NASTAVNO-NAUČNOM VEĆU UNIVERZITETA U BEOGRADU - FARMACEUTSKOG FAKULTETA KOMISIJI ZA POSLEDIPLOMSKU NASTAVU – DOKTORSKE STUDIJE Na sednici Nastavno-naučnog veća Univerziteta u Beogradu - Farmaceutskog fakulteta, održanoj 19.06.2014. godine, imenovana je Komisija u sastavu: 1. Prof. dr Zoran Maksimović, vanredni profesor, mentor, Univerzitet u Beogradu - Farmaceutski fakultet 2. Dr Teodora Janković, viši naučni saradnik, mentor, Institut za proučavanje lekovitog bilja "Dr Josif Pančić", Beograd 3. Prof. dr Slavica Ražić, redovni profesor, Univerzitet u Beogradu - Farmaceutski fakultet 4. Dr Tatjana Ćebović, docent, Univerzitet u Novom Sadu - Medicinski fakultet 5. Prof. dr Branislava Lakušić, vanredni profesor, Univerzitet u Beogradu - Farmaceutski fakultet za ocenu i odbranu završene doktorske disertacije pod nazivom „Morfološka, hemijska i farmakološka karakterizacija odabranih vrsta roda Veronica L. (Plantaginaceae)“, kandidata dipl. farm. Jelene Č. Živković, istraživača saradnika, zaposlene u Institutu za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“ u Beogradu. Članovi Komisije su pregledali priloženu disertaciju i podnose Nastavno-naučnom veću Univerziteta u Beogradu - Farmaceutskog fakulteta sledeći I Z V E Š T A J 1. PRIKAZ SADRŽAJA DOKTORSKE DISERTACIJE Doktorska disertacija dipl. farm. Jelene Č. Živković pod nazivom „Morfološka, hemijska i farmakološka karakterizacija odabranih vrsta roda Veronica L. (Plantaginaceae)“, napisana je na 220 strana i obuhvata sledeće celine: Uvod, Cilj rada, Materijal i metode, Rezultati i diskusija, Zaključci i Literatura. Na početku doktorske disertacije navedeni su sadržaj prema poglavljima, rezime i ključne reči na srpskom i engleskom jeziku. Rad sadrži 47 slika, 38 tabela i 310 literaturnih navoda koji se tiču razmatrane problematike. U Uvodu je pružen sveobuhvatan pregled dosadašnjih saznanja od značaja za temu doktorske disertacije. Prikazan je položaj roda Veronica L. u sistemu klasifikacije i dat je pregled zastupljenosti vrsta ovog roda u Flori Srbije i Flori Evrope. Za vrste koje su predmet doktorske disertacije dati su detaljan opis i rasprostranjenje. U sledećem odeljku prikazana je tradicionalna upotrebu vrsta roda Veronica. Pregled sekundarnih metabolita karakterističnih za ovaj rod dat je kroz sledeća poglavlja: flavonoidi (flavonoidni aglikoni i flavonoidni glikozidi), iridoidi i feniletanoidni glikozidi. Zatim su navedeni rezultati dosadašnjeg proučavanja sadržaja teških metala u vrstama ovog roda, kao i njihovog farmakološkog delovanja. U završnom poglavlju Uvoda posebna pažnja je posvećena ulozi oksidativnog stresa u razvoju neurodegenerativnih bolesti, inflamacije i kancerogeneze. Cilj rada je jasno definisan i obuhvata morfološku, hemijsku i farmakološku karakterizaciju tri vrste roda Veronica: Veronica jacquinii Baumg., Veronica teucrium L. i Veronica urticifolia Jacq. U skladu sa ciljem definisani su neposredni zadaci istraživanja. Morfološka karakterizacija podrazumevala je analizu poprečnih preseka nadzemnih delova ispitivanih vrsta, kao i sprašenog biljnog materijala primenom histohemijskih metoda i svetlosne mikroskopije. U okviru hemijske karakterizacije odreñen je sadržaj teških metala (Cu, Zn, Fe, Mn i Cr) nakon mikrotalasne digestije uzoraka u kiseloj sredini primenom tehnika plamene i elektrotermalne atomske apsorpcione spektroskopije u uzorcima odabranih Veronica vrsta i odgovarajućeg zemljišta. Dalji cilj bio je uporedna kvalitativna i kvantitativna analiza ekstrakata herbi kombinovanjem različitih hromatografskih tehnika. Farmakološka karakterizacija podrazumevala je ispitivanje antioksidantne, antiinflamatorne, antibakterijske, neuroprotektivne i antitumorske aktivnosti. U poglavlju Materijal i metode dati su podaci o uzorcima ispitivanog biljnog materijala (vreme i mesto sakupljanja), načinu izrade suvih metanolnih, vodenih i acetonsko- vodenih ekstrakata, navedena je korišćena aparatura i opisane su metode primenjene u eksperimentalnom radu. Opisani su spektrofotometrijski postupci odreñivanja sadržaja ukupnih fenola, fenilpropanoida i iridoida. Dati su uslovi HPLC i HPTLC analize 70%-nih ekstrakata, kao i uporedne kvalitativne i kvantitativne LC-DAD-ESI/MS i LC-MS/MS analize. Detaljno su opisane sve eksperimentalne procedure primenjene u farmakološkoj karakterizaciji odabranih taksona. Antioksidantna aktivnost 70%-nih ekstrakata herbi odabranih Veronica vrsta odreñena je in vitro testovima na osnovu sposobnosti redukcije kompleksa Fe3+-tripiridiltetrazin i sposobnosti neutralizacije 2, 2-difenil-1-pikrilhidrazil (DPPH) radikala. Antioksidantna aktivnost in vivo ispitivan je na modelu hepatotoksičnosti indukovane primenom CCl4 kod pacova, praćenjem biohemijskih parametara oksidativnog stresa. Neuroprotektivni efekat 70%-nih acetonskih ekstrakata odabranih Veronica vrsta ispitivan je u kulturi humane neuroblastomske ćelijske linije SH-SY5Y gde je testom kisele fosfataze praćen uticaj ekstrakata na preživljavanje ovih ćelija nakon kombinovanog tretmana stresora (SNP ili H2O2) i odgovarajućeg ekstrakta. Antiinflamatorni efekat 70%-nih acetonskih ekstrakata odreñen je primenom ex vivo metode zasnovane na praćenju produkcije metabolita 12-HHT, TXB2 i PGE2 kao proizvoda ciklooksigenaznog puta i 12-HETE kao proizvoda lipooksigenaznog puta metabolizma arahidonske kiseline. Antitumorska svojstva ispitivanih ekstraktata procenjivana su kod miševa sa Erlihovim ascitnim tumorom praćenjem parametara kao što su zapremina ascitesa, broj tumorskih ćelija i njihova vijabilnost. Antibakterijska aktivnost ekstrakata testirana je bujon mikrodilucionim testom prema četiri Gram (+) i tri Gram (-) bakterije. Dobijeni rezultati su prikazani i diskutovani u poglavlju Rezultati i diskusija na 98 stranica teksta, kroz 39 slika i 22 tabele. Kandidat je detaljno povezao dobijene sa postojećim rezultatima drugih autora, na taj način donoseći odgovarajuće zaključke. U poglavlju Zaključci navedeni su najznačajniji zaključci koji su izvedeni iz rezultata istraživanja i njihove analize. U poglavlju Literatura dat je spisak 310 referenci citiranih vankuverskim stilom. 