. То nam иnekoliko sиgerisu ove, istina dosta nejasne, reci treceg primera: tom prisutnom nepozeljnom se prinosi zrtva, а ono се se razЬiti, odnosno nestati. - Provera snom ili glasom Izabrano mesto se proverava i роmоси sna.200 "Ako covek prespava na zemlji kоји је odredio za kucи i ako usni nesto dobro"201 mesto је dobro odabrano. Od davnina covek se zanima za snove i pripisuje im odredeno znacenje. Smatralo se da mogu Ьiti predskazivaci. Verovalo se da и odredenim prilikama samo bozanstvo komиnicira sa pojedincem preko snova. U jednoj egipatskoj knjizi mиdrosti se kaze "Bog је stvorio snove da Ьi ljиdima иkazao риt kad ne mogu videti bиducnost" .2o2 Ovde nalazimo taj drevni риt. Covek pridajuci veliku vafuost izboru mesta za svojи kиси pokusava da uspostavi neposrednи komunikacijи sa bozanstvom (visom silom) nad.ajиci se da се ти pomoci. On spava na odredenom mestu, sto и stvari predstavlja poruku - sta se pita - s nadom da се mu nebeska sila preko sna dati pravo uputstvo, odgovor. Pomenuli Ьismo ovde jos jedan vid provere: "Pre sunca se izade na odredeno mesto za gradnju. Izuje se, skine se kapa i sedne i slиsa. Ako se prvo сије da neko peva tu se postavUa kuca. Ako se сије svada ili kuknjava ne postavlja se, vec se s1edeci dan ispituj e drugo mesto" .203 Ova dva nacina provere su иnekoliko slicna: san i prvi glas koji se сије, smatrajи se znakom, porukom, vise sile. Ocekivani znak и oЬliku sna ili prvog glasa doblja buduCi domacin kuce na samom odabranom zemljistu. - Provera preko vracare, posrednika Negde valjanost izbora proveravaju na sledeci nacin:204 "Uzme se grudva zemlje i odnese vracari da vidi da li је mesto dobro"2os ili nalazirno da I99 Trgoviste 200 Ovaj ni'in provere prema ATLASU nalazirno u SrЬiji (Dimitrovgrad, Babufuica, Bosilegrad, Trgoviste) i u Bosni (Gomji Vakuf). U ostalim krajevima nije zabeleieno. 201 Vranje 202 RS pod san 203 Prema А TLASU zabeleieno samo Ll Rosicima, Kosjeric 204 Prema ATLASU zemljiste se proverava preko vra~are u Srbiji, а preetino kod hodie u ВiН. U ostalim krajevima takva provera njje zaЬeleiena. 64 se "islo ranije vracari, а neko i danas jde, ј nosi zemlju (vise busencica) da ispita da li је srecna",2oб ili se "odnese grumen vracari, ра ako ona ka~e da vile ne brane, gradi se"207 i1i "bacaju se madjje - to radi vracara - i ona ka~e da li је mesto dobro ili ne" .2о8 U Bosni se ponegde isto nosi zemlja "onome ko zna vracati", ali najcesce "pre nego sto се se podici kuca ode se kod hodu da on klanja istihan i vidi da li је zemljiste srecno za kucu", 2о9 а ponegde posJe klanjanja "ka~e sta је sanjao te noCi. Ako sanja da nije dobro onda se tu kuca ne gradi" .210 U ovom slucaju provera se obavlja ne direktnim kontaktom sa vjsom siJim, kao u slucaju sna, vec preko posrednika. Posrednjk је osoba za koju smatraju da mo~e stupjti u vezu sa natprirodnim silama(vracara) ili bo~anstvom (ho~a). Preko te osobe се se doЬiti ~eljena potvrda. - Potvrda kotrljanjem hleba Provera, а unekoljko i izbor mesta za novu kucu, obavJja se i "kotrljanjem hleba".ш "Baci se pogaca da se 'kotrUne', i ako se okrene na Jice onda је mesto dobro, а ako se okrene na nalicje onda tu njje dobro mesto za zjdanje kuce"; i1i "ispece se 'kolac' proja u tepsiji ра se tri puta 'kotrJjne'. Ako se jednom okrene naopako - odustaje se".212 Ono sto u podatku sledi ukazuje na izvesnu deformaciju, odnosno "tako se mesi ј ресе da se okrene ро zelji" .213 Isti postupak se obavlja za izbor mesta za kucu: zakotrlja se bleb ра tamo gde stane kafu da је srecno mesto.2 14 Hleb predstavlja simbol hrane, а hrana simbol opstanka. Dakle, zaustavJjanje i pravilan polozaj zakotrljanog bleba simbolicno ukazuje da се na tom mestu Ьiti bericetno ј јта opstanka, ра tu valja podici kucu. Uz navedeno tumacenje moglo Ьi se dodati jos jedno. Hleb је sveto jelo. Preko hleba uspostavlja se kontakt za bo~anstvom. lstovremeno hleb је posredno sredstvo bo~anstva, jer ono preko hleba jskazuje svoju poruku, tj . da li је, i koje је, mesto za zjdanje valjano. Ova dva tumacenja se ne iSl]ucuju. Izvrsenom proverom zavrsava se krug postupaka i ritualno-madjjskih radnji oko izbora mesta, kao prvog stupnja i predusJova naseJjavanja. Kad је izbor izvrsen mo~e se prjstupjtj izgradnj i stanjsta. 205 Arilje 206 Kosjeric 207 Devici 208 Doljevac, Nis 209 okolina Banjaluke 210 isto 211 Prema ATLASU to se radi u SrЬiji, а jav!}ja se dost<\ retko u Нrvatskoj i BiH 212 Gornji Dobric, Loznica; isto Kosidoli, Jahorina BiH 213 Gornja Badanja, Loznica 214 Trnavci, Aleksandrovac; isto Мr~jevci, Bujanovac, Loznica (Lipov sor); isto u Нrvatskoj Otocac (Zapolje) i Gra~ac, Glogovo 65 5. Poglavlje POSVECIVANJEPROSTORA 1 GRABEVINSКA ZRTV А POSVECIV ANJE IZABRANOG ZEMLJISTA Kada је mesto za kucu odabrano i provereno, а pre pocetka njene gradnje na njemu se ponegde obavljaju odredene radnje kojima se ono obelefava, zauzima, odnosno posvecuje. Tako Ьi negde na mestu nove kuce osvestali maslo.ш Drugde se "mesto posveti sv. vodom, izmoli se andeo Gospodnji da bude srecno i blagosloveno" ili se "zemlja prekrsti", ili "mesto Ьlagosilja" ili "nosi se Ьlagoslov" ili se "istoce casice vina za buducu kucu" .216 Slicno se cinilo i u nekim delovima Ьivse Bosne i Hercegovine, gde se "pre gradnje zemljiste posvestavalo sv. vodom, а svestenik је citao molitve". Da је osvecivanja zemljista pre pocetka gradnje Ьivalo govore gore navedeni podaci. Medutim cini se da је Ьivalo i frtvovanja. Tako nailazimo na podatak da se "zakoUe ovan na zemlji da Ьi se pobratila i tek onda tu gradi kuca".ш 2 15 Cetinje, Cma Gora 216 Нrvatska 217 Celinac ВiН ' 66 GRADEVINSКA ZRТVA ProЬlem gradevjnske zrtve је veoma slozen. Najme, ta zrtva se moze sastojati od onoga sto Ьismo иnekoliko mogli nazvatj darom preko zrtvovanja zivotinje do ljиdske zrtve ili uzidivanja senke. ProЬiem је tim veCi sto se pojedine zrtve javljajи kao zamene nekih drugih zrtava. Zagonetno је i to kome se konkretno zrtva prinosi, sto unekoliko, posrednim pиtem mozemo naslиtiti, а! ј ne bas sa sigurnoscи tvrditi. I trece, neprecizna је i namena, tj . zelja sta se zrtvom hoce postiCi. Naime, namena је najcesce visestruka i prilicno иopstena, ра nam ni to ne moze poslutiti kao neki pиtokaz. Grada о gradevjnskoj zrtvi је bogata, ima је и raznim etnoloskim pиblikacijama. Zabelezeno је zrtvovanje i и gradj za А ТLAS. Pojedini istrazivaci sи navodilj razne оЬЈјkе zrtvovanja ј razmatrali ih sa kratkim objasnjenjima (v. S.Trojanovic "Glavni srpski zrtveni oblcaji"). Drugj sи, pak razmatrali i pokusavalj da rastumace odredene segmente te zrtve (Zecevj6,218 Bratic219 ) dok sи se nekj dotakli toga kao posledice odredenih ideja (Elijade)220; ра ipak nam se cini da celokupno zrtvovanje oko gradenja nije sistematjcno izlozeno niti и svemи razreseno. Ovde се se иciniti pokuSaj da se to, bar donekle, иcini. Pokusacemo ovde da iznesemo nasa razmisljanja о tom proЬlemи. S obzirom na temи kоји ovde obradujemo, najvise paznje cemo obratiti na zrtvovanje "na temelj", ali cemo se osvmиti ј na druge Zrtve prinosene и daljim fazama gradnje, jer sve sи one, bar delimicno, и vezi sa osvecjvanjem prostora, odnosno zemljista kao stanjsta. Postavljanje temelje prati vise raznih ritualnih radnji: а. zakopavanje и temelj nekih predmeta (novac, metalni predmet, potkovica, zitarice, so (CG), rakija, vino, bosiljak, tamjan, parce drena, vrbe ili tisovine, zejtin, i zapis ko је i kad zjdao) Ь. zakopavanje mere - tj. konca kojim је izmeren gabarit temelja с. pomen о uzidivanjи zivih ljudi d. zakopavanje mere senke - tj . pruta ili konca kojim је izmerena necija senka ili stopa Osvmиcemo se i na: - darjvanje "na rogljeve" tj . "na sleme" - prvj иlazak и novu kucи 218 Slobodan Zeёevjc, "Мitska bica srpskih predanja", Bgd 1981. Talason s. 109-114 (cir) 219 Dobrjla Bratjc, "Utemeljenost drиStvenog prostora" GEI XXXV, Bgd 1986. s.21 -32 220 M.Elijade, "Sveto i profano", Vrnjaёka Banja 1980. ј "Kovacj ј aLhemjёari" , Zgb 1983. 67 - prvi uneseni predmeti u novu kucu - prvo lozenje vatre u novoj kuci - zrtvovanje zivotinje (petla) na pragu ili ognjistu - osvecivanje kuce а. Zrtva - dar Zakopavanje u temelj zitaricaш rakije, vina, sOli, komadica nekih vrsta drveta ( drena, vrbe, tisovine) cini se veoma drevno. Plutarh је zabelezio slican podatak prilikom osnivanja Rima. Na sredini buduceg grada "najpre su iskopali okruglu jamu - (nazvanu mundus - .... i u tu su jamu bacali simbolicke zrtve plodova zemlje". Kod nas se stavljanje "plodova zemlje" sporadicno zadrzalo. Mnogo cesce se u svim nasim krajevima u temelj stavlja novac. Novac је uvek metalni, rede zlatan, а cesce srebrni. U novije vreme, od rata, kako vise nije Ьiо u opticaju zlatan ili srebrni novac, stavljali su metalni novac koji је u opticaju, ali su naglasavali222 da se stavljaju "bele pare" koje se stave u flasicu sa zejtinom da ne pocme. Sporadicno22з se pominje i ko stavlja predmete u temelj : ponegde је to najmladi clan domacinstva, а drugde najstarij i. Na slicna odredenja nailazimo i u nekim drugim radnjama vezanim za podizanje kuce. U severozapadnoj Srbiji novac se stavlja na vec postavljen temelj , ali se ne uziduje, vec ga uzima majstor. Ponegde u Нrvatskoj stav ljaju novac, ali ga vadi domacica Ш dete. Pri tome ih siЬaju .224 Navescemo neka objasnjenja koja su data 225 uz oblcaj stavyanja novca, jer nam se cini da sadrze ideje zbog kojih se to cini. Novac se stavlja "kao dar zemlji", zatim stavlja se "da kuca bude bogata", "da u kuci bude Ьlagostanje", "da ga bude", "za srecu". Zatim se novac, а sa istom svrhom i neki metalni predmet, stavlja jer se "kucni temelj mora ucvrstiti parama" ili se stavlja "neki metalni predmet kao ulog da Ьi temelj Ьiо postojan". Iz istih razloga se stavlja i potkovica s tim sto ona sama simbolise i srecu. Prva, а ро nasem misljenju i osnovna ideja Ьi Ьila da novac, а i druge stvari (zitarice, vino i s l.) predstavljaju dar zemljistu ili kako је S.Trojnovic rekao "zrtva za zgrade u stvari se prinosi duhu u tom zemljistu, koji Ьi mogao kucu ... da porusi, ako nije s gazdom zadovoljan.226 Novac, а uvek је to metalni novac kao da primaju podzemne sile. Setimo se da se i umrlom davao novcic da "plati" ladaru podzernnog sveta. Mozda је tu ро sredi vracanje 22 1 S.Trojanovic, "Giavni srpski trtveni oЬicaji" , s. 60,61 222 Lie!na terenska istra!ivanja na terenu Srbije 223 Grada za А TLAS 224 v. V.Cajkanovic, "Мit i religija u Srba", "Subota dacka bubota" s. 17-31 225 Grada za А TLAS 226 S.Trojanovic, Op.cit s.50 68 zemlji neceg sto је iz njene utrobe vadeno - metal227 - kao sto bi i t ito bilo, ustvari vracanje, darivanje darovanih plodova. No to је spomo. Mislimo da је osnovna ideja, na koju su se posle druge nadovezivale, da se darom-trtvom umilostive sile Zemlje i tako umirene ne cine protiv tj . podcte novu gradevinu. Uz tu osnovnu ideju postoje jos neke: Ako se u osnovi kuce nalazi ono sto osigurava opstanak porodice Ьilo da su to titarice, vino, rakija Ш novac, zamisao је da се, imitativnim magijom, toga Ьiti i u buducoj kuCi. Uz to ne mozemo se oteti utisku da na neki nacin taj dar-trtva predstavlja neku vrstu poruke onostranim silama koja Ьi se mogla na sledeci nacin formulisati : Evo mi vam prinosimo ove darove, prinosimo vam ono sto је nama najdragocenije i najvatnije, ра vas molimo da i vi nama to obezbedite u novoj kuci! Shodno tome mogli Ьismo zakljuciti da stavljanje u temelj "plodova zemlje" i novca ima kao osnovu umilostivljavanje, pridobijanje, "duha zemlje", ali istovremeno predstavlja i poruku da se njemu to zrtvuje da bi on to obezbedio novoj kuci. No za novac i metalne predmete koji se stavljaju u temelj vezuje se jos jedna ideja, da се se imitativnom magijom, na kucu preneti cvrstina metala,228 ра се i ona Ьiti cvrsta i postojana kao on. Postoji jos nesto. Naime stavljanje svete soli, sv. vode, ikona Majke Bozje , kao i prtelivanje temelja rakijom i vinom ima za cilj obeletavanje odredenog prostora, njegovo osvecivanje, njegovo izdvajanje iz ostalog prostora, а samim tim i njegovo podvodenje pod zastitu dobronameme vise sile, odnosno Boga. Ritual darivanja-trtvovanje, dakle, prinosenja beskrvne zrtve obavlja se na samom pocetku gradenja, tj. na najnizoj tacki buduce gradevine, tj . darovi se stavljaju и temelj а ponegde na temelj, sto znaci u ravni povrsine zemlje. Iz toga, cini se, proizilazi da se dar-zrtva prinosi (uglavnom) podzemnim ili zemnim demonima; oni se umilostivljavaju i od njih se trati zastita. Postavljanje najvise tacke buduce gradevine, tj . postavljanje krovnih greda, rogljeva, slemena, "na рора", takode је propraceno odredenim ritualom. Na sleme se vezuje ili prikucava zelena grana vocke, cesto sljive, zirnzelenog drveta, masline i slicno u zavisnosti od kraja. Zatim se sleme "kiti" bosiokom, zakicenom flasom vina ili rakije, klipom kukuruza, pogacom i darovima za majstore (kosuljama, peskirima, carapama i sl.). Negde se ta svecanost zove "dizanje dara".229 Cesto se pozivaju rodaci i susedi, koji ponekad takode donose darove za majstore. Svi doneseni darovi se uz vec pomenute stavljaju na krov. Sprema se svecani rucak. Tako da postavljanje roglja ima i svoje socijalno obeletje i neku vrstu oglasavanja kao da је kuca vec gotova. Glavni majstor se penje na krov, skida darove njemu namenjene, zahvaljuje se i Ьlagosilja novu kucu i 227 M.Elijade, "Kovaci i Alhemicari" s. 32,63 228 Ne treba zaЬoraviti da metal, narocito gvoZde, sluti i kao odbrana od demona (v. ibid. s. 26) ali nam se cini da to ovde nije primamo. 229 Severoistoena SrЬija; u Loznici se na rogove "mece" belo platno, а ne grana. 69 njenu celjad: "Srecna kuca, ziv gazda!", "Da ste zivi i zdravi da zenite i udajete" i sl. Ako pazljivo osmotrimo uocicemo da је postavljenje najvise tacke kuce obelezeno ritualom kao i postavljanje najnize tacke. Kuca zahvata prostor i horizontalno, ali i vertikalno. Кrajnje tacke zahvatanja kuce na vertikali, na axis mundi , propraceno је ritualima. Ako pogledamo sadrzaj dara-zrtve "na sleme" videcemo da је on u glavnim crtama slican ili jednak , i ima sustinski istu poruku. Darovi na slemenu sadrze istu simboliku: zelena grana rodnog, zirnzelenog ili nekog drugog drveta sa sirnbolicnim znacenjem ( dren, vrba, breza) ima za cilj plodnost i zdravlje celjadi u novoj kuci, а kukuruz, vino, rakija i pogaca dovoljno hrane i bericetnost. Stoga mozemo pretpostaviti da је ova svecanost, ovo kicenje, darovanje-zrtvovanje, posvecena ustvari nadzemnim ili nebeskim demonima, jer se zadire u prostor njihove "nadleznosti" ра ih је nutno umilostiviti i pridoblti. Majstor kao glavni tvorac gradevine doblja darove. Darovi za njega, ali i okicena grana, pogaca, vino i rakija okaceni su na rogovima. Majstor је taj koji ih skida. On se sa krova oglasava i Ьlagosilja i novu kucu i celjad. Ako prihvatimo da su okaceni darovi ustvari posveceni gomjim demonima ili bozanstvima, onda se cini da је majstor neka vrsta posrednika, naime on prima darove namesto nevidljivih sila (demona), а u njihovo ime daje Ыagoslov prinosiocima dara. U ritualu "na sleme", istina, ne javlja se novac, ili ukoliko se sporadicno i javlja kao dar majstoru, nije vazno da li је metalni, i ima sasvim drugu, minomu ulogu. Као sto smo videli u danasnjem trenutku metalni novac је najrasprostranjeniji predmet koji se stavlja na temelj. Ne treba, cini nam se, zanemariti i istorijsku komponentu, tj. da sa razvojem privrede (robnonovcane) novac dolazi u prvi plan kao znak bogatstva, ра samim tim potiskuje, ali ne istiskuje potpuno, ranije sirnbole dobroЬitnosti - obllje hrane simbolisano zitaricama ili Ьilo kojim sirnbolom plodnosti kao sto је napr. zelena grana. Ali mozda mozemo pretpostaviti da је za metalni novac pored osnovne ideje nadovezana jos jedna tj . da on svoju cvrstinu i postojanost prenosi na temelj . Za krov ta vrsta cvrstoce i postojanosti nije primama. Otuda, mozda, izostaje vafuost novca u ritualu na sleme. U njemu su zastupljeni oni stariji sirnboli bogatstva i dobroЬitnosti . Ono sto је Ьitno u оЬа ova rituala (na temelj i na sleme) је osnovna ideja iz koje su oni proistekli: umilostivljavanje natprirodnih sila, donjih i gomjih, u Ciju "nadleznost" spada odredeni prostor, i stavljanje pod njihovu zastitu. ОЬа su proizisla iz istog pogleda na svet, cini se veoma drevnog, оЬа koriste · istu simboliku, odnosno, slicne ili iste darove-zrtve sa zeljom za odredenim istim ishodom. Stoga smatramo da ta dva rituala, koja istina pripadaju raznim fazama gradnje, ali se odigravaju na najnizoj i najvisoj tacki gradevine, cine jednu celinu, i kao takve ih treba posmatrati. I tako, premda, kao sto smo ranije pominjali, covek stvara svoj svet tek stvaranjem diskontinuiteta i tacke oslonca u kontinuiranom prostoru, odredene 70 preduzete radnje ukazuju na jos jedno, paralelno, poimanje sveta, tj . postojanje neke (nekih) natprirodne sile koja vlada prostorom. " Veruje se da covek ne sme bez dozvole, narusavati integritet prostora kojim vlada neko bofanstvo, jer time mo~e izazvati njegovu osvetu ... "230 Dakle, mogli Ьismo reci da covek darom ~eli da "izmoli dozvolu" za zauzimanje odredenog prostora, а istovremeno i da umoli zastitu pomenutih sila, ili botanstava. Na takvo poimanje sveta, takvo shvatanje, Ьi ukazivalo i stavljanje u temelj flase sa papirom ko је i kada росео da gradi kao i stavljanje "mere". Polaganjem flase sa papirom stavlja se, veruje se, na znanje "duhu zemlje" ko se stavlja pod njegovu zastitu, а stavljanje "mere" predstavlja oznaku povrsine koja se stavlja pod njegovu zastitu. Stavljanje flase sa papirom u temelj је novijeg datuma, ali se zasniva na, verovatno starijoj ideji da se na neki nacin "duhu zemlje" stavi na znanje ko se stavlja pod njegovu zastitu. Slicno је, sa nesumnjivo starijim oЬicajem, sa stavljanjem "mere" u temelj . "Mera" је beli Ш crveni vuneni konac kojima se izmeri gabarit temelja. Тај konac se uzida u temelj . Obelefavanje zemljisnog poseda trakom nalazimo jos u antici.2з• Vuneni konac predstavlja meru povrsine buduce kuce, ра se moze tшnaciti kao simbolicka oznaka svojine. Medutim, ovde, to nije ni u kom slucaju primamo. Tim koncem se s jedne strane obelezava i simbolicno ograduje odredeni prostor koji se zauzima, njime, tim vunenim koncem se "obavestava" "duh zemlje" koji prostor se stavlja pod njegovu zastitu, jer nadzemni prostor се stititi zid; s druge strane merenjem gabarita ok:ruZuje se povrsina buduceg stanista tj. stvara se magicni krug, а on ima prevashodno apotropejsku ulogu, tj . zastitu. Da је to u vezi sa zemnim ili podzemnim silama mofda ukazuje i to sto se u tu svrhu koristi vuneni konac, а vuna, ро misljenju Cajkanovica, "pripada donjem svetu".232 Slicno је i sa zastitom vecih povrsina. Vece povrsine, tj . prostori, obelezavani su, posvecivani i sirnbolicno ogradivani ritualnim okruz ivanjem i1i oboravanjem. Plutarh opisuje kako је Romul, ро starom etrurskom propisu, obelezio granice novog grada oboravsi ih kravom i Ьikom. Gde је planirana kapija grada ralo је podignuto i plug prenet. Tako utemeljen grad mogao је Ьiti unisten, verovali su stari, istim postupkom tj. preoravanjem.ш u nasoj tradicionalnoj kulturi cesto se primenjivao оЬiсај oboravanja tj. ritualnog zaoravanja sela, seoskog potesa ili odredenog prostora234 koji se, 230 Dragana Antonijevic, "Srpski etnoloski recnik" pod most (u rukopisu) 231 Didona је Ьila kci fenickog kra\ja, koja је napustila zavicaj i dop\ovila do africke obale. Domoroci su јој ponudili onoliko zemlje koliko mofe da obuhvati jedna volujska kofa. "Mudra Didona iskela је kofu na sasvim ta11ke trake i njima omedila prostranu povdinu". Posle је podigla "na mestu gde је Ьilo povo\jno znamenje" grad Kartaginu. /D.Srejovic, A.Cennanovic, "recnik grcke i rimske mitologije" Bgd 1979. pod Didona/ 232 V.Cajkanovic, "Мit i religija ... ", "Vuna i \an" s. 31-35 233 v. M.Eiijade, "Okultizam, magija i pornodne kulture", s. 38 234 Kad Ьi Ьivala stocna zaraza doterali Ьi goveda па odredeno mesto koje Ьi onda oborali. Motiv oЬoranog kruga kao zastite od zlih sila nalazimo i u bajci Ivane Brlic-Mafuranic "Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica" koja је sacinjena na osnovu narodne tradicije. 