UNJVERZIТET U BEOGRADU F AKUL ТЕТ POLIТICКIH NAUКA КА TEDRA ZA POLIТICKU SOCIOLOGIJU doktorska disertacija GRADANSKO 1 ANTIGRADANSKO SНV ATANJE POLITIКE ODNOS DESNICE, CENTRA I LEVICE U POLITICKOM POLJU EVROPE Kandidat: Mentor: Мr Neven Cveticanin Prof. Dr. Vukasin Pavlovic Beograd, Februar, 2007. «Smatram da covek predstavlja celmu i kada mi neko ka2e <~а sam sa desnice» ili <<ја sam sa levice», meni se cilli da se on meni predstavlja kao polovina coveka... . .. Na kraju cu vam reci sledece: Hajdegera је nemoguce postaviti «desno» ili «levo». Njega Ьi radije trebalo odredivati pojmovima visine ј duЬine» Emst Jinger 2 UVOD 1 Zivimo u vremenu kada politika pocinje da se preliva preko svojih granica i ulazi, па zalost, u sve pore zivota. Svedoci smo sveopste politizacije covekovog sveta zivota koja је vidUiva kako sa lokalnog, tako i sa globalnog nivoa. Sve postaje predmet politickog prosudivanja, ра se cak i u trivijalnim stvarima, ~oput odevnih modnih motiva ili novinskih karikatura, traZi prvenstveno politicki smisao. Time se potYrduje teza da је «savremeno drustvo postalo politicko drustvo vise пеgо Ьilo koje do sada»3. Oko te teze песе Ьiti sporenja i nju се prihvatiti pripadnici razlicitih ideologija, religija, kultumih krugova i politickih temperamenata ( i umerenjaci i ekstremisti ). No, nju се prvenstveno prihvatiti oni koji se bave пaucnim ispitivanjem politike, bez obzira kojoj teorijskoj skoli pripadaju. Stoga се se oko toga slagati i rnonumentalпi teoreticari starog kova poput konzervativnog nemackog pravnika Karla Smita ( Carl Schmitt ) koji је prvi eksplicitno postavio tezu «о sveobuhvatnosti politickog kao takvog»4 i ultra-moderni, odnosno postmoderni, teoreticarj i predstavnici tzv. «nove politicke sociologije» poput Kejt Nes.5 Svi oni, naprosto, ne mogu da ne primete rnrefu masovnog drustva6 u koju је uhvacen savremeni covek i koja ga ne pusta da zivi svoj zivot daleko od politicke buke ј vreve. Jedni се kritikovati masovno drustvo i ukazivatj na njegove nus-produkte, drugi се istjcati pogodnosti takvog drustva ро sarolikost covekovog zivota, treci се se baviti neutralnom deskripitvnom analizom njegove fenomenologije, ali svi teoreticari zajedno, ukoljko uopste preteпduju na ozЬiljan пaucni rezu ltat, morace priznati prostu cinjenicu da u takvom druStvu egzistiramo ј da smo svi pomalo Zrtve njegove hjper-politicnosti. U tom smislu slobodno mozemo reci da је danas nemoguc onaj apoliticni povuceпjak koga su stari Gтci oznacjJj teгmjnom idiotes i koji је mogao da mjmo «sedi kod kuce» - shodno bukvalnom znacenju tog starogrckog tennina, od koga се tek kasnjje nastatj jedna savremena podsmesJjjva jmenica. Danas nas informacije naprosto bombarduju sa svih strana - sa TV-a, novina, ulicnih reklama i treba zaista otici u neko udaljeno i civilizacijom netaknuto mesto, da Ьi mogli malo apstjnirati od sveopste politizacije. No, пi tamo nismo sigumi od stihije politickog.7 1 Navod na pocetku rada је iz- Planetarni radnik- razgovor sa Ernstom Jingerom - u Gradac, Cacak, br. 92.-93.-94. - str. 48. 2 Upravo је to na snazi u n~e vreme, upravo ovih dana, kada su karikature proroka Muhameda u nekim evropskim listovima izazvalc pravu bujicu reakcija ekstremлih muslimana koji su u tome prepoznali prvenstveno politicko znacenje i verovatno nisu pogresili. No, veoma је cudno sto su radikalni islamjsti u tome videli ne samo poJjticko-reJjgjjsku uvredu, vee i politicku pretnju prvog reda, ра su njihove reakcjje Ьile prvenstveno poJjticke i u plamenu su zavrsile neke od ambasada evropskih zemalja. О ovome u clancima - Fanatizam kao ute!Ja i Cenюro mrtvih и Afganistanu - Politika, 7. februar 2006. 3 V. Pavlovic- Savremeno drustvo i politika- Radnicka stampa, Beograd, 1984. - str. 5. 4 О Smitovom postavljanju ovog proЬiema u- N. Cveticaпin - Ev1·opska desnica izmetlu таса i zakona- Fi lip Visnjic, Beograd, 2004. - str. 160.- 170. 5 K.Nes - Savremena politicka sociologija; g/obalizacija, politika i moc - Sluibeni glasnik, Beograd, 2006. - str. Ј 1. 6 О pojavi masovnog drusrva ј о njegovoj strukturi, medu prvimaje temeljno pisao spanski mislilac Ortega i Gaset ( Hose Ortega у Gaset) - Н. Ortega i Gaset- РоЬипа masa - Gradac, Cacak, 1988. 7 То najnovija desavanja sa protestima radikalnih islamista ј sa pojacavanjem krize na Bliskom istoku samo pokazuju. Posve је moguce da neki naivni zapadni turista, ni kriv ni duian, zeleci samo da pomiri~e Cari з Sve to govori о gubitku globalne ravnoteze i о novim globalnim odnosima snaga. Mozemo pretpostavitj da се iz takve situacije proisteci potpuno novi socioloski pojmovi i politicka razlikovanja, posto nauka uvek, sbodno svom osnovnom zadatku, reaguje na svaku promenu ispitivanog predmeta. А predmet nauke о politici tj. politicke socjoJogije kako је eksplicitno ime discipline kojoj pripada ovaj rad је politicko polje - odnosno ono polje koje predstavlja siroki prostor na kome се se ispreplitati razne politicke snage, interesi, ideologije ј sve ono sto ljude pokrece na akciju kojom се menjati svet u kome egzistiraju. Stoga cemo, kada govorimo о sopstvenom predmetu, govoriti о politickom polju- ~to је termin za koji se opredeljujemo, ali i о politickom prostoru ~to је termin koji ne manje opravdano koriste drugi autorj.8 Opravdanje citavog rada nalazimo u slutnjj, koja је potkrepljena navedenim prjmerima, da se politicko polje u na~im danima radikalno menja i da pokazuje potpuno novu Jogiku koja nije u pravoj merj postala predmet naucnog razmatraoja. Jednostavnije receno, odnosi poJjtickih snaga, interesa i ideologija се se u savremenom svetu kardinalno promeniti u odnosu na jos skora~nju pro~Jost dvadesetog veka, te се sve to nametatj nuZпost iznalazenja novog naucnog izraza koji bi trebao da pronade nove pojmove koji Ьi korespondjral i sa novjm cinjenicnim stanjem. Samo politicko polje postoji oduvek i to barem toliko dugo koliko postoji covekov politicki Zivot, odnosno njegov napor da svoj dru~tveni zivot instituciona1no uredi i da zivi u nekom organizovanom poretku. Stoga се politicko polje Ьiti oduvek popri~te ЬоrЫ raznih grupacija koje su ujedinjene u svom prjmarnom poШickom verovanju ј koje se kao takve suprostavljaju d.rugim grupama. Tako се se unutar tog polja vekovima susretati razni heroji i antiheroji, veliki vodi, ali i puki sledbenici, razlicite vojske, alj ј lukavi diplomati ј uopste svi oni koji се ljudskom drustvu davati obrise koje се istorija upamtiti kao razlicite oЬlike eovekovog organizovanog zivota u vremenu. No, ono sto sve te susrete i sukobe uzdize iznad pukog zivotinjskog varvarstva ј divljastva, jeste samo politicko polje na kome se ti sukoЫ i susreti zЬivaju. То prakticno znaci da covek svoju drustvenu dinamiku nije Ъazirao iskljucivo na teznjj za pukim prezivljavanjem poput zivotinja, vec da је kroz svu svoju istoriju Ьivao pokretan i izvesnim zamislima о drustvenoj organizaciji i redu, koji naravno mogu poslиZiti zadatku njegovog prezjvJjavanja, ali taj zadatak i nadilaze. Politicko polje se upravo konstituise kao ono polje unutar kojega covek gradi, ali i ntsi svoje institucije, odnosno ustanove ј zbog toga zivotjnje nece imati politjcko polje, jer nece imati svoje ustanove, а njihova rusenja песе Ьiti ponukana «politickim razlozima», vec golim instinktom. Bez politickog polja svaki Ы sukob Ьiо sukob anarhicnih zivotinja, а ne sukob ljudi koji mogu transcendirati ono «ovde ј sada» pukog trenutka. Znacajni istorijski delatnici su upravo oni koji su mogli transcendirati trenutak sanjajuci razlicjte politicke snove, pokazujuci da је istorija coveka, ma kako krvava ј brutalna Ьila, ipak nesto drugo и odnosu na nereflektovana djvJjastva zivotiпjskog sveta. I tu se vracamo Aristotelu kao dalekom pretku na~e vrste, za koju је ustvrdio da је <> - dok sи se borili protiv zajedлjckog «neprjjatelja» prepoznatog и poJjtjckoj reakciji, da Ьi vec и sledecem trenutku ј samj postaJj «politicki neprijatelji» tj. ostra poJjtjcka konkurencija. Upravo nam ovaj prjmer pokazuje da u sredistu poJjtickog polja imamo jedno, ро nama, formalлo i besadninsko razlikovanje prijatelja i neprjjatelja, а sve jstorijske politicke grupacije, ustanove ј mnenja sa odredenom sadrzjnom - рориt grcke demokratije, rimskog repuЬiikanstva, rimskog imperatorstva, orijentalnog despotizma ili modernih gradanskih politickih jdeologjja - Ьiсе samo igraci koji su noseni samim formalnim razlikovanjem prijatelja ј neprijatelja. Drugirn recima i govorecj jezjkom auto-mehanike - fonnalno razlikovanje prijatelja ј neprijatelja се Ьiti «poluosovina» politickog polja, а razliciti oЬlici drustveno-poJjtjckih uredenja i ucenja koja ta иredenja promovjsи се Ьiti «karoserija>> koja se na tu osovjnи vcsa i koja ne moze Ьiti pokrenиta dok poluosovina ne zavrti tockove. Dakle, bez drustvne dinamike konsititujsane odлosom prijatelja i neprijatelja, иopste ne moze Ьitj Ьilo kakve osmisljene poJjtjcke akcije koja Ьi pocivala na nekiш teorijskim pretpostavkama i koja Ьi se postavila и odnos prema Ьilo kakvoj drugoj politickoj akcjji koja takode ima svoje pretpostavke delovanja. Prethodno је logika politickog polja i mozemo reci da је postojala oduvek od kada ljudi z jve u nekoш organizovanom druStvenom poretku. No, samo politicko polje se prvi put jasno ocrtalo tek sa pocetkom Novoga veka, odnosno tek и poljtickoj Moderni kada prvi put nastajи zaokruzene politicke ideologije koje sи pretendovale na osvajanje sveta. U Antjckom dobu, kao ј и Srednjem veku, Jjudi sи se dakako poJjtjcki borili i iz tih borЬi su projzJazjJe odredene poJjticke иstanove, ali samo poljtjcko polje njje Ьilo vidljivo, jer је politika Ьila cvrsto zdruiena sa religijom i metafizikom, ра se doimalo da је ona tek jzvedena jz nekjh vj§jb sfera bivstvovanja. U poJjtjckoj Modemi politika postaje autonomлa и odnosu na ostale sfere Ьivstvovanja i ла istorijsku scenu stupaju politicke ideologije od kojih је svaka htela da iz sebe, revolиcjoлamo, konstituise nov svet znacenja. RodonaceJnjk ovog stremljenja koje ima svoje Јјсе ј svoje nalicje је bez sиmnje MakijaveJ j ( NiccolO Machiavelli ). Slobodan Jovanovjc је pruzio mozda jednu od najboljih jnterpretacjja njegove uloge - kao onoga kojj је politjku kao delatnost napravio aиtonomnom od «vjsih» oЬ\asti ј tako otvorio Paпdorinи kutjju buducih modernih po\jtickih trvenja. 14 Bilo kako bilo, u osvit politicke Moderne, politjcko polje postaje potpuno zaokruzeпo ј spremno da ugosti svu silи budиcih ideologija koje се ga pohoditi delecj njegovu teritorijи ро principu prijatelj- neprijatelj. umetnosti ili filozofije. Sve uлutar politickog polja se pre ili kasnije prikazuje kao efemema stvar, јег ga sama dinamika istorije menja putujuci ka dotad nevidenim oЬiicima. 14 S. Jovanovic - lz istorije politickih doktrina - BIGZ, Beograd, 1990. U Jovanovicevom eseju о Makijaveliju su, u ovom kontekstu, posebno Ьitne strnne 87, 103, 106, 108, 107 i 140. No. о ovome се vi~e reci Ьiti kasnije kada budcmo govorili о osobiлama politicke Modeme, u okviru preciznijeg odredivanja modemog politickog polja. 6 POLIТICKO POLJE I NJEGOVA LOGIКA poluosovina prijatelj-neprijatelj koja tera politicko polje da se okrece na razlicite strane SLIКA : na prethodnoj slici vertikalna linija је «poluosovincш prijatelj-neprijatelj oko koje se, poput zemlje oko svoje osi, okrece politicko polje. Horizontalne linije sa strelicama su moguci smerovi okretanja koji sћodno okretanju «poluosovine» omogucavaju da na scenu dolaze stalno novi istorijski prijatelji i neprijatelj i ( tj. istorijske politicke ideologije i istorijsk:i politicki sistemi ) ne dovodeci u pitanje samu < koja predstavlja formalni i apstraktni princip samog razlikovanja prijatelja i neprijatelja. Bez <> svom pretpostavljeпom , poznata u vесјпј jezjka 16 Tako па eпgeskom lefihanded znacj izmedu ostalog ј neiskren 17 Veljkj broj pripadпjka marksjstiёke skole mjsljeпja obradujucj cjtavu jstorjju па marksjstjcki nacin, smatrao је da је preteca modeme levjce postojala i u Antjcko doba ј u Srcdпjem veku ј опа је ЬiЈа prepoznata u svjma опјmа koji su se suprostavljalj politjckoj arjstokratjjj ј oligarhjjj ј kojj su prosjгjvaJj ekoпomska prava па veCi broj ljudi. 9 ratnickog aureola, koji ga odbija od levice18 No, ovo је moguce ciniti samo kao neku vrstu naucne aproksimacije i kao neku vrstu pojmovnog zagrejavanja. Та metoda Ьi Ьila potpuпo pouzdana kada Ьi postojala neka «vecna levica», odnosno neka «vecna desnica» tj. kada Ьi kvaliteti Jevice ј desпice vredeli za vaskoJjko politicko polje od njegovog nastanka do danas kao i za sve jdeologije i poJjticke s jsteme unutar njega. No, posto su Jevjca i desnica konkretan proizvod jednog istorij skog razdoЬlja ( od Francuske revolucije nadalje ), ne mozemo da govorimo о Jevjcj, odnosno desnici, pre nego sto su se one zaista istorijski pojavj Je19• То Ьi Ьiо manir onih brzopletih i suvise ideologjzovanih Jevicara, odnosno desnicara, koji su svoje prethodnjke voleli da nalaze jos u staroj Grckoj, Rimu ј Srednjem veku. Tako su izvesnj borbenj Jevjcari propovedali da su socijalisti Ьitisali jos i pre nego sto је socijalizaш nastao kao modema politicka doktrjna, dok је borbena desnica npr. u svojoj fasistickoj verzjj ј volela za sebe da misli da nastavlja tradiciju rimskog carstva, ра је cak i ime fasisticke ideologjje izvukla iz te c jnjenice. Naravno da se i u jednom i u drugom slucaju radilo о pukim konstrukcijama, јег njti је borbena levica nastavljala Spartakov posao, niti је borbena desnjca nastavljala posao гjmskih imperatora, no sasvjm је гazumljivo da su i jednima i drugima trebali mjtovi na koje Ьi se mogli nadovezati i koji Ьi efikasno mogli podicj njihovu borbenu gotovost. No, ј za jedne i za druge се se pokazati da su gradili kule u pesku. Ipak, ostavljajuci mitove ро stranj mozda Ьismo i sami, drZeci se nauke, mogli npr. «levicarske» vrednosti i institucije prepoznavati ј pre bukvalnog nastanka politicke Jevice podsecajuci se npr. da је u srednjevekovnoj Evropi postojao sistem sredлjevekovnih socijalnih institucija koji је svoj eksplicitni izraz nasao nрг. u britanskom zakonu poznatijem kao Poor Law Act. No, taj zakon Ьi pogesno Ьilo pripisivati borЬi neke «srednjevekovne» levice, јег је on naprosto Ьiо izraz milosrda hriscanske Evrope koja jos nije Ьila direktno zakoracila u vrli novi svet Moderne, u kome се uskoro poceti vзZiti «nemilosrdni» zakoni «prvoЬitne akumulacije kapitala», kako Ьi rekli marksisti. Stoga се о levici i desnjci Ьiti dopиSteno govorjti tek u kontekstu Novoga veka tj. politicke Modeme, а to је dobro znao i sam Marks koji је prvog latentnog socjjalistu, doduse utopijskog, pronзSao u Tomasu Moru, kojj је vec delovao u vremenu «kada su ovce pocele da jednu ljude» tj. u vremenu kada је Novi vek росео da jede onaj stari. Stogaje Morov glas Ьiо «glas vapijuceg u pustinjj>>, јег njegovo hriscansko milosrde koje ga је odvelo tretiranju socjjalne proЬlematike, vise njje Ьiо pravilo, vec jzuzetak. Dakle, tek и vremenu poput Modeme koje samo ро seЬi i na pгiгodno-organski naCin nece imati «socijalnu svest» ( kao sto је to Ьiо slucaj u srednjevekovnoj Evropi) mozemo govorjtj о nastanku neke konkretne poJjticke levice, koja Ьi se borila za ekonomsku ravnopravnost. 20 18 О Aleksandru ее odusevljeno pisati u svojoj filozofiji istorije upravo jedan od najznacajnijih modemih "centrista" Hegel ( Georg Wilhelm Friedricb Hegel ), kao izmedu ostalom i о Aristotelu, ~to ovakvu paralelu Cini donekle opravdanom - G. W.F. Hegel- Filozoftja povesti- Naprijed, Zagreb, 1984. 19 lzmedu ostalog ovo Ьi bilo potpuno nipoda~tavanje herme11eиtike kao jedne od tehnika filozofsko- soc io lo~kog misljenja tj. filozofirajuce sociologije 2° Cemu postojanje neke «levice» Srcdnjem veku, kada su tamo svi ziveli u nekoj vrsti harmonije koja se odгZavala na potpuno iracionalnim i misticnim hriscanskim temeljima? Stoga su marksisiti proma~ili kada su Sredлji vek prikazivali kao steci~te ekonomskih proti \rreёnosti i ekonomske esploatacije u kojoj је bezobrazna aristokratija maltretirala uboge kmetove. То је ona ёuvena marksisticka predrasuda о «mraёnom srednjem velaш, nasuprot «emancipovanom Novom dobw>. Z. Dindic dobro obrazlэZe kako се novovekovna emancipacija proizvoditi najmracnije druStvene krize koje su potpuno Ьile strane mimom 10 No, ukoliko ne motemo govoriti о «vecnoj levjcj» ј «vecnoj desnici» i ukoliko sagledavamo kako istorija te kategorije puni relativnoscu, mozemo govoritj о nekim drugim vecnim konstantama н ljнdskoj prirodi, а koje se ticu politi.ke. MoZda se moze govoriti о jednoj «konzervativnoj>> kao i о јеdлој «revolucionamo-reformatorskoj» sklonosti cove.kove prirode, sto samo predstavlja dve mogиcnosti covekove urodene slobode. То bi mozda mogli bjti puki egzistencijali, u jaspersovskom smislu21 , no oni ne prиZaju osnova da se iz tih sklonosti tj . mogucnosti ljudske prirode izvuk:u zakljиcci о nekoj «vecnoj levici» ili «vecnoj desnici» koje su oduvek postojale. Uvek се biti ljudi sa «konzervativnim» skonostima, kao i onih sa «revolucionamim» sto, na kraju krajeva, zavisi od temperamenta, karaktera i niza ostalih zivotnih determinanti, ali preterano је jz toga izvlaciti zakljucak da је neko «desnicar» ili «levjcar» u politickom znасепји reCi, kao sto to laici cesto cine. «Levicar» ili «desnicar» neko moze Ьiti samo ako ima relaciju sa nekima od osnovnih, prvenstveno modemih, politjckih ideja koje sи odredi le ove pojmove. U naиcnom radu treba da damo precizna pojmovna odredenja i da postujemo nаисnн discipliлн. Upravo nam ona kзZe da о poJjtickoj levici i politickoj desnjci nije moguce govoriti pre politicke Modeme, а u ovome radu cemo pokнSati da dokзZemo tezu da о njima nije moguce govoriti ni u dobu politicke postmodeme, kada је sve manje onih koji se secaju spanskog gradanskog rata, komunistjckih pokreta otpora ili nacistickih jurisnih odreda. Iz prethodniЬ redova је v jdJjivo da ovaj rad nastaje na jednom pocetnom skepticjzmн prema plodonosnostj podele poljtickog prostora na levjcu ј desnjcн ј ovaj skeptjcjzam се tokom rada Ьiti proveren, te sam rad jma za cilj da пaucno potvrdi ili obori ovo intuitivno osecanje sa kojim krecemo и pisanje. Naravno, takve teze su postojaJe i ranije, ра nj ovaj rad ne pretenduje na bilo kakvu revolucionanюst. Jos је sredinom osamdesetih godiлa protekloga veka и Ьivsoj SFRJ Vladimir Gljgorov ustvrdio и jednom naucnom jstrazivanjи «da nema dovoljno naиcnog opravdanja da se podela prostora na levi i desni primenjuje na politicke, jdeoloske ј teorijske sporove»22 U na5e vreme najglasnjji svetski aиtoritet koji се smatrati da је epoha krenula ka prevazilazenju osnovne politicke podele na levicи i desnicu се svakako Ьiti Entoni Gidens ( Anthony Giddens )23 Citav niz teoreticara се smatrati da је pomenиta podela postala anahrona i medи njjma nece postojati ni ideoloska, nj naиcпo-metodoloska koћerentnost, te oni ne6e pripadati ni jstim politickim strujama. Argumentacija razlicitih naиcnika kojom se pobija postojanje podele na levicu i desnicи се Ьitj raz licita i ponekad се ovakva razrnisljanja dolaziti jz prostora «klasicno» nazivanog «desnim», ponekad pak jz prostora «klasjcno» oazivanog «levim», а ponekad се se raditi i о osporavanjи iz «centraJлog» prostora. Sve to najbolje govori о manjkavosti < gradanskom shvatanju politike, mada mu, naravno, direktno ne pripadaju jer su prema poljtjci ј njenoj Jogici ravnodusni. Sa druge strane, militantni isJam ( poput npr. Al Kaide ), militantni judaizam ( poput npr. cjonjstickog pokreta ) iJj militantno hriscanstvo ( poput razlicitih hriscansko poJjtjckih pokreta koji zazivaju «nove krstase» ) шozemo ubrojiti u antigradansko shvatanje poJjtike jer su te grupacije djrektno ukljucene u politicko polje, itnaju politicke akcije i sto је jos gore - nisu tolerantne prema drugim reJjgjjskjm, а ni politickim oЫicima, te koriste antigradanske metode borbe koje uvek racunaju sa nekim terorom. Stoga се nат ove grupacije Ьiti zanimljive u kontekstu nзSeg rada i ispitivanja poЫematike levice, desnice i centra unutar politickog polja. U prethodnim redovima smo pomenuli sintagxnu «gradanskog shvatanja poljtike». Та sintagшa stoji u naslovu rada i опа се biti jedna od nosecih konstrukcija naseg jstrazivanja i ona prjzma koja се nат pomoci da lakse razumemo Ьitnost, odnosno sporednost pojmova levice, desnjce i centra ро podelu politickog polja. «Gradansko shvatanje politike» се nат se ukazati kao mocna anaJjticka kategorija koja се omoguciti da proЬiematiku podele politickog polja ne tretiraтo na klasican, vec na jedan jnventivan nacin. Stoga је potrebno da rastumaCimo naslov, objasnimo sta podrazumevamo pod gradanskim, а sta pod antigradanskim shvatanjem politike i u kakvom su odnosu takva shvatanja politike sa podelom politickog polja na Jevicu, desnicu i centar. Grш1ansko shvatanje politike uzimaтo kao onu konstantu ljudske prirode koja coveka vodi navici da svoje egzjstencijalne proЫeme institucionalпo-zakonski resava i koja ga razlikuje od zivotiлje koja zivi u potpunoj spontanosti neposrednih potreba mimo bilo kakvog iпstitucjonalnog sjstema. Drugim recima, gJ'aaansko shvatanje po/itike uvek pociva па nekom pravu koje је institucionalno definisano i prepoznato је u svim politickim ideologijama, politickim sistemima i konkretnim oЬiicima politickih vladavina koje pocivaju na politickoj predvidljivosti koja је vidljiva u izvesnom obliku vladavine zakona bez obzira da li se radi о antickim oЫicjma filozofske politeie ј njenim epigonima, srednjovekovnim kraljevstvima sa hriscanskom legislativom ili о modemoj koncepciji pravne drZзve. Daleka metaforicna preteca gradanskog shvatanja politike koje poCiva na vladavini zakona i njegovo evтo-azijsko objavljivanje su Deset svetЉ zapovesti iz Mojsjjevog dekaloga kao onaj moralno-pravno-politicki oЬiik koj i је coveka definitivno udaljio od zjvotinjske anarhicnosti i koji је utemeljio sam koren nase civi lizacije, koja је nosena razlicitim religjjskiш i filozofskim obrazcima ( u Evropi uglavnom hriscanstvom) rezultirala modemim gradanskjm shvatanjem politike.37 Zaista, Deset svetih zapovesti su omoguCile konstituisanje politicko-moralne zajednice, koja је, bez obzira sto politjka njje Ьi la nezavisna od religjje i metafizike, utemeljila odredeni stepen institucionalne svesti. То је vidljivo stoga sto su Dekalogom definisanj princip privatnog vlasnistva, braka i upravnih institucija, kao i skup pravila koja podlezu moralnoj univerzalizaciji ј tjme omogucuju drustvenu predvidUivost i ravnotefu. Та jnicijalna «gradanska» kapisla се do danзSnjih dana doziveti niz politicko-istorijskih 37 О Mojsjjevom zakonodavstvu ј njegovom znacaju ро nюdcrna poJiticka poimanja u- У. StarlOvcjc - Politicke ideje i religija- Cjgoja ~tampa, Beograd, 1999, tom Ј - str. 2 1 Ј. 21 З. Jednostavno govorecj, Mojsjjevo zakonodavstvo је, ako ne neposredno, а ond.a posredno, znacajno za razvoj institucjonaJne svesti ј za nastanak jdeje vJadavine zakona koja се bjti jedan od gJavnjh potpomjh stubova gradanskog shvatanja poJjtike. Svakako daje instjtucjonaJnih definjsanja sJicnjh Mojsijevjm bilo ј u ranijim primitivnjm kuJtovjma i religijama, no ona nam njsu zanimljivajer se nisu uspeJa ocuvati do dana.Snjih dana ј postatj jzvori~tem citavih cjyj(jzacjja ј obezbediti ucestvovanje u tzv. procesjma dugog trajanja 14 «nadgradnji», te cemo na snazi stalno imati unapredivanje covekove institucionalne svesti, naravno, i uz povremene jstorijske regresije. Na5 rad се medu svim tirn obljcirna prosto-gradanskog i zrelo-gradanskog shvatanja politike, u kojima је ona vezana za odredenu pozitjvno-pravnu ili moralnu noпnu, prepoznavati kontinuitet i kumulativno obogacivanje sadrZaja i tako се posmatrati oЬiik u kome се gradansko shvatanje politike sticj do danasnj ih dana38, kadaje politika nezavjsna od reJjgjje, ali kada, kao ј ranjje kada је Ьila vezana za religiju, nije bez svog unutrasnjeg zakonomerstva koje је cini necjm vjsim od puke volje za moc. Poci cemo od jedne юnjnjmalne definjcjje gradanstva»39 i posmatratj kako se ona proteze na razlicite oblike politjcke vladavjne i razliCite politicke ideologije, а pre svega na one koji nastaju unutar politjcke Moderne kada nastaje i podela politickog polja na levicu, desnicu i centar. Stoga cemo пюсi da stavimo princip gratlanstva, odnosno gratlansko shvatanje politike uz pretlюdne pojmove posmatтajuci kako se tim zahvatom menja sama logika podele politickog prostora na levicu, desnicu i centar. Minimalnu defmiciju gradanstva pronasli smo u onome sto је pod gratlanskim щ-etlenjem podrazumevao Imanuel Kant ( Immanuel Kant) сјје је misljenje, barem sto se tice ove teme, i dan danas neprevazideno. Kant nam је posebno zan imljiv zato sto on ne daje definjcjju koja suvopamo opisuje logiku «gradanskih» instituc ija, vec same te institucije si1vat~ kao posledjcu covekove apriome transcendentalne zakonomernosti, ра tako one bivaju puni izraz same ljudske prirode koja «ро sebi» tezi zakonomemosti i organjzacij j. Kant u ovome sledi stremljenja koja је pokrenuo Dejvid Hjum ( David Hume) sa svojom Raspravom о ljudskoj prirodz40 koja uspostavlja direktnu vezu izrnedu covekovog duha i njegovih institucija koje bivaju izraz njegove navike da stvari posmatra shodno izvesnirn zakonomemostima, koje pak nemaju izvoriste u Cistoj empiriji, vec su sa coveka ( jz coveka) prenesene u svet oko njega. Ipak, Kant vise od Hujma precizira spolj asnja poljticko-institucionalna resenja i tako dotice samu sustjnu gradanskog shvatanja politike i gradanskih uredenja uopste. U svom defin isanju gratlanskog uretlenja on daje i definiciju pravne driave koja nije definisana kao neki konkretni postvareni poredak, vec koja predstavlja uzor kome treba teziti ј kojj treba slediti . Kant pri svemu tome razdvaja sein nivo ( nivo postojeceg, konkretnog ) i sollen nivo ( nivo trebanja, idealni nivo ) i samiш tim gradansko shvatanje politike zasticuje od utopijskih projekata koji bi mogli voditi u raznorazne tiranije u ime «visih ideja». Tako cemo na jednom mestu imati i ideal kome treba teziti i koji uvek ostaje do kraja potpuno neostvarljiv и smislu potpune drustvene barmonije i konkretnu politicku situaciju koju treba uvaziti kako Ьismo se uopste шogli priblizavati politickom idealu. No, pustiшo samome Kantu da kaze svoje misljenje, koje mi prihvatamo kao uspesnu odrednicu g1-at1anskog sћvatanja politike: «ldeja koпstitucije koja Ьi Ьila u saglasnosti sa prirodnim pravom ljudi, naime pravom da oni koji se zakonu pokoJ-avaju istovremeno ujedinjeni treba da budu i 38 М. Podunavac iznosi genealogiju gradanskog sbvatanja politike i prikazuje kako ono traje kroz razlicite epohe, te konstatuje daje «malo politiёkib ideja i politickih ideala u kojima se tako skladлo harmonizuju vrednosti starog i novog» - М. Podunavac - Princip gradanstva i poredak politike- Fakultet politickih nauka, Beograd, 1998. - str. 22. 39 IЬid - str. 1 З. 400. Hjum - Rasprava о ljudskoj prirodi- Veselin Masle~a, Sarajevo, 1983. 15 oni koji ga donose, lezi u osnovama svih drzavnih oЫika, а politicka zajednica zamisljena u skladu s tom idejom u pojmovima cistog uma, zove se platonskim idealom ( respuЫica noumenon ) i nije izmisljotina, vec vecna norma za sva gratlanska uretlenja uopste, koja se sasvim odricu ratovanja. Gratlansko drustvo organjzovano prema tom uzoru jeste predstava te jdeje koja је, prema zakonima slobode, data primerenom iskustvu ( respuЬJjca phenomenon ) ј moze se ostvariti sa mnogo muka i tek posle raznih sukoba i ratova»41 Dakle, pod gratlanskim shvatanjem politike uglavnom shvatamo delovanje unutar zakonom ometlenih granica, pri сети oni za koje zakon vai i isti i donose i kao takvo је ovo shvatanje politike suprotno voluntaristickom koje uvek racuna sa nametanjem neke pojedinacne tj. prjvatпe volje politickoj zajednici.42 Dakle, unutar gradanskog sћvataпja poJitjke svaki poJitjcki cin mora imati svoj legitjmitet ј JegaJjtet, ра tako i samo pribegavanje nasilju ne sme blti cisti hir, vec mora imati pokrice u zakonskim odrednicama koje predvidaju odredпe sankcije za sve опе koji ne postuju eleшeпtame principe gradanskog шira i reda, dok се biti nedopustivo sprovodjtj пeku licnu pravdu mimo opste volje zajednice. Tako се se u okvirima gradanskog sћvatanja politike о dгZavi govoriti kao о sistemu legitimnog nasilja ј to се Ьiti kvalitativna razlika u odnosu na prirodnu anarhicnost u kojoj nece vaiiti Ьilo kakvi zakoni. Drugim recima, ni nad kim ne moze Ьiti izvrsen akt nasilja, sankcija iJi kaZпjavanja, dok se о tome, posredno - putem zakona, ne izjasni citava zajednica. Samim tim akti nasilja nece Ьiti akti proizvoljnosti i samovolje, vec се Ьiti Jegitimno sredstvo ocuvavanja gradanskog mira i reda i samog gradanskog politickog poretka koji tako postaje predvidljiv. Nasuprot tome, anfigratlansko sћvatanje politike cemo definisati kao ispoljavanje politicke samovolje koja nece za potporu imati blfo kakvu pravno-zakonsku normu, vec се politicki postupci «lebdeti u vazduhu» noseni samo proizvoljnim i privatnim predstavama njihovog nosioca, te tako necemo imati Ьilo kakvu predvidljivost delovanja institucija, koje се uglavnom pocivati na tiranskoj volji nekog pojedinca i na njegovim hirovima. Sћodno tome cemo aлtigradansko shvatanje politike odrediti kao specificni oЫik politickog voluntarizma i nihilizma koji ne racuna sa Ьi1о kakvom vezanoscu politike za pozitivno- pravnu, а veoma cesto ni za moralnu normu. Antigradansko shvatanje politike prilazi politickom polju kao popristu iskazivanja puke volje za moc i tako ovo s!Jvatanje poljtike indjrektno razara samu covekovu drustvenost, jer kada Ьi svi postupal i proizvoljno i nepredvidljivo 11е Ы Ыlа moguca Ьilo kakva politicka zajednica, vec Ы to predstavljalo pad u hobsovsko prirodno stanje. Prethodno receno nam је glavni orijentir kada budemo govorili о gradaпskom shvatanju poJitjke koje је, upravo time, vanvтemensko, te ga stoga ne mozemo potpuno vezivati nj za jednu ероlш i ni za jedan kokretni poredak posebno, posto sam Kant govori о «vecnoj normi za sva gradanska uredenja uopste», smestajuci ovu < i da da tumacenje dogadajima.51 Time dolazimo do zakljucka da jaki istorijski delatnici nisu Ьili svesni politicki ideolozi sa razvijenom naucno-politickom mislju, ali se proucavanje njihovih akcija i misli namece samoj nauci kao neminovno posto su oni bespovratno 48 Slobodanu Jovanovjcu smo dali prednost nad mnogim drugjm jnostranjm ј verovatno zлacajnjjim liЬeralno-demokratskjm teoreticariшa, da Ьismo korespondiralj ј sa sopstvenjm poreklom ј okruzenjern, kako ne Ьismo Ьilj prjstrasni лј u odnosu na poglede poljtjcke socjologjje u SrЬijj, sa svjm njenim vrlinama ј manama. 49 1 Ьid. - str. 8. 5 ° F. Fjre - О Francuskoj revoluciji- lzdavacka kлjjZзmjca Zorana Stojanovjca, Sremskj Karlovcj, 1990.- str. 179. st То postaje jzvesno u posmatranju npr. savrernene srpske jstorjje ј njenjh prelomnjh dogadaja poput Gazjmestana jlj 5. oktobra, јег i u jednom ј u drugom slucaju delatnjcj njsu Ьilj svesnj koje su poljtjcko- jstorijske struje pokrenuli, ра im se ta istorjja, najmanje njjhovom krjvjcom, vratjla kao bumerang. F. Fjre opjsuje prethodnu pojavu sledecjm recjma, studjrajucj ulogu <> jstorijskjh ljcnostj: «А oni koji vи/ш konce samo su tockjcj, tako da su manjpulatori u stvari manipuljsanj ј robuju logicj sjstema»- 1Ьid. - str. 187. 19 odredili samo politicko polje kao predmet ovde predиzetog istrazivanja. Tako се za razumevanje podele politickog polja na levicu, centar i desnicu Ьiti podjednako vazno sagledavanje «jdeologa» poput Berka, Hegela ili Marksa, koliko i «prakticnЉ delatnika» poput MeternЉa (Кlemens Mettemjch-Winneburg), Bizmarka ( Otto Edиard Leopold von Bjsmarck) ili Leпjina (Владимир Ильич (Ульянов) Ленин ). Stoga се rad tl prici о politickom роlји ј njegovim menama izabrati «srednji put» ne odlazeci ni u krajnost ispitivanja pukih politickih teorija, ni u krajnost posmatranja suvopamih istorijskih cinova i vafuih datuma, vec се medи njima pokusati metodom polj6cke sociologije utvтditi strukturalnи povezanost. Tako се likovi koje cemo kroz rad sretati biti raznoliki i raznovrsni, а 6me се i sama naucna naracjja doЬiti na svojoj privlacnosti. Kako bi naucnu naraciju napravilj dostupnjjom «zdravom razumи» ј paZпji citaoca, u izlaganju rada cemo upotreЬiti, savremeпo govoreci, esejisticko-literarni izraz. Njega се karakterisati stalna teZпja ka nadilazenju krutil1 teorjjskih konstrukcija i tendencija ka ostvarivanju simЬioze li terature i nauke, sto је shodno duhu vremena kojj tezj interdisciplinarnosti. Naucni pristup се nam omoguciti da predmet istrзZivanja sagledamo «sa svih strana», а Jjteramj pristup се nаш omoguciti da rezultate takvog posmatranja saberemo ј prezenutjemo bez djskontinuiteta. Tako се и radu Ьitj prisutni razliciti konteksti naracije tj. neka vrsta razliCitih иglova iz kojih се se sagledavati svaka jstorijska ј politicka pojava vezana za modema previranja. Naprimer- pojava Napoleona се iz konteksta oslobodenja srpskih zemalja Ьiti krajnje pozitivna, ali ako је posmatramo u sirem evropskom kontekstu ona се se иkazati kao temelj poljtickih nestaЬilnosti zrele evropske Modeme. Tako се nаш isti akteri delovati , u odnosu na razlicite kontekste, kao pozitivni, odnosno kao negativni, а citaocи ostavljamo da sam izabere koji ko11tekst za njega ima najvecи vaZпost. Тiше se ne sашо оmоgисије ucestvovanje citaoca и svojevrsnoj produkcij i rada preko razlicjtih «cjtanja», vec se ј inaиgurise jedan postupak koji је dao sjajne rezultate u oЫastj literature, а kojj је ро nama primenjjv i u naucj.52 Razlicjti konteksti naracjje Ьiсе prisutni ј u odnosu na hermeneиtjcki proЫem koji се razlicjta «cjtanja» uslovjtj obzirom na to da li jednu poJjticku pojavu posmatramo iz vremena njenog nastanka јЈј jz naseg vremena. Na primer - posmatrano sa na5e pozjcije danas, u kojoj smo svesni kasnijeg razvoja jdeologjja kojj је rezultirao time da је marksizam postao sinonim za levicu - rani radikalizam kojj је saveznik liЬeralizmu mozenю smestiti и politicki centar- no u vremenu kad se javio on је pripadao poJjtickoj levici jednako kao ј marksizam, jer jer је ј sam liЬeralizam Ьiо na levici posto se borio protiv konzervativne Evrope. Tako се i sami pojmovi levice i desnice Ьiti uslovljeni vremenom, te се ono sto ujednom vremenu izgleda kao levica, и drugom Ыti па centru, а и trecem cak па desnici. 53 То је potvrda teze da politicko poUe nije staticno, vec da se okrece poput zemljine kugle oko «poluosovine>> prijatelj-neprijatelj koja се proizvoditj razlicite princjpe poljtjckjh grupisanja. Tako се u jednom vremenu ро podelu politjckog polja Ьitj dominantan jedan kriterijum grupisanja, а u drugom vremenи potpиno drugi 52 Po~lo metodoloski stojimo na kunovsko-fajerabendovskom stanovi~tu о metodoskom pluralizmu koji nuzno dovodi do razЬijanja koherencije sveta koji proucavamo, mi cemo, u skolsku svrhu ovog rada, iznositi razlicite paradigme posmatranja, povecavajuci tako slobodu izbora citaoca, а smanjujuci «ideoloska>> skretanja - vidi - Т. Kun - Struktura naucnih revolucija - Nolil, Beograd, 1974, Р. Fajerabend - ProJiv metode - Veselin Maslesa, Sarajevo, 1987. 53 Do slicnog zakljuёka dolazi i А. Giddens- TreCi put- obnova socijaldemokratije - Politicka kulrura, Zagrcb, 1999.- stт. 44. 20 kriterijum, ра се se to odraziti i na pojmove levice, desnice i centra koji su, pocevsi sa Francuskom revolucijom, preuzeli ulogu pojmova koji dominiraju politickim poljem u Evropi. Na samom kraju specifikacije metode rada, valja reci da cemo u istrazivanju poci od opstijeg ka pojedinacnom, jer bez postavljanja pretbodnih teorijsko-socioloskih okvira ne mozemo prici «gоlопш empirijskom materijalu unutar politickog polja. Tako cemo prateci pojmove levice, desnice i centra krenuti najpre od njihovog najopstijih odredenja koja се korespondirati sa tackom njihove konkretne istorijske objave, da Ьismo kroz istrazivanje ove pojmove sve vise smestali u savremeni i aktuelni politicki kontekst u Evropi. Stoga се rad Ьiti podeljen na dve velike tematske celine. Prva velika tematska celina sa naslovom Opste teorijsko odretlenje politickog polja се pokusati da prikaze zaokruzenost koje politicko polje poprima sa politickom Modemom i Francuskom revolucijom kao njenim vrhuncem, te се situirati pojmove levjce, desnice i centra unutar njega prateci njihov konkretan nastanak, kao ј njihove vodece delatnike i jdeologe. Takode cemo u ovoj ceJjn i izloziti povezanost same podele politickog polja па levicu desnicu i centar sa «gradanskjm» i «antigradanskim shvatanjem politike», odnosno njihovim istorijskim manifestacijama u periodu po!jtjcke Moderne, posebno obracajuci painju na to kako «gradansko sbvatanje politike» konstituise modernu tzv. «gradansku Evropu» i njen «gradanski svet». Druga velika tematska celiпa sa naslovom Odnos desnice, centra i ievice u politickom polju evropskih demokratija па pocetku 21. veka predstavlja isћodiste citavog istrazivanja i u njoj се rad potpuno zahvatiti i iscrpiti svoj predmet koji је u najuzem smislu prepoznat u specifikovanju politickog polja u Evropi nasih dana и odnosu na pojmove levice, desnice ј centra. Tako се ova celina pokusati da prikaz.e savremeni evropski politicki trenutak ј da prezentuje sve podeljenosti politickog polja Evrope, razmatrajuci koliko u njjma ucestvuju pojmovi levjce, desnjce i centra. Takode, ova ceJjna pokuSava utvrditi dokle је dosao evropski politicki razvoj koji је zapocet sa Francuskom revolucijom i da li evropski poJjtjckj zivot jos uvek opterecuju jste protivrecnosti kao u vreme te revolucije pre dva veka. Ovde cemo jzloziti strukturu «post-gradanskog sveta» tj. stтukturu vremena politicke postmodeme u kome zjvjmo ј pokusacemo ispjtati kako se u tош vremenu poпasaju pojmovj 1evice, desnice ј centra koji su, kao sto је prikazano u prethodnoj tematskoj celini, nastali unutar «gradanskog sveta» i politicke Modeme. Na samom kraju ovoga uvoda potrebno је izloziti naucni i prakticni iлteres rada koji se naslucuje iz prethodnih redova. Naucni interes rada је da situaciju u kojoj se nalazi politicko polje na pocetku 21. veka u Evropi pretoci u socioloske zakljucke koje се Ьiti «svezj» i upotreЬ!jivi ј koji се moCi da zamene neke dogmatske i suvise ideologizovane teorijske sheme koje su Ьile svojstvene nekom drugom vremenu. То се Ыti tacka u kojoj се se spojitj naucni i prakticni interes rada. Naime, jedan od cj!jeva ovog istraZivanjaje, da parafraziramo Kanta54, da «unisti» neke okostale obrjse poJjticke teorije, kako Ьi se «dobilo mesta» za politicku praksu. Dntgim reciшa, neke politicke kategorije, izmedu ostalih i podela na levicu i desnicu, ogranicavaju delatni politicki prostor traz.eci da se opredeljujumo prema ovim politickim konstruktima koji su nekad S4 Kant је u predgovoru drugog izdanja Кгitike cistog и та iz 1787. napisao: "Ја sam, prema tome, morao da uni~tim znanje, da bih dobio mesta za veru ... "- Kultura, Beograd, str. 77. 21 Ьili od vafnosti za konkretno pozicioniranje l1 politickom prostoru, ali koj i su sada, sto se nadamo da се pokazati nase istraiivanje, mnogo vise modnj mo6v poput lepeze ili marame, nego sto su prepoznatljjv politicki dres za koji Ьi se moglo navjjati i koji ima znacenje u konkretnoj politickoj borЬi. Ove kategorije nisu bez znacaja i verovatno jmaju svoju jstoriografsku, hermeneuticku ј politicko-teorijsku vrednost, аЈј one veoma cesto zamagljujи pogled na savremena politicka zbivanja ј praktjcnu orijentacjju u ojima. Rat jzmedu levjce ј desnice se gotovo vise vodi medи teoreticarima i «jdeolozima» negoJj sto је izvoriste konkretnih poJjtickih grupisanja prijatelj-neprijatelj na pocetku 21. veka, kada praJ...rt:jcnи relevanciju sticu neki drugi pojmovi. Stoga treba dekonstruisati «staru teorijw>, da Ьi se jлaugurjsala «nova praksa», kako Ьismo jasnije v jdeJj savremenu politicku situacijи . Svesnj naseg zadatka pisanja jednog teorijskog dela, odnosno jednog naucnog rada - postavljamo logicno pitanje smjsJenosti pisanja teorijskog rada koji bi dekonstruisao sanщ teorjju. Zar to ne Ьi Ьilo secenje grane na kojoj se sedi? lpak, misljenja smo da је to samo potkresivanje опјh trulih grancica koje Ьi i same pale, zato sto u njima vise nema zivotnih sokova. Drugim recima, pisanje teorijskog rada је nacin za procjscenje same teorije tj. za odredjvanje granica njoj samoj, odnosno za razlikovanje situacija kada teorija moze Ьiti deo resenja konkretnih prakticnih proЫema, а kada se ona prikazuje kao dodatno komplikovanje. То је upravo onaj malopre pomenuti kantovski put kojj vrsi destrukciju znanja, da Ьi ostavio da na zemlji njegovog poCiva\jsta proklija zivot sam. Jednako tako, politicka teorija ( politicka sociologija u ovom slucaju ) treba do izvesne mere da bude dekonstruisana, kako Ьi ostavila prostora konkretnom zivotu da јој donese nove, sjrove materjjale kojj nece Ьiti «osiromaseni» zastarel im terminoloskim razlikovanjima. Nadamo se da cemo tokom rada pokazati da је jedno od takvih razlikovanja - upravo ono levice i desnice i da ono proizvodj vise teorijske zavrzlame, а manje praktjcne politicke orijentacije. Na kraju krajeva, cilj nam је uterati «skepticizam» и poljtjcku teoriju, kao i skepticizam prema njoj samoj, kako ona vjse ne Ьi, onako nadmeno ј skolskj, odredjvala staje to sto је ubogoj politjckoj praksj dozvoljeno, а sta ne. Utoljko nam је cilj da neke stvari и teorijj relativizujemo, kako Ьi ih zivot sam apsolutizovao ako је to saobrazno njegovim potrebama U tom smislu ovaj rad је namenjen takozvanim «ideoloskjm puritancima» tj. onima kojj pretpostavljajи ideologiju samom zivotu, koga upomo pokusavaju uterati и svoje logicke kategorije ј koji stoga sve politicke sukobe prikazuj u kao jdeoloske. Ne odbacujиci cjлjenicu da је ideoloski momenat vaian deo politike kao aktivnosti, ovaj rad ima za svrhu pokazjvanje kako је redukcija politike jsk ljucivo na jdeologjju, ne samo beskorisna za onog koji је provodj, vec i opasna. Namesto jdeoloskog, pokusacemo u socioloskom proucavanju politike istaknиti momenat prostog zivota kao one dinamicke konstante koja sve teorijske kategorije boji svojim bojama, svedoceci medusobnи zavisnost teorije i prakse. То naravno «ideoloskim puritancima» nije ро volji posto bi oni bili najsrecnijj kada bi se njihove ideoloske konstrukcije mogle prosto projektovati na stvamost. No, stvarnost се se tome uvek opirati, jer na kraju krajeva politika, ра samim tim i sociologija politike kao njena istraiiteljica, nikada ne mogu biti svedene na jedan logicno-vrednosni sistem. Dakle, tamo gde ideologije cute, zivot govori ј obmиto. Stoga cemo u ponudenom radu pustiti zivotu da govori, proziruci koje nam znakove vremena sugerise. 22 I OPSTE TEORIJSKO ODREDENJE POLITICKOG POLJA 1. POREКLO PODELE POLITICKOG POLJA I NJEGOV А KONACNA ZAOКRUZENOST U VREMENU POLITICКE MODERNE а) MODERNA КАО OKVIR GRAВANSKOGA SVETA Predmet ovoga rada је kao sto smo videli politjcko polje i Јјпјје njegove podeljenost j, а vremenski domen u kome cemo razmatrati rasprostiranje tih linija је Novi vek kao samo jzvoriste onoga sto se obicno naziva politickom Modemom. То је upravo stoga sto, kao sto је prjkazano u uvodu, pojmovi Jevice, desnjce ј centra ne postoje pre politicke Moderne i tek sa njenim vтhuncima doЬijaju konkretnu istorijsko-delatnu snagu. No, da Ьismo prjstupili tim pojmovima i stavili jh u kontekst novovekovnih politickih zЬivanja potrebno је da najpre damo odredenja osnovnih osoЬina politicke Modeme. То је nuzno ucjnjtj stoga sto, prvenstveno pojmovj politicke levjce ј politicke desnice, а kasnjje ј pojam poJjtickog centra, nastaju kao krajnje jzvodenje onih tendencjja koje su obelel.avale Modernu od samog njenog pocetka i projstekJj su upravo iz njenih specificnosti ро kojimaje ona razlicita od svih epoha koje su јој pretl1odjle - pre svega iz njenog revolucionarstva. I pored tog svog revolucionarstva, jednim svojjm delom Moderna njje mogla da se ne nastavj na ероЬе koje su јој prethodile preuzunajuci od njih neke pojmove, ра cak ј samo svoje ime izvodeci iz relacjje spram proslosti. Tako nam S. Aлtonjc prenosi da је sam izraz modernus nastao otprilike u 5. veku «kao oznaka za hriscansku sadasnjost, naspram paganske proslostj- antiquus».55 UkoJjko prihvatimo ovu tezu, dolazimo do zakljucka da poreklo izraza Moderna, svoj jm tragovjma, vodi do vremena konstjtuisanja hriscanskog kruga vтednosti. Hriscanstvo tako, na sasvim specifican nacm, predstavlja prvu modernizaciju, premda politjcka Modema pocinje tek kada se zavгSava srednjevekovnj period hriscanske Еvторе. Medutjm, upravo је u ovom prethodnom perjodu postavljen ternelj buduce eksplicjtne poJjtjcke modemizacije koju donosi Novj vek.56 U momentu kad је Aristotel, jos u srednjem veku, pobedjo < i ukrstio se u delu Tome Akvinskog ( Thomas Aqujnas ) sa hгjscanstvom, bjJi su postavljenj temeJjj buduce modeme Еvторе koja се od Bekona ( Francis Bacon ), Вегkа, Hegela sve do Popera (Кarl Popper ), mnogo vise voletj ovog fjlozofa od njegove mjsticne platonjsticke bratije. То је sve deo jedinstvenog razvitka onoga sto VеЬег naziva «okazjonalnom гacionalnoscш> koja се napredovati «otcaгavajuCi» svet starih pгedmodemjh mitova i religija.57 То «otcaravanje» ( Entzauberung ) се upravo u politickoj Modemi Ьiti na vrhuncu, dok се u na§e vтeme pokazivati znakove opadanja. Bilo kako Ьilo, modema Evropa се nastati na hriscanskim temeljima, а ne supгotno ovoj tradiciji i to uvida Hegel u svom promisljanju istoгije58 i zakljucku da se bez obzira na aktere, radi о stalnoш procesu nastavljanja na vec postojecu istorijsku bazu. Od hriscanstva Modema preuzima ideju о vaseljenskoj zajednjci slobode u moralnom smislu, koja је iznad гodovsko-plemenskЉ utemeljenja, mada se od hriscanstva ј razlik:uje tjme sto inaugurise proces «rasCinjavanja prava>>59 u kojem se politicko-pravne kategorije emancipuju od svoje religUske pozadine. Ipak, Moderna pгeuzjma od hгiscanstva, na specifiean nacin, ideju svetskog gradanstva koja се podjednako Ьiti sadr2ana kod Montenja ( Мichelle de Montaigne ), Kanta i Hegela, kao i kod ostrvskih liЬeralnih teoreticara prirodnog ргаvа. 60 Jpak, Modema се Ьiti nesvesna svog porekla sve do nemackog klasicnog idealizma, i volece da se opafu kao potpuno samonikla. То се је odvesti u narcizarn deteta, koje ne samo da rnisli daje bolje od svojih roditelja, vec ih uopste ne priznaje. Izvestan narcizam Modeme prepoznaje Habermas kada ka.Ze: «Modema vise ne rnoze da svoja meгila za oгijentaciju pozajmljuje od uzoгa drugih epoha. Modema sebe vidi da је postavljena iskljucivo na sebe samu - ona mora da svoju normativnost crpi iz sebe same>>. 61 lz navedenoga је jasno da Renesansa jos uvek nije bila potpuno unutar modernog kruga, jer је traiila uzoгe izvan sebe same, prvenstveno u Anticj, ј nije narcjsticki negirala citavu proslost. U tome је гazlika jzmedu Montenja i Bruna (Giordano Bruno ) na jednoj strani ј Dekarta i Bekona na drugoj stгan i , јег poslednja dvojjca salju cjtavu proslost u Recycle Bin, tv{)reci tako pocetak cjtave jedne civilizacije u kojoj се, nekoJjko vekova kasnije, princip Recyrcle Bin-a, postatj domjnantan i gde cemo па snazi jmati kiЬemetizovanu svest koja се, ро zavrsetku svojih pohoda, iza sebe ostavljati гeciklirani otpad. Narcizam Modemu ћranj snagom, аЈј је i osamljuje, jer ona veoma tesko gradj put pгerna drugirn epohama, civilizacijama ј kulturnim krugovirna i Ьiсе јој veoma tesko da to uradi bez politickog nasilja. Moderna је totalitaran projekat јег се iz sebe same pokusati sa pгevrednuje citavu pгoslost ј epohama koje su јој pгethodile nece pгic i nimalo nezno, vec zveckajuci oru.Zjem. Ona се se ponasati prerna Srednjem veku, onako kako se Srednji vek nikada nije prvih hri~canskih apostola - F.Satle- O.Dijamel- E.Pizije - Enciklopedijsld recnik politicke filozofl}e- lzdavatka kлjiiamica Zorana StojanoviCa, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 922. 57 М. Weber - Gesamme/te Aufsiitze zur Religionssoziologie- Tubingen, 1920/21. 58 G. V. Hegel - Filozofi.ja povesti - Naprijed, Zagreb, 1984. 59 F. Nojman - Vladavina prava- Filip Visnjic, Beograd, 2002.- str. 80. 60 Medutim, istovremeno sa ovim procesom univerzalizovanja politike ide i jedan suprotni proces- proces formiranja nacija, koje dodu~e nisu formirane na rodnirn priлcipima vec na etiёkim, ali predstavljaju princip polititkog partikularizma nepozлat dotad hriscanskoj Evropi. No, о ovome vi~e kasnije kada budemo govorili о naciji kao integrativnom priлcipu modemih politiёkih zajednica 61 J.Habermas - Nova nepreglednost - u zborniku - Obnova шopijsldh energija, Beograd, 1987. - priredio Vuka~in Pavlovic - str. 25. 24 ponasao рrеша Antici. Politicka Modema jest totalitama, kao sto се biti totalitaran njen vrhиnac prepoznat и prosvetiteljstvu i Francuskoj revolиciji. MoZda је najbolje reci da је Novi Vek totalitaran zato sto zeJj da Ьиdе prosvecen62, gurajиcj tako vreme koje ти је prethodilo и kategorije epistemoloskog mraka. Stoga се shvatanje poJjtjke unиtar poljtjcke Modeme napredovatj и senci totalitarnih pokreta- od jakobinizma do nacjoлal­ socjjalizrna ј komunizma, kojj се revolucionamo pokusatj da seЬi podrede citavu stvamost ј cjtav jstorjjskj svet. Naprosto, Modemi su za dolazak do totalitarizrna potrebna dva koraka. Prvj predstavlj a dekonstukcjju anticko-srednjovekovne organske «zajednjce sиdbine i porekla» ј inallgurisanje egoisticnog poj ednica kojj ј е voden svojim instinktoш saшoodrzanja.63 Drиgi predstavlja pokusaj da se egoisticnj pojedinac utera и neku vrstu drustvenosti i organjzovanog poretka ne vise na «prjrodan», «organski» ili «reJjg jjski» nacin kao u Antici Ш u Srednjeш veku, vec r,re svega na politicki nacin, о сеnш је najbolja svedocanstva pгuZjo Hobsov Levijatan. 4 Prvj korak koji ciпi Moderna j stupajиci iz anticko-srednjevekovne organske zajednjce se пајЬоlје шоzе opisati metaforoш Odiseja koji, preшda anticki heroj, vise od mnogih novovekovпih jиnaka izrazava sustinu nюdernog doba.65 Drug j korak se uspesno moze prikazatj opjsujиci «slиcaj Makijavelj» koji ocrtava prelazak Renesanse u Modemu tj. proces stjcanja aиtonoшnosti politickog polja и odnosu na druge oЫasti bivstvovanja poput religjje iJj umetnosti, cime se siimo to polje zaokruZuje i poprima oЫik koji se mo.Ze jspjtati metodom poJjticke sociologije. Sa Makjjavelijevom teorijom «drZзvnog razloga» nista vise ле moze ostatj izvan politickog polja koje se ро potreЬi moze protegnuti na svaku oЫast covekovog sveta. Premda i jedan i drugi korak vode do jzvesne prezasicenosti Moderne politikom i njenim totalitarnim emanacijama, «Odisej» i <<Мakijaveli» nece biti totalitarni и istoj meri. Drugim recima za one koji ostaju na prvom koraku рориt liberala ostati се neka mogucnost slobode tj . bega od sveprisutnosti politickog, dok се za druge, popllt nacista ili staljinjsta, koji koracajи sa Makijavelijem, nestati Ьilo kakva mogucnost slobode koja се potpuno Ьitj usjsana od hjpertrofirne politicnosti zbog koje ni nattka, ni umetnost, ni religija vise nece moci Ьiti autonomni. u drugom slucaju sve се postati moc, kao sto се sve postati njena potencjjalлa zrtva. No, krenimo redom. Kako је mogllce da se stupanje politicke Moderne na istorijsku scenu moze ponajbolje opjsatj jednim antickim junakom? Odgovor је jednostavaп - to је moguce stoga sto је Odisej lik kojj је nastao u Antici, ali koji лјје ldasican anticki junak. Za razlikll od AhjJeja ili Hektora koji su organskj stopljeni sa svojom zaj ednjcom kojoj sluie nereflektovano i pozrtvovano, Odisej u sebi nosi klicu refleks jvлosti , indivjdualnosti i 62 Jos su Horthajmer ј Adomo utvrdiLj daje svako prosvetjteljstvo totaljtamo - Мах HorJchejmer, Theodor Adomo - Dijalektika p1·osvetiteljstva - Veselin Maslesa, Sarajevo, 1989. - str. 20. 63 Kako је to defin jsao Spinoza: «Conatus se conservandi p1·imum et unicum virtutis est fimdamentum» {Tefuja za samoodrtanjem jest prvj ј jedinj osnov vrljne)- В. de Spjnoza - Etika - Kultura, Beograd, 1959. - str. 41. - Vrlina ne polazj od princjpa Zrtvovanja za drugoga kao kod Seneke jlj u hriscaлstvu, vec polazj od princjpa samoodrZanja, а Zrtvovati moterno neSto, samo ako cemo dobjtj vj~e, ~to је koren svih buducjh modcmjh ut jljtaristjckih etika. Sam Spinozaje pri tomc Ьјо veoma «reljgozno» ј «etjёkj» jnspjrisan, ali се neke segmente njegove rnislj neki protumaёjti u utjljtaristjёkom manjru ј jskorjstjti ga za ~ragmatizacjju sveta covekovog Zivota. Т. Hobz - Levijatan iJi malerija, oЬ/ik i vlast driave crkvene i gradanske - Gradjna, Nj~. 1991. бs Za Horkhajmera ј Adoma se Qdjsej prikazuje kao ••prasljka upravo one gradanske indjvjdue Cijj pojam j zvjгe jz onogjcdjnstvenog samopotvrd jvanja ёјјiје predsvjetovn j uzorak Ьа~ ta lutaljca"- М. Horkhejmer, Т. Adomo - Dijaleklika prosvetiteljstva - Yese1in Maslesa, Sarajevo, 1989. - str. 55. 25 moderne izop~tenosti koja se odraZзva u njegovoj lutalackoj plovidЬi. Stoga Hork.Ьajmer i Adorno Odiseju nazivaju <. Nije stoga potrebno Ьitj f jJjpov sjn da Ы se postalo slavnim i ovo nagovestava buduce talase politicke 66 ЈЬјd.- str.- 12 67 Sljёno na~jm zakljuёcjma ј Horkhajmer ј Adomo zakljuёuju:«Pustolovj daju, medutjm, ime svakom mestu. Tako nastaje racjonalni pregled nad prostorom» - fЬjd. - str. 58. 68 fЬjd. - str. 58. 69 «Brojka је postala kanonom prosvetjteljstva. Iste jednadzbe vladaju u gradanskoj pravednostj ј robnoj razmenj»- !Ьјd . - str. 21. Zanjmljjvo је napomenuti da ovu modemu matematizacjju stvamostj kritikuju ј kasnjjj «levj~ari» poput samih Adorna i Horkhajmera kao ј «desnjёari» poput konzervatjvnog Berka, ра tako za sam proces modemog kalkulantstva ne mozemo optuzitj nj Jevjcu, nj desnjcu, vec sam «duh vremena» u kome su svj ucestovalj ј koji su stoga, neciste savestj, svj ј krjtjkovaJj 26 demokratije. Tako се se ипиtаr politicke Modeme do neslucenih visina jstorijske slave иzdici citav niz avanturista plebejskog porekla. То је slucaj sa Kolumbom i sa Dekartom, sa Lojolom ( lgnacio de Loyola ) i sa Spinozom ( Baruch de Spjnoza ), sa Luterom (Martin Luther ) i sa Robespjerom ( Maximilian Marie lsidore de Robespierre ), а da ne govorjmo о Napoleonu ( Napoleon Bonaparte ) koji се Ьiti Aleksandar Veliki same Modeme i ispunjenje njenih snova. Stoga n.ije cиdno sto Hobsbaum ( Eric Hobsbawm ) govoreci о modemom gradanskom druStvu jednom poglavlju svoje knjige daje naslov Karijera otvorena talentu. 70 Та mogиcnost prohodnosti talenata се razЬijati prethodnи matematicko-instrumentalnи krutost Moderne i Ьiсе izvoriste raznovrsnosti ј duhovnog bogatstva gradanskog sveta, о cemu се vise reci Ьiti kasnije.71 Za sada samo mozemo zakljuciti da Odisej kao metafora Modeme, nece Ьiti samo lukavi i pragmatjcni moreplovac koji је sklon kalkulacijama, sto се Ьiti samo jedtю lice modernosti. Drugo lice се Ьiti sadrzaпo и Odisejи kao genijalлom, kreativnom stvaraocu koji се шneti pobediti protivnike politickim igrokazom kao и pricj sa trojanskim konjem. On се se upravo tim svojim talentom izdiCi iznad sopstvene zajedпice i postatj prvi prosvetitelj, gotovo «heroj razboritosti», u сети се ga pratiti mnogi novovekovпi delatnici, koji se snagom sopstvenog talenta uspinju na drustveпoj lestvici. Sve pobede Moderne се Ьiti neka vrsta trojanskih konja, kojima се Ьiti сјЈј da zavarajи trag. Mesto srednjevekovn.ih poZrtvovaniЬ vjtezova ј hfjscanskih mistika, na scenu sada stupajи prosveceni moreplovcj, dok hriscanstvom pocinju da dominiraju lukavi jezuiti koji ovladavajи tehn.ikama novovekovne instumentalne organizacije. Modema se odrice organske celovitosti, da Ы zadoЬila prostor za akciju jakih pojedinaca, koji za razliku od antickih heroja, pobede zadoЬijaju instrumentalnim posmatranjem svojih zadataka. Modema se odrice antiCkog sna о celini i ona demistiflkuje stvari и ciljи ovladavanja svim pojedinacnostima zemaljskog sveta. Ono sto Horkhajmer i Adomo zapisuju о odisejskom principи, kao da се vaiiti za citavu epohu Modeme ј time се se mocj tumacitj njeni uspesi da seЬi potcioj istorijska ј geografska prostraostva: «Lukavac prezivljava samo ро сеnи vlastitog sna koji jzvlaci time sto ј sebe ј snage izvan scbe oslobada caroJija. Nikada se ne moze imati sve, mora znati cekati, imati strpljenja, mo.ra se odricati, ne sme jesti ni lotos niti goveda svetog Hiperiona, i kada plovi kroz moreuz mora uracuoati gиbitak svojih drugova koje Scjla graЬi sa broda. Odisej se provlaci, na taj nacin prezivi, i sva slava kоји mu dodeljuju i kоји prihvaca samo potvrduje da se dostojanstvo heroja postize samo ponizavanjem te:lnje za celom, opstom, nepodcljenom srecom» 72 U prethodnjm redovima kao da 6emo imati specifikacijи modeme politicke metode. U njima naziremo zaћtev za efikasnoscu i govor о ciljevima koji opravdavaju 70 Е. Ј. Hobsbawm - Doba kapitala- Sko\ska knj jga, Zagreb, 1987. 71 Cak се ј koпzervativni Berk пе samo prihvatiti priпcip uspesпosti shodлo zaslugama, а пе porekJu, vec се govoriti о «nebeskom pasosu» kojj jmaju talentovani pojediлci u odпosu па опе koji imaju preimucstvo koje se svodi па «krvпo srodstvo, ime ili titulu». То пiје C!udпo ako znamo da је ovaj prorok koпzervativizma i sam Ьiо iz nearistokratske porodice ј da se svojim sposobпostima uzdigao do pozicije priznatog mislioca i uspesпog politicara. Tako se sam Berk prikazuje kao еmiпепtпо gradaпskj mislilac, bez obzira sto је kritikovao пеkе пus-produkte poJjticke Modeme i grac:tanskog drustva - Edmund Berk - RazmiS/janja о revoluciji и Francuskoj- fjJip Visлjic, Beograd, 2001. - str. 63. 72 М. Horkheimer, Т. Adomo- Dijalektika prosvetiteljstva - Veseliп Maslesa, Sarajevo, 1989. - str. 68. 27 sredstva. Time се se otvorjtj prostor za mnogo mozganja о samim sredstvima73, te cemo stoga imati tehnizaciju poJjtjcke vestjne i razvjjanje «politike kao zanata>>. Od «modemog» Odiseja do Makijavelija се Ьiti jos samo jedan korak. Od moreplovca do «profesionalnog poJjticara» се Ьiti ma}a razdaljina, jer se i jedan i drugi bore sa vetrovima i olujama. No, tu postojj ј Ьitna razJjka. Prethodnj, «odisejski», nivo koji donosi Modema Ьiсе put demistjfikovanja antjcko-srednjevekovnih drustvenih kanona ро kojjma zajednica prethodi pojedjncu. Tako smo vjde}j kako kroz prethodni proces nastaje novovekovnj samosvesni pojedinac tj. novovekovni subjekt. Kada Ьi Modema ostala na tom njvou ne Ьi Ьilo opasnostj od totaljtarizma, posto Ьi samosvesnj pojedjncj jz sopstvenih interesa dosli do nekog koncepta poljtjcke zajednjce ј u nju ne Ьi morali Ьitj na sjJu uteranj. Na ovom tragu nastaju promisljanja prvih l iЬeralnЉ filozofa poput Loka ( John Locke ), Hjuma, teoretjcara prirodnog prava, ра cak donekle i Berka74 kod kojih drustvo, odnosno drzava ne vrse presiju nad pojedincem, vec је uspostavljena ravnoteza izmedu privatnjh ј javnih jnteresa u formalnoj opstost j konsenzualne pravne driave, odnosno oЬicajnog prava. Svaki izlazak iz tjh opstosti ј konstanti drustvenog ugovora predstavlja pravno, а time ј politjcko nasilje i pojedincj ne Ьi smeJj shodno nekom vjsem interesu drZave i drustva Ьiti ugrozeni. То се bjti ona tradicija koja se nastavlja na habeas corpus akt i koja ba5tini gradansko shvatanje politike gde је ona u ok:virima nekog zakonomernog sjstema koji је utemeljen iJj na prirodnom pravu ( kao kod Loka75 ј l iЬeraJnjh teoreticara pravne drtave) јЈј ла oЬicajnoj moralnostj ( kao kod Berka i Нјшnа 76 ). U ovome smislu, а vracajuCi se na metaforu kojom smo se koristilj, mozemo recj da се Qdjsej predstavljati i paradjgmu modemog gradanina koji је, premda potvrden u svojoj individualnosti, istovremeno i clan - ne vise organske zajednice, vec drustva kao poretka koje dozvoljava raznovrsnost, ali zahteva i lojalnost. Tako i Horkhajmer i Adorno prjmecuju Odisejevu «tugu za zavicajem» ј «ceZпju za domovinorm> i zakljucuju da је «stalna nastanjenost, pretpostavka svake domovine» i da ona «sledi nomadskom razdoЬijш>.77 Odisej dakle nije nomad i nije lutalica bez doma, vec on kao i modemi moreplovci koji su plovili pod zastavama razlicitih imperija ј svojim otkricima uvecavali njjhovu slavu. pripada svome gradu. On nije naprosto gusar koji luta ј pljacka, vec on ne ispusta jz mjsJi Jtaku. Jedпako tako се Dzejms Kuk ostati zauvek oficir brjtanske kraljevske ratne momarice, cak i medu divJjim domorocjma. Lik Odiseja ne samo da anticipjra figuru «gradanina»78, vec се u ojegovoj opijenosti Itakom Ьiti nesto od buduceg 73 Sve to се konacno usloviti situaciju modemog sveta koju S. Jovanovic, tumacecj Vebera, opisuje kao «znanje sredstava- neznanje ciljeva>>- S. Jovanovic - Iz jstorije po/jrjckjh doktrina- BJGZ, Beograd, 1990. - str. 329. 74 О liberaJnim momentima u Berkovom misljenju ј о njegovoj razlici od kontinentalnili konzervativaca u - N. Cveticanin- Evropska desnjca izтedu таса ј zakona - Filip Vi~njic, Beograd, str. 28. - 56. 15 Nojman nas izvestava dajc Lok dozvoljavao primenu priлcipa «drZзvnog razloga» ј pro~irenja egzekutive u slucaju «vaпredлog stanja» §to је razurnno i prihvatljivo. А li tu је prisutna ve\jka razlika u odnosu na MakijaveJjjevu teoriju «driavnog razloga» koji је sme~ten u ruke suverena i u «redovnorn» i u «vanrednom» stanju, cime је potpuno izguЬ\jena pravna sigumost ј cime је otvoren put diktaturi. F. Nojman- Vladavina prava - Filip Vjsnjic, Beograd, 2002. - str. 150. 76 N. Cveticanin- Evropska desпjca izтedu таса i zakona fjJip Vjsnjjc, Beograd, str. 40.-42. 52.-56. 77 М. Horkheimer, Т. Adomo - Dijalektjfш prosvetiteljstva - Veseljn Maslesa, Sarajevo, 1989. - str. 86/87. 78 Posto gradanin jeste oznaka za <, dok potpuno previda normalno stanje pravnog poretka, te poput Hobsa, posmatra stanje kad se drzava ispoljava «kao prosta sila>>.85 U takvim okolпostima potpuno је moguce dr.:lavni interes staviti kao najvecu vrednost zbog ocuvanja samog poretka i na tome zasnovati specificnu koncepcijи poJjtjckog morala, alj vredi postaviti pitanje da li је moguce ekstremni slucaj uzeti kao pravilo. Makijaveli upravo to radi иvodecj citavu modernи politicku naиku и ekstrem, ра се tako ј sama Moderna moci skoncati u onom dоЬи koje Hobsbaum lиcidno naziva dobom ekstrema86 misleci na konacni slom prosvecenih vrednosti и razdoЬJjи izmedи dva svetska rata и 20. veku. Bilo kako Ьilo, svojim inaиgurisanjem politiёke etike Makijaveli zatvara krug modernog politickog polja u kome «cista» politika ispunjava citav prostor proterujиCi iz njega istovremeno i religijи i umetnost i kulturu, koje se sve ро potrebj moraju povucj pred «driavnim razlogom» koji se aktivira и ekstremnom slucajи vanrednog politickog stanja. Protiv ovog razdvajanja poJjtickog od hriscansko-иniverzalnog morala се Ьitj liЬeralna prirodno-pravna skola - Lok i americki federalisti koji delaju unutar granica pravne drzave kao one konstante koja politiku vraca njenoj pravnoj zakoпomemosti koja је utemeljena na moralu koj i proistice iz univerz.alnog i opsteljиdskog prirodnog prava koje 81 U ovom posebnom kategorickom imperativu politickog Makijavelija се pratiti najveci politicki misli1ac 20. veka - Karl Smit. О funkcionisanju kategorickog imperatwa politickog kod Smita kao i о funkcionisanju citave «cisto» po1iticke etike vidi u - N. Cveticanin - Evropska desnica izmeilu таса i zakona - Fi1ip Vi~njic, Beograd, str. 175.- 188. 82 Jovanovic је dovoljno posten da odbacuje vuJgarno tumacenje Makijave1ija ро kome se on izjednacava sa onim sto se u kolokvija1nom smis1u naziva «mak.ijavelizam». On ne prihvata daje Makijave1ijeva teorija bez Ьilo kakvog morala i etike, vec zakljucuje daje ona da1eko od hriseanski shvacenog mora1a. No ona inaugurise jedan novu imoraJisticku etiku koju moiemo nazvati eminentno politickom - S. Jovanovic -Iz istorije politickih doktrina- BIGZ, Beograd, 1990.- str. 106. - 108. 140. 83 Ovo makijavelijevsko razlikovanje Се umnogome obe1eziti modemo shvatanje politike sto је vidljivo iz karakterajednog odjunaka koga се iz sebe poroditi poJiricka Modema - agenta Dzemsa Bonda koji s1uii svojoj kruni i za nju uЬija, laie i vara, samo ako је to и interesu njegove driave. О tome recito svedoce naslovi iz filmskog serijala о ovome agentu- U sluiЬi njenog visocanstva (Јп her majesty service) Dozvola za ubijanje ( Licence to Кill) 84 Љid. - str. Ј 08. 85 S. Jovanovic - lz istorije po/itickih doktrina- BIGZ. Beograd, 1990. - str. 137/ 138. 86 Е. Hobsbaum - Doba ekstrema- Dereta, Beograd, 2004. 30 pak ima hri~cansko poreklo.87 Protiv ovog razdvajanja се takode Ьiti i liЬerali kantovskog profila koji veruju u apriome moralne umne kategorjje, kao ј Jjberali hegelijanskog profila kojj kroz strukturu oЬicajnosti i narodnog duha jzmiruju moral sa poJjtik.om. Protjv makjjavelijevskog <>.92 Nastaje epoha divljanja ideologija, а to djvJjanje је direktna posledica politicke destilacije koju је izveo Makijaveli - pravecj od nekadasnje srednjevekovne smese reJjgjje, etike i poJjtike- «cjstu» voljи za moc. Тiше Moderna pokawje svoje totaJjtarno <<шakijaveJjstjcko» Јјсе i оmоgисије ројаvи najгjgidnijih diktatura koje се l1tet j da vladajи ne samo telima, vec i srcima ј dиsama. NastajuCi modemj svet tako nece Ьiti jmun na diktatore, vec, naprotiv, posto је Bog jednom proteran kao vrhovni arbjtar ljudskjh stvari, ta arЬitraZз се se moci skoncentrisati potpuno u rukama politicke vlasti koja се moci jлaugurisati nove «svetovne reJjgije» рориt jakoЬinizma, nacioлal-socijalizma ili staljinizma. Tako nastaje pojava <> koji ne priznaju nikoga nad sobom, za razliku od antickih tiraлa kojima nije padalo na ~amet da, ma kako svojeglavi bilj, opovrgnu kosmicki poredak и kome caruje Ananka. 3 «Makijavelijev obrat» ima za posledicи nastanak moderne novovekovne jake drz.ave koja nad svojim suverenitetoш ne priznaje nikoga ј upravo tako nastaje modemi pojam suvereniteta koji u seЬi implicira pojam djktature94 koji је mogucan, premda ne i лиzаn. Naime, modema drZciva се se od padanja u diktaturu braniti postulatima pravne driave koji росјvаји na staroj filozofskoj ideji о vladavini zakona95, аЈј njkad nece и potpиnosti mocj da izbrise svoj «politicki momenaЬ> koji се citav poredak иopste «drzati na okupu». Naprosto, posto је jednom iz institucionalne sfere uklonjen religijski princip koji је sluzio za izmirenje drustvenЉ rascepa, na njegovo mesto је stupio princip «lojalnosti drZavi» koja tako postaje vrhovni arbitar medu svim sukobljenim socijalnim grupama. Jednostavnije receno, modema driava се Ьiti odgovorna za odrzavanje «gradanskog mira ј reda» ј ona се se nalaziti и pozadjni gradanskog drustva kao njegov bezbedonosni conditio sine qua поп. Moderna jaka driava bice иjedno i pozrtvovanj telohranitelj i robиsni siledzija gradanskog drustva, zavisno od njenog ponasanja prema ovoj sferi gradanske autonomjje. Ona се ispunjavatj svojи svrhи ukoliko ne prekoracuje svoje ingerencije i ukoliko se posle uspostavljanja reda opet «povlaci и anonjmлosЬ>, 91 V. StanovCic - Politicke ideje i religija - Cigoja Stampa, Beograd, 1999. - tom 1 str. 12. 92 О ovome procesu vjdi u N. Mjlo~evjc - Carstvo boiije па zemlji - fjlip Visnjic, Beograd, 1998. 93 Ovu razJiku izmedu starih tjranjja ј modemih diktaturaje odJj~no jzrazjo englesld pjsac D. Н. Lorens u prvoj vcrzjjj svog romana Ledi Cetrli ( Lady Cћaterley 's lover ): «Aieksandar је Ьјо toplokrvaл, а ј lsus ј Sokrat, ј Cezar, ј Tamerlaл ј Atjla, ј Petar Velild i Fridrih VeJjkj, ра ~ak ј Volter. Ali, od Napoleoлa, po~jnje spora ali stra5na pobeda hladnokrvnih u svim zemljama, Гa~jsta ilj demokrata ili boljscvjka, svi isti: raz litita ispoljavanja hladnokrvnostj»- D.H. Lorens- P,.va /edi Cetrli - Politjka, Beograd, 2004. - str. 171. 94 О ovome procesu и - C.Schmitt - Politiscћe Тheologie - Duncker und HumЬiot, Munchen und Leipzjg, 1922. i С. Schmitt - Die Diktatur. Von den Anflingen des modernen Souveriinitatsgedankens bls zum pro!etariscilen Кlassenkarnpf - Duncker und HumЬiot, Muлchen und Lejpzjg, 1921. 95 О razvoju ove ideje i njenim konkretnim primenama od Antike do danas u - f. Nojman - Vladavina prava - fjlip ViSnjjc, Beograd, 2002. 32 dok се delovati kontraproduktivno ako svojom moci i silom arЬitrira i tamo gde је niko nije zvao - u sferi privatnЉ zivota podanika ukoliko su oni saobraz11i јаvпо vazecim zakonima. U prvom slucaju imamo modem u pravnu driavu ( Rechtsstaat ) koja biva pretpostavkom moden10g autoпornnog gradanskog dn1Stva96 i okvir modernog shvatanja politike, dok u drugom slucaju imamo modemu dt·iavu moci ( Machtstaat) koju је tesko normativno zauzdati i koja razara samo gradansko drustvo kao sferu autenticne autonomije. Sama liЬeralna pravna driava nije slaba i kao takva direktno suprostavljena driavi moCi, vec ona pre predstavlja jednu varijantu driave moCi koja је zauzdana preciznim pozitivno-pravnim obrazcem. Tako се Ьiti predrasuda da је modema gradanska dгZava «s]aba» drzava97 koja svu inicijativu prepusta gradanskom drustvu, vec се upravo g1·adanskom poretku Ьiti potrebna jaka drzava da Ьi cuvala njegov unutrasnji mir i da Ьi omogucila praktikovanje modernog gradanskog sh\Фfanja politike koje Је пemogucno izvaп precizno de:finisanih institucija i striktпe drzavne administracije.9 Upravo jaka pravna driava osvaja prostor za gradansko shvatanje politike, dok је takvo shvatanje politike nemogucno unutar neke dru5tvene anarhije. Na drugoj strani, i sama jako moderna driava moze ugroziti gradansko shvatanje politike ako ne ume da pronade ravnotefu izmedu momenata sile i prava i ode u vaninstitucionalno ispoljavanje politicke moci. Sa prethodno opisanim koracirna politicka Modema doЬija svoj konacni zaokrufen oЫik unutar koga се se moci javiti pojmovi levice, desnice i centra kao specificno i striktпo modema politicka razlikovanja. Na «odisejskom» nivou se konstituise novovekovni subjekt sa svojom prakticnom genijalnoscu i sa svojom gradansko-nacionalnom odredenoscu, dok se na «makijaveJUevskom» nivou porada koncepcija jake novovekovne drzave koja је glavпi arbitar medu svim drustvenim rascepima. Moderno gradansko drustvo се se konstituisati izmedu ova dva momenta nastojeci postici njihovu ravnoteZи. Uopste, gradanski ideal Ьiсе <> 105 koji su tra.Zjl j promenu postojeceg stanja u ime novoobjavljenog verskog ucenja, koje је samo па prvi pogled Ьilo jdentjcno osnovnjm postulatima izvomog hriscanstva .. Slafucj se sa Volcerom mozemo reci da to nisи vise Ьili apoljtjcni i miroljиblvi sveci kao u ranom hriscanstvи kojj su citavo podrucje drZзve smatтalj za «carstvo pagansko>>, vec su ovo blli «sveci» koji marsiraju i koji sa svojim vojskaшa osvajajи zemlju i izazivaju revolucije. Otuda i naslov jedne tradicjonalne protestantske pesme koja se i dan danas peva u SAD-и i koja је prava patriotsko-protestantska poskocica koja moZda najbolje simbolizuje «revolиcionarnи svest» modemog doba - When tће Saints ~о marching in. Dakle, mars svetaca uz zvuk trube, kako govori jedan stih jz ove pesme. 1 6 Zajsta mozemo reci da је иpravo sa pojavom protenstatjzma pocela era novovekovne krvave Evrope u kojoj su se umesto srednjovekovnih jednostavnjh borbl knezeva, sada borile zaokruZene doktrine ј jdeologije i svaka је na stvarnost pokusavala delovati revolucionamo. Evropi se osmehivala revolucionarna tama Vartolomejskih noci.lzazvani verskom reformacjjom ј njihovim «revolиcionarstvom» иskoro ј katolicj dobljaju svoje «revolucjonare» tj. иltrakonzervativce рориt ekstremjh jezujta, kao i francusku restauratorskи skolu misljenja koja је traZila jednи «revolllcjju protjv Revolucjje». 107 Tako је epoha nastavila kretanje prema «dоЬи ekstrema» ј svj sи Ьili podjednako krivj, ostajиcj podjednako i Zrtve i dzelati duha vremena ( Zeitgeist ), da se poslиZimo poznatim Hegelovim terminom. Sam duh vremena је Ьiо neodvojjv od «revolucionamog zova». Otuda, «revolucionarпi zov» postaje obelezje epohe, а samo gradansko drustvo se porada и veljkoj Francuskoj revolucjji. Jednako tako se i pojmovj politicke levice ј desnice poradaju u Revolиciji i upravo stoga postajи dva domiпantna politicka pojma gradanskog 104 Daje citav tocak pokrenut sa religijskim protenstantizmom potvrduje ultrakonzervativac De Mestr koji upravo reformaciju kriticki prepoznaje kao onu inicija1nu kapislu politicke Modeme- Zozef de Mestr - RazmiS/janja о p1·otenstantizmu kroz njegove odnose sa driavom u - Spisi о revofuciji, Gradac, Cacak, 2001. 105 М. Walzer - The Revofution ој the Saints: А study in the Origines ој Radicaf Pofitics- Harvard, University Press, 1982. 106 V. Stanovcic nas izvestava о autoritamjm crtama ucenja verske reformacije, prvenstveno onima u Luterovom uccnju i smatra daje struktura verskog protenstantizma Ьila Ьitna za kasniji nastanak autoritamog nacionalsocijalizma па luteranskom nemackom tlu. - V. Stanovcic - Pofiticke ideje i religija- Cigoja ~tampa, Beograd, 1999, tom 1 - str. 338.-342. 107 Njihov veliki ideolog се Ьiti upravo Zozef de Mestr koji је protestantizam okrivio za revolucionarstvo, da Ьi sam росео zagovarati ideju jedne «katolicke» Revolucije koja jednako tako mora racunati sa nasiljem - N. Cveticanin - Evropska desnica izmedu таса i zakona- Filip Visnjic, Beograd, 2004. - str. 66. О ovomc vise u poglavlju о politickoj desnici. 35 sveta, sve dok se on razvjja unutar konstanti koje mu је zadala Francuska revolucija. Novj vek је inaugurisao mehanicisticki pogled na svet, ра se i njegova «poJjticka mehanj.ka» moze objasniti, veoma jednostavno, teпninima iz mehanike sila. Naprosto, na jednoj stranj cemo imati snage akcije koje се bjti nosjoci novovekovne hipertrofirane sиbjektivnosti i kao takve, nosioci emancipacjje, а\ј ј svih poJjtickih kriza koje jz emancjpacjje projz\aze. Na drugoj strani cemo jmati snage reakcije koje epoha budi iz politicke uspavanosti i koje prinudava da se organizuju ј postanu jzvoriste specificne poJjticke aktjvnosti koja nece bjti iskljиcivo defanzivna vec се, preиzimajuci ponesto od svojih protjvnika, znati i da krene и napad. Medijum, odnosno taёka, и kojoj se susrecu snage akcije i snage reakcije се Ыti revolucija kao specifiёna pojava politicke Moderne koja odretluje samu njenu logiku. Pojmovi politicke levice i politicke desnice се proizaci iz «mebaoickib» politickih sila akcije i reakcije koje su proistekle iz modernog pojma revolucije, koji је и sredistu modernog politickog polja. Stoga nam је za preciziranje konkretnog istorijskog nastanka politjcke levjce i politicke desnice, а nesto kasnije ј politickog centra, nиZno osvetlitj modemi pojam revolucije. Tako cemo и nastavku najpre reci nekoJjko reci generalno о revoluciji kao modernorn fenomenu, da Ьismo onda krenиli u razmatranje Francuske revolucije kao one «eksplozije modernosti» iz koje su se konkretno porodili koncepti politicke levice ј desnice. Mihajlo E>uric na temeljan nacin precizira poreklo pojma revolucije i istice da је оп potekao iz astronomsko-kosmoloskog recnika tj. iz podrucja nebeske mehanike gde је oznacavao kretanje nebeskjh tela. Tako u poeetku pojam revolucije иopste nije imao politjcki «revolиcionarni» predzna.k:, vec је prosto oznacavao ciklicnost planetamog kretanja. 108 О ovome govori latinski glagol re-volvo od koga nastaje ovaj pojam, а koji ро Duricevoj interpretaciji znaci «natrag vratiti», «odmotati», <>. U momentu kada ovaj termin iz kosmologije prelazi и politicko poljc dolazimo do modemog politickog pojma revolucije koji u svom poznatom znacenjи oznacava politicko «kolo srece koje se okrece» i predstavlja svako naglo obrtanj e tog kola, kada jedni naglo silaze sa vlasti, da bi se drugi jos лaglije na nји иspel i. 1 1 0 Veoma uspesno odredenje modemog pojma revolucije daje S. Jovanovjc: 108 М. f>uric - Utopija izmene sveta- revolucija, nihilizam, anarl1izam - lnstitut dru~tvenih nauka, Beograd, 1 979. - str. 21. 109 Јег ako gJagol volvo zna~i naprosto "okretati" otkuda је doЬila ime i jedna ~uvena marka savremenih automoЬila "Yolvo" sto је trebala Ьiti asocijacija na vozilo kome se okrecu to~kovi, onda glagol re- volvo moi.emo prevesti sa "obmuti" u smislu "okretanja" koje se vraea na nesto i sto predstavlja obrtanje kruga. No re-volvo mote da znaCi i «obrtanje» u smilu obrtanja ~~е tj. ne samo «Okretanje», vec i p1·e-okretanje sto Ьi Ьiо bukvalni prevod toga re-volvo. 110 f>uric istiee da mu nije jasno z.aSto је doslo do prebacivanja pojma revolucije iz podru~ja kosmologije na podru~je delatne prakse ( "Nije jasno z.aSto је doslo do ove promene" -IЬid. - srr. 21. ), а mi to mozemo jedлostavno objasniti ako l'e-volvo prevedemo sa "obmuti" јег onda sam pojam revoluciJe moiemo prevesti recju obrat, sto u jednom slu~aju znaci naprosto "obrat" nebeskog tela oko neke osi, а u drugom slucaju naprosto "politi~ki obrat". E>uric ipak sam pojam revolucije tumaCi vise shodno onome volvo, negoli re- volvo, ра kod njega "revolucija" pre svega zna~i da se ona "vrti u krugu vec od samog pocetka, da revolucija ponavlja ono sto је oduvek Ьilo cak i u najranijoj fazi svog zametanja" ( IЬid - str. 27. ) Citajuci E>urica pomislili Ьismo daje izvorno znaёenje "revolucije" mimo "okretanje", dokje njeno zлa~enje zapravo "obrtanje", а razlika izmedu ova dva pojmaje sto u drugom slucaju nes1o postiglo novi kvalitet u 36 «Sta је upravo revolucjja? Najprostij i Ьi odgovor Ьiо ovaj. Revolucija је osnovna promena drustvenih ustanova izvrsena bez pravne postepenosti... . .. Prekjd pravne postepenosti znaci da se oboova ustanova ne vrsi ро utvrdenom pravnom postupku, nego nepravjJлim i nasilлim naciлom, - dakJe, gradanski rat. Ро tome, kod revolucjonarnog obnavljanja ustanova Ьilo Ьi karakteristicno, s jedne strane, menjanje merila vrednosti, а s druge, upotтeba nasilja.» 111 Jovanovic dobro zapaza da revolucija postavlja pjtanje poljticke legitimnosti i da na to pitanje odgovara nasjJjem tj. odgovor оа to pitanje ne moze pronaci uoutar postojeceg pravnog poretka - koji pretvara u ререо, da Ьi и krvj porodila oovi politicko- pravnj poredak. U istorjjj је ј ranije Ьilo politickih preokreta ј raznjh smena vlasti, ali ono sto moderпi pojam revolucije razlikuje od takvih poJjtickjll mena је sto sada па snazi imamo totalni obrat kojj је prvj put viden sa Francuskom revolucijom i koji је smerao da jz temelja promeni citavu drustvenu strukturu. То је ро Jovaпovicu «ораsпа stvar» ј karakteristika moderпog doba је «mogиcnost ovakve jedne revolucije i socijalne ј pravne».112 Modemo doba tako postaje opasno doba kada се pjtanje politicke legitimnosti moci postaviti svako ko је dovoljno vest da ovlada masaшa obecavajuci im zemaljsko carstvo jednakosti, bratstva i slobode ( egalite, fi-aternite, libel'le ). Upravo ulazak masa u politicko polje omogиeava nastanak modemog pojma revolucjje. Ranije su se politickj obrati obavljali uglavnom и krugovima politicke elite - pojedinacnim aktima nasjlja kao sto su ubistva ili jzgnanstva vladara. No, sada se politjckj legitimitet formira odozdo - iz masa, kao kod Rusoa ( Jean-Jacques Rousseau ), а ne odozgo kao kod srednjevekovnih monarha. Tako nastaje modema koncepcija narodпog suvereniteta koji nije izveden iz sfere drZзvne vlasti, vec јој prethodj i postaje jzvor njenog legitimiteta. Sa Francuskom revolucijom mase иlaze и politicko polje ј suvereno dele njegov prostor. Sиbjekt poljtjckog vjse njje driava vec је to pobunjeno drustvo, noseno energijom masa. Pravo poslednje politicke odluke vise nije na suverenu kojj је personalizovan u liku kralja, vec na narodu. Narod predstavlja Ьivse podanike uvedene u politicko polje ј zdruzene da iz sebe samiћ razljkuju prijatelje i neprijatelje, kako Ьi rekao Smit, nezavisno od drzavnog autoriteta. F. Fire opravdano konstatuje da «revolucija okrece stvari protiv drzave, а u korist drustva. Jer revolucija moЬilise drustvo, а razoruzava drzavu». 113 odnosu na puko "okretanje" ( sada imamo "pre-okretanje» ), ра se z.ato govori о "obrtu" neke situacije koja posle "obrata" nije vi~e ista. Jednostavno receno, u pojmu "okretanja" nemamo dinamicki, vec pre jedan jednoliёni element, dok u pojmu "obrtanja" ( "pre-okretanja") imamo ukazivanje na dinamicki element promene situacije, koja se u pocetno ishodise ле vraca vise ista nego drukcija. Hegel се u tom smislu biti z.aista " revolucionaran" u pravom smislu reCi, jer се kod njega krug znaёiti ј nadgradnju, sto се mudrija§ki prepoznati Marks i eksploatisaб do iznemoglosti ideju "obrtanja" koje donosi "revolucionarne novosti" koje u njegovoj interpretaciji postaju socijalisticko-komunisticka "nadgradnja", na prvoЬitnu materijalnu '·bazu". No, Duric svoj im kruZ.nim, ciklicnim, gotovo «antirevolucionamim» shvatanjem revolucije, paZлju sa spolja~njih promena pomera na covekovu unutrзSnjost koja treba da se saobrazi tom niceanskom vcёnom toku. Utoliko је Duricevo pretvaranje re-volvo u volvo Ыagorodno ро krizu Modeme, Ьеz obzira sto sam pojam revolucije u toj interpretaciji gubi dosta od svoje dinamicnosti. 111 S. Jovanovic - /z istorije politickih doktrina- BIGZ, Beograd, 1990. - str. 205/206. 112 Љid. - str. 206. 113 F. Fire - О Francuskoj revoluciji- rzdavacka knjiiamica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci, 1990. - str. 34. 37 Ako se sada prisetiшo Nojmanove definjcije moderne drzave, ро kojoj sи ПЈОЈ «svojstvene dve karakteristike: postojanje sfere suvereпjteta drzave i postojanje sfere oslobodene od nje» 114, опdа mozemo reci da snage akcije dolaze iz «sfere oslobodene od dri.avnog sиvereniteta», dok snage reakcije dolaze iz «sfere dri.avnog suvereniteta». Виdисј da је sfera drzavпog sиvereniteta pocela Ьivati zaprekom napredovanju hipertтoflranih sиbjektivnosti Modeme jer jh је uterivala и jedinstveni ј kruti apsolutisticki poredak, te su se sиbjektivnosti naprosto иjedjnile i srнsile postojeci apsolutisticki ddavni okvir, oslobadajuci tako stihijsku drustvenи energijн. Francuska revolucija је otvorila sukob dva velika nace/a - konzervativnog nacela driavnog legitimizma ~· pravпo-politickog kontjtuiteta ciji su nosioci monarsi i nacela nar·odnog suve1'eniteta koje /egitimnost izvodi iz dmstva, а ne iz dl'iave i koje moze Ьiti izvor razno- raznih diskontinujteta ј prevrata. Tako се iz Francuske revolucije projzacj ј nacionalizam ( koji pjtanje legitin1iteta postavlja нpravo na osnovama narodnog suvereniteta koji progovara kroz naciju ), i ne~to kasnije marksizюn ( koji pitanje legjtjmiteta vezuje za logiku poizvodno-ekonomskЉ odnosa ), kao i svi drugi -izmi ( fasizam, nacional- socjjalizam, boJjsevizam ) koji pretenduju da budu presudлa drustvena snaga i tako svi zajedno postajи temeljem novog revolиcionarnog diskontinиiteta, и odnosи na drustvene snage koje sи im prethodjle. Posto је jednom izgubljen objektivni kriterijum sadгZan u sferi driavnog sиverenjteta koji pociva na principu kontjtujteta ј posto је iлjcjjativa prepиstena drustvu, ono се moCi jz sebe delegiratj razJ jcjte snage koje mogu postati nos jocj emacjpacije, ali ј najstra5nijih total jtarizama. Francиska revolиcija defiпjtjvno odvaja drustvo od driave, ali i prepиsta ovom prvom da odluci kakva mu је drzava potrebna. Dok је ranUe ;юliticko Ьilo identicno sa dJ'iavnim, sada ju је ono pocelo vi~estruko premasivati.11 Dok је ranije politika Ьi la identicna sa drtavnom politikom, sada politika premasuje drzavne okvire i u jednom narocitom smislн - sve postaje politika. Tako gradansko drustvo postaje masovno drustvo u kojem је prisutna sveopsta politizacija. 116 Tek sada sи se stekli uslovi za konkretan istorijski nastanak politjcke levice i desnjce, kao velikih, masovnih ј zaokruZenjh poJjtjckih pokreta koji се obelezjti vreme pred, za i posle Francиske revolиcjje i koji се ocrtatj osnovnи linija podele prijatelj- neprijateJj и modernom poljtickom роlји. Politicka levica proizlazi iz onih snaga akcije koje su Ьile nosioci interesa drustva koje је prema drzavi nastupalo kao autonomna snaga koja је htela da bude izvor politickog legitimiteta. Stoga cemo moci govoriti о «drиstvenoj levici», jer се za ovu grupaciju, za dugo vremena, drиstvo prethoditi dr.lavi. 117 Na drugoj strani politicka desoica proizlazi iz onih snaga reakcije koj e su zastupnici interesa dri ave tj. sfere drzavnog suvereniteta koja ј е btela da i dalje drzi drustvo potcinjenim. Tako cemo moCi govoriti о «ddavotvomoj desnici», sve do vremena kada се i sama desnica postati revolиcionama, oslobadajиci stihijske drustvne snage, kao и fasizmu i nacionalsocijalizmu, rastacuci tako samu dri.avu. No, u ovom 114 F. Nojman- Vladavina prava - Filjp Vjsnjjc, Beograd, 2002. - str. 23. 115 К. Smjt - Рој ат politiёkoga - u Norma i odluka- fj\jp Vj~njjc, Bcograd, 200l.g str. 16. 116 Temeljnjje о citavom ovom procesu u - N. CvetjcЭilljn - Ev1·opska desnica izmetlu таса i zakoпa ­ Fj\jp Vjsnjjc, Beograd, str. 236. - 250. 117 Tek се sa nestankom klasjcnog legjtjmistickog konzervatjvjzma ј desnjca prihvatitj tezu о dru~tvu koje prethodi driavi, sto се bjti vidljivo ј u fa5izmu ј u nacjonal-socjjalizmu koji се biti revolucjonami, no koji pak nece promovisati gradansko drustvo, vec totalitame dru~tvene pokrete. No, о ovome vise kasnije u poglavlju о politjckoj desnici. 38 vremenu njihovih istorijskЉ objava; politicka levica се Ьiti nosilac revolucije, dok се politicka desnica nastojati da se od nje odbrani, preuzimajuci od levice ponekad revolucioname metode, ali ne prihvatajuci revoluciju u celosti. Ovako dolazimo do konkretnog istorijskog nastanka politjcke levice i politicke desnice, te dolazimo do tacke kada vredi objasniti njihova imena ј specifikovati tacan trenutak kada su se forn1irale kao prakticne politiCke gupacije. Prvi put је razlikovanje levice i desnice uspostavljeno u Francuskoj neposredno pred Veliku revoluciju kada је francuska Skupstina staleia ( Estates-GeneJ·al )118 Ьila tako uredena da su pristalice lujevske monarhije i aлicen regieme-a sedele u desnom delu skupstine, dok је лjihova svojevrsna «reformisticko-revolucionama opozicija» Ьila stacionirana u levom delu skupstine. 119 Dekret о sazivanju Skupstine stalel.a zbog politicke krize је objavljen 8. avgusta 1788. i njime је skupstiлa zakazaпa za maj iduce godjпe. Ona се Ьitj otvorena 5. maja 1789. u Versaju ј protivnici се spontano posesti na dve straпe sa le, levu ј desnu, pokusavaj uCi da svoju politicku udaljeпost i geometrijskj predstave. Na desnoj strani su ЬШ predstavnicj dvora, krupne i srednje aristokratije, krupnog i srednjeg svestenstva tj. sve u svemu - prva dva staleza. Na levoj strani su Ьili predstavnici treceg staleza tj. krupnog, srednjeg i sjtnog ~adanstva, kojima su se uskoro pridrиZiJj pripadnici niZeg svestenstva i sitni plemici. 20 U pocetku nije Ьilo suvise Ьitno gde su se smestile grupacije, da li levo ili desno, vec је samo ЫЈо Ьitno da su sele tako da su se mogle medusobno precizno razlikovati. No, sa rasplamsavanjem Revolucije ostalo је secanje gde је ko sedeo, odnosno na cijoj је strani Ыо - na strani lujevske monarhije ili na strani pobunjenog drustva, koji su poistoveeeni sa stranama skupstinske sale. Tako је jedna prostorna oznaka polako postala politicka jer su se pripadnici dve politicke koncepcije postepeno poceli oslovljavati i prepoznavati kao «oni sa leva», odnosno «oni sa dеsшш. Uskoro је ta oznaka potpuno odvojena od svog prostornog odredenja te је doslo do konacnog hipostaziranja pojmova «levog» i «desnog» koji tako postaju pojmovi levice i desnice u pregnantnim politickirn znacenjima koja iza sebe kriju citave zaokruzene svetonazore. Upravo se zbog tog hipostaziranja prostornih oznaka, tokom citave Francuske revolucije odrzala i ucvrstiJa svest о levici i desnici, cak i onda kada u metezu nasilja ј revolucioname gu2ve nije Ьilo nijedne skupstiпe, koпventa iJj nekog drugog predstavnickog tela u kome Ы neko mogao da sedпe «sa leve», odnosno «sa desne» 118 Ova institucjja је osnovana pred sam osvjt politicke Modeme 1302. godine kao posledjca sukoba tadasnjeg francuskog kralja Filipa ЈУ "Lepog" sa papom Bonifacijm VIII, kadaje Est01es Genera/ sazvana prvi put u katedrali Notr Dam ( Notre Dame) da bi posluZ.ila kralju da protiv раре ргјdоЬiје predstavnike razljbljh staleZз ј gradova Francuske. Takode ovaj sukob jzmedu fjljpa IV ј Bonjfacija VIII ргvј put postavijapitanje driavnog suvereniteta u modemom smislu гесј, ра njje cudo sto се ovaj sukob nastatj pred sam osvjt poljtjcke Modeme ј sto се jz njega proisteci ona ustanova u kojoj се se ргvј put obavitj razlikovanje poljtjcke desnjce ј levjce. То razljkovanje nije ni moglo Ьiti obavljeno ranjje kada njje postojala instjrucjja koja Ьi oljcavaJa od religije nezavistan driavni suverenjtct, posto је u Srednjem veku on Ьiо ogranicen episkopskjm autoritetom. lz svega toga zaljucujemo da u Srednjem veku nije nj moglo nastati razljkovanje levjce i dcsnice ujakom, poJjtickom smjsJu ј daje ovo razlikovanje iskljucjvo vczano za Novi vek tj. za poljtjcku Modemu. 119 Davjd Robertson- Tile Penguin Dictionary ofPolitics, Penguin Book, London, str. 181. 120 Treci stalez се pojacan prebezjma iz prva dva staleZз proglasiti na sednici od 17. juna novo zakonodavno telo - Narodnu skupstinu, koja се uskoro postati Ustavotvoma skupstjna u koju се se rezigлjгano vratjtj predstavnjcj prva dva stalcЩ verovatno ne zaboravljajucj gde је ko sedeo гаnјје- levo, jli desno. Cjtav ovaj proces oko Skupstine staleЩ alj Ьеz osvrtanja na nastanak levjce ј desnjce, је opisan u - C.Popov - Graaanska Evropa- Matica Srpska, Novi Sad, 1989. tom 1- str. 71.-75. 39 strane. Vise nije bilo Ьitno gde ko sedi. Ostalo је jedno secanje na prvobltnu podelu skupstinskog prostora koja је nastavljala da Zivi iskljиcivo и glavama zaracenih tabora i to kao precizan politicki sistem vrednosti. Ljиdi sи poceli, gde god se nalazili; sedeli ili stajali, lefali il i skakali, da se oseeaju kao levicari ili desnicari i time је najvaZnija modema podela politickog prostora bila gotova i zaokruzena, istina ne и onako eksplicitnom oЫiku koj i се levica i desruca poprimiti kasnije tokom 19. veka. No, na samim pocecima kao osnovni kriterijum razlikovanja jos nedovsenih levice i desnice је ostao onaj stari odnos prema revolиciji koj i se naslиcivao iz predrevolucioname francuske Skиpstine staleza и kojoj su jedлi pripremali revolиcionarno komesanje, а drugi pokusavali da ти se sиprostave snagama poretka. Tako се ргvо odredenje /evice Ьiti kгoz logiku akcije tj . kao one snage koja zastupa poziciju revolucije, dok се prvo odreilenje desnice blti kroz logiku reakcije tj . kao one snage koj a revoluciji suprostav)ja poziciju poretka. Gotovo citav devetnaesti vek се se boriti ovako defmisane politicke snage koje се se nazivati razlicitim imenima- revolиcioпari protiv legitimista, repuЬiikanc i protiv monarhista, modernisti protiv tradicionalista i konacno levicari protiv desnicara. Upravo и 19. veku се podela na levicи i desnicи Ьiti najtransparentnija, te се tek и ovome veku levica i desnica popriшiti svoje potpuno zaokruZene oЬlike, predstavljajиci tako osnovnи podelи politickog polja tadasnje evropske politike. U 19. veku levica i desnica postoje u svom klasicnom i Cistom oЬ!iku, te се иpravo и ovom vremenu pripadnost jednoj ili drugoj Ыti pitanje zivota ili smrti, sto svedoCi о sиstinskom znacenju ove podele ро tada5nje politicko ро1је. F. Fire izvestava da se citava «francuska istorija XIX veka moze smatrati istorijom borbe izmedu revolucije i restauracije; ta borba se odvijala kroz pojedine epizode: 1815, 1830, 1848, 1851, 1870, Komuna, 16. maj 1877 .» 121 Sukobljene strane nece Ыti .fik$irane, te се veoma cesto akcija prelaziti и reakciju kao kod npr. romantizma, koji nastaje iz rezignacije revolucijom kao i iz cefuje za srednjevekovnom politickom organskom celinom. 122 No, imamo i obrnиte primere kada reakcija prelazi и akciju kao kod spanskog kontrerevolucionara Huana Donozo Kortesa ( Juan Francesco Maria de la Saludad Donoso Cortes ) koj i napиsta staru konzervativnu ideju monarhistickog legitimiteta, te otvoreno promovise idej u diktature pripremajuci tako put fas izmu i nacizmu.123 fpak, 19. vek se krece u kristalno cistim formama levice i desnice koje se mogu precizn.o razlikovati i koje jos nece poceti da prelaze jedna u drugu, CineCi samu tu razli.ku relativnom. U Francuskoj revoluciji se zacimlje «definkija» levice i desnice koj a се Ьiti na snazi citav jedat1 vek, precizno speci fikujиci na sta se misli kada se spomenи ovi termiпi . Tako mozemo klasiftkovati skup formalnih uslova koji Cine levicu, odnosno desnicu , а koj i su proistekli iz same logike modeme istorije i njenih revolucionarnih zЬivanja . Iz iste logike се nesto kasnije nastati i politicki centar kao treca zaokruzena grupacija, unиtar modernog politickog polja. 121 F. Fire - О Francuskoj revoluciji - Jzdavacka knjiZamica Zorana Stojaлovica, Sremski Karlovci, 1990. - str. 13/ 14 122 Z. Dindic opisuje i «pokajnicki put» nemackog klasicnog idealizma koji od Revolucije prelazi Restauraciji, da Ьi sc konacno zaustavio negde u sredini poklusavajuci pronaci veliku «sintezw> vremena-. - Z. Dindic - Subjektivnost i nasilje - lstraiivaёko-izdavacki centar SSO SrЬije, Beograd, 1982. str. 1 О, 23, 24,25,26,29,92,99. 123 О politickom profilu spanskog kontrarevolucionara u - John Т. Graham - Donoso Cortes: Utopian Romanticist and Political Realist - ColumЬia, Un.ivers.ity of Missouri Press, 1974. 40 Naime, pisиci о levici, desnici i centru, koristjt cemo sledecи metodu koja се nam pomoci za njihovo razlikovanje. Pod levicom cemo podrazumevati sve snage koje се poticati па r evoluciju protiv nekog nasledenog i etablliranog poretka, odnosno snage njegove dezintegracije ј dekonstrukcije. Pod desnicom cemo podrazumevati snage status quo-a koje se bore protiv te dezintegracije ј dekonstrukcije i provode integraciju i re-konstrukcjju starog poretka. Pod politickim centrom cemo podrazumevati sve one snage koje nastoje da sintetisu snage dezintegracije ј jntegracije nekog poretka i koje nisu ni na stranj status quo-a, ој na strani r evolucije, vec politicko resenje vjde u poHtickoj evoluciji, ne potiruci dinamicki princip potpuno, ali mu ni ое dajuci nepotrebna ubrzanja. Stoga cemo snage akcije smestati na levicu, а snage l'eakcije na desnicu, ( dok се «sintetizujиci» centar Ьiti medи njima ) ne dajиci ovim pojmovima vrednosno, vec metodolosko usmerenje. Tako се liЬeralizam u momentu пjegovogjavljanja dolaziti sa levjce, jer иcestvиje и dezintegraciji starog apsolиtistickog poretka ( i и tom momentu ти је saveznik socijalisticka i anarhisticka levica) dok, kasnije, kada liЬeralni poredak ј sam postane etabjJiran, prelazi najpre na centar, а potom na desnjcu zalafuCi se za status quo. 124 Tako песето imati sustinsku i nepromen/jivu desnicu, odnosno levicu i sve се zavisiti od konteksta, sto је dovoljno da se relativizuju ј sami pojmovi desnice ј lev jce koji predstavljaju vise jedno formalno-politikolosko razljkovanje, nego jedan nepromenljiv princip politickog polja.125 No, и kontekstu koji је postavJjen Francuskom revolиcijom i koji се bjtj na snazi cjtav vek posle nje, mocj се se precjzno razlikovatj levjca od desnice, bez obzira па rotiranje politickog polja. Sve dok se Revolucjja i Restauracija bore nece Ьiti sиmnje sto је Ievica, а sto је desnica. Tek се sa pobedom jedne od njih biti иspostavljen potpuno novi politick.i kontekst, и kome се levica i desnica promeniti znacenje ravnajuci se ро nekoj novoj linjjj prijatelj-neprijatelj, а ne ро onoj koja је proizisla iz Francиske revolucije. Desnica i levica proizisle iz Francuske revolиcije bice kristalno јаsпе poli6cke altemative, gde се jedni prizjvatj predrevolucjonamo stanje, dok се drugi hteti da vode istoriju dalje и promene. Jedni се marsrati u ime ideje hijerarhijskog t•eda, dok се drugi marsirati u ime ideje jednakosti kao najsnainije parole cиvene trojne revolucjoname krilatice. Stoga се и svom klasicnom znacenju politicka levica blti prepozanta kao egalitaristicka, dok се klasicno znacenje politicke desnice Ьiti unjenom negalitarizmu i 124 Ovako postupa и svom rangjranjи levjce ј desnice i S. Brankovjc kojj kao osnovni prjncjp razljkovanja ovjh polova koristj odnos prema promenama ј tako gada pravo и cjlj. Brankovjc tako dolazj do jstjh zakljиcaka kao ј тј ј razborito ргјmесије da se zbog menjaлja poljtjckog polja liЬeraljzam и роёеtkи nalazjo na levjcj, dok se kasnjje krctao ka desnicj- Sociologija 2/1995. - str. -204. 125 М ј prihvatamo tezu М. Reveljja ( Marco Revelli) о relatjvnostj podele ла levjcи ј desnicи sa kojom polemjse N. ВоЬјо shvatajиci ovu podelu kao sиStiлskи. ВоЬјо prenosj ReveJjjevu tezu ро kojoj «dva koncepta «desnice» ј «levjce» njsu apsolиtni koncepti. Qлј sи relatjvnj konceptj. Nisи sиpstantjvnj ilj ontoloski koлcepti. Nemajи kvaljtet Ьitnosti za politicki илiverzum. Qnj sи mesta «poljtickog prostora». Predstavljajи јеdли odredenи poljtjёkи topologijи koja nema nj~ta sa politickom ontologjjom. Ne prjpada se desnjcj jlj levjcj na jstj nacjn na kojj sc kaie daje neko «komиnjsta», «liЬeral» ili «katolik». Drиgjm reёjma, levjca ј desnjca nisи recj koje predstavljajи fiksjranj sadrfaj, jedлom za svagda. Оле mogu da predstavljajи razlicite sadrfaje, и zavjsnostj od vremena ј sjtиacija»- и N. ВоЬјо -Desnica i levica - CID, Podgorica, Ј 997. - str. 81. 1 S. Braлkovic роtрило sa pravom postavlja pitanje <> svih buducih revolucjonamih ekstremjsta. Prethodnj dogadajj iша6е znacajne posledjce ро samo poJjtjcko polje ј njegove podeljenostj, te се se u njima definШvno formirati desoica, levica i centar u klasicnom znacenju r eci, odnosno njihovi obrisi koji се kasnije и 19. veku doЬitj potpuлu eksplikacjju. Vjdeli smo da su u pocetku snage reakcije olicene u apsolutizmu predstavljale desnicu, а one се to ostati citavo vreme revolucionanюg komesaлja sve do pojave Napoleona i kasnije kroz citav 19. vek sanjajuCi о ponovnoj restauraciji, nudeci kruпu svakome ko је dovoljno jak da apsolutno vlada i uspostavi stari hijerarhijskj red. 127 No, sa podelom medu snagama revolucije nekada «ujediлjena Jevjca» se raspada, jer се је shodлo logicj akcije ј reakcjje podeliti oni koji su biJj za лastav ljanje revolucjoname akcije i oni kojj su hteli pronaci siлtezu izmedu akcije i reakcjje. Prvj се tako postatj izvorise «ciste Jevice» terajuci revoluciju do krajnjjh granjca, omogucavajuci javljanje svih buducih levih revolucionara - od marksista sve do boljsevika. Drugj nece postati desnjca i konzervatjvnj zbog nJihovog protivljenja daljoj revolucjonamoj akcjjj, kao sto to neki autori brzopleto tvrde 12 , vec се se smestiti u politicki centar Ьivajuc i udaljenj i od onjh koji su ultrakonzervativno trazШ restauraciju stare hijerarhijske monarhije ј od onjh koji su ultrarevolucjonamo traiili repuЬliku apsolutne jednakostj. LiЬeralno gradanstvo је mozda Ьilo «desnjca>> za svoje hiper-revolucioname kolege koje su tтazjJe nastavak revolucije, ali ono је jos uvek bilo «levica» za konzervativne pristalice apsolutisticke monarhije kojj im njsu zaboravili da su upravo onj ЬјЈј glavna регјалјса sa pocetka revolucije. Tako se u prvoЬitnoj podeli politickog polja koja је projzзSJa jz Francuske revolucjje, samom mehaлjckom dinamikom Modeme, stvorio prostor za poJjticki centar koj i је пastojao da se шnetne izmedu domiпantnih poJjtjckih s jla akcjje ј reakcije. U ovoj prvobltnoj podeli potitickog prostora zadaooj kootekstom Francuske revolucije kJjucne r eci za levicu се blti akcija i revolucija, za desnicu reakcija i restauracija, а za centar sinteza i ustavna vladavina ( tj. modemi konstjtucionaJjzam ). Prethodna klasicna znacenja desnice, levice i centJ·a koja се Ьiti postav ljeпa kontekstom Francuske revolucije Ысе uzdrmana tek sa svetskjm ratovjma u 20. veku. Naime, Prvi svetskj rat се poroditi mutaпt-ideologjje u kojjma se spajaj u revolucija ј restauracjja, dok се Drugi svetski rat potpuno izbrisati kontekst revolucjje i restauracije koji је postavjJa Francuska revolucija prepustajuCi epohu post-modemjm i post- gradanskim politickjm fom1ama. No, о tome kasnije, а za sadaje za nas rad Ьitno da smo prezentovali jstorjj sku tacku nastanka razlikovaлja levjce ј desnjce ( i centra ) ј da smo vjdeli da је to raz likovanje najvecu relevancjju imalo u 19. veku. Tokom rada cemo pokusati dokazatj tezu da ovo razlikovanje u 21. veku potpuлo guЬi svoju relevanciju prepustajucj poJjticko polje nekim drugim razlikovanj jma koja се ga sustinskj odredjvati. 127 Stoga Се francuska desпica kasпije preci sa strane ВurЬопа па stranu Ьoпapartista, а јеdап пјеn deo Се podrZ.Зvati i orleansl.'tl dinastiju 128 Tako ё. Popov tvrdi daje «doslo do oStre diferencijacije u redovima revolucije па koпzervativnu desпicu, koja је smatrala da је revolucija zavrseпa, i па demok:ratsku levicu, koja se zalagala da se ona nastavi» - IЬid. - 86. 43 Medutim, i ta druga razlikovanja се se moci nazreti u Francuskoj revoluciji, mada tada nece Ьiti toliko dominantna, prepustajuCi osnovne podele liniji levica- desnica. Tako se vec u Francuskoj revolucUi moze primetiti suprotnost izmedи politickih шnerenjaka i pol itickih ekstremista, koja се se delimicno poklapati sa suprotnoscu jzmedu gradanskog i antigradanskog shvatanja politike. Naime, vec pred RevoJuciju se u redovima pristalica Burbona mogla primetiti jedna иmereno-refonnska struja koja ne Ьi dovodila u pitanje poredak apsolutne monarhije, ali koja је иvidala nuZпost reforme dгZavnih fiлansija. Ovu strujи su predvodjJi «generalnj kontrolori» drfavne kase Tjrgo (Jasques Turgot ) 129 ј Neker (Jacques Necker ) ј ona се predstavljati иmereno i kompromisno krilo reakcjoпame desnice, za razliku od njenog ekstemлog krila koje се progovoriti kroz mislioce fi-ancuske restauracjje poput de Mestra ( Joseph Marie de Majstre ) koji се zahtevati krvav, brutalan i nemilosrdan obracun sa pobunjenicima tj. jednu «revolucUu protiv Revolucije». Na drugoj stran i i revolиcionarna levica се imati svoje umerenjake koje се predstavljati Briso ( Jacques Рiепе Brissot ) i njegovi «zirondinci», а koji се se sиprostavljati potpunom terorн revolиcUe kojj се propagirati «montanjari» Robespjer ј Sen-Zist. Ona орсјја koja се citavo vreme Ыti шnerena i koja се pokusavati da posredиje izmedu Revolucije i Restauracije, levice i desnice се Ыti markiz Lafajet, koji је, medutim, sa svojom pretecom <> 139, ali njegov apsolut ruje < i od tada termjnj <~akoЬinac» i «montanjar» postajи sinonimi oznacavajuCi one snage koje su predstavljale udarnu pesnicи revolucije .. 46 U ovim krugovima se prvi риt otvoreno iznosi rusooisticka teza о neposrednoj v ladaviп i naroda - bez bilo kakvih predstavnistava. Potrebno је Ьilo samo formirati vrhusku revolиcije koja Ьi direktno komunicirala sa narodom tj. masama, uz pretpostavku da mase posve sigurno zele revolиciju i da је to u пjihovom interesu. Ovakva vrhuska se forrnira и noci izmedu 9. i 1 О. avgusta 1792. u Parizu kada је obrazovana Komuna «kao istinski organ revolucionarne vlasti» koji је «nastao akcijom masa, odozdo» i koja је «zbacila dotada5nju gradsku upravu». 147 Bice to «пос objave» гevolucionaroe levice i Robespjer i drugovi се moci da, u mrklome mraku, usmeravaju mase onako kako to nalaze za shodno. Uskoro se Komuna sиprostavlja Zakonodavnoj skupstini koja је branila tekovine ustava iz 1791. godine i koja је htela konstitucionalnu monarhiju. Revolucija koja је progovarala kroz Komunu је Ьila neumoljiva i «Stalлo је kritikovala Skupstinu zbog popustljivosti prema protivnicima revolucije». 148 Uskoro се Revolucija izguЬiti strpljenje i sama krenuti u obracun sa svim snagama koje su јој se nalazile na putu. Tako revolucionarna levica svoju konkretnu krvavu objavu ima 2. septembra kada j.akobinci pocinju pokolj politickih zatvorenika, bez bilo kakvog sudenja, golim terorom. 1 9 Ovaj krvavi zacetak revolucionarne levice imace za роЈ iticku posledicu niz socijalno-ekonomskih mera, ро potpunom preuzimanju vlasti od strane jakobinaca posle 2. juna 1793.g. То се Ьiti program «revolucije s leva» i na udaru се se pre svega naci posednici, krupno, ali i deJovi sitnog gradanstva, koji се svi biti uterivani u «represivnj egaljtet» radikalne demokratije. Sa ovim merama Revolucjja potpuno prestaje da bude gradaпska ј postaje anarhicna. Obrazac gradanskog sћvatanja politike koji se pokusalo uvesti na mala vrata sa ustavom iz 1791, sada је potpuno zgazeп ј politicki tokovi su se potpuno izmestili izvan ustavnog okvira. Politicke odluke se роtрш10 prepustaju ranije 144 S. Jovanovjc - lz istorije politickill doktrina- BJGZ, Beograd, 1990. - str. 208. Z. Djndjc takode apostrofira «krjzu ku1ture» u revo1ucjjj obradujuCi izvadke iz nemacke ~tampe sa pocetka poslednje decenjje 18. veka u kojjma su pomenuta «sva zlodela sansculotta, njjhovo djv1j~tvo, nedostatak svakog mora1a, mrfuja prema ku1turi ј njenim nosjocima» - Z. f>jndjc- Subjektivnost i nasilje - lstraijvacko- jzdavackj centar SSO Srbjje, Beograd, 1982. str. 231. 145 S. Jovanovjc - lz istorije politickih doktrina- BIGZ, Beograd, 1990. - str. 208. 146 Stoga се se «zjгondinci» raz1jkovatj od <> се potpuno uzurpirati pravo najakoЬinsko nas1ede ј tremjn «jakoЬinac» 147 (;.Popov - Gratlanska Evropa - Matjca Srpska, Novj Sad, 1989. tom Ј - str. 93. 148 Љјd. - str. 94. 149 «Pu~kama, kopljjma, saЬljarna, sekjгama, batjnama,. nozevima, usmrcjva1o se puna dva dana. Prema гаzлјm procenama izmasakrirano је 1.400-2.000 osoba>> - 1Ьid. - str. 95. 52 osnovanim revolиcionamim organima na CtJem сеlи је Odbor javnog spasa, kome saslиZujи Odbor javne bezbednosti i Revolucionarni sud. Glavпe kolovode Odbora javпog spasa иskoro postajи Robespjer i drugovi, а samo ime odbora svedoci da se radi о иzurpaciji podrиcja javnosti, јег је uska grupa proglasila iskljиcivo sebe nosiocima volje javnosti tj. rusooisticke opste volje. Sam revolиcjonarni Konvent kojj је ро proglasenjи RepиЬlike zamenio Zakonodavnи skupstinи је Ьiо nemocan pred pomenиtim revolиcjonarnim organima, а njegovi clanovi sи stalno Ьili prociscavani preciznom rukom terora и kojoj sи stradali svi nepodobni. Vodstvo se potpuno prenelo и иzak krug revolиcionarne elite, а «S Robespjerovim izborom pocinje istorjja tzv. Velikog odbora javnog spasa, kroz kojj се proci sve najjace licnosti JakoЬinske stranke: Danton, Sen Zist, Bijo-Varen, Kolo d ' Erboa, Sent -Andre, Lazar Karno ј drugi.» 150 No, Jicnost oko koje se sve vrtelo Ьiо је, bez sиmnje, Maksimilijan IR.obespjer, te revolucija «izgovara kroz njega svoj najtragicniji i najcistiji diskurs». 151 Robespjer, koji u nekoliko navrata direktno sebe apostrofira kao sledbenika Rusoovih ideja, donosi idejи «iskrenosti levice)), jer on apsolutno veruje u to sto prica, za razliku od ostalih klasicnih politicara, рориt Miraboa ili Dantoпa, koji imajи podvojenost misljenja i akcije. On је na granici sa anti-politikom i on је prorok vjse negolj poljtjcar, jer <> 156 ј formira onu cuvenu figuru «neprijatelja naroda» tj. «unutra.Snjeg neprijate lja» kojom се se kasnije koristiti rnnogi totaJjtamj projekti poput boljsevizma Ш naci-fas jzma. Svi oni ljudi koji се ostati izvan revolucionarnog toёka 11есе naprosto biti tretjranj kao neutralni , vec kao direktni neprijatelji revolucije . Buduci da se politiёko polje samjm revolucionarnim ёinom prosirilo na sve oЬiastj ј da је prjsutna jedna sveopsta poJjtjzacjja i polarizacija, izvan politickЉ vrtloga nece moci ostati niko. Odnosno svako се Ьiti tretiran ili kao prijatelj ili kao neprijate lj u politjёkom smislu, te otuda nastaje jedna «metafizika borbe» u kojoj оsјт politike i njeniћ podela nece opstoj ati nezav jsno ni jedna oЬJast zivota.157 Robespjer nije prorok cjvjlnog drustva, on је prorok revolucionarnog drustva, а teror се Ьiti njegov metod vladanja. Sa Francuskom revolucijom, odnosno sa njenom jakoЬinskom fazom, iskrsava pojava «terora>> u modernom znacenju reci, ра se upravo od onda mogu i koristiti termini <>, «teroristicki» i svi sliёni. Ranije је, naravno, Ьilo pokolja ј poJjtjёkog nasilja, аЈј onj njsu ЬiЈј sprovodenj tom precjznom matematickom metodom koju su nas jJju dalj Robespjerovi jakobinci, unistavajuci sistematski sve neprijatelje revolucije. 158 Formula је jednostavna ј dovesce и 20. veku do koncetracionih Jogora, za koje vjse nece Ьiti vaZпo daJj се ih sagradjtj onj «levj» јЈј oni «desni» - St2ljin јЈј HjtJer. Formula kзZe: NAS ILJE + МАТЕМАТIКА ( КАО МЕТОDА) = TERORIZAM Zoran f)jndj c u svojjm analizama fenomena jakoЬinskog terora prepoznaje tragove пovovekovnog odredenja subjektivnosti koja tezi racionaJnjm konstrukcjjama ј koja tako iz sebe porada specifiёnu «politicku geometriju». 159 Та poJjticka geometrija se objavila upravo sa Robespjerovim jurisnicima koji su se od svih prethodnih vojski razlikovali utoJjko sto su se ponasali racionalnije ј organizovanjje, а samjт tim i nemilosrdnije i uЬitacnjje. Naprosto, politicke ёistke su, kako kзZe Fire, Ьile «abjektivni mehanizam, zakon na osnovu koga masina funkcionise i proizvodj svoje tumace tokorn procesa u 156 Љid. - 75. 1 s 7 Temeljno о ovoj «metafizici borbe» koja svoj najeksplicitniji izraz jma kod nema~kog pravnika Karla ~mjta koj i sjajno povezuje ekstremizme levjce i desnjce u - N. Cvetjcanjn - Evropska desnica izmetlu таёа i zakona - fjlip Vi~njic, Beograd. str. 121.-188. •ss "Teror zato poprima ~udovi~ne razmere. U toku proleea 1794. pohapseno је preko sto hjljada lica, na smrt је osudeno ј poguЬijeno 17. 000, а vise hiJjada је ubijeno bez jkakvih sudskih ј admjnjstratjvnih formalnostj. Samo u Parizu је u tri prolecna meseca na trgu Konkord odrubljeno 1.376. glava" - C.Popov- Gratlanslw Evropa - Matica Srpska, Novj Sad, 1989. tom I - str. 117. 1 s 9 Z. f>jndjc - Subjektivnost i nasilje - IstraЬva~ko-iz.dava~ki centar SSO SrЬije, Beograd, 1982. str. 9/I О 54 kome sve vise siri svojи vlast i zavodi sve radikalnijи kontrolи nad l;itavim drustvom». 160 DakJe, teror nije Ыо stihijski kao и raznoraznim verskim nasiljima srednjovekovne Evrope, vec је on Ыо metodski. Ranije politicko nasilje se razlikovalo od terora иspostavljenog Francuskom revolиcijom, jer и njemи nije postojao objektivni mehanizam koji је utemeljen u novovekovnoj racionalnosti. Od Robespjerovog vremena javljace se razne «teroristicke grupe», i leve i desne, od boljsevickih proleterskih brigada, preko Removih jиrisnih odreda sve do Arafatovih brigada mиcenika «Aii Agdia». Ironija sudblne се udesiti, da је иpravo и na5im da.nima globalnom gradanskom poretku koji se zaceo sa Francuskom revolucijom, jedan od na.jopasnijih protivnika globalni terorizam, koji ima isto poreklo i mesto nastanka kao pomenuti gradanski poredak. Francиska revolucija се tako Ьiti izvor i politicke svetlosti i politickog mraka, а za nas је najbltnije da smo videli kako se иnutar nje zaok.ru.Zuje prva grupacija koju mozemo nazvati «politickom levicom» i koja се za dugo vremena ostati uzorita svim egalitaristima i njihovim revolucionamim stremljenjima. ********** Ј pak, prethodno opisana revolucionarna levica nece Ыti jedinstvena, te се unиtar nje, shodno samoj logici politike, postojati razlicite struje. Sam Robespjer се se citavo vreme vladavine u Velikom odboru javnog spasa morati braniti od grupice najekstremnijih revolucionara, koji su Ыli puni revolucioname strasti, ali koji nisu imali bilo kakvu racionalnu metodи i koji su zbog toga otisli u potpunи prevratnicku iracionalnost. Ovo се Ьiti tzv. «grupa besnih» koju su predvodili Zak Rи ( Jacques Roux), Ыvsi opat i njegovi drugari. Ru је svu svoju kaludersku iracionalnost vere preneo u revo!tJcijи zastupajuci interese najsiromasnijih slojeva i trazeci krvav obracun sa. svim tlaciteljima sirotinje. «Grupi besnih» se nesto kasnije prikljucuju tzv. «ebertisti» sledbenici visprenog puЬiiciste i stampara revolucionarnih pamfleta Ebcra ( Jacques Rene Hebert ), te се tako Ьiti fonnirano najekstrernnije krilo revolucije koje се i samog Robespjera terati u iracionalnost terora, cak preko granica пjegove metodske teroristicke racioпalnosti. No, ono sto је vaznije, vec cemo tu imati formirana dva krila revolucioname levice, koja се se kasnije роtршю eksplicirati sa marksistima i boljsevicima na jednoj, te sa aпarhistima na drugoj strani. 1 jedni i drugi се biti zastupnici «represivnog egaliteta>> i kao takvi nasi lni i nepatvoreno revolucionarni, ali се prvi stalno pokusavati da revolucijи racionalno organizuju, dok је drugi pиStaju da sklizne u stihiju. Sam Marks се uticaj jakobinske levice primiti od fТancuskog revolucionara Blankija koji се posle jakobinskih «oceva osnivaca» ostati zestok zastupnik revolucionamih tekovina RepuЬiike i njenog socijalnog programa. Sto је najva.Znije, Blanki nece videti nijedno drugo sredstvo promovisanja ideje jednakosti, osim 160 F. Fire - О Francuskoj revoluciji- lzdavacka knjitamica Zoraлa Stojanovica, Sremski Karlovci, 1990. - str. 187. - istakaoN.C. 55 revolиcjje. 1 6 1 Marks је tako na direk:tnom tragu jakobinskih revolиcionara i Blanki је svakako zaslиZaп za voluntaristicko-revolиcjonarnj element и Marksovom mjsljenjи. No, na drugoj strani Marksovu recepciju modernog fenomena revolиcije иslovice ј jedan snaZпj racjonalistjcki element, koji и. njegovo mjsljenje dolazj preko Hegelovih i Mjlovih ( John Stu.art Mill ) spisa, kao i preko razmatranja klas jcne britanske po\jrjcke ekonomjje. Ovaj иtјсај na njegovu misao dolazice iz podrucja politickog centra, ра се on svoje levicarstvo иciniti razboritijim, organizovanijim ј manje stjhjjskim od Jevicarstva njegovjh anarhistickih konkurenata - koji su ostali na krajnjoj ekstremnoj levici i osиdi\j sebe na tavorenje ро po\jtickjm marginama. Pomenиti иtјсај , Marksa vodi shvatanjи da revolucija nije stihijska stvar, vec da do njenog ostvarenja treba procj niz stepenova jstorijskog i drustvenog razvitka koji se mogu naucno objasniti i racionalno иsmeravati. Kasnjj e се godinama na ovome tragu mnogobrojni sledbenjci Marksove misli, podvlaceci svojи razliku spraш anarhista, nazivati svoju doktrinu «naиcnim socijalizmom». Zaista, nasuprot anarhistima, Marks се biti mnogo delotvomiji upravo zbog svog racionalizma i poz jtivjzma i Ьiсе svakako onaj koji се preuzeti stafetu revolucije kоји su zapa\ili jakoЬinski arhe-levicari. Marks i Engels brzo shvataju znacaj poljticke organizacije i duh Moderne koji је, sto smo videli и prvom poglavlju, kao osnovnи jedjnicu politicke borbe iznedrio politicku partiju., odnosno politicki pokret. Stoga 1847. g. osnivaju Savez komunista kao internacionalnи politicku partijи koja се imati eksplicitnu svest о prjpadnostj poJjtickoj levici, а sаша revolиcionarna levjca се upravo zahvaljujuci ovoj partjjj ј njenjm lokalno-nacionalnim ispostavaшa dobiti svoju planetamu zaokruienost ј konkretni jdentitet. Marksov i Engelsov Savez komunista postace toliko dominantan u poljtjckom prostoru levice, da се poput «montanjara» kojj sи potiskujиci «zjгondince» и drugi plan potpuno uzurpirali pojam < ј umrece pre ostvarenja prvih konkretnih po!jtickih reaJjzacjja svojih komunisticko-socjjaJjstjckih vjzija. Prorokom revolucjje Marks nece postati slucajno. Jos и Tezama о Fojerbaћu јЈј precjznije receno и cuveooj 11 . tezi, on levicи prjkjva za idejи revolиcije, trazeci da se svet пе tumaci kao sto sи radili dokoni fllozofi, vec da se оп izmeпi_l64 Time se kaпtovski prakticni um postavlja па tron, ali se sama filozofija detronizira, prepustajнci mesto revolucionamoj akciji. Marks prihvata kantovski prakticni um uz hegelijansko odstraпjjvanje njegovog transceпdentalnog organizovanja, ра tako taj um svoju istjnu dobija и istoriji, а пе u unиtrasnjosti coveka, sto је veoma opasan stav koji moze zavгSiti «forsiranjem istorije» koja se pokuSava saobraziti projektovanoj umskoj racionalnoj shemi razvitka. 165 No, Marks ide korak dalje od Hegela kod koga је istorij skj proces и rukarna samosvesnog Apsoluta i smesta istorijskj proces u covekove ruke. 166 lpak, covek 162 E>ilas iznosi misljenje daje obzirom na razvoj drustva u prvoj polovini 19. veka «socijalizam kao parola i kao obecanje, kao vera i kao zanos, а u stvari jedan oarocit oЬi ik vlasti i svojine, koji се olaksati i omoguciti industijsku revoluciju, odnosno usavrsavanje i prosirivanje proizvodnje na datom stupnju i pod datim okolnostima - isto tako Ьiо neminovnost.» -М. E>ilas - Nova klasa- Narodna kлjiga, Beograd, 1990. - str. 24. - istakao N.C. Takode, Marksa kao neku vrstu pseudo-religioznog proroka saglcdava i Sumpeter - Jozef Sumpeter - Kapitalizam, socijalizam, demokracija - Plato, Beograd, 1998. - str. 10-12. 163 Svakako mnogo vi~e od psihoticnog i paranoicnog Rusoa, koji nijc imao nikakvih prakticnih politickih uspeha i koji је citav zivot proveo u licnim nedoumicama. S. Jovanovic pise о Marksu kao о naucniku, ali i kao о prakticnom politicaru i smatra da su ove dve dimenzije njegovih aktivnosti neodvojive.- S. Jovanovic- lz isto1·ije politickill doktrina- BIGZ, Beograd, Ј 990. - str. 216. 217. 164 К. Marks - Teze о Foje1·bahu - Kultura, Beograd, 1947. - str. 62. 165 Z. E>inc:1ic smatra da је «istoricizam» Ьiо prisutan i kod samog Kanta, ~to је jedno od mogucih tumacenja, koje mi samo delimicno prihvatamo, posto su nam mnogo Ьilize one interpretacije ( kao npr. ~elingova) koje u Kantu vide pre svega osnivaca trancendentalnog shvatanja slobode, koje pre svega vodi religiji ili metafizici, а ne toliko istoriji. - Z. E>indic - Subjektivnost i nasilje - fstraiivacko-izdavacki ccntar SSO SrЬije, Beograd, 1982. str. 168.- 181. 166 Marks u 7. tezi о Fojerbahu, jednim zahvatom obrce Hegela naglavce, а sa njirn i citavu gradansku filozofiju koja nikada nece dovesti transcendenciju u pitanje, shvatajuci је na razlicite nacine. Marks za razliku od filozofa i teologa koji su govorili о Bogu, Apsolutu i Vrhovnom bicu smatra ne samo da Bog ne 57 nije kao sto bi to tvrdio neko naivniji - voluntaristicki tvorac istorije, vec on sa njom ima dvosmeran odnos i podjednako је uslovljava kao sto је i sam uslovljen njome. Konacno, Marks izrafava orginalnu tezu, koja је nesumnjivo hegelijanskog porekla, по mnogo radikalnija - da је sama ljudska priroda uslovljena istorijom, odnosno konkretnim proizvodnim odnosima koji u datom treoutku va2e. 167 Shodno tome se, promenom istorijskih uslova ( tj. proizvodoih odoosa ), menja i ljudska priroda koja postaje humanija, emancipovanija i samosvesnija, te се se na takvoj ljudskoj prirodi moci utemeljiti komunisticko drustvo buducnosti. No, prethodno је potreboo promeniti istorijske uslove u kojirna covek obitava i radi tj. proizvodne odnose u koje је uhvacen kao u pallkovu mreZ:u, ajedino sredstvo promene rnora Ьiti revolucija. Ipak, revolucija ne dolazi nezvana, vec је nju potrebno pazljivo pripremiti «pomazllci» istoriji da prede zacrtane stepenove istorijskog razvitka - od robovlasnickog drustva, preko onog feudalnog i gradanskog, sve do buduceg socijaHstickog. Ono sto је роsеЬпо zanirnljivo је da Marks ne negira nu:Znost oЬitavanja na istorijskom stepenu gradanskog drustva, vec on taj stepen sl1vata samo kao etapu i kao pripremu za prelaz ka socijalizmu. Tako kod njega revolucija ne predstavlja nagli skok, vec konacnu realizaciju dugotrajnih procesa koji napreduju ро zacrtanoj dijalektickoj shemi ро kojoj је, posve hegelijanski, u svakom ostvarenom stcpenu istorijskog razvitka istovremeno i klica njegove propasti, odoosno najava sledeceg stepena istorijskog razvitka. Stoga ро Marksu i u samom gradanskom drustvu mora Ьiti klica пjegove propasti i najava buduceg socijalistickog drustva. Bez obzira sto odbacujemo Marksovu tezu ро kojoj је ljudska priroda uslovljena istorijom, а sama istorija svojom unutrзSnjorn dijalektikom, ne mozemo da ne primetimo da је on mudro apostrofirao glavru proЫem svoje epohe i samog gradanskog drustva. Marks се se pokazati kao odlican dijagnosticar, ali kao rdav lekar. Nj egova teorija tacno opisuj e one nus-produkte politicke Moderne i gradanskog drustva koji su pogubni ро ljudsku slobodu, ра је vrhllllac njegove teorije u koncepciji otuёlenja tj. alijenacije ро kojoj је covek fLksiran za svoje mesto unutar mehanickog procesa rada i ograrucen u svojim stvaralackim mogucпostima.168 Ne sarno da је covek otuden od rezultata svog rada169, vec postaje otuden i od drugih ljudj usled «postvarenja» svoje prirode koja se tesko prilagodava mehanickim zakorutostima moderne industrijske proizvodnje. Marks i Engels dobro uvidaju da је nekadasnju drustvenu spontanost u politickoj pred-Moderni, zamenila kruta drustvena mel1anika u Novome veku. Moderna је svojim revolucijama oslobodila mase samo da Ьi ih uterala u hijerarruju racionalisticki organizovane industrije i пjenih krutih proizvodлih odnosa. Stoga Marks i Engels zahtevaju jedлu novu revoluciju koja Ы ukinula postojece drustveno-proizvodпe odлose i time sarno jos vise pojacavaju samu krizu modernosti. Naime, na deskriptivnom nivou Marks је u sluzЬi utjce na coveka, vec је On projzvod druStva, јег је «Samo reljgiozno oseeanje dru§tvenj projzvod» - к. Marks - Teze о Fojerbahu - Kultura, Beograd, 1947. - str. 61. 167 К. Marks ј F.Engels -Nemacko ideologija- Kultura, Beograd, 1956. - str. 27.- 36. 168 «Modema jпdustrija pretvorilaje malu radion jcu patrijahalnog majstora u krupnu fabriku jndustrijskog kapjtaljstc. Mase radnika, saterane u fabrike, bjvaju organizovane ро vojnjckj. Као prostj vojnjcj industrjje, оп ј se stavljaju pod nadzor c jtave hjjerarh jje industrijskih podoficjra ј oficjra» - К. Marks ј F. Engels - Manifest komunistiёke partije - BlGZ, Beograd, 1982. - str. 15. 169 Svoju teorjju akumulacjje ј koncentracije kapitala, shodno kojoj је radnjk otu<1en od rezultata svog rada ј <> сјје su oni direktпe Zrtve- IЬid. - I tom, kпjiga Ј - str. 239. - 3 14, 1 tom, knjjga П - str. 91. - 144,351.-465. 171 S. Jovanovic - lz istorije politickih doktrina - BIGZ, Beograd, 1990.- str. 236. 172 Љid.- str. 237. 173 О ovoj redukcjjj svedocj Engelsovo predsrnrtno pjsmo Bloku ( Emest Block) и kome se kao konacno poj~anjavanje njegove ј Marksove teorjje navodj precjzan stav - «ekonomsko stanje је osnova>>, da Ьi se potom ekspJjcjraJe razne mogucnostj «nadgradnje» na tu osnovu - и C.Popov- Graaanslw Evropa - Matjca Srpska, Novi Sad, 1989. tom I- str. 505. 174 Cuvenj su onj Marksovi redovj jz Nemacke ideologije gde on nudj jednu neorenesansnu utopijsku vjziju coveka koji се pre podne odlaziti и lov, ро podne na pecanje, uvece се gajiti stoku, da Ьi se posle vecere bavio intelektualnom krjtikom - К. Marks ј F.Engels - Nemacka ideologija - Kultura, Beograd, 1956. 