2. OPIS POSTIGNUTIH REZULTATA U okviru doktorske disertacije izvršeno je morfološko, hemijsko i farmakološko ispitivanje tri taksona roda Veronica: V. urticifolia, V. jacquinii, V. teucrium, široko rasprostranjenih na teritoriji Srbije. Sa ciljem utvrñivanja mikromorfoloških obeležja, kao i anatomske grañe, sprovedena je mikroskopska analiza sprašene herbe i poprečnih preseka lista i stabla odabranih Veronica vrsta. Analizom sprašenog biljnog materijala uočeno je prisustvo sledećih zajedničkih karakteristika: stoma anomocitnog tipa, nežlezdanih, višećelijskih dlaka i žlezdanih dlaka tipa kapitatnih. Rezultati histohemijske analize ukazali su na prisustvo lipida, alkaloida, skroba, fenolnih jedinjenja i meñu njima flavonoida u ispitivanim vrstama. Fluorescentnom mikroskopijom utvrñeno je da su fenolna jedinjenja lokalizovana u kutikularnom sloju, trihomima i lignificiranim ćelijskim zidovima ksilema listova i stabla. Sadržaj teških metala (Cu, Zn, Fe, Mn i Cr) u uzorcima odabranih Veronica vrsta i odgovarajućeg zemljišta odreñen je primenom tehnika plamene i elektrotermalne atomske apsorpcione spektroskopije. Rezultati analize nisu pokazali značajne razlike izmeñu testiranih vrsta sa istog lokaliteta, ukazujući na to da obrazac preuzimanja teških metala nije karakteristika vrste. Na osnovu sadržaja Cr u herbi vrsta V. jacquinii i V. urticifolia raslih na serpentinskom zemljištu, zaključeno je da predstavljaju potencijalne hiperakumulatore ovog teškog metala. Sadržaj odreñivanih metala u uzorcima zemljišta je bio u očekivanom opsegu za odgovarajuću geološku podlogu. U okviru preliminarne hemijske analize u metanolnim, vodenim i 70%-nim acetonskim ekstraktima ispitivanih Veronica vrsta odreñen je sadržaj ukupnih polifenola, fenilpropanoida i iridoida primenom kolorimetrijskih tehnika. Sadržaj ukupnih fenola u ekstraktima varirao je od 116,0 do 201,0 mg GAE/g, sa najvećim sadržajem zabeleženim u ekstraktima vrste V. jacquinii. Sadržaj ukupnih fenilporopanoida kretao se od 11,2 do 38,0 mg akteozida/g, pri čemu su ekstrakti vrste V. teucrium bili najbogatiji jedinjenjima ove grupe. Sadržaj ukupnih iridoida kretao se od 94,3 do 322,9 mg aukubina/g suvog ekstrakta, a najveći sadržaj zabeležen je u ekstraktima vrste V. urticifolia. Spektrofotometrijska analiza je izdvojila 70%-ne acetonske ekstrakte kao najbogatije pomenutim klasama sekundarnih metabolita, zbog čega su oni odabrani za dalju hemijsku i farmakološku analizu. Sadržaj aukubina i akteozida u 70%-nim acetonskim ekstraktima ispitivanih taksona odreñen je primenom HPLC-DAD i HPTLC tehnika uz korišćenje standardnih supstanci. Dok je aukubin prisutan samo u ekstraktu herbe V. urticifolia, akteozid je zastupljen u sve tri vrste. Statističkom analizom potvrñeno je da nema razlika u sadržaju odreñivanih jedinjenja dobijenih primenom HPLC-DAD i HPTLC tehnika. Rezultati uporedne kvalitativne i kvantitativne LC-DAD/ESI-MS analize ekstrakata herbi odabranih Veronica vrsta ukazali su na njihove meñusobne razlike. a) U ekstraktu herbe V. urticifolia glavnu frakciju činili su flavoni (derivati apigenina i luteolina), a pored njih su bili prisutni i derivati hidroksicimetnih kiselina (kafene i p- kumarinske kiseline). Najzastupljeniji sekundarni metaboliti u ispitivanom ekstraktu bili su akteozid (14,92 mg/g suvog ekstrakta) i luteolin-7-O-glukuronid (14,22 mg/g suvog ekstrakta). b) Glavnu frakciju u ekstraktu herbe V. teucrium činili su flavoni (derivati apigenina i izoskutelareina), a pored njih su bili prisutni i derivati hidroksicimetnih kiselina (kafene i protokatehinske kiseline). Dominantno jedinjenje u ispitivanom ekstraktu je bio izoskutelarein 7-O-(6’’’-O-acetil)-β-alozil-(1’’’→2’’’)-β-glukopiranozid (26,33 mg/g suvog ekstrakta). c) U ekstraktu herbe V. jacquinii glavnu frakciju činili su derivati fenolkarbonskih kiselina, kafene i protokatehinske kiseline. Osim njih su bili prisutni i flavonoli (derivati kvercetina) i flavoni (derivati luteolina i izoskutelareina). Dominantno jedinjenje u ekstraktu V. jacquinii bio je feniletanoid akteozid (5,00 mg/g suvog ekstrakta). Dodatna saznanja o hemijskom sastavu herbi ispitivanih vrsta dobijena su kvantifikacijom odabranih fenolnih jedinjenja (14 fenolnih kiselina, 25 flavonoida, 3 kumarina i 2 lignana) i hina kiseline u 70%-nim acetonskim ekstraktima primenom visoko selektivne i specifične tečne hromatografije sa trostrukim kvadrupol masenim spektrometrom sa elektrosprej jonizacijom. Komponente za koje je pokazano da se nalaze u značajnijoj količini u ispitivanim ekstraktima su: hlorogenska kiselina, bajkalin, izokvercitrin, hiperozid i hina kiselina. Iako u tragovima, genistein je po prvi put identifikovan u familiji Plantaginaceae, dok