71 smatralo se, na taj nacin zasticavao "protiv ... epidemije, demona, prividenja i gradobitnih оЫаkа.235 Pri tom ritualnom oboravanjи koristilo se ralo ili plиg sa gvozdeniцl raonikom236 ili zlatnim raonikom.237 U obredи Ьi иcestvovala "ро dva Ыizanca coveka i vola" 238 ili "sest golih djevojaka mjezinica (neporodenih) а plиZio Ьi najstariji covek и selи и glиvo doba"239 Ш brat i sestra sa slicnim imenima, Stojan i Stojanka sa cmim volovima Ыizancima240 ili nevini mladici i devojke" .241 Zabale~eno је da kada se osnivalo selo Bofurnja, и Gornjoj Jasenici, ро predanjи, sи se nоси "pojavili vampiri i vestice i davili ljиde". Na skири najstarijih ljиdi neko rece "mi smo zaboravili da selo okolo zaoremo". Posle ritualnog oboravanja, kafu, vise nije Ьilo prikaza.242 Inace, najcesce se oboravanje obavUalo radi zastite od epidemija, stocnih i ljиdskih, ponajcesce od kuge - сиmе. Dakle, koncem, ophodom ili oboravanjem odeljиje se zatvorenom krШnom linijom odredeni prostor Ьilo da је to prostor gabarita kuce, sela ili atara. Sve иnиtar obelefenog kruga smatra se da је zasticeno, jer "krug simbolizira carobnи granicu nepremostivog", 243 и ovom slисаји, za sve negativne sile. u zastiti oboravanjem, kojoj se pridaje poseban znacaj zapafamo da su spojena dva elementa. Prvo, oranjem, veruje se, dolazi do oplodnje zemlje, tj. stvaranja. Oplodnja dolazi s neba. "Transcedentni Covjek је posrednik izmedи neba i zemlje."244 Raonik ili lemes је falicki simbol dok se brazda povezuje sa zemljom.245 SimЬolicki seksиalni akt (oranje) hijerogamnog braka neba i zemlje predstavlja stvaranje. Rituali kojima se ponavlja, odnosno imitira, prvobitno stvaranje, imajи za cilj da odrte postojece stanje ili da ponovo иspostave odredeni portedak. Dakle, oboravanjem se osniva ili uspostavlja teljeni poredak. Drugo, oboravanjem se - и nas и vreme epidemUa - okruZuje selo ili seoski atar. Ako seЬi dozvolimo da malo slobodnije razmisljamo, mofda Ьismo mogli pretpostaviti da se "oЬicni" magijski krug, koji se ostvaruje napr. ophodom, najpre odnosi na povrsinu zemlje. А "prijeci zemljи plиgom znaci sjediniti ... nebo i zemljи" .246 Nastavimo li razmisljanje и tom smeru, proizilazi da se oranjem, spajanjem s ila neba i zemlje, znaci sila viseg ranga 235 SМR pod oЬoravanje 2Зб Љidem 237 S.Trojanovic, "Giavni srpski frtveni oЬitaji", s. 38 238 Љidem s.38 239 V.St.Karadfic, Rjecnik pod oboravanje 240 Т. Vukanovic, "Selo kao socijalna zajedлica kod Srba sa narocitim osvrtom na Sretecku fupu", Glasnik Muzeja Kosova i Metohije knj. IX, Pristina 1965. 241 SМR pod oЬoravanje 242 Љidem 243 RS pod krug 244 RS pod oranje 245 Љidem 246 RS pod plug 72 ,Ј od zlonamemih demona, stvara neka vrsta "zadtitnog zida" cime kao da se pojacava odbrana. Prema tome, spojem magijskog kruga i "zastitnog zida" stvara se horizontalno ali i vertikalno zasticen prostor. u skladи sa takvim tumacenjem, moglo Ьi, cini se, Ьiti i to sto se selo cesto oborava sa dva vola blizanca (а ponekad иcestvujи i ljиdi blizanci). Blizanci simbolizujи dиalnost; cesto predstavljajи suprotnost u jedinstvu., odnosno mogu oznacavati "dan i noc, nebeski i zemaljski aspekt svijeta ... " 247 Otuda Ьi se njihova prisиtnost mogla shvatiti i kao naglasavanje prostome vertikalпe zastite - spoj neba i zemUe - i kao ostvarivanje zastite na vremenskom planu- dan i noc- tj. vremenski neprekidno. Dakle, kao da se pored vaspostavljanja zeljenog poretka, ritualom oboravanja visestruko zasticиje odredeni prostor: horizontalno (magijski krug) i vertikalno ("zidom" od zemlje do neba) na prostomom planи ali i vremenski neprekidno ( danonocno ). Tako se, mozemo konstatovati, uzidivanjem "mere" (konca) u temelj, kao i oboravanjem, simbolicno obele.Zava i zasticиje odredeni prostor. ь. zrtvovanje zivih Ыса Sada cemo razmotriti jedan drugi oЬlik gradevinske .Zrtve koja ukljиcuje zivot, bilo u pravom ili и prvom trenu и simbolickom vidи. То је .Zrtvovanje zivotinje, jagnjeta ili pevca cija se krv ispusta najcesce na temelj, а glava se uzidиje, zatim uzidivanje necije senke, i na krajи, uzid.ivanje .Zive osobe. Razmatrajиci taj proЬlem Elijade pise: "Da Ьi jedna 'gradevina' (kuca, hram, tehnicka tvorevina) Ьila trajna, ona mora Ьiti dotaknuta, mora da prim.i istovremeno .Zivot i dusи. 'Тransfer' duse moguc је samo putem krvne .Zrtve. Istorija, religija, etnologija, folklor, poznaju bezbrojne oЬlike .Zrtvovanja pri gradenju, krvavih i simbolickih, u slavu nekog gradenja. Na jugo-istoku Evrope, iz ovih obreda i verovanj а proistekle su divne narodne balade, prikazujuCi .Zrtvovanje neimarove ili gospodareve zene, da Ьi se omogucilo dovrsenje gradevine (up. balade о mostu Arta и Grckoj, manastiru Argesh u Rиmuniji, gradи Skadru ... )" "Zrtve pri gradenjи zavise od tipa kosmogonijskih mitova. " 248 Na jednom drugom mestu Elijade razmatra promene nastale и duhovnoj sferi, u sferi idej~ sa razvojem poljoprivrede, loncarstva i kasnije metalurgij~. Nebeskog Boga, prisutnog и fazi lovacko- skupljacke privrede zamenjuje "sna.Zni Bog, Mu.zjak-oplodivac, mU.Z Velike zemaljske Majke". Time yrevladuje ideja "о stvaranju putem hijepogamije i prinosenja zrtve и krvi. Cak se mo.ze pratiti kako је pojam kreacije presao и pojam prokreacije." ... "Prethodne mitologije poznavale su onaj tip kreacije kod kojega se polazi od jedne prvoЬitne supstancije, а nju је oblikovao bog. Uvodenje krvne .Zrtve kao иvjeta svake kreacije - kosmogonijske kao i 247 v. RS ј IETS pod Ьlizancj 248 M.Eiijade, "Sveto ј profano" s.26 73 antropogonijske - ... ali prije svega, uvodi idejи da zivot moze nastati samo iz jednog drugog zivota, zivota koji је zrtvovan. Ovi tipovi kosmogonije kao i antropogonije urodit се vaznom posledicom: vise se nece moci sbvatiti 'kreacija' ili 'fabrikacija' bez prethodne zrtve. То se tice npr. obreda и vezi s graditeljskim konstruk:cijama. S pomocu tih obreda prenosi se 'zivot ' ili 'dиsa' zrtve и samи gradevinu. Time gradevina postaje novo tijelo, sada и arhitektonskom oЬliku, zrtvovanog Ьiса. "249 Sasvim је jasno da nov nacin privredivanja - poljoprivreda - dovodi do niza novih ideja. Nama se cini da pojam zrtvovanja, ali ne samo zrtvovanja и smislu umilostivljavanja nebeskog boga cijom miloscu се se doblti dar, vec Zrtvov~nja radi stvaranja, odnosno ideje da bez zrtvovanja - i to najcezce, najoCiglednUe Zrtvovanja zivota - nema stvaranja do tog pojma se dolazi svesnim radom и poljoprivredi: bez zrna, semena, stavUenog и zemljи, dakle ztrvovanog, nema zetve.250 Та osnovna ideja prenela se i zadr.Zala и gradevinarstvu, Ьitnoj odlici agramog sedelackog zivota. Stoga Zrtvovanje zivotinja i ljиdi prilikom gradenja, mozemo se sloziti da proistice iz te osnovne ideje. Ра ipak, cini nam se, da te zrtve ne mozemo и svemu izjednaciti i poistovetiti. Naime, cini se, da one u sebl (mozda) nose i neke druge ideje osim te osnovne. Posmatrajuci и svetlи Elijadeove tvrdnje mogli Ьismo izvesti sledeci zakljucak: na pocetku је pri gradenjи postojala ljиdska zrtva, njena zamena је иgradivanje senke, jer covek cija је senka uzidana, иmire u odredenom roku, а njegova se dиsa trajno spaja sa gradevinom, а supstitucija иgradivanja covecije (S.Trojanovic spominje i zivotinjsku) senke је .Zrtvovanje .Zivotinje. Ali skupljeni postojeci materijal sa naseg terena smatramo da ne Ьi potvrdio takvu postavku stvari. Mi cemo pomenute gradevinske zrtve ovde posmatrati jednu ро jedn~ oslanjajuCi se na tu osnovnu idejи, aii istovremeno cemo pokusati otkriti i ukazati na njihove osobenosti i medusobne razlike. - Zivotiojska zrtva Na kamenи temeljcu ili ozidanom temelju, na cosku prema istoku ili mestu gde се Ьiti vrata, kolje se .Zrtvena zivotiпja. Na velikom delu nase teritorije zrtvena zivotinja se oznacava kao "kurban" .ш Najcesce se kolje 249 M.Eiijade, "Kovaci i alhemicari", s. 29-30 250 Elijade (u gore pomenutom delu) to ne postavlja tako eksplicitno, ali navodi bogatu literaturu о mitologijama u kojima do stvaranja sveta, coveka ili jestivih biljaka, dolazi iz trtvovanog ili samo~rtvovanog boga. 251 S.Trojanovic (u "Giavni srpski ~rtveni obicaji") ka~e da se u narodu nije upotreЫjavala rec "~rtva", а ukoliko se i javlja "pozajmljena је iz crkvenih knjiga". /s. З/ U znacenju trtve javlja se rec "dar". "Aii za pravo cudo - pise Trojanovic • turska rec "kurban" pravilno se upotreЬijava , napr. za zaklanog ovna na temelju kucnom". s.З 74 jagnje, ovan, ovca ili pevac. Rede prase; tele, а sasvtm retko neka druga t ivotinja Gare, curka, patka i sl.) Ponegde smatraju, veoma retko doduse, da ne treba klati prase "jer се da rokce ро kuci" ili kokos "jer vraca kokos nazad" (ра се kuca nazadovati) ili "odletece s.reca iz kuce". Pored petla najcesca trtvena tivotinja је jagnje ili ovan. U nekim krajevima se naglasava da jagnje mora biti musko, rede se govori (u AТLASU) о boji, tj . da mora biti belo, а ро licnim istrativanjima, vatno је da је svetlo, cmo se ne trtvuje. Ponegde se kaze da је kurban vuneni, tj . vuneni brav, jer "vuneno ј е bericetno". 252 Zrtvenu zivotinju, uglavnom, kolje domacin ili glavni majstor. Samo u Makedoniji se pominje da trtvu kolje onaj koji ima оЬа tiva roditelja ili najstariji. Najcesce se kolje tako da krv padne na temelj. Cesto se uziduje glava trtvovane tivotinje. Ponegde је zrtvovanje popraceno i drugim ritualnim delatnostima: "Majstor kolje ovna ili petla. Ocita ocenas ра se izvme zar iz kadionice i poprska se bogojavljenskom vodicom".253 (Pozarevac) U Okolini Pule (Cabusnici) zabeleteno је nesto specificno: "spali se na kucnom temelju kokos ilijagnje, ра se Bogu posalje dim".254 Objasnjenja zasto se trtvuje zivotinja, ukoliko ih ima, su veoma razlicita i mi cemo ih ovde samo navesti : То se cini "da se kuca odrti", "da Ьi kuca Ьila postojanija", "da se posle u kuci krv ne proliva", "da se majstori ne Ьi povredivali", "da budu zdravi",ш "da Ьi se otkupio grob, ako se slucajno tu nalazio", "da ne Ьi umro odmah ko posle useljenja" (CG), "da bi se imalo uvek sta zaklati" .2S6 Da Ьismo ustanovili karakteristike ove zrtve analiziracemo izneti cinjenicni materijal. Pokusacemo da ustanovimo one elemente koji се nam ukazati ili nas priЬlititi saznanju kome se zrtva prinosi i sa koJ1m svrhom, tj. sta se ~ome zeli postici. Zivotinjska zrtva se najcesce prinosi na pocetku gradnje, cesto na vec ozidanom temelju, tj. na granicnoj liniji podzeщno-nadzemno, temelj-zid, а ponegde na granicnoj Iiniji zid-krov. Zrtvovanje cesto оЬ'*"ја domacin,257 dakle zainteresovani, onaj ko zrtvu i daruje. U ranija vremena kad је Ьilo uoЬicajeno da covek sam sebl gradi kucu on је Ьiо i jedini. Danas, altemativno, samo zrtvovanje obavlja i glavni 252 KurЬan sa nazivom "vuлeni" u gradi za AТLAS nalazimo zaЬelefen: M.Zvomik, Valjevo, Kosjeric, Arilje. Тај naziv "vuneni" Ьi mogao uputiti na to da је f rtva prinosena "duhu zemlje". /v. V.Cajkanovic, "Vuna i lan"/. 253 SrЬija 254 Нrvatska. U nekim delovima Bosne i Hercegovine, Cme Gore i Нrvatske trtvena fivotinja se ne kolje na temelju, vec se kolje na zidu, naime ро zavгSetku zida, pred stavljanje krova, "na vencanici" ili "pod krov". Zivotinja se zakolje na vrhu zida i vatno је da se zid okrvavi. 255 Cma Gora 2S6 BiH 2S? U gradi za ATLAS је retko zabelefeno (sto је u suprotnosti sa mojim terenskim istrafivanjima na tlu Srbije) da ritual izvodi najstariji, ili onaj koji ima оЬа f iva roditelja . Ali kako nam se cini da takvo odredenje izvodaca ritualnog prino~enja trtve ima drugacije znacenje, а isto takvo odredenje izvodaca ritualnih radnji j avlja se ј u drugim fazama gradnje, о njemu eemo govoriti kasnije. 75 majstor. Majstor se tu (а vec smo videli da је to slucaj i u drugim fazama gradnje) javlja u posrednickoj ulozi, on prinosi domacinovu frtvu, on posreduje izmedu podnosioca i onih kojima se frtva prinosi (onostranih sila ili bofanstva). Tim cinom majstor, ustvari, pored objektivne u]oge tvorca gradevine, doЬija ijednu drugu ulogu, u]ogu maga ili svestenika.ш Ritual f rtvovanja se oЬicno obavlja na mestu coska okrenutog istoku ili na mestu praga. Dakle vertikalna koordinata је granicna linija temelj-zid (zid- krov), а horizontalna istok ili prag. Kultna uloga istoka prisutna је u nasoj tradicionalnoj kulturi: staЩa је od hriscanstva koje ju је primilo. "Istok је kultna strana f ivota i svakog napretka ... " "Svi narodni obredi i molitve upuceni su istoku za napredak fivota (zdravlja i imovine), а upuceni zapadu su za duse pokojnika i predaka.2s9 Lociranjem frtvenog obreda na istocnoj strani izrafava se, ustvari, felja sta se frtvom feli postici, odnosno sta se ocekuje za uzvrat, а to је zdravlje, bericetnost i opsti napredak stanovnika buduce kuce. Ovde cemo pomenuti jos nesto - vreme obavljanja rituala. Zrtvovanje t ivotinje se obavlja rano ujutru ili pre podne, radi napretka. Ne smemo iskljuciti da to "radi napretka" u seЬi ukljucuje i opsti napredak kuce i .tivota u njoj, ali cini se, а ponegde је u gradi i eksplicitno navedeno, to se prvenstveno odnosi na napredovanje samog posla tj. gradenja. Tako Ьismo prostomim i vremenskim lociranjem f rtvovanja istok-pre podne, doЬili izrafavanje dve vrste felja: trajne - dobroЬit zivota porodice, i trenutne - napredak samog gтadenja, odnosno iduci dalje, prostorna koordinata se odnosi na fivot ljudi, а vremenska na samu gradevinu. 258 D.Bratic, "Utemeljenost dn!Stvenog prostora" GEI SANU XXXV, BGD 1986. s. 28 259 v. SМR pod istok-:zзpad Zadr!imo se na~as na navedenom citatu prostomih koordinata istok-:zзpad: "Svi narodni obredi ... upuceni su istoku :zз napredak tivota ... а upuceni su zapadu :zз dиSe pokojnika i predaka". Ovakve forrnulacije toliko su uobi~ajene u nas da ih primamo kao aksjome, ne razmisljajucj mnogo о njima. U njima se krece od stvame opozicije istok-zapad, ј za nju se vezuje opozicija "za napredak zivota" - "za dиSe pokojnjka" i na.yrvj pogled opozicija је logi~na zivot - smrt. АЈј pokusajmo da analiziramo dalje i ustanovimo da Ј~е ovde, u ovom konkretnom slul!aju, radi о sиStinskoj opoziciji. Radnja vтSena prema istoku ":zз napredak zivota" jzrafava :zзsto se odredena radnja vтSi, sta se od nje ocekuje - zivot i napredak. Time se ne naznal!ava onaj (ili ona sila) kome se radnjom obraca, опај ko se prizjva, ne vidi se ko се dejstvovati i zelju ispuniti. Lokacija, okretanje istoku samo је deo poruke sta se zeli, а ne ozna~ava onoga kome se zrtva upucuje. Мi ovde mofemo, eventualno nagadatj da se poruka upucuje nekom svetlosnom, toplom, zjvotodavnom, dobronamemom bozanstvu ~iji је manifestnj oЫik sunce. No to је samo nagadanje ј ostaje sporno. Fonnulacija ":zз duse pokojnika ј predaka" nam osim da se :zзpad u nasoj tradicionalnoj kulturi vezuje :zз smrt ј umrle, ustvari ne govori njsta. Mozemo pretpostaviti da su obredi obavljaпj па :zзpadnoj strani upucenj dusama umrljh. Cini s.e logj~пim da takvo tuma~enje prihvatjmo. Time doЬijamo odgovor kome је odredena "poruka" (molitva, Zrtva) upucena. Takode se ne vidi sta se od njih, od dusa predaka, o~ekuje :zзuzvrat. Dakle, u ovoj fonnulacjji suprotstavljeno је sledeee: zelja, razlog, nasuprot primaoca, sto nikako ne predstavlja sиStinsku opoziciju. Ono sto iz ove analize proizilazj, а :zзto smo је izvгSili, је da nismo uspeli da se, bar deJjmi~no , priЬJjzimo odgovoru kome, kojoj sili se ova gradevinska zrtva prinosi. Da је u analiziranoj formu laciji primenjena sustinska opozicija, (а proЬiem је da li је dosadasnje saznanje omogucuje) odgovor na to pitanje Ьi nam mogao eventualno Ьiti Ыizi. Ovako mozemo samo utvrditi da obavljanje obreda па isto~noj strani ukazuje sta se njime zeli postici. 76 Zrtvovanje na mestu Ьиdисеg praga se, иstvari, obavlja na иkrstanjи vertikalne (zemlja-nadzemlje) i horizontalne (spolja-иnиtra) granice. Prag је и horizontali granicna linija dva prostora, dva sveta: mog-tudeg, unиtrasnjeg­ spoyasnjeg, svetog-profanog. Ти se na pragu ta dva sveta dodirujи, tu је omogucena komunik:acija i stvamo i ritualno (setimo se da је na mestu ЬиdисiЬ kapija, pri oboravanjи granica grada Rima, plиg podizan). Ali komunikacija, koliko neophodna i po:leljna, moze Ьiti i opasna: nepozeljni, zlonamemi иticaji mogu preko granjcne linije preci и иnutrasnji svet. U nasoj etnologiji, а verovatno na osnovu objasnjenja и samoj tradicionalnoj kulturi, frtvovanje na pragu se objasnjava kao zrtva-zamena. Zivotinja namesto domacina. Naime, ро tom objasnjenjи, nova kuca nema pretka zastitnika. U ovostranom svetu zastitnik porodice је domacin. Kako se opstajanje kuce i porodice, ро verovanjи, zasniva i na pomoci pretka, а on za novu kиси ne postoji, pretpostavlja se da ga kuca trazi (zahteva, ocekuje), а to moze prvenstveno, kako и ovom tako i и onostranom sveru, Ьiti domacin. Stoga је domacin и opasnosti. Zrtvovanom zivotinjom kuci se nиdi zivot kao takav' zivot zivotinje umesto zivota domacina. Nama se ipak cini da је ovo objasnjenje zrtvovanja zivotinje kao zrtve- zamene, nesto sto је naknadno nakalemljeno. Ideja da gradevina ne moze nastati ni opstati, dakle ziveti, bez stvarnog, bukvalnog zivota, se snafuo nametnиla i иvukla и сео proces gradenja i иseljavanja и novи kucu. I pored datog zivota, strah da gradevini to nije dovoljno nego da trazi vise, tj. ljиdsku frtvu, prozeo је celokupno naseljavanje, proizvodeci odredene ritualne radnje kojima se stalno nиdi nesto ili neko odreden (npr. najstariji) umesto nekog neodredenog ili Ьitnog, ciji bi nestanak иgrozio opstanak zajednice. Iz toga је proizaslo objasnjenje da se zrtvuje zivotinja na bиducem pragu kao zamena za domacina, i potisnиlo prvoЬitnи namenu i cilj zrtve. Prag kao granicna linija zamisljen је kao sediste mitskog cиvara, manifestnog и oЫiku zmjje cuvarkuce.260 Uvereni smo da је zrtvovanje zivotinje na mestu bиduceg praga, na pocetku gradnje prvenstveno Ьilo zrtvovanje podzemnim demonima, odnosno "dиhu zemlje" koji se tom zrtvom umilostivljuje i od koga se ocekuje da се stititi tu granicnu liniju. u prilog nasoj pretpostavci, da se Ztrvovana zivotinja prvenstveno prinosila "dиhu zemlje" govori i sledece: prilikom zrtvovanja, u gotovo svim slucajevima, vazno је da se temelj ( na istocnom cosku ili pragu) okrvavi krvlj? zrtve. U naиci је иopsteno prihvaceno da se krv posvecиje donjim, podemnim demonima, bozanstvima, dok је zrtva paljenica, u principu, posvecena gomjim nebeskim bozanstvima ili Bogu. "Podzemni demoni narocito vole krv, jer је krv zivot, mrtvi jedino mogu doci do svesti ako krvi okuse ... 261 Spominjиci ovde mrtve mi Ьismo ipak napomenuli da podzemne snage ne Ьismo u potpunosti izjedпacili sa dиsama иmrlih, vec bismo ih sagledavali kao unekoliko nezavisпe sile (silи) podzemlja. 260 D.Bratic, "Petao ... " s. 95 261 V ;t.. .k . .s. "Мi. . L. .. " 9' . \.-а ј anov1 ... , t 1 re I&IJa . .. , s. _ 77 Videli smo da se pazi ili se bar tako proklamuje, da zrtvovana zivotnja bude mиskog pola. U patrijarhalnom drustvu muskarci su vise cenjeni. Otuda је verovatno i mиska zrtva vise cenjena. Mиskarci sи snafu.ij i, jaci od zena. U simbolici "muski (elemenat) emitira zivotnu snagu".262 Mиski princip је povezan sa suncem, nebesima i falickim. Na osnovu iznesenog mozemo izvesti sledece: mиski pol zrtve је иslovljen vrednovanjem mиSkog pola и drustvu ра se takva zrtva smatra vrednijom. Uz to mиski pol se asocira sa snagom, ра se mиskom zrtvom snaga mиskog principa zeli preneti na kucи.263 I kao trece, ali prilicno spomo, pol zrtve ima za cilj da oznaci kome је zrtva ирисеnа- tj . da је ирисеnа nekim nebeskim silama ili nebeskom bozanstvu. Videli smo da se, иglavnom, obraca pafuja i na Ьоји zrtvene zivotinje. Ona treba da bude bela, ili svetla. Napomenimo da se bela Ьоја javlja kao naglaseni elemenat i drugih darova-zrtava prilikom gradnje; "bele pare" i beli vuneni konac kojim se meri gabarit kuce i belo platno koje se kaci na krov pri " dizanjи dara". S.Trojanovic govoreci о zi~njskoj zrtvi navodi kako su jednom prilikom gradenja turskog konaka zrtvovali cmog ovna umesto belog. Narod је smatrao da се to doneti nesrecu Turcima.264 Bozanstva i demoni donjeg sveta, kao i mrtvacki demoni su kod starih naroda, ра i kod nas, zamisljani kao cmi.265 Cma bozanstva, smatra Cajkanovic, nisu morala Ьiti zla vec su dobila taj epitet ро svojoj oЬlasti, tj. donjem svetu. Njima sи cesto prinos.