UNIVERZITET U BEOGRADU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA Momir T. Dejanović UPOREDNA ANALIZA IZBORNIH PROGRAMA RELEVANTNIH POLITIČKIH PARTIJA U BOSNI I HERCEGOVINI, SRBIJI I HRVATSKOJ U PERIODU 2002 - 2012 GODINA d o k t o r s k a d i s e r t a c i j a Beograd, 2013 UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF POLITICAL SCIENCES Momir T. Dejanović COMPARASSMENT ANALISYS OF ELECTORAL PROGRAMS OF RELEVANT POLITICAL PARTIES IN BiH, SERBIA AND CROATIA IN PERIOD 2002 - 2012 d o c t o r a l d i s s e r t a t i o n Belgrade, 2013 M E N T O R prof. dr Zoran Krstić, Univerzitet u Beogradu Fakultet političkih nauka ĈLANOVI KOMISIJE predsjednik prof. dr Zoran Stojiljković, Univerzitet u Beogradu Fakultet političkih nauka ĉlan prof. dr Vladan Petrov, Univerzitet u Beogradu Pravni fakultet mentor prof. dr Zoran Krstić, Univerzitet u Beogradu Fakultet političkih nauka Datum odbrane, A P S T R A K T UPOREDNA ANALIZA IZBORNIH PROGRAMA RELEVANTNIH POLITIČKIH PARTIJA U BiH, SRBIJI I HRVATSKOJ U PERIODU 2002-2012 GODINA Predmet ove uporedne analize je istraţivanje sadrţaja i realizacije izbornih programa relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske u periodu od 2002 do 2012 godine. Analizom izbornih programa utvrĎeni su sadrţaji po relevantnosti, mjerljivosti, sektorskoj pripadnosti, obećanjima i usklaĎenosti sa javnim interesom, a istraţivanjem realizacije izbornih programa relevantnih vladajućih partija dobijeni su rezultati o ispunjavanju izbornih obećanja. TakoĎe, analiziran je partijski, izborni i politički kontekst i procesi, kako bi se rezultati ove analize doveli u vezu sa rezultatima analize sadrţaja i realizacije izbornih programa relevantnih političkih partija. Za ovo istraţivanje odabrani su izborni programi relevantnih političkih partija, koje su bile vodeće vladajuće i opozicione u prethodna tri izborna ciklusa, u tri susjedne drţave, koje imaju zajedničku drţavnu prošlost i druge sličnosti. UsklaĎenost izbornih programa sa javnim interesom i njihova realizacija su problem koji je direktno povezan sa izbornim legitimisanjem, zastupanjem javnog interesa, predstavničkom demokratijom, partokratskim i drugim sistemskim deformacijama i potrebom redefinisanja partijskog i drugih dijelova političkog sistema. Kriza izbornog legitimiteta i institucionalnog zastupanja graĎana polazi od partijskih izbornih programa, koji su nesuklaĎeni sa javnim interesom i koji se, kao takvi, nezadovoljavajuće realizuju, a manifestuje se kada partokratija zamijeni demokratiju, kada privatno-partijski nadvlada javni interes i kada, umjesto zastupanja javnog interesa u institucijama vlasti, postoji samo puko predstavljanje. NeusklaĎeni izborni programi sa javnim interesom i neispunjavanje izbornih obećanja su posljedica sistemske greške, čijim se otklanjanjem stvaraju uslovi za uspostavljanje i postojanje predstavničke i drugih oblika demokratije. Kljuĉne rijeĉi: izborni program, izborna obećanja, relevantna politička partija, partijski sistem, izborni proces, institucije političkog sistema, javni interes, nacija, partokratija, demokratija. Nauĉna oblast: političke nauke Uţa nauĉna oblast: politički sistemi UDK: 329:342.8(497.15+497.13+497.11)"2002/2012" S U M M A R Y COMPARASSMENT ANALISYS OF ELECTORAL PROGRAMS OF RELEVANT POLITICAL PARTIES IN BIH, SERBIA AND CROATIA IN PERIOD 2002 - 2012. Subject of this comparison analysis is research of contents and realization of electoral programs of relevant political parties from BiH, Serbia and Croatia in period from year 2002 to 2012. By analysis of electoral programs contents were determined by its relevance, measurability, sector belonging, promises and harmonization with public interest, and by research of realization of electoral programs of relevant ruling political parties results were acquired about fulfilment of electoral promises. Also, we have analyzed partisan, electoral and political context and processes, so we could correlate results of this analysis with results of content analysis and realization of electoral programs and relevant political parties. For this research we have selected electoral programs of relevant political parties which were prime ruling and opposition parties in previous three electoral cycles in three neighbouring countries and which have mutual state history and other similarities. Harmonization of electoral programs with public interest and its realization is a problem which is directly linked with electoral legitimacy, representing of public interest, representative democracy, partisan and other systematic anomalies and need for redefining partisan and other parts of political system. Crisis of political legitimacy and institutional representation of citizens derives from partisan electoral programs which are in disharmony with public interest and which are, as such, and not sufficiently realized, and it is manifested when partisanship replaces democracy, when private-partisan overcomes public interest and when, instead of representing public interest in institutions of authority, there is only mere or symbolic representation. Electoral programs which are not harmonized with public interest and lack of fulfilment of electoral promises is consequence of systematic error, and by its removal, conditions are created for establishing and existence of representative and other forms of democracy. Keywords: electoral program, electoral promises, relevant political party, partisan system, electoral process, institutions of political system, public interest, nation, partisanship, democracy. Scientific area: political science Narrow scientific area: political systems UDC: 329:342.8(497.15+497.13+497.11)"2002/2012" S a d r ţ a j UVOD 1 P r v i d i o POLITIĈKE PARTIJE, PARTIJSKI I IZBORNI SISTEM – OSNOVNI POJMOVI I DETERMINANTE I TEORIJSKO-KATEGORIJALNO ODREĐENJE POJMOVA 4 1. Političke partije i partijski sistem 4 1.1. Političke partije – pojam, funkcije, tipologije 4 1.2. Politički program i ideologija partije 7 1.3. Osnovne partijske familije 10 1.4. Izborni program i izborna platforma partije 13 1.5. Partijski sistemi – pojam i tipologija 17 1.6. Organizacija i struktura političkih partija 20 2. Izbori i izborni sistem 24 2.1. Pojam, funkcije i vrste izbora 24 2.2. Izborni ciklus i izborna kampanja 27 2.3. Pojam i klasifikacija izbornih sistema 30 3. Drţava i institucije političkog sistema 35 3.1. Pojam i obiljeţja savremene drţave 35 3.2. Institucionalna konfiguracija vlasti 38 3.2.1. Poloţaj, uloga i uticaj parlamenta 38 3.2.2. Mjesto, struktura i funkcije egzekutive – šef drţave primus solus 40 3.2.3. Samostalna i nezavisna sudska vlast? 44 4. Nacija, etnicitet i demokratija 46 4.1. Savremeni koncept nacije i etniciteta – sličnosti i razlike 46 4.2. Savremene teorije demokratije i demokratizacije 48 4.3. Modeli i vrste demokratije – aplikabilni koncept za zapadni Balkan 51 D r u g i d i o NASTANAK I ISTORIJSKI RAZVOJ PARTIJSKOG SISTEMA BOSNE I HERCEGOVINE, SRBIJE I HRVATSKE I KRATAK OSVRT NA NASTANAK PARTIJA I PARTIJSKOG SISTEMA 57 1. Evolucija političkih partija i partijskog sistema od 1990 do 2000 godine 57 1.1. Bosna i Hercegovina – kvazipluralizam i „dejtonski“ poredak 57 1.2. Srbija – izmeĎu jednopartizma i pseudovišepartizma 62 1.3. Hrvatska – nešto izmeĎu 66 1.4. Prvih deset godina višepartizma u BiH, Srbiji i Hrvatskoj 70 2. Savremeni partijski sistem BiH, Srbije i Hrvatske od 2002 do 2012 godine 73 2.1. Političke partije i izbori u Bosni i Hercegovini 73 2.2. Političke partije i izbori u Srbiji 80 2.3. Političke partije i izbori u Hrvatskoj 86 2.4. Partijska i izborna scena u BiH, Srbiji i Hrvatskoj 90 . T r e ć i d i o SADRŢAJ IZBORNIH PROGRAMA RELEVANTNIH POLITIĈKIH PARTIJA U BOSNI I HERCEGOVINI, SRBIJI I HRVATSKOJ I IZBORNI PROGRAMI RELEVANTNIH PARTIJA U BOSNI I HERCEGOVINI 96 1. Stranka demokratske akcije – ekonomski razvoj, integracije i cijela BiH 96 2. Socijaldemokratska partija BiH– promjene i drţava za čovjeka 101 3. Srpska demokratska stranka– glasajmo srpski za posao, pravdu i slobodu 106 4. Savez nezavisnih socijaldemokrata– jaki na djelu i Srpska zauvijek 108 5. Hrvatska demokratska zajednica BiH– dvadeset godina zajedno 112 II IZBORNI PROGRAMI RELEVANTNIH PARTIJA U SRBIJI 114 1. Demokratska stranka – za bolji ţivot i evropsku Srbiju 114 2. Demokratska stranka Srbije – kao što narod kaţe 116 3. Srpska radikalna stranka – radikalno bolje 120 4. Srpska napredna stranka – programom do promjena 121 III IZBORNI PROGRAMI RELEVANTNIH PARTIJA U HRVATSKOJ 123 1. Hrvatska demokratska zajednica – za još bolju Hrvatsku 124 2. Socijaldemokratska partija–sigurnost, solidarnost, prosperitet i posao za sve 127 IV IZBORNI PROGRAMI RELEVANTNIH PARTIJA - OD NEPOSTOJANJA DO NEKONZISTENTNOSTI, NEPRECIZNOSTI I NEUSKLAĐENOSTI 130 Ĉ e t v r t i d i o REALIZACIJA IZBORNIH PROGRAMA RELEVANTNIH VLADAJUĆIH PARTIJA KROZ INSTITUCIJE POLITIĈKOG SISTEMA I REALIZACIJA IZBORNIH PROGRAMA 135 1. Stepen, kvalitet i obim realizacije izbornih programa 135 1.1. Ispunjavanje izbornih programa vladajućih partija u BiH 136 1.2. Ispunjavanje izbornih programa vladajućih partija u Srbiji 139 1.3. Ispunjavanje izbornih programa vladajućih partija u Hrvatskoj 142 1.4. Neispunjavanje obećanog kao regionalni partijski manir 145 2. Partijska odgovornost, kredibilitet i kapacitet za realizaciju izbornih programa 149 3. Determinante realizacije izbornih programa 152 4. Razlozi ostvarivanja i neostvarivanja izbornih programa 155 5. Problemi i uzroci neusklaĎenosti očekivanog, obećanog i ostvarenog u izbornim programima 157 II ULOGA I ZNAČAJ POLITIČKIH INSTITUCIJA U PROCESU REALIZACIJE IZBORNIH PROGRAMA 161 III INFORMISANOST GRAĐANA O IZBORNIM PROGRAMIMA 165 1. Uloga i uticaj civilnog društva u procesu realizacije izbornih programa 167 2. Poloţaj, uticaj i značaj sredstava masovnih komunikacija 169 3. GraĎanin kao aktivni učesnik političkog procesa 173 4. Transparentnost i objektivnost kao faktori ostvarenja izbornih obećanja i ciljeva 176 P e t i d i o DEMOKRATIZACIJA PARTIJSKOG SISTEMA – CONDITIO SINE QUA NON ZA PARTIJSKO I PROGRAMSKO ZASTUPANJE JAVNOG INTERESA I INSTITUCIONALIZACIJA POLITIČKIH PARTIJA I PARTIJSKOG SISTEMA 179 1. Dimenzije i faktori institucionalizacije 179 2. Značaj i neophodnost institucionalne etabliranosti političkih partija 184 II DEPARTOKRATIZACIJA I DEPERSONALIZACIJA POLITIKE I DRUŠTVA 186 1. Departokratizacija društva kao uslov za uspostavljanje i razvoj demokratije 188 2. Izmijenjena uloga partijske elite – lider ili autokrata? 190 III TOKOVI I PROCESI DEMOKRATSKE KONSOLIDACIJE PARTIJSKOG I POLITIČKOG SISTEMA 195 1. Jačanje i razvoj unutarpartijske demokratije 197 2. Stvaranje demokratskog institucionalnog okvira i ambijenta 201 ZAKLJUČAK 207 LITERATURA 212 PRILOZI 223 BIOGRAFIJA AUTORA 228 POPIS SKRAĆENICA ASDH Akcija socijaldemokrata Hrvatske BDP Bruto domaći proizvod BDSH Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske BDSS Bošnjačka demokratska stranka Sandţaka BDZ Bošnjačka demokratska zajednica BiH Bosna i Hercegovina BNS Bošnjačka narodna stranka BOSS Bosanska stranka BPS Bosanskohercegovačka patriotska stranka BP Bunjevačka partija DA Demokratska alternativa DalA Dalmatinska akcija DC Demokratski centar DEPOS Demokratski pokret Srbije DEPORS Demokratski pokret Srpske DHSS Demohrišćanska stranka Srbije DK Demokršćani DNS Demokratski narodni savez DNZ Demokratska narodna zajednica DOS Demokratska opozicija Srbije DPM Demokratska partija Makedonaca DRSM Demokratska reformska stranka muslimana DS Demokratska stranka DSS Demokratska stranka Srbije DSHV Demokratski savez Hrvata u Vojvodini DSSBiH Demokratski socijalistički savez Bosne i Hercegovine DSU Demokratska stranka umirovljenika DSVM Demokratski savez vojvoĎanskih MaĎara DUA Demokratska unija Albanaca DUD Demokartska unija doline DZMH Demokratska zajednica MaĎara Hrvatske DZVM Demokratska zajednica vojvoĎanskih MaĎara EU Evropska unija FBiH Federacija Bosne i Hercegovine GSS GraĎanski savez Srbije HČSP Hrvatska čista stranka prava HDS Hrvatska demokratska stranka HDSS Hrvatska demokratska seljačka stranka HDSSB Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje HDZ Hrvatska demokratska zajednica HDZBiH Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine HDZ1990 Hrvatska demokratska zajednica 1990 HDU Hrvatska demokršćanska unija HGS Hrvatska graĎanska stranka HKDS Hrvatska kršćanska demokratska stranka HKDU Hrvatska kršćanska demokratska unija HL-SR Hrvatski laburisti – stranka rada HMP Hrvatski mirotvorni pokret HND Hrvatski nezavisni demokrati HNS Hrvatska narodna stranka HNZ Hrvatska demokratska zajednica HSD Hrvatski socijaldemokrati HSLS Hrvatska socijalno liberalna stranka HSP Hrvatska stranka prava HSPAS Hrvatska stranka prava Ante Starčević HSPĐJ Hrvatska stranka prava Đapić Jurišić HSS Hrvatska seljačka stranka HSU Hrvatska stranka umirovljenika IDS Istarski demokratski sabor ISDNS Istarska socijaldemokratska nezavisna stranka JS Jedinstvena Srbija JUL Jugoslovenska levica KiM Kosovo i Metohija KzP Koalicija za Pirot KzV Koalicija za Vojvodinu LDP Liberalno demokratska partija Libra Stranka liberalnih demokrata LS Liberalna stranka LSV Liga socijaldemokrata Vojvodine LzV Liga za Vojvodinu LzŠ Liga za Šumadiju MBO Muslimanska bošnjačka organizacija MDS MeĎumurski demokratski savez MS MeĎumurska stranka NATO North Atlantic Treaty Organisation ND Nova demokratija NHI Nova hrvatska inicijativa NOPO Nijedan od ponuĎenih odgovora NP Narodna partija NS Nova Srbija NSS Narodna seljačka stranka NSRzB Narodna stranka radom za boljitak ODF Otočki demokratski forum PDD Partija za demokratsko delovanje PDP Partija demokratskog progresa PokDP Pokret demokratskog progresa PzDS Pokret za demokratsku Srbiju PDV Porez na dodatnu vrijednost PGS Primorsko goranski savez PPPS Pokret privredni preporod Srbije PzP Pokret za promjene PS Pokret socijalista PSS Pokret snaga Srbije PUPRS Partija ujedinjenih penzionera RS PUPS Partija ujedinjenih penzionera Srbije PVU Pokret vlaškog ujedinjenja RDS Riječki demokatski savez RDSV Reformska demokratska stranka Vojvodine RP Romska partija RS Republika Srpska RV Reformisti Vojvodine RUzSED Radikalno udruţenje za Sjedinjene Europske Drţave SAD Sjedinjene Američke Drţave SBB Savez za bolju budućnost SBiH Stranka za Bosnu i Hercegovinu SBHS Slavonsko baranjska hrvatska stranka SD Socijaldemokratija SDA Stranka demokratske akcije SanDP Sandţačka demokratska partija SDP Socijaldemokratska partija Hrvatske SDPS Socijaldemokratska partija Srbije SDPBiH Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine SDS Srpska demokratska stranka SDSH Socijaldemokratska stranka Hrvatske SDSS Samostalna demokratska srpska stranka SDU Socijaldemokratska unija SFRJ Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SJ Stranka Jugoslovena SKJ Savez komunista Jugoslavije SKBiH-SDP Savez komunista BiH - Socijaldemokratska partija SKH Savez komunista Hrvatske SKH-SDP Savez komunista Hrvatske-Stranka demokratskih promjena SKS Savez komunista Srbije SLPS Socijalno liberalna partija Sandţaka SNS Srpska napredna stranka SrpNS Srpska narodna stranka SNarS Srpski narodni savez SNSD Savez nezavisnih socijaldemokrata SP Socijalistička partija SPO Srpski pokret obnove SPS Socijalistička partija Srbije SPU Stranka penzionera/umirovljenika SRJ Savezna Republika Jugoslavija SRS Srpska radikalna stranka SRSVŠ Srpska radikalna stranka Vojislav Šešelj SRSJ Savez reformskih snaga Jugoslavije SSJ Stranka srpskog jedinstva SSO- DSBiH Savez socijalističke omladine – Demokratski savez BiH SSOH Savez socijalističke omladine Hrvatske SSRNS Socijalistički savez radnog naroda Srbije SS-SSH Socijalistički savez- Savez socijalista Hrvatske SSSS Stranka saveza seljaka Srbije SUBNOR Savez udruţenja boraca narodno-oslobodilačkog rata SVM Savez vojvoĎanskih MaĎara UJDI Udruţenje za jugoslovensku demokratsku inicijativu UR Unija Roma Srbije URS Ujedinjeni regioni Srbije ZDS Zagorska demokratska stranka ZS Zagorska stranka ZS Zeleni Srbije ZzŠ Zajedno za Šumadiju ŢzK Ţivim za Krajinu 1 U V O D Predmet ove uporedne analize je istraţivanje sadrţaja i realizacije izbornih programa relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske u periodu od 2002 do 2012 godine, kao i povezanosti sadrţaja i realizacije izbornih programa sa zastupanjem javnog interesa, razvojem i konsolidacijom partijskih sistema, izbornim procesom, zadovoljstvom graĎana i potrebom promjena u partijskom i drugim dijelovima političkog sistema. Ova analiza i istraţivanje obuhvata jedan logičan krug: kreće od političkih partija i partijskog sistema, kao centralnog dijela političkog sistema, nastavlja sa sadrţajem i realizacijom izbornih programa, kao partijskom legitimacijom za zastupanje javnog interesa i završava sa graĎanima, kao vrhovnim i konačnim sudijom. Istraţivanje sadrţaja i realizacije izbornih programa bilo je motivisano potrebom da se partijska dominantnost u političkom sistemu, uzurpacija političkog prostora i monopol na zastupanje javnog interesa ograniče, institucionalizuju i kontrolišu, sličnošću i potrebom za uporeĎivanjem drţava koje su obuhvaćene uporedno-politikološkom analizom, neistraţenošću i ignorisanjem problema sadrţaja i realizacije partijskih izbornih programa, diskrepancom izmeĎu obećanog i realizovanog u partijskim izbornim programima i potrebom dobrog zastupanja javnog interesa, kao suštinske odrednice predstavničke demokratije, koja polazi od izbornog programa, čija bi obećanja trebala biti usklaĎena sa javnim interesom i mogućnosti izbora predstavnika političke partije sa najboljim izbornim programom i spremnošću da ga realizuje. U radu se polazi i od pretpostavke da analiza sadrţaja i sprovoĎenja ili nesprovoĎenja izbornih programa relevantnih političkih partija dovodi do temeljnih i teško oborivih zaključaka o aktuelnom stanju i trendovima u partijskom, izbornom i drugim dijelovima političkog sistema posmatranih drţava. Spoznajni cilj istraţivanja je utvrditi i uporediti, kod relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske u prethodna tri izborna ciklusa, sadrţaje izbornih programa po relevantnosti, mjerljivosti, sektorskoj pripadnosti i obećanjima, usklaĎenost obećanja iz izbornih programa sa javnim interesom i ispunjavanje izbornih obećanja, kao i dovesti u vezu rezultate analize sadrţaja, usklaĎenosti i realizacije izbornih programa sa razvojem, institucionalizacijom, konsolidacijom, demokratizacijom i devijacijama partijskog sistema u prethodne dvije decenije višepartizma i potrebom sistemskih promjena u partijskom i drugim dijelovima političkog sistema, kojim bi se obezbijedio 2 prelazak iz partokratije u demokratiju. Pragmatični cilj je istraţiti neistraţeno područje, podstaći nova istraţivanja, provocirati razlikovanje demokratije u teoriji od ostvarenih sistema u praksi koji sebe nazivaju demokratskim i obezbijediti rezultate od koristi za nauku, sve aktere političkog procesa i zainteresovane da se u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i drugim drţavama obezbijedi dobro zastupanje javnog interesa i uspostavljanje demokartije. Osnovne hipoteze, koje treba provjeriti ovim istraţivanjem, su: (1) da su relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske u prethodna tri izborna ciklusa imale izborne programe koji su bili nedovoljno konzistentni i usklaĎeni sa očekivanjima graĎana, sa viškom irelevantnih i manjkom preciznih sadrţaja, (2) da su relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske u dva izborna ciklusa ispunile manji dio obećanja iz svojih izbornih programa i da neispunjavanje obećanja ima uticaja na izborni rezultat i (3) da partokratska i druga obiljeţja partijskog i političkog sistema imaju uticaja na sadrţaj, usklaĎenost i realizaciju izbornih programa relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske. Osim osnovnih hipoteza, u ovom istraţivanju biće postavljeno i uglavnom provjereno više drugih hipoteza. Osnovna metoda u ovom istraţivanju je analiza sadrţaja, a kao pomoćne, korištene su komparativna metoda i anketa. Analizirani su dostupni izborni programi relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske u prethodna tri izborna ciklusa, gdje su osnovne kategorije analize bili relevantni sadrţaji sa obećanjima. Identifikovana obećanja iz partijskih izbornih programa bila su kvantitativne ili kvalitativne varijable, čije ispunjavanje je mjereno na osnovu reprezentativnih indikatora. Fokus u istraţivanju bio je na relevantnim političkim partijama, koje su bile vodeće vladajuće i opozicione u prethodna tri izborna ciklusa. Telefonskom anketom, koja je sprovedena na manjim reprezentativnim uzorcima za BiH, Srbiju i Hrvatsku, dobijeni su rezultati o usklaĎenosti, informisanosti i realizaciji izbornih programa, povjerenju u političke partije i druge institucije, zadovoljstvu partijskim zastupanjem javnog interesa i drugi, a komparativnom metodom uporeĎivani su dobijeni rezultati 3 za političke partije, izborne cikluse i drţave, kao i za posebno kreirane modele. Primjena komparativne metode u eksplikaciji izbornih programa relevantnih političkih partija je ključna za razumijevanje prave prirode i karaktera političkih partija u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Poseban doprinos komparativne metode se ogleda u mogućoj primjeni različitih iskustava na izabrane studije slučaja. Razmatranje istorijske geneze i evolucije partijskog i institucionalno-izbornog okvira od značaja je za davanje prognoza o budućoj trajektoriji političkog i društvenog razvoja posmatranih drţava. Očekuje se da će rezultati ove analize i istraţivanja obezbijediti provjeru tačnosti postavljenih hipoteza, postavljanje novih hipoteza, identifikaciju sistemskih grešaka i projekciju mogućih rješanja za potrebne promjene u partijskom i drugim dijelovima političkog sistema, kao i da će ovi rezultati biti od koristi za stručne i naučne rasprave i istraţivanja. Tu se prije svega misli na uporedive i egzaktne rezultate o sadrţaju izbornih programa po obećanjima, relevantnosti, mjerljivosti i sektorskoj pripadnosti, usklaĎenosti izbornih programa sa javnim interesom i očekivanjima graĎana, realizovanim obećanjima iz izbornih programa, uticaju realizacije izbornih programa na izborni rezultat, veze rezultata analize sadrţaja, usklaĎenosti i realizacije izbornih programa sa karakterom partijskog i izbornog sistema, osnovnim obiljeţjima i evolucijom partijskih sistema u prethodne dvije decenije, nuţnošću departokratizacije i mogućim rješenjima za stvarnu demokratizaciju partijskog i političkog sistema. Egzaktnost većine rezultata u ovom istraţivanju, dobijenih analizom sadrţaja i anketom, obezbijediće visoku pouzdanost prilikom njihovog korištenja za provjeru hipoteza i naučnu ili stručnu argumentaciju u razmatranjima drugih aspekata partijskog i političkog sistema. 4 P R V I D I O POLITIĈKE PARTIJE, PARTIJSKI I IZBORNI SISTEM – OSNOVNI POJMOVI I DETERMINANTE I TEORIJSKO-KATEGORIJALNO ODREĐENJE POJMOVA U postavljanju teorijskog okvira za proučavanje predmeta istraţivanja ovog rada, neophodno je dati kategorijalno-teorijsko odreĎenje osnovnih pojmova i faktora koji utiču na dizajniranje partijskog spektra i izbornog okvira. U tom smislu, u ovom dijelu rada, akcenat će biti stavljen na teorijsko razmatranje političkih partija i partijskih sistema, izbora i izbornih sistema i ključnih konstitutivnih elementa ovih kategorija. Posebno mjesto u okviru ovog dijela rada pripada teorijskom osvrtu na osnovne relacione kategorije i kontekstualne pojmove, koji se tiču organizacije i institucionalizacije vlasti i političko-demokratske reprezentacije. 1. Politiĉke partije i partijski sistemi 1.1. Političke partije – pojam, funkcije, tipologije Istraţujući relevantne politikološke izvore, dolazi se do zaključka da precizno odreĎenje pojma političke partije nije ni malo lak zadatak, naročito ako se ima u vidu da u modernoj političkoj nauci ne postoji saglasnost oko neke univerzalne teorije, pa ni definicije političkih partija. Analizirajući Sartorijevu „minimalnu definiciju”1 i druge teoretske pokušaje adekvatnog definisanja, Goati smatra da su političke partije „trajne organizacije koje se inspirišu odreĎenom ideologijom formirane sa ciljem da (samostalno ili u koaliciji) osvoje ili zadrţe vlast u društvu u interesu odreĎene klase.”2 Osnovne funkcije tako shvaćenih političkih partija su (1) selekcija i agregacija interesa, (2) organizovanje vlasti, (3) usmjeravanje aktivnosti drţavnih organa i (4) 1 Sartorijeva minimalna definicija političkih partija glasi: „Partija je svaka politička grupa koja se prepoznaje po sluţbenom nazivu, te koja izlazi na izbore i sposobna je da putem izbora (slobodnih ili neslobodnih) postavlja svoje kandidate na javni poloţaj.” Sartori, Giovanni, (2002), Stranke i stranački sustavi (Analitički okvir), Zagreb: Politička kultura, str. 65. 2 Goati, Vladimir, (1984), Savremene političke partije: komparativna analiza, Ljubljana i Beograd: IRO Partizanska knjiga i OOUR Izdavačko-publicistička delatnost, str. 44. 5 izbor nosilaca najvaţnijih poloţaja u političkom sistemu.3 Kao što je već istaknutao, postoje značajna teorijska neslaganja oko navedenih osnovnih obiljeţja i funkcija političkih partija4, tako da će postavke relevantnih autora, koji se suštinski ne slaţu sa nekim od ovih elemenata, biti naglašene kod detaljnije eksplikacije svakog od tih elemenata. Kada se govori o tipologizaciji političkih partija, situacija je slična kao u pogledu njihovog definisanja. Postoji više različitih, često i suprotstavljenih tipologija, zasnovanih na različitim kriterijumima, od kojih su neke izdrţale test vremena, a neke označene kao prevaziĎene. Jednu od najprihvaćenijih tipologija političkih partija u stabilnim političkim sistemima daju Kac i Meir koji, uzimajući u obzir niz različitih kriterijuma, partije razvrstavaju hronološki, prema fazama njihovog istorijskog razvitka.5 Tako se prema njima, političke partije mogu podijeliti na kadrovske, masovne, narodne i kartelske. Kadrovske partije6 karakteriše manji broj članova, mahom pripadnika društvene, političke i ekonomske elite. Nosioci javnih funkcija imaju primat u ovakvim partijama, a stranačka organizacija van tih javnih funkcija je uglavnom slaba. Sa druge strane, cilj masovnih političkih partija7 je okupljanje što šire biračke baze i više ili manje izraţena teţnja ka društveno-političkim promjenama, što rezultira time da ove partije imaju znatno snaţniju partijsku organizaciju koja primat daje programsko-ideološkoj komponenti, a karakteriše ih i prevalentan uticaj partijskog voĎstva u odnosu na članove i nosioce javnih funkcija. Imajući u vidu širinu članstva, razumljivo je zašto ove političke partije svoje finansije zasnivaju mahom na članarinama, kao i njihova veća uloga u svakodnevnom ţivotu članova. Napuštanjem stavova o potrebi promjene društveno-političkog poretka i posljedičnim slabljenjem 3 Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, str. 59. 4 Tako na primjer Ganter i Dajmond nalaze sedam osnovnih funkcija partija: nominacija kandidata, mobilizacija izborne podrške, strukturisanje političkih tema, predstavljanje socijalnih grupa, agregacija interesa, formiranje i upravljanje vladom i društvena integracija u političke procese. Gunther, R. and Diamond, L., (2001), Types and Functions of Parties, in: Political Parties and Democracy, Eds. L. Diamond and R. Gunther, Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press, pp. 7-8. 5 Katz, R. and Mair, P., (2002), The Ascedancy of the Party in Public Office: Party Organizational Change in Twentieth-Century Democracies, in: Political Parties, Old Concept and New Challenges, Eds. R. Gunther, J. Montero and J. Linz, Oxford: Oxford University Press, pp. 114-122. 6 Detaljnije o kadrovskim partijama: Katz, R. and Mair, P., (1995), Changing Models of Party Organization and Party Democracy: The Emergence of the Cartel Party, Party Politics 1, January 1995, pp. 5–28. 7 Moris Diverţe smatra da su dva osnovna tipa političkih partija kadrovske, koje predvode intelektualci visokog socioekonomskog statusa, te masovne, koje mobilizuju šire segmente biračkog tijela kroz razvoj snaţne organizacije. Duverger, Maurice, (1966), Political Parties, Their Organization and Activity in the Modern State, New York: John Wiley and Sons Inc., pp. 63-71. 6 partijske ideologije i klasno-socijalne identifikacije birača sa političkim partijama, nastaje tip političkih partija koje Kac i Meir nazivaju narodnim, a Kirkhajmer narodnim sveobuhvatnim partijama8. Njihova glavna odlika je da teţe da prošire svoj uticaj preko granica socijalnih podjela na cjelinu stanovništva u drţavi i u tom cilju više koriste sredstva masovnih komunikacija, nego neposredan kontakt. U ovim političkim partijama postoji prevalentan uticaj partijskog voĎstva, a otvorene su i za spoljašnji uticaj različitih vrsta interesnih grupa. Istovremeno, ovo udaljavanje od ideloškog dogmatizma dovodi do situacije da političke partije počinju mnogo više da liče jedna drugoj. Nastavkom ovih procesa u novije vrijeme dolazi do nastanka kartelskih političkih partija, koje se u još većoj mjeri odvajaju od biračke baze i smanjuju ideološku distancu u odnosu na ostale partije, tako da umjesto predstavnika društvenih interesa, one postaju više „posrednik izmeĎu partije i drţave”.9 Ove političke partije svoje djelovanje u potpunosti usmjeravaju na osvajanje vlasti i podjelu javnih poloţaja. U skladu sa tim, kod ovih političkih partija primat imaju članovi koji su na javnim funkcijama i takozvani eksperti-savjetnici, od kojih su najznačajniji oni koji se bave marketingom, zbog oslanjanja na sredstva masovnih komunikacija u borbi za glasove. Dodatno, partijske finansije sada potiču uglavnom iz javnih izvora i od često neutvrĎenih interesnih grupacija, a ne više iz članarina. Imajući u vidu već pominjano smanjenje ideološke distance, gubi se razlika izmeĎu izbornih pobjednika i gubitnika, tako da političke partije počinju intenzivno da saraĎuju u osvajanju i podjeli političkih poloţaja, čime termin „kartelska” potpuno opravdava svoj naziv.10 Sa druge strane, Kičelt, uzimajući u obzir prirodu veze izmeĎu političkih partija i graĎana i različite pravce partijskog djelovanja koji iz te veze proizilaze, razlikuje tri tipa političkih partija: (1) programske političke partije, koje su zasnovane na čvrstim ideološko-programskim opredeljenjima i okupljaju graĎane motivisane ostvarenjem 8 Po Kirkhajmeru postoje četiri osnovna tipa političkih partija: burţoaske partije individualne reprezentacije, klasno-masovne partije, denominacionalno-masovne partije i sveobuhvatne narodne partije. Kirchheimer, Otto, (1966), The Transformation of the Western European Party Systems, In: Political Parties and Political Development, Eds. J. Palombara and M. Weiner, Princeton and New Jersey: Princeton University Press, pp. 186-192. 9 Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, str. 253. 10 Panebianko smatra da naziv „kartelska” ima značajne nedostatke, te partije sa navedenim karakteristikama naziva izborno-profesionalne partije, koje uz masovno-birokratske partije, po njemu čine dva osnovna tipa političkih partija. Panebianco, Angelo, (1982), Political Parties: Organization and Power, Cambridge: Cambridge University Press, pp. 262-274. 7 ovih načela, (2) klijentelističke političke partije, kod kojih je u prvi plan stavljena materijalno-statusna korist, koja se moţe ostvariti kroz partijsku djelatnost i (3) harizmatske političke partije, koje su zasnovane na harizmi partijskog voĎe.11 Treba napomenuti da je navedena, kao i sve ostale partijske tipologije, izloţena kritici sa raznih strana i da je problematika stvaranja idealne partijske tipologije uvijek aktuelna.12 1.2. Politički program i ideologija partije Politički program partije je u većini slučajeva pisani dokument, koji moţe imati različite formalne nazive (program, povelja, statut, deklaracija i manifest) i uobičajeno je da ga donosi najviši partijski organ. Politički program pripada tipu takozvanih mandatskih programskih dokumenata, u kojima „partije definišu svoje opšte i dugoročne ciljeve, pa se na njih gleda kao na jednu vrstu mandata za delovanje organizacije i članstva.”13 Goati smatra da je partijski program ključni element partijskog identiteta, kao internog, meĎu članovima i kao eksternog, na osnovu kojeg spoljni posmatrači prepoznaju političku partiju.14 Partijski programi sadrţe u sebi partijsku ideologiju kao „skup ideja i principa na kojima partija temelji svoj politički projekat, kako viĎenje društvenih problema, tako i moguće načine njihovog rešavanja, ali i način voĎenja drţave.”15 Goati naglašava da je vaţno razlikovati izričiti dio partijske ideologije, koji je sadrţan u partijskom programu, od implicitnog i nerečenog dijela.16 Mihailović smatra da su osnovne funkcije partijskih 11 Kitschelt, Herbert, (1995), Formation of Party Cleveages in Post-Communist Democracies (Theoretical propositions), Party Politics Vol.1 No. 4, London, Thousand Ouks and New Delhi: SAGE Publications, p.449. 12 Kao ilustraciju rečenog moţemo pomenuti kompleksnu tipologiju partija koju stvaraju Dajmond i Ganter, a koji razlikuju pet „partijskih rodova”: elitne, masovne, etničke, izborne i partije pokrete. U okviru ovih pet kategorija, oni razlikuju čak petnaest „partijskih vrsta”. Gunther, R. and Diamond, L., (2001), Types and Functions of Parties, in: Political Parties and Democracy, Eds. L. Diamond and R. Gunther, Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press, pp. 9-11. 13 Pavlović, Vukašin, (2011), Programski identitet političkih partija, u: Slaviša Orlović (ur.), Partije i izbori u Srbiji-20 godina, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung i Fakultet političkih nauka-Centar za demokratiju, str. 144. 14 Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, str. 38. 15 Orlović, Slaviša, (2007), Ideologije i programi u partijskim sučeljavanjima, u: Zoran Lutovac (ur.), Ideologija i političke stranke u Srbiji, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung, Fakultet političkih nauka, Institut društvenih nauka, str. 39. 16 Izričiti dio se sastoji iz dvije cjeline: opštijih stavova koji su manje skloni promjenama, te uputstava za konkretnu akciju koja se lakše mijenjaju. Implicitni dio se odnosi na tzv. „partijski etos”, odnosno vjerovanja i stavove koji su uvrijeţeni kod članova, a koji još nisu dobili svoju preciznu artikulaciju, dok se nerečeni dio odnosi na ono što bi moglo da bude predmet fundamentalnog partijskog spora, te 8 programa: (1) program u funkciji identiteta partije, (2) kao okvir i orijentir za utvrĎivanje i voĎenje partijske politike, (3) sredstvo kontrole te politike, (4) kreiranje partijskog imidţa, (5) osnova identifikacije sa partijom i (6) osnova za individualnu orijentaciju.17 Teoretičari, koji u prvi plan stavljaju element partijske ideologije, smatraju da se birači na izborima prvenstveno opredjeljuju na osnovu ideološke bliskosti sa političkim partijama, odnosno na osnovu odreĎene socijalne karakteristike koja te birače odlikuje, a ideologija predstavlja. Klasični reprezenti takvog mišljenja su Lipset i Rokan, koji su na ovim postavkama razvili tezu o linijama društvenih rascjepa, kao presudnim faktorima u objašnjavanju nastanka političkih partija, partijskih sistema i ponašanja birača.18 U praktičnoj politici je uobičajeno da se sukobi, zasnovani na različitim društvenim rascjepima, redukuju na osnovni sukob na relaciji lijevo - desno. Iako izuzetno redukcionistička u svojoj postavci, teza po kojoj se svi partijski sukobi mogu definisati kao sukobi ljevice i desnice i dalje opstaje, pa se moţe reći da je partijska dinamika upravo prepoznatljiva po ovoj distinkciji, koja istorijski svoje korijene vuče iz davanja ideološkog primata principima jednakosti i rada (ljevičari), odnosno slobode i kapitala (desničari).19 Bajme upozorava da se orjentacija birača u postkomunističkim društvima teţe oblikovala na osi lijevo – desno, zbog očigledne tendencije da se bivše komunističke partije u novom sistemu svrstaju na l ijevo i da istovremeno predstavljaju konzervativnu struju restauracije.20 Na sličnu činjenicu upozorava i Goati, koji interpretirajući Sartorija, smatra da je za ispravno pozicioniranje političkih partija u višedimenzionalnim političkim prostorima novih demokratija neophodno, uz dihotomiju lijevo - desno, uvesti bar još jednu, kao što je zbog opstanka partije mora da ostane nerečeno. Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, op. cit. 33-35. 17 Mihailović, Srećko, (2005), Mesto stranačkih programa u identifikaciji graĎana sa političkim strankama, u: Srećko Mihailović (ur.), Programski identiteti socijaldemokratskih partija, Beograd: Socijaldemokratski klub i Friedrich Ebert Stiftung, op. cit. 30-45. 18 Osnovni društveni rascjepi prema ovoj dvojici autora su: centar-periferija, drţava-crkva, vlasnici- radnici (kapital-rad) i zemlja-industrija (selo-grad). Lipset, S. M. and Rokkan, S., (1967), Cleveage Structure, Party Systems and Voter Alignment: An Introduction, in: Party Systems and Voter Alignments Cross-National Perspectives, Eds. S.M. Lipset and S. Rokkan, New York: The Free Press, p. 14. 19 Za detaljnu analizu karakteristika i odnosa ljevice i desnice videti: Bobio, Norberto, (1997), Desnica i levica: razlozi i smisao jedne političke distinkcije, Podgorica i Beograd: CID i Narodna Knjiga, str. 113. 20 Beyme, Klaus von, (2002), Transformacija političkih stranaka, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, str. 57. 9 to na primjer proevropsko - tradicionalno.21 Kičelt smatra da su, upravo, programske političke partije faktor stabilizacije demokratskog poretka, ali da ih je istovremeno najteţe i najskuplje utemeljiti, jer zahtijevaju obrazovane birače koji posjeduju dovoljnu količinu informacija i visoke kognitivne sposobnosti, kako bi bili u stanju da naprave razuman izbor izmeĎu ponuĎenih alternativa.22 Značajan broj teoretičara smatra da ideološki aspekt funkcionisanja političkih partija postaje sekundaran, te da se ta činjenica sve više potvrĎuje u savremenom partijskom djelovanju. Ovi autori smatraju da se političke partije uglavnom usmjeravaju na osvajanje vlasti i da sve mora biti, a u stvarnosti i jeste, podreĎeno tom cilju.23 Na ovom tragu Dauns gradi svoj prostorni model demokratije, prema kome se političke partije slobodno kreću na osi lijevo – desno, kako bi se što više pribliţile najvećem broju glasača, što dovodi do konvergencije partijskih programa.24 Dakle, iako Dauns ideološki faktor i naročito šemu lijevo - desno vidi kao bitan faktor u objašnjenju glasanja, on ih interpretira samo kao sredstvo, ne samo za političke partije koje na ovaj način teţe povećanju broja glasova, već podjednako i za graĎane, koji biraju političke partije u skladu sa svojim ličnim interesima, odnosno očekivanjem materijalne ili statusne koristi.25 Dodatno, glasanje pojedinca moţe biti u potpunosti odvojeno od ideoloških faktora, kao što je to slučaj kod harizmatskih ili klijentelističkih partija u već navedenoj Kičeltovoj partijskoj tipologiji. Povećana ideološko-programska fleksibilnost dovodi do toga da programi različitih političkih partija postaju slični, pa samim tim i partije sve više liče jedna na drugu. Pa ipak, teško je ne sloţiti se sa konstatacijom Orlovića da iako je u borbi za vlast došlo do „izvesne deideologizacije stranaka, nije toliko došlo do kraja ideologije, koliko su 21 Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, str 44. 22 Zbog te činjenice Kičelt smatra da će u postkomunističkim drţavama preovladati harizmatske i klijentelističke partije, a sistem dugo vremena ostati nekonsolidovan. Kitschelt, Herbert, (1995), Formation of Party Cleveages in Post-Communist Democracies (Theoretical propositions), Party Politics Vol.1 No. 4, London, Thousand Ouks nad New Delhi: SAGE Publications, pp. 449-451. 23 Klasični zastupnik ovakve teze je Šumpeter koji poistovjećujući principe trţišne ekonomije i partijskog djelovanja smatra da partije nisu ništa drugo do preduzeća koja su u trţišnoj utakmici usmjerena na osvajanje dobiti u vidu glasova birača i posljedičnog osvajanja vlasti. Detaljnije u: Šumpeter, Jozef, (1998), Kapitalizam, socijalizam i demokracija, Beograd: Plato. 24 Downs, Anthony, (1957), An Economic Theory of Democracy, New York: Harper and Row, pp. 112- 119. 25 Ibidem, p.100. 10 ideologije postale svedenije, kompetitivnije i operacionalizovanije.”26 Razlog za takav stav leţi, prije svega, u inherentnoj činjenici da političke partije postaju jedan od osnovnih mehanizama za izraţavanje i formulisanje interesa ljudi i društvenih grupa. Sa druge strane, treba imati u vidu i činjenicu na koju upozorava Goati, koji smatra da do smanjenja uloge programsko-ideoloških opredjeljenja dolazi i zbog „meĎunarodne naddeterminacije”, koja se ogleda u činjenici da su vlade u većini postkomunističkih drţava pod stalnim pritiskom meĎunarodnog političkog i ekonomskog faktora i da se političke partije ovih drţava više razlikuju po efikasnosti u izvršavanju postavljenih zadataka, nego po ideološkim opredjeljenjima.27 Tek se rasvjetljavanjem svih ovih aspekata moţe objasniti izuzetan nesklad izmeĎu onoga što birači očekuju od političkih partija i onoga što od tih partija dobijaju, kada im povjere svoj glas. 1.3. Osnovne partijske familije Uzimajući u obzir kriterijume vrste društvenog sukoba iz kojeg je politička partija nastala, pripadnosti političkih partija nadnacionalnim federacijama i ideološko- političke orijentacije, Bajme kreira jednu od najpriznatijih tipologija evropskih partijskih porodica.28 Tu tipologiju sačinjava devet partijskih porodica: (1) liberalna, (2) konzervativna, (3) agrarna, (4) regionalna, (5) hrišćansko-demokratska, (6) socijaldemokratska i socijalistička, (7) komunistička, (8) desno ekstremistička i populistička i (9) ekološka (zeleni). Liberalizam29 se kao politička ideologija zasniva na stavovima da su sloboda pojedinca i trţišni ekonomski sistem svetinje i kao takve moraju da uţivaju maksimalnu zaštitu. Liberali se zalaţu za što manje poreske stope, što manju drţavnu ulogu u ekonomskom sistemu i ograničen stepen drţavne socijalne zaštite. Dodatno, oni se zalaţu za poštovanje načela nediskriminacije bilo koje vrste 26 Orlović, Slaviša, (2007), Ideologije i programi u partijskim sučeljavanjima, u: Zoran Lutovac (ur.), Ideologija i političke stranke u Srbiji, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung, Fakultet političkih nauka, Institut društvenih nauka, str. 46. 27 Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, str. 37. 28 Beyme, Klaus von, (2002), Transformacija političkih stranaka, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, op. cit. 63-75. 29 Više o osnovnim obiljeţjima liberalizma: Goodwin, Barbara, (2007), Using Political Ideas (5th Edition), Chichester: Jon Wiley and Sons Ltd., pp. 35-66. 11 društvenih grupacija i univerzalnosti ljudskih prava, kao i zaštite privatne sfere pojedinca od upliva drţavnih organa. Konzervativci30 se, takoĎe, zalaţu za vladavinu prava i ograničenu ulogu drţave u ekonomskom sistemu i sistemu socijalne zaštite. Oni smatraju da drţavni intervencionizam u privredi, velika javna potrošnja i redistribucija sredstava nanosi više štete, nego koristi drţavi i njenim graĎanima. Jedina sfera gde oni opravdavaju veću javnu potrošnju je bezbjedonosni sistem drţave, zbog toga što vjeruju da se drţava u zaštiti svojih interesa mora više osloniti na sopstvene snage, nego na meĎunarodne institucionalne mehanizme. Ono po čemu se razlikuju od liberala jeste teţnja da se zaštite tradicionalne društvene, a naročito moralne vrijednosti i otpor prema promjenama društvenih struktura. Opasnost po drţavu i tradicionalne vrijednosti vide u nekontrolisanoj imigraciji i previše širokoj zaštiti manjinskih prava, a pitanja zaštite ţivotne sredine često zapostavljaju, nauštrb ekonomskog rasta. Agrarne partije svoju ideologiju zasnivaju na isticanju vaţnosti poljoprivrede i nezavisnog i snaţnog poljoprivrednog proizvoĎača za ukupan napredak drţave i društva, kao i njegovanju tradicionalnih porodičnih i kulturnih vrednosti. Zato se one zalaţu za drţavne subvencije za razvoj poljoprivredne proizvodnje i zaštitu sela, a u novije vrijeme su u svoje političke programe inkorporirale i veoma aktuelan zahtjev za zaštitom ţivotne sredine.31 Regionalne partije doţivljavaju značajan uspon u novije vrijeme, što se moţe tumačiti konvergentnim procesima jačanja etničkih sentimenata, kao i jačanja politike regionalizacije, kao jednog od osnovnih principa na kojima se temelji Evropska unija (EU). Sa jedne strane, snaţno etničko samoodreĎenje grupacija unutar pojedinih drţava, često dovodi do nastanka antisistemskih i separatističkih političkih partija. Sa druge strane, političke partije lokalizovane unutar pojedinih regiona koriste mehanizme EU, kako bi ostvarile značajniji uticaj u EU mimo svoje nacionalne drţave, zaštitile svoje interese i „pokrenule višestruko učinkovit teritorijalni lobizam”.32 30 Više o osnovnim obiljeţjima konzervativizma: Ibidem, pp. 155-176. 31 Beyme, Klaus von, (2002), Transformacija političkih stranaka, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, str. 68. 32 Ibidem, str. 68. 12 Iako se u tipologijama, najčešće sa konzervativcima, svrstavaju na poziciju desnog centra, hrišćansko-demokratske partije33 se od konzervativnih razlikuju u nekoliko bitnih aspekata, koji ih pomjeraju nešto više ulijevo, što se naročito odnosi na ekonomsku sferu. Premda se, kao i konzervativci, zalaţu za kapitalizam, trţišnu ekonomiju, jak odbrambeni sistem i njegovanje tradicionalnih vrijednosti, demohrišćani naglašavaju načelo solidarnosti i potrebu zajedničkog napora za društveno blagostanje. Zato oni smatraju da je nepohodna, kako povećana javna potrošnja i veće oporezivanje imućnijih, tako i pojačana djelatnost nepolitičkih zajednica, a naročito crkve. Iako su ove političke partije odavno sekularizovane, one i dalje stoje na stanovištu vaţnosti primjene tradicionalnih moralnih normi i hrišćanskih principa, kako u voĎenju politike, tako i u svakodnevnom ţivotu. Socijaldemokratske i socijalističke partije34 u novije vrijeme prolaze kroz značajne transformacione procese. Osnovni pokazatelji socijaldemokratskih politika druge polovine dvadesetog vijeka bili su drţavno finansirani sistemi obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite, kao i tijesna saradnja drţave i sindikata. MeĎutim, suočene sa prevelikom javnom potrošnjom, niskom produktivnošću drţavno dirigovane privrede i posljedičnim povećanjem drţavnih dugova i nezaposlenosti koje su ovakve politike prouzrokovale, ove političke partije se, u cilju sprečavanja svog nestanka, sa pozicija ljevice pomjeraju više ka centru. To se ogleda naročito u shvatanjima da je za ostvarenje pomenutih ciljeva potrebno ograničiti drţavnu ulogu u privredi i finansijskom sistemu, smanjiti poreze i ukupan obim drţave blagostanja, raskinuti spregu drţave i sindikata i dati podršku privatizacionim procesima. Upravo su ove promjene omogućile socijaldemokratama novi uspon na početku dvadesetprvog vijeka, ali i značajno promijenili shvatanje suštine evropske ljevice.35 33 Više o osnovnim obiljeţjima hrišćanskih demokrata: Eräpolku, Merja, (2007), What are the distinct features of Christian-democracy?, Lecture Held at Regional ECPM Conference North-East Europe, Vilnius, 15 and 16 June 2007, Internet, 01.04.2012, www.ecpm.info/l/en/library/download/168191, 6 p. 34 Više o osnovnim obiljeţjima socijaldemokrata i socijalista: Wright, Anthony, (1999), Social Democracy and Democratic Socialism, in: Contemporary Political Ideologies, Eds. R. Eatwell and A. Wright, London and New York: Continuum International Publishing Group, pp. 80-103. 35 Lipset ovaj proces transformacije socijaldemokratskih partija naziva procesom „amerikanizacije evropske ljevice”. Detaljnije u: Lipset, Seymour Martin, (2001), The Americanization of the European Left, in: Political Parties and Democracy, Eds. L. Diamond and R. Gunther, Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press, p. 52. 13 Komunističke partije, čija je ideologija bila zasnovana na borbi brotiv klasnog društva, drţavnom regulisanju privrede i socijalnih sistema i zalaganju za društvenu, nasuprot privatne svojine, izgubile su svoj raniji značaj, kako u istočnoevropskim drţavama, gdje su nekada bile jedine legalne političke partije, tako i u zapadnoj Evropi, gdje su nekada posjedovale značajan uticaj pod etiketom evrokomunizma. Bivše komunističke partije su se mahom transformisale u socijaldemokratske partije.36 Desne ekstremističke partije (radikalne, populističke, neofašističke) su političke partije zasnovane na harizmatskom voĎstvu, koje se protive multikulturnim tendencijama savremenih društava, zalaţu se za restriktivne imigracione politike, trţišnu privredu, manje poreze i manji nivo drţavne potrošnje u oblasti socijalne zaštite. Ove političke partije su naročiti uticaj ostvarile u istočnoevropskim drţavama, gdje im je jedna od glavnih osobina bilo principijelno protivljenje evroatlantskim integracijama i razvrstavanje graĎana po ovom kriterijumu na „patriote” i „izdajnike”.37 Partije zelenih38 su doţivjele svoj uspon osamdesetih godina dvadesetog vijeka. Njihova osnovna preokupacija je borba za takozvane postmaterijalističke vrijednosti, kao što su zdrava ţivotna sredina, socijalna jednakost i inkluzivnost, jednakost polova, borba protiv upotrebe nuklearne energije i genetskog inţenjeringa, promocija upotrebe obnovljivih prirodnih resursa, demilitarizacija i opšta pacifikacija. 1.4. Izborni program i izborna platforma političke partije Izborni programi (platforme, manifesti) i sa njima povezani koalicioni sporazumi predstavljaju „tip takozvanih agenda dokumenata, u kojima se preciziraju stavovi partije prema nekim odreĎenim pitanjima koja su na dnevnom redu politike stranke u nekom definisanom periodu.”39 Izborni programi političkih partija su u neraskidivom 36 Beyme, Klaus von, (2002), Transformacija političkih stranaka, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, op. cit. 70-71. 37 Bajme ističe da prenaglašeni nacionalizam u slučaju istočnoevropskih drţava nije bio rezervisan samo za desne ekstremiste, nego i za partije koje su deklarativno bile pozicionirane mnogo više ka centru, pa čak i za neke bivše komunističke partije. Ibidem, str. 73. 38 Više o osnovnim obiljeţjima Zelenih u: Goodwin, Barbara, (2007), Using Political Ideas (5th Edition), Chichester: Jon Wiley and Sons Ltd., pp. 235-262. 39 Pavlović, Vukašin, (2011), Programski identitet političkih partija, u: Slaviša Orlović (ur.), Partije i izbori u Srbiji-20 godina, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung i Fakultet političkih nauka-Centar za demokratiju, str. 145. 14 uzajamno uzročno-posljedičnom odnosu sa ukupnim demokratskim kapacitetom partija i mogu da posluţe kao najbolji pokazatelj kompetentnosti i kredibilnosti partija da se uoči izbora predstave biračima kao njihovi najbolji reprezenti u institucijama vlasti. Izborni programi, kada partije doĎu na vlast, sluţe i kao neopozivo mjerilo za kontrolu ispunjenja predizbornih obećanja, koja su u tim programima data. U teoriji ne postoji saglasnost po pitanju ključnog činioca koji opredeljuje birače za jedan od izbornih programa i saglasno tome, ni oko toga kolika je stvarna vrijednost i uticaj izbornih programa u političkim procesima. Više autora, kao što su već pominjani Lipset i Rokan, primat u izbornom opredjeljivanju daju socijalnom statusu birača i pripadnosti tih birača odreĎenim klasnim grupacijama. Zastupnici teorije partijske identifikacije smatraju da se opredjeljenje birača mora tumačiti psihološkim faktorima, na osnovu duţeg perioda identifikacije pojedinca sa nekom političkom partijom.40 Sartori naglašava da adekvatna analiza izbornog ponašanja glasača mora da obuhvati, kako glasanje na osnovu partijske identifikacije, tako i takozvano problemsko glasanje, odnosno situaciju u kojoj se glasač opredeljuje na osnovu stava političke partije o nečemu, što on prepoznaje kao problem.41 Sartori u svoju analizu uvodi i treći vid glasanja, a to je pozicijsko glasanje na osnovu imidţa koji politička partija gradi o sebi u javnosti.42 Ne treba zaboraviti na još jedan faktor, koji je naročito prisutan u zemljama sa nedovršenom institucionalnom konsolidacijom, a to je glasanje za ličnost, odnosno lidera partije.43 Uzimajući u obzir sve prethodne napomene i ograde, izborni programi su vaţan faktor za analizu ponašanja političkih partija, kako u procesu dolaska na vlast, tako i za procjenu efekata njihovog djelovanja po dolasku na vlast. Badţ i Robertson su 1979 godine osnovali Grupu za istraţivanje manifesta (The manifesto research 40 Prema ovoj teoriji partijska identifikacija se definiše kao „afektivna orijentacija pojedinca prema nekom grupno vaţnom cilju u njegovoj okolini.” Campbell A., Converse P.E., Miller W.E. and Stokes D.E., (1960), The American voter, New York: John Wiley, p. 121. 41 Sartori, Giovanni, (2002), Stranke i stranački sustavi (Analitički okvir), Zagreb: Politička kultura, op. cit. 282-283. 42 Ibidem, op. cit. 283-284. 43 Razloge za primat personalnog načela na izborima u manje razvijenim demokratijama Meinvering i Torkal vide u tome što u ovim zemljama partije nemaju istorijski široku društvenu ukorenjenost, zatim lošim učincima partija koje su bile na vlasti, nedovoljnoj ideološko-programskoj odreĎenosti partija, te činjenici da ove zemlje mahom usvajaju predsjednički sistem vladavine. Mainwaring, S. and Torcal M., (2005), Party System Institutionalization and Party System Theory After the Third Wave of Democratization, Notre Dame: The Helen Kellog Institute for International Studies, Internet, 01.04.2012, http://kellogg.nd.edu/publications/workingpapers/WPS/319.pdf, pp. 21-22. 15 group), a kasnije je nastao i Projekat za komparativno istraţivanje manifesta (Comparative manifesto project), u okviru kojih se u prethodne tri decenije okupilo više istraţivača, koji su svoje teorijsko-empirijske zaključke o procesima pretvaranja izborne volje birača u saglasne javne politike zasnovali na podacima do kojih su došli proučavanjem tekstova izbornih programa u velikom broju drţava.44 U svom obrazloţenju većeg značaja proučavanja izbornih programa u odnosu na druge partijske dokumente, zastupnici „manifesto pristupa” ističu četiri prednosti: (1) ti programi su skup ključnih partijskih stavova, (2) oni posjeduju autoritet, jer ih najčešće usvajaju partijske konvencije, (3) oni posjeduju reprezentativnost, jer su rezultat dogovora partije kao cjeline i (4) ovi programi se objavljuju prije svakih izbora, što omogućava njihovo lakše proučavanje.45 U politikološkim raspravama postoje dva dominantna konkurentska pristupa objašnjenju, kako preferencije birača bivaju pretvorene u javnu politiku.46 Na jednoj strani su zastupnici „teorije partijskog mandata”, prema kojima politička partija koja pobijedi na izborima dokazuje da je dobila podršku za svoj izborni program koji je dovoljno različit u odnosu na izborne programe drugih partija, te na vlasti pristupa njegovom sprovoĎenju i preuzima potpunu odgovornost za tu aktivnost.47 Na drugoj strani su zastupnici teze o konvergenciji partijskih programa, odnosno „teorije srednjeg mandata”, koji smatraju da političke partije u trci za osvajanje preferencija „srednjeg birača” (median voter), pribliţavaju svoje programske stavove do tačke da se ne moţe više uvidjeti suštinska razlika meĎu programima i političkim partijama i da je teško utvrditi odgovornost za sprovoĎenje politike. Mekdonald i Badţ smatraju da emprijski dokazi u njihovom istraţivanju idu u korist prvog pristupa i da u izbornom periodu „partije nude razumno stabilne pakete politika biračima, što ovima 44 „Jedinstvena snaga podataka iz manifesta (manifesto data) jeste da oni mjere pozicije partijskih politika na svakim zborima na osnovu specifičnih programa koje partije pripremaju pred svaki od njih.” Budge, I., Klingemann, H.D., Volkens, A., Bara J. and Tanenbaum, E., (2001), Mapping Policy Preferences: Estimates for Parties, Electors, and Governments, 1945-1998, Oxford: Oxford University Press, p. 3. 45 Klingemann, H.D.,Volkens, A., Bara J., Budge I. and Mcdonlad M., (2006), Mapping Policy Preferences II: Estimates for Parties, Electors, and Governments in Eastern Europe, European Union, and OECD 1990–2003, Oxford: Oxford University Press, p. 164. 46 McDonald, M. and Budge I., (2005), Elections, Parties, Democracy – Conffering the Median Mandate, New York: Oxford University Press, p. 89. 47 Downs, Anthony, (1957), An Economic Theory of Democracy, New York: Harper and Row, pp. 20- 41. 16 pojednostavljuje procese prikupljanja informacija i donošenja razumnih odluka.”48 MeĎutim, u postizbornom periodu poslije uspostavljanja kabineta, iako postoji tendencija ka vaţenju drugog pristupa, odnosno konvergenciji politika pob jedničkih partija u javnu politiku koja bi trebalo da predstavlja preferenciju srednjeg birača, oni ne nalaze dovoljno dokaza koji bi nesumnjivo pokazali takvu vezu.49 U svojim novijim radovima zastupnici „manifesto pristupa” su rezultatima svojih istraţivanja pridodali i zemlje istočne i jugoistočne Evrope, kako bi na osnovu podatka iz izbornih manifesta i ponašanja birača u duţem posmatranom periodu, utvrdili opšta pravila u vezi sa pretvaranjem volje birača u javnu politiku, odnosno prosječnu razliku izmeĎu stavova srednjeg birača i vladinih stavova posle svakih izbora na skali lijevo - desno, kao i meĎusobni uticaj ove dvije grupe stavova.50 Što se tiče samog postupka analize sadrţaja izbornih programa, zastupnici ovog pristupa, kategorizuju stavove političkih partija, te uporeĎuju tokom vremena stepen promjena u okviru jedne partije, zatim izmeĎu različitih partija i na kraju, izmeĎu različitih drţava.51 Klingeman, Hoferbert i Badţ smatraju da je za cjelovito istraţivanje neophodno, uz analizu sadrţaja samih programskih dokumenata, uzeti u obzir i reformulaciju klasičnih programskih koncepata, ispitivanje njihovog funkcionisanja u kompetitivnom izbornom procesu i način na koji programi mogu funkcionisati u generalnoj političkoj agendi odreĎenog mandata vladajućih partija, odnosno konkretne vlade.”52 Uzimajući u obzir navedeno, nemoguće je ne uvidjeti da se izborni programi u praksi teško pretvaraju u javne politike, koje su u potpunoj saglasnosti sa tim programima. Čini se jasnim da to moţe da se desi, a u velikom broju slučajeva se i dešava, zbog prevarantskog ponašanja političkih partija prema biračima, koje u borbi za glasove ne prezaju od najnevjerovatnijih izbornih obećanja i različitih drugih manipulacija. Sa 48 Oni do svojih zaključaka dolaze proučavajući 21 razvijenu demokratiju u periodu 1950-1995. McDonald, M. and Budge I., (2005), Elections, Parties, Democracy-Conffering the Median Mandate, New York: Oxford University Press, p. 90. 49 Ibidem, pp. 151-152. 50 Klingemann, H.D.,Volkens, A., Bara J., Budge I. and Mcdonlad M., (2006), Mapping Policy Preferences II: Estimates for Parties, Electors, and Governments in Eastern Europe, European Union, and OECD 1990–2003, Oxford: Oxford University Press, p. 130. 51 Osnovna jedinica njihove analize sadrţaja je „kvazi-rečenica” kao „verbalni izraz neke političke ideje ili pitanja”, koja se onda kao pozitivan ili negativan stav o nekom pitanju kategorizuje u jednu od 56 kategorija, koje su podijeljene u sedam tematskih dijelova (spoljni odnosi, sloboda i demokratija, politički sistem, ekonomija, blagostanje i kvalitet ţivota, društvene veze, društvene grupe), a kreiraju se i podkategorije u vezi sa specifičnim pitanjima u pojedinim drţavama. Ibidem, pp. 165-173. 52 Klingemann H.D., Hofferbert, R. and Budge, I., (1994), Parties, Policies, and Democracy (Theoretical Lenses on Public Policy), Boulder, San Francisco and Oxford: Westview Press, p. 21. 17 druge strane, ne moţe se osporiti ni činjenica da i uz najbolju namjeru političkih partija koje učestvuju u izborima, te njihovu racionalnu teţnju da kroz dobru vladavinu obezbede reizbor, postoje i neki sistemski faktori koji uzrokuju neadekvatnu realizaciju izbornih programa u postizbornom periodu. U te faktore moţemo svrstati partijski i izborni sistem, o kojima će kasnije biti riječi. Osim toga, ne smije se zanemariti ni činjenica da su vlade u velikom broju slučajeva proizvod koalicionih aranţmana koji zahtijevaju uzajamne ustupke koalicionih partnera, što utiče na moguću korekciju izbornih programa, a vrlo često biva i izgovor za oslobaĎanje od političke odgovornosti. Kao treći bitan faktor, tu je i pitanje stepena informisanosti birača, odnosno činjenice da oni često mogu da budu u zabludi u procjeni političkih partija i njihovih izbornih programa.53 Da bi analiza izbornih programa, a naročito procjena stepena njihove ispunjenosti u postizbornom periodu bila adekvatna, ne smije se zanemariti ni jedan od ovih faktora. 1.5. Partijski sistemi – pojam i tipologija Jedan od vodećih teoretičara političkih partija i partijskih sistema Sartori, definiše partijski sistem kao „sistem interakcija koje proizilaze iz meĎupartijskog nadmetanja”.54 Sama ova definicija je dovoljna da se zaključi da je pojam partijskog sistema izuzetno kompleksan i da se ne moţe svoditi na prosti zbir političkih partija koje djeluju u političkom spektru. To se moţda najbolje vidi u slučajevima kada treba utvrditi ključna obiljeţja partijskih sistema i uticaj ovih sistema na djelovanje političkih partija i ukupan politički proces. Najprostije tipologije uzimaju u obzir broj političkih partija, kao determinirajući činilac partijskog sistema. Blondel, uzimajući u obzir broj političkih partija i njihovu relativnu veličinu, partijske sisteme dijeli na dvopartijske (svaka od partija dobija oko 45% glasova), dvoipopartijske (jedna partija dobija oko 45%, druga malo manje od 40%, treća oko 15%), višepartijske sa dominatnom političkom partijom (jedna partija dobija oko 45%, a ostatak se podjednako rasporeĎuje na tri do četiri partije) i višepartijske 53 Dauns upozorava da, iako birači generalno pokušavaju da racionalno odrede svoj izbor procjenjujući troškove i dobitke, oni u stvarnosti često nemaju perfektnu informaciju, jer procjenjuju sva pitanja na osnovu malog broja oblasti u kojima je očigledna nadmoć koncepta odreĎene partije. Downs, Anthony, (1957), An Economic Theory of Democracy, New York: Harper and Row, p. 46. 54 Sartori, Giovanni, (2002), Stranke i stranački sustavi (Analitički okvir), Zagreb: Politička kultura, str. 48. 18 sisteme bez dominantne političke partije (dvije do tri partije osvajaju po 25%, a ostatak se dijeli meĎu ostalim partijama).55 Sartori smatra da sam broj političkih partija ne govori dovoljno o prirodi partijskog sistema i da treba uspostaviti što jasnije kriterijume relevantnosti partija, koje on nalazi u koalicionom i ucjenjivačkom potencijalu partija.56 Na osnovu varijable broja političkih partija i pomenuta dva kriterijuma, Sartori smatra da postoji sedam kategorija partijskih sistema: (1) jednopartijski sistem, (2) sistem sa hegemonskom partijom, (3) sistem sa predominantnom partijom, (4) dvopartijski sistem, (5) sistem ograničenog pluralizma, (6) sistem ekstremnog pluralizma i (7) atomizovani sistem.57 UviĎajući analitičku nedovoljnost ovakve klasifikacije, on uvodi varijablu „ideološke distance”, kako bi za utvrĎenu fragmentarnost sistema utvrdio i stepen segmentiranosti, odnosno polarizovanosti. Ukrštajući dvije navedene varijable, stvara cjelovitu tipologiju kompetitivnih partijskih sistema, koju čine: (1) polarizovani višepartijski sistem, (2) umjereni višepartijski sistem, (3) segmentirani višepartijski sistem, (4) dvopartijski sistem i (5) višepartijski sistem sa predominantnom partijom.58 Iako je Sartorijeva klasifikacija jedna od najpriznatijih u političkim naukama, postoje i značajni teorijski zahtjevi za njenom redefinicijom i usklaĎivanjem sa duhom vremena. Tako, Bajme smatra da se u novije vrijeme, sa smanjivanjem uloge antisistemskih partija u Evropi i sa malim efektima povećanja broja političkih partija, gubi jasna razlika izmeĎu polarizovanog i umjerenog višepartizma i da bi tip polarizovanog višepartijskog sistema trebalo razdvojiti u dva podtipa, prvi, u kojem postoje fundamentalne desne i lijeve opozicije, zbog kojih centar više nije u stanju da vlada i drugi, u kojem političke partije centra još uvek mogu da vladaju.59 TakoĎe, on 55 Blondel, Jean, (1990), Types of Party System, in: The West European Party System, Ed. Peter Mair, Oxford: Oxford University Press, pp. 302-310. 56 Koalicioni potencijal podrazumjeva odliku političke partije da je, bez obzira na njenu veličinu, ona u nekom periodu potrebna ili upotrebljiva za odrţivu koalicionu većinu. Kriterijum ucjenjivačkog potencijala podrazumjeva sposobnost političke partije da utiče na partijsko nadmetanje na takav način da mijenja pravac nadmetanja od centripetalnog ka centrifugalnom. Ovo se prije svega odnosi na relevantne antisistemske partije, ali i partije koje imaju takozvanu veto moć u legalnim političkim procedurama, a koje ne mogu da se svrstaju u prvu grupu. Sartori, Giovanni, (2002), Stranke i stranački sustavi (Analitički okvir), Zagreb: Politička kultura, op. cit. 111-114. 57 On jednopartijski i sistem sa hegemonskom partijom svrstava u nekompetitivne partijske sisteme, dok za ostale smatra da su kompetitivni. Granična linija, koja razdvaja nizak od visokog stepena fragmentacije, nalazi se negdje izmeĎu pet i šest relevantnih političkih partija. Ibidem, str. 115. i str. 120. 58 Detaljnije o svakom tipu u: Ibidem, op. cit. 119-188. 