je u rodu Veronica po prvi put utvrñeno prisustvo kumarina (umbeliferon, eskuletin i skopoletin). Antioksidantna aktivnost 70%-nih acetonskih ekstrakata herbi odabranih Veronica vrsta ispitivana je in vitro odreñivanjem ukupnog antioksidantnog potencijala FRAP testom i testom neutralizacije DPPH radikala. Najveću redukcionu sposobnost i antiradikalski efekat ispoljio je ekstrakt herbe V. teucrium, dok je najniža aktivnost zabeležena za ekstrakt herbe V. urticifolia. Antioksidantni efekat ekstrakata herbi potvrñen je i in vivo na modelu hepatotoksičnosti indukovane primenom CCl4 kod pacova. Prema rezultatima sadržaja nivoa glutationa i intenziteta lipidne peroksidacije zaključeno je da u oksidativnom stresu ekstrakti vrsta V. jacquinii i V. teucrium pokazuju sličan antioksidantni efekat koji je izraženiji od efekta V. urticifolia, što je u saglasnosti sa rezultatima in vitro testova. Neuroprotektivni efekat 70%-nih acetonskih ekstrakata odabranih Veronica vrsta ispitivan je u kulturi humane neuroblastomske ćelijske linije SH-SY5Y gde je testom kisele fosfataze praćen uticaj ekstrakata na preživljavanje ovih ćelija nakon kombinovanog tretmana stresora (SNP ili H2O2) i odgovarajućeg ekstrakta. Ispitivani ekstrakti su ispoljili blagu protektivnu aktivnost što se manifestovalo povećanjem preživljavanja ćelija izloženih SNP (9,7-12,0%) ili H2O2 (17,0-18,3%). Najjači zaštitini efekat u kulturi SH-SY5Y ćelija tretiranih SNP-om je pokazao ekstrakt V. jacquinii, dok je najefikasniji u preživljavanju ćelija tretiranih sa H2O2 bio ekstrakt V. teucrium. Praćenjem produkcije superoksid jona (O2-*), kao i intenziteta lipidne peroksidacije zaključeno je da je za ispoljeno neuroprotektivno delovanje ekstrakata kod primene SNP kao stresora odgovoran mehanizam ’’hvatanja’’ slobodnih radikala, dok kod primene H2O2 to nije slučaj. Antiinflamatorni efekat 70%-nih acetonskih ekstrakata odreñen je primenom ex vivo metode zasnovane na praćenju produkcije metabolita ciklooksigenaznog (12-HHT, TXB2 i PGE2) i lipooksigenaznog puta (12-HETE) kao proizvoda metabolizma arahidonske kiseline. Na osnovu dobijenih rezultata zaključeno je da je meñu ispitivanim taksonima V. urticifolia pokazala značajno veći potencijal inhibicije COX-1 enzima (IC50<0,4 mg/ml), dok je najsnažniju inhibiciju produkcije 12-LOX enzima postigao ekstrakt vrste V. jacquinii (IC50=1,7 mg/ml). Obzirom da svi ispitivani ekstrakti pokazuju snažan antioksidantni efekat, može se pretpostaviti da takva njihova aktivnost delom doprinosi ispoljenim antiinflamatornim efektima. Antitumorska svojstva ispitivanih ekstraktata procenjivana su kod miševa sa Erlihovim ascitnim tumorom praćenjem zapremine ascitesa, broja tumorskih ćelija i njihove vijabilnosti. Primenjeni ekstrakti su statistički značajno smanjili zapreminu ascitesa, i to ekstrakti V. teucrium i V. urticifolia jednako efikasno kao pozitivna kontrola N-acetil-L- cistein, dok je ekstrakt V. jacquinii ostvario nešto slabiji efekat. Takoñe, u grupama životinja koje su primale ekstrakte došlo je do blage redukcije broja tumorskih ćelija u poreñenju sa kontrolnom grupom (bez statističkog značaja), ukazujući na njihov onkostatski efekat, dok je statistički značajno smanjenje ćelijske vijabilnosti primećeno samo nakon aplikacije V. urticifolia ekstrakta. Takoñe, ispitivani ekstrakati su ispoljili umerenu do slabu antibakterijsku aktivnost prema četiri Gram (+) i tri Gram (-) bakterije. Primećeno je da su G (+) sojevi generalno osetljiviji na delovanje ovog ekstrakta u odnosu na G (-) bakterije. Izuzev u slučaju soja Enterococcus faecalis, najizraženiji efekat prema primenjenim sojevima ispoljio je ekstrakt herbe V. teucrium. Njegova najveća aktivnost je bila prema bakterijama Staphylococcus aureus, Bacillus cereus i Listeria monocytogenes (MIK 7,5 mg/ml), dok je najslabiju aktivnost ovaj ekstrakt pokazao prema bakteriji Pseudomonas aeruginosa (MIK 22,5 mg/ml). U slučaju delovanja ekstrakta V. urticifolia najosetljiviji soj je bio S. aureus, dok je kod ekstrakta V. jacquinii to bio soj E. faecalis. 3. UPOREDNA ANALIZA REZULTATA SA PODACIMA IZ LITERATURE Prema poslednjoj klasifikaciji skrivenosemenica (Angiosperm Phylogeny Group, 2003) rod Veronica sa oko 450 vrsta predstavlja najveći rod familije Plantaginaceae. U Flori Evrope zabeležene su 62 vrste, dok je u Flori Srbije navedeno njih 43. Brojne vrste ovog roda često se koriste u tradicionalnoj medicini, ali je malo podataka o njihovom farmakološkom delovanju. Sa druge strane, interes za taksonomiju roda Veronica bio je podstrek za intenzivna fitohemijska ispitivanja. Dosadašnja ispitivanja sekundarnih metabolita roda Veronica ukazala su na prisustvo iridoidnih glukozida, feniletanoidnih i flavonoidnih glikozida (Chari i sar., 1981; Harput i sar., 2002a; Harput i sar., 2002b; Harput i sar., 2002c; Harput i sar., 2003; Saracoglu i sar., 2002; Taskova i sar., 1998; Taskova i sar.,2002). Rezultati hemijske analize dobijeni u okviru ove doktorske disertacije potvrñuju podatke iz literature. Sadržaj ukupnih fenola u ekstraktima herbi tri taksona ispitivana u okviru ove doktorske disertacije iznosi od 116,0 do 201,0 mg GAE/g suvog ekstrakta i sličan je utvrñenom sadržaju u metanolnim ekstraktima herbi drugih Veronica vrsta (40,90-200,20 mg GAE/g suvog ekstrakta) (Harput i sar., 2011). Takoñe, prema rezultatima ispitivanja koja je sprovela Nikolova (2011) sadržaj ukupnih fenola u metanolnim ekstraktima