1 UNIVERZITET U BEOGRADU FILOZOFSKI FAKULTET Snežana M. Svetozarević NOVI PRISTUPI U OTKRIVANJU PSIHOLOŠKIH FAKTORA RIZIKA ŽIVLJENJA U ALKOHOLIČARSKIM PORODICAMA doktorska disertacija Beograd, 2012 2 UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF PHILOSOPHY Snežana M. Svetozarević NEW APPROACHES IN DETECTING THE PSYCHOLOGICAL RISK FACTORS OF LIVING IN ALCOHOLIC FAMILIES Doctoral Dissertation Belgrade, 2012 3 MENTOR: _________________________________ Prof. dr Marija Mitić, vanredni profesor Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu ĈLANOVI KOMISIJE: _________________________________ Prof. dr Jelena Srna, vanredni profesor Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu _________________________________ Prof. dr Dušica Leĉić – Toševski, redovni profesor Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu 4 Rad posvećujem, s ljubavlju, suprugu Zoranu i sinu Stefanu, za beskrajno strpljenje, bezrezervnu podršku i toplinu kojom su mi davali snagu da istrajem na ovom, ni malo lagodnom putu. Zahvalnost dugujem i svojim roditeljima, kao i ĉlanovima proširene porodice, koji su me bodrili, a opet pruţali i utoĉište i miran kutak kada mi je to bilo potrebno. Zatim, kolegama i saradnicima, poĉevši od operacionih sala u Somboru gde sam naĉinila „prve korake“, doduše u drugoj oblasti pomagaĉkih profesija, pa do Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu. Pre svega, zbog toga što su prijatnom interpersonalom klimom ĉinili da teţinu i obim posla – nemerljivo lakše nosim. Veliko hvala ĉlanovima porodica koje su uĉestvovale u ovom istraţivanju. Svakako, hvala ĉlanovima produţne psihoterapijske grupe koju vodim na podršci i paţnji sa kojom su pratili tok izrade ove teze. Koleginicama iz zdravstvenih ustanova koje su pomogle oko istraţivanja ţelim da budu uvek okruţene divnim saradnicima, kakve su i one same. Sa svim dragim osobama od kojih sam uĉila, pa i uĉiteljima koji to zapravo nisu nameravali da budu, ovom prilikom imam potrebu da podelim da mi je mnogo znaĉilo to što su bili spremni da dele svoje znanje, što su me podsticali i verovali u mene. 5 PODACI O DOKTORSKOJ DISERTACIJI NASLOV: Novi pristupi u otkrivanju psiholoških faktora rizika ţivljenja u alkoholiĉarskim porodicama REZIME: Kada su u pitanju psiho-socijalna, medicinska i pravna zaštita alkoholiĉara i ĉlanova njihovih porodica, evidentan je dugogodišnji i veoma ozbiljan angaţman ne samo struĉnjaka, već i celokupne društvene zajednice. O znaĉaju alkoholizma govori i ĉinjenica da su aktuelno vodeći psihoterapijski modaliteti i modeli porodiĉnog funkcionisanja ponikli iz rada sa ovim porodicama, a broj publikacija koje ukljuĉuju pojmove alkoholizam i porodica jeste impozantan. Pa ipak, podaci savremenih, opseţnih epidemioloških studija ukazuju na to da slika o štetnim efektima alkoholizma nije umnogome promenjena (Institut za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović-Batut, 2008; World Health Organization (WHO), 2011). Sa pozicije doprinosa naše struke prevenciji alkoholizma, veoma znaĉajnom nam se ĉinila mogućnost prouĉavanja odnosa i povezanosti obeleţja porodiĉne strukture i funkcija sa zdravljem i dobrobiti individue. Stoga je naše istraţivanje imalo za cilj da oceni koliko odreĊeni modeli porodiĉnog funkcionisanja mogu doprineti utvrĊivanju psiholoških faktora rizika prisutnih u porodicama sa problemom alkoholizma. U istraţivanju su uĉestvovale porodice ukljuĉene u sistemsku porodiĉnu terapiju, zbog alkoholizma njihovog ĉlana (otac alkoholiĉar), kao i odgovarajuća grupa porodica iz nekliniĉkog konteksta. Sistemski model porodiĉnog funkcionisanja (Beavers et al., 1990) i poslednja revizija Cirkumpleks modela (Olson, 2008), kada su posmatrani odvojeno, pokazali 6 su se podjednako efikasnim. U situaciji konkurentne primene, Biversov model pokazao je najveću vrednost, kao i skale Zadovoljstva i Komunikacije Olsonovog modela. Model porodiĉnih procesa (Skinner, 2000), jedini je uspeo da zahvati individualni varijabilitet u opaţanju porodica, ali je dao i niz rezultata koji problematizuju njegove konceptualno-metrijske osnove. Rezultati našeg istraţivanja podsećaju na nuţnost psihometrijske provere modela koje nameravamo da primenimo u praksi, posebno ukoliko dolaze sa stranih podruĉja. Iz pozicije teorije, oni su dokumentovali sloţenost procesa koncipiranja modela porodiĉnog funkcinisanja i na njima baziranih instrumenata. Sa praktiĉnog stanovišta, podaci su dali razumnu osnovu za izradu preporuka za izbor modela, u zavisnosti od zadataka koji su pred kliniĉare postavljeni (dijagnostika, terapija, edukacija). KLJUĈNE REĈI: porodica; alkoholizam; psihološki faktori rizika. NAUĈNA OBLAST: Psihologija UŢA NAUĈNA OBLAST: Kliniĉka psihologija UDK: 178:316.356.2]:159.9 1 DISSERTATION INFORMATION: TITLE: New approaches in detecting the psychological risk factors of living in alcoholic families ABSTRACT: When psycho-social, medical and legal protection of alcoholics and their families is in question, a long-term and very serious engagement is evident, not only by experts but by the whole social community as well. On the significance of alcoholism speaks the fact that presently leading psychotherapy modalities and models of family functioning arose from working with these families and the number of publications that include terms alcoholism and family is impressive. Still, records of the contemporary, extensive epidemiology studies indicate that the picture of damaging effects of alcoholism hasn‟t been significantly changed. (Institute for Public Health „Dr Milan Jovanović-Batut, 2008; World Health Organization (WHO), 2011). From the position of our profession‟s contribution to the prevention of alcoholism, a possibility to study the influence of family structure characteristics and functions on the health and well-being of a person seemed very important. Therefore, our research had a goal of establishing to what extent certain models of family functioning can contribute to defining the psychological risk factors present within the families with the problem of alcoholism. The families that have participated in the research were those included in a system family therapy due to the alcoholism of a family member (alcoholic father) and corresponding group of families from non-clinical context. System model of family functioning (Beavers et al., 1990) and the last revison of Circumplex model (Olson, 2008) proved to be as equally efficient when they were observed separately. In a situation of concurrent application, the Bivers‟ model showed highest value, as well as the scales of Satisfaction and 2 Communication of the Olson‟s model. Model of family processes (Skinner, 2000) was the only one to cover the individual varability in observation of the families but also gave a stream of results that question its conceptual-metric base. Results of our research remind of a neccessity of psychometric testing of a model intented for practical use, especially if it comes from a foreign area. From a theoretical point of view, complexity of the process of model conception and upon it based instruments has been documented. From a practical point, the records have given a sound foundation for making recommendations for choosing a model, depending on the set clinical tasks (diagnostics, therapy or education). KEY WORDS: family; alcoholism; psychological risk factors. SCIENTIFIC FIELD: Psychology BRANCH: Clinical Psychology UDC: 178:316.356.2]:159.9 3 SADRŢAJ 1. UVOD ......................................................................................................... 1 2. TEORETSKI DEO RADA ....................................................................... 4 2.1. PORODICA – POJMOVNO ODREĐENJE ............................................... 4 2.1.1. MODELI PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA.................................. 8 2.1.1.1. CIRKUMPLEKS MODEL .......................................................... 10 2.1.1.2. SISTEMSKI MODEL ................................................................. 18 2.1.1.3. MODEL PROCESA PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA ........ 24 2.1.2. PSIHOLOGIJA PORODICE ............................................................. 36 2.1.2.1. DISTINKTIVNA SVOJSTVA PSIHOLOGIJE PORODICE ....... 36 2.1.2.2. PSIHOLOGIJA PORODICE KAO NAUĈNA DISCIPLINA ...... 46 2.1.2.3. RAD SA PORODICOM I PROFESIONALNI IDENTITET ....... 47 2.1.2.4. RAD SA PORODICOM I PROFESIONALNA DGOVORNOST. 47 2.1.3. PROCENA PORODICE .................................................................... 48 2.1.3.1. POJAM ....................................................................................... 48 2.1.3.2. PRINCIPI ................................................................................... 51 2.2. ALKOHOLIZAM .................................................................................... 52 2.2.1. ALKOHOLIĈARSKA PORODICA ................................................... 52 2.2.1.1. MEHANIZMI HOMEOSTAZE .................................................. 54 2.2.1.2. RAZVOJNE FAZE...................................................................... 59 2.2.1.3. RAZVOJNE DISTORZIJE ......................................................... 62 2.2.1.3.1. EFEKTI RAZVOJNIH DISTORZIJA .................................. 63 4 2.2.2. RASPROSTRANJENOST I EFEKTI ALKOHOLIZMA ...................... 66 2.2.2.1. ALKOHOLIZAM U SVETU I KOD NAS …………………………… 66 2.2.2.2. EFEKTI ALKOHOLIZMA NA INDIVIDUALNOM, PORODIĈNOM I DRUŠTVENOM PLANU ……………………… 69 2.2.2.3. ISTRAŢIVANJA RIZIKA ŢIVLJENJA U ALKOHOLIĈARSKIM PORODICAMA ..................................... 70 2.2.2.3.1. DECA ALKOHOLIĈARA ...................................................... 73 2.2.2.3.2. BRAĈNI PARTNER ALKOHOLIĈARA ................................ 75 2.2.2.3.3. PORODICA ALKOHOLIĈARA ............................................. 76 2.2.2.3.4. ALKOHOLIZAM I REZILIJENTNOST ................................ 77 2.2.2.3.5. FAKTORI RIZIKA I PROTEKTIVNI FAKTORI .................. 78 2.2.2.3.6. DETE KAO ĈINILAC PORODIĈNE DINAMIKE ................ 84 2.2.2.3.7. TRANSGENERACIJSKA TRANSMISIJA ALKOHOLIZMA. 85 3. METODOLOGIJA ........................................................................................ 89 3.1. ODREĐENJE PREDMETA POSMATRANJA ........................................... 89 3.2. CILJ ............................................................................................................. 89 3.3. ZADACI ....................................................................................................... 90 3.4. OPŠTA METODA ORGANIZOVANJA ISTRAŢIVANJA ........................... 93 3.5. VARIJABLE ................................................................................................ 93 3.6. TEHNIKE ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA ............................................. 101 3.7. VREMENSKI OKVIR ISTRAŢIVANJA ...................................................... 114 3.8. UZORAK ..................................................................................................... 114 3.9. OBRADA PODATAKA ................................................................................ 117 4. REZULTATI ISTRAŢIVANJA ..................................................................... 118 4.1. OPŠTI PODACI O ALKOHOLIZMU ........................................................... 118 4.1.1. SOCIO-DEMOGRAFSKA OBELEŢJA PORODICA ............................ 118 4.1.2. SPECIFIĈNA OBELEŢJA ALKOHOLIZMA........................................ 120 5 4.1.2.1. DISFUNKCIJE, POREMEĆAJI I OBOLJENJA ĈLANOVA PORODICA .................................................................. 120 4.1.2.2. PSIHOLOŠKE TEGOBE I TEŠKOĆE I KARAKTERNE IZMENE OĈEVA .......................................................................... 120 4.1.2.3. TELESNE DISFUNKCIJE I OBOLJENJA OĈEVA ..................... 121 4.1.2.4. BRAĈNI I PORODIĈNI PROBLEMI........................................... 122 4.1.2.5. PROFESIONALNI PROBLEMI OĈEVA ...................................... 123 4.1.2.6. SOCIJALNI PROBLEMI OĈEVA ................................................ 124 4.1.2.7. RAZVOJ ALKOHOLIZMA ........................................................... 125 4.1.2.8. ADAPTIVNE I RAZVOJNE POTEŠKOĆE DECE ....................... 126 4.1.2.9. ZDRAVSTVENI I PSIHOLOŠKI PROBLEMI SUPRUGA ........... 127 4.1.3. ANALIZA PROCENE PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA IZ PERSPEKTIVA PRIMENJENIH MODELA....................................... 128 4.1.3.1. VASPITNI STILOVI ...................................................................... 129 4.1.3.2. CIRKUMPLEKS MODEL I FACES IV ........................................ 130 4.1.3.3. SISTEMSKI MODEL I SFI II ....................................................... 132 4.1.3.4. MODEL PROCESA PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA I FAM-III ................................................................................... 134 4.1.4. POREMEĆAJI I OBOLJENJA ISPITANIKA I PSIHOLOŠKI FAKTORI RIZIKA .............................................................................. 143 4.1.5. ANALIZA INDIVIDUALNIH PERCEPCIJA PORODIĈNIH SISTEMA ............................................................................................. 143 4.1.6.1. GENOGRAM PORODICE IZ KLINIĈKE POPULACIJE ............ 146 4.1.6.2. GENOGRAM PORODICE IZ NEKLINIĈKE POPULACIJE ....... 147 5. DISKUSIJA REZULTATA ISTRAŢIVANJA ............................................ 148 5.1. SOCIO-DEMOGRAFSKA OBELEŢJA PORODICA .................................... 148 6 5.2. SPECIFIĈNA OBELEŢJA ALKOHOLIZMA ………................................... 149 5.2.1. PSIHOLOŠKE TEGOBE I TEŠKOĆE “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” ......................................................................................... 149 5.2.2. TELESNE DISFUNKCIJE I OBOLJENJA “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” ........................................................................................ 149 5.2.3. BRAĈNI I PORODIĈNI PROBLEMI .................................................... 150 5.2.4. PROFESIONALNI PROBLEMI “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA”...................................................................................... 151 5.2.5. SOCIJALNI PROBLEMI “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA”....................................................................................... 152 5.2.6. BROJNOST I MULTIDIMENZIONALNOST POSLEDICA ALKOHOLIZMA – REALITET ILI ARTEFAKT ................................. 152 5.2.7. FAZE RAZVOJA ALKOHOLIZMA KOD “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” ...................................................................................... 153 5.2.8. PROBLEMI RAZVOJA I PRILAGOĐAVANJA DECE “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” ................................................. 154 5.2.9. TELESNI I PSIHOLOŠKI PROBLEMI SUPRUGA “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” ................................................. 156 5.3. ALKOHOLIZAM I PORODIĈNI RITUALI................................................. 156 5.4. VASPITNA PRAKSA U ALKOHOLIĈARSKIM PORODICAMA U NAŠEM ISTRAŢIVANJU .......................................................................... 157 5.5. MODELI PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA I ALKOHOLIĈARSKE PORODICE U NAŠEM ISTRAŢIVANJU................................................... 157 5.5.1. CIRKUMPLEKS MODEL I ALKOHOLIĈARSKE PORODICE NAŠEM ISTRAŢIVANJU................................................... 158 5.5.2. SISTEMSKI MODEL I ALKOHOLIĈARSKE PORODICE U NAŠEM ISTRAŢIVANJU.................................................................... 159 5.5.3. MODEL PROCESA PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA I ALKOHOLIĈARSKE PORODICE U NAŠEM ISTRAŢIVANJU .......... 159 7 5.6. ODNOS POREMEĆAJA I OBOLJENJA ISPITANIKA U UZORKU I PSIHOLOŠKIH FAKTORA RIZIKA .......................................................... 160 5.7. ANALIZA INDIVIDUALNIH PERCEPCIJA PORODIĈNIH SISTEMA .... 160 5.8. GENOGRAMSKI PRIKAZ........................................................................... 161 5.9. EFEKTI ŠKOLSKOG USPEHA I SOCIO-DEMOGRAFSKIH VARIJABLI .................................................................................................. 162 5.10. SOCIJALNA POŢELJNOST I VARIJABLE PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA ......................................................... 162 6. ZAKLJUĈCI SA PREPORUKAMA ............................................................. 163 7. LITERATURA ................................................................................................. 174 8. PRILOZI .......................................................................................................... 187 PRILOG 1 - TABELE SA DETALJNIM PRIKAZIMA REZULTATA …................. 187 PRILOG 2 - GENOGRAMSKI SIMBOLI UPOTREBLJENI ZA PRIKAZE............ 219 PRILOG 3 – UPITNICI I INTERVJUI UPOTREBLJENI U ISTRAŢIVANJU ..... 220 9. BIOGRAFIJA KANDIDATA ........................................................................ 238 IZJAVA O AUTORSTVU .................................................................................. 240 IZJAVA O ISTOVETNOSTI ŠTAMPANE I ELEKTRONSKE VERZIJE . 241 IZJAVA O KORIŠĆENJU ................................................................................. 242 1 1. UVOD Ideja o novim mogućnostima otkrivanja psiholoških faktora rizika ţivljenja u alkoholiĉarskim porodicama, sasvim izvesno izaziva sumnjiĉavost ĉitalaca, posebno onih, dobro upućenih u fenomen alkoholizma. Jedno od prvih pitanja koje se i nama nametalo, prilikom koncipiranja nacrta našeg istraţivanja, jeste: da li je moguće otkriti još nešto u priĉi koja je toliko puta ispriĉana? Naše opredeljenje za ovu temu posredovano je, pre svega, iskustvima u praktiĉnom radu sa porodicama sa problemom alkoholizma. Ono, moţda, najbolje svedoĉi o tome koliko su vaţna i što je još bitnije, po svojoj prirodi neiscrpna nastojanja usmerena pruţanju pomoći takvim porodicama. Bez obzira na to da li ĉlanove alkoholiĉarskog sistema, posebno braĉne partnere alkoholiĉara, posmatramo kao ţrtve, vinovnike, ili bar ravnopravne uĉesnike u nastanku, razvoju i odrţavanju alkoholizma, praksa opominje da svi ĉlanovi alkoholiĉarskog sistema podjednako trpe. Alkoholiĉari ispoljavaju brojne disfunkcije telesnog i psihološkog zdravlja, kao i braĉnog, porodiĉnog, profesionalnog i šireg socijalnog funkcionisanja. Njihove supruge uĉestalo saopštavaju o poteškoćama sopstvenog funkcionalnog statusa i zdravlja takoĊe. Decu alkoholiĉara odlikuje višedimenzionalna problematika kako u razvojnom domenu, tako i u prilagoĊavanju socijalnim zahtevima. Koliko je alkoholizam bitan i osoben fenomen, svakako govori i to što je za rad sa ovom vrstom problematike osmišljena specijalizovana forma terapijskog pristupa. Takav, specifiĉan terapijski program, empirijski je višestruko ocenjen kao veoma efikasan. MeĊutim, pruţena pomoć ne iscrpljuje se u postupcima terapije. Brojne društvene mere su ustanovljene, a i brojne inicijative pokrenute, kako bi se pomoglo ĉlanovima ovih porodica da u najmanju ruku optimalizuju svoje funkcionisanje. Štaviše, alkoholizam je, usled svog socijalno-medicinskog znaĉaja, decenijama u fokusu društvene, nauĉne i struĉne javnosti. Dodajmo i to da smo se sa stanovišta empirije, a prilikom analize relevantnih istraţivanja od kojih smo 2 pošli pri osmišljavanju našeg istraţivanja, susreli sa zaista impozantnom graĊom, koja se, ĉini se, ĉak i usloţnjava s protokom vremena. Dakle, s jedne strane imamo godinama kreiran dijapazon praktiĉnih i teoretskih rešenja, kako na mikro, tako i na makroplanu društva. MeĊutim, podaci savremenih, opseţnih epidemioloških studija ukazuju na to da slika o štetnim efektima alkoholizma, kako po alkoholiĉara, tako i ĉlanove njegove porodice, a posredno i širu socijalnu sredinu, nije umnogome promenjena. Ukoliko posmatramo našu populaciju, alkoholizam dobija na razmerama. Uzrasna granica na kojoj mladi poĉinju sa zloupotrebom alkohola, pomera se sve niţe. Broj dece koja odrastaju u porodicama sa roditeljem alkoholiĉarom, izraţava se u stotinama hiljada. Iskustva u radu sa porodicama sa problemom alkoholizma, samo dodatno potvrĊuju utiske o visokoj rezistentnost ovog problema. Opisan nesklad opsega primenjenih mera i njihovih rezultata, vidimo kao razuman osnov za neprekidan rad na prouĉavanju fenomena alkoholizma, ukljuĉujući i nastojanja ka ovladavanju njime. Posebno, ukoliko se uzme u obzir da se porodice menjanju u skladu sa izmenama društveno-istorijskih, ekonomskih i politiĉkih odnosa, te je znanja o alkoholizmu, shvaćenom kao porodiĉnom fenomenu, i mere u odnosu na njega, potrebno revidirati u skladu s tim. U našem istraţivanju nastojali smo da na specifiĉan naĉin izlistamo faktore rizika na koje je, na sadašnjem stepenu razvoja nauke i struke, moguće uticati u znaĉajnoj meri. U pristupu predmetu našeg prouĉavanja, izabrali smo formu alkoholizma u porodici koja je, po širini svog uticaja, nešto više od porodice sa alkoholizmom jednog člana, gde je pijenje prevashodno „stvar pojedinca“. To su, dakle, alkoholičarske porodice. Pristup predmetu posmatranja realizovali smo u skladu s postulatima psihologije porodice i naĉelima kliniĉkog metoda procene. Psihologija porodice je nauĉna disciplina koja se bavi spektrom porodiĉnog funkcionisanja u opsegu od optimalnog do disfunkcionalnog, kao predmet prouĉavanja uzima funkcionisanje 3 pojedinca na individualnom nivou, odnose pojedinaca u dijadnoj relaciji i u porodici u totalitetu i postavlja naglasak na preventivni rad. Kliniĉki metod procene pretpostavlja metod ĉiji je osnovni cilj integracija podataka o jedinici posmatranja, a naglasak je na kontekstualnom razumevanju pojedinaĉnih podataka u totalitetu liĉnosti ili jedinice koju posmatramo i procenjujemo, odnosno, u ovom sluĉaju - porodice. U izboru modela porodiĉnog funkcionisanja, opredelili smo se za neke od onih koji, zahvaljujući svojoj dugoj istraţivaĉkoj tradiciji i empirijskoj i teorijskoj razradi, zauzimaju znaĉajnu poziciju u istraţivanju porodiĉnog funkcionisanja. TakoĊe smo ukljuĉili i model koji nije u istoj meri zastupljen, ali ga odlikuju interaktivna priroda i, pre svega, mogućnosti procene porodiĉnog funkcionisanja sa pozicije funkcionisanja individue, dijadne relacije i porodiĉnog sistema u celini. Dakle, zbog saglasnosti s jednim od osnovnih postulata psihologije porodice. Forma rizika kojom smo se prevashodno bavili u radu, jeste psihološki rizik, odnosno procena riziĉnih faktora deriviranih na osnovu teoretskih modela. 4 2. TEORIJSKI DEO 2.1. PORODICA – POJMOVNO ODREĐENJE Kada je u pitanju odreĊenje porodice, epistemološke i suštinske promene koje je ova mala i društveno bitna grupa doţivela, kao i aktuelni tokovi u društvu, ĉine taj pojam u priliĉnoj meri difuznim i neodreĊenim. Dakle, društvene promene dovele su do znaĉajnog smanjenja broja „tipiĉnih“, tradicionalnih, posebno nuklearnih porodica. Sve uĉestalije su porodice bez dece, jednoroditeljske porodice, ali i neuobiĉajene porodiĉne konfiguracije (serijski brakovi, roditelji istog pola), kao i porodiĉne jedinice zasnovane na vanbraĉnoj zajednici. Da li moţemo govoriti o krizi porodice kao institucije ili ne – diskutabilno je. Dok neki autori insistiraju na tome da tradicionalna porodica polako nestaje, drugi autori smatraju da porodica ipak opstaje kao socijalna institucija sa svojom neosporivom funkcijom. Pokušaji pronalaţenja uniformne, savremeno koncipirane definicije porodice, ispostavljaju se kao nimalo jednostavan poduhvat. Golubovićkino odreĊenje porodice (Golubović, 1981) usled svoje reprezentativnosti, sveobuhvatnosti i gnoseološke podesnosti (Mitić, 1988), ĉini nam se valjanom osnovom za razmišljanje o pojmu porodice. Definicija porodice koju ona daje, glasi: „Porodica je primarna zajednica biosocijalnog karaktera, koja istorijski menja svoje oblike i funkcije, ali u osnovi nastaje kao veza izmeĊu muškarca i ţene i njihove roĊene i adoptirane dece. Njena osnovna društvena funkcija sastoji se u tome da omogući biološku i društveno-kulturnu reprodukciju društva i pomogne formiranju liĉnosti deteta, ali i da svim ĉlanovima pruţi uslove za ostvarivanje neposrednih ljudskih kontakata i psiho-socijalne stabilnosti, što su preduslovi za razvitak liĉnosti i stabilizaciju porodiĉne zajednice.“(Golubović, 1982). Ĉinjenice o sastavu porodice, podeli rada i na njoj baziranoj raspodeli uloga, raspodeli moći i autoriteta, strukturi odnosa i karakteristikama sistema usvojenih 5 vrednosti i normi ponašanja i aktuelno deluju podesnim kriterijumima deskripcije, komparacije i razumevanja porodica. Neki autori definišu porodicu kao emocionalni sistem od najmanje tri (ponekad ĉetiri) generacije ţivih srodnika, koji su meĊusobno povezani krvnim, zakonskim i istorijskim vezama, u koji se ulazi roĊenjem a izlazi smrću, a ponekad ĉak ni tada (Srna, 1992). Uopšteno, šta će pojam porodice ukljuĉiti, zavisi od niza ĉinilaca. Kao najĉešći kriterijumi koji se uzimaju u obzir prilikom odreĊenja pojma porodice, izdvajaju se: – biološki – polni odnosi i raĊanje potomstva, – integracija bioloških i socijalnih – brak i srodstvo, – formalno-pravni – forma braka, društveno priznavanje (npr. “zakonita”/ “nezakonita” deca, vanbraĉna zajednica), – veliĉina porodice – velika, proširena i mala porodica, – funkcije porodice – seksualna, reproduktivna, zaštitna, vaspitna, socijalna, ekonomska, – imovinski – zajedniĉka imovina, individualno vlasništvo sa kooperativnošću ili bez nje i – prostorna organizacija – zajedniĉko stanovanje, odvojen ţvot. OdreĊenje pojma porodice zavisi od oblasti društvene i nauĉne delatnosti, u okviru koje se razmišlja o njoj. Pri odreĊenju porodice, pedagozi će, tako, u fokus postavljati njenu vaspitnu funkciju. Sociolozi će se fokusirati na porodicu kao najznaĉajniji agens podruštvljavanja i isticaće njen znaĉaj za produţetak kontinuiteta društva. Ekonomisti se preteţno opredeljuju za proizvodne odnose, naĉine pribavljanja i raspodele materijalnih sredstava... Pravnici su usmereni na sistem duţnosti, odgovornosti, prava, obaveza, no pre svega na pronalaţenje legitimnog osnova definisanja porodice koji bi bio neosporno biološki utemeljen, te tako opšte prisutan i prihvaćen. Psihološke definicije mogu biti usmerene na (intra)psihološke procese, akcije, interakcije i transakcije, porodiĉni sastav i 6 strukturu, uloge, individuu u porodici, porodicu kao grupu, ili interaktivni spoj jedinica porodice. Dakle, mnoštvo kriterijuma odreĊenja pojma porodice, razliĉitost nauĉnog i društvenog konteksta iz kojeg se definišu, te postojanje aktuelno heterogenih formi zajedništva koji su obuhvaćeni pojmom porodice, u priliĉnoj meri oteţavaju koncipiranje definicije koja bi bila primenljiva u razliĉitim kontekstima, za razliĉite svrhe i na razliĉite oblike porodice. Kao domišljat odgovor na navedene dileme, navodimo definiciju porodice ameriĉkog Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, koja glasi: „Porodica je mreţa meĊusobnih obaveza (odanosti / privrţenosti / posvećenosti)“ (National Institute of Mental Health (NIMH), 2005), kao verovatan odgovor na nove forme porodiĉne strukture. Definicija Lamane i Ridmana (Lamanna and Riedman, 1985) takoĊe uzima u obzir mnoge porodiĉne varijacije. Prema njihovom odreĊenju: „Porodica je bilo koja grupa osoba povezana brakom, srodstvom (krvnom vezom), usvojenjem ili bilo kojom seksualnom vezom u kojoj su ljudi povezani jedni s drugima u intimnom odnosu, ĉlanovi vide svoj identitet kao znaĉajno povezan sa grupom koja poseduje sopstveni identitet“. MeĊutim, pravni sistem je priliĉno decidan u ovom pogledu. U kontekstu legislative, upravo iznet stav predmet je eksplicitnog osporavanja. Naime, u razliĉitim pravnim izvorima, pojam porodice aktuelno se tumaĉi nezavisno od postojećih propisa drţava o kojima je reĉ i pri tom se fokusira na faktiĉko stanje, tj. na postojanje porodiĉnog ţivota de facto. Iz toga se dedukuje da vanbraĉna zajednica, takoĊe, predstavlja porodicu. Ipak, preporuke su da zajedniĉki ţivot osoba istog pola ne predstavlja porodicu, već samo moţe uţivati zaštitu u smislu privatnog ţivota. 7 Sastav i struktura porodice u nacionalnom pravu, odreĊeni su na sledeći naĉin (Sluţbeni glasnik Republike Srbije 2005, 2011): - sa pozicije imovinskih odnosa, ĉlanovima porodice smatraju se “…krvni, tazbinski i adoptivni srodnici supruţnika odnosno vanbraĉnih partnera koji zajedno sa njima ţive.”; - iz pozicije odreĊenja okolnosti nasilja u porodici, ĉlanovima porodice smatraju se “…deca, roditelji i ostali krvni srodnici, te lica u tazbinskom ili adoptivnom srodstvu, odnosno lica koja vezuje hraniteljstvo; lica koja ţive ili su ţivela u istom porodiĉnom domaćinstvu; vanbraĉni partneri ili bivši vanbraĉni partneri; lica koja su meĊusobno bila ili su još uvek u emotivnoj ili seksualnoj vezi, odnosno koja imaju zajedniĉko dete ili je dete na putu da bude roĊeno, iako nikada nisu ţivela u istom porodiĉnom domaćinstvu.”; - brak je odreĊen kao zakonom ureĊena zajednica ţivota ţene i muškarca, koju sklapaju dva lica razliĉitog pola davanjem izjava volje pred matiĉarem; prema odredbama nacionalnog porodiĉnog zakona, brak ne mogu sklopiti lica koja su već u braku, koja su nesposobna za rasuĊivanje, srodnici u prvoj liniji, a od srodnika u poboĉnoj liniji, roĊeni brat i sestra, brat i sestra po ocu ili majci, stric i sinovica, ujak i sestriĉina; adoptivno srodstvo predstavlja smetnju za sklapanje braka na isti naĉin kao i krvno srodstvo; iako prema istom zakonu brak ne mogu sklopiti tazbinski srodnici u prvom stepenu prave linije (svekar i snaha, zet i tašta, oĉuh i pastorka, maćeha i pastorak) navodi se kako sud moţe, iz opravdanih razloga, dozvoliti sklapanje braka izmeĊu ovih tazbinskih srodnika; - vanbraĉna zajednica odreĊuje se kao trajnija zajednica ţivota ţene i muškarca, izmeĊu kojih nema braĉnih smetnji (vanbraĉni partneri), a vanbraĉni partneri imaju prava i duţnosti supruţnika pod uslovima odreĊenim ovim zakonom. - kada su u pitanju pozicije roditelja u porodici, majkom deteta smatra se ţena koja ga je rodila; ocem deteta koje je roĊeno u braku smatra se muţ majke 8 deteta; ocem deteta koje je roĊeno u roku od 300 dana od dana prestanka braka smatra se muţ majke deteta iz tog braka, ako je brak prestao smrću muţa i ako majka nije sklopila novi brak u tom roku; ocem deteta koje je roĊeno u novom braku smatra se muţ majke deteta iz tog braka; ocem deteta koje je roĊeno van braka, smatra se muškarac koji je priznao oĉinstvo ili je ono utvrĊeno pravnosnaţnom sudskom presudom. Dakle, prema nacionalnim pravnim odredbama, obim porodice razliĉito se odreĊuje, u zavisnosti od toga šta se uzima kao kriterijum. Iz navedenih izvoda moţe se uoĉiti da braĉna i vanbraĉna zajednica uţivaju podjednak pravni status. Uslovi za zasnivanje braka, u priliĉnoj meri ograniĉavaju varijabilitet sastava porodica. U zakonu su i veoma precizno definisane uloge majke i oca, što takoĊe vodi izvesnoj homogenizaciji sastava i strukture porodica. 2.1.1. MODELI PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA Ekspanzija porodiĉne psihoterapije i porodiĉnog savetovanja, tokom skoro ĉetiri decenije, vodila je empirijski utemeljenom produbljivanju razumevanja porodiĉnog funkcionisanja i psihopatologije, kao i uloge porodice u zdravlju i bolesti pojedinaca (National Institute of Mental Health (NIMH), 2005; Golubović, 1981). Uprkos tome, još uvek ne postoji preovlaĊujući model porodiĉnog funkcionisanja, u okviru kojeg bi se ovi kliniĉki uvidi i empirijski nalazi mogli integrisati (Mitić, 1988, 2009). Mnogi od postojećih modela razvili su se nezavisno jedan od drugog (Mitić, 1988) i većina njih je nastojala da inkorporira generalno prihvaćeno znanje individualne psihopatologije. Interakcija porodiĉnog sistema i individualne patologije bila je generalno zanemarivana, tako da su se individualni i porodiĉni pristupi u teoriji i praksi razvijali nezavisno, ĉesto i antagonistiĉki. Takva kolizija odrţavala se uprkos apelima i brojnim inicijativama individualnih i porodiĉnih 9 terapeuta, koji su traţili da se ta dva razliĉita ali komplementarna pristupa, integrišu u cilju sveobuhvatnijeg i efikasnijeg razumevanja ljudskog ponašanja, kao i rada na njegovim promenama (Mitić, 2009; National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism (NIAAA), 1997; El-Guebaly, 1991; Institut za Javno zdravlje „Dr Milan Jovanović – Batut“, 2008; Klein, 2005). Na praktiĉnom nivou, ove poteškoće odrazile su se odsustvom standardizovane procedure procene i donošenja dijagnostiĉkog suda u pogledu mentalnog zdravlja ili patologije porodice (Peltoniemi, 2005). Pregled dostupne literature ukazuje na sve veće neslaganje u pogledu toga koje su bitne dimenzije porodiĉnog funkcionisanja (Substance Abuse and Mental Health Services Administration (SAMHSA), 2008). Autor Modela procesa porodiĉnog funkcionisanja (Skinner et al., 1982), iznosi svoje viĊenje modela, koji pretenduje da bude sveobuhvatan: 1. morao bi da poseduje dobro organizovanu strukturu – da pojmovi i ĉinioci koji se smatraju relevantnim za razumevanje strukture porodice i njenog funkcionisanja, budu jasno definisani, kao i veze i odnosi meĊu njima; 2. model bi bio u stanju da omogući jasno razlikovanje izmeĊu teorija porodiĉnog funkcionisanja i pristupa porodiĉnom tretmanu (porodiĉna psihologija nasuprot porodiĉnoj psihoterapiji), tako da bi bio podjednako podesan za prikazivanje i razumevanje uspešnih i neuspešnih, odnosno zdravih i psihopatoloških obrazaca porodiĉne strukture i funkcionisanja; 3. model bi omogućavao pragmatski vredan rezime i integraciju dosadašnjih, neretko opeĉnih, kliniĉkih i istraţivaĉkih nalaza; 4. model bi u većoj meri trebalo da bude dinamiĉan po svojoj prirodi – prema Skinerovom mišljenju, to bi znaĉilo postavljanje teţišta na procese u porodiĉnom funkcionisanju, prilikom definisanja univerzalnih dimenzija porodiĉnog funkcionisanja i opisivanja njihovih interakcija; 5. orijentacija na procese u porodiĉnom sistemu, prilikom formiranja konceptualnog okvira, posluţila bi kao adekvatan vodiĉ za kliniĉku procenu, planiranje tretmana, istraţivanja i edukaciju; 10 6. on bi trebalo da podstakne integraciju dominantnih paradigmi, pristupa, teorija i modela u razumevanju ĉoveka – prema Skinerovom uverenju, integracija postavki iz sistemskog pristupa, psihoanalitiĉke orijentacije, teorije emocionalnog vezivanja, teorije socijalnog uĉenja i teorije ţivotnih kriza, kao i iz razvojne psihopatologije, predstavljaju neophodan minimum za sveobuhvatan i nauĉno utemeljen model; 7. takav model bio bi kompatibilan sa drugim modelima porodiĉne i individualne psihopatologije i nastojao bi da definiše njihovu interakciju; 8. on bi ohrabrio formulisanje novih istraţivaĉkih hipoteza, kao i inovativne uvide u strukturu i procese porodiĉnog funkcionisanja; 9. takoĊe bi bio u stanju da diskriminiše porodice koje se dobro nose sa problemima i poteškoćama, od onih ĉije je funkcionisanje neuspešno; 10. on bi pomogao u uoĉavanju i prikazivanju porodiĉnih snaga i slabosti, s obzirom na to da porodice u realitetu nisu ni potpuno zdrave, ni patološke; 11. takav model bi trebalo da ishodi i primerenim tehnikama i testovima, koje bi omogućile da se izvedu mere relevantnih aspekata porodiĉnog funkcionisanja; 12. tehnike i testovi morali bi biti razvijani i evaluirani, upravo u pogledu pomenute sposobnosti da razlikuju porodiĉne snage i slabosti (Olson et al., 1983). Izbor modela porodiĉnog funkcionisanja koje smo primenili u istraţivanju, u priliĉnoj meri bio je pod uticajem upravo iznetih stavova. 2.1.1.1. CIRKUMPLEKS MODEL Cirkumpleks model bračnih i porodičnih sistema Dejvida Olsona, jedan je od modela porodiĉnog funkcionisanja sa najduţom tradicijom i najopseţnijim empirijskim zaleĊem. Prema podacima iz literature, Cirkumpleks model braĉnih i porodiĉnih sistema i na njemu zasnovan Upitnik porodiĉne adaptabilnosti i kohezivnosti (FACES), u kliniĉkom setingu zastupljeni su preko 25 godina i tokom tog perioda, primenjeni u više od 1.200 istraţivaĉkih studija (Kouneski, 2002). 11 Model je utemeljen na tri koncepta koja su, prema uverenju autora modela, neophodna za razumevanje funkcionisanja porodice. To su kohezivnost, fleksibilnost i komunikacija. Kohezivnost je definisana kao emocionalna povezanost ĉlanova porodice. Fleksibilnost je inicijalno bila definisana kao uĉestalost promena u voĊstvu u porodici, u odnosima meĊu ulogama i u pravilima tih odnosa. Od aktuelne revizije, porodiĉna fleksibilnost ukljuĉuje kvalitet i manifestacije sledećih aspekata porodiĉnog funkcionisanja: voĊstva i organizacije, odnosa meĊu ulogama, pravila u tim odnosima, kao i dogovaranja. Pojam komunikacije odnosi se na pozitivne komunikacione sposobnosti i one mogu biti posmatrane na nivou celokupnog sistema porodice ili u dijadnim relacijama. Ona je definisana kao proces kreiranja i razmene informacija, ideja, mišljenja i osećanja izmeĊu ĉlanova porodice. Model postulira da uravnoteţeni porodiĉni sistemi imaju znatno adekvatniju komunikaciju, u odnosu na neuravnoteţene i da porodice sa adekvatnijom komunikacijom imaju znaĉajno izraţenije zadovoljstvo, u odnosu na one sa slabijom komunikacijom. Prema viĊenju autora, u terapijskom radu sa porodicama, dimenzija komunikacije jeste ta koja je u fokusu rada i pomoću nje se ostvaruju promene postojećih nivoa kohezije i fleksibilnosti. Glavna hipoteza Cirkumpleks modela glasi: uravnoteženi nivoi kohezije i fleksibilnosti najpogodniji su za zdravo funkcionisanje porodice, dok su neuravnoteženi nivoi kohezije i fleksibilnosti (veoma niski ili veoma visoki), povezani sa problematičnim funkcionisanjem porodice. Razvoj modela Model, kao i upitnik zasnovan na njemu, bili su podvrgnuti ĉestim revizijama i izmenama (Olson, Sprenkle i Russell, 1979). Najnovija revizija odvijala se od empirije ka teoriji. Dakle, na osnovu ekstenzivnih studija, vršene su konceptualne i metrijske korekcije postojećih skala i 12 pridodate su nove skale, a potom je i model pretrpeo izvesne izmene, kako bi mogao da prati novine u sistemu kvantifikacije porodiĉnog funkcionisanja. Model sada ukljuĉuje dve skale uravnoteţenosti i ĉetiri skale neuravnoteţenosti. Skale uravnoteţenostisu Uravnoteţena kohezivnost i Uravnoteţena fleksibilnost. One su konceptualno veoma sliĉne Kohezivnosti i Fleksibilnosti u sklopu prethodnih revizija modela i na njima baziranih upitnika (FACES II i FACES III). Skale neuravnoteţenosti predstavljaju novinu u sistemu i ĉine ih Umreţenost, Neukljuĉenost, Haotiĉnost i Rigidnost. One, zapravo, preciznije iskazuju opsege ekstremnih vrednosti Kohezivnosti i Fleksibilnosti. Inovaciju u sistemu predstavlja i dimenzija Zadovoljstva porodiĉnim funkcionisanjem. Ona je definisana kao stepen do kojeg su ĉlanovi porodice srećni i ispunjavaju jedni druge. Ova dimenzija, na naĉin kako je koncipirana u okviru najnovije revizije modela, ukljuĉuje tri komponente – zadovoljstvo kohezivnošću, zadovoljstvo fleksibilnošću i zadovoljstvo komunikacijom u porodici. Pretpostavlja se da balansirane porodice, u odnosu na nebalansirane, ispoljavaju znatno veći stepen zadovoljstva. Zatim, da porodice sa znatno većim stepenom zadovoljstva poseduju i znatno adekvatniju komunikaciju, u odnosu na porodice sa niţim stepenom zadovoljstva. Sistem za ocenjivanje i izradu profila revidiran je, kako bi se omogućilo sveobuhvatno prikazivanje osnovnih dimenzija modela – kohezivnosti (u opsegu od neuključenosti, preko uravnotežene kohezivnosti do umreženosti) i fleksibilnosti (u opsegu od rigidnosti, preko uravnotežene fleksibilnosti do haotičnosti). Novi sistem ocenjivanja profila dozvoljava i zasebno tumaĉenje skala i integraciju rezultata za odreĊeni porodiĉni sistem, poreĊenje porodiĉnog sistema sa nekim drugim ili odreĊivanje pozicije porodice u odnosu na norme. 13 Grafikon 1: Olsonov Cirkumpleks model (Olson, 2008, p.20) Kao što se iz grafiĉkog prikaza moţe uoĉiti, na osnovu postignutog skora na skali Kohezivnosti, porodice mogu zauzeti svoje mesto na kontinuumu od neuključene, preko uravnotežene do umrežene. Na osnovu postignutog skora na dimenziji Fleksibilnosti, porodice mogu biti smeštene na kontinuumu od rigidnih do haotičnih, sa nivoom uravnoteţenosti kao, takoĊe, centralnom vrednošću. 14 Uravnotežena kohezivnost i uravnotežena fleksibilnost prikazane su u centralnoj ćeliji Cirkumpleks modela. Sa odmicanjem od centra modela, kako u horizontalnoj, tako i vertikalnoj ravni, rastu vrednosti na krajevima osnovnih dimenzija modela, te dostiţu ekstremne vrednosti. Te ekstremne vrednosti osnovnih dimenzija, odnosno dimenzija Kohezivnosti i Fleksibilnosti, predstavljene su putem ĉetiri skale neuravnoteţenosti, grafiĉki prikazane na završecima osnovnih dimenzija. Na osnovu klaster analize skala, u sklopu aktuelne revizije, identifikovano je šest tipova porodica, koje se rangiraju od najzdravijih ka najmanje zdravim porodicama1. Derivirani klasteri su sledeći: Klaster 1, Uravnotežene porodice – odlikuju ih najviši skorovi na skalama uravnoteţenosti Kohezivnosti i Fleksibilnosti i najniţi skorovi na svim skalama neuravnoteţenosti, izuzev Rigidnosti gde su skorovi blizu najniţih, što odgovara tipu porodice sa visokim nivoima zdravlja i niskim nivoima problematiĉnog funkcionisanja. Za ove porodice pretpostavlja se da su najsposobnije da rukuju stresom koji proistiĉe iz svakodnevnog ţivljenja, iz interpersonalnih zbivanja ili iz promena u porodici, koje se odvijaju tokom vremena. Ovaj tip porodice najreĊe se susreće u terapiji. Klaster 2, Rigidno kohezivne porodice – odlikuju se visokim skorovima Kohezivnosti i Rigidnosti, umerenim skorovima Fleksibilnosti i Umreţenosti, kao i niskim skorovima Neukljuĉenosti i Haotiĉnosti. Ovaj tip porodice odlikuju visok stepen emotivne bliskosti ĉlanova i strogoća u primeni pravila porodiĉnog funkcionisanja, što se nuţno ne ispostavlja garancijom uspešne adaptiranosti. U njima se mogu pojaviti teškoće u susretu sa situacionim ili razvojnim promenama, upravo zbog izrazite rigidnosti. Klaster 3, Porodice srednjeg ranga– odlikuju ih umereni skorovi na svim podskalama, izuzev na podskali Rigidnosti. Skalu Rigidnosti odlikuje bimodalna 1Za razliku od aktuelne, prethodna verzija Cirkumpleks modela omogućavala je kategorizovanje porodica samo u terminima uravnoteţenih, neuravnoteţenih ili porodica srednjeg ranga. 15 distribucija skorova, te se pretpostavlja da se zbog toga vrednosti, ĉak i za ovaj klaster porodica, visoko ili nisko grupišu. Za ovaj tip porodice pretpostavlja se da funkcionišu „neutralno“, ne ispoljavajući visoke nivoe poteškoća ili faktora rizika, ali isto tako ni visoke nivoe snaga i protektivnih faktora. Klaster 4, Fleksibilno nebalansirane porodice – odlikuju ih visoki skorovi na svim podskalama, osim na skali Kohezivnosti, gde se kao karakteristiĉni javljaju umereni do niski rezultati, što ih od svih tipova porodica ĉini najkompleksnijim za definisanje. Visoki skorovi na nebalansiranim skalama, kada su kombinovani sa niskim ili umerenim skorovima na skali Kohezivnosti, prema postulatima ovog modela, trebalo bi da vode problematiĉnom funkcionisanju. MeĊutim, u sluĉaju ovih porodica, prisustvo visokih skorova na skali Fleksibilnosti moglo bi da ukazuje na to da je ovaj tip porodice, ipak, u stanju da menja svoj (problematiĉni) nivo funkcionisanja, onda kada je to potrebno. Klaster 5, Haotično neuključene porodice – odlikuju se niskim skorovima na skalama uravnoteţenosti, niskim skorovima na skalama Rigidnosti i Umreţenosti i visokim skorovima na skalama Neukljuĉenosti i Haotiĉnosti. Pretpostavlja se da niski skorovi pri ocenjivanju bliskosti, a visoki pri ocenjivanju razjedinjenosti, ukazuju na nedostatak emotivne bliskosti u porodici. Smatra se da ovaj tip porodice moţe biti problematiĉan jednako kao nebalansirani tip, s obzirom na to da su niski skorovi Umreţenosti i Rigidnosti najmanje efikasni u razlikovanju problematiĉnih i neproblematiĉnih grupa porodica. Klaster 6, Nebalansirani tip – ove porodice odlikuju visoki skorovi na sve ĉetiri skale neuravnoteţenosti i niski skorovi na dve skale uravnoteţenosti. Ove porodice su, verovatno, najproblematiĉnije u pogledu njihovog celokupnog funkcionisanja. Na to ukazuju visoki skorovi na skalama neuravnoteţenosti i istovremeni nedostatak porodiĉnih snaga i protektivnih faktora na koje ukazuju skale uravnoteţenosti. Kao takav, ovaj tip porodice veoma ĉesto se sreće u terapiji. U skladu sa postavkama revidiranog modela, koncipirano je pet stilova roditeljstva. 16 Olson i saradnici svoju tipologiju stilova roditeljstva grade, povlaĉeći paralelu izmeĊu baziĉnih koncepata svog modela i onih aspekata roditeljskog ponašanja koji su najĉešće u fokusu empirije. Oni navode kako su roditeljska podrška i kontrola (Amato & Booth, 1997) dva obrasca od najistaknutijeg istraţivaĉkog interesa. Pojam podrške u dostupnoj literaturi, najĉešće je odreĊen kao koliĉina brige, bliskosti i privrţenosti roditelja. Olson ukazuje da je ovo odreĊenje veoma sliĉno kohezivnosti, na naĉin kako je definisana u okviru Cirkumpleks modela. Olson dalje navodi kako je kontrola najĉešće pojmovno odreĊena kao stepen fleksibilnosti roditelja prilikom uspostavljanja pravila i discipline u odnosu na dete, što je, opet, veoma sliĉno sadrţaju pojma fleksibilnosti u Cirkumpleks modelu. Razlika se sastoji u tome što su roditeljska podrška i kontrola u literaturi preteţno predstavljane kao dimenzije linearne po svojoj prirodi. O nelinearnoj prirodi odnosa roditeljske kontrole i ponašanja dece, u literaturi se raspravljalo tek povremeno, bez potrebne sistematiĉnosti u razradi te ideje. Jedan od svega nekoliko prikaza porodica ekstremnih u podruĉju roditeljske kontrole izneli su Amato i But (Amato & Booth, 1997), ukazujući na to da postoji nelinearan odnos izmeĊu roditeljske kontrole i adaptiranosti dece. Ovi istraţivaĉi navode da, ako su roditelji bili previše popustljivi (naginju ka haotiĉnom sistemu) ili prestrogi (naginju ka rigidnom sistemu), deca pokazuju veću sklonost ka razvoju psiholoških tegoba i adaptivnih poteškoća. Olson i saradnici ovaj nalaz vide kao podršku hipoteze iz Cirkumpleks modela da deca sa psihološkim problemima dolaze preteţno iz neuravnoteţenih porodiĉnih sistema. Kada su na Cirkumpleks model preneseni stilovi roditeljstva iz teoretski i praktiĉno najprominentnije kategorizacije autorke Baumrindove (Baumrid 1991, 1995)2, pokrili su njegov veći deo, izuzev dela koji su definisale visoke vrednosti skale Fleksibilnosti (Haotiĉnost) i ekstremno niske vrednosti skale Kohezivnosti (Neukljuĉenost). Stil roditeljstva navedenih karakteristika, Olson i saradnici nazvali su neuključenim. 2Autoritarni, autoritativni, permisivni i odbacujući. 17 U terminima Cirkumpleks modela, karakteristike tim putem definisanih stilova roditeljstva, jesu: 1. Demokratski stil – odgovara „balansiranom“ tipu porodiĉnog sistema na Cirkumpleks modelu. Sadrţajno, on donekle odstupa od autoritarnog stila koji je postulirala Baumrindova, a koji je, po njenom shvatanju, u osnovi sadrţavao limit autonomije deteta i gotovo bezuslovno povinovanje autoritetima. U okviru ovog stila, na naĉin kako ga definišu Olson i saradnici, roditelji uspostavljaju jasna pravila i oĉekivanja, o kojima razgovaraju sa svojom decom. Iako oni uvaţavaju stavove deteta, ipak pronalaze potrebnu argumentaciju i naĉin da uspostave svoje standarde. Kvantitativno, demokratski stil roditeljstva predstavljen je višim ocenama na Uravnoteţenoj kohezivnosti i Uravnoteţenoj fleksibilnosti i niţim ocenama na ĉetiri skale neuravnoteţenosti. Na primer, istraţivanje Kouneskog (Kouneski, 1996) o modelima roditeljstva, pokazalo je da porodice koje su u većoj meri balansirane, imaju emotivno zdraviju i srećniju decu, koja su uspešnija u školi i ţivotu. 2. Autoritativni stil – lociran je u niţem desnom kvadrantu Cirkumpleks modela. Odlikuju ga visoki nivoi rigidnosti i umreţenosti. Roditelji koji ispoljavaju ovaj stil, imaju stroţija pravila i oĉekivanja i striktno ih se pridrţavaju. Oni oĉekuju i zahtevaju poslušnost i lojalnost svoje dece. Kako ovaj stil dobija na intenzitetu, porodice se pomeraju ka stilu neuravnoteţenosti, nazvanom „rigidna umreţenost“. Smatra se da je ovaj tip porodiĉnog sistema posebno problematiĉan za adolescente koji usled razvojnih osobenosti, pokazuju snaţnu tendencu da mu se suprotstavljaju. Prema nalazima Baumrindove (Baumrind, 1955), deca ĉiji roditelji ispoljavaju ovaj stil, sklona su konfliktno-iritabilnom ponašanju, neraspoloţena su, nesrećna, osetljiva na stres i hostilno nastrojena. 3. Popustljivi stil – ovaj stil roditeljstva odlikuju visok stepen Haotiĉnosti i Umreţenosti. Roditelji dozvoljavaju deci povlastice i u odnosu na osnovna vaspitna naĉela i retko vrše pritisak na decu da prihvate standarde koje im kao roditelji postavljaju. Porodice su mnogo ĉešće pod kontrolom dece, nego što su pod kontrolom roditelja. Kako se popustljivi stil bliţi ekstremnim vrednostima, 18 porodica postaje bliţa haotiĉno-umreţenom stilu, koji je problematiĉan za roditelje, jer se promenljivost i umreţenost u sadejstvu, veoma nepovoljno reflektuju na ponašanje dece. Baumrindova (Baumrind, 1995) je uoĉila da deca roditelja ovog stila roditeljstva, generalno ispoljavaju impulsivno-agresivno ponašanje, odnosno sklonosti ka buntovništvu i/ili dominaciji, kao i nizak motiv postignuća. 4. Odbacujući stil – ovaj stil odlikuje se visokim nivoima Rigidnosti i Neukljuĉenosti. Roditelji sa odbacujućim stilom ne obraćaju mnogo paţnje na potrebe svoje dece i retko imaju bilo kakva oĉekivanja u odnosu na ponašanje dece. Kako se ovaj stil bliţi ekstremnim vrednostima, porodica postaje bliţa „rigidno- neukljuĉenom“ stilu. Takav stil oteţava deci sticanje osećaja da neko brine o njima, a istovremeno se od njih oĉekuje da se adekvatno ponašaju, jer je to porodiĉni sistem u okviru kojeg postoji mnogo pravila koja bi deca trebalo da poštuju. Kao rezultat, deca koja dolaze iz ovakvih porodica, ĉesto su nezrela i ispoljavaju razne forme psiholoških tegoba i teškoća. 5. Neuključeni stil – neukljuĉeni stil roditeljstva odlikuju visoki nivoi Haotiĉnosti i Neukljuĉenosti. U okviru ovog stila, roditelji ĉesto ignorišu decu, dozvoljavajući im sve moguće povlastice, sve do taĉke dok ne poĉnu da ometaju aktivnosti roditelja. Kako ovaj stil postaje ekstremniji, porodica se pomera ka haotiĉno-neukljuĉenom modelu. Ovaj model prevashodno je problematiĉan za decu, jer, iako nisu „opterećena“ bilo kakvim pravilima i oĉekivanjima, u suštini su prepuštena sama sebi, a izostaje im i emotivna podrška. 2.1.1.2. SISTEMSKI MODEL Sistemski model porodiĉnog funkcionisanja Roberta Biversa (The Beavers System Model of Family Functioning), kao što je izneto, takoĊe je model sa dugom tradicijom i bogatom empirijskom graĊom u zaleĊu. Dakle, ekstenzivne studije porodica, pomoću kliniĉkih rejting skala zasnovanih na postavkama ovog modela, zapoĉete su 70-tih godina prošlog veka, a samoopisni upitnik nastao je 80-tih, na osnovu rezimiranja prikupljenih podataka o porodicama. Pouzdanost i validnost 19 samoopisnog upitnika i kliniĉkih rejting skala, dokumentovani su u više od 30 istraţivaĉkih radova (Beavers & Hampson, 2000). Model se pokazao podesnim u edukaciji, istraţivanju i kliniĉkom radu. Odlike modela Baziĉne dimenzije modela jesu kompetentnost porodice i porodični stil (Beavers et al., 1990). Kompetentnost porodice odnosi se na strukturu, dostupne informacije i adaptivnu fleksibilnost porodiĉnog sistema. Autori smatraju da visoka kompetentnost sistema zahteva da postoji jasna struktura sistema, ali i sposobnost da se struktura promeni. Oni smatraju da kompetentne porodice intuitivno ostvaruju sistemski pristup porodiĉnim odnosima i funkcionisanju, pristup koji se sastoji u uvaţavanju zamenljivosti uzroka i posledica, kao i cirkularnosti fenomena tog sistema. Fleksibilnost smatraju nuţnom pretpostavkom za dostizanje zdravog funkcionisanja porodice, jer porodica koja nije strogo vezana za postojeće šeme ponašanja i odgovore, ima veću slobodu da se razvije, te formira svoj identitet i integritet. Što je porodica fleksibilnija i adaptabilnija (jasna veza sa Olsonovim modelom), više je u stanju da pregovara, funkcioniše i efektivnije izlazi na kraj sa stresnim situacijama. Porodični stil je pojam koji se odnosi na odlike stila porodiĉne interakcije. Vrednosti ove dimenzije kreću se u opsegu od centripertalnog do centrifugalnog. Porodice sa preovlaĊujućim centripetalnim stilom smatraju da većina zadovoljstava iz interpersonalne sfere potiĉe iz kruga porodice, pre nego iz spoljašnjeg sveta. Suprotno tome, centrifugalne porodice vide spoljašnji svet kao izvor gratifikacija, a porodicu kao relativno pasivnu jedinicu koja to stanje, preuzeto spolja, samo odraţava. Autori modela smatraju da porodiĉni stil ima nelinearan odnos prema zdravom funkcionisanju (U funkcija), te da su ekstremno izraţeni stilovi – bilo centrifugalni ili centripetalni – povezani sa maladaptivnim funkcionisanjem porodice. Kako opada intenzitet prisutnog centrifugalnog ili centripetalnog stila, porodica postaje zdravija. 20 Bivers smatra da se sposobne porodice menjaju i prilagoĊavaju na razliĉite naĉine, a sve u cilju ispunjavanja individualnih potreba svojih ĉlanova. Na primer, porodica sa malim detetom je, razvojno oĉekivano, više centripetalna. Za istu tu porodicu, kada dete dostigne adolescentni uzrast, biva podesnija centrifugalna šema, i zdrave porodice u stanju su da izvedu ovu promenu. Kada je u pitanju odnos baziĉnih dimenzija modela, kompetentnost porodice osmišljena je tako da ĉini jednu, a porodiĉni stil drugu dimenziju. Ove dimenzije su ortogonalno postavljene, te definišu prostor u okviru kojeg je moguće smestiti neku porodicu, u zavisnosti od nivoa njene kompetentnosti i dominantnog stila interakcija. Posmatrano u vremenskoj dimenziji, Biversov model nudi popreĉni presek perspektive funkcionisanja porodice. Pozicija porodice u prostoru definisanom ortogonalno postavljenim dimenzijama, moţe biti utvrĊena na osnovu posebnih skala – skala interakcije, odnosno dve kliniĉke rejting skale. ZDRAVLJE / KOMPETENTNOST P O R O D IĈ N I S T IL Teško dis- funkcionalne Graniĉne Srednjeg ranga Adekvatne Optimalne 5 Centrifugalni 4 Ĉesto sociopatski podmladak Ĉesto graniĉni podmladak Ĉesti poremećaji ponašanja Mešoviti 3 2 Centripetalni 1 Ĉesto shizofreni podmladak Ĉesto teško OC podmladak Ĉesto neurotiĉni podmladak 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 Grafikon 2: Biversov Sistemski model porodiĉnog funkcionisanja (Beavers & Hampson, 2000, p.129) 21 Iz priloţenog grafikona moţe se uoĉiti da je kombinovanjem razliĉitih vrednosti baziĉnih dimenzija modela, definisano devet tipova porodica, od kojih su tri relativno funkcionalne, a za šest se smatra da poseduju i ispoljavaju dovoljno poteškoća da zahtevaju kliniĉku brigu. Ova tipologija je, nakon deriviranja iz teoretskih postulata modela, obogaćena podacima zasnovanim na kliniĉkoj opservaciji i empirijskim istraţivanjima, te su na taj naĉin definisani sledeći tipovi porodica (Lewis at al., 1977; Beavers, 1977,1981a, 1981b, 1982,1985,1989; Beavers i Hampson, 1990,1993; Hampson i Beavers, 1996a, 1996b). Grupa 1. OPTIMALNE PORODICE – one predstavljaju model za efektivno funkcionisanje. U ovom tipu porodica, ĉlanovi traţe intimnost i, generalno, ona i postoji. Evidentne su ĉeste, jednako snaţne transakcije. Poštuje se razliĉitost izbora i percepcija ĉlanova porodice, što omogućava konstruktivne pregovore i veoma kvalitetna rešenja problema porodice kao grupe. Individuacija svakog ĉlana visoko je razvijena. Granice su veoma jasne. Konflikti se javljaju, ali obiĉno vrlo brzo bivaju razrešeni. Grupa 2. ADEKVATNE PORODICE – više su okrenute kontroli i ĉesto pokušavaju da reše konflikte zastrašivanjem i direktnom primenom sile. Roditeljska koalicija emocionalno se manje nagraĊuje nego što zasluţuje, iako je ĉesto efektivna. Iako takav tip porodice ne ispoljava probleme od kliniĉkog znaĉaja, zabeleţena je slabija prisnost njenih ĉlanova, te manje zadovoljstva i spontanosti u njoj. PORODICE SREDNJEG RANGA (grupe 3, 4 i 5)– smatraju se disfunkcionalnim porodicama. U njima su ĉlanovi preokupirani pitanjima kontrole i dominacije. Borbe oko prevlasti su uobiĉajene. UvoĊenje discipline ĉešće je bespogovorno. Iako se javljaju ĉeste projekcije, porodiĉne uloge su organizovane tako da dozvoljavaju izvestan stepen pregovaranja, kao i odreĊeno oĉuvanje liĉnog prostora pojedinaĉnih ĉlanova od intruzija. I roditelji i deca u ovim porodicama, veoma ĉesto su podloţni psihološkim problemima. Deca koja potiĉu iz ovih porodica, ĉak i mogu biti socijalno i edukativno uspešna, ali su psihološki i emotivno vulnerabilna. 