59 Bajme smatra da se danas gotovo svi zapadni partijski sistemi mogu označiti kao sistemi umjerenog višepartizma, da uticaj fundamentalne opozicije uglavnom slabi i tamo gde je prepoznatljiv češće se 19 primjećuje da se u većini drţava javlja „gravitacijsko središte partijskog sistema” sa ključnom političkom partijom, koja oko sebe okuplja u koaliciju veći broj drugih partija, što slabi pozicije lijevih i desnih ekstremista, a ponekad moţe da dovede i do „ekstremizma centra”.60 Uz navedena razmatranja o partijskom sistemu, nepohodno je skrenuti paţnju na još jedan činilac koji ima značajnu ulogu u razumijevanju funkcionisanja političkih partija i partijskih sistema. Riječ je o stepenu institucionalizacije partijskog sistema, a jedan od vodećih teoretičara na ovom polju Meinvering smatra da je upravo to fundamentalni činilac razlikovanja izmeĎu partijskih sistema novih demokratija i sistema u naprednim industrijskim drţavama.61 On smatra da postoje četiri kriterijuma institucionalizacije partijskih sistema, na osnovu kojih se razlikuju institucionalizovani, od fluidnih i slabo institucionalizovanih partijskih sistema.62 Tako, institucionalizovane partijske sisteme karakteriše: (1) visok stepen izborne i ukupne političke stabilnosti, koju proizvodi nizak stepen odstupanja u izbornim rezultatima političkih partija i malo onih koji mijenjaju partije, (2) političke partije koje su u visokom stepenu ukorijenjene u društveno okruţenje i tijesno povezane sa interesnim organizacijama, a glasači koji prepoznaju takve partije, identifikuju se sa njima i stvaraju naviku glasanja za svoju partiju, (3) visok stepen percepcije političkih partija, kao legitimnih političkih aktera u demokratskom procesu i (4) primat partijske organizacije i ideološko-programskih opredeljenja u odnosu na harizmu partijskih lidera, uključujući regularno smjenjivanje partijskog voĎstva. Primjenjujući ove kriterijume na empirijske slučajeve, Meinvering i Torkal dolaze do dalekoseţnih zaključaka o opasnostima nedovoljno institucionalizovanih partijskih sistema, od kojih su najveće mogućnost uspona „antisistemskih političara” i lakšeg prelaska u nalazi na desnoj, nego na lijevoj strani političkog spektra. Beyme, Klaus von, (2002), Transformacija političkih stranaka, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, op. cit. 141-142. 60 „Ekstremizam centra se izraţava u radikalnim pogledima i mjerama, od zaštite okoline do politike prema strancima”. Beyme, Klaus von, (2002), Transformacija političkih stranaka, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, op. cit. 147-148. 61 Pod pojmom institucionalizacije u političkom smislu, Meinvering smatra situaciju kada „politički akteri imaju jasna i stabilna očekivanja o ponašanju drugih aktera.” U skladu sa tim, institucionalizovani partijski sistem definiše kao „sistem u kome akteri razvijaju očekivanja i ponašanja zasnovana na premisi da će fundamentalne konture i pravila partijskog nadmetanja i ponašanja preovladavati i u doglednoj budućnosti.” Mainwaring, Scott, (1998), Rethinking Party Systems in the Third Wave of Democratization: The Importance of Party System Institutionalization, Notre Dame: The Helen Kellog Institute for International Studies, Internet, 01.04.2102, http://kellogg.nd.edu/publications/workingpapers/WPS/260.pdf, p. 9. 62 Ibidem, pp. 8-11. 20 autoritarne sisteme, kao i nedovoljna informisanost birača prilikom pravljenja izbora, što u velikoj mjeri oslobaĎa političke partije odgovornosti za svoj rad dok su na vlasti.63 1.6. Organizacija i struktura političkih partija Iz prethodno navedenih razmatranja već se moţe naslutiti koliki je značaj partijske organizacije i strukture na ukupne političke i demokratske procese u jednom društvu. Partijska organizacija je, u većini političkih partija koje postoje danas, do detalja razraĎena u najvišim partijskim aktima, izraz je odreĎenog neformalnog odnosa moći u političkoj partiji, tako da adekvatna analiza mora da obuhvati oba ova aspekta. Što se tiče partijske organizacione šeme, ona uglavnom ima oblik piramide, u kojoj široku osnovu čine „bazične jedinice” koje mogu biti zasnovane na teritorijalnom ili nekom funkcionalnom principu, a piramida se prema vrhu nastavlja sa nizom partijskih organa i tijela, od lokalnih do centralnih.64 Goati smatra da su najvaţniji partijski organi i tijela: (1) kongres, koji predstavlja najviši partijski zakonodavni organ koji se sastaje u većim vremenskim razmacima, a u nadleţnosti mu je donošenje najviših partijskih akata i izbor najvaţnijih partijskih organa, (2) glavni odbor, koji predstavlja partijski zakonodavni organ koji stalno rukovodi političkom partijom, a u nadleţnosti mu je i izbor niţih operativnih organa, (3) predsjednik političke partije, kao nosilac najvišeg poloţaja u partiji, (4) predsjedništvo i izvršni odbor, koji predstavljaju kolegijalne izvršno-operativne organe koji su sastavljeni od pojedinaca na najvišim partijskim funkcijama, (5) poslanički klub, koji čine partijski članovi koji su istovremeno i poslanici u drţavnom parlamentu, (6) posebni oblici organizovanja unutar političke partije, koji sluţe za artikulaciju interesa odreĎenih društvenih kategorija, kao što su to na primjer mladi ili ţene.65 Od toga kako je unutar političke 63 Mainwaring, Scott and Torcal M., (2005), Party System Institutionalization and Party System Theory After the Third Wave of Democratization, Notre Dame: The Helen Kellog Institute for International Studies, Internet, 01.04.2012, http://kellogg.nd.edu/publications/workingpapers/WPS/319.pdf, pp. 25- 26. 64 Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, op. cit. 87-88. 65 Ibidem, op. cit. 98-113. 21 partije formalno i faktički riješeno pitanje odnosa moći izmeĎu ovih organa, zavisi i stepen decentralizacije partije i njen demokratski kapacitet.66 U materiji unutarpartijskih odnosa, teoretičari u najvećem broju zasnivaju svoja razmatranja na čuvenoj hipotezi Mihelsa, koja je poznata kao „gvozdeni zakon oligarhije”. On smatra da se u svakoj organizaciji zakonito raĎaju oligarhijske tendencije, odnosno raslojavanje na voĎe i sljedbenike, sa jasnom superiornošću voĎa, koja zakonito ugroţava demokratski kapacitet takvih organizacija.67 U političkim partijama se to ogleda kao primat partijskih lidera i upravljačkih struktura na vrhu, koje jednim imenom moţemo nazvati partijsko rukovodstvo, u odnosu na partijske članove i ostale oblike partijske organizacije. Uzimajući u obzir kriterijume prirode i intenziteta aktivnosti, Goati razlikuje tri kruga partijskih članova: (1) aktiviste, odnosno članove, koje odlikuje veći stepen političke participacije u partijskim djelatnostima, (2) profesionalne činovnike, koji su, za razliku od aktivista, plaćeni za svoj rad i u nadleţnost su im stavljena različita izvršno- operativna ovlašćenja, (3) eksperte-savjetnike, koje od partijskih činovnika razlikuje veća privrţenost profesionalnim standardima i ekonomskim nagradama za svoj rad, nego principima partijske lojalnosti i ideologije.68 Vaţno je napomenuti da članstvo u političkim partijama moţe biti individualno i kolektivno, kao što su na primjer sindikati, organizacije civilnog društva i različite interesne grupacije, što bitno moţe oblikovati pravce unutarpartijske saradnje i sukoba. Sa druge strane, partijsko rukovodstvo čine voĎa i odreĎeni krug ljudi, koji poseduju moć u okviru političke partije.69 Rukovodstvo ima presudan uticaj u procesu odlučivanja u partiji, a preko nje i u drţavi. Upravo, od načina izbora partijskog 66 Diverţe razlikuje četiri vrste decentralizacije: lokalnu, ideološku, socijalnu i federalnu. Duverger, Maurice, (1966), Political Parties, Their Organization and Activity in the Modern State, New York: John Wiley and Sons Inc., p. 53. 67 Michels, Robert, (1990), Sociologija partija u suvremenoj demokraciji, Zagreb: Fakultet političkih nauka, op. cit. 317-318. 68 Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, op. cit. 122-125. 69 Panebianko naziva ovaj sloj „dominantna koalicija”, opravdavajući taj naziv činjenicom da je struktura moći u partijama uglavnom takva da lideri nikada ne mogu da odlučuju potpuno sami, nego su u većini slučajeva prinuĎeni da balansiraju izmeĎu različitih moćnih pojedinaca i grupacija u partiji. Panebianco, Angelo, (1982), Political Parties: Organization and Power, Cambridge: Cambridge University Press, p. 37. 22 voĎstva i njegovih formalnih i stvarnih prava i obaveza, zavisi demokratski kapacitet jedne partije. Goati smatra da postoje četiri karakteristična načina odabira partijskog voĎstva: (1) izbor od strane širokih kolegijalnih organa, (2) izbor od strane članstva, (3) kooptacija i (4) imenovanje.70 Iako bi prva dva načina trebala da podstaknu unutartrpartijsko nadmetanje i demokratiju, u velikom broju slučajeva rukovodstvo, u različitim fazama izbornog procesa, zloupotrebljava svoju ulogu i manipulativnim postupcima sam čin izbora pretvara u dobro odglumljenu predstavu.71 Hazan, sa druge strane, smatra da političke partije, traţeći rješenje za smanjenje uticaja partija i povećanje broja neodlučnih birača uz intenziviranje i personalizaciju izbornih kampanja, pribjegavaju reformama metoda za selekciju partijskih rukovodilaca i kandidata, koje rezultiraju demokratizacijom ovog procesa i proširivanjem unutarpartijske biračke baze.72 Kao što je već istaknuto, prema klasičnom Mihelsovom stanovištu, osnovna odlika partijske organizacije je tendencija ka oligarhijskom ustrojstvu. Ovo se ne odnosi samo na hijerarhijsku podreĎenost članstva u odnosu na rukovodstvo političke partije, nego to vaţi i unutar rukovodećeg kadra.73 Naravno, ne mogu da se zanemare ni neformalni nosioci moći u političkoj partiji, takozvane „sive eminencije”, meĎu koje najčešće spadaju moćni partijski finansijeri, članovi porodice partijskog lidera i slično. Razloge za personalizaciju politike i primat lidera političkih partija u odnosu na sve druge organe, Mihels nalazi u psihološkim potrebama članova da budu voĎeni, ali i potrebama same organizacije, koja kao sloţeni sistem neminovno sa sobom povlači posljedicu da inokosni organi djeluju efikasnije od kolektivnih.74 Sa 70 Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, str.147. 71 Goati navodi da su karakteristični primjeri ovakve prakse delegiranje većeg broja podobnih članova u sastav izbornog kongresa, postavljanje pouzdanih ljudi u tijela koja rukovode izbornim procesom i proširenje sastava izbornih kongresa aktuelnim visokim partijskim funkcionerima. Ibidem, op. cit. 148- 149. 72 Hazan, Reuven, (2002), Candidate Selection, in: Comparing Democracies 2, New Challenges in the Study of Elections and Voting, Eds. L. LeDuc, R. Niemi and P. Norris, London, Thousand Oaks and New Delhi: SAGE Publications, pp. 125-126. 73 Panebianko razlikuje tri varijante odnosa u okviru rukovodećih organa: (1) monokratski, gde postoji izraţena dominacija političkog voĎe, (2) oligarhijski, gde postoji izraţena dominacija grupe koja sačinjava partijski vrh u odnosu na druge partijske organe, (3) poligarhijski, gde postoji više grupa sa podjednakim uticajem na proces donošenja odluka. Paneibianco, Angelo, (1982), Political Parties: Organization and Power, Cambridge: Cambridge University Press, Cambridge, p. 172. 74 Michels, Robert, (1990), Sociologija partija u suvremenoj demokraciji, Zagreb: Fakultet političkih nauka, str. 318. 23 druge strane i same voĎe teţe da se odrţe na čelu političke partije, često i manipulativnim sredstvima.75 Značajan organizacioni faktor unutarpartijske demokratije je odnos političke partije prema razlikama u mišljenju, te prema unutarpartijskim oblicima udruţivanja, koji su poznati kao frakcije.76 Frakcije u političkoj partiji mogu da nastanu zbog ideološkog neslaganja jednog dijela članstva i rukovodstva sa ideološko-programskim opredeljenjima partije, zbog neslaganja sa sprovoĎenjem tih opredeljenja i zbog egoističnih poriva za uvećanjem unutarpartijske moći ili materijalnih dobitaka. Ako politička partija formalno-pravno i suštinski ne dozvoljava artikulaciju drugačijeg mišljenja unutar partije, rizikuje da se frakcija otcijepi i formira novu partiju. Istovremeno, Sartori upozorava da je broj frakcija unutar političke partije obrnuto srazmjeran stepenu političkog nadmetanja u političkom sistemu, odnosno da tamo gdje jedna partija ima dominantan poloţaj, zakonito se povećava unutarpartijska kompeticija i raste stepen unutarpartijske razjedinjenosti.77 Još jedan nezaobilazan organizacioni faktor, kada je u pitanju demokratski kapacitet političke partije i cijelog društva, jeste pitanje partijskih finansija, odnosno preciznije rečeno pitanje regulacije partijskog finansiranja i sprečavanja političke korupcije, koja je sa njim u gotovo neraskidivoj vezi. Za partijsko djelovanje neophodne su velike količine finansijskih sredstava. Političkim partijama novac je neophodan, kako za odrţavanje razgranate organizacije, tako još više za troškove savremenih izbornih kampanja, koje su učinile da partije postanu zavisne od što većeg prisustva u skupom oglasnom prostoru elektronskih i drugih medija. Postoji više izvora partijskog finansiranja, od kojih su mnogi tajni, čak i za članove partije.78 Neregulisano 75 Goati u ta manipulativna sredstva ubraja oteţavanje procesa kandidovanja rivalskih kandidata izmjenama partijskih akata, zloupotrebu izbornog materijala i isticanje nepoznatih i neuticajnih protivkandidata. Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring, op. cit. 155-162. 76 Panebianko razlikuje frakcije kao čvrsto organizovane grupe, od tendencija, kao labavo organizovanih grupa. Po njemu, frakcije mogu biti vertikalne, kada zasjecaju sve partijske nivoe partijske oragnizacije i horizontalne, kada su geografski koncentrisane. Panebianco, Angelo, (1982), Political Parties: Organization and Power, Cambridge: Cambridge University Press, p.38. 77 Sartori, Giovanni, (2002), Stranke i stranački sustavi (Analitički okvir), Zagreb: Politička kultura, str. 85. 78 Bajme razlikuje tri konkurentska izvora finansiranja partija: (1) finansijski izvori unutar partija, kao što su članarine, stranački porez koji plaćaju članovi partije koji su na nekim javnim i drţavnim funkcijama i prihodi od priredbi i publikacija, (2) prilozi fizičkih i pravnih lica, kao i interesnih grupa van partije i (3) prihodi iz drţavnog budţeta (kako direktni, tako i indirektni, u vidu raznih finansijskih 24 finansiranje političkih partija djeluje destruktivno na samu suštinu demokratskih procesa u društvu. Iako je razvijen čitav niz kontrolnih mehanizama, političke partije još uvijek pronalaze različite načine da zaobiĎu pravila.79 Rješenje za ovaj problem se nalazi u jačanju ukupnih institucionalnih kapaciteta drţava, ali i u spremnosti graĎana i organizacija civilnog društva da izvrše pritisak kako bi stekli uvid u finansijsko poslovanje političkih partija i tako došli u poziciju da svoj izbor zasnuju na racionalnim argumentima. 2. Izbori i izborni sistem 2.1. Pojam, funkcije i vrste izbora Institucija izbora predstavlja samu suštinu demokratskog poretka i moţe se reći da nema demokratije bez demokratskih izbora.80 Vasović definiše izbore kao „način - proces selekcije i uspostavljanja osnovnih nosilaca političke vlasti”.81 U zavisnosti od kriterijuma podjele, izbori se mogu raščlaniti u nekoliko vrsta.82 Ako se za kriterijume uzmu demokratski kapacitet i mogućnost stvarnog političkog nadmetanja, izbori se mogu podijeliti na: (1) kompetitivne, u kojima postoji slobodna konkurencija političkih partija i kandidata i manja ili veća mogućnost promjene vlasti, (2) semikompetitivne, odnosno izbore u kojima je političkim partijama i kandidatima formalno dozvoljeno učešće na izborima, ali im se posredno ili neposredno nameću ograničenja, kako ne bi mogli da ugroze dominantnu partiju i (3) nekompetitivne, gde su izbori zapravo samo forma potvrde autoritarnog reţima i gde ne postoji mogućnost stvarne izborne kompeticije. U blaţu varijantu nekompetitivnih izbora pogodnosti i olakšica). Beyme, Klaus von, (2002), Transformacija političkih stranaka, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, op. cit. 111-126. 79 O mjerama koje treba da dovedu do antikorupcijskih efekata u oblasti partijskog finansiranja detaljnije u: Nenadić, Nemanja, (2011), Finansiranje političkih partija u Srbiji, u: Slaviša Orlović (ur.), Partije i izbori u Srbiji-20 godina, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung i Fakultet političkih nauka-Centar za demokratiju, str. 122. 80 Ričard Kac smatra da „izbori predstavljaju sredstvo koje čini demokratiju mogućom u društvima koja su toliko porasla u obimu i kompleksnosti da je direktna uprava od strane skupštine svih graĎana postala nemoguća. Katz, Richard, (1997), Democracy and Elections, New York: Oxford University Press, p. 3. 81 Vasović, Vučina i Goati, Vladimir, (1993), Izbori i izborni sistemi, Beograd: IBN Centar i NIP Radnička štampa, str. 15. 82 Detaljnije o različitim vrstama izbora u: Vasović, Vučina i Goati, Vladimir, (1993), Izbori i izborni sistemi, Beograd: IBN Centar i NIP Radnička štampa, str. 181. 25 spadaju izbori u jednopartijskim sistemima, gdje se biraju kandidati u okviru jedne političke partije, a u ekstremniju, aklamacioni izbori, koji samo nominalno predstavljaju izbore, pošto su partija i izabrani kandidati unaprijed utvrĎeni. Prema kriterijumu vrste organa koji se bira, razlikuju se parlamentarni od predsjedničkih izbora, dok prema nivou na kome se vrše izbori, razlikujemo lokalne, regionalne i nacionalne izbore. TakoĎe, razlikuju se neposredni izbori, kada birač direktno bira svoje političke predstavnike, od posrednih ili delegatskih izbora, u kojima birač bira delegate, koji će da izvrše izbor za predstavnike. Vaţno je napraviti i razliku u samom načinu glasanja, imajući u vidu da ono moţe na izborima biti javno ili tajno, što je češći slučaj u demokratskim poretcima. Već iz razmatranja samog pojma i različitih vrsta izbora, moţe se zaključiti da izbori imaju više vaţnih funkcija. Po Vasoviću, postoji devet takvih funkcija izbora: (1) omogućavaju legitiman izbor političkog upravljača, (2) omogućavaju izbor odreĎene strategije razvoja, (3) sredstvo informisanja graĎana o ključnim društvenim pitanjima i načinima njihovog rješavanja, (4) sredstvo dvosmjerne komunikacije izmeĎu političkih elita i naroda, (5) edukaciona funkcija, (6) faktor stabilnosti i potencijalnog razrješenja društvenih konflikata, (7) sredstvo artikulacije interesa i zahtjeva pojedinaca i grupa, (8) sredstvo orjentacije za političke partije i (9) izbori su ogledalo stepena demokratičnosti jednog društva. Sa druge strane, Hejvud naglašava potrebu razlikovanja „uzlaznih” funkcija izbora, kao mehanizma uspostavljanja javne odgovornosti političke elite, od njihovih „silaznih” funkcija, kao sredstva za političko kontrolisanje naroda.83 Da bi izbori vršili svoje suštinske funkcije, neophodno je da budu slobodni i pošteni, kao i da imaju stvarnu političku teţinu. Slobodni izbori podrazumijevaju aktivno i pasivno biračko pravo, odnosno mogućnost svih punoljetnih graĎana da biraju i da budu birani. Pošteni izbori podrazumijevaju odvijanje izbornog procesa u skladu sa ustavnim i zakonskim pravilima, odnosno odsustvo manipulativnih izbornih radnji. U najčešće korišćene manipulativne izborne radnje, mogu su ubrojati: (1) manipulacije sa biračkim spiskovima, odnosno diskriminativno dodavanje ili uklanjanje graĎana iz biračkog spiska, (2) manipulacije sa izbornim materijalom, kao što je štampanje ili 83 Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, str. 434. 26 činjenje neispravnih glasačkih listića, štampanje listića u većem ili manjem broju od zakonski utvrĎenog, samovoljno popunjavanje neiskorišćenih listića od strane članova organa za sprovoĎenje izbora, prevare pri brojanju glasova i slično, (3) manipulacije u vezi sa geografskim granicama i veličinom izbornih jedinica, takozvani dţerimandering (gerrymandering) i (4) različiti vidovi onemogućavanja kandidata na izborima da vode svoje izborne kampanje, o čemu će kasnije biti više rečeno. Što se tiče zahtjeva za stvarnom političkom teţinom izbora, on se prije svega odnosi na potrebu demokratskog političkog sistema da se vlast vrši kroz legalne izborne institucije tog sistema. MeĎutim, svjedoci smo da se centri političke moći, naročito u tranzicionim drţavama, nalaze van političkih institucija, posebno meĎu moćnim ekonomskim grupacijama i pojedincima koji usmjeravaju svoj uticaj ka poţeljnom ponašanju političkih institucija. U uslovima izgubljenog legitimiteta političkih institucija i izbori gube svoje funkcije i značaj, što se najbolje ogleda u izbornoj apatiji birača.84 Na kraju, moţe se zaključiti da izbori, da bi imali svoje demokratske funkcije, moraju da budu slobodni, kompetitivni, tajni i pošteni. Istovremeno, neophodno je da izbori i izborni sistem posjeduju legitimitet i demokratski autoritet ili kako to zapaţa Jovanović, da se zasnivaju na „jasnom pravnom regulisanju i pravnom garantovanju objektivnosti i nepristrasnosti izbornih institucija i izborne procedure.”85 Ovo se ostvaruje kroz cjeloviti sistem izborne administracije, koja obuhvata pravljenje izbornih pravila, primjenu tih pravila i rješavanje sporova o tim pravilima.86 Ovi postupci i procedure moraju da imaju pojačanu sistemsku zaštitu, što se najčešće postiţe njihovim normiranjem u najvaţnijim pravnim aktima i kvalifikovanim većinama koje se traţe za njihovo donošenje i izmjenu. Istovremeno, neophodno je da nadleţne institucije u ovoj materiji postignu što veći stepen saglasnosti, nepristrasnosti i neutralnosti. 84 Istraţujući izbornu izlaznost birača u 40 demokratija, Mark Frenklin dolazi do zaključka da birači izlaze na izbore prvenstveno motivisani ţeljom da utiču na smjer javne politike. Iako dovodi u pitanje uobičajenu tezu da izlaznost u novije vrijeme rapidno opada u svim sistemima, on kao osnovni razlog mogućih niţih nivoa izlaznosti navodi činjenicu da se na izborima sve manje odlučuje o vaţnim političkim pitanjima i saglasan racionalni izbor birača da se okrenu „neizbornim modalitetima političke participacije.” Franklin, Mark, (2002), The Dynamics of Electoral Participation, in: Comparing Democracies 2, New Challenges in the Study of Elections and Voting, Eds. L. LeDuc, R. Niemi and P. Norris, London, Thousand Oaks and New Delhi: SAGE Publications, pp. 164-165. 85 Jovanović, Milan, (2008), Političke institucije u političkom sistemu Srbije, Beograd: Institut za političke studije, str. 12. 86 Ibidem, str. 17-19. 27 2.2. Izborni ciklus i izborna kampanja Izborni ciklus predstavlja pravno utvrĎen vremenski period u kome se odrţavaju izbori za odreĎeni politički organ ili funkciju. Duţina ovog perioda se utvrĎuje ustavima, zakonima i drugim pravnim aktima, u zavisnosti od konkretne vrste izbora. Bez periodičnog ponavljanja, izbori bi izgubili svoju funkciju omogućavanja smjene ili uspostavljanja legitimne vlasti. Izborni ciklus moţe da se ponovi i prije isteka njegovog roka, u situacijama kada iz različitih razloga dolazi do vanrednih izbora, a u političkoj praksi je na različite načine riješeno pitanje da li vanredni izbori označavaju i početak novog mandata izabranog organa ili funkcije ili njihova funkcija traje samo do isteka mandata, koji je počeo redovnim izborima. Uobičajeno je da se izbori za parlament odrţavaju na svakih dvije do pet godina, a za šefa drţave u nešto duţim periodima. Mehanizam skraćivanja mandata i otvaranja novog izbornog ciklusa vanrednim izborima moţe biti sredstvo za popuštanje postojećih političkih tenzija, ali i manipulativni mehanizam vladajućih partija, koje na taj način mogu da pokušaju da poboljšaju svoje izborne rezultate. Formalno-pravno gledano, period izmeĎu prestanka mandata izbornog političkog organa ili funkcije, pa do odrţavanja izbora za taj organ ili funkciju jeste period izborne kampanje u kojoj političke partije i kandidati predstavljaju svoje izborne programe i nastoje da ubijede glasače da im povjere svoj glas. Ipak, svjedoci smo da izborne kampanje traju mnogo duţe, a često se mogu čuti i stavovi da one zapravo nikada i ne prestaju. Noris odreĎuje kampanju kao „organizovani napor u cilju informisanja, ubjeĎivanja i mobilizacije”.87 Po Slavujeviću postoji pet osnovnih funkcija izbornih kampanja: (1) mobilizacija podrške birača pretendentima na vlast, (2) informisanje birača, koji putem kampanje ne dobijaju samo nova saznanja o partijama i kandidatima, nego i karakteristikama i načinima rješavanja širokog kruga aktuelnih društvenih problema, (3) simbolička funkcija, jer se kod birača u kampanjama stvara utisak da politički sistem omogućava pretvaranje individualnih interesa u javne politike, (4) integrativna funkcija, jer „doprinose osnaţivanju uvjerenja u legitimnost sistema, njegovih institucija i procedura”, (5) ideološka 87 Norris, Pippa, (2002), Campaign Communications, in: Comparing Democracies 2, New Challenges in the Study of Elections and Voting, Eds. L. LeDuc, R. Niemi and P. Norris, London, Thousand Oaks and New Delhi: SAGE Publications, p. 127. 28 funkcija, jer partije pokušavaju da pridobiju glasače za različite ideološke orijentacije, (6) participativna funkcija, jer se kod birača stvara uvjerenje da i sami učestvuju u političkim procesima i upravljanju drţavom i (7) promocija i jačanje uloge političkog voĎstva, a naročito lidera, koji predstavlja osnovnog nosioca izbornih poruka u kampanji.88 Što se tiče same strategije izborne kampanje, Slavujević smatra da je ona uslovljena opštim društvenim uslovima i karakteristikama izbornog i političkog sistema, političkih partija, lidera i kandidata, a naročito izbornim ciljevima, koji mogu biti: (1) maksimalistički, kada je izborni cilj samostalno vršenje vlasti, (2) umjereni, kada je cilj vršenje značajnog uticaja na vlast, (3) minimalni, kada je cilj samo prisustvo u nekom političkom organu i (4) neizborni, koji mogu biti političke prirode, kada je cilj sticanje neke naknadne političke koristi i nepolitičke prirode, kada je cilj sticanje neke materijalne koristi van okvira političkog sistema.89 Naravno, ne smije se zaboraviti da kreatori izbornih kampanja često, u pokušajima da privole birače da im povjere svoj glas, pribjegavaju različitim manipulativnim sredstvima, od kojih su najčešći nerealni izborni ciljevi, davanje neostvarivih obećanja, zloupotreba javnih funkcija i fondova, predstavljanje namještenih rezultata istraţivanja javnog mnjenja, neosnovano diskreditovanje protivkandidata90 i niz ostalih, često nevjerovatno inventivnih postupaka. Vidimo da se ta manipulativna sredstva u suštini svode na davanje pogrešnih ili nedovoljnih informacija biračima, usljed kojih ti birači, uprkos percepciji da rade ispravnu stvar, nisu u stanju da donesu racionalnu izbornu odluku. Istraţivanje savremenih izbornih kampanja je nemoguće bez analize značajnog pitanja mobilizacije materijalnih i ljudskih resursa za sprovoĎenje kampanje. Naime, izborna kampanja podrazumjeva angaţovanje velikog broja ljudi. Na prvom mjestu, imajući u vidu da se danas kampanje sprovode kroz značajno prisustvo političkih 88 Slavujević, Zoran, (2007), Izborne kampanje: pohod na birače-slučaj Srbije od 1990. do 2007. godine, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung, Fakultet političkih nauka, Institut društvenih nauka, op.cit. 13-17. 89 Ibidem, op.cit. 17-19. 90 Slavujević razlikuje (1) ofanzivne kampanje, kada se protivnik na izborima ne napada lično, nego po temama koje ga dovode u defanzivnu poziciju, (2) negativne kampanje, kada je kampanja više usmjerena na kritiku protivnika, nego na afirmaciju sopstvenih stavova, (3) prljave kampanje, koje predstavljaju negativnu kampanju koja „poprima etički neprihvatljive oblike”, koji se ispoljavaju kao plasiranje dezinformacija o protivkandidatima, falsifikovanje dokumenata, pretnje fizičkim ugroţavanjem, prisluškivanje i špijuniranje, uvrede praćene psovkama i slično. Ibidem, op. cit. 291- 305. 29 partija i kandidata u elektronskim i štampanim medijima, tu su eksperti za medijsku prezentaciju i politički marketing, koji brinu o adekvatnom oblikovanju izborne poruke i imidţa političke partije i kandidata,91 a zatim je neophodan i veliki broj aktivista na terenu, kako za niz aktivnosti koje podrazumjevaju neposredan kontakt sa biračima (tribine, mitinzi, posjete partijskih zvaničnika, prikupljanje potpisa), tako i za druge terenske aktivnosti (postavljanje plakata i distribucija izbornog matrijala). Za sve ovo je potrebna velika količina finansijskih sredstava. Pošto su partije slaboprofitne organizacije, one poseţu za izvorima finansija i uticaja koji su često u „sivoj zoni”, što ugroţava sam izborni proces i smanjuje demokratski kapacitet društva.92 Zato je pitanje finansiranja izbornih kampanja veoma aktuelno i dio je šireg pitanja o kontroli partijskog finansiranja, o kome je bilo riječi u dijelu rada o partijskoj organizaciji. TakoĎe, vaţno je obezbediti institucionalne mehanizme, koji će omogućiti pravične uslove za predizborno predstavljanje političkih partija i kandidata i sprečavati dovoĎenje u neravnopravan poloţaj bilo kojeg učesnika u izbornoj trci. Iako utisak sveprisutnosti političkih partija i kandidata u elektronskim medijima u vrijeme izbornih kampanja navodi na zaključak da su izborne kampanje presudan činilac u opredeljivanju birača, prethodna razmatranja su pokazala da značajnu, a često i presudnu, ulogu vrše i razni drugi činioci, kao što su teme, partijska identifikacija, već stvoreni imidţ partija i kandidata, sama ličnost kandidata i slično. Imajući to u vidu, čini se da je stvarni efekat izbornih kampanja ipak manji od percepcije tog efekta, a oblast u kojoj bi on mogao biti veći je meĎu biračima, koji se 91 Svonson i Mančini su razvili tezu da u većini postindustrijskih drţava dolazi do „amerikanizacije” izbornih kampanja koja se odlikuje porastom značaja eksperata za politički marketing u izbornim kampanjama, zatim uvećanom personalizacijom kampanja, većim oslanjanjem partija na rezultate istraţivanja javnog mnjenja nego na direktni kontakt sa biračima i razvojem sve autnomnijih komunikacionih struktura. Pipa Noris sa druge strane, ove promjene ne vezuje za praksu izbornih kampanja u SAD, već ih stavlja u kontekst evolutivnog procesa modernizacije, na osnovu koga razlikuje predmoderne, moderne i postmoderne kampanje. Ona smatra da se ovi procesi ne mogu posmatrati na uniforman i jednosmjeran način, odnosno da se u konkretnim drţavama moţe uočiti miješanje i primat karakteristika raznih oblika kampanja, a da je osnovna odlika postmodernih kampanja njihova permanentnost, odnosno „preplitanje” izbornih tehnika sa tehnikama vladanja i upravljanja. Norris, Pippa, (2002), Campaign Communications, in: Comparing Democracies 2, New Challenges in the Study of Elections and Voting, Eds. L. LeDuc, R. Niemi and P. Norris, London, Thousand Oaks and New Delhi: SAGE Publications, pp. 146-147. 92 Prema priručniku „Novac u politici” četiri osnovne opasnosti nekontrolisanog opticaja novca u politici su: (1) novac moţe da uništi političku kompeticiju, jer omogućava nadmetanje samo bogatima, (2) odreĎenim društvenim grupama zbog nedostatka sredstava faktički moţe biti onemogućen pristup javnim poloţajima, (3) finansijeri mogu da ostvare kontrolu nad političarima koje finansiraju i (4) olakšan je ulaz „prljavog” novca u politiku, čime se korumpira politički proces i narušava vladavina prava. USAID, (2003), Money in Politics Handbook: A Guide to Increasing Transparency in Emerging Democracy, Washington: Office of Democracy and Governance, pp. 9-12. 30 još nisu opredijelili na osnovu nekog od pomenutih činilaca. U svakom slučaju, ne moţe da se ospori zaključak do koga dolazi Slavujević da „izborna kampanja postiţe maksimalne efekte, ukoliko predstavlja deo osmišljene dugoročnije strategije propagandnog nastupa političkog subjekta.”93 2.3. Pojam i klasifikacija izbornih sistema Pojam izbornog sistema je, saglasno svojoj vaţnosti za politički sistem, izuzetno kompleksan. Uobičajeno je da se razlikuje uţe, od šireg značenja izbornog sistema. U uţem značenju, izborni sistem predstavlja „način na koji graĎani izraţavaju svoje opredeljenje za pojedine stranke i kandidate i postupak kojim se ti glasovi pretvaraju u mandate”, dok šire značenje izbornog sistema podrazumjeva „sve što se tiče izbora – od izbornog prava do organizacije izbora.”94 Prema Vasoviću, neizostavne komponente izbornog sistema su: (1) biračko pravo, (2) metod glasanja, (3) metod alokacije poslaničkih mandata, (4) karakter i način odreĎivanja izbornih jedinica, (5) izborna administracija, (6) izborna kampanja i (7) sudsko-administrativna zaštita biračkog prava i pravednosti izbora, kao i da postoje četiri meĎusobno povezane i uslovljene faze u okviru izbornog sistema: (1) proces kandidovanja, (2) glasanje, (3) raspodjela mandata i (4) zakonodavno odlučivanje, odnosno „parlamentarni izbor odreĎenih političkih pravaca.”95 Što se tiče vrsta izbornih sistema, prema kriterijumu stepena proporcionalnosti metoda za transponovanje glasova u mandate, uobičajena je trojna podjela na većinski (pluralni), mješoviti (semiproporcionalni) i proporcionalni sistem.96 Lajphart svoju tipologiju zasniva na sedam karakteristika izbornih sistema: (1) izbornoj formuli, (2) veličini izborne jedinice, (3) pragu izborne pobjede, (4) ukupnom broj članova u tijelu koje se bira, (5) uticaju predsjedničkih na parlamentarne izbore, (6) stepenu disproporcionalnosti izmeĎu dobijenih glasova i mandata i (7) izbornih meĎupartijskih 93 Slavujević, Zoran, (2007), Izborne kampanje: pohod na birače-slučaj Srbije od 1990. do 2007. godine, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung, Fakultet političkih nauka, Institut društvenih nauka, str. 16. 94 Jovanović, Milan, (2008), Političke institucije u političkom sistemu Srbije, Beograd: Institut za političke studije, str. 10. 95 Vasović, Vučina i Goati, Vladimir, (1993), Izbori i izborni sistemi, Beograd: IBN Centar i NIP Radnička štampa, str. 15-16 96 Ibidem, str. 91. 31 veza.97 Uzimajući u obzir izbornu formulu, on razlikuje sledeće sisteme:98 (1) pluralističke i većinske sisteme, unutar kojih razlikuje (a) sisteme u kojima se koristi pluralistička formula, odnosno sistem relativne većine, gdje je pobjednik kandidat sa najvećim brojem glasova u jednomandatnim izbornim jedinicama99, (b) većinsko pluralističke sisteme, u kojima se zahtjeva apsolutna većina za pobjedu (50% izašlih ili upisanih plus jedan glas), a ako se taj uslov ne zadovolji u prvom krugu, dva prvoplasirana kandidata idu u drugi krug u kome im je za pobjedu dovoljna relativna većina,100 (c) sisteme sa alternativnim glasanjem, gde birači rangiraju svoje preferencije, a pobjednik je kandidat sa apsolutnom većinom prvih preferencija101, (2) poluproporcionalne sisteme, kao (a) sisteme u kojima se primjenjuje formula ograničenog glasa, odnosno glasači imaju odreĎen broj glasova kojima rangiraju preferirane kandidate i taj je broj manji od ukupnog broja poslanika koji se bira u toj izbornoj jedinici, a pobjeĎuje kandidat sa najvećim brojem glasova, (b) formula pojedinačnog netransferabilnog glasa, koji predstavlja poseban slučaj formule ograničenog glasa, a birači imaju samo jedan glas, (c) paralelna pluralističko- proporcionalna formula, u kom slučaju se jedan dio poslanika bira po formuli relativne većine u jednomandatnim jedinicama, drugi dio po proporcionalnoj formuli, a glasač ima po jedan glas za oba slučaja, (3) sistem proporcionalnog predstavljanja, kao (a) listu proporcionalnog predstavljanja, što podrazumeva da svaka partija na izborima nominuje listu kandidata, glasači glasaju za jednu od njih, izborne jedinice su najčešće višemandatne i partija dobija mandate saglasno procentu glasova koje je ostvarila njena lista,102 (b) proporcionalni sistem mješovitog članstva, prema kome se 97 Lajphart, Arend, (2003), Modeli demokratije, Podgorica i Beograd: CID i Sluţbeni list SCG, str. 172. 98 Ibidem, op. cit. 172-176. 99 Vasović navodi da postoji i takozvani sistem modifikovane relativne većine, prema kome su izborne jedinice dvomandatne ili tromandatne, a mjesta dobijaju dvojica ili trojica kandidata sa najvećim brojem glasova. Vasović, Vučina i Goati, Vladimir, (1993), Izbori i izborni sistemi, Beograd: IBN Centar i NIP Radnička štampa, str. 92. 100 Vasović navodi da postoje i slučajevi kada u drugi krug idu svi kandidati, pa čak da se dozvoljava učešće i novoregistrovanim kandidatima, ali je za pobjedu u drugom krugu u svakom slučaju dovoljna relativna većina. Ibidem, str. 92. 101 U slučaju da se na takav način ne moţe doći do pobjednika, u drugoj rundi se diskvalifikuje kandidat sa najmanjim brojem prvih preferencija i njegovi glasovi se prebacuju onome ko je u njegovom slučaju bio druga opcija. Postupak odbacivanja najslabijih kandidata i dodjeljivanja glasova sledećem kandidatu sa najboljim poloţajem se nastavlja dok se ne izabere apsolutni pobjednik. Prednost alternativnog glasanja je u uštedi resursa, pošto nije potrebno organizovati drugi krug glasanja. Treba napomenuti da je moguća i metoda obrnutog alternativnog glasanja, kada birači rangiraju kandidate prema neprihvatljivosti, odnosno kada daju negativne glasove i eliminišu se kandidati sa najviše takvih glasova. Ibidem, str. 93. 102 Same liste mogu biti otvorenog, djelimično otvorenog i zatvorenog tipa, u zavisnosti od toga da li politička partija u potpunosti kontroliše redosljed kandidata na listi ili se biračima ostavlja odreĎena 32 jedan dio poslanika bira sistemom pluraliteta u jednomandatnim izbornim jedinicama, a drugi dio primjenom lista proporcionalnog predstavljanja, gdje svaki birač ima jedan glas za kandidata i jedan za listu,103 (c) sistem pojedinačnog prenosivog glasa, u kome glasači saglasno svojim preferencijama rangiraju pojedinačne kandidate, a mjesta se popunjavaju tako što kandidat sa najviše preferencija dobija mandat i onda slijede runde u kojima se glasovi tih kandidata prebacuju na drugorangirane kandidate ili se pak vrši odbacivanje najslabije rangiranih kandidata, čiji se glasovi takoĎe preraspodjeljuju, a to se radi dok se ne popune sva raspoloţiva poslanička mjesta. Danas se u razvijenim demokratijama sve više koriste različite varijante proporcionalnog sistema. MeĎutim, kako je pri konverziji glasova u mandate apsolutnu proporcionalnost nemoguće postići, u praksi se zakonodavci odlučuju za različite formule ili metode kojima pokušavaju da postignu što veći stepen proporcionalnosti. Najpoznatije meĎu ovim metodama su metod najvećeg prosjeka i metod izbornog količnika, od kojih svaki sadrţi više podvrsta.104 Istovremeno, kao sredstva ograničavanja ektstremno velikog ili malog broja političkih partija, koriste se prohibitivne klauzule ili izborni pragovi, te variranje veličine izbornih jedinica, kako u mogućnost uticaja na redosljed kandidata. Lajphart, Arend, (2003), Modeli demokratije, Podgorica i Beograd: CID i Sluţbeni list SCG, str. 174. 103 Ovaj sistem je karakterističan po tome što se proporcionalni sistem koristi za ispravljanje disproporcionalnosti koja nastaje primjenom sistema pluraliteta i po tome se razlikuje od paralelnog pluralističko-proporcionalnog sistema kod kojeg ovakvog efekta nema. Ibidem, str.175. 104 Što se tiče metoda najvećeg prosjeka, meĎu njima je najpoznatiji Dontov metod. Dontov metod se primjenjuje na taj način što se ukupan broj glasova koji je osvojila partijska lista (po pravilu otvorena) u višemandatnoj izbornoj jedinici dijeli pravilnim nizom djelilaca do onog broja koji predstavlja ukupan broj poslanika koji se biraju u toj jedinici, a zatim se izdvaja isti toliki broj najvećih rezultata od kojih najmanji predstavlja zajednički djelitelj, te na kraju svaka lista dobija onoliko mandata koliko puta je taj djelitelj sadrţan u ukupnom broju njenih mandata u toj izbornoj jedinici. Kako bi se izašlo u susret manjim partijama, stvoren je Sent-Lagijev metod koji je sličan Dontovom metodu, samo što su djelioci neparni brojevi (1,3,5,7...). Kako bi se dodatno smanjio broj neiskorišćenih glasova stvoren je automatski ili badenski metod, kojim se glasovi obračunavaju u više faza, prvo na nivou lista u izbornim jediniciama, a preostali glasovi i na nivou liste za cijelu drţavu i to tako što se broj neiskorišćenih partijskih glasova dijeli sa brojem koji predstavlja vrijednost jednog poslaničkog mandata. Metod izbornog količnika se još naziva i metod kvote, metod najvećeg ostatka ili Hareov metod, a podrazumjeva uvoĎenje neke vrste kvote koje partijske liste moraju da dostignu kako bi dobile mandate. MeĎu ovim kvotama najpoznatija je Hareova kvota, koja se dobija tako što se ukupan broj glasova na izborima dijeli sa brojem mandata. Ovaj metod podrazumjeva preferencijalno glasanje i otvorene partijske liste (koje glasač moţe i sam da proširuje). Sam postupak dodjeljivanja mandata teče tako što se prvo mandati dijele onima koji postignu broj prvih preferencija jednak broju dobijene kvote. Sve preko tog broja se prebacuje na drugorangiranog kandidata, a istovremeno se eliminiše kandidat sa najmanjim brojem glasova i njegovi glasovi se prenose na kandidata iznad njega. Postupak se ponavlja, dok se svi mandati ne podijele. Vasović, Vučina i Goati, Vladimir, (1993), Izbori i izborni sistemi, Beograd: IBN Centar i NIP Radnička štampa, op. cit. 96-109. 33 smislu teritorijalnog obima, tako i u pogledu broja mandata koji se u jednoj jedinici biraju.105 Što se tiče stepena uticaja koji različiti izborni sistemi vrše na partijski i cjelokupan politički sistem, u teoriji ne postoji konsenzus, a uobičajeno je da se većinski sistemi povezuju sa ukrupnjavanjem partijske scene, većim stepenom efikasnosti kabineta koji je u ovom sistemu često jednopartijski, sa bliţim kontaktom glasača i kandidata i većim stepenom odgovornosti vlasti. U negativnom smislu, većinski sistemi su najčešće asocijacija za visoke stepene disproporcionalnosti izmeĎu osvojenih glasova i mandata. Sa druge strane, proporcionalni sistemi se povezuju sa većom reprezentativnošću vlasti i olakšavanjem ulaska u političke organe manjinskim društvenim grupacijama, ali i sa neumjerenom partijskom fragmentacijom i nestabilnim koalicionim vladama. Diverţe, kao jedan od prvih teoretičara koji je detaljno razmatrao ovo pitanje, smatra da jednokruţni većinski sistem teţi stvaranju dvopartijskog sistema, dok dvokruţni većinski i proporcionalni sistemi teţe ka višepartijskim sistemima.106 Razmatrajući ovakve hipoteze, Sartori, pravi distinkciju izmeĎu uticaja koji izborni sistem vrši na partijski sistem i uticaja koji vrši na glasače. Saglasno tome, on smatra da većinski izborni sistem vrši na glasače „snaţno obavezujuće dejstvo” jer su birači faktički prinuĎeni da glasaju za kandidata koji ima šanse da pobijedi, ako ne ţele da im propadne glas, dok se kod čistih proporcionalnih sistema ovakvo dejstvo ne biljeţi.107 Što se tiče uticaja na partijski sistem, Sartori smatra da većinski sistemi ostvaruju pomenuti redukujući uticaj na partijski sistem, samo u slučaju da su takvi sistemi već strukturirani.108 Istovremeno, on smatra da čisti proporcionalni sistemi ne vrše multiplikativan, niti bilo kakav drugi uticaj na partijske sisteme, a mogu da vrše ograničavajući uticaj na broj političkih 105 Izborne jedinice se najčešće odreĎuju prema teritorijalnom kriterijumu, ali se mogu odreĎivati i po nekom drugom kriterijumu (etnički, obrazovni, profesionalni). U zavisnosti od broja mandata koji se bira u svakoj jedinici, one mogu biti jednomandatne ili višemandatne, a u zavisnosti od broja izbornih faza mogu da budu jednospratne i višespratne. Ibidem, op.cit. 133-138. 106 U politikologiji su ove hipoteze poznate kao „Diverţeovi zakoni”. Duverger, Maurice, Political Parties, Their Organization and Activity in the Modern State, (1966), New York: John Wiley and Sons Inc., p. 217 and p. 248. 107 Sartori, Đovani, (2003), Uporedni ustavni inženjering- Strukture, podsticaji i ishodi, Beograd: Filip Višnjić, str. 51. 108 „...većinski sistemi nemaju nikakav uticaj izvan pojedinačnih izbornih jedinica, dokle god stranački sistem ne postane strukturiran, podudarno sa pojavom masovnih stranaka, ili kao reakcija na nju.” Ibidem, str. 56-57. 34 partija u partijskim sistemima, samo u onoj mjeri u kojoj su neproporcionalni.109 Što se tiče dvokruţnih izbornih sistema, Sartori ih razmatra zasebno i zaključuje da je za njih najkarakterističnija tendencija da preuveličavaju izborni poraz protivsistemskih partija, jer one ne mogu da očekuje transfer glasova u drugom krugu.110 Imajući sve ovo u vidu, Sartori smatra da su većinski sistemi bolji kada proizvode dvopartijski sistem i stabilnu (jednopartijsku) vladu, iako priznaje da ovaj sistem izaziva veliku disproporcionalnost izmeĎu broja glasova i broja mandata, dok za proporcionalni sistem smatra da je bolji u svojim „nečistim” varijantama, jer moţe uspješno da kombinuje dovoljan stepen reprezentativnosti i mogućnosti efikasnog upravljanja, a često predstavlja i jedino rješenje za izuzetno podijeljena društva.111 TakoĎe, on smatra da ako već mora da se prelazi sa proporcionalnog ka mješovitom ili većinskom sistemu, onda je najbezbolnije da se to uradi kroz proporcionalni dvokruţni sistem sa otvorenim listama, koji mu se čini najprilagodljivijim i najfleksibilnijim sistemom.112 Protivno suštini Sartorijevih shvatanja, Lajphart u okviru šireg razmatranja svog modela konsenzualne demokratije, kreira tezu da je proporcionalni sistem neuporedivo bolji od većinskog, jer omogućava ravnomjernu predstavljenost svih društvenih grupa, što je naročito bitno u podijeljenim društvima, a iz istog razloga smatra i da koalicione vlade koje ovaj sistem proizvode nisu slabost, već snaga ovog sistema i da nema dokaza da ovakav sistem smanjuje političku odgovornost i djelotvornost izabranih predstavnika vlasti.113 Uz sve pomenuto, ne moţe se zanemariti ni činjenica da postoji malo izbornih sistema koji dopuštaju preferencijalno glasanje, odnosno slobodu biračima da sami napišu ime kandidata za koga ţele da glasaju, dok se u većem obimu koriste sistemi sa zatvorenim ili poluzatvorenim partijskim listama. Ova činjenica moţe da predstavlja osnov za nastanak partokratskog reţima, odnosno političkog sistema u kojem 109 Kod proporcionalnih izbornih sistema konkretan stepen proporcionalnosti je u zavisnosti od veličine izborne jedinice, izbornih pragova, većinskih premija i formula za preračunavanje glasova u mandate. Ibidem, str. 66. 110 Sartori pod nazivom protivsistemske partije razlikuje tri vrste partija: (1) ekstremističke, koje teţe nasilnoj promjeni političkog poretka, (2) ekstremne, koje se nalaze na polovima političkog spektra, (3) izolovane partije, koje su „potisnute na ivicu društva i koje su osuĎene na ostrakizam od strane odreĎene klime preovlaĎujućeg mišljenja (naročito na terenu vrednosti)”. Ibidem, str. 88-89. 111 Ibidem, str. 94-95. 112 Sartori razlikuje dvokruţni sistem kao zaseban sistem, a prema tome, da li su izborne jedinice jednomandatne ili višemandatne, ovaj sistem svrstava u prvom slučaju u većinske sisteme, a u drugom u proporcionalne. Ibidem, str. 28-29. i str. 97. 113 Lajphart, Arend, (2003), Modeli demokratije, Podgorica i Beograd: CID i Sluţbeni list SCG, str. 283. 35 političke partije igraju dominantnu ulogu i smanjuju demokratski kapacitet, a ponekad obesmišljavaju i samo postojanje ostalih političkih institucija, a naročito parlamenta. Na osnovu svega izloţenog, moţe se zaključiti da su izbori i izborni sistem vaţan pokazatelj demokratskog kapaciteta društva i drţave, koji se nalazi u značajnoj korelaciji sa partijskim sistemom i sa cjelinom političkog sistema. Istovremeno, izbori i izborni sistem su jedan od najosjetljivijih dijelova političkog sistema, jer su izloţeni stalnoj opasnosti od manipulativnih radnji, koje za cilj imaju nedemokratski opstanak na vlasti ili pak dolazak na vlast. Zbog toga je od izuzetne vaţnosti da se pravila kojima se uspostavlja izborni sistem i same izborne procedure, kreiraju i primjenjuju na način koji je transparentan, politički neutralan i najšire moguće prihvatljiv i da poštovanje i sankcionisanje kršenja tih pravila bude uvijek u nadleţnosti nepristrasnog institucionalnog mehanizma. 3. Drţava i institucije politiĉkog sistema 3.1. Pojam i obiljeţja savremene drţave Klasičnu i jednu od najprihvaćenijih definicija drţave daje Veber, koji smatra da je drţava „ona ljudska zajednica koja pretenduje na to da unutar odreĎene teritorije za sebe rezerviše monopol legitimne primene fizičke sile.”114 U uţem smislu, pod drţavom se podrazumijeva drţavni aparat ili hijerarhijski organizovana cjelina drţavnih organa i institucija. Drţavni organi su povezani u različite organizacione oblike, a politička moć unutar drţave se u većem ili manjem stepenu dijeli horizontalnim i vertikalnim linijama. Prema obliku vladavine drţave mogu biti monarhije i republike. Uobičajeno je stanovište da institucionalnu konfiguraciju vlasti čine tri grane: legislativna, izvršna i sudska. Prema kriterijumima vertikalne organizacije i raspodjele moći, razlikuju se unitarne, regionalne i federalne drţave.115 Prema kriterijumu horizontalne raspodjele moći i odlici da li je ta moć koncentrisana ili ravnomjerno disperzovana meĎu granama vlasti, razlikujemo četiri vrste 114 Veber, Maks, (1988), Politika kao poziv, u: Vladimir Gligorov (ur.), Kritika kolektivizma: liberalna misao o socijalizmu, Beograd: Filip Višnjić, str. 56. 115 Vasović prema kriterijumu vertikalne organizacije vlasti razlikuje pet tipova drţavnog ureĎenja: unitarni, regionalni ili semifederativni, federativni, konsocijacioni i konfederativni. Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 87. 36 vladavinskih sistema, odnosno institucionalnih modela organizacije drţave i vlasti: skupštinski, parlamentarni, polupredsjednički i predsjednički. Što se tiče uloge i funkcija, koje drţava treba da vrši, od najranijeg vremena postoje nepomirljive teorijsko-praktične razlike, koje se u slučaju zapadnih demokratskih drţava mogu svesti u dva dominatna pristupa. Sa jedne strane su liberalni i neoliberalni zastupnici principa ekonomske efikasnosti i takozvane minimalne drţave, u kojoj se uloga drţave većinski svodi na njene bezbjednosne funkcije, a sa druge, zastupnici principa društvene pravde i solidarnosti, kao i većeg ukupnog uticaja drţave, a naročito u oblasti ekonomije i redistribucije drţavnog bogatstva, što je svoj najkarakterističniji oblik dobilo kroz socijaldemokratsku drţavu blagostanja.116 Savremena drţava se suočava sa nizom novih izazova i rizika koji na trajan način mijenjaju njen karakter i uloge koje ona vrši, prema svojim graĎanima i prema drugim drţavama. U jedan od najzačajnijih izazova moţe se ubrojiti globalizacija. Gil smatra da globalizacija kroz svoje tri dimenzije smanjuje kapacitet drţava za vršenje uticaja u sferi ekonomije, politike i kulture.117 Hejvud navodi da u globalizovanom svijetu primat ima „suprateritorijalnost”, kao proces opadanja značaja prostorne lokacije, geografskog poloţaja ili drţavnih granica.118 Istovremeno, on smatra da se koncept drţavnog vladanja pod uticajem globalizacije pretvara u „multilevelno postsuvereno upravljanje”, čija je suština da nadleţnost za kreaciju i ostvarivanje javnih politika, prelazi sa drţave na meĎunarodne političke, ekonomske i vojne organizacije, ali i u suprotnom smjeru, u procesima lokalizacije i devolucije nekada snaţne drţavne vlasti, na lokalne i regionalne institucije.119 Ovakve postavke hiperglobalistima sluţe kao dokaz za tezu da je drţava postala nepotrebna i da izumire.120 Sa druge strane 116 Hejvud na osnovu kriterijuma stepena drţavne intervencije u različite društvene odnose razlikuje pet vrsta drţava: minimalnu, razvojnu, socijaldemokratsku, kolektivističku i totalitarnu. Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, op. cit. 186-193. 117 Gil razlikuje tri dimenzije globalizacije: ekonomsku, kulturnu i političko-ideološku. On smatra da je ekonomska globalizacija primarna, a pod njom podrazumjeva: internacionalizaciju proizvodnje, slobodnu svjetsku trgovinu i globalizaciju svjetskih finansijskih transakcija. Politička dimenzija globalizacije se ogleda u razvoju nuklearnog naoruţanja i meĎunarodnih političkih organizacija, kao što su UN i EU. Kulturno-ideološka dimenzija se ogleda u razvoju saobraćajnih sredstava, čime je smanjen uticaj faktora daljine, te razvojem komunikacionih sredstava, naročito interneta. Gil, Graeme, (2003), The Nature and Development of the Modern State, New York: Palgrave Macmillan, pp. 226- 239. 118 Heywood, Andrew, (2011), Global politics, New York: Palgrave Macmillan, p. 116. 119 Ibidem, pp. 126-127. 120 Jedan od najpoznatijih zastupnika teze o prevaziĎenosti nacionalne drţave je Keniči Ohmae. Detaljnije u: Ohmae, Kenichi, (1996), The End of the Nation State: The Rise of Regional Economies, London: Harper Collins Publishers. 37 niz autora se ne slaţe sa tom konstatacijom, već smatra da se savremena drţava nalazi u „procesu transformacije” kako bi se prilagodila novim izazovima i da se njena uloga ne smanjuje, nego samo zadobija drugačiji oblik.121 Vasović upozorava da „u procesu globalizacije ne prolaze svi jednako”, odnosno da velike drţave i njihovi sateliti prolaze bolje od malih i nezaštićenih drţava, što se najbolje ogleda kroz činjenicu da se globalistički procesi, kao što je desuverenizacija drţava, često nameću samo slabijim drţavama, dok velike i moćne drţave jačaju svoje drţavne prerogative.122 Uz navedene izazove globalizacije, postkomunističke i nerazvijene drţave se suočavaju sa još jednim dodatnim izazovom, a to je izgradnja drţave i to najčešće u okolnostima visokog stepena siromaštva i pojačanih etnonacionalnih tenzija. Kada se ovi faktori udruţe sa već pomenutim tendencijama desuverenizacije i primata globalnih ekonomskih i političkih aktera, postaje očigledno zašto ovakve drţave bivaju označene kao neuspjele ili slabe drţave, te predstavljaju lak plijen za ekonomsku i svaku drugu eksploataciju od strane „političkih elita superdrţava”.123 Imajući u vidu navedeno, moţe se zaključiti da institucionalna konfiguracija savremene drţave moţe igrati itekako vaţnu ulogu, kako u unutrašnjim odnosima, tako i na meĎunarodnom planu. Njen kvalitet zavisi od različitih faktora. Stojiljković smatra da postoje četiri meĎusobno povezana aspekta drţavnosti koji presudno utiču na institucionalni dizajn i kapacitet drţave: (1) kvalitet menadţmenta u oblasti organizacije i upravljanja javnim ustanovama i preduzećima, (2) optimalan oblik vladavine i političkog sistema, (3) legitimnost političkih aktera i institucija i (4) karakter društvenih normi i vrijednosti sadrţan u političkoj kulturi graĎana, odnosno njihovom socijalnom kapitalu.124 U nastavku biće detaljnije razmatrane osnovne institucionalne komponenate savremene drţave. 121 Orlović sublimira ovu transformacionističku poziciju na sledeći način: „Nacionalna drţava ne nestaje već se njena uloga transformiše. Drţava je bila i ostala potreba, kako svojim graĎanima tako i meĎunarodnom poretku.” Orlović, Slaviša, (2008), Drţava u procesu globalizacije, u: V. Pavlović i Z. Stojiljković (ur.), Savremena država, Beograd: Konrad Adenauer Stiftung i Fakultet političkih nauka, str. 121. 122 Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, op. cit. 71-72. 123 Ibidem, str. 22. 124 Stojiljković, Zoran, (2010), Karakter i funkcije drţave, u: V. Pavlović i Z. Stojiljković (ur.), Savremena država: struktura i socijalne funkcije, Beograd: Konrad Adenauer Stiftung i Fakultet političkih nauka, op.cit. 53-54. 38 3.2. Institucionalna konfiguracija vlasti 3.2.1. Poloţaj, uloga i uticaj parlamenta Za parlament se uobičajeno smatra da predstavlja centralnu instituciju drţava predstavničke demokratije. Institucija parlamenta se istorijski razvijala kroz teţnju za ograničavanjem neograničene vlasti monarha u drţavi, a istorija parlamentarizma je zapravo i istorija proširivanja parlamentarnih funkcija i većeg učešća graĎana u vršenju vlasti. Naravno, ovi procesi nikada nisu bili jednosmjerni, a u nastavku biće predstavljene osnovne funkcije i stepen uticaja koji parlamenti vrše u ukupnom političkom sistemu jedne drţave. Što se tiče terminološkog odreĎenja, za parlament su uobičajeni i nazivi legislatura, (narodna) skupština, kongres i predstavnički dom, ali ovi termini nisu uvijek sinonimi i često utiču na pojmovno odreĎenje. Što se tiče samog pojmovnog odreĎenja, dobru definiciju daje Krstić: „Pod modernim parlamentom trebalo bi podrazumevati jedno narodno predstavničko (reprezentativno) zakonodavno telo, izabrano demokratskim putem na opštim parlamentarnim izborima, od strane svih birački sposobnih graĎana - glasača.”125 Hejvud smatra da savremeni parlamenti, u različitim obimima i sa različitim efektima, obavljaju pet osnovnih funkcija: (1) zakonodavstvo, parlamenti su institucije u kojima se razmatraju zakonski prijedlozi i usvajaju zakoni, (2) predstavljanje, parlamenti su institucije koje predstavljaju različite društvene identitetske i interesne grupacije, odnosno barem deklarativno narod u cjelini, (3) kontrolu, putem različitih vrsta institucionalnih mehanizama, meĎu kojima su napoznatiji odlučivanje o povjerenju, interpelacija, poslaničko pitanje i finansijska kontrola budţeta, parlamenti kontrolišu i nadgledaju rad izvršnih organa, (4) političko regrutovanje, kroz parlamentarne procedure poslanici produbljuju profesionalna znanja i ovladavaju veštinama javnog nastupa i (5) legitimitet, parlamenti kroz svoje edukativno-propagandno javno prisustvo stvaraju percepciju kod graĎana da je postojeći politički sistem legitiman, odnosno da je izraz većinske volje tih graĎana.126 125 Krstić, Zoran, (2008), Politička uloga i moć parlamenta u parlamentarnim sistemima, Beograd: Institut za političke studije, str. 13. 126 Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, op.cit. 587-594. 39 Prema kriterijumu unutrašnje strukture, razlikuju se unikameralni (jednodomi) od bikameralnih (dvodomih) parlamenata. U pogledu suštinskih prednosti jednog ili drugog tipa, ne postoji teorijska saglasnost, a uobičajena su stanovišta po kojima unikameralni parlamenti omogućuju efikasniji zakonodavni rad, dok bikameralni omogućuju proporcionalniju predstavljenost različitih društvenih grupacija i političkih jedinica u sloţenim drţavama, kao i veću ulogu u kontroli rada izvršnih i parlamentarnih organa.127 Sam rad parlamenta se odvija kroz plenarna zasijedanja, kao i kroz rad stalnih i ad hoc parlamentarnih odbora. Parlament predstavlja centralnu političku instituciju u skupštinskim i parlamentarnim vladavinskim sistemima. Skupštinski sistem podrazumijeva princip jedinstva i koncentracije najviše drţavne vlasti u insitucionalnom „krilu” svemoćnog predstavničkog tijela i bio je karakterističan za realsocijalističke poretke druge polovine dvadesetog vijeka, dok se danas u većini slučajeva smatra prevaziĎenim.128 Sa druge strane, parlamentarni sistem podrazumjeva princip podjele i ravnoteţe vlasti u kome vlada proističe iz parlamenta, a njen opstanak zavisi od podrške većinske parlamentarne grupacije. Prema Vasoviću, čist parlamentarni sistem ima šest osnovnih osobina: (1) izvršna vlast i šef izvršne vlasti se biraju posredno u legislaturi, (2) ministri su često regrutovani iz poslaničkog sastava, a status članova parlamenta zadrţavaju i po ulasku u vladu, (3) ministar ili vlada mogu da budu uklonjeni sa svojih funkcija putem izglasavanja nepovjerenja u parlamentu, (4) mjesto prvog ministra ili premijera je odvojeno od mjesta šefa drţave, (5) egzekutiva je kolegijalno telo, a prvi ministar je prvi meĎu jednakima i (6) šef vlade ima efektivnu političku moć, a šef drţave ceremonijalnu.129 O prednostima i manama 127 Lajphart jak dvodomi sistem svrstava u odliku superiornijeg modela konsensualne demokratije. On ovo opravdava činjenicom da manjine i manje drţave u federalnim sistemima moraju imati posebnu ili dodatnu predstavljenost kroz drugi dom parlamenta, kao garanciju da njihov glas ima dovoljnu političku teţinu. Da bi se ovo ostvarilo na adekvatan način, Lajphart smatra da je neophodno ispuniti dva uslova: neophodno je da se taj drugi dom bira po drugačijem kriterijumu u odnosu na prvi dom i da je ustavno-zakonskim rješenjima omogućena podjednaka politička snaga i simetričnost oba doma. Lajphart, Arend, (2003), Modeli demokratije, Podgorica i Beograd: CID i Sluţbeni list SCG, str. 100. 128 Više o osnovnim odlikama skupštinskog sistema i njegovog odnosa sa parlamentarnim sistemom u: Krstić, Zoran, (2008), Politička uloga i moć parlamenta u parlamentarnim sistemima, Beograd: Institut za političke studije, op. cit. 28-32. 129 Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, op. cit. 99-100. Vasović smatra da je neophodno razlikovati tri vrste parlamentarnih sistema: (1) vestminsterski, koji karakteriše veći stepen autonomije vlade u odnosu na parlament, prouzrokovan činjenicom da je stabilnost sistema potpomognuta mogućnošću da vlada raspusti parlament, (2) fragmentarni ili fraktualni, koji odlikuje primjena proporcionalnog izbornog sistema, zatim posledični višepartijski fragmentarni sistem, kao i slaba i nestabilna vlada, (3) racionalizovani parlamentarizam, koji nastaje 40 parlamentarnog sistema biće govora kasnije, kada ove odlike budu uporeĎivane sa predsjedničkim sistemom. Postoji teorijska saglasnost da parlamenti danas gube svoj uticaj i značaj u vršenju svih pomenutih funkcija. Hejvud smatra da postoje četiri osnovna uzroka ovakvih tendencija: (1) jačanje disciplinovanih političkih partija, koji parlamentarne poslanike pretvaraju u puke izvršioce partijskih naloga, (2) tendencija širenja vladinih nadleţnosti, zbog koje parlament u velikoj mjeri gubi svoju zakonodavnu funkciju, koja prelazi u ruke vlade i njenog profesionalizovanog birokratskog aparata, (3) odsustvo voĎstva, odnosno činjenica da se politički lideri lakše proizvode kroz izvršne organe vlasti i (4) povećani uticaj interesnih grupa i medija, koji su doveli do smanjenja informativno-edukativne i predstavničke uloge nezavisnih parlamentarnih poslanika.130 Na karakteristike savremenih parlamenata u velikoj mjeri utiče institucionalni dizajn partijskih i izbornih sistema, o čemu je već bilo riječi. TakoĎe, imajući u vidu da je u novije vrijeme poslanički mandat sve više odvojen od biračke baze i u gotovo potpunoj nadleţnosti političkih partija, postaje jasno zašto poslanici, odgovarajući isključivo svojim partijskim centralama, obesmišljavaju demokratiju, ulogu parlamenta i učestvuju u stvaranju partokratskog poretka. Iako je očigledno da je za ispravljanje ovakvih anomalija neophodan niz organizaciono-institucionalnih zahvata, ne moţe se reći da je parlament prevaziĎena institucija, ali se mora imati u vidu da on „danas egzistira više kao reprezentativno, zakonodavno i kontrolno ograničavajuće, a manje kao političko-upravljačko i dominirajuće operativno telo.”131 3.2.2. Mjesto, struktura i funkcije egzekutive – šef drţave primus solus Formalno pravno gledano, egzekutiva ili izvršna vlast predstavlja granu vlasti koja je odgovorna za izvršavanje i sprovoĎenje drţavne politike koja je utvrĎena u zakonodavnom organu. To je organ „sa najviše moći i sposobnosti da operativno upravlja društvom”.132 Upravo od količine političke moći koju izvršna vlast posjeduje, kao posljedica sistemskih pokušaja da se vlada i politički sistem učine stabilnijima kroz različite mehanizme oteţavanja smjene vlade, od kojih su najpoznatiji „konstruktivni glas nepov jerenja” i „glasanje u paketu”. Ibidem, op. cit. 101-102. 130 Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, op. cit. 609-612. 131 Krstić, Zoran, (2008), Politička uloga i moć parlamenta u parlamentarnim sistemima, Beograd: Institut za političke studije, str. 18. 132 Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 96. 41 kako u odnosu na druge grane, tako i u okvirima te same vlasti, zavisi i ocjena demokratičnosti i stabilnosti jednog političkog sistema. Prema Hejvudu postoji pet osnovnih funkcija političke egzekutive: (1) ceremonijalne duţnosti, nosioci izvršnih funkcija predstavljaju i simbolizuju drţavu i njene graĎane u svečanim prilikama, (2) voĎstvo u kreiranju politike, oni odreĎuju opšti smjer drţavne politike u širokom spektru različitih oblasti, što naročito dolazi do izraţaja u novije vrijeme sa proširenjem nadleţnosti vlada u odnosu na parlamente, (3) popularno političko voĎstvo, izvršna vlast teţi da pridobije podršku javnosti za sprovoĎenje utvrĎene politike i time legitimiše politički reţim, (4) upravljanje birokratijom, vlada upravlja drţavnim administrativnim aparatom i (5) voĎstvo u rješavanju kriza, izvršni aparat drţave zbog svog hijerarhijskog ustrojstva moţe brzo i efikasno da djeluje u nepredviĎenim situacijama.133 Što se tiče strukture izvršne vlasti, ona se značajno razlikuje u zavisnosti od konkretne institucionalne konfiguracije vlasti. Ono što je zajedničko za sve vrste jeste razlikovanje aktuelnog političkog voĎstva, koje zauzima izborne drţavne poloţaje u nekom periodu, od birokratsko-administrativnog aparata, koje opsluţuje to voĎstvo i čije pozicije nisu izborne.134 Većinu savremenih drţava karakteriše bicefalna organizacija izvršne vlasti, prema kojoj su razdvojene funkcije šefa vlade i šefa drţave, ali postoje i primjeri monocefalnih egzekutiva, gde je šef drţave istovremeno i šef vlade. Kako smo već posvetili paţnju osnovnim odlikama egzekutive u parlamentarnim i skupštinskim sistemima, sada će paţnja biti posvećena predsjedničkim i polupredsjedničkim sistemima, naročito imajući u vidu činjenicu da u ovim sistemima egzekutiva suštinski predstavlja centralnu političku instituciju vlasti. Predsjednički sistemi su zasnovani na principu separacije izvršne od zakonodavne vlasti, gdje šef egzekutive ne proizilazi iz legislature, nego se bira na izborima. U ovim sistemima predsjednik drţave je istovremno i šef drţave, šef egzekutive i 133 Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, op. cit. 620-624. 134 Hejvud u ovom smislu razlikuje „političku izvršnu vlast”, u smislu aktuelne vlade ili adiministracije u predsjedničkim sistemima i „birokratsku izvršnu vlast” ili birokratiju. Ibidem, op. cit. 617-618. 