Ш zrtve cme Ьоје. 1 u nasoj tradicionalnoj kulturi је ostalo иоЬiсајеnо da se odredenim svecima ili silama zrtvujи cme zivotinje kao npr. sv. Mrati i prilikom otkopavanja zakopanog Ьlaga. Cma Ьоја zrtve Ьi, dakle, imala иlogu da razjasni kome se zrtva ирисије, dakle predstavlja neku vrstu "иpиtnice". Na osnovu gore recenog mogli Ьismo zakljиciti da zrtva bele Ьоје nikako ne moze Ьiti prineta htonskom bozanstvima. No da li је bas tako? 1 bela i cma Ьоја "mogu se smjestiti s оЬiји strana hromatske ljestvice"266 , ра unekoliko и simbolickom smislu mogu oznacavati iste stvari, s tirn sto se cmom cesce pridaje njegov negativni aspekt. Belo је pored svetlosti, sunca, cistote, nevinosti i svetosti Ьоја koja moze oznacavati "zalost, ljubav, zivot i smrt". Воја је Uskrsa, Bozica, Bogojavljenja i Vaznesenja" .267 Ali "Ьijelo је Ьоја prijelaza и onom smtSslи и kome se govori о obredima prijeiaza".26& Bijelo је prvobltna Ьоја smrti i oplakivanja."269 1 u nas је bela Ьоја Ьila Ьоја 2alosti.270 Da је ona Ьila povezana sa umrlima navodi i to da se 262 RS pod musko-fensko 263 U racionalnom ј prakti~nom smislu frtva-mufjak је manji guЬitak za zajednjcu od frtve fenke. 264 S.Trojanovjc, "Glavni srpski frtvenj оЬi~ајј" s.53 26S v. Мihajlo D.Petrovic, "Bofanstva i demonj cme Ьоје kod starih naroda", Bgd 1940; v. V.Cajkanovjc, "Mjt ј religija ... " "Epifanija predaka", s. 285, 349-350 266 RS pod cmo 267 JETS pod Ьоје, belo 268 RS pod bijelo 269 fujdem 270 SМR pod Ьоја, bela Ьоја 78 "za boticnи pecenicи sprema prase bele Ьоје, zatim naziv Bela nedelja27 t kada sи poklade sa belim ponиdama pokojnicima, koji su, ро verovanjи, и tom periodи otivljavali i hodali okolo. I dusni (podиsni) brav koji"mora Ьiti Ьео, jer se veruje, ako Ьi zaklali cmog, 'sva Ьi kuca izurnrla' ".212 Negativni simbolicki aspekt crnog је "praiskonska tama; nemanifestno - Ьоја haosa; praznina; zlo; tama smrti ... ocajanje ... odricanje; pakao; smrt."27З "Cmom bojom se izratava tugovanje za mrtvima, kao i bijelom bojom, ali је cma talost mucnija. U Ьijeloj zalosti ima nesto mesijansko"274 "Cmo izratava ... stanje potpune i nepromenjive smrti".275 "Na okcidentu (Zapadи) је cmo и vezi sa taloscи i opakim vidom vesticlиka, cmom magijom i cmim vestinama. "276 Iz svega recenog proizilazi da umrli, samim tim i demoni donjeg sveta, nisu iskljиcivo vezani za сmи Ьоји. Pogledajmo kada su vezani za Ьеlи Ьоји. Bela Ьоја је Ьоја Bot ica i Uskrsa. Dakle, bela Ьоја је povezana sa jednim praznikom koj i је и velikoj meri posvecen mrtvima, ali se slavi i kao pocetak nove sezone, kao rodenje novog Boga.277 Za bozicnи pecenicи se sprema prase bele Ьоје. Bela nedelja, koja pada pred uskrsnji post i и kojoj jos traje kretanje nocnih demona, dakle и periodи pred bиdenje prirode i najveci praznik (hriscanski) Uskrs, koji је takode oznacavan belom bojom. Ponиde koje sи namenjene umrlima su bele Ьоје. I na krajи razmotrimo verovanje vezano za dиsnog brava, koji mora da Ьиdе Ье]е Ьоје. Beli brav se kolje za dиsu итrlog о sahrani ili kasnij im podиsjima. Shodno recenom belim bi se bravom obelefilo jedno poimanje smrti, smrti kao neceg prelaznog, ka~elaz iz jednog materijalnog, ovostranog sveta и jedan onostrani, dakle smrti ~ој а na nekom drugom planи nije smrt vec nastavak t ivota, ili pocetak novog. Zrtva crne Ьоје Ьi obelezila "potpunи i nepromenjivu smrt". Prvo sto treba da zakljиcimo bela Ьоја је povezana i sa podzemnim svetom. Drugo, prinose ти se i trtve bele Ьоје. Ali te trtve bele Ьоје se prinose samo и odredenim trenucima, odnosno s odreden.om namerom. Tako nam se namece zakljиcak da bela Ьоја t rtve ne oznacava, ili to nije najЬitnije, kome se zrtva ирисuје, ona predstav]ja prvenstveno poruku - tj . da se prinosi da Ьi Ьиdисi tivot и kиCi Ьiо svetao, cist i dobroЬitan. Dakle, bela trtvovana t ivotinja na temeljи mote Ьiti prineta i podzemnim silama (Ьozanstvima, svecima ili "duhи zemlje"), а njenom belom bojom se "porucиje" sta se od njih zaиzvrat ocekuje. Dosadasnjom analizom smo иtvrdili da zivotinjska zrtva sadrz i odredene elemente koje sadrzi i zrtva-dar (zrtva na temelj i na rogljeve), naime 271 SМR. v. bela nedelja 272 SМR. pod dusni brav 273 IETS pod Ьоје, cmo No ne treba smetnuti s uma da је haos bremenit svim mogucnostima, ра su stoga htons.ka Ьo!anstva povezana s plodnoscu. 274 RS pod cmo 275 Љidem 276 JETS pod Ьоје, cmo 277 v. napomenu 89 79 mestom gde se prinosi, vremenom kada se prinosi i svojom bojom predstavlja ne samo sredstvo umilostivljavanja vec i poruku sta se zauzvrat ocekuje, odnosno da se ocekuje ne samo postojanost kuce ~ао gradevine vec i srecan i bericetan zivot porodice u njoj. Mozemo pretpostaviti, ali ne i sa potpunom sigurnoscu tVrditi, da se prinosi "duhu zemlje". Razmotricemo sada verbalna objasnjenja rituala, jer se cini, premda smo svesni da su najpodlofuija promenama, da ona ipak ukazuju na osnovne (elemente, tj . svrbe same zrtve) ideje zbog kojib se zrtvovanje vrsi . U slucaju objasnjenja "da budu zdravi" kao i "da Ьi se imalo uvek sta zaldati" zivotinjska zrtva ima iste elemente kao zrtva-dar, ona predstavlja zrtvu-poruku i odnosi se na buduci zivot porodice. Medutim, objasnjenja "da Ьi kuca Ьila postojanija", odnosno da se zrtva prinosi "da se kuca odrzi" ukazuju na nesto drugo tj. da је osnovna svrba zrtve samo odrzavanje kuce kao gradevine; а ona objasnjeпja "da se posle u kuci krv ne proliva" i "da se majstori ne Ьi povredivali" sugerise shvatanje da bez zrtve zivota nema stvaranja. Tako dolazimo do druge grupe elemenata, do druge ideje koju zivotinjska zrtva takode sadrzi, tj . da је to zivot koji se daje gradevini hel koga ona ne moze nastati ni opstati. Ро toj ideji gradenje, stvaranje, trazi zivot. (Кroz sve etape gradenja, ра i samog useljavanja, kao da је stalno prisutan strab da се gradevina иzeti zivot)278 . Najиgrozeniji sи, cini se, oni koji се kucи naseljavati, posebno domacin. Zato se dobrovoljno, ritualno, u vidu zivotinjske zrtve taj "trazeni" zivot daje, odnosno on је zamena za ljudski zivot. Zivotinjska zrtva svakako moze, а cesto i nosi u seЬi оЬе (svoje osobenosti) ideje: zrtve-poruke i Zrtve-sиpstitиcije sto је narocito ocigledno u nacinu i objasnjenju prinosenja zivotinjske zrtve "na vencanici". Tako se u nekim krajevima "na vencanici" (graпicna linija krov-zid) kolje beli brav na istocnom cosku kuce, zidovi se "ucvrste krvlju", а to se cini "da ne Ьi neko umro odmah ро useljenju." Proizilazi, dakle, da se и zivotinjskoj zrtvi preplicи dve osnovne ideje gradevinske zrtve. Jedna је ideja, ista kao kod zrtve-dara . .Zrtvom se zele иmilostiviti natprirodne sile, ovde najverovatnije "dиh zemlje", od koga se istovremeno ocekuje zastita i bericetnost za celjad u kuci. Druga ideja је da bez zivota koji se zrtvuje sama gradevina ne Ьi mogla da opstane. Zivot se prenosi na gradevinu. Nema ni naslucenog odredenja da se zrtvuje nekoj natprirodnoj sili. Nema шоlЬе za zastitu, nema iznetih zelja za buduci zivot иkucana. Jedina svrba zrtve је postojanost same gradevine, jer svako stvaranje zabteva krvnu zrtvu kao sto је ona prineta и prvoЬitnom stvaranju. 27& S.Trojanovic, "Glavru srpski trtveni obicaj i" s. SЗ 80 - Uzidivanje ljudi Prilikom zidanja vecih gradevina od opsteg drustvenog znacaja, kula, gradova, mostova i slicno219 postojalo је shvatanje da zrtva mora biti kvantitativno (vise zivotinja) ili kvalitativno veca nego kod zidanja porodicnog stanista. Tako se u folkloru sireg balkanskog podrucja280 sacиvao pomen о uzidivanjи Jjudi и gradevinи da Ьi ona mogla Ьiti dovrsena. Najpoznatija pesma sa tom tematikom sa naseg podrucja је svakako "Zidanje Skadra". Tri brata Mmjavcevica grade grad na reci BojaniC Tri godine sa trista majstora ne mogase temelj podignиti а kamoli sagraditi grada: sto majstori za dan sagrade to sve vila za noc obaljuje. Na krajи se ogJзSava vila sa planine i kaze Vиkasinи, najstarijem bratu da nece sagraditi grada: Dok ne nades Stoju i Stojana, а оЬоје brata i sestricи da zazides kuli и temelja Posle neuspelog traganja ponovo se oglasava vila te kaze: No eto ste tri brata rodena и svakoga ima vjema ljuba cija sjиtra na Војаnи dode i donese majstorima rucak zazid'te је kuli и temelja. Zrtva ј е najmlada od nj ih, mlada Gojkovica. U jednom trenиtku obracajиci se mиZu ona kaze: Ne daj mene, dobri gospodaru! Моја majka ima dosta Ьlaga, nek to kupi roba il' roЬinjи, te zidajte kuli и temelja. 279 v. S.Trojanovic, "Giavnj srpskj frtvenj objcaji" s. 56-57 ј 62, 64; D. Bratic, "Utemeljenost drt!Stvenog prostora" narocito s. 25-26; J.Janjcjjevjc, "U znaku Moloha", Bgd 1986. s. 28-31; V.St.Karadfjc, Ьeleske uz pesmu "Zidanje Skadra"; M.Eiijade, "Sveto ј profano", s. 26 2g0 J.Janicijevic (op.cjt) vezuje to za Balkanski areal, Eljjade (op.cjt) za jugojstocnu Evropu, dok Trojanovjc (op.cjt) navodj da је "ukopavanje ljudj zaЬele!eno ... cak ј za fenicanske gradove" /s .62/. Pomenimo i realni, objektivnj momenat: teskoee pгj\ikom gradnje velikih zdanja ј mogucnost nesreca do kojih је sigumo dolaziJo ј u kojima su gradevjnari stradavaJj. 81 Ali zamena nije moguca. Jedini иstupci trtvi sи otvori za dojke i otvori za oci kroz koje се ona dojiti i gledati svog malenog sina. Jedini trag tog иzidivanja је "da i dan danas onde ide rana". Ovaj poetski iskaz sadrzi isti onaj pogled na svet koji nalazimo i и drugim verovanjima vezanim za gradevinsku aktivnost, tako da, cinj se, prиZa mogucnost odredivanja nekih elemenata ove vrste gradevinske zrtve. Gradenje pocinje, ali ne napredиje. Glavna prepreka potice iz onostranog sveta, od mitskog Ьiса, od vile. "Vila је natprirodno Ьiсе koje zauzima citavu oЬlast koju ljudi nisи nastanili, za razliku od mitskih Ьiса koja borave и odredenim delovima prirode .. Ako se gradnja shvati kao proces prosirivanja ljиdskog prostora na racиn nenastanjene divljine, sto istovremeno znaCi i naиstrb vilinskih nastarnЬi, onda је jasno "razaracko" raspolotenje vile prema ljudskim naporima" .2s1 Pogledajmo sada pesmи. Zrtva nije planirana, do nje dolazi naknadno, tek posle neuspeha. Mogli Ьismo to smatrati poetskim izrazom koji zeli da dramatizuje radnju. Ipak, cini se, da nije samo to u pitanjи. Isti momenat nalazimo i u drugim pesmama sa istim motivom. Zahtev za trtvu postavlja vila, natprirodno Ьiсе, koje na neki nacin vlada prostorom. Prernda se и pesmi pominjи temelji ("ne mogase temelj podignиti") ipak zahtev za zrtvu postavlja se tek posle pocetka gradnje, sto је logicno, jer ga postavlja mitsko Ьiсе za koje se smatra da је posednik- stanovnik prostora. Tratena zrtva је nesto najdragocenije: covek i njegov t ivot. U zid se uzidиje tivo ljudsko bice, njegovo telo i njegov tivot sи zamena za nastanak gradevine, tj . zivot gradevine. Bez takve zrtve posednik prostora, vila, nece "ustupiti" svoj prostor ljиdima. Za zrtvu se traze odredene osobe: ili morajи imati odredeno ime koje asocira opstajanje gradevine, ili је zrtva u srodnickim odnosima sa vlasnicima i1i graditeljima . . Trajno opstajanje zrtvinog zivota u gradevini ogleda se, prema pesmi, preko tecnosti koja istice iz samog zida gradevine. Prema pesmi ljudska zrtva nije planirana, ona se prinosi tek posle neuspeha и poslu.282 Та zrtva se prinosi mitskom posedniku prostora i to na njegov zahtev. On t rtvu i oznacava. Oznacena osoba је, gotovo ро pravilи, draga i bliska bilo vlasniku, bilo graditeljи. Zrtva sama ро seЬi је nesto najvise, najvece sto ljиdi poseduju: u materijalnom vidи ljиdsko telo i и duhovnlln. vidи - ljudski zivot. Jedina svrha zrtve је da omoguci postojanost gradevine - а istovremeno је transfer tela i duha najdirektniji i najbиkvalniji moguci. U tom transferu zivota је osnovna ideja ovog vida zrtve. 281 D.Bratic, "Utemeljenost drustvenog prostora" s.26 282 Na ne$to sblno nailazimo i u antici. Agamemnon, da Ьi omogucio polazak gr~kih brodova za Troju, koji su zaustavljeni snatnim vetтom (ili zatisjem), frtvuje svoju kcer Ifigeniju Artemidi па njen zahtev. /D.Srejovic, A.Cermanovic "Re~nik gr~ke ... " pod Ifigenijal 82 - Uzidivanje senke Jedan poseban vid .Zrtve је veoma rasprostranjen283 и nas. То је uzidivanje necije senke, odnosno mere284 u temelj . Neopazice graditelj stapom ili koncem izmeri neciju senku. Tu meru, konac ili stap uzida u temelj . То се, veruje se, иcvrstiti i osigurati trajnost gradevini. "Senka је dvojnik tela i predmeta u prirodi" za raz liku od seni koja је "dvojnik dиse" .ш Jedno dete је gledajuci svoju senku reklo: "Sanja ima mene", а takvo је poimanje senk:e i u nasoj tradicionalnoj kulturi - ја imam sebe - dvojnost и jedinstvu i jedinstvo u dvojnosti. Oduzimanjem onog "sebe"286 senke, prestaje se postojati. Tako se veruje da се onaj cija је senka uzidana u dogledno vreme umreti, а njegova dusa (telo simbolicno vec jeste) се se trajno vezati za gradevinu i stititi је. Veruje se da uzidani nocu izlaze, tumaraju oko gradevine, ali se od nje ne иdaljavaju. "Oblcno ne dosaduju" sem kad se temelj ili zid ne dr.ze cisto."287 S.Trojanovic navodi kako se veruje da se na drimskom mostu pojavljuju uvece dvojica cije su senke uzidane "sednu jedan na jedan, а drugi na drugi kraj cuprije, dcleci duge ciЬuke u rukama i puse Qer su to isto cinili u trenиtku kada im је mera uzeta i kad su uz idani).288 Те utvare se smatrajи mitskim bicima koja su zastitnici gradevina,289 i nazivaju se talason (SrЬija), talasm (Makedonija) i talisim (БiН). Pretpostavlja se prema dosadasnjim naucnim istrazivanjima da је uzidivanje senke290 nastalo kao ubla.Zeni oblik uzidivanja zivog coveka, ali se "sustina osnovne ideje nije promenila" .291 Izgleda stoga Iogicno da pretpostavimo da је takav oblik .Zrtvovanja prvoЬitno bio vezan samo za vece, znacajnije gradevine. То bi proizilazilo i iz osnovnih osobina talasona koje је, cini nam se pravilno, odredio, p osle analize i oslobodenja od kasnijih sinkretizama S.Zecevic. Talason је - kaze on - "strano lice koje је nedobrovoljno izgubilo zivot da bi postalo zastitnik odredene gradevine, а ne odredene zajednice ljudi ... Talasoni cuvaju zgradu bez obzira ko u njoj zivi, 283 Prema gradj za А ТLAS ovaj vjd irtvovanja veoma је rasprostranjen u SrЬjjj, а ima ga ј u Нrvatskoj , ВiН, Cmoj Gorj ј Makedonjjj. 284 U upjtniku za AТLAS postavljeno је pitanje da Јј se uzjduje mera, metar. Njje djferencirano sta se pod tim podrazumeva. Iz nekih odgovora proizilazi da "mera" irna dva zna~enja: - mera gabarjta kuce - mera senke (stope) ~oveka 285 SМR pod sen; v. ј pod senka; v. unekoliko i RS pod sjena pod З 286 U govomomjeziku imamo sintagmu "biti van sebe" sto ozna~ava razdesenu osobu. 287 S.Trojanovjc, "Giavni srpskj frtvenj obi~aji" s. 58 288 !Ьjdem s.59 289 Mofe Ьiti i senka fivotinje ; mofe bitj uzeta i mera ne~ije stope, koja ima istu vrednost kao ј mera senke. 290 S.Ze~evjc, "Мitska Ьјса srpskih predanja", "Talason" s. 109-114 cit.s.ll З 291 S.Ze~evjc, "TaJasoni - mitska Ьiеа zзStitnici gradevina ј zakopanog Ыаgа" GEM 28-29, Bgd 1981. s. 288; D.Bratjc, "Utemeljenost ... " s. 2З; v. I.Kova~evjc, "Semjologjja rituala", Bgd 1985. s 58-61 8З ра nisи duh pretka-zastitnika ... 292 Zecevic smatra da sи talasoni slicni rimskom genius loci, zastitniku prostora. Medиtim и nedavnoj proslosti, а ponegde i sada uzidivanje mere, tj. necije senke, је Ьiо veoma rasprostranjen oЬlik zrtvovanja i prilikom podizanja porodicnog stanista. Majstor Ьi krisom izmerio senku slиcajnog prolaznika ili nepazljivog promatraca. Zato је иоЬiсајеnо da se pazi da ne padne senka na temelj kad se pored gтadevine prolazi. Narocito majke ne dаји deci da prilaze gde se nova kuca zida. Ро pravilи mera senke se uziduje и temelj, ali se moze i kasnije, ukoliko sama senka eadne na zid, uzidati, а rezultat је isti - covek cija је senka uzidana се иmreti. Cak i majstor moze nepaznjom svoju senku da uzida, i stoga pri zidanju stoji okrenиt "prema suncи" .293 Obicno se uzidиje senka nesrodnika, ali, иkoliko se majstori naljute mogu i domacinovu senku иzidati. Stoga se pazi da se majstori ne ljute. Uzidivanje senke је nesto vise nego samo simbolicno uzidivanje ljиdske zrtve, jer se veruje, da се uz idani ekvivalent tela privuci i dusи i da се "izmereni" covek umreti. Ро tome Ьi uzidivanje senke Ьila jednostavno manje drasticna, nebukvalna ljudska zrtva. Jedini cilj zrtve је obezbedivanje postojanosti gтadevine, isto kao i kod uzidivanja zive osobe. Mera se, ро pravilи uzima od nesrodnika, slucajnog prolaznika i uziduje и temelj. Medиtim, kod ove zrtve se javljaju dve spocificnosti. Jedna је da se senka moze i kasnije, nenamemo, uzidati. Cak i majstor, koji inace, kako smo videli, ima umnogome иlogu maga (posrednika izmedи vlasnika i natprirodnih sila) i ne podleze ritualnoj opasnosti, moze nepaznjom uzidati svojи senku i postati Zrtvom gтadevine. Ovakvo shvatanje је, verovatno, nastalo kasnije, kao sto mozemo pretpostaviti da је sam оЬiсај иzidivanja senke pri gradnji porodicnog stanista preuzet iz оЬiсаја gradnje vecih opstedrustvenih gradevina. Druga specificnost, koju ne nalazimo pri ostalim vidovima zrtvovoanja је da se zrtva, ро narodnom verovanjи, pretvara u mitsko Ьiсе. То mitsko Ьiсе nUe neidentiflkovani predak- zastitinik (vec i stoga sto је nesrodnik). То је posebno mitsko Ьiсе sa posebnim imenom - talason. Nastaje iz nasilno zrtvovane, nesrodnicke osobe, koja је cinom zrtvovanja presla и onostranost i u onostranosti se formirala и mitsko Ьiсе ciji је osnovni cilj cuvanje gradevine. 294 Bas ova specificnost, pretvaranje zrtve u mitsko Ьice-zastitnika, navodi nas da ovaj vid zrtvovanja pokusamo da sagledamo iz jes jednog ugla. 292 S.Zecevic, "Mitska bica ... " 293 V.~alipurovic, Prilozi za istoriju gradevinarstva u srednjem Polimlju u XIX velcu" Bgd 1979. s.67 294 Та osnovna uJoga talasona, uloga zastitnika gradevine, ukazuje da је оЬiеај uzidivanja senke prvobjtno Ьiо vezan za velike gradevine. Tek kasnije mjtsko Ьiсе - talason, sjnk:retizmom doЬija svojstva ј zastitnika lcuce ј celjadj, ј ponegde se jzjednacava sa zmjjom cuvarlcucom ј pretkom zastjtnjkom. 84 Као polaziste tog sagledavanja Ьiсе jedna Ьitna razlika izrnedи izidivanja zivog coveka (i zrtvovanja uopste) i иzidivanja senke.29S Uzidanim covekom kao zrtvom иmilostivljavajи se vise sile za· koje se pretpostavlja da sи neprijateljski naldjonjene graditeljи, tj . njegovom delи. U оЬiсаји uzidivanja senke obezbedиje se zastitnik gradevine od "zlonamemika" koji је, иstvari, covek. Iz ove (иосеnе) razlike mogli Ьismo izvesti sledece: Prilikom uzidivanja zivog coveka pretpostavlja se da su osnovni neprijatelj gradevina vise sile, ali one mogu istovremeno Ьiti i zastitnik. Da Ьi se vise sile privolele da svoj odnos iz neprijateljskog promene и prijateljski i zastitnicki prinosi im se zrtva, и ovom konkretnom slucajи, ljиdska zrtva. Prilikom uzidivanja senke pretpostavljeni neprijatelj је covek. Zastita od tog neprijatelja је natprirodno Ьiсе, ali ne Ьilo koje, vec ono koje ritualnim pиtem stvara sam graditelj. То natprirodno Ьice-zastitnik gradevine је talason. Talason nastaje od osobe, odredene, poimence poznate, cije se telo i dиsa simbolickim pиtem uzidivanja senke, vezuje za gradevinи. Osoba zbog toga иmire, i time prelazi iz ovostranosti и onostranost. Tim prelazom, veruje se, ona zadrzava svoje ljиdsko oЬlicje, ali doblja natprirodne osobine kojima се se samo u slисаји opasnosti ро gradevinи i poslu.Ziti. Zrtva, "izrnereni" covek, nije sredstvo umilostivljavanja nekog treceg, tj . vise sile, vec se sama zrtva pretvara и zastitnika. Tako donekle, mada samo donekle, moremo smatrati da uzidivanje senke nije u pravom smislu ljudska zrtva, tj. nije samo иЬlazeni vid bukvalnog uzidivanja, jer premda talason nastaje od uzimanja ljudskog zivota, taj uzeti zivot nije prinesen na Zrtvu nekome ili necemи, vec mozemo tumaciti, da se transponиje и jedan drugi oЬlik zivota, и zivot mitskog Ьiса. Uzidivanjem senke graditelj brani svoje delo od potencijalnog ljиdskog neprijatelja ritualnim stvaranjem ljudskog zastitnika sa natprirodnim osoblnama. Prema tome potencijalnom zlonamemiku-coveku sиprotstavlja se covek sa natprirodnim osoblnama. Graditelj se bori protiv neprijatelja-coveka visom silom, tj. on zrtvom stvara visи silu, koja se suprostavlja coveku- neprijateljи. Izneli smo i pokuSali da objasnimo posebnosti ovog oЬlika zrtvovanja. Ali Cini nam se, da i pored toga ne smemo da izgubimo iz vida one crte ovog oblika zrtvovanja, koj sи slicne sa zrtvom uzidivanja zivog coveka i koje ga idejno uklapaju и smisao gradevinske zrtve иopste. Osnovni cilj i и jednom i u drugom slисаји је zastita i postojanost same gradevine. Postojanost gradevine ј е, prema rasprostranjemom verovanju, moguca samo ako је ona "primila zivot i dusи", а to se postiZe krvnom zrtvom. I prilikom uzidivanja senke, kao i prilikom иzidivanja zive osobe, gradevina је "dotaknиta" zivotom. Prema tome, uzidivanje senke је nastalo iz iste osnovne ideje iz koje је nastalo i zrtvovanje zivih ljиdi, ali nije 295 Na tu razliku је ukazao i I.Kovai!evic, koji је izvrsio strukturalnu analizu verovanja о talasonu. /v. l .Kovai!evic, "Semiologija rituala", Bgd. 1985. s. 51·611 85 jednostavno (prosto) uЬlazeno priпosenje ljudske zrtve, vec tma veoma izrazene specificnosti. с. Useljenje Rituali, odnosno ritualne radnje, koje prate useljeпje u novu kucu, sada dovrsen, zatvoren, od spoljasnjosti odeljeni, prostor, proisticu, uglavnom, iz nekoliko ideja, shvatanja i predstava. Sa nekima smo se vec ranije susreli. No, pre nego sto predemo na razmatranje tih ideja, iznecemo oblcaje i verovanja vezana za useljenje. 