herbi pojedinih Veronica vrsta (meñu kojima su i taksoni ispitivani u ovoj doktorskoj disertaciji) iznosio je od 23,12 do 79,93 mg GAE/g ekstrakta, što je znatno niže od vrednosti dobijenih u ovom radu i može se objasniti različitim ekstrakcionim procedurama. Pregledom literature utvrñeno je da nema podataka o sadržaju ukupnih fenilpropanoida i iridoida u Veronica vrstama. Najveći sadržaj ukupnih fenola, fenilpropanoida i iridoida u ovom radu dobijen je primenom smeše acetona i vode kao ekstrakcionog sredstva, što se može objasniti činjenicom da prisustvo organskog rastvarača olakšava penetraciju ekstrakcionog sredstva u ćelije biljke, čime se ubrzava rastvaranje fenolnih jedinjenja u vodenoj sredini (Moure i sar. 2001). U okviru ove disertacije prisustvo aukubina je primenom HPLC-DAD tehnike pokazano samo u ekstraktu nadzemnog dela V. urticifolia. Meñutim, prema dostupnim literaturnim podacima koji se odnose na ispitivane taskone, aukubin je identifikovan u sve tri vrste (Taskova i sar., 2002). Razlika u odnosu na sadržaj dobijen u ovom istraživanju može se objasniti primenom metanola kao ekstrakcionog sredstva. HPTLC metodom potvrñeni su rezultati HPLC analize. Studentovim t-testom koji je korišćen za procenu statističke značajnosti razlike izmeñu vrednosti dobijenih HPTLC i HPLC metodama, pokazano je da su one ekvivalentne. Isti zaključak izveli su Janković i sar. (2010) za odreñivanje sadržaja aukubina u Plantago vrstama primenom HPLC i HPTLC tehnika. Feniletanski heterozidi karakteristični su za vrste roda Veronica i iz njih je izolovan veliki broj jedinjenja ove klase. Neka od njih kao što je akteozid široko su rasprostranjena u biljnom svetu. Prema dostupnim literaturnim podacima, akteozid je i ranije identifikovan u Veronica vrstama (Crisan i sar., 2007), ali do sada nije kvantifikovan. Prema rezultatima ovog istraživanja ovaj feniletanoid najzastupljeniji je u ekstraktima herbi V. urticifolia i V. jacquinii. Njegov sadržaj preračunat po gramu suve biljne sirovine za vrstu V. urticifolia uporediv je sa sadržajem u vrsti Plantago lanceolata koja je oficinalna prema važećoj Evropskoj farmakopeji (Ph. Eur. VII). Dominantno feniletanoidno jedinjenje u ekstraktu herbe V. teucrium je planatmajozid, čije je prisustvo ranije pokazano u vrsti V. fuhsii (Ozipek i sar., 1999). Dosadašnja analiza flavonoidnog profila Veronica vrsta pokazala je da su flavoni dominantna klasa flavonoidnih jedinjenja (Albach i sar., 2003). U okviru ove doktorske disertacije flavoni su jedini detektovani flavonoidi u ekstraktima herbi V. teucrium i V. urticifolia, dok su u ekstraktu herbe V. jacquinii pored flavona prisutni i flavonoli. Bitna karakteristika flavonskih heterozida Veronica vrsta je prisustvo hidroksil grupe na položaju C- 6 ili C-8 aglikona. Za razliku od 6-hidroksi flavona, 8-hidroksi flavoni su reñe zastupljeni u biljnom svetu (pronañeni su kod predstavnika rodova Veronica, Stachys, Sideritis i Teucrium), pa se mogu koristiti kao markeri u hemotaksonomiji (Albach i sar., 2005). Takoñe, acilovanje šećerne komponente je još jedna karakteristika ovih jedinjenja u rodu Veronica. Meñu taksonima koji su predmet ove doktorske disertacije, iz nadzemnog dela vrste V. teucrium ranije su identifikovani 8-hidroksi flavon glikozidi (Albach i sar., 2005). Naši rezultati su potvrdili njihovo prisustvo, obzirom da je dominantno jedinjenje u ekstraktu ove vrste izoskutelarein 7-O-(6’’’-O-acetil)-β-alozil (1’’’→2’’’)-β-glukopiranozid. Za vrste V. jacquinii i V. urticifolia nema podataka o prisustvu flavonoid glikozida. U okviru ove disertacije primenom specifične LC-MS/MS tehnike sa trostrukim kvadrupol masenim spektrometrom sa elektrosprej jonizacijom pokazano je da je bajkalin dominantan flavonoid u ekstraktu vrste V. urticifolia. Prethodna ispitivanja (Samuelsen, 2000) ukazala su na prisustvo bajkalina u Plantago vrstama u okviru familije Plantaginaceae, ali je ovo prvi takav podatak za Veronica vrste. Iako u tragovima, interesantno je prisustvo izoflavona genisteina u ekstraktu vrste V. jacquinii. Ovo je prvi podatak o identifikaciji izoflavonoida u familiji Plantaginaceae. Njihovo prisustvo je gotovo u potpunosti ograničeno na familiju Fabaceae, ali su predstavnici ove klase sporadično detektovani i u nekoliko desetina drugih familija, meñu njima i u familiji Scrophulariaceae (Mackova i sar., 2006). Kako je rod Veronica premešten iz familije Scrophulariaceae u familiju Plantaginaceae, prisustvo genisteina u njemu svedoči o njihovoj bliskoj vezi. Naša prethodna ispitivanja pokazala su prisustvo derivata genisteina i u vrstama V. montana, V. polita i V. spuria (Barreira i sar., 2014). Za razliku od sekundarnih metabolita, malo je podataka o neorganskim komponentama Veronica vrsta, ili o odnosu neorganskih komponenti u biljci i zemljištu na kojem je ona rasla. Zurayk i sar. (2001) pokazali su značaj pojedinih Veronica hidrofita u fitoremedijaciji vode zahvaljujući mogućnosti hiperakumulacije hroma u korenu ovih biljaka uz minimalnu translokaciju u nadzemne delove. U okviru ove disertacije na osnovu sadržaja Cr u herbi vrsta V. jacquinii i V. urticifolia raslih na serpentinskom zemljištu, zaključeno je da one predstavljaju potencijalne hiperakumulatore ovog teškog metala. Takoñe, sadržaj Mn u ispitivanim biljnim uzorcima (25,38-89,25 mg/kg s.m.) odgovara sadržaju ovog elemeta u nadzemnom delu vrste V. officinalis (52,30 mg/kg s.m.) do kog su