42 vrhovni komandant oruţanih snaga, a imenuje članove vlade (predsjedničkog savjeta) i ima (ograničeno) pravo vetiranja zakonskih prijedloga parlamenta.135 Saglasno ovakvom institucionalnom aranţmanu, predsjednik drţave i parlament nemaju ustavnu mogućnost uzajamnog raspuštanja odnosno smjene, kao što je to slučaj u parlamentarnim sistemima, ali zato predsjednik ima pravo zakonodavne incijative.136 Imajući u vidu opšti trend rasta uticaja izvršne vlasti i proširivanja liste njenih nezavisnih ustavnih ovlašćenja, kao i povećanja oblasti u kojima dolazi do delegiranja zakonodavnih nadleţnosti iz legislature ka izvršnoj vlast, postoje očigledne opasnosti od akumulacije prevelike količine političke moći u ličnosti predsjednika. Pa ipak, postoji niz teoretičara koji nalaze brojne prednosti predsjedničkog u odnosu na parlamentarni sistem, od kojih su najznačajnije: (1) predsjednik kao inokosni organ izraţava jedinstvo i cjelovitost drţave, (2) predsjednički sistemi daju biračima veći izbor u odnosu na parlamentarne (naročito tamo gdje postoji unikameralna legislatura), imajući u vidu da se glasa dva puta, (3) predsjednik uţiva veći stepen legitimnosti i istovremeno je odgovorniji za svoj rad, što proizilazi iz činjenice da je on neposredno izabran, za razliku od situacije u parlamentarnim sistemima u kojima birači ne biraju neposredno egzekutivu, (4) fiksirani predsjednički mandati pojačavaju stabilnost i kontinuitet političkog sistema i (5) posjedovanje efektivnih i zasebnih ovlašćenja predsjednika i parlamenta omogućuje stvarnu podjelu i meĎusobno ograničavanje i kontrolu tri grane vlasti.137 Sa druge strane, protivnici ovakvog sistema smatraju da su osnovni nedostaci predsjedničkog u odnosu na parlamentarni sistem: (1) mogućnost prevelike koncentracije moći u rukama predsjednika i smanjenje demokratskog kapaciteta 135 Vasović identifikuje šest distinktivnih karakteristika predsjedničkog sistema: (1) postojanje podjele izmeĎu zakonodavne i izvršne vlasti, (2) šef drţave se bira na neposrednim izborima, (3) predsjednik usmjerava vladu i imenuje članove vlade, (4) postoji fiksirano vrijeme mandata predsjednika i parlamenta, (5) nema personalnog preklapanja izmeĎu egzekutive i legislature, (6) ličnost predsjednika objedinjava ceremonijalne i efektivne političke uloge. Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 98. 136 Parlament izuzetno moţe da pokrene postupak za smjenu predsjednika u proceduri koja je poznata pod nazivom impičment, ali je ovakva procedura uslovljena zadovoljavanjem strogih i često teško dostiţnih ustavnih i zakonskih kriterijuma. 137 Mainwaring, Scott and Shugart M., (1997), Juan Linz, Presidentialism, and Democracy-A Critical Appraisal, Comaprative Politics, Vol. 29., No. 4, July 1997, pp. 460-463. Jedan od najznačajnijih zagovornika predsedničkog sistema je i Donald Horovic koji smatra da je predsjednički sistem pogodan za multietničke drţave, naročito zato što funkcija predsjednika predstavlja institucionalni mehanizam smanjenja prevlasti dominantnog segmenta u parlamentu i simbolizuje jedinstvo drţave. Horowitz, Donald, (2002), Constitutional Design: Proposals versus Processes, in: The Architecture of Democracy: Constitutional Design, Conflict Management, and Democracy, Ed. Andrew Reynolds, New York: Oxford University Press, p. 25. 43 vlasti, (2) činjenica da je predsjednik inokosni organ ne pogoduje situacijama kada treba postići politički kompromis suprotstavljenih društvenih grupacija, (3) u čestim slučajevima razmimoilaţenja politika predsjednika i parlamenta moţe da doĎe do blokade cjelokupnog političkog sistema, (4) predsjednički sistem neizbjeţno dovodi i do personalizacije vlasti i izlaţe politički sistem nepredvidivom uticaju ličnih osobina predsjednika.138 Kako bi se izbjegli nedostaci predsjedničkog i parlamentarnog sistema, ustavotvorci su pribjegli nalaţenju srednjih ili mješovitih rješenja. Jedan od takvih primjera je polupredsjednički sistem, čija je suština da posjeduje bicefalnu egzekutivu podjednake snage, odnosno predsjednika koji je neposredno izabran i ima značajna ustavna ovlašćenja, od kojih je najznačajnije pravo raspuštanja parlamenta i premijera koji je imenovan od strane predsjednika, ali je istovremeno sa ministrima iz vlade odgovoran i parlamentu.139 Ovakav sistem moţe da omogući efikasnu podjelu i uzajamnu kontrolu izvršne i zakonodavne vlasti, ali se u praksi pokazuje izrazito neefikasan i sklon blokadi ili pat pozicijama u situacijama kohabitacije, kada predsjednik i premijer dolaze iz suprotstavljenih političkih partija.140 Sa druge strane, više autora smatra da predsjednički i parlamentarni sistem mogu da se učine stabilnijim kroz ustavni inţenjering izbornih pravila, kako bi se spriječila pretjerana partijska fragmentacija ili isključivanje iz vršenja vlasti manjinskih političkih grupacija i obezbijedio dovoljan legitimitet izabranih nosilaca vlasti.141 138 Linc je jedan od najznačajnih zastupnika teze da predsjednički sistemi predstavljaju veći rizik za stabilnost demokratskih poredaka nego parlamentarni sistemi. On svoju tezu dokazuje na osnovu „strukturalnih problema koji su inherentni prezidencijalizmu”. Detaljnije u: Linz, Juan, (1994), Presidential or Parliamentary Democracy: Does It Make a Difference?, in: The Failure of Presidential Democracy-Volume 1, Eds. J. Linz and A. Valenzuela, Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press, p. 69. Jedan od najznačajnijih zagovornika parlamentarnog i protivnika predsjedničkog sistema je Arend Lajphart. On smatra da predsjednički sistem djeluje negativno na multipartizam i razvoj kohezivnih partija i predstavljanje interesa različitih društvenih grupa. Lijphart, Arend, (2008), Thinking about Democracy: Power Sharing and Majority Rule in Theory and Practice, London and New York: Routledge, pp. 77-88. and 141-155. 139 Koncept semiprezidencijalizma je u političku teoriju uveo Moris Diverţe. O evoluciji ovog koncepta i kritikama osnovnih Diverţeovih postavki detaljnije u: Elgie, Robert, (1999), The Politics of Semi- Presidentialism , in: Semi-Presidentialism in Europe, Ed. Robert Elgie, Oxford: Oxford University Press, pp. 1-21. 140 Detaljnije o odnosu šefa drţave i predsjednika vlade u semiprezidencijalnim sistemima: Linz, Juan, (1994), Presidential or Parliamentary Democracy: Does It Make a Difference?, in: The Failure of Presidential Democracy-Volume 1, Eds. J. Linz and A. Valenzuela, Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press, pp. 48-55. 141 Meinvering i Šugart za povećanje stabilnosti predsjedničkih sistema predlaţu istovremeno odrţavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora i to tako, da se predsjednik bira po jednokruţnom 44 3.2.3. Samostalna i nezavisna sudska vlast? Sudstvo predstavlja treću granu vlasti, čija je nadleţnost rješavanje pravnih sporova tumačenjem pravnih akata i kontrola njihove valjanosti i primjene. Postoji teorijska saglasnost da je samostalna i nezavisna sudska vlast jedan od vitalnih uslova bez kojih nije moguće funkcionisanje demokratskog političkog sistema. Istovremeno, komparativna praksa pokazuje da sudstvo moţe da bude značajan politički faktor u kreaciji institucionalne konfiguracije vlasti i imajući u vidu učestalu zloupotrebu sudstva za prolazne političke koristi, jedan od činilaca kojima se obesmišljava cjelokupna politička graĎevina. Dok u teoriji i praksi ne postoji spor oko stanovišta da je r ješavanje pravnih sporova osnovna funkcija sudstva, to se ne moţe reći za funkciju ocjene ustavnosti, na osnovu koje sudovi imaju pravo da poništavaju akte zakonodavnih i izvršnih organa u situacijama kada se procijeni da ti akti nisu u saglasnosti sa ustavom, kao najvišim pravnim aktom. Hejvud smatra da u zemljama gdje postoji ovakva funkcija sudstva dolazi do „suprematije sudske vlasti”, jer im ona dopušta mogućnost da postanu kreatori politike.142 Lajphart smatra da je postojanje rigidnih ustava i sudske revizije ustavnosti jedan od ključnih elementa njegovog konsenzualnog modela demokratije.143 Hejvud sa druge strane naglašava da u sistemima u kojima ne postoji čvrsti ili pisani ustav, sudije u ograničenom obimu mogu da budu kreatori politike kroz primjenu principa ultra vires ili ocjenjivanjem da li je izvršna vlast prekoračila svoja ovlašćenja u primjeni zakona.144 Da bi sudska grana vlasti mogla uspješno da obavlja povjerene funkcije, neophodno je da bude nezavisna od druge dvije grane vlasti, a da sudije budu samostalne u svom radu i u svakom pogledu nepristrasne, neutralne i vezane samo vaţećim sistemu realtivne većine, a parlament po proprocionalnom sistemu. Mainwaring, Scott and Shugart M., (1997), Juan Linz, Presidentialism, and Democracy-A Critical Appraisal, Comaprative Politics, Vol. 29., No. 4, July 1997, p. 467-468. 142 Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, str. 569. 143 Lajphart razlikuje rigidne ustave, kao one koji za izmjene zahtjevaju kvalifikovane većine, od fleksibilnih ustava, koji mogu da se mijenjaju običnim većinama. Lajphart, Arend, (2003), Modeli demokratije, Podgorica i Beograd: CID i Sluţbeni list SCG, str. 222. 144 U ovakvim sistemima, od kojih je najpoznatiji britanski, s obzirom na to da ne postoji jedinstveni kodifikovani pravni akt ustavne snage, parlamenti zadrţavaju superiornu ulogu nad sudstvom kada je u pitanju materija kreiranja i tumačenja prava. Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, str. 574. 45 zakonskim normama. U praksi se ovo izuzetno teško ostvaruje zbog niza razloga. Sa jedne strane, već pomenuto neslaganje oko osnovnih funkcija sudstva, te neprecizno formulisanje pravnih akata dovodi do konfuzije u pogledu jasnog odreĎenja nadleţnosti sudova i objektivne nemogućnosti sudija da djeluju u svom punom profesionalnom kapacitetu. Sa druge strane, imajući u vidu da sudije nisu izabrane od strane graĎana i da je zadatak imenovanja sudija u manjoj ili većoj nadleţnosti većinskih grupacija u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, koje često teţe popunjavanju sudskih pozicija isključivo prema kriterijumu podobnosti, izuzetno je teško obezbijediti nepristrasnost sudstva.145 Jedan od faktora (ne)zavisnosti sudstva je i pitanje sudskih finansija, imajući u vidu činjenicu da je u većini drţava sudski sistem finansiran iz drţavnog budţeta i da nedovoljno kontrolisani sistemi sudskih finansija predstavljaju pogodno sredstvo pritiska drţavnih organa na rad sudstva, a ne treba zanemariti ni uticaj privatnih finansijera, koji pokušavaju da korumpiraju sudski sistem. Postoji niz institucionalnih mehanizama koji za cilj imaju omogućavanje nezavisne i samostalne pozicije sudstva i funkcije kontrole druge dvije grane vlasti. U sistemima koji poznaju institut sudske revizije ustavnosti, ova funkcija se dodjeljuje redovnim sudovima ili što je češći slučaj, posebnim ustavnim sudovima koji predstavljaju hijerarhijski najviše sudske instance političkog sistema.146 U novije vrijeme, postoje pokušaji da se postupak imenovanja sudija u većoj mjeri odvoji od druge dvije grane vlasti, da se u što većoj mjeri prepusti odlukama profesionalnih sudskih institucija i da za sudije vaţe posebna pravila koja oteţavaju postupak njihove smjene od strane drugih političkih organa. TakoĎe, postoji teţnja da se u sudskim organima obezbijedi bar minimalni stepen reprezentacije značajnih društvenih grupacija. Kao poseban mehanizam zaštite nezavisnosti sudstva ističe se zakonski strogo sankcionisan princip obaveznosti pravosnaţnih sudskih presuda i princip zabrane javne kritike sudskih odluka, koji je ipak više stvar političke kulture, nego strogog zakonskog sankcionisanja. U novije vrijeme, nadleţnosti sudstva kao jednog od drţavnih 145 Hejvud razlikuje spoljnu pristrasnost, koju izaziva preveliki uticaj političkih tijela na sudstvo i unutrašnju pristrasnost, koju izazivaju lične karakteristike i stavovi sudija. Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, str. 568. 146 Lajphart postojanje zasebnih ustavnih sudova naziva „centralizovani sistem sudske revizije”, a vidi ga kao srednje rješenje izmeĎu opcije da neki politički organ vrši reviziju najviših pravnih akata (to moţe biti parlament, u kom slučaju je riječ o autokontroli ili pak neki drugi politički organ van parlamenta) i sistema u kojima je sudska revzija dozvoljena redovnim sudovima. Lajphart, Arend, (2003), Modeli demokratije, Podgorica i Beograd: CID i Sluţbeni list SCG, op. cit. 227-228. 46 organa, doţivljaju svoju transformaciju pod uticajem meĎunarodnog pravnog sistema u nastajanju, čiji su najreprezentativniji oblici različiti meĎunarodni tribunali, koji preuzimaju nadleţnosti nacionalnih sudova u nizu osjetljivih političkih oblasti, kao što su na primjer, zaštita ljudskih prava i ratni zločini.147 4. Nacija, etnicitet i demokratija 4.1. Savremeni koncepti nacije i etniciteta – sličnosti i razlike Kao što su to na najgori mogući način pokazala turbulentna ratna dešavanja na prostoru SFRJ, pitanja nacionalnog i etničkog (samo)odreĎenja društvenih grupa predstavljaju krucijalni faktor funkcionisanja i opstanka savremenih društava i drţava. Od adekvatnog pojmovnog odreĎenja koncepata nacije i etniciteta, zavisi i potencijalni recept za rješavanje nagomilanih tenzija, koje proizvodi sistemski neadekvatno regulisan odnos izmeĎu drţave, nacije i manjinskih zajednica. Pojmovi etniciteta i nacije su izrazito relacioni i kontekstualni pojmovi i ne iznenaĎuje činjenica da postoji izuzetno veliki broj njihovih definicija i pojmovnih odreĎenja.148 Vasović definiše etnicitet kao „narod koji ima zajedničku kulturu i zajedničku istoriju, u kome se odnosi izmeĎu pripadnika naroda odlikuju emocionalnošću i zajedničkim osjećanjem koji čine ono ‚mi’, za razliku od neke druge skupine, koja slovi kao ‚oni’. Često takvu grupu razlikuje od drugih grupa boja koţe, jezik ili religija. U svemu tome nisu toliko vaţni izvori tih osjećanja. Izvorište moţe biti i u predanju ili mitu.”149 Vidimo da je etnicitet čvrsto povezan sa kulturom jedne zajednice i svijesti o razlikovanju od drugih zajednica. MeĎutim, mora se imati u vidu i zaključak do koga, iz antropološke perspektive, dolazi Eriksen, koji smatra da etničke razlike zavise više od odnosa meĎu grupama, nego od kulturnih razlika, čime se moţe objasniti činjenica da i 147 Detaljnije o meĎunarodnim krivičnim sudovima i tribunalima, te meĎunarodnim sudovima za ljudska prava u: The Manual on International Courts and Tribunals (Second Edition), (2010), Eds. R. Mackenzie, C. Romano, Y. Shany, Oxford: Oxford University Press, pp. 157-252. and pp. 334-463. 148 Razlikuju se tri glavne paradigme u objašnjavanju fenomena etniciteta, od kojih zavisi i odreĎenje koncepta nacije: primordijalizam, perenijalizam i konstruktivistički modernizam. Entoni Smit detaljno razmatra ova tri pristupa i njihove podvarijante u: Smith, Anthony, (1999), Myths and Memories of the Nation, New York: Oxford University Press, pp. 3-8. 149 Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 81. 47 izmeĎu grupa koje izgledaju kulturološki veoma slične, moţe da postoji snaţna etnička diferencijacija i tenzija.150 Iako postoje različite paradigme o nastanku nacija151, uobičajen je stav koji formuliše Eriksen, da je osnovna razlika izmeĎu nacije i etniciteta zahtjev za stvaranjem sopstvene drţave, odnosno da etnička skupina postaje nacija kada istakne zahtjev za sopstvenom drţavom.152 Smit smatra da je nacija „imenovana ljudska populacija sa zajedničkom istorijskom teritorijom, zajedničkim mitovima i istorijskim sećanjima, zajedničkom masovnom, javnom kulturom, zajedničkom ekonomijom i zajedničkim zakonskim pravima i duţnostima svih pripadnika”.153 Hejvud smatra da se mnogobrojni teorijski pristupi odreĎenju nacije mogu grupisati u dva distinktivna koncepta: (1) nacija kao kulturna zajednica, u kom slučaju se ona zasniva na etničkoj bliskosti njenih članova, što je osnova za kulturno-etnički nacionalizam i (2) nacija kao politička zajednica, u kom slučaju zajedničko drţavljanstvo i konsenzus graĎana o političkom poretku predstavljaju osnovno vezivno tkivo, što predstavlja osnovu graĎanskog nacionalizma.154 Odnos prema različitim konceptima nacije dobija različite političko-ideološke materijalizacije. Mirović smatra da se na polovima tih materijalizacija u tranzicionim društvima nalaze etnocentrizam, kao „preuveličavanje značaja nacionalne pripadnosti i prateća netolerantnost prema drugim etničkim i nacionalnim grupama” i 150 Eriksen, Tomas Hilan, (2004), Etnicitet i nacionalizam, Beograd: Biblioteka XX vek i Knjiţara Krug, str. 6. 151 Sa jedne strane su zagovornici etno-simbolističke paradigme, čiji je tvorac i najveći zagovornik Entoni Smit koji smatra da nacija proističe iz etničkih identiteta, te zadrţava sve one kulturne i simboličke karakteristike etniciteta. Sa druge strane su zagovornici modernističke paradigme, meĎu kojima je najznačajniji Ernst Gelner koji smatra da je nacija moderni izum, koji nema toliko veze sa etničkim i kulturnim identitetima, već je jedan socijalni konstrukt nastao iz potrebe industrijalizovane ekonomije da se kroz nametanje zajedničke kulturne spone, politički i ekonomski ujedini odreĎeno stanovništvo i odreĎena teritorija. Prema: Mirović, Aleksandra, (2008), Nacionalni identitet, nacionalizam i liberalna demokratija, Srpska politička misao, god. XV, Vol. 21, br. 3/2008, Beograd: Institut za političke studije, op. cit. 193-198. 152 Eriksen, Tomas Hilan, (2004), Etnicitet i nacionalizam, Beograd: Biblioteka XX vek i Knjiţara Krug, str. 171. 153 Smit, Entoni, (2010), Nacionalni identitet, Beograd: Biblioteka XX vek, str. 30. Benedikt Anderson smatra da je nacija zamišljena politička zajednica, koja je istovremeno inherentno ograničena i suverena. Anderson, Benedict, (1990), Nacija: zamišljena zajednica-razmatranje o porijeklu i širenju nacionalizma, Zagreb: Školska knjiga, op. cit. 17-19. 154 Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, op. cit. 207-213. U ovom smislu Smit razlikuje zapadni nacionalizam koji je po svojoj suštini graĎanski i teritorijalne prirode, od nezapadnog etnonacionalizma u čijoj osnovi leţe etnički identiteti. Smit, Entoni, (2010), Nacionalni identitet, Beograd: Biblioteka XX vek, op. cit. 11-36. 48 anacionalizam, kao „poricanje bilo kakvog značaja nacionalne pripadnosti”.155 Kulturno-etnički koncept nacije se često negativno vrednuje, jer se smatra da je povezan sa tradicionalizmom, zatvaranjem drţava, narušavanjem individualnih prava pojedinaca i manjinskih etničkih grupa i otporom prema promjenama.156 U njegove pozitivne strane se mora uvrstiti činjenica da pruţa identitetsku orjentaciju za pojedinca, jer se kroz ovakve koncepcije štiti subjektivna potreba pojedinca za pripadanjem, štiti se kultura i tradicija, jača se društvena solidarnost.157 Imajući u vidu da ovakve potrebe imaju pripadnici i većinskih i manjinskih etnokulturnih grupa, izuzetno je vaţno da se odnosi meĎu njima regulišu na način koji će izazivati što manje nesuglasica, jer se etnički sentimenti lako mogu iskoristi za eskalaciju tenzija, kako od strane etničkih grupa u drţavi, tako i od strane velikih sila, koje etnički faktor mogu iskoristiti za miješanje u unutrašnje stvari nezavisnih drţava. Iskustva krvavih etničkih sukoba na našim prostorima najbolje pokazuju čime moţe da rezultira ekstremističko tumačenje i ideologizacija kulturno-etničkog poimanja nacije. Sa druge strane, nesumnjivo je da su takva iskustva istovremeno i proizvod neadekvatnog regulisanja etnonacionalnog faktora i da se ne moţe usvojiti zahtjev ekstremnih zastupnika graĎanskog koncepta nacije za izbacivanjem tog faktora iz javnog političkog diskursa, te njegovom potpunom preseljenju u privatnu sferu pojedinca.158 4.2. Savremene teorije demokratije i demokratizacije Jedna od najupečatljivijih osobina savremenih političkih reţima jeste da se u najvećem broju slučajeva samoproglašavaju kao demokratski. MeĎutim, iza ovakvih deklarativnih odreĎenja stoji neograničen broj raznih institucionalnih i ideoloških varijacija, koje su često meĎusobno u potpunosti suprotstavljene. U teorijskim 155 Mirović, Aleksandra, (2008), Etnički i/ili graĎanski identitet, tradicija i/ili modernost, Politička revija, god. (XX) VII, Vol. 18, br. 4/2008, Beograd: Institut za političke studije, str. 1410. 156 Divjak, Slobodan, (2001), Kulturno-etnički i politički identitet, u: M. Subotić i I. Spasić (ur.), Revolucija i poredak-o dinamici promena u Srbiji, Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, op. cit. 129-130. 157 Mirović, Aleksandra, (2008), Etnički i/ili graĎanski identitet, tradicija i/ili modernost, Politička revija, god. (XX) VII, Vol. 18, br. 4/2008, Beograd: Institut za političke studije, op. cit. 1412-1415. 158 Divjak konstatuje da do uspona procesa repolitizacije etnosa dolazi, kako u tranzicionim drţavama, tako i u mnogim razvijenim demokratskim drţavama, što po njemu „svedoči o relevantnosti kulturno- etničkog pojma nacije za političko-drţavnu sferu, što ako se ne uzme u obzir moţe da ima za posljedicu pokušaj instaliranja čiste – na individualističkoj paradigmi utemeljene – koncepcije graĎanske drţave, koji se ne bi zasnivao na slobodnom pristanku pojedinaca, već na nasilju nad njihovom voljom.” Divjak, Slobodan, (2001), Kulturno-etnički i politički identitet, u: M. Subotić i I. Spasić (ur.), Revolucija i poredak-o dinamici promena u Srbiji, Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, str. 131. 49 razmatranjima situacija je slična, tako da ne postoji konsenzus, čak ni oko neke minimalističke definicije demokratije i gotovo svaki od teoretičara koji se bavi ovim pitanjem sastavlja svoju definiciju i odreĎuje esencijalne elemente demokratske vladavine. Uprkos tome, Vasović smatra da je sigurno da se sistem ne moţe označiti kao demokratski, ukoliko ga ne karakterišu „kompeticija izmeĎu pojedinih političkih subjekata i aspiranata na političke pozicije, participacija graĎana u procesu političkog odlučivanja i odgovornost političke elite ili upravaljača pred narodom, odnosno biračkim telom.”159 Postoje značajna teorijska razmimoilaţenja oko pitanja postojanja i svrhe teorija demokratije i njihovih klasifikacija.160 Mladenović smatra da u savremenom trenutku postoje četiri dominantne teorije demokratije: (1) pluralistička teorija, deskriptivna i elitistička teorija demokratije, čiji zastupnici smatraju da drţavom vladaju interesne grupe, da je neophodno da se proučava interakcija izmeĎu ovih grupa i da se praktičnom politikom moraju obezbijediti institucionalni mehanizmi koji neće dozvoliti da jedna grupa ostvari dominaciju, što bi faktički značilo i kraj demokratije, (2) teorija društvenog izbora, ekonomska teorija demokratije koja proučava načine kako se individualne izborne preferencije motivisane partikularnim interesima pojedinaca pretvaraju u kolektivne odluke i postizanje društvenog blagostanja, sa naglaskom na različite sisteme izbora i glasanja kao suštinske faktore ovog procesa, (3) deliberativna demokratija, čiji zastupnici smatraju da se legitimno političko odlučivanje i opšte ili javno dobro moţe postići samo kroz široko shvaćenu javnu raspravu i razmjenu argumenata slobodnih i jednakih graĎana, koji u svom odlučivanju nisu motivisani partikularnim interesima, nego teţinom protivargumenata i (4) participativna demokratija, čiji se zastupnici suprotstavljaju elitizmu pluralističkih koncepcija i smatraju da je neophodno široko učešće graĎana u procesima političkog 159 Vučina, Vasović, (2004), Legitimnost, drţava i civilno društvo, u: Dragica Vujadinović i dr. (ur), Između autoritarizma i demokratije (Srbija, Crna Gora, Hrvatska-Knjiga II, Civilno društvo i politička kultura, Beograd: CEDET, Beograd, str. 329. Vasović na sintetički način odreĎuje demokratiju kao: „oblik političkog sistema i ţivota koji omogućava narodu ili najširim slojevima društva posredno ili neposredno učešće u procesu autoritativnog upravljanja društvenim poslovima, odnosno uticaj na vršenje javne vlasti i u kome se upravljanje i javna vlast vrše u interesu naroda ili društvene većine, uz garantovanje osnovnih prava i sloboda čoveka i graĎanina, posebno manjinskim grupama“. Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 49. 160 Sartori smatra da postoji samo jedna centralna teorija demokratije i da je zbog toga mnogo vaţnije razlikovati demokratiju u preskriptivnom i deskriptivnom smislu. „Bez stvarnosti preskripcija je ‚nerealna’, ali bez ideala demokartija ‚nije to’.” Sartori, Đovani, (2001), Demokratija-šta je to?, Podgorica: CID, str. 88. 50 odlučivanja i kontrole ovih procesa, što je naročito ostvarivo kroz davanje većih ovlašćenja lokalnim nivoima vlasti i organizacijama civilnog društva, kao i kroz oblike neposredne demokratije i demokratije u sferi rada.161 U razmatranju savremenih modela i teorija demokratije, Held smatra da se ne smije zaobići ni kompetitivni demokratski elitizam, koji se zasniva na premisi da je demokratija u suštini samo metod kojim društvo bira sposobnu političku elitu i da se politička participacija graĎana svodi na izborne aktivnosti.162 Nuţno je naglasiti da se sa propašću sistema realsocijalizma javlja tendencija da se sve vrste demokratije poistovijete sa liberalnom demokratijom, a preporuke za uspostavljanje demokratskog sistema se većinski, zapravo odnose na uspostavljanje liberalno-demokratskog sistema.163 Za predmet istraţivanja ovog rada je od još većeg značaja pitanje demokratizacije društva i drţave, odnosno pitanje prelaska iz nedemokratskih u demokratske reţime. Hantington drţave nastale raspadom sistema realsocijalizma svrstava u okvire trećeg talasa demokratizacije, koju vidi kao proces koji se sastoji iz tri faze: pada starog reţima, tranzicije i konsolidacije.164 Linc i Stepan se detaljno bave uslovima sprovoĎenja demokratske tranzicije i konsolidacije.165 Oni nalaze da je 161 Mladenović, Ivan, (2008), Savremene teorije demokratije, u: Filozofija i društvo, br. 1/2008 (35), Beograd: Univerzitet u Beogradu-Institut za filozofiju i društvenu teoriju, op. cit. 217-239. Treba napomenuti da Vasović, na primjer, razmatra participativnu demokratiju kao jedan od modela radikalne teorije demokratije. Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, op. cit. 61-62. 162 Held ovaj model zasniva na teorijskim razmatranjima Maksa Vebera i Jozefa Šumpetera. Po njemu, ovaj model karakterišu: (1) parlamentarni sistem sa snaţnom egzekutivom, (2) kompeticija izmeĎu rivalskih političkih elita i partija, (3) dominacija partijske politike nad parlamentom, (4) centralna uloga partijskog voĎstva, (5) nezavisna i dobro obučena administracija i (6) konstitucionalna i praktična ograničenja efektivnom obimu političkog odlučivanja. Held, David, (2006), Models of Democracy- Third Edition, Cambridge and Malden: Polity Press, p. 168. 163 Kaningam, Frenk, (2003), Teorije demokratije, Beograd: Filip Višnjić, str. 55. U tom smislu i Sartori rezimira: „Pobedila je demokratija, a demokratija koja je pobedila jeste jedina ‚stvarna’ koja je ikada ostvarena na zemlji: liberal-demokratija.” Sartori, Đovani, (2001), Demokratija- šta je to?, Podgorica: CID, str 271. 164 Hantington smatra da je drţava uspješno konsolidovana ako proĎe na testu dvostruke mirne smjene na vlasti (two-turnover test). Ovo podrazumeva da reţim koji započinje tranziciju na prvim sledećim izborima gubi vlast i mirno je predaje izbornim pobjedincima, a da onda ta nova vlast na sledećim izborima opet mirno predaje vlast novim izbornim pobjednicima. Huntington, Samuel, (1991), The Third Wave: Democratization in the Late Twentieth Century, Norman: University of Oklahoma Press, pp. 266-267. 165 Oni smatraju da je „demokratska tranzicija završena kad je postignuta dovoljna saglasnost o političkim postupcima za dolaţenje do jedne izabrane vlade, kad vlada dolazi na vlast neposredno na osnovu slobodnih i sveopštih izbora, kad takva vlada ima faktičku vlast da stvara novu politiku i kad izvršna, zakonodavna i sudska vlast koju je stvorila nova demokratija ne mora de jure da dijele vlast sa drugim organima.” Linc, H. i Stepan, A., (1998), Demokratska tranzicija i konsolidacija: Južna Evropa, Južna Amerika i postkomunistička Evropa, Beograd: Filip Višnjić, str. 15. 51 „konsolidovanim demokratijama neophodno da imaju pet interaktivnih arena kako bi do konsolidacije uopšte moglo da doĎe.”166 Uz neophodan preduslov postojanja djelotvorne drţave, tih pet arena su: (1) slobodno i aktivno civilno društvo koje obuhvata društvene pokrete, graĎanska udruţenja i pojedince, (2) slobodno i uticajno političko društvo, koje obuhvata političke partije, izbore, odgovarajuća izborna pravila, politička voĎstva, meĎupartijske saveze i zakonodavstvo, kako bi se omogućio izbor i nadzor demokratske vlade, (3) vladavina prava, kojom se omogućuje autonomija i nezavisnost graĎanskog i političkog društva, a koja se ostvaruje kroz duh konstitucionalizma, precizno utvrĎenu hijerarhiju pravnih akata, nezavisan sistem pravosuĎa i razvijenu pravnu kulturu u civilnom društvu, (4) sposoban i efikasan činovnički (birokratski) aparat koji omogućava sprovoĎenje utvrĎene politike i (5) ekonomsko društvo, koje predstavlja institucionalizaciju socijalno i politički regulisanog trţišta, odnosno trţišnu privredu posredovanu drţavnim mjerama u cilju korekcije trţišnih promašaja i otklanjanja prevelikih nejednakosti.167 Vidimo da je pitanje demokratske konsolidacije mnogo šire od pitanja uvoĎenja izborne demokratije, kojom politički reţimi često ţele da maskiraju svoju, u suštini, autoritarnu prirodu. 4.3. Modeli i vrste demokratije – aplikabilni koncept za Zapadni Balkan Vasović smatra da u aktuelnom trenutku postoji sedam distinktivnih modela demokratije.168 To su: (1) liberalna demokratija, (2) poliarhija, (3) konsocijacija, (4) Leri Dajmond definiše konsolidaciju kao proces postizanja legitimiteta demokratije na takav način da svi značajni akteri, na nivou elita i na nivou masa, vjeruju da je demokratska vlada najbolja i najpogodnija za njihovo društvo i da je bolja od bilo koje druge realistične alternative koju oni mogu da zamisle. Diamond, Larry, (1997), Is the Third Wave of Democratization Over?-The Imperative of Consolidation, Notre Dame: The Helen Kellog Institute for International Studies, Internet, 01.04.2012, http://nd.edu/~kellogg/publications/workingpapers/WPS/237.pdf, p. 2. 166 Linc, H. i Stepan, A., (1998), Demokratska tranzicija i konsolidacija: Južna Evropa, Južna Amerika i postkomunistička Evropa, Beograd: Filip Višnjić, str. 20. Na sličan način, Dajmond nalazi da postoji deset izazova demokratskoj konsolidaciji. Detaljnije u: Diamond, Larry, (1997), Is the Third Wave of Democratization Over? – The Imperative of Consolidation, Notre Dame: The Helen Kellog Institute for International Studies, Internet, 01.04.2012, http://nd.edu/~kellogg/publications/workingpapers/WPS/237.pdf, pp. 8-25. 167 Linc, H. i Stepan, A., (1998), Demokratska tranzicija i konsolidacija: Južna Evropa, Južna Amerika i postkomunistička Evropa, Beograd: Filip Višnjić, op. cit. 20-30. 168 Vasović smatra da su modeli podesniji naučni instrument od teorija na polju analize institucionalno- proceduralnih aspekata demokratije. On model demokratskog sistema odreĎuje kao idealan tip suštinskih karakteristika demokratije koji je razlikuju od drugih sistema, ali istovremeno i upozorava da su modeli vrsta normativno-empirijske generalizacije sa odreĎenim stepenom kritičkog naboja i da se kao takvi ne mogu poistovjećivati ni sa poptuno idealizovanim koncepcijama, niti sa pojedinčanim 52 diskurzivna demokratija, (5) participaciona demokratija, (6) kosmopolitska demokratija i (7) model multikulturnog graĎanstva.169 Liberalni model demokratije je više ili manje povezan sa liberalizmom kao političkom ideologijom, a Kaningem smatra da je zajednički temelj svih liberalno-demokratskih stanovišta predstavnička i izborna demokratija, drţavna zaštita političkih i graĎanskih prava i postojanje privatne sfere, bez uplitanja drţave.170 Istorijski, liberalna demokratija je prošla kroz tri faze: klasičnu, modernu i neoliberalnu, koje su reprezentovale pokušaje redefinisanja osnovnih liberalnih koncepata ka povećanju uloge drţave i proširenju individualnih prava ljudi u ekonomskoj i socijalnoj sferi u drugoj fazi i povratku na izvorne premise u trećoj fazi, koja je izazvana procesima globalizacije i proglašene pobjede liberalnog koncepta u meĎunarodnim odnosima. Poliarhija se vezuje za naučnu djelatnost Dala, koji je u skladu sa premisama pluralističke demokratske teorije, pokušao da konstruiše model ostvarive demokratske vladavine ili sistema koji će se u razumnoj mjeri pribliţavati demokratskim idealima. On smatra da poliarhija obuhvata set institucionalno- proceduralnih rješenja kroz koje se omogućava široko učešće graĎana u procesima izbora i kontrolisanja drţavnih zvaničnika.171 Institucije poliarhije su: (1) biranje funkcionera, (2) slobodni i pošteni izbori, (3) opšte pravo glasa, (4) pravo na kandidovanje za funkciju, (5) sloboda izraţavanja, (6) alternativne informacije i (7) autonomija udruţivanja.172 Istovremeno, on smatra da je demokratska vladavina nemoguća bez odreĎenih preduslova, od kojih su najbitniji postojanje djelotvorne empirijskim primjerima. Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, op. cit. 50-52. 169 Ibidem, op. cit. 57-71. 170 Kaningam, Frenk, (2003), Teorije demokratije, Beograd: Filip Višnjić, str. 83. 171 Dal izdvaja osam obiljeţja poliarhijske demokratije: (1) svaki član organizacije obavlja radnje za koje smatramo da konstituišu izraz njegove preferencije izmeĎu datih alternativa, (2) teţina koja se pripisuje izboru svake individue prilikom ovog procesa je identična, (3) alternativa sa najvećim brojem glasova se proglašava pobjedničkim izborom, (4) svaki član koji razmatra set alterantiva, moţe da unese alternativu koju on preferira meĎu one alternative koje su već ponuĎene, (5) svi pojedinci posjeduju identične informacije o alternativama, (6) alternative sa najvećim brojem glasova potiskuju sve ostale alternative sa manjim brojem glasova, (7) nareĎenja izabranih zvaničnika se izvršavaju i (8) moguće su tri situacije: (a) sve meĎuizborne odluke su podreĎene ili izvršne u odnosu na odluke usvojene tokom izbornog perioda, u kom slučaju izbori vrše kontrolnu funkciju, (b) novim odlukama u meĎuizbornom periodu se upravlja na način saglasan sa prethodnih sedam karakteristika, pod promijenjenim institucionalnim okolnostima i (c) situacija u kojoj su moguće obje prethodno navedene mogućnosti. Dahl, Robert, (2006), A Preface to Democratic Theory (Expanded Edition), Chicago and London: The University of Chicago Press, pp. 67-71. 172 Dal, Robert, (1999), Demokratija i njeni kritičari, CID: Podgorica, str. 308. 53 drţave, sklonost graĎana političkom aktivizmu, odrţavanje izvjesnog stepena ekonomske jednakosti i socijalnog pluralizma i postojanje bazičnog konsenzusa o osnovnim društvenim pitanjima.173 Konsociacioni model demokratije predstavlja naučnu tvorevinu Lajpharta, koji ovaj model konstruiše kako bi dokazao svoju osnovnu hipotezu da je demokratija moguća u sloţenim multietničkim i multinacionalnim drţavama. Postoje četiri uslova za ostvarenje konsocijacije: (1) velika koalicija izabranih političkih predstavnika svih značajnih društvenih segmenata, (2) različiti oblici segmentalne autonomije, (3) široka upotreba načela proporcionalnosti, kako prilikom izbora, tako i u raspodjeli drţavnih poloţaja i (4) uzajamna veto vlast društvenih segmenata.174 Ovaj model demokratije je izuzetno kontraverzan i privlači veliki broj kritika, od kojih su najznačajnije da je po svojoj suštini elitistički, da isključuje postojanje opozicija, da lako dovodi do blokada političkih institucija i procesa i da u krajnjem slučaju moţe da podstakne secesionizam i etnički sukob.175 Diskurzivni model demokratije jeste jedan od normativnih modela u okviru teorije deliberativne demokratije. Najznačajniji zastupnik ovog modela je Habermas, koji smatra da treba omogućiti stvarnu autonomiju i upravljački kapacitet civilnog društva, koje treba da utvrĎuje zajedničke pozicije za rješavanje stvarnih društvenih problema u deliberativnom procesu, sa naglaskom na razvijanje procedura koje će garantovati 173 Dahl, Robert and Lindblom C., (1953), Politics, Economics and Welfare, Chicago: University of Chicago Press pp. 287-323. U djelu „Demokratija i njeni kritičari” Dal u okviru ovih preduslova naglašava i potrebu postojanja civilne kontrole vojske i policije kako bi se sprječilo nasilno odrţavanje reţima na vlasti, zatim potrebu odrţavanja tenzija izmeĎu subkulturnih grupacija na toleratnom nivou i nizak stepen stranog uticaja. Dal, Robert, (1999), Demokratija i njeni kritičari, CID: Podgorica, str. 355 174 Lijphart, Arend, (1977), Democracy in Plural Societies: A Comparative Exploration, New Heaven: Yale University Press, pp. 25-47. Lajphart u novije vrijeme svoj model pretvara u model konsensualne demokratije, za koji smatra da je superiorniji u odnosu na model većinske demokratije, ne samo u podijeljenim društvima, nego generalno. Ovaj model karakteriše: (1) dijeljenje izvršne vlasti u širokim koalicionim kabinetima, (2) izvršno-zakonodavna ravnoteţa vlasti, (3) višepartijski sistem, (4) proporcionalno predstavljanje, (5) koroporativizam interesnih grupa, (6) federalna i decentralizovana vlast, (7) jak dvodomni sistem, (8) rigidnost ustava (9) postojanje sudske revizije ustavnosti i (10) nezavisnost centralne banke. Lajphart, Arend, (2003), Modeli demokratije, Podgorica i Beograd: CID i Sluţbeni list SCG, op. cit. 76-77. 175 Jedan od najpoznatijih kritičara Lajphartovog modela je Donald Horovic. Detaljnije o njegovim osnovnim prigovorima i alternativnim rešenjima u: Horowitz, Donald, (2002), Constitutional Design: Proposals versus Processes, in: The Architecture of Democracy: Constitutional Design, Conflict Management, and Democracy, Ed. Andrew Reynolds, New York: Oxford University Press, pp. 15-36. 54 fer proces pregovaranja.176 Vasović smatra da se osnovni prigovor ovom modelu moţe uputiti u vezi sa njegovom nedovoljnom praktičnom ostvarivošću i da je realnije primjenjivati ovakav model samo za pojedinačna politička pitanja, a ovaj nalaz vaţi i za već pomenuti model participativne demokratije.177 Tvorac kosmopolitskog modela demokratije je Held, koji smatra da se liberalno- demokratski koncepti u globalizovanom svijetu ne mogu više posmatrati samo u kontekstu nacionalne drţave, već je neophodno razvijati meĎunarodne globalne i regionalne organizacije sa efektivnim nadleţnostima u domenima političkog odlučivanja, bezbjednosti, ekonomije, socijalnih politika i zaštite ljudskih prava.178 Ovi procesi po Heldu ne znače propast nacionalne drţave, već disperziju moći političkog odlučivanja na više komplementarnih nivoa političkog odlučivanja. Osnovni prigovor ovakvom projektu je njegova utopistička priroda, imajući u vidu porast prerogativa savremene nacionalne drţave, naročito u bezbjednosnom domenu.179 Ovoga je svjestan i sam Held, koji zato smatra da je njegov projekat ostvariv tek na duţe staze i postepeno, ali da je to jedini način da demokratija zadrţi svoju relevantnost, efikasnost i legitimnost u budućnosti.180 Tvorac modela multikulturnog graĎanstva je Kimlika, koji ovim modelom pokušava da „pomiri” liberalno-demokratska načela individualne autonomije, jednakosti i slobode izbora sa pitanjem adekvatne zaštite manjinskih grupacija u jednom višenacionalnom ili multietničkom društvu.181 On smatra da grupno diferencirana prava, koja svoj osnov imaju u kulturnoj različitosti društvenih grupa, zasluţuju drţavnu zaštitu i mogućnost ekspresije u javnom političkom polju, a prema tome da li je riječ o 176 Habermas smatra da njegov model diskurzivne ili proceduralne demokratije predstavlja srednje rješenje izmeĎu druga dva normativna modela, liberalnog i republikanskog. Habermas razmatra osnovne karakteristike i meĎusobni odnos ova tri modela u: Habermas, Jürgen, (1996), Three Normative Models of Democracy, in: Democracy and Difference: Contesting the Boundaries of the Political, Ed. Seyla Benhabib, New Jersey: Princeton University Pres, pp. 21-30. 177 Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 67. 178 Held smatra da bi rad ovih meĎunarodnih ustanova trebao da bude transparentan, te podloţan kontroli, kako od strane političkih orgnizacija, tako i od strane meĎnarodnih nevladinih organizacija i graĎana. Held, David, (2006), Models of Democracy-Third Edition, Cambridge and Malden: Polity Press, pp. 317-318. 179 Ibidem, pp. 320-322. 180 Ibidem, p. 322. 181 Kimlika smatra da zbog etnocentrične prirode moderne liberalne drţave tretiranje ljudi samo kao individua predstavlja paravan za etničku i nacionalnu nepravdu, te da je potrebno kompenzovati sistemsku prednost drţavotvorne nacije kroz zaštitu manjinskih prava. Kymlicka, Will, (1996), Multicultural Citizenship: A Liberal Theory of Minority Rights, Oxford: Clarendon Press, p. 194. 55 nacionalnim manjinama i autohtonim narodima ili pak o migrantskim skupinama, zavisi i konkretan stepen zaštite ovih prava.182 Protivnici ovakve koncepcije smatraju da ona narušava osnovna liberalna načela i da moţe da dovede do eskalacije etnonacionalnih tenzija, a glavni spor se odnosi na pitanje da li drţava treba da štiti kolektivna prava onih manjinskih grupa koje odlikuju neliberalni obrasci ponašanja.183 Imajući u vidu navedeno o demokratiji, naciji i etnicitetu, postaje očigledno da je odreĎenje aplikabilnog demokratskog koncepta za region zapadnog Balkana izuzetno teţak zadatak, kako na teorijskom, tako i na praktičnom nivou, čime se dijelom mogu objasniti i institucionalna lutanja i slabi ukupni učinci vladinih politika u ovom regionu. Imajući u vidu da ovaj region karakteriše visok stepen etničkih pod jela i tenzija, kao i ukupno gledano teška materijalna i ekonomska situacija sa visokim stepenom polarizacije na bogatu manjinu i siromašnu većinu, postaje jasno da institucionalni inţenjering predstavlja izuzetno rizičan faktor i da je na neuspjeh osuĎen svaki primijenjeni model demokratije koji ne vodi računa o ovim faktorima. Zbog toga se ne smije zanemariti nijedan od činilaca demokratije i demokratizacije o kojima je bilo riječi u ovom dijelu rada. To naročito vaţi za set preporuka koje daje Dal u svom razmatranju poliarhične demokratije, kao i preporuke Linca i Stepan, koje oni razvrstavaju u okviru koncepta demokratskih arena. Ove preporuke predstavljaju izuzetno sredstvo za konsolidaciju i legitimizaciju političkih procedura i institucija, što vodi stabilizaciji političkog sistema. Vasović smatra da se svi ovi faktori mogu objediniti u jedan eklektički model demokratije koji on naziva „liberalno-socijalni poliarhično-diskurzivni model”.184 U traţenju adekvatnog modela mora se tragati za rješenjima koja će istovremeno priznavati i etnički i graĎanski koncept nacije, odnosno omogućiti očuvanje tradicije i kulture, kako većinskih, tako i manjinskih etnonacionalnih grupa, ali istovremeno i odrţati jedinstvo i legitimitet drţave kroz odanost svih graĎana ustavnopravnom poretku i omogućiti prihvatanje novih 182 U praksi se multikulturne politike mogu materijalizovati u velikom broju oblika, od različitih vrsta etničkih i rasnih kvota prilikom zapošljavanja u javnim sluţbama, preko prava na kolektivno političko predstavljanje, samoupravljanje i autonomiju, do prava na izraţavanje kulturnih posebnosti kroz drţavnu finansijsku pomoć i olakšan pristup medijima. Ibidem, pp. 26-33. 183 Jedan od najvećih kritičara modela multikulturalizma je Brajan Beri. Detaljnije u: Barry, Brian, (2001), Culture and Eqality-An Egalitarian Critique of Multiculturalism, Harvard: Harvard University Press. 184 Vasović smatra da takav model treba da kombinuje „liberalnu i socijalnu demokratiju, slobodu i jednakost bez egalitarizma u bukvalnom smislu te riječi, ljudska i politička prava sa socijalnim i ekonomskim pravima”. Vasović, Vučina, (2006), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 68. 56 vrijednosti i institucija koje nastaju sa ubrzanim procesima globalizacije i raznovrsnih meĎunarodnih integracija. U skladu sa tim, nameće se zaključak da za ovaj region mogu da budu pogodni i multikulturni i konsociacioni aranţmani. MeĎutim, nesumnjivo je da samo umjereni oblici ovakvih aranţmana imaju šansu za uspjeh, naročito imajući u vidu činjenicu da su na ovim prostorima zahtjevi manjinskih, a naročito etničkih grupa, nerasakidivo povezani sa često opravdanim strahom od rata i cijepanja postojećih političkih zajednica. 57 D R U G I D I O NASTANAK I ISTORIJSKI RAZVOJ PARTIJSKOG SISTEMA BOSNE I HERCEGOVINE, SRBIJE I HRVATSKE I KRATAK OSVRT NA NASTANAK PARTIJA I PARTIJSKOG SISTEMA 1. Evolucija politiĉkih partija i partijskih sistema od 1990 do 2000 godine 1.1. Bosna i Hercegovina – kvazipluralizam i „dejtonski“ poredak Savremene političke partije i višepartijski sistem u Bosni i Hercegovini (BiH) nastali su 1990 godine, kada su stvorene političke, ustavne, meĎunarodne i druge pretpostavke za početak tranzicije jednopartijskog u višepartijski, socijalističkog u kapitalistički i nedemokratskog u demokratski sistem. Pluralizacija političkog prostora, obnavljanje višepartizma i uspostavljanje savremenog višepartijskog sistema u BiH desili su se nakon četrdesetpetogodišnjeg jednopartijskog i skromnog višepartijskog iskustva u prvoj polovini dvadesetog vijeka. Pred osnivanje političkih partija u BiH nije postojala značajnija politička pluralizacija, organizovanje, nezadovoljstvo ili pritisak za promjenu jednopartijskog u višepartijski sistem. Kada je jedina jugoslovenska politička partija izvršila samoubistvo, odrekla se političkog monopola na republičkom nivou i otvorila pandorinu kutiju višepartizma, došlo je do iznuĎenog i nepripremljenog osnivanja političkih partija u BiH. Pluralizacija političkog prostora i nastanak političkih partija direktno je povezan sa nacionalnim, vjerskim, ideološkim, drţavotvornim i drugim podjelama u BiH i Jugoslaviji. Raspadom jednopartijskog poretka u BiH gotovo su odmah na vidjelo izbile stare vjerske i nacionalne podjele,185 koje su se institucionalizovane osnivanjem nacionalnih političkih partija ili pokreta. Tako su, poslije kratke višepartijske istorije u Austro-Ugarskoj i prvoj Jugoslaviji, nacionalno i vjersko ponovo postali dominantni kriterij za partijsko organizovanje i profilisanje u vremenu drţavnog nestajanja Jugoslavije i nastajanja BiH. Svu dominantnost i dubinu 185 Kasapović, Mirjana, (2005), Bosna i Hercegovina, podijeljeno društvo i nestabilna država, Zagreb: Politička kultura, str. 133. 58 nacionalnih i vjerskih podjela u BiH pokazuju rezultati prvih višepartijskih izbora odrţanih u novembru 1990 godine, jer je udio triju pobjedničkih partija u glasovima birača uveliko odraţavao nacionalni sastav stanovništva, pa su prvi bosansko- hercegovački izbori popularno nazvani popisom stanovništva.186 Druga grupa novosnovanih političkih partija nastala je transformacijom vladajuće komunističke partije, njenih satelitskih organizacija i dijelova dotadašnje vladajuće političke elite na anacionalnoj osnovi. U evolutivnom smislu, prvu deceniju višepartijskog sistema u BiH moguće je posmatrati i podijeliti na predratni, ratni i poslijeratni period. U dvogodišnjem predratnom periodu osnovane su nove političke partije, uspostavljen višepartijski sistem, odrţani višepartijski izbori, konstituisana vlast i vrlo brzo, nastupila duboka kriza vlasti. Od 14 političkih partija, koje u učestvovale na prvim višepartijskim parlamentarnim izborima, njih 8 je osvojilo mandate u republičkom parlamentu. Nacionalne političke partije, sa karakteristikama pokreta, bile su Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZBiH), a znatno manje nacionalne partije su Muslimanska bošnjačka organizacija (MBO) i Srpski pokret obnove (SPO). Anacionalne političke partije, u svom nastajanju, bile su Savez komunista BiH - Socijaldemokratska partija (SKBiH-SDP), Savez reformskih snaga Jugoslavije za BiH (SRSJ), Demokratski socijalistički savez BiH (DSSBiH), Savez socijalističke omladine – Demokratski savez BiH (SSO-DSBiH) i druge. Prema ideološkoj podjeli desnica - ljevica i sistemsko - antisistemsko, nacionalne političke partije su uglavnom antisistemske i desničarske, dok su ostale partije uglavnom sistemske i ljevičarske. Antisistemska pozicija vladajućih SDA, SDS i HDZBiH podrazumjeva potpuno odbacivanje jednopartijskog nasleĎa, suprostavljena programska opredeljenja u odnosu na očuvanje Jugoslavije i drţavnu samostalnost BiH i opredeljenje za ratnu opciju, koje nema izborni i programski legitimitet. Odnos prema jugoslovenskoj drţavnoj zajednici i drţavnoj samostalnosti i ureĎenju BiH bila su ključna politička pitanja oko kojih su nastale duboke podjele u političkim partijama i narodima. U odnosu na ova pitanja, na jednoj strani su bili SDA i HDZBiH, a na drugoj SDS. Ova linija podjele uticala je početkom 1992 godine na veće ili manje svrstavanje ostalih 186 SDA, SDS i HDZBiH osvojili su ukupno 73,7% glasova za vijeće graĎana Skupštine BiH. Kasapović, Mirjana, (2005), Bosna i Hercegovina, podijeljeno društvo i nestabilna država, Zagreb: Politička kultura, str. 134. 59 političkih partija, njihovih članova i glasača na jednu ili drugu stranu. Vladajuće nacionalne političke partije izabrale su rat umjesto mira, kada su se odrekle politike pregovora i kompromisa i organizovano učestvovale u naoruţavanju pripadnika svoje nacije i drugim pripremama za rat. U nešto manje od četiri ratne godine, došlo je do jačanja uloge i pozicije nacionalnih političkih partija, uspostavljanja tri nacionalna partijska bloka i tri posebna etnopolitička prostora, slabljenja multietnopartijskog, nestajanja odreĎenih političkih partija i usporavanja evolutivnih promjena u partijskom sistemu. Prvo je SDS okupio u srpski nacionalni blok većinu predstavnika opozicionih partija i uspostavio potpunu kontrolu nad novoformiranim i lokalnim institucijama vlasti, dijelom teritorije i vojskom, ubrzo je to isto učinila HDZBiH i na kraju, SDA. Princip jedan narod, jedna nacionalna partija i jedna nacionalna politika, nije dozvoljavao ili je potpuno marginalizovao opoziciono i frakcijsko partijsko djelovanje. Dok su sa partijske scene nestali SRSJ i još neke političke partije, došlo je do osnivanja novih političkih partija, kao što su Srpska radikalna stranka (SRS), Socijalistička partija (SP), Hrvatska seljačka stranka (HSS), Demokratska narodna zajednica (DNZ) i druge. Osnivanjem SRS i HSS započeo je proces diferenciranja SDS i HDZBiH, a osnivanjem DNZ, nastavljen je proces diferenciranja SDA. SP, kao prvu političku partiju ljevice u Republici Srpskoj (RS), osnovali su bivši članovi Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), po uzoru na Socijalističku partiju Srbije (SPS). Početak petogodišnjeg poslijeratnog perioda obiljeţio je dejtonski mirovni sporazum, kojim su zaustavljeni rat, uspostavljen meĎunarodni poluprotektorat i ozvaničene etničke, teritorijalne i druge podjele u BiH. Umjesto predratna dva nivoa vlasti, novim ureĎenjem BiH uspostavljeni su drţavni, entitetski, kantonalni i lokalni nivoi vlasti. Na prvim poslijeratnim i drugim višepartijskim izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH učestvovalo je 30 političkih partija, od čega je više od polovine osnovano neposredno pred izbore 1996 godine. SDA, SDS i HDZBiH osvojili su ukupno 76% glasova za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, uz napomenu, da su nove partije Stranka za BiH (SBiH), Hrvatska stranka prava (HSP), DNZ, SRS i druge, nastale odvajanjem od tri nacionalna pokreta, osvojile ukupno nešto više od 10% glasova. Političke partije, uglavnom lijeve orjentacije, formirale su dvije predizborne koalicije i osvojile ukupno 10% glasova za 60 predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Nakon drugih višepartijskih izbora, od političkih partija koje su učestvovale na izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, 3 su vladajuće, 8 je parlamentarnih, 10 je nacionalnih i desničarskih, 5 je lijevičarskih i jedna je regionalna. Na trećim višepartijskim izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, odrţanim 1998 godine, učestvovalo je 45 političkih partija. SDA, u koaliciji sa SBiH, SDS i HDZBiH osvojili su ukupno 64% glasova. Poslije ovih izbora SDS više nije vladajući, a ulogu vladajućih na drţavnom i entitetskom nivou preuzela je koalicija političkih partija Srpski narodni savez (SNarS), Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i SP. Ovi izbori su pokazali da SDS i SDA više nisu tako dominantni u svom nacionalnom biračkom tijelu. Od političkih partija, koje su učestvovale na izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, 8 je vladajućih, 15 parlamentarnih, 20 nacionalnih i desničarskih, 5 ljevičarskih i 4 su regionalne. Na četvrtim višepartijskim izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, odrţanim 2000 godine, učestvovalo je 18 političkih partija. SDA, SDS i HDZBiH osvojili su ukupno 47% glasova, što je nastavak trenda značajnog pada podrške birača ovim političkim partijama sa prethodnih izbora. Poslije ovih izbora, tri nacionalne političke partije nisu više vladajuće na drţavnom nivou. U odnosu na prethodne izbore, prepolovljen je broj političkih partija koje su učestvovale na izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, a od ovih partija, 6 je vladajućih, 13 parlamentarnih, 8 nacionalnih i desničarskih i 4 ljevičarske. U periodu od 1990 do 2000 godine na izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH učestvovalo je preko 60 političkih partija, od čega je jedna trećina bila parlamentarna. Od svih političkih partija, polovina je učestvovala na samo jednim, 17 na dvojim i 8 na trojim izborima. Samo su SDA, SDS, HDZBiH i Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDPBiH) bile stabilne i relativno konsolidovane političke partije, jer su u ovom periodu učestvovale na svim izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i bile vladajuće ili parlamentarne. TakoĎe, SBiH, SNSD, DNZ i SP mogle bi se svrstati u perspektivne političke partije, jer su učestvovale na svim poslijeratnim izborima, bile parlamentarne i imale trend sve boljih izbornih rezultata. U ovom periodu, prosječno je 27 političkih partija učestvovalo na izborima, a u predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH bilo je prosječno 11 parlamentarnih i 5 vladajućih partija. Na prvim, drugim i trećim 61 višepartijskim izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH za tri nacionalne političke partije glasala je većina birača, a na četvrtim višepartijskim izborima izgubljena je ta dominacija i većina. Na četvrtim višepartijskim izborima pojačana je partijska konkurentnost u tri odvojena etnopolitička prostora, dominaciju SDA na bošnjačkoj partijskoj sceni ugrozili su SDPBiH i SBiH, dominaciju SDS na srpskoj partijskoj sceni ugrozli su SRS, SNSD, SP, SNarS i Partija demokratskog progresa (PDP) i dominaciju HDZBiH na hrvatskoj partijskoj sceni ugrozli su HSP, HSS, Nova hrvatska inicijativa (NHI) i Hrvatska kršćanskodemokratska unija (HKDU). Prvih deset godina obiljeţilo je uspostavljanje višepartijskog sistema, fragmentiranost partijske scene, dominacija etnopartijskog i partijska nekompetitivnost. Uspostavljen je partijski sistem sa tri dominantne partije i tri etnopartijska podsistema, koji su u periodu od 1992 do 1996 godine funkcionisali kao tri potpuno odvojena etnopartijska sistema sa dominantnom ili hegemonijskom političkom partijom. Etnopartijski podsistemi uspostavljeni su na izborima 1990 godine, kada je za nacionalne političke partije glasalo oko tri četvrtine birača, a postali su još dominantniji, kada su sa političke scene nestale partije sa relevantnim multietničkim biračkim tijelom. Uspostavljeni partijski sistem ispunjava uslove da ne postoje dovoljne razlike izmeĎu drţave i političkih partija na vlasti, da relativno dug period na vlasti kod dominantnih partija izaziva samozadovoljstvo, aroganciju i korupciju i da je opozicija slaba i nedjelotvorna.187 Tri dominantne nacionalne političke partije imaju obiljeţja nacionalnih političkih pokreta i forumskih političkih partija. One su nastale početkom devedesetih godina u procesu tranzicije iz jednopartijskog u višepartijski sistem, kao posljedica nepostojanja formiranih opozicionih elita i zamisli kako je potrebno okupljanje pod nacionalni kišobran vrlo različitih ideoloških i političkih struja,188 sa dominantnom integrativnom nacionalističkom i antikomunističkom komponentom.189 1.2. Srbija – izmeĎu jednopartizma i pseudovišepartizma U Srbiji su 1989 i 1990 godine stvoreni ustavni i drugi uslovi za nastanak i uspostavljanje savremenog višepartijskog sistema. Pred prve višepartijske izbore 187 Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, str. 491-492. 188 Kasapović, Mirjana, (2003), Izborni leksikon, Zagreb: Politička kultura, str. 84. 189 Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 69. 62 1990 godine, u Srbiji su formirane 44 političke partije. Socijalistička partija Srbije (SPS) je nastala transformacijom i ujedinjenjem Saveza komunista Srbije (SKS) i Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije (SSRNS), a ostale političke partije su nastale od patriotskih udruţenja, pokreta, kulturnih i političkih krugova i grupa intelektualaca.190 Na pojavu relativno velikog broja političkih partija uticali su liberalni uslovi za njihovo formiranje i kandidovanje na izborima, partijsko organizovanje nacionalnih manjina i nastanak nekoliko neojugoslovenskih, seljačkih i regionalnih partija. Početno partijsko organizovanje na drţavnom, tradicionalnom, ideološkom, klasnom, nacionalnom, regionalnom i egzibicionističkom osnovu ostaće obiljeţje i u narednom periodu, s tim da će sa partijske scene, iz razumljivih razloga, nestati partije jugoslovenske orjentacije. Prvi višepartijski parlamentarni izbori u Srbiji trebali su političke partije svrstati meĎu vladajuće ili opozicione, parlamentarne ili vanparlamentarne, pobjedničke ili gubitničke, perspektivne ili neprespektivne i uticajne ili neuticajne. Nakon odrţanih prvih višepartijskih izbora po većinskom sistemu, SPS je osvojila 45,8% glasova i 77,6% poslaničkih mandata u Narodnoj skupštini Srbije i tako postala pobjednička, vladajuća, uticajna i perspektivna politička partija, a Srpski pokret obnove (SPO), Demokratska stranka (DS), Demokratska zajednica vojvoĎanskih MaĎara (DZVM), Stranka demokratske akcije (SDA), Savez reformskih snaga za Srbiju (SRSJ), Narodna seljačka stranka (NSS), Stranka saveza seljaka Srbije (SSSS), Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), Udruţenje jugoslovenske demokratske inicijative (UJDI), Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV), Partija za demokratsko delovanje (PDD), Stranka Jugoslovena (SJ) i Demokratska reformska stranka muslimana (DRSM) su parlamentarne, opozicione, neuticajne i gubitničke partije. U perspektivne političke partije, osim pobjedničkog SPS, mogu se svrstati SPO i DS. Političku scenu, u vrijeme uspostavljanja višepartizma i prvih izbora, posebno su obiljeţili prelazak iz jednopartijskog u višepartijski sistem, početak raspada jugoslovenske federacije, drţavno pozicioniranje Srbije i rješavanje srpskog nacionalnog pitanja. Početkom 1991 godine formirana je Srpska radikalna stranka (SRS), a 1992 godine došlo je do cijepanja DS i formiranja Demokratske stranke Srbije (DSS). Odmah nakon prvih višepartijskih izbora, formirana je udruţena demokratska opozicija, iz koje će u maju 1992 godine nastati Demokratski pokret Srbije (DEPOS), čiji su 190 Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 50. 63 osnivači 17 političkih partija, brojna udruţenja i vanpartijski intelektualci. Sredinom 1992 godine osnovan je GraĎanski savez Srbije (GSS), kao koalicija graĎanskih partija centra. Na kraju 1992 godine, u Srbiji je bilo preko stotinu političkih partija. Zbog uspostavljanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i odrţanih saveznih izbora, osporenog legitimiteta republičke vlasti i kriznog stanja, krajem 1992 godine odrţani su prijevremeni parlamentarni izbori u Srbiji po proporcionalnom sistemu. SPS, kao pobjednik izbora sa 28,8% glasova i 40,4% poslaničkih mandata, više nije tako ubjedljiv, a najveće iznenaĎenje izbora je SRS, koja je uspjela da u kratkom periodu izraste u drugu političku partiju po snazi i broju osvojenih mandata. Izborni uspjeh SRS objašnjava se radikalizovanim programom za rješavanje srpskog nacionalnog pitanja, ratnim zbivanjima, meĎunarodnom izolacijom, siromaštvom i radikalizacijom biračkog tijela, bliskošću u stavovima sa vladajućim reţimom, uspješnom medijskom promocijom i opštom kritikom, posebno „izdajničkog“ djelovanja.191 SPS je i dalje vladajuća partija, uz prećutnu podršku SRS i pribliţno je isti broj parlamentarnih partija. Nova parlamentarna partija je Reformska demokratska stranka Vojvodine (RDSV), a parlamentarne partije više nisu SRSJ, UJDI i neke druge. Nakon ovih izbora nastavljene su tendencije pada ekonomskih aktivnosti, zaposlenosti, zarada i podrške manjinskoj vladi. Pad legitimnosti vlasti imao je za posljedicu odrţavanje vanrednih parlamentarnih izbora u decembru 1993 godine. Na ovim izborima učestvovale su 84 političke partije, a samo 9 partija su postale parlamentarne. Pobjednik izbora je SPS sa 36,7% glasova i 49,2% poslaničkih mandata, koji uz podršku Nove demokratije (ND), koja je istupila iz koalicije DEPOS (SPO, GSS i ND), ponovo postaje vladajuća partija. Nova parlamentarna partija je DSS, a nekoliko manjih političkih partija više nisu parlamentarne. Da opozicione partije imaju koalicioni potencijal za ozbiljno izborno suprostavljanje vladajućem SPS, pokazala je koalicija SPO, DS, DSS, GSS i Demokratskog centra (DC), koja je 1996 godine pobijedila na lokalnim izborima u većim gradovima Srbije. U 1997 godini odrţani su parlamentarni izbori, koje su bojkotovali DS, DSS i GSS. SPS je po prvi put bio u izbornoj koaliciji sa Jugoslovenskom levicom (JUL) i ND, koja je bila pobjednička sa 34,2% glasova i 44,0% poslaničkih mandata. SRS sa 191 Trkulja; Jovica, (1996), Izazovi (kvazi)pluralizma, u: V. Vasović i V. Stanovčić (ur.), Postkomunizam i vlast, Beograd: Jugoslovensko udruţenje za političke nauke i Fakultet političkih nauka, str. 492-493. 64 28,1% glasova i 32,8% poslaničkih mandata je imala drugi, a SPO sa 19,1% glasova i 18,0% poslaničkih mandata treći najbolji izborni rezultat. Ostale parlamentarne partije osvojile su manje od 2% glasova. SPS je formirao parlamentarnu većinu i vladu sa JUL i SRS, kojoj je ovo prvo učešće u vladi. Opoziciono predizborno udruţivanje i saradnja političkih partija započela je 1998 godine, kada su nastali Savez za promene, u koji su ušli DS, GSS, DC, Demohrišćanska stranka Srbije (DHSS), Nova Srbija (NS), Demokratska alternativa (DA), Socijaldemokrati (SD) i drugi, a okončana početkom 2000 godine, kada je 18 političkih partija, bez SPO, dogovorilo formiranje ujedinjene demokratske opozicije Srbije za učešće na sledećim parlamentarnim izborima. Parlamentarni izbori u Srbiji odrţani su krajem 2000 godine, nakon pobjede koalicije Demokratske opozicije Srbije (DOS) na saveznim izborima. Pobjednik izbora je koalicija DOS sa 64,4% glasova i 70,4% poslaničkih mandata, a gubitinici su SPS sa 13,5% glasova, SRS sa 8,5% glasova i SPO sa 3,7% glasova. Parlamentarne partije su, osim vladajućih DS, DSS, DA, NS, GSS, DHSS, SD, ND, DC, Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV), Socijaldemokratske unije (SDU), Saveza vojvoĎanskih MaĎara (SVM), Reformista Vojvodine (RV), Sandţačke demokratske partije (SanDP), Koalicije za Vojvodinu (KzV), Pokreta za demokratsku Srbiju (PzDS) i Lige za Šumadiju (LzŠ), SPS, SRS i Stranka srpskog jedinstva (SSJ). Ovi izbori su pokazali da su opozicione partije imale i iskoristile svoj predizborni koalicioni potencijal po sistemu svi ili većina protiv vladajućeg SPS, da je loš rezultat SRS posljedica učešća u vlasti i smanjene radikalizacije biračkog tijela i da je gubitnička pozicija SPO posljedica vankoalicionog djelovanja i učešća u saveznoj vladi. Partijski sistem Srbije u prvih deset godina višepartizma ima obiljeţja sistema sa dominantnom partijom. Iako je SPS imao kontinuiran pad podrške birača na izborima i nikada nije imao natpolovičnu podršku biračkog tijela, u prve dvije godine imao je parlamentarnu većinu zahvaljujući većinskom izbornom sistemu, a kasnije je dominaciju ostvarivao kroz predsjedničku funkciju, većinom u manjinskoj i koalicionim vladama, apsolutnom kontrolom policije, vojske, finansija i medija i uz pomoć podjela 65 u opozicionom bloku.192 Osim partijske dominantnosti, SPS je imao i sva obiljeţja drţavne i klijentelističke političke partije.193 Opozicioni partijski blok bio je fragmentiran, nejedinstven i korumpiran. U odnosu na brojnost, u Srbiji je potvrĎena zakonitost da se poslije dugogodišnje vladavine jedne političke partije formiraju desetine ili stotine političkih partija, od kojih najveći dio postoji i nestaje u jednom ili dva izborna ciklusa.194 Tokom devedesetih godina, gotovo da nema političke partije koja nije koketirala sa vladajućim reţimom. SRS je bio proreţimski, vladajući od izbora 1997 godine i dominantno kritički nastrojen prema opoziciji. SPO je kao najjača opoziciona partija, postao od izbora 1997 godine dio vladajuće koalicije na sveznom nivou i na kraju izgubio status parlamentarne partije. ND je kao opoziciona parlamentarna partija, postao vladajući, kada je ušao u postizbornu koaliciju sa SPS. U trećoj godini svog postojanja DS se podijelio, što je uticalo da ne postane najjača opoziciona partija. Po rezultatima izbora, koalicionom potencijalu i parlamentarnom statusu u relevantne političke partije mogu se, osim SPS, svrstati SRS, DS i DSS. U odnosu na nacionalnu orjentaciju, na političkom spektru u Srbiji ekstremno nacionalne političke partije bili su SRS i SPO na početku, SPS je bio populistička nacionalna politička partija i DS, DSS, SPO i ND su bili umjerene nacionalne političke partije. Osim navedenih, postojalo je više manjinskih nacionalnih i nekoliko manjih anacionalnih političkih partija. U Srbiji je do 2000 godine postojao više kontinuitet, nego diskontinuitet sa prethodnim jednopartijskim sistemom. Vladajući SPS je kadrovski, ideološki, programski i praktično ostao nepromijenjen ili neznatno promijenjen u odnosu na vrijeme kada je bio vladajući kao SKS. Demokratski privid stvoren je postojanjem višepartizma, izbora i opozicije, koja je bila aktivnija i djelotvornija van parlamenta, nego u parlamentu. U prvih deset godina višepartizma, vladajući SPS se trošio i gubio podršku, prelazeći put od izbornog pobjednika do gubitnika, a sličan put su imali SPO i SRS, koje su bile vladajuće ili proreţimske partije. Opozicionim partijama trebalo je deset godina da se ujedine, zajednički nastupe na izborima, da iz pozicije 192 „Osim umešnosti u tehnologiji vladanja, Miloševiću je pomogla i nespretnost opozicionih partija. One su bile neuspešne, kako u pokušajima ujedinjavanja i bojkotovanja izbora, tako i u nuĎenju prave alternative.“ Orlović, Slaviša, (2008), Politički život Srbije između partokratije i demokratije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 37. 193 Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 72. 194 Trkulja; Jovica, (1996), Izazovi (kvazi)pluralizma, u: V. Vasović i V. Stanovčić (ur.), Postkomunizam i vlast, Beograd: Jugoslovensko udruţenje za političke nauke i Fakultet političkih nauka, str. 483. 