296 Prvom ulasku u kucu pridaje se odredena vafnost. Stoga је i odredeno, u raznim krajevima razlicito, ko се prvi uci u kucu. Nacesce је to domacin, drugde domacica, а ponegde је to najstariji (zbog verovanja da се ko prvi ude prvi i umreti), ili najmladi (da i kuca napreduje kao sto najmladi raste), ili osoba sa zivim roditeljima. U nekim slucajevima је to majstor, kum ili svestenik ("da istera davola"). Ponegde prvo uguraju neku zivotinju: petla, jagnje ili macku, ра ih ostave i da prenoce. Objasnjenja su razna: prvo ulazi ovca "ako kuca trazi kurban neka bude ona, а ne neki clan porodice" ili prvo ulazi pas "tako da izade zlo" ili pevac "jer је najveseliji", odnosno "da kuca peva", ili jagnje "jer је simbol andela". Pri useljenju kuca se Ьlagosilja sv. vodom, poliva vinom, cita se molitva, kadi tamjanom, skrope se sve prostorije vodom u kojoj је rastopljena sv. so; u Bosni, kod muslimana, sa kuranom obilaze oko kuce i prolaze kroz sve prostorije. Nekad se to osvecenje cini pri samom useljenju, а nekad se za to nak:nadno zove svestenik (u Srblji cest i kum) da osveti kucu i tada se pravi svecani obed. Pored osvecivanja i Ьlagosiljanja, ponegde se, da Ьi kuca Ьila napredna, Ьаса zito na prag, ili se na prag ukucava potkovica, simbol srece, i to prema kuci "da sreca ide u kucu, а ne iz nje~'. Drugde smatraju da radi napretka kuce treba nesto zaklati na pragu (najcesce petla), ali ponekad taj postupak objasnjavaju "da prvo umre zivotinja". Ponegde smatraju da se ognjiste mora "okrvaviti". U Srblji se u nekim krajevima glava, od na pragu zaklanog pevca, zakopava pod ognjiste. Ognjiste se Ьlagosilja. Posebna paznja se obraca na to sta se prvo u novu kucu unosi. Najcesce se u novu kucu prvo unosi ikona, krst, sv. knjige (BiЬlija, Kuran), zatim zapaljena sveca, kadionica s vatrom i sv. voda s bosiokom. Negde se prvo unosi сео hleb, pun sud vode, vina ili rakije ili hrana na loparu ili siniji; medu prvim stvarima је vatra (u novije vreme otkad nema ognjista- sporet): unosi se i vatralj (u nekim krajevima su se prenosile i verjge, а u drugim se nikako nisu prenosile, vec su se kupovale nove); prenosi se i metla, kojom se prethodno pomete "sve zlo ipred praga" (rede se metla izricito ne prenosi); negde se 296 Osnovna grada је iz ATLASA kao i iz licnih terenskih istrazivanja na teritoriji SrЬije 86 иnose zemljani sиdovi, drugde bakarni, а ponegde staklo ( da sve Ыista kao staklo ). Unosi se, ponegde, prvo slama, kvasac, grana lisca, Ыagosloveno cvece, metalni predmet (lemes, sekira) drugde nista ostro; zatim nacve ili zipka. Vatra, izvor toplote i svetlosti, osnovno sredstvo za spravljanje kuvane hrane, cesto је simbol same kuce. Stoga se prvoj vatri и novoj kuci pridaje odredena vaznost. U raznim krajevima је razlicito: ponegde se vatra prenosi iz stare kuce, drugde se to cini samo ako је stara kuca Ьila srecna, а negde se nikako ne prenosi "da se ne Ьi prenelo kakvo zlo koje se nekad dogodilo u staroj kuci". Ukoliko se lozi nova vatra, negde se izvija z iva vatra, doЬija se kresanjem ili se potpalj иje slamom. Vazno је i lice koje Ьilo vatru prenosi ili је potpaljиje. I to је и raznim krajevima razlicito. Cesce nego и та kojoj ritualnoj radnji vezanoj za novu kucи javlja se domacica kao nosilac radnje. /prema ATLASU/. Negde је to domacin, majstor ili kum. Drugde је to najsrecniji iz kuce (npr. onaj ko је nasao paru u kravajи - okrugli obredni hleb - na Badnje vece). Cesce nego и drugim radnjama odredenje је dob. Tako u svim krajevima, sporadicno nailazimo da najstariji pali vatru, jer se veruje da се on prvi i umreti . Gotov isto tako cesto i rasprostranjeno vatru lozi musko dete ili osoba sa оЬа ziva roditelja. Sa svecanom gozbom na koju dolaze susedi i rodaci sa darovima za domacinstvo zavrsavao Ьi se ovaj krug оЬiсаја vezanih za иseljenj e u novu kиси. Sada cemo razmotriti shvatanja i ideje iz kojih ritualne radnje pri иseUenjи proisticu. Poznato је da је kod mnogih starih naroda postojalo verovanje da "prvenci i prvine uopste, pripadajи bozanstvu ili demonima i imajи za njih da budи rezervisani ili njima poslani" .297 Takvo verovanje postoji i и nas. S.Trojanovic298 navodi Oldenbegovo misljenje ро kome sи "prvenacni prilozi" zahvalne zrtve i da "njkako ne treba pretpostaviti da se tom zrtvom zeli Bog da odobrovolji za Ьudиси zetvu Ш kakav drugi plod" .299 Primeri iz nase tradicionalne kulture, koje kasnije i Trojanovic navodi, opovrgavajи, bar sto se naseg tla tice, takvo iskljиcivo shvatanje. Na osnovu verovanja da prvine pripadajи bozanstvu ili demonima mozemo zakljuciti da ono sto se prvo unosi и kucu, ali i onaj ko prvi ulazi ili prvi vrsi odredene radnje и novoj kuci (prvi pali vatru, prvi noci) "pripada bozanstvu ili demonima", ра otuda proizi lazi i opasnost da се prvog vrsioca tih radnji bozanstvo ili demon uzeti, tj. da се итreti. Da Ьi se sprecila ili smanjila opasnost i steta ро zajednicи koja Ьi iz toga (smrt njenog clana) proizisla "podmecи" se zamene za clana zajednice, ili se "podmece" clan cija Ьi smrt najmanje stetila zajednici. Tako se, pre ulaska Ьilo kog ljudskog celjadeta, u 297 V.Cajkanovic, "Nit i religija ... ", "Magicni smej " s. 118; v. s. 94 i 431 298 S.Trojanovic, "Giavni srpski Utveni obicaji" s. 29-33 299 Љidem 87 novu kucu ugura neka zivotinja: macka, pas, jagnje ili petao. Ponegde tu zivotinju i zatvore u kucu preko noci, ра tek onda udu ljudi. Negde se na pragu, pre ulaska ljudi, zakolje petao sto bi se moglo protumaCiti kao zrtva zamene. Ponegde u kucu prvo ulazi najstariji clan domacinstva, jer је za njega "najmanja steta". U nekim krajevima prvo ulazi kum u novu kucu, u drugima majstor, а ponegde svestenik. Sva ta lica, koja ne pripadaju porodici, buducim ziteljima kuce, cini se da su manje иgrozena, а ona sи, kao sto smo to vec i ranije ustanovili, unekoliko posrednici izrnedu porodice i onostranЉ sila, ра kao takvi i ovde posredиjи ne izlafuci se, kako se verovatno pretpostavlja, vecem riziku. Verovanje, odnosno ideja, da prvine pripadaju bozanstvu (ili demonima) i da се ih ono prinesene ili i neponudene samo uzeti tj. da su prvine а priori zrtve (ovde је to i osoba koja је prvi vrsilac odredenih radnji) preklapa se sa idejom da gradevina da Ьi nastala ili opstala mora biti dotaknиta zivotom, tj. njoj se mora preko zive zivotinjske ш Ijиdske zrtve dati zivot. cajkanovic cak poistovecuje zrtvu na temeljизoo i potencijalnи zrtvovanost osobe koja prva ulazi (noci, lozi vatru) и novoj kuci. Mi nismo sigurni da su te dve ideje identicne: jedno је zamisljeni transfer zivota gradevini u nastajanju, а drugo је unekoliko nametnиta zrtva bozanstvu kad је kuca vec gotovao Ali sigumo је da ove dve ideje postojeci istovremeno i delajuci и sprezi rezultirajи ubedenjem и stalno prisutnи zivotnи opasnost do otpocinjanja stalnog zivota и novoj kuci, а to pak rezultira odredenim postupcima kojima se ta opasnost zeli otkloniti ili umanjiti. Do svog dovrsenja kuca, prostor kuce Ьiо је otvoreno U njega se mogla "naseliti" ili zadrzati neka sila ili demoni, koji mogu i zele naskoditi porodici. Da bi se to "ispitalo", da Ьi se osigurao bezbedan boravak и kuCi, u njoj se prve noci ostavi neka zivotinja da prenoci, ра ako јој se nista nije dogodilo "ako је ziva" prostor и kuci је bezbedan. Tako vidimo da је иloga zivotinje koje prva noci dvojaka, odnosno moze se dvojako tumaciti. Iz istog razloga se kuca osvecuje, skropi, kadi i citajи se molitve. Unekoliko је to i uloga ikone, krsta ili svete knjige koja se иnosi kao prvi predmet u novu kucи. Ali smatramo da иnosenje ovih predmeta, sto је veoma rasprostranjeno (na celoj teritoriji i kod hriscana i kod mиslimana) ima jos jedno znacenje. Naime, tim simbolima se oznacava da se kuca stavlja pod zastitu Boga. U tom cinu osvecivanja i unosenja krsta ili ikone ili oboga (ili Kurana) najvidljivije је hriscanski (islamski) sloj religioznostio Podsetimo se, 300 VoCajkanovic na jednom mestu kafe "svaka nova gradevina trafi Utvu, i to pre svega ljudsku tгtvu"; " frtvi daje narotitu vrednost i znacaj sto је u vremenskom redu prvo" - zbog cega se "prvine ili dobrovoljno zrtvuju, ili се ih Ьotanstvo ili demon sam uzeti"o Duh zivotinjske ili ljudske Zгtve postaje zastitnik nove gradevine, а Zrtva Ьiva onaj koji prvi naidekad se pocne gradnja ili koji prvi stupi u nodu gradevinu 00 ./ VOCajkanovic, "Starinska religija u nasim dnevnim listovima" GNC XLVШ (48) 19390 cit irano prema "Мit i religija о оо " So 635-636 88 imali smo ga pri osvecjvanju zeшljista ј prilikoш stavljanja svetih predшeta u teшelj, ali је to daleko rede i шаnје rasprostranjeno. Paralelno, i gotovo isto tako cesto, а ponegde i istovremeno, unosi se hrana, celi blebovi, pune posude s vodoщ, vinom ili rakijom. Mofemo pretpostaviti da su to prvine koje se prinose onostranim silama kao frtve- darovi i zahvalnice za gotovu kucu. Ali tako uvek bude, da uvek bude dovoljno hrane. Slicnu ulogu imaju ј neki drugi predmeti: zelena grana, Ьlagosloveno cvece, nacve i kolevka. Dakle, unosenje hrane i pica ima, ро nasem misljenju, visestruku namenu i znacenje. Njime se kao zrtvenim darom umilostivljavaju vise sile i moli njihova zastita; zrtva-dar (hrana) predstavlja i poruku sta se od njih ocekuje; istovremeno se imitativnom magijom zeli obezbediti obllje i u buducnosti. Dobroblt porodice zavisi i od demona zastitnika porodice kuce (mesta). Veruje se da oni borave na dva, za kucu najvafuija, mesta: ispod praga i ispod ognjista. Da Ьi se odobrovoljili i pridoblli njima se prinose zrtve. Na pragu se kolje neka zivotinja, а ponekad i na ognjistu. Vec smo napomenuli da se zivotinja zrtvovana na pragu tumaci i kao f rtva zamene. Cini nam se da је tu doslo do spajanja dve ideje: zrtva zamene i zrtva zastjtniku. Ognjiste se ponekad "okrvavi" ili se pod njega zakopava glava frtvovane zivotinje. 1 prilikom osvecivanja nove kuce, kum, koji paralelno sa svestenikom ima ulogu osvecivaca, zrtvuje ognjistu, odnosno "daruje ognjiste" novcem. Ognjiste, 301 centralna tacka kuce, gotovo da ima ulogu oltara. Prva vatra sobom osvecuje novi sveti prostor - ognjiste, koje је tacka oslonca. Sobom i dimom koji proizvodi, ona uspostavlja axis mundi za tu porodicu. ZЬog svega toga onaj koji је donosi, ili onaj koji је izvija dolazi u dodir sa necim najsvetijim. Dolazeci u dodir sa tom svetoscu, а i stoga sto to prvi radi na novom ognjistu, on se izlaze izvesnoj opasnosti, ра u mnogim krajevima veruju da се doticna osoba prva i umreti. Stoga se ta uloga cesto dodeljuje najstarijem ceUadetu. No mofda tu postoji jos nesto, naime, mozda se time zeli uspostaviti pravilan poredak stvari, tj . da i smrt kao neminovni pratilac zivota, ide ро redu. Takvom tumacenju Ьi isao u prilog oblcaj u pirotskom kraju (ali nalazimo ga i drugde) gde prvu vatru pali najmladi clan domacinstva koji ima ziva оЬа roditelja. Slicno odredenje aktera (najstariji i nasuprot tome najmladi sa оЬа roditelja) nalazimo sporadicno i u ostalim ritualnim radnjama koje prate gradnju. Као sto smo videli, druga faza nastanjivanja, prva је izbor mesta, је podizanje samog stanista i useljenje u njega. Та druga faza se, u svom ritualnoш delu najvise koncentrise na zrtvovanje. Na osnovu izvrsene analize gradevinska zrtva obuhvata zrtvu-dar ("na temelj", "na sleme","pri prvom unosenju predmeta") i zrtvovanje zivota (zivotinjsku zrtvu "na temelj"", i "na prag i ognj iste", zatim pomen ljudske 301 U danasnje vreme ulogu ognjista ima kuhinjsko vatriste, najordevic, "Priroda u verovanju i predanju nasega naroda" , knj. 11, SEZb LХХП, П 33, Bgd 1958. s. 81; S. Trojanovic, "Srpski Zrtveni", s. 14; M.Filipovic, "Beleske ... na Glasincu" s. 132; В. Radovic, "Gajenje i obrada lana i konoplje u nasem narodu", GEM 19, Bgd 1956. s.89 563 IETS pod Јаје 564 v. I. Franic, ор. cit GEM 12, s. 32 565 v. SМR. pod Cetvrtak 566 Vuk St. Karadfic, "Poslovice" br. 633; sblno:"Vrag vragu o~i ne vadi!"(630) i "Yuk na vuka ni u gori nece!" (650) 567 S. Trojanovic, "Srpski Utveni", s. 15 148 naprijed i veli:'To naj Ьи meni' i seje dalje". 568 Slicno cine i Torbesi и Skopskoj kotlini, s sto drиgu saku semena ne namenjиjи misevima vec mravima. 569 Bacanje иvis i rast Ьiljaka koje od svoje podloge-zemlje streme ka nеЬи nalazimo i u drugim prilikama, napr. pri okopavanju kukuruza lopate se bacaju uvis.Srnisao poruke tih ritualnih pokreta potpuno је jasan, naime, njima se izrazava zelja da usevi porastu sto vise.No, vidimo, da se prve bacene sake setvenog semena i namenjиjи.l na prvi pogled cini se da se samo zrtvuje potencijalnim stetocinama: pticama i misevima, ali i mravima.Ali kad imamo na umи slican оЬiсај u Osatи da se, ро vadenju semena za setvu iz zitnice, malo zita baci Ьlagu i zivini koja је u Ьlizini zato "da da Bog nafaku"570 (prehranu porodici) onda upucenje te zrtve doЬija siri smisao.(U konkretnom slucaju иpucivanje Zrtve bozanstvu preko doticnih zivotinja.) Za coveka "tradicionalnih druStava" Priroda sa svojim naklonostima ili nenaklonostima prema coveku је jedinstvena i nju cini celokupno okruZenje, sto znaci i zivotinje koje u njoj zive.Dakle, namenjиjиci zrtvu zivotinjama ona se, istina posredno, namenjиje Prirodi.To postaje uocljivije kada obratimo pafnju na to kojim se zivotinjama zrtva namenjиje: pticama koje se svojim letom vezuju za nebesko i misevima i mravima koji su vezani za zemno (podzemno).Tako, baceno seme na pocetku zasejavanja mozemo posmatrati i kao zrtvu-poruku nebeskim i zemnim silama. Za prvi dan setve spremi se Jepsi rucak koji se,po pravilи, sastoji od pogace, petla i vina ili rakije. Najcesce rucak posleniku nosi domacica571 svecanije obucena.Dolazeci na njivu ona recima "Stoj, ne idi 'vamo, teraj na onu stranu!"572 pokusava da unapred otkloni opasnost od grada; ili zabada u brazdи "kitku" (stapic и ciji је procep иdenиto malo, najcesce crvene, vune i cvece)573 ; ili Ьlagosilja oranje.574 Pogaca se ritualno lomi, Ьilo nad plиgom Ьilo nad volovima.Neki, potom, dizu komade uvis govoreCi;"Ovolika nam Ьila psenica!", а neki deo te pogace zaoru u brazdи.Time ona poprima obelezje zrtve zemlji, zrtve-poruke.No, cak i ako nema bиkvalnog zaoravanja и zemljи, pogaca spravljana za prvi dan setve spada u obredne hlebove, а ро svojim nazivima: brazdanica, иbrazdaonica, podoranica, zelnik i slicno, nesumnjivo је vezana za setvu i rast useva. 568 М. Lang, "SamoЬor" , ZNZOJS XVI, Zgb 191 1. s. 274 569 v. М. Filipovic, "OЬi~aji u Skopskoj .. " s. 491 570 S. Trojanovic, "Srpski !rtveni" s. 15 571 Ponegde orau nosi ru~ak sa sobom. А kod Ca~ka, ~im ora~ po~n~ drugu brazdu dolazi de~ko od sedam godina sa "kola~em od kukuruznog brasna".Cim ga opazi ora~ mu vikne "Stoj!", pric!e mu i prelomi kola~ "ра polovinu da detetu da vrati kuci, а drugu polovinu zaore ora~ u njivi.Ona zadruta polovina sluzi za suzЬijanje grada".(S. Trojanovic, "Srpski zrtveni" s. 1 5) 572 D. Antonijevic, ор. cit s. 163 573 Vl. Nikolic, ор. cit. s. 259 574 S. Tanovic, ор. cit s. 332 149 Cesto se od te pogace daje onЬna koji su u Ыizini: susedima, putniku namemiku ili prosjaku.Tako u Drobnjaku toga dana domacin na oranju daje hleba svakome ko naide.U Hercegovini (Popovo Polje) svako svraca kod tog domacina "da se dZabe hleba najede".U D. Uncu (Кrajina) "о prvom oranju priredi se citava mala gozba".A u Osatu "ako toga dana dode siromasak u kucu, nahranice ga i pri polasku udeliti mu"575 uprkos rasirenom obicaju da se toga dana nista iz kuce ne daje niti pozajmljuje da se ne bi "izneo bericet iz kuce" .Slicno је i u Skopskoj kotlini, gde sejac pred rucak "poziva sve one koji su u Ыizini i makar nikoga ne video vikace "Hajdete, bujrum, da rucamo na seme da ni rodi!"576 Ovaj oblcaj da se jelo, posebno obredni hleb, podeli sa drugima, narocito sa slucajnim prolaznikom ili prosjakom, takode predstavlja jedan vid frtve. Od davnih vremena postoji verovanje о teofaniji, tj . dolasku bogova medu ljude.Iz antickih vremena pomen о tome nalazimo u Ovidijevim Metamorfozama, kada preruseni bogovi dolaze u kucu starcima Filemonu i Baukidi. 1 kod nas, iz narodnih pesama i prica, 577 mofemo videti da postoji slicno verovanje.Andeli ili sveci (cesto је to sv. Sava) posecuju smrtnike kao putnici namernici.Lepim postupkom pokusava se pridoblti naklonost andela ili sveca (koji su prikazani cesto kao da imaju moc kao sam Bog), а preko njih i samog Boga.Delenje ЫеЬа na prvi dan setve sa slucajnim namernikom ima bas taj smisao. Vec smo ranije rekli da se pogaca brazdaonica ponegde ritualno lomi nad volovima.Njima se, gotovo obavezno i daje malo od te pogace.578 Uopste, u ciklusu оЬiсаја oko setve velika pafnja se posvecuje i volovima. 579 Za prvi dan oranja volovi se kite cvecem; oko roga desnog vola vezuje se crveni konac.O njegovo celo razbija se јаје, kojim se prethodno promesalo seme. 1 u Boficnjem ciklusu, koji је unekoliko posvecen kultu pokojnika, ali u kome se i velikim delom slavi pocetak nove proizvodne 575 S. Trojanovjc, ор. cjt s. 15 576 М. FiJjpovjc, "ОЬi~ајј u Skopskoj ... " s. 491 577 Primera је mnogo.Pomenimo pesme jz П knjjge Vukove: "Dakon Stefan ј dva andela"(3), "Kako se krsno jme s1ufj"(20), "Ко krsno ime sLuzi njemu ј pomafe"(21 ), "Svetj Njko1a"(22); zatim priau jz Vukove zЬirke "Ко manje iste vise mu se daje" jtd. 578 v. V1. NjkoliC, ор. cjt. s. 259; D. Antonijevjc, ор. cjt. s. 163; S. Мi1osav1jevjc, ор. cjt. s. 259; S. Mjjatovj6-Т. Bu.Setjc, ор. cjt_ s. 107 579 Premda su se kod nas, cini se, najcesce vo1ovj korjstj1j za oranje (v. l .Franjc, ор. cjt GEM 1 О, s. 35) ipak, prema koriscenoj gradi, sem na jednom mestu, njgde se ne pomjnju obredne radnje vezane za konje, а znamo da su se i konjj koristi1i u jste svrbe.Moguce objasnjenje 1efi u tome sto је vo smatran za senovjtu Ьofju fjvotinju, а "konj se, naprotiv, smatra za demona, ug1avnom rdavog".(V. Cajkanovic, "Mit ј religija", s. 604) Svakako, treba imati na umu, da su se u okvjru sv jh ovjh оЬiсаја, sa uvodenjem mehanjzacjje ј promenom nacina proizvodnje, dogodjJe izvesne promene.O tome v. D. Bratjc, navedeno de1o. 150 godine, volи se poklanja znatna paznja.U ponekim slиcajevima on predstavlja zivotinjskog polзZajnika;580 daje mu se obrednog hleba, а negde se na Badnje vece zapale svece na rogovima vola desnjaka.Sve ovo ukazuje da је vo zivotinja koja је veoma иvaZзvana58 1 i direktno povezana sa proizvodnjom zita. U proиcavanjima tog pitanja S. Kиlisic је izneo rnisljenje da је vo u ulozi polazajnika "primamo predstavljao zitnog demona"582 dok Cajkanovic smatra da је vo "и dalekoj proslosti bio inkamacija pretka"-583 Pogledacemo jos jednorn postupke koji se primenjиju prema volи и setvenom ritualu; razmotricemo elemente s koj ima se on dovodi u vezu i njihovo sirnbolicno znacenje, а napravicerno i paralelu s cim se ti elementi jos povezuju. Oko roga vola se vezuje crveni konac.On zasticиje, alj preko crvene Ьоје konotira zivotnost i radost.Crveni konac, t"akode, vezuje orac oko prsta desne ruke, kaCi se za vrecи sa semenom ј и vidи "kitke" stavlja se и brazdи.Jaje, nosjJac zjvotodavne snage, ali i zrtva, razbjja se о celo volu, mesa se njime seme ј stavlja se u zemljи.I na kraju, obredni hleb, za koji se (ро Kиlisicu) kao i za cesnjcu, moze smatrati da sadrzj "vegetativnu snagu zitnog demona",584 ali koji је istovremeno, nesиmnjivo, i Zrtva, а daje se volovima, zatim namemiku, zaorava se u njivu i jede ga orac. Sematski to Ьismo prikazaJj na sledeci nacin: vegetat.snaga zivotnost crveni konac ~"..- . . / zivotna snaga / z it.demona г~-· о~т~~ ~:~·vо . ј \ ~Uopej ' seme zemlja orac vo seme zemlja vo namemik (Bog) 580 U nekjm seljma Jadra је, prema Jjcnim istrafivanjjma, vo jos ј danas (1990 tjh) fivotinjski ~olafajnjk. 81 Vo ima ј svoje praznik.e kada se ne hvata u jaram. VjdJjjvo је postovanje vola ј u postuplru oko njegove prodaje.U Grufj "kada se volovi povedu na prodaju uvedu se u kucu, u deo u kome је ognjjste ра jm se tu da poslednja so ј trice (mekinje).Domacjn ostrufe malo dlake jzmedu rogova, ра tu dlaku ulepi u vosak i cuva u lruci.Ovo se cjnj da volovj ne prokunu ukucane kojima su bili od znatne koristi".