došli Mezyk i Wieckowski (1999). Za procenu antioksidantnog potencijala odabranih taksona roda Veronica korišćena su dva in vitro testa (FRAP i DPPH). Svi ekstrakti koncentraciono zavisno su neutralisali DPPH radikal sa IC50 vrednostima manjim od 50 µg/ml. Slični rezultati su ranije dobijeni i za ekstrakte nekih drugih vrsta ovog roda. Harput i sar. (2011) pokazali su visoku antiradikalsku aktivnost za vodeni ekstrakt vrste V. officinalis (IC50 iznosi 40,93 µg/ml), dok je ekstrakt herbe V. polita pokazao anti-DPPH aktivnost (IC50=14,1 µg/ml) uporedivu sa aktivnošću korišćenog standarda BHT-a (IC50=12,3) (Harput i sar., 2002a). Rezultati dobijeni in vitro analizom potvrñeni su in vivo testom na modelu hepatotoksičnosti indukovane ugljen tetrahloridom (CCl4). Za akteozid koji je prisutan u sva tri ekstrakta ranije je utvrñeno da ispoljava hepatoprotektivan efekat na istom modelu redukovanjem nivoa lipidne peroksidacije na nivo zabeležen u kontrolnoj grupi eksperimentalnih životinja (Lee i sar., 2004). U literaturi nema podataka o neuroprotektivnom delovanju Veronica vrsta. Sa druge strane, pojedine meñu dominantnim komponentama ispitivanih taksona (akteozid, aukubin, bajkalin) testirane su u pogledu neuroprotektivnog delovanja. Akteozid je antagonizovao apoptozu SH-SY5Y ćelija indukovanu primenom 1-metil-4-fenil-2,3-dihidropiridina (MPP+) (Deng i sar., 2008). Na istoj ćelijskoj liniji pokazao je neuroprotektivno delovanje nakon oštećenja indukovanog primenom β-amiloidnih plakova (Wang i sar., 2009). Xu i sar. (2013) utvrdili su da bajkalin štiti SH-SY5Y ćelije od oštećenja indukovanih primenom H2O2 (Gao i sar., 2001) . Za aukubin je pokazano da ispoljava zaštitnu ulogu kod neurodegenerativnih oboljenja indukovanih oksidativnim stresom. Kod pacova sa streptozocin indukovanim dijabetesom, aukubin je ostvario neuroprotektivno delovanje redukovanjem sadržaja lipidnih peroksida, regulisanjem aktivnosti antioksidantnih enzima i smanjenjem aktivnosti sintetaze azotnog oksida (NOS) (Xue i sar., 2009). Podaci o tradicionalnoj primeni pojedinih Veronica vrsta kod različitih zapaljenja kože i sluzokože (Leporatti i Ivancheva, 2003; Pardo De Santayana i sar., 2005; Menković i sar., 2011) bili su povod za ispitivanje antiinflamatorne aktivnosti odabranih taksona. Iako su Veronica vrste često primenjivane u tradicionalnoj, orijentalnoj medicini kod različitih inflamatornih stanja, farmakološki efekti ovih vrsta nisu bili predmet ispitivanja većeg broja studija. Ipak, neki rezultati pokazali su potvrdu ovakvog delovanja. Rezultati dobijeni u okviru ove doktorske disertacije u skladu su sa postojećim literaturnim podacima koji svedoče o značajnoj antiinflamatornoj aktivnosti vrsta ovog roda i jedinjenja izolovanih iz njih. Küpeli i sar. (2005) ispitivali su antiinflamatorni efekat vodenog i metanolnog ekstrakta vrste V. anagalis-aquatica, kao i izolovanih jedinjenja u testu karageninom izazvane inflamacije šape u pacova. Za razliku od vodenog, metanolni ekstrakt u dozi od 500 mg/kg per os ispoljio je značajnu antiinflamatornu aktivnost uporedivu sa efektom referentnog NSAIL. Meñu izolovanim jedinjenjima, iridoidi verprozid i katalpozid ispoljili su najsnažniju antiinflamatornu aktivnost bez indukovanja vidljive akutne toksičnosti i gastričnog oštećenja. Metanolni ekstrakt vrste V. peregrina inhibirao je lipopolisaharidima (LPS) indukovanu produkciju NO u peritonealnim makrofagama miša (C57BL/&) putem supresije ekspresije inducibilne NO sintaze. Dodatno, ovaj ekstrakt je dozno zavisno umanjio ekspresiju COX-2 (Jeon, 2012). Sličan efekat na NO produkciju pokazali su i Harput i sar. (2002a) za metanolne ekstrakte vrsta V. cymbalaria, V. hederifolia, V. pectinata var. glandulosa, V. persica i V. polita. Ispoljeni antiinflamatorni efekat posledica je sposobnosti neutralizacije slobodnih radikala (NO*) proizvedenih u makrofagama. Vodeno-etanolni ekstrakt herbe V. officinalis značajno snižava citokinima indukovano oslobañanje PGE2 u humanim epitelnim ćelijama pluća (A549 ćelijama) putem inhibicije ekspresije COX-2 u NF-κB signalnom putu. Kao glavne komponente ovog ekstrakta identifikovani su iridoidni glikozidi verprozid i verminozid (Gründemann i sar., 2013). U okviru ove doktorske disertacije značajna korelacija pokazana je izmeñu stepena COX-1 inhibicije i sadržaja bajkalina u testiranim ekstraktima. Bajkalin se u Japanu, Kini i Koreji koristi u terapiji inflamatornih stanja kao što su bronhitis, nefritis, hepatitis, astma i atopijski dermatitis (Li i sar., 2000). Njegova antiinflamatorna aktivnost povezuje se sa NF-κB faktorom, što je i pokazano u različitim akutnim i hroničnim inflamatornim modelima (Guo i sar., 2013). Liu i sar. (2006) pokazali su da tretman bajkalinom snižava nivo serumskog TNF-α i IL-6 kod C57BL/6J pacova sa hiperlipidemijom indukovanom dijetom, kod kojih je inflamacija izazvana infekcijom bakterijom Chlamydopila pneumoniae. Pojedine vrste roda Veronica tradicionalno se koriste kod karcinoma. U okviru ove doktorske disertacije ispitivanje antitumorskog delovanja odabranih taksona Veronica ukazalo je na njihov onkostatski efekat kod životinja sa Ehrlich-ovim ascitnim tumorom usled smanjenja zapremine ascitne tečnosti koja predstavlja izvor hrane za rast tumorskih ćelija (Agrawal i sar., 2011). Pretraživanjem literature nisu nañeni podaci o ispitivanju antitumorske aktivnosti Veronica vrsta, ali su u prethodnim istraživanjima