66 izbornih gubitnika prijeĎu u poziciju izbornih dobitnika i da DS i DSS izrastu u relevantne političke partije. Srbija je imala deset izgubljenih godina, jer se tek 2000 godine desila stvarna promjena vlasti i početak ili pokušaj osvajanja demokratije. 1.3. Hrvatska – nešto izmeĎu Višepartijski sistem u Hrvatskoj uspostavljan je u vremenu gubljenja jugoslovenskog partijskog, unutrašnjeg i meĎunarodnog legitimiteta i interesa, istočnoevropskog, jugoslovenskog i hrvatskog odricanja od jednopartijskog monopola na vlast, naglašenog interesa i prilike za hrvatskom suverenošću i nezavisnošću, unutrašnjih hrvatsko-srpskih podjela i sukoba, postojanja respektabilne disidentske i emigranske političke alternative i skromnog demokratskog nasleĎa. Političke i normativne pretpostavke za uspostavljanje višepartijskog sistema u Hrvatskoj stvorene su krajem 1989 godine, kada se Savez komunista Hrvatske (SKH) odrekao jednopartijskog monopola i kada je početkom 1990 godine to ozvaničeno ustavnim promjenama i novim izbornim zakonom. Prve političke partije, Hrvatska socijalno liberalna stranka (HSLS), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Hrvatska seljačka stranka (HSS), Hrvatska demokratska stranka (HDS), Srpska demokratska stranka (SDS) i Radikalno udruţenje za Sjedinjene Evropske Drţave (RUSED), osnovane su 1989 godine, a registrovane početkom 1990 godine, kada su za to stvoreni zakonski uslovi. U toku 1990 godine osnovani su Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena (SKH-SDP), Socijalistički savez – Savez socijalista Hrvatske (SS-SSH), Savez socijalističke omladine Hrvatske (SSOH) i Savez udruţenja boraca narodno-oslobodilačkog rata (SUBNOR), koji su nastali transformacijom SKH i drugih društveno-političkih organizacija i više potpuno novih političkih partija, koje su osnovali politički disidenti, emigracija i drugi politički aktivisti. Pred prve višepartijske izbore u Hrvatskoj, na političkom spektru i partijskoj sceni postojale su nove i stare, nacionalne i anacionalne, lijeve i desne, drţavne i regionalne, reţimske i antireţimske i projugoslovenske i antijugoslovenske političke partije. U uslovno stare političke partije mogu se svrstati SKH-SDP, SS-SSH, SSOH i SUBNOR, s obzirom na postojanje i delovanje u jednopartjskom sistemu, ideologiju, članstvo i imovinu, a sve ostale političke partije su nove. Po nazivu, ideologiji i djelovanju, nacionalne političke partije su HDZ, HSS, HDS, SDS, Hrvatska stranka prava (HSP), Hrvatska kršćansko demokratska stranka (HKDS), Hrvatska narodna stranka (HNS) i još neke, 67 koje se na ideološkom spektru pozicioniraju od krajnje desnice do desnog centra, a sve ostale političke partije su bile ili pokušale biti anacionalne i uglavnom pozicionirane na lijevoj strani ideološkog spektra. Većina političkih partija imala je drţavnu dimenziju organizovanja i djelovanja, a klasične regionalne partije bile su Istarski demokratski sabor (IDS), Dalmatinska akcija (DalA), Otočki demokratski forum (ODF), Riječki demokatski savez (RDS), Istarska socijaldemokratska nezavisna stranka (ISDNS) i još neke. Osim što je bio nacionalna politička partija, SDS je imao i obiljeţja regionalne partije, jer se organizovao i djelovao u samo nekoliko opština. Ako bi se reţimsko definisalo kao odanost jednopartijskom naslijeĎu i orjentacija na manje sistemske popravke, onda bi se uslovno u reţimske političke partije mogli svrstati SKH-SDP, SS-SSH, SSOH i SUBNOR, a sve druge, po antikomunističkoj i drugoj ideologiji, u uglavnom antireţimske partije. Antijugoslovensku orjentaciju imali su HDZ i većina hrvatskih nacionalnih političkih partija, umjereno projugoslovensku SKH-SDP i izrazito projugoslovensku SDS i još nekoliko manjih partija. Ambivalentnost jugoslovenske orjentacije nekih političkih partija ogleda se u tome da su one istovremeno i antijugoslovenske, kada u odreĎenim političkim okolnostima postaju bliţe ili odane ideji hrvatske drţavne nezavisnosti (SKH-SDP) ili srpskoj drţavnoj autonomiji i nezavisnosti (SDS). Na prvim višepartijskim izborima za hrvatski sabor, odrţanim u aprilu i maju 1990 godine po dvokruţnom većinskom sistemu, kandidate je imala 31 politička partija. Najveću podršku birača na izborima imao je HDZ sa 41,9% glasova i 59,5% zastupničkih mandata, masovna nacionalna politička partija sa obiljeţjima širokog pokreta i programom koji je naglašavao hrvatsku suverenost, antijugoslovenstvo i zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa.195 Izborna podrška birača vladajućem lijevom partijskom bloku SKH-SDP sa SS-SSH, SSO i SUBNOR, koji je imao ambivalentno programsko opredeljenje o hrvatskoj drţavnoj nezavisnosti i namjeru da dobije podršku umjerenih hrvatskih i srpskih birača koji su se protivili hrvatskoj nezavisnosti, bila je manja (35% glasova i 28,8% zastupničkih mandata), jer je za većinu birača u Hrvatskoj SKH-SDP bio simbol komunističkog vremena i kontinuiteta jugoslovenske drţave. Heterogenu koaliciju narodnog sporazuma, koji su činili HDS, HKDS, HSLS, 195 Kasapović ističe da se HDZ, kao i druge političke partije, nije natjecao sa programom po standardima izborni issues, nego sa opštim političkim programom za rušenje komunističkog reţima. Kasapović, Mirjana, (1993), Izborni i stranački sustav Republike Hrvatske, Zagreb: Alinea, str. 55. 68 Socijaldemokratska stranka Hrvatske (SDSH), Hrvatski mirotvorni pokret (HMP) i drugi, podrţalo je znatno manje birača (15,3% glasova i 6% zastupničkih mandata), jer je bila programski umjerenija i manje uvjerljivija od HDZ u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa. Nacionalnu političku partiju SDS podrţao je manji dio Srba (1,6% glasova i 1,4% zastupničkih mandata), zbog toga što je kandidate imala u samo pet opština i što je većina Srba glasala za SKH-SDP. Trećina političkih partija, koje su učestvovale na ovim izborima, postala je parlamentarna. Nakon ovih izbora uspostavljen je partijski sistem sa obiljeţjima dvopartijskog, a HDZ je postao vladajuća i dominantna politička partija. Na prvim višepartijskim izborima u Hrvatskoj, kao i u ostalim jugoslovenskim republikama, dominiralo je nacionalno i drţavno u odnosu na ostala pitanja.196 Politička i partijska scena Hrvatske ulazi u dramatičnu fazu nakon prvih višepartijskih izbora. Povećan je nacionalni rascjep izmeĎu Hrvata i Srba, koji na kraju poprima oblike pobune, oruţanog sukoba, etničkog čišćenja i teritorijalizacije, dolazi do pribliţavanja HDZ i SKH-SDP, koje završava učešćem SKH-SDP u vladi nacionalnog jedinstva, donosi se novi ustav i sprovode pripreme za secesiju iz jugoslovenske drţavne zajednice, koje se završavaju proglašenjem hrvatske nezavisnosti, HDZ i SDS učestvuju u naoruţavanju stanovništva i drugim pripremama za rat i SKH-SDP gubi multietničku dimenziju, kada ga napušta većina srpskih saborskih zastupnika197, članstva i birača. Sva ova dešavanja imaju uticaj na pozicioniranje političkih partija nakon izbora za zastupnički dom hrvatskog sabora 1992 godine po kombinovanom sistemu, na kojim su kandidate imale 28 političkih partija. Pobjednički, vladajući i profitirajući HDZ ima još veću podršku birača, sa 44,7% glasova i 61,6% zastupničkih mandata, a gubitnički SDP (Socijaldemokratska partija), zbog pribliţavanja HDZ, učešća u vlasti i gubitka opozicionog identiteta, drastično gubi podršku birača i dobija 5,5% glasova i 4,4% zastupničkih mandata. HSLS je druga politička partija po podršci birača na izborima sa 17,7% glasova i 10,1% zastupničkih mandata, a meĎu parlamentarnim partijama su još HSS, kao i partije HSP, HNS, SNS, RDS, DalA i Srpska narodna stranka (SrpNS). 196 Zakošek, Nenad, (2002), Politički sustav Hrvatske, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, str. 30-33. 197 Većina zastupnika srpske nacionalnosti napustila je SDP i hrvatski sabor, nakon čega su postali bliski SDS. Kasapović, Mirjana, (1993), Izborni i stranački sustav Republike Hrvatske, Zagreb: Alinea, str. 47. 69 U postizbornom periodu nedovoljno konsolidovan i ranjiv partijski sistem zahvatili su konfliktni procesi, frakcijski sukobi, raskoli, prelazak u druge političke partije i vanizborna partijska parlamentarizacija. Prvo je 1993 godine izvršen puč u HSP, radikalno desnoj nacionalnoj političkoj partiji, nakon čega se ona počela pribliţavati HDZ. Početkom 1994 godine iz HDZ se izdvojila grupa zastupnika, koja je osnovala novu političku partiju Hrvatski nezavisni demokrati (HND) i ozbiljno ugrozila postojeću parlamentanu većinu. Procesi na ljevici bili su više integrativni, prvo se SDSH ujedinio sa SDP, a zatim su se Socijalistička stranka Hrvatske (SSH) i Socijaldemokratska unija (SDU) ujedinili u Akciju socijaldemokrata Hrvatske (ASDH). Vojne akcije i završetak rata bili su presudni za odrţavanje prijevremenih izbora za zastupnički dom hrvatskog sabora krajem 1995 godine, na kojim je učestvovalo 29 političkih partija. Pobjednički i vladajući HDZ sačuvao je veliku podršku birača, osvojivši 45,2% glasova i 59,1% zastupničkih mandata. Parlamentarne partije postale su HSLS, HSS, IDS, HSP, HNS, SrpNS, ASH, SDP, Hrvatska kršćansko demokratska unija (HKDU) i Slavonsko-baranjska hrvatska stranka (SBHS). Krajem devedesetih godina, vladajući HDZ zahvatila je progresivna legitimacijska kriza, zbog opšteg nezadovoljstva rezultatima privatizacije, ekonomskom politikom, socijalnim razlikama i korupcijskim aferama, kao i zbog unutarpartijskog sukoba i smrti partijskog lidera.198 Na izborima za zastupnički dom hrvatskog sabora početkom 2000 godine, na kojim su učestvovale 54 političke partije, prepolovljena je podrška birača HDZ, koji je osvojio 24,4% glasova i 30,5% zastupničkih mandata. Pobjednik izbora je koalicija SDP, HSLS, SBHS i Primorsko-goranski savez (PGS), koju je podrţalo 40,8% birača, a parlamentarne partije postale su HSS, IDS, HNS, HSP, HKDU i SrpNS. Osnovna obiljeţja partijskog sistema Hrvatske u prvoj deceniji višepartizma bila su dominacija jedne partije, fragmentiranost, etnička podijeljenost, nedovoljna konsolidovanost i nadmoć desnice. HDZ je dominirao na hrvatskoj političkoj i partijskoj sceni, dok je postojao neostvareni interes za hrvatskom samostalnošću i opasnost ili strah da ostvarena hrvatska drţavna nezavisnost bude ugroţena. Dominacija HDZ bila je manifestovana ubjedljivim pobjedama na prvim, drugim i 198 Zakošek, Nenad, (2002), Politički sustav Hrvatske, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, str. 44. 70 trećim parlamentarnim i predsjedničkim izborima, potpunom kontrolom zakonodavne, izvršne i sudske vlasti do 2000 godine i realizacijom partijskog programa o hrvatskoj drţavnoj samostalnosti i nezavisnosti. U ovom periodu, u Hrvatskoj je osnovano i djelovalo preko 60 političkih partija, na izborima je u prosjeku učestvovalo 35 političkih partija, bilo je ukupno 18 parlamentarnih partija, zastupnike u parlamentu imalo je u prosjeku 10 političkih partija i samo su HDZ, SDP, HSLS i HSS imali zastupnike u svim parlamentarnim sazivima. Etnopolitička podijeljenost izmeĎu Hrvata i Srba bila je izraţena do 1995 godine, a kasnije je postala manja, kada su promijenjene okolnosti, interesi i broj srpskog stanovništva. Dominacija političkih partija na desnici prešla je krug od umjerene, pred prve izbore, preko krajnje, do ponovo umjerene desnice, pred poslednje izbore. HDZ je svoju dominaciju na partijskoj sceni i desnici ostvario zahvaljujući programu, masovnosti, djelovanju i kontroli procesa pluralizacije na desnom partijskom spektru. 1.4. Prvih deset godina višepartizma u BiH, Srbiji i Hrvatskoj BiH, Srbija i Hrvatska imale su zajedničku sedamdesetogodišnju istoriju pripadanosti istom političkom i drţavnom sistemu u dvadesetom vijeku, koji je bio višepartijski u vrijeme prve Jugoslavije, jednopartijski u vrijeme druge Jugoslavije i ponovo višepartijski, pri samom kraju druge Jugoslavije. U ovim jugoslovenskim republikama, početkom devedestih godina prošlog vijeka, obnovljen je višepartizam i odrţani izbori u trenutku kada se raspadala jugoslovenska federacija i uspostavljala njihova drţavna nezavisnost. Neki autori poistovjećuju obnovu višepartizma sa prelazom u demokratski sistem199, što je kontradiktorno sa autoritarnom prirodom sistema u BiH, Srbiji i Hrvatskoj u prvoj deceniji višepartizma i pogrešno, jer se u demokratski sistem ne prelazi činom uspostavljanja višepartijskog sistema, već se on osvaja ili uspostavlja u dugotrajnom procesu. Autor smatra da je projekat ubrzanog, nedemokratskog i nasilnog rasturanja jugoslovenske drţavne zajednice imao presudan uticaj na uspostavljanje višepartijskih sistema sa dominantnim političkim partijama i nejakom opozicijom, predvidive rezultate prvih i narednih izbora, naglašen uticaj meĎunarodnog faktora i odsustvo demokratije u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i drugim jugoslovenskim republikama. Nedemokratski i meĎunarodni karakter nastanka i 199 Ravlić, Slaven, (2008), Dileme političkog predstavništva, Zagreb: Politička kultura, str. 233 71 postojanja jugoslovenske drţavne zajednice, imao je za logičnu posljedicu korištenje nedemokratskih sredstava za njeno razbijanje i uspostavljanje novih drţavica u promijenjenim meĎunarodnim okolnostima i interesima. Prvu fazu uspostavljanja višepartijskog sistema u BiH, Srbiji i Hrvatskoj obiljeţila je transformacija republičkih komunističkih u socijaldemokratske i socijalističke partije, pojava nacionalnih političkih pokreta i postojanje drugih partija različite ideološke i programske orjentacije. Na prvim izborima ubjedljivo su pobijedile političke partije sa prepoznatljivim etnopolitikama, kod kojih je dominantno bilo jednonacionalno i drţavno. U Srbiji je pobijedila sistemska i vladajuća partija iz jednopartijskog sistema, a u Hrvatskoj i BiH pobijedile su antisistemske i potpuno nove političke partije, koje nemaju kontinuitet sa prethodnim jednopartijskim sistemom. Ovaj fenomen moţe se objasniti ulogom SPS i njenog lidera u poslednjim godinama jugoslovenske krize, raspadu SKJ i drugim dogaĎajima koji su prethodili uvoĎenju višepartizma, koji je ovim, zajedno sa novim nacionalnim partijama u Hrvatskoj i BiH, postao favorit birača i meĎunarodnih kreatora jugoslovenske krize, ratova i projektovanih rješenja. U programskom smislu, u BiH, Srbiji i Hrvatskoj na prvim višepartijskim izborima pobijedile su političke partije slične orjentacije, čiji su osnovni ciljevi bili razbijanje jugoslovenske drţavne zajednice i zaštita, odnosno realizacija drţavotvornih nacionalnih interesa. Teza, po kojoj se većinska podrška na izborima SPS dovodi u vezu sa snaţnom podrškom starom reţimu, preuranjenim pluralističkim promjenama i bitnim razlikama izmeĎu Srbije u odnosu na Hrvatsku i druge jugoslovenske republike,200 teško je odrţiva. Prilikom postavljanja ovakvih teza i ocjena, zanemaruje se da je odlučivanje o statusu jugoslovenske drţavne zajednice i uspostavljanju novih drţava bilo izrazito kompleksno, nepripremljeno i ubrzano, da su postojali različiti interesi u vezi očuvanja i razbijanja jugoslovenske drţavne zajednice, da je dominantno raspoloţenje u Sloveniji, Hrvatskoj i Kosovu bilo osamostaljenje i drţavna nezavisnost i da se razbijanje jugoslovenske drţavne zajednice i uspostavljanje nacionalnih drţava najlakše i najbrţe moglo realizovati putem uspostavljanja višepartijskog sistema i odrţavanja izbora na republičkom nivou. 200 Ovu tezu zastupaju Goati još neki autori. Goati, Vladimir, (2013), Izbori u Srbiji i Crnoj Gori od 1990 do 2013 i u SRJ od 1990 do 2003, Beograd: CeSiD i NDI, str. 25. 72 Drugu fazu višepartizma obiljeţilo je jačanje i odrţavanje na sceni vladajućih partija sa prvih izbora, opoziciono slabljenje i pribliţavanje vladajućim partijama, povećanje nacionalne distance i sluţenje ratnim i etnopolitičkim ciljevima. U ovoj fazi, u BiH i Hrvatskoj dolazi do ulaska u vladu opozicionih socijaldemokratskih partija, a u Srbiji SRS podrţava vladajuću SPS svojim agresivnim antiopozicionim djelovanjem. U trećoj fazi dolazi do slabljenja vladajućih i dominantnih partija, koalicionog organizovanja i djelovanja opozicionih partija i promjene vladajuće partijske strukture. Na osnovu izbornih rezultata vladajućih partija u BiH, Srbiji i Hrvatskoj u prvih deset godina višepartizma moguće je utvrditi sličnosti, razlike i trendove kod političkih partija na vlasti i partijskoj sceni. Na grafikonu 1 prikazani su izborni rezultati HDZ, SPS i koalicije SDA, SDS i HDZBiH na parlamentarnim izborima, koji su odrţani u Hrvatskoj, Srbiji i BiH u prvoj deceniji višepartizma. grafikon 1 izborni rezultati relevantnih partija bih, srbije i hrvatske 1990-2000 izvor: Centralna izborna komisija BiH, Republička izborna komisija Srbije i Drţavno izborno povjerenstvo Hrvatske, napomena: u godinama kada nisu odrţani izbori u svim drţavama, prikazani su rezultati sa prethodnih izbora. Vladajućim partijama u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, u prvoj deceniji višepartizma, zajedničko je da su ubjedljivo pobijedile na prvim izborima 1990 godine i da su ostale na vlasti do 2000 godine, kada su poslije parlamentarnih izbora izgubile status vladajućih i dominantnih političkih partija. U ovom periodu su HDZ, SDS i HDZBiH na svim izborima učestvovali samostalno, dok su SPS i SDA na jednim izborima ulazile u izborne koalicije da bi osigurale poziciju vladajućih partija (na grafikonu su rezultati 1990 1992 1993 1995 1996 1997 1998 2000 HDZ 41,9% 44,7% 44,7% 45,2% 45,2% 45,2% 45,2% 24,4% SPS 45,8% 28,8% 36,7% 36,7% 36,7% 34,2% 34,2% 13,5% SDA,SDS,HDZBiH 73,7% 73,7% 73,7% 73,7% 76,1% 76,1% 54,8% 46,6% 0,0% 10,0% 20,0% 30,0% 40,0% 50,0% 60,0% 70,0% 80,0% 73 koalicija na izborima 1997 i 1998 godine pripisani SPS i SDA, što znači da su njihovi stvarni izborni rezultati bili lošiji od prikazanih). Vladajuće partije u Hrvatskoj i BiH imale su trend rasta podrške birača do prvih poslijeratnih i pretposlednjih izbora u ovom periodu, dok je SPS imao stalni pad podrške birača na izborima u ovom periodu. TakoĎe, uočljivo je da su najveću dominaciju i podršku birača imale vladajuće partije u BiH (radi se o podršci nacionalno podijeljenog biračkog tijela, gdje je podrška birača jednoj nacionalnoj partiji pribliţna ukupnoj podršci koaliciji tri nacionalne partije), dok su znatno manju podršku birača na izborima imali HDZ, a posebno SPS. Razlika u podršci birača na izborima vladajućim partijama u BiH, Srbiji i Hrvatskoj moţe se dovesti u vezu sa nacionalnim podjelama, ratom, ograničenim slobodama partijskog organizovanja i djelovanja, programima i partijskom scenom. Zajedničko svim ovim drţavama je da su na posljednjim izborima u prvoj deceniji višepartizma pobijedile koalicije opozicionih partija i da je pad podrške birača na izborima do tada vladajućim partijama bio obrnuto srazmjeran podršci birača ovim partijama na prethodnim izborima (najveći gubitak podrške birača imala je SPS, koji je na prethodnim izborima imao najmanju podršku birača od ove tri drţave). Partijski sistemi BiH, Srbije i Hrvatske u prvoj deceniji višepartizma najbliţi su višepartijskom sistemu sa predominantnom partijom po Sartorijevoj tipologiji ili višepartijskom sistemu sa dominantnom partijom po Blondelovoj tipologiji. 2. Savremeni partijski sistem BiH, Srbije i Hrvatske od 2002 do 2012 godine 2.1. Političke partije i izbori u Bosni i Hercegovini Opšti izbori u BiH odrţani su 2002, 2006 i 2010 godine. Rezultati izbora za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH za parlamentarne partije prikazani su u tabeli 1. 74 tabela 1 izbori u bih 2002, 2006 i 2010 politiĉka partija i z b o r i 2002 2006 2010 % glasova broj mandata % glasova broj mandata % glasova broj mandata SDA 21,9 10 16,9 9 13,0 7 SDS 14,0 5 7,7 3 8,4 4 HDZBiH 9,5 5 4,9 3 7,0 3 SDP 10,4 4 10,1 5 17,3 8 SNSD 9,8 3 19,1 7 16,9 8 SBiH 11,1 6 15,5 8 5,3 2 PDP 4,6 2 2,0 1 2,4 1 NSRzB 1,3 1 2,3 1 3,0 1 DNZ 1,4 1 1,2 1 0,9 1 HDZ1990 - - 3,7 2 3,0 2 DNS 1,4 - 1,4 1 1,8 1 BPS 0,9 - 2.7 1 1,7 - SP 1,9 1 1,0 - 0,9 - BOSS 1,5 1 1,7 - 1,2 - SRS 2,0 1 1,1 - 0,6 - NHI 1,4 1 1,7 - 0,5 - SPU 1,4 1 0,8 - 0,7 - SBB - - - - 7,9 4 izvor: Centralna izborna komisija BiH, www.izbori.ba, napomena: (1) na izborima 2002 glasovi i mandati koalicije HDZBiH, DK, HNZ i HKDU pripisani su HDZBiH, (2) na izborima 2006 glasovi i mandati koalicije HDZBiH i HNZ pripisani su HDZBiH, glasovi i mandati koalicije HDZ1990, HSS, HKDU, HDU i DK pripisani su HDZ1990, glasovi i mandati koalicije BOSS i SDU pripisani su BOSS i glasovi i mandati koalicije NHI i HSP pripisani su NHI, (3) na izborima 2010 glasovi i mandati koalicije HDZ1900 i HSP pripisani su HDZ1990, glasovi i mandati koalicije SP i PUPRS pripisani su SP i glasovi i mandati koalicije NHI i HSS pripisani su NHI. Na partijskoj sceni u BiH 2002 godine bilo je 57 političkih partija, koje su učestvovale na petim višepartijskim izborima i za koje je glasalo 55,5% graĎana sa biračkim pravom. Na izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH učestvovale su 34 političke partije, koje su, uz ostale 23 političke partije, učestvovale na izborima za dva entitetska i deset kantonalnih parlamenata. Nakon izbora, poslaničke mandate u predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH osvojilo je 14 političkih partija, od čega je njih polovina imala koalicioni potencijal. Osim ovih, još 13 političkih partija osvojilo je poslaničke mandate u entitetskim i kantonalnim parlamentima. SDA, SDS i HDZBiH osvojili su ukupno 45,4% glasova za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i imaju pojedinačno najbolje rezultate u svom nacionalnom biračkom tijelu. Ove tri političke partije, uz SBiH i PDP, postale su vladajuće u narednom četvorogodišnjem periodu. Parlamentarne partije na drţavnom nivou osvojile su na izborima ukupno 92,3%, a vladajuće 61,1% 75 glasova. Parlamentarne partije na svim nivoima (drţavni, oba entitetska i kantonalni) su SDA, SBiH, SDP, SNSD i NHI. U odnosu na prethodne izbore, parlamentarne partije na drţavnom nivou postale su Bosanska stranka (BOSS), Narodna stranka radom za boljitak (NSRzB) i SRS, a Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS) i SNarS izgubili su taj status. Na šestim višepartijskim opštim izborima 2006 godine učestvovalo je 46 političkih partija i za njih je glasalo 55,3% graĎana sa biračkim pravom. Sa partijske scene nestalo je 25 političkih partija koje su učestvovale na prethodnim izborima, a pojavilo se 14 novih partija, koje su prvi put učestvovale na izborima. Na izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH učestvovalo je 40 političkih partija. Izborne liste za sve nivoe vlasti imalo je 26 političkih partija, a bilo je 8 predizbornih koalicija u kojima je učestvovalo 17 partija. Političku scenu pred ove izbore obiljeţile su podjele HDZBiH, SRS i HSP na dvije političke partije, pojava Hrvatske demokratske zajednice 1990 (HDZ1990), Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj (SRSVŠ), Hrvatske stranke prava Đapić Jurišić (HSPĐJ), Demokratskog pokreta Srpske (DEPORS), Pokreta za promjene (PzP) i drugih, kao novih partija i propali pokušaj usvajanja amandmana na drţavni ustav. Nakon ovih izbora, poslaničke mandate u predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH imalo je 12 političkih partija, sa ukupno osvojenih 87,6% glasova. Status parlamentarne partije na drţavnom nivou izgubili su Stranka penizionera/umirovljenika (SPU), SRS, SP, BOSS i NHI, a dobili HDZ1990, BPS i DNS. Osim 12 parlamentarnih partija na drţavnom nivou, još 6 političkih partija postale su parlamentarne na entitetskom ili kantonalnom nivou. Najviše glasova za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH osvojio je po prvi put SNSD, a najviše poslaničkih mandata dobila je SDA. Nakon ovih izbora, vladajuće partije SNSD, SDA, SBiH, HDZ, HDZ1990 i PDP osvojile su ukupno 62,2% glasova i 71,4% poslaničkih mandata u predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. SDA, SDS, HDZBiH i HDZ1990 osvojili su ukupno 33,2% glasova, a SDS po prvi put nema pojedinačno najbolji izborni rezultat u srpskom biračkom tijelu. Na sedmim višepartijskim izborima 2010 godine učestvovale su 44 političke partije i za njih je glasalo 56,3% graĎana sa biračkim pravom. Prvi put na opštim izborima učestvuje 16 političkih partija, a na političkoj sceni više nema 11 političkih partija, koje 76 su učestvovale na prethodnim izborima. Na izborima za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH učestvovalo je 35 političkih partija, a izborne liste za sve nivoe imale su 22 političke partije. Formirano je 8 predizbornih koalicija, u koje je bilo uključeno 18 političkih partija. Na ovim izborima najbolji rezultat ostvario je SDPBiH, koja je ponovo, nakon izbora 2000 godine, osvojila najviše glasova za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. MeĎu prve dvije političke partije po izbornom rezultatu nema SDA, što je prvi put od višepartijskih izbora 1990 godine. Najveće iznenaĎenje je, pred ove izbore formirani Savez za bolju budućnost (SBB), koji je postao četvrta politička partija po osvojenim glasovima i mandatima u predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Poslaničke mandate u predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH osvojilo je 12 političkih partija, a na svim nivoima 26 političkih partija. Parlamentarne partije na drţavnom nivou osvojile su ukupno 87,1%, a SDA, SDS i dva HDZ 31,5% glasova. Samo SDPBiH, SDA i SNSD imaju poslaničke mandate u predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, oba entitetska i kantonalnim parlamentima. Na opštim izborima u BiH 2002, 2006 i 2010 godine učestvovalo je ukupno 85 političkih partija. Na svim opštim izborima u ovom periodu učestvovale su 22 političke partije, a na samo jednim izborima učestvovala je 51 politička partija. U ovom periodu bilo je 38 parlamentarnih partija na svim nivoima, od čega je 18 političkih partija imalo poslaničke mandate u predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. U prosjeku je na opštim izborima u BiH učestvovalo 49 političkih partija na svim nivoima, a za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH 36 političkih partija. Na izborima je u prosjeku učestvovalo 15 novih političkih partija, a pred izbore sa političke scene prosječno je nestajalo 18 političkih partija. U odnosu na prvo desetljeće višepartizma, broj političkih partija povećao se za gotovo dva puta, a došlo je i do povećanja broja parlamenatrnih i vladajućih partija. TakoĎe, u drugoj deceniji registrovan je trend blagog smanjenja broja političkih partija. Ovi podaci pokazuju da je višepartijski sistem u BiH postao fragmentiraniji u odnosu na prvu deceniju višepartizma. Učešće 4 parlamentarne, vladajuće i relevantne partije (SDA, SDS, HDZ i SDPBiH) na svim izborima od 1990 godine, učešće 2 parlamentarne i vladajuće partije (SNSD i SBiH) na svim izborima od 1996 godine, učešće 11 parlamentarnih partija na svim izborima od 2000 godine i učešće 22 partije na svim 77 izborima od 2002 godine, govore o stabilizaciji, samoodrţivosti i trendu blage konsolidacije partijskog sistema u BiH. Podijeljenost partijskog sistema u BiH na tri etnopartijska podsistema, bilo je njegovo osnovno obiljeţje od 1990 godine do sada. Pripadnost bošnjačkom, srpskom ili hrvatskom partijskom podsistemu moguće je odrediti po osnovu naziva političke partije, partijskog programa, praktičnog partijskog djelovanja i nacionalne strukture partijskog članstva i birača na izborima. Nacionalna struktura biračkog tijela bila bi zavisna, a naziv političke partije, program, praktično djelovanje i nacionalna pripadnost članstva, kandidata na izborima, izabranih predstavnika u institucijama vlasti i partijskog lidera, bile bi nezavisne varijable za svrstavanje političkih partija u jedan od tri nacionalna partijska bloka. Po nazivu političke partije, kao što su SDS, SRS, HDZBiH, HDZ1990, HSP, HSS, NHI i HKDU, imaju isključivo jednonacionalnu prihvatljivost i biračko tijelo. TakoĎe nazivi nekih političkih partija, kao što su SBiH, BOSS i BPS, mogli bi biti neprihvatljivi za biračko tijelo iz jednog ili dva konstitutivna naroda u BiH. Na početku svog postojanja SDA se samodefinisala kao politička partija muslimanskog naroda, čime je postala i ostala neprihvatljiva za biračko tijelo iz ostala dva konstitutivna naroda. Prema programu i praktičnom djelovanju postoji veća ili manja bliskost bloka političkih partija kome pripadaju SDA, SBiH, SBB, BPS, BOSS, ASDA i SDPBiH, bloka političkih partija kome pripadaju SDS, SNSD, PDP, SP, DNS i SRS i bloka političkih partija kome pripadaju HDZBiH, HDZ1990, HSP, NHI, HSS i HKDU, zbog čega su uglavnom neprihvatljivi za biračko tijelo iz druga dva konstitutivna naroda. Kandidati na izborima i izabrani predstavnici HDZBiH, HDZ1990, HSP, HSS, NHI, HKDU, SDS, SRS, DNS, DP i ASDA su isključivo jednonacionalni, kandidati na izborima i izabrani predstavnici SDA, SBiH, SBB, DNZ, SNSD, PDP i SP su dominantno jednonacionalni (preko 90% iz jednog konstitutivnog naroda), kandidati na izborima i izabrani predstavnici SDP su većinski jednonacionalni (preko dvije trećine iz jednog konstitutivnog naroda) i izabrani predstavnici NSRzB su natpolovično jednonacionalni (preko polovine iz jednog konstitutivnog naroda), zbog čega su ove političke partije potpuno ili uglavnom neprihvatljive za biračko tijelo iz druga dva konstitutivna naroda. TakoĎe, na jednonacionalnim biračkim mjestima političke partije koje imaju biračko tijelo iz druga dva konstitutivna naroda ne osvajaju ili osvajaju manje od 1% glasova. Da sve relevantne političke partije u BiH imaju svoje ciljano jednonacionalno biračko tijelo, 78 pokazuje izborno ponašanje SDPBiH, SNSD i još nekih partija. SDPBiH na izborima u RS ima dvije trećine kandidata i izabranih predstavnika u institucijama vlasti iz svog većinskog nacionalnog biračkog tijela, a SNSD, PDP, SP i DNS na izborima u FBiH imaju isključivo kandidate iz svog nacionalnog biračkog tijela. Na osnovu prethodne veze izmeĎu nezavisnih i zavisne varijable, moguće je svrstati u bošnjački partijski blok SDA, SBiH, SBB, BPS, BOSS, ASDA, DNZ i SDPBiH, u srpski partijski blok SDS, SRS, DNS, SNSD, PDP i SP i u hrvatski partijski blok HDZBiH, HDZ1990, HSP, HSS, NHI, HKDU i NSRzB. Na izborima u BiH 2002, 2006 i 2010 godine bošnjački partijski blok je osvojio u prosjeku oko 48%, srpski partijski blok oko 34% i hrvatski partijski blok oko 13% glasova za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, uz odstupanja manja od 1% po izborima. Bošnjačke političke partije, uključujući i SDP,201 u RS i hrvatskim kantonima imaju trend smanjenja osvojenih glasova na izborima, dok hrvatske partije u RS i srpske partije u FBiH osvoje na izborima izmeĎu 1 do 2% glasova. TakoĎe, jednonacionalnu izbornu podršku relevantnim političkim partijama u BiH potvrĎuje istraţivanje koje pokazuje da 88% birača u BiH glasa na izborima za političke partije koje imaju isključivu ili dominantnu podršku jednonacionalnog biračkog tijela.202 Prethodni rezultati potvrĎuju hipotezu da u BiH i drugim nacionalno i vjerski podijeljenim društvima postoji zakonomjernost da (1) političke partije koje u nazivu imaju nacionalni ili vjerski atribut, imaju na izborima dominantno jednonacionalno ili jednovjersko biračko tijelo, (2) političke partije koje u programima i političkom djelovanju zastupaju dominanatno interese jedne nacionalne ili vjerske skupine, imaju na izborima isključivo ili dominantno jednonacionalno ili jednovjersko biračko tijelo i (3) političke partije koje imaju isključivo ili dominantno članstvo, kandidate i izabrane predstavnike u institucijama vlasti iz jedne nacionalne ili vjerske skupine, imaju na izborima isključivo ili dominantno jednonacionalno ili jednovjersko biračko tijelo. 201 Kasapović navodi da je SDPBiH bošnjačka stranka i da za nju većinom glasaju Bošnjaci. Kasapović, Mirjana, (2005), Bosna i Hercegovina, podijeljeno društvo i nestabilna država, Zagreb: Politička kultura, str. 137. 202 Dejanović, Momir, (2011), Izbori u BiH 2006. i 2010. godine, obećanja, rezultati i imovina, Doboj: Centar za humanu politiku, str. 133. 79 Sistem sa tri dominantne etnopartije iz prve decenije višepartizma u BiH evoluirao je u partijski sistem sa najmanje pet relevantnih političkih partija sa koalicionim potencijalom, od čega su dvije do tri iz bošnjačkog, dvije iz srpskog i jedna do dvije iz hrvatskog partijskog bloka. Ovakav partijski sistem ima sva obiljeţja sistema polarizovanog pluralizma, sa najmanje pet do šest relevantnih političkih partija, od kojih je bar jedna antisistemskog usmjerenja.203 TakoĎe, sve ove političke partije su relevantne, jer imaju odgovarajući koalicioni, odnosno pregovarački i ucjenjivački potencijal.204 Elementi antisistemskog usmjerenja postoje kod bošnjačkih političkih partija, kada traţe ili ţele centralizaciju, dominaciju graĎanskog koje se doţivljava kao jednonacionalno u odnosu na tronacionalno, reviziju dejtonskog ureĎenja i ukidanje entiteta i kantona, srpskih političkih partija, kada traţe ili ţele veću decentralizaciju, veću samostalnost entiteta, dominaciju nacionalnog nad graĎanskim i ukidanje meĎunarodnog poluprotektorata i hrvatskih političkih partija, koje traţe ili ţele ravnopravniji poloţaj hrvatskog naroda i treći ili svoj entitet. Relevantne političke partije u BiH imaju obiljeţja catch-all partija, jer su narodne, obraćaju se svim kategorijama birača, a ne pojedinim klasama, usmjerene su na nacionalne, a ne na posebne socijalne interese, podršku birača nastoje pridobiti agresivnom izbornom propagandom i usmjerene su prvenstveno na stjecanje podrške birača. TakoĎe, relevantne političke partije ispunjavaju i modelska obiljeţja catch-all partije Kircheimira, jer ih odlikuje smanjenje vaţnosti ideologije, jačanje uloge i uticaja voĎa i vodećih skupina u partiji, slabljenje uloge i uticaja pojedinačnih članova partije, potiskivanje klasno-socijalne klijentele u korist regrutacije birača iz cjelokupnog stanovništva, otvorenost prema različitim interesnim skupinama i izgradnja posebnih veza s velikim interesnim skupinama.205 Poslije 2000 godine, tri političke partije sa najvećom izbornom podrškom bošnjačkog, srpskog i hrvatskog biračkog tijela imaju manje od 50% ukupno osvojenih glasova za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Promjene su se desile na bošnjačkoj i srpskoj političkoj sceni, gdje su dvije političke partije mijenjale kao pobjedničke i dobijale najveću izbornu podršku jednonacionalnog biračkog tijela, dok je HDZBiH na svim dosadašnjim izborima imao najveću izbornu podršku hrvatskog biračkog tijela. Najpostojanija velika podrška hrvatskog biračkog tijela HDZBiH objašnjava se strahom od političke marginalizacije, 203 Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 202. 204 Vasović, Vučina, (2008), Savremene demokratije I, Beograd: Sluţbni glasnik, str. 121. 205 Kasapović, Mirjana, (2003), Izborni leksikon, Zagreb: Politička kultura, str. 50. 80 koja bitno utiče na koncentraciju glasova birača oko jedne stranke.206 Unutar nacionalnih partijskih blokova više nema nemogućih koalicija ili nepoţeljnih partija za koaliranje (koalicije SDPBiH sa SDA i HSP, SNSD sa SDS), a povećala se distanca izmeĎu političkih partija iz različitih nacionalnih partijskih blokova (SNSD je bliţi SDS od SDPBiH, a SDPBiH je bliţa SDA od SNSD). U trećoj deceniji višepartizma u BiH moguća su tri scenarija: prvi, da ostanu iste relevantne političke partije, drugi, da postoje po dvije relevantne političke partije iz svakog konstitutivnog naroda, što bi podrazumijevalo jačanje ili pojavu druge relevantne hrvatske partije i moguću zamjenu jedne postojeće relevantne sa novom relevantnom političkom partijom i treći, da postoje dvije relevantne i jedna rezervna relevantna politička partija u bošnjačkom partijskom bloku, da postoje dvije relevantne i treća nešto jača politička partija u srpskom bloku i da postoji jedna ili dvije relevantne političke partije u hrvatskom bloku, uz napomenu, da bi došlo do smanjenja broja parlamentarnih i političkih partija koje učestvuju na izborima u svakom od tri scenarija. 2.2. Političke partije i izbori u Srbiji Parlamentarni izbori u Srbiji odrţani su kao redovni 2007 i 2012 godine i kao vanredni 2003 i 2008 godine. Rezultati izbora za parlamentarne partije prikazani su u tabeli 2. 206 Kasapović, Mirjana, (2005), Bosna i Hercegovina, podijeljeno društvo i nestabilna država, Zagreb: Politička kultura, str. 137. 81 tabela 2 izbori u srbiji 2003,2007,2008 i 2012 politiĉka partija izbori za narodnu skupštinu srbije 2003 2007 2008 2012 % glasova broj mandata % glasova broj mandata % glasova broj mandata % glasova broj mandata SRS 28,0 82 29,1 81 30,1 78 4,8 SNS 25,2 73 DS 12,7 37 23,1 64 39,2 102 23,1 67 DSS 18,0 53 16,8 47 11,9 30 7,3 21 SPS 7,7 22 5,7 16 7,7 20 15,2 44 G17 11,6 34 6,9 19 5,8 16 LDP 5,4 15 5,3 13 6,8 19 SPO 7,8 22 3,4 SVM 1,3 3 1,8 4 1,8 5 SDA 0,8 2 0,9 2 0,7 2 PDD 0,4 1 0,4 1 0,4 1 UR 0,4 1 RP 0,4 1 BDZ 0,7 1 NOPO 0,6 1 izvor: Republička izborna komisija Srbije, www.rik.parlament.gov.rs, napomena: (1) na izborima 2003 glasovi i mandati koalicije SPO i NS pripisani su SPO, (2) na izborima 2007 glasovi i mandati koalicije DSS i NS pripisani su DSS i glasovi i mandati koalicije LDP, GSS, SDU i LSV pripisani su LDP, (3) na izborima 2008 glasovi i mandati koalicije DS, G17, SDP, SPO i LSV pripisani su DS, glasovi i mandati koalicije DSS i NS pripisani su DSS, glasovi i mandati koalicije SPS, PUPS i JS pripisani su SPS, glasovi i mandati koalicije SVM, DSVM i DZVM pripisani su SVM, glasovi i mandati koalicije SDA, BDS, SLPS i RS pripisani su SDA i glasovi i mandati koalicija PDD, DUA i PokDP pripisani su PDD, (4) na izborima 2012 glasovi i mandati koalicije SNS, NS, PSS, NSS, BNS, DPM, RP, PVU, PS i PPPS pripisani su SNS, glasovi i mandati koalicija DS, SDPS, LSV, ZS, DSHV i DHSS pripisani su DS, glasovi i mandati koalicije SPS, PUPS i JS pripisani su SPS, glasovi i mandati koalicije G17, ZzŠ, ŢzK, NP, BP, KzP i drugih pripisani su G17, glasovi i mandati koalicije LDP, SPO, SDU i drugih pripisani su LDP, glasovi i mandati koalicije BDZ i drugih pripisani su BDZ i glasovi i mandati koalicije PDD, PDP, DUA i DUD pripisani su PDD. Na šestim izborima za Narodnu skupštinu Srbije, odrţanim krajem 2003 godine, učestvovale su 32 političke partije (13 partija samostalno i 19 partija u pet koalicija), za koje je glasalo 58,7% graĎana sa biračkim pravom. Izborima su prethodili suočavanje sa evrointegracijskim, haškim i kosovskim problemima, partijski nesporazumi, sukobi i razlazi unutar koalicione vlade, ubistvo predsjednika vlade i razočarenje zbog neispunjenih predizbornih obećanja i očekivanja. SRS je ostvarila najbolji izborni rezultat (28,0% glasova i 82 poslanička mandata). Ekstremni nacionalizam više nije jedini ili dominantni izvor glasova SRS, već mješavina nacionalne frustriranosti, socijalnog nezadovoljstva i antikriminalnih očekivanja.207 Od pet koalicija, samo je jedna osvojila poslaničke mandate (SPO i NS). Parlamentarne partije SRS, DSS, DS, G17, SPS, SPO i NS osvojile su ukupno 85,8% glasova na 207 Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 444. 82 izborima. U odnosu na prethodne izbore, bolje izborne rezultate ostvarili su SRS, DSS, SPO i NS, a lošije DS i SPS. Poslije prethodnih izbora, tri najjače partije DS, SPS i SRS ostale su bez svojih lidera, što je moglo uticati na lošije rezultate DS i SPS. Osim gubitka lidera, DS je platio cijenu vodeće vladajuće partije, zbog neispunjenih obećanja i očekivanja poslije petooktobarskih promjena. Politička partija G17 prvi put je učestvovala na izborima. Parlamentarnu većinu za formiranje vlade imali su SRS i DSS, kao i političke partije DSS, DS, G17, SPO i NS, koje su imale zajedničko iskustvo djelovanja u opoziciji i na vlasti. Nijedna od ovih opcija nije realizovana, zbog koalicione neprihvatljivosti SRS i DS za DSS. IzmeĎu SRS i DSS postojale su duboke ideološke i druge razlike, a izmeĎu DS i DSS politički sukob, zbog kojeg je DSS istupio iz prethodne vlade. DSS je, uz podršku SPS, formirao manjinsku vladu sa G17, SPO i NS. SPS se podrškom manjinskoj vladi ţelio pokazati kao konstruktivna, odgovorna i razumna politička opcija za izlaz iz političke blokade, a DSS je u podršci SPS imao političku partiju bez značajnog ucjenjivačkog potencijala.208 Sedmi izbori za Narodnu skupštinu Srbije odrţani su početkom 2007 godine. Izborima su prethodili kriza u odnosima vladajućih DSS i G17, usvajanje novog ustava Srbije i izmjene u izbornom zakonodavstvu, kojim je uveden prirodni izborni cenzus od 0,4% za političke predstavnike nacionalnih manjina. Na izborima je učestvovalo 26 političkih partija (18 partija nastupilo je samostalno, a 8 partija u tri koalicije), za koje je glasalo 60,6% graĎana sa biračkim pravom. Parlamentarne partije SRS, DS, DSS, NS, G17, SPS, GSS, SDU, LSV, SDA, PDD, SVM, Liberalno demokratska partija (LDP), Unija Roma Srbije (UR) i Romska partija (RP) osvojile su ukupno 90,3% glasova. Najbolji izborni rezultat ponovo je imao SRS, sa osvojenih 29,1% glasova i 81 poslanički mandat. Od parlamentarnih partija, značajno bolji izborni rezultat, u odnosu na prethodne izbore, ostvario je DS, a slabiji izborni rezultat imali su DSS, G17 i SPS. LDP je prvi put učestvovao na izborima, a najveći gubitnik izbora je SPO, koji više nije parlamentarna partija. Ovi izbori potvrdili su dosta često pravilo da su izborni dobitnici opozicione i nove partije, a gubitnici vladajuće i podrţavajuće partije.209 Parlamentarnu većinu imale su SRS sa DS, SRS sa DSS i NS, kao i DS, DSS, NS i G17. Koalicija SRS sa DS ili DSS bila je više 208 Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 447. 209 Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 454. 83 teoretska nego praktična, kao i koalicija sa LDP, zbog antagonizma na relaciji DSS - LDP i DS - LDP. Na kraju, vladajuće partije su postali DS, DSS, NS i G17. Usaglašeni prioriteti nove vlade bili su očuvanje Kosova i Metohije (KiM) u sastavu Srbije, ubrzanje evropskih integracija, ispunjavanje haških obaveza, završetak privatizacije, smanjenje siromaštva i povećanje zaposlenosti, standarda i investicija. Vanredni izbori za Narodnu skupštinu Srbije odrţani su u maju 2008 godine. Brzo se pokazalo da vlada nema jedinstvenu politiku prema kosovskom i evrointegracijskom problemu, tako da su logično rješenje bili novi izbori. Na izborima je učestvovalo 39 političkih partija (9 partija nastupilo je samostalno, a 30 partija nastupilo je u 9 koalicija), za koje je glasalo 61,3% graĎana sa biračkim pravom. Parlamentarne partije SRS, DS, DSS, SPS, G17, SanDP, SPO, LSV, NS, LDP, SVM, DZHV, SDA, PDD, Partija ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS), Jedinstvena Srbija (JS), Demokratski savez vojvoĎanskih MaĎara (DSVM) i Bošnjačka demokratska stranka Srbije (BDSS) osvojile su ukupno 97,3% glasova. Najbolji izborni rezultat imala je koalicija DS, G17, SDP, SPO i LSV za evropsku Srbiju sa 39,2% glasova i 102 poslanička mandata, koja se pokazala kao jedini pobjednički odgovor na jaku SRS. Bolji izborni rezultat, u odnosu na prethodne izbore, imali su DS, G17, SanDP, SPO, LSV, SPS i PUPS, a lošiji DSS i NS. U odnosu na prethodne izbore, SRS je imao veći procenat osvojenih glasova i manji broj mandata, a LDP je ostvario pribliţno isti rezultat. Parlamentarnu većinu imala je pobjednička koalicija za evropsku Srbiju sa DSS i NS, sa SPS, PUPS, JS i LDP i sa SPS, PUPS, JS i poslanicima nacionalnih manjina, kao i SRS sa DSS, NS, SPS, PUPS i JS. Nakon ovih izbora, vladajuće partije bile su DS, G17, SaDP, SPO, LSV, SPS, PUPS, JS i političke partije nacionalnih manjina, koje imaju poslanike. Ovi izbori imali su efekat političkog zemljotresa, jer je koalicijom DS i SPS nestala podjela izmeĎu partijskih blokova prije i poslije 2000 godine.210 Osmi izbori za Narodnu skupštinu Srbije odrţani su u maju 2012 godine. Na ovim izborima učestvovale su 53 političke partije (9 partija nastupilo samostalno, a 44 partije bile su dio 9 predizbornih koalicija), za koje je glasalo 57,8% graĎana sa biračkim pravom. Izborni pobjednici su koalicije oko Srpske napredne stranke (SNS) i 210 Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 463. 84 SPS, a izborni gubitnici su SRS, DSS i koalicija oko DS. Od vladajućih partija, na ovim izborima jedino je kaţnjen DS, dok je koalicija oko SPS, kao dio vladajuće strukture, imala gotovo dva puta bolji izborni rezultat, nego na izborima 2008 godine. Nakon što je na izborima 2003, 2007 i 2008 imao pojedinačno najbolji izborni rezultat, poslije ovih izbora SRS više nije parlamentarna partija. Koalicije oko SNS i SRS osvojile su zajedno isti postotak glasova kao SRS na prethodnim izborima, a izborno gubitništvo SRS najvećim dijelom je posljedica prelaska dijela rukovodstva i većine članstva i birača na stranu SNS. Ako se ima u vidu da su izborni gubitnici SRS i DSS partije antievroatlanske orjentacije, očigledno je da ova programska komponenta nije imala značajniju podršku birača na ovim izborima. Nakon ovih izbora, broj parlamentarnih partija povećan je za više od dva puta u odnosu na izbore 2008 godine. Kao i na prethodnim izborima, SPS je ponovo bio nezaobilazan faktor kod pravljenja skupštinske većine i koalicione vlade. Očekivalo se da će SPS ostati vjeran DS kod pravljenja nove skupštinske većine i vlade, ali se, slično kao poslije izbora 2008 godine, okrenuo drugoj strani i napravio skupštinsku većinu i vladu sa SNS. Krajem jula 2012 godine izabrana je nova vlada koja je imala parlamentarnu podršku koalicije partija oko SNS, SPS i Ujedinjenih regiona Srbije (URS), kao i podršku SDA i Socijaldemokratske partije Srbije (SDPS). Na formiranje i sastav ove vlade poseban uticaj su imala dva ključna faktora: prethodni odnosi i iskustva izmeĎu lidera političkih partija koje su imale vladajući koalicioni kapacitet i inostrana podrška.211 Partijski sistem u Srbiji evoluirao je iz sistema sa dominantnom drţavnom partijom u prvoj deceniji višepartizma u sistem sa četiri nestabilne relevantne partije u drugoj deceniji, sa tendencijom da se u budućnosti uspostavi sistem sa dvije relevantne partije. U ovom periodu desile su se i druge značajne promjene u partijskom sistemu Srbije. Dominantna drţavna partija iz prvog desetljeća više nije relevantna, dvije političke partije su izgubile status relevantnih i formirana je nova partija, koja je postala relevantna. Smanjena je fragmentiranost partijskog sistema, tako da se broj političkih partija koje učestvuju na parlamentarnim izborima prepolovio u odnosu na prvu deceniju, uz napomenu da postoji trend rasta broja političkih partija, koje 211 Stojiljković, Zoran, (2012), Izborna obećanja i postizborna realnost: javne politike u izbornoj ponudi u Srbiji, u: Javne politike u izbornoj ponudi, Izbori i formiranje vlasti u Srbiji 2012 godine, Stojiljković Zoran, Spasojević Dušan, Lončar Jelena i Stojiljković Ana, Beograd: Konrad Adenauer Stifting, str. 23. 85 učestvuju na izborima od 2003 do 2012 godine. U odnosu na prvu deceniju višepartizma, povećan je broj parlamentarnih partija za dva puta, zbog sve izraţenijeg predizbornog koaliranja relevantnih i drugih stabilnih parlamentarnih partija sa partijama koje nemaju parlamentarni kapacitet i uvoĎenja prirodnog izbornog cenzusa od 0,4% za političke predstavnike nacionalnih manjina. Na izborima 2012 godine bilo je više maĎarskih, bošnjačkih, romskih i vlaških partija, tako da je učešće političkih partija nacionalnih manjina bilo preko 40%, što je imalo uticaj na povećanje broja partija koje učestvuju na izborima u ovom periodu. Trend rasta političkih partija koje su učestvovale na izborima od 2003 do 2012 godine, pratio je još izraţeniji trend rasta parlamentarnih partija, koji je u ovom periodu povećan za više od pet puta. Moţe se očekivati da će u trećoj deceniji višepartizma u Srbiji doći do stabilizacije političkih partija, pozicioniranja dviju releventnih političkih partija i značajnog smanjenja broja parlamentarnih partija. Kada se radi o poziciji stabilnih relevantnih političkih partija, tom mjestu je nabliţa SNS, a za drugo mjesto boriće se DS, SPS i moţda, neka nova politička partija. Za razliku od prve decenije, u drugoj deceniji višepartizma došlo je do smanjenja ideološke gadljivosti, tako da su pravljene ili su se mogle napraviti sve moguće i nemoguće postizborne vladajuće koalicije. Nakon izbora 2008 godine, postale su izraţenije partijske podjele u odnosu na evroatlanske integracije i rješavanje kosovskog problema. Političke partije koje su bile protiv evroatlanskih integracija i kompromisnog rješavanja kosovskog problema, imale su poslije izbora 2008 godine podršku preko 40% birača, da bi na izborima 2012 godine ova podrška pala ispod 20%. Prema mišljenju Stojiljkovića, postizborni proces kreiranja parlamentarne većine odreĎuju tri ključna faktora: prvi, rezultati parlamentarnih i predsjedničkih izbora, drugi, konceptualne i druge razlike i treći, uţi pragmatsko-politički interesi.212 Bliskost izbornih programa i programski koncept vlade, još uvijek nisu bitan faktor za formiranje parlamentarne većine i vlade u Srbiji, izuzimajući programske stavove o nekim političkim temama, kao što su evroatlanske integracije i kosovsko pitanje. 212 Stojiljković, Zoran, (2012), Izborna obećanja i postizborna realnost: javne politike u izbornoj ponudi u Srbiji, u: Javne politike u izbornoj ponudi, Izbori i formiranje vlasti u Srbiji 2012 godine, Stojiljković Zoran, Spasojević Dušan, Lončar Jelena i Stojiljković Ana, Beograd: Konrad Adenauer Stifting, str. 26. 86 2.3. Političke partije i izbori u Hrvatskoj Redovni izbori za Sabor Hrvatske odrţani su 2003, 2007 i 2011 godine. Proporcionalni izborni sistem, dvanaest izbornih jedinica (meĎu kojim su posebne izborne jedinice za dijasporu i nacionalne manjine) i izborni cenzus od 5%, osnovna su obiljeţja hrvatskog izbornog sistema u ovom periodu. Višegodišnje dileme i rasprave o svrsishodnosti drugog doma hrvatskog sabora okončane su 2001 godine, kada je ustavnim promjenama ukinut ţupanijski dom hrvatskog sabora, tako da je on postao jednodomni. Ţupanijski dom hrvatskog sabora izgubio je smisao postojanja zbog nezastupanja regionalnih interesa, dominantno savjetodavnih i deliberativnih ovlaštenja i ograničenih suspenzivnih ovlaštenja u zakonodavnom postupku, koje je koristio samo jedanput.213 U jednodomni Sabor Hrvatske birano je 2003 godine 152, 2007 godine 153 i 2011 godine 151 zastupnik (prema ustavu hrvatski sabor ima od 100 do 160 zastupnika), od čega je 8 zastupnika nacionalnih manjina (tri srpska i pet zastupnika ostalih nacionalnih manjina). Rezultati ovih izbora za parlamentarne partije, prikazani su u tabeli 3. 213 Zakošek smatra da je iskustvo pokazalo suvišnost parlamentarnog bikameralizma u hrvatskim uslovima. Zakošek, Nenad, (2002), Politički sustav Hrvatske, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, str. 100-101. 87 tabela 3 izbori u hrvatskoj 2003, 2007 i 2011 politiĉka partija izbori za drţavni sabor 2003 2007 2011 % glasova broj mandata % glasova broj mandata % glasova broj mandata HDZ 33,2 66 34,9 66 23,5 45 SDP 23,3 34 32,5 56 41,1 60 IDS 4 1,6 3 3 Libra 3 LS 2 HNS 8,2 10 7,0 7 14 PGS 1 HSS 7,3 10 6,8 6 0,6 1 HSP 6,5 8 3,5 1 HSLS 4,1 2 2 DC 1 HSU 4,1 3 4,2 1 3 HDSS 1,0 1 HDSSB 1,9 3 3,0 6 HL-SR 4,2 6 HGS 2 HSPAS 0,6 1 SDSS 3 0,4 3 3 SDA 1 1 DZMH 1 BDSH 1 izvor: Drţavno izborno povjerenstvo Hrvatske, www.izbori.hr i www.izbori2011.politika.hr, napomena: (1) na izborima 2003 glasovi i mandati koalicije SDP i Libra u drugoj i trećoj, koalicije SDP, Libra i LS u četvrtoj i desetoj i koalicije SDP i IDS u osmoj izbornoj jedinici pripisani su SDP; glasovi i mandati koalicije HNS i SBHS u četvrtoj i koalicije HNS i PGS u sedmoj i osmoj izbornoj jedinici pripisani su HNS; glasovi i mandati koalicija HSLS i DC pripisani su HSLS; glasovi i mandati koalicije HSP i ZDS u prvoj i koalicije HSP, ZDS i MS u trećoj izbornoj jedinici pripisani su HSP i sa lista nacionalnih manjina izabrana su 2 zastupnika, (2) na izborima 2007 glasovi i mandati koalicije HSS i HSLS (sa ZS i ZDS u prvoj, sa ZDS u drugoj i sa PGS u sedmoj i osmoj izbornoj jedinici) pripisani su HSS, glasovi i mandati koalicije HSU i DSU u šestoj izbornoj jedinici pripisani su HSU i sa lista nacionalnih manjina izabrana su 4 zastupnika, (3) na izborima 2011 glasovi i mandati koalicije SDP, HNS, IDS i HSU pripisani su SDP, glasovi i mandati koalicije HDZ (sa DC u šestoj i GDS u devetoj i desetoj izbornoj jedinici) pripisani su HDZ, glasovi i mandati koalicije HSPAS i HČSP pripisani su HSPAS, sa lista nacionalnih manjina izabrana su 4 zastupnika i sa nezavisne liste izabrana su 2 zastupnika. Na izborima za Sabor Hrvatske 2003 godine učestvovalo je 65 političkih partija, koje su imale podršku 66,8% birača. Pobjednički HDZ osvojio je trećinu glasova na izborima i sačuvao poziciju političke partije koja je imala najveću podršku birača na dosadašnjim izborima, a SDP nije uspio, ni uz pomoć predizborne koalicije, sačuvati poziciju vladajuće partije iz prethodnog četvorogodišnjeg perioda. HDZ se konsolidovao i ubjedljivo pobijedio na izborima, nakon promjene rukovodstva, gubitka gotovo četvrtine zastupnika koji su prešli u neizborne parlamentarne partije i uspješnog četvorogodišnjeg opozicionog djelovanja. HNS je postao treća politička 88 partija po izbornoj podršci birača, koji je sa tog mjesta potisnuo HSS. Osim HDZ, SDP, HNS i HSS, parlamentarne partije su postale HSP, IDS, HSLS, Libra, PGS, Hrvatska stranka umirovljenika (HSU), Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), Liberalna stranka (LS), Demokratski centar (DC), Hrvatska demokratska seljačka stranka (HDSS), Stranka demokratske akcije (SDA) i Demokratska zajednica MaĎara Hrvatske (DZMH). Izborni dobitnici su, osim HDZ, HNS i nove parlamentarne partije HSU, HDSS, SDSS, SDA i DZMH, a izborni gubitnici su SDP, HSLS, HSS, Libra, HSP, LS, DC, PGS i političke partije koje više nisu parlamentarne (HB, HIP, HND, SBHS i SNS). Nakon izbora HDZ napuštaju 3 zastupnika i formiraju Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (HDSSB) kao neizbornu parlamantarnu partiju, a nekoliko zastupnika iz SDP i HSP postaju nezavisni. Libra su utapa u HNS i LS u HSLS, a 2 zastupnika Libre postaju članovi SBHS i MeĎumurskog demokratskog saveza (MDS). Sve ove promjene nisu ozbiljnije ugrozile odnos snaga izmeĎu vladajućih i opozicionih parlamentarnih partija. Na izborima za Sabor Hrvatske 2007 godine učestvovalo je 59 političkih partija, koje su imale podršku 63,4% birača. HDZ je, sa neznatno većim procentom osvojenih glasova i potpuno istim brojem zastupničkih mandata, ponovo pobjednik izbora, dok je SDP ostao na drugom mjestu po izbornoj podršci birača, sa osvojenih 65% više zastupničkih mandata nego na prethodnim izborima. HNS je po ostvarenom izbornom rezultatu sačuvao treću poziciju, iako je imao manji procenat osvojenih glasova i manji broj zastupničkih mandata, nego na prethodnim izborima. U odnosu na prethodne izbore, smanjen je broj parlamentarnih partija. Osim HDZ, SDP i HNS, parlamentarne partije su još HSS, HDSSB, IDS, SDSS, HSLS, HSU, HSP i SDA. HDZ i HDSSB su izborni dobitnici, a izborni gubitnici su HNS, HSS, IDS, HSLS, HSU, HSP i partije koje više nisu parlamentarne (DC i PGS). SDP je više izborni gubitnik nego dobitnik, jer kao vodeća opoziciona partija nije ostvario izbornu pobjedu. Manja nestabilnost značajnijih parlamentarnih partija bila je odlika i ovog postizbornog perioda. SDP napuštaju tri zastupnika i prelaze u Hrvatske socijaldemokate (HSD), HDSSB i nezavisne, a dva zastupnika HSLS i jedan zastupnik HDZ postaju nezavisni. Jedan zastupnik HNS formira Hrvatske laburiste – stranku rada (HL-SR) kao neizbornu parlamentarnu partiju, a drugi zastupnik postaje nezavisni. 89 Na izborima za Sabor Hrvatske 2011 godine učestvovalo je 69 političkih partija, za koje je glasalo 61,9% graĎana sa biračkim pravom. Predizborno stanje u Hrvatskoj obiljeţili su promjena predsjednika HDZ i vlade, ekonomska kriza, ulazak u fazu pristupanja EU, otkrivanje brojnih kriminalnih afera, voĎenje krivičnog postupka protiv bivšeg predsjednika HDZ i vlade, krivična istraga protiv HDZ, istraţivanja koja su predviĎala promjenu vlasti na narednim izborima i uglavnom nepristrasno medijsko izvještavanje. SDP je pobjednik izbora, koji prvi put pojedinačno ima više glasova i mandata od HDZ. Parlamentarne partije, osim SDP i HDZ, postali su HNS, HL-SR, HDSSB, IDS, SDU, SDSS, HSS, Hrvatska graĎanska stranka (HGS), Hrvatska stranka prava Ante Starčević (HSPAS) i Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske (BDSH). Izborni dobitnici su, osim SDP, HNS i HDSSB, koji imaju dva puta više mandata nego na prethodnim izborima i nove parlamentarne partije HL-SR, HGS i BDSH. Najveće iznenaĎenje izbora je HL-SR, koja je po izbornom rezultatu četvrta politička partija. Izborni gubnici su, osim HDZ, HSS i političke partije koje više nisu parlamentarne (HSLS, HSP i SDA). HSS je jedva osvojio jedan zastupnički mandat, a HSLS više nije parlamentarna partija, nakon što je imao saborske zastupnike u svih šest dosadašnjih saziva. Očigledno je da su birači na izborima kaznili HSLS i HSS, zbog podrške vladajućem HDZ. Partijski sistem u Hrvatskoj evoluirao je iz sistema sa dominantnom drţavnom partijom, 10 parlamentarnih partija i oko 30 političkih partija koje učestvuju na izborima u prvoj deceniji u sistem sa dvije relevantne partije, 12 parlamentarnih partija i preko 60 političkih partija koje učestvuju na izborima u drugoj deceniji. Dvije relevantne političke partije, koje su se u drugoj deceniji smjenjivale kao vladajuće, nemaju potencijal da osvoje više od polovine mandata i fromiraju jednopartijsku vladu. Prva i druga pozicija na partijskoj sceni rezervisana je za HDZ i SDP, a HNS se pozicionirao kao treća parlamentarna partija po izbornim rezultatima u ovoj deceniji. Ovaj period obiljeţila je konsolidacija i sve bolji izborni rezultati SDP, nedovoljna konsolidacija, sporost u transformaciji iz pokreta u modernu političku partiju i sve slabiji izborni rezultati HDZ, gubitak partijskog identiteta, marginalizacija i pribliţavanje vanparlamentarnoj zoni HSS, HSP i HSLS, stabilizacija IDS kao regionalne i SDSS kao srpske partije, pojava HDSSB i HL-SR, kao novih političkih partija koje imaju dobre početne izborne rezultate i koaliciona bliskost HNS, IDS i HSU sa SDP i HSS, HSLS i HSP sa HDZ. 90 Na ideološkom spektru, dvije relevantne političke partije su se pozicionirale bliţe centru, sa izraţenom sklonošću kontrole i povremenog skretanja u desno ili prelaska granice lijevo - desno u odreĎenim situacijama i po odreĎenim pitanjima. TakoĎe, obje relevantne političke partije imaju većinu obiljeţja catch-all partije, jer su sve više otvorene prema svim kategorijama birača, usmjerene na nacionalne nego na uţe interese, orjentisane na izbornu podršku birača, zatvorene u partijsku elitu i sklone za izgradnju posebnih veza sa velikim interesnim skupinama. Partijski sistem Hrvatske postao je fragmentiraniji, po broju i drugim obiljeţjima političkih partija. Hrvatska sada ima dva puta više političkih partija nego u devedesetim godinama, svaku treću partiju sa atributom hrvatska, svaku petu regionalnu partiju, svaku desetu partiju nacionalnih manjina i po nekoliko pravaških, seljačkih, penzionerskih, srpskih, istarskih, dalmatinskih, zagorskih i slavonskih partija. Moţe se očekivati da će u trećoj deceniji višepartizma u Hrvatskoj, SDP i HDZ ostati relevantne političke partije, da će IDS sačuvati status stabilne regionalne političke partije i da će postojati borba izmeĎu nekoliko političkih partija za treće mjesto i parlamentarni status. 2.4. Partijska i izborna scena u BiH, Srbiji i Hrvatskoj Na početku druge decenije višepartizma u BiH, Srbiji i Hrvatskoj došlo je do promjene vladajućih partijskih struktura, kada su opozicione partije postale vladajuće, zamijenivši dominantne vladajuće partije iz prve decenije višepartizma. U ovom periodu na izborima dolazi do smjenjivosti relevantnih političkih partija kao vladajućih i transformacije dominantnih masovnih vladajućih i nejakih opozicionih partija iz prve decenije višepartizma u relevantne i catch-all političke partije, izuzimajući dominantnu političku partiju iz Srbije, koja je nakon izbora 2000 godine izgubila i nije uspjela povratiti status relevantne partije. U drugoj deceniji višepartizma desile su se dvije značajne i velike promjene u partijskim sistemima BiH, Srbije i Hrvatske: dominantne političke partije iz prve decenije višepartizma su se modernizovale i oslobodile većeg djela nasleĎa i navika svojstvenih drţavnim, samodovoljnim i ratnim partijama, a političke partije krajnje desnice postale su marginalizovane i neuticajne. U ovom periodu relevantne političke partije iz Srbije i Hrvatske nemaju kapacitet da formiraju jednopartijske vlade, kao u prvoj deceniji višepartizma. Parlamentarna većina i vlada formiraju se iz predizbornih i postizbornih partijskih koalicija. U BiH 91 koaliciju 3 dominantne vladajuće etnopartije iz prve decenije višepartizma zamjenjuje koalicija 6 vladajućih etnopartija. U Srbiji i Hrvatskoj broj političkih partija u vladajućoj koaliciji ima trend rasta. Broj političkih partija u vladajućoj koaliciji rastao je od 4 do preko 20 u Srbiji i od 2 do 4 u Hrvatskoj. Na osnovu broja partija u vladajućoj koaliciji, moglo bi se zaključiti da Hrvatska ima stabilnije vlade od Srbije, što potvrĎuju raspadi koalicionih vlada u Srbiji i dvoji vanredni parlamentarni izbori. Etnopartijski sistem u BiH proizvodi nefunkcionalne i neefikasne vladajuće koalicije, koje ostaju stabilne iz nuţde, jer ne postoji alternativa etnopartijskom. U Hrvatskoj je postojala jasna pozicija i distanca izmeĎu dvije relevantne političke partije, koja je podrazumijevala neprihvaljivost i nemogućnost istovremenog pozicioniranja obje partije u vlasti ili opoziciji. U Srbiji je postojala distanca i neprihvatljivot izmeĎu SRS i ostalih relevantnih političkih partija, koja bi mogla nestati nakon što je SRS izgubio status relevantne partije i većim dijelom se transformisao u SNS. Gadljivost kod relevantnih političkih partija u BiH, koja je postojala izmeĎu SDA i SDPBiH i izmeĎu SDS i SNSD, mogla bi nestati ili biti umanjena nakon zajedničkog djelovanja u vlasti, poslije izbora 2010 godine. Visoka fragmentiranost partijskog sistema, u odnosu na prvu deceniju višepartizma, povećana je u BiH i Hrvatskoj, a u Srbiji, nakon početnog smanjenja, imala trend značajnijeg rasta poslije izmjena u izbornom sistemu. U strukturi političkih partija, koje učestvuju na izborima, postoji jasna podjela na vanparlamentarne, parlamentarne i relevantne partije. Nakon izbora 2002 u BiH i 2003 u Srbiji i Hrvatskoj, svaka četvrta partija je postala parlamentarna, a prosječno učešće parlamentarnih partija u političkim partijama koje učestvuju na izborima u ovom periodu bilo je 20% u Hrvatskoj, 26% u BiH i 51% u Srbiji. U ovom periodu, Hrvatska je imala 2 iste i stabilne relevantne partije, BiH 5 ili 6 relativno stabilnih relevantnih partija i Srbija 4 nedovoljno stabilne relevantne političke partije. Prirodno stanje su dvije stabilne relevantne političke partije, koje za sada postoji u Hrvatskoj, dok se u Srbiji zbog nestabilnosti relevantnih partija, moţe očekivati stabilizacija i pozicioniranje dvije relevantne partije u narednom periodu. Etnopartijski sistem u BiH podrazumijeva dvije relevantne političke partije sa jednonacionalnim biračkim tijelom, koji još nije dovoljno stabilizovan, zbog mogućih promjena u narednom periodu i nepostojanja ili neprepoznatljivosti druge relevantne partije sa hrvatskim biračkim 92 tijelom. Partijski sistemi BiH, Srbije i Hrvatske u drugoj deceniji višepartizma najbliţi su dvoipopartijskom sistemu, prema već spomenutoj Blondelovoj tipologiji. BiH, Srbija i Hrvatska imaju proporcionalne izborne sisteme, u koje su ugraĎeni mehanizmi posebnih prava konstitutivnih naroda u BiH i nacionalnih manjina u Srbiji i Hrvatskoj. Redovni parlamentarni izbori odrţavani su svake četiri godine u BiH i Hrvatskoj, dok su u Srbiji odrţani dvoji redovni i dvoji vanredni izbori u ovom periodu. Nije bilo značajnije razlike u izlaznosti birača na parlamentarne izbore u ovom periodu, uz napomenu, da je u BiH izašlo najmanje (u prosjeku 56%), a u Hrvatskoj najviše birača (u prosjeku 64%). Na izborima u BiH učestvovale su u prosjeku dvije ili 14% političkih partija u predizbornim koalicijima, u Hrvatskoj tri ili 15% političkih partija u predizbornim koalicijima i u Srbiji četiri ili 41% političkih partija u predizbornim koalicijama. Predizbornom koaliranju u BiH bile su sklonije političke partije sa hrvatskim biračkim tijelom, u Hrvatskoj SDP više od HDZ i u Srbiji većina relevantnih i ostalih političkih partija. U Srbiji su pravljene velike predizborne koalicije, posebno na izborima 2012 godine, kada je koaliralo 83% političkih partija i kada su paralamentarnu većinu i vladu formirale partije koje su učestvovale u tri velike koalicije. 