175 S. Jovanovic -lz istorije polirickih doktrina- BIOZ, Beograd, 1990. - str. 241. - lpak, Jovanovic prjznaje Marksu da је u klasj~nu poljtjcku ekonomiju uneo <~edno nacelo koje јој је nedostaj a lo» ( str. 242.) ј daje njegova teorija dobra da nadopuni klasicnu politicku ekonomijи tamo gde ona ne daje objasnjenja, ali da је ne moze u potpunosti zameniti. Кlasi~na politjёka ekonomjja dobro obj~njava drustvo и njegovoj staticnoj ravnotezj interesa, а mark.sjzam dobro objasnjava dinamicko menjanje tih interesa koje rezultira veljkjm drustvenjm prevratima i revolиcjjama, te је njegovo jedino preterivanje sto samu socijalisticku revolucjjи nameee kao neumjtnj zakon jstorije. 59 predstavljace pojednostavljenu kompilaciju osnovnih mjsJj Marksove ј Engelsove doktrine. Та doktrina се u ovome delu dobiti mitski prizvuk. Marks i Engels u ovome spisu nastupaju sa pozicije «urЬi et orbi» i objavljuju svetu svoju novu Jevjcarsku veru. 176 Ona се Ьitj borbena i revolucionama, te се, potpuno na tragu svojih jakoЬinskih prethodnjka, sadrZзvati jednu eksplicitnu юnetafiziku borbe».177 Та «metafizika borbe» Ьiсе vidJjjva vec u pocetnim stranicama Manifesta kada се autori citav drustveru milje i njegovu raznolikost redukovati na «dva velika neprijateljska tabora, na dve velike klase koje stoje neposredno jedna naspram druge - burzoaziju i proletarijat». 178 Jednako tako се i revolucionarna desnjca sve dгuStvene rascepe pokusati svesti na јеdло osлovno arhe- лeprijateljstvo, sto svedoci о ustrojstvu epohe kojaje razmisljala u ili-jli kategorijama. 179 Marks ј Eлgels ne ostavljaju nikakvu mogucnost «srednjeg puta» ј oЬJjkuju drustvene ekstreme јаsло i sa strascu, zazivajuci cas konacлog obracuna kada се se «zemaljsko rоЫје» pobuniti protiv klasnog neprijatelja, kao sto govori ј еdпа strofa komunisticke pesme poznate kao lnternacionala. Oni srednje slojeve kojj se protjve jлdustrijskim moлopoJjma ј koji se zalaZи za neka socijalna prava naziv~u «lumpenproletarijatom» ј jskljucuju ga jz klasne borbe, smatrajuci ga reakcionamim.1 0 Poput јаkоЬiласа, Marks i Engels, sve оле slojeve koji ostaju izvan njihovog projekta klasne revolucije, ле smatraju лeutralлim, vec ib proglasavaju za direktne neprijatelje revolucije. Stoga su oni, premda dolaze iz podrucja drustva nasuprot driavi i uce о лјелоm postepenom odumiranju, protivnici koncepcije <ilas i koja се biti nosilac raznoraznih komunistickih diktatura. Marks ј Engels pjsu: «Komunjstj, su dak.le, и praksi onaj deo radnickih partija svih zemalja koji је najodlucnjjj, koji stalno gura dalje, onj u teorijskom pogledu imaju to preimucstvo nad ostalom masom proleterijata sto razumeju uslove, tok i op~te rezultate proleterskog pokreta.» Ј 86 Dilas im odgovara, citav vek kasnije: «Polazecj od navedene postavke da znaju, i to jedino oni , zakoпe koji vladaju drustvom, komuпjstj dolaze do uproscenog i aпtinaucnog zakljucka da im to toboZпje poznavaпje daje mogucnost, i iskljuCivo pravo, da menjaju dru~tvo ј upravljaju njegovim zjvotom. Tu lezj ј prvi greh njihovog sistema.» Ј 87 Ipak, Marks ј Engels nece biti «gresni ро seЬi», vec се njjh i njihove sledbenike gresnjm napraviti epoha koja је naprosto vapila da prostor kojj је napustjla religija sada jspunj ideologija. Marksov i Engelsov greh је jedino u tome ~to su iznedrj)j doktrinu koja се Ьiti centralizovanija i totalitamija od dotadaSnjih rnodemih ideoloskih projekata poput onih kod Кromvelovih ( Oliver Cromwell ) engleskih puritanaca ј)ј kod Robespjerovih jakoЬinskih revolucionara. Dilas kaze da su obzirom na puritanske ј jakoЬiлske revolucionarne predhodnike tek «savremene komunistjcke revolucjje jzbacile na povr5iлu jdeoloski i organizaciono obavezno mono1itne partije» Ј 88 Marksovj ј Engelsovi naslednici ne samo da nisu ostvarj]j obecanja о besklasnom ј bezpolitickom drustvu, vec su inaugurisali «vlast koja udrufuje u seЬi gospodarenje idejama, vla~cu i svojinom - vlast koja је postala svrhom i samoj seЬi». 1 89 Kategorija «neprijatelja naroda» tj. «unutrasnjeg neprijatelja» koja kao sto smo videli nastaje sa jakoЬincima, postaje unutar komunjstiCkih sistema jos ekstrernnija i zaostrenjja, jer neprUatelj nece vjse Ьiti samo u konkretnoj politickoj stvarnostj, vec се se on tra.Ziti i u virtuelnom imaginamom jdeoloskom prostoru. f)jJas jgtjce da se komunjsti «bore ne samo protiv stvamog aktivnog protjvnjka, nego ј onog mogucnog». Ј 90 Nadovezujucj se na f>ilasa mozemo recj da koпшnisti, kao i kasnjje nacjstj, prjstaju na pojam totalnog neprijatelja za koga mozemo parafrazjrajuci Lajbnica ( Gottfried Wilhelш LeiЬпjtz ) reCi, da predstavlja neprjjatelja «и svim mogucim svetovjma». 186 IЬid. - str. 22. 187 М. E>ilas - Nova klasa - arodna k:njiga, Beograd, 1990. - str. 1 О. 188 lbld. - str. - 30. 189 Љid. - Str. 157. 190 lbld. - str. 37. Bolje nego E>ilasova misao, komunisticku politicku paranoju koja u svemu prepoznaje neprijatelja izrazava komad D.Kovacevica Balkanski spijun sa svojim cuvenim likom llijom Cvorovicem - Du~an Kovacevic - Balkanski spijun i druge drame- BIGZ, Beograd, 1988. 62 Levica time potpuno izlazi iz okvira gradanskog shvatanja politike i ne samo da podrucje moci ne stav lja pod kontrolu neke moralno-pravne zakonomemosti, vec se nastavlja na onaj hiperpolitican rnakijavelijevski lik Modeme о kome smo pisali ј koji nijedno podrucje zjvota nije ostavljao autonomnim ј slobodnim od moci i vlastj. Iza svega toga se krije izvesni politicki nihilizam, koji moZda nije Ьiо Marksova i Engelsova narnera, ali koji nastaje kao «kolateralna steta>> njihovih vizija о komunistickom drustvu buducnosti. Mozda се stoga М. Hajdeger reci da је sa Marksom «dostignuta pozjcjja ekstremnog nihilizmю> kako narn prenosi М. Duric.191 Sam Duric vispreno odgovara na ovu konstataciju ј kaie da u Hajdegerovom Citanju ima suviska metafizike i da on nije do kraja posten prema Marksu, jer је veliki ideolog proizvod opste krjze Modeme mnogo vise njenorn logikom, nego nekom svojom sopstvenom voljom. 192 Marks na sveopstu krizu vrednosti koju donosi politicka Modema pokusava odgovorjti jednom ideologijom, пе videci da stvar sашо jos vise z.aplice, umesto da је resava. Duric, interpretirajuci Nicea, Marksov nihjJizam naziva «nepotpunim», jer је on jos uvek racunao sa nekim «dobrom» i hteo је da usreci svet tj. verovao је u «spasenje» na svoj nacin. 193 f)шjceve recj dobro objзSnjavaju fenomen kako se dosta Ьivsih komunista i marksista ttpravo u nasim danima okrenulo religiji ( uglavnom hriscanstvu ), sto nam u ovom kontekstu ne deluje neprirodno, jer ti Jjudi nikada nisu Ьil i nihilisti u pravom smislu reci, vec su samo traiilj onu luku u kojoj Ьi mogli da Ьасе sidro verujuci da covek nije izguЬljen, posmuo i besmislen. Stoga i stoje Dilasove reci da је bila jstorijska neminovnost da se javi socijalizam i komunizam kao izvesna vrsta vere i zanosa, kao i Sumpeterov opis Marksovog ucenja kao neke vrste modeme religije, istovremeno duboke i delatne. 194 Marksov i Engelsov projekat ne samo da је uspeo da zanese radnjcke mase koje su tragale za svojim izbaviteljima, vec је ostavio veoma ozbiljne politicke posledice. NajozЬiljnija od njih се Ьiti osnivanje Medunarodnog udruienja radnika koje се Ьiti poznato pod svojim popularnim imenom Prva internacionala. Ova organizacija је osnovana 1864. g. sa namerom da nastavi ona stremljenja koja su pocela dve decenije ranije sa osnivanjem Saveza komunista koj i se spontano ugasio 1852. godine. Dok је Savez komunjsta imao zadatak da okupj one snage «cistokrvnog» marksizma koje su Manifest prihvatale kao svoju BiЬliju, Internacjonala је pokusava]a da okupi sve planetame levicarske grupe - od anarhista, preko lasalovaca, sve do britanskih sjndikalista. U njenom osniva.nju i pisanju njenih programskih dokumenata ucestvuje sam Marks koji u njih unosj elemente svog i Engelsovog Manifesta, ali koji pragmatjcno ostavlja prostora za apsorbovanje i svih ostalih aktueJnjh levicarskih ideja, samo da Ьi ih utopio u sopstveno stanoviste. Proklamacija lntemacionale se zavrsava vec poznatom Marksovom ј Engelsovom krilaticom: «Proleteri, svih zemalja ujedinite se/»195 191 М. E>uric- Utopija izmene sveta - IDN, Beograd, 1979. - str. 17/ 18. 192 Љid.- str. 19. 193 IЬid.- str. 95. 194 Vidi fus-notu 162. 195 Која је prvi put iznesena u Manifestu, na samom njegovom kraju- К. Marks i F. Engels - Manifest komunisticke partije - BIGZ, Beograd, 1982. - str. 46 63 Zahvaljujuci Internacionali prethodna krilarica се postati planetarni eho, izgovaran iz miliona usana. Medutim, ono sto се slaЬiti Internacionalu bice unutra5nja borba izmedu raznih levicarskih grupa, а poglavito izrnedu marksista i anarhista, dok се engleski sindikalisti spontano krenuti svojim putem odbacujuci put revolucije i delajuci unutar gradanskog l iЬeralnog poretka. No, ostace zapamceno da се u jednom momentu, kao nikada kasnije, sve najvaznije levicarske grupe blti zajedno, а Prva internacionala се blti politicki izraz skupne pripadnosti politickoj levici koja time doblja svoju potpunu politicku zaokruzenost. Liлija prijatelj-neprijatelj се iCi trasom levica-desnica, jer се razne levicarske grupe Ъеz obzira na sopstvene razlicitosti Ъiti Ьlize jedne drugima, nego sto се svaka od njih Ьiti Ыiza desnici ili centru. Kokretan istorijski uspeh Prve internacionale Ьiсе osnivanje Pariske komune 1871 g., usled prusko- francuskog rata, kada francиski radnici bojkotuju nacjonalno vojevanje da Ьi u Parizu osnovali svoju politicku upravu. Pariska komuna је nosena idejama Prve Internacionale i postaje neka vrsta prvog istorijskog ogleda budиceg socijalistickog drustva, te su se u njoj pokusale realizovati ideje ekonomskog egalitarizma. No, Komuna se ne odrzava ni nepuлu god inu ј ugusena је u krvj, а ј sama Prva internacjonala је kratkog veka, te se raspada 1876. g. usled nepomirljivosti razliCitih levicarskih grupa. No, Marks је sa Prvom internacionalom ostvario svoj velikj stratesld politickj cilj, namecиci svoju doktrinu kao glavni credo medunarodnog radnickog pokreta i potjskujиci sve ostale levicarske struje и drugi plan. Tako се vec и Drugoj intemacionali, osnovanoj 1889. g, marks jsticka doktrina potpuno preovladati i potpuno preuzeti monopol nad politickim prostorom levice. Druga internacionala је osnovana na stogodiSnjicи Francиske revolиcije upravo u Parizu, sto nije slucajno jer се se upravo u njoj izvrsiti prirnopredaja revolucioname stafete koju od Robespjera ne иspevaju preuzeti anarhisti, vec ona jde pravo u ruke marksistima. Anarhisti се Ьiti potpuno iskljиcenj iz rada Druge internacionale na kongresи u Londonи 1896. g., cime се se samo forrnalizovati nezvanicna vladavina Marksovih ј Engelsovih jdeja u miljeu politicke levice. 196 Sam Marks иmire 1883. ј nece docekati da vidi svoje planetarno cedo oliCeno и Dn1goj jntemacionali, no moci се da umre zadovoljan posto је svom сеdи obezbedio vazdиh i hranи. Jos pre njegove smrtj pocinje osnivanje nacionalnih partija sa marksistickom doktrinom koja se potpuno odvojila od svoga aиtora i zapocela svoj samostalni zivot. Marks је mogao da umre, а doktrina је mogla da krene и planetarne pohode. Tako se pocetkom 70. godina 19. veka osniva Socijaldemokratska partija Nemacke koja је u pocetku Ьila potpuno marksisticki intonirana. Francuska radnicka partija se osniva 1880. g., а 1883. је osnovana Ruska socijaldemokratska radnicka partija. Radnicka partija Belgije је osnovana 1885. g, а tri godine kasnije se osniva i Socija/demokJ·atska partija Austrije. Cak се se i и Britaniji osnovati Mшksisticka socijaldemokratska fedeJ·acija, koja се ipak, za razliku od kontiлentalnih marksistickih parrija, Ьiti marginalnog uticaja zbog liЬeralnog oblika koji се potpuno prihvatiti britanska levica. No, na Kontinentu се marksizam suvereno vladati politickim prostorom levice i buduci da su mu se sve ostale levicarske grupe uk!onile sa puta on се moci skliznuri u svoju najekstremniju i nejnekontrolisanijи varijaлtu. 196 Temeljito о razvojnom putu Druge intemacionale u knjizi - Ј . Joll - The Second lnternationa/1889 - 1914. - London, 1974. 64 ********** Ukoliko Marks ј Engels jos nisu иveli svojи doktrjnu и golo politicko nasilje, pokusavajuci da moralno-pravnu zakonomernost poJjtike zamene naucno-ekonomskom zakonomernoscu drustvenog razvoja, onda се to svakako росј za rukom bo/jsevicima. Boljsevici predstavljaju ekstreшno krilo marksisticke revolucionarne levice i doktrinи uvode u cistj voluntarizam, оdЬасијиСi mnoge od pretpostavki Marks-Engelsovog «naucnog socijaJjzma».197 Oni nastaju kao borbenije ј ekstremnije krilo Ruske socijaldemokratske radnicke partije, dok се se umerenjaci nazjvati men}Sevicima. Boljsevici daju marksjzmu иltrapoliticku boju zadгZavajuci ideju proleterske revolucije, ali odbacujuci klasicnu marksisticku «naиcnu» shemu о istorijskim stepenovima priЬJiZavanja samoj revolиciji. 1 dok sи menjsevici, shodno klasicima marksizma, smatrali da је period burzoaske vladavine neizbeZэ.n stadijum u prelazu па vlast proJ·etarijata, boJjsevici su zahtevali proletersku revoluciju «sada, ovde ј odmalш. Boljsevjci nisu hteli da cekaju da kapitalizaш najpre preobrazi rusko drustvo, te da se time stvore uslovi za revoluciju tj. da sazre njeno vreme, vec su smatrali da је pravo iz feudalne Rusije mogиce skociti и futuristicku viziju о komunistickom drustvu buducnostj. Da Ьi mog!j da premoste jaz izmedu realnostj ј jdeje, boljsevici se kao ј Robespjer jedan vek ranije, okrecu politickom teroru kao sredstvu kojjm је mogu6e saobrazjtj realnost jdej ј. Stoga oni mlohavu februarsku revoluciju 191 7. g. kojom је zbacen feudalni poredak, а cije tekovine prihvataju menjsevjcj, proglэSavaju za nepotpunu. То cjne samo da Ьi и plamenu Oktobarske revolucije, iste godjne, porodili buduci sovjetslci poredak koji је smerao da ostvari komunjsticke ideje. Rusija postaje potpuno crvena, ne samo od ideja, vec pre svega od krvj, koja је nudila masama argumente, tamo gde razum nije mogao. Boljseviclci politicki prorocj Ьiсе Lenjin i Troclci, а njjhov najznacajniji teorijslci domet Ьiсе и Buharinovim ( Николаи Иванович Бухарин ) spjs jma. Ipak, kao sto njjedan od jakoblnskjh revolucionara nije mogao da se meri u politickom smislu sa Robespjerom, nijedan od boljsevika nece moci da se meri sa Lenjinom. Dilas jstjce njegovu razliku spram Marksa «koji је Ьiо vise naucnik, а to znaci i objektivniji» dok је Lenjin «pre svega Ьiо veJjki revolucionar». 198 Lenjin nece Ьiti autor nijedлog znacajnog teorijskog dela poput Marksa, а ostace zapamceniji ро svoj im politiclcim paшfletiшa poput cuvenog Sta da se radi? 199 и kojem se razracunava sa marksisticlcim revizionistima, nego ро knjigama u kojimaje pokusavao da od sebe nacini filozofa kao u Mate1·ijalizmu i empiriola·iticizmu.200 Dilas prenosi da «on nije Ьlize pozлavao nijednog velikog filozofa» ali da su «njegovi radovi obrasci jedne stras ne, lofflicne i uverUive dogmatike»?01 Stoga је mogao onako lako u Driavi i J·evoluciji 2 da prevazide 197 « ... jzmedu pravog zna~enja Marksove poruke ј boljsevj~ke prakse ј jdeologjje postojj barem toliki ponor koljkj је postojao jzmedu reljgjje sk:romnjh Galjlejaca ј prakse ј jdeologjje crkvenjh poglavara i ' 'ojnjh zapovednjka jz srednjcg veka» - Jozef Sumpeter- Kapitalizam, socija/izam, demokracija - Plato, Beograd, 1998. - str. 7. 198 М. E>ilas - Nova klasa- Narodna Jcnjjga, Beograd, 1990. - str. 120. 199 V.l. Lenjjn - Sta da se radi? - Svjetlost, Sarajevo, 1973. 200 Y.I .Lenjjn - Materijalizam i empiriokriticizam- u lzabrana de/a - Kultura, Beograd, 1960, tom 7. 201 М . E)jlas - Nova klasa - Narod.na knjjga, Beograd, 1990. - 120. ~02 Y.I.Lcnjjn - Driava i revolucija- Prosveta, Beograd, 1983. 65 Marksovu ј Engelsovu «stepenastm> teorijи revolucjje ј jnaugurjse teorjjsko opravdanje poljtickog voluлtarizrna koji moze da cini sa istorijorn sta ти је volja, ne hajuci za Ьilo kakva ogranjcenja - Ьilo pravno-moralna, bilo naиcno-ekonomska. Sto је najkomicnije, Lenjjn је to uradio иpravo pozivajuci se na «oceve osnjvace», nudeci pregrst cjtata jz njjhovjh dela ј nadmeno spocitavajuCi «revizionistirna» Kauckom ( Karl Johannes Kautsky ) ј Bemstajnu da su veoma povrsno razumeli Marksa ј Engelsa. То је najbolja potvrda tezj da ih ni sam nije citao sa razumevanjem ј da је Ьiо veoma ogranjceniЬ filozofskjh sposobnostj. No, gde priroda uzme na jednoj strani, daruje na drugoj, раје Lenjjn vjse od Ьilo kojeg levjcara svog vremena Ьiо obdaren prakticnim poJjtjckjm talentom ј delatnom vestjnom. Onje, svojjm prakticnjm poljtickjm umecem, marksjzmu dao makjjavelijevsku obrazjnu koju се do savrsenstva dovesti Staljin. Као jzuzetan taktjcar on се znatj poraziti sve poljrjcke ko11kurente, ukljucujuci i organizatora oktobarskog udara - Lava Trockog, koncentrisucj moc u svojim rukama i upotreЬJjavajucj је bez grjzпje savestj. Yreme veJjkog boljsevickog terora poCinje zahvaljиjиcj Lеnјјли, posle neuspelog atentata na пјеgа 1918. g, kada odlucuje da se obracuпa sa svjm protjvniciшa - i unиtar i jzvan partjje. Оо Ј 922. godine Lenjinovi boljsevjcj се imati nekoliko spirala nasilja i pokolja, nastavljajиcj se па krvavj trag revolucionarne Ievice: «Poput opsedпutih jakobinaca 1793. i komunisti su shvatjJi da ih samo teror moze spastj»203 Trocki је svakako Ьiо jednako violentan kao Lenjin, ako ne i vise, ali on njje posedovao Lcnjinovu takticnost, metodicnost i sistematicnost te njje mogao da stekne poverenje svih boljsevickih politickih krila. Pod Lenjjnovim patronatom u martu 1919. g. Ruska socjjaldemokratska radnicka partija, odnosno njeno boljsevjcko krilo, menja jme и Ruska komunistiёka partija ( boljsevika / 04, а jste godjne se u Moskvj osniva tzv. Treca internacionala koja uskoro postaje poznata kao Kominterna - sto predstavlja skracenicu za Komunistiёka internacionala. Zaista, za razliku od pocjvse Druge internacionale и kojoj su na posletku prevagnиli stavovi revizionjstickog marksjzma i u kojoj su se partije uglavnom oznacavale prefiksom «socijaldemokratski», Kominterna се bi6 potpuлo boljsevicki ј lenjinis6cki intoпjrana ј stoga се svim partijama clanicarna ро иzoru na rusku boljsevicku partiju nametnиti prefiks «komunisticki». Ni Kominterna, kao ni Druga internacionala, nece sadri.avati u sebi izvornj ј autenticni marksjzaш, аЈј dok се marksizam и Drugoj internacionali krenuti da mutira ka modernoj socijaldemokratij j, on се и Kominterni Ьitj potpuno obojen Lenjinovim delom i likom i njegovim shvatanjem revolиcije. Lenjin је Ьiо toliko sistematican u svojoj intelektualnoj jednostavnostj da се veoma lako svojjm paradoksalnim kategorijama obojiti citavu stvamost. Za njega се postojatj samo jednostavne altemative - materijalizam vs. idealizam, revolucija vs. reakcjja, proleteri vs. buгZoazjja, levica vs. desnica, kao i niz ostalih medиsobno iskljucujucih parova. Dilas се konstatovati da је on «politicku netrpeiJjvost prema svojim protjvnicjma protegao skoro na citavu istorijи ljиdskog duha».2 5 u tome su mu 203 DZon М. Roberts - Evropa 1880 - 1945.-Clio, Beograd, 2002.- str. 469. 2 ().1 О razvojnom putu ove partije u- L. Schapiro- Тhе Communist Party ој the Soviet Union, London, 1960. 205 М. Dilas - Nova klasa- Narodna knjiga, Beograd, 1990. - str. 120. 66 sasJuijvaJj teorjjski jednako nadareni mladi boljsevici poput Buharina kojj је u svom delи Teorija istorijskog materijalizma206 do krajnjih granica uprostjo Marksovu tezu о meduzavisnostj teorije i prakse, potpuno vulgarizujucj marks jstjcko ucenje о odnosи ekonomske «baze» i «duhovne nadgradnje»?07 Buharin, takode, kao opravdanje revoluc~e stvara jednu teoriju koja се potpиno naJjc jtj na jakoЬinsku «metafiziku borbe»2 8 ј za сјје opravdanje se nece liЬiti da parafrazira cuvenj HerakJjtov stav о ratu kao ocu svih stvari. ВјЈо kako Ьilo, sa Lenjinovim i Trockijevjm boljsevjcjma, marksjstiCka revolucjonarna levica се Ьiti na svojim vrhuncima, kao i sama podela poljtjckog prostora па levicu ј desnjcи. Revolucjja 6е tu Ьitj na svojjm vjsovjma. No, sa Staljinom vec dolazi do oseke revolucionamih ideja, а samim tim ј do krize «ortodoksnog» levjcarskog identiteta. Naime, kod лajveceg ј najиspesnijeg modernog djktatora dolazi do spajanja пekih ideja restauracije i revolucjje, carizma i komunizma, ра tu Jevjca nece postojati и tako cistom revoJuciOI1ЗffiOtn oЬJiku kao kod Lenjjna ј Trockog, vec се se slicno kao и nacizmu ј fasjzmu ovde porodjti jedan mиtirani politickj оЬЈјk. OdlucjJj smo se da taj politicki oЬlik nazovemo komunistickim carizmom. Тај poJjticki oЬiik smestamo u ovo poglavlje posveceno poJjtjckoj levjci jskljucivo iz metodoloskjh razloga kako Ьismo olaksali kretanje citaocu u odnosи na njegova prethodna znanja, no sa punim saznanjem da се se taj oЬlik veoma udaJjjti od svega sto је predstavljalo klasicnи Jevicи. Staljin i njegov komunisticld carizam се Ьitj «s onu stranи levice ј desnjce» ј ро svojoj strukturi vise pripadaju sledecoj veJjkoj celinj ovoga rada koja се se bavjtj krajem klasjcne podele na levicи i desrucu. Medutjm, obradujemo ih и ovom poglavlju kako ne Ьismo prekidali narativni tok i kako Ьismo, naprotjv, vec u ovom poglavlju о levici pokazali kako se ona postepeno udaljuje od onog svog izvorista iz Francиske revolиcjje. U tu svrhu nат Staljinov lik i delo dolaze kao naruceni, jer се ovaj majstor vladanja Ьiti istovremeno samo los segrt velikih levicarskih teoreticara koji su ти prethodili , а cjju mjsao се prekrojiti ро sopstvenoj meri tako da se ona vise иopste nece moci ru prepoznatj kao «levicarska». U odnosи na njega, ј sam Leпjjn се jos delovati kao pristojan filozof i obavesten intelektualac, jer citajuci Staljinove «teorijske» spise ne mozemo da ne primetimo njegovu simplifikacijи citave marksistjcke doktrine - prema kojoj се i sama Lenjinova simplifikacija delovati priJjcno duboko. No, ne moze se reci da su Staljiлovi spisi pisani bez politicke pronicljivosti, te kao sto је bio slucaj i sa пjegovun prcthodnjkom - ј ovde се priroda oduzeti na jednoj strani samo da Ьi nagradila na drugoj. Priroda се Staljina иskratiti za intelektиalпu duЬinu, samo da Ьi ga na drugoj strani obdarila nenadmasnim delatnim talentom koji nece prezati od Ьilo cega, samo da Ьi ostvarjo svoje politicke ciljeve. Sa Staljinom se definjtjvno guЬi pominjani motiv «iskrenosti levjce» koji ји је obelezavao od Robespjera, preko Lenjina ј Trockog, sve do Се Gevare.209 Sиprotno svima njima, Staljin је ро Robertsovom mjsJjenju Ьiо «lukav i pritvoran» te је «sa seljackim strpljenjem umeo da ceka pravi trenutalш, ра zbog toga «njegovi protivnjcj njsu uvjdeli opasnost dok nije bilo suvise kasno».210 Opisane osobine 206 N.l. Buharin - Teorija historijskog materijalizma - Globus, Zagreb, 1980. 207 О Buharinovom odnosu spram Marksa u- S. Jovanovic - lz istorije politickih doktrina - BIGZ, Beograd. 1990. - str. 274. - 279. 208 Vidi str. 54 ovoga rada, fus-nota 157. 209 Vidi str. 53/54. ovoga rada, а posebno fus-notu 152. 210 Dzon М. Roberts - Evropa 1880 - Ј 945. - Clio, Beograd, 2002. - str. 4 72. 1 drugi istoricari се imati sliёne opaske о Staljinovom karakteru: «ResiJa ga je lukavost i podmuklost zivotinje. lzuzetna drskost. 1 67 su dostojne Cezara Bordije ili kardinala Riseljea koje cemo u sledecem poglavlju opisati kao pretece politicke desnice, а ne levicarskog revolucionara koji ba5tiill tradiciju koju је utemeljio Robespjer svoj im «jskrenim revolucionarnim diskursom». No, Staljin се Ыti рорнt nekog lukavog i mocnog kardinala jJi Ыskupa koji mitske parole о «оЬесалоm carstvu» ( u ovom slucajн о «komunistickom obecanom carstvu» ) izgovara samo da Ы zavarao trag, ne verujuci u njih nimalo. Roberts pokazuje veliki talenat pronjcJjivog jstoricara kada konstatuje da је Staljin imao «bogoslovsku sposobnost da se pretvara>> ј da је pri tome Ыо «intelektualno suptilan>>.211 Nece Ыti slucajno sto је StaJjjn prvo znacajnije obrazovanje dоЫо upravo u bogoslovjjj u Tjflisu212 gde је boravio od 1894. do 1899. g, а to kratkotrajпo iskustvo nesvrsenog bogoslova се ostaviti traga na cit.avu njegovu buducu politicku karijeru.213 U bogoslovijj је imao priшer konzervativnog poretka kojiш се se posluziti kao egzemplarom za svoju poznatu monumentalnu «caristicku» шitologjju i za svoj buduci ideoloski i prakticni konzervativjzam - koji се provejvati ispod njegovog пoшinalnog komunizma. Njegov konzervativizam nije mogao da bude klasicno-desnicarski , jer је vec tamo u bogosloviji u Tifilisu Staljin nosio u sebi i buducu revoluciju, ne moguCi da sak:rije svoj u buntovnu i samodrZзlacku prirodu. Naiшe, Staljin је и u bogosloviji Ыо poznat kao buntovnik koji је stalno Ыо optuzivan za kтSenje kucnog reda i za tuce sa ostalim sticenicima, kao i za citanje zabranjenih knjiga? 14 Vec је tu u zarnetku Ыlо sve - i restauracija i revolucija - i konzervativni poredak na koji се se kasnjje ugledati, i njegova licna revolucjonarna divljina i brutalnost. Na jednoj strani ga је krasila buntovnicka prevratпicka strast, da Ы na drugoj Ыо vidljiv njegov dogmatizarn koji је роtршю pseudo-teoloskj strukturiran. No, iza svega се konce njegove licnosti vuci jedna snaZпa volja za moc, koja се uskoro od ojega naciniti coveka od koga се strepiti pola zemaljske k:ugle. Upravo ро toj ogoljenoj volji za moc Staljin се se razlikovati od sviЬ levicarskih revolucionara kojj su mu prethodili, kod kojih је dakako Ыlо volje za moc, ali kod kojjh је ta volja Ыlа uracunata u revolucjonamu teleologjju kao onu poslednju jnstancu pred kojom је svaka stvar doЫjala svoje iskupljenje. Za razliku od njih, Staljin nikada nece hteti da bude prorok, odnosno onaj koji ispisuje nove taЫice politickih vrednosti i verovanja, vec се se Citavo vreme domundavati kako da poveca konkretnu politicku moc - kao prostu moc raspolaganja tudim zivotima. Cak ј kada се se prihvatati pera da Ы napisao sopstvene politicke kanone, on to nece raditi da Ы objavio svetu neke velike istine - poput Marksa ili Lenjina, vec се objavljivatj svoje politicke pamfelte samo kako Ы svoju moc precizno defiпjsao i obznanio i kako Ы ona kao takva Ьila jasnija svim njegovim podanicima kojiшa, naravno, nije smelo pasti na pamet da cinizam, cinizam bez granica»- Anton Antonov-Ovsjenko - Staljin - portrettiranina- Naprijed, Zagreb, 1986. - str. 57. 211 Љid. - str. 473. 212 Tako је u vreme Staljinovog bogoslovskog naukovanja Ьi lo ime glavnog grada Gruzije, dok se on danas zove Tbilisi 213 Ovaj stav u svom portretisanju Staljina nesumnjivo iznosi Antonov-Ovsjenko: «Trag sto је na njemu ostavila bogoslovija nazire se u svakom Staljinovom cinu. Na primcr, njegovo izraiavanje pomocu pitanja i odgovora, njegova upotreba izraza poput «Samo mahni rukom», «rado ~i niti>>, i «bra6o i sestre». 1 za partijskom govomicom ostao је bogoslov.»- Anton Antonov-Ovsjenko - Staljin- portrettiranina - Naprijed, Zagreb, 1986.- str. 240. 21 4 « U svojoj prvoj godini naukovanja na bogosloviji па TШisu Staljin ulazi u marksisti~ki studijski kruZok ...... Medutim kako је zabelezio Josif lrema5vili, jedan od clanova tog kruioka, Ьogoslov DfugзSvili apsolutno odЬija da prima Ьilo tije tude vodstvo, а kamoli osobnu nadmoc»- Љid. - str. 240. 68 prekorace granice postavljene и njegovim spisima.215 Zaista, Staljin se razШruje od drugih dotada5nj ih marksistickih levicara ро tome sto sи oni imali drugove na tragи krilatica Francuske revolucije ( posebno na tragu onoga fi·aternite ), dok је on imao podanike gotovo na isti na6n na koji sи ih imali apsolutisticki monarsi koje је upravo ta revolucija uzdлnala. Mozemo pretpostaviti da Staljin, usamljen na vrhu piramide moci, nije Ьiо uopste sposoban za onakvo mitsko drugarstvo kakvo је imao npr. Marks sa Engelsom i koje се se uskoro prosiriti na milione levicara koji su davali zivote za svoje drugove, а sto је Ьilo posebno vidljivo medu Jevicarima u Spanskom gradanskom ratu.216 Upravo се se u Spaлskom gradanskom ratu, poslednji put u evropskoj istoriji objaviti snaZлo i otvoreno - kako «levicarski», tako i «desnjcarski» arhetip. Olicenje levicarskih drugova koji su se suprostavljali Franku Ьiсе u onome Robertu Dzordanu, idealisticnom i nihilisticnom ujedno, iz Hemingvejevog romana Za kim zvona zvone.217 Premdaje Staljin pomagao internacionaJne levicare u Spaniji, on је citavim svojim haЬitusom bio Ьlizi diktatoru Franku negoli Hemingvejevom levicarskom at·hetipu olicenom u Robertu Dzordanu. То се tek kasruje uvideti i mnogi «pravoverni» levicari suprostavljajuci se podjedпako staljinizmu i &ankizrnи, osиdujuci sebe ла ulogu i storijskЉ guЬitnika. Na celu ovih pravovernЉ levicara се se decenijama nalaziti Trocki koji posle razocarenja Staljinovom izdajom «svetske revolиcije» иsled neprincipjelnog drzanja и Spanskom ratu, pokusava organizovati «Cetvrtu internacionalи». No, grupacija oko Trockog ostaje gиЬitnicka, јег је StaJjin nшogo ЬоЈје od njih, iako sustinski neobrazovan, razumevao potrebe vremena. Dok su oru predstavljali mozda poslednju grupaciju koja se potpuno iskreno mogla pozvati na tradiciju revolиcionarne levice - jos od Francuske revolucije preko Marksa i Engelsa sve do izvornih bolj sevickih ideja - Staljin се zaci «s оnи stranи levice i desnice» mesajuci elemente revolucije i restauracije, komuniz:ma i konzervativizma. Za razliku od romanticnog revolиcionarstva spanskih levicara, Staljin се Ьivajиci gospodarem zivota i srnrti u SSSR-и postati prvi sekulami apsolutisticki monarh 20. veka. Tek kasnije се se za njim pojaviti raznorazni epigoлi и Jikovima raznoraznih Caиceskova ( Nicolae Сеаисеsси ), Envera Hodza ( Enver Hoxha ) i ostalih komunistickih diktatora. No, ukoliko sи oni Ьili «vojvode», «markizi» ili «baroni» planetamog komunizma, jedino се StaJjin Ьiti njegov «СЗП>, а to nece poci za rukom cak ni njegovim nasledлicima па «tronи» sovjetske Rнsije . Sovjetska Rusija се za vreme Sta ljinove vladavine, а роsеЬпо posle njegovog konacnog расiШсоvапја sviћ konkureлtskih partijskih frakcija posle 1928. g, postati nalik na neku sekulamu monarhiju. Premda је foлnalno imao funkcijн generaJnog sekretara ruske komuлisticke 215 Najboljj prjmer ovakvog jntencionalnog spisateljstva ј teoretjsanjaje njegov spis О osпovima lenjinizma u kome је Staljjп vecj lenjinista od samoga Lenjina, а gde u stvarj prepravlja Lenjjnovo ucenje ј postavlja potpuno novu doktrinu koja је imaJa za svrhu da koristi njegovim licnjm cjljevjma. - Josjf Staljin - О osnovima lenjinizma - k pitanjima lenjinizma- Kultura, Zagreb, 1945. 216 Za razljku od njjh, Staljin ро ocenama jstorieara ostaje vuk samotnjak do kraja, а jstorjcarj dovode u pjtanje uop~te i njegovu sposobnost da ostvari Ьliske licne kontakte sa bjlo kjm mjmo ј ir.•an piramjde mocj: «lz vucjca Staljin је jzrastao u stara okrutna vuka. ALj nikada nije nj poku~ao da se pridrui.j nekom coporu. On se navjkлuo na puste staze, taj sudbinom odredeni samotnjak. Jz dana u dan okru!en dodvornim sluganjma, ј on sam njje znao koliko је osamljen. Nikome njje verovao. 1 njkada svoj ugled nije okaljao prjjateljstvom ј jednoga od svojih nebrojenjh slugu koji bejahu njegovj saradnjcj u poslu.» - Anton Antonov-Ovsjenko - Staljin - portret tiranina- Naprijed, Zagreb, 1986. - str. 253. 211 Е. 1 lemjngvej - Za kim zvono zvoni- Prosveta, Beograd, 1988. 69 partjje, Staljin се uspeti da u svojim rukama skoncentri~e toliko mocj koliko nije videno u rukama jednog coveka јо~ od propasti starih apsolиtistickih monarhija. Ve~tim manevrima, on се najpre иspetj da marginalizuje PolitЫro koji је Ьiо vrhovni organ partije i drzave jos od vremena Leлjina, da Ьi citavoj partijj ј drzavi nametnuo takt kojj је strastveno svirao sa mesta generalnog sekretara, koje tako postaje neka vrsta prestola i carskog trona. Drzava је, kao ј partija, bila potpuno hijerahjjskj orgaлizovaлa ј moc је i~la samo и jednom smeru - odozgo nadole, Ьа~ kao u starim apsolutjstjckim monarhijama. U takvom sjstemи nije postojala Ьi lo kakva mogucnost demokratjje, odnosno sansa da moc promenj smer tako sto Ьi se neke «donje» poJjticke jлjcjjatjve j\i grupjsanja mogle uzdici do «vrha» ј «centra» drZзve ј odlucjvanja. Na vrbu је na svojjm ledenjm visinama sedjo sam Staljin, ledeno odlиcиjиti о sudbinama miJjona, ne pjtajuci jh gotovo nista, vec carski vladajиci svojim dekretima - ЬзS kao da se Francuska jJi Oktobarska revolиcija nije ni desila i bas kao da u Rusiji nije ni srusen саг. Jos u nekim jzjavama dok је Ьiо mlad partijski funkcioner Ьi lo је vidljivo Staljinovo budиce carevanje. Jedan od njegovih partijskih saradnika се sa uzasom preneti ostalima ~ta је сио od coveka kojj se izdavao za pravovemog revolucjonamog levjcara: «Zamisli sta mi је rekao. Namazao је najpre ~tap kredom i stavio ga na stol, а zatimje kazao: Znas Rusi su carsld narod. Njima treba car ... ... Мislim daje u tome trenu nehotice izlanиo svoje najskrovitjje misli. Pazi sta tj kзZem, taj ne~to snиje.))218 Navedene reci koje је Staljin izrekao kao mladj partijski aktivista sи izrafavale njegovu intimnu politicku metafizikи kоји bjsmo tesko mogli nazvati levicarskom, ali koja се mu bjti svojstvena cto kraja zivota. Sto је jos gore, njegova шJadalacka «snevanja» се uskoro postati stvamost. Bice to stvarnost novog carizma, koji se od onog staroruskog razlikovao samo ро predznaku, kao i ро efikasnosti i modemosti. Staljin na vrhиncima svoje шосј stvara jedan rigidan Ыjerarhijski poredak kojj се Ьiti najblizj srednjevekovnoj Ыjerarhijj od svjh savremenih poredaka ј politjckih sistema, jzuzev onog nacjonalsocijalistickog. On иspostavlja jedan carizam ne sa hriscanskim, vec sa komunistickim predznakom - jedan sekularan ј pseudo-teoloskj carizam. Dok starim monarsirna, odnosno carevima ј kraljevima, njje padalo na иm da stupe na bozije mesto ipak priznajиCi Boga nad sobom, Staljin се stupitj na njegovo шesto praveci od samog sebe bozanstvo, praveci od samog sebe kult. Тај kult је пиdјо podanjcima spasenje ako н njega poveruju, а)ј i pakleпe mиke ako ga jznevere. Antonov-Ovsjenko opisuje sustinu pseudo-teoloskog kulta koji је uspostavio StaJjin: «On nije Ьiо samo jedjni vladar goleme zemlje, nego takode i vrhovni svestenik svog vlastitog kulta. Staljin је sam sebe zaredio za vrbovnog svestenika i revno је pazio da svi vгSe njegove obrede роЬоZпо... . .. Gotovo neopazice za svoje savremenike Staljin је do~ao u prisne odnose, Ьiо је na ti, s besmrtnosti»219 Sa svojih prvosvestenickih i carskih visina, Staljjn је odredivao sta је dobro, а sta zlo, и ~ta valja verovati, а sta treba sa jndignacUom odbaciti. Potpuno u pseudo-teoloskom duhи staJjjnizam se protjvjo Ajnstajnovom ( AIЬert Ejпstejn ) ј Frojdovom ( Sigmund Freud ) 21 8 Anton Antonov-Ovsjenko - Staljin - portret tiranina- Naprijed, Zagreb, 1986. - str. 229. - istakao N.C. 219 IЬid.- str. 232/233. 70 nauku na sJjcan nacin kako se u srednjem veku jnkvizicjja protjvila jeretickim spisima. Ajnsajnov i Frojdov nauk su bili prihvaceni od levih intelektualaca u Evropj, dok su od strane «komunjstjckog» StaJjjna njjhova ucenja ЬјЈа prokazana kao opasna i antisovjetska, а njihove knjige su u Staljinovom SSSR-u Ьile zabranjene. Tu su Ьili napadi i na ideaJjstickj-Jevog Sartra koji је u svom eseju M01·ksizam i egzistencijalizam otvoreno spocjtao stalj inizшu krivicu za «okostavanje» marksjzrna ј kojj је pronicljivo nazvao staJjjnjzam ј njegovu ideolosk:u sabracu «Ьirokratskim konzervatjvjzrnom»? 20 StaJj jn vjse nego iko drugi u politiku uvodi pojam jeresj kojj је Ьiо zaboravljen negde u Srednjem veku, da Ьi sada doZiveo svoju шodemu reaktuelizacjju. I to, da stvari budu gore, u nekoj vrsti sekularne pseudo-religije koja се slиZitj jпteresima modernog ateistickog djktatora. Posle svoJih <> Staljin sada vladao nad polovinom sveta, odnosno Evrope ј jmao moc kakvu u modemoj istorjjj, mozda sve do danasnje globalne suprematije SAD-a, njje jmao niko. Posle Drugog svetskog rata on se pocjnje ponasati poput starjh rjmskih imperatora, odnosno careva, kojj su vladaJj svojjm provincijama naimenujuc j svoje narnesnjke i prokuratore. «Veliki car» Sta\jjn се jmenovatj nekolicinu svojih «malih careva» da brinu о njegovom interesu, poglavjto na podrucju Istocne Evrope, ali ј na mnogjm drugim mestima u svetu. Bice to «hjjerarhjjska lestvjca kultova na vrhu koje је sedio Staljin.»222 Novo sek:ulamo bljerahijsko srednjovekovlje Ьiсе 220 Z.P. Sartr - Marksizam i egzistencijalizam - u Кгitika dijalektiёkog uma - Nolit, Beograd, 1984. - str. 2 1, 24, 25. 221 Vidi rus-notu 215. 222 Anton Antonov-Ovsjenko- Staljin - po1·tret tiranina - Naprijed, Zagreb, 1986. - str. 291. 71 potpuno, а Ovsjenko се pronicljivo napomenuti da и tom пюmentu nije ostalo nista od levice i konstatovati da је na vrhuncu Staljinove moci i njegovog licnog kulta «socjjaljzam Ьiо pokopan - nesvesno dodиSe, ali bez ј najmanje dvojbe».223 Takode, Roberts napominje da Lenjjnu ne Ьi odgovaralo idolopoklonstvo koje је stvorio StaJjjn224, а mi mozemo kostatovati da se «Car>> Staljin potpuno udaljio od izvorjsta revolucionarne levice koja ga је odgajila i da је njegovo delo Ьitno drugacije od Lenjjnovog. Ovsjenko opisuje razocaranost sovjetskih ortodoksпih levicarskih revolucionara Staljinovim komunistickim carizmom prezentovanjem osecaja koji iЬ је mucio - «da oni nisu podigli revoluciju da Ьi doЬiJj novu monarhiju».225 No, Staljiл је zaista Ьiо Napoleon Oktobarske revolucije, jer kao sto је Bonaparta iskoristio Francusku revolucjju da Ьi , polako se probljajuci kroz njezine redove, uspostavio sopstveno carstvo, tako се ј Josif Visarionovic jskoristiti rusku revolнciju kako Ьi konacno uspostavio sopstvenu imperiju. А ta imperija se kao i svaka imperija nece moci nazivatj levicarskom, jer је pojam «levicarske imperije» contradjtio ad adjekto, posto svaka imperija mora racunatj sa «desnicarskim» kategorijama hijerarhijskog reda ј pretpostavljatj p01·edak revoluciji, no о tome vise kasпije. Prema Staljinovom komunistickom carizmu се ј veliki deo «pravovemi lш levicara izvaп SSSR-a Ьiti podozriv, no oni nece imati na raspolaganju aJtemativu te се se morati ili prikloniti Moskvi kao «komunistjckom Rjmu» i Staljinu kao njihovom imperatoru, ili се Ьiti osuden.i da neguju revoluciju и marg inalnim grupama (poput оле Trockijeve ) koje su unapred Ыlе osudene samo da slavno izginu. Mozda се istinsku alternativu Staljinu koja се donekle Ьiti na tragu izvomih levicarskih ideja и Evropi ponuditi j edino Tito ( Josjp Broz Tito ), koji је Ыо dovoljno mocan da vodj svoju specificnu poljtiku226 i da traga za hurnanijjm likom socijalizma. No, cak се i takav Tjto, mnogo «meksi» od Staljina, proizaCi iz Staljinove Kominterne te се i na njemu morati ostati tikovi komunistickog carizma vjdJjjvi и kultu liCnostj i politickoj idolatriji i ikonografijj. Uopste, Staljinova zJoupotreba Kominterne, odnosno nekadasnje Lenjiлove Trece internaciona/e, dovoljno се govoriti koliko је kod njega veoma malo ostalo od klasjcnog levicarskog jdentiteta. Naime, Staljin potpuno instrumentaJjzuje Kominternu koju mu је Lenjjn ostavio u amaлet ј stavlja је potpuno u slиZbu drzavnjh cj lj eva SSSR-a, ра се ona sve manje nositi internacionalni predzлak, bivajuCi sve vise sovjetsko-ruskom. Naravno, to ne тога Ьiti i njje lose, ali се Staljin time uciniti isto опо sto su njegovi lenjinisticki bolj sevici spocitavali marksjstickjm revizionistjma, optufujucj jh da su postigli komproтjs sa пacionalnim drzavama i da su tako izdalj «svetsku revolucijи>>. No, dok је kod marksistickjh revjzjon ista, о kojima се rec Ьiti kasnjje, Ыlо prisutno skretanje 223 ЈЬјd. - str. 291. 224 Dwn М. Roberts - Evropa 1880-1945.- Clio, Beograd, 2002.- str. 473. 225 Aлton Antonov-Ovsjenko - Staljin- portret tiranina- Naprijed, Zagreb, 1986. - str. 43. 226 Ovsjenko navodj da је Tito bio jedni orah kojj StaJjiл nije uspeo da slomjje do smrti i onda kada su njegovi agentj ј atentatori stizaJj do svakoga, cak i do samog Trockog. Ovsjenko nam prenosi ј sadriaj Titovog poverJjjvog pisma tada najmotnjjem coveku sveta koje је pronadeno u StaJjjnovom kabinetu posle njegove smrtj: «StaJjjne, Poslao si vec sedam ljudj da me ubiju- s revolverima, bombarna ј otrovom. Ako ја po~aljem jednoga, neeu rnoratj slatj drugoga. Josjp Broz Tjto» - ЈЬјd. - str. 292. 72 marksizma ka nacionalnoj bиrZoaskoj ideologiji, Staljinov marksizam је skrenuo ka «caristjckom» nacional-komunizmu u kome su se spajale revolucija i restauracija. Da Staljin nije Ьiо odan Jevicarskoj ideji «svetske revolucije» kojoj је uvek pretpostavljao nacjonalлe interese Rusije, odnosno SSSR-a, govori cinjenica da је tokom Drugog svetskog rata raspustio Komintemu da ne Ьi kvario odnose sa zapadлim saveznjcjma ј da Ьi pokazao da ga ne interesuje realizacija «svetskog komunjzma». Tek се kasnije sa jacanjem hladnog rata 1947. godine Staljin u Moskvj osnovati Jnformblro kao naslednika Kominterne ј kao organ koordinacije svih znacajnijih svetskih komunistickih partija. No, InformЫro је, kao ј ranjje Kominterna, su.Stinski Ьiо impeгjjaJnj organ «cara» Staljina kojj је trebao da drZi na okupu sve sovjetske «provincjje» u kontaktu sa <>.231 Tako su rnitropoliti i patrijarsi nekada govorili о samim ruskim carevima, а potpuno Ы Ьilo nezamislivo da ovako govore о Lenjinu. No, «caru» Staljinu је poslo za rukom da vrati naklonost svestenstva i ponovo ga veze uz driavnu vlast uspostavljajuci partnerstvo trona i oltara. Ovim се se Staljin podosta udaljiti od svega sto је predstavljalo klasicni levicarski identitet i potpuno се zaci u mutirani politicki oЬlik «s onu stranu levice i desnice». No, to је Ьila proruc1jiva odluka posto је pozivanje na tradiciju ruskog pravoslavlja oslobodilo mnoge moralne sпage ruskog i sovjetskih naroda, koji su doЬili dodatne motive da se osvajacu suprostave i iz religiozno- metafizickih razloga. Da Ьi sto plasticnije predstavio junake slavne ruske proslosti Staljin се otvoriti vrata za stvaranje vrhunskih umetillka koje oslobada ideoloskih stega, samo ako mogu posluiiti svrsi podizanja borbenog morala naroda i dтZave. Tako reditelj Sergej Ejezenstajn (Сергей Михайлович Эйзенштейн ) snima svoju monumentalnu filmsku trilogiju lvan Grozni о Z.ivotu ovog ruskog vladara i о njegovitn borbama protiv ruskih neprijatelja. No, Staljin ne Ьi Ьiо Staljm da је stvari prepU.Stao slucajnosti i da ih nije dozirao taman koliko је potrebno. Posto su prva dva dela Ejzenstajnove trilogije, koja prikazuju pobede strasnog Ivana, Ьila prikazivana svuda i izazivala nacioпalne zanose, poslednji deo trilogije koji govori о Ivanovom ludilu nikada nije dovrsen, ni prikazan. Razlozi za poslednje su vise nego jasni. lpak, ро ocenama istoricara Staljin је, svojom pragmaticnom mesavinom levicarskih i desrucarskih elemenata, ponovo od Rusije nacinio veliku silu.232 Na Zэlost, Ьilo је to postignuto uz oЬilje Zгtava i rnilione stradalih, ali Rusija је pravo iz feudalizma tek sa StaUinom zakoracila u savremenost. Njegova tzv. Nova ekonomska politika ( NEP) је svakako uspela da modemizuje RusUu i od nje napravi ekonomsku i industrijsku silu. U njegove najvece zasluge spada mdustrijalizacija Rusije i njeno priЬlifavanje vodecim 231 lbid. - str. 275 232 "Staljin је Rusiju vratio na istorijski put posto su је sa njega skrenuli rat i revolucija. Bez obzira na njegov marksisticki zargon, ovo је verovatno nacin da se odredi njegova istorijska uloga. lako Gruzijac poreklom, onje sve vise bivao ruski vladar, novi саг moskovski ili Petar Vetiki, kojije ovladao i nemilosrdno iskoristio sve ruske potencijale." - Dzon М. RoЬerts - Evropa 1880-1945. - Clio, Beograd, 2002.- str. 479/480. 74 jndustrijskim silama koje је strasno zeleo da sustigne и svim privrednim parametrjma.233 Jos и svojim ranim spisima Staljiп је netipicno ј neverovatno za jednog komunistu govorio о «americkoj prakticnosti» kao potrebnoj odlici sovjetske politjke. Naime, kada govori о «americkoj praktjcпosti» kao «protivotrovu za revolиcionarnи maпilovstjnu ј ·fantasticno projektjranje» onda и tom momentu kod Sta\jjna polako zamire jdeja revolиcije, иprkos njegovim vapajima da se «americka prakticnost moze lako izrodjti и иski i neprincipjelni prakticizam ako se ne spoji sa ruskim revolucionarnim elanom»?34 Кrilatice о <>, vise се brinttti о drzavi пegoli о revoluciji, sto се biti potptmo strano levici koja се drZзvu cesto sbvatatj samo kao jednu etapu politickoga razvoja, kоји sama revolucjja u svom samokretanju vodi do konacnog odumiranja ј prevazilazenja. Nasuprot ortodoksnim levicarima, а poput nekog pravovernog «drZзvotvornog» desnicara Staljin се stavjti dгZavu u centar svog poljtickog unjverzuma i kod njega се se jasno ocrtati politika «dгZavnog razloga» koju је utemeJjjo Makijaveli. Tako kod staJjjnizma preteze makjjaveJjjevska obrazina Modeme, nasuprot onoj odisejskoj. Staljin је makijavelijevski i hobsovski brinuo о drZavj ј Ьiсе jedan od najboljih opsluzitelja drZзve kao instjtucije koga је istorija moZda иopste imala, te se nikad nece liЬitj da u slavи Levijatana Zгtvиje milione zivota. No, time је na drugoj straпi potpuno иgusio levicarsku ideju о autonorniji drustva, koje је bilo potpuno ugиseno represivnim drzavniш aparatom koji је mleo svakoga ko Ы mu se nasao na putu. [pak, odbacujemo preteraoe kvaliftkacije da је «Lenjjn radio za revoluc~u, КоЬа ( Staljinov drugj nadimak ор. N. С.) samo za sebe» koje iznose nekj istoricari.2 5 Naiшe, Staljin nije radjo samo za sebe vec је on radio za drZзvu uspevajucj da izjednaci, na jedan doduse cudovistan nacin, svoju Jjcnu sudbinи sa sudbinom dгZave. Buduci da је Ыо opasan, ali jak karakter, takva је Ьila ј dr:lava koju је vodio. Staljin nikada nece raditi protiv dr:lave, nastojeci stalno da uveca njenu snagu, gotovo rukovoden monarhistickim nacelom Luja XIV - «Drzava to sam ја». Da Staljin oije radio ipak samo za sebe morace da priznaju i njemu neskloni istoricari, skacuci seЬi u usta. Tako Antonov-Ovsjenko, ipak jntelektualno posteп, пјје mogao da ne primeti da је «Sta[jjn izgradio pouzdan dr:lavni poredak s visestrukim sustavom osigиranja koji ga је cuvao», iako је sa pravom primetio da su se ispod tog poretka moglj prozreti «robovski lanci»?36 No, Ovsjenko је kao jedan od boljih Staljinovih portretista, nehotieno dotakouo sustinu. Sta\jjn ruje radio za sebe, on је radjo za poredak, а ta kategorija се Ьiti potpuno sиprotna kategoriji revo/ucije i svakako се predstavljatj vise desnu, negoli levu kategoriju. Kategorija p01·etka ( die Ordnung, the Order ) Ысе vodeca teorijska kategorija konzervativnih autora od De 233 Na pocetku sprovodenja Nove ekonomske politike Staljin је, kako prenose izvori, rekao: "Mi smo pcdeset ili stotinu godina iza razvijenih zemalja. Mi moramo preci taj razmak za deset godina. lli cemo ga preci, ili се nas pregaziti"- Anton Antonov-Ovsjenko - Staljin - portrettiranina- Naprijed, Zagreb, 1986. - str. 77. 234 Josif Staljin- О osnovima lenjinizma - k pitanjima lenjinizma - Kultura, Zagreb, 1945. - str. 97./98. 235 Anton Antonov-Ovsjenko - Sraljin- porrrerriranina- Naprijed, Zagreb, 1986. - str. 58. 236 Љid.- str. 80.- istaknuo N.C. 75 Mestra do Srnita237, а veoma vainи иlоgи се imati i kod Hitlera. Kod Нitlera се se, gotovo kao kod Staljina, krenuti od revolиcije da Ьi se zavrsilo и glorifikaciji rigidne jdeje о politickom poretku, по о tome vise u sledecem poglavljи. U ovom poglavlju se mozemo samo nakratko pozabaviti razшnevanjem koje su jedan prema drиgome, na srecи и veoma kratkom periodu, pokazivali Staljin na jednoj i Hitler i Musoljлj na drugoj strani. Ovsjeko smatra da је to zbog toga sto је StaJjjn «kod kuce promovisao svoju azijsku verziju nacionalsocjjalizma» i potvrduje to prenosenjem Musolinjjevih recj koji је navodno rekao da је sa Sta~inom «boljsevizam mrtav» i da је «na njegovom mestu neka vrsta slovenskog fa5izm<ш. 38 Stoga је moglo i doci do kratkotrajnog paktiranja Staljina sa Hjtlerom i Mиsolinijem, а Ovsjenko smatra da је Staljin u jednom momentu cak razmjsJjao da li da pristupi paktu protiv Kominterne koji su vec potpisali Japan, Italija i Nemacka. Ovsjenko iznosj tezu da је za Staljina Ьila va:lnija podela i osvajaoje teritorija, negoli revolucionami princjpj, ра citavu tu politi.ku saziшa и krilaticи «zaboravjmo na Oktobar, scepajmo Dardanele»?39 Pored interesпjh razloga mozemo pretpostaviti da su za priЬiizavanje Staljina sjlama osovine bili zaslu:lni ј doktrinami razlozi, јег smo videli koliko sи i kod jednih i kod drugih bili izmesani motjvi revolиcije i restauracjje ( tj. poretka )_240 No, na srecи sve zavrsava na Ьilaterarnim sporazumima о пenapadanju izmedu SSSR-a i ItaJije, odnosno SSSR-a i Nemacke, а njih cemo и sledecem poglavlju opisati tek posto izlozimo shvatanja ekstremлe desnice, kao razumevaoje ekstrema koji sи zajednicki hteli da sruse svet gradanske Evrope skupa ispovedajuci antigradansko shvatanje politike. То labavo saveznistvo лјје Ьilo dugoga veka jer је Staljiп sam postao zrtvoш planova sila osovine, а to ти је omoguCilo da u buducem velikom ratu bude na pobedпickoj straпi, ali i da u samom ratu iz sebe izvuce ono najbolje ро cemu се Ыti upamcen. Na samom kraju bavljenja likom i delom Josifa Yisarionovica Staljina mozemo reci da се о njemu rnisljenja Ьiti podeljena i da се mnogi hronjcari, poput Ovsjenka koga smo cesto citirali, smatrati da se radi о brutalnom zlocjncи, ali i da се druge znacajne ј kreativne licnosti poput Andre Zida (Andre Gide) i Dzordia Bernarda Soa smatrati da se radj о coveku koji је voma dobro radio ono sto је Ьilo nиmo и vremenu u kojem se zatekao. No, ono sto се kod svih Ыti belodano је da se лјје radilo о klasicnom levjcaru i zastupni.ku pozicije revolucjje. Mozda се «cara» StaJjjna najbolje opisati So kada ga је karakterisao kao «mesanca jzmedu раре i feldmarsala».241 А on се zaista zjveti kao feldmarsal, ostavljajuci za sobom :Zrtve sopstvenih ratova i umreti kao рара, mirno u naslonjaci, dozivljavajиci pristojnu starost. Posle Staljinove smrti njjedan od лarednih generalnih sekretara ruske komunisticke partije nece uspeti da realizuje komunisticki carizam u tolikoj meri, te се taj sistem u 237 Upravo се Karl Smjt izrazitj samu sustjnu poljtickc metafizike borbene desruce koja se dotjce sa onom Staljjnovom kada decidno tvrdj: «Dje Ordnung muB hergestellt sejn ... » ( Poredak шоrа da bude uspostavljen ... ) - Carl Schmitt - Ober die drei Arten des Rechswissenscha.flicl?en Denkens - Hauseatjsche Verlagsanstalt, Hamburg, 1934. 238 Anton Antonov-Ovsjenko - Staljin- portret tiranina - Naprjjed, Zagreb, 1986.- str. 263. 239 fЬjd. - str. 266/267 240 Staljjn ј Нitler се se moej slofjti ј u anrisemitjzmu. Dok su Lелјјл ј ТrосЮ ЬiU jevrejskog porekla, StaJjjn се otvoreno u dr:Zavnoj politjcj zastupati antjsemjtjzam, sto nece Ьiri tjpicno za levicu kojaje Ьila upravo stalno napadana od desnjce da jma "jevrejsko" poreklo. Pored svega ј Hjtler ј Staljjn su za neprjjatelje svojjh drZava pored Jevreja sjnћrono isrica]i i masone. 241 fЬjd.- 251. 76 SSSR-и bez cvrste ruke njegovog stvoriteJja koja Ьi podmazivala njegov mehanizam, krenиti postepeno ka svom uru~avanju i svojoj postepenoj propasti. No, иkoliko се posle Staljinove smrti komunisticki carizam и SSSR-u sve vise zamirati, on се hvatati punu snagu u jednoj drugoj drZзvi kоји zbog njene velicine i snage nikako ne mozemo nazvati prostim satelitom Staljinove «carske» imperije, onako kako su to Ьile zemlje tzv. Varsavskog pakta. Radi se naime о Кini u kojoj се «stolovati» drugi veliki <> revolucjje ј video seljзStvo kao glavnи polиgu revolucjje, te јој tako dao jedan ruralnj element?42 Ovaj ruraJnj element се se razlikovati od klasjcnog Jevjcarskog ucenja о prosvecenoj i intelektualnoj avangardj revolucije, sto ona ba~tjnj jos doba trancuskiћ prosvetitelja i Francиske revolucije. Za razliku od advokata Robespjera kojj је zaceo ideju о levicarskoj revoluciji i filozofa Marksa koji se na nju nadovezao, kod Маоа се revolucjja bjtj u rukama seljackog geaka koga sи krasile osoЬine aпtj­ intelektualizma ј antifilozoficnosti i prema kome је ј Staljin jzgledao kao veoma obrazovani komunista. Мао revoluciju sa njenih apstraktnih filozofskih visina potpuno vraca na zernljи, а to се Ьiti tvrda i sиva seljacka zemlja. No, Мао иpravo time uspeva da nametne revoluciju masama, koje се ga иskoro izabratj za svog novog «cara». Poput Staljina on nalazi doЬitnu formиlu nacionalnog komunizma, te се kao i ovaj imatj svo~ «otadzbinskЬ> rat odstupajuCi od marksisticke teze о «proleterima bez otadZbine»? 4 Najme, Мао се u oslobodilackom ratu protiv Japana koji pocinje 1937. g, ujedjnjtj svoje «sovjetske komuniste» sa nacjonaljstickim kineskim snagaшa okupljenim u Kuomitangu ј tako се doci do svoje koncepcije nacional-komиnizma, da Ьi posle pobede nad Japanom potpuno usjsao sve sto је mogao od Kuomitanga, а ono sto nije mogao privoleti seЬi uni~tice и gradanskom ratu u kојеш uspostavlja Narodnu repuЬliku Кinu. Tom velikom 242 Ovo mjsJjenje је jzneseno u l!lanku - М. Mejsner- Leninisme and Maoism: Some Populisr Perspecrives оп Marxism-Leninism in China - l!asopjs Тhе China Quaterly, br. 45, januar- mart 1971. str. 3. - 36. 243 Vjdj str. 60/61. ovoga rada ј fus-note 182. ј 183, kao ј dalje tekst na stranici 73174. 77 drZзvom се neko vreme vladati kao neprikosnoveni autoritet i kao neka vrsta nekrunisanog cara okrиZenog komunistickom svjtom koja се posle njegove smrtj imati ј druge autokratske vladare, по nj jedan od njih nece ponoviti moc koju је imao «сат Мао. Staljin i Мао su zatvorili krug i kod njih se dobro moglo uociti kao revolucija prelazi u poredak i to poredak dostojan apsolutistickЉ monarha iz proslosti. Stoga се i jedan i drtJgi izazvati ne samo podozrenje levicarske <> ј njegovu «metodicnost terora», tako лј anarhisti nece moci prihvatiti marksistjcku tezu о centralizovanom i organizovanom prostoru revolucioname levice, kako Ьi se lakSe pobedio neprijatelj sa desne strane politickog prostora. Zaista, jdeja revolucije се kod anarhista otiCj toliko daleko da се onj ustati ne samo protiv starog sveta hijerarhij skog reda koji је olicavala politicka desnica, vec protiv same ideje hjjerarhjje i organizacjje, ma otkuda dolazHe, ра шakar i sa prostora politicke levjce. U korenu svega се se nalaziti jedna apsurdna fi lozofija, koja nece Ьiti usmerena samo protjv konkretnih politickih institucija, vec protiv institucionalлe svesti kao takve. Anarhisticki teorijski uzor је verovatno Ьiо pronaden и onim Rusoovim spisima koji su govorili о coveku koji је и prirodnom stanjи neka vrsta «dobre zivotinje» kоји је pokvarila civilizacija, koja sa svojim dekadeotлim politjckirn, pravnim i kultumim institucijama, postaje izvor svakojakih nepravdi i nejednakosti.247 No, Ruso ponistava dotada poznatu institucionalnu svest, sarno da Ьi је postavio na nove osnove, kroz opstu volju koja је imala da vтati coveka drustvenoj spontanosti koja је Ьila na srcu ovoga autora. Anarhisti za razl iku od njega idи jos jedan korak dalje - oni ne samo da odbacujи koncept opste volje, vec i Ьilo kakvu svтsishodoost politicke zajednice ili politickog drustva, prepustajиci pojediпca njegoviln samosvojniш impиlsima. Naprosto, kod njiћ se ukrsaju dva principa- princip modeme sиbjektivnosti koja је jznad svih drustvenih opstosti, sa rusojstickom kritikom civjJ jzacjje kao sistema spиtavanja subjektivnjh snaga ј sj\a. Dok је kod marksista prevagu odoeo «makjjavelijevski» momenat Modeme, kod anarhista се Ьitj domjnantan «odisejski» momenat, koji kod njih, bиduci da oni nemajи svoju Itaku, postaje јеdла иkleta plovjdba koja се potpuлo odbaciti SatilU jdeju <>. Ovo је vidlj ivo vec kod Maksa Stirnera, za koga м. Duric kaze da је Ьiо <~edini medu anarhistima za koga se bez иzdrzavanja moze reci da је, doista, mjsJio о onome о cemu su drugi samo govorilj».249 Naime, Stimer се Ъiti jedini anarhisticki misШac koji se ро svojim dubinama i skokovima rnisli moze meriti sa jakom levicarskom teorijskom konkurencijom kоји је olicavao pre svega Marks. No, Stimerovo delo nece imati znacajne prakticne posledice рориt Marksovog te on nece imati nikakvog иdela u stvaranju anarhistickog politickog pokreta, cemu се se posvetiti prakticniji anarhisti рориt Prudona iJj Bakunjina. Ipak, on се teorijski uoЬiiciti ono anarhicno stremljenje koje се se okorniti na sve poznate drustveno-politicke pozitivitete. U svojoj kлjizi ciji је 247 Ovo se misljenje pre svega iznosi u spisu О poreklu i osnovama nejednakosti meilu ljudima, ali su s licne teze prisutne i u raspravi Da li је obnova nauka i umetnosti doprinela popravljanju morala? - оЬа spisa u - i. i. Ruso- Drustveni ugovor - Filip Visnjic, Beograd, 1993. 248 Stoga nije cudno sto је delo velikog anarhistiёkog nagovestitelja ~timera ponekad nazivano «Odisejom Egoistiёnosti»- f.~atle- O.Dijamel- E.Pizije - Enciklopedijski recnik politicкe filozofl}e- lzdavaёka knjiumica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 1 ОО 1. 249 М. Ouric - Utopija izmene Sllefa - IDN, Beograd, 1979. - str. 170. 79 naslov tesko prevocliv i и orginalи glasi Der Einzige und sein Eigentum250 Stimer iznosi s\iku «savrsenog egoiste» koji iznad svoje volje, misljenja ј jnstikata ne priznaje Ьilo kakvu jnstjtucjju, organizaciju ili grupи. On zivj sam i samodovoljan, Шivajuci u svojoj osamljenoj slobodj, ј predstavUa potpunи negacijи Aristotelovog zoon politikon-a. Duric istice da је Stirner «raskjnuo sve opste veze koje sи sputavale pojednjca tokom citave dosadasnje istorjje» i da је «rastvorio citav gradanskj svet u golomja ј sopstvu» te da је to иsрео «time sto је izvиkao krajnje konsekvense jz gradanske metafizike subjektjvnostj»251 Sto је najvaZпije Duric napominje da је Stjmer «pokazao nalicje»252 gradanskoga sveta. Мi mozemo zakljиciti da је on jzvodeCi do ekstrema «odjsejskи>> logiku gradanskih poimanja koja smerajи oslobadanjи sиbjektjvnih energija postao otvoreno antj-gradanski, ра i anti-drustven. No, krivica za to nece Ьiti na gradaпskom svetu jer се se on lltetj zaustaviti и nekoj politickoj ravnotezj «egoizatna>>253, vec u samom Stimeru koji се od samog «egojzma» napravitj novi Apsolиt ј tako prakticni drustveni zivot gurnut j и Ьеsрисе, smatrajuCi da gradaпski svet nije u dovoljnoj meri oslobodjo пjegovog «savrseпog egojstш>. LiЬeralima on spocjtava sto su pojednica, kojeg stavljaju и sredjste svoje metafizike, povezali sa пovovekovnim projektom drzave kao poretka, samo zato da Ьј ona strazari]a nad njegovim materijaJпjm dobrima. On pred\зZe da\jnju emancjpaciju koja се иdariti na dva osnovna stuba gradanskog sveta - na privatnи svojinu i ideju pravлe sigurnosti i tako postaje jedan od antigradanskih proroka i posredno onaj koji се otvoriti put mnogim ekstremizmima роzпе moderne. On се kao i osta\i anarhjstj, kao sto cemo videti kasnije, naciлjti prostor u kome се se doticati ekstremna levica i ekstremna desnica koje се zajednicki, svaka na svoj nacjn, ustati protiv gradanskih vrednosti, zazivajиcj koncept modernog varvarstva koje се prevazilaziti Ьј \о kakvu moralno-pravnи zakonomemost politickog polja. Nice kao јеdал od indirektnih proroka ekstтemne desnjce254 се sa svojom koncepcijom natcoveka bjti veoma slican Stimerovom «savrsenom egoisti», јег се i jedan i drugi ponudjtj vjziju coveka koji се «sam sebj datj svoje zlo i svoje dobro, i obesiti svoju volju iznad sebe kao zakon» - kako to zahteva Niceov Zaratustra.255 Sиstinski, ekstremi се se doticati, ра се i ekstremna desnica jmatj jedan anarhisticki element, kao sto се ј ekstremna levjca imati jednu strasnн skJonost ka stihijskom politickom nasilju, s onu stranu svih zakona. Ono sto је zajednicko i jednjma ј drugiшa jeste da im лista nece biti sveto i da se potpuno izdizu iznad citave jиdeo-hriscanske tтadicije i njenih moralno-pravлih obrazaca koji sи bespovratno иtkani н temelje ~radanskoga sveta. I jedni i drugi се tako Ьiti specjfican izraz modernog пjhjlizma 56 ј dramaticno се svedociti о poJitickiш bespucima moderne ероће. 250 М. Stimer - Jedini i njegovo vlasnistvo - Centar za h."Uitumu delatnost Saveza socija listiёke omladine, Zagreb, 1976. 251 М. E>uric - Uropija izmene svera - IDN, Beograd, 1979.- str. 174. 252 Љid. 253 Koji su sputani mnogim etiёkim sredstvima poёevsi od Kantovog kategoriёkog imperativa, Fihteove koncepcije moralne zajednice, Hegelove koncepcije u obicajnosti posredovane subjektivnosti, ра sliёno nadalje kod ostalih «gradanskih teoretieara», koji ne daju «odisejskom» liku Modeme da zaluta u egoistiёnu besciljnost 2 5-1 О politiёkim konseksvensama Niёeovog misljenja u - D.W. Convay - Nierche and polirical Тhinking­ Routlege, London and Ne\v York. Vidi opasku о ovoj studiji koju smo prilotili u fus-noti 479. ovoga rada 25S F. Niёe - Tako је govorio Zararustra - Grafos, Beograd, 1987. - str. 66. 256 О Stimerovom nihilizmu u- М. E>uric - Utopija izmene sveta - rDN, Beograd, 1979. - str. 1921193. О nacionalsocijalistiёkom nihilizmu u- N. Cveticanin - Evropska desnica izmetlu таса i zakona - Filip Visnjic, Beograd, str. 145-149. 80 Sam Stimer пikada nece otvoreno zastupati poziCIJи konkretne politicke revolиcije, niti се sam ucestvovati u znacajпijim pol itickim poduhvatima, а i same njegove ideje пisи nasle mnogo pristalica mеа·и anarhistickim prvacima na Zapadu.257 Sasvim slиcajno, оп пikada nece stupiti ni и licnu, ni u teorijsku koшunikaciju sa drt~gim velikim anarhistickim korifejem politickoga Zapada - Pjer Zozefoш Prudoлom, premda su ЬiЈј savremenici. Njib dvojica се se spojjti tek u delи Мihaila Bakunjina, na koga sи obojica uticali. Prudon је nesиmnjivo Ьiо prakticniji dиh od Stimera ј njega sи vise zanimali striktno politicki proЫemi. On ne ide, poput Stimera и роtриnи dekonstrukcijи ljиdske drustvenosti, te је kod njega prisиtan jedan socijalisticki impиls koji izlaie и svom najprepoznatljivijem delи - Sto је vlasnistvo?258 No, on jed.nako kao i Stirner pokusava vratiti suverenitet pojedincima, s tom razlikom sto pokusava osmisliti nacin njihovog иdruzivanja и anarhisticke komLme. Stoga detronizira drzavu kao glavnog nosioca suvereniteta i aиtoriteta, te u svojim spisima .sprovodi kritikll drZэvnih institucija koje kod njega postaju puka sredstva ugnjetavanja. On prvi koristi i иvodi u upotrebu izraz anarhija i njime oznacava bиduci poredak и kome се se «covek pokoravati samo svom ити, а ne Ьilo kakvom tudem autoritetm>.259 Naime, Prudon је tvorac anarhisticke doktrine shodno kojoj politika nema prirodnu i racionalnu osnovu i prema kojoj је svaka vlast strana covekovoj istinskoj prirodi.260 Ljиdska priroda је kod Prudona misljena ро uzoru na rusoisticki koncept «dobre zivotinje» koju kvare politiCke, pravne i kulturne institucije, а Ciji vrhunac svakako predstav]ja sama ustanova drZэve. Prudon odbacuje novovekovni hobsovski model <~ake drzave» и sviш njenim varijaotama i sasvim ти је svejed.no da li se radi о apsolиtistickoj moпarhiji i1i о liЬeralnoj pravnoj drzavi , sve dok se suverenitet fonnira odozgo. On predlaze fonniranje d!'Zave kao konfederacije komuna, koje се шesto principa sile Ьiti rukovodene principom sol idarnosti i koje се svoje meduodnosenje regulisati bez nekog vrhovnog autoriteta. Prudonisti deluju kao organizovana grupa u okvirima Prve i.nternacionale zajedno sa шarksistima, vodeni idejom о zajednickoш neprijatelju oliee.nom и gradanskoj drZavi i njenim institucijama. Medиtim, prudonisti се tesko prihvatati central izam koji се Internacionali nametati marksisti, а i njihovi zahtevi ne6e Ьiti иsшereni na organizovanje svetske proleterske revolиcije, koliko na osvajanje prostora za иspostavljanje njihovih komuna za koje su smatrali da се se spontaпo udruzivati ипиtаr prostora gradaлske drzave da Ьi ju na kraju odmenili. Uopste, Prudon i prudonistj odbacujи svaki centralizam i иnisonost, bez obzjra da li se radi о centralizmu modeme gradanske drzave kojom se, ро njihovom misljenjи, koristi kapitalizam Ш о central izmи buduce administrativno-komиnjsticke drZave. Prudon cak i proЬ!eme vlasnistva ne posmatra unisono, te iako predlaze reZim kolektivne svojine za velika preduzeca, on dozvoljava postojanje privatnog vlasnistva и vidu malih predиzeca, sitne trgovine, sitnih zemljoposednika ј gotovo celokupnog zanatstva. Naime, smatrao је da se tako moze izbeCi suprematija Ьilo kapitala, bilo neke kolektivisticke dгZavne administracije koju su propovedali marksisti. Nasuprot marksistiшa Prudon uci о 257 М. f>uric istiёe da се se Stimerovim idejama tek inspirisati «mnogi anarhisticki zaverenici si rom ~redrevolucioname ~usije»- М. f)uric- Utopija izmene sveta - lDN, Beograd, 1979.- str. 173. 58 Р .Ј . Proudhon- Sro је vlasnisrvo i drugi spisi- Globus, Zagreb, 1982. 259 М. f)uric- Utopija izmene svera - IDN, Beograd, 1979. - srr. - 17 1. 260 Ovaj aspekt anarhizma је kocizno opisan u - V. Gligorov - Po/iriёka vrednovanja - Naucna biЬiioteka, Beograd, 1985. - str. 136. 137. 81 anarhistickim komunama u kojima Ьi Ьilo i kolektivne ј privatne svojjne ј koje Ьi se mogJe, а ј ne Ьi morale, udruijvati u neku vecu konfederaciju komuna. Као sredstvo dolaska do svoje anarhije Prudon ne pominje direktno politjcko nasjJje koje Ьi Ьilo sprovedeno u nekoj konkretnoj revoluciji, premda vo)j da sebe naziva revolucionarom, te njegovo revoluc jonarstvo ostaje veoma romantjcno i utopijsko. No samjm svojim delegjtimizovanjem drl.ave ј njenim prikazom kao sistema gole s j)e, on pravi prostor da se nasiljem deluje na postojeci dr:lavni poredak. Anarhisti kojj се doci posle njega smatrace da instjtucjje poput vojske, policije ili sudstva юnaskiraju» manjpulaciju svojim podanicima ј da ih stoga treba isterati na cistac. То је moguce vr~enjem teroristickih i uopste pobunjenjckih akata јег се vlast onda morati pokazati svoje pravo Јјсе - lice ogoljene sile. Ove konotacjje Prudonovim delu daje Bakunjiл sa kojjm anarhizam postaje potpuno buntovan ј pobunjenicki. Ро mi~ljenju М. Duri6a Bakunjjл се Ьiti < coveka i u uspostavljanje ravпoteze izmedu vladanja i slиZeпja tj. prava i obaveza. Anarhisti zahtevaju prava ( slobode od jпstitucija) ј ne prihvataju Ьilo kakve institucionalne obaveze, dok ekstremna desnica namece obaveze ( bespogovornog sluzenja poretku ), nudeci pri tome malo politickih prava. Ova dijalektika ide jos ј dalje tako sto се ekstremna desnica ј anarhisti Ьiti jedni drugima ratio essendi, jer jedni bez drugih zaista nece imati smisla. Bez silovite desnice anarhisti ne Ьi imali opravdanje za svoju teoriju vlasti kao ogoljene sile, а bez razbarusenjh anarhista ekstrernna desnjca ne Ьi imala negativan primer anti-sistemskog delovanja koje negira osnovne zakone politickog poretka. Tako anarћisti sa ekstremпom desnicom formir·aju опи tacku gde se ekstremi doticu i samim svojim delovaпjem uticu па konslituciju politickog pros!OI'a, naprosto ga "zaobljujuCi ". Stoga politicki prostor песе imati liпearпa svojstva gde Ы ekstremi Ыli па dve razlicite strane, vec се imati kruiпi oЬlik gde сето se k1-etanjem ka ekstremnom polu polako priЬliiavati oпima koji su и ekstremпo putovanje krenuli iz 83 druge tacke, da Ьi se konacno ekstremi susreli u jednoj tacci. 264 Dakako, to ne ostaje bez posledica ро citavu logiku politickog polja tj. politickog prostora. Time se politicko polje poput strujnog kola dгZi napeto izmedu plusa i minusa koji ne mogu jedan bez drugoga, јег se tako ne Ьi prozvodila «politicka struja» tj. napetost koja је potrebna za dinamiku politike. Anarhisti се svojom doktrinom dati novu dinamiku modernom politickom polju, time ~to su stojeci na njegovoj margini propovedali tezu о op~toj pobuni tj. о opstem strajku kada Ьi vlast konacno Ьila odvojena od svojih podanika koji Ы spoznali da mogu i bez nje. No, anarhisti ostaju na toj tezi о pobuni i ne mogu da је nadograde konkretnim ucenjem о tome ~ta posle nje, јег «zapravo, nikada nisu ni imali jasnu teoriju osvajaпja vlasti».265 Naprosto, oni su toliko proбv insбtucionalizovanja covekovog zivota da nisu mogli da prihvate ideju politicke organizacije njihovog pokreta i politicku borbu su prepusti!i potpunoj stihiji i cistoj spontanosti266, poradajuci iz sebe razlicite «teroristicke» grupe. Tako се aпarhizam kao ideologija biti najvise udaljen od Ы\о kakvih politickih institucija tj. Ьiсе potpuno vaninstitucionalan i nesputan. Stoga cemo u svim onim vladama, pokretima i strankama koji ne polafu mnogo na politicku organizaciju i politicke insШucije moci prepoznati jedan anarhisticki e\ement, sto се nam Ыti od velike koristi za kasnija istranvanja u ovom radu. Za sada је za nas najvainije da smo sa prikazom anarhisticke doktrine do kraja iscrpili temu revolucionarne levice, te mozemo preci na razmatranje onih levica koje nece Ъiti revolucioname i koje cemo stoga samo uslovno moci nazivati «levim>>. Pre nego sto predemo na razmatranje tzv. utopijske levice valja po~teno priznati da је revolucionarna levica ipak u globalu, bez obzira da li se radi о marksistickoj ili anarhistickoj, imala zasluge za sirenje demokratije koju pak nije shvatala kao posrednu ј konstitucionalnu, vec kao neposrednu ј voluntarjstjcku, odnosno kao revolucionamu. U tom revolucionarnom shvatanju demokratije Ьiсе i najveca protivrecnost projekta revolucioname Jevice, posto се svaka demokratija uvedena revolucijom, kao sto је јо~ utvrdio Tokvil267, sadrZзvati u seЬi obrise starog despotizma protiv kojeg se borila. Stoga се svaka demokratija koja pretenduje na staЬilnost nuZпo potrebovati u svom konstituisanju postepenost i bazicni konsenzus, no о tome се vise reci Ьiti kasnije u poslednjem poglavlju ove celine, dok nam se sada valja okrenuti razmatranju tzv. utopijske levice. Bice to ona levica koja nece Ьiti revolucioпama, а koja се llglavnom Ьiti demokratska, ј koja се tako bolje posluziti «demokratskoj stvari» i «demokratskom duhu» od one revolucionarne. 264 Ova sjtuacjjaje prikazana na slici br. З. u zakljucku nзSeg rada, а tacka susreta anarhjsta sa levice ј desnjce се Ьiti u onome sto је na ovoj sljci nazvano «centrom margjna» ј ~to је ozлaceno kvadraticem Ьordo Ьоје kojj је na levoj strani kruga 265 V. Gligorov- Politicka vrednovanja-Nauёna ЬiЫioteka, Beograd, 1985. - str. 1361137. 266 Politicka spontanost се Ьiti sadrZana u liЬeraJizmu, alj ne u svom cistom oЫiku po~to tamo postoji institucjja tr.blta koje је omedeno odredenim, ponekad i striktnim pravilima, ali koje ipak smanjuje potrebu da se dru~tveno-poljrjёki zivot potpuno organizuje sa neke vrhovne «dr2.avne» politicke instance. Spontanost liЬeraJjzma се Ьiti «tг.blna», dok се anarhisticka spontanost Ьitj «cista» tj. vaninstitucionalлo- ~~irAodl nka · d Т k ·1 S · •· · Z •· l d xk 1cn·· - · Z S · · · S k. - е ·s•s е о vt - tan rez1m 1 revo UClJO- z ava ... а ~IZarnJca orana IOJanov•ca, rems 1 Karlovcj - Novi Sad, 1994. 84 ********** Hriscansko-utopijska i idealisticko-utopijska levica nece pripadati politickom polju u striktnom smislu, vec се vise predstavljati јеdло duhovno stremljeлje . Iz tog duhovлog stremljeлja се ponekad nastajati utopijski socijalni pokreti koji се ostavljati za sobom izvesлe politicke posledice, ali koji nece Ьiti politicki u uoЬicajeлom znacenju te reci, posto се delovati izvan politickih iлstitucija i лесе se direktno boriti za politicku vlast. Utopijska levica svoju prvoЬitnи inspiraciju nalazi u religiji, pre svega u hriscanstvu, da bi potom svoja utemeljeлja proлalazila и idealistickim filozofijama koje delom ostaju vezaлe za religiju i hriscanstvo, ali koje mogu Ьiti i ateisticke. Samo hriscaлstvo ро svom osnovnom predznaku лiје ni «levo», лi «desлo», jer је istorijski m.nogo starije od podele ла levicu i desлicи, koja је, kao sto smo videli, produkt politicke Modeme. Takoёle, hriscanstvo је mnogo duЬlje и metafizickom smislu da Ьi se moglo ograniciti ла jednu uZи politicku podelu koja vazi iskljucivo u vremeлu i prostoru i prakticnim politickim koordinatama.26 No, to ne znaci da se ne moze govoriti о кlevom», odnosлo «desnom» hriscaлstvu, jer smo videli kako sa napredovanjem politicke Modeme ovo politicko razlikovanje ulazi и religijski prostor i boji ga svojim bojama. Ne samo da се hriscanstvo Ьiti dotak:nиto novovekovnim politickim silama akcije i reakcije, koje се ga skretati ulevo, odnosno udesno, vec се samo hriscaлstvo svojom mesavinom sa svetovnim idejama uticati da se formiraju upravo ovakve politicke sile. Neki hriscanski velikodostojлici се svojim spisima i propovedima ici ла ruku лovovekovnoj ideji jednakosti koja се Ьiti zastava snaga akcije i buduce politicke levice, dok се neki drugi hriscanski velikodostojnici braniti ideju p01-etkn kojom се se iлspirisati sлage reakcije i buduce politicke desлice. О ovome лајЬоlје govori лрr. razlicitost dela i lika Tomasa Mora i kardinala Riseljea, koji su i jedan i drugi Ьili visoki crkveni velikodostojлici, al i koji се Citavim svojim haЬitusom predstavljati dve potpuлo razlicite politicke metafizike, и kojima cemo moci prepoznati «levo», odлosno «desno» hriscanstvo. Naime, razliciti krugovi hriscanstva се se prema dolazecoj Revoluciji odrediti razlicito, posto su razlicito odgovarali na pitanja koja је postavljala epoha, postajuci tako navestitelji osлovne podele modemog politickog ро\ја - ла levicu i desnicu?69 Hriscansko-utopijska «levica» се tako Ьiti zaceta medu oпim l1riscanskim velikodostojnicima koji се и srediste svojih razmisljanja staviti ideju socijalne jednakosti i solidamosti. Ovi propovednici svojim stremljenjima иticu na buduce krilatice Fraлcuske revolucije, premda лikada лесе odobravati primeлu politickog nasilja i premda се striktno ostati unutar okvira svojih иtopijskih projekcija. Budиci da deluju pre konkretnog лastallka politicke levice, kao i da sи daleko od sviЬ konkretnih revolucionarnih projekata, олi se levicom mogu nazvati smo uslovno. Razlog za to sto ih uopste nazivamo «levicorn» је и tome sto се sa njom deHti neke politicke vrednosti, а oprez sa kojim to 268 Hajdegerijanskim jezjkom receno hriscanstvo је na ontoloskom njvou, dok poljtjka, njene podele ј njeni pojmovj funkcjonj~u na ontjckom nivou. То се biti onaj apofatjckj put hri~canstva о kojem је govorila patrjstjka, posebno kapadohjjskj осј. Takode ј Aureljje Avgustin је govorio о razljcjtjm djmenzjjama reljgije ј poljtjke koje pokrivaju razljcjta podrucja, driavu bozjju, odnosno drZзvu pagansku. - Martjn Hejdegger - Bitak i vrijeme - Naprjjed, Zagreb, 1985, А. Augustin - Driava boija - CID, Podgorica, 2004. 269 No, to nipo~to ne znacj da је cjtavo hrjscanstvo bjlo <> Juzne Aшerike i koja се Ьiti u opoziciji prema konzervativnim hri~canskim redovima poput Opusa dei kojimaje vise sklona vatikanska centrala. Teologija osloboaenja се Ьiti bremenita eksplicitnim socijalistickim motivima i svoju publiku nece naci u crkvenoj hijerarhiji prema kojoj се se odnositi reformisticki, vec u siroma.Snim masama. Stoga се glavne predstavnike teo/ogije osloboaenja poput brazilskog teologa Leonarda Bofa vatikanska centrala cesto nazivati «crvenim popovima» i kanonski kai.njavati, dok се oni centrali zamerati na strahu od «treceg sveta, kritickog misljenja ... i ј о~ hiljadu straЬova» - Hristanstvo bez straha - Politilro, l О. 5. 2005. 288 Saznanja о njegovom zivotu i delu crpimo iz teksta- Georges Goyau- Saint-Simon and Saint-Simonism - u Chatolic Encyclopedia, Online Edition Copryright 2003, http://W\V\V.ne\vadvent.orglcathen/index.html 89 prosvecjvanja koje Ьi Ьilo zasnovano na naиcmm иvjdjma. Potom on, posle bonapartjstjcke faze ј mnogo Jjcnog lиtanja, иvida socjja\nj znacaj religije, ali је иbeden da је vreme klasjcnog hriscanstva isteklo i da hriscanski re\jgjjski obrazac treba prilagodjtj jndustrijskoj eri. Stoga Sen-Sjmon pokиsava osmjs\jti modemjstjckj hгjscanski jzraz, te tako nastaje njegovo delo Novo hriscanstvo koje predstavlja spoj nj utnovskog mehanjcjzma ј pozjtivjzma sa politickim proklamacjjama koje sи srocene и religijsko- mistjcnom tonu. Neиrastenicni Sen-Sjmon се na jednoj stranj иvjdeti snagu relig jje da иteme\jj poJjtjcki autoriteteг89, dok се na dmgoj strani postovatj snagu naиke da poboljsa okolnosti covekovog zivota. Tako се doCi do jednog cиdnovatog pseudo-religijskog исеnја koje је се bltj napola pozitivisticko tj. jnstщmentaJjstjcko, а napola jгacjonalno­ reJjg jjsko. On sam се Ьiti stalno raspet izrnedи Njиtna ј indиstrijsko-mehanicisticke ere i hrjscanstva, te tako iznalazi jedan mutirani religij skj obrazac kojj jma posJuziti svrsi propagjranja jпdиstrijskog socijalizma. Naiшe, Seп-Sjmon sanja о globalnom ljudskom bratstvu ј slozi ј za to mu treba hriscanski religijski obrazac, аЈј smatra da Ьi potencijali covecanstva trebali Ьiti stavljeni и fuл.k:ciju иjedinjavanja modernih industrjjskih kapaciteta kojj ne Ьј ЬiЈј eksploatisani od nekolici.пe posedni.k:a, vec koji Ьi Ьili ru.k:ovodeni od strane radnika. Ovaj mislilac zahteva иpravlj aпje jndustrijskom proizvodnjom i plansku raspodelи proizvedenih dobara, а religijи koristi kao opravdanje svog socijalistickog zahteva. Ovako konsitituise исеnје koje се blti raspeto izmedи jndиstrjje i religije i prakticno protivrecno. U vremenu u kojem је stvarao crkva се Ьiti daleko od tehnike ј jndиstrije, а industrija се Ьitj daleko od hriscanskog reJjgjjskog obrazca ј и najboljem slucajи sputana gradanskin1 moralom kojj njje jskJjиcivao religijи, аЈј kojj njje nj omogucavao njen prevelik иticaj na privredne tokove. Stoga Sen-Simon nije uspeo da izvгS i znacajniju druStvenu moЬilizaciju oko svojih ideja. On nije pristajao иz revolиc jooarnи levjcu, а premda aristo.k:rat, Ьiо је sa svoj im industrijskim i socjjalistjckim jdejama иdaljen od reakcionarne desnice, ра је ostao sam na bгjsanom prostoru. Od njega је potekla tek jedna mala skola koja је predano cuvala ideje svog ucjtelja ј koja је funkcionisala poput male crkve сјј ј «pastor» posle ucjte\jeve smrti postaje njegov najodaniji иcenik Anfanten ( Burthelemy Prosper Enfantin). Ova skola је imala izvestan uticaj и francuskom javnom mnenjи, ali ni.kada nije иspela da se proЬije do sirokih narodnih slojeva. lpak, posle formalnog gasenja skole, sen-simonizam ostaje иticajno ucenje и fraпcuskim intelektualnim krugovima, te се ostvariti pojediпacan uticaj па pripadпike francuske poJjticke ј kиlturne elite 19. veka290, nikada ne иspevajиci da se nametne kao konkretan drustveno-politickj projekat. S\jcna sиdblna се zadesiti i drugog predstavnika hrjMaпsko-utopijske levice - Hendrjka de Mana- koji се рориt Sen-Simona Ьi6 aristokratskog porekla, ali kod koga се se jednako javljati socijalisticke tefuje. 1 on се .k:renиti od naucnjh ispitivanja, da Ьi zavrsio и jzvesnim иvidima koj j sи smatrali da је moralno-religjjski obrazac Ьitan faktor u promovjsanjи socijalizma. Naime, ovaj belgijskj socijaJjsta koji је delovao и prvoj polovini 20. veka291 .k:renиce od opsteg duha savremene epohe koji је Ьiо usmeren ka 289 Ро ovome stavu се eak Ьitj Ьlizak «desniпm de Mestru ј de Bonalu sto svedocj о jednoj konzervatjvnoj komponentj u njegovom misljenju. No, njegovj krajnji cjljevj ј proklamacjje ее jpak Ьitj socjjaljstjcki tj. «levicarski». 290 Dobro је poznat Sen-Simonov uticaj na Ogista Konta ( Auguste Comte ), а ovome treba dodati cinjenicu da gaje Dirkem ( Emile Durkheim) apostrofirao kao utemeljivaca socjologije kao dicipline. 291 О njegovom ~ivotu i delu u - Udo Leuscher- Entfremdung- Neurose - ldeologie - Bund-Yerlag, Koln, 1990, poglavlje Psychologie des Sozialismus- str. 126.- 136. 90 istrativanju psjhoanalitickih korena ljudskih cinova i institucija. U svom najpoznatijem delu Uz psihologiju socijalizma de Man dolazi do zakljucka da socjjalisticki zahtevi imaju svoje reljgjozno poreklo i da oni nisu utemeljeni u nekoj gvozdenoj nuinostj istorije kao sto su propovedali marksisti, vec u dubini ljudske psihe. Belgijski socijalista је naslutio l10mo religiosusa koji leZi u ljudskoj podsvesti i koji је stalno upucen na neku eshatologiju koja mu daje ideju druStvenog sklada. On krituje marksiste sto su ideju socijalizrna striktno vezali za projekat klasne borbe koja је naucno zasnovana i koja ima rezultirati proleterskom revolucijom. Za razliku od marksistickog socija lizma proletera, de Man predlaze koпcepciju jednog socijalizma elite koju се predvodjti moralni heroji koji се se svojom eticnoscu izboriti za politicki autorjtet. On u jedлu tacku spaja aristokratske пagone autoriteta, berojstva i elitizma i socijalisticke пagone jednakosti, soljdarnosti ј bratstva. Poreklo socijalizmu оп ne nalazi poput Marksa u racionalnom samorazvoju istorije koja nuzno rusi gradansko drustvo, vec u Jjudskoj psjhi koja шnе da prepozna jdeal drustvene pravde i njegove heroje. De Man smatra da је socijalisticki pokret izrastao jz podsvesnih osecanja d.rustvene pravde ј soljdamosti ј da sam marksizam njje svestan ovjh jmpJjcitпЉ religjjsko-eshatoloskih poriva koji ga nose i koji omogucavaju da on potpuno apsorbuje religijske sjmbole u sebe. Tako marksjzam ima svoje proroke ( Marks ј Engels), svoje «Sveto pismo» ( Manifest komunisticke pш·tije ), svoje verske datume ( l . maj - Dan radnika ) i jos gomilu пesvesnjb pseudo-religijskih manifestacjja. Zasluga de Mana је sto је on prvi jasno video kako jdeologija preuzjma re\jgjjske obrazce postajucj tako pseudo-religijom, te је stoga predlagao da socijalizam odbacj svoje vulgame revolucioname prokJamacije ј skoncentrjse se na povezivanje svoje doktrine sa jdejama moralnog preobrataja ро uzoru na religjju. Veljcjna njegovog delaje u visprenosti analize, ali su maлjkavosti u tome sto de Man nije odmakao dalje od toga i ponudjo konkretna politicka resenja. То mu mozda i njje Ьila namera ј stoga on, kao i prethodnj utopjjskj socjja\jsti sa hriscanskom inspiracijom, ne dotjce djrektno politicko polje ј prestavlja jzraz jednog duhovпog stremljenja koje ne rezu]tjra Ьilo kakvim znacajnjjjm po\jtjckjm posledicama. No, njega kao i pret\юdnjke mozemo zbog opsteg vrednosпog sistema ubrojiti u levku, koja doduse пiје politicka, vec eticka. Sledeca grupa ove utopijske tj. eticke levice Ьiсе grupacUa autora koja је direktno povezaлa sa ve\jkjm jdealistickim filozofijama koje iz sebe porada Modema. Ти spadaju raz\jciti autori koji се socijalisticku iпspiraciju nalaziti u raz\jcitim mjsaonim projektima poput kantovstva, fenomenologije i\j egzistencjjaljzma. Neokantovska levjca se formira u drugoj poloviпi 19. veka u vjdu samosvojne filozofske skole koja sintetise Kantovu etiku sa nekim marksistickjm postavkama i пudi svoju koncepcjju socijalizma.292 Najznacajnije ime ove skole је Pol Natorp, а jos su prepoznat\jjvj Ludvjg Voltman ( Ludwig Woltmaпn ), Maks Adler ( Мах Adler) i Zan Zores ( Jean Јашеs ). Svako od njih prihvata marksisticku ideju socjjal jsticke drustveno- ekonomske raspodele, ali smatraju da do nje nije moguce doci proleterskom revolucjjom vec moralлim preobratajem celokupnog drustva prateci osnovne postulate Kantove etike, shodno kojoj se covek nece uzimati kao sredstvo, vec kao cilj. Ро njjma је prvi socijalisticki zahtev sadгZan upravo u Kantovom kategorickom imperativu, te је ovaj filozof, posve orginalno, prepoznat kao jedan od zacetnjka socjjaljzma. Ovi filozofi rade Marksu upravo ono sto је on uradio Hegelu - obrcu ga na glavu. Onj uzimaju neke postavke Marksovog jstoricizma koji vodi nuinom nastanku socjja\ jstjckog drustva, a\i 292 S. Jovanovic - Iz i.storije politiёkiћ doktrina- BIGZ, Beograd, 1990. - str. 265. - 268. 91 ga koriguju time sto istorjjskj materijalizam menjaju za kantovslci шoralni apriorizam koji ро njima nиino mora rezultirati pravednijjm drustvom sa ravnomernijom ekonomskom raspodelom. Natorp jstice da nattka mora Ьitj и slu.ZЫ morala, а оЬојоје zajedno и slu.Zbi vjzije prosvecenog i hиmanog drustva, u kome се svakj pojedinac Ьiti samocilj, а ne puka ekonomska kategorija podlofua eksploatacij i. Voltman i Adler prate Natorpova razшisljanja i jzmirиju sferи materijalnog i sferu idealnog, kantovskj svet slobode i kantovski svet nиinostj. Oni pokusavaju socjjalizam zasnovati na moralлoj jdeji slobode koja Ьi se imala realjzovati и svetu objektivne prirodne datosti. Zores potpuno ј bez emprijslcih rezervj skrece и idealizam i smatra da se socjjaHzam moze bazjrati iskljucjvo na dиhovnjm temeljima, te se on vraca nemackoj klasicnoj filozofijj ј njenim koncepcijama filozofije istorije. On te koncepcije nadogradиje vizijom socijalistickog drиStva kao ostvarenjem konacne svrbe istorije same i predstavlja jednog «socijalistickog» Kanta - naravno, sa mnogo manjim talentom. Pisuci jedno delo о istorij i Francиske revolucjje Zores је vise na strani Mjraboa negoli Robespjera, te pokusava da sjntetise domete Deklaracije prava coveka i gratlanina sa razvijanjem socijalistickih zahteva. Zores се biti predvodnik Partije francuskih socijalista ( Parti Socialiste Fram;ais ) koja се Ьitj antirevolucionama i koja се se na politickom prostoru francиske levice stalno boriti sa Gedoovom marksistickom i revolucionamom Partijom socijalista Francuske ( Parti Socialiste de France ). Na Zoresovu misao i aktivnost се se nastaviti njegov ucenik i saradnik Leon Blиm293 koji се jedno vreme izmedи dva svetska rata kao voda francuskЉ nemarksistickih «etiCkih» socjjalista obavljati i du.Znost premijera Francuske. No, i Zores ј Blum sи Ьili daleko od neke prave politicke moci i uticaja medu radnickim masama koje su jos uvek bespogovorno verovale ortodoksnom marksjzтu. U svakom slucaju, prethodne sinteze marksizma i idealizma nisu Ьi !е suvise prodиktivne, niti su jzazvale ozЬiljnije i snaZnije drustvene pokrete. Као i и slucajи sen- simonizma, tu sи se pokusali иkrstiti principi koje је moguce spojiti spekulativno, аЈ ј koji su prakticno protjvrecnj. Nije moguce и isti mah «gиrati» kantovsku ideju slobode koja vodj jdeji pravne driave ј marksisticku idejи jednakosti koja zahteva socijalnи revolиciju. Tek се se kasnije stvoriti иslovi za prodиktivnи sintezu liЬeraljzma i socijalizma, dok su и vremenu и kojem su delovali prethodni autori altematjve Ыlе ogranicene i jos uvek иslovljene odredenjem - za ili protiv daljnjill revolucija. Jedan od onjh koji nece Ьiti za razvjjanje revolucionamog barjaka, а koji се imati socijalisticke zamisli te се stoga poput utopijskih prethodnika ostati prakticпo nedorecen - је ј Maks Seler.294 Ovaj autenticni mis)ilac, Jevrejin ро majci, protestant ро ocu, prelazi kao adolescent и katolicizam cija doktrina postaje izvoriste svill njegovih zakljиcaka о drиstvu. Premda је и istoriji misljenja ostao zapamcen kao jedan od zasnivaca filozofske antropologije, odnosno ро svom glasovitom delu Poloiaj coveka и kosmosu, оп се pisati spise и kojima се teretirati i drustveno-politicku tematiku. U spisima Politika i moral i 293 Blum се potpuлo па tragu sopstvenog uCitelja napisati da "socijalizam nije samo jedna doktrina, nego је i jedan moral, gotovo religija" - u F.Satle - O.Dijaшel - E.Pizije - Enciklopedijski recnik politicke fllozofije - Izdavacka knjizamica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 143. 294 Saznanja о njegovom zivotu crpimo iz knjige -Ј. R. Staude- Мах Sche/er- The Free Press, New York 1967. а saznanja о politickim aspektima njegove teorije iz knjige- St. F. Schneck - Person and Polis. Мах Sche/er 's Personalism as Political Тheory- AIЬany: State University ofNew Press, Ne\v York, 1987. 92 Jdeja vecnog mira i paciflzam on iznosi svoje koncepcjje drustvenog uredenja koje mozemo oznaciti kao korporativni socijalizam. Njegovo mj~ljenje ima dva jzvora - jedan starovremen koji је pronaden u katoJjcjzmu, odnosno pre svega u Avgustinovim spjsjma, а drugi savremen kojj је proпaden u fenomenologijj cije utjcaje prjma preko Edmunda Huser\a ( Edmund Husserl ). Sve to rezultira orgiлalnom koncepcijom koja prepoznaje fenomenolosku slicnost izmedu hriscanskili ( katolickjh ) politicko-drustvenih koncepcjja ј socijalizma. Seler је smatrao da је od svih savremenih poljtjckjh ucenja socijalizam najЬ!jzi hriscanstvu, ali da on jpak jos uvek Шје hriscanstvo samo te se on pjta о mogucnosti jednog hrj~6anskog socijalizma. On ne jznosi neke striktne koncepcije dru~tveno-politickog uredenja ve6 samo kritikuje (malo)gradanskj egoizam ј scjjentizam, kao i industrijsku «evropskш> civilizacjju, te stoga poseze za hriscanstvom i socijaljzmom ujedno. Nosen tim jmpulsjma on daje jedan projekat oduhovljene globaljzacjje koja ne Ьi bila sашо tehnicka, vec bi Ьila u ravnotezj tehnickog ј moralno-vrednosnog moment.a, te to naziva «Svetskom erom podesavanja>> u kojoj Ьi se trebale prevazi6j sve protivrecnosti poljtjcke Moderne. Seler stojj na granjci modernog sveta i vec najavljuje neke post- gradanske i post-moderne oЫike rШsljenja. No, on se zbog sopstvene sirine ј dubine poljtjckog polja dotice samo ovlas, te је vise Ьiо zainteresovan za trasiranje nekjh opstih duhovnih tokova, nego za iznalзZenje konkтetnih poljtickih koncepcija. Као «levjcara» ga prepoznaju nacjstj kojj zabranjuju njegove knjige, mada on nikada nece prjpadati levjci u striktnom smislu, njrj се se sam tako dek1aristatj.295 Levjci u strjktnom smjsJu nece pripadati ni Zan РоЈ Sartr, mozda najveci mjsJjJac posle Marksa na koga se sama levica pozivala. On sam се Ьiti ravnodu5an prema podeli na Jevjcu ј desnicu te се za ove termjne reci, kako prenosi ВоЬiо, da predstavljaju «dve prazne kutije».296 Sartr се poput Selera hteti da u post-gradanskom svetu ispisc nove tаЬ!јсе vrednosti i stoga mu је svako ogranieavanje i svodenje na pojmove Jevice i desruce mor.alo bitj pretesno ј neprihvatljivo. Zaista, on predstavlja mislioca-okean i о njegovom delu Ьi se mogli napisati citavi tomovi, kao ~to је ј sam obradujuci raznorazne proЫeme ostavio iza sebe citave tomove spisa. Ipak, u kontekstu na5e teme on nece Ьiti zanirnljiv kao osn jvac egzistencijalistice fenomenologije ili kao teoreticar emocjja ј umetnosti, vec kao onaj mjsJjJac koji је u 20. veku najsnaZпjje \rratio dru~tvenu mjsao utopjjskim visinan1a. Оп је preuzeo od Jevice ideju drustvene akcije i mislio је da је autentican izdanak one vrste francuskih intelektualaca koji su anticipirali Veljku revoluciju, ali је istovremeno krjtikovao rigidni шarksizam ј njegovu tezu о uslovljenosti Jjudske prirode proizvodno-ekonomskim odnosima. Sartr revoluciju misli u fenomenoloskim i egzistencjjaJ jstickim kategorijama ј stoga ona kod njega njje poljtjcki projekat kojj Ьi smerao na ekspljcjtno preuzimanje politjcke vlasti, vec jedan vrjsak slobode koji dolazi iz ljudske unutra5njosti i koji tezi promeni ljudske svesti. U svom zпamenjtom programskoш tekstu Egzistencijalizam је 11umanizam297 Sartr izlзZe osnovne postavke egzjstencijalistjckog svetonazora i pokusava ga staviti u drustveru kontekst. On se na samom pocetku teksta obru~uje sa jedne strane na komunjste 295 Postoje ~ak knjige koje се ~elera povezivati sa vrednostima desnice- AIЬert Martquez - De1·echo у valm-. Unafilosofiajuridicafenomeno/6gica - Universidad de C6rdoba у Ediciones Encuentro, Madrid, 2004. No, imajuci u vidu postupak nacista prema njegovim delima, mozemo reCi da njegov socijalizam ipak ле dolazi sa desnice jer оп nije nacionalan ( nacional-socija lizam ), vec sa "uslovne levice" јег је intemacionalan, premda nije revolucionaran i premda је Seler zestoko kritikovao marksiste. 296 N. ВоЬiо -Desnica i levica - CJD, Podgorica, 1997. - str. 15. 297 Ј. Р. Sartr - Filozofski spisi - Noli t, Beograd, 1984. - 257. - 285. 93 kojj su egzistencijalizam pojmali kao «burzoasku filozofiju», а sa druge strane na konzervatjvno-katolicku kritiku koja је u egzistencijaljzmu videla jednu atejsticku, imoralisticku i пihilistjcku filozofiju. 298 Time se on u startu ograduje - kako od klasicne levjce koja је smerala borbenoj revolucionarnoj akciji i sve ono sto direktno nije pristajalo uz nju odbacivala kao «reakcionamo» - tako i od kJasicne desnice koja је sve ono sto је negiralo njen stari hijerarhijski poredak odbacivala kao nihilizam i imoralizam? 99 Sartr doduse prizпaje da је njegov egzistencijalizarn ateisticki, ali nam је iz teksta jasno da on nije vulgamo materijalisticki i da traga za svojom spiJ"itualizacijom. Sartr kritikuje filozofiju politickog radikalizma, о kojoj се Ьiti reci u trecem poglavlju, kao vrstu svetovnog gradanskog morala koji је mislio da је mo~ce odbaciti religiju u sustinskom smislu, а zadrzati njen profani svakodnevпi mora!.3 Iz toga se vidi da on kritikuje pad gradanskog drustva u moralno-politickj pragmatizam i da pokusava iznaCi mogucnost auteпticne duhovnosti i шoralnog preporoda. U tim stremljenjiшa on izlazi iz politickog polja i plasira teze «covek је odgovoraп za ono sto jest» ј «nema determinizma, covek је slobodan, covek је s loboda>>.301 Tako formuliSe ideju pojedinca koj j је sam sa svojom slobodom ј nije deo Ьilo kojeg drustveno-politickog entiteta - ni klase, ni partije, ni sindikata, ni crkve. Sartr ljudsku slobodu stavlja u korelacjju prema starom huшanistickom pojmu covecanstva i smatra da covek «izaЬiruci sebe izaЬire sve ljude»302 i da on tek sa ovom svojom svescu о slobodi i odgovomosti moze pristupiti drustveno-politickom anga2ovanju u nekoj partiji ili pokretu, crkvi ili sindikatu. Sartr jznoseci stavove «zЬilja opstoji sarno u akciji» i «egzistencijalizam је optimizam, nauka akcije»303 stoji potpuno na stтani novovekovnih sila akcije iz kojih se porodila politicka levica. Medutim, buduci da za subjekt svoje «akcije» uzima pre svega covecanstvo i da njen izvor nalazi u materijalno neuslovljenoj ideji slobode, jasno је da tu nije rec о konkretnoj politickoj akciji, vec vise о jednom utopijskom projektu. Тај projekat nije religiozan i stavise, on se direktno deklarise kao ateisticki, ali on је potpuno па Jinjji prethodnЉ misillaca koje smo prepoznali kao deo utopijske levice koja је teZila drustvenim promenarna, ali koja nikada лiје prihvatila «kJasicne» metode politicke borbe koji uvek racunaju sa ozЬiljnom mogucnoscu nasilja.304 Stoga sarn Sartr nikada nece djrektno Ьiti prisutan u poJjtickom polju kao konkretnj filozof-poljticar poput Karla Marksa ili Rejmona Arona, vec се postati jnspirator i ucesnik onih drustvenih pokreta, koji su sa politickih margina pokusavali uticati па opste drustvene tokove. Inspirisuci sezdesetosmaske studentske demoпstracjje, Sartr је Ьiо u svojoj prirodлoj ulozi «proroka>>, odnosno «propovednika», cije је stremljenje uлapred osudeno na polovican politicki uspeh. No, оп је, kao ј лjegovi utopisticki prethodnici, verovatno racuпao na takvu situaciju, zadovoljno ostajuci u poziciji navestitelja smemica epohe. 298 ЈЬ јd. - str. 259/261. 299 Sartr се vec raditi u vremenu kada се epoha polako prevazilazjti podelu na kJasicnu levicu ј klasjcnu desnicu i kada ее se pojavJjjvatj tzv. postmaterijalistickc vrednostj , а Sartr се, kao i nekoljcina osta lil1 mjs lilaca i delatnika, dati doprinos ovom trendu. О ovome kasnije u celjni koja se bavi savreme11im ~oloZзjem podele na levictl, desnicu i centar 00 Љid. - str. 267/268. 301 IЬid. - str.263. ј str. 267. 302 Љid.- str. 264. 303 Љјd . str. 273. i str. 285. 304 О zakonitostima klasicne politike odlicno u - М. Veber - Politika kao poziv- u Duhovni rad kao poziv - lzdavacka knjii.amica Zorana Stojanoviea, Sremski Karlovc j, 1998. str. 182. 94 Od prethodno pomeпиtill utopijskih socija\jsta, gotovo niko uspeo da svojи mjsao <>. Stoga је na Kongresu sindikata 1899. g. dogovoreno da se sazove velika konferencija na kojoj Ьi se raspravljalo о mogucim radnickim predstavnicima koji Ьi se kandidovali za nacjonalni parlament. Tako је sledece 1900 g. osnovan Komitet za radnicko predstavni§tvo ( Labour Rep1·esentation Committee), koji је predlagao kandidate radnika za poslanike u parlamentu. Ovaj komitet 1906. g. menja ime u Labu1·isticka stranka ( The Labour Party) cime је zaokruzen proces nastanka velike partije britanske levice, koja nece Ьitj revolucionarnog, vec liЬeralno-evolucionog usmerenja. Ova stranka се se veoma гazljkovati od kontinentalnih partija levjce, јег је u njenim redovima, obzirom na njenu genealogiju, Ыlо ј liЬeгala, ј radikala, i hriscanskih socijaljsta ј tek poneki reformjsanj «mekj» marksista. Njena dгustvena baza је Ыlа mnogo sjra od drustvene baze partjja гevolucjonarne levjce na kontinentu koje su racunale sa grupama ocajnika koji, kao sto је pгograrnirano u Marks-Engelsovom Manifestu, njsџ jmaJj sta da jzgube ј koj j su odbacivali sve vrednosti gradanskog druStva. Za razJjku od njih Laburistjcka stranka је od svojih pocetaka predstavljala vеоша heterogenu «narodnu strank:u» шedu cjjim clanstvom su bili i neki sindikaljsti koji, ne samo da nisu bilj revolucjonamj u politickom smjsJu, vec su Ьili vеоша l1riscanski i tradjcionalisticki nastrojeni. Uopste, Labuгjsticka stranka nece prestavljatj jstovrsnu levicu kao kontjnentalnj socijalisti i koшunistj, јег се u njoj bjti nesto od ideja evropskog «narodnjastva», sto је na kontinentu bio jskljucivo atribut desnih partija koje се do dana5njeg dana Ыti oгganizovane и raznorazne partije sa prefiksom «narodne». No, buduci da је na Ostrvu desnica ostala aristokratska ј «lordovska» i da njje poput kontinentalne desnjce Ьila nj malo dotaknuta revolucionamim idejama316, jdeja «пarodnjastva» се posve neocekivano pгonaci put do levice. Sama Laburisticka stranka svojom strukturom gotovo prevazilazi klasjcnu podelu na levicu ј desnjcu koja se na koпtiлentu prokazala u svom cistom oblik:u. No, jpak cemo је morati ubгojiti u levicu stoga sto 6е kod nje Ьiti prisutne neke od ideja koje se oЬicno vezuju za 316 О ovom procesu transformacije kontinentalnog konzervativizma koji је i sam bio dotaknut idejama revolucije i koji се se razlikovati od britanskog klasicnog konzervativizma, kao i о ideji desnog mada, zanimljivo, nikada nece aktivno Ьiti ukljucena u medunarodni socijalisticki pokret kojj се samo deklarativno podrzavatj. Laburisticka partija је bjla vise nacionalna, narodna ј tjpjcno britanska, negoli internacionalna i vezana za opstepoznate komunisticko-socjjaJisticke krilatice ј poskocice. Ova stranka nikada nece, ma koliko zahtevala drustveno-ekonomske promene, dovesti u pitanje britanski politicki s jstem sa parlamentom kao centralnom jnstjtucjjom, а i njen odnos prema kruni nece bitj ujednacen posto се postojati oni laburisti kojima ona nece smetati, kao i oni koji се Ьiti protiv konstitucionalane monarhjje ne odbacujuci nikad prjncjpe samog konstitucionalizma. Vremenom се se ova partija sve vise priЬiizavati centru od koga се se na krajи tesko razaznavati, no о ovome vj se и sledecoj velikoj ceJjni koja se bavi vremenom kada se vec prevazilaze klasicna utemeljenja levice i desnice. Na kraju govora о tradiciji britanskog laburizma valja pomenиti lttjcajno Fabljansko drustvo ( Fablan Society ) koje се delovati kao neka vrsta predvorja Laburisticke partjje и kome се se obrazovatj njen « jntelektualni krem». Ovo drustvo се razvjjati specificnu koncepcjju faЬijanskog socijalizma kojj се dobro doci kao ideoloska nadgradnja sirovim sindikalistickim proklamacijama ranog laburizma. Naime, 1883. osnovano је Drustvo prijatelja novog i ivota koje се sledece godine doЬiti ime pod kojim postaje poznato kao Fabljansko drustvo.317 Ono razvija svoju osnovnu ideju postepenih evolиitivпih promena i potpиno је antirevolиc ionamo, te је demokratsko i reformisticko. BiЬliju fabijanizma predstavljajи Fabijanski eseji о socijalizmu koji se javljaju 1889. godine kao svojevrsaп politicko-reformski manifest. Urednik ovih eseja је blo poznati britanski k:njizevnik Dzordz Bemard So koji је и predgovoru izdanjи ovjh eseja iz 1908. g njihove pisce nazvao socijal-demokratama.318 То faЬijansku pozicijи specifikuje kao socijalnu i demokratsku ujedno i razlikuje је od projekta marksisticke revolиcije>19, а i samj faЬijanci се se od pocetka deklarisati kao anti-marksisti. S. Jovanovic istice da za razliku od marksizma koji se obracao prvenstveno radnicima, faЬijanci misle da se socijalizam se obraca i njima, ali i jntelekualnoj eliti , jer је uvjdeo da је bez nje nemoguce иtemeljiti socijalisticko drustvo i nemoguce izbeci sirovostj proleterske revolucije.320 FaЬijanci иjedno spajaju aristokratskн ј demokratsku, elitisticku i popuJjsticku ideju. Osnovna ideja FaЬijanaca је poJjticki kompromis, te se oni takvim pristupom umecu u prostor izmedи levjce ( tj. ujedinjenih sindikata ) ј desnjce ( posednicke arjstokratije, industrijalaca i krupnih trgovaca ). Oni su negde jzmedи gradanskih radjkala ( ciji delovi и primetnom Ьrоји 317 О genealogiji ovog dru~tva, simbolic i njegovog imena ( ро rimskom vojskovodi Maksimu Fabiju zvanom «Oklevalo» ), лjegovom amЬiemu ( komjaci ) i njegovoj doktrini i clanstvu veoma pregledno i koncizno u V. Stanovcic - Izvori teorija о «dri avi Ьlagostanj(J)> - pogovor za S. Zavadski - Driava Ь!agostanja - Radлicka stampa, Beograd, 1975. - str. 272. -281. 318 Љid - str. 274. 31 9 Sam So је, pomeoimo to, u svojim dramama prikazivao svoje «reformatorske» ideje, tako da j edna od njih - Zanat gospode Voren ( Mrs. Warreп·:s profession ) - u sebl sadrzi zacetak nekih femiлistickih ideja, dok druga - Sv. Jovanka ( Saint Јоап)- razvUa idej u novovekovnog racionalizma i fraocusku hcroinu Jovanku Orleanku prikazuje kao samosvesnu zenu j ake volje i pofuvovaлja, koja j e vise vodenajasnim, doduse ideaJistickim, ciljevima, ло vizijama. 320 S. Jovanovic- Iz istorije politickih doktrina- BIGZ, Beograd, 1990. - str. 270. 101 upravo pristupaju, kako Fabljanskom drustvu, tako ј samoj Laburistickoj strancP21 ) i moderne socijaldemokratjje, te su stoga mogli iлspjrisati «narodnu» partjju рориt Laburisticke stranke, postajuCi jedna od najutjcajnijjh brjtanskih intelektualnih druzjna. Pored Bemarda Soa, пajznacajnija faЬijanska jmena su bracni par Sjdпj i Beatrjsa Veb (Sidney Webb, Beatrjce Potter Webb ) и cijoj kuci је Ыlо sediste samog drustva kome su Vebovi predstavljali duhovnog оса i majku. Utjcajan clan faЬijanskog drustvaje nesto mladi Harold Laskj, koji је istovremeno ј clan иZeg rukovodstva Laburisticke partije. Laski nece ostatj zapamcen samo kao politicki jdeolog i aktivista, vec ј kao jedan od talentovanijih britanskЉ poJjtickih mislioca 20. veka kojj је temeljno obradio mnoge teorijske proЬ\eme.322 Меdи poznatije faЫjance spada ј pomenиti DzordZ Ко\ koji se nakon nekog vremena иdаlјије od drustva da Ьi propovedao svoj projekat gj ldskog socjjalizшa, prelazecj jz politike kao «иmetnosti moguceg» и иtopjju kao «zanos nemogиceg». Na srecu, c lanovi FaЬijanskog drиStva се Ыti mnogi misleci ljиdj koji su imaJj ne samo smisao za realnost vec i praktjcan poJjticki talenat poput Remzija Makdonalda ( Ramsay MacDonald ) koji се sastavitj prvu Jaburisticku vladu u jstorijj Brjtanjje 1922. godine. То njje predstavljaJo samo trjjиrnf Laburisticke partjje koja је time pokazala da moze preuzeti odgovomost za vodenje drZэvnih poslova, vec i FaЬijanskog druStva koje је pokazalo da moze odgojiti jednog иticajnog praktjcnog politicara ( MakdonaJd се ponovo sastaviti svoju vladu 1929. g. ). Od Makdonalada nadalje mnogi laburisticki stranacki vode, pre!Шjeri i uticajni clanovi Ысе, ako ne djrektni clanovi Fabijanskog drиstva, а onda u veoma prisnom kontaktu sa faЫjanskjm krugovima. Sama Laburisticka partija Ьiсе zaslu.Zna za mпoge socijalne refoпne и Britanjji, јег posle pocetka njene aktivnosti ekonomski иgrozeniji slojevi stanovnistva ostvaruju mnoga prava. Tako је 1909. g. иvedeno pr.avo na starosnи penziju, 1911. је jzboreno pravo na placeno bolovanje svjm radnicima koji sи platu doЫjali nedeljno, ustanovljavajи se sluibe za nezaposlene ј nacionalne berze rada, а sjndikatima se potpиno ukidaju Ыlо kakva zakonska ogranjcenja aktivnosti, pod uslovom da postujи bazicna nacela pravne drZэve. Sve to govori da је liЬeralna levica nastupala mirno, ali sigumo, ј da је ostvarivala ne samo znacajne, vec i trajne rezuJtate. Verovatпo poпukani иspesima britanske laburistjcke levice, deo kontinentaJnjh socjjaJ jsta pocinje napиstati marksistjcku idejи «totalne proleterske revolиcije» ј pocinje stupati na риt koji се Ыti socijalisticki i demokratsko-iпstitucionalni ијеd110. Tako se и samim nedrima marksjzшa formira onaj izvor JiЬeralne Jevice koji се delovati na Kontinentu, ali koji се рориt njihovih ostrvskih ekvivalenata postepeno prjhvatiti jnstitucionalni okvir gradaлskog drustva. ZЫvanja unиtar Socijaldemokratske partije Nemacke ( SPD ) kao najvece kontiлentalne socijalisticke partije ( iskJjucujuCi оnи rusku koja се stupiti na boljkvicki риt ) predstavljajи egzemplar desavanja medи kontinentalnim socija\ jstjma. Naime, videli smo da је ta partija osnovana kao organizacjja sa izvomim marksjstickirn idejama ј da се unutar Druge jnternacjonale 321 О оvош procesu u - Jon Lawrence- Popu/ar Radicalism and 1l1e Socialist Reviva/ in Britain - Journal ој British Studies, Vol. З 1, No. 2 (Apr., 1992), рр. 163-186 - http://ljnks.jstor.orglsjcj?sici=002 1- 9371 ( 199204)31 %3А2%3С l63%3APRA TSR%3E2.0.C0%3B2-F 322 S. Jovanovjc smatra daje Laskj doveo do krajnjih konsekvensi onu шjsaonu tradiciju kojuje zaceo Тошаs Pejn, posto ј jedan ј drug1 шjsle da <. - Љid. - str. 204. 102 propovedati nuZпost socijalisticke revolucije. Prilikom osnivanja ova partija се Ьiti daleko od Ьilo kakvog liЬera\jzma i refonnizma ј jnsjstjrace na beskompromisпoj klasnoj borЬi. Kako Ьi potvrdila takva jdeoloska usmerenja ova partjja Ј 891. usvaja marksisticki E1furtski program. U medиvreшenu partija raste i razvjja svoje odbore, podruznjce i organe, te pocetkom dvadesetog veka postaje jedna od najbolje organizovanih nemackih partija sa masovnim clanstvom, daleko ispred svih ostaljh kontinentaJnjh socjjaljstickih partjja. Sto је najva:Znjje ova partija, сеkајисј revolucijи, postize znacajne uspehe na jzborima koje organizuje postblzmarkovska nemacka dгZava.323 Stoga је Ьilo potpиno logjcno da partjja dode do jdeje da bi i izborima mogla osvojiti poJjticku vlast koju Ьi iskoristila za sprovodenje svojih socijalistjckih ekonomskih ideja. Bиduci da је jzrasla и respektabllnи politicku organizaciju, ova stranka је mogla u revolиcjonamoj stihiji izguЬiti stecene pozicjje pred nekitn ultrarevolиcjoлamjm socijalistickim komitetom. Sve је to vodilo u demokratsko-jnstiucionalnom pravcu i ka роstерелош пapиstanju revolucionamog programa. Pored svega u samoj Nemackoj је delovala tradjcija drzavnog socijalizma cjji је veliki propovednik bio Ferdjnand Lasal ( Ferdinand Lassalle ) i koja nije sиprostavljala dгZavu i druStvo, vec је, potpиno pruski, smatrala da dr:Zava moze odozgo fonnj rati onakve privredno-ekonomske tokove koji се Ьiti prihvatljivi za vecinu stanovлjstva. Sam Lasal је proza.sao jz hegeJ jjanske skole misljenja i smatrao је da se kroz demokratiju sa opstim pravom glasa, и okvirima ustavnog poretka, dгZavne uprave mogu pril1vatjti socjjalisti da Ьi onda koristecj dгZavne kapacitiete sproveli svoje ideje. Na ruku ovoj tradiciji drzavnog socijaJjzma jsao је i period vladavine Ota fon Bizmarka koji је uvideo da treba izaci u susret odredenim socijalistickim zaћtevima, kako Ьi se predнpredile destruktivne tendencije moguce revolucije. V jednom svom pismu Bizmark istice da је potrebno realizovatj «ono sto izgleda opravdano u socjjal istickim zahtevima ј ono sto moze Ьiti ostvareno u okvirima sadasnjeg drZavnog ј drиstvenog uredenja>>.324 Тј те је оп нspostavio onu instjtиcjonalnu tradiciju unutar koje се delovati Socijaldemokratska partija Nemacke, kojoj manevri prusko-nemacke dгZave nece dati da zabasa na put revolнcije i koji се је potpиno иvuci u dr:Zavno-institиcjonalne okvire. Stoga ova partija па samom pocetku 20. veka vrsi preispitivanja Erfurtskog programa i razmislja kako се se postaviti prema tada jos иvek ortodoksno-marksjstickoj Drugoj internaciona] i. Konacno na kongresu u Stutgartu 1907. g. ova partjja оdЬасије predlog francuskih socjjaljsta о organizovanjн geпeralnog strajka ili revolиcije kako Ьi se bиrzoaske drzave paralisale i kako Ьi se predupredio njihov ratnj st!kob kojj se nazirao na horizontu. Та odlt!ka је Ьitna i govori mnogo toga. Prvo - ona govori da su u sporu izmedu buгZoaskih ( gradanskih ) drZзva и kome komunisticko-socijaljsticka intemacionala nije htela da иcestvuje, nemacki socijalisti stali na stranu svoje dгZave, а ne levicarske intemacionale. Drugo - ona govori da је Socijaldemokratska partija Nemacke odbacila ortodoksni marksizam i da је odlиcila stupiti н ideoloske okvire gradanskog drustva i dr:Zave, smatrajиCi da se tako uspesnije i realisticnije moze boriti za prava radnickih masa. Time sto је jedna donedavno marksisticka grupacija postala sindikalno-pragmaticna i poljticko-institucionalana, stvara se fenomen poznat kao 323 Na izborima 1890. godine socijaldemokrate doЬijaju 1,5 milion glasova ili 20% Ьirackog tela i znacajnih 35 poslanickih mesta 324 Citat preuzet iz knjige - Н .КоЬiсс - Studien zur Rechtsansci/Oimung Bismarks- TtiЬingen, 1961. - str. 129. 103 marksisacki revizionizam jz koga се njkJшti projekat kontinentalne socjjaldemokratjje koja uz britanski laburjzam predstavlja drug j роЈ liЬeralne levice. Marksjstjcki revjzjonisti kao ј britaпskj laburjsti prihvataju liЬeralпj legaJjzaт ј legitimacijsku osnovu gradaпske drzave pronadeпu u posrednoj, parlamentarnoj demokratiji. Najznacajnijj teorij skj predstavnici ovog marks jstjckog revizionizma, kao ј ljudj kojj su neposredno utjcalj na put Socjjaldemok.ratske partjje Nemacke, su Kauckj ( Karl Johannes Kautsky ) i Bem~tajn. Kaucki је ЬЈјzј od Bem~tajna ortodoksnom marksjzmu i javno polemise sa revjzjonjzmom, no ni on nece ostatj bezgresan prema Marksu ј Engelsu, te ga Lenjin «opravdano» optufuje za «jzdaju dogme» podjednako kao i Bernstajna. On zelj ukrstjtj marksizam sa jednom gradanskom doktrinom poput darvjnizma, te izvucj jz toga izvesne drustveno-poljtjcke zal1teve. On predvjda kraj kapjtalizma vjse iz politickЉ nego iz ekonomskjh razloga, jer smatra da је лjegov politjcki sistem и protjvrecju sa ekonomskim potrebama naj~irih masa. Drugim recima on smatra da su demokratija i kapitaJjzam и protjvrecnostj ј da upravo demokratjja vodj u vladavinu radnika. Stoga, ро njemu, politicka promena moze Ьiti demokratska, dok Ы kasnije sama politika ukjnula kapjtalisticku ekonomjju «silom drzavne vlasti».325 Ovo је nesto evoluitivnjjj put od rjgjdno revolucjonamog ј vjse politicko nego ekonomsko stanovjste, premda се u njemu Ьiti manje politickog voluntarizma negoli sto је to slucaj sa Marksovim «ekonomizmom». Sam Kaucki је uz Bebela ( Ferdjлand August Bebel ) Ыо najuticajnjja Jjcnost SocjjaJdemokratske stranke, te su obojica ЬiЈј prjpadnicj najbrojnjje «centralne» partjjske grupacije koja је Ыlа podjednoako udaljena ј od ortodoksnih marksista poput 'Roze Luksemburg ( Rosa Luxemburg ) na jednoj stranj ј od potpunih revizjonjsta poput Bemstajna na drugoj stranj. Deklarativno, Bebel ј Kauckj се propovedati ortodoksni .marksizam, da Ьi u praksi pravili sve vjse kompromisa sa gradanskom dгZavom. Za razliku od njjh Bemstajn, nekadasnji Jjcnj Engelsov sek.retar, potpuno се otvoreno kritikovati ortodoksni marksjzam i govoritj о potreЫ njegove «revizije». U svojoj knjizi Pretpostavke socijalizma i zadaci socija/demokratije326 pjsanoj 1898. g. on gotovo potpuno odbacuje marksjsticki «ekonomizam» koji је, navodno, trebao numo dovesti do proleterske revolucije. Bemstajn smatra da materijalnj cinioci ne mogu Ыti јеdјлј koji formjraju coveka ј пjegovo drustvo ј skrece paZпju na «nasledeлe jdeoloske c jnioce»327 koji formiraju karakter odredenih zajednica i njenu istorijsku svest. Оп kao da nesvesno uvaiava jedan «berkovskj» element i stoga се upravo Bernstajn Ьiti «desnjcю> na levjci, posto је poznato da се se govoriti о «desnom k.rjllli> socijalistickjh pokreta koje се doduse Ьiti levica za centar i za desnicu, ali koje се Ьitj desnica za k.rajnju levicu. Stoga се Lenjin zestoko napadati Bernstajnovu doktrinu kao reakcionamu i smatrace da је ona vise na strani gradanskog sveta negoli socjjaJjsticke revolucije i to nece Ыti potpuno пeistinjto. Zajsta, gradanskom centru Bem~tajna pribliZava odrjcanje od Marksove revolucjoname doktrine, posto је on smatrao da је Marks protjvprirodno sintetjzirao evolucionjstu Hegela i revolucionara Blankija i tako dosao do revolucionamog jstoricizma koji је neodrzjv. Bem~tajn oduzima marksizmu nj egov <~akoЫnski» element ( kojj su opet boljsevicj prenaglasiJj ) i trasjra socjjaljzmu 325 S. Jovanovic - lz istorije politickih doktrina- BJGZ, Beograd, 1990.- str. 257/258. 326 Е. Bemstein- Die Voraussetzungen des Sozialismus und die Aufgaben der Sozialdemokratie- Berlin- Bonn-Bad Godesberg, 1975. 327 S. Jovanovic - lz istorije politickih doktrina - BIGZ, Beogтad, 1990. - str. 261. 104 evoluitivni put i tako postaje jednim od <> ј taj zakljuёak nece Ьiti daleko od jstjne, bez obzjra sto mu је Lenjjn dao vrednosnj sud kojj ne prihvatamo - u F.Satle - O.Djjamel - E.Pjzjje - Enciklopedijski recnik politicke filozofije- Izdavacka k:njiZarпjca Zorana Stojanovjca, Sremskj Karlovcj - Novj Sad, 1993. - str. 527 105 (nacjonalana i internacionalna, proruska ј prokumunjsticka ) u jstj mah33 1, а ostale evropske socjjaJjsticke partije се ро uzoru na Socijaldemokratsku partjju Nemacke polako napustitj jdeju revolucjje ucestvujuci u projektu savremene «kontinentalne» socjjaldemokratjje. Naime, vreme posle Drugog svetskog rata, kada се na prvi pogled Ьiti ostvaren najveci uticaj planetame marksisticke Ievice се zapravo Ьiti vreme kada se vec raspao jedjnstven levicarskj svetonazor. Sama levica се Ьitj pocepana na onu koja је polako prjhvatala institucionalne okvire gradanske dtiave ( socjjaldemokratske i laburjstjcke partjje Zapadne Evrope ) i onu koja је ostala zaroЫjenik jedne pojednostavljene, gotovo konzervativne verzije marksjzma kojj је Ьiо priljcno daleko od samjh Marksa ј Engelsa ( SSSR sa zernljama Varsavskog pakta, Kina, kao i ostale zemlje tzv. real-socijalizma ). One grupacije koje su nekada Ьile saveznici i cije su pretece zajednicki delovale u 19. veku u okvirirna Prve intemacionale, sada се se raspasti na nizove razlicitih levicarskjh struja koje се se sve vise udaljavatj jednc od drugih i koje се bjti grupisane u razlicite levicarske asocijacije. No, ovo је vec tema sledece velike celine naseg rada u kojoj се Ьiti reci о prevazilazenju klasjcne podele na levjcu ј desnicu kada cemo na snazi imati potiranje podela proisteklih iz Francuske revolucije i novu situaciju и politickom polju - levica protiv levice, desnica protiv desnice. Za sada је za nas najvatnije da smo u ovom poglavlju obradili politicku levicu kao onaj politicki pol koji је u vremenu posle Fraпcuske revolucije Ьiо jedan deo velike politicke dihotomije levica-desruca koja је dugo vremena odredivala tokove evropske politike. Politicku levicu smo obradili u onoj meri i obimu u kojima ne Ьismo ugrozli preglednost rada, zeleci opet da korektno istratimo sve dominantne levicarske tokove i pornenemo sve znacajnij e levicarske autore ј delatnike. Svakako da Ьi se samoj temi politicke levice mogla posvetiti citava jedna oЬimna studija i konsultovati novi nizovi strucne literature, no zbog na5e generalne teme za to njsmo imali vremena, nadajuci se da rad time njje izguЬio na kvalitetu. Stoga nam valja, jednako tako - ujedno precizno ј koncizno, nastavitj nase istrazivanje i obraditi poJjticku desnicu ј politicki centar, naJaze6j pravu meru izmedu informativnosti i sirine. 331 Vidi 72173. str. ovoga rada 106 З. POLITICКA DESNICA - PRIНV АТ ANJE IZAZOV А Na buntovnistvo levice ј na njeno dozivanje sjia akcije i revolucije, desnjca се odgovoriti snagom svoje reakcije i restauracije koje su dozivale staru ideju hijerarhijskog reda iz predrevolucionaлюg vremena. Dok је levica marsjrala u jme ustalasalog drustva, desnjca се marsirati u ime poretka koji је olicen u drzavnom aparatu, ciji је kostнr ojacan podrskom onih staleZa koji nisu politicko polje hteli prepustiti revolucionamim masama. Plemstvo i znacajan deo crkvenih krugova smatrali su da se suverenitet treba formirati odozgo i predstavljali su braлu prodoru idej i jedлakosti u politicko polje. No, daleko od toga da је cjtava borba bila samo staleSk.i uslovljena, kao sto se to ponekad povrsno prikazuje smatrajuci da su oni skromnijeg socijalnog stausa svi od reda Ьili na stranj revolucije, а oni koji su Ьili Ьlizi vrhu druStvene hijerarhije svi na strani restauracije. Medu nekima od najuticajnijih licnosti revolucjje 6е Ьiti aristokrate ili svestena lica (markiz Lafajet, grof Mirabo, markiz Kondorse, opat Sjjejes ), kao sto се i medu pristalicama restauracije Ьitj gomile stanovn~stva skorrnлog porekla koje се ostati odane ideji hijerarhijskog reda i svojim aristokratskim i crkvenim velikodostojnicima. Borba se nije naprosto vodila ро stalesko-ekonomskoj osnovi gde su oni «koji nemaju hleba» ustali na one koji <~edu kolace»- da parafraziramo Mariju Antoanetu, vec se borba vodi la oko vrednosno-moralnog sistema i oko toga ko zaslufuje da bude nosilac politickog, а time i svih ostalih suvereniteta. Nararavno, ј ekonomska situacija је verovatno uticala na pojavu Francuske revolucije, odnosno nerodna godina neposredno pred njeno izЬijanje, ali Ьitka se vodila mnogo vise oko sistema vrednosti i oko pitanja politickog legitimiteta. Upravo na tom pitanju se nюze prepoznati razlika levice i desnice, tj. ono ро cemu је desnica razlicita od svega onoga sto smo opisali u pretlюdnom poglavlju. Као sto smo pod levicom mogli podrazumevati sve one snage koje su tezile formiranju politickog legitimiteta odozdo iz drustva i menjanju drustvenih odnosa u smislu ostvarivanja vece politicke i ekonomske jednakosti, tako cemo pod desnicom moCi podrazumevati sve one snage reakcije koje su teiile stahi/izaciji politickilt prilika i koje su se menjanju drustvenih odnosa i si/ama akcije suprostavfjale priltvatanjem ideje nejednakosti i pristajnjem иz ideju ltijerarltijskog reda shodno kojoj se politicki legitimitetformirao sa samog vrlta hijerarhije. Ovaj stav cemo uzeti kao supstanciju definicije desnice, te cemo, kao kada је Ьilo rec о levici, posmatrati kako se i desnica udaljuje od soEstvene supstancije (npr. u slucaju nacional-socijalista332 ili u slucaju liЪeralne desnice3 3 ) sve dok ne postane nesto drugo kada 6emo о njoj govoriti samo kao о uslovnoj desnici i kada 332 Кој ј zadriavaju desnjcarsku fiksjranost па nacjoпalnom, autoritatjvпom ј tradjcjoпalпom, аЈј sa levice preuzimaju jdeju о socijalлoj jcdпakostj ј soJ jdamosti, kao ј ideju revolucjje te tako projzvode potpuпo novu jdeolosku smcsu u kojoj se mesaju konzervativizam ј socjjaJjzam. No, о ovome vjse kasпjje. 333 Која te:ZiSte sa krutog tradjcjoпaJjzma ј kolekбvizrna prebacuje па JjЬeraJjstjcke politjcke vrednostj u kojjma dorninira liberaJjstjcki shvaceп iлdividuum. О ovome takode vjse kasnije 107 се predstavljati drugaciju pozjcjju u poljtickom prostoru. Tokom rada cemo pokusatj dokazati da је veoma malo ostalo od onoga sto se nazivalo «kJasjcnom desnicoпш ( а to cemo primen jtj ј na levjcu ) i da se ona rasplinula u njz medusobno protjvrecnih tendencjja334, te cemo taj zakljucak pokusati iskoristjtj za potkrepu misli da је nastupjo kraj klasjcne podele na levicu, desnicu i centar. No, u ovom poglavlju cemo posmatrati desnjcu u svom bogatstvu njenjh оЫјkа od kojjh се nekj Ьiti ЬJjzi , а neki daJjj njenom klas jcnom utemljenju, ali koji се skupno proiziCi iz suprostavljanja levom delu politickog prostora. Svima njjma Ьiсе zajednicko samodeklarativno smestanje u prostor politicke desnj ce, premda се se jedni od drugih veoma razlikovat j ј premda се kod nekih od njih veoma malo ostati od «klasicnih» desnicarskih vrednostj. Као sto smo razlikovali vise grupacjja levjce, tako mozemo razljkovatj ј tri grнpacjje desnjce, potvrdujucj time da Ievjca ј desnjca uopste nisн homogeni kao ni flksiranj poljtjckj fenomeni. Na desnoj stтanj politickog prostora cemo imati: 1. legitimisticki kJasicni konzervativizam - on је satkan od razJjcitih komponenti i uglavnom se u пјеmн ukrstaju uticajj stojcizrna, romantjzrna, hriscaпstva, kao ј neke modeme liЬeralne komponente. Ovaj klasjcnj konzervatjvizaш Ьiсе negde na pola puta jzmedu ultrakonzervativne ј liЬeralne desnjce ј njegova osobenost је zastupanje jdeje hijerarhijskog reda ла jedan legitjmjsticki nacin koji се odbacjvatj pol jtjcko nasilje, bilo revolucije, Ьilo kontrarevolucjje. Ovde се se jstjcatj jdeja moralnog hjjerarhjjskog reda kojj је zasnovaл u tradicjjj. Юasjcru konzervativizam Ьiсе najdalje od revolucjje - ј to kako od njenih ciljeva, tako ј metoda. On је jzvoma desnica koja definitivno propada sa Prvim svetskim ratoщ te se u tom nestanku deo bivsih klasicnih konzervativaca priklanja liberalnoj desnjci, а deo borbenoj ultrakonzervativnoj desnjcj. Mozemo razlikovati tri oЫika klasjcnog konzervativjzrna: а) britanski klasicni konzervativizam - koji se formjra u britanskom liЬeralnom miljeu ј cjji su najznacajniji predstavnici Berk, Dizrae]j i Нјu Sesil ( Hugh Richard Heathcote Gascoyne- Cecil Quickswood ) Ь) kontinentalni klasicni konzervativizam - koji nastaje kao kontinentalni odgovor na revoluciju i kojj се svoj vrhunac dostici sa Meternihom (Кlemens Mettemjch-Winneburg) i njegovjm projektom Svete Alijanse i evropske restauracije. Znacajnjji teorijski predstavnici Ьiсе Satobrijan ( Franyojs Rene Chateaubriand) i Gizo ( Fraщojs-Pierre-Guillaume Guizot) с) utopijski i idealisticki konzervativizam ovaj konzervativizam се iznedriti svoj utopjjski deo ( kao sto levjca ima svoj utopjjskj deo ), а nje~a се predstavljati, pre svega, jedan deo romanticarskog pokreta33 ј njz тјsЈјЈаса kojj се stajati na 334 Као ~to cemo vjdetj ј nacjonal-socjjaJjzam ј liЬeraJnj konzervatjvjzam su daleko od klasicnog konzeгvativizma, te su to dve mogucnostj mutacjje, razvoja ј prjJagodavanja klasicnog kcnzeгvativizma novjm okolnostjma, а! ј kao ~to cemo videti - dve medusobno opre~ne ј jsklju~jve mogucnosti koje се cak ј stupjtj u jedan veljki jstorijski sukob kada ее se jednostavno potucj desnjca jzmedu sebe, narusavajucj zauvek svoje jedinstvo 335 Као sto cemo vjdetj jedan deo romantj~arskog pokreta Ьiсе sklon konzervatjvjzmu, а drugi liЬeraJjzmu 108 poziciji hijerarhijskog reda, ali ga nece hteti utemeljiti nasiljem i prepu5tace ga ili bozijem providenju ili spontanim drustvenim silama. Na Kontinentu се ovom «иtopijskom konzervativizmw> pripadaH mnogi poput Herdera (Johhan Gotfried Herder), Selinga (Friedrich Wilhelm Schelling ) i romanticarsk.ih pisaca poput Selgela ( Friedrich Schlegel ), а na ostrvu cemo imati konzervativni spisateljski pokret oko Valtera Skota (Walter Scott) 2. borbena primordijalna i ultrakonzervativna desoica - ona deli mesto rodenja sa revolucionarnom levicom te се i jedna i druga Ьiti porodeпe Francuskom revolucijom. Njih dve dele metode prepoznate и pol itickom nasilju, te се borbena desnica biti izvoriste fenoшena poznatog kao revolucija zdesna koji се kulminirati и naci-fa5izmи. Ovo nije cista desnica рориt klasicпog konzervativiz1na јег се se ovde vec poceti mesati principi revolucije i restauracije, ali obzirom da је ova grupacija nastupala и ime ideje hijerarhijskog reda mozemo је иbrojiti u desnicu, bez obzira na njene nelegitimisticke tj. violentne metode. Imamo vise oЫika u kojima se javlja ova desnica: а) konkvistadori u mantiji - oni su pretece ove desnice pre njenog zvanicnog formiranja u Francиskoj revoluciji. Ovde spadaju na jednoj strani kardinal Riselje (Arшand Jean dи Plessis Richelieu ) i njegov projekat drZзvnog aposo]иtizma, а па drugoj strani izvesni borbeni krugovi kato)jCke crkve koji се izvrsiti inverziju religijskog i politickog i postati zacetnici fenomena poznatog kao politicka teologija. Ь) borbeoa kontinentalna desnica Ш tzv. «revolucija zdesna» - ovo је ona grupacija koja predstavlja centralni deo priшordijalne ultrakonzervativue desnice i svojи konkretnu оЬјаvи doЬija sa De Mestroш ( Joseph Marie de Maistre ), koga sledi Donozo- Kortes (Juan Francesco Maria de Ја Saludad Donoso Cortes ) i niz ostalih иltrakonzervativnih mislilaca. Citava ova «skola misljenja» svoj vrhunac dostize sa nacizmom i fas izmom koji се se vec javiti u vтemenu kada се izЬledeti klasicna podela na levicu i desnicu, ali koji се svojom genealogijom Ьiti vezani za tradicijи primordijalne desnice. Kod ovog dela borbene desnice се zagovaranje terora i. nasilja biH jednako kao kod revoJucioname levice, te се ona, paradoksalno, uopste ЬiН sklona preиzimanju mnogЉ ideja koje је iznedrila politicka levica. Postojace i jedna grupacija teorijsk.ih ras ista poput Gobinoa (Joseph Arthиr Comte de GoЬineaи) i Cemberlena (Houston Stewart Cћamberlain ) koja se naslanja na ovu desnicu, ali ipak Citava ova desnica nece Ьiti rasisticka. Vrhиnac ove desnice је sa nacistickiш teoreticarima рориt Rozenberga (Alfred Rosenberg) koj i pokuSavaju razraditi ideje koje iш је zacrtao Adolf Hitler koji bez sumnje ostaje najznacajnija licnost borbene desnice do danasnjih dana i neka vrsta njenog mracnog andela с) Bizmarkov revolucionarni socijal-konzervativizam - «gvozdeni kancelar» Oto fon Bizmark ( Otto Eduard Leopold von Bismarck ) је 109 negde па pola puta izmedи klasjcnog konzervativizma i borbene desnjce, premda је u njegovoj poJitjcj za razlikи od doktrine restaиracije jako zastupljen jedan racjonal jstjcki i иmereni elemenat. On nece biti legitjmista рориt Metemjha, alj nj teroгjsta рориt de Mestra ј!