22 U porodicama srednje klase, ĉesto se prepoznaju deca sa posebnim pozicijama. Ova „omiljena deca“ mogu se razlikovati za svakog od roditelja – na primer, majka bira sina, a otac ćerku. Ili, u drugom sluĉaju, roditelji se mogu udruţiti i izabrati „dogovoreno“ dete. Pri tome, dete ne mora imati samo poziciju omiljenog deteta, već i „ţrtvenog jagnjeta“3. U okviru ovih porodiĉnih sistema, stalno prisutna ambivalencija ĉesto se razrešava putem mehanizama poricanja, potiskivanja i projekcije. U okviru porodica srednjeg ranga, razlikuju se tri podtipa – centripetalna, centrifugalna i mešovita. Grupa 3. CENTRIPETALNE PORODICE SREDNJEG RANGA – ĉlanovi oĉekuju da otvorena, „diktatorska“ kontrola urodi plodom. Suptilnije forme uticaja roditelja – na primer, roditeljska manipulacija ili indirektna kontrola, svedeni su na minimum. Ipak, otvoreno izraţavanje agresivnosti ne odobrava se i samim tim, agresivnost se prikriva. Izraţavanje brige je, nasuprot tome, sa pozicije porodiĉnih vrednosti – prihvatljivo. Primetni su limit spontanosti, velika koliĉina pravila i autoritativnosti. Grupa 4. CENTRIFUGALNE PORODICE SREDNJEG RANGA – ĉlanovi porodice pokušavaju da upraţnjavaju kontrolu putem zastrašivanja, ali pri tome, uopšte ne oĉekuju da će njihova nastojanja biti uspešna. Roditeljska saradnja ili je veoma skromna ili rivaliziraju oko pitanja nadmoći. Otvoreno ispoljavanje agresivnosti, okrivljivanje drugih i napadi, veoma su ĉesti. Toplina i briga se u ovakvim porodicama ispoljavaju na anksiozno-provocirajući naĉin. Roditelji provode malo vremena u kući, dok deca vreme provode na ulici ili u komšiluku. 3Prem Biversu, „ţrtveno jagnje“ je dete na koje se delegiraju neprihvatljivi, a podsvesno prisutni impulsi i osećanja drugih ĉlanova porodice, koja potom ono i realizuje „u ime“ drugih ĉlanova porodice. To su deca koja „zabrinuti“ i „izbezumljeni“ roditelji dovode u terapiju, ili su to deca koja postaju predmet socijalno-pravne zaštite i staranja, da bi se naknadno ispostavilo da i drugi ĉlanovi porodice u istoj, ako ne i većoj meri, poseduju psihološke tegobe i/ili ispoljavaju maladaptiranost ili su paradoksalno najzdraviji ĉlanovi sistema. 23 Grupa 5. MEŠOVITE PORODICE SREDNJEG RANGA – ispoljavaju dovoljno promenljive i naizmeniĉne obrasce, kako centripetalnog, tako i centrifugalnog stila. GRANIĈNE PORODICE (grupe 6, 7 i 8) – u njima je evidentna otvorena i haotiĉna borba koja se smenjuje sa beskorisnim, ali konstantnim naporima da se uspostave šeme dominantnosti / potĉinjenosti. Pojedinaĉni ĉlanovi porodice slabo uspevaju da zadovolje emotivne potrebe, bilo svoje, bilo drugih ĉlanova porodice. Ove porodice nisu toliko disfunkcionalne, a nisu ni dovoljno efikasne u uspostavljanju stabilnosti. Okrenute su ka kontroli, kao što je to sluĉaj u porodicama srednjeg ranga. Grupa 6. GRANIĈNE CENTRIPETALNE PORODICE – haotiĉnost se u većoj meri manifestuje na verbalnom, u odnosu na ponašajni plan. Borbe za uspostavljanje kontrole, iako priliĉno prikrivene, ĉesto su intenzivne. U takvim porodicama se ne oĉekuju ni otvorena pobuna, niti prikriveno izraţavanje ljutnje, odnosno, ovi obrasci ne postoje u okviru porodiĉnih pravila. Ozbiljno anoreksiĉni i opsesivni pacijenti ponekad potiĉu iz ove grupe porodica. Grupa 7. GRANIĈNE CENTRIFUGALNE PORODICE – ljutnja se mnogo otvorenije izraţava. Oĉigledna je slaba saradnja izmeĊu roditelja, što vodi uĉestalim, snaţnim sukobima. Deca uĉe kako da manipulišu nestabilnim i oscilirajućim roditeljskim podsistemom, što kod dece moţe voditi razvoju manifestacija iz spektra graniĉnog poremećaja liĉnosti. TEŠKO DISFUNKCIONALNE PORODICE (grupe 8 i 9) – oba podtipa ovih porodica odlikuju konfuznost komunikacija i relacija, nepotpunost transakcija i ozbiljno poremećeni nivo adaptacije. Ovakve porodice deluju haotiĉno, jer se kontrola vrši razliĉitim, prikrivenim i indirektnim sredstvima. Dominantna i/ili rukovodeća uloga u porodici, ne zna se kome pripada. Grupa 8. TEŠKO DISFUNKCIONALNE CENTRIPETALNE PORODICE – imaju rigidnu, gotovo neprobojnu spoljnju granicu. Ljudi iz neposrednog okruţenja takvu porodicu ĉesto doţivljavaju kao neobiĉnu. U ovakvim porodicama postoji snaţan konflikt izmeĊu razvojne potrebe za separacijom i individuacijom s jedne 24 strane i insistiranja porodice na zajedništvu i ekstremnoj lojalnosti porodici, s druge. Deca iz ovih porodica, zato ĉesto zaostaju u emocionalnom razvoju. Grupa 9. TEŠKO DISFUNKCIONALNE CENTRIFUGALNE PORODICE – imaju tanku granicu izmeĊu porodice i zajednice. Ĉlanovi porodice skloni su ĉestim odlascima iz njenog okrilja. Prema zavisnosti, ranjivosti, ljudskoj neţnosti i toplini, odnose se sa otvorenom agresivnošću i velikim prezirom. Deca iz ove grupe porodica, sliĉno onima iz teško disfunkcionalnih centripetalnih porodica, mogu biti ozbiljno ograniĉena u socio-emotivnom razvoju. 2.1.1.3. MODEL PROCESA PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA Model Porodiĉnih procesa Harveja Skinera (The process Model of Family Functioning) (Skinner et al., 2000) u pogledu svog nastanka, hronološki se poklapa sa prethodno opisanim Sistemskim modelom porodiĉnog funkcionisanja. Iako nije dostigao nivo popularnosti kao preostala dva modela, na koja smo se oslanjali prilikom izrade ovog rada, on se posebno istiĉe po suptilno osmišljenoj, odmerenoj i argumentovano utemeljenoj teoretskoj osnovi. Zatim, po tome što vešto kombinuje teoretski i pragmatski najodrţivije koncepte dominantnih paradigmi, teorija, pristupa i modela koji se bave kako zdravim ponašanjem, tako i odstupanjem od njega, kako za pojedinca, tako i za porodicu. Prilikom koncipiranja modela, autor polazi od postavke da porodica i njeni ĉlanovi, sliĉno drugim malim grupama, dele zajedniĉke opšte i specifiĉne ciljeve, bez kojih porodica kao grupa ne bi mogla da postoji (Skinner, 1982). Prioritetni ciljevi porodice jesu da obezbede biološki, psihološki i društveni razvoj i oĉuvanje ĉlanova porodice. Tim putem se obezbeĊuje ne samo opstanak porodice već i celokupne vrste. Ovi preliminarni, nadreĊeni ciljevi pretpostavljaju realizaciju odreĊenih zadataka. Ciljevi se mogu menjati tokom ţivotnog ciklusa porodice, ali ukljuĉuju iste osnovne veštine i procese. NadreĊeni cilj porodiĉnog funkcionisanja jeste izvršenje razliĉitih zadataka (ostvarivanje zadataka). Dok su neki od tih zadataka definisani kulturom, drugi su specifiĉni za jednu porodicu i odreĊeni su njenim vrednostima i normama. 25 POSTIZANJE CILJEVA REALIZACIJA ULOGA KOMUNIKACIJA I EMOCIONALNA EKSPRESIJA KONTROLA EMOCIONALNA UKLJUĈENOST VREDNOSTI I NORME APSTRAKTNO KONKRETNO Grafikon 3: Model Porodiĉnih procesa Harveja Skinera (Skinner, 1984, p.78) Ispunjenje ovih zadataka, zahteva da ĉlanovi porodice uspešno realizuju razliĉite uloge (izvođenje uloga). Uspešno izvođenje uloga zahteva komunikaciju informacija, koje su bitne za ispunjenje zadataka, te izvoĊenje uloga, ukljuĉujući i komunikaciju o osećanjima koja mogu ili predstavljati prepreku ili olakšavati ostvarivanje zadatka i izvršenje uloga (emocionalna ekspresija). Sliĉno tome, meĊusobna emotivna povezanost ĉlanova porodice (emocionalna uključenost) i naĉin uticanja jednih na druge (kontrola), moţe ili pomoći ili spreĉiti ostvarivanje zadataka porodice. Dimenzije su podloţne uticajima vrednosti i normi odreĊene porodice, pa i društva u kojem je porodica samo jedan podsistem. Dakle, osnovne dimenzije Modela procesa porodiĉnog funkcionisanja jesu: ostvarivanje zadataka, izvođenje uloga, komunikacija (uključujući i emocionalno izražavanje), emocionalna uključenost i kontrola, i vrednosti i norme. Dimenzije predstavljaju dinamiĉki, interaktivni sloţaj. Svaka od tih dimenzija poseduje svoje specifiĉne sadrţaje i procese, koji su detaljnije prikazani u tekstu koji sledi. 26 Ostvarenje zadataka Kako bi obezbedile svoj integritet i kontinutet, porodice ostvaruju razne biološke, psihološke i društvene ciljeve, što je nadreĊena funkcija ţivota porodice (Skinner, 1983). Neki od tih ciljeva ukljuĉuju: obezbeĊivanje kontinuiranog razvoja svih ĉlanova porodice; obezbeĊivanje sigurnosti i autonomije za sve ĉlanove; prilagoĊavanje uobiĉajenih obrazaca funkcionisanja u cilju izlaska u susret sredinskim i razvojnim zahtevima za promenu; obezbeĊivanje kohezije koja je potrebna da se porodica odrţi na okupu… Porodiĉni ciljevi realizuju se kroz uspešno ostvarenje zadatka. Ukoliko je efikasna u ostvarivanju zadataka, porodica će funkcionisati uspešno, uz razloţno zasnovan doţivljaj konfora u socijalnom okruţenju. Brojni specifiĉni, konkretni zadaci, koje je potrebno ostvariti u datoj porodici, potiĉu iz osobenosti kulture u kojoj porodica egzistira (na primer, vaspitanje dece). Normalne idiosinkrazije ili psihopatološke manifestacije pojedinca, kao i jedinstvena priroda tog porodiĉnog sistema, takoĊe su od znaĉaja. U svakoj porodici potrebno je ostvariti tri vrste zadataka – osnovne, razvojne i krizne. Osnovni zadaci su oni koji proistiĉu iz potrebe odrţanja biološkog opstanka, iz dana u dan, kao što su obezbeĊivanje hrane, skloništa, zdravstvene nege, itd. Razvojni zadaci obezbeĊuju uslove za kontinuirani razvoj svih ĉlanova porodice. Razvojne potrebe menjaju se u sklopu konstantnog evoluiranja ĉlanova porodice, tokom njenog ţivotnog ciklusa. Krizni zadaci tiĉu se naĉina na koji porodica rešava periodiĉne krize koje se javljaju, kada broj i intenzitet stresora koji se nameću porodici, premaše njene postojeće veštine i raspoloţive resurse (psihološke, porodiĉne i društvene). Kapacitet porodice da se prilagodi stresu i spreĉi potencijalnu krizu, po ĉemu se porodice meĊusobno znaĉajno razlikuju, pokazatelj je rezilijentnosti, odnosno zdravlja porodice. 27 Izvršenje uloga Uloge su propisani i repetitivni obrasci ponašanja i ukljuĉuju niz reciproĉnih aktivnosti sa drugim ĉlanovima porodice (Skinner, 2000). One mogu podsticati realizaciju zadataka, ali se mogu i nepovoljno interponirati u njihovo ostvarenje. Krajnji cilj uspešnog izvoĊenja uloga, jeste uspešna integracija uloga. Ona se postiţe kada se sve bitne uloge dodele ĉlanovima porodice, kada je o njima postignut dogovor i kada su stavljene na snagu.To pretpostavlja sveobuhvatnu podelu uloga uz minimum preklapanja i neefikasnosti, kao i komplementarnost dodeljenih, kako reciproĉnih, tako i nezavisnih uloga. Promenljivi zahtevi zadataka zahtevaće konstantni monitoring i povremeno, u zavisnosti od sredinskih uslova i odlika aktuelne faze ţivotnog ciklusa porodice, ponovno podešavanje procesa izvršenja uloga. Osim toga, promene koje jedan ĉlan porodice pokreće, zahtevaju reciproĉne promene ostalih ĉlanova porodice. Kako ĉlanovi porodice odrastaju i sve više bivaju ukljuĉeni u svet van porodice, oni dobijaju i preuzimaju nove, dodatne uloge, koje se mogu “nadmetati” sa unutarporodiĉnim ulogama, u pogledu potrebnih investicija i resursa liĉnosti tih ĉlanova. U pogledu sadrţaja, uloge se mogu klasifikovati ili kao tradicionalne ili kao idiosinkratske. Tradicionalne uloge doprinose ostvarenju suštinskih porodiĉnih zadataka. Sadrţaj pojma tradicionalne uloge (otac, ţena, adolescent) varira, zavisno od vrednosti i normi društva i supkultura kojima pojedinac ili porodica pripadaju, od onih koje su prenete iz porodica porekla i koje su se prenosile transgeneracijski, kao i internalizovanih iskustava i psihopatologije jednog ili više ĉlanova porodice. Idiosinkratske uloge suštinski ne doprinose izvršenju zadataka i ĉesto su izraz individualne i porodiĉne patologije. 28 Neke porodice, na primer, delegiraju jednom ĉlanu ulogu “ţrtvenog jagnjeta”4, ţrtvujući njegovo ili njeno prilagoĊavanje, kako bi u celini sebi omogućile relativno konforno egzistiranje. Komunikacija Komunikacija je dimenzija porodiĉnog funkcionisanja preko koje se razmenjuju informacije potrebne za uspešno izvršenje uloga i ostvarivanje zadataka (Skinner, 2000). Cilj komunikacije, a to je ostvarenje uzajamnog razumevanja, biće realizovan, ukoliko su poslate poruke jasne, direktne i dovoljne, i ukoliko su primaoci psihološki dostupni i otvoreni da ih prime uz minimalnu distorziju. Po svom sadrţaju, komunikacija moţe biti afektivna (izraz osećanja), instrumentalna (u vezi sa zadacima svakodnevnog ţivljenja), ili neutralna (niti instrumentalna, niti afektivna). Komunikacija se, u pogledu eksplicitnosti poruka koje sadrţi, bez obzira na to koji je od ova tri tipa komunikacije u pitanju, moţe kretati od jasne do maskirane. Svaka poruka moţe biti direktna ili indirektna, u zavisnosti od toga da li se šalje odgovarajućem primaocu. Svaka komunikacija ukljuĉuje latentni i manifestni sadrţaj. Latentni sadrţaj komunikacije (ukljuĉujući metakomunikaciju i izraţavanje putem izbora reĉi, tona glasa, izraza lica, kontakta oĉima ili govora tela) otkriva mnogo podataka o emocionalnom stanju pošiljaoca i odraţava odnos izmeĊu pošiljaoca i primaoca. Latentni sadrţaj pomaţe da se definiše kognitivni i emocionalni odgovor primaoca. Paradoksalna komunikacija rezultat je nesklada ovih sadrţaja i izaziva konfuziju i anksioznost kod primaoca. 4Skiner pojam “ţrtvenog jagnjeta” odreĊuje kao ulogu koja je u funkciji a) “vezivanja” porodice kroz stalno ispunjavanje potreba drugih ĉlanova na raĉun sopstvenih i b) “praţnjenja” neprijateljskih, antisocijalnih ili seksualnih osećanja kojih se odriĉu ili potiskuju ostali ĉlanovi porodice. 29 Adekvatna percepcija je aktivan proces koji pretpostavlja optimalan opseg i fleksibilnost paţnje, empatski kapacitet, odsustvo potrebe da se iskrivi sadrţaj, kao i sposobnost da se poruke zadrţe i integrišu sa relevantnim aspektima prošlog iskustva. Bilo koja od ovih komponentni, u velikoj meri moţe biti pod uticajem psihopatoloških stanjakako pošiljaoca, tako i primaoca, bili oni organskog ili psihološkog porekla. Po svojoj uĉestalosti i dalekoseţnom nepovoljnom dejstvu, izdvajaju se nejasne i paradoksalne komunikacije. Nejasne komunikacije su one koje sadrţe ili nedovoljno informacija, ili nekoliko nepovezanih ali ne i nekompatibilnih poruka, što vodi konfuziji, ĉesto i doţivljavanju anksioznost kod primaoca. Paradoksalne komunikacije ukljuĉuju najmanje dve nekompatibilne poruke, tako da bez obzira na koju od njih primalac odgovori, one će se neizbeţno negirati, ili će biti u konfliktu jedna sa drugom. Ovaj nesklad je najizrazitiji kod dvostruko vezane (double bind) poruke. Što je porodiĉni sistem više poremećen, to je izraţeniji poremećaj u emocionalnoj komunikaciji. Neispoljena hostilnost pokazuje tendencu da se kumulira i da izbija nepredviĊeno, kontaminirajući time prvo instrumentalnu, pa i neutralnu komunikaciju. Emocionalna uključenost Dimenzija emocionalne uključenosti ukazuje na stepen i kvalitet zainteresovanosti i brige ĉlanova porodice jednih za druge (Skinner, 2000). Pod optimalnim okolnostima, porodica će izaći u susret emocionalnim potrebama svakog ĉlana. Na taj naĉin, obezbeĊuje se doţivljaj kohezivnosti, osećaj sigurnosti i doţivljaj ĉlanova da su vrednovani, vrednuje se i štiti pravo svakog ĉlana na nezavisno razmišljanje i ponašanje, što sve doprinosi razvoju samopoštovanja i doţivljaja zrele i adaptivne nezavisnosti. Stepen emocionalne ukljuĉenosti odnosi se na intenzitet odnosa meĊu ĉlanovima porodice, kao i meĊusobne ukljuĉenosti u ţivote. Kvalitet te ukljuĉenosti odrediće da li su odnosi negujući i podrţavajući, ili su destruktivni i sluţe sami sebi. 30 Model procesa porodiĉnog funkcionisanja istiĉe i kvalitet emocionalne ukljuĉenosti, kao bitnu komponentu ove dimenzije. Skiner smatra da stepen i kvalitet emocionalne ukljuĉenosti variraju nezavisno, te je na osnovu toga, izradio tipologiju porodica u pogledu emocionalne ukljuĉenosti. 1. neuključene porodice – stepen i kvalitet ukljuĉenosti su niski; takve okolnosti podstiĉu preuranjeno emotivno odvajanje ĉlanova, neretko vode njihovoj pseudo-nezavisnosti, te redukciji kapaciteta za intimnost; nesigurnost, nisko samopoštovanje i kompromitovan razvoj istinske autonomije ĉlanova, uĉestali su ishodi; 2. porodica sa interesovanjem lišenim osećanja – intenzitet i kvalitet emocionalne ukljuĉenosti neznatno su veći, u odnosu na neukljuĉene porodice; stiĉe se utisak da ukljuĉenost u većoj meri izvire iz osećanja duţnosti, iz potrebe da se kontroliše ili iz radoznalosti, nego iz autentiĉne empatije; nesigurnosti i zabrinutosti u pogledu liĉnog identiteta, prihvatanja sebe i samovrednovanja u ĉlanova ovih porodica, ĉest su nalaz; 3. narcisistička porodica – to je tip porodice koju odlikuje veći stepen emocionalne ukljuĉenost, ali je negujuća samo dok njeni ĉlanovi zadovoljavaju potrebe jedni drugima; u njima roditelji vrše pritisak na decu da ostvare previsoko postavljene ciljeve ili pak da ispune neostvarene ambicije samih roditelja; teţnja ka nezavisnosti te dece, ĉesto je skopĉana s lišavanjem roditeljskog, odnosno porodiĉnog prihvatanja i sigurnosti; 4. empatična porodica – ovaj tip porodica odlikuje visok stepen emocionalne ukljuĉenosti i istovremeno podrţavajući i prihvatajući stav, u odnosu na autonomiju svojih ĉlanova; takva porodica spretno odrţava ravnoteţu izmeĊu dobrobiti pojedinaĉnih ĉlanova i dobrobiti porodice u celini, odnosno izmeĊu potrebe individualnih ĉlanova za autonomijom s jedne strane i potrebe porodice da odrţi koheziju s druge; 5. umrežena porodica – kada su dva ili više ĉlanova porodiĉnog sistema umreţeni, ukljuĉenost jeste intenzivna, ali je ona po prirodi destruktivna; 31 umreţenost je uvek reciproĉan odnos; zbog nedostatka ego granica, umreţenost poprima egosintoni kvalitet, te se konfrontativnost u terapijskom pristupu doţivljava kao pretnja i izaziva snaţan otpor; umreţenost ukazuje na prisustvo ozbiljne patologije intrapsiholoških, individualnih granica i granica porodice kao sistema. Kontrola Pojam kontrole obuhvata razliĉite strategije ili tehnike kojima porodice utiĉu na ponašanje svojih ĉlanova (Skinner, 2000). Sa stanovišta reciprociteta porodiĉnih uloga, ĉlanovi porodice utiĉu jedni na druge u održavanju aktuelnog funkcionisanja porodice i prilikom prilagođavanja funkcionisanja porodice u cilju odgovora na izmenjene zahteve zadataka. Svrha komponente održavanja procesa kontrole, jeste da obezbedi regularno ostvarivanje instrumentalnih zadataka i zahteva uloga, proisteklih iz okolnosti svakodnevnog ţivljenja. Ona ĉesto zahteva manja usklaĊivanja na dnevnoj bazi, s obzirom na to da zahtevi zadataka i uloga nikada ne ostaju konstantni. Ona umanjuje mogućnost propusta pri integraciji uloga, te moguće konflikte uloga, što podstiĉe ostvarenje zadataka i spreĉava nastanak tenzije u porodiĉnom sistemu. Adaptivna komponenta procesa kontrole omogućava porodiĉnim sistemima da menjaju svoje navike, kako bi se prilagodile razvojnim zahtevima ili periodiĉno promenljivim okolnostima okruţenja. Porodice se meĊusobno znaĉajno razlikuju u pogledu sposobnosti prilagoĊavanja. Navedene komponente procesa kontrole – prilagođavanje i održavanje – pod uticajem su porodiĉnog stila, koji moţe da varira u pogledu predvidljivosti, konstruktivnosti i odgovornosti. Predvidljivost je funkcija konzistentnosti stila. Ukoliko je ekstremno visoka, ona ostavlja malo prostora za spontanost, a ukoliko je ekstremno niska, niko u porodici ne zna šta će se sledeće desiti. 32 Konstruktivnost se odnosi na to da li su tehnike kontrole edukativne i plodonosne s jedne strane, ili poniţavajuće, te destruktivne u pogledu inicijative i samopoštovanja ĉlanova porodice, s druge. Konstruktivnost tehnika kontrole zavisi i od toga da li ĉlanovi porodice utiĉu na jedni na druge, ostvarujući koncenzus ili putem “diktature” pojedinaca. Odgovornost, kao aspekt kontrole,odnosi se na dimenziju zrelosti liĉnosti, sa definitivnim reprekusijama i na produktivnost osobe i na njenu sposobnost da bude sa drugima. Internalizacija osećanja odgovornosti i kapacitet za samodisciplinu vezuju se za nekoliko procesa koji se dešavaju istovremeno. Ti procesi organizovani su oko apsorpcije bitnih vrednosti porodice putem procesa identifikacije i uĉenjem po modelu, sa roditeljima kao uzorima. Navedena dva procesa na primarnom nivou vode ka postepenoj internalizaciji i integraciji sistema unutrašnjih vrednosti, koje pomaţu da se dete osposobi za kontrolu impulsa, samodisciplinu i samousmerenost. Istovremeno, deca doţivljavaju i dodatni pritisak da promene ponašanje, kako bi odgovorila na eksterne zahteve za kontrolom, odnosno zahteve koji dolaze od osoba van neposrednog porodiĉnog okruţenja, ukljuĉujući i zahteve društvenih institucija u koje se sa odrastanjem ukljuĉuju (jasle, vrtić, škola). Ukoliko su ovi procesi meĊusobno konzistentni, oni će pojaĉavati jedan drugog. Ukoliko su, meĊutim, oni u konfliktu, kao kada roditelji pokušavaju da nauĉe dete da bude odgovorno, dok istovremeno prikazuju stalnu neodgovornost svojim ponašanjem, rezultirajuća disonanca evocira i interpersonalni i intrapsihološki konflikt, te zbunjuje i slabi razvoj unutrašnje kontrole deteta. Dok je identifikacija jasno povezana i sa afektivnom uključenošću (bilo da je pozitivna ili negativna) i sa izvršenjem uloga (preko modelovanja uloge), internalizacija osećaja liĉne odgovornosti i kapaciteta za kontrolu impulsa, bitna je za odgovorno i produktivno društveno ponašanje. Predvidljivost i konstruktivnost porodice mogu nezavisno varirati, a kombinacijom ovih karakteristika definišu se ĉetiri prototipska stila kontrole u porodici, analogno prethodno pominjanim vaspitnim stilovima ili stilovima roditeljstva: rigidni, fleksibilni, liberalni (laissez-faire) i haotični. 33 Rigidni stil ima visoku predvidljivost, ali vrlo nisku konstruktivnost i prilagodljivost. Svi ĉlanovi znaju šta mogu oĉekivati i šta ćese desiti, ukoliko se ne povinuju. Rigidne porodice ĉesto manifestuju uspešno odrţavanje funkcionisanja, ali njihova krutost ĉesto nepovoljno interponira u uspešno prilagoĊavanje. Fleksibilni stil kombinuje umereno visoku predvidljivost sa visokom konstruktivnošću. On je dovoljno konzistentan da ĉlanovi znaju šta mogu oĉekivati jedni od drugih, ali ne na uštrb individualnosti i spontanosti. Odrţavanje funkcionisanja, obiĉno je efikasno. Razvijen kapacitet za prilagoĊavanje, glavna je prednost ovog tipa porodice. Stil laissez-faire kombinuje umerenu predvidljivost sa niskom konstruktivnošću. Zbog, za njih tipiĉne dezorganizacije, integracija uloga je malo verovatna, ostvarenje zadataka je puka sluĉajnost, a komunikacija ĉesto nedovoljna, nejasna i indirektna. Rastrojstvo organizacije i kontrole u takvim porodicama, vodi osetnim frustracijama ĉlanova i neefikasnosti u ostvarivanju zadataka. Haotični stil ima izuzetno niske stope i predvidljivosti i konstruktivnosti. Po svojim karakteristikama, nalazi se izmeĊu laissez-faire i rigidnog stila – ponekad je sve dopušteno, a ponekad porodiĉni sistem postaje kazneni i krut. Promene se reĊe dešavaju kao reakcija na izmenjene zahteve situacije, u odnosu na one koje pokreće ćud ili raspoloţenje autoritativnih ĉlanova porodice. Nestabilnost i nekonzistentnost su tipiĉne za takve porodice i konaĉan efekat takvog funkcionisanja, jeste destruktivan. Nastala dezorganizacija upliće se i u odrţavanje funkcionisanja i adaptaciju. Vrednosti i norme Dimenzija vrednosti i normi ostvaruje sveproţimajući, direktan ili indirektan uticaj na sve preostale aspekte porodiĉnog funkcionisanja (Skinner, 2000). Naĉini na koji su porodiĉne uloge definisane, vrsta komunikacije koja se smatra prihvatljivom, obrasci emocionalne ukljuĉenosti i mehanizmi kontrole, 34 oblikuju se pomoću vrednosti koje se delimiĉno izvode iz još uvek prisutnih uticaja porodica porekla, a delimiĉno i iz uticaja kulture i podgrupa kojima porodica pripada. Pre svega, roditelji u nuklearnu porodicu unose vrednosti i norme koje proistiĉu iz njihovog prethodnog, liĉnog iskustva. One ukljuĉuju vrednosti i obrasce koji su izvedeni ili putem identifikacija, ili putem manje ili više svesnog odbacivanja, poricanja i/ili negiranja sistema vrednosti njihovih roditelja, vršnjaka i supkultura. U vezi sa uticajem kulture kao celine, razvoj pojedinca u okviru ovog modela, predstavljen je kao nešto što se odvija u sistemu koncentriĉnih krugova – pojedinac je ĉlan porodice koju sadrţava i oblikuje društveno okruţenje u kojem se nalazi. Svaki od ovih krugova moţe uvećati mogućnosti postignuća ili neuspeha tokom sukcesivnih razvojnih faza. Vrednosti porodice mogu biti ili usklaĊene ili neusklaĊene sa vrednostima društva, naroĉito supkultura kojima porodica pripada. Konflikt vrednosti supkulture i društva, moţe ishoditi i njihovom finalnom konvergencijom. Porodiĉni sistem vrednosti sastoji se od ideala i pravila. Ideali su vrednosti kojima porodica teţi i oni mogu biti s jedne strane moralni i/ili religiozni, a s druge liĉni i/ili društveni. Da bi se dostigli ovi ideali, porodica razvija pravila koja definišu prihvatljivo ponašanje, odnosno definiše naĉine na koje te ideale treba slediti. Taj meĊuodnos pravila i ideala odreĊuje porodiĉne norme, tj. standarde ponašanja koji se smatraju nuţnim minimumom u jednoj porodici. Norme su specifiĉni obrasci ponašanja, putem kojih se prosuĊuje da li ĉlanovi porodice poštuju pravila, a time i da li se pridrţavaju porodiĉnih ideala. Moralne i religiozne vrednosti ukljuĉuju odreĊenja toga šta je moralno prihvatljivo u nekom društvu. One mogu proisticati iz sfere društvenog (religiozna odreĊenja ili uticaji supkultura) ili individualnopsihološkog (internalizovani sistem vrednosti ili super ego). Ciljevi i standardi su liĉna uverenja koja, takoĊe, mogu biti pod društvenim ili psihološkim uticajima i oni odreĊuju šta se smatra poţeljnim ponašanjem. Moralne i religiozne vrednosti procenjuju se kao ispravne ili pogrešne 35 (moralno vrednovanje), a ciljevi i standardi kao poţeljni ili nepoţeljni (psihološka ili društvena poţeljnost). Porodiĉna pravila mogu biti eksplicitna ili implicitna. Eksplicitna pravila su jasna, direktno i otvoreno naznaĉena. Implicitna pravila su pravila koja neretko pokrivaju neke od najkritiĉnijih oblasti stavova i funkcionisanja porodice, a koja nikada ne bivaju eksplicirana. Implicitna pravila mogu doći u sukob sa eksplicitnim pravilima. Što je veći nesklad izmeĊu eksplicitnih i implicitnih pravila, naroĉito kada meta-pravila nisu jasno identifikovana i kada nisu opšteprihvaćena, to će anksioznost i konfuzija, koje iz tog nesklada proistiĉu, biti intenzivnije. Razliĉite komponente vrednosnog sistema porodice mogu biti u skladu ili neskladu jedne sa drugima. TakoĊe, eksplicitna i implicitna pravila mogu, ali i ne moraju biti konzistentna. Tim putem formiran opseg varijabiliteta, dozvoljava ĉlanovima porodice da razviju svoj vlastiti sistem vrednosti. Širina, to jest dozvoljen opseg unutar kojeg pojedinci mogu odrediti vlastite stavove i ponašanja, u velikoj je meri povezan sa porodiĉnom tolerancijom individualne autonomije. Porodiĉne norme su zbir svega onoga što se smatra prihvatljivim ili neprihvatljivim u jednoj porodici. One definišu minimum prihvatljivih standarda, kojima ĉlanovi porodice i porodice u celini streme. Za dimenziju vrednosti i norme,autori modela iznose da je nemoguće utvrditi koje njene karakteristike doprinose zdravom, a koje patološkom funkcionisanju. Osim prethodno argumentovanog neizvesnog ishoda nesklada izmeĊu konfliktnih psiholoških i/ili kulturoloških uticaja, oni ovu poteškoću tumaĉe i posledicom toga što je nemoguće identifikovati obrasce u okviru ove dimenzije, koji su po svojoj prirodi i uopšteno (to jest, nezavisno od specifiĉnog konteksta) zdravi ili patološki. 36 2.1.2. PSIHOLOGIJA PORODICE Kao što je u uvodu reĉeno, opšti okvir u kojem smo osmislili i realizovali naše istraţivanje, jeste – paradigma psihologije porodice. Psihologija porodice, kao nezavisna disciplina, u struĉnoj literaturi prvi put se pominje 1984. godine (L'Abate, 2003). Za samo 5 godina postaje 43. divizija Ameriĉke psihološke asocijacije. Ĉasopis Porodiĉna psihologija pokrenut je 1987. godine. Njenim ishodištem moţe se smatrati kliniĉka deĉija psihologija, koja joj je i aktuelno najbliskija, u odnosu na druge psihološke discipline. Psihologija porodice smatra se supspecijalnošću kliniĉke psihologije. U tekstu koji sledi, nastojali smo da odredimo specifiĉnosti psihologije porodice. 2.1.2.1. DISTINKTIVNA SVOJSTVA PSIHOLOGIJE PORODICE Psihologija porodice ima nekoliko distinktivnih svojstava, u odnosu na druge oblasti psihologije, posebno porodiĉnu terapiju: 1. prema predominantnoj oblasti delatnosti, ona je akademska disciplina; Kaţemo predominantno, jer su u tom pogledu prisutna izvesna neslaganja izmeĊu vodećih teoretiĉara u ovoj oblasti. Naime, dok L'Abate psihologiju porodice smatra akademskom disciplinom, Lidl iznosi da ona predstavlja kako fundamentalnu, tako i primenjenu disciplinu, s tim da jasno razdvaja porodiĉnu psihologiju na porodiĉnu psihologiju kao akademsku disciplinu i porodiĉnu psihologiju kao primenjenu profesiju, koja bi bila sliĉna porodiĉnoj terapiji. 2. ona predstavlja naučnu studiju porodice iz multiplih perspektiva (Kaslow, 1996); Multiple perspektive iz kojih se posmatra porodica u okrilju psihologije porodice, uslovljene su istorijskim varijacijama porodice, u pogledu njene strukture i njenih funkcija. Od znaĉaja su i prostor i kultura u okviru kojih egzistira porodica, 37 njeno transgeneracijsko funkcionisanje i/ili razvoj, kao i idiosinkratski i sistemski atributi porodice. Porodica se posmatra i kroz koevoluciju individualnih ĉlanova i porodice kao jedinice, kroz ţivotni ciklus porodice, kao i kroz optimalno funkcionisanje i disfunkcionalnost, odnosno patologiju. 3. još uvek ne poseduje adekvatnu zasebnu teoriju; Vodeći teoretiĉari porodica formulisali su i razvijali teorije odvojeno od individue, para ili porodice, radije nego da se primene relacioni ili kontekstualni pristup. Mnoge teorije liĉnosti izbegavaju da u koncipiranje liĉnosti ukljuĉe i porodiĉne uticaje. Sa svoje strane, porodiĉni terapeuti izbegavaju da „rukuju“ sa liĉnostima prilikom svojih terapijskih formulacija. Najĉešće se polazi od skupova kliniĉkih utisaka, koji se manje-više spretno povezuju u hipoteze i modele, bez uverljive evaluacije osnova takvih klasifikacija i integracija. Podsetimo se ovom prilikom, da bi proces konstituisanja respektabilne teorije trebalo da bude tako organizovan da se prvo formuliše neka opšta teorija koja se prevodi u specifiĉne hipoteze, a zatim se te hipoteze prevode u specifiĉne pokazatelje na osnovu kojih bi one mogle da budu validirane. L'Abate naglašava, da kada je psihologija porodice u pitanju, prvo bi trebalo razviti teoriju, zatim iz nje dedukovati specifiĉne modele i naposletku razviti metode i tehnike koje bi omogućile evaluaciju tih modela. Potrebno je da modeli budu validirani i direktno i indirektno. Validaciju bi trebalo da vrše neutralna lica, što u praksi, uglavnom, nije sluĉaj, te odreĊenu teoriju ili model testiraju ljudi koji su privrţeni istim autorima. Aktuelno stanje je takvo da porodiĉna psihologija i dalje u priliĉnoj meri sadrţi modele koji nisu testirani ili ih je, u principu, nemoguće testirati. Na primer, za naše istraţivanje relevantan sistemski pristup, koji je zasnovan pre svega na porodiĉnoj psihologiji, pre je jedna difuzna meta-teorija ili ideologija, nego teorija po sebi. Parcijalizacija sistemskog pristupa posledica je i toga što inkorporira postavke iz drugih pravaca i opredeljenja, kao što su opšta teorija sistema, kibernetika i teorija atribucije. On ukljuĉuje pojmove i iz oblasti analize diskursa i 38 retoriĉke analize koji se smatraju primerima ekstremno limitiranih i diskutabilnih pristupa u empirijskom smislu. Svi oni bi, pod idealnim uslovima, trebalo da postoje odvojeno od teorije i testiranja. Da li je moguće konstituisati teoriju nezavisno od izolovanih, izdvojenih teorijskih stanovišta i modela, diskutabilno je pitanje. L'Abate smatra da bi teorija, zapravo, trebalo da se sastoji iz hipotetiĉkih stavova koji su povezani jednim zajedniĉkim trendom. Teorija psihologije porodice trebalo bi da bude relaciona po svojoj prirodi. Ona bi trebalo da bude podloţna empirijskoj validaciji, kako u laboratorijskim uslovima, tako i u realnom kontekstu i to i u pogledu i primarne i sekundarne i tercijarne prevencije. Naravno, trebalo bi da bude fokusirana kako na funkcionalne, tako i na disfunkcionalne relacije – na primer, ukljuĉivala bi i kriminogeno ponašanje, a ne samo psihopatologiju. Pri tome, kriterijume nije potrebno izraditi samo u pogledu empirijske validacije, već i u pogledu derivacije podataka iz teorije, terapijskih intervencija koje se primenjuju i u pogledu primenjivosti sliĉnih postupaka u drugim situacijama, sa drugim klijentima i u drugim kontekstima, kako u laboratorijskim okolnostima, tako i u kliniĉkom setingu. Evaluacija je, takoĊe, jedan od naĉina da se izbegne dogmatizam koji je proţimao prethodna teorijska stajališta, kao što su psihoanaliza ili ĉak i humanizam. 4. pristup psihologije porodice u izboru jedinice koja je u fokusu posmatranja i aktivnosti, jeste redukcionistički; Psihologija porodice u fokus paţnje postavlja individuu u okviru porodice i pri tome ukljuĉuje i teorijske i kliniĉke aspekte bavljenja individuom. 5. pristup psihologije porodice u posmatranju jedinice koja je u fokusu posmatranja i aktivnosti, jeste transgeneracijski; Psihologija porodice usmerena je kako na porodice koje su uĉesnici intervencije, tako i na porodice porekla. 39 6. pristup psihologije porodice u posmatranju jedinice koja je u fokusu posmatranja i aktivnosti, jeste relacion; Psihologija porodice posvećuje paţnju odnosima individue u okviru porodice. 7. pristup psihologije porodice u posmatranju jedinice koja je u fokusu posmatranja i aktivnosti, jeste sistemski; Njen baziĉni zadatak je formulacija ne samo relacija izmeĊu pojedinca i porodice nego i izmeĊu porodica i šireg društvenog sistema, u okviru kojeg porodica funkcioniše. 8. primat daje intrapsihološkom u tumačenju relevantnih zbivanja i relacija; Ova odlika poĉiva na tome da psiholozi ĉine većinsku profesiju u domenu psihologije porodice. Psiholozi, po svojoj edukativnoj orijentaciji, pokazuju tendencije naglašavanja potencijalnih uticaja hipotetiĉki postuliranih intrapsiholoških individualnih varijabli na zbivanja unutar porodiĉnog konteksta. 9. njen pristup u pogledu opsega ponašanja za koji je zainteresovana, jeste holistički; Psihologija porodice bavi se celokupnim kontinuumom ponašanja individue u porodici – od funkcionalnog do disfunkcionalnog, odnosno ukljuĉuje brigu i o snagama, i o optimumima, i o slabostima funkcionisanja pojedinca u porodici. 10. odnos pojedinca i porodice u kreiranju porodične (dis)funkcionalnosti smatra interaktivnim; Kontinuum funkcionalnosti porodice posmatra se kao produkt uzajamnih povratnih uticaja individue i porodice. 40 11. naglašava potrebu za evaluacijom; U porodiĉnoj psihologiji za razumevanjem predmeta posmatranja, traga se putem raznih formi istraţivaĉkih i evaluacionih procedura. To moţe, ne primer, biti kliniĉka opservacija prirode porodiĉne dinamike, ciljeva i relevantnih uticaja na nju. Zatim, to mogu biti i fundamentalna i primenjena istraţivanja, kao i psihološko dijagnostikovanje, posebno primena mernih instrumenata. Prema L'Abate-u, upravo dimenzija sklonosti ka evaluaciji i istraţivanju, nešto je što predstavlja srţne odlike kliniĉkog psihologa, nevezano za to da li obavlja delatnost u kliniĉkom konteksu ili ne, odnosno da li se prevashodno bavi terapijskim radom u uţem smislu, nekom formom pomaţuće delatnosti, dijagnostikovanjem ili nastavnim i edukativnim aktivnostima. Razlog relativne nepopularnosti evaluacije po sebi u kontekstu svakodnevne prakse psihologa, osim što zahteva znaĉajno ulaganje vremena, napora i resursa, svakako leţi i u naĉinu osposobljavanja za njeno izvoĊenje. Ona pretpostavlja ekstenzivno obuĉavanje i osposobljavanje u domenima psihometrijskih teorija, statistike i dizajna istraţivanja. Prilikom prikupljanja informacija u kontekstu psihologije porodice, polazi se od osnovnih izvora, ali se prikupljaju i informacije iz dodatnih i veoma raznovrsnih, pre svega objektivnih izvora, kako bi se postigao što veći stepen nepristrasnosti u proceni. To su informacije lišene efekata liĉnog i subjektivnog iskustva, stavova, vrednosti ili reakcija na porodicu. Većina objektivnih evaluacija nomotetski je usmerena. Opet, u praksi je prisutan naglašen interes za idiografske aspekte porodiĉne disfunkcionalnosti. 12. opseg obuhvaćenih ciljeva aktivnosti je obiman; Insistiranje na što objektivnijoj proceni, povlaĉi za sobom i usloţnjavanje broja kriterijuma. Taj izraţeni opseg ciljeva nomotetskog, odnosno evaluativnog porekla, moţe delovati parcijalizovano i diskontinuirano u kontekstu porodiĉne terapije, posebno kada su u pitanju ciljevi koji se odnose na idiografske aspekte porodiĉne disfunkcionalnosti. 41 Kontraverze u pogledu odnosa idiografskog i nomotetskog, involvirane su u praktiĉno sve aspekte psihološke nauke i struke, sa u najmanju ruku problematizovanom, ako ne i osporavanom mogućnošĉu njihove integracije. L'Abate smatra da je sasvim moguće istovremeno funkcionisati i u idiografskom i u nomotetskom maniru, a da taj spoj idiografskog i nomotetskog moţe da obezbedi forma psiholoških intervencija koja bi se sastojala od pisanog domaćeg zadatka namenjenog porodici. Kao, takoĊe, efikasan metod integracije, L'Abate izdvaja i konstrukciju instrumenata koji bi trebalo da zadovolje specifiĉne propozicije, kako bi se obezbedio kvalitetan opis porodice, o ĉemu će biti više govora u uvodnom razmatranju modela primenjenih u istraţivanju. 13. dokumentovanje intervencija ističe se kao veoma značajno; Naglasak na evaluaciji pokreće pitanje odgovornosti za ishod terapijskih intervencija, što je pitanje koje nikad ne gubi na aktuelnosti na nivou celokupne terapijske zajednice, a ne samo porodiĉnih terapeuta. Evidencija intervencija na pisanim medijima, vidi se kao nešto što omogućava da se utvrdi i uvidi progres u pruţanju usluga, a i kao nešto što je veoma podesno i za istraţivaĉke svrhe. 14. određenje nivoa porodične problematike ima svoje posebno mesto; Objektivna evaluacija trebalo bi da odgovori na pitanje da li pred sobom imamo porodicu u krizi, porodicu sa potrebama ili porodicu pod rizikom. Kada se na taj naĉin klasifikuje stepen porodiĉne problematike, donosi se odluka da li je porodici potrebno pruţiti terapiju orijentisanu na krizu od strane profesionalaca, da li je potrebno pruţiti intervencije orijentisane na potrebe od strane paraterapeutskih profesija ili profesionalaca srednjeg nivoa ili da li je dovoljno pruţiti na rizik fokusirane programe od strane paraprofesionalaca ili volontera. Ova distinkcija je preduslov da se obezbedi adekvatna, primerena preventivna pomoć porodicama kojima je zaista i potrebna. 42 Naravno, nuţno je uvaţiti specifiĉnosti perspektive iz koje porodica posmatra problem i naĉin kako ga ona vidi. Dakle, sa pozicije subjektivnog doţivljaja porodice, rizik, potreba i kriza, relativni su termini. Ono što moţe dovesti do krize u okviru jedne porodice, drugoj porodici ne mora apsolutno ništa znaĉiti. Razvijanje tipologije porodica, u odnosu na pozicije na dimenziji od funkcionalnog do disfunkcionalnog, kao i klasifikaciju tipova intervencija, trebalo bi da obezbedi evaluacija. Evaluacija se vidi i kao moćno sredstvo otklanjanja mogućnosti falsifikovanja prevencije. Prirodan završetak bilo koje intervencije, trebalo bi da bude reevaluacija. U ovom trenutku, reevaluacija je još uvek aktivnost koja nema posebnu svrhu, nedovoljno je razvijena i skromno rasprostranjena. Ĉak je uoĉen i izvestan trend da kliniĉki psiholozi napuštaju osposobljavanje za nauĉno-istraţivaĉki rad, radi bavljenja psihoterapijom. Kao posledica toga, sve više je onih koji smatraju suvišnim kontinuirane, standardizovane postupke evaluacije, posebno kritiĉku procenu i evaluaciju toga što rade i naĉina na koji rade u psihoterapiji. Na primer, u pogledu psihoanalitiĉkog i sistemskog pristupa, evidentno je da su decenijama široko primenjivani u praksi, a da pri tome do pre par godina ni najbaziĉniji koncepti nisu bili podvrgnuti evaluaciji. Evaluacija je u ovom kontekstu veoma vaţna, jer moţe da ukaţe na to na koji naĉin terapija odgovara ljudima koji dolaze po pomoć. Razliĉitim klijentima, kako pojedincima, tako i porodicama, u zavisnosti od njihovih verovanja, uverenja, stilova funkcionisanja i sociodemografskih ĉinilaca, u razliĉitoj meri će odgovarati srţni koncepti, kao i terapijske tehnike u okviru razliĉitih psihoterapijskih modaliteta. Stoga je jasno koliko je vaţno, pre poĉetka terapije, odrediti upravo najpodesniju formu za odgovarajućeg klijenta. L'Abate navodi da je moguće konstruisati test koji bi bio preskriptivan u pogledu pojedinih intervencija, a ne samo deskriptivan ili prediktivan, kao što je tradicionalno bio sluĉaj. Na primer, profil porodice u zaleĊu testa, mogao bi da 43 predstavlja osnov za definisanje i davanje preporuka u pogledu specifiĉnosti koje treba da se postignu prilikom restrukturacije odreĊenog para, odnosno porodice. L'Abate, naposletku, postavlja granicu dometima evaluacije, iznoseći da je evaluacija sebe radi besmislena. Njena opravdanost egzistira kada se razume i u praksi odvija kao set specifiĉnih intervencija, sa unapred odreĊenim ciljem. U aktuelnoj praksi, evaluacija upotrebljenih tehnika jeste ograniĉena, jer predstavlja sloţen poduhvat u struĉnom, organizacionom i finansijskom smislu. Nju najpre moţemo sresti pod onim okolnostima kada su u pitanju plaćena istraţivanja od strane neke posebne interesne grupe, ali je kao takva ĉesto skopĉana sa pitanjem pristrasnosti rezultata. 15. kada je u pitanju opseg preventivnih aktivnosti, ona nastoji da pokrije celokupan spektar; Psihologija porodice bavi se aktivnostima iz opsega primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Primarne, u smislu preventivne i preterapijske, odnosno unapreĊenja mentalnog zdravlja i spreĉavanja nastanka mentalnih poremećaja. Sekundarne, u smislu parapreventivne ili paraterapeutske, odnosno ranog otkrivanja i ranog tretmana mentalnih poremećaja. Naposletku tercijarne, u smislu rehabilitacionog pristupa, odnosno aktivnosti usmerenih ka otklanjanju ili umanjenju mogućnosti nepovoljnih posledica ispoljenih tegoba i teškoća, odnosno mentalnih poremećaja, kao inastojanja ka što optimalnijem reuspostavljanju premorbidnog nivoa funkcionisanja. U pogledu smislenosti preventivnih aktivnosti, ne spori se da je prevencija pojam koji poĉiva na pretpostavkama. Na diskutabilnost dometa prevencije utiĉe i to što tek nekoliko godina nakon primenjenog programa, moţemo saznati do koje mere aktivnosti iz preventivnog programa funkcionišu, kao i u sadejstvu sa ĉime i u odnosu na šta funkcionišu. Stoga, ukoliko evaluacija ne zauzme mesto u bilo kojem setingu i u vezi sa bilo kojom intervencijom, veliki deo nastojanja koja se tiĉu pomoći porodicama pod rizikom, jeste da dostigne status zalud uloţenog vremena, jer će biti nemoguće proceniti opravdanost i efikasnost istih. 44 16. profil lica angažovanih u aktivnostima iz spektra porodične psihologije, može biti sasvim različit; Sasvim je izvesno da se u pomaţućim aktivnostima angaţuju razliĉite vrste profila onih koji pruţaju neku vrstu pomoći. Kada su u pitanju postupci evaluacije i rada sa porodicama, L' Abate smatra da su oni suviše obimni da bi pripadali samo jednoj izolovanoj disciplini, ukljuĉujući i psihologiju. Psihologe, zbog specifiĉnosti njihovog edukativnog zaleĊa, on vidi kao profil koji bi trebalo da se nalazi na ĉelu hijerarhijske organizacije u sistemu zaštite i unapreĊenja mentalnog zdravlja, pre svega u sistemu evaluacije, prevencije i intervencija u krizi. On smatra da bi pod okriljem savremenog modela javnoga zdravlja, koji postavlja imperative ekonomiĉnosti i dostupnosti zdravstvene zaštite, psiholozi sa doktoratom mogli naći znaĉajno mesto. Oni bi trebalo da budu ti koji su osposobljeni da se angaţuju, da podrţavaju, da usmeravaju i vode individue sa manjim stepenom osposobljenosti ili iskustva. 17. opis posla psihologa, kao i način na koji ga obavljaju, sasvim su specifični; Porodiĉni psiholozi, bez obzira na to da li se bave prevencijom ili terapijom kao svojom dominantnom delatnošću, potrebno je da usvoje specifiĉan naĉin na koji sprovode intervencije. Preporuka je da to bude u većoj meri aktivno i interaktivno, sa domaćim pisanim zadacima, kao dodatkom aktuelno postojećih alternativa ograniĉenog opsega i efikasnosti – neposrednog kontakta i razgovora. Osim sa pojedincima, porodiĉni psiholozi trebalo bi da nauĉe da rade i sa parovima i sa porodicama. Poţeljno bi bilo da se osposobe za pruţanje usluga putem posrednih sredstava rada kao što su, na primer, kompjuter i/ili internet. Pisani zadaci bi trebalo da premoste to što su psihološke intervencije bazirane na razgovoru, još uvek veoma kompeksne za evaluaciju i u priliĉnoj meri skupe. 45 Prema mišljenju L' Abatea, psihologija porodice verovatno je prednjaĉila, a i aktuelno je meĊu vodećim psihološkim disciplinama, u pogledu svog stremljenja ka dostizanju psiholoških saznanja putem poduĉavanja i istraţivaĉkih aktivnosti. On dodaje da i mimo toga još uvek ne postoji akademska specijalizacija iz psihologije porodice, te da najviši domet u tom pogledu ĉine programi porodiĉne psihologije na par univerziteta u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama. Pri tome, većina postojećih programa edukacije u domenu bavljenja porodicom, pre svega je fokusirana na obuĉavanje i osposobljavanje psihologa kao porodiĉnih terapeuta, a ne kao akademski usmerenih porodiĉnih psihologa. Iz tih razloga, on psihologiju porodice smatra nekom formom apstrakcije, s obzirom na to da za sada ne postoji u realitetu, odnosno da još uvek ne postoji kao specifiĉna i odvojena disciplina. On iznosi kako ta „neegzistencija“ psihologije porodice pokreće niz praktiĉnih pitanja i dilema u vezi sa obukom i osposobljavanjem psihologa koji ţele da specijaliziraju porodiĉnu terapiju, a kao osnovne navodi: 1. da li bi ih trebalo samo praktiĉno osposobljavati, bez baziĉnog edukativnog zaleĊa u pogledu metodologije i evaluacije istraţivanja, individualnih ili porodiĉnih teorija i uvaţavanja totaliteta kontinuuma funkcionalnog i disfunkcionalnog u ponašanju, koji zapravo i razlikuju psihologe od terapeuta drugog akademskog zaleĊa (lekara, socijalnih radnika, defektologa, specijalnih pedagoga)? 2. da li bi ih trebalo obuĉavati u kontekstu porodiĉne terapije, odnosno na osnovu tradicionalnih kliniĉkih postavki, a da pri tome pristup bude orijentisan na individuu? Edukacija već obuĉenih i osposobljenih porodiĉnih psihologa za porodiĉnu terapiju, posmatra se kao najoptmalniji proces, stoga što se baziĉna baza znanja o porodicama, isto tako moţe primeniti i na psihoterapiju po sebi. 46 18. identitet psihologije porodice; Jedno od veoma vaţnih razvojnih pitanja, jeste i pitanje nezavisnosti psihologije porodice. Kako bi postigla dovoljan stepen razliĉitosti i ustanovila svoj identitet, ona bi zapravo morala: – da dostigne operacionalnu autonomiju od porodiĉne terapije u totalitetu, – morala bi da potvrdi svoje istorijsko poreklo i svoju aktuelnu nezavisnost i od drugih disciplina u oblasti psihologije, – morala bi se konceptualno udaljiti iz patocentriĉne perspektive. Navedene nuţnosti predstavljaju samo prvi korak u konstituisanju identiteta psihologije porodice i kao akademske i kao primenjene discipline. Sledeća etapa razvoja ticala bi se razmene znanja izmeĊu psihologije porodice i drugih oblasti psihologije, kao i izmeĊu psihologije porodice i porodiĉne terapije. L' Abate smatra kako su razvojna i socijalna psihologija, kao i psihologija liĉnosti, oblasti psihologije sa kojima bi psihologija porodice ostvarivala posebno plodonosnu razmenu. 2.1.2.2. PSIHOLOGIJA PORODICE KAO NAUĈNA DISCIPLINA Psihologija porodice koja bi teţila da bude nauĉna disciplina u strogom smislu, morala bi biti u stanju da smisleno poveţe intrapsihološki, odnosno interni koncept sa ĉinjenicama relacione paradigme. Prema L' Abateu, izvestan stepen izomorfizma izmeĊu internih i eksternih varijabli, razumno je pretpostavljati. Na primer, sociolozi porodice i porodiĉni terapeuti najĉešće opisuju i tumaĉe efekte uticaja porodice na razvoj individue. Za psihologe, ta tema je stvar empirijske brige. Oni se, pre svega, interesuju za to koji to deo porodiĉne varijanse jeste efekat dejstva individualnih ili dijadnih faktora, odnosno, koji deo te varijanse jeste efekat dejstva jedne interakcije, a koji je posledica aktivacije porodice u celini. 47 2.1.2.3. RAD SA PORODICOM I PROFESIONALNI IDENTITET Pitanje odrţivosti identiteta porodiĉnih psihologa koji se bave i porodiĉnom terapijom, priliĉno je sloţeno. Postavlja se pitanje da li se oni, suštinski i formalno, teoretski i praktiĉno, mogu jasno razlikovati od lekara-psihijatara, socijalnih radnika, sveštenika, savetnika i drugih lica koji, takoĊe, mogu obavljati neki vid porodiĉne terapije. Smisaono i odrţivo razlikovanje identiteta porodiĉnih psihologa od identiteta drugih pomaţućih profesija, moţe se izvršiti u odnosu na ciljeve profesije. Dakle, u zavisnosti od odreĊenja sadrţaja pojma mentalnoga zdravlja koje će potom odrediti i primenjene postupke i planirani ishod, a samim tim i cilj primenjivanih postupaka. Specifikum porodiĉnih psihologa ĉine i kompetence za objektivnu procenu preventivnih postupaka i terapijskih ishoda, odnosno posebna osposobljenost za istraţivanja i evaluaciju. Zatim, upotreba metoda intervencija koje prevazilaze terapiju u uţem smislu, odnosno aktivnosti i intervencija usmerenih na razvoj psihoedukativnih i socijalnih veština. 2.1.2.4. RAD SA PORODICOM I PROFESIONALNA ODGOVORNOST Pitanje profesionalne odgovornosti, posebno nakon aktuelizacije prava klijenata i njihove zaštite, ponovo je dobilo na znaĉaju. Ono je predmet opomena razliĉitog nivoa javnosti, sudskih procesa, kao i finansijskih i profesionalnih penala razliĉitih formi. Koliku god lagodnost pruţala situacija da ono što nije objektivizovano ne moţe biti predmet spora, ona takoĊe ne pruţa nikakvu mogućnost zaštite prava profesionalaca. Dakle, ukoliko nisu sistematski evaluirani efekti terapijske intervencije ili preventivne akcije, gotovo je nemoguće osporiti osnov pripisivanja odgovornosti za štetne efekte terapeutu. Ovo pitanje ne moţe biti rešeno sve dok se evaluacija pre i posle intervencija ili dugotrajno praćenje efekata intervencija, kao standardne procedure, ne ustale u psihoterapijskoj praksi. Pri tome, upravo forma, obim i dubina edukacija u pogledu istraţivanja i evaluacije, kakva je predviĊena na studijama psihologije, omogućava 48 valjanu evaluaciju bilo kog aspekta preventivnih aktivnosti–terapije, intervencija u krizi, psihoedukacije i sl. 2.1.3. PROCENA PORODICE Pristup porodicama koje su uĉestvovale u istraţivanju, kao i interpretaciju dobijenih rezultata, sproveli smo prema naĉelima kliniĉkog metoda procene. 2.1.3.1. POJAM Kliniĉki metod procene pojam je koji je ĉesto izjednaĉavan sa procesom primene psiholoških mernih instrumenata u cilju procene ponašanja, odnosno crta liĉnosti, izolovanja nekog ponašanja, njegovog merenja, a u cilju predviĊanja budućih obrazaca (Popović, 2007). MeĊutim, kliniĉka procena bazirana je na drugaĉijem epistemološkom okviru od prethodno opisane, psihometrijske. Njen osnovni cilj jeste integracija (nasuprot predikciji), a naglasak je na kontekstualnom razumevanju pojedinaĉnih podataka u totalitetu jedinice (liĉnosti ili, u ovom sluĉaju dijade, odnosno celokupne porodice) koju posmatramo i procenjujemo (Popović, 2007). Klinički metog procene predstavlja niz postupaka, bez obzira na njihovu prirodu, koji se sprovode u cilju uvećanja razumevanja klijenta (dijade/porodice), te pruţanja odgovarajuće struĉne pomoći. U kliniĉkoj proceni, za razliku od procene u nekliniĉkom kontekstu, postupci su u većoj meri sistematizovani i formalizovani. Kada je u pitanju procena u porodiĉnom kontekstu, osnove kliniĉkog metoda procene ĉine (Mitić, 1995, 2009): 1. prikupljanje informacija o porodici, 2. bolje razumevanje porodiĉnog funkcionisanja, posebno s obzirom na cilj procene, 49 3. donošenje odluka usmerenih ka dobrobiti identifikovanog pacijenta5 i porodice u celini i 4. teţište je ne samo na razrešavanju smetnji, tegoba i teškoća identifikovanog pacijenta već i na optimalizaciji funkcionisanja porodice u celini. Prilikom planiranja i realizacije kliniĉke procene porodice, u odnosu na kliniĉku procenu pojedinca, ukljuĉuju se dodatne dimenzije (Mitić, 1997; Ivanović- Milojković i sar. 1997): 1. bez obzira na osnovnu teorijsku i praktiĉnu orijentaciju kliniĉara, koja će većinom odreĊivati naĉin razumevanja poteškoća identifikovanog pacijenta, razumevanje porodice voĊeno je sistemskom paradigmom; 2. predmet posmatranja i procene su, kako pojedinac, odnosno identifikovani pacijent, tako i porodica u celini; 3. briga o dobrobiti klijenta postaje veoma delikatno pitanje, jer su u praksi neretko, interesi pojedinca, odnosno identifikovanog pacijenta i porodice sukobljeni. Samim tim, podaci od interesa, pri kliniĉkom metodu procene porodice,jesu (Mitić, 1997, 2009; Ivanović-Milojković i sar., 1997): – osobine liĉnosti identifikovanog pacijenta i naĉin na koji su organizovane u jedinstven sloţaj, – dimenzije funkcionisanja porodice i naĉin njihovog organizovanja u totalitet porodiĉnog funkcionisanja, – sposobnosti „izabranog“ pojedinca, – kompetence porodiĉnog sistema u celini, 5 Prema stanovištu sistemskog pristupa, alkoholizam pojedinca samo je izraz postojanja problema u celokupnom porodiĉnom sistemu. Pojam „identifikovani pacijent“ govori o tome da je osobu delegirala porodica da potraţi pomoć. U kontekstu ove paradigme, smatra se da zapravo porodiĉni sistem poseduje niz poremećenih relacija ili da u njemu postoje pojedinci sa mnogo znaĉajnijom intrapsihološkom problematikom u odnosu na alkoholiĉara. 