93 T R E Ć I D I O SADRŢAJ IZBORNIH PROGRAMA RELEVANTNIH POLITIĈKIH PARTIJA U BOSNI I HERCEGOVINI, SRBIJI I HRVATSKOJ Izborni programi su pisani dokumenti političkih partija, kojim se one obraćaju biračima na izborima i koji sadrţe ciljeve koje partije namjeravaju ostvariti, ako postanu vladajuće ili parlamentarne. Izborni programi uglavnom imaju dvije vrste sadrţaja. Prva vrsta sadrţaja su tradicionalni partijski stavovi, koji su vezani za partijsku ideologiju, politiku, imidţ, dugoročne ciljeve i interese biračkog tijela. Druga vrsta sadrţaja su obećanja, rješenja za probleme i elementi za posebne javne politike, koje političke partije namjeravaju sprovoditi ako doĎu na vlast i koji kasnije mogu posluţiti za ocjenu rada partija u institucijama vlasti.214 Prema već navedenom odreĎenju Pavlovića, izborni programi su agenda dokumenti koji sadrţe precizne stavove prema odreĎenim pitanjima, koja su na dnevnom redu partijske politike u nekom definisanom periodu. Na osnovu navedenih odreĎenja, moţe se zaključiti da su izborni programi pisani dokumenti koje političke partije izraĎuju, usvajaju i predstavljaju biračima prije izbora, njihov obavezni sadrţaj su obećanja i rješenja za najvaţnije probleme u periodu za koji se kandiduju, legitimišu i vrše vlast i da se na osnovu njih moţe mjeriti i ocjenjivati partijska uspješnost, sposobnost zastupanja javnog interesa, kredibilitet i vjerodostojnost. U odnosu na partijske političke programe koji su opštiji, dugoročniji i ideološki sadrţajniji, izborni programi političkih partija su konkretniji, kratkoročniji i sa minimumom ili bez ideoloških sadrţaja. Analizom izbornih programa političkih partija moguće je dobiti odgovor na više pitanja. Prvo i osnovno pitanje je da li politička partija ima dobar plan za vršenje parlamentarne i izvršne vlasti u javnom interesu za četvorogodišnji period, a ostala pitanja su koliko ima prve i druge vrste sadrţaja, koja su to konkretna obećanja i na koje oblasti se odnose, koliko su data obećanja mjerljiva i precizna, koji su to programski sadrţaji i vrijednosti koji dijele biračko tijelo i političke partije, koliko su političke partije dosljedne u davanju konkretnih obećanja na izborima u odreĎenom vremenskom periodu, koliko su obećanja u skladu sa očekivanjima graĎana i kakvo 214 Kasapović, Mirjana, (2003), Izborni leksikon, Zagreb: Politička kultura, str. 156-157 94 je bilo ispunjavanje datih obećanja? Autor smatra da nema zadovoljavajućeg partijskog predstavljanja i vršenja vlasti bez kvalitetnih i konkurentnih izbornih programa, koji trebaju biti sveobuhvatni, realni, precizni, ciljani na osnove društvene probleme i usklaĎeni sa javnim interesom i potrebama graĎana. Za konkretnu analizu, relevantne političke partije su one koji su ostvarile najbolje rezultate na parlamentarnim izborima i bile vodeće kao vladajuće ili opozicione u prethodna tri izborna ciklusa u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Analizirani su izborni programi relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, za parlamentarne izbore u periodu od 2002 do 2012 godine. Kategorije analize sadrţaja odreĎene su na osnovu relevantnosti, preciznosti ili mjerljivosti, davanja obećanja za rješavanje konkretnih problema i sektorskoj pripadnosti programskih sadrţaja, a njihovo učešće mjereno je u ukupnom relevantnom programskom sadrţaju. Relevantni programski sadrţaji za ovu analizu su obećanja i slični sadrţaji, koji podrazumjevaju definisan cilj, namjeru ili rješenje za odreĎenu oblast ili problem u budućem ili vremenu do narednih izbora, a irelevantni programski sadrţaji su ocjene predizbornog stanja i vlastitih ili tuĎih rezultata vlasti, kompromitujući sadrţaji o drugim partijama, ideološki sadrţaji i drugi sadrţaji koji nemaju obiljeţja programskog obećanja. Prema preciznosti ili mjerljivosti programski sadrţaji su svrstani u precizne, nedovoljno precizne i nemjerljive, a prema sektorskoj pripadnosti u javni, privredni i socijalni sektor. Pod preciznim programskim sadrţajima podrazumijevaju se oni kojim se obećava nešto potpuno mjerljivo i nedvosmisleno po kvantitetu, kvalitetu i roku, pod nedovoljno preciznim ono što nema dovoljnu preciznost za ocjenu i mjerenje i pod nemjerljivim sadrţajima sve što je uopšteno i teško ili nikako mjerljivo. U javni sektor svrstana su programska obećanja koja se odnose na drţavno ureĎenje i politički sistem, javnu upravu, spoljne poslove, odbranu, bezbjednost, pravosuĎe, javne finansije, upravljanje prostorom, zaštitu ţivotne sredine i borbu protiv kriminala. Programska obećanja iz oblasti ekonomskog razvoja, zapošljavanja, industrije, poljoprivrede, saobraćaja i drugih privrednih djelatnosti svrstana su u privredni sektor, a obećanja iz oblasti obrazovanja, nauke, kulture i socijalne, zdravstvene i penzione zaštite, u socijalni sektor. Teza je da su u poslednja tri izborna ciklusa relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske imale izborne programe koji nisu bili dovoljno usklaĎeni sa očekivanjima 95 graĎana, kojim nisu bile pokrivene sve relevantne oblasti, u kojim su dominirali nedovoljno precizni sadrţaji, koji su imali višak irelevantnih sadrţaja i koji su bili nedovoljno konzistentni po količini i kontinuitetu sadrţaja. Da bi se provjerila ova teza, potrebno je za izborne programe kreirati posebne modele o usklaĎenosti sa očekivanjima graĎana, pokrivenosti relevantnih oblasti, prihvatljivosti nedovoljno preciznih i irelevantnih sadrţaja i konzistentnosti. U odnosu na usklaĎenost sa javnim interesom215 i potrebama graĎana, izborne programe moguće je podijeliti na: (1) one koji su potpuno usklaĎeni sa javnim interesom i potrebama graĎana, (2) one koji su većim dijelom usklaĎeni sa javnim interesom i potrebama graĎana (usklaĎeno preko dvije trećine sadrţaja), (3) one koji su djelimično usklaĎeni sa javnim interesom i potrebama graĎana (usklaĎeno od jedne do dvije trećine sadrţaja), (4) one koji su manjim dijelom usklaĎeni sa javnim interesom i potrebama graĎana (usklaĎeno manje od jedne trećine sadrţaja) i (5) one koji uopšte nisu usklaĎeni sa javnim interesom i potrebama graĎana. U odnosu na pokrivenost relevantnih problema ili oblasti programskim sadrţajima, izborne programe je moguće podijeliti na: (1) one koji pokrivaju sve relevantne oblasti i probleme, (2) one koji pokrivaju veći dio ili preko dvije trećine relevantnih oblasti i problema, (3) one koje pokrivaju djelimično ili od jedne do dvije trećine relevantnih oblasti i problema i (4) one koji pokrivaju manji dio ili manje od jedne trećine relevantnih društvenih oblasti i problema. Prihvatljiva granica izmeĎu preciznih i nedovoljno preciznih sadrţaja u izbornim programima mogla bi biti 50% prvih i drugih, što znači da manje od polovine preciznih sadrţaja u odnosu na ukupan relevantni sadrţaj u izbornim programima, treba biti ocijenjeno kao nedovoljno. Kada se radi o irelevantnim sadrţajima u 215 Javni interes je opšti ili kolektivni interes zajednice, odnosno ono što je dobro za društvo kao cjelinu. Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, str. 450. 96 izbornim programima, onda bi se sve preko 10% irelevantnih u ukupnom sadrţaju izbornih programa moglo ocijeniti kao previše. Nekonzistentni izborni programi su oni koji imaju veća odstupanja po usklaĎenosti sa javnim interesom, količini sadrţaja i broju obećanja, nedovoljno ponovljenih ili istih obećanja u odnosu na prisutne probleme, neponavljanje dobrih obećanja o rješavanju prisutnih problema i potpuno suprotna ili različita obećanja o istom problemu. Nedovoljno konzistentnim izbornim programima mogli bi se ocijeniti oni koji imaju odstupanja veća od jedne trećine programskog sadrţaja i njihove usklaĎenosti sa javnim interesom, manje od 50% ponovljenih ili istih obećanja u odnosu na stvarno prisutne probleme i prisutnost različitih ili suprostavljenih obećanja u izbornim programima. I IZBORNI PROGRAMI RELEVANTNIH PARTIJA U BOSNI I HERCEGOVINI Relevantne političke partije u BiH, koje su bile vodeće vladajuće ili opozicione poslije izbora 2002, 2006 i 2010 godine i čiji izborni programi su analizirani, su Stranka demokratske akcije (SDA) i Socijaldemokratska partija BiH (SDPBiH) po glasovima bošnjačkog biračkog tijela, Srpska demokratska stranka (SDS) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) po glasovima srpskog biračkog tijela i Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZBiH) po glasovima hrvatskog biračkog tijela. 1. Stranka demokratske akcije – ekonomski razvoj, integracije i cijela BiH U izbornim platformama SDA za opšte izbore u BiH 2002, 2006 i 2010 godine analizom sadrţaja utvrĎena su konkretna obećanja i sadrţaji po relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati ove analize prikazani su u tabeli 4. tabela 4 izborni programi sda izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2002 170 4441 99% 1% 22% 50% 28% 40% 14% 46% 2006 143 3649 95% 5% 21% 57% 22% 37% 17% 46% 2010 311 9900 84% 16% 18% 70% 12% 29% 34% 37% izvor: Izborna platforma SDA za opće izbore 2002, Izborna platforma SDA za opće izbore 2006 i Izborna platforma SDA za opće izbore 2010, skraćenice: rel (relevantni), irel (irelevantni), prec (precizni), nepr (neprecizni), nemj (nemjerljivi), priv (privredni), soc (socijalni). 97 Rezultati analize pokazuju da u izbornim platformama SDA ima prosječno 208 obećanja i 5997 riječi, kao i da je izborna platforma iz 2010 godine najobimnija po broju obećanja i sadrţaju i da ima preko dva puta više sadrţaja u odnosu na izbornu platformu iz 2002 i blizu tri puta više sadrţaja u odnosu na izbornu platformu iz 2006 godine. Relevantnih sadrţaja u izbornim platformama SDA bilo je prosječno 93%, a irelevantnih 7%. Učešće irelevantnih sadrţaja u ukupnom sadrţaju izbornih platformi imalo je kontinuiran rast, uz napomenu da je učešće irelevantnih sadrţaja u izbornim platformama iz 2002 i 2006 godine bilo manje od prosjeka za ova tri izborna ciklusa. Vidljivo je da u izbornim platformima dominiraju releventni sadrţaji, uz manje oscilacije i da su izborne platforme za izbore 2002 i 2006 godine gotovo idealne po osnovu zastupljenosti relevantnih sadrţaja. U izbornim platformama SDA bilo je prosječno 20% preciznih, 59% nepreciznih i 21% nemjerljivih sadraţaja. Osnovna obiljeţja prisutnosti sadrţaja po preciznosti su dominacija i trend povećanja učešća nedovoljno preciznih, kao i trend smanjenja učešća preciznih i nemjerljivih sadrţaja u relevantnom sadrţaju izbornih platformi. Deficit i smanjenje preciznih sadrţaja moţe se dovesti u vezu sa iskustvom i rizicima ove političke partije, koje je kao vladajuća imala u ostvarivanju preciznih obećanja u prethodnom periodu. Izborne platformame SDA imale su u prosjeku 35% sadrţaja iz javnog, 22% iz privrednog i 43% iz socijalnog sektora. Osnovna obiljeţja prisutnosti sadrţaja po sektorima su blaga dominacija sadrţaja iz socijalnog sektora, trend pada učešća sadrţaja iz javnog i socijalnog sektora, trend rasta sadrţaja iz privrednog sektora, čije se učešće povećalo više od dva puta i izbalansiranost sadrţaja po sektorima u izbornoj platformi za 2010 godinu. Pokrivenost relevantnih oblasti u izbornim platformama SDA iz 2002, 2006 i 2010 godine bila je 93%. Prosječno učešće sadrţaja po oblastima u navedenim izbornim platformama, prikazano je na grafikonu 2. 98 grafikon 2 sadrţaji po oblastima u izbornim platformama sda izvor: izborne platforme SDA za opšte izbore 2002, 2006 i 2010 godine. U izbornim platformama SDA bilo je najviše sadrţaja iz drţavnog ureĎenja i socijalne zaštite, a sadrţaja iz oblasti javnih finansija, nauke, sporta, pravosuĎa, javne uprave i upravljanja prostorom bilo je manje od 2%. Sadrţaja o drţavnom ureĎenju bilo je najviše u izbornim platformama iz 2002 i 2006 godine, a sadrţaja o socijalnoj zaštiti bilo je najviše u izbornoj platformi iz 2010 godine. Treba istaći da polovinu sadrţaja o socijalnoj zaštiti čine sadrţaji koji se odnose na zaštitu boraca i izbjeglica. Relativno stabilno učešće u svim izbornim platformama imali su sadrţaji koji se odnose na odbranu i bezbjednost, pravosuĎe, borbu protiv kriminala, javne finansije, javnu upravu, poljoprivredu, penzionu zaštitu, obrazovanje, kulturu i sport, dok su sadrţaji iz ostalih oblasti imali značajnije razlike po učešću u ukupnom sadrţaju. Sadrţaji iz većine oblasti bili su zastupljeni u svim izbornim platformama, sadrţaji o šumarstvu nisu bili zastupljeni u jednoj i sadrţaji o ureĎenju prostora, regionalnom razvoju i turizmu nisu bili zastupljeni u dvije, od tri izborne platforme. Tendenciju rasta učešća u izbornim platformama imali su sadrţaji o ekonomskom razvoju, industriji, poljoprivredi i zdravstvenoj zaštiti, a pada učešća sadrţaji o drţavnom ureĎenju, pravosuĎu, borbi protiv kriminala, zapošljavanju, socijalnoj i penzionoj zaštiti. Analizom izbornih platformi SDA iz prethodna tri izborna ciklusa identifikovana su obećanja, koja su bila zajednička u svim izbornim platformama: 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14% 16% 18% 99 (1) ustavne promjene, regionalizacija BiH, jačanje drţavnih nadleţnosti, utvrĎivanje istine o poslednjem ratu, evropske integracije, rješavanje otvorenih problema sa susjednim drţavama, saradnja sa islamskim zemljama, jačanje odbrambenih struktura i jedinstven bezbjedonosni sistem, (2) rast BDP u prosjeku 7% godišnje, rast zaposlenosti, povećanje izvoza, strane investicije, restruktuiranje energetskog sektora, izgradnja energetskih objekata, razvoj gasne infrastrukture, izgradnja u prosjeku 23 km autoputeva godišnje, podsticaji u poljoprivredi i smanjenje uvoza poljoprivrednih proizvoda, (3) reforma penzionog sistema, drţavni fond zdravstvenog osiguranja, povratak prognanih, zapošljavanje boračkih kategorija, potpun obuhvat djece osnovnim obrazovanjem, osnivanje fondacije za finansiranje nauke, zaštita kulturne baštine, donošenje zakona o čuvanju arhivske graĎe, ravnomjerna zastupljenost bosanskog jezika, poreske olakšice za zapošljavanje mladih i borba protiv poroka mladih. U izbornim platformama SDA iz prethodna tri izborna ciklusa postoji 14% obećanja koja su identična, nepromijenjena i ponovljena. Nešto više od polovine su ponovljena obećanja trajnog ili dugoročnog karaktera (privredni rast, povećanje zaposlenosti i izvoza, investicije, podsticaji u poljoprivredi, borba protiv poroka mladih, saradnja sa islamskim zemljama, evropske integracije, izgradnja energetskih objekata i autoputeva, potpun obuhvat djece osnovnim obrazovanjem), čije ponavljanje ima smisla ukoliko je precizirano i prilagoĎeno interesima graĎana i mogućnostima njihovog ispunjavanja u četvorogodišnjem periodu. Nešto manje od polovine su ponovljena obećanja koje je SDA, kao vladajuća partija, mogla ispuniti u jednom ili dva četvorogodišnja mandata (restruktuiranje energetskog sektora, reforma penzionog sistema, povratak prognanih, zapošljavanje boračkih kategorija, osnivanje fondacije za finansiranje nauke, donošenje zakona o čuvanju arhivske graĎe, ravnomjerna zastupljenost bosanskog jezika) ili pokušana biti ispunjena (ustavne promjene, regionalizacija BiH, jačanje drţavnih nadleţnosti, utvrĎivanje istine o poslednjem ratu, rješavanje otvorenih problema sa susjednim drţavama, jačanje odbrambenih struktura, jedinstven bezbjedonosni sistem, drţavni fond zdravstvenog osiguranja), s obzirom da je za njihovo ispunjavanje potrebna inicijativa, spremnost 100 na kompromis i saglasnost najmanje dvije strane. Kontinuitet programskih obećanja SDA ima najmanje dvije strane: na jednoj su ponovljena obećanja, koje odgovorna politička partija treba imati u svojim izbornim programima, a na drugoj, ponovljena obećanja koja nisu ispunjenja i čije ponavljanje je uglavnom prevarantsko i manipulativno. SDA je u izbornim platformama iz 2006 i 2010 godine odustala od ukidanja specijalnih veza entiteta i susjednih drţava, vraćanja oduzete imovine i stare devizne štednje, finansiranja povratka sa 5% budţetskih sredstava, povećanja i usklaĎivanja penzija, besplatnih udţbenika i sličnih obećanja koje je imala u izbornoj platformi iz 2002 godine. Neka nerealna i prevelika obećanja iz 2002 godine, kao što su godišnji rast BDP od 10%, smanjenje stope nezaposlenosti sa 50% na 20% i izgradnja najmanje 30 km autoputeva godišnje, postala su realnija i manja u izbornoj platformi iz 2010 godine, gdje je obećano povećanje zaposlenosti 5%, rast BDP 4,5% i izgradnja 19 km autoputeva godišnje. U izbornoj platformi SDA iz 2010 godine, potpuno precizna obećanja su formiranje drţavnih ministarstava za iseljeništvo i poljoprivredu, uspostavljanje drţavnog fonda zdravstvenog osiguranja, dobijanje statusa kandidata za EU, punopravno članstvo u NATO, smanjenje učešća javne potrošnje u BDP za 10%, smanjenje neformalnog sektora za 20%, pokrivenost uvoza izvozom 65%, 3 milijarde KM direktnih stranih investicija, izgradnja proizvodnih elektroenergetskih objekata u vrijednosti 1,5 milijardi eura, izgradnja 140 km autoputeva i brzih cesta godišnje, projekti obnove ţeljeznica vrijedni 235 miliona eura i povratak 135000 izbjeglica. U izbornoj platformi SDA iz 2010 godine postoji nekoliko deplasiranih obećanja, kao što su kontinuitet provoĎenja zakona, daljna implementacija zakona o odbrani, kontinuitet vršenja inspekcijskog nadzora i kontinuitet finansiranja zakonom propisanih prava, koja u suštini i nisu obećanja, već obavezujući i podrazumijevajući vladin posao. Obećanje SDA o iniciranju uspostavljanja sistema upravljanja otpadom na trţišnom principu, više priliči nevladinoj organizaciji ili opozicionoj partiji, nego političkoj partiji koja je 18 godina bila u vladi i koja ima ozbiljne ambicije i izglede da to ponovo bude. U izbornoj platformi iz 2010 godine postoje sadrţaji, kao što su da je SDA nastala u muslimanskom kulturno-povijesnom krugu, da su njeni članovi u najvećem broju predani i aktivni pripadnici islamske zajednice, da se izborila za nacionalna i vjerska prava Bošnjaka, da je bila vodeća snaga u odbrani BiH od agresije, da je ponosna na 101 sve ono što je u saradnji sa islamskom zajednicom učinila za političku slobodu i afirmaciju Bošnjaka, kao i instrukcija da oni koji govore bosanski jezik pri obavljanju javne funkcije poštuju pravopis bosanskog jezika i sluţe se karakterističnom bosanskom i bošnjačkom leksikom ili cilj, da se otklone tragovi polustoljetnog uticaja srpskih i hrvatskih jezičkih varijanti u govoru Bošnjaka. Navedeni sadrţaji u izbornoj platformi iz 2010 godine odreĎuju SDA kao bošnjačku, muslimansku, centralističko- patriotsku i bosanskojezičku političku partiju, koja po svemu navedenom pripada desnom ideološkom spektru. 2. Socijaldemokratska partija BiH – promjene i drţava za ĉovjeka Rezultati analize sadrţaja izbornih programa SDPBiH iz poslednja tri izborna ciklusa po obećanjima, relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti, prikazani su u tabeli 5. tabela 5 izborni programi sdpbih izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2002 170 15405 60% 40% 11% 61% 28% 42% 16% 42% 2006 144 7985 70% 30% 10% 67% 23% 47% 15% 38% 2010 243 16184 62% 38% 25% 57% 18% 34% 13% 53% izvor: Izborni program SDPBiH za opće izbore 2002, Izborni program SDPBiH za opće izbore 2006 i Izborni program SDPBiH za opće izbore 2010. U izbornim programima SDPBiH iz poslednja tri izborna ciklusa, bilo je prosječno 186 obećanja i 13191 riječ. Rezultati analize pokazuju značajnu razliku u broju obećanja i ukupnom sadrţaju, izmeĎu izbornih programa iz 2006 godine u odnosu na izborne programe za izbore 2002 i 2010 godine. Izborni programi iz 2002 i 2010 godine imali su pribliţno istu količinu sadrţaja i oko dva puta više sadrţaja u odnosu na izborni program iz 2006 godine. U izbornim programima SDPBiH bilo je prosječno 64% relevantnih i 36% irelevantnih sadrţaja. Najveće učešće relevantnih sadrţaja bilo je izbornom programu iz 2006 godine, a najmanje, u izbornom programu iz 2002 godine. Učešće preko 60% relevantnih sadrţaja u izbornim programima SDPBiH na granici je relativno zadovoljavajućeg. 102 U relevantnom dijelu sadrţaja izbornih programa SDPBiH bilo je u prosjeku 15% preciznih, 62% nepreciznih i 23% nemjerljivih sadrţaja. Uočljiva je dominacija nedovoljno preciznih, kao i trend povećanja učešća preciznih i smanjenja učešća nemjerljivih sadrţaja u izbornim programima. U relevantnom dijelu sadrţaja izbornog programa iz 2010 godine ima jedna četvrtina preciznih sadrţaja, što je povećanje za više od dva puta u odnosu na izborne programe iz 2002 i 2006 godine. Deficit preciznih obećana u izbornim programima, moţe značiti neiskrenost i strah od odgovornosti za neispunjavanje obećanog. Izborni programi SDPBiH iz poslednja tri izborna ciklusa imali su prosječno 41% sadrţaja iz javnog, 15% iz privrednog i 44% iz socijalnog sektora. U izbornim programima uočljiv je deficit sadrţaja iz privrednog sektora, blaga dominacija sadrţaja iz javnog sektora za izbore 2002 i 2006 godine i izrazita dominacija sadrţaja iz socijalnog sektora za izbore 2010 godine. Više od polovine sadrţaja iz socijalnog sektora u izbornom programu iz 2010 godine, moţe imati veze sa socijaldemokratskom orjentacijom, povećanom socijalnom senzibilnošću i ciljnom biračkom grupom, ali bi manjak sadrţaja iz privrednog sektora mogao kompromitovati dobre namjere u socijalnom sektoru. Pokrivenost relevantnih oblasti u izbornim programima SDPBiH iz poslednja tri izborna ciklusa bila je 75%. Prosječno učešće sadrţaja po oblastima u navedenim izbornim programima, prikazano je na grafikonu 3. grafikon 3 sadraţji po oblastima u izbornim programima sdpbih izvor: izborni programi SDPBiH za opšte izbore 2002, 2006 i 2010 godine. 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14% 16% 18% 103 U izbornim programima SDPBiH iz poslednja tri izborna ciklusa bilo je 15% sadrţaja iz drţavnog ureĎenja, 14% sadrţaja iz socijalne zaštite, 11% sadrţaja iz obrazovanja, 9% sadrţaja iz ekonomskog razvoja, 7% sadrţaja iz zdravstvene zaštite, 6% sadrţaja iz javnih finansija, 5% sadrţaja iz borbe protiv kriminala i vanjske politike, 4% sadrţaja iz odbrane i bezbjednosti, pravosuĎa i nauke, 3% sadrţaja iz nezaposlenosti i penzijske zaštite, 2% sadrţaja iz kulture, 1% sadrţaja iz sporta i javne uprave i 6% sadrţaja iz ostalih oblasti, koje pojedinačno učestvuju sa manje od 1% u ukupnom sadrţaju. Sadrţaja iz oblasti drţavnog ureĎenja bilo je najviše u izbornim programima iz 2002 i 2006 godine, a sadrţaja iz oblasti obrazovanja bilo je najviše u izbornom programu iz 2010 godine. Sadrţaji iz oblasti javnih finansija, socijalne zaštite i ekonomskog razvoja imali su prilično stabilno učešće u izbornim programima, dok su sadrţaji iz ostalih oblasti oscilirali po učešću nekoliko puta. Sadrţaji iz većine oblasti bili su zastupljeni u svim izbornim programima, sadrţaji iz oblasti industrije, poljoprivrede, kulture, sporta i informisanja nisu bili zastupljeni u jednom od tri izborna programa, sadrţaji iz oblasti ekologije, regionalnog i ruralnog razvoja, šumarstva, vodoprivrede i turizma nisu bili zastupljeni u dva od tri izborna programa i sadrţaji iz ureĎenja prostora nisu bili zastupljeni ni u jednom od tri izborna programa. Dominacija sadrţaja iz oblasti drţavnog ureĎenja i socijalne zaštite u izbornim programima pokazuje drţavotvorno-centralističku i socijaldemokratsku orjentaciju SDPBiH. U izbornim programima SDPBiH postoji 10% obećanja koja su identična, nepromijenjena i ponovljena u poslednja tri izborna ciklusa. Zajednička obećanja u svim izbornim programima bila su: (1) ustavna reforma, jačanje drţavnih institucija i lokalne samouprave, evropske integracije, članstvo u NATO, reforma javne uprave, procesuiranje odgovornih za ratne zločine, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i bolja naplata javnih prihoda, (2) privredni rast, povećanje BDP, rast investicija, veća zaposlenost, smanjenje spoljnotrgovinskog deficita, revizija privatizacije i modernizacija saobraćajne infrastrukture, (3) reforma penzionog sistema i obrazovanja i veća ulaganja u nauku. 104 SDPBiH je davao obećanja u izbornim programima iz 2006 i 2010 sa pozicije opozicione partije na drţavnom i entitetskom nivou, tako da se ne moţe govoriti o neodgovornosti ili neuspješnosti u vezi ponovljenih obećanja, koja su mogla biti ispunjena. Mali procenat ponovljenih obećanja u izbornim programima SDPBiH pokazuje odreĎena lutanja, nedosljednost i fokusiranost na dio osnovnih društvenih problema koji postoje u BiH. Ponovljena obećanja o ustavnoj reformi i jačanju drţavnih institucija pokazuju drţavotvornu i centralističko-patriotsku orjentaciju i dosljednost, obećanja o evropskim integracijama i članstvu u NATO o evroatlanskoj orjentaciji i obećanja o privrednom rastu, investicijama, zapošljavanju, smanjenju spoljnotrgovinskog deficita i modernizaciji saobraćajne infrastrukture o fokusiranosti na osnovne razvojne i privredne probleme. U izbornim programima SDPBiH uočljiva je značajna prisutnost obećanja o reformama u gotovo svim oblastima. Izborni programi iz 2002 i 2006 godine uglavnom nemaju dovoljno razraĎena i precizna obećanja o reformama, dok izborni program iz 2010 godine ima za obećanja o reformama obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, javnih finansija i privrednog sektora relativno dovoljno razraĎenih i preciznih sadrţaja za definisanje javnih politika u tim oblastima. Obećanja o reformama u oblasti drţavnog ureĎenja bila su nešto razraĎenija i preciznija u izbornom programu iz 2002, nego u izbornom programu iz 2010 godine, a obećanja o reformama u oblastima antikorupcije i pravosuĎa imaju osrednju razraĎenost i preciznost. Za obećanu reformu penzione zaštite nema dovoljno sadrţaja u izbornim programima, dok za reformu javne uprave nema uopšte sadrţaja, koji bi to obećanje učinilo uvjerljivim. TakoĎe, izborni programi sadrţe više, uslovno rečeno, antisistemskih i centralističkih obećanja, koja se odnose na regionalno drţavno ureĎenje umjesto entitetskog, suprostavljanje neoliberalnom kapitalizmu, pretvaranje vijeća ministara u drţavnu vladu i veća drţavna zakonska i institucionalna ovlaštenja u oblasti evropskih integracija, bezbjednosti, pravosuĎa, javnih finansija, ekonomije, obrazovanja, kulture, zdravstva, penzione i socijalne zaštite. Od nekih preciznih i dobrih obećanja u izbornim programima iz 2002 i 2006 godine, kao što su rast BDP 7%, rast obima proizvodnje 8%, pokrivenost uvoza izvozom 60%, investicije 15-20% BDP, 150000 novozaposlenih, prosječna stopa rasta zaposlenosti 4%, izdvajanje 1% BDP za naučnoistraţivački rad, usklaĎivanje penzija sa rastom plata, socijalna stanogradnja, nulta tolerancija za korupciju i organizovani kriminal, BiH u grupi 60 105 drţava sa najmanjom korupcijom i slično, odustalo se u potpunosti ili se odustalo od njihovog preciziranja u izbornom programu iz 2010 godine. U poslednjem izbornom programu, potpuno precizna obećanja odnose se na članstvo u NATO do 2014 godine, rasprodaju skupog voznog parka, ukidanje paušala i naknada poslanicima i ministrima, uvoĎenje rokova plaćanja od 90 dana, uvoĎenje stope PDV od 7% na prehrambene proizvode, knjige, školski pribor i lijekove, smanjenje ukupne stope doprinosa za 3 indeksna poena, naknada od 40% prosječne plate za nezaposlene porodilje, naknada od 40% izgubljene plate za one koji ostanu bez posla, povećan upis u srednje škole na 90% i fakultete na 32% i slično. Obećanje o prosječnoj penziji, koja iznosi 65% prosječne plate do 2018 godine, nema potrebnu četvorogodišnju preciznost, a obećanje o oslobaĎanju neplaćenog komunalnog duga za period od 1992 do 2010 godine je populističko, diskriminatorno i teško ostvarivo, zbog ustavnih, zakonskih i drugih ograničenja. Podrška graĎanskim inicijativama, otvaranje socijalnog dijaloga, zalaganje za saradnju sa nevladinim organizacijama i veća upravljačka prava radnika, mogli bi značiti početak odricanja od partijskog monopola i jačanja participativne komponente političkog sistema, za što u izbornim programima nema mjera koje bi ova programska obećanja učinila uvjerljivijim. U ideološkim sadrţajima izbornih programa, SDPBiH se samodefiniše kao dio moderne socijaldemokratije u svijetu, različita od nacionalističkih stranaka i ljevica koja spaja ljude, dok političke protivnike i vladajuću koaliciju odreĎuje kao nacionaliste, koji plaše birače, prijetnju demokratskom razvoju BiH i desnicu koja uglavnom dijeli ljude. U izbornom programu iz 2006 godine SDPBiH ima stav da neće zajedno u vlast sa nacionalistima, a nakon izbora 2010 godine demantuju sebe, praveći vladajuću koaliciju sa partijama za koje su tvrdili da su nacionalisti. Iako ranije nije programski osporavana neoliberalna ideologija i kapitalizam, oni za SDPBiH postaju neprihvatljivi u izbornom programu iz 2010 godine, gdje obećavaju da će se suprostaviti desničarskim i neoliberalnim nastojanjima da izgrade neobuzdani i neregulisani kapitalizam i društva etničke totalitarne demokratije. Sadrţaji u izbornim programima, koji se odnose na regionalno ureĎenje umjesto entitetskog, razvlašćivanje kantona i entiteta i jačanje drţavnih funkcija, bliski su političkim partijama sa bošnjačkim biračkim tijelom i mogli bi biti neprihvatljivi za većinu srpskog i hrvatskog biračkog tijela, a sadrţaji koji govore o nacionalizmu, mogli bi biti neprihvatljivi za dio bošnjačkog biračkog tijela, koji tradicionalno glasaju sa svoju nacionalnu partiju. 106 3. Srpska demokratska stranka – glasajmo srpski za posao, pravdu i slobodu U izbornim platformama SDS za opšte izbore u BiH 2006 i 2010 godine analizom sadrţaja utvrĎena su obećanja i količina sadrţaja po relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati ove analize prikazani su u tabeli 6. tabela 6 izborni programi sds izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2006 83 3907 92% 8% 11% 73% 16% 60% 23% 17% 2010 35 862 99% 1% 14% 64% 22% 53% 16% 31% izvor: platformе za opšte izbore 2006 i 2010 godine, napomena: izborni program SDS iz 2002 nije bio dostupan, jer se nije mogao obezbijediti ni poslije više pokušaja. Rezultati analize pokazuju značajnu razliku u broju obećanja i ukupnom sadrţaju izmeĎu izbornih platformi SDS iz 2006 i 2010 godine. U izbornim platformama iz ova dva izborna ciklusa bilo je u prosjeku 95 % relevantnih i 5% irelevantnih sadrţaja, bez većih odstupanja. U ovim izbornim platformama uočljiva je dominacija nedovoljno preciznih i sadrţaja iz javnog sektora. U relevantnom dijelu sadrţaja izbornih platformi bilo je prosječno 12% preciznih, 69% nepreciznih, 19% nemjerljivih, 56% iz javnog, 20% iz privrednog i 24% sadrţaja iz socijalnog sektora. Pokrivenost relevantnih oblasti u izbornim platformama SDS iz ova dva izborna ciklusa bila je 63%. Prosječno učešće sadrţaja po oblastima u izbornim platformama, prikazano je na grafikonu 4. 107 grafikon 4 sadrţaji po oblastima u izbornim programima sds izvor: platformе za opšte izbore 2006 и 2010 godine. U izbornim platformama SDS bilo je ubjedljivo najviše sadrţaja iz oblasti drţavnog ureĎenja, a zatim iz oblasti socijalne zaštite, javnih finansija, ekonomskog razvoja i borbe protiv kriminala. Najmanje sadrţaja je bilo iz javne uprave, a sadrţaja iz ostalih oblasti bilo je manje od 4%. Sadrţaji o ureĎenju prostora, ekologiji, šumarstvu, vodoprivredi, nauci i sportu nisu bili zastupljeni u obje izborne platforme SDS, a sadrţaji o vanjskoj politici, odbrani i bezbjednosti, zapošljavanju, regionalno-ruralnom razvoju, industriji, obrazovanju, kulturi i mladima u jednoj izbornoj platformi. SDS u izbornim platformama ističe svoju etnopartijsku poziciju, kao institucionalni i politički tvorac RS, jedina drţavotvorna srpska stranka u BiH i glavna prepreka svima koji ne ţele dobro RS. U obje izborne platforme, zajednička su obećanja o ukidanju institucije visokog predstavnika meĎunarodne zajednice u BiH i reviziji zakona i odluka koje je donijela ova institucija meĎunarodne zajednice. U izbornoj platformi iz 2010 godine pojavljuju se nova obećanja, kao što su oslobaĎanje parlamenta od podaničkog odnosa prema izvršnoj vlasti, provoĎenje obaveznog referenduma o najvaţnijim političkim pitanjima, ukidanje partijske drţave u kojoj članska knjiţica podrazumijeva povlašten poloţaj, revizija partijskog zapošljavanja, smanjenje javne administracije, čišćenje pravosuĎa od korumpiranih tuţilaca i sudija, oduzimanje 0% 5% 10% 15% 20% 25% 30% 35% 108 nezakonito stečene imovine, donošenje zakona o fiskalnoj odgovornosti, isključivo zaduţivanje RS za novo zapošljavanje, zamrzavanje najviše i povećanje najniţe plate, revizija megalomanskih infrastrukturnih projekata, revizija penzionog sistema i transformisanje javnog servis u servis svih graĎana. Obećanja o jačanju parlamenta, referendumu, partijskoj drţavi i partijskom zapošljavanju govore o postojanju partokratije i namjeri ili još jednoj predizbornoj obmani, da se započne proces uspostavljanja demokratije i većeg učešća graĎana u vršenju vlasti. 4. Savez nezavisnih socijaldemokrata – jaki na djelu i Srpska zauvijek U izbornim programima SNSD iz poslednja tri izborna ciklusa, analizom sadrţaja utvrĎena su obećanja i količina sadrţaja po relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati ove analize prikazani su u tabeli 7. tabela 7 izborni programi snsd izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2002 158 14443 51% 49% 3% 95% 2% 28% 45% 27% 2006 65 4101 90% 10% 6% 71% 23% 46% 31% 23% 2010 135 10943 68% 32% 2% 82% 16% 44% 33% 23% izvor: Ekonomsko-socijalni program SNSD za izbore 2002, Programska platforma SNSD 2006-2010 i Izborni program SNSD 2010. Rezultati analize pokazuju da su izborni programi SNSD iz poslednja tri izborna ciklusa imali u prosjeku 119 obećanja i 9829 riječi, da su po sadrţaju iznad prosjeka bili izborni programi iz 2002 i 2010 godine i da je razlika izmeĎu izbornih programa sa najmanje i najviše sadrţaja bila 3,5 puta. Ovi izborni programi pokazuju veliku oscilaciju u ukupnom sadrţaju, kao i to da izborni program sa najviše sadrţaja nije dovoljan uslov za najbolji izborni rezultat. U izbornim programima SNSD bilo je prosječno 70% relevantnih i 30% irelevantnih sadrţaja. Prisutna je velika oscilacija u učeću programskih sadrţaja po relevantnosti, od pribliţno istog učešća relevantnih i irelevantnih sadrţaja u izbornom programu iz 2002 godine, do preko 90% relevantnih sadrţaja u izbornom programu iz 2006 godine. 109 U relevantnom dijelu sadrţaja izbornih programa SNSD bilo je u prosjeku 3% preciznih, 83% nepreciznih i 14% nemjerljivih sadraţaja. U izbornim programima prisutna je dominacija nedovoljno preciznih, pribliţno isto i izuzetno malo učešće preciznih sadrţaja i povećanje učešća nemjerljivih sadrţaja. Izborni programi SNSD imali su prosječno 39% sadrţaja iz javnog, 36% iz privrednog i 25% sadrţaja iz socijalnog sektora. U izbornim programima prisutan je trend značajnijeg povećanja učešća sadrţaja iz javnog sektora i smanjenja učešća sadrţaja iz privrednog sektora. Sadrţaji iz socijalnog sektora imali su pribliţno isto i potcijenjeno učešće u izbornim programima SNSD, s obzirom da se radi o političkoj partiji koja se samodefiniše kao socijaldemokratska. U poslednja tri zborna ciklusa pokrivenost relevantnih oblasti u izbornim programima SNSD bila je 75%. Prosječno učešće sadrţaja po oblastima, u ovim izbornim programima, prikazano je na grafikonu 5. grafikon 5 sadrţaji po oblastima u izbornim programima snsd izvor: Ekonomsko-socijalni program SNSD za izbore 2002, Programska platforma SNSD 2006-2010 i Izborni program SNSD 2010. U izbornim programima SNSD iz prethodna tri izborna ciklusa bilo je najviše sadrţaja iz oblasti ekonomskog razvoja i drţavnog ureĎenja, a najmanje sadrţaja o zapošljavanju i ureĎenju prostora, dok uopšte nije bilo sadrţaja o sportu. Sadrţaja o javnim finansijama, industriji, zdravstvenoj i penzionoj zaštiti, vanjskoj politici i 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14% 16% 18% 20% 110 obrazovanju bilo je izmeĎu 5% i 10%, sadrţaja o saobraćaju, socijalnoj zaštiti, pravosuĎu, poljoprivredi, odbrani, bezbjednosti, mladima, turizmu i javnoj upravi bilo je manje od 5% i sadrţaja o ekologiji, vodoprivredi, nauci, borbi protiv kriminala, kulturi, informisanju, šumarstvu i regionalno-ruralnom razvoju bilo je manje od 1% u izbornim programima. Relativno stabilno učešće u izbornim programima imali su sadrţaji o obrazovanju, javnim finansijama i industriji, a učešće ostalih sadrţaja variralo je nekoliko puta. Sadrţaji o javnoj upravi, ekologiji, ureĎenju prostora, zapošljavanju, regionalno-ruralnom razvoju, šumarstvu, vodoprivredi, turizmu, nauci, kulturi i informisanju nisu bili zastupljeni u svim izbornim programima. Tendenciju stalnog rasta učešća u izbornim programima imali su sadrţaji o pravosuĎu, ekonomskom razvoju, penzionoj i zdravstvenoj zaštiti, a stalnog pada učešća, sadrţaji o vanjskoj politici i socijalnoj zaštiti. SNSD ima 15% obećanja koja su ponovljena u izbornim programima iz poslednja tri izborna ciklusa. Obećanja koja su bila zajednička u ovim izbornim programima, bila su: (1) jačanje lokalnih zajednica, regionalne integracije, članstvo u EU, efikasnije pravosuĎe i demilitarizacija, (2) ekonomski razvoj, nove investicije, završetak i revizija privatizacije, izgradnja elektroenergetskih objekata, razvoj poljoprivrede, podsticaji i subvencije u poljoprivredi, izgradnja autoputeva, modernizacija ţeljeznica i redovan avionski saobraćaj, (3) reforma penzionog sistema i stambeno zbrinjavanje mladih. Ponovljena ili ista obećanja u izbornim programima SNSD govore o partijskoj dosljednosti, orjentaciji, odgovornosti i uspješnosti. Mali procenat ponovljenih obećanja, u odnosu na prisutne probleme, govori o nedosljednosti, neodgovornosti, prevrtljivosti i nefokusiranosti na većinu osnovnih društvenih problema iz poslednja tri izborna ciklusa. Ponovljena obećanja o završetku i reviziji privatizacije, redovnom avionskom saobraćaju, reformi penzionog sistema i stambenom zbrinjavanju mladih u izbornom programu iz 2010 godine svjedoče o neodgovornosti i neuspješnosti, jer je SNSD, kao vladajuća partija u prethodnom četvorogodišnjem periodu, imala priliku i mogućnosti da ispunjava ova obećanja i da se ona ne pojave kao ponovljena. 111 Ekonomski razvoj, nove investicije, razvoj poljoprivrede, podsticaji i subvencije su opšta i trajna obećanja, a regionalne integracije, izgradnja autoputeva i modernizacija ţeljeznica su dugoročnija obećanja. Iz ponovljenih obećanja vidljiva je je proevropska, antinatovska, energetska i poljoprivredna orjentacija ove političke partije. SNSD u izbornim programima pokazuje najveću nedosljednost u stavovima i obećanjima o drţavnom ureĎenju. U izbornom programu iz 2002 godine navedeno je da su nedovoljno razvijene institucije na nivou BiH, da je veliki dio opstrukcija u dosadašnjem periodu dolazio iz RS, da je veliki broj skupih i glomaznih institucija nepotreban na nivou entiteta, da postoji potreba za uspostavljanjem i jačanjem zajedničkih institucija, da RS mora podrţati donošenje zakona i uspostavu institucija na drţavnom nivou i da BiH kao drţava treba biti funkcionalna. Samo četiri godine poslije, SNSD u izbornom programu obećava zaštitu interesa RS, uključujući ustavno pravo na samopredeljenje. U izbornom programu iz 2010 godine, obećava se jača ustavna pozicija RS, minimalna promjena ustava BiH, opredeljenje za izvorni dejtonski sporazum, preispitivanje i povratak prenesenih nadleţnosti na drţavni nivo, redukovanje ili ukidanje suda i tuţilaštva BiH, jačanje pravosuĎa RS, razvoj meĎunarodnih odnosa RS, reorganizacija FBiH, rješavanje poloţaja Hrvata i labavo konfederalno ureĎenje BiH. Sa promjenama obećanja o drţavnom ureĎenju, mijenja se i odnos prema instituciji visokog predstavnika u BiH, od zahtjeva za transformaciju do njenog ukidanja. SNSD u izbornim programima iz 2006 i 2010 godine odustaje od obećanja da se svakih šest mjeseci provjerava ostvarivanje izbornog programa, eliminiše partijski uticaj kod prijema drţavnih sluţbenika, uspostavljanja garantnog i agrarnog fonda, obezbjeĎenja beskamatnih pozajmica poljoprivrednim proizvoĎačima na godinu dana, stimulativnog kreditiranja mladih poduzetnika i borbe protiv siromaštva, a u izbornom programu iz 2010 godine odustaje od borbe protiv kriminala, preciznog procenta rasta BDP, povećanja zaposlenosti, podsticaja u poljoprivredi od 6% do 8% iz budţeta RS i gradnje gasovoda. Zanimljivo je da je u svim izbornim programima ponavljano obećanje o završetku i reviziji privatizacije, kao i obećanje o demilitarizaciji, iako je bilo u neskladu sa obećanjem o članstvu u NATO. Opredeljenje da nema prirodnih ili predodreĎenih koalicija, niti nezaobilaznih partnera iz 2006 godine, djelimično je korigovano 2010 godine, da jedino SDP nije poţeljan partner SNSD u vlasti. U izbornim programima iz 2006 i 2010 godine 112 prisutni su kompromitujući sadrţaji o najznačajnijim partijskim konkurentima na izborima ili partijama koje imaju bošnjačko glasačko tijelo, kojih u izbornom programu iz 2002 godine nije bilo. Glas za njih je glas za raspad Dejtona i ugroţavanje mira, političke partije iz FBiH najavljuju ustavne promjene kojim će jurišati na nadleţnosti RS, bošnjačkim strukturama treba suĎenje Srbima i rezolucija o Srebrenici kako bi poništili RS kao genocidnu tvorevinu, a saveznike za to su pronašli u Draganu Čaviću i Mladenu Ivaniću i nesposobna, korumpirana i gubitnička vlast SDS i PDP dovela je do propasti RS, samo su neki od sadrţaja u izbornim programima kojim se plaše birači i kompromituju odreĎene političke partije i njihovi lideri. Sadrţaji o drţavnom ureĎenju, poziciji RS i političkim partijama sa bošnjačkim biračkim tijelom, kao i da je srpski narod podnio najveće ţrtve u antifašističkoj borbi, svrstavaju SNSD u krug političkih partija koje su programski bliske srpskom biračkom tijelu. 5. Hrvatska demokratska zajednica BiH – dvadeset godina zajedno U izbornim programima HDZBiH iz poslednja dva izborna ciklusa, analizom sadrţaja utvrĎena su obećanja i količina sadrţaja po relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati ove analize prikazani su u tabeli 8. tabela 8 izborni programi hdzbih izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2006 23 2994 39% 61% 4% 52% 44% 30% 16% 54% 2010 38 851 95% 5% 3% 67% 30% 29% 33% 38% izvor: (1) Hrvatski glas za pravednu BiH, HDZ Hrvatska koalicija HNZ, HSP, 2006; (2) Deset razloga zašto ću glasovati za HDZBiH, 2010; napomena: izborni program HDZBiH iz 2002 nije bilo dostupan, jer se nije mogao obezbijediti ni poslije više pokušaja. Rezultati analize pokazuju da su izborni programi HDZBiH iz poslednja dva izborna ciklusa imali prosječno 30 obećanja i 1922 riječi, da je po sadrţaju iznad prosjeka bio izborni program iz 2006 godine i da je razlika izmeĎu izbornih programa sa najmanje i najviše sadrţaja bila 3,5 puta. Izborni programi HDZBiH imaju nedovoljno sadrţaja, sa velikim oscilacijama. U izbornim programima HDZBiH bilo je prosječno 67% relevantnih i 33% irelevantnih sadrţaja. Prisutna je velika oscilacija u učeću programskih sadrţaja po relevantnosti, 113 od ispodpolovičnog učešća relevantnih sadrţaja u izbornom programu iz 2006 godine do preko 90% relevantnih sadrţaja u izbornom programu iz 2010 godine. U relevantnom dijelu sadrţaja izbornih programa HDZBiH bilo je prosječno 3% preciznih, 60% nepreciznih i 37% nemjerljivih sadrţaja. U ovim izbornim programima prisutna je dominacija nedovoljno preciznih i izuzetno malo učešće preciznih sadrţaja. Izborni programi HDZBiH imali su u prosjeku 30% sadrţaja iz javnog, 24% iz privrednog i 46% iz socijalnog sektora. Pokrivenost relevantnih oblasti u izbornim programima HDZBiH iz poslednja dva izborna ciklusa bila je 48%. Prosječno učešće sadrţaja, po oblastima u ovim izbornim programima, prikazano je na grafikonu 6. grafikon 6 sadrţaji po oblastima u izbornim programima hdzbih izvor: (1) Hrvatski glas za pravednu BiH, HDZ Hrvatska koalicija HNZ, HSP, 2006; (2) Deset razloga zašto ću glasovati za HDZBiH, 2010. U izbornim programima HDZBiH bilo je najviše sadrţaja iz oblasti drţavnog ureĎenja, a zatim iz socijalne zaštite, obrazovanja, ekonomskog razvoja i zdravstvene zaštite. Najmanje sadrţaja u ovim izbornim programima bilo je iz oblasti javne uprave, odbrane, bezbjednosti i javnih finansija. Sadrţaji o pravosuĎu, ureĎenju prostora, ekologiji, regionalno-ruralnom razvoju, šumarstvu, vodoprivredi, kulturi, sportu i informisanju nisu bili zastupljeni u oba 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14% 16% 18% 20% 114 izborna programa, a sadrţaji o javnoj upravi, odbrani i bezbjednosti, borbi protiv kriminala, javnim finansijama, saobraćaju, turizmu, penzionoj zaštiti i mladima u jednom izbornom programu. Izborni programi HDZBiH sadrţe etnopartijske sadrţaje o postojanju prijetnje da Hrvati od konstitutivnog naroda postanu nacionalna manjina i da je ova partija temeljna snaga hrvatskog naroda i zaštitnik njegovih interesa. U oba izborna programa, zajednička su obećanja o ustavnoj reformi, koja treba da obezbijedi ravnopravnost za Hrvate i teritorijalnu autonomiju, evroatlanskim integracijama i povećanju zaposlenosti, a u izbornom programu iz 2010 godine pojavljuju se relativno nova obećanja, kao što su oduzimanje nezakonito stečene imovine, restruktuiranje drţavnih preduzeća, reforma penzionog sistema, obavezno srednje obrazovanje i meĎunarodno priznate diplome. II IZBORNI PROGRAMI RELEVANTNIH PARTIJA U SRBIJI Relevantne političke partije u Srbiji, čiji izborni programi su analizirani, su Srpska radikalna stranka (SRS), koja je na parlamentarnim izborima 2003 i 2007 godine imala najveću podršku birača i bila vodeća opoziciona partija poslije izbora 2008 godine, Demokratska stranka Srbije (DSS), koja je bila vodeća vladajuća partija poslije izbora 2003 godine, Demokratska stranka (DS), koja je bila vodeća vladajuća partija poslije izbora 2008 godine i vodeća opoziciona partija poslije izbora 2012 godine i Srpska napredna stranka (SNS), koja je bila vodeća vladajuća partija poslije izbora 2012 godine. 1. Demokratska stranka – za bolji ţivot i evropsku Srbiju U izbornim programima DS za parlamentarne izbore u Srbiji 2007, 2008 i 2012 godine analizom sadrţaja utvrĎena su obećanja i količina sadrţaja po relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati ove analize prikazani su u tabeli 9. 115 tabela 9 izborni programi ds izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2007/8 205 12564 90% 10% 1% 71% 28% 42% 21% 37% 2012 184 6647 86% 14% 15% 73% 12% 28% 40% 32% izvor: (1) Izborni program DS 2007, (2) Program za bolji ţivot 2012-2016, napomena: izborni program DS iz 2003 nije bilo dostupan, jer se nije mogao obezbijediti ni poslije više pokušaja. Izborni programi DS imali su prosječno 195 obećanja, 9605 riječi i 88% relevantnih sadrţaja, dominaciju nedovoljno preciznih sadrţaja i zadovoljavajuću izbalansiranost sadrţaja po sektorima. U odnosu na izborni program iz 2007 godine, izborni program iz 2012 godine ima dva puta manje sadrţaja, nešto više preciznih sadrţaja i umjesto iz drţavnog, najviše sadrţaja iz privrednog sektora. Pokrivenost relevantnih oblasti u programima DS za izbore 2007, 2008 i 2012 godine bila je 80%. Prosječno učešće sadrţaja po oblastima u ovim programima, prikazano je na grafikonu 7. grafikon 7 sadrţaji po oblastima u izbornim programima ds izvor: (1) Izborni program DS 2007, (2) Program za bolji ţivot 2012-2016. Najviše sadrţaja u izbornim programima DS ima o drţavnom ureĎenju, a najmanje o mladima, penzionoj zaštiti, regionalno-ruralnom razvoju, odbrani, bezbjednosti i ekologiji. Programski su posebno zapostavljeni sadrţaji koji se odnose na borbu protiv kriminala, javnu upravu, pravosuĎe, javne finansije i upravljanje prostorom. U 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14% 116 oba izborna programa nema sadrţaja o ureĎenju prostora, šumarstvu, vodoprivredi i turizmu, a u poslednjem, nema sadrţaja o penzionoj zaštiti, mladima i informisanju. U izbornim programima DS postoji kontinuitet u obećanjima o jačanju parlamenta, rješavanju kosovskog pitanja, evrointegracijama, saradnji sa susjedima, modernizaciji javne uprave, povećanju izvoza, razvoju energetskog sektora, poboljšanju navodnjavanja poljoprivrednog zemljišta, podsticanju raĎanja, reformi obrazovanja i izdvajanju 1% BDP za nauku. OdreĎeni diskontinuitet, u poslednjem izbornom programu u odnosu na prethodni, postoji u izostanku obećanja o participaciji graĎana u vršenju vlasti, borbi protiv feudalizacije vlade, zaštiti interesa Srbije na KiM, atlanskim integracijama, odlučnoj borbi protiv kriminala, smanjenju javnih rashoda, privrednom rastu, smanjenju nezaposlenosti, završetku privatizacije i kulturnoj decetralizaciji. 2. Demokratska stranka Srbije – kao što narod kaţe U programima DSS za parlamentarne izbore u Srbiji 2003, 2007, 2008 i 2012 godine, analizom su utvrĎeni sadrţaji po obećanjima, relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati analize sadrţaja prikazani su u tabeli 10. tabela 10 izborni programi dss izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2003 168 7677 82% 18% 7% 78% 15% 31% 28% 41% 2007/8 191 10135 76% 24% 3% 73% 24% 31% 28% 41% 2012 331 91489 47% 53% 14% 47% 39% 14% 73% 13% izvor: Program DSS iz 2001, Program DSS iz 2007 i Program razvoja Srbije 2012-2017, napomena: prema izjavi predstavnika DSS za parlamentarne izbore 2003, 2007 i 2008 godine korišten je politički program kao izborni. Programi DSS iz prethodna tri izborna ciklusa imali su prosječno 230 obećanja i 36437 riječi. Rezultati analize pokazuju rast broja obećanja i količine programskih sadrţaja, postojanje rijetke prakse kod relevantnih političkih partija da se kao izborni, koristi opštiji i vremenski neodreĎeniji politički program i napokon, pojavu izbornog programa na poslednjim izborima. TakoĎe, izborni program za poslednje izbore 117 bogatiji je po sadrţaju za deset puta u odnosu na političke programe, koji su korišteni na prethodnim parlamentarnim izborima. U programima DSS bilo je oko dvije trećine relevantnih sadrţaja, sa trendom značajnog povećanja učešća irelevantnih sadrţaja. U izbornom programu za parlamentarne izbore 2012 godine bilo je nešto više irelevantnih od relevantnih sadrţaja, zbog dominacije sadrţaja koji su se bavili opisom predizbornog stanja i sličnim temama. Programi DSS imali su 8% preciznih, 66% nepreciznih i 26% nemjerljivih sadrţaja u poslednja tri izborna ciklusa. U izbornom programu iz 2012 godine značajno je povećano učešće preciznih sadrţaja, što se moţe objasniti činjenicom da se radi o izbornom programu, kojim je zamijenjen opštiji politički program, korišten na prethodnim izborima. U prosjeku, programi DSS iz poslednja tri izborna ciklusa imaju 25% sadrţaja iz javnog, 43% iz privrednog i 32% iz socijalnog sektora. U programima, koji su korišteni na parlamentarnim izborima 2003, 2007 i 2008 godine, prisutna je stabilnost i izbalansiranost učešća sadrţaja po sektorima, da bi u izbornom programu iz 2012 godine, učešće sadrţaja iz privrednog sektora postalo predominantno u odnosu na ostala dva sektora, sa pribliţno istim učešćem sadrţaja. Pokrivenost relevantnih oblasti u programima DSS, u poslednja tri izborna ciklusa, bila je 88%. Prosječno učešće sadrţaja, po oblastima u ovim programima, prikazano je na grafikonu 8. 118 grafikon 8 sadrţaji po oblastima u izbornim programima dss izvor: Program DSS i Program razvoja Srbije 2012-2017. U programima DSS bilo je najviše sadrţaja iz ekonomskog razvoja, a zatim iz industrije, poljoprivrede, socijalne zaštite i obrazovanja. Prosječno učešće sadrţaja iz vanjske politike, zdravstvene zaštite, sporta, nauke, ekologije, regionalnog razvoja, upravljanja prostorom, javnih finansija, drţavnog ureĎenja, vodoprivrede i saobraćaja bilo je pribliţno isto i kretalo se u rasponu izmeĎu 3% i 5%, dok je sadrţaja iz ostalih oblasti bilo manje od 3%. Učešće sadrţaja iz poljoprivrede, industrije i borbe protiv kriminala bilo je prilično ujednačeno u svim programima, dok su sadrţaji iz ostalih oblasti varirali. Učešće sadrţaja iz privrednog i regionalnog razvoja imalo je trend rasta, a učešće sadrţaja iz drţavnog ureĎenja, vanjske politike, socijalne zaštite i sporta trend pada u programima od izbora 2003 godine. Sadrţaja o socijalnoj zaštiti bilo je najviše u programima za parlamentarne izbore 2003, 2007 i 2008 godine, a sadrţaja o ekonomskom razvoju ubjedljivo najviše u programu za izbore 2012 godine. Sadrţaji o pravosuĎu, odbrani i bezbjednosti, upravljanju prostorom, saobraćaju, turizmu, kulturi i mladima nisu bili zastupljeni u svim programima DSS. U programima DSS iz prethodna tri izborna ciklusa postoje sledeća zajednička obećanja: (1) očuvanje teritorijalne cjelovitosti Srbije sa KiM, restitucija, posebna briga o nacionalnim i drugim interesima Srba u drugim drţavama i borba protiv korupcije, 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14% 119 (2) privredni razvoj, podsticaji za ulaganja u privredu, završetak privatizacije, smanjenje nezaposlenosti, ravnomjerniji regionalni razvoj, restruktuiranje energetskog sektora, povećanje energetske efikasnosti, istraţivanje i eksploatacija podzemnih voda, stimulisanje stočarske proizvodnje, zabrana proizvodnje i uvoza genetski modifikovane hrane i decentralizovano organizovanje i upravljanje u vodoprivredi, (3) programi za rješavanje problema izbjeglog stanovništva. U svim programima DSS, od parlamentarnih izbora 2003 godine, postoji 7% identičnih obećanja. Od ovih obećanja, polovina je trajnog ili dugoročnog karaktera, a druga polovina su obećanja, koja je moguće ispuniti u četvorogodišnjem mandatu. Nije bilo nikakvog razloga da DSS, kao vladajuća partija izmeĎu izbora 2003 i 2008 godine, ne ispuni ili pokuša ispuniti obećanja o završetku privatizacije, restruktuiranju energetskog sektora, stimulisanju stočarske proizvodnje, zabrani proizvodnje i uvoza genetski modifikovane hrane, decentralizovanom organizovanju vodoprivrede, programu za rješavanje problema izbjeglog stanovništva, restituciji i eksploataciji podzemnih voda. Da je ovo učinjeno, ova obećanja se ne bi pojavila kao ponovljena u programima za izbore 2008 i 2012 godine. Najveću transformaciju DSS je doţivio na spoljnopolitičkom planu, kada je programsko opredeljenje i obećanje o integracijima u EU na parlamentarnim izborima 2003, 2007 i 2008 godine zamijenio sa političkom neutralnošću, odustajanjem od evrointegracija i uspostavljanjem novih odnosa izmeĎu Srbije i EU u izbornom programu iz 2012 godine. DSS je u programu za parlamentarne izbore 2003 godine imao velika obećanja o oduzimanju nezakonito stečene imovine, ispitivanju ugovora o privatizaciji, pravednom obeštećenju štediša i smanjenju broja univerziteta, od kojih se odustalo u programima za izbore 2007, 2008 i 2012 godine. Kod DSS postoje značajne programske promjene za parlamentarne izbore 2012 godine u preciznim i velikim obećanjima o privrednom razvoju Srbije, kao što su 10 milijardi eura za investicije u privredi, smanjenje nezaposlenosti za trećinu do 2017 godine, zapošljavanje 100000 radnika i trostruko veći izvoz u tekstilnoj i obućarskoj industriji, dvostruko veći obim proizvodnje i izvoza u petrohemijskoj industriji i poljoprivredi, izgradnja više konkretnih energetskih objekata i saobraćajne infrastrukture, reforma i 120 restruktuiranje javnog sektora za tri godine i druga. Ono što DSS čini programski posebnom u odnosu na druge relevantne političke partije na parlamentarnim izborima 2012 godine je nedvosmisleno neprihvatanje nezavisnosti KiM, antievroatlanska orjentacija, izraţena briga za Srbe izvan Srbije i visoko postavljeni ciljevi privrednog razvoja. Prema navedenim programskim opredeljenjima DSS je nacionalna, atntievroatlanska i desna politička partija. 3. Srpska radikalna stranka – radikalno bolje U izbornom programu SRS za parlamentarne izbore u Srbiji 2012 godine, analizom sadrţaja utvrĎena su obećanja i količina sadrţaja po relevantnosti, preciznosti, mjerljivosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati ove analize prikazani su u tabeli 11. tabela 11 izborni programi srs izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2012 368 41478 50% 50% 6% 33% 61% 35% 37% 28% izvor: Program za ekonomski i socijalni oporavak Srbije, 2012, napomena: izborni programi SRS iz 2003 i 2007/8 godine nisu bili dostupni ni poslije više pokušaja da se obezbijede, a postoji mogućnost da nisu ni postojali. Izborni program SRS imao je natprosječno sadrţaja i obećanja, polovinu relevantnih sadrţaja, dominaciju nepreciznih i nemjerljivih sadrţaja i zadovoljavajuću izbalansiranost sadrţaja po sektorima. Pokrivenost relevantnih oblasti u izbornom programu SRS iz 2012 godine bila je 70%. Učešće sadrţaja po oblastima u ovom izbornom programu prikazano je na grafikonu 9. 121 grafikon 9 sadrţaji po oblastima u izbornom programu srs izvor: Program za ekonomski i socijalni oporavak Srbije, 2012. U izbornom programu SRS iz 2012 godine bilo je ubjedljivo najviše sadrţaja iz javnih finansija, a zatim iz ekonomskog razvoja, poljoprivrede i zdravstvene zaštite. Najmanje sadrţaja bilo je o mladima i šumarstvu, a u ovom izbornom programu nema uopšte sadrţaja o vanjskoj politici, javnoj upravi, ureĎenju prostora, ekologiji, regionalno-ruralnom razvoju, vodoprivredi, sportu i informisanju. Izborni program SRS iz 2012 godine prepoznatljiv je po protivljenju ulasku Srbije u EU i NATO, rusko-kineskoj orjentaciji, vojnom jačanju, antikriminalnim mjerama, fiskalnom reformizmu, reindustrijalizaciji, poljoprivrednoj ekspanziji i reformi socijalnog sektora. Na osnovu navedenih obećanja, SRS se moţe svrstati u antievroatlansku i desnu političku partiju. 4. Srpska napredna stranka – programom do promjena U programskoj platformi SNS za parlamentarne izbore u Srbiji 2012 godine analizom su utvrĎeni sadrţaji po obećanjima, relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati analize prikazani su u tabeli 12. 0% 5% 10% 15% 20% 25% 30% 122 tabela 12 izborni programi sns izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2012 233 30346 76% 24% 14% 44% 42% 26% 38% 36% izvor: Programska platforma SNS “Bela knjiga Programom do promena, 2011 godina. SNS je prvi put učestvovao na izborima u Srbiji, tako da nije moguće programsku platformu za izbore 2012 uporediti sa programima iz prethodnih izbora. U odnosu na količinu obećanja i sadrţaja, programska platforma SNS za parlamentarne izbore 2012 godine moţe se ocijeniti kao obimnija u odnosu na analizirane izborne programe drugih relevantnih političkih partija. U programskoj platformi SNS bilo je tri četvrtine relevantnih sadrţaja, što se moţe ocijeniti kao relativno zadovoljavajuće. Irelevantni sadrţaji uglavnom su se odnosili na analizu i ocjenu predizbornog stanja. Kao i većina izbornih programa ostalih releventnih političkih partija, programska platforma SNS nema dovoljno preciznih sadrţaja i ima prilično veliko učešće nemjerljivih sadrţaja. Ova platforma ima izbalansirano učešće sadrţaja po sektorima i nešto veće učešće sadrţaja iz privrednog i socijalnog sektora, u odnosu na javni sektor. Programska platforma SNS pokriva sve relevantne oblasti, a učešće sadrţaja po oblastima prikazano je na grafikonu 10. grafikon 10 sadrţaji po oblastima u izbornom programu sns izvor: Programska platforma SNS “Bela knjiga Programom do promena, 2011 godina. 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14% 16% 123 U programskoj platformi SNS najviše je sadrţaja iz oblasti zdravstva i poljoprivrede, a zatim iz socijalne zaštite, industrije, borbe protiv kriminala i ekonomskog razvoja. Najmanje sadrţaja, u ovoj izbornoj platformi, ima u oblastima obrazovanja, nauke, odbrane i bezbjednosti, javne uprave, upravljanja prostorom, zapošljavanja i pravosuĎa. Ono što SNS čini programski posebnom, u odnosu na druge relevantne političke partije na izborima 2012 godine, su obećanja o elektronskim izborima, povratku Srba u Hrvatsku, nultoj toleranciji na kriminal, eliminisanju sistemske korupcije, reviziji sumnjive privatizacije, boljoj kontroli finansiranja političkih partija, oduzimanju imovine stečene kriminalom, eliminisanju koruptivnog odnosa izmeĎu kriminalno-tajkunskog kapitala i političara, smanjenju učešća javne potrošnje u društvenom proizvodu, ukidanju tajnosti podataka o poreskim duţnicima, pojačanom nadzoru nad radom banaka, rokovima plaćanja do 30 dana, rastu domaćeg proizvoda najmanje 5% godišnje, rastu izvoza preko 20% godišnje, smanjenju potrošnje energije od 20% do 35%, realizaciji više velikih projekata u energetskom sektoru, agrarnom budţetu od 8%, početku realizacije projekta „Rekom do Egejskog mora“, učešću turizma 4,5% u BDP, izdvajanju za nauku od 2% do 3% i izgradnji centara za pripremu nacionalnih reprezentacija. MeĎu drugačijim programskim obećanjima u odnosu na druge političke partije, dominiraju antikoruptivna i ekonomska obećanja. Velik broj ovih obećanja, njihova preciznost i fokusiranost na najvaţnije društvene probleme, mogli su imati uticaja na dobar izborni rezultat SNS. Ovakvim obećanjima SNS je postavio više ciljeve, koji ukoliko ne budu ispunjeni u većem dijelu, kompromitovaće u budućnosti svaku novu programsku posebnost i partijsku hrabrost. III IZBORNI PROGRAMI RELEVANTNIH PARTIJA U HRVATSKOJ Releventne političke partije u Hrvatskoj, čiji izborni programi su analizirani, su Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Socijaldemokratska partija (SDP), koje su se poslije parlamentarnih izbora 2003, 2007 i 2011 godine smjenjivale kao vodeće vladajuće ili opozicione partije. 124 1. Hrvatska demokratska zajednica – za još bolju Hrvatsku U izbornim programima HDZ za parlamentarne izbore u Hrvatskoj 2003, 2007 i 2011 godine analizom sadrţaja utvrĎena je količina sadrţaja po obećanjima, relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati ove analize prikazani su u tabeli 13. tabela 13 izborni programi hdz izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2003 230 17133 59% 41% 6% 64% 30% 51% 24% 25% 2007 381 22701 58% 42% 24% 44% 32% 34% 43% 23% 2011 331 18201 62% 38% 26% 60% 14% 28% 42% 30% izvor: Izborni program HDZ 2003-2007, Izborni program HDZ 2007-2011 i Izborni program HDZ 2011- 2015. Izborni programi HDZ iz poslednja tri izborna ciklusa imali su u prosjeku 314 obećanja i 19345 riječi, a razlika izmeĎu izbornih programa sa najvećim i najmanjim sadrţajem bila je oko 30%. Moţe se zaključiti da je HDZ u ovom periodu imao izborne programe sa relativno velikim i stabilnim sadrţajem. HDZ ima stabilno učešće relevantnih i irelevantnih sadrţaja u izbornim programima u posmatranom periodu, sa minimalnim oscilacijama. Učešće oko 60% relevantnih sadrţaja u izbornim programima HDZ, moţe se ocijeniti kao relativno zadovoljavajuće. U izbornim programima HDZ bilo je u prosjeku 19% preciznih, 56% nepreciznih i 25% nemjerljivih relevantnih sadrţaja. TakoĎe, postoji trend rasta učešća preciznih sadrţaja i smanjenja učešća nemjerljivih sadrţaja u izbornim programima HDZ. Četvrtina preciznih sadrţaja je nadprosječna za ovdašnje partijske prilike, ali i rizična za relevantne vladajuće partije. Izborni programi HDZ imali su u prosjeku 38% sadrţaja iz javnog, 36% iz privrednog i 26% iz socijalnog sektora. Vidljivo je da u izbornim programima HDZ ima najmanje sadrţaja iz socijalnog sektora i pribliţno isto sadrţaja iz javnog i privrednog sektora. TakoĎe, u ovom periodu uočljiv je trend značajnijeg smanjenja učešća sadrţaja iz javnog sektora i povećanja učešća sadrţaja iz privrednog i socijalnog sektora. 125 Pokrivenost relevantnih oblasti u izbornim programima HDZ iz poslednja tri izborna ciklusa bila je 94%. Na grafikonu 11 prikazano je učešće sadrţaja po oblastima u relevantnom dijelu sadrţaja ovih izbornih programa. grafikon 11 sadrţaji po oblastima u izbornim program hdz izvor: Izborni program HDZ 2003-2007, Izborni program HDZ 2007-2011 i Izborni program HDZ 2011- 2015. U izbornim programima HDZ bilo je najviše sadrţaja iz oblasti ekonomskog razvoja i vanjske politike, a najmanje sadrţaja o mladima, penzionerima i upravljanju prostorom. Sadrţaja o ekonomskom razvoju i vanjskoj politici bilo je nešto više od 10%, sadrţaja o saobraćaju, kulturi, zdravstvu, odbrani, bezbjednosti i socijalnoj zaštiti izmeĎu 5% i 10% i ostalih sadrţaja manje od 5%. Relativno stabilno učešće u izbornim programima imali su sadrţaji o ekonomskom razvoju, poljoprivredi, turizmu, javnoj upravi, ekologiji, obrazovanju, kulturi i sportu, a učešće ostalih sadrţaja variralo je do nekoliko puta. Sadrţaji o penzionoj zaštiti i mladima nisu bili zastupljeni u svim izbornim programima. Tendenciju stalnog povećanja učešća u izbornim programima imali su sadrţaji o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, saobraćaju, industriji, javnim finansijama i pravosuĎu, a stalnog smanjenja učešća, sadrţaji o vanjskoj politici, borbi protiv kriminala, odbrani, bezbjednosti i nauci. HDZ je imao sledeća potpuno ista obećanja u svim izbornim programima iz ovog perioda: (1) članstvo u EU, strateško partnerstvo sa SAD, briga za Hrvate u BiH i svijetu, rješavanje otvorenih pitanja sa susjednim drţavama, veća efikasnost i 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14% 16% 126 informatizacija javne uprave, borba protiv kriminala, racionalizacija javne potrošnje i smanjenje budţetskog deficita, (2) privredni rast, stimulisanje izvoza, razvoj poslovnih zona, povećanje zaposlenosti, ujednačeniji regionalni razvoj, izgradnja autoputeva, izgradnja i modernizacija ţeljezničkih pruga, modernizacija zagrebačkog aerodroma, razvoj morskih i riječnih luka, privatizacija u ugostiteljskom sektoru i podrška izgradnji porodičnih hotela, (3) jačanje preventivne i primarne zdravstvene zaštite, informatizacija zdravstvenog sistema, veća budţetska sredstva za nauku, povezivanje privrede i nauke, obnova i izgradnja objekata kulture i povezivanje kulture i turizma. HDZ je imao 28% potpuno istih ili ponovljenih obećanja u izbornim programima iz poslednja tri izborna ciklusa. Ponavljanje obećanja o evropskim integracijama, strateškom partnerstvu sa SAD, brizi za Hrvate u BiH i svijetu, izgradnji autoputeva, razvoju poslovnih zona, podršci izgradnji porodičnih hotela i obnovi objekata kulture, moţe se dovesti u vezu sa kontinuitetom politike i napretkom u ispunjavanju obećanog, dok se u slučaju borbe protiv kriminala, smanjenja budţetskog deficita, rješavanja otvorenih pitanja sa susjedima, privrednog rasta, povećanja zaposlenosti, izgradnje i modernizacije pruga, aerodroma i luka i još nekih obećanja, moţe govoriti o ponavljanju obećanja, koja uglavnom nisu ispunjena. HDZ je u izbornim programima iz 2003 i 2007 godine imao obećanja o decentralizaciji, manjem broju ministarstava, usklaĎivanju stavova sa meĎunarodnom zajednicom o ustavnim rješenjima za BiH, nezaduţivanju drţave, eliminisanju budţetskog deficita i restruktuiranju velikih hrvatskih preduzeća, kao i vrlo precizna obećanja o privrednom rastu od 7% i smanjenju stope nezaposlenosti na 7%, pa je od njih odustao u izbornim programima iz 2007 ili 2011 godine. Obećanja o borbi protiv kriminala u izbornim programima s vremenom i izborima gube na oštrici i ubjedljivosti. U izbornom programu iz 2003 govori se o ţestokoj borbi, u izbornom programu iz 2007 o odlučnoj borbi i u izbornom programu iz 2011 godine o nastavku borbe borbe protiv kriminala. U izbornom programu iz 2003 godine postoji obećanje o legalizaciji bespravno izgraĎenih objekata, kojeg nema u izbornom programu iz 2007 127 godine i koje se ponovo pojavljuje u izbornom programu iz 2011 godine. U izbornim programima iz 2003 i 2007 godine naglašena je evroatlanska orjentacija u spoljnoj politici, da bi u izbornom programu iz 2011 godine evroatlanskoj orjentaciji dodato i unapreĎenje odnosa sa Rusijom, Kinom, Indijom i Brazilom. U izbornom programu HDZ iz 2003 godine postoji obećanje o vladi odgovornoj graĎanima, kojeg nema u izbornim programima iz 2007 i 2011 godine. U izbornim programima iz 2003 i 2007 godine postoje stidljiva i vjerovatno neiskrena obećanja o učešću graĎana i njihovih reprezenata u donošenju najvaţnijih odluka, kojih u izbornom programu iz 2011 godine više nema. 2. Socijaldemokratska partija–sigurnost, solidarnost, prosperitet i posao za sve U izbornim programima SDP za parlamentarne izbore u Hrvatskoj 2003, 2007 i 2011 godine analizom sadrţaja utvrĎena je količina sadrţaja po obećanjima, relevantnosti, preciznosti i sektorskoj pripadnosti. Rezultati ove analize prikazani su u tabeli 14. tabela 14 izborni programi sdp izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc 2003 76 2738 74% 26% 27% 60% 13% 32% 29% 39% 2007 106 7822 72% 28% 10% 62% 28% 40% 23% 37% 2011 367 32615 75% 25% 2% 82% 16% 41% 29% 30% izvor: Izborni program SDP 2003, Izborni program SDP 2007 i Plan 21 Kukuriku koalicije 2011. Izborni programi SDP iz poslednja tri izborna ciklusa imali su 183 obećanja i 14392 riječi u prosjeku, po broju obećanja i količini sadrţaja znatno ispod prosjeka bili su izborni programi iz 2003 i 2007 godine i razlika izmeĎu izbornih programa sa najmanje i najviše sadrţaja bila je gotovo 12 puta. Izborni programi SDP iz ova tri izborna ciklusa pokazuju veliku oscilaciju u broju obećanja i ukupnom sadrţaju, trend značajnog rasta obećanja i sadrţaja i povezanost količine programskog sadrţaja sa izbornim rezultatom. SDP ima stabilno učešće relevantnih sadrţaja u izbornim programima u posmatranom periodu. Učešće preko 70% relevantnih sadrţaja u izbornim programima SDP moţe se ocijeniti kao relativno zadovoljavajuće. 