ј Kortesa. On се Ьitj, posle Metemiha, verovatno najveci real-politicar koga се desnica imati, te се svojim prakticnim delovanjem jospirisati niz delatnika sa desnjce, al j i centra i levice, te ро tome predstavlja jedinstven politickj fenomen koga је tesko svrstati u striktne ideoloske porodice 3. liberalna trzisna desnica - ona prihvata JiЬeralni centristicki Jegalizam ( pravni forrnaljzam ) ј predstavlja njegov «d!esni» otklon, te tako postaje samo jedna od varjjacija liЬeralizma sto је pozicionira и prostor gradanskog shvatanja poljtike. Ova liЬeralna desnjca се nastati ukrstanjem ideologija konzervativizma i liЬeralizma i рориt liЬeralne levice се predstavljati politicko-ideoloskog mиtanta, koji се se desnicom moci nazivati samo иslovno - posto 6е se preplitati sa vredпostima politickog centra. Ova «desnica» се proiza6i iz klasicnog konzervativizma koji се se vremenom povuci da Ьi se пjegovi nosjocj prjkJoruli ili liЬeralnoj ili borbenoj ultrakonzervativnoj strujj. Tako се se liЬeralna desnica na svojjm pocecima stalno preplitati sa klasicnim konzervativizmom, da Ьi se u savremenom dobu potpuno zdruZila sa neoliЬeralizrnom koji се predstavljati i njen politjcki sinonim. Imamo dva oЬlika liЬeralne desnice: а) klasicna liberalna d esnica - koja је иtilitaristjcka, gradanska i trzisna. Njena daleka teorijska preteca i inspiracija је Dejvid Hjum ( Davjd Hume ), а svoje konacno uoЫicenje се doziveti na prelazu 19. и 20. vek, kada gotovo potpuno stupa na mesto nekadasnjeg k.lasicnog konzervatjvjzma. U nasim danima ona egzistira kao neoliЬeralna desnica kоји cemo obraditi и sledecoj velikoj celini rada, dok cemo se ovde baviti saJno procesom nastanka doktrine klasicne liЬeralne desnice Ь) socijalno-liberalna desnica - podgrupa liberalne desnice koja се Ьiti socijalno anga.Zovana ј koja се se и ekonomskim resenjima priЫizjti politickoj levici, makar jz pragmaticnih razloga. Ova desnica се Ыti popиlisticka, gradanska i socijalna. Poreklo јој је kod «torijevskih dernokrata», te се ona od klasicnog konzervativizma preuzeti idejи socijalno-ekonornske ravnoteze i harrnonije. ldejni zacetnik ove podgrupe је Rendolf Cercil (Randolph Chиrchill ), dok се је Stenli Boldvin (Stanley Baldwin) prvi prakticno utemeljiti. Ona svoje vrhunce dosti.ze sa Vinstonom Cercilom (Winston Leonard Spencer Churchill) i Makmilanom (Мaurice Harold Macmillan ), а slicna stremJjenja се Ьiti prisиtna kasnije i u degolizmu, kao i u nemackoj Hriscansko-demokratskoj uniji ( CDU ) - по ovim cemo se vise baviti u celini koja govori о kraju klasicne podele na levjcи i desnicи, а ovde cemo samo pokazati prve korake i uoЬlicenje socijalno-liЬeralne desnice 110 ********** Posmatrajиci desnicи и globalu, sa svim njenim razlicitim strujama i njihovim podgrupama, mozemo reci da sи ovde, kao i kod levice, prisutna dva lika Modeme - makijavelijevski i odisejski Jjk. Као sto је, na levici, makijavelijevski lik bio prisиtan kod marksjsta ј boljsevika, а odisejski kod anarhjsta i liЬeralne levice, tako се ta dva momenta Ьiti prisиtna i kod desnice. Prvi lik се Ьiti prisиtan kod иltrakonzervativnih revolиcionara poput de Mestra i Kortesa kojj predstavljaju potpиnu negaciju ideje slobode koja Ьј Ьila autonomna od poJjticke sfere, te се za njiћ sve postati sиvopama politicka шос i nјепе emanacije. Odisejski lik се Ьiti prisutan kod Berka i Satobrijana, kojj nece zrtvovati sve oblike ljudske egzistencije principu ћjperpoliticnosti, te се na poluromantican nacin branjti sferu koja mora Ьiti autonomna od emanacjja gole politicke sjJe. Uopste, klasjcni konzervatjvizam се se protiviti koncentraciji politicke шоСi, Ьilo и rukama suverena apsolutisticke monarhjje, ЬјЈо u rukama rusojsticki shvacenog naroda tj. mase kao kolektivnog subjekta poJjtjckog. Юasicni konzervativizam се ideji koncentrisane politicke moci pretpostavljati moralni poredak utemeljen u tradiciji, odnosno u oЬicajnosnoj sferi. Тај poredak се prethoditi i nathodjti svakoj vlasti i jedino се on Ьiti izvor politickog legitimiteta, te се on Ьitno ogranicavatj makijavelijevsko-instrumentalno usmeravanje puke volje za moc. U funkcij i prikaza doktrjne klasicnog koпzervativizma mozda је najbolje da se posvetimo prikazu dela Edmunda Berka, coveka za koga slobodno mozemo reci da је Ьiо prorok konzervativizma и jstoj оној meri и kojoj sи Marks i Engels Ьili proroci revolucioname levice. S. Jovanovic pisu6j iz svog vremena kate da Berkove jdeje, «ma koljko osporavane, jos vladajи zараdопш.336 Nadovezujиci se na Jovaпovica mozemo reci da su ideje engleskog mislioca i posle nestanka njegovog klasicnog konzervatjvizma posta\e neotudivi deo poJjtjcke civilizacije kojoj prjpadamo, kao sto sи na nји neizbrisiv trag ostavile i druge velike po\jticke misli, рориt one pomenute Marksove i Engelsove. Sa Berkom dolazi do gotovo manifestnog objavljivanja doktriлe klasicnog konzervativizma, i to u momentu kada objavljuje svoja glasovita Razmisljanja о revoluciji и Francuskoj (Refflections оп the Revolution in France ) 1790. g, nepunih godinu dana posto је Revolucija pokazala svoje prve efekte. Ovaj vigovac, koji uskoro postaje prorok torijevske Engleske, gotovo ;е citav zivot proveo u jednoj, gotovo odjsejskoj, filozofskoj i politickoj plovidЬi.33 Napola Irac, napola Englez, svoja prva poJjticka iskustva stice u vigovskoj partiji boreci se protjv apsolutistickih teZпji Dzordta Ш kojj је hteo da svojim licnjm rezimom ukine neke od tradicionalno zagarantovanih sloboda. Tako za Berka odbrana stecenih sloboda ј tradicije pada ujedno, te on objcajnosnu sferu nece koristitj za opravdavanje drzavпog apsolutizrna poput de Mestra, vec naprotiv, za ogranicavanje svake vlasti koja tezi nekontrolisanoj moci. On се dugo vremena biti drugi covek vigovske partije, odmah iza svog politickog mentora lorda Rokingama ( Charles Watson-Wentworth, 2nd Marquess of Rockingham ), te се delovati kao njen glavni ideolog. Pripadnost vigovcima се uslovjti jedan liberalan momenat u 336 S. Jovanovic - lz istorije poliliёkill doktrina - BIGZ, Beograd, 1990. - str. 151. 337 О njegovom Zivotu govori kлjiga - Stanley Ayling - Edmund Burke: His Life and Opinions, 1988. 11 1 njegovom misljenju, koji се ga razlikovati od fi-aпcuskih ultrakonzervativnih kriticara revolucije. Као sto cemo videti, u sredistu njegovih promisljaпja i politickih aktivnosti је specificno shvacena ideja slobode. Stoga njegov klasic11i konzervativjzam mozemo nazvati ј konzervalivizmom slobode, za razlikt1 od onog prjmordijalnog koji cemo opjsatj kasnije ј koji mozemo nazvati konzervalivizmom poretka. Ljubomir Tadic prenosi mjsljenje Ditera Henriha ( Dieter Henrich ) koji smatra da su u Berkovom delu dosla do izra2aja cetiri va2na elementa- aristotelovski fronezis, stojcki kosmicki sklad, modema teorija ugovora ј empiristicka psihologija.338 No, pored pomenuta cetirj elementa potrebno је pomenuti jos јеdап koji је nezaoЬilazan u interpretacijj Berka - hriscanski svetonazor.339 Preko hriscanstva centralni Berkov motjv postaje proЬlem slobode, ј to proЫem slobode u zajednici. On је seЬi postavio za zadatak da jzmiri pojedinca sa zajednicom, odnosno jndivjdualno i kolektivno.340 U svojoj praktjcnoj filozofiji, tj. u etici i politici, Berk istjce princip ravnoteie. Stoicki uticaj је evidentan i to се Ьiti onaj faktor koji Berka prjЬ!jzava Montenju i Paskalu, а]ј ј Satobrijanu, Qjzou ј Selingu, а udaljuje ga od tradicjje primordjjalnog konzervativizma. Otuda је potpuno jasan njegov uticaj na romantjcarskj pokret, upravo onaj pokret koji се bзStinik tradjcjje borbene desnice Karl Smjt kritikovati kao pasjvan i gotovo utopjjski.341 Berk pod stojcko-hriscanskim uticajem razvjja kategoriju «unutrзSnje slobode», koja се Ьitnu ulogu odigratj ј u romanticj. No, ta <<иnutrзSnja sloboda>> nije lebdeca kao kod Stirnera јЈј formaljzovana kao kod klasjcnih liЬera1a, vec је Berk uklapa u oЬicajnosni moralno-reljgijski poredak. On shvata religjju kao konstituens dobrog gradanina ( kojj је upravo konstituisaп iz sfere «unutrasnje slobode» ) i shvata da је ona indjvjdualno nuina za sopstveno spasenje, ali drustveno korisna kao regulativni princjp delovanja i ponasanja. Berk је daleko od teokratskih koncepcija, kakve cemo povremeno nalaziti kod prjmordijalnih konzervativaca.342 Као klasjcni pripadnik anglosaksonske tradicije, on па stvari gleda sa stanovista korisnosti i upotreЫjivosti. Na drustvenom nivou reJjgjja је sredstvo i ne moze Ьiti cilj. Ipak, Berk nikada ne pada u goli pragmatizam ј kritikuje sve pokusaje Modeme da drustvene ј poljticke odnose uredi ро matematickom prinicpu kojj се utilitarno saЬiratj i oduzimati proЬitke i stete. Berk, naime, misli da su jskustva predaka pouzdan putokaz, jer su oni davno jzvrsili sva sаЫrапја i oduzimanja, te se stoga mozemo pouzdati u insitucije koje su oni iznзSlj ј princjpe koji svoju efikasnost svedoce samom svojom trajnoscu. On kritikuje matematjzaciju coveka i njegove stvamosti, sto za posledicu ima stvaraпje obezJjcenog, izolovanog i apstraktnog individuuma. Engleski mislilac smatra da u pjtanjima covekove prjrode ј njegovih iпstitucija ne moze Ьitj 1natematicko-logickih 338 Ljubomir Tadjc - Tradicija i revolucija- Srpska knjizevna zadruga, Beograd, 1972. str. 91. 339 Doduse, Ljubomir Tadic napominje da је Berk hristijanizovao Aristotela i upucuje na njegovu povezanost sa starim teoreticarem anglikanske crkve Ricardom llukerom ( Rjchard Hooker) - IЬid. - str. 95. 340 Tako Berk u svom poznatom govoru "О pomirenju sa kolonijama" kaie: "Sve vlade, u stvari svaka Jjudska dobroЬit ј uzjvanje, svaka vrJjna ј svaki mudri cin, zasnovani su na kompromisu i razmeni, na daj i uzmi, mi prepustamo neka prava da Ьi mogJj uijvati neka druga."- Edmund Burke - Concilation 1vitl1 America, Second Speech, 22. marta Ј 775. - u knjizi R. Hoffman!P. Levack - Burke 's Politics: Se/ected Wrilings and Speecћes of Edmund Bu1·ke оп Reform, Revolution, and War- New York, Konopf, Ј 949. 341 Саг! Schmitt- Politiscћe Romantik- Duncker und HumЫot, MUnchen und Lejpzig 342 Premda kao konzervativac uci о znacaju reJjgije za covekov fivot, on prihvata modemu odvojcnost driave ј crkve: " .... politika i predikaonjca su recj koje imaju maJo zajednickog. U crkvi ne Ьi trebalo da se cuje nijedan glas osim jsceljujuceg glasa hriscanskog milosrda. Stvar gradanskih sloboda ј gradanske vlade, kao uostalom ј stvar vere, podjednako malo doЬijaju ovakvim me~anjem duinosti."- Edmund Berk - RazmiS!janja о revoluciji и Francuskoj- Filip Vj~njic, Beograd, 2001. - str. Ј 9. 112 jzvedaba, vec sarno razborile ш·gumentacije. 343 On reaktuelizuje aristotelovskj фрОV"ГЈ<Н<; ј suprostavlja ga prosvetiteljskoj ljubavj рrеша matematjcj. Covek kao politicko Ьiсе treba da bude aktivna licnost koja razborito upotreЬljava svoju slobodu, а ne matematjcka jedinica drustvenog okvira, kojom је lako manjpulisati. On zamera francuskim revolucionarima sto su slobodu odvojj)j od ( prakticne) mudrosti, kao sto su jndjvjduu mateшatizacijom odvojili od svih naslaga tradicije. Dok se «prosvecena» RevolucUa stihjjski ustremila na institucjje starog sistema mislecj da се sa njihovim nestankom nestati i zlo, Berk na sve to kaie sledece: «U drustvu uvek mora postojati odredeni quantum moci, u neCijjm rukama i pod nekim jmenom. Pametni ljudi се svoje mere primenjti na poroke, а ne na imena, na uzroke zla koji su sta\nj, а ne na prjvremene organe preko kojih deluju, nitj na prolazne oЬJike u kojiшa se javljaju.»344 Berk savetuje borbu protiv poroka, koji su uvek individualno zaceti, а ne protiv jлstjtucija. «Uzroci zla kojj su stalni» dolaze od slabostj pojedinacne volje i mozemo ih otkloruti iskljucivo naporom te iste volje u njenoj temji ka odredenom пюralnom obrazcu, а sam ovaj moralni obrazac nam jsporucuje tradicija. Pokusajj da se protiv zla borimo veljkim drustvenim pokretima ј revolucijama, ро Berku zavrsavaju u jos strasnijim emanacijama terora ј nasilja. Nasuprot tome, treba sarno aktuelizovati neke od davnjna poznate prakticne principe koji nат mogu pomoci pri uspostavljanju politicke ravnoteze ј sklada. Ti prakticni princjpj zjve u onome sto se oЬicno naziva predrasudama, а njih nат jsporucuje tradicija kao vec gotov ј zaokruZen paket empirijskih iпduktjvnih jskustava. Berkova zюnjsao tradicije ne pocjva na primordijalnoj nufuostj poretka, vec na iskustveno formiranoj predrasudi, koju mozenю koristjtj kao putokaz. Tradjcija је ispravna ukoliko nas vodi i predstavlja svojevrstan orjjentir. Mislecj na predrasude, kao vrhunac prakticnih orijentjra koje nam nudi tradjcjja, Berk navodi: "Predrasuda se moze odmah primeniti u slucaju potrebe; ona prethodno angafuje um na staЬilnom k:ursu mudrostj ј vr)jne i ne ostavlja coveka da okleva u trenutku odluke, sumnjicavog, zbunjenog i neodlucnog. Predrasuda ljudsku vrlinu cini navikom, а ne njzom medusobno nepoveza.nih radnji."345 U maniru brjtanskog empirizma britanski mislilac nam savetuje da se osloпimo na jskustvo drugih ( naviku ) ј da ga upotrebimo za putokaz sopstvenog delanja. Jednostavna poruka, poput onih iz narodnih bukvara је - uciti na tudirn greskama. Stoga Berk kritikuje francuske revolucjonare koji «neшaju ni malo postovanja za mudrost drugih, ali to nadoknaduju potpunjm poverenjem ru sopstvenu.»346 Covek kao apstraktna matematicka jedinica, ocjscen od predrasuda i nasledenih vrednosti postaje ро Berku jdealna meta za indoktrinacjju ј manipulisanje. Berk odbacuje kocept «prava coveka» kojj inaugurise Revolucija i zalaie se za «prava Engleza» koja је moguce ostvariti bastiлeci tekovine istorijske egzistencije ovog naroda, а koje zive u naslagama poJjticke tradjcjje. On daje prednost engleskoj revolucijj nad onom francuskom, posto ona ocuvava 343 "PoliticЮ rezon је zasnovan na principu racuna: saЬiranju, oduzimanju, mnozenju i deljenju moralno, а ne metafizicki ili matematicki, istinitih moralnih jediлica." - Edmund Berk - RazmiS/janja о ,·evoluciji и Francuskoj - Filip Visnj ic, Beograd, 2001. - str. 77. 344 Љid. - str. 167. 34s Edmund Berk- Razmi$/janja о revo/uciji и Francu.skoj - Filip Vi~njic, Beograd, 2001. - str. 105.- istakao N. С. 3.ч; Љid. 113 tradjcjonalno stecene slobode.347 Kod engleskog mislioca је jedino tradicija izvor politickog legitimiteta, te to ne moze bjti ni neka transcendentna bozanska volja, ali ni neka imanentna rusoisticka opsta volja koja Ъi Ьila izraz trenutnog odnosa snaga i koja Ьi postojala nezavjsno od tradjcije. Na pocetku jednog od svojjћ poglavlja Berk jednostavno istice: «Drustvo је zaista ugovor».34 Medutim, taj ugovor se ne moze ponistavati proizvoljno, jer on nije produkt uskih privremenjћ interesa, poput trgovack.ih ugovora. Drzava је mnogo vise od preduzeca, ali takode nesto vise i od primordijalne organske zajednice. Ona «nije partnerskj odnos u stvarima koje se ticu samo grube animalne egzistencije privremene i prolazne prirode.»349 Drzava ро Berku ima svoj «duh» i svoj «moralni karakter» i u njoj ljudi dele iste vrednosti tj. neku vrstu zajednicke vrline. No, ta vrlina nije neki vanvremenski platonisticki entitet, vec proiz]azi iz kolektivnog istorijskog pamcenja koje traje kroz niz generacija koje jedna drugoj predaju ono najbolje, а ј istovremeno i ono sustinsko za njihovu egzistenciju. Drzava је upravo eksplikacija oЬicajnosno-moralnog obrazca koji zivi u kolektivnom pamcenju ј ugovor koji clanovi istorjjske zajednice prave izmedu sebe.350 Drzava је naprosto neka vrsta transgeneracijskog ugovora i ona stoga ne moze Ьiti opozvana proizvoljnoscu pojedinacne volje, ali moze Ьiti opozvana ako se udaUuje od tog dugotrajnog oblcajnosno-moralnog obrazca koji ju је utemljio.351 Berk odobrava politicku пeposlusnost drzavnom autoritetu samo ako се se ona naslanjati na tradiciju i ne odobrava revolucije koje za cilj imaju sprovodenje politickih eksperimenata. lpak, оп nece odobravati politicko nasilje ni u slucaju da drzava ne deluje shodno oblcajnosno-пюralлom obrazcu, te nije poput kontinentalnih ultrakonzervativaca zastupnik borbene kontrarevolucije. On је smatrao da се sam obicajnosni obrazac svojom snagom obezbediti povratak u politicku ravnotefu i da nije potrebno nasiljem kontrarevolucije odgovarati na nasilje revolucije, jer се se stvari tako samo jos vise zakomplikovati i udaljiti od njegovog ideala stojcke politicke harmoпije. Drugi razlog njegovom protivljenju politickom nasilju, kojem suprostavlja stoicki mjr politicke tradicije i na njoj ponikle drzave, jeste tipicno engleski pokusaj da se ekoвomiji obezbede optimalni uslovi za nesmetaв razvoj. То је moguce samo ako леmа revolucija, ratova ili Ьilo kojih drugih vanrednih politickih okolnosti koje Ьi se 347 Ljubomir Tadic о tome kзle sledece: "Pre svega, on nastoji da istakne principjelnu ј paradoksalnu razJjk:u jzmedu dve revolucije. U Engleskoj XVII veka njje Ьјо revolucjonaran ( u francuskom smjsJu ) narod nego kruna kojaje htela da promeni drevne оЬјсаје ј tradjcjje engleske proslosti na osnovu apstraktniЬ i metafizickih pravnih princjpa. Obarajucj djnastiju Stjuarta, Engleskaje sacuvala tradiciju. Berkov zaldjucak је s!edeCi: engleska revolucjja је matj cvrstog ustava drzave, а ne rasadnik buducih revolucija. Пi, drukcije receno: engleska revolucjja је iskljucivo konzervativna revolucija. U tome lezj opravdanje njenog jmena "glorious revolution". - Ljubomir Tadic- Tradicija i гevolucija - Srpska knjizevna zadruga, Beograd, 1972.- str. 87. 348 Edmund Berk- Razmisljanja о гevoluciji и Francuskoj- FjJjp Vjsnjjc, Beograd, 2001.- str. 115. - Kada kaie dгustvo Berk u stvari ovde misli na driavu. posto njje pravio jasnu distinkciju izmedu driave i drustva, sto је razlika koja na snagu stupa tek sa politickom levicom. Mi cerno zbog interesa rada pok:usatj da napravimo ovu djstinkciju ј da prozremo kada se kod Berka radj о drZavj, kada о drustvu, а kada о istorjjskoj zajednjci. 349 Љid.- str. 116. 350 Lucidno tumececi Berka S. Jovanovjc zapisuje: "Driava jeste ugovor, govorio је Berk, ali ne jzmedu pojediпaca, nego jzmedu narastaja: to је svojina jzmedu zivih, mrtvih, ijos nerodenih." - S. Jovanovjc- lz isto1·ije politickih doktгina- BIGZ, Beograd, 1990. - str. 210. 351 "Ona jma svoj moralni karakter, izgraden u toku istorije, kojj daje kljuc njene sudbine. Poku~aji da se ona uputi pravcem koji njenom karakteru ne odgovara, ako njsu uzaludni, onda su pogiЬaoni" - Љid. - 211. 114 sиprostavljale kontjnuiranom i kumиlativnom ekonomskom razvoju. Posebno treba istaknuti Berkovu apologjju privatnog vlasnistva, shodno kojoj се, jedna od najЬitnijih funkcjja drZ.ave Ьitj da preиzme иlogu garanta svojinskih prava. Ovako on и svom klasicnom konzervativjzrnu anticjpira neke ideje koje се do krajnjih konsekvensi dovesti liЪeralna desnjca. Berk napada trancuske revolucjonare, kojj и jme jdeje jednakosti, иzurpiraju prjvatne posede ј potpuno obrcu logiku driave. Kod njih drzava vjse nije «nocrn cиvar» privatnog vlasnjstva, vec poslovoda koji rasporeduje materjjalлe posede i sudi о svojjnskjm pravima. Nasиprot tome, Berk razradиje jdeju ne samo ekonomske, vec i politicke nejednakosti - sto postati jedan od! lajt-motiva vaskolike desnjce i glavna tacka razlikovanja od onoga sto smo prepoznali kao po\jtjcku \evicu. U ekonomskom pogledи Berk је Ьiо zastupnik laissez fair-a i r:rotivnik rigidne drzavne regи lative kоји оп prepoznaje kod trancиskih revo\ucjoпara. 52 Naime, ол smatra da raspolaganje slobodom volj e vodi covekovoj иpиcenosti na rad роmоси kojega covek sebl prisvaja i prilagodava delove prirode. Nagon za sticanjem је legitiman иkoliko је izraz slobode i ukoliko se njime ne ugrozava sloboda drugih da jednako tako sticu. Medutim, to щlino dovodi do nejednakosti medu ljudjma, zbog njihovog razlicitog kapaciteta ( jntelektualnog i fizickog itd. ) raspolaga~{a sopstvenom slobodom. Postupati protiv tog princjpa, znacj postupati protiv prirode.35 No, on svakako nije naиcavao о slobodi eksploatacije slaЫjih od strane jacih i о tretiranjи ljudi poput zivotinja na Jjvadi ili poput robe na tгZistu. Eksploatacjji siromasnih on se ne suprostavlja idejom drzavnog ekonomsko- distrjbutjvnog monopola, vec teret рrеЬасије na celokupnu zajednicи ј smatra da је ideja soljdarnostj upravo fundirana и oЬicajnosnoj sferi. On smatra da је milosrde prema иbogima neposredna obaveza svih hriscana, obaveza koja dolazj odmah posle placanja sopstvenih dugova. Medиtim, to milosrde nije mogu6e zakonski normirati i nametnиti od strane drZзve, posto Ьi to Ьiо atak na slobodu volje i, ро njenш, и krajnjoj linijj, pljacka. Svojom idejom milosrda i so\jdarnosti Berk se razlikuje, kako od klasjcnih liЬerala, tako i od onih desnjh mjsJjJaca koji се noseci makijavelijevsko-njceansku obrazinu naucavati о jacin1a koji treba da prosto vladaju slaЫjima. No, u poJjtickim иbedenjima Berk ostaje aristokrata, kritikujиcj demokratjjи i protiveci se prjncjpи Eoliticke jednakosti. On ne negira jednaka rsoljticka prava ( tzv. pasivna ) pojedinaca.3 4 Medutim, on smatra da rnje svako pozvan 55 da иpravlja јаvпiш 352 On u jednom od svojih pisama navodi: "Prezir za imovinu i postavljanje protiv njene sustine izvesnih navodnih prednosti dгZave ( koje, uzgred receno, postoje samo radi njenog ocuvanja) su i doveli do svih ostalih zala koja su ruinirala Francusku i izloble citavu Evropu najneposrednijoj opasnosti." - navedeno iz Robert Nizbet - Konzervativizam - ClD, Podgorjca, 1999. - str. 63. ш Stoga Berk kзZe: "Verujte mi gospodine, oni koji nastoje da poravnavaju nikada ne izjednacavaju. U svim drustvima koja se sastoje od gradana raznih slojeva neke kategorije moraju biti vise. Poravnjivaci, prema tome, samo menjaju ј kvare prirodni redosled stvari; oni opterecuju drustveno zdanje gradecj u vazduhu ono sto Ьi radi cvrstine konstrukcije moralo Ьiti na zemlji." -Edmund Berk - Razmisljanja о revoluciji и Francuskoj - Filip Vi~njic, Beograd, 2001. - str. 62. з>~ Engleski politicar stoga napominje da ljudi "imaju pravo da vгSe pravdu kao medu sebl ravnima, bez obzira da li su najavnim funkcjjama ili se bave objcnjm zanimanjima. Imaju pravo na plodove svog rada i na sredstva da svoj rad ucine plodotvomjm. Imaju pravo na ono ~to su njihovi roditeJjj stekli, pravo da vaspitavaju i odgajaju svoje potomke, pravo na pouku u zjvotu ј utebu u smrti. Sve sto svaki covck pojedjnacno moze da uCini, а da pritom ne ugrozi druge, ima pravo da cini, i ima pravo na pravedan udeo u svemu sto dru~tvo, svojim ukupnim vestjлama i snagom, moze da ucini u njegovu korist." -Љјd_- str. 73. 115 poslovima. Oni iziskuju vestinu koju poseduju retke licnosti. Ako bi se upravljanje drzavom prepustilo onima koji su kvalifikovani za jednostavne poslove i zanate to Ьi znacilo da «drtava postaje ugnjetena».356 Nasuprot tome, potrebno је uvaziti najsposobnije, najmudrij e ј najobrazovaojje pojedince i njima prepustiti upravljanje. Ovo се Ьiti daleka anticipacija savremenog tehлokratskog principa koji predstavlja varijaciju aristokratskog nacela koje је eksplicirao Berk. То се Ьiti jedan od kljuceva kontinuiteta desnjce od Berkovog klasicnog konzervativizma do liЬeralnog konzervativizma Margaret Tacer ( Margaret Tacher ). U svakom slucaju nas mjsJjJac razraduje specificnu koncepciju «prava na vladanje». Ono је utemeljeno na principu slobode ј protjvi se nacelu jednakosti, ali nije despotsko i tiransko posto је aristotelovsko-hriscanska razboritost (phronesis) u njegovom temelju. Berk napomiпje: «Vi valjda ne mislite da zeliш da vlast, autoritet i ugled ogranicim na krvno srodstvo, ime ili titulџ. Ne, gospodine. Za upravljanje ne treba njkakva druga kvalifikacija osirn vrline i mudrosti, stvame iJj pretpostavljene. Gde god se zaista nadu, ll svakoj driavi, situacjjj, profesjji ili struci, one imaju nebeski pasos za mesto i cast koji pripadaju ljudima. Tesko onoj zeшlji koja Ьi ludo ј bogohulno odЫla usluge talenata i vrlina, gradanskih, vojnjh ilj verskih, koji su јој dati da је krase i da јој slиZe, jer Ьi time osudila na mrak sve sto је stvoreno da siri sjaj i slavu ро celoj drzavi. Tesko ј onoj zemlji koja, prelazeCi u drugu krajnost, smatra da njzak nivo obrazovanja, inferiomi, uski pogledi, odvratno placenicko zanmanje irnaju prednost nad p1·avom па vladanje»357 То је aџtentjcпi Berk. U irne aristokratskog principa on kritikuje Revolucjju koja omogucuje najezdu polusveta u organe uprave. Sve u ime jednakosti, sve u ime opste volje. Nasuprot tome, on zakljucџje da dosledna demokratija vodi tiraniji mase сјје su posledice pogubnije od aristokratske uprave, koja је za njega olicena u dvodomnom sistemu britanskog parlamentarizma. Aristokratskj princip dvodomnog parlamentarizma takode ne moze ostvariti punu slobodu Jjcnosti svojih podanika, kao sto је verovatno ne moze realizovati ni jedan sisteш. Ali on kroz ocuvavanje t·avnoteie izmedu aristokratsko-oЫcajnog ( gomji dom ) i pravno- pozitivnog ( donji dom ) ne nudj jednosmema resenja sadrzana u konceptu opste volje koja predstavlja jedno revoJucjonamo nacelo. Dvodomлi parlaшent је ро Berku ona instanca koja omogнcuje da se pronade srednji put izmedu monarhjjskog apsolutizma na jednoj ј demokratije na drugoj strani. Berk odbacuje princip dosledne demokratije i smatra da о pjtanjima krune ne moze odlucivati narod, al ј jednako tako ni kralj nema pravo da apsolutisticki odlucuje о narodu. On је konstitucionalni monarhjsta ј sam kritikuje џstrojstvo apsolutne monarhije nazjvajuci njene pristalice «starim fanatjcnjm pobornicima samovoljne vlasti».358 Izgovarajucj to, on kritikuje ultrakonzervativnu borbenu desnjcu. Medutim, jednako tako kritikuje i francuske revolucionare zbog njihove nesposobnostj da pronadu srednjj put medu ekstremлjm poJjtjckim resenjima. Sledeci citat, upucen na staru «revolucionamu» adresu, kljucan је i izraZava sustinu ideje legitimjstickog klasicnog konzervativizma: 355 Ovaj tem1in naшemo koristimo јег se u njemu oseca prisustvo transcendencije ( Boga ), na koju se Berk u ovom slucaju poziva. Tako> и teorijskom smislu се biti Hju Sesil, pozпat i kao baron К viksvud. Naravno, оп се Ьiti mnogo manjih teorijskih dometa od Berka, kao i mnogo manjih prakticnih dometa od Dizraelija, te се delovati и vreшenu kada klasicni konzervativizam, kroz potpuni slom stare aristokratske Evrope и Prvom svetskom ratu, vec postaje јеdпа istrosena doktrina. Нјu Sesil pripada staroj berkovsko- dizraelijevskoj konzervativno-socijalnoj skoli te on иtemeljenje svog zahteva za socijalnom solidarnoscu nalazi и hriscanstvu. Slobodan Jovanovic се reci da «u Sesilovim idejama ima besшnnje necega srednjovekovnoga».376 Sesil је protiv apsolutizma drzave i za moralnu autonomiju kоји treba prepиs6ti sferi nezavisnoj od drzavnog sиvereniteta, pri cemu misli pre svega na crkvu. Crkvu ne poima kao slUZ.benu «drzavnи» crkvи, sto се Ыti slucaj kod primordijalnih konzervativaca, vec ро njemи crkva pripada sferi onoga sto Ьi se danas nazvalo civilпo drustvo. Hju Sesil је ovako preteca onih konzervativaca koji su poput Tacerove insistirali na autonomiji civilnog drustva, ali se od tih konzervaбvaca razlikuje ро socijab1iш stavovima koji nemaju bas osobnih odnosa, а vodili su ih jasni putokazi оЬiсаја, socUalnih institucjja ј obaveza." - Е .Ј. Hobsbawm - Doba 1·evolucije - Skolska knjjga, Zagreb, 1987. - str. 207/208. 373 О ovome vjse и knjizj- David Wilets - Modern Consш·vatism- Pengujn Books, 1992. 374 U ovom smislи је instтuktjvaп zakljucak Roberta Nizbeta da se "ne podrazumeva da su konzervativci, nuino, ravnodusni prema stvari nevoljnih ј siromasnih. NjiЬov stav se lako moze jzloziti: postoje grupe, pocev od porodjce, susedstva i Crkve, koje su stvorene da pruiaju pomoc, i to и oЬljku uzajamne pomoCi а ne neke pretenciozne mjlostjnje koju daje birokratija." - Robert Nizbet- Konzervativizam - СЮ, Podgorica, 1999. - str. 68. 375 Eric Ј. Hobsbawm- Doba revolucije- Skolska knjiga, Zagreb, 1987. - str. 198. 376 S. Jovanovic - lz istorije polit ickih doktrina - BIGZ, Beograd, 1990. - str. 411. 120 nista od пeoliЬeralizma. Poput Berka, Sesil sluti misao о civilnom drustvu ali ga ne utemeljuje na principima demokratije i gradanskog poretka, vec na starim, predmodernim principima hriscanske vrline i solidarnosti koje treba da budu izvan i iznad k:rakova svemocnog Levijatana. ********** Britanski klasicni konzervativizam jos od Berkovog vremena saveznika na Kontinentu се imati u onim snagama koje се se protiviti politickim revolucijama koje dolaze sa Jevice, ne Ьivajuci pri tome spremne da pocnu ni velike kontrarevolucionarпe pohode koje је sugerisala borbena desnica. Velika figura kontinentalпog klasicnog konzervativizma bice austrijski kanceJar Meternih koji се svu svoju politicku vestinu zaloziti za uspostavljaлje politicke ravпoteze koja је u Evropi Ьila narиSena izЬijaлjem Revolucije i pojavom Napoleona. Osnovni pojam meternihovske politike је upravo «ravnoteza snaga» i to ga smesta medu klasicne konzervativce, posto smo videli da је pojam ravnoteze odigrao znacajnu ulogu kod Berka i njegovih nastavljaca. Metemih се svoj projekat Svete Alijanse i novog-starog evropskog poretka graditi upravo sa britanskim torijevskim premijerom Pitom, kome је Berk prisao pod stare dane i zavestao mu neke od svoj ih ideja. Ipak, austrijski kancelar се Ьiti manje liЬeralan od Berka i Pita koji su, buduci da dolaze sa Ostrva, morali primiti uticaje kako protenstantizma, tako i liЬeralizma koji iz njega proizlazi.377 Za razliku od njih, Meternih kao dr:Zavnik katolicke Austrije biva Ьlizak i ultrakonzervativnoj primordijalnoj desnici, koja bastini tradiciju papo-cezarizma, odnosno apsolutisticke monarhije. Stoga се on Ьiti na samoj granici klasicnog i primordijalnog konzervativizma. No, zbog svog prakticnog delovanja koje је Ьilo u sluzЬi evropskog mira, mozemo ga ubrojiti u «meke» konzervativce, а KisindZer (Henry Kissinger ) cak smatra da је u nekim segmentima svoje politike Metemih najavio Vudro Vi lsoпa378 i njegov projekat uravnotezenog medunarodnog poretka sa minimumom konflikata. Meternih, zajedпo sa britanskim premijerom Pitom, predstav lja jedno k:rilo Svete alijanse koje је klasicno-konzervativno i umereno, dok drugo krilo predstavlja ruski k:ralj Aleksandar koji se citavo vreme upinjao da u Svetu Alijaпsu ukljuci francusku ultrakonzervativпu reakciju.379 Prvo krilo је realisticпije i interes mu је samo u ocuvanju evropske ravnoteze snaga, dok је drugo ideologizovanije i zeli potpuno obnoviti konture predrevolucioname Еvторе - sa monarl1ijskim apsolutizmom i strogim l1ijerarhijskim redom. Plaпovi ekstremnijeg krila Alijanse su Ьili moguci samo ukoliko Ьi se sprovela nova revolucija, obmutog smera od one Francuske, koja ne Ьi Ьila prosto konzervativna, vec ultrakoвzervativna i potpuno nalik velikom 377 О zna~aju protenstantizma kako za Berka tako ј za cjtavu bгjtansku poljtj~ku tradjcjju u - Љјd. - 212. 378 Н. Kjsjndter - Diplomatija 1 - Verzalpress, Beograd, 1999. - str. 60. 379 Popov razljkuje anglo-austrijsko ј rusko-&ancusko krilo Svete Aljjanse- C.Popov - Gratlanska Evropa - Matica Srpska, Novj Sad, 1989. tom ll - str. 23. 121 krstaskom ratu.380 Ruski car u svojim religUskim zanosima zvuci prilicno «revolucionarno» i radikalno, dok Meternih iako opredeljen za «staru Evropu», pokusava da balansira i da uracuna realno stanje stvari Ьivajuci tako konzervativan u pravom smislu reci - ukoliko pod konzervativizmom podrazumevamo mirenje sa realnom situacijom i ocuvavanje postojece situacije i odnosa snaga. Njegov klasicni konzervativizam provejava iz sledeCih reci koje је izgovorio: «Ne zanoseci se apstraktnim idejama, mi prihvatamo stvari onakve kakve su i pokusavamo koliko god nат to nase mogucnosti dozvoljavaju da se za5titimo od iluzija u pogledu stvarnosti»38 1 Metemih nije Ьiо iracionalni konzervativac poput ruskog cara Aleksandra, vec је ро Кisindzerovim reeima Ьiо «racionalista, izdanak evrope prosveeenosti» ciji su sti l odlikovali «trezvenost duha i urnerenost ciljevю>.382 Kada Кisindzer pise da је «ро Meternihu, umerenost predstavljala filozofsku vrlinu i prakticnu neophodnost»383, u tim rec ima ne mozemo da ne prepoznamo i Berka i citav klasicпi konzervativizam - od koga se borbena desnica razlikovala svojim iracionalnim zahtevima koji su trafili jednu novu revoluciju, samo sa desnim predznakom. Ipak, u prvo vreme citava evropska desnica је Ьila jedinstvena posto је Metemihu Ьiо potreban Aleksandar za obuzdavanje moguceg ozivljavanja «levjcarskog» prevratnickog duha sirom Evrope. Stoga se i potpisuje osnivacki akt Svete alijanse na Beckom kongresu 1814/15. koji је Ьiо desni pandan francuskoj revolucionarnoj Deklaraciji о pravima coveka i grailanina ( iza kojega su stajali centar i Jevica ) i programski dokument evropske «klasicne» desnice. Iza Deklaracije о pravima coveka i gradanina u momentu njezine deklamacije stajace sve revolucioname snage tada5nje Evrope, odnosno vaskolika levica ( videli smo da је na «levoj» strani u pocetku Ьilo i ono sto се se kasnije profilisati kao politicki centar ) koja се se tek kasnije podeliti na ultrarevolucionam e i manje revolucionarne st·ruje. Jednako tako iza osnivackog akta Svete alijanse се stati sve konzervativne snage tadasnje Evrope, koje се se tek u buducnosti sukoЬiti medusobno kao predstavnici «mekog», odnosno «tvrdog» konzervativizma, dok su u momentu borbe protiv Revolucije bile jedinstvene. Manifest Svete Alijanse od 26. septembra 18 Ј 5. utvrduje jedinstvo konzervativne Evrope koje pociva na monarhUskom Jegitimitetu i hriscanskom svetonazoru. Pripadnici svetog saveza se vracaju starom predrevolucionamom hriscanskom kosmopoli tizmu i deklamuju «da се se smatrati pripadnicima jedne iste hriscaпske nacijм.384 Као neprijatelje svog «legitimistickog» poretka oznacavaju demokratiju i nacionalizam za koje su, sasvim ispravno, zakljucili da proizlaze iz osnovnog zahteva Francuske revolucije da se suverenitet fonnira odozdo - iz naroda, iz masa. Tako cemo imati sasvim paradoksalnu situaciju koju rnnogi autori cesto previdaju smatrajuci da је nacionalizam «desnicarska», odnosno konzervativna kategorija i ne uvidajuci koliko је nacionalizam vezan za demola-atiju koja sa njime zajedпo ishodi iz Francuske revolucije. Naime, klasicni konzervativizam се Ыti hriscansko- 380 Tako ruski саг Aleksandar kaZe da «kurs koji su sile ranije usvojile u pogledu svojih uzajamnih odnosa mora iz osnova da se promeni i hitno da se zameni poretkom zasnovanim na uzvi~enoj istini vecne vere na$eg Spasitelja»- Н. Кisindur -Diplomatija Ј - Verzalpress, Beograd, 1999. - str. 63.- istakao N.C. 381 Љid. - 65166. 382 Љid. - str. 65. 383 Љid.- str. 67. 384 C.Popov - Gratlanska Evropa - Matica Srpska, Novi Sad, 1989. tom П - str. 19. 122 kosmopolitiski ( vaseljenski ), а nastajuca levica се Ьiti rasadnik nacionalistickih ideja koje је koristila protiv starog hriscansko-monarhij skog legitimiteta. Revolucionami levicarski nacioпalizarn се dobro olicavati onaj marsejski vojпicki odred kojj се odlazeci 1792. godine da se Ьiје sa neprijateljjma revolucjje ј Francuske, mars jrajuci kroz Pariz prvi put zapevati mars Ruie de Lila, tada poznat kao Ratna pesma Rajnske vojske, а koji се kasnije postati cuven kao nacionalna himna - Marseljeza. Sa druge strane, kosmopolitizarn klasjcnog konzervativizrna dobro olicava upravo Metemih kao kancelar visenacjonalne Austrije koja је Ьila jedan od najljucih protivnika evropske Revolucije i svih njenih nacela, ра tako ј nacela nacionalnog samoopredeljivanja. Ukoliko је Meternih bio нajsnaZпiji praktjcni izraz evropskog klasicnog konzervativizma, taj konzervativizam се posle Berka najsnazniji teorijski izraz dobiti kod dvojice francuski11 autora. Satobrijan i Gizo се, jednako kao i Berk, u isti rnah Ьiti ј mislioci i politicari, ј romanticari i pragmaticari. Kod obojice се pragmatizam biti, kao i kod Berka, neka vrsta arhetipske mudrosti koja је stoga mogla da bude ј jzvor romantizma. Obojica ucestvuju u restauraCIJI francuske monarhije posle Napoleonovog pada, ali su takode obojica svesni da ne moze biti potpunog povratka na staro predrevolucionamo stanje. Stoga se trude da pornire nacelo monarhijskog legitimiteta, sa modemjm konstitucionalizmom i parlamentarizmom - kako Ьi citav sklop stavjJj u funkcjju aristokratije. Satobrijanova misao је, ро ocenama tumaca, «izraz jednog dvostrukog stava, istovremeno i liЬeralnog ј kontrarevolucionaшog».385 То је vidljivo u njegovom najznacajnijem teorijskom delu Monarhija prema povelji koje on pise 1816. g, neposredno posto је post-revolucionami i post-napoleonovslci rezim stupio na snagu. Satobrijan pokusava novom-starom rezimu dati teorijsko opravdanje i intelektualno utemeljenje. Njegovi zakljucci su potpuno berkovslci posto on na jednako sentimentalan nacin prikazuje prednosti konstitucjonalne monarhije sa dvodomnim parlamentom, koja је ро uzoru na britanskj model bila tada uspostavljena u Francuskoj. Gomji dom parlamenta ili tzv. Dom perova, cjлiJi su najznacajniji predstavnici predrevolucioname francuske aristokratije, dok је donji dom tzv. Dom poslanika Ьiо konstituisan ogranicenim izbomim pravom koje su imali oni koji su prelazili odredeni jmovjnskj cenzus. Manirom klasicnog konzervativca, Satobrijan brani interes plemstva ј aristokratije i za promovisanje njiJюvih interesa је spreman da prihvati izvesne liЬeralne principe. Njegovo mjsJj enje se vrti oko dve postavke - odbrana slobode i odbrana legitimiteta - i njih iznosi kako u pomenutom delu, tako i u svom najpoznatijem delu Duh hriscanstva. Те dve postavke se spajaju u jednu veliku ideju koja је, kao kod Berka, prepoznata u nacelu politicke ravnoteze i stabilnosti. Satobrijan prihvata neke liЬeralne tekovine koje је uspostavila Francuska revolucija u svojoj fazi Ustavotvome skupstine, ali odbacuje vecinu tekovina jakobinske Republike. Tako Satobrijan - za razliku od de Mestra koji kritikuje sve ideje k?Je је donela revolucija diveci se istovremeno «paklenom Robespjerovom geniju»' 6 ( posto је prepoznao u njemu nit starog apsolutizma kome је bio odan) - prihvata konstitucionalizam koji је donela revolucjja, odbacujuCi pri tome svaki зss F.Satle - O.Dijamel - E.Pizije - Enciklopedijski recnik polilicke filozofije - lzdavacka knji!amica Zorэna Stojanovica, Sremski Karlovci- Novi Sad, 1993.- str. 979. 386 Zozef de Mestr - Razmatranja о Francuslwj - u Spisi о revoluciji, Grэdac, Саса\<, 2001. - str. 84. 123 apsolutizam. I apsolutizam revolucjje, podjednako kao i apsolutizam kontrarevolucjje. Svoju ideju slobode on, poput Berka, jnstitucjonalno utemeljuje i istice znacaj institucija naspram licnoj vlasti te smatra da ustavna monarl1ija sa dvodonmim parlamentom obezbeduje staЫinost i e fikasnost instjtucija. Satobrijan је imao svojevrsnu ulogu pomiritelja izmedu revolucije ј kontrarevolucije, posto је jznosjo miSljenje da ustavna monarhija predstavlja «mirovni ugovor koji potpjsuju оЬе stranke sto su delile Francuze» i da taj ugovor «obezbeduje izmirenje stare i nove Francuske, uravnoteZзva ih medusobno»3 7 Gizoova388 stremljenja su Ыiska Satobrijanovim, s tom razlikom sto on pokusava svoj klasicni konzervativizam utemeljiti u monumentalnim istorijskim analizama. Istoricar ј prakticniji duh od Satobrijana, Gizo се biti jedan od dominantnijih politicara tokom Julske monarhije (1830-48). On prelazi put od mesta ambasadora, preko ministra spoljnih poslova sve do mesta :б-ancuskog preшijera. Poput Satobrijana razraduje tezu konstitucionalne monarhije sa dvodomnjm parlamentom te takode, poput ovoga, uzor pronalazi u napola konzervativnoj, napola IiЬeralnoj , Engleskoj i njenirn institucijama onakvim kakve ih је jzobrazila Slavna revolucija, cijj је velilci branilac, kao sto smo videli, Ьiо konzerv.aqtivni Berk. Na «berkovskom» tragu Qjzo u svoj im delima Opsta istorija civilizacije и Evropi i lstorija civilizacije и Francиskoj izlaie ideje klasicnog konzervativizma i daje jednu konzervativnu interpretaciju evropske i francuske istorije. 1 on se, kao Satobrijan, raz1ikuje od mestrijanske ultrakonzervativne skole svojom mesavinom konzervativizma i IiЬeralizma i mnogo је blizi berkovskoj kategot·iji ravnoteie negoli mestrijanskoj kategoriji ЬОЈ'Ье. Satobrijanovo i Gizoovo delo је poput dela ostalih klasicnih koлzervativaca obojeno tonorn rezignacije i pesimizma ( iskljucujuci Metemiha koji је Ьiо suvise praktican za dubinu, ра samim tirn i za rezignacjju ). Onj vide kraj jedne epohe starih monarhija, te nemaj u ni revolucionarnog Zзra da ubrzaju njenu smrt- poput borbene Ievice, ni reakcionarne strasti da stanu u odbranu njenog Zivota - poput borbene desnice. Pred buducom epohom masovnog drustva klasicni konzervatjvcj su ukoceni i zaledeni, ро cemu се se veoma razJjkovati od borbene desnice koja се vec htetj da ovlada masovnim drustvom i da ga stavj u cvrste uzde svog poretka. Pred nadolazecom epohom masovnosti klasicni konzervativcj su morali da deluju odvise antikvarno ј emotivпo, ра stoga nije ni cudno sto il1 Karl Smit lucidno naziva «tipicnim romanticarima».389 Uopste, sam romantizam kao umetnicki i filozofski pokret predstavlja uglavnom utopijsko krilo klasicnog konzervativjzma, premda се nelci romanticari bjti ј liЬeralisticlci nastrojen i. Ovo utopijsko krilo desnice се bjti potpuno nalik utopijskom krilu levice о kome smo pisali, jer se ј jednj ј drugi politickog polja doticu samo ov\a$ i jndirektлo. Naime, unutar romantizma cemo imatj niz mislilaca i umetnika koji се biti mnogo manje realisticru od Berka, Satobrijana ј Gizooa kojj su jpak cvrsto ostajali unut.ar politickog polja. No, desnicarskim romanticnim utopistima necemo posvetiti toliko prostora kao onjm 387 F.Sat!e - O.Dijame! - E. Pizije - Enciklopedijslci recnik politicke filozoftje- Izdavacka knjiZэmica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 980. 388 1nformacije о njegovom Jiku i delu crpimo iz - Encyclopredia Britannica, Online Edition, 2006. http :I/W\vwa.britannica.com/eЬ/article-9038464 389 К. Smit - Рој ат politickoga- u Norma i odluka, Filip Vi~njic, Beograd, 2001.- str. 46.- fus-nota 25. 124 levicarskim i nесешо ih obradivati «poimenice», posto tu uglavnom nema autora zaniшljivih politjckoj sociologiji kao discip\jnj. Mozemo samo pomenuti imena Herdera, Selinga, Selgela i Valtera Skota kao relativno znacajnija u kontekstu poJjtikoloskih istra:ljvanja, prenebegavajucj пjzove talentovanih pesnika i mjstjcara poput Novalisa ( Frjedrich Hardenberg Novalis ) i Helderlina (Friedrich Holderlin ) koji su bili uistinu ncpatvoreno konzervativni, а\ј koji nemaju bilo kakav znacaj za profilisanje stabilnЉ politickih ideja. No, desnicarske utopiste olicene pre svega u romantizmu morali smo prosto pomenuti da bi potrli predrasudu da је citava desnica opijena cistom moci ј njenim derivatima, kao sto neki autori povrsno misle. То се jstina, va:liti za borbenu desnjcu, ali се klasjcnj konzervatjvizam Ьiti sklon skokovima maste koji formiraju njegovo romanticarsko utopjjsko krilo, koje се predstavljati jzvesni vid antipo\jtike.J90 ********** Ovako dolazimo do borbene ultrakonzervatjvne ј primordijalne desnice koja се predstavljati ekstremno kri\o evropskog koлzervativizma. Borbena desnica neee bjti nenasjJna, rezignirana ј romanticna poput klasicnog konzervativizma, vec се smatrati da se Revo\ucjjj treba suprostaviti «ognjem ј macem». Stoga ta desпica ozivljava uspomene na krstaske ratove ili na vremena hriscanskog osvajanja novoga sveta, kao i na vreme «sudenja vatroпш koje је provodila Jnkvizicija. Uopste, kao sto се levjca imati svoje pretece u onim hriscanskim krugovima koji su isticali ideju jednakosti i drustvene solidamostj - kao kod Mora ili Кampancle, tako се borbena desnjca imati svoje pretece kod onih hriscanskih velikodostojnjka koji su и jednoj ruci mimo dr:lali pastirski stap, da Ьi drugom rukom strasno pripretili ј macem.391 То potvrduje vec jznesenu tezu da hriscanstvo ро svom osnovnom tonu nije ni desno ni levo ( posto је jznad svih po\jtjckiћ kategorija ), ali da u susretu sa konstantama koje vaze unutar 390 Ро Karlu Smitu, ројаш koлzervativnog se na romanticare ле odлos i su§tinski i real-politicki, vec samo izvedeno - ukoliko олi ipak kritikuju revolucionama zbivanja. Олi su, ро ~mitovoj interpretaciji, nepostojani uлutar sebe samih, posto iz sfere svoje apsolutno shvacene slobode koлstrui~u jedan moguCi svet koji odgovara njihovom raspolozenju (Stimmung) i fantaziji (Phantasie). Obitavajuci u олоmе rreba (sollen) oni potpuлo zaboravljaju ла оло jesre (sein) time umanjujuCi delatnu sлagu i menjaj uCi је za estetiёki dozivljaj. Romaлtiёarski stav predstavlja dru~tveлi komformizam koji preлebregavajuci ро/Шёkи odluku odЬija da se zapusti u realnu politiёku borbu, ёekajuci da profitira iz sukoЬijavaлja sopstvenih protivnika. Zanimljivo је da su Smitove оселе romaлtiёarskog pokreta saobrazne оселаmа komuлistiёke \evice koja је takode Ьila skloлa kritikovanju utopijskih projekata i koja u romaлtizmu vidi istovetnu buгZoasku dekadenciju suЪjektivistiёke hiperdozivljajnosti. Јег "romaлtizam је" - kaie Smit - "subjektivni okazioлalizam, tj. romaлticлi subjekt se bavi svetom kao povodom i prilikom za svoju romaлticлu produktivnost." Shodлo tome, romaлtiёar:i лemaju sopstveлu demarkacioлu liлiju prijatelj - лeprijatelj, po§to sanjare о jedinstvu zam i~ljeлog sveta, ostajuci u sustiлi u лjemtl izolovani, јег sopstveлo Ја postaje ёitav svet. Time romanticari postaju oruzje u tudim rukama - u rukama odluёnog politiёkog subjekta koji odreduje odnos prijatelj - neprijatelj. Koлstaлtno aficirani unutar politiёkog polja, олi nemaju snage da sami aficiraju ostale politiёke subjekte i tako postaju puki objekti лeprestane politiёke igre. Hiperdimenzioлirana subjektivnost tako zavr~ava u pasivnoj predmetлosti. - Carl Shrnitt- Polirische Romantik - Duncker und HumЬiot, Berliл, str. 23. 391 Temeljлe interpretacije ЬоrЬеле desлice i njezinih najvaZлijih derivata su u knjizi - N. Cveticaniл - Evropska desnica izmedu таса i zakona - Filip Visnjic, Beograd, 2004. 125 polirickog polja moze postati agшnent и prilog podjednako - i levice i desnice, zavisno od toga koji se njegovi aspekti isticu. Tako se kao preteca borbene desnice javlja niz konkvistadora и mantiji - sto је izraz koji S. Jovanovjc preuzima od Gтegoroviusa ( Ferdinand Gregorovius ) da bi njime oznacio specifiCan soj svestenih lica koja su sklona osvajackim pustolovinama.392 Ovome soju ljudj се, u sam osvjt novoga veka, pripadati cuveni Cezare Bordjja, poznat i kao popularni vojvoda Valentin ( Cesare Borgja, duca Valentino ), postajuci prvi u nizu navestitelja borbene desnice. Radi se upravo о onom coveku koga је Makijaveli imao па umu kao uzor politicke vestine dok је pisao svog Vladaoca. Upravo и toj povezanosti Bordije kao istorijsko-politickog i Makijavelija kao teorijsko-politikoloskog de\atnjka Ьiсе jedan od kljиcnih ј trajnih momenata buduce ultrakonzervativne desnice - koga jednostavno mozemo пazvati makijavelizmom. PodsecajuCi se onoga sto smo о Makijavelijevom zaokruzivanjи politickog polja tj. polja moci napisali u prvoj glavj nasega rada, ovde samo mozemo dodati da се borbena desnjca Ьiti jedan od najpostojanijih cuvara «zatvorenog polja moci» ne dozvoljavajucj da и njega prodre bilo sta drugo- osim moci same. Ni moral, niti pravo, cak ni sama reJjgija. Као sto cemo kasnije eksplicitno videti, borbena desnica се izvesti inverzijи religijskog i politickog principa formulisuci specificnu politicku teologiju и kojoj се moc biti primama, а vera tek sekundarna. Ovo се biti vidlj ivo upravo u licnosri Cezara Bordije koji inspirise Makijavelija, te се njih dvojjca zajedno, ostaviti ovu paradigmu mnogim bиducim istorijskim delatnicima. Iz ovoga korena se razvija i konkvista kao jedna ne samo metaforicna, vec i bukvalna ideja koja се pokazivati specificno modernu strul'ttlru. Naime, sa otkricem Novoga sveta, dobro6udnog i znatizeljnog «modernog Odiseja» olicenog u Kolumbu j\i Da Gami zamenjuje osvajacki i ratobomo raspolozen Jjk modernih konkvistadora. U tim konkvistadorirna се se spojiri Odisej i Makijaveli, odnosno oni се predstavljati jednog lutajиceg i pustolovnog MakijaveJjja koji се ploveci na evropskim fregatama pronositi svetom misao о «zatvorenom polju moci» kome se ima potcjnjti sve sto mu se nade na putu. Najcuvenjjj konkvjstadori, pout Kortesa ( Heman Cortes ) ili Pizara (Francisco Pizarro ) се osvajati nepozлate predele pokrstavajuci ih «egnjem i macem», ne u ime hriscanstva kao metafizickog principa, vec u ime hriscanskiЬ papskih monarhjja koje su tako povecavale broj podanika i sopstvenu moc. Tako се jdeja pokrstavanja «nevernika>> Ьiti jos jedna koja се odrediti buducu borbenu desnjcи, а koju се ona preuzeti kako od krstasa, tako ј od konkviste. Sama konkvjsta се Ьiti specificna pojava novog veka ј karakterjstican spoj pustolovstva, drzavnog imperijalizma, religioznosti ј lokalnih obojenosti. U njoj се se ukrstitj religjja ј vjsoka politka, vera i moc, najavljujuCi obrise bиduce ultrakonzervativne desnjce. Ojrektni, ali daleki potomak najpoznatjjeg konkvistadora се biri upravo onaj Donozo Kortes koji се, ne moguci pobeci od svoje krvi i od svojih gena, kao ekspJjcitni predstavnik borbene desnice zagovarati obracun sa tekovjnama evropske revolucije, svedoceci tako kontinuitet izmedu konkviste i ultrakoпzervativizma. Dok Неmап Kortes ј Pizaro nisи nosili maпtjje, и samoj Evropi се delovati niz konkvistadora и mantjjama, bastineci tradjcijи koju је prakticno potakao bivsi kardinal Cezare Bordjja, а teorijski uoblicio Makijave\j. Najpoznatiji od njih се Ыti иjedno jedan od najvecih drzavnika modemog doba иopste. Kardinal Riselje се 392 S. Jovanovic- Iz istorije politiёkill doktrina- BIGZ, Beograd, 1990.- str. 98. 126 upravo na tragu makijavelijevskog ucenja о «dr2avnom razlogu» oformiti svojи prakticnи politiku. On се potpuno zaokruZiti doktrinи driavnog apsolutizma i sa njim се novovekovna drZava definitivno poprimiti lik Levijatana koj i се svojim pipcima obиjmiti sve covekove poslove. Riselje је velika preteca ideje о drtavi kao «politickom jedinstvu» na kоји се se nastavljati niz budиCih иltrakonzervativnih autora рориt Karla Smita. Kardinal smatra da пе sme i ne moze doci do podele drzavne vlasti, cime bi se oslaЬio njen kvantum moci i njena delatna snaga, <~er u jednoj drtavi nema niceg opasnijeg negoli је postojanje raznovrsnih vlasti koje sи jednake u иpravljanjи poslovima».393 Premda и pozadini dr2ave stoji striktni hijerarhijski red staleskog uredenja ( crkva, plemstvo, cinovnici ) - drZava је iznad svega toga kao bezbedonosni garant citavog poretka. Iznad svega se natkrilio «drzavni razlog» и ime koga је moguce potpиno negirati stavke svakodnevnog morala koji vredi za pojediпacne Јјиdе. Time ~to је egzistencija drzave proglaseпa za najvise dobro, mogиce је «drzavnom razlogu» podrediti sve druge vrednosne orijentire- i moralne i religijske. Dakle , kao i kod Makijavelija, cilj се opravdavati sredstva. Posto је cilj pronaden и opstem interesи olicenom u «driavi», za ocиvenje njene egzistencije се se moci zaci s оnи stranи dobra i zla. Tako kod Riseljea, kao i kod Makijavelija ranije, odzvanja buduci Niceov imoralizam. I Makijaveli i Riselje zahtevaju od vladara da bude neka vrsta nadcoveka koji se, stiteci drzavni iпteres , песе osvrtati па uoЬicajene obzire i koji се hrabro jahati na grivi volje za moc. Ovako је porodena jos jedna kategorija koja се trajno obeleziti Ьиdи6и borbenи desnicu - kategorija jake i skoncentrisane politicke moci koja се izabirati svoje «herojske» nosioce. Riselje instinktom kardinala zahteva veru, no to се Ьiti manje vera u transceпdentnog Boga, а vise vera u zemaljskog Levijatana i пjegove namesпike. Tako оп ostaje najzпacajnija figura one grupc koju smo oznacili kao konkvistadore и matiji koji се Ьiti zaslиZпi za ocrtavanje obrisa buduce borbene desпice. Ponekad se i jezuti, odnosno njihov osnivac Ignjacio Lojola, takode navode kao oni koji sи sproveli simЬiozu religije i politike. Takav ishitren sud smo izneli u nasoj prethodnoj knjizi, dok sada posle dodatnih istraZivanja stojimo na poziciji da jezuitizam ipak predstavlja vise religij slci, negoli politicki fenomen i da kao takav ne stoji direktno и politickom polju. Istina, isusovacki red na јеdап rnonumentalan nacin ujedinjиje l1riscanstvo sa novovekovnom tchnickom metodom doЬijajuci tako јеdап hijerarhijski organizovan verski red koji се Ьiti potpuno nalik vojnoj formaciji.394 Takode, nesumnjivo da jezuiti Ьivаји Ьliski vodecim ultrakonzervativcima, posto је poznato da sи De Mestr, De Bonal i ostali drZali prisпe kontakte sa njima. No, iz svega toga se ne Ьi moglo pouzdano tvrditi da sи Lojola i njegovi sledbenici imali primaran politicki interes poput Cezara Bordije ili kardinala Riseljea. Na krajи krajeva, sam Lojoliл zivot svojom cistotom svedoci da se tu radi о aиtenticпoj religiozпost i koja је ~onikla na izvesnim misticnim iskustvima koja su transcendentnog porekla.3 5 393 F.Satle- O.Dijamel- E.Pizije - Enciklopedijski recnik politicke fuozofife- lzdavacka knjiZaтica Zorana Stojaлovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 855. 394 Otuda nije slucajno da su jezuiti ( isusovci ) najviseg pripadnika reda oznacili titulom "generala" 395 Sam Lojola је cesto Ьiо nepravedno optuzivan i klevetan za militantпost i spletkarostvo, sto ne osvetljava dobro samu njegovu licnost, posto је on ро mШjenju izvesnog broja autora Ьiо pre svega mistik koji се svoju mistiku pretociti u poliliku. Njegova mistikaje opct bazirana najednom unutrзSnjem uvidu koji poeiva na ljubavi. Lojola inaugurise jednu misticnu etiku <> shodno kojoj se Bogu sluii 127 No, buduca borbena desnica се, za razliku od Lojolinog isposnistva i tek indirektnog mesanja u politiku, Ьiti sklona direktnom uplitanju u realne politicke sukobe. U tim sukoЬima religija nece Ыti faktor mirenja i skJada, vec се se upotreЫjavati za rasplamsavanje ogoljenih politickih strasti. Neki od kontinentalnih borbenih desnicara се, inace umerenom katolickom ucenju, davati novi smisao, intervenisuci u interpretaciji dogmi. Berkovski princip r·avnoteie се u otporima Revoluciji na kontinentu prednost prepustiti kategoriji borbe. Dok Berkovu kritiku revolнcije mozemo okarakterisati kao umerenu i razboritu i kao takvu Ыisku meternihovskoj diplomatiji, ultrakonzervativni kontinentalni mislioci u Revoluciji vide mitskog antipoda. Dok је Berk kao odgovor na revolucionarni izazov predlagao reforme u Engleskoj kojiшa је zadatдk da amortizuju duh francuskih zЫvanja, kontinentalni borЪeni desnicari trate odsudnн Ыtku sa ,Revolucijom i svim пjenim tekoviлama. U tom smislu се primordijalni konzervativizam i sam Ьiti revolucionaran i zacetnik onoga sto se oЬicno naziva revolucija zdesna (Revolution von Rechts).396 Veliki, koпkretni i eksplicitni prorok te desnicarske revolucije Ьiсе Zozef de Mestr. Kod njega «desna revolucija» jeci gromkim glasom novog krstaskog rata397, te sa njun primordijalna borbena desnica dоЫја svoju konkretпu objavu - gotovo neku vrstu manifesta. Stoga cemo De Mestru posvetiti najvise mesta pri prikazu najznacajnijih licnosti «rane» borbene desnice, posto De Вопаl i Kortes predstavljaju tek njegove veoma kvalitetne epigoпe. De Mestrovu autenticnost svedoce i Sioranove reci da Ы on «da је imao srece da bude poznatiji, Ыо inspirator svih oЫika politicke ortodoksije, genije i providenje svih despotizama nзSeg veka».398 U njegovoj licnosti се se ukrstiti savrsen erudita, strasni politicki pamfletista i zaneseni vemik. Njegov akme pada upravo u vreme Francuske revolucije, te је on tek neku godinu stariji od Robespjera i jakobinske druzine. Takode, on се poreklom Ыti vezan za <-4°2 De Mestr izlзZe svoju paradoksalnи metafiziku koja za razliku od Berkovog klasicnog konzervativizma ne veruje u Ьilo kakvu ravnotefu. Bivajuci svedokom krvavih revolucionarnih zЬivanja tadasnje Evrope, De Mestr i sam pocinje verovati u puku silu. Posto nasilju nema kraja, potrebno gaje staviti и sopstveпi pogon. On predlaze da se na teror Revolucije odgovori teroroш kontrarevolиcije i jedпostavno zakljиcuje: " ... to је borba na zivot i smrt izmedи hriscanstva i sofizma. Borba је otvorena, dva neprijatelja su se uhvatila u kostac, а svet posmatra.'.40З 399 Ovi spisi ее se prvi put naci sabrano priredeni u Euvres Completes, Lyon, 1884.- 1887., а od savremenih izdanja reprenzentativno је- Joseph de Maistre - Ecrits sur /а Revolution, Quadrige/PUF", Paris, 1989. - prevedeno na srpski - Zozef de Mestr - Spisi о revoluciji, Gradac, Cacak, 200 l. 400 De Mestr је ро Sioranovim recima "epilepticki temperament, za1uden nistavnoscu reci. Transevi ј cudljivosti, grcenja i zanovetanja, jed i milina, sve se to me~alo u njemu da Ьi stvoriJo taj svet pamfleta ... " Sioran ga takode opisuje kao coveka koga karakterise " njegova velicanstvena, njegova cudesna bezocnost, njegov nedostatak pravicnosti , merc i, pokatkada, doli<::nosti." - EmjJ Sioran- Esej о reakcionarnoj misli- u z. de Mestr - Spisi о revoluciji - Gradac, Cacak, 200 l. - str. 200. 173. 401 De Mestr kazuje: "U covekovim delima sve је siromasno, kao ј onaj koji ih stvara: pogledi su sufenj, sredstva nategnuta, pobude krute, pokreti te~ki, а rezultati monotoni. U bofanskim delima bogatstva beskraja se prikazuju do najmanjeg detalja; njihova moc se ostvaruje kroz igru: sve im ide od rukc ... " - Zozef de Mestr - Razmatranja о Francuskoj - u Spisi о re\•oluciji, Gradac, Саёаk, 2001. - str. 73. 402 Zozef de Mestr - Razmatranja о Francuskoj- u Spisi о revoluciji, Gradac, Саёаk, 2001. - str. 95. 129 De Mestrovo zazivanje borbe је sasvjm eksplicitno. Nacelno protiv aristotelovsko- racjonaJjstickog logosa koji је Ьiо ucitan u Berkov klasicni konzervativizam, de Mestr pokusava utemeljiti jednu ekstremno iracionalnu politicku teoriju koja u svom sredistu ima zacarani krug poJjtickog nasilja u kome је prepoznat ј princjp i metoda.40 De Mestr nema poverenja u covekov um, а samim tim i u mogucnost trezveпog promisljaпja institucionalпo-drzavnog proЫema. Pored svega, on ostaje vezan za pojam neprijatelja, sto ponovo uslovUava njefsovo protivljenje djskutovanju о dr.Zavпom pitanju. Sve to uslovljavajak antiparlamentaraп stav.4 5 De Mestr eksplicitno govori о najvisoj vlasti suverena koji za drzavu treba da predstavlja ono sto Bog predstavlja za svet.406 Prjпcipe hrj$6anskog poretka ljubavi, gde se samo uslovno шоzе govoriti о «najvisoj vlasti»407, de Mestr prenosi u avgustinovsku «dolivu placa>> i «pagaпsku» institucjju drzave. No, stva.ri stoje tako samo na prvi pogled. On postupa upravo obnшto - on prenosi odnos vladar-narod u ћriscansku teologjju sustastvenog odnosa Bog-covek. Daleko od toga da reJigjjski princip uvede u politicko polje ( sto Ьi verovatno Ьilo prakticno nemoguce i neodrzivo ), on paradoksalno priпcip poJjtjckog unosi u prostor religUskog. Samirn tim, religjjski interes postaje sekundaran i izveden, а kao primaran se ukazuje pojam politic'kog koji obujmljuje citavu stvarnost. Tdenticnu rokadu cemo imati kod Karla Smjta kao najtaletovanijeg savremenog de Mestrovog nastavljaca. То predstavlja svojevrsnu redukciju religijskog na po!jtjcko ј njihovu inverziju, pri cemu onu ortodoksno-religijsku teologiju zamenjuje jedna politicka teologija.408 No, de Mestr, ј kasnUe Smit, о tome ne razmisljaju - njirпa su vafui rezuJtati. Akcija, а ne raspr.ava. А akcija је moguca samo tamo gde se zna ko komaпduje, а ko slusa. Mozemo zakljuciti da је za ultrakonzervativce drZava ono nedeljivo jedinstvo koje jedino ima monopol akcije i odluke. Ona prethodi drustvu i usmerava ga, gvozdenom nuznoscu. Као sto је levica пaucavala о drustvu koje prethodi drzavi i iz kojeg опа treba da crpi svoj legitimitet, ultrakonzervativna desnica koja se nastavlja па MakijaveЩa i Hobsa uci da drustvo ne postoji pre drzave, posto pre toga postoji samo prirodno stanje rata svih protiv sviju. Drustvo је, ро ultrakonzervativcima, uspostavljeno upravo drzavom koja mu prethodi, posto tek пјепim sistemom sile jmamo paciftkovano politicko podrucje na kojem је пюguс drustveni zivot. Ovo је stoga sto ultrakonzervatjvna desnica u svojoj antropologiji vjdi coveka kao apsolutno gresnog i opasnog, te on treba Ьiti paciftkovan drzavnjш autoritetom, bez koga Ьi se i dalje apsolutistiCki ponasao ј Ьiо antidrиStven. Formulisuci svoje teze о nuznosti 403 Zozef de Mestr - Razmatt·anja о Francuskoj - u Spisi о revoluciji, Gradac, Cacak, 2001. - str. 73.- istakao N. С. 404 lpak, on се nekada progovarati i potpuno milosrdnim i religioznim glasom koji се kritikovati emanacije sirove politicke moci, te се to samo povecavati apsurdnost sadГZanu u njegovoj misli- vidi u - N. Cveticaniл- Evropska desnica izmedu таса i zakona- Filip Visnjic, Beograd, 2004. - str. 65/66. 69170. 405 On nарошiпје: "Kada се, dakle, poceti da se shvatada skupstine, bilo kakva tela, nisu tu da Ьi smisljali planove ili sisteme Ьilo koje vrste, vec samo da sa da ili ne odluce о planovima koje pred njih stavljaju? Umetnost odluCivanja jeste zrtvovanje iлdividualnog ponosa." - Zozef de Mestr- Cetvrto pismo jednog savojskog rojaliste svojim sunarodnicima - u Spisi о revoluciji, Gradac, Cacak, 200 l. - str. 40. - istakao N.C. 406 On nam nudi sledecu analogiju: "Buduci da је za sebe zadrl.ao prava stvaranja najvise vlasti, Bog nas је upozorio time sto nikada nije vecini poverio izbor njenih gospodara." - Љid. str. 118. 407 Jer Ьi apsurdлo Ьilo da oni koji se vole mogu јеdап drugog dгZati u vlasti, vec tu imamo zajednicareпje u ljubavi, ра se shodno tome priлcip vlasti, tj. ono politicko pokazuje kao suprotno nacelo principu ljubavi, tj. onom religijskom 40 s Karl Smit ovo posteno priznaje dajuci upravo jednom od svojih najvaZ.nijih spisa ime Politicka teologija sto dovoljno svedoci о njegovom primamom politickom, а sekundamom teoloskom interesu - С. Schшitt­ Politische Theologie- Duncker und HumЫot, Muлchen und Leipzig, 1922. 130 neupitnog drzavnog aиtoriteta иltrakonzervativci imaju na umu anarhiste i njihovu «divljш> drиstvenost koja se pretvara u nekontrolisani teror, kao sto i anarhisti formulisuci svojи tezu о odbacivanjи celokupnog klasicnog drzavnog aparata na шnu imajи иltrakonzervativno mnenje о drl.avi koja mora da < potreboa vera u opravdanost i nepogresjvost drzavne vlastj koja ga moze zadrzati mirnim i socijalizovaoim. Teza о nepogresivosti vlasti, kod de Mestra, ima zadatak da odbrani koncept apsolutne monarhije, dok се је Karl Smit staviti kasnije u slu.ZЬи politicke diktature koja i ne mora imati monarhijski predznak.410 Smitov stav је Ьiо najavljen vec kod de Mestra posto је Francuz spremaп da prihvati ј druge drzavne koncepte mimo monarhije иkoliko sujednako rigidoi, odnosno apsolиtisticki i sto је najvafuije - efikasni. Otl daje prednost jakobinskoj drиZini u odпosu na njj]юve шnerenjje revolиcioname kolege, jer oni ро njegovom misljenju mogи cvrsto voditi Francиsku protiv ostalih evropskih si1a ј vratiti јој nekadasnjи slavu.411 Spoljnopoliticki gledano, de Mestr staje na stranи one fiakcije koja moze realizovati apsolиtnu sиverenost i k tome је jos prosiriti. Iz tih razloga govori о «paklenom .Robespjerovom genijи».412 То се Ьiti razlog i njegovom amЬivalentnom odnosu prema Bonaparti, kome се se diviti kao Francuz i decizionista, ali koga се sиstinski mrzeti kao kontrarevolucioпar. Sve ovo de Mestra razlikuje od Berkovog legitimistickog klasicnog konzervativizma koji nikada ne bi pristao da se odrekne monarhijskog legitimiteta, niti bi laskao diktatoriшa, opcinjen njihovom snagom. De Mestr је u pravom smislu reci kontra-revolиcionar, а ne antirevolucionar ( poput Berka ), jer trazi revolиcionami ( krstaski ) pohod na Revoluciju, ра makar и tim trvenjima Ьiо narusen evropski mir, ravпoteza ј svaki legitimitet. Uopste, Ьiсе и de Mestru neceg rusojstickog, samo sa obmutim predznakom. Bice to momenat revolucije u restauraciji tj. restauracije u revoluciji koji се jednako tako Ьiti prisиtao kasnije i kod Karla Smita. De Mestr је poput Rusoa zgaden nad шodemim svetom i stoga ga on zeli destruktivno srusiti - ne jednoш «levicarskom» revolиcijom ciji је najsu.gestivniji saptac Ьiо upravo .Zan Zak, vec jednim ultrakonzervativnim krstaskim ratom. De Mestr kao i Ruso sanja о idealпom i pravicnoш zakoпodavcu ро u.zoru na stare arhetipske likove Likurga ili Solona, te је zacudиjuce koliko njih dvojica na odredenim stranicama progovaraju. slicnim glasom.413 Razlika је jedino u. tome sto de Mestr inspiraciju. za svog zakonodavca trazi kod Boga, а Ru.so kod anarhisticki shvacene stvaralacke prirode koja moze da se vrati seЬi samoj kroz neke izuzetne licnosti koje се gradansko stanje napraviti ро uzoru па organsku zajedoicu prirodnih ljиdi. No, i jedan i drugi od zakonodavca traze izu.zetnost i nadarenost i verujи u neku vrstu delatnih heroja. Obojica се se 409 Yidi - str. 80. 83/ 84. ovoga rada 410 lpak, Smit се u razlicitim fazama svog misljanja iznositi razLicite teze, te се ponekad biti Ьlizi, а ponekad dalji misli о dik1:aturi. О ovome и knjizi - N. Cveticanin- Evropska desnica izmeilu таса i zakona- Filip Vi~njic, Beograd, 2004. str. 189.-277. 41 1 Zoz.ef de Mestr - Razmatranja о Francu.skoj - u Spisi о re~>oluciji, Gradac, Cacak, 200 l. - str. 83. 412 IЬid. - str. 84. 4 13 Zan Zak Rиso -Drustveni ugovor - Filip Visnjic, Beograd, 1993. - str. 53.-57. Zozef de Mestr- Razmatranja о Francuskoj - и Spisi о revoluciji, Gradac, Cacak, 2001 . - str. 113.- 115. 131 diviti Sparti i ratnickim narodima i isticace znacaj ratnickih vrlina41 \ ра stoga nije cudлo sto се Ruso postati prorok revolucije s leva, а de Mestr revolucije s desna. Njihove teorije се Ьiti ratobome- te се se razlikovati i od klasicnih konzervativaca i od klasicnih liЬerala, koji се poput Berka uzore pronaci u stoickirn mudracima, odnosno poput Kanta u repuЫikanskim zakonodavcima koji vise barataju nonnaшa, no oruzjem. De Mestr i Ruso се svoju potpuлu simЫozu doЬiti tek u fasizmu i nacizmu kada se njihova dva lika vise nece moci odvojiti jedan od drugoga - posto su и naci-fasizmu spojeni i demokratija i diktatura, i revolucija i restauracija. Ipak, u vremenu u kojem su neposredno delovali, misli Rusoa i De Mestra се i pored slicnog osnovnog impulsa koji Љ је vodio, pokazivati i neke Ьitne razlicitosti. То се i usloviti da de Mestra zajedлo sa Berkom nюzemo ubrojiti u desnicu, а Rusoa zajedno sa njegovim jakobinskim sledbenicirna u levicu. Naime, postoji u de Mestrovom misljenju jedan segment koji ga priЬlizava Berku, odnosno koji ga udaJjuje od «levicarskog» diskursa Revolиcije. Naime, videli smo da је Berk kritikovao apstraktne pojmove Revolucije, istovremeno zahtevajuci da se vratimo konkretnim empirijskim politickim iskustvima, koja nam u snopoviшa isporucuje tradicija. Stoga ро Berku ne postoje neka apstraktna «prava coveka», vec samo «prava Engleza>> kao skup politickih konstanti koje su proizasle iz istorijske egzistencije jedne odredene politicke zajednice. Stogaje on i polemisao sa Pejnom koji је uzeo u odbranu revolucionarnu Deklaraciju о pravima coveka i gradanina. Slicno postupa i de Mestr kritikujuci revolucionarno zakonodavstvo koje za svoj subjekat uzima rusoisticku kategoriju coveka и njenoj apstraktnoj opstosti. Tako de Mestr ispisиje redove ро kojima се postati najpoznatiji: "Ustav iz 1795. u potpunosti kao i njegova starija braca, је napravljen za coveka. Ali, na ovom svetu uopste ne postoji covek. U svom zivotu sam video samo Francuze, ltalijane, Ruse, itd.; znam cak, zahvaljuju6 Monteskjeи da covek moie Ьiti i Persijanac: ali, kada se radj о coveku, ја izjavljujem da ga nisam sreo nikada u zivotu; ako postoji, to је onda bez mog sazпanja. "415 Dok se Ruso i пjegovi revolucionarni nastavUaci obracaju covecaпstvu, de Mestr se obraca iskJjиCivo Francuskoj ne zeleci da prekoracuje granice njene politicke tradicije. Paradoks се uciniti da се ga Francuska moci cuti tek posredstvom Rusoa, ciji је koncept opste volje mogao otvoriti Pandorinu kutiju raznoraznih пacionalizama koji su do tada bili sputavani moпarhijskim legitiшitetom povezanim sa hriscanskim univerzalizmom kojim se dirigovalo iz Rima. Ipak, postojace razlika izmedи revolucioпame ( modeme ) i reakcionarne ( primordijalпe ) koncepcije nacije. Moderna koncepcija nacije pociva na svodeпju svih pojedinacпosti pod zajedпicki nazivnik i produkt је upravo politickih apstrakcija koje је de Mestr kritikovao, расе shodno njoj npr. Fraпcuz moci postati svako ko ucestvuje u francuskoj opstoj volji, ра makar dosao i sa africkih ostrva. Sa druge strane, priшordijalana ( organska ) koncepcija nacije pociva na svesti о иcestvovanju u jedinstvenoj «zajednici sudbine i porekla» i Ьiсе иtemeljena и dubinama politiCke tradicije koju је jedan narod vekovima gradio kroz svoju istoriju. Ipak, ove dve koncepcije се se ispreplitati, posto се posle sloma stare «reakcioname» Evrope i 414 De Mestr napominje da "posto је Ijиdska dиsa izguЬila svojи snagu zbog mekustva, bezbol.njstva i gangeroznih poroka koji proizlaze iz neumerenosti civilizacije, ona moze biti oce/icena jedino и krvi."- !Ьid.- 93. О Rusoи kao «pokloniku ratnickih naroda» u F.Satle- O.Dijamel - E.Pizije - Enciklopedijski recnik politicke filozofi.je- lzdavacka knjizamica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci- Novi Sad, 1993. - str. 880. 415 Zozef de Mestr- Razmatranja о Francuskoj- и Spisi о revoluciji, Gradac, Cacak, 2001. - str. Ј 15. 132 ultrakonzervativno usmereni delatnici pokuSavati da za svoj koncept pridoЬiju masovnu demokratsku podrsku, te se, kao u slucaju nacizrna, nece liЬiti da se pozovu na principe rusoisticke opste vo!je kako Ьi opravdali svoju politik.'U «krvi i tla». Naime, misao borbenc desпice pomalo mutira i ukoliko је kod de Bonala416 jos uvek prisutno eksplicitno zalagaпje za monarhijski legitimitet, kod Donozo Kortesa се se vec otvoreno govoriti о diktaturi koja nece vise nista imati sa starirn konzervativnim legitimizmom. Vidljivo, borbena desnica се se sve vise udaljavati od kJasicnog konzervativizma i od dodimih tacaka koje је imala sa Berkom, te се unutar njene misli sve vise rasti revolucionami «rusoisticki» morneoat. MoZda о tome najbolje svedoci jedna cinjenica iz Ьiografije neposrednog bastiпika mestrijanske tradicije - Huana Doпozo Kortesa- koji је u mladosti Ьiо strastan pristalica ideja Zan Zak Rusoa, da Ьi se tek kasnije vratio svom porodicnom konzervativizmu, no unoseCi u njega i пеkе «rusoisticke» revolиcioname momente.417 Као sto је de Mestr trзZio krstasko- kontrarevolucionami obracun sa Velikom revolucijom iz 1789. godine, Donozo је zahtevao kontra-pohod borbene desnice na revolucjju iz 1848. godine. I to potpuno и maniru svog predhodnika - on se komesarskom repиЫikanizmu ili «diktaturi bodeia>> kako ju је nazivao, suprostavjo nista manje revolиcionarnom mislju о arjstokratskoj «djktaturi saЬlje».418 Kortes preuzima i pojacava оnи smesи revolucije i restauracjje koja је Ьila sadri.ana kod de Mestra ј predstavlja medukorak ka fasizmu i nacizmu. U fэ.Sjzmи ј nacizmu kao vrhuncima borbene ultrakonzervativne ј primordijalne desnice su, bez sumnje, prisutni i Rиso ј de Mestr. Medutim, to nije Ьilo dovoljno za pravljenje one uЬitacne smese koja је Ыlа sadrzana posebno u nacizmи. Tome је pridodat jos jedan momenat koji se u meduvremenu profilisao, а ро сјјој kolicini се se razlikovatj fasizam i nacizam medusobno. То се Ьiti rasisticka teorija koja и meduvremenu nastaje i koja се Ьitj brzo apsorbovana od nekjh krugova borbene ultrakonzervativne desnjce. U narednim redovima cemo pokusati koncizno prikazatj pornenutu ideologiju rasizma da Ы је potom ukJjucjli u siri kontekst borbene prirnordijalne desnjce. ********** Samo zasnivanje ideologije rasizma је kod istoricara GoЬinoa419 uspesnog diplomate Drиgog francuskog carstva i pisca mnogih knjizevnih i teorijskih radova. Za nas danas najvecu relevancijи ima njegovo delo Ogled о nejednakosti rasa u kome је precizno ljиdski rod podelio na tri rase; «belu», «Zutu» i «cmu». Potom se zapllstio u 416 Op~imiji prikaz njegove misli u- N. Cveticailln - Evropska desnica izmeilu таса i zakona - Filip Vi~njic, Beograd, 2004. str. 80. -86. 417 Naime, ovaj potomak slavnog i u ovom radu vee pomenutog konkvistadora Hemana Kortesa се u mladostj Ьitj buntovan prema svom konzervativnom poreklu ј pot:puno opjjen revolucionamim jdejama koje su negirale stari monarћjjski legjtjmjtet . Cak i posle povratka konzervatjvizmи Kortes njkada do kraja nece zaboravitj ono sto је nаисјо od Rиsoa, расе Ьiti skloo da opravdanje konzervatjvnjh jnstjtиcija trafj nezavjsno od monarћjjskog legjtimiteta, и Ьilo kojem oЬiikи vladavine kojj moze ostvarjtj pun, rusojstickj sиverenjtet. Tako prjrodno dolazj do mis]j о diktaturj kroz kоји је mogиce ocиvati neke konzervatjvne vrednostj, premda paradoksalno, и tom momentu kod njega ne ostaje mnogo od klasicnih konzervatjvnih vrednostj, vec on postaje borbenj desnjcarski revolucionar. Op~jmjjj prikaz njegove mjsli и - ЈЬјd. - str. 86. - 96. 41 8 Karl Levit - Od Hege/a do Nicea - Veseliл Masle~a, Sarajevo, 1987.- str. 258/259. 419 lnformacije о njegovom fjvotu ј delu iz- Wikipedia, the free encyclopedja, Online Edjtjon, 2006. http://en. wikipedja.orglwikj/ Arthur _ de _ GoЬineaи 133 temeljno oplSlvanje razlike njihove istorijske egzistencije i njihovih drustveпih karakteristika, da Ьi dosao do zakljucka о izvesnim Arijancima ( tj. «belim Jafetidima» ) indoevropskog porekla u kojima је homo sapiens dostigao svoj najpotpuniji razvoj u bioloskom, ali i politickom, estetskom i kulturoloskom smjsJu.420 Jpak, Gobino iz svojih zakljucaka i istrazivanja ruje izvlacio Ьilo kakve smemice koje vode politickom nasilju, niti је direktno pozivao na «rasne» obracune. Medutim, ono sto је utvrdio na «naucnom» deskriptivnom ruvou veoma cesto се se u potonjim vremenima koristiti za opravdavanje rasno motivisanog politickog nasilja. Posebno се ga iskrivljavati poslenici Treceg Rajha, dok је sam Gobino samo pokusao da napise jedno delo u odbranu starog aristokratskog sveta. Ро нbedenju Ьlizi klasicnom konzervativizmн od Ьilo kakvog, makar i konzervativnog revolucionarstva, а ро poreklu aristokrata, on pokusava da pred principirna koje је promovisala Revolucija i pred njenim krilaticama odbraru ideju nejednakosti i stoga poseze za proucavanjem rasa. Poput svog licnog prijateUa iz aristokratskih krugova Aleksisa de Tokvila, GoЬino konstatuje neminovnost nastanka «demokratskih vremena», о cemu najbolje svedoci proces mesanja rasa koji оо naucrucki objektivno konstatuje i smatra da је citav proces nuzan. No, za razliku od Tokvila koji pomalo zali za aristokratskim vremeruma, ali i uvida mnoge prednosti stupajuce demokratije, GoЬino se upinje ne Ьi li teorijski utemeljio jednu potpuno aristokratsku koncepciju coveka i njegove istorije, gnusajнci se Ьilo kakvih demokratskih principa. Stoga on potpuno otvoreno kaze da је celokupan njegov teorijski rad «prirodna posledica UZ.asavanja i gadenja kakve osecam prema demokratiji».421 Ipak, on se razlikuje ј od Berka i klasicnog konzervativizma јег пе pridaje narociti znacaj tradiciji kao utemeljenom iskustvн predaka koje nas vodi jednom prakticnom moralnom poretku. Kod Gobinoa preci zive u geniшa i krvi tj. rasnom genomu mnogo vise negoli u institucijama koje odra.l.avaju njihov duh, kao sto је tvrdio Berk. Ро GoЬinou је sve relativno i apstraktno osirn naslednih «rasnih» svojstava koja su trajna i konkretna. On se razlikuje i od mestrijanske tradicije borbene desnice time sto nije Ьiо toliko religiozno zaintrigiran. Tokvil koji је zaslUZ.an z.a njegovu diplomatsku karijeru, kritikuje njegove «naucne» zakljucke sa hriscanskih pozicija i prorocki ukazuje na mogucnost buduciћ manipulacija njegovim stavovima.422 Gobino zapravo negira ideju individualne slobode u ime neumitne istorijske nиZnosti, te poput Hegela nastoji da opise monumentalni hod istorije.423 No, za razliku od Hegela on ne zeli da spekulativno utopi sнbjektivnost u 420 GoЬino zapisиje da sи Arijanci, kako ih naziva, «predstav\jali najlepsи vrstu Jjudi koji su svojim likom mogli da radиju zvezde i zemljи» i da imje uz to «bila na raspolaganjи ogromna kolicina zivotnosti i energije» uz pomoc koje su zasnovali aristokratski pol iticki poredak tj. poredak koji se bazirao na kastama - u Fransoa de Fontenet - Rasizam- Plato, Beograd, 1999. g. - str. 48. 421 Љid. - str. 46. 422 Aleksis de Tokvil- koji је svog prijatelja, postajиci 1849. g ministrom spoljnih poslova Francuske, postavio za sefa svog kabineta i tako ga na velika vrata иvео и diplomatsld svet- Ьiо је kasnije veoma razocaran iznesenim «naucnjш» tezaшa svog politickog pulena. U jednom od svojih pisama on ти pise: «Hriscanstvo је ocigledno teZilo tome da svi \judi bиdu braca i jednaki шеdи sobom, dok vasa doktrina od njih и najboljem s\ucaju cini rodake koji zajednickog оса irnaju tek na nеЬи. Zar ne vidite da iz vase doktriлe prirodno proizlaze sva zla koja se radaju iz stalne nejednakosti- oholost, nasilje, prezir prema ЬliZnjem, tiranija i besca.Sce u sviш svojim oblicima... . .. Velika vecina hriscana u svetи ne moze da oseca ni najmanjи simpatijи prema va.Sim tezaшa» - Љid. - 54. 423 Ponekad се sam sebe пazivati «hegelijancem»- F.Satle- O.Dijamel - E.Pizije - Enciklopedijski recnik politicke filozofije - lzdavacka knjiZaтica Zorana Stojanovica, Sremsld Karlovci- Novi Sad, Ј 993. - str. 307. 134 samokretanje svetskoga duha, vec smatra da је rasna datost ј svojevrsna djjalektika rasa ono sto pokrece jstorjjи napred. Postoji hijerarhija rasa, te оле и svojjm privlacenjjma i odbljanjima tvore neиmjtnj hod istorije. Oko tog procesa stoga лјје moguce spekulisati лјtј ga jzruCivati apstraktnim kategorijama, vec se on treba empjrijskj ј naиcno proucavati, te је Goblno иbeden da postupa naиcnicki - gotovo pozitivisticki. Ро tome se vidi da је, premda zestoki protivojk poHticke Modeme i svih njenih produkata ( modeme jake driave, revolиcjja, nacjonalizama, demokratije ) ipak ј sam dotaknut novovekovnjm scijentistickim duhom koga stavlja ц funkciju opravdavanja starog aristokratskog poretka. Ovo opravdava mjsljenja koja kaiu da је rasizam kao zaokruZena doktrjna Ьiо mogиc tek posle Francuske revolиcije i da se on <> - u Fransoa de Fontenet - Rasizam- Plato, Beograd, 1999. g. - str. 55. 426 Najednom mestu on daje sumomo prorocanstvo buducnostj ljudske vrste, u svom fatalizmu nadm~ujuci ј samog de Mestra. GoЬino potjsteno konstatuje: "Ljudska stada, pod teretom svoje sumome dremljivosti , zivece tada obamrla u svojoj nistavnosti, poput Ьivola ~о prezjvaju u ustajalim barustjnama pontskih nю~vara... . .. Zalosno је predvidanje da to jos nije smrt, da је to izvesnost kako cemo do te smrtj doci unireni ... » - IЬid. - str. 53. 135 pravoslavno hrjscanstvo, vec on паисаvа о jednom «germanskom hriscanstvи» koje sиStinski predstavlja paganizam, Ьиdисi da је u njemu rasni partikularizam pretpostavljen univerzalizmu. Cemberlen propoveda da treba stvoriti «religijи tacno prilagodenu samom bicu naseg germanskog tipa»427 i otuda се od njega do Rozenberga Ыti samo jedan korak.428 On iznosj paradoksalnи tezu da Нrist nije Ьiо jevrejskog porekla, vec smatra da se on moze nazvati arijevcem. Tako rezonuje zato sto, za razliku od GoЬinoa kod koga је rasa odredena bjo\oskjm parametrima, smatra da је jstjnski kriterijum ро kome mozemo prepoznati rasnи pripadnost onaj psiholosko-moralnj. Stoga се mu svj uzvisenijj duhovi nesиmnjjvo imatj nesto od arijevskog prinjcpa, kao sto се ти svi niZi porivi projz!azj[j iz semitskog pтincipa. Kod Cemberlena ovo postaju metafizjcki principi i on zasnjva neku vrstu misticnog rasizma и kome се mnogo vecu vaZпost za rasпu prjpadnost jшati moralno-duhovna konstjtucjja coveka, od njegovjil merlj jvih Ыoloskih osoЬina ј od njegovog konkretnog rodoslova. Opoziti arijevca ј semjte се kod njega predstavljatj principe vaskolikog Ьivstvovanja ј Нitler се upravo od njega preuzeti tezи о Jevrejima kao о nosiocima svog svetskog zla. Sto је najgore, Cemberlen miksиje misticno sllvatanje rase sa pozitjvistickim darvinjzmom ј time najavljuje buduee nacjsticke «rasne» eksperimente u kojjma се se pokusati proizvestj neka nova vrsta arijevskih nadljudi. Raspolиcen izmedи rnistike ј pozitjvizma, Cemberlen pravi zajsta jak, opijajucj i opasan politicki koktel. Premda је za sebe govorio da је sledbenik Gobinoovih jdeja, on се, razlikujuci se od njega, razvijatj eksplicitne antisemjtske ideje koje се koristitj za poJjticku moЬilizaciju, te се stoga za razlik:u od klonulog &aпcuskog aristokrate naprosto vrcati od politjckog aktjvjzrna. On cvrsto smatra da Jevreji svojom asimjJacjjom ипistavajи kulture domicilnih evropskih naroda ј iz ovog stava izvlaci praktjcne posledice. Ovaj Englez ро rodenju, а Nemac ро opredeljenju, smatra da samo Nemci mogи иspostaviti jedan nov evropski poredak kojj се evropsku kulturu ocistjtj od semitskih elemenata.429 Za razliku od Gobinoa kojj је Ьiо klasicni konzervatjvac, Cemberlen vec pocjnje da slиtj projekat revolucije zdesna i smatra da se novj evropski poredak moze izvestj jednom konzervativnom revolucjjom koja се Ьitj potpиna i neopoziva. Neposredno pred smrt Cemberlen се se upoznati sa mJadim Hitlerom ј prenetj ти neke od svojjh jdeja, а njihov sиsret се Ьiti obelezen nefuim recjma koje се otac rasizma иpиtiti mladom konzervativnom revolucjonaru smatrajиci da njegove «осј јmаји ј ruke, one pograbe coveka i vise ga ne pustajи»430 Nadalje се velikj иtјсај na razvoj ras jsticke ideologije i njenu sjmЬiozu sa antisemitjzmom imati jedan maJj spis poznat pod naslovom Protokoli sionskih mudraca. On predstavlja brosиru izaslи 1890. g. u Parizu и kojoj navodno sami Jevreji objavljнju svoju nameru da ovladaju svetom. Ovaj spjs се poslиZiti rasistima za razvjjanje antjsemitizma јег се oni и njemu videti aиtenticnj jevrejski manifest koji preti 427 Љid.- str. 67. 428 Као i Rozenberg kasnije, C:ernberlen u rimokatolicizmu vidi najopasnijeg neprijatelja njegovog «gerrnanskog hriscanstva». On се biti skeptican prerna avgustinizrnu, јег је za njega sv. Avgustin budtJci da 111u је rnajka Ьila afiikanaka Ьiо jedan od «izroda etnickog l1aosa», dok се rnu najuticajniji moderni katolicki svetitelj Ignacije Lojola zbog svog baskijskog porekla Ьiti sarno jos jedan «rnesanac» za koga се reci da predstavlja «tipicnog Antigerrnana>> - !Ьid.- 64.-67. 429 Svoje najpoznatije delo koje smo pornenuli Cemeberlen pi~e upravo na nernackom jeziku i njegov orginalni naziv је Die Grundlagen des neunzehnten Jahrћunderts 430 F.Satle- O.Dijamel - E.Pizije - Enciklopedijski recnik politicke filozofije - lzdavacka knjiZaгnica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. - 362. 136 hriscanskim narodima. Za nerasisticki raspolozene komentatore Protokola rec се biti о podmetnиtom politjckom falsifikatu koji је produkt ruske tajne роЈјсјје и Parizu koja је time htela da se obracuna sa liЬeralnijim krugovima koji sи иgro:Zavali tadasnjи rusku poJitjkи. Мј mozemo ostaviti samom citaocи da donese svoj sиd о cemu se tu radi upucиjucj ga na sam spis.431 No, bilo kako bilo, Protokoli postaju «obavezna Jjteratura» antisemjtjzma borbene desnjce ј onaj faktor kojj се је jos vjse udaljiti od klasicnog konzervatjvzjma, priЬli:Zavajuci је buducoj nacistickoj revolиcjjj zdesna. ********** Uopste, potkraj 19. veka stari dobri uravnotezenj klasjcni koпzervatjvjzam sve vjse odstupa, posto се se evropska aristokratjja polako poceti mjгjti sa novim stanjem stvari. Pjtanje иopste vjse nece Ьiti da li se prihvataju prjncjpi koje је donela .Revolucjja, vec се pitanje Ьiti - u ciji se pogon stavJjaju ti princjpj. I levica ј desnica ( odnosno njihovi ekstremni delovi ) се sa osvitom 20. veka podjednako Ьiti spremne na revolucioname marseve. Stoga се klasicni konzervatjvizam ( tj. klasjcna desnica) polako Ьiti apsorbovan u projekat revolucije zdesna, dok се se шnerenjji delovj delovi desnice postepeno transformisati u liЬeralnu desnicu sklapajuci pakt sa liЬeraJjzmom. Najava юnilitarizovanja» desnke i apsorbcjje jednog dela klasicnih konzervativaca и projekat desne revolucije Ьiсе u cиvenoj Drajfusovoj aferi koja се dлnatj Evropu ј Francusku od 1894. do 1906. godine. U optu:Zbama na racun j evrejskog oficira Drajfusa na jednoj strani се se zajednicki naci nacionalisti, rojaljsti i ekstremni katoJjcj, а и njegovu odbranu се ustati socijalisti i deo liЬerala ј radikala. Anti-drajfusovci се odra:Zavati metaforicno sklapanje pakta izmedu Rusoa ј De Mestra, u ciju се se smesu dodatj pogresno shvacen i protumacen Gobino. Та tri Jjka se spajaju u ljcnosti Sarla Morasa ( Charles Mauпas ) kojj postaje jos jedan od jnspiratora borbene desnice. Ovaj mislilac roden u katoJjcko-monarhistickoj porodicj klasjcnЉ konzervativaca, kao dete guЬi poverenje и hriscanske postulate ј u svet starog aristokratskog konzervativizma, te kao mladjc pocinje da traga za novjm priпcipima na kojima se moze иtemeljiti desnica.432 Као odrastao ј zreo covek staje na celo antj-drajfusovaca ј provodi specificnu simЬiozu repиЬiikaпskih i moлarhistjckih, revolucjotlamiћ i reakcionarnjh elemenata. Pridru:Zuje se pokretu Francuska akcija (Action Fran9aise ) koji је osnovao Moris Pujo ( Maurice Ри ј о ) ј staje na njegovo celo. Njegovom energijom i azurnosccu pokrece se casopis ovog novog pokreta - La Revue de l'Action jran9aise, koji 1908. g. prerasta u uticajnj dnevni Jjst sa prjstojnim tirazom koji jz)azj pod jednostavnjm nazjvom L 'Action jran9aise. Ро mjsJjenjи иglednog jstoricara Robertsa u Morasu su se spojj\e jdeje <> ( klasicne ) i «desnice maca» ( иltrakonzervativne primordijalne i borbene )444 on се Ьiti 440 DZ<>n М. Roberts- Evropa 1880- 1945. - Clio, Beograd, 2002. - str. 492. 441 "Souveran is4 wer iiber dcn Ausnahmezustand entschcidet." ( Suveren је onaj ko odlucuje о vanrednom stanju ) - Carl Schmit1 - Politische Theologie - Duncker und HumЬiot, Muncheп uлd Leipzig, 1922. str. 9. 442 V. Laker - Jstorija Evrope 1945. - 1992. - Clio, Beograd, 1999. 443 Tokom spanskog gradanskog rata poginulo је 150 000 repuЬ!ikanaca i 80 000 trankista, da bi nakon okoncanja rata u Frankovim cistkama glavu izgubilo jos 50 000 revolucionamiЬ simpatizera repuЬ\ike koji se nisu mirili sa porazom vec su napadali reZim 444 Precizne i dubinske razlike ove dve desnice и k:njizi- N. Cveticanin - Evropska desnica i=medu таса i zakona - Filip ViSnjic, Beograd, 2004. 140 moZda poslednji veliki evropski vladar starog konzervativпog kova, sto се tek poпekad пarusavati пjegova, na srecи kratkotrajпa, saradлja sa Mиsolinijem i Hitlerom. Saradnja izmedи tradjcjoпalistickog Franka ј revolиcjoпamili Hitlera i МиsоЈјпјја пјје mogla bjti plodonosпa, ра пi drиgotrajna, јег se tu radilo kako о razljcjtim koпceptima i poljtjckjm sjstemjma, tako ј о razJjcjtjm Jjcпostima. То се Ьiti vidljivo vec па пјvои njihovih Ьiografija, ра cak i licnih imena. Dok Franko nosj jme jedпog od пajvecih hriscanskih svetitelja - Francjska iz Asize, Musolini nosi ime ро antjkJerjkalno иsmerenom revolucjoпaru. Hobsbaиm nas izvestava da krajem 19. veka јеdап kovac radikal и jtaJjjanskoj Romanjj daje svome sinи ime Вепјtо ро antiklerikalпom meksjckom predsedniku Beпjtu Hиarezu ( Beпito Jиarez ).445 Tako se zacinje simbolika koja се malog decaka pratiti citav zjvot, odredиjиci ga kao bиntovnjka i revolиcjoвara, kojj nece jmati шnogo dodirnЉ tacaka sa klasicniш konzervativizmoш oslonjenjm па ћriscanstvo.446 Uskoro се sin kovaca postatj dисе ( «11 Dисе» ), zad1·zavajиci antikJerikalizam svog iшenjaka iz Meksika i rukovodecj jedniш paganskim pokretom koji се za svoj simbol uzeti snopove zita (faschi ) Ьivseg rimskog carstva, povezane u sekiru. Politickog prijatelja се pronaci и par godina mladem Nemcu aиstrijskog porekla Adolfu Hitleru, sinu oblcnog granicпog oficira, koji се kao i пjegov ita}jjanski saveznik hteti promeпjti Evropu jednom «revolucijom hrabrih>>, koja Ьi imala za сјЈј «procisceпje» dekadencije burzoaske Evrope. Zaista, glavna osoblna fasizma i nacizma, а koja се ih beskrajno udaljavati od klasicnog konzervativizma, Ьiсе upravo strasna volja da se Evropa menja, makar to menjanje kao svoj orijentjr uziшalo neke perjode evropske «herojske proslosti» koju је «obescastila>} upravo gradanska burzoaska civj Jizacija. Roberts dobro primecuje da је «sustinska razlika izmedu fasizma ј drugih desnjcarskih pokreta bila u tome sto је fasizam u potpunosti odbacivao burzoasku civilizaciju», а to faktjcki znaci daje on upravo odbacivao «celokupnu liЬeralnи civilizaciju - kapjtaJizam i trzjsпi sistem, individualizam ј racionalizam, veru u п~redak i veru и politiku kao sredstvo za zadovoljenje potreba drustva bez nasjJja» 7 No, Roberts sa jzvesnom povrsnoscu istoricara ne napominje eksplicitno da је fas izam, bez obzira na negovu apsolutnu negacijи burfoaske cjyjJizacije, dete istih rodjtelja kao i ona. Jasnjje receno, fasjzam је takode dete poJjtjcke Modeme kao ј bиrzoaska civjlizacija, jer on пaprosto ne Ьi Ьiо moguc bez sviћ onih koraka sekularizacije, tehnizacije i omasovljenja poJjtjckog polja koji su rezultat procesa koje је inaugurisala Moderпa. No, za razliku od Jjberalizma ј gradanskog sћvatanja poJjtike u kome је prevagu odnela «odisejska» stтana lica Modeme о kojoj је Ьilo reci u prvom poglavljи, и fasjzmи се prevagu odnetj «makijavelijevska>> strana modemoga lica о kojoj је takode Ьilo reci u istom poglavljи. Ukoljko је fa5izam zaista hteo da se иspostavi kao nova reljgija, onda mu је bila potrebпa Modema da prethodno neutralise staru hriscansku reJjgjjи. Ukoliko sи fa5jsti snзZno i jracjonalno verovali u drfavu kao и «onog smrtnog boga»448 da parafraziramo Hobsovu definjcj и modemog Levijatana, onda sи im svakako Ьili potrebnj Makjjave]j i Hobs da 445 Егјс Ј. Hobsbawm- Doba kapitala - Skolska knjjga, Zagreb, 1989. - 216. 446 Svj ozbiljniji ј temeljnjjj Musolinijevi bjogгafi ( kao npr. R.J. Boswortl1) isticu daje onjo~ kao decak Ьiо vagabund ј buntovnik koji је uzivao u nebrojeojm tucarna sa svoj ј т vrsnjacima ј ostalom decorn, ~to dovoljno govori о violentnim potencjja\jma njegove licnosti kojoj је stojckj mir klasicnog konzervatjvjzma morao Ьitj strao vec ро osnovnom psjholo~kom impulsu. 447 Dzon М. Roberts - Evropa 1880 - /945.- CLio, Beograd, 2002. - str. 483. 448 Tomas Hobz - Levijatan ili materija, oЬ/ik i vlast driave crJ:vene i grailanske - Gradjna, Ni~, 1991. - tom 1, str. 179Ј\80. 141 im prisapnи nacela njihove nove religije. То postaje jasno ako znamo da је ubedljivo najtalentovaniji i najdиЫji teoreticar koji је uzimao fasizam u zastitu, dodиSe samo и jednom periodи svoga zivota - Karl Smit - Ьiо opsednut upravo Hobsom i u nesto manjoj meri - Makijavelijem.449 Ljudi рориt Smita, koji је Ьiо vise sklon fasizmu negoli nacizпш te је zapravo stajao na njihovoj razmedi, su pokusavali da novoj ideologiji revolucionarne desnice dаји iole ozblljniju teorijsku koprenu i nacine od nje respektabllnu pravnu i politicku doktrinи koja Ьi se nadovezivala na bazicne postulate modernog shvatanja dгZave. Na ialost, ~udi poput Smita sи brzo gurnиti na margine fa5istickog, odnosno nacistickog sistema 50, јег sи verovatno bili isuvise akademski nastrojeni da potpuno pristaпu uz pokrete koje su vodila dvojica avanturista, sa izvesnim politickim talentom, ali sa posve oskudnim znanjima. Musolini i Hitler su iskoristili znanja «eksperata» poput Smita ili Hajdegera451 da formulisu nacela svoj ih пovih politickili religija, пе dozvoljavajиci ovima nikada da postanи njihovi oficijelni proroci. Nasuprot tome, odbacili su ih Cim sи ovi poceli da smetaju пjihovom buntovnickom voluntarizmu, inaugurisиci poluintelektualce рориt Rozenberga za svoje sluibene ideologe. Mиsol ini i Hitler sи verovatno bili isuvjse satkani od k:rvi, znoja i sиza, da parafraziramo Cercila, da Ьi иz sebe zadrZali do kraja takve intelektua1ne veJ jcjne kao sto su Smit ili Hajdeger koj i su ipak bili satkani od kabinetske tisine i knjiske prasine, sto im је davalo jednu klasicnu dimenziju.452 Zaista, Musolinj ј HjtJer kao simboli fakticke revolucioname desпice 20. veka su Ьili buntovnici nespremni da poslиSajи Ьilo koga osim svojih usijanili glava, а te glave sи ih terale da se ponasaju upravo suprotno svemu sto је do tada cinila klasicna desnica. Umesto ravnoteze, oni su nudili obracune, umesto iлsistiranja па legalitetu i kontinuitetu, oni su nudili voluntarizam i revolucioпarstvo, umesto postovanja religijskih tradicija, oni su pokusavali da iskuju sopstvene neopaganske mitove. Obojica се i pored svog pozivanja na neke konzervativne vrednosti ostati citavo vreme poli6cke karijere upravo revolucionari i buntovnici i stoga nijedan od njih nece urnreti u krevetu, okruzen uлucima i farnilijom, kako su uglavnom umirali konzervatjvni politjcari i teoreticari. Musolinj се poJjtjcku karijeru zavrsjti оЬеsеп za noge od strane italijanskih partizana, dok се Hitler zivot okoncati sopstvenim metkom и jednom od posledлjih «slobodnilш nemackih bunkera. Njih ј njjlюve sledbenike Hobsbaum naziva «revolucioпarima kontrarevo1ucije»453 sto dobro svedoci koliko је protivrecnosti Ьilo sadrzano и njihovom delovanju. Oni се iza sebe i pored istorijskog poraza koji su doziveli ostavitj dva politicko-ideoloska pokreta koji sи zivi i u nasim danima, bez obzira sto se nalaze na politickim marginama. Jednom kad је Ьila zapaljena, vatra naci-fasizma се se tesko 449 Smitovo Citanje Hobsa u knjzi Levijatan и исепји о driavi Tomasa Hobsa: smisao i nedostacijednog politickog simhola ( Der Leviatћen in Staatslehre des Тl10mas Hohbes: Sinn und Fehlschlag eines politiscllen Symho/s, 1938. ) је potpuno savremeno i prilagodeno potrebama < drZзve nije Ьila nacjja koja је modemj prozjvod, vec је tada drZзva Ьila zasnovana na unjverzalnosti hrjscanske zajednice. Fasizam pokusava utemeljiti neku vrstu «novog srednjovekovlja» gde Ьi na mesto ћriscanskog uпjvezalistickog Boga stupjo pagansk.i i partikularistjcki pojam nacije ј na njemu tttemeljen poredak drzave. Naime, u fasizmu se mjsticizam iz religije prenosi ла politiku te оп vesto koristi duЬiпske impulse homo religiosusa kako Ьi mu poturio nesto sto sa reJjgijom nece imati veze. Ovako opet dolazimo do one pominjane politiCke teologije koja се Ьiti trajna osoЬina borbene desnice.457 Naciju MusoJjnj ћipostazjra i ona kod njega predstavlja neku vrstu platonistickog pojma kojj је jznad svih pojedinacnih stvari i zahvaljujuCi kome one uopste doЫjaju egzistenciju. U Doktrini fasizma MusoJjni zapisuje: «Politicke doktrine prolaze, nacija ostaje»458 Nacija се davati smisao drzavi i ukoliko se slozimo sa Nojmanom da fasizam prel!zima hegelijansku ideju drzave459, onda moranю konstatovati da tu mesto hegelijanskog «objektivnog duha» u njegovom samokretanju, t1logu unutrasnjeg temelja drZзve preuzima misticлj pojam nacjje. Nojman i sam dobro primecuje da se «nacija u fasjstickoj drZavi posmatra kao duhovni, ekonomski ј poJjticki entitet>> ј dobro objзSnjava zamjsao korporativne drZзve u kojoj tzv. korporacjje kao «ujedmjene organjzacije proizvodnih snaga» posreduju jzmedu sindikata ј drZave ј tako cuvaju organsko jedjnstvo nacjje od eventualnih socjjalnih antagonizama.460 Nojman napomiлje da fasizam i pored svog zgrazavanja nad liЬeraJjzmom dozvoljava privatnu preduzetnicku inicjjativu, ali da nalaze drzavnu intervencjju tamo gde privatna izostaje ј gde ona ne moze obezbediti egzjstenciju clanovima poJjticke zajednice. Stoga u ekonomskom smjsJu fas izam ne predstavlja povratak u feudalizam, vec kao sto se tu komЫnuju neki levicarski ј desnicarsk.i momenti, jednako tako se tu komЫnuju neki premoderni i modemi principi uopste. FзSizam се Ьiti «premoderan>> u svom zahtevu da se politika veze za jednu iracjonalnu (pseudo)religiju, ali се Ьiti izuzetno moderan Ьiti u koncentrisanju politicke moci u rukama masovnog i totalitamog druStvenog pokreta, а videli smo da su drustveni pokreti proizvod modemog doba. Uistinu, razlika fasistickog shvatanja drzave u odnosu na makijavelijevsko-hobsovsku tradjciju, kao i tradiciju rane borbene desnice, је u tome sto drzava nece Ьiti jaka sama ро 457 Yidi str. 130. ovoga rada 458 Benito MussolirU - The Doclrine ој Fascism - Online edition, 2006. http://wv.'W.worldfuturefund.orglwffmaster/Reading/Germany/mussolini.htrn 459 F. Nojman - Vladavina prava - Filip Yisnjic, Beograd, 2002. - str. 326. 460 IЬid . 144 seЬi ili kroz licnost monarha, vec се u njenom sredistu stajati totalitami politicki pokret. Тај pokret је istovremeno i paradrZ.avna struktura i ono sto drZavu najsиstinskije odreduje. Upravo ро tome је fa.Sizam bitno moderaл i nastavlja se na rusoisticku tradiciju јег је hteo suverenitet formirati odozdo - iz masa i ро tome se veoma razlikuje od klasicnog konzervativizma koji se iz sve snage upinjao da ne pusti mase u politiku. Ovo се Ьiti tacka razlike jzmedu Musolinija i Franka, jer spanski kaudiljo nikada nece, kao sto smo vjdeli, imati striktaл i homogen politicki pokret i иvek се se cuvati da drZзvu ne izrucj masama, а ј sam nece Ьiti sklon spиstanju medu «oЬicne smrtnike». Za razliku od njega Mиsolini ne samo da pusta mase и politiku vec one u nju naprosto provaljuju, а о tome koliko se duce intimizovao sa masama dobro govori anegdota da је za vreme njegove vladavjne u rtaliji medu zenama Ьiо popularan brushalter sa njegovim likom. Tako nesto se nikada ne Ьi moglo desiti katolickom Franku i citava anegdota, ukoliko u njoj ima malo j stjлe, predstavlja dokaz da Muso\ jni potpuno pripada masovnom drustvu- posto се multiplikacija sopstvenog lika na delovima intiпmog vesa Ыti svojstvena upravo razmazen im rok-zvezdama iz poslednjih decenija 20. veka u kojima masovno drustvo dozivljava svoj vrhunac. Bilo kako bilo, fasizmu uspeva da pridoЫje siroke mase t.e се on svojom organskom koncepcijom uspeti da ujedini - na jednoj strani ; predstavnike krupnog kapitala, zemljoposednike i farmere, razocarane veterane iz Prvog svetskog rata, kao i deo intelektualne e\ite- sa, na drugoj strani, donjim socijalлiш slojevima koje su predstavljali potpиno osiromaseni radnici i sitno selja.Stvo. Naprosto, fa.S jzam је siroma.Snijim slojevima koji su ostali na vetrometim bez igde ikoga ponudio mistjcno jedinstvo sa elitom kroz pojam nacije. Stoga su ti slojevi oberucke prigraЫ\i fasizam, jer im је on omogucio da se osecaju manje sami и potpuno otudenom i hladnom modemom svetu - da parafi-aziramo marksisticke opaske о posledicama modemisticke alijenacije. Uopste, fasizam се predstavljati gotovo jedan romantican politicki pokrct na granici sa utopijom ј sigиmo Ы Ыо tako i иpamcen da Musoliлi nije proveo gotovo dvadeset godina na vlasti i da ta vlast njje ponekad Ьila sklona politickom nasilju. No, poJjticko nasj\je njkako nije Ьilo sveprisutno ј njkako и vecoj kolicini negoli и osta\jm politickirn sistemima (iskljиcиjиci nacizam i boljsevizam gde је potpuno hipertrofiralo ) koji cak i u najsavrsenij jm demok:ratijama ponekad ostavljajи mogucnost politickog voluntarizma.461 Roberts zaklj ucuje da је <шprkos svemu, tesko reci da је teror Ьiо glavna pokretacka snaga fasizma u Ital~i» i dodaje da «rezirn nikada пјје mogao da nametne slepи pokomost stтaћom».46 Mesto da racuna na strah svojih podanika, fasizam se pokusao obratjti njjhovom srcu, te fasisticki program uopste predstavlja niz jdeaJa koje Roberts dobro pobrojava463 i u kojima se masama obecavalo izbavljenje iz utilitamog i programiranog modemog sveta. Medutim, fasisticki program је pokazao nerealisticnost u sukobu sa «spoljasnjim svetonш, sto se najbolje vidi iz propasti fas isticke spoljnje politike. Ovaj program Ы mogao da funkcionise unиtar јеdле drZзve gde Ьi svi prihvatjJj 461 Tako се veoma stabjlan ј efikasan liЬeralno-demokratskj poJitjёkj sjstem SAD-a u nekoljko navrata dozvoliti jspoljavanje poJjtjckog nasilja, posebno u sluёajevima obraёuna па rasnoj osnovj tj obracuna jzmedu belaca ј cmaca. Tako nas Fansoa de fontenet izve~tava da su ljnёovanja cmaca jzmedu 1890. ј 1901. u SAD-u Ьila veoma uёestala, na ~ta su cmci u nekoliko mahova odgovoralj rasnim pobunama- u Nju Orleansu 1900. g, u Stejtsborou 1904. g, u Atlanti 1906. g. i konaёno u Sprjngtildu 1908. g. - Fransoa de Fontenet - Rasizam - Plato, Beograd, 1999. g. - str. 96. 462 Dion М. Roberts - Evropa 1880-1945.- Cljo, Beograd, 2002. - stт. 503. 463 IЬid. - str. 499. 145 ova «jdealna pravila», no on se morao pokazati iluzomim pri suocavanju sa realnom situacijom medunarodne politike gde nikada ne postoji konsenzus oko vrednosti i gde је sve prepusteno prozaicпoj borЬi prakticпih јј ekonomskih iпteresa, а to је upravo опо, sa cim Musolini nije racunao. Fasizam се se razlikovati od nacizma jer шu је ton dala upravo duceova licnost za koga istoricari ka.Zu da је «Ьiо politicki esteta, koji је nastojao da stvori odgovarajucu atmosferu oko sebe, pre nego drzavnilo>.464 Vec smo videli iz anegdote ponudene na prethodnoj strani da је MusoJjni svojim ponзSanjem proizveo ikonografiju koja bi vise Ьila svojstvena estradnim zvezdama, negoJj ozЬiljnim politicarima i sve to nece moci da se ne odrazi na ideologiju koju је stvorio. Roberts zakljucuje о fasizmu, jezgrovito ј slikovito: «On је uvek na javnoj scenj Ьiо olicen u monstruoznoj, polukomicnoj slici Musoljnija koj i gestikulira. Upravo ovo ј razlikuje fasizam od zverstva nemackog nacizma.»465 Musolinj - revolucionar, vagabund, zenskaros i brЬJjjvac - njkada nece moci da stvori politjcki sistem u striktnom znacenju te reci, poput Hjtlera ili Staljina, vec се kod njega sve Ьiti puka politicka improvizacija i neka vrsta jgre decaka koji nikada nece hteti da odraste i kojj се pennanentno Ьiti sklou neozЬiljnim, mangupskim, detinjim tucama. Sin kovaca nikada u svojim rukama nece imati potpunu i koncentrisanu politicku moc poput Hitlera i stoga nece poput svog nemaCkog saveznika mocj da seje smrt. Оп ne samo da nikada nece posegnuti za rasnim principom, vec mu zbog njegove politicke zovijalnosti ne polazi za rukшn da Italjjj nametne anбsemjtske rasjsticke zakone sto је od njega zahtevao Нitler licno. Pri pokusaju uvodenja tih zakoпa Ј 938. g. Musolini dozjvljava protivljenje naroda i dela fasistickih zvanicnika i konacno opoziva te zakone. То dovoljno svedoci da је njegov rezim Ьiо jedan, slobodno mozemo reci, benjgnj oЫik borbene desnice. Njegov najveci greh sigurno nije u tome sto se kocoperio italjjanskim poluostrvom i delom Evrope, jer kao sto smo videlj fasizam nije ostavio iza sebe mnogo prakticnih posledica, а i one koje је ostavio nisu Ьile bog zna kakve. Najveci greh fasizma се Ьiti sto је inspirisao Нitlerov nacionalsocijalizam, koji се mnogo dalje odmacj u sejanju smrti ј сјје се prakticne posledice biti monstruozne. Zaista, Musolini се Ьiti politicki uzor Hitleru na samim pocecima njegovog «desnog» revolucionarstva. No, za razliku od njega HjtJer се poroditi najmaligniji oЫik u kome moze da se javi revolucionarni konzervativizam, te се njegov nacioпalsocijalizam predstavljati pravi politicki tumor. Za razliku od Musolinija koji је mnogo vjse voleo bezmalo estetske, ali sustjnski nejacke demonstracjje politicke moci ј sepurenje poput pauna, HitJer се svojom nemackom metodicnoscu vjse voleti konkretne poljtjcke rezultate. On se nece zadovoljavati praznim poljtjckim fonnama, premda се ј u njegovoj ideologiji Ыti prisutan visok stepen estetizacije poJjtjke. Upravo se razlicjtoscu Hitlerove licnosti od MusoJjnijeve moze dobro objasnitj kako је klica duceovog romanticnog projekta «desпe revolucjje» narasla do otvoreno «teroristickih» i rasistjckjh teZлji buduceg nemackogfiJ'era ( «der Ftihrer» ). Stoga, pre nego sto krenemo u elaboracjju nacionalsocijalisticke doktrine, moramo pazпju posvetiti (jcnostj tvorca Моје borbe ( Mein Kampf) - onog politickog spisa koji се ne samo jzJoziti prvi celovit nacionalsocijalisticki progгam, vec koji се cjtavo vreme 464 Љid. - str. 498. 465 Љid. - str. 498/499. 146 nacjonalsocjja\jstjcke vladavjne predstavljati glavni poJitjcЮ orijentir za siroke narodne mase. Posve је jasno da pored Hitlerovog Majn Kampfa, koji је produkt kako genjjalnog ј neponovljjvog politickog jnstjnkta tako i naj1macnijih politickih namera, sa11su da osvoji srca i duse egzaltjraniћ nacjonalsocijalistickih masa nije jmao ni jedan drugi spis, ma koJjko njegov autor bio talentovan ј dubok. Tako cak ni Rozenberg sa svojjm Mitom dvadesetrog veka nece mocj da pride Ьlizu doktrinarnoj va:Znosti i popularnosti Hjtlerove knjjge, а da ne pominjemo tek sudbinu nekih Smjtovih ј Hajdegerovih po\jtjckjh pamfleta kojjma su se pokusavali priЬliZiti nacionalsocijalistickom rezimu, koji ih, па njihovu srecu, nije razumeo.466 Stoga nam za razja5njavanje nacionalsocjjalisticke doktrine valja ostatj na Majn Kampfu tj. licnosti i shvatanjima njegovog autora, da Ьi smo ih samo ovla$ nadopunili nekim Rozenbergovim teorijskim pokusajima kojima se ovaj uporno pokusavao nametnuti za g lavnog nacionalsocijalistickog jdeologa, zbog cega се mu na sudenju и Nirnbergu odleteti glava.467 Hitler diktira redove Мај п Kampfa svom licnotn sekretaru Rudolfu Hesu (Rudolf Hess) 1923. g. unutar zidova Landberskog zatvora, u kojj su obojica dospeli ро propasti «minhenskog puca», kojj је smerao da zbaci lokalnu bavarsku vladu ј tako oznacj pocetak osvajanja nemackih zemalja od strane nemackih ultra-patriota. Hitler је do tog vremena vee uspeo da stvorj malu, ali fanaticnu ј odanu partiju koja се tek kasnjje kad naraste i osnaZi postati poznata citavom svetu kao Nacional socijalisticka nemacka radnicka partija ( Nationalsozialistiscћe Deutsche A1·beiterpшtei ).468 Hitler svoje zatvorsko delo pise upravo kako Ьi svojoj, jos uvek maloj partjji, obezbedio cvrstu doktrinamu osnovu i kako Ьi oћrabrio drugove koji su na slobodi cekali da vjde sta се Ьiti sa partijom i njenim pritvorenirn liderom. Citavo delo, koje jednim delom jma autobiografski i ispovedлi ton, odise Нitlerovom licnoscu, а opet sa druge strane autoru polazi za rukom da svoje ideje prikзZe koncizno ј jasno. Naprosto, autoЬiografskim 466 Jedna faza Smitovog stvaranja koju slobodno mofemo nazvati «oportunistiCkom» donosi izvestan Ьгој knjiga i tekstova koji su, najЬia.Ze геёеnо, advokatski govori u prilog nacionalsocijalistickoj slici sveta. Da krenenю redom; vec 1933. godine Smit objavljuje knjigu Drfava, pokret, narod ( Staat - Be~vegnung­ Volk), potom u julu 1934. godine u "Nemackim pravnim novinama" objavljuje clanak Voda sriri pravo (Der Fйhrer schutzt das Recllt) gde podrZзva Нitlera u njegovom obracunu sa, doduse, ј о~ ekstremnijim i divljirn- Emstom Remom. Оо kraja godine Smit objavljuje i knjige - О tri vrste pravnonauёnog misljenja ( Uber drei Arten des rechrwissenschaftlicћen Denkens ) ј Naciona/socijalizam i metlunarodno pravo (Nationalsozialismus und Volkerrechl ). Posebno је zanimljiv reprint knjige Stavovi i pojmovi и borbl sa Vajmarom - ienevom - Versajem ( Positionen und Begriffe im Kampfmit Weimar- Genf- Versailles) iz 1940. godine, koji donosi tekstove koji su, od vremena prvog izdanja, iШii ро casopisima ј od kojih mnogi opravdavaju nacisticku medunarodnu politiku. Smitova medunarodno-pravna promisljanja се 1942. godine rczultirati knjigom Medunarodnopravni poredak veleprostora sa zabranom intervencije sila stranill (tom) prostoru ( Volkerrechrliche Grossraumordnung mit lnterventionsverbot fiir raumfremde Miichte ). No, posto је Smit prethodna dela pisao iz cistog oportunizma tj. vise iz pokusaja da se za5titi od sumnji da ne podrfava reiim, negoli sto је cvrsto stajao iza njihovih stavova, ona се mu biti slaba preporuka za ostvarivanje nekog vidljivog idejno-politickog utjcaja. О ovome u - N. Cveticanin - Evropska desnica izmedu таса i zakona- Filip Visnjic, Beograd, 2004. str. 116, 117. 467 Na drugoj strani protiv Smita се u Nirnbergu biti pokrenuta istraga 1947. g. ali се Ьiб utvrdeno da nema osnova za pokretanje sudskog proccsa, ра samim tim ni za njegovu osudu. О оvоше u- Joseph W. Bendeгsky - Carl Schmitt at Nuremberg - u casopisu Telos - Number 72., Summer 1987. str. 91. - 97. Posve је sigurno da Smitu nista nije oprosteno zbog neke njegove navodne "intelektualne veljcine", vec on verovatno u nacionaJsocijalistickom rezimu nije ucinio nista zbog cega Ьi podlegao pod pravne sankcije, za razliku od Rozenberga koji се zaista Ьiti jedan od teorijskih inspiratora krvavih rasnih obracuлa. 468 Veoma dobra i kratka istorija panije na nemackomjezikuje na sajtu- http://W\V\V.shoa.de/www.shoa.de/content/vie,v/120/99/ 147 «mesjjanskinш tonom pomesanjm sa doktrinamj1n «objektjvnim>> postavkama, aиtor nerazdvojivo vezuje nacjonalsocijalisticku doktimu za svojи licnost i imenиje se za njenog prvosvestenika. Njegova Jjcnost, Ьitno drиgacija od Mиsolinijeve, pokazuje se kao ozЬiljna, dosledna, poZrtvovana i iznad svega sиlиdo borbeno-fanaticna. Za razlikи od Musolinijevog bonvivanstva Hitler је ocigledno imao neke «monaske» osobine koje је iskorjstjo za propovedanje jedne pseиdo-religije. On zapisиje и ispovednom tonи na pocetku knjige da se jos kao decak росео «odusevljavati sjajem raskosno blistavih crkvenih svecanos6»46 - и сети moumo traiiti izvoriste Ьиdисе pseиdo-religijske simbolike koja се Ьiti svojstvena nacizmи ( kukastj krstovj, mjsticna obelezja itd . ). No, pored svoje zanesenosti reJjgijskom simbolikom, Hitler се imati и seЬi i nesto od bиntovnickih impulsa koj i sи ЬјЈј svojstveni i mladom Musolinijи ра on pominje decacko «druzenje sa snaZnim momcima»470 - iz cega se mogu nazreti crte karaktera opsednиtog snagom i borbom. Otuda је ј potpuno logican naziv njegove knjige i aиtopercepcjja sopstvenog риtа kao «sopstvene borbe». Нitler се za sebe reci da је jos kao mladic Ьјо «nacionalist», ali i da је postao «mladi revolиcionar»47 1 - iz cega se naziru konture njegovog naciona/-revo/ucionarstva tj. «desnog>> revolucjonarstva koje се se veoma razlikovati od klasicnog konzervativizma. Hitlerovu fanaticnи upornost и svemи sto је radjo kao i njegovu revolиcionarnи strast ocrtavajи recj da «otpori nisи postojali, da Ьј se pred njima kapituliralo, vec da Ьi ih se slomilo» kao i konstatacija da је «time sto me boginja nevolje uzela и svoje narucje i cesto тј pretila da се me slomiti, rasla u meni volja za otporom, da Ьi , konacno, postala pobednicom».472 Hitler zaista povremeno zvucj рориt marksistickog proletera koji bez igde ikoga i icega sanja о jednoj velikoj revolиciji kao пadoknadi za sve pretrpljene ЬоЈј. Buduci firer tako kaze da је kada је iz provincije otpиtovao u Вес irnao samo «kofer odece i rublja u ruci» a\i i <~edou cvrstu volju u srcи».473 Hitlerova razlika spram klasicпog konzervativizma, koji је, kao sto smo videli kod Berka, Ьiо razborit, dobro је vidljiva kada on u jednom svom razmisljanju474 sиprostavlja «mudrost starosti» ( tj . upravo razboritost ) i «genijalnost mladosti» ( tj. upravo nereflektovanи revolucionarnu akciju ), stajиc j na stranu ove druge. Otuda Ljиbomir Tadjc posve opravdano naziva nacjonalsocijalisticku doktrinи antirazboritoscu tj. «raspamecenoscu»475 ј stoga је potpuno jasno kako је ona mogla najci ла ushЊen prijem upravo kod onih najmladih koji, ро definiciji, imaju najmanje razboritosti.476 Hitlera је, kao i njegovu jednako-revolиcjonamu boljsevicku opozicijи, delimicno uslovila epoha koja је u to vreme bila skloпa kritici svih «razboritih» projekata bez obzjra da li su oni konzervativnog, liЬeralnog jJi socijalistickog porekla, te su i levica i desnica nezaиstavljivo putovale svojim ekstremima. U tom dobu eksn·ema, da se posluzimo poznatom Hobsbaumovom sintagmoщ bilo је prisutno protivljenje onoj tendeciji 469 Adolf НitJer- Mein Kampf- Моја borba- Croatiaprojekt, Zagreb, 1999.- str. 27. 470 Љid. 471 Љid.- str. 32. i 36. 472 Љid.- str. 41. 473 Љid. - str. 39. 474 IЬid. - str. 43. 475 Lj. Tadic- О prijateljstvu i mrinji- zbomik Filozofifa i drustvo 11, Beograd, 1989. 476 Otuda ne treba da nas cudi Hitlerovo kasnije osnivanje mladalackih organizacija poput Hitler-jugend-a koje su mu Ьile fanaticno odane. Takode nesto bezazlenije, ali formalno veoma slicno, odusevljavanje «revolucionamim omladinskim brigadama» imaeemo i na revolucionamoj levici koja се, gotovo istovetno, prednost davari mladalackim impulsima nad starackim mudrovanjima 148 mi~ljenja koju је davno uspostavio Aristotel kao patrijarh razboritosti, а koja је u Novome veku apsorbovana kako u liЬeralisticki racionalizam, tako i u klasicno- konzervativni tradjcionaljzam. Tom «modernom aristotelizmtш i njegovoj razboritosti, sa pozicija konzervatjvne revolucije, ne suprostavljaju se samo genijaJn j ј autonomni umovi poput Hajdegera, Jingera ( Emst Ji.inger) i Smita477 vec i njz maJjh пllslioca i teoreticara poput Ludviga Кlagesa ( Ludwig Кlages ), Vilhelma Stapela (Wj lhelm Stapel), Emsta Кirka (Emst Кrjeck ) ј Franca Maria ( Franz Mariaux ) koji се se svi odreda kretati u profanim kordinatama koje imje postavio Majn Kampf Hitler u Majn Kampfu zaista najedan profan nacin ponavlja kjerkegorovsko ili - il i478 od koga је ј krenula citava lavina iracionalizma posthegeljjanske filozofi)ce. No, dok kod Кjerkegora, јЈј kod Nicea, ne moze biil:i govora о Ьilo kakvoj poJjticj4 9, posto su nj ihova razmisljanja suvjse «od onoga svetю>, HjJer је iracionaJjzam koj i mu је ероlщ ostavila u amanet vesto iskoristio za sopstvene poJjticke obracuпe. On fomшlise jedno revolucionamo «Ьiti iJj ne Ьiti»480 kome daje rasisбcki prizvuk i ро пjemu se sve moze svesti na jednostavno pjtanje- iJj Nemci, ili Jevrej i. Pri tome postupa jednako radikalno kao boljsevicj kojj su takode hteli da sve poJiбcke probleme ј planove redukuju na jedno jednostavno - ili proleteri, ili burzoazija. Hilter је poput boljsevjka potpuno ociscen od bilo kakvjh predrasuda ili tradicionalnih obzira i predstavlja «savremenog varvarina» koji ne6e imati ama bas nista zajednicko sa starom konzervativnom Evropom. On prizaje da је jos kao mladjc «stao na stajaliste svih onih koj i su s nogu otresali evropsk:u pra.Sinu» i kojj su Ьili «oslobodeni od svih do tada paralizujucih predstava о pozjvu ј stalefu, о okoJjni ј tradicjj i».481 Hitler је zapravo Ьiо jedan savrsen proleter482, samo sa obmuбm predznakom. Njemu је, kao i boljsevicima, izvorise u Francuskoj revoluciji cijoj se «stra5noj provali vulkana» divi, а takode ga ni Lenjinov poduhvat ne ostavlja ravnodusnjm i direktno ga inspirise svojom snagom.483 Stoga se on, opet ponavljamo, samo uslovno moze ubrojiti u desnicu, jer smo videli da је za klasjfikovanje ро osi levjca-desnjca veoma Ьitan odnos prema revoluciji, а posebno prema onoj Francuskoj. Као i kod Musolinija i kod Hitlera је prisutno mesanje motiva klasjcne desnice i klasicne Jevice ј stoga nece bjti cudno sto on inspiraciju moze potraziti jstovremeno i kod boljsevjka i kod svojih nemackih patriota i ultranacionaJjsta koji su Ьili na suprotnoj strani poJjtickog spektra. On vrlo vesto vidi da је fanaticnim pokloпicima nemackog Rajha роtтеЬпо osjm germansko-nacionalno-rasne, pridodati ne~to i od socUalne 477 О ovom anti-razborjtoш ustrojstvu epohe, а posebno о mestu Smita, llejdegera ј Jingera uлutar nje u- N. Cveticanjn - Evropska desnica izmedu таса i zakona- Filip Vj§njic, Beograd, 2004. str. 135-139. 145- 149. 478 "Sa Jevrejjma nema njkakvog paktiranja, vee samo tvrdo: llj -j lj" - Adolf Hitler - Mein Kampf- Моја borba - Croatjaprojekt, Zagreb, 1999. - str. 220. 479 Jedan poku~aj da se prikзZu politicke posledice Niceove filozofije је u knjizi D. W.Convay - Nietche and politica/ Tblпkiпg- Routlege, London and New York. Ipak, smatramo da је bilo kakvo citanje Nicea (kao i Kjerkegora ) iskljucivo sa nekog "poljtjёkog" stanovi§ta pomno i da se ogre~uje о osnovna hermeneuticka pravjla, te da tako nuino redukuje bogatstvo njjhove mjsli. Qnj su na kraju krajeva ostalj ugamceni kao "mudraci", а ne kao bjlo kakvj "politikolozi" - eak i u naj§jrem znacenju te reCi 4 Adolf Hitler - Mein Kampf- Моја borba - Croatiaprojekt, Zagreb, 1999. - str. 261. 481 ЈЬјd. - str. 46. 482 On verodostojno opisuje siroшзStvo ј bedu u kојјшаје zjveo ј priznaje da gaje upravo to navelo da osnuje organjzaciju koja се «obuhvatjtj sve sapatnike i nespokojne, nesrctnike i nezadovoljne» - str. 41, 42, 44, 236, 339. 483 IЬid. - str. 475. 149 demagogije kako Ьi se izazvalo veliko vrenje masa. On govori о «socijalnom pitanjU>>, <>, «socijalnom osecanjн odgovornosti» i «socijalnoj delatnosti>>.484 Kad kojim slucajem ne Ьismo znali njegov potonji put pomislili Ьisщо da је pred nama neki nepatvoreni levicar koji је na strani sirotinje, ma gde se ona nalazila. No, Нitler govor о <. Za resavanje ovog proЬlema presudan znacaj ima njegovo mladalacko druzenje sa Hjustonoш Stjuartom Cemberlenom koji се ти ostaviti и naslede ponesto od svojih antisemitskih i rasistickih ideja. Hitler ionako iscasenu Cemberlenovu teoriju jos vise iskrivljuje i pojednostavljнje i doЬija iz nje najrafmiraniji politicki otrov. Tako uшesto odgovora na pitanje о nastanku nezdraviЬ socijalnih odnosa, on jednostavno upire prstom и Jevreje kao и bogom danog «Zrtvenog jarca». Ро njemи је jevrejski narod izvor vaskolikiЬ socijalnih zala i bolesti486 i Hitler iz toga <>. On tako formulise pomocnu hipotezи onoj vec pomenutoj glavnoj, а upravo ta hipoteza се ga odvesti u nesputan politicki teror. Istovremeno on tош hipotezoш postavlja aksiom nove rasisticke religije и kojoj је borba protiv Jevreja izjednaceoa ne samo sa slиzenjem narodu, vec i sa sluzenjem samome Bogu. Hitler jednostavno zapisuje, deklamиjuci svoju politicku teologiju: «Time sto se branim od Jevreja, borim se za delo Gospoda»487 Ovim је Pandorina kutija Ьila otvorena, а nacionalsocijalisticka doktrina zatvorena i zaokruzena. Mogli su otpoceti krvavi nacisticki pirovi koji su snagu crpili iz nekoliko 484 Љid.- str. 45, 50. 485 Љid. - str. 54. 486 1Ьid. - str. 80. - 86. 487 1Ьid . - str. 46.- PoJiticka teologija koja vezuje borbu protiv Jevreja sa sJuienjem Bogu је prisutna i na stranicama 228,260, 619. iako se sam HitJer na stranicama 133, 135, 279. i 280. izjasnjava protiv zJoupotreba religije u politicke svrhe i protiv uvodenja religijskih principa u politicko polje. Time је on, poput de Mestra, konfuzno raspet izmedu autentiCne ii politiёke teologije pri cemu na zaJost prevagu odnosi ova druga i ostavlja tragicne posJedice. О Hitlerovoj pocetnoj konfuznosti govori i ispovest ( str. 75. -81. ) gde on priznaje da nije od pocetka Ьiо antisemit, ali daje posJe «veJikih unutarnjih borЬi» ( str. 76.) росео «maJo ро malo mrziti Jevreje» ( str. 83. ) da Ьi nakon svega ponosno izjavio da је «Od slaba5nog gradanina postao fanaticni antisemit>> ( str. 85.) - cime se zavrsio njegov unulтa5nji razvoj. 