biljke ovog roda pokazale snažnu citotoksičnu aktivnost na različitim ćelijskim linijama. Metanolni ekstrakt vrste V. americana ispoljio je citotoksičnu aktivnost prema HF-6 i PC-3 ćelijskim linijama humanih karcinoma kolona i prostate (Moreno-Escobar i sar., 2013). Osim toga, Saracoglu i Harput (2012) utvrdili su da iridoidi prisutni u Veronica vrstama, u zavisnosti od strukture, deluju citostatski ili citotoksično na ćelijskoj liniji humanog epidermoidnog karcinoma (Hep-2), humanog rabdomiosarkoma (RD), kao i na ćelijskoj liniji transgenih murinskih L-ćelija (L- 20B). Umerena do slaba antibakterijska aktivnost 70%-nih ekstrakata herbi ispitivanih Veronica vrsta pokazana u okviru doktorske disertacije u skladu je rezultatima ispitivanja antibakterijske aktivnosti metanolnog ekstrakta herbe V. montana gde je rast mikroorganizama u potpunosti inhibiran tek pri koncentracijama 7,5-22,5 mg/ml, pri čemu je najveća aktivnost ispoljena prema soju Staphylococcus aureus (Stojković i sar., 2013). Slično delovanje u okviru ove disertacije pokazali su ekstrakti herbi V. teucrium i V. urticifolia sa najvećim efektom prema sojevima S. aureus, B. cereus, L. monocytogenes. Gusev i sar. (2012) analizirali su antibakterijsko delovanje pojedinih Veronica vrsta i pokazali su da najizraženiji efekat ispoljavaju ekstrakti herbi V. officinalis i V. spicata takoñe prema bakteriji S. aureus. Autori su ispoljeni efekat pripisali visokom sadržaju fenolkarboksilnih kiselina u ispitivanim ekstraktima. Za akteozid prisutan u sva tri ispitivana ekstrakta je ranije pokazano umereno antimikrobno delovanje. Njegova antibakterijska aktivnost prema soju S. aureus je posledica inhibicije preuzimanja leucina, pri čemu se inhibira sinteza proteina (Avila i sar., 1999). Za bajkalin koji je prisutan u ekstraktima vrsta V. urticifolia i V. jacquinii je pokazan sinergistički efekat sa tetraciklinom i oksitetraciklinom u terapiji infekcija izazvanih visoko rezistentnim sojevima S. aureus (Novy i sar., 2011). Citirana literatura: 1. Albach DC, Grayer RJ, Jensen SR, ȪzgȪkce F, Veitch NC. Acylated flavone glycosides from Veronica. Phytochem. 2003; 64: 1295-1301. 2. Albach DC, Grayer RJ, Kite GC, Jensen SR. Veronica: Acylated flavone glycosides as chemosystematic markers, Biochem Syst Ecol. 2005; 33: 1167-1177. 3. Agrawal SS, Saraswati S, Mathur R, Pandey M. Antitumor properties of boswellic acid against Ehrlich ascites cell bearing mouse. Food Chem Toxicol. 2011; 49: 1924-1934. 4. Angiosperm Phylogeny Group (APG). An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG II. Bot J Linn Soc. 2003; 141: 399-436. 5. Avila JG, De Liverant JG, Martínez A, Martínez G, Muńoz JL, Arciniegas A, De Viavar AR. Mode of action of Buddleja cordata verbascoside against Staphylococcus aureus. J. Ethnopharmacol. 1999; 66: 75-78. 6. Barreira JCM, Dias MI, Živković J, Stojković D, Soković M, Santos-Buelga C, Ferreira ICFR. Phenolic profiling of Veronica spp. grown in mountain, urban and sandy soil environments. Food Chem. 2014; 163: 275-283. 7. Chari VM, Grayer-Barkmeijer RJ, Harborne JB, Österdahk BG. An acylated allose-containing 8- hydroxyflavone glycoside from Veronica filliformis. Phytochem. 1981; 20: 1977-1979. 8. Crişan G, Tămas M, Miclâuş V, Krusz T, Sandor V. A comparative study of some Veronica species. Rev Med Sci Med Natur Iasi. 2007; 111: 280-284. 9. Deng M, ju XD, Fan DS, Tu PF, Zhang J, ShenY. Verbascoside rescues the SH-SY5Y neuronal cells from MPP+ - induced apoptosis. Chinese Pharm Bull. 2008; 24: 1297-1301. 10. Gao Y, Pu XP. Neuroprotective effect of acteoside against rotenone-induced damage of SH-SY5Y cells and its possible mechanism. Chin Pharmacol Bull. 2007; 23: 161-165. 11. Gründemann C, Garcia-Käufer M, Sauer B, Stangenberg E, Könczöl M, Merfort I, Zehl M, Huber R. Traditionally used Veronica officinalis inhibits proinflammatory mediators via the NF-κB signalling pathway in a human lung cell line. J Ethnopharmacol. 2013; 145: 118-126. 12. Guo M, Zhang N, Li D, Liang D, Liu Z, Li F, Fu Y, Cao Y, Deng X, Yang Z. Baicalin plays an anti- inflammatory role through reducing nuclear factor-κB and p38 phosphorylation in S. aureus – induced mastitis. Int. Immunopharmacol. 2013; 16: 125-130. 13. Gusev NF, Nemereshina ON, Petrova GV, Sychev MV. Evaluation of antibacterial activity and biologically active substances of herbal drugs from Veronica L. Russ J Biopharm. 2012; 4: 17-22. 14. Harput US, Saracoglu I, Inoue M, Ogihara I. Anti-inflammatory and cytotoxic activities of five Veronica species. Biol Pharm Bull. 2002a; 25: 483-486. 15. Harput US, Saracoglu I, Inoue M, Ogihara Y. Phenylethanoid and iridoid glycosides from Veronica persica. Chem Pharm Bull. 2002b; 50: 869-871. 16. Harput US, Saracoglu I, Nagatsu A, Ogihara Y. Iridoid glucosides from Veronica hederifolia. Chem Pharm Bull. 2002c; 50: 1106-1108. 17. Harput US, Nagatsu A, Ogihara Y, Saracoglu I. Iridoid glucosides from Veronica pectinata var. glandulosa. Z Naturforsch C. 2003; 58: 481-484. 18. Harput US, GençY, Khan N, Saracoglu I. Radical scavenging effects of different Veronica species. Rec Nat Prod. 2011; 5: 100-107. 19. Janković T, Menković N, Zdunić G, Beara I, Balog K, Šavikin K, Mimica-Dukić N. Quantitative determination of aucubin in seven Plantago species using HPLC, HPTLC, and LC-ESI-MS methods. Analyt Chem. 2010; 43: 2487-2495. 20. Jeon H. Anti-inflammatory activity of Veronica peregrina. Nat Prod Sci. 2012; 17: 142-146. 