128 U izbornim programima SDP bilo je u prosjeku 13% preciznih, 68% nepreciznih i 19% nemjerljivih relevantnih sadrţaja. Postoji trend rasta učešća i dominacija nedovoljno preciznih sadrţaja u izbornim programima. TakoĎe, došlo je do značajnog smanjenja učešća preciznih sadrţaja, uz napomenu da su izborni programi SDP imali gotovo istu količinu preciznih sadrţaja. Izborni programi SDP imali su u prosjeku 38% sadrţaja iz javnog, 27% iz privrednog i 35% iz socijalnog sektora. U izbornim programima SDP bilo je najmanje sadrţaja iz privrednog sektora, dok su sadrţaji iz javnog sektora imali trend povećanja, a sadrţaji iz socijalnog sektora trend smanjenja učešća u relevantnim sadrţajima. Učešće i trend smanjenja sadrţaja iz socijalnog sektora u izbornim programima SDP mogu se dovesti u vezu sa krizom i gubljenjem socijaldemokratskih obiljeţja ove partije. Pokrivenost relevantnih oblasti u izbornim programima SDP iz poslednja tri izborna ciklusa bila je 80%. Prosječno učešće sadrţaja po oblastima u navedenim izbornim programima, prikazano je na grafikonu 12. grafikon 12 sadrţaji po oblastima u izbornim programima sdp izvor: Izborni program SDP 2003, Izborni program SDP 2007 i Plan 21 Kukuriku koalicije 2011. U izbornim programima SDP bilo je najviše sadrţaja iz oblasti socijalne zaštite, vanjske politike i ekonomskog razvoja, a najmanje sadrţaja o nauci, sportu i ureĎenju prostora. Sadrţaja o socijalnoj zaštiti bilo je nešto više od 10%, sadrţaja o vanjskoj politici, ekonomskom razvoju, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, drţavnom ureĎenju i 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 129 javnoj upravi bilo je izmeĎu 5% i 10%, sadrţaja o zapošljavanju, mladima, pravosuĎu, odbrani i bezbjednosti, poljoprivredi, javnim finansijama, saobraćaju, penzijskoj zaštiti, borbi protiv kriminala, kulturi, regionalno-ruralnom razvoju, industriji, ekologiji, turizmu i informisanju manje od 5% i sadrţaja o ureĎenju prostora, vodoprivredi, nauci, sportu, javnim preduzećima i šumarstvu manje od 1% u izbornim programima. Relativno stabilno učešće u izbornim programima imali su sadrţaji o javnoj upravi, odbrani i bezbjednosti, mladima i socijalnoj, penzijskoj i zdravstvenoj zaštiti, a učešće ostalih sadrţaja variralo je nekoliko puta. Sadrţaji o ureĎenju prostora, ekologiji, javnim preduzećima, regionalno-ruralnom razvoju, industriji, šumarstvu, vodoprivredi, turizmu, nauci, kulturi, sportu i informisanju nisu bili zastupljeni u svim izbornim programima. Tendenciju stalnog povećanja učešća u izbornim programima imali su sadrţaji o poljoprivredi, a stalnog smanjenja učešća sadrţaji o ekonomskom razvoju i penzijskoj zaštiti. SDP je imao sledeća potpuno ista obećanja u izbornim programima iz ovog perioda: (1) decentralizacija, članstvo u EU i NATO, reforma javne uprave i pravosuĎa i borba protiv korupcije u institucijama vlasti, (2) privredni rast, smanjenje nezaposlenosti i ulaganje u putnu i ţeljezničku infrastrukturu, (3) usklaĎivanje penzija sa rastom plata i troškova ţivota. SDP je imao 9% potpuno istih ili ponovljenih obećanja u izbornim programima iz poslednja tri izborna ciklusa, što se na jednoj strani moţe dovesti u vezu sa programskim lutanjima, nedosljednošću i neprincipijelnošću, a na drugoj strani sa programskim kontinuitetom, postojanjem ili nepostojanjem, odnosno rješavanjem ili nerješavanjem odreĎenih problema. SDP je odustao od obećanja o vladi sa 12 ili 13 ministarstava, promjenama samo ministara i zamjenika nakon izbora, napuštanju političke podobnosti, skraćenju i pojednostavljenju upravnih postupaka, pravosuĎu bez zaostalih predmeta, uvoĎenju reda donošenjem prostornih planova i socijalnim projektima penzije, zdravlje i krov nad glavom za sve iz izbornog programa 2003 godine, kao i od obećanja o politici nulte tolerancije za korupciju, privrednom razvo ju po modelu „4 x 4“, zaštiti malog posjeda i očuvanju zemljišta u javnom vlasništvu, socijalnoj obnovi hrvatskog društva, boljoj sigurnosti radnika i objavljivanju lista i 130 smanjenju čekanja na zdravstvene usluge iz izbornog programa za 2007 godinu. Od vrlo preciznih obećanja o ulasku Hrvatske u EU 2007 godine, stopi nezaposlenosti ispod 10% i prosječnoj penziji koja iznosi 50% prosječne plate u izbornom programu iz 2003 godine, SDP je najvjerovatnije odustao, jer su bila preambiciozna, preteška ili nerealna, kao i od korigovanog obećanja o prosječnoj penziji koja iznosi 45% prosječne plate u izbornom programu iz 2007 godine. U izbornim programima iz 2007 i 2011 godine postojala su obećanja o većoj participaciji graĎana u javnim poslovima, kao što su uključivanje graĎana u lokalne poslove, provedba globalne inicijative partnerstvo za otvorenu vlast i godišnji akcioni planovi unapreĎenja zajedničkog djelovanja vlasti i graĎana, otvorenost za sugestije i uticaj civilnog društva na poslove javne uprave, savez vlasti i graĎana u borbi protiv korupcije, učešće radnika u upravljanju preduzećima, nove forme radničke participacije i njihovo ozakonjenje, partnerstvo organizacija civilnog društva u oblasti socijalne zaštite i veći uticaj graĎana i udruţenja pacijenata na donošenje ključnih odluka u oblasti zdravstvene zaštite. IV IZBORNI PROGRAMI RELEVANTNIH PARTIJA - OD NEPOSTOJANJA DO NEKONZISTENTNOSTI, NEPRECIZNOSTI I NEUSKLAĐENOSTI Sve relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske imale su izborne programe za poslednje parlamentarne izbore, dok na prvim i drugim parlamentarim izborima iz ovog perioda 20% relevantnih političkih partija nije imalo izborne programe. Već je spomenuto da DSS nije imao izborne programe za parlamentarne izbore 2003, 2007 i 2008 i da je umjesto njih, koristio svoj politički program, kao i da za ove izbore SRS, najvjerovatnije, nije imao izborne programe. Pobjednička predizborna koalicija političkih partija, na čelu sa SDP, imala je zajednički izborni program na poslednjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, što je doprinijelo boljem izbornom legitimisanju, nepostojanju problema oko postizbornog programskog usaglašavanja i većoj zajedničkoj odgovornosti za realizaciju programskih obećanja. Nijedna od relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske nema sve izborne programe za prethodna tri izborna ciklusa na svojim internet stranicima, dok 18% relevantnih političkih partija nema uopšte dostupne izborne programe na svojim internet stranicama. Na osnovu navedenih podataka iz prethodna tri izborna ciklusa, moţe se konstatovati da su relevantne političke partije u Hrvatskoj imale izborne programe, da neke relevantne i 131 vladajuće partije u Srbiji nisu imale izborne programe, da neke relevantne partije u BiH i Srbiji nemaju dostupne izborne programe i da su na posljednim parlamentarnim izborima sve relevantne političke partije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj imale izborne programe. Nepostojanje izbornih programa govori o krizi partijskog identiteta i legitimiteta, a nedostupnost izbornih programa o partijskoj netransparentnosti, improvizaciji, kratkom roku trajanja i brzom zaboravu. U tabeli 15 dati su uporedni prosječni podaci o obećanjima, ukupnom sadrţaju i učešću sadrţaja po relevantnosti, mjerljivosti i sektorima za analizirane izborne programe relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske iz prethodna tri izborna ciklusa. tabela 15 izborni programi relevantnih partija iz bih, srbije i hrvatske izbori programski sadrţaji ukupno po preciznosti po sektorima obećanja riječi rel irel prec nepr nemj javni priv soc bih 140 7900 75% 25% 11% 67% 22% 39% 24% 37% srbija 240 28619 72% 28% 9% 60% 31% 30% 38% 32% hrvatska 248 16868 67% 33% 16% 62% 22% 38% 31% 31% izvor: izborni programi SDA, SDPBiH, SDS, SNSD, HDZBiH, SRS, DS, DSS, SNS, HDZ i SDP od 2002 do 2012 godine. Ovi uporedni podaci pokazuju: (1) da izborni programi relevantnih političkih partija iz Srbije i Hrvatske imaju znatno više sadrţaja i obećanja od relevantnih partija iz BiH, (2) da je učešće relevantnih i mjerljivih sadrţaja u izbornim programima pribliţno isto kod relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, (3) da u izbornim programima dominiraju neprecizni sadrţaji i da preciznih sadrţaja ima nešto više u izbornim programima kod relevantnih političkih partija iz Hrvatske i (4) da u izbornim programima relevantnih političkih partija iz Hrvatske i Srbije postoji prilično ujednačeno učešće sadrţaja iz tri sektora i da najmanje učešće sadrţaja iz privrednog sektora imaju relevantne političke partije iz BiH. Relevantne političke partije iz Hrvatske su najkonzistentnije po osnovu postojanja izbornih programa, jer su, za razliku od relevantnih partija iz BiH i Srbije, imale izborne programe u prethodna tri izborna ciklusa. Pojedinačno, HDZ je imao 132 kvalitativno i kvantitativno najkonzistentnije izborne programe u prethodna tri izborna ciklusa. Kvalitativna programska konzistentnost podrazumijeva ponovljene ili potpuno iste sadrţaje i obećanja u više izbornih ciklusa i ona je generalno nezadovoljavajuća za sve relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske. HDZ je imao 28% potpuno istih obećanja u svojim izbornim programima iz prethodna tri izborna ciklusa, dok je kod ostalih relevantnih političkih partija u ove tri drţave to bilo manje od 15%. Najobimniji pojedinačni izborni program po sadrţaju imao je DSS, koji je imao preko stotinu puta više sadrţaja od izbornog programa HDZBiH, čiji su izborni programi bili sa najmanje sadrţaja. Najviše obećanja u jednom izbornom programu imao je HDZ, a najmanje HDZBiH. Izborni programi pokrivali su oko 80% relevantnih oblasti u prosjeku, uz napomenu, da su relevantne političke partije iz BiH imale najmanju, a iz Hrvatske najbolju tematsku pokrivenost. HDZBiH je imao manje od 50% pokrivenih relevantnih oblasti u svojim izbornim programima, što je ubjedljivo najmanje od svih relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske. U izbornim programima relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske najviše je sadrţaja iz drţavnog ureĎenja, ekonomskog razvoja i socijalne zaštite. U izbornim programima relevantnih političkih partija iz BiH najviše je sadrţaja iz drţavnog ureĎenja, u Srbiji iz ekonomskog razvoja i javnih finansija i u Hrvatskoj iz ekonomskog razvoja i vanjske politike. Autor smatra da se dominacija sadrţaja o drţavnom ureĎenju i političkom sistemu u izbornim programima relevantnih političkih partija iz BiH, moţe objasniti nezavršenim procesom konstituisanja drţavne zajednice, oktroisanim drţavnim ureĎenjem sa kojim nisu svi potpuno zadovoljni, etnopolitičkim podjelama i manipulacijama ovim pitanjem, sa ciljem pridobijanja birača iz svoje nacije. Kod relevantnih političkih partija iz Srbije, blagu dominaciju imaju sadrţaji iz ekonomskog razvoja i javnih finansija, a nešto manje sadrţaja iz drţavnog ureĎenja moţe značiti bjeţanje od neriješenog problema KiM i u vezi sa tim, pitanja drţavne cjelovitosti. Dominacija sadrţaja iz ekonomskog razvoja i spoljne politike kod relevantnih političkih partija iz Hrvatske, moţe se objasniti riješenim drţavnim pitanjem, evrointegracijskim napretkom i fokusiranošću na ekonomski razvoj. Koliko su izborni programi vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske usklaĎeni sa očekivanjima i potrebama graĎana, pokazuju sledeći rezultati anketnog istraţivanja. 133 grafikon 13 usklaĊenost izbornih programa sa interesima graĊana izvor: Telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 i Hrvatsku od 400 ispitanika. Rezultati pokazuju da većina graĎana u BiH, Srbiji i Hrvatskoj smatra da su izborni programi vladajućih partija nedovoljno usklaĎeni ili većim dijelom neusklaĎeni sa njihovim potrebama i javnim interesom, kao i da ne postoje značajnije razlike izmeĎu stava graĎana u ove tri drţave. Postoje manje razlike koje pokazuju da su izborni programi vladajućih partija u Hrvatskoj neznatno bolje usklaĎeni sa potrebama graĎana. TakoĎe, nema značajnijih razlika izmeĎu anketiranih po osnovu pola, mjesta stanovanja, godina starosti, obrazovanosti, socijalnog statusa i partijske pripadnosti, izuzev što postoje manje razlike koje pokazuju da su izborni programi nešto bolje usklaĎeni sa interesima partijskog članstva i onih sa višim obrazovanjem, a manje usklaĎeni sa interesima siromašnijih. Autor smatra da je problem neusklaĎenosti izbornih programa sa potrebama graĎana i javnim interesom vrlo ozbiljan sistemski defekt u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, koji pokazuje da se vladajuće partije izbornim programima laţno legitimišu kao zastupnici potreba graĎana i javnog interesa. To znači, da je u BiH, Srbiji i Hrvatskoj ozbiljno ugroţen temeljni princip predstavničke demokratije o partijskom zastupanju potreba graĎana i javnog interesa u institucijama zakonodavne i izvršne vlasti, čime je uspostavljanje i postojanje demokratije u ovim drţavama postalo upitno ili nemoguće. Rezultati analize sadrţaja i usklaĎenosti izbornih programa potvrĎuju tezu da su relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske u prethodna tri izborna ciklusa BiH Srbija Hrvatska potpuno 5% 4% 6% većim dijelom 12% 13% 13% polovično 24% 20% 18% manjim dijelom 31% 30% 29% nikako 28% 33% 34% 134 imale izborne programe koji su bili nedovoljno konzistentni i usklaĎeni sa očekivanjima graĎana, sa viškom irelevantnih i manjkom preciznih sadrţaja. U trećoj deceniji višepartizma, moguće su dvije situacije u vezi postojanja i sadrţaja izbornih programa relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske. Realnije su manje promjene, na koje bi mogle uticati evrointegracije, proces konsolidacije partijskih sistema, graĎansko nezadovoljstvo i medijski pritisak, koje bi podrazumijevale da sve relevantne političke partije imaju izborne programe, da doĎe do blagog poboljšanja sadrţaja i usklaĎenosti izbornih programa sa javnim interesom i da ove promjene budu nešto veće u Hrvatskoj, nego u Srbiji, a posebno u BiH. Zadovoljavajuće usklaĎeni izborni programi relevantnih političkih partija sa javnim interesom i potrebama graĎana mogući su samo pod uslovom da doĎe do potrebnih promjena u partijskom i drugim dijelovima političkog sistema. 135 Ĉ E T V R T I D I O REALIZACIJA IZBORNIH PROGRAMA RELEVANTNIH VLADAJUĆIH PARTIJA KROZ INSTITUCIJE POLITIĈKOG SISTEMA I REALIZACIJA IZBORNIH PROGRAMA Analizirana je realizacija izbornih programa relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske u dva izborna ciklusa. Za analizu realizacije izbornih programa političkih partija kreirana je posebna metodologija, koja čini cjelinu, sa već opisanom metodologijom za analizu sadrţaja izbornih programa. Varijable su obećanja iz izbornih programa, koja su dobijena kao rezultat analize sadrţaja izbornih programa, a indikatori za svaku varijablu omogućuju prikupljanje pokazatelja za ocjenu ispunjenosti svakog i svih obećanja. Teza je da su relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske u dva izborna ciklusa ispunile manji dio obećanja iz svojih izbornih programa, da postoje manje razlike u ispunjavanju programskih obećanja izmeĎu relevantnih vladajućih partija i da neispunjavanje obećanja iz izbornih programa ima uticaja na izborni rezultat. 1. Stepen, kvalitet i obim realizacije izbornih programa Realizaciju izbornih programa moguće je ocjenjivati na osnovu ispunjavanja pojedinačnih i svih programskih sadrţaja, koja imaju obiljeţja obećanja jedne ili koalicije parlamentarnih i vladajućih partija. Svako mjerljivo programsko obećanje postaje kvantitativna ili kvalitativna varijabla, čije ispunjavanje se ocjenjuje ili mjeri na osnovu reprezentativnih indikatora. Najjednostavnije je ocjenjivati ispunjavanje preciznih programskih obećanja, dok ocjenjivanje ispunjavanja nedovoljno preciznih programskih obećanja zahtijeva kreiranje posebnih modela za ocjenu ispunjenosti i odreĎivanje više reprezentativnih indikatora. ObezbjeĎivanje indikatora je sledeći ozbiljan problem, prilikom postupka ocjenjivanja ispunjenosti izbornih obećanja. Najpouzdaniji su indikatori koji su zvanično objavljeni od jedne ili više nezavisnih institucija ili su na drugi način lako obezbjedivi, nesporni i provjerljivi. Manje su pouzdani indikatori koji se ne objavljuju i koje je jedino moguće obezbijediti od 136 ministarstava i drugih institucija vlasti, koji su najčešće nedovoljno objektivni i teško dostupni.216 Kvalitativna programska obećanja ocjenjuju se kao ispunjena ili neispunjena, a kvantitativna obećanja kao neispunjenjena i ispunjena manjim dijelom, polovično, većim dijelom i potpuno. Na osnovu rezultata ispunjavanja programskih obećanja, moguće je ocjenjivati uspješnost, odgovornost i kredibilitet vladajućih partija. Prema uspješnosti u realizaciji izbornih programa i ispunjavanju obećanja, vladajuće partije je moguće podijeliti na: (1) uspješne ili one koje potpuno ispunjavaju sva programska obećanja, (2) uglavnom uspješne ili one koje potpuno ispunjavaju preko dvije trećine programskih obećanja, (3) djelimično uspješne ili one koje potpuno ispunjavaju od jedne trećine do dvije trećine programskih obećanja, (4) uglavnom neuspješne ili one koje potpuno ispunjavaju manje od jedne trećine programskih obećanja i (5) neuspješne ili one koje ne ispunjavaju ništa od programskih obećanja. 1.1. Ispunjavanje izbornih programa vladajućih partija u BiH Analizirano je ispunjavanje programskih obećanja Stranke demokratske akcije (SDA), Srpske demokratske stranke (SDS) i Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZBiH), koje su bile relevantne vladajuće partije na drţavnom i entitetskom nivou izmeĎu parlamentarnih izbora 2002 i 2006 godine i obećanja SDA, HDZBiH i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koje su bile relevantne vladajuće partije na drţavnom i entitetskom nivou izmeĎu parlamentarnih izbora 2006 i 2010 godine. Rezultati ispunjavanja izbornih obećanja koalicije vladajućih partija u dva izborna ciklusa, prikazani su na grafikonu 14. 216 Problem oteţanog pristupa informacijama postoji u većini vladinih ministarstava u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. 137 grafikon 14 ispunjavanje obećanja iz izbornih programa u bih izvor: Dejanović, M., (2011), Izbori u BiH 2006 i 2010 godine, obećanja, rezultati i imovina, Doboj: Centar za humanu politiku, str. 84, napomena: „izborni ciklus 1“ je period izmeĎu opštih izbora u BiH 2002 i 2006 godine, a „izborni ciklus 2“ je period izmeĎu opštih izbora u BiH 2006 i 2010 godine. Koalicija vladajućih partija na drţavnom i entitetskom nivou u prvom izbornom ciklusu potpuno je ispunila 7%, djelimično 40% i nije ispunila 53% obećanog, a koalicija vladajućih partija na drţavnom i entitetskom nivou u drugom izbornom ciklusu potpuno je ispunila 9%, djelimično 41% i nije ispunila 50% obećanog. Moţe se zaključiti da su vladajuće partije u BiH ispunile manji dio obećanog i da je u poslednjem mandatu registrovan simboličan napredak. Ispunjavanje obećanog u izbornim programima dobar je indikator za ocjenu odgovornosti i kredibilnosti vladajućih partija, jer se radi o ispunjavanju onog što su političke partije same obećale i što je u pravilu manje od mogućeg, očekivanog ili onog što treba da čini dobra vlast. Ovi rezultati potvrĎuju tezu da su relevantne vladajuće partije iz BiH, u dva izborna ciklusa, ispunile manji dio obećanja iz izbornih programa i da ne postoje značajnije razlike u ispunjavanju programskih obećanja izmeĎu vladajućih partijskih struktura u prvom i drugom izbornom ciklusu. Vladajuća partijska struktura u BiH nije ispunila većinu obećanja od posebnog javnog interesa iz svojih izbornih programa. Relevantne vladajuće partije izmeĎu parlamentarnih izbora 2002 i 2006 godine nisu ispunile obećanja o ustavnim promjenama i drţavnom ureĎenju, reformi javne uprave, smanjenju javne potrošnje, evropskim integracijama, borbi protiv kriminala, privrednom rastu i izvozu, završetku privatizacije, izgradnji autoputeva, smanjenju nezaposlenosti, borbi protiv siromaštva, povećanju penzija, reformi zdravstvenog i obrazovnog sistema, povratku i još neka. izborni ciklus 1 izborni ciklus 2 ispunjeno potpuno 7% 9% ispunjeno većim dijelom 6% 2% ispunjeno polovično 12% 11% ispunjeno manjim dijelom 22% 28% nije ispunjeno 53% 50% 138 Relevantne vladajuće partije izmeĎu parlamentarnih izbora 2006 i 2010 nisu ispunile obećanja o ustavnim promjenama i drţavnom ureĎenju, članstvu u NATO, demilitarizaciji, rješavanju otvorenih pitanja sa susjedima, smanjenju javne potrošnje, istini o ratu, borbi protiv kriminala, ispitivanju porijekla imovine, vraćanju oduzete imovine, pravičnom rješenju stare devizne štednje, završetku povratka, privrednom rastu i razvoju, boljoj pokrivenosti uvoza izvozom, reviziji i završetku privatizacije, izgradnji autoputeva, pravednijoj socijalnoj zaštiti, smanjenju siromaštva, reformi penzionog sistema i još neka. UporeĎivani su rezultati analize i anketnog istraţivanja217 o ispunjavanju obećanja iz izbornih programa vladajućih partija u BiH, izmeĎu parlamentarnih izbora 2006 i 2010 godine, u cilju provjere objektivnosti i odstupanja rezultata analize od percepcije graĎana. Rezultati ankete potvrĎuju rezultate analize i pokazuju manje razlike u ocjeni nivoa ispunjenosti obećanog izmeĎu percepcije graĎana i analize, koje mogu biti posljedica nedovoljne informisanosti, razlika u prepoznavanju i osjetljivosti za ocjenu nivoa ispunjenosti obećanja, različitog obuhvata i pamćenja obećanog i poistovjećivanja obećanog i očekivanog. Ako se ovi rezultati posmatraju kao ispunjeno više ili manje od polovičnog, vidljivo je da ne postoje veće razlike izmeĎu percepcije graĎana i rezultata analize. Na osnovu razlika u rezultatima, moţe se zaključiti da su graĎani nešto stroţiji kada ocjenjuju da je ispunjeno manje obećanog, u odnosu na analizu. Ostvareni rezultati na izborima relevantnih i ostalih vladajućih partija iz BiH mogu se dovesti u vezu sa ispunjavanjem programskih obećanja, a teza je da vladajuće partije koje su neuspješne i neodgovorne u ispunjavanju obećanog, bivaju kaţnjene na narednim izborima, tako što ostvare lošije izborne rezultate. Na grafikonu 15 prikazani su izborni rezultati za predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH vladajućih partija iz 2006 i 2010 godine. 217 Telefonsko anketno istraţivanje za BiH, sprovedeno je 2012 godine na reprezentativnom uzorku od 330 ispitanika. 139 grafikon 15 izborna kazna za neispunjena programska obećanja u bih izvor: Centralna izborna komisija BiH. Vladajuće partije iz BiH u dva izborna ciklusa izgubile su ukupno oko 23% osvojenih glasova na izborima 2006 i 2010 godine, u odnosu na izbore 2002 i 2006 godine. Na izborima 2006 godine većina vladajućih partija u BiH ostvarila je lošiji rezultat u odnosu na prethodne izbore, uz napomenu da su SDS i Partija demokratskog progresa (PDP) bili najveći gubitnici ovih izbora. Izuzetak je Stranka za BiH (SBiH), koja je ostvarila bolji izborni rezultat zbog obaranja aprilskog ustavnog paketa u izbornoj godini i voĎenja opozicione kampanje. Na izborima 2010 godine većina vladajućih partija ostvarila je lošiji rezultat u odnosu na prethodne izbore, a ovoga puta najveći izborni gubitnik bila je SBiH. HDZBiH je za partnera na vlasti imao HDZ1990 koji je preuzeo ulogu gubitnika, a PDP je gotovo polovinu mandata bio u opoziciji i po osnovu toga izbjegao izbornu kaznu. Rezultati izbora u BiH 2006 i 2010 godine potvrĎuju tezu o izbornom kaţnjavanju ili lošijem ukupnom izbornom rezultatu vladajućih partija, zbog nezadovoljavajućeg ispunjavanja obećanja iz izbornih programa. 1.2. Ispunjavanje izbornih programa vladajućih partija u Srbiji Analizirano je ispunjavanje programskih obećanja Demokratske stranke Srbije (DSS) izmeĎu parlamentarnih izbora 2003 i 2008 godine i obećanja Demokratske stranke (DS) izmeĎu parlamentarnih izbora 2008 i 2012 godine, koje su bile relevantne vladajuće partije u Srbiji u ovom periodu. Rezultati ispunjavanja izbornih obećanja ovih partija prikazani su na grafikonu 16. vladajuća struktura SNSD SDA SBiH HDZBiH HDZ90 PDP izbori 2006 62,2% 19,1% 16,9% 15,5% 4,9% 3,7% 2,0% izbori 2010 47,7% 16,9% 13,1% 5,3% 7,0% 3,1% 2,4% 140 grafikon 16 ispunjavanje obećanja iz izbornih programa u srbiji izvor: Ministarstva u Vladi Srbije, na osnovu obezbjeĎenih podataka za 68% obećanja, napomena: „izborni ciklus 1“ je period izmeĎu parlamentarnih izbora u Srbiji 2003 i 2007/8 godine, a „izborni ciklus 2“ je period izmeĎu parlamentarnih izbora u Srbiji 2007/8 i 2012 godine. U periodu izmeĎu parlamentarnih izbora 2003 i 2008 godine, DSS je potpuno ispunio 16%, djelimično 31% i nije ispunio 53% obećanja iz svog programa, a u periodu izmeĎu parlamentarnih izbora 2008 i 2012 godine, DS je potpuno ispunio 19%, djelimično 45% i nije ispunio 36% obećanja iz svog izbornog programa. Iako postoje odreĎene razlike u ispunjavanju izbornih programa, koje pokazuju da je DS imao neznatno bolje rezultate ispunjavanja programskih obećanja, moţe se zaključiti da su relevantne vladajuće partije iz Srbije u ovom periodu ispunile samo manji dio obećanja iz svojih izbornih programa. U ova dva izborna ciklusa relevantne vladajuće partije iz Srbije nisu ispunile većinu obećanja od posebnog javnog interesa iz svojih izbornih programa. DSS nije ispunio obećanja o regionalnom ureĎenju Srbije, evrointegracijama, borbi protiv kriminala, oduzimanju nezakonito stečene imovine, vraćanju oduzete imovine, završetku privatizacije, sveobuhvatnim reformama u socijalnom sektoru i još neka, a DS nije ispunio obećanja o napuštanju partijske prakse feudalizacije vlade, većoj participaciji graĎana u vlasti, reformi pravosuĎa, odlučnoj borbi protiv kriminala, smanjenju budţetskih rashoda i troškova javne uprave, završetku privatizacije, smanjenju nezaposlenosti, završetku radova na saobraćajnoj infrastrukturi, reformi zdravstva i još neka. izborni ciklus 1 izborni ciklus 2 ispunjeno potpuno 16% 19% ispunjeno većim dijelom 6% 13% ispunjeno polovično 11% 16% ispunjeno manjim dijelom 14% 16% nije ispunjeno 53% 36% 141 UporeĎivani su rezultati analize i anketnog istraţivanja218 o ispunjavanju obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija u Srbiji izmeĎu parlamentarnih izbora 2008 i 2012 godine, u cilju provjere objektivnosti i odstupanja rezultata analize od percepcije graĎana. Rezultati ankete i analize pokazuju da je DS, kao relevantna vladajuća partija, ispunio manji dio svog izbornog programa, uz napomenu da rezultati ankete pokazuju lošije rezultate u odnosu na analizu, što se moţe dovesti u vezu sa nedovoljnom informisanošću graĎana i poistovjećivanjem izbornih programa sa očekivanjima ili onim što bi trebalo da čini vladajuća partija u javnom interesu. Izborni rezultati vladajućih partija u Srbiji mogu se dovesti u vezu sa ispunjavanjem programskih obećanja, a teza je da vladajuće partije koje su neuspješne i neodgovorne u ispunjavanju obećanog bivaju kaţnjene na narednim izborima, tako što ostvare lošije izborne rezultate. Na grafikonu 17 prikazani su rezultati relevantnih vladajućih partija u Srbiji na parlamentarnim izborima 2003, 2007, 2008 i 2012 godine. grafikon 17 izborna kazna za neispunjena programska obećanja u srbiji izvor: Republička izborna komisija Srbije. DSS, kao relevantna vladajuća partija izmeĎu parlamentarnih izbora 2003 i 2008 godine, izgubio je preko 10% glasova na izborima 2007 godine i preko 40% glasova na izborima 2008 godine, u odnosu na izbore 2003 godine.219 DSS, kao opoziciona 218 Telefonsko anketno istraţivanje za Srbiju, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku od 600 ispitanika. 219 Procijenjen je izgubljeni procenat glasova DSS, na osnovu zvaničnog rezultata na izborima 2007 i 2008 godine koalicije DSS i NS. 2003 2007 2008 2012 DSS 18,0% 16,8% 11,9% 7,3% DS 12,7% 23,1% 39,2% 23,1% 0,0% 10,0% 20,0% 30,0% 40,0% 50,0% 60,0% 70,0% 80,0% 90,0% 100,0% 142 partija, nastavlja trend gubljenja glasova i na parlamentarnim izborima 2012 godine, koji se više ne mogu dovesti u vezu sa nerealizovanim izbornim programom. DS, kao relevantna vladajuća partija izmeĎu parlamentarnih izbora 2008 i 2012 godine, izgubio je preko 35% glasova220 u odnosu na izbore 2008 godine, što se moţe dovesti u vezu sa nerealizovanim izbornim programom. Rezultati parlamentarnih izbora u Srbiji 2007, 2008 i 2012 godine potvrĎuju tezu da relevantne vladajuće partije bivaju kaţnjene na izborima zbog neispunjavanja većeg dijela obećanja iz izbornih programa, tako što ostvare lošije izborne rezultate u odnosu na prethodne izbore. 1.3. Ispunjavanje izbornih programa vladajućih partija u Hrvatskoj U periodu izmeĎu parlamentarnih izbora 2003 i 2007 i izbora 2007 i 2011 godine, analizirano je ispunjavanje programskih obećanja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), kao relevantne vladajuće partije u Hrvatskoj. Rezultati ispunjavanja izbornih obećanja ove partije, prikazani su na grafikonu 18. grafikon 18 ispunjavanje obećanja iz izbornih programa u hrvatskoj izvor: Ministarstva u Vladi Hrvatske, na osnovu obezbjeĎenih podataka za 61% obećanja, napomena: „izborni ciklus 1“ je period izmeĎu parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 2003 i 2007 godine, a „izborni ciklus 2“ je period izmeĎu parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 2007 i 2011 godine. Kao relevantna vladajuća partija izmeĎu parlamentarnih izbora 2003 i 2007 i izbora 2007 i 2011 godine, HDZ je imao pribliţno iste rezultate ispunjavanja obećanja iz izbornih programa, uz napomenu da je izmeĎu izbora 2007 i 2011 godine bilo nešto 220 Procijenjen je izgubljeni procenat glasova DS, na osnovu zvaničnog rezultata na izborima 2008 i 2012 godine koalicije DS sa više političkih partija. izborni ciklus 1 izborni ciklus 2 ispunjeno potpuno 26% 27% ispunjeno većim dijelom 10% 9% ispunjeno polovično 11% 13% ispunjeno manjim dijelom 12% 5% nije ispunjeno 41% 46% 143 više neispunjenih obećanja. Ista vladajuća partija u ova dva izborna ciklusa ispunila je manji dio obećanja iz izbornih programa, uz napomenu, da zbog toga poslije prvog izbornog ciklusa nije bila kaţnjena od birača. Manji dio ispunjenih obećanja iz izbornih programa pokazuje da se radi o neodgovornoj relevantnoj vladajućoj partiji koja ne ispunjava ono što je sama obećala, što je u pravilu manje od očekivanja graĎana ili onog što treba da čini relevantna politička partija vršeći vlast u javnom interesu. HDZ nije ispunio veći dio obećanja od posebnog javnog interesa iz svojih izbornih programa. Iz izbornog programa za parlamentarne izbore 2003 godine nisu ispunjena obećanja o članstvu u EU i NATO, rješavanju otvorenih pitanja sa susjedima, cjelovitoj reformi javne uprave, smanjenju drţavnih troškova, smanjenju inostranog zaduţivanja, projektu e-Hrvatska 2007, ţestokoj borbi protiv kriminala, legalizaciji bespravno sagraĎenih objekata, obnovi i razvoju područja od posebnog interesa, restruktuiranju velikih hrvatskih tvrtki, razvoju brodogradnje, on-line pristupu zdravstvenim uslugama, obrazovanju na nivou EU, razvoju centara izvrsnosti i još neka, a iz izbornog programa za parlamentarne izbore 2007 godine nisu ispunjena obećanja o decentralizaciji, završetku reforme javne uprave i pravosuĎa, smanjenju fiskalnog deficita, odlučnoj borbi protiv kriminala, završetku implementacije e- Hrvatska, završetku velike ekološke infrastrukture, privrednom rastu, smanjenju nezaposlenosti, završetku privatizacije, završetku restruktuiranja javnih tvrtki, navodnjavanju, izgradnji kanala Dunav-Sava, završetku radova na svim objektima saobraćajne infrastrukture, finansijskoj konsolidaciji zdravstva, većim ulaganjima u istraţivanje i razvoj i još neka. UporeĎivani su rezultati analize i anketnog istraţivanja221 o ispunjavanju obećanja iz izbornog programa relevantne vladajuće partije u Hrvatskoj izmeĎu parlamentarnih izbora 2007 i 2011 godine. Ovi rezultati pokazuju da anketno istraţivanje i analiza potvrĎuju da je relevantna vladajuća partija ispunila manji dio svog izbornog programa u ovom periodu, uz napomenu da su graĎani znatno stroţiji u odnosu na analizu, jer smatraju da je relevantna vladajuća partija ispunila manje obećanja iz izbornog programa. Ove razlike mogu biti posljedica već navedene nedovoljne 221 Telefonsko anketno istraţivanje za Hrvatsku, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku od 400 ispitanika. 144 informisanosti graĎana o sadrţaju i ispunjavanju izbornog programa, kao i većih očekivanja od onog što je obećano u izbornom programu relevantne vladajuće partije. Izborni rezultati relevantne vladajuće partije u Hrvatskoj mogu se dovesti u vezu sa ispunjavanjem programskih obećanja, a teza je da vladajuće partije koje su neodgovorne i neuspješne u ispunjavanju svojih izbornih programa bivaju kaţnjene na narednim izborima, tako što ostvare lošije izborne rezultate. Na grafikonu 19 prikazani su izborni rezultati relevantnih političkih partija u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima 2003, 2007 i 2011 godine. grafikon 19 izborna kazna za neispunjena programska obećanja u hrvatskoj izvor: Drţavno izborno povjerenstvo Hrvatske. Zanimljivo je da je HDZ, kao relevantna vladajuća partija u periodu izmeĎu parlamentarnih izbora 2003 i 2007 godine, umjesto izborne kazne, zbog nezadovoljavajućeg ispunjavanja izbornog programa, ostvarila nešto bolji izborni rezultat. Ovo odstupanje od uobičajenog, posljedica je uticaja jedne ili više interventnih varijabli, kao što su znatno bolji rezultati ispunjavanja obećanja i očekivanog u odnosu na prethodnu vladu, započeti poslovi za koje treba više vremena od jednog četvorogodišnjeg mandata, nesnalaţenja ili nekorištenja mogućnosti od druge relevantne opozicione partije ili nešto četvrto. Izborna kazna stigla je HDZ na parlamentarnim izborima 2011 godine, zbog pribliţno istog lošeg rezultata ispunjavanja izbornog programa, kao i u prethodnom periodu. Na grafikonu su prikazani izborni rezultati Socijaldemokratske partije (SDP) kao druge relevantne 2003 2007 2011 HDZ 33,2% 34,9% 23,5% SDP 23,3% 32,5% 41,1% 0,0% 10,0% 20,0% 30,0% 40,0% 50,0% 60,0% 70,0% 80,0% 90,0% 100,0% 145 partije, od pada zbog kazne na parlamentarnim izborima 2003, propuštene prilike na izborima 2007 i ponovnog povratka na vlast, nakon izbora 2011 godine. Rezultati parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 2011 godine potvrĎuju tezu o izbornom kaţnjavanju relevantne vladajuće partije zbog neispunjavanja većeg dijela obećanog u izbornom programu, dok rezultati parlamentarnih izbora 2007 godine pokazuju da ova teza ne mora biti tačna u slučaju kada postoji uticaj interventnih varijabli. 1.4. Neispunjavanje obećanog kao regionalni partijski manir Uporedni rezultati potpuno ispunjenih obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, u dva izborna ciklusa, dati su na grafikonu 20. grafikon 20 ispunjavanje obećanja iz izbornih programa u bih, srbiji i hrvatskoj izvor: Izborni programi SDA, SDS, SNSD, HDZBiH, DS, DSS, HDZ i drugi, napomena: (1) “izborni ciklus I” se odnosi na period izmeĎu parlamentarnih izbora 2002 i 2006 u BiH, 2003 i 2007/2008 u Srbiji i 2003 i 2007 godine u Hrvatskoj, a “izborni ciklus II” na period izmeĎu parlamentarnih izbora 2006 i 2010 u BiH, 2008 i 2012 u Srbiji i 2007 i 2011 godine u Hrvatskoj. Prethodni rezultati pokazuju: (1) da su relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske potpuno ispunile manje od jedne trećine obećanja iz svojih izbornih programa, (2) da postoje razlike u rezultatima ispunjavanja programskih obećanja izmeĎu relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske i (3) da nema značajnijeg napretka u ispunjavanju obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija u drugom izbornom ciklusu. izborni ciklus I izborni ciklus II BiH 7% 9% Srbija 16% 19% Hrvatska 26% 27% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% 146 Nešto veću uspješnost u ispunjavanju obećanja iz izbornih programa imala je relevantna vladajuća partija iz Hrvatske, koja je potpuno ispunila svako četvrto obećanje u dva izborna ciklusa i koja je bila najbliţa zoni polovičnog ispunjavanja obećanja iz izbornih programa. Slijede relevantne vladajuće partije iz Srbije, koje su potpuno ispunile svako peto obećanje i na kraju, ubjedljivo najlošije, vladajuće partije iz BiH, koje su potpuno ispunile tek svako dvanaesto obećanje. Rezultati ispunjavanja obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske u dva izborna ciklusa, mogu se dovesti u vezu sa razlikama u razvijenosti ove tri drţave i napretkom u reprezentativnim oblastima, uz napomenu, da treba uzeti u obzir naslijeĎene razlike i druge okolnosti, koje nemaju direktne veze sa rezultatima rada vladajuće partijske strukture. Kada se radi o četvorogodišnjem napretku u tri reprezentativne oblasti (privredni razvoj, nezaposlenost i korupcija), registrovan je napredak u BiH 11%, u Srbiji 21% i u Hrvatskoj 24%, a kada se radi o stanju ili razlikama u pet reprezentativnih oblasti (privredni razvoj, nezaposlenost, korupcija, plate i penzije), stanje je najlošije u BiH, dok je u Srbiji bolje za 12% i u Hrvatskoj za 114%, nego u BiH.222 Postojala su zajednička obećanja od posebnog javnog interesa, koje relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske nisu ispunile u dva izborna ciklusa, a njihovo učešće u svim izbornim programima ovih političkih partija, prikazano je na grafikonu 21. 222 Dejanović, M., (2011), Izbori u BiH 2006 i 2010 godine, obećanja, rezultati i imovina, Doboj: Centar za humanu politiku, str. 120. 147 grafikon 21 neispunjena zajedniĉka izborna obećanja izvor: Izborni programi SDA, SDS, SNSD, HDZBiH, DS, DSS i HDZ za parlamentarne izbore 2002, 2003, 2006, 2007 i 2008 godine. Relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske bile su zajednički najneuspješnije i najneodgovornije po neispunjavanju zajedničkih obećanja o “odlučnoj, ţestokoj i beskompromisnoj” borbi protiv kriminala, a zatim po neispunjavanju obećanja o smanjenju budţetske potrošnje, završetku privatizacije i brţem napretku ka članstvu u EU i NATO. U izbornim programima relevantnih vladajućih partija, polovično su prisutna kao neispunjena, zajednička obećanja o privrednom rastu, smanjenju nezaposlenosti, izgradnji saobraćajne infrastrukture i reformi javne uprave i zdravstvenog sistema, dok neispunjenih zajedničkih obećanja o reformi penzionog sistema, rješavanju otvorenih problema sa susjedima i oduzimanju nezakonito stečene imovine ima jedna trećina. Na osnovu neispunjenih zajedničkih obećanja relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske u dva izborna ciklusa, moţe se zaključiti da je zajedničko za ove tri drţave postojanje problema u ovim oblastima, veća ili manja neuspješnost i neodgovornost vladajućih struktura da rješava probleme u ovim oblastima i korelacija izmeĎu razlika u rezultatima ispunjavanja obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija sa razlikama u stanju u ovim oblastima u navedene tri drţave. Kada se radi o razlikama, one su najveće u oblastima evroatlanskih integracija i izgraĎenosti saobraćajne infrastrukture, gdje je u Hrvatskoj stanje neuporedivo bolje, nego u Srbiji i BiH. 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% 148 Uporedni izborni rezultati relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, u poslednja tri izborna ciklusa, dati su na grafikonu 22. grafikon 22 izborni rezultati relevantnih vladajućih partija iz bih, srbije i hrvatske izvor: Centralna izborna komisija BiH, Republička izborna komisija Srbije i Drţavno izborno povjerenstvo Hrvatske, napomena: (1) “prvi izbori” podrazumijevaju parlamentarne izbore u BiH 2002 i u Srbiji i Hrvatskoj 2003 godine, (2) “drugi izbori” podrazumijevaju parlamentarne izbore u BiH 2006, u Hrvatskoj 2007 i u Srbiji 2008 godine, (3) “treći izbori” podrazumijevaju izbore u BiH 2010, u Hrvatskoj 2011 i u Srbiji 2012 godine. U prethodna tri izborna ciklusa relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske imale su lošije izborne rezultate na kraju mandata, uz izuzetak HDZ, koji je na kraju prvog mandata imao gotovo isti ili neznatno bolji izborni rezultat. Osim HDZ, relevantne vladajuće partije u oba mandata, iz posmatranog perioda, bile su SDA i HDZBiH. Kontinuitet relevantne vladajuće partija u dva mandata HDZ je ostvario pobjedom na izborima, a SDA i HDZBiH kao političke partije koje su imale najbolji izborni rezultat u okviru svog jednonacionalnog biračkog tijela. Djelimična promjena vladajuće strukture u BiH na drugim izborima iz ovog perioda i učešće gubitničkih partija u ovoj strukturi, uticali su na manju izbornu kaznu na narednim izborima, od očekivanih i onih u Srbiji i Hrvatskoj. Moţe se očekivati manji napredak u ispunjavanju obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske u trećoj deceniji višepartizma, koji bi podrazumijevao ispunjavanje preko trećine programskih obećanja od strane prvi izbori drugi izbori treći izbori HDZ 33,2% 34,9% 23,5% DSS 18,0% 11,9% DS 39,2% 23,1% SDA,SDS,HDZBiH 45,4% 29,5% SDA,SNSD,HDZBiH 40,9% 36,9% 0,0% 10,0% 20,0% 30,0% 40,0% 50,0% 60,0% 70,0% 80,0% 90,0% 100,0% 149 relevantne vladajuće partije iz Hrvatske, ispunjavanje blizu trećine programskih obećanja od strane relevantne vladajuće partije iz Srbije i ispunjavanje manje od četvrtine programskih obećanja od strane relevantnih vladajućih partija iz BiH. Promjene u partijskom i drugim dijelovima političkog sistema u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, uslov su za veći napredak u ispunjavanju programskih obećanja usklaĎenih sa javnim interesom. Prethodni uporedni podaci o rezultatima ispunjavanja obećanja iz izbornih programa i izbornim rezultatima relevantnih vladajućih partija, potvrĎuju tezu da su relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske u dva izborna ciklusa ispunile manji dio obećanja iz svojih izbornih programa, da ne postoje značajnije razlike u ispunjavanju programskih obećanja izmeĎu relevantnih vladajućih partija i da neispunjavanje obećanja iz izbornih programa u većini slučajeve biva kaţnjeno na narednim izborima. 2. Partijska odgovornost, kredibilitet i kapacitet za realizaciju izbornih programa Partijsku odgovornost, kredibilitet i kapacitet treba prvenstveno posmatrati kao, uglavnom, nezavisnu i subjektivnu stranu, koja utiče na realizaciju izbornih programa. Kada se radi o partijskoj odgovornosti, ona postoji ili ne postoji u fazi nastajanja i fazi realizacije izbornih programa. U fazi nastajanja izbornih programa odgovornim bi se mogle nazvati one političke partije koje u izbornim programima daju obećanja koja su realno ostvariva i usklaĎena sa potrebama graĎana i javnim interesom, kao i koje posjeduju volju i kapacitet da realizuju obećano. U partijskim izbornim programima mogu postojati obećanja koja realno nije moguće ostvariti ili su teško ostvariva, kao što su, na primjer, visoke stope rasta zaposlenosti, bruto domaćeg proizvoda i izvoza, godina prijema u članstvo EU, završetak izgradnje velikih infrastrukturnih projekata i slično. TakoĎe, izborni programi često sadrţe obećanja za koje političke partije unaprijed znaju da neće biti realizovana, kao što su, na primjer, konsultovanje graĎana prilikom donošenja značajnih odluka, nulta stopa tolerancije na korupciju, oduzimanje nezakonito stečene imovine, vraćanje stare devizne štednje, povratak svih izbjeglih i slično. Kada su političke partije odgovornije u davanju programskih obećanja, onda postoje veći izgledi da, kao vladajuće, realizuju ta obećanja. 150 Partijska odgovornost u fazi realizacije izbornih programa podrazumjeva da izborna obećanja vladajućih partija budu dio programa vlade, da se operativnim i godišnjim planovima vlade, ministarstava i drugih institucija utvrdi dinamika i rokovi za realizaciju obećanja i da na čelna mjesta u vladi, ministarstvima i drugim institucijama budu imenovani kadrovi kod kojih postoji volja i sposobnost da ispune obećano. U odnosu na obećanja čija realizacija zavisi od nečeg drugog, na što političke partije nemaju dovoljan uticaj, odgovorne političke partije, kao vladajuće, učiniće sve da pokušaju realizovati takva obećanja. Prema posebno kreiranom modelu odgovornosti u ispunjavanju izbornih programa: (1) potpuno su odgovorne one vladajuće partije koje ispune sve obećano ili više od toga, (2) uglavnom su odgovorne one vladajuće partije koje ispune više od tri četvrtine obećanog, (3) djelimično su odgovorne one vladajuće partije koje ispune preko polovine obećanog, (4) uglavnom su neodgovorne one vladajuće partije koje ispune manje od polovine obećanog i (5) neodgovorne su one vladajuće partije koje ispune manje od četvrtine obećanog u izbornim programima. Na osnovu rezultata analize ispunjavanja obećanja iz izbornih programa u dva izborna ciklusa moţe se zaključiti da su relevantne vladajuće partije iz BiH i Srbije bile neodgovorne, jer su potpuno ispunile manje od četvrtine obećanja iz svojih izbornih programa i da je relevantna vladajuća partija iz Hrvatske bila uglavnom neodgovorna, jer je potpuno ispunila nešto više od četvrtine obećanja iz izbornih programa, odnosno manje od polovine obećanog. Postojanje partijskog kapaciteta za zastupanje javnog interesa od suštinske je vaţnosti za zadovoljavajuće definisanje i realizaciju izbornih programa. Ako političke partije posjeduju dovoljan kapacitet za zastupanje javnog interesa, onda su partijski izborni programi usklaĎeniji sa potrebama graĎana i zadovoljavajuće realizovani. Osim partijskog kapaciteta za zastupanje javnog interesa, za realizaciju obećanja iz 151 izbornih programa političke partije trebaju imati i drugi kapacitet, koji prvenstveno podrazumjeva dobar izborni rezultat i koalicioni potencijal, a u širem smislu i postojanje kadrovskog, organizacionog, stručnog, iskustvenog, liderskog, moralnog i demokratskog potencijala. Dobar izborni rezultat obezbjeĎuje političkim partijama da budu vladajuće, samostalno ili u koaliciji sa drugim političkim partijama. Samo vladajuće partije, koje imaju parlamentarnu većinu ili su dio nje i formiraju vladu, mogu doći u poziciju da realizuju obećanja iz svojih izbornih programa. Političke partije koje imaju izborni rezultat na osnovu kojeg same mogu formirati parlamentarnu većinu i vladu imaju bolje uslove za realizaciju obećanja iz izbornih programa od političkih partija koje koaliciono djeluju u parlamentu i vladi. Koalicije političkih partija podrazumijevaju više obećanja i manje ili veće razlike izmeĎu izbornih programa, tako da usaglašavanje, obuhvat i suprostavljena obećanja predstavljaju problem koji utiče na smanjenu realizaciju obećanog. Dobar izborni rezultat političkih partija je najbitniji, ali ne i jedini potreban uslov za dobru realizaciju obećanja iz izbornih programa. Ostali uslovi za dobru realizaciju obećanja iz izbornih programa su dovoljan broj odgovornih i kompetentnih kadrova koje vladajuće partije trebaju da imaju na pozicijama predstavnika u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, unutrašnja demokratija koja podrazumijeva partijski nadzor, raspravu, otvorenost, kadriranje, moralnost i odgovornost u izvršavanju obećanog i odgovornog lidera, koji posjeduje autoritet u oblasti izvršavanja obećanog. Kredibilitet političkih partija moguće je ocjenjivati na osnovu rezultata ispunjavanja obećanja iz izbornih programa u jednom i više izbornih ciklusa. To znači da političke partije imaju veći kredibilitet, ako imaju bolju realizaciju obećanja iz izbornih programa. MeĎu kredibilne političke partije mogle bi se svrstati sve one koje kao vladajuće potpuno ispune više od tri četvrtine obećanog u izbornim programima, uključujući i sva konkretna i za javni interes značajna obećanja, meĎu nedovoljno kredibilne, sve one koje kao vladajuće ispune manje od tri četvrtine obećanog i koje ne ispunjavaju konkretna i za javni interes značajna programska obećanja u jednom izbornom ciklusu i u nekredibilne, sve one koje kao vladajuće ispune manje od polovine obećanog ili za javni interes značajna obećanja u dva izborna ciklusa. Za ocjenu kredibilnosti političkih partija u realizaciji svojih izbornih programa, od posebnog značaja je ispunjavanje obećanja od posebnog javnog interesa, kao što su borba protiv kriminala i slična, jer neispunjavanje ovih obećanja čini političke partije 152 nedovoljno kredibilnim ili nekredibilnim. Političke partije, koje su kao vladajuće u dva i više izbornih ciklusa bile nekredibilne po ispunjavanju obećanja iz izbornih programa, mogu se svrstati u kategoriju prevarantskih, nedemokratskih i antisistemskih. Na osnovu rezultata analize ispunjavanja obećanja iz izbornih programa u dva izborna ciklusa, moţe se zaključiti da su relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske u ovom periodu bile nekredibilne i da je većina njih prevarantska, nedemokratska i antisistemska. 3. Determinante realizacije izbornih programa Realizacija izbornih programa političkih partija determinisana je partijskom kredibilnošću, izbornim rezultatom, pozicijom u vlasti i koalicijama, partijskim i izbornim sistemom, korumpiranošću sistema, slobodom medija i aktivizmom civilnog društva. Znači, prisustvo ovih faktora presudno utiče na realizaciju obećanja iz izbornih programa političkih partija. Kredibilnost političkih partija utiče na realizaciju obećanja iz izbornih programa na način da će nekredibilna, nerealna i olako data obećanja uglavnom ostati nerealizovana i da će partijska nekredibilnost, pokazana u prethodnom periodu pri realizaciji izbornih programa, imati uticaja na realizaciju obećanja u narednom periodu. Da postoji ovaj uticaj, potvrĎuje i činjenica da vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske nisu ispunile velika, nerealna i nekredibilna obećanja o nultoj stopi tolerancije na korupciju, oduzimanju nezakonito stečene imovine, povratku svih izbjeglih, vraćanju stare devizne štednje, brzom članstvu u EU i dvocifrenim stopama rasta BDP, zaposlenosti, izvoza i penzija i slično, kao i da političke partije koje su bile nekredibilne po ispunjavanju obećanog, ponovo nisu ispunile obećanja iz izbornih programa, zbog toga što nisu došle u poziciju da to učine ili su bile u poziciji i ponovo to nisu učinile. Dobar izborni rezultat dovodi političke partije u povoljniju poziciju da mogu realizovati obećanja iz svojih izbornih programa. Prvo, političke partije da bi stvorile minimalne pretpostavke za realizaciju svojih izbornih programa moraju ostvariti takav izborni rezultat koji im obezbjeĎuje status parlamentarne partije, drugo, da bi postale relevantne partije moraju imati dobar ili najbolji izborni rezultat i treće, da bi imale 153 optimalne uslove za realizaciju izbornih programa, političke partije moraju biti vladajuće. Iskustvo BiH i Hrvatske pokazuje da su političke partije sa najbol jim izbornim rezultatom bile u poziciji da kao vladajuće realizuju svoje izborne programe, sa izuzetkom Srbije, gdje pobjednička partija na parlamentarnim izborima 2003 i 2007 godine nije bila vladajuća, zbog manjka koalicionog potencijala. Koalicija vladajućih partija utiče na oteţanu realizaciju izbornih programa, zbog toga što ima više izbornih programa i obećanja, različitih obećanja o istom problemu, obećanja koja su ponekad suprostavljena i različitog odnosa i odgovornosti političkih partija prema obećanjima, u zavisnosti od pozicije u vladajućoj strukturi. Partijski sistem, kao manje ili više podijeljen, konsolidovan i konkurentan, utiče na lošiju ili bolju realizaciju izbornih programa, a izborni sistem kao proporcionalni ili većinski utiče na formiranje višepartijske ili jednopartijske vladajuće strukture i posredno, na realizaciju izbornih programa. U BiH, Srbiji i Hrvatskoj višepartijske vladajuće strukture, proporcionalni izborni sistemi i nedovoljno konsolidovani i konkurentni partijski sistemi imali su uticaja na lošiju realizaciju izbornih programa. TakoĎe, nacionalno i entitetski podijeljen partijski sistem u BiH uticao je na lošiju realizaciju izbornih programa vladajućih partija i neispunjavanje dijela suprostavljenih i neostvarivih obećanja, kao što su ukidanje entiteta, ustavna reforma, jačanje drţavnih nadleţnosti, demilitarizacija i slično. Sloboda medija i aktivizam civilnog društva utiču na realizaciju izbornih programa političkih partija. Veća sloboda medija znači nepristrasno, potpuno i pravovremeno informisanje graĎana i pritisak na vladajuće partije i institucije vlasti da bolje realizuju obećanja iz izbornih programa, a manja sloboda medija, odsustvo potrebnih informacija i pritiska na političke partije i institucije vlasti, što za posljedicu ima manju realizaciju izbornih programa. Veći i neprekidan aktivizam civilnog društva znači veću uključenost graĎana, bolju informisanost i veći pritisak na vladajuće partije i institucije vlasti, a manji i povremen aktivizam znači odsustvo svega navedenog, što za posljedicu ima neodgovornost i lošiju realizaciju izbornih programa. Sistemska korumpiranost, koja podrazumijeva korumpiranost partijskog, izbornog, pravosudnog, medijskog i drugih dijelova sistema, utiče na lošiju realizaciju izbornih programa, tako što se, umjesto javnog, zastupa partijski i lični interes u institucijama 154 vlasti i ne ispunjavaju obećanja ili rješavaju problemi i što su posljedica korupcije, korumpirani birači koji postaju nedovoljno osjetljivi i neskloni izbornom kaţnjavanju zbog neispunjavanja obećanja i korumpirani organi za sprovoĎenje izbora, koji falsifikuju izbornu volju graĎana. Uticaj korumpiranog sistema u BiH, Srbiji i Hrvatskoj vidljiv je i na lošim rezultatima ispunjavanja obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija, a teza je da viši nivo korupcije ima za posljedicu niţi nivo ispunjavanja obećanja iz izbornih programa, posebno onih značajnijih za javni interes. Da postoji veza izmeĎu korupcije i ispunjavanja obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija, pokazuje grafikon 23. grafikon 23 korupcija i ispunjavanje programskih obećanja izvor: www.transparency.org, skraćenice: IPK (indeks percepcije korupcije), OIPO (ocjena ispunjavanja programskih obećanja), napomena: (1) “izborni ciklus I” se odnosi na period izmeĎu izbora 2002 i 2006 u BiH, 2003 i 2007/2008 u Srbiji i 2003 i 2007 godine u Hrvatskoj, a “izborni ciklus II” na period izmeĎu izbora 2006 i 2010 u BiH, 2008 i 2012 u Srbiji i 2007 i 2011 godine u Hrvatskoj, (2) indeks percepcije korupcije dobijen je kao prosjek godišnjih indeksa za period izbornog ciklusa, (3) ocjena ispunjavanja programskih obećanja prilagoĎena je indeksu percepcije korupcije, tako što1% potpuno ispunjenih obećanja iz izbornog programa odgovara ocjeni 0,1. Na osnovu podataka o korupciji i ispunjavanju obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske u dva izborna ciklusa, moţe se zaključiti da oni potvrĎuju tezu da vladajuće partije u drţavama sa višim nivoom korupcije imaju lošije rezultate ispunjavanja obećanja iz izbornih programa. Iako se radi o relativno kratkom vremenskom periodu za donošenje zaključaka i manjim promjenama visine indeksa percepcije korupcije, primjetno je da su ocjene o ispunjavanju programskih obećanja niţe od indeksa percepcije korupcije i da izborni ciklus I izborni ciklus II BiH IPK 3,1 3,2 BiH OIPO 0,7 0,9 Srbija IPK 3,0 3,4 Srbija OIPO 1,6 1,9 Hrvatska IPK 3,6 4,2 Hrvatska OIPO 2,6 2,7 0,0 1,0 2,0 3,0 4,0 5,0 6,0 7,0 8,0 9,0 10,0 155 promjene indeksa percepcije korupcije prate promjene u rezultatima ispunjavanja obećanog u izbornim programima vladajućih partija. 4. Razlozi ostvarivanja i neostvarivanja izbornih programa Razlozi ostvarivanja i neostvarivanja izbornih programa vladajućih partija mogli bi se podijeliti na objektivne i subjektivne. Objektivni razlozi ostvarivanja ili neostvarivanja izbornih programa podrazumijevali bi sve one koji su izvan kontrole vladajućih partija, a subjektivni razlozi su oni koji se nalaze u zoni partijske i institucionalne kontrole. Treba istaći da su kod ostvarivanja ili neostvarivanja izbornih programa, subjektivni razlozi dominantniji u odnosu na objektivne razloge. Objektivni razlozi su češći kod neostvarivanja, nego kod ostvarivanja izbornih programa vladajućih partija. Najčešći objektivni razlozi za neostvarivanje obećanja iz izbornih programa vladajućih partija su zavisnost od volje i činjenja druge strane i drţava, viša sila, nekompatibilnost dijela obećanja u izbornim programima višepartijske vladajuće strukture i slično. U odreĎenim situacijama neispunjavanje obećanja iz izbornih programa moţe biti kombinacija objektivnih i subjektivnih razloga, pri čemu je dosta teško odrediti partijsku odgovornost za dio subjektivnog razloga kod neostvarivanja obećanog. Objektivni razlozi za neispunjavanje obećanja iz izbornih programa, kao što su članstvo drţava u EU, NATO i drugim meĎunarodnim institucijama, rješavanje problema sa susjednim drţavama i rast BDP, izvoza i poljoprivredne proizvodnje ili ustavna reforma, postoje u uslovima kada onaj ko daje obećanja učini sve sa svoje strane da ona budu ispunjena i da je isključivi razlog neispunjavanja obećanja odsustvo interesa ili činjenja drugih drţava, poremećaji na svjetskom trţištu, suše, poplave, poţari, zemljotresi i slično ili postojanje različitih obećanja i stavova o ciljevima i sadrţaju ustavne reforme. Postojanje suprostavljenih i objektivno neostvarivih obećanja iz izbornih programa i programska heterogenost vladajuće strukture karakteristična je za BiH, gdje dvoentitetsko i tronacionalno ureĎenje i podjele imaju za posljedicu formiranje koalicione vlasti, posebno na drţavnom nivou, u kojoj su predstavnici političkih partija sa legitimitetom jednonacionalnog biračkog tijela i različitim političkim stavovima i 156 obećanjima u izbornim programima u odnosu na ureĎenje BiH i druga pitanja.223 TakoĎe, moguća je situacija da se daju obećanja za čije ispunjenje su stvoreni uslovi u prethodnom periodu i da budu ispunjena zaslugama prethodne vladajuće strukture ili činjenjem drugih drţava, koje je izostalo u prethodnom periodu. U ovom slučaju moţe se govoriti da su obećanja ispunjena iz objektivnih razloga, za koje nije bilo potrebno posebno činjenje onih koji daju obećanja ili postojanje subjektivnog razloga za njihovo ispunjenje. Sklad ili nesklad izmeĎu partijskog i javnog interesa je najčešći subjektivni razlog za ostvarivanje ili neostvarivanje obećanja iz izbornih programa vladajućih partija, a kao posebni subjektivni razlozi mogu se pojaviti činjenje ili nečinjenje i realnost ili nerealnost obećanog. Za ostvarivanje obećanja iz izbornih programa vladajućih partija potreban je sklad izmeĎu partijskog i javnog interesa, a ukoliko njega nema, obećanja neće biti ispunjena. Nesklad izmeĎu partijskog i javnog interesa manifestuje se prilikom svjesnog davanja nerealnih i obećanja koja neće biti ispunjena, kao i prilikom institucionalnog nečinjenja da se ispuni obećano. Kada postoji nesklad izmeĎu partijskog i javnog interesa, daju se obećanja u izbornim programima koja neće biti ispunjena i nema institucionalnog činjenja da bi obećano bilo ispunjeno. Partijskim i institucionalnim činjenjem dolazi do ispunjavanja obećanja iz izbornih programa, a usljed nečinjenja neće biti ispunjeno obećano. Efekat partijskog i institucionalnog činjenja u odnosu na ostvarivanje izbornih programa moţe izostati samo ako se radi o nerealnim obećanjima i uticaju objektivnih faktora, koji su izvan partijske i institucionalne kontrole. Realna obećanja iz izbornih programa biće ispunjena ukoliko postoji sklad izmeĎu partijskog i javnog interesa, činjenje i odsustvo uticaja objektivnih faktora, a nerealna obećanja neće biti ostvarena. 223 Analiza izbornih programa vladajućih partija u BiH pokazala je da u njima postoji 10% obećanja iz nadleţnosti drţavne vlasti koja su suprostavljena i objektivno neostvariva. Dejanović, Momir, (2011), Izbori u BiH 2006 i 2010 godine, obećanja, rezultati i imovina, Doboj: Centar za humanu politiku, str.61. 157 5. Problemi i uzroci neusklaĊenosti oĉekivanog, obećanog i ostvarenog u izbornim programima NeusklaĎenost izmeĎu očekivanog, obećanog i ostvarenog u izbornim programima pojavljuje se kao problem kod vladajućih partija, zbog neusklaĎenosti izbornih programa sa očekivanjima graĎana i postojanja obećanja koja su nerealna, neusklaĎena sa koalicionim partnerima, zavisna od volje drugih drţava i suprostavljena partijskim interesima. Osnovni problem je neusklaĎenost izbornih programa vladajućih partija sa javnim interesom i očekivanjima graĎana, zbog čega nastaje još veći nesklad izmeĎu očekivanog i ostvarenog u izbornim programima. To su potvrdili i već navedeni rezultati anketnog istraţivanja, tako da treba traţiti rješenja koja će ozbiljan sistemski nedostatak, koji se odnosi na neusklaĎenost partijskih izbornih programa sa javnim interesom, eliminisati ili značajno umanjiti. Autor smatra da je neusklaĎenost izbornih programa sa potrebama graĎana i javnim interesom posljedica sistemskog defekta koji favorizuje i štiti partijske strukture sa partokratskim, klijentelističkim, kriminalnim i nenarodnim namjerama i interesima. Sa izbornim programima, koji nisu usklaĎeni sa javnim interesom i potrebama graĎana, političke partije se svjesno delegitimišu ili legitimišu kao laţni zastupnici interesa graĎana na izborima i u institucijama vlasti. NeusklaĎenost izmeĎu obećanog i ostvarenog u izbornim programima vladajućih partija postoji i zbog obećanja koja su nerealna i uglavnom neostvariva, suprotna ili neusklaĎena sa obećanjima i politikom koalicionih partnera, čije ostvarivanje zavisi od volje i interesa drugih drţava i koja neće biti ispunjena zbog sukoba sa partijskim interesom, neodgovornosti ili drugih unutarpartijskih razloga. Na grafikonu 24 dati su podaci o ispunjenim obećanjima, kao i neispunjenim obećanjima iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, koja pripadaju grupi iz nadleţnosti više drţava, neusklaĎenih ili suprostavljenih sa koalicionim partnerima, nerealnih i ostalih. 158 grafikon 24 razlozi neispunjavanja programskih obećanja izvor: Izborni programi SDA, SDS, SNSD, HDZBiH, DS, DSS i HDZ za parlamentarne izbore 2002, 2003, 2006, 2007 i 2008 godine, skraćenice: NVD (u nadleţnosti više drţava), NKP (neusklaĎena sa koalicionim partnerima). Obećanja koja su u nadleţnosti dviju ili više drţava i meĎunarodnih institucija, koja u prosjeku u ukupnim obećanjima relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske učestvuju sa 3%, neće biti ispunjena ako za to ne postoji volja ili interes svih drţava ili meĎunarodnih institucija. U izbornim programima relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, to su bila obećanja koja se odnose na evroatlanske integracije, rješavanje otvorenih pitanja sa susjednim drţavama, unapreĎenje odnosa sa drugim drţavama, status KiM, prestanak institucionalnog prisustva meĎunarodne zajednice u BiH, redefinisanje sporazuma o specijalnim vezama sa Srbijom i Crnom Gorom, usklaĎivanje stavova sa meĎunarodnom zajednicom u interesu osiguranja ustavnih rješenja u BiH, balkanske integracije, konvencija sa jugoslovenskim drţavama o zaštiti kulturno-istorijskih spomenika, vraćanje kulturnih dobara oduzetih u graĎanskim ratovima, zaključivanje sporazuma o slobodnoj trgovini za Balkan, razvijanje i produbljivanje odnosa sa SAD, članstvo u svjetskoj trgovinskoj organizaciji i druga. Za ispunjavanje ovih obećanja, osim saglasnosti druge ili drugih strana, potrebna je prethodna partijska procjena o mogućnosti njihove realizacije i u skladu sa tim, davanje ili ne davanje takvih ili sličnih obećanja. S obzirom da ova vrsta obećanja ima nešto veće učešće u izbornim programima relevantnih vladajućih partija iz BiH i Srbije i da su ove političke partije imale lošije rezultate ispunjavanja obećanja, nameće se teza, da veće učešće obećanja iz nadleţnosti više drţava u izbornim programima vladajućih partija utiče na ukupno i oteţano ispunjavanje obećanja. BiH Srbija Hrvatska ispunjeno 8% 18% 26% neispunjena obećanja NVD 4% 4% 2% neispunjena obećanja NKP 7% 0% 0% neispunjena nerealna obećanja 7% 7% 5% neispunjena ostala obećanja 74% 74% 68% 159 U drţavama u kojim se formiraju višepartijske vlade, iz izbornih programa vladajućih partija neće biti ispunjena obećanja koja su neprihvatljiva za koalicione partnere. U izbornim programima relevantnih vladajućih partija na drţavnom i entitetskom nivou u BiH postoji 7% obećanja koja su neprihvatljiva za sve vladajuće partije, zbog toga što o njima imaju suprostavljene stavove. U izbornim programima vladajućih partija iz Srbije i Hrvatske, nisu registrovana obećanja koja bi mogla biti apsolutno neprihvatljiva za sve koalicione partnere, što ne znači da u njihovim programima nema obećanja koja su meĎusobno različita i teško prihvatljiva za druge vladajuće partije. Kod relevantnih vladajućih partija iz BiH, izborni programi su sadrţavali obećanja o decentralizovanoj graĎanskoj drţavi multietničkih regija, promjeni teritorijalne organizacije, prenosu nadleţnosti na drţavni nivo, jakoj drţavnoj vladi umjesto vijeća ministara, vraćanju preddejtonskog naziva drţave, brisanju nacionalne odrednice entiteta, specijalnom statusu Srebrenice i Ţepe, ukidanju specijalnih veza entiteta sa susjednim drţavama, ukidanju entitetskih i kantonalnih policijskih struktura, uspostavi jedinstvenog drţavnog penzionog sistema, formiranju drţavnih ministarstava za dijasporu, unutrašnje poslove, rad i zdravlje, formiranju drţavnog fonda zdravstvenog osiguranja, jedinstvenom obrazovanju u BiH, uspostavi jedinstvenog ekonomskog prostora, ustavnom pravu na samoopredeljenje, demilitarizaciji i druga. Autor smatra da ova vrsta obećanja ima više ideološku, identifikacionu, manipulativnu, provokativnu i imaginarnu dimenziju, jer su relevantne političke partije svjesne da ne mogu ostvariti potreban izborni rezultat za njihovo ispunjavanje i ne pokušavaju da ih se odreknu ili redefinišu, kao kompromisna, manje suprostavljena poznatim koalicionim partnerima i lakše ostvariva. Relevantne vladajuće partije iz BiH, koje su u svojim izbornim programima imale obećanja neprihvatljiva za sve koalicione partnere, imale su lošije rezultate realizacije izbornih programa od relevantnih vladajućih partija iz Srbije i Hrvatske, koje ovakva obećanja nisu imale. Moţe se zaključiti da vladajuće partije, koje u svojim izbornim programima imaju obećanja koja su neprihvatljiva za druge koalicione partnere, neće ispuniti ta obećanja i imaće, pod istim uslovima, lošiji ukupni rezultat ispunjavanja obećanja. 