150 jednostavnih «saznanja» - da је potrebno пarod «nacjonalizirati» i uspostav1t1 unutar njega zdrave socjjalne odлose, а to, dakako, nije moguce dok se ne obracuna sa Jevrejima. Мајп Kampf tјте postaje jedna vulgarna ЬiЬЈјја rasizma koja се se veoma razJjkovatj od nekadasnjih Gobinoovih istrazivanja. Dok GoЬino pripada starom aristokratskom svetu bez «volje za moc», Hitler, posredstvom Cemberlena, pripada projektu revolucije zdesna koja u rasnoj teoriji pronalazi puku ispriku za divljanje svoje <, «obavesten» ј «potkrepljen literaturom».492 On се potpuno u modernistickom, ali ј jednom veoma profanom maniru, reci da najpre zeli <> i koliko је pripadao masovnom drustvu najbolje govore oni delovi jz Majn Kampfa u kojjma on pomjnje «~jroke narodne mase» сјје poverenje mora zadobiti «svaki pokret sa veljkjm ciljevima» ( str. 126. ). Na О\'0 se nadovezuje ј njegovo veljcanje poljticke propagande kao onog oruzja koje је u masovnom d.rustvu nejzbeZлo ј eftkasno ( str. 195. - 20 1.) Upravo се roanipulacjju politjckom propagandom Нitlcr ostaviti u arnanet svim politicarjma koji се docj posle njega, te cemo ј posle poraza nacizma imati zloupotrebe raznih poljtickih propagandnih шasiлerija kojima се Ьiti sklone ~otovo sve jdeologije - od komunizma do liЬeralizma. 89 IЬid. - str. 294.- 337. 490 Tako za HjtJera prvoЬitni greh ( nas/edni greh kako on kafe) njje protiv Boga i njegovih zapovestj kao sto је zapisano u BiЬ\ijj, vec је to "greh protiv krvi i rase" - IЬid. - 260. 491 Fransoa de Fontenet - Rasizam - Plato, Beograd, 1999. g. - str. 25. - 31. 492 AdolfНitJer -Mein Kampf- Моја borba- Croatiaprojekt, Zagreb, 1999. - str. 55.- 58. 493 Љјd. - str. 58. 151 subjektivna predstava predhodi objektivnom svetu. Konacno, upravo ovaj nacin misljenja се ga udaljiti od realisticke precepcije stvarnosti koju се on potpuno zameniti za mitske fikcije u koje је verovao, te се ga to kostatj pobede u Drugom svetskom ratu. Najme, krecuci u ostvarivanje programa zactanog u Majn Kampfu оп се protivno svim pravjJima strategije kao vojne discipJjne, ne mareci za situaciju na terenu, otvoritj Istocnj «ruski» front dok jos nije jmao potpuno pacifikovan zapad Evrope, omogucujuci svoj im neprijateljima da ga drze izmedu dve vatre i da ga konacno slomiju. Poput Napoleona on се Ьiti dete Modeme i dete revolucije ujedno, ј poput Bonaparte се skoncatj kada mu se stvamost srusi na glavu. U nekim njegovim «teorijskim» razmisljanjima о poJitjci on се krjtikovati Bizmarkovu realisticnu defmiciju poJjtike kao «umetnosti moguceg» smatrajuci da је gvozden j nemacki kancelar time «poJjtiku uopste preskromлo odredio» i da је ona u tom oЫiku svojstvena samo ( tj rasa ), а druStvo postaje okean kojim se ta rasa rasprostire i u koji se ima utopitj i asimilovati sve sto od nje odudara. Stoga Hitler iz prostora specificno shvacenog drustva ( koje је u su5tini prosta organska politicka zajednica utemeljena na rasnoj istovrsnosti ) odreduje «nove» zadatke dri.ave i vraca se unazad, preskacuci citav hriscanski srednji vek, sve do kопсерсјје plemenske «drzave», kojoj daje savremeno ruћo. On stoga kaze da «odrzanje dri.ave, ili cak vlade, 494 Љid. - 225.- No i pored odbacivanja Bizmarkove defшicije politike Нitler се prema Bizmarku imati ambilva]entan odлos, te се ga ponekad velicati, a]i се ga ponekad i kritikovati - posto је njegovom iracionaliz.mu moraJa ipak Ьiti strana Bizmarkova trezvenost 49s IЬid.- str. 115. - slican stav о dгZavi kao sredstvu, а ne kao о svrsi је prisutan na str. 391. 152 nije najvjsj cilj ljudj, vec је to ocuvanje njihove vrste».496 Tjme sve mesa ujedno - ratnjcke plemenske princjpe starog doba, sa modemjm strukturama ј kategorijama koje donosj Francuska revolucija. I dok је fзSizam bastinio tradiciju Rimskog carstva, zbog cega је ipak morao u sredise svog kreda staviti drZзvu kao politjcko-pravni poredak ј najvisj autoritet, nacionalsocijalizam је bastinio tradjciju starih gerrnanskih plemena koja su jahala prostranstvima bez dгZave, te је stoga morao u sredjste svojih verovanja za razliku od fasizma staviti rasu, а ne drzavu. U tome је najveca r·azlika izmedu fasizma i nacizma -јег dok је fasjzam jdeji nacije i drfave, odnosno njjhovom jedinstvu, pridavao misticna svojstva, nacizam се nastavljajuci se preko HjtJera na Cemberlenovu misao, mjsticna svojstva pridavati iskljucivo idejj rase i njoj се drZзva b.itj potpuno podredena. Dok је koпcepcija nacije ј па njoj utemeljene drzave kojom se korjstio Musolini jos uvek implicirala, kako је razborito primetio Nojman - «izvesne liЬeralпe i demokratske konsekvense»497, koncepcija rase sa kојош је racunao nacjonalsocjjalizam је potpuлo degradirala covekov drustveni zivot na njvo zjvotjnjskoga copora. То се Ьiti nihilizam svih hriscanskil1 vredпosti ј svih vrednosti na kojima је pocjvala dotadasnja evтopska cjvilizacija. Stoga је britaлskj jstoricar Roberts dobro primetio da su rasjsticki efekti nacjonalsocjjalizma «pretili svemu sto је marljivo stvarano od 19. veka- moZda cak ј od nastan.ka hriscanstva». 498 Hitler се jedлom revolucijom zdesna hteti da jzbrise «dekadentnj» svet gradanske Evrope ј ро toj svojoj tendenciji Ьiсе saobrazan marksjstjckim revolucionarima. Onj mu slиZe istovremeno i kao revlucionarnj uzor ј kao najstrasnij i neprijatelj. Od njih се nauciti da vise od «praznilш reci, ceni brutalлu poljticku silu i da revoluciju pretpostavi evolucjjj. On sam traii da se socijaldemokratiji ( kako је nazivao sve revolucioname levicare bez obzira da li su komunisti, socijalisti, boljsevici ili bukvalno socijaldemokrate499 ) suprostavi «neko ucenje vece jstinjtosti, ali jste brutalлosti u sprovodenju».500 Tako iznosi konk:retnu tezu da levjcarska revolucija treba Ьiti odmenjena revolucjjom zdesna. Jedлom terorи - onom levjcarskom, Hitler traZ:i suprostavljanje drugjm terorom - onim desnicarskim501 ј tako bastini mestrijansku tradicijи koja је zazivala teror kontrarevolucije u obracunu sa revolucijom. Jedinj problem се Ьiti sto se и tom «teroristickom» zagrljaju vise nece jasno razaznavati sto је tu levica, а sto desllica, te се konacno и tom guranjи i udaranjи potpuno popustjti јеdла od пajcvrscih modemih podela politickog polja - podela па levicu i desnicu. Likovi poput HjtJera се паs polako uvesti u vreme «S onu stranи levice ј desnice», koje се na srecи imati .i svoje heroje poput de Gola, а ne samo svoje presudjtelje poput Hitlera, no о ovome vise u sledecoj velikoj celini nasega rada. Sada se jos valja zadrfatj na Hitlerovom 496 Љid. - str. 115. - slicni stavovi о driavi koja cuva <>. Socijalлo pitanje se postavi lo i u fasizmu i u nacizmu, ali i u boljsevizmu na jedan radikalan nacin - te su svi ovi sistemi pokusali da ponude neku vrstu politicko-ekonomskih instant resenja. Svi oni се Ьiti, bez obzira na znacajne medusobne raz1ike, okrenuti podrivanju temelja sveta gradanske Evrope. No, nece Ьiti nepravicno reci da ih је иpravo taj svet porodio, protivrecnostima koje nije mogao da resi sam. Antigradansko sbvatanje politike u fasizmu, nacizmu ili boljsevizmu ( odnosno vaskolikom komunizmu ) izvire upravo iz protivrecnosti evropske «gradanske» politike i ekonomije i ispoljava se kao neka vrsta ceznje za svetom organskog jedinstva. То organsko jedinstvo se u pomenutiin ideologijama pokusava uspostaviti na nacionalnoj (fasizam ), rasnoj ( nacizam) ili klasno-solidarnoj osnovi ( komunizam ). Zanimljivo је da се u svojim otporima «starom svetш> gradanske Evrope, ekstremi sa levice i desnice Ьiti skloni medusobnom paktiranju i saveznistvima.515 Tako cemo imati dva pakta antigradanskog shvatanja politike koje se suprostavljalo gradansko- konstitucionalnom shvatanju koje је negovala gradanska Evropa. Prvi се Ьiti olicen u sporazumu izmedu fasisticke Italije i boljsevickog SSSR-a iz Ј 933. godine, za koji се Musolini reei da su se tu «dve velike revolucije, fasisticka i boljsevicka, sastale i stegle jedna drugoj ruku».516 Drugi се Ьiti u znamenitom sporazumu о nenapadanju koji su 514 Protesor Salazar се se od drugih malih evropskih diktatora razlikovati ро tome sto се uspeti da prezivi slom naci-fзSistickog evropskog poretka, te се ostati na vlasti u Portugalu sve do 1968. godiлe. Od Н itlera i Musolinija се se razlikovati koljcinom svoga obrazovanja, po~to се pre imenovanja za portugalskog minjstra finansija biti univerzitetski profesor politicke ekonomije. Po~to srec:tuje portugalske finansjje Ьiva imcnovan za premijera, а ponesen politickim uspesima sam се se kasnije proglasiti za diktatora i ostati na vlasti preko trideset godina. Ро svemu ее bjti samosvojna ljcnost poput Franka, а njegova politi~ka pozicjja се Ьitj negde izmedu Musolinjjevog blizrna ј Frankovog drlзvnog autoritarizma. On ее stajati na razmcdj klasicnog, liЬeralnog i fзSisti~kog konzervatitjvizma, а politi~kj sistem kojj је uspostavjo se najbolje moze opisati kao «katolicka diktatura». Pored svega Salazar се ostatj upamcen kao vrbunski ekonomjsta ј financijski mag. 515 Govoreci о paktu jzmedu Hjtlera i StaJjjлa ј о лjjhovom «antjgradanskom» razumevanju ј о njihovjт na srecu kratkotrajnim planovima da podele «gradanskuJ.> Evropu , jedan istoricar zapisuje: «Bejahu stvoreni jedan za drugoga, nemacki VoZd i sovjetskj Filhrer. Njihov је savez Ьiо predodrec:ten sudblлom, ЬзS kao sto jedan zlocinac nepogesjvo nac:te drugog и svetini od nekoJjko hiljada ljudi. l kad se jednom nadu, onda <~uлacki prionu na posao». Prica о njihovom savezu podseca na provincijsku melodramu: ljubav na prvi pogled, neograniceno poverenje, podmukla nevera, tuian kraj» - Anton Aлtonov Ovsjenko - Staljin - potrer riranina - aprijed, Zagreb, 1986.- str. 261. 516 Dzon М. Roberts - Evropa 1880 - 1945.-Clio, Beograd, 2002.- str. 576. 156 1939. godine potpisali Molotov i Ribentтop ( Vjaceslav Molotov - Joachim von Ribbentrop ), ministri spoljnih poslova bolj sevickog SSSR-a i nacisticke Nemacke. No idilu antigradaлskog paktiranja 6е pokvariti nemacki firer kome iracionalizam nije dozvoljavao bilo kakvo paktiraлje uopste i koji је, potpuno opsednut programom iznesenim u Majn Kampfu, krenuo и osvajanje «zivotnog prostora» na Istoku i tako zaratjo sa SSSR-om. Upravo се u Hitleru antigradansko shvatanje politike doziveti svoje vrhuлce, јег се on za razliku od brutalnog, ali ipak trezvenog Staljina, potpuno zaЬlиdeti и sopstvenim politickim projekcijama.517 Otuda ne treba da nas cudi sto gradanska Evropa nij e mogla da razume Hjt\era i da prozre sto јој se sprema. Posmatrano sa tacke politjcke sociologije to се Ьiti sиstinsko nerazumevanje izmedu gradanskog ј antigradanskog shvataлja politike. Velika simbolicna sJjka tog пerazurnevanja Ьiсе na tragjkomicnim pregovorima «trezvenog» britanskog premijera NevjJa Cemberlena (Neville Artћur Chamberlain ) koji се nastojati da и 1938. godini kompromisima odobrovolji potpuno «podivljalog» Нitlera. Та dvojica Jjudi se песе moci razumetj, ne zato sto su britanskj i nemackj interesi Ьili potpuno suprostavljeni i sto se medu njiшa njje mogao naci Ьilo kakav koшpromjs, vec zato sto su ta dvojica Jjudi sustinski dolazili iz razljcitih svetova ј govorili razlicite «politicke jezike». Nesrecni Cemberlen је Нitleru prjpisivao sopstvenu racionalnost ne sumnjajиci da uopste postoji neko drugo shvatanje politike osim gradanskog koje је ba5tinio i koje је uvek usmereno na traienje «srednjeg» kompromisnog resenja. No, Нitler nije imao иSi za takve argumente te се trebati da na jstorjjsku scenu mesto Cemberlena stupi borbeni Vjпston Cecil koj i se nece pokuSati ni razumet j sa Hjtlerom, proziruci о сети se tu zapravo radi. Ironjja sudЫne се ucjпjti da upravo taj CerCil bastini tradiciju berkovskog konzervatjvjzma518, te се ratni sukob izrпedu «Cercilovske» Britanije i «hitlerovske» Nemacke pokazati svu razlicitost unutar na prvi pogled « jste jdeoloske porodice» kako se о tome povrsno izrazio Hobsbaum519, smatrajuci da је politicka desnica jectinstven ј homogen fenomen. Sa druge strane, ne samo sukob, vec i po~uni prezir koji sи jedan prema drugome gaj jJi «berkovski» CerCil i «mestrijanski» Hitler -0 svedoCi da su и onome sto је podvodeno pod skupnи odrednicи poljticke desnice postojale sиstinske razlike koje sи Ыlе ј doktrinarne, аЈј i veoma enюtjvne. Те razlike su u samom pocetku formiranja podele politickog polja na levicu ј desпicu posle Francuske revolucije mozda i Ыlе zanemar!jjve, alj се one vremenom sve vise rasti da Ы se u ratnom vihoru Drugog svetskog rata potpuпo raspao nekadasnji j edinstveпi prostor politicke desпice. No, о оvоше vise kasnjje, а za sada nam је najvazпjje da smo izlozili istorijat i koпcepcije borbene ultrakonzervatjvne desnice od de Mestra, preko Donozo Kortesa ј Morasa, sve do Muso\jnjja ј Нitl era . 51 7 Roberts podvlacj razJjku jzmedu njih dvojjce ocenjujucj Нitlera naprosto kao «neuravnotezenog umoboJnjka>>, kojegje Staljin znao pobedjti svojom «jndustrijskom ј vojnom sjJom»- ЈЬјd.- str. 522/524. 518 О CeгcjJovjm emotjvnim recjma upuбenjm Berku, kao ј uop~te о njegovom nastavljanju na njegovu mjsao u knjjzi - N. Cvetjбanin- Evropska desnica izmedu таса i zakona - FjJjp Vj~njjc, Beograd, 2004. str. 52, 56. 519 Vjdj tekst na 138. str. ovoga rada koji prati fus-nota 435. 520 Da njihovo neprjjate1jstvo njje bllo samo jaYno-poJjtcko vec ј da је tu Ьilo veoma mnogo 1jcnjh antjpatjja svake vrste, jasno se vjdj u - Vinston Сегсј1 - Drugi svetski rat - Prosveta, Beograd, tom !, str. 47. - 50. - posebno jsticemo recenjcu u kojoj је vidJjjvo Cercj lovo gadenje prema 11jtJerovom ludilu: "Kadaje najzad ovaj nezapa.Zenj bolesnjk pusten iz boJnjce,jos uvekje nosjo unjformu kojorn se gotovo decackj ponosjo." ( str. 50.) 157 ********** U nastavku cemo и kontekstu nase teme jstraijtj lik i delo Ota fon Bjzmarka, koji nije vise pripadao klasjcnom konzervativizmи, ali kojj nije jos potpuno zakoracio nj ka revolucjooarnoj иltrakonzervatjvnoj ili IiЬeralnoj desnjci. Bizmark се bjti s jmbol desnice koja se menjala ј pred kojom sи bile razlicite mogucnosti, а on se nece liblti da ро potrebl jskoristi svaku od tih mogucnosti bivajиci cas klasjcan, cas revolиcjonaran ( gotovo Jevicarski ), а cas liЬeralan , bazjrajuci upravo na tome svoje ogromne politicke uspehe. О njemu се Roberts zapisati da је Ьiо <52 1 , а on се zaista ostati upamcen kao jedna od retk.ih politickih velicina novije evropske istorjje, о kojoj се cak i пeprijatelji govoriti sa postovanjem.522 Iza sebe nece ostaviti nj jedan celovit spis koji Ьi govorio о пеkој njegovoj teorijskoj pozicijj, ali kod njega teorija иopste nece Ыti odvojiva od prakse. Stoga се njegova pisma ili memoari, и kojjma iznosi svoja razmisljanja о jzvesnim politickim proЫemjma, predstavljati prvoklasnu i najrafmiraniju politikolosku literaturu, koja ga svrstava u red najznacajnijjh autora koji sи pokusavali promisljati politiku. U teorijskom smjsJu се ostati upamcen kao covek koji је definisao politiku kao umetnost moguce§:, sto се ро svom cuvenju Ыti nista mапје popиlarna defin jcija od one Aristotelove.5 3 Vec smo videli kako је Нitler polemjsao sa tom definicijom ј teorijskj ј prakticno, stvarajucj jedan sanjan i nemoguc svet. Binnark се, shodпo pomenиtoj definjciji, zasigurno Ыti konzervativan, ali nece pripadati klasicnom «meterпjhovskom» konzervativ jzmu koji upravo on urusava. No nece pripadati ni projektu revolucjje zdesna za koju је ipak Ьiо suvise devetnaestovekovan i klasican. Necemo ga moci ubrojjtj u borbene desnjcare, jer citavo njegovo delo odjse merom, skladom, reaJjzmom i trezvenosc~ sto kao sto smo videli, nije Ыlо osobeno ultrakonzervativcima kojj su mnogo vise voleli razl jcite jгacioпalne politicke teologije. On iako «iskreno religiozan»524, nikada nece unositi reljgjjske priпcipe u politicko polje, cuvajuci svaku od ovjh sfera autonomnom ј zasebnom, sto је kao sto smo vjdeli Ьiо slиcaj i kod Berka. IspovedajuCi neku svojи intimпu religioznost525, on се cak gajjti 521 Ozon М. Roberts - Evropa 1880 - 1945. - Clio, Beograd, 2002. - str. 240. Nasuprot Robertsu savremeni filozof Dzon Rols се reci da su «Yasington i Linkoln Ьili driavnici, ali ne i Bizmark» ~to је mi~ljenje koje u potpunosti odbacujemo, dajucj prednost ne samo Robertsu, vec ј Kjsn jdzeru kojj је takode postovao Bizmarka ј kojj је kao praktjcnj djplomat mozda ј najpozvanjjj da о ovoj terni govori - Dzon Rols - Pravo naroda- Alexandria Press, NSPM, Beograd, 2003.- str. 129, Н. Kisindzer- Diplomatija - Verzal r:ress, Beograd, 1999. - tom 1, str. 96. - 109. 22 О njegovom delu, а naroeito о njegovom liku i psiholoskom profilu se izve5tavamo iz knjjge- Emil Ludwig- Bismarck: The Story ој а Fighter - LittJe, Bro\vn, and Company, Boston- zanimljivo је da је ova tuvena i veoma popularna, ali i temeljna Bizmarkova Ьiografija, bjla zabranjena u Nemackoj za vreme nacionaJsocijaJistiCkog refima. Narnaje ona zanjmljiva ne samo zbog svojih politickih implikacija, vec i zbog toga sto nат nudi obilje navoda jz 8jzmarkovih pisama i memoara. 523 Vjdj str. 4/5. ovoga rada i pratecu fus-notu 9. 524 Dzon М. Roberts - Ev1·opa Ј 880 - /945. - С\ ј о, Beograd, 2002. - str. 240. 525 Bizmarkova religioznost се Ьiti veoma intimna ј krajnje nekonvencionalna, na granici sa pantejzmom kojj priznaje Boga, ali ga ne poima personalno. Bog се za njega Ьiti neka vrsta fatuma, te Ьi ро njemtl Ьilo arogantno mjsliti da se na taj fatum moze uticati iz covekove konacne volje raznoraznim ritualima, vec је Bog taj kojj odreduje sve, ра i coveka. Ovo psiholoski dovoljno govori о jednoj realisticnoj epistemoljgijj kod nemackog kancelara, gde је objektivan svet pretpostavljen subjektivnome - Emil Lud,vig- Bismarck: The Story of а Fighter- Linle, Brown, and Company. Boston - str. 86. 158 podozrenje prema crkvi k.ao instituciji - pogotovo katolickoj i protiv nje се u jednom momentu povesti svoj cuveni Kulturkampf, zeleci је uterati u gradanske i drzavne okvire. Crkvu се posmatrati kao пeprijatelja prиsko-nemackih interesa koji se nepozvan mesa и drzavne poslove, sto је potpuлo modemisticki stav. Bizmark се biti, vec svojim poreklom, raspet izmedи dva sveta, starog aristokratskog i modemog gradanskog. Otac ти је Ьiо pruski aristokrata srednjega raлga, а majka plebejka iz srednje klase. Sam nece potpиno pripadati ni starom aristokratskom svetu, ali ni svetu nove «gradanske» Evrope, bez sumnje ЬivajuCi Ыizi ovom prvom.526 MoZda се иpravo njegovo «dvok.Jasno» poreklo usloviti da njegova bиduca politika doЬije podrsku kako od zemljisne aristokratije, tako i od indиstrijsko-trgovacke srednje klase и иsроnи, te се on u svom prakticnom delovanjи иjediniti dva sveta svojih roditelja. Ipak, jos kao student prava na veoma liЬeralпom uлiverzitetu и Getingenи, па koji је poslat voljom majke, on ispoljava пeprijateljstvo prema JiЬeralizmu kao politickoj doktriпi, ipak se koristeci tim svoj im «neugodпim» liЬeralnim iskustvima u kasпijoj diplomatskoj karijeri. U svojoj licnosti Bizmark је imao jednи buntovnicku i «prgavu» crtu koja се ga terati da se tokom skolovaлja spori sa profesorima i tokom slиZenja и armiji sa nadredenim oficirima. Као mladic се Ьiti udaljen iz pruske diplomatske slиZbe zbog podozrivosti svojih nadredeпih, а njegovo ponasanje се se svuda opisivati kao arogantno. U tu istu prusku diplomatsku sluzbu се se, zaslиgom svojih sposobnosti, vratiti kao zreo covek, Ьivajиci najpre naimenovan za ambasadora u Rиsiji, ра potom za ambasadora и Francuskoj, da Ьi mu nakon svega od strane Yilhelma I Ьilo povereno mesto pruskog prvog ministra. Na svoj im vrhuncima, posle nemackog ujediпjeпja, пastavio је da slиzbuje kao rajh-kancelar koji се uskoro biti prozvan «gvozdeninш. Takode се ga nazivati i «gospodarem evropskog balansa snaga» sto ne govori samo о njegovoj diplomatskoj umesnosti, vec i о faktickoj politickoj moci kojom је raspolagao. No, tu moc on пiје koristio destruktivno рориt Hitlera, vec се jedan od njegovih glavnih ciljeva, иz tefuje ka stalnom jacanju prusko-nemacke pozicije, Ьiti i ocuvavanje evropskog mira i staЬilnosti.527 Ukoliko nат је dozvoljeno da spekulisemo onda mozemo pretpostaviti da Ьi Ьilo izbegnuto dvokratno krvoprolice и Evropi da је Nemacku mesto Yilhelma 11, а potom Hitlera, u prvoj polovini 20. veka vodio stari Bizmark.528 Za razliku od 526 Tako u njegovoj Ьiografijj ostajc zapjsano da је bio intimno ј veoma emotivno vezan za «aristokratskog» оса, dokje izmec:1u njega i njegove «gradanske» majke Ьila prisutna uzajamлa hladnoca ј f:odozrivost. - Љјd. - str. 7. 8. 27 Roberts kao nepristrasnj jstori~ar. а k tome jos ј Britanac, potvrc:1uje da је zaista jedan od Bjzmarkovjh glavnjh cjljeva Ьilo oeuvavanje evropskog mjra, te daje na sva nagovaranja da krene u kolonjjalna osvajanja odgovarao daje «njegova mapa Afrike u Evropj» Zelecj tjme jstak.nuti da se svako teritoгjjalno pro~jrenje treba izvrsjtj dogovorom u samoj Evropj jzmec:1u najutjcajnjjjh sjla - Dzon М. Roberts - Evropa 1880 - 1945. - Clio, Beograd, 2002. - str. 240. 528 О njegovoj umerenostj ј rcalpoljt~koj perspektivi koja mu njje dozvoljavala da uzme veci zalogaj no sto bi mogao da proguta, а ро ~emu се Ьitj potpuno razljcjt od st1ludog Vjlhelma rr ili od јо~ nerazum11jjeg lljtlera svedoce njegove recj koje је uputjo saradnjcjma pred prusko-fra.ncuski rat 1866. g: «Uostalom, ako Pruska i zadoЬijc pobedu nad Francuskom, sta се zaista Ьitj rezultat? Pretpostavljam da Ьismo doЬijajuCi Alzas, moralj nastavjtj na~e osvajanje drzecj ј Strazbur vecjto pod nasom vojskom. Ovo Ьi Ьila nemoguca pozicija, а Francuzj Ьi ( zbog toga) na kraju krajeva pronзSii nove savez.njke, а тј Ьi se moglj suociti sa veoma teskjm vremenjma». NaZзlost on се i pored sopstvenih sumnjj moratj ucj u rat nateran kraljevom voljom, pruskim javnim mnenjem ј pritiskom jz vojnih krugova. - Emil Ludv•jg- Bismarck: Тhе Story of а Figllter- Ljttle, Brown, and Company, Boston - str. 356. 159 иneravnoteZenog HjJtera kome се glave docj иpravo otvaranje «jstocnog front~ш, Bizmark се ostati иpamcen Ьа~ ро svom trajnom savezпjstvu sa Rusijom cime се drzati Francusku и diplomatskom klincu, а Nemackи bez opasnosti od uklestenja jzmedu dve neprijateljske sile. Sto se tice unиtrasnje poJjtike, potrebno је naglasiti da Вizmark nikada «jza sebe» nije imao neku poljtjcku partijи ili frakcijи. On се svojи politicku moc bazirati na ЬJjskim odnosima sa najpre pruskim, а kasnije nemackim «carem» ( Kaiser) Vilhelmom I, kojj се и njega imati beskonacno poverenje i koji се ти i posle svih njihovih svada, vi~e verovati negoli liderima najиtjcajnijih nemacko-pruskih partija.529 Moi.da се se Bizmark bas zbog toga sиocavati sa stalnom podozrivoscи, а ponekad ј otvorenim neprijateljstvom lidera najиticajnijih prusko-nemackih politickih partija, kojima se nije dopadala njegova Ыiskost sa Vilhelmom 1, kao i cinjenica sto је оп odgovoran direktno kajzeru, а ne parlameпtu ( Reicћstag ). Parlameпt се uopste и иjediлjenoj Nemackoj imati mali uticaj na fomjranje drzavne poJjtike i Ьiсе iskljиcivo ogranicen па Jegislatjvnи fuлkciju tj. na donosenje zakona, alj nece jmati ingerencjje da nadgleda njihovo sprovodenje ј da pri tome kontrolise vladu. U ovom demokтatskom deficjtu се Ьiti i najveca mana «Ьizmarkovskog sistema», јег се kancelar odgovaratj samo pred kajzerom ј ovjsjce od njegove dobre volje, ali ј hirova. Tako се vise Ьitj produkt srece negoli sistema sto sи se na dvama najvaZnijirn mestjma и ddavi dU.Zi period nasla dvojjca veoma konstruktivnih Jjudj - Bizmark ј kajzer Vilhelm Ј. No, ta се se sreca pokazati varljivom kad na presto stupj neиravnotezen j Vilhelm 11, te се tada sjstem pokazatj sve svoje mane, а jгonjjom sudЫne njegova prva Zrtva Ысе ostareli kancelar Bizmark kojj се Ыti smепјеп obesniш hjrom mladoga kajzera koji vjse nikome nece hteti da polaze racune. Za razliku od volиntaristicke vladavine Yilhelma ll u «bizrnarkovskom sistemш> se marilo za misljenje partija i poJjtickih frakcija, premda one svoju moc nisu mogle potpuno institucionalizovati. No, «gvozdeni kancelar» се se potrudjti da u izvesnjm periodima svog sluzbovanja obezbedi podгSku najиtjcajnjjih politickih grupacija, а raritet се Ьiti da се cak i politicke neprijatelje pacifikovati izlazecj njihovim zahtevima и sиsret. Tako се ga u najve6em periodи njegovog kancelarovanja podrZavati stranke «slobodnili konzervativaca» i jdeologjjи. Pruski junkeri nece odobravati Bizmarkovu koketerijи sa liЬeralnim nacionaJjzmom, а on се stupajuci na риt real- politike i zahteva vreшena, sa mлogo emocija i unнtrasnjih otpora, morati reci zbogom svojoj najvoljenijoj Pruskoj ј svojim voljenjm junkerima. Sa tim junkerima оп od 529 Bizmark se, naime, veoma ~esto veoma zestoko svadao sa kajzerom, da Ьi ga opet veoma ~esto, posle pretnji sopstvenom ostavkom, uspevao pridoЬiti na svoju stranu. Njihov odnos се sam Bizmark izraziti jednom jednostavnom primedbom napominjuci «da su stvari zЬog kojih је kтаЈј sada postovan i slavljen stvari koje је on (Вizmark) teskom mukom iscedivao jz njega»- IЬid. - str. 455. 160 mladosti nece samo praviti politicke planove, vec се provesti sate i sate u pijancevanju ро pruskim pivnicama. Sada се ih morati «izmesati» sa nepruskom svenemackom liberalnom inteligencijom doЬijajuci tako potpuno novu smesu. On се time, napustajucj postulate klasicne aristokratske ј zemljoposednicke desnjce, sagradjtj jednu novu doktrinu koja се pokusatj jzraziti presek interesa kako aristokratije, ali i svenemacke nacionalisticke industrijske ј trgovacke klase u usponu. Stoga се Bizmark jednim svojjm de\om stajati na rezmedj klasicne i liЬeralne desnjce, ponekad de\ujucj ј kao konzervativni revolucionar. Socijaldemokrate се prema njegovom liku i delu stalno gajiti podozrenje, а\ј се on prjtjsnut strahom od snage ove veoma brojne ј utjcajne nemacke partije doneti prve «radnicke» zakone u Evropj. Tako se moze reci da su ј socijaldemokrate, premda nikako direktno, ostvarjJj uticaj na пjegovu po]jtiku, а Bjzmark spada u jedпog od retkih politjcara koji је uvaiavao i zahteve svojih politickjh oponenata, samo da Ьi odrzao Nemacku u ze\jenoj ravnotezi. Bizmark је tako sasvjm slucajno, svojom razborjtoscu (vjse nego ideo\oskom prjpadnoscu ) postao direktna preteca buduce evropske socijalne dгZave Ыagostanja i mnogj autori ga apostroflraju kao njenog direktnog jnspiratora.530 Iako је smatran iskljuCivo konzervativnim, on се se na posao socijalnih reformj u korist radnjka baciti poput nekog pravovemog, ali i trezvenog \evicara, ј preCi се citav put koji се tek kasnije preci i britanski laburisti. Zakonom jz 1883. g uvodi socijalпo osiguranje radnika u slucaju bolestj, zakonom iz 1884. g. uvodi socijalnu pomoc radnicima u vjdu odstete u slucaju povreda na radu, da Ьi konacno zakonom iz 1889. uveo socjj a lлo osjguranje radnika u slucaju jnvaljditeta, kao ј pravo ла starosnu penziju. Sa dana5nje pozicije mozemo recj ne samo da Bizmark nije Ьiо nekj zadrti konzervativac kako se povrsno navodi u nekim iлterpretacijama, vec da је bio savremeniji od mnogih tadasnjih «levih» revolucionara kojj su se pleli u utopjjama. On је Ьiо vesnik jednog novog post- jdeoloskog vremena koje се sve vise relativizovati razliku izmedu levjce i desnice ј stoga се se na Bizmarka pozjvatj ј «levicari» i «desnjcarj».531 Svojim socijalnirn reforrnama on се reaJizovati ideju dugorocnog vezivanja siromasnjjih slojeva i njihovih predstavnjka za gradansku drfuvu, odnosno prvi се glasno formulisat j шјsао da modema gradanska (socjjaHsti Ьi rek\i - burzoaska ) drZava mora brjnuti о socijalnim pravima ljudi pod njenom jurisdikcijom. Ро ocenj mnogih autora, Bizmarkove socijalne reforme се pomoCi da se u Nemackoj posle sloma н Prvom svetskom ratu spreCi boljsevicka revoJucija koja se valjala na borizontu. Sa druge strane, smesa levjh ј desnih elemenata koju је on ponudjo Ьila је daleko od one buduce nacional-socjjalisticke revolнcjje koja је pocjvala na drugacij im princjpjma od Bjzmarkove poljtjke, mada nije nemoguce da је on kroz niz povгSnjh interpretacija utjcao ј na deo nacistickih zvanjcnjka. U svakom slucaju on се Ьitj covek koji се vec zaCi «S оnн stranu levice ј desnjce», а \ ј smesa levih i desnjh e\emenata kod njega nece Ьiti uЬistvena kao kod Hitlera, vec Ыagorodna kao kasnije kod Cercjla, de Gola iJj KisjndZera, koji uz njega predstav]jaju najzпacajnije post-ideoloske politicare novijeg doba. 530 S. Zavadski - D1·iava Ыagostanja - Radnjcka stampa, Beograd, 1975. - str. 16.-20, A.Giddens - Treci put - obnova socijaldemokracije - Politicka kultura, Zagreb, 1999. - str. ll О. 531 О njegovoj univeгalnosti svedoCi misao koju је izrekao pre nego sto се se zapustiti u sprovodcnje socijalnih reformi u Nemackoj kada је konstatovao da «izglcda opravdano u socijalistickim zahtevima ono sto moie Ьiti ostvareno u okvirima sadзSnjeg ddavnog i drustvenog uredenja», sto smo vec pominjali па Ј 03. str. ovoga rada ( fus-nota 324. ), а sto ne mozemo da ne ponovimo, iskreno se diveCi ovakvom nacinu razmisljanja. 161 Ovakvoj njegovoj karakterizaciji govori и prilog sto Bizшarka sаш J(jsindzer ( Henry J(jssinger), и svojoj knjizi gde Је tretirao velike drZзvnike, opisuje kao neku vrstu «konzervativnog revolucionara>>. 32 Na jednoj strani, ро Kisindzeru, on је srusio Metemihov klasicno-konzervativni evropski medunarodno-pravni sistem koji је pocivao na cuvenoj konzervativnoj kategoriji ravnoteze i na premjsama hriscanskog monarhistickog legitimiteta. Na drugoj strani, on је razvijao prusko-nemacki nacionalizarn koga nije hteo liЬeralno vec konzervatjvno utemeJjjti, te se stoga protivio liЬeralnjm tekoviлama revolucije od 1848. godine. No, te tekovine nije napadao sa starih «metemihovskih» pozicija, vec је desnicи prilagodavao novom vremenu, tako sto јој је pridrиzio neke socijalno-ekonoшske, ali i nacionalno-interesne motjve.533 lpak, on nece zaci ll rdave mutacije desnice ka rasizmu i antisemitizши, koje се borbenoj desnici konacno dati cudovisni oЬiik. Bizmark ne sашо da лјје Ьјо njmalo antjsem jtski nastrojen, vec ј е, ро svedocenjи Ьiografa, pomagao emancipaciju Jevreja.534 No, na drugoj strani on се biti jлdjrektno odgovoran za javljanje nemackog ekstrem jzma u 20. veku. Naime, njegov najlosiji politicki prodиkt i neka vrsta njegovog «politickog Frankenstajna» се Ьiti neшacki prestolonaslednik Vilhelrn П, koji је odrastao pod njegoviш uticajeш i od njega mnogo naucjo. No, mladi kajzer nece imati ni jednu od Bizmarkovjh vrlina, а do ekstrema се dovesti sve njegove mane. То је pokazao vec kada se, posle stupanja na presto, obracunao sa svojim <шciteljem» i bukvalno ga oterao sa kancelarskog mesta. Tako се, nakon odlaska иmerenog i mudrog Bizmarka, mladi ј suvise ambiciozni kajzer naceti onaj tragjcan niz poraza koji се obeleziti nemacku istoriju u 20. veku i koji 6е cjtavu Evropu baciti u blato svetskih ratova. Ako је za иtehu, и poslednjim godinama Oto fon Bizmark се pokazivati velik prezir prema kajzeru Vilhelmu 11 ј njegovoj politici i prorocki се opisati buducnost Evrope u prvoj polovini 20. veka, zvuceei gotovo kao socijal jsta. 535 ********** Ukoljko Bizmark i pored svojih koketerija sa liЬeralniш nacjonalizmom nikako nije pripadao korpusu liЬeralne desnice, ona се иpravo u njegovo vreme dobiti svojи prepoznatljivtl formи. Za to nece Ьiti zasluzna Bizmarkova prusko-junkerska Neшacka, vec се do spoja liberalizma i klasicnog konzervativjzrna doci najpre u Velikoj Britaniji, da Ьi se potom on, poznat kao liЬeralna desnica, иskoro prosirio ро citavoj Evropi. lako su u nemackoj delovali teoreticari poput Stala ( Friedrich Julius Stahl ) koji su pokusavali 532 Н. Kisindi.er - Diplomatija - Verzal press, Beograd, 1999.- tom 1, str. 96. - 109. 533 Као ~to smo vjdelj kJasjclli konzervatjvjzam nije bio toljko nacjonaljstjckj, koljko hri~cansko­ legjtjmjstjckj, а njegov cuvar је bila upravo viseлacjonalлa monarhjja - Austrija, kao ј katolicka crkva, а оЬе се Ьitj medu glavnjm Bizmarkovim protivllicima, posto su ugroZзvale jлterese < i iznad svake generacije pojedinacno, Hjum се u svemи trezveno videti ogoljene odnose politickih sпaga, koji stoje iza svake pojedinacпe institucije kоји pamti istorija. Koristeci poput Makijavelija metod istorijske indukcije, Нјшn се и svojim spisima о britanskoj istorijj tesko prepoznavati jednи dominantnu demokratsku i slobodarsku njt koju је prepoznavao Berk. Hjum uopste ne veruje u demokratsku praksu predaka i иmanjuje znacaj Magne Carte, te toj «mitski iskonstruisanoj proslosti>> sиprostavlja svoj ogoljeni empirizam.542 Тај empirizam tera Нјuта da svaku uspostavljenu instituciju, od porodice do dri ave, smatra samo prozivodom okolnosti i potreba koje su vladale и odreaenom istorijskom momentu, S40 Jedno od odlicnih i bogato priredenih savremenih izdanja Hjumovih politickih eseja, sa oЬiljem komentara, је u knjizi - Charles W. Hendel - David Ните 's political essays - The Library of LiЬeral Arts, New York, 1953. 541 Ovim donekle odstupamo od zaklju~aka koje smo izneJi u na~oj prethodnoj knjizi kada smo Berka i Hjuma protumacili u istom klju~u. Sada posle dodatnih istrafivanja stojimo na stanovistu daje tu re~ о dve vidljivo razlicite politicke mis li , koje се biti izvoriste dve razlicite politi~ke inspiracije - kJas icno konzervativne, odnosno liЬeralno-konzervativne - N. Cveticanin - Evropska desnica izтetlu таса i zakona - Filip Visnjic, Beograd. 2004. srr. 40. -42. 5~2 F.Satle- O.Dijamel - E.Pizije - Enciklopedijski recnik politicke filozoflje- Izdava~ka knjiZaтica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 368. 165 а па koje је ta institucija znala odgovoriti. 543 Stoga nece Ьiti cudno sto се on postati inspiracija onima koji su hteli odgovoriti na «potrebe vremenю> i promenjene okolnosti i koji su smatrali da је potrebno klasicni konzervativizam odmeniti onim Jragmaticnim IiЬeralnim. Umesto Berka koji govori о «пюrаlпоm karakteru drzave»5 , 1-Ijum се u drl.avi videti jednu slucajnu instituciju koja svoj znacaj doЬija na osnovu usluga koje prиZa ljudima i koja је samo istorijski, premda ne i sustinski nuina. On odbacuje kako metafizicko, tako i moralisticko shvatanje drl.ave i smatra da је ona kao institucija dobra sve dok uspeva da opravda u mnenju ( opinion ) gradana svoje pravo na moc ( right to power ) kojim garantuje pravo na svojinu ( right to property ), kao i zзStitu javnog interesa ( puЬlic interest ).545 u tome се Ьiti citava «magijю> drZ.ave i sav njen smisao. No, ukoliko opravdanje dгZave ne moze Ьiti pronadeno u nekim romanticnim idejama о njenom «vecnoш duhш> ili «moralnoш karakteru» to niukoliko ne znaci da је vek drzave za Нјшnа nufuo poput veka letnjeg leptira. Shodno poznatoj empiristickoj epistemologiji koja nш је donela zakljucak da је navika glavni temelj covekovog i teorijskog i prakticnog Zivota546, Hjum се moci izvuci zakljucak da covek jednom naviknut da zivi и dгZavi , nastavlja da zivi u njoj sve dok ga okolnosti ne naviknu na nesto drugo. Tome posebno pogoduje cinjenica sto drl.ava svoj im institucionalnim poretkom cini covekovu drustvenu egzistenciju predvidljivom, а to coveka zadrZзva u njenim okvima gde moze ispuniti svoju prirodnu potrebu za staЬilnoscu i sigumoscu. Hjum istice ocuvavanje politiCke staЬilnosti kao jedan od glavnih zadataka drzave, kao i jedan od glavnih politickih ciljeva uopste, bez obzira da li se radi о unutrasnjoj ili spoljasпjoj politici.547 Komentatori njegovih politickih eseja se uglavnom slazu da njegovim delom dominira strah od revolucija i apologija britanskih institucija koje su proizasle iz tzv. Slavпe revolucije (Glorious Revolution ) 1688. godine.548 Ро tom svom stavu се Hjum Ьiti nesurnпjivo konzervativan, а mozemo se prisetiti da је i Berk branio Slavnu revoluciju i njene tekovine. No, njihovi motivi се Ьiti razliciti i oni се biti konzervativni na razliCite nacine. Dok је Berkova ideja politicke ravnoteie i pored povremenog prosejavanja pragmatizma ipak Ьila romanticarsko-metafizicki zasnovana, Hjumova ideja politicke 543 Hjurn је uopste srnatrao da ljudsko drustvo, kao ј drZзva, ima poreklo jednostavno u relji za zadovoljavanjem odredene ~ovekove potrebe ( necessity) jz ~ega se javlja prirodna teZпja ( natural inclinatjo/1) za drustvenim ј politi~kim zivotorn, posle cega kona~no nastupa navika ( haЬit) da se tako zivi - Davjd Hume- Ofthe Origin ofGovernment- u Charles W. Heпdel- David Hume 's political essays- The LiЬrary of Liberal Arts, New York, 1953. - str. 39. 544 Vidi fus-ootu 351. ovoga rada, kao i blav centralni pasus na 114. str. ovoga rada 545 David Hume - Ofthefirst Principles ofGovernment- u Charles W. Hendel- David Hume's political essays - Тhе LiЬrary of LiЬeral Arts, Ne\v York, 1953. - str. 25. 546 Hjum zakljucuje da nas iskustvo пemjnovno obave$tava da jz jstjh uzroka proizlaze jste posledjce, ali taj odnos nije utemeljen na razumskoj nufuostj, vec па probabilisti~kom o~ekjvanju, tj. navici - kojaje jnduktjvno zasnovana. Ovo је glavni zaklju~ak svih njegovih epistemolo§kih istтaiivanja - David Hume- lstraiivanja о ljudskom 1·azumu - Naprjjed, Zagтeb, 1988. 547 Оп ne koristi eksplicjtno tennin politicke stabllnosti, alj smo mi upotrebili ovaj termin kako Ьisrno preveli izraz balance ој po1ver koji 011 veoma cersto korjsti. ( ~to Ьi bukvalno trebalo Z/lacjtj "ravnotezu snaga" ). Hjum је smatrao da covekova teznja za politickom stabilnostu, odnosno za cuvaпjem ravnoteie snaga unutaт politi~koga polja, potice direktno iz njegovog "zdravog razuma" ( comшon seпse) i da је kao takva ta tefuja prirodna i urodena - Oavid Hume - ОЈ the Balance ој P01ver - u Charles W. Hendel - David Ните 's po/itical essays- The LiЬrary of LiЬeral Arts, New York, 1953. - str. 142. 548 Harold Joseph Laski - Political Thought in England .from Locke to Bentham- HarЬinger Books, London, 1962. - str. 117. 166 stabllnosti ( ravnoteie snaga ) се biti potpuno empirijski i pragmaticno zasnovana.549 Naime, Berkov konzervativizam proizlazi iz odredenih «metafizickih» postulata kao sto su njegova opjsana modemo-stoicka i romanticarska verovanja о kosmickoj harrnonjjj ј ravnotezj , koju treba da podraiava ј covek sa svojim jnstjtucjjama. Sa druge strane Hjum njje konzervatjvan zato sto veruje u neku kosmjcku harrnonjju ( јег on zbog svog skeptjcizma u malo sta veruje apodikticki), vec zato sto smatra da mu zdrav t·azum (common sense ) sugerise da mu је tako proЬitacnije. On је konzervativac u politici, samo da Ы Ыо Jjberal u ekonomiji. Njegova teorija za razliku od Berkove ( koja лјје zaboravljala jлteres ekonomske proЬitacnosti, ali ga nikako лјје stavljaJa na prvo mesto ) jma prevashodnj ekonomski interes ј otuda nije cudno sto се Hjumovj stavovj bjtj u svjm ekonomskim encjkJopedjjama.550 Berkov «stari» konzervativjzam се vjse voditi racuna о politickim vrednostima, dok се Hjшnov «novi» konzervativjzam Ьiti vjse za jnteresovan za poJjticko-ekonomske rezultate, odnosno za neku vrstu politicke eflkasnosti koja се ostatj imeniteJj liЬeralne desnjce sve do Margaret Tacer ј Fridrjha foh Hajeka ( Friedrich von Hayeck ). Paradoksalпo, Hjum ( 1711.-1777.) се Jicno Ьiti starjjj od Berka ( 1729.- 1797. ), ali 6е njegov konzervatjyjzam Ьiti mnogo mladj ј savremen jjj od onog Berkovog. Njegovjm sledbenjcima sa kraja 19. veka се teorija dr:Zave koju је ponudio delovati savrseno te се u njoj pronaci potporu kako za svoje liЬeraJjstjcke trzisпe planove, tako i konzervatjvлu branu pred bujajucim socija1istima kojj su hteJj da nametпu nov instjtucionalan poredak. Sledbenici се Hjuma proglasitj rodonacelnikom liЬera1ne desnjce, а ona се do dana danasnjeg zahtevatj od dr:Zave da uspostavj po1jtjcku staЬilnost., kao i gradanskj red i mir, kako Ьi se mogao ostvarivati ekonomskj rast ј prjvredni napredak. ВјЈо kako Ьilo, Hjum се na liberalnu desnicu ostavjtj trajru pecat pragmatizma i ekonomizma. Ironijom sudbine, on се biti uticajniji sto ili dvesta godina posle svog delovanja, negolj u vremenu kada је pisao ј kada се, ро sopstvenom priznanju, njegovo delo stalno Ьitj na udaru poJjtickih kritika.551 Za vreme zivota се torjjevcima Ьiti sumпjjv da је suv jse vjgovac, а vigovcima da zastupa torijevsko vjdenje britanske jstorije. Trezvenost ј skeptjc jzam sa kojima је on prilazjo stvarima nece Ьiti na ceni u drugoj polovinj 18. veka kada је pjsao ј kada su svakako rnnogo bolje prolazj)j Berkovi poneseni ditiramЬi engleskom «vecnom ustavu». No, Hjum се Ыti kao narucen za vreme koje је potpuno zagazilo u skeptjcjzam i pragmatizam. Stoga nece Ьitj cudno sto је upravo on postao veJjki jлspirator IiЬeralne desnice ј to post festшn. cak i и nasim danima се egzistiratj mjsJjocj poput Hajeka ( Friedrich von Hayeck ) koji се Ьitj spremnj da uvek 549 Tako се se hjumavska jdeja о "ravnotezj snaga" razljkovatj od metemihovske "ravnoteie snaga" јег је prva utemeljena empjrjstjёkj ј pragmatiёno, а druga klasjcjsticko-racjonaljstjckj, po~to је Metemili klasican izdanak kontinentalnog racjonaljzma, а Hjum ostrvskog empirizma. 550 Npr. Тће Concise Ecyclopedia ој Economics - http://W\vw.econlib.orglliЬrary!ENCЉios/Нume.html 551 «Mjslio sam da sam jedini historiёar koji је istovremeno jgnorjrao sada~nju silu, interes ј vlast kao i glas puckih predrasuda, а kako је predmet Ыо prikladan za svacjje sposobnostj, oeekjvao sam odgovarajuci aplauz. Alj bedno је Ьilo moje razoёaranje. Вј о sam napadnut jedjnstvenom drekom predbacivanja, neodobravanja, ра cak ј тrZnje. Englezj, Skoti ј Irci, vjgovcj ј torijevcj, pripadnjcj anglikanske crkve ј sljjcdbenicj scl-..'13, slobodnj mjsliocj ј bogomoljci, patrioti i dvorjanj, ujedinj~e se u svom Ыjesu protiv covjeka koji se usudio da prolije plemenitu suzu nad sudЬinom Carlsa 1 ј grofa Straforda.»- Davjd Hume - Мој Zivot - u lstraiivanja о ljudskom razumu- Naprijed, Zagreb, 1988. - str. 219. 167 jznova reaktuelizuju njegovu mjsao ј koji verovatno njegovu sliku jos uvek drie na svom radпom stolu.552 Hjum ~е bio potreban liЬeralniш desnjcarjma da svojim znamenjбm skepticjzmom5 3 razori sve pozпate sisteme ideja koje је dotada nudjJa evropska moderna poljtjcka misao. Posto su tj sisteшi, od spinozistickog panteistickog liЬeralizma, preko berkovog kosmickog konzervativizma i prosvetjteljskog utopistickog racionalizma, do najnovjjih hegelijanskih i marksistickih spekulacija, Ьili razorenj pozivanjem ла Hjuma - na njihovo mesto је moglo stupiti ponovo vracanje empirizmu. А taj empirizam је donosio sve ono sto је postojalo u stvarnosti poznog 19. veka - оЬiсаје i religiju, ali ј liЬeralne kompanjje, berze i trZista. Sada ј е sve to trebalo jzmiriti јеdло sa drugim u trjjшnfujucoj teoriji liЬeralne desnjce, kojoj је Ьiо potreban <>. U politickom smislu to znaci da treba prihvatiti poredak i odredenu instituciju ne stoga sto је ona «jstinita>> ilj sto smo za nju bilo kako licno vezanj, vec napгosto zato sto nат ona omogucuje da zadovoljimo neke od svojih potreba. Institucjja се Ьiti «jstinitija>> sto се bjti «efikasnjja» u zadovoljavanju nasih potreba i u ovome се Ьiti velika snaga poljtickog empiгizma i pragmatizma koji praktikuje LЉeralna desnica. Stoga ј ne treba razmisljati о principima јег su oni uvek neizvesni u smisiu primenjivostj, vec samo о гezultatjma koji su uvek empirijski vidljivi i merljivi. No, sa druge strane slabost ove teorije је upгavo njen nedostatak politicke teleologije ( kao i vanpoliticke teologije ) ј pгoklamovanog poljtjckog cilja, јег sve moze i nista ne тога Ьiti cjlj. Prihvatanje ove teorije znacJj potpunu pгevlast faktickog u politickom polju i nedostatak Ьilo kakve mrvice utopijskog, sto se konacno moze odraziti na samн dinamiku politickog polja gde bi stvari uvek ostajale iste i gde ne Ьi bilo Ьilo kakvog napretka. Politicki pгagmatizam i ernpirizam Ьi Ьili gotovo savгseni, kada ne Ьi vodili potpunom deficitu znacajnih politickih ideja, kao i njihovih nosilaca, sto Ьi konacno od politike rnoralo napravjtj j ednu rutinsk:u vestinu upгavljaпja, bez Ьilo kakvih uzleta ј zamaha. Tako se ne Ьi mogli javiti пi veijkj dгzavnici poput npr. Bizmarka kojj su nesumnjvo ostvarivali neke svoje «ideje» pri tome pazeci i na faktick:u stvamost i tako ЬiЈј umetnici moguceg. Jpak, vredi pomenuti da се politicki empirizam imati i svoju pozitivnu funkciju, posto се spгecavati pojavu neuravnotezenili delatnika poput Hilteгa koji su svoje subjektivne politicke pгojekcije hteli da silom nametnu stvamosti. Upravo u tome се biti citav jedan роnог izmedu hjumovske liЬeralne desnice i one nacionalsocjjalisticke borbene, jer се kod prvih stvarnost pojesti ideju, а kod drugih се ideja «silovati» stvarnost. I jedno i drugo се pгedstavljati neki vid pojednostavljene politicke redukcije koja се, medutim, dоЬго pгolaziti u vremenu ekstrema koje se pгiЬiiZзvalo- da se opet pos luZimo starom Hobsbaumovom sintagmom. Stoga се dobrj stari klasicni konzervativcj Ьiti napгosto pojedeni sa dve strane - ili od pгagmaticne liЬeгalne desnice, ili od idealisticke revolucionarne desnice. U Britaniji се desnica u pragmatiCnu fazu uCi sa loгdom Solzberijem (Robert Arthur Та!Ьоt - Gascoyne-Cecil Salisbury ), Dizraelijevim naslednikom na mestu sefa Konzervativne stгanke i buducim britanskim premij eгom. Solzberi се obeleziti konzervativnu politiku u poslednjim decenijama 19. veka, а ostace upamcen ро jednoj pragmaticnoj koaliciji konzervativaca, liЬeг:ala i alsterskih unionista. Od DizraeЩevog «senzibjlnog koпzervativjzma» stranku се takode udaljjti ј Solzbeгijev necak i пaslednik na mestu sefa stranke i mestu britanskog ргеmiјега Artur Dzejms Balfuг ( Arthur James, First Earl of Balfour ). Premda је krenuo sa grupicom cetiгi pobunjena konzervativna poslanika koji su se od 80-ih godina 19. veka bunili pгotiv konzervatjvnog idejnog lutanja i besprincipjelnosti, on се se pod uticajem svog ujaka lorda Solzbeгija prjkJoniti glavnim pragmatjcnim partijskim tokovima, ostajuci do kraja poJjticki neгazumljiv i nеdогесеп. Za Balfura се Ьiti karakteristicna stalna raspetost izmedu konzervativaca i liЬerala (pojacana jednom licnom raspetoscu izmedu гeJjgioznog spiritнalizma i filozofskog empjгjzma ), kao i akademska udaljenost od naroda, sto nj njemu Jjcno ni partiji nece doneti naгocite koristi. Balfur nece Ьiti toliko pгagmatican kao Solzbeгi, ali се zbog svog filozofskog obrazovanja i teorjjske orijentacije bjti atjpjcan konzervativac. Dok su konzervatjvci od Berka do Djzraelija isticali nufuost apгiomog veгovanja u odredene drustvene konvencjje, Balfur се na hjurnovskom tragu napisati jedno delo u pohvalu filozofske surnnje - Odbrana filozofske sumnje (Defense ој Philosophical Doubt). Ovo 169 delo pise 1879. g. u 31-ој godini zivota, kada se jos nece domoci visokih drZзvnih fun.kcija, ali се ono obeleziti i njegov kasniji nacin politickog razmisljanja koji се biti specifican zbog svoje nejasпoce i kompLikovaпosti. Balfur је ocigledno Ьiо suvise obrazovan i suvise filozofski пastrojen za svoju partjju, расе је zbog svog jdejпog lutaпja uspetj cak u jednom momeпtu i podeJjti. Sa Balfurom се Konzervatjvna partija pasti na najnize grane ј idejno ј u pogledu fakticke politicke snage i delovace potpuno dezorijetisano. Stoga је postaJo potpuno belodano da konzervativci moraju pronacj novi poJjticki koncept i snaZпe Jjdere kojj се ga nosjti. Povratka na stari klasicni konzervativizam nije moglo Ьiti556, а lutanje izmedu pragmatizma ј bezidejnosti ne samo da nije vise donosilo rezultate, vec је Ьilo i kontraproduktivno. Usled dezintegracije LiЬeralne partije i usled dezorijentisanosti Konzervativne partjje, Britaniji је nakon Prvog svetskog rata pretjJa opasnost da laburisti Remzija Mekdonalda isuvise ojacaju, bar za britanski ukus. Laburisti su bili proizvod zapostavljanja socijalnog pitanja od strane nekoliko poslednjih liberalnih i konzervativnih vlada kojima је najpreci Ьiо interes britanske industrije i britanskog kapitala, zbog cega se u krajnjoj liлiji i zarati lo. Sada u poratnom vremenu, trebalo је uspostaviti socijalni balans i konzervativci su postali svesni te cinjenice kao i svih gresaka koje su pocinili u periodu od Dizraelijeve smrti do pocetka 20-ih godina 20. veka. Tako се nastati ono sto smo nazvali socijalno-liЬeralnom desnicom, koju mozemo racunati kao podgrupu prethodno opisane «ciste» liЬeralne desnice. ********** Socijalлo-liЬeralna desnica oznacava ponovo skretanje konzervativaca prema temama «socijalne politike», ali ne na stari romanticarski nacin koji se svodio па apele za hriscanskom solidamoscu, vec su sada konzervativc i Ьili radi da premise «socijalne politike» nacine delom nacionalnog zakonodavstva. Ne napustajuCi zakljucke svoje liЬeralne transformacije i svog pragmatizma, vec upravo njima vodeni, konzervativci се prezentovati ~ednu novu politiku koja се ostati upamcena pod sintagmom опе nation conservatism 57, sto Ьi u slobodnom prevodu trebalo znaciti konzervativizam naciona/nog jedinstva. Konzervativci pocinju svoju politiku orij entisati ka socijalnom konsenzusu, koji је trebao smanjiti socijalne antagonizme i postati temeljem snзZne ј ujediлjene nacije. Na ovu poziciju oni ne dolaze iz doktrinamih razloga, poneseni mislju nekog teoreticara koji Ьi im pridodao neki socijalisticki e lement, vec na nju stupaju iz pragmaticnih razloga opet mudro prateci «potrebe vremena» i «zahtev trenutka». Tako konzervativci zadгZavajuci liЬeralno-pragmaticnu osnovu, ujedno idu i ka njenoj «socijalnoj» nadgradnji, praveci tako obrazinu onoga sto smo nazvali socijalno- liЬeralnom desnicom. Vec smo videli da је jedan deo torijevske tradicije pruZзo osnovu 556 «Poslednji mohikanci» klasi~nog konzervativizma su Ьili zanesenjaci poput Hju Sesila koga smo pominjali na 120/121. str. ovoga rada. Zanimljivo је da је Hju Sesil sin gore opisanog lorda Solzberija, no on се Ьiti zaneseniji i staromodniji od svog оса koji је medu konzervativce doveo nove, uglavnom Eragmati~ne, vetrove. 51 Robert Garner, Richard Kelly - British political parties today - Manchester University Press, Manchester and Ne-.v York. 1993. - str. 78.- 82. 170 za zaokret ka socijalnim temama558, а sada је trebalo probuditi tu tradiciju «torjjevskih demokrata», ipak pronalazeci pragmaticnije naciлe ј instrumente socijalne politike. Prvi nagovestaj budenja te tradicije је Ьiо u grupici od cetiri pobunjena konzervativna poslanika u britanskom parlamentu koju је predvodio Rendolf Cercil, covek koji се odgajiti jednog od najvecih politicara 20. veka- svog sina Vinstona. Cercil starijj је napadao stranacke prvake u postdizraelijevskom periodu i spocitavao jm da izneveravaju izvorne konzervativne priлcipe, da su ogrezli u ateizmu i agnostiticmu ј da svojim zaokretom ka pragmaticnom liЬeralizmu krse nacela «politicke casti» ро kojima је konzervativna stranka uvek bila prepoznatljiva. On је nemilosrdno i neumorno napadao svaku vladu koju su zajedno podrZзvaJj liЬera\j ј konzervativci u parlamentu, bez obzira iz koje је, od te dve sada potpuno pragmaticne stranke, Ьiо premjjer. Tako је sa «svojю> cetir:i poslanika, medu kojima је bio i mladj Balfur, formirao tzv. «Cetvrtu partiju» koja је dovodila u neprilike aktuelne koпzervatjvпe i liЬeralпe ljdere, stalno ih prozjvajucj za politicku bespriпcjpjelnost. Nakoп 1885. Rendolf formulise doktrinu tzv. progresivnog konzervativizma (progressive Conservatism ) koja се postatj poznata kao torijevska demokratija ( Tory democracy ), dok се se njenj sledbenici nazivati torijevskim demokratama. Ova doktjrna је irnala jednu umerenu dozu populizma ј smera\a је na to da Konzervativnu stranku ucjni prihvaЩivom za siroke narodne mase, tirne sto Ьi ona inicirala donosenje popularnih socijalnih reformj. Ovjm је Rendolf Cercil uteme\jjo socijalno-liЬeralnu desnjcu u jdejnom smislu, ali ona jos njje mogla zabelezjtj vid\jjvije praktiCnije uspehe posebno medu britanskim, ali i evropskim konzervativcima. Za to је svakako Ьiо zasluzan temperament ј karakter buntovnog Rendolfa prema kome su njegove konzervativne kolege stalno gajile podozrenje. PragmatiCnj Solzberi ga је najpre poku~ao smiriti mestom Drfavnog sekretara za Iпdiju, da bi ga nakon saznanja da ovaj opet zapodeva politicke kavge, elegantno gurnuo na margine Konzervativne stranke i politickog zivota uopste. Trebace proci nesto manje od pola veka, da Rendolfov sin Vinston naraste i dode do svoje pune zrelosti, da Ьi postajucj najuticajnijim britanskim ( ј evropskirn) poljtjcarem ostvarjo snove svog оса, kojj mu је zavestao doktrinu torijevskih demokrata u naslede. No, izmedu Rendolfa i Vinstona се se pojavjti jos jedna snaina figura koja се bjti zaslu:lna za uoblicavanje onog smera konzervativjzma koji sшо nazvali socjjalno- l iЬeralnom desnjcom. Вјсе to Stenli Boldlvin, covek koji је Konzervativnoj stranci udahnuo novu snagu ј jdeju. On stupa na scenu posto је prethodno Bonar Lo (Andrew Bonar Law) konacno odvojjo konzervativce od liЬerala Lojda Dzordia i posto se okruzjo konzervativcjma novog narastaja medu kojjma је Ьiо ј Boldvin. Boldvin се radjje raspolagati terminima «narodnog jedinstva» i <>, nego\j pragmaticnim terminima «individualizma» i «oslanjanja na vlastite sile» i time се bjti stvarni utemeljivac onoga sto је poznato kao опе nation conservatism. Tome su svakako doprine\e i njegove Jjcne osobine. Roberts се zapisati da је Boldvin «izvaredno uspevao da se predstavi ЬiraCima kao prostodusni ljuЬite\j prjrode sa lulom u zubima>>, da је pri tome stvarno «mrzeo neпюralno ponasanje i dvolicпost» , kao i da је «mnogo dugovao svom samouverenoш licnom stavu i drzanju». Konacno, Roberts zakljucuje da је Boldvin «posedovao takoreci шпetnjcki dar».559 Vеоша cvrst, ali nikada agresivan, Boldvin се uspeti da posle ratnog vihora zaleci neke od otvorenih rana na nacionalnom tkivu. Ostace sss Vidi tekst na str. 1191120. ovoga rada i pratecu fus-notu 372. 559 DZon М. Roberts- Evropa 1880 - 1945. - Clio, Beograd, 2002. - str. - 450. 171 upamceno njegovo ротјгЈјјvо drianje tokom velikog ~trajka britanskjh rudara jz 1926. g, а on се Ьiti i prvi konzervativnj premijer koji се priznati vode sindikata za ravnopravne ucesпike u socijalnom dijalogu. U svoja tri preтjjerska mandata u 20-im i 30-im godjnama 20. veka uspece da bez veli.kih unнtra~njih potresa inicira proces socjjalne Iegislative, premda се za vecinu tih zakoпa Ьitj zasluzan Nevil Cemberlen kao njegova desna ruka. Tako се Ьiti иsvojeno niz zakona koji regulisu; osiguranje za nezaposlene, stambenи politiku za zbrinjavanje siromasnih, pitanje starosnih penzija, socijalno osiguranje udovica, napu~tene dece i slepih i, konacno, pitanje godisnjih odmora i javnog zdravlja. Nemamo prostora da sve ove zakone precizno пavodimo, ali је sustina Boldvinove i Cemberlenove socijalпe politike Ьila u tome da siromзSniji slojevi јmаји rnnogo vise doЬitaka od socjjalnih slu:ZЬi negoJj poreskih jzdataka i da se time jzvrsi preraspodela drustvenih dobara. Istina, и drustvu се i dalje postojati znacajni socijalni antagoпizmi, ali се zaslиgama Boldvinove politike, sa povremenim dolaskom па vladu i Mekdonaldovih laburista, Britanija izbeci opasпost komunisticko-socijalisticke revolucije. Tako su se «Jnutjгaпe» ideologije, bez obzira da li se radi о «liЬeralizovanoj» levici ili «SocijaJjzovanoj» desnici, pokazale kao pravo reseпje te се upravo iz Britanjje Ыti jпjcirano prevazila:Zenje podele na klasicnи levicu i desnicu. О tome koliko su konzervativni Boldvin i laburisticki Ramzi Makdonald Ыli Ыiski jedan drugome i koljko su Ьili netipicni za svoje jdeoloske porodice dobro се se jzraziti Vinston Cercj\ zakljucujиcj da su иpravo ova dvojjca driavnika prvj put ozЬiljno ugrozi\j podelu na po\jtjcku desnicu i levicu, odnosno na konzervatjvce ј reformiste.560 Sarn Vj11ston Cercj\ се Ыti manje socijalno jntonjгan od Boldvina i stupajиcj па celo Konzervativne partije се se donekle vratiti Solzberjjevom kursu, ali ipak nece moci da ponisti sve tekovine socijalno-liЬeralnih konzervativaca koji su и konzervativnu ideologiju ponovo vratili socjjalnu osetljivost i koji su tako utemeljili one nation conservatism. Tako се nakon Drugog svetskog rata konzervativne vlade Vjnstona Cercj\a i Harolda Makmj\ana, poput ranijih Boldvinovih vlada menjajuci se na vlasti sa laburistima, predano raditj па socjjalпoj ј politickoj staЫinosti «s onu stranu \evjce ј desnjce». No, о tome vjse u sledecoj velikoj се\јпј rada, а ovde mozemo jos samo specifikovati Boldvinov odnos prema Vinstonu Cercilu, kao najvecem politicaru savremene socijalno-liЬeralne desnjce. Naime, Boldvin се prema Vjnstonu gajiti podozrenje, јег се CerCil junjor пas lediti gotovo svo bиntovnistvo svoga оса, koje се sarno Ьitj pojacano njegovim dиgogodisnjim po\jtickim prijateljstvom sa, ne samo buntovnirn, vec i veoma mocnirn, Lojd Dzordzom. Jpak, иvidajuci Cercilovu politicku snagu i amЬiciju, Boldvin се ga mt~dro i lukavo odvojjti od Lojda Dzordza i postaviti za rninistra finansija u jednoj od svojih vlada. No, Vinston nikada nece Ьiti Boldvjnov favorit za naslednika na mestu sefa konzervativaca ј britanskog premijera, te се on prednost dati «SVOШ pu\enu» Nevilи Cemberlenu. lzrnedи ostalog i zbog Vinstonovog nerazumevanja njegove socijalne politike koju је ovaj napadao kao suvise snishodljivu u odnosu na laburiste. CerCilovo daljпje пeslaganje sa 560 "Ova dva dr:lavnika u po~etku su vladala zemljom alternativno, а zatirn u duhu politickog bratstva. lako su njih dvojica norniлalno bili predstavnici opozicionih stranaka, zastupali suprotne doktrine, i borili se za antagonisticke interese, pokaz.alo se da su u stvari mnogo Ыizi ро izgledu, ternperamentu i metodarna od Ьilo koja dva predsedлika vlade otkada је ta duZлost ustanovljena ustavom... . .. Ramzi Makdoлald је лosio u seЬi mnoga osecanja starog torijevca. Stanli Baldvin, ako se ne uzme njegova urodena fabrikantska naklonost ka protekcionizmu, Ьiо је ро prirodi vernij i predstavnik Ыagog socijalizma od rnлogih iz redova laburista» - Yinston Cercil - Drugi svetski rat- Prosveta, Beograd - tom 1-str. 20. 172 pomenutim dvojcem се Ьiti u pogledu spoljne politke, posto se on tvrdoglavo drZao svojih stavova о nuinosti novog sukoba sa Nemackom i jedva cekao da se potuce sa Hitlerom - cije је skrivene politicke fudnje procitao, suprostavljajuci se britanskom pasivnom drzanju prema buducoj nacjstickojr opasnosti. Sve to се ga, nakon kratkotrajnog Cemberlenovog premjjerovanja i «gazdovanja» konzervativcima, kvalifikovati za novog snainog lidera umerene desnice. Cercil се upravo svojim insjstjranjem na obracunu sa Нitlerom nepovratno podeliti nekada jedjnstven prostor desnice, posto се dve desnice - nacionalsocijalisticka primordijalna borbena ј liЬeralna stupiti u stravican ratni sukob. Time се vreme vec potpuno zacj «S onu stranu levice ј desnjce» i tu cemo imati potpuno drugacije prijatelje i neprijatelje, negoli u vremenu nakon Francuske revolucije. No, о tome kasnije. 173 4. POLITICКl MODERNE CENTAR КASNA UМERENOST Као sto smo videli u prethodnim poglavljima modemo politjcko polje је formjrano sjJama akcije i reakcije, koje su u svojevrsnoj dijalektici iz sebe izvele zaokruzene oЬlike politicke levice ј desnice. u citavom tom procesu, prostor polit·ickoga ceпtra se formira kao medu-prostor- izmedu sjla akcije koje su revolucionarno isle ka menjanju zatecenog drustveпog stanja i sila reakcije koje su koпzervativпo zelele zadrzati stanje nepromenjenim ili ga pak, u slucaju vec p rotutnjalih revolucija, kontrarevolucionarno vratiti unazad. Na samim pocecima pomenutog procesa medu-prostor politickog centra се Ьiti mali , jer се ekstremnije varijante suvereno deljtj poljticko polje, posto Modema jos njje Ьila zrela za umerenost koja јој је sugerisana iz ovog «centralnog>> medu-prostora. U to vreme prvoЬitnog formiranja, levica nije htela da cuje njzзSta drugo do za ostvarenje proklamovanjh jdeala о jednakosti, bratstvu i slobodi jz poznatih krilatjca Velike revolucjje, а desnjca njje pristajala na nista ispod njene koncepcjje ћijerahijskog reda iz koje је proizlazio praktican model politicke ј ekonomske nejednakosti. Izmedu te dve ostro suprostavljene koncepcije bili su, tada malobrojni, svi oni koji su bili za ostvarenje politicke jednakosti, odbacujucj jstovremeno ideju ekonomske jednakosti i koji su tako napravilj sjntezu «levicarskiill> i «desnicarskih» zahteva. No, ta sjnteza njje Ьila naprosto protivprirodnj spoj ј primitivna kompilacija vec је proizlazi la jz specificne ј autenticne smese ро kojoj се Ьiti poznat politicki centar, а koja се se uglavnom poklapati sa vrednostima poli6ckog liЬeralizma. Као sto је poznato - upravo се liberaljzam kao ideologija doneti zamisao о politicko-pravnoj jednakosti koja se jma ostvarivati kroz opstost zakona koji vaze univerzalno i bez izuzetka - al i ј zamisao о sveopstoj slobodi sticanja materijalnjh bogatstava ako se ono ne protivi pomenutim zakonima, sto predstavlja jmplicitno mjrenje sa numoscu ekonomske пejedпakosti . Bilo kako Ьilo, liЬera listickj svetooazor се Ьiti u najtesnijoj vezi sa medu-prostorom politickoga centra, na jednak nacin оа koji се konzervativizam korespondirati sa desпom, odnosno socijalizam ( tj. komunizam) sa levom stranom poJjtickoga polja. То znaci da pored toga sto centar mozemo geometrijski odrediti kao medu-prostor jzmedu levice i desnice, njega mozemo ј filozofski odrediti kao skup politickih vrednosti koje cine jedjnstven svetoпazor. Stoga cemo se u narednim stranjcama najvjse bavjti politjckim centroш kao svetonazorom ј kao skupom autonomnih vrednostj, nikad ne gubecj jz vida nj gde su te vrednostj pozicionirane u odnosu na geoшetriju poljtickog polja tj. sile akcije i reakcije. Dakle, kao politicki centar moiemo odrediti sve one snage koje se na/aze и mei/u- prostoru izm edu sila akcije i reakcije i koje prona/aze 1t}illovu specificnu sintezu 174 tvoreCi tako autentican svetonazor koji се prillvatati politicku jednakost, protiveci se о пој ekonomskoj. 561 U momentu jzbjjanja Francиske revolиcije ove snage се se nesumnjjvo nalaziti и revolиcionarnom taboru, а time ј na nekoj vrsti levice, posto su Ьile za drustvene promene. No, sa proticanjem revolиcije ove snage се predstavljatj njen racjonalizujиci i ogranicavajuci faktor, protiveci se potpиnom ostvarenju jdeje jednakosti ј smestajuci sebe striktno и medu-prostor izmedu levice i desnice. Uopste, osoЬina politickog centra, kao i liЬeralizama kojj је sa njim и tesnoj vezi, jeste da је sa protokom vremena sve konzervativnjji, te da posle ostvarivanja sopstvenih zahteva za ogranicenim drustvenim promenama nastojj da pronade staЬilnost i postojanost poJjtickog sistema unutar koga se krece. Vec је Ьilo reci о tome da sam liЬeralizam и momeпtu svog pojavljivanja dolazi sa levice562, da Ьi sa protekom vremena najpre zaseo u centar, ра potom i, praveci kompromis sa koпzervativizmoш, produzio ka desпici , meпjajuci tako samu stnйcturи politickog polja. No, о tome vise и drugoj velikoj ceJinj nasega rada koja се se baviti krajem klasicne podele na Jevicu, desnjcu i centar. U ovom poglavlju пат valja iskljuc jvo izloziti kako је politicki centar sa svim svojjm pretl10dno opisanim osoЬinama sinteze ј posredovaпja medu antagonjstickiш svetonazorima predstavljao upravo kasnи иmerenost Moderne koja је kao epoha, pre ili kasnjje, morala priшetiti da јој preti mogucnost destruktivnog rascepa. Tako се mesto levicarskog propovedanja ,-evolucije ј mesto desnicarskog isturanja reakcije politicki centзr jznedriti koncept «srednjeg resenja» tj. koncept (ogranicene) refonne kao ono resenje koje pokusava popravjti stvari tamo gde је to moguce, odиstajиci od ideje da se one mogu korenjto promeniti, ali ј od jdeje da one mogu ostati vecno iste.563 Time се politicki centзr pokusati sugerisati epohi izmirenje njenih protivrecnih tendencija i doprineti njenom ozdravljenjи. Ipak, nece sve grupacjje koje su se nзSle и «centristickom» medи-prostoru delovatj Ьlagorodno ро razresavanje kriza koje је iz sebe porodila politicka Moderna. I ovde cemo, kao ј и slucaju levice ј desnice, imati vise grupacija koje cemo sve па ovaj jJi onaj nacin moci nazvatj pripadлjcjma poJjtickog centra, ali koje се se medusobno vjdJj ivo razlikovati. Tako ovde imamo: 1. klasicni Hberalni centar tj. politicki centar u uzem smislu - ovo је «Cistю> liЬeralna ideologjja и иzem smislи te ona predstavlja пukleus onoga sto се se profilisati kao «ceпtristicki» medи-prostor. Та ideologjja se klonj svih ekstrema i pociva na racionalnom sagledavanju interesa, kako Ьi ostvarila svoj ideal «zlatne 561 Sli~no n~oj definjcjjj, Srbobran Brankovjc prenosj odredenje poljtjckog centra jz Dizionario di politika koje centar pozjcjonjra kao rneduvrednost jzrnedu levjce ј desnjce tj. kao «stanovj~te nj revolucjje пј reakcjje ј najbolje se jzrзZava Arjstotelovom etjckom maksjmom in medio est virtus». Takode Brankovjc pobrojava koje su to najcesce izvome vrednosti politickog centra - «autonornjja pojedjnca u odnosu na holistj~ke ( nacjokratske, rasne, reljgijske, klasne) pristupe; ljberaljzam u ekonomjji ј vladavjna tгtj~nih zakona; politj~kj pluraljzam, demokratija liЬeralnog tipa, gradanske slobode» - S. Brankovjc - Levica i desnica 11 politiёkom prostont Srblje - Sociologija, 1993.g, br. З. ( str. 421. ), Dizionario di politika - Unjone Tjpografico Edjtore Torineze, Torjno, 1990. 562 Vjdj 20. str. ovoga rada 563 Hana Arent daje snaiлu lcrjtiku poljtjckili «srednjih re~enja» ј uopste ovakvog na~jna razrnisljanja kojj ova spjsateljjca napada zbog prezasjcenosti modemim racjonaljzmom ј kojj «jedva da slufj nekoj drugoj svrsj nego da skrene razum ј prikrije mnostvo stvamjh mogucnostj»- Н. Arent - lstina i lai 11 politici - Fjlip Vj~njjc, Beograd, 1994. - str. 76. 175 sredine». Ovo је poljtickj centar u uiem ј autentjcnom smislu, posto mu jos nisu pridosli nomadj sa levice i desnice. Ovde mozemo razlikovatj dve grupe - pretece tj. one koji su antjcipirali poziciju liЬeralnog centra i eksplicitne lihera/ne centriste tj. one koji se kao takvi manifestuju od Francuske revolucije nadalje, kada је vec eksplicitno formirana podela politickog polja na levicu, centar ј desnjcu. U pretece mozemo ubrojjti - sto se tjce britanskog ostrva - pre svih Loka i engleske rane liЬerale - а na Kontinentu - Spinozu, ali i francuske liЬeraLne prosvetitelje koji su prethodili revoluciji. Na drugoj strani, eksplicitni i formirani liЬeralni politicki centar се se upravo zbog razlicitog geografskog porekla svojih preteca deJjti na: а ) anglosaksonski liЬeralni centar - koji se nastavlja na onu tradjcjju koju su zapoceli Lok, i donekle Hjum, а ciji се se prvi obrisi eksplicitno ocrtati sa Adamom Smitom ( Adam Smith) u 18. veku, а kojima се zaokrUZ.eni oЬiik u 19. veku dati Dzon Stjuart Mil. Uopste се citavo britansko politicko-ekonomsko uredenje odraZзvati svojom strukturom princjpe liЬeralnog centra ( doduse i sa jzvesnim primesama konzervativne aristokratije ), kako postavkama britanskog parlamentarizma, tako i utilitaristickim shvatanjem drZave, kao ј neupitnoscu institucije slobodnog tгZista koja svoju punu zrelost doЬija u drugoj polovjni 19. veka. Unutar ovog sistema prostor liЬeralnog centra се najpre stvarati, а potom cuvatj Vigovska stranka, iz koje kasnije nastaje LiЬeralna stranka, koja daje delatne heroje anglosaksonskog liЬeralnog cent.ra u liku Gledstona i Lojd Dzordza, koji pripremaju teren za njegovo globaLno sirenje u 20. veku Ь ) kontinentalni liberalni centar - na koji bez sumnje uticu ostrvska liЬeraLna desavanja, аЈј koj i se formira i pod uticajjma kontinentalne racionalisticke filozofije spinozisticke i lajbnicovske provinjjencije, kao i pod utjcajjma &ancuskog prosvetjteljstva. Svoju eksplicitnu objavu kontinentalni liЬeralni centar doЬija u cuvenoj Deklaraciji о pravima coveka i graёlanina, а svoje konacлo teorijsko uoЫicenje kod lmanuela Kanta. Kant је covek koji Се predstav)jati SpOJПICU izmedu angJosakSOI1Skog i koлtineпtalnog centra i koji се samjm tim Ьiti i najznacajnjji mjslilac liЬeralnog politickog centra uopste. On, komЬinujuci ostrvske i kontinentalne uticaje, zaok:ruZuje koncept liЬeralnog politickog centra i nerazdruZivo ga vezuje za gradansko shvatanje politike, za koje се centar ostati vezan do danзSnjih dana. U slicnom pravcu razmislja BeпZamen Konstan (Benjamin Constant) koji је drugj zпacajan predstavnik kontinentalnog liberalnog centra, istina mnogo manje snage od samog Kanta. Delatni heroji ovog centra Ьiсе liЬerali &ancuske revoiucUe poput Lafajeta, Miraboa i пjihove «stranke amerikanaca», а tu се pripadati i mnogi pokreti 19. veka koji su nastali posle liЬeralne revolucije iz 1848. g i koji su se borili za emancipaciju pojedjnih naroda poput itaJjjanskih rizordimentista 176 2. gradanskj poUticki centar tj. politicki centar u sirem smislu - koji је nastao prihvatanjem nomada sa levice i desвice, stalno ~ireci svoju Ьаzи koja је konacni izgled poprimila sa Kantom. Upravo sи sa ovim grailanskim politickim centrom poceli da se naziru obrisi Ьиdисеg levog, odnosno desnog centra, te се tako ovaj centar postati temeljem postgradanskog konsenzusa koji се na vrhuncu Ьiti u nasim danima i koga cemo temeljno opisati u sledecoj velikoj celini rada. Ukoliko је liЬeralni centar u trenutku svog formiranja kao «autenticni» politicki centar (odnosno politicki centar u uiem smislu ) predstavljao medи-prostor ste~njen izmedи krupnijih levice i desnice, on се kao «gradanski» politicki centar (odnosno politicki centar и sirem smislu) и koji се se ulivati mnogobrojпe struje i sa levice i sa desп ice, predstavljati ne medu-prostor, vec centralni prostor koji се uskoro i samu levicu i desnicu apsorbovati u sebe. Tako се u okviru ovog grailanskog politickog centra biti u konsenzusu razlicite ideologije, а njihova spojnica се Ьiti sto se sve krecu u koordinatama gradanske ( buгZoaske ) drzave. Ovde cemo moci prepoznati nekoliko frakcija koje zajednicki dele politicki prostor gradanske dr:lave i zajednicki se suprostavljaju ekstremima sa levice i sa desnice, koji svojim revolиcijama :lele ukinuti gradansku drZзvu: а) liberalni centar to је vec pomenuti «klasicni» politicki centar, odnosno politicki centar и иzеш smislи koji kao «Cisti» liЬeralizam ne skrece ni levo ni desno, vec se precizno drzi ravnoteZпe srediпe, а koji posle Kanta, Konstana i Mila promovise niz mislilaca slicnih ubedenja, ali manjeg talenta poput Labulea ( Eduard Laboиlaye ) ili Renana ~ Emest Renan ). Ovo sи vec liЬerali koji liЬeralizmu dodaju i demokratiju5 i tako ocrtavaju obrise buduceg postgradanskog liheralno-demokratskog centra, kojim cemo se vise baviti u sledeeoj velikoj tematskoj celini nasega rada Ь) konzervativoi ceotar - to su oni koji sи prihvatajuci liЬeralizam i demok:ratiju kao nuzпo zlo hteli da ih izmire sa nekim principima starog aristokratskog sveta, ostajuci i pored svega, zbog svog modemizma, blizi centru negoli klasicnoj desnici. Ovde spadajи pre svih Georg ViЉelm Fridrih Hegel i Aleksis de Tokvil Ova grupacija се napraviti bazu za centristicko apsorbovanje i «prihvatanje» nomada sa desnice, odnosno onih konzervativaca koji prihvataju liberalne standarde, te tako ova grupacija ocrtava obrise buduceg desnog centra. Тај desni centar се se formirati tek krajem 19. veka - na kontinentu svakako pod uticajem Hegela i Tokvila, а na ostrvu pod Hjumovim uticajem о cemu је Ьilo reci и prethodnom poglavlju. Tako cemo imati dve gupacije koje cemo moci smestiti и desni centar - jednu olicava protestantski liЬeJ·alni ( i neoliЬeralni) desni centar opisan u prethodnom poglavljи kao cista liЬeralna desnica, а drugu olicava katolicki centrum razvijen posebno и Nemackoj krajem 19. i pocetkom 20. veka 564 U pogledu odnosa prema demokratiji Renan ее se, kao elitista, razlikovati od Labulea koji ju је prihvatao. О ovome vise dalje u tekstu. 177 с) r adikaloi i socijaldemokratski ceotar - njegova baza је u ideologiji radikalizma, kao i u evoluciji nekih socijalistickih grupacija koje prihvataju liЬeralni Jegalizam, koпstjtucjonalizam i paralamentarizam, а sto је орјsапо па kraju poglavlja о politickoj levici kada је Ьilo reci о liЬeralnoj levici. Ova grupacija pravj bazu za centristicko apsorbovanje ј «prihvatanje» nomada sa levice i tako ocrtava obrise buduceg /evog centra u kome се se izmesati gradanski radikali, liberalni socijalisб i «1evi>> tj. socjjalnj liЬerali. Od ljudi kojj su anticipirali levi centar се nas u ovome poglavlju najvise zanimati Ogist Ledri-Rolen ( Alexandre Auguste Ledru-Rolliп ) ј Zorz Кlemanso (Georges Clemenceau ) kao glavne figure evropskog gradanskog radikalizma, posto su svi ostali anticipatori levog centra vec pomenuti u poglavljи о politickoj Jevici Prethodna podela је, kao i u slucaju podela u prethodnim poglavljima, morala nuzno da racuna sa izvesnim simpJjfikacijama, posto shematskj pгjkazj nikada ne rnogu da ocrtaju sve sиptilne prelaze, preseke ј uticaje izmedu pobrojanih grupacija. U nastavku cemo pokusatj da precizno i temeljito obradimo iznesenu shemu koja razlaie politicki centar na njegove sastavne delove koji се ponekad biti u sinergjji, аЈј kojj се ponekad Ьiti i и po\itickom raskoraku. Iz razloga ekonomicnosti pjsacemo sarno о politickom centru u uzem smislu, tj. о «klasicпom» liЬeralnorn ceпtru, а ј о njemu iskljиcivo u kontekstu паsе teme podele politickoga polja. О ideologiji klasicnog liЬeraljzma koja predstavlja sam щlkleus politickoga centra u uze111 smislи napisanj su tomovi radova i svakako Ьi se samo о tome mogla napisati jedna temeljna stнdija. No, mi smo izabrali strategiju da tu jdeologiju pomenemo samo tamo gde se ona иplice u dijalektiku novovekovnjh poJjtickih sjJa akcije i reakcije kojima је formirana podela politickog polja na levicu, desnjcu i centar. Takode cemo se truditi da pri pisanju о liЬeralnoj ideologiji izbegnemo poznata opsta mesta, kako citaocu ne Ьismo postali zamomi. Кlasicni liЬeralni centar uzecemo kao nukleus definicije politickog centra uopste, te cemo posmatrati kako se sa pristizanjem nomada sa levice i desnice и medu-prostor liЬeralnog centra on sam иdaljuje od svoje definicije ј kako mutira u sarolik oblik sirokog gradanskog, odnosпo postgradanskog, poJjtickog centra. No, о ovome u sledecoj celini, а ovde cemo pored klasicnih centristickih liЬerala razmotriti jos samo one mislioce ј delatnike kojj su napravili bazu za buduci eksplicitni nastanak desnog ( Tokvil, Hegel ), odnosno levog (teoreticari i politicari evropskog gradanskog radjkaljzma ) centra i koji su svojim delovanjem pokusali da premoste jaz izmedu sila akcije i sila reakcije. Ipak, kao sto smo rekli, eksplicitni Jevi i desпi centar obradicemo u sledecoj velikoj celini, dok ovde pominjemo iskljucivo njihove pretece, koje su doduse pripadale prostoru nesto sireg «gradanskog» politickog centra, no kojj је u to vreme stajao veoma blizu onog «klasicnog» centra i jos njje krenuo u globalno postgradansko Sirenje. Stoga su ovde opisane pretece sarno najavljivale bиduce globalno post-moderno sirenje «gradanskog» ceпtra na prostore levice i desnice, ostajuci ipak u klasicnim koordinatarna koje jm је postavila politicka Modema, te su stoga svrstanj u ovu celinu. Dakle, ovde sarno preduzimamo zadatak da jzJozimo genezu politickog centra, njegove potpome stubove, kao i klasifikaciju njegovih podvrsta, da Ьi se tek u sledecoj velikoj celini bavili njegovim krajnjim posledicama i svim njegovim izvedenim oblicima. 178 ********** Kad govorimo о dalekim, cak i premodemim prethodnicima modernog klasicnog liЬeralnog centra, onda se mozemo vratiti sve do Aristotela. Njegova etika prvi put eksplicitno iznosi koncept vrline kao razboritosti (фpov11cr1<;), odnosno kao prakticne mudrosti koja trзZi srednji риt medu ekstremnim delatnim resenjima.565 Svakako da је ovaj zahtev bio sadrZaп jos u Sokratovoj koncepciji cetriju kardinalnih vrlina, no Aristotel се Ьiti prvi koji gradi риt od etike do jedne konkretne i sprovodljive politike. Dok Platon Sokrata dize и nebesa, Aristotel ga spusta na zemljи, osmisljavajuci prvi katehizis prakticne politike.566 Ро misljeпju komeпtatora Aristotel је onaj koji prvi eksplicitno pominje «иstavni poredak», te је tako za razliku od Platona «glasnogovomik gradaпske prakse».567 Aristotel је tako preteca gradanskog shvatanja politike koje се zamah doЬiti роsеЬпо u Novom veku i posebno iz prostora liЬeralnog centra. Naime, оп velica «<Ьicnu gradansku svest» u cijoj sиStini stoji ideja о «potcinjenosti svih apstraktrnih iskaza koji regulisu kolektivna ponasanja - zakonima».568 Njegovi savremeпi komentatori konacno zаkЈјисији da Ьi «Aristotel Ьiо liЬeral и modemom znacenjи, kada Ьi, medutiщ to znacenje moglo da se prenese и klasicno grcko doba»569 Nadalje znacajnu ulogu u profilisaпju i anticipiranju onih vredпosti koje се u Novome veku oЫeziti liberalnj centar imaju stoicki filozofi. Vec је Ьilo reci da kao prvog modemog Шozofa, koji uspostavlja moralno i poJjticko ја karakteristicno za Novi vek, autori glasovitog Enciklopedijskog recnika politicke fllozofтje prepoznajи Senekt1. 570 Ovo nam је bitno јег се to Senekino ја, diskretno profilisaлo u njegovim veoma licnim Pismima Luciliju511 , odigrati vaZпu ulogu u konstituisanju novovekovne subjektivnosti, koja се predstavljati onaj teren iz koga се izrasti koncepcija liЬeralnog politickog centra. Naime, to Senekino ја се putem mnogih posrednika, koji се mu obogacivati sadrZзj u politickoщ ekonomskom i moralnom smislu, docj do novovekovnog raпog liberalizma i odigraб znacajnи ulogu u njegovoj koncepciji individuuma koji svojи slobodи pretpostavlja svim drustveпim konkretnim opstostima, podvrgavajuci se sашо opstosti zakona pozitivnog prava koji, medutim, moraju imati svoju striktnu ј racionalnu l egitiшaciju. Kod Seneke smo imali i individualпo politicko ја i opstost svetskog etickog zakoпa kojim је to ја obuhvaceno, а Novoшe veku nece Ьiti tesko da od tako ponudenih elemenata napravi eksplicitnн politicku smesu koja се najavljivati neke principe politickog liЬeralizma. Takode, i Marko Aurelije u nekjm svojim pismima govori о zamisli jedпog dгZavnog uredenja koje Ьi se baziralo na jednakim politickim pravima svih slobodnih gradana, а koja Ы Ьila zagarantovana zakonom i koja Ьi pre svega ukljнCivala slobodu politjcke diskusije, odпosno slobodи govora ј izrзZavanja sopstvenog misljenja. Verovatno је ovu 565 Aristotel - Nikomahova etika - Liber, Zagreb, 1982., str. 32. - 120. 566 Aristotel - Politika - Kultu.ra, Bcograd, 1970. 567 F.Satle - O.Dijamel - E.Pizijc - Enciklopedijski recnik polificke fi/ozofije - lzdavacka knjifan1ica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 922. 568 IЬid. 569 Љid. - str. 40. 570 Vidi 23. str. ovoga rada, fus-nota 56. 571 L.A.Seneka-Rasprtл'й о Ь/aienom iivotu/Odabrana pisma Luciliju - KUZ Moderna, Beograd, 1990. 179 ideju foпnulisao ро uzoru na rimsko repuЫikansko doba, dodajuci јој i zacine grcke filozofije, no nikad је nije eksplicjtno razvio. On је kao i ostali stoicki mislioci Ьiо na domak koncepcije politickog individuuma koji sopstvenom racionalnoscu konstituise politicku zajednicu i obezbeduje јој ravnotefu i napredak, по ipak је Ьiо vezan antickim krugom misljenja shodno kojemu celina prethodi svim delovima, а politicka zajednica prethodi individualnim pravima. То isto vredi za Seneku, ра on i Marko Aurelije ostaju puki navestitelji buducih vremena liberalizma i demokratije, koj i racunaju sa individuatnim pravima pojedinaca. Bilo kako Ьilo, novovekovni liЬeralni centar bez sumnje u seЬi sadrZi jedan «stoicki» element racionalne i subjektivisticke delatne etike koja је podredena kosmickim uпiverzalnim zakonima. Videli smo obradujuci Berkovo delo da i klasicпi konzervativizam sadrzi u seЬi jedan «stoicki» momenat.572 Medutim, dok ј е ovaj momenat u klasicnom konzervativizmu uteшeJjen ро uzoru na Antiku iracionatno u hodnicima vremena i obrazinama politicke tradicije, taj momenat се se u liЬeralnom centru utemeljiti racionalisticki kroz varijacije na misao da је «sloboda u spoznatoj nufuosti», sto се Ьitj prisutno na ovaj ili onaj naCin i kod Spinoze kao velikog pretece politickog centra, ali i kod Kanta i Hegela kao njegovim potpuno ispoljenim figurama. Svima njima се Ьiti zajednicko da slobodu pojedinaca pokusavaju postaviti na racionatne temelje izvesnih opstih zakonodavstava koja се ujedno Ьiti izvorise i moralne i politicke logike. Svako od njih се nastojati postaviti racionatne granice ljudskoj akciji uklapajuci је u јеdап «ustavпi poredak», bez obzira da li се se raditi о eksplicitnom politickom ustavnom poretk:u ili pak о subjektivno-moralnim ili kosrnickim zakonodavstvima iz kojih се proizlaziti konkretne poJiticke ustanove. No, kod svih njiћ sloboda се Ьiti u opozitu рrеша proizvoljnosti, nastavljajuci se па onaj trag koji su zacrtali Aristotel i stoicki mudraci. Ipak, i pre pojave Spinoze i sviћ ostalih novovekovnih mislilaca koj i su pokusavali ljudsku akciju uterati u odredeni <<иstavni poredak» imacemo niz politickib dokumenata koji su tome smerali ј koji jednako cine onu bazu iz koje се proizaci vrednosti liЬeralnog politickog centra. Naime, stoicko politjcko ја se indirektno potvrdilo u dokumentima poput Magne cal'fe iz 1215. g. na koju su se, interesantno, pozivali i konzervativci poput Berka, а\ј ј pravoverni liberali poput Loka. No, za Loka su prava vlastele uspostavljena Magnom cartom nasuprot pravima suverena Ьila znacajna zato sto је time pokazano da indivjdualna prava prethode i postoje nezavisno od politicke vlasti, dok su za Berka ta prava Ьila zanimljiva zato jer је smatrao da proizlazc iz same engleske tradicije, te stoga nisu individualna, vec su vezana za engleski istorijski kolektivitet na jedan duЬlji nacin. Ipak i pored svih slicnosti i anticipacija, u dokumentima poput Magne carte jos nije Ьilo ni pomena od eksplicitnog politickog liЬeralizma, koji је za svoje konacno uoЬiicenje trebao sacekati da drustvena struktura Srednjeg veka bude odmenjena onom novovekovnom. 572 Vidi str. 112. ovoga rada 180 ********** Politiclci liЬeralizam koji се stajati u sr:li politickog centra u uzem znacenju nastaje kao dete politicke Modeme i kao jedna od njenih najvitalnijih ideologija koja се ostati primenjiva cak i u nasem post-modemom i post-ideoloskom vremenu. Etimoloski је ime ove ideologijc izvedeno iz latioskog liЬer, sto oznacava preftks koji stoji u osnovi reci sloboda, slobodan, slobodno i tako ova ideologija samim svojim imenom istice slobodu kao najvisu politicku vrednost i ne govori, barem ne svojim imenom, о Ьilo kakvoj ideji jednakosti. No, buduci da се sloboda u liЬeralizmu Ьiti u tesnoj vezi sa koncepcijom «иstavnog poretka», liberalizam се krenuti u osvajanje politicke jednakosti, koju izrazava kao formalno-pravnu jedпakost pred zakonom, za sve slobodлe gradane. Bez sumnje liЬeralizam ustaje zajedno sa svim revolucioлamim snagama tadasnje Evrope па principe anicen J'egiem-a koj i је verovao u «boZaпsko» pravo kraljeva na presto, u nasledni status aristokratije i u suprematiju neke etaЬilirane religije nad licnom savescu pojedinaca, te се ро tome Ьiti slican onim snagama koje su dolazile sa ( tada jos neksplicirane) levice. No, na drugoj strani buduci da krece od verovanja u neka preegzistirajuca prava coveka kao sto su pravo 113 zivot, slobodu i privatno v\asnistvo, liЬeralizam odЬija da zajedлo sa ekstremnim snagama akcije u ime neke apstraktne ideje jednakosti prekrsi te svoje svete taЬlice i prekoraci granice slobode kao najvise politcke vrednosti. Tako politicko-pravna jednakost postaje temelj ekonomske nejednakosti i liЬeralizam misli da је medu ovim kategorijama pronasao ravnotefu. Dvojica duhovnih otaca politickog liЬeralizma i preteca kasnijeg eksplicitnog liberalnog politickog centra bice Baruh de Spinoza i Dfun Lok. Njih dvojica su, igrom slucaja, vrsnjaci rodeni 1632. godine, s tom razlikom sto је Lok ziveo dvadesetak godina duze i sto је docekao pocetak «prosvecenog» 18. veka. Lok se od Spinoze razlikuje i time sto svoju koncepciju ne vezuje toliko za obrise novovekovne jake dгZave kao sto је to ucinio holandski mislilac utemeljujиci tako tradiciju kontinentalnog liЬeralizma koji se ne moze shvatiti izvan konstanti modeme jake drzave koja је Ьila preovladujиca na Kontinentu. Za razliku od toga, «ostrvski» Lok и svojoj koncepciji vec nudijedan model и kome је suverenitet drzave znacajno ograлicen individualnim pravima pojedinaca i и kome se teziste polako pomera od «drzavnog» ka «ekonomskom» liЬeralizmu, sto се uopste Ьiti karakteristicno za kasniji eksplicitni anglosaksonski JiЬeralni centar. Ipak, Nojmaп је dobro primetio da kod Loka i pored svog prosirivanja individиalпiћ prava, sfera drzavпog sиvereniteta «ni u kom slucaju nije Ьеzпасајпа».573 Ukoliko, sfera dгZavпog suvereniteta kod Loka <, vec i garant svih individualnih prava i sloboda. Dakle, individualne slobode postoje kod Loka pre i nezavisno od driave, dok su one kod Spinoze moguce tek posto је drZзva pacifikovala politicki teren i odlucila da svima iz sopstvene racunice dodeli znacajan stepen individualnih sloboda. No, ono sto povezuje ovu dvojicu је misao о nиZnosti postojanja individualnih prava i sloboda, bez obzira sto im nalaze razlicito poreklo. А upravo ta misao се Ьiti karakteristicna za po1iticki liЬeralizam, odnosno za kasniji eksplicitni liberalni politicki centar. 573 F. Nojman - Vladavina prava- Filip Visnjic, Beogтad, 2002. - str. 143. 181 Baruh de Spinoza, skroшni izradivac soCiva sa шnostvoш uticajnih politickih prijateljstava u prosveceniш krugovima tadasnje holandske politike, stoji na razrnedi izшedu Hobsovog novovekovnog Levijatana i Lokove koncepcije «tolerantne» vlade. Eksplicitne sudove о politicko-religijskim institucijama iznosi u svoш Teolosko- politickom traktatu574 kоше sleduje nikad dovrseni Politicki traktat575 cija је tema razmatranje konkretnih oЫika drzavne vladavine. Spinoza ро nekim komentarima preduzima zadatak <> i da propisuju uzuse javnog morala koji Ы smerao da pojedincima propisuje kako treba da se ponзSaju, posto oni mogu da se ponasaju kako hoce sve dok delaju u koordinatama pozitivnog prava. Spinoza 574 Spinoza- Teolosko-politicki lraktat - Kultura, Beograd, 1957. ш Spinoza - Politicki traklat - Kultura, Beograd, 1957. 576 F.Satle - O.Dijamel - E.Pizije - Enciklopedijski recnik politicke filozofije - Izdavacka knji~amica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 942,944. 577 F. Nojman- Vladavina prava - Filip Vi~njic, Beograd, 2002.- str. 135. 578 Baruh de Spinoza - E1ika - Kultura, Beograd, 1970. 519 Spinoza - Teolosko-politicki traktat - Kultura, Beograd, 1957. - str. 1. 182 ocrtava okvir ustavne d1-iave i pravnog pozitivizma koji imaju ingerencije samo sto se tjce regulisanja institucjonalnih odnosa, alj kojj nemaju jurisdikciju nad jnternim psihjckim stanjima podaлjka njti paranoicno istrazuju sta ko mjsli ј prica, sto се Ьitj svojstveno buducjт diktaturama ekstre1m1e levjce i desnice, kao u staljinizmu i nacjonalsocijalizmu. Pojednostavljeno receno, Spinozjna drZava jeste jaka, ali је veoma suzdrZaпa i to iz cistog ubedenja da јој је tako korisnjje ј proЬitacnije. Kod Spinoze се Ьitj u povojima i buduci liЬeralni utilitarizam, kojj on jpak izbegava trazeci svemu pocelo u misticnom paпteizmu kojj nadj\azj sferu pojedinacnih jnteresa ј koj i stvari posmatra sub specie aeternitatis. Spinoza се svojim pantejstickim shvatanjem Boga koje izlai.e u Etici utjcatj na francuske prosvetjte\je, а posebno na Voltera ( Franl(ojs Voltajre ) ј njegov deizam580, unutar kojega је Bog shvacen kao pra-um koji је svet uredio shodno svojim zakonjтa i kod kojeg nета Ьilo kakve samovolje. Bez obzira sto Volter predstavJja jednog empiristickog i plitkog Spinozu, i kod jednog ј kod drugog radi se о tipjcno modemistickim racionaljstjckjm «predrasudama» ј о verj и jedan umni Apsolut kojj лјје \jcnost kao и hriscanstvu, vec sveobuhvatni pra-um. Ove «racionalisticke» predrasude nisu лjsta manje nego one Berkove, no, dok је Berk preterivao и jednи stranu tvrdecj da је pojedinacni eovekov um slabasan ј da ga treba stoga utopjti и vec postojece naslage tradjcjje, Spinoza i prosvetjteJjj се preterivati u drugu stranu misleci da racionalno mogu spoznati Boga ( tj. Apsolut ) ј njegove zakone, koje misle ро novovekovnom mehanicistickom mode\u. Na Voltera се Spjnoza verovatno indirektno иticatj ј svojim Teolosko-politickim tгaktatom koj i prvi daje jednu ostru kritiku nekih segmenata objavJjenih reljgjja, а posebno jиda jzma, sto се jos ostтije, ali svakako plice, ponovjti kasпije i francuski prosvetitelj. Zapravo Spinoza, ukoliko ga је dozvoljeno pojednostavljivati, trai.i da re\jgije bиdu sredstvo emancjpacije coveka, а ne sredstvo poroЬljavanja coveka ј smatra da је posebno u jиdajzmu doslo do jstjcanja nekih komponenti koje odmazu covekovoj emancipacjjj. Pri svemи tome niko ne Ьi mogao Spinozи optufjti za anti-judaizam ј( ј anti-semitizam, jer је on, kao sto је poznato, ј sam Ьiо jevrejskog porekla. No, on kritikuje reJjgjju kojoj је ро rodenjи prjpadao zbog koncepta politicke teologije za kоји misli da је egzemplamo vidljiva bas ј najbolje и jиdaizmи gde su и jednom momentu «prvosvestenici stekli pravo da donose zakone ј upravljajи drzavnim poslovjтa ј kad su, da Ьi to pravo sacuvali za vecita vremena, nasilno prigraЬili i izvrsnu vlast, zeleci da ih nazjvaju jтenom kraljeva».58 1 Takode Spinoza zamera judajzmu ( i svun politickim teolog~ama иopste) sto «pretstav\ja Boga kao telesno Ьiсе koje poseduje kraljevsku vlast» 82 jz cega se jasno vidi njegovo protjvljenje mesanjи poJjtjckih i religijskih kategorija, kao i njegovo protjv\jenje opjsjvanjи najvise transcendencije antropomorfuim zemaljskim kategorijama. VjdeJj smo da је koncept politicke teologije imao veliki znacaj kod primordijalлe иltrakonzervativne borbene desnice, al j da su ga kritikovali klasicnj konzervativci рориt Berka smatrajиcj , jednako kao liЬerali, da treba odvojjti svetovnu ј sakralnu vlast. Виdисi liЬeraJnj centar kojj anticipira Spjnoza, upravo се na njegovom tragu stalлo Ьiti rezervisan prema svim 580 Spinoza ne utice direktno na Voltcra, vec samo indirektno и smislu pravljenjajedne duhovne atmosfere unutar kontinentalлe filozofije. Onaj koji direktno utice na Voltera, u ovome smislu, је svakako MaiЬrans (Nicolas Malebranche) cije је ucenje veoma Ьlisko Spinozinom panteizmu. 581 Spinoza - Teolosko-politicki traktat - Kultura, Beograd, 1957. - str. 225. ш Љid. - str. 83. 183 konceptima politickih teologija, nikada ne ukidajuci mogucnost autenticne religioznosti, al i smatrajuci da ona ne treba da direktno ulazi u politicko polje. Politcko polje kod Spinoze obuhvata iskljucivo drzavu i njezinu pozitivno-pravnu jurisdjkcjju, а sve izvan Loga је prostor slobode, bez obzira sto on opstaje opet samo zahvaljujuci drZзvi. Naime, Spinoza је citavo vreme svog stvaranja traZio balans izmedu moCi drzave bez koje nema uspostavljanja Ьilo kakvog pozitivno-pravnog poretka i indjvidualnih sloboda pojedjnaca koji Ьi bez drZave Ыli prepusteni anarhjjj ј nesjgurnosti prirodnog stanja. Nojman pronjcJjivo zakljucuje da Spinozina teorija <>. 585 Subjektima sa takvim prirodnim svojstvima zaista песе biti tesko da koпstituisu gradanski poredak i u пjemu samo potvrde svoju urodenu teZпju ka miru i slobodi. Lok, i pored svoje empiristicke epistemologije ро kojoj се postati poznat, smatra da је sloboda apriorni kvalitet koji је u formi pril'odnog zakona svojstveп svim umnim Ьicima. Ovim postavlja kJjucan stav koji се odigrati centralnu ulogu и konstituisaпju vrednosti liЬeralnog politickog centra - stav о apriomosti i neotщ1ivosti slobode kao politickog kvaliteta - koji се biti sadrZaп jednako i kod Kanta i kod Mila, kao najsnaZпijih figura eksplicitnog i zrelog lЉeralizma. Ukoliko sloboda poCiva vec u p1'irodnom stanju u шшtrasnjosti coveka kao izraz pri1'odnog zakona, onda tome, ро Loku, treba zahvaljivati nikome drugome do samome Bogu koji је coveka tako sazdao. Ovako dolazimo do eksplicitne teze о tome da liЬeralne vrednosti, koje се obeleiiti politicki centar, direktno proizlaze iz hriScanskog bekgraunda. Lok се Ьiti mnogo vise hriscaпin i od Hobsa i Spinoze, ali i od Voltera i fraпcuskih prosvetitelja koji се se direktno nastavljati na njegovu politicku misao. Mпogi komentatori isticu znacaj koji је za Lokovu politicku misao imalo hriscanstvo, iz koga оп crpi inspiraciju za svoju koncepciju slobodnog pojedinca i to slobodnog posto је prema njegovom verovanju «covek sazdan па sliku i priliku Boziju».586 JLok t"Umaci hriscaпstvo na drugaciji naciп od ultтakonzervativnih mislilaca koji su, kao sto smo videli , od sviћ hriscaпskih pretpostavki пajvise isticali onu о prvoЬitпom grehu. Za razliku od njih Lok istice u prvi plan пеkе druge hriscanske pretpostavke, poput one о slobodi volje iz koje proizlaze i sve druge slobode, i tako dolazi do koncepcije neotutlivih prava svakog coveka, koja ne Ьi trebalo da narusi Ьilo ko ako ne zeli da narusi prirodni i od Boga uspostavljeni red koji је uspostavio slobodu svake ljudske licnosti.587 Pod ovim neotuilivim pravima Lok podrazumeva pravo na zivot, zdravlje, slobodu i posed588 i posto ova prava proizlaze iz, od Boga stvorenog prirodnog stanja, ona predstavlju opet od Boga darivana prirodna prava. Ova prava kod Loka nisu imala nista sa demok:ratskim zahtevima koj i cine znacajan deo korpusa danasпjiћ /judski/1 prava, mada Loka mozemo smatrati u izvesnoj meri dalekom pretecom savremenog koncepta ljudskih prava. No, dok se koпcept savremenih ljudskih prava temelji na demokratskim sekularizovanim pretpostavkama, kod Loka postovaпje prirodnih prava sugerise prirodni zakon kojemu su svi podvrgпuti i koji svi svojim umom mogu da razumeju, а koji nije samoпikao, vec koji је «Bog propisao delatnostima Jjudi radi пjihove uzajamлe bezbednosti».589 Buduci da prirodna prava ishode iz prirodnog zakona, koji opet ishodi od Boga, ljudi ih ne mogu otuditi jedпi drugima, јег ih nisu jedni drugima ni dali. Tako се koшentatori sasvim opravdano zakljuciti da «Lokovo delo svedoci о ulozi koju је u obrazovanju modemog s8s F. Nojman - Vladavina p1·ava - Filip Visлjic, Beograd, 2002. - str. 144. SSб F.Satle - O.Dijamel - E.Piz ije - Enciklopedijski recnik politicke filozofi.je - Izdava~ka knjiZзmica Zoraлa Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993.- str. 571. s87 jegovo tumacenje hri~canstva, u kojem on polemise sa konzervativnim tumacenjima Roberta Filmera iznesenim u delu Patriarcha, је u - John Locke- Dve rasprave о vladi - Mladost, Beograd, 1978, tom I - str. 146.- 204. 588 Љid. - tom ll, str. 12. SS9 Љid.- 13. 185 jndjvjdualizma odigralo hri~canstvo».590 No, тј mozemo jzvuci zakljucak da hri~canstvo kod Loka ne govorj u prjJog ideji hijerarhije kao kod konzervativnih тjsJilaca, vec pre u prilog idejijednaki/1 sansi za sve, koja се uskoro postati jedna od nosecjh jdeja politjckog liЬeraJjzma, odnosno politjckog centra kojj se foпnjra na JiЬeralistickim osnovama. Danas vec klasjcno delo Dzona Loka Dve rasp1·ave о vladi, na bazj ttcenja о prirodnim pravima, uspostavlja dva temeljna liЬeralna principa: slobodu licnosti u smjsJu slobode delanja, savesti i mi~ljenja, ј ekonomsku slobodu tj. slobodu da se ima, koristi ј uzjva privatno vlasni~tvo. Prethodne slobode vaie а priori za svakog pojedjnca. Svi јтајu sansu, а nju im garantuje institucjonalni poredak koji pociva na pozitivno-pravnoj legjsJativi koja kroz op~tost zakona uskladuje ј stavlja u odnos sve indivjdualne slobode. No, institucionalni poredak је tu samo gш-ant indjvjdиalnih sloboda koje postoje ј pre njegovog konstituisanja, а ne njihov izvor kao kod Spjnoze ili njihov gospodar kao kod Hobsa. Vec је bilo recj da kod Loka institucionalni poredak konstitujsu pojedincj samo ekspjJjcirajuci ono sto im је prirodno dato. Та konstjtucjja se vrsi pиtem spontanog d1-ustvenog ugovora ј ona oznacava prelazak jz prirodnog и gradansko stanje.591 Pojediлci se udrufuju u «politicko dru~tvo»59 , odnosno и instjtucionalizovanu politjcku zajednicи, da Ьi prevazi~Jj moguce nesavrsenosti prirodnog stanja i da Ьi imali arbitramu vlast u slисаји tih nesavrsenostj, аЈј oni nikad potpuno ne otudиju svoj jndividualni sиverenjtet kojj ј т је darivan prirodnim stanjem. Lok se protivi apsolutistickim i statickim teorjjama dтZave koje се kasnjje dobrano eksploatisati ultrakonzervativci i protivi se princjpu «da samo zbog toga sto smo roileni pod nekom vladom da smo ро prirodi n{eni podanici ј da vise nemamo nikakvo pravo iJj izgovor za slobodu prjrodnog stanja».59 Dakle, pojediлci sklapaju neku vrstu ugovora sa sиverenom vlascu, koja jh obavezuje samo dotle dok ta vlast postuje njihova prirodna i neotudiva prava, odnosno one dve bazicne «liЬeralne» slobode koje smo pomenиli. U protivnom, ukoliko vlast ne delиje shodno dogovorenom i precиtno podrazurnevanom mandatu, Lok nиdi svojи <.595 Ova «apelacjja Воgш> је takode izvestan vid, doduse nenasjJnog otpora ј protivljenja prekoracjvanju granica od strane drzavne vlasti, ра se stoga ne moze recj da se kod Loka «ne sme prиzati otpor vrsenjи prerogatjva» kao sto to cjnj Nojman.596 Upravo ova mogucnost ј pravo coveka da zadovoljenje trazi kod neke «vj~e pravde» govori о slobodi covekove Jjcnostj ро Lokovoj teorijj, posto mu niko ne moze zabranjtj jedan ovakav cin bez obzjra sto on ne projzvodj djrektne politicke posledice. Loka ovako mozemo smatrati za pretecu onoga sto se u nasim danjma naziva «prigovor savesti», а sto је upravo protezirano iz prostora liЬeralnog centra, kao ј za pretecu teorija nenasilnog otpora, koje su pak svojstvene mлogim poljtjckjm grupacijama bez obzira na njihov 590 F.Satle - O.Dijarnel - E.Pizije - Enciklopedijski 1·ecnik poliliёke jilozoftje - l zdava~ka knjiiamica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 571. 591 John Locke- Dve rasp1·ave о vladi - Mladost, Beograd, 1978, tom 11 - str. 56. - 71. 592 Љid. - stт. 58. 593 Љid. - str. 68. 594 F. Nojman- Vladavina prava - Filip Vi~njic, Beograd, 2002. - str. 147.- 149. 5 '> 5 John Locke - Dve rasprave о vladi - Mladost, Beograd, 1978, tom 11 - str. 94. 596 F. Nojman- Vladavina prava - Filip Visnjic, Beograd, 2002. - str. 149. 186 politicki predznak. Lok ovako, kao i Spinoza, ocrtava obrise jednog institucionalnog poretka koji nema jurisdikciju паd iпtemiш psihickim stanjima podanika, i koji пiti paranoicпo istrafuje sta ko misli ј prica, niti propisuje u sta se ima verovati i kako treba komt~nicirati sa «visom pravdom», kao sto su pokt~sali neki sistemi koji su, obt~hvatajuci duse podanika, sami glumili «visu pravdu». Bilo kako Ьilo, shodno njegovoj teoriji gradani nisu potpuno podredeni svojim upravljaciшa, vec su upravo ti upravljaci delegirani od gradana da cuvaju njihova prirodna prava, putem gradanskog javnog pozitivпo-pravnog poretka i gradani su im obavezni samo dok upravljaci ispunjavaju svoj zadatak. Pri svemu tome suverenitet је citavo vreme kod gradana ( tj. kod naroda) koji su legalni i legitimni izvor sve politicke volje, pri cemu Lok realisticпo ostavlja mogucnost da se desi drugacije, ali smatra da to nikako ne moze Ьiti ро pravu. Nojman Lokovu strategiju naziva «postuliranjem vladavine materijalnog prava» unt~tar kojega се <~edino pravo vladati, а pravo је vladavina naroda».597 Davanjem Jegislativne uloge gradanima tj. narodu, Lok se razlikuje od onih konzervativnih krugova iz kojih се se kasnije profilisati eksplicitna politicka desnica, а koji su smatrali da se suverenitet i legitimitet ne mogu formirati odozdo, vec su ili u rukama apsolutistickog monarba ili u rukama tradicionalnog plemstva tj. aristokratije. Lok је tako propovednik politicko-pravne jednakosti i mesto Berkovog kasnijeg pozivanja na dublne britanske tradicije, on pitanje legitimiteta iz kojeg proizlaze sva prava i sva vlast resava koncepcijom drustvenog ugovOJ'a, te se ovako pocinje nazirati modemo gradansko shvatanje politike koje се kasnije sa Kantom doblti svoj zaokruzen oЫik. Lok kao i Berk brani britansku Slavnu revolucijlL, no пе zbog toga sto је ona iznela па svetlo dana neke tradicionalne slobode, vec zato sto misli da је ona pokazala mogucnost ogranicavanja vrhovne vlasti suverena, sto је za Loka kao liЬerala bilo veoma va.Zno. On је dobro sllLtio da је to pocetak onog procesa koji се se nastaviti i konacno rezultirati tefujama da se suvernitet fonnira odozdo а ne odozgo. Tako је Lokovo delo nesurnnjivo Ыlо na strani novovekovniЬ snaga akcije koje su se borile zajednakost, koju pak Lok shvata iskljucivo pravno-politicki i koja prevedena iz prirodnog u gradansko stanje postaje ravno-pravnost svih gradana pred pozitivno-pravnim zakonodavstvom. No, Lok ni u jedпom momentu ne govori о uspostavljanju neke apsolutne jednakosti u ekonomskom smislll kao teore6cari hriscanskog utopijskog socijalizma, kod kojih је hriscaпstvo iskoristeno kao potpora tezi о potpunom egalitarizmu koji Ьi, navodno, Ьiо Ыagotvoran za drustvo. Za razliku od njih Lok нikad ne prosiruje koncepciju politicko- pravne jednakosti do koncepcije ekonomske jednakosti, zbog cega ga Nojman kritikuje i konstatuje da «pomenuti postulat о vladavini materijalnog prava ima pre svega funkciju uspostavljanja jednakosti, ali ova jednakost na koju se ол odnosi nije tip drustvene jednakosti koji је usmeren na prevazilзZenje klasa, vec је ogranieen na sferu posedпicke klase ... ».598 Bez obzira da li se slaremo ili ne sa Nojmanovim latentnim marksistickim opaskama, motemo konstatovati da Lok za razliku od konzervativnih krugova koji su Ыli protiv politicke jedпakosti tj. protiv «vladavine materijalnog prava» i za razliku od revolucionarnih krugova koji su Ьili za potpuni egalitarizam, ostaje и liЬeralnom centru tvrdeci da је svakome poverena njegova sopstvena sloboda, i podrazumeva da to moze dovesti do nejednakosti medu ljudima. Ono sto njega tesi jeste sto to nije nejednakost 597 Љid.- str. 144. 598 IЬid. - str. 152. 187 konzervativnog i unapred zacrtanog hijerarhijskog reda, vec nejednak.ost koja proizlazi iz slobode de]anja i razlicitih radnih kapaciteta ljudi. Ipak., ono sto Loka dodatno udaljava od revolucionarnijih krugova i sto ga stavlja u neposrednu Berkovu blizinu је sto on ni u jednom momentu nije radikalni demokrata poput Rusoa. Njegova koncepcjja drustvenog ugovora se razlikuje od one kasnije rusoisticke, posto kod njega narod nije masa zdruiena u nekoj opstoj vo/ji, vec skup samosvesnih pojedinaca ј grupa sa razlicitim interesima koji su stalno upuceni na usaglэSavanje svojih razlicitih stremljenja, kako pre konstitucije institucionalnog poretka tako i posle toga. Uopste on izbegava svaku mogucnost koncentracije moci, kako u rukama naroda, tak.o i u rukama politicke vlasti, te stoga i osmisljava svoju poznatu koncepciju podele vlasti na zak.onodavnu, izvrsnu i federativnu.599 Као sto pre konstitucije institucionalnog poretka postoje razliciti pojedjnci ј grupe koje se u njega udruZиju svojom saglasnoscu600, jednako tako posle njegovog konstitujsanja postoje razliciti interesi i razlicita stremljenja, koja, da se ne Ьi citav poredak. doveo u pitanje, bjvaju jnstjtucjonalizovana odvajanjem onih koji upravljaju od опјh koj i jh za to upravljanje delegiraju. Svi buduci liЬerali се u ovome slediti Loka samo povecavajuci sankrosantnost dogme о podeli vlasti, gde је parlament glavni konstitucionalni organ - sto се biti njihova brana konceptu neposredne, odnosno radikalne demokratije. Uopste, osobenost liberalnog politjckog centra, sve do danasnjih dana, bice strah od masa, i ро tome се on bjti blizak. klasjcnom konzervativizmu koji се se u meduvremenu urusiti prepustajuCi da ovaj strah dalje neguje liЬeraJjzam. LiЬeralizam се taj strah od masa nastojati da predupredi legislativnim okvirom pravne drZэve i da izmedu drZэve i njib postavi posredujucu ulogu parlamenta, kak.o se vlast ne Ьi kao kod rusoisticke levice mogla direktno izvesti iz volje masa. То Ьi, verovatno, bilo katastrofalno и pogledu koncentracije moci i direktno protiv principa podele vlasti, koja је Lokovo najdraze cedo koje on zavestava svjm buduCim liЬeralima. Lok је bio udaljen od koncepta radikalne demokratije zato sto је slutio da Ьi ona ugrozila jednu od temeljnih sloboda koje је uspostavio - slobodu posedovanja, koristenja i uZivanja privatnog vlasnistva. On је slutio da bi sa prihvatanjem koncepta potpune, radikalne i neposredne demokratije mogla nastati neka «demokratska vecina» koja bi «demokratski» mogla arЬitriratj u pravima svojine, dakle u onome sto је on mislio da pojedincima ро prirodi pripada i da је neotudivo. Za njega се Ьiti potpuno svejedno da li u slobodн privatnog vlasnjsta dira neki apsolutisticki monarh ili neka radikalna demokratska vecina, јег se i u jednom i u drugom slucaju radj о krsenju prirodnog zakona kojj treba da bude uzorjt i za onaj gradanski zakon. Stoga on ne odobrava mogucnost konstitucije takvog gradanskog poretka koji Ьi se drasticno razlikovao od konstanti prirodnog stanja, gde postoji aprioma jednakost sansi, ali ј cinjenjca razlicjtib radnih kapacjteta ј sposobnosti za razlicjte ljude koji sasvim prirodno nisu pravljeni ро istom kalupu. Buduci da pravo na svojinu «prirodno» proistjce jz ljudskih razlicitih radnih kapaciteta, to dovodi do nejednakosti Jjudi koja је «pravicna», а ona је «pravicna>> ukoliko је stecena radom, а ne nasiljem tj. ako је stecena opet unutar konstanti koje propisuje prirodni zakon konstituisuci neotudiva prirodna prava. Stoga Ьi tu nejednakost bilo «nepravicno» izjednacava6 i poravnavati Ьilo cijom voljom, ра mak.ar to Ьila volja neke demokratske vecine koja Ьi se mesala u ova bazicna prava. Dakle, i sama 599 John Locke - Dve rasprave о vladi - Mladost, Beograd, 1978, tom 11 - str. 75.- 84. 600 Љid. - str. 62. 188 demok:ratija staje pred ovim prirodnim pravima i Lok је dobro slutio da demokratija i sloboda pojedinca mogu biti u izvesлoj nesaglasпosti , te се se jos samo trebati javiti Tokvil da to potvrdi svojom teorijom о tiraniji vecine, о cemu cemo pisati kasлije. Svojom teorijom Lok oduzima vlast od novovekovnog lюbsovskog Levijatana, ali је jos ne daje шasama poput Rusoa ( kod koga mase tu vlast opet vracaju Levijatanu ), ve6 veruje da ona moze pocivati na plecima samosvesnih i preduzetnih pojedinaca udruzenih u gradanski poredak. Lok smatra da је moguce da ti samosvesni i preduzetni pojedinci postuju jedni kod drugih slobodu kao onaj neotudivi kvalitet iz koga proizlaze svi drugi kvaliteti zajednickog zivljenja ljudi. Ovim Lok, iako brutalno optuiivan za plitki empirizam, anticipira jedno gotovo idealisticko stanovise koje се se kao takvo otvoreno potvrditi tek kod Kanta. Nesumnjivo је on u svojoj epistemologiji bio empiristicki nastrojen, ло kada pocioje pisati о dгuStveno-politickim fenomenima on se, bez sumnje, prebacuje sa onoga sto jeste, ла ono sto n·eba da bude, odnosлo sa sein nivoa na sollen nivo, da se posluzimo kantovskom terminologijom. То је mozda najbolje vidljivo kada govori i obrazlaze jednu politicku vrednost ла koju се se saлkrosantno pozivati liberalni politicki centar sve do daлasnjih dana. То је glasovjti, mnogo upotreЬ\javani, ali i zloupotreЬljavani , princip tolerancije. Razvijanje principa tolerancije pada kod Loka ujedno sa k:ritikom politicke teologije koja је slicna onoj Spinozinoj, а sto on obavlja u svom glasovitom Pismu о toleranciji. Naime, ол smatra da verska netolerancija proizlazi iz toga sto se crkve vise «bore za vlast», negoli postuju «oznake Нristove crkve».601 Lok ovo govori kao autentican hriscaлin i na avgustiлovskom tragu kritjkuje Ьilo kakvu siшЬiozu vere ј sj\e tj. religije i politike.602 On sam princip tolerancij e potpuno izvodi iz ћriscanskjh temelja i ka.Ze: «Toleraлcija prema onima kojj se od drugih razlikuju u religioznim pitanjima saglasлa је sa Jevandeljem lsusa Нrista i istinskim umom covecanstva, tako da је иZasno sto su ljudj toliko zaslepljeni da ле vide лuZпost i prednost ove toleraлcjje ujasnom svetlu»603 On toleranciju ле uspostavlja samo kao versku, vec ј kao politicku vrednost, posto njti crkvama priliCi da koriste «oganj i шас»604, niti to pri\jci vladarima izvan podrucja gradanskiћ zakona.605 Pri svemu tоше politika i religija kod njega, kao i kasnije kod Berka, ostaju odvojene, s tom razlikom sto Lok za razliku od Berka govori о «istinskom umu covecanstva» koji је sadrzan kod svakog pojedinca, koji Ьi shodno tom umu morao znati sta su principi ispravnog delanja. Ne mozemo da ne prepoznamo kod Loka u ovim konstatacijama idealizam i Kant се trebati napraviti samo jos par koraka da tom «istinskom umu covecanstva» obezbedi striktno moralno zakonodavstvo, razradujuci лjegove apriome principe. Naime, vec Lok potpuno modernisticki veruje u postojanje ovoga шnа, samo sto ga ne eksplicira i ne objasпjava jzvan svoje koncepcije prirodnog zakona koji је dostupan ovome umu, ali koj ii mu је zaлimljivjji kao konstituens politike, 601 John Locke- Pismo о to/e,·anciji- u Dve rasprave о vladi - Mladost, Beograd, 1978, tom 11 - str. 137. 602 "Briga о dusi ne moze da pripada gradanskom vladaru, jer se njegova vlast sastoji samo u spoljnoj snazi, dok se istinska i spasonosna religija sastoji iz unutrзSnjeg pridoЬijanja duha ... "- IЬid.- str. 141 . 603 Љid. - str. 139. - istakao N.C. 604 !Ьid. - str. 146. 605 IЬid.- str. 154.- 157. 189 negoJj kao konstituens etike. Stoga mоzепю recj da Lok uoЬljcava poljtjcko ја liЬeraJjzma, dok се cjtav jedan vek trebati cekati da se pojavj Kant ј uоЬЈјсј moralno ја liЬeraJjzma - koji се tako uoЬJjcen u kantovom vremenu vec postati ideolo~ka osnova опоg ceпtralnog rnedu-prostora izmedu sila revolucjje ј reakcjje. Sa druge strane, Dzona Loka, bas zbog toga ~to је konstjtuisao samo jedan aspekt liЬeralizma i sto liЬeraJjzam u njegovo vreme jos nije mogao formirati centralni medu-prostor politickoga polja, mozemo nazvati samo pretecom liЬeralnog politickog centra. То njegovo delo niukoliko ne cini manje vrednirn, vec samo govori da se u vreme njegovog stvaranja јо~ njje profiJjsala podeJa politjckog polja na levicu, desnjcu ј centar ј da се trebati protecj stotjna godina da ona liЬeralna mjsao koju је posadio Dwn Lok nade svoje mesto pod suncem u eksplicitnim politickim pokretima novoga veka. Za vreme njegovog stvaranja jedinj pokret, odпosno stranka, koja се se inspirisati njegovim stavovima Ьiсе Vjgovska stranka606, koja се Ьiti mlada od njega cetrdesetak godina i koja се kao novoosnovana jos uvek Ьiti slaba da diktira epohi pravce razvoja. UkoJjko је na Ostrvu upravo za vreme Lokova zivota bila osnovana stranka koja је mogla prihvatiti njegove stavove, na Kontinentu takva grupacija uopste nece postojatj. U momentu Lokovog stvaranja kao i neposredno posle njegove smrti, Kontinent се Ыti daleko od konstjtujsanja politickih pokreta ili stranaka koji Ы se rukovodili «lokovskim» nacelima. ********** Prvi mislioci koji Lokovu misao «uvoze» na evropski kontinent sa britanskog ostrva su francuski prosvetjtelji, а pre svih Monteskje (Cћarles-Louis de Secondat, Baron de La Brede et de Montesquieu) i Volter. Pre njihovog delovanja; osim Spinozinill, Ьili su retki spisi koji su davalj znacajnije mesto indjviduaJnjm ljudskim slobodama i pravima, i koji Ы ocrtavali obrise drustva nasuprot driavi. Jos su redi bili spisi kojj su pokusavali dovesti u pitanje koncept apsolutnog suvereniteta novovovekovne jake drfave, а videli smo da је i kod samog Spinoze ovaj suverenitet Ыо neokmjen. MoZda se u ovom kontekstu pored monarhomaћa, moze pomenuti jos samo opat iz Sen - Pjera (Charles lrene Castel de Saint Pierre ) od koga potice jedan od prvih projekata pacifikovane i ujedinjene Evrope, kojj iznosi u svome delu Nacгt vecnog mira. Odmah nam upada u oci slicnost naslova sa cuvenim Kantovim politickim spjsom о kome се vise reci Ьiti kasnije, sto је samo dodatnj podsticaj da Sen-Pjera ubrojimo u pretece kontinentalne liЬeralne tradicjje. Ovaj mislilac је pokusao izmiriti oprecne tendencije svog vremena па prelazu iz «apsolutistickog» sedamnaestog u «prosveceni» osamnaesti vek. On је pokusao jzmiriti vladarsku vlast sa ljudskim slobodama, odnosno vaskrsavajuce drustvo i vec snaZлo konstituisanu driavu. Ipak, on se пajvise bavi spoljnopoJjtckim pitanjjma tj. pokusava osmisliti projekat <~edne federacije u hriscanskom svetu koja Ьi obezbedila mir» i u tu svrћu predlзZe osnivanje «stalne arЬitrзZe medu osamnaest najznacajп.ijih evropskiћ drfava>>.607 Ovom svojom idejom utice na Lajbnica koji dalje razraduje principe moguce evropske federacije, no onaj koji ga direktno pominje u svojim spisima jeste tek buntovni 606 "Lokov sistem је tipil!an vigovski sistem" - F. Nojman - Vladavina prava - Filip Visnjic, Beograd, 2002.- str. 152. 607 F.Satle- O.Dijamel - E.Pizije - Enciklopedijski recnikpoliticke filozofije- Jzdavacka knjiiamica Zorana Stojanoviёa, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993. - str. 894, 895. 190 Zan Zak. Ruso mu zamera «ludost razuma>>608 jz cega mozemo naslutjtj da је Sen-Pjer i pre ekspJ jcjtnog objavJjjvanja prosvetiteljskog razuma negovao ј antjcjpirao neke njegove princjpe. Odnos prema prosvetiteljskoj koncepcjjj razuma Ьiсе upravo ono sto се deliti Rusoa na jednoj, ј Monteskjea i Voltera na drugoj stranj. Dok Ruso zаросјлје svoj samostaJnj ј autentjcni teorijsЮ put koji smo delimjcno opjsaJj u poglavlju posvecenom levjcj, Monteskje ј Volter se nastavljaju na delo Dzona Loka ј donose njegov «prosvetjteljski duh>> na Kontinent. Tako zasluzuju da jh, zajedno sa Lokom, ubrojimo u pretece liЬeralnog politickog centra. Baron Monteskje, ро rodenju aristokrata, а ро jzboru liЬeral, u nekim svojim deJjma kao sto su Persijska pisma60 kritikuje aristokratjju, no njje spreman jednako kao ј Lok da prihvatj nj demokratiju, ostajucj kostitнcjonaJnj monarhjsta ј tako buk:valno u centru jzmedu sila akcjje i sila reakcije. On је svakako onaj covek koji posreduje izmedu Loka ј ostal jll francuskЉ prosvetitelja. Nekoliko godina је boravio u Brjtaпiji, studirajucj tamosnjj politicki s jstem posle Slavne revolucije, usput se djrektno upoznajuci sa Lokovjm jdejama. U danas klasicпom delu delu О duhu zakona vrsj apologiju engleskog ustava ј pokusava nakalemiti engleske ideje na francusko tlo, smatтajucj da te ideje nisu samo engleske vec da је u njima proлaden uлiverzalni prjncjp institucioпalnog poretka koji је primenjjv na sveukupno covecanstvo. Оп sa neskrivenim sjmpatjjama govori о engleskom uredenju i direktпo preuzima Lokovu teoriju о podeli vlasti, dodиSe izostavljajucj federativnu i inaugurisuCi sudsku vlast kao trecu granu institucionalnog poretka.610 Takode jma sЈјспо shvatanje politicke slobode koja је nemoguca «kada su zakonodavna ј izvrsna vlast objedjnjene u jstoj osoЬi>> , ј to samo nadopunjuje stavom da politicka sloboda лјје moguca ni «kada sudska vlast nije odvojena od zakonodavne i izvrsne vlasЊ> .61 1 О njegovoj ulozi pretece liberalnog centra svedoci to sto on daje prednost trgovini i «trgovackom duhш> nad «rиSilackim predrasudama>>612 tj. nad ratom ј Ьilo kakvim oЫikom nasilja, cime se razlikuje kako od Rusoa, tako ј od de Mestra koji su, kao sto smo videH, cenili ratnjcke iostinkte. Monteskje posebno hvali «engleskj duh и trgovjnj>> primecujuci da su Englezi za razliku od drugjh nacjja svoje politicke interese uvek podredjvali interesjma svoje trgovine, dok su druge nacjje сiлјЈе obrnuto, podredujuCi ekonornske interese олјm politickim.613 On је jedan od zasnivaca filozofije jstorjje posto s jrov jstorijsЮ materijal obraduje shodno svoj jm teorjjskim postavkama, c jme prethodi fi lozofiji nemackog idealizma, а posebno Hegelu, naravno ne pribliZavajucj se ni Ыizu dubini ovog poslednjeg. Sa Hegelom је sJ jcan i u ocrtavanju tzv. juлaka prosveceпe jstorije kojj vode civilizaciju napred, а kojj su proпadenj u licnostima poput Aleksandra Velikog koga Monteskje veljca kao jednog od prvih prosvecenjh vladara.614 Monteskjeov pogled је potpuno i kruto prosveceno-racjonaljsticki, te on demjstjfikuje niz ljudskih institucija poput prorodice, braka i potomstva koji su и hriscanstvu ЬiЈј sakralizovani, dok su sada potpuno profanj.615 1 sam preteca liberalnog 608 Љid. - str. 894. 609 Charles-Louis de Secondat, Baron de Montesquieu - Persijska pisma - Prosveta, Beograd, 1951. 610 Monteskje - 0 duhu zakona - FiJip Visnj ic, Beograd, 1989, tom f - str. - 175. - 186. 611 Љid. - 176. 612 IЬid, tom 11 - str. 8, 9. 613 IЬid. - str. 13. 614 Ocrtavajuci njegovu «prosvecenost» ka.Ze da «ako је i istina da mu је pobeda sve dala, on је ucinio sve da Ьi је se dokopao» lbld, tom l - str. 167, s1icno i u - tom П - str. 35.-38. 615 Ibld, tom 11 - str. 103. - 109. 191 centтa, on velica stoicku etiku i kao da sluti da su stoici preteca onih principa koje i sam usvaja, te kaie da је samo njihova druzina «шnela da stvori gradane» i da su stoici «rodeni za drustvo, svi verovali da im је sudba da rade za nj».616 Ovo svedoci da, kao sto smo isticali, и liЬeralnom centru postoji jedan ZI1acajan stoicki elemenat. Monteskje od Loka preиzima princip verske tolerancije617, te poput Loka govori о prirodnom zakonu ali ga ne intonira teoloski i intuitivno, vec racionalisticki.618 Sve u svemu, Monteskje је proЬlematiku zakona i zakonitosti tako temeljno obradio govoreci i о prirodnim, i о religiskim, i о socioloskim, naposletku eksplicitno i о politicko-pravnirn zakoruma, da је jedan od glavnih kontinentainih nosi laca modernog gradanskog shvatanja politike, cija се osobina biti zakonomemost i predvidljivost. Monteskje sa svojim isticanjem sveopsteg «duha zаkошш svakako preteruje, sto је moZda krivica veka kome је pripadao, а koji је Ьiо opsednut zakonomemoscи, meћanicizmom i racionalizmom, kako и prirodnim, tako i и drиstvenim naukama. Stoga Monteskje, iako posedиje vecu erudiciju u odnosu na Loka, Ьiva svakako manje idejno bogat, а vise shematicarski krut. On је tek mnogo manje talentovaл misliJac od Spinoze, u odnosu na kojega se doima kao priprosti putopisac i p ovr5ni enciklopedijski sakupljac razbacanih saznanja. Ipak, znacajno је sto se kod njega pocinje nazirati obris globalnog drustva, posto on govori i proucava razlicita druStva nastojeCi u njima prepoznati iste globalne tj. opste socioloske zakone, i sticиci pri tome i svu njihovu raznovrsnost. No, Monteskjeov znacaj је prvenstveno u tome sto је on razvio ideju «lokovskog» konstitucionalizma i zavestao је francиskim prosvetiteljima, no time se opet vracamo na opsta mesta, na kojima se ne tтеЬа duze zadrzavati, vec se mozemo nadaJje posvetiti Volterovom delu и kon.tekstu nзSe teme. Fraпsoa Volter је, Ьivajuci samo par godina mladi od Monteskjea ali dоЬгапо ga nadzivljиjиci, dalje uticao па popularizovanje «lokovskih» liЬeralnih principa па Kontinentu i na pravljenje one dиhovne klime koja се poroditi stvaranje centтalnog medu-prostora и politickom polju. On је predlagao da se Francuska uredi kao konstitucionalna monarhija i zbog toga Ьismo ga mogli иbrojiti и umerene reformisticke konzervativce poput Gizoa i Satobrijana а ne и ceпtar, samo da nije njegovog ruganja sa religijskim i uopste vaskolikim predrasudarna koje su kod svih konzerva6vaca, od Berka nadalje, imale staЬilizujucu drustvenи ulogu. Volterov vrisak upиcen crkvi - «Zgazite bestidnicш> ( Eaasez l'infame! ) Ьiсе potpuno revolucionaran, ali се njegova prakticna resenja Ьiti prilicno umerena i Ьliza francuskim liЬeralima poput Lafajeta, negoli montanjarskim ljиЬiteljima giljotine koji su se, kao sto smo videli, mnogo vise inspirisali Rиsoom. Duteg i opasnijeg jezika od samih svojih ideja, Volter је takode jedan od preteca Ьиdисеg IiЬeralnog centтa, ostajиci u sиStini, kad se apstrahuje od sviћ njegovih intelektualnih perfom1ansa, veoma umeren. On kritikuje Rusoov anarhisticki naturalizam kojim su se inspririsali Robespjer i posebno Seл-Zist, te pojmu prirode protivstavlja pojam kulture619. Upravo zbog toga nije mogao Ьiti uzor podivljalim montanjarima, vec i skljиcivo onima koji su, poput Lafajetovih liЬerala Ьili za drustvene promene, ali koji nikako nisи Ьili za to da revolucija prede u varvarstvo, anti-civilizaciju i anti-kulturu. 616 Љid. - str. 142. 617 IЬid. - str. 163/164. 618 IЬid.- str. 171/172. 619 F. Volter - Filozojka pisma - Modema, Beograd, l992. - proЬlematikom kulture se Volter bavi od 18. do 24. pisma, а u ovome kontekstu poseban znacaj imaju 20. i 23. pismo 192 Uopste, kategoriju civilizacije Volter mnogo vise сепј od Rusoa, koji је prezjre ј kojj se ро ovom pitanju kao sto smo videli, anarhjstjckj zazivajuCi necivilizovane ratпjcke narode, priЬlizio ultrakonzervatjvnom De Mestru.620 Uopste, kategorjja civilizacije се jmati znacajnu ulogu u sjstemu vrednosti liЬeralnog poJjtckog centra ( kasnije ј levog ј desnog centra ), ро cemu се se on veoma razlikovatj od krajnje levice i krajnje desnjce koje се Ьiti neprijateljski raspolozene prema njoj, smatrajucj da ona nиZno vodj coveka и dekadenciju. Volter se veoma cinicno i sarkasticno obrusava na konzervativni metafizjckj ј antropoloSki pesimizam kojj prepomaje u Paskalovom delи, sиprostavljajuci mu liЬeralno-centristjcki antropoloski rea)izam koji nastojj empirijski utemeljiti.621 On odbacuje sve one interpretacjje koje jos od А vgustjna govore о covekovoj zemaljskoj egzjstencjji kao о «dolinj placa»622, te mesto toga пudj jednu povrsnu, ali veoma vedru kot1cepciju ро kojoj је «od svjh zivotinja covek najsavrsenjjj, najsrecniji i da је on, jsto tako Ысе, koje zivi najduze».623 Naime, na tragu arjstotelovske razborjtosti Volter smatra da se covek od zivotinja razlikuje иpravo razumom, а иpravo и tош razumu lezi mogucnost njegovog valjanog, odnosno promasenog zjvota. Razum coveku pomaze i da dostigne ravnotefu svoje drllstvene i politicke egzjstencjje, ne odlazeci ni u ekstreme platonistickih utopija, alj nj ocajavajиci zbog nepovтatno pokvarenog sveta, te Volter, tjpicno prosvetiteljski, veruje u mogucnost optimalлih politickih institllcija. Volter је kao ј Monteskje Ьiо sklon engleskom politjckom s jstemи, te је neka svoja dela, poput Filozofski/7 pisama, objavjo najpre u Eng1eskoj ра tek potom u Francuskoj. Takode njegova rana dela su pisana pod vidJjjvjm utjcajem Loka624, da Ьi kasnije taj uticaj postepeлo slaЬio ј da Ьi se sve vise promaljao alttentjcnj duh francuskoga liЬeralizma koji је, u odnosu na onaj brjtanskj, Ьiо kлjizevni, salonskj ј eljtni. Francuskj ranj liЬeraljzam је, bivajuci rasprostranjen ttglavnom medu aristokratijom, vise predstavljao jedan stil zjvota u estetskom smislu, negoli potpuno razradenu poljticku doktrinu poput onog engleskog, koji је bio rasprostranjen medu sirim slojevima trgovacke i preduzetnjcke klase i koji је upravo zbog toga mogao da pretenduje na staЬilan institllcionalлi uticaj. Ranj francиski IiЬeralj , poput Lafajeta i njegove «stranke amerikanaca», njkada nece ostvariti znacajniji instjrucionalni uticaj te се onj, posle toga sto su iniciralj Veljku revolucijи, Ьiti uskoro odbaceпi od revolucionarnjh masa. Uopste, liЬeralлi politicki centar се se na Kontinentu veoma tesko proЫjati, za razljku od Ostrva gde jzgleda da mu је Ьila prirodna sredina. Kontinentalni liЬeraJj се trebat j cekati «liЬeralnu» revolucjju iz 1848. godine da konacno zadoЬiju sopstveni politicki medu-prostor u centru, izmedн vec posmule konzervativne arjstokratjje ј vec nadirucih proleterskih odreda. 