(P.Z. Petrovic, "Grufa", SEZЬ LVIП, П 26, Bgd 1948. s. 329) 582 ~.Kuljsjc, "lz stare srpske religjje" s. 109; v. 107-114 583 V. Cajkanovic, "Mjt ј re\jgjja .. " s. 603; 603-604 584 SМR pod Badnje vece 151 Sta iz ovoga sagledavamo? Sve tri stvari (crveni konac, јаје i brazdaonica) simbolicno prvenstveno oznacavajи zivotnost, odnosno .Zivotnu snagu.Te tri stvari se и sva tri slиcaja dovode u vezu i sa zemljom i sa volom, а dva puta sa semenom.U dva slиcaja tu је i orac.Ako prihvatimo da јаје i obredni hleb predstavljaju istovremeno i .Zrtvu, onda vidimo da se ona prinosi u оЬа slиcaja i zemlji i volи. Iz toga Ьi proizislo da se vo, "koji и simbolici mo.Ze da Ьиdе uzajamno zamenjiv s Ьikom",585 smatra manifestnim oЬlikom neke va.Zne sile, ili snage, koja ima znatnog иticaja na obnovu vegetacionog ciklusa, odnosno na rast zitarica. Sagledavajиci sve ono sto prati setvu mo.Zemo zakljиciti da covek и delatnosti tako va.Znoj za svoj opstanak koristi svoje znanje i iskustvo, ali i sve madijske i religijske pиteve da Ьi njegov trud urodio plodom. 585 IETS pod Vo 152 ZETVA Setva је pocetak, а tetva i vrsidba zavrsetak proizvodnog ciklusa.Setva је neizvesnost, tetva izvesnost i, ро pravilu, radost.Setvu izvodi domacin-muskarac, dok se tetva obavlja grupno, cesto s mobom; и njoj иcestvujи mиskarci i tene, momci i devojke.Seje se cuteci, fanje se uz pesmи. Pravila ponasanja i tаЬиа uz zetvu је daleko manje nego uz setvu, а centralni rituali fetve i vrsidbe иsmereni sи ka osiguranju plodnosti za novi proizvodni ciklиs. Na simbolickom planu tetva se shvata Ьipolamo.S jedne strane ona је simbol plodnosti i obllja.Potvrda је fivotnosti; odnosno ciklicnosti fivota. Ovaplocenje је plodnosti Zemlje. Secenje staЬljike "koja рориt рирсаnе vrpce povezuje zrno sa Zemljom", majkom i hraniteljicom, mofe se porediti sa detetom, koje се, kad dode vreme, nastaviti ciklus fivota. S druge strane, f etva је povezana sa smrcu. Rezultat је smrti semena. Stavise, samo odsecanje titne staЬljike, vrata Ьiljke, moze se shvatiti kao ubljanje zita:"seme osиdeno na smrt - kao hrana ili kao seme" .Ali i tako shvacena zetva ipak nije pojmljena kao apsolиtna smrt, vec sadrzi "i nadи u ponovno rodenje".586 · Razmatrajиci rituale koji prate zetvu trebalo Ьi da imamo na иmu njenи simbolicku Ьipolamost, premda је u nas, izrafenija njena fivotna komponenta. Zetva se obavlja и leto kad tito sazri .Kao i pri setvi, u tom relativno dugom razdoЬljи godisnjeg doba, vremenske orijentire predstavljajи hriscanski praznici.Na jиgu, u okolini devdelije, zetva pocinje jos и таји, а onoga ko ne poznje do Petrovdana (12. VП) ismevajи.A и Boljevcи tek tada pocinju sa zetvom; zavrsavajи do sv. Ilije (2. VШ). 587 U Homoljи је pocetak na ProkopUa (21 . УП) i ona traje sve do preobrazenja (19. VШ).588 Jasno је da ova razlika proizilazi iz klimatsko-geografskih uslova koji иticu na sazrevanje f itarica, ali svuda su vremenske odrednice hriscanski religijski praznici. Prvog dana fetve obraca se pafnja na doba dana, kada poceti, ali i kada zavrsiti s radom.Na fetvu se prvog dana polazi posle izlaska sunca, а iz njive izlazi pre njegovog zalaska.To cine, kako u devdelijskom krajи kafu, zato "da Ьi blebac Ьiо kao sunce". Kad dodu na njivu prvo nacupaju zita ili jecma i pletu Шаd kojom се snopove povezivati. U Boljevackom kraju to rade 586 RS pod Srp 587 v. S. GrЬic, ор. cit. s. 264 588 v. S. Мilosavljevic, ор. cit. s. 364 153 muskarci, 589 а u Slavonskom selu Otoku иZad pletu zene nikada devojke. 590 Као sto је vec ranije pomenuto, kod agrikultumog stanovnistva povezanost covek-vegetacija је toliko ukorenjena da se veruje u mogucnost prenosa plodnosti sa coveka na vegetaciju i obmuto.591 Poznatje оЬiсај da se na mladinoj odeci nista ne vezuje da se ne Ьi vezala njena plodnost. Uzadima, koja pletu na pocetku zetvenih radova, treba da se veze rod.Analogno tome, kako Ьi vezivanje roda moglo da se prenese na one koji to rade, jasno је zasto su devojke iz tog posla izuzete. U nas se od najstarijih vremena zelo srpom, ра је on Ьiо, do uvodenja mehanizacije, najcesce korisceno orude u tu svrhu.U nekim krajevima zetva se obavlja kosom.Za srp se vezuju neka verovanja, ра i ritualne radnje и toku zetve. Prilikom izmene zetelaca u toku rada srp se nikada ne daje iz ruke u ruku, vec se baci na zemUu i onaj ko nastavlja posao uzima ga sa zemlje.592 OЬicno kafu da to cine "da se ne Ьi posekli" , а и Skopskoj kotlini "da se ne Ьi prenela lenjost". 593 Medutim ima i drugih prilika kada se orude nikako ne predaje iz ruke u ruku. Kada se pri kopanju groba ljudi izmenjиju lopata se ne dodaje, vec onaj sto prekida kopanje spusti lopatu na zemlju а onaj sto nastavlja је sa zemlje uzima. Srp konotira Ьipolamu simboliku kao i :Zetva.Srpom se sece staЬljika zita, sto se unekoliko shvata i kao ubljanje Ьiljke.SpиStanjem srpa na zemlju kao da se neutralise to prisustvo smrti, ili mozda, osvetnicka ljutnja "duha zita". Ovaj postupak иkazuje na izvesno povezivanje zetve sa srnrcu, i predstavlja redak slucaj da se u nas :Zetva javlja u tom kontekstu. U Evropskoj simbolici antropomorfizovana Srnrt predstavljana је sa srpom ili kosom.U nasem jezickom kodu ogleda se ta dvojnost poimanja zetve - fokusirana na samo orude kojima se znjevenje obavUa.Kaze se: "pokosila ih је srnrt" ili "pali su kao pokoseni" - sto pojasnjava da se kosenje ne odnosi na travu vec na zito; ne kaze se: poznjela ih је smrt" Ш "pali su poznjeveni", ali se kaze "poznjeo је uspeh" .Tako vidimo da saЬiranje zita ima dve konotacije: pokositi - negativnu, poznjeti - pozitivnu. U nekim krajevima594 је оЬiсај da se prvo odsece nekoliko klasova koje zetvari zadenu otpozadi za pojas da ih ne Ьi prilikom rada 589 Љid. s. 364 590 Ј. Lovretic i Barto1 Juric, "Otok", ZNZOJS 2, Zgb 1897. s. 381 591 Tako se u Skopskoj kotJini veruje da "zena koja ne rada treba da ugraЬi - prvi rod s vocke i - da pojede od tog p1oda, a1i to nije doЬro za voelщ treba od prvog p1oda najpre da okusi zena koja dosta rada".(M. Fi1ipovi!,"OЬi~ji u Skopskoj ... " s. 489) lz ovoga se sasvim jasno ol!ituje verovanje u prenos p1odnosti, odnosno nep1odnosti, l!ovek- vegetacija i vegetacija-rovek. 592 .М . Fi1ipovic, "Zivot ... u Visockoj nahiji", s. 202; Mijatovic-Busetic, ор. cit. s.39; 1. Franic, "J1os1ovenska zetva", Etno1og X-XI, LjuЬljana 1937-1939; P.Z. Petrovic, "GruZз" s . 329 59 М. Filipovic, "Obil!aji .. u Skopskoj" s. 492 594 D. Antonijevic, ор. cil s.l63; 1. Franic, "Jug. zetva" s. 266 154 bolela krsta.Na Kosovu cine to isto, ali na taj nacin sto rukama okrenutim iza leda odseku tri klasa.595 U Skopskoj kotlini domacin prvi izlazi na njivu, pazeci da ga niko ne sretne (narocito ne trudna zena) te on prvi zatnje.Prva tri klasa zadene za pojas " а onda cetvrti Ьаса u njivu da Ьi mu posao isao dobro".596 Novo sazrelo zito nije samo hrana za dolazeCi vremenski period, vec је ono osnova nove setve i buduce zetve.Tako је na saznajnom i realnom planu, а na simbolickom planu plodotvoma snaga novog zita, а buduceg semena se koncentrise, zЬija, u prvi, ш jos cesce, poslednji snop, odnosno zito na karaju zetve i u venac koji se od tog klasja plete.Istrazivaci smatraju da se to verovanje zasniva na animistickom shvatanju da u tom zitu boravi "duh zita" ili "zitni demon" koji се svoju oplodnu snagu preneti na rnlado zito i omoguciti bogat rod. Stoga nije nimalo cudno da su zetveni rituali najvise usredsredeni na prvi snop i zito na kraju zetve, odnosno poslednji snop ili venac. U Negotinskoj krajini prvi snop usprave i on tako stoji za sve vreme zetve, а potom ga pokupe, i bez nekih оЬiсаја, sa ostalima odnesu kuci. 597 Isto radi domacin u Boljevcu, а u Aleksinackom PomoravUu "to se radi zbog toga da zito u iducoj godini bude jos vece". 598 U Leskovackoj Moravi ukrste prve rukoveti da se "krste psenice", а prvi uvezani snop zetelac prebaci preko sebe i postavi klasom na gore. 599 Uspravljanje prvog snopa mozemo posmatrati i kao simbolicno, ponovno, vertikalom, uspostavljanje veze Neba i Zemlje, i unekoliko postavljanje tacke oslonca. Medutim, u okviru zetveno-vrsidbenih оЬiсаја "osu sveta" predstavlja stozer na gumnu.Takvo poimanje stozera prepoznajemo i u svakodnevnom govoru gde se rec "stozer" cesto upotreЬljava kao sinonim za centralni oslonac. Na osnovu postojecih оЬiсаја ocigledno је da se narocito poslednjim rukovetima na kraju zetve pripisuje plodotvorna moc.To poslednje klasje је kiceno, i oko njega se obavljaju izvesne ritualne radnje. Medutim, u daljem postupku nailazimo na dva tipa ponasanja.Prvi: to klasje se ostavlja u njivi; drugi: ono se vezuje u snop i svecano nosi do ambara gde se stavlja na posebno mesto do setve. U Negotinjskoj krajini okiceno klasje ostaje nepoznjeveno na njivi.Кicenje cvecem i vezivanje crvenom vrpcom obavljaju cuteci zene 595 D. DeЬeljkovic, ор. cil s. 322 596 S. Tanovic, ор. cit. s. 336 597 D. Maslovaric, "Obicaj 'Bozja brada' i njegova transfonnacija u Negotinskoj krajini", "Razvitak" 6 nov.-dec. Zajecar 1973. s. 75 598 D. Antonijevic, ор. cit. s. 163 599 v. D. f>ordevic, "Zivot i obicaji narodni u Leskovackoj Moravi", SEZb LXX, 11 31 Bgd 1958. s. 544 155 iz domacinove kuce, а potom neka od starijih tena kate: "Treba dati njivi njivino!" ili "Neka ostane Bogu!" ili "Ostavimo nesto pticama nebeskim!"600 Zakiceno klasje ostavljajи nepotnjeveno na krajи njive i и Levcи i Temnicu "da bi dogodine Ьilo bericeta"o601 I и pogranicnim selima Aleksinackog Pomoravlja ostavljaju na njivi "botju bradи" "za ptice"o602 Ni u GrиZi se ne zanje poslednja rukovet koju zovu "boZja brada" 0603 U focanskom kraju ostavlja se, takode, nepotnjevena rukovet "za hranи pticama bozjim", а u Hercegovini ostave nekoliko klasova na sred njive "za pticice boZje" OU Bosni (Кrnjic) ostave na svakoj njjvi ро tri rukoveti "jednи и sredini а dve u dva uglaoooiz istog uzroka" OU Popovom Polju "ostavljajи neotkinut klip kukuruza na staЫjici 'kao dar zemlji' sto је pustila da је kukuruz tako uspio" о 604 Na poslednjoj njivi u devdelijskom kraju, ostave nepotnjeveno oko metar kvadratni psenice koji zovu "na dedи Gospud brada" ili "BoZja bradicka" о Cim se ostavi brada svaki tetelac Ьаса u vis svoj srp uzvikujиci : "Dи godine sиs zdrave!Du godina zivj i zdravi da Ьideme!Gosud povikje (povise) da dade!Mija njega sиs torblcka, on nas sиs vrejkicka (vrecom)!"605 So Trojanovic smatra da ovo ostavljeno klasje (kukuruz, grozde, voce) predstavlja zrtvu "nekom slovenskom bogu"o"NaZЗlost konstatuje on - kod Slovena se nisu ocиvala imena bozanstava kojima frtvujи" za razliku od Grka gde su fetvene svecanosti posvecene Demetri, ili kod Germana gde su "preostali klasovi na njivj namenjeni Donaru ili Vodanu"o606 Drugi tip ponasanja se razlikuje od prvog ро tome sto se preostalo klasje na kraju zetve ne ostavlja na njivi vec se nosi kuci i odlaze izdvojeno od ostalog zitao Oko poslednje rukoveti u Aleksinackom Pomoravlju svj zeteoci stave svoje srpoveo"Najlepsa devojka ili domacica (uglavnom zensko celjade) оо о zaveze zito crvenim vunenim koncem i okiti cvecemoZatim jednim srpom iz kruga "isece 'ЬoZju bradu' ј ponese је kuci" о 607 Sljcno је ј u Boljevcu gde te strukove zita iscиpaju sa z ilama 600 D. Maslovaric, ор. cit. s. 75 601 s. Мijatovic-T. Bu!etic, ор. cit. s. 39 602 D. Antonijevic, ор. cit. s. 164 603 P.Z. Petrovic, "Grufa", s. 32 604 I. Franic, "Jug. fetva" s. 270-271 605 S. Tanovic, ор. cit. s. 336-337. U nekim lcrajevima zapafa se isti postupak i pri branju grofda .Poslednji ili najlep~i iiokot ostavi se neobran (okolina Prokuylja i Leskovarema B.Rбmer, ор. cit. s. 264 661 Ploss Н. "Das WeiЬ in der Natur нnd Vбlkerkнnde" Bd. I, Leiozig 1897. navedeno prema В. Rбmer, ор. cit. s. 267,268 662 В. Rбmer, ор. cit s. 27о 663 Ispasescн А. "Presence de la geopbagie ео Roumanie", Deducations etbnoiatrigqнes sнr la geophagie, Etnoiatri~ Napoli 1968. Nr. 2, navedeno prema B.Rбmer s. 272 179 Zapazio је da se u tim krajevima "moze naci na stolu u kuhinji kutija и kojoj se nalazi gmcarska glina. Clanovi porodice tom glinom uЬlazavajи tegobe u varenju." .664 Ispasesku је dokazao da aluminijski silikati apsorbиju i neutralizuju sonu kiselinu (pepsin) te se geofagija posle jela moze uporediti sa upotrebom sode Ьikarbone. Ispasesku konstatuje da zene, koje su i inace geofagi и trudnoci konzumiraju povecanu kolicinи zemlje, da Ьi se ро porodaju vratile na prvoЬitnu dozu. Kada znamo da је jedna od tegoba и trudnoci povecanje zelucane kiseline koja moze dovesti do povracanja, а Ispasesku је dokazao da gmcarska glina to neutralizuje, onda mozemo sa sigurnoscu tvrditi da geofagija u vreme graviditeta ima terapeиtsko svojstvo. Bela Remer navodi jos neke podatke и vezi sa ovim proЬlemom. On citira Heraklita, koji pri spomenu trudnicke geofagije kaze da gravidne zene jedu zemlju i ugalj. Lekovita i apsorbciona svojstva aktivnog uglja Ьila sи pozanata jos u Heraklitovo vreme. Aktivni иgalj , oЬicno prah drvenog иglja koristio se kao lek kod trovanja pecurkama, а koristi se i danas za Iecenje crevnih oboljenja i probavnih smetnji (posebno "naduvenosti"). Dokazano је da slicna svojstva poseduje i aktivna glina. Ona "se sastoji od sitnih cestica koje pomesane s vodom cine koloidni rastvor i posedиju veliku apsorpcionu moc". 665 Istu moc ima i talkum i sljиnkovita zemlja (silicijumska zemlja). Prema tome glinasta zemlja ne samo da neutraLise visak zeludacne kiseline, vec olaksava i stomacne tegobe nastale "nadimanjem". Ne smemo zaboraviti ni magnezijиmsku zemljи na kоји је ukazao Plos, jer se i danas u naucnoj medicini koriste magnezijumski preparati. Sиceljavanje podataka, zatim postojecih pretpostavki i rezultata naucnih istrazivanja о trudnickoj geofagiji dovodi do zakljиcka da је ta pojava ponikla iz empirijskih saznanja о terapeиtskim svojstvima zemlje (gline). VracajuCi se na zabelezene podatke о trudпickoj geofagiji sa naseg podrucja, videcemo da u пjima nije moguce sagledati ni jedan elemenat empirijske etпomedicine, ona је potpuno zapretena magijom, tako da Ьismo је lako, а и stvari pogresno, mogli svrstati u cisto magijsku etnomedicinu. 666 664 Thid. s. 268 665 Thid. s. 249 666 Sli~an proces uo~en је i sa nekim drugim empirijskim etnomedicinskim saznanjima. Istori~ari medicine smatraju da "empirije idu pre madije, da је madija, dakle, dosla posle empirije". (s. 77) Dr Dragic .razmatrajuci pitanje belog luka, ~ija su terapeutska svojstva nau~no ispitana ј dokazana, konstatuje da је beli luk, koji ро narodnom verovanju stiti od vestica, uroka i svakog zla, dobar primer da se vidi kako је "madija potpuno iskoristila, а uj edno i potpuno potisnula empirijsku vrednost luka .. te ј pored .. empirije, psiholoska magi~a komponenta moze tako da prevlada, da dolazi do najdrasti~njjeg izrafaja".(s. 79) Odnosno, ukoljko empjrija 180 -Skrenimo pa~nju da madijsko-animisticka medicina, za razliku od naucne, tretira coveka kao celinu - psihosomatski_667 Mnogi rituali, obredi ра i postupci imaju za cilj da psiholosko-sugestivnim putem uticu na coveka, te, kako је cesto govorio Dragic, predstavljaju "ventil sigumosti i stabllnosti dusevnog zdravlja"668 i poma~u covekovoj duhovnoj higijeni. Madijsko-animisticka medicina cesto sadr~i psiho- terapeutsku komponentu, koja је i u slucaju trudnicke geofagije i uopste zemlje kao leka za proЬleme materinstva veoma izra~ena. Osvmimo se sad na objasnjenje trudnicke geofagije iz Boljevackog kraja, naime da bremenita ~ena pije rastvor zemlje sa raskrsnice zato da Ьi se lakse "raskrstila" s bremenom. Ovo objasnjenje se ne zasniva direktno na magicnosti veze ~ena-zemlja, vec u prvi plan stavlja magiju zasnovanu na etimologiji reci. Nalazimo је i u drugim slucajeviшa geofagije kao terapijskog postupka. Busetic је u Levcu zabelezio postupak koji se primenjuje kao "lek od kakve god dugotrajne bolesti : Jedan od bolesnikove porodice ode u polje, nade ctugacak sipak (divUu rufu) iskopa, ctonese ga kuci, izmeri ga, i odsece od njega onoliko koliki је bolesnik. Тај odseceni sipak odnese i zakopa pod zemlju nekog groba iz familije, ali kradom da niko ne vidi. Zatim uzme u kasiku malo zemlje sa onog groba i ide pravo kuci. Iduci putem ne sme ni reci progovoriti - ni odvud ni otud. Tu kasiku sa zemljom donese do bolesnikove vretnice i preko vretnice preda је bolesniku, gde ga је ovaj i ocekivao. Bolesnik ode na raskrsnicu i izruci zemlju u casu s vinom, kasiku prelomi na pole preko glave, komate od kasike baci natrag iza sebe na raskrsnicu ( opet preko glave), i onda bezobzirce (ne osvrcuci se) bega kuci. Zatim od onog vina pije svako jutro nastinu."669 Zemlja sa raskrsca је delotvorna za bremenitu ~enu. Medutim, za dugotrajnog bolesnika zemlja sa rodackog groba се postati delotvorna tek posle rituala obavljenog na raskrscu. Poznato је da је raskrsnica unekoliko kultno mesto na kome se, ро verovanju, bolesnici mogu "raskrstiti" s bolescu. 1 religijski hriscanski obredi, litije, pred koje su se iznosili bolesnici na raskrsnice (а one konotiraju i oЬlik krsta), priklonili su se tom prastarom shvatanju. No, imajmo na umu, da је JPridavanje terapeutskog svojstva odredenom mestu, odavnina prisutno u svim civilizacijama. Ali ne samo zemlji sa raskrsnice, vec i zemlji sa ognjista, ponekad i praga, kultnih mesta kuce, pripisuje se Jekovito svoj stvo, te se ona koristi za lecenje. i "predstзvlja primaroi faktor - kзZe Dragic - ona se gubi i biva potiskivana ... od madije".(s. 81) M.Dragic, ор. cit. 667 М D ..... . 35 . rag~"', ор. ctt. 668 IЬid. s. 120 669 T.Bu5etic, Nar. medicina .. u Levcu" s. 564 181 Protiv vrucice (velike bolesti, terleme, tifa) "iz sred ognjista u kuci treba izvaditi komadic zemlje, isitniti ga .. u sitan prah i taj prah sipati u kupusni raso, koji bolesnik treba da pije ро dve case na dan" .1 Za spravljanje melema protiv rusa - krasta na glavi Ш licu - koristi se zemlja ispod ognjista.670 А mesta na telu gde se osecaju probadi "valja pariti crefom ili "nanosom" tj. onom zemljom sto se zbira pored kucnog praga.67 1 sa pojedinih hriscanskih Ш muslimanskih kultnih mesta, grobova svetaca ili grobova sebova, zemUa se smatra lekovitom. U se)u Rajatu nalazi se jedna grobnica, ра iako је na njoj arapski natpis, pravoslavni veruju da је to prvoЬitno Ьiо grob sv. VasiЩa Ostroskog, i da је zemlja sa tog groba lekovita, te se ona "pomalo mece u hleb radi leka. lsto tako se uzima zemlja i sa groba sv. Vasilija pod Ostrogom".672 А u Ohridи Turci i Cigani "uzi:maju zemJje sa groba mesne tekije ... Neki tu zemljи теси и vodu i piju da Ьi Ьili zasticeni od uroka i sviju drugih bolesti, а ~ene da Ьi lakse radale". Tu zemlju nose i kao hamajliju. 673 Iz medicinskih rukopisa starih civilizacija vidi se "kako su stara farmakopeja i magija bile Ьliske ... " Iz njih proizi lazi da se nije uvek smatralo da је lekovito svojstvo neke materije, napr. Ьiljke, prirodna moc nje same; "svoja magicka - lekovita - svojstva mo~e ona zahvaljivati ... barem dijelom, mjestu gde је rasla ili vremenи kad је ubrana" .674 Isti је slиcaj , bar ponekad, i sa lekovitoscи zemlje. Da pomenemo jos neke slucajeve u kojima se zemlja koristi kao lek U devdelijskom kraju u trenutku zemljotresa uzmu malo zemlje koju saspu pijancu и vino ili rakijи verujuCi da се se potom "otresti" pica.675 А и Levcu i Temnicu "grudvicu zemlje koja sama sa necega u zemljotresи padne ... valja cиvati kao lek protiv padavice". Grudvica se potopi u vodu koju bolesnik pije. 676 Milicevic677 је zabele~io da u U~ickom kraju "neki zemlju ilovacи mesaju sa ljutom rakijom i to privijaju na ranu". 678 670 S. Mijatovic, ''Nar. med .... u Levcu ј Temnicu" s. 367 671 lЬid. 333 672 M.Filipovic, Geofagija. .. " s. 102 673 Tih. :Dordevic, "Zle oCi u verovanju muslimana u OЬridu", GEM 9, Bgd 1934. s. 26 674 HCКNR 1 2 s. 425 675 S,Tanovic, "Srp. nar. oЬicaji u :Devdelijskoj Kazi" s.432 676 S. Mijatovic, "Nar. med .... u Levcu ј Temnicu" s.41 7 677 M.:D. Milicevic, "Zivot Srba seljaka" s. 267 678 Ро ~tumpfovom misljenju sitne cestice gline pokrivaju inficirano mesto, zaokrutuju bakterije "odvajaju ih od materije kojom se brane i na taj nai.iin .. sprecavaju funkcionisanje i umnozavanje izazivaca bolesti". Sterilisana bela glina, 182 Ро secanjima iz dvadesetih godina ovog veka deca и Dalmaciji na povrede zadobljene и decijim nestaslиcima stavljala sи zemljи. Nisи poznate negativne posledice. Medиtim, secanja iz Vojvodine govore о sasvim sиprotnom iskиstvu, jer sи povrede nastale pri poljskim radovima, koje sи Ьile u dodiru sa zemljom cesto zavrsavale sepsom i tetanиsom. А и Vranjskoj kotlini "na ијеd od pcele stavlja se vlaZпa zemlja". 