21. Küpeli E, Harput US, Varel M, Yesilada E, Saracoglu I. Bioassay-guided isolation of iridoid glucosides with antinociceptive and anti-inflammatory activities from Veronica anagallis-aquatica L. J Ethnopharmacol. 2005; 102: 170-176. 22. Lee KJ, Woo ER, Choi CY, Shin DW, Lee DG, You HJ, Jeong HG. Protective effect of acteoside on carbon tetrachloride-induced hepatotoxicity. Life Sci. 2004; 74: 1051-1064. 23. Leporatti ML, Ivancheva S. Preliminary comparative analysis of medicinal plants used in the traditional medicine of Bulgaria and Italy. J Ethnopharmacol. 2003; 87: 123-142. 24. Li BQ, Fu T, Gong WH, Dunlop N, Kung HF, Yan Y, Kang J, Wang JM. The flavonoid baicalin exhibits anti-inflammatory activity by binding to chemokines. Immunopharmacol. 2000; 49: 295-306. 25. Mackova Z, Kablovska R, Lapcik O. Distribution of isoflavonoids in non-leguminous taxa – an update. Phytochem. 2006; 67: 849-855. 26. Menković N, Šavikin K, Tasić S, Zdunić G, Stešević D, Milosavljević S, Vincek D. Ethnobotanical study on traditional uses of wild medicinal plants in Prokletije Mountains (Montenegro). J Ethnopharmacol. 2011; 133: 97-107. 27. Moreno-Escobar JA, Alvarez L, Rodríguez-López V, Bahena SM. Cytotoxic glucosydic iridoids from Veronica americana. Phytochem Lett. 2013; 6: 610-613. 28. Moure A, Cruz JM, Franco D, Dominguez JM, Siherio J, Dominguez H. Natural antioxidants from residual sources. Food Chem. 2001; 72: 145-171. 29. Mezyk Z, Wieckowski SK. Studies of trace element content in selected medical herbs. Pol J Environ Sci. 1999; 8: 129-130. 30. Nikolova M. Screening of radical scavenging activity and polyphenol content of Bulgarian plant species. Phcog Res. 2011; 3: 256-259. 31. Novy P, Urban J, Leuner O, Vadlejch J, Kokoska L. In vitro synergistic effects of baicalin with oxytetracycline and tetracycline against Staphylococcus aureus. J Antimicrob Chemother. 2011; 66: 1298-1300. 32. Ozipek M, Saracoglu I, Kojima K, Ogihara Y, Calis I. Fuhsioside, a new phenylethanoid glucoside from Veronica fuhsii. Chem Pharm Bull. 1999; 47: 561-562. 33. Pardo De Santayana M, Blanco E, Morales R. Plants known as tè in Spain: An ethno-pharmaco- botanical review. J Ethnopharmacol. 2005; 98: 1-19. 34. Ph. Eur. 7.0. European Pharmacopoeia, 7th edition, Strasbourg: Council of Europe (COE) – European Directorate for the Quality of Medicines (EDQM), 2011. 35. Samuelsen AB. The traditional uses, chemical constituents and biological activities of Plantago major L. A review. J Ethnopharmacol. 2000; 71: 1-21. 36. Saracoglu I, Harput US, Inoue M, Ogihara y. New phenylethanoid glycosides from Veronica pectinata var. glandulosa and their free radical scavenging activities. Chem Pharm Bull. 2002; 50: 665-668. 37. Saracoglu I, Harput S. In vitro cytotoxic activity and structure activity relationships of iridoid glucosides derived from Veronica species. Phytother Res. 2012; 26: 148-152. 38. Stojković DS, Živković J, Soković M, Glamočlija J, Ferreira ICFR, Janković T, Maksimović Z. Antibacterial activity of Veronica montana L. extract and of protocatechuic acid incorporated in a food system. Food Chem Toxicol. 2013; 55: 209-213. 39. Taskova R, Handjieva N, Peev D, Popov S. Iridoid glucosides from three Veronica species. Phytochem. 1998; 49: 1323-1327. 40. Taskova R, Peev D, Handjieva N. Iridoid glucosides of the genus Veronica s.l. and their systematic significance. Plant Syst Evol. 2002; 231: 1-17. 41. Wang H, Xu Y, Yan J, Zhao X, Sun X, Zhang Y, Guo J, Zhu C. Acteoside protects human neuroblastoma SH-SY5Y cells against β amiloid – induced cell injury. Brain Res. 2009; 1283: 139-147. 42. Xu M, Chen X, Gu Y, Peng T, Yang D, Chang RCC, So KF, Liu K, Shen J. Baicalin can scavenge peroxynitrate and amelirate endogenous peroxynitrite – mediated neurotoxicity in cerebral ischemia – reperfusion injury. J Ethnopharmacol. 2013; 150: 116-124. 43. Xue HY, Jin L, Jin LJ, Li XY, Zhang P, Ma YS, Lu YN, Xia YQ, Xu YP. Aucubin prevents loss of hippocampal neurons and regulates antioxidative activity in diabetic encephalopathy rats. Phytother Res. 2009; 23: 980-986. 44. Zurayk R, Sukkariyah B, Baalbaki R. Common hydrophytes as bioindicators of nickel, chromium and cadmium pollution. Water Air Soil Pollut. 2001; 127: 373-388. 4. OBJAVLJENI REZULTATI KOJI ČINE DEO DISERTACIJE Radovi u časopisima meñunarodnog značaja 1. Živković J, Ražić S, Arsenijević J, Maksimović Z. Heavy metal contents in Veronica species and soil from mountain areas in Serbia. Journal of the Serbian Chemical Society. 2012; 77: 959-970. M23 2. Živković J, Ćebović T, Maksimović Z. In vivo and in vitro antioxidant effects of three Veronica species. Central European Journal of Biology. 2012; 7: 559-568. M23 3. Živković J, Barreira J.C.M, Stojković D, Ćebović T, Santos-Buelga C, Maksimović Z, Ferreira I.C.F.R. Phenolic profile, antibacterial, antimutagenic and antitumour evaluation of Veronica urticifolia Jacq. Journal of Functional Foods. 2014; 9: 192- 201. M21 Saopštenje sa meñunarodnog skupa štampano u celini (M33)  Barreira J.C.M, Stojković D, Maksimović Z, Živković J, Santos-Buelga C, Ferreira I.C.F.R. Phenylethanoid glycosides in Veronica urticifolia extracts: characterization by HPLC-DAD-ESI/MS. 8° Encontro Nacional de Chromatographia. December 2-4, 2013, Covilhã, Portugal. Saopštenja sa meñunarodnih skupova štampana u izvodu (M34)  Živković J, Maksimović Z. In vitro antioxidant activity of some Veronica species from Serbia. 