620 Za razljku od Rusoa ј De Mestтa kojj su, svaki na svoj nacjn, krjtjkovalj modernu «dekadentnu» cjvjljzacjj~ Volter kao ljubjtelj svjh tekovina cjviljzacjje- od pozoгjsta, prcko cgzaktne nauke, sve do salonske umetnosti - kritikuje «gotsko varvarstvo» koje se tjm tekovjnama suprostavlja- ЈЬјd. - str. 112/113. 621 ЈЬјd. - stт. 119.- 146. Kasnije се Satobгjjan sa odbaciti Volterovu kritiku Paskala, ј napjsace za Volterov odnos prema Paskalu sledece: «Coveku se cjni da gleda ru§evine Palmjre, veLicanstvene ostatke genija ј vremena, u cjjem је podnozju pustinjski AraЫjanjn napravio svoju bednu kolibш>- u B.Paskai - Mis/i- BIGZ, Beograd, 1980. - str. 14. 622 Aureljje Augustin - Ispovijesti - Krscanska sadзSnjost, Zagreb, 1999. - stт. 75. 623 F. Volter - Filozojka pisma - Moderna, Beograd, 1992. - str. 135. 624 Dzonu Loku Volter posvecuje citavo jedno pismo iz svojih Filozofskih pisama i mjslecj na njega zapisuje da <> lorda Rokingama, koji је do tog vremena uspesno balansirao izmedu Jatentnog aristok.ratskog konzervativizma i JiЬeralistickih gradanskil1 teZпjj. Svada izmedu Edmllnda Berka ј Carlsa Dzemsa Foksa konacno opredeljuje stranku posto јој Foks namece liЬeralno-centristicki ton, dok Berk odnosi svoj konzervativjzam torijevcima. V jgovcj se pocjnju nazivati «liЬeralima» posle zakona о reformi parlamenta iz 1832. godine, da Ьi se njjЬovim mesanjem sa tzv. «pilovcima>> ј radikalima 6. juna 1859. osnovala ekspJjcjtna LiЬeralna partija626 - cjji sam naziv govori о tome da su «liberali» konacno zaok:ruZ:ili svoje sazrevanje i orijeпtjsali se unutar poJjtjckog polja, ј to ka njegovom centralnom delu. Otada ра sve do dekonstukcije ove partjje posle Prvog svetskog rata ona се se u poJjtickom polju пalaziti u politickom centru tj. u ravnotefuoj sredinj jzтedu aristok.ratskih interesa starih vigovaca i levjcarskog radikalskog eJementa, hrabro поsепа pripadnicima svog sredisnjeg dela. о tome се vise recj Ьiti kasnije kada budemo govorili о delatnim herojjтa anglosaksonskog liЬeralлog ceпtra, dok nam se sada valja zadriati na samim vjgovskim korenima. Vjgovski koreni се pored nesumnjivog uticaja Dzona Loka Ьiti i pod uticajem tzv. skolskog prosvetiteljstva ciji је jedan deo mo Ьlizak sa vigovskim po)jtjcarjтa, kojj su uopste u svojoj strancj, kao sto smo videli, u pocetku okupljali sve one izvan engleske angJjkanske crkve, ра tako i znacajan broj uticajпjh Skota. Dokje najznacajniji pripadnik skotske intelektualne elite Dejvjd Hjum za vreme zjvota ostao podjednako djstanciran ј od vjgovaca i od torij evaca, da Ьi tek posthurnno postao simbol ukrstanja liЬerala i konzervativaca, drugi zпacajan «skotski prosvetjtelj» Adam Smjt Ьiсе veoma ЬJjzak upravo vigovskim liderima. Ukoliko је Dzon Lok konstituisao politiCko ја liberali zma, Smjt се zaok.ruZiti ekonomsko ја ove doktrine, prvj ocrtavajuci obrise konkretnog Jjberalnog centra, kojj se sa njim profilisao kao prakticna grupacjja koja iz idejne sfere preJazj u sferu interesnog utjcaja, osvajajuci jedan deo poJjtjckog prostora. lako пјје Ьiо poJjticar, vec vrstan intelektualac, Adam Smjt се djrektno utjcati na mnoge poJjtjcare, а posebno na Foksa kojj unutar vjgovske partije odnosj prevagu i koji јој odreduje smemice razvoja na prelazu jz Ј 8. u 19. vek. Sam Smit се prvo obrazovanje primiti u rodлoj Skotskoj, preciznije u Glazgov- koledfu, gde potpada pod tttjcaj svog profesora mora lne filozofije Fraлsjsa Насеsола (Frencjs Htttcheson ). Pod Hacesoпovjm tttjcajem Smjt и svom prvom znacajпom delu Teoriji moralnih osecanja627 razvija svoju pozпattt tezu ро kojoj се pojediлci najbolje posluZiti opstem interesu, bas ako prate svoj posebni interes. Ovo се Ьiti moguce stoga sto, ро Smjtu, postoj i jedna prestaЬilirana harmonjja jnteresa ј povezanost izmedu delanja jлdjvidua koje prate svoj parcijalni interes i spontanog dru5tvenog reda. Tako о opstem jnteresu nece brinuti driava, vec sami pojedjncj, prepustajuci driavi samo poslove najnuinjjeg admjnjstrjraлja, svodeci је na minimalni javnj servis. Smit odlazi korak dalje od Loka u demistiflkovanju uloge drzave, provodecj pak jednu drugu mistifikaciju - mistiflkacijtt principa slobodnog triista. Za Smita се slobodoo trziste Ьiti ona magicпa rec kojom се se mocj resiti mnogi ne samo ekoпomskj , vec i politicki ј drustveni proЬiemj i trebace se pojaviti jedan Marks da pokaze da stvari ipak nisu toliko 626 Robert Gamer, Richard Kclly - Brirish polilica/ parties today - Manchester University Press, Manchester and Ne\v York, 1993. - str. 196. 627 А. Smith - The Тhеогу ој Мога/ Senlimenls- Cambridge University Press, 2002. 195 jednostavne, no preterujucj u drugu stranи.628 ВјЈо kako bilo, Smjt ostaje prorok ekonomske laissez-faire koncepcije i јеd.ал od najogorcenijih protivnika drzavne regиlative. То posebno potvrdиje и svom zrelom ј najpoznatijem delи lstraiivanje prirode i uzroka bogatstva kod naroda629 koje svakako predstavlja «ЬiЬЈјјш> slobodne trgovine i indjvjdиalne preduzimljivosti. Stavljajucj Smjta u kontekst politicke Modeme, koja napreduje, kao sto smo vjdeli и prvom poglavlju, u djjalektici svog «odisejskog» i «makjjavelijevskog» lika, mozemo reci da on prenaglasava odisejsko-jndjvjdualnu obrazinи epohe, na ustrb one drZa.vno-instjtucionalne. Takode on afmnjse ono pojedinacno-interesno nasuprot opstem prostoru javnosti ј tako potpuno djskvaJjfUruje kategoriju javnog interesa. Stoga se delatna etika koju on sugerise moze najbolje opjsatj redovirna njegovog najpoznatjjeg dela gde on iznosj sledecu misao: «Af j coveku је stalпo potrebna pomoc njegove sabrace ј on Ьi је uzalиd ocekivao samo od njihove naklonosti. Yerovatпjje је da се иspeti ako zainteresuje njjhovu seЫcnost u svojи korist i pokaze јт da је и njihovom vlastjtom interesи da иcine ono sto on od njjh zeli. Ко god nиdi nekome drugome posao Ьilo kakve vrste, predlэZe ти da иcini ovo: daj тј ono sto ја zeJjm, ра ces doЬiti ono sto ti zeJj$»630 Bice to na jednostavan nacjn eksplicjran poredak liЬeralлog poJjtickog centra - svako pratj pojedinacni jnteres, da Ьi svako zadovoljavajuci tudi jnteres istovremeno zadovoJjjo ј svoj, posto medи svim tjm jnteresirna postoji prestaЬiliraлa harmonjja. lnstitucjonalnj poredak drzave се postojati samo da otkloni prepreke proticanjи te reke jnteresa ј пi и kojem slucaju ne Ьi smeo da zaиzme poziciju arЬitra medtl razlicitim interesima, koji се pak svoju konacnu istinu naci kroz instituciju slobodnog trzista. Prethodne redove је mogao da napjse, pronicljjv ј suvo-reaJjsticaл covek, koga се mozda odrediti cjnjenica da se nikada nije zenio i da nije imao ni brace ni sestara, te stoga nije mogao ni da veruje u «naklonost» kao temelj delatne etike- kao sto to veruju neka tradiconalna drиStva gde su rodbinske veze jos иvek jake ili neka modema drustva gde se uspostavila klasna ili nacionalna solidamost. Ovaj Ыiskj prijatelj Dejvjda Нјиmа, sa kojim је Ьiо ј zemljak, susrece se u Evropi sa Volterom i razjasnjava mu neke od svojih ideja koj e се tim pиtem doci i do fтancuskih liЬerala, koji sи ipak filozofirali unutar poretka kontinentalne jake novovekovne drzave koja се obeleziti kontjnen.talni liЬeralizam ne dozvoljavajuci ти da skrene u «rdavu subjektivnost», da se posluzimo jednim Hegelovirn izrazom. Dolazeci и goste kod Hjuma u Pariz, Smit иpoznaje c jtavu salonsku elitu tadasnje «progresivne» Francuske ј na nји ostavlja utisak svojom ucenoscu koja се se prostiratj od prakticnih oЬlasti ekonomije, prava i politke sve do oЬlasti literature i иmetnosti koje је takode odlicno poznavao. Smit се ро opsegи zanimanja Ьiti ravan fi'ancuskim encjkJopedistima, verovatno uticuci na «multidisciplinarnost» prosvecenog 18. veka, kako Ьi se to reklo savremenim recnjkom. Smitu ne fali drиZenja ni u Britaniji gde postaj e clan Kraljevskog drustva ( Royal Society), neke vrste tadasnje akademije nauka, gde se susrece sa Berkom i Foksom - tadasnjim vigovskim politcarima koji su takode Ьili clanovi, ј kojima prenosi neke od svojih ekonomskjh ideja. Foks се, kao sto smo videJj , posto pobedi Berka u borЬi za 628 К. Marks- Кritika politiёke ekonomije- Naprijed, Zagreb, 1958. 629 Adam Smit- Istraiivanje prirode i uzroka bogatstva naroda - 1 i 11 tom, Kultura, Beograd, 1970. 630 Љid.- str. 61. - istakao N.C. 196 stranackog prvaka i posto ovaj «prebegne» torjjevcima, иpravo neke Smitove ideje иgraditi и vigovski program, no i sam Berk се izvesne Smitove ekonomske ideje odneti и konzervativпi tabor. Upravo se Smitovjm mnogobrojnim poznaпstvima i njegovom fantasticnom drиStveпoscll moze objasniti njegov veliki t1ticaj, kako t1 sklopи sopstvenog vremena, tako i и vekovima koji се tek nastupjtj. On је opstio sa mjnjstrjma i premjjerima, te sи poljtjcarj cesto traZili njegove savete ј ekonomske procene i llsvajali poljtiku poreza kоји је on и svojjm delima sиgerisao. On cak dobija vjsoko mesto u drtavnoj upravi, kao komesar za poreze и Skotskoj ј kraj zivota docekuje bogat, postovan i slavan. Na samom kraju bavljenja likom i delom Adama Smita, urnesto ponavljanja gomile opstih mesta, mozemo reci da је и kontekstu nase teme on znacajan kao teoreticar koji је роtрипо konstituisao ekonomsko ја liЬeralizma - ukoliko је Lok pre njega zaokruzio poJjticko ја, а Капt pos\jje njega moralno ја \jberalizma. Ovo ekonomsko ја liЬeralizma bice veoma cesto napadano od klasicne levice i kJasicne desnice kao najboJjj primer «malogradanske» uskogrudosti koja razara samo jdeju drustva ( kako Ьi reklj levicari ) tj. zajednice ( kako Ьi se о tome jzrazili desnicari ). Uopste, ekonomski aspekt liЬera\jzma kojj uspostvalja Smit Ьјсе najsporniji i najvise napadan, dok се onaj politjckj i moralni aspekt u nekoj meri biti prihvat\jjvi cak i clanovima drugjh jdeoloskih porodica. Stoga се liЬeralni centar krenuti u svoje sirenje na levicu i desnjcu tek kada se koriguju ekonomski pogledj ranih liberala, odnosno lassez faire - koncepcija. Onda kada sirovi ekonomskj liberalizam «od milja» prozvan mancesterskim Ьиdе odmenjen socijalnim liberalizmom steci се se uslovi da liЬeralпi centar kreпe ll .svoje planetame, odnosno globalпe pohode, apsorbujиci u sebe i levicu i desnicu. Jednako tako, kada u na~im danima ponovo stupi na snagu sirovi neoliЬeraJizam, slaЬice sposobnost ovog centralnog medu-prostora da ј dalje apsorbиje krajnja ucenja, te се opet napredovati ekstremi sa margina, о сети се vise recj Ьiti и sledeeoj celini. ********** Prelaz klasicnog lesse-fajr liЬeralizma u onaj socijalni takode се Ьiti jniciran sa Britanskog ostrva, odпosno iz prostora anglosaksonskog liЬeralnog centra. Nosj\ac ovih tendencija Ьiсе Dzon Stjuart М ј\, koji za razliku od Adama Smjta reafirmise idejujavnog dobra. Оп reafirmise i potrebu postojanja angaz.ovane dгZave, koja је kod njega mnogo vjse od minimalnog javnog servisa i koja bi trebala da ima i ulogu garanta socijalnih prava odredenih slojeva stanovnistva. No, pored svega Мil ne odstupa nikad od liЬeraJjstickog shvatanja slobode. U njegovom liЬeraJjzmи, dodиSe, postoji jedna otvorenost, ako ne ka socijalizmu direktno, onda barem ka drustvenoj so\jdanюsti , te on tako postaje jedan od prvjh teoreticara britanskog «burzoaskog» radikalizma. Мј\ trazi jzlaz jz osamljenosti privatnih interesa i blizu је Jevicarskoj koncepciji drustva sa solidamoscu kao trajnim kvalitetom. Kategorija drustva staje kod njega rame uz rame sa kategorijom pojedinca i prema njemи је «svako obavezan da se necim oduzi drustvи, jer mu ono prиZa svu zastitu, а samo zbog toga sto ljиdj zive и drustvu ne moze а da se 197 svako и svom pona5anju prema drugima ne pridriava izvesnih pravila».631 Iako krece od slobode pojedinca, Мil se ne liЬi da od njega potrafuje izvesni stepen drиStvene i gradanske odgovomosti. Tako on favorizuje kategoriju drustvenih ili gratlanskih duinosti, koje doduse ne mogи Ьiti striktno pozitivno-pravno forrnиlisane, ali koje nalaie neka vrsta gradanskog morala. Upravo и tom smislu on zaokrufuje moralno ја anglosaksonskog liberalnog centra i kao da anticipira one cиvene reci americkog predsednika Kenedija (John Fitzgerald Kenлedy ) kako se valja pitati, ле sta drzava!drustvo mogu da иCine za nas, vec sta mi mozemo da ucinimo za dтZavu/drustvo. U Ыizinu liЬeralne levice Mila dovodi to sto on veoma cesto pise, govori i dela u prilog prava zena, radnika, kolonijalnih naroda, cak i и prilog irskih separatista, od cega Ьi se svakom britanskom pravovemom konzervativcu prevrnuo stomak. Ipak, na njega uticu i spisi jednog klasicnog konzervativca i rornanticara poput KolridZa ( Samиel Taylor Colerjdge ), cijoj se poeziji cesto vracao, i koji је иtјсао 11а пjegovu apologiju srednjeg veka kao epol1e hannonicпih viteskih drustava. Sve to Ьi pricu о пjegovom filozofsko- politickom profilu cinilo komplikovanom, da se svi razlic iti uticaji ne susrecu i nivelisи u liЬeralistickom shvatanju slobode, а ne и nekoj socijalistickoj viziji drustva potpиne jednakosti632 ili u nekoj konzervativnoj vizjji ћerojsko-romanticnog drustva sa v.itezovima i kraljevjma. Stoga Mil ostaje u politickom centru i moze se, bez obzira sto nudi jednu intelektualnи kompilaciju, nazvati liЬeralom. Berlin се reci da је Мil ostao «do kraja zivota branilac jeretika, otpadnika ј bezboZпika, pobomik slobode i milosrda».633 А kako је zapravo tekao njegov Zivot i kako sи izvirale njegove misli? Milovog оса Dzejmsa ( James Mill ), Isaija Berlin naziva «poslednjim od velikih ,·aissoneurs-a osamлaestoga veka>> i opisuje njegov i Bentamov ( Jerem~ Bentћam ) racionalisticki naturalizam, koji su delili sa francuskim prosvetiteljima. 34 Medutim, Ьivajuci ipak Britanci, bez imalo francиske artificijelnostj, а sa mnogo engleske pragmaticnosti, Dzejms Mil i Bentam konstruisи utilitaristicko stanoviste i konstituisи pragmaticnu struju prosvetiteljstva. Dzejms kao otac ј vaspjtac, i Bentam kao иCitelj, ostavljaju traga na nazorima mladog Dz<>na Stjuarta, pogotovo svojom poznatom utjJitaristickom moralnom koncepcijom <, u kojoj sam Mil priznaje da su u пjegovom vaspitanju «njegove emocije izgladnjivaпe dok se пjegov um preterano snaZпo razvijao». Berlin koпstatuje da njegov otac Dzejms nije «sumпjao u uspeh svog eksperimenta>> i da је .638 Bas zato sto је od Isaije Berlina, kao obavestenog i pronicljivog mislioca, ogled О slobodi proglasen za knjigu kojaje vaspitavala generaciju i generacij e od sredine 19. veka ра nadalje, mi cemo preduzeti zadatak citanja iskljucivo ovog spisa, da Ьismo Milovo delo staviJ j u kontekst nase teme, mesto da paZпju posvetimo gomiJj njegovjh ostalih knjiga, novinskih clanaka, pisama i javno odrzanih govora, jer Ьi se tome mogla posvetiti citava jedna oЬirnna studija, sto nam svakako ovde nije namera. Spis О slobodi Мil pocjnje da piSe 1855. g. u saradnjj sa svojom zenom, te on oznacava zrelu fazu njegovog stvaranja i unekoliko se razlikuje od njegoviћ ranjh spisa. Ovo delo па svetlost dana konacno izlazi 1859. g, cetiri godine posle pocetka pisanja, kao i posle upokojenja njegove supruge cijoj uspomeni је spjs ј posvecen. Mjlova supruga се uopste predstavljati jedan od jzvora нjegove jлspiracije te се ona uticati на njegovu mjsao onako kako zene Marksa ili Berka uopste nis-u mogle, а о Kantu, Smitu ili Hjumu koji se uopste nisu zenili da ј ne govorimo. Mozda се to usloviti cinjenicu sto kod Mila, za razliku od «muskill» Marksa, Berka, Hjuma ili Kanta, na povrsinu F:onekad jzJazi «zensko pismo» koje се najv jd\jivije Ьiti u njegovoj dirljjvoj autoЬiografij i 39, а)ј ј na vise mesta u njegovom pomenutom spisu О slobodi. То prjmecuje ј Berlin kada kaze da MjJu «strogost u dokazivanju njje јаса strana>>640, а upravo је ta «strogost u dokazivanju» ono princjpjma svoga оса ј Bentama, morao Ьitj beskrajno udaljen od oblcnog sveta tj. plebsa i daje, samim tim morao Ьiti i kasnije udaljen od demokratije ј ispovedati neku vrstu salonsko-elitistickog JiЬeralizma, mesto onog demokratskog. Zajsta, cjtavo vreme пjegovog stvaranja on се Ьiti podozriv prema demokratjji, kao ~to се Ьitj ј priljcno udaljen od onjh «CerCilovskih» ј narodskjh «krvi, suza i znoja», sto mu nece doneti znacajne uspehe u praktjcnoj poljtjcj, kojom је, pored naucnjh istгafjvanja, pokusavao da se bavj. Uopste, rigjdno racjonaJjstjcko vaspitanje izazjva kod njega dusevne krize u kojjmaje cak <> Ьilo moralnog, Ьilo fi zickog, Ыlо kome pod pretpostavkom da је zreo, odrastao ј razuman. Dakle, sila se moze иpotreЬJjavati samo и defanzivne, а ne и ofanzivne svrhe, da Ьi se nesto odbranilo, а ne da Ы se nesto nametnиlo.652 Mil pobrojava citav spisak gradanskih sloboda koje dolaze posle onih temeljnih prava ј koje su neotudive, а koje njegov liЬeralizam cine neиpitnim- sloboda savesti, misljenja, govora, publikovanja i иdruzjvanja.653 Sloboda misljenja ј govora proizlazi sto «njkad ne mozemo Ьiti sigurni и to da li је ono m.nenj e koje pokиsavamo da иgusjmo zaista pogresno» а i «cak kad Ьismo to zпali , ipak Ьi to gиsenje predstavljalo neko zlo».654 Iza beskrajno udaljava od Rusoa, а prjЬ!juva Tokvilu, u ёijem duhu on z.apjsuje da «treba da postojj odbrana od vladajuceg mnenja ј nazora» koje ielj da se «nametne kao pravjlo zjvota ј onjma koji tako ne mjsle». - ЈЬјd.- str. 22, 23. 649 Љјd. - str. 23/24. 650 Љјd. - str. 26. -lpak, Mjl ne pomjnje Loka direktno, vec samo pomjnje «ljude kojima svet ј danas moie da z.ahvaJj» z.a gore jznesen stav, alj iz konteksta је potpuno jasno da mislj na Loka. Za5to svog veljkog i bez sumnje, nezamenjjvog, prethodnika nije pomenuo djrektno ostaje nepoznato. 651 IЬid. - str. 28. 652 No, ovo vredi sашо z.a civiljzovane narode, dokje <> ј Mjl u sluёaju ovakvih naroda dozvoljava postojanje neograniёene ј s jrove vlasti. - lЬid. - str. 28/29. Lok је, medutim, kao sto smo vjdelj, misljo da su u ovoj stvarj svj ljudi, kao i svi narodj jednakj, posto jm sloboda pripada prirodno ј od Boga, bez obzira na stepen njjhove cjviljzovanosti. Tako је u Mjlovom delu za razliku od Lokovog, prjsutan jzvesnj stepen «kolonijalistiёke svesti», na koju је mozda uticalo njegovo sluibovanje u 1stoenoj indijskoj kompanjji ( Indian house ). бsз \Ъјd. - str. 30/3 Ј. 654 \Ъјd.- str. 36/37. 201 ovog stava zapravo stoji skepticizam i agnosticizam koji bezi od svih apodiktickih istina. Ро Milu, nema intelektualnih izvesnosti, vec ima sюno neogranicenog prostora slobode da se covek intelektualno usavrsava i «igra» svojim mnenjima, odnosno «da ispravlja svoje zablиde» - kako to bukvalno kaze ovaj aиtor.655 Konacno, on iznosi tezu da је sloboda и njenoj sveukupnosti pre svega sloboda izbora jer «SЗЈ11О onda kada sam za sebe Ьira, covek izostrava svoje shvatanje, svoje rasudivanje, svojи moc razlikovanja, svojи dиsevnu vтednost i svoje moralne sk1onosti».656 Ipak, Mil орзZа da se и liЬeralnom drustvu i pored sve mogиce slobode izbora moze javiti inercija, ра cak i uniformnost, gde covek nece seЬi postavljati sиstinska pitanja, Ьа5 zato јег mu је dozovoljeno i lako da ih postavi.657 Stoga izraZзva zabrinutost sto и gradanskom svetu <>.661 No, mi ne mozemo da ne prepoznamo и Milu ostatke BentЗJ11a, јег cak i ako prihvatimo Berlinovu argurnentacijи, opet se tu radi о <> Мј mozemo zakljuciti da Dzon Stjuart Mil ј pored svЉ svojih teorijskih protivrecnosti i povrsnosti, ostaje intelekrualni dovrs jtelj aпglosaksonskog liЬeralnog centra, kojj се se pozivati na njegovo delo и godjnama koje dolaze i kojj се u njegovim spisima, а роsеЬпо u onome kojj smo razmatrali, traziti sjdriste za svoje vredпostj. Omeksavajиci rigjdпost liberalistjckog indjvidualjzma ј ekonomizma, Mil се omogиciti politickom centru da otpocne svoje globalno sirenje na prostore levice i desnjce i otuda ne treba da nas cudi sto се se njegovim nastavljacjma smatrati ј liberalru socjjaJjstpopиt fabijanaca i pokoji zaluta\j konzervativac poput savremenih neo-konzervatjvaca. ********** Ukoliko Dzon Stjuart Мј\, verovatno zbog mnostva svojih nedoumjca i razJjcitjh eklektickih иticaja koje је primio ( od socijalizma do konzervativizma ) nije imao dovoljno delatne snage ј odlиcnosti za znacajniji trag na britanskoj liЬeralnoj poljtickoj sceni, ona се svoje delatne heroje doЬiti и licnostima Vijama Juarta Gledstona i Davida Lojda Dzordza. Sa пјјmа anglosaksonski liЬeralni centar do]azi do svoje pune politicke snage i sa njima pocjnje suprematjja liЬeraJjzma na Ostrvu, kojoj се se morati prilagoditi kako konzervativci, tako i socijalisti. 1 vise od toga, njih dvojica се prosiritj uticaj anglosaksonskog liЬeralnog centra toliko da се on uspe6 da nametпe svoj model ј kontinentalnom liberalnom centru, о kojem се vise reCi biti kasnije. Sansu da bude veliki liЬeralni poljticar imao је ј od Gledstona ne5to starijj lord Palmerston (Henry Temple, Зrd Vjscount Palmerston ), no on, iako premjjer u nekoliko mahova, Шkada nece postati veliki dгZavnik рориt pomenute dvojjce, prvenstveno zbog svog politickog lutanja, kao i kontroverznih odnosa sa samim Gledstonom, kao ј gledstonovim poliбckim mentorom Robertom Pilom ( Robert Peel). Gledston се uopste Ьiti «Bizmark» liЬeralnog politickog centтa ( ј anglosaksonskog i kontinetalnog ), odnosno njegov najznacajniji i najtalentovaniji drzavлik. Као sto nijedan evropski konzervativac druge polovine 19. veka nije djktjrao 662 Љid. - str. 288. 663 IЬid. - str. 295. 664 О ovome govori tekst- Elaine Hadley- Тhе Past ls А Foreign Country: Тhе Neo-Conservati,,e Romance \Vith Victorian LiЬeralism- The Yale Joumal ofCriticism- Volume 10, NumЬer 1, Spring 1997, str. 7-38 203 epohi smernice kao Bizmark ( to nije poslo za rukom cak ni «jakom» DizraeJjju ), tako ni jedan liЬeral u citavom 19. veku nece to\jko uticati na epohu poput Gledstona.665 On liЬeralnom centru daje dozu populizma i odvaja ga od aristokratskog bekgrallnda, za koji је Ьiо vezan jos od vremena starih vigovaca. Gledston nece biti aristokratskog porekla, vec се, poticuci iz trgovacke porodice, u seЬi spoj jtj jnstinkte narodskog coveka ј talenat razboritog politickog vizjonara. Sve to се u svojim poznim godinama zaciniti i harizmom mudrog starca, postajuci jedna od kljucnih Ј jcnosti tadasnje britanske po\jtke, bez obzira da li se nalazio na vladj ilj u opozjciji. Delovace u vremenu kada su i konzervativci imali na svom celu «rodenog politicara» - Bendiamina Dizraelija, i njih dvojica bice cuveni ро svojim politickjm borbama koje su nalicile vrhunskom politickom tenjskom mecu, puлom preokreta. No, i jedan ј drugi се, svako na svoj naCin, doprineti snazenju svetskog uticaja britanske monarhije, za koju se u to doba kraljjce Viktorije, koja jm је obojici predsedavala, pricalo da u njoj «sunce nikad ne zalazi», posto је svoje teritorije jmala od Evrope sve do Dalekog istoka. Zajednjcko ovoj dvojjcj politicara bice sto ј jedan ј drugi napustaju svoje росеtле poljticke stavove i odlaze jz politickih grupacjja kojima su prethodno pripadali. Као sto Dizraeli od nezavjsnog radikala prelazi torijevcima, Gledston се od torijevaca, koji predstavljaju njegovu prvu politicku ljubav, preci liЬeralima. Ne samo da је Gledston za vreme studiranja Ьiо sklon torijevcima, vec се simpatisati njihovo konzervativлije i rigidnije krilo. U svojoj prvoj knjizj jz 1838. g. Driava i njeni odnosi sa crkvom, koju је puЬiikovao sa nepunih tridesetak godjna, on се biti daleko od liЬeralnog principa odvojenosti crkve od drzave, pri tome cvrsto braneci tezu da engleska drzava treba da se brine о interesima engleske crkve ј da pomogne sirenju njenog uticaja medu vernicima. Uopste, teologija се zallzimati va:Zno mesto ll Gledstonovom sistemu vredлosti, bez obzira da Јј se radi о njegovom ranom konzervativjzmu, ili о njegovom poznom liЬeralizmu. On се verovatno Ьiti jedan od najreligioznjjih britanskih premijera uopste, ne ostajuCi samo и domenu konveлcionalne i «drustveno korisne» religioznosti, vec zahvatajuci poneke od autenticnih i iskrenih reljgjoznih doZivljaja. Као sto njegovi politicki pogledi mutiraju od konzervativizma ka liЬeralizmu, tako mutiraju i njegovi teoloski nazori od krutog evangelistickog protenstantizma sve do neke vrste liberalnog kato\jcizma. Sve to се ga, cak i kad prihvati ekonomske liЬeralisticke nazore, stavljati u blizjnu, kako Ьi se to daлas reklo, komunitarizma, cjnecj njegov liЬeralizam odgovomim prema zajednici ј cuvajuci ga od ekstremnog indivjdualizma. Takode, sve to се usloviti njegov moralisticki pristup u po\Нici, koji се uopste biti rasprostranjen u viktorjjansko doba, ali ро kome се postati poznat narocito Gledston. On је potpuno daleko od makjjavelijevske obrazine Moderne i pokusava da se, poput Loka, rukovodj jednom koncepcijom univerzalistickih i humanistickih moralnih stavova, koji su, pak, teoloski zasnovani. Na njegove poglede pored teologije, uticu ј klasicne nauke, сјје studije on zavrsava zajedno sa studijama matematike, na Oksfordskom koledfu. Njegova politicka karijera pocinje kada u svojim dvadesetim godinama Ьiva prvi put jzabran u britanski parlament, upravo na konzervatjvnoj listi. Prvi put postaje ministar, desetak godina kasnije, u konzervativnoj vladi Roberta Pila. No, Pil i njegovi sledbenici koji се se nazvati «pilovcjma», odvajaju se 1846. g. od konzervativaca posle debate о zloglasnom Zakonu о zjtu, protiv kojega glasaju zajedno sa vigovcima, dok tvrdokomi 665 О njegovom iivotu, nal:iлu razmi~ljanja, kao i mogucim filozofskim uticajima na njegovu politiku, izvestavamo se iz knjige - David BebЬington - The Mind ofGladstone - Oxford University Press, 2004. 204 ostatak torijevaca ostaje pri odbrani interesa zemljoposednicke aristokratije. Desetak godina kasnije се se iz smese «pilovaca>>, starih vigovaca i tek iskrslih gradanskih radikala osnovati nova LiЬeralna partija kao partija cistog poJjtjckog centra, а jedan od njenih prvaka Ьiсе Gledston, sa sada vec znacajnim poJjtickim isk:ustvom. Gledston се jos ranjje, posle smrti Roberta Pila 1850. g, postati lider tzv. «pjJovaca» u parlamentu, da Ьi uskoro ро osnjvanju nove snafue partije postao i njen Jjder, kao ј njen glavnj strateg. Ono sto је za nas vaino j este da је Gledston prilikom spora о Zakonu о zitu pokazao osetljivost za jnterese sirokih narodnih masa ј zajedno sa Robertom pjJom delovao protiv monopola zemljoposednjcke aristokratije. Vec tada kod nj ega moralлa pitanja pretefu nad cisto jdeoloskim pitanjima, te се on, kao sto smo vec pomeпuJj, Citavu svoju karijeru ostatj poznat ро svojoj «moralistickoj» arguшeпtacjjj. Njegov liЬera J jzam njkada nece Ьiti «sjrov», vec се on, promovisati novu vrstu «postenog» i «ekonomski iskrenog» liЬera J jzma, kojj se nece odreci Ьlagodati slobodne trgovine, ali се је usmeravati na dobroblt sjrokih narodnih masa, а desavanja sa Zakonom о zitu su to vec пajavljivala Gledston се konstituisati ono sto се postatj poznato kao tzv. «gledstonovski liЬera l izam», koji се Ьitj kombinacija cistog liЬeralistickog ekonomizma i striktnog moralnog viktorjjanskog moralnog kodeksa. Тај liЬeralizam sastojace se od niza mera koje се Gledston provoditi za vreme svog premijerovanja, а njegov kostur се ciniti poJjtika tzv. minirnalne vlade sa ogranicenim izdacima za javnи potrosnju, uz istovremeno veoma malи poresku stopи, sto је sve omogucavalo vladi koncept jednog balansiranog budzeta. Drugim recima, и takvoj ekonomskoj poJjtjcj ni prihodi, nj rashodi nisu veJjkj, te је citav sistem protkan nekom vrstom potrosackog asketizma, kojim је Gledston nastojao da predиpredi eksploziju potrosackog drustva, koja се se desiti kasnije sa kejnzijanskim ekonomskim konceptom. Ovde se, potpиno и liЬeralistickom dиhи, vlada uzdгZava od Ьilo kakvog sopstvenog monopola djstriЬиcije dobara, kao sto i sprecava Ьilo ciji monopol - bez obzira da li se radi о zemljisnoj aristokratiji ili industrijskoj i trgovackoj burzoazjj i. Pri svemи tome se komblnuje liЬeralisticki koncept slobodnog tтzista ј slobodne konkurencije, koji branj liЬeralis ticku doktriлu jednakih sansi za sve Jjude, sa moralisticko-viktorijanskim velicanjem rada pomocu kojega је covek «Ьiagosloven», pod pretpostavkom da је taj rad posten i socijalizovan. Ukoliko sаша eskplicjtna ekonomska zamisao о slobodnom trzisu potice jos od ranih liЬerala, Gledston се Ыti prvi koji се tu idej u prakticno sprovesti и delo - ј to nakon sto su on ј njegov politicki ucitelj Robert Pil «slomili» Zakon о zitu ј prekinuli monopol zemljoposednicke aristokratije, koja је do tada odrediva la kada се Britanjja Ьiti gladna, а kada sita. Posle ovog «proboja» koji је ucinio Gledston, konzervativni zemljoposedлici се pri11vatiti nova pravila igre, nikad vise ne pokusavajиci da idu protjv slobodnog trZista. Gledston ovako uspostavlja u Britanijj stabllnost institucije slobodnog trZisa, koju nece moci zaoЬicj nijedan budиCi britanski premijer. Time on odreduje brjtansku ekonomijи i poJitjku za mnogo leta, posto се se kasnije cak i konzervativne vlade dгZati ekonomskih i politickih principa koje је on postavio, mutirajucj ka liЬeralnom konzervativizmu, kao sto се i neki kasniji laburisticki ministri finansija usvojiti «gledstonovsku» ekonomsku doktrinu, mutirajuci ka liЬeralnom socijalizmu. Као sto је Mil liЬeralnom centru obezbedio doktrinamu osnovu za sirenje, tako се Gledston za njega osvojiti siroki poljticki prostor uлutar poJjtckog polja, а taj prostor odtada nece moci zaoЫCi ni konzervativci, ni reformistjcki socjjaJjst j. Postoje studije koje smatraju da је na Gledstona иticao Мil sa svojim idejama, posto је Gledston, navodno, u 205 svojim dnevnjckim zapisjma prjznao da је veoma dиboko i ternljno citao Milove spise О slobodi ј Principe politicke ekonomije koj i sи tako morali ostaviti traga na njegovu politiku.666 No, ostaje cinjenica da i pored moguceg citanja Milovih spisa i pored direktne kornunikacije sa njime za vreme Milovog mandata и parlamentu, Gledston nije Ьiо zainteresovan da oda pocast Dzonu Stjиartu kada se ovaj ироkојјо, cime је simbolicno izrazio stav о njegovoj licnosti. Stoga su nam ipak Ыize one interpretacije koje isticu da sи na Gledstonov nacin poJjtickog razmisljanja presиdan uticaj imali klasicni stvaraoci рориt Homera, Aristotela, Dantea ( Dante AJighieri ) i biskupa Batlera ( Bishop Joseph Butler/ 67, dok nijedan od savremenika nije uspeo da znacajnije utice na njegov filozofske stavove, ne racunajuci Roberta Pila koji је na njega uticao vise prakticno, no dol...'trinarno. Gledston nam se ovako pojavljиje kao aиtenticna politicka i intelektualna licnost. Оп се ostati zapamcen ј kao jedan od velikih promotera tzv. liheralnog naciona/izma i svojirn idejama се direktno uticati na budenje pokreta za nacionalnu emancipaciju sirom Evrope, od italjjanskih risodimentista sve do madarskih liЬeralnih revolucionara, koje се mahom i prakticno podrZavati. Mozemo pretpostaviti da to nije cinio jedino u ime moralnog kreda !Љeralnog nacionalizma, koji је doduse Ьiо vaian, ali ne i presиdujuci, vec је и tome verovatno pronalazio i praktican interes za Britaniju, kojoj је rnoralo odgovarati slaЬijenje kontinentalnih monarhija usled delovanja ovih pokreta. Kako drиkcije objasniti da је on Ьiо gordeljivi zastupnik engleske krune kod kuce, koja је za njega Ьila neupitni aиtoritet, dozvoljavajuci istovremeno komesanje raznoraznih nacionalnih pokreta pod tudim krunama? Istini za volju, on се se i kod kuce pasionirano, gotovo fanaticno, baviti «lrskim pitanjem>> i problcmom kostituisanja, kako irske drZзve, tako i alsterske irske samoиprave, sto mu donekle daje moraJnu doslednost, iako ni irska nezavisnost, ni alsterska samouprava, nece Ьiti konstituisani za vreme njegova zivota. Kod njega se, na neki nacin, zacinje ideja о pravu svakog naroda na samoopredeljenje, koju се do krajnjih granica razraditi i prakticno zaokruziti Vudro Yilson, а na kojoj се saradivati i covek koji Gledstona nasleduje na mestu vode britanskih liЪerala - Lojd DzordZ. U ovome kontekstu је poznata Gledstonova osuda npr. masakra koji sи Turci izveli nad Jermenima, kao i drugih prirnera hegemonije jednog naroda nad drugim. MoZda се ga ovi stavovi konacno dovesti do njegovog «irskog raskrsca». Naime, njegovo opsesivno bavljenje lrskom, konacno се ga kostati politickog ugleda i politicke snage, posto upravo zbog njegove preokupiranosti «irskim pitanjem» i zЬija nezadovoljstvo radikalskog dela liЬeralлe stranke koji је zeleo da se vise раZпје posveti socijalnim pitanjima. LiЬeralna stranka pocinje da se urusava, zbog prethodnih razloga, u poznim godinama njegovog premijerovanja i tada se od stranke odvaja njeno radikalno-socijalno krilo, predvodeno Dzozefom Cemberlenom, iz koga се se uskoro razviti prvi temelji britanskog labиrizma, а sto smo opisali и poglavlju о politickoj levici.668 Budиci da su se iz stranke u isto vreme poceli povlaciti i stari aristokratski vigovci, ona guЬi podrsku u Gomjem domu, ра се ton njenoj politici davati preostali centristicki liЬerali kao zastupnici trgovackog i industijskog kapitala. Ovako strukturiranu stranku preuzima 666 Tod Campbell- Sound Finance: Gladstone and British Government Finance, 1880.- 1895. - Ph.D. research, LSE, 2005. 667 Ovakvu tezu zastupa knjiga koju smo Citavo vreme pisanja о Gledstonu uzimali kao pouzdani orijentir- David Bebblngton - The Mind ofG/adstone - Oxford University Press, London, 2004. ш Vidi 1 ОО. str. ovoga rada 206 kasnije Lojd Dzordz, postajuci njenim drugiш delatnim herojem, udahnjujuCi јој novi zivot. Stoga nam u nastavku valja reci nekoliko reci о liku i delu Lojda Dzordza, kao drugog delatnog heroja kako aпglo saksonskog, tako ј cjtavog liЬeralnog centra. David Lojd Dzordz се u poimanje liЬeralizma uпeti mпogo svoje velske vatre i strasti.669 On се, nеоЬјсло vrele krvi, od pocetka gledati sa naklonoscu na gradanske radjkale koji се se ugnezdjtj na levom krilu LiЬeralne partije, ј samo се ga razboritost, kojom је takode Ьiо obdaren, zadriati u liЬeralnom mej nstrimu. Та ista razborjtost се ga odvesti kasnije i ka jednoj pragmaticnoj koalicjji sa konzervativcima. Kako је uopste tekao zivotni put ovog coveka, koji се Ьiti zasluzan za ratnu pobedu koju је anglosaksonski liЬeralni centar izvojevao u Prvom svetskom ratu? Za vreme najvece Gledstonove moci, Lojd Dzordz је jos uvek Ьiо decacjc koji је bezbriZлo provodio detinjstvo daleko od politike. Tek kao mladic, ovaj Velsanjn sa djpJomom prava, pristupa LiЬeralnoj partiji, upravo pre nego sto се Gledston dobiti јеdап od svojih poznjh mandata. LiЬeralima Lojd Dzordz pristupa privucen njihovjm radjkalno- socjjalnim krilom koje је predvodio Dzozef Cemberlen, cime se odmah u startu pozicionira kao «levi liЬeral», jmajuci vise sluha za socijalnu problematiku od Gledstona, koji се zbog svoje pozjcjje lidera Ьiti zaokupljen dгZanjem balansa izmedu levog (radikalskog) i desnog ( staro-vigovskog i «pilovskog» ) liЬeralnog krila. Sa definitivnim razlazom dva krila LiЬeralne stranke, Lojd Dfurdz је nајрте kratko koketirao sa Cemberlenovom Nacionalnom unijom radikala, da Ьi se posle toga jedno vreme cak zaпosio i idejom osnivanja autenticne velske partije ( VelSke nacionalne partije kako ju је Ьiо imenovao) ро uzoru na lrsku. parlamentarnu pшtiju. No, voden politickim njltlюm ро kome се kasnije postati Cllven, shvata da se za velske interese moze bolje boriti ako se zapusti u vode centralne britanske polirike, ра se tako vraca u jato starih liЬerala. Kasnije се postati prvi premjjer u jstoriji V.Britanije koji је Velsanin, i koji ne samo da је prerastao Jokalne okvire, vec koji је zaista vodio «svetslaш politiku uticucj na medunarodne odnose. Bilo kako Ьilo , odluka da se okane radikala i da se vrati medu liЬeralni mejnstrim се Ьitj punj pogodak u pogledu njegove karijere, posto се шu to omogвCitj da prevazide velske okvire i da ucestvuje, govori i debatuje na veJjkim skupovima liЬerala sirom Brjtanije. Postaje jedan od najmladih liЬeralnih poslanjka u parlamentu, ali Ьiva jos uvek anonjman za sjroke narodпe slojeve. Postaje pozпat sirjm slojevima biraca tek onda kada pustj svoj, svesno uguseлj, «socijalni radikalizam» na povrsinu, sto се se desitj prilikom njegove ostre kritike Drugog burskog rata, kada nastupa sa argllmentacijom da ratni troskovi samo sprecavaju neophodnu socijalnu reformu u Britaniji. Ironija sudЬine се ucjniti da ova antiratna retorika ucini poznatim coveka kojj се svoj zenjt dosticj upravo kao ratni premjjer, vodecj Britaniju tokom Prvog svetskog rata. Njegovi antiratni govori dodatno rascepljuju LiЬeralnu stтanku posto njeno nacjonalisticko englesko krilo staje u odbranu imperijalne politike ј predvodeno Askvjtom ( Н. Н. Asquith ) osnjva Liberalnu imperijalnu ligu. Lojd Dzordz neko vreme posmatra odnos snaga izmedu sebe i Askvita, zak\jucuje da jos nije do~ao шomenat konacnog obracuna, te se, vodeп svojjщ politjckjm njuhom, ipak miri sa пјјmе ј postaje шinistar fiпansjja u njegovoj vladi od 1908. - 1915. godine. Za razliku od Gledstonovog insistiranja na niskoj javnoj potrosnji i niskim porezima, Lojd Dzordz uvodi tzv. «narodni budzet» kojj povecava javnu potrosnju 669 О njegovom zivotu, liku i delu se izvestavamo iz knjige- Тhomas Jones - Lloyd George- Oxford University Press, London, 1951. 207 usmerava је prvenstveno u obezbedivanje nacjonalnog socjjalnog osjguranja ј obezbedivanje starosпih penzjja. No, to је moralo пuZпо povecati poreze, ра се paradoks ucjnjti da се «gledstonovsku» liЬeralnu politik:u пjskjh poreza i niske javne potrosnje sada zastupati koпzervativci, kojj се vec ucj u svoju pragmaticnu fazu. Koпzervativce се Lojd Dzordz, upravo zbog nedostatka sopstvenih jdeja, kao sto smo videli, jednostavno smatrati «glupom partjjom».670 Uopste, on се Ьitj skloo mastovitim poljtjckjm jmprovizacijama ј dovitJjjvjm politjckjm resenjima, te njegovim saradnjcima nece Ьiti nimalo lako da prate njegov tempo i da do kraja shvate njegove ideje. Lord Bjverbruk (Lord Beaverbrook t се sa divljenjem primetiti da «ne postoje precizni putokazj da se pratj Lojd Dzordi». 71 Ovaj dтZavnik се uopste Ыti poznat ро svojim nagJjm poJjticlcim zaokretima i manevruna. То se najbolje videlo onda kada је na opste iznenadenje, posto ј е dotada smatran pacjfistom, пajedared, sa izЫjanjem Prvog svetskog rata, postao jedan od mjJjtantnijih besednika zahtevajuci konacпi obracun sa nemackim imperjjaljzmom. Tokom rata najpre postaje miпistar vojni, potom i ratnj sekretar, da Ы konacno zamenjo nedovoljno odlиcnog Askvita i postao prem jjer ratne koalicione vlade sa konzervativcima. No, time се opet podeliti, ionako prethodno podeljene liЬerale, cije jedno krilo prati Askvita, а drugo podrZзva ratnи koalicjonи vladu. Ovo се predstavljati definitivno иruSavanje LiЬeralne stranke, ali i podjzanje politicke zvezde Lojd DzordZa, kojj posle svih manevara, postaje gospodar politicke s jtuacije u Britaniji i jedan od njenih «istorijskili» premijera. Zajsta, on се se pokazatj kao savrseni ratni lider, i paradoksalno, upravo се и ratu doci do izrazaja sve ono sto ga је krasj Jo - vatra, odlucnost, brzjлa i vizija. Zbog toga се ga nekj Ьiografi uporedivati sa talentovanim dirigentom orkestra koji j ednim okom savrseno Cita partjture pred sobom, da Ы drugim savrseno vladao horom i okrestrom.672 Lojd Dzordz nam u kontekstu liberalnog centra nije uopste vзZan kao nelci znacajan teoreticar kojj ы iznasao neke jdejne orijentire, vec kao covek koji је, uz Кlemansoa i Vudro Vilsona, zaslиZan za odbranu konk:retnog prostora poJjtjckog centra i za njegov pohod ka istorijskom trijumfu. On је, kao i Vudro VjJson, svojom licnoscu simboJjzovao upravo taj liЬeralni svet kapjtala, berzi, banaka, trgovjne ј jлdustrije, koj i је jstovremeno Ьiо ј svet individualnih prava, konstitucionalizma i parlamentarizma, kome su se na drugoj strani sиprostavljalj; Aиstro-Ugarska monarћ j a kao cиvar dotada vec dobro urusenog klasicnog evropskog konzervativizma ј Nemacka Kajzera Vilhe lma П kao zasttlpnjk vec nastupajuce «Revolиtioп von Rechts». Tako је Prvj svetski rat imao ј svoje jdeoloske komponente, gde smo na jednoj stranj imali liЬeralno-radikalsku koaliciju, potpomognиtu doduse konzervativnom carskom Rusjjom ( koja se ionako nece zadrzati и ratu do kraja, takode napustajuc j konzervativjzam ј postajuCi socijalisticka ), а na drugoj strani klasicno-konzervativnu Austriju koja је stupjJa u savez sa revolucionamo i primordjjalno konzervativnom Nemackom. Upravo se sa Prvim svetskim ratom potpuno urusava evropski klasicni konzervativizam, kao sto i primordijalna desnica dobija snaian udarac. U svеши tome Lojd Dzordz је znacajan kao onaj koji је, svojom energijom i zeljom za pobedom, naravno t1Z pomoc svih savezпika od Vudro Vilsona i Юemasoa sve do Aleksandra Karadordevjca, prelomio epohu u smeru liЬeralлog politickog centra. Njegova zaslиga је Ьila i u tome sto је «odgojio» drugog velikog ratnog lidera liЬeralnog 670 Vidi tekst па str. 164. ovoga rada i pratecu fus-notu 538. 671 Thomas Jones- Lloyd George - Oxford University Press, London, 1951. - str. 93. 672 IЬid. - str. 89. 208 politickog centra - Vinstona Cercjla, kojj се braniti IiЬeralne principe и Drugom svetskom ratu, а koji је, kao sto је poznato, Ьiо «mezimac» Lojda Dzordia, cijim liЬeralima је prebegao iz konzervativnog tabora. Lojd Dzordz се podrl.avati CercjJa jиniora citavo vreme njegove karijere, cak i onda kada se posle 1922. godine i sam nade na marginama britanske politicke scene i kada Ьиdе neиspesno pokusavao da obnovj snagи Liberalne stranke. Vinstona Cercila се podrl.avati sve do svoje smrti 1945. godine, а Vjnston се mu cak ponиditi mesto ministra poljoprivrede u svom ratnom kabinetu tokom Drugog svetskog rata. Sve to svedoci о jednom dugotrajnom politickom prijateljstvu i kao sto smo videli, samo се mиdrost Stenlija Boldvina, uspeti da razdvoji ovu dvojjcu snainih ljudj, koji sи, zajedno, predstavljaJj иdarnи pesnicu anglosaksonskog liЬeralnog centra, bez obzira sto је Viпston vjse naginjao udesno, а Lojd Dzordz иlevo. No, obojica се se паСi negde и sredini vodeni sJjcniш strastjma. Upravo се strast, kao i slavoljuЬ!je, usloviti neke od vidJjjvih mana Lojda Dzordl.a, posto оп, usled brzjne ј improvizovanostj svojih akcjja, cesto njje pazio na pronalazenje dugotrajnjh i odrzivih poJjtickih resenja. Naime, kao jedan od konstuktora posleratnog Ve1·sajskog ugovora, za Nemacku vеоша nepovoljnog i nepravicnog, оп је Ьiо ј jedan od kJjconosa bиduceg ponovljeпog velikog ratnog obracиna. Takode, on је svesnim urusavanjem svoje LiЬeralne stranke Britaniju osudjo na poJjticke krajnosti ј napetosti jzmedu konzervativaca ј laburista, medu kojima nije Ьilo vise Ьilo kakve politicke tampon-zone kakvu је, jos ranije, osmislio Gledston. Sve u svemu, Lojd Dzodrz ostaje jedan od onih l iЬerala koji su, na stalnoj granici sa gradanskim radikalizmom, vise Ьili naklonjenijj decizionizmu, negoli aristotelovskoj razboritosti, kao onom kvalitetu koji се obeleziti anglosaksonski liberalni centar od Loka, preko Mila, sve do Gledstooa. No, taj decizjonizam се Ьiti potreban liЬeralnom centru u ratnom vihoru i svakako се mu pomocj da prezivj, аЈј се ostaviti posledjce ро щjrnodopsku poJjticku scenu, gde se zbog nekih prenagljenostj Lojda Dzordl.a konacno urusava LiЬeralna stranka, а sa njom i stara vigovska tradicija, bez koje је politicki zivot u Britanjji bez sumnje postao siromasnjjj. Politicki zivot nije samo postao siromзSnjj j , vec је росео pokazjvatj ј drugacjju strukturu, posto се od urusavanja LiЬeralne stranke, anglosaksonskj liЬeraJnj centar, paradoksalno, Ьiti nosen od konzervatjvaca kojj su se vec Ьilj dosta udaljili od klasicnog koпzervativizma. Tako Lojd Dzordz ne samo da urusava staru vigovsku tradiciju, vec se njegovim posredstvom, mada ne i samo njegovom zaslugom, urusava i tradicija klasicnog torizma, te u Britaniji ostaju samo liЬeraJпj koпzervativci i socijalistjcki Iaburisti. Prvi svetski rat се, stoga, defшitivno pokopati stare idejno-politicke oЫike, sto se dobro videlo upravo u Britaniji, koja је veoma cesto Ьila, uz Francusku, ona zemlja koja је kao lakrnus-papir pokazjvala kojim putem се se zaputiti epoha. 209 ********** Ukoliko је na Ostrvu liberalni centar uveliko znjeo konkretne politicke uspehe i proizvodio svoje delatne heroje, on се na Kontinentu sve do kraja Drugog svetskog rata, vi~e ostati u idejnoj sferi. Zaista, kontinentalni liЬeralni centar nece iznedriti onako velike prakticne politicare kao onaj anglosaksonski, ali се se na Kontinentu javiti neki od najvecih шislilaca koje је liЬeralizarn uopste imao i koji се sintetisati svo njegovo dotada5nje iskustvo. Za razliku od anglosaksonskog, kontiлentalnj centar izbacuje na povrsinu heroje misljeпja, koj i се ла politicko polje vise uticati iz intelektualne sfere, nego sto се na njega uticati kontinentalni prakticni politicari koji се pratiti njihove ideje. Dok је Ostrvo Ьilo vi~e zaokupljeno рr,оЫешош prakticne konstitucije liЬeralлih institucija, Koпtinent се Ьiti vise zaokupljen proklamovanjem liЬeralnih deklaracija sa univerzalisticЮm parolama i nacelima. U jednoj od takvih deklaracjja, kontiлentalni liЬerallli centar, objavljuje svoje postojanje. Naime, na Kontjnentu, liЬerallli centar u konkretno politicko polje stupa sa ovde vec mnogo pominjaлom Deklaracijom о pravima ёoveka i gratfanina, koja је u vreme njenog nastajanja kao sto је vee Ьilo izlozeno dosla sa levice buduci da su је promovisale inicijalпe snage Francuske revolucije, ali koja се obzirom na daljni sled dogadaja, postati manifest kontjnentalnog pol itickog centra. Naime, imajuci u vidu potonja desavanja и Velikoj revoluciji, gde је ona u svojoj sJede6oj montanjarskoj fazi zaokrenula potpuno ka principima revolucionarne lcvice, njena pocetna Dekfaracija nат se ukazнje kao centristicko-liberalisticka, odnosno kao veoma umerena.673 Buduci da се ovu, izvornu Deklaraciju о pravima ёoveka i gratfanina iz 1789. g, sa јеdле strane odbacivati desnica ( i kJasicna ј borbena, i Berk ј de Mestr ) u ime jdeje hijerahjjskog reda, а da sa druge strane ona лјје Ьila dovoljna л ј montanjarskoj levici, koja се је takode prejnaciti, ta Dekfaracija ostaje u centru izmedu snaga akcjje ј snaga reakcije ј postaje baza kontinentalnog liЬeralnog gradanstva. Deklaracija је uopste zami~ljena kao deklamovanje princ ipa na kojima се, posle pada starog reZima, Ьiti zasnovan buduci ustav Francuske i ona se vezuje za prvu tzv. «ustavotvomu» fazu Francuske revolucjje, koju је na svojim pleciл1a izne lo upravo liЬeralno gradanstvo koje се dati ton ovom dokumentu. No, medu njegovim paragrafima, mozemo uopste pomenuti raznorazne uticaje. Bez sumnje је na donosenje Deklaracije uticalo delo Zan Zaka, ра tako on nece Ьiti samo jedan od intelektualih inspiratora politicke levjce, vec се podjednako utjcati na formj ranje kontinentalnog liЬeralnog centra. No, njega nece citati na jstj nacjn liЬeraljsticke snage revolucjje, u odnosu na na to kako се ga proCitati montanjari. Svako се ga citati shodno sopstvenim interesima i potrebama, te 6е njegovo, bez sumnje viseznacno delo, poslublj opravdavanjima razliCitih politika, ~to се uostalom Ьiti slucaj sa svakom velikom knjigom, od BiЬlije naovamo. Bez obzira da li se slagali sa Rusoovim deloш, ne mozemo da ne prizлamo лjegovu velicinu, koja је jasna iz puke cinjenjce ~to је on uticao, kao sto smo videli, пе samo na formirar1je politjcke levice, ра potom i па 673 Montanjari се 1793. g. obnarodovati svoju DeklaraciJu о pravima coveka i gradanina koja ide nekoliko koraka dalje od ove izvome iz 1789. g, prvenstveno u pogledu isticanja prava па роЬипи i preciziranja nekih sociJalnih prava. Тime se montanjari pomeraju ka Jevici, ostavljajuci izvomu Dek/araciju iz 1789. u nekoj vrsti liЬeralistickog centra. 210 konstjtujsanje revolucjonarne borbene desnice, vec ј na fonniranje prostora kontinentalnog politickog centra. Zan Zak се obojiti modemo poJjtjcko polje svojim bojama ј jdejama, na koju se god njegovu stranu zaputjmo, а njegov Dt·ustveni ugovor се zajsta predstavljatj neku vrstu «biЬlije» modemoga doba, koja се imati bezbroj jnterpretacija. Upravo se toj Jmjizi ima z.ahvaJjti za njz rogobatnjh apstrakcija kojima Deklaracija674 barata pocev od «najviseg Ьiса» iz njene preambule, ра sve do pozjvanja na «opstu voljи» iz njenog taksativnog dela. No, vaian covek и konacnom formиlisanjи Deklaracije ј njen spjritнs movens се Ьiti opat Siejes ( Sieyes ), kao sto се uopste na njoj saradivati mлogi iz redova srednjeg i sitnog svestenstva koje se stavilo na stranu Revolucije, odnosno njene prve faze konstitucionalnog liЬeralizma. Otuda ne treba da nas cudi sto se о pravima pobrojanim и preambuli Deklaracije ne govori samo kao о «prirodnjm» ј «neotudiviпш, vec ј kao «svetim», za sta је Ьilo zaslиZпo pomenuto svestenstvo, а sto се cuvati ovaj proglas od optuzЬi za ateizam, sto се ти desпica veoma cesto spocitavati. Takode и tekstu Deklaracije mocj се se primetitj i uticaj Voltera i Moпteskjea, odпosno anglosaksonskog liЬeralizma koji је njihovim posredstvom stigao u Francusku, da Ьi se tu ukrstio sa иticajem tzv. «fiziokratskih» pravno-drzavnih teorija i proizveo оnи smesи koja се progovoriti и ovom dokumentu. Jpak, i pored svih uticaja675, onaj koji neposredno proviruje iz prvog i bazicnog clana Deklшacije, odnosno iz konstatacije da se «ljudi radaju i zive slobodni i jednaki u pravjma», је upravo Zan-Zak i tome samo kao da faJj jos njegov еlю da su ј pored toga ljudi «svuda u okovima».676 U Deklaraciji, vec и drugoj tacci, provejava ј uticaj Loka, odnosno anglosaksonskog liЬeralizma, posto se taksativno pobrojavaju prirodna i nezastariva prava coveka - «sloboda, svojina, sigurnost i otpor ugnjetavanju» . Ruso kao sto znamo nije ova prava ovako formu}isao i govorio је vise о «О pravu na Zivot i srnrt»677 koje је smestio u ruke zajednice, shodпo cemu to pravo nece postojati za pojedince mimo «opste volje», odnosno mimo, iz лје formi ranog, gradanskog poretka. Ova Rusoova «opsta volja» nas ipak docekuje u 6. clanu Deklaracije, posto је zakon koji odreduje javnu sferu samo njen izraz, sto postavlja pitanje odnosa te «opste volje», odnosno iz nje izvedenog zakona, prema prethodno pobrojaлim prirodnim pravima coveka. То је protivrecnost koju је dobro uoCio Leo Straus, ltkazujuci na to da baza jurisprudencije vise nisu pobrojana prirodna prava coveka, vec је to svakako «politicka» opsta volja kao pravi izvor jurisprudencije, te Ьi se njome, shodno tome, bez problema moglo posluziti ne samo da se potvrde prethodпo pobrojana prirodna prava, vec i da se ona negiraju.678 Napetost izmedu prirodnih prava i iz opste volje konstituisane gradanske vlastj Ьiсе uocljiva u celom tekstu tekstu Deklaracije, koja verovatno zbog svoje 674 Deklaracija о pravima coveka i g~·aaanina ћttp://www.radjostudent.silprojekri/demokracija/teksti/021iЬertesћ.html 615 U svom clanku posveeenom Deklaraciji V. Kostunica prenosj polemjku jzmedu Jelineka ( Georg Jelljnek) ј Butmjja ( Emjle Boutmy) о tome da lj је na tekst Deldaracije presudno utjcao anglosaksonski ljЬeгaljzam , odnosno americka Deklaracija nezavisnosfi - kao sto је tvгdjo Jelinek, jlj kontjnentalnj ljЬeralizam jzvome francuske provjnjjencije kojj oticava Ruso - kao sto је tvrdjo Butmj. М ј u na.Soj jntcrpretacjjj smatramo da је primetan ј jedan ј drugj utjcaj. - V. Kostunjca - Deklaracija od 1789. i ljudska prava danas - u knjizi Ugroiena sloboda- politicke i pravne rasprave - Fjljp Vj~njic i lnstjtut za filozofiju ј drustvenu teorjju, Beograd, 2002. - str. 169.- 171. 676 Z.Z. Ruso - Drustveni ugovor- Filjp Vjsnjic, Beograd, 1993. - str. 27. 677 ЈЬјd. - str. 49.-51. 678 Leo Strauss - Naturrecht und Geshcichte - Frank:furt, 1977. 211 sazetosti, nije uspela da resi problem protivrecnosti izmedu poretka i individualnih prava, tj. izmedu politike i <> pomenuta u vec u prva dva с!ала Deklaracije pre porninjanja gradanskog poretka, odnosno «nacije» kao izvora suvereniteta ( cl. З. ) i <~avne sile» kao njegovog cuvara ( cl. 12. i 13. ), iz citavog konteksta nam је jasno da је upravo gradanski poredak garant tЉ prava, koja su bez njegove zastite samo spisak dobrih zelja. Tako se, potpuno u kontinentalnoj tradiciji novovekovne jake drzave, svi apeli konacno upucuju centralnoj politickoj vlasti, koja doduse ne sme prekoracivati svoja ovlascenja, ali koja sama odlucuje da li ih је prekoracila.679 LiЬeralizam се se na Kontinentu razvijati rnedu ovirn determinantama koje rnu је postavilo najpre Spinozino delo, zatim delatnost francuskih prosvetitelja koji i pored sveg svog «slobodarstva» nikada nisu pomi~ljali da negiraju nu:Znost postojanja jake centralne vlasti, da bi se konacno sve ove tendencije zaokruZile u Deklaraciji о pravima coveka i gradanina. U Deklaraciji cak postoji skrivena jedna «Socijalisticka>> pretpostavka, odnosno mogucnost da se ceпtraJnoj vladi dodeli pravo da iпterveпise u praviшa svojine, sto се ovaj dokument, а i kontitentalпi liЬeralni centar zajedno sa njime, dodatno udaljiti od onog anglosaksonskog. Nairne, posledпji, 17. clan Deklaracije proglasava svojinu za «neprikosnoveno» i <>, pri cemu se, verovatno, opet «opstoj volji» ostavlja da odlucuje sta је to «јаvпа potreba>>, kao i «pravicno obestecenje». Na srecu, buduci da је iza Deklш·acije stalo liЬeralno gradanstvo kome nije odgovaralo daljnje rasplamsavanje revolucije, nikada nece doci do realizovanja njene poшenute «socijalisticke» mogucnosti. А i oni koji се kasnjje krenuti u realizaciju «socijalistickih» vizija, uvodeci Revoluciju u njenu sledecu fazu, песе se liЬiti da preiпace principe Deklaracije koja pada zajedпo sa «Svojirn» Ustavom, 1 О. avgusta 1792, kada је raspustena Zakonodavna skup~tina ј kada su raspisani izbori za Копvепt. Tocak istorije се najpre kreпuti sa jakobincima, odnosno moпtanjarima i Napoleonorn, fanaticno unapred, da Ьi se sa restauracijom monarhije vratio unazad, ј trebace cekati revoluciju iz 1848. g. da se vratj u ravnoteZпu sredjnu, kada liЬeralno gradanstvo, vodeno principima Deklaracije, osvaja svoj prostor slobode. Bice to upravo prostor u politickom centru, izmedu sj Ja akcije i sila reakcije. Deklш·acija се, kao program liberalnog gradanstva u sredini politickog prostora, biti kritikovana i od 679 V. Ko~tunica iznosi drugaciju interpretaciju Deklaracije od na~e. smatrajuci da и njoj "osnov11a prava imaju prednost nad odredbama о oгganizaciji vlasti", ne precizirajuci kako Ьi to u praksi, izvan teorije, ta prava imala prednost tj. postojala ро scЬi, bez neke gradanske vlasti kao njibovog garanta. U najboljem slu~aju Ko~tunica uocavajuci ovaj ргоЫеm smatra da su pisci Deklaracije pokusali da pomire "dva suprotstavljena nacela - na~elo narodne suverenosti i prava pojedinca" - V. Kostunica- Deklaracija od 1789. i ljudska prava danas - u kлjizi Ugroiena sloboda - politicke i pravne rasprave - filip Vi~njic i lnstitut za lilozofiju i dru~tvenu teoriju, Beograd, 2002.- str. 173, 179. 213 sjla akcije i od sila reakcjje, ј od levjce ј od desnjce. Levjca се је kasnjje, pogotovo sa Marksom, k:ritikovatj za odvajaлje prava coveka od prava gradanina, sto се ornoguciti stvaraпje razJ jke izшedu onog bourgeois i onog cifoyen, posto bourgeois formalno nece krsjtj prava coveka, аЈј nj reaJjzovati prava, а tjrne ј obaveze citoyen-a, u onom smjslu u kojem su ta prava i obaveze shvatali levicari. Levjcj је smetalo sto Deklaracija liЬeraljsticki omogucava da nekj bourgeois mimo zjyj gradaпski zjvot, pri cemu niko ne sme da k:rsi лjegova prava coveka, jako taj neko ne jspunjava sve svoje gradanske duZпosti, ne samo prema drZ.avj, vec i prema drustvu. Mozerno reci da је levica zajsta dobro prepozпala JjberaJjzam Deklaracije kojj јој је nudio samo formalno-pravnu jednakost, dok је ona htela ј onu ekonomsku. Sa druge straпe, desnica је f> levica koju smo spominjali ), tako i па desпici ( kojoj nesumnjivo pripada Seling, а koji је posao od Kantovog transcendentalnog ideaJizma ). No, obzirom da се ipak najvise Ьiti onih koji се se pozivati na Kanta iz podrucja liЬeralnog politickog centra, od Berlina do Rolsa ( John Rawls ), odlucili smo da njegovu, sigurno konacno nesvodivu misao, ipak smestimo u ovo poglavlje о politickom centru, svesni cinjenice da ovako velikog mislioca mozemo smestiti u politicke klasiflkacije sашо uslovno. Kantova antropolo§ija krece od postulata slobodne volje kојош ljudi raspolafu za razliku od Zivotinja68 , kao i od postulata nedrustvene drustvenosti ljudi686 ~· protivrecnih impulsa koji odreduju ponasanje coveka - koji sa jedne strane tezi svoш sopstvenom interesu, dok s druge strane, obdaren umom, vidi da ga nije moguce ostvariti bez drugih ljudi, odnosno mimo drиStva. Tako је covek, ро Kantu, sa drugim ljudima stalno u odnosu, kako takmicenja tako i saradnje, te iz ove specificne dijalektike proizlazi sve vredno sto је postigao u svom civilizacijskom razvoju. Kant bзStini stoicku ideju 681 1. Kant- Tdeja opste istorije usme1·ene ka ostvarenju sverskog grat!anskogporetka - u Um i s/oboda, zbornik Kantovih tekstova, priredio D.Basta - Beograd, Mladost, 1974. - str. 27. - 41. 682 U jednom od svojih tekstova govori о «revoluciji jednog pametnog naroda>> koja nailazi «na takvo saosecanje koje se gotovo grani>.691 Dakle, iz svega prethodnog, mozemo samostalno izvuci sledece zak.Jjucke о si"Zi Kantove prakticne filozofije. BuduCi da је covek za Kanta, kao ~to smo videli, ро svom najduЫj em antropoloskom odredenju zakonodavac, logicno је da politicki poredak u kome zivi takode bude zakonomeran i ureden. Ро Kantu, covek је Ьiсе spontanosti, ali i Ьiсе reda, раје opet shodno tome potrebno da i politicki poredak u kome zivi bude takav da oct1vava spoпtanost, ali i da obezbeduje javni red . Ukoliko autoritarni, rigidno iпstitucionalizovani i hijerarhizovani poretci obezbeduju red, опi пе mogu da obezbede spontanost, dok sa druge strane neinstitucionalizovane fonne covekovog zivljenja ( npr. plemena ) obezbeduju spontanost, ali ne obezbeduju red, po~to tu uvek preti opasnost da се se covek vratiti u anarhiju zivotinjskog copora. Stoga је Kant preduzeo zadatak da pronade srednje resenje izmedu spontanosti i reda kao covekovih urodenih mogucnosti i inauguri~e graaanski poredak koji, ро njemu, ne samo odgovara covekovoj prirodi, vec iz te prirode direktno i proizlazi. U tom gradanskom poretku imamo i spontanost prjvatnih interesa, ali i uredenost javnog prostora, odnosno uredenost pravnih ј poJjtjckih institucjja ј sve to putern prava koje nije nista drugo do «skup uslova pod kojima se samovolja Jednoga moze sjedinitj sa sarnovoljom drugoga ро nekom opstem zakonu slobode».69 DakJe, za Kanta је covek ро prirodi gradanin ili jednostavnije receno, coveku vec njegova priroda sugerise izvesne gradanske impиlse i tera ga na zakonomemo pona~anje. Covek tako, prema Kantu, ро prirodi ba~tini gradansko shvatanje politike, slicno kao ~to је covek, prema Aristotelu, uopste ро prirodi dru~tveno Ьiсе. Njegova zaslиga Ьiсе sto је gradansko shvatanje politike izveo иpravo iz ljudske prirode, а ne iz istorije ili «dru~tvenih odnosa>>, premda se nije liЬio da obrazac gradanskog shvatanja politike smesti u i storijи i pokaze kako Ьi ona izgledala и buducnosti, ukoliko ovakav obrazac prevlada. Reci da је covek za Kanta ро prirodi gradanin, znaci reci da on ро prirodi svog и та, tezi da svoju slobodu uskladuje sa slobodama drugih Jjudi, bez obzira ~to је u tome ponekad ometan uticajem culnog elemeпta, koji se u nalazi u njemu naporedo sa onim umskim elementom. No, reci da је covek ро prirodi gradanin, јо~ ne znaci tvrditi da on fakticki zjyj и gradanskom poretku koji, kao sto smo videli, uskladuje «Samovolje» razlicitih ljиdi . Covek realizaciju svog apriomog ( prirodnog ) gradanskog impulsa ne moze zadoЬiti u pretpolitickom vaninsбtucionalnom stanju, zbog stalne opasnosti da njegovi gradanski iшpulsi isceznu pred stihijom «divljeg» zivota, vec on svoju punu «graaansku egzistenciju» realizuje tek unutar driave, ciji institucionalni poredak omogucиje usklaaivanje razliёitih sloboda pojedinaca putem javnog prava. Javno pravo nije nista drugo do, realizovanje u istoriji i empiriji onih apriromih zakonodavnih principa иmа. No, da Ьi se izvгSio taj skok iz apriornih principa uma и konkretno 690 Ј. Kant- Um i sloboda, zbomik Kantovih tekstova, priredio D.Bastэ - Beograd, Mladost, 1974. 691 Љid. - str. 12. 692 1. Kant - Metajizika morala - lzdavacka knjizamica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci-Novi Sad, 1993.- str. 32 217 politicko stanje uspostavljeno tl praksi, potrebna је drzava. Driava nije tako nista drugo do «sjedinjavanje mпostva ljudj pod pravnjm zakonima>>693 ј njena funkcija nije da gospodarj covekom, vec је пјеnа funkcija da koпstitujse sjstem javnog prava, ро uzoru па covekovo apriromo umsko zakoпodavstvo. Stoga ро Kantu ne Ьi trebalo da bude Ьilo kakve samovolje drZave prema pojedinciшa, ali videcemo kasnjje, da оп takode пе dozvoljava ni Ьilo kakvu samovolju pojediлaca prema driavi. Potpuno u duhu koпtinentalne politicke tradicije na koju је premanentni trag ostavjJo postojanje jake пovovekovпe dгZave, Kant smatra da је sloboda jzvan drzave пepotpuna, odnosno proizvoljna. U ovom segmentu kod njega preteze kontinentalna liЬeralna tradicija od Spinoze do prosvetitelja, nad Lokom i Hjurnom, te је u ovom aspektu, on blizi kontinentalnom negoli anglosaksoпskom politickom ceпtru. Tek kada је ostvarena covekova gradanska egzistencija u drzavi, onda se moze krenuti i ka konstjtuisaпju meaunarodno~rrava, odnosno kosmopolitskog prava, koji predstavljaju druga dva clana javnog prava. 9 Drzava је tako konstitutivni priпcjp covekove gradanske egzistencije i javnog prava, а medunarodno i kosmopolitsko pravo su njegovi regulatjvnj principi. Javno pravo uspostavljeno u driavi realizuje pravnu jednakosl za sve gradane, i to Kanta razlikuje od konzervativnih stalesko-aristokratskih teorija. No, па drugoj stranj od socijalisticko-revolucionamih teorija ga udaljuje to sto pravna jedпakost za sobom, пе samo da ne povlaCi ekonomsku jednakost, vec radj direktno protiv nje, tako sto ostavlja prostor pojedjncirna za slobodnu akciju, koja konacno rezultira пejednakoscu u zaposedanju duhovnih i materijalпih dobara.695 Od krilatica Francuske revolucije Капt preuzima samo slobodu i jednakost praveci od njih apriome jdeje kojima se rukovodi gradansko stanje ( tj. gradanskj poredak )696 i upravo ро tome sto izostavlja b1'alstvo kao trecu revolucioпamu krilaticu, vidi se koliko је on daleko od socjjalizma ј koliko је blizak IЉeraljzmu. Оп, klasicno liЬeralisticki, gradansko stanje shvata sашо kao stanje javnog prava koje realizuje slobodu pojedinaca u politicko-pravnom smislu, kao jednakost pred zakoпom. Upravo ро ovome се Kant Ьiti и centru izmedu sila akcije i sila reakcije, izmedu desnice i levice, te се bez obzira na razlicite interpretacjje, kod njega Ьiti preovladujuca liЬeralisticko-centristicka komponenta. Mogucnost Kantove konzervatjvne iпterpretacjje lezi u cinjenicj sto on medu gradane njje racunao zene, decu, kao ј one koji njsta ne poseduju.697 No, ubrajaпjem Kanta medu koпzervativce napravHi Ьi hermeпeuticku gr,esku, zaboravljajuCi kontekst и kojem је on stvarao - kada је aristokratjja prjgrabila poJjtjcka prava iskJjucjvo za sebe, cemu је Kantova teorija morala Ьitj opozitna, bez obzjra sto on status gradanjлa, а time ј gradanska prava, ne dodeljuje Ьа5 svakom pojedincu. No, on је zapoceo ono osvajanje slobode koje се konacno rezultirati prosirivanjem gradanskih ј poJitjckjh prava i na one slojeve stanovnjstva koji njima, u ranim gradanskjm teorijama, njsu ЬјЈј obuЬvaceпi. U Kantovo vreme njje Ьiо moguce postiCi vise, jer bi to predstavljalo ogroman skok ј пе Ьi Ьilo odrzivo, sto је Kant dobro uvjdeo, te ga zbog ovog politickog reaJjzma nikako ne Ьј 693 Љid.- str. 115. 694 Љid.- str. 144.-155. 695 «Ova opsta jednakost podanika и jednoj dгZavi sasvim dobro pristaje иz najvccu nejednakost mno~tva и stepenи njegovog vlasnistva, bilo da је rec о fizickoj ili duhovnoj premoCi nad drugima» - I. Kant - О uoblcajenoj izreci: to Ьi и teoriji moglo blti ispravno, a/i ne v1·edi za p1·aksu - u Um i sloboda, zbomik Kantovih tekstova, priredio D.Basta - Beograd, Mladost, 1974. - str. 104. 696 Љid. - str. 102. 697 Љid. - str. 106/1 07. 218 trebali smatrati za konzervativca, jer је оп na krajи krajeva jpak poddao Francusku revolиcjjи, sto Ьi Ьi lo kojem drugom konzervativcи - od Berka do de Mestra - Ьilo nezamjsJjvo. No, i pored podrske Francuskoj revolиciji Kant nij e ekstremni revolucjonar, vec ти је pre ЬЈјzј evolиcionisticki pristup, koji prihvata promene, ali traZi njihovu postepenost. Stoga, iako је pristalica repuЫikanske vladavine, Kant smatra da, и pocetku, ta gradanska repuЬ\ika ne priznaje svom stanovnistu politickи zrelost, vec ona kao politicke sиbjekte prjznaje samo one koji sи dokazali da tu zrelost роsеdији i da stoga mogu biti nos joci javnog prava. Da Ьi neka vladavina ро njemu Ьila repиЬ\jkanska njje potrebno da и njoj bude иspostavlj ena puna demokratija i da bas svi imaju status gradanjna. Ро njemи «repнЬ\jkan jzam» nije identican sa demokratijom, јег se radi о razlicitim nivoima po\jtjckog sistema. Naime, оп razlikuje oЫike vladanja ( forma imperii ) od oЬlika нpravlj anja (forma l'egiminis ), gde u prve ubraja monarћiju, arjstokratiju i demokratiju- kojj se razlikujн u pogledu ekstenzivnosti priznanja po\jtickog subjektjvjteta, da Ьi и druge иЬrојјо repиbliku ј desporiju - koje se razlikuju ро naciпu ustavnog funkcionjsanja.698 Prema njemu, dovoljno је da u Ьilo kojoj drZзvj zakoпonodavna vlast Ьиdе odvojeпa od izvrsne, da Ьi је priznao za repuЬlikansku, posto se tu v\adar ne sluzi javnom voljom kao svojom privatnom sto је slucaj u despotjjj gde se, usled toga sto је vladareva volja иjedno ј zakon, on mo.ze sluiiti javnom voljom kao svojom privatnom. Tako је posve moguce da ј monarhija i aristok.ratjja ј demokratjja budи «repиЬlikanske» tj. prevedeno na nas danasnji pojmovnik, da Ьиdи konstitucionalne, kao sto је moguce da svaki od ta tri oЬlika Ьиdе despotski. Dakle, za njega је repиЬ\jkanizam identjcan sa konstitucjona\jzmom, odnosno ustavnom vladavinom, а upravo ustavna vladavina се biti za Kanta najvisa politicka vrednost, posto се u takvom sjstemu onjma koj i vladajи Ьiti prethodno postavljen zakonski okvir, striktan i nezavjstan od njjh. Ovim on zadjre u srz gradanskog shvatanja politike koje tako kod njega njje ujedno i demok.ratsko, ali је svakako konstitucionalno.699 Stoga је Kant mogao da, jako је ostavjo izvan podrucja gradanskog subjektiviteta neke slojeve stanovnista, ocuva svojи јdеји о konstitucionalnoj drzavj. U takvoj dгZavj nosjoci javnog prava su iskljиcjvo «posednici» - pod kojima Kant doduse, pored vlasnika imovine, racuna ј «posednike» duhovnih dobara poput пaucnog, шnetn ickog ili zanatskog talenta- posto se njjh to pravo najv jse ј tjce. Svi drugi su samo korisnicj javnog prava, posto јт ono obezbedиje mjr, s jgurnost ј bezbednost u smjsJu пjjhovjh prjrodnih prava. Ipak, ukoliko Kant cini nosiocima politicko-pravnog poretka samo опе koji su ро njemи dokazaJj zrelost time sto nesto «poseduju», makar se rad jJo ј о nekom dиhovnom taleпtu, on jpak pozjv za dostizanje takve zrelosti upucuje svjma ј tako preпosi vest о mogucoj slobodi svima. Drugim recima on nudi jednu demokratsku mogucnost, а od 698 1. Kant - Vecni mir. Filozofski nacrt - u Um i sloboda, zbomik Kantovih tekstova, priredio D.Basta- Beogrзd, Mladost, 1974. - str. 1431144. 699 On tak smatra da demokratjja najmanje pogoduje ovom konstjtucional jzmu i kaie da od «pomenuta tri drfavna оЬЈјkа demokratija је, u prзvom smjslu recj despotizam». Takode smatra da se konstitucionalizam najlalcle moie uspostavjti gde је <>, takode pripasti mogucnost politjcke participacije. 1 јеdпо ј drиgo shvataпje poljticke slobode, ostavlja mogucnost da u njoj ucestvuje svako, аЈј i jedno i drugo shvatanje postavlja pred one koji zele da иcestvujи odredeпe uslove. I liЬeral Kant, ј konzervatjvac Srnit, ne polaze od rusoisticke demokratske pretpostavke da је svakome и startu zajemcen poJjtjckj sиbjektivjtet, ali оЬојјса, jednako modemisticki, smatraju da ga svako moze steci svojim zaslиgama. Tako se poJjtjckj sиbjektivitet ne doblja, vec zadobija. Ovako Kant nije bezuslovnj demokrata ј ро ovoj tacci је Ьlizi anglosaksonskom «aristokratskom» liЬeralizmu, koji ne implicira nиwo potpunu demokratjjи, пеgоЈј Rusou, koga се u ovom pitanju dosledno slediti politicka levica. Капt izbegava iskuseпje 700 1. Kant- Odgovor па pitanje: sta је prosvei:eпost- u Um i sloboda, zbornik Kantovih tekstova, priredio D.Basta- Beograd, Mladost, 1974.- str. 43. 701 Љid. 702 Љid. 703 Љid. - str. 44. 7~ О Smitovom shvatanju po1iti~kog subjektiviteta i politit:ke sloЬode u- N. Cvetieanin - Evropska desnica izmeilu таса i zakona - Fi1ip Vi~njic, Beograd, 2004. str. 165.- 188. 220 radikalnog prosvetiteljstva, kome nije odoleo Ruso, po~to razdvaja privatnu i javnu upotrebu uma705 i tako posve u duhu liЬeralizma pronalazi ravnotefu izmedu privatnih i javnih interesa - izmedu interesa individue koja mora da prati zakone sopstvenog poziva kojim odrZзva svoju egzisteociju i interesa drustva koje od ljudi ocekuje da se postave prema njemu neutralno i objektivno kako bi otkriJj i branili javni interes. On odbija da zajedno sa rusoistickim montanjarima smatra da upotreba uma тога svugde biti javna, na ustrb privatnih jnteresa, ali ne dozvoljava da se ona zaustavi pred socijalnim atomizmom kao kod Adama Smita, koji је propovedao surovi ekonomizam koji ne racuna sa Ьilo kakvim dru~tvenim opstostima. Kant izmiruje op~te i pojedinacno ј tako otvara put Hegelu da sc pojavj kao veliki barmonizator ероЬе i da u jednoj dotada nevidenoj spekulaciji, lltopi pojedinacno u opste putem takozvanog «rada pojma». Kanta od revolucije dodatno udaljuje to sto on nije Ьiо pristalica prava na pobunu.706 Videli smo da ро Kantll, doduse, ne Ьi trebalo da bude Ьilo kakve samovolje drzave prema pojedincima, ali on jednako tako ne dozvoljava ni Ьi lo kakvu sюnovolju pojedinaca u odnosu na drzavu. Naiшe, samo пjegovo odredenje drzave kao institllcije koja coveka privodi sюnome sebl, u srnislu realizacije covekove umske «zakoпodavne» prirode, iskljucuje mogucnost ustanka coveka na dгZavu, јег Ьi tjme ustao па sopstveni um, а s lobodu prepustio stihiji prirodnog stanja. Narodu је upravo potrebna drZзva da ga kultjvjse i civilizuje ј uvuce u gradanski poredak, а ustanak naroda оа dгZavu Ьi znacilo pojavu da «dete» ustaje na svog «roditelja>>. Ovo Kanta dodatno udaljuje od Rusoa kod koga је «narod» roditelj, а drfava «dete». U sporu - ko је starij j dгZava јЈ ј narod - Kant odgovara da је dгZava starija, јег njeno zakonodavstvo pocjva u samom ljudskom umu u vidu njegovjh apriornih principa.707 Basta navodi da је «za Kanta autorjtet driave, shvacene u ideji, neprikosnoven i uzdignut do svetosti».708 Takode, Basta smatra da u ovom Kantovom stavu treba prepoznati «drevnu misao BiЫij e da је svaka vlast od Boga»709 i mi prihvatamo ovu tezu, posto mozemo pretpostaviti da је Kant smatrao da covekovo apriorno umsko zakonodavstvo potice od Boga i da od Njega stoga ~otice i poziv da se posruje drzava, koja iz tog apriomog umskog zakonodavstva proizlazi. 10 Iako Kant ne tllmaci kako bi se pojedinac mogao suprostaviti drzavi, ako ona krsi principe umskog zakonodavstva ( kojeg, doduse, ona ima striktno da se drzi ), odnosno ako ona radikalno odstllpa od svoje umske ideje, mozemo pretpostaviti da pojedinac, kao kod Loka, ima sopstvenu savest kao onu instancu kojoj se posledпjoj obraca. U domenu pretpostavke, mozemo reci da ро Kю1tu, doduse nije dozvoljeno ustajati na politjcki poredak i boriti se protiv njega, ali da је svakako moguce uticati na njegovo popravljanje, 705 f. Калt - Odgovor па pitanje: staje prosvecenost - u Um i sloboda, z.bomik Kantovih tekstova, priredio D.Basta - Beograd, Mladost, 1974.- str. 44. 45. 706 I. Калt - О uoblcajenoj iz1·eci: to Ьi и teoriji moglo blti ispravno, ali пе vredi za praksu - u Um i sloboda, z.bom ik Kantovih tekstova, priredio D.Basta - Beograd, Mladost, 1974. - str. - 109/ 11 О. 707 IЬid . - str. 1 11/1 12. 708 D.Вasta -Kant kao politicki mislilac - predgovor z.a zbomik Kaлtovih teksotva - Um i sloboda - Beograd, Mladost, 1974. 109 Љid. 710 Калt smatra daje religija iznad politike, iako smatra da regij ija politiku ne moie da ogranicava institucionalno ( kao ~to z.ahtevaju crkve ), vec samo moralno. On kэZe da suveren driave >.713 Kant traii uskJadjvanje drzave sa apriomim principima uma, ј veruje da је krjticka javnost, najbolje sredstvo za to. Narod ne sme da silom ustane na poredak, ali on 1.1 ulozi kriticke javnosti svakako sme jzneti svoje primedbe vlasбma - «doduse sa nakJonoscu samog vladara».714 Kant smatra da Ьi suveren i podanici trebali Ьiti udruzeni u teznji da dгZavu saobraze apriornim principima шnа i 6me iznosi jednu, ne toliko real-poljtjcku koncepcjjн drzave, poput MakijaveJjja ili Hobsa, vec jednu ideaJjstjcku koncepcjju. Ovo idealisticko shvatanje drZзve proiz1azi jz njegove ideje pravde koja је transcendentalпo utemeljena u zakonodavstvu prakticnog uma.715 Ono sto је Ьitnije jeste da sa ovom koncepcjjom, liЬeralizam od Lokovog latentnog i neprecizпog ideaJjzma dolazi do Kantovog 711 1. Kant - Odgovor па pitanje: staje prosvecenost - u Um i sloboda, zbomik Kantovih tekstova, priredio D.Basta - Beograd, Mladost, 1974.- str. 48. 712 1. Kant - О иоЬlёајепој izreci: to Ьi и teoriji moglo blti ispravno, a/i ne vredi za praksи - u Um i sloboda, zbomik Kantovih tekstova, priredio D.Basta- Beograd, Мladost, 1974. - str. 112.-114 713 I. Kant - Veёni mir. Filozofski nacrt - u Um i sloboda, zЬomik Kantovih tekstova, priredio D.Basta- Beograd, M1adost, 1974. - str. Ј 58. 714 1. Kant - О иоЬlёајепој izreci: to Ьi и teoriji moglo blti ispravno, a/i ne vredi za praksи - u Um i s/oboda, zbomik Kantovih tekstova, priredio D.Basta - Beograd, Mladost, 1974. - str. Ј 13. 715 «Koren kantovskog optimizrna, ро kojem је moralno delovanje umno i tamo gde је podlost u prednosti, jeste strah od povratka u varvarstvo»- М. Horkheirner, Т. Adomo- Dijalektika prosvetiteljstva- Veselin Maslesa, Sarajevo, 1989. - str. 93. 222 deldarativnog i zakonomemog idealizma, koji funkcionise na povratnoj relaciji; covekov transcendentalni prakticni (moralni ) um - drZava - covekov transcendentalnj prakticni um ponovo. Bez obzira sto Kant drZavu poima u mnogo jacem smjslu od Loka i sto јој ne postavlja ogranicenja u fizickom smislu kroz pretnju pobunom, on јој postavlja ogranicenja u moralnom smislu, tra.Zeci od nje saobraznost apriomim principima uma. Ovim on zaokruZ:uje moralno ја liЬeralizma koje njegovjm intervencijama postaje transcendentalni izvor drzavotvome volje i koje zbog toga stalno treba da racuna sa jakom drzavom kao uslovom mogucnosti bilo kakve fjberalne politike. Ovim је Kant novovekovnu subjektivnost, kao ј liЪeralisticko ја kao njezin proizvod, ponovo stavio u relaciju sprarn neke objektivne stvamosti kojoj se ne mogu oteti, posto је njen cuvar drzava - no ne iskljuCivo golom silom, vec prvenstveno svojim sistemom javnog prava. Ovim је on osigurao staЬilnost jnstjtucjja bez obzira na Ьilo kakva nova teorijska sazпanja istrazivacke subjektivnosti, koja su mogla da negiraju sve Ijudske ili religijske vrednosti i predrasude, ali nisu mogla da negiraju sistem javnog prava. Kant је ovako ne samo dotakao, vec i resio pregrst proЫema koji su mucili liЬeralizarn kao doktrinu te јој је obezbedio staЬilne osnove za daJjnji razvitak. Svojim inaugurisanjem transcendentalnog uma kao vrhovnog sudije svih etickih, poJjtjckih ј pravnih stvari, on skace sa sa nivoa fakticnosti tzv. sein nivoa na nivo moralnog potrazjvanja tzv. sollen nivo i tjme uЫaZ.Uje sve konzervativne momente svoje teorije driave. Upravo potreba da se driava saobrazj princjpjma uma, omogucuje n јело menjanje ј popravljanje- bez obzira sto Kant, kao sto smo videli, ne dozvoljava vanzakonsku primenu poJitjckog nas jJja. Kod njega kao da је prjsutno verovanje, da се se svaki poredak sam od sebe urusiti, ukoliko odstupj od ovih apriomih etjcko-politicko-pravnih konstaлtj , i da covek stoga ne treba da protiv poretka primenjuje silu. Francusku revoluciju on izgleda tumaci upravo kao urusavanje poretka kojj лiје pocivao na principima uma ј kojj је odstupio od Ьilo kakve moralne jdeje i koji, stoga, лјје urusen toliko silom revolucionara, koljko sopstvenim manama. Francusku revoluciju on uracunava u sopstveлu shemu istorijskog razvitka koji smera «svetskom gradanskom druStvu» i kao da је time opravdava i cisti od proizvoljnog nasilja.716 Upravo се njegova filozofija istorije biti najslabijj deo njegove politicko-pravne teorije, јег се se u л јој 011 potpuno udaljiti od ciлjenica i zapustiti u spekulacije i tu cemo, kao i kasnije kod Hegela, imati jednu racioпaJjzaciju ј opravdavanje svih jstorjjskih kontigentnosti iпaugurisaпjem centralnog istorijskog uma.11 Sve to се poceti mirisati na пametanje istoriji telosa, koji је, pak, ро misljeпju autora ovoga rada, vanistorijska i spekulativna kategorija, i moze Ьiti veoma opasno ako se on pokusava ugurati u 716 Ova teпdeпcija је posebno prisutna u tekstu Spor medu faku/tetima. Drugi odeljak. Spor izmedu filozofskog i pravnogjakulteta - u Um i s/oboda, zbomik Kaпtovih tekstova, priredio D.Basta- Beogra. lako Avgustin smatra daje ova jdeja «Ьiazeпstva ve~пoga mjra» ostvarljjva do kraja tek u carstvu пebeskom, оп се jpak pruijti antefite svjma опјmа poput Капtа kojj su govorili i о «ve~пom mjru» па zemlji, tako ~to се im ponuditi jednu fantastjcпu mctodu jstorjjske racioпaljzacije ­ Aurelije Augustjп - Driava boija - CID, Podgorica, 2()04. - str. 8 14. - 821. 223 istorijи.718 No, istini za volju, valja reci da Kant ipak пе ugurava ovaj telos u istoriju na silu, vec и nekim tekstovima priznaje da se radi о pretpostavci i hipotezi («na~adanjи»)719, da bi и nekim drиgim bio hrabriji i tvrdio da se moze pratiti «crvena nit>/ 0 tokom citave jstorije, koja ne samo da nas vodi hipotezama, vec i odredenirn zakJjиccima о svrsi istorije. Tako on od koncepta istorije kao «igre ljudske slobodne volje»721 dolazi do koncepta istorije kao stvaranja «stanja opstesvetskog gradanskog poretka» 722 - sto nam је diskиtaЬilna hipoteza, jer zalazi vec s оn и stranи svakog saznanja i prekoracиje one granice koje је sam Kant postavio иmи. No, prethodnu hipotezu mozemo shvatiti ј kao јеdли regulativnu idejи kaлtovskog prakticnog uma, koja mozda i ne sшera da konstruise jednu realnu, vec samo jednи mogucu istorijи, kroz ideal kojemи sama istorija treba teziti. Time ovaj mislilac vec zalazi u oЫast utopije i pocinje da stvara јеdпи «gradansku иtopiju» u koju mozemo samo verovati, ali za kоји ne mozemo pouzdano znati da li је istinita i ostvarljiva. Ovako kenigzberski mislilac ocrtava obrise јеdле civilne, gradanske utopije, koja ne шоrа Ьiti ntt:lno и sиkоЬи sa otkrivenom religijom, ali koja jednako pretendиje da bude pиtokaz coveku u njegovom hodu kroz vekove, odnosno u njegovom hodи kroz istorijи. Ova Kantova implicitna regulativna «gradanska иtорiј<ш Ьiсе povezana sa njegovim medunarodno-pravnim razmisljanjima i sa konceptom vecnoga mira koji iznaJazi, а koji Ьi se imao realizovati na pretpostavljenim vrhиncima ljиdske istorije. Tako od Kanta potice jedna od prvih ideja о Savezu namda, kоји се kasnije иpravo nositi liЬerali od Vиdro Vilsona sve do Frenklina Ruzvelta. Као prethodнike ove ideje Kant navodi opata iz Sen Pjera, koga smo vec pomenuli u ovom poglavljи, ali ј Zan Zak Rusoa. Savez нaroda Ьi, prema Kantovoj koпcepciji, Ьiо organ svetskog gradanskog drustva koje sprecava da medu drZa.vama nastane haos prirodnog stanja - kome је suprostavljeno svetsko gradansko stanje - kojim Ьi na zemlji konacno nastupio vecni mir.723 Veoma sи zanimljive neke od taCaka koje sadrfe «prelirniname clanove vecnog mira medu drZavama» 724 - za koje mozemo reci da ocrtavaju obrise jedne svetske 718 ZanjmJjjva kritika Kantove filozofije istorije је и- Z. E>iлdic - Subjektivnost i nasilje - lstrafivacko- jzdavaёki centar SSO SrЬije, Beograd, 1982. str. - 139. - 177. 719 1. Kant - Nagadanja о pocetku istorije covecanstva - и Um i sloboda, zbomik Kantovih tekstova, ~riredio D.Basta- Beograd, Mladost, 1974. 20 Ј . Kant -Jdeja opste isto1·ije usmerene ka ostvarenju svetskog gradanskog poretka - и Um i s/oboda, zbomjk Kantovih tekstova, prjredjo D.Basta- Beograd, Mladost, 1974. - str. 29/30. 721 IЬid.- str. 29. 722 jЬid. - str. 38. 723 1. Kant- Veёni mir. Filozofski nacrt - и Um i sloboda, zbomjk Kantovih tekstova, priredio D.Basta- Beograd, Mladost, 1974. - str. 135. - 171. 724 Posebno prva tacka, koja kЗZe da «nijedan иgovor ne treba smatrati mirovnim ako је sklopljen tako da precutno sadrii povod Ьиdисеg rata». Ona pokazuje opasnost nekjh toboze mirovnih иgovora, poput npr. onog budиceg Versajskog jz 1918. g. ро medиnarodni poredak, јег sи ti иgovorj samo иz.rocnjci novjh ratova. Iz ovoga mozemo zakljиcjti koliko је Evropa nakon Prvog svetskog rata Ьilajos uvek daleko od kantovskih medиnarodno-pravnih jdeala, kojiшa се se uspeti priЫizjtj tek nakon Drugog svetskog rata. Treca tacka koпcepta vecnoga mjra govorj о postepenom ukidanjи ј nestanku stajacih vojskj, jz cega najsnainije proviruje Kantov pacjfizam, odnosno njegova odbojnost prema ratu. Peta tacka иgovora о vecnom miru pokazuje da је Kantov koncept vecnoga mira utcmeljen na novevekovnom princjpи suverenjtcta kojj је иspostavljen Vestfalskjm иgovorom ( 1648. g) ј on ne dozvoljava nasjlno upJjtanje jedne drtave и иredenje ј upravljanje druge driave. Tako se vjdj da sи drtave, а ne medunarodno pravo onj sиbjekti kojj konstitиjsи medunarodni poredak. Dr:lave sи konstituitvnj princip medиnarodnog poretka, а medunarodno pravo nista vise do regulativnj princip. 224 gradanske utopije. Та utopija se suprostavlja onome sto Kant naziva «teroristickim nacinom predstavljanja ljudske istorije».725 Naime, posto smatra da је svako nasilje koje se otima pravnoj zakoвomemosti nufuo teror i samovolja, Kant dolazi do pojma terorizma i suprostavlja ga svom konceptu progresivnog napretka coveka u etici, pravu i politici. «Teroristi cke» koncepcije istorije on k:ritikuje zbog toga sto govore о covekovoj stalnoj «progresiVI1oj» dekadenciji u odвosu na neko «zlatno doba>>, te tako odlicno ора2а da takve teorije pogoduju vaskolikom teroru, odnosno stremljenju da svet u kojem zivimo «nestane u ognju».126 Tako 011 gada pravo u SrZ modernog terorizrna, koji се se zasnivati ili na ultrako!1Zervativnim teorijama poput one De Mestrove о iskvarenom coveku i njegovom svetu, ili na anahistickim teorijama koje opet svet u kojem zivimo sagedavaju kao iskvareл i dostojan unisteлja. Nasuprot tim krajnostima, Kant kao «saлjar siпteze» kako ga odlicno karakterise Zoran E>indic727, sалја svoj san о svetskoj gradanskoj politickoj zajednici koja се pronaci vecni mir, odnosno vecлu politicku raV!1oteZ.U i koja се «odrzavati sebe kao neki automat>>.728 Drugim reCima, ta svetska gradanska politicka zajednica trebala bi Ьiti neka vrsta politickog perpetuma moblle-a, koga се u ravnotezi i funkciji oddavati upravo njegovo iлtemo zakonodavstvo, а ро nekoj vrsti mehanicke inercije. Zanimljivo, Kant smatra da је moguce postici ovakvo perpetum mobile politicko stanje, koje лесе morati Ьiti podmazivano bilo kai-.-vom spolja5лjom politickom voljom, ра tako nece Ьiti ni Ьilo kakve samovolje. То се Ьiti moguce jer се se, prema njegovom tranceлdeлtalпom idealizmu, covek saobraziti, лakon пшogih geлeracija i pokusaja, svom umu, i njegovom etickom zakoлodavstvu koje се tako postati izvor svog spolj asлjeg pravnog i politickog zakonodavstva. Iz navedeлog se vidi da је politicka Modema kod Kanta na svojim vrhuncima i da on zalazi u podrucje jedne racionalisticke utopije. Ол ла pitanje da li covek, obzirom ла drustvo u kome zivi i dгZavu koja ga «drZi», moze da dostigne uzivisene ideale uma koji su mu aprirono dati, odgovara optimisticki: «Da је eovek svestan da on to moie, jer on to h·eba: to u njemu otvara ponor boZзлskih obdareлosti, koji ga istoremeno dovodi do toga da oseca sveti strah nad veliciлom i uzviseлoscu svog istinskog odredeлjю/29 Prethodni optimizam је karakteristicaп za Moderлu, а Kant stoji ла vrћuncima tog optimizma, а tiшe i na samom vrhuncu epohe. Оп ne samo da sollen nivo, 11ivo trebanja, U sestoj tacci se kod Kanta primecuje odjekjus риЬfјсит Europaeum-a koji се kasnije Ьiti prisutan i u prvoj fazi stvaranja Karla ~mita. Naime, Kant zahteva da se shodno tradiciji evropskogjavnog prava sve strane u mogucim ratлim sukobima tтetiraju kao jednako ispravne, odnosno da se rat tretira kao dvoboj. On se protivi tome da se ncka drZ.ava proglasi za «nepravednog neprijatelja» i da se tako vode «pravedni» ratovi protiv nje. Као sto cemo videti IЉeralizam се napustiti ovu njegovu sugestiju te се kao ~ostgradanski globalni liЬeralizam Ьiti veoma sklon da vodi «pravedne ratove». 25 1. Kant - Spor meau fakultetima. Drugi odeljak. Spor izmeau filozofskog i pravnogfakulteta - u Um i sloboda, zbomik Kantovif1 tekstova, priredio D.Basta - Beograd, Mladost, Ј 974. - stт. 182/183. 726 Љid.- stт. 183. 727 Z. Dindic- Subjektivnosl ј nasj/je - lstтзZivacko-izdavacki centar SSO SrЬije, Beograd, Ј 982. str. - 139. 728 1. Kant -Jdeja opste istorije usmerene ka ostvarenju svetskog graaanskog poretka- u Um ј sloboda, zbomik Kantovih tekstova, priredio D.Basta - Beograd, Mladost, 1974. - stт. 35. 729 1. Kant-О uoЬicajenoj izrecj: to Ьi 11 teoriji moglo Ьitj ispravno, а/ј ne vredi za prak.su - u Um ј sloboda, zbomik Kantovih tekstova, priredio D.Basta- Beograd, Mladost, 1974.- stт. 100.- istakao N.C. 225 pretpostavlja опоm sein njvou, nivou egzistencije, vec ј samo jeste jzvodj iz onog treba ј tako smatra da nema autentjcne egzistencije bez njeпog rukovodeпja prema specjficnjm duznostjma koje su najpre eticke, ра zatim ј politicke, da Ьi svoju punocu dostjgJe kao gratlanske. Tako Kant 'formuJ jse jednu teoriju gratlanskih duinosti, na mnogo duЬijoj ј staЬi\njjoj osnovi nego sto се to ucjnjti МјЈ i tako Jjberalizmu daje regulativnu moralnu jdeju - koja се Ьitj konacno nedostifua, ali ka kojoj valja stremi6 na beskonacnom putu usavrsavanja. Kant tako zaokruzuje prostor politickog centra, pri tom konstjtujsucj do kraja modemo gradansko shvatanje politike, ј tako ove dve stvari potpuno vezuje jednu za drugu. Od njegovjh vremena liЬeralisticko-centristjcko gтadanstvo се stupjtj u trajnj savez sa gradanskim shvatanjem poJjtike, praveCi od njega temelj svojjh instjtucija i noseci ga kao neku vrstu svoje «gradanske utopjje».730 Upravo sa Kantoш gтadansko shvatanje politike postaje «gradanska utopija», koja се, zaokruiujuci se kao svetonazor, jmati znacajan broj odgovora na pitanja koja muce coveka, kako u njegovjm jndividualniш stremljenjjma, tako i u njegovoj drustvenoj egzistencijj. Bice to neka vrsta plemenjte gradanske vcre, koja се, potpuпo nesvesno, izrasti na temeljima koje је jskopala hriscanska relig jja sa svojim ucenjem о slobodj volje, koje се imati znacajno mesto ј kod Loka i kod Kanta, kao dvojice najznacajnijih «proroka» gradanskog 1 iЬeralizma. ********** Kontinentalni liЬeralni centar nece dati vise nj jednog mjslioca Kantovog ranga, ako tu ne brojimo Hegela, kod koga se vec moze zametjti prevazj)afenje klasicnog liЬeralizma, kojeg Ьојј konzervativnim tonovima ј tako anticipira buducu pozjcjju desnog centra. No, о tome kasnjje kada budemo govorili о sirokom gradanskom centru, dok nam sada valja jos na trenutak ostati na klasicnom kontinentalnom JiЬeralnom centru i pozabaviti se jos nekim 1 jcnostima koje su odredile njegov teorijski, ali i praktjcni put. Covek koji је u seЬi ujedjnio snafue teorijske, ali ј snaine prakticne porive, doduse ostajuci i u jednjma i u drugjтa nedovrsen, jeste svakako BenZ:amen Konstan.73 1 On је bez sumnje najuticajnijj predstavnik francuskog zrelog liЬeralizma. Konstan nije tako velika delatna figura kontinentalnog centra kao markiz Lafajet ili opat Siejes, kojima pripadaju mnoge od zasluga za izglasavanje Deklaracije, ali nije ni tako veJjka mjsaona figura kontinentalnog liЬeralnog centra poput Кanta. No, ukoliko nije uspeo da jnjcjra deklaracije, i\j antjcjpjra cjtave skole misljeoja koje се ga pratiti, on се uspetj da poput МјЈа bude <<иcitelj generacjje>>, pronoseci evropskjm salonjma liЬeralisticke jdeje. Roden је Ьljzu Lozane kao potomak francuskih hugenota, te mozemo recj da mu је vec njegovo «jzgananicko» poreklo moralo doneti jednu liЬeraJjstjcku sko\onost u odnosu na kato\jcku apsolutisticku monarhiju. Studij u Edinburgu, gde se upoznaje sa jdejama tzv. 730 Horkhajmer i Adomo opisuju kako Kant donosi vrstu gradanskog praznoverja, gradanske religije koja treba da odigra ulogu «intelektulanog razloga da bi se izdrialo u drustvu ako interes zakazuje»- М . l .lorkheimer, Т. Adomo-Dijalelaika prosveJiteljstva - Veselin Maslesa, Sarajevo, 1989. - str. 93. 731 О njegovom zivotu i delu se uglavnom izvestavamo iz knjige- Guy Howard Dodge- Benjamin Coпsrant 's Philosophy of LiЬeralism: А Study in Politics and Religion - The University ofNorth Carolina Press, Chapel НЩ 1980. 226 skotskog prosvetjteljstva, samo JOS vtse poJacava njegova liЬeralisticka stremljenja. Francuska revolucija ga zatice kao dvadesettrogodisnjaka te је on pobornik njenog liЬeralno-konstjtucionalistickog krila. Dugo godjna се Ьitj «pod poljtjckjm skutima>> IiЬeralлog opata Sjejesa koj j је, kao sto smo videli, dao svoj ton Dek/m·aciji. Sjejes kao jedan od clanova Direktorijata iz 1799. g predlaie Konstana za clana Tribunata, predstavnjckog tela IiЬeralnog gradanstva koje se jmalo suprostavjti Bonapartinim tetnjama ka drZзvnom apsolutizmu. No, Konstaл pokazuje neoЬicnu slabost prema Bonapartj te, jonako nestalan karakterom ј temperamentom, varjra od kritike Napoleonove <ordevic- RepuЬ/ika, br.262/200 1 733 Informativno tumacenje njegovog Duha o:;vajanja i uzurpacija, kao i prccizna obrada njegove kritike «Cezarizma» tiOp~te, u knjizi - Guy Howard Dodge - Benjamin Constant 's Philosophy of Liberalism: А Study in Politics and Re/igion- The University ofNorth Carolina Press, Chapel Hill, 1980. 227 i deшokratiji ne podrazuшeva nuZлo realizaciju ideje slobode, vec jednako tako шоzе posluziti javljanju novih oЬiika raznoraznih despotizaшa. lpak, Konstan dokazuje da је Ьilo koja vrsta «uzurpatorske vladavine», bez obzira da li је anticka ili шodema, krhka tvorevina i pored naizgled jake politcke volje koja stoji iza nje, pre svega zbog toga ~to u takvoj vladavini nеша Ьilo kakve zakonomernosti, ра sашiш tiш ni stabi lnosti. On dokazuje da је svaki izlazak politike iz okvira prava opasan ne samo ро pravo, vec i ро politiku samu i njene nosioce. Spis Principi politike pak predstavlja, ро mШjenju poznavaoca njegovog dela, «odgovor na politicke ideje jakoЬinaca i autoritamih ideologa, ali istovreшeшno Koпstanov poku~aj da usaglasi revolucionanю iskustvo i po]azista шodeme ustavne teorije».734 U ovom spisu Koпstan jasno odreduje graпice u kojima treba da se zadrzi svaka politika, ako zeli da bt1de stabilna i odrziva. Stoga skelet ovog spisa, kao i citavog «konstanovskog sistema», ciпi liЬeralisticki koncept podele vlasti i njene ravпoteze . No, mesto pode]e па tri vlasti, Koпstan predlate podelu na pet vlasti ( kraljevsku, izvr~nu, sudsku, vlast gomjeg doma i vlast donjeg doma ). Postavljajuci kraljevsku vlast kao posebnu i neutralnu vlast, Konstan se zalate za ustavnu monarhiju sa sirokim kraljevskim ovlascenjima, sto njegovoj teoriji daje jedan konzervativan momenat. No, taj konzervativni momenat nece organski pripadati njegovoj teoriji, vec се on Ьiti iznuden, posto је Konstan istupajuci protiv rusoistickog principa о neogranicenoj suverenosti naroda, tvrdio da nije znacajno kome pripada vlast vec u kojoj meri se ona moze ograniCiti. Posto је narod vec ustao podifuci revoluciju i posto је apsolutisticka monarhija vec Ьila uzdnnana, Koпstan је ocigledno mislio da је lakse ograniciti kralja, negoli narod, pogotovo sto su secanja na jakoblnska giljotiniranja, jos uvek Ьila sveza. S licпo Kantu on gradanska prava dodeljuje samo oпima koj i zadovoljavaju odredeni imovinski ceпzus i tako elegantno zaoЬilazi rusoisticki koncept radikalne deшokratije. Zbog ovog konzervativnog шошеntа u njegovoj teoriji neki komentatori njegovo delo smestaju negde оа pola puta izmedu liЪeralizma i klasicnog konzervativizma, rame uz rame sa Satobrijanom i Gizoom. No, on се nesw11пjivo Ьiti liberalnije nastrojen od pomenute dvojice mislilaca, о cemu svedoci spis О slobodama starih и poretlenju sa slobodama modernih naroda, kojiш се uopste zaduziti politicku teoriju i ispisati јеdло od пjenih klasicnih шesta. Naiшe, posto је pretћodno defiпisao razliku izmedн aлtickog i modemog pojma diktature ( tj. politicke uzurpacije ), sada и ovome spisu pravi preciznu razliku izшedu antickog i modemog ројша slobode, nesumnjivo stajuci na stranu шodemosti. 735 Na stranu modernosti Koпstan staje bez imalo пostalgije, kojoj su stalno Ьili pod loZпi 734 М. Podunavac- Beniamen Koпsran: Napoleonova senka - Ekonomist online br. /43. hllp:/Лv~v~v. ekonomist. co.yu!magazin/em Ј 4 3/fe/j/fe/j Ј .17tm 135 «Anti~ka sloboda sastojala se u aktjvnoj ј konstantлoj participaciji и kolektivnoj шосi. Na~a. pak, s loboda sastoji se u шimош иZivanju i privatлoj nezavisnosti. Cilj је u antici Ьјо jednaka distriЬucija шосi medu gradaniшa iste doшovine; to је ono ~to su oni nazivali slobodoш. Cilj savreшenog ~oveka је uzivanje sigumosti u privatniш zadovoljstviшa; slobodom se nazivaju garantije ovih zadovoljstava рошосu politi~kih ustanova. Za svakog od nas to је pravo da budeшo pod vladavinom zakona ј da niko ne moze da bude zatvoren, uhvacen, osuden na smrt ј)ј poniZavan na bilo koji na~in arbitramom voljom jednoga ili vj~e ljudi. То је pravo da svako izrafava svoje misljenje, izabere profesiju i prakticira је; da raspolзZe svojom imovinom; da ide gde hoee bez dozvole; to је pravo svakoga da se udruiuje sa d.rugirn ljudima; kona~no to је pravo da se uti~e na obavljanje vlasti Ьilo izborima ili na neki drugi na~in» - BenZзmin Konstan - О slobodama starih и poreaenju sa s/obodama modernih naroda - RepuЬ!ika, br.262/200 Ј 228 Satobrjja11 ј Gizo, te ga ovo udaljava od koпzervatjvizma. U spjsu О slobodama stariћ и po1·edenju sa slobodama moderni/1 пш-оdа, Beniamen Konstan rezimira modemo gradansko shvatanje pofjtke ј sve one motive kojj su ga konstjrujsali od Loka do Kanta - od,,ajanje prjvatnog od javnog uma, konstitucjonafjzam tj. podredenost dГLЭ.ve javnom pravu, smenjivost vlastj ј , konacno, liЬeralisticki princjp tolerancjje tj. garantovanje indjvjdtJalnih sloboda gradanima i obezbe/ 41 koja је isticala nuZn.ost modemizacije ј reformisanja ruskog carstva. U SrЬiji se javlja orgaпjzacija mladih intelektualaca Ujedinjena omladina srpska kojoj pripada ј snazna intelektualna figura Vladjrnira Jovanovica, а ova organjzacija је preteca srpske Liberalne stranke kоји се dugo vremena predvodjtj Jovan Ristic, pod cijom premijerskom paljcom SrЬija konacno doЬija drzavnost. Slicnih primera Ьiсе ј medu drugim narodima kontinentalne Evrope poput Poljaka, Ceha i Madara, kojj su pod vodstvom liЬeralistjcki nastrojene jлteJjgencije i liЬeralnih politicara oЬJjkova\j nacionalni identitet, pokusavajuci da ga pretoce u jskиstvo sopstvene ddavnosti. No, kod svih njjh је tek trebalo jzborjti onaj stepen nacionalnih ј gradanskЉ ( individиalnih ) sloboda koji se na Britanskom ostrvu podrazumevao, sto је samo svedoCi\o cjпjenjcu da је kontinenta\nj liЬeraJnj centar Ьiо manjih prakticnЉ domet.a od onog aпglosaksonskog. Koпtinentalпi «klasjcnj» liЬeralлj centar ostace poznatjjj ро velikim mjsJjocjma, negoli ро velikim drzavnjciшa, sto је slucaj sa onim anglosaksonskim. Bilo kako Ьilo, ј anglosaksonski i kontinentalni «klasjcnj» liЬeralni centar се, zajednjckim snagama, Ьitj baza ooome sto smo nazvali - sirokim gradanskim centrom, cije anticipiranje cemo obraditi u narednim stranicama, а cije potpuno realizovanje u vidu postgradanskog centra cemo opisati и sledecoj velikoj ce\ini. ********** Posto се siroki (post)gradanski centar Ыti tema sledece velike celine u kojoj cemo istraziti kako on и sebe apsorbuje klasicnu Jevjcu ј klasicnu desnicu, praveci od njih levi, odnosno desni ceotar, ovde cemo samo n.akratko paZпju posvetiti procesu njegovog anticjpiranja. Jednostavnije receno, па kraju ovog poglavlja posvecenog «klasjcnom» politickom centru pomeпucemo оле tendencije ( kao i mislioce i politicare koji ih nose ) koje su doprinele njegovom prestrukturiranju u siroki gradanskj centar. Nosen zahuktalom Modemom, ЉеСi se i jacajuCi sve vise, k\asicni liЬeralni centar polako pocinje formirati svoje frakcije i struje, koje pocinju obogacivati njegov sadrZaj - па jednoj strani izvesnirn konzervativnim, а na drugoj strani izvesnim socijal isticko- radikalskim elementima. Bice tu i onih koji се «pravovemo» ispovedati nacela klasicnog liЬeralizma, tako da cemo, sve u svemи, и prostoru politickog centra, polako poceti primecivati 1eve liberale, desne liЪerale, kao ј one koji се cuvati vatru ravnoteZпog centralog liberalizшa. Sto se tice onih koji се cuvati p)amen «klasjcnog» liЬeralizma, buducj da se tu nece naci niko Kantovog, Koпstanovog ili Milovog nivoa, njih necemo temeljnije obradivati, ostajuci na stanovistu da је tema evropskog «klasicnog» liЬeralizma dovoljno isrcrpljena prikazom pomenutih «oceva osn jvaca». MoZda su, od devetnaestovekovпih «klasicnih» liЬerala pomena vredni jos samo Labule ј Renan, od kojih се prvi LiЬeraJjzam pomesati sa projektom masovne demokratije, dok се drugi cuvati njegove elitisticko- 741 C.Popov- Gratlanska Evropa - Matica Srpska. Novi Sad, 1989. tom П- str. 178. 231 prosvetiteljske impulse. Eduar Labule се se nastavljati na delo BenZзmena Konstana, na cijem tragu pi~e esej Driava i пјепе granice. Iako је samo par godina mladi od Tokvila, bice mnogo otvoreniji ka buducnosti, а mnogo manje podozriv prema demokratiji, prema kojoj је Tokvil, kao ~to cemo videti, imao amЬivalentan odnos. Boreci se za opste pravo glasa on liЬeralizam pokusava vezati za projekat potpune demokratije, Cime se razlikuje kako od Tokvilovih, tako i Konstanovih i Мilovih ideja, od kojih је, sviћ zajedno, nesumnjivo preuzeo neke pocetne irnpulse za svoja i strafivaпja. Cineci korak ka demokratiji Labule anticipira buducu pojavu sirokog postgradaлskog liЬeralno­ demokratskog centra, za cije jacanje i ekspanziju su ipak najzasluzniji americki liЬerali kojima se ovde ne mozemo baviti, posto је tema ovog rada оgrапiспепа па razmatranje struja evropske politike. Labule се ostati zapamcen ро svom prograrnskoш spisu Liberalna stranka, пјеп program i пјепа buducnost kojim је pokusao uticati na opredeljenja francuskiћ JiЬerala, ipak ostajuCi drugorazredпi JiЬeralisticki «ideolog». Za razliku od njega, Renan се Ьiti intelektualno snal.niji, ali politicki manje hrabar. U svom spisu Buducnost nauke on nudi jedan koncept liЬeralistickog elitizma te је blizi Tokvilu i Milu, negoli Labuleu. Као istoricar, Renan u svom najznacajnijem de lu lntelekualna i duhovna obnova sintetizuje i «Ьibliotekarski» sreduje dotadasnja iskustva liЬeralne Evrope, ostajuci pukim «cuvarom plamena>> koji su zapalili drugi. ********** Sa druge strane, postojace jedna grupacija mislaca koji се nastojati da liЬeralizam u post-kantovskom vremenu obogate nekim konzervativnim elementima i da time izmire duh «stare» i «nove» Evrope. Hobsbaum nas izvestava da је jos od Geteovog ( Johann Wolfgang Goethe ) vremena postojala grupacija mislilaca koja је pokusavala da sintetise neke liЬeralne i neke antiliЬeralne, neke progresivne i neke antiprogresivne komponente, sto im је omogucavalo da prirodu dгuStva sagledaju dublj e nego progresivni liЬerali ili antiprogresivni konzervativci.742 U ovu grupu Hobsbaum ubraja i samoga Kanta, kao i sve filozofe nemackog klasicnog idealizma. Ukoliko smo videli da su kod Kanta zaista Ьili prisutni neki konzervativni momenti, mozemo reci da се oni kulminirati kod Hegela kao drugog velikog filozofa nemackog idea1izma, koji i pored ovih svojiЪ «desnil1 skretanja>> nece izaci iz korpusa gradanskili mislilaca. Hegel се Ьiti jedan od anticipatora sirokog gradanskog centra, bas zbog toga sto nece Ьiti konzervativno jednoznacan, posto се njegova filozofija ostavljati i mogucnost revolucionamijih c itanja. о tome се dovoljno govoriti c injenica sto се njegovo stvaranje uzrokovati pojavu kako «hegelijanske levice», tako i «hegelijanske desnice», te се se njegovi nastavljaci g rotezati od konzervativnog Gablera ( Georg Andreas Gabler) sve do mladoga Marksa.7 1 pored toga sto се ga rado 742 Eric Ј. Hobsbawm- Doba revolucije- Skolska knjiga, Zagreb, 1987. - str. 209. - 212. 743 Koliko ее nas Hegel kao anticipator ~irokog gradanskog centra obeleZiti, bez obzira da li cemo pratitj njegove konzervativnije ifj negove revolucjonarnije interpretacije, орзZа HaЬermas koji zapjsuje «da smo ostaJj savremenicj mladohegelovaca>>. Naime, on smatra da su mladohegelovcj «figuru mШjcnja kritike modeme, koja crpi iz samog duha modeme, oslobodifj tereta Hegelova pojma uma>>. Stoga moi.emo reci da је ta figura, kao nepatvoreno modema, mogla Ьеz obzira na svog velikog utemeljivaёa ( «Hegel је otvorio diskurs modeme» - veli Habermas ), da prjpadne bilo kome - bez obzira da (ј revolucionaran, konzervativan ili negde u sredjnj. Hegel се sve ј svakoga, cjtavu jednu epohu, uspetj da uvuёe u svoju 232 citati i revolиcionarniji i koпzervatjvnjjj krugovj, Hegel ostaje negde и gradanskom centru, nиdeci njegovu konzervativnи varijantu, koja се poslиzitj kao osnov da se kasпjje razv ije ono sto cemo moci prepoznati kao desni ccпtar. Hegel svojи poJjtjcku ј pravnи teorijи daje и opseznom delи Osnovne crte filozofl)e p!'ava ( Gmndlinien der Philosophie des Rechts ) koje iz stampe izlazi 1821 . g, posto su svetlost dana vec ranjje иgledala njegova najvainija sistematska dela Fenomenologija duha ј Nauk logike. Pored ovog opseZпog dela, koje predstavlja zapravo sistematizovani skup predavanja koja је godinama drZзo studentima na иniverzitetu и Belinu, Hegel se poljtickom ј pravnom proЫematikom bavjo i u nizu clanaka objavljenih и periodjcj i stampi, а kojima nemamo vremena da se temeljпjje bavjmo, koncentrisucj se, kao ј и s!исаји prethodnih autora, па jedno krucjjalno delo od epohalпog znacaja. U Osnovnim atama filozojije prava Hegel pokusava da izmiri prosvetiteljsku koncepcjju racionalne istorij e koja napreduje ka sve savrsenijim oblicima covekove politicke egzistencjje ј romanticarski koncept «narodne duse», odnosno «narodnog dиha». Prosvecen i romantjcan u isti mah, Hegel izmirenje prethodnih oprecnih dimenzjja pronazi и tezi da је sam «narodni dиh>>, jzrзZen и objcajnosnoj sferi, uman, ј da saucestvuje u racionalnom samokretanju istorije. Za razliku od konzervatjvaca koji su odbacivaJj prosvetiteljske stavove о istorjjskom poJjtickom, naucnom ј иopste­ civjJizacijskom progresu, zazivajиci neko zamisljeno «zlatno doba», Hegel veruje и progres. Ali za razliku od ekstremnog prosvetjteljstva, on оdЬасије tezи da је reprodukovanje racjonalnog jstorijskog progresa пиZnо и kolizijj sa ocuvavanjem stariћ оЬЈјkа drиStveno-politjcke ezisteпcije. Na tragu onog antickog omnia mutantur, nihil inћerit Hegel smatra da nista ne propada z.aиvek i do temelja ( ра tako ni stari drustveno- poJjticki oblici ) vec sve predstavlja samo jednи selidbu duha koji u svojoj fenomenologiji do novih оЬЈјkа dolazi ocиvavajuci one stare. U ovome smjsJu veorna veliku VaZnOSt jma njegov pojam prevazilaienja ( Aujhebung - od glagola aujheben sto znacj i ukidati, ali ј p!·evladavati ) koji predstavlja jstovremeno ј prevazjJзZenje ј ocиvavanje tj. apsorbovanje onoga sto se prevazilazi . Uopste, Hegelovu poJjtjcku filozofiju, za razliku od one klasicne prosvetiteljske koja је prema tradiciji bila u odnosu ukjdanja, obelezava odnos apsorbovanja prema sferi tradjcionalnog i objcajnosnog. Stoga паs nece cuditi sto се иpravo пjegova filozofija bjtj baza za apsorbovanje klasicnog konzervativizma od strane sirokog gradanskog centra, stvarajuci tako obrise dcsпog centra koji се, recimo, kasпjje jspovedati Uudi poput Кrосеа ( Benedetto Croce ). Za razliku od Kanta ј njegove donekle staticne sJjke coveka, Hegel krece od coveka иkoliko је on produkt fenomenologije duha u njegovom samorazvoju, аЈј ne ostaje na toj sиbjektivnoj svestj posto zakljиcиje da sama fenomenologija duha744 , ne samo kao covekov unиtrasnjj vec ј kao svetski proces745, vodi covekovи drustvenи egzjstencjjи do s jdrenja u odredenoj oЬicajnosno-istorijskoj zajednjcj. Pojedinacni politicki subjekt kod veliku sint.ezu, gde се svi plesati ро taktovima njegove «umne stvamosti», а da to i ne znaju. Tako се Ьiti sve dok se ne pojavi Nice koji се «razoriti okvir okcidentalnog racionalizma u kojemu se ј о~ uvek krecu kontrahenti lijevog i desnog hegelovstva». Nice се time najaviti postmodeme irnpulse, i sam ucestvujuci u specificnoj dijalektici modeme epohe. - Ј. Habeпnas - Tri perspektive: levohegelovci, desnohegelovci i Niёe - u Filozofiki diskurs moderne - Globus, Zagreb, 1988. - str. 54, 74. 744 G. V.F.Hegel- Fenomenologija duha - BIGZ, Beograde, 1974. 745 «Naime Fenomenologija dul1a na osoben naёin posmatra nauku kao momenat i rezultat procesa samokonstituisanja ljudskog roda» - Z. E>indic- Subjeklivnost i nasilje - l straiivacko-izdavaёki centar SSO SrЬije, Beograd, 1982. str. 86. 233 njega иopste ne postoji и apstraktnoj izolovanosti od celine konkretnih drиstvenih odnosa и kojima zivi, te је tako ро njemи liЬeralisticka individиa samo apstrakcija kоји svest i sporucнje na jednom od svojih nivoa, dok н stvarnosti citavo vreme zivi и obi ljн konkretnih istorijsko-oЬicajnosnih odnosa. lpak, Hegel се se razlikovati od Berka koji oЫcajnosno-tradicionalnu zajednicн nalazi kao prostu cinjenicи, samo је romantizиjиci, dok se н hegelijanskoj fenomenologiji do te zajednice dolazi posto јн је dиh prethodno odbacio na svom «prosvetiteljskom» fenomenoloskom stepenu, samo da Ьi је ponovo zadoЬio na visem stepenи fenomenologije duha, kada tu oЫcajnosnи zajednjcu prihvata и sintezi sa prosvetiteljstvom, tvoreCi tako potpиno novo sintetiCko iskustvo. Hegel zeli da izmiri konzervativni koncept homogene politicke zajednice sa prosvetiteljskim konceptom heterogenog gradanskog drustva, te tako dolazi do jedne vise sinteze. Vec је Kant svojim ucenjem о saobraznosti apriomog kategorijalnog aparata kojim raspolaZи sиbjekti umskoj struktнri javnog prava, prevazisao heterogenost gradaлskog drustva. No, Hegel је krenиo jos jedan korak dalje. Obлavljajиc i spinozisticki paralelizam izmedи Ыса i misljenja on nadilazi Kantov formalizam, odnosno forтnalisбcki liЬeralizam. Ovo је povezano sa njegovim shvatanjem stvamosti ( Wirklichkeit ) koja nije, kao kod Kanta, produkovana iz sиbjekta na neku «stvar ро sеЫ», vec је stvamost mesto gde se susrecu sиbjekt i objekt, misljenje i Ысе, um i egzistencija. Pod Wirklichkeit, Hegel podrazumeva jedinstvo uma i egzistencije koji imajи istu strukturu. Nije svaka egzistencija, u tom smislu, stvarna (wirklich), vec је stvarna samo ona egzistencija koja је umna746 tj. koja је, ociscena od svih kontigentпosti, realizovala ono sto је Ьitno, supstancijalno, пнznо. Wirklichkeit nije svako proizvoljno postojanje747, vec samo ono koje pokazuje izvesne zakonomernosti i koje se kroz te zakonomernosti vraca, dok је ono sto kao koпtigencija, trenиtno Ьlesne i nestane, иорsе п е pripada onom Wirklichkeit, onom stvarnosnom. 748 DгZava, njeno pozitivno-pravno zakonodavstvo, al i i oЫcajnost sa svojim tradicionalnim konvencijama predstavljaju stoga nesto stvarnosno, dok niz proizvoljnih oЬlika drиstvene egzistencije koji se ne mogu pohvaliti trajnoscu i zakonomemom strukturiranoscu, predstavljaju puke kontigencije. Hegel је tu nesumnjvo na tragu onog stremljenja ka zakonomernosti koje је uspostavio Kant i time је jednako kao on zastupnik gradanskog shvatanja politike. No, on ide i jedan korak dalje, posto zakonomemost ne priznaje samo gradanskom drustvu kao stanju javnog prava, vec istu zakonomernost priznaje i sferi oЫcajnosti koja је od strane prosvetiteljstva uglavnom Ыlа posmatrana kao sfera neumnog i iracionalnog. Dok је prosvetiteljsto trazilo od sfere oЬicajnosti da se legitimise racionalnim dokazima, Hegel, mnogo realniji i skromniji, smatra da sfera oЬicajnosti ima legitimitet, ne zato sto se direktno rukovodi racionalnim razlozima, vec zato sto, iako se rukovodi iracionalnim 746 Onaj cuveni ј to1jko puta cjtjranj Hege1ov stav g1asj: «~to је umno, to је zbilj sko; а sto је zЬi1jsko, to је umno»- G. V. Fridrih Hege1 - Osпovne crtefilozofije prava- Vese1jn Mas1esa, Sarajevo, 1964. g.- str. 16. 747 Ado1f BiЬic - Gradansko d1·ustvo i politicka d1·iava- Centar za ku1tumu de1atnost, Zagreb, 1983. g.- str. 126. 748 Na prvi pog1ed bjsmo mogli pomjs1jtj da Hege1, odvajajucj ono su~tjnsko ( zakonomemo) od onog kontjgentnog ј uspostavljajucj time jedjnstvo izmedu mjs1jenja ј egzjstencjje, barata sa apstrakcjjama koje ne doticu konkretnj nvot. No, Zoran f>jn(!jc vispreno zak1jucuje da је takav zakljucak povгSan: «lntendjrano jedinstvo је dodu~e ostvareno, а1ј ne tako sto Ьi Ьiо pronaden put u zjvot, nego tako sto је zjvot uvueen u fiJozofiju. Da se za sam zjvot tjme nj~ta nije promenj1o, najvna је pretpostavka.»- Z. f>jn(!jc - Subjeklivnost i nasilje - 1strзZjvacko-jzdavacki centar SSO SrЬije, Beograd, 1982. str. 130. 234 verovanjima, pokazuje racjonalnu strukturu. Drugjm recima, on nece da poput Kanta ј klasjcnih liЬerala, prepravlja drustvenu realnost shodno nekoj regulatjvnoj idejj moralnog trebanja ( sollen ) kojoj se covecanstvo treba priЫiZavatj u beskonacnom njzu usavrsavanja, vec on nastojj da u stvarnosti takva kakva jeste ( sein ) pronade delovanje urnskjh prjncjpa, cak ј u onim sferama koje se na prvi pogled cjne iracionalnima. On nadilazi kaпtovski formalпj шn i zahtev njegovog trebanja i и jgpjtjvanju drustveпe stvamosti koncentrise se samo na ono sto jeste u ovome momentu, ali na ono sto jeste и pomenиtom zakonomernom smjslu.749 То omogucuje Hegelи, da prjstupi ne samo drfavj, vec i oblcajnosnoj sferi, kao onjm postojecim drustvenim konstantama и kojjma se moze uociti jzvesna zakonomemost. Hegel polazj od tkz. apsn-aktnog prava koje uglavnom odgovara poznatim stavovjma prirodпo-pravne skole, da Ьi, preko sfere mOI-aliteta koja predstavlja realizovano, a li jos uvek neobavezujиce pravo ј preko sfere oЫcajnosti koja predstavlja obavezujuce, alj jos uvek nesistematizovaпo pravo, dosao do gratlanskog drustva kao neke vrste paradrzave sa ogranjcenom moci i konacno do eksplicjtne driave tj. driavnog prava kao potpuno konkretizovanog i objektivizovnog pravno-pozjtjvnog poretka. Dakle, Ьiсе to, veoma profano govoreci, prikaz puta covekove drustvene egzistencjje ј svesti od ideje apstraktnog prava do njene realizacije и оЫikи driavnog prava. Оп pokazuje kako tek dгZava daje ideji prava konkrecijи i reaJjzaciju i on је tu bez swnлje na Kantovom tragи, odnosno na tragи citave nemacke politicke misli, koja је za razliku od one anglosaksonske, «promisljala о drиstvenim proЫemima sa stanovista drfave».750 Drugim recima, za Hegela kao i za Kanta dnava uvodj ideju P''ava и svet ј u istorijи. No, dok је za Kanta drl.ava samo eksplikacija apriomog prakticnog zakonodavstva transcendentalnog sиbjekta, za Hegela је driava objektjvni entitet и vidи пеkе vrste «politickog sиnca» koje emanira iz sebe svetlost koja иzrokuje «paljenje» sviћ onjh «lampica» и glavama pojedinacnih sиbjekata, ukoliko nam је dozovljeno da metaforicno govorimo. Preciznije receno, иkoliko za Kanta nema nedoumjce о poreklи drfave и transcendentalnom zakonodavstvu sиbjekta, za Hegela је ova shema povratna, jer bez drZave ni sam sиbjekt ne Ьi mogao postatj svestan zakonodavstva koje mu propisuje um, koji za Hegela nije sиbjektjvno-transcendentalan, vec predstavlja svetski duh и njegovom samokretanju. Bez drzave sam duћ ne Ьi mogao stupiti na onaj stepen sa kojeg Ьi se шogla zamisliti ј realizovati ideja о pravnom poretku, te se ovjm Hegel uzdize ne samo iznad klasicne prirodno pravne skole, vec i iznad Kanta, za koga је drzava Ьila samo «stanje javnog prava» i и tош smjsJu maJtene identjcna sa gradanskjm drustvom. Kod Hegela је drZava jznad gradanskog drustva posto ne samo da mu omogucuje da dode do svoje realizacije putem bezbedonosne garantije pozitivnog pravnog poretka, vec ga ј sta lno drZi и ravnotezi, и socijalnom smislи. Drzava zapravo kod Hegela preuzima zadatak medijacije, odпosno harшoпjzovanja svih protjvrecnosti gradanskog drиStva, а u tom zadatku kljucna иloga pripada drzavnoj birokratijj, koja «brani» princip opstosti i nuinosti, nasuprot principu pojedinacnosti koji olicava gradansko drustvo. Najme, ро Hegelu, kao pripadnjcj gradanskog drustva pojedjncj su privatne osobe koje 749 G. V. Fridrih Hegel- Osnovne crte filozofi.je prava - Vesel in Maslesa, Sarajevo, 1964. g.- str. 17118. 750 Ado1f BiЬi~ - Gratlansko drusNo i politicka dria\'a - Centar za ku1tumu delatnost, Zagreb, 1983. g. - str. 123. 235 vodi samo njihov vlastiti interes, а svi ostali se pojavljuju kao sredstvo tog interesa.751 No, da bi pojedinac ostvario svoje seЬicne interese, upucen је na druge pojedince, cime se stvara se sistem svestrane zavisnosti, olicen u mnogim institucijama gradanskog drиStva kao sto su porodica ( brak ), t:rZiste, korporacija itd. DakJe, ve6 na nivou gradanskog drustva imamo sistem, ali taj sistem је vise spontan, nego!j nuzan ј striktan. Stoga Hegel gradansko drustvo naziva «spoljasпjom driavoпш, odnosno «drtavom iz nиZde» i «razumskoш drtavom»752 - priznajuci da tu postoji neki sistem, ali da оп jos nije saobrazan onome sto su konacni ciljevi svetskog uma.753 Naime, buduci daje gradansko druStvo produkt zdravorazumskih potreba, ono kao «razumska dr:lava>> ostaje па razumskom ( Verstand) nivou, te mu је potrebna politicka drZava koja moze neutralisati sve njegove protivrecnosti i tako ga podi6i па umski ( Vernunfi ) nivo. Sloboda na podrucju gradanskog drustva nije i ne moze Ьiti puna, umska, konkret:пa sloboda, jer је realizovana sa pojedinacnog, subjektivnog vidika samo u svesti bourgeois-a i zato moze Ыti samo formalпa sloboda koja је garantovaпa pozitivno pravnim zakonodavstvom. Stoga, sfera gradanskog drustva mora Ьiti prevladana u jednoj visoj sintezi, u kojoj se, nasuprot svetu onog bourgeois-a koji brine samo о sopstvenim jnteresima, moze potpuno realizovati ideja onog citoyen-a koj i се brinuti о opstem interesu.754 Protivrecnostj gradanskog drustva upravo ishode iz toga sto bourgeois, zasticen formalnom slobodom (onim formaJn jm pravom koje је uspostavi\a .npr. Deklaracija ), prateci svoj interes, izaziva pojavu; na jednoj strani - nagomilavanja bogatstva, а na drugoj - pauperizacije masa, odnosno stvaranja prekomemog siromastva, posto se bogatstvo koncentrise u malom broju ruku. 755 Hegel ovim nadilazi 1iЬeralizam Deklaracije о pravima coveka i gratlanina, kao ј Kantov elitisticki liЬeralizam od kojeg se razlikuje posto pronalazi put do masa, pridodajuci svojoj teoriji jedan latentni demokratski elemenat i postajucj time glavni anticipator sirokog i masovnog gradanskog centra. Naravno, Hegel ne pronalazi put do masa sam ( sto Ы Ыlо i nemoguce obzirom na specificnost filozofskog jezika kojim su pisana njegova dela ), vec preko svojih tumaca, bez obzira da li се ga procitati konzervativno ili revolucjonamo, posto su оЬе mogucnosti citanja sadr:lane u njegovom tekstu i posto оЬе nadilaze formalni liЬeralizam kao ј klasicnj konzervativizam. On, pre Marksa, odJjcno zapa:la kakvu pustinju za sobom ostavlja politjcka Modema iskorenjujucj pojedince iz pre-modeme organske zajednice, ostavljajuci ih na vetrometini privatnih jлteresa . Stoga se оп upjnje ne Ьi l i obnovio ideju eticko-politcke zajednice, ali ne па organsko-jstorijskoj osnovi poput kJasicnih konzervativaca, vec kroz drzavno jedinstvo koje је cuvar oЬicajnosnog obrazca. Sfera oЫcajnosti ( Sittlichkeit ) se, ро njemu, u dгZavi transformjse u opsti interes756 cija se odbrana institucionalno organizuje 751 Hege1 је brani1ac privatnog v1asnistva, ono sto ispunjava svest bourgeoisa nije neki uzviseni opsti interes, niti a1truzam, vec go1i egoizam. - G. V. Fridrih Hege1 - Osnovne Cl'te jilozoflje p1·ava - Vese1in Mas1esa, Sarajevo, 1964. g.- str. 164 - 175. 752 Љid. str. - 164. 753 Hege1 kritikuje mislioce koji zamenjuju drZзvu gradanskim drustvom, koji driavi daju funkcije koje pripadaju gradanskom dгuStvu. а to је zastita interesa pojedinca. - u Ado1f BiЬi~ - Gradansko drustvo i politicko driava- Centar za ku1tumu dc1atnost, Zagreb, 1983. g.- str. 153. 754 Citoyen se nazire kod Hege1a vec na nivou gradanskog drustva, ali оо na tom nivou ne moze doci do svoje pune rea1izacije, ne moie postati Reichburger, izmirujuci svoje posebne interese sa interesima po1itickog poretka. Zapravo on na nivou gradanskog drustva ni ne moze doci do svesti о po1itickom rs~r~~~-. Fridrih Hege1- Osnovne crtejilozoflje prava- Vese1in Mas1esa, Sarajevo, 1964. g.- str. 197. 756 Љid.- str. 215. 236 za razliku od puke objcajnosti koja је se spoлtano odгZavala. DrZa.va ovako sluzj dvama cjJjevima; kako cilju napredovaлja covecanstva ka progresu racionaJлe istorije koja treba da prevazjde sve nesavrsenostj gradanskog drustva i ostvari projekat шnske drzave, ali ј ci lju cuvanja «narodnog duha» tj. obicajnosne sfere pojedinih naroda, koji meduodnosenjem tih svoj ih objcajnosnoh sfera zapravo i teraju jstoriju и samokretanje ј usavsavanje.7 7 Вјсе ovo kJas jcna devetnaestovekovna ideja о tzv. dгZavi-nacjjj , kao i о covecanstvu podeljenom u ovakve drZave-nacije, te се Hegel, za razJjku od «kosmopolitskog» i «internacionalnog» Kanta, Ьiti «nemackiji>>.758 DrZa.va је stvarnost oЬicajnosne ideje, odnosno oЬicajnosni duh koji postaje sebe svestan, koji о seЬi misli ј sebe zna.759 Pojedinac se opredeljuje svesno za drZa.vne zakone i institucije, а tiшe sto jspunjava svoje du:Z.nostj рrеша dгZavi, pojedinac ne samo da potvrduje svoj vlastiti iпteres, vec potvrduje i iпteres svoje оЬiсајпоsпе zajednjce i doprinosi njenoш odrzavanju, с iше opsta stvar postaje пjegova vlastita, posebna stvar. U Hegelovom insistiranju da javna stvar bude ujedno stvar svakog pojedinca, cuJemo, ро misljenju nekih komentatora, odjeke antickog polisa ј anticke poJjticke mjsJj.7 0 Drzava је, s jedne strane, sвoljasnja nиZnost gradanskog drustva, а s druge strane, ona је njegova imanentna svrha.7 1 DrZa.va ne koriguje gradansko drustvo samo svojom spoljasnjom sjJom koja bi Ьila opravdanje nekih drZa.vnih jntervencjja u prostor gradanskoga drustva, vec dгZava koriguje gradansko drustvo cuvanjem politicke zajednice koja omogucuje da pojediпci imaju neki osecaj prjpadnosti ј jdentiteta koji ogranicava njjhove akcije, predstavljajuci njilюv шora\nj okvir. Hegelov шodel drzave је kritika Hobsove konstrukcjje drzave kao sjrovog «bezbedonosnog kisobrana» koj j stjtj od anarhije prirodnog stanja, kao ј kritika Lokove koncepcjje dr7.ave kao pasivnog cuvara slobode, zivota ј imovine. Nasuprot njima Hegel zeli da obnovj ideju eticko-politicke zajednice koja prethodi drzavj, alj ј doЬija u njoj svoje konacno jspunjenje, sto је bez sumnje jedno konzervativno stremljenje. No, kod Hegela oЬicajnosna zajedllica, koja izmiruje ono opste i pojedinacno, drZavu ј gradansko dru.Stvo, ruje kao kod klasicnih konzervatjvaca naprosto jedna eшpjrjjska zajednica koja barata nereflektovanim drustvenjm konvencjjama, ali ona njje лј kao kod klasiёnih liЬerala samo jedna jгacionalna opstost koja tiranise jnterese Jjberalne jлdjvidue. Hegel svojoj objcajnosnoj zajednjcj ј na njoj utemeljenoj dгZavi, dopиSta sarolikost ( sferu gradanskog drustva) i dopusta reЛeks jvnost ( slobodu javnog mneпja, uz zahtev da se ne robuje tom javnom mnenju762 ). No, on ne 757 Proces samokretanja istorije ka projektu umske drzave, Hege1 opisuje u svojoj Filozoflji povesti. Uticaj Kanta na Hegelovu fi1ozofiju istorije је nesumnjiv, s tom raz1ikom ~to se u prvom slucaju radi о ostvarenju ideje svetskog gradanskog dru~tva koje svoj mir nalazi u ideji vecnog mira, а u drugom s1ucaju о ostvarenju ideje projekta svetske umske dr:Zave ciji su nosioci u raz1ieitim etapama razliCiti narodi. Otuda sve ono sto smo rek1i о s1aЬostima Kantove fi1ozofije istorije vredi i za Hege1ovu. - G. V.F. Hege1 - Filozofi.ja povesti- Naprijed, Zagrcb, 1984. 758 «Hegel pokusava da pokaie da prihvatanje tradicije jednog drugog naroda ( naime jevrejskog) za osnovu v1astitog identiteta, nutлo vodi apstrakciji i gusenju snaga konkretnog zivota»- Z. Diпdic ­ Subjektivnost i nasilje - Istrafivacko-izdavacki ceпtar SSO Srbljc, Beograd, Ј 982. str. 108. 759 «U oblcaju ima ona svoju neposrcdпu, а u samos.vesti pojedinca, u njegovu znanju i de1atnosli svoju posrednu egzistenciju ... »- G. V. Fridrih Hege1- Osnovne crtefllozoflje prava - Veselin Mas1esa, Sarajevo, 1964. g. - str. 204. 760 Ado1f Biblc - Grailansko drusrvo i politicka driava - Centar za ku1tumu de1atnost, Zagreb, 1983. g. - str. 159. 761 G. V. Fridrih Hegel - Osnovne crtefilozofije prava- Vese1in Mas1eSa, Sarajevo, 1964. g. - str. 210/211. 762 \Ъid.- 263.-265. 