679 U vise krajeva zemlja se koristi kao lek od ијеdа zmije. Zmija, ta cиdna fivotinja, koja se krece puzeci, iz zemlje izlazi i и njoj prezimljиje, na jednom, simbolickom, planи, smatra se htonskom f ivotinjom, simbolom plodnosti i zastitnikom kuce. Iz toga proizilazi jedan poseban odnos covek-zmija. UЬijanje "kиcne" zmije је tabиisano, а prekrsaj tog tаЬиа, ро narodnom verovanjи, povlaci za sobom smrt domacina ili nekog od иkucana. А ukoliko se naide na zmiju u роlји, ona se mofe иbiti, ali је treba zakopati na istom mestu i "postaviti јој krst od drveta, da gazda od kuce ne Ьi итrо" . Istovremeno, smatra se da zmija koja је ијеlа coveka Ьiva kafujena, postaje "necista" i "nји zemlja ne prima"(tj. ne moze prezimiti).680 Na drugom, realnom planu, zmija је opasna zivotinja na kоји se moze neocekivano nabasati, а ciji ијеd moze Ьiti smrtonosan kako za coveka tako i za stoku. Otuda и narodnoj medicini nailazimo ne samo na vise nacina Iecenja od ujeda zmije nego i na kompleksan sistem postupaka и lecenjи. Lecenje, ро pravilu, obиhvata: obradu mesta ujeda, ritualne pokrete, i izgovaranje magijskih reci i basmi. Postoji veliki broj basrni bolus аlЬа, se projzvodila u farmaceutskoj jndustrij j, ј u pocetku koristila samo za lecenje rana. Stнmpfa је etnografska literatura navela da pocne da koristj bolus аlЬа i interno. Uspesi su bili ohrabrujuCi. Kasnije је otkrio da su i anticki 1ekari koristili glinu u terapeutske svrhe. Zanjm1jjvo је da је ovim metodom dr Sttampfa ( pjjenje rastvora 100 gr. bo1us аlЬа u 200 gr. vode, jednom dnevno) leceoa kolera u Srbij j 1913. godine. Lecenj su ј brojnj slucajevi djjareje, jzazvane verovatno dizenterijom. Terapjju su primenj ivali jedan ruskj i jedan nemacki vojni lekar. Onj su tu bo1us аlЬа preporuciva1i ј kao profilaktcko sredstvo. Pronalazak i masovna proizvodnja antibiotika potpuno је potisnu1a upotrebu gline u naнcnoj medicjni. (Stнmpf Ј. "0Ъеr ein zнver1iissige Hei1verfahren bei der asiatiscben Cbolera sowie bei scbweren io felctiбseo Brecbdurcbfalleo" Wi.ijrzburg 1906. ј "Bo1us fiir mediziniscbe Anwendung" E.Merek's Medjzinische Spezia1praparate, Handbнch fiir ihre Verordnung, Darmstadt 1916, navedeno prema B.Rбmer, ор. cit. s. 285-290) 679 Ј. Trifunoski, "EtnoloSke be1eSke jz Vranjske Kot1ine" GEM 19, Bgd 1956. s. 166; isto ј kod Pelagjca stoj i da нjedeno mesto treba "istrljati hladnom sitnom zem1jom".(''Narodni ucite1j", Bgd 1940. s. 200.) 680 Lj. Radenkovic, "Narodne basme i bajanje", s. 385 \ 83 za lecenje od ијеdа zmije. Neke sи veoma arhaicne i tesko је odginetnиti njihov tekstualni smisao. Ali ono sto pada и oci је da se и mnogima od njih pominje zemlja i to и cestom stihи "zemlja zemljи poljиbila". U tim basmama је роmоси jezika sproveden magijski postupak: zmija је na osnovu svoje fakticke i simbolicne povezanosti sa zemljom s njom poistovecena. Za coveka se smatra da је od zemlje nastao, ра se i on s njom poistovecиje (о сети cemo nesto vise govoriti kasnije). Time se covek i zmija svode na isto -zemljи. Magijsko dejstvo basme se zasniva na shvatanju da se zlo delovanje и okviru iste vrste iskljиcиje. Tome је jos dodat eufemizam "poljиbila";postupak cest pri spominjanjи bolesti, kojim se zlo prikazиje kao dobro i time pokusava odobrovoljiti ili neиtralizovati. Ali zemlja se ne spominje samo u basmama. Konkretna zemlja se, и vise krajeva, koristi kao lek. Navescemo nekoliko primera. Posle izgovorene basme - Lobor vecera, pogovor postelja; sto si ga, kurvo, ијеlа, devet puta ljиceg od sebe? - Ьајас uzme za desnи ruku иjedenoga, okrene ga oko sebe и sиsret sиnси, hиkne mu и иsta i kaze:"zivi!" .Zatim иzme desnom rukom ispod svoje leve noge malo zemlje i protrlja ranи иjedenog. Sve se ponavlja tri риtа. 681 "U nekim delovima Hrvatske deo tela gde se nalzi ијеd zmije zakopavajи и zemlju na 24 sata". 682 U Backoj "kad nekoga zmija ujede za nogu, zakopavaju njegovu nogu и futu zemUи i oko njega igraju, svirajи i сирkаји ga da ne zaspi". 683 Ponegde se ujedenoj zivotinji, иz tri okretanja i izgovaranja basme- zemlja zemlju poljubila 1 nista nije radila - daje da pojede malo zemlje ispod desne prednje noge.684 U podnozjи Prokletija cobanin cim primeti da је govece ili ovcu ијеlа zmija "izbode иjedeno mesto glogovim tmom, zatim ga ispere svojom mokracom i dobro istrlja cistom zemljom. Najposle se cobanin okrene istoku drzeci zivotinjи s desne strane, i okrene је oko sebe tri puta, i pri svakom sastavu kruga duhne mu и иhо izgovarajиci tri puta tihim i necujnim sapatom brojanicu: .. "Zemlja zemljи takala i pokrovac pokrivac i kolac rfenjac" il i "Rak-mak zemlja zemljи poljиЬila, rogom ruca, rogom vecera da ne cuju zle zene по da си ји dobri ljиdi" . 685 68 1 IЬid. s. 34, 389 682 IЬid. s. 389 683 Lj.B. KordunзS, "Narodne praznoverice iz Deronja u Backoj", GEM 7, Bgd 1932. s. 86 684 v. Lj. Radenkovic, ор. cit. s. 30, 388 685 Milisav Lutovac, "Nekoliko stocarsk:ih obicaja u podnofju Prokletija", GEM 5, Bgd 193о. s. 109 184 U okolini Кragujevca "kad zmija ujede kozu ili ovcu treba uzeti pomalo zemlje sa devet krticnjaka i priviti је na ujedeno mesto". 686 Сео postupak lecenja od ujeda zmije ima magijski karater koji pociva na poimanju zmije kao zivotinje vezane za zemlju i podzemlje. Okretanje иjedene osobe (zivotinje) "prema suncu" ili njeno postavljanje na pocetku krиZenja s desne strane ima za cilj da se ona "otme" od dejstva zmije, htonskog i smrti i vrati suncu, odnosno zivotu.687 Glogov trn~ kojim se sprecava povampirenje umrlog, koristi se i za teranje zmija68~ ' verovatno zbog toga sto su htonske zivotinje. А иjedeno mesto se bode glogovim trnom, dakle, sredstvom protiv dejstva zlih bica podzemlja. Ukopavanje ujedenog dela tela и zemlju ili trljanje mesta ијеdа zemljom mozemo tumaciti kao konkretnи primenu magijskog delovanja koje је и bajalicama sprovedeno na jezickom planи. Uz to, zemlja se, u narodnom shvatanju, ne retko, poima kao neutralizator, najcesce, zlih uticaja i sila. No i pored toga sto celokupni postupak ovo Iecenje svrstava и magijsku medicinи, neki elementi mogu иkazivati na njegovu empirijsku podlogu. Bodenje иjedenog mesta omogucava izlazak otrova. Sam ujed se "dezinfikuje" mokracom. Ujedenom se ne da da zaspi. Takvi postupci, u principu sи poznati i и naиcnoj medicini. Pitanje је da li zemlja, kojom se pokusava izvuci ili neutralisati zmijski otrov, stvarno ima takvo dejstvo? Kod Vase Pelagica, izmedu ostalih saveta kako se spasiti od zmijskog ujeda, nailazimo na sledece: "Neka se neodlozno ujedeni иd u zemljи ukopa i oblozi da jedan sat postoji tako, obavivsi sa dve strane ud tako tvrdo, da otrov dalje krv ne truje. Oprobano је to."689 Odgovor na postavljeno pitanje mozemo naci i kod Galena (131 - 2ol god.), velikana anticke medicine, ciji su spisi bili poznati i cenjeni i u srednjem veku hriscanskog i arapskog sveta. On opisuje da је za lecenje svezih rana i ujeda zmije koristio zemljи (glinu).690 Na osnovu recenog mozemo primetiti da је и lecenjи od ujeda zmije, kao i u slucajevima trudnicke geofagije, ustvari, empirijsko saznanje и potpиnosti potisnuto magijom. 686 Ilija Radulovic, ор. cit. s. 88 687 v. SМR - desna i leva strana: RS - desno (lijevo) 688 v. V. Cajkanovic, "Reёnik ... о bilj kama" pod glog, posebno s. 77 689 V.Pelagic, "Narodni uёitelj", Bgd 1940. s. 199 690 В R.. . 287 . omer, ор. c1t s. 185 ZAМENACOVEКAZEМLJOM Promatrajuci svet oko sebe i sebe u tom svetu, covek, istina, zapaza slicnosti s njim, ali rnnogo vise uocava razlike koje ga cine posebnim i jedinstvenim. On sebe opaza kao najsavrsenije Ьiсе (u poredenju s ostalima) sto ga navodi da se srnatra vrhuncemkreacije. Time sebe stavUa u centar Sveta, verujuci da је on Ьiсе u kome је ostvareno jedinstvo Univerzuma, odnosno sebe polПla kao mikrokosmos. 691 Zato covek о postanku svoJe vrste razmislja kao о posebnom dogadaju u stvaranju Sveta. Zagonetku tog dogadaja, svog postanka, covek od davnina pokusava da razresi kroz svoje mitove i religije na razne nacine. 692 Predanje da је prvi covek napravljen od gline u koju је udahnut zivot potice iz daleke proslosti sumerske istorije. 693 Zamisao је prihvacena u Starom Zavetu, u kom stoji: "А stvori gospod Bog covjeka od praha zemaljskoga, i duhnu mu u nos duh zivotni: i posta covjek dusa ziva." I, 217 "Kad Bog stvori covjeka, ро oЬlicju svojernu stvori ga." 1, 5/1 Preko Starog Zaveta ta ideja је opstala u celom hriscanskom svetu, раје ona prisutna i u паs. "Skoro svaki covek - prica se u nas - irna na pupku poneko crno zmce koje kao da је od zemlje. Narod veruje, da је Bog stvorio coveka 691 v. RS - covek; IETS- covek 692 Kod Elijadea nailazimo na sledece: "Postoje najmanje cetiгi (sumerske) price koje objasnjavaju nastanak coveka.One su toliko razlicite da moramo pгihvatiti postojanje pluralizma tradicija.Jedan mit govori da su prva ljudska bica iznikla iz tla kao biljke.Prema drugoj verziji, coveka је od gline oЬ\ikovao botanski umetnik;zatim mu је boginja Namu oЫikovala srce, а Enki mu је dao zivot.Drugi tekstovi oznacavaju boginju Aruru kao stvoriteljku ljudskih Ьica.Najzad, ро cetvrtoj verziji, covek је stvoren od krvi dva boga Lagma koji su radi toga Ыli zrtvovani.("Relig.ldeas" s. 59) 693 Sumerani "Ьijebu cvrsto uvjereni da је covjek nacinjen od gline ... " S.N. Кramer, "Historija pocioje u Sumeru", Zgb 1966. s. 117 186 od zemlje i da su ta zrna u pupku tragovi one zemlje, od koje је prvi covek stvoren. н694 Tako, covek naseg tradicionalnog drustva, iako od krvi i mesa, iako roden od fene, negde u dubini svoje svesti sebe povezuje sa materijom svog zamisljenog prapocetka - sa zemljom. Prema toj zamisli, potekao iz zemlje, on је imenuje majkom. 1 dok postanje svoje vrste, sacinjene od zemlje, smesta gotovo na pocetak vremena, svoj individualni kraj, prestanak svakog svog pojedinacnog .tivota, covek posmatra kao povratak majci ZemUi, povratak u materiju svog postanka, pretvaranje u prah. Takvo poimanje svog nastanka i takvo sagledavanje, sudbinski neminovnog, svog individualnog, makar i fizickog kraja, dovodi do toga da se covek, ponekad, poistovecuje sa zemljom, kao na primer u izreci "Zemlja ро zemlji hodi". То, pak, omogucuje (svakako fiktivno) konkretno zamenjivanje odredenog coveka zemljom, ро pravilu, zemljom s kojom је on Ьiо u nekom kontaktu. Uopsteno poistoveCivanje coveka zemljom javlja se na verbalnom planu u tvorevinama tradicionalne knji.tevnosti.Na konkretnu zamenu odredenog coveka zernljom koja је s njim Ьila u dodiru nailazimo u ritualima i vradfbinama. Na tome se zasruva saljivost narodne price "Orac, car doglavnici": Setajuci sa svoja tri doglavnika car naide na oraca ра mu rece: "Pomozi Bog, zemlja zemlju ore!" "Bog ti pomogao, zemlja zemlji gospodare!" (Posto је jos malo razgovarao na isti nacin, car upita doglavnike da li su razшneli.Kad oni reknu da nisu, on im naredi da ga za dan moraju rastumaciti ili се ih poguЬiti.Nato oni pohitaju seljaku i plate da im razgovor rastimaei.)Te im on kafe: "Zernlja zemlju ore - covek је od zemlje i zernUu ore. Zemlja zernlj i gospodar - car је od zemlje i zernlji gospodar." (I dalje im rastumaci razgovor do kraja.)695 694 S. Mijatovic, "Nar. medicina .. u Levcu i Temnicu" s. 450; isti:"Etnografske zabeleSke iz Lev~a. Temniaa, Belice i Resave", GEM 19, Bgd 1956. s. 178 187 Vec smo videli da se i и nekim basmama javlja poistovecivanje coveka sa zemljom. Navescemo jos jedan primer: Od kostaka (kostobolje) Kostak nocom doso, Nocom ot' so, U morske dиЬine Gde majka pecku hleba mesi, Kolaca i lepinja ne mesi, Gde zvono ne zvoni, Gde peto ne poji, Gde vaska ne laje, Gde macka ne mаисе, Gde devojka kosи ne plete. Stan glog i cma zemlja. Zemlja zemljи tre, Zemlja zemlji lek daje. Mozemo pretpostaviti da ova basma prati primetanje иgrejanog crepa ili zemlje na mesta gde kosti bole "sevajи". U ovoj basmi s jedne strane imamo coveka koji se poistovecиje sa zemljom, а s druge strane zemlju koja treba da leci, koja је lek. Ро principи "rиka ruku mije", magijskim pиtem, zeli se izazvati i postici pozitivno dejstvo. 696 Zanimljivo је da se, ipak, pre prizivanja dobrog, neиtralisи, magijom gloga, potencijalna zla dejstva cme (zle) zemlje ili opakih demona cije је ona boraviste. U mnogim krajevima је poznat оЬiсај koji se naziva "otvaranje" ili "otkupljivanje". U okviru njegovog rituaia· . covek se konkretno zamnjuje zemljom. ОЬiсај se, ро pravilи, obavlja na groЬljи i sastoji se od magijskih radnji i ritиalnog bratimljenja (sestrimljenja) s ciljem da se ugrozena osoba oslobodi privlacne snage umrlog. Primenjиje se и dva slиcaja. 695 S. Mijatovic - Т. Busetic, "Tehnicki poslovi Srba seljaka u Levcu i Temnicu" SEZb XXXII, П 14, Bgd 1925, s. 116-117 696 Obratimo pa.Znju na jednu sнstinsku razlikt1. U basmama od нјеdа zroije dva neprijate\jska entiteta, radi neнtralisanja zla, se svode na ist\1 vrst\1- zemljн. U basmi od konstaka, covek se poistovea\Jje, radi ne\Jtralisanja bola, sa prijateljskirn elementom - zernljom. 188 Kad u kuci postoje jednomesecici, (deca rodena istog meseca), ра jedno od njih umre, veruje se "da се i drugo umreti. Da se to ne Ьi dogodilo treba :!ivo dete 'otkupiti od umrlog"' . Pre spustanja u raku u jednu kariku konjske bukagije se stavi noga umrlog, а u drugu :!ivog deteta i zaklopi. Otkupljivac, prihvatajuci bratimstvo, otvara bukagije i na taj nacin "otvara roba od groba". "OtkupUivanje".se obavlja i kad neko podu:!e boluje, jer se veruje da ga neki pokojnik "mami". "Bolesnik pozove buduceg pobratima, ponesu carapu, :!ezlo (Ьukagije) .. .i odu na groЬlje. Carapu napune zemljom sa groba onog pokojnika za koga se misli da 'mami' bolesnika, ili na neznanom grobu697 ako se ne misli na nekog odredenog.carapu ... zaklope u zezlo, ра tako ucine i sa nogom bolesnikovom. Tada bolesnik pozove buduceg pobratima tri puta: "Primas li Boga i sv. Jovana?!", а pobratim odgovara: "Primam Boga i sv. Jovana! "Pobratim:" Otkupljujem roba od groba!" zatim pobratim otvori zezlo ... i prospe zemlju iz carape na grob ... в698 Sastavni deo rituala оЬiсаја ••otkupljivanja" је, kao sto vidimo, konkretno zamenjivanje coveka, u ovorn slucaju zпanog ili neznanog pokojnika, zemljom. Ро zavrsenom obredu zemUa se prosipa na grob, odnosno pokojnik se "vraca" svom rniru. U nasem narodu postoji verovanje u varnpire, kao i strah od nj ih, jer su oni gotovo uvek neprijateljski nastrojeni prema ljudima, s kojima su ziveli, rodacima i svojim seljanima. Ne ulazeci и slozenost ovog verovanja, istacicemo samo nacine zastite: sprecavanje povampirenja, ogranicavanje kretanja povampirenog pokojnika unistavanje (ostecivanje) posmrtnih ostataka umrlog. Slobodan Zecevic је pisuci о vampirima zabelezio i sledece: "Do 40 dana izliva se voda na grob da pokojnik ne Ьi oskudevao u vodi i da ne Ьi izlazio da је tra:!i. Posle sahrane u pokojnikovu carapu stavUala se zemlja sa groba i bacala u potok ili reku. Onaj ko nosi carapu ne Ьi smeo da se osvrce". 699 U kontekstu u kom је ovaj podatak iznesen, cini se da se ovim postupkom (Ьacanjem u vodu carape sa zemljom) zeli spreciti povampirenje pokojnika, odnosno izlazak iz groba povampirenog pokojnika, jer је zadovoljena njegova potreba za vodom. Medutim, poznato је, da se pokojnik vampiri, prema verovanju, Ьilo zato sto njegova dusa ne moze da se odvoji od tela, Ьilo zato sto u telo umrlog ude neki zao duh. Zemlja sa groba pokojnika stavljena u njegovu carapu neosporno zamenjuje urnrlog, ili bar njegovo telo. D. Bandic ј е u svojoj studiji dokazao da је vampir zamisljan u izvesnom 697 S. Grbic, ор. cit. s. 128 698 Milorad Milosevic, "Narodne praznoverice н kopaonickim selima н Љru", GEM 11 , Bgd 1936. s. 51 699 S. Zecevic, "Mitska Ьiса srpskih predanja", Bgd 1981 . s. 132 189 oЫiku telesnosti zato da Ьi mogao da bude ubljen. 700 Da se ovde ne radi samo о "napajanju" pokojnika ukazuje i to sto onaj koji nosi carapu, tj. simbolicno telo umrlog, ne sme da se ok.rece. Zabrana ok.retanja ili vracanja istim putem ima za cilj da se onemoguci povrtak zlim demonima. Stoga smatramo da bacanje carape sa zemljom u tekucu vodu predstavlja simbolicno udaljavanje tela pokojnika, а samim tim i potencijalnog vampira, od ljudi kojima Ьi mogao da naudi. То uЫazeno ј simbolicno "ubljanje" vampira obavlja se pomocu zamene coveka (pokojnika) zemljom, а iskazuje se kao paznja ј briznost da pokojnik ne pati od zedi. Ali u narodnim verovanjima ne javlja se zamena zemljom samo pokojnika vec i zivog coveka. Najcesce је nalzimo u ljubavnim vradzblnama. "Kad se zernlja prevme gde је neko stopalom stao, veruje se, (u narodnim cinima) da се mu se posle i pamet prevmuti. (Ovo vracaju devojke momcima koje vole.)"701 Ili: Devojka koja zeli da је momak zavoli i ozeni iskopa malo zemlje gde јој d. е dragan desnom nogom stao "ра tu zemlju zakopa pod svoj prag".7 2 Tako, pomocu zamene zemljom, magijskim putem devojka usmerava ka sebl Ьilo samog voljenog Ьilo njegovu ljubav. Mozemo zakljuciti da i verbalno poistovecivanje i konkretna ritualno-magijska zamena coveka zemljom pocivaju na covekovom pojmanju samog sebe, tj. da је on, blvajuci stvoren od zemlje, i sam, na neki nacin, zemlja. 700 v. D.Bandic, "Vampir u religijskim sbvatanjima jugoslovenskih naroda", "Kultura" 50, Bgd 1980. s. 81- 1 03; isto u "Carstvo zemaljsko i carstvo nebesko", biЬI . ХХ vek, Bgd 1990. 70 1 S. Mijatovic, "Etnografske zabeleske ... ",GEM 20, Bgd 1957. s. 17 702 S. Mijatovic, "Nar. medicina ... iz Lev~a i Temnica" s. 190 ZEМLJA- NEUTRALIZATOR Zemlja upija kisu, zemlja neutralise zastarsujucu razornost nebeske vatre - munje i groma. Gromom pogoden "izleci se kad se uput (odmah) iskopa tolika jama и zemlji kako Ьi celo telo stati moglo u nju, osim glave, do vrata. Telo treba obasuti zemljom i neka stoj i tako dok ozivi, а to се Ьiti za dvadeset minuta, samo ako је иput ukopana porazena osoba"_703 Da li је ovo zapazanje da zemlja izvlaci elektricitet groma ucinilo da se, ро analogiji, zemlja pocne smatrati neutralizatorom najcesce zlih uticaja i delovanja zlih demona, ili је na to uticalo poimanje zemlje kao majke koja zasticuje svoju dеси od svih neprijateljskih sila, mozemo samo nagadati. No ma sta da је uzrok, cinjenica је da se zemlja shvata i koristi kao mocan neиtralizator. Zemlja se stavlja и amajlije i nosi kao zastita od uroka, zlih ociju, i svih bolesti. U Levcu i Temnicи, pored rnnogih drugih stvari stavlja se i "parce zemlje koja se sama odronila"_704 U Ohridu muslimansko stanovnistvo nosi иsivenu u krpice zemJju (pesak) sa grobova svetih ljudi kao hamajlijи. U tu svrhи koriste i zemlju sa grobova sehova sa ohridskog groЫja.705 "Isto se tako smatra kao dobra zastita protiv zlih ociju ljaden, nekakva cma zemlja ili smola koja se od nekud donosi i prodaje и trgovinama (ohridskim) za hamaj lije. Izglada da је ljaden asfalt, mozda nesto prepariran, koj i su istocni narodi mnogo upotreЫjavali u medicini. "706 U jednoj prici iz Ohrida govori se о zemlji kao sredstvu koje moze da zadovolji zavidnost i time zaustavi, spreci, uroklj ivost zlog oka. Neki bogatas, IЬrahim pasa, izabere jednog dobrog ovna iz svog stada za kurban (zrtvu). Medutim, ovan lipse. Kad pasa to cu odmah pomisli da је on sam ovna urekao time sto је na njega skrenuo paznjи. PrevezujuCi sebl desno ра Jevo oko pri Ьiranju ovпova za kurban pasa utvrdi da mu levo oko urice ovnove, te ga sopstveпom rukom izvadi i baci psima, ali ga nijedan pas ne htede pojesti. "Videvsi da ga ni psi nece, pasa uzme oko i odпese ga kuci, ра dohvati jedne terazije i u jedan tas stavi oko, а u drugi zlato, ali se tas sa okom ne pomace. On 703 v. Pelagic, ор. cit. s. 202 704 S. Мijatovic, "OЬicaji srpskog naroda iz Levca i Temnica", SEZb VП, П 4, B&d 1907. s. 161 7 5 Tib. Dordevic, "Zle oCi u verovanju rnuslimaoa u Ohridu", GEM 9, Bgd 1934. s. 26 706 Љid. s. 16 191 metne jos zlata u drugi tas, ali se tas sa okom opet ne pomace. Vide to njegova .tena, ра ga upita sta radi. On јој isprica kako mu је to oko lakomo i kako proba koliko mu treba da se zasiti . 'Kolko god da metnes zlata lose oko ne mo.te da se zasiti, nego mesto zlata metni u tas malo zemlje, ра ces videti da се se zasititi'. Pasa poslusa .tenu i tas sa okom se podiZe. "707 Zemlja kao zastita i neutralizator uroka koristi se i na sledeci nacin: U Loboru "pri okapanju koruze se veli 'Воg pomagaj', а gospodar preko ramena tri puta baci malo zernlje da niko ne urece lijepe setve". 