160 Relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske imale su u svojim izbornim programima oko 6% nerealnih, odnosno neostvarivih ili teško ostvarivih obećanja, zbog visoko postavljenog cilja. To su bila obećanja da će za četiri godine izvršiti punu profesionalizaciju i depolitizaciju zaposlenih u javnim sluţbama, sprovesti odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, oduzeti nezakonito stečenu imovinu, vratiti oduzetu imovinu, legalizovati bespravno izgraĎene objekte, smanjiti fiskalni deficit na 0%, uvesti poreski sistem po uzoru na EU, pravedno obeštetiti štediše, smanjiti administrativne rashode za 30%, okončati privatizaciju, ostvariti dvocifren rast BDP i izvoza, smanjiti stopu nezaposlenosti sa 50% na 20% ili anketnu stopu nezaposlenosti na 7%, završiti restruktuiranje drţavnih firmi, završiti radove na svim autoputevima ili izgraditi 30 km autoputeva godišnje, završiti plinofikaciju, izgraditi kanal Dunav-Sava, obezbijediti priključke na vodovodnu mreţu za 90% stanovnika, završiti proces povratka i trajno riješiti problem izbjeglica, reformisati javnu upravu, pravosuĎe i penzioni, zdravstveni i obrazovni sistem, obezbijediti da diplome budu priznate u Evropi i druga. Vladajuće partije ovakva obećanja daju preteţno iz prevarantskih razloga, a ponekad i u dobroj namjeri, precjenjujući svoje mogućnosti i realne uslove za ispunjavanje obećanog. Veće učešće nerealnih obećanja u izbornim programima vladajućih partija ima uticaja na njihovu lošiju realizaciju, što pokazuju primjeri vladajućih partija iz BiH i Srbije, koje imaju lošije rezultate ispunjavanja obećanja u odnosu na vladajuće partije iz Hrvatske. Ako je ispunjavanje obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija zavisna varijabla, a nezavisne varijable su učešće obećanja koja su u nadleţnosti dvije ili više drţava i meĎunarodnih institucija, obećanja neprihvatljivih za koalicione partnere i nerealnih obećanja, onda će ukupni rezultati realizacije izbornih programa vladajućih partija, pod uslovom da ne postoji uticaj drugih varijabli, biti lošiji, ukoliko je učešće ovih obećanja veće. Kod relevantnih vladajućih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, gdje je učešće ovih obećanja u izbornim programima manje od 15%, dominantan uticaj na neispunjavanje obećenja imaju subjektivni razlozi, koji su povezani sa sukobom partijskog i javnog interesa, neodgovornošću i drugim razlozima. 161 II ULOGA I ZNAĈAJ POLITIĈKIH INSTITUCIJA U PROCESU REALIZACIJE IZBORNIH PROGRAMA Presudan značaj na realizaciju izbornih programa političkih partija imaju institucije izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti. Moţe se reći da bez uloge vlade i parlamenta nema realizacije izbornih programa političkih partija. Centralno institucionalno mjesto u realizovanju izbornih programa ima vlada sa ministarstvima, koja bi trebala da preuzima i operacionalizuje partijska programska obećanja, predlaţe i izvršava javne politike, zakone i mjere kojim se obezbjeĎuje realizacija obećanog u izbornim programima vladajućih partija i pokazuje veću ili manju otvorenost prema inicijativama opozicionih partija i drugih. Za ulogu vlade u realizovanju izbornih programa poseban značaj ima dvojna liderska pozicija premijera i predsjednika vladajuće ili najjače od vladajućih partija, koja obezbjeĎuje preuzimanje obećanja iz partijskih izbornih programa u program vlade za mandatni period i programski tretman obećanja od strane nadleţnih ministarstava, kao i koordinaciju, intervencije i praćenje ostvarivanja obećanog. Uz premijera, bitnu ulogu u koalicionim vladama imaju ministri, kao predsjednici ili predstavnici vladajućih partija, koji obezbjeĎuju da obećanja iz izbornih programa njihovih partija budu dio programa i aktivnosti vlade i ministarstava. Uloga vlade, ministarstava i drugih institucija u odnosu na realizovanje partijskih izbornih programa ostvaruje se na, uslovno rečeno, dva područja: jednom, potpuno autonomnom i drugom, ograničeno autonomnom. Vlada i druge institucije izvršne vlasti imaju potpunu autonomiju da realiziju sva partijska programska obećanja za koje nije potrebna prethodna saglasnost parlamenta, a ograničenu autonomiju, samo za dio partijskih programskih obećanja, za čiju realizaciju je potrebno da parlament prethodno usvoji nova zakonska rješenja, budţet ili da drugu vrstu saglasnosti. Uloga parlamenta u realizovanju partijskih izbornih programa je da usvaja javne politike i zakone kojim se obezbjeĎuje realizovanje obećanog, nadzire i traţi da se obezbijedi realizovanje partijskih obećanja, obezbjeĎuje raspravu kojom se preispituje i unapreĎuje obećano u izbornim programima i daje mogućnost predstavnicima opozicionih partija da predloţe prihvatanje nekih njihovih programskih obećanja. Značaj parlamenta u realizovanju izbornih programa posebno 162 je povezan sa obavezom i odgovornošću parlamentaraca da ispune ono što je bila legitimacija za njihov izbor na zastupničku funkciju. U vezi sa ovim, parlamentarci mogu imati posebnu ulogu kada treba natjerati zaboravnu vladu da na dnevni red stavi pitanja iz partijskih izbornih programa, da izglasaju nepovjerenje neodgovornoj vladi ili da sami definišu zakonske i druge prijedloge koji bi doprinijeli ispunjavanju obećanog. Naţalost, parlamenti u BiH, Srbiji i Hrvatskoj imaju uglavnom formalnu i podreĎenu ulogu, tako da je parlamentarna većina vladajućih partija garancija da će prijedlozi i stavovi vlade biti uglavnom neizmijenjeni, usvojeni i neupitni. Autor smatra da ovdje postoji ozbiljan sistemski problem, jer iste vladajuće partije imaju većinu u parlamentarnoj vlasti i potpunu kontrolu izvršne vlasti, čime je ugroţen princip odvojenosti parlamentarne i izvršne vlasti i ostvarivanje zakonodavne, nadzorne i predstavničke funkcije parlamenta. PravosuĎe nema neposrednu ulogu u realizaciji izbornih programa, s obzirom na njegove nadleţnosti, autonomiju u odnosu na ostale dvije grane vlasti i nezavisnost od partijskih struktura. Njegova uloga u vezi realizacije izbornih programa više je posljedična, tako što reaguje na partijske ili parlamentarne inicijative unapreĎenjem svog rada i otklanjanjem konkretnih slabosti u okviru nepromijenjenog pravnog okvira ili tako što implementira zakonska rješenja, do kojih je došlo realizacijom partijskih izbornih programa. Obećanja iz izbornih programa, koja se odnose na borbu protiv kriminala i druga pitanja iz nadleţnosti pravosuĎa, mogu inicirati efikasniji rad pravosuĎa i time uticati na ispunjavanje partijskih programskih obećanja. Posebna uloga pravosuĎa je u uspostavljanju vladavine prava i borbi protiv kriminala, gdje su obećane promjene teško ostvarive i vidljive u periodu jednog izbornog ciklusa. U praksi je moguće, da pravosuĎe djeluje autonomno u oblasti borbe protiv kriminala i uspostavljanja vladavine prava i da time budu ispunjena obećanja i očekivanja za koja nije postojala politička volja u institucijama izvršne i zakonodavne vlasti. Ulogu institucija zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti u realizaciji izbornih programa političkih partija, moguće je smjestiti u tri potpuno različite situacije. Prva ili idealna situacija je da izborni programi vladajućih partija, sa svim obećanjima, postaju program vlade u mandatnom periodu, operacionalizovan godišnjim programima vlade, ministarstava, parlamenta i pravosudnih institucija. Za ovaj scenario, od posebne vaţnosti je postojanje političke volje da se realizuju 163 programska obećanja, kao i institucionalna odgovornost, kapacitiranost, kredibilitet, homogenost i efikasnost. U praksi, ovo podrazumjeva da vlada predlaţe i izvršava zakone i druga akta, kao i sprovodi mjere iz svoje nadleţnosti, da parlament nadzire, traţi i usvaja zakone, budţete i druga akta i da pravosuĎe u potpunosti implementira zakone i promjene iz svoje autonomne nadleţnosti. U konačnom, ovaj scenario bi podrazumijevao potpunu ili većim dijelom realizaciju obećanja iz izbornih programa vladajućih partija, kao i otvorenost za realizaciju dijelova izbornih programa opozicionih političkih partija. Osim otvorenosti za inicijative drugih, moguća je situacija da vlada unapreĎuje, koriguje ili mijenja obećanja iz izbornih programa u procesu konsultacija, rasprave i konkurencije ideja, sa ciljem da se realizacijom takvih obećanja dobije najbolji efekat za javni interes. Druga situacija podrazumijeva takvo angaţovanje vlade, parlamenta i drugih institucija, prilikom čega se najčešće dešava polovična realizacija izbornih programa vladajućih partija. U jednoj varijanti, vlada u svoj program potpuno preuzima obećanja iz izbornih programa vladajućih partija i realizuje ih djelimično, a u drugoj varijanti, vlada samo djelimično preuzima izborna obećanja i uglavnom ih realizuje. Ova situacija podrazumjeva da vlada nema sposobnosti ili volje da u potpunosti realizuje izborne programe vladajućih partija i da ima selektivan pristup prilikom realizacije izbornih obećanja. U selektivnom pristupu, uglavnom stradaju za javni interes značajnija partijska obećanja, kao što su reforme, borba protiv kriminala, ekonomski razvoj, zapošljavanje i slično. U ovoj situaciji uloga parlamenta je obično pasivna, a u atmosferu prosječnosti, uklapa se i pravosuĎe. Osnovna karakteristika treće situacije je izraţen deficit političke volje i neodgovornost vlade, parlamenta i drugih institucija da se realizuju izborni programi vladajućih partija. U ovoj situaciji, vlada u svoj program preuzima dio obećanja iz partijskih izbornih programa i realizuje samo manji dio obećanog. Analizirana je usklaĎenost programa vlada,224 formiranih poslije poslednjih parlamentarnih izbora u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, sa izbornim programima najjače 224 Analizirani su i uporeĎivani (1) program vlade Hrvatske za mandat 2011 – 2015 (www.vlada.hr) u odnosu na izborni program Kukuriku koalicije, (2) ekspoze predsjednika vlade Srbije iz jula 2012 (www.srbija.gov.rs/vlada/) u odnosu na izborni program SNS, (3) program rada vlade RS za mandatni 164 vladajuće partije ili koalicije vladajućih partija, sa ciljem da se sagleda vladin i partijski postizborni odnos i odgovornost prema obećanjima u izbornim programima i obavezi njihove realizacije. Rezultati analize usklaĎenosti programa vlada sa izbornim programima relevantne vladajuće partije ili koalicije vladajućih partija pokazuju: (1) da je program vlade Hrvatske, formirane poslije izbora 2011 godine, potpuno usklaĎen sa zajedničkim izbornim programom koalicije vladajućih partija, da je u nekim dijelovima operativniji od izbornog programa i da je po količini sadrţaja gotovo podudaran sa relevantnim sadrţajem iz izbornog programa, (2) da je ekspoze predsjednika vlade Srbije, formirane poslije izbora 2012 godine, nedovoljno usklaĎen sa izbornim programom relevantne vladajuće parti je (usklaĎen sa oko 20% obećanja), da se polovina sadrţaja odnosi na opštepoznate činjenice ili analizu postojećeg stanja i da po nazivu i drugim obiljeţjima ovaj dokument nema sve karakteristike programa vlade i (3) da su programi rada entitetskih vlada u BiH, formiranih poslije izbora 2010 godine, nedovoljno usklaĎeni sa izbornim programima relevantnih entitetskih vladajućih partija (usklaĎeni sa oko 30% obećanja), uz napomenu da program rada vlade FBiH ima tri puta više sadrţaja od izbornog programa relevantne vladajuće partije, da sadrţi mnogo obećanja za koje je teško utvrditi usklaĎenost ili vezu sa obećanjima iz izbornog programa relevantne vladajuće partije i da se ima utisak, da je vladin program djelo drugog autora, koji nije poznavao ili je ignorisao dio obećanja iz partijskog izbornog programa. Na osnovu rezultata usklaĎenosti programa vlada i izbornih programa relevantnih vladajućih partija ili koalicije vladajućih partija, moţe se zaključiti da su se vlade i vladajuće partije na prvom koraku u postizbornom procesu ponašale odgovorno u Hrvatskoj i neodgovorno u Srbiji i BiH. TakoĎe, znatno bolja usklaĎenost programa vlade Hrvatske sa izbornim programom koalicije vladajućih partija u odnosu na usklaĎenost programa vlada sa izbornim programima relevantnih vladajućih partija u BiH i Srbiji, moţe se objasniti postojanjem koalicionog izbornog programa, izborom lidera relevantne vladajuće partije za premijera, boljom partijskom konkurencijom i period 2011 – 2014 (www.vladars.net) u odnosu na izborni program SNSD i (4) program rada vlade FBiH u mandatnom periodi 2011 – 2014 (www.fbihvlada.gov.ba) u odnosu na izborni program SDPBiH (za BiH su analizirani programi rada entitetskih vlada, zbog njihove preteţne nadleţnosti za izborna obećanja i veće odgovornosti relevantnih vladajućih partija za vršenje entitetske vlasti). 165 većom odgovornošću vladajuće partijske strukture. Teza je da se izborni programi vladajućih partija bolje realiziju kada su usklaĎeniji sa programima vlade, tako da se moţe očekivati da će realizacija obećanog u izbornim programima iz poslednjeg izbornog ciklusa biti znatno bolja u Hrvatskoj, nego u BiH i Srbiji. Za realizovanje obećanja iz izbornih programa vladajućih parti ja, od značaja moţe biti ko u vladi vrši funkciju premijera. Od izbora 2000 godine u Hrvatskoj premijeri u četiri vlade bili su predsjednici najjačih političkih partija u parlamentu, dok u Srbiji predsjednici najjačih političkih partija u parlamentu nisu bili premijeri u vladama, uz napomenu da je nakon parlamentarnih izbora 2003 godine premijer bio predsjednik političke partije, koja je bila druga po broju mandata u parlamentu. U BiH, od izbora 2002 godine, predsjednici najjačih političkih partija u Parlamentarnoj skupštini BiH nisu bili predsjedavajući Savjeta ministara, a nakon izbora 2006 godine, samo u jednoj entitetskoj vladi, premijer je bio predsjednik najjače političke partije u parlamentu. Na osnovu istaknutog primjera Hrvatske i odgovornosti partijskog lidera za vršenje vlasti, moţe se zaključiti da relevantne vladajuće partije, čiji je predsjednik premijer u vladi, imaju bolje rezultate izvršavanja svojih izbornih programa. III INFORMISANOST GRAĐANA O IZBORNIM PROGRAMIMA Informisanost graĎana o izbornim programima političkih partija prvenstveno bi trebao biti njihov interes i potreba, a zatim interes, obaveza i aktivnost političkih partija, kao onih koji se programski legitimišu na izborima, informativnih medija, civilnog društva i drugih. Koliko su graĎani BiH, Srbije i Hrvatske informisani o sadrţaju izbornih programa političkih partija, pokazuju sledeći rezultati anketnog istraţivanja. 166 grafikon 25 informisanost o izbornim programima izvor: Telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 i Hrvatsku od 400 ispitanika. Ovi rezultati pokazuju pribliţno istu informisanost ili bolje reći, neinformisanost o sadrţaju izbornih programa političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske. Moţe se reći da je o sadrţaju izbornih programa zadovoljavajuće informisano samo 14% graĎana u Srbiji, 16% graĎana u Hrvatskoj i 18% graĎana u BiH, dok je nešto više graĎana potpuno informisano o izbornim programima u Hrvatskoj, nego u BiH i Srbiji. TakoĎe, rezultati istraţivanja pokazuju da su graĎani više neinformisani o realizaciji izbornih programa, nego o sadrţaju izbornih programa. Nisu registrovane značajnije razlike izmeĎu anketiranih po osnovu pola, mjesta stanovanja, godina starosti, obrazovanosti, socijalnog statusa i partijske pripadnosti, uz napomenu, da su graĎani niţeg socijalnog statusa nešto lošije informisani, a članovi političkih partija nešto bolje informisani o izbornim programima. Na osnovu ovih rezultata, moţe se zaključiti da su graĎani BiH, Srbije i Hrvatske nedovoljno informisani o izbornim programima političkih partija. TakoĎe, zaključak bi mogao biti da su političke partije, mediji i civilno društvo nedovoljno aktivni i zainteresovani da informišu graĎane o izbornim programima, a posebno o njihovoj realizaciji. Posebno je indikativno da je partijsko članstvo nedovoljno informisano o izbornim programima političkih partija, što pokazuje da ne postoji unutarpartijska rasprava i informisanje u vrijeme pripreme i predstavljanja izbornih programa, kao ni potrebna zainteresovanost partijskog članstva da sebe i druge informiše o sadrţaju izbornih programa. Kada se radi o graĎanima, njihova neinformisanost o partijskim izbornim programima uglavnom je posljedica već spomenute nedovoljne aktivnosti BiH Srbija Hrvatska potpuno 3% 2% 6% većim dijelom 15% 12% 10% polovično 26% 21% 25% manjim dijelom 40% 33% 29% nikako 16% 32% 30% 167 političkih partija, medija i civilnog društva, kao i sve prisutnije graĎanske nezainteresovanosti za partijsku ponudu i izborni proces. 1. Uloga i uticaj civilnog društva u procesu realizacije izbornih programa Uloga civilnog društva trebala bi da bude da analizira, istraţuje, zagovara i informiše o postojanju, sadrţaju i ostvarivanju izbornih programa političkih partija, sa uticajem na graĎane i političke partije. Za ostvarivanje ovakve uloge i potrebnog uticaja civilnog društva, neophodni su nepristrasnost, neselektivnost, kompetentnost, transparentnost i aktivizam, kao i ulazak u prostor kojeg političke partije, mediji i drugi nedovoljno ili na neodgovarajući način pokrivaju. Politička sfera nije i ne smije biti monopol političkih partija i zbog toga postoji potreba da civilno društvo na alternativan način ovlada ovom sferom kao svojom, a pitanje postojanja, sadrţaja i realizacije izbornih programa je jedan od političkih problema, kojim treba da se bavi civilno društvo. Stvarna uloga civilnog društva, u odnosu na bavljenje problemom sadrţaja i realizacije izbornih programa političkih partija, u jednoj drţavi moţe biti zadovoljavajuća ili nezadovoljavajuća. Pod zadovoljavajućom ulogom civilnog društva podrazumijevalo bi se da se više organizacija i drugih dijelova civilnog društva na nepristrasan, neselektivan, kompetentan i transparentan način i u kontinuitetu bavi problemom sadrţaja i realizacije izbornih programa i da povjerenje u njihov rad ima više od polovine graĎana. Nezadovoljavajuća uloga civilnog društva podrazumjevala bi da se niko ili manji broj organizacija bavi ovim problemom, da nema kontinuiteta u ovoj aktivnosti, da je njihov rad uglavnom pristrasan, selektivan, nedovoljno kompetentan i netransparentan i da je povjerenje javnosti manje od 50%. Postojanje izbornih programa političkih partija je prvi problem, kojeg bi trebale istraţivati organizacije civilnog društva. U pravilu radi se o jednostavnom predizbornom istraţivanju, koje bi trebalo da pokaţe koje političke partije na izborima imaju ili nemaju izborne programe. Podrazumijeva se da bi organizacije civilnog društva o rezultatima ovog istraţivanja trebale informisati javnost i voditi kampanju zagovaranja nekredibilnosti političkih partija bez izbornih programa. Rezultati ovog istraţivanja i kampanja informisanja i zagovaranja mogu da utiču na birače, tako što će im pomoći da naprave dobar ili bolji izbor i na političke partije, tako što će ih učiniti odgovornijim u odnosu na potrebu izrade i predstavljanja izbornih programa. 168 Analiza sadrţaja i realizacije izbornih programa političkih partija je drugi problem, kojim bi se trebale baviti organizacije civilnog društva. Ova aktivnost je znatno zahtjevnija od prve, jer podrazumijeva odgovarajući kapacitet i kompetenciju, koje u pravilu imaju think tank i slične organizacije civilnog društva. Predizborna analiza sadrţaja izbornih programa je aktivnost koja bi trebala da obuhvati sve ili većinu političkih partija, a rezultati ove aktivnosti su identifikacija programskih obećanja, ocjena usklaĎenosti sa javnim interesom i kampanja predizbornog informisanja birača. Programska obećanja su esencijalni sadrţaj u izbornim programima, a posebno ocjena njihove usklaĎenosti sa potrebama graĎana. Analiza realizacije izbornih programa vladajućih partija je aktivnost kojom se provjerava ispunjenost obećanog u toku i na kraju mandata, a kampanja informisanja treba da graĎane učini sposobnijim da na izborima kazne ili nagrade vladajuće partije. Organizacije civilnog društva su pozvane da sprovode ove aktivnosti, jer uglavnom ne postoje nezavisne drţavne agencije čiji bi to bio posao, a kada taj posao rade vladajuće ili opozicione partije, onda je to u pravilu neobjektivno i selektivno. Koliko graĎani u BiH, Srbiji i Hrvatskoj vjeruju nevladinim organizacijama kada ih informišu o sadrţaju i realizaciji izbornih programa političkih partija, pokazuju rezultati anketnog istraţivanja u grafikonu 26. grafikon 26 povjerenje u nevladine organizacije izvor: Telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 I Hrvatsku od 400 ispitanika. Rezultati pokazuju da tek svaki šesti graĎanin u BiH, Srbiji i Hrvatskoj vjeruje nevladinim organizacijma, kao izvoru informacija o sadrţaju i realizaciji izbornih 17% 17% 16% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% Bosna i Hercegovina Srbija Hrvatska 169 programa političkih partija. Kada se radi o ovom informisanju, pribliţno isti procenat graĎana vjeruje i analitičarima, a gotovo polovina njih ne vjeruje ili nedovoljno vjeruje političkim partijama, medijima, nevladinim organizacijama i analitičarima. U svakom slučaju, ovi rezultati pokazuju da graĎani u BiH, Srbiji i Hrvatskoj još uvijek nedovoljno vjeruju nevladinim organizacijama kada ih informišu o sadrţaju i realizaciji izbornih programa političkih partija i da nevladine organizacije još nisu dovoljno pokrile prostor alternativnog informisanja graĎana. Ovi rezultati mogu se dovesti u vezu sa tezom da povjerenje graĎana u nevladine organizacije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj nije veliko i da bi ovo moglo biti posljedica utiska da su nevladine organizacije više projektno i donatorski orjentisane, nego usmjerene prema suštinskim potrebama graĎana i problemima od javnog interesa.225 Ako se posmatra samo specifični problem, onda se moţe zaključiti da se nevladine organizacije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj nedovoljno bave problemom informisanja nedovoljno informisanih graĎana o sadrţaju i realizaciji izbornih programa političkih partija. 2. Poloţaj, uticaj i znaĉaj sredstava masovnih komunikacija Poloţaj sredstava masovnih komunikacija u BiH, Srbiji i Hrvatskoj ustavno i zakonski je ureĎen, a u osnovi te ureĎenosti i demokratske orjentacije su njihova sloboda, nezavisnost, obaveza istinitog, potpunog i pravovremenog informisanja graĎana i javno ili privatno vlasništvo. Imajući u vidu ovakav pravni i sistemski poloţaj sredstava masovne komunikacije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, očekivalo bi se da su graĎani istinito, potpuno i pravovremeno informisani o pitanjima i problemima od javnog interesa, meĎu koje, svakako, spadaju sadrţaj i realizacija izbornih programa političkih partija. Za poloţaj sredstava masovnih komunikacija od posebnog značaja je pojava interneta,226 koja doprinosi demokratizaciji medijskog prostora, kao i veze izmeĎu vlada i medija, koja medijski prostor čini zavisnim i sve više 225 Prema Orloviću civilno društvo u postpetooktobarskoj Srbiji je posustalo, bez inicijativa, ideja i sredstava. Orlović, Slaviša, (2008), Politički život Srbije između partokratije i demokratije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 368. 226 Pojava interneta doprinijela je jačanju pluralizma i političkog nadmetanja, time što protestnim grupama pruţa relativno jeftino i izuzetno djelotvorno sredstvo za plasiranje informacija i organizovanje kampanja. Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, str. 389. 170 nedemokratskim.227 U stvarnosti, mediji u javnom vlasništvu su više ili manje pod kontrolom institucija vlasti i vladajućih političkih partija, a privatni mediji su u vlasništvu ljudi bliskih odreĎenim političkim partijama, pod kontrolom institucija vlasti ili su pod drugim uticajem i komercijalnom zavisnošću, koja ograničava njihovu slobodu i objektivnost. GraĎani imaju potrebu da pred izbore budu potpuno informisani o obećanjima političkih partija iz izbornih programa i o realizaciji izbornih programa vladajućih partija u toku vršenja vlasti i na kraju mandata, pred nove izbore. Za potpuno i istinito medijsko informisanje graĎana o sadrţaju i realizaciji izbornih programa, bitni su, osim partijskih, drugi nepristrasni izvori, u koje bi se mogli uvrstiti nezavisne javne institucije, novinari istraţivači, nevladini aktivisti i analitičari. U svakom slučaju, u oblasti informisanja o sadrţaju i realizaciji izbornih programa, sredstva masovne komunikacije ostvaruju dvostran ili višestran uticaj na graĎane, političke partije, institucije vlasti i druge. U odnosu na graĎane, taj uticaj moţe biti da su informisani nedovoljno, selektivno i pristrasno ili potpuno i istinito, odnosno da su dobili više ili manje potrebnih informacija, koje će uticati na njihov stav u pogledu vrednovanja sadrţaja i realizacije izbornih programa, kredibilnosti političkih partija i učešća na izborima.228 Kada političke partije i institucije vlasti kontrolišu ili na drugi način utiču na medijski prostor, onda nema ili je ograničen uticaj sredstava masovne komunikacije na političke partije i institucije vlasti. Tek kada postoji relativno slobodan medijski prostor, moguć je uticaj sredstava masovne komunikacje na političke partije i institucije vlasti, koji će ih učiniti odgovornijim prema graĎanima i javnom interesu, odnosno prema sadrţaju i realizaciji izbornih programa. Koliko graĎani u BiH, Srbiji i Hrvatskoj vjeruju medijima kada ih informišu o sadrţaju i realizaciji izbornih programa, pokazuju rezultati anketnog istraţivanja u grafikonu 27. 227 Hejvud iskazuje zabrinutost zbog sve tješnje veze izmeĎu vlada i medija. Ibidem, str. 392. 228 Prema Hejvudu mediji, a posebno televizija, imaju sposobnost da oblikuju političke stavove i vrijednosti, politički izbor i izborne odluke. Ibidem, str. 388. 171 grafikon 27 povjerenje u medije izvor: Telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 i Hrvatsku od 400 ispitanika. Prethodni rezultati pokazuju da manje od petine graĎana u BiH, Srbiji i Hrvatskoj vjeruje medijima kada ih informišu o sadrţaju i realizaciji izbornih programa. Teza bi mogla biti da graĎani nedovoljno vjeruju medijima kada ih informišu o sadrţaju i realizaciji izbornih programa, ako ne postoji zadovoljavajuća sloboda, nezavisnost i profesionalnost medija i ako je medijsko informisanje o ovoj temi nepotpuno, nedovoljno objektivno i neblagovremeno. Prema istraţivanjima Freedom house229 u prethodnih pet godina BiH, Srbija i Hrvatska imaju djelimično slobodne medije, sa trendom blagog povećanja medijskih sloboda u Srbiji i blagog pogoršanja medijskih sloboda u BiH i Hrvatskoj. Značaj i uticaj sredstava masovne komunikacije treba posmatrati sa aspekta javnog, partijskog i drugih interesa, kroz dvije moguće situacije. Prva situacija je svojstvena nedemokratskim drţavama i podrazumijeva da su sredstva masovne komunikacije većinom ili uglavnom na strani partijskog, tajkunskog, kriminalnog ili nekog sličnog interesa, da su medijske slobode ugroţene i da većina graĎana ne vjeruje medijima. Posebno je teška situacija kada javni mediji, koje plaćaju graĎani, izdaju javni interes i umjesto graĎanima, sluţe partijskim i drugim interesima. U takvoj situaciji ne moţe se očekivati objektivno i pravovremeno informisanje o sadrţaju i realizaciji izbornih programa i drugim problemima od javnog interesa, jer mediji ostvaruju manipulativan i dezinformišući uticaj na graĎane. U drugoj situaciji, javni i većina drugih medija obavljaju svoju funkciju u javnom interesu, a to potvrĎuju medijske slobode, 229 Pogledati na http://www.freedomhouse.org 17% 18% 20% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% bosna i hercegovina srbija hrvatska 172 povjerenje većine graĎana i pozitivan uticaj na graĎane i političke partije, kroz objektivno i pravovremeno informisanje o izbornim programima i drugim temama od javnog interesa. Autor smatra da je uloga javnih medija u informisanju graĎana o sadrţaju, usklaĎenosti sa javnim interesom i realizaciji izbornih programa, kao i njihov uticaj na graĎane, političke partije i institucije vlasti, nezamjenjiva i izuzetno značajna za uspostavljanje i razvoj demokratije. Ovakva uloga i uticaj javnih medija su mogući kada postoji konsolidovan i nepartokratski sistem, u kome postoje kredibilne relevantne političke partije, sa kapacitetom za zastupanje javnog interesa i javni mediji odgovorni graĎanima. Ako bi se idealna ili demokratski poţeljna situacija prikazala grafički, onda bi to bio trougao, u čijem vrhu su graĎani, a u bazi političke partije i javni mediji, a kada bi se prikazala stvarna situacija, onda u vrhu trougla bi bile političke partije, a u bazi graĎani i javni mediji, gdje graĎani nemaju potrebnog uticaja na političke partije i javne medije. grafikon 28 demokratsko trojstvo: graĊani, politiĉke partije i mediji U poţeljnoj situaciji „A“ vidljivo je prirodno pozicioniranje za demokratski poredak svih aktera, gdje je ostvaren potreban uticaj graĎana na političke partije (institucije vlasti) i javne medije, kao i javnih medija na političke partije i institucije vlasti. Osim navedenog dominantnog uticaja graĎana, postoji i uticaj u drugom smjeru, koji povezuje sve aktere ovog trojstva. Pozicioniranje aktera u stvarnoj situaciji „B“ odgovara partokratskom poretku, u kome su političke partije uzurpirale poziciju graĎana i gdje postoji dominacija političkih partija nad graĎanima i javnim medijima, 173 sa jednosmjernim uticajem izmeĎu aktera. U ovoj situaciji, zavisni i neodgovorni javni mediji predstavljaju transmisiju preko koje političke partije i institucije vlasti ostvaruju manipulativni i dezinformišući uticaj na graĎane. 3. GraĊanin kao aktivni uĉesnik politiĉkog procesa U demokratskim društvima učešće graĎanina u političkom procesu podrazumjeva prvenstveno njegov aktivan odnos prema izborima, vršenju vlasti i sistemskim problemima. Osnovni smisao graĎanske aktivnosti je ulazak i pozicioniranje u sferi političkog i javnog, kako bi se onemogućila partijska i druga uzurpacija politike i javnih poslova. Naţalost, na jednoj strani je potrebno ili očekivano ponašanje i aktivno učestvovanje graĎanina u političkim procesu, a na drugoj, surova realnost, koja je uglavnom prilično udaljena od ovog ideala.230 Aktivno učešće graĎanina u izbornom procesu podrazumjeva njegovo informisanje o izbornoj ponudi, koja bi trebala da obuhvati informisanje o političkim partijama i kandidatima, njihovom kredibilitetu i izbornim programima, informisanost o rezultatima rada i realizaciji izbornih programa vladajućih partija, ocjenu usklaĎenosti izbornih programa sa potrebama graĎana i javnim interesom, učešće u predizbornoj kampanji u cilju informisanja i provjere otvorenosti političkih partija i kandidata za zahtjeve graĎana, ignorisanje i osudu političkih subjekata sa koruptivnim namjerama i ponašanjem, učestvovanje ili neučestvovanje na izborima i praćenje izbornog procesa i rada organa za sprovoĎenje izbora. To znači da aktivno učešće graĎanina u izbornom procesu ne podrazumjeva samo njegov izlazak na izbore, već mnogo više od toga, uključujući i neučestvovanje na izborima. Prije samih izbora, graĎanin bi trebao da aktivno učestvuju u predizbornom periodu i kampanji, tako što se informiše, pokušava participirati u kreiranju izbornih programa i eliminiše kao nepodobne, neozbiljne ili nekredibilne političke partije i kandidate koji nisu realizovali svoje izborne programe sa prethodnih izbora, koji nemaju izborne programe ili imaju izborne programe koji nisu usklaĎeni sa potrebama graĎana i koji se koruptivno ponašaju. U procesu predizbornog vrednovanja političkih partija i kandidata, graĎanin 230 Pavlović smatra da mnogi graĎani u svom ponašanju osciliraju izmeĎu poslušničkog mentaliteta i podaničke opčinjenosti politikom do aktivnog kritičkog stava i angaţmana u demokratskim procesima. Pavlović, Vukašin, (2009), Civilno društvo i demokratija, Beograd: Sluţbeni glasnik i Zavod za udţbenike, str. 218 174 traţi one koji su kredibilni za zastupanje javnog interesa i odgovorno vršenje vlasti. Ukoliko ih pronaĎe, glasa za nekog na izborima, ukoliko ih nema, ne glasa za nikog ili ne izlazi na izbore. Kada nema za koga glasati, kada su svi isti ili kada postoji samo mogućnost izbora manjeg zla, onda graĎanin, koji je odgovoran prema sebi i drugima, nema koga birati i ne bi trebao učestvovati na izborima. Nakon izbora, graĎanin bi trebao zadrţati aktivan odnos prema izabranoj vlasti, tako što će je pratiti, podrţavati ili kritikovati njen rad i participirati u vršenju vlasti, ako mu se to omogući. Aktivnost graĎanskog praćenja vlasti podrazumjeva informisanost i sposobnost ocjenjivanja rezultata rada, uspješnosti u rješavanju najvaţnijih problema, korumpiranosti, ispunjavanja obećanog iz izbornih programa i slično. Aktivan graĎanin će javno i na drugi način iskazati svoje zadovoljstvo i podrţati uspješnu, odgovornu i nekorumpiranu vlast, kao i biti spreman da se pobuni protiv vlasti koja je nenarodna, neuspješna, neodgovorna, korumpirana i ne ispunjava svoj izborni program. GraĎanska pobuna protiv nedemokratske vlasti podrazumjeva širok spektar iskazivanja nezadovoljstva, od kritike do neposlušnosti i uključivanja u kampanje, proteste i pokrete, kojim se traţi da vladajuća struktura odstupi sa vlasti. U odnosu na participativnu komponentu vlasti, aktivnost graĎanina podrazumjeva korištenje mogućnosti graĎanske uključenosti u vlast ili nepristajanje na graĎansku isključenost iz vlasti, koju najčešće praktikuju partijske vladajuće strukture. GraĎansko nemirenje i pobuna protiv partijske uzurpacije vlasti, postaje bitan uslov za uspostavljanje i postojanje demokratske vlasti. Koliko graĎani BiH, Srbije i Hrvatske participiraju u vršenju vlasti, pokazuju rezultati anketnog istraţivanja na grafikonu 29. 175 grafikon 29 participacija graĊana u vlasti izvor: Telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 i Hrvatsku od 400 ispitanika. Ovi rezultati pokazuju da postoji simbolična participacija graĎana u vršenju vlasti u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, koja je uglavnom neureĎena, neobavezna, povremena, teško dostupna, prividna i ograničena na odreĎene teme i kategorije graĎana. U stvarnosti, ovdje se radi više o pokušaju participacije i različitim iskustvima anketiranih, koji se kreću u rasponu od kontakata sa predstavnicima u institucijama vlasti i pokušaja da se inicira rješavanje nekog problema do učešća u javnim raspravama, konsultacijama i slično. TakoĎe, rezultati anketnog istraţivanja su pokazali da preko 80% anketiranih iz BiH, Srbije i Hrvatske smatra da graĎani trebaju biti više konsultovani i uticati na donošenje bitnih odluka u institucijama vlasti, kao i da u vlasti participiraju manje siromašniji, a više mlaĎi, obrazovaniji i posebno, članovi političkih partija. Autor smatra da je posebno vaţan aktivan odnos graĎanina prema sistemskim problemima, jer bez njihovog rješavanja, njegov aktivan odnos prema izborima i vršenju vlasti, postaje uglavnom besmislen. U nedemokratskim sistemima politička aktivnost graĎanina trebala bi biti usmjerena na radikalnu promjenu i uspostavljanje demokratskog sistema sa naglašenijom participativnom komponentom. Bez masovnog graĎanskog aktivizma i pritiska teško je zamisliti prelazak iz nedomokratskih u demokratske sisteme. Nerazvijeni, tranzicioni, fasadni i prividni demokratski sistemi u nastajanju, kakvi uglavnom postoje u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, traţe takvu vrstu graĎanskog aktivizma, koji bi podrazumijevo veću ili manju rekonstrukciju oktroisaniog i ponovno uspostavljanje demokratskog sistema i 5% 3% 3% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% bosna i hercegovina srbija hrvatska 176 institucija. Ako je izborni proces korumpiran, ako partijski organi sprovode izbore, ako su mediji kontrolisani, neslobodni i zavisni, ako je pravosuĎe zavisno i korumpirano i ako je zakonodavstvo, kojim se ureĎuju izbori, finansiranje političkih partija, pravosuĎe, borba protiv korupcije, medijski prostor i drugo isključivo partijski monopol i kreacija, onda su izbori uglavnom nepošteni231 i tada učešće graĎanina u političkom i izbornom procesu treba biti usmjereno na promjenu političkog sistema ili njegovih dijelova. 4. Transparentnost i objektivnost kao faktori ostvarenja izbornih obećanja i ciljeva Za ostvarivanje izbornih programskih obećanja i ciljeva bitni faktori su transparentnost i objektivnost u procesu nastajanja, predstavljanja i realizacije obećanog. Teza je da veća transparentnost i objektivnost u procesu nastajanja, predstavljanja i realizacije izbornih programa ima uticaja na bolje ostvarivanje izbornih obećanja i ciljeva. U postupku od prvog definisanja do konačnog usvajanja izbornih programa, prisustvo transparentnosti moţe doprinijeti većoj uključenosti partijskog članstva i drugih, kao i kreaciji preciznih i razumljivih izbornih obećanja i ciljeva koji su bliţi realnom stanju, problemima i potrebama graĎana, a prisustvo objektivnosti, većoj realnosti prilikom definisanja ostvarivih obećanja i ciljeva. U praksi, političke partije svoje izborne programe najčešće definišu daleko od očiju članstva i javnosti, nedovoljno ih preciziraju i usklaĎuju sa potrebama graĎana, imaju veoma često populističko- komercijalan, nerealan i neodgovoran odnos prema davanju obećanja, koja se teško mogu realizovati, koja stvarno ne ţele realizovati ili za čiju realizaciju nemaju potrebnih kapaciteta. Političke partije, koje imaju transparentan i objektivniji pristup u postupku definisanja izbornih programa, imaju odgovorniji odnos prema ispunjavanju obećanog. 231 Dejanović smatra da su izbori u BiH uglavnom nepošteni i da postoje ozbiljni problemi koji zahtijevaju sistemsku intervenciju, kojom bi se izborima vratila demokratska suština. Dejanović, Momir, (2011), Izbori u BiH 2006 i 2010 godine, obećanja, rezultati i imovina, Doboj: Centar za humanu politiku, str. 152. 177 Transparentno i objektivno predstavljanje izbornih programa trebalo bi biti interes i obaveza političkih partija, medija i organizacija civilnog društva. Političke partije bi trebale pravovremeno, potpuno i razumljivo predstaviti svoje izborne programe u izbornoj kampanji, a mediji i organizacije civilnog društva unaprijediti partijsko predstavljanje izbornih programa, pristupom u kome bi učinili sve partijske programe uporedivim, ocijenjivali usklaĎenost programskih obećanja sa potrebama graĎana, informisali graĎane o neispunjenim obećanjima iz prethodnog perioda i poboljšali objektivnost i transparentnost partijskog predstavljanja. Ukoliko je predstavljanje izbornih programa od strane političkih partija, medija i organizacija civilnog društva transparentno i objektivno, moţe se očekivati bolje ispunjavanje programskih obećanja i ciljeva. Prilikom realizacije izbornih obećanja i ciljeva vladajućih partija, prisustvo transparentnosti i objektivnosti prvenstveno podrazumjeva pravovremeno, potpuno i istinito informisanje i uključenost javnosti prije početka, u toku i na kraju realizacije obećanog. U praksi, ovo bi podrazumjevalo da vladajuće partije, vlade i parlamenti obavještavaju javnost da su u vezi sa obećanim planirane aktivnosti u odreĎenom vremenskom periodu, da su započete aktivnosti i da su okončane aktivnosti, kojim je ispunjeno obećano u potpunosti ili djelimično. Ovaj nivo transparentnosti i objektivnosti vladajućih struktura u procesu realizacije izbornih programa, dovodi graĎane u aktivnu poziciju i daje im mogućnost da budu svjedoci učinjenog i ispunjenosti obećanog. U stvarnosti, ovakav nivo transparentnosti i objektivnosti vladajućih struktura u procesu realizacije obećanog je vrlo rijedak i ako postoji, najčešće je nepotpun, selektivan i zakašnjeli. Obično na kraju mandata, predstavnici vladajuće strukture, u izbornoj kampanji, govore prilično pristrasno, selektivno i neobjektivno o realizovnim obećanima, pri čemu postaju zaboravni kada treba objasniti zbog čega veći dio obećanog nisu realizovali. Zbog toga je u fazi ispunjavanja obećanog, osim partijske transparentnosti i objektivnosti, potrebna paralelna, autonomna, pravovremena, transparentna i objektivna aktivnost medija i organizacija civilnog društva na praćenju aktivnosti vladajućih struktura. Ako nisu ispunjeni ovi uslovi, aktivnosti medija i organizacija civilnog društva mogu se ocijeniti kao odsutne ili pristrasne, selektivne, nepravovremene i zakašnjele. Od posebnog interesa je da mediji i organizacije civilnog društva započnu pravovremeno praćenje rada vladajuće strukture od prve godine mandata i da u sklopu ove aktivnosti 178 informišu javnost da se obećanja ispunjavaju potpuno ili djelimično, da se obećanja ne ispunjavaju ili da vladajuća struktura radi nešto što je u suprotnosti sa obećanim. Autor smatra da je vladajuća struktura transparentnija i objektivnija u procesu realizacije izbornih programa, kada postoji paralelna, pravovremena, nepristrasna i profesionalna aktivnost medija i organizacija civilnog društva na praćenju realizacije obećanog, kao i da je realizacija obećanog veća ukoliko postoji veća transparentnost i objektivnost vladajuće strukture, medija i organizacija civilnog društva u procesu realizacije izbornih programa. 179 P E T I D I O DEMOKRATIZACIJA PARTIJSKOG SISTEMA – CONDITIO SINE QUA NON ZA PARTIJSKO I PROGRAMSKO ZASTUPANJE JAVNOG INTERESA Uspostavljanje i postojanje predstavničke demokratije je iluzija, ako političke partije, posebno one relevantne, nemaju kapacitet da zastupaju javni interes. Ne moţe se očekivati od partijskih sistema i političkih partija sa partokratskim navikama i interesima, koji su nedovoljno institucionalizovani i konsolidovani, da budu kredibilni reprezenti javnog interesa putem definisanja i realizacije izbornih programa i drugog djelovanja u političkom prostoru. Teza je da su izborni programi relevantnih političkih partija neusklaĎeniji sa javnim interesom i manje ostvarivi u sistemima sa izraţenijim partokratskim obiljeţjima i nedovoljno insitucionalizovanim i konsolidovanim političkim partijama. Rezultati ove analize pokazuju da u BiH, Srbiji i Hrvatskoj postoji problem zastupanja javnog interesa, koji se manifestuje u izbornim programima, koji su neusklaĎeni sa javnim interesom i većim dijelom nerealizovani, u političkim partijama, koje su kreatori i realizatori izbornih programa, monopolisti u zastupanju javnog interesa i uzurpatori političkog prostora, u izbornom sistemu, koji ne obezbjeĎuje izbor onih koji će na dobar način zastupati javni interes i u ostalim dijelovima političkog sistema, koji su neautonomni i zavisni od partijskog sistema. Autor smatra da rješavanje problema zastupanja javnog interesa u institucijama vlasti nameće potrebu promjena u partijskom sistemu, kojeg treba razvlastiti, demonopolizovati i demokratizovati i bez čijih promjena, nema izbornih programa, koji će biti usklaĎeni sa javnim interesom i zadovoljavajuće realizovani. I INSTITUCIONALIZACIJA POLITIĈKIH PARTIJA I PARTIJSKOG SISTEMA 1. Dimenzije i faktori institucionalizacije Institucionalizacija političkih partija i višepartijskog sistema kreće se u rasponu od neinstitucionalizovanosti, koja je svojstvena društvima koja su nedemokratska, tranziciona i nekonsolidovana, do institucionalizovanosti, koja je svojstvena 180 društvima koja su demokratska i konsolidovana ili bolje reći, koja se nalaze na višem stepenu demokratskog razvoja. Institucionalizovanost političkih partija i partijskog sistema uslovljena je stabilnošću političkih partija i partijskog sistema, ukorijenjenošću političkih partija u društvu, partijskom struktuiranošću i povjerenjem u političke partije.232 Stabilnost političkih partija i partijskih sistema dominantno je uslovljena izbornim rezultatima i njihovim oscilacijama. Stanje stabilnosti političkih partija i partijskih sistema BiH, Srbije i Hrvatske moguće je posmatrati kroz prosječan zbir razlika u procentima dobijenih glasova parlamentarnih partija u poslednja tri izborna ciklusa. grafikon 30 stabilnost politiĉkih partija izvor: Centralna izborna komisija BiH, Republička izborna komisija Srbije i Drţavno izborno povjerenstvo Hrvatske. Ovi rezultati pokazuju da u BiH, Srbiji i Hrvatskoj postoje nedovoljno stabilne političke partije i partijski sistemi, da je partijski sistem u Hrvatskoj nešto stabilniji u odnosu na Srbiju233 i BiH i da je partijski sistem u Srbiji postao osjetno nestabilniji, poslije izbora 2012 godine, kada je politička partija, koja prvi put učestvuje na izborima pod tim nazivom, postala pobjednička i vladajuća, a najjača partija sa prethodnih izbora, iz koje je nastala pobjednička partija, postala vanparlamentarna. U ovom periodu, broj političkih partija koje su učestvovale na parlamentarnim izborima značajnije se povećao u Srbiji, smanjio u BiH i ostao pribliţno isti u Hrvatskoj, dok broj parlamentarnih partija ima trend značajnijeg povećanja u Srbiji i 232 Mainworing, Scott, (1998), Party Sistem in the Third Wave, Journal of Democracy, str. 69 233 Prema Stojiljkoviću prosječna izborna nestabilnost u Srbiji je oko 50%. Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 213 52% 41% 35% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% srbija bosna i hercegovina hrvatska 181 smanjenja u Hrvatskoj i BiH. TakoĎe, u slučaju BiH, Srbije i Hrvatske postoji veza izmeĎu povećanja ili smanjenja političkih partija koje učestvuju na izborima sa povećanjem ili smanjenjem broja parlamentarnih partija. Značajnije povećanje broja parlamentarnih partija u Srbiji posljedica je postojanja više velikih predizbornih koalicija, u koje je ušao veći broj političkih partija koje nikada ne bi postale parlamentarne da su samostalno nastupile na izborima. Ne treba zanemariti ni uticaj sadrţaja, usklaĎenosti i realizacije izbornih programa na izbornu stabilnost relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske. Kriterijum institucionalizacije političkih partija po osnovu učešća na najmanje četiri izborna nadmetanja, pokazuje se tačnim za većinu političkih partija u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Izuzetak bi mogli biti SRS, koji je od pobjedničke, relevantne i parlamentarne postao vanparlamentarna partija i HSLS koji je, nakon dvadesetogodišnjeg parlamentarnog statusa, postao vanparlamentarna partija. TakoĎe, SPO je nakon izbora 2007 godine postao vanparlamentarna partija, da bi ponovo, nakon izbora 2008 godine postao parlamentarna partija, uz pomoć predizborne koalicije. Ako se uzmu u obzir samo relevantne političke partije, onda se moţe zaključiti da su se relevantne partije iz Hrvatske i BiH uglavnom konsolidovale po ovom osnovu. Za relevantne političke partije iz Srbije moglo bi se zaključiti da se još nisu dovoljno konsolidovale, jer imaju velike oscilacije i povremen ili trajan gubitak relevantnosti na izborima poslije 2003 godine. Ukorijenjenost političkih partija u društvu moguće je utvrditi na osnovu izlaznosti graĎana na izbore i rezultata empirijskih istraţivanja o partijskoj identifikaciji. Prema Goatiju, partijska identifikacija podrazumijeva „snaţnu psihološku privrţenost birača jednoj partiji“, koja u zemljama stabilne demokratije sprečava „drastične promene u izbornoj snazi partija i unosi u politički ţivot nuţan stepen predvidljivosti i izvesnosti“.234 Izlaznost na izbore bi mogla biti orjentacija za ocjenu prihvaćenosti političkih partija, uz napomenu da je stvarna ukorijenjenost partija uvijek ispod ove granice. Neka empirijska istraţivanja pokazuju da partijsku identifikaciju ima pribliţno polovina graĎana, a da je procenat graĎana koji se čvršće identifikuje i sigurno glasa 234 Goati, Vladimir, (2013), Izbori u Srbiji i Crnoj Gori od 1990 do 2013 i u SRJ od 1990 do 2003, Beograd: CeSiD i NDI, str. 33 182 za odreĎene političke partije znatno manji.235 U strukturi onih koji imaju partijsku identifikaciju nalaze se vjerni glasači odreĎenih političkih partija (uglavnom su to dugogodišnji članovi i simpatizeri), čija je identifikacija sa političkim partijama jača, kao i redovni glasači, koji mijenjaju političke partije od izbora do izbora ili oni koji povremeno izlaze na izbore, čija je identifikacija sa partijama nedovoljno jaka, iznuĎena i povremena. Nacionalni faktor u BiH posebno je izraţen u partijskoj identifikaciji, jer zbog nacionalnih podjela, neriješenih problema, nepovjerenja i straha da ne pobijede „oni drugi“, većina graĎana na izborima glasa za političke partije sa dominantnim jednonacionalnim biračkim tijelom.236 Prosječna izlaznost na izbore u prethodna tri izborna ciklusa bila je 64% u Hrvatskoj, 60% u Srbiji i 56% u BiH. Razlike u podacima o izlaznosti na izbore BiH, Srbiji i Hrvatskoj mogli bi se dovesti u vezu sa razlikama u partijskoj identifikaciji graĎana, koja je najveća u Hrvatskoj i najmanja u BiH. Partijsku strukturu i unutrašnju demokratiju, kao faktor institucionalizacije političkih partija i partijskog sistema, moguće je utvrditi na osnovu odnosa članstva i partijske elite, odnosno liderstva, odgovornosti za izborne rezultate i učešća članstva u donošenju najvaţnijih partijskih odluka. Dominacija lidera i partijskih elita u odnosu na partijsko članstvo, karakteristika je svih relevantnih i većine drugih političkih partija i partijskih sistema BiH, Srbije237 i Hrvatske. Svim parlamentarnim partijama u BiH, Srbiji i Hrvatskoj zajedničko je da su lidersko-elitističke i da imaju članstvo, koje je uglavnom isključeno prilikom donošenja najvaţnijih partijskih odluka. Od relevantnih političkih partija, jednog predsjednika od svog osnivanja imaju SRS, DSS i SNSD. Preko 20 godina partijskog liderskog staţa imaju predsjednici SRS i DSS, a samo nekoliko godina manje staţa od njih imaju predsjednici SNSD i SDPBiH. Od 1990 godine, HDZBiH je promijenio 9, SDS 5 i DS i HDZ po 4 predsjednika. Nove predsjednike dobili su SDP i SDA zbog smrti svojih osnivača, a do promjene predsjednika u ostalim relevantnim političkim partijama dolazilo je zbog smrti, 235 Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 213 236 Prema anketnom istraţivanju, 88% graĎana na izborima u BiH glasa za političke partije koje imaju jednonacionalno biračko tijelo. Dejanović, Momir, (2011), Izbori u BiH 2006 i 2010 godine, obećanja, rezultati i imovina, Doboj: Centar za humanu politiku, str. 133 237 Prema mišljenju Stojiljkovića u političkim partijama Srbije još uvijek dominiraju voĎe nad svojim organizacijama, zbog političko-kulturnog obrazca u kome birači traţe lidera, a lideri neskloni kritici i podjeli moći teţe da uklone svoje oponente. Stojiljković, Zoran, (2008), Partijski sistem Srbije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str 215 183 kaznenog progona, iznuĎenih ostavki, partijskih podjela i smjena od strane predstavnika meĎunarodne zajednice u BiH. Izborni porazi nisu imali za konsekvencu ostavke ili smjene lidera u većini relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, izuzimajući iznuĎene promjene predsjednika SDPBiH 1997 godine, SDS 2006 godine i HDZ i DS 2012 godine. Jedino bi se za izbor novog predsjednika HDZ u 2012 godini, moglo reći da je imao demokratska obiljeţja po osnovu procedure, kandidacionog postupka, broja kandidata, programskog legitimisanja i regularnosti. Moţe se zaključiti da političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske nemaju izgraĎenu kulturu ostavki lidera i rukovodstava zbog loših rezultata izbora i vršenja vlasti, kao i da u proteklih desetak godina, nijedan lider relevantne političke partije nije dao ostavku zbog izbornog poraza. Najvaţniji faktor partijske institucionalizacije je povjerenje graĎana u političke partije i partijski sistem, koje je moguće utvrditi na osnovu stava graĎana o tome, da li i koliko političke partije zastupaju njihove interese. Osnovna uloga političkih partija u predstavničkoj demokratiji bi trebala da bude da se bore za povjerenje graĎana da u institucijama vlasti i na drugi način zastupaju njihove interese, a stav graĎana je jedino mjerilo, koje pokazuje da li to političke partije stvarno rade i koliko uspješno. Autor smatra da sve dok graĎani nemaju povjerenja u političke partije i partijski sistem, nije moguće postojanje demokratije, a kao njen surogat postoji partokratija ili neki drugi oblik nedemokratskog stanja. Koliko vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske na zadovoljavajući način zastupaju interese graĎana, pokazuju sledeći rezultati istraţivanja. grafikon 31 partijsko zastupanje javnog interesa izvor: Telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 i Hrvatsku od 400 ispitanika. 6% 4% 4% 0% 20% 40% 60% 80% 100% bosna i hercegovina srbija hrvatska 184 Ovi rezultati pokazuju da postoji izuzetno malo zadovoljstvo ili bolje reći ogromno nezadovoljstvo graĎana, što upućuje na zaključak da vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske u institucijama vlasti ne zastupaju interese graĎana na zadovoljavajući način ili da uglavnom zastupaju graĎanima tuĎe interese. Manje razlike u rezultatima mogu se dovesti u vezu sa dominacijom etnopartijskog u BiH i većim očekivanjima graĎana od vladajućih partija u Srbiji i Hrvatskoj. TakoĎe, nema značajnijih razlika izmeĎu anketiranih s obzirom na pol, mjesto stanovanja, godine starosti, socijalni status, obrazovanje i partijsku pripadnost, uz napomenu, da su partijski članovi i visokobrazovani nešto manje nezadovoljni, a oni siromašniji nešto više nezadovoljni partijskim zastupanjem njihovog i javnog interesa. Na osnovu analize više faktora, moţe se konstatovati da su političke partije i partijski sistemi u BiH, Srbiji i Hrvatskoj nedovoljno institucionalizovani. Na osnovu identifikovanih manjih razlika, političke partije i partijski sistem Hrvatske ima ju trend brţe institucionalizacije u odnosu na političke partije i partijske sisteme BiH i Srbije. TakoĎe, stabilnost, ukorijenjenost i struktuiranost političkih partija i partijskih sistema samo je preduslov za instucionalizaciju i konsolidaciju kredibilnih političkih partija. Samo postojanje stabilnosti, struktuiranosti i drugih partijskih obiljeţja bez kredibilnosti, stvara privid institucionalizovanosti i demokratičnosti političkih partija i partijskih sistema. To znači, da bez većinskog zadovoljstva graĎana političkim partijama i partijskim sistemom, nema ni demokratskog sistema. 2. Znaĉaj i neophodnost institucionalne etabliranosti politiĉkih partija Političke partije nastaju kao neinstitucionalizovane, a u evolutivnom procesu brţe ili sporije postaju institucionalizovane i demokratske. Za uspostavljanje demokratskog sistema od značaja je institucionalna etabliranost političkih partija, dok je neophodnost institucionalizacije, graĎanski i partijski interes i potreba. Proces institucionalizacije moţe biti brţi ili sporiji, u zavisnosti od unutrašnjeg i spoljnjeg uticaja na ovaj proces. Samo izuzetno, institucionalizacija političkih partija nastaje kao unutrašnji partijski interes i potreba, a mnogo češće, kao proces izazvan vanjskim uticajem, kao što su institucionalizacija drugih političkih partija, izvanpartijski pritisci i procesi meĎunarodnih integracija. Za demokratski proces od suštinskog značaja je institucionalna etabliranost političkih partija, koja u krajnjem znači 185 postojanje kredibilnih političkih partija i partijskih sistema. Proces institucionalizacije političkih partija je preduslov i dio procesa demokratizacije društva, tako da postojanje etabliranih političkih partija ima za posljedicu veći napredak u razvoju demokratije. Kredibilitet političkih partija i partijskog sistema podrazumjeva prvenstveno partijsku sposobnost dobrog zastupanja interesa graĎana u institucijama vlasti i rada za opšte dobro. Pojedinačni kredibilitet političkih partija moguće je utvrditi na osnovu povjerenja graĎana, rezultata vršenja vlasti, analize sadrţaja izbornih programa, ispunjavanja izbornih obećanja i slično, a kredibilitet partijskog sistema na osnovu povjerenja graĎana, broja kredibilnih političkih partija i njihove konkurentnosti. Prvi ili startni nivo kredibilnosti političkih partija je usklaĎenost sadrţaja izbornih programa sa potrebama graĎana i javnim interesom, drugi nivo je ispunjavanje obećanja iz izbornih programa i treći ili najviši nivo su rezultati vršenja vlasti. Političke partije i partijski sistemi mogu biti kredibilni, nedovoljno kredibilni i nekredibilni. Političke partije koje nemaju viziju, plan za vršenje vlasti i spremnost da partijski i lični interes podrede javnom, koje nisu spremne i sposobne da usklade svoje izborne programe sa potrebama graĎana i koje kao vladajuće ne ispunjavaju izborna obećanja i očekivanja graĎana, ne mogu biti kredibilne. Za partijski sistem se moţe reći da je kredibilan, ako ima najmanje dvije kredibilne političke partije za zastupanje javnog interesa, koje su konkurentske i relevantne. Neophodnost institucionalne etabliranosti političkih partija proizilazi iz njihove unutrašnje potrebe za stabilnošću i većim povjerenjem graĎana, što će posljedično izazvati i ubrzati proces unutarpartijske demokratizacije i veće partijske ukorijenjenosti u društvu. U politički nestabilnim i nekonsolidovanim društvima, kao što su BiH i Srbija, političke partije mogu imati prividnu stabilnost na izborima, bez povjerenja graĎana i unutarpartijske demokratizacije. U ovakvim društvima je smanjena potreba i interes da se izgradi povjerenje kod graĎana i izvrši unutarpartijska demokratizacija, jer su dominantne izborne teme u vezi sa drţavnim i nacionalnim problemima političke nestabilnosti. TakoĎe, društva sa partokratskim obiljeţjima, partijskim parazitizmom i manjkom graĎanskog aktivizma, kao što su BiH, Srbija i Hrvatska, mogu uticati na smanjenu potrebu i interes za većim povjerenjem graĎana u političke partije i brţom unutarpartijskom demokratizacijom. Osim 186 unutarpartijskih razloga, neophodnost institucionalne etabiliranosti političkih partija postoji kao potreba graĎana da imaju političke partije koje će imati dobre izborne programe, koje će izvršavati svoja programska obećanja, koje će rješavati osnovne društvene probleme i koje će biti dobri zastupnici njihovog i javnog interesa u institucijama vlasti. Idealna situacija je kada, neophodnost institucionalne etabliranosti političkih partija, postoji kao evolutivni proces zbog unutarpartijskih i graĎanskih potreba, a nepovoljnija, kada postoji samo kao graĎanska potreba, koja postaje ostvariva u posebnim ili revolucionarnim uslovima. Autor smatra da se poseban značaj institucionalne etabliranosti političkih partija ogleda u mogućnosti da graĎanin na izborima moţe da da povjerenje političkoj partiji za koju zna da ga neće prevariti, koja ima izborni program koji je usklaĎen sa javnim interesom, koja će ispuniti svoj izborni program ako bude vladajuća, koja će rješavati osnovne probleme, koja će ga konsultovati u toku vršenja vlasti i koja neće biti korumpirana, kao i mogućnost da na sledećim izborima izabere drugu partiju, koja će na bolji način zastupati njegov i javni interes. Relevantne političke partije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj još nisu institucionalno etablirane, uz napomenu, da relevantne partije u Srbiji nisu institucionalizovane ni po jednom elementu, da su relevantne partije u BiH i Hrvatskoj institucionalizovane po elementu stabilnosti i da relevantne partije u Hrvatskoj pokazuju manji napredak u kredibilitetu, po osnovu ispunjavanja programskih obećanja. II DEPARTOKRATIZACIJA I DEPERSONALIZACIJA POLITIKE I DRUŠTVA Osnovna obiljeţja političkih partija su ideologija, sa programima, ciljevima, i praktičnim djelovanjem, učešće na izborima i zastupanje interesa graĎana u institucijama vlasti i na drugi način. Autor smatra da je demokratski prihvatljiv politički prostor za partijsko djelovanje omeĎen trojstvom, koje obuhvata slobodan izbor i definisanje programa, ciljeva i aktivnosti usklaĎenih sa javnim interesom i demokratskim vrijednostima, učešće na slobodnim i takmičarskim izborima i vršenje zakonodavne i izvršne vlasti u javnom interesu, na osnovu rezultata izbora i povjerenja većine graĎana. Većina vladajućih partija svojim djelovanjem izlazi iz ovog prihvatljivog političkog prostora, zaposijeda ili uzurpira znatno širi društveni prostor i umjesto demokratije, uvodi partokratiju. Osnovna obiljeţja partokratije su dominacija 187 političkih partija nad ostalim dijelovima političkog sistema i kolonizacija javne administracije, pravosuĎa, javnih preduzeća, medija i ostalih javnih i društvenih oblasti.238 Osim ovih obiljeţja, partokratija postoji i kada političke partije zastupaju lične, partijske i graĎanima tuĎe interese, vršeći vlast i djelujući u partijskom prostoru. Potrebu sistemskog ograničavanja prevelike moći i uticaja političkih partija svjesna je većina graĎana BiH, Srbije i Hrvatske, što pokazuju rezultati anketnog istraţivanja na grafikonu 32. grafikon 32 ograniĉavanje partijske moći izvor: Telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 i Hrvatsku od 400 ispitanika. Ogromna većina graĎana u Srbiji, Hrvatskoj i BiH smatra da treba ograničiti moć i uticaj političkih partija i da umjesto partokratije, treba imati više demokratije. Neznatne razlike u rezultatima mogu se dovesti u vezu sa, moţda, nešto manje partokratskih obiljeţja u Hrvatskoj i dominaciji etnopartijskog u BiH. Prevelika moć i uticaj političkih partija u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, koju uočava ogromna većina graĎana, moţe se objasniti dominacijom u partijskom prostoru u kome su vršenje vlasti, politički sistem, izborni proces, finansiranje političkih partija i ostalo isključivi monopol političkih partija, nedozvoljenim partijskim uticajem na ostale oblasti i djelatnosti, klijentelizmom i velikom moći pojedinaca, koji se nalaze na čelu političkih partija i institucija vlasti. 238 Kasapović smatra da je partokratiji, osim dominacije političkih partija i uzurpacije nepartijskog prostora, svojstven klijentalistički sistem u kojem političke partije neovlašteno daju niz usluga i povlastica, kao što su unosni javni poslovi, poticaji, krediti, zaposlenje i drugo, kojim veţu birače za sebe. Kasapović, Mirjana, (2003), Izborni leksikon, Zagreb: Politička kultura, str. 267. 98% 97% 92% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100% srbija hrvatska bosna i hercegovina 188 1. Departokratizacija društva kao uslov za uspostavljanje i razvoj demokratije Departokratizacija je proces kojim se demontira partokratija, obezbeĎuje vraćanje partija u njihov dio političkog prostora, eliminiše nedozvoljen partijski uticaj na druge oblasti i stvaraju početni uslovi za uspostavljanje i razvoj demokratije. Departokratizacija moţe biti brţa ili sporija, teţa ili lakša i potpuna ili nepotpuna, a u praksi sprovedena na najmanje dva načina: prvi, koji podrazumijeva brzu i potpunu departokratizaciju i drugi, koji podrazumijeva sporiju i uglavnom, nepotpunu departokratizaciju. U prvoj fazi, proces departokratizacije trebao bi da obuhvati protjerivanje političkih partija iz dijelova političkog i društvenog prostora koji je nepartijski. Tu se, prije svega, misli na pravosudnu vlast, medije, izborni proces, javna preduzeća i upravu, obrazovanje i kulturu, u kojim bi trebalo isključiti nedozvoljen partijski uticaj i prisustvo. Departokratizacija pravosuĎa podrazumjeva eliminisanje partijskog uticaja na imenovanje sudija i tuţilaca i voĎenje tuţilačkih i sudskih postupaka, a posebno na uklanjanje sklonosti pravosuĎa ili većine u njemu da, svjesno ili nesvjesno, demonstrira svoju podreĎenost i zavisnost od partijske, odnosno izvršne i zakonodavne vlasti i nespremnost ili nesposobnost, da se oslobodi partijske zavisnosti i uspostavi kao nezavisna i ravnopravna grana vlasti. Departokratizacija medijskog prostora podrazumjeva oslobaĎanje javnih medija od kontrole vladajućih partija putem imenovanih organa i budţetskog finansiranja, kao i privatnih medija, od partijskog uticaja putem prikrivenog vlasništva i finansiranja. TakoĎe, kod javnih medija, slično pravosuĎu, treba raditi na uklanjanju konformističke sklonosti nezamjeranja vladajućim partijama i nedovoljnog korištenja mogućnosti slobodnog i nezavisnog djelovanja. Departokratizacija izbornog procesa podrazumijeva isključivanje političkih partija iz organizovanja i sprovoĎenja izbora, obezbjeĎenje potpune transparentnosti u finansiranju izbornih kampanja i onemogućavanje korištenja javnih resursa. Departokratizacija javne uprave, obrazovanja, kulture i javnih preduzeća podrazumjeva sprečavanje imenovanja partijskih organa i partijskog zapošljavanja, kao i sprečavanje partijskog uticaja na voĎenje upravnih postupaka i poslovanje javnih preduzeća. 