237 misli da је sfera gradanskog drustva autonomлa od drtave i od same oЬicajnosne zajednice, posto Ьi tu sferu kad-tad morale urusiti njene centrifugalne sile. Stoga on resenje pronaJazi U «VeJikom izmirenjU» U kome Се na vrhu Stajati drzava, kojoj Се dinamik.'U davati gradansko drustvo, а statjcku postojaпost oЬicajnosna zajednica koja се otelotvoravati njen unutrasn~j duh. Hegel time jzmiruje ono opste i pojedjnacno ј Ьiva najvecim sinteticarem epohe 63, а projekat sirokog gradanskog centra се poniknutj upravo na temeljima te njegove velike s jnteze. Od njegovog vremenajedan od kljucnih pojmova epohe, uz pojam revolucije ј pojam restauracije, postace pojam sinteze, а bas u tom pojmu се siroki gradanski centar doЬiti svoje fi lozofsko opravdanje. Sjntezom revolucionarnih ј reakcjonarnih elemenata, Hegel се, buduCi da је njegova filozofija postala uticajna jos za njegova z ivota, uticati na logiku poljtickog polja cjji се centralлi deo tj. gradanski centar pocetj da se sjri na prostor levjce i desnice. Sinteza се Ьiti temelj apsorbovanja ( kao posledice hegeljjanskog Aujhebung-a ) kojjm се gradanski centar polako apsorbovati i desnicu i levicu, prave6 od njih desni, odnosno levi centar. Stoga ne treba da nas cudi sto се se na Hegelov projekat utemeljenja sirokog gradanskog centra, citav vek kasnije, nastaviti «aristokratski» liberali poput Кrосеа, kao neka vrsta desnog centra, а kojj се opet uticatj ј na prostor levice doprinoseci njenoj destilaciji od borbene u onu gradansku. Poznata c injenica da Кrосе kao «aristokratski» i «esteticki» liЬera\ utice na Gramsijev levicarski «gradanizam» koj i, ро misljenju nekih autora, izmiruje marksizam sa gradanskom idejom civilnog drustva764, govori u prilog teze о formiranju sirokog gradanskog centra gde се, na hegelij anskom tragu, saradivati umereni levicari sa «desnim» liЬeralima, izmenjujucj medllsobne uticaje. Dakle, genealogija ove saradnje vodi do Hegela ј njegovog dela, bez obzira sto се on za zivota Ьiti najugledniji univerzitetski profesor konzervativne pruske monarhije. No, klica koju је posejao svojim promisljanjima nece samo jnspirisati konzervativne, vec i revolucionarne snage, da Ы na svojim vrhuncima konacno inicirala i proces njihovog pomirenja, u prostoru sirokog gradanskog centra. Bice to zakasnela umerenost Moderne koja се polako odstupitj od svih ekstrema, trзZeCi njibovu plodotvornu sjntezu. Covek koji, poput Hegela, ali sa nesto drugacjjim senzjЬiJitetom , trazi sintezu revolucjonamiЬ i reakcionamih elemenata jeste Aleksis de Tokvil. On time takode anticipira pojavu sirokog gradanskog centra, a li i uopste dotice neke od temeljniћ postulata politicke Moderne. Svojom obradom fenomena demokratije i svojim amЬivalentnim odnosom prema ovom fenomenu, on modernu epobu odvodi j edan korak dalj e u odnosu na onu poziciju u kojoj ju је ostavio Ruso. On, takode, poput Kanta ј Hegela, predstavlja mislioca-okean о kome Ьi se mogli napisati Citavi tomovi, no, u svrhu naseg istraZivanja koje ne dozvoljava velike digresije, moracemo se zadovoljiti da njegovom liku i delu posvetimo tek nekoliko strana, precizno se drZeci okvira nase teme. Aleksis de Tokvil се, roden posle Francuske revolucije i Citav zivot razmisljajuci о njenirn posledicama, svoje najbolje godine doziveti u vremenu restauracije moпarhjje, kojoj се posluZiti najpre pod Sarlom Х kao sudija, ра i kao poslanik ujednom od domova <~ulske» orleanske monarћije Luja Filipa. No, iako је Ьiо namestenik restaurirane 763 Franc Nojman u nekoliko mahova naziva Hegela «harmonistom» koji је realizovao staru JiЬeralisti~ku ideju, da «konkurenti koji slede vlastite interese realizuju, na osnovu svetskog plana, zajedлj~ki interes» - F. Nojman- Vladavina prava - Filip Visnjic, Beograd, 2002. - str. 206, slicno i na str 199. 764 М. Podunavac - Princip gradanstva i poredak politike - Fakultet politi~kih nauka, Beograd, 1998. - str. 40. 238 burbonske monarhije Sarla Х, kao i sin njezinog najutjcajnjjeg prefekta, sto mu је vec u startu moralo priЬaviti mnostvo veza u svetu stare aristokratije, TokvjJ njkada nece skrjvati svoje liЬeJ-aJjstjcke sk.lonostj i ubeaenja. VeJjkj paradoks njegovog zivota је u cinjenjci sto, u vreme kada iskreno prijateljuje sa nekima od «pravovernjh» konzervativaca poput GoЬinoa ј} ј Gistava de Bomona ( Gustave de Beaumont ), paralelno u svom teorijskom radu razraduje i neke od ideja koje се zauvek pokopati taj stari arjstokratski svet njegovog porek.la. Fantasticno obrazovaп jz filozofije, teolog jje, pravnih пauka, jstorije i ekonomjje, ovaj covek koji се sa lakocom prelaziti od religioznjh zaпosa do preciznjh ј racjonalnih socjoloskih analiza, kao da се u seЬi ujediniti duh epohe, sa svjm njenim protivrecnostjma. Као poJjticar, on na jednoj strani saraauje u poslanjckom doшu «julske» monarhije sa tzv. «novom Ievicom», da Ьi na drugoj strani odrzavao i poljticke veze sa KatoJjckom crkvom braneci njeno pravo da ucestvuje u ш1iverzitetskom zivotu Francuske. Protjvrecпosti mozemo zapazitj ј u njegovom odnosu prema revoluciji iz 1848. g. cjjem se jzЬijanju protivio, ali cije је rezultate bez ustezanja ј sa lakocom prihvatio, pripomazucj oko jzrade ustava Druge repuЬJjke uspostavljene nakon sto је revolucija pobediJa. Upravo се u vremenu Druge repuЬiike doziveti svoje najЬJjstavjje politicke trenutke Ьivajucj potpredsedillkom ustavotvome skupstine i mjnistrom jnostranih poslova. No, nj u ovo vreme njegov aristokratskj «legitimjstickj» gen mu nece dati mjra, te оп dalekovjdo proziruci diktatorske namere Luja Napoleona Bonaparte, dolazi sa ovim u ostar sukob, а sjnovac velikog osvajaca ga posto izvrsi drZзvni udar, daje ј uhapsiti, posle cega se ovaj pravnik i filozof definjtivno povlaci jz politickog zivota. Citavo vreme svog aktivnog bavljenja politikorn Aleksis de Tokvil је dosta pisao, te је upravo u tim spjsjma objasnio sve protjvrecnostj koje Ьi neko mogao zapazjtj u njegovom prakticnom poJjtickom delovanju. Bez obzjra da li se radi о njegovom prvom moпumentalпom delu Demokratija и Americi ( De /а democratie en Amerique ), koje pjse u punoj snazi i koje jzJazj u dve knjige 1835. i 1840. godine, ili о njsta manje monumeпtalnom delu Stari reiim i revolucija ( L 'Ancien Regime et !а Revolulion ) koje pise и svojim starim danjma ро izlasku iz Bonapartjпog zatvora, mozemo prjmetjtj istu sklonost ka sintezi «levjcarskjh» i «desnicarskih» elemeпata. U svom tumacenju Tokvjlovog dela i lika VojjsJav Kostunjca dobro zapaza da grese svj onj kojj francuskog misljoca jednostavno stavljaju na klasicnu desпjcu, u k.lasicni centar ili па klasjcnu levicu, odnosno svi oni «koji Tokvila smatraju konzervativcem, cistim liЬeralom, ра cak ј umerenim ili koпzervatjvnim socijalistom», posto njegovo stvaranje «jzmjce veciпj uoЬicajeпih i nemastovitih podela politickih doktriпa» .765 Kostunica zakljucuje da njegova misao <~este sinleza razlicjtih pogleda i tumacenja gradanskog drustva>>766, а mj па ovome tragu mozemo zakljuciti da kljucпi koncept za Tokvila, kao i za Kanta i Hegela, jeste koncept sinteze, сјте svako od njih nadilazi suvopamu politiёku analitiku prosvetiteljskog razшna koja је obelezila razdoЫje ranog liЬeralizma, odnosno klasicnog liberalnog centra. No, zbog svoje sinteze Tokvil nije polovican, ostajuci пароlа konzervativac, napola liЬeral, а napola demokrata, trazeci utehu u jednom «mesovitom» oЬJjku rezima. Nasuprot tome on prorocki porada jednu novu koncepciju, koja се trebati cekati gotovo citav vek da se konacno etabilira ј staЬilizнje, а tu koпcepcjju mozerno 76 s V. Kostunica- Aleksis de Tokvil i ргоЬ!ет tiranije vei:ine- u knj izi Ugroiena sloboda - politicke i f:;,av1~e ras_prave - f ilip Vi~njic i Institut za filozofiju i drustvenu teoriju, Beograd, 2002. - str. 15. !Ьtd. - tsUikao N.C. 239 nazvati sirokim gradanskim centrom, koji се pune zamahe doЬiti tek nakon Drugog svetskog rata kao eksplicitni postgradanski centar. Tokvil odbacuje napola konzervativnu, napola liЬeralnu preliminarnu povelju iz 1814. g, koja је trebala udariti osnove buducoj restauriranoj monarhiji, а koju su branili Gizo i Satobrijan nalazeci uzor Francuskoj u engleskom modelu «mesovitog» rezima.767 Za razliku od njih Tokvil ~е, proziruci kuda krece epoha, bez sumnje potpuno prihvatio i IiЬeralizam i demokratiju 68, samo razmisljajuci kako otkloruti nedostatke ove poslednje.769 On, poput Hegela, dobro cita «dиh vremena>> i smatra da је epoha nezadrzivo krenula ka real izacij i ideje jednakosti ( odnosno ka realizaciji demokratije ), u cemu ne treba videti nista drиgo do delo Providenja. Stoga se Tokvil realisticno pita «da li Ьi Ьilo mudro verovati da Ьi jedno pokolenje moglo zaustaviti drustveno kretanje koje tece od davnina?»770 i time poput Hegela stupa ла metaistorijsku poziciju i gQvori о planu svetske istorije, kojem se ne mozemo protiviti vec koji valja «mиdro» prihvatiti. Sledeci лavod tako neodoljivo podseca па Hegela, bez obzira sto se tu radi о jednom drиgacijem senziЬilitetu i sto Tokvil ne govori о razvitku «jdeje uma и driavi» poput nemackog filozofa, vec о razvitku ideje demokratije. No, on opisuje isti socioloski proces koj i је pre njega opisao Hegel: «Svugde smo videli kako su razni dogadaji u zivotu nacija ispali и korist demokratjje; svi su јој Ijиd i pomagali svojim лaporima: i oni koji su smerali da doprinesu njenim иspesima ј oni koji nisu ni pomisljali da јој s lUZ.e; ј oni koji su se za nju borili, а i oni kojj su se izjasnili kao njeni neprijatelji, svi su, jedni preko drugih, Ьili gonjeni istim putem, svi su radili zajednicki, jedni i protiv svoje volje, drugi i ле znajuci, slepa oruda и rukama Bozijim. Postupni razvoj gradanske jednakosti delo је, dakle, Providenja, takva sи ти glavлa svojstva: sveopsti је, trajan, svakodnevno izmice ljиdskoj mocj; sva zbivanja i svi ljudi sluze tome razvoju»771 Tokvj J је, poput Hegela, uvideo neminovnost ovog socioloskog procesa i jednako kao nemacki filozof ima prema njemu amЬivalentan stav. Poлekad on progovara tonovima GoЬinoovog konzervativnog pesjmizma772, а ponekad u citavom procesu vjdi napredovanje svesti о slobodi, te shvata demokratijи kao kao razvjjanje ideja koje iшaju 767 «Vlast koja se naziva шesovitom uvek mi se cinila himerom ...... Kada jedno drustvo dospe dotle da ima stvamo mesovitu vlast, to jest vlast podjednako raspodeUenu izmedu suprotnih nacela, ono ulazi u revoluciju ili se raspada.» - Aleksis de Tokvil- О demo/a·atiji и Americi - lzdavacka knjiZarпica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci , CID, Podgorica, 1990. - str. 218/219. 768 «Sad se vi~e ne pita hocemo li u f rancuskoj imati kraljevstvo ili repuЫiku, nego nат ostaje da vidimo hocemo li imati nemimu repuЬliJ...\J iJi spokojnu repuЬ!iku, repuЬiiku postojanu ili nepostojanu .... » - Љid. - str. 7. 769 «Pouciti demokratiju, podstaci, ako se moze, verovanja koja su јој svojstvena, procistiti njen moral, uciniti јој kretanje ravnomemim, zameniti malo pomalo neiskustvo umecem u javnim poslovoma, njene slepe nagone zameniti spoznajom о njenim istinskim interesima; upravljanje njome prilagoditi okolnostima i yudima ... » - !Ьid. - str. 12. 77 Љid. - str. 7, 11. 771 Љid. - str. Ј 1. 772 «Cini mi se da hri~canski narodi pruZзju danas stravican prizor: kretanje koje ih nosi vec је dovoljno snзZno, te se ne mofe zaustaviti, а nije jos dovoljno brzo da Ьi se ljudi odrekli nade da mogu njime upravljati; sudblna njihova и njihovim је rukama, ali uskoro се im izmaci.»- Ibld.- str. 12. 240 hriscansko poreklo.773 Njegov pesimizam proizlazi iz njegove filozofije istorije koja poput one Kantove ili Hegelove, verиjиci u rшznost svetskog procesa и korne sи socioloske strиkture pretpostavljene svim individualпirn silarna, odlazi и nipodastavaпje znacaja de1atnog istorijskog sиbjekta, odnosno u nipodastavaпje njegovih iracionalnih rnogucnosti raspolaganja sopstvenom slobodorn.774 U ovome је najveca mana Tokvilove filozofije istorije, ali to nije njegova licna mana, vec predrasuda politicke Modeme od koje nisu bili postedeni ni Кant ni Hegel - sto nam nije tesko konstatovati iz naseg post- modemog vremena u kome se иveliko govori о «povratku subjekta>>. Tokvil је, рориt pomenиte dvojice filozofa, odlicno prepoznao smemice Moderne kao epohe, па cijim је vrhuncima ziveo, postajиci јеdап od пjenjh najznacjanijih <> jstorijsko-socioloski pristup ( str. 443.-445.) c jtava Prva knjjga njjme odjse. Buducj daje Prva knjiga dozivela vecj uspeh, bl la citanija ј vise uticala na smcmjce epohe, vise smo painju obratjJj na nju, jpak korektno napomjnjucj da se Tokvj J u Drugoj knjizi u mnogjm stvaгjma «jspravio». No, vec је Ьilo kasno, posto је teza о «fatalisti~kom» priЬiiiavanju demokratjje vec bila istaknuta kao barjak od strane mnogo manje talentovanih duhova od Tokvjla, koji su је oЬilato p<>Celi upotreЬijavati u svojjm politickjm borbama. 175 I Ьid.- str. 12. Premdaje Tokvil neoЬicno skroman politiёkj prorok kojj se kloni isticanja svoje Jjёnosti u prvi plan, on је jasno svestan svoje proroeke uloge i progovara tonovima iz kojih лаш odmah upada u oci koJjko је duЬJji , jaci i mзStovitjji od npr. Dzon Stjuarta М ј Ја : «Ova knjjga ne svrstava se ni jza koga; pi~uci је, nisam imao na umu niti da poslu~jm nitj da se suprostavim jkojoj strancj; preduzeo sam da vidjm, ne dгugacjje, nego dalje nego stranke; ј dok se one bave sutras11jicorn, ја sam hteo da misJjm na buducnost» - lbld. - str. 19. KoJjko је TokvjJ Ьiо jspred svog vremena svedoce mnogj redovj njegove knjige u kojjma је npr. рге konkretnog nastanka Frojdove psjhoanalize progovorjo nepatvorenim psihoana l iti ~kim jezikom- IЬid. str. 30. 776 TokvjJ sjajno zapзZa pojavu poJjti~ara novog «demokratskog» profila ј prolljcJjjvo opisuje sve njegove vrline ј mane- fЬjd.- str. 446. - 449. 777 « ... ali nai!azimo u covekovom srcu ј na takvu izopaёenu ljubav prema jednakosti koja u slablh budj zclju da jake svuku na svoj njvo ј koja ljude dovodj dotle da vjse vole jedankost u ropstvu, negoJj nejednakost u slobodj» - IЬid. 241 пejdnakosti, bede, ali du~e nisu bile unizene».778 Najme, оп smatra da stari hijerarhijski konzervativni predrevolucionarni poredak nije Ьiо iskljucivo neki poredak ugnjetavanja, kao sto ni novi revolucionami demokratski poredak njje iskljucivo poredak slobode. Tokvil smatra da su ј u starom i u novom poretku moguce оЬе mogucnosti, zato sto postoji princip koji stoji iznad svih poredaka i odreduje njihovu sudbinu - odnosno to da li се oni koji su tim poretcima podvrgnuti iste i prihvatiti. Тај princip na kojem treba da pociva svaki poredak, Tokvil na Konstanovom tragu formulise kao zakonitost, odnosno kao izbegavanje politicke uzurpacije. Као i Konstan u svojim Principima ili Kant u Sр01'и meilu fakutetima Tokvil smatra da је podredenost politike izvesnom principu pravne zakonomernosti naprosto nuina, kako Ьi se Ьilo koji poredak ne samo mogao nazvati zakonitim i neuzurpatorskim, vec i kako Ьi se mogao odriati na duge staze. Stoga оп ј smatra da su zakonitost i izbegavanje politicke uzurpacije postojali i pre pojave liberalisticki intoпiraпih politickih sistema, te da је cak i unutar starog konzervativnog poretka postoja]a mogucnost vlasti koja iako nije Ьila demokratska nije Ьila uzurpatorska, po~to se zadriavala u okvirima izvesnih zakonomemosti - bez obzira ~to te zakonomemosti nisu Ьile shvacene liЬeralisticko-legalistiCki, vec obicajno- supstancijalisticki. Ovim Tokvil izbegava najvnu identifikaciju liЬeraJjzma i konstitucionalizma u koju su upali neki plici JiЬerali, а ~to је kasnije veoma vjs~reno kritkovao Karl Smit, pokazujuci da је konstitucionalizam sjri рој ат od liberalizma. 79 Za Tokvila, kao i za Kanta, konstitucionalizam пјје samo neki ogoljeni tip poJjtjcko-pravnog poretka, vec jedna antropolo~ka cinjenica koja је duboko usadena и covekovu prjrodu i koja mu omogucava da podnosj Ьilo kakav poredak uopste, kao sto шu omogucava i da uopste organizovano zjvj. On zapisuje, gadajuci tacno u sustinu gradanskog shvatanja politike: «Ljude ne izopacava vlast ili navikavanje na poslu~nost, vec koriscenje mocj koju smatraju nezakonitom poslиSnost vlasti koju smatraju uzurpiranom ugnjetackom» 780 Tokvil zeli da kaze da stari konzervativnj poredak njj e Ьiо truo stoga sto је trazjo od svoj ih podanika poslusnost, posto to mora nuzno trazjti svaki poredak od опiћ koje obuhvata, da Ьi uopste Ьiо poredak. Stari konzervativnj poredak је Ьiо truo u onoj meri u kojoj је isao protiv prethodno opisanog vecnog zakona covekove prirode ј poJjtjke same - da bude zakonomeran, odnosno da ne bude samovoljan. No, Tokvil smatra da ista opasnost preti i novom post-revolucionarnom poretku, kao ј svakom poretku uopste, jer on, posve nalik Kantu, smatra da su «repuЬlikanjzam» ј «despotizam» vecne mogucnosti svakog poretka, kojj moze Ьitj - ј)ј konstitucionalan ј)ј samovoljan. Stoga, on kao ј Kant nudi jednu transcendentnu definiciju onog sto smo u ovom radu nazvaJj «gradanskim shvatanjem politike» koje tako nije ograniceпo jskljucivo na istorijski period novovekovne gradanske Evrope, vec se moze javiti, ali i odsustvovati, u bilo kojem istorijskom periodu. Naime, Tokvil је pokazao da је ј stari predgradanski konzervativni 778 Љid. - str. 13. 779 Karl Smit- Legalnost i legitimnost- и Norma i odlulщ Filip Vi~njic, Beograd, 2001. 780 Aleksis de Tokvil - О demokratiji и Americi- Izdavacka knjiZaтnica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci, CID, Podgorica, 1990. - str. 13. 242 poredak и sebl sadrzavao elemente «vecnog gradanstva», te је to posve naJjk Hegelи kojj је ј pre konacne realizacije иmske jdeje па svetskom лјvои, pronalazio elemente шnа и razlicitim poretcima razbacanim kroz vreme. Ipak, Tokvil ovo prezentuje drugacjjim senziЬjJitetom od Hegela, kao ј od Kanta, posto се imatj vise razиmevanja ј saosecanja, ра cak i nostalgije, za svjm onjm sto ne иspeva da se saobrazi dominantnim tendencjjama epohe. А epoha је, kao sto smo vec istakli, Ьila krenula ka veJjkim sjntezama, cjji sи glavni nosioci иpravo prethodna tri mislioca, koji svaki na svoj nacin i sa sopstvenim senziЬilitetom, ocrtavaju obrise jedne velike modemjsticke иtopije potpuno razboritog drustva. Рориt Kanta, TokvjJ ekspJjcitno nиdi jednи vrstu pozitivne gradanske utopjje: «ZaтjsJjam onda jedno drustvo и kome Ьi svi, vjdeci и zakoпu svoje delo, volefi zakon i bez muke ти se potCinjavali; u kome Ьi se aиtoritet vlasti иvazavao kao nuzan, а ne kao od Boga dat, te ljиbav prema drzavпom poglavaru ne Ьi Ьila nekakva strast, nego jedno razloZлo ј spokojno osecanje... ...Poznajиci svoje istinske interese, narod Ьi shvatao da treba prihvatati i obaveze ako se zeJjmo koristiti Ьlagodatima drustva. Slobodno udruiivanje gradana moglo Ьi onda zameniti pojedinacnu тос plemica, а drZa.va Ьi Ьila zastjcena i od tiranije i od bezvlasca.»781 Tokvil kao i Kant sanja о konstjtucjonalnoj vladavini sto је jasno iz sentjmentalnih reci kojima opjsuje kakav Ьi trebao Ьiti odnos ljudi prema zakonu, no on ide ј korak dalje posto u sintagrni «slobodno udruzivanje gradana» antjcipira fenoшen civilnog drustva. Sto је najЬitnije on smatra da upravo insitucije civilnog drustva, odnosno raznorazna udrиZenja gradana, preuzimaju funkcijи kоји је nekad јтаlа «pojedinacna moc plemica» kojoj је zadatak Ьiо da ogranjce moc vrhovnog suverena.782 Tako се иpravo sfera civilnog drustva и kojoj се se sabratj kreativnjjj gradanj kao nova vrsta «aristokratije» ( ne aristokratije porekla, vec arjstokratije duha ) predstavljati «aristokratizujuci» momenat и jnace potpunom demokratskom poretku.783 Koliko је Tokvil Ьiо vidovit svedoCi upravo s ituacija danasnje Evrope и kojoj imamo novu «arjstokratiju» kоји predstavljajи univerziteti, ekspertska udrU.Zenja, nevladine organizacije, ali i crkve kao jedan od e lemeлata civilnog drиstva kojj је starovremen i kojj је delovao od davnina.784 Nosjoci 781 Љid. - str. 14.- istakao N.C. 782 Ovaj aspekt Tokvilove misli promice Vojislavu Ko~tunici koji, dodu5e, primecuje obrise cjvj/пog drustva u njegovom delu, ali pesimistiёki smatra da su te «drugostepene vlasti» nemoene da se suprostave fjranijj vei:ine ј birokratskom aparatu centralizovane d:rZave - V. Ko~tunica-Aleksis de Tokvj/ ј рrоЬ!ет fjraпije vecine - u knjizi Ugroiena s/oboda - politicke ј pravne rasprave - FiJjp Visnjic i lnstitut za filozofiju i drustvenu teoriju. Beograd, 2002. - str. 57/58. 783 Striktnom definisanju, ali i omcdivanju civj/пog drustva koje stupa na mesto aristokratije, ali vr~i istu ulogu, posvecene su stranice 464. - 474, Aleksis de Tokvil - О demokratiji и Americi - lzdava~ka knjizamica Zorana Stojaлovica, Sremski Karlovci, CID, Podgorica, 1990. 784 U na~e vreme crkve su prihvatile postulate demokra tije 6me su se mogle pozicionirati u prostor civilnoga drustva, no u Tokvilovo vreme u Evropi, crk:ve, pogotovo ona Katoliёka, ёesto su driale stranu apsolutistickim drZзvnim vlastima, promasujuci svoju pravu ulogu. То Tokvil i zapaZ.a: <<Нriscanstvu, koje је sve ljude izjednacilo pred Bogom, nece biti nemilo da vidi sve gradanejednake pred zakonom. Ali nekim cudnim sticajem okolnostj, religija se uhvatila u kolo sa silama koje demokratija obara, i ёesto јој se de~ava da odbacuje jednakost, koju inaёe voli, i da proklinje slobodu kao kakvog neprijatelja, а kad Ьi је uzela za rulщ mogLa Ьi osvetiti njene napore.» - !Ьid. - str. 16. 243 sfere civilлog drustva се kroz svoja udruZenja koja се ogranicavati Ьilo ciju samovolju, poput nekada5njiћ plemica, postici da se «licni interes poistovecuje sa opstiш».785 А ideja о poistovecivanju licnog interesa sa opstim је stara liЬeralna ideja koja је Ьila prisutna maltene kod svih шislilaca pomenutih u ovom poglavlju, а kojoj Tokvil daje konacni «laJo>. Bez obzira sto је tvrdio da је demokratija neka vrsta povratka coveka primitivnim egalitaristickim impulsima, Tokvil је smatrao da se ona razlikuje od varvarstva bas zato sto је institucionalizovana. u tome се biti kopca demokratije sa civilizacijom cije се ona Ьiti specificno dostignuce jer oшogucava istovremeno postojanje i «prizemnih» pojedinacnih instikata i «civilizujucih» institucija opsteg znacaja. Tokvil se citavo vreme napinje kako Ьi u fenomenu demokratije sшanjio uticaj «prizeшnih» instikata, odnosno kako Ы povecao uticaj institucionalne svesti koja Ы trebala rezultirati jednim zakonomemim i staЬi lnim poretkom, udaljenit11 od Ьilo kakve politicke uzt•rpacije i samovolje. Stoga је on istovremeno i branilac demokratije, ali i kriticar revolucije, а to mu је moguce zato sto pokazuje da revolucija kojoj је cilj demokratija nije sposobna da је uvede, vec sarno stvara nove despotizme, posto је tu struktura prethodnog apsolutisticko3 hijerahijskog poretka ostala ista, dok se samo promenila empiri~ska politicka vlast 86 ( ovom temom se temeljno bavi u delu Stari reiim i revolucija7 7 ). Revolucija је upravo urusila stari aristokratski poredak «civilnog dru5tva» i nije, koncentrisuCi svu vlast u rukaшa revolucionarne dr:Z.ave, uspela da izgradi novi demokratski poredak civilnog drustva koji Ьi ogranicavao drzavnu vlast.788 Za razliku od ovoga «apsolutistickog» revolucionarnog konstituisanja, staЬilnoj demokratiji је potrebna postepenost i bazicni konsenZtls kojim se upravo razlikuje americka demokratija od francuske koja је revolucionama i kao takva nepotpuna u odnosu na onu americku. 789 U americkoj demokratiji on vidi model staЫlne i odrzive demokratije koja је bremenita istinskim slobodama i koja predstavlja samu supstancu repuЬiikanske vlasti uopste.790 Nasuprot ovoj zatvorenostj Kato1jёke crkve prema dernokratjjj, Tokvj1 hva1j spoj hriscanstva ј demokratjje (ј prosvecenosti) kojim odj~e Ameгjka- Thjd. - str.- 34/35, 41 /42, 249.-259. 785 fЬjd. - stг. 16. 786 «lz toga је projzas1o to da se demokratska revo1ucjja dogodjJa u dru~tvenoj gradj, а ne u zakonjma, jdejama, navjkama ј moralu, ~to Ьј Ьi1а promena nuina da Ьi ta revolucija postala korisna. Tako imamo demokratiju bez onoga ~to treba da uЬlaii njene mane а jstakлe јој prirodne prednostj; te vjdecj vec z1a koja donosj sa sobom, ne znamo ј о~ koja dobra moze donctj» - IЬid. - str. 13. 787 Aleksjs de Tokvil - Stari reiim i revolucija - lzdavacka kлjj~arnjca Zorana Stojanovjca, Sremskj Karlovcj- Novi Sad, 1994. 788 «ZapaZзm da smo unistj1j sve jndjvjdualne egzisten.cije koje su mogle pojedinacno da se Ьоге protjv tjranjjc; аЈј vidim daje samo vlast nas1cdjJa sve prerogatjve otete poгodjcama, korporacjjama ј1ј ~ojcdjncima ... »- str. 14. 89 «Nikada nзSi driavnj poglavaгj njsu pomjs1jalj da jsta unapred za nju ( revoluciju) pripreme, or1a se odvjjala protiv njihove volje ј1ј bez njjhova znanja. Najmocnijj, najumnjjj ј najmoralnijj sta1e~j nacjje njsu se nimalo trudi1j da njome ovladaju ј upravljaju. Demokratjja је, dakle, Ьi1а prepustena svojim divljim nagonjma; ras1aje kao ona deca Jjsena ocjnskog staranja, ~to rastu sama ро ulicama na$jh gradova i upoznaju samo poroke i bedu drustva. Za njeno postojanje kao da se nije nj znalo, а ona se vec odjednom do~epa1a v1asti. Svako se onda pokomo pot~in.jo ј najsitn.ijim njenim prohtevima; obozavali su је kao sjmbo1 mоёј.»- str. 12. 790 Мјs1еёј na amerjcku demokratjju Tokvj1 se pjta «gde Ьismo drugde mogli naёi vecih nada i vecih pouka» da bi posle toga, mjsleci na nace1a americke demokratjje, kostatovao da se «mo~e unapred reci da се onde gde se ta na~ela ne budu stekla repuЬlika ubrzo prestatj da postoji» ( str. 8. ) Ро njemu u Americj prvo u oei upada «grac.1anskajednakost» ( stг. 9.) ј on proroclci smatra da ёеmо ј mi u Evropj «kao ј 244 Tokvila upravo pOZICIJa istovremenog branioca demokratije i kriticara revolucije smesta u politicki centar, јег da је samo kriticar revolucije, bez prihvatanja barem nekih pozitivnЉ aspekata demokratije, bio Ьi konzervatvac. Napгotiv, njegovo mudro opazanje da revolucija ne menja duЬinsku drustvenu strukturu, vec samo vid\jjvu empjrijsku vlast, pгedstavlja kritiku - i revolucjonarnih jurisnjka, poput Sen-Zista, odnosno onoga sto се se kasnije profilisati kao ekstremna levica i kritiku гeakcjonarnih kontrarevolucionmih apsolutista, poput npr. de Mestra, odnosno onoga sto се se kasnjje pгofi\jsatj kao ekstremna desnjca. r jedne ј druge on shvata kao pгojzvod iste drustvene matrice, koja ne moze doprineti staЬilnosti po\jtickog poretka. Tako on kritikuje i pгojekat гevolucjje «S leva» i pгojekat revolucjje «S desna». No, on nije nj sa Berkom, koji је takode kritikovao i leve ј desne revolucionaгe, na kJasjcnoj desnjcj , vec pгjhvatajuci demokratiju ргоgоvага iz prostora politickoga сепtта. Dok Berk nema resenje sta da radi sa masama, kad је Ьilo ocigledno da se sa njjma usled sveopsteg vrenja epohe nesto mora uraditi, Tokvil im nudi demokratiju za izmirenje svih drustvenih protivrecnostj. Time se nadovezuje na Hegela koji се masama ponuditj Ьiгokratsku driavu za jzmiгenje pomenutih protivrecnosti, te се tako njih dvojica Ьiti pretece pгojekta birokratske i demokratske drZave ujedno, koja се Ьiti jedna od nosecjh ideja sirokog gradanskog centгa. Svako od njih dvojice се uгadjti svoj deo posla, Hegel ocrtavanjem aparata birokratske drtave, TokvjJ pridodajuci tom aparatu demokratiju. Dokje kod Hegela drtava Ьi la nadгedena demokratiji koju је trebala da < ( str. 17. ). Konacno, on zakljucuje da demokratjja u Amerjcj nije doЬila ~ansu zato sto lu objtava neka posebno mudra nacjja, vec iz proste Cinjenice ~to tu oЬitava jedna mlada nacjja koja је kao ј sve nacjje u svom ranom dobu nutno demokratska ( str. 105. ) 791 Vojjslav Kostunica prenosj mШjenjc Dzemsa Brajsa ( James Bryce) о kontroverznosti i пeprjkladnosti ove sjntagme kojaje poku~avala da starim termjnjma ( tiranija) opise posve nove i nikada do tada vjdene socjoloske fenomene ·У. Kostunica- Aleksis de Tokvi/ i рrоЬ!ет tiranije vel:ine · u knjizi Ugroiena sloboda- politicke i pravne rasprave- Filip Visnjic i lnstitut za filozofiju ј drustvenu teoriju, Beograd, 2002.- str. 57/58. 792 Aleksjs de Tokvil - О demokтatiji и Americi- Izdavacka knjiumica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovcj, СШ, Podgorica, 1990. - str. 135. 245 Ulogu americkog senata, na jednoj strani, i nezavisnog sиdstva od najnizeg do ustavnog nivoa kao i porote koja prati to sudstvo, na drugoj strani, on иpravo sagledava и ovom kontekstu i vidi u njima jedan Ыagorodill i «aristokratizujuci» elemenat koji ima иlogu protivteze mogucim «demokratskirm> preterivanjima.793 GovoreCi о demokratiji и Americi Tokvil hvali slobodu stampe, ali i odlicno opa:la njenи postepenи vulgarizacijи i «taЬioidizaciju» u okolnostima demokratskog drustva.794 Konacno, on prorocki opa:la mogиcnost medijskih simulakruma i manipиlisanja javnim rnnenjem u demokratskom drustvu koji upravo obelezavaju nase post-modemo doba i zakljucиje da «shvatanja koja se uspostavljaju pod dejstvom slobodne stampe и Sjedinjenim driavama cesto su postojanija od onih koja se drugde obrazuju pod dejstvom cenzure»795 Tokvil zeli reCi da је u demokratskoj Americi prisиtna jednoobraznost misljenja te zakljucиje da је ta jednoobraznost kao i u nedemokratskoj Evropi proizvod represije, samo sto se u Americi ne radi о represiji drzave i njene elite kao u Evropi, vec о represij i demokratske vecine kojoj је vema lako da uspostavi svojи tiraniju.796 Оп је presao okean da bi u Americi video, uz оЫЈје povoljnih i korisnih stvari, i uias podivljale Rusoove demokratske «opste volje» koja је, poput hobotnice, svoje pipke pruzila na citavo drustvo drzeci ga pod apsolutnom kontolom. 797 Apostrofirajuci fenomen tiranije veCine Tokvil u ocrtavanju principa demokratije ide j edan korak dalje od Rusoa posto pok:usava da resi proЫem sta da se radi sa onim entitetom koji ostaje izvan demokratske «opste volje», te nacinje velik:u politikolosku temu prava na manjinsko misljenje. Ispravno zakljucujuci da је pravo na manjinsko rnisljenje teze ostvarivo u poretk:u sa koncentrisanom politiCkom moci nego u poretku gde је ta moc difuzna, on prethodni proЬlem resava isticanjem liЬeralnog principa ogranicene i podeljene vlasti. Naime, ро njemu је, bez obzira о kakvoj se vlasti radi demokratskoj, aristokratskoj i1i monarhijskoj, «sloboda иgrozena kad ta vlast ne nalazi pred sobom nikakvu prepreku koja bi јој mogla usporiti hod i ostaviti јој vremena da se sama иsmeri».798 Stoga on prihvatajuci demokratijи, istovremeno pazi da је ogranici liЬeralistickim konstitucionalizmom koji ne konstituise politicki legitimitet jednostrano i koncentrisano, vec ide ka jednom slozenijem formiranju politickog legitirniteta i legaliteta u koji su ukljucene sve grane vlasti i gde se posebna vaZлost daje nezavisnoj sudskoj, а posebno ustavno-sudskoj vlasti.79'9 Ovim se Tokvil razlikuje od Karla Smita koji је prihvatajuci rusoisticku demokratiju, zadrzao stari apsolutisticko-konzervativni pri.ncip пeogranicene monarhijske vlasti i postao jedan od najtalentovanijih propovednika tiranije veCine savremene politicke misli, ostajuCi time, paradoksalno, iako deklarativno 793 fujd. - str. 176, 228. - 239. 794 fujd. - str. 162. -165. 195 TЬid.- str. 164. 196 «Ne znam zemlju gde, uopste uzev vlada manja duhovna nezavisnost ј manje jstjnske slobode djsJrusjje nego u Amerjcj »- I Ьid.- str. 221. 797 «Afj u demokratjjj kakva је sazdaлa u Sjedinjerum DrZ.avama nafazjmo samo jednu moc, јеdал jedini elemenat snage ј uspeha, а izvan njega nema njcega... . .. Pod apsolutnom ~la~cu ројеdјласа despotizam је, da Ьi dosegao du~u. grubo udarao ро telu; а dusa, izmjcucj tim udarcima, uzletala је vjsoko, ovencaлa slavom; afj u demokratskjm repuЬJjkama tjraruja ne postupa tako; ona pu~ta telo ј ustremljuje se pravo na du~u» - 1 Ьid. - str. 221, 222. 798 ЈЬјd. - str. 219. 799 «Naoru~an pravom da zakone proglasj protjvustavnim, amerjckj sudjja stalno zadjre u pofjtjcka pjtanja» - fЬjd. str. 233. 246 konzervativan, nista manje revolucionaran od Marksa.800 Ipak, Tokvil se dotice sa Smitom ukoliko odbacuje rigidпi i plitki liЬeraJjstjck j legalizam801 posto smatra da је zjvot nuzno bogatjjj nego sto to pravo i zakoпj mogu predvjdetj, te se stoga moze jzaci iz pravnih okvira ( iz okvira «opste volje») ako је to u jnteresu gradana, posto u tom slucaju nema tiranije, vec samo <808 Prethodnom mesavinom levicarskih, centristickih ј desnicarskih elemenata Tokvil anticjpjra stav sirokog gradaпskog centra kojj се siritj demokratjju ј to bez revolucije, а prjhvatajuci liЬeraJjstjck i konstitucionalizam, koji opet kroz kategoriju ustavnog sudstva doЬija svoja razborita tumacenja, i koji kroz fenomene reJjgije ј porodjce nadjJazj suvoparni birokratski formalizam. On upravo u Americj vidi ovu konstitucionalnu liЬeralnu demokratiju bez revolucije, koja nije nametnuta od strane nekakve «revolucjoname avangarde» ј koja је upravo zbog toga, spontano se formirajuci odozdo prema gore809, dugorocno odrl.iva. Raspet izmedu divljenja prema americkoj demokratijj ј zabrinut zbog nekih njenih «populjstickih» mana, TokvjJ jpak reaJjsticno zakljucuje da је demokratija osпovna Ьrапа od revolucjje u vremenu u kojem su promene i hod ka jednakosti neminovni.810 On smatra da је, ako su ve6 promene nul.ne, njih bolje obaviti mimim negoli vioJentnirn nacinom ј tako anticipira pozicjju sirokog gradanskog centra ј njegovog projekta «mirne permanentne evolucjje» ka sve vecim politickim i ekonomskim pravima. Tokvil ostroumno prorice vreme kada се Ijudi imati sve veca ekonomska prava i vidovito najavljuje stanje u kojem се ekonoшija steci svoju punu autonomiju u odnosu na politiku, ЬivajuCi јој cak i nadredena. Na drugoj strani, on nece moCi а da tuz.no i ne zakljuci da се ekonomija Ьiti nadredena i Ьilo kakvom duhovnom principu uopste.811 Uopste, njegova «politicka prorostva» Ьј6е mnogobrojna, а njegova poJjticka dalekovidnost zapanjujuca, ра on tako predvida u nizu; pojavu dvadesetovokovnih diktatura812, dvadesetovokovnu Ьipolarnu podeJjenost sveta izmedu Amerikanaca i 806 «Dok Evropljanin poku~ava da se od domacih jada otme time ~to се uzburkavati dru~tvo, Amerikanac u svome domu crpe ljubav prema redu, koju zatim prenosi ј u drtavne poslove>>- Љјd. str. 253. 807 Tokvjl kritikuje ogoljcnj «roЬinzonskj» jndjvidualizam liЬeralne demokratije, za koji smatra da u svojoj ekstremnoj varijanti mote Ьitj jzvor specjfiCnc vrste poljtjёkog njhj(jzma - !Ьјd. str. 457-463. 803 fЬjd. - str. 56, 257. 809 On odljёno zapaZ.a da se demokratjja u Americj njje formirala odozgo, vec odozdo: «U Amerjcj, naprotjv, moze se recj da se op~tjna organizovala pre sreza, srez pre driave, driava pre Unjje» - !Ьid. - str. 40. 810 U napomeni za 12. jzdanje Demo!a·atije и Americi koje је jza~lo posle revolucije iz 1848. g. Tokvjl је ~rorocki govorjo «о skorom, neodoljjvom, sveopstem nastupanju demokratije u svetu» - !Ьid.- str. 7. 11 "U Ameriku treba otiCi da Ьi ёovek shvatjo kakvu moc ima materjjalno Ыagostanje nad politjckjm dclanjem, ра ёаk i nad samim mШjenjem, koje Ьi trebalo da bude podredeno samo razumu.»- IЬid. str. 247. SJjcnim tonom odi~u ј strane 379.-382, 419. -436. 812 !Ьid.- str. 271. Tcmom tzv. demokratskog despotizma se on posebno temeljno bavj i u drugom svom veJjkom delu Stari reiim i revolucija kojc pjse ро izlasku iz zatvora Luja Napoleona, te је ovo neposredno ј (јёnо iskustvo koje је jmao sa djktatorom moralo uticat i na njegovo shvatanje savremenЉ diktэtura. 248 Rиsa813 , pojavu feminizma814 i jos niz razlicitih socioloskih i istorijskih fenonomena koji sи, ј[ј obelezavali 20. vek, jli jos uvek obelezavaju ј pocetak naseg 21. veka. Takode svojjm razljkovanjem izmedu Engleza ј Amerjkanaca na jednoj stranj «kojj лjsu pokazivali tako veliku sklonost za opste ideje kao Francuzi»815 i samih Francuza na drugoj strani, on tacno zapa:la razliku jzmedи anglosaksonskog i kontinentalnog klasjcnog liЬeralizma i nastoji da и ovom srnislu Ьиdе jzmiritelj i posrednik ( na ovu tеZлји се mozda иticati podatak iz njegovog licnog zivota, odnosno cinjenica da ти је sиpruga Ьila Engleskinja ). No, Tokvil nije izmiritelj samo jzmedи razlicitih krakova klasjcnog liЬeralizma obzirom na njihovo poreklo, vec i covek koji pokuSava jzmiriti klasicni liberalizam, koji kao sto smo vjdeli nije bio «demokratski», sa demokratjjom i tako definitino anticipira prostor sirokog gradanskog centra Cija се formula Ьiti jednostavna: КLASICNI LIВERALNI CENTAR ( КLASICNI LIВERALIZAM) + DEMOКRATIJA = SIROКI GRADANSКI ( DEMOКRATSКI) CENT AR Prethodnim sjntezama, Tokvil се иz Hegela Ьitj najvecjm «harmonistom» epohe, da se poslиzimo izrazom Franca Nojmana. Njih dvojjca anticipirajucj prostor sjrokog gradanskog centra nastoje da u njega иЬасе neke konzervativne vrednosti, smatrajuci da се tako dodati юneso» ј «misice» na vec ranije konstitиisan liЬeralisticki skelet. Ovu teznju се posle njih nastaviti niz mislilaca poput «desnog» liЬerala Maksa Vebera, ili < politicku levicu, posto се jedna od njegovjh sankosaпtn ih teza Ыti ona о nepovredivosti privatnog vlasnistva. Ovo је vidljivo u delu najznacajnjjeg teoretjcara francuskog radikalizma ZjJa Sirnona ( Jules Fraщois Sjmon ) koji razradujucj principe radikalske doktrine pokusava ocuvati tezu о neophodnosti privatnog vlasnistva, samo је korigujuci isticanjem potrebe za drustvenom solidarnoscu - koja nije represivna i pravno-normativna, vec spontana. lstjnj za volju, valja reci da је Ыlо ј «radikalnjjjh» radikala od profesora filozofije sa Sorbone z jta Sjmoпa kojj 1868. g puЬiikuje delo Radikalna politka ( La politique I'Gdica/e ) za koje је smatrao da се postati kljucnj programski orijentir citavog radikalskog pokreta. No, te «radjkalnjje» radikale ne pominjemo, jer nат је u svetlu buducih Кlemansoovih transformacija zanirnlj ivjj j Sjmon, 817 О Кlemansoovom zivotu, liku i delu se izvestavamo iz knjige- John Hampden Jackson - Clemenceau and rhe Third RepuЬ!ic- Collier Books, New York, \963. 251 koji је kao teoreticar, ali i kao prakticni politicar, anticipirao onaj put kojim се kasnije iCi Klemanso, а koji konacno odnosi prevagu u kontinentalnom radikalizmu. Sto se tice teme ostrvskog radikalizma ona је Ьila deliшicno dotaknuta kad smo govorili о Tomasн Рејпu, Dzon Stjurat Milu, Dzozefu Cemberlenu, Lojd Dzodrfu i raskolima u LiЬeralnoj stranci. Ovde samo mozemo sumirati sve sto smo izneli ranije, upotpunjavajuci pricu samo nekim novim podacima. Naime, teorijske osnove britanskom radikalizmu је stvorio Tomas Pejn, koji је kao ucesnik Francuske revolнcije Ьiо na samom izvoristu «radikalnih» ideja, Ьivajuci Ьlizak upravo zirondinskoj grupi ciji је clan Ьiо i veliki prethodnik francuskog radika1izma - markiz Kondorse. No, Pejn, pod uticajem svog boravka u Americi zaokrece ka idejj jedne socjjalne demokratij e koja nije revolucionarna, vec koja u sebe involivira mnoge pravne principe politickog liЬeralizma, te ovim on formulise i zaok:ruZuje doktinu tzv. «radikalnih vigovacю>. «Radikalni vigovci» се predstavljatj onaj sloj ove, sustinski aristokratske partije, koj j се saveznike potraziti u srednjem i sitnom gradanstvu, nastojeci da se izbori za parlamentarnu refonnu koja Ьi rezultirala prosirivanjem prava glasa. Pored «radikalnih vigovaca» postojace u Britaniji i tzv. «narodni (populisticki ) radikali» koji се Ьiti okupljeni u zanatskim i strukovnim udruienjima koja се evoluirati od uskih organizacija za odbranu strukovnih interesa u sire organizacjje koje се se boriti za prosirivanje demokratskih prava, te се tako zadoЬiti svoj pun politicki smjsao. <> - V. Kosunjca - Milan Grol Ш nacelnost и politici - lnstitllt drustvenih nauka, Beograd - 10/ 11 . 820 lpak, termini levica ј desnjca, а pogotovo terminj «gradanska levjca» ј «gradanska desnjca» kao ј <> kao reakcija na autoritarnost nacjzma, fзSjzma ј staljinjzma.824 Nairne, posto su upravo ideologije svojim «divljanjem» destabjljzovale starj kontinent u revolucjjarna i svetskim ratovjma, nastupio је period jdeoloskog prezasjcenja. odnosno period apstinencije od svih nastojanja da se coveku ponudj пeki jedjnstvenj, striktni i obavezujucj politjcki okvir kojj Ьi se mogao lako «konzнmjrati>>. Ovu temu о post-jdeoloskom stanju epohe temeljnjje cemo u filozofskom smjs\u elaborirati nesto kasnije, dok za sada rnozemo samo пavesti mjsJjenje jstorjcara poput Voltera Lakera koj ј zakJjttcuje da pomenuta erozjja striktnih idejnjh aнtorjteta omogucava razvoj gradanskog drustva i nje~ovog prostora slobode825, ali da ona jpak ometa <<иspesno vodenje drfavnih poslova>>. 26 DakJe, posleratna Evropa se nagnula na straлu gradanskog drustva, а ne na stranu drZ.ave i jz toga се proizaci sve vrline, ali ј sve mane ovog perioda koji се polako zagaziti «s onu straлu levjce ј desnjce». 824 Volter Laker -Jstorija Evrope - 1945. - 1992. - Clio, Beograd, 1999. - str. 13. 825 «Та antiautoritativna te:lлja, razumljiva, Cak dostojna divljenja, imalaje rnnogo zajedni~kog sa duboko usac:1enom ljudskom potrebom za slobodom»- Љid. 826 \Ьid. 258 ********** Od pocetka ove celine smo, u nameri da oznacimo specificnost pozne Moderne u odnosu na njene pocetke, nekoliko риtа pomenuli termjn postmodernog. Stoga nam se kao logjcan zadatak namece nиZnost ispitivanja ovog termjna i preciziranja sta bi se jmalo pod njjme podrazumevati, kako Ьј se izbegla zbrka kоји jzazjvajи mnogi aиtori koji ovaj, poslednjih godjna veoma pomodan termin, koгjste tek reda rad j. Zajsta, veljki paradoks epohe Ьiсе da је postmoderna postala pomodna, а da је moderna postala demode, sto nuZ.no otvara zadatak ispitivanja odnosa jzmedи ovih entjteta ј utvrdjvanja da 1i se radj о homogenim ili ћeterogenim istorijsko-socioloskjm pojavama. Jednostavnije receno, valja jspjtati da li se radi о jednoj te istoj priCi sa dva lica, i\j о dve razlicite price. Dakle, posmatraпo sa stanovista politicke sociologije ј po\jtjcke filozofije, valja nam istrazjtj da li se radi о jednoj jedinstvenoj ероћi koja се samo doЬitj prefiks post i nesto jzmenjenи «krvnu sJjku» ( ostajиCi tako samo post-moderna napisana maljm slovom ) ј] ј о dve razJjc jte epohe sa ocigledno razlicitim «krvnim sJjkama» ( u kojem slисаји Ьisшо imali Modernu i Postmodemu, оЬје napisane velikim slovom, и сети simboJjcno treba vjdetj dve razlicite istorij sko-socioloske situacije ). Naravno, na ovo pitanje ne mozeшo konacno odgovoritj u ovom poglavlju, te сешо na njega na specifican nacin odgovarati do kraja ovoga rada, jako nj tada ne Ьismo mogli Ьiti sigumj, zbog njegovog oЬima, da smo ga resiJj na zadovoljavajиci nacjn. Dakle, pjtanje је - и cemu se ogledajи strukturalne promene poznog doba modeme epohe и odnosи na njezine pocetke i njezin zenit, i sta zпaci govoriti о njima kao о postmodernim impиlsima? Najava da se nesto desava sa dotada neupitnim «odjsejskim» «makjjave\jjevskiпш postulatima moderne epohe о kojima smo govorili и prvom poglavlju protekle celine, Ьila је vidljiva vec krajem 19. veka. Najpre se jspoljila и filozofijj ј umetnosti, а posebno и muzici i arhitekturi koje sи se prve pobunile protiv modernog prosvetiteljsko-klasicistickog uma. Buduci da је ekspl icitn i predmet naseg jspitivanja politicko polje, ne mozemo se Ъaviti analizom znacajnih umetnickih dela pozne moden1e i njihovim povezivanjem sa opstim zeitgeist-om, ali svakako, makar na kratko, paznju mozemo posvetiti nekim fi lozofskjm intencijama koje su najavljivale prevazilazenje koпteksta postavUenog Francuskom revolucijom. Bice to zapravo polagano prevazilazenje svih istorijskih diskшsa postavlj enih pomeпutom revolиcijoш sa jednostзvnim altemativama - za ili protiv, ali i prevazilazenje svih sinteza njenih protivrecnosti, odnosno odЬijanje ћegelijanske pozicjje - ј za ј protjv. Zaista, od kraja 19. veka, preko prve polovine 20. veka, sve do iza Drugog svetskog rata na scenu stupajи tzv. mislioci krize827 koji se upjnju ne Ьi li dokazali da је саг go, odnosno da је moderna ероћа sa svojjm prosvetiteljskim projektom ostala gola i gladna. Tako imamo niz prvenstveno filozofskjh jmpulsa koji sи bili nabacern jos od Nicea i Bataja (Georges Bataille ), preko Hajdegera, sve do Fukoa ( Micћel Foucault ), Liotara, Deride ( Jacqиes Derrida ) i Bodrijara, ра da\je i do Rortija ( Ricћard Rorty) i fjsa ( Stanley Fish). Svim tim filozofskim impulsima Ьiсе zajednicko sto sи, svaki na svoj nacin, smerali da se 821 О nckima od ovih mis/i/aca krize u kontekstu krize modeme politicke filozofije u- N. Cveticanin - Evropska desnica izmeilu таса i zakona - Filip Visnjic, Beograd, str. 121. - 122. 259 «obracunaju» sa prosvetjteljstvom i sa svim njegovjm derivatima.828 Samim tim, to се postatj obracun i sa Francuskom revolucijom i nekima od njeziлih derivata, а kao sto cemo vjdeti kasnije, to се postati i obracun sa klasicnom podelom politickog prostora na revolиcionamu levicu ј reakcjonamu desn.icu. Oni od prethodno pomenиtih mislilaca koji се biti skloni desnjci рориt npr. Hajdegera, nece Ьiti reakcionarni, vec revolиcionami, а oni kojj се Ьiti skloni levici рориt npr. Ljotara, nece Ьiti revolиcionamj, vec naprosto reakcionami, te се se tako karte pomesati, onemogucujиci иpotrebu klasjcnih pojmova Jevice ј desnice. U prethodnи grupu mis/i/aca krize mozemo иbrojjtj i Adoma i Horkhajmera, iako је njihov odnos prema prosvetiteljstvu i Francиskoj revolucijj viseznacan, cime jzbegavaju radikalizacjju filozofskog, а time ј poJjtjckog diskursa.829 U ovome radu nemamo vremena da se bavimo svim prethodno pomenиtim misJjocima830, vec cemo jzabratj jednog koji ро nasem mjsJjenju veoma dobro u seЬi sazjma sva stremljenja prethodпe post-moderne grиpe. Bice to Fransoa Ljotar kojj, premda predstavlja «pokajanog» marksistu i «pokajanog» ekstremnog levicara, ponekad progovara i poput ultrakonzervatjvca Zozefa de Mestra, sto znaCi da се и njemи Ьiti sadrzano i ponesto De Mestra ј Hajdegera831 , а svakako ponesto i od Fukoa, Deride i Bodrijara koji sи Ьili njegova intelektualna generacjja ј koji su se kretalj и sJjcnom francиskom intelektualnom kruzoku. Uopste, za Ljotara kao egzemplarnog post- modernog mislioca smo se odlиcili zato sto је иpravo on svoj jm delom Postmoderno stanje ( La condition postmoderne )832 iz 1979. g. injcjrao razmisljaпja о novom dоЬи, objedinjavajuci impulse svjh «proroka» tog novog doba koji su mu pretlюdjJi od Njcea do Hajdegera - istovremeno иtјсисi i na sve one kojj се jza njega doci. Time nam se Liotar prikazuje kao objedinjujuCi «prorok» svih ekstremizaшa ша otkuda da dolaze, sa Jevice ј) ј desnice - StO nece Ьiti vise toliko VaZПO, VeC Се vafuo Ьiti samo protjvJjenje svim «srednjim>> i «sintetjckjm» resenjima. Sаш Liotar се od svoje tridesete do svoje 828 Prethodnj niz smo zapocefj Njceom, а1ј Ьi se on mogao vratjtj unazad sve do Kjerkegora, odлosno do poznog Selinga ј njegove tzv. «pozjtivne filozofije», ра mozda cak, kao ~to to smatra Fransoiza Ga1jard (Fran~ojse Gaillard ), ј do nemackog romantizma ј Najstarijeg sislemskog programa ( nemaёkog idealizma) kojj su zajedno napisafj m1adj Hegel, Sefjng ј He1der1jn. - Fran~ojse Gajllard - Novo zaё01·avanje svela- u zbomjku Postmoderna- nova epoha ili zaЬ!uda, Naprijed, Zagreb, 1988. - str. 119. 829 Najme, Adomo i Horkhajmer u svojoj Dijalektici p1·osvetiteljstva uzdjzu svoju шisao jzпad racjonalмstj revolucjje ј jstorije koju ta revolucjja vodi napred, da bi је situiralj u prostor jmaginativno-utopijskog r:rostranstva nove nepreg/ednosff, da se posluziшo jednjm Habermasovim ( Jtirgen Habermas ) jzrazom. 30 Ukoljko citalac zeli vjse informacija о pomenutoj grupacjjj тjslilaca, neki od njjh su ( Nice, 11ajdcger, Derjda, Fuko, Ljotar, Rortj ј Bodrijar) koncjzno obrad:enj u kontekstu spora Modema-Postrnodema u knjjzj - М. Savic- Izazov marginalnog; dometi kritike logocentrizma u sporu Moderna- Postтnoderna - FjJjp Vjsnjjc, 1nstitut za filozofiju ј drustvenu teoriju, Beograd, 1996. SЗ I Koljko Ljotar ruje Ьiо jednoznacan ekstreшni 1еvјСаг, vec koljko је njegovo specjficno, decizjonjstjcko shvatanje sveta bilo viseznacno, svedoci njegov rukad dovrsenj spjs Avgustinove ispovesti koji је роёео da рј~е pred sшrt. Sama ёjnjenjca daje jmao potrebu da pjse о Jjku ј delu bjskupa jz Нјра, kojj је, kao sto znamo direktno utjcao na stavove Zozefa de Mestra, kao ј na ranog Hajdegera, kao ј na gotovo kompletan ~mjtov opus, dovoUno govorj о njegovom latentnoш «reakcionarstvu». Uop~te, u citavoш Liotavom delu, iskljucujucj neke шladalacke fenomenoloske spise, шoguce је prjmetjtj avgustinovski i mestrijanskj r:esjmjzam ј viziju «palog sveta». 32 Ponegde se nas1ov ovog Ljotarovog de1a prevodj ј kao Postmoderna situacija. No, тј se u nasjm tumacenjjma Ljotarove mjslj necemo sluzjtj ovjm пjegovjm, sada vec cuvenjш delom, vec pozпjjjm njegovjm spjsom Le postmoderne explique aux enfants koji koncjznjje ј preciznije tumaci intencjje postmodemog doba, potpuno jh ogo1jujuci. Bukvalni prevod naslova spjsa koji smo odabrali za mjnucjozпo jsCitavanje Ьiо Ьi Postmoderna protumacena deci, dok srpskj prevod ovog de1a nosj nas1ov Sta је postmoderna, te је dat verovatno jz marketjnSkjh razloga. 260 cetrdeset pete godine Ьiti aktivni clan socijalisticke revolucioname organizacije Socijalizam ili varvarizam ( Socialisme ou Bшbarie ), dok се и isto vreme njegov iлte\ektualni ekstremizam Ьiti aristokratslki avangardan.833 Ekstremizam је u srzi njegovog diskursa toliko da on nadilazi ogranicenu poziciju borbene levice ( koju napиsta posle razocarenja u marksizam ), i postaje prorok svih ekstremizama sa margine po\itickog ро\ја, bez obzira na njihovo poreklo. On barata, о cemu се vise reci Ьiti kasnije, pojmovima kao StO је npr. rat ( koji objav\juje «Ce\ovitinl» tj. sistematskim modernistickim teorijama ), sto implicira prihvatanje smitovske pozicije razlikovanja prijatelja i neprijatelja, sto nije samo filozofsko-naucni, vec i nepatvoreni politicki stav. А na taj stav се se podjednako moci pozivati i ekstremna levica, kao i ekstrernna desnica. Svojim diskursom upravo Liotar rиSi tradicionalnи podelu na levicu i desnicи, i to ne sam sobom, vec svojim odnosom prema Jirgenи Habermasи, coveku koji се preduzeti zadatak da «сиvа» modemu od postmodeme. Upravo се intelektllalni odnos Liotara i Habermasa simbolicno oslikavati koliko se modema epolha promenila и odnosи na svoje pocetke, kao i и odnosи na svoj vrhunac koji је proklijao u Fraлcuskoj revoluciji. Liotar i Habermas се, bez obzira sto је jedan Ьiо prorok novog vremena, а drugi cиvar kontinuiteta, zajedno, poput teze i antiteze, posvedociti da је epoha llsla u nov stadijum, odnosno и svoje novo doba. Naime, Liotar иpucuje otтovne strelice Habermasu kojeg ocigledno smatra jednim od poslednjih modemistickih sinteticara koji, prateci Kanta i Hegela, pokusavaju da izmire sve pro6vтecnosti tzv. post-gradanskog doba. То doba се isporuCivati - na jednoj strani ekstremizam marginalnog, а na drugoj strani - razЬlazenost i neobaveznost svih mejnstrim drиStvenih projekata, ulazeci tako u vidljivtl heteronomijи .834 Liotar smatra da su prethodne protivrecnosti nepomirljive uлutar stare modemisticke paradigme, а da Habermas i pored svega insitira na istoj. Liotar primecuje da Habermas zeli «odbranu modemiteta od onih koje naziva neokonzervativcim~ш835 , odnosno on smatra da Habermas preteruje и isticanju rnracnih posledica raspada modemistickog logocentrizma, koji ро njemи nuino mora rezultirati nekakvim neokonzervativizmom. Francuski mislilac zamera Habermasu pozu epoha\ne zabrinutosti i smatra da on i njemи slicni poslednji modemisticki optimisti svojim stavovima poku$avaju «umetnike i pisce иvesti pod okrilje zajednice», odnosno da Љ pokusavaju u slисаји narastajttcih devijacija zajednice «uciпiti odgovomima za njeno ozdravljeпje».836 Liotar odbacuje ovaj stav epohalne zabrinutosti i intelektualne angзZovanosti koja bi treba\a rezultirati nekakvim «ozdravljenjem», dok Habermas иistinu optimisticki traga, bastineci tradiciju nemacke klasicпe filozofije, za sintezom protivrecnosti epohe i za njenim uravnotezenjem.837 Tako on postaje jedan od 833 Yeoma jscrpna ј pregledna Ljotзrova ljcna i intelektualna Ьiografija- Ashley Woodward - Jean- Fran9ois Lyotard (1924 -1998)- tpg.com.au?subject=Your Jean-Franyojs Lyotard (1924- 1998) Anjcle 834 Liotar se pjta: <<Нtео Ьih znatj о kakvoj vrsti jedjnstva sanja Habermas? Је lj cjlj kome stremi modemj projelt1 ustanovljenje sociokulturalnogjedjnstva u cjjem Ьi okrjlju, kao u organskoj celjnj, nccllj mesto svj elementi svakodnevnog zivota ј mjslj? Ј] ј је pre)az koji valja proЬitj izmedu heterogenih jezjckjh jgri, jgre saznanja, jgre etike ј poljtjke, drukcjje vrste od njih saшih? U s lucajLI da је tako, kako realjzovatj nj jhovu faktjcku sjntezu?»- Jean Frant;:ojs Lyotard - Staje postmoderna - КIZ Art Press, Beograd, 1995. - str. 10/ 11. sзs Љid. -str. 10. 836 Љid. - str. 12. 837 Habermas se upinje ne Ьi lj modemj trancendentalni um ocjstjo od ogoljenog instrumentaljzma, zadrZavajuci njegove pozjtjvne rezultate. On smatra da, metaforicno govorecj, ne treba sa prljavom vodom jz kolevke izbacjtj ј dete, ј upjnje se ne Ьј lj oformio politiku «novog prosvetjteljstva» koja Ьi ponovo 261 propovednika sirokog gradanskog centra u koji је, kao nekadasnji marksisticki levicar fi-ankfurtske kriticke skole, svesno apsorbovan, svesno Ьirajuci potpuno drugaciji put od onog Liotarovog. Naime, i Liotar krece od nekih razшisljanja adornovsko- horkhajmerovske frankfurtske kriticke marksisticke skole, ali «opkoracujuCi Benjaminova i Adomova precutkivanja>>838 sam sebe, mestrijanski obesno, smesta na margine intelektualnog i politickog polja, ne prihvatajuci Ьilo kakvu vrstu kompromisa sa trijumfujucim sirokim liЬeralno-demokratskim centrom. Bice to ponovljena situacija iz Francuske revolucije u kojoj се Liotar, ne prihvatajuCi Ьilo kakvu umerenost, Ьiti de Mestr i Robespjer ujedno, а gde се Habeлnas, tragajuci za sintezama, biti Kant. Razlika се Ьiti samo u tome sto се odnos snaga izmedu «ekstremista» i «umerenjaka» Ьiti drugaciji. Dok su de Mestr, odnosno Robespjer, utemeljujuci revolucionarnu desnicu, odnosno revolucionamu Jevicu, mogli da u vremenu Francuske revolucije rascepljuju politicko polje na dva dominantna dela, medu kojima se tek nazirao mali prostor za kantovski centar, Liotaru ( i svoj njegovoj «braci ро oruzjш>, bez obzira da li su pripadali levoj ili desnoj revolucij i ) се, posle definitivne istorijske pobede pomenutog centra, ostati samo margina. Sa druge strane, Kantov «naslednik» Habermas се se, praveci kompromis sa liberalnim vrednostima, ba5kariti <(pobednicki» u centralnom delu politickog polja839, posto се sam taj centralni deo vremenom postati toliko dominantan da се odredivati skoro citavu logiku politickog polja uopste. Dakle, upravo Liotarovi i Habennasovi «odпosi» pokazuju koliko se vreme od Francuske revolucije promenilo, i koliko је ероЬа posle Drugog svetskog rata usla u novu fazu koju mesto ekstrema r·evolucije i restauracije odreduje potpuna pobeda centralne sinteze. Iako nece da otvoreno prizna i sаш Habermas је u оvош postmodernom dobu840, posto је njegova situacija veoma drugacija u odnosu na situaciju njegove «pretece» Kanta. Dok је Kant Ьiо borac, Habermas је pobedпjk koji nakon borbe uiiva u onom kantovskom «vecnom miru», samo posmatrajuci komesanja na marginama i pozivajuci protiv tih komesanja u pomoc istu kantovsku spekulativnu sintezu kojorn sebe tesi da је pokusaJa afmnisati eticki aspekt transcendentalnog uma ( krozjednu ideju intersubjektivne komunikativne zajcdnice ), odbacujuci istovremeno njegova instrumentalisticka zastтanjivanja. Pojednostavljeno se moze rcci da Habermas zadriava moderni trancendentaJлj um, aJi da ieli sprcciti njegovu degeneraciju u prjprosti kalkulatjvnj razum- Ј. Habermas - Filozofski dish.п-s modeme - Globиs, Zagreb, 1988. 838 Jean Franrrois Lyotard - Sta је postmoderna - КlZ Art Press, Beograd, 1995.- str. 17. 839 Sam Habermas nikada ne Ьi otvoreno priznao daje napravjo kompromjs sa IЉeralnim vrednostima ј postao deo sjrokog centra, te се, kao sto cemo videti pri kraju s ledeceg poglavlja nastojati da o~uva klasj~nj levj~arski diskurs, napadajuci ljude poput npr. Gidensa, za liЬeraljzovanje levice i za ispovedanje «desne socjjaldemokratjje». I ukoliko се Habermas и odnosu prema Gjdensu zaista Ьiri <>. No, tu se nece radjtj о «konzervativnom mentaljtetu» jer се konzervativjzam, bas sa tim postmodemim desavanjima, upravo prestatj sa postojj u svom klasjcnom obliku. Radice se, najme, о budenju «postmodernog mentaliteta», koji се se ponekad zaista doimati kao ultrakonzervativizam, alj kojj се se ponekad dojmati i kao avangarda samog modemistickog progresivizma koji prelazi u svoju negacjju. Nece to Ьiti nista drugo nego cjnjenica da се postmodema, realizujuci do kraja neke snove same Modeme, poput onog kantovskog о <> gde se sve, ра i umetnicka dela, «meri profitom».845 Doima se kao da Liotar traii protiv tog realizma jednu aristokratsku ј avangardnu, odnosno jednu naprosto artificijelnu, revoluciju. No, ta revolucjja се se mocj jzvrsitj samo jmagiлamo ј upravo се to Ьiti ono ~to razljk:uje epohu u odnosu na stanje u kojem је Ьila u doba .Francuske revolucije. Drugim recjma, sam pojam revolucije се izЬiedetj, а sa njime i podela na \evjcu i desnicu koja је kao sto smo vjdeli Ьila usko vezana za ovaj fenomen. Vise niko nece Ьiti spreman, makar u evropskom poljtickom polju, da stavi glavu u torbu ј da ide na barikade zbog odredenih po\jtjckih jdeja. ldeologije koje su u vreme Francuske revolucjje i kroz cjtav devetnaesti, kao ј dobar deo dvadesetog veka, izazivale toliko strasti, sada se urusavaju. One se ne uгuSavaju zbog toga sto se pokazuju kao teorijski nekoherentne јЈј nepotpune, vec zbog toga ~to gube svoju prakticnu egzjstencjjalnu vainost i sposobnost da regrutuju borce koji се zbog njjh Ьitj spremni da se Zrtvиju do kraja.846 I sam Liotar svoj im nvotom svedocj о ovom preobraiaju napustajuci svoju konkretnu socjjaJjstjcku revolucionarnu organjzacjju da Ьi postao prorokom jednog arificijelnog, intelektualnog ј eJjtjstickog otpora dominiraju6em diskursu sirokog gradanskog l iЬeralnog i d!emokratskog centra. Koliko је taj njegov, istovremeno intelektualni ј jmaginarni otpor, postajuci gotovo virtuelan, razlicjt od starog projekta konkretne socijaljsticke revolucije, svedocj cjnjenica sto Habennas Ljotaru pripisuje konzervativne konsekvense.847 о tome се jednako svedociti i Cinjenjca ~to се Ljotar, posto se jednom odrekao konkretne revolucjje, svoj «postmodemj otpor» propovedati kao gostujucj predavac na univerzitetima poput BerkJija ( Berkeley ), koji su Ьi Ј ј ј ostali sjmbol upravo modernjsticke, liЬeralne ј demokratske kulture. Upravo cinjen ica sto се na Berkljju moci da predaje jedan Ьivsi pravoverni levicarski revolucjonar, koji се i sam za tjm imati potrebu, govori sama za sebe koliko је u postmodemoш dobu na snazj <> Ьiсе jedna od najvaZпijih strukturalnih razlika postmodernog doba u odnosu na vтhunce polШcke Moderne. Njega smo vec pominjali na pocetku ovog poglavlja kada smo govorili о tome da nakon Drugog svetskog rata usled sve vece konvergencije razlicitih ideologija postepeno dolazi do stvaranja postmodernog kokrela ideologija, а sada cemo temeljnije obrazloziti na sta smo mislili i о cemu se zapravo radi. ********** Ројаvи «kraja ideologija>> је, pored konkretnih zblvanja и politickom polju Evrope пakon Drugog svetskog rata, и teorijskom smislu najavio upravo dosada cesto pominjani Fransoa Liotar svojom opaskom da «velike price vise nisu verodostojne».848 Naime, kraj svih velikih ideoloskih prica се nastati иsled zamora materijala, odnosno usled spoznaje post-prosvetiteljskog uma da svi prosvetite~ski projekti tapkaju u mestu, ne donoseci coveku ni pиniju, ni srecniju egzistenciju. 84 Liotar pokazuje da sи nus- produkti modernih ideologija pojave poput Ausvica ili komuлisticke strahovlade i smatra da to defegitimise modeme ideologije u globalu, odлosno sve velike price, koje mesto treba da ustupe milijardama manjih prica. Liotar teorijski osvescuje u praksi sve primetniji beg stvarnosti ispod sinjela ideologija, za koje post-modemo vreme nece Ьiti tako zagrejano kao ono nepatvoreno modemo. U protekloj celini videli smo da је na pocecima i vrhuncima politicke Modeme Ьilo prisutno «divljaлje ideologija» koje su, nakon sto se jednom fonniralo moderno politicko polje, odredivale njegovu logiku i suvereno delile njegov prostor. Konacno, videli smo kako је Citava ta situacija rezultirala stvaranjem ideoloskiћ konstrukata levice i desлice, odnosno pojavom da prosta prostoma odredenja doЬiju politicko znacenje. Sada u postmodernom dobu, ne samo da се se stvarnost poceti polagano iskradati ispod sinjela koji su za nju skroji le modeme ideologije, vec се to znaciti i iskradanje ispod sinje\a pojmova levice i desnice u njihovom klasicпom zпасеnји. Ovi pojmovi се sada, gubeci na prakticnoj egzistencijalnoj vaznosti, Ьiti izvikivani samo od onih intelektualaca koji se nisu oslobodili pretenzije da budu «veliki ideolozi», dok се oЬicni gradanj u ovome biti razboritiji, ne povodeci se za praznjm parolama bez empirijskog realiteta. То се Ьiti vidljivo iz cinjenice da се pojmovi levice i desnice imati sve manju ulogи u konkretnoj politickoj orijentaciji vecine gradana koji се Ьiti sve vise ideoloski indiferentni i koji се se samo manjinski deklarisati kao liЬerali , konzervativci, komunisti ili demokrate, а narocito sve manje kao levicari ili desnicari. No, о tome vise kasnije, dok sada mozemo zakljuciti da «kraj ideologija» ne nastupa kao potpuno odsustvo «politickih sistema znacenja», vec samo to da oni vise ne 848 Љid. - str. 34. 849 Liotar је to ovako izra.zio: «Medutim, pobeda kapitalisticke tehnonauke nad ostalim kandidatima za krajnji cilj uлiverzalne ljudske istorije drugi је nacin unistenja projekta modeme pod prividom njegovog realizovanja. Vlast subjekta nad objek6ma dobijenim kroz savremene nauke i tehnologije nije popraeena niti s vi~e slobode, niti s vise javnog obrazovanja, niti s vise dobro raspodeljenog bogatstva. Nju prati tek vise sigurnosti u cinjenice»- Љid.- str. 26, slicno i na 76.- 77. 265 pretenduju na masovnost, univerzalnost, opstost i nivelaciju razlicitosti, vec su se pomirili sa sarolikoscu sveta u kome zivimo. «Кrај ideologija» ili «kraj velikiћ prica», znaci, naime, preispitivaпje jedne od osnovnih modernistickih ideja- ideje о progresu, odnosno ideje о istor~i koja napreduje ka sve savrsenijim socioloskim oblicima. Liotar, citajuci znakove vremena, odbacuje sve modernisticko-progresivisticke price, opet se potpomafuci simbolikom Ausvica, isticuCi da posle Ausvica nije moguce govoriti о Hegelijanskom aujheben-u.850 No, iako prihvatamo njegovu delegitimizaciju sviћ progresivistickih filozofija istorije, ipak smatramo da је Hegel trijumfovao upravo nakon Drugog svetskog rata, iako је velika istina da su milioni neduroih u tom ratu nastradali. No, milioni su nastradali upravo zato sto su nacisti najpre «ubili» Hegela, da bi potom krenuli u globalno krvoprolice. О tome kako Hegel «vaskrsava» posle Drugog svetskog rata, iako је i sam «poginuo» sa dolaskom nacionalsocija!ista na vlast, temeljnUe cemo pisati пesto kasnije и radu. Bilo kako bilo, Liotar delegitimise sve modernisticke filozofije istorije, odnosno sve pokusaje da se kontigencija istorijskih cinjenica podvede pod neki centralni istorijski um, samo se racionalizujuCi i shematizujuci. Liotar suocava sve te istorijske shematizme, bez obzira da li su smitovsko-ekonomisticki, rusoisticko-demokratski, kantovsko-gradanisticki, hegelijansko-sinteticki ili marksisticko-komunisticki, sa konk.retnim uiasima istorije 20. veka - od ratova, preko ekonomskih kriza, sve do fasistickih i komunistickih masovnih tortura- i zakljucuje da su sve velike price pale na ispitu. Sa druge strane, ukoliko Liotar proglasava svojevrsni «kraj ideologija» utoliko Habermas cini nesto slicпo samo sa drugim predznakom. Naime, Habermas је svestan da ideologije u ооvош vremenu ne mogu vaziti apsolutno, odnosпo kao zatvorпi sistemi kako su vзZile nekad na vrhuncima Modeme kao kod npr. Marksa. On svojojom idejom tzv. «komunikativnog delovanja» ( kommunikativen Handelns )851 trзZi mogucnost sporazumevanja razliCitih politickih meta-jezika, ne pretendujuci pak da sam oformi jedan novi politicki meta-jezik. Na nasledu Adomove i Horkhajmerove negativne dijalektike, on konstituise jednu etiku konsenzusa, tj. komunikativnu etiku, koja се do svih svojih pojmova poput istine, dufuosti, pravde itd. smerati da dode konsenzusom, odnosno kroz komunikaciju.852 Tako се ova konsenzualna i komunikativna, par excellence «demokratska» etika, biti antirevolucionarna ( Habermas direktno odbacuje projekat marksisticke revolucije i diktature proletarijata ), te се doci kao porucena za promovisanje vrednosti sirokog postgradanskog centra u koji се biti inkorporirana l1abermasovska kornunikativna «dernokratska Jevica». 853 Naime, Habermasova ideja 850 Гbld.- str. 73. 851 Ј . Habennas - Тheorie des kommunikativen Handelns - Suhrkamp, Frankfurt!М, 1981. 852 Za razliku od njega vjdeJj smo da је Ljotar smatrao da је konsenzus jJuzjja., odnosno njsta drugo do zastareJj oЫik kJasjcnog refleksjvnog djskursa Modem e. Nasuprot Habermasovjm pokusajjma da poJjtjckom polju obezbedj homogenost putem konsenzusa ј komunjkacjje, Ljotar smatra da је heterogenost usud naseg vremena. No, ono u temu se s laiu ј jedan i drugi jeste da vi~e ne postojj univerzalno obavezujuca etjcka i politicka paradjgma koja Ьi Ьila samoekspljkatjvna ј u relacijj sa nekim objektjvnim umom. Razlikaje u tome sto Habermasa mucj nostaJgjja za homogenoscu ( ceJjnorn) ј stoga on predlazc konsenzus tj . saglasje kao resenje, dok Ljotar otvoreno toj celinj objavljuje rat, pustajuci da egzjstjra mnosnro malih ј parcijalnili ceJjna ssз Habermasova demokratska poljtika se razlikuje od Rusoove demokratske politike, posto kod Habermasa demokratska «opsta volja>> njje homogena., vec veoma djfuzna ј stoga uvek iznova iziskuje svoju homogenizacjju putem konsenzusa, sto predstavlja jzvesno vracanje Loku ј njegovoj jdejj vlade koja pociva na saglasnosti. О ovoj Lokovskoj jdejj ј njenjm transformacjjama u - V. Kostunjca- Dion Lok i ideja 266 mozda nece direktno uticati, ali се svakako pogodovati fonniranjи neke vrste postmodernog koktela ideologija, posto се razlicite ideologije jedne sa drugima stupati и najrazlicitije komЬinacije i «komиnikacije». Ovako dolazinю do dugo najavljivane teme postmodernog koktela ideologija te cemo u narednim redovima pokusati da preciziraшo osoЬine ove pojave. Naime, to ukrStanje razEcitih ideologija Ьiсе и bukvalnonrn znacenju reci vise koktel negolj ozЬi ljna sinteza kak:vu smo vjdeli kod Hegela ili Tokvila. Тај koktel се jednako kao prethodna sinteza poslиZiti sirenju prostora postgradanskog centra, aij се ga Ьiti mnogo lakSe zloupotreЬiti и odnosu na prethodnu sintezu, koja је jpak zbog svoje ozЬiljnostj i naиcnosti ЫЈа daleko od manjpulacjja radi ad hoc politickih ciljeva, premda јој је, sa druge strane, pretila opasnost od totaiitarnih jтplikacija. Ovaj postmoderni koktel ideologija се vrlo cesto, posve eristicki, pos[uziti opravdavaпju razlicitil1 stvari, odnosno apologiji sasvim oprecnih poijtjckjh ciljeva. Potpuno postnюdemo, principi sjrokog postgradanskog centra се doЬijati svoje znacenje zavjsno od koпteksta u koji budи stavljeni i upravo ро tome се se ovaj postgradanski centar razlikovati od onog klasicnog modemog gradanskog centra cijj principi се vзZiti univerzalno i opste bez obzira na razlicjte kontekste. Sada се princjpi sirokog postgradanskog centra Ьiti koristenj kako za odbranu liЬeralnog konstjtucjonalizma i demokratije, tako ј za aпti-demokratsku praksи nametanja liЬeralnog konstitucjonaJjzrna, koji ро svojoj definiciji пеkој poijtickoj zajednici пе moze docj spolja, vec samo iznutтa. Tako 6е glavni nedostatak ovog postmodernog koktela ideologija Ьiti zapravo mogucnost иvodenja tzv. dvostrukih standarda koji su Ьili nezamjslivj Kantovoj ·etici cistog liЬeralnog centra, Berkovoj etjcj oЬicajnosnog klasicnog konzervativizma ili pak revolucionamoj etici Marksovog komunizma, koji su ро ovom pitanju bili veoma koherentni. Cena oslobadanja od celovitih, koherentnih i uлjverzalnih sistema znacenja Ысе placena novom vrstom etjcke relativnosti, posto се ј moralna pjtanja podlegati domjпjraju6oj kategoriji konsenzusa. Tako cemo imati ustanovljavanje jedne specificne etike и kojoj се konsenzus i komunikacija Ьitj vrednostj ро seЬi, sto moze rezultjrati kako moralnim relativjzmom, tako i doslednoscu konsenzиalno-komunikativnog stava, а sto се zavjsjti od samih sиbjekata koji sи nosioci ovog konsenzualnog diskursa, koji mogu Ьiti dobronaшerni , ali i veoma sumnjivih namera. Bilo kako Ьilo, svet univerza lnih znacenja koji је inaugllrisla politicka Modema се se polako raspadaб, odrzavajllci se formalno, al i podlezиci kontekstualnim tumacenjiшa, koja се Ьitno Ьiti odredena prostorom politicke moci. No, ono sto се sprecavatj samu moc da postane ogoljena volja za moc sa totalitarnjm implikacjjama, је bas to mnostvo konteksta, odnosno diskursa i njihovih subjekata, ра се tako postmodemo vreme pokazivati dva svoja Ј јса - manipulativno-instrumentalno ј pluraljsticko-demokratsko. Epohu pozne Modeme, odnosno postmodemo doba, obelezavace naprosto dva protivrecna procesa. Jedan се biti ogranicavanje poJjtjckog polja koje је, kao sto smo videli и prvom poglavUи prosle celine, svoj zaokruzenj i zatvoreni oblik dobilo na pocecima Modeme i bilo predus\ov razlikovanjи levice i desnice. Sada се, sa jedne strane, postшoderno ogranicavanje zatvorenog rnodemog politickog polja mocj, biti onaj proces u kojem се sve јасе civilno drustvo polako «razredivati» koncentrat «ciste» vlade koja poCiva па sag/asnosti- u kлjizi Vgroiena sloboda - politicke i pravne rasprave - Filip Vi~njic i Institut za filozofiju i druStvenu teoriju, Beograd, 2002.- str. 63. - 89. 267 poljtike, razЬijajucj Ьi lo kak:vu koncentracjju <~ake» poljticke volje ј jnaugurisucj mnostvo razlicitih djskursa ј drustvenih konteksta od kojih је svakj u pozjcjji da pretenduje na legitirnnost samo ako ne ug:rozava gradanski rnir i red. Jednostavnjje receno, irnacemo veCi broj podjednako legitimnih drustvenjh djsku:rsa medu kojjma се se trazjti drustveni konsenzus kako Ьi se on potom preneo u liberalno-demokratske jnstjtucije. Na drugoj stranj, jmacemo oprecan proces јег се sada ovakav «razreden» oЫik samog politickog princjpa i njegova <>. Talasi g lobalne demokratije koji се se polako siriti nakon Drugog svetskog rata, а koji се Ьitj na vrhuncu u nasirn danirna, doprinece hiperpolitizaciji citave stvarnosti, no ipak nudeCi jedan razretleni politic7d desti/at koj j nece poput onih ranijih vaziti apsolutno, vec се Ьitj sklon preispjtivanju. Dakle, proces је dvosmeran, pol jtjcko polje ј s laЫ i јаса, zavisno sa koje strane gledamo - slaЫ ро jntenzitetu, јаса ро ekstenzivnostj. Politka 6е Ьiti svuda, ј nigde posebno, а zvanicne drZзvne instjtucije i ono sto se оЫсnо smatra tradicionalnim poljtickim ustanovama Ысе samo vrh ledenog brega, ispod kojega се se nazirati obri si hiperpolitizovanog drustva.854 U postmodernom dobu се se stvarati jedan svet §irokih meduzavisnosti, gde се politicka volja Ьiti sveprisutпa, аЈј gde se nece moci jednostrano ispoljavati, upravo usled hiljadu meduzavisnosti u koj ima се se ispreplitati pol itika, ekonomija, civilno drustvo, religije i jos bezbroj drustvnih determinanti od kojih njjedna nece irnati monopol nad poljtickirn poljem, ali gde се sve ро malo biti u njega uklucene. Zbog ovog svojstva razretlenog politickog desti/ata koje pokazuje postmodemo poJjticko poUe u kojemu се se politika, na jednoj strani, skrivati u svom sпafuom i monumentalnom obliku, da Ы na drugoj stranj Ьila sveprjsutna u svom slabom obliku, mnogj mislioci се govoritj о tzv. «kraju istorije». О tome се se govoriti jos od Njcea855, preko Liotara856 sve do Fukojame ( Fransis Fukuyama ) koji istu pojavu, pristupajucj јо~ sa suprotne strane u odnosu na Nicea ј Liotara, ј krstava pomenutom sintagmom.85 854 Karl Smit је prvi koji јаsло vidi i koлstaruje ovu situaciju ј о~ 1927. g, mada se koлcept hiperpolitizovaлog dru~tva лејаsло лazirao i kod Marksa i лekih marksistiёkih teoreticara. Smit, iлteleJ..walлo posteno, mada лevoljko, istice razliku ovog modela u odлosu ла klasicni modcl modemog shvataлja politike u kome se ола ticala iskljucivo drZave i лјелih iлstitucija: < ј kao takav jednako pripadajuCi i Japancima, Кinezirna ili Arapjma, kojj ga mogu npr. koristjti иpravo u sukobu sa «zapadnom cjvilizacijom» iz koje је i potekao taj projekat.860 Tako njsta sustinski nije иcjnjeno u pogledu kantovog unjverzalnog <>, jer kao sto је rekao Liotar, pobeda kapitalisticke tehnonauke njje popracena лј sa vjse slobode, ni sa vise prosvecenosti, ni sa manje siromastva.861 Jedлostavnije receno, modemistickj razvoj se sam seЬi vratio kao bиmerang, te umesto da ide samo napred, on је росео da se vraca u krug donoseci nova ushicenja, ali i nove destrukcije, koje se perjodjcno smenjujи и nekoj vrsti лjceansko-tojnЬijevske kruine jstorije. Pod sиncem nista nova, kako Ьi rekao starozavetni Propovednik, vec stalno jedno te isto vracanje istog, kako Ьi rekao Njce. Omnja mutantur, nihil interit, rekao Ьi Ovidije, а Fukojarna i Liotar ne Ьi mogli da se ne sloze. Otuda, Fukojaшa ј Ljotar predstavljaju, ako se moze govoriti metaforicno, jednog post-modernog Hegela. San1 Fukojama predstavlja jednog 858 Zал РоЈ Sartr - lza zatvo1·enih и·аtа - u lzabrana dela, knjiga 5. - D1·ame - Nolit, Beograd, 1984. 859 «Danas, naprotiv, imamo te~koce da zaшislimo svet koji је radikalno bol i od na~eg sopstvenog ili budu6nost koja, su~tinski, nije demokratska ј kapjta listjcka... . ... Mozemo, takode, da zamislimo i budu6e svetove koji su znatno gori od ovog kojj nam је sada poznat ј u kojima se vra6aju nacjonalna, rasna ili verska netoleraлcjja iJj u kojima smo smrvljenj ratom ili propa~cu okoline. Ali mi ne moiemo da zamislimo svet kojije sustinski razlicit od sadasnjeg i, istovremeno, bolji. - F. Fukojama - Kraj istorije i poslednji covek - CID, Podgorica, 1997.- str. 71. - istakao N.C. 860 Ovo globalizovaлje modemog projekta kojj ima zapadno-evropsko poreklo dobro ора2а Mile Savic: «Zapadni projekatje preplavio svet, аЈј se on ј odvojjo od svog porekla. Njega mogu da prihvate ј delotvomo usmeravaju i zajednjce koje se nalaze jzvan zapadnog kruga. On је osloboden od porekla, on vise nikom ekskluzjvno ne pripada. Vjse njje neophodno da Zapad sebe opomjnje za hegemonjju ј ekskluzivnost, јег se gubjtak ekskluzivnostj vee dogodio, dokje hegemonjja dobjJa drugi smisao kroz teZ:nju da se prik.rjje ili ponjsti cjnjenica gubitka ekskJuzivnosti... . . .ТеZпја zapadnog sveta da u potpunosti jлstrumentalizuje prirodu, u suceljavanju sa drugim/drugaCijim marginalnim pozicjjama, jzazvala је odgovor s njihove stтane ne putem otpora ј zatvaraлja 11 sebe ( madaje ј to epizodno postojalo ), nego prihvatanjem igтe, instumentalizacjjom zapadne metode u njenom cjstom oЬJjku, oЬiiku ocjs6enom od porekla>>- М. Savi6 - Jzazov marginalnog; dometi kritike logocentrizma и sporu Modema - Postmoderna - fj[jp Visnjjc, lnstjtut za filozofiju ј drustvenu teoriju, Beogтad, 1996.- str. 271. 861 Vjdi fus-notu 849. 269 japansko-arnerickog Hegela koji kao i onaj nernacki predstavlja rnisaonj rnejnstrim, ali kojj samjm tjm sto nije Evropljanin, nije vise ni klasjcno-moderan ni klasicno-prosvecen, vec post-moderan ј post-prosvecen, sto citavu njegovu pozjcjju сјлј vjseznacnom. Stoga се se Fukojama moci i pohvaliti, sto cinimo u ovom poglavlju, ali ј kritjkovatj, sto cemo obracajucj painju na neke negativne aspekte njegove teorjje uciniti u poslednjem poglavljн ove celine ј cjtavoga rada. Sa druge strane ј Ljotar је vjseznacan te ukoliko smo ga na prethodnim stranicama kudili kao «ekstremjstu», u narednjm redovjma cemo ga pohvaljtj kao svojevrsnu pojavu postmodemog filozofskog «spasjoca». On је viseznacan н odnosu na klasicnu-modernu, posto jako svesno zauzima marg jnalnu antj-prosvetiЩsku poziciju, nece moci da odoli iskusenju da ne postane novj i veliki postmodemj «prosvetjtelj» koji objavljцje kakav је u stvarj trenutno Zeitgeist. Stoga i Liotar predstavlja jednog postmodernog Hegela, no ne zbog porekla, vec zbog samog tona njegovog diskшsa. Najme, videli smo kako on diskvalifikuje sve velike filozofije istorije suocavajucj ih sa istorijskom realnoscu, zelecj da smanjj sarnu prezasicenost modernog coveka istorjjom. No, ostaje pitanje nije li i san1 Ljotar ovjm svojjm djskursom uputio istoriji pitanje, trзZecj od nje odgovor, pokusavajucj da jednako kao i Habenuas, doprinese unapredenju globalne komunikacjje ј dijaloga? Pjtanje је zapravo - da Ji је Liotar, zeleci da obznanj «kraj svih velikih pric<ш, ј sam iлjcirao jednu «veliku pricu kraja», odnosno pricu «strзSnog suda prosvecene istorije» - samo kako Ьi omogucio komunikacjju izmedu razlicitih diskursa koji su nesvodivi jedni na druge, ali koji treba da nauce da zjve jedni sa drugjma? SkJoni smo da OVO interpretjramo na ovakav nacin, sto govori о tome da postmodemo doba ne napиSta onaj stav «urЬi et orЬi» koji је imala Modema, samo ga jzgovara drugacijim glasom i tonaljtetom.862 А upravo се taj tona\jtet zaci «s onu stranu levjce i desnjce», jer negirati prosvetjteljsku tradiciju i linearno shvatanje jstorjje, znaci negirati Francusku revolucjju, ра time ј podelu na klasicnu levicu ј desnjcu. То <>. Oni ne beze od istorije u neku post-istoriju poput Liotara ili Fukojamc, ili trafe njen kontjnuitet sa modcmom istorijom poput HaЬern1asa, vec iskreno priznaju da istoriju ne mogu razumeti i da jh ona, buduci da ne moze Ьiti valjdan predmet saznanja, i ne zanin1a. Time se odricu mШjenja о epohi, ali se otvaraju za svaku vrstu konkretnih, malih, uglavnom tehnicko-tehлolo~kih akcija ( Ronj ) ili malih neobavezujucih «poetizovanih>> naracija (Fjs ), koje се oЬeleziti lik epohe, odЬijajuCi da postave pitanje njihovog smisla i konacne svrhe- Richard Rony- Fifozoflja i og/eda/o prirode - Vesclin Masle5a, Sarajevo, 1990, Stanley Fish- Js There а Text in this C/ass? - Harvard University Press, Harvard, 1980. 863 О onome ~to smo mi nazvali «komunikativnom pretenzjjom» kod Liotara, govore i Best i Kelner nazivajuci zbog toga njegov postmodernizam >- М. Duric - Utopija izmene sveta - IDN, Beograd, 1979.- str. 9. 272 npr. ekoloskog projekta ocuvanja zivotne sredine.868 Na srecu, potrosacko postgradansko drustvo koje se polako uspinje nakon Drugog svetskog rata, ostavlja dovoljno prostora da se fonniraju razпe grupe, koje se se u svom samoorganizovaпju mogu odbraпiti od krize jdentiteta. Koncept cjvilnog drustva се pogodovati raznoraznim duhovnjm ј reljgjjskim nadgradnjama, bez obzira da li su one koпvencionalne ili altemativne, а videli smo da Tokvil smatra da staЬilnostj demokratskog i liЬeralnog drustva ne moze ni biti bez ovih duhovnili пadgradnji, koje Ьi trebale predstavljati protivtefu mogucim individualisticko- ekonomskim zastranj ivanjima.869 Tokvilov glas се dugo vremena Ьiti u pozadini , da Ьi se tek nakon Drugog svetskog rata afirrnisali neki aspekti njegovih «kontrolnih» zahteva demokratsko-liЬeralnom poretku. Naime, jos od Francuske revolucije, demokratija i gradansko drustvo na јеdпој strani, i koпvencionalne crkve ј religije па d.rugoj straпi , posmatrace se kao nepomjrJjivi neprijateljj, odnosno kao dva potpuno razlicita poretka.870 No, sada posle Drugog svetskog rata dolazi do velikog jzmirenja postgradanskog drustva i vec zrele demokratije sa konvencionalnim religijskim institucijama koje se uklapaju u (post)gradaпskj poredak, koji im opet sa svoje strane omogueava potpunu autonomiju religijskih obreda, autonomiju unutrзSnje jurisdikcije i koji im prиZa bezbedonosne garantjje. Cak i katoljcka crkva prihvata neke od tekovina Francuske revolucije, sto је vidljivo iz enciklike раре Јоvапа XIII naslovljene Pacem in Ten-is ( Mit· па zemlji) i objavljene 11. aprila 1963. godjne. U ovoj encikliki ne samo da se priznaju neke tekovine demokratsko- liЬeralnog razvoja, vec se ј doticu mnogi savremenj proЬiemi kao sto su; prava radnika, ћumanizacija savremene privrede, ljudska prava uopste, kritika kolonjjalizma ј пeokolonijalizrna, odredenje spraш sve veceg drustveno9 angaZтana zena, zalaganje za nuklearno razoruzanje, briga о globalnoj ravnotezi itd.8 1 Razlog zasto se crkve nakon Drugog svetskog rata izmiruju sa demokratjjom ј liЬeralizmom treba videti u tome sto su u ratnom vihoru uvidele da najveca opasnost za hriscansko shvatanje slobode ne preti sa te strane, vec sa strane nacionalsocijalisitckog paganizma, odnosno od strane komunistickog ateizrna.872 Dodatni podsticaj otopljavanju stava ne samo hriscanske, vec svih konvencionalnih religjja, prema modernim tekovinaшa је sadriaj Univenalne 868 Ovako zakljucuje i V. Pavlovic i kaze da «u svemu ovome verovatno lezi bar deo оЬјзSпјепја ~to u па~е vreme ропоvо doЬijaju zamah n1nogj religjjski ј пeo-religj skj pokreti, sto пicu razlicjte verske sekte ј па Zapadu ј па Istok:u, sto su sve Ьгојпјје ј sareпolikije misticke grupe razljcjtog tjpa, sto sи sve populamjje grupe za psihick:u po> mogle pronacj u Bogu. Mogucnost latentnih юnetafizjckj\ш konotacjja Univerzalne dekfшacije Ьiсе razlog sto се predstavnici marksistickih drl.ava Ыti uzdrl.aлi priljkom zavrsnog glasanja о njoj u skupstini UN, dobro naslucujucj da ta deklaracija пеmа bilo kakve revolucioпame iшplikacije, а da moze poslиZiti popularisanju «opijuшa za mase» kako su ortodoksni marksisti dozjvJjavali religiju jos od svog veljkog utemeljjvaca. Uopste, о izшireпju gradanskog ( civjlnog ) drustva ј koпvencionalnih religija nakon Drugog svetskog rata svedoci niz okolnosti, iz cega mozemo zakljuciti da su se prevaziSli antagonizшj koje su u vreme Francuske revolucjje jedni prema drugjma gajilj prosvetiteljstvo ј konvencjonalne reJjgjozne oгganjzacjje. Sada se naprosto mesaju princjpj koji su Ыli sadr".anj u Deklaraciji prava coveka i graaanina iz 1789. g. kao proglasu ( liЬeralлe ) revolucjje, sa nekima od principa Svete AJjjanse kao svojevrsnog proglasa restauracjje. Ovo је vjdljivo npr. vec u sledecjm dokumentjtna katoJjckih koncjla poput Gaudium et Spes (Radost i nada ) ј Dignitatis Humanae ( Ljudsko dostojanstvo ), koji se пadovezuju na encikliku Pacem in Te1'ris, а kojj jednako racuпaju ј sa demokraЩom, liЬeralizшom i ljudskim pravjma, ali i sa nuZ:noscu priznavanja crkve i crkava kao опоg staЬilnog duhovпog poretka kojj се Ьiti jedan od cuvara globalne ravnoteze.874 Ipak, nece Ьitj spomo da се unutar crkava, а роsеЬпо katolicke, ostatj ј neki krugovj neprijateljski raspolozeni prema demokratskjm novinama, ali се se crkve potruditi da se njihov glas cuje samo unutar crkvenjh organjzacija, kako Ьi se predupredili mogucj napadj za zatucanost ј konzervatjvizam. Sa druge strane, neki reJjgjjskj velikodostojпici, poput katolickog poglavara Jovana Pavla П vеоша cesto се korjstitj «demokratski» vokabular koristeci ga za uticaj па neka poJjticka zЬivanja, poput onih prilikom rusenja Belinskog zjda. Bilo kako Ьilo , crkve i druge relig jjske organizacjje u Evropi nakon Drugog svetskog rata uglavnom prihvataju demokratiju i neke od segmenata civjlnog drustva, udaljujucj se od tesne veze sa drzavom ј postajucj jedan od najboljih kontrolora Ыlо kakve politicke samovolje, prj tome ne Ьivajuci vjse ni njeпi izvori - kao npr. u Tokvilovo ilj, jos i vise, u de Mestrovo vreme. lzbalansiranjjj odnosj reljgijskih organizacjja sa cjvi lnim drustvom875, svedoce о novim znakovima epohe koje 873 Univerzalna deklaracija о ljudskim pravima- Uvod - www.poverenjk.org. yu/dokurnentacjja/54 dok.pdf- jstakao N.C. 874 О ekumenskim proglasjma Gaudium et Spes ј Dignitatis !?Umanae i njihovim doprinosima savremenom «demokratskom» katoljcizmu u - Osnove socijalnog ucenja k{Jtolicke crkve- Fondacjja Konrad Adcnauer ј Beogradska nadbiskupjja, Beograd, 2006. - str. 6, 36, 66, 78, 80, 89, 104, 155, 164, 216, 220-222 875 Pitanje da li su crkve ј reljgjjske organjzacjje deo civjlnog drustva jlj neje toliko оЬјmла tema daje ovde ne шozemo nacinjati. Samo mozcmo reci daje о tome, da narastajuca postmodema religioznost njje uvek nиZno i prepreka cjvjlnom drustvu, pisao D. Pantic kojj smatra da odnos cjvjlnog drustva ј reljgioznostj nije jedлoznacan ј da ponekad reljgioznost Ьiva saveznjk cjvjlnog drustva, а da ponekad ј Ьiva njegov protjvnjk- Dragomir Ј. Pantjc - Dominantne vrednosne orijentacije и Srbiji i mogui:nosti nastanka civilnog drustva - u zbomiku Potisnuto civilno drusrvo ed. V.Pavlovjc, ЕКО CENT AR Beograd, 1995. - 274 donosi postmodemo vreme, odnosno о vidljivim obrisima tzv. postmaterijalistickiћ vrednosti. Stoga nije пi cudo da neka savremena socioloska istrazivaпja pokazujи da se biraci u savremeпim zapadnim demokratijarna sve mапје polarizujи prema dn1stvenoj klasi i prema klasicnim ideologijama, а svc vise ~о principu - za ili protiv materijalistickih, odnosno postrnaterijalistickih vrednosti.8 6 То dodatno govori о tome da se prevazilaze stare ideoloske podele, а da и politicko polje ulaze поvа razlikovaпja i vrednosпe orijentacije, sto се morati da ostavi posledice na daljnje odumiranje klasicne podeljeпosti politickog polja na levicи i desnicu u njihovim prepoznatljivim jdeoloskim znacenjima. Naprosto, radice se о иlasku u doba поvе postrnodeme «zacaraпosti»877 koja се Ьiti suprotna onom veberijaлskom nюdemistickom «otcaravanjш> ( Entzauberш1g ), koga smo pominjali па pocetku prosle celine kao iпicijalпu kapislu i unutrasnju sиstinu modemistickog razvoja. Nasиprot tome, sada cemo imati jedan postmoderan svet koji vjse nece Ьiti striktno racjonalan i koji nece podlegati striktno racionalnim tumacenjima, vec се racionalnost Ьiti samo jedan od legitimлih izbora koji се se nuditi, dok се svoj novi-stari legitimitet doЬiti i sve iracionalnosti samo ukoliko ne ugrofavaju prjncipe postrnodernog gradaпskog poretka. Ovakvoj atrnosferi се osim druStvenih kretanja doprineti i rezultati nekih istrazivanja tzv. pozitivnih, odnosno prirodnih nauka, а koji nece moci da se posredno ne reflektuju na sama drustvena kretanja. Za razliku od pocetaka modeme nauke gde se «ljudi odricи smisla»878 jnaugurisиci ogoljeni naucni pozitjvizam, na pocetkи postmodemog doba smisao је naиci ponovo vraceп. No, smisao јој nije vracen tako sto Ьi se опа stavila и okvire neke dogmatske metafizike, kao sto је to bio slиcaj u predmodernom dobu, vec time sto је ponovo postavljeno samo pitanje о njenom smislu, koje је dugo Ьilo odsutno, а na koje su, sada и postrnodemj, moguci v jseznacni odgovori. Liotar postavlja ovo pitaпje ј nudi na njega viseznacaп odgovor, i tako «па mala vrata» ponovo uvodi pitanje telosa naucnog istra:livaпja, premda odЬija da taj telos pojmi logocenticno poput tradicionalne metafizike.879 Ukoliko Liotar dobro opjsuje, da se posluiimo jednjm Jaspersovim izrazom - «duhovnu situaciju vremena>>880 - odnosno duhovnu situaciju savremene nauke koja vapjje dajoj se vrati пeki telos, onda се tu novu konkretnu realпost nauke и praksi otelotvoravati dve nove savremene naucne paradigme - teorija relativiteta i kvaпtna me11aпika. Naime, teorija relativiteta i kvaпtпa me11anika nece Ьiti metafizike u tradicionalпom znacenjи reci, ali се i jedna ј drttga naucna paradigma implicirati neke metafizicke sudove kojj nadiJaze priprostj scijentisticki pozitivizam. Stoga nece biti cudno sto се se na kvantntt mehaniku veoma cesto pozivati teistj svih konfesija, а na opstu teoriju relativiteta izvesni neo-spjnozisti. Sve to nedvosmisleno govori da се еро11а pokazivati znakove prevazila:lenja uske optike str. 84.-87. Takode, vredi napomenuti da V. Pavlovic zapisuje da sc «tcsko moze negirati dajednom dimenzijom svoga delovanja crkva ne predstavlja i deo cjvilnog drustva ( posebno u sferj razvoja ј u~vrsCivanja etickih ргјлсјра na kojjma civilno drustvo pocjva )»- ЈЬјd.- str. 249. 876 R. lnglehart - Culture Sћift in Advanced lndustrial Soclety - Pгjnceton University Press, Prjnceton - New Jersey, 1990.- str. 280-286. 877 О ovom aspektu tzv. postmodemog doba veoma koncjzno ј jscrpno u istj mah govori clanak - Fram;ojse Gajllard- Novo zacaravanje sveta - u zbomik."U Postmoderna - nova epoha ili zaЬluda, Naprijed, Zagreb, 1988.- str. - 119. - 134. 878 М. Horkheimer, Т. Adomo - Dijalektika prosveJiteljstva - Veseljn Maslesa, Sarajevo, 1989. - str. 19. 879 Јеал Franyois Lyotard - Sta је postmoderna - КlZ Art Press, Beograd, 1995. - str. 61.- 64. 880 K.Jaspers- Duhovna situacija vremena- Клjjzevna zajedлjca Novog Sada, 1987. 275 novovekovnog mehanjcjstjckog pozitivizma881 , nadome~tajucj ga onjm sto mozemo nazvati «parcijalnim metafizjkama».882 Filozofski ekvivalent fizici kvantne mehanjke Ьјсе Zan Bodrijar sa svojim Fatalnim strategijama883 u kojima се modemjstjckog, sveznajuceg, neumornog ј mehanicisticko-pragmaticnog Odiseja odmeniti jedan post- modemi Odisej koji се zacuden stajatj pred prostranstvima novih-starih tajnj ponovo «zacaranog» sveta. 84 Ovaj svet «nove zacaranosti» nece Ьiti samo svet povratka starih religijskih i literamih mitova, vec се tu Ьiti moguCi i novi medijski, odnosno vjrtuelni mitovi, koji се takode proizvoditi iracionalna ponasanja, ali koji се, za razliku od onjh starih mitova predstavljati pravu «imploziju smisla>> kako se о tome jzrazjo Bodrijar.885 Postmodemo doba се tako nuditi svoj raj, kao i svoj pakao, ali се ipak ostavljatj ljudjma jzbor, ka kojoj stranj da se opredele. а) ODRAZ STRUKTURALNIН PROMENA GRAE>ANSKOG SVETA NA LEVICU, DESNТCU 1 CENTAR U prvoj velikoj celinj smo videli da је razlikovanje izmedu levice i desnice Ьilo na svom vrlшпcu u spaпskom gradanskom ratu ј u Oktobarskoj revoluciji, odnosno u ruskom gradanskoш rat11 koji је posle te revolucije usledio. U spanskom gradanskom ratu је, na jednoj strani, doslo do intemacionalne sloge levicara, kao sto је na drugoj strani dos\o i do intemacionalne sloge desnicara. Najme, Franka su simpatisali ј fa~jsta Musoljni886, i celokupna evropska ultrakonzervativna reakcjja starog kova, ali i liЬeraJni desnjcar Vinston Cercil, kao sto su snage repuЬlike na drugoj strani s\oZпo sjmpatjsa\i i 881 Ukoliko «teorija relativiteta>> nije nije u potpunom antagonizmu sa njutnovskom «klasicnom mehanikom» i vi~e је nadograduje, no sto је negira, «kvantna mehanika» potpuno menja osnovne premise istraiivanja i racionalisticku relaciju uzrok-posledica zamenjuje polu-metafizickim entitetima poput «kvarkovю> ili «antimaterije»- koji ostavljaju prostora za kategiriju probaЬiliteta tj. slucajnosti. Opozit klasicne i kvantne mehanike nam se ukazuje upravo kao opozit modemog i postmodemog doba, ipak iste eEohe. 8 2 Ono sto smo mi nazvali «parcijalnim metafizikama>>, Liotar naziva «mikrologijama>> - Jean Fraщ:ois L5otard -Staje postmoderna - КIZ Art Press, Beograd, 1995. - str. 64. 88 i. Bodrijar- Fatalne strategije, Knjizevna zajednica Novoga Sada, 1991. 884 Galjardova istice da nат Bodrijar u pomenutom delu <>. Tumaceci Bodrijara, Galjardova precizira greh prevejanog modemistickog Odiseja zbog cije smo «lukave varke, smi~ljene da Ьi odolio ocaravajucim glasovima sveta prepunog zпal:enja, ostali vezani uz jarbol uma, iz straha da ne Ьismo presl i па stranu s irenama». - Franyoise Gaillard - Novo zacaravanje sveta- u zbomiku Postmodema- nova epoha ili zaЬiuda, Naprijed, Zagreb, 1988. - str. 1321133. sss i. Bodrijar- Simulakrumi i simulacija- Svetovi, Novi Sad, 199 1. - str. 83.- 90. 886 Као sto smo videli u protekloj celini Musolinija mozemo smatrati desnicarem samo uslovno, posto on mesa elemente levice i desnice ј ukazuje nат se kao covek dvostrukog politickog porekla. u svakom slucaju on nije konzervativni legitimista starog kova, ali се ро potreЬi podrZavati legitimiste, kao sto се kasnije ро potreЬi hteti da se priЬiizi i pseudorevolucionaru poput Staljina. 276 komunisti i socjjaljstj ј pokojj socijal-liЬeral. Slicno је Ьilo i povodom ruske revolucjje kada su se opet, kao u 19. veku, na jednoj straлj naslj jntemacjonalnj legjtimisti, а na drugoj intemacionalni revolucionari. Upravo 19. vek mozemo oznaciti kao vreme kada се podela na levjcu ј desnicu domjnirati politickim poljem, kao nikada posle toga. Najboljj primer tome је prosta cinjenica da jedan od romana koji su obelezili 19. vek- Stendalovo Crveno i Crno - vec u naslovu simbolicki oznacava dve Ьоје koje su obele:lavale devetnaestovekovnj zeitgeist. Intencija francиskog knjiZevnika svakako njje Ьila politikolosko-teorjjska, no on је, nesvesno, vodecj svoje likove kroz bespuca modemih politick:ih podela prikazao kako је и 19. veku na snazi Ьilo јеdло veliko ili-iJ j - iJj је neko Ьiо crven ( revolucionaran ), ilije neko Ьiо cm ( reakcionaran ).887 Medutim, sa ulaskom и 20. vek razlikovanje izmedu levice i desпice пајрrе dozjvJjava svoje иzlete н pomeпutim dogadajjma u Spanij i ј Rusijj, da Ьi se potom potpuno urusi lo sa prvjm pиcnjima Drugog svetskog rata. Naime, н Drugom svetskom ratu. Cercil се zaratiti sa Musoliпjjem, а lukavi Franko se uopste nece mesati u ovaj «sиkob na desnici». Ne samo to, vec се Cercil, silom nuzde, ratпog saveznika potraziti и sovjetskoj Rusiji, pokazujucj koliko се malo ostati od starih ideoloskih simpatija, koje се se potpuno rasplinuti Ered zahtevima politickog pragmatizma kojj је jspostavj)a ratna borba na zivot i smrt.8 8 I nakon zavrsetka rata se nastavljaju procepi unнtar nekoc istih jdeoloskih porodica, о cemu svedoci niz sjtu.acjja poput npr. one kada се britanski laburisti ideoloski «zaratiti» sa staljinizmom иvidajиci «da Rusi иglavnom ne govore istim jezikom».889 Вјсе to uvod u posleratnu situacijи levica protiv levice, desnica protiv desnice koju cemo temeljnije obraditi и sledecem poglavlju, dok nam se sada valja zadr:lati na opstem konteksfll ц kome се se p olako prevazi/aziti, sada vec proS/i kontekst postavljen Francuskom revolucijom sa svim njegovim suprotnostima ( akcija/reakcija, revolucija/restauracija, levica/desnica, repuhlika/monarllija, crvenolcrno itd. ) Prevazilaienju konteksta postavljenog Francuskom revolucijom svakako се doprineti javljanje tzv. «muti"ranih ideologija>> рориt fasizma, пacizma j!i staljinizma, kojj svi odreda, kao sto smo videli u prosloj celini, predstavljaju spoj prjncipa revolucUe i restauracije i svojevrsni oЬijk revolucionamog konzervativzima ( fasizam, nacizam ), оdпоsпо koпzervativnog socijalizma ( staljinizam ). Takode prevazilazeпju koпteksta Francuske revolucije се doprjneti posleratno sireпje demokratsko-liЬeralпog gradanskog 887 Tragika glavnog 1 ika njegovog romana, mladog bonapartiste, upravo proizlazi iz toga ~to је on «umetnut» izmedu dve Ьоје, te on ne strada poput nekog antickog prometejskog heroja prkosno i veJicanstveno, vec kao kolateralna steta vremena koje nije ostaviJo velike mogucnosti izbora cak ni onima koji su mu se poku~ali prilagodjtj.- Stendal - Crveno i crno- Narodna knjiga, Beograd, 1960. 888 Dгugj svetskj rat njje uopste Ьiо rat izmedu levice i desnice, јег se ni u jednoj veljkoj ]jnjjj njcgovog suprostavljanja ne moze vjdeti opozit levica-desnica. Njti је Britanjja Ьi la l evi~arska, nitj је Nemacka Ьila desnjcarska, nitj је Francuska Ьila lcviCaгska, niti је Jtalija Ьila desniearska. Drugi svetski rat upravo svojom logikom negira ciste obrise levice, desnice i centra. Uslovno mozemo reci da su u njemu ratovalj na jednoj strani koalicija liЬeraljzma ј socjjalizma, а na drugoj koalicija fзSizma i nacizma. No, sam JiЬeralizam се npr. u svojoj «cercjlovskojю> varijanti imatj mnogo od desnog konzervativjzma, а SOCijalizam Се U svojoj «Sta]jinjstickoj» varijanti imati, kao stO SmO videJj, takode jednu konzervatino- caristi~ku crtu, dok се nacizam u svojoj «hitlerovskoj» varijanti imati mnogo od socjjaljst jcko-levicarskih motiva. Sve to govori da u Drugom svetskom ratu uopste njsu Ьile prisutne ciste jdeolo~ke konture kao u spanskom gradanskom ratu ј da је poeetak njegovog meteia upravo Ьiо poeetak mete:l.a u kome се se u posleratnirn godinama potpuno jzme~ati levicarske i desniearske vrednostj, te konacno i sama levjca ј desnica, stupajucj «S onu stranu» poznatog politickog spektra 889 Volter Laker - lstorija Evrope 1945 -1992 - Clio, Beograd, 1990. - str. 58. 277 centra koji се polako и sebe apsorbovati delove levice i desnice, inaиgиri§uci novi postmoderni kontekst opisan u sizeu kojiш smo zapoceli ovu celinu, а koji се mesto sиprotnosti revolucije i restauracije obeleziti opozit ekstremne margine i centralne sinteze oko koga се se sada vrteti politicko polje. Sam kontekst revolucije i restauracije izgublce se posle Drugog svetskog zato sto је sa krajem Drugog svetskog rata prestalo vanredno stanji 90u Evropi, koje је bllo tla snazi, sa manjim ili vecim prekidima, od Francuske revolucije i koje је upravo iflaиgurisala Francuska revo/ucija. Naime, od Francuske revolucije su na snazi - prevrati, ratovi, nacionalizmi i imperijalizmi, i mozemo reCi da је ona u politicko polje pustila stihijske sile koje се muciti Evropu gotovo vek i ро. Tek sa zavrsetkom Drugog svetskog rata permanentno vanredno stanje Evrope prelazi u redovno, koje се cak i и prizmi hladnoratovskih sиprostavljenosti omogucavati formiranj e gradanskog politickog obrazca ( koji vise nece Ьit i klasicno- moderan, vec postnюderan, odnosno postgradanski) kome иvek treba redovno politicko stanje, dok ти nikako ne pogodujи razna vanredna stanja. Тај novoиspostavljeni postgradanski politicki obrazac се, kao sto cemo temeljnije obrazloziti kasnije, Ьiti postrnoderan zato sto se u njemu spajaju tekovine ( modernisticke ) revolucije sa tekovinama ( antimodernisticke ) restauracij e, te epoha tako vise nece Ьiti ni klasicno- moderna, ni anti-moderna, vec се jednostavno ziveti svoje postrnodemo doba. Bilo kako bilo, Evropa tek posle Orugog svetskog rata izlazi iz krize koju јој је nametnula Francuska revolиcija . Poslednji trzaj te krize bice u real-socijalistickim zemljama koje su proizasle, direktno ili indirektno, iz Oktobarske revolucije, а koja је sama proizisla iz Francиske revolиcije. Ј jedna i druga revolucija umiru sa propascu real-socijalizma u Evropi i tako, makar za 11eko vreme, utihпjиjи svi impulsi koje је, nekad davno, porodila velika Francuska revolucija.891 Tako cemo posle Drugog svetskog rata, а posebno nakon pada Berlinskog zida, imati jednи post-revolucionamu Evropu u kojoj се sve manje va.Ziti revolucionarne suprotnosti levice i desnice, tj. revolucije i restauracije, te се se Evropa, makar za neko vreme, smiriti u centru. Тај centar се nesumnjivo u seЬi sadr:lavati neke od tekovina Francuske revolucije poput demokratije i liЬeralizma, sto svedoci da tekovine Francuske revolucije nisu zauvek izgubUene posto se tocak navodno vratio u neko staro pred-moderno stanje, vec се situacija Ьiti post-moderna jer се tekovine Francuske revolucije Ьiti zadr.Zane, ali i stavljene u novi postmoderni kontekst. U tom novom kontekstu ni demokratija ni liЬeralizam nece Ьiti onakvi kakve ih је proklamovala Fraпcuska revolucija, posto се se u tom novom kontekstu ponasati sasvim drukcije nego u onom klasicno-modernom, sto svedoci о novom postmodernom stanjи. Kasn ij e се Ьiti vise reci о tome kako se demokratija нdalji la od svojih rusoistickih bazicnih proklamacija, i kako је IiЬeralizam postmodemog doba ipak razliCit н odnosu na svoje lokovske korene, dok za sada samo mozemo zakljuciti da se sve izmesalo sa svime u onom pominjanom postmodernom koktelu ideologija koji је produkt novog konteksta koji се odredivati politicko polje. 890 О znacaju same institucije vanrednog stanja za logiku politckog polja koje, dok је to vanredno stanje na snazi, biva preplavljeno suprotnoscu revolucije i kontrarevolucije, medu kojima tesko mo~e Ьiti Ьilo kakvog srednjeg re~enja u - Саг! Schmitt - Politische Theologie - Duncker und HumЫot, Munchen und Leipzig, 1922. 891 1 u drugirn krajevima sveta се se takode desiti dogadaji koji се potpuno uzdrmati kontekst Francuske revolucije. Ро Hobsbaumu llomeinijeva socijalna islamska revolucija u Jranu 1979. g, odbacuje i tradicije 1789. g. i tradicije 1917. g. - Е. Hobsbaum- Doba ekstrema - Dereta, Beograd, 2004. - str. 343. 278 ********** Novi kontekst koji росiлје da odreduje politicko polje Ьiсе vidljiv u mлogim znakovima vremena koji се nesumnjivo pokazivatj da је starj kontekst kojj је postavjla Francuska revolucija prevazjden, а sa njime i mnogi od njegovih pojmova, razlikovanja ј teorijskih djskursa. Nova kretanja u poljrickoj sociologijj, koja се biti ekvivalentna onim filozofskim kretanjima opjsanjm u prvom delu ovog poglavlja, stupice na scenu sa njzom socjologa ј poljrikologa koji се se otjmati Ьilo kakvom sjtujranju оа Jevicu, desnicu iJj centar u ojihovim klasjcnim znacenjima. NajupecatJjjvjjj od njih се Ьitj Zorz Sorel (Georges Eugene Sorel ) ј Robert Mihels ( Robert Michels ), kao i ovde vec mлogo pomjnjani Karl Smit.892 Zorz Sorel, najpoznatijj ро svom delu jz 1908. g. Razmisljanja о nasilju (Rejlexions sur !а violence )893, Ьiсе podjednako simpatjcan ј komuлistima, ј fas jstjma, ј anarho-sindikalistima, kao ј elitjstima svih Ьоја i predznaka. On sam се veoma cesto menjati svoja kako teorijska, tako i politicka stanovjsta, prelaze6j neoЬican razvojni put- od konzervativnog JjberaJjzma, preko marksizma i sindikaJjzma, sve do ekstremnog tradjcjonaJjzma i konacno, boljsevjzma. Stoga песе Ьitj cudo sto се se na njega pozivati mjsJjoci ј sa levice ј sa desnice, ј revolucionarj ј tradicjonaJjstj - od MЉelsa, preko Grarnsija i Benjamina, sve do Karla Smita. On na jednoj strani postaje jedan od najЬitnjjih teoreticara sjлdikalizma, sto ga prjЬJjzava levjci, da Ьi ла drugoj stranj Ьiо dosledan branjJac nekih tradicjonalnih vrednosti kao sto је npr. kult porodice iJj kult nacionalлe tradicije, sto ga priЬliZзva desojci. Kod njega cemo na delu naprosto imati revoluciju koja се odbaciti racjonalizam i sva modema utemeljeoja, da bi se pokusala utemeljiti pomocu «predmodemih» iracionalnih mitskih naracjja formiranih ро uzoru na rano hriscanstvo i njegovo mucenjstvo.894 Tako se revolucija spaja sa restauracijom, а akcjja sa reakcjjom. No, naracije koje nudi Sorel njsu predmodeme vec postmoderne, jer se one ne vracaju konvencjonalлom predшodernom hrjscanstvu poput klasicnih konzervatjvaca, vec stvaraju jedan novj postmoderni mit - mit о generalnom strajku895 kojim Ьi se paraljsao modemi gradanski svet. Sorel ne napada gradanskj svet u јте proslosti, vec u iше buducnosti za koju veruje da се doci, а koja се se delimicno i realizovati sa fa5jzrnom i boljsevizmom koji, svako na svoj nacin, bastine ponesto od Sorelove koncepcije. Sorel kao antisistemski mislilac uvodi jedan teorijski pluralizam, veoma nalik Niceovom perspektivjzmu, voden metodoloskim ubedenjem da је savremeno drustvo nemoguce razumeti metodoloskim ј uopste vrednosnim monizmom, 892 Norberto ВоЬiо, koji se u svojoj knjizi upiлje ne Ьi li pokazao da podela па levicu i desnicu ј о~ uvek postoji, priznaje da postoje mis loci kojj se пе mogu bez proЬiema smestjtj na levjcu jlj desnjcu, odnosno mjsljoci koje svojata i levjca ј desnjca, te u takve ubraja upravo ~mjta ј Sorela. No, ВоЬiо ne jzvod j do kraja zakJjucke da postojanje ovakvjh mjsljlaca rusj samu dihotomjju 1evjce ј desnice - N. Bobio - Desпica i levica- СТD, Podgorica, 1997. - str. 34.-35. 893 Georges Sorel- Revolucija i nasilje- Globus, Zagreb, 1980. - navedeno izdanje predstavlja skup Sorelovih radova, gde sarn spjs Razmisljanja о nasilju zauzima sredjsnje mesto ( 3. - 200. str. ) 894 1Ьid. - str. 138. - 141. 895 ЈЬјd.- str. 11 О. - 135. 279 kao sto sи to pokиsavale kJasicna levica ili klasicna desnica, odnosno njihovi najeminentnUi teoreticari i politicari. Svojirn insistiranjem na decentralizovanjи levice, voden иbedenjem da јој ne koristi revolucionarni centralizam vec mnogo vise sindikalni federalizam, Sorel svakako utice na cepanje jedinstvenog levicarskog prostora ( poznato је da се ga Lenjin optuzivati za unosenje konfuzije и redove revolucije ). Sorel се zapravo smatrati da revolucija radi protiv sebe same ( odnosno protiv svojih ciljeva ), ako ostane centralizovana, te se иpinje ne Ьi Li formиLisao jedan aristokratski repuЬ!ikanizam - kako се njegovo stanovise Ьiti cesto nazivano od komentatora.896 Upravo sintagшa aristokratskog repuЬlikanizma kоји komentatori koriste kako Ьi opisali krajnje domete Sorelove misli svedoci koliko је francuski mislilac zasao «s оnи straшш konteksta revolucije i restaиracije i koliko је spojio и jednu сиdnи mesavinи ova dva nacela. On иsvaja neke od Tokvilovill kritickih opaski о demokratiji i imamo иtisak da Ьi potpisao mnoge od redova Starog reiima i revolucije. No, od Tokvila se razl ikuje zato sto odbacuje Ьilo kakav oЫik posredne demokratije, te zalltevajиci «direktnи akciju» Ьiva Ыizi misliocma i politicarima рориt Morasa, Lenjina, Mиsolinija ili Smita. Sorela се и prevazi laienjи konteksta postavljenog Francиskom revolиcijom pratiti Robert Mihels, cija је teza о «gvozdenom zakonи oligarhije» ро kome funkcionisи politicke organizacije897, vec odavno postala klasicno mesto politicke sociologije. Uceci od posredno od Sorela, а neposredno od Maksa Vebera koji ти је jedno vreme Ыо zvanicni mentor, Mihels svojom teorijom «gvozdenog zakona oligarhije» zapravo direktno иdara na krilatice Francиske revolиcije. Naime, ako је stvaranje razlicitiћ oligarhija unиtar modernog ( demokratskog ) politickog polja neminovnost, onda nema smisla pricati о jednakosti, bratstvu ili slobodi i onda su mnoge od prica koje su pricali klasicni demokratski teoreticari рориt Rusoa i Tokvila neminovno potrosene. Sam Mihels, рориt Sorela, menja politicka stanovista lutajltci od radikalnog krila nemacke Socijaldemokratske partije sve do italijanskog fasizma, da Ьi se nakon svega, umoran, razocarao и bilo koju postojecu doktrinи. Uopste, svojom objavom «gvozdenog zakona ol igarhije» on се stajati na mestu gde се poceti иrusavanje sviЬ jdealtipskih doktrina, da se poslиZimo jednim Veberovim izrazom, јег се pokazati da svaka revolucija, kao ј svaka kontrarevolиcija nиZno silaze sa idealtipskih visina i proklamacija и Ыаtо dnevne politke, posto rezultiraju oligarhijom. Konacno, u Karlu Smitu se mesaju i Sorel ј Veber i Mihels, ali im је tu pridodato jos niz mislilaca i sa levice i sa desnice - od de Mestra i Donozo Kortesa, sve do Prиdona i Marksa. Svi oni su иticaJj na misljenje ovog, verovatno najveceg teoreticara politike и 20. veku, koji се svojim razJjkovanjima definitivno zadati poslednji иdarac klasicnim pojmovirna levice i desnice, kao i citavom kontekstu koji је produkovala Francиska revolиcija. Svojim isticanjem podele prijatelj-neprijatelj kao sustinske za politicko polje898, Karl Smit се pokazati da su sve druge podele, ра tako i опа па levicu i desnicu, 896 F.Satle- O.Djjamel - E.Pizjje - Enciklopedijski recnik politicke filozofzje - lzdavacka knjjzarвica Zorana Stojanovjca, Sremski Karlovcj - Novj Sad, 1993. - str. 940. 897 Robert Mjchels - Politica/ pш-ties - The Free Press, New York - Colljer-Macmjllan Ljmjted, London, 1966. - str. 342. - 356. 898 «Politicko, naime, jma svoje sopstvene krjterijurne koji na osoben nacjn postaju delotvorni и odnosu na razljcita, relaбvno samostalna podrucja ljudskog rni~ljenja ј delanja, posebno u odnosu na ono ~to је moralno, estetsko, ekonomsko. Poljtjcko zЬog toga mora leZC!tj u sopstvenjm krajnjim razljkovanjjma na koja se moze svesб svako delanje koje је u specjficnom smjslu poljtjcko... . .. Specjficno poljtjcko razljkovanje na koje se mogu svesti poljtjcke radлje ј motjvj jeste razljkovanje prijatelja i neprijatelja.» 280 sekundarne i da parazitiraju па ovoj bazicnoj podeli. О ovome Smitovom razlikovanjи је vec dosta Ьilo reCi и иvоdи naseg rada, ра nema potrebe da se ponavljamo, vec samo mozemo ukazati da је iznalazenje jedne ovakve plodonosne fonnиle promenjJo perspektivu gledanja na modeme ideoloske projekte, ра tako i na ideoloske konstrukte levjce i desnice. Naime, shodno prethodnom, ni jedna ideoJogija ne6e jzvrsjtj moЬilizacijи sama sobom ve6 6е svaka od njih samo parazitirati na covekovoj urodenoj potreЬi da se deli и grupe i da Ьиdе druStveno ( odnosno poJitjcki ) angaiovan. Stvari sи tako ponovo, kao и Hиserlovoj fenomenologiji ili Hajdegerovoj egzistencijalistickoj analiticj, vracene u unиtra5njost coveka, cijaje priroda ona konstanta oko koje se sve vrti. Ideologije su prolazne i tokom istorije uzimajи razlicite oblike, a\i jedino је ljиdska priroda и svojim osnovnim иsmerenjima ista, te vremeпom menja samo svoje «drustvene» pojavne oblike. Citaju6i Smjta izmedи redova, mozemo re6i - јисе su se ljиdi delili na npr. hugenote ј katolike i izazivali Vartolomejske no6i, danas se dele na levjcи ј desnicи ј sukob lj avajи se и raznim revolиcijama od one Francuske sve do Oktobarske ili spanskog gradanskog rata, а nismo sigumi kako 6е se ljиdi sиtra deljti i kojj 6е pojmovi и tome irnati kljиcnи иlоgи. Ne mozemo Ьiti sigиrni и pogledи pojmova kojj 6е и bиdu6nosti izazjvatj razne politicko-drиstvene moЬiJjzacije, ve6 samo mozemo Ьiti sjgumi da се se ljиdi ј dalje deliti ро bazicnoj i fonnalnoj liniji prijatelj-neprijatelj, kоји, kao sto smo naglasili и иvоdи naseg rada, ne pojmamo tako rigidno i konzervatjvno kao Smit, ve6 је иzimamo samo kao jednи vrhunsku socioloSku distinkcjjи. Jako odbacujemo Smitov konzervativпi antropoloski pesimjzam i njegov implicjtпi politjckj mjJitarizam ( politika = rat, rat = politika) ne mozemo da ne opazimo njegove dopriлose stvaranjи novog postmodernog konteksta koji је odшenio onaj stari kontekst Francuske revolиcjje. Uopste, Smjt се ј prevazici i pomesati princjpe revolиcije ј restauracjje, ј time 6е vec stupiti и vreme «s onu stranи levice i desnice». Ne samo da се na njega иtjcati mislioci koje smo pomenuJj na pocetku ovog pasusa, vec 6е on pomesati ucenja dvojice velikih politickih klasika, postajuci i sam klasjcan. On се pomesati omiljenog mislioca desnice- Tomasa Hobsa, sa jednim od omiljenih mislilaca levice- Zan Zak Rusoom i stvorjce sasvim paradoksalлu sjtuacjju; Karl Smit 6е se kao konzervativac, braneCi teoriju иstava kako fundamentalne odlиke, pozjvati na ustavnu tradicjjи iz 1789. g. protjv liЬeralnog socijaldeшokrate Hansa Kelzena ( Hans Kelsen ) koji 6е se opet, braneci teoriju ustava kao suverenog normativnog sjstema, pozivati na liЬeralizam restaиratorske Julske monarhije.899 Stoga nece biti cudno sto се marksisti mnogo vjse voleti «konzervativca» Karla Smita, negoli liЬeralnog socjjaldemokratu Hansa Kelzena koji се postaviti neka nonnativna ograrucenja njihovoj teoriji revolucionarnog konstitucionalizшa. Time се se karte vec potpuno izmesati i bice potpиno jasno da ni - u Carl Schmitt- Der Begriff des Politischen- Duлcker und HumЬiot, Berlin, 1963. - str. 26.- prevod Danilo N. Basta- Karl Smit - Рој ат po/itick.oga- u Norma i odluka, Filip Visnjic, Beograd, 200 1. - str. 18.119. - TemeJjnije bavljcnjc likom i delom Karla Smita, koji svakako predstavlja jednog misJioca-okean, prevazilazi okvire ovoga rada i samo mozemo uputiti na literaturu koja se temeljnije bavila interpretacijma njegove politicke filozofije u celini - N. Cveticanin - Evropska desnica izmeau таса i zakona - Filip Vi~njic, Beograd, 2004, G.Balahrishanan - The Епету - Ап Jnte/lectual Portrait ofCarl Schmitt - Verso, London-New York 899 Sam Smit smatra daje poreklo Kelzenove ustavne teorije, koju uzima na zub i sa kojom polemi~e u svojim pravnim spisima, u doktrinamom liberalizmu Restauracije i Julske monarhije - Carl Schmirt - Verfassungslehre - Verlag von Duncker & HumЬiot, Milnchen und Leipzig, 1928. - str. VIINIII (predgovor ), str. 8/9. ( tekst ) 281 levica ni desnica лjsu koherentni fenomeni ј da se po~inju djfuzno odredivati prema nmogim kljиcnjm proЬiemima savremene politike i prava kao sto sи teorija ustava, ucenje о ljudskim pravima, kao i prema samom l iЬeralno-demokratskom gradanskom sћvatanjи politike koje се noseno poljtjckim centrom Ьitj sve vise prjsutпo. Uz оnи klasjcnи revolиcjonarnu levicu ( marksisticku ili anarhisticku ) sada се se poceti nazirati obrisi jedne gradanske liЬeralno-demokratske levice koju се npr. reprezentovati pomenиtj Kelzen, а kojaje specifi~na u odnosи na оnи klasicnu levicи ро tome sto prihvata neke od tekovina tzv. liЬeralne restauracjje. Na drugoj stranj, uz vec postojecи klasicnu berkovsku legitimisticku desnicu koja је svoj konacni oЫik doЬila upravo u francuskoj liЬeralno­ restauratorskoj Jиlskoj monarhiji, sada се se poceti nazjrati obrisj jedne anti-liЬeralne i revolucionarne desnice kоји се reprezentovati bas Karl Smit, koji се se vratiti nekim strasnim sjlogozmjma Zozefa de Mestra, no koji се иvazjti i neke zakJjи~ke Zan Zak Rusoa. Вјсе to иvod и серапје jediпstvenog prostora levjce, odnosno desnjce, koje се Ьiti rascepljene иpravo prjncjpima politjckog centтa, koji Љ polako pocinje apsorbovatj. I ukoliko sи и 19. veku desnjca ј levjca ј pored svih razljcjtosti grupacija koje su ih predstavljale ipak cuvale svoje jedinstvene prostore grupjsuci se oko revolucije, odnosno oko restauracije, и 20. veku се se njihovj jedinstvenj prostori potpuno raspasti sa pojavom revolиcionarne desnjce ј \egitimjsticke levjce. Sarn Karl Smit nece иticatj samo na fзSjste ( poznato је da је Ьiо popularnijj и fasjstj~koj Italijj, negolj u nacjsti~koj Nemackoj ), vec ј na neke posleratne politicke grupacjje koje се prihvatiti liЬeralno­ demokratska pravila jgre ј koje се graditi novu ujedjnjenu Evropи. Posebno се Ьiti zanjm\jjv пjegov utjcaj na neke pravnike degolistickog pokreta poput npr. Kapjtana (Rene Capitan ), kao i na neke mlade intelektualce nemacke Hriscansko-demokratske иnije ( CDU ) рориt npr. Кirkhofa ( Paul Kirchhof ). Kapitan kao pravni savetnik Sarla de Gola, degolizmu prenosj nesto od «smitovske» pozicije koja је jznad klasjcne levice ј desnjce i koja Ьi trebala rezultirati jednim tradicjonalistickim, а ne revolucionamim repиЬiikanizmom. Ipak, treba napomenиti da spoj levi~arskih i desnicarskim motiva и degolizmu nece Ьiti onako eksplozivan i destruktivan kao onaj kojj se obavjo u nacjonal- socjjalizmu, fasizmu ili sta\jjnizmu. О samom degoljzmи се vise reci Ьiti kasnije, dok sada mozemo samo napomenиtj da се < Miteran najЬljzeg partnera u izgradnji ujedinjene Evrope pronasao u «desnicarи» Kolu? lpak, tim pitaпjem cemo se vise baviti u sledecim poglavljima u kojjma се Ьiti re~j о nekim segmentima politicke istorije ujedinjene Evrope. Za sada mozemo reci da је иpravo Francuska, kao zemlja u kojoj se i odigrala Velika revolucija, и svom posleratnom politickom i pravnom razvojи najbolje pokazala koliko је kontekst Francuske revolucije odmenjen jednim novim kontekstom u kome се nestati stari principi revolucije i restaиracije. Naime, posle Drugog svetskog rata u Francuskoj cemo na snazi imati jedan antirevolucionarni ј tradicioпalisticki repuЬlikanizarn о kome је sanjao Tokvjl, а ne vjse revolucjonarni repuЫikanizam kakav 282 su protezirali jakoЬinci. То је bilo moguce zbog toga sto su, nakon sloma fзSizma, sama RepuЬlika i repuЫikanizam u Francuskoj nepoЬitno Ьili priznati kao ona referentna tradicija koja cinj francusko jezgro - dakle postali su tradicionalni. Fransoa Fire to opaia ј mjslecj na staro predrevolucjonarno shvatanje jstorjje koje se jos koprcalo medu visijevskim pristalicama maтSala Petena kaze: «Sa porazom fasjzma, takvo gledanje na 1789. prestaje da postoji u francuskom politickom zjvotu, tako da danas i diskurs levice i diskurs desnice slave slobodu i jednakost, а raspl'ave о VJ'ednostima iz 1789. vise nisu stvarno politicke i ne postoji snaino politicko unosenje и njih»900 NadovezиjuCi se па .Firea mozemo reCi da poraz fasizma оmоgиснје stvaraпje gradaпske levjce ј gradaпske desпice, kao razlicitih varijacija na istu temи koja се Ьiti odredena lЉeralno-demokratskjm «republikanskim» vrednostima koje је proklamovala Velika revolиcija. Posto је postignиt prethodпi t.zv. «repиЬlikanski konseпzus» izmedи levice i desnice, tema vise nece Ьiti - za ili protiv Francuske revolнcije - vec се tema Ьiti njeno tumacenje koje је ili koпzervativno ( tj. mioimalisticko - и smislи da је Francнska revolиcija postavila nivo prava i sloboda koji se ne smeju krsiti ) ili socijalisticko ( tj. maksimalisticko - и smislи da је Francuska revolucija samo иvod u dalje transformisanje drиStva ka socijalizmu ). Stoga cemo i imati konzervativne i socijalisticke repuЬlikance, medu kojima се Ьiti mnogo sporova, ali medн kojima nece Ьiti velikih napetosti kao nekada izmedн revolнcije i restaшacije. Republika је konacno pobedila, ali ne u svojoj jakoЬinskoj proklamaciji, vec u svojoj liЬeralnoj varijanti sa samih pocetaka revolucije. Razlog pobede l iЬeralne repuЬlike nakon Drugog svetskog rata nece Ьiti samo poraz fasizma, vec i straћ od mogнcnosti socijalistiCke revolucije cija aktuelnost је jos uvek bila vruca, pogotovo zbog toga sto su, kako u samoj Francuskoj tako i и ostalim evropskim driavama, jos uvek Ьile jake neke socijalisticko-revolucjonarne grupacije. ZЪog toga је jedna od svrha postignutog «republikanskog konsenшsa» Ьila ј da spreci mogucnost neke daljnje socjja listicke revolucije, te ga zbog toga Fire naziva «konzervativnim konsenzusom».901 No, pojam konzervativnog се tu imati роtрш10 drukcije znacenje u odnosи na njegovo znacenje prilikom konstituisanja k/asicnog konzervativizma, odnosno klasicne desnice и zЬivanjima prHikom Francuske revolucije. Ovaj konzervativizam песе пista imati sa restauracijom ( ona ти nije cak ni u лaj skrivenijim mislima) ј ne samo da се prihvatiti liЬeralizam ( koji је klasicni konzervativizam jos ranije prihvatjo и periodu Jиlske monarhije ), vec се potpuno prihvatiti i demokratjjи. Tako cemo imati jedan postmoderni konzervativizam koji се se veoma razljkovati od onog klas jcnog, jer се priћvatjti rnлoga nacela onoga protiv cega se nekad borio - revolucije, doduse u njenoj liЬeralnoj varijantj . Tako се npr. francuska desnica prihvatajиc i nakon Drugog svetskog rata Marseljezu kao svoju himnu, prihvatiti i stosta od vrednosti onog revolиcionarnog 900 F. Fire - О Francuskoj revo/uciji - lzdavacka knjii.amica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci, 1990. - str. 14. - istakao N. С. 991 Љid. - str. 16. lpak Fire pogresno zakJjucuje da је pristajuci na «gradanski konsenzus» koji је «konzervativan» levica odustala od svojih ideja, а desnica ostala nepokolebana i istajos od vremena Francuske revolucije ( str. 21. ). Istina се Ьiti da su i јеdпа i druga dosle u siroki politicki centar, levica odbacujuci marksistiёki komunizam, а desnica odbacujuCi шisao ultrakoпzcrvativne restauracije. 283 marsejskog odreda kojj се prvj риt zapevati ovaj mars Rиze de Lila koji је u vreme revolucjje Ьiо poznat kao Ratna pesma rajnske vojske. Takode, ova nova desnjca се bez pogovora prihvatjti da Deklшacija о pravima coveka i gт-aaanina, sarno sa maлjjm jzmenarna, Ьиdе gotovo kompletлa иnesena и Fraлcuskj иstav kao ј и citavo francusko pravo.902 Dakle, desnica је prillvatila nesto sto јој је u vremenu Francuske revolиcjje bilo nezarnislivo, sto svedocj koJjko је epoha za5la s onu straлu levice i desnice u njihovjm klasjcnjm znacenjima, odлosno s onu stranu revolucjje ј restauracije. Stoga prihvatanje Marseljeze i Deklaracije s jgumo nece znacitj da је nakon Drugog svetskog rata levica konacno pobedila, jer Се ј sama Jevica poceti da zjy j SVO~ fOStmoderni obJik U kome Се se razlikovati od svojih klasjcnih revolucionamih korena. 0 Naprosto, sada cemo na snazi jmati novi postrnodernj kontekst u kome niko vjse nece Ьitj fanaticno na strani Revolucjje јЈј na strani Restaиracij e, te cemo irnati jednu postgradansku levicи i јеdпи postgradansku desnicи. Crvenj се Ьitj rnaлje crvenj, а cmj се bjti manje crni, о cernu svedocj dogadaj iz Rjma kada se, dan posle oslobodenja, italijaлski komunjsti pojavljиju sa crvenim zastavama da Ы na Trgu svetog Marka jskreno pozdravili papu.904 Levica се tako uЫa.Ziti svoj anitklerikalizam, а vec smo videli da su i crkve nakon Drugog svetskog rata odlucile da se izrnjre sa gradansldm drustvom ј prihvate demokratiju. Uopste, na snazi cemo imati veliko izmirenje epohe kojoj sи izgleda trebali иZasi Drugog svetskog rata da se okane ekstrema i da zapocne proces konvergencije razJjcjtjh ideologija u medjjumu (post)gradanskog drиStva. Stoga nije ni cudo sto nат Diverze ( M.Duverger ), kako prenosi S. Brankovic, navodi citav niz prirnera jz poJjticke prakse u kojima se e lementi levog mesajи sa elementima desnog i лaziva ove grupacije «self-contradjctory alliances».905 Pri svemtt tome Diverie је imao na шnu upravo posleratnu siroku (post)gradansku alijansu и koju sи stupili i umerena ( postgradanska ) desnica i umerena (postgradanska ) levica, i naravno ро seЬi umeren centar. Та (post)gradanska alijansa, odnosno svojevrsni gradaлsld konsenzus koj i sи izmedu sebe postigle razlicite politicke grupacije unиtar nekih evropskih drZзva, umnogome се odredivati politicko polje Evrope od kraja Drugog svetskog rata sve do dana5njih dana. Тај (post)gradanski konsenzиs, postignut izmedи grupacjja koje sи nekada, u vreme Francuske revolucije, Ьile ostro sukobljene najbolje svedoci da је kontekst postavljen tom revolucijom postao proslost i da na snazi sada jmamo поvј post-modemj politicki kontekst. Ono sto smo nazvali postmodemim kontekstom i sto smo pokusali da opisemo u pretlюdniш pasusima, predstavljace zapravo јеdал nov medijum, odnosno neku vrstu 902 lpak, Liotar misli daje na po~etku postmodemog vremena «veliki napor, koji ozna~avamo imenom Deklaracije о pravima ~oveka>> propao. No, on poput de Mestra, obofavajuci da strasno koristi apsolutne sudove ј da govori poput proroka, prepozaje samo jedan deo jstjne, prenebregavajuci је u ce\jnj. Najme, njje propala Deklaracija., ali је propao onaj kontekst Francuske revolucjje koji ju је iznedrio. Deklaracjja је nastavj\a da Zivi u novom kontekstu, u kojem nema vise revolucjje ј restauracije, vec samo njjhove sint.eze, раје Deklaracija mogla da doЬije nova tumacenja ne ostajuCi kosmopoljtjskj, unjverzalni ј op~te prjznatj dokument, vec postajucj nekom vrstom francuskog oЬicajnog prava, ј konstjtuens specificno francuske «repuЬijkanske tradicije» - Jean Fran~ojs Lyotard - Sta је po.mnoderna - IOZ Art Press, Beograd, 1995. - str. 39. 903 Naravno u ovo vreme се ј о~ uvek postojati grupacjje revolucjonarne levjce koje smo pomenulj, alj се se upravo u ovom vremenu po~jnjatj ozЬiljno profilisatijedna nova (post) gradanska levica koja се upravo u na~jm danima odnetj potpunu prevagu nad onom revolrucionamom 904 Dzon М. Roberts - Evropa 1880 - 1945. - Clio, Beograd, 2002. - stт. 626. 