6th Conference of the Association for Medicinal and Aromatic Plants from the South-East European Countries (AMAPSEEC), Antalya, Turkey, 18-22 April 2010. Book of Abstracts, pp 136.  Živković J, Janković T, Maksimović Z. Aucubin content in methanolic extracts of several Veronica species. 7th Conference of the Association for Medicinal and Aromatic Plants from the South-East European Countries (AMAPSEEC), Subotica, Republic of Serbia, 27-31 May 2012. Book of Abstracts, 49.  Ignjatović ð, Tovilović G, Živković J, Maksimović Z, Tomić M, Šavikin K. Neuroprotective potential of methanol and aqueous-acetone extracts from three Veronica species against oxidative stress. 1st International Conference on Plant Biology, 20th Symposium of the Serbian Plant Physiology Society, Subotica, 4-7.6.2013.  Živković J, Beara I, Lesjak M, Ristić J, Janković T, Zdunić G, Šavikin K. Phenolic profile and anti-inflammatory activity of three Veronica species. 8th Conference of the Association for Medicinal and Aromatic Plants from the South-East European Countries (AMAPSEEC), Durrës, Albania, 19-22 May 2014. Book of Abstracts, 185. Saopštenje sa skupa nacionalnog značaja štampano u izvodu (M64)  Živković J, Maksimović Z, Arsenijević J, Ražić S. Odreñivanje sadržaja Zn, Cu i Cr u pojedinim Veronica vrstama (Plantaginaceae) i uzorcima zemljišta sa različitih lokaliteta u Srbiji. V Kongres farmaceuta Srbije sa meñunarodnim učešćem, Beograd, Srbija, 13- 17.10.2010. Arh farm, 60: 1036-1037. 3. ZAKLJUČAK – OBRAZLOŽENJE NAUČNOG DOPRINOSA DOKTORSKE DISERTACIJE U okviru ove doktorske disertacije sprovedena je morfološka, hemijska i farmakološka karakterizacija odabranih Veronica vrsta: V. jacquinii Baumg., V. teucrium L. i V. urticifolia Jacq. Iako su medicinski značaj i interes za taksonomiju roda Veronica bili podstrek za intenzivna fitohemijska ispitivanja ovog roda, navedene biljne vrste su do sada samo delimično okarakterisane u pogledu hemijskog sastava (iridoidnih jedinjenja), dok nema podataka o njihovoj farmakološkoj aktivnosti. U ovom ispitivanju kombinovanjem različitih hromatografskih tehnika izvršena je detaljna kvalitativna i kvantitativna analiza fenolnih jedinjenja u ekstraktima ispitivanih taksona. Dobijeni rezultati, pored toga što daju značajan doprinos poznavanju sekundarnih metabolita u nadzemnim delovima odabranih vrsta, imaju i značaj za hemotaksonomska ispitivanja kako samog roda Veronica, tako i familije Plantaginaceae. U okviru ove doktorske disertacije prvi put je izvršena farmakološka karakterizacija odabranih vrsta. Obzirom na učešće oksidativnog stresa u patogenezi brojnih poremećaja i bolesti, kao i na štetnost sintetskih antioksidanasa, velika pažnja naučnika je usmerena ka identifikovanju novih antioksidanasa prirodnog porekla. U ovom istraživanju primenom različitih in vitro i in vivo testova pokazan je značajan antioksidantni potencijal ispitivanih taksona. Takoñe, za sve ispitivane vrste pokazana je značajna antiinflamatorna aktivnost, kao i umereno neuroprotektivno delovanje. Kod životinja sa Erlich-ovim ascitnim tumorom, ekstrakti nadzemnih delova ispitivanih vrsta su ispoljili onkostatski efekat. Uvid u farmakološko delovanje hemijski okarakterisanih ekstrakata herbi omogućava procenu mogućnosti njihove primene kao potencijalnih prirodnih lekovitih sirovina. Doktorska disertacija pod nazivom „Morfološka, hemijska i farmakološka karakterizacija odabranih vrsta roda Veronica L. (Plantaginaceae)“ kandidata dipl. farm. Jelene Č. Živković po svom sadržaju i formi, dobro napisanom opštem, uvodnom delu, jasno postavljenim istraživačkim ciljevima, dobro osmišljenoj metodologiji, precizno iznetim rezultatima rada, razložnoj diskusiji i dobro formulisanim zaključcima ispunjava sve kriterijume dobro napisanog naučnog dela. Iz rezultata koji predstavljaju deo ove doktorske disertacije publikovana su tri rada u časopisima meñunarodnog značaja: jedan rad u vrhunskom meñunarodnom časopisu (M21) i dva rada u meñunarodnim časopisima (M23), i prikazana su četiri saopštenja sa meñunarodnih skupova štampana u izvodu (M34), jedno saopštenje sa meñunarodnog skupa štampano u celini (M33) i jedno saopštenje sa skupa nacionalnog značaja štampano u izvodu (M64). Na osnovu svega izloženog, Komisija sa zadovoljstvom predlaže Nastavno-naučnom veću Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Beogradu da prihvati pozitivan izveštaj o završenoj doktorskoj disertaciji pod nazivom „Morfološka, hemijska i farmakološka karakterizacija odabranih vrsta roda Veronica L. (Plantaginaceae)“ i kandidatu dipl. farm. Jeleni Č. Živković odobri javnu odbranu po dobijanju saglasnosti Veća naučnih oblasti medicinskih nauka Univerziteta u Beogradu. Članovi Komisije: ________________________________________ Prof. dr Zoran Maksimović, vanredni profesor, mentor Univerzitet u Beogradu - Farmaceutski fakultet ________________________________________ Dr Teodora Janković, viši naučni saradnik, mentor Institut za proučavanje lekovitog bilja "Dr Josif Pančić", Beograd ________________________________________ Prof. dr Slavica Ražić, redovni profesor, Univerzitet u Beogradu - Farmaceutski fakultet ________________________________________ Dr Tatjana Ćebović, docent, Univerzitet u Novom Sadu - Medicinski fakultet ________________________________________ Prof. dr Branislava Lakušić, vanredni profesor, Univerzitet u Beogradu - Farmaceutski fakultet