189 Druga faza departokratizacije podrazumijevala bi smanjenje partijskog monopola u njihovom političkom prostoru, koji obuhvata učešće na izborima, zakonodavnu i izvršnu vlast, kreiranje političkog sistema, definisanje javnih politika i donošenje najznačajnijih političkih odluka. Autor smatra da bi partijsko pravo na kandidovanje i učešće na izborima trebalo ograničiti i usloviti postojanjem izbornog programa usklaĎenog sa javnim interesom, sposobnošću ispunjavanja obećanog i prijavljenom zakonito stečenom imovinom, koja odgovara stvarnoj. Zakonodavnu vlast bi trebalo uspostaviti kao nadreĎenu i nezavisnu u odnosu na izvršnu vlast, a vršenje vlasti trebalo bi obavljati uz obavezne i stalne konsultacije i provjeru povjerenja graĎana. Politički sistem treba redefinisati i iz njega odstraniti partokratske i druge nedemokratske elemente, uz dominantno učešće graĎana i stručne javnosti. TakoĎe, partijski uticaj na kreiranje javnih politika i donošenje najznačajnijih odluka, treba umanjiti korištenjem rasprave, referendumskog odlučivanja i drugih oblika neposredne uključenosti graĎana. Departokratizacija se najčešće pokušava ostvariti intervencijama i popravkama u sistemu, što u pravilu, traje duţe i samo smanjuje, a ne eliminiše partokratiju. Teorijski, potpunu departokratizaciju moguće je ostvariti u relativno kratkom periodu, samo radikalnom promjenom sistema, u kome bi se političke partije potpuno protjerale iz nepartijskog i kontrolisano pozicionirale i djelovale u svom dijelu političkog prostora. Bitni preduslovi za departokratizaciju su partijska volja, spoljni pritisak, spremnost ostalih dijelova sistema da zauzmu uzurpirani nepartijski prostor, regulativa i kontrolni mehanizmi. Partijska volja za odricanje od uzurpiranog nepartijskog političkog prostora nastaje, u pravilu, pod spoljnim pritiskom, koji moţe biti nacionalni i internacionalni. Nacionalni pritisak, koji moţe izazvati promjenu volje kod vladajućih i relevantnih partija, mogu aktivizmom ostvariti graĎani, organizacije civilnog društva, mediji i drugi pobunjeni predstavnici uzurpiranog nepartijskog političkog prostora, dok je internacionalni pritisak vezan za proces integracija u EU i druge meĎunarodne institucije. Sistemska departokratizacija započinje regulacijom, kojom su razgraničava područje nepartijskog od partijskog djelovanja i zabranjuje ili isključuje partijska prisutnost u nepartijskom prostoru. U praksi, usvajanje ove regulative je iznuĎeno i nesveobuhvatno, da bi stvorilo normativne pretpostavke za potpunu 190 departokratizaciju. Drugi bitan sistemski elemenat za departokratizaciju su institucionalni i nepartijski mehanizmi za kontrolisanje partijskog djelovanja i napretka u procesu departokratizacije. Uz regulativu i kontrolne mehanizme, za uspješnu departokratizaciju neophodan je konsolidovan i institucionalizovan partijski sistem, kao i aktivni graĎani, javnost rada, slobodni mediji i vladavina prava. Rezultati prethodnog istraţivanja o potrebi smanjenja moći i uticaja političkih partija, imaju direktne veze sa izraţenim partokratskim obiljeţjima sistema i potrebom brţe i potpunije departokratizacije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Teza bi mogla biti da je partokratija, odnosno potreba za departokratizacijom izraţenija u društvima sa nekonsolidovanim i neinstitucionalizovanim partijskim sistemom, niskim nivoom odgovornosti vladajućih partija prilikom donošenja i ispunjavanju izbornih programa, visokim nivoom korupcije, nedovoljno slobodnim medijima, nedovoljno poštenim izborima, nedovoljno transparentnim radom, finansiranjem političkih partija i prijavljivanjem imovine političara, nedovoljno poštenim zapošljavanjem u javnom sektoru, nedovoljno nezavisnim pravosuĎem i nedovoljno razvijenim civilnim društvom. Kada bi ovo bili indikatori, onda bi se moglo zaključiti da u BiH i Srbiji postoji pribliţno isti nivo partokratije, bez ili sa simboličnim procesom departokratizacije, a da u Hrvatskoj, zbog članstva u EU i drugih okolnosti, postoji nešto niţi nivo partokratije i prisutniji proces departokratizacije. Druga teza bi mogla biti da u partokratskim drţavama nema demokratije i da je sprovoĎenje departokratizacije uslov za uspostavljanje i razvoj demokratije. 2. Izmijenjena uloga partijske elite – lider ili autokrata? U osnovi partijske piramide je članstvo, a na vrhu partijska elita i njen lider. Bilo bi prirodno i demokratski prihvatljivo da se iz partijskog članstva iznjedre partijska elita i lider u procesu postepenosti, otvorenosti, dokazivanja, konkurentnosti, smjenjivosti i jednakih mogućnosti. Na ţalost, to uglavnom nije tako, posebno u tranzicionim i postsocijalističkim drţavama, gdje političke partije uglavnom nastaju kao projekti političkih elita.239 239 Zakošek, na osnovu Aghove analize i tvrdnje da su postsocijalističke partije nastale kao projekat političkih elita, navodi da su obiljeţja ovih partija prevlast političkih elita, njihova presudna uloga u 191 Elitu čini manjina koja posjeduje izvrsnost, moć ili neku drugu posebnost u odnosu na većinu.240 Prema Endruvajtu, kriteriji za klasifikaciju elita su vrijednosti, performanse, poloţaj, moć i funkcija.241 Navedeni kriteriji primjenjivi su na političku ili partijsku elitu, koja se od većine stanovništva ili partijskog članstva posebno razlikuje po moći, vrijednostima, poloţaju i funkcijama. Strukturu partijske elite čine pojedinci na ključnim pozicijama u partijskoj hijerarhiji i pojedinci koji imaju velik uticaj na partijske odluke, a nisu članovi partijskog rukovodstva ili nemaju formalno vaţan poloţaj u partijskog hijerarhiji.242 Iz partijskih elita regrutuje se politička elita, a političari osvajaju poloţaje zahvaljujući svojim partijskim funkcijama.243 U praksi to najčešće znači uzurpaciju političkog prostora od partijske elite i postojanje partijske drţave. Ako se ima u vidu da se partijske elite uspostavljaju i postoje kao nezavisni, zatvoreni i nadreĎeni dio u odnosu na partijsko članstvo, onda u stvarnosti imamo otuĎenje partijskih i političkih elita od graĎana, društvo nejednakih i demokratiju kao utopiju. Koenen-Iter smatra da postoji samo mogućnost da se uspostave društva koja su manje nejednaka i sa podnošljivom dominacijom, da se realna demokratija zasniva na slobodnom takmičenju elita za dobijanje narodnih glasova i da su elite demokratske, ako im pristup nije previše oteţan i ako su podreĎene kontroli.244 U stvarnosti, političke partije imaju partijskog lidera i partijsku elitu, dok je partijsko članstvo samo povremeni dio partijske strukture, koje se animira u vrijeme izbora i drugih dogaĎaja. Ako bi se grafički prikazala ovakva partijska struktura, onda bi ona podrazumijevala odvojen vrh piramide od njene baze, sa silnicama vrha piramide, koji bazu piramide drţi udaljenom i nezavisnom od sebe i samo povremeno, u vrijeme izbora i drugim rijetkim situacijama, tu bazu pribliţi sebi. definisanju bitnih političkih tema i slaba povezanost sa biračima. Zakošek, Nenad, (2002), Politički sustav Hrvatske, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, str. 85. 240 Prema Hejvudu elita je manjina u čijim rukama su koncentrisani vlast, bogastvo ili ugled, Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, str. 778, dok prema Koenen-Iteru opšta definicija elita se zasniva na ideji izvrsnosti u bilo kojoj djelatnosti, Koenen-Iter, Ţak, (2005), Sociologija elita, Beograd: Clio, str. 14. 241 Koenen-Iter, Ţak, (2005), Sociologija elita, Beograd: Clio, str. 129. 242 Uticajni dio partijske strukture prema Goatiju, osim rukovodsva, mogu činiti osnivači, finansijeri, intelektualci i pojedinci koji imaju pristup vaţnim informacijama. Goati, Vladimir, (2006) Partijske borbe u Srbiji u postoktobarskom razdoblju, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung i Institut društvenih nauka, str. 147. 243 Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio, str.473. 244 Koenen-Iter, Ţak, (2005), Sociologija elita, Beograd: Clio, str. 193-194. 192 grafikon 33 partijsko trojstvo: članstvo, elita i lider Partijska elita ima trajni interes da bude odvojena i otuĎena od članstva, a samo povremeno, u vrijeme izbora i drugih izuzetnih situacija, da se na kratko pribliţi članstvu. Partijsko članstvo ima interes i potrebu da se pribliţi partijskoj eliti, kako bi ostvarili prirodno jedinstvo, te obezbijedilo kontrolu i uticaj na partijsku elitu. U stvarnosti, partijska elita ima jače silnice od silnica članstva, koje članstvo drţe na sigurnoj udaljenosti i po potrebi ga, na kratko, pribliţe na pristojnu razdaljinu. Političke partije se razlikuju po raspodjeli moći izmeĎu partijske elite i lidera, tako da postoje: (1) elitističke političke partije, sa smjenjivim liderom i koncentracijom moći u partijskoj eliti, (2) oligarhijske političke partije, sa teško smjenjivim liderom i koncentracijom moći u partijskoj oligarhiji i lideru i (3) autokratske političke partije, sa liderom autokratom, koji je uzurpirao partijsku moć. Elitističke političke partije podrazumijevale bi demokratski uspostavljenu elitu, koju čine isključivo kadrovi na značajnim partijskim poloţajima, donošenje vaţnih odluka u kolektivnim partijskim organima i lidera, koji podnosi ostavku ili biva smijenjen poslije loših izbornih rezultata, neizvršavanja partijske politike ili društveno neprihvatljivog ponašanja. Nijedna relevantna politička partija iz BiH, Srbije i Hrvatske ne ispunjava sve navedene kriterijume, a posebno kriterijum da lideri podnose ostavke ili budu 193 smijenjeni poslije loših izbornih rezultata, gubitka vlasti i nesprovoĎenja izbornih programa. Oligarhijske političke partije, umjesto elite imaju oligarhiju i lidera, sa više moći i ovlaštenja, koji ne podnosi ostavku i teško je smjenjiv poslije izbornog poraza. Prema Orloviću, oligarhija je „neobična mešavina oko voĎe, isprepletana i sastavljena od formalnih partijskih rukovodilaca i činovnika, ali je partijski voĎa okruţen i finansijerima, roĎacima, prijateljima i drugim uticajnim ljudima. Tu spadaju ljudi koji vezuju svoju sudbinu za jedno ime, za jednu partiju, za jednu vladu, gledajući da iskoriste do maksimuma trenutak vlasti, odnosno mandat.“245 Kod oligarhijskih političkih partija prisutan je trend transformacije elite u oligarhiju i jačanje moći partijskog lidera, a kod autokratskih partija, tendencija smanjenja uticaja partijske elite, nestajanja oligarhije i postojanja svemoćnog partijskog voĎe. Osim u centrali, elitističke, oligarhijske i autokratske tendencije i obiljeţja postoje u političkim partijama na regionalnom i lokalnom nivou organizovanja i djelovanja. Lokalne partijske elite, oligarhije i lideri imaju veću ili manju moć u lokalnim oblastima, u zavisnosti koliko im to dozvole centralni partijski organi ili koliki prostor sami uzurpiraju. Sve relevantne političke partije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj imaju lidere koji ne podnose ostavke i teško su smjenjivi, tako da bi se po ovom kriteriju mogle svrstati meĎu oligarhijske. Autokratskim partijama sa doţivotnim liderom i oligarhom, umjesto oligarhije, od relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, najbliţa je SRS, a blizu su SNSD, SDPBiH i DSS. Deformacija interesa i sposobnosti da se zastupa javni interes postoji kod svih političkih partija, a značajno je veća kod oligarhijskih i autokratskih partija. Elitističke političke partije imaju bolje predispozicije da zastupaju javni interes, a ova sposobnost bi trebala biti veća kod političkih partija koje se konsultuju sa članstvom i graĎanima. Izraţenu deformaciju u zastupanju javnog interesa imaju sve relevantne političke partije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, jer je preko 90% graĎana nezadovoljno partijskim zastupanjem njihovog i javnog interesa. 245 Orlovića partijska oligarhija „podseća na klan, kamarilu, klijentelu, okupljenu oko jednog voĎe“. Orlović, Slaviša, (2008), Politički život Srbije između partokratije i demokratije, Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 444-445 194 Deformacija interesa i sposobnosti da se zastupa javni interes postoji u tolerantnim granicama kod elitističkih političkih partija, a izraţenija je kod oligarhijskih i autokratskih partija. Ta izraţena deformacija vidljiva je kod relevantnih partija u BiH, Srbiji i Hrvatskoj koje, kao vladajuće, imaju izborne programe nedovoljno usklaĎene sa javnim interesom i koje ne ispune preko tri četvrtine obećanja iz svojih izbornih programa. Personalizacija politike prisutna je kod svih političkih partija, a ovaj proces znatno je izraţeniji kod oligarhijskih i autokratskih, nego kod elitističkih partija. Na jednoj strani, personalizacija politike nastaje i postoji kao interes partijskih lidera da se identifikuju sa političkom partijom, a na drugoj strani, postoji potreba i navika dijela graĎana za prepoznavanjem političkih partija u liku njenih lidera. Osnovno obiljeţje personalizacije politike su autokratske i uzurpatorske tendencije kod partijskih lidera, dok su teţnje graĎana više vezane za njihova očekivanja da partijski lider bude odgovoran za sadrţaj i ispunjavanje partijskih programa. Personalizacija politike u institucijama vlasti je posljedica personalizacije politike u političkim partijama, posebno onim relevantnim i vladajućim. Posljedice personalizacije politike u institucijama vlasti mnogo su opasnije i pogubnije od presonalizacije politike u političkim partijama. Depersonalizacija politike je proces kojim se umanjuje, eliminiše i onemogućava personalizacija politike, odnosno proces u kome se partijska i javna politika iz sfere pesonalnog, vraća i zadrţava u sferi kolektivnog i institucionalnog. To u praksi znači da su političke partije više prepoznatljive po programu nego po lideru, po partijskom kolektivizmu ili elitizmu nego po liderskom individualizmu ili autokratizmu i po izbornim listama sa imenom partije, nego sa imenom partijskog lidera. Kod institucija vlasti, to znači da je vlada prepoznatljiva po ministrima, a ne samo po premijeru, da je parlament prepoznatljiv po poslanicima, vladajućim i opozicionim partijama, a ne po partijskim liderima ili podreĎenoj ulozi u odnosu na vladu. 195 III TOKOVI I PROCESI DEMOKRATSKE KONSOLIDACIJE PARTIJSKOG I POLITIĈKOG SISTEMA Za razumijevanje procesa demokratske konsolidacije partijskog i političkog sistema u jednoj drţavi potrebno je poći od stava graĎana zbog kojih se demokratija uspostavlja i postoji, a nakon toga, pristupiti preispitivanju i razmatranju postojećih i mogućih rješenja i pravaca za uspostavljanje i razvoj demokratskog sistema. Da li u BiH, Srbiji i Hrvatskoj ima ili nema demokratije i da li je ona moguća ili nemoguća, pokazuju i rezultati anketnog istraţivanja u grafikonu 34. grafikon 34 ima li demokratije izbor: Telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 i Hrvatsku od 400 ispitanika. Prethodni rezultati pokazuju da je u BiH, Srbiji i Hrvatskoj pribliţno isti procenat graĎana koji smatra da je demokratija u njihovoj drţavi već ostvarena, sa nadom da će biti ostvarena u bliskoj ili dalekoj budućnosti i bez nade ili sa stavom da demokratija nije moguća. Izuzetno male razlike u procentu onih koji smatraju da je demokratija ostvarena i da nije moguća, mogu se dovesti u vezu da je u Hrvatskoj, u odnosu na BiH i Srbiju, ostvaren nešto veći napredak u procesu demokratizacije. MlaĎi, obrazovaniji i partijski članovi više vjeruju u ostvarivost demokratije, dok siromašniji više vjeruju da demokratija nije moguća. Na osnovu rezultata o ostvarenosti demokratije, moţe se zaključiti da ona nije ostvarena, na osnovu pokazane nade da je demokratiju moguće ostvariti u bliskoj ili dalekoj budućnosti, moţe se zaključiti da su započeti procesi demokratizacije koji ovu nadu pothranjuju i na osnovu stava da demokratija nije moguća, moţe se BiH Srbija Hrvatska ostvarena 2% 2% 3% u bliskoj budućnosti 20% 13% 11% u dalekoj budućnosti 26% 35% 39% nije moguća 52% 50% 47% 196 zaključiti da čak polovina graĎana ne vjeruje u priču o demokratiji. Ako većina onih zbog kojih postoji demokratija tvrdi da je trenutno nema, ako demokratija ima smisla kada je ostvariva u bliskoj budućnosti i ako preko 80% graĎana ne vjeruje u to, onda ima razloga da se posumnja i preispita postojeći koncept demokratizacije u ove tri drţave. Na postojanje globalne krize, sumnje i potrebe preispitivanja postojećeg modela predstavničke demokratije, ukazuju i mnogi autori.246 S obzirom da su BiH, Srbija i Hrvatska tranzicione drţave, koje su početkom devedesetih godina prošlog vijeka napustile jednopartijski i uspostavile višepartijski sistem, da je zastupanje interesa graĎana u institucijama zakonodavne i izvršne vlasti osnovna funkcija političkih partija i da još uvijek postoji pamćenje o prethodnom jednopartijskom sistemu, zanimljivo bi bilo uporediti da li postoje razlike u ostvarivanju zastupničke funkcije izmeĎu jednopartijskog i višepartijskog sistema? Da li su bolje zastupljeni interesi graĎana u višepartijskom, nego u jednopartijskom sistemu, pokazuju rezultati anketnog istraţivanja u grafikonu 35. grafikon 35 zastupanje javnog interesa u višepartijskom i jednopartijskom sistemu izvor: Telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 i Hrvatsku od 400 ispitanika. 246 MeĎu ovim autorima je i Ravlić, koji smatra „da je otklon prema elitističkom polu predstavničke demokracije, koji je obiljeţen odvajanjem političke elite, isključenjem graĎana iz svake značajnije participacije i njihovim sve većim otuĎenjem od predstavničkih institucija i procesa, doveo do rastuće sumnje u sustav predstavničke politike i potaknuo kritička preispitivanja ideje i institucija političkog predstavništva kao bitne sastavnice moderne predstavničke demokracije“. Ravlić, Slaven, (2008), Dileme političkog predstavništva, Zagreb: Politička kultura, str. 12. BiH Srbija Hrvatska neuporedivo bolje 4% 3% 2% bolje 5% 8% 11% isto 14% 23% 19% lošije 30% 28% 39% neuporedivo lošije 47% 38% 29% 197 Preko dvije trećine graĎana iz BiH, Srbije i Hrvatske smatra da su njihovi interesi bili bolje zastupljeni u bivšem jednopartijskom, nego u sadašnjem višepartijskom sistemu. Postoje manje razlike u rezultatima, koje pokazuju da je nešto veći procenat graĎana u Hrvatskoj, koji smatraju da su bolje zastupljeni njihovi interesi u sadašnjem višepartijskom sistemu i u BiH, koji smatraju da su lošije zastupljeni njihovi interesi u višepartijskom sistemu. Ove razlike mogu se dovesti u vezu sa nešto većim napretkom, koji je ostvaren u procesu demokratizacije u Hrvatskoj. TakoĎe, rezultati pokazuju da su partijski članovi, obrazovaniji i mlaĎi skloniji višepartijskom, a siromašniji, kao najveći tranzicioni gubitnici, jednopartijskom delegatskom sistemu. Treba se ozbiljno zamisiliti nad činjenicom da preko dvije trećine graĎana u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, nakon više od dvije decenije od uvoĎenja višepartijskog sistema, smatra da je zastupnička funkcija bila bolja u jednopartijskom, nego u višepartijskom sistemu. To moţe da znači da zastupanje interesa graĎana ne mora nuţno biti bolje u višepartijskom, nego u jednopartijskom sistemu, kao i da postoje ozbiljni sistemski defekti, koji uzrokuju ovakvo stanje i bez čijeg eliminisanja neće biti obezbijeĎeno zadovoljavajuće zastupanje javnog interesa i uspostavljanje demokratije. 1. Jaĉanje i razvoj unutarpartijske demokratije Demokratizacija političkih partija je proces u kojem nestaju autokratska, oligarhijska, partokratska, koruptivna i druga nedemokratska partijska obiljeţja, jačaju partijski kapaciteti odgovornog predstavljanja graĎana i zastupanja javnog interesa, povećava povjerenje i partijska otvorenost za inicijative i uticaj članova, birača i graĎana, prihvataju i primjenjuju demokratski standardi i uspostavlja partijski sistem, kao ravnopravan i nedominantan dio političkog sistema. Prethodna definicija govori o suštinskoj demokratizaciji političkih partija, koju treba razlikovati od formalne, iznuĎene ili fasadne demokratizacije političkih partija. Partijska demokratizacija podrazumijeva proces, koji se prvo započinje i odvija u pojedinačnoj političkoj partiji, širi na ostale, posebno relevantne političke partije i završava demokratizacijom ili demokratskom konsolidacijom partijskog sistema jedne drţave. 198 Demokratizacija nedemokratskog ili nedovoljno demokratskog partijskog sistema, moţe se odvijati u okviru postojećih političkih partija ili biti izazvana pojavom novih partija, koje svojom demokratskom orjentacijom uvode standarde, vrše pritisak i izazvaju demokratske promjene u partijskom sistemu, kao egzistencijalni partijski izbor. U suštini, problem demokratizacije političkih partija je izbor izmeĎu demokratskog i nedemokratskog, u kome presudnu ulogu imaju partijske elite, koje odricanjem od partokratskog, oligarhijskog, autokratskog, koruptivnog i drugih vrsta nedemokratskog ponašanja i prihvatanjem demokratskog, ugroţavaju svoje grupne i lične interese. U takvim uslovima presudnu ulogu za otpočinjanje procesa demokratizacije partijskog sistema ima graĎanski ili neki drugi spoljni pritisak, pobuna dijelova sistema protiv partijske uzurpacije i dominacije, pojava novih relevantnih partija demokratske orjentacije, pritisak partijskog članstva i iskreno opredeljenje dijela partijske elite ili lidera da demokratizuju svoju partiju. Mnogo realnije je da proces demokratizacije nedemokratskih političkih partija bude izvanpartijski podstaknut nekom vrstom otreţnjenja pravosuĎa, medija i drugih dijelova političkog sistema, koje će svojim djelovanjem protjerati političke partije iz tuĎeg prostora i smanjiti im prostor za partokratsko i koruptivno ili u suštini antidemokratsko ponašanje, neke vrste graĎanske pobune protiv partokratskog i korumpiranog sistema i pojavom nove političke partije demokratske orjentacije, koja bi poslije prvih izbora postala relevantna i uticajna, nego da te promjene budu unutarpartijski postaknute pritiskom članstva ogrezlog u klijentelizmu ili pojavom reformskog lidera i dijela partijske elite. Demokratičnost političkih partija i partijskih sistema uslovljena je sadrţajem i primjenom partijske regulative, načinom izbora i opoziva partijskih organa, imovinom partijskih kadrova, otvorenošću na uticaj i inicijative članstva, birača i graĎana, sposobnošću zastupanja javnog interesa kroz sadrţaj i ostvarivanje partijskih politika i povjerenjem graĎana. Unutarpartijska demokratizacija mogla bi se uslovno podijeliti na dvije faze. U prvoj fazi, proces demokratizacije političkih partija započinje donošenjem statuta i druge partijske regulative kojom se preuzimaju demokratski standardi, a nastavlja se njenom dosljednom primjenom i eksternom kontrolom te primjene. U ovoj fazi unutarpartijske demokratizacije vaţno je da političke partije izaberu organe i rukovodstvo, koje će biti iskreno posvećeno ideji demokratizacije partije i usvoje novi partijski program, a sam proces kandidovanja, izbora partijskih 199 organa i pripreme partijskog programa treba biti pošten, transparentan, konkurentan i osloboĎen oligarhijskog, koruptivnog i drugih nedemokratskih uticaja i interesa. Druga faza unutarpartijske demokratizacije započinje potpunim otvaranjem partijskog rukovodstva prema članstvu, a nakon toga i prema biračima i graĎanima, koja se manifestuje kroz inicijative, konsultacije i rasprave o vaţnim partijskim i društvenim pitanjima. Za demokratizaciju u ovoj fazi, vaţno je da političke partije započnu izgradnju kapaciteta za zastupanje javnog interesa kroz definisanje i ostvarivanje izbornih programa i partijske politike, kao i uvoĎenja prakse ostavke partijskog lidera ili rukovodstva, zbog loših izbornih rezultata i drugih vaţnih razloga. Partijsko otvaranje prema biračima i graĎanima, usklaĎivanje partijskih politika sa javnim interesom i očekivanjima graĎana, dobri rezultati vršenja vlasti i napuštanje uzurpiranog političkog prostora su dio demokratskog procesa, koji se odvija u unutarpartijskom i vanpartijskom političkom prostoru. Na kraju, sud o tome da li su političke partije demokratske ili nedemokratske daju graĎani. Autor smatra da se o demokratskom partijskom sistemu moţe govoriti kada je povjerenje graĎana u političke partije veće od 50%. Povjerenje graĎana u političke partije moţe biti izuzetno malo (manje od 10%), malo (manje od 25%), nezadovoljavajuće (manje od 50%), uglavnom zadovoljavajuće (preko 50%), zadovoljavajuće (preko 75%) i izuzetno zadovoljavajuće (preko 90%). Kada je povjerenje graĎana u političke partije manje od 10%, radi se o beznadeţnom nedemokratskom stanju, u kojem je teško identifikovati i započeti unutarpartijski demokratski proces. Povjerenje u političke partije manje od 50%, znači postojanje odreĎenih elemenata demokratičnosti i najčešće fazu, u kojoj političke partije ostvaruju napredak u demokratizaciji i nastoje preći magičnu granicu, koja dijeli demokratske od nedemokratskih partija. Demokratski potencijal partijskih sistema, odnosno relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske, posmatran je u tabeli 15 kroz indikatore o povjerenju graĎana u političke partije, usklaĎenost izbornih programa sa javnim interesom, potpuno ispunjenim obećanjima iz izbornih programa vladajućih partija, ostavkama ili smjenama partijskih lidera nakon loših izbornih rezultata i imovini izabranih parlamentaraca, kao dijela partijske elite. 200 tabela 15 demokratski potencijal partijskih sistema bih, srbije i hrvatske partijski sistem indikatori partijske demokratiĉnosti povjerenje graĎana obećanja uticaj članstva partijski lideri imovina kadrova usklaĎena ispunjena ostavka smjena bosna i hercegovina 6% 5% 8% 20% 0% 17% 500% srbija 4% 4% 18% 12% 0% 20% - hrvatska 4% 6% 26% 13% 0% 33% - izvor: (1) telefonsko anketno istraţivanje, sprovedeno 2012 godine na reprezentativnom uzorku za BiH od 330, Srbiju od 600 i Hrvatsku od 400 ispitanika, (2) izborni programi SDA, SDPBiH, SDS, SNSD, HDZBiH, DS, DSS, SRS, SNS, HDZ I SDP, (3) Dejanović, Momir, (2011), Izbori u BiH 2006 i 2010 godine, obećanja, rezultati i imovina, Doboj: Centar za humanu politiku, (4) Podaci o ostavkama i smjenama partijskih lidera dobijeni su na osnovu ponašanja relevantnih partija u prethodna tri izborna ciklusa. Povjerenje graĎana u političke partije je osnovni indikator za ocjenu demokratičnosti političkih partija i ono je izuzetno malo u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. UsklaĎenost obećanja iz izbornih programa političkih partija sa javnim interesom i njihovo ispunjavanje su indikatori partijske demokratičnosti, a rezultati pokazuju da su usklaĎenost i ispunjavanje programskih obećanja generalno loši, da su najlošiji kod relevantnih partija u BiH i da je uočljiva manja razlika u realizaciji obećanog izmeĎu vladajućih partija Hrvatske, u odnosu na vladajuće partije BiH i Srbije. Kada se radi o uticaju članstva političkih partija, kao značajnom indikatoru demokratičnosti političkih partija, treba imati o vidu da se ovdje radi o formalnom i nedovoljnom uticaju kroz povremene kontakte izmeĎu članstva i partijskih predstavnika u institucijama vlasti, što je znatno ispod suštinske uključenosti i konsultovanja članstva, prilikom donošenja značajnih partijskih odluka. Odnos lidera i partijskog rukovodstva prema njihovoj odgovornosti za izborne rezultate, kao jednom od indikatora demokratičnosti političkih partija, u konkretnom slučaju pokazuje da u relevantnim partijama BiH, Srbije i Hrvatske ne postoji izgraĎena kultura ostavki nakon izbornog poraza, kao i da postoje manje razlike, kod uglavnom iznuĎenih smjena i nedovoljno demokratičnih izbora lidera relevantnih partija. Vrijednost prijavljene imovine izabranih partijskih predstavnika u institucijama zakonodavne vlasti u BiH veća je preko šest puta od procijenjene imovine prosječnog graĎanina, sa tendencijom značajnog rasta u prethodna dva izborna ciklusa, što ukazuje na dominaciju ličnog i grupnog interesa u odnosu na javni, jačanje moći partijske klase i moguće koruptivno ponašanje, kao nedemokratskih pojava i tendencija. Sve navedeno pokazuje da su relevantne političke partije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj nedemokratske i da je teško identifikovati 201 postojanje demokratskih potencijala i tendencija. Već spomenuta brţa institucionalizacija i konsolidacija relevantnih političkih partija, kao i nešto veće razlike u ispunjavanju obećanja iz izbornih programa i smjenjivosti partijskih lidera, mogu biti u vezi za započetim procesom unutarpartijske demokratizacije u Hrvatskoj. Moţe se zaključiti, da je demokratizacija relevantnih političkih partija ili pojava novih, uslov za postojanje demokratije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. 2. Stvaranje demokratskog institucionalnog okvira i ambijenta Demokratije ima ili nema, a kada je ima, ona moţe biti direktna, predstavnička ili kombinovana. Suština demokratije je uspostavljanje sistema, kojim se obezbjeĎuje vršenje vlasti u javnom interesu od strane samih graĎana, u ime graĎana ili kombinacijom. S obzirom da je na drţavnom nivou neprimjenjiva direktna demokratija, preostaje razmatranje uspostavljanja najboljih sistemskih rješenja za predstavničku ili kombinovanu demokratiju. Velike razlike izmeĎu normativnog i stvarnog u predstavničkoj demokratiji i problemi u funkcionisanju partijskog i drugih dijelova političkog sistema nameću potrebu preispitivanja i redizajniranja postojećeg modela i stvaranja ambijenta potrebnog za uspostavljanje demokratskih društava. Na neostvarivost ili tešku ostvarivost demokratije putem modela predstavničke demokratije, osim nedvosmislenog stava graĎana BiH, Srbije i Hrvatske, ukazuju i stavovi nekih teoretičara demokratije i političkih sistema. Tranziciono i postranziciono stanje u BiH, Srbiji i Hrvatskoj uglavnom odgovara Heldovoj partokratiji, Dalovoj poliarhiji, Koenan-Iterovom demokratskom pesimizmu ili sistemu koji bi se umjesto demokratskim, mogao prije nazvati višepartijskim. Participacija graĎana u procesu političkog odlučivanja i odgovornost političke elite pred narodom su dvije ključne odrednice već spomenutog Vasovićevog odreĎenja demokratskog sistema, što znači da demokratije u njenoj razvojnoj fazi nema ako ona u sebi ne sadrţi participativnu komponentu i ako politička ili partijska elita nije odgovorna prema graĎanima kroz zastupanje javnog interesa, realizaciju izbornih programa, provjeru povjerenja i slično. Autor smatra da demokratija nema budućnosti bez napuštanja postojećeg i konstrukcije novog modela, koji prvenstveno podrazumijava dobro zastupanje ili ostvarivanje javnog interesa, a bez sistemskih promjena, postojaće samo višepartizam, partijska i druga dominacija manjinskog interesa i demokratija u pokušaju. 202 U sistemskom smislu, za istinsko uspostavljanje i razvoj demokratije, potrebno je: (1) preispitivanje postojećeg normativnog i institucionalnog koncepta demokratije u svakoj drţavi, koji su uglavnom nastali kao partijski, elitistički ili nečiji drugi projekat, (2) novo definisanje ili redefinisanje normativnog i institucionalnog koncepta demokratije, uz učešće javnosti i primjenu demokratskih standarda i dobre prakse, (3) uspostavljanje kombinovanog modela predstavničko-direktne demokratije, koji bi podrazumjevao ograničeno zastupanje, raspravu, konsultacije, pravo na prigovor savjesti, referendumsko i drugo neposredno odlučivanje o najvaţnijim pitanjima i (4) uspostavljanje mehanizama stalne provjere i ocjene postojanja i razvijenosti demokratije, gdje osnovni kriterijum treba biti povjerenje graĎana. Autor smatra da bi novi model demokratije, trebao podrazumjevati kombinaciju predstavničke i direktne demokratije, redefinisanje i ograničavanje predstavničke demokratije i primjenu elemenata deliberativne, konsenzualne i multikulturne demokratije. Za razliku od Srbije i Hrvatske, BiH je potreban model demokratije, sa naglašenim konsenzualnim elementima. Ovakav stav zasnovan je na postojanju globalne krize predstavničkog modela demokratije, neopravdanoj izopštenosti primjenjivih oblika direktne demokratije, programskim obećanjima nekih relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske koja govore o spoznaji i potrebi uvoĎenja participativne demokratije, uspostavljenim i osporavanim elementima konsenzualne demokratije u BiH koja odgovara etnopolitičkim i drugim podjelama, postojanju manjina sa kulturnim i drugim posebnostima i rezultatima ovog istraţivanja, koji govore o nepovjerenju u postojeći model demokratije, nezadovoljstvu partijskim predstavljanjem, potrebi veće participacije i drugim sistemskim defektima. U svakom slučaju, realno najbolji ostvarivi model demokratije nije isključivo ni predstavanički, ni direktni, već kombinacija oba, koja u sebe uključuje elemente deliberativnog, konsuzualnog i multikulturnog modela. Najslabije mjesto u predstavničkoj demokratiji je dominacija ili prevlast partijskog sistema, kojeg treba demokratizovati, institucionalizovati i razvlastiti. Neodgovornost, 203 neuspješnost, nekredibilnost i druge nedostatke partijskog sistema, potvrĎuju i rezultati istraţivanja za BiH, Srbiju i Hrvatsku o izuzetno malom povjerenju graĎana, nezadovoljavajućoj usklaĎenosti izbornih programa sa javnim interesom i nerealizovanje većeg dijela izbornih programa vladajućih partija. U okviru redizajniranja političkog i partijskog sistema, političkim partijama bi trebalo normativno i institucionalno ograničiti mogućnost kandidovanja na izborima, zastupanja nenarodnog interesa, neodgovornog vršenja vlasti, uzurpiranja drugih dijelova političkog sistema, koruptivnog ponašanja i nedozvoljenog finansiranja. Ove promjene bi u prvoj fazi podrazumijevale uspostavljanje posebnog parlamentarnog tijela od predstavnika civilnog društva i agencije za političke partije ili neke druge institucije, u drugoj, izmjenu regulative i u trećoj, proces promjena i prilagoĎavanja partijskog sistema novim sistemskim rješenjima. Parlamentarno tijelo, sastavljeno od predstavnika civilnog društva, imalo bi dopunsku zastupničku, konsultativnu, savjetodavnu, ograničavajuću i kontrolnu funkciju. Istaknuti predstavnici civilnog društva u ovom parlamentarnom tijelu bili bi imenovani ili birani na izborima, a njihova ovlaštenja bi bila rasprava o svim pitanima iz nadleţnosti parlamenta, davanje mišljenja o graĎanskim inicijativama i njihovo upućivanje parlamentu, učešće u organizovanju referenduma i konsultacija i slično. Agencija za političke partije trebala bi biti nezavisna institucija, u kojoj bi radilo osoblje sa najvišim javnim povjerenjem i integritetom, koji nikada nisu bili članovi političkih partija ili koji nisu bili članovi političkih partija u prethodnih 10 godina, da nisu krivično odgovarali i protiv kojih se ne vodi krivični postupak, da imaju imovinu za koju je utvrĎeno da je zakonski stečena, da imaju potrebno stručno iskustvo i da nema drugih smetnji, koje bi kompromitovale njihov izbor i rad u ovoj agenciji. Izbor članova agencije na mandat od 6 godina vršio bi parlament na prijedlog nezavisnog tijela, koje bi prethodno sprovelo postupak javnog pozivanja, odabira kvalifikovanih na osnovu utvrĎenih kriterija, javnu raspravu i predlaganje. Svake dvije godine vršila bi se nezavisna provjera javnog povjerenja u agenciju i njene članove, a ukoliko bi povjerenje graĎana bilo manje od dvije trećine, pristupilo bi se izboru novih članova agencije. Rad agencije bio bi potpuno javan, uz pozivanje zainteresovanih da prisustvuju sjednicama, medijskim prenosom sjednica i dostupnošću svih informacija o radu agencije na internet stranici. Nakon formiranja agencije, njen prvi posao bio bi 204 priprema regulative sa novim sistemskim rješenjima, uz konsultovanje javnosti i predlaganje parlamentu njenog usvajanja, a nakon prvog usvajanja regulative, praćenje njene primjene i predlaganje izmjena. Osnovno ovlaštenje agencije za političke partije bilo bi da pred svake izbore vrši licenciranje političkih partija i drugih učesnika na izborima, na osnovu ponuĎenog izbornog programa i njegove usklaĎenosti sa javnim interesom, rezultata ispunjavanja izbornih programa iz prethodnog perioda i zakonitosti finansiranja političkih partija i stečene imovine njenog rukovodstva i kandidata. Političke partije koje nisu licencirane ne mogu učestvovati na izborima, a licencu neće dobiti političke partije koje nemaju izborni program, čiji izborni program nije usklaĎen sa javnim interesom i osnovnim problemima koje treba rješavati u periodu za koji se kandiduju na izborima, koje nisu kao vladajuće ispunile u većem dijelu izborni program i rješavale najvaţnije probleme u prethodnom periodu, koje su se nezakonito finansirale, koje imaju rukovodstvo i kandidate kojim je utvrĎena odgovornost za odreĎena krivična djela, protiv kojih se vodi krivični postupak, koji nisu prijavili svu imovinu i prihode i koji ne mogu dokazati da su imovinu stekli na zakonit način. Osim licenciranja političkih partija, ova agencija bi pratila realizaciju izbornih programa, finansiranje političkih partija, prijavljenu imovinu partijskog rukovodstva i izabranih predstavnika, voĎenje krivičnih postupaka protiv partijskih funkcionera i izabranih kadrova i nedozvoljen partijski uticaj u drugim oblastima. Ova agencija bi prije izbora sprovodila istraţivanje i objavljivala rezultate o javnom interesu i najvaţnijim problemima koje treba rješavati vlast u narednom četvorogodišnjem periodu. GraĎanski interesi i problemi bili bi utvrĎeni po prioritetu i oblastima. Političke partije i drugi učesnici kandiduju se na izborima da bi zastupali javni interes i rješavali najvaţnije probleme, što dokazuju svojim izbornim programima, čiju usklaĎenost bi ocjenjivala agencija. TakoĎe, ovakvim rješenjem umanjuje se mogućnost da vladajuće partije zastupaju partijske i druge nenarodne interese, uključujući i interese drugih drţava. Ovakvo rješenje je način da se javni interes izvuče iz apstraktnosti, kao i da se pokuša definisati i učiniti prepoznatljivim i mjerljivim. Agencija bi pratila ostvarivanje javnog interesa i rješavanje najvaţnijih problema, tako da na kraju mandata ocjenjuje uspješnost vladajućih partija i da samo 205 nadpolovični rezultati kvalifikuju vladajuću partiju za ponovno kandidovanje na izborima. Značajna uloga ove agencije bila bi u departokratizaciji javne uprave, pravosuĎa, bezbjednosti, javnih medija, izbornog sistema, javnih preduzeća i drugih dijelova političkog sistema. Agencija bi prvo, pripremala regulativu kojom bi se onemogućilo imenovanje partijskih kadrova, partijsko zapošljavanje i drugi nedozvoljen uticaj na ove sektore, drugo, pratila provoĎenje ove regulative, treće, postupala po prijavama koje ukazuju na nedozvoljen partijski uticaj i četvrto, reagovala u svakom konkretnom slučaju partijske prisutnosti u zabranjenom prostoru. U javnom sektoru najvaţnije je definisanje optimalnog broja zaposlenih u institucijama, strogo kontrolisanje procesa zapošljavanja, kako bi on bio što pravičniji, izbor direktora javnih preduzeća na osnovu ponuĎenog programa i isključivanje partijskog uticaja na javne nabavke, rad kontrolnih i policijskih organa, prostorno planiranje, raspolaganje budţetskim grantovima za podsticaje, subvencije, stipendije i druge pomoći, dodjelu koncesija i druge poslove u javnom sektoru. Učešće predstavnika političkih partija bilo bi zabranjeno u organima za sprovoĎenje izbora i javnih medija. Osim partijskog sistema, potrebno je redefinisanje i drugih dijelova političkog i društvenog sistema, kako bi se smanjio rizik od otuĎenosti, ugroţavanja javnog interesa i nedemokratskog ponašanja. U politički sistem treba ugraditi elemente direktne demokratije, koji bi u praksi podrazumijevali: (1) rasprave i konsultacije sa javnošću o svim značajnijim pitanjima iz nadleţnosti izvršne i zakonodavne vlasti, (2) razmatranje svake graĎanske inicijative, (3) pravo na prigovor savjesti i (4) referendumsko i drugo neposredno odlučivanje, posebno u slučajevima kada treba donijeti vaţne odluke o ustavnim i drugim sistemskim pitanjima, meĎunarodnim integracijama, vaţnim zakonima, projektima kojim se ugroţava ţivotna sredina, lokalnim pitanjima i slično. To u praksi znači, da izvršna i zakonodavna vlast imaju obavezu da organizuju javnu raspravu ili konsultacije sa javnošću o većini pitanja koja su na dnevnom redu, prije 206 konačnog odlučivanja, da razmotre i javno obrazloţe prihvatljivost graĎanskih inicijativa i da prihvate odluke donesene na referendumu i drugim oblicima neposrednog odlučivanja, kao obavezne. Posebnu novinu bi predstavljao širok spektar normiranog prava graĎana na prigovor savjesti, koji bi podrazumijevao mogućnost ostvarivanja prava graĎana da odbiju učešće u svim radnjama, uključujući i izvršavanje javnih obaveza, koje njihova savjest ne odobrava. To bi podrazumijevalo da graĎani imaju pravo da ne plaćaju poreze i druge javne obaveze, u cijelosti ili u dijelu, ako plaćanjem tih obaveza ne dobijaju adekvatnu javnu uslugu ili drugu korist. U praksi to bi značilo da ne plaćaju dio poreza koji je namijenjen za finansiranje plata zastupnika u parlamentima koji ne zastupaju njihov interes, tuţilaca i policajaca koji se ne bore protiv korupcije i organizovanog kriminala, javnih sluţbenika koji su prekobrojni ili koji ne rade svoj posao i da ne plaćaju namjenske javne obaveze, ako ne dobijaju adekvatnu uslugu, kao što su odrţavanje objekata zajedničke komunalne potrošnje, usluge javnih medija i slično. U izbornom sistemu, osim isključenosti političkih partija iz pripreme izbornog zakonodavstva i sprovoĎenja izbora, potrebno je smanjiti rizik od zloupotreba i drugih neregularnosti uvoĎenjem kontrolisanog i zaštićenog elektronskog glasanja, boljom kontrolom zakonitosti finansiranja izbornih kampanja i sprečavanjem podmićivanja birača. Demokratski neprihvatljiv partijski monopol nad pravosuĎem, javnim medijima, zdravstvom i drugim dijelovima sistema, moţe biti zamijenjen, takoĎe neprihvatljivim, monopolom pravosudne, medijske, zdravstvene ili neke druge kaste. Promjene u pravosuĎu podrazumijevale bi imenovanje sudija u tuţilaca u parlamentu, po prijedlogu nezavisnog tijela, koje bi prethodno sprovelo postupak javnog pozivanja, ocjenjivanja i predlaganja, uspostavljanje sistema veće odgovornosti, kontrole, mjerljivosti rada i smjenjivosti sudija i tuţilaca i provjeru povjerenja graĎana u pravosuĎe svake četiri godine. U oblasti javnih medija trebalo bi smanjiti uticaj predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti na imenovanje i smjenu organa, obezbjediti veći uticaj javnosti, omogućiti konkurenciju i pravo graĎana na izbor prilikom plaćanja pretplate. 207 Z A K L J U Ĉ A K Ova analiza je pokazala da relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske nemaju demokratski kapacitet za zastupanje javnog interesa i da postoji potreba preispitivanja i redefinisanja postojećeg partijskog i drugih dijelova političkog sistema u ovim drţavama. U BiH, Srbiji i Hrvatskoj postoji problem zastupanja javnog interesa, koji se manifestuje u izbornim programima, koji su neusklaĎeni sa javnim interesom i većim dijelom nerealizovani, u političkim partijama, koje su kreatori i realizatori izbornih programa, monopolisti u zastupanju javnog interesa i uzurpatori političkog prostora, u izbornom sistemu, koji ne obezbjeĎuje izbor onih koji će na dobar način zastupati javni interes i u ostalim dijelovima političkog sistema, koji su neautonomni i zavisni od partijskog sistema. Partijski sistem u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, u proteklih dvadesetdvije godine, evoluirao je od sistema sa dominantnom drţavotvornom partijom u sistem sa dvije ili više relevantnih političkih partija, koje imaju obiljeţja catch-all partija, koje se smjenjuju kao vladajuće i nemaju kapacitet za formiranje jednopartijskih vlada. Dvije iste relevantne političke partije u Hrvatskoj i četiri od pet relevantnih partija u BiH postoje u kontinuitetu od prvih višepartijskih izbora, dok u Srbiji dominantna partija iz prve decenije nije meĎu četiri relevantne partije u drugoj deceniji višepartizma. Visoka fragmentiranost partijskog sistema smanjena je u Srbiji, a povećana u Hrvatskoj i BiH u drugoj deceniji višepartizma. Od prvih višepartijskih izbora u Hrvatskoj postoji stalni rast broja političkih partija koje učestvuju na izborima, a predizborno koaliranje i proporcionalni izborni sistem utiču na odrţavanje velikog broja partija koje učestvuju na izborima u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Relevantne političke partije iz Hrvatske i BiH uglavnom su se konsolidovale po osnovu stabilnosti na izborima, dok se relevantne političke partije iz Srbije još nisu dovoljno konsolidovale, jer imaju velike oscilacije i povremen ili trajan gubitak relevantnosti na izborima od 2003 godine. Političke partije i partijski sistemi u BiH, Srbiji i Hrvatskoj nedovoljno su institucionalizovani, uz napomenu, da političke partije i partijski sistem Hrvatske ima trend brţe institucionalizacije u odnosu na političke partije i partijske sisteme BiH i Srbije. U BiH i drugim nacionalno i vjerski podijeljenim društvima postoji zakonomjernost da političke partije koje u nazivu imaju nacionalni ili 208 vjerski atribut, koje u programima i političkom djelovanju zastupaju isključivo ili dominantno interese jedne nacionalne ili vjerske skupine i koje imaju isključivo ili dominantno članstvo, kandidate i izabrane predstavnike u institucijama vlasti iz jedne nacionalne ili vjerske skupine, imaju na izborima isključivo ili dominantno jednonacionalno i jednovjersko biračko tijelo. Podijeljenost partijskog sistema u BiH na tri etnopartijska podsistema, osnovno je njegovo obiljeţje od prvih višepartijskih izbora. Rezultati analize potvrdili su tezu da su relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske u prethodna tri izborna ciklusa imale izborne programe koji su bili nekonzistentni i nedovoljno usklaĎeni sa očekivanjima graĎana, sa viškom irelevantnih i manjkom preciznih sadrţaja. Sve relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske imale su izborne programe na posljednjim parlamentarnim izborima, dok na prethodnim izborima polovina relevantnih partija iz Srbije nije imala izborne programe. Izborni programi relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske bili su usklaĎeni sa manje od 20% potreba graĎana, a najviše obećanja u izbornim programima imale su relevantne političke partije iz Hrvatske. U izbornim programima relevantnih političkih partija iz BiH, Srbije i Hrvatske bilo je u prosjeku oko dvije trećine relevantnih sadrţaja, manje od 16% preciznih sadrţaja i manje od 28% ponovljenih obećanja. PotvrĎena je i teza da su relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske u dva izborna ciklusa ispunile manji dio obećanja iz svojih izbornih programa, da postoje manje razlike u ispunjavanju programskih obećanja izmeĎu relevantnih vladajućih partija i da neispunjavanje obećanja iz izbornih programa u većini slučajeve biva kaţnjeno na narednim izborima. Relevantne vladajuće partije iz Hrvatske potpuno su ispunile svako četvrto obećanje, iz Srbije svako peto obećanje i iz BiH svako dvanaesto obećanje u dva izborna ciklusa. Relevantne vladajuće partije iz BiH, Srbije i Hrvatske, koje nisu ispunile većinu obećanja iz izbornih programa, imale su lošije izborne rezultate na kraju mandata u prethodna tri izborna ciklusa, uz samo jedan izuzetak. TakoĎe, potvrĎena je i teza da su partokratska i druga obiljeţja partijskog i političkog sistema u BiH, Srbiji i Hrvatskoj imali uticaja na sadrţaj, usklaĎenost i realizaciju 209 izbornih programa relevantnih političkih partija. Pokazalo se da veća transparentnost i objektivnost u procesu nastajanja, predstavljanja i realizacije izbornih programa imaju uticaja na bolje ostvarivanje izbornih obećanja i ciljeva, da je vladajuća partijska struktura transparentnija i objektivnija u procesu realizacije izbornih programa kada postoji paralelna, pravovremena, nepristrasna i profesionalna aktivnost medija i organizacija civilnog društva na praćenju realizacije obećanog i da je realizacija obećanog veća ukoliko postoji veća transparentnost i objektivnost vladajuće strukture, medija i organizacija civilnog društva u procesu realizacije izbornih programa. Kredibilnost političkih partija utiče na realizaciju obećanja iz izbornih programa na način da će nekredibilna, nerealna i olako data obećanja uglavnom ostati nerealizovana i da će partijska nekredibilnost, pokazana u prethodnom periodu pri realizaciji izbornih programa, imati uticaja na realizaciju obećanja u narednom periodu. Vladajuće partije u drţavama sa višim nivoom korupcije imaju lošije rezultate ispunjavanja obećanja iz izbornih programa, što potvrĎuju i podaci o korupciji i ispunjavanju obećanja iz izbornih programa relevantnih vladajućih partija u dva izborna ciklusa u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Na osnovu primjera Hrvatske i odgovornosti partijskog lidera za vršenje vlasti, moţe zaključiti da relevantne vladajuće partije čiji je lider predsjednik vlade imaju bolje rezultate izvršavanja svojih izbornih programa. Na oteţanu realizaciju izbornih programa utiče i koalicija vladajućih partija, zbog toga što postoji više izbornih programa i obećanja, različitih obećanja o istom problemu, obećanja koja su ponekad suprostavljena i različitog odnosa i odgovornosti političkih partija prema obećanjima u zavisnosti od pozicije u vladajućoj strukturi. Višepartijske vladajuće strukture, proporcionalni izborni sistemi, nedovoljno konsolidovani i nedovoljno konkurentni partijski sistemi u BiH, Srbiji i Hrvatskoj imali su uticaja na lošiju realizaciju izbornih programa, a nacionalno i entitetski podijeljen partijski sistem u BiH uticao je na lošiju realizaciju izbornih programa vladajućih partija i neispunjavanje dijela suprostavljenih i neostvarivih obećanja. Analiza je pokazala da u partokratskim društvima nema demokratije i da je sprovoĎenje departokratizacije uslov za uspostavljanje i razvoj demokratije, kao i da u BiH i Srbiji postoji pribliţno isti nivo partokratije, bez ili sa simboličnim procesom departokratizacije i da u Hrvatskoj postoji nešto niţi nivo partokratije, sa prisutnijim procesom departokratizacije. Ogromna većina graĎana u BiH, Srbiji i Hrvatskoj 210 smatra da treba ograničiti moć i uticaj političkih partija i da umjesto partokratije treba imati više demokratije. Prevelika moć i uticaj političkih partija u BiH, Srbiji i Hrvatskoj moţe se objasniti dominacijom u političkom prostoru u kome su vršenje vlasti, politički sistem, izborni proces, finansiranje političkih partija i ostalo isključivi monopol političkih partija, nedozvoljenim partijskim uticajem na ostale oblasti i djelatnosti, klijentelizmom i velikom moći pojedinaca, koji se nalaze na čelu političkih partija i institucija vlasti. Partokratija i potreba za departokratizacijom izraţenija je u društvima sa nekonsolidovanim i neinstitucionalizovanim partijskim sistemom, niskim nivoom odgovornosti vladajućih partija u davanju i ispunjavanju izbornih obećanja, visokim nivoom korupcije, nedovoljno slobodnim medijima, nedovoljno poštenim izborima, netransparentnim radom i finansiranjem političkih partija, neprijavljenom imovinom političara, nedovoljno poštenim zapošljavanjem u javnom sektoru, nedovoljno nezavisnim pravosuĎem i nerazvijenim civilnim društvom. Preko dvije trećine graĎana u BiH, Srbiji i Hrvatskoj smatra da su njihovi interesi bili bolje zastupljeni u bivšem jednopartijskom, nego u sadašnjem višepartijskom sistemu. Deficit kapaciteta za zastupanju javnog interesa imaju sve relevantne političke partije iz BiH, Srbije i Hrvatske, što potvrĎuje preko tri četvrtine neispunjenih obećanja iz izbornih programa u dva izborna ciklusa i ogromno graĎansko nezadovoljno partijskim zastupanjem njihovog interesa. Na osnovu stava graĎana o ostvarenosti demokratije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, moţe se zaključiti da ona nije ostvarena, na osnovu pokazane nade da je demokratiju moguće ostvariti u bliskoj ili dalekoj budućnosti moţe se zaključiti da su započeti procesi demokratizacije koji ovu nadu pothranjuju i na osnovu stava da demokratija nije moguća moţe se zaključiti da čak polovina graĎana ne vjeruje u priču o demokratiji. Ako demokratija ima smisla kada je ostvariva u bliskoj budućnosti i ako preko 80% graĎana BiH, Srbije i Hrvatske ne vjeruje u to, onda ima razloga da se posumnja i preispita postojeći koncept demokratizacije u ove tri drţave. U sistemskom smislu, za istinsko uspostavljanje i razvoj demokratije potrebno je preispitivanje postojećeg normativnog i institucionalnog koncepta demokratije u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, koji su uglavnom nastali kao partijski, elitistički ili nečiji drugi projekat, novo definisanje ili redifinisanje normativnog i institucionalnog koncepta 211 demokratije uz učešće javnosti i primjenu demokratskih standarda i dobre prakse, uspostavljanje kombinovanog modela predstavničko-direktne demokratije, koji bi podrazumjevao ograničeno predstavljanje, raspravu, konsultacije, pravo na prigovor savjesti, referendumsko i drugo neposredno odlučivanje o najvaţnijim pitanjima i uspostavljanje mehanizama stalne provjere i ocjene postojanja i razvijenosti demokratije, gdje osnovni kriterijum treba biti povjerenje graĎana. Novi model demokratije, podrazumjevao bi kombinaciju predstavničke i direktne demokratije, redefinisanje i ograničavanje predstavničke demokratije i primjenu elemenata deliberativne, multikulturne i konsenzualne demokratije. Za razliku od Srbije i Hrvatske, BiH je potrebniji model demokratije, sa naglašenim konsenzualnim elementima. Ova analiza je pokazala da je najslabije mjesto u predstavničkoj demokratiji dominacija ili prevlast partijskog sistema, kojeg treba demokratizovati, institucionalizovati i razvlastiti. U okviru redizajniranja političkog i partijskog sistema, političkim partijama treba normativno i institucionalno ograničiti mogućnost kandidovanja na izborima, monopolskog zastupanja javnog interesa, neodgovornog vršenja vlasti, uzurpiranja drugih dijelova političkog sistema i koruptivnog ponašanja. Ove promjene bi u prvoj fazi podrazumijevale uspostavljanje posebnog savjetodavnog parlamentarnog tijela od predstavnika civilnog društva i agencije za političke partije ili neke druge slične institucije, u drugoj, izmjene regulative i u trećoj, proces promjena i prilagoĎavanja partijskog sistema novim sistemskim rješenjima. 212 LITERATURA Barry, Brian, (2001), Culture and Eqality-An Egalitarian Critique of Multiculturalism, Harvard: Harvard University Press Beyme, von Klaus, (2002) Transformacija političkih stranaka, Zagreb: Fakultet političkih znanosti Blondel, Jean, (1990), Types of Party System, in: The West European Party System, ed. by Peter Mair, Oxford University Press, 1990 Bobio, Norberto, (1997) Desnica i levica: razlozi i smisao jedne političke distinkcije, Beograd: Narodna knjiga i Podgorica: CID Budge, I., Klingemann, H.D., Volkens, A., Bara J. and Tanenbaum, E., (2001), Mapping Policy Preferences: Estimates for Parties, Electors, and Governments, 1945-1998, Oxford: Oxford University Press Campbell A., Converse P.E., Miller W.E. and Stokes D.E., (1960), The American voter, New York: John Wiley Caramani, Daniele, (ur.) (2008), Comparative Politics, Oxford University Press, Oxford Cotta, M. and Best H., (ed.) (2007), Democratic Representation in Europe, Oxford: Oxford University Press Cox, W. Gary, (1998), Making Votes Count, Strategic Coordination in the World’s Electo-ral Systems, Cambridge University Press. Dahl, Robert. and Lindblom C., (1953), Politics, Economics and Welfare, Chicago: University of Chicago Press Dal, Robert, (1999), Demokratija i njeni kritičari, CID: Podgorica Dal, Robert, (2000), O demokraciji, Zagreb: Politička kultura Dahl, Robert, (2006), A Preface to Democratic Theory (Expanded Edition), Chicago and London: The University of Chicago Press Dalton, R. J. (1996), Political Cleavages, Issues, and Electoral Change, u: Comparing Democracies, Electionas and Voting in Global Perspective, Ed. Lawrence LeDuc, Richard G. Niemi, Pippa Norris, London: SAGE Publications 213 Dalton, R. J., (2002), Citizen Politics, Public Opinion and Political Parties in Advanced Industrial Democracies (Third edition), New York, London: Chatham House Publishers, Seven bridges press, llc Dejanović, Momir, (2011), Izbori u BiH 2006 i 2010 godine, obećanja, rezultati i imovina, Doboj: Centar za humanu politiku Diamond, Larry, (1997), Is the Third Wave of Democratization Over?-The Imperative of Consolidation, Notre Dame: The Helen Kellog Institute for International Studies, Internet, 01.04.2012, http://nd.edu/~kellogg/publications/workingpapers/WPS/237.pdf Divjak, Slobodan, (2001), Kulturno-etnički i politički identitet, u: M. Subotić i I. Spasić (ur.), Revolucija i poredak-o dinamici promena u Srbiji, Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju Downs, Anthony, (1957), An Economic Theory of Democracy, New York: Harper and Row Duverger, Maurice, (1964), Political Parties: Their Organization and Activity in the Modern State, London: Metrhuen Duverger, Maurice, (1966), Political Parties, Their Organization and Activity in the Modern State, New York: John Wiley and Sons Inc Duverger, Maurice, (1966), Увод у политику, Београд: Савремена администрација Epstein, D. L., (1980), Political Parties in Western Democracies (With a New preface and postscript), New Brunswick, New Jersey: Transaction Books Evans, G. and White S., Identifying the Bases of Party Competition in Eastern Europe, British Journal of Political Science, Vol. 23, No. 4 (Oct., 1993) Elgie, Robert, (1999), The Politics of Semi-Presidentialism, in: Semi-Presidentialism in Europe, ed. by Robert Elgie, Oxford: Oxford University Press Eräpolku, Merja, (2007), What are the distinct features of Christian-democracy?, Lecture Held at Regional ECPM Conference North-East Europe, Vilnius, 15 and 16 June 2007, Internet, 01.04.2012, www.ecpm.info Eriksen, Tomas Hilan, (2004), Etnicitet i nacionalizam, Beograd: Biblioteka XX vek i Knjiţara Krug Farrell, D. M., (2001), Electoral Systems. A Comparative Introduction. Palgrave, Basingstoke Franklin, Mark, (2002), The Dynamics of Electoral Participation, in: Comparing Democracies 2, New Challenges in the Study of Elections and Voting, Eds. 214 L. LeDuc, R. Niemi and P. Norris, London, Thousand Oaks and New Delhi: SAGE Publications Gallagher, M., Laver, M., Mair, P. (2006), Representative Govenrment in Modern Europe, McGraw Hill, Boston Gil, Graeme, (2003), The Nature and Development of the Modern State, New York: Palgrave Macmillan Goati, Vladimir, (1984), Savremene političke partije: komparativna analiza, Ljubljana i Beograd: IRO Partizanska knjiga i OOUR Izdavačko-publicistička delatnost Goati, Vladimir, (2006) Partijske borbe u Srbiji u postoktobarskom razdoblju, Beograd: Friedrich Ebert Stiftung i Institut društvenih nauka Goati, Vladimir, (2007), Političke partije i partijski sistemi, Podgorica: Centar za monitoring Goati, Vladimir, (2001), Izbori u SRJ 1990-2000, Beograd: CeSiD Goati, Vladimir, (2013), Izbori u Srbiji i Crnoj Gori od 1990 do 2013 i u SRJ od 1990 do 2003, Beograd: CeSiD i NDI Goodwin, Barbara, (2007), Using Political Ideas (5th Edition), Chichester: Jon Wiley and Sons Ltd. Grupa autora, (2005), O demokratiji, Beograd: Sluţbeni glasnik Gunther, R. and Diamond, L., (2001), Types and Functions of Parties, in: Political Parties and Democracy, Eds. L. Diamond and R. Gunther, Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press Habermas, Jürgen, (1996), Three Normative Models of Democracy, in: Democracy and Difference: Contesting the Boundaries of the Political, Ed. Seyla Benhabib, New Jersey: Princeton University Pres Hague, R., Harrop, M., Breslin, Sh., (2001), Komparativna vladavina i politika, Zagreb: Fakultet političkih znanosti Hazan, Reuven, (2002), Candidate Selection, in: Comparing Democracies 2, New Challenges in the Study of Elections and Voting, Eds. L. LeDuc, R. Niemi and P. Norris, London, Thousand Oaks and New Delhi: SAGE Publications Hejvud, Endru, (2004), Politika, Beograd: Clio Heywood, Andrew, (2011), Global politics, New York: Palgrave Macmillan Held, David, (2006), Models of Democracy- Third Edition, Cambridge and Malden: Polity Press 215 Horowitz, Donald, (2002), Constitutional Design: Proposals versus Processes, in: The Architecture of Democracy: Constitutional Design, Conflict Management, and Democracy, Ed. Andrew Reynolds, New York: Oxford University Press Huntington, Samuel, (1991), The Third Wave: Democratization in the Late Twentieth Century, Norman: University of Oklahoma Press Inglehart, R., (1990), From Class-based to Value-based Politics, u: The West European Party System, edited by Peter Mair, Oxford: Oxford University Press Jovanović, Milan, (1997), Izborni sistemi – izbori u Srbiji 1990-1996, Beograd: Sluţbeni glasnik i Institut za političke studije Jovanović, Milan, (2004), Izborni sistemi postkomunističkih država, Beograd: Sluţbeni list SCG, Institut za političke studije, Fakultet političkih nauka Jovanović, Milan, (2004), Oblikovanje izborne demokratije, Beograd: Sluţbeni list SCG i Institut za političke studije Jovanović, Milan, (2008), Političke institucije u političkom sistemu Srbije, Beograd: Institut za političke studije Jović, Dejan, (2003), Jugoslavija drţava koja je odumrla, Zagreb: Prometej Katz, Richard, (1997), Democracy and Elections, New York: Oxford University Press Katz, R. and Mair, P., (2002), The Ascedancy of the Party in Public Office: Party Organizational Change in Twentieth-Century Democracies, in: Political Parties, Old Concept and New Challenges, Eds. R. Gunther, J. Montero and J. Linz, Oxford: Oxford University Press Katz, R. and Mair, P., (1995), Changing Models of Party Organization and Party Democracy: The Emergence of the Cartel Party, Party Politics 1, January 1995 Kaldor, M. i Vejvoda I., (2003), Prošlost na istoku budućnost na zapadu, demokratizacija u centralnoj i istočnoj Evropi, Beograd: Zavod za udţbenike i nastavna sredstva Kaningam, Frenk, (2003), Teorije demokratije, Beograd: Filip Višnjić Kanfora, L., (2007), Demokratija, istorija jedne ideologije, Beograd: Clio Kasapović, Mirjana, (1993), Izborni i stranački sustav Republike Hrvatske, Zagreb: Alinea 216 Kasapović, Mirjana, (2005), Bosna i Hercegovina, podijeljeno društvo i nestabilna država, Zagreb: Politička kultura Kasapović, Mirjana, (2003), Izborni leksikon, Zagreb: Politička kultura Kymlicka, Will, (1996), Multicultural Citizenship: A Liberal Theory of Minority Rights, Oxford: Clarendon Press Kirchheimer, Otto, (1966), The Transformation of the Western European Party Systems, In: Political Parties and Political Development, Eds. J. Palombara and M. Weiner, Princeton and New Jersey: Princeton University Press Kitscelt, Herbert, The Formation of Party Systems in East Central Europe, Politics and Society 20 (March 1992): 16–17 Kitschelt, Herbert, (1995), Formation of Party Cleveages in Post-Communist Democracies (Theoretical propositions), Party Politics Vol.1 No. 4, London, Thousand Ouks and New Delhi: SAGE Publications Klingemann, H.D., Richard I. H. and Ian B., (1994), Parties, Policies and Democracy, Boulder, San Francisco, Oxford: Westview Press Klingemann, H.D.,Volkens, A., Bara J., Budge I. and Mcdonlad M., (2006), Mapping Policy Preferences II: Estimates for Parties, Electors, and Governments in Eastern Europe, European Union, and OECD 1990–2003, Oxford: Oxford University Press Koenen-Iter, Ţak, (2005), Sociologija elita, Beograd: Clio Krstić, Zoran, (2008), Politička uloga i moć parlamenta u parlamentarnim sistemima, Beograd: Institut za političke studije Lijphart, Arend, (1977), Democracy in Plural Societies: A Comparative Exploration, New Heaven: Yale University Press Lajpart, A., (1992), Demokracija u pluralnim društvima, Zagreb: Globus, Školska knjiga Lajphard, Arendt (1994), Electoral Systems and Party Systems, A study of twenty- seven democracies, 1945–1990, Oxford University Press (Edition, Comparative Europian Policy) Lajpard, A., (2003), Modeli demokratije, Beograd i Podgorica: CID i Sluţbeni list SCG Lijphart, Arend, (2008), Thinking about Democracy: Power Sharing and Majority Rule in Theory and Practice, London and New York: Routledge Laakso, Marku and Rein Taagepera (1979), Effective Number of Parties: A Measure with Application to West Europe, Comparative Political Studies, 12:3–27 217 Linz, Juan, (1994), Presidential or Parliamentary Democracy: Does It Make a Difference?, in: The Failure of Presidential Democracy, Linz Huan J., Artuto Valenzuela, Ed. (1994), (Volume 1), Baltimore and London: The John Hopkins Universisty Press Linc, H. i Stepan, A., (1998), Demokratska tranzicija i konsolidacija: Južna Evropa, Južna Amerika i postkomunistička Evropa, Beograd: Filip Višnjić Lipset, Seymour Martin, (1960), Political Man (Garden City, NY: Doubleday, 1960) Lipset, Seymour Martin. and Rokkan S., (1967), Cleavage Structure, Party Systems and Voter Alignment: An Introduction, in: Party Systems and Voter Alignments Cross- National Perspectives New York: The Free Press Lipset, Seymour Martin, (2001), The Americanization of the European Left, in: Political Parties and Democracy, Eds. L. Diamond and R. Gunther, Baltimore and London: The Johns Hopkins University Press Lipset, Seymour Martin, Dţejms, M. L., (2003), Demokratski vek, Beograd: Aleksandria Press Lewis, P. G., Zdenka M., (eds.) (2006), The European Union and Party Politics in Central and Eastern Europe, Palgrave Macmillan Luman, N., (2001), Društveni sistemi, Sremski Karlovci – Novi Sad: Izdavačka knjiţarnica Zorana Stojanovića Mainwaring, Scott and Scully T. R., (1995), Building democratic institutions: Party systems in Latin America. Stanford: Stanford University Press Mainwaring, Scott and Shugart M., (1997), Juan Linz, Presidentialism, and Democracy-A Critical Appraisal, Comaprative Politics, Vol. 29., No. 4, July 1997 Mainwaring, Scott, (1998), Party Systems in the Third Wave, Journal of Democracy, 3:67–82 Mainwaring, Scott, (1998), Rethinking Party Systems in the Third Wave of Democratization: The Importance of Party System Institutionalization, Notre Dame: The Helen Kellog Institute for International Studies, Internet, 01.04.2102, http://kellogg.nd.edu/publications/workingpapers/WPS/260.pdf Mainwaring, Scott and Torcal M., (2005), Party System Institutionalization and Party System Theory After the Third Wave of Democratization, Notre Dame: The Helen Kellog Institute for International Studies, Internet, 01.04.2012, http://kellogg.nd.edu/publications/workingpapers/WPS/319.pdf 218 Mainwaring, Scott and Mariano T., (2006), Party System Institutionalization and Party System Theory After the Third Wave of Democratization. Handbook of Party Politics. SAGE Publications. 3 Apr. 2010.