708 То verovanje u moc zemJje da za sebe ve.te negativno delovanje vidljivo је i u magijsko-animistickim oЬlicima lecenja, ра i prevencije. Nalazimo ga kako u basmama tako i u magijsko-ritualnim radnjama koje prate lecenje. Bajalicama se anima, demon bolesti, najcesce salje negde daleko, gde nema znakova koji cine zivot - gde petao ne роје, macka ne mjauce, devojka kosu ne plete, idt. Ali postoje i one basme kojima se nastoji isterati zli demon iz bolesпikovog tela na taj nacin sto се se saterati i vezati za zemlju. Пustrovacemo to sa nekoliko primera: 707 Љid. s. 3-4 708 Ј. Kotarski, "Lobor", ZNZOJS ХХЈ, Zgb 1917. s. 23 192 Od sudenica Sagradi se bela crkva gore zelene. а pred crkvom selo jedno dace strela iz oЬlaka i uЬi dace u glavu: iz glave u plecku, iz plecke и grbinu, iz grbine и grudi, iz grudi u srce, iz srca u k:rsta, iz krsta u kukove, iz kukova u kolena, iz kolena и petu, iz pete u prste, iz prste u nokte, iz nokte u zemlju. Da se rasturi boles' !709 Ili: Od rotlova sa pristevi S pristevi s rozglavu Ti idi u zemlju А gde stao tu ne ostao. S kocem se opasao Sa stranjkom postapao, U zemlji ostao, Nikog ne nasao, Glogov tmak Bio ti konak. lli: Od dobraca (glavobolje) U dobraca devet brace, Svih devet odose na vojsku. Od devet osta osam Od dvajedan Od jedan Ustuk u zemlju!71 О nijedan. 709 Lj. Radenkovic, ор. cit. s. 247 193 I kroz ritualne radnje lecenja zapaZa se isto shvatanje da је zemlja neutralizator bolesti. U jagodinskom kraju pri lecenju ".tive strave" koriste no.t cmokorac kojim prevlace preko glave, srca, kolena i peta izgovarajuci: Posla strava i povela stravice, Da istera .tivu staravu (ime) 1z glave; Iz glave u srce; iz srca u kolena; Iz kolena u pete; iz peta napolje! "Nozem se zatim ubode u zemlju.Tako se ponavlja sve dok se 'strava' ne istera iz coveka."711 I pri lecenju od "probada" vrh noza se ubada u zemlju. "Ро svrsenom bajanju ostavi se noz poboden u zem1ju."712 Negde se pri lecenju od "sekovine" (bolovi u glavi) vrh sekire zabada u zemlju.713 Milicevic је zabelezio da pri lecenju "micine" (zagaden cir ili rana) u okolini Aleksinca i Sumadiji, bajalica dotice bolno mesto brusom ра onda stavlja u zemlju.714 U Timockoj Кrajini lece od uroka gasenjem ugljevlja u vodi kojom urecenog potom zapajaju. "Ostatak te vode polivaju mu na ruke da se umije ро obrazu, ali vodu s obraza ne sme docekivati na ruke, nego pravo s obraza pada na zemlju" .715 Ocigledno veruju da се voda sprati bolest koja се otici u zemlju. "Neki uzmu glogov kolac, udare malko ро celu bolesnika ( od padajuce bolesti) ра onda idu od njega dohvatajuci kocem do zemlje i brojeci redom od 1 do 70 ili 80, ра pobiju kolac u zemlju da se ni malo ne vidi iz zemlje. Ovo odbroje zato da se 70 ili 80 godina ne pojavi bolest. "716 Slican postupak se primenjuje i kad se pojavi neka epidemija. "Kad se cuje - u Tamnavi - da је zaredila kakva bolest, svi ukucani daju sa sebe ро tkanicu jednoj .teni, te ona naveze jednu na drugu, ра kraj od prve pristine kutnjim vratima i опdа ih sve otegne. Dokle poslednji pojas dosegne tu pobije sekirom u zemlju glogov kolac, ра okrenuvsi se zapadu rekne: 'Do koca dosla (bolesti), а kolac ne presla, niti mojoj kuci dospela!' Zatim razda svakom svoj pojas."717 710 Vuk KaradZic, "Vukova grada", SEZb L, rv 1, Bgd 1934. s.37-38 71 1 Р. Momirovic, "Bajanje u Jagodini i okolini", GEM 11 , Bgd 1936. s. 67 712 Љid. s. 65 713 v. isti: "Bajanje u na.Sem narodu", GEM 13, Bgd 1938. s. 77 714 M.D. Мilicevic, "Zivot Srba sejlaka" s. 265 715 Љid. s. 301 716 Љid.s.391 717 Љid. s. 309 194 Svakako se ovaj ritual sastOJI lZ slozene simbolike. Pojas zamenjиje sopstvenika, ali konotira i krug; glogov kolac predstavlja odbranи od zlih sila ( ovde bolesti); а zaЬijanje koca и zemljи treba da onemoguci dalje kretanje bolesti. Ра ipak, posto nije sprovedeno okruZivanje, mozemo pretpostaviti - а na osnovи ranijih primera - da se veruje da се glogov kolac zaustaviti bolest, а zemlja је neutralisati. Slicnи slozenost zeljenog simbolickog delovanja nalazimo i u оЬiсаји "volovska bogomolja" kada se, radi zastite od bolesti, stoka proteruje kroz prokop u zemlji i izmedu dve zive vatre (koje, ponegde, iskljucivo gase zemljom). Ро naиcnom tumacenju time se kroz prociscenje i simbolicno ponovno rodenje zeli postici zastita od bolesti. Ali proterivanje stoke kroz prokop mozemo posmatrati i kao prolazak kroz zemljи za koju se veruje da ima moc da za sebe veze ili neutralise dejstva natprirodnih sila, odnosno demone bolesti. U ponekim situacijama kada se pretpostavlja prisustvo, potencijalno opasnih demona, onda se izbegava davanje predmeta iz ruke и ruku. Predmet koji se dodaje ili daje drugoj osoЬi spusta se na zemljи i ona је sa zemlje uzima. Na taj nacin dodaje lopatu jedan kopac groba drugom kopacи.Zetelac predaje srp drugom zeteocи spиstajuci ga na zemljи. Naknada vracari za lecenje se ne predaje njoj u ruku, vec se spиsta na zemlju.718 Veruje se da postoji mogucnost da se preko predmeta koji se daje prenese na drugu osobu negativno dejstvo pod kojim је, ili pod koje је davalac mozda potpao.Spustanjem na zernljи zli иticaji, kako se smatra, Ьivаји neиtralisani, а time је i njihov prenos onemogucen. U navedenim slucajevima zasticuje se primalac. Medutim, isti postupak se primeпjuje i kao zastita davaoca. Tako kad prodavac prodatu kravu predaje kирси "poroze" kojim vodi kravu ne predaje iz ruke u ruku, vec ga pusti , te ga kupac sam dohvati sa zemJje. Ovo prodavac cini da ne Ьi "predao napredak ostale stoke" nego da "i za njegovom rukom" ostane napredak.719 U GrиZi se verovanje u neutralisucu moc zemlje ogleda na jedan specifican nacin. "Opste је narodno verovanje da је mrtvac znatno tezi nego dok је Ьiо ziv. Zato, kada se mrtvac vozi nocu treba za kola vezati 718 Prema usmenom kazivanju Lj. Radenkovica.Primanjem naknade sa zemlje vracara se za5ticuje, jer se time neutralise opasno dejstvo demona bolesti.Smatra se da vracarica nije uvek imuna na bolest.Napr. "bajanje na svetak (praznik) ne samo da ne pomзZe, vec Ьolest, kako veruju, odmab prelazi na vracaru".(v. Momirovic, "Bajanje u nasem narodu", s. 84) 719 Lj. Protic, "Neki obicaji oko kupovine, prodaje i trampe", GEM 11, Bgd 1936. s. 20 195 konopac da se vuce ро zemlji da Ьi stoka mogla lakse da vuce mrvaca. н720 Mo~da analogijom, а mozda i pod иticajem poimanja zemlje kao majke, verovanje и neиtralizatorsku moc zemlje prote~e se i na moralno-eticku sferu. I zemlja, kao i majka, poima se kao strogi ali milosrdni sиdija ljиdskih postupaka. Ona, nakon neke vrste priznanja о иcinjenom prestupи, oprasta (neиtralizuje) greh, pocinioca oslobada krivice, ра samim tim on vise ne podleze kazni zamisljenoj ili stvarnoj. Rasprostranjeno је verovanje u nasem narodи da се se ako trudna zena nesto иkrade poznati na detetu, jer се imati beleg na mestu gde se majka prvo dohvatila.721 Da Ьi se to izbeglo trudnica, posto је napr. иkrala vocku, treba prvo da dotakne zemljи, ра dete nece imati beleg. Dakle, dodirom zemlje trudnica izbegava zamisljenи kaznи, odnosno istovremeno priznaje i neиtralise pocinjeni prestup. "U okolini Aleksinca zene koje se krivo kunи - svesne svog greha - spиste od pojasa do zemlje crni konac da ро njemи krivokletstvo otidne и zemljи. н722 Кrivikletstvo se и narodи smatra za veliki greh koji za sobom povlaci kaznи ma i и devetom kolenи. Ali ukoliko greh ode u zemlju ona се ga neutralisati,. расе kazna, veruju, izostati. Kad neki covek dugo boluje, kaze se da gresan i da zato ne moze umreti. Veruju da ga zemlja nece.Zato samrtnika spиstajи neposredno na zemlju 723 (premedasu stavljaju zemlju na grudi), da Ьi se oprostio greha i lakse umro. Zemlji se и ovom slисаји pripisиje иloga vrhovnog sиdije covekove ispravnosti u toku zivota; sиdije, ipak spremnog, da ро priznanju (spustanje na zemljи) grehe oprosti. Medutim, napomenimo da ovde zemljи mozemo posmatrati ne samo kao neutralizatora moralno-etickih prestupa, vec i kao neutralizatora zivota. u slucaju samrtnika prekid zivota znaci prekracivanje njegovih muka, раје "neutralizacija" zivota pozeljna. 724 UoЬicajeno је Ьilo i ispovedanje zemlji. Smatralo se da ~ena­ vestica posto se pokaje i ispovedi zemlji (svesteniku) prestaje Ьiti "zla druga". Na zelenoj padini se iskopa mala rupa i, nagnuvsi se nad n ји, tri puta se kaze: "Ispovedam ti se, crna zemljo i zelena travo!" .Potom 720 P.Z. Petrovic, "Grufa", SEZb LVШ, П 26, Bgd 1948. s. 326 721 v. А. Petrovic, "Nar. Zivot ј оЬјсајј jz Skopske Crne Gore", SEZb Vll, П 4, Bfd 1907. s. 351 7 2 ТiЬ. Dordevic, "Кriviene praznoverice", G1asnjk skopskog naucnog naucnog druStva, knj.XIJ- 6, Skoplje 1933. s. 305 723 v. SМR- sm.rt 724 Verovanje u moc zemlje da skrati muke "uzimanjem" ("neutraljzacjjom")zjvota ogleda se u, ј danas prisutnom, objcaju da se noz kojjm se koUe pjle zabode u zemlju da Ьј ооо sto brte jzdabnulo.(Zabelezeno kod Milicevjca, Radulovica, Мjjatovjca ј prema licnjro ispjtjvanjjma.) 196 se rupa zatrpa. Motiv ispovedanja zemlji, saljivo obraden, nalazimo u prici "U cara Trojana kozije usi". Medutim, prema zapisu S. Trojanovica, narod veruje da је ispoved zemlji "od Boga primljena kao pred svestenikom svrsena", vidimo da је oblcaj hristijanizovan. Ро hriscanskom ucenju vrhovni prosuditelj covekovih postupaka је Bog i jedino on moze oprostiti grehe. U ovom slucaju, hristijanizacijom se istiskuje verovanje u moc zemlje da neutralizuje grehe, а zemlja se svodi samo na ulogu posrednika. Zemlja se najcesce javlja kao neutralizator ро coveka nepozeljnih uticaja i sila i tada је mozemo posmatrati kao pozitivnog neutralizatora. Medutim, ona isto tako moze neutralisati nesto pozitivno i pozeljno, ili moze, na neki nacin, Ьiti saucesnik u nemoralnom i krivicnom delu. U tim slucajevima zemlja doblja odlike negativnog neutralizatora. U slucajevima kada postoji potencijalna mogucnost nepozeljnog neutralizatorskog delovanja zemlje ono se pokusava spreciti Ш izbeci. llustrujmo to s nekoliko primera: U principu se smatralo da "prvi detinj i dodir treba da bude sa zemljom stoga sto ga ona hrani".725 Medutim, kad se nekome ne drze (umiru) deca, onda se, s obzirom na zamisljenu moc zemlje da "neutralizuje" zivot, dodir novorodenceta sa zemljom smatra opasnim. Stoga na mestu gde је dete pri rodenju udarilo glavom iskopaju rupu. U nju stave glavu prednjeg vratila na razboju, srebmu paru, parcence zlata, podlogu (zalogu) od opanaka (nadenu na putu) i jednu ciodu govoreci: "Zernljo bogomajko! Dadoh glavu za glavu; dadoh telo za telo; dadoh zlato za zlato; dadoh paru te otkupih roba od groba, а podlogu u zalogu. "726 Zatim rupu zakopaju. I kada se ide, ро rodenju deteta, svesteniku, sud sa molitvenom vodom nikako se ne spusta na zem1ju, vec se daje iz ruke u ruku "da zeшlja rie Ьi primila dete pre vreшena". 727 Napomenimo jos i ovo: Majka doilja pazi da јој mleko iz sisa ne kane na zemlju (ili vatru), jer се јој , kako veruju, nestati mleko.728 А u Galicniku pridrZзvaju ubrus pri brijanju mladozenje da dlake s brade ne Ьi pale na zemlju. PeSkir sa dlakama, bosiokom, kupusnim rasadom i bonbonama razvije mladozenja kad ga svedu s mladom. 729 S obzirom da brada simbolise muskost, mozemo pretpostaviti, da oni, iz 725 D. Мilojevic-Radovic, "OЬicaji о rodenju i odgoju dece u Porecu", GEM 21, B~d 1958. s. 244 7 6 S. Mijatovic, ''Nar. med .... u Levcu i Temnicu", s. 289 727 D. Debeljkovic, "ОЬiс. srp. naroda na Kosovu polju", SEZЬ УП, П 4, Bgd 1907. s. 176 728 S. Мijatovic, "Nar. med .... U Levcu i Temnicu", s. 396 729 P.Z. Petrovic, "Svadbeni oЬicaj i u Galicniku", GEM 6, Bgd 1931 . s. 94 197 straha da Ьi zemlja mogla neutralisati potenciju, sprecavaju dodir dlaka brade sa zemljom. Ponekad se neutralizatirska moc zemlje koristi kao sredstvo kojim се Ьiti olaksano pocinjenje prestupa. Tako preljubnici veruju da се zemlja sa neznanog groba neutralisati budnost pasa.730 А lopovi misle "da ih ukucani nece ni osetiti" dok kradu, ako pospu ро kuci zemlje sa neznanog groba.731 Iz svih navedenih primera mofemo primetiti da se zemlja u vecem broju slucajeva posmatra kao elemenat koji ima sposobnost neutralizacije odredenih uticaja i sila, ра i samog zivota. Posmatrana kao materija, ona mofe Ьiti korisna ili stetna, odnosno mofe neutralisati nepozeUne ali i pozeljne uticaje. Na osnovu toga zemljн mofemo oznaciti kao pozitivnog ili negativnog neutralizatora. Ali kao prosuditelj i neutralizator na moralno-etickom planu (moralno-etickih kategorija) zemlja prestaje Ьiti samo mocni elemenat, vec doЬija i neke karakteristike bozanstva,slicne onima koje poseduje pagansko bozanstvo, koje moze Ьiti i dobro i zlo istovremeno, u zavisnosti od naklonosti ili situacije. 730 М. Мilosevic," Nar. prazn. u kopaonick:im selima na Љru", s. 52 73 l Љid. s. 52; М. Filipovic, "BeleSke о nar. fiv. i obic. na Glasincu", GZM Х NS, Sarajevo 1955. s. 134 198 ZEMLJA -POSREDNIK U ponekim prilikama, premda se zemlja-elemenat koristi kao neutralizator ili zamena, u prvi plan izbija njena uloga pasivnog ili aktivnog posrednika. Grudvica zemlje bacena uvis се svojim padom na glavu neke od devojaka odrediti lazarku, glavni tenski lik devojackih obrednih povorki о sv. Lazaru.732 Zemlja se tu javlja kao posrednik izmedu visih sila i ljudi. А posredstvom grumena zernlje koji Ьаса svaki pojedinac pri sahrani, ponegde veruju, bar kako navodi Mijatovic, oprostice se gresi i uvrede: pokojnik drugima i drugi njemu.733 Као aktivnog posrednika zemlju cesto prizivaju devojke u svojim vradtbinama. ZaljuЬijena devojka sedne na zemlju i kazuje: "Ne sidim na zemlji, vec na pameti Hka moga sudenika, da ga zemlja okrene, da dode do mene, svoje sudene. Oso i opet doso. Nek zamnom trune i vene, nek је njegova pamet kod mene. Cma zemlj ice, zelena travice, ро Bogu sestrice, travo okretna, okreni ga k meni, da budem sritna!734 А nevoljena devojka tresuci sljivu obema rukama govori: 732 S. Mijatovic, "Obitaji u Resavi", GEM З, Bgd 1928. s. 33 733 S. Mijatovic, "Etnografske zabeleSke ... " s. 175 Videli smo da је zemlja shvatana kao neutralizator greha, ali uopsteno - prestupa potinjenih u toku Zivota koji drugima mogu Ьiti znani ili neznani . Medutim, pored zelje da pokojniku bude laka zemlja, ovaj navod Mijatovica, kao da upucuje jos na ne5to. Moglo Ьi se, moZda, tumaciti da bacanjem grudvice и raku svaki prisutni, zivi covek pojedinac "izravnava racune" sa pokojnikom i to one sporove nastale dok је on Ьiо ziv. Razresavaju se konflikti zivota, te stoga to nije komunikacij a zivih sa umrlim u pravom smislu te reci - vec, na neki natin, komunikacija izmedu zivih koja је smrcu prekinuta, а preko posredovanja zemlje trenнtno omogucena. 734 Ј. Lovretic, "Otok", ZNZOJS VI, Zgb 1902, s. 188 199 Ја tresem sljivu, sljiva trese zemljи, Zemlja trese devedeset i devet davola. Devet da dodu, А devedeset nek ostanи; 1 da povedu vola, Sa sest roga Ра da idи kod dragog Da ga dovedu kod mene Da ти se prevme pamet na rog Те da nema mira da stane Ni da spava ni da odmori. 735 u ovoj basmi devojka tresuci sljivu zeli da natera zemljи na aktivno posredovanje, tj. da иcini da se voljeni momak (bezrezervno) zaljubl u nји. Ali ona priziva i sve sile neba, zemlje i podzemlja, i to posredno, preko slike sveta ( о kojoj је Ьilo reci u prvom delи ovog rada, posebno и odeljku "Model Svemira"). Postavljajuci se и centar Sveta stupa и kontakt (spaja se, dolazi u dodir) sa drvetom fivota (sljiva) i osom sveta (axis mиndi), koja povezuje sva tri nivoa: nebeski, zemljaski i podzemni, koji umnogome, kako se smatra, i omogucuje nastanak i opstanak zivota na zemlji. Aktivira se (tresenjem) zemlja, vrhиnski plodonosni zenski princip. А radi ostvarenja zeljenog cilja, zdrufuju se оЬе varijacije podzemnog dela sveta: staticka sa volom (govecetom) kao muskim generativnim principom i dinamicka sa davolom, ovde kao simbolom dinamicnosti (modela) Sveta.Aktivne (dinamicne) sile се dovesti momka devojci i uciniti da rnu se "prevme pamet na rog" (falиsni simbol), te mu strast prema njoj nece dati ni mira ni spokoja. I tako kroz poetski izraz rnagije - devojacku basmu - neocekivano izranja isprepletenost i sva slozenost verovanja i rituala vezanih za zemljи. 735 Lj. Radenkovic, ор. cit. s. 354-355 br.570 200 ZAКLJUCAK Na pocetku proucavanja verovanja i rituala vezanih za zemlju telja је Ьila da se obuhvate sva, odnosno svi vidovi, verovanja koja se odnose na zemlju u nas, i to tako da svako od njih ima svoje mesto i bude sastavni deo jedne celine. Cinilo se da је dobar put da se to ostvari ako se pode od same reci zemlja i svega sto ta rec konotira. Rec zemlja oznacava nebesko telo. Zemlja је zemljiste, odnosno prostor ро kome se covek krece i na kome obltava. Iz zemye rastu Ьiljke koj ima se hrane fivotinje - а covek i Ьiljke i fivotinje koristi za svoju ishranu, ра је tako zemlja izvoriste hrane; stavise, tokom vremena covek је pomocu svog iskustva i rada postigao da zemlja rada one Ьiljke koje njemи odgovaraju - tako је zemlja i njiva. Zemlja је, uslovno receno, i elemenat, materija kоји covek mofe da uzme и ruku, prenosi i oblikuje. Na osnovu svih tih znacenja koja u sebl sadrf i rec zemlja izvrseno је grupisanje verovanja i rituala, te su oni svrstani u cetiri dela ovog rada: 1 Zemlja - planeta П Zemlja - staniste Ш Zemlja- hraniteljica IV Zemlja - elemenat, materija U prvom delи proucene sи narodne predstave о polofajи Zemlje и Kosmosи. Ро tim predstavama Zemlja, kruZna ili cetvorougaona, kvadratna, ploca zaиzima centralno mesto u Sverniru. Pravilni oblici odredиjи Svet kao nesto lepo, kao red. Red podrazumeva diferencijaciju i orijentaciju. Kako је Zemlja-ploca u sredini ispod nje postoje prostori.To omogucava orijentacijи i predstavlja diferencijacijи, koja pak dovodi do definisanja prostora iznad i ispod Zemlje. Bitno је da na dnи Sveta, tj . te slike Sveta kao reda, opstaje Haos koji је sиprotnost reda. Njegova prisutnost, premda opasna, smatra se nufuom, jer se Haos poima kao svesadctavajиca i omnipotentna pokretacaka snaga. Stavljajuci Zemljи и centar Univerzuma covek, posredno, i sebe stavlja u srediste Sveta. Diferenciranjem sveokrufujuceg prostora na Svet-red i Haos-nered, on uredujuci - Ьilo prostor, Ьilo pravila svog zivljenja- savladuje Haos, i samim tim ima aktivnи ulogu u Svetu. Tako vidimo kako је covek na ovim prostorima kroz verovanja о Zeшlji-planeti, razresio, ne samo pitanje svog polozaja и Univerzumu, 201 vec i kako је osmislio svoju ulogu u njemu, odnosno smJsao svog postojanja. U drugom delu rada Zemlja- staniste grupisana su verovanja i rituali kojima covek odreduje i obezbeduje svoje mesto u konkretnom prostoru. Postavljajuci u konkretnom, spoznajno mogucem, prostoru tacke orijentacije covek ostvaruje svoj Svet. Ali uocavajuci neke neobjasnjive pojave, on је uveren da је taj konkretni prostor profet raznim silama i nastanjen nevidljivim, ali prisutnim bicima. Stoga covek ritualima pokusava da izbegne nepovoljne si]e i neprijateljska Ьiса ili da stupi u komunikaciju s njima i pridoЬije ih, te da tako omoguci seЬi i svojoj porodici bezbedan prostor za .tivljenje. Кroz verovanja i pomocu rituala covek "tradicionalnih drustava" na konkretnom prostoru tako stvara svoj Svet. Zemlja је oduvek bila hraniteljica coveka. Medutim, covek је pocevsi da se bavi zemljoradnjom ucinio da zemlja postane njegovo osnovno izvoriste hrane. Njegov rad i zainteresovano posmatranje Ьiljaka koje rastu, zriju i venu navelo ga је da svoj .tivot uporeduje sa .tivotom vegetacije. Mo.tda је uocavanje cinjenice da seme baceno u zemlju ponovo nice omogucilo coveku, jedinom Ьicu koje је svesno neizbe.tnosti smrti, da bar donekle uЬlafi tu neminovnost i na neki nacin је prevazide verovanjem u ne- konacnost smrti, verovanjem u neki zivot i posle smrti ili verujuci u mogucnost obnovljenog :!ivota. Zemlja koja rada i hrani poistovecuje se sa zenom-majkom, i Ьiva na jedan specifican nacin smatrana bo:!anstvom, odnosno natprirodnim Ьicem. Verovanja i rituali koji prate proizvodnju hrane umnogome se oslanjaju na takvo poimanje zemlje. Posmatranje celog tog procesa, uzgajanja i rasta Ьiljaka, ukljucujuci i sve njegove cinioce, pomafe coveku da sagleda i odgoneta neka sustinska pitanja svog sopstvenog zivota i nastanka svoje vrste, ра i proЬlem svoje smrti, s kojoj se ne miri, vec pokusava da је premosti verovanjem u nastavak nekog :!ivota i posle nje. Sve to utice na covekov dusevni i duhovni razvoj potsticuci i njegova stremljenja ka transcedentnom i apstraktnom misljenju. Covek је svoj nastanak povezao sa zemljom, jednim od cetiri osnovna elementa sveta. То verovanje da је covek sacinjen od gline u koju је udahnut :!ivot potice iz Sumera, а preko judeo-hriscanstva је opstalo do danas. Otuda је u nasoj tradicionalnoj knji.tevnosti, kao i u nekim ritualima prisutпo zamenjivanje coveka zemljom. Zernlja se ponekad jede, koristi kao lek, ili smatra neutralizatorom, najcesce, zla. Kroz verovanja i rituale vezane za 202 zemlju-elemenat, materiju, ukrstaju se mnoge, vec pomenute predstave i shvatanja о zemlji. А zemlja sveokrufujиca, sveprisиtna, apstraktna u svojoj ogronшosti i konkretna и svojoj materijalnosti nametnula se i u poimanju naseg naroda kao nesto kompleksno. Ona је ponekad shvatana kao nefiva, ali mnogo cesce kao fiva. Ona је oduhovljena, animizovana materija i energija, ali је istovremeno materijalno apstraktvo antropomorftzovano fensko bofanstvo, odnosno natprirodno Ьiсе. Zemlja nije boginja sa imenom i likom, ali је prisutna kao zensko bofanstvo zvano Majka Zemlja, kamenovi su njene kosti а trava је njena kosa. Ona u nas nema vremenski ili prosotmo precizirani kult, ali se stuje, prinose јој se Пtve i роsvесији rituali. Zemlja poseduje svetost i to kako ona kao energija (najcesce plodotvoma) tako i materijalna zemlja na kojoj i od koje se fivi i u kojoj se boravi posle fivota. lako postoji svest о njenoj tamnoj strani, najcesce vezana za smrt, ona и nas razlicito od vecine drugih naroda, gotovo nikad sama ро sebi ne konotira zlo, to jest sama Zemlja nije poimana kao zla. Tako mofemo reci da је zemlja и nas poimana kao nesto sveto, kao ofivotvorena materija, kao oduhovljena energija, kao covecija i sveopsta majka. Ovako izlozeni svi ritali i verovanja vezani za zemlju odjednom prestaju da budu samo to. Jer njima је covek razresavao sustinske proЬleme i pitanja svog nastanka, postojanja i иloge u Svemiru; svog polozaja i opstanka и prostoru; svog sopstvenog zivota zavisnog иnшogome od sopstvenog rada, ali prirodnim zakonitostima i vremenski veoma ogranicenim, i prevazilatenjem te ogranicenosti, otvarao put transcedentnom i apstraktnom misljenjи. Oni nam pruzaju sliku kakvu је covek tradicionalnog drustva imao о sebl, osnovne proЬleme koji su ga mиcili i puteve kako ih је razresavao. 