90S S. Brankovic - Metodoloski pseudo-rigorizam i/i nepodnosljiva /akoca teoretisanja- Sociologija 1995/2 - str. 206. 284 novog beztezinskog stanja u kоше се se, odlepljeni od koncepta revolucije, odпosno restauracije, naci levica i desnjca. Zapravo citav gradanski svet се dospeti и jednи novu politickи dimenzijи, gde се za njega vrediti drukcija pravj\a u odnosи оа njegove klasjcne obrise иspostavljene и 19. veku. Naprosto, sada сешо na snazj irnatijedan post-gradanski svet, koji се seolokJapati sa onim sto neki autori nazjvajи post-ideoloskim drustvom (Daniel Bell )9 ili post-jndиstrijskim drustvom ( AJajn Touraine ), и kome се se tradjcionalni po\jtjckj pojmovj рориt Ievice i desnice drugacije ponasati и odnosu na to kako su se pona5ali u kJasjcnom modemom gradanskom drиStvu. Jednostavno, и raz\jcitim poJjtjckirn dimenzjjama ( Smit Ьi rekao poretcima ) i politicki pojmovj se raz\icjto ponasajи. Jos је V. Gligorov иtvrdjo da podela na levicи i desnjcu uglavnom Ьiva plodonosna ako је to razlikovanje obavljeno и okvjru iste dimenzjje, odnosno on је utvrdjo da је «koriscenje podele na levu ј desnu stranu za klasifikacijи pojava mogиce samo pod dosta ograпicenim uslovima ( tj. ako postoji jedna dimenzija podele ili ako sи sve dimenzije izomorfne )»907 Tumacecj prethodno zapaianje mozemo recj da се se po\jtjcka levica i politicka desnjca moci razlikovatj samo u jednoj jedinstvenoj dimenzjjj po\jtickog prostora и kojoj im је data sansa da se odnose jedna prema drugoj ј da tim svojjm odnosenjem tvore znacajnи linijи podele samog poJjtickog prostora. Upravo је tako Ыlо и saтom hronoloskom sredjstи Moderne, prjlik:om Francиske revolиcjje, kada su levjca i desnica nastale ј kada sи jgrale opjsanj ples ak:cjje i reakcije, Ыvajucj tako и strasnom zagrJjajи, zeleci da udave jedna drugu . No, dogadaji koji su potom usledjJj, kao sto је sirenje prostora poJjtjckog centra kao kasne шnerenosti Moderne, sto sшо opjsaJj u prethodnom poglavlju, иslovice novu situacijи u kojoj се direktno medиodnosenje Jevice ј desnice Ыti sve slaЫje. Najme, ovaj siroki gradanski politicki centar naprosto osvaja sve vjse politickog prostora te se «иmесе» izmedu levice i desnice i polako jh pacifikuje i иvlacj и svoje redove, stvarajuci tako sasvim novi postgradanski prostor, odnosno novu postgradansku poJjtjcku djmenzijи. U toj novoj dimenzjjj се intezitet sukoЬ!javanja levice i desnjce Ьiti vremenom sve slaЫji , kao sto се uopste Ыti sve kraca linjja gde se one direktno dodjrujи i sukoЬ!javaju. Onaj nekada5nji strasnj zagrljaj u bokserskom klincu iz Francиske revolucjje се gotovo potpuno nestati, te се ј levjca ј desnica sada Ыti sklone da se posredstvom politickog centra ( kao levi i desпi centar ) mlako dodiruju. Тај dodjr се Ьitj rukovanje и rukavicama ј ono се imati dvostruko znacenje; kao rukovanje ono се Ьitj znak politickog dogovora о instjtucionalno-parlamentamom deljenjи poJitjckog prostora, kao dodir и rukavicama опо се Ыti znak da sи i lcvica ј desnica jzguЬiJj nesto od svoje predasnje sirovosti i da njjhov dodir vise njje sirovo djrektan. No to, naravno, ne znacj da је cjtav poJjticki prostor postao pacifikovan i da tu vjse nema strasnih i sirovih politickih dиela. Prethodnjm tezama se samo pokuSava reci da glavni akteri tih duela njsu vjse politicka levica i desnica u svojjш kJasiCnirn oЬJjcima, vec u tim duelima ucestvuju neki od njihovih postmodernjh oЬ!ika рориt neonacizma, neokomunjzma, anarllizma јЈј poljtickog nacionalno-verskog fundamentalizma. No, gro politicke levice ј poJjtjcke desnjce nece и tim strasnim sukoЫma иcestvovati, vec се kao levi, odnosno desnj centar voditi jednu vrstu institucionalne borbe okupirajucj tako zajednicki iпstitucjona\nj 906 Danijel Bel се odbacivati sve klasicne ideoloske konotacije i napisace 1960. g. jedno od najznacajnijih post-ideoloskih dela Kraj ideologije ( The End ofldeo/ogy) u kome се uvelike zaCi s onu stranu levice i desnice, govoreci о post-ideoloskom dn1stvu- Daniel Bell - The End of Jdeology; Оп the Exhaustion of Polirical!deas in the Fi.fties - The Free Press of Glencoe, lllinois 907 V. Gligorov- Politicka vrednovanja - Naucna biЬlioteka, Beograd, 1985. - str. Ј 19. 285 prostor. Tak.o cemo doCi do ve6 prethodno opisane postmodene situacije kоји се mesto opozita revolиcije i restauracjje, odredjvatj opozjt ekstremne margine vs. centralne sinteze, koji се biti yjdJjjv u prostoj cinjenicj sto се onj koji се biti izvan opisanog centralлog institucionalnog prostora ( ekstreшi i sa levice ј desnjce ) biti neprijateljj onjma koji се stajati unutar njega ( levom ј desnom centru ). Tak.o се sarna podela na levjcu ј desnicu Ьitj sve manje Ьitna, jer се se sustjnskj nametati jedna druga velika podela na one koji postuju institucionalna liЬeraJno-demokratska pravila (post)gradanskog sveta i na one kojj su iz razno raznih razloga protiv njih. Postmodemi се Ыti i jedni i drugi, jer се svi Ьiti odredivani istim dиhom vremena, kak.o Ы rekao Hegel, ali се oni koji се stajati unиtar zajednickog instjtucionalnog prostora razviti postmoderni graaanski obrazac ( tj. postgradanski obrazac ), dok се oni na margjnama razviti specificnu vrstu postmodernog otpora ovom gradaпskom obrazcи, а taj otpor 6е паm se ukazati kao antig,-aaanski, opet u ovom postmodernom sшislи.908 Prethodno izneseno паm omogucиje da na pocetku ove druge velike ceJjne јаsпо postavimo hipotezu koju 6emo do kraja rada pokusavati da dokзZemo - da se и postmodemom vremenu menjajи obrisi gradanskog sveta nasledenog iz poljticke Modeme, koji time postaje (post)gradaпski svet и kome се se prevrednovati osпovni politicki pojmovi poput pojmova levice i desnice. Nasa hipoteza је da se ti pojmovj ne menjajи samo time sto menjaju svoje znacenje ( sto је Ыо proces vec viden i и klasicnoj poJjtickoj Modemi, kao proces kome vodi puka logika jstorije, koja пе dozovljava staticnost pojmova )909, vec sto је mnogo va:Znije - tj se pojmovi menjajи tak.o da polak.o gube svoju prakticnи relevanciju. Jednostavnije receno, oni sve manje odgovarajи praktjcnom politickom z jvotu koji se odvija na evropskom i svetskom nivou, раје ј пjihova «sposobnost» da objasne savrernene politicke pojave sve slaЬija. Drugjm recima, pojmovj levice i desnice gube svoju eksplinatomu funkcjju, prepustajuci polako nekjm drugjm pojrnovima da objasne kuda to vodi savremeni politiCki Zivot i koji su njegovj potpomi stubovi. Sve to ne Ы trebalo da znaci da nestaje ј svaka mogucnost razlikovanja poJjticke levice i poJjtjcke desnice, vec to samo znaci da ta razlika njje vise od sustinske bjtnosti za politicku situaciju pocetka 21. veka ј za vreme u kojern pisemo. Ipak, ne mozemo tvrditi da је ovakvo stanje konacno i ne ulimo da pretendиjemo na neku konacnи dijagnozu - posto sudovi и drustvenjm naиkama ne smeju Ыti apodiktickj i preteпciozno Ьi Ьilo tvrditi da su pojmovi levice i desnice zauvek sahranjeni. Uvek ostaje mogиcnost da praktjcna relevaпcija tih pojmova nekad u buducoosti vaskrsne, jako smo licnog mjsljenja da do toga nece doci, mak.ar u skorije vreme. Stoga se do pojave tog «nesиdenog» vremena, kada Ы pojmovi levice i desnice mogli postati ponovo relevatni za politicku teorijи i prak.su, oni ne bi smeli upotreЬljavati и svom sankrosantnom znacenju koje su imali u politickoj Moderni, kao dve njene glavne politicke zastave i poljtjcke Ьоје. lpak., ak.o ne nastupi to vreme u kojem се se levica i desnica ponovo ocrtati u svoj svojoj punoci, а sto njko ne rnoze sa sigurnoscи da tvrdi, onda Ьi trebalo ove 908 Zeljmo гесј da taj otpor nece Ьitj antjgradanski sam ро seЬi, јег Ьi se shodno svakoш tom rnargjnalnoш stanovjstu, и slucajи da dobjje prevlast u poljtickoш polju, mogao formjrati odreden poljtjckj poredak kojj Ьi Ьiо rukovoden jzvesnjm pravjljma ј redom ( drugo је pjtanje da !ј Ьi svaki od tjh poredaka Ьiо odrzjv ј da !ј Ьi doneo Evropi ј svetu vj~e srece, jlj sашо jos vjse nestaЬilлostj ). Тај otpor се bitj antjgradanskj jskljuCivo u odnosu na trenutnj gradanskj poredak kojj dominira politjckjm poljem Evrope kojaje и njemи ~onзSia odredenu ravnotezu. Tako smo videli da se ј и klasjcnoj Moderni politjcko polje «okretalo» ра sи liberalj najpre Ьilj levjca, da Ьi postepeno isli ka centru ј desnjci 286 pojmove zakopati zaиvek i pиstiti ih da Ьиdи samo deo politicke istorije, а ne vjse i politicke prakse. Tjme Ы se pojmovj politicke Jevjce ј poJjticke desnjce pridrиZili pojmovima рориt grckog polisa, atinske demokratije, istocnjacke despotije, st·ednjevekovnog kraljevstva, renesansnog grada-driave, novovekovnog merkantilizma i ostalih pojmova, kojj nisи izgublli svojи primenи и politickom роlји, ali cija је primena cisto idejno-teorijska. Mozda mozemo pretpostaviti da се se jednog dana ponovo govoriti о modernistickom razlikovanju /evice i desnice ј da се to razlikovanje Ьiti Cisto naиcno­ teorijsko, odnosno neka vrsta pojmovnog ant ikviteta zanimljivog samo istoricarima ideja, ali ne ј delatnim politicarima. No, sиvise Ьј pretenciozno Ьilo tako nesto «prorokovati» ј vec smo rekli da se nista ne moze sa s igurnoscи ј apodikticki tvrditi. Stoga тј pokusavamo samo da anticipjramo jedan moguCi tok dogadaja, ostavljajиci zivotu da nas demantuje ili potvrdi - odnosno da demantuje ili potvrdi hipotezu koju smo izneli na pocetku ove druge velike celine naseg rada. *************** Ukoliko smo jasno i precizno izneli паsи ћipotezи, potrebno је da se, pre nego sto se zapиtimo и daljnje istrafivanje, osvrnemo na direktno sиprotne ћjpoteze, da ih korektno jпterpretiramo i da zaиzmemo stav prema njima. Verujeшo da naиcno istrazjvanje ponajbolje napredиje u dijalogu sa onima koji шisle drugacije od nas, а da tapka u mestu u monolozirna istrazivaca sa samim sobom, sto је razlog da na trenutak zastanemo i da posvetimo paZпju nekim tezama Norberta Bobla, koje pokusavajи branitj stanoviste da sи levica i desnica jos uvek Ьitne konstante politickog zivota i politickiћ diskursa иopste. Naime, ро BoЬiu, ne vredj se pitati da li podela na levicи i desnicи jos иvek postojj, kao sto smo se mi zapitali и ovom poglavljи , posto on smatra da permanentno postoj i «nepokoleЬljivo jezgro dihotomije koje је nemogиce eJjminjsati i koje је, kao takvo, иvek prjsиtno, podjednako idealno, istorijsko ј egzistencijalno».910 Bobio ovo <~ezgro dihotomjje» vezuje za pojmove Jevice i desnice, dok snю mj smo misljenja, а nadarno se da се to i istrзZivanje pokazati, da је ono kao dihotomjja levjcaJdesnica samo oЬ!ik tj . agregatno stanje koje uzima ljиdska egzistencijalna potreba da se dele na «prijatelje» i «neprijatelje», а sto је, kao sto smo vjdeli, opisao Karl Smit. Ovo i Boblo donekle priznaje uzimajиCi Smitovu konstrukcijи prijatelj-neprij atelj kao kostur svog teorijskog rada9II, zeleci uz njenи pomoc da dokзZe da i dalje postoji sиprotnost izmedu levice i desnice i da dokзZe је ta sиprotnost i dalje odredиjиca za politicko polje. No, ne samo da ne иvida vec i direktno odbacuje tezu da је podela na levjcu ј desnjcu samo empirijski pojavni oblik dиЬ!је podele prijatelj-neprijatelj, te obrcиci stvari naprosto vrsi projekcijи sheme prijatelj - neprUatelj ( koja је permanentna i koja kao sto smo videli и иvоdи rada traje koliko traje i ljudski socijalпi zivot ) na sћemu levica-desпica ( koja је ро nasem misljenju samo proizvod jednog odredenog istorijskog perioda tj. konteksta kojj је postavljen Francuskom revolиcijom ). ВоЬiи ovde suprostavljamo паsи tezu da је podela na levicи i desnicи samo moderan nacin organizacije odnosa prijatelj - neprijatelj , kao sto 910 N. Bobio - Desnica i levica - CID, Podgorica, 1997. - str. 9. 911 Љid.- str. 50, 51 , 52, 60. 287 је npr. и antici taj odnos najpre Ьiо organizovan ро principи pripadnosti plemenи, odnosпo primitjvnoj plemenskoj kvazi-drtavi, da Ьi se kasnjje taj odnos pronosjo kroz mnoge druge dilюtomjj e oko kojih се se organjzovatj; poJjs-jmperjja, pagaпjzam - hrj~caпstvo, hriscanstvo-modema drzava, moderпa drzava-modemo drustvo ј koпacno desnica-levica. Ako se паsа teza pokaze istinitom опdа се Ьitj nuino ispitati koji oЫik tj. nасјп organizacije, иzima odnos prijatelj-neprijatelj u post-modemom vremenи. Ipak, ј ВоЬiо naslucuje da se <>912 priЬJjfujиcj se zamisli da је sam prostor nekada jedinstvene levjce, kao ј пekada jediлstvene desnjce, prozet nekim drиgjm razlikovanjima, koja dele levjcи, odnosno desnicи na vjse delova. Sada vredj postavjti pjtanje - kojj је to princip koji deli prostor desnjce, odnosno levice, odnosno kojj cemo prjncip иopste иzeti kao merodavan za odredivanje same sustinske podele poljtickog polja? ВоЬiо srnatra da је taj priлcjp opozit egaJjtarizam-neegalitarizam913 i иveren је da mu jsticanje tog princjpa оmоgисије da sacиva re levancjj и podele na Jevicи ј desпjcu posto bismo na jednoj stranj jmaJj «egalitamw> levicu, а na drugoj «negaljtarпи» desnicи. No, vec smo ranjje proucavajиci fa5izam i staJj jnjzam иtvrdili da sи ideologjje рориt staJjjnizma, koje sи se nominalno nazivale levicarskima, imale hijerarhjzovani pogled na stvamost, dok sи ideologije poput fa5izma, koje su se norninalno nazivale desnjcarskima, jmale и seЬi jedпu egaljtarj stjcku komponentu ekonomskog korporativizma. Sve to djskvaJjfikuje BoЬiovo postavljanje odnosa egalitarizam-neegalitarizam kao sиstinskog za detektovanje krucijalnih Jinjja podele politickog prostora. MoZda је to Ыlо mogиce иraditi и vremenи Fraпcuske revolиcije kada је jos ј postojao striktni illjeraћijskj stari aristokratski poredak, ali пakon pobede demokratij e posle Drugog svetskog rata to nece Ьitj mogиce, jer cemo imatj samo razlicjte derivate demokratjje - onaj liЬeralnj , odnosno onaj socijalisticko-etatjstjcki , а ostace zabele:leno da su cak i oacj-fa5isticki re:limi poCivali па specificnom oЬliku пeposredne tzv. aklamativne demokratije. Konacna pobeda demokratije, kao i jskustvo naci-fa5izrna i staljinizma и kojima sи se jzmesali Jevicarski i desnicarski tj. egalitaristicki i neegalitaristicki motivi, najbolje svedocj da se stvari ne mogu posrnatrati kroz jednostavnи optiku opozjta egalitarizam-neegaJjtariza:ш. Stoga cemo trebatj uzetj neki novj kriterijum za podvlacenje sиstinskih politickih Јјлјја. Тај kriterijurn smo prepoznali u odnosи prema nasiljи, odnosпo и tome da li се se neko slиzitj nasiljem samo ako prethodno za to jma legjtimitet ј shodno иtvrdeпom legalnom postupku kao npr. и koпstitиcjonalnoj pravnoj drzavj ili се slиzenje nasiljem Ьitj ponukano politickjm volипtarizmom kao ispoljavanjem Ciste privatne volje. Drugim recima, za nas се u razvrstavaпjи politickih grиpacjja ј и podvlacenjи krucjjalпjh Jjnija ипиtаr samog politickog polja Ьitj merodavno da Јј se пеkо koristi sjJom па institucjonalan јЈј па vaпjnstjtucionalan пасј n ј koliko sama primena s jJe иopste celjshodna и kontekstu postjzanja trajnih i odrZjvih politickih resenja ј reaJjzovaпja staЫ Jnjh poljtickih poredaka. Ako ovaj odnos prema nasj Jjи , koje је u prvom slисаји legalno ј legjtjmno, а и drugom slисаји projzvoljno, иzmemo kao merodavan onda се nam se jasno ocrtati пekoliko levjca i nekoliko desnica. Bice to zapravo odnos prema odredenom metodн poljtjcke borbe, kojj се u prvom slисаји biti jпkorporiran и jedan zakonomemj sjstem, 912 Љid.- str. З Ј . 913 Љid. - str. 84, 86, 89, 97. 288 dok се se и drugom slucajи, kao npr. prilikom teororistickih akata, otjmati svakoj zakonomernosti. Tako cemo imatj иmerenи levicu, kao i иmerenи desnicи, kao ~to cemo jтati i «teroristjcku» levjctl, odnosno <> ВоЬiо jтplicjtno priznaje da postojj siroki prostor и centru и kojem zajednjcki иcestvuju delovi i levice i desnjce, dok ро strani od tog prostora ostaju ekstremi. ВоЬiо nece da prizna da se ovim uru~ava, najpre opozit egaljtarjzam-negaljtarizam kao krjterijиm razlikovanja levice ј desnice, ра onda ј sarno razJjkovanje levice ј desnjce ј njegova relevancija. Naime, na snazi cemo imati situacjju (ekstremna ) levica protiv (шnerene ) levice, ( umerena ) desnica protiv (ekstremпe ) desпice, pri cemu се se nekada jedinstveni prostor levjce ј desnjce defmitivno raspasti. Ovom situacijom levica protiv levice, desnica protiv desruce, bavj se sledece poglavlje. 91~ Љid. - str. 95, 96. 289 2. PREМESTANJE LINIJE SUКOBA U POSTMODERNOM VREMENU - LEVICA PROTIV LEVICE, DESNICA PROTIV DESNICE Znakovi raspada jedinstvenog politickog prostora levice, odnosno desnice, postali sи konkretno vidljivi tokom i nakon Drugog svetskog rata, mada su se neke najave tih novih difuznih stanja nekada jedinstvenih prostora mogle videti i ranije. Fenomen levica proliv levice, ako ne racиnamo doktrinarna preganjanja izmedи marksista i anarhista и 19. veku, prvi риt postaje plasticno vidljiv и real-politici za vreme Vajmarske repиЫike, kada proruska i probolj sevicka Komиnisticka partija Nemacke ( КРD ) posvecuje «vise energije napadima na socijaldemokrate, koje је nazivala socijalfasistima, nego borbi protiv desnice>>.915 Naime, odnosi nemacke Socijaldemokratske partije sa boljsevici1na i svim njiћovim komunistickim satelitima nikada nisu bili najharmonicniji, sto verovatno treba zahvaliti doktrinarnim razilazenjima izmedu Kauckog i Lenjina, od kojih је svaki smatrao da је bas on bogom dani istiniti tumac Marksovih rrusli i nije stedeo energije da anatemise onog drugog kao oЬicnog manipulatora. Ovaj prvi ozЬiljan sukob na levici, i to nakon toga sto је ona uspela da se izbori za planetarni real-politicki uticaj, imace svoju prvu politicku Zrtvu u liku socijaldemokratskog predsednika Vajmarske repиЬiike Fridriha Eberta ( Friedrich Ebert ) koji gubl izbore Ј 925. godine za ponovni mandat, stoga sto komunisti odЬijaju da ga podrze и drugom krugu predsednickih izbora protiv kaпdidata konzervativaca Hindenburga ( Paul von Beneckendorffund von Hindenbиrg ). No, sa druge strane ni desnica nece Ьiti jedinstveпa ni homogena, te se u Vajmarskoj repнblici nece samo prvi putjasno ocrtati fenomen levica protiv levice, vec jednako tako i fenomen desnica protiv desnice, posto su i konzervativni elementi biti rascepljeni i razbacani od partije Katolickog centruma sve do Hitlerovih пacionalsocijalista. Jedno vтeme се vodi Katolickog centruma poput kancelara Brininga ( Heinrich Bri.ining ) pokusavati da sprece лadiranje nacionalsocijalista, no situacija desnica p1·otiv desnice ipak ne eskalira и Vajmarskoj repиЬlici, јет се Hitler, veoma vesto, uspeti da pacifikuje Brininga zadoЬijajuCi Hindenburgovo poverenje, pokazujuci svoje pravo lice tek posle smrti starog predsednjka. No, tada се vec Ьiti kasno, posto се nacionalsocijalizam posle Нindeпburgove srnrti odlucno krenиti u svoje krvave orgije, dok се ceпtisticki konzervativac Brining, kao jedan od najznacajnijih Hitlerovoih oponenata sa umerene desnice, krenиti put emigracije u Sjedinjene Americke Dr:Zave, prepustajuci Centrum nacionalsocijalistickoj asimilaciji. No, ukoliko situacija desnica protiv desnice nije eska)jrala u Vajmarskoj repuЬlici zbog Hitlerove neospome politicke vestine, ona se tamo 915 DZon М. Roberts - Evropa 1880- 1945. - Clio, Beograd, 2002. - str. 509. 290 ipak ocrtala, da bi potpuno eskaJirala u citavoj Evropi u praskozorje Drugog svetskog rata, kao i u samom ratnom sukobu. Naime, Vinstoл Cercil се vesto procitati Hitlera jos u vreme njegoviћ prvih politickih uspeha, ali се godiпama лeuspesлo pokusavati da objasлi svojoj Konzervativnoj straлci kakva opasnost preti Evropi od tog coveka cudлe harizme, dok се sama stranka predvodena ljudima poput Nevila Cembelena Ьiti sklona da veruje da је sa Hitlerom moguce taktiziranje. No, sa prvjm pucnjima Drugog svetskog rata i Нitleтovim upadom u Poljsku, situacija се postati potpuno jasna, te се Vjnston Cercj} docj kako na celo britanskih konzervativaca, tako ј ла celo britanske vlade, te се postati jedan od Jjdera antinacistjcke svetske koalicije. Tako се лjegov liЬeralni koлzervatjvjzam ( ili konzervativnj liberaJjzam ) stupiti и sukob sa hitlerovskom revolucionamom desnjcom, te се se time jedinstveлi prostor desnjce nepovratno raspasti, ј to ne samo zbog puke cinjenice sto се se medu ovim gтupacijama vodjti rat, vec mnogo vise zbog c jnjenice sto се Hitler ј CercjJ postati simboli na koje се se ј posle rata pozjvatj dve suprostavljene «desne»gтupacjje.916 Те dve suprostavljeлe «desne» gтupacije koje се se pozivati na jednoga, odлosno na drugoga, sve do danasлjih dала Ьiсе razdvojene upravo postmodemim opozitom ekstremne margine vs. centralne sinteze, posto се se ла Hjtlera pozivati pokreti sa margjлa poput npr. skinhedsa ј леоласјstа, dok се se na CerCila ( ј de Gola) pozivati mnogo fme gospode koja се zaposestj ceлtralne politicke kabjnete, kako Evropske unije tako i nacionalnih drzava. Hitler се se tako simbolicno vratitj ла margjnu sa koje је i dosao u poljticko polje, dok се Cercil sa de Golom Ьitj ј ostatj u politickom селtтu, odnosno nesto konzervativnjjoj varijanti tog centra. Bjlo kako bilo, do kraja Drugog svetskog rata se plasticno ocrtavaju оЬе sjtuacije - i levica protiv levice i desnica protiv desnice - а ovo premestatzje linije sukoba и postmodernom vremenu tek eskalira oakon zavrsetka rata u periodu mirnodopske Evrope. Nakon rata се se permaneлtno sukoЫjavati; na jednoj straлj dve levjce - ona reformistjcka jz liЬeraloo-demokratskjh drZava sa onom ortodoksnom marksistickom iz zemalja tzv. real-socijalizma, а ла drugoj stranj dve desnice - ona koja 6е Ьiti ukljucena u parlamentami liЬeralno-demokratskj sjstem i ona sa margina politickog polja koja 6е ba$tjnjti naslede naci-fasizma. Sukob na levici се Ьiti jлtenzjvnjji ј vjdJjiviji jer се оЬе levjcarske grupacije nakoл rata raspolagati svojim drzavama ј jлstjtucijama, dok се se sukob na desnici slaЫje nazjrati, posto se лaci-fasizam лаkол poraza koji је u ratu dozjveo povlaci u лeku vтstu istorjjske j}egale, ne uspevaju6i da bude dostojan takmac liЬeralnoj ј neoliЬeralnoj desnici. Stoga cemo sukobu na Jevicj u ovom poglavlju posvetiti nesto vise mesta u odnosu na sukob ла desnici. ********** Sudbinu posleratne Еvторе su, kao sto је opste poznato, odredivale sile pobednice, odnosno drfuvnici koji su ih vodili. Stoga 6е ti drzavnici Ьiti i najzasllt.Zniji za - ле samo real-poljtjcka, vec ј za sva ideoloska pregrupjsavanja, koja su uvek u tesnoj vezj sa onim real-poljtickim. Staljin, Ruzvelt i Cercil, te u nesto manjoj mегј ј de Gol, 916 Pored Cercila drugi simbol anrifмisticke i antinacisticke desnice bice Sarl de Gol koji се svojim sukobom tokom rata sa vi~ijevskom Francuskom, poput Cercila, inaugurisati s ituaciju desnice protiv desnice. 291 krojice kapu posleratne Evrope, i svaki od njill се biti zaslutan na svoj naciп za ucvrsjcivanje linije sukoba levica protiv l.evice, desnica protiv desnice, odnosno za relativizovanje i prevazilazenje sаше podele politickog polja na levicи i desnicu. Rt~zvelt се tоше doprineti sашош amerikanizacijom jednog dela evropske politike, јег је sama podela na klasicnи levicн i klasjcnu desnicu vise evropski, negoli americki fenomen, ра се svaka amerikanizacija evropskog politickog polja povlacjti za sobom i relativjzacjju pojmova levice i desnice. Sa druge strane, Staljin се istoj pojavi doprineti sovjetizacijom drugog dela evropske politike, podvlaceei neprelaznu linijи izmedu «levica» pod njegovom «carskonш kontroloш, kao i onih koje su nastavile da zive u liberalno- demokratskom poretku, sto је moralo rezultirati dodatnom relativizacijom samog koncepta < u kome је levjca precjzno odvojena od desnice ј na meaunarodnom i na unutra5nje-politjckom planu. Tako Mihajlovic ро ocenama izvesnih istoricara «stvari posmatra suienom optikom, obuzet dogmatskom i u.kocenom politikom о vecnim prijateljima i neprijateljima i sa uverenjem da su komu.nistj jz jdeoloskih razloga neprihvatljivi za Britance».924 Za razliku od njega «Tito је prihvatio politiku kompromisa, svestan da је medu.narodni kapital legjtimnosti и rukama jttgoslovenske kraljevske vlade».925 Na5im recima i u kontekstu nase teme moZ.emo reci da је Tito pristajuci da saraduje sa post-ideoloskim Cercilom i sa delom jugoslovenske vlade и jzbeglistvu ziveo u drugom vremenu ( post-jdeoloskom ) u odnosu na Mihajlovica koji nije mogao da se orijentise u novonastalirn okolnostima i koji је пајрrе pokvario odnose sa britanskom vladom, da Ы posle toga Ьiо ostavljen na cedilu od, ionako nemocne, jиgoslovenske kraljevske vlade u londonskom izbeglistvu. Cercil i Tjto su se ocigledno mпogo vise razumeli ро mentalitetu, karakteru. ј temperamentu, posto је jedan Ьiо fleksiЬilni monarhisticki konzervatjvac kojj је vec od mladosti koketjrao sa liЬeralizmom i radikalizmom, dok је drugi Ыо komunista, ali i buducj jugoslovenskj socjjaJ jsticki «monarh» koji је preu.zeo onaj оЬЈјk koji smo pisuCi о Staljinu пazvali spojem restauracije i revolucije. Najbolje svedocenje njihove Ьliskosti Ьiсе u cinjcnici da је Tito potpuno preuzeo «cercilovsku estetiku» ako se tako moze reci - posto је, verovatno se ugledajuci na ovoga, ostao zapamcen ро imjdfu coveka u belim momarickirn unifon11ama sa kubanskom cigarom i casom dobrog pica, odnosno coveka u elegantnjm odelima koji oЬilazi svoja imanja poput nekog britanskog arjstokrate. Sa 923 Zanimljivo је da је i sam utemeljitelj klasicnog konzervativizma Edmund Berk Ьiо proriv brjtanske kolonijalane poljtjke, te је podrtavao ameriёke kolonije u njihovom sukobu sa metropolom, sto se jmalo zahvaJjtj njegovom vigovskom poljtjёkom poreklu. Kasniji konzervativni torijevski politicari Се za razljku od Berka, uglavnom direktno stajati iza projekta imperijalne kolonjjalne politike sto се posebno va2itj za Bendiamjma Ojzraeljja kojj се kao miljenik kra\jice Viktorije predano radjtj da pod skute njene imperije dovede ~to vecj deo svetskih teгjtorija. Dizraelj ее, uz «svoju kraljicu», Ьiti jedan od tvoraca projekta «jmperjje u kojoj sunce njkad ne zala2i», dok ее Сегсјl, mozda pronalazeci jnspiracjju ј u poluvigovskom Berku, upravo priznati kraj te jmperije, istina veoma nevoljko. 924 М ј lan V. Terzic - Тitova vestina vladanja, feljton - 7. deo - Politika, 21. septembar 2006. 925 IЬid. 295 Titom i Cercilom tj. odnosom ove dvojice drzavnika podela na klasicnu levicu i desnicu је pocela da pokazuje znakove izdisaja, jer bi u Metemihovo vreme Ьilo nemoguce da jedan monarrusta i konzervativac sklapa poljtjcke saveze ј dogovore sa jednjm pristalicom repuЬJjke i revolucjje, makar iz pragmatjcnih razloga. U Metemihovo vreme је, kao sto smo videli, postojala neprelazna Jjnjja izmedu restauracije i revolucjje, odnosno Svete AJUanse na jednoj strani i svЉ onih snaga koje su proizasle iz Francuske revolucije na drugoj strani. Svetost te stare neprelazne linije izmedu restauracije i revolucije, odnosno desnjce ј levice, narusjce i Sarl de Gol, postajиci tako, u.z Cercila, drugim znacajnim drZavnikom koji се usloviti post-jdeolosku sjtuaciju posleratne Evrope. Jako се de Gol926, za razliku od Cercila kojj nije konstrujsao Ьilo kakav «cercj\izam>), konstтuisati jedan - izam, posto se politicki stavovi koje је fonnuljsao ј dan danas nazjvaju degolizmom, taj degolizam се uvelike zaci «s оnи stranu)) levjce i desnjce u 11jihovjш klasicпim zпacenjima, odлosno «s оnи stranш) klasjcnih ideologija. Ол nece Ьiti jednoznacan рориt hitlerizma ili staljinizma koji su takode zasli s оnи stranu levice i desnice, ali koji su nudilj jedan rigidan pseudo- religiozni koncept, koji atakuje ј na telo i na dusu, odnosno na coveka и njegovom totalitetu. U odnosu na njih degolizam nece Ьitj klasicna ideologjja, jer се se ostavljatj prostora za spontaлo samouoЬJjcavaлje coveka, kao i za idejnu raznovrsnost, sto се posebno Ьiti vjdJj ivo za vreme demonstracija iz 1968. g. kada de Gol, kao predsednjk RepиЫike, jzdaje naredenje policiji da pazi kako se ophodi sa Sartrom, jednim od jntelektualnih voda pobune.927 Degolizam се postovati priлcipe (post)gradanskog drustva koji се se vrteti oko vrednostj sjrokog gradanskog centra, te се ostavljati dovoljno prostora za gradansku autonomiju, ра tako desnjcu koji је on uteme\jjo mozemo nazvati gradanskom. No, sam dego}jzam се Ьiti struktu.mo neиporediv sa ostalim pokretima ili partijama gradanske desnice u Evropi nakon Drugog svetskog rata.928 То је dobro vidljivo iz cinjenice sto је npr. prilikom osnivanja degolistjckog Pokreta okupljanja francuskog naroda 1947. g. krupni kapital Ыо prema ovom pokretн podozriv, posto је smatrao degoljste neodgovomjm ј radikalnim, sto ne bi Ьiо slucaj da је pokret bio klasicna gradanska desnica ( cjtaj; liЬeralna desnjca ) koja је gotovo ро pravilи na strani krupnog kapitala. Nairne, krupnj kapital је dobro prepoznao jednu socjjalnи, gotovo levicarsku dimenziju degolistickog pokreta koja се и njemu ostati prisиtna citavo vreme de Golovog drzavnistva, da Ьi se tek neki poznijj degolisti priЬ\jzjl i klasicnoj liЬeralnoj desnici, о сети се vise reci Ьiti kasnije. Izvorni degolizam inkorporira u sebe jednu dozu socijalnog popu\jzma, ali taj populizam nikada ne prelazi granicu gradanskih vrednosti, te se upravo de Gol, kada Cetvrta repиblika zapada и nasavladive turbиlencije poput vajmarske Nemacke i kadajacaju antifadanska levica i antigradanska desnica, pojavljuje kao zэStitnik gradanske Francuske.92 Sa De Golom Francuska doЬija Petu republiku, koja се Ьit i njegov aиteпticni projekat i koja се mozda Ьiti deficitama u klasicnom parlamentamom politickom pluraljzmи, no u kojoj се takvi institucionalno-demokratski deficjti Ьiti nиznj, ako se zeleo jzbeci nemacki vajmarski scenario. De Golov stil vladanja 926 О njegovom ljku ј delu, kao ј na~jnu razrnjsljanja u vojnoj strategijj i prakti~noj politici u - Phjlippe Masson - De Gau/le - Alfa, Zagreb, 1976. 921 Anegdota u ~iju verodostojnost ne mozemo biti potpuno sjgumj kaie da је de Gol rekao policiji da pazi da vodenirn smrkovirna ne na.Skodi Sart.ru jer је «ОП ( Sartr) predse.dnik one Francuske ciji ја predsednik necu bitj njkad» 928 Volter Lakcr - lstorija Evrope 1945.-1992. - Cljo, Beograd, 1999.- str. 169. 929 Љid. - str. 176, 455/456. 296 francuski istoricar Laker naziva «idiosinkratskim»930, te mozemo reci da francuski dгZavnik nije predstavljao liЬeralno-demokratski ceпtar, vec neku vrstu populistickog ceпtra sa izvesniш konzervativnim priшesama, koje pak ni и jednom momentu пisu tlgrozavale оsпоvпе gradanske slobode i vrednosti. De Gol је na jedan mastovit nacin spojio repиblikansko-gradanske i monarhisticko-konzervativne elemente, te је porodio sistem repuЬlike sa jakim predsednikom tj. jednu vrstu sistema «gradanskog repuЬlikanskog monarh~ш. On konacno u Francuskoj uspeva da realizuje Tokvilov model stabilne republike koja nije revolucioпarna, vec tradicionalisticka, iako mozemo pretpostaviti da Ьi ти Tokvil stosta zamerio zbog demokratskih deficita.931 De Gol се naprosto imati mnogo toga zajednickog sa starim moпarhistickim legitimizmom kojj је stajao и korenu klasicnog koпzervativizma, samo sto се taj «monarihsticki legitimizaпш Ьiti u njegovom slucajи Ьiti «repuЬiikanski». On spaja neke momente umerene restauracije ј liЬeralne rept!Ьiike, и svakom momenttl stojeCi priJicno daleko od Ьilo kakve diktature о сети najbolje svedoci njegovo povlacenje iz politickog zivota posto na rcferendumи koji је raspisao za podrsku svojirn reformama iz 1969. g. nije doЬio oeekivanи podrsku. De Gol је Ьiо jedna cudna vrsta demokrate koji је neposrednu demokratiju pretpostavljao posrednoj, а ono sto ga је cuvaJo od pada и demokratsku diktaиru poput NapoJeonove, Ьi lo је pretpostav~anje institucija licnoj vlasti, u cemu treba videti jedan liberalno-konstitucioanli momenat. 32 Degolizam kao jedna post-ideoloska mesavina spaja razliCite eJemeпte i poput klasicпog konzervativizma velica drzavи tj. bazira se na jednom etatistickom pogledи na politiku, da bi рориt socjjalizma insistirao na pun.oj ( neposrednoj ) i socjjaln.o odgovomoj demokratiji, ј da Ьi konacno poput liЬeralizma jлsjstirao na postojanosti jnstitucija koje sи nadredene licnirn voljama. Eto cudne smese etatizma, demokratije i institucionalizma, gde postoji odvojenost izvrsne, sudske ј zakonodavne vlastj933, ali i neposredan odnos predsednjka sa narodom kroz neposredne izbore i kroz cesto koriscenje institucije referenduma. Ipak, degolizam се se kao post-ideoloski projekat ukrstitj sa jednjm klasicnim - izmom, naime sa nacionalizmom kao onim modernim ideoloskim konstruktom koji се mozda jedini opstati sve do danasnjih dana, veoma malo menjajuci 930 Ibld. - str. 459. 931 Bez obzira sto је de Gol u svojoj poljtjcj ponekad odavao utjsak antjamerikanizma, faktjl;kj је on Francusku priЬliiio Amerjcj vj~e od Ьilo kog drugog poljtj/;ara, uspostavljajucj model tradjcjona\jstjl;kog repuЬijkanizrna koji је vec vek ј ро opstojao u Americi ј о kome је pjsao Tokvj\. Verovatno је ratno saveznjstvo de Gola, u kojem је Ьiо «mladj» savez.nik, sa Cer/;jlom ј Ruzveltom, uticalo na njegovo prjЬijZзvanje modelu amerj/;kog repuЬijkanjzma sa jakim predsednjkom kao nekom vrstom tradjcjonaljstjckog gradanskog «monarha», jako је ustavna pozjcjja predsednika Pete repuЬiike, јаса od pozjcjje americkog predsednjka kojj је jpak izlozen krjticj u оЬа parlamentarna doma ( senat ј kongers ), kao ј partijskom sjtu ј resetu. No ј pored svih razlika francuskj ј americki sjstem се predstavljatj najpoznatije oblike stabllnog ј donekle tтadicjonalistjckog repuЬljkanj:zma sajakim predsednikom, odnosno sa predsednickjm sjstemom. 932 Мј odbacujemo sva ona mЩjenja koja smatraju da degoljzam nastavlja bonapartj:zam ј njjh odbacujemo јег degoljzam, ne racunajuci sve strt1ktume razlike ovih poljtickil1 оЬ\јkа, za ra:z\jku od bonapartjzma njje Ьiо uzrocnjk bilo kakvih jmperjjalnih osvajanja ј njje bio izazivaё Ьilo kakvog rata, vee је, naprotjv, f:omogao da se Evropj povratj dugo zeljenj mir ј ravnoteZз. 33 Parlamentarizam tu nece Ьitj k\asjcni liЬeralnijer iz parlamenta ne pгojzlazi jzvrsna vlast, vec ona ргјраdа predsedniku ј Iegitjmjse se neposrednim izborima. Amortj:zovanje snage parlamenta, kao tela djrcktno jzabranog od gradana, је u njegovom dvodomnom oЬ\jku, ро ёemu se vidi koliko је koncept degoljstjcke republike «poluarjstokratski» - paraLment samo v~j zakonodavnu ј savetodavnu funkcjju, alj njje centar politjckog zivota kao npr. u klasicnim liЬeralnim demokratijama 297 svoju sustinu. No, nacionalizam izraien u degolizmu bice konstitucionalni i vise eticko- kultumi negoli militaristicki naciona1izam. De Golov nacionalizam Ысе udaljen od Morasovog ili Petenovog, zato sto realisticno prihvata gradanski JiЬeralno-demokratski svet, te samo mozga kako и takvom svetu sacuvati nacionalnи samobitnost i autenticnost u kиlturnom smislи, bez Ьilo kakve primisli nacionalnog imperUalizma. Upravo de Gol daje nezavisnost AIZiru izazivajuCi bes ekstremno desnih generala, koji cak planiraju i nekoliko atentata na njega934, te је on tako, slicno onome sto је иradio CerCil u Britaniji, proglasio kraj francuske kolonijalne politike, jednako pomesanih osecanja kao i njegov britanski kolega. Poreklo De Golovog nacionalizma је repuЬiikansko, а ne riseljeovsko- imperijalno, te се Sarl de Gol i pored svih intimnih otpora ostati vezan za neke tekovine Francuske revolucije, samo ih stavljajuCi u. novi post-revolucionarni kontekst. Uopste degolizam се jednim delom iшati ru.soisticke korene, а zbog njih се i vec pomenuti De Golov pravni savetnik Rene Kapitan, па koga kao sto smo videli иtice Karl Smit, sporiti da је degolizam uopste na desnici, vec се smatrati da је blizi Jevici i da predstavlja jedan jakoЫnski pokret koji је blizak cak i britanskom Jaburistickom socijalizrnu.935 No, stvari nece Ьiti toliko jednoznacne da Ьi degolizam potpuno mirne savesti mogli staviti iskljucivo na Jevicu., iskljuCivo и centar, ili iskljucivo na desnicu, vec се ро nasem misljenju najbliZe istini Ьiti stav da se radi о jednom post-ideoloSkom idejnom meniju koga се iznedriti novo post-gradansko doba, koje је potpuno prevazislo sva klasicna politicka razli.kovanja postavljena kontekstom Francuske revolucije. Stoga песе Ьiti cиdno sto се de Gol sa svojim «degolizmonш podr.lati jedan takav post-ideoloski projekat kao sto је stvaranje evropskog zajednistva i nove evropske stru.kture ( Evropska ekonomska zajednica, Evroatom, Evropol itd. ) za koju је, i pored nekih licn ih rezervi, ipak tvrdio da је «impozantna konfederacija».936 On се prihvatiti nu.Znost zajednickog trZista kao predstavnik umerene desnice, dok се to isto prihvatiti i socijaJdemokrati Nemacke i Italije kao predstavnici umerene levice937, te се tako Ьiti uspostavljena ona post-ideoloska koalicija koja се i dan danas deliti isti institucionalni okvir u evropskim organima, koji се mnogo u.znapredovati od njihovog vremena. lza svega се se zagonetno smesiti lik Vi:nstona Cercila, uz de Gola najznacajnijeg savremenog evropskog dr.lavnika, koji је kao sto је opste poznato i mnogo puta ponavljano, prvi pomenuo viziju stvaranja «sjedinjenih drzava Evrope»938, prorocki najavljujuci nastupanje post-ideoloskog doba «S ОЈШ stranи levice i desnice». 934 Anegdota и ciju verodostojnost opet ne mozemo biti sigumi kaze da је De Gol posle jednog neuspesnog pokusaja atentata rekao saleci se da su «opet ti stari i debeli gcnerali pokusali da ga ubiju, te da се on Ьiti mnav tek kada mladi porucnici preuzmu stvar u svoje ruke». 935 F.Satle- O.Dijamel - E.Pizije - Enciklopedijski recnik politicke jilozoflje - lzdavacka knj izamica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci - Novi Sad, 1993.- str. 205. 936 Volter Laker - Jstorija Evrope /945.-1992. - Clio, Beograd, 1999.- str. 164. 937 Љid. - str. 161. 938 U Cirihu 19. 9.1946. Vinston Cercil prvi put formuble zahtev za osnivanje «sjedinjenih drZзva Evrope>> - Vemer Vajdenfeld, Volfgang Vesels - Evropa od А do S - Fondacija Konrad Adenauer, Beograd, 2003. - stт. 421. 298 ********** Institucionalni okvir koji се deliti umerena desnica sa umerenom levicom, а koji се u na5im danima kulminjrati и nadnacionalnom projektu Evropske unije, plodni teren i pouzdan osnov sopstvenog razvoja dobice u koпceptu posleratne evropske dJ-iave Ыagostanja. 939 Iako је koncept drZзve Ыagostanja u na.Sem vremenu ро mnogim osnovama prevaziden, ne mozemo а da ne pomenemo zasluge tog ekonomsko-politickog koncepta ро prevazilazenje svih protivrecnosti i kriza post-gradaпskog drustva, kao i zasluge tog projekta za relativizovanje klasicne podele na levicu i desnicu, sto nas, logikom паsе teme, najvise i interesuje. Naime, drzava Ыagostanja uspeva da uvuce јеdап deo levice u demokratsko-liЬeralnu igru i da time slabeci poziciju revolucionarne Jevice, prednost da onoj reformistickoj . Takode, drzava Ыagostanja uspeva, sve do svog postepenog odumiranja kasnih sedamdesetih godioa, da umerenu desnicu uciпi socijalno odgovornom, sto takode slaЬi poziciju revolucionarne levice i njenih teza о nuznosti klasne borbe, cime se posredno slaЬi i pozicija revolucionarne desnice koja Ы trзZila obracun sa avetima komunizma i socijalizma. Iako u drzavi Ыagostanja nije uspostavljen socijalizam, jer је njen istitucionalni okvir u svojoj osnovi liberalno-demokratski, mnoge socijalisticke ideje се Ыti u nju apsorbovane, i prihvacene od svih politickih grupacija- od socijaldemokrata do konzervativaca. Tako dтZava Ыagostanja kao post-gradanska drZзva uspeva da npr. sklopi pakt sa sindikatima koji time postaju deo (post)gradanskog dгuStva, cime istovremeno Ьivaju otrgnuti od revolucionarne levice koja је jos uvek ma.Stala о revolucionamoj tranformaciji postojeceg sistema. DгZava Ьlagostanja afinnise konsenzus i kompromis kao metode resavanja politickih proЫema i time predstavlja idealan okvir u kome се razlicite ideologije konvergirati i u kome се post-ideolosko doba u Evropi odmeniti vreme rigidnih ideologija. Zasluga za to svakako pripada stresu kroz koji је prosla Evropa u dva velika ratna sukoba, te је posve prirodno Ыlо da se posle tolikiћ пароrа, konflikata i neizvesnosti, stari kontinent okrene viziji staЫlnosti i Ыagostanja. Zaista, drZзva Ыagostanja Ысе ratno cedo i оа njenom primeru се se potvrditi dijalekticko pravilo ро kome svaki sukob doveden do svog ekstrema prelazi u trajni mir, jednako kao sto се i svaki mir doveden do svog ekstrema nufno uzrokovati поvе sukobe. Dijalekticki posmatrano, Drugi svetski rat moci се se shvatiti kao neka vrsta bolne katarze klasicnog evropskog gradanskog drustva koje је, optereceno antagonizmima divljeg kapitalizma, odnosno nepromisljenog liberal izma, kroz ratnu destrukciju uslo u svoju post-gradansku fazu u kojoj su napustene mnoge protivrecnosti prethodnor, ferioda. Drugi svetski rat је sam sobom redefinisao ulogu dгZave u politici i ekonomiji 4 јег је, bez obzira da li se radi о staljinistickoj, fasistickoj ili nacistickoj diktaturi, ili pak о britanskom konceptu ratne vlade, uveo planiranu ekonomiju u kojoj ucestvuje dгZava, sto se posredno odrazilo i na politicke, kao i opstedrustvene odnose. Drugim recima, prva Zrtva Drugog svetskog rata Ыо је klasicni liЬeralni koncept dтZave kao «nocnog cuvara» privatnog vlasnistva, koji се na neko vreme odumreti, ustupajuCi 939 Termin driava Ь/agostanja ( We/fare State) ima svoje priЬiifue sinonime u terminima socijalna driava ( Social State ), planska driava ( Planned State ) itd. Tako razni teoreticari, razli6tim terminima opisuju istu st>~ar. 940 Dzon М. Roberts - Evropa 1880 - 1945. - CJio, Beograd, 2002.- stт. 615, Volter Laker- lstorija Evrope 1945.-1992. - Clio, Beograd, 1999. - str. 54. 299 najpre mesto ratnoj drZзvi, da Ы и miru ona bila odmenjena, u jednom delu Evrope, konceptom drzave Ыagostanja, koja ima siru zonu odgovornosti od one liЬeralne.94 1 Ukoliko је savremena evropska drZзva Ыagostanja, koja је stupila na istorijsku scenu tek posle Drugog svetskog rata Ыlа upravo cedo tog rata - makar u svojoj konkretnoj realizaciji, idejne osnove za njenu egzistenciju Ыlе su postavljene jos ranije. Njena direktna idejna inspiracija Ьiсе delo Ota fon Bizmarka, odnosno njegov sistem socijalnih reformi u Nemackoj poznat kao «pruski socijaJizam» о kome smo pisali u prosloj velikoj celini nasega rada, а koji su mnogi teoreticari prepoznali kao daleku anticipaciju same dгZave Ыagostanja.942 Na Bizmarka се se upravo nadovezati covek kome se pripisuje konkretno politicko autorstvo nad drZavom Ыagostanja - lord Beveridz ( William Henry Beveridge ), koji, kako nam prenosi Gidens943 odlazi 1907. g. u Nemacku kako Ы proucio sistem socijalnog osiguranja koji је tamo postavio Bizmark. Bizmarkov socijalni sistem се veoma иticati na ideje iznesene и Beveridzovom cuvenom izvestaju944 koji је nastao tokom Drugog svetskog rata na podsticaj britanske koalicione vlade koja је tтagala za osnovama socijalne politike koju је mislila da sprovede nakon rata, а koju је mislila da tokom rata ponиdi Britancima kako Ьi и ratnoj borЬi ustrajali i pobedili. Takozvani «Beveridzov izvestaj» Ысе prvi dokument945 koji anticipira Ьudиси posleratnи dгZavu Ыagostanja, а и ekonomskom planи tog izvestaja koji se oslanjao na ideje Dzona Majnarda Kejnza ( Јоhп Maynard Keynes )946, Ысе vidlj iva «ratna solidarnost» sve tri 941 Ova drzava Ьlagostanja nece Ьitj mалје liЬeralna, vec се ona zadrtavajucj liЬeralлj jnstjtucionalnj okvjr izvrsjtj njegovu socijalnu лadogradnju, а to се јој bitj moguce јег је ј sama liЬeralna dr.lava u scЬi jmplicjrala nиZnost staЬilnog i ~vrstog poretka koji u tom slucaju pak njje jmao bilo kakave ckonomske kompetjcije, sto se sada u dгZavi Ьlagostanja menja. Bilo kako Ьilo, u prosloj celini smo videli daje sama liЬeralna dr.lavajaka, а ne slaba, sto јој је uravo omogucj]o transformacjju u drZavu Ьlagostanja, u ~јјој osnovi ј daJje stoje neke «hobsovske» konstante. Slobodanka Nedovjc opravdano smatra daje drzava Ыagostanja nova etapa razvoja klasjcne liЬeralne pravne drZave, etapa koja se moze ozna~iti imenom socjjalno-pravne dгZave- Slobodanka Nedovjc- Driava Ыagostanja; ideje i politika - CESID-CUPS, Beograd, 2005.- str. 14. 942 S. Zavadski - Driava Ыagostanja - Radni~ka stampa, Beograd, 1975. - str. 16.-20, A.Gjddens - Trei:i e,ut - obnova socija/demokracije - Politicka kultura, Zagreb, 1999. - str. 11 О. 43 IЬid. - str. 110. 944 W.H.Beveridge- Full Employment in а F1·ee Society: А SummG/y - Allen und Unwin, Lot1don, 1944, prevod navedenog dela -Ри па zaposlenost и slobodnom drustvu - pregled od ser Vilijama Beveridia - (b.m. ), New Statesmaп and Natjon, 1944. 945 О пek.im radovima faЬijanca VjJjjema Robsona ( William A.Robson) kojj su sa slicnjm jdejama prethodili ovom Beveridzovom jzve~taju, kao i о uбcaju celokupne faЬijanske misli na njega u - Vojjslav Stanov~jc - Izvori teorija о "driavi Ыagostanja" - pogovor za S. Zavadsk.i - Driava Ьlagostanja ­ f:;,i/og kririci savremene burioaske teorije driave- Radnjcka ~tampa., Beograd, 1975. - str. 259. Dzona Majnarda Kejnza Gjdens nazjva «ekonomskim nada.hnucem posleratnog konsenzusa Ьlagostanja>> i isti~e da on «njje Ьiо socjjalist>>, ali daje < levicom koja се ostati izvan te sinteze, а jedлako tako се se sukoЫjavati i dve desnice - ona koja ucestvuje u ovom sirokom centralnom institucionalnom prostoru sa onom koja је ostala na margiпama. Tako се na snazi Ьi6 p1·emestanje linije sukoba u postmodernom vremenu gde cemo mesto klasicno-modenюg sukoba internacionalne levice tj. revolиcije protiv intemacionalne desnice ti- restauracije, imati postrnodemi sиkob levica protiv levice, desnica protiv desnice. Stoga cemo и nastavku najpre ponuditi nekoliko jstorjjskih primera koji reprezentuju situacjjи levica protiv /evice, da Ьi potom dali i par istorijskih primera za sjtuacijи desnica protiv desnice, da Ьi jz svega, konacno, pokuSali da и sledecin1 poglavljima izvucemo daljnje zakljucke. ********** Sиkobl na levjci su postojaJj maltene od trenиtka konstjtujsanja leve strane politjckog prostora u Francuskoj revoluciji, no to sи bili iJj sukobl nad pravom nosjoca jdeje socijalne revolиcije ili dokrinami sukoЬi о tome kako najbrze realjzovatj idejи drиstvene emancipacije koja је razliCito shvacena od strane razlicjtih Jevicarskih grиpa. Nijedan od tih sukoba njje ugrozavao jedjnstvo ј homogenost leve strane politickog se iz nekog veoma dugog perioda mjra ј dekadencjje koja Ьј jz tog perioda projza~la djjalekticЮ mogao razviti nеЮ novj velikj politicki sukob. Rat ј mir su tako samo etape na zivotnom putu nekog drustva kod koga svako stanje dovedeno do svog ekstrema prelazi u svoju suprotnost. 957 Neomarksjsti~ki teoreticarj nece htetj da u~estvuju u opjsanom konsenzusu te се poput Dzoпa Scvj\a (John Savjl\e) napadatj driavu Ьlagostanja kao «ovovekovnu veгzjju viktorijanskog jdeala samopomoCi - driava ~tedj za radnjcku klasu i prevodi tu stednju u soc jjalne sluibe» - fЬjd.- stт. 145. 304 prostora, niti prelazjo ј potirao linijи razlikovanja levice i desnjce, jer se tacno znalo ko је na kojoj strani i nijednoj levjcarskoj grupi nije padalo na pamet da и borbj protjv svojih ideolo§kjh srodnika stupi и savez sa «omrazenom reakcjjom». Tako се se citavu drugи polovinи 19. veka ј dobar deo 20. veka preganjati marksistj i anarhisti, prj cemu su ј jedni ј drugi ostajali pri ideji revolucije i temeljne promene gradanskog drustva, podjednako gajeCi prezir prema bj lo kakvom konzervatjvizmu ј legitimizmu.958 No, sa pojavom savremene socijaldemokratjje koja је, kao sto smo videli kada smo govorj)j о Kelzenu kao njenom znacajnom иstavno-pravnom teoreticaru, bila Jegitimisticka i liЬeralno­ pozitivisticka959, stvari се se iz korena promenjtj te се dve levjce ( revolucjonarna i legjtimisticka ) nиZпо moratj ucj u sukobe, rascepljujuci nekada homogen prostor na levoj strani politickog polja. I dok се se sukob ove dve levice jedva nazjratj u vreme kada се legjtimisticka socijaldemokratija Ьiti slaba, odnosno kada се revolиcionarne varijate levice Ьiti mnogo јасе, 011 се ne samo postatj vjdJjjv, vec се se i rasplamsatj nakon Drugog svetskog rata kada savremena socijaldemokratija dolazi do svoje pttne snage i kada pocinje otvoreno i djrektno osporavatj revolucjonarirna same sШtinske premjse. Tako sukob na levicj vjse nece Ьiti sиkob razlicjtih frakcija koje jos uvek jmaju iste ciljeve ј slicne vrednosti, vec се to postati sukob razJjcitih sistema i svetonazora, medu kojima се ostati malo dodimih tacaka. Stoga Lukac u svojoj ortodoksno-marksistickoj fazj podvlaci striktnu linjju razgranicenja izmedu socijaldemokratskili i komuлistickih partija smatrajuCi da ove prve pripadajи sistemu politickog fluralizma, а ove druge s i stemи revolucioпarnog proleterskog politickog moпizma.96 Politicki plura)jzam и kome се иcestvovati savremena socijaldemokratija pocivace na liЬeralлo-demokratskom tj. konstitucionalno-parlamentamom legitiшitetu, dok се po)jticki monizam koji се uspostaviti razne komunjsticke partije pocivati na revolиcionamom legitirrutetu neposredne demokratije. Savremena socijaldemokratija се tako Ьiti ЬliZз Loku, Konstanu ili Tokvilи, negoli Zan Zak Rиsои, koji ostaje trajna teorijska inspiracija revolucionamoj levici i stoga се se ove dve levice tesko razumeti. Posle Drugog svetskog rata, dogovorima Staljjna sa Cercilom i Ruzveltom, citava Istocna Evropa Ьiсе prepustena sиprematiji «revolиcjonarne levice», te tamo zbog striktnog monistickog politickog sistema sukob levica p!'Otiv levice nece moci Ьiti vjdJjiv, 958 V. Gligorov opisuje sukob izmedtl anarhista i komunista u idcolo§kom i politickom prostoru levice- V. Gligorov - Politicka vrednovanja - Naucna biЬlioteka, Beograd, 1985. - str. 115.-118. 959 Vidi str. 281/282. ovoga rada. Simbollegitimisticke socijaldemokratije Ьiсе skaлdinavska socijaldemokratija, koja се u Danskoj, ~vedskoj i Norveskoj prihvatiti monarhisticki okvir, ali се sprovoditi klasicnu socijaldemokratsku ekonomsku politiku. Stoga cemo ovu skaлdinavsku socijaldemokratiju, poput britaлskog laburizma, moei nazvati <> шосi 11azivati levjcom samo иslovпo, ј gotovo da nece imati nista zajednicko sa onom Jevicom koja se konstituisala u Francuskoj revolucjj. Ova postmoderna «levica» се napustiti u potpunostj poziciju revolucije, te се pomesati elemeпte liЬeralne i utopijsko-idealisticke levice, о koj ima је bilo reci u prethodnoj velikoj ceJjni. о postmodernom oЬiiku «levice» nasih dana, koju necemo moci opredeliti shodno starom orijentiru levo-desпo ( akcija-reakcija, revolucija-restauracija, dгuStvo­ dгZava ), svedoci i strukturalпa transformacija koju се savremena socijaldemokratija doziveti na vrhuncu sopstvene moci u sedamdesetim godinama 20. veka. Naime, posto su se prethodno socijaldemokratske partije prevazilazeci sve klasne determinante konstituisale kao opste пarodne demokratske partije ј posto su postigle masovnost i znjele politicke uspehe, polako се krenuti ka daljпjem preobrazaju. Kako паs jzvestava Hobsbauш, od pocetka 70-ih godina «velike partije levice» se иrиSavaju jer jh napusta veJjki broj preteZпo mladih ljudi «radi specijalizovanijih kampanjskih pokreta - medи kojima se isticu «ekolozi», zenski pokreti i drugi takozvani «novi socijalni pokreti».970 968 Ono sto se desilo sa levicom u zemljama Zapadne Evrope nakon Drugog svetskog rata mozda najbolje metaforicno opjsuje primcr muzjcke grupe The Rolling Stones kojaje na pocetku karijere na svojjm a!Ьumjma prizivala destukciju (post)gradanskog sveta, bjvajucj nepatvoreno revolucjonama ( posebno pesme Play 1vith Fire, sr,·eetfigllting man, You сап а11щуs get ~vhat you want, Factory girl ), da Ьi od sredine sedamdesetjh godjna napustj\a revolucjonamu poziciju ј prjstala da bude mejnstrim «projzvod» ~jroke pop-kultцre ( о ovome svedo~j polu-disko а!Ьuш Some Girls, а posebno tekst naslovne numere ). Poput Roljng Stonsa, ј citava zapadna levjca се, polako se odrj~uci socjjalnog maksjma\jzma ј pozjcjje krjtjcara postojeceg drustva, po~eti da pratj Jogiku kapitala, ne zeleci da је menja, vec zeleci da је оЬојј svojom kontrah.-ulturom, pravecj od same te kontrakulture «projzvod>>. 969 Е. Hobsbaum- Doba ekstrema- Dereta, Beograd, 2004. - str. 338. 970 \Ьid.- str. 315. Мnogi od ovih pokreta, poput recimo ekolo~kog nece se moei opredeliti ро linjjj Jevjca- desnjca, ра се sve to voditj daljnjem odumiranju podele na levjcu ј desnjcu, а о specjficnostj ovjh pokreta ј njihovom utjcaju na Iogiku poJjtjckog polja vjse recj Ьiее u sledecem poglavlju. 308 Posle otudenja pomenutih specificnih grupa od velikih partija levice, one se pomirene sa novonastalom situacjjom, dalje transformisu u usko profesjonalne politicke orgaпizacije sa sirokim birackim telom, ali sa uskom i profesionalnom stranackom bazom, koju се cinjti uglavnom karjjerni politicari, lokalлj aktivistj ј eksperti za razljcite oЬiastj savremene politike ј ekonomije. Tako se nekad masovne demokratske laburisticke i socijaldemokratske partije transformisu u neku vrstu cisto politicke, ili da se metaforicno izrazimo - <~ake upravne levice>>971 - koja nece Ьiti «krjtjcko-civilnю>, sto је dimenzija kоји prepиSta civilnim pokretima - vec koja се Ьiti potpuno nalik savremenoj <~akoj иpravnoj desnici», kako takode пюzеmо krstjti partije post-gradanske tj. postmoderne desnice. Tako cemo nakon svega и politickom polju veceg dela Evrope kao dominantne imati partije koje се se jos samo nomiпalno nazjvati levixn iJj desnim, ali koje се veoma naliciti jedne na druge time sto се predstavljati profesionalлe organizacije sa strucnim kadrovima i organizovanim timovima, jzmoou kojih се se glasaci opredeljivati obzirom na dпevno-politicka pitanja, dok се sve velike jdeoloske price Ьiti stavJjene u zagrade. Svi се, od politicara do teoreticara, Ьiti svesni da izmedu onoga sto smo nazvali <~akom upravnom levicom» i onoga sto smo nazvali <~akom upravnom desnicom» nece Ьiti sustinskih, vec samo akcidentalnih razlika, ра се se sve manje za njih koristiti termini «partije levice» iJj «partije desnice», а sve vise се se ove partjje karakterisatj kao partije levog i desnog centra. Svima се Ьiti jasno da ove partije svoj identitet prvenstveno dоЬiјаји od centristickog liЬeralпo-demokratskog poretka koji zajedno konstjtuisи ј odгZavajи, а ne od prolшjalih ideologija koje su konstruisale levicarski, odnosпo desпicarski svetonazor и njihovim klasicnirn znacenjima. Samoj socijaldemokratijj se moze odati priznanje sto је, sиkoЬijavajuCi se sa revolucionamom levicom, jnstitucionalizovala jedan veliki deo Jevice ј sto ga је pripremila na koegzistenciju sa ostalim post-ideoloskim porodicama iz centra i desnjce и post-gradanskoj drZзvi. Posleratna socijaldemokratija је tako pripremila teren za delovanje postmodeme «levice» koja се Ьiti aktivna na pocetku 2 1. veka, а koja је и potpunosti odbacila ideju revolиcije, i koja је priznala legitimitet razlicitih filozofija, kao i legjбrnitet religija ј postmaterijalistickih vredпostj uopste, ј koja се se time veoma razlikovati od one nekadasnje marksisticko-materijalisticke levice. Tjme sto је postmodema, ova «levica» се Ьiti s onu stranu klasicno-modemog razlikovanja levice ј desnjce, i jednako tako s onu stranи klasicno-modernog opozita kapitalizam-socijalizam. Njeno delovanje se ne moze objasпiti tirn pojmovima ( kapitalizam, socijaJjzam ) kojj i jedan i drugi и sebi impJjcjraju јdеји drustvenog totaljteta, koji и postmodernom vremenu njje vjse tako homogen kao u kJasicnoj Moderni, te је sve vise djfuzan ј rasprsen. Naprosto, sada cemo na snazj imatj neku vrstu nove ( poslmoderne ) renesanse u kojoj се u po\jtickom роlји Ьitj zajedno ј politika i reljgija ј ekonomjja ј civjJna kultura, te se stoga nece mocj govorjtj u totalizujucjm pojmovima marks jstickog porekla kao sto su kapita)jzam i socijalizam, koji Citavo drustvo redukuju na ekonomsku komponentu. 971 StJstjna onoga sto smo nazvalj «jakom upravnom levjcom» koncjzno је opisana u - A.Gjddens - T1·eCi put - obnova socijaldemokracije - PoJjtjcka kultura, Zagreb, 1999. - str. 51/52. Ova nova <~aka upravna levjca» nece poput one klasjcne Ьitj na stranj druStva а protiv dr2avc, iJj poput one marksjsticke na strani poljtjcke ddave cekajucj njeno rastvaranje u socijatizovano dru~tvo, vec се ova «levjca» bjtj podjednako na stranj ddave kao instjtucjonalno-pravnog konstituciortalлog poretka ј drustva kao njegovog djnamjcnog momenta. Ova «levjca» се prihvatajucj ponesto od konzervatjvnog jnstitucjonalizma ј legitjmjzma Ьitj daleko od one kJasicne levjce, аЈј Се podjednako, zЬog antiaristokratskog ј socjjaJлog usmerenja, Ьitj dalcko ј od kJasjcne desnice, te ее prezentovatj jednu novu smesu. 309 Ipak, ovaj proces transformacije Jevice i njeno prelazenje s OilU stranи svih klasicnih podela i opozita nece Ьiti svima Ьiti prihvatljiv, te се npr. Habermas sa podozrenjem govoriti о «industrijsko-drustveno-socijalпodrzavnom legitimizmи desne socjjaldemokratije»972 podrazшnevajиci pod tim kompromis vidljiv и politici onoga sto se оЫсnо naziva levi centar, koji zastupa tezu о postepenim reformama koje ne jdu protiv liЬeralno-demokratskog sjstema, сјја se legitjmnost ј Jegalnost postuje, ve6 se odvjjaju unutar njega. Upravo zbog pristajanja na liЬeralno-demokratski poredak, Habermas ono sto se и samom tom poretku percjpira kao levi centar, pokusavaju6j da govori jz pozjcije kJasjcne levice naziva «desnom socjjaldemokratijom», nesvesno priznajи6j da vise nema klasicne levice, odnosno da se termini levo i desno vise ne mogu jednoznacno иpotreЫjavati . Habermas ipak pokusava da ih jednoznacno koristi i svede na osnovna znacenja isticиci da su «legitimjsti danas и stvari konze,·vativci koji Ы zeleli da staЫiizujи postignuto»973 - по svima се Ыti jasno da је legjtimisticka «desna socijaldemokratija» daleko od klasicnog konzervativizma, iako se nece liЫti da preиzme neke njegove motive, no jednako tako се zadrZэti i neke motive klasicne levice, praveCi tako jednu sasvim novu postmodemи smesu. Sami «desni socijaldemokrati» poput Gidensa priznaju da bastine izvesne konzervativne tekovine i nasiroko govore о tkz. filozofskom konzervativizmu974 koji је sastavni deo njihove poljtike «treceg puta», ne liЬeCi se da se povremeno pozovu na samog оса klasicnog konzervativizma Edmunda Berka975 - da Ы na drugoj strani zadrZзli ј neke od konstanti starog laburizma kao sto sи demokratija i odgovorna socijalna politika. Tako formиlisu jednu politiku tzv. «radikalnog centra»976 koja се Ыti smesa levicarskih ј desnicarskih motiva, sto znakovito svedoci о tome koliko је epoha zasla s оnи straпи levice i desnice i svih njihovih klasicnih znacenja. Ovu opisanu post-rnodernu sjtuaciju razliciti teoreticarj na slican nacin prepozajи ј isto opisиju97 , ali јој daju razl icito vrednosno znacenje. Habermas kao jedan od «poslednjih modernista» zeli da levica ostane levica u klasicnom znacenju, а da desnjca ostane desnica, opet u kJasicnom znacenju, dok Gidens, pametno transcendirajuci Modemu, polako zalazi и vreme s onu stranu levice i desnice. ************ Situacija desnica protiv desnice nece Ыti toliko rasprostranjena пakon Drugog svetskog rata, posto се se revolucionama desnica posle poraza nacizma i fasizma potpиno povuci na margine politickog polja, posto је nakon rata citavo evropsko politicko polje zaokrenulo ulevo. Stoga revoиcionama desnica nece moci voditi niti ravnopravnu ЬоrЬи, 972 Jirgen Habennas- Nova nepreglednost- u zbornik.'l! - Obnova utopijskih energija, Beograd, 1987. - ~riredio VukзSin Pavlovic - str. 34. 73 Љid. - str. 34. - istakao N.C. 974 A.Giddens - Trei:i put - obnova socijaldemokracije- Politi~ka kultura, Zagreb, 1 999. - str. 69, 70, 71, 88, 1 18, 123. 915 Љid.- str. 1 18/119. 976 Љid.- str. 50. 977 Sam Gidens, kao uostalom ni Habennas, nije voleo tennin «postmodeme», ali su konsekvense njegove politi~ke teorije postmodeme, kao i uostalom posledice one HaЬermasove, јег ni jedan ni drugi, i pored svih napora, ne uspevaju da sa~uvaju klasi~ne modeme politicke pojmove ( levica, desnica, kapitalizam, socijalizam, konzervativizam, progresivizam itd. ) 310 niti vidljivu doktrinarnи raspravu sa mejnstтimorn centralisticke post-gradanske desnice koja се u decenijama posle Drugog svetskog rata potpuno okupirati desnu stтanи politickog prostora. No, u nзSim danima nakon pada Berlinskog zida, po~to se klatno politickog polja и Evropi pomaknulo udesno, dolazi do regeneracije revolиcioname, ekstremne desnice, koja се se pojaviti kao takmac onoj centristickoj post-gтadanskoj.978 Sama centristicka post-gradanska desnica se stтukturalno promenila mиtirajиci od socijalno-liЬeralnog konzervativizma, koji је bio jedan od konstituensa posleratne drZзve Ыagostanja, и ogoljenu neoliЬeralnu desnicи - koja се iskljucivati Ьilo kakvи kolektivnи i sna.Zniju dru~tvenu akciju. То се biti posledica cinjenice ~to se klatno krajem sedarndesetih godina prosloga veka, sa znakovirna posustajanja drzave Ыagostanja, pomerilo ka cistorn liЬeralnoш centтu. Sve ove desnice; socijalno-liЬeralna, neoliЬeralna i revolucionarno-ekstrernisticka Ьiсе пeprijateljski raspolozene jedna prema dГltgoj, s tom razlikom sto се se prve dve kretati и konstantama liЬeralno-demokratskog poretka, dok се ova poslednja Ьiti otvoreno i direktno protiv njega. Pri svemu tome vredi napomenuti da се u Drugom svetskom ratu nestati i ono malo ostataka klasicnog konzervativizrna koji su vec Ьili pokopani sa Prvirn svetskirn ratorn i koji su se jedva odrzavali izmedи dva rata, tako da kJasicna aristokratska i antidemokratska desnica berkovsko-rnetemihovsko- dizraelijevskog profila zaиvek nestaje.979 Stoga cemo u nastavku ukratko, koliko nam to dozvoljava nasa terna, opisati medusobno odnosenje ovih desnica koje su prezivele zub vтemena ( socijalno-liberalne, neoliЬeralne i revolucionarne ), i koje svoj im odnosenjem svedoce о raspadи nekad jedinstvene desne strane politickog polja. Socijalno-liЬeralna desnica koja се gotovo tri decenije nakon rata Ьiti dominantna u evropskom politickom polju је na Ostrvu inaugurisana sa Cercilovim, а posebno Makmilanovim socijalno odgovornim konzervativcima, koji su, kao sto smo videli, Ьili u partnerskom odnosu sa umerenom laburistickom levicom. Na Kontinentu се se socijalno- liЬeralna desnica okupiti oko demohriscanske ideje ili preciznije receno oko ideje hriscanske socijalne demokraЩe. Iako је poreklo demohriscanske ideje kod katolickih stranaka koje sи u rneduratnom razdoЬlju igrale vaZпu ulogu u Nernackoj i Aиstriji, te и manjoj meri i u ftaliji i Francиskoj, posleratne demohriscanske stranke «su se tтudile da pokafu da predstavljajи nesto sasvim novo, sto nema nikakve veze sa politickim formacijama iz pro~losti».980 Demohriscani се posebno Ьiti alergicпi na Ьilo kakvo povezivanje sa nacizmom ili fasizmoш, а rnnogi njilюvi lideri poput italijanskog demohriscanina De Gasperija ( AJcide De Gasperi ) ili nernackog demohriscanina Adenauera Ьiсе aktivni borci protiv naci-fasizma te се zbog toga za vreme totalitamih 978 Tako се sada revolucjonama desnjca bjtj nosilac glavnih otpora liЬeralno-demokratskoj ekspanzjjj ј globaLjzacjjj, kao ~to је to nakon rata Ьila revolucionarna levica, sto primeёuje Gjdens kada konstatuje da se «u industrjjskim zemljama ne mofe govoriti о k.rajnjoj levici- ali postoji krajnja desnjca koja se sve vi~e oЬiikuje kao odgovor na globalizaciju» ( lЬid.- str. 47.) М ј pak mozemo konstatovati da се postojati mnosvo slucajeva, pogotovo u bivsim komunjstickim zemljama, gde се neko iz leve revolucije djrektno preci u onu desnu i iz pravovemog marksizrna u organicjsticki revolucjonami nacionalisticki konzervativjzam. То је dobro poznatj fenomen biv~ih komunista, koji su postali novi nacjona)jsti, no jednako tako се Ьitj ј dosta Ьiv~ih komunista koji се postati novi liЬeraJj, ~to samo govorj da su jedni izabrali pravac kretanja ka centru, а drugi ka margini. No, svi su instinktivno zakljucili da moraju krenuti dalje od klasicnih modemih politjckih oЬiika u one postmodeme. 979 lzuzetak је ~panjja gde је kaudjljo Franko uspeo da ucjnj politicki jakim jednu komЬinaciju klasicnog i ekstremnog ( revolucionamog) konzervatjvizma. О ovome vidi u prethodnoj celini u poglavlju о politiёkoj desnjcj. 980 Yolter Laker - lstorija Evrope 1945.-1992. - Clio, Beograd, 1999.- str. 170. 311 rez1n1a snositi kaznene sankcije. Posleratne demohriscanske partije nece biti direktno povezane sa Crkvom, kao оле koje su im prethodile, а nece biti ni iskljuCivo katolicke, vec се u Holandiji, Nemackoj i skandinavskim zemljama okupljati pripadnike svih hriScanskih konfesija- i katolike i protestante razlicitih denominacija. Ove partije се se opredeliti za neku vrstu laickog hriscanskog morala, odnosno prakticne lзriscanske etike s onu stranu svih kanonskih i medu-crkvenih sporova, koji demohriscane nisu mnogo zanimali.981 Oni се iskreno prihvatiti palameлtarizam tj. IiЬeralnu demokratiju, ali i konture posleratne socijalne drzave ра се cak neki njihovi lideri poput De Gasperмa izjavljivati kako «nemaju nista protiv komunistickog ekonomskog programa>>. 82 Demohriscanska ideja zadaje konaean udarac klasicnom razlikovanju levice i desnice, jer се svaka od demohriscanskih partija imati svoje levo krilo ( koje је npr. u ltaliji predvodio Aldo Moro ), kao i svoje desno krilo ( koje је u Italiji predvodio Andreoti, а u Nemackoj Adenauer ). Koliko se posleratna demohriscanska ideja razlikuje od katolicke ideje hriscanske demokratije koja је Ьila aktнelna izmedu dva rata najbolje svedoci Cinjenica sto је Ьivsi katolicki kancelar Vajmarske republike Hajnrih Brining nakon posete Adenuerovoj Nemackoj Ьiо vidno razocaran politickom situacijom i samom Adenauerovom politikom. Demohriscani се, bez obzira da li se radi о nemackoj Hriscansko-demokratskoj uniji ( CDU ), italijanskim demohriscanima ili nekoj drugoj partiji iz ove porodice, Ьiti privrzeni ideji ujedinjene Evrope, te се njihovi lideri poput De Gasperija i Adenauera, biti jedni od glavnih nosilaca projekta stvaranja zajednickih evropskih politickih i ekonomskih struktura. Svoj evropski, ali i liberalno-demokratski identitet, evropski demohriscani се rзotvrditi 1976. g. stvaranjem internacionalne organizacije Evropske narodne partije9 3 (European People's Party - ЕРР ), u kojoj се vremenom potpuno prevagnuti politika desnoga centra. Evropska naJ-odna partija Ьiсе pandan na desnom centru Socijalistickoj internacionali koja је profilisala politiku levoga centra, te се ove dve strukture, uz sve medttsobne razlike, Ьiti nosioci sirokog post- gradanskog konsenzusa i cuvari evropske staЬilnosti i ravnoteze. Njihove razlike лесе Ьiti sustinske, odnosno niko od njih nece dovoditi u pitanje ustrojstvo liЪeralno­ demokratskog poretka, vec се se oni razilaziti samo u isticanju politickih prioriteta, koje се demohriscani i konzervativci videti u ocuvavanju tradicije i staЬilnosti, а socijalisti u promovisanju vece socijalne jednakosti. Dok su demohriscanske i konzervativne partije kao konkretni izdanci socijalno- liЬeralne desnice koja је Ьila aktuelna u prvim posleratnim decenijama jos i imale snazno izr>. Stoga се и tim getima margine pripremati osvetu, koja се Ьiti vidljiva u ponovnom budenju politickih ekstremizama. U getima се se, kao u nekom drugom i udaljenom svetu, sukoЬljavati subkultume grupe razlicitih predznaka, te се npr. skinhedski jиrisati na imigrante, а imigranti се im иzvracati istom merom, и jednom paradoksalnom ratu odbacenih i siromasnih. Sve to се usloviti ponovno budenje ekstrernne desnice, koja се ponuditi jednostavna resenja za komplikovane proЬJeme, optufujиci sam liЬeralno­ demokratski poredak za degeneraciju i indukovanje proЬiema. Ekstrernna desnica се posebno иspeti da privuce seЬi tzv. «plave okovratnike», odnosno nekvalifLk:ovane radnike koji su nakon Drugog svetskog rata uglavnom gravitirali socijaldernokratiji, posto sada domicilnim radicima sirom Evrope nije odgovaraJa imigrantska k:onk:urencija doЬijena иvozom radлe snage, oпюgucena cuvenim liЬeralпim pravilima о slobodnom protok:u robe, ljudi, k:apitala i usluga. Sirom Evrope се partije ekstremпe desnice, nakon dugo vremena, ponovo postati politicki vidljive i aktivne, bez obzira da li је rec о fi-aпcuskom Nacionalnom fтontu (FN) Zan Mari le Pena ( Jean-Marie Le Pen ), austrijsk:oj Partiji slobode (FPO ) Jerga Hajdera ( Jбrg Haider ), belgijsk:om Flamaпsk:om 984 Bosank.e isti~e da се tzv. nova desnica koju mi zovemo neoliЬeralnom Ьiti bazirana na ekonomijj ј idejama tгfj~ta ј jndjvjdualjzma za гazJiku od stare desnjce ( klasicno-konzeгvatjvne, koja definjtjvno nestaje и Dгugom svetskom гatu) kojaje bila bazirana na politickoj filozofiji ј idejama tгadjcjje ј hjjeгahjje. Zajedno sa Bosankeom mozemo zakljucjti daje stara desnica bila tilozofska ј duboka, dokje ova nova ekonomska ј veoma plitka - ona се Ьitj na tragu one ultrapragmatj~ne Гаzе brjtanske konzervatjvne partije u kojoj su јој ncdostajale kreatjvne jdeje- Njcholas Bosanquet- After the Ne1v Rigl1t Heinemann, London, 1983. - stг. 1. 98s Hobsbaum u svojevгsnoj jdeolo~koj zbrci najpre kritikuje <Фovu desnicu» za «jedan ekstгemnj оЬ\јk poslovnog egoizma i laissez faiгe-a>>, da Ьi potom konstatovao da «nova desnica>> napada «liЬeгaljzam» ј tako samo unosi zabunu, јег је upravo liberalizam promovisao laissez faiгe princip, ра se ne mofe «nova desnjca» napadati ј za dГZanje ovog principa i za anti-liberalizam. Hobsbaum pravj gгe~ku јег liЬeralizam shvata samo u kultumom smjs\u ( liЬeгalne ku1tume vrednosti ), а prenebregava njegovu ekonomsku stranu koja је oduvek Ьi1а ultгa-trfj~na. Ukoliko је opravdano kritikovanje nove desnjce za ckstгemni ekonomski neo1Љera1jzam, nju се Ьitj te~ko kritjkovatj za Ьilo kakav monizarn, ра i onaj kulturni, јег ova desnica jpak nece dovesti u pitanje pluralisti~ko ustrojstvo liberalno-demokratskog poгetka, sa svjm njegovjm benelitjma - Е. llobsbaum - Doba ekstrema- Dereta, Beograd, 2004. - stг. 190. 986 Yolter Laker - lstorija Evrope 1945.-1992. - Clio, Beograd, 1999.- stг. 580.-583. 313 Ыoku ( VВ ) јЈј nemackoj RepuЬlikanskoj partij j ( VEP ), odnosno Nemackoj narodnoj unjjj ( DVU ). Zajednjcko svjm navedenim partjjama Ьiсе sto се se sa poljtickih margjna suprostavljati cjtavom liЬeralno-demokratskom poretku ј sto pored tradicionalnih otpora prema svim derivatima ]evice, nece stedeti n j umerenu desnicu, koja се se ј dalje vrteti u zacaranom krugu neoliЬeraJjzma. Tako cemo imati situaciju desпica protiv desnice gde се se ona desпjca koja pripada poretku sirokog post-gradanskog centra ( desni centar ~ boriti protiv one desnjce koja се iz tog prostora Ьitj jskJjucena ( ekstremna desnica ).98 Prethodna sjtuacija се Ьiti najjasnije vidlji va u drugom krugu jzbora za predsednika Republike u Francuskoj 2002. g. gde се se borjti degolista Zak Sjrak ( Jacques Rene Chirac )988, koga се podrz.atj ј socijalisti, sa predstavnikom ekstremne desnjce Zan Mari Le Penom. Sa druge strane, valja istaknuti da се sjtuacija desnica protiv desnice, kao uostalom i s jtuacija levica protiv levice, imatj svoje jzuzetke, koj i се samo potvrd jvati pravilo. Naime, Ьiсе uocljivi primeri da се dve desnice, ona umerena centristicka ј ona ekstremna borbena Ьiti ponegde u partnerskom odnosu, а ne u sukobima, stvarajuci tako utisak о homogenosti jos uvek jedjnstvenog «desnicarskog» prostora. Tako austrijskj «slobodam Jerg Hajder nakon uspeha na izborima u oktobru 1999. g. postaje 2000.g. rnladi koalicioni partner u vladi Siselovoj ( Wolfgang Schilssel ) Narodnoj stranci, umereno koпzervativne proviпjjencjje. No, ova idi la na desпicj nece potrajati dugo, јег се Evropska ш1 јја zbog ucestvovanja Hajderovjh «slobodara» u vlastj, zapretiti Austriji sankcijama, te се centripetalna sila sjrokog evropskog centra razdvojiti dve desпjce, tako da се se Siselovi (Desn jca/Levjca- Sve su unj~tj(j! ). Vjdj se da Le Pen kao neprjjatelje podjednako vidj ј ~radansku levicu ј gradansku desnjcu, ј da pokusava da transcendjra cjtav taj gradanskj poredak. 88 Detalj jz Sirakove bjografije kojj се Ьitj posebno zanjm(jjv u kontekstu na5e temejeste daje ovaj degoljsta kao mladic Ьiо clan Francuske komunisricke partije, jz cega mozemo zakljucjrj da је ovog drZзvnika, obz jrom na Citavu njegovu karjjeru nemoguce opredeliti ро liniji levjca-desnica 314 nece postojati, ј u kojoj се klasjcno razljkovanje levice ј desnjce jos pokazjvatj snagu i otponюst svjm redefiпjsaпjima. Вјсе to Sралјја, zemlja starih strastj ј starih podela. Spaпija је uvek Ьila konzervativпa и odnosu na ostatak Evrope i to ne samo опdа kada је trebalo predmodeme poljticke oЬlike zameniti onim modernim, kada се se pokazati konzervativnom u prihvatanjи konsekvensi Francиske revolиcije i same podele na l evjcи ј desnjcи - vec се Spanija ostatj konzervativna i posto је prihvatila moderne poljticke djstjnkcije, рориt опе па levicи i desnicи, ј kada ih је trebalo prevladati postmodernjm oblicima s onu stranu levjce ј desnice. Videli smo и prethodnom poglavljи da је podela па levicu i desnicи zadnj i риt jasno i snaino progovorila u spanskom gradanskom ratu ј verovatno zbog secanja na taj rat i na njegove mпogobrojne Zrtve, kao i zbog proste ciпjenice da је on izbio zbog cisto ideoloskih razlika, razlikovanje levjce ј desnice, gotovo geometjjski odeljenjh, zadrzalo se и Spaпiji. То је malo иblazeno mirnom transfonnacijom iz Frankovog aиtoritarnog u demokratski sistem, ali staro razlikovanje njje пestalo, njti se levica росе\а prelivatj и desnjcи пјtј obrnuto.989 Spanija је ро ovome izuzetak medu evropskim drzavama, no о ovome се Ьiti jos reci и poslednjem poglavlju ove celine, kada cemo i pored konstatovanja kliпjcke smrti starog razlikovanja levjce i desпice, morati da obratjmo pafuju na one slиcajeve gde se to razJjkovanje pokazuje vjtalnim. Bilo kako Ьilo, za sada mozemo zakljиcjtj da и tri bitne zemlje koje su иglavnom Ьile Jakmиs papjr za idejna i politicka kretaпja и modemoj istoriji Evrope i cijim misliocima i drl.avnicima smo se najvise bavilj u ovom radи, и Francuskoj , Nemackoj i V.Britanijj situacija levica protiv levice ј desnica protiv desnice itekako postoji, odnosno postoji vidljiv sukob centra i margiпa, koji pocinje da domjпira politickim poljem. Svako odsh•panje od ove situacije се samo potvrdivati pravilo upravo njome uspostavljeno. ********** Sjtuacija levica protiv levice, desnica protiv desnice kojom smo se bavili и ovom poglavljи, а u kojoj su na jednoj strani sиprostavljene иmerena ( centristicka tj. s iпteticka) i ekstremna (marginalna) levica, а na drugoj strani umerena ( centristicka tj. sinteticka ) ј ekstremna (marginalna ) desnjca, nece znaciti nestanak sukoba ekstremne desnjce protiv ekstrernne levice, sto nат па prvi pogled moze izgledati kao da је razlikovanje levice i desnice jos иvek prisutno i jos иvek relevantno. No, sukobi ekstrernne desnjce i ekstremne levice Ьiсе jos samo sukoЬi na marginarna politickog polja i nece imati snagu da budи indikatori linjje prijatelj-neprijatelj. U tim sukoЬima umerena desnica nece podrzati onu ekstremnu, пiti се umerena levica podrl.atj ekstremnu, vec се иmerena 989 1 pored sukoba na Jevici izmcdu sindikata koje su koпtrolisa li socijalisti, оdпоsпо komunisti, niko u toj ЬоrЫ nece traiiti saveznika ili podr~ku na desnoj strani prostora, vec се to Ыti jedna «poroditпa» svada. Takode, sa druge «desne» strane imamo tinjenicu da spanska Narodna partija ( Partido popular) nastaje od nckadзSnje Narodne alijanse ( Alianza Popular) koju su osnovali Frankovi sledbeпici posle njegove smrti, cime је oeuvan kontinuitet ~panske desnice, koja nikada nije imala levih skretanja, Ьilo u smislu nacional-socijalizma, ЬiЈо u smislu neke socijalno-liЬeralne desnice, sto је direktno uzrokovano Frankovim kJasicnim konzervativizmom. Nakon njegove srnrti frankisti uzimaju liЬeralan oЬ\ik i konstituisu novi \Љeralno-demokratski poredak sa socija\istima, ali се granice medu njima jos uvek Ьiti jasne i neprelazne 315 desnica i levica kao ucesnici u postgradanskom konsenzusu smatrati ove sukobe kao pretnju njihovom zajedn ickom postgradanskom liЬeralno-demokratskom poretku. Tako linija prijatelj-neprijatelj svojim glavnim tokom песе iCi trasom levica-desnica, vec trasom ucesnici postgradanskog demokratskog koпseщusa ( шnerena levica i desnica)- pripadnici margina ( ekstremna desnica i ekstremna levica koje се, doduse, izmedu sebe imati jednu miпi liniju prijatelj-neprijatelj, ali koja nece Ьiti odredujuca za sam postojeci politicki poredak, ра nece Ьiti ni relevantna ). Ovom trasom i linijom razgranjcenja ucesnici postgradanskog demokratskog konsenzusa- pripadnici margina koja nije nista drugo do konkretno politjcko ispoljavanje postmodeme filozofske situacjje ekstremna margina vs. centralna sinteza, veoma lako се se moci objasniti i sukobi npr. ekstremne desnice protiv umerene levice, ili ekstremne levice portiv umerene desnice koji се tako manje Ьiti sukoЬi desnice ј levjce, а vise sukobi centra ј margina. No, о ovome vjse u s ledecem poglavlju. 316 З. NOVI PRlJAТELЛ I STARl NEPRJJATELЛ LEVICA I DESNICA PODELJENE IZMEDU GRAf>ANSKOG I ANTIGRADANSKOG SНV А Т ANJA POLITIКE Као sto smo vjdeLi u prethodnjm poglav]jjroa posmatrano sa stanovista poretka, sto је ро Karlu Smjtu onaj sиStinski nivo posmatranja politickih grupacjja ј politickih fenomena uopste - i Jevj centar ј desnj centar pripadajи istom Jjberalno-demokratskom poretku te unutar tog koordinatnog sistema samo jsticu razlicjte zahteve - onj prvi zahtev za vise jednakosti, onj drugi zahtev za vise slobode. No, i jednj ј drugj stoje jza l iЬeralno­ demokratskog poretka sirokog postgradanskQg centra, ne vjde mu alternatjvu, te bi ga и slucaju vanrednog stanja, sto је opet ро Smitu onaj lakmus рарјг koj i belodano pokazuje kakava је sustina neke politicke grupacije, i jedni i drugi branili. Tako su ove dve grupacije ( levi ј desnj centar) sa stanovista poretka saveznici i meau njima razlikovanje levice i desnice ne proizvodi Ьilo kakve sustinske politicke podele. Razlike medu njima sи cisto akcidentalne, oko toga kako da se vodi tekuca svakodлevna politjka, odnosno kako da se resavaju tekuca dnevno-politicka pitзnja, no niko od njjh ne dovodi u pitanje osnovno koпstjtucionalno иstrojstvo liberalno-demokratskog poretka, kojj је tako istovremeno i raznovrstan i stabilan. Sa druge straпe, «ekstremi» koji su ostali na margjnama politickog polja na ekstremrюj levjc i ј na ekstremnoj desnici, u neprijateljskom su polozaju prema samom liЬeralпo-demokratskom poretku, te bi oni j edva doceka\j prj Ji ku da ga sruse u nekom vanrednom stanju. Jedni ( neomarksisti, neQmaoisti, пeostaljinisti, neotтockisti ј uopste levicarskj revolucionari svih Ьоја ) Ьi ga rиSili u pravcu razJjcjtih varijacija komunistickog poretka, dok bi ga drugi ( neQnacisti, neofasisti, subku ltume grupe рориt skjnhedsa, ekstrernno desne partije itd. ) rusili u pravctr razlicitih varijacija ultrakonzervativnih poredaka. Ono sto је zanimljivo jeste da su grupe sa ekstrernne levice i ekstremne desnjce ј pored svih svojih razilaienja и indirektnom saveznjstvu, jer su zajednjcki u odnosи prijatelj-neprijatelj prema IiЬeralno-demokratskom poretku ј sirokom (post)gradanskom centru koji је и sиstini tog poretka. Real-politicki posmatrano sa stanovjsta njihovog zajednickog protivljenja liЬeralno-demokratskom poretku, razlike medu njima se ukazuju kao akcidentalne u odnosu na svojstvo koje im је dato zajednickim neprijateljem. Naravno, tako је samo do momenta kada Ьј eventualno, neka od ovih ekstremnjh grupacija иspela da napravi poredak ро svojjm merjJjma jskJjucujucj 317 iz пјеgа sve ono sto је l1eteronomno tom poretku990 ( tako је npr. Нitler ро dolasku па vlast uspeo da apsorbuje Katolicki centrum i da zabrani nemacke socijaldemokrate i komuniste, dok su mu raпije komunisti Ьili oeformalпi savezruci u slaЬ!jenju staЬi lnosti Vajmarske repuЬiike, stoga sto su, kao sto smo videli, vise napadali socijaldemokrate negoli desnicu ). Dakle, neformalno saveznistvo ekstrema se moze odrzati samo dotle dok imaju zajednickog neprijatelja, dok se guЬitkom zajednickog neprijatelja linija prijatelj-neprijatelj u sustinskom smislu vraca medu njih same. No, za nas је Ьitan zakljucak da u trenutnoj real-politickoj situaciji gde Evropom uglavnom dominiraju parlamentami liЬeralлo-demokratski poretci, oni nehotice izazivaju grupisanje na marginama gde се se uspostaviti neka vrsta neformalnog i indirektnog savezn istva ekstremista svih Ьоја. Dakle, glavna i sustinska tacka percepcije је odnos prijatelj-neprijatelj, tj. stanoviste politickog poretka, te се sve gn•pacije koje stoje iza odredeпog poretka Ьiti politicki pl'i}atelji, bez obzira na njihove akcideпtalne razlike, dok се sve grupacije koje su u neprijateljstvu prema tom politickom poretku Ьiti neprijatelji poretka bez obzira na njihove akcidentalne razlike, sto ih povratno stavlja u poziciju indirektnog medusobnog poJitickogprijateljstva. Opet ponavljamo da pojmove prijatelja i neprijatelja ne poimamo egzistencijalisticki i militaristicki poput Smita, vec ih koristimo juristicki za ocrtavanje linija razgranicenja medu razlicitim tipovima politicko-pravnih poredaka, koji mogu, ali i ne moraju da se medusobno sukoЬ!javaju. Koristenjem pojmova prijatelja i neprijatelja hteli smo samo istaknuti real-politicko, ali pravno zapaianje, da bez obzira па razlicite profile odredenih poredaka i to da li su oni demokratski Ш autoritami, liЬeralni ili totalitarru, ni jedan, kao sto је jos zakljucio Tokvil isticuci da је mesovita vlast himera991 , ne moze da dozvoli unutrasnju pravno-institucionalnu heterogenost. No, to ne znaci da se razliciti poretci razlicito ne ponasaju u davanju prostora za kritiku sopstvenili institucija, sto је veoma dobro video liЬeral Tokvil izabirajuCi upravo l iЬeralizam za svoju politicku ispovest i ocrtavajuci konture modemog gradanskog obrazca. Naime, liЬeralno­ demokratski poredak dozvoljava razloZпu kritiku institucija iz sfere gradanskog (civilnog) druStva i dozvoljava, na Lokovom tragu, institut gradanske neposlusnosti samo ukoliko је ona mirna i ne izaziva politicki haos. No, liЬeralno-demokratski poredak, kao пi bilo koji poredak uopste, ne dozvoljava Ьilo kome, pravo na nasilnu pobunu i oruzani ustanak na sam taj poredak. Jednostavnije receno, liЬeralno-demokratski poredak Ьiсе raznovrstan sa staпovista dnevne «partijske» pol itike i sa stanovista autonomije gradanskog drustva, ali се biti staЬilan i unison sa stanovista same svoje politicko-pravne ( konstitucionalne ) homogenosti. Sa druge strane, poretci poput onog staljinistickog ili nacionalsocijalistickog nisu dozvoljavali Ьilo kakvu kritiku, makar ona Ьila imanentna а ne transcendentna samom poretku, te su i najbezazlenije kritike drakonski kaZпjavali . Stoga cemo liЬeralno-demokratski poredak, zbog prostora gradanske autonomije ( tj. postgradanske autonomije - posto se ona transformisala u postmodemom dobu ) nazvati gradanskim ( odnosno postgradanskim ), dok cemo rezime poput staljinistickog ili 990 U ovome smislu su jedini posteni i do kraja iskreni anarhisti koji ne zele uopste bilo kakav poredak, te se ne bore protiv nekog postojeceg poretka da Ьi napravili svoj sopstveni, vec se bore protiv same koncepcije politickog poretka uop~te, ma ko stajao iza njega. No, upravo ih to onemogucava da bilo kada budu deo bilo kog poretka, vec се uvek Ьiti saveznici onome ko juri~a na odredeni poredak, ра ma otkuda dolazio, te se upravo time moze objasniti velika privlacnost izmedu anarhista i ekstremne desnice vidljiva и simЬiozi sub-kulturnog pank pokreta i ekstremne desnice kod npr. skinhedsa 991 Vidi fus-notu 767. 318 nacistickog nazvati antigradanskim zbog potpunog odsustva Ьilo kakve gradanske autonomije i Ьilo kakvog «otvora za vazduJш u zatvorenom polju moci. Tako се i levica i desnica Ьiti orijentisane- ili prema gradanskom tj. postgradanskom shvatanju politike gde се ona ostavljati «pukotine» и роlји moci koje time nije zatvoreno - ili prema antigradanskom shvatanjи politike koje иvek racuna sa zatvorenim poljem moci i koje time vrsi direktan udar па sarolikost i punocи covekovog zivota. Gradansko ( modemo klasicпo-gradansko ) tj. postgradansko ( postшodemo-gradaпsko ) shvataпje politike се forrnirati uлutrasnji duh gradanskih, odnosno postgradanskih poredaka- cije sи konstante liЬeralni konstitucionalizam, parlamentama demokratija i autoпomлo-kriticko drustvo - dok Се aпtigradansko sbvatanje poJitike ј U SV0111 kJasiCПO-mOdernom ј U SV0111 postшodernom vidи Ьiti u sгZi onih poredaka koji се Ыti skJoni antijuristickim sistemirna koncentrisane politicke шосi i nepatvorenog politicko-pravnog voluntarizma. Bez obzira na Jevicarsko ili desпicarsko daleko poreklo, savremeпe politicke grupacije Ысе sklone- ili gradanskom politickom obrazcи и njegovoj postmodemoj varijanti, ili antigradanskoш politickom obrazcu, takode u njegovoj postmodemoj varijanti, sto се konacno podeliti nekada jedinstvene politicke prostore Jevice, odnosno desnice. U tom srnislu cemo u ovom poglavlju i moti da govorimo о levici i desnici podeljenim izmetlu gratlanskog i antigratlanskog shvatanja politike, jer се stari levicarski, odnosno desnicarski identiteti blti manje znaёajni и odnosu па ovu novu sustinsku /iniju razdvajanja - gratlanskog i antigradanskog politickog obrazca. Pri svemи treba istaci da се i gradansko i antigradansko shvataлje politike ziveti svoj postrnodemi oЬiik. U uvodu nasega rada smo se definisuci gradansko shvatanje politike vratili sve do Deset svetih zapQvesti koje su, omogucujuci konstituisanje politicko-moralne zajednice, utemeljile odredeni stepen institucionalne svesti koji се, zajedno sa grcko-rimskom filozofijom, Ьiti u korenu potonjeg evropskog politicko- institucionalпog razvoja. Pomenuli smo da се ova inicijalna «gradansk~ш kapisla do danasnjih dana doziveti niz politicko-istorijskih «nadgradnji», te smo u prosloj velikoj celini govoreci о temeljima levjce, desnjce i centra pokusaJj da jh stavimo u odnos spram gradanskog shvatanja politike, istovremeno pokazujиci i sve njegove mene. Videli smo kako onaj konstjtucjonalizam kojije zavestan tradicijom Svetog pisma ј tradjcijom grcko- rimske, ponajvise platonovske i aristotelovske filozofije sa svim njihovim derivatima, doЬija svoju modernu nadgradnjи и radovima mislilaca i sa Jevice, desnice i centra bez obzira da li se radi о Pejnu, Berku, Loku, Kantu, Hegelu ili Tokvilu. Tako се onaj arhaicni i jednostavno oЬiikovani konstitucionalizam ( koji је Ьiо daleko od Ьilo kakvjh demokratskih impulsa ), kroz radove mnogih rnislilaca i delatnika, gde smo posebno istakJi znacaj Kanta, Hegela i Tokvila, Ьiti obogacen liЬeralnim, demokratskim ј dinamicko-istorijskim elementirna, koji su ти omoguCili da opstane sve do danasnjih dana. Nesto kasnije се Ьiti reCi о «postmodemim» hegelijancima, odnosno о јеdлој struji mislilaca koja se u vremenи nakon Drugog svetskog rata nadovezuje na Hegelov rad, dok sada mozemo samo zakJjuciti da gradanski poJiticki obrazac u svom postrnodemom oЬiiku ukJjucuje и sebe liЬeralni konstitucionaJizam, parlamentamu demokratijи i otvorenost polja moci prema svim vanpolitickim sferama bez obzira da li је rec о religiji, kulturi ili urnetnosti. Postmodemi gratlanski obrazac ili kako ga skraceno zovemo postgradanski obrazac иglavnom се Ыti smesa liЬeralizma, demokratije, masovne kulture i postmaterijalistickih vrednosti, sto ga razlikuje od klasicno-gradanskog ob1·azca koji је Ьiо isuvise pod uticajem rigidnog prosvetiteljstva i njegovog materijalizma, racionaJjzma 319 i mehanjcjzma, Ьivajиci иz sve to jos i dernokratski deficjtaran. U sledecem poglavljи cemo vjdeti ј dobro ј lose lice ovog postgтadanskog politickog obrazca, odnosno globalne vladavjne centra koja је njjme иspostavljena, dok nam је za sada Ьitno da smo podvuklj razlicitost gradanskog obrazca u kJasjcnoj Modemj и odnosu na postmodemo doba. Sa druge strane i antigradanski poJjtjcki obrazac се Ьiti drugacjjj u postmodemom dobu u odnosи na njegove ranjje oЫike. Ukoliko је u predmodemom dobu antigradanski politicki obrazac ziveo и raznoraznim parcijalnim varvarizmjma koji sи provaljivali otud- odonиd sa razJjcitih strana sa raznoraznim Atilama i Dzingis-Kanovima i rijima slicnim nosiocima sirovih politickih volиntarizama, и politickoj Modemj се antigradanski politicki obrazac lukavo sklopjti pakt sa raz!icjtim ideologijama kako Ьi se domogao politicke moci i kako Ьi realizovao svoj toliko Zeljeni voluntarizam kojj се se otimati Ьilo kakvoj zakonomernosti. Tako се se javiti ranije nikad videno «revolucionamo» djvljanje ideologjja, ј dok su stari dobri varvari poput Atile ili Dzingis-Kana, jureci ravnicama samo hteli ponesto plena i malo ratnicke slave, novj varvari poput Hitlera i Staljjna su hteli sopstvene jdeoloske kultove ј sopstvene pseudo-religije koje su pretendovale da evropsko politicko polje оЬоје novim znacenjjma. Nakon post-ideoloskog sloma svih veljkih ideoloskih voluntarizama od jakoЬinjzma, preko boljsevjckog marksjzma, staljinizma ј nacjonalsocijaljzma, ј nakon toga sto splasnjava revolucjonamo raspolozenje epohe, aпtigradanski poljtickj obrazci razlicitih predznaka povlace se na margiпu politickog polja, postajuCi nekom vrstom tjhe opozjcije dominirajucem postgradanskom politickom obrazcи koji postaje sveprisиtan. Ovaj sveprisиtni postgradanski politicki obrazac, koji nije nista drugo do mutjrani politiCkj centar u njegovoj postmodemoj varijanti, deli nekada jedinstvene prostore levice i desnice. Tako cemo na jednoj strani imati onu levjcu i desnicu koja се kao levi i desnj centar Ьiti apsorbovana u ovaj prostor sirokog postgradanskog centra kojj се se vrteti oko postgradanskog politickog obrazca, da Ьi na drugoj strani imali i one grupacije krajnje levice i desnjce koje се Ьiti u opozjcionom stavu prema ovom postgradanskom centru ј koje nece hteti da ucestvuju u njegovom institucionalnom poretku. u odbrani tog poretka Ьiсе slofuj ј levi i desni centar koji и odnosu na ranjja neprijateljstva levjce i desnice u svom sadasnjem post-gradanskom konsenzusu postaju novi prijatelji koji se bore protjv starih neprijatelja - ekstremne levice i ekstremne desnice - sa kojirna sи vec jтal i proЫema и sopstvenom, пekada jedinstvenom, levom i desnom ideoloskom prostoru. Na drugoj strani, ekstremna levica ј ekstremna desnica и svom anti-gradanskom konsenzusн, odnosno u svom zajednickom neprijateljstvu prema post-gradanskom liЬeralno­ demokratskom poretku Ьiсе stari neprijatelji u odnosи jedni prema drugjma, ali i novi prijatelji obzirom na njihovo zajednicko suprostavljanje pomenutom poretku sirokog postgradanskog centra. Sve u svemи, relacije politickih prijateljstava i neprijateljstava bice bltno drugacije и odnosu na njihov,o klasicno moderno stanje uspostavljeno Francuskom revolиcijom ј njenim nepremostivim opozitima levice ј desnice, akcjje ј reakcije, revolucije i restauracije. Veoma jednostavno receno - trasa prijatelj-neprijatelj vise nece ici linijom levica-desnica, vec linijom (post)gradansko- antigradansko shvatanje politike. 320 ********** Ono ~to smo nazvali postmodernim gradanskirn shvatanjem politike tj. postmodemim gJ·atlanskim obJ·azcem ili jednostavno p ostgratlanskim obJ·azcem, imace kao svojи Ьitnu karakteristiku konsenzualnu i kornunikati vnu etiku, о kojoj је vec Ьilo rec i и prvorn poglavljи ove celine. То се ovaj obrazac иciniti umerenirn i иpucenirn vise ka konseлzusи i komunikaciji kao onim politickim tehnikarna иz pornoc kојЉ se obezbedиje hornogenost samog postgradanskog poretka.992 Nasuprot tome, a.пtigradanski politicki obrazac ( takode postшoderan ) poCiva na zatvorenorn роlји rnoci unиtar kojega је svaka komunikacija nemoguca, а svaki konsenzus лepotreban , stoga ~to postoji unapred stvorena politicka homogenost kroz delovaлje neke jake politcke volje. Stoga се politicki voluntarizarn na kome pociva ovaj antigradanski politicki obrazac nuZлo rezultirati neиrnereno~cu kao trajnom odlikom antigradanske etike, koja се и seЬi sadrzavati stare revolucionarne elemente koji се Ьiti protiv Ьilo kakvog kompromisa, konsenzusa i komиnikacije, i sticиci samo jedno snafuo ili-ili - ла koje odgovor ne moze dati Ьilo ko drugi osim onog ko и politickoj borЬi sve svoje protivnike baci ла kolena. Naprosto, иpravo ро ovoj meta.fizici borbe kоји smo и prvoj celini prepoznali kod Robespjera, Marksa, а pogotovo kod Lenjina i HitJera се se antigradanski obrazac razlikovati od (post)gradanskog obrazca i njegove konsezualne i komunik(ltive etike. U prvom slиcaju cemo imati «borbeno» razumevanje svih ekstrema - i levih i desлih, u drugorn slucaju cemo imati <> imati u bilo kojoj grupaciji bez obzira da li ona dolazi sa desnice, levice ili centra, odnosлo da li ona praktikuje gradanski ili antigradanski politcki obrazac, posto се neko biti ekstremno gradanski, а neko иmereno gradanski orijentisan, sto isto vзZi i kod antigradanskog poimanja politike. О «wnerenjaciJniO> i «ekstremi stimю> ne govorimo kao о politickim temperamentima, vec kao о polozajima u politickom polju, gde се «ltmerenjaci» Ьiti okupljeni oko postgradanskog sirokog centra, dok се <> ili «ekstremistima>> ne govorimo kao о poli6ckim temperamentjma, vec kao о iшplicitnim poJj6ckim metafizjkama, Ьiсе moguce da пеkо ko је na stтanj иmerene konsenzualne politicke metafizike Ьиdе ekstreman temperamentom, sto се se ogledati npr. и poziciji radikalnih liЬeraln ih demokrata994, kao sto је ј mogиce da neko ko је na strani ekstremno-apsolutjsticke politjcke metafizike Ьиdе иmeren temperamentom zaиzimajиci pozicijи «Ьlagog» totalitarizma.995 Bjlo kako Ьilo, oni koje smo nazvali «umerenjacima>> и ovom politicko-vrednosnom smislи се, bez obziтa da li su ро politickom poreklu sa levice, desnice ili centra, podriati (post)gradanski poljtjcki obrazac i prihvati6 konsenzualnи i komunikativnи etiku, te се Ьiti nosioci (post)gradanskog liЬeralno-demokratskog poretka. Sa drиge strane oni, koje smo u ovom politicko-vrednosnom smislи nazvali «ekstremistima», bez obzjra da li sи ро poli6ckom poreklи sa levice ili desnice, praktikovace antigradansko shvatanje politike, te се ostati na politickim marginama - smatrajиci da ih је globalni postmoderni gтadanski poredak iskljнCio iz poli6ckog procesa, ра се ти i oni otkazati poslusnost, nиdeci ти samo politicko neprijateljstvo. Pri svemu tome razlika politicke levice i politicke desnice postaje manje vaina jer vise пе objзSnjava nista, posto se jedinstveni prostor levice i desruce raspao, dok sada imamo velilci opozit <<иrnerenjaka>> protiv «ekstreшista» tj. onih koji bзStine ( post)gтadanski politicki obrazac, protiv onih koji bastine onaj antigтadanski. Norberto ВоЬiо prepoznaje pomenиti opozit «ekstremista» i «umerenjaka» i cak zakljиcuje da «Ьiлami sistem ekstremizam - umerenjastvo ne konicidira sa onim levica- desnica».996 Prj svemи tome, on veoma pronicljivo о «ekstremjstjma» ј «umerenjacima>> ne govori kao о jednostavnim politickim temperamentima, vec shvata da ovj izrazi zapravo oznacavajи specificne politicke metafizjke. Stoga i zakljucиje da «опо sto jedan ekstremista levjce ј jedan ekstremista desnice imaju zajednjcko jeste antidemokratija - mrznja, ako vec nije ljubav», te veoma mиdro zakljиcиje da se ujedinjeni u mrZпji 993 Tako је Marksu da Ьi napravjo «Cistog proletera>> ј da Ьј mu dao iskljucjvj klasnj jdeлtjtet bilo potrebno, kao ~to smo vjdeJj, da ga ocisti od nacije, porodice, zakona, morala ili religije, ра mu nakon svega nije bilo te~ko da ga tako osamljenog apsorbuje u projekat klasne borbe. Нitler се takode sve idcntitete svesti jskljucivo ла rasni princip, takode racunajuci sa masama ocajnih, izolovanih ј «proletarjzovanih» pojedjnaca ocj~cenih ј otudenih od Ьilo kakvih drustvenih veza. SJjcno се postupatj ј mnoge savremene verske sekte сјје се frtve Ьitj najce~ce onj koji su izolovaлj od ~tvenog ok.ruZenja ( porodjca, prijatelji, poJjtjcka zajednjca jtd. ) ј razljcjtih jdentiteta kojj se u njemu stjcu, te stoga tjm sektama nece bjtj tesko da se pojave sa novjm «Spasonosnjm» resenjjma ј totaJjzujucjm jdentjtetima. 994 NajboJjj prjmer radikalnog liЬeralnog-demokrate kojj је ekstreman ро temperamentu, а umeren ро stavovjma, је Vjnston ёегсј Ј 995 Ove konstjrucjje је Ьiо npr. StaJjjnov pas cuvar Вегјја, kojj је Ьјо umeren, sracunat ј oprezan ро temperamentu, аЈј ј ekstreman ро stavovjma, te muje ova komЬinacjja ј omogucj)a da toJjko dugo opstane u StaJjjлovoj ЬJjzjni 996 N. ВоЬiо - Des11ica i levica- CID, Podgorica, 1997. - str. 36/37. 322 «ekstremj dodjruju».997 Ovim ВоЬiо dolazi najedan korak do razlikovanja onoga sto smo тј nazvali gradanskim, odnosno antigradanskim shvatanjem poljtike, gde su na jednoj stтaпi «ekstremisti» koji пе dozvoljavaju bilo kakvo demokratsko fonnjraпje politickill identiteta, а na drugoj straпi «иmerenjaci» koji upravo iпsistirajи па demokratskim identitetima. ВоЬiо dobro prepoznaje osobine «umereпjaka» ( evolucionizam ) i «ekstremista» ( revolucionarizam tj. ono sto smo nazvali «metafizikom borbe» )998, а[ј izbegava da prizna da је samom cjnjenicom sto na jednoj strani imamo revolucionare ( i desne ј leve ), а na drugoj evolucjoniste ( i desne i leve ) defmitivno ponistena иpotreЫj ivost podele па levjcu i desnicи, Ьиdис i da се se na jednoj strani dodrivaб ekstremi, а na drugoj umereпjaci. No, ВоЫо ne zeli da prizna da се ovim novim opozitom ekstremizma i umerenjastva ( antigradanskog i gradanskog shvatanja politike kako smo mi rekli ) Ыti doveden u pitanje stari opozit levjce ј desnice istjcuci da «u kontrapoziciji jzшedu ekstremjzma ј umerenjastva dolazi u pitanje pre svega metod, и antitezi izmedи levice i desnice dolaze и pitanje pre svega vrednosti».999 ВоЫо ni и jednoш moшentu ne zeli da postavi pjtanje da li је metod иopste odvojiv od vrednosti, potvdujиci da nije dobro procjtao ni Hegela, ni Marksa, ni Karla Smita, koje inace uvafava. Svakj od njih Ьi ти rekao da је metod neodvojiv od vrednosti i da је cin neodvojiv od procesa, odnosno da је svald cin istovremeno ј svedocenje ubedenja tj. stanje duha, ј da је shodno tome revolиcija ne samo metod, vec jednako tako i cjtav jedan vrednosni unjverzuш. Revolucionari svih vreшena su mogli Ыti ubedljivi bas zbog toga sto revolиcijи nisи shvatali samo kao metod, vec naprosto kao nacin zivota, dok su na drugoj strani i oni koji sи se revolиcijj protjvili, razloge za svoje anti-revolucionarne metode crpli и svojim najduЫjim ubedenjima. I и jednom i и drugom slucajи, makar ako је neko hteo da Ьиdе verodostojan, metod nije mogao Ьiti odvojiv od vrednosti, јег Ы se time ираlо и takve heteronomjje, koje Ы onemoguci le razvijanje Ьilo kakvih znacajnijih i па duzi rok иticajnih jdeja. No, za takve zakljиcke nije potrebno Ыti dиbokouman i vec svaki laik, naoruian samo osnovnim moralnim culom, zna da је veoma sumnjjvo isticati velelepne parole, а и praksi imati sumnjive metode razlicite od osnovnog verovanja. Stoga mozemo zakljuciti ono sto smo i ranije istaknuli - revolиcionari, odnosno oni koje smo nazvali «ekstremistima», nisu bez Ыlо kakve etike, vec је njihova etika apsolиtisticko-totalitarna, j ednako kao sto је etika «иmerenjaka» ko.nsenzualno- komшukativna. Ј и jednom i и drugom sl ucaju radj se о aиtenticnim i koherentnim poli6ckim metafizikama, koje kao takve ne mo~ Ыti predmet kritike teorijskog иmа, vec svako sиdenje istovremeno znaci odluku. 1 ° Formalno to daje za pravo kako «umerenjacima», tako ј «ekstremistima». Sиstinski - svako odlucuje za sebe. Za interes naseg rada је pak najvainije da smo pokazali da levica i desnica vise nista ne znace same sobom, bez prefiksa koji Ьi govorio da Јј su «antigradanske» (revoucionarne, ekstremne, borbene ) i li «gradanske» ( antirevolucionam e, umerene, konseпzualno-komunikativne ). Виdисј da levica ј desnica nisи odredene same soborn, vec preko svojih pre fiksa nekim drugim razlikovaпjem, to znacj da poJjticko polj e, vjse 997 !Ьid. - str. 38. 998 Љid. 39/40, 42/43. 999 IЬid. - str. 46. 1000 Ovo nas vraca na toliko puta citirane Fihteove reci: "Kakva se filozofija bira, zavisi, prema tome, od toga kakav је ko covek,jer, filozofski sistem nije mrtav komad pokucstva koji bi se mogao odloziti ili prihvatiti kako nam је volja, nego је оп oduhovljen dusom onog ~ovjeka koji ga ima." - Johan GotliЬ Fihte - Ucenje о nauci- BIGZ, Beograd, 1976. - str. 120. 323 nece Ьiti sиStinski podeljeno na levicu i desnicu, vec na gradansko 1 antigradansko shvatanje politike u njihovim posnnodemim vidovima. ********** О tome da је politicko polje sиStinski podeljeno na gradansko i antigradansko shvatanje politike i da ova linija zamenjuje kao osnovna staru liniju podele levica-desnica recito govore i neki primeri takozvanih «politickih selidЬi». Naime, mnogi pojedinci се menjati svoja politicka ubedenja, prelazeci od Ievice desпici i obrnuto, ali се se veciпa ovih «selidЬi» obaviti шшtаr istilз politicko-eticki\1 prostora gradanskog, odnosno antigradanskog shvatanja po\jtike. Jednostavnije recno, ko је Ьiо «ekstremista>> on је to i ostao, te је samo promenjo predznak svom ekstremizmu, sto се jednako vaiiti i za «umerenjake» koji се takode samo menjati predznak, a\i ne i bazicnu politicku etiku. Vec ranije smo govorili о slucajevjma gde је npr. mladi rusoisticki revolucionar Huan Donozo Kortes postao buduci ultrakonzervativni revolucjonarnj desnicar, menjajucj samo predznak, ali zadrZзvajucj bazjcni «ekstremizam». S\jcna situacija се Ьiti , kao sto smo vjdeli i kod Sorela, koji је lutao od levjce ka desnici ј nazad, ali su sva njegova lutanja Ьi la u okvirirna iste «ekstremisticke» politicke etjke. Konacno, i politicar koga Sorel direktno inspirise - Benjto Musolini, u mladosti Ьiva sklon revolucionarnom socijalizmu, da Ьi ga u svojim zrelim godjnama odmenio revolucionamim fasizmom. Predznak се se opet promeniti, ali се bazicna etika ostati slicna - borbena, revolucionarna i apsolutisticka. Slicni primeri Ьiсе prisutni i nakon Drugog svetskog rata te nam Laker opisuje politicke selidbe krajem cetrdesetiЬ i pocetkom pedesetih godina 20. veka, konstatujuci da <> gde се Ьiti vjdJjive selidbe mislilaca jz levog centra и onaj desni i obmuto. Vec smo pomenuJj primer Yinstona Cercj)a kojj је lutao od levog do desnog centra, u svim fazama ostajиci striktno unutar onoga sto smo nazvali gradanskim shvatanjem politike koje podrazumeva konstjtucjonaJjzam ј parlamentamu demokratiju. Primera poput Cercilovog Ьiсе dosta te се se citavi njzovj jtalijanskih demohriscana seJjti od levog do desnog centra i obmuto, а ostace zabelezeno ј da је nemacki socijaldemokrata Helmut Smit sprovodjo poJjtiku koja је Ыlа ЬЈјu desnom centru, пеgоЈј samoj izvomoj levo-centristickoj socjjaldemokratiji, zaslиfujucj upravo epitet «desnog socjjaldemokrate». Sustjna се opet Ьiti veoma jednostavna - svj onj се, bez obzira da li и jednom momentu naginjи levom јЈј desnom centru, zapravo praktikovati (post)gradanski obrazac ј Ьiti na raz)jcitim Jcrj)jma sиstjnski istog sirokog (post)gradanskog centra.1005 Tako cemo zapravo imati profilisana dva bloka - gradanski tj. postgradanski i antigradanski, te сешо i и jednoш i u drugom Ыoku jmatj grupacjje koje imajи kako levjcarsko, tako ј desnjcarsko porek1o. Sve to се sanш liniju razlikovanja levjce ј desnice ucjnjtj и najboljem slиcaju relatjvjzovaлom, а u najgoreш slucaju potpuno prevazjdenom i zastarelom. ВјЈо kako Ьilo, u postgradanskom drustvu podela na levjcu ј desnicu, iako nece potpuno пestatj , vjse nece Ыti validna i sustinska, te mozemo recj da је ona Ьila znacajпa samo u doba kada se gradansko drustvo uspostavljalo, dok se sada sa njegovim konacnim uspostavljanjem podela menja, posto postgradansko drustvo kao zaokruzeno gradaпsko drustvo krije u sеЫ kJjcu svog sopstvenog razaranja kroz one pokrete koji su antigradanskj usmerenj. Tako cemo mesto specjficne djjalektjke levjce ј desnjce koja је obeleZila klasjcпo-gradaпsku epohu sada imati dijalektiku gradanskjh ј antigradanskih 1ооз Љid. 100-1 John Laughlaпd - Flirting 1vith Fascism - Тhе American Conservative, Onliпe editioп, 2003. - h~://www.amcoпmag.com/06 _ 30 _ 03/feature.html 100 Jstini za volju, mozemo pomenuti i primere oпih politickih selidbi kada se пеkо iz "ekstremistickog" (anitgradanskog) taЬora preselio u onaj "umereni" ( gradanski ), kao kada su Ьiv~i komuпisti postajali buduce socijaldemokrate, ili Ьiv~i пacisti buduci demohriscani, по verujemo da su ovakve selidЬe Ьile vi~e uslovljene pragmaticnim, пegoli doktrinarnim razlozima koji Ьi referirali па neko duЬinsko politicko ubedenje. lsti slucaj је, verujemo Ьiо па sпazi i kada је neko od strane "umerenjaka" prelazio "ekstremistima", kao u slucaju mnogih pripadпika nemaёkog Katolickog ceпtruma koji su postali пacioпal­ socijalistima, vodeni prostim strahom, povodeci se za gomilorn 325 snaga koja се obeleziti postgradansku epohu. Tu се gradanske snage imati ulogu stare klasicлe desnice, stojeci na strani postgradanskog JiЬeralno-demokratskog poretka, odnosno na strani status quo-a, dok се antigradanske snage imati ulogu stare klasicne levice delujuci subverzivno prema tom etabiliraлom poretku. No, klasicne desnice i klasicne levice, onakvih kakve ih је objavila Francuska revolucija, vec odavno nece Ьiti, te се ona prepustiti svoje mesto post-ideoloskim politickim oЫicima. Pre nego sto predemo na posebna razmatranja najpre onoga sto smo nazvali gradanskim Ыokom ( tj. postgradanskim ), ра potom i onoga sto smo nazvali aлtigradanskim Ыokom, valja napomenuti da је trenutno gradanski Ыоk mnogo jaci, ali da је neizvesno kako се se stvari odvijati u buducnosti. Za predvidaлje se mozemo posluziti tezom V. Pavlovica ро kojoj «za razliku od шirnih epoha kada vlada pravilo da sto је drustvena opcija radikalnija to је mалје realna ( ч. prihvatljiva za vecinu clanova drustva ); u periodima krize vlada obmuto pravi lo - najradikalдije alternative postaju i najrealnije». 1006 То znaci da се Wi1ereni i siroki postgradaлski centar Ьiti staЬilan ukoliko politicko polje u Evropi ne budu potresale jake krize, dok Ы sa njihovom eventualnom pojavom sve vise «rasle akcije» radikalnijih opcija koje su sada situiraлe na marginama, sa kojih se, makar trenutno, tesko pokrecu. ********** Videli smo da ono sto smo nazvali gradaлskim Ыokom, а u kome ravnopravno ucestvuju levi i desni ceпtar, pocinje svoje pobedonosпo situiranje u evropskom politickom polju nakon Drugog svetskog rata. Тim ratom се se, nekom do kraja nespoznatljivom dijalektikom istorije, klatno od meduratne «ekstremne» Evrope polako pocinjati pomerati ka buducoj ujedinjenoj <<иmerenoj» Evropi. Ukoliko је u periodu izmedu dva rata racionalnost epohe Ыlа u krizi, а sa njom i projekat sirokog gradanskog centra ( sa пjime i koncept hegelijansko-tokvilovske moderne Ыrokratsko-demokratske drtave ), onda пakon Drugog svetskog rata epoha postaje spremna za ideoloske i politicke kompromise i nove velike sinteze, zeleCi da predahne od svih sukoba. Metaforicno govoreci, mozemo reci da се nakon Drugog svetskog rata, vaskrsnuti sinteticki duh Hegelove filozofije i da се se nadviti nad Evroporn. 1 dok је sam nemacki filozof, kao sto smo videli u protekloj celini, Ьiо jedan od kljucnih mislilaca za formiranje sirokog gradaпskog centra spremnog da u sebe apsorbuje i levicu ј desnicu, dotle се njegovi postrnoderni лastavljaci, odnosno oni koje cemo zvati «postmodernim hegelijancirna», pripremiti teren za nadiranje postgradanskog centra nakon Drugog svetskog rata. Sam Hegel, odnosno duh njegove politicke filozofije, је u meduratnom periodu «umro» - kako је to vispreno primetio Karl Smit. Naime, Smit је okom genUalnog, mada ne i nezainteresovanog analiticara, uvideo da је sa stupanjem nacionalsocijalista na vlast, 1006 Vuka5iл Pavlovic - Poredak i alternativa - NIO Univerzitetska rijec, NikSic, 1987. - str. 23. 326 izvrsena neka vrsta ritualnog pogreba Hegelove poljtjcke filozofije. 1007 Racionalnost ероЬе је Ьila bacena na kolena, а Pandorina kutija svih iracionalnosti је Ьila otvorena, te се opisana «Hegelova smrt» uskoro postati smrt miliona Jjudi koj j се nastradati u iracionalnom prasku Drugog svetskog rata. CinjJo sa da је sam Hegel Ьiо rdav lekar koji njje umeo prjpjsati odgovarajuce lekove za krizu politicke Modeme, te је medu ovim novirn uzavre Jjm strastima, zajedno sa svojom filozofij om, izgledao samo kao maStoviti sholasticar. No, sa krajem Drugog svetskog rata, а pogotovo sa njegovim rezultatom, sve se promenilo, jer је upravo trijumfovala njegova sinteza, а protiv naci-fas jsticke politicke teologije. Ukoliko је Smit mogao opravdano konstatovati da је sa promenom poretka Vajmarske repuЬJjke u onaj nacionalsocijalisticki Hegel «шnro», onda тј mozemo konstatovati da је on sa porazom nacional-socijalizma ропоvо «oziveo», posto се se ро zavrsetku Drugog svetskog rata obnoviti prostor sirokog, sada postgradanskog centra, Ciji ј е Hegel Ьiо direktni iлspirator. 1 008 Na jednoj strani, tradiciju «hegelijanske levice» obлavlja Jirgeп Habermas, dok се ро samirn Habermasovim recima tradiciju «hegelijanske desnice» obпoviti - Hans Frej er ( Hans Freyer ) i Joakim Rjter ( Joackim Ritter ).1009 I jednj ј drugi се, i pored nekih teorijskih i prakticnih nesuglasica deliti jedinstvenj prostor sada postgradanskog ceotra ( koji је upravo aoti cipirao Hegel, а koji se sada reaktuelizovao ), nudeci na jednoj strani njegovu reformjsticku, odnosno na drugoj straлj njegovu konzervativnu varijantu. Habermas priznaj e tzv. desnim hegelijancima «af1m1ativan stav spram drustvene modeme», jako im spocitava «sniiavanje vrednosti kultume modem e». 1010 No time ih, ј pored kritjka, jpak svakako priznaje za jedne od nosjJaca modernistickog nasleda, odnosno nasleda onoga sto smo nazvali sirokim gradanskim centrom koji se konstituisao upravo oko modemih vrednosti. Za razliku od nj ih, on v jdj jednu drugu struju koj a predstavlja radjkalno negiranje djskursa poJ jtjcke Modem e uopste, а koje na oiceanskom tragu sprovode Bataj ј Hajdeger koji upravo stoga ро njemu i predstavljaju «prav j izazov d jskursU>>. 1011 Qvjm Habermas opet ocrtava onaj u ovoj celini toliko pominjani antagonizam radikalne margine vs. centralne sinteze kojj се, kao sto smo videJj, obe lezitj ovo doba koje smo nazvali postmodemim. Тај antagonizam nece Ьiti samo filozofski, vec се on postatj i politicki . l dok се ovi levi ј desпi hegelijanci, koji na ovaj ili onaj nac jn bastine tradiciju modernjstjckog djskursa, voditi svoje male plisane ratove, sa margina се ih neprijateljski posmatrati опi koji odbacuju citav modernisticki diskurs, пudeci samo svoje ekstremne parcjjalne politicke naracije . Habermas i npr. Riter се Ьitj Ы iZi jedan drugome negoli sto 1007 «Tek 30. sije~nja 1933. zamienjena је Hegelova Cinovn i ёka drZ.ava iz 19. stoljeca, za koju је znacajno jedinstvo ~inovni~tva i drZзvotvomog sloja, drugom konstukcijom drt.ave. Za taj dan, prema tome, moze se reci - «l legel (је) umro». - Carl Schmitt- Trojnost politickogjedinstva- u Pojam politike i ostale rarrave - Matica Hrvatska, Zagreb, 1943.- str. 264. 100 Hegel nije «ofiveo» u svojoj klasi~noj formi uspostavljanja neke jake drZave koja Ьi isklju~ivo samostalno drfala ono politi~ko pod kontrolom, vee је on «oZiveo» ~tajuci se sa Kantom - po~to се subjekt politi~kog pored jake drZ.ave i njene administracije, vise nego ikad postati i medunarodni poredak sa njegovim medunarodnim organizacijama ( UN, EEZ koja postaje EU, KEBS koji postaje OEBS, Savet Evrope itd. ) koje се tek nakon Drugog svetskog rata doei do svoje pune snage. Tako ovaj vaskrsnuti Hegel nJJ; Ьiо kJasi~no-gradanski, vec postgradansiU, no о ovome vise kasnije 1 Ј. Habermas - Filozofski diskurs moderne - Globus, Zagreb, 1988. - str. 71. -73. 1010 lbld. - str. 71. Zapravo Habeпnas smatra da ovi desni hegelijanci na desnome centru nisu legitimni вosioci modemisti~kog diskursa, ali ne moze da opovrgne njihovu povezanost sa ovim diskursom, sanю kritikujuci njihovu, ро njegovom misljenju, jednostтanost 1011 lbld. - str. 74. 327 се hteti da priznaju, dok се ј jedan i drugi biti suprostavljeni ( doduse na razlicite nacine) onima koji na politickim marginama kuju zaveru protiv svih tekovina politicke Moderne. Naime, upravo и Riteru kao onome teoreticaru koji «tehnokratsko tumacenje moderno§ drustva povezuje s funkcionalistickim podizanjem vrednosti tradicionalne k:ulture» 101 Habennas vidi sam nukleus vrednosti savremenog «desnog» hege)jjanstva, а mi slobodno mozemo reCi vrednosti desnog centra. Takode, upravo u Habermasovom nastojanju da se tradicionalna kultura, koja је kod desnih hegelijanaca imala ulogu kompenzacije i supstancijaljzacije tehnokratskog sveta, zameni jednom «komunikatjvnom kulturom» koja се u njegovoj zamjsJi imati istu supstancjjaljzujucu ulogu, treba vjdeti nukleus vrednosti savremenog levog centra. Razlika izmedu Habermasa i desnih centrista се Ьiti jedino u tome sto се on smatrati da se kornunikativna zajedлica moze realizovati bez posredstva tradicionalпe kulture, dok onj .smatraju da је ta tradiconalana kultura za zadatak formiranja komunikativne zejdnice nezarnenjjva ј nuZпa. No, i jedni i drugi се smatrati da је ta zajednica otvorena i refleksjvna. Najme, levi centristj се odbacjvati apsolutnost revolucije и koju su verovali ortodoksni mark.sisticki levicari , dok се desni centristi odbacivati apsolutnost ј neupitnost tradicionalлe kulture u koju su verovali ortodok.sni ultrakonzervativcj. Desni centristi su, za razliku od ultrakonzervatjvaca, povezali tu kulturu sa modernistickom subjektivnoscu i tako obnovili tradiciju hegelijanske sinteze. Otuda spor izrnedu Jevih i desnih centrista vise nece Ьiti radikalno poJjticki, posto se krecu unutar jstog koordinatnog sistema, vec pre svega kulturni, јег се desni centristi za sve krize smisla i politickih znacenja zajednice optuzivati k:ulturnu avangardu, а ta avangarda се im uzvracati jednakim optuzbarna za kulturno slepi lo. No ј jednj i drugj се se kretati u istom koordinatnom politickom sistemu koji се obelezavati parlamentarna demokratija, trzisna privreda i konstitucionalizovano pozitivno-pravo, kao glavna nasleda politicke Moderne. Stoga се svaka rasprava izmedu Jevog i desnog centra imatj u sеЫ mлogo farsicnosti i naJiCice na mec dvojice borksera koji niposto ne zele da jedan drugog nokautiraju, vec samo zele da strpljivo jzdrZe svojih dvanaest rundi, i podignu profit od meca. Za razliku od njih, na politickim marginama ek.streщne levjce i desnice, Ьiсе pravi borci ( protiv modernistickog diskursa ) spremni i na borbu bez rukavica, i na sve politicke zrtve. No, oni се Ьiti u jednoj komicnoj situaciji, posto kao otpadnicj od sistema sirokog (post)gradanskog centra nece Ьiti u prilici da se bore za «sampionsku titulш>, odпosno za konkretпu politicku vlast, na kojoj се se u svojim «mekaпim» igrama smenj ivati Jevi i desni centristi. Ukoliko се polozaj leviћ i desniћ centrista Ыti farsican, utoliko се polozaj svih ek.stremista sa margina politickog polja Ыti tragikomican. 1013 Losa strana citavog opisanog politickog polol.aja radikalne margine vs. centralne sinteze је sto nece postojati prostor za velike politicke uzlete i autenticne politike, dok се dobra strana svega Ыti sto nece Ыti prostora ni za velike i frontalne 1012 !Ьјd. - str. 73. 1013 Bodrijar pronicJjjvo zapa.Za da su toboZпjj centralni sukobi и politckom polju samo simulakrum prave politcke borbe koja bi racunala sa ozЬiljno suprostavljenim konccptjma. Nasuprot tоше, imamo samo dva Jica jste medalje, koja zajednjckj, cak i kroz svoje sukobe, poku~avaju likvjdjrati sve ono sto mote ugrozj tj njjhov politjcki monopol . Stoga se ovj hipermoderni tj. postmodemj simulatori, simuljrajucj svoje toboinje sukobe, zajednicki neprijatcljskj okrecu prema Ьilo kakvom poJjtjckom jmpulsu koji Ьi ih ugrozjo sa margjna politickog polja ј kojj Ьi poku~ao dozvati neke iracjonalne ј arhaicne mitove. Bodrijar opisuje svojevrsnj, mada ne uvek vidljjvj, savez simulatora: «То је totalno saucesnj~tvo, ili podela rada jzmedu dva protjvnika ( koji cak za to mogu pristati na ogromne :lrtve) sa jstjm cjljem devalvacjje ј ukroeavanja dru~tvenЉ odnosa»- Zan Bodrjjar - Simulakrumi i simulacija - Svetovj, Novj Sad, 1991. - str. 40/4 Ј. 328 poljticke antagonjzme ј krvoprolica - bice to vjrtuelni mir neo-hegelijanskog doba sirokog gradanskog centra. Hegel се, dakJe, makar do daljnjeg, trijumfovati i u prakticnom ј u teorijskom smjsJu, јег се nakon Drugog svetskog rata citava epoha krenuti na njegovom tragu ka post-ideoloskim sintezama. Pored Habermasa, Ritera i pre pomenutih mislilaca о tome се svedociti i niz drugih, veoma eksponiranih mis lilaca, od kojih се najupecatljiviji Ьitj Fukojama. On nikada nece kriti svoje hegelijansko poreklo, te се Hegelov motiv «borbe za priznanje» иciniti centralnim motivom istorijskog procesa opisanog u svom popularnom i ovde vec pominjanom delu. U tom smislu Ьi se Fukojama mogao nazvati «postmodernim hegelijancem» koji nece mti ni desnj , ni Jevi, vec koji се potpиno i svesno zaci s onu stranu klasicniћ razlikovanja levjce ј desnice. Upravo шun оп jzJaZ.e cjtavu genealo~ijи posleratпog hegelijanizma i objasnjava razloge za Hegelovo ponovno «vaskrsnиce». 1 14 Кljucпog coveka u ovoj restauracjji dиha Hegelove filozofije on pronalazi u Aleksandru Kozevu ( Alexandre Kojeve ) 1015 kojj је nizom svojjh predavanja sredjлom dvadesetog veka utjcao па neke od najeksponiranijih posleratnih poJjtickih mjslilaca рориt Rejmona Arona ( Raymond Aron) ј)ј Erika Vajla ( Eric Weil ), kojj su tako nastavili da popиlarisu, sto na prakticni, sto na teorijski nacin, hegeJjjanski Weltanschaung prilagodavajuCi ga obrisima postgradanskog vremena. 1016 Sam Fиkojama pokusava da stavi Hegelovu misao и funkcijи opravdavanja projekta globalizacjje, koji је иpravo inicjran jz prostora sjrokog (post)gradanskog centra. О ovom projektu globalizacije, vise reci Ьiсе u sledecem poglavlju, dok sada mozemo samo napomeпиti da usled delovanja centripetalne si le postgradanskog liЬcralno-demokratskog centra, postaje vjdljiva pojava prevazilazenja okvira nacionalnih dгZava. Naime, upravo се zaslugom onoga sto smo prepoznal ј kao «gradanski Ьlolo> nacionalna drzava nakon Drugog svetskog rata doЬiti svoju nadgradnju u medunarodnom poretku, koji doЬija svoje obrise preko novoиstanovljenih medиnarodnih organizacjja, koje се vremenom imati sve vecj ј vecj uticaj na nacionalne politike. Вј6е to stvaranje onog и prvom poglavlju ove celine vec pominjanog postmodemog sveta meduzavjsnosti, u kome politicko polje pocinje pokazivati osobine razгetlenog politickog destilata, te slaЬi ро jntenzitetu, а јаса ро ekstenzivnosti. Tako u postmodemom dobu опа «makijavelijevska» ( ј hobsovska) modema drZзva koja је imala nюnopol nad onjm sto smo nazvali zatvoreпim politickjm 1014 F. Fukojama- Kraj islorije i poslednji covek - CID, Podgorica, 1997. - str. 89. ( fus-nota 28. ), 90, 91. 1015 Kako nат prenosi Fukojama, Kozev је tvrdio da je posmatrano iz perspektive naseg vremcna Hegel Ьiо u pravu i da se istorija zavrsila u sustinskom smislu Ј 806. g, odnosno da је od te godine postalo samo pitanje vremena kada се se veeinski realizovati «univerzalлa ј homogena dri.ava» koju је najavjla Francuska revolucij~ а kojoj је kona~nu filozofsku forrnu dao Hegel ( shodno tome komunjzam njje predstavljao visi stepen razvoja u odnosu na Francusku revoluciju ј Hegela, ''ес varijacjju jstog stepena razvoja). Prethodni zaklju~ak је naveo Koi.eva da prestane da se bavj predavanjem i da pocne da radi za Evropsku zajednjcu, jer је kraj istorije ро njemu znacjo ј kraj fi lozofij e, dokje sama Evropska zaj cdnica za njega bila podesno institucionalno otelotvorenje kraja jstorjje. Sam Fukojama se u svojoj rcccpcjjj Hegela oslanja na Kozev~ dok svoju rccepciju Kozeva formira opet subj cktivno shodno svojim poljtjckjm jnteresim~ doduse priznajuёj da orjjentjr nije pronзSao ni u izvomom Hegelu, ni u izvomom Kozevu, vec u jednom «novom sintetjckom fi lozofu ро jmenu Hegei-Kozcv» - fЬjd. - 90, 91 , 163/ 164, 220. 1016 Hegelijanski svetonazor prilagoden postgradanskom dobu се posebno razradiri E.Yajl nudeCi jcdnu novu siлtezu na kojoj treba da poejva ravnote:Za postgradanskog dru~rva, а koja Ьi se trebala baziratj па pravnoj tj. ustavnoj drZavi, parcipativnoj demokratijj ј jstorijskom kontjnuitetu- Erik Yajl - Polilicka filozofifa- Noli~ Beograd, Ј 982. 329 poljem moci, Ьiva postepeno nadgradena spolja - «kantovskim» svetskim gradanslcim drustvom, odлosno medunarodnim poretkom, i Ьiva jzлutra preuredena sve jacjm civiJnjm drustvom. Ona tako biva ogranicena sa dve stтane, sto donekle sputava njenu moc, ali sto svakako ne zлaci da је postala pOtplLЛO irelevaлtna. Institucioлalni poredak се u svom pravom znacenju reci jos uvek Ьiti na nivou nacionalnih drZзva, koje medutim vise nece Ьiti «makijavelijevske», tj. nece vise moci da vode politiku «drZavnog razloga», vec се morati pazitj ј na tokove - kako medunarodлo-gradanskog, tako ј na tokove intemo-gradanskog javnog mnenja. 1017 Znacajno је da se u ovom postmodemom dobu ekonomski tokovi izmestaju izvan granica nacionalnih dгZava tvoreci jedan prostor globalizovane ( ili regionalizovane ) ekonoшije1018 koja се povratno uticati na politike nacionalnih drZзva, jednako onoliko koliko се same nacionalлe drzave uticati па globalnu ekonomiju nudeci јој instjtucionalnu zastitu. Ekonomska globalizacija sve vise potire kejnzijansku koncepciju nacjonalne ekonomije kojom se moze upravljati nezavisno od medunarodлih ekonomslcih tokova, te se tako лacioлalna hermeticлost dovodi u рјtалје i sa politicke i sa ekonomske strane. Ukoliko је zasluga kejnzijanske ekonornije Ьila ta sto је pomogla posleratnom politicko-ekonomskom konsenzusu umerene desnice i umerene levice, sada се se taj koлsenzus od.rZзvati ceлtripetalnim silama samog medunarodnog poretka, sto се posebno Ьiti vidljivo u Evropi, koja је upravo pravi predmet naseg istrazivanja. U Evropi ujediпjeni «gradanski ЬlolO>, sastavljen od levog i desnog centra, nakon Drugog svetskog rata laпsira projekat evropskog zajednistva, koji preko niza razlicitih organizacija - pocevsi od Evropske zajednice za ugalj i celik, Evroatoma, Evropske ekoпomske zajednice ili Evropskog suda - koпacno rezultira jedinstvenom strukturom Evropske unije. Evropska unija се Ьiti kako konkretni politickj sttib, tako i svojevrsni simbol onoga sto mozemo nazvati graaanskim mirom ( рах civilia ) umerene levice i umerene desnice. Ovaj gradanslci mir se uspostavlja ј staЬilizuje na temeJjjma onog posleratnog gradanskog konsenzusa kojije najpre stvoren u realizacjjj koncepta evropske driave Ьlagostanja, о cemu је bilo reCi и. proslom poglavlj11, da Ьi se kasnjje ovaj gradanski konsenzus odгZao ј posle propasti nacionalnih koлcepata drZзve Ьlagostanja i пastavio da Zivi u nadnacionalnom projektu Evropske unije. Stoga oni koji nisu ucestvovali и posleratnom konsenzusu drzave Ьlagostanja, nece hteti da ucestvuju лј u рах civilia nadлacionalne Evropske unije, te nas Laker jzvestava da su otpori stvaranju zajednicke evropske strukture dolazili i sa ekstremne Jevice ј sa ekstremлe desnice ј da su se tako «komunisti ролаsаЈј kao pravi braniteJjj nacjonalnih interesa koje su jzdalj Suman, Adenauer ј de Gasperi».1019 Tako се Evropska unija samom svojom strukturom jos јасе podvuci granjce jzmedu onoga sto smo nazvali «gradanskjm Ьlokom» ( tj. postgradanskim Ьlokom) ј onoga sto smo nazvalj «antjgradanskim Ьlokonш, jer се jedni Ьiti, kako se to populamo kaie - insajderi u odnosu ла njen okvir, dok се drugi u odпosu ла taj okvir ostati- autsajderi. 1017 Cak ni one najjace drzave poput SAD-a nece moti da potpuпo slobodno sprovode politiku «drZзvnog razloga» sto је ocevidno iz zaokreta u politici SAD-a prerna lraku krajem 2006. g. kadaje drZзvna administracija vise pod pritiskom unutra5njeg, negoli spoljasnjegjavnog mnenja, odlucila da zauzme ncsto kooperativniji kurs kako prema saveznicima iz medunarodne zajednice, tako i prema samom lraku. 101 8 О ekonomskoj globalizaciji sa socioloskog stanovista u - K.Nes - Savremena politicka sociologija; ~loba/izacija, politika i moi: - Sluibeni glasnik, Beograd, 2006. - str. 61-62. 019 Volter Laker - lstorija Evrope /945.-1992. - Clio, Beograd, 1999. - str. 161. 330 Ovaj «gradanskj Ыоlо> се nakon Drugog svetskog rata toJjko trijumfovati, kako u okvjгjma nacjonalnih drava koje su Ыlе izuzete jspod «gvozdene zavese», tako i u nadnacjonalnjm evropskim strukturama, tako da se «aлtjgradanskj» konceptj ј sve parcjjalne politicke naracjje ne povlace samo ла margine politickog polja, vec se povlace i u sferu imaginativnog, u sferu umetnosti. Ukoliko nisu mogle da raspolaiu sopstvenim institucionalnim okvjrom, parcijalne politicke naracije osmi~ljavaju sopstvenu estetiku kako Ьi ј dalje rnogle dopreti do sireg sloja ljиdi. Tako се «antigradanska» shvataлja zjveti kroz umetnost, dajиci postgradanskom drustvu ravnotezu оЬа momenta - gradansko-staticnog ј antigradansko-dinamicnog. Ukoliko се svetski postgradanski poredak Ьiti najsnaZпije promovjsan iz Sjedinjenih Americkjh DrZзva, utoliko се na dntgoj strani sama americka filrnska indиstrija Ьiti sirovi kriticar tog postgradanskog sveta ј promoter «novih varvarizama».1020 Ni posleratni evropskj film nece oskudevati и kritickom stavu prema postgradanskom drustvu 1021 , ~to sve skupa potvrduje Liotarovo zapaZзnje da је urnetnost posle Drugog svestskog rata vecinski ла liniji otpora onome sto smo mi prepoznali kao «gradanski Ьlolo>.1022 Nadovezujиcj se na Liotara пюzеmо reci da upravo иmetnost posle Drиgog svetskog rata predstavlja protivtefu svetu pozitivno- pravnih, politickih i ekonomskih zakonornernosti i da upravo ona nosi simbole onoga antigradanskog, pojedinacnog i nesvodivog pod Ьilo kakvu dru~tvenu, politicku, pravnи ili ekonomsku zakonornernost, simbole олоg izuzetnog ( Smit Ьi rekao izuzetka и politickom smislu.) Tpak, лakon Drugog svetskog rata npr. filrnska иmetлost nije iskljиcivo kriticki orijentisana prema (post)gradanskom svetu, te se radaju лeki likovi koji su heroji tog sveta sa svim njegovim protivrecлostima. 1023 Takode, za razliku od Zapadne Evrope ј Amerike gde su gradanski impulsi konstituisali svoje konkretne institucionalne 1020 Tako се Holivud imati u seЬi jednu «aotigradansku» liлiju bez obzira da li se radi о Fordovom zazivanju herojstva starog vremena ( filmovi; Postanska kocija, TragaCi, Моја draga Кlementina ), Velsovom ironisanju americkog sna ( Gratlanin Кејп ), Kopolinom i Leoneovom prikazu podzemne Ameгike ( Кит, Bilojednom и Americi ) ili Formanovom putu ka deci cveca i ka socijalnim izopstenicima ( Kosa, Let iznad kukavicjeg gnezda ). Takode antigradanski princip се ziveti kod nekih holivudskih junaka bcz obzira da li је rec о Brandovoj sirovosti ( Na dokovima Nju Jorka, Divljak, Tramvaj zvani ielja), Dinovoj nepomirljivosti ( Buntovnik bez razloga) ili Hoftnanovoj oЬljuЬi gradanskog drustva olicenog u grospodi RoЬinson ( Diplomac ). Ovu «antigradansku» liniju се u novije vreme nastaviti Skorceze sa svojim odbacivanjem ideje zakonitosti, poretka i Jegitimacije ( Razjareni Ыk, Bande Nju Jorka ), Milijus sa eksplicitnim zazivanjem anarhizma i varvarstva ( Копап, Zbogom kralju) i Cimino sa prevodenjem «slatkih» americkih nacionalnih gradanskih vredoosti u nihilizam ( Lovac najelene ). Konacoo, vrhunac «antigradanske linije» holivudskog filma је svakao u Kopoliлorn i Milijusovom Apokalipsa sada u kome је nihilizam potpuno izvestan i u kome se njime delegitirnise vudro-vilsonovska ideja pravednog rata i humanitamih intervencija. Tako је, konacno, Iiberalna ideja о pravdi doЬila svoju umetnicku dekonstrukciju. 1021 Kritika malogradanstine i uredene gradanske egzistencije је prisutna podjednako u Godar-Sabroi- Trifoovom tzv. cmom talasu ( npr. Do poslednjeg dahл ), kao i kod Bertolucija ( Poslednji tango и Parizu) ili Bunjuela ( Diskretni sarm burioazije ), dok је holivuidizirana u Leoneovim spageti-vestrenima ( Za saku dolara) 1022 Jean Fraщois Lyotard- Sta је postmodema - КlZ Art Press, Beograd, 1995. - str. 80.-89. 1023 Najkarakteristicniji primeri onih filmskih likova koji su potpuno na strani «gradanskih» vrednosti su Dzems Bond i lndijana Dzons. Dzems Bond predstavlja filmski izraz modeme driave koja raspolafe zivotom i smrcu i koja «civilizovano» uЬija ( и sluiЫ njenog velicanstva, Dozvola za ubijanje ), а mladi Lik Indiane Dzonsa reprezentuje gradansku i modemisticku scijentisticku avanturu u kojoj se civilizaciji vracaju svi njeni arheoloski simboli, koji su camili zaroЫjeni negde u «necivilizovanoj» divljiлi (и potrazi za izgubljenim kovcegom ) 331 poretke dok su antigradanski impulsj Ьili sadrianj u шnetnostj, u lstocnoj Evropj real- socijalizma је Ьilo obmuto. Naime, u tzv. zemljama real-socijaljzma antigradanski impulsi su Ьili u iлstitucijarna raznih pseudorevolucionamih centralnih komiteta, dok su principe gradanske civilizacije branili razni djsjdentj ( Ceslav Mjlos, Havel, Solzenjjcjn, Mihnjik, Cmjanski, Pekjc jtd. ) koje је pak gradanski Zapad ugoscavao na jnstjtucionalnom nivou. Sa propascu Berlinskog zjda situacija se obrce, јег su sada «gradaпskj intelektualci» direktno uslj u jnstjtucjje, а ponegde ј u sam vrh vlasti ( Havel, Milшjik ), ра horizont subverzjvnog prepustaju «antigradanskirm> stvaraocjma. U svemu tome Ьiсе najvafnije da је stalno na snazi izvesna ravnoteZз, ј da svako obavlja svoj deo posla, ра tako jnstitucijama ne moze biti zadatak da budu kriticke ј subverzivne - sto Ьi Ьila protivrecnost, vec zadatak subverzivnog delovanja pripada шnetnosti ј kritickom intelektualnom mnenju, kojj niposto ne Ьi trebalj da budu poljtjckj servilni, jer Ьi time sami Ьili u protivrecnosti sa svojom osnovnom svrhom ukazivanja na vaninstitucionalni prostor kreatjvne slobode.1024 Bjlo kako ЬiЈо, djjalektika gradanskog ј antigradanskog momenta savremene Evrope Ьiсе vidljiva kako u politickom polju, tako i u sferi kulture ј umetnosti. Za nas је najvafnjje da smo prikazali osobine onoga sto smo nazvalj «gradanskim Ьlokom», koji se na tragu hegelijansko-tokvilovskih sinteza rasporedio desno i levo od centralne ravпoteZлe tacke politjckoga polja, te се о ovom «gradanskom Ьloku» Ьitj jos reci u poslednjem pog]avljw u kome cemo se bavjtj upravo njegovom vladavinom. Za kraj ovoga poglavlja ostaje nат sanю jos da prjkazemo osoЫne onog «antigradanskog Ьloka» koji se stisnuo uz krajnje, desne i leve margine poljtickoga polja, koje su se tako naprosto spojjJe, dok su ekstremi poceli da prelaze jedni u druge. ********** Premda smo videli da se о «antigradanskom Ьloku» ne moze govoriti kao о jedinstveoom Ьloku u bukvalnom smislu, posto је on satkan od ekstremne desnice ј ekstremne levice koje su medusobno nesaglasne u veeini politickЉ pitanja, taj Ьlok se moze zaokruziti ako se odлos prema poJjtjckom neprijatelju uzme kao kljucan. Тај neprijatelj се, kod svih pripadnjka krajnjih politickih margina bez obzjra na predznak, Ьitj pronaden u onom centralnom «gradanskom Ьloku», te се se stoga i moci govoritj о nekom suprotnom «antigradanskom Ьlоkш>. 1025 U ovom «antigradanskom Ыоkш> tako ne postoji Ьilo kakav klasicnj politjcki konsenzus, јег se grupice u njemu protive samom 1024 Tako се npr. komunistickoj Srbiji posle Drugog svetskog rata Ьiti potreban jedan Borislav Pekic - kao momenat podsecanja na rafiniranost gradanske civilizacije, kao ~to се gradanskoj SrЬiji od 5. oktobra 2000 g. Ьiti potreban jedan Kusturica - kao momenat nadila.Zenja hladлog institucionalnog nacina razmj~Jjanja. U оЬа slucaja - umetлost је < bez obzira da li se radj о ekstremnoj levici jJi ekstremnoj desnici, racuna sa celovjtim politjckim metafizikama, odnosno sa politickim teologijama koje pokusavaju da poput nekih pseudo-religija propisu lekove ј za telo i za dusu. Ти ne m nikakvog proЬiema nj Ьilo, sve dok se ne postavi pitanje о tome koja је politicka metafizika tj. politicka teologija ta koju treba konkretno primeniti na poljticke institucjje ј dok razlicite metafizike ne krenu u cisto fizicka razracunavaпja, kako Ьi stekle politicku moc. Prethodni proЬiem је gradansko shvatanje politike moglo da ostavi ро strani tntdeCi se da putem konsenzusa resi zadatak bazjcne poJjticke konstitucije, sto је rezultiralo formalno-pravnim defmisanjem gradanskog statusa, te ukoliko neko ispunjava propisane formalne gradanske uslove moze da privatno ispoveda Ьilo koji svetonazor, osim onih koji su destruktivni ро cjtav ovaj sistem gradanske ravnoteze. 1027 1026 Sa druge strane sve te marg jne, zajednjcki ј pored svih svojjh medusobnjh suprostavljenostj, ovom ccпtralnom liЬeraLno-demokratskom poretku uskracuju pretenzuju na legjtjmnost ј \ega\nost. Njjhov zajednicki neformalni konscnzus se ogleda u izbomoj apsjtiлencjjj, kao i u drugim nacjnima odЬijanja da ucestvuju u demokratskim procesima. Gidens odlicno zapaia fcnomen izbome apstinencije i bojkota jnstitucjja postgradanskog poretka, alj ne vidi daJekoseino sve opasnostj koje iz toga mogu projzaci. Koljko је ovo opasno ро jnstjtucjje najbolje је pokazao npr. referendum u Francuskoj i Holandiji 2005. g. povodom ustava Evropske unije, kada se odjedлom glasalo protiv «Sistema», ~to је uslovilo Ьlokadu citavog procesa konstitucionalizacije Evrope.- A.Giddens- TreCi put - obnova socijaldemokracije - Politicka kultura, Zagreb, 1999. - str. 28. 1027 Gradansko shvataлje politike ima u sebi jednu protivrecnost, јег se istovremeлo i insistira na konsenzusu i iskljucuju onj koji «govore» razlicitim politickim jezikom od ovog konsenzualnog. No, to nije posledica neke rdave namere, vec same logike politjckog polja u kome svaki poredak makar ako mjsli da ostane poredak, ne trpi altemativne politicke metafizike niti njihove parcijalne politicke jezike. Tako gradansko shvatanje politjke, kao ni Ьilo koje drugo shvatanje poljtke, nije savrseno,jer mora da nekoga iskljuci jz svog domena. Benefiti su jedino u tome da se neki iskljucuju ( ekstremi) da Ьi se velika vecina mogla ukljuCiti ( oni oko centra) , teje ovo naslede demokratskc logike kojuje donela Francuska revolucija, sa svim njenjm prednostima i manama. Savremene demokratije pokusavaju da u demokratski proces ukljuce sto vise gradana, odnosno sve manjinske grupe sa margina, a\i i to samo onda ako su te grupe prethodлo pacifikovane samim savremenim gradanskim demokratskim poretkom. То svedoei da smo i da\je da\eko od ideala potpune politicke ukljucenosti, i to one koja Ьi se obavila iskljuCivo putem 333 Ono sto smo nazvali «antigradanskiш Ьlokom» ujedjnjce razJjcite snage od kojiћ се neke Ьiti vise, а druge manje militantno nastrojene. Tako su npr. nacional-socjjaJjzam i komunizam ( tj. nconacjzam ј пeokomunjzam ) dve veoma borbene i revolucioпame reakcije па gradanske vrednosti, dok се «pliSana revolucija» u Evropi jz Ј 968. g. Ьiti jedan polu-pacifisticki otpor manjkavostima gradanske civilizacije koji се doneti neke nove, postrnoderne, nacine politicke borbe. Buduci da је «revolucUa» iz 68 ' Ьila jedan «plisani» antigradanski otpor postgradanskom svetu, nece nas cuditi sto се mnogi njeni pobomici postati kasnije vodeci funkcjoneri samog postgradanskog sveta ( fenomen hjpjka koji su obukli odela ) 1028, jer oni nikada nisu ЬiЈј sиStinski neprijateljski raspolozeni prema tom svetu ( bзStineci upravo sve tekovine njegove populame kulture ), vec su samo u mladalackom zanosu hteli da ga poprave svojirn idealima. Na drugoj strani, antigradanski stav nacjonal-socijalizma i komunizma се Ьiti decidan, jer се ј jedni ј drugi hteti da pu.tem prave i konkretne oruzano-borbene revolucije zbrisu tekovjne gradanskog sveta i njegovih «malogradanskih» vrednostj. 1029 Na zalost, time се samo projzvesti nove krize i krvoporlica, dok се sam gradanski svet postati postgradanski, nadzivljujucj i komunisticki i nacisticki projekat. Sa druge strane, logjka takozvanih «sezdesetosmasa» се Ьiti da posle prvoЬitnih zanosa ј idealistickih proklamacija koje su trзZile sve ili nista ( doduse ne па mnogo violentan nacin ), prjhvate konstante postgradanskog poretka ј da pokusaju da unutar njjh osmjsle izvesne postmodeme otpore svim rigidnostjma tog novog globalnog, liЬeralno­ demokratskog doba. Stoga cemo u narednim redovjma posvetiti paZпju desavaпjjma jz 1968. g. koja su iz sebe porodila tzv. nove drustvene pokrete koji nisu samo predstavljaJj autenticnu vrstu otpora rigjdпostjma liЬeralno-demokratskog poretka, vec koji su, sto је Ьitno za nзSu temu, dodatno urusili razlikovanje klasicne levice i desnice. Sama 1968. godina pokazuje da se gradansko drustvo bespovratno menja, da postaje svesno svojih kriza i da pokusava da ih resj. Ovu godinu mozemo tumaciti kao otpor tehnokratjzacjji gradanskog sveta i poziv da se gradanski svet vratj svetu i ivota. Ova godina se ne moze jednoznacno tumaCiti ј opredeJjjvati se za ili protiv sezdesetosmasa. 011i su Ыli ljudi koji su , matematick:i govoreci, pravilno postavHi problem, ali su na rdav nacin pokusa Jj da ga rese. lpak, ono sto је nesumnjivo pozitivno и 1968. god ini jeste sto ona predstavlja granjcu posle koje gradanskj svet Ьiva vise zaokupljen Jatentпom krizom koja unиtar njega tinja, леgо svojim l1jperproduktivnim plaпovjma. Velika zasluga 68' је sto је sama ideja progresa ozЫijno dovedena u pitanje. Iza пjenih skuta pomalja se ozЬiljno lice post- modemog doba koje polako prestaje da veruje и tehnicisticke snove Modeme. Ova godina, premda пosena snagama koje su sebe nazivale «naprednim>> vec и seЬi sadrzi i konsenzusa, јег је poljtj~ko polje bjlo, а verovatno ее i ostati, popriste opasnih Ьorbi koje na Zзlost jzlaze jz okvjra bjlo koje etjke, ра tako ј one konsenzualne. 1028 Tako се u Evropi u najzna~ajnjje poljtj~ke ј ekonomske instjtucije i na nacionalnom ј na evropskom nivou od pocetka dcvedesetih ра nadalje, zasesti niz Ьivsih sezdesetosma5kih buntovnika, biv~ih hipjka ј Ьitnjka, poput npr. ncma~kog mjnjstтa spoljnjh poslova Joskc Fisera ( Joska Fischer) 1029 Tako Нitler u svom Mein Kampfu jronjcno govori о «dragom gradanskom svijctu» 1029 koj ј је pu11 slatkastjh fi'aza о blagostanju, ne primecujuci svoju unutra~nju krizu. Mladj Hjtlcr na sve to uzvraca re~ima koje Ьi se mogle pripisatj ј nekom pravovemom revolucionamom komunisti: <> jz 68 ' afirmise ponovo religiju, na koju је Ьila ustala Francuska revolucija- doduse, ne toliko hriscanstvo, koliko istocnjacke kultove, kojjma su ЬiЈј zaneseni Ьitnici koji su ucestova\j u 68 · No, kasnije su se mnogi od ovih poklonika jstocnjackih kultova, vratj\j u hrjscansko okrilje, ра su tako daleki kultovi prestavljali samo prolaznu stanicu na putu ka konvencionalnoj religioznosti. Takode, iako 68 ' njsta djrektno njje jmala sa hriscanstvom, snage koje su је nosile imale su slicniju strukturu sa onom hriscansko- utopjj skom levjcom koju smo opjsali u drugom poglavlju prosle ce\jne, negoJj sto su Ьile Ыiske projektu marksisticke proleterske revolucije koja se tada «valjala» u tadasnjoj 1030 Nijc potrebno mnogo obja§nja,,ati da porast interesovanja za re ligiju krajem 20. veka proizlazi upravo iz tog vracanja lopte u unutra~njost ~oveka i iz njegove potrebe da bude voden Llnutra~njim , а ne samo spoljasnjim svrhama. Stoga је pojava prelaska biv~ih marksista u hriscanstvo gotovo prirodna, јег ako zeljenu stvar nisu mogli naCi na jedлom mestu, onda се је, ne menjajuci ci lj, pokusati pronaci na drugom mestu. 1031 V.Pavlovic - Emancipatorska energija drustvenih pokreta- u zborniku - Obnova utopijskih energija, lstrativa~ko-izdava~ki centar SSO SrЬije, Beograd, 1987.- str. 15. 1032 Habermas odli~no opafa antiprosvetiteljsku crtu studentskog protesta 68' napominjuci da su «iz kolektivno nesvesnog isplovili na povrsinu oni stereotipi zaista nema~ke borbe protiv ideja francuske revolucije za koje se verovaJo da su odavno prevazideni.». Takode, HaЬermas odli~no uvida dijalektiku koju је 68' pokrenula ј medu dotada uspavanim i u gradaлskom drustvu uhJeЬljenim konzervativcima, te kafe da sada «ро tragovima Hcjdegera jli Nicea oni (mladokonzervativcj ) u sasvjт starome traie nesto sasvim drugo; s njjhove ta~ke gledista, u prosvetiteljstvu samo kulminira usud kojj dolazi iz daleka» - Ј . Habermas - Nova intimnost politike i kulture -llf program Radio Beograda 79/ 1988. str. 142/143. Jedлako tako ј Fukojama odli~no opaia da su hipici koje је porodila 68' protest protiv tehnicjstj~kog i racionalnog drustva na isti na6n na koji su to nekada Ьilj reakcionarni i konzervativni romantj~arj, dok su na jstoj «ljniji otpora>> i islamski fuлdamentalisti, dokje «u ovom trenutku najkoherentniji i najartikulisaлiji izvor suprostavljanja tehnolo~koj civilizaciji pokret za zastitu zivotne sredinc». - F. Fukojama- К1·ај istorije i poslednji ёovek - CID, Podgorica, 1997. - str. Ј 06/107. 335 Istocnoj Evropi. Koliko su ove tendencije zapravo razliCite govori i cinjenica sto su sezdesetosmasi иpravo u zemljama Istocne Evrope, ustali na rigidni kvazi-marksisticki poredak real-socijalizma - od Poljske sve do Titove Jиgoslavije. Takode veoma се biti zanimljivi odjeci 68 · u Americi, te iako politicko polje и Americi nije predmet naseg rada, valja reci nesto о veoma interesant:rUm posledicama ove «plisane revolucije» u Sjedinjenim DrZavama. Mozemo reci da је 68 ' sa Ьitnickim i hipi pokretom, na jedan savim paradoksalan nacin, rehaЬilitovala starog dobrog i konzervativnog Tokvila, koji se zaJio da је U Americj kakvu је vjdeo «SVacjja pamet иоЬ\јсеnа ро istom obrazcи, toJiko sve idu istim pravcenш1033 Upravo 68' и Americj uzdrmava tu иniformnost liЬeralnog i demokratskog poretka, kojj sи obeleZзvala opeglana odela ј za)jzane frizure poput one koju је u AjzenЬauerovo ( Dwight D. Ejsenhower ) doba nosio mladi ј poJuanonimi americki glumac Ronald Regan ( Ronald Reagan ) koji се jednoga dana postati predsednik Sjedjnjenjb drZзva, dovodeci do krajnjih konsekveпsi sve опо sto је zapoceo Ajzenhaиer. DakJe, nasuprot tom bezlicnom svetu mladog Ronalda Regana, 68' predstavlja pravu provalи sarolikosti i bogatstva zjvota, te donosi svoje aиtenticne karaktere i istinske heroje novih иtopija kakvi sи ЬiЈј bиntovni pesnik Dzim Morison (James Doиglas Morrison) ili reski i zapaljivi gitarista Dzimj Hendriks ( Jimmi Hendrix). Morjson nasиprot svom ajzenЬaиerskom оси ( otac ти је Ыо konzervativni americki oficir vjsokog ranga, admiral ) afmnise jednu novи-staru vitmenovsku Ameriku1034 koja је pozvana da se vrati svojoj nekadasnjoj istini koju је voleo stari Tokvil, dok Hendriks, ро majci Indijanac, а ро оси cmac, svojim ritmovima, nadovezujиCi se na Morjsona, upucиje poziv onoj manjiпskoj «obojenoj» Americi о cijoj иgrozenosti pred tiranijom bele vecine је govorio opet upravo TokviJ. 1035 Sve и svemи, 68' ne treba shvatati kao dovrsenje onih tendencija koje је inicirala Francиska revolucija, vec kao malи objavu post-modemog vremena tj. post- materijalistickog vremena, koje се иstati na Modemu sa svojim post-materijalistickim vrednostima, kao vrstom novog postmodernog otpora. Francuska revolucija nije Ьila samo realizovana revolucija, vec revolucija koja је otisla u ekstrem realizacjje, dok је za razliku od nje, nedovrsena «revolucija» iz 68' bila иtopisticka revolиcija koja nikada nije dozjvela svojи potpиnu realizacijи i koja је vise ostala и duhovnoj sferi. Cak i kada је se neki njeni akteri dvadesetak godiлa kasnije odreknu i, praveCi kompromis sa real- 1033 Aleksis de Tokvil - О demokratiji u Americi- Izdavacka knjiZaтica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci, СШ, Podgorica, 1990. - str. 224. 1034 Vezanost Morisona za poeziju Volt Vitmena ( Walter «Walt » Whitman) је dobro pozлata, po~to је kod оЬојјсе poezija socijalna ј angЗZovana, sa posebnim motivom americkog partiotizma. Morison је na Vitrncnovom tragu pokusao da obnovi jedan americki {> kojj se nadaju da ее stecj pristalice za svoju stvar, pomodara ј sektasa, cak i jdeologa novog paganstva». Laker jsjtce da se ekolo~ke organizacije dele na fundamentalistjcke koje ne zele Ьilo kakvu saradnju sa postojecjm poJjtickim poretkom, ј one koje su sklone delovanju ј popravljaju sjtuacjje unutar postojeceg post-gradanskog porctka, а mi mozemo zakljuciti da u оЬа slucaja, bez obzira da Ј ј stoje unutar ilj izvan postojeceg poretka, ekoloske organizacije potiru logiku podele na levicu i desnicu. -lЬid. 338 Kada zademo s оnи stranи svih ideologija i kada stvari posmatramo kakve sи и praksi, onda moraшo priznati da se podela na levicи i desnicи tesko odrzava и mnogim krajпje jednostavnim i zivotnim situacijama nasega doba na pocetku 21. veka. Nase postmodemo doba na јеdлој strani obeletava aлtiprogresivizam i tehлoJoski skepticizaш koji је «izиrn» kJasicne desnice, ali i demokratija i progresivno tumacenje ideje slobode i ljиdskih prava sto је «izиm» kJasicne levice. Tako се se kJasicne ideologije potpиno izmesati stvarajиci nove politicke Ьlokove sa razlicitim prioritetima, а ni jedan od tih blokova nece vise Ьiti klasicno Jevicarski ( revolиcija ) ili klasicno desnicarski (restaиracija) kao и vreme Francиske revolucije. Nasиprot tome iшacemo jedan centraJnj «gradanski Ьlolo> ( tj. postgradanski Ьlok levog i desnog centra ) i niz «antigradanskih» politickih naracija razbacanih ро politickiш marginama. 339 3. VLADA VINA POSTGRADANSKOG CENTRA - DV А LICA GLOBALNOG GRADANSKOG DRUSTV А Videli smo u u prvoj celini nasega rada kako se klasicni liЬeralni centar koji su reprezentovali Lok i Капt transformisao, ponajvise zahvaljujuci hegelijansko- tokvilovskoj sintezi koja ј е klasicnim liЬeralnim vredпostima pridodala administrativпu i demokratsku drtavu, u siroki gradanski centar koji је polako u sebe pocinjao da apsorbuje i levicu i desnicu. Potom smo u ovoj ce\ ini videli kako је taj siroki gradanski centar polako postajao post-gradanski, Ьivajuci zahvacen opstim obrisima postmodemog vremena. Ovaj novi postgradanski centar, buduCi da је u znacajnoj meri uspeo da asimiluje levicu i desnicu u jedinstveni «gradanski Ыоlо> ( tj. postgradanski ), sada pocinje da ucestvuje u opozitu centar-margine, odnosпo u opozitu gradaпski­ antigradanski Ыоk, time ucestvujuci u glavпim rascepima postrnodemog doba. Tako se ovaj siroki postgradanski centar, ciju cemo «vladavinu» opisati u ovom poglavlju, razlikuje od onog nekadasnjeg klasicnog liЬeralnog centra iz vremena koje је prethodilo i neposredno nathodilo Francuskoj revoluciji. Dok је onaj kJasicni liЬeralni centar Ьiо u nadiranju i bio vesnik emancipacija, delujuci «eticki» na stvamost u smislu kantovske regulativne ideje koja је vise u domenu «trebanja» ( sollen ) negoli u domenu «Ьivstvovanja» (sein ), ovaj postgradanski centar је, posto је sve osvojio, gotovo vecinski u sirovom domenu real-politike i iz toga се proizaci i sve njegove mane, ali i sve njegove vrline. Postgradanskom liЬeralno-demokratskom centru sve vise nedostaje idealno- regulativna ravan, odnosno moralni obrazac koji Ьi i da\je izazivao jake strasti kao u vreme konstituisanja onog klasicnog liberalnog centra, posto se trenutno suocavamo sa situacijom sveopste pri stttnog moralnog relativizma u kome ne postoje bilo kakve eticke konstante, vec se moralпi obrazci formiraju zavisno od razlicitih konteksta. No, па drugoj strani, ovom liЬeralno-demokratskom postgradaпskom centru su na raspolaganju konkretni institucionalni poretci pomocu kojih se moze uticati na zivote mШona ljudi i tako u praksi raditi na prevazilai.enju svih socijalnih, politickih i ekonomskih kriza koje obeleZзvaju na5e vreme. Dok se na jednoj straлi izguЬilo na idejno-etickoj, ра mozda cak i па legitimirajucoj ravni, na drugoj straru se mnogo doЬilo u pragrnaticnoj ravпi raspolaganja politickim resursirna. Stoga се postgradanski liЬeralno-demokratski centar Ьiti u slicnoj poziciji u kojoj su Ьili i mnogi drugi poretci koji su u izvesnim istorijskirn periodima imali prevagu na gotovo citavom evropskom kontinentu i sire, poput npr. Rimskog carstva. Ti poretci su sa fazom s.vog zenita i potpune politicke domiпacije istovremeno zapoceli i fazu svoje idejno-moralne dekadencije, odnosno razЬ\azivanja prvoЬitnog obrazca kojem su uopste dugovali ve\icinu. 1043 Stoga nam u ovom poglavlju •он Tako је prvoЬitni moralni obrazac rimske repuЬJjke- kojj је odjsao discipJjnom, patriotjzmom, i uopste strogim etickim kodeksjma, а koji se donekJe odrZao ј za vreme rane jmperije u vreme Cezara ј Avgusta - 340 valja ispitati strukturu ove vladavine postgradanskog liberalno-demok.ratskog centra i pokusati prozreti njeпu unutrasnju djalektiku, koja se odvija medu napetostima idejno- moralne dekadencije i prakticne politicke moci. Takode nam valja pobrojati, koliko nam to vec popunjen prostor nasega rada dozvoljava, dobre, ali i lose strane vladavine ovog postgradanskog centra, i konacпo pok:usati odgovoriti na pitanje koliko је ta vladavina staЬilna i dugorocno odrziva. Planirano istrazivanje staЬilnosti i dugorocne odгZivosti postgradanskog liЬeralno­ demokratskog centra u vezi је sa tzv. «Fukojaminirn pitanjenш о kraju istorije, kojeg ne mozemo da se ne dotaknemo iako је Fukojama americki mislilac, no proЬiem koji on postavlja se itekako tice politickog polja u Evropi koja је uvucena u hodnike liberalno- demokratske globalizacije. Naime, Fukojama је kao neka vrsta «postmodemog hegelijanca» k.renuo od teze da је istorija pokretaпa speciftcnom dijalektikom, usled koje svaki istorijski drнstveпo-politicki oЬiik koji krije u seЬi sopstveпu protivrecnost, odnosno dovoljno jake drustvene otpore, numo krece ka narednoj istorijskoj sintezi u nastojanju da prevazide te svoje lLПutrasпje protivrecnosti. 1044 Stoga odgovor na pitanje о krajи istorije leZi u ispitivanjи da li trenutno domiлantni liЬeralno-demokratski poredak sadrzi u seЬi bilo kakve protivrecnosti > nece delovatj ubedljjvo. Mozemo reci da u ovjm пaknadnjm refleksijama Fukojama pokusava da, izmestajuci svoj «kraj jstorije» sa realпog па etjёki пivo <>, ра cak i neka vrsta habermasovskog «komunikativnog uma>> је neophodna и svetu ovolikih meduzavisnosti, u kome Ьilo kakav rigidni voluntarizam i unilateralizam moze dovesti do smrti i nesreee miliona ljudi 1052 lzglede za uspeh u razre~avanju pomenute situacije Ьi mogao kratkoroeno imati i svaki onaj, bez obzira na njegovo dcmokratsko ustrojstvo, koji се uspevati da margine, makar silom, drfi izvan globalne demokratske igre. No, ovo resenje nije dugoroёno odrZivo, јег sila rada silu, ра Ьi sve to samo ubтzalo unиtгaSnju dijalektiku liЬeralno-dcmokratskog poretka i иticalo na njegovu nestaЬilnost 1053 Fukojama је najpre u casopisu Nacional interest 1989. g.objavio kraCi clanak Kraj istorije, da Ьi nakon bumih reakcija na ovaj clanak 1992. g. objavio i knjigu Kraj istorije i poslednji covek poku~avajuci da pruii dodatлu i ncsto kriticniju interpretacijи prvoЬitne ideje izлe~ene u pomenutom claлku. No, u оЬа slucaja, bиduci da se radilo о vremenu kada protivrecnosti liЬeralno-demokratskog poretka jos nisu Ьile jasno vidljive, on је uzimajиci postojecu situaciju «zdravo za gotovo» stao iza stava о nekom toboinjem kraju istorijske dijalektike. 343 zaista cinno da је posle pada Berlinskog zida izvesna bиducnost liberalnog kraja istorije. Fukojama nesto naslucиje о smeru mogиcih proЬ!ema i о onim grupacijama koje se rukovode starom arhetipskom logikom 1054 koja је potpuno razlicita od ove postgradanske liЬeralno-demokratske i koji su јој stoga nuino protivni, ali ove stvari gura pod tepih konstatujuci da «nema pravih varvara na kapijama>> 1055 On и vremenи svog pisanja ne vidi kako npr. Afganistaл sa svojim islamskim poretkom polako dospeva и direktnи protivrecnost sa globalnim liЬeralno-demokratskim poretkom, jer on Afganistan и vremenи svog pisanja jos posmatra kao Ьivseg saveznika SAD-a iz doba hladnog-rata kada је Sjedinjenim drZзvama Ьilo и interesu da u jednom lokalnom ratu Afganistan sto vise oslaЬi SSSR. No, vremenom је taj Afganistan morao okrenuti svoje ostice i ka samim Sjedinjenim drZзvama, sto се se desiti i sa lrakom, koji је takode и vreme hJadnog rata Ьiо zgodan «klin» и neprijateljskom dvoristu. Sve to govori da sada и 21. veku Fukojamina «hladnoratovska>> logika prestaje da vaZ.i, jer mnoge zemlje nisи Ьile u rivalskim odnosima sa komuni stickim intemacionalnim poretkom, samo da Ьi posle toga oberucke prihvatile neku «slobodarskи» sиprematijи liЬeralno-demokratskog poretka, vec su samo cekale momenat kada се moci и potpunosti da razviju svoje lokalne politicke naracije, kojjma је moZda и jednom momentu smetao SSSR, alj kojima је и drugom momentu zasmetala i sama Amerika koja је najvno verovala da се је bas svi, рориt Evropljana nakoп Drugog svetskog rata, usћiceпo docekati kao oslobodioca. Stoga Fиkojamina «hladnoratovska» logika ( odnosno njegov proglas pobede и tom ratu ) prestaje da vaZ.i u novom mjlenjjumи, kada imamo sjtuacjju u kojoj se bjvsi rivaJj iz hladnoratovskog perioda Amerika i Rиsija zajednicki suocavaju sa novim zajednickim neprijateljem oJjcenom и globalnom terorizmu. Jednostavnije receno, sada и 21. veku се se globalni postgradanski poredak u kome su, pored Evrope ј Amerike, pocele da иcestvuju i Rusjja ј Кina i Indija, bez obzira na postojece rivalitete izmedи njegoviћ vodecih sjJa, suocavati sa neprijateljstvima i izazovima sasvim nove vrste - od globalnog terorizma, globalnog organizovanog krirnjnala sve do globalnog zagrevanja i potencjjaJnjh energetskih kriza. 1056 Sve to vodece sile postgradanskog poretka рориt SAD-a, Rusjje, Evropske иnјје, Кine ј)ј lndjje i pored svih njjhovih medиsobnih 1054 «U nasem svetu jos postoje ljudj kojj su sрrешлј da se bore na zivot i smrt radi imena, zastave jli komada odece; ali oni pretei.no prjpadaju razлim baлdama ј provode zivot dilujucj drogu ili zive u zemljaшa kao §to је Afganistam>- Љid. str. 1671168. 1055 Љid. - str. 11 1. 1056 Fukojarna zapai.a na niceanskom tragu pomenute protjvreёnosti koje narusavaju jdjlu vladavjne postgradanskog-liЬeralno demokratskog centra, alj te protivreёnosti ne koгjstj kako Ьi izvukao konkretпe ј jasne zakljuёke о razvoju globalлe sjtuacije, odnosno ne uzjma ih dovoljпo оzЬјlјпо. On opai.a islamski fundameпtalizam , afrocentrizaш, azjjski postkonfucijanjzam ј пјz drugih pojava ( str. 251, 252, 253, 254- 257, 291. ) koje ga teraju da pгjzna da је trijumf hegelijanske uпiverzalne i homogene drzave nepotpuп (str. 259. ). On se ёаk priЬJjzava razljkovanju opozita centar-margiпe kada kaze da се «u predvidljivoj buducnosti svet bjtj podeljen па postjstorijski deo i deo koji је ј о§ zagliЬijen u jstorjju» ( str. 290. ). Konacno, оп priznaje da postoji protjvre~nost ( ideje i stvamostj, trebanja ј Ьivstvovanja) koju liberalпa demokratijajo~ uvek пiје resila ј kafe daje moguce da liЬeralпa demokratijajedпoga dana bude «potkopana» ( str. 325. ). lpak, jzrafava uvereпje da liberalпa demokratija najoptjmalпije zadovoljava роtтеЬе ljudske prjгode ( str. 344. ), alj пе negira potencijalпu mogucnost daljeg razvoja istorije ( «пovog ј daljeg putovanja»- str. 345. ) fukojama zapravo ostaje пedorecen i bez konkretпjh zakljucaka koje је onako ambicjozno obecavao naslov njegove knjige. Оп nakoп svega sagledava jspravno globalnu s ituacjju, ali пе zelecj da sam sebl skocj u usta ( pogotovo u odпosu па prvobltni «malj» ё lапаk о kraju istorjje) пе priznaje otvoreпo da је liЬeralna demokratija samo јеdап od istorijskih oЬijka, а ne defiпitivnj ј krajnjj oЬiik istorjje, odпosno pocetak kraja jstorije. 344 sиprostavljenostj dovodj и sjtuacjjи jznиdenog partnerstva kako Ьi se uopste osmjslila strategjja globalne stabllnosti ј odrZivog razvoja. Potpuno је jasno da takvu strategjjи ne moze osmisJjti niko sam za sebe, п ј unilateralno, vec samo partnerski ј multilateralno, jer bi u protivnom globalne nestabilnosti, ра i krize, Ьile neizbezne. u citavoj toj situaciji се podela na Jevicu i desnicu koja је predmet nasega rada biti od minome vaznostj, jer се, u suocavanju sa пavedenim globalnim izazovima, postojati sasvjm ogranicen prostor za vodenje neke razborite i realne politike, koja nece moci ici ni u neke nove globalne revolиcije, лiti pak u nekj koпzervirani status qио. Pored svega, podela na levicи i desпicu је, kao sto smo na vise mesta tokom rada pominjali, specificno evropski fenomen nastao u protivrecnostima Francиske revolиcjje, раје morala izЬledetj sa globalizacijom evropske politjke, odnosno obzirom na ograлjceni uticaj same Evrope u globalnim zblvanjima, shodno cinjenici da nas kontineпt na Zзlost vise nije idej110-politjcki centar politickoga razvoja. Sve to, ne samo da uslovljava minorпi uticaj pojmova Jevice i desnice и globalnim razmerama, vec иslovljava da i и samoj Evropi ti pojmovi budи sve manje relevantni. Stoga cemo u narednim redovima ovog poglavlja opisati specificnи dijalektiku «gradanskog» ( tj. postgradanskog ) i «antigradanskog» Ыоkа, sa tematskim fokusiranjem na politicko polje и Evropi, da Ьi do k:raja poglavlja pokиsalj doneti sud о «krajи istorije», odnosno о stabilosti i odrZivom razvojи postgradanskog liЬeralno­ demokratskog centra koji dominira politiCkim poljem i Evrope ј sveta. ********** Vladavina postgradanskog centra, koji је и sebe иsisao levjcи ј desnjcи praveCi od njih levi i desnj centar је globalna realizacija jedne opaske Harolda Laskog, koja se izvomo odnosila na britanski politicki sistem. Naime, Laslci је jos u prvoj polovini dvadesetog veka koпstatovao da и Britaniji na vlasti imamo u stvari jednи veliku partijи, sa dva razlicita krila, zeleCi da apostrofira neznatпe razlike izmedи labиrista i konzervativaca u sustinskim pitanjima politickog sistema, posto се i kod jednih ј kod drugjh to Ьiti sistem liЬeralпog centra, te се oni tom sistemu davati samo razlicite пaglaske - labиristi socjjalno-liЬeralni, а konzervativci koпzervativno-liЬeralпi predznak. Sada cemo takvu situacijи, na poceku 21. veka, imati i и ostatku Evrope - svugde се se faktjcki rasprostiratj vladavjna postgradans!kog liЬeralno-demokratskog centra, koji се imati dva svoja krila - socijalno i konzervativno, te се se na vlasti sme11jivati vlade levog ј desnog centra medu cjjim politikama се biti tek neznatnjh razlika. Poseban fenomen о kome се vise reci Ьitj kasnije postaje pravljenje tzv. «velikih koalicija» i zajednickih vlada levog ј desnog centra cime се se konacno potvrditi potpuna Ыizjna postgradanske levjce sa postgradanskom desnicom. Naravno, margine се besno posmatrati ovu demokratsku јgти и politickom centru, bivajuci kivne na svakoga i zeleci srusjti citav taj , ро njima, fingjrani sistem. Norberto ВоЬiо и svom ogledи о levici i desnici ne uvida da је и savremenim liЬeralno-demokratskim sistemima centar «ројео» citavo politicko polje, te jos shvata centar samo kao medиmomenat, odnosno kao mali medиprostor izmedu levice i desnice.1057 On centar shvata kao «neиtralnog treceg» te se samo na trenиtak, razlikovanjem «treceg koji је ukljиcen» i «treceg kojj sam ukljиcиje», priЫizava saznanjи 1057 N. ВоЬiо -Desnica i levica - CID, Podgorica, 1997.- str. 18119. 345 о postojanjujednoW centra koji nije izmedu levice i desnice, vec kojije jznad njjh ј kojj jh оЬје apsorbuje.' 05 Ipak, ВоЬiо ne dovrsava do kraja ovu jdeju «treceg kojj sam ukljucuje» ј ne prjznaje ekspljcitno realitet, а kamolj domjnaciju, jednog centra kojj Ьi Ьiо iznad levice i desnice, te ostaje u staroj dihotomijj. То је stoga sto «tтeceg kojj sam иkljucuje» on shvata ро starom ј uskom jdeoloskom kljucи i poistovecuje ga sa predstavnicima poljtjke nece Ьiti neka ideologija koja Ьi pokusavala Љrsirati stvarnost namecuci јој sopstvene arsine, vec vise jedan politicki manevar koji се se povoditi za real-politickom situacijom, odnosno za opstim konsenzusom vremena, а kome su pokusavajuci da svojи politiku u6ne aktualnom, u jednom momentu priЬegli konzervatici poput Makmilana, а и drugom socijaldemokrate рориt Gidensa, Blera ili Sredera. 1059 Logika «treceg риtю> nije proizasla iz neke osrnisljene koherentne i monumentalne ideologije kakve sи Ьile Marksova jJi Berkova, vec iz pukog, а cesto ј pragmaticnog, saobraiavanja real-politickim okolnostima, te se stoga moze i govoriti о nije dosla iz ideoloskog prostora, niti је «neиtralni treci» koji se na nju oslanja samo neki artificijelni иmetnиti medumomenat izmedu Ievice i desnice, vec sи logiku «tтeceg puta>> diktirale same real-politicke okolnosti1060, odnosno postmodema situacija kojaje najednoj strani izazvala grupisanje oko centra, а na drugoj strani grupisanja na marginama. Upravo ovaj zakljucak пedostaje BoЬiu kako Ьi sagledao kako је to centar, okupljen oko ideje «treceg pllta», «ројео» citavo poJjticko polje ( osim odsecenih margina ), uvlaceci u sebe ј levicu i desnjcu. Da Ьismo и ovome smislu prui.ili dodat11a razjasnjavanja, moracemo se nakratko okrenuti savremenoj razradi ideje koja је stupila na snagu neposredno nakon Drugog svetskog rata. Dok sи sredinom 20. veka inicijatori ideje > zajednicki Ьili socijal-liЬeralni konzervativci poput Makmilana, socijalni liЬerali poput 1058 IЬid.- str. 20, 21, 22. 1059 Jedini konzervativni prestavnik politike treceg puta па po~etku 21. vekaje francusk.i predsednik Zak Sirak, k~ji је u mnogiщ re~enjiшa Ьlifi nemackom socijaldemokrati Srederu u odлosu na ncmacke demohri~cane koji su iskljucivo trii~no orijentisani. lstina, Sirak nikada nece direktno pomiлjati «treci put», no njegova konkretna politika се pocivati na postulatima socijalno-liberalnog konzervativizma koji је kao sto smo videli i iznedrio samu ideju «treceg puta», dok се francuski predsednik biti prilicno daleko od kon.zervativnog neoliЬeralizma kome је mnogo ЬliZi njegov naslednik Sarkozi. 1060 ldeolozi «treceg puta» poput Kejnza ranije, ili Gidensa u nasim danima, su tek post festum uoЬiiCili svoje doktrine, reagujuci na promenc u politickom polj u, te su stoga vise real-po1iticki ( tj. real-ekonomsk.i ) stratezi, а manje veliki i kolosalni politicki proroci kak:vi su vidani u minuliщ vreшeniшa. 346 Kejnza ј BeveridZз ј klasjcni laburisti poput Atlija - ujedjnjenj potrebom uravnotezene izgradnje posleratne Evrope- pocetkom 21. veka ideja «treceg puta>> prodjre jz prostora postgтaoanske levjce koja је njome pokuSala da reaguje na novonastale okolnostj nakon urиSavanja sjstema svetskog realnog-socijalizma. No, ј u jednom ј u drugom slucaju, bez obzira da Јј је rec о «tre6eputa5ima>> sa sredine 20. ili pocetka 21. veka, tragace se za onom siпtezom vremena koja се moci uskladjti protivrecne tendencjje evropskog druStva, te се ј u jednom ј u drugom slucaju Ьiti rec о sirenju prostora postgтadanskog centra koji се rigidni Jjberalizam ј ekonomizam pokuSavati nadomestjtj socjjalnom odgovomoscu, ipak prizпajucj konstante liЬeralno-demokratskog politickog sistema. Najznacajniji teorijski predstavnik ideje «treceg puta» na pocetku 21. veka је svakako Entoni Gidens, te се njegovo delo upravo Ьiti simbol vladavine postgтadanskog globalnog centra koji је definitivno zasao s onu stranu levice i desnice, mesajliCi neke levicarske ј neke desnjcarske motive. Gidens i njegovo delo се na sеЫ nositi sve vrline i mале te vladavine postgraoanskog globalnog centra, te cemo и narednim redovima и kontekstu nase teme analiziratj Gjdensov mnogo pominjani spis TreCi put ciji naslov jasno sugerise о kakvoj se ideji tu radi - idej i koja се re~rezentovati postgтadansko vreme koje је zaslo s onu stranu klasicnih poljtickih oЫika. 061 Gidensa uzirnamo kao egzemplamog predstavлika «treceplltasa» sa pocetka 21. veka ne samo zato sto se radi о uglednom profesoru sa pristojnom ЬiЫiogтafijom i direktoru (1997.-2003. g.) znamenite Londonske skole ekonomije ( London School ofEconomics), vec i zato sto su praktjcnij i predstavnicj ideje «treceg puta» poput Tonija Blera samu tu ideju kompromitovali nekim svojim postupcima - od prikljucivanja unilateraJnjm americkim intervencijama u Jugoslavjji i lraku sve do nejasne unutrзSnje politike koj: је usled golog pragтnatjzma veoma zalutala u odnosu na svoje prvoЬitne proklamacije. 1 2 Iako Gidens negira postmodemjzam, odnosno stupanje na snagu novog postmodemog politickog doba, te izbegava da koristi tennin postmodeme, struktura njegovog dela i trзZenje treceg puta med levicom i desnicom се svedociti da је duboko zagazio u politicku postmodenш. 1063 Razlog zзSto Gidens ne moZe da osvesti sеЫ svoj postшodemizam је u tome sto progovara iz pozicije pobednickog diskursa sirokog (post)gradanskog centra, kojeg upravo izпova ucvrscuje relativizujuci podelu па levicu i 1061 О tome koliko је vrcme zaslo s onu stranu klasicnah oЬiika levice ј desnjce jndjrck1no govorj ј Gjde11sova knjjga Iza levice i desnice kojom se necemo eksplicitno bavjti posto ona predstavlja samo prvi korak ka zamisJj Treceg puta, te se ova knjiga samo obracunava sa kJasjc11jm pojavama ј razJjkovЗiljima levjce i desnjce, kako Ьi se sledecem koraku anticipiralajedna nova politjka tzv. radjkalnog centra koja се Ьiti formulisana u G idensovom najpopulamijeш delu koje се Ьiti predmet nase analize- Anthony Giddens - Beyond Lefl and Right- Polity press, Caшbrige, 1994. 1062 lstina, Qjdens је neko vreme obavljao funkciju Blerovog savetnjka, no sama Blerova politjka се svojjm pragшatizmom gotovo potpuno neutraJjsati Ьilo kak.'Ve idejne osnove koje su pomogle njenom uoЬJjcenju. MoZda се ovjh dЗila mnogo pomjnjanj Blerov naslednik na mestu vode LaЬuristjcke partije Gordon Braun (Gordon Brown ), kojj se u svakom slucaju do sada prikazao kao mnogo princjpjeJnjjj, vratjtj pone~to od izvome energije ideje <>, mada su kod njega primetne i neke iлovacjje u vjdu sve veceg znaёaja ekolo~kih proЬiema, kao ј drugacjji odnos prema mnogirn pitЗiljirna globalne ravnotefc - od teroгjzma do siromзStva. Najme, Braun, kao Blerov naslednik na mestu sefa laburjsta, takode пјје poput Blcra i Gidensa kJasjcnj levjcar, no on za raz\iku pomenute dvojice svoj laburizam ne Ьојј filozofskjm konzervativjzmom, vec veoma vjdJjjvjm ekologjzmom, ј «zelenjm» jdejema. Jpak, kod svih njjh се se raditj о postmodemoj levici, koja је veoma daleko od «kJasjёnjh» levjcarskib revolucjonamjh metoda 1063 Kejt Ne§ takode smatra da Gjdens irna «vise zajednickog sa postmodemjzmom nego sa kJasjcnoш pozitjvjstjёkom socjoJogijoш, uprkos Gjdensovom otporu postmodernizmu» - K.Ne~ - Savremena poliriёka sociologija; globalizacija, politika i moi: - Sluibeni glasnjk, Bcograd, 2006. - str. 43. 347 desnicu. Naime, Gidens је deo mejnstrima modemog misljenja, te on, poput Habermasa, pokusava izmiriti sve protivrecnosti modemistickog politickog diskursa, te kao i Habermas to jzmirenje potpuno nenamemo sporovodj zalazenjem u postmodemи poJjtjcku djmenzjju posto klasicne modernisticke kategorije nisu Ыlе pogodne da Ы se to jzmjrenje sprovelo, te otuda ј relativizacija pojmova levice ј desnjce. Qjdens temelje socjjalne poJjtjke vise ne pronalazi и marksizmи, vec se poziva na vanjnstjtucionalnи solidarnost ј berkovsko-demohriscansku tradicijи koja ји је favorizovala1064, te pretpostavljajuci ovu tradicionalnи solidamost artjficij elnim metodama socijalnog jnzjлj eringa predstavlja sasvim netipicnog «levicara». Smer u kojem ро njemu treba rekonstruisatj drzavu Ыagostanja је povezaп sa reafirmacij om tradjcionalnih oЫika solidan10sti - od porodice, preko religijskih, sve do gradanskih udruzenja, ро сети је оп Ыizi Berku negoli starom laburizmи10 5, te се sama ta cinjenica govoriti da Gidens nije zasao samo «s оnи stranи levice i desnice», vec i «S onu stranu same Modeme» Ыvајисi postmoderan. Na pocetku svog Ђ·есеg puta on diskredituje staru i klasicnu tradicijи protekcioпisticke drzave Ыagostanja govoreci о «rastvaranju konse11zusa Ыagostanja>> kraj em 20. veka, jednako zapaiajиci i konacnи diskreditaciju marksizma. 1066 On postavlja pitanje opstaпk:a socijaldemokratije, da Ы nesto kasnije postavio ј sudbinsko i kljucno pitanje - «znaci li jos ista Ыti na levici?>> 1067 Na ovo postavlJeno «levicarsko» pitanje on daje centristicki odgovor predlafuci politiku «treceg риtа>> 106 , te ovu sintagmu iz naslova пjegove kлjige mozemo uzeti sinonirnno sa izrazom «politicki centam. No, politicki centar о kome se radi kod Gidensa neee Ыti onaj Jdasicni liЬeralni ili neoliЬeralni, vec се to Ыti «radikalni centam 1069 kao ona «aktivna sredina» и kojoj се se pomesati neki levicarski i neki desnicarski motivi, kako Ьi se odgovorilo na sasvim nove globalne izazove koj i postoje u dгuStvu 21. veka. Iako konstatuje da podela na levicu ј desnicи jos uvek postoji i slal.e se s ВоЫоm da ona nece nestati 107 , Gidens jduCi dalje od ital~anskog misloca smatra da ta podela ne «pokriva ono]iko poJjtjckoga podrucja kao pre» 10 1, Eosto postojj njz globalnih proЫema od kojih svaki «nije samo pjtanje levjce i desnjce»10 2 vec sugerise nиznost novih drustvenih konsenzusa. Ovi novi drustvenj konsenzusi prosjrиj u centar, cjme Ы se ро Gidensovom misljenju trebala stvoriti «aktjvna sredina» koja Ы trebala Ыti temelj evropske i globalne staЫlnosti i odrzivog razvoja. No, ta «aktivna sredina» ne bi trebala Ыti umerena kakava је Ыlа recirno и Hegelovo i1i Tokvilovo vreme, vec Ы ona trebala Ыti radikalna, jer mnogi proЬiemi - od zastite z jvotne sredine 1064 A.Gjddens - Тl·ei:i pur - obnova socijaldemokracije- PoJjticka kultura, Zagreb, 1999. - str. 111, 118/119. Vec smo u drugom poglavlju ove celjne napomenuli da је fllozofski k{)nze,·varivizam sastavnj deo Gjdensove poljtjke treceg puta ј da se on nece JiЬ jtj da se pozove na Berka, kao ј da oda prjznanje postgradanskjm konzervatjvcjma poput Margaret Tacer za kоји је konstatovao da «uop~te njje bila oЬicna konzervarjvka»- ЈЬјd. str. 8/9. 1065 ZanjmJj јуо је ј jedno aristokratsko «zastranjivanje» iz njegove licne Ьiografije koje се ga dodatno priЬJjiavatj Berk~ а udaljavati od klasicnih sindikaJjstjckih laburista. Najme, on је 2004. g. od krune darjvan plemjckom tjtuJom ј promovjsan и «barona Gjdensa od Saиtgejta>> ( Baron Gjddens ofSouthgate), te се odtada sedetj и Domи Lordova kao predstavnik labиrista. 1066 1Ьid. - str. 7. 1067 IЬid. - str. 31. 1068 fЬjd. - str. 32, 67, 68, 69, 70, 71 1069 IЬid. - str. 50, 51. 1070 fЬjd. - str. 46/47. 1071 IЬid. - str. 48. 1072 IЬid . - str. 49. 348 sve do proЫema nиkJeame energije, siroma~tva i postmaterijalistickЉ vrednosti - zahtevajи radikalna re~enja. Gidens dobro primecuje odsecene margine koje tavore u tmacnom uglu globalnog шetropolisa zaboravljene i zapustene, te on za razliku od Fukojaшe dobro vidj otkuda globalnom sistemu prete potencijalлe nestabilnosti. Stoga on predlaie јеdли «politiku ukl~иcjvanja» koja <> u kome Ьi se imao realizovati socijalni gradanski konsenzus. Stoga istice znacaj civilnoga drustva kao onog medijatora koji се omoguciti gradanima da se povezuju, иdrufuju i organizuju razlicite identitete. On је, Ьivajиci Ыаgо i nekonvencionalno konzervativan, za integrisиce, а ne za razarajuce civilno drustvo 1077, te и pitanjima civilnog dru~tva odbacuje ј koncept kJasicne levice koja је za sve devijacjje gradanskog Zivota optиZjvala ekonomsku oskudicu, ali ј klasicne desnice koja је proЫem vjdela prvenstveno u krizj autoriteta. Qjdens re~enje vidi u reafirmisanjи maJjh i solidamjh lokalлih zajednjca koje moraju Ьitj protivteza oapredovanju globaljzacije1078, ali i и reaf1rmaciji ideje porodice koja ne treba da bude ni starinski patrijahalna ali ni alternativna ( jednoroditeljska, homoseksиalna itd. ), vec jedпostavno partnerska ј kada је rec о odnosи medu polovjma, i kada је rec о odnosи roditelja ј dece. 1079 Konacno, sve to zacinjava reafirmacijoш ideje nacije1080 ( koja nije iskljucujuca i netolerantna, vec koja ume da usaglasava razlicite identjtete ) i reafirmacjjom jdeje jake driave1081 ( koja је jznad i jza civjlnog drustva, ali koja mu ne smeta) kao onih entiteta koji sи veoma vaZлi za realizacijи druStvenog sklada na pocetku 21. veka. Time on zaokruzuje, ali ј ostavlja nedorecenjm и prakticnom smisltt, koncept onoga sto smo u drиgom poglavlju ove celine nazvali <~akom upravnom levicom» i za koju smo ttpravo tada konstatovali da se nalazi и neposrednoj Ыizini <~ake upravne desnice», posto се i jedna ј druga Ьiti samo dva krila sirokog postgradanskog centra. Stoga nas necc cudjti sto се Gidens u svom Т!-есет putu ponekad hvaliti, а ponekad kudjti postgradansku desnicu, koja ти је svakako partner и pitaлjima sustine 1073 ЈЬјd. -str. 102. 1074 ЈЬјd.- str. 1 О 1. Gidens konacno zakljucuje kakve Ьј Ьile posledjce neoliЬeralnog koncepta jednakjh ~ansj i rangiranja ljudi iskljucjvo racjonalno prema njihovjm sposobnostjma ј kaie: <<.Jer пе samo ~to Ьi odredeпe grupe biJe па dпu, nego Ьi опi znali daje to ispravпo zato ~to пemaju dovoljne sposobпostj. Nesto tako obeshrabrujuce te~ko је ј zamjsljtj» 1075 lbld. - str. 1 ОО. 1076 Jbld. - str. 105/1 06. 1077 Stoga оп kaie da slaЬijeпje c ivjl11oga drustva «njje tek izm i~ljotjпa koпzervativпjh politjcara» ј iali zajedпo sa njima zbog «sl aЬijeпja osecaja soljdarnostj u пekim lokalпjm zajednicama ј medu susedstvom u w,adovima» kao ј zbog «vjsoke гazjne krimiпaliteta te raspada brakova ј porodica>> - 1Ьid. str. 81. 078 lbld. - str. 82. 1079 lbld. - str. 90.-98. 1080 1Ьid.- str. 39, 127, 128, 130, 131. 1081 1Ьid.- str. 87. 349 politickog sjstema, ali koja mu је konkurent u borbi za pridobjjanje poverenja Ьiraca u nadgomjavanjima unutar tog sistema. Gidens pokusava da centru za razliku od neoliЬerala da dozu populjzma i sire prijemcljjvosti osmisljavajuci obrise jednog radikalnog ј masovnog centra. No, i pored toga се razlike izmedu njegove <> је Ьiо 1966. kada se upravo ј stvarao konsenzus dnave Ьlagostanja ј kada su zajedno vladu formjralj CDU/CSU predvodenj Kjsjngerom (Кun Georg Kjesjnger ) ј SDP predvoden Brantom ( Willy Brandt ) i u kojoj је ovaj prvj Ьiо kancelar, а ovaj drugj vjce-kancelar ј mjnjstar spoljnih poslova. Njihova vlada se odriala sve do poslednjeg kvartala 1969. g. kada је SPD postao dovoljno jak da fomira novu vladu sa JiЬeralima ( FDP ) zamenjujuci siroki konsenzus dгZave Ьlagostanja, malim, ali odrZ.ivim komenzusom 1088 Angelifilm, Joski Hш·vard- Politika, 12. januar 2006. 351 Socjjaldemokratskom partjjom koju је jos ranije Gerhard Sreder ( Gerhard Fritz Kurt Schrбder) na tragu Gidensovog «treceg риtа>> takode smestio tjk uz centar. Nakon svega, jzvedba «veJjke koaJjcije» се postati ne samo mogucan, vec i lako jzvodjv zadatak kojim се Nemacka pokusati povratjti poJjticku stabllnost ј izboriti se sa velikim proЫemima рориt znacajne nezaposlenosti i sporog privrednog rasta. Na drugoj stranj ј и Izraelu се se pronaci slicno, mada ne ј jsto resenje, иpravo и jstom mesecи kada је formjrana nemacka vlada veljke koaJjcjje. Naime, tamo su dva vodeca poljtjcara desnice i levice napustili svoje partije, da Ьi pristupjJj stvaranjи nove mocne partjje politickog centra. Arijel Saron ( eng. Ariel Sharon, heb. '?~,":!~ 11V1i ), Ьivsi ultrakonzervativni militaristicki lider napиstio је desnicarsku partiju Likud da Ьi osnovao novu partiju centra - Kadima. U isto vreme i cuveni «levicarski» lider Simon Peres ( eng. Sћjmon Peres, heb. lilli?ч/ ОЈ;ј! ) napиsta Laburisticku stranku i izjavljuje da се podrzati koпcept Saroпove поvе partije, koja је vec ро prvim anketama mogla da racuna na 47 % podrske.1089 Time је ро prvj риt politicka snaga levice i desnice postala manja od izbome snage јеdпе partije centra kоји osnivaju bivsi desnicar иz asistenciju Ьivseg levicara. Uvod u stvaranje ove partije Ьila је Saronova vlada и kojoj sи ravnopravno ucestvovali i Jjkиdovcj ј labиristi i koja је imala centristicki program, а ciji је vjcepremijer Ьiо upravo Peres. Posto su pritjsc j centrala partija Ьili velikj ј vuklj ka cjstjjjm оЬЈјсјmа desnice, odnosno levjce, Saron ј Peres sи se odlucili za stratesko saveznjstvo и centru ј za stvaranje sopstvene politicke opcije, koja се ј danas Ьitj na vladj и lzraelи predvodena Saronovim naslednjkom Ehudom Olmertom ( heb. 1\:111 ю'?1)1tз ). Cjtavo prethodno desavanje predstavlja kvalitativni pomak u politickom zivotu Izraela i vreme се pokazati da Јј је centar postao popиlaran iskljuCivo zbog Saronove ј Peresove Jjcпosti i njihovih licnih koncepcija, ili ga је foлnirala neka dиЬ\ја socjoJoska struktura koja се ovu politjcku opciju иciniti odriljivom na du.Zi rok. Blizi smo drugoj solucjji, jer smatramo da najnovjje socjoJoske promene vode zaokruzivanju prostora globalnog postgradanskog centra ј da su lokalne vlade, na zalost, nemocne da same odredиju svojи politikи ј mnogo «talasajи» ulevo ili иdesno, vec sи prinиdene da klatno zaиstave и sredistu politickog polja. О tome da је drugj scenario verovatniji ( jako, naravno, ne ј nu.Zan ) svedoci i cjnjenjca sto је Olmert bez proЫema uspeo da stablljzuje poJjtjcke prilike и lzraelu i odrzj Kadimu na vlasti i nakon Saronovog mozdanog udara ј njegove konacne politjcke penzjje. То govori da је najnoviji koncept ipak nesto јасј ј trajnjjj od Jjcne ћarizme Ьilo kojeg poJjtjcara, iako је о njegovoj dиgorocnoj sиdblni nezahvalno govorjtj, jer konacni sиd moze dati samo vreme. Prjmerj nestajanja klasicnog levicarskog i desnjcarskog identjteta ј njihovog apsorbovanja u sirokj postgradanski centar nisи vidljivi samo и uticajnim silama kao sto sи Nemacka ili Izrael vec i kod niza dгZava ogranicenog иtјсаја, kao sto sи npr. neke od tzv. postkomиnistjckih driava. Tako о nestajanjи klasjcnog levicarsko-desnicarskog identiteta и npr. Hrvatskoj svedoci tekst poznate i priznate hrvatske novinarke Jelene Lovric Zasto си glasati za HDZ koji је prenela beogradska Politika и kome ova novjnarka navodj da се < i da jos uvek mogu da se postave na liniju prijatelj-neprijatelj. Celovit i najbolji primer za to се biti Spanija za koju smo vec u prethodnjm celinama napomenuli da predstavlja zemlju u kojoj podela na levicu i desnicu nikada nece izgubiti svoju va.Znost. То се Ьiti zbog toga sto се rane gradanskog rata, koji је planuo upтavo ро liniji levica-desnica, sporo zaceljivati i sto се i decenijama nakon zavгSetka tog sukoba desnka i levica о njemu pricati razlicitim jezicima. Naime, aktuelni izvestaci iz Spanije prenose informacije da је gradanski rat ovu zem]ju toliko podelio da ni nakoп sedamdeset godina od пjegovog okoncanja desnica i levica ne mogu da nadu zajednjcki jezik kojim Ьi govorili о desavanjima tokom ovog sukoba.1091 U Spaniji је dugo na snazi Ьiо «dogovor о cutanju» i godisnjice pocetka rata su se obeleiavale bez ikakvih ceremonija te је takva praksa Spaniju jzvukla iz opste podeljenosti. No, kada se zade iza tog cutanja primecuje se da su ostale vidne razlike u desnicarskim i Jevicarskim iпterpretacjjama rata i odgovornostj za njega. Tako aktuelna Jevicarska vlada Hoze Luisa Zapatera ( Jose Luis Rodriguez Zapatero ) zeli Frankov mauzolej tzv. «Dolinu palih» pretvoriti u «spomenik s!obode» i obrazovni centar о desavanjima о ratu, prema cemu konzervativna opozicija (tj. Narodлa stranka) gaj i podozrenje i tezi da se duZпa posta oda i Franku. 1092 Takode, о prosejavanju «stare» podele na levicu ј desnicu u samim vrhovima zajedлicke evropske politike svedoci i nedavna podela u Evropskoj narodnoj partiji ( ЕРР ) koja se kao svojevrsna transevropska konzervatjvna intemacionala necka izmedu uijh koaJjcjja starog profila ро liniji desnica-desnica i sirokih koalicjja novog profila ро liniji desnica-centar-levica. Naime, u okvirima Evropske narodne partjj e su bile prisutne podele na grupacjju lidera koja је za saradnju umerene i ekstremne desnice ( Berluskoni, Sisel, Kacinski ) i na grupaciju koja је za saradnju umerene desnjce sa centrom i umerenom levjcom ( Angela Merkel, Sirak ). Stoga је роsеЬпо zanjmJjivo sto је uticajni lider evropske postgradanske desnice sa kraja 20. veka Helmut КоЈ podriao na izborima u Italiji Berluskonijevog protivkandidata Romana Prodija kao nosjoca politike levog 1091 О irtvama se јоЈ i:uti - godisnjica poёetka spanskog grailanskog rata - Politika, utorak 18. jul 2006. 1092 JЬid. 353 centra, smatrajucj da Ьi ponovo prokazivanje cjste podele na levicu i desnjcu u Evropj Ьilo opasno i dovelo do veJjkЉ socjjalnЉ konflikata. 1093 No, cjtava prethodna sjtuacija pokazuje da је u dana5njoj evropskoj poljtjcj prjsutno veliko neckanje о tome gde tтеЬа da se postavi linija prijatelj-neprijatelj - da li na crtu levjca-desnica ilj na crtu umerenjaci ( ј desnj ј levi) - ekstremisti (ј desnj ј levi ), odnosno na crtu razlikovanja onoga sto smo vec nazvali «gradanskim» ј «antigradanskim» Ыokom. Ipak, sama Evropska unija i centripetalne sile njene transnacjonalne politike nece dozvoljavati da se rasplarnsa borba jzmedu levice ј desnjce, te се jh ona kao svojevrsnj arЬitar stalno privoditj onom postgradanskom sjrokom centru. Evropska unjja се, uopste, Ьiti garant ј cuvar postgradanskog obrazca kojj се se protiviti Ьilo kakvom politickom voluntarizmu i koji се sve politicke rasprave stalлo usmeravati ka bazicnom konsenzusu iz kojeg је i nastala. Stoga се njen znacaj nadjJaziti evropski kontineпt budиcj da се јој пјеnа uloga cuvara konsenzualnog i komunjkativпog modela poljtike priЬaviti moralni autoritet u razmatranju svetskih sporova, sto се јој biti kompenzacija za guЬijenje konkretne globalne politicke moci. Evropa се ovako regu1ativno delovati, u kantovskom smislu te reci, na politicki voluntarizam postgradanskog poretka za koji su uglavnom zasluine SAD svojom povremenom unilateralnom politikom.1094 Ipak, njena moc da utice na globalne tokove се Ьiti, na talost, sve manja, sto navodj francuskog istoricara Lakera da zakljucj da је «Evropa postala civilna supersjla» ј da Ьi «Ьila jzuzetno vazan cinilac и svetu и kojem nema nasjJja i gde vojna sila vise nema znacaja» - no na falost «taj stepen razvoja covecanstvo jos njje doseglo». 1095 ********** Vladavina postgradanskog centra се kao svoju osnovnu zaslugи mocj seЬi pripisatj odsustvo velikih ј frontalnih socijalnih i poljtickih sukoba kakvi su revolucije, svetski ratovj j}i masovni pogromi Ьilo koje kategorije stanovnistva. No, na drugoj strani ona се proizvestj ј njz nus-pojava koje okostavaju politjcko polje i koje samu poJjtiku udaljнju od one pomenute ј veoma plodonosne bizmarkovske defшicije umetnosti moguceg. То se pre svega ogleda и јасаnји нkaste» tehno-birokrata, odnosno tehnok:rata, sto је logicna posledica prethodno pomenutog smanjenja demokratskog potencjjala poJjtjke, odnosno smanjenja demokratske mogucnostj jzbora, buduCi da се se bjracima nuditi nekoliko veoma sljcnjh partija sa slicnim programima. Sve to konacno rezultira stvaranjem nove «politicke arjstokratije» koja se nece rukovodjtj vrednosnim identitetima Jevice ili desnjce, vec kojoj се najvainije Ьiti da ucestvuje и <> 095 Yolter Laker- Istorija Evrope 1945.-1992. - Clio, Beograd, 1999. - str. 692. 354 proces tehnjzacjje poJjtickih ј ekonomskih institucija ро uzoru na mehaлjcjstjckj model prirodnih nauka, sto се usloviti pojavu tzv. tehnok.ratije, odnosno ekspertokratije. Ekspertokratija се zapravo bjti vladavina strucnjaka ј)ј vladavina belih okovratnika koji resavaлju socjjalnih, politickih i ekonomskih problema pristupaju logikom resavanja tehлjckjh proЬiema. Vukasin Pavlovic primecuje da u ovakvoj sjtuacjjj «jzbor medu razlicjtim altemativama vise nije pitanje koje se odlucuje politjckom borbom socjjalnih nosilaca razJjcjtjh interesa, vec је rezultat opredeljenja anorumnjh stabova eksperata za najoptjmaJnjjj kiЬernetski model resenja odredene drustvene s jtuacjje i]j cak i strategjje drustvenog razvoja». 1096 Pavlovic istice da ekspertokratija predstavlja «ozivotvorenje ideja racjonalne organjzacije drustva» no i primecuje da «do kraja realizovan model racionalne organizacjje drustveпiћ institucija, uшesto povecane drustvene racionalnosti ima za posledjcu sve vecu neracjonalnost», te to nazjva «novom vrstom jnstjtucijske ili jnstitucionalizovane iracjonalnosti».1097 Nadovezujuci se na prethodni stav mozemo dodati da ekspertokratija zakazuje u mnogim situacjjama kada njena povrsna racjonaLnost gusi sаш zjvot i njegov spontani razvitak, te time «vladavina strucnjaka» zbog svoje usiljenosti postaje kontraproduktivna i udaljuje se od mogucnosti da resava proЬleme drustva ј dгZave na pravj nacin. Mozemo reci da је ekspertokratija posledica оле preterane modemjstjcke tehnjcisticke temje da se sa Jjudima postupa kao sa stvarima koje se mogu prekrajati, rastavljati i sastav\jati putem raznoraznjh «socjjalnih iпZinjeringa», otkuda се se razviti, kao sto su tvrdili mnogi autori od Adoma do Ljotara, i razne jdeje matematjcki preciznih etnick:ih ciscenja, kao ј koncepcjja hladno-racjonaLnog konc-logora kao svojevrsne industrije smrti. Pavlovic dodatno primecuje da је «savremenim procesima kompjuterizacije i ekspertizacije politjke, i1i preciznjje, procesima resavanja poliбck:ih proЬlema kao tehлjckjh, dovr5en raskid jzrnedu etike i poJjtike, zapocet poznatim Makijavelijevim rezom - u savremenoj politjci, cesto zaklonjenoj jza тјtа о svemogucoj racionalnosti tehnike ј informatjke, sve jJi skoro sve postaje dozvoljeno». 1098 То predstavlja zatvaranje rdavog kruga Modeme ј mi to mozemo metaforicno nazvati brodolomom onih, u prosloj velikoj celinj pomenutih modernih Odiseja kojj ostaju usamljeni na pustom ostrvu moCi ј vlastj. Na snazj cemo опdа imati kako istice Pavlovic «redukovanje politike na golu tehnologiju vladanja», odnosno njeno svodenje na «sto uspesniju tehniku dolaska na vlast ili ocuvaпja vlastj». 1099 Tehnokrate, odnosno telmicari vlasti nece samo politiku ocjstjtj od Ьilo kakvog vrednosnog utemeljenja sto mozda moze biti i шаnја zamerka posto ova tcndencjja projzJazi jz opsteg usmerenja epohe, vec се је i uciniti jednodimenzionalnom ј nekreativnom onemogucujuci javljanje onako kolosalnih umetnika moguceg poput velikih druvnika minulili vremena1100 - sto се Ьiti neoprostivo. Pored svega, pojava ekspertokratije се Ьiti povezana, kao sto smo vjdeJj, sa proЬiemom manjka demokratije, usled nemogucnosti da gradani kanalisu svoje potrebe rrumo sveprisutne tehno-Ьirok:ratske elite. Stoga otpori ekspertokratjj j tj. vladavini strucnjaka dolaze podjednako i sa «levice» i sa «desnice», koje upravo u svoj jm otporima ovoj novoj tehnokratskoj eliti pokazuju koliko su ugrozeni 1096 V. Pavlovic - Savremeno drustvo i politika- Radniёka stampa, Beograd, 1984. - str. 6. 1097 IЬid. - str. 7. 1098 IЬid . 1099 Љid. 1100 Poput npr. Bizmarka, Gledstona, Lojd DzorZa, Кlemansoa, Cercila, de Gola i ostalih pomenutih u dosad~njem toku rada 355 njil10vi tradicionalni identiteti i slabost njihovog uticaja u savrernenorn politickorn polju. Tako Alen Turen govori о antitehnokratskom pokretu 1101 na levici koji се и sebe ukljucivati ekoloski i aпtinukleami pokret, dok се desnica tehnok.ratizmu suprostaviti z ivotne sпage tradicije i predaпja koji svoje utemeljenje imaju u jstoriji i tako postaju temelj identiteta koj i se protivi bezlicnom tehnokratskom svetu. Ipak, ekspertokratiju ne treba poistovecivati sa citavim postgradanskim politickim ceпtrom ( iako се tehnokrate sebe voleti da stave u neoliЬeraJnj centar ), jer се ona biti samo jedan od njegovih nus- produkata, dok се sarn taj centar u seЬi sadrZavatj ј neke pozitivne pojave ј elemente. Pozjtjvna protivte2a tehnokratskoj kasti unutar sistema postgradanskog centra mozda moze Ьiti grupacjja filozofa, sociologa ј politickih naucnika koja napusta stari stav «kritickih iлtelektualaca» 1102 ј koja odlucuje da preuzme konkretnu politicku odgovomost za davanje smemica razvitku drustva. Ova grupacija karijernih druStveпih naucnika kojj се sluzbovati unutar razlicitih politickih administracija 1103, najcesce kao raznorazni savetnjci, alj i kao diplomate, ра cak ponegde i kao пajvisi dr:lavпi duZпosnici ( poput u ovome radu dosta pominjanog Кisindzera ), moci се da nadide usku optiku, stratesko slepilo i Ьirok.ratsku glupost tehokratske kaste, iako sa njom deli poreklo. Osim ekspertokratije ј demokratskog deficita, najuocljiviji ali ј najopasnjji nus- produkt vladavine postgradanskog centra Ьiсе ј tzv. «medijska demokratija» koja se jednim svojjm delom manifestuje i kao medijski in:linjering usmeren ka oЬlikovanju javnog nшenja, shodno interesima odredenih centara moci. Vec smo govorjli da u postшodernom dobu modernjsticka kategorija «narodnog suvemiteta» mesto ustupa postmodernoj kategoriji «artjficjjelnog ( virtuelnog ) javnog mnenja» koje nece Ьiti neposredovano ( poput rusojsticke «opste volje» ), vec koje се se obrazovati shodno delovanju razlicitih interesa. 11 04 Tako је «medijska demokratija» koja је uspostavljena u vreme domiлacjje postgradanskog ceпtra ostvarila neke od pesimisticnih TokvjJovih slutnjj о demokratiji kao о pojavi sa dva Јјса - gde njeno mracno Јјсе progovara iz dominacije tzv. mas-medija koji се biti u poziciji da monopolisu samo medijsko polje i zapocnu razne vrste medjjskih karnpanja ј tiranija. Koliko је ova tzv. «medjjska demokratija» ostvarila neke od Tokvilovih slutnji, prepoznaje Liotar kojj u projektu te «medjjske demokratije» ( sto је upravo izraz koji smo preuzeli od njega) vidi ostvarenje 1101 Vнkasin Pavlovic - Poredak i alternativa - NIO Unjverzitetska rijec, Niksjc, 1987.- str. 36. 1102 Uop~te, u postrnodemom dobu propada rnodemjsticka Гtgura ј poza «krjtjckog jлtelektualca» kojj pretenduje na davanje dru~tvenjh smemjca, аЈј kojj ne zelj da stнpj u vode real-poljtike ј etaЬiliranih jnstjtucjja. Ljotaг odJjcno zapafa propast uloge tzv. kritickog jntelektuaca kakav је npr. Ьiо Zola ј on smatra da su Sartr ј Comskj samo reljktj jedne vee prohujale epohe. Upravo slafuCi se sa njjm, Sartra smo ј stavjJj u prethodnн veljkн celiлu, а ne u ovu - Jean Fran.yois Lyotard - Sta је postmoderna- КIZ Art Press, Beograd, 1995. - str. 69170. 1103 Za ovu grupaciju Laker pгjmecuje da se uspinje u isto vreme kada ј svj osta]j strucnjacj, ра tako ј onj tehnokratski «ekspertj» koje smo kritjkovaJj, dok sada smatramo da ov j strucnjaci iz oЬiasti tzv. dru~tvenjh nauka za razlikн od ostalih eksperata pravljenjh ро prirodno-matematjckom mode]u donose kvaljtatjvne ј pozjtjvne poljtjcke novjne- Voltcr Laker- Istorija Evrope Ј 945.- Ј 992. - CJio, Beogтad, 1999. - str. 334/335. 1104 Tako su npr. krajem 20. veka, buducj da nisн shvatilj glavne jnteresne tokove, SrЬi na sebe navuklj negatjvnu medijsku sljku, kojaje sjtнacjju u najnovjjjm balkanskjm sukoЬima prikazivala veoma jednostтano ј eesto na stetu srpske strane. Tako је citav jedan narod postao rneta predrasuda koje su medjjsiU konstrujsane, sam dajucj ponekad povode za takve konstrukcjje, no ponekad Ьivajucj sasvim nevjn u odлosu prema konstrujsanjm djskursima о njegovoj odgovomostj 356 orvelovske totalitarne vizije globalnog drustva. 1105 No, stvari ipak nece Ьitj fata\jsticki i bespovratno nepopravljive kako se cini Ljotaru ( koga nesumnjivo treba ipak pзZljivo citati ), niti се vladavina postgradanskog centra Ьiti iskljucivo dekadentna, јег се ona imati svoje rezultate koj i se, kako smo istakli na pocetku ovog zaglavka, ogledaju u odsustvu velikih ј frontalnih socjjalnih ј politickih sukoba kakvi su revolucjje, svetski ratovi ili masovni pogromi Ьilo koje kategorije stanovnistva. Ipak, na marginama ovog etaЬiliranog postgradanskog centra odvijace se jedan mali ustanak protjv citavog tog poretka, cemu cemo u narednim redovjma posvetitj paZлju. ********** Tokom rada, а posebno u ovoj drugoj veJjkoj ceJinj, istaknu li smo da је Moderna epoha zakoracujuci u svoje postmodemo doba zasla zapravo u vreme «s onu stranu revolucije» koje se upravo stoga i ukazuje kao vreme «S onu stranu levice ј desnice». No, ukoliko је epoha zaista prevazisla projekte velikih revolucija poput one francuske, ruske ili kineske, ona nece Ьiti jmuna na prosejavanje tzv. maJjh i rascepkanih «revolucjja>> - kako mozemo oznaciti svaki vaninstitucjonaJnj ј voluntaristjcki utjcaj na globalnu ravnotefu mocj. Ove male ј rascepkane «revolucije» predstavljaju neku vrstu otpora poretku postgradanskog centra, odnosno neku vrstu malog ustanka kojj се docj sa politickih margjna. Bice to zapravo sukob on jh koji се ziveti u «mrзku na rubu grada>> sa onima kojj се upravljati samjm «gradom», odnosno svetlim globalпim metropoJjsom. Ovaj «mrak na rubu grada>> се se manifestovati na vjse nacjna ј preuzimace v jse borbenih formi - od globalnog terorjzma, preko organizovanog kriminala, sve do razlicitih agresivnih subkulturnih pojava poput skinhedsa ili navijackih armada. No, u svim slucajevjma radice se о oЬiicima novog varvшstva1 106 koje се nastatj iz frustracija nekih drustv enih grupacija sa margjna koje nece videti Ьilo kakav drugi put, osim onog nasilлog, da obezbede seЬi zeljeno drustveno priznaлje i uticaj. Tako се ovo novo varvarstvo Ьiti oruzje tt rukama nemocпjh, koji се se na taj пacin svetiti onim mocnima koje се smatrati odgovomima za sopstvenu marginalizaciju. No, paradoksalno, mesto rodenja tih «novjh varvara» iz «mraka na rubu grada» ј onih instjtucjonaJjzovanih liЬeralnih-demokrata Ьiсе identicno. Naime, i jedni i drugi се svoje daleko poreklo imati u Francuskoj revolucijj, buducj da ta revolucija пiје porodila samo moderni gradanski i savremeni post-gradanski poredak, vec је u njoj , u klici, dijalekticki Ьilo i sadrZaпo tzv. «novo varvarstvo» koje, dva veka posle nje, upravo atakuje na taj liЬeralno-demokratski (post)gradanski poredak koj j је ona uspostavila. Ovo «varvarstvo nove vrstj» koje su 110s Jean franvois Lyotard- Sta је postmoderna - КlZ Art Press, Beograd, 1995. - str. 86/87. 1106 Kada govorimo о <> Ьiti potrebлe demokrate kako Ьi prona51i neprijatelja kojeg iziskuje njibova metafizika borbe koja cjnj srz njihovog s jstema vrednosti, odnosno njihove politiёke teologije. Sve to potvrduje onu poznatu Smitovu tezu о znacaju figure politickog neprijatelja za politjcko polje ј njegovu diлamiku, kao ј cinjenicu da pol iticke grupacije ле sticu jdentitet same sobom vec u relacijj prema sopstvenoj «politickoj konkurenciji» - da se, izbegavajuCi nepopulami termin «лeprijatelja>>, izrazjmo Ьla.le od samog Smita. 8јЈо kako Ьilo, u naredпim redovima pozabaviceпю se razlicitim oЬljcjma pomenutog novog varvarstva koje se suprostavlja poretku postgradanskog centra, te cemo te oЫike vjse skicirati prepoznavajuci osobenost svakog od njih, negoli sto cemo se bavjtj njihovom temeljnom i opsjmom strukturalnom anaJjzom, za sta zbog oЬima rada i njegove sire teme naprosto nemamo nj prostora ni vremena. 1107 М. HorkЬeimer, Т. Adomo - Dijalektika prosvetifeljstva - YcscJjn Maslesa, Sarajevo, 1989. - str. 7. 1108 Fukojaшa dobro zapaia da su kod Rusoa jstovremeno bilj sadrfanj ј temeljj novog demokratskog sveta ј njegova unutrasnja destrukcjja kao «napad na civilizovanog ~oveka» - F. Fukojama - Kraj istorije i poslednji covek - CID, Podgorjca, 1997. - str. 107/ 108, 203. ( fus-nota 63.) 1109 Vjdj str. 241. i 245/246. ovoga rada 1110 Tako Laker odJi~no zaklju~uje da npr. terorizam moze da se javj ј da se odrzi samo unutar jednog demokratskog reZima, posto svaki autorjtamj refun se.ce terorizam u korenu - Yolter Laker - IsroriJa Ьrоре 1945.-1992. - CLjo, Beograd, 1999. - str. 546. 358 Globa\nj terorizam је svakako onaj oЫik < bice sofisticirano bas poput najboljih bezbednosnih slиZЬi uticajni\1 dгZava, cemu се se upravo mocj ј pripisati zasluga za izvodenje uspesnil1 teroristickih akcija, daleko iza leda tih uticajnih bezbednosnih slиZbi. Tako pocetak naseg mjJenijuma obeleZэvaju veliki teroristicki napadi kojj uzdrmavaju vladavinu postgradanskog centra - pocevsi od danas vec cuvenog napada 11. septembra 2001. na Svetski trgovinski centar и Nju Jorku, preko napada 1 Ј. marta 2004. u Madridu, napada 7. jula 2005. u Londonu iJj niza napada diljem putinovske Rusjje. Reagt1jucj na novonastalu globalnu situaciju ruski predsednik Putjn се primetjti da је daпas terorizam sa fundamentalistickim predznakom jdejnj naslednik nacizma, jer ugrozava «nasu jedinstvenu miroljuЬivu zajednjcu cjvjJizacjja»1112 te nakon napada u Londonu izjavljuje da ne samo da saoseca sa Britancima, vec ј da је spreman da se borba protjv terorizma koordjлira na globalnom nivoн, posto је terorizam neprijatelj ј u Cecenjjj, kao ј u Londonu. 1113 Putin tako ocrtava obrise postgradanskog centra koji је prinuden na zajednjcku аkсјјн, kako Ьi se odbranio od udara kojj dolaze sa politjckih margina. Njje slucajno da terorizam poredi sa nacjzmom, јег се se u оЬа slucaja radjti о fundamentaJjstjckom shvatanju politike, nasuprot оnош komunikatjvnom i konsenzualnom na kome insistiraju lideri okupljeni u tzv. Grupj 8 ( G8 ) koji upravo predstavljaju neku vrstu nezvanicne globalne vlade postgradanskog centra. Dok се velike sjJe Ьitj sklone komunikacijj ј konsenzusu, odnosno medusobnjm dogovorima ј usaglasavanjjma jnteresa krojecj kapu onim «malima>>, tj mali ј margjnaJjzovani се sopstvene &ustracjje pretvaratj u cisto nasilje terorjstjckjh akata. Sve to се uslovjti 1111 Vidi 54/55. ovoga rada 1 Ј Ј 2 Politika, 9. maj 2005. Ј Ј Ј з Izjava data na samitu G8 u Skotskoj, u istom danu teroristickih napada u Londonu 359 dinamiku politickog polja, te се se svet u kome zivimo, rastrzan u toj dijalektici centra i margina, menjati. Tako pred izazovom teroristickih napada sam postgradanski svet polako menja svoju strukturu, јег se usled odbrambenog stava moze primetiti pojava ogranicavanja nekih gradanskih sloboda koje su, koliko juce, smatrane za bazicne. 1114 Takode, vezivanje terorizrna za islamski fundamentalizam uslovice i pojavu ku\turne distance u Evropi prema samom islamu, sito је vidljivo npr. iz cinjenice da su nakon teroristickih napada u Londonu postali ucestali napadi na muslimanske zajednice u Britaniji. 11 15 О kulturnom animozitetu koji se otima institucionalnoj kontroli svedocice i nemiri u Parizu iz novembra 2005. g koji се se prosiriti i na Evropu1116, а u kojima su afro-azijski muslimanski emigranti bili ona grupa koja se u jednom momentu otela ustavnom poretku ј delovala protiv njega. Naprosto, usled pritjsaka izazvanih islamskim fundamentalizmom i predrasuda prema samom jsJamu izazvanih citavom tom situacijom, muslimanski emigranti се se u jednom momentu naci, fudbalski govoreci, u «ofsajdu», s one strane linije postgradanskog liЬeralno-demokratskog poretka. Sve to svedoci da је postgradanski svet u Evropi pred opasnostima spontanih «ustanaka» neasimilovanih emjgrantskih grupa iz drugih cjvjJizacijskih krugova, а kojj borave unutar staЬilnih evropskih liЬeralnih demokratjja. Takvi «ustancj» mogu destaЬilizovati same evropske demokratije ј mogu imati trajne posledice, te је pre pronalзZenja politicke strategije za njihovo predupredivanje potrebno postaviti dijagnozu, odnosno odgovorШ na .f'itanje - da li do njih dolazi iz socijalno-ekonomskih ili religijsko-kulturnih razloga? 111 Bilo kako Ьilo, posle ovog «emigrantskog» nasilja Evropa vise nece Ьiti jsta i ovo се imatj visestruke posledice ро politicki i institucionaJnj razvoj, posto postgradanski poredak treba da pronade prave odgovore na proЬiem kultume distance sa kojjm se suocava u srcu starog kontinenta. Teroristicki napadi i proЬlem kulturne distance donose, takode, razilazenje unutar postgradanskog poretka jzmedu postgradanske levjce i postgradanske desnice, posto се one predlagatj razlicite strategije za suocavanje sa pomenutin1 proЬiemima. Tako се postgradanska levica pozivati na neucestvovanje u globalnim «krstaskinш pohodima na islamske fundamentaliste i na povlacenje vojnih trupa iz trusnih podrucja gde se sukoЬljavaju razliciti interesi ј kultumi identiteti, dok се postgradanska desnica traZiti jos zesci obracun sa teroristirna i zadrzavanje vojnog i 1114 Tako је n рг. brjtanski minjstar spoljnjh poslova Carls Кlark (Charles Rodway Clarke) u obracanju evropskom par\amentu 7. septembra 2005. rekao «da pravo па zivot nadjacava brigu oko ugroZзvanja privatnostj» smatrajuci da treba pronacj ravnotefu izmedu postovanja \judskjh prava ј antiteroristickjh mera. Mjnjstar је pri tome dodao da stara ravnoteZз ргаvа i duznosti, utemeljena Evropskom konvencijom о ljudskim p1·avima vise ne odgovara sadasnjjm okolnostima u kojjma su terorjstjckj napadj posta\j realna or.asnost, а njsu v jse samo jedna od mogucnosti - Ogranicenje sloboda- Politika, 8. septembar, 2005. 1 15 Dnevnik RTS od 17. 7. 2005. govori о tri zapaljene dzamjje, а dnevnik ВК televjzjje od 17. 7. 2005. о vise od 100 jпjcdenata i ataka na musljmamske zajednjce od Londonske tragedjje. No, vafuo је istaknutj da su svi jлcjdentj nasta\j spontano ј da u njjma njsu uёes1vova\e instjtucije ј\ј s u ih potpirivali zvanjёnjcj, а\ ј је bjtna cinjenjca da su se jnstitucjje pokaza\e nesposobnjm da te incjdente sprece. 1116 Gori /i Pariz? - Politika, 4. novembar 2005. 1117 Vеошаје te~ko uCi u motjve nasj\ja u Parizu 2005. g ј reci da \ј је tu prjmamu funkciju igrao socijalno-ekonomski j\i re\jgjjsko-kultumi faktor, по najpre се Ьiti da su оЬа dva povezana, no daje ipak dominantnjjj drugj faktor, јег је zanjm\jjvo da se eтjgrantjma u nasj\ju njsu prjdruzj\j Francuzj nemusltmanskog porekla. Ako im se oni prjdruze u nekom buducem nasjJju onda se moze govoritj о ёjsto socjja\njm motjvjma ustanka. 360 poljtickog uticaja u «granjcnjrn» podrucjjma.1118 Ргј svemи tome levi ј desni ekstremisti, odnosno «teroristi» evropskog porekla oliceni и jos uvek aktivnim neonacistickim ili anarhistickim grupama се «strukturalno» biti na strani islamskih fundamentalista ( jako i пeki od njiЬ, pogotovo sa ekstremne desnjce, mogu da traie obracun sa jslaшskim fundamentalistima ) posto u svojim metodama delovaпja smestajи sebe и isti djskurs kojem pripadajи jsJamskj fundamentalisti, posto пјјЈюv~ politicke naracjje takode јmаји poreklo и metafizici borbe, tehnizaciji nasilja i politickoj teologiji koje su sve zajedno, kao sto smo videJj, projzasle iz Fraпcuske revolucjje ј jz njeniЬ kontrarevolиcjoпamjh otpora. Pored terorizma njsta manje vaian oЫik «novog varvarstva» Ьiсе ј organizovani kriminal. Jednako kao kod terorizma ј ovde se ne moze govoriti о nekom stjhijskom fenornenи koji Ьi se haotjcno pojavljivao ј Ьiо spontan, jer се se opet radjti о orgaпizovanoj strukturj koja nece raspolagati sarno svojim sistemima unutrasпje organjzacjje i veze, kao i пajsavremenijim tehnjcko-telшoloskim sredstvima, vec ј vеоша koherentnim sistemom vrednosti. Prilikom razmatranja organizovanog krimjnala greske se prave и posmatranjи ovog fenomena iskJjиcjvo kao оЬЈјkа vanzakonskog pona5anja koje је stoga sto је vап pozitivno-pravnih normj, civilizacijskih standarda i etaЬiJjraпog etickog sistema, иopste jzvaп Ьilo kakve etike ј s jstema vrednosti. Najvise se stiie do spoznaje da orgaпjzovaпi kriminal raspolaze svojom operativnom mrezom i svojjm internim pseиdo-instjtucijama i obja5njava se da se upravo zbog toga i naziva organizovanjm, razJjklljuci se od onog profanog. No, veoma se retko u aпaljzama dolazi do citavog jednog sistema vrednosti i do jedne jmplicitne (pseиdo)etike kojjma иspesi organizovanog kriminala mogu Ьitj zahvalni jednako kao i svojoj konkretnoj operativno- tehnickoj orgaпizaciji. Jednostavnije receno. organjzovaпj kriminal nije samo koпkretna mrel.a kriminalaca kojj dеlији s оnи stranи fozjtjvno-pravniЬ zakona, vec је citav јеdал pogled na svet koji ima sopstvene zakone111 , kaлone ј priлcipe, iz cega upravo proizlazi njegova snaga. Vracajиci se и kontekst nase teme mozemo reci da organizovani krjmjnal, jednako kao i terorizam, predstavlja zapravo citavu jednи < koja је u opoziciji onoj zvaшcnoj liЬeralno-demokratskoj politjcj postgradaпskog centra ј njenim instjtlJcjjama. Organizovanj krimiлal је, bas zato sto је ne samo organizovan, vec ј vrednosno utemeljen, jedan od specjficnih nacjna antigradanskog sћvatanja politike о cemu svedoce i njegove intenacionalne akcije. Jednako kao sto postgradanskj centar strateske odlиke donosi и organjzacijama poput G8, Ujedinjenih Nacija, Evropske w1jje itd, tako i organizovani kriminal nadilazi nacionalne graпice uzrokujuci jedno «podzemno» internacionalno krimjnalno povezivanje vjdljivo pre svega u trgovini orиZjem, narkoticima i ljudima koja је sve manje lokalna, а sve vise globalna. Mozemo pretpostaviti da sigumo postoje i tacke dodira ovih svetova - «nadzemnog» i «podzemnog», jer postgradaпskj poredak upravo zbog svog demokratskog ustrojstva 1118 lpak, ро ovom pitanju postgradanska desnica i levica nece Ьiti koherentne ј jednoobrazne, ј ег cemo imati опе lidere postgradanske desnice poput francuskog predsednika ~iraka koji се Ьiti protiv najnovijih «krstaskih» ratova, kao ј one ljdere postgradanske levice poput britanskog premijera Blera koji се Ьiti za njih, sto sve skupa ponovo relativizuje podelu na levicu i desnicu uopste ј pokazuje koliko su one izmesane unutar postgradanskog poretka. 1119 Poznati su zakoni npr. italijanske mafije tj. koza nostre oliceni u dva bazicna zakona- zakonu cutanja (omerta) i zakonu krvne osvete ( vendeta ), а mozemo pretpostaviti i da druge kriminalne organizacije poput kineskih trijada, japanskih jakuza, kolumЬijskih kartela, ruske ili aiЬanske mafije imaju svoja nepisana pravila 361 ostavlja prostora za raznorazne propusne supljine kroz koje se u njega mogu ubaciti i kriminogene strukture. Naprosto, organizovani kriminal jednako kao i terorizam, svedoci о demokratskom ustrojstvu poretka unutar koga se javlja, jer se ne Ьi mogao javiti unutar nekog totalitarnog i autokratskog poretka koji Ьi ga sasekao и korenu, о cemu svedoCi cinjenica da su totalitarni rezimi poput Staljinovog ili Hitlerovog Ьili bez organizovanog kriminala. Javljanje organizovanog krirninala unutar tih rezima је Ьilo nemoguce naprosto stoga sto su ti rezimi vec sami sobom predstavljali specificne oblike <>, te се nove generacije pripadnika organizovanog kriminala cesto Ьiti mnogo beskrupuloznije i neprincipjelnije od onih starih. No, organizovani kriminal се u svom globalnom povezivanju otkrivati nove kohezivne faktore, te се Ьiti svestan da mora, ukoliko zeli da zadrzj efikasnost, uticaj i moc, da i da\je sopstvene clanove vezuje u jedan pseudo- moralni sustav i pseudo-poJjticki «ko!ilandni» poredak, а ne samo u proste operativne grupe bez Ьilo kakve «duЬ\j e» povezanosti. ********** Pored krajnje agresivnih, opasnih i konkretnih delegjtjmjzacjja vladavjлe postgradanskog centra kao sto su terorizam ili organizovani krimjnal, postoje i one cisto duhovne ј jntelekttJalne delegitirnizacije koje, kao oeka vrsta postmodeme krjtjke, briлu о ocuvavanju raz\jcjtih idenriteta, u svetu globalne l iЬeraloe demokratije i njenog unjverzaJjstjckog koordinatnog sistema. Tako се Liotar govoriti о «lokalnoj Jegitimnosti>> da Ьi opisao mnostvo pojava koje se dodиSe rasceEkano, ali zajednjckj, suprostavljaju <<иniverzalnom horizontu>> globalizovanog sveta. 11 2 Zaista, sa vladavinom globalnog postgradanskog centra koji ba5tini tradiciju kosmopoJjtske tj. «unjverzalisticke legitimnosti», pocinje da buja i niz malih «lokaJnjh Jegjrimnosri», u vidu budenja raznoraznih nacionalizama i kulturo\oskih pokreta. Ponekad се ove «lokalne legjtjmnosti» Ьiti violentne, da Ьi ponekad Ьile u cistoj sferi kulture ј du11a, ali се u svim slucajevima pocetkom 21. veka Ьiti na marginama politickog polja, na krajnjim krakovjma s jrokog post~adanskog centra - ponekada na ekstremлoj Jevjci, а ponekada na ekstremnoj desnjci.' '-3 Liotar osmisljava neku vrstu jdejnog programa sviћ onih koji porodice se prj tome provodj ј jz funkcioпalnih potreba konspiracjje posto se poslovj bezbedпjje obavljaju u uskom porodj~nom krugu, ј jz egzistencjjalne potrebe za prjpadnoscu ј ljubavlju u svetu golog ј sjrovog nasjfja. Etjka mafije се tako Ьitj mesavjna nepatvorenog porodj~nog morala sa пekom vrstom starozavete osvetnjcke pofjtj~ke teologjje ј to svedocj da organjzovanj krimjnal njje bez svoje et jke, vec samo da је ona razli~jta od one liЬeraljstj~ko-demokratske komunikativno-konsenzualne. Politiёka teologija mafije kulmjnjra na kraju fi lma kojj smo uzelj za primer, kada paralelno idu scene u kojima mladj kum Mjkele Korelone kr~tava u crkvj svog necaka, i scene nasilja u kojima se njegovj ljudi svete njegovjm neprijateljima, mcdu kojjmaje ј otac decaka koji se upravo krstava. Tako samo to krstenje njje krstenje svetom vodom ј svetjm duhom, vec krStenje krvlju ј vatrom, sto smo vec jmali kod ultrakonzervativnjh filozofa poput De Mestra kao novovekovnih «proroka» po/iticke teologije. Takode ј Harmonov ( Robert Harmon) film Dion Goti ( John Gotti) na sfjean na~in kao Kopofjn Кит jnterpretjra organjzovanj krimjnal kao jzvestan vrednosni sjtem u kome su Ьitnj pojmovj «lojalnostj», «~astj», te ј ovaj tilm operise ~mjtovskjm kategorjjama prijatclja ј neprjjatelja i specificnom pofjti~kom teologjjom. Pored svega ovaj film takode prikazuje Iegalne jnsritucjje kao manipulativne, te opravdava organjzovanj krimjnal kao savrcmenu vcrzjju roЬin-hudovstva. 1122 Jean Fran~ojs Lyotard - Sta је postmoderna- КЈZ Art Press, Bcograd, 1995. - str. 40/41. 1123 Tako је ј nacjonaljzam kao pojava koja је u 19. veku Ьila u sredi~tu poljtjckog polja odredujucj njegove centralne tokove, pocetkom 21. veka dosao na margine usled suprematjje kosmopolitskog postgradanskog dгuStva. Tako је pocetkom 2 1. veka nacjonalizam kao ideja vezan jsklju~jvo za ove «lokalne legirimnostj», za razfjku od 19. veka kada је Ьiо «globalni» trend kojim se modema suprostavljala starjm aristokratskjm 363 се se suprostavljati vladavjnj g lobalnoga sintetickoga centra, ј njegove reci се mocj da pronadu svoje slusaoce па svjm marginama ј ekstremnim kriJjma, bez obzira da Јј su desna ili leva. Liotar kaie: <, posto је dovoljno razborit da uvidj da Ьi u kompleksnom i opasnom svetu u kojem zjvjmo, sva jednostavna i «nesinteticka» resenja Ьila i destruktivna, varvarska resenja, kakva su uostalorn, kao sto smo videli, terorizam i organizovani kriminal. Stoga mozemo recj da је njegov zahtev za jednostavnoscu i ponovnim nalзZenjem neposredovaлog i nesintetickog sveta hrabar i pozirivan, ali samo ako ostane u etickoj ј jndjvidualnoj sferi ( npr. ako је neko sit savremene «sinteticke» civjJjzacije i ode npr. da zivi u divljinu, na neku planinu, ostrvo, udaljeno selo ili pak u neki manastir ). No, njegov zahtev zajednostavпoscu се Ыti opasan ako trзZj da se potvrdi u poljtickoj sferj tj. u politickom polju, posto u svetu ovoJjke kompleksnosti ne moze Ыti jednostavпil1 resenja. То ne znaci da stvarj trebamo dodatno komplikovati kao sto to z.aista cesto radj tehno-Ыrokratskj um smisljajucj ponekad bezbroj besmislenih poJjtickih procedura i rituala, kojj os jromasuju ј udaljuju svet puпjh, neposrednih jskustava i punoce zjvota uopste. No, pogresno Ы se Ыlо uzivljavati u ulogu Gulivera prema tehno-Ыrokratskom umu, odnosno uzjvljavati se u ulogu njegovog presudjtelja i procistjtelja, jer to rnoze Ьitj opasno ј za onoga koji to pokusava, kao i za sam taj tehno-Ыrokratski urn. Cinj se da је Liotar ovoga svestan, ali da ј pored toga ne moze da odoli, а da ne progovori iz prvog Јјса mnozine - iz onoga mi ј da govori sta је to nase ј to posto је citav svoj spis deklarnovao u ја foпni. Tjme се nehotice omoguciti da se, jednostavno ga «poJjtjzujuci», iza njegovog mi svrstaju svj neprijatelji onoga sto najzva <>, koja nije samo duhovna ј intelektualno-kriticka, vec koja moze Ьitj ј hjperpoljtjzovana, а koja се se sukoЫjavatj sa onom univerzalлom i globalnom legitimлoscu. 1 stvari nece Ьiti tako opasne ako se «Liotara» dосераји samo maлje-vise miroljuЬivj prosvednicj protiv globalnog poretka poput tzv. alter-globalista koji se, hteJj to јЈј ne priznati, jpak krecu иnutar konsta11tj globalnog postgradaлskog drustva. No, stvari се postajati opasnije ako se «Ljotara» docepaju ljudj рориt mocnog i naoruZзnog Кim Dzoпg Ila ( eng. Kim Jong Il, kor. ~ ~ ~ ), jer onda globalna igra moze postatj veoma vruca. Ipak, odgovomost је na obema straпama - ј па globalnom postgradanskom «otvorenom» drustvu ј na njegovim neprijateJjjma, jer svaka nervoza шоzе prerasti и planetarnu katastrofu. Stoga је jedinj pouzdan politickj recept da se vratimo tradicijama onjh drzavnika, bez obzira da li sи dolazili sa Jevice, desnice ili centra, koji su zлali da ne postoje «jednostavna resenja» za «kompleksпe proЬieme» ј kojj sи politiku shvataJj koпstruktjvno kao umetnost moguceg. Za razboritu medunarodnu politiku се stoga rnnogo presudnije Ьiti obnovjtj ј prilagoditi savremenom trenutku neke postulate Ьizmarkovske, gledstonoveske, degolovske, brantovske јЈј kisjndzerovske djplomatije, negoli nastavljanje insjstiranja na krutim ideoloskim formama - kao kada globalni postgradanski poredak naziva svoje protivnjke «osovinom zla», јЈј kao kada odvise ostrasceni islan1isti nazivaju taj poredak skupom «davoljih sluga». Ne treban1o ni pominjati koliko Ьi tek «gadanje» sa ideoloskim floskulama koje Ьi racuлale sa pojmovima levjce ј desnice Ьilo kontraproduktivno, no ipak је epoha, na srecu, sama prepoznala da su ovi pojmovi isluzenj, ра se п ј ne govori о nekoj svetskoj levici ili svetskoj desnici, te ni jedna liillja poznatih meduлarodnih sukoba ne jde ovom trasom. No, na kraju ostaje zakljucak о nuinosti jedne postjdeoloske politike, kako Ьi se smanjili globalni rizici i opasnosti, Ciji cemo projekat kompletirati tek u samom zakljucku rada. ******** Za sada, u svrhu svodenja racuna ovog poglavlja posveceпog vladavini postgract·anskog centra ј svetlim kao i rnracлim stranama te vladavjne mozemo zakljuciti da se ona, i pored svojih mana koje smo prepoznaJj u demokratskom deficitu, otudenoj ekspertokratjjj ј medijskoj (pseudo)demokratiji i njenom virtuel.izovanom javnom mлenju, ukazuje kao manje zlo и odnosu na alternative koje se nude ј opasnosti koje vrebaju, а koje su, kao sto smo videli olicene и terorizmu, organizovanom krirninalu i stjhijskim lokaJnjm sukoЬima. No, nikako ne valja zaboraviti da su neke od tih opasnosti upravo generirane jz prostora postgradanskog centra - te је tako terorjzam ekstremna reakcija onjh margjnalizovanih i njihova mala ј rascepkana «revolucija», organizovanj krimjnal је osveta subkulturnih grupa koje ne Ьi mogle na drugi nacin da se domognu drustvene mocj i znacaja, dok su mali lokalni sukoЬi cesto odraz razlicitih interesa velikih 1125 Liotar to sada izгaZava ovako: «S obzirom na izlozeno vaJjaJo Ьi obraditi i sledece pitanje: covecanstvo se deli na dva dela. Jedan deo se suocava sa izazovom kompleksnosti, drugi sa starim, strзSnim izazovom prezivljavanja. Motda је upravo ovo glavni aspekt poraza modemog projekta, koji је, podse6am te, Ьiо valjan za covetanstvo u celini»- Љid.- str. 74. 365 svetskih «igraca>>. Sve to nas ирисије na zakljиcak da је politickom роlји, kako и Evropi tako i и globalnim razmerama, potrebno vise koordinacije i politicke komш1ikacije i drzavnicke vestine, odпosno umetnosti moguceg kako Ьi se resili stari, а predиpredili novi globalni proЬlemi. То znaCi da postgradanski centar ( olicen kao sto smo videli i и levom i u desnom centrи ) treba da krene u sиsret onima sa margiлa, osmisljavajиci projekat njhove integracije i иklj"иcivaпja и distribиcijи dobara, te da nikako пе sme njihove proЬleme da gиra pod tepih. Sa druge strane, resantimaп odbacenih margina Ьi trebao da apstinira od ekstremпih reakcija kakve su teroristicki napadi, te Ьi trebao da se svede и podnosljive okvire koji Ьi omogиcili politicku iлterakcijи i integracijи. Naravno, ilиzorno је pri tome ocekivati realizacijи neke globalпe idile i ravnoteze, odnosno potpuno odsustvo politickih konflikata i пestabilnosti, ali njihovo smanjivanje mora ostati jedan od globalnih ciljeva, makar и kantovskoj regulativпoj ravni. Sve to znaci - na jednoj strani izbegavanje stava globalnog pseиdo-optimizma koji poput Fukojame govori о krajи istorije i Ьlazeпstvu liЬeralno-demokratskog poretka, ali i na drugoj strani - izbegavanje stava globalлog pseиdo-pesimizma tj. globalne katastroficnosti koja prorokuje skorи apokalipsи, odnosno sиdnji dan sveta kakvog pozпajemo. JednostavnUe receno, sve пavedene prepreke i mracne strane vladavine globalnog postgradanskog ceпtra, пе zпасе da treba da budemo katastroficni i da ocekujenю рориt nekoc Spenglera neku «propast Zapada»1126, vec samo zпaCi da mozemo ocekivati daljnje kruzenje istorijske dijalektike, а ne njeno zaиstavljanje, kao sto је predvideo Fukojama. Ovo kruZenje istorijske dijalektike се doneti nova resenja, ali i nova iskusenja, ali ono sto је sigиrno jeste da proces tece dalje, kao sto i sam zivot, пakon svega, иvek tece dalje. Ovde se vracamo na herak1itovsko isћodiste, i mozemo па njegovom tragu da konstatujemo da јеdпа dijalektika zЬivanja svakako postoji1127, i da ona sve stvari stavlja u kretanje jedпog vecnog toka1128 koji је nemoguce zaustaviti и jednoj tacci kao sto је mislio Fukojama. No, jednako valja zakljиciti i posteno priznati da kопасnи svrhu, rezultate ili logicke tokove ovog dijalektickog kretanja nikada пе mozemo do kraja spoznati. 1129 Stoga о nekom «krajи istorij е» ле mofemo govoriti и smislи poricanja 1126 Osvald Spengler- Propast Zapada Ј-!V- Кnjizevne novine, Beograd, 1989. - 1990. 1127 Heraklit је prvi objavio postojanje jedne djalektike zЬivanja u istoriji evropske filozofije, te се njegove misli zbog svojih deskriptivnih pogodaka, bez obzira na vrernensku distancu, biti ah.'ttlelne i danas. Dijalektiku zbivanja ocrtavaju sledeCi njegovi fragmentj - fr. 10 - «Spojevi ( suprotnosti ), celo i necelo, konvergentno i dj\'ergentno, harmonjcno ( sazvucno) i djsharmonicno - iz svega jedno, i jz jednog sve>> - fr. 51.- «Oni ne shvataju da divergentno samo sebi konvergi1·a: spoj koji u suprotnom pravcu tezi, kao kod luka ј lire» - fr. 48. - «Luku је dakle ime iivot, а funkcija- sm1·t» - Heraklit - Fragmenti - Modema, beograd, 1990. - str. 41, 42. Preciznije tumacenje ovih fragmenata ј druga mogucnost njihovog prevoda u - Hermann Diels- Predsokratovci - fragmenti, tom 1, Naprijed, Zagreb, 1983. - str. 150, 154, 153. 1128 О heraklitovskom vecnom toku govore sledeci fragmenti, opet ostajuci aktuelni - fr. 12. - «0njma koji zagaze ujedne iste reke- ( stalno) druga ј druga voda pritice. ( Tako је) ј sa dusan1a, koje postaju isparavanjem vlage» - fr. 30. «Ovaj svet (jedan) isti za sva Ьil:a, njje uredio niko od bogova i niko od ljudi, nego је uvek Ьiо, jeste ј Ьiсе vecjto zjva vatra, koja se posle odredenog perioda pali ј posle odredenog perioda gasi» - fr. 90. - < - IЬid. - str. 45, 43. Preciznije tumacenje ovih fragmenata i druga mogucnost njihovog prevoda u- Hermann Djels- Predso.kratovci-fragmenti, tom 1, Naprijed, Zagreb, 1983. - str. 150, 152, 157. 1129 I u ovom poricanju nюgucnosri logicke spoznaje ovog vecnog toka, odnosno u proricanju njegove sustinske tajanstvenosti, makar za covekove ogranicene moCi, opet najJazimo na Herakljta ј njegove fragmente, koji su, opet, ј dalje aktuelnj - fr. 78. «Covecja priroda nema saznanja, dok boZaпska ima» - fr. 22.- «0nj kojj traie zlato- mnogo zemlje prekopaju, а malo nalaze» - fr. 93. «Gospod Cije је proroCiste 366 daljeg postoj anja unutra5nje dijalektike ( tj . dovoljne d inamike ) koja bi samu istoriju vodila dalje, vec samo u smislu nedostatka validnih istorijskih matrica za jednu univerzalnu istoriju kakvu su pokusavali da ispricaju Kant, Hegel ili Marks. То се biti kraj istorije u smislu kraja modernih ideologija, ali mi u ovom trenutku ne znamo, vec samo moumo naslucivati, kakvi се se politicki oЫici , u vidu post-ideologija, u buducnosti javiti, vukuci d ijalektiku istorije dalje ( pogresno Ьi bilo reci vukuci је napred jer bismo time prejudicirali tezu о nui.nom progresu istorije i ponovo upali u zamku univerzalne istorije 130 ) . No, ono sto mozemo konstatovati za sadasnj i momeпat u kome se nalazi «dijalektika istorije» jeste da се svako politicko reseпje koje tтeпutno pretenduje na istorijsku re levanciju, odnosno koje pretenduje istovremeno i na treпutnu primenjivost, dugorocnu efikasnost i staЬilnu populamost morati da ide sredпjim putem izmedu postgradaпskog centra i odbacenih margina. То vise nece biti ni « leva» пi «desпa» politika, vec ј еdпа postideoloska politika kojom је, cini паm se, moguce odgovoriti na izazove i zahteve postmodemog doba. ono u Delfima ( Apolon) niti sta kazuje, niti sta k:rije, vec ( samo) simbole ( znake, zamenja) daje» - fr. 102. - «Bogu је sve ј lepo ј dobro ј pravedno, samo sto su ljudi shvatilj jedno kao nepravedno а drugo kao pravedno»- fr. 47. - «Ne zakljucujmo nasumjce о najva.Znijim stvarima» - fr. 46. - «Nagadanje- to је padavica>> - ЈЬјd. - str. 51, 53, 54, 52, 54 .. Preciznije tumacenje ovih fragrnenata ј druga mogucnost njjhovog prevoda u - Hermann Qjels- Predsokratovci- fragmenti, tom 1, Naprjjed, Zagreb, 1983. - str. 156, 151, 157, 158, 153, IIЗO U tom smjslu OVO da/je moze bitj ј napred i nazad ј gore ј do/e i fevo ј desno itd, јег cemo tesko mocj uspostavjtj unjverzalnu perspcktjvu gledanja, te се ona uvek zavjsjtj od posmatraca. Tako се zajedлe cpoha krenutj ka svojoj konacnoj dekadenciji, za druge ka svom konaёnom stabilizovanju, treei се smatrati da је ona otisla «udesno», cetvrti ее smatrati da smo jos uvek na «levoj» poziciji, peti се smatrati da se penjemo, sesti da tonemo itd. - i svi се biti teorijski u pravu shodno sopstvenoj perspektivi. Pored toga prakticлo се Ьiti u pravu ( tj. Ьiсе verodostojni ) samo oni koji su spremnj ј konkrctno da zive shodno onome sto su vjdelj jz sopstvene perspektjve, no ovo је vec drugo pitanje licne odgovornostj i liёnog morala u koje ne zelimo i ne mozemo ovde ulaziti, posto је to ostavljeno svakom pojedincu liёno 367 ZAКLJUCAK Ovako dolazimo do zakljucka naseg rada, odnosno do finalпog svodenja racuna predиzetog istrazivanja, u kojem nат valja zakljucke pojedinih poglavlja i celina povezati и jedan konacan stav. Тај stav песе Ьitj jskljucjvo teorjjski, ,jako on proizlazi jz oblmпog teorijskog i stra:Z.ivaпja, vec се оп imatj i sasvjm jasan praktican jnteres. Naime, kao sto smo obecalj u иvоdи rada, teorijskim jstra:Z.ivaлjem smo se poslu:Z.ili samo kako bi se sата teor:ija procistjla, tj. kako Ьi јој se odredjJe granice i kako Ьi se precizлo razlikovale situacjje u kojjma teorija moze Ьitj deo resenja konkretnih prakticnih proЫema koj i muce nзSu epohu od sjtuacija и kojima se ona pr:ikazuje samo kao dodatno komplikovanje, ј u kojjma zavodi na stranputjcu. Sada, na kraju rada, valja nат da proverimo da li smo, koJjko ј kako realizovaJj onaj рlал iz uvoda koji је govor:io о dekonstrukciji «stare teorije», samo kako Ьi se inaugurisala «nova praksa», kako Ьismo ne sarno jasnije videJj savremenu politicku sjtuaciju, vec ј produktivnjje delovaJj u njoj. Ostaje nam da, na posletku, proverimo da li smo Ьilj na onom zacrtanom kantovskom putu koji vгSi destrukciju znanja, samo da Ьi se na prahu tog znanja konstjtujsale jasne prakticne jdeje koje mogu Ьitj regulativ nasem svakodnevnom delanju. Jer veoma Ьi Ьilo tuZлo da smo izvrsili destrukcjjи znanja., odnosno dekonstukcjju nekih teorijskjb kategor:ija, sarno puke destrukcije ј dekonstukcije radj, sarno kako bjsmo pokazaJj neku tobo:Z.njи erudjcjju ј kako Ьismo иZivali и sholastjckjm intelektualnim igrama. Ne, to ne samo da ne moze, vec ј ne sme Ьiti pristup disciplina рориt politicke socjoJog jje ј poJjtjcke filozofije koje su se preplitale u ovome radи. Jer sve sto referise na poJjtjcko polje, а ove discipline bez sum.nje cjJjaju upravo па to, duzno је ne samo da rusj, vec ј da gradi, ne samo da kritikuje, vec i da afmn.ise. U protivnom citaocu Ьismo ostavjJi neku vrstu EJjotove puste zemlje bez Ьilo kakvih smislenjh delatnih putokaza ј svakako gorak okus u ustima. Nasuprot tome, jspjtujuci pojmove levice, desnice i centra pokusalj smo da dekonstruisemo njihove klasicne «modeme» оЬЈјkе ј da prika:Z.emo и kojim оЬЈјсјmа nат se pojavljuju и nзSem postmodemom dobu na pocetku 21. veka, te smo to ucinjJj vjse zbog prakticne or:ijentacjje, а manje zbog nekog nadmenog obracunavanja sa klasjcnim modemjm politickim kategor:ijama. Naprosto, poku5alj smo da jspitamo da Јј pojmovj levjce, desnice i centra imaju jos uvek svoju prakticnu relevancjjи, odnosno da li ј dalje nekj od njih zaposedaju smitovsku Jinjju prijatelj-neprijatelj koju smo uzeli kao merodavnи za verodostojnu anaJjzu situacije u poJjtickom роlји, ali kоји smo doduse tretirali rnnogo fleksiЬilnije, racionalлije ј «bezopasnjje» od samog Smita. Pri tome obavezalj smo se da, ukoliko se odgovor poka:Z.e kao odrecan, odnosno ukoliko se pokaze da pojmovi levice, desnice ј centra nemaju vise samj sobom prakticnи relevancjju, jznademo one kategorije koje је posedujи i koje djstriЬujsи tu prakticnu relevancjju 368 upravo do pojmova levjce, desnice ј centra kojj su, bez sumnje, ј dalje u upotreЬi. Konacno, sve to је trebalo rezultirati oznacavanjem pojmova levjce, desnjce ј centra kao sekundamih, а nekih drugih pojmova kao primarnih, sto Ьi ove prve ucinjJo jos samo malim saobracajnjm znakovjma politickoga toka, аЈј Ьi jm oduzelo pravo da budu i dalje magjstralne (jnjje poljtickih razJjkovanja. Da Ьi preduzetj zadatak uspeo valjalo је da zademo u genealog jju pojmova levice, desnice ј centra, kao i u genealogiju same poJjtjcke Moderne kao epohe, kako Ьismo utvrdili sta је u postшodemom dobu ostalo, а sta se izguЬilo, od jzvomog znacenja i snage njenjh jspjtjvanih oЬiika. Stoga је prva veljka ceJjna nasega rada predstavljala kopanje temelja i postavljanje bazjcnih pojmova - najpre same Modeme, ра potom procesa revolucjje ј restauracjje ( akcije i reakcije) koji su obelezj(j ispitjvanu epohu, da Ьi konacno temeljno obradj (j pojrnove levice, desnice ј centra koji iz pomenutih procesa nastaju. Veoma precizno, poJjtickн Jevicн i sve njene konkretne pojavne manifestacije jzveJj smo i vezali za procese akcUe ( koji su u sanюj srzi levicarskog identiteta poprimili oЬlik revolucjonan1e akcije ), poJjticku desnjcu sa njenjm konkretnim pojavnjm manjfestacjjama jzveJj smo i vezali za procese reakcije (koji su u samoj srzj desnicarskog identiteta poprimjli oЬijk kontrarevolucioname restauracjje ), dok smo politickj centar odredjJj kao s jntezu ovih procesa i njihovo idejno izmirenje. Paralelno sa tim, pojmove levjce, desnjce ј centra stavj(j smo u korelaciju sa dominantnom jdejom politicke Modeme - jdejom jednakosti, te smo politicku levicu vezali za egaljtarizam, poljticku desnjcu za neegalitarjzam i ideju hijerarhije, dok srno politicki centar prepoznali kao zastupnika poljtjcko-pravne jednakosti, аЈј ј kao protjvnjka ekonomskog egalitarizma. Potom smo prjstupjJi prikazjvanju konkretnih krila, struja ј &akcjja kojj su se moglj prepoznati i kod levjce, i kod desnice, i kod centra, te smo istovremeno ponudjJj prikaz zjvota ј ucenja njihovih najznacajnjjih intelektuaLnih i delatnjh inspjratora. Tako је prva celina rada Ьila zapravo prica о «prorocima» i «herojima» 11 31, koji su stavljenj u siri kontekst politjcke Moderne i njenill jdeologija, а роsеЬпо u kontekst kojj је uspostavljen Francuskom revolucijom. No, prva velika celina је, Ьlizeci se svom kraju, prezentovala kako se kontekst uspostavljeп Francuskom revolucijom sa svojim koпacnim trijumfom u poJjtickom polju росео urusavatj. 1132 lpak, konacпo urusavaпje tog konteksta prjkazano је u drugoj velikoj celini rada, odnosno na sarnirn njenim pocecima kada smo prezentovali jedan sasvim novi kontekst koga smo nazvalj postmodemim. Posrnatrali smo kako se u tom novom kontekstu pojmovi levice, desnice ј centra udaljuju od svojih klasicnih оЬЈјkа ј kako sve to uslovljava jedлu novoпastalu postjdeolosku s jtuaciju koju, mesto nekadasnjeg opozita levice i desnice karakteristicnog za kontekst uspostavljen Francuskom revolucjjom, sada pokrecu opozitj centra ј margjna. Najme, trijumf sirokog gradanskog centra се Ьiti toliki da се оп uspeti da, kao postgradanskj centar, u sebe 1131 Naravno, Ьiсе tu i «palih andela>> i «antiЬeroja>> 1132 Naime, protivre~ne sile akcije i reakcije koje је iznedrila Francuska revolucija doЬile su svoju amЬicioznu sintezu kojaje, Ьivajuci nosena grupacijama politickoga centra, zaslufna za konaёan trijumf ideja pomenute revolucije, ali odmah zatim i za potiranje dinamickih sila koje suje izazvalc, ра tako i za potiranje ёitavog njenog konteksta. Ono sto smo nazvali sirokim gradanskim centrom се polako, putem svoje promШjene sinteze, pacifikovati projekte revolucije i restauracije, odnosno obrise politicke levice i politiёke desnice, uvlaceci ih u svoj jedinstven i pacifikovan prostor sada postgradanskog centra koji ее se veoma razlikovati od onog klasiёnog 369 apsorbuje cjtave delove levice i desnice, ostavljajиci onjm njjhovjm deljcima koji nisи hteJj da prjstanи na apsorbovanje, da jos samo tavore na margjnama и vjdu ekstremne desnjce ј ekstremne levice. Modema dijalektika akcjje i reakcije се tu jos postojati, samo ona nece Ьitj pokretana klasicnim modemim opozjtom revolucjje ј restauracije ( Jevice i desnjce ) kao sto se vidi na sJjci br. Ј , vec postrnodemjm opozjtom centтa ( и kome sи sada ј levj ј desni centar ) i margina ( na kojima sи sada ekstremлa levica i desnica ) 1133 kao sto prikazuje sJjka br. 2. Konacno, sve to се porodjti jednu novu «krufuш> logiku poJitjckog polja koja је prikazaлa na slici br. З. gde се se - na jednoj strani dodirivatj ekstтemj na marginama, da Ьi se na drugoj dodirivaJj i svi onj koji sи и mejnstriти poJjtickoga polja - zajedno l!cestvujuci u novom «postrnodemom» djjaJektickom kretanju. Tako nam se samo postrnodemo doba иspostavlja samo kao pozna Modema, а ne kao neka Ьitпо nova epoha, jer iako је to doba prevazislo kontekst revo1иcije i restauracjje, u njemu kroz opozit centra i margina i dalje dеЈији modeme «mehaлicke» sile akcjje ј reakcije, te је upravo ро tome jzvesno da smo jos u «staroj» modernoj epobl, ali samo u njenom poznom dоЬи. 1 134 U tom poznom dоЬи, dobu epigona rekao Ьi Nice, si le akcije i reakcije nisu nepatvorene kao na vrhuncima Modeme ј ne poprimaju oЬlike revolucije, odnosno restauracije, vec doЬijaju oЬlike njihovih surogata. Tako cemo na jednoj strani imati оло sto smo nazvali «gradanskiJn Ыokorm> okupljenim oko postgradanskog etaЬiliranog centra, а na drugoj stranj ono sto smo nazvali «antjgradanskim Ыokorm> okupljenim oko aлtirз;ac:tanskih ekstтemлih margjna. Niti се prvi Ьitj poredak1135, а najmanje restauracija1 36, nШ се drugi Ьiti J·evolucija u svoj 1133 Naime, po~to је centar sa svojim projektom sinteze uspeo da u jednom momentu neutralise sile akcije i reakcije koje su Ьile uzele istorijske oЬiike revolucije, odnosno restauracije, i po~to је centar time uspostavio pacifikovano politicko podrucje, na njega «ustaju» margine koje su ostale izvan tog njegovog podrucja, nastavljajuci staru dijalektik.u akcije i reakcije, samo u novom oЬiiku 1134 1pak, ova postmodema politicka < olicenom u ovom postgradanskom liЬeralno-demokratskom centru, jer ukoliko se zaistз mozemo sloziti da imamo novi globalni raspored politjcke moci, u njemu ipak necemo imati samo jedan centar suvereniteta, ј jednu tacku jz koje Ьi se, ~rnitovski re<'!eno, odlucivalo о nekom svetskom vanrednom stanju, ра samim tim necemo imati nj poredak u ~mitovskom smislи.lstinaje da sи neke sile рориt SAD-a domjnantne u trenutnom rasporedu snaga, ali је sve to daleko od toga bi SAD same mogle da donose odluke od globalnog znaeaja bez konsultovanja ostalih centara mo6i i иticajnih globalnih sila poput Кine, Rusije, EU itd. То znaci da medunarodna politikajos uvek postoji, dok Ьi njeno postojanje bilo nemoguce i besmisleno u nekom «novom svetskom poretkи>> koji Ьi Ьiо potpиno unifonnan 1136 Buduci da ne postoji poredak, i da on upravo zato sto ne postojj ne mote Ьiti srusen, ne mote postojari nj restauracija. Moze samo do6i do promene globalnog odnosa snaga tako sto Ьi neke od globalлili sila ojacale, а neke druge oslaЬile, te Ьismo imali redistribuciju moci i uticaja ј lagano urusavanaje sadasnjeg meduлarodnog rasporeda. No, te~ko da taj raspored moze Ьiti srusen iznenada i revolucionamjm putem, ра samim tim tesko da moze Ьiti i restauriran. Jedina mogucnost za njegovo naglo rusenje је slucaj velikih prirodnjh katastofa koje Ьi promenjJe lice zemlje uopSte, no о tome ne mozemo ni~ta reci, јег su to razlozi kojj stoje izvan politjckoga polja i koji sи и rukama vise sjJe 370 njenoj univerzalnosti, snazi ј miljonima sledbenika. Nasuprot tome, «antjgradanski Ьlok» се predstavljatj jednи malи ј rascepkanи pseиdo-revolucjju, te се clanovj ovog «Ьioka>> иsled mnostva politickih naracija koje su и njega usle cesto jmati proЬlem da dеlији koherentno, ponekad delиjиci i veoma protivrecno1137, Ьivајисј иjedinjenj samo zajednickim neprijateljem prepoznatim и onom «gradanskom Ьlоkи». Na drugoj strani, i «gradanski Ьlok» се predstavljati jedan pseиdo-poredak kojj се, pogotovo и Evropi, иsled vezjvanja za hjljade demokratsko-liberalnih procedura, иz sve to jos ogranjcen sankrosantnim postulatima о ljиdskim pravima, biti daleko od pozicije da raspolэZe zivotom i smrcи svojih gradana, Ьivajиci tako veoma dif-uzan i «neиtralan» и odnosи na klasicne modeme poretke koji sи иpravo zbog svoje normativno nesputane moci иzrokovali njzove ratova, revolucija i kontrarevolucija sa smrcи miliona.1138 Sada u postmodemom dobu, za razliktt od klasicne Moderne u kojoj smo imali cvrste jstorijske oЬiike revolucjje i restauracjje, а koje nisи stede1e ni energjje, nj hrab.rostj, nj zrtava da Ьi se dokaza le jedna drugoj, јшаmо situaciju u kojoj се sjJe akcije i reakcjje Ьitj pokretane surogatima revolucije ј restauracije, odnosno dif-uznim entitetjma «antigradanskih margjna» ј «postgradanskog centra» - od kojih su i jednj ј drugj rascepkanj i ograniceni u medиsobnoj borЬi. Stoga cemo u postmodernom dоЬи imati sve manje kJasicnih frontalnih ratova, koje odmenjujи drugacije strukturirani sukoЬi 1139, sto је vec nova tema koja iziskuje citavo novo i strэZivanje. Ovde u zakJjucku dosada preduzetog istrazivanja mozemo reci samo sedece - Сiпјепiса da и politickom polju imamo, posmatrano sa pozicije moCi, difиzпe eпtitele koji se пе sudarajи froпtalпo vec samo па margiпama, пikako пе zпaci da zivimo и svelu nekogfukojamiпskog Ьlazeпog liЬeralпo-demokratskog mira па «krajи islorije». Linija prijatelj-neprijatelj i dalje postoji, ј njeno postojanje upravo omogucиje nastavak dijalektike istorije о Cijem funkionisanjи smo govorili tokom rada. Samo, и postn10demom nastavljanju djjalektike istorije zacete и Moderni v jse se ne sukoЬijavajи monumentalni igraci podjednakih snaga kao na modemjm vrhuncjma, kada је npr. revolucionarnj Napoleon isao ла konzervativnog Velingtona ili kada su ratovale citave ideologije npr. u vremenu kada su se proleterske republikanske brigade tuke sa Frankovom falangom. Sada се jedni Ьiti u poziciji poljticke, ekonomske ј vojne nadшoci, dok се se drugj protjy njill boritj malim gerilskim «ratovitna» i akcijama, sto djjalektiku istorije cinj slabUom, alj је ne иkida. Та d!i.jalektika се postojatj sve dok се postojatj ј 1137 Npr. u slu~aju пcokomuпjsta i пeonacista koji su, jako zajedпo па margjпama, ј dalje јеdпј drugjma neprijatelji. No ponekad се ј ekstrernne margine delovati sasv jm kohereпtпo kao u slu~aju aпarhjsta ј neoпacista koji se potpuпo spajaju u pokretima poput skinhedsa, gde se me~aju e lemeпrj ekstremeпe levice ј desпjce 1138 cak ј kada се postgгadanski tiЬeratпo-demokratski poгedak pokusavatj da zbog оЬга~uпа sa terorizmom ograпj~j пеkа gradanska prava ј slobode to mu песе iCi lako, јег се jos uvek postojati snaina «krjtj~ka masa» koja mu to nece dozvoljavati 1139 Vreme tzv. juri~пih ratova poput Prvog ј(ј Drugog svetskog, u kojima su u~estvova\e op~tc пarodne vojske formjгaпe па опоm cuvenom levee en masse Francuske revolucjje, je nepobltno proslo, kao sto је pro~lo i vreme tih opsteпarodпih vojs\ci zasnovanih na prjncipima totalпe moЬi\jzacije. Та tota\пa moЬi\jzacija је korespoпdjrala sa vremeпom u kome је doktriпa narodnog suvemjteta, koju је doпela Francuska revolucjja, Ьila neospoma, dok је takva moЬi\jzacija пesvrsishodпa u postmodemom vremeпu u kome su, kao sto smo vjde\j, istjпski suverene samo uske eJjte. Shodпo tome sada e\jte ratuju sofistjcjгaпjjjm oruzjjma ј putem profesionalnih vojski, bez potrebe da masovno podigпu па oruzje sve gradaпe, ~to пе Ьi Ьi lo svrsishodno. No, па fulost i daлas mnogi neduini civili stradaju u ovim «postmodernjm» sukobima, sto је rdava pos\edica Ьilo kojeg rata, bcz obzira па njegovu istorijsku strukturu ј to u kojoj se epohi javio. 371 poslednji opijeni fundamentalista koji се biti spremaп da se, obucen u eksploziv, uzvikujuci Alahovo ime, baci na vojпi konvoj postgradanskog poretka. Cak i kad Ьi se, ~to је verujemo nemoguce, svi teroristi unistili, па njihovo mesto Ьi dosao пeki novi prosvednik protiv globalnog sistema, sa novim idejama, а koji Ьi u slucaju da trijumfi.lje i sam doЬio opoziciju koja Ьi htela da ga srusi. Mir је, makar ovde na zemJjj, nemoguc, sto ne znacj da su sukoЬi jedjna jzvesnost. Izvesno је jedjno postojanje politickog polja koje smo u uvodu naseg rada opjsali kao ono polje koje postoji od davnioa, а unutar kojega covek gradi, ali i rusj svoje institucije, sto је rezultat borbe razlicitih grupacjja koje su jedne prema drugima u odnosu prijatelja i neprijatelja ј koje se periodicno smenjuju u monopolisanju samog prostora tog polja. Periodi smene na «monopolskoj pozicijj» su periodj nestaЬilnosti, sukoba, ratova i konflikata, dok su periodi staЬilnostj poJjtickog polja pod jednim ili vi~e «monopoljsta» periodi mjra, staЬilnostj ј ravnoteze. Tako ni sukoЬi, ni periodi mjra, nisu jedina izvesnost, vec se smenjuju periodicno u јеdпој do kraja nespoznatljivoj dijalekticj. I tu se vracamo do starozavetnog Propovednika koji је tvrdio da svemu ima svoje vreme, vreme kada se umire ј vreme kada se zjvj, vreme kada se gradi i vreme kada se razgraduje. 1140 U uvodu naseg rada smo precjzno istakli da u sredistu politickog polja jmamo jedno, ро nama, formalno ј besadrZinsko razJjkovanje prijatelja i neprijatelja, dok sve konkretne jstorijske politjcke grupacije, ustanove ј mnenja sa odredenom sadгZinom, jesu samo «igraci» kojj su noseni samim tim formalnim razlikovanjem prijatelja ј neprijatelja. Koristili SI110 jezjk auto mehanike te smo formalno razlikovanje prijatelja i neprijatelja nazvali «poluosovjnom» politickog polja, а razlicite oЬlike drustveno- politickih uredenja i ucenja koja ta uredenja promovisu, prepozпaJj smo kao «karoserij u» koja se na tu osovinu vesa i koja ne moze Ьiti pokrenuta dok poluosovjna ne zavrti tockove. Uz to smo ponudjJj ј jednu graficku shemu, koja prikazuje politjcko polje i njegovu logiku «vertjkalnog» okretanja oko «poluosovine» prijatelj-neprijatelj u kome nат <> evropske po\jtjke smanj j, te da Evropa nekjm slucajem ponovo zadobije globalni politicki uticaj , posledjce sadasnje situacije се Ьiti trajne ј to prvenstveno u oЬlasti istorije ideja, jer ona trajno na sebj nosi tragove one konkretne politicke jstorije. Jednostavnije govoreci i ciljajucj na temu nasega rada moiemo reCi da su pojmovi levice i desnice u oЬlicima u kojima ih је poznavala Evropa pl'Oiek/a dva veka, ро svemu sudeCi zauvek nestali, jer cak ј u slucaju da Evropa ponovo pronade svoje autenticne politicke parole, tesko da one mogu Ьiti na\jk onima koje su ipak pripadale jednom proslom vremenu sa sasvjm drugacjjjm ocekivaпjima, potrebama i zahtevjma. Revolucjonarna Evropa kakvu su poznavale generacjje ј koja iћ је opijala, ali ј uЬijala, ро svemu sudeCi је samo jos istorijski eho koj j је sve s laЬijj ј slaЬiji . Mi, evropljanj, naprosto sada zivimo ono vreme koje је jos najavio Tokvj\ prorokujuci doba «kada се veJjke revolucije postati retke». 1141 Ovo «postrevolucionamo» doba и kojem iivimo се, samom Cinjenicom sto је «s onu stranu J'evolucije», blti i doba «s onu stranu levice i desnice». И njemu се pojmovi levice i desnice blti jos samo antikvarni suveniri politiCke teorije, koji su moida ostali primetni, a/i koji nemaju veliku prakticnu, odnosno delatnu vainost. Stoga tj pojmovi mogu ba.S poput pravih suvenjra bjtj jos samo obeseni oko vrata kao ukras, ako se to bas nekome svida, ali onj ne mogu Ьitj staЬilan temelj na kojemu се se u postmodemom dobu graditijedna konkretna politika. ********** Ovako, posto smo dekonstruisali «staru teoriju», doJazjmo do obrisa jedne «nove prakse» koja, ро nasem mjsJjenju, moze Ьiti delotvoma i plodonosna u vremenu u kojem zivimo. Jednostavnjje receno, posto smo zaokruzili deskriptjvnj deo nasega rada i iz njega jzvukJj zakljucke, vreme је da «otkrijemo karte» ј da skocjmo na normativni deo i prezentujemo konkretan praktican stav kojeg smo obecali, kako u uvodu rada, tako i na pocetku ovoga zakljucka. Тај stav se mogao nazreti iz samog пacina na koji smo pristupjJj nasem jstrazivanju, jer su deskriptivnj i normativnj nivo uvek do kraja neodvojivj, buducj da је neka apsolutna objektivnost vise шit, negoli realnost, i vise stvar bogova, nego\j oЬicnih smrtnika, ра ni mi tu nismo drugaciji. Najme, tokom istrazivanja autor nije mogao da sakrije simpatije prema jednoj teorjjskoj , odnosno jednoj prakticno- 1141 Aleksis de Tokvil - О demoJ.:ratiji и Americi - lzdavacka knjiiamica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci, CID, Podgorica, 1990.- str. 579.- 588. Prethodno ne znaci da Tokvil smatra da su revolucije u buducnosti iskljucene, vec on samo zeli reci da се one, ako se ј jave ( sto је sada malo verovatno ), imatj potpuno drugaciju strukturu od one Francuske (а mj mozemo dodatj ј od svih sledecih koje su za ovom sledovale ), ј da nece Ьitj «veljke», vec sarno «JokaJne». Nadovezujuci se na Tokvila moremo recj da su, na pragu 21. veka, idealj Francuske revolucije potpuno jslufeni ј da predstavljaju tek neku vrstu modemistjckog starog name~taja. DakJe, opet na Tokvilovom tragu ne tvrdjmo da u buducnosti neee Ьitj Ьilo kakvjh revolucija, vec samo da one neee Ьitj «veljke», а ј te <> - da parafraziramo istovremeno Orvelovu Zivotinjskufarmu1143 i f)ilasovu Novu Кlasu. 1144 Praksa је pokazala da је principjelna i apsolutna jednakost nemoguca i kontraprodиktivna, jer moze pripremiti teren upravo za nove nejednakosti. Stoga је taj ideal istorijske politicke levice izguЬio legitimitet. Na drugoj strani, nemoguce је kao parametar иzeti izolovano i ideju slobode, koju је uvek volela da istice istorijska politicka desnica, jer се иvek u nekom stepenu oni jaci Ьiti «slobodni>> da tlace slaЬije. Stoga se moramo vratiti kantovskom pitanju о granicama slobode, priznajuci ideju slobode kao konstitutiv sve nase druStvene egzistencije, ali nadoponjujuci је idejom jednakosti kao njezinim regulativom. ldeja jednakosti Ьi t1·ebala ( sollen ) odrediti granice rdavom sirenju ;deje slobode koje bi moglo rezultirati nastajanjem/nastavljanjem sveta u kojemu oni jaci i sposobniji prate svoj interes bez Ьilo kakve obaveze prema onima ubogima. 1145 Naravno, tu obavezu nije moguce potpuno zakonski tj. pozitivno- pravno propisati jer Ьi se onda udarilo na samи ideju slobode koja је konstituitiv, ali је tu obavezu moguce, uz neka razborita zakonska resenja ( uglavnom iz oЫasti poreske politike ј tzv. socijalnog zakonodavstva ) koja се ocuvati sustinu slobode, potrзZivati iz moralnc sfere, te sпю zato istakli da је rec о kantovskom trebanju ( sol!en ), а ne о Ьilo kakvirn ideoloskim projektima poput marksistickog komunizma ili fa5istickog korporativizma. Jednostavпije receno, optiшalno resenje је t J komЬinaciji ideje slobode i ideje jednakosti od kojih Ьi ova prva Ьi1а konstitutiv, а ova druga regulativ. lli jos jednostavnije receno, to znaci favorizovanje sistema u kome се prirodno postojati razlike izmedu јасiћ i slaЬijih, ali i gde се jaci imati obavezu da brinu о slabljima. То се Ьiti ona 1143 Dz. Orvel - livotinjska farma - Bl GZ, Beograd, 1987. 11 44 М. E)jlas - Nova klasa- Narodna knjjga, Beograd, 1990. 1145 А zahtev da se brjne о uЬogjma shvatarno naprosto kao unjverzalan ј Ьezvremen, te on kao takav progovara u mnogjm reljgjjama ј filozofskjm ueenjima, koja jspravno zapaiaju kako Ьi suprotno postupanje razorjlo samu covekovu drustvenu egzistencjju. Obzirom na tradjcjju jz koje pjsemo mozemo sarno navestj kako hrjscanstvo eshatoloski utemeljuje nuinost brige о slaЬijjma u momentu kada Hrist jzgovara svoje cuvene recj opjsujuCi StтaSni sud: ««А car се jm odgovorjtj: zajsta vam kaiem, u koljko ucjnjste jednom od ove moje najmanje Ьгасе, menj uciniste» ј obrnuto «Tada се jm odgovoritj ј recj: zajsta varn kaiem, u koljko ne ucjnjste jednom od ovih najmanjih , nj menj ne ucjnjste