50 – tegobe i teškoće identifikovanog pacijenta, – disfunkcionalni obrasci porodice, – obrasci ponašanja pojedinca, – obrasci funkcionisanja porodice, – psihološke snage i slabosti identifikovanog pacijenta, – rezilijence i slabosti porodiĉnog sistema, – socio-istorijski i kulturološki okvir u kojem porodica nastaje i razvija se, – naĉin na koji su organizovane relevantne varijable pojedinca i porodice i njihove interakcije. Stoga, svrha prikupljanja navedenih podataka moţe biti: – prepoznavanje i razumevanje maladaptivnih obrazaca u kontekstu funkcije koju ti obrasci imaju u porodiĉnom sistemu (npr. disocijalni obrasci deteta koji imaju funkciju ponovnog povezivanja separiranih roditelja); – psihološko dijagnostikovanje pojedinca i porodiĉnog sistema (odrednice intelektualnog i personalnog funkcionisanja pojedinca, kao i odrednice porodiĉnog funkcionisanja – npr. kohezivnosti, fleksibilnosti i sl.); – profesionalna orijentacija i selekcija u kontekstu dominantnog i/ili zahtevanog edukativnog i profesionalnog okvira porodiĉnog sistema (npr. u porodici gde preovlaĊuje baziĉni nivo obrazovanja i gde ĉlanovi relativno rano zasnivaju radne odnose i porodice, ĉlan koji ispolji interes za akademsko obrazovanje, moţe doţiveti pritisak da odustane od toga i prikloni se tipiĉim porodiĉnim modelima); – izrada psihološkog profila identifikovanog pacijenta i porodiĉnog sistema (npr. sloţaj dominantnih karakteristika liĉnosti pojedinca i sloţaj dominantnih odrednica porodiĉnog funkcionisanja, prema izabranim modelima razumevanja); 51 – detaljna eksploracija poteškoća klijenta i relevantnih odrednica funkcionisanja porodice (npr. nesamostalnost klijenta ĉest je nalaz kod rigidnih, visoko homogenih, odnosno umreţenih porodica ili pak antisocijalne obrasce moguće je oĉekivati u porodiĉnim sistemima otuĊenim od društvenih vrednosti); – izrada preporuka u vezi sa izborom najpodesnijeg psihoterapijskog modaliteta, odnosno tehnike (procena psihoterapijskih potencijala i ograniĉenja, kako klijenta, tako i porodiĉnog sistema i to, kako u pogledu individualnog rada sa klijentom, tako i rada sa celokupnim porodiĉnim sistemom); – evaluacija efekata psihoterapije (evaluira se nivo promena kod identifikovanog pacijenta u vezi sa problemom zbog kojeg je ušao u terapiju, ali i nivo promena relevantnih varijabli porodiĉnog funkcionisanja); – rešavanje forenziĉkih dilema – pitanja uraĉunljivosti, vinosti, mentalne zrelosti, zakonski definisanih formi podobnosti (procesne i radne podobnosti, podobnosti za roditeljstvo kada je u pitanju pojedinac ili procena kapaciteta porodice da podrţe pojedinca, da nadomeste njegove slabosti u funkcionisanju, patogenetiĉki uticaj porodice, procena podobnosti porodica za adopciju ili hraniteljstvo); – izbor ispitanika, odnosno porodica koji će uĉestvovati u istraţivanju… Dakle, kada je u pitanju procena u porodiĉnom kontekstu, postupci su usmereni kako na pojedinca koji je u fokusu interesovanja i brige porodice, tako i na porodicu u totalitetu. Pri tome je nuţno razumeti šta znaĉi ponašanje izabranog pojedinca za celokupan sistem i koji su procesi i efekti njihovog uzajamnog i interaktivnog odnosa. Krajnji cilj je integracija perspektiva pojedinca i porodice. 2.1.3.2. PRINCIPI NadreĊena naĉela u bilo kojoj etapi procesa kliniĉke procene, jesu briga o dobrobiti klijenta i postojanje unapred formulisanog cilja (Popović, 2007). 52 Kada je u pitanju procena porodice, i ova naĉela se usloţnjavaju. Kao što je prethodno izneto, interesi pojedinca i porodice mogu biti suprotstavljeni (Laţetić, 2011). U vezi sa ciljem procene, u porodiĉnom setingu, on se ĉesto multiplikuje. OdreĊen je perspektivom ĉlana porodice koji ga definiše, te razliĉiti ĉlanovi porodiĉnog sistema mogu imati razliĉite, pa i kontradiktorne ciljeve (Skinner, 2000). Uzmimo za primer alkoholiĉarsku porodicu – porodiĉni sistem ima inicijalno za cilj da otkloni akutnu problematiku, tj. fiziĉko nasilje alkoholisanog ĉlana. Alkoholiĉar moţe imati za cilj da na neki naĉin odrţi svoj autoritet u porodiĉnom sistemu, što je prethodno regulisao nasiljem. Braĉni partner koji ne pije, moţe imati za cilj da uspostavi nenasilniĉki odnos sa akoholiĉarom, ali da pri tome odrţi svoju dominirajuću ulogu. S obzirom na to da su deca neretko „sredstvo“ odrţavanja integriteta takvih porodica, roditelji mogu teţiti da odrţe porodicu na okupu. Deca, opet, potpuno prirodno i razvojno oĉekivano mogu imati za cilj osamostaljenje i odvajanje iz porodiĉnog konteksta. Stoga, moţemo postaviti pitanje – da li je cilj procena alkoholiĉarevih kompetenci u pogledu upravljanja porodiĉnim sistemom ili takvih kompetenci kod partnera koji ne pije. Ili, da li je cilj procena stepena podrţavajućih kapaciteta porodiĉnog sistema, u odnosu na ostanak ili odlazak dece. Vrednosna neutralnost kliniĉara u porodiĉnom kontekstu, ĉesto je, usled ovih okolnosti, na ozbiljnim probama. 2.2. ALKOHOLIZAM 2.2.1. ALKOHOLIĈARSKA PORODICA Koncept alkoholiĉarskog porodiĉnog sistema osmislio je Piter Stajnglas (Steinglass, 1976). Koncept je zasnovan na sistemskoj paradigmi, što znaĉi da se alkoholizam ne shvata kao poremećaj koji je odreĊen iskljuĉivo svojstvima i zbivanjima u pojedincu. Alkoholizam se posmatra kao efekat poremećaja 53 interakcija u porodiĉnom sistemu i smatra se da je njegovo odrţavanje moguće, jer obezbeĊuje patološku stabilnost tog sistema. Alkoholičarska porodica je „...sistemu kojem je jedan ĉlan alkoholiĉar, tako da alkoholizam i ponašanja u vezi sa pijenjem alkohola, postaju centralni organizacioni principi porodiĉnog ţivota.“ (Steinglass et al., 1987). Specifiĉnost „rizika“ ţivljenja u alkoholiĉarskoj porodici, upravo je sagledana u iznetoj definiciji, odnosno u ĉinjenici da pijenje jednog ĉlana, kontaminira gotovo sve aspekte porodiĉnog funkcionisanja (Steinglass et al., 1987). Alkoholizam do te mere zadire u porodiĉnu strukturu da njegova potencijalna eliminacija preti da naruši stabilnosti celokupnog sistema, ĉemu se porodica snaţno opire. Stoga, najveći broj alkoholiĉarskih porodica opstaje u vremenu i pored kontinuiranih i/ili brojnih kriznih situacija. Alkoholiĉarske porodice razvijaju specifiĉan, alkoholičarski identitet. U pokušajma adaptacije porodice na pijenje jednog ĉlana, nastali obrasci ponašanja, komunikacija i relacija do te mere se ustaljuju da pokazuju tendencu ka transmisiji na sledeće generacije. U tom kontekstu ĉini se manje vaţnim da li je alkoholizam simptom porodiĉne disfunkcionalnosti ili on sam izaziva te poremećaje. Presudnim deluje meĊusobno proţimanje i potkrepljivanje alkoholizma i porodiĉnih disfunkcija, što odrţava alkoholizam i ponašanja u vezi sa njim – unedogled. Stajnglas smatra da alkoholizam kao proces ima svoje specifiĉnosti (Steinglass et al., 1987). To su hronicitet, korišćenje psiho-biološki aktivne supstance, dvostruki obrazac ponašanja, predvidljivost ponašajnog odgovora i razvojni tok alkoholizma. Navedene specifiĉnosti su, zapravo, aspekti alkoholizma „zasluţni” za otpoĉinjanje i odrţavanje sadejstva alkoholizma sa porodiĉnim ţivotom, u šta se ukljuĉuju svi ĉlanovi porodice. – hronicitet – iako je najĉešće dugotrajno izloţena raznovrsnim stresorima proisteklim iz problematiĉnog pijenja svog ĉlana, porodica ipak uspeva da godinama odrţava svoj integritet; – korišćenje psiho-biološki aktivne supstance – kod onoga koji je koristi, izaziva brojne tegobe i teškoće kao što su: emocionalna nestabilnost, impulsivnost, 54 depresija, problemi sa pamćenjem, spavanjem; ovi obrasci se nepovoljno odraţavaju na porodicu u smislu evociranja agresije, a takoĊe izazivaju i promene emocionalnog tona, seksualnog ponašanja, kao i izmenu komunikacije; – dvostruki obrazac ponašanja – podrazumeva da se kod alkoholiĉara smenjuju dva bitno razliĉita psiho-fiziĉka stanja – trezno stanje i stanje intoksiciranosti; porodica, pri pokušaju da stabilizuje sopstveno funkcionisanje, menja svoje ponašajne obrasce u zavisnosti od toga da li je alkoholiĉar u stanju intoksikacije ili apstinencije, te kreira dva takoĊe bitno razliĉita stila funkcionisanja – jedan za trezno, a drugi za intoksicirano stanje alkoholiĉara; – postojanje dvostrukih obrazaca ponašanja, omogućava predvidljivost ponašajnog odgovora porodice, u zavisnosti od toga u kojem je stanju alkoholiĉar; – svaka alkoholiĉarska porodica ima svoju ličnu istoriju, odnosno poseban naĉin na koji se alkoholizam razvijao. 2.2.1.1. MEHANIZMI HOMEOSTAZE Mehanizmi homeostaze predstavljaju niz obrazaca putem kojih se odrţava patološka, ali izrazito postojana ravnoteţa u alkoholiĉarskoj porodici. Oni obezbeĊuju ono što se naziva paradoksom stabilnosti, uprkos izrazitoj nestabilnosti takvih porodica. Baziĉni elementi homeostatskog procesa jesu: 1. pijenje i opijanje, odnosno ponašanje alkoholiĉara kao stresora i 2. alkoholiĉarski brak, kao centralni dijadni odnos u alkoholiĉarskoj porodici. Oni kreiraju osnove sposobnosti alkoholiĉarske porodice da saĉuva koherenciju, ravnoteţu i kontrolu nad svojim ţivotom, uprkos stalnim izazovima i problemima. UvoĊenjem pijenja alkohola, odnosno opijanja u porodiĉni ţivot, narušava se neophodna ravnoteţa izmeĊu ostvarivanja razvojnih potreba porodice i pojedinca i odvijanja regulatornih procesa u porodici. To vodi pokretanju serija 55 adaptivnih reakcija ĉlanova porodice koji se paradoksalno prilagoĊavaju novonastaloj i suštinski nepovoljnoj situaciji, umesto da je menjaju, ĉime dovode do odrţavanja i trajanja alkoholiĉarskog porodiĉnog sistema. U alkoholiĉarskoj porodici susreću se tri izvora dešavanja koja onemogućavaju uspostavljanje zdrave ravnoteţe: 1. alkoholiĉarski brak nije sposoban da prepozna pomeranja i promene koje se dešavaju unutar porodiĉnih odnosa, a koja su daleko od optimalnih i poţeljnih; 2. ukoliko pak i bude u stanju da prepozna te promene i pomeranja, alkoholiĉarski brak pokreće reakcije koje su ili nedovoljne, ili preterane, u svakom sluĉaju neodgovarajuće; 3. homeostatski mehanizmi u alkoholiĉarskim porodicama veoma se lako aktiviraju. Samim tim i najmanja promena u okolini izaziva promptnu reakciju porodiĉnog sistema, koja ima zadatak da odrţi stabilnost unutar porodiĉne unutrašnje sredine. Obrasci koji sluţe odrţavanju homeostaze alkoholiĉarskog sistema, nazivaju se regulatornim mehanizmima. Ovaj pojam odnosi se na duboke strukture, odnosno metaforiĉke porodiĉne osobine, koje su smeštene duboko u jezgru porodice. Ovi mehanizmi nisu dostupni direktnom posmatranju, ni sistematskom merenju. Oni daju formu onim porodiĉnim ponašanjima i funkcijama koje omogućavaju porodici koherentnost organizacije, kao i prepoznatljivost strukture i osobenosti te porodice. Konstrukti koji olakšavaju razumevanje regulatorih mehanizama jesu: I Porodični temperament– obuhvata tri fundamentalne osobine: 1. tipični porodični energetski nivo – odreĊuje kada će doći do aktiviranja ponašanja; on se moţe kretati u opsegu vrednosti od visokog do niskog; 56 2. preferiranu porodičnu distancu interakcije – odreĊuje koliko će unutrašnje i spoljašnje granice biti propustljive; one mogu biti u manjoj ili većoj meri propustljive; 3. karakteristični porodični bihejvioralni rang – odreĊuje stepen u kojem su dozvoljene varijacije u obrascima ponašanja i interakcijama te porodice; u odnosu na njega, porodice se mogu kretati na dimenziji od fleksibilnih do rigidnih. Stajnglas smatra da ne postoji neki obrazac porodiĉnog temperamenta koji bi odgovarao alkoholiĉarskoj porodici. On iznosi da kao što postoje razliĉiti tipovi alkoholizma, tako postoje i razliĉiti tipovi alkoholiĉarskih porodica, a razlikuju se i zahtevi koji se postavljaju pred porodicu. U nekim sluĉajevima, porodica će zahteve alkoholizma smatrati nedopustivim i traţiće od svog ĉlana ili da prestane da pije, ili da napusti porodicu. U nekim drugim sluĉajevima, porodica će prihvatiti ĉlana alkoholiĉara, što se obiĉno dogaĊa onda kada je porodiĉni temperament kompatibilan sa koegzistencijom posebnog tipa alkoholizma koji je manifestovao ĉlan porodice koji je alkoholiĉar. II Porodični identitet je (porodiĉni) subjekivni osećaj kontinuiteta u vremenu i u razliĉitim situacijama. On predstavlja baziĉnu kognitivnu strukturu, koja obuhvata verovanja, stavove i uverenja koja se odnose na to kako ĉlanovi porodice vide svoju porodicu. Porodiĉni identitet ima dve komponenete – eksplicitnu i implicitnu. Ove dve komponente imaju dinamiĉan odnos. Kako porodica prolazi kroz razliĉite faze razvoja, tako se i njihov odnos menja. Porodiĉni identitet igra veoma znaĉajanu ulogu u transgeneracijskoj transmisiji alkoholizma. Stavovi da je prihvatljivo da se pije u „prigodnim prilikama“, koliĉina pića koja se toleriše, tolerisanje opijanja i sliĉno, prenosiće se iz porodica porekla u porodicu u nastajanju. Kada su alkoholiĉarske porodice u pitanju, specifiĉno je i to da su liĉni identiteti ĉlanova porodice podreĊeni identitetu koji nameće pripadnost porodici. 57 Tri kategorije porodiĉnog ponašanja koje su podloţne opservaciji, a takoĊe pomaţu boljem razumevanju regulatornog ponašanja u alkoholiĉarskoj porodici, jesu: 1. Dnevne porodične rutine– obezbeĊuju formu i strukturu svakodnevnog ţivota u porodici. Tu spadaju obedovanje, kupovine, kućni poslovi i sl. Posmatranje ovih vidljivih zbivanja u kući, daje uvid u njene unutrašnje mehanizme, na primer da li postoji red ili haotiĉnost, toplina ili distanca. Prema Stajnglasu, u alkoholiĉarskoj porodici dnevne porodiĉne rutine jesu poremećene, ali ne postoji jedan specifiĉan obrazac koji bi odgovarao svim alkoholiĉarskim porodicama. Gubljenje institucije zajedniĉkog obedovanja, izostanak dogovora oko finansija i angaţovanja prilikom nabavke ili kućnih poslova, postojanje brojnih „crnih fondova“, prekomerno opterećenje nekih ĉlanova porodice obavezama, obrasci su koji su uoĉljivi u disfunkcionalnim obrascima uopšteno. 2. Porodični rituali – prenose porodiĉnu kulturu sa generacije na generaciju. Tu spadaju: verski praznici i proslave, porodiĉna slavlja, praznici, odmori... Za alkoholiĉarske porodice je karakteristiĉno da gube svest o znaĉaju rituala. Porodiĉni rituali ĉesto se stavljaju u „drugi plan“ ili su opterećeni nepovoljnim sećanjima i negativnim emocijama (npr. ispad alkoholisanog ĉlana porodice na roĊendanima ili slavama kao ponavljano iskustvo). 3. Kratkoročno rešavanje problema – predstavlja obrazac ponašanja koji se aktivira kada neke spoljašnje opasnosti prete da naruše stabilnost porodice, sa ciljem da se ponovo uspostavi narušena ravnoteţa. Postoje dve bitne osobine epizoda kratkoroĉnog rešavanja problema. To su izraţena specifikacija i fokusiranost, usled toga što ove epizode predstavljaju odgovor na specifiĉne izazove. Porodice, tokom vremena, razvijaju svoj karakteristiĉni naĉin kratkoroĉnog rešavanja problema. Na primer, akutna intoksiciranost alkoholiĉara u nekim alkoholiĉarskim porodicama, po automatizmu izaziva verbalni sukob sa braĉnim partnerom, pri ĉemu se deca ili sklanjaju u drugu prostoriju, ili izlaze iz kuće dok sukob ne mine. U istoj toj porodici, kada je alkoholiĉar trezan, konflikti se 58 raspravljaju znatno smirenijim tonom i deca mogu pokazivati tendencu aktivnog uĉešća u njihovom razrešavanju. Proces kojim alkoholizam ostvaruje uticaj na regulatorne mehanizme u porodici, autor koncepta alkoholiĉarskih porodica naziva invazijom. Izmene u radu regulatornih mehanizama mogu biti razliĉitog stepena. To mogu biti: a) izmene malog stepena; b) izmene koje ukljuĉuju nepodobnosti u reagovanju, a porodica pri tome i dalje štiti normativnost regulatornih mehanizama; c) izmene koje podrazumevaju potpuno narušavanje regulatornih mehanizama. Ove izmene pogaĊaju i dnevne rutine, i porodične rituale, i epizode kratkoročnog rešavanja problema. Dnevne rutine mogu se menjati u razliĉitoj meri: od neznatnih promena, do toga da se potpuno prilagoĊavaju alkoholiĉarevom obrascu. Na primer, alkoholiĉar moţe da ne uĉestvuje u samo nekim oblastima porodiĉnih aktivnosti i odluĉivanja ili moţe sve svoje obaveze i duţnosti delegirati drugim ĉlanovima porodice. Porodiĉni rituali mogu biti zahvaćeni invazionim procesima na naĉin da budu znaĉajno ometeni, ili moţe doći i do potpunog prekida porodiĉnih tradicija, te ukidanja proslava. Na primer, deĉiji roĊendani mogu biti znaĉajno redukovanog trajanja, ili pak mogu biti neoĉekivano prekidani ispadima alkoholisanog ĉlana. Krug zvanica moţe se, sa protokom vremena, suţavati na one koji poznaju i/ili tolerišu pijenje alkoholiĉara. S vremenom, ponavljani ispadi mogu voditi do potpunog odustajanja od proslava roĊendana. U pogledu epizoda kratkoročnog rešavanja problema, invazija alkoholizma pravi jasan rascep izmeĊu ponašanja u vezi sa treznim stanjem alkoholiĉara i ponašanja, kada je on u fazi intoksikacije. Te promene su uoĉljive kako kod zavisnika, tako i kod ĉlanova njegove porodice. Manifestacije ovog rascepa jasan su pokazatelj da je porodica poĉela da se prilagoĊava na alkoholizam, s obzirom na to 59 da i ĉlanovi porodice poĉinju da pokazuju spremnost za dvostruko ponašanje. Ponašanja u epizodama kratkoroĉnog rešavanja problema, ako se sagledavaju iz aspekta „rešavanja problema“ – eliminacije alkoholizma, ĉesto izgledaju paradoksalno, jer, zapravo, vode uĉvršćivanju alkoholizma u porodiĉnom kontekstu. Ali, ako se posmatraju iz perspektive prilagoĊavanja porodice na pijenje jednog ĉlana, postaju razumljivija, jer je jasno da su usmerena na odrţavanje postignute stabilnosti porodiĉnog sistema, bez obzira na to što je ta stabilnost patološka. Na primer, verbalni sukob akutno intoksiciranog alkoholiĉara sa suprugom, izaziva njegovo ponovno pijenje. Ali istovremeno, on vodi i praţnjenju emocionalnog naboja i kumuliranog nezadovoljstva supruge, što redukuje njenu intrapsihološku tenziju. Alkoholiĉar zadovoljava potrebu za pijenjem, supruga paradoksalno doţivljava izvesnu formu olakšanja i sistem se ponovo stabilizuje. Tokom procesa invazije regulatornih mehanizama, javljaju se mnogi meĊugeneracijski i intrapsihiĉki konflikti. Ipak, kako se porodica polako adaptira na alkoholizam, tako dolazi i do formiranja kompromisa o postojećem stanju stvari. To se najbolje ogleda u odnosima na nivou braĉne dijade. U poĉetku, supruga alkoholiĉara reaguje i na najmanje pretnje svom samopoštovanju, a kasnije, ona trpi i mnogo intenzivnije poniţavanje. 2.2.1.2. RAZVOJNE FAZE Kako bismo jasnije ilustrovali razvojne faze kroz koje alkoholiĉarska porodica prolazi, prikazaćemo, ovom prilikom, zakonitosti razvoja porodica uopšteno. Promene u porodici, u vezi sa njenim razvojnim pocesom, neizbeţne su i postepene, i odvijaju se sukcesivno. One proistiĉu iz svojstava porodice shvaćene kao sloţenog sistema, odnosno iz tri grupe zadataka, a to su (Steinglass et al, 1987): 1. definisanje spoljašnjih i unutrašnjih granica porodice (odreĊivanje gde se prirodno završava, ko su njeni ĉlanovi, na koji naĉin će biti izgraĊena unutrašnja porodiĉna struktura); 60 2. definisanje i izbor glavnih razvojnih oblasti i ciljeva za koje će se porodica zalagati, koji potom postaju organizatori ponašanja unutar porodice; 3. utvrĊivanje porodiĉnog identiteta. Iako je moguće da se bilo koji od zadataka javi u bilo kojoj od faza, u svakoj fazi uvek postoji zadatak dominantno u vezi sa njom. Dakle, svaka porodica u svom razvoju prolazi kroz odreĊeni ţivotni ciklus, u okviru kojeg se razlikuju tri faze. To su: I Rana faza razvojaporodice – u okviru nje dolazi do odvajanja od primarne porodice i formiranja sopstvene. Glavni zadaci u ovoj fazi jesu odreĊivanje granica porodiĉnog sistema i formiranje porodiĉnog identiteta. Ovo je faza veoma brzih promena. Nova porodica se formira, ali su njeni ĉlanovi u isto vreme i ĉlanovi drugih porodiĉnih sistema – porodica porekla. Zbog moćnog uticaja primarnih porodica, ĉesto se javlja problem podele lojalnosti. Pojava alkoholizma u ovoj fazi razvoja porodice, nosi sa sobom vaţne implikacije za proces formiranja porodiĉnog identiteta. Ukoliko alkoholizam postane glavni organizacioni princip, on postaje i deo porodiĉnog identiteta, a porodica poprima karakteristike alkoholiĉarske. Alkoholizam moţe uticati na proces formiranja porodiĉnog identiteta na dva naĉina. Prvi načinje kada formirani problem alkoholizma već postoji pri ulasku porodice u ranu fazu razvoja i u okviru toga su prisutne dve mogućnosti: 1. prenos iz porodica porekla putem sistema vrednosti–forma prenosa alkoholizma iz primarne u sekundarnu porodicu i bez inicijalnog alkoholizma nekog od ĉlanova porodice koja se formira; 2. akoholizam jednog od partnera. Drugi način na koji alkoholizam moţe uticati na porodiĉni identitet, jeste da se problem sa alkoholom pojavi u trenutku kada se intenzivno radi na formiranju porodiĉnog identiteta. 61 II Srednja faza razvoja porodice – odlikuje se konstituisanjem i realizacijom struktuiranih i konzistentnih obrazaca ponašanja, ĉija je svrha da obezbede izvoĊenje dnevnih rutina i drugih organizovanih aktivnosti. U funkciji su sveobuhvatne stabilizacije porodiĉnog ţivota. Za porodicu u srednjoj fazi razvoja, glavni zadatk je definisanje i izbor razvojnih oblasti i ciljeva. Kljuĉ za razumevanje srednje faze razvoja alkoholiĉarske porodice, jesu zbivanja sa regulatornim mehanizmima. Najznaĉajniji aspekt uticaja alkoholizma na porodiĉni ţivot, zasniva se na njegovoj moći da izvrši invaziju na regulatorne mehanizme, posebno na kratkoroĉno rešavanje problema. Proces invazije ogleda se u favorizovanju onih oblika ponašanja koja „odrţavaju“ alkoholizam i obrnuto, što vodi osnaţivanju alkoholiĉarskog ponašanja. Na primer, usled toga što alkoholiĉari u znaĉajnoj meri zapuštaju obaveze i odgovornosti, moguć je razvoj i ustaljivanje dominacije braĉnog partnera koji ne pije, što alkoholiĉar sekundarno moţe uzimati kao povod za novo opijanje, a potom se i dodatno pasivizirati. Takvo stanje pojaĉava adaptivnu svrhu dominacije treznog partnera. Krajnji ishod neretko predstavlja potpuna marginalizacija alkoholiĉara i primat treznog partnera u odlukama u socijalnoj i finansijskoj sferi, i organizaciji porodiĉnog ţivljenja u totalitetu. Kada se dostigne ovaj stadijum, braĉni partner koji ne pije alkoholna pića, neretko se opire promenama kojima bi apstinencija alkoholiĉara vodila, jer bi to znaĉilo i redukciju njegove uticajnosti. Alkoholiĉarska porodica u ovoj fazi postaje veoma rigidna, odnosno organizuje se na takav naĉin da ublaţi svaki destabilizujući uticaj – ne samo alkoholizma, već i svakog dogaĊaja sa znaĉenjem promene. Na primer, nekad se toleriše ĉak i gubitak posla alkoholiĉara, iako je on posledica opijanja na radnom mestu, a sve u cilju da se odrţi integritet porodice. Liĉni razvojni ciljevi (liĉni napredak, razvojni ciljevi adolescencije) u alkoholiĉarskoj porodici, takoĊe se posmatraju kao pretnja stabilnosti porodice, te se ĉešće gledaju sa neodobravanjem. Odvajanje dece iz porodice, iako su dovoljno odrasla, pa ĉak i iz obrazovnih pobuda (studiranje van mesta boravka), spreĉava se 62 razliĉitim sredstvima, jer deca ĉesto predstavljaju sponu disfunkcionalnim brakovima. III Kasna faza razvoja porodice – odlikuje se prebacivanjem fokusa sa sadašnjosti na budućnost porodice. Iako se ponovo razmatra pitanje porodiĉnih granica, naglasak se stavlja na porodiĉni identitet i porodiĉnu „ostavštinu“ u kojoj će biti kondenzovani svi sastojci porodiĉnog identiteta. Taj proces odvija se putem destilacije (razjašnjenja) porodiĉnog identiteta i njegove transmisije (prenošenja) na sledeću generaciju. U vezi sa destilacijom porodiĉnog identiteta, porodica sa problemom alkoholizma pred dilemama je da li treba da prilagoĊava rituale i rutine potrebama alkoholiĉara. Moguća su dva rešenja: odrţavanje kontinuiteta alkoholiĉarskog identiteta, ili prekid, te formiranje nealkoholiĉarskog porodiĉnog identiteta. Alkoholiĉarska porodica je veoma rigidna u odnosu na razvojne pritiske i poseduje visok nivo osećanja ugroţenosti i perzistirajuće pretnje uspostavljenoj porodiĉnoj ravnoteţi. Potencijalni prekid pijenja alkohola ima znaĉenje opasnosti za nastanak krize porodiĉnog sistema. Strah od „gubitka“ alkohola dobrim delom je posredovan strahom od gubitka „dobiti“ od alkoholizma, na primer, dominacije partnera nealkoholiĉara. Konaĉni efekti alkoholizma na porodicu zavise od brojnih faktora, kao što su: vreme pojavljivanja alkoholizma u odnosu na razvojnu fazu, emocionalni procesi i odnosi u primarnim porodicama i porodicama porekla ĉlanova aktuelne porodice, aktuelni odnosi sa primarnim porodicama, porodicama porekla i sistemima van porodice... Od ovih faktora, kao i od obrasca alkoholizma, zavisiće da li će alkoholizam dovesti do destabilizacije i dezintegracije porodice ili će pak postati stabilizujući i organizujući princip. 63 2.2.1.3. RAZVOJNE DISTORZIJE Razvojne distorzije su u osnovi efekat neusaglašenosti postojeće dve vremenske dimenzije razvoja porodice (transgeneracijske i aktuelne) i imaju odlike procesa. Kada su u pitanju alkoholiĉarske porodice, mogu se uoĉiti tri vrste za njih specifiĉnih razvojnih distorzija: 1. tematska superspecijalizacija –posledica je rigidnosti alkoholiĉarske porodice u definisanju razvojnih tema, odnosno suţavanja opsega, te prihvatanja veoma malog broj razvojnih zahteva. To vodi i krutosti i suţenosti u formiranju granica porodice i njenog identiteta. Prihvataju se samo one novine koje su u funkciji odrţavanja postojećih pravila i uspostavljenog sistema odnosa, a ne i one koje koje iniciraju promene. Afirmacija i osamostaljivanje ĉlanova posmatraju se sa negodovanjem, odustaje se od razvoja socijalne mreţe porodice, te ona funkcioniše u uskim, preteţno rodbinski zasnovanim okvirima, premda ĉesto i te veze redukuje s protokom vremena. 2. razvojni zastoj – rezultat je predugog zadrţavanja porodice u jednoj fazi razvoja. Najĉešće se javlja u srednjoj fazi razvoja, kada su definisanja obaveza i njihovo izvršenje, shodno tome i stabilnost pravila i granica, centralna zbivanja u porodici. Fokus je na sada i ovde ali u nefleksibilnom smislu, bez planova usmerenih na razvoj i budućnost, kako pojedinaĉnih ĉlanova, tako i celokupne porodice. 3. prerano razvojno završavanje – javlja se zbog toga što porodica prerano preuzima razvojne zadatke, pokušavajući da tim putem kompenzuje one koje je ispustila da ostvari. Osim toga, alkoholiĉarska porodica ispoljava i zazor od novina koji je zasnovan na limitiranim adaptivnim kapacitetima i onemogućava razvoj pojedinaca i porodice, u skladu sa njihovim potencijalima. Potrebne investicije u emocionalni, socijalni i moralni razvoj dece, uglavnom izostaju. Tim putem, razvoj pojedinih ĉlanova biva diskontinuiran, te u nekom trenutku, kada im i poĊe za rukom da se odvoje od porodice, uglavnom su manje spremni za izazove svakodnevnog ţivljenja. 64 2.2.1.3.1. EFEKTI RAZVOJNIH DISTORZIJA Opisane zakonitosti razvojnog toka alkoholiĉarskih porodica, vode izvesnim specifiĉnostima takvih porodica, a to su: 1. poremećaj organizacije svakodnevnog ţivljenja Alkoholiĉarske porodice se, u zavisnosti od prisutnog obrasca pijenja, razlikuju po naĉinu na koji se reguliše prostorna distanca izmeĊu ĉlanova (“udaljene” ili “zbijene” porodice), te stepenu verbalne i afektivne ekspresivnosti. U porodicama sa “stabilno mokrim” obrascem pijenja, ĉlanovi porodice odrţavaju veliku fiziĉku distancu – oni ne samo da izbegavaju alkoholiĉara, već se i meĊusobno izbegavaju. U porodicama sa “alterirajućim” obrascem pijenja, evidentna je druga krajnost – ĉlanovi porodice su “zbijeni”. 2. neadekvatnost pravila U alkoholiĉarskim porodicama pravila su nejasna, dvosmislema, ili uopšte i ne postoje. Nedoslednost je evidentnau pogledu toga ko postavlja pravila, na koga se odnose, koje su konsekvence kršenja, pod kojim okolnostima će biti primenjene, kada modifikovane, a kada se od njih odustaje. 3. porodiĉne uloge su invertovane i poremećena je hijerarhija meĊu prodiĉnim supsistemima. Porodične uloge trpe znaĉajne promene. Partner koji ne pije, preuzima na sebe više uloga: ulogu domaćina, ulogu oba roditelja svojoj deci, a ĉesto i roditelja svom partneru. Brigu o roditelju alkoholičaru, najĉešće preuzima najstarije ili najodgovornije dete u porodici, te se tako parentifikuje, odnosno ulazi u ulogu “dete –roditelj”. Parentifikacija se moţe odnositi i na situaciju kada deca preuzimaju funkcije roditelja, u odnosu na svoje siblinge. 4. komunikacije su isprekidane, nejasne, disfunkcionalne Svaka alkoholiĉarska porodica, tokom višegodišnjeg prilagoĊavanja na pijenje svog ĉlana, gradi karakteristiĉan stil komunikacije. Kako god postoje dvostruki obrasci ponašanja porodice, tako postoje i dvostruki komunikacioni 65 obrasci. U nekim porodicama, tokom perioda pijenja, komunikacije ĉak mogu biti i funkcionalnije, jer opada nivo opšte anksioznosti, te ponašanje biva manje konfliktogeno. Farmakološko dejstvo alkohola na mozak, te poslediĉno na brojne psihološke funkcije, takoĊe je odgovorno za komunikacijske poteškoće. Neposredne posledice dejstva alkohola, pre svega, ogledaju se u promenama u verbalnoj ekspresiji (nejasan, nerazgovetan govor, glasan govor); menja se opšti afektivni ton (depresivnost, maniformne tendence, emocionalno otupljivanje, emocionalna nepostojanost), posebno njegove ekspresivne karakteristike (pojaĉano iskazivanje emocija, emocionalna restrikcija, iregularna izmena emocionalnih stanja, emocionalni acting out-i, emocionalna inkontinencija); opada kontrola impulsivnosti i agresivnosti. U pijanom stanju remete se sloţene kognitivne funkcije, što još više pogoršava verbalnu ekspresiju, emocije i ponašanje. Razmena informacija u porodici nedovoljna je, poloviĉna, bez dijaloga, dogovora i zajedniĉkog planiranja. Alkoholiĉar principijelno izbegava odgovornost, ĉesto govoreći u trećem licu (“pilo se”, “grešilo se”), što s vremenom i drugi ĉlanovi porodiĉnog sistema usvajaju kao manir. Neki alkoholiĉari nastoje da uspostave kontrolu nad komunikacijama – uspostavljaju pravila ko, koliko i kada moţe da govori, kojim tonom i sliĉno. U alkoholiĉarskim porodicama s vremenom se uspostavlja karakteristiĉan “alkoholiĉarski stil” porodiĉnih komunikacija, koji je preteţno zasnovan na double bind porukama. “Tipiĉne” komunikacije u alkoholiĉarskoj porodici i sadrţajno su osiromašene, nejasne i neusklaĊene. 5. interakcije su nestabilne i varirajuće i ĉesto su praćene formiranjem raznih „saveza“ unutar porodice Ono što odlikuje alkoholiĉarske porodice, jeste i nestabilnost meĊusobnih relacija – lako se uspostavljaju, još lakše prekidaju, emocionalno su neuravnoteţene (prekomerno distancirane, prekomerno bliske ili iregularne), pri pokušajima njihovog osnaţivanja ili reparacije, izostaje uobiĉajeni socijalni obzir i gobalno se ne biraju sredstva. 66 Ĉesto se formiraju savezi (npr. izmeĊu supruţnika ili izmeĊu dece i supruţnika koji nije alkoholiĉar), neretko na štetu onih koji nisu ĉlanovi saveza. MeĊutim, s obzirom na to da je pitanje lojalnosti veoma problematizovano, savezi su kratkotrajni i promenljivi. U zavisnosti od obrasca pijenja ili pak faze intoksiciranosti alkoholiĉara (sa ili bez), menjaju se i interakcioni obrasci ĉlanova alkoholiĉarske porodice sa socijalnim okruţenjem. Tako, u nekim alkoholiĉarskim porodicama, ĉlanovi mogu traţiti blagostanje (ili bar mir) van porodice. U drugim alkoholiĉarskim porodicama, ĉlanovi spoljni svet doţivljavaju kao osujećujući i/ili ugroţavajući, te oko svoje porodice “podiţu visoke bedeme”, izolujući se. Ove orijentacije ka spolja ili ka unutra, mogu se menjati u zavisnosti od trenutnog stanja alkoholiĉara, te se i u okviru interakcije, kao i ponašanja i komunikacije, mogu uoĉiti dvostruki obrasci. 6. granice sistema su poremećene, kako unutar porodice, tako i u odnosima sa spoljnim svetom Granice sistema alkoholiĉarskih porodica mogu biti izmenjene u smislu ili njihove prekomerne propustljivosti ili prekomerne rigidnosti. Odstupanja u propustljivosti granica, bez obzira na njihov pravac, umeću se nepovoljno u procese razvoja porodice. 2.2.2. ALKOHOLIZAM - RASPROSTRANJENOST I EFEKTI 2.2.2.1. ALKOHOLIZAM U SVETU I KOD NAS Svetska zdravstvena organizacija (World Health Organisation; WHO) je 2011. godine publikovala izveštaj o globalnom stanju alkohola i zdravlja (World Health Organization (WHO), 2011). U izveštaju su prikazani: 1. (prema njihovom stanovištu) relevantne odlike pijenja alkohola na nivou pojedinaĉnih zemalja, regiona i na globalnom nivou, 2. indikatori u vezi sa alkoholizmom i zdravljem i 3. postojeće društvene regulative u vezi sa alkoholom. 67 Izveštaj je osmišljen kao polazna osnova strategije, usmerene ka umanjenju štetnih, posebno zdravstvenih i socijalnih posledica zloupotrebe i/ili zavisnosti od alkohola. Kada je u pitanju statistika Svetske zdravstvene organizacije u vezi sa (zlo)upotrebom alkohola i njenim štetnim posledicama, na osnovu opseţne epidemiološke studije u periodu 1990–2005. godine, za teritoriju Republike Srbije utvrĊeni su sledeći podaci (World Health Organization (WHO), 2011): ̶ kada je posmatrana dinamika potrošnje alkoholnih pića po glavi stanovnika za period 2001–2005. godine, utvrĊeno je da Srbija pripada kategoriji zemalja sa stabilnom stopom potrošnje alkoholnih pića po glavi stanovnika, po ĉemu je sliĉna većini zemalja Evrope, pa i sveta; poreĊenja radi, u skandinavskim zemljama evidentirana je rastuća stopa; ̶ od uzroka smrtnosti koji su se mogli dovesti u vezu sa problematiĉnim pijenjem alkohola, za Srbiju su analizirane stope smrtnosti od ciroze jetre (2004. godina – muškarci 18,6, ţene 4,1 sluĉaj na 100.000 stanovnika; 2005. godina – muškarci 18,1, a ţene 4,4 sluĉaja na 100.000 stanovnika) i saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom (2004. godina – muškarci 13,1, ţene 3,3 sluĉaja na 100.000 stanovnika; 2005. godina – muškarci 15,9, a ţene 4,0 sluĉaja na 100.000 stanovnika). U Srbiji je tokom desetogodišnjeg perioda (1997–2007. godina) realizovana treća po redu nacionalna studija pod nazivom Zdravlje stanovnika Srbije u organizaciji Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović-Batut” u saradnji sa Nacionalnom sluţbom za zapošljavanje, Zavodom za statistiku Republike Srbije i Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srbije, a pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja Republike Srbije (Institut za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović-Batut“, 2008). U toj studiji je utvrĊeno da preko polovine stanovništva Srbije aktuelno ne pije alkoholna pića, a da ga nikada nije ni pilo više od 20% stanovništva. Ţene su prednjaĉile u kategoriji apstinenata – više od 70% ţena je izjavilo ili da nikada nije probalo alkohol, ili da su pile 1 ili 2 puta u ţivotu, ili kako su nekada pile alkoholna pića, a sada više ne. To je za sebe izjavilo 37,2% muškaraca. Da baš nikada nisu ni okusili alkohol, izjavilo je 32,7% ţena, a 7,3% muškaraca. 68 Manje reprezentativan deo statistike jeste taj da je u Srbiji 2006. godine (Ministarstvo zdravlja Republike Srbije, 2007) 3,4% stanovnika redovno pilo alkohol. Od toga, 7,2% muškaraca i 0,4% ţena– svakodnevno je pilo alkohol. U vezi sa socio-demografskim karakteristikama, utvrĊeno je da je u kategoriji siromašnijih stanovnika, kao i manje obrazovanih, procenat onih koji redovno piju alkoholna pića bio znatno viši (5,3% za stanovnike niţeg socio-ekonomskog statusa, odnosno 5,1% za manje obrazovane kategorije stanovništva). U grupi sa srednjim rizikom za nastanak trajnih bolesti koje su posledica pijenja alkohola, nalazilo se 6,6% stanovnika. Najupeĉatljiviji i svakako alarmantni podaci, dobijeni su na mlaĊim segmentima srpske populacije. 1. U istraţivanju Dragišić-Labaš i saradnika na uzorku od 77 studenata humanistiĉkih nauka (Dragišić-Labaš, 2007), utvrĊeno je da 87% studenata pije alkohol. U grupi onih koji uopšte ne piju, devojaka ima 80%. Niko od ispitanika se nije izjasnio da pije svakodnevno, ali je 23% ispitanika saopštilo da pije alkohol jednom ili nekoliko puta nedeljno. U „specijalnim” prilikama, najmanje 4 pića pije 30% studenata (od toga 43% mladića i 57% devojaka). 2. Rezultati evropskog istraţivanja o upotrebi alkohola i drugih droga meĊu mladima u Srbiji iz 2008. godine na uzorku od preko 3 000 mladića i devojaka iz Srbije starih 16 godina (Institut za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović-Batut“, 2009) ukazali su na to da je 93% ispitanika probalo alkohol, oko 25% ga je koristilo redovno (preko 40 puta), a barem jednom se opilo 40% ispitanika. Kod mladića su uoĉeni veća uĉestalost i raniji poĉetak, a koliĉine popijenog alkohola, bile su znatno veće. Polovina njih je pila pivo, trećina vino, a nešto manji broj ţestoka pića. Zloupotreba alkohola evidentirana je kod 67,5% mladih, što predstavlja povećanje u odnosu na 2003. godinu (62%). Prevalenca kod mladića iznosila je 25%, a kod devojaka 13%. U odnosu na dobijene vrednosti EPAD-a za Evropu, mladići su znatno iznad proseka, dok prevalenca devojaka odgovara proseĉnoj stopi, ali se navodi da je to i dalje više od stopa evidentiranih u Rumuniji, Hrvatskoj, Sloveniji i MaĊarskoj. 3. Naţalost, empirija opominje da se štetna upotreba alkohola u Srbiji, kao problem pojavljuje već u osnovnoj školi. U istraţivanju u kojem je uĉestvovalo 457 uĉenika (229 deĉaka i 228 devojĉica) VII i VIII razreda 69 beogradskih osnovnih škola tokom 2003. i 2004. godine (Pavlović, 2008), primenjen je modifikovani ESPAD upitnik (The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs; ESPAD). Njih, gotovo 70%, izjasnilo se kako je probalo alkohol. Dve trećine uĉenika prvi put je probalo alkoholno piće u 11-toj godini ţivota. Polovina ispitanika izjavilo je kako su se napili bar jednom, a oko petine da su se napili više od 20 puta tokom ţivota. Ĉetvrtina ispitanika izjavila je kako pije 5 ili više pića u nizu (tzv. “binge drinking”). Zloupotreba alkohola ĉesto je bila skopĉana sa psihoaktivnim supstancama, preteţno marihuanom. 2.2.2.2. EFEKTI ALKOHOLIZMA NA INDIVIDUALNOM, PORODIĈNOM I DRUŠTVENOM PLANU Alkoholizam je fenomen koji, usled svog psihološkog i socijalno- medicinskog znaĉaja, decenijama odrţava paţnju društvene, nauĉne i struĉne javnosti. U literaturi postoji podatak da 20–50% dece alkoholiĉara, tokom svoga ţivota, zatraţi psihijatrijsku pomoć (El-Guebaly et al., 1991). Prema rezultatima istraţivanja ameriĉkog Nacionalnog instituta za zloupotrebu alkohola i alkoholizam, neposredni srodnici alkoholiĉara (prvo koleno), u odnosu na ljude koji nemaju alkoholiĉare za srodnike, imaju 2–7 puta veću šansu da razviju problem sa alkoholom u nekom trenutku svog ţivota (National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism (NIAAA), 1997). Podaci iz Evrope ukazuju na to da je tokom 2003. godine, samo u Nemaĉkoj broj dece koja ţive u porodicama sa alkoholizmom iznosio 2,65 miliona (Klein, 2005), dok se prema procenama studije u Finskoj, taj broj kretao oko 100.000 (Peltoniemi, 2005). To bi, u skladu sa prethodno iznetim, moglo znaĉiti da sluţbe zaštite mentalnog zdravlja u Nemaĉkoj, u najboljem sluĉaju, mogu oĉekivati priliv od 530.000, a u Finskoj 20.000 novih korisnika, na bazi ĉinjenice da su potencijalni klijenti odrastali u alkoholizmom opterećenom porodiĉnom okruţenju. U Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama tokom realizacije Nacionalnog skrininga zloupotrebe droga i zdravlja nacije od 2002. do 2007. godine (National Survey on Drug Use and Health (NSDUH)), registrovano je 7,3 miliona dece koja ţive u porodicama u kojima je bar jedan roditelj zavistan od 70 alkohola (Substance Abuse and Mental Health Services Administration (SAMHSA), 2008). Dakle, moguće je oĉekivati da će se najmanje 1,46 miliona, od ukupnog broja te dece, u nekom trenutku obratiti sluţbama zaštite mentalnog zdravlja. 2.2.2.3. ISTRAŢIVANJA RIZIKA ŢIVLJENJA U ALKOHOLIĈARSKIM PORODICAMA Posledice alkoholizma po porodiĉnu dinamiku i funkcionisanje njenih ĉlanova, predmet su mnogih istraţivanja. MeĊutim, rezultati istraţivanja veoma su raznovrsni, neretko i opreĉni. Takav empirijski status delom se moţe dovesti u vezu sa opštim metodološko-konceptualnim ĉiniocima, kao što su: – razlike u operacionalizovanju alkoholizma: · alkoholizam moţe biti odreĊen kao kontinuirana ili diskontinuirana varijabla – posmatranje alkoholizma kao dihotomne varijable u smislu da li postoji ili ne, smatra se ĉiniocem restrikcije ranga relevantnih varijabli, te izostanka utvrĊivanja (objektivno postojećih) razlika meĊu posmatranim jedinicama (Rangarajan, 2008); · problematiĉno pijenje alkohola moţe se odvijati u formi alkoholne zavisnosti ili zloupotrebe alkohola, što se najĉešće ne definiše precizno u istraţivanjima – uĉešće naslednih i sredinskih ĉinilaca u okviru ova dva fenomena razlikuje se, a takoĊe i njihovi efekti (Pears, 2007); – razlike u operacionalizovanju pretpostavljenih štetnih efekata alkoholizma – takvo stanje je prisutno ĉak i u pogledu pojmova oko kojih postoji znaĉajan stepen konceptualnog slaganja u raznim domenima bavljenja mentalnim zdravljem i/ili poremećajima – na primer, bihejvioralna dezinhibicija se, po nekim autorima, mora odvojeno posmatrati u odnosu na poremećaj prilagoĊavanja (Molina, 2010); rezilijentne individue dodatno usloţnjavaju razumevanje nepovoljnih efekata ţivljenja u alkoholiĉarskim porodicama; – razlikovanje primenjenih modela funkcionisanja individue i porodice koja je zasnovana na teoretsko-metodološkom zaleĊu kliniĉara i 71 vodi teškoćama uopštavanja rezultata i njihovog transfera iz jednog podruĉja u drugo; – razlike u principima organizacije istraţivanja (studije preseka; longitudinalna – retrospektivna i prospektvna istraţivanja) – praćenje fenomena i njegovih efekata u vremenu, zahteva opseţne investicije i skopĉano je sa osipanjem jedinica posmatranja, ali omogućava jasniji uvid u dinamiku fenomena i ĉesto otkriva vaţne moderatorske i medijacione ĉinioce, koji inicijalno nisu bili uoĉljivi; – razliĉiti kriterijumi definisanja kontrolnih grupa – izvesne razlike je najĉešće moguće utvrditi pri poreĊenju alkoholiĉarskih porodica u odnosu na nekliniĉki uzorak, kako u pogledu totaliteta funkcionisanja alkoholiĉarske porodice, tako i u pogledu funkcionisanja njenih ĉlanova; meĊutim, poreĊenje alkoholiĉarskih porodica sa drugim porodicama iz kliniĉkog setinga, ĉešće ukazuje na sliĉnosti, nego na razlike; – efekti alkoholizma roditelja ocenjivani su na razliĉitim uzrastima dece alkoholiĉara (malo dete, školsko dete, adolescent, odrasla osoba); razliĉit odnos hereditarnih i sredinskih ĉinilaca u determinisanju ponašanja individua, koji predstavlja zakonitost razvoja, moţe voditi tome da se, posmatrajući mlaĊu decu, donese zakljuĉak u prilog presudne uloge sredinskih ĉinilaca u transmisiji alkoholizma, a da se pri tome previdi znaĉaj oĉekivane, fenotipske manifestacije podloţne hereditarne osnove u odraslom dobu; – razliĉita pozicija na kontinuumu idiografsko–nomotetsko, prilikom tumaĉenja rezultata; na primer, uĉestalije pijenje alkoholnih pića kod dece alkoholiĉara koji u većoj meri nadziru svoju decu, moţe biti uzeto kao ĉinjenica po sebi, ali moţe biti shvaćeno i kao izraz otpora dece alkoholiĉara nadzoru roditelja ili prosto kao odraz ĉinjenice da roditelji koji u većoj meri obraćaju paţnju na problem, ozbiljnije će ga i shvatiti (Latendresse, 2008); – relevantne socio-demografske ĉinjenice uvaţavane su u razliĉitoj meri; na primer, alkoholizam roditelja po sebi ne odreĊuje kom roditelju će dete biti privrţeno – pod okolnostima kada samo jedan roditelj 72 problematiĉno pije alkohol, deca su u znatno većoj meri vezana za majke alkoholiĉarke, u odnosu na oĉeve alkoholiĉare (Rangarajan, 2008); stoga je zakljuĉivanje o privrţenosti roditelju alkoholiĉaru, veoma delikatno pitanje; – izvori podataka nisu ujednaĉeni – procena porodiĉne dinamike najĉešće je zasnovana na prisećanju ispitanika-dece o okolnostima ţivljenja u alkoholiĉarskim porodicama; neki autori tim putem dobijene podatke smatraju nepotpunim, te preporuĉuju da se u tu procenu ukljuĉi i viĊenje roditelja (McKay, 1991); – shvatanja o stepenu direktnosti štetnih efekata alkoholizma ĉlanova porodice, posebno roditelja, takoĊe se razlikuju; ĉinjenica o alkoholizmu roditelja ĉešće je faktor od manje prediktivne vrednosti, nego ĉinjenice o prisustvu za alkoholizam nespecifiĉnih stresora, kao što su stepen kohezivnosti porodice, porodiĉno nasilje, separacija roditelja, nezaposlenost. Mišljenja smo da je heterogenost, ĉesto i opreĉnost dobijenih rezultata, posredovana i time što je fenomen alkoholizma po svojoj prirodi, veoma kompleksan. Ĉinioci ukljuĉeni u nastanak, razvoj i odrţavanje alkoholizma u odnosu na jedinicu posmatranja, klasifikuju se na: – individualne (genetski, neurohumoralni, neuropsihološki, bihejvioralni, emocionalni, kognitivni), – porodiĉne (relevantni ĉinioci porodiĉne strukture, funkcija i dinamike) i – šire društvene (uticaj kulture, morala, legislative). Sloţenost nastanka, odrţavanja i širenja alkoholizma i njegovih efekata, ogleda se i u tome što se većina od pobrojanih faktora umeće u odnos alkoholizma i porodiĉnog funkcionisanja. Cilj većine studija prisutnih u obimnoj istraţivaĉkoj graĊi o alkoholizmu, jeste sagledavanje zakonitosti te povezanosti. 73 Pregledom literature stiĉe se utisak da dominiraju pristupi koji se sastoje u: · primeni prihvaćenih i utemeljenih modela porodiĉnog funkcionisanja, · proceni pozicije pojedinih ĉlanova porodice na dimenzijama tih modela i · proceni prisustva i tipa povezanosti dimenzija primenjenih modela sa indikatorima liĉne, porodiĉne i socijalne problematike. Pri tome, alkoholizam je višestruko „opravdao“ status znaĉajnog socio- medicinskog fenomena. Problemi u vezi sa zloupotrebom/zavisnošću od alkohola, veoma nepovoljno se reflektuju na alkoholiĉara i na braĉne, porodiĉne i socijalne relacije u koje je ukljuĉen. U toj konstelaciji zbivanja, teško je odmeriti ko više trpi – sam alkoholiĉar, njegov braĉni saputnik, deca, ĉlanovi proširene porodice i porodice porekla, ĉlanovi socijalnog okruţenja sa kojima alkoholiĉar dolazi u kontakt, radno mesto alkoholiĉara, sluţbe socijalne i zdravstvene zaštite, samim tim i društvo u celini. 2.2.2.3.1. DECA ALKOHOLIĈARA Kod dece alkoholiĉara, znatno ĉešće nego u opštoj populaciji, evidentiraju se psihološke tegobe, teškoće i poremećaji. Prisetimo se, ovom prilikom, podatka da 20–50% dece alkoholiĉara u nekom trenutku svog ţivota zatraţi psihološku, odnosno psihijatrijsku pomoć (El-Guebaly et al., 1991). Kod mlaĊe dece, u vezi sa ponavljanim i hroniĉnim stresorima u kontekstu alkoholiĉarske porodice, ĉesto se evidentiraju indikatori deĉijeg neuroticizma – problemi sa spavanjem, noćne more, enureza, iritabilnost, emocionalna preosetljivost i plaĉljivost. Ta deca mogu biti socijalno inhibovana i/ili izolovana i ispoljavati školsku fobiju (Silverstein, 1990). Kod starije dece, neretko se zapaţaju korelati depresivnosti (opsesivnost, perfekcionizam), kao i rigidnost, nefleksibilno opstajanje u sopstvenim stavovima, ekscesivna samosvesnost i savesnost, hipertrofija odgovornosti. U periodu adolescencije, sklona su razvoju razliĉitih vrsta fobija, pre svega socijalne. Neretko ih odlikuje skuĉen self koncept, kao odraz doţivljaja da su 74 drugaĉija od druge dece i kao derivat self imidţa njihovih roditelja (Silverstein, 1990, p.75). Oni neretko ispoljavaju (isti autor) sniţeno školsko postignuće, usled problema na nivou doţivljaja identiteta i samopoštovanja. Problemi adaptacije na kontekst škole, koje su takoĊe ĉesto prisutni kod dece alkoholiĉara, mogu se razumeti u svetlu poteškoća vršnjaĉke adaptacije i problema adaptacije na zahteve autoriteta. Usled pobrojanih ĉinilaca, u poreĊenju sa pripadnicima nekliniĉke populacije, dostiţu niţe stepene obrazovanja. Neizvesnost zbivanja u porodiĉnom kontekstu, posmatra se kao ĉinilac karakternih izmena dece alkoholiĉara, kao što su kraĊa, laganje, sklonost fiziĉkim sukobima (Stanković & Begović, 1995; Nastasić, 1998). To su deca koja nikada ne znaju šta mogu oĉekivati od roditelja alkoholiĉara, te ne znaju ni sama kako da se postave. Poput braĉnog partnera alkoholiĉara, ona takoĊe mogu uĉestvovati u obmanama alkoholiĉara i sakrivanju alkoholnih pića. TakoĊe, naklonost roditelja alkoholiĉara mogu „kupovati“ dobrim uspehom u školi i hiperadaptiranim vladanjem. Njihovi izlasci iz kuće i praktiĉno boravak na ulici, ĉesto su pokrenuti potrebom da se sklone iz konteksta alkoholiĉarske porodice, dok se roditelj ne rastrezni. Krivicu za to što nisu u mogućnosti da spreĉe roditelja da pije, pripisuju sebi. S obzirom na to da su razne forme zlostavljanja uĉestale u alkoholiĉarskim porodicama, odnosno na visoku povezanost kriminogenog ponašanja i nasilja sa alkoholizmom (Svetozarević i sar., 2011), za oĉekivati je prisustvo „podesnih“ modela za razvoj nasilniĉkih obrazaca u dece. Odrasla deca alkoholiĉara najĉešće ne uviĊaju vezu sopstvenih maladaptiranosti i disfunkcija sa iskustvom ţivljenja u alkoholiĉarskim porodicama. Većina njih ispoljava depresivnost, impulsivnost ili agresivnost. Sebe preteţno negativno vrednuju, te poseduju doţivljaje neuspešnosti i bezvrednosti, osećanje bespomoćnosti, doţivljaje krivice i odbaĉenosti (Silverstein, 1990). Takav nalaz tumaĉi se, kao što je prethodno izneto, time da se deca alkoholiĉara mogu doţivljavati odgovornom za porodiĉnu problematiku, ili pak uzroke porodiĉne disfunkcionalnosti u potpunosti pripisivati sebi. Njihov kapacitet za uspostavljanje trajnih relacija je limitiran, usled straha od vezivanja baziranog na anticipaciji napuštanja i/ili odbacivanja ili u sklopu redukcije baziĉnog poverenja. Neka od dece alkoholiĉara ispoljavaju i tendencu ka 75 neselektivnom ili pak simbiotski konotiranom vezivanju. Njihov izbor partnera ĉesto ukljuĉuje izbor osobe sklone raznim formama zluopotrebe, odnosno zavisnosti. U roditeljskoj ulozi, ĉesto ponavljaju disfunkcionalne obrasce svojih roditelja, posebno u pogledu obaveza i odgovornosti. Oni sami, skloni su raznim formama kako hemijskih, tako i nehemijskih zloupotreba i zavisnosti. Sinovi alkoholiĉara skloni su uĉestalijim posetama doktorima, u odnosu na njihove vršnjake iz kontrolne grupe, skloniji su povlaĉenju u sebe i zatvaranju i ĉesto ispoljavaju tegobe i teškoće u smislu anksioznosti i depresivnosti.Ćerke alkoholiĉara ĉešće doţivljavaju i ispoljavaju tegobe i teškoće u vezi sa reproduktivnim zdravljem, te se stoga uĉestalije obraćaju sluţbama zaštite reproduktivnog zdravlja, u odnosu na nekliniĉku populaciju. TakoĊe, kod njih je bulimija znatno uĉestalija (Berger, 1993, p. 69). 2.2.2.3.2. BRAĈNI PARTNER ALKOHOLIĈARA Kao što je i prethodno izneto, alkoholiĉarski brak se izdvaja kao „centralni procesor“ alkoholizma, odnosno ĉinilac koji u najvećoj meri odreĊuje dinamiku i ishod nastanka, razvoja i odrţavanja alkoholizma u porodiĉnom okrilju. Kada su u pitanju supruge alkoholiĉara, u literaturi je višestruko opisano kako one neretko poseduju samoporaţavajuća uverenja, sklone su povlaĉenju iz socijalnih kontakata do nivoa socijalne izolacije, razvijaju permanentni doţivljaj iscrpljenosti i manifestuju razliĉite forme psiholoških i somatskih bolesti i poremećaja (Lewis, 1937; Finney et al., 1983; Gomberg, 1989; Watts et al., 1994; O‟Farrell et al., 1981; Nastasić, 2011; Laţetić, 2011). Veoma ĉesto, suruga preuzima na sebe uloge oba roditelja i s njima povezane odgovornosti. Prekomerna angaţovanost ishodi nekonzistentnošću njenih obrazaca ponašanja, prekomernom zahtevnošću, a ĉesto i zanemarivanjem dece (Nastasić, 2011). Opisana, viktimizovana pozicija supruge, predmet je i osporavanja izvesnih struĉnjaka. Oni smatraju da supruge veoma ĉesto u brak sa alkoholiĉarom unose i liĉnu patologiju, koja je neretko povezana sa ĉinjenicom da su imale oĉeve alkoholiĉare. Njihova liĉna slabost, odnosno patologija, pre svega depresivnost i poremećaji liĉnosti, ĉesto se istiĉe kao faktor produbljivanja 76 alkoholiĉarevih problema sa alkoholom (Whalen, 1953; McCrady and Epstein, 1996). U situaciji gde je supruga alkoholiĉar, a suprug ne pije, evidentna je sliĉna izmena porodiĉne strukture, funkcija i dinamike. Ono što još uvek nije u dovoljnoj meri prouĉeno, jeste to da li i njihovi supruzi takoĊe stiĉu ulogu ţrtve i da li njihovo samopoštovanje trpi u meri u kojoj trpi self koncept supruga alkoholiĉara. 2.2.2.3.3. PORODICA ALKOHOLIĈARA Ponovimo, ovom prilikom, samo ukratko6 da porodica alkoholiĉara, što direktno, što indirektno, trpi ĉinjenicu alkoholne zavisnosti svog ĉlana i s vremenom joj se i prilagoĊava. Takva porodica je šarţirana konfliktima i neuravnoteţenim relacijama – prekomerna distanca ili upadljiva bliskost do nivoa fuzije, ĉest su nalaz. Porodiĉna struktura je narušena, uloge bivaju zamenjene, porodica se otuĊuje od baziĉnih društvenih vrednosti i neretko finansijski propada. Ipak, alkoholiĉarska porodica i mimo brojnih izazova i stresora, opstaje u vremenu. Ona predstavlja, zapravo, jedan od najintegrisanijih entiteta u kliniĉkom kontekstu. Paradoksalno, upravo naglašena, ponekad i patološka kohezivnost takvih porodica, omogućava terapijski rad na njima i s vremenom i iskljuĉenje alkohola, kao godinama osnovnog elementa porodiĉne strukture, dinamike i integrisanosti. Ovom prilikom je potrebno podvući da alkoholiĉar nije usamljen u kreiranju štetnih efekata svog pijenja (Nastasić, 1998). Celokupna porodica inicijalno poriĉe postojanje problema alkoholizma, što je bazirano na potrebi da zaštiti svog ĉlana. MeĊutim, kako proces razvoja alkoholizma u porodiĉnom kontekstu odmiĉe, poricanje sve više biva u funkciji odrţanja postojećeg stanja. Alkoholizam se „previĊa i toleriše“, jer postaje lagodnije trpeti njegove efekte, nego pokrenuti naporan rad na porodiĉnim disfunkcijama, a neretko se alkoholizam i odrţava u zamenu za odrţanje integriteta porodice. Ĉlanovi porodiĉnog sistema ĉine sve da poneguju privid funkcionalnosti, pa ĉak i 6Videti poglavlje o alkoholičarskoj porodici. 77 superiornosti porodice iz vizure socijalnog okruţenja. Braĉni partner i deca alkoholiĉara izbegavaju da pozivaju prijatelje i rodbinu u goste, kako bi onemogućili uvid u objektivno porodiĉno stanje. Oni se ĉesto odriĉu i nekih liĉnih potreba i ţelja i u potpunosti se posvećuju pokušajima kontrole i/ili leĉenja alkoholiĉara. Nisu retke ni periodiĉne, spontane7apstinencije, koje su objektivno najĉešće pokrenute sa svrhom „odmaranja organizma“ alkoholiĉara8. One se u alkoholiĉarskoj porodici potpuno netaĉno razumevaju i prikazuju kao dokazi uticajnosti treznog partnera i dece, ili pak snage alkoholiĉareve volje u pogledu apstinencije. Stepen ukljuĉenosti ĉlanova porodice u problem alkoholizma ide do mere da su skloni da smišljaju opravdanja alkoholiĉarevim pretpostavljenim na poslu, prijateljima, roĊacima, pa ĉak i da ĉiste nered koji alkoholiĉari za sobom ostavljaju u stanjima akutnog pijanstva. Takav, uigran sistem uloga i odnosa, ĉini alkoholizam socijalnom okruţenju godinama neprepoznatljivim. 2.2.2.3.4. ALKOHOLIZAM I REZILIJENTNOST Slika o efektima alkoholizma ne bi bila potpuna, ukoliko u ovu diskusiju ne bismo ukljuĉili koncept rezilijentnosti (Wolin & Wolin, 1995), odnosno ideje sadrţane u pokretu pozitivne psihologije (Seligman & Csikszentmihalyi, 2000). Naime, praksa je opominjala da decenijama preovlaĊujuća patocentriĉna perspektiva, nije dovoljna da obuhvati i objasni totalitet zbivanja u alkoholiĉarskim porodicama. Iskustvo u radu sa alkoholiĉarskim porodicama ukazalo je na to da izvesni pojedinci, iako odrastaju u ozbiljno disfunkcionalnim porodicama, u odraslom dobu mogu ispoljavati, u najmanju ruku,optimalno funkcionisanje. Takvi pojedinci nazvani su rezilijentnim osobama, gde je rezilijentnost shvaćena kao optimum adaptacije i mimo uslova koje je kompromituju. Autori 7 Ne u smislu slobode volje, već u smislu toga da nisu terapijski pokrenute, odnosno voĊene. 8Pojam koji oznaĉava okolnosti pod kojima alkoholiĉar spontano apstinira izvestan period vremena, koliko da se organizam oporavi od toksiĉnih i korozivnih efekata alkohola, a potom nastavlja sa pijenjem. 78 koncepta insistiraju na nazivu rezilijentne, a ne „srĉane“ ili „ţilave“ liĉnosti, jer se ne pretpostavlja da su individue prošle intaktne kroz porodiĉne turbulencije pokrenute alkoholizmom (Volin i Volin, 1996). Ovaj pojam je, ipak, nešto realistiĉniji i sadrţajno bogatiji. On ukljuĉuje i one okolnosti pod kojima osoba jeste trpela u alkoholiĉarskom sistemu i ima izvesne adaptivne slabosti, ali ostvaruje uvid kako u njih, tako i u svoje snage, te vešto upravlja njima. Koncept rezilijentnosti postepeno se širi i na nivo braka i i porodice. Kao takav, on predstavlja antitezu inicijalne vizure braka i porodice u kontekstu porodiĉne terapije kao patogenih ĉinilaca, dajući im za pravo i da budu faktori koji podstiĉu snage ĉlanova porodice. Pokret pozitivne psihologije u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, konceptualno je obogatio ovu, redefinisanu perspektivu, ukazujući na znaĉaj uoĉavanja, te podrţavanja i daljeg razvoja, iako ponekad krajnje skromnih, ali uvek prisutnih adaptivnih potencijala, ĉak i u teško disfunkcionalnim porodicama (Seligman & Csikszentmihalyi, 2000). 2.2.2.3.5. FAKTORI RIZIKA I PROTEKTIVNI FAKTORI Istraţivanja koja ćemo prikazati u tekstu koji sledi, predstavljaju empirijska nastojanja ka operacionalizovanju i testiranju sloţenog sistema meĊuodnosa čovek-sredina-supstanca. Kakav će biti ishod njihovog sadejstva, odnosno efekat alkoholizma na funkcionisanje porodiĉnog sistema i njegovih ĉlanova, zavisi od brojnih ĉinilaca (Nastasić, 2011). Ti ĉinioci se, u odnosu na povoljnost, odnosno nepovoljnost svojih ishoda, mogu klasifikovati na faktore rizika i protektivne faktore. Faktori rizika, kao i protektivni faktori, uglavnom su situirani: 1. u roditeljsku figuru (zavisnost od alkohola, psihološka i telesna patološka stanja, razne forme poremećaja liĉnosti), 2. u interakciju roditelj–dete (ukljuĉenost, responzivnost i toplina roditelja; modeli disciplinovanja deteta), 3. u odlike porodiĉne strukture i funkcionisanja (dijade, triangulacije, uloge i s njima povezana raspodela obaveza i odgovornosti; kohezivnost, adaptabilnost, komunikacija, razne forme kompetenci porodice). 79 Ad 1. Alkoholizam i osobenosti funkcionisanja roditelja: Depresivnost, bez obzira na njen manifestni oblik, uoĉena je kao jedan od najĉešćih pratilaca etilizma. Stoga su brojna istraţivanja pokrenuta sa ciljem da se utvrdi da li i na koji naĉin ona posreduje u nepovoljnim efektima alkoholizma na porodicu i njene ĉlanove. Depresivnost majki, sama po sebi, vodi njihovoj siromašnijoj interakciji sa detetom. U više studija utvrĊeno je da su takve majke slabije involvirane u kontakt sa detetom, te da su manje responzivne na reakcije deteta, kako verbalno, tako i emotivno (Jameson, Gelfand, Kulcsar, & Teti, 1997; Martinez, Malphurs, Field, & Pickens, 1996; Rosenblum, Mazet, & Benony, 1997). Poslediĉno, deca depresivnih majki pokazala su se kao iritabilnija i sklonija negativnim emocionalnim reakcijama prema majkama. U znatno manjoj meri ispitivani su uticaji depresivnosti očeva na njihove odnose sa decom, odnosno na celokupnu porodicu. Jedno od takvih istraţivanja jeste i studija Valdez-Ĉavezove (Valdez-Chávez, 2004) gde se depresivnost oĉeva pokazala kao znaĉajan prediktor negativnog reagovanja deteta prema njemu, na uzrastu od 24 meseca. U istraţivanju El-Šeikijeve i Flanagana (El-Sheikh & Flanagan, 2001), utvrĊeno je da depresija majke alkoholičarke znaĉi i uĉestaliju pojavu anksioznosti, emotivnog povlaĉenja i sliĉnih, internalizujućih obrazaca u dece. Nasuprot tome, veza izmeĊu oĉevog alkoholizma i sklonosti dece ka internalizujućim obrascima, bila je izraţenija kada su simptomi depresivnosti oca bili slabijeg intenziteta. Ad 2. Alkoholizam i interakcija roditelj – dete I ponašanje, odnosno maladaptiranost kao kriterijum Prouĉavanje znaĉaja roditeljskog alkoholizma za razvoj problematiĉnog ponašanja u dece, najzastupljeniji je obrazac u empirijskoj graĊi. U istraţivanju Moline i sar. (Molina, Donovan, & Belendiuk, 2010), uĉestala zloupotreba alkohola od strane roditelja, bila je statistički značajno povezana sa problemima u ponašanju (hiperaktivnost, hipovigilnost paţnje, slaba kontrola impulsa) i vladanju deteta (agresivnost, drskost, delinkvencija). Autori studije pretpostavili su da prisustvo navedenih problema kod dece, kreira pogodno tlo za razvoj alkoholizma i kod njih samih. Oni navode i da je, sa 80 uvoĊenjem pozitivne roditeljske prakse kao moderatora, veza izmeĊu alkoholizma roditelja i problema u ponašanju dece, izgubila statistiĉki znaĉaj. To tumaĉe time da doslednost roditelja u sprovoĊenju discipline, njihova dostupnost, toplina i optimum nadzora deteta, mogu smanjiti rizik od pojave maladaptivnih obrazaca dece, ukljuĉujući i problematiĉno pijenje alkoholnih pića u dece. Ovo istraţivanje ide u prilog pretpostavkama da je alkoholizam roditelja bitan, ali ne i dovoljan uslov za nastanak poremećaja u funkcionisanju porodice i njenih ĉlanova. U istraţivanju koje se prvenstveno bavilo vezom roditeljskog alkoholizma i eksternalizacije/internalizacije problema kod dece (El-Sheikh & Flanagan, 2001), utvrĊeno je da su se agresivnost, hostilnost ili delinkvencija (kao forme eksternalizujućih obrazaca) mogle oĉekivati u onim porodicama u kojima je, osim alkoholizma, postojao i sukob na relaciji roditelj–dete. II psihološke osobenosti kao kriterijum U studiji Rangarajana (Rangarajan, 2008), utvrĊeno je da alkoholizam očeva ima pogubno dejstvo po detetovo osećanje vlastite vrednosti. Pri tome se afektivna vezanost za roditelje, u odnosu na efekte oĉevog alkoholizma, pokazala bitnijom determinantom samovrednovanja deteta. Autor istraţivanja tumaĉi ovaj nalaz u svetlu mogućnosti da i deca iz alkoholiĉarskih porodica razviju i oĉuvaju adekvatan doţivljaj liĉne vrednosti,pod okolnostima sigurne i stabilne veze sa jednim od roditelja. Nasuprot prethodno iznetim rezultatima koji govore u prilog postojanja povezanosti alkoholizma roditelja i poteškoća u funkcionisanju dece, Menisova (Menees, 2000) iznosi kako, ipak, značajan broj studija nije utvrdio supstancijalne razlike u ponašanju, raspoloženju ili socijalnoj prilagođenosti između dece iz alkoholičarskih porodica i onih porodica gde ne postoji problem sa alkoholizmom. Ona smatra da remećenje porodiĉne dinamike, koje se posmatralo kao neposredna posledica etilizma, moţe, zapravo, predstavljati rezultat dejstva nekih drugih faktora, koji se javljaju paralelno sa alkoholizmom. Ona je utvrdila da se deca iz alkoholiĉarskih porodica nisu znaĉajno razlikovala u pogledu toga kako su ocenjivala komunikaciju, rešavanje problema, odgovornost, konflikte i odnose sa roditeljima u svojim porodicama, u odnosu 81 na kontrolnu grupu (isto, str. 364). Ono gde su se studenti iz alkoholiĉarskih porodica izdvojili, jeste učestalost stresora kojima su bili izloženi, kao što su nezaposlenost, rastava, razvod, bolest i smrt jednog od roditelja. Autorka istraţivanja zakljuĉuje da dobijen nalaz indikuje da alkoholizam, tek u pratnji pomenutih stresora, kreira uslove za pojavu onih disfunkcija koje se smatraju štetnim posledicama ţivljenja u alkoholiĉarskim porodicama. Istraţivanje Klarka i saradnika (Clark et al., 1998), kada je u pitanju prouĉavanje odnosa alkoholizma roditelja i funkcionisanja dece, ukazuje na to kako je veoma vaţno uzeti u obzir iz koje se perspektive porodica posmatra, odnosno ko govori o njoj. Ova ideja veoma je bliska našem stavu o tome da je u cilju dobijanja sveobuhvatne slike porodiĉnog funkcionisanja nuţno uvaţiti perspektive, odnosno doţivljaje svakog njenog ĉlana. U istraţivanje Klarka i saradnika, bile su ukljuĉene tri grupe adolescenata – sa dijagnozom alkoholizma, sa dijagnozom neke druge mentalne bolesti i grupa adolescenata kod kojih nisu konstatovani poremećaji psihološkog funkcionisanja. Autor i saradnici uporedili su podatke dobijene od adolescenata i njihovih majki o opštoj porodičnoj dinamici, roditeljskoj disciplini i kvalitetu odnosa roditelj– dete. IzmeĊu procena majki adolescenata alkoholiĉara i onih koje su davala sama deca – utvrĊen je potpuni nesklad. Prema izveštavanju majki, roditeljske relacije sa decom bile su siromašne, a disciplina slaba i nedosledna i pri tome se ova slika statistiĉki znaĉajno razlikovala od one koje su dale majke iz preostale dve grupe. MeĊutim, u izveštajima adolescenata sa problemom zavisnosti, izostala su bilo kakva odstupanja od referentnih vrednosti u funkcionisanju porodica, na svim varijablama. Pretpostavlja se da su adolescenti–zavisnici najdistanciraniji u odnosu na svoje porodice, te da oni niti doţivljavaju, niti percipiraju poseban pritisak i razlike svoje porodice u odnosu na druge. Isto tako, moguće je da su majke bile frustrirane teškoćama da dopru do tih adolescenata, te su oskudnost relacija sa decom i problemi disciplinovanja iz tog razloga bili najistaknutiji u njihovim izveštajima. Ad 3. Alkoholizam i odlike porodiĉne strukture i funkcionisanja Pomenuto je da se u sagledavanju rizika ţivljenja u porodicama sa alkoholizmom i alkoholiĉarskim porodicama, autori istraţivanja uĉestalo 82 pozivaju na vaţeće modele porodiĉnog funkcionisanja. Odstupanja na dimenzijama tih modela (poput porodiĉne kohezivnosti, kompetencija ili konflikata), uzimaju se kao primer ili pak kao posredujući ĉinioci štetnih efekata etilizma na porodiĉno funkcionisanje. Neuključenost ĉlanova porodice, odnosno niska kohezivnost, uoĉena je u mnogim porodicama zavisnika. Stoga se, prilikom osmišljavanja istraţivanja fokusiranih na ovu odliku porodiĉnog funkcionisanja, oĉekivalo da ispitanici sa istorijom porodiĉnog alkoholizma, izveštavaju o slabijoj povezanosti i limitu otvorenosti u ponašanju i emocionalnoj izražajnosti u vlastitim porodicama, kao i o uĉestalijim konfliktima. Ovo je donekle potvrĊeno (Barry & Fleming, 1990), ali samo za one pojedince koji su, pored porodiĉne istorije alkoholizma, i sami imali dijagnozu bolesti zavisnosti. Nealkoholiĉari, odrasli uz roditelje alkoholiĉare, ocenjivali su svoje porodice kao manje ekspresivne9 (Barry & Fleming, 1990, p.82.). Oĉekivane potvrde da će deca alkoholiĉara uopšteno ocenjivati svoje porodice kao manje kohezivne, a u većoj meri konfliktogene u odnosu na nekliniĉki uzorak, kada je u pitanju ova podgrupa dece alkoholiĉara – izostala je. Autori ovog istraţivanja su naveden nalaz razumeli na naĉin da je dijagnostikovan alkoholizam u ispitanika pravio kljuĉnu razliku u percepciji porodiĉnog funkcionisanja (Barry & Fleming, 1990). S obzirom na uĉestalost depresivnosti i njenih korelata kod dece iz alkoholiĉarskih porodica, smatramo da je korisno prikazati i rezultate prouĉavanja odnosa porodiĉne kohezivnosti i depresivnosti u dece. Povezanost ĉlanova porodice, pokazala se kao linija diferencijacije depresivne dece i njihovih zdravih vršnjaka (Kashani, 1995). Subjekti sa dijagnozom depresije saopštavali su o distanciranim odnosima u svojim porodicama, a interakcije meĊu ĉlanovima, prikazane su kao retke. Poslediĉno, osećanje pripadnosti porodici bilo je veoma limitirano ili nije ni postojalo. Relaciju roditelj–dete odlikovalo je odsustvo bliskosti, a deca su bila emocionalno povuĉena i 9 U pitanju je ekspresivnost iz modela porodiĉnog funkcionisanja Mosovih (Moos & Moos, 1994), shvaćena kao stepen do kojeg je ĉlanovima porodice dopušteno, odnosno mera u kojoj su ohrabrivani da se vladaju otvoreno, te da se ne usteţu u ispoljavanju osećanja. 83 uzdrţana. Takva deca bila su prepuštena sama sebi, bez roditeljske podrške i usmeravanja i preplavljena razvojnim izazovima, što sve predstavlja prekusore depresivnosti. Kada govorimo o alkoholiĉarskim porodicama, sasvim je izvesno da upravo opisana porodiĉna dinamika, visoko korelira sa depresivnošću njenih ĉlanova, a i olakšava prenos obrasca zavisnosti na sledeću generaciju. Za razliku od kohezivnosti, udeo adaptabilnosti u definisanju rizika ţivljenja u porodici sa zavisnikom, nije najjasniji. U studiji Kanga i sar. (Kang, Kleman, Todd, Kemp & Lipton, 1991), mere psihološkog funkcionisanja ĉlanova porodica, u kojima postoji zloupotreba supstanci, nisu znaĉajnije korelirale sa adaptabilnošću porodice, a pri tome jesu korelirale sa kohezivnoću. Nasuprot tome, u studiji Smarta i sar. (Smart, Chibucos, & Didier, 1990), adolescenti koji su dinamiku svojih porodica ocenili kao ekstremnu u pogledu kohezivnosti i adaptabilnosti, pokazali su veću sklonost ka zloupotrebi alkohola ili marihuane, u odnosu na vršnjake koji su svoje porodice, u pogledu ovih dimenzija, ocenili kao balansirane ili umerene. U opseţnoj studiji Dţonsona (Johnson, 2002), pretpostavljeno je da će učestalije roditeljsko pijenje alkohola, iskustvo zlostavljanja ispitanika u detinjstvu, kao i nasilja među roditeljima, rezultirati lošijim ocenama porodičnog funkcionisanja. S druge strane, veća dostupnost roditelja, predvidljivost ponašanja roditelja-alkoholičara, kao i razvod (prvenstveno stoga što implicira kraći period ţivljenja sa alkoholiĉarom), ukljuĉeni su kao mogući protektivni faktori. Hipoteze su, donekle, potvrĊene. Ispitanici koji su u primarnoj, alkoholiĉarskoj porodici doţiveli zlostavljanje, izveštavali su o slabijoj porodiĉnoj kohezivnosti, kompetencama i ekspresivnosti (fusnota – ovo je SFI ekspresivnosti), te ĉešćim konfliktima. Razvod je bio povezan sa većom slobodom u iskazivanju emocija i mišljenja. Veća predvidljivost ponašanja roditelja alkoholiĉara, išla je pod ruku sa većom povezanošću ĉlanova porodice. Dostupnost roditelja pokazala se kljuĉnom za generalno porodično funkcionisanje. Kvalitetan i stabilan kontakt roditelja i dece pozitivno je korelirao sa visokim ocenama porodičnih kompetencija, kohezivnosti i ekspresivnosti, a negativno sa konfliktogenošću datih porodica. Pri tome, dostupnost roditelja pokazala se znaĉajnijim ĉiniocem emocionalne 84 privrženosti deteta roditelju, u odnosu na ĉinjenicu – ko je od roditelja alkoholiĉar. U praktiĉnom radu, kada su u pitanju značaj potpunosti primarne porodice, kao i neophodnost njenog učešća u procesu lečenja od alkoholizma, odslikani su u istraţivanju realizovanom na Klinici za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje (Svetozarević i sar., 2011). Tokom 2009. i 2010. godine praćena je dinamika leĉenja od alkoholizma. Uzorak je ĉinilo 66 pacijenata, od ĉega 35 (53,03%) muškog i 31 (46,97%) ţenskog pola. Ispitanici su bili ţivotne dobi od 19 do 40 godina, s tim da su ispitanici muškog pola u proseku bili mlaĊi (27,9 prema 31,2 proseĉnih godina starosti). Kada je posmatrana efikasnost programa (kao kriterijumi efikasnosti uzeti su odrţavanje apstinencije, odnosno odsustvo recidiva, i ostajanje u programu do njegovog potpunog završetka), program je uspešno završio 41 ispitanik, odnosno 62,12% od ukupnog broja leĉenih. Pri tome, najveća efikasnost programa registrovana je u podgrupi ispitanika, koji su za saradnike imali oba roditelja i nekog od siblinga. 2.2.2.3.6. DETE KAO ĈINILAC PORODIĈNE DINAMIKE Iz prikazanih grupa rezultata istraţivanja, evidentno je da se dete, kao ĉinilac porodiĉne dinamike, gotovo i ne spominje ili se ĉak i poriĉe znaĉaj njegovog uticaja. Valdez-Ĉavezova je u svojoj longitudinalnoj studiji (Valdez-Chávez, 2004, 2004) prouĉavala povratni uticaj detetovog ponašanja na reakcije roditelja alkoholičara u toku strukturisane igre. U ovoj studiji pokazalo se da detetovi postupci (responzivnost, pozitivne/negativne emocije) nisu imali znaĉajnijeg uticaja na ponašanje roditelja. Suprotni pravac dejstva je potvrĊen. Mekhejl je ĉak u svom istraţivanju ukazao da izostaje bilo kakva povezanost izmeĊu negativnih reakcija odojčeta starog od tri meseca i stila roditeljskog ophođenja prema detetu (McHale et al., 2004). Prema našem uverenju, sasvim je izvesno da deca u bilo koju interakciju u okviru porodice, ulaze sa odreĊenim obeleţjima temperamenta i karaktera. Veoma energizirano novoroĊenĉe moţe, na primer, predstavljati znaĉajan izazov za majku koja po biološkoj prirodi nje toliko agilna, te provocirati njen doţivljaj iscrpljenosti. Ili, nasuprot tome, razmotrimo situaciju u kojoj majka, koja na 85 bazi sopstvene ekscitabilnsti i energiziranosti, permanentno podstiĉe na akciju dete koje je hipersenzitivno i sklono povlaĉenju kao odbrani od preplavljivanja stimulacijom. U ovom drugom sluĉaju, majka će doţivljavati frustracije, jer će njeni postupci ĉešće voditi uznemiravanju deteta, pre nego ţeljenim odgovorima. Ukljuĉimo u ove prikaze i alkoholizam drugog roditelja, kao ĉinilac porodiĉne dinamike, koji sam po sebi postavlja visoke adaptivne zahteve pred majku. Postaje oĉigledno u kojoj meri dete, nekada u teoriji i praksi uziman kao nepostojeći, a potom „nemi“ faktor porodiĉne dinamike, moţe okupirati adaptivne kapacitete majke, pa i provocirati izvesne reakcije kod oca alkoholiĉara (npr. sadejstvo plaĉa uznemirenog deteta i iritabilnosti oca). Dakle, dete je svakako aktivan ĉinilac, koji odreĊuje ne samo braĉnu, nego i celokupnu porodiĉnu dinamiku (Crouter & Booth, 2003). 2.2.2.3.7. TRANSGENERACIJSKA TRANSMISIJA ALKOHOLIZMA Znaĉaj alkoholizma posredovan je i njegovom izrazitom transgeneracijskom probojnošću. Moglo bi se reći da je to fenomen koji ispoljava znatno veću tendencu ka prenosu na naredne generacije, u odnosu na neka stanja i poremećaje sa znaĉajno većom genetskom zasnovanošću. U literaturi su uoĉljive dve osnovne linije razvoja ideje o transgeneracijskoj transmisiji alkoholizma – a) prouĉavanje hereditarnih ĉinilaca i b) psiholoških mehanizama ove forme prenosa. a) nasledni činioci Sa otkrivanjem gena, u jednom nauĉnom periodu, većina bolesti i poremećaja, kako psiholoških tako i somatskih, ukljuĉujući i alkoholizam, svoĊena je na efekat naslednih ĉinilaca. Prisetimo se tada revolucionarnih opservacija alkoholizma Blojlera (Bleuler, 1955) i Šuckita (Schuckit, 1972), koji su, prilikom tumaĉenja etiopatogeneze alkoholizma, izneli stav koji krajnje pojednostavljeno glasi – koliko alkoholiĉarskih gena od roditelja – toliko će ozbiljan biti i alkoholizam potomaka. Empirijska evaluacija ovih stanovišta, s vremenom je vodila omeĊavanju i redefinisanju odnosa genetiĉkih ĉinilaca i njihovih fenotipskih ekspresija, 86 ukazujući na moderatorski znaĉaj sredine, ĉak i za ona stanja za koja je uloga nasleĊa gotovo presudna. Aktuelno, u pogledu shvatanja transgeneracijske transmisije akoholizma, uglavnom se pretpostavlja umeren do snaţan uticaj nasleĊa na razvoj ove forme bolesti zavisnosti, a preostale dobijene razlike, pripisuju se sredinskim ĉiniocima. U studiji Preskota i Kendlera (Prescott & Kendler, 1999) utvrĊeno je da je alkoholizam jednog brata u blizanaĉkom paru, znaĉajno pozitivno korelirao sa pojavom alkoholizma kod drugog brata, a verovatnoća za nastanak alkoholizma bila je veća meĊu jednojajĉanim blizancima, nego dvojajĉanim.IzmeĊu 48 i 58 % dobijene varijanse u individualnim razlikama, pripalo je genetskim faktorima. U objašnjenje preostale varijanse ukljuĉili su specifična lična iskustva, dispozicije ličnosti i aspekte uticaja sredine. U istraţivanju Janga i saradnika (Jang et al, 2001), butvrĊen je moderatorski efekat porodiĉne kohezivnosti, porodičnog sistema vaspitanja i iskustava iz škole na naslednu predisponiranosti ka zloupotrebi alkohola i droga. Studija Janga i saradnika (Young et al., 2006) govori u prilog postojanja jedne šire, obuhvatnije predispozicije za razvoj bolesti zavisnosti, koja je istovetna i za alkohol i marihuanu i duvan. b) psihološki činioci U vezi sa uticajem psiholoških ĉinilaca u transgeneracijskoj transmisiji alkoholizma, u literaturi preovlaĊujuća hipoteza glasi da su deca roditelja zavisnika od alkohola, u većoj meri sklona zloupotrebi/zavisnosti od alkohola u odnosu na decu iz nealkoholičarskih porodica. MeĊutim, nalazi istraţivanja, koja su se bavila ovom problematikom, nisu jednoznaĉni. Na primer, u studiji Orforda i Velemana (Orford & Velleman, 1990) nisu naĊene statistiĉki znaĉajne razlike u pogledu uobiĉajene koliĉine alkoholnih pića koje su pili adolescenti iz alkoholiĉarskih porodica i adolescenti iz nekliniĉke populacije. Ipak, mladi iz alkoholiĉarskih porodica znaĉajno ranije su poĉinjali sa zloupotrebom alkohola, duvana i psihoaktivnih supstanci, ali i 87 psihoaktivnih lekova, dobijenih na recept. U terminima rizične upotrebe, mladi iz alkoholiĉarskih porodica znatno su učestalije koristili navedene supstance. Vezano za psihološke ĉinioce transmisije alkoholizma, rezultati relevantnih istraţivanja mogu se svrstati u nekoliko kategorija u zavisnosti od koncepta koji je posmatran kao presudan: – disciplina U longitudinalnoj studiji Pirsa i saradnika (Pears et al., 2007) hipoteza je delimiĉno potvrĊena. Oni su utvrdili prisustvo povezanosti prekomerne upotrebe alkohola roditelja sa izraženijim pijenjem alkoholnih pića kod njihove dece u odraslom dobu. MeĊutim, kod dece alkoholiĉara u adolescentnom dobu, utvrĊena je i korelacija izmeĊu limita inhibitorne kontrole i zloupotrebe alkoholnih pića, nezavisno od roditeljskog alkoholizma, te su autori istraţivanja pretpostavili da je zapravo neadekvatna roditeljska disciplina doprinela tom nalazu. Da je pretpostavka autora istraţivanja o meĊuodnosu obrazaca disciplinovanja, inhibitorne kontrole i alkoholizma osnovana, posvedoĉila je identiĉna slika dobijena i u narednoj generaciji. – stavovi Stavovi prema pijenju alkoholih pića, te oĉekivanja u odnosu na dejstvo alkohola, koje razvijaju deca koja odrastaju u alkoholiĉarskim porodicama, smatraju se veoma vaţnim u pogledu transgeneracijske transmisije alkoholizma (Brown et al., 1999; Christiansen et al., 1989; Smith & Goldman, 1994). O znaĉaju pozitivnih oĉekivanja od pijenja alkoholnih pića, govore u prethodnom pasusu pomenuta istraţivanja Kristijansena i njegovih saradnika, i Smita i Goldmana. Studija Braunove i njenih saradnika (Brown et al., 1999) takoĊe govori da adolescenti, ĉiji roditelji ispoljavaju neku formu zavisnosti, imaju pozitivna oĉekivanja od alkoholnih pića, ali da sliĉna oĉekivanja imaju i adolescenti iz nekliniĉke grupe. Znaĉaj uticaja roditelja, kao uzora u nastanku i prenosu alkoholizma, odnosno uĉenja po modelu, takoĊe je višestruko istican i ispitivan. Mekkord ovaj mehanizam smatra vaţnim, ali ukazuje i da se njegov uticaj ne ostvaruje pravolinijski (McCord, 1988). On je utvrdio da je za nastanak alkoholizma kod dece alkoholiĉara, bilo presudno u kojoj meri je drugi roditelj (u ovom sluĉaju, 88 majka) vrednovao zavisnika (oca). Neodobravanje opijanja i negativan stav majke prema ocu alkoholiĉaru, negativno je koreliralo sa rizikom od propijanja njihove dece. 89 3. METODOLOGIJA 3.1. ODREĐENJE PREDMETA POSMATRANJA Predmet našeg istraţivanja predstavljali su psihološki faktori rizika ţivljenja u porodicama ukljuĉenim u porodiĉno leĉenje alkoholizma. Faktori rizika derivirani su iz dimenzija izabranih teoretskih modela (Larossa et al., 1981). Olsonov Cirkumpleksni model (Olson, 2000) i Biversov Sistemski model porodiĉnog funkcionisanja (Beavers et al., 1990) izabrali smo kao podesne, usled bogatog teoretskog i empirijskog zaleĊa. Model porodiĉnih procesa Harveja Skinera (Skinner et al., 1982) ukljuĉen je u naše istraţivanje, kao što je u teoretskom delu rada podrobno objašnjeno, zbog saglasnosti ideje na kojoj je baziran instrument s jednim od osnovnih postulata psihologije porodice, odnosno postuliranog balansa idiografskog i nomotetskog u njegovim osnovama. Pristup predmetu prouĉavanja bio je zasnovan na specifiĉnoj teoretsko- metodološkoj bazi, sa porodiĉnom psihologijom kao paradigmom u okviru koje je osmišljeno, a naĉelima kliniĉkog metoda procene kao vodiĉima pri organizovanju i sprovoĊenju empirijskih postupaka. U skladu s tim, posebnu paţnju posvetili smo postojanju razliĉitih nivoa procene funkcionisanja u okviru porodice (individualni, iz pozicije dijade, iz pozicije porodice kao celine), koje smo nastojali da statistiĉkim metodama smisleno integrišemo. Dakle, bavili smo se se formom prediktivne valjanosti modela koje smo smatrali relevantnim, ali iz pozicije koja ukljuĉuje i ukljuĉivanje i razumevanje individualnih percepcija u totalitet porodiĉne procene. 3.2. CILJ Cilj našeg rada sastojao se u proceni diskriminativnog potencijala dimenzija porodiĉnog funkcionisanja, sadrţanih u izabranim modelima. Pri tome, paţnju smo posvetiti i razlikama i/ili sliĉnostima u percepciji varijabli predviĊenih primenjenim modelima. Stepen (ne)slaganja percepcija ispitanika, predstavljao nam je jednu od osnova za utvrĊivanje opterećenosti ĉlanova porodica, odnosno porodiĉnih sistema faktorima rizika. 90 Po svojoj prirodi, dakle, cilj rada bio je empirijskog karaktera. 3.3. ZADACI U našem istraţivanju, nastojali smo da utvrdimo: I Opšte podatke o alkoholizmu: – Da li se porodice iz kliniĉkog i nekliniĉkog uzorka razlikuju po socio-demografskim obeleţjima? – Da li se oĉevi iz kliniĉkog i nekliniĉkog uzorka razlikuju u pogledu uĉestalosti psiholoških tegoba i teškoća? – Da li se oĉevi iz kliniĉkog i nekliniĉkog uzorka razlikuju u pogledu uĉestalosti telesnih disfunkcija i oboljenja? – Da li se oĉevi iz kliniĉkog i nekliniĉkog uzorka razlikuju u pogledu uĉestalosti braĉnih i porodiĉnih problema? – Da li se oĉevi iz kliniĉkog i nekliniĉkog uzorka razlikuju u pogledu uĉestalosti profesionalnihproblema? – Da li se oĉevi iz kliniĉkog i nekliniĉkog uzorka razlikuju u pogledu uĉestalosti socijalnih problema? – Da li slika toksikomanske faze alkoholizma »identifikovanih pacijenata« (prisustvo indikatora i njihovo trajanje) odgovara teoretskim pretpostavkama? – Da li se deca iz kliniĉkog uzorka razlikuju u pogledu broja i uĉestalosti psiholoških tegoba i teškoća od deceiz kontrolne grupe? – Da li postoji razlika u školskom uspehu dece iz kliniĉkog uzorka i dece iz kontrolne grupe? – Da li se supruge »identifikovanih pacijenata«, u odnosu na supruge iz kontrolne grupe, razlikuju u pogledu uĉestalosti psiholoških i telesnih disfunkcija i oboljenja? II Prisustvo, odnosno odsustvo razlika porodica iz kliniĉkog uzorka i porodica kontrolne grupe na ispitivanim dimenzijama porodiĉnog funkcionisanja: 1. Upitnik vaspitnih stilova 91 – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu primenjivanih obrazaca vaspitne prakse? – Koji od primenjivanih obrazaca vaspitne prakse predstavljaju najbolje prediktore grupne pripadnosti? 2. Domeni i dimenzije Olsonovog Cirkumpleksnog modela – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije porodiĉne kohezivnosti? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije porodiĉne fleksibilnosti? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije komunikacije uporodici? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije stepena zadovoljstva porodiĉnim funkcionisanjem? – Koje od dimenzija ovog modela predstavljaju najbolje prediktore grupne pripadnosti? 3. Domen i dimenzije Biversovog Sistemskog modela porodiĉnog funkcionisanja – Koje stilistiĉke orijentacije (centrifugalne ili centripetalne) preovlaĊuju u kojem tipu porodica? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije opšteg zdravlja porodice? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije kohezivnosti porodice? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije kvaliteta razrešavanja konflikata u okviru porodice? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije voĊstva u porodici? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije kapaciteta za izraţavanje emocija u 92 porodici? – Koje od dimenzija ovog modela predstavljaju najbolje prediktore grupne pripadnosti? 4. Domen i dimenzije Skinerovog Modela porodiĉnih procesa – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije porodiĉnih kompetenci u dostizanju ciljeva? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije kvaliteta izvoĊenja uloga u porodici? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije komunikacije u porodici? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije kvaliteta emocionalne ekspresije u porodici? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije emocionalne ukljuĉenosti ĉlanova porodice? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije uspešnosti primenjenih strategija regulacije ponašanja ĉlanova porodice? – Da li se porodice iz kliniĉkog uzorka i porodice iz nekliniĉke grupe razlikuju u pogledu percepcije usklaĊenosti vrednosti i normi pojedinih ĉlanova? – Da li postoje razlike u pobrojanim dimenzijama porodiĉnog funkcionisanja, ukoliko se posmatraju sa nivoa porodice u celini, dijadnih relacija u okviru nje, ili sa nivoa populacije pojedinaĉnog ĉlana porodice? – Koje od dimenzija ovog modela predstavljaju najbolje prediktore grupne pripadnosti? 5. Integracija rezultata primene navedenih modela – Koje dimenzije porodiĉnog funkcionisanja predstavljaju najbolje prediktore grupne pripadnosti, kada se uzmu u obzir svi primenjeni modeli? 93 III Povezanost dimenzija porodiĉnog funkcionisanja i teškoća, odnosno tegoba njenih ĉlanova: – Koje su dimenzije porodiĉnog funkcionisanja povezane sa teškoćama u funkcionisanju pojedinaca u okviru porodice? – Koje su dimenzije porodiĉnog funkcionisanja povezane sa porodiĉnim teškoćama? – Koje su dimenzije porodiĉnog funkcionisanja povezane sa socijalnim teškoćama? – Kakva je povezanost duţine trajanja toksikomanske faze i pozicije porodice na pojedinim dimenzijama porodiĉnog funkcionisanja? IV Analiza individualnih percepcija porodiĉnog sistema: – Analiza razlika porodica iz kliniĉkog uzorka i porodica iz nekliniĉke grupe u pogledu usaglašenosti pojedinih ĉlanova u proceni funkcionisanja porodice. – Da li postoji neki faktor koji menja odnos sliĉnosti i razlika u percepcijama ĉlanova dve grupe porodica? V Transgeneracijska transmisija alkoholizma: – Analiza konfiguracija i odnosa »tipiĉnih« porodica iz kliniĉke i nekliniĉke populacije predstavljenih genogramom – utvrĊivanje razlika i / ili sliĉnosti. 3.4. OPŠTA METODA ORGANIZOVANJA ISTRAŢIVANJA Po svojim karakteristikama, istraţivanje pripada oblasti kvazieksperimentalnih istraţivanja sa nebalansiranom kontrolnom grupom. 3.5. VARIJABLE 1. POL – varijabla je bila registrovana na takav naĉin da su svi ispitanici na odgovarajućem mestu Liste osnovnih socio-demografskih podataka, zaokruţili odgovarajuću oznaku. 94 2. UZRAST – varijabla je bila registrovana na takav naĉin da su svi ispitanici na odgovarajućem mestu Liste osnovnih socio-demografskih podataka, upisali godinu roĊenja. 3. STEPEN OBRAZOVANJA – varijabla je bila registrovana na takav naĉin da su svi ispitanici na odgovarajućem mestu Liste osnovnih socio- demografskih podataka, zaokruţili slovo ispred odgovarajuće kategorije. PredviĊeni nivoi obrazovanja bili su: osnovna škola, srednja škola, viša škola, fakultet ili visoka škola i magisterijum/doktorat/specijalizacija. 4. ŠKOLSKI USPEH DECE – varijabla je bila registrovana na takav naĉin da su deca na listi konstruisanoj za potrebe ovog istraţivanja, upisala proseĉne ocene za svaki razred tokom dostignutog školovanja, kao i proseĉnu ocenu poloţenih ispita, ukoliko studiraju. 5. UKUPNI MESEĈNI PRIHOD PORODICE – varijabla je bila registrovana na takav naĉin da su svi ispitanici na odgovarajućem mestu Liste osnovnih socio-demografskih podataka, zaokruţili slovo ispred odgovarajuće kategorije. PredviĊene kategorije bile su: ukupni meseĉni prihod porodice manji od 50.000,00 dinara, ukupni meseĉni prihod porodice u opsegu 50.000,00 – 100.000,00 dinara, meseĉni prihod porodice u opsegu 100.000,00 – 150.000,00 dinara i meseĉni prihod porodice preko 150.000,00 dinara. 6. STRUKTURA PORODICE – varijabla je bila registrovana na takav naĉin da su svi ispitanici na odgovarajućem mestu Liste osnovnih socio- demografskih podataka, zaokruţili slovo ispred odgovarajuće kategorije. PredviĊene kategorije bile su: oba roditelja (biološki roditelji), dva roditelja (ali nisu biološki roditelji, već srodnici), dva roditelja (usvojitelji), hraniteljska porodica i jedan roditelj. 7. ULOGA U PORODICI – varijabla je bila registrovana na takav naĉin da su svi ispitanici na odgovarajućem mestu Liste osnovnih socio- demografskih podataka, zaokruţili slovo ispred uloge koju imaju u porodici. PredviĊene uloge bile su: otac, majka, prvoroĊeno dete, drugoroĊeno dete, trećeroĊeno dete i ĉetvrtoroĊeno ili mlaĊe dete. 8. BROJ DECE U PORODICI – varijabla je bila registrovana na takav naĉin da su svi ispitanici na odgovarajućem mestu Liste osnovnih socio- demografskih podataka, zaokruţili slovo ispred odgovarajuće kategorije. 95 PredviĊene kategorije porodica bile su: bez dece, sa jednim detetom, sa dva deteta, sa tri deteta, sa ĉetiri deteta, sa petoro dece, sa šestoro dece ili ukoliko ima i više dece, ispitanici su dobili zadatak da sami upišu broj. 9. INTENZITET ALKOHOLIZMA – varijabla je bila registrovana putem dva indikatora: 9.1. DUŢINA TOKSIKOMANSKE FAZE ALKOHOLIZMA– varijabla je bila registrovana tako što je za svakog »identifikovanog pacijenta« uzet podatak o godini ţivotne dobina kojoj je kod sebe uoĉio neku od manifestacija toksikomanske faze alkoholizma (gubitak kontrole nad umerenim pijenjem, pad tolerancije, nemogućnost apstinencije, alkoholne amnezije). 9.2. NIVO UKLJUĈENOSTI ALKOHOLIZMA U PORODIĈNI SISTEM – ova varijabla bila je registrovana na osnovu skora na upitniku konstruisanom za potrebe ovog istraţivanja, ĉija je svrha bila da u zavisnosti od stepena do kojeg alkoholizam odreĊuje organizaciju porodiĉnog ţivota, konkretne dogaĊaje i rutine, procenimo da li porodica pripada kategoriji porodica sa alkoholizmom ili kategoriji alkoholičarskih porodica. Ova distinkcija porodica bazirana je Stajnglasovom modelu, ĉije su osnovne postavke već opisane (Steinglass, 1987). 10. DISFUNKCIJE I POREMEĆAJI, ODNOSNO OBOLJENJA, KOJI MOGU BITI DOVEDENI U VEZU SA ALKOHOLIZMOM – varijable su bile registrovane tako dasuza svakog »identifikovanog pacijenta« uzeti podaci o tome da li su prisutne ili ne odreĊene disfunkcije, poremećaji i oboljenja u sledećim ravnima funkcionisanja: a. lično – telesno (karijes, proširene vene jednjaka, degeneracija jetre, šećerna bolest, pothranjenost, gojaznost, arteroskleroza, ĉir, epilepsija) i psihološko (tegobe iz spektra anksioznosti i depresivnosti, problemi sa spavanjem, napadi panike sa agorafobijom, zloupotreba/zavisnost od kocke, zloupotreba droge; gubitak interesovanja, pasivizacija, uvećana zavisnost od drugih, intolerancija na frustracije, nesigurnost, centriranost na sopstvene potrebe, socijalna i emocionalna nezrelost, nedostatak samodiscipline, sklonost površnom odnosu sa ljudima, neiskrenost); 96 b. porodično – brak (preljuba; tajne i dogovori “iza leĊa”; okolnosti pri kojima se ne zna ko šta radi, ko odluĉuje, a ko odgovara; supruga u poziciji “glave kuće”; udaljavanje braĉnih partnera; “crni fondovi”, verbalni i fiziĉki sukobi) i funkcionisanje dece (neoĉekivani i iznenadni odlasci od kuće; enureza; tikovi; anksioznost; astma; poremećaj spavanja; poremećaji ponašanja, govora, hranjenja ili vezivanja; separaciona problematika; grickanje noktiju; manifestacije iz spektra opsesivno-kompulsivnog poremećaja; fobije; paniĉni napadi; zloupotreba alkohola; zloupotreba droga; zloupotreba interneta); c. profesionalno – nezaposlenost, rad na manje kvalifikovanoj poziciji, apsentizam, pad produktivnosti, profesionalne greške i materijalni gubici, povrede na radu, verbalni i fiziĉki sukobi naradnom mestu, disciplinske mere; d. socijalno – voţnja u alkoholisanom stanju, saobraćajne nesreće, duţništvo, verbalni i fiziĉki sukobi u širem socijalnom okruţenju. Navedene disfunkcije, poremećaji i oboljenja, koji mogu biti dovedeni u vezu sa alkoholizmom, definisani su na naĉin kako je postulirano u relevantnoj literaturi autora sa našeg podruĉja (Stanković, 1995, 2003; Laţetić, 2011). 11. TELESNE I PSIHOLOŠKE DISFUNKCIJE I OBOLJENJA MAJKI Telesne i psihološke disfunkcije i oboljenja majki u uzorku, registrovane su pomoću otvorenih pitanja. 12. PRISUSTVO/ODSUSTVO DRUGIH BOLESTI I POREMEĆAJA – varijabla je bila registrovana tako što je svakog ispitanika uzeti podatak o eventualnom prisustvu kliniĉki verifikovanih, telesnih ili psiholoških bolesti i poremećaja, koji nisu bili sadrţani u postojećim listama pitanja. 13. VASPITNI STILOVI – varijabla je bila registrovana tako što su se oĉevi i majke, za svaku od predviĊenih oblasti porodiĉnog funkcionisanja u Upitniku vaspitnih stilova (Mitić, u pripremi), zaokruţivanjem jedne od ĉetiri ponuĊene mogućnosti, izjašnjavali o tome koji vaspitni stil odgovara onom koji se sprovodi u njihovoj porodici. 14. VARIJABLE KOHEZIVNOSTI PORODICE – varijable su bile registrovane tako što su svi ispitanici popunili odgovarajuće upitnike. Vrednosti varijabli definisane su na osnovu postignutih skorova na odgovarajućim skalama. 97 U istraţivanju, primenjene su skale Kohezivnost sledećih upitnika: 14.1. FACES IV – Kohezivnost se definiše kao meĊusobna emocionalna povezanost ĉlanova porodice. Dve dodatne skale modela, Neukljuĉenost i Umreţenost, registrovane i merene na isti naĉin, ukljuĉene su sa ciljem preciznijeg prikazivanja ekstremnih vrednosti Kohezivnosti. Povod opredeljenja za njihovo ukljuĉivanje bio je i taj što na našoj populaciji dimenzija Fleksibilnosti nije potvrdila pretpostavku o njenoj kurvilinearnoj prirodi (Mitić i Tenjović, 2011). 14.2. SFI II – Kohezivnost se definiše kao doţivljaj zadovoljstva i sreće zajedniĉkim ţivljenjem, i istiĉe porodiĉnu bliskost. 15. FLEKSIBILNOST PORODICA – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajuće upitnike. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika FACES IV. Autor ovog upitnika fleksibilnost definiše kao kvalitet i manifestacije voĊstva, organizacije, pravila o meĊusobnim odnosima i pregovaranja. Dve dodatne skale modela, Rigidnost i Haotiĉnost, registrovane i merene na isti naĉin, ukljuĉene su sa ciljem preciznijeg prikazivanja ekstremnih vrednosti Fleksibilnosti. Povod opredeljenja za njihovo ukljuĉivanje bio je i taj što na našoj populaciji dimenzija fleksibilnosti nije potvrdila pretpostavku o njenoj kurvilinearnoj prirodi (Mitić i Tenjović, 2011). 16. VARIJABLE KOMUNIKACIJE U PORODICI – varijable su bile registrovane tako što su svi ispitanici popunili odgovarajuće upitnike. Vrednosti varijabli definisane su na osnovu postignutih skorova na odgovarajućim skalama. U istraţivanju, primenjene su skale za procenu komunikacije sledećih upitnika: 16.1. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućim skalama upitnika FACES IV. Autor ovog upitnika komunikaciju definiše kao pozitivne komunikacione veštine koje postoje na nivou dijadnih relacija u porodici. 16.2. U domenu Skinerovog Modela porodiĉnog funkcionisanja i upitnika FAM III, ova varijabla odreĊena je kao doţivljaj efikasnosti i 98 kvaliteta uspostavljenih obrazaca emocionalne, instrumentalne komunikacije i komunikacije mešovite forme i to na tri nivoa procene: sa pozicije liĉne efikasnosti i kvaliteta, efikasnosti i kvaliteta u okviru veze sa najznaĉajnijom osobom iz porodice i porodiĉnog sistema kao celine. 17. ZADOVOLJSTVO RELEVANTNIM ASPEKTIMA PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika FACES IV. Autor ovog upitnika zadovoljstvo definiše kao izraţeni stepen zadovoljstva ĉlanova porodice, u pogledu porodiĉne kohezivnosti, fleksibilnosti i komunikacije. 18. OPŠTE PORODIĈNO ZDRAVLJE – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika SFI II. Autor ovog upitnika dimenziju predstavlja kao doţivljaj sreće, optimizma, uspešnosti u rešavanju problema i veštinama pregovaranja, snage roditeljskih koalicija, zatim naglašavanje i uvaţavanje autonomnosti i povećanje odgovornosti od strane celokupne porodice. 19. KONFLIKTI U PORODICI – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika SFI II. Autor ovog upitnika dimenziju predstavlja kao konstrukt koji obuhvata kako niţe stepene (ne)rešavanja otvorenih konflikta (tuĉa, svaĊa), tako i više nivoe (pregovaranje i prihvatanje odgovornosti u situacijama rešavanja konflikta). 20. VOĐSTVO U PORODICI – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika SFI II. Autor ovog upitnika dimenziju definiše putem jaĉine i postojanosti obrazaca upravljanja porodicom od strane odraslih ĉlanova. 21. VARIJABLE IZRAŢAVANJA EMOCIJA U PORODICI – varijable su bile registrovane tako što su svi ispitanici popunili odgovarajuće upitnike. 99 Vrednosti varijabli definisane su na osnovu postignutih skorova na odgovarajućim skalama. U istraţivanju, primenjene su skale za procenu emocionalne izraţajnosti sledećih upitnika: 21.1. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika SFI II. Autor ovog upitnika dimenziju predstavlja kao doţivljaj koji se tiĉe ukupne porodiĉne kohezivnosti, kompetentnosti, bliskosti, lakoće s kojom ĉlanovi porodice izraţavaju osećanja, posebno toplinu i brigu. 21.2. Ova varijabla sadrţana je i u upitniku FAM III, gde je definisana kao doţivljaj slobode u izraţavnju i podeli emocija, posebno pozitivnih – sa pozicije liĉne efikasnosti i kvaliteta, efikasnosti i kvaliteta u okviru veze sa najznaĉajnijom osobom iz porodice i porodiĉnog sistema kao celine. 22. POSTIZANJE CILJEVA – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika FAM-III. Autor modela i upitnika ovu varijablu odreĊuje kao doţivljaj uspešnosti u ostvarivanju ciljeva u biološkoj, psihološkoj i socijalnoj ravni i to na tri nivoa procene – sa pozicije liĉne uspešnosti, uspešnosti u okviru veze sa najznaĉajnijom osobom iz porodice i porodiĉnog sistema kao celine. 23. IZVOĐENJE PORODIĈNIH ULOGA – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika FAM-III. Autor modela i upitnika ovu varijablu odreĊuje kao doţivljaj uspešnosti u definisanju i integraciji uloga u porodici i to na tri nivoa procene – sa pozicije liĉne uspešnosti, uspešnosti u okviru veze sa najznaĉajnijom osobom iz porodice i porodiĉnog sistema kao celine. 24. EMOCIONALNA UKLJUĈENOST – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika FAM- III. Autor modela i upitnika ovu varijablu odreĊuje kao stepen i kvalitet 100 zainteresovanosti i brige koju ĉlanovi porodice meĊusobno ispoljavaju. On ovaj koncept procenjuje kroz tri nivoa – sa pozicije liĉne uspešnosti, uspešnosti u okviru veze sa najznaĉajnijom osobom iz porodice i porodiĉnog sistema kao celine. 25. KONTROLA – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika FAM-III. Autor modela i upitnika ovu varijablu odreĊuje kao uspešnost u primeni strategija i tehnika kojima ĉlanovi porodice meĊusobno utiĉu na ponašanja. On ovaj koncept procenjuje kroz tri nivoa – sa pozicije liĉne uspešnosti, uspešnosti u okviru veze sa najznaĉajnijom osobom iz porodice i porodiĉnog sistema kao celine. 26. VREDNOSTI I NORME – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika FAM-III. Autor modela i upitnika ovu varijablu odreĊuje kao uvaţavanje i pridrţavanja vaţećih vrednosti i normi ponašanja, bez obzira na to da li je u pitanju uticaj pojedinaĉnih ĉlanova porodice, subgrupa kojima osoba moţe da pripada ili kulture kao celine. On ovaj koncept procenjuje kroz tri nivoa – sa pozicije pojedinca, izabrane dijadne relacije ili porodiĉnog sistema kao celine. 27. VARIJABLE SOCIJALNE POŢELJNOSTI – varijable su bile registrovane tako što su svi ispitanici popunili odgovarajuće upitnike. Vrednosti varijabli definisane su na osnovu postignutih skorova na odgovarajućim skalama. U istraţivanju, primenjene su skale za procenu sklonosti ispitanika ka davanju socijalno poţeljnih odgovora upitnika FAM-III i Inventara liĉnih reakcija (Tenjović, u pripremi). 28. DEFANZIVNOST – varijabla je bila registrovana tako što su svi ispitanici popunili odgovarajući upitnik. Vrednost varijable bila je definisana na osnovu postignutih skorova na odgovarajućoj skali upitnika FAM-III. Autor modela i upitnika ovu varijablu odreĊuje kao tendence ispitanika ka odbrambenom stavu i izbegavajućim obrascima u susretu sa adaptivnim zahtevima. Ona je pridodata opštoj porodiĉnoj skali. 101 29. ODLIKE TRANSGENERACIJSKE TRANSMISIJE ALKOHOLIZMA – varijabla je bila registrovana putem izrade genograma za pojednu »tipiĉnu« porodicu iz grupa koje su uĉestvovale u istraţivanju. 3.6. TEHNIKE ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA • LISTA OSNOVNIH SOCIO-DEMOGRAFSKIH PODATAKA – U našem istraţivanju, primenili smo modifikovanu listu sociodemografskih podataka koja je sastavni deo upitnika FACES IV. Navedenu listu primerili smo sociokulturološkim specifiĉnostima našeg podruĉja, kao i potrebama našeg istraţivanja. • POLUSTRUKTUIRANI INTERVJU – Pitanja smo konstruisali za potrebe prikupljanja ĉinilaca alkoholizma, relevantnih za problem istraţivanja. Pitanja su se odnosila na uzrast na kojem su »identifikovani pacijenti« ispoljili pojedine indikatore toksikomanske faze alkoholizma. Zatim, na prisustvo, odnosno odsustvo iz teorije i empirije deriviranih liĉnih, porodiĉnih, profesionalnih i širih socijalnih posledica alkoholizma. TakoĊe smo ukljuĉili i pitanja o eventualnom prisustvu kliniĉki verifikovanih telesnih i psihiĉkih bolesti i poremećaja pojedinih ĉlanova porodice. Intervju je takoĊe ukljuĉio i pitanja o tome da li je neko od roditelja ili bliskih srodnika »identifikovanog pacijenta« bio alkoholiĉar. • UPITNIH PORODIĈNIH RITUALA - Sadrţavao je set pitanja konstruisanih za potrebe ovog istraţivanja, a koja su imala za cilj da utvrde da li je alkohol zaista postao centralni organizacioni princip porodiĉnog ţivljenja kod porodica u kliniĉkom uzorku. Ovaj upitnik bio je u funkciji trijaţe porodica kliniĉkog uzorka na porodice sa alkoholizmom i alkoholičarske porodice. Pitanja su bila koncipirana u skladu sa idejama sadrţanim u radu Stajnglasa i saradnika (Steinglass et al., 1987). 102 • SKALA ZA PROCENU PRISUSTVA ZLOUPOTREBE/ZAVISNOSTI OD ALKOHOLIZMA KRATKOG MEĐUNARODNOG NEUROPSIHIJATRIJSKOG INTERVJUA, VERZIJE 5.0.0 (Mini International Neuropsychiatric Interview, Version 5.0.0; M.I.N.I. 5.0.0) (Sheehan et al., 1998) U pitanju je strukturisani intervju za procenu poremećaja osovine I za obe vaţeće klasifikacije – DSM-IV i ICD-10. Moduli koje procenjuje jesu velika depresivna epizoda/opciono velika depresivna epizoda sa karakteristikama melanholije, distimija, suicidalnost, maniĉna epizoda, epizoda hipomanije, paniĉni poremećaj, agorafobija, socijalna fobija, opsesivno-kompulzivni poremećaj, PTSD, alkoholna zavisnost odnosno zloupotreba, zloupotreba drugih supstanci odnosno zavisnost od njih, psihotiĉni poremećaj/opciono poremećaj afektiviteta sa psihotiĉnim simptomima, anoreksija, bulimija, generalizovani anksiozni poremećaj i antisocijalni poremećaj liĉnosti. U našem istraţivanju primenili smo modul za verifikovanje prisustva alkoholne zavisnosti, odnosno zloupotrebe. OdreĊivanje metrijskih karakteristika ovog intervjua, realizovano je kroz dve paralelne studije – studiju francuskog Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje (Lecrubier et al., 1997) i studiju Univerziteta u Juţnoj Floridi (Sheehan et al., 1997). Uzorak je ĉinilo 300 ispitanika i to 60 sa dijagnozom velike depresivne epizode, 30 sa dijagnozom maniĉne epizode, 60 sa anksioznim poremećajem, 50 sa psihotiĉnim poremećajem, 50 sa zavisnošću od alkohola i/ili droga i 50 ispitanika iz nekliniĉke populacije. Pouzdanost rezultata dobijenih intervjuom, procenjena je na osnovu analize interne konzistentnosti i test-retest metodom. Koeficijenti interne konzistentnosti kretali su se u opsegu od .79 (maniĉna epizoda – prošla) do 1.00 (velika depresivna epizoda,opsesivno-kompulsivni poremećaj, aktuelna alkoholna zavisnost, anoreksija i bulimija. Koeficijenti pouzdanosti procenjeni test-retest metodom bili su nešto niţi, posebno za maniĉnu epizodu – aktuelnu (.35) i fobiju – prošlu (.52), a najveći koeficijent registrovan je za bulimiĉni poremećaj (1.00). Validacija Kratkog meĊunarodnog neuropsihijatrijskog intervjua - forme za samoprocenu od strane pacijenta (Mini-International Neuropsychiatric 103 Interview patient-rated format; M.I.N.I.-PR) i forme za procenu od strane edukovanog opservera (Mini-International Neuropsychiatric Interview clinician-rated format; M.I.N.I.-CR) obavljena je sa verzijom struktuiranog kliniĉkog intervjua za poremećaje osovine I za samoprocenu ispitanika (Structured Clinical Interview for DSM-III-R Patients; SCID-P) i kompozitnim internacionalnim dijagnostiĉkim intervjuom (Composite International Dijagnostic Interview; CIDI), a takoĊe je ukljuĉena i procena eksperta. Osetljivost skala za većinu modula (izuzev distimije, opsesivno-kompulsivnog poremećaja i aktuelne zavisnosti od droga) iznosila je preko .70. Pozitivna prediktivna valjanost iznosila je preko .75 za veliku depresiju, maniĉnu epizodu – prošlu, paniĉni poremećaj aktuelni i prošli, agorafobiju – prošlu, psihotiĉni poremećaj – prošli, anoreksiju i posttraumatski stresni poremećaj. Koeficijenti pozitivne prediktivne valjanosti u opsegu od .60 do .74 registrovani su za maniĉnu epizodu – aktuelnu, generalizovani anksiozni poremećaj, agorafobiju - sadašnju, opsesivno-kompulsivni poremećaj, zavisnost od alkohola - sadašnju, zavisnost od droga – prošlu i bulimiju. Za distimiju, psihotiĉni poremećaj - tekući, fobiju – prošlu, socijalnu fobiju – aktuelnu i prošlu i zavisnost od droga – aktuelnu, koeficijenti su se kretali u opsegu .45 do .59. Koeficijenti slaganja procena dobijenih putem intervjua M.I.N.I. i CIDI za većinu modula kretali su se u opsegu od .50 do .83. Niţi kapa koeficijenti registrovani su za fobiju i generalizovani anksiozni poremećaj. Osetljivost većine modula bila je veća od .70, izuzev za paniĉni poremećaj, agorafobiju, fobiju i bulimiju – prošlu. Pozitivna prediktivna vrednost za bulimiju – prošlu iznosila je .52, maniĉnu epizodu – aktuelnu .56 i socijalnu fobiju 0.55, a za generalizovani anksiozni poremećaj svega .34. Za ostatak modula, ove vrednosti kretale su se u opsegu od .60 do .91. Modul za procenu zloupotrebe/zavisnosti od alkohola u pogledu ispitivanih metrijskih karakteristika, nalazi se u gornjim partijama dobijenih koeficijenata. Tako, koeficijent interne konzistentnosti za aktuelnu alkoholnu zloupotrebu, iznosio je .90, a za aktuelnu alkoholnu zavisnost 1.00. Kada je u pitanju procena pouzdanosti test-retest metodom, ovi koeficijenti iznosili su .85 i .86. 104 Procena hipotetiĉke valjanosti obavljana je prevashodno u vezi sa alkoholnom zavisnošću i dobijeni su sledeći koeficijenti: – kada je kao kriterijum uzet SCID-P, kappa je iznosila .67, osetljivost .80, negativna prediktivna valjanost .98, a pozitivna prediktivna valjanost .64; – kada je kao kriterijum uzet CIDI, kappa je iznosila .82, osetljivost .83, negativna prediktivna valjanost .91, a pozitivna prediktivna valjanost .94. Znatno viši koeficijenti dobijeni putem procene instrumentom CIDI, moguće su posredovani i time da je primenjena forma upitnika SCID zapravo forma za samoprocenu od strane ispitanika, dok su CIDI, kao i ovu formu intervjua M.I.N.I., primenjivali edukovani opserveri. • SKALA PROCENE PORODIĈNE KOHEZIVNOSTI I ADAPTABILNOSTI, IV REVIZIJA (Family Adaptability and Cohesion Evaluation Scales, Version IV - FACES IV)(Olson, 2008) Teorijska osnova ove skale jeste Cirkumpleksni model braĉnog i porodiĉnog sistema Dejvida Olsona. Skala je dizajnirana tako da meri porodiĉnu Kohezivnost i Adaptabilnost, kao centralne dimenzije navedenog modela. Upitnik je namenjen samoproceni svih ĉlanova porodice, koji su stariji od 12 godina. Novine u odnosu na prethodne verzije, jesu a) nova definicija koncepta adaptabilnosti, b) konstrukcija i validacija novih skala, c) izrada racio skora koji kombinuje aspekte uravnoteţenosti i neuravnoteţenosti porodiĉnog funkcionisanja i d) psihometrijska derivacija porodiĉnih tipova i roditeljskih stilova. Dakle, skale dimenzija Kohezivnosti jesu: Neukljuĉenost, Uravnoteţena kohezivnost i Umreţenost, a dimenzije Adaptabilnosti: Rigidnost, Uravnoteţena adaptabilnost i Haotiĉnost. U ovu verziju upitnika ukljuĉene su i dve dodatne skale – skala porodiĉne Komunikacije i Zadovoljstva. Racio skor dozvoljava rezimiranje relativne porodiĉne snage i problematiĉnih podruĉja u jedan skor. 105 Normativni uzorak (Olson, 2008) ĉinilo je 469 ispitanika, proseĉne starosti od 28 godina (opseg od 18 do 59). Dve trećine uzorka bile su osobe ţenskog pola koje nisu u braĉnoj zajednici, a jednu trećinu uzorka predstavljali su ispitanici koji su zasnovali braĉni odnos. Analiza pouzdanosti skala upitnika FACES IV ukazuje na to da se vrednosti α koeficijenata kreću u opsegu od 0.77 do 0.89 (Umreţena = .77, Neukljuĉena = .87, Uravnoteţena kohezivnost = .89, Haotiĉna= .86, Uravnoteţena fleksibilnost = .84, Rigidna = .82). Validacione studije ukljuĉivale su supskale Zdravlja/Kompetenci upitnika SFI (Self-Report Family Inventory)(Hampson & Beavers, 1996), supskalu Opšteg porodiĉnog funkcionisanja Epštajnovog upitnika za procenu porodice (Family Assessment Device; FAD)(Epstein et al., 1983) i skalu Zadovoljstva porodiĉnim funkcionisanjem (The Family Satisfaction Scale)(Olson, 1995). Korelaciona analiza dala je visoke koeficijente većine skala FACES IV i navedenih validacionih skala. Dakle, skale upitnika FACES IV namenjene merenju balansiranih (zdravih) oblasti Kohezivnosti i Fleksibilnosti, manifestovale su koeficijente korelacije sa validacionim skalama u opsegu .89 do .99. Skale upitnika FACES IV namenjene merenju niske Kohezivnosti (Neukljuĉenosti) i ekstremne Fleksibilnosti (Haotiĉnosti), manifestovale su visoke negativne korelacije sa validacionim skalama – opseg od -.67 do -.93. Izuzetak predstavljaju skale Rigidnosti i Umreţenosti, koje su pokazale niske korelacije sa validacionim skalama (od -.11 do -.31). U pogledu procene hipotetiĉke valjanosti, autor upitnika navodi i efekte psihoterapijskog tretmana putem prikaza sluĉajeva. Progres u terapiji on izjednaĉava sa ublaţavanjem ekstremnih skorova na kljuĉnim dimenzijama ovog modela. Analiza kriterijuma validnosti ukazuje na to da je FACES IV u stanju da proseĉno u 78% sluĉajeva ukaţe na disfunkcionalnost porodice, odnosno da se procena putem ovog upitnika podudara sa procenama dobijenim primenom upitnika FAD i SFI u rasponu od 55% do 94%. Kada je svih šest skala uzeto u analizu, prediktivna podesnost kretala se u opsegu od 84% do 99% (prosek 92%). Ukupni Cirkumpleks racio skor manifestovao je adekvatnu prediktivnu valjanost u proseĉno 85% sluĉajeva (opseg od 80% do 91%). 106 • SAMOOPISNI INVENTAR PORODIĈNIH ODNOSA, VERZIJA II (Self-Report Family Inventory, Version II - SFI II)(Beavers & Hampson, 1990) Teorijska osnova ove skale jeste Biversov Sistemski model porodiĉnog funkcionisanja (Beavers et al., 1990). Upitnik je namenjen samoproceni svih ĉlanova porodice, koji su stariji od 11 godina. Dimenzije koje se procenjuju putem ovog upitnika, jesu Opšte porodiĉno zdravlje, Konflikti, Kohezija, VoĊstvo, i Izraţavanje emocija. Normativni podaci (Beavers & Hampson, 1993) obraĊeni su na osnovu uzorka koji je ĉinilo 1800 porodica iz kliniĉke i nekliniĉke populacije. U okviru ovog, kako autori testa navode heterogenog uzorka, utvrĊeno je da se prema kriterijumima procene u okviru ovog modela na skali interakcionih kompetenci, 5% porodica moţe svrstati u optimalan rang funkcionisanja, 38% u adekvatan, 38% u proseĉan, 16% u graniĉan, a 3% u teško disfunkcionalan. Iako po svojoj prirodi ovaj uzorak nije stratifikovan i sluĉajan, autori smatraju da i kao takav, odraţava trend ka normalnom distribuiranju dimenzija u populaciji. Instrument, kako njegovi autori navode, poseduje visoku internu konzistentnost, sa koeficijentom α u rasponu 0.84 do 0.93 i test-retest pouzdanošću od .85 i većom. Pri tome, SFI inventar u okviru kanoniĉke korelacione analize sa Skalom za procenu porodiĉnih kompetenci, manifestovao je koeficijente validnosti od .62 i veće (Beavers, 1989). Studija koju su realizovali Hampson i sar. (Hampson et al., 1996) ukazuje na visoke korelacije samoprocene i procene opservera (.71). Kada je u pitanju hipotetiĉka valjanost, skala porodiĉnih kompetenci ovog modela visoko je korelirala sa drugim merama opšte braĉne i porodiĉne prilagoĊenosti, ukljuĉujući a) DAS (r =.44)(Spanier, 1976) b) Opštu skalu porodiĉnog funkcionisanja u okviru Mekmasters modela (r= .87)(Miller et al., 1994) i Skalu porodiĉne kohezivnosti (r=.82)(Olson, 1986). Porodiĉne kompetence procenjene putem Biversovog inventara interakcionih kompetenci, visoko su korelirale sa primenjenim upitnicima (r=.44 sa DAS, r=.71 sa skalom opšte funkcionalnosti upitnika FAD). U diskriminantnoj analizi, set varijabli dobijenih putem Biversovog instrumenta, korektno je klasifikovao 91% porodicu 107 iz kliniĉke i nekliniĉke populacije. Za supskalu kohezivnosti utvrĊene su korelacije od .67 sa odgovarajućom skalom upitnika FACES III (Beavers & Hampson, 1990; Olson, 1986). Osim prethodno navedenog, u pogledu hipotetiĉke valjanosti instrumenta, Hampson i Bivers (Beavers &Hampson, 1990) utvrdili su jasnu razliku porodica sa shizofrenim ĉlanom (preovlaĊujući disfunkcionalni centripetalni obrazac) u odnosu na porodice sa ĉlanom sa graniĉnim poremećajem liĉnosti (preovlaĊujući disfunkcionalni centrifugalni obrazac). Procenjujući prediktivnu valjanost instrumenta, Hampson i Bivers (Beavers &Hampson, 1993) tokom dve ekstenzivne studije, pratili su efekat primenjenog tretmana i utvrdili pomoću multiple regresione analize da su prediktori povoljnog ishoda broj sesija: opserverova procena porodiĉne kompetentnosti, opserverova procena porodiĉnog stila, samoprocena kompetentnosti klijenata i terapeutova procena nivoa partnerstva koju ĉlanovi porodice manifestuju. • SKINEROV UPITNIK ZA PROCENU PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA, VERZIJA III (Family Assessment Measure, Version III - FAM-III) (Skinner et al., 1983) Upitnik za procenu porodiĉnog funkcionisanja baziran je na modelu Porodiĉnih procesa (Skinner et al., 1983). Upitnik je namenjen samoproceni svih ĉlanova porodice, koji su stariji od 10 godina. Razvijen je i validiran u pogledu njegove sposobnosti da diskriminiše oblasti porodiĉnih rizika i reziljenci, te se putem njega dobijaju kvantitativni pokazatelji snaga i slabosti porodice. Upitnik ĉine: 1. OPŠTA SKALA (General Scale) – fokus je postavljen na porodicu kao celinu. Nivo zdravlja ili patologije u porodici posmatra se i definiše iz sistemske perspektive. 2. SKALA DIJADNIH RELACIJA (Dyadic Relationship Scale) – pomoću nje procenjujemo odnose ciljnih parova u porodici. 108 3. SKALA SAMOPROCENE – (Self-Rating Scale) daje podatke o subjektivnoj percepciji klijentovog funkcionisanja unutar porodice. Svaka od skala „pokriva“ šest dimenzija modela, a to su Dostizanje ciljeva, Komunikacija – ukljuĉujući i Emocionalnu ekspresiju, IzvoĊenje porodiĉnih uloga, Emocionalna ukljuĉenost, Kontrola i Vrednosti i norme. Opštoj porodiĉnoj skali pridodate su podskala Socijalne poţeljnosti i podskala Defanzivnosti. Praktiĉno, pitanja istog sadrţaja postavljaju se u okviru svake od skala. Razlika u pitanjima po skalama sastoji se u tome da su ona prilagoĊena poziciji iz koje se procenjuje porodiĉno funkcionisanje. Normativni podaci (Skinner et al., 2000) bazirani su na uzorku od 247 odraslih osoba i 65 adolescenata iz nekliniĉke populacije. U pogledu relijabilnosti, koeficijent (Cronbach's α): – za odrasle iznosi .93 za opštu skalu, .95 za skalu dijadnih relacija i .89 za skalu samoprocene; – za adolescente iznosi .94 za opštu skalu, .94 za skalu dijadnih relacija i .86 za skalu samoprocene. Test-retest pouzdanosti ovog instrumenta, procenjena je na uzorku od 138 porodica iz opšte populacije sa slobodnim intervalom od dvanaest dana izmeĊu dva testiranja (Shekter-Wolfson &Woodside, 1990). Ispitanici su imali za cilj da procene prošlo porodiĉno funkcionisanje (proteklih nedelju dana). Medijana test-retest relijabilnosti iznosila je .57 za majke, .56 za oĉeve i .66 za decu. U okviru studija validnosti, izdvaja se nekoliko grupa istraţivanja usmerenih na ocenu hipotetiĉke valjanosti instrumenta: 1. PoreĊenjem porodica sa ocem alkoholiĉarom, depresivnim ocem i porodica iz nekliniĉke populacije (Jacob, 1991), utvrĊene su znaĉajne razlike porodica iz kliniĉke sa porodicama iz nekliniĉke populacije, ali ne i izmeĊu navedene dve kategorije porodica iz kliniĉke populacije. Porodice iz kliniĉke populacije prvenstveno saopštavaju o problemima u oblasti izvoĊenja uloga i emocionalne ukljuĉenosti, dok su porodice iz nekliniĉke populacije sklonije da 109 sebe predstavljaju u socijalno poţeljnom svetlu i pri tome su u izvesnoj meri defanzivne. Forman (Forman, 1988) je utvrdio znaĉajne razlike na svim dimenzijama modela meĊu porodicama sa distresom i porodicama bez kliniĉkih manifestacija. 2. Jakob (Jacob, 1995), uzorku majki iz srednje klase zadaje FAM-III, zajedno sa tri druge mere porodiĉnog funkcionisanja (Skala za procenu porodiĉne adaptabilnosti i kohezivnosti (Family Adaptability and Cohesion Evaluation Scales (FACES); Skala za procenu porodiĉne sredine (Family Environment Scale (FES)); Upitnik za procenu porodice (Family assessment Device (FAD)). Utvrdio je visoke korelacije dimenzije kohezivnosti, ali niske korelacije dimenzije adaptabilnosti sa odgovarajućim merama upitnika, koje je upotrebio za procenu valjanosti. Dakle, sa upitnikom FES korelacije su bile visoke kada su u pitanju dimenzije kohezivnost i konflikti, umerene sa izraţajnošću, intelektualno-kulturološkom orijentacijom, aktivno-rekreativnom orijentacijom i organizacijom, a gotovo neznatne sa nezavisnošću, orijentacijom ka postignuću, moralno-religioznom orijentacijom i kontrolom. Sa dimenzijama procenjenim upitnikom FAD, sve korelacije su bile visoke i znaĉajne. 3. Šekter-Volfson i Vudsajd (Shekter-Wolfson & Woodside, 1990) pomoću upitnika, pratili su porodiĉnu terapiju porodica sa ĉlanovima obolelim od anoreksije i bulimije (test-retest dizajn) i utvrdili su znaĉajne promene u pogledu uverenja porodica u mogućnost promene i poboljšanja i unapreĊenja porodiĉnih odnosa u budućnosti. Trute i sar. (Trute et al., 1988) takoĊe su putem upitnika pratili efektivnost primenjenog tretmana i kod 64% porodica utvrdili znaĉajno poboljšanje u funkcionisanju. Vudsajd i saradnici (Woodside et al. 1995a, 1995b) pomoću upitnika su registrovali poboljšanje porodiĉnog funkcionisanja porodica, sa ĉlanom obolelim od bulimije. Pri tome, skala dijadnih relacija pokazala se najsenzitivnijom u registrovanju pozitivnih promena tokom psihoterapijskog procesa. 7. GENOGRAM Genogram, kao metod, jeste sloţeni postupak eksploracije porodiĉne strukture i funkcionisanja sa dijagnostiĉkom, terapijskom, istraţivaĉkom i/ili edukativnom svrhom (Srna, 2003). 110 Pri izradi genograma izabranih porodica, rukovodili smo se preporukama Komiteta za standardizaciju genograma, oformljenog 80-tih godina pri Severnoameriĉkoj grupi za istraţivanja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (McGoldric et al., 1999). U fokusu genograma je “identifikovani pacijent“ i svi preostali detalji unose se tako da budu u relaciji s njim. Strukturu i sadrţaj genogramskog intervjua, kao metoda prikupljanja podataka potrebnih za konstrukciju genograma, ĉine: I mreža informacija o porodici Ona obuhvata relevantne informacije o porodici i širem porodiĉnom kontekstu i prostire se u nekoliko razliĉitih pravaca: – od aktuelnog problema ka širem kompleksu problema, – od neposrednog okruţenja (nuklearne porodice) ka širem porodiĉnom okruţenju (primarne porodice roditelja, proširene porodice, porodice porekla) i socijalnoj sredini, – od aktuelne porodiĉne situacije ka hronologiji porodice i istorijskom okviru, – od jednostavnih, neuznemiravajućih pitanja do emocionalno veoma provokativnih pitanja, – od oĉiglednih ĉinjenica do hipoteza u vezi sa porodiĉnim obrascima i relacijama. II informacije o postojećem problemu i neposrednom porodičnom okruženju Obiĉno se poĉinje od relacija u neposrednom porodiĉnom okruţenju u kojem se problem pojavljuje, a potom se u ispitivanju ide ka celokupnom kontekstu relacija i obrazaca povezanih sa problemom. III podaci o socio-demografskim odlikama, etničkoj i kultorološkoj istoriji porodice Oni su veoma vaţni za razumevanje aktuelnog problema, odnosno relevantnih karakteristika porodice i aktuelnih relacija u porodiĉnom kontekstu i omogućavaju ocenu stavova porodice i ponašanja, koja su pod tom vrstom uticaja. 111 IV podaci o vezama porodice sa svojim socijalnim okruženjem. Ukljuĉuju podatke o vaţnim liĉnostima u ţivotu ĉlanova porodice, posebno identifikovanog pacijenta, koji nisu biološko-legitimni ĉlanovi porodice (o kumovima, uĉiteljima, susedima, prijateljima, sveštenicima, doktorima i sliĉno). TakoĊe, podaci od interesa su i oni o pobaĉajima, abortusu, mrtvoroĊenĉadi, usvojenoj deci, hraniteljstvu… IV praćenje porodičnih procesa Tiĉu se specifiĉnih obrazaca adaptacije na stresogene ili traumatogene dogaĊaje (roĊenja, smrti i druge tranzicije), ili pak maladaptiranosti koje porodica ispoljava u vezi sa njima. V pitanja u vezi sa različitim aspektima funkcionisanja individue ili jedinice (dijade, trijade) koja je u fokusu genograma Potrebno je ispitati da li postoje odreĊene tegobe, teškoće ili oformljena simptomatologija i koje su snage i slabosti odreĊene osobe. Vaţni klasteri informacija u okviru ovoga bloka, jesu podaci o znaĉajnim problemima i oboljenjima ĉlanova porodice, u pogledu somatskog i/ili psihološkog zdravlja, o destabilizacionom potencijalu tih problema po identifikovanog pacijenta, podaci o zaposlenosti ĉlanova porodice, kao i o tome kako se nezaposlenost ili zaposlenost reflektuju na njih, podaci o finansijskoj situaciji (visina prihoda, moguće poteškoće u smislu nesklada potrebnog i ostvarenog, stabilnost prihoda), podaci o drogama i alkoholu, podaci o eventualnim problemima sa zakonom i podaci o fiziĉkom ili seksualnom zlostavljanju. V pocena hijerarhije moći Prilikom procene raspodele moći u porodici, nuţno je proceniti ko rukovodi donošenjem odluka, ko rukovodi raspodelom novca, na koji naĉin se generišu i razrešavaju konflikti i kakav je stav svakog partnera prema nasilju ili zlostavljanju u braku. 112 Organizacija podataka To je najkompleksniji aspekt genogramske procene, jer je obilje podataka potrebno organizovati po prioritetu i smisleno saţeti. Stoga, autori preporuka za standardizaciju genograma nude sledeći model pregleda i analize podataka, dobijenih genogramskim intervjuom: 1. traga se za ponavljanim simptomima, odnosima ili obrascima funkcionisanja u porodici tokom generacija (utrougljavanje, koalicije, cut off); 2. posmatraju se koincidencije datuma (na primer, godina propijanja roditelja i poĉetak problema u ponašanju deteta); 3. procena efekata promena u porodici uopšteno, a posebno neuvremenjenih promena u ţivotnom ciklusu porodice; 4. pregled nedostajućih, suprotstavljenih i neusaglašenih informacija u vezi sa vaţnim ĉlanovima porodice ili dogaĊajima (ĉesto ukazuju na afektivno šarţirane aspekte porodiĉnog funkcionisanja, odnosno dogaĊaje); 5. pregled vaţnih aspekata porodiĉne strukure – sastav domaćinstva, sibling konstelacije, neuobiĉajene porodiĉne konfiguracije (multipli ponovni brakovi, triangulacije), deca odrasla u multiplim porodicama (adopcija, hraniteljstvo i sl.). Konstrukcija genograma Potrebno je da podaci budu dobro organizovani, jasno prikazani i omoguće brz i informativan pregled relevantnih aspekata porodiĉne strukture i funkcija. Genogramski prikaz treba da sadrţi sledeće informacije: – prikazivanje osoba – mesto roĊenja, godina roĊenja, prihod ĉlana porodice, zanimanje, edukativni nivo, zdravstveni status (ozbiljna duševna ili telesna oboljenja, obrasci pijenja alkoholiĉara), emocionalno funkcionisanje – (labilnost, impulsivnost), socijalno funkcionisanje (prekršajne, kriviĉne prijave), profesionalno funkcionisanje (apsentizam, gubici, promene posla), godina smrti; za podatke postoji jasno predviĊeno mesto gde treba da budu upisani – na primer, tekuća godina ili godina smrti treba da budu upisani u okviru 113 simbola, godina roĊenja iznad levo, a godina smrti iznad desno u odnosu na oznaku ispitanika; – prikazivanje porodične dinamike – ponavljanje obrazaca ponašanja (npr. alkoholizam, fiziĉko nasilje, suicidi), transgeneracijsko praćenje obrazaca snaga i slabosti, porodiĉni odnosi i pravila, prisustvo cut off obrazaca, dominacija u relacijama, enormno fokusiranje, patološke forme relacija (hostilne, zavisne i sl.); ovaj deo genograma pretpostavlja ucrtavanje relacija; – utvrđivanje hronologije na individualnom nivou – obrasci funkcionisanja, tranzicije, pojava simptoma, koincidencije ţivotnih dogaĊaja; – utvrđivanje hronologije na nivou porodice – lociranje porodice u istorijskom okviru, markiranje socijalnih, ekonomskih i politiĉkih ĉinjenica. U našem istraţivanju genogram je primenjen sa dijagnostiĉko- edukativnom svrhom. Dakle, mapiranje porodiĉne strukture i odnosa ovom metodom sa porodicom iz kliniĉke populacije realizovano je tokom psihoterapijskog rada. Potom je iz nekliniĉkog uzorka izabrana odgovarajuća porodica u pogledu sastava, strukture, ţivotne dobi, a pribliţno i obrazovnog nivoa ĉlanova. Izvršeno je poreĊenje genogramskih prikaza ove dve porodice sa ciljem da se ukaţe na osnovne razlike porodica iz kliniĉke i nekliniĉke grupe sa osvrtom na transgeneracijski prenos alkoholizma. 8. UPITNIK VASPITNIH STILOVA Upitnik vaspitnih stilova autorke Marije Mitić (Mitić, u pripremi) namenjen je proceni dominantnog vaspitnog stila (demokatski, autokratski, liberalni i pdbacujući) u kljuĉnim oblastima porodiĉnog funkcionisanja. S obzirom na to da je u pitanju nova skala, koja do sada nije primenjivana na našoj populaciji, njene metrijske karakteristike aktuelno su u fazi provere. 9. INVENTAR LIĈNIH REAKCIJA (ILR) U pitanju je Tenjovićeva modifikacija Marlou-Kraun skale (Marlowe- Crowne) koja je namenjena proceni sklonosti ispitanika da daju socijalno poţeljne odgovore. Sastoji se od dvadeset tvrdnji, sa odgovorima dihotomnog 114 tipa. Veći skor na skali ukazuje i na veću sklonost ka davanju socijalno poţeljnih odgovora. S obzirom na to da je u pitanju modifikacija skale, njene metrijske karakteristike aktuelno su u fazi provere. 3.7. VREMENSKI OKVIR ISTRAŢIVANJA Istraţivanje je realizovano u periodu od 2009. do 2012. godine. 3.8. UZORAK Prilikom sastavljanja uzorka, nastojali smo da ujednaĉimo porodice po varijablama koje, na osnovu podataka iz dostupnih istraţivanja, pokazuju korelaciju sa varijablama porodiĉnog funkcionisanja. To su bili: struktura porodice, ţivotna dob, pol i dostignut obrazovni nivo ispitanika. Sam proces prikupljanja porodica iz kliniĉkog konteksta, svakako nije bio invarijantan na uticaj savremenih trendova u leĉenju alkoholizma. Pri tome, prevashodno mislimo na progresivno umanjenje broja potpunih porodica koje su se javljale na leĉenje (Laţetić, Mladenović, Svetozarević, i Ćorić, 2011). Stoga su u istraţivanju uĉestvovale porodice koje su bile ukljuĉene u porodiĉnu terapiju alkoholizma na: – Klinici za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, – B odeljenju neuropsihijatrije Opšte bolnice »Dr Radivoj Simonović« u Somboru, – Odeljenju za leĉenje zavisnosti od alkohola Specijalne psihijatrijske bolnice „Dr Slavoljub Bakalović” u Vršcu, – Savetovalištu za alkoholizam Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti u Beogradu, – Savetovalištu za odrasle Doma zdravlja Zemun. U svim navedenim ustanovama, leĉenje se odvija prema postulatima Beogradskog ekosistemskog bio-psiho-socijalnog modela (Gaĉić, 1978). Model je 60-tih godina ponikao na Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu, a potom 115 se, usled svoje sveobuhvatnosti i kulturološke podesnosti, proširio na sve institucije u našoj zemlji, koje se bave leĉenjem zavisnosti od alkoholizma. Imajući na umu znaĉajnost efekata kulturološkog zaleĊa na porodiĉno funkcionisanje, u sastavljanju kontrolne grupe uĉestvovale su porodice izjednaĉene prema navedenim kriterijumima, iz istih mesta odakle su poticale i porodice iz kliniĉkog uzorka. U vezi sa taĉkom u leĉenju, na kojoj smo regrutovali alkoholiĉarske porodice, ukljuĉivali smo ih neposredno nakon što su savladale teorijske aspekte psihoedukativnog programa, koji se sprovodi u navedenim bolniĉkim jedinicama. Za ukljuĉivanje porodica u istraţivanje neposredno nakon polaganja teoretskih osnova alkoholizma10, opredelili smo se iz sledećih razloga: – porodice tada preteţno prebrode prve krize porodiĉnog sistema i odluĉuju da ostanu u leĉenju; – tada već poseduju dovoljno znanja da mogu prepoznati baziĉne pokazatelje zavisnosti od alkoholizma, kao i njegove posledice; – otpori alkoholiĉara i ĉlanova njihovih porodica u pogledu prepoznavanja i saopštavanja tih posledica, u dovoljnoj meri su redukovani; – to je isuviše kratak period da se ostvare psihoterapijom pokrenute izmene porodiĉne strukture, dinamike i funkcija, što bi uticalo i na sliku o funkcionisanju alkoholiĉarskih porodica, koju smo nameravali da prouĉimo. Istraţivanjem je inicijalno obuhvaćeno 59 porodica iz kliniĉkog i 54 porodice iz nekliniĉkog konteksta. Nakon iskljuĉivanja nepopunjenih i nevalidnih upitnika, taj broj je sveden na 50 porodica iz kliniĉkog i isti broj porodica iz nekliniĉkog uzorka. U istraţivanju su uĉestvovala i deca iz alkoholiĉarskih porodica i kontrolne grupe, koja su ispunjavala specifiĉne zahteve pojedinih tehnika, u pogledu ţivotne dobi. To je bila starosna granica iznad koje se pretpostavljalo da 10 Prema postulatima Beogradskog ekosistemskog bio-psiho-socijalnog pristupa, prvih par nedelja pacijenti i saradnici uĉe o osnovama nastanka, razvoja i odrţavanja alkoholizma, da bi potom pred terapijskom zajednicom polagali ispit iz te materije. 116 ispitanici razumeju ajteme i u stanju su da daju primerene i smislene odgovore na njih. Za granicu smo izabrali gornju od predviĊenih (12 godina) u okviru primenjenih tehnika porodiĉnog funkcionisanja (Olson, 2008). S obzirom na to da je to znaĉilo i uĉešće maloletnih ispitanika u istraţivanju, uz nesebiĉnu pomoć Etiĉkog odbora Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, koncipiran je informisani pristanak kako za roditelje, tako i za decu koja uĉestvuju u istraţivanju. Na konaĉnu odluku o izboru ispitanika koje smo ukljuĉili u analizu, uticao je red roĊenja deteta. Naime, Salivenovo uĉenje o znaĉaju ovog ĉinioca za odreĊenje detetove ţivotne pozicije (Sullivan,1996) jedan je od vaţnih postulata porodiĉne psihologije i porodiĉne terapije. Red roĊenja deteta odreĊuje sistem obrazaca i odnosa koji obuhvataju prirodu povratnih uticaja deteta i roditelja, oĉekivanja ĉlanova porodice od njega i naĉine kako im izlazi u susret, odnose drugih ĉlanova porodice prema njemu i njegove odnose prema drugim ĉlanovima i njegove uloge u sistemu porodiĉnih uloga. No pre svega, a za naše istraţivanje veoma bitno, redosled roĊenja deteta znaĉajno utiĉe na to kako ono vidi svoju porodicu. Usled pobrojanih razloga, u istraţivanje smo ukljuĉili prvoroĊenu decu iz ispitivanih porodica. U skladu sa prethodno iznetim postavkama, dobijen je uzorak sledeće strukture: Tabela 1: Struktura kliniĉke grupe i nekliniĉkog uzorka po broju ukljuĉenih ispitanika, uzrastu i polu Pol dece Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Uĉestalost Muški 18 (45,00%) 20 (44,44%) Ţenski 22 (55,00%) 25 (55,56%) Pozicija ispitanika u porodici Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Proseĉna ţivotna dob Oĉevi 48,86 48,88 Majke 46,04 45,92 Deca 22,82 23,06 Pozicija ispitanika u porodici Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Broj ispitanika Oĉevi 50 50 Majke 50 50 Deca 40 45 117 3.9. OBRADA PODATAKA I DESKRIPTIVNA STATISTIKA – za kvalitativne varijable – izraĉunavanje frekvencija i procenata; – za kvantitativne varijable – izraĉunavanje aritmetiĉkih sredina i standardnih devijacija. II MULTIVARIJANTNA ANALIZA VARIJANSE – testiranje znaĉajnosti razlika grupa porodica u pogledu ispitivanih dimenzija porodiĉnog funkcionisanja; III KANONIĈKA DISKRIMINACIONA ANALIZA – utvrĊivanje setova varijabli koje predstavljaju najbolje prediktore grupne pripadnosti. IV MULTIPLA REGRESIONA ANALIZA – ocena efekata sklonosti ispitanika ka davanju socijalno poţeljnih odgovora na izabrane dimenzije porodiĉnog funkcionisanja, ukljuĉujući i vaspitne stilove. V DVOFAKTORSKA ANALIZA VARIJANSE – utvrĊivanje razlika izmeĊu grupa porodica u pogledu slaganja pojedinih ĉlanova porodice u proceni funkcionisanja porodice. 118 4. REZULTATI ISTRAŢIVANJA 4.1. OPŠTI PODACI O ALKOHOLIZMU 4.1.1. SOCIO-DEMOGRAFSKA OBELEŢJA PORODICA Preliminarni korak u analizi dobijene istraţivaĉke graĊe, u skladu sa naĉelima izbora porodica kontrolne grupe, sastojao se u analizi razlika dve grupe u pogledu socio-demografskih obeleţja numeriĉkog i kategoriĉkog tipa. Kada su u pitanju socio-demografske varijable numeriĉkog tipa, razlike dve grupe (kliniĉke i kontrolne), testirane su T testom za nezavisne uzorke. UtvrĊeno je da se dve grupe ispitanika ne razlikuju znaĉajno u pogledu prosečne životne dobi (prilog 1, tabela 37, str. 187). Analiza je pokazala da se statistiĉki znaĉajna razlika javlja kod broja članova porodice (t = -2.839, df = 283, p = .005) i broja dece u porodici (graniĉna znaĉajnost – t = -1.955, df = 283, p = .052), takva da u kontrolnoj grupi postoji nešto veći broj ĉlanova porodice i broj dece u porodici u proseku. Tabela 2: Deskriptivni pokazatelji varijabli broj ĉlanova porodice i broj dece u porodici Varijabla Grupa AS SD SE Broj ĉlanova porodice Kliniĉki uzorak 3.8429 .84199 .07116 Kontrolna grupa 4.1379 .90998 .07557 Broj dece u porodici Kliniĉki uzorak 2.8071 .61042 .05159 Kontrolna grupa 2.9379 .51668 .04291 Kada su u pitanju socio-demografske varijable kategoriĉkog tipa, Hi kvadrat testom je testirana povezanost grupne pripadnosti s tim obeleţjima. Pol ispitanika nije pokazao statistiĉki znaĉajnu povezanost sa grupnom pripadnošću (kliniĉki uzorak i kontrolna grupa) (prilog 1, tabela 38, str. 187). U pogledu dostignutog stepena obrazovanja, ispitanici su se podjednako distribuirali u obe grupe (prilog 1, tabela 39, str. 187). U kontrolnoj grupi bilo je nešto više porodica s jednim biološkim roditeljem (ponovni brak), ali ne u meri da razlika uĉestalosti dostigne nivo statistiĉke znaĉajnosti (prilog 1, tabela 40, str. 187). 119 Bračno stanje ispitanika, takoĊe se podjednako distribuiralo u obe grupe. Dakle, u kliniĉkoj grupi i nekliniĉkom uzorku, registrovan je podjednak broj ispitanika koji nisu udavani/ţenjeni, koji su razvedeni ili su u formalnom braku a pred razvodom, udovaca/udovica, ispitanika u braku kojima je ovo prvi brak, ispitanika u braku kojima to nije prvi brak, onih koji ţive nevenĉani, kao i stalnih partnera koji ţive odvojeno (prilog 1, tabela 41, str. 188). Broj prvoroĊene dece koja su ukljuĉena u analizu, a koja su zasnovala sopstvene porodice, bio je podjednako distribuiran po grupama (prilog 1, tabela 42, str. 188). Kada je analiziran sastav domaćinstva ispitanika, utvrĊeno je da se statistiĉki znaĉajna povezanost grupne pripadnosti javlja sa varijablom koja definiše s kim trenutno ţive ispitanici (Hi kvadrat = 14.877a , df = 7, p = .038, koeficijent kontigencije = .223). Povezanost je takva da u kontrolnoj grupi ima više ispitanika koji su naveli opciju “nešto drugo” da bi kvalitativna analiza ukazala na to da su to, uglavnom, bili student ili deca koja odvojeno ţive od primarnih porodica, a da pri tome nisu zasnovala svoje sekundarne porodice (prilog 1, tabela 43, str.188). Analiza je pokazala da se statistiĉki znaĉajna povezanost grupne pripadnosti javlja i s varijablom mesečnog prihoda porodice (Hi kvadrat = 11.973a, df = 3, p = .007, koeficijent kontigencije = .201). Povezanost je takva da u kliniĉkom uzorku ima nešto više porodica s ukupnim meseĉnim prihodom ispod 50.000,00 dinara, što je proseĉno 6.500,00 dinara po ĉlanu domaćinstva. U kliniĉkom uzorku ima i manje porodica s prihodima preko 150.000,00 dinara (prilog 1, tabela 44, str. 189). Izraţeno u meseĉnim prihodima po ĉlanu domaćinstva, to je proseĉno 16.090,00 dinara za kliniĉki uzorak, a 24.529,00 dinara za kontrolnu grupu. 120 4.1.2. SPECIFIĈNA OBELEŢJA ALKOHOLIZMA 4.1.2.1. DISFUNKCIJE, POREMEĆAJI I OBOLJENJA ĈLANOVA PORODICA Potencijalne posledice alkoholizma razmatrane su iz pozicija liĉne (somatske i psihološke), porodiĉne, profesionalne i socijalne disfunkcionalnosti »identifikovanog pacijenta«, kao i iz pozicija psihološke i somatske problematike ĉlanova njihovih porodica. Liste indikatora disfunkcija, poremećaja i oboljenja koji mogu biti dovedeni u vezu sa alkoholizmom, sastavljeni su na osnovu relevantne literature (Laţetić, 2011; Nastasić, 2011). U oba uzorka registrovano je prisustvo, odnosno odsustvo navedene problematike, nevezano za njen uzrok. Hi kvadrat testom testirana je povezanost grupne pripadnosti (kliniĉke i kontrolne) sa više varijabli koje se odnose na problematiku iz navedenih oblasti. Izuzetak ĉine problemi kod dece, gde je primenjen nivo merenja dopustio da razliku izmeĊu kliniĉkog uzorka i nekliniĉke grupe, ispitamo primenom t testa. 4.1.2.2. PSIHOLOŠKE TEGOBE I TEŠKOĆE I KARAKTERNE IZMENE OĈEVA Analiza je pokazala da je statistiĉki znaĉajna povezanost grupne pripadnosti takva da su u kliniĉkom uzorku znatno uĉestaliji gotovo svi ispitivani indikatori psiholoških teškoća i tegoba. Dakle, u kliniĉkom uzorku ima više alkoholiĉara koji su imali, ili još uvek imaju, tegobe iz spektra anksioznosti i depresivnosti, kao i probleme sa spavanjem. Zatim, onih koji su izvestili o gubitku interesovanja, pasivizaciji i uvećanoj zavisnosti od drugih i intoleranciji na frustracije. U uzorku alkoholiĉara bilo je više onih koji su sebe prikazali kao nesigurne, centrirane na sopstvene potrebe, socijalno i emocionalno nezrele, sa nedostatkom samodiscipline i sklone površnom odnosu s ljudima. 121 Tabela 3: Raspodela uĉestalosti varijabli iz domena psiholoških poteškoća oĉeva, koje su pokazale znaĉajnu povezanost sa grupnom pripadnošću Psihološke poteškoće oĉeva Grupa n Gubitak interesovanja Kliniĉki uzorak 22 Kontrolna grupa 0 Pasivnost i zavisnost Kliniĉki uzorak 8 Kontrolna grupa 0 “Kratak fitilj” Kliniĉki uzorak 21 Kontrolna grupa 0 Nesigurnost Kliniĉki uzorak 14 Kontrolna grupa 0 Depresivnost Kliniĉki uzorak 24 Kontrolna grupa 3 Anksioznost Kliniĉki uzorak 29 Kontrolna grupa 1 Poremećaj spavanja Kliniĉki uzorak 29 Kontrolna grupa 3 Socijalna i emocionalna nezrelost Kliniĉki uzorak 15 Kontrolna grupa 0 Nedostatak samodiscipline Kliniĉki uzorak 27 Kontrolna grupa 1 Negativan i kolebljiv stav prema autoritetima Kliniĉki uzorak 18 Kontrolna grupa 1 Egocentrizam Kliniĉki uzorak 17 Kontrolna grupa 0 Površan odnos prema ljudima Kliniĉki uzorak 17 Kontrolna grupa 0 Mera povezanosti grupne pripadnosti sa psihološkim poteškoćama oĉeva, kretala se od ,283 za pasivizaciju i uvećanje zavisnosti (za Hi kvadrat = 8,696, df = 1 i p = ,003) do ,521 za anksioznost (za Hi kvadrat = 37,333, df = 1 i p = ,000) (detaljan prikaz utvrĊenih znaĉajnih povezanosti sa merama asocijacije, dat je u prilogu br. 1, tabela 45). Napadi panike sa agorafobijom, neiskrenost i zloupotreba/zavisnost od kocke, bili su, iako zastupljeni samo u poduzorku alkoholiĉara, nedovoljno uĉestali da bi u statistiĉkom smislu dostigli znaĉajnu asocijaciju sa grupnom pripadnošću. Znaĉajnim se ĉini i podatak da je zloupotreba droge bila podjednako uĉestala u obe grupe (prilog 1, tabela 46, str. 189). 4.1.2.3. TELESNE DISFUNKCIJE I OBOLJENJA OĈEVA Analiza je pokazala da je statistiĉki znaĉajna povezanost grupne pripadnosti takva da su u kliniĉkom uzorku znatno uĉestaliji gotovo svi ispitivani indikatori somatskog statusa. 122 Tabela 4: Raspodela uĉestalosti varijabli karijes, proširene vene jednjaka, degeneracija jetre, dijabetes, pothranjenost i gojaznost Telesni status Grupa n Karijes Kliniĉki uzorak 33 Kontrolna grupa 5 Proširene vene jednjaka Kliniĉki uzorak 4 Kontrolna grupa 0 Degeneracija jetre Kliniĉki uzorak 21 Kontrolna grupa 0 Dijabetes Kliniĉki uzorak 5 Kontrolna grupa 0 Gojaznost Kliniĉki uzorak 5 Kontrolna grupa 0 Pothranjenost Kliniĉki uzorak 8 Kontrolna grupa 2 Mera povezanosti grupne pripadnosti sa telesnim disfunkcijama i oboljenjima oĉeva kretala se od ,196 za pothranjenost (za Hi kvadrat = 4,000, df = 1 i p = ,046) do ,500 za karijes (za Hi kvadrat = 33,277, df = 1 i p = ,000) (detaljan prikaz utvrĊenih znaĉajnih povezanosti sa merama asocijacije, dat je u prilogu 1, tabela 47, str. 190). Kao podjednako uĉestali, odnosno nedovoljno izraţeni da bi se znaĉajno razlikovale grupe u tom pogledu, izdvojili su se arteroskleroza, ulkusna bolest, epilepsija (prilog 1, tabela 48, str. 190). 4.1.2.4. BRAĈNI I PORODIĈNI PROBLEMI Analiza je pokazala da se statistiĉki znaĉajna povezanost grupe javlja sa, izuzev varijable preljuba (prilog 1, tabela 49, str. 190), svim preostalim varijablama iz ovog domena. Povezanost je takva da u kliniĉkom uzorku ima više tajni i dogovora “iza leĊa”, u njemu su ĉešće okolnosti pri kojima se ne zna ko šta radi, ko odluĉuje, a ko odgovara, supruga je uĉestalije u poziciji “glave kuće”, braĉni partneri se udaljavaju, uĉestaliji su “crni fondovi” i, kao najdramatiĉniji obrazac porodiĉne problematike, verbalni i fiziĉki sukobi. 123 Tabela 5: Raspodela uĉestalosti braĉnih i porodiĉnih problema Braĉni i porodiĉni problemi Grupa n Tajne, dogovori iza leĊa Kliniĉki uzorak 20 Kontrolna grupa 0 Ne zna se ko šta radi, ko odluĉuje, ko odgovara Kliniĉki uzorak 17 Kontrolna grupa 2 Supruga “glava kuće” Kliniĉki uzorak 19 Kontrolna grupa 3 Udaljavanje braĉnih partnera Kliniĉki uzorak 28 Kontrolna grupa 2 “Crni fondovi” Kliniĉki uzorak 17 Kontrolna grupa 3 Preljuba Kliniĉki uzorak 1 Kontrolna grupa 0 Verbalni sukobi Kliniĉki uzorak 35 Kontrolna grupa 4 Fiziĉki sukobi Kliniĉki uzorak 12 Kontrolna grupa 1 Mere povezanosti grupne pripadnosti kretale su se od ,536 za verbalne sukobe (za Hi kvadrat = 40,935, df = 1 i p = ,000) do 0,311 za fiziĉke sukobe u porodici (za Hi kvadrat = 10,698, df = 1 i p = ,001) (detaljan prikaz utvrĊenih znaĉajnih povezanosti sa merama asocijacije, dat je u prilogu 1, tabela 50, str. 190). 4.1.2.5. PROFESIONALNI PROBLEMI OĈEVA Analiza je pokazala da je statistiĉki znaĉajna povezanost grupne pripadnosti takva da u kliniĉkom uzorku ima više alkoholiĉara koji su odsustvovali s posla, ĉiji se rad odlikovao padom produktivnosti, profesionalnim greškama i materijalnim gubicima, kao i onih koji su se verbalno i fiziĉki sukobljavali na svom radnom mestu. Tabela 6: Raspodela uĉestalosti varijabli apsentizam, pada produktivnosti s profesionalnim greškama i materijalnim gubicima, verbalnih i fiziĉkih sukoba Profesionalni problemi oĉeva Grupa n Apsentizam Kliniĉki uzorak 18 Kontrolna grupa 0 Pad produktivnosti, profesionalne greške, materijalni gubici Kliniĉki uzorak 17 Kontrolna grupa 3 Verbalni sukobi Kliniĉki uzorak 18 Kontrolna grupa 3 Fiziĉki sukobi Kliniĉki uzorak 5 Kontrolna grupa 0 124 Mere povezanosti grupne pripadnosti sa profesionalnim problemima, kretale su se od ,424 za apsentizam (za Hi kvadrat = 21,951, df = 1 i p = ,001) do ,224 za fiziĉke sukobe (za Hi kvadrat = 5,263, df = 1 i p = ,022) (detaljan prikaz utvrĊenih znaĉajnih povezanosti sa merama asocijacije, dat je u prilogu 1, tabela 51, str. 191). Varijable nezaposlenost, rad na manje kvalifikovanoj poziciji, izricanje disciplinskih mera i povreda na radu, nisu pokazale znaĉajnu povezanost sa grupnom pripadnošću (prilog 1, tabela 52, str. 191). 4.1.2.6. SOCIJALNI PROBLEMI OĈEVA Analiza je pokazala da je statistiĉki znaĉajna povezanost grupne pripadnosti takva da u kliniĉkom uzorku ima više alkoholiĉara koji su imali saobraćajne nesreće, finansijski se zaduţivali, kao i onih koji su se verbalno i fiziĉki sukobljavali u širem socijalnom okruţenju. Tabela 7: Raspodela uĉestalosti varijabli saobraćajne nesreće, verbalni i fiziĉki sukobi u širem socijalnom okruţenju i duţništvo Teškoće u socijalnom funkcionisanju Grupa n Saobraćajne nesreće Kliniĉki uzorak 12 Kontrolna grupa 1 Verbalni sukobi Kliniĉki uzorak 18 Kontrolna grupa 2 Fiziĉki sukobi Kliniĉki uzorak 6 Kontrolna grupa 1 Finansijsko zaduţivanje Kliniĉki uzorak 12 Kontrolna grupa 4 Mera povezanosti grupne pripadnosti sa teškoćama u socijalnom funkcionisanju, kretala se od ,192 za fiziĉke sukobe (za Hi kvadrat = 16,000, df = 1 i p = ,000) do ,371 za verbalne sukobe (za Hi kvadrat = 5,263, df = 1 i p = ,022) (detaljan prikaz utvrĊenih znaĉajnih povezanosti sa merama asocijacije, dat je u prilogu 1, tabela 53, str. 191). Voţnja u alkoholisanom stanju nije pokazala znaĉajnu povezanost sa grupnom pripadnošću (prilog 1, tabela 54, str. 191). 125 4.1.2.7. RAZVOJ ALKOHOLIZMA Alkoholizam u svojoj genezi prolazi kroz ĉetiri faze, od kojih svaka ima svoje specifiĉne indikatore (Laţetić, 2011). To su: – faza umerenog pijenja – gde alkoholiĉar pije alkoholna pića povremeno, u posebnim prilikama (roĊendani, proslave), ali je u stanju da spontano apstinira i ne ispoljava pokazatelje neke od formi alkoholne zavisnosti; – trening faza – kao što joj i naziv govori, to je faza u kojoj se organizam alkoholiĉara postepeno privikava na sve veće koliĉine alkoholnih pića, alkoholiĉar pije sve uĉestalije i koliĉinski sve više, ali i dalje je u stanju da prekine pijenje, bez posebnih tegoba i teškoća; – predtoksikomanska faza – u njoj već postoje znaci psihološke zavisnosti; alkoholiĉar poseţe za alkoholom u većini situacija kada je napet, neraspoloţen i sliĉno, a takoĊe se javlja i fenomen porasta tolerancije, odnosno alkoholiĉaru su potrebne sve veće koliĉine alkohola da bi postigao prethodni efekat; – toksikomanska faza – nju odlikuju: pad tolerancije – sa sve manjom koliĉinom alkohola, postiţe se prethodni efekat; gubitak kontrole nad umerenim pijenjem – uzimanje jednog pića po automatizmu, vodi ka nastavljanju pijenja, sve do potpunog opijanja; alkoholne amnezije – sve ĉešće su delimiĉna ili potpuna nesećanja na periode pijanstva; nemogućnost apstinencije – pri pokušaju spontanog ukidanja pijenja, razvija se “sindrom povlaĉenja”, odnosno apstinencijalni sindrom, koji u sebi sadrţi znake razvijene psihološke i telesne zavisnosti – nemir, napetost, agresivnost, podrhtavanje celog tela, znojenje, grĉeve i bolove u celom telu, sa poremećajima svesti i mogućnošću nastanka kome, a ponekad i smrtnim ishodom. Pojava indikatora toksikomanske faze, uzima se kao kriterijum prisustva zavisnosti od alkoholizma, te smo zato i usmerili paţnju na pokazatelje ove faze. Prisustvo psihološke zavisnosti uzeli smo kao formu kontrolne varijable, kako bi procenili da li se alkoholizam na našem uzorku razvija u skladu sa teoretski postuliranom dinamikom. 126 Tabela 8: Deskriptivne mere pokazatelja razvoja alkoholizma Indikator razvoja alkoholizma N (%) Vreme proteko od pojave indikatora do dolaska na leĉenje (u godinama) Minimum Maximum AS SD Psihološka zavisnost 40 (80%) 1,00 42,00 20,4250 10,2679 Pad tolerancije 37 (74%) 1,00 55,00 13,0000 11,9513 Alkoholne amnezije 33 (66%) 1,00 35,00 12,4242 10,7704 Gubitak kontrole 38 (76%) 1,00 35,00 12,1579 9,1638 Nemogućnost apstinencije 35 (70%) 1,00 33,00 8,6857 6,7247 4.1.2.8. ADAPTIVNE I RAZVOJNE POTEŠKOĆE DECE Razlike dve grupe (kliniĉke i kontrolne) na pokazateljima poteškoća dece, testirane su t testom za nezavisne uzorke. Analiza je pokazala da se statistiĉki znaĉajna razlika javlja kod broja dece koja ispoljavaju separacionu problematiku (t = -2,429, df = 98, p = ,017), takva da je ona uĉestalija u nekliniĉkom uzorku. Tabela 9: Deskriptivni pokazatelji separacione problematike Adaptivne poteškoće Grupa AS SD SE Separacioni problemi Kliniĉki uzorak 0,02 0,141 0,020 Kontrolna grupa 0,24 0,625 0,088 Znaĉajne razlike zabeleţene su i u pogledu broja dece koja su u nekom trenutku svoga odrastanja ispoljavala fuge (t = 2,912, df = 98, p = ,004), enurezu (t = 2,688, df = 98, p = ,008), zloupotrebu alkohola (t =-2,429 , df = 98 , p = ,017), tikove (t = 2,333, df = 98, p = ,022), anksioznost (t = 2,123, df = 98, p = ,036) i poremećaj spavanja (t = 2,652, df = 99, p = ,046). Razlika u pogledu broja dece koja su zloupotrebljavala, ili i aktuelno zloupotrebljavaju droge, na granici je statistiĉke znaĉajnosti (t = 1,941, df = 98, p = ,055). Statistiĉki znaĉajne razlike koje se javljaju, jesu takve da u kliniĉkom uzorku postoji nešto veći broj dece koja su ispoljavala, ili i dalje ispoljavaju navedenu problematiku. 127 Tabela 10: Deskriptivni pokazatelji poteškoća adaptacije dece Adaptivne oteškoće Grupa AS SD Fuge Kliniĉki uzorak 0,22 0,465 Kontrolna grupa 0,02 0,141 Enureza Kliniĉki uzorak 0,22 0,507 Kontrolna grupa 0,02 0,141 Zloupotreba alkohola Kliniĉki uzorak 0,24 0,625 Kontrolna grupa 0,02 0,141 Tikovi Kliniĉki uzorak 0,10 0,303 Kontrolna grupa 0 0 Anksioznost Kliniĉki uzorak 0,20 0,495 Kontrolna grupa 0,04 0,198 Poremećaj spavanja Kliniĉki uzorak 0,22 0,507 Kontrolna grupa 0,06 0,240 Zloupotreba droga Kliniĉki uzorak 0,10 0,364 Kontrolna grupa 0 0 U vezi sa brojem dece koja su u nekom trenutku svoga odrastanja ispoljavala, ili i aktuelno ispoljavaju poremećaje ponašanja, govora, hranjenja ili vezivanja, koja su grickala nokte, ispoljavala manifestacije iz spektra opsesivno- kompulsivnog poremećaja, fobija, paniĉnih napada i zloupotrebe interneta, kao i astme, znaĉajne razlike nisu zabeleţene (prilog 1, tabela 55, str. 192). 4.1.2.9. ZDRAVSTVENI I PSIHOLOŠKI PROBLEMI KOD SUPRUGA Hi kvadrat testom je testirana povezanost grupe (kliniĉke i kontrolne) sa više varijabli koje se odnose na psihološke tegobe i telesne bolesti supruga. Analiza je pokazala da se statistiĉki znaĉajna povezanost grupe, kada je u pitanju somatsko zdravlje, javlja sa varijablama lumboišialgija (Hi kvadrat = 4,141, df = 1, p = ,042 i koeficijent kontigencije = ,200) i disfunkcije i oboljenja štitne ţlezde (Hi kvadrat = 4,253, df = 1, p = ,039 i koeficijent kontigencije = ,203). Povezanost je, dakle, takva da u kliniĉkom uzorku ima nešto više supruga s navedenom problematikom. 128 Tabela 11: Raspodela uĉestalosti varijabli lumboišialgija i disfunkcije i oboljenja štitne ţlezde Telesne bolesti Grupa n Lumboišialgija Kliniĉki uzorak 8 Kontrolna grupa 2 Disfunkcije i oboljenja štitne ţlezde Kliniĉki uzorak 4 Kontrolna grupa 0 Varijable hipertenzija, gastritis, šećerna bolest, astma, hroniĉna bubreţna insuficijencija, hroniĉna opstruktivna bolest pluća i hepatitis, nisu pokazale znaĉajnu povezanost sa grupnom pripadnošću (prilog 1, tabela 56, str. 192). Kada su u pitanju psihološke tegobe supruga, analiza je pokazala da se statistiĉki znaĉajna povezanost grupe javlja sa varijablama anksioznosti (Hi kvadrat = 8,881, df = 1, p = ,003 i koeficijent kontigencije = ,287), depresivnosti (Hi kvadrat = 5,029, df = 1, p = ,025 i koeficijent kontigencije = ,220) i neurotskih tegoba (Hi kvadrat = 4,167, df = 1, p = ,041 i koeficijent kontigencije = ,200). Povezanost je, dakle, takva da u kliniĉkom uzorku ima nešto više supruga s navedenom problematikom. Tabela 12: Raspodela uĉestalosti varijabli anksioznosti, depresivnosti i neurotskih tegoba Psihološke tegobe i teškoće Grupa n Anksioznost Kliniĉki uzorak 8 Kontrolna grupa 0 Depresija Kliniĉki uzorak 7 Kontrolna grupa 1 Neurotske tegobe Kliniĉki uzorak 4 Kontrolna grupa 0 O prisustvu hroniĉne glavobolje, izvestila je samo jedna ispitanica u kliniĉkom uzorku (prilog 1, tabela 57, str. 192). 4.1.3. ANALIZA PROCENE PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA IZ PERSPEKTIVA PRIMENJENIH MODELA Pre nego što smo zapoĉeli sa analizom toga kako su ispitanici procenjivali izabrane aspekte funkcionisanja svojih porodica, razmotrili smo da li se ispitanici iz dve grupe meĊusobno razlikuju u pogledu sklonosti ka davanju socijalno poţeljnih odgovora uopšteno. U tu svrhu, primenili smo modifikovanu Marlou-Kraun skalu (Marlowe-Crowne Scale)(Tenjović, u pripremi). 129 T testom za nezavisne uzorke, testirane surazlike dve grupe (kliniĉke i kontrolne) u davanju socijalno poţeljnih odgovora. Statistiĉki znaĉajna razlika koja je utvrĊena, takva je da u kontrolnoj grupi postoji nešto izraţenija tendenca ka davanju socijalno poţeljnih odgovora (t = -2.768, df = 283 i p = .006). Tabela 13: Deskriptivni pokazatelji socijalno poţeljnih odgovora Grupa N AS SD SE Kliniĉki uzorak 140 10.9571 4.60039 .38880 Kontrolna grupa 145 12.2897 3.46594 .28783 4.1.3.1. VASPITNI STILOVI Putem upitnika vaspitnih stilova, nastojali smo da utvrdimo da li se kliniĉki uzorak i kontrolna grupa razlikuju u pogledu vaspitnih stilova, koji se primenjuju u tim porodicama. T testom smo analizirali razliku u uĉestalosti tipova vaspitnih postupaka (demokratski, autokratski, laissez-faire, odbacujući) u razliĉitim domenima porodiĉnog funkcionisanja. Analiza je pokazala da se, na nivou deskriptivnih pokazatelja, dve grupe porodica meĊusobno ne razlikuju u pogledu vaspitnih stilova koje primenjuju (prilog 1, tabela 58, str. 193). TakoĊe smo, kanoniĉkom diskriminativnom analizom, testirali i mogućnost predikcije grupne pripadnosti (kliniĉki uzorak ili kontrolna grupa), u pogledu vaspitnog stila koji se primenjuje u porodicama. Tabela 14: Znaĉajnost kanoniĉke funkcije za vaspitne stilove Wilks' Lambda Hi kvadrat df Sig. Kanoniĉka korelacija .987 3.743 4 .442 .115 Kao što se iz prethodne tabele moţe uoĉiti, analiza je pokazala da se ne moţe izdvojiti niti jedna znaĉajna kanoniĉka funkcija koja uspešno razdvaja dve grupe, odnosno da vaspitni stilovi ne razlikuju kliniĉku od kontrolne grupe. 130 U sledećim segmentima analize, prikazani su podaci o tome koliko je svaki od modela po sebi, odnosno upitnik baziran na njemu, bio u stanju da razlikuje porodice iz kliniĉke populacije, u odnosu na kontrolnu grupu. CIRKUMPLEKS MODEL I FACES IV Dve grupe ispitanika su se, u kontekstu ovog modela, znaĉajno razlikovale u pogledu svih modelom predviĊenih dimenzija porodiĉnog funkcionisanja sa rasponom vrednosti Wilk‟s Lambde od .971 do .813, F testa od 7.892 do 61.569 i verovatnoće od .005 do ispod .000, za df = 1 i df2 = 268 (znaĉajnost razlika prikazana je detaljno u prilogu 1, tabela 59, str. 193). Tabela 15: Deskriptivni pokazatelji za skale FACES IV za obe grupe Kanoniĉkom diskriminativnom analizom testirana je mogućnost predikcije grupne pripadnosti (kliniĉki uzorak ili kontrolna), preko skala instrumenta FACES IV. Analiza je pokazala da se moţe izdvojiti jedna znaĉajna kanoniĉka funkcija koja uspešno razdvaja dve grupe. Dimenzija Grupa AS SD Kohezivnost Kliniĉki uzorak 28.0000 6.99268 Kontrolna grupa 30.8239 3.69646 Fleksibilnost Kliniĉki uzorak 23.7031 4.48332 Kontrolna grupa 25.7676 3.10265 Neukljuĉenost Kliniĉki uzorak 16.4609 5.48714 Kontrolna grupa 13.7746 3.48938 Umreţenost Kliniĉki uzorak 16.5547 4.76504 Kontrolna grupa 15.0423 4.07879 Rigidnost Kliniĉki uzorak 20.0625 4.13693 Kontrolna grupa 18.2676 3.84803 Haotiĉnost Kliniĉki uzorak 18.2969 5.71689 Kontrolna grupa 16.2183 4.79526 Komunikacija Kliniĉki uzorak 39.0234 9.23232 Kontrolna grupa 45.2042 5.44155 Zadovoljstvo Kliniĉki uzorak 33.9844 9.13157 Kontrolna grupa 41.3380 6.10533 131 Tabela 16: Znaĉajnost kanoniĉke funkcije za FACES IV Wilks' Lambda Hi kvadrat df Sig. Kanoniĉka korelacija .771 68.816 8 .000 .479 Iz matrice strukture koja sledi u tekstu, evidentno je da su skale Zadovoljstva, Komunikacije, Fleksibilnosti, Kohezivnosti, Rigidnosti i Neuključenosti te, koje znaĉajno razlikuju dve grupe ispitanika. One su osenĉene sivim u tabeli matrice strukture. Tabela 17: Matrice koeficijenata i strukture za FACES IV Dimenzija Matrica koeficijenata Matrica strukture Kohezivnost -.170 .471 Fleksibilnost .272 .496 Neukljuĉenost .006 -.543 Umreţenost -.082 -.363 Rigidnost -.448 -.413 Haotiĉnost -.052 -.314 Komunikacija .100 .759 Zadovoljstvo .731 .878 Struktura kanoniĉke funkcije je takva da kliniĉki uzorak, u odnosu na kontrolnu grupu, u znaĉajnoj meri i dosledno ispoljava niţe nivoe zadovoljstva i komunikacije. Za porodice iz kliniĉkog uzorka, kako njihovi ĉlanovi saopštavaju, specifiĉni su i viši nivoi rigidnosti, što je opet, sa svoje strane, povezano sa niţim nivoima fleksibilnosti. Sliĉno tome, u kliniĉkom uzorku, kao znaĉajni u strukturi kanoniĉke funkcije, izdvojili su se sniţena fleksibilnost, što je opet bilo pokrenuto većim stepenom neukljuĉenosti ĉlanova alkoholiĉarskih porodica. Udaljenost izmeĊu grupa na funkciji iznosi 1,089 standardne devijacije. Tabela 18: Centroidi grupa za FACES IV Grupa Funkcija 1 Kliniĉki uzorak -.573 Kontrolna grupa .516 132 Na osnovu ovog instrumenta, moguće je uspešno klasifikovati 72.2% sluĉajeva. Tabela 19: Uspešnost klasifikacije za FACES IV grupa PredviĊena grupna pripadnost Total Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Original Uĉestalost Kliniĉki uzorak 87 41 128 Kontrolna grupa 34 108 142 % Kliniĉki uzorak 68.0 32.0 100.0 Kontrolna grupa 23.9 76.1 100.0 a. 72.2% sluĉajeva je taĉno klasifikovano 4.1.3.3. SISTEMSKI MODEL I SFI II Statistiĉki znaĉajna razlika koja je utvrĊena, takva je da ispitanici iz kliniĉke grupe u znatno većoj meri saopštavaju o prisustvu poteškoća u pogledu ocene Opšteg zdravlja porodice (Wilk's Lambda = .827, F = 49.613 i p <.000 za df = 1 i df2 = 238), uĉestalost Konflikata u porodici i odnosa prema njima (Wilk's Lambda = .847, F = 42.864 i p <.000 za df = 1 i df2 = 238), kao i Emocionalne izražajnosti u porodici – (Wilk's Lambda = .851, F = 41.682 i p <.000 za df = 1 i df2 = 238). Tabela 20: Deskriptivni pokazatelji za skale zdravlja, konflikata i izraţajnosti za obe grupe Dimenzija Grupa AS SD Zdravlje Kliniĉki uzorak 46.47 12.035 Kontrolna grupa 37.70 6.700 Konflikti Kliniĉki uzorak 26.11 8.271 Kontrolna grupa 20.48 4.712 Izraţajnost Kliniĉki uzorak 11.09 4.487 Kontrolna grupa 7.82 3.295 Grupe se nisu meĊusobno znaĉajno razlikovale u pogledu dimenzija Kohezivnosti i Vođstva (prilog 1, tabela 60, str. 193). 133 Kanoniĉkom diskriminativnom analizom testirana je mogućnost predikcije grupne pripadnosti (kliniĉki uzorak ili kontrolna grupa) preko skala instrumenta SFI II. Analiza je pokazala da se moţe izdvojiti jedna znaĉajna kanoniĉka funkcija koja uspešno razdvaja dve grupe. Tabela 21: Znaĉajnost kanoniĉke funkcije za SFI II Wilks' Lambda Hi kvadrat df Sig. Kanoniĉka korelacija .730 74.203 5 .000 .520 Analiza strukture dobijene funkcije, prikazane u tekstu što sledi, takva je da je ĉine skale Opšteg porodičnog zdravlja, Konflikata i Emocionalne izražajnosti. U delu tabele koji se odnosi na matricu strukture, one su osenĉene sivim. Ispitanici iz kliniĉkog uzorka na navedenim skalama postiţu veće vrednosti. Tabela 22: Matrica koeficijenata i strukture za SFI II Dimenzija Matrica koeficijenata Matrica strukture Zdravlje 1.732 .750 Konflikti -.141 .697 Kohezija -1.105 .188 VoĊstvo -.163 .015 Izraţajnost .014 .688 Udaljenost izmeĊu grupa na funkciji iznosi 1,213 standardne devijacije. Tabela 23: Centroidi grupa za SFI II Grupa Funkcija 1 Kliniĉki uzorak .632 Kontrolna grupa -.581 134 Na osnovu ovog instrumenta, moguće je uspešno klasifikovati 75.4% sluĉajeva. Tabela 24: Uspešnost klasifikacije za SFI II grupa PredviĊena grupna pripadnost Total Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Original Uĉestalost Kliniĉki uzorak 77 38 115 Kontrolna grupa 21 104 125 % Kliniĉki uzorak 67.0 33.0 100.0 Kontrolna grupa 16.8 83.2 100.0 a. 75.4% sluĉajeva je taĉno klasifikovano 4.1.3.4. MODEL PROCESA PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA I FAM-III Podaci prikupljeni ovim modelom, daju najsloţeniji set rezultata. Kada su u pitanju deskriptivne mere, izvesne razlike izmeĊu grupa utvrĊene su na sve tri skale upitnika. Pri tome, u zavisnosti od toga da li je razmatrana porodica sa pozicije individue, njenog odnosa sa njoj najznaĉajnijom osobom iz porodice ili sa nivoa porodice u totalitetu, razlikovale su se i dimenzije na kojima su se grupni rezultati udaljavali u najvećoj meri. Individualna skala upitnika FAM-III Analiza je pokazala da je statistiĉki znaĉajna razlika na dimenzijama Individualne skale takva da ispitanici iz kontrolne grupe saopštavaju o znaĉajnijem nivou poteškoća u oblasti Izvođenja uloga, Kontrole, i Vrednosti i normi, sa rasponima Wilk‟s Lambde od .982 do .934, F testa od 5.017 do 19.773 i verovatnoće od 0.26 do manje od .000 za df1 = 1 i df2= 280 (znaĉajnost razlika prikazana je detaljno u prilogu 1, tabela 61, str. 194). 135 Tabela 25: Deskriptivni pokazatelji dimenzija IzvoĊenja uloga, Kontrole i Vrednosti i normi sa individualne FAM-III skale Ispitanici dve grupe nisu se meĊusobno razlikovali u pogledu ocene Dostizanja ciljeva, Komunikacije, Emocionalne ekspresije i Uključenosti sa pozicije njihovog individualnog funkcionisanja u porodici (prilog 1, tabela 62, str. 194). Dijadna skala upitnika FAM-III Analiza je pokazala da je statistiĉki znaĉajna razlika na dimenzijama Dijadne skale takva da ispitanici iz kontrolne grupe saopštavaju o znaĉajnijem nivou poteškoća u oblasti Komunikacije, i Vrednosti i normi, sa vrednošću Wilk‟s Lambde od .973 odnosno do .978, F testa od 7.886 odnosno 6.198 i verovatnoće od 0.05 odnosno .013 za df1 = 1 i df2= 279 (znaĉajnost razlika detaljno je prikazana u prilogu 1, tabela 63, str. 194). Tabela 26: Deskriptivni pokazatelji dimenzija Komunikacije i Vrednosti i normi sa Dijadne FAM-IIIskale Ispitanici dve grupe nisu se meĊusobno razlikovali u pogledu ocene Dostizanja ciljeva, IzvoĊenja uloga, Emocionalne ekspresije, Ukljuĉenosti i Kontrole sa pozicije funkcionisanja dijadnog odnosa sa najznaĉajnijom osobom u porodici (prilog 1, tabela 64, str. 195). Dimenzija Grupa AS SD IzvoĊenje uloga Kliniĉki uzorak 7.7391 2.27106 Kontrolna grupa 8.8403 1.87610 Kontrola Kliniĉki uzorak 8.4203 2.07104 Kontrolna grupa 9.1181 1.93783 Vrednosti i norme Kliniĉki uzorak 9.2826 2.14438 Kontrolna grupa 9.7986 1.70798 Dimenzija Grupa AS SD Komunikacija Kliniĉki uzorak 8.5766 1.75198 Kontrolna grupa 8.9359 1.74115 Vrednosti i norme Kliniĉki uzorak 8.5182 1.96702 Kontrolna grupa 9.0833 1.83783 136 Opšta porodiĉna skala upitnika FAM-III Analiza je pokazala da je statistiĉki znaĉajna razlika na dimenzijama Opšte porodične skale takva da ispitanici iz kontrolne grupe saopštavaju o znaĉajnijem nivou poteškoća u oblasti Izvođenja uloga, Emocionalne ekspresije i Kontrole sa rasponima Wilk‟s Lambde od .967 do .912, F testa od 9.246 do 27.089 i verovatnoće od 0.002 do manje od .000 za df1 = 1 i df2= 280 (znaĉajnost razlika prikazana je detaljno u prilogu 1, tabela 65, str. 195). Tabela 27: Deskriptivni pokazatelji dimenzija IzvoĊenja uloga, Emocionalne ekspresije i Kontrole sa opšte porodiĉne FAM-IIIskale Ispitanici dve grupe nisu se meĊusobno razlikovali u pogledu ocene Dostizanja ciljeva, Komunikacije, Uključenosti, Vrednosti i normi sa pozicije funkcionisanja porodice u totalitetu. Instrument nije izazvao znaĉajno razlikovanje ispitanika ni u pogledu Sklonosti ka davanju socijalno poželjnih odgovora i Defanzivnosti, na naĉin kako su shvaćene u ovom modelu (prilog 1, tabela 66, str. 195). Kao i u sluĉaju prethodna dva modela, kanoniĉkom diskriminativnom analizom testirana je mogućnost predikcije grupne pripadnosti (kliniĉki uzorak ili kontrola) preko skala instrumenta FAM-III. Tabela 28: Znaĉajnost kanoniĉke funkcije za skale upitnika FAM-III Skale upitnika FAM III Wilks' Lambda Hi kvadrat df Sig. Kanoniĉka korelacija Skala individualnog funkcionisanja .912 25.471 7 .001 .297 Skala dijadnih relacija .941 16.655 7 .020 .242 Skala opšteg porodiĉnog funkcionisanja .877 36.297 9 .000 .351 Dimenzija Grupa AS SD IzvoĊenje uloga Kliniĉka 7.8116 1.77801 Kontrolna 8.5694 1.60703 Emocionalna ekspresija Kliniĉka 8.4348 1.99619 Kontrolna 9.0972 1.61427 Kontrola Kliniĉka 9.4855 2.34361 Kontrolna 10.8542 2.06864 137 Analiza je pokazala da se moţe izdvojiti po jedna znaĉajna kanoniĉka funkcija, koja uspešno razdvaja dve grupe za svaku od skala ponaosob (skala individualnog funkcionisanja, skala funkcionisanja dijade i skala funkcionisanja porodice u celini). Kada je analizirana struktura dobijenih funkcija, uoĉeno je sledeće: Tabela 29: Matrica koeficijenata za skale upitnika FAM-III Tabela 30: Matrica strukture za skale upitnik FAM-III Diskriminativnoj funkciji na Individualnoj skali upitnika FAM-III, doprinosile su znaĉajno dimenzije Izvođenja uloga, Kontrole, i Vrednosti i normi. Skale upitnika FAM-III Skala individualnog funkcionisanja Skala dijadnih relacija Skala opšteg porodiĉnog funkcionisanja D im en zi ja Dostizanje ciljeva -.123 .171 -.292 IzvoĊenje uloga .781 -.324 .512 Komunikacija .141 .704 -.085 Emocionalna ekspresija -.111 -.189 .191 Ukljuĉenost -.179 -.290 -.060 Kontrola .426 .098 .748 Vrednosti i norme .241 .656 -.125 Socijalna poţeljnost .035 Defanzivnost -.130 Skale upitnika FAM-III Skala individualnog funkcionisanja Skala dijadnih relacija Skala opšteg porodiĉnog funkcionisanja D im en zi ja Dostizanje ciljeva .855 .673 .829 IzvoĊenje uloga .562 .597 .598 Komunikacija .431 .286 .489 Emocionalna ekspresija .340 .231 .250 Ukljuĉenost .232 -.194 .209 Kontrola .167 -.046 .157 Vrednosti i norme .070 .025 -.106 Socijalna poţeljnost -.103 Defanzivnost .073 138 Diskriminativnoj funkciji na Dijadnoj skali upitnika FAM-III, doprinosile su znaĉajno dimenzije Komunikacije i ponovo Vrednosti i norme. Diskriminativnoj funkciji na Opštoj porodičnoj skali upitnika FAM-III, doprinosile su znaĉajno dimenzije Izvođenja uloga, Emocionalne ekspresije i Kontrole. Ispitanici iz kontrolne grupe su na svim navedenim dimenzijama, sistematski ostvarivali više vrednosti, što bi govorilo o izraţenijoj problematici kod njih u tim domenima. Udaljenost izmeĊu grupa na funkciji iznosi .619 standardne devijacije za Individualnu, .498 za Dijadnu a .748 za Opštu porodiĉnu skalu upitnika FAM- III. Tabela 31: Centroidi grupa za skale upitnika FAM-III Skale upitnika FAM-III Skala individualnog funkcionisanja Skala dijadnih relacija Skala opšteg porodiĉnog funkcionisanja Funkcija Grupa 1 1 1 Kliniĉki uzorak -.316 -.255 -.382 Kontrolna grupa .303 .243 .366 Kada je analiziran diskriminativni potencijal skala, utvrĊeno je sledeće: Tabela 32: Uspešnost klasifikacije za skale upitnika FAM-III Skale upitnika FAM-III Skala individualnog funkcionisanja Skala dijadnih relacija Skala opšteg porodiĉnog funkcionisanja PredviĊena grupna pripadnost Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa O ri g in a l n Kliniĉki uzorak 85 53 83 54 88 50 Kontrolna grupa 50 94 57 87 46 98 % Kliniĉki uzorak 61.6 38.4 60.6 39.4 63.8 36.2 Kontrolna grupa 34.7 65.3 39.6 60.4 31.9 68.1 63.5% sluĉajeva je taĉno klasifikovano 60.5% sluĉajeva je taĉno klasifikovano 66.0% sluĉajeva je taĉno klasifikovano 139 Iz priloţene tabele moguće je uoĉiti da je: ̶ na osnovu skale individualnog funkcionisanja, moguće uspešno klasifikovati 63.5% sluĉajeva; ̶ na osnovu skale dijadnih relacija, moguće uspešno klasifikovati 60.5% sluĉajeva; ̶ na osnovu skale opšteg porodiĉnog funkcionisanja, moguće uspešno klasifikovati 66.0% sluĉajeva. Zbog konceptualnog preklapanja dimenzija modela ukljuĉenih u istraţivanje, a kako bismo i racionalizovali postupke kliniĉke procene porodice, nastojali smo da iz postojećeg seta dimenzija porodiĉnog funkcionisanja, izdvojimo one koje u najvećoj meri zahvataju razlike izmeĊu kliniĉkog uzorka i nekliniĉke grupe. Deskriptivne mere i znaĉajnosti razlika kliniĉkog uzorka i kontrolne grupe, kada su uzeti u analizu svi instrumenti zajedno (SFI II, FACES IV, FAM- III, Upitnik vaspitnih stilova), date su u tabelama 67 i 68 priloga 1, str. 196-198. Kanoniĉkom diskriminativnom analizom testirana je mogućnost predikcije grupne pripadnosti (kliniĉki uzorak ili kontrola) preko skala svih korišćenih instrumenta zajedno (SFI, FACES IV, FAM-III, Upitnik vaspitnih stilova). Analiza je pokazala da se moţe izdvojiti jedna znaĉajna kanoniĉka funkcija koja uspešno razdvaja dve grupe. Tabela 33: Znaĉajnost kanoniĉke funkcije za sve instrumente zajedno Wilks' Lambda Hi kvadrat df Sig. Kanoniĉka korelacija .536 129.152 40 .000 .681 140 Vidimo, na osnovu strukture te funkcije (matrica strukture), da su jedino skale SFI II i FACES IV instrumenata bitne za razlikovanje dve grupe ispitanika. Tabela 34: Matrice koeficijenata i strukture za sve instrumente zajedno Dimenzija Matrica koeficijenata Matrica strukture Zdravlje (SFI) -1.469 -.478 Konflikti (SFI) .547 -.438 Kohezivnost (SFI) .893 -.114 VoĊstvo (SFI) .121 -.018 Izraţajnost (SFI) .158 -.435 Kohezivnost (FACES IV) -.170 .291 Fleksibilnost (FACES IV) .148 .316 Neukljuĉenost (FACES IV) -.023 -.348 Umreţenost (FACES IV) -.118 -.236 Rigidnost (FACES IV) -.241 -.279 Haotiĉnost (FACES IV) .048 -.194 Komunikacija (FACES IV) .027 .593 Zadovoljstvo (FACES IV) .578 .500 Demokratski vaspitni stil -.037 .082 Autoritarni vaspitni stil -.113 -.063 Laissez-faire vaspitni stil .063 -.021 Odbacujući vaspitni stil .116 -.007 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) -.058 .042 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) .182 .261 Komunikacija (FAM-III pojedinac) .090 .108 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) .240 .098 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) .029 -.012 Kontrola (FAM-III pojedinac) .226 .262 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) .104 .147 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) -.003 .055 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) -.099 .030 Komunikacija (FAM-III dijada) .234 .177 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) -.126 .036 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) -.133 -.077 Kontrola (FAM-III dijada) .031 .057 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) .162 .191 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) -.197 -.025 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) .044 .193 Komunikacija (FAM-III porodica) .145 -.027 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) .163 .209 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) -.305 .073 Kontrola (FAM-III porodica) .058 .349 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) -.114 .067 Socijalna poţeljnost (FAM-III) -.028 .010 Defanzivnost (FAM-III) -.037 .041 141 Struktura kanoniĉke funkcije takva je da u alkoholiĉarskim porodicama skale Komunikacije i Zadovoljstva instrumenta FACES IV znaĉajno i negativno koreliraju s njom, a znaĉajno i pozitivno koreliraju skale Opšteg porodičnog zdravlja, Konflikata i Emocionalne uključenosti sa instrumenta SFI II. Dakle, ĉlanovi alkoholiĉarskih porodica dosledno ispoljavaju niţe nivoe komunikacije i zadovoljstva u svetlu Olsonovog Cirkumpleks modela. Istovremeno, njih odlikuje dosledno veći stepen problematiĉnosti u oblastima opšteg porodičnog zdravlja, razrešavanje konflikata i izražavanja emocija u terminima Biversovog Sistemskog modela porodiĉnog funkcionisanja. Opisan sloţaj karakteristika u najvećoj meri ih razlikuje u odnosu na porodice iz nekliniĉkog uzorka. Udaljenost izmeĊu grupa na funkciji iznosi 1.858 standardne devijacije. Tabela 35: Centroidi grupa za sve instrumente zajedno Grupa Funkcija 1 Kliniĉki uzorak -.998 Kontrolna grupa .860 Na osnovu ova tri instrumenta, moguće je uspešno klasifikovati 81.7% sluĉajeva. Tabela 36: Uspešnost klasifikacije za sve instrumente zajedno grupa PredviĊena grupna pripadnost Total Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Original Uĉestalost Kliniĉki uzorak 81 25 106 Kontrolna grupa 17 106 123 % Kliniĉki uzorak 76.4 23.6 100.0 Kontrolna grupa 13.8 86.2 100.0 a. 81.7% sluĉajeva je taĉno klasifikovano Kanoniĉkom diskriminativnom analizom testirana je i mogućnost predikcije grupne pripadnosti (kliniĉki uzorak ili kontrolna) preko skala svih korišćenih instrumenata zajedno (SFI, FACES IV, FAM III, Upitnik vaspitnih stilova) i varijabli broja ĉlanova porodice, broja dece u porodici i visine prihoda. 142 Ova analiza izvršena je, pošto je pokazano da se na tim varijablama razlikuju kliniĉki i nekliniĉki uzorak, a teoretski, te varijable koreliraju sa varijablama porodiĉnog funkcionisanja. Deskriptivne mere i znaĉajnosti razlika kliniĉkog uzorka i kontrolne grupe, kada su uzeti u analizu svi instrumenti i navedene socio-demografske varijable zajedno, date su u tabelama 69 i 70 priloga 1, str. 199-201. Analiza je pokazala da se moţe izdvojiti jedna znaĉajna kanoniĉka funkcija, koja uspešno razdvaja dve grupe (prilog 1, tabela 71, str. 202). Vidimo, na osnovu strukture te funkcije (matrica strukture – prilog 1, tabela 72, str. 202- 203), da su jedino skale SFI II i FACES IV instrumenata bitne za razlikovanje kliniĉke od kontrolne grupe. Dakle, unošenje novih varijabli u model za predviĊanje (varijable broja ĉlanova porodice, broja dece u porodici i visine prihoda), nije ništa promenilo u samom modelu, tj. moţemo zakljuĉiti da ove varijable ne menjaju odnos varijabli porodiĉnog funkcionisanja i grupne pripadnosti (kliniĉki–nekliniĉki uzorak). Grupe su, na ovim putem dobijenoj kanoniĉkoj funkciji, bile udaljene 2,007 standardne devijacije (prilog 1, tabela 73, str. 203). Na osnovu svih instrumenata i navedenih socio-demografskih varijabli, moguće je uspešno klasifikovati 84.7% sluĉajeva (prilog 1, tabela 74, str. 203). Kanoniĉkom diskriminativnom analizom testirana je mogućnost predikcije grupne pripadnosti (kliniĉki uzorak ili kontrolna) preko skala svih korišćenih instrumenata zajedno (SFI II, FACES IV, FAM-III, Upitnik vaspitnih stilova) i varijable školskog uspeha, pošto je pokazano da se na toj varijabli razlikuju kliniĉki i nekliniĉki uzorak. Teoretski, bilo je moguće oĉekivati korelaciju ove varijable sa varijablama porodiĉnog funkcionisanja. Deskriptivne mere i znaĉajnosti razlika kliniĉkog uzorka i kontrolne grupe, kada su uzeti u analizu svi instrumenti i školski uspeh dece zajedno, date su u tabelama 75 i 76 priloga 1, str. 203-206. Analiza je pokazala da se moţe izdvojiti jedna znaĉajna kanoniĉka funkcija, koja uspešno razdvaja dve grupe (prilog 1, tabela 77, str. 207). Vidimo, na osnovu strukture te funkcije (matrica strukture – prilog 1, tabela 78, str. 207), da su jedino skale SFI II i FACES IV instrumenata bitne za razlikovanje kliniĉke od kontrolne grupe. Dakle, unošenje školskog uspeha, kao nove varijable u model za predviĊanje, nije ništa promenilo u samom modelu, tj. moţemo zakljuĉiti da školski uspeh ne menja odnos varijabli porodiĉnog 143 funkcionisanja i grupne pripadnosti (kliniĉki–nekliniĉki uzorak). Grupe su, na ovim putem dobijenoj kanoniĉkoj funkciji, bile udaljene 3,143 standardne devijacije (prilog 1, tabela 79, str. 208). Na osnovu svih instrumenata i školskog uspeha, moguće je uspešno klasifikovati 92.6% sluĉajeva (prilog 1, tabela 80, str. 208). Višestrukom regresionom analizom testirana je povezanost varijabli porodiĉnog funkcionisanja i sklonosti ka davanju socijalno poţeljnih odgovora. Analiza je pokazala da postoji povezanost, tj. da se na osnovu varijabli porodiĉnog funkcionisanja moţe predvideti sklonost ka davanju socijalno poţeljnih odgovora i to 19.7% te sklonosti (prilagoĊeni r kvadrat – prilog 1, tabela 81, str. 208). MeĊutim, u modelu prediktora vidimo da je, zapravo, samo jedna varijabla statistiĉki znaĉajno povezana sa sklonošću davanja socijalno poţeljnih odgovora i to je, zapravo, demokratski vaspitni stil sa kojim pokazuje pozitivnu povezanost (veći skor na demokratskom stilu prati veća sklonost ka davanju socijalno poţeljnih odgovora – prilog 1, tabela 82, str. 209). 4.1.4. POREMEĆAJI I OBOLJENJA ISPITANIKA I PSIHOLOŠKI FAKTORI RIZIKA Multiplom regresionom analizom nastojali smo da ocenimo povezanost svih ispitivanih dimenzija porodiĉnog funkcionisanja i disfunkcija, poremećaja i oboljenja ispitanika u uzorku. MeĊutim, i pored broja ispitanika koji su uĉestvovali u istraţivanju i toga što je većina disfunkcija i poremećaja bila zastupljenija u kliniĉkom uzorku, broj sluĉajeva je ĉesto bio manji od broja prediktora. Dakle, nepostojanje znaĉajne predikcije, pa ĉak i postojanje za izvesne varijable, nije se moglo uzeti kao pouzdan pokazatelj. 4.1.5. ANALIZA INDIVIDUALNIH PERCEPCIJA PORODIĈNIH SISTEMA Jedan od osnovnih zadataka našeg istraţivanja, sastojao se u analizi individualnih percepcija porodiĉnog sistema. Da ponovimo – u okviru svake porodice, otac, majka i dete (odnosno otac i majka kod porodica sa malom 144 decom) ocenjivali su istovetne dimenzije porodiĉnog funkcionisanja. Pitanje koje se nametalo sa pozicije psihologije porodice, kao paradigme u oviru koje je osmišljeno istraţivanje, bilo je: da li su se ĉlanovi porodica iz kliniĉkog i nekliniĉkog uzorka znaĉajno razlikovali u pogledu homogenosti ocena funkcionisanja sopstvenih porodica? S tim u vezi, dvofaktorskom analizom varijanse testirani su efekti grupe (kliniĉki uzorak i kontrolna grupa) i pozicije (otac, majka, dete) na skalama instrumenata FACES IV, SFI II I FAM-III (prilog 1, tabele 83-88, str. 210-218). Ideja je bila da se pokaţe da li su razlike izmeĊu razliĉitih pozicija u porodici izraţenije u kliniĉkoj, u odnosu na kontrolnu grupu. Prema tome, bitan podatak bila bi znaĉajna interakcija faktora grupa i pozicija. Za instrument FACES IV, analiza je pokazala da postoji glavni efekat faktora grupa na svim skalama, dok efekat faktora pozicija postoji samo na skalama Neuključenosti i Rigidnosti. Za instrument SFI-II, analiza je pokazala da postoji glavni efekat faktora grupa na skalama Opšteg porodičnog zdravlja, Konflikata i Izražajnosti, ali ne i efekat pozicije. MeĊutim, interakcija dva faktora nije pronaĊena ni za jedan od ova dva instrumenta. Dakle, razlike izmeĊu razliĉitih pozicija nisu bile utvrĊene niti u jednoj od grupa, ili ako su i postojale, bile su jednako izraţene kako u kliniĉkoj, tako i u kontrolnoj grupi. U vezi sa instrumentom FAM III, analiza je pokazala da postoji glavni efekat faktora: ̶ grupa: na dimenzijama Izvođenje uloga, Kontrola i Vrednosti i norme sa Individualne skale; na dimenzijama Komunikacija i takoĊe Vrednosti i norme sa Dijadne skale; na dimenzijama Izvođenje uloga, Emocionalna ekspresija i Kontrola sa Opšte porodične skale; ̶ pozicija: na dimenziji Kontrola sa Individualne skale; na dimenziji Dostizanje ciljeva sa Dijadne skale; na dimenzijama Izvođenje uloga i Vrednosti i norme sa opšte porodične skale. 145 MeĊutim, interakcija dva faktora uglavnom nije pronaĊena, osim na dve dimenzije – Izvođenje uloga sa Individualne skale i Kontrola sa Dijadne skale. Dakle, razlike izmeĊu razliĉitih pozicija na većini dimenzija, bile su jednako izraţene kako u kliniĉkoj, tako i u kontrolnoj grupi. Osim, na Izvođenju uloga sa Individualne skale, oĉevi i majke u kliniĉkom uzorku imali su niţe skorove od dece, dok su u kontrolnoj, sve tri pozicije bile ujednaĉene. TakoĊe, na Kontroli sa Dijadne skale u kliniĉkoj grupi, oĉevi su imali niţe skorove od majki i dece, dok su u kontrolnoj, sve tri pozicije bile ujednaĉene. 146 komercijalista komercijalista magistar farmacije 1988- poljoprivrednik domaćica domaćica 1929-1998 1936- 1955- studentkinja 1980- 1954- psihoterapeutkinja sveštenik 1925-2000 1930-2008 1929-1990 1939- 1947-19591945-1960 kada je IP imao 5 godina 55 56 30 74 71 uĉitelj uĉiteljica sluţbenica 22 Grafikon 4: Genogram porodice iz kliniĉke populacije (znaĉenje simbola dato je u prilogu 2, str. 219) 147 pravnik pravnik 1989- upravnik u ugostiteljstvu kuvarica domaćica 1931-1998 1940- studentkinja 1980- 1950- 1929-2002 1936- 2006 1937-2008 1940- sluţbenik sluţbenica 73 67 60 60 70 1948-1980 1949-1960 52 2130 50 71 1948- daktilografkinja specijalna pedagoškinja Grafikon 5: Genogram porodice iz nekliniĉke populacije (znaĉenje simbola dato je u prilogu 2, str. 219) 148 5. DISKUSIJA REZULTATA ISTRAŢIVANJA 5.1. SOCIO-DEMOGRAFSKA OBELEŢJA PORODICA Ukoliko bismo nastojali da definišemo istorijska i socio-demografska obeleţja alkoholičarske porodice u ovom istraţivanju, dobijeni rezultati ukazuju da je to porodica:  za ĉije zasnivanje osnov predstavljaju brak ili vanbraĉna zajednica (supruţanska porodica);  koju saĉinjavaju braĉni par i maloletna, odnosno radno još uvek neproduktivna deca (dvogeneracijska porodica);  u kojoj je broj ĉlanova sveden na najmanju meru, tj. na biološku grupu (biološka, prosta, mala, inokosna, nuklearna porodica). Kada je otklonjen efekat varijabilnosti koji bi proisticao iz varijabli ţivotne dobi, pola i dostignutog obrazovnog nivoa ispitanika, utvrĊeno je da porodice ukljuĉene u porodiĉno leĉenje alkoholizma, odlikuje proseĉno manji broj ĉlanova, odnosno manji broj dece u porodicama. Po svemu sudeći, nepostojanost i nesigurnost porodiĉnog konteksta posredovala je da se roditelji u tim porodicama teţe opredeljuju za njeno proširenje. Nepovoljnije finansijsko stanje u takvim porodicama, takoĊe utvrĊeno u našem istraţivanju, sigurno je jedan od dodatnih razloga. Deca iz alkoholiĉarskih porodica pokazala su se manje spremnima da se odvajaju od primarnih porodica, ĉak i kada je školovanje u pitanju. Osim prethodno pomenutog ekonomskog momenta, tome je svakako doprinela i naglašena centrifugalna orijentacija dece iz takvih porodica, kao reakcija na suštinsku udaljenost njenih ĉlanova, u sklopu pokušaja odrţanja porodiĉnog integriteta (Hampson and Beavers, 1996). Postavljanje dece u poziciju onih koji obezbeĊuju porodici celovitost, bilo kao “nosioci” porodiĉne patologije ili porodiĉni arbitri (Hampson et al, 1996: Skinner et al, 2000), moţe se razumeti kao mehanizam koji je u osnovi ovog segmenta dobijenih rezultata. 149 5.2. SPECIFIĈNA OBELEŢJA ALKOHOLIZMA 5.2.1. PSIHOLOŠKE TEGOBE I TEŠKOĆE “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” U skladu sa oĉekivanjima, u uzorku “identifikovanih pacijenata”, detektovane su brojne disfunkcije i poremećaji koji se mogu dovesti u vezu sa prekomernim pijenjem alkoholnih pića. Pre svega, to su karakterne izmene. Kao što se po postulatima Beogradskog ekosistemskog bio-psiho-socijalnog modela i pretpostavlja (Laţetić, 2011), alkoholiĉari su osobe koje su izgubile brojna interesovanja, koje su se pasivizirale i razvile zavisnosti od drugih. Njihova tolerancija na frustracije je sniţena, nesigurni su, centrirani na sopstvene potrebe, socijalno i emocionalno nezreli, sa nedostatkom samodiscipline, i skloni površnom odnosu sa ljudima. Tegobe iz spektra anksioznosti i depresivnosti i problemi sa spavanjem, u našem uzorku gotovo da su bili ustaljeni pratioci alkoholizma, što takoĊe jeste oĉekivan nalaz (Foster et al, 2002; First and Tasman, 2004; Averina et al, 2005). Napadi panike sa agorafobijom, neiskrenost i zloupotreba/zavisnost od kocke, iako zastupljeni samo kod alkoholiĉara, nisu bili u toj meri uĉestali da bi se mogli definisati kao njihov specifikum. Napadi panike i inaĉe su koncept koji kulturološki nije nešto što je srodno osobama muškog pola. Neiskrenost je, ĉini se, atribut koji osobe sebi nerado pripisuju, ĉak i kada su u principu spremni za kritiĉki osvrt na svoje funkcionisanje. Kada su u pitanju nehemijske zavisnosti, moguće je da na našoj populaciji, problem sa zavisnošću od kocke nije toliko rasprostranjen, da bi njegov komorbiditet sa alkoholizmom dostigao znaĉajne razmere, kao što je to sluĉaj u razvijenijim zemljama (Welte, 2001; Petry et al, 2005). Alarmantan je podatak da se u pogledu zloupotrebe droga, razlika uzorka alkoholiĉara u odnosu na nekliniĉki uzorak – izgubila. 150 5.2.2. TELESNE DISFUNKCIJE I OBOLJENJA “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” Štetne posledice alkoholizma po telesno stanje “identifikovanih pacijenata”, koje su prevashodno u vezi sa toksiĉno-degenerativnim dejstvom alkohola na organizam, bile su veoma izraţene. Posmatrano sa pozicije društvenog interesa, alkoholizam se, dakle, potvrdio vaţnim ĉiniocem afekcije telesnog zdravlja, te generatorom poremećaja i oboljenja koja i sama po sebi imaju poseban socio-medicinski znaĉaj, kao što su karijes, gojaznost, pothranjenost, proširene vene jednjaka, degeneracija jetre i dijabetes. Iako se arteroskleroza i epilepsija nisu pokazale kao osobenosti grupe alkoholiĉara, njihova frekvenca u našem uzorku odgovara onoj koja je evidentirana u literaturi (Hillbom et al, 2003). Pojava ĉira, bez obzira na lokalizaciju (jednjak, ţeludac i dvanaestopalaĉno crevo), dostigla je znaĉajne razmere, kako kod alkoholiĉara, tako i kod oĉeva u nekliniĉkom uzorku. Pri pokušaju da razumemo ovaj nalaz, imali smo na umu ĉinjenicu da su savremeni trendovi leĉenja ovog oboljenja fokusirani na otkrivanje, kao i na specifiĉnu terapiju infektivnog agensa u njegovoj osnovi. Ipak, multifaktorijalno shvatanje njegove etiologije u savremenoj literaturi, nije napušteno. To nam dopušta da otvorimo pitanje da li je dobijena slika uĉestalosti ulkusne bolesti efekat stresogenog potencijala vremena u kojem ţivimo, gde zahtevne okolnosti savremenog tempa ţivljenja brišu razlike u pogledu prisustva ovog oboljenja. Da je dobijen rezultat moţda i izraz nekog posebnog obeleţja naše populacije, nismo uoĉili prilikom pregleda epidemioloških podataka. Na primer, prevalenca peptiĉke bolesti u Srbiji, manja je u odnosu na zabeleţene u Nemaĉkoj i Holandiji (Hunt et al, 2011). 5.2.3. BRAĈNI I PORODIĈNI PROBLEM Alkoholiĉarsku porodicu, sudeći po dobijenim rezultatima, odlikuje postojanje tajni i dogovora “iza leĊa”. U njima se ne zna ko šta radi, ko odluĉuje, a ko odgovara. Supruga je najĉešće u poziciji “glave kuće”. Braĉni partneri se udaljavaju, uĉestaliji su “crni fondovi” i, kao najdramatiĉniji obrazac porodiĉne problematike, javljaju se verbalni i fiziĉki sukobi. Kao veoma znaĉajan podatak, izdvaja se to što alkoholiĉari iznose kako su znatno uĉestalije imali fiziĉke 151 sukobe u kući, u odnosu na one na radnom mestu i u širem socijalnom okruţenju. Da li je to zato što “veo porodiĉnih tajni” uspešno prikriva i ovu problematiku, ili vanporodiĉno socijalno okruţenje poseduje niţi prag tolerancije nasilja i ima ozbiljnije metode sankcionisanja, teško je reći na osnovu prirode prikupljenih podataka. Ono što moţemo tvrditi sa priliĉnim stepenom izvesnosti, to je da u takvim porodicama porodiĉno nasilje jeste ĉinilac koji se moţe oĉekivati i kojem je potrebno posvetiti paţnju u radu s njima. Naposletku, najviše alkoholiĉara i biva zakonski sankcionisano, upravo zbog nasilniĉkog ponašanja u porodici (Svetozarević i sar., 2011). 5.2.4. PROFESIONALNI PROBLEMI “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” Kada su u pitanju pretpostavljene profesionalne posledice alkoholizma (Laţetić, 2011), s problemom nezaposlenosti i rada na manje kvalifikovanoj poziciji, susretali su se podjednako i zavisnici od alkohola i osobe koje ne zahtevaju kliniĉku brigu. MeĊutim, kada je u pitanju funkcionisanje na radnom mestu, alkoholiĉari su bili skloniji odsustvovanju s posla, limitiranoj produktivnosti, profesionalnim greškama i materijalnim gubicima, kao i verbalnim i fiziĉkim sukobima. No, i mimo svega navedenog, disciplinske mere na poslu bile su nešto što se, bar prema podacima iz našeg istraţivanja, veoma retko izriĉe. Ovaj nalaz baca drugaĉije svetlo na iznetu dilemu, u vezi sa uĉestalošću nasilniĉkog ponašanja alkoholiĉara u porodici. Po svemu sudeći, društvena zajednica je mnogo tolerantnija, nego što smo inicijalno pretpostavili. Razlozi uĉestalosti porodiĉnog nasilja, ĉini se, preteţno su situirani u alkoholiĉaru i karakteristikama porodiĉnog funkcionisanja i odnosa, te relativnoj prikrivenosti takvih obrazaca, a svakako i u spremnosti ĉlanova porodice da ih tolerišu, odnosno trpe. Povrh svega, ĉinjenica da alkoholiĉari nisu bili skloniji povredama na radu, otvara pitanje njihovog limita bihejvioralne kontrole, koji se ĉesto navodi kao efekat alkoholizma. Ovom prilikom imamo potrebu da se osvrnemo i na podatak da su se alkoholiĉarske porodice u našem istraţivanju odlikovale nepovoljnijom materijalnom pozicijom. Ispostavilo se da nijedan od pobrojanih elemenata profesionalnog funkcionisanja nije bio znaĉajno povezan sa ovom pojavom 152 (nazaposlenost, rad na manje kvalifikovanoj poziciji, izostanci sa posla) što je svakako podatak koji zasluţuje dodatnu paţnju, koja je u ovom trenutku prevazilazila obime našeg istraţivanja. Verovatno je da su prihodi u porodicama iz kliniĉkog uzorka bili sniţeni usled odsustvovanja sa posla zbog bolovanja i/ili izostanka honorarnog radnog angaţmana, premda je i problematizovana iskrenost vezano za finansije (»crni fondovi«) takoĊe ĉinilac koji se ĉini mogućim. 5.2.5. SOCIJALNI PROBLEMI “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” Jedan od domena funkcionisanja alkoholiĉara, koji se ispostavio pogoĊenim u znaĉajnoj meri i prema rezultatima našeg istraţivanja, jeste ponašanje u široj socijalnoj sredini. Alkoholiĉari su ĉešće uĉestvovali u saobraćajnim nesrećama, uĉestalije su se verbalno i fiziĉki sukobljavali sa svojim okruţenjem i zapadali u dugove. No, upravljanje motornim vozilom u alkoholisanom stanju, koje nije imalo saobraćajnu nezgodu kao epilog, pokazalo se gotovo nepostojećim fenomenom, kako za alkoholiĉare, tako i za one koji to nisu. 5.2.6. BROJNOST I MULTIDIMENZIONALNOST POSLEDICA ALKOHOLIZMA – REALITET ILI ARTEFAKT Dakle, naši podaci su potvrdili pretpostavke o multidimenzionalnim nepovoljnim efektima alkoholizma na razne sfere funkcionisanja alkoholiĉara (Laţetić, 2011) – liĉnu, braĉnu odnosno porodiĉnu, profesionalnu i širu socijalnu. Ipak, prilikom razmatranja dobijene slike i pokušaja uopštavanja dobijenih rezultata, nuţan je izvestan oprez. Pre svega, nalazi istraţivanja su svakako bili pod uticajem ĉinjenice da su pacijenti, u okviru terapijskog programa u koji su ukljuĉeni, bili edukovani za prepoznavanje ovih obrazaca u svom funkcionisanju. Samim tim, moguće je da su bili spremniji da ih prepoznaju i saopštavaju o njima. S druge strane, ispitanici iz kliniĉkog uzorka ispoljili su izraţeniju tendencu ka davanju socijalno poţeljnih odgovora, što se, svakako, odrazilo i na njihovo samoizveštavanje u ovom pogledu. 153 Još veća rezerva nameće se kao nuţna, prilikom pokušaja razumevanja uzroĉno-poslediĉnih aspekata dobijenih rezultata, posebno kada su braĉni i porodiĉni problemi u pitanju. Priliĉno je izvesno šta prethodi kada su u pitanju pad produktivnosti i materijalne greške u radu, ili pak saobraćajne nezgode u alkoholisanom stanju. MeĊutim, verbalni ili fiziĉki sukobi, superpozicioniranje autoriteta supruge, udaljavanje braĉnih partnera i sliĉno, mogu biti kako posledica alkoholisanosti ili alkoholizma, tako i povod za dalje pijenje, odnosno produbljivanje alkoholizma. Uzmimo za primer, upravo, suprugu kao “glavu” porodice. Pitanje je da li je primarno dominantna ţena izabrala muškarca koji je pasivan dobrim delom zbog postojećeg alkoholizma. Ili, da li je svojim insistiranjem na autoritetu, provocirala rezignaciju i propijanje supruga, ili je usled suprugove nezainteresovanosti pokrenute alkoholizmom, na sebe naknadno preuzela brojne porodiĉne uloge? Pokušaj dostizanja taĉnog odgovora na postavljena pitanja, najĉešće se ispostavlja nemogućim poduhvatom. Mišljenja smo, zato, da je prilikom posmatranja posledica, korisnije fokusirati se na “sada i ovde”, odnosno na aktuelni presek stanja stvari u porodici, kao polaznu taĉku u radu s njom. 5.2.7. FAZE RAZVOJA ALKOHOLIZMA KOD “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA" Jedan od pokazatelja stabilnosti alkoholizma kao fenomena, jeste i naša, empirijska potvrda zakonitosti njegovog razvoja, na naĉin kako je koncipirano u literaturi gotovo pre pola veka (Gaĉić 1978, 1985; Stanković 2003). Dakle, pojava indikatora predtoksikomanske i toksikomanske faze u našem uzorku, odvijala se prema predviĊenoj dinamici, odnosno alkoholiĉari su prvo razvili psihološku zavisnost, a znatno kasnije i gotovo istovremeno, pad tolerancije, alkoholnu amneziju i gubitak kontrole nad umerenim pijenjem. Nemogućnost apstinencije, odnosno pojava apstinencijalnog sindroma prilikom pokušaja prekidanja pijenja alkoholnih pića, bio je pokazatelj koji se poslednji ispoljio. Ovo vidimo kao jednu u nizu empirijskih potvrda neurobiološke osnove razvoja alkoholne zavisnosti, jer ukoliko se razmotre navedeni indikatori, postaje jasno da su stabilni znaci alkoholizma zapravo oni koji ukazuju da centralni nervni 154 sistem poĉinje ozbiljno da trpi, te da se alkoholizam ugradio u biohemizam mozga. 5.2.8. PROBLEMI RAZVOJA I PRILAGOĐAVANJA DECE “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” Rezultati našeg istraţivanja, u vezi sa decom koja odrastaju u alkoholiĉarskim porodicama, ukazuju na to da ona jesu u većoj meri opterećena kada su u pitanju enureza, napadi anksioznosti, tikovi, neoĉekivani odlasci iz kuće i poremećaji spavanja. Poremećaji ponašanja, govora, hranjenja i vezivanja, zatim grickanje noktiju, manifestacije iz spektra opsesivno- kompulsivnog poremećaja, fobije, astma, paniĉni napadi i zloupotreba interneta, nisu se pokazali specifiĉnim za njih. Školski uspeh je potvrdio osetljivost na opštu klimu porodiĉnog sistema, na naĉin dobro poznat u postojećoj literaturi – deca iz kliniĉki opterećenih porodica, saopštavala su o niţem školskom postignuću. Kada bismo pokušali da sumiramo ovaj deo nalaza, mogli bismo reći da su deca iz alkoholiĉarskih porodica opterećenija pojavom anksioznosti i njenih korelata, od njihovih vršnjaka iz nekliniĉkog konteksta. Zatim, da su skloniji neoĉekivanim odlascima od kuće, redukciji edukativne uspešnosti i problemima sa spavanjem. Nalaz ovih, relativno nespecifikovanih tegoba iz spektra deĉijeg neuroticizma i poremećaja ponašanja, moţe se dovesti u vezu sa difuznim stresogenim okolnostima u alkoholiĉarskim porodicama. Nasuprot tome, pokazatelji poteškoća adaptacije koji se nisu razliĉito distribuirali u okviru dve grupe dece, preteţno su vezani za relativno specifiĉne ĉinioce – na primer, astma koja se preteţno dovodi u vezu sa separacionom problematikom ili fobije sa postuliranim traumatogenim iskustvom u njihovom zaleĊu. Dakle, za razliku od stavova u literaturi koji govore u prilog totalitetu disfunkcije dece alkoholiĉara (Silverstein, 1990, p.75), rezultati našeg istraţivanja samo delom potvrĊuju multidimenzionalnost štetnih efekata alkoholizma roditelja po decu. Isto tako, indikatori disocijalnog trenda, koji je bio za oĉekivanje na osnovu relevantne literature (Molina, Donovan, & Belendiuk, 2010), nisu se ispostavili kao osobenost dece iz našeg kliniĉkog 155 uzorka. Dalje, ova deca jesu bila opterećenija stresorima, ali ne i iskustvima gubitka i trajnog razdvajanja, kao što Menisova navodi (Menees, 2000). Deca alkoholiĉara u našem istraţivanju bila su sklonija internalizujućim obrascima, a pri tome su porodice alkoholiĉara ispoljavale znaĉajno veći stepen konfliktogenosti. Ovaj nalaz se razlikuje od prisutnih navoda u literaturi o pozitivnoj povezanosti porodiĉnih konflikata i eksternalizujućih obrazaca dece (El-Sheikh & Flanagan, 2001). Deca iz alkoholiĉarskih porodica su i, u skladu sa teorijskim i empirijskim postavkama, sklonija zloupotrebi alkohola, delimiĉno i droga, bez obzira na to da li je u pitanju hereditarno, psihološki ili socijalno zasnovana geneza tih, komorbiditetnih adikcija. Paradoksalno oĉekivanjima, deca iz nekliniĉkog uzorka uĉestalije su ispoljavala separacionu problematiku. Takav nalaz razumeli smo u svetlu podataka o manjoj integrisanosti i ukljuĉenosti ĉlanova alkoholiĉarskih porodica – po svemu sudeći, separaciona problematika kod njih je izostajala, usled problematizovanog vezivanja za roditeljske figure. Do sliĉnih zapaţanja došli su Klark i saradnici u svojoj studiji (Clark et al., 1998). Ukoliko uzmemo u obzir da kvalitet vezanosti za roditeljske figure korelira sa detetovim doţivljajem liĉne vrednosti (Rangarajan, 2008), ovaj nalaz otvara pitanje da li će nepovoljni efekti alkoholizma roditelja tek biti manifestovani u budućnosti, u formi potencijala za depresivno reagovanje dece alkoholiĉara, pokrenutog negativnim samovrednovanjem. Dobijena slika problematizovane povezanosti, veoma je sliĉna sa utvrĊenom kod subjekata sa dijagnozom depresije, koji su saopštavali o distanciranim odnosima u svojim porodicama, a interakcije meĊu ĉlanovima prikazane su kao retke (Kashani, 1995). Povrh svega navedenog, moţda je upravo problematizovano vezivanje za roditelje u alkoholiĉarskim porodicama, ostvarilo uticaj na ispoljene tegobe i teškoće njihove dece, te doprinelo unekoliko drugaĉijoj slici na našem uzorku. Da li je navedeno specifiĉno za alkoholiĉarske porodice po sebi ili za sve disfunkcionalne porodice, na osnovu prirode prikupljenih podataka nismo u mogućnosti da tvrdimo. U svakom sluĉaju, sa kliniĉkog aspekta, ova distinkcija ĉini se manje znaĉajnom. 156 5.2.9. TELESNI I PSIHOLOŠKI PROBLEMI SUPRUGA “IDENTIFIKOVANIH PACIJENATA” Supruge alkoholiĉara bile su sklonije raznim formama psihološke i somatske disfunkcije. U pogledu somatskog zdravlja, to su pre svega bile raznovrsne forme bolova u leĊima (oznaĉavani kao »bol u leĊima«, »lumbago«, »lumboišialgija«). Zatim, disfunkcije i oboljenja štitne ţlezde. Etiološki, to i jesu oboljenja za ĉiju se genezu pretpostavlja da u sebi sadrţi znaĉajnu psihološku komponentu. U vezi sa psihološkim statusom njih je, kao i njihove braĉne partnere, odlikovala uĉestalija pojava anksioznosti i depresivnosti. One su, u odnosu na supruge iz nekliniĉkog uzorka, znaĉajno ĉešće saopštavale i o tegobama po neurasteniĉnom tipu u smislu bezvoljnosti, doţivljaja iscrpljenosti, teškoća da obavljaju uobiĉajene aktivnosti i sl. Dakle, bez obzira na to da li suprugu posmatramo kao ţrtvu (Garcia- Moreno et al, 2005), vinovnika (Whalen, 1953) ili bar ravnopravnog partnera (O‟Leary and & Williams, 2006) svog supruga alkoholiĉara u nastanku, razvoju i odrţavanju njegovog alkoholizma, ĉinjenica jeste da one u većoj meri trpe od ţena iz nekliniĉke populacije, što se naposletku i odraţava na njihovo globalno zdravlje. Ĉak i ako uzmemo u obzir da postoje brojna stanja koja kod njih, ponaosob uzeta, nisu uĉestalija (bolesti bubrega, pluća, srca, gušteraĉe), na nivou opšte opterećenosti – one ipak prednjaĉe. Posmatrano šire, ovo je jedna u nizu potvrda opravdanosti ukljuĉivanja ĉlanova porodice u proces leĉenja alkoholizma. No, vratimo se funkcionisanju alkoholiĉarske porodice u totalitetu, ĉiji je “profil” predstavljao baziĉni predmet našeg istraţivanja. 5.3. ALKOHOLIZAM I PORODIĈNI RITUALI Porodice koje su uĉestvovale u našem istraţivanju, odnosno, koje su bile ukljuĉene u porodiĉnu terapiju alkoholizma, odlikovalo je proţimanje porodiĉnih rituala alkoholizmom, kako je i oĉekivano u skladu sa Stajnglasovim postavkama11. 11 Za svaku od ispitivanih oblasti porodičnih rituala najmanje 70% ispitanika iz kliničkog uzorka se izjašnjavalo o tome da su u potpunosti bile određene ciklusima treznog stanja i pijanstva alkoholičara. 157 5.4. VASPITNA PRAKSA U ALKOHOLIĈARSKIM PORODICAMA U NAŠEM ISTRAŢIVANJU Naĉin postupanja roditelja u alkoholiĉarskim porodicama prilikom vaspitanja dece, prema dobijenim rezultatima, nije pokazao osobenosti. Oni su, poput roditelja iz nekliniĉkog uzorka, u najvećoj meri bili skloni demokratiĉnosti u pristupu, nešto reĊe su se postavljali autokratski, veoma liberalna atmosfera se rangirala na trećem mestu, dok je odbacujući stil bio nešto o ĉemu je izvestio mali broj roditelja. Koliko je objektivno realizovan pristup u vaspitanju dece zaista i korespondirao sa deklarisanim, ostalo je otvoreno pitanje. 5.5. MODELI PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA I ALKOHOLIĈARSKE PORODICE U NAŠEM ISTRAŢIVANJU Posmatrano iz pozicije primenjenih modela, alkoholiĉarske porodice u našem istraţivanju u znaĉajnoj su meri i dosledno ispoljavale poteškoće u domenu komunikacije, opšteg porodiĉnog zdravlja, razrešavanja konflikata i emocionalne ukljuĉenosti, a samim tim, njihovi su ĉlanovi izveštavali o limitu zadovoljstva porodiĉnim funkcionisanjem. Dakle, za razliku od rezultata Menisove (Menees, 2000, str. 364), izvesne specifikume alkoholiĉarskih porodica bilo je moguće utvrditi i to posebno u domenima komunikacije i konflikata Oĉekivana potvrda pretpostavki da se alkoholiĉarske porodice znaĉajno razlikuju od nekliniĉkih i u pogledu efikasnosti u realizaciji uloga i rukovoĊenju – izostala je, dok se u pogledu porodiĉne kohezivnosti, zapravo, distanciranost ĉlanova pokazala kao osobenost. Sudeći prema dobijenim nalazima, alkoholiĉarske porodice, ipak, ne pokazuju disfunkcije u svim sferama ţivljenja. Osim toga, “stabilnost u nestabilnosti” alkoholiĉarskih porodica, prema dobijenim rezultatima, nije predstavljala odraz umreţenosti takvih porodica, već ĉini se reaktivno pokrenutih procesa integracije u susretu sa otuĊenošću ĉlanova takvih porodica. Biversov Sistemski model porodiĉnog funkcionisanja i Olsonov Cirkumpleks model pokazali su se, kada su nezavisno posmatrani, podjednako vrednim prediktorima grupne pripadnosti. MeĊutim, kada je ocenjivana njihova 158 konkurentna vrednost, ispostavilo se da u pogledu baziĉnih dimenzija modela, osim ocene kvaliteta porodiĉne Komunikacije, Cirkumpleks model ne daje znaĉajniji doprinos, iako ukljuĉivanje Zadovoljstva porodiĉnim funkcionisanjem, predstavlja njegovu prednost. Nijedna od dimenzija Skinerovog Modela porodiĉnih procesa nije zauzela znaĉajno mesto u kreiranju strukture diskriminativne funkcije. 5.5.1. CIRKUMPLEKS MODEL I ALKOHOLIĈARSKE PORODICE U NAŠEM ISTRAŢIVANJU Pokušaj odgovora na pitanje koje su to suštinske osobenosti alkoholiĉarskih porodica, dodatno se usloţnjava kada posmatramo kako su se ponaosob “ponašali” modeli porodiĉnog funkcionisanja koje smo ukljuĉili u istraţivanje. Kada je u pitanju Olsonov Cirkumpleks model, pod okolnostima kada su samo podaci dobijeni sa skale, zasnovane na njemu, bili ukljuĉeni u analizu, utvrĊeno je da većina njegovih dimenzija jeste u stanju da dovoljno i dosledno razlikuje kliniĉki od nekliniĉkog uzorka. Nedovoljnom prediktivnom moći odlikovale su se dimenzije Umreţenosti i Haotiĉnosti. Dakle, alkoholiĉarske porodice su se u svetlu Olsonovog Cirkumpleks modela odslikale kao porodice sa meĊusobno udaljenim ĉlanovima i rigidnim sistemima pravila i odnosa, odnosno kao manje kohezivne i manje fleksibilne, u odnosu na nekliniĉku populaciju. Zatim, kao porodice koje ispoljavaju poteškoće u komunikaciji i ĉiji su ĉlanovi znatno manje zadovoljni porodiĉnim funkcionisanjem. Testiranje mogućnosti predviĊanja grupne pripadnosti, pod okolnostima kada su svi primenjeni instrumenti zajedno uzeti u analizu, ukazalo je na to da su samo dimenzije Komunikacije i Zadovoljstva ispoljile znaĉajne prediktivne mogućnosti. Doduše, pri tome su dostizale najviše koeficijente, odnosno najznaĉajnije su razlikovale dve grupe ispitanika i to posebno skala Zadovoljstva porodiĉnim funkcionisanjem. Slabljenje prediktivne moći skala kohezivnosti i fleksibilnosti, moguće je odrazilo uticaj nekih moderatorskih varijabli, ĉemu su one po navodima Berija i Fleminga (Barry & Fleming, 1990) priliĉno sklone. Za razliku od navedenog 159 istraţivanja, u našem je utvrĊen konfiktogeni potencijal alkoholiĉarskih porodica. Za razliku od kohezivnosti, udeo adaptabilnosti u definisanju rizika ţivljenja u porodici sa zavisnikom, nije najjasniji. U studiji Kanga i sar. (Kang, Kleman, Todd, Kemp & Lipton, 1991) Adaptabilnost, za razliku od Kohezivnosti, nije pokazala znaĉajnu povezanost sa merama psihološkog funkcionisanja ĉlanova porodice. Nasuprot tome, u studiji Smarta i sar. (Smart et al, 1990), adolescentni adiktogeni potencijal, pokazao je povezanost sa modovima neuravnoteţenosti obe dimenzije. U našem istraţivanju, Umreţenost i Haotiĉnost izdvojili su se kao aspekti neuravnoteţenosti odgovarajućih dimenzija, bez znaĉajne prediktivne vrednosti. 5.5.2. SISTEMSKI MODEL I ALKOHOLIĈARSKE PORODICE U NAŠEM ISTRAŢIVANJU U vezi sa Biversovim Sistemskim modelom porodiĉnog funkcionisanja, ĉlanovi alkoholiĉarskih porodica dosledno su izveštavali o problematizovanom opštem porodiĉnom zdravlju, konfliktima u porodiĉnom sistemu i poteškoćama izraţavanja emocija meĊu ĉlanovima porodica. Štaviše, stepen meĊusobnog razlikovanja ispitanika, te njihova doslednost pri zauzimanju pozicija na ovim varijablama modela, bila je izraţena do mere da su se one pokazale ne samo kao najznaĉajniji grupni prediktori kada je ovaj instrument u pitanju već i kada se u analizu ukljuĉe svi primenjeni modeli, odnosno instrumenti zasnovani na njima. Iako je nasilje bilo u znaĉajnoj meri prisutno u porodicama iz kliniĉkog uzorka, u porodiĉnoj kohezivnosti, kompetencama i ekspresivnosti, te porodice se nisu razlikovale od porodica iz nekliniĉke grupe, kako bi se na onovu rezultata Dţonsonove studije moglo oĉekivati (Johnson, 2002). Problemi na dimenziji Konflikata, u skladu sa njegovim nalazom, potvrdili su se kao specifiĉnost porodica sa problemom alkoholizma i u našem istraţivanju. 5.5.3. MODEL PROCESA PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA I ALKOHOLIĈARSKE PORODICE U NAŠEM ISTRAŢIVANJU Skinerov Model procesa porodiĉnog funkcionisanja i upitnik zasnovan na njemu, praktiĉno su demonstrirali da porodica razliĉito izgleda u zavisnosti od 160 perspektive iz koje se posmatra (individualne, dijadne i opšte porodiĉne). Analiza rezultata, dobijenih njihovom primenom, ukazuje i na to da nisu iste dimenzije porodiĉnog funkcionisanja podjednako bitne za pojedinca, dijadu ili porodicu u celini. No, ipak, upitnik je pokazao diskutabilnu vrednost u vezi sa razlikovanjem ispitanika na njegovim dimenzijama, kao i u pogledu stabilnosti dobijenih rezultata. Sa pozicije individue IzvoĊenje uloga, Kontrola i Vrednosti i norme, bile su bitno razliĉite meĊu našim porodicama. Sa pozicije procene relacije sa najznaĉajnijom osobom u porodici, to su bile Komunikacija i ponovo Vrednosti i norme. Opet, kada je ocenjivano porodiĉno funkcionisanje u celini, najveće razlike su utvrĊene u pogledu ocene koje su ispitanici pripisivali IzvoĊenju uloga, Emocionalnoj ekspresiji i Kontroli. Dobijene nalaze dodatno usloţnjava podatak da viši skorovi govore o problematiĉnijem funkcionisanju, a nekliniĉki uzorak je bio upravo taj koji je ostvarivao više skorove na navedenim dimenzijama. Naposletku, kao što je prethodno navedeno, kada su svi instrumenti uzeti zajedno u analizu, nijedna od dimenzija ovog modela nije mogla da ponudi ništa novo u pogledu predviĊanja grupne pripadnosti, u odnosu na ono što je već sadrţano u Biversovom i Olsonovom modelu. 5.6. ODNOS POREMEĆAJA I OBOLJENJA ISPITANIKA U UZORKU I PSIHOLOŠKIH FAKTORA RIZIKA Pokušaj izrade matrice tegoba i teškoća ĉlanova porodica i varijabli porodiĉnog funkcionisanja, ispostavio se i sloţenijim u odnosu na naša oĉekivanja. Broj sluĉajeva, bez obzira na veliĉinu uzorka i zastupljenost raznih formi disfunkcionalnosti ĉlanova porodica, ĉesto je bio nedovoljan u odnosu na broj posmatranih dimenzija porodiĉnog funkcionisanja. 5.7. ANALIZA INDIVIDUALNIH PERCEPCIJA PORODIĈNIH SISTEMA Razlike izmeĊu ispitanika u opaţanju aspekata porodiĉnog funkcionisanja sadrţanih u dimenzijama izabranih modela, potvrdile su se kada je kao kriterijum razlikovanja uzeta grupa kojoj pripadaju (kliniĉki uzorak i nekliniĉka grupa). 161 Kada smo posmatrali razlike izmeĊu oĉeva, majki i dece (faktor pozicija) u ocenama istih aspekata porodiĉnog funkcionisanja, mnoge od utvrĊenih razlika su se „izgubile“. Kada je analiza izvršena pod okolnostima interakcije faktora grupne pripadnosti i pozicije ispitanika, jedino je upitnik zasnovan na Skinerovom Modelu porodiĉnih procesa uspeo da izazove znaĉajno razlikovanje izmeĊu ispitanika. Dakle, moglo bi se reći da je pretpostavka o mogućnosti ovog upitnika da zahvati suptilne nijanse razlika percepcija individualnih ĉlanova porodiĉnog sistema – potvrĊena u našem istraţivanju. MeĊutim, potencijalnu diskusiju dobijenog nalaza u ovom trenutku smatramo neprimerenom i nezasnovanom, s obzirom na, i u našem istraţivanju utvrĊenim, konceptualno i metrijski diskutabilnim funkcionisanjem instrumenta FAM-III. 5.8. GENOGRAMSKI PRIKAZ I naposletku, osvrnimo se na prikaz pomoću genograma dve tipiĉne porodice, koje smo uzeli kao predstavnike grupa koje su uĉestvovale u istraţivanju. Genogram je, u skladu sa svojom prirodom, demonstrirao niz prednosti u kliniĉkoj primeni. Iz njega je bilo lako uoĉiti postojeće porodiĉne uloge i odnose, disbalanse i ravnoteţe, kao i poteškoće i probleme, ali i snage i rezilijence porodica. Tokom njegove izrade, porodica je bila znatno aktivnija i angaţovanija u odnosu na pristup radu ispoljen prilikom intervjua, opservacije i upitniĉkog procenjivanja. Aktivno uĉešće ĉlanova porodice tokom konstrukcije genograma, koje predstavlja standardni metod rada pri izradi genograma, potpomoglo je da se pojasne porodiĉni obrasci funkcionisanja i rasvetle kljuĉne emocionalno provokativne teme u porodici. Tokom intervjua, neretko su se odvijala, u razliĉitoj meri terapeutski voĊena, reframiranja i detoksifikovanja odreĊenih tema, koja su vodila emocionalnom dešarţiranju dogaĊaja i uverenja. Opisan proces konstrukcije genograma omogućio je i podsticao pridruţivanje terapeuta porodiĉnom sistemu. PoreĊenje konstruisanih genograma otkrilo je znatno veću sloţenost relacija u porodiĉnom sistemu alkoholiĉara, veću uĉestalost neuobiĉajenih 162 konfiguracija, separacija i gubitaka bliskih osoba, kao i telesnih i psiholoških poremećaja i oboljenja. No, dometi genograma svakako su omeĊeni izvesnim ĉiniocima. Kategorije koje ukljuĉuje, suviše su široke. Individualizacija pristupa je oteţana. Prikaz porodice, dobijen tim putem, jeste statiĉan. Stiĉe se utisak da u genogramu postoji uvek “višak” informacija, te se javlja problem njihovog organizovanja. Njegova izrada je pod snaţnim uticajem subjektivnih ĉinilaca i klijenta i kliniĉara. Još uvek nedostaju standardi za mapiranje porodiĉnih odnosa. Njegova obuka nije jednostavna, odnosno zahteva edukaciju i superviziranu primenu. 5.9. EFEKTI ŠKOLSKOG USPEHA I SOCIO-DEMOGRAFSKIH VARIJABLI Školski uspeh, izvesne socio-demografske varijable (veliĉina porodica, odnosno broj dece u porodici) i sklonost ka samoprikazivanju u socijalno poţeljnom svetlu, po kojima su se dve grupe ispitanika znaĉajno razlikovale, prema podacima iz dostupne literature, mogle su ispoljiti izvesnu relaciju sa varijablama porodiĉnog funkcionisanja. Stoga je naknadno testiran njihov moguć uticaj na predviĊanje grupne pripadnosti. Školski uspeh i navedene socio-demografske varijable, nisu se ispostavile relevantnim ĉiniocima predikcije grupne pripadnosti. 5.10. SOCIJALNA POŢELJNOST I VARIJABLE PORODIĈNOG FUNKCIONISANJA Rezultati našeg istraţivanja koji se odnose na samoizveštavanje o socijalnoj podesnosti, ukazali su na to da se na osnovu varijabli porodiĉnog funkcionisanja mogla predvideti gotovo jedna petina sklonosti ka davanju socijalno poţeljnih odgovora. MeĊutim, model prediktora je otkrio da je, zapravo, demokratski vaspitni stil bio taj koji je znaĉajno (i pozitivno) povezan sa ovom tendencom i nijedna od preostalih ukljuĉenih dimenzija. 163 6. ZAKLJUĈCI SA PREPORUKAMA Alkoholiĉarske porodice, kao što je bilo evidentno iz njihove socio- demografske analize, odraţavaju društveno-istorijske i socio-ekonomske zakonitosti epohe kojoj pripadaju. Te zakonitosti utiĉu na porodiĉni sistem vrednosti i normi, kao i sadrţaj i prioritet dimenzija porodiĉnog funkcionisanja, što, naposletku, znaĉajno determiniše ţeljeni cilj i ishode psihoterapijskih postupaka. Nasuprot našim oĉekivanjima, u kliniĉkom uzorku izostale su porodice ĉiji ĉlan problematiĉno pije alkoholna pića, a pri tome ne dostiţu kriterijume alkoholiĉarske porodice. To su, verovatno, bile porodice u okviru kojih problemi povezani sa ĉlanom koji pije alkoholna pića, nisu dostizali nivo ĉinilaca koji bi u dovoljnoj meri destabilizovali porodiĉno funkcionisanje da bi podstakli odluku na leĉenje, ili je pak porodica bila u stanju da ograniĉi ili ukine pijenje toga ĉlana. To su, moguće, bile i porodice koje nisu izdrţale prolongirane stresogene uslove, te su se dezintegrisale pre dolaska na leĉenje. Kada se posmatra „patogeni” potencijal alkoholizma, rezultati našeg istraţivanja ukazuju na to da se on ispoljava na dva nivoa. Štetni efekti alkoholizma odraţavaju se u kompromitovanju funkcionalnog statusa, kako pojedinaca u alkoholiĉarskim porodicama, tako i porodiĉne strukture, funkcija i odnosa. Alkoholiĉari i aktuelno, na naĉin kako je opisano u literaturi i pre više od pet decenija, pokazuju brojne disfunkcije i oboljenja u liĉnom, kako psihološkom, tako i somatskom statusu. Oni su skloniji i raznim formama maladaptiranosti u porodiĉnom, profesionalnom i širem socijalnom domenu funkcionisanja. Njihove supruge saopštavaju o uĉestalijim problemima sopstvenog psihološkog i somatskog zdravlja, a posebno multiuzroĉno pokrenutih telesnih bolesti, gde se psihološka komponenta smatra znaĉajnim ĉiniocem. Deca iz alkoholiĉarskih porodica edukativno su manje uspešna i znatno se teţe odluĉuju da napuste svoje primarne porodice, i kada je to razvojno oĉekivano. Ona ĉešće razvijaju maladaptivne obrasce, pokrenute nespecifiĉnim faktorima. I, što je takoĊe znaĉajno, poseduju izraţen adiktogeni potencijal, bez obzira na to da li je on hereditarno, bihejvioralno ili psihološki uslovljen. 164 Zajedniĉko za sve aktere alkoholiĉarskog porodiĉnog sistema jeste to da su skloniji razvoju nespecifikovanih anksiozno-depresivnih stanja, sa problemima spavanja, kao fenomenom koji je od izuzetnog restitutivnog znaĉaja za celokupno funkcionisanje individua. Ukoliko bi bilo potrebno da se opredelimo izmeĊu stavova prisutnih u literaturi, a to su, s jedne strane izveštaji o višedimenzionalnim poteškoćama i problemima ĉlanova alkoholiĉarskog porodiĉnog sistema, a s druge beskompromisno insistiranje na njihovim rezilijencama ili bar na oĉuvanoj funkcionalnosti, ĉini se da bismo Se našli upravo na „pola puta“. Mi imamo na umu koliki stigmatizacioni potencijal prvo navedeno gledište moţe da nosi, ali, opet, poricanje patogenih efekata alkoholizma na sve ĉlanove porodiĉnog sistema ili pak navoĊenje iskljuĉivo njihovih snaga, vidimo podjednako štetnim. Stavovi da pojedini ĉlanovi u alkoholiĉarski brak ulaze sa već formiranom patologijom, ili pak da problemi u funkcionisanju ĉlanova alkoholiĉarskih porodica nisu drugaĉiji od problema ĉlanova nealkoholiĉarskih disfunkcionalnih porodica, ne ĉini nam se da mnogo menjaju suštinu stvari. Rezultati našeg istraţivanja podrţavaju uverenje da izvesne poteškoće moţemo oĉekivati kod većine ĉlanova alkoholiĉarskih porodica, ali i da izvesne aspekte funkcionalnosti odrţavaju. Stoga nam se opravdanijim ĉini pristup u okviru kojeg bi se ĉlanovi ovih porodica podsticali, podrţavali i uĉili da razvijaju snage, a prepoznaju, prihvataju ili rade na otklanjanju slabosti ili bar umanjenju, do mere u kojoj ih funkcionalno ne ometaju. Opravdanijim, nego zatvaranje oĉiju nad oĉiglednim problemima ili pak potologiziranje i onih aspekata funkcionisanja osoba koji mogu biti sasvim oĉuvani. U svakom sluĉaju, naši rezultati potvrĊuju da je alkoholizam relevantan socio-medicinski problem ne samo zbog posledica po alkoholiĉara već i po ĉlanove njegove porodice, u svim domenima zdravlja. Ukoliko svemu dodamo i izrazitu sklonost alkoholiĉara porodiĉnom nasilju, moţemo reći da alkoholizam, takoĊe, poseduje i naglašenu društveno-legislativnu dimenziju. Kao osobenosti porodiĉnog funkcionisanja alkoholiĉarskih porodica, a u vezi sa obeleţjem funkcionisanja porodica u totalitetu, izdvojile su se poteškoće u komunikaciji, narušeno opšte porodiĉno zdravlje, problematizovanost odnosa 165 prema konfliktima, disfunkcionalnost emocionalne razmene i podrške, te niţe zadovoljstvo porodiĉnim funkcionisanjem. Oĉekivana stabilnost rezultata u pogledu problema na svim ravnima funkcionisanja, kako je Stajnglas postulirao (Steinglass, 1987), a posebno u vezi sa realizacijom uloga, rukovoĊenjem i kohezivnošću tih porodica – izostala je. Dakle, fenomen alkoholiĉarske porodice, kao izraz štetnog dejstva alkoholizma na baziĉne elemente porodiĉne strukture i funkcija, sa snaţnim potencijalom za transgeneracijsku transmisiju alkoholizma i s njim povezane porodiĉne problematike, na osnovu rezultata našeg istraţivanja, nije se pokazao „terminalnim stadijumom“ razvoja alkoholizma u porodici. Dakle, ovaj nalaz vodi nas zakljuĉku da alkoholiĉarske porodice, ipak, nisu homogena kategorija i da ĉak ni one ne predstavljaju nuţno sliku totaliteta razvijene porodiĉne disfunkcionalnosti, kako teoretske postavke predviĊaju. Dakle, neke aspekte porodiĉne funkcionalnosti uspevaju da oĉuvaju. Sa psihometrijskog stanovišta, to što se funkcionisanje alkoholiĉarskih porodica na dimenzijama prouĉavanih modela nije u potpunosti odvijalo u skladu sa našim oĉekivanjima, takoĊe ima višestruke implikacije. Disperziju dobijenih rezultata pre bismo naveli kao vid upozorenja u pogledu metodologije istraţivaĉkog pristupa porodici, a koji mora ukljuĉiti sledeće postavke:  pristup porodici kao neĉemu što prevazilazi zbir svojih delova;  uvaţavanje subjektivnog doţivljaja individue;  uvaţavanje najznaĉajnijeg odnosa individue u porodici, taĉnije, njenog odnosa sa (za nju) najznaĉajnijom osobom u porodici;  naglašen respekt prema nomotetskom sagledavanju alkoholiĉarskih porodica;  ostvaren pragmatski smisao empirijskih rezultata, u smislu preventivnog delovanja u odnosu na disfunkcije porodice ili njenih ĉlanova, koje su predmet interesa. Iz prethodno iznetog, evidentno je da kliniĉki metod procene, kao smisaono kombinovanje dimenzija teorije i prakse kliniĉke psihologije, nudi mogućnost da se premosti jaz nomotetskog i idiografskog, koji je duboko proţeo naše istraţivanje. 166 Dakle, smatramo veoma vaţnim da se pristup alkoholiĉarskim porodicama ne iscrpi u pokušajima pronalaţenja pravilnosti u odreĊenim aspektima ponašanja ĉlanova tih porodica, sa ciljem predviĊanja, a samim tim, korekcije i kontrole tih postupaka. Sveobuhvatni pristup alkoholiĉarskim porodicama, na naĉin kako ga mi shvatamo, pretpostavlja mnogo više. On ukljuĉuje i pribliţavanje realitetu tih porodica, sagledavanje njihovog porodiĉnog ţivota na naĉin kako ga ĉlanovi tih porodica vide, te kreiranje porodiĉnog mozaika, uz jednako uvaţavanje gledišta svakog ĉlana. Ovom prilikom imamo potrebu da se osvrnemo i na nalaz o uĉestalijem ispoljavanju separacione problematike u dece iz nekliniĉke grupe. Jasno je da separacionu anksioznosti mogu doţiveti, odnosno razviti oni koji jesu bili vezani, bez obzira na to da li je i u kojoj meri attachment bio siguran. U alkoholiĉarskim porodicama, po svemu sudeći, registrovana razjedinjenost i distanca ĉlanova, predstavljale su prepreku dinamici vezivanja koja bi se odrazila u stahu od odvajanja. Ovaj nalaz uvodi novu dimenziju u razumevanje odluka dece iz alkoholiĉarskih porodica koja su uĉestvovala u našem istraţivanju, da studiraju u mestima boravka. Dakle, ĉini se da ona nije bila pokrenuta samo finansijskim razlozima. Sasvim je moguće da je bila posredovana i manje-više svesnim nastojanjima roditelja da “drţe” ovu decu u porodiĉnom okrilju, jer su ona, neretko, predstavljala uslov oĉuvanja integriteta braka i porodice. Dakle, pre “spoljnim” razlozima, nego emocionalnim potrebama dece, odnosno separacionom problematikom. No, vratimo se nalazu o uĉestalijem burnom reagovanju dece iz nekliniĉke grupe na okolnosti odvajanja. On nas podseća na jedan od postulata porodiĉne psihologije, a to je kontinuitet normalno–patološko, odnosno funkcionalno–disfunkcionalno. Oĉigledno, ni deca iz nekliniĉkog uzorka nisu bez problema u potpunosti, te i ove porodice zavreĊuju paţnju. Podsetimo se, ovom prilikom, i jedne od srţnih odlika naše savremene porodice – ĉinjenice da se mladi, nakon okonĉanja studija, ĉesto odluĉuju da ostanu u svojim porodicama do zrelijih godina. Uzroci ove pojave i njena uĉestalost, do sada su bili prepoznavani na nivou kliniĉkog utiska. Naši rezultati ukazuju na moguće psihološko zaleĊe ovog fenomena, te posredno predstavljaju empirijski prikaz njegove uĉestalosti. Stiĉe se utisak da separaciona problematika, zapravo, predstavlja rizike sa kojima se suoĉavaju 167 porodice koje nikada nisu, a moţda neće ni zatraţiti kliniĉku pomoć. Dakle, da predstavlja fenomenkoji se ĉini vrednim istraţivaĉkih napora, odnosno koji svojim prisustvom ukazuje na potrebu za sistematskim i sveobuhvatnim bavljenjem našim porodicama, posebno kada su postupci prevencije u pitanju. To što naše porodice moţemo opisati kao generalno funkcionalne, ali opet porodice koje imaju neke svoje probleme, otvara pitanje koji su zapravo dometi prevencije. Dakle, pitanje do kojih nivoa populacije treba da se proteţu preventivni postupci, kao i pitanje razliĉitosti oblika prevencije – ovom prilikom mislimo na intervencije koje nisu psihoterapijske u uskom smislu. No, pre svega, ovaj nalaz potvrĊuje potrebu, znaĉaj i smisaonost pristupa porodicama, u skladu sa paradigmom psihologije porodice, odnosno: a) individualizacijom pristupa – bez obzira na to što smo u našem radu “rukovali” skupnim ocenama porodiĉnog funkcionisanja, izvesni rezultati poput ovog o uĉestalijoj separacionoj problematici kod dece iz nekliniĉke grupe ili pak, s obzirom na paradoksalnu integrisanost, neoĉekivanoj distanciranosti ĉlanova alkoholiĉarskih porodica, podsećaju nas da u bavljenju porodicama nema šablona, te da uvek moramo biti otvoreni za osobenosti svake pojedinaĉne porodice; b) kontinuumom funkcionalno-disfunkcionalno – znaĉaj ovog postulata potvrĊuje postojanje pomenute problematike u nekliniĉkoj grupi, kao i oĉuvanih aspekata porodiĉne funkcionalnosti u kliniĉkom uzorku; c) različitim nivoima prevencije – preventivni postupci nisu “rezervisani” samo za riziĉne grupe ili pak porodice u kojima je verifikovana problematika – njihova primena ĉini se opravdanom i kada je nekliniĉka populacija u pitanju; samim tim, preventivni postupci po svojoj širini prevazilaze okvire psihoterapijskih intervencija; krug relevantnih pomagaĉkih profesija širi se, a zbog širenja delokruga dejstva i povećanja broja potencijalnih korisnika, telekomunikacione mreţe i kontakt preko interneta, kao i uvoĊenje pismene komunikacije, pretenduju da zauzmu znaĉajno mesto u organizaciji preventivnog rada. Ukoliko pokušamo da formulišemo odgovor na implicitno pitanje sadrţano u naslovu ove teze, a to je pitanje da li je nešto uopšte novo u 168 ponuĊenim novim mogućnostima za otkrivanje faktora rizika ţivljenja u alkoholiĉarskim porodicama, naši stavovi ostaju podeljeni. Podeljeni izmeĊu prednosti i nedostataka, mogućnosti i ograniĉenja i, naposletku, toga da li je dalji rad na razvoju i psihometrijskom poboljšanju tehnika smislen ili ne. Olsonov Cirkumpleks model i Biversov Sistemski model porodiĉnog funkcionisanja pokazali su se, u situacijama nezavisne primene, podjednako vrednim u pogledu potencijala da dosledno i dovoljno razlikuju alkoholiĉarske porodice od nekliniĉke grupe. MeĊutim, kada je ocenjivana njihova konkurentna vrednost, ispostavilo se da u pogledu baziĉnih dimenzija modela, Cirkumpleks model ne moţe ponuditi, izuzev Komunikacije, ništa novo u odnosu na informacije koje su već sadrţane u Sistemskom modelu porodiĉnog funkcionisanja Roberta Biversa. Ipak, facilitirajući uticaj Zadovoljstva porodiĉnim funkcionisanjem, ispostavio se kao prednost Olsonovog modela. Skinerov Model procesa porodiĉnog funkcionisanja, što se iz prikaza u teoretskom delu ove teze moţe uoĉiti, epistemološki i teoretski najkompleksniji je od izabrana tri modela. Odlikuju ga impozantno metodološko zaleĊe, sloţeni postupci logiĉke analize i striktno poštovanje principa deriviranja tehnika iz postulata modela, odnosno naĉela izrade psiholoških mernih instrumenata. On je, u našem istraţivanju, pokazao niz svojih prednosti u pogledu individualizacije pristupa porodici. To što je prikazao da porodica razliĉito izgleda u zavisnosti od perspektive iz koje se posmatra, smatramo potvrdom da je nuţno ukazati dostojan respekt individualizovanju procesa procene porodice. Razlike koje je izazvao u pogledu toga koje su dimenzije porodiĉnog funkcionisanja suštinske za pojedinca, dijadu i porodicu u celini, smatramo bitnim implikacijama pri planiranju primerenih postupaka i ţeljenih ishoda terapijskog procesa, te evaluaciji njegovih efekata. Pa ipak, sudeći po našem iskustvu, kao i nekim podacima iz strane literature, upitnik zasnovan na modelu zahteva ozbiljne konceptualno- metodološke i metrijske revizije. Prekomerna kompleksnost individualnih perspektiva i teškoće njihove integracije, mogu samo delimiĉno biti odgovorni za nalaz diskutabilne vrednosti upitnika u pogledu razlikovanja dve grupe ispitanika na ovim dimenzijama i stabilnosti dobijenih rezultata. Podaci iz dostupne literature signaliziraju da su 169 vrednosna konotacija ajtema i sloţen sistem davanja odgovora (ĉetvorostepena skala, bez centralne vrednosti za neopredeljene ispitanike), takoĊe, aspekti upitnika koji zasluţuju ponovno razmatranje. Stoga, nalaz da je on jedini od izabrana tri upitnika porodiĉnog funkcionisanja izazvao razlike u opaţanju porodiĉnog funkcionisanja izmeĊu majki, oĉeva i dece kliniĉkog uzorka i nekliniĉke grupe, ne moţe se uzeti kao osnov za bilo kakav valjan zakljuĉak. Rezultati našeg istraţivanja,u ovom trenutku, daju za pravo da se diskutuje o proceni porodiĉnog funkcionisanja, uzimajući u obzir sve ispitanike. Ukoliko bismo pokušali da sumiramo nalaze primene izabranih modela u našem istraţivanju, mogli bismo reći da: – rezultati našeg istraţivanja ukazuju na to da, u svetlu svrhe upućivanja alkoholiĉarske porodice na procenu (npr. psihoterapijski potencijali, podobnost za roditeljstvo, usvojenje, hraniteljstvo i sl.), i u zavisnosti od dimenzija koje sadrţe modeli, a koje pri operacionalizaciji uputnog pitanja vidimo podesnim za davanje odgovora na njega, sa podjednakom pouzdanošću moţemo se osloniti i na Biversov i na Olsonov model; – ukoliko je potrebno izabrati model veće prediktivne vrednosti, a pri tome smo zainteresovani za baziĉne dimenzije porodiĉnog funkcionisanja, Biversov model se istiĉe kao konkurentniji; – instrument porodiĉne procene zasnovan na Skinerovom Modelu procesa porodiĉnog funkcionisanja, iako ga sa pozicije kliniĉkog metoda procene odlikuju izvanredne postavke, na praktiĉnom nivou zahteva ozbiljnu metrijsko-konceptualnu reviziju. Saţete praktiĉne implikacije našeg istraţivanja, u vezi sa patogenim potencijalom ţivljenja u alkoholiĉarskim porodicama, glase: ̶ ĉinjenica ţivljenja u alkoholiĉarskim porodicama poseduje jasan patogeni potencijal, kako po pojedinaĉne ĉlanove porodiĉnog sistema, tako i po porodiĉne obrasce, odnose i funkcionisanje porodice u totalitetu; ̶ posledice po ĉlanove alkoholiĉarskog porodiĉnog sistema, više su u vezi sa hronifikovanim i difuznim stresogenim okolnostima, prisutnim na raznim nivoima relacija i meĊu razliĉitim akterima, kakvo je najĉešće stanje u 170 alkoholiĉarskim porodicama, nego sa specifiĉnim obeleţjima porodiĉne strukture, dinamike i funkcija; ̶ smisaono kombinovanje kliniĉkog i psihometrijskog pristupa, ĉini se najpodesnijim za razumevanje date porodice; ̶ cilj upućivanja porodice na procenu i psihometrijske odlike instrumenta, baziĉni su ĉinioci opredeljivanja za odreĊeni model, odnosno instrument porodiĉne procene; ̶ bez obzira na sloţenost psihometrijskog pristupa i neretko njegovu ispoljenu slabost u pogledu temelja njegovog postojanja, a to je stabilna i smislena ocena vrednosti odnosno izaţenosti posmatrane varijable, on i dalje predstavlja osnov naše objektivnosti u radu s klijentima, posebno kada je u pitanju evaluacija naših postupaka prema klijentu – pre svega, mislimo na psihoterapijske postupke. Prethodne navode ne bismo smatrali potpunim, ukoliko se ne bismo osvrnuli na ĉinjenicu da kada posmatramo zdravstvenu politiku na nacionalnom nivou, evidentno je da u pogledu prevencije alkoholizma, s jedne strane imamo godinama kreiran dijapazon praktiĉnih i teoretskih mera u suzbijanju zloupotrebe i/ili zavisnosti od alkohola. S druge strane, rezultati našeg istraţivanja svedoĉe o visokoj rezistentnosti problema na koje se mere primenjuju, kako u pogledu uĉestalosti, tako i posledica koje za sobom ostavlja. Kompleksnost naših rezultata, kao i relevantnih podataka iz literature, pre ukazuju na to da je alkoholizam veoma sloţen fenomen, te je stoga rezistentan na primenjene postupke, a ne da je opisana situacija odraz društvenog nemara. Naposletku, ĉinjenicu o raspodeli dobijenih rezultata na oĉekivane, delimiĉno opreĉne i potpuno diskrepantne, ne smatramo povodom za potvrdu stavova o tome da je porodiĉno funkcionisanje suviše sloţen entitet da bi se metrijski mogao smisleno obuhvatiti. Pre ga vidimo kao potvrdu našeg uverenja o neiscrpnoj prirodi istraţivaĉkog interesa za alkoholiĉarske porodice, odnosno porodice uopšteno. U pogledu budućih istraţivanja, rezultati dobijeni u ovom radu otvaraju više mogućnosti, taĉnije, neophodnosti. 171 U najopštijem smislu, oni ukazuju na nuţnost daljeg razvoja primenjenih modela i instrumenata zasnovanih na njima. To bi znaĉilo, pre svega, nastavak rada na oceni metrijskih karakteristika instrumenata na reprezentativnim, kako nekliniĉkim, tako i kliniĉkim uzorcima naše populacije. Zatim, modifikovanje stavki za koje je utvrĊeno da nisu dovoljno pouzdane i valjane, a zatim njihovu ponovnu proveru. Pri tome je veoma vaţno da sam postupak revizije i testiranja instrumenata bude sproveden pod kontrolisanim uslovima, što opet pretpostavlja i ustanovljavanje standarda za ispitivanje. Na osnovu rezultata koje smo dobili, smatramo da je opravdano izneti da, iz pozicije trpnje pojedinca u alkoholiĉarskim porodicama, komparativne analize sa nekliniĉkim uzorcima mogu biti informativne i korisne, ĉak i na relativno malim uzorcima. Ipak, kako bi se procenio znaĉaj pojedinih aspekata porodiĉnih (dis)funkcija na zdravlje i adaptiranost pojedinaca, neophodno je višestruko uvećati uzorak, kako bi se omogućile smislene statistiĉke analize njihovog odnosa. Sa pozicije izbora primerenih terapijskih postupaka, posebno u sklopu grupne psihoterapije, buduća istraţivanja moraju ukljuĉiti i porodice klijenata sa drugim formama mentalnih poremećaja i oboljenja. Ĉak i u kontekstu alkoholizma, podela porodica na one gde je dete, otac ili majka zavisnik, te poreĊenje njihovog funkcionisanja ĉini se opravdanim, jer praktiĉno iskustvo u radu s njima ukazuje na to da su to tipovi porodica sa dinamikom koja se znaĉajno razlikuje. Prisutan komorbiditet, takoĊe, u znaĉajnoj meri moţe biti povezan sa porodiĉnim funkcionisanjem, tako da je i taj podatak potrebno uzeti u obzir. Moţda deluje suvišnim podsetiti se, ovom prilikom, koliko su pouzdani i validni instrumenti neophodni za evaluaciju efekata rada sa pacijentima, posebno kada je grupna i porodiĉna terapija u pitanju. No, to je jedini valjan naĉin kojim moţemo objektivno utvrditi koliko je naša pomoć klijentima efikasna, u kojem pravcu se odvija, te planirati i buduće postupke. Ona omogućava i razmenu znanja i iskustava meĊu struĉnjacima u ovoj i srodnim oblastima. 172 Ovo istraţivanje potvrdilo je relevantnost sistemskog pristupa, jer su svi ĉlanovi porodica u kliniĉkom kontekstu trpeli na sebi svojstven naĉin i to znaĉajno ĉešće, nego oni iz nekliniĉkog. Iz pozicije analize nauĉnog doprinosa našeg istraţivanja, on se ogleda u nekoliko aspekata ovog rada. Neki od modela, prvi put su primenjeni kako na porodicama iz nekliniĉke populacije, tako i na alkoholiĉarskim porodicama, i provereno je kako “deluju” na njima. Testiranje konkurentne vrednosti izabranih modela, u pogledu mogućnosti da razlikuju alkoholiĉarske porodice od nekliniĉkog uzorka, odnosno da ukaţu na riziĉne oblasti funkcionisanja, takoĊe predstavlja jedan od doprinosa kako adiktologiji i porodiĉnoj terapiji, tako i bavljenju porodicama uopšteno. Posebnim doprinosima smatramo to što je naše istraţivanje ukazalo u kojoj meri je svaki od posmatranih modela i za koje od aspekata porodiĉnog funkcionisanja najbolji. Samim tim, ono je olakšalo pitanje izbora pojedinaĉnih modela u preventivnom radu, edukaciji, istraţivanju i kliniĉkom radu, posebno pod okolnostima kada je iz nekih razloga potrebno, ekonomiĉno ili naposletku i moguće primeniti samo jedan model. Osim toga, naši rezultati jasno su ukazali na to iz kojeg okvira je i sa pozicije koje paradigme potrebno pristupiti ne samo alkoholiĉarskoj porodici već i porodici uopšteno, a to je paradigma psihologije porodice. Dakle, ovaj rad ukazuje na opravdanost konceptualizacije psihologije porodice, te njene primene kao najpodesnijeg pristupa porodicama uopšteno, a posebno prilikom osmišljavanja postupaka prevencije, istraţivanja i terapije. U pogledu ocene realizacije cilja našeg istraţivanja, moţemo tvrditi da dobijeni rezultati jesu ukazali na to koji su to faktori rizika ţivljenja u alkoholiĉarskoj porodici na merljiv naĉin, podloţan naknadnoj proveri, verifikaciji i nauĉnoj i struĉnoj razmeni. To što zbog brojnosti varijabli nismo bili u mogućnosti da poveţemo pojedinaĉne varijable liĉne disfunkcionalnosti ĉlanova porodica sa varijablama porodiĉnog funkcionisanja, smatramo osnovom za nastavak ulaganja istraţivaĉkih napora u ovom pravcu. To bi svakako zahtevalo višestruko uvećanje broja ispitanika, te selekciju i kombinovanje varijabli disfunkcionalnosti, što u ovom trenutku prevazilazi okvire ĉak i rada ovog obima. No, to ne smatramo ĉiniocem koji umanjuje vrednost realizovanog – to pre vidimo kao podsticaj za dalji rad sa porodicama 173 koje su u nekom trenutku zatraţile struĉnu pomoć, jer postojeći homeostatski mehanizmi u alkoholizmu nisu više bili dovoljni za oĉuvanje njihovog integriteta. I više od toga – da dobijene nalaze testiramo i na nekliniĉkoj populaciji, kako bismo prevenirali odreĊene probleme ili prouĉili i rešili već postojeće na šta, kako smo uoĉili, nisu “imune” ĉak ni porodice koje se nikada nisu obratile za pomoć relevantnim licima, odnosno sluţbama. Ipak, najdragocenijim efektom našeg istraţivanja smatramo produbljivanje kontakta sa ĉlanovima alkoholiĉarskih porodica i to ne samo prilikom konstrukcije genograma već i pod okolnostima upitniĉke procene. Zapravo, nivo dobrovoljnosti i predanosti sa kojima su pristupili uĉešću u istraţivanju, stepen do kojeg su animirali jedni druge na rad, spontani komentari koje su dopisivali, kao i potreba pojedinih ispitanika da sa ispitivaĉem tim putem podele i neke svoje tajne, te zainteresovanost za rezultate koje su ostvarili, ĉine suštinske podstreke budućih istraţivaĉkih napora. Njihova spremnost da se „izloţe“, pa i emocionalno destabilizuju, razmišljajući i izveštavajući o svim ispitivanim aspektima porodiĉnog funkcionisanja, moţda predstavlja i najsnaţniji utisak koji smo poneli. Upravo opisana, kvalitativna dimenzija našeg rada, opominje nas da se naša odgovornost prema klijentima ne iscrpljuje u poštovanju metodološko- empirijskih zahteva naše struke, što je bio fokus ovog rada. Briga o dobrobiti klijenata, imperativ da ispoštujemo njihove napore i vreme koje su uloţili, te da istraţivanja kako ovo, tako i buduća, sprovedemo po principima najmanje štete a najveće koristi za njih, po našem uverenju predstavljaju osnovna naĉela budućih empirijskih i kliniĉkih postupaka. 174 7. LITERATURA Averina, M., Nilssen, O., Brenn, T., Brox, J., Arkhipovsky, V. L., &Kalinin, A. G. (2005). Social and lifestyle determinants of depression, anxiety, sleeping disorders and self-evaluated quality of life in Russia: A population-based study in Arkhangelsk. Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology, 40(7), 511-518. Barry, K., & Fleming, M. (1990). Family cohesion, expressiveness, and conflict in alcoholic families. British journal of addiction, 85, 81-87. Beavers, W.R. & Hampson, R.B. (2000). The Beavers Systems Model of Family Functioning. Journal of Family Therapy, 22 (2), 128-143. Beavers, W. R., & Hampson, R. B. (1993). Measuring Family Competence: The Beavers Systems Model. In F. Walsh (Ed.), Normal Family Processes. New York: Guilford Press. Beavers, W. R., & Hampson, R. B. (1990). Successful families: Assessment and intervention. New York: Norton. Beavers, W. R., Hampson, R. B., & Hulgus, Y. F. (1990). Beavers Systems Model Manual. Dallas (TX): Southwest Family Institute. Beavers, W. R. (1989). The Beavers Systems Model of Family Assessment. In C. N. Ramsey (Ed.), Family Systems in Medicine. New York: Guilford Press. Bennett, M. E., McCrady, B. S., Johnson, V., & Pandina, R. J. (1999). Problem drinking from young adulthood to adulthood: Patterns, predictors and outcomes. Journal of studies on alcohol, 60, 605-614. Berger, G. (1993). Alcoholism and the family. New York: Franklin Watts. Bloom, B. L. (1985). A factor analysis of self-report measures of family functioning. Family Process, 24, 225-239. Bray, H. J., & Stanton, M. (Ed.). (2009).The Wiley-Blackwell handbook of family psychology. Wiley-Blackwell. ISBN: 978-1-4051-6994-3 175 Brown, S. A., Tate, S. R., Vik, P. W., Haas, A. L., & Aarons, G. A. (1999). Modeling of alcohol use mediates the effect of family history of alcoholism on adolescent alcohol dependencies. Experimental and clinical psychopharmacology, 7, 20-27. CoÞar, B., Arikan, Z., KoÇal HÝÇyikmaz, N., ÇepÝk KuruoĊlu, A., Selçuk Candansayar, S., IÞik, E., et al. (1996). Different family functioning perceptions of parents and children in alcoholic families. Turkey gazi medical journal, 7, 119-122. Crouter, A. C., & Booth, A., (Ed.). (2003). Children's Influence on Family Dynamics: The Neglected Side of Family Relationships. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates. Dragišić-Labaš, S., Milić, M. (2007). Bolesti zavisnosti kao bolesti društva, porodice i pojedinca - kritika neĉinjenja. Sociologija, vol. 49, br. 1, str. 31- 43. El-Guebaly, N., Staley, D., Rockman, G., Leckie, A., Barkman, K., O'Riordan, J., et al. (1991). The Adult Children of Alcoholics in a Psychiatric Population. The american journal of drug and alcohol abuse, 17(2), 215-226. El-Sheikh, M., & Flanagan, E. (2001). Parental problem drinking and children‟s adjustment: Family conflict and parental depression as mediators and moderators of risk. The journal of abnormal child psychology, 29(5), 417- 432. Epstein, N. B., Baldwin, L., & Bishop, D. (1983). The McMaster family assessment device. Journal of marital and family therapy, 9, 213-228. Epstein, N. B., Bishop, D. S., & Baldwin, L. M. (1984). McMaster Model of Family Functioning. In D. H. Olson, P. M. Miller (Ed.). Family Studies Review Yearbook, Volume 2. New Delhi: Sage Publications. 176 Finney, J., Moos, R., Cronkite, R. & Gamble, W. (1983). A conceptual model of the functioning of married persons with impaired partners: Spouses of alcoholic patients. Journal of marriage and the family, 45, 23-34. First, M. B., & Tasman, A. (2004). DSM-IV-TR mental disorders. Diagnosis, etiology and treatment. New York: Wiley. Forman, B. (1988). Assessing perceived patterns of behavior exchange in relationships. The Journal of Clinical Psychology, 44, 972-981. Foster, J. H., Peters, T. J., &Kind, P. (2002). Quality of life, sleep, mood and alcohol consumption: a complex interaction. Addiction Biology, 7(1), 55- 65. Froma Walsh, M. S. W. (Ed.). (2002). Normal Family Processes, Third Edition: Growing Diversity and Complexity. New York: The Guilford Press. Fuller, B. E., Chermack, S. T., Cruise, K. A., Zucker, R. A., & Fitzgerald, H. E. (2003). Predictors of childhood aggression across three generations: An examination of family history of aggression, alcoholism, and parenting practices. Journal of Studies on Alcohol, 64(4), 472-483. Gaĉić, B. (1985). Alkoholizam – bolest pojedinca, porodice i društva. Beograd: Filip Višnjić. Gaĉić, B. (1978). Porodična terapija alkoholizma. Beograd: Rad. Garcia-Moreno, C., et al. (2005). WHO Multi-Country study on women‟s health and domestic violence against women. Geneva: World Health Organization. Golubović, Z. (1981). Porodica kao ljudska zajednica. Zagreb: Naprijed. Gomberg, E. (1989). On terms used and abused: The concept of codependency‟, Drugs and Society, 3, 113-132. 177 Hampson, R. B., Beavers, W. R. (1996). Measuring family therapy outcome in a clinical setting: Families that do better or do worse in therapy. Family Process, 35, 347-361. Hampson, R. B., Beavers, W. R., & Hanks, C. (1996). Family assessment: Cross- model, cross-method comparisons. Dallas, Texas: Texas Psychological Association. Holden, W. G., Straus, A. M., Touliatos, J., Perlmutter F. B., (Ed.) (2000). Handbook of Family Measurement Techniques: Volumes 1-3. SAGE Publications. ISBN: 0803972504 Hunt, R. H., Xiao, S. D., Megraud, F., Leon-Barua, R., Bazzoli, F., van derMerwe, S., et al. (2011). Helicobacter pylori in developing countries. World Gastroenterology Organisation Global Guideline. The Journal of Gastrointestinal and Liver Diseases, 20, 299-304. Institut za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović-Batut“. (2009). Evropsko istraţivanje o upotrebi alkohola i drugih droga meĊu mladima u Srbiji 2008. Dostupno na: http://www.batut.org.rs/download/publikacije/ESPAD%202008.pdf Institut za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović-Batut“. (2008). Zdravlje stanovnika Srbije - analitiĉka studija 1997 – 2007. Dostupno na: http://www.batut.org.rs/download/publikacije/Zdravlje%20stanovnika% 201997-2007.pdf Ivanović-Milojković, M., Srna, J., Mićović, R. (1997). Porodiĉna terapija. Beograd: Centar za brak i porodicu. Jacob, T. (1991). Comparison of alcoholic, depressed, and control families using the FAM-III. Unpublished manuscript. Jacob, T. (1995). The role of the time frame in the assessment of family functioning. Journal of marital and family therapy, 21, 281-6. 178 Johnson, P. (2002). Predictors of Family Functioning Within Alcoholic Families. Contemporary Family Therapy, 24(2), 371-384. Kaslow W. F. (Ed.). (1996). Handbook of relational diagnosis and dysfunctional family patterns. Wiley-Interscience. Kendler, K. S., & Prescott, C. A. (2006). Genes, Environment and Psychopathology: Understanding the Causes of Psychiatric and Substance Use Disorders. Boston (MA): Guilford Press. Killorin, E., & Olson, D. H. (1984). The chaotic flippers in treatment. In E. Kaufman (Ed.), Power to change: Alcoholism. New York: Gardner Press. Klein, M. (2005). Kinder und Jugendliche aus alkohol belasteten Familien. Stand der Forschung, Situations - und Merkmalsanalyse, Konsequenzen. In: Klein M, Hoff T, Pauly A. editors. Schriftenreihe Angewandte Suchtforschung (Band 1). Regensburg: Roderer; 2005. [Children and adolescents from families with alcohol problems. State of research, analysis of the situation and of symptoms, consequences]. Regensburg: Roderer; 2005.]. Klein, M., Ferrari, T., & Kürschner, K. (2003). Kinder unbehandelter suchtkranker Eltern - Eine Situationsanalyse und mögliche Hilfen. Unveröffentlichter Forschungsbericht im Auftrag des Bundesministeriums für Gesundheit und Soziale Sicherung. Kölnl; 2003. [Children of untreated addicted parents - a situation analysis and possible assistance Unpublished research report on behalf the Federal Ministry for health and social safety device, Cologne. 2003.] Kielburger, C., & Kielburger, M. (2006). Me to We: Finding Meaning in a Material World. Simon & Schuster. ISBN 0743298314, 9780743298315 L'Abate, L. (2003). Family Psychology III: Theory Building, Theory Testing, and Psychological Interventions. Dallas, TX: University Press of America. 179 Larossa, R., Bennett, L. A., & Gelles, R. J. (1981). Ethical dilemmas in qualitative family research. Journal of marriage and the family, 43(2), 303-13. Laţetić, G. (2011). Alkoholizam i narkomanija razumeti i pobediti zavisnost. Beograd: Institut za mentalno zdravlje. Laţetić, G., Mladenović, I., Svetozarević, S., Ćorić, B. (2011). Znaĉaj motivacije i naĉin ukljuĉivanja u program leĉenja bolesti zavisnosti. Beograd: Zajednica klubova leĉenih alkoholiĉara Srbije. Laţetić, G., Panoski, R., Filipović, S., Svetozarević, S. (2010). Znaĉaj primarne porodice u rehabilitacionoj fazi leĉenja mladih zavisnika od psihoaktivnih supstanci. Psihijatrija danas, 42(2), 127-135. Lecrubier, Y., Sheehan, D. V., Weiller, E., Amorim, P., Bonora, I., & Sheehan, K. H. (1997). The mini international neuropsychiatric interview (M.I.N.I.). A short diagnostic structured interview: reliability and validity according to the CIDI. European Psychiatry, 12, 224-31. Lewis, M.L. (1937). Alcoholism and family casework. Social Casework, 35, 8-14. Manzoni, M. J., Bjegović, V., Janković-Ćirić, S., & Prepeliczay, S. (2005). Istraživanje o zloupotrebi alkohola i drugih droga među mladima u Srbiji 2005. Beograd: Ministarstvo zdravlja Republike Srbije. Mayes, L.C., & Truman, S.D. (2002). Substance abuse and parenting. In M. H. Bornstein (Ed.), Handbook of parenting, 2nd ed. (p. 329–60). Mahwah (NJ): Erlbaum. McCrady, S.B., Epstein, E.E. (1996). Theoretical bases of family approaches to substance abuse treatment. In F. Rotgers, D.S. Keller, & J. Morgenstern (Eds.), Treating substance abuse (p. 118-119). New York: Guilford Press. McGoldric, M., Gerson, R., & Shellenberger, S. (1999). Genograms: Assessment and Intervention. New York-London: W.W. Norton & Company. 180 McKay, J. R., Murphy, R. T., Rivinus, T. R., & Maisto, S.A. (1991). Family dysfunction and alcohol and drug use in adolescent psychiatric inpatients. Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry, 30(6), 967-72. Milić, A. (2001). Sociologija porodice: kritika i izazovi. Beograd: Ĉigoja štampa. Miller, I. W., Kabacoff, R. I., Epstein, N. B., Bishop, D. S., Keitner, G. I., Baldwin, L. M., et al. (1994). The development of a clinical rating scale for the McMaster model of family functioning. Family Process, 33(1), 53-69. Ministarstvo zdravlja Republike Srbije. (2007). Istraţivanje zdravlja stanovnika Srbije 2006. godina – osnovni rezultati. Beograd: Ministarstvo zdravlja Republike Srbije. Mitić, M. i Tenjović, L. (2011). Standardizacija i psihometrijska evaluacija srpskog prevoda Family Adaptability and Cohesion Evaluation Scales (FACES IV); Mitić, M. (27-30. maj 2009). Porodica kao predmet istraţivanja u kliniĉkoj psihologiji. U: Psihologija u Srbiji – vizija i realnosti. Knjiga rezimea [apstrakt]. 57, nauĉno-struĉni skup psihologa Srbije, Palić, Srbija. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju; 2009. U pripremi. Mitić M. (2003). Sistemski pristup. U M. Biro i V. Butolo (Ured.), Kliniĉka psihologija. Univerzitet u Minhenu: Katedra za kliniĉku psihologiju “Ludvig Maksimilijan” i Novi Sad: Futura publikacije. Mitić, M. (1997). Porodica i stres - izmeĊu poraza i nade. Beograd: Filozofski fakultet - Institut za psihologiju. Mitić, M. (1995). Porodica i stres - preliminarna istraţivanja i šta dalje - tehnike za procenu braka i porodice. Beograd: Socijalna misao. Mitić, M. (1988). Terapija alkoholizma, proces i efekti evaluacija porodiĉne terapije alkoholizma. Magistarska teza, Beograd: Filozofski fakultet. 181 Moos, R.H., & Moos, B. (1984). The process of recovery from alcoholism: comparing functioning in families of alcoholic and matched control families. Journal of Studies on Alcohol, 45, 111–118. Nastasić, P. (2011). Ekosistemski pristup alkoholizmu. Beograd: Publikum. Nastasić, P. (1998). Alkoholizam i međugeneracijsko prenošenje. Beograd: Tehnis. National Institute of Mental Health (NIMH). (2005). National Institute of Mental Health international scientific conference on the role of families in preventing and adapting to HIV/AIDS. 19–22 July 2005 [cited 2005 July 7]. Availible from: http://www.nimh.nih.gov/scientificmeetings/hivaids2005.cfm National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism. (1997). Ninth Special Report to the U.S. Congress on Alcohol and Health. Washington, DC: U.S. Department of Health and Human Services. O‟Farrell, T.J., Harrison, R.H. & Cutter, H.S.G. (1981). Marital stability among wives of alcoholics: an evaluation of three explanations. British Journal of Addiction, 76, 175-189. O‟Leary, K. D. & Williams, M. C. (2006). Agreement about acts of aggression in marriage. Journal of Family Psychology, 20, 656-662. Olson, D. H. (1986). Circumplex Model VII: Validation studies and FACES III. Family Process, 25, 337-353. Olson, D. H. (1995). Family Satisfaction Scale. Minneapolis (MN): Life Innovations. Olson, D. H. (2000). Circumplex Model of Family Systems. Journal of family therapy, 22(2), 144-167. Olson, D. H. (2008). FACES IV Manual. Minneapolis (MN): Life Innovations. 182 Olson, D. H., Russell, C. S., & Sprenkle, D. H. (1983). Circumplex IV: Theoretical update. Family Process, 22, 69-83. Oxford, J. (1990). Alcohol and the family. Research Advances in Alcohol and Drug Problems, 10, 81-155. Pavlović, Z., & Jakovljević, B. (2008). Uĉestalost konzumiranja alkohola meĊu uĉenicima osnovnih škola na teritoriji grada Beograda. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 136(3-4), 141-147. Pears, K. C., Capaldi, D. M., & Owen, L. D. (2007). Substance use risk across three generations: The roles of parent discipline practices and inhibitory control. Psychology of Addictive Behaviors, 21, 373-386. Peltoniemi, T. (2005). “A Fragile Childhood”, Project (1986-2006) on the bases of the surveys in 1994, 1995 and 2004. Helsinki: Pompidou project group training seminar, 2005 4-12 June. Petry, N. M., Stinson, F. S., &Grant, B. F. (2005). Comorbidity of DSM-IV pathological gambling and other psychiatric disorders: results from the National Epidemiologic Survey on Alcohol and Related Conditions. Journal of clinical psychiatry, 66(5), 564-574. Pinsof, W. M. (Ed.), & Lebow, J. L. (Ed.). (2005). Family psychology: The art of the science. USA: Oxford University Press. Popović, V. (2007). Klinička procena. U J. Berger, M. Mitić (Redaktori). Uvod u kliniĉku psihologiju (p. 123-46). Beograd: Centar za primenjenu psihologiju. Republika Srbija, Ministarstvo zdravlja. (2007). Istraţivanje zdravlja stanovnika Srbije 2006. godina – osnovni rezultati. Beograd: Ministarstvo zdravlja Republike Srbije. Sheehan, D. V., Lecrubier, Y., Sheehan, K. H., Amorim, P., Janavs, J., Weiller, E., et al. (1998). The mini international neuropsychiatric interview 183 (M.I.N.I): the development and validation of a structural diagnostic psychiatric interview. Journal of Clinical Psychiatry, 59 (suppl20), 22-33. Sheehan, D. V., Lecrubier, Y., Sheehan, K. H., Janavs, J., Weiller, E., Keskiner, A., et al. (1997). The validity of the Mini International Neuropsychiatric Interview. (MINI) according to the SCID-P and its reliability. European Psychiatry, 12, 232-241. Shekter-Wolfson, L., & Woodside, D. B. (1990). Family therapy. In N. Piran, A. S. Kaplan (Ed.). A Day Hospital Group Treatment Program for Anorexia Nervosa and Bulimia Nervosa. Eating disorders monograph series (3) (pp. 79-109). New York: Brunner & Mazel. Seligman, M.E.P. & Csikszentmihalyi, M.(2000). Positive Psychology: An Introduction. American Psychologist, 55, 5-14. Skinner, H. A., Steinhauer, P. D., & Santa-Barbara, J. (1983). FAM III Manual. Toronto (ON): Multi-Health Systems. Skinner, H. A., Steinhauer, P. D., & Santa-Barbara, J. (1983). The Family Assessment Measure. Canadian journal of community mental health, 2(2), 91-105. Skinner, H. A., Steinhauer, P. D., & Sitarenios, G. (2000). Family assessment measure (FAM) and process model of family functioning. Journal of family therapy, 22, 190–210. Sluţbeni glasnik Republike Srbije, br. 18/2005, 72/2011. Porodiĉni zakon. Dostupno na: http://paragraf.rs/propisi/porodicni_zakon.html Spanier, G. (1976). Measuring dyadic adjustment: New scales of assessing the quality of marriage and similar dyads. Journal of marriage and family, 38, 15-28. Spiegel, D., & Wissler, T. (1983). Perceptions of family environment among psychiatric patients and their wives. Family Process, 22(4), 537-554. 184 Srna, J. (2003). Genogram. U: M. Biro i V. Butolo (Ured.), Kliniĉka psihologija. Univerziteta u Minhenu: Katedra za kliniĉku psihologiju “Ludvig Maksimilijan” i Novi Sad: Futura publikacije. Stanković Z., Begović D. (1995). Alkoholizam, od prve do poslednje čaše. Beograd: Kreativni Centar. Stanković, Z. (2003). Alkoholizam. Beograd: Ţarko Albulj. Steinglass, P. (1976). Experimenting with family treatment approaches to alcoholism, 1950-1975: A review. Family Process, 15, 97-123. Steinglass, P., Bennett, L. A., Wolin, S. J., & Reiss, D. (1987). The alcoholic family. New York, Oxford: Basic Books. Substance Abuse and Mental Health Services Administration (SAMHSA). (2008). NSDUH REPORT: Trends in substance use, dependence or abuse, and treatment among adolescents: 2002 to 2007. December 4. SEDS. Indicator List. All Drug Indicators. Available from: http://oas.samhsa.gov Sullivan, H.S. (1996). Interpersonal theory and psychotherapy. London: Routledge. Svetozarević, S., Laţetić, G., Mladenović, I., Ćorić, B., i Lakićević, S. (2011). Dinamika lečenja pacijenata kojima je izrečena mera obaveznog lečenja na slobodi od alkoholizma u Klinici za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu. Beograd: Zajednica klubova leĉenih alkoholiĉara Srbije. Tenjović, L. Inventar ličnih reakcija - metrijske karakteristike. U pripremi. Tenjović, L. (2009, maj). Pojedini metodološki problemi u upitničkom procenjivanju porodice. U: Psihologija u Srbiji – vizija i realnosti. Knjiga rezimea [apstrakt]. 57 nauĉno-struĉni skup psihologa Srbije; 27.-30. maj 2009; Palić, Srbija. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju; 2009. U pripremi. 185 Thornberry, T. P., Marvin, D. K., & Freeman-Gallant, A. (2006). Intergenerational roots of early onset substance use. The Journal of Drug Issues, 36, 1-28. Trute, B., Campbell, L., & Hussey, E. (1988). Monitoring family therapy services at the Children’s Home of Winnipeg. Winnipeg (MA): University of Manitoba, School of Social Work, Child and Family Services Research Group. Valdez-Chávez, C.R. (2004). The effects of changes in maternal depressive symptoms on children’s school functioning in a high-risk sample: The mediating role of maternal behaviors, children’s social competence, and children’s emotional adjustment (Doctoral dissertation). Retrieved from: http://repositories.lib.utexas.edu/bitstream/handle/2152/1449/valdezd64 742.pdf?sequence=2 Velleman, R., & Templeton, L. (2003). Alcohol, drugs and the family: Results from a long-running research programme within UK. European Addiction research, 9(3), 103-12. Volin S.D., & Volin S. (1996). Rezilijentna liĉnost. Beograd: Prosveta - Nispred. Watts, S., Bush, R. & Wilson, P. (1994). Partners of problem drinkers: moving into the 1990‟s. Drug and Alcohol Review, 13 (4), 401-7. Welte, J., Barnes, G., Wieczorek, W., Tidwell, M.C., &Parker, J. (2001). Alcohol and gambling pathology among U.S. adults: prevalence, demographic patterns and comorbidity. Journal of Studies on Alcohol, 62(5), 706-12. Whalen, T. (1953). Wives of Alcoholics: Four types observed in a family service agency. Quarterly Journal of Studies on Alcohol, 14, 632-641. Whipple, E. E., Fitzgerald, H. E., & Zucker, R. A. (1995). Parent-child interactions in alcoholic and non-alcoholic families. American Journal of Ortopsychiatry, 65, 153-159. 186 Wolin, S. & Wolin, S. (1995). Resilience among youth growing up in substance- abusing families. Pediatric Clinics of North America, 42(2), 415-429. Woodside, D. B., Shekter-Wolfson, L. F., Garfinkel, P. E., & Olmsted, M. P. (1995a). Family interactions in bulimia nervosa II: complex intrafamily comparisons and clinical significance. International Journal of Eating Disorders, 17, 117-126. Woodside, D. B., Shekter-Wolfson, L., Garfinkel, P. E., Olmsted, M. P., Kaplan, A. S., & Maddocks, S. E. (1995b). Family interactions in bulimia nervosa I: study design, comparisons to established population norms, and changes over the course of an intensive day hospital treatment program. International Journal of Eating Disorders, 17, 105-116. World Health Organization (WHO), 2011. World Health Statistics 2011. Availible from: http://www.who.int/whosis/whostat/EN_WHS2011_Full.pdf World Health Organization (WHO), 2011. The Global status report on alcohol and health (2011). Availible from: http://www.who.int/substance_abuse/publications/global_alcohol_repor t/msbgsreur.pdf Young, S. E., Rhee, S. H., Stallings, M. C., Corley, R. P., & Hewitt, J. K. (2006). Genetic and environmental vulnerabilities underlying adolescent substance use and problem use: general or specific? Behavior Genetic, 36(4), 603-615. 187 8. PRILOZI PRILOG 1 - TABELE SA DETALJNIM PRIKAZIMA REZULTATA Tabela 37: Proseĉna ţivotna dob ispitanika kliniĉke grupe i nekliniĉkog uzorka uz znaĉajnost razlika izmeĊu njih Tabela 38: Raspodela uĉestalosti pola ispitanika sa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Grupa Pol ispitanika Hi kvadrat df p Muški Ţenski Kliniĉki uzorak 69 71 .029 1 .865 Kontrolna grupa 70 75 Tabela 39: Raspodela uĉestalosti stepena obrazovanja ispitanikasa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Grupa stepen obrazovanja Hi kvadrat df p o sn o vn a š k o la sr ed n ja š k o la vi ša š k o la fa k u lt et i li v is o k a š k o la m a g is te ri ju m , d o k to ra t, sp ec ij a li za ci ja st u d en t u ce n ik o sn o vn e šk o le u ĉe n ik s re d n je š k o le Kliniĉki uzorak 6 72 13 21 4 12 6 6 8.418 7 .297 Kontrolna grupa 5 63 11 33 6 12 2 13 Tabela 40: Raspodela uĉestalosti strukture porodica ispitanika sa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Grupa N AS SD SE t df p Kliniĉki uzorak 140 40.4143 13.47205 1.13860 .352 283 .725 Kontrolna grupa 145 39.8483 13.64599 1.13324 Grupa struktura porodica Hi kvadrat df p oba roditelja - bioloski jedan roditelj Kliniĉki uzorak 139 1 .945a 1 .331 Kontrolna grupa 142 3 188 Tabela 41: Raspodela uĉestalosti braĉnog stanja ispitanika sa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Grupa Braĉno stanje Hi kvadrat df p n ij e u d a v a n a / ţe n je n ra zv ed en / fo rm a ln i b ra k / p re d r a zv o d o m u d o v a c / u d o v ic a u b ra k u - p rv i b ra k u b ra k u - n ij e p rv i b ra k ţi ve n ev en ĉa n i st a ln i p a rt n e r, ţi ve o d vo je n o Kliniĉki uzorak 32 2 1 88 9 5 3 9.991a 6 .125 Kontrolna grupa 39 1 0 100 3 2 0 Tabela 42: Raspodela uĉestalosti stanja sadašnje porodice po grupama sa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Tabela 43: Raspodela uĉestalosti varijable sastav domaćinstva Trenutno ţivi sa… Grupa n Sam/a Kliniĉki uzorak 3 Kontrolna grupa 0 Sa roditeljima Kliniĉki uzorak 31 Kontrolna grupa 27 Sa partnerom Kliniĉki uzorak 7 Kontrolna grupa 5 Sam/a sa decom Kliniĉki uzorak 2 Kontrolna grupa 3 Sa decom i braĉnim partnerom Kliniĉki uzorak 80 Kontrolna grupa 72 Sa roditeljima i braĉnim partnerom Kliniĉki uzorak 0 Kontrolna grupa 1 Sa roditeljima, decom i braĉnim partnerom Kliniĉki uzorak 9 Kontrolna grupa 11 Nešto drugo Kliniĉki uzorak 8 Kontrolna grupa 26 Grupa Struktura porodica Hi kvadrat df p aktuelna porodica porodica porekla Kliniĉki uzorak 135 5 .003a 1 .955 Kontrolna grupa 140 5 189 Tabela 44: Raspodela uĉestalosti varijable meseĉni prihod porodice Meseĉni prihod porodice Grupa n Manji od 50.000,00 dinara Kliniĉki uzorak 60 Kontrolna grupa 40 Od 50.000,00 do 100.000,00 dinara Kliniĉki uzorak 61 Kontrolna grupa 65 Od 100.000,00 do 150.000,00 dinara Kliniĉki uzorak 15 Kontrolna grupa 28 Preko 150.000,00 dinara Kliniĉki uzorak 4 Kontrolna grupa 12 Tabela 45: Mere povezanosti varijabi iz domena psiholoških posledica koje su pokazale znaĉajnu povezanost sa grupnom pripadnošću Psihološke tegobe i teškoće Hi kvadrat df p Koeficijent kontigencije Gubitak interesovanja 28,205 1 ,000 ,469 Pasivnost i zavisnost 8,696 1 ,003 ,283 “Kratak fitilj” 26,582 1 ,000 ,458 Nesigurnost 16,279 1 ,000 ,374 Depresivnost 22,374 2 ,000 ,428 Anksioznost 37,333 1 ,000 ,521 Poremećaj spavanja 31,066 1 ,000 ,487 Socijalna i emocionalna nezrelost 17,647 1 ,000 ,387 Nedostatak samodiscipline 33,532 1 ,000 ,501 Negativan I kolebljiv stav prema autoritetima 18,778 1 ,000 ,398 Egocentrizam 20,482 1 ,000 ,412 Površan odnos prema ljudima 20,482 1 ,000 ,412 Tabela 46: Raspodela uĉestalosti varijabli neiskrenost, zloupotreba droga, zloupotreba/zavisnost od kocke i napadi panike sa agorafobijomsa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Psihološke tegobe i teškoće Grupa n Hi kvadrat df p Neiskrenost Kliniĉki uzorak 1 1,010 1 ,315 Kontrolna grupa 0 Zloupotreba droga Kliniĉki uzorak 2 ,000 1 1,000 Kontrolna grupa 2 Zloupotreba/zavisnost od kocke Kliniĉki uzorak 2 2,041 1 ,153 Kontrolna grupa 0 Napadi panike sa agorafobijom Kliniĉki uzorak 2 2,041 1 ,153 Kontrolna grupa 0 190 Tabela 47: Znaĉajnost povezanosti varijabli karijes, proširene vene jednjaka, degeneracija jetre, dijabetes i pothranjenost, sa grupnom pripadnošću Telesne bolesti Hi kvadrat df p Koeficijent kontigencije Karijes 33,277 1 ,000 ,500 Proširene vene jednjaka 4,167 1 ,041 ,200 Degeneracija jetre 26,582 1 ,000 ,458 Dijabetes 5,263 1 ,022 ,224 Gojaznost 5,263 1 ,022 ,224 Pothranjenost 4,000 1 ,046 ,196 Tabela 48: Raspodela uĉestalosti varijabli ĉir, arteroskleroza i epilepsija, sa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Telesne bolesti grupa n Hi kvadrat df p Ĉir na jednjaku, ţelucu ili duodenumu Kliniĉki uzorak 7 1,778 1 ,182 Kontrolna grupa 3 Arteroskleroza Kliniĉki uzorak 5 2,837 1 ,092 Kontrolna grupa 1 Epilepsija Kliniĉki uzorak 1 1,010 1 ,315 Kontrolna grupa 0 Tabela 49: Raspodela uĉestalosti varijable preljuba sa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Tabela 50: znaĉajnost povezanosti varijabli iz domena porodiĉnih posledicasa grupnom pripadnošću Braĉni i porodiĉni problemi Hi kvadrat df p Koeficijent kontigencije Tajne, dogovori “iza leĊa” 25,000 1 ,000 ,447 Ne zna se ko šta radi, ko odluĉuje, ko odgovara… 14,620 1 ,000 ,357 Supruga “glava kuće” 14,918 1 ,000 ,360 Udaljavanje braĉih partnera 32,190 1 ,000 ,493 “Crni fondovi” 12,250 1 ,000 ,330 Verbalni sukobi 40,935 1 ,000 ,536 Fiziĉki sukobi 10,698 1 ,001 ,311 Grupa n Hi kvadrat df p Kliniĉki uzorak 1 1,010 1 ,315 Kontrolna grupa 0 191 Tabela 51: Znaĉajnost povezanosti varijabli apsentizam, pad produktivnosti sa profesionalnim greškama i materijalnim gubicima, verbalni sukobi i fiziĉki sukobi, i mere asocijacije sa grupnom pripadnošću Profesionalni problemi oĉeva Hi kvadrat df p Koeficijent kontigencije Apsentizam 21,951 1 ,000 ,424 Pad produktivnosti, profesionalne greške, materijalni gubici 12,250 1 ,000 ,330 Verbalni sukobi 13,562 1 ,000 ,346 Fiziĉki sukobi 5,263 1 ,022 ,224 Tabela 52: Raspodela uĉestalosti varijabli povrede na radu, nezaposlenost, rad na manje kvalifikovanoj poziciji i discpilinske mere sa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Profesionalni problemi oĉeva Grupa n Hi kvadrat df p Povrede na radu Kliniĉki uzorak 7 3,053 1 ,081 Kontrolna grupa 2 Nezaposlenost Kliniĉki uzorak 5 ,122 1 ,727 Kontrolna grupa 4 Manje kvalifikovana pozicija Kliniĉki uzorak 7 ,088 1 ,766 Kontrolna grupa 6 Disciplinske mere Kliniĉki uzorak 1 ,000 1 1,000 Kontrolna grupa 1 Tabela 53: znaĉajnost povezanosti varijabli saobraćajne nesreće, verbalni i fiziĉki sukobi i duţništvo, i mere asocijacije sa grupnom pripadnošću Teškoće u socijalnom funkcionisanju Hi kvadrat df p Koeficijent kontigencije Saobraćajne nesreće 10,698 1 ,001 ,311 Verbalni sukobi 16,000 1 ,000 ,371 Fiziĉki sukobi 3,840 1 ,050 ,192 Duţništvo 4,762 1 ,029 ,213 Tabela 54: Raspodela uĉestalosti varijable voţnja u alkoholisanom stanjusa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Grupa n Hi kvadrat df p Kliniĉki uzorak 1 1,010 1 ,315 Kontrolna grupa 0 192 Tabela 55: Deskriptivni pokazatelji poteškoća adaptacije dece uz znaĉajnost razlika izmeĊu dve grupe Adaptivne poteškoće dece Grupa AS SD SE t df p Premećaji ponašanja Kliniĉki uzorak 0,18 0,482 0,068 1,198 98 ,234 Kontrolna grupa 0,08 0,340 0,048 Poremećaj govora Kliniĉki uzorak 0,12 0,385 0,054 ,934 98 ,352 Kontrolna grupa 0,06 0,240 0,034 Poremećaj hranjenja Kliniĉki uzorak 0,12 0,435 0,062 ,000 98 1,000 Kontrolna grupa 0,12 0,385 0,054 Grickanje noktiju Kliniĉki uzorak 0,32 0,587 0,083 1,191 98 ,237 Kontrolna grupa 0,20 0,404 0,057 Poremecaj vezivanja Kliniĉki uzorak 0,08 0,340 0,048 ,340 98 ,735 Kontrolna grupa 0,06 0,240 0,034 Spektar OKP Kliniĉki uzorak 0,08 0,274 0,039 -,310 98 ,757 Kontrolna grupa 0,10 0,364 0,052 Fobije Kliniĉki uzorak 0,16 0,468 0,066 1,043 98 ,299 Kontrolna grupa 0,08 0,274 0,039 Ataci panike Kliniĉki uzorak 0,06 0,240 0,034 1,016 98 ,312 Kontrolna grupa 0,02 0,141 0,020 Astma Kliniĉki uzorak 0,12 0,385 0,054 ,577 99 ,565 Kontrolna grupa 0,08 0,337 0,047 Zloupotreba interneta Kliniĉki uzorak 0,12 0,328 0,046 1,476 98 ,143 Kontrolna grupa 0,04 0,198 0,028 Tabela 56: Raspodela uĉestalosti varijabli telesnih bolesti supruga koje nisu pokazale znaĉajnu asocijaciju sa grupnom pripadnošću Telesne bolesti supruga Grupa n Hi kvadrat df p HBI Kliniĉki uzorak 3 1,085 1 ,298 Kontrolna grupa 1 HOBP Kliniĉki uzorak 1 1,031 1 ,310 Kontrolna grupa 0 Hepatit Kliniĉki uzorak 2 2,083 1 ,242 Kontrolna grupa 0 Gastrit Kliniĉki uzorak 1 ,000 1 ,988 Kontrolna grupa 1 Hipertenzija Kliniĉki uzorak 3 3,157 1 ,076 Kontrolna grupa 0 Dijabet Kliniĉki uzorak 3 1,085 1 ,298 Kontrolna grupa 1 Astma Kliniĉki uzorak 1 ,000 1 ,988 Kontrolna grupa 1 Tabela 57: Raspodela uĉestalosti varijable glavobolja sa znaĉajnošću povezanosti sa grupnom pripadnošću Grupa n Hi kvadrat df p Kliniĉki uzorak 3 3,157 1 ,076 Kontrolna grupa 0 193 Tabela 58: Deskriptivni pokazatelji za skale vaspitnih stilova za obe grupe sa znaĉajnošću razlika Grupa Vaspitni stil AS SD Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. Kliniĉki uzorak demokratski 2.8286 2.45226 .998 .606 1 283 .437 Kontrolna grupa 3.0552 2.46018 Kliniĉki uzorak autoritatski 1.1786 1.31547 .993 2.087 1 283 .150 Kontrolna grupa .9724 1.08618 Kliniĉki uzorak laissez-faire .3429 .69708 1.000 .004 1 283 .952 Kontrolna grupa .3379 .67926 Kliniĉki uzorak odbacujući .1857 .50302 .999 .244 1 283 .621 Kontrolna grupa .1586 .41959 Tabela 59: Znaĉajnost razlika izmeĊu dve grupe na skalama instrumenta FACES IV Tabela 60: Deskriptivni pokazatelji za skale kohezije i voĊstva instrumenta SFI II za obe grupe sa znaĉajnošću razlika izmeĊu njih Dimenzija Grupa AS SD Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. Kohezija Kliniĉki uzorak 12.08 4.155 .987 3.125 1 238 .078 Kontrolna grupa 11.23 3.236 VoĊstvo Kliniĉki uzorak 9.62 2.171 1.000 .021 1 238 .885 Kontrolna grupa 9.58 2.244 Dimenzija Grupa Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. Kohezivnost Kliniĉki uzorak .938 17.682 1 268 .000 Kontrolna grupa Fleksibilnost Kliniĉki uzorak .932 19.666 1 268 .000 Kontrolna grupa Neukljuĉenost Kliniĉki uzorak .919 23.497 1 268 .000 Kontrolna grupa Umreţenost Kliniĉki uzorak .971 7.892 1 268 .005 Kontrolna grupa Rigidnost Kliniĉki uzorak .952 13.640 1 268 .000 Kontrolna grupa Haotiĉnost Kliniĉki uzorak .962 10.543 1 268 .001 Kontrolna grupa Komunikacija Kliniĉki uzorak .854 45.948 1 268 .000 Kontrolna grupa Zadovoljstvo Kliniĉki uzorak .813 61.569 1 268 .000 Kontrolna grupa 194 Tabela 61: Znaĉajnost razlika izmeĊu dve grupe na dimenzijama izvoĊenja uloga, kontrole i vrednosti i normi sa individualne FAM-III skale Tabela 62: Deskriptivni pokazatelji dimenzija dostizanja ciljeva, komunikacije, emocionalne ekspresije i ukljuĉenosti sa individualne FAM-III skale sa znaĉajnošću razlika izmeĊu dve grupe Tabela 63: Znaĉajnost razlika izmeĊu dve grupe na dimenzijama komunikacije, i vrednosti i normi sa dijadne FAM-III skale Dimenzija Grupa Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. IzvoĊenje uloga Kliniĉki uzorak .934 19.773 1 280 .000 Kontrolna grupa Kontrola Kliniĉki uzorak .970 8.542 1 280 .004 Kontrolna grupa Vrednosti i norme Kliniĉki uzorak .982 5.017 1 280 .026 Kontrolna grupa Dimenzija Grupa AS SD Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. Dostizanje ciljeva Kliniĉki uzorak 8.1594 1.86495 .995 1.452 1 280 .229 Kontrolna grupa 8.4097 1.61900 Komunikacija Kliniĉki uzorak 8.3986 2.02733 .989 3.127 1 280 .078 Kontrolna grupa 8.7708 1.47577 Emocionalna ekspresija Kliniĉki uzorak 8.6884 2.02106 .997 .751 1 280 .387 Kontrolna grupa 8.8889 1.86282 Ukljuĉenost Kliniĉki uzorak 7.9638 1.86950 1.000 .133 1 280 .716 Kontrolna grupa 8.0347 1.37110 Dimenzija Grupa Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. Komunikacija Kliniĉki uzorak .973 7.886 1 279 .005 Kontrolna grupa Vrednosti i norme Kliniĉki uzorak .978 6.198 1 279 .013 Kontrolna grupa 195 Tabela 64: Deskriptivni pokazatelji dimenzija dostizanja ciljeva, izvoĊenja uloga, emocionalne ekspresije, ukljuĉenosti i kontrole sa dijadne FAM-III skale sa znaĉajnošću razlika izmeĊu dve grupe Tabela 65: Znaĉajnost razlika izmeĊu dve grupe na izvoĊenja uloga, emocionalnoj ekspresiji i kontroli sa opšte porodiĉne skale FAM-III skale Tabela 66: Deskriptivni pokazatelji dimenzija dostizanja ciljeva, komunikacije, ukljuĉenosti, vrednosti i normi, socijalne poţeljnosti i defanzivnosti sa opšte porodiĉne FAM-III skale sa znaĉajnošću razlika izmeĊu dve grupe Dimenzija Grupa AS SD Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. Dostizanje ciljeva Kliniĉki uzorak 7.7591 1.56959 .997 .929 1 279 .336 Kontrolna grupa 7.9514 1.76338 IzvoĊenje uloga Kliniĉki uzorak 8.9562 1.85055 1.000 .036 1 279 .849 Kontrolna grupa 8.9167 1.63656 Emocionalna ekspresija Kliniĉki uzorak 7.3066 2.36569 1.000 .011 1 279 .917 Kontrolna grupa 8.8399 1.55126 Ukljuĉenost Kliniĉki uzorak 6.8248 2.21259 .998 .655 1 279 .419 Kontrolna grupa 6.6389 1.60249 Kontrola Kliniĉki uzorak 8.8613 2.12195 .995 1.426 1 279 .233 Kontrolna grupa 9.1181 1.43140 Dimenzija Grupa Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. IzvoĊenje uloga Kliniĉki uzorak .952 14.123 1 280 .000 Kontrolna grupa Emocionalna ekspresija Kliniĉki uzorak .967 9.426 1 280 .002 Kontrolna grupa Kontrola Kliniĉki uzorak .912 27.089 1 280 .000 Kontrolna grupa Dimenzija Grupa AS SD Wilks' Lambd F df1 df2 Sig. Dostizanje ciljeva Kliniĉki uzorak 6.7609 1.60998 .999 .420 1 280 .517 Kontrolna grupa 6.6389 1.54924 Komunikacija Kliniĉki uzorak 7.0942 1.50371 .998 .442 1 280 .507 Kontrolna grupa 6.9722 1.57313 Ukljuĉenost Kliniĉki uzorak 7.9638 1.62287 .991 2.461 1 280 .118 Kontrolna grupa 8.2431 1.36000 Vrednosti i norme Kliniĉki uzorak 7.5725 1.79573 .994 1.724 1 280 .190 Kontrolna grupa 7.8403 1.62869 Socijalna poţeljnost Kliniĉki uzorak 8.7536 2.32351 .999 .213 1 280 .645 Kontrolna grupa 8.8750 2.09520 Defanzivnost Kliniĉki uzorak 12.710 2.70496 .997 .968 1 280 .326 Kontrolna grupa 13.020 2.59766 196 Tabela 67: Deskriptivni pokazatelji za skale svih instrumenata i vaspitnih stilova za obe grupe Grupa Dimenzija AS SD Kliniĉki uzorak Zdravlje (SFI II) 46.2547 12.12323 Konflikti (SFI II) 25.9340 8.30177 Kohezivnost (SFI II) 11.9811 4.20426 VoĊstvo (SFI II) 9.6415 2.11205 Izraţajnost (SFI II) 11.0377 4.61246 Kohezivnost (FACES IV) 27.7736 7.30985 Fleksibilnost (FACES IV) 23.4811 4.56536 Neukljuĉenost (FACES IV) 16.5377 5.64366 Umreţenost (FACES IV) 16.6981 4.77328 Rigidnost (FACES IV) 20.1321 3.88912 Haotiĉnost (FACES IV) 18.0283 5.89181 Komunikacija (FACES IV) 38.2925 9.10988 Zadovoljstvo (FACES IV) 33.4151 8.83809 Demokratski vaspitni stil 2.6887 2.46640 Autoritatski vaspitni stil 1.1132 1.28227 Laissez-faire vaspitni stil .3774 .73618 Odbacujući vaspitni stil .1604 .48081 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) 8.2358 1.90514 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) 7.7925 2.27499 Komunikacija (FAM-III pojedinac) 8.5755 1.86674 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) 8.6038 2.04091 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 7.9528 1.81728 Kontrola (FAM-III pojedinac) 8.1698 1.96867 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) 9.2075 2.10540 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) 7.8302 1.55821 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) 8.8396 1.90306 Komunikacija (FAM-III dijada) 8.5943 1.80359 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 7.2830 2.30012 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) 7.0566 2.29214 Kontrola (FAM-III dijada) 8.9623 2.18185 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) 8.4717 1.96254 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) 6.7170 1.61985 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) 7.9340 1.78496 Komunikacija (FAM-III porodica) 7.0943 1.55244 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) 8.4528 2.01958 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) 8.0000 1.65040 Kontrola (FAM-III porodica) 9.5189 2.30623 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) 7.5755 1.83068 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 8.7642 2.18894 Defanzivnost (FAM-III) 12.6792 2.83699 197 Grupa Dimenzija AS SD Kontrolna grupa Zdravlje (SFI II) 37.7154 6.74904 Konflikti (SFI II) 20.5366 4.72748 Kohezivnost (SFI II) 11.1951 3.23317 VoĊstvo (SFI II) 9.5691 2.25825 Izraţajnost (SFI II) 7.8293 3.31590 Kohezivnost (FACES IV) 30.8211 3.63731 Fleksibilnost (FACES IV) 25.7480 3.11683 Neukljuĉenost (FACES IV) 13.6016 3.29366 Umreţenost (FACES IV) 14.7886 3.94273 Rigidnost (FACES IV) 18.1057 3.91469 Haotiĉnost (FACES IV) 16.0976 4.82720 Komunikacija (FACES IV) 45.2114 5.61796 Zadovoljstvo (FACES IV) 41.6504 6.06655 Demokratski vaspitni stil 3.0650 2.46862 Autoritatski vaspitni stil .9756 1.07477 Laissez-faire vaspitni stil .3496 .70110 Odbacujući vaspitni stil .1545 .42528 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) 8.3740 1.64665 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) 8.8049 1.91910 Komunikacija (FAM-III pojedinac) 8.9106 1.47108 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) 8.9512 1.79642 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 7.9187 1.34648 Kontrola (FAM-III pojedinac) 9.1301 1.97093 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) 9.7317 1.73240 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) 8.0000 1.75088 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) 8.9350 1.52434 Komunikacija (FAM-III dijada) 9.0976 1.25067 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 7.4228 1.92910 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) 6.7805 1.54992 Kontrola (FAM-III dijada) 9.1545 1.40276 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) 9.1220 1.70623 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) 6.6423 1.56880 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) 8.5447 1.63091 Komunikacija (FAM-III porodica) 7.0163 1.59396 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) 9.1545 1.59421 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) 8.2033 1.33649 Kontrola (FAM-III porodica) 10.9431 2.09723 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) 7.7886 1.60558 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 8.8049 2.13733 Defanzivnost (FAM-III) 12.8862 2.64018 198 Tabela 68: Znaĉajnost razlika izmeĊu dve grupe na skalama svih instrumenata i vaspitnih stilova Dimenzija Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. Zdravlje (SFI II) .835 44.900 1 227 .000 Konflikti (SFI II) .857 37.790 1 227 .000 Kohezivnost (SFI II) .989 2.550 1 227 .112 VoĊstvo (SFI II) 1.000 .062 1 227 .803 Izraţajnost (SFI II) .859 37.212 1 227 .000 Kohezivnost (FACES IV) .932 16.615 1 227 .000 Fleksibilnost (FACES IV) .920 19.685 1 227 .000 Neukljuĉenost (FACES IV) .905 23.869 1 227 .000 Umreţenost (FACES IV) .954 10.987 1 227 .001 Rigidnost (FACES IV) .937 15.348 1 227 .000 Haotiĉnost (FACES IV) .968 7.426 1 227 .007 Komunikacija (FACES IV) .822 49.242 1 227 .000 Zadovoljstvo (FACES IV) .767 69.062 1 227 .000 Demokratski vaspitni stil .994 1.324 1 227 .251 Autoritatski vaspitni stil .997 .780 1 227 .378 Laissez-faire vaspitni stil 1.000 .085 1 227 .771 Odbacujući vaspitni stil 1.000 .010 1 227 .922 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) .998 .346 1 227 .557 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) .944 13.344 1 227 .000 Komunikacija (FAM-III pojedinac) .990 2.304 1 227 .130 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) .992 1.877 1 227 .172 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 1.000 .027 1 227 .871 Kontrola (FAM-III pojedinac) .944 13.529 1 227 .000 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) .982 4.270 1 227 .040 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) .997 .593 1 227 .442 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) .999 .177 1 227 .674 Komunikacija (FAM-III dijada) .974 6.147 1 227 .014 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) .999 .250 1 227 .618 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) .995 1.166 1 227 .281 Kontrola (FAM-III dijada) .997 .645 1 227 .423 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) .969 7.194 1 227 .008 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) .999 .125 1 227 .724 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) .969 7.315 1 227 .007 Komunikacija (FAM-III porodica) .999 .140 1 227 .709 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) .963 8.618 1 227 .004 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) .995 1.060 1 227 .304 Kontrola (FAM-III porodica) .905 23.940 1 227 .000 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) .996 .881 1 227 .349 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 1.000 .020 1 227 .887 Defanzivnost (FAM-III) .999 .326 1 227 .568 199 Tabela 69: Deskriptivni pokazatelji za skale svih instrumenata i nekoliko socio- demografskih variabli za obe grupe, kada su uzeti zajedno Grupa Varijabla AS SD Kliniĉki uzorak Broj ĉlanova porodice 3.7830 .83955 Meseĉni prihod porodice 1.7642 .76285 Broj dece u porodici 2.7736 .62157 Zdravlje (SFI II) 46.2547 12.12323 Konflikti (SFI II) 25.9340 8.30177 Kohezivnost (SFI II) 11.9811 4.20426 VoĊstvo (SFI II) 9.6415 2.11205 Izraţajnost (SFI II) 11.0377 4.61246 Kohezivnost (FACES IV) 27.7736 7.30985 Fleksibilnost (FACES IV) 23.4811 4.56536 Neukljuĉenost (FACES IV) 16.5377 5.64366 Umreţenost (FACES IV) 16.6981 4.77328 Rigidnost (FACES IV) 20.1321 3.88912 Haotiĉnost (FACES IV) 18.0283 5.89181 Komunikacija (FACES IV) 38.2925 9.10988 Zadovoljstvo (FACES IV) 33.4151 8.83809 Demokratski vaspitni stil 2.6887 2.46640 Autoritatski vaspitni stil 1.1132 1.28227 Laissez-faire vaspitni stil .3774 .73618 Odbacujući vaspitni stil .1604 .48081 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) 8.2358 1.90514 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) 7.7925 2.27499 Komunikacija (FAM-III pojedinac) 8.5755 1.86674 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) 8.6038 2.04091 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 7.9528 1.81728 Kontrola (FAM-III pojedinac) 8.1698 1.96867 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) 9.2075 2.10540 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) 7.8302 1.55821 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) 8.8396 1.90306 Komunikacija (FAM-III dijada) 8.5943 1.80359 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 7.2830 2.30012 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) 7.0566 2.29214 Kontrola (FAM-III dijada) 8.9623 2.18185 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) 8.4717 1.96254 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) 6.7170 1.61985 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) 7.9340 1.78496 Komunikacija (FAM-III porodica) 7.0943 1.55244 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) 8.4528 2.01958 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) 8.0000 1.65040 Kontrola (FAM-III porodica) 9.5189 2.30623 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) 7.5755 1.83068 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 8.7642 2.18894 Defanzivnost (FAM-III) 12.6792 2.83699 200 Grupa Varijabla AS SD Kontrolna grupa Broj ĉlanova porodice 4.1463 .95542 Meseĉni prihod porodice 2.0976 .92696 Broj dece u porodici 2.9350 .52385 Zdravlje (SFI) 37.7154 6.74904 Konflikti (SFI) 20.5366 4.72748 Kohezivnost (SFI) 11.1951 3.23317 VoĊstvo (SFI) 9.5691 2.25825 Izraţajnost (SFI) 7.8293 3.31590 Kohezivnost (FACES IV) 30.8211 3.63731 Fleksibilnost (FACES IV) 25.7480 3.11683 Neukljuĉenost (FACES IV) 13.6016 3.29366 Umreţenost (FACES IV) 14.7886 3.94273 Rigidnost (FACES IV) 18.1057 3.91469 Haotiĉnost (FACES IV) 16.0976 4.82720 Komunikacija (FACES IV) 45.2114 5.61796 Zadovoljstvo (FACES IV) 41.6504 6.06655 Demokratski vaspitni stil 3.0650 2.46862 Autoritatski vaspitni stil .9756 1.07477 Laissez-faire vaspitni stil .3496 .70110 Odbacujući vaspitni stil .1545 .42528 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) 8.3740 1.64665 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) 8.8049 1.91910 Komunikacija (FAM-III pojedinac) 8.9106 1.47108 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) 8.9512 1.79642 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 7.9187 1.34648 Kontrola (FAM-III pojedinac) 9.1301 1.97093 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) 9.7317 1.73240 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) 8.0000 1.75088 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) 8.9350 1.52434 Komunikacija (FAM-III dijada) 9.0976 1.25067 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 7.4228 1.92910 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) 6.7805 1.54992 Kontrola (FAM-III dijada) 9.1545 1.40276 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) 9.1220 1.70623 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) 6.6423 1.56880 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) 8.5447 1.63091 Komunikacija (FAM-III porodica) 7.0163 1.59396 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) 9.1545 1.59421 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) 8.2033 1.33649 Kontrola (FAM-III porodica) 10.9431 2.09723 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) 7.7886 1.60558 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 8.8049 2.13733 Defanzivnost (FAM-III) 12.8862 2.64018 201 Tabela 70: Znaĉajnost razlika izmeĊu dve grupe na skalama svih instrumenata i nekoliko socio-demografskih variabli, kada su uzeti zajedno Varijable Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. Broj ĉlanova porodice .961 9.203 1 227 .003 Meseĉni prihod porodice .963 8.658 1 227 .004 Broj dece u porodici .980 4.545 1 227 .034 Zdravlje (SFI) .835 44.900 1 227 .000 Konflikti (SFI) .857 37.790 1 227 .000 Kohezivnost (SFI) .989 2.550 1 227 .112 VoĊstvo (SFI) 1.000 .062 1 227 .803 Izraţajnost (SFI) .859 37.212 1 227 .000 Kohezivnost (FACES IV) .932 16.615 1 227 .000 Fleksibilnost (FACES IV) .920 19.685 1 227 .000 Neukljuĉenost (FACES IV) .905 23.869 1 227 .000 Umreţenost (FACES IV) .954 10.987 1 227 .001 Rigidnost (FACES IV) .937 15.348 1 227 .000 Haotiĉnost (FACES IV) .968 7.426 1 227 .007 Komunikacija (FACES IV) .822 49.242 1 227 .000 Zadovoljstvo (FACES IV) .767 69.062 1 227 .000 Demokratski vaspitni stil .994 1.324 1 227 .251 Autoritatski vaspitni stil .997 .780 1 227 .378 Laissez-faire vaspitni stil 1.000 .085 1 227 .771 Odbacujući vaspitni stil 1.000 .010 1 227 .922 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) .998 .346 1 227 .557 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) .944 13.344 1 227 .000 Komunikacija (FAM-III pojedinac) .990 2.304 1 227 .130 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) .992 1.877 1 227 .172 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 1.000 .027 1 227 .871 Kontrola (FAM-III pojedinac) .944 13.529 1 227 .000 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) .982 4.270 1 227 .040 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) .997 .593 1 227 .442 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) .999 .177 1 227 .674 Komunikacija (FAM-III dijada) .974 6.147 1 227 .014 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) .999 .250 1 227 .618 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) .995 1.166 1 227 .281 Kontrola (FAM-III dijada) .997 .645 1 227 .423 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) .969 7.194 1 227 .008 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) .999 .125 1 227 .724 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) .969 7.315 1 227 .007 Komunikacija (FAM-III porodica) .999 .140 1 227 .709 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) .963 8.618 1 227 .004 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) .995 1.060 1 227 .304 Kontrola (FAM-III porodica) .905 23.940 1 227 .000 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) .996 .881 1 227 .349 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 1.000 .020 1 227 .887 Defanzivnost (FAM-III) .999 .326 1 227 .568 202 Tabela 71: Znaĉajnost kanoniĉke funkcije za sve instrumente zajedno i nekoliko socio-demografskih varijabli Wilks' Lambda Hi kvadrat df Sig. Kanoniĉka korelacija .498 143.471 43 .000 .709 Tabela 72: Matrica koeficijenata i matrica strukure za sve instrumente zajedno i nekoliko socio-demografskih varijabli Varijabla Matrica koeficijenata Matrica strukture Broj ĉlanova porodice .334 .200 Meseĉni prihod porodice .212 .194 Broj dece u porodici .070 .141 Zdravlje (SFI II) -1.285 -.443 Konflikti (SFI II) .408 -.406 Kohezivnost (SFI II) .779 -.105 VoĊstvo (SFI II) .100 -.016 Izraţajnost (SFI II) .119 -.403 Kohezivnost (FACES IV) -.257 .269 Fleksibilnost (FACES IV) .170 .293 Neukljuĉenost (FACES IV) -.085 -.323 Umreţenost (FACES IV) -.104 -.219 Rigidnost (FACES IV) -.237 -.259 Haotiĉnost (FACES IV) .111 -.180 Komunikacija (FACES IV) .130 .463 Zadovoljstvo (FACES IV) .403 .549 Demokratski vaspitni stil -.044 .076 Autoritatski vaspitni stil -.057 -.058 Laissez-faire vaspitni stil .063 -.019 Odbacujući vaspitni stil .062 -.007 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) .029 .039 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) .143 .241 Komunikacija (FAM-III pojedinac) .060 .100 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) .200 .090 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) .008 -.011 Kontrola (FAM-III pojedinac) .207 .243 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) .126 .136 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) .022 .051 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) -.142 .028 Komunikacija (FAM-III dijada) .276 .164 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) -.077 .033 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) -.114 -.071 Kontrola (FAM-III dijada) .025 .053 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) .139 .177 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) -.162 -.023 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) .030 .179 Komunikacija (FAM-III porodica) .149 -.025 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) .140 .194 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) -.227 .068 Kontrola (FAM-III porodica) .162 .323 203 Varijabla Matrica koeficijenata Matrica strukture Vrednosti i norme (FAM-III porodica) -.099 .062 Socijalna poţeljnost (FAM-III) -.020 .009 Defanzivnost (FAM-III) -.154 .038 Tabela 73: Centroidi grupa za sve instrumente zajedno i nekoliko socio- demografskih varijabli Grupa Funkcija Kliniĉki uzorak -1.078 Kontrolna grupa .929 Tabela 74: Uspešnost klasifikacije za sve instrumente zajedno i nekoliko socio- demografskih varijabli grupa PredviĊena grupna pripadnost Total Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Original Uĉestalost Kliniĉki uzorak 86 20 106 Kontrolna grupa 15 108 123 % Kliniĉki uzorak 81.1 18.9 100.0 Kontrolna grupa 12.2 87.8 100.0 a. 84.7% sluĉajeva je taĉno klasifikovano Tabela 75: Deskriptivni pokazatelji za skale svih instrumenata za obe grupe i školskog uspeha dece Grupa Varijabla AS SD Kliniĉki uzorak Školski uspeh 4.4038 .48494 Zdravlje (SFI II) 49.8387 13.57963 Konflikti (SFI II) 27.1613 8.06266 Kohezivnost (SFI II) 13.0645 4.76750 VoĊstvo (SFI II) 9.5806 2.34910 Izraţajnost (SFI II) 12.4839 5.10471 Kohezivnost (FACES IV) 27.5161 10.54789 Fleksibilnost (FACES IV) 23.1613 5.30469 Neukljuĉenost (FACES IV) 18.3871 5.48135 Umreţenost (FACES IV) 16.1935 4.13456 Rigidnost (FACES IV) 19.1290 3.87936 Haotiĉnost (FACES IV) 18.8710 5.46956 204 Grupa Varijabla AS SD Kliniĉki uzorak Komunikacija (FACES IV) 36.2581 10.60493 Zadovoljstvo (FACES IV) 33.1613 9.70943 Demokratski vaspitni stil .0000 .00000 Autoritatski vaspitni stil .0000 .00000 Laissez-faire vaspitni stil .0000 .00000 Odbacujući vaspitni stil .0000 .00000 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) 8.7419 1.71207 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) 8.9032 2.48133 Komunikacija (FAM-III pojedinac) 8.8387 1.93385 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) 8.7097 2.13219 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 8.4194 1.33602 Kontrola (FAM-III pojedinac) 8.3548 1.58216 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) 9.6452 2.00912 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) 7.8065 1.04624 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) 8.8065 1.85147 Komunikacija (FAM-III dijada) 8.8065 1.85147 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 7.5806 2.33487 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) 6.6452 2.24423 Kontrola (FAM-III dijada) 9.5484 2.36416 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) 8.2903 1.73577 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) 6.8710 1.91036 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) 7.9677 1.95762 Komunikacija (FAM-III porodica) 6.7419 1.52682 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) 8.5484 1.99731 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) 8.0968 1.64022 Kontrola (FAM-III porodica) 9.3871 2.43143 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) 7.0968 1.97239 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 8.5806 2.77818 Defanzivnost (FAM-III) 12.7742 3.24253 Skolski uspeh 4.6598 .29253 Kontrolna grupa Zdravlje (SFI II) 38.0811 7.81870 Konflikti (SFI II) 20.3784 5.05718 Kohezivnost (SFI II) 11.2703 3.26300 VoĊstvo (SFI II) 9.1892 2.15816 Izraţajnost (SFI II) 8.1622 3.27035 Kohezivnost (FACES IV) 29.7838 3.91674 Fleksibilnost (FACES IV) 25.7568 3.20074 Neukljuĉenost (FACES IV) 14.1622 3.03236 Umreţenost (FACES IV) 15.5676 4.01760 Rigidnost (FACES IV) 17.8108 3.81399 Haotiĉnost (FACES IV) 15.4595 4.56797 Komunikacija (FACES IV) 44.6486 6.03332 Zadovoljstvo (FACES IV) 41.4595 6.92658 Demokratski vaspitni stil .0000 .00000 Autoritatski vaspitni stil .0000 .00000 Laissez-faire vaspitni stil .0000 .00000 205 Grupa Varijabla AS SD Kontrolna grupa Odbacujući vaspitni stil .0000 .00000 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) 9.3784 1.67251 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) 8.3514 2.27567 Komunikacija (FAM-III pojedinac) 8.9459 1.68236 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) 8.8919 2.10533 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 7.9459 1.45193 Kontrola (FAM-III pojedinac) 9.1892 1.79254 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) 9.8649 1.90266 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) 7.5405 1.81956 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) 9.1351 1.78204 Komunikacija (FAM-III dijada) 8.7838 .97568 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 7.5405 1.75744 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) 6.5405 1.67655 Kontrola (FAM-III dijada) 8.9459 1.66577 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) 9.0270 1.64125 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) 6.5676 1.50075 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) 8.0811 2.04638 Komunikacija (FAM-III porodica) 6.9730 1.67476 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) 9.0811 1.76978 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) 8.2703 1.46531 Kontrola (FAM-III porodica) 10.5676 2.23035 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) 7.4054 1.86279 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 8.5946 1.99248 Defanzivnost (FAM-III) 12.7297 2.99674 206 Tabela 76: Znaĉajnost razlika izmeĊu dve grupe na skalama svih instrumenata i školskog uspeha dece Varijabla Wilks' Lambda F df1 df2 Sig. Školski uspeh .902 7.197 1 66 .009 Zdravlje (SFI II) .768 19.902 1 66 .000 Konflikti (SFI II) .787 17.841 1 66 .000 Kohezivnost (SFI II) .951 3.365 1 66 .071 VoĊstvo (SFI II) .992 .512 1 66 .477 Izraţajnost (SFI II) .787 17.821 1 66 .000 Kohezivnost (FACES IV) .978 1.472 1 66 .229 Fleksibilnost (FACES IV) .914 6.183 1 66 .015 Neukljuĉenost (FACES IV) .804 16.125 1 66 .000 Umreţenost (FACES IV) .994 .399 1 66 .530 Rigidnost (FACES IV) .971 1.984 1 66 .164 Haotiĉnost (FACES IV) .894 7.859 1 66 .007 Komunikacija (FACES IV) .798 16.731 1 66 .000 Zadovoljstvo (FACES IV) .797 16.828 1 66 .000 Demokratski vaspitni stil .a Autoritatski vaspitni stil .a Laissez-faire vaspitni stil .a Odbacujući vaspitni stil .a Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) .965 2.390 1 66 .127 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) .986 .914 1 66 .343 Komunikacija (FAM-III pojedinac) .999 .060 1 66 .808 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) .998 .125 1 66 .725 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) .972 1.928 1 66 .170 Kontrola (FAM-III pojedinac) .942 4.062 1 66 .048 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) .997 .214 1 66 .645 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) .992 .518 1 66 .474 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) .992 .554 1 66 .459 Komunikacija (FAM-III dijada) 1.000 .004 1 66 .949 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 1.000 .007 1 66 .936 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) .999 .048 1 66 .827 Kontrola (FAM-III dijada) .978 1.510 1 66 .223 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) .953 3.225 1 66 .077 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) .992 .538 1 66 .466 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) .999 .054 1 66 .817 Komunikacija (FAM-III porodica) .995 .348 1 66 .557 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) .980 1.359 1 66 .248 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) .997 .212 1 66 .647 Kontrola (FAM-III porodica) .938 4.352 1 66 .041 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) .993 .439 1 66 .510 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 1.000 .001 1 66 .981 Defanzivnost (FAM-III) 1.000 .003 1 66 .953 207 Tabela 77: Znaĉajnost kanoniĉke funkcije za sve instrumente zajedno i školski uspeh dece Wilks' Lambda Hi kvadrat df Sig. Kanoniĉka korelacija .284 59.828 37 .010 .846 Tabela 78: matrica koeficijenata i matrica strukture za sve instrumente zajedno i školskog uspeha dece Varijabla Matrica koeficijenata Matrica strukture Školski uspeh -.556 -.208 Zdravlje (SFI II) 3.056 .346 Konflikti (SFI II) .053 .327 Kohezivnost (SFI II) -2.289 .142 VoĊstvo (SFI II) -.413 .055 Izraţajnost (SFI II) -.114 .327 Kohezivnost (FACES IV) .725 -.094 Fleksibilnost (FACES IV) -.182 -.193 Neukljuĉenost (FACES IV) .454 .311 Umreţenost (FACES IV) -.577 .049 Rigidnost (FACES IV) -.041 .109 Haotiĉnost (FACES IV) .129 .217 Komunikacija (FACES IV) .898 -.317 Zadovoljstvo (FACES IV) .121 -.318 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) .104 -.120 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) -.083 .074 Komunikacija (FAM-III pojedinac) -.291 -.019 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) .152 -.027 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) .604 .108 Kontrola (FAM-III pojedinac) .128 -.156 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) -.748 -.036 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) .213 .056 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) .213 -.058 Komunikacija (FAM-III dijada) -.877 .005 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) -.814 .006 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) .897 .017 Kontrola (FAM-III dijada) -.039 .095 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) -.179 -.139 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) -.340 .057 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) .137 -.018 Komunikacija (FAM-III porodica) .069 -.046 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) .216 -.090 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) .258 -.036 Kontrola (FAM-III porodica) -.162 -.162 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) .099 -.051 Socijalna poţeljnost (FAM-III) .020 .005 Defanzivnost (FAM-III) .154 -.002 208 Tabela 79: Centroidi grupa za sve instrumente zajedno i školskoguspeha dece Grupa Funkcija Kliniĉki uzorak 1.710 Kontrolna grupa -1.433 Tabela 80: Uspešnost klasifikacije za sve instrumente zajedno i školskog uspeha dece grupa PredviĊena grupna pripadnost Total Kliniĉki uzorak Kontrolna grupa Original Uĉestalost Kliniĉki uzorak 27 4 31 Kontrolna grupa 1 36 37 % Kliniĉki uzorak 87.1 12.9 100.0 Kontrolna grupa 2.7 97.3 100.0 a. 92.6% sluĉajeva je taĉno klasifikovano Tabela 81: Višestruka regresiona analiza - povezanost varijabli porodiĉnog funkcionisanja i sklonosti ka davanju socijalno poţeljnih odgovora R R² prilagoĊeni R² df F p .581 .338 .197 40; 188 2.399 .000 209 Tabela 82: Varijabla sklonost ka davanju socijalno poţeljnih odgovora - model prediktora Dimenzija Beta t p Zdravlje (SFI II) -.102 -.460 .646 Konflikti (SFI II) -.042 -.301 .764 Kohezivnost (SFI II) -.046 -.390 .697 VoĊstvo (SFI II) -.058 -.791 .430 Izraţajnost (SFI II) -.029 -.263 .793 Kohezivnost (FACES IV) -.050 -.517 .606 Fleksibilnost (FACES IV) .076 .848 .398 Neukljuĉenost (FACES IV) .006 .062 .951 Umreţenost (FACES IV) .017 .232 .817 Rigidnost (FACES IV) .069 .960 .338 Haotiĉnost (FACES IV) .089 .995 .321 Komunikacija (FACES IV) .034 .232 .817 Zadovoljstvo (FACES IV) .250 1.925 .056 Demokratski vaspitni stil .198 2.602 .010 Autoritatski vaspitni stil -.026 -.378 .706 Laissez-faire vaspitni stil .048 .688 .492 Odbacujući vaspitni stil -.001 -.021 .983 Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) .021 .277 .782 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) -.103 -1.335 .184 Komunikacija (FAM-III pojedinac) -.092 -1.253 .212 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) .057 .787 .432 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) -.021 -.295 .769 Kontrola (FAM-III pojedinac) .077 1.054 .293 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) -.047 -.679 .498 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) -.117 -1.673 .096 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) -.056 -.763 .447 Komunikacija (FAM-III dijada) .111 1.579 .116 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) -.044 -.595 .553 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) -.110 -1.536 .126 Kontrola (FAM-III dijada) .082 1.094 .275 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) -.027 -.381 .703 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) .020 .263 .793 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) .002 .021 .984 Komunikacija (FAM-III porodica) -.008 -.118 .906 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) .117 1.456 .147 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) .113 1.477 .141 Kontrola (FAM-III porodica) -.066 -.732 .465 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) .032 .414 .679 Socijalna poţeljnost (FAM-III) .092 1.345 .180 Defanzivnost (FAM-III) -.022 -.296 .767 210 TABELA 83: Deskriptivne mere na varijablama instrumenta FACES IV za razliĉite pozicije u porodici Dimenzija Pozicija ispitanika u porodici Grupa AS SD N Kohezivnost (FACES IV) otac Kliniĉki uzorak 27.8667 5.35809 45 Kontrolna grupa 31.2041 3.54718 49 majka Kliniĉki uzorak 28.4255 5.48415 47 Kontrolna grupa 31.3125 3.69679 48 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 27.6111 10.06913 36 Kontrolna grupa 29.8889 3.76118 45 Fleksibilnost (FACES IV) otac Kliniĉki uzorak 23.6000 4.41279 45 Kontrolna grupa 25.8571 3.17543 49 majka Kliniĉki uzorak 23.7872 3.67090 47 Kontrolna grupa 25.7708 2.99105 48 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 23.7222 5.54262 36 Kontrolna grupa 25.6667 3.20511 45 Neukljuĉenost (FACES IV) otac Kliniĉki uzorak 16.0667 5.48718 45 Kontrolna grupa 13.3061 3.73722 49 majka Kliniĉki uzorak 15.5957 5.43203 47 Kontrolna grupa 13.8542 3.47017 48 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 18.0833 5.35790 36 Kontrolna grupa 14.2000 3.23756 45 Umreţenost (FACES IV) otac Kliniĉki uzorak 17.3556 5.07738 45 Kontrolna grupa 15.0000 4.07226 49 majka Kliniĉki uzorak 15.8723 4.89728 47 Kontrolna grupa 14.7292 4.23129 48 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 16.4444 4.12272 36 Kontrolna grupa 15.4222 3.98000 45 Rigidnost (FACES IV) otac Kliniĉki uzorak 20.8889 4.31816 45 Kontrolna grupa 19.0204 4.17078 49 majka Kliniĉki uzorak 20.0426 4.25266 47 Kontrolna grupa 17.8750 3.58261 48 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 19.0556 3.60115 36 Kontrolna grupa 17.8667 3.71484 45 Haotiĉnost (FACES IV) otac Kliniĉki uzorak 18.1333 6.21801 45 Kontrolna grupa 15.7755 4.87026 49 majka Kliniĉki uzorak 18.0851 5.39255 47 Kontrolna grupa 17.3958 4.96687 48 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 18.7778 5.60669 36 Kontrolna grupa 15.4444 4.37220 45 Komunikacija (FACES IV) otac Kliniĉki uzorak 40.0667 8.68750 45 Kontrolna grupa 45.5714 6.09986 49 majka Kliniĉki uzorak 39.4255 8.58144 47 Kontrolna grupa 45.4792 4.31223 48 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 37.1944 10.60948 36 Kontrolna grupa 44.5111 5.80604 45 Zadovoljstvo (FACES IV) otac Kliniĉki uzorak 35.0444 9.02762 45 Kontrolna grupa 42.3673 5.96411 49 majka Kliniĉki uzorak 33.6809 8.92507 47 Kontrolna grupa 40.6458 5.36533 48 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 33.0556 9.64200 36 Kontrolna grupa 40.9556 6.93134 45 211 TABELA 84: Efekti grupe (kliniĉki uzorak i kontrolna grupa) i pozicije (otac, majka, dete) na skalama instrumenata FACES IV Izvor Dimenzija df F Sig. Partial Eta Squared Pozicija Kohezivnost (FACES IV) 2; 264 .922 .399 .007 Fleksibilnost (FACES IV) 2; 264 .011 .989 .000 Neukljuĉenost (FACES IV) 2; 264 2.842 .060 .021 Umreţenost (FACES IV) 2; 264 .983 .376 .007 Rigidnost (FACES IV) 2; 264 3.248 .040 .024 Haotiĉnost (FACES IV) 2; 264 .587 .557 .004 Komunikacija (FACES IV) 2; 264 1.649 .194 .012 Zadovoljstvo (FACES IV) 2; 264 1.350 .261 .010 Grupa Kohezivnost (FACES IV) 1; 264 17.564 .000 .062 Fleksibilnost (FACES IV) 1; 264 19.179 .000 .068 Neukljuĉenost (FACES IV) 1; 264 25.587 .000 .088 Umreţenost (FACES IV) 1; 264 7.751 .006 .029 Rigidnost (FACES IV) 1; 264 12.884 .000 .047 Haotiĉnost (FACES IV) 1; 264 10.959 .001 .040 Komunikacija (FACES IV) 1; 264 47.193 .000 .152 Zadovoljstvo (FACES IV) 1; 264 61.523 .000 .189 Pozicija * grupa Kohezivnost (FACES IV) 2; 264 .199 .820 .002 Fleksibilnost (FACES IV) 2; 264 .044 .957 .000 Neukljuĉenost (FACES IV) 2; 264 1.221 .296 .009 Umreţenost (FACES IV) 2; 264 .631 .533 .005 Rigidnost (FACES IV) 2; 264 .341 .711 .003 Haotiĉnost (FACES IV) 2; 264 1.435 .240 .011 Komunikacija (FACES IV) 2; 264 .327 .721 .002 Zadovoljstvo (FACES IV) 2; 264 .081 .923 .001 212 Tabela 85: Deskriptivne mere na varijablama instrumenta SFI II za razliĉite pozicije u porodici Dimenzija Pozicija ispitanika u porodici Grupa AS SD N Zdravlje (SFI II) otac Kliniĉki uzorak 44.97 10.505 38 Kontrolna grupa 37.12 6.821 40 majka Kliniĉki uzorak 45.18 12.202 39 Kontrolna grupa 38.02 5.701 47 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 49.29 13.067 38 Kontrolna grupa 37.92 7.775 38 Konflikti (SFI II) otac Kliniĉki uzorak 25.74 7.500 38 Kontrolna grupa 21.08 5.645 40 majka Kliniĉki uzorak 25.67 9.126 39 Kontrolna grupa 20.15 3.458 47 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 26.95 8.243 38 Kontrolna grupa 20.26 5.039 38 Kohezivnost (SFI II) otac Kliniĉki uzorak 11.50 3.711 38 Kontrolna grupa 11.03 3.512 40 majka Kliniĉki uzorak 11.64 4.145 39 Kontrolna grupa 11.45 3.020 47 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 13.11 4.489 38 Kontrolna grupa 11.18 3.262 38 VoĊstvo (SFI II) otac Kliniĉki uzorak 9.66 2.197 38 Kontrolna grupa 9.33 2.280 40 majka Kliniĉki uzorak 9.51 2.163 39 Kontrolna grupa 10.06 2.250 47 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 9.68 2.207 38 Kontrolna grupa 9.24 2.149 38 Izraţajnost (SFI II) otac Kliniĉki uzorak 10.45 4.341 38 Kontrolna grupa 7.55 3.029 40 majka Kliniĉki uzorak 10.51 4.116 39 Kontrolna grupa 7.85 3.575 47 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 12.32 4.844 38 Kontrolna grupa 8.08 3.266 38 213 Tabela 86: Efekti grupe (kliniĉki uzorak i kontrolna grupa) i pozicije (otac, majka, dete) na skalama instrumenta SFI II Izvor Dimenzija df F Sig. Eta Squared Pozicija Zdravlje (SFI II) 2; 234 1.511 .223 .013 Konflikti (SFI II) 2; 234 .235 .791 .002 Kohezivnost (SFI II) 2; 234 1.142 .321 .010 VoĊstvo (SFI II) 2; 234 .551 .577 .005 Izraţajnost (SFI II) 2; 234 2.124 .122 .018 Grupa Zdravlje (SFI II) 1; 234 49.943 .000 .176 Konflikti (SFI II) 1; 234 42.041 .000 .152 Kohezivnost (SFI II) 1; 234 3.250 .073 .014 VoĊstvo (SFI II) 1; 234 .071 .790 .000 Izraţajnost (SFI II) 1; 234 41.927 .000 .152 Pozicija * grupa Zdravlje (SFI II) 2; 234 1.083 .340 .009 Konflikti (SFI II) 2; 234 .442 .643 .004 Kohezivnost (SFI II) 2; 234 1.231 .294 .010 VoĊstvo (SFI II) 2; 234 1.255 .287 .011 Izraţajnost (SFI II) 2; 234 .933 .395 .008 TABELA 87: Deskriptivne mere na varijablama instrumenta FAM-III za razliĉite pozicije u porodici Dimenzija Pozicija ispitanika u porodici Grupa AS SD N Dostizanje ciljeva (FAM- III pojedinac) otac Kliniĉki uzorak 8.0612 1.72492 49 Kontrolna grupa 7.9400 1.34635 50 majka Kliniĉki uzorak 7.8750 2.08974 48 Kontrolna grupa 8.0400 1.53809 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.6250 1.71998 40 Kontrolna grupa 9.3636 1.61520 44 IzvoĊenje uloga (FAM- III pojedinac) otac Kliniĉki uzorak 7.2857 2.16987 49 Kontrolna grupa 8.7800 1.58166 50 majka Kliniĉki uzorak 7.5417 1.92363 48 Kontrolna grupa 9.2200 1.79898 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.5750 2.60067 40 Kontrolna grupa 8.4773 2.20453 44 214 Komunikacija (FAM-III pojedinac) otac Kliniĉki uzorak 8.1633 2.07512 49 Kontrolna grupa 8.8000 1.37024 50 majka Kliniĉki uzorak 8.2708 2.07046 48 Kontrolna grupa 8.7400 1.42585 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.8500 1.91552 40 Kontrolna grupa 8.7727 1.66864 44 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) otac Kliniĉki uzorak 8.5102 1.70932 49 Kontrolna grupa 8.8200 1.73429 50 majka Kliniĉki uzorak 8.8750 2.32127 48 Kontrolna grupa 8.9600 1.92682 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.7250 2.02532 40 Kontrolna grupa 8.8864 1.96736 44 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) otac Kliniĉki uzorak 7.7959 1.96829 49 Kontrolna grupa 7.9800 1.43555 50 majka Kliniĉki uzorak 7.7708 1.87071 48 Kontrolna grupa 8.0800 1.22624 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.4250 1.72296 40 Kontrolna grupa 8.0455 1.47781 44 Kontrola (FAM-III pojedinac) otac Kliniĉki uzorak 8.3265 2.14464 49 Kontrolna grupa 9.1600 2.31552 50 majka Kliniĉki uzorak 8.1042 2.02369 48 Kontrolna grupa 8.9000 1.65677 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.9250 2.01771 40 Kontrolna grupa 9.3182 1.77545 44 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) otac Kliniĉki uzorak 9.0408 2.12092 49 Kontrolna grupa 9.8000 1.95876 50 majka Kliniĉki uzorak 9.3125 2.21365 48 Kontrolna grupa 9.6000 1.30931 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 9.5500 2.13578 40 Kontrolna grupa 10.0227 1.81067 44 Dostizanje ciljeva (FAM- III dijada) otac Kliniĉki uzorak 7.7143 1.55456 49 Kontrolna grupa 8.4200 1.69139 50 majka Kliniĉki uzorak 7.9792 1.71959 48 Kontrolna grupa 7.8200 1.69862 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 7.5500 1.39505 40 Kontrolna grupa 7.5682 1.83503 44 215 IzvoĊenje uloga (FAM- III dijada) otac Kliniĉki uzorak 8.9184 2.16830 49 Kontrolna grupa 8.7600 1.68499 50 majka Kliniĉki uzorak 9.0417 1.52927 48 Kontrolna grupa 8.8200 1.46650 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.9000 1.82293 40 Kontrolna grupa 9.2045 1.75975 44 Komunikacija (FAM-III dijada) otac Kliniĉki uzorak 8.4082 1.65729 49 Kontrolna grupa 9.0200 1.28556 50 majka Kliniĉki uzorak 8.6458 1.88487 48 Kontrolna grupa 9.3800 1.41263 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.7000 1.72760 40 Kontrolna grupa 8.8409 1.09848 44 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) otac Kliniĉki uzorak 6.9796 2.41945 49 Kontrolna grupa 7.1800 2.03731 50 majka Kliniĉki uzorak 7.4375 2.32385 48 Kontrolna grupa 7.2800 1.95918 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 7.5500 2.36372 40 Kontrolna grupa 7.5682 1.77053 44 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) otac Kliniĉki uzorak 6.8980 2.14325 49 Kontrolna grupa 6.6400 1.50861 50 majka Kliniĉki uzorak 7.0833 2.34142 48 Kontrolna grupa 6.8200 1.61232 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 6.4250 2.13503 40 Kontrolna grupa 6.4318 1.70359 44 Kontrola (FAM-III dijada) otac Kliniĉki uzorak 7.9796 1.87628 49 Kontrolna grupa 9.2200 1.40393 50 majka Kliniĉki uzorak 9.3542 1.95143 48 Kontrolna grupa 9.2200 1.32926 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 9.3500 2.29325 40 Kontrolna grupa 8.8864 1.57326 44 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) otac Kliniĉki uzorak 8.5714 1.80278 49 Kontrolna grupa 8.9600 1.85120 50 majka Kliniĉki uzorak 8.5000 2.11378 48 Kontrolna grupa 9.2800 1.91706 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.4750 2.02532 40 Kontrolna grupa 9.0000 1.75208 44 Dostizanje ciljeva (FAM- III porodica) otac Kliniĉki uzorak 6.6327 1.49574 49 Kontrolna grupa 6.6200 1.65233 50 majka Kliniĉki uzorak 6.7917 1.58394 48 Kontrolna grupa 6.6400 1.54867 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 6.8500 1.80526 40 Kontrolna grupa 6.6591 1.46181 44 216 IzvoĊenje uloga (FAM- III porodica) otac Kliniĉki uzorak 7.3265 1.72467 49 Kontrolna grupa 8.5600 1.28031 50 majka Kliniĉki uzorak 8.1042 1.69153 48 Kontrolna grupa 8.9600 1.48407 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.0750 1.87271 40 Kontrolna grupa 8.1364 1.95996 44 Komunikacija (FAM-III porodica) otac Kliniĉki uzorak 7.4082 1.61914 49 Kontrolna grupa 7.0000 1.66599 50 majka Kliniĉki uzorak 7.0208 1.43645 48 Kontrolna grupa 7.0200 1.40683 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 6.8250 1.41217 40 Kontrolna grupa 6.8864 1.67354 44 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) otac Kliniĉki uzorak 8.4082 1.63195 49 Kontrolna grupa 9.2800 1.56544 50 majka Kliniĉki uzorak 8.3125 2.28926 48 Kontrolna grupa 8.9400 1.55721 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.6000 2.08536 40 Kontrolna grupa 9.0682 1.74406 44 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) otac Kliniĉki uzorak 7.6327 1.57710 49 Kontrolna grupa 8.2400 1.33340 50 majka Kliniĉki uzorak 8.2083 1.58394 48 Kontrolna grupa 8.2400 1.39328 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.0750 1.71550 40 Kontrolna grupa 8.2500 1.38304 44 Kontrola (FAM-III porodica) otac Kliniĉki uzorak 9.6327 2.16693 49 Kontrolna grupa 11.1400 2.09966 50 majka Kliniĉki uzorak 9.4167 2.40419 48 Kontrolna grupa 10.8400 1.92046 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 9.4000 2.55001 40 Kontrolna grupa 10.5455 2.19359 44 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) otac Kliniĉki uzorak 7.8980 1.67388 49 Kontrolna grupa 8.2600 1.53610 50 majka Kliniĉki uzorak 7.6250 1.59287 48 Kontrolna grupa 7.7800 1.54246 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 7.1250 2.11451 40 Kontrolna grupa 7.4318 1.74406 44 217 Socijalna poţeljnost (FAM-III) otac Kliniĉki uzorak 8.9796 2.18413 49 Kontrolna grupa 9.2200 2.09265 50 majka Kliniĉki uzorak 8.5208 2.07302 48 Kontrolna grupa 8.8000 2.26779 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 8.7000 2.76610 40 Kontrolna grupa 8.5682 1.87266 44 Defanzivnost (FAM-III) otac Kliniĉki uzorak 12.8571 2.38048 49 Kontrolna grupa 13.2600 2.24799 50 majka Kliniĉki uzorak 12.5833 2.80450 48 Kontrolna grupa 12.9000 2.63609 50 prvorodjeno dete Kliniĉki uzorak 12.6250 3.01013 40 Kontrolna grupa 12.8864 2.94299 44 TABELA 88: Efekti grupe (kliniĉki uzorak i kontrolna grupa) i pozicije (otac, majka, dete) na skalama instrumenta FAM-III Pozicija Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) 2; 275 10.691 .000 .072 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) 2; 275 1.429 .241 .010 Komunikacija (FAM-III pojedinac) 2; 275 .952 .387 .007 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) 2; 275 .413 .662 .003 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 2; 275 1.201 .302 .009 Kontrola (FAM-III pojedinac) 2; 275 2.173 .116 .016 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) 2; 275 .953 .387 .007 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) 2; 275 2.177 .115 .016 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) 2; 275 .337 .715 .002 Komunikacija (FAM-III dijada) 2; 275 1.043 .354 .008 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 2; 275 1.145 .320 .008 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) 2; 275 1.697 .185 .012 Kontrola (FAM-III dijada) 2; 275 4.094 .018 .029 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) 2; 275 .169 .845 .001 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) 2; 275 .159 .853 .001 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) 2; 275 3.238 .041 .023 Komunikacija (FAM-III porodica) 2; 275 1.166 .313 .008 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) 2; 275 .437 .646 .003 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) 2; 275 1.000 .369 .007 Kontrola (FAM-III porodica) 2; 275 .819 .442 .006 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) 2; 275 5.057 .007 .035 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 2; 275 1.337 .264 .010 Defanzivnost (FAM-III) 2; 275 .435 .648 .003 Grupa Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) 1; 275 1.673 .197 .006 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) 1; 275 17.473 .000 .060 Komunikacija (FAM-III pojedinac) 1; 275 2.615 .107 .009 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) 1; 275 .629 .429 .002 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 1; 275 .038 .847 .000 218 Kontrola (FAM-III pojedinac) 1; 275 7.895 .005 .028 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) 1; 275 4.747 .030 .017 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) 1; 275 .898 .344 .003 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) 1; 275 .014 .905 .000 Komunikacija (FAM-III dijada) 1; 275 7.299 .007 .026 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 1; 275 .006 .937 .000 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) 1; 275 .554 .458 .002 Kontrola (FAM-III dijada) 1; 275 1.045 .308 .004 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) 1; 275 6.080 .014 .022 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) 1; 275 .387 .534 .001 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) 1; 275 12.851 .000 .045 Komunikacija (FAM-III porodica) 1; 275 .394 .531 .001 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) 1; 275 9.037 .003 .032 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) 1; 275 2.292 .131 .008 Kontrola (FAM-III porodica) 1; 275 26.159 .000 .087 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) 1; 275 1.829 .177 .007 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 1; 275 .238 .626 .001 Defanzivnost (FAM-III) 1; 275 1.049 .307 .004 Pozicija * grupa Dostizanje ciljeva (FAM-III pojedinac) 2; 275 1.511 .223 .011 IzvoĊenje uloga (FAM-III pojedinac) 2; 275 5.014 .007 .035 Komunikacija (FAM-III pojedinac) 2; 275 .987 .374 .007 Emocionalna ekspresija (FAM-III pojedinac) 2; 275 .084 .919 .001 Ukljuĉenost (FAM-III pojedinac) 2; 275 1.113 .330 .008 Kontrola (FAM-III pojedinac) 2; 275 .327 .721 .002 Vrednosti i norme (FAM-III pojedinac) 2; 275 .368 .692 .003 Dostizanje ciljeva (FAM-III dijada) 2; 275 1.849 .159 .013 IzvoĊenje uloga (FAM-III dijada) 2; 275 .594 .553 .004 Komunikacija (FAM-III dijada) 2; 275 .924 .398 .007 Emocionalna ekspresija (FAM-III dijada) 2; 275 .170 .844 .001 Ukljuĉenost (FAM-III dijada) 2; 275 .142 .868 .001 Kontrola (FAM-III dijada) 2; 275 6.292 .002 .044 Vrednosti i norme (FAM-III dijada) 2; 275 .265 .768 .002 Dostizanje ciljeva (FAM-III porodica) 2; 275 .082 .922 .001 IzvoĊenje uloga (FAM-III porodica) 2; 275 2.866 .059 .020 Komunikacija (FAM-III porodica) 2; 275 .650 .523 .005 Emocionalna ekspresija (FAM-III porodica) 2; 275 .287 .751 .002 Ukljuĉenost (FAM-III porodica) 2; 275 .980 .377 .007 Kontrola (FAM-III porodica) 2; 275 .162 .851 .001 Vrednosti i norme (FAM-III porodica) 2; 275 .098 .907 .001 Socijalna poţeljnost (FAM-III) 2; 275 .232 .793 .002 Defanzivnost (FAM-III) 2; 275 .016 .984 .000 219 PRILOG 2 - GENOGRAMSKI SIMBOLI UPOTREBLJENI ZA PRIKAZE PORODICA 1929-19981949- PRIJATELJSKI, NE I BLISKI BLISKI FUZIONIRANI RAZVOD CUT OFF BLISKI A KONFLIKTNI FIZIĈKO ZLOSTAVLJANJE DISTANCIRANI 63 MUŠKI POL ŢENSKI POL IDENTIFIKOVANI PACIJENT GODINA ROĐENJA, SMRTI I DOSTIGNUTA ŢIVOTNA DOB ZAVISNOST OD ALKOHOLA, DROGA ZLOUPOTREBA ALKOHOLA, DROGA ZALEĈENA ZAVISNOST OD ALKOHOLA, DROGA PSIHIJATRIJSKA BOLEST KONTROLIŠUĆI GODINA ROĐENJA I DOSTIGNUTA ŢIVOTNA DOB Grafikon 6: Genogramski simboli upotrebljeni za prikaze porodica (McGoldric et al., 1999) OZNAKE RELACIJA OZNAKE OSOBA 220 PRILOG 3 UPITNICI I INTERVJUI UPOTREBLJENI U ISTRAŢIVANJU12 Novipristupi u otkrivanju psiholoških faktora rizika življenja u alkoholičarskim porodicama UPITNIK ZA PROCENU PORODIĈNIH RITUALA Ovaj upitnik ima za svrhu da utvrdi do koje mere se alkoholizam ĉlana Vaše porodice bio „uvukao” u razne oblasti Vašeg ţivljenja. U njemu su navedene neke tipiĉne oblasti ţivljenja kojima alkoholizam ĉesto upravlja u potpunosti. Vas molimo da u svakoj grupi situacija zaokruţite broj ispred tvrdnje odnosno opisa koji je u najboljoj meri odgovarao stanju u Vašoj porodici pre nego što ste se ukljuĉili u leĉenje. Praznici i proslave u Vašoj kući 1. nije mogao da proĊe ni jedan dogaĊaj, a da se on ne napije; 2. zakazivali smo ih iskljuĉivo prateći njegov „ciklus pijenja” u toku dana; 3. na naše molbe uglavnom je bio u stanju da „izgura” neku proslavu u kući bez pijenja i/ili incidenata; 4. kada je pio, nije pravio probleme, tako da nam je bilo svejedno. Vikendi u Vašoj porodici: 1. bili su u potpunosti podreĊeni stanju u kome se nalazi – ustajali smo i odlazili na spavanje kada i on ili izlazili iz kuće da mu ne bi smetali. 2. ponašali smo se kao i pre nego je propio – njegovo pijenje bilo je njegov problem. 3. naše insistiranje da ostane trezan bar kada smo svi na okupu obiĉno bi urodilo plodom. 12 Upitnici FACES IV, SFI II i FAM-III nisu priloženi s obzirom na njihovu komercijalizaciju te jasno definisana autorska prava. Za potrebe ovog istraživanja od autora su pribavljene upotrebne dozvole. 221 Donošenje vaţnih odluka u vašoj kući 1. da bi o neĉemu odluĉivali, morali smo ĉekati onaj period u toku dana kada je on obiĉno trezan. 2. za neke bitne stvari novca je moglo i nedostajati, ali za alkohol – nikako! 3. podjednako je uĉestvovao, kao i pre propijanja; 4. kupovinu sa njim obiĉno smo ostavljali za period dana kad je bio dobrano „pod gasom” – tad deli novac i šakom i kapom! 5. ako bih neko od dece odluĉilo da izaĊe na mesto koje je roditelj koji ne pije smatrao neprikladnim, obiĉno bi ĉekalo period u toku dana kada je alkoholiĉar pijan da pita njega za dozvolu – tada mu je bivalo sve svejedno! 6. sve obaveze pale su na nas od kada je poĉeo sa stalnim pijenjem. Prijatelji i poznanici Vaše porodice: 1. ako nam se najavio nepoţeljan gost, mi bismo samo izaberali ono doba dana kada je alkoholiĉaru „najkraći fitilj” i eto rešenja problema. 2. dragim gostima vrlo paţljivo smo savetovali vreme za posetu nama, već smo znali šta i kada u toku dana od njega i njegovog pijanstva moţemo oĉekivati. 3. kada je neprekidno pio, postajao je gostoprimljiviji nego pre propijanja. 4. na naše insistiranje, mogao je da se uzdrţi od pijenja u toku poseta; 5. njegovo pijenje nije uticalo na naša prijateljstva i druţenje. Porodiĉni odlazaka na odmor: 1. i oni retki odmori na koje smo odlazili zavisili su od njegovih dnevnih promena raspoloţenja. 2. ne mogu reći da je išta bilo drugaĉije u odnosu na godine pre njegovog propijanja. 3. nekako smo uspevali da ga nagovorimo da bude trezan bar u tom periodu kada moţemo da uţivamo provodeći vreme zajedno, bez posebnih obaveza. 222 Dnevne rutine: 1. bliski ljudi su nam govorili da su se naša deca igrala u doba dana koje nije najpodesnije za njih, ali to je bio jedini period kad njemu nije smetala buka. 2. kada je propio, jutarnju „guţvu” u kući zamenila je strepnja svih ukućana od njegovih besnih ispada zbog mamurluka. 3. obiĉno se uzdrţavao od pijenja kada bi smo mu ukazali koliko to štetno deluje po nas; 4. ĉak smo i lomljive i dragocene predmete iz kuće sklanjali od njega. 5. u našem ţivotu ništa se nije promenilo tokom njegovog alkoholizma – on je ionako samo sebi škodio. U delu upitnika koji sledi navedeni su neki dogaĊaji i situacije koje predstavljaju najuĉestalije porodiĉne posledice alkoholizma. Ukoliko su neke od njih bile prisutne i u Vašoj porodici za vreme alkoholizma, zaokruţite ponuĊen odgovor DA pored tvrdnje, i obrnuto. Da li se dešavalo da novac predviĊen za deĉiju uţinu bude potrošen za kupovinu alkohola? DA NE Da li su Vaša deca bila u mogućnosti emocionalno da dopru do alkoholiĉara? DA NE Da li su Vaša deca ĉešće bivala prepuštena sama sebi ili ljudima van Vašeg doma? DA NE Da li su Vaša deca imala veću slobodu izlazaka u odnosu na njihove vršnjake? DA NE Da li ste znali gde se Vaše dete kreće? DA NE Da li ste odlazili na roditeljske sastanke? DA NE Fiziĉko kaţnjavanje i/ili sukobi bili su prisutni: u porodicama iz kojih potiĉete DA NE u Vašim raspravama sa braĉnim partnerom DA NE pri vaspitavanju dece DA NE u deĉijim raspravama DA NE 223 Da li je ikada milicija dolazila u Vašu kuću na inicijativu: komšiluka DA NE supruge DA NE dece DA NE poverenika, „zelenaša“ i sl. DA NE NAJLEPŠE HVALA NA SARADNJI! 224 U daljem tekstu sledi upitnik zadavan oĉevima u cilju procene njihovih navika u vezi sa pijenjem alkoholnih pića, kao i psihološkog, telesnog, profesionalnog, braĉnog i porodiĉnog, kao i šireg socijalnog funkcionisanja. Novi pristupi u otkrivanju psiholoških faktora rizika življenja u alkoholičarskim porodicama Ime i prezime: _____________________ Godina rodjenja: ________ Pred Vama nalazi se upitnik sa pitanjima u vezi sa Vašim navikama u pogledu pijenja alkoholnih pića, kao i pitanjima koja se tiĉu odreĊenih zbivanja u funkcionisanju porodica uopšteno. Ovim upitnikom nastojimo da odredimo: - mere socijalno dozvoljenog i/ili prihvatljivog pijenja u našoj sredini i - uobiĉajene poteškoće u funkcionisanju porodica, koje ne zahtevaju kliniĉku brigu. 1. Da li ste ikada pili jer bez alkohola niste mogli da podnesete napetost ili Vam je bio neophodan da bi ste bili sigurni u sebe, a pri tome ste zbog pijenja dolazili u sukob sa okolinom? ___________________________ 2. Ako pijete alkoholna pića, koliko i kojih pića popijete tokom mesec dana? ____________________________ 225 3. Ukoliko pijete alkoholna pića, makar i u retkim prilikama, da li ste kod sebe primetili nešto od sledećeg:  Sa manje alkohola postizali ste isti efekat kao nekada sa mnogo većim koliĉinama popijenog pića DA NE Ukoliko jeste, koliko godina ste imali kada ste to primetili: _______ godina  Nakon što uzmete jedno piće niste više mogli da se zaustavite do potpunog opijanja pića DA NE Ukoliko jeste, koliko godina ste imali kada ste to primetili: _______ godina  Znake fiziĉke, a ne samo psihološke krize – drhtanje, znojenje, grĉevi u mišićima uz nervozu i razdraţljivost DA NE Ukoliko jeste, koliko godina ste imali kada ste to primetili: _______ godina  Potpuno nesećanje za ono što ste radili u pijanom stanju DA NE Ukoliko jeste, koliko godina ste imali kada ste to primetili: _______ godina 4. Da li je neko u Vašoj uţoj i široj (tetke, striĉevi, ujaci) porodici bolovao od neke psihološke ili telesne bolesti, ako jeste – od koje? _______________________________________________________ 226 5. U narednom delu uputnika navedena su neka od zbivanja koja su prisutna i u porodicama koje odlikuje optimalno, šta više, i veoma uspešno funkcionisanje kako nje u celini, tako i njenih ĉlanova ponaosob. Ukoliko u ste Vašoj porodici zapazili neko od takvih dešavanja, molimo da upišite krstić na liniji ispred njega: Porodica ____ postojanje brojnih tajni i dogovora „iza leĊa“ ____ nije se znalo ko šta radi, ko o ĉemu odluĉuje i ko za šta odgovara ____ supruga je bila „glava kuće“ ____ supruga i ja smo se udaljili u intimnom pogledu ____ ko je mogao pravio je svoj „crni fond“ Nešto što nije navedeno: ____________________________________________________ Posao ____ povrede u napitom stanju ____ izostajanje sa posla usled mamurluka ili bolesti uzrokovanih pijenjem ____ nezaposlenost ____ rad na nekvalifikovanoj ili manje kvalifikovanoj poziciji ____ umanjena produktivnost, greške u radu, materijalni troškovi Nešto što nije navedeno: ____________________________________________________ Društveno okruţenje ____ saobraćajne nezgode ____ verbalni sukobi u porodici ____ fiziĉki sukobi u porodici 227 ____ verbalni sukobi na radnom mestu ____ fiziĉki sukobi na radnom mestu ____ verbalni sukobi u širem socijalnom okruţenju (prijatelji, poznanici, nepoznata lica) ____ fiziĉki sukobi u širem socijalnom okruţenju (prijatelji, poznanici, nepoznata lica) ____ zaduţivanje Nešto što nije navedeno: ____________________________________________________ Zdravstveno stanje Telesno: ____ kvarni zubi ____ vraćanje hrane nakon obroka ____ proširene vene jednjaka ____ ciroza jetre ili „masna“, „alkoholiĉarska“ jetra ____ ĉir na ţelucu ili dvanaestopalaĉnom crevu ____ šećerna bolest ____ arteroskleroza – zakreĉavanje krvnih sudova ____ pothranjenost Psihološko: ____ depresivnost ____ stalna napetost ____ zloupotreba droga ____ kockanje ____ teškoće sa snom – teško uspavljivanje, ĉesto buĊenje, rano jutarnje buĊenje 228 ____ emocionalna i socijalna nezrelost ____ nedostatak samodiscipline ____ negativan i kolebljiv stav prema autoritetima (teranje inata šefovima, ocu ili i otvoreni sukobi sa njima) ____ egocentriĉnost – sopstveni interesi i potrebe bili su na prvom mestu ____ površnost u odnosu sa drugim ljudima ____ umanjenje interesovanja za sve osim za pijenje ____ pasivnost i zavisnost od drugih ljudi ____“kratak fitilj“ ____ nesigurnost Nešto što nije navedeno: ____________________________________________________ NAJLEPŠE HVALA NA SARADNJI! 229 U daljem tekstu sledi lista pitanja koja su zadavana majkama sa ciljem registrovanja izabranih aspekata funkcionisanja njih i dece. Novi pristupi u otkrivanju psiholoških faktora rizika življenja u alkoholičarskim porodicama FUNKCIONISANJE ĈLANOVA PORODICA Ovaj upitnik sadrţi pitanja u vezi sa vaţnim oblastima funkcionisanja, kao i mogućim tegobama i teškoćama braĉnog partnera (supruge) i dece. PODACI O SUPRUZI Ukoliko bolujete od nekih telesnih bolesti, molimo da navedete koje su: _________________________________________________________ _______________________________________________ Navedite da li ste imali neke psihološke tegobe i teškoće i da li ste se obraćali struĉnjacima za pomoć: _________________________________________________________ _______________________________________________ PODACI O DECI PrvoroĊeno dete Da li se obraćalo školskom psihologu ili pedagogu za pomoć i ako jeste zbog ĉega? ____________________________________________________ Da li je dete upućivano na razgovor kod školskog pedagoga i psihologa i ako jeste zbog ĉega? ____________________________________________________ Da li su roditelji pozivani u školu na razgovor na inicijativu školskog osoblja i ukoliko jesu, zbog ĉega? ____________________________________________________ 230 PSIHOLOŠKE TEGOBE, TEŠKOĆE I MANIFESTACIJE KOD DECE U tabeli koja sledi navedena je većina psiholoških tegoba i teškoća ili njihovih manifestacija koja deca mogu da doţive ili ispolje uopšteno. Vas molimo da za svako dete u porodici, ukoliko je ispoljilo nešto od navedenog, upišite krstić o odgovarajuće polje. Odgovarajuće polje tabele je ono na kome se ukršta red u kome je navedena neka tegoba, teškoća ili manifestacija, i kolona koja oznaĉava dete u zavisnosti od redosleda njegovog roĊenja. Red roĊenja deteta p rv o ro Ċ en o d et e d ru g o ro Ċ en o d et e tr eć er o Ċ en o d et e ĉe tv rt o ro Ċ e n o d et e problemi sa spavanjem (obredi pri uspavljivanju, nesanica, noćni strahovi, prekomerno spavanje, meseĉarenje) mucanje grickanje noktiju tikovi (trzaji delova tela) povlaĉenje iz kontakta sa drugima ili prekomenra „lepljivost“ prekomerna urednost i ljutnja kada se poremeti njegov ustaljen red prolazna stanja u kome nije znalo šta radi i govori napadi napetosti intenzivan strah od nekih objekata ili situacija napadi panike astma zloupotreba droga problematiĉno korišćenje Interneta 231 red roĊenja deteta p rv o ro Ċ en o d et e d ru g o ro Ċ en o d et e tr eć er o Ċ en o d et e ĉe tv rt o ro Ċ en o d et e dramatiĉne emocionalne reakcije pri odvajanju od roditelja depresija nevoljno mokrenje nevoljno puštane stolice poremećaji hranjenja (anoreksija, bulimija, neuobiĉajeni zahtevi u pogledu vrste jela ili odbijanja pojedinih vrsta hrane) odbijalo je da govori Nešto drugo, šta: _______________________________________________________ NAJLEPŠE HVALA NA SARADNJI 232 Pitanja postavljana deci u cilju registrovanja izabranih aspekata njihovog funkcionisanja. Novi pristupi u otkrivanju psiholoških faktora rizika življenja u alkoholičarskim porodicama ŠKOLSKI USPEH red roĊenja deteta prvoroĊeno dete drugoroĊeno dete trećeroĊeno dete ĉetvrtoroĊeno dete razred proseĉna ocena proseĉna ocena proseĉna ocena proseĉna ocena osnovna škola I II III IV V VI VII VIII srednja škola I II III IV fakultet – prosek poloţenih ispita 1. Da li si ponavljao-la neki razred i ako jesi koji: ______________________________________________________ 2. Da li si se obraćao-la školskom psihologu ili pedagogu za pomoć i ako jesi zbog ĉega? _______________________________________________________ 3. Da li te je neko slao na razgovor kod školskog pedagoga i psihologa i ako jeste zbog ĉega? _______________________________________________________ 4. Da li su tvoji roditelji pozivani u školu na razgovor na inicijativu školskog osoblja i ukoliko jesu, zbog ĉega? _______________________________________________________ 233 VASPITNI STIL Interesuje nas koje postupke primenjujete u odgajanju deteta, pa vas zato molimo da odgovorite na sledeća pitanja, tako što ćete zaokruţiti odgovor koji najbolje opisuje ili je najpribliţniji vašem ponašanju. I. KAKO NAJĈEŠĆE POSTUPATE KADA DETE URADI NEŠTO LEPO/ DOBRO? 1. Pohvalim dete, nagradim ga neĉim 2. Ne preterujem sa pohvalom, uvek moţe bolje 3. Oduševljen/a sam, hvalim dete i onda kad nije bilo uspešno 4. Ne obraćam posebno paţnju II. KAKO POSTUPATE U SLUĈAJU ISPOLJAVANJA LOŠEG, NEPOŢELJNOG, PONAŠANJA DETETA? 1. Raspravljam to sa detetom i objašnjavam mu posledice 2. Popustljiva sam prema detetu, dozvoljavam mu da se provuĉe, ima vremena, nauĉiće će. 3. Ne obazirem se na to. 4. Grdim ga ili ga kaznim. III. KAD SE DOGODI DA STE POGREŠILI U POSTUPANJU PREMA DETETU, ŠTA ONDA RADITE ? 1. Ništa. 2. Smatram da nema potrebe da dete to zna, zna se gde je mesto detetu, a gde odraslom. 3. Izvinem se detetu i kaţem da sam pogrešila ili to pokaţem na neki naĉin. 4. Izvinem se detetu i kaţem da je ono u većini sluĉajeva u pravu, jer sam ĉesto preopterećena. 234 IV. KAD ŢELITE DA DETETU POMOGNETE U SAVLADAVANJU NEKE RADNJE/VEŠTINE, KAKO OBIĈNO POSTUPATE? 1. Pokaţem kako se to radi; hvalim svaki detetov uspešan pokušaj; veţbam sa detetom i onda traţim da to uradi samostalno 2. Kaţem ili pokaţem jednom kako se to radi i traţim od deteta da to uradi onako kako sam ja uradila 3. Obiĉno nemam vremena za to. 4. Pustim da dete samo to pokušava/radi hrabreći ga, mislim da će dete to već jednom nauĉiti. V. KOLIKO VREMENA DNEVNO PROVODITE U NEOBAVEZNOJ IGRI SA DETETOM? ___________________ ŠTA OBIĈNO TADA RADITE? KAKO SE PONAŠATE? 1. Korigujem njegove pogrešne korake, kad god procenim da je neophodno. 2. Radim sve što mi ono kaţe, povlaĊujem mu ĉak i kad se neprikladno ponaša. 3. Ukljuĉujem se u njegovu igru, nastojim da budem na njegovom nivou/u njegovim cipelama, ali mu pomaţem svojim sposobnostima odraslog. 4. Igra me ne interesuje, postoje korisne stvari koje bi dete moglo da uradi. VI. KAKVA SU VAŠA OĈEKIVANJA OD DETETA? 1. Šta oĉekivati od deteta; biće kako bude ili kako Bog da. 2. Nemam posebna oĉekivanja od deteta, ne bi bilo fer da mu postavljam zahteve. 3. Moja oĉekivanja se menjaju sa promenama koje se dešavaju kod deteta, ali su uvek nešto iznad postignutog. 4. Imam vrlo odreĊena oĉekivanja u odnosu na dete: da sluša, uĉi, bude vredno i pošteno, i u tome sam uporna. 235 VII. DA LI TREBA DECU UKLJUĈITI U DONOŠENJE ODLUKA? 1. Zna se gde je deci mesto, neka sami odluĉuju kad odrastu a do tada ih treba kontrolisati. 2. Pošto su moji roditelji bili suviše strogi prema meni, trudim se da ovom detetu pruţim slobodu u odluĉivanju. 3. Oko toga se sa njima ne bakćem. 4. Vaţno je slušati dete, poštovati njegove ţelje i ukljuĉiti ga u proces donošenja odluka, iako je odgovornost na odraslom. NAJLEPŠE HVALA NA SARADNJI! 236 RBR |__|__|__|__| INVENTAR LIĈNIH REAKCIJA Ime i prezime _________________ Datum popunjavanja ___________ Pred Vama je izvestan broj tvrdnji koje se odnose na liĉne stavove i osobine. Proĉitajte svaku od njih i ocenite da li se ta tvrdnja odnosi na Vas ili se ne odnosi na Vas, tj. da li je „Taĉna' ili 'Nije taĉna' kada ste Vi u pitanju. Ako je tvrdnja taĉna kada ste Vi u pitanju zaokruţite sa desne strane pored te tvrdnje slovo T,a ako nije taĉna zaokruţite slovo N 1. Nikada nisam osetila (osetio) snaţnu odbojnost prema nekome. T N 2. Uvek vodim raĉuna o tome kako sam obuĉen(a). T N 3. I kad sam kod kuće, za stolom se ponašam kao da sam u restoranu. T N 4. Kad bih mogao (mogla) da se prošvercujem u bioskop a da me ne uhvate, verovatno bih to i uĉinio (uĉinila). T N 5. Ponekad volim da ogovaram. T N 6. Bilo je situacija kada sam ţelela (ţeleo) da se pobunim protiv autoriteta iako sam znala (znao) da je u pravu. T N 7. Bez obzira sa kim razgovaram, uvek sam dobar slušalac. T N 8. Bilo je situacija u kojima sam iskorišćavao (iskorišćavala) ljude. T N 9. Uvek sam spremna (spreman) da priznam kad pogrešim. T N 10. Uvek nastojim da i na delu budem onakva kakva (onakav kakav) T N 237 sam na reĉima. 11. Ponekad nastojim da uzvratim istom merom umesto da zaboravim i oprostim. T N 12. Uvek sam uĉtiv/a, ĉak i sa onima koji su izrazito neprijatni. T N 13. Nisam ni pomislio (pomislila) da dozvolim da neko drugi bude kaţnjen zbog onoga što sam ja skrivio (skrivila). T N 14. Nikada mi nije bilo zamorno da saslušam tuĊe mišljenje, ma koliko se razlikovalo od moga. T N 15. Bilo je situacija kada sam osetila (osetio) zavist zbog toga što drugima dobro ide. T N 16. Gotovo nikada nisam osetio (osetila) potrebu da nekom bilo šta prebacim. T N 17. Ponekad me nerviraju ljudi koji mi traţe usluge. T N 18. Nikada nisam smatrala (smatrao) da sam kaţnjen/a bez razloga. T N 19. Ponekad pomislim da su ljudi koji zapadnu u nevolje u stvari dobili ono što su sami traţili. T N 20. Nikada nisam namerno rekao (rekla) nešto što bi drugoga povredilo. T N MOLIMO VAS, PROVERITE DA LI STE ODGOVORILI NA SVA PITANJA!!!!!! 238 9. BIOGRAFIJA KANDIDATA CURRII CULUM VII TAE  IME I PREZIME: SNEŢANA SVETOZAREVIĆ ROĐENA: 18.06.1973. godine u Somboru OBRAZOVANJE: 2012/2013 u toku je završna godina specijalizacije iz Medicinske psihologije pri Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu; 2009 steĉeno zvanje magistra psihologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu; Naslov teze: „Odnos izmeĊu baziĉne strukture liĉnosti i poremećaja liĉnosti“; 2003 diplomirala na Odeljenju psihologije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu; USAVRŠAVANJE: 2003-2012 Kursevi, edukativni seminari i specijalizovani treninzi iz oblasti: neuropsihološke dijagnostike, forenziĉke psihologije, primene pojedinih metoda i tehnika psihodijagnostikovanja (Rorschach test – Eksnerov integrativni sistem; Malounov kliniĉki inventari za adolescente i odrasle), kao i sistemske porodiĉne terapije – strateškog pristupa; 239 PROFESIONALNI ANGAŢMAN 2010- zaposlena na neodreĊeno vreme na Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu; specifiĉne aktivnosti - psihološko dijagnostikovanje, individualna i grupna psihoterapija, istraţivaĉka delatnost; edukativni kursevi i seminarima (bolesti zavisnosti – uopšteno, podtipovi, specifiĉnosti subpopulacija – odrasli, ţene, adolescenti); predavaĉ u okviru edukacije iz sistemske porodiĉne terapije alkoholizma; 2003-2010 volonterski angaţmani i angaţmani na odreĊeno vreme- Klinika za psihijatriju „Dr V. Vujić“ Kliniĉkog centra Srbije, Institut za mentalno zdravlje u Beogradu i VIII beogradska gimnazija; PROJEKTI: 2008 Sekretar Nacionalnog programa za prevenciju zloupotrebe droga i alkoholizma - Ministarstvo zdravlja Republike Srbije i Institut za mentalno zdravlje u Beogradu PREZENTACIJE: 2008-2012 8 poster prezentacija, 6 usmenih saopštenja i 2 uĉešća u okruglim stolovima na nacionalnim i internacionalnim struĉnim skupovima, seminarima i kongresima; RADOVI: 2008-2012 jedan autorski i ĉetiri koautorska rada u struĉnim ĉasopisima i zbornicima U Beogradu, septembra 2012. godine. 240 241 242