203 LПERA ТURA ро azbиcnom redu AntonUevic Dragana, "Srpski etnoloski recnik" - ruk~ь' pod Most AntoruJevic Dragoslav, "Aleksinacko Pomoravlje" S L:ХХХШ, W35, Bgd WЋ ~ Ardalic V1adimir, "Bukovica", ZNZOJS VI, Zgb 1901. (lat) Bandic Dиsan, "Tabu u tradicionalnoj kulturi Srba", biЬI. "ХХ vek" BIGZ, B&d 1980. (lat) Bandic Dиsan1 'Carstvo zemali~to i carstvo nebesko", "Vampir u religijskim shvatalljima jugoslovens · naroda", ЬiЬI. "ХХ vek" Bgd 1990. s. 61-93 Barjak~;~~vic Mirkoi "О zemljisnim medama и Srba", pos. izd. EI SANU knj. 4, Bgd 1952."{ at) Begovic Nikola, "Ztvot i oЬicaji Srba granicara", Z~b 1887. (cir) · Blagojevic Slobodan, "Recnik holografije", "Delo' XXXIIf 8-9, Bgd 1987. s. 69-85 (lat) Blagojevic S)obodan~ "Holografska paradigma", "De1o" ХХХП1 8-9, Bgd 1987. s. 3-6 (latJ Bohm David, "Da 1i је moguc dijalog izmedju ftzicara i mistika?" razgovor sa Rene Weber, "Delo" ХХХШ, 8-9, Bgd 1987. s. 7-40, (lat) Boskovic Dusan "Teucka svijeca", GEM 7, Bgd 1932. s.ll3-fi5, (cir) Bratic Dobrila, "Pevanje petfova" Gl.EI SANU XXXIV, Bgd 19S5. s.87-96 Bratic ~~~rila, "Promene u agramim obredima", Zbomik EI SANU knj. 17-18, Bgd 1985. s. 97-168 (cir) Bratic Dobrila, "Uteme1jenost drustvenog prostora" Gl.EI SANU XXXV, Bgd 1986. s. 21-32 ( cir) Buba1o-Kordunas Manoj1o, "Narodne praznoverice iz Deronja и Backoj" GEM 7, Bgd 1932. s. 82-89 (cir) Bu1at Petar, "Mat1 Zemlja", Zgb 19Ј0. (lat) Busetic Todor, "Narodna Meoicina Srba seljaka u Levcи" SEZ6 ХVП, Wl О Bgd 1911 (cir) Veber Alfredf "Tragicno i istorija", "Кnjizevna zajednica Novi Sad", Novi Sad 1987. ~ at) Veze1 Uv~, 'M1t о matrijarhatu", "Prosveta", Bgd 1983. (lat) Veljacic Cedomir, "Razmeda Azijskih filozofija", Zgb 1978. (lat) Vesnic R. Mil. ,"Praznoverice i z1ocini- s narocittm pog1edom na praznovericи о zakopanom Ьlagu", GNC XIV, Bgd 1894. s.l46-2o9 (cir) . Vlainac Milan, "МоЬа 1 pozajmica", SEZБ XLIV, WI8, ~gd 1'929. (cir) Vukanovic Tatomir, "Narodne tutbalice", Vranje 1972. (cu) Vukanovic Tatomt "Se1o kao socjjalna zaJednica kod Srba s narocitim osvrtom na ~retecku zupи", Gl. MuzeJa Kosova i Metohije knj . IX, Pristina 1964. VuletiC Vиkasovic Vid1 "Vjestice и juznih S1avena", "Karadzic" 3 za oktobar, Aleksinac 1901. \. cir) Gaspari Marko, "Stara znanja i nove paradigme", Kиlture Istoka 12 april-juni, Bgd 1989. s.4 (lat). Giro Pjer, "Semiologtja ', biЬl. "ХХ vek", Bgd 1975. Gleick James, "Zagonetka haosa", (Iz casopisa "The New York Times Magazine"), "Preg1ed" br. 231, B*d 1985. s. 56-63 (lat) Grasi Emesto, "Teorija о lepom и antici , Bgd 1974. (lat) 204 Grbic Savatije, "Sщski narodni obicaji iz sreza Boljevackog", SEZЬ XN, W8, Bgd 1909. (cir) Grevs Robert, "Grcki mitovi", "Nolit" Bgd 1969. (lat) Debeljkovic' Den'7. "OЬicaji srpskog naroda na Kosovu Роlји" SEZЬ VП, W4 Bgd 1907. "cir) Dis, "Tamnica" Dragic dr. Milorad, "Etnomedicina", Etnoantropoloski proЬlemi - monografije, sv. 1, Bgd 1991 (lat) Dragicevic Tomo, "Narodne praznoverice", GZM XIX, Sarajevo 1907. Drobnjakovic Borivoje, "Nekoliko podataka о prilaganjи sveca crkvama na Veliki cetvrtak , GEM vп, Bgd 1932. s. 115-118 (cir) Djapovic Las~~~ "Zak1etva na tlи Jugos1avije", pos. izd. EI SANU knj. 16, Bgd )977. (Clf) Djapovic Lasta, "Zemlja и basmama", "Makedonski fo1klor" 33, Skoplje 1984. . s:1,53L-159 (l~t) ku" . ь· " . . . d . 1 " Е l "k k VI DJapovtc asta, Ро SaJ о ~asnJenJa Је nog ntua а tno os е sves е , Bgd.-Svetozarevo 1985, s. 47-51 Djordjev1c Tihomir, "Vestica i vila и nasem narodnom verovanju i predanju", SEZЬ LXVI, W30, Bgd 1953. (cir) Djordjevic Tihomirl "Zle oct и verovanJи Muslimana и Ohridи" тет 9, Bgd, 1934 s. 1-34 \. cir) Djordjevic Tihomir, "krivicne P,raznoverice" Gl. Skopskog naиcnog drustva, knj. ХП-6, Sko?,lje 1933 (cir) Djordjevtc Tihomir, 'Priroda u verovanjи i ~redanjи nasega naroda" SEZЬ LXXI i LХХП, W32 i W33, Bgd 1958. cir) Djuric М. Vojislav, "TиZbalica и svetskoj knji evnosti" Bgd 194о. (cir) Eliade Mircea, "А History ofReligious Ideas", Vol. I, "Collins", London 1979. (prevod citata L.Dj.)/U medjиvremenи је izasao prevod u ЬiЬI. ·~arijatide" "Prosveta" B$d 1991./ Eliade Mir~ea, "Kovaci i alhemicari", ЬiЬI. "Zora", Zgb 1983. (lat) E1iade Mircea, "Okultizam, magija i pomodne kuГture", ЬЉ1. "Zora", Zgb 1983. (1at) Eliade Mircea, "Sveto i profano", "Zamak kulture", Vmjacka banja 1980. separat br. 25 (lat) Encik1~pedijsk.i leksikon "Mozaik znanja" 10, "Filozofija", Bgd 1973. pod Та1 1 Herakl1t (lat) "Encyclopedia ofMagic and Superstition", London 1974. pod Ьlood i snake "Etnolosкi at1as Jugoslavije" - ATLAS, Grada, tema br. 148. "OЬicaji pri1ikom gradjenja kuce". Тета sadrfi 10 pitanja. Preg1edano је 1219 иpttnika. U Пl1 је bt1o podataka. Obradeno је 1 koпsceno oko 10 000 poaataka. Erenberg C.G. "Ueber die rothen Erden als Speise der Gиinea Neger, Phys Abhandlung d. Koenigl. Akademie d. Wissenschaften zu Berlin Nr. 1, Ber1in 1868, navedeno prema B.Roemer, Zhikovski Таdеи~ "Re1igiozni obredi, oЬicaji i simboli", "Radnicka stampa", Bgd 1980. \.1at) v Zvonko Ivan, "Vjerovanja iz Herceg-Bosne"" ZNZOJS IV, Zgb 1899. (lat) Zecevic S1obodan, "Mitska Ьiса srpskih preaanja", Bgd 1981. (cir) Zecevic S1obodan, "Ta1asoni - ffiltska Ьiса zastitnict gradevina i zakopanog Ьlaga", GEM 28-29 Bgd 1981. (Cir) Zecevic S1obodan, rukopisna zaostavstina "1. Zemlja" s. l-5 Ions Veronika, "Indian Mytho1ogy", London, N.York, Sydney, Toronto 1975. 205 James Е.О., "The Cu1t of the Mother Goddess", "Thames and Hиdson", London 1959. Janicijevic Janko, "U znaku Mo1oha", Bgd 1986. (lat) Jankovic Nenad, "Astronomija и predanJima Srba", SEZЬ LХШ W28, Bgd 1951. v Jancarova Kata, "Trebarjevo", ZNZOJS VI, ZяЬ 1901. (lat) Jeftic Atanasije, "Patro1ogija" 2, Bgd 1984. (cir Jovanovic A1eksanda~ "О voden~~ biku " G . Srpskog arheoloskog drustva, br. 3, B~d. 198о, s. 44-50 (си) Jovanovic LJ· M1ava", SEZЬ Vl, ВЯd 1903. (cir) Jung K.G~ Psiho1oske rasprave", Dogma i pnrodni sirnboli", MS Novi Sad 1984. s. 118-152 (lat) Jиng K.G. "Psiholoske rasprave", "О arhetipovima ko1ektivno nesvesnog", Novi Sad 1984. s. 343-389 (lat). Jung K.G. "Covjek i njegovi simbo11", M.L.von Franz, "Proces individиacije", Zgb 1974. .L..<Мi t. ~-'\~·е, -.l.!.~и>\'0>Lc1.~~ ~ ~rlt<М/..Io ~~w ~~о"' .:te~ '-< ~~9ciiщ~) ~t.~... )(:1{)( 1 "'6t..J\'~\> о. ~t.tv~.Ц~ ~ ~~~t-\1.1 С...ф<.'t 1'1/lt Kotarski JosiV,, "Lobor" ZNZOJS XXI, zяь 1917. (lat) ~- Кramer S.N. 'Нistorija pocinje и Sumeru Zgb.l966, lat. Кrmpotic Ivan, "Vjerovanja (osicka opcina и Lici), ZNZOJS ХVШ, Zgb 1913. KиlisiP~~iro, "Bo~iCna peCenica", GEM )?.Ј. Bgd 1940. s. 19-33 (Cir) Kиlisic piro, "Iz stare srpske religije", Stu,, Bgd 1970. (cir) Kиlisic >,piro, "О svetkovanju cetvrtka" GEM Г4, Bgd 19Ј9. s.93-96 (cir) KulisiC Spiro, Petrovic Z. Petar, Pantefic Nikola, "Srpski mitolos"ki re~nik" - SМR- izd. SКZ, Bgd 1970. (6ir) Kuper Dz.K. "Dиstrovana enciklopedija tradiciona1nih simbola" - - IETS - "Prosveta- Nolit", Bgd 1986. (1at) . v Lang Mtlan, "Samobor", ZNZOJS XVI, Zgb 1911. (lat) Lang Milan, "Samobor", ZNZOJS XIX, Zgb 1914. (lat) Lasfi R., "Ueber Geophagie", Mittelungen der Anthropologischen Gesellschaft in Wien Bd. ХХХШ, Wien 189s-, navedeno prema B.Roemer Leach Edmund i Aycock A1an, "Strukturalisticke interpretacije BiЬlijskog mita" "A.Cesarec" Zgb 1988. ~1at} Lic Edmund, "Kultura i komиnikacija' biЬl. ХХ vek" Bgd 1983. (lat) Lionel Frederik, "Sakralna astrolo&i.Ja", B_gd 1984. (lat} Lips Eva, "Кnjiga о indijancima" 'Naprijed" Zgb 1959. (1at) v Lovretic Ј . i Juric Bartol, "Otok1'(selo u vinkova6koj Slavoniji), ZNZOJS II, Zgb 1897. (lat) Luhan Мс Т.С. "Touch the Earth", New York 1971. 206 Lutovac Milisav, "Neko1iko stocarskih obicaja u podnozju Prok1etija" GEM5, Bgd 1930, s. 107-113 (cir) Маја La Zak, "Medicina stanovanja ", Bgd 1986. (lat) Mas1ovaric Dusan, "ОЬiса~ 'Ьоzја brada' i njegova transfonnacija u ~y~otinskoj Кrajini", 'Razvitak" б novembar-decembar, Zajecar 1973. Mijato~~ S.-Busetic Т., "Tehnicki radovi Srba seljaka u Levcu i Temnicu", SEZЬ :ХХХП Wl4, Bgd 1925. (cir) Mijatovic Stanoje, '7Etnografske zabeleske iz Levca, Temnica, Belice i Resave GEM 19, Bgd 1956 (cir) Mijatovic Stanoje, "Etnografske zabeleske iz Levca, Temnica, Belice i Resave GEM 20, Bgd 1957 ( cir) Mijatovic Stanoje, "Narodna medicina Srba seljaka u Levcu i Temnicu, SEZ6 хт W7, B&d 1909 (cir) Mijatovic Stan~e, 'OЬicaji srpskog naroda iz Levca i Temnica" SEZ vn, W4, MiH"at~fcds\~goj~~i,fbыcaji u Resavi" GEM3~ Bgd. 1928, s. 26-39 (cir) · Mt osavljevic Sava, "OЬicaji _~rpskog naroda tz sreza Homo1jskog", SEZЬ XIX, WЗ, Bgd 1913. (ct~) Milojevic-Radovic D., "OЬicajt о rodjenju i odgoju dece u Porecu" GЕМ21, Bgd. 1958, st. 241-253 (си) Milosevtc A.,Cermanovic А., "Petao u htonskom kultu kod antickih Grka i u srpskom narodu", GEM 18, Bgd 1954. s. lоб-113 (cir) Milosevtc Milorad, "Narodne _praznoverice u kopaonickim selima u Љru" GEM 11, B~d. 1936, s.46 Momirovic Petar, 'Вајаnје u Jagodini i okolini" GEM 11, Bgd. 1936, s.64-69 Momi~~?c Petar, "Bajanje u nasem narodu" GEM 11 3, Bgd. 1938, s.76-86 (cir) Micliel John, "The Earth Spirit - its Ways, Shrines and Mysteries", "Thames and Hudson", London 1975. Neuman Erich, "The Great Mother-The Analysis of the Archetype", "Princeton" 1974. Niderle, Zivot staryh Slovanu" Niko1ic Vl.i "Etnoloska gradja i rasprave iz LиZnice i Nisave" SEZЬ XVI, W9 Bgd 910. ( cir) Nikolic Rista, "Okofina Beograda", SEZb V2, Bgd 1903. (cir) Nikolic-Stojancevic Vidosava, "Vranjsko Pomoravlje", SEZ& LXXXVI, W36, Bgd 1974. (cir) Nodilo Nadko, "Religi~a Srba i Hrvata na g1avnoj osnovi pjesama, prica i govora narodnog ', "Rad" JAZU LXXVП, Zgb 1885. (lat) "Opsta enciklopedi~· а Larus u tri toma" tom I, "Vuk Karadzic", Bgd 1971. filozofija (lat Otto F. Waltert " he Meaning of the E1eusian Mysteries" (1939~ "The Mysteries ', Bolingen Series ХХХ 3/2, 2/Princetoll/ Bo1ingen 191~. Pareti Luigi, Paolo Brezzi~ Luciano Petech, ·~tari svijet" "Historija covjecanstva.z kultumi 1 nauёni razvoj" - HCKNR - svezak drugi 1, _perюd 12оо-:>оо pre n.e. "Naprijed" Zgb 1967. (lat) Pelagic Vasa, "Narodш uciteU1' Bgd. 1940 (ctr) Petrovic Atanasije, "Narodru zivot i oЬicaji u Skopskoj Cmoj Gori", SEZЬ vn, W Bgd 1907. ~r) Petrovic D. Mihajlo, "Bozanstva i demoni cme Ьоје kod starih naroda", Bgd 1940. (cir) 207 Petrovic A1eksandar, "Haos - svet iza og1eda1a", "Ga1aksija" br. 193 rnaj, Bgd 1988. s.8-14 <1~t) . . v • • • • Petrovic z. Petar, 'Ztvot 1 obtcaJt narodш и GrШt", SEZЬ LVШ, W26, Bgd 1948. (cir) Petrovic Z.Petar, "Svadbeni obicaji и Galicniku" GEM б, Bgd. 1931 s. 90-100 Ресо ~~~' "ОЬiсај~ i v.~r_ovanja iz Bosne", SEZЬ ХХХД W14, Bgd 1925. (cir) Pjes A.S., "Gnoza 1 hriscanstvo", "Kиlture Istoka" 15 Janиar-mart, Bgd 1988. s.36-37 (lat) Ploss Н., "Das Weiss in der Natui und Voelkerkunde" Bd.I, Leipzig 1897, navedeno prema B.Roemer PriЬram Kar1, "Hologram kao nova paradigrna stvamosti", Kи1ture Istoka 12 april-juni Bgdl987. s. 8-11 (latJ Protic Ljиbt§a, r'Neki obicaji oko lrupovine, prodaje i trampe" GEM 11, Bgd. 1936, s. 17-31 (cir) Radenkovic LjиЬinko, "Narodne basme i bajanja", Nis, Pristina, Кragujevac d ~~8в2· (~lџ-) "G . . . Ь d 1 . k 1· v d " GEM Ra ovtc ost Ј Ка, ЗЈеnЈе 1 о ra а ana 1 onop Је и nasem naro и , 19, Bgd 1956. s.27-100 (cir) Radulovic llija, "Narodna verovanja и Zeti", GEM 11, Bgd 1936. 54-63 (cir) Radи1ovic Iltja;.. " Narp dna medicina и okolini КraguJevca" GEM 1 О, Bgd. 1935 s. l55-93 (cir) Roemer Bel~ "Geopliagte- Ein Jahrhиndretealtes Prob1em der Vo1kerkunde" ("Geotagija - vekovni prob1em etno1ogije"), Acta Ethnogaphica Academtae Scientarum Hиngf1ricae, Tomиs 24 (3-4) рр. 2~7-293, Bиdapest 1975. (Prevod Z.Brktc) Speck F., L. Broom, W.W. Long, "Cherokee Dance and Drama", Univ. of Califomia Press, Berkle:r, and Ios Angeles 1951. SrejoviC D., Cermanovic А., 'Recnik grcke i rimske mitologije", Bgd 1979. S · z( с4") 1cn· 9 6 tап avJet, ~ · ро Jovu , Stabl G., "Die Gophagie" Zeitschrift fuer Ethnologie" LХШ Berlin 1932, navedeno ро B.Roerner Stumf Ј., "Bolиs fuer medicinische Anwendung" E.Merck's Medicinische Spezialpraeparate, Handbиch fuer ihre Verordnung, Darmstadt 1916, navedeno ро B.Roemer Stumf Ј., "Ueber ein zuver1aessges Heilverfahren bei der asiatischen cholera sowie bei schweren infeкtioesen Brechdиrchfaellen" Wиrzbиrg 1906, navedeno ро B.Roemer TanovicStevan, "SЧJski narodni oЬicaji и Djevdjelijskoj Kazi" SEZЬ XL, Wl6, т .. Bpgd ~9d27/ct~) . . v • • • " GEM 20 В d 1957 5 70 ( ,. ) ОIШС erst а, Bo~enJe 1 saranJe Jala , , g . s. -. ctr Trifunoski Jovanl-- 'Etno1oske beleske iz Vranjske kotline" GEM 19, Bgd. 1956, s. 15lS-I73 (cir) Trojanovic Sima, "Vatra и oЬicajima i t ivotu srpskog naroda" SEZb XL V, W19 Bgd 1930. (cir) Trojanovic Sima, "G1avni srpski zrtveni oЬicaji", SEZЬ ХVП, WlO, Bgd l9ll. (cir) Cиpurdija Branko, "Agrama magija и tradicionalnoj kulturi Srba", pos. izd. EI SANU knj. 23, Bgd 1982. (cir) Dzems Е.О., "Uporedna religija", MS, Novi Sad 1978. (cir) Farkas Boris, "Radiestezija и primeni", Zgb (lat) 208 Ferguson Meri1in, "Novo vidjenje stavamosti" "Kи1ture Istoka" 12 april-juni, B~d 1987. s. 5-7 (lat) Filipovic Mi1enko, "Bakamo i1i mjedeno gumno", "Etno1oski preg1ed" 1, Bgd 1959. s. 19-33 ~lat) Filipovic Milenko, Beleske о narodnom tivotu i obicajima na G1asincи", GZM XINS, Sarajevo 1955. (cir) Filipovic Mi1enko, "Geofagija u nasem narodu", GEM 4, Bgd 1929. s. 101-104 FilipoJfjr~i1enko, "Etnoloske be1eske iz sevemoveleskih sela", GEM 7, Bgd F.li 1??2М. ~1· 6nk4-78Jфr) . ь·v .. d . v· vk . N ы· · .. SEZЬ LXI 1 povtc 1 е ол 'Z1vot 1 о ICЗJI naro ш и tsoc ОЈ а Jl , , П/29, Bgd 1~49. (cir) Filipovic Mi1enko, "Ob1caJi i verovanja и Skopskoj kotlini", SEZЬ LIV, П/24, . B~d 1939. (cir) Filipovic Mile~p__, 1 Ustanove esnafskog karaktera na sе1и", Radovi naucnog drustva Вiп ХVШ, Sarajevo 1961. Franic Ivo, "Jugoslovenska zetva", "Etnolog" G1. Etnografskog muzeja u LjиЬljani X-XI, LjиbUana 1937-1939. s. 263-283 (lat) Franic Ivo, "Narodni oЬicaji i obredi uz prvo oranje i sijanje и srezu S1avonsko-pozeskom", GEM 10, Bgd. 1935. s. 33-41 , (1at) Franic lvo, "Narodni oЬicaji i obredi uz prvo oranje i siJanje и srezu S1avonsko-pozeskom", GEM 11 , Bgd. 1936. s. 32-39, (1at) Franic Ivo, "Narodni oЬicaji i obredi uz prvo oranje 1 s1janje и srezu S1avonsko-pozeskom", GEM 12, Bgd. 1937. s. 30-39, (lat) Frezer Dz.DZ., "Zlatna grana", Bgd 1937. (cir) Hajzenberg Vemer, "Fizika i metafizika", "Nolit"1 Bgd 1989. (lat) Hasanbegovic RaЬija~ "Gradska i seoska ku6a1 , GEM 27 "Jadar - Vukov zav_i?aj", Bgd 1~6~. (ci!) . . .. Hasanpastc Osman, "Prtrucnik 1z radiesteziJe", Zgb 1987. (lat) Hawkes Jac~uetta~ "Prethistorija") "Histoпja covjecanstva, ku1tumi i naиcni razvoj , - Ht;КNR - "Naprijed", Zgb 1966. (!at) Hoking Stiven, "Кratka povest vremena", Bgd 1988. Coon C.S. "The History ofMan", "Pe1ikan Book", Eng1and-Aиstralia 1967. ~heva1ier Ј., А. Cheerbrant, "Rjecnik simbo1a",- RS- Zgb 1987. (lat) ajkanovic Veselin, "Mit i religija u Srba", SКZ, Bgd 1973. (cir) aJkanovic Veselin, "Recnik srpskih narodnih verovanja о bJljkama SКZ, Bgd 1985 (rukopis priredio i dopunio Vojislav Djuпc) ( cir). v Sa1ipurovic V., "Prilozi za istorijи gradjevinarstva и srednjem Polimlju u XIX veku" B~d 1979. Skaric Mi1o~, 1 Zivot i oЬicaji Planinaca pod Fruskom Gorom", SEZЬ LIV, П/24, Bgd 1939. (cir) 209 Прилог 1. Изјава о ауторству Изјављујем да је докторска дисертација под насловом Земља у веровањима и ритуалима Срба • резултат сопственог истраживачког рада, • да нисам кршио/ла ауторска права-и користио интелектуалну својину других лица. Потпис ,_i,,..c.., ј(}<<, -o--t...~ Ласта Ђаповић У Београду, 05. 03. 2014. \ Прилоr 2. Изјава о коришћењу Овлаwћујем Универзитетску библиотеку "Светозар Марковић" да у Диrитални репозиторијум Универзитета у Беоrраду унесе моју докторску дисертацију под насловом: Земља у веровањима и ритуалима Срба која је моје ауторска дело. Сагласан сам да електронска верзија моје дисертације буде доступна у отвореном приступу. Моју докторску дисертацију похрањену у Дигитални репозиторијум Универзитета у Београду могу да користе сви који поштују одредбе садржане у одабраном типу лиценце Креативне заједнице (Creative Commons) за коју сам се одлучио/ла. 1. Ауторство 2. Ауторство- некомерцијално ~ Ауторство - некомерцијално - без прераде 4. Ауторство- некомерцијално -делити под истим условима 5. Ауторство- без прераде 6. Ауторство- делити под истим условима (Молимо да заокружите само једну од шест понуђених лиценци. Кратак опис лиценци дат је на следећој страници.) Ласта Ђаповић У Београду, 05. 03. 2014. 1. Ауторство - Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце, чак и у комерцијалне сврхе. Ово је најслободнија од свих лиценци. 2. Ауторство - некомерцијалне. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и nрераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце. Ова лиценца не дозвољава комерцијалну уnотребу дела. З. Ауторство - некомерцијалне - без прераде. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, без промена, преобликовања или уnотребе дела у свом делу, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце. Ова лиценца не дозвољава комерцијалну употребу дела. У односу на све остале лиценце, овом лиценцом се ограничава највећи обим права коришћења дела. 4. Ауторство - некомерцијалне - делити под истим условима. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце и ако се прерада дистрибуира под истом или сличном лиценцом. Ова лиценца не дозвољава комерцијалну употребу дела и прерада. 5. Ауторство - без прераде. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, без промена, преобликовања или употребе дела у свом делу, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце. Ова лиценца дозвољава комерцијалну употребу дела. 6. Ауторство - делити под истим условима. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саоnштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце и ако се прерада дистрибуира под истом или сличном лиценцом. Ова лиценца дозвољава комерцијалну употребу дела и прерада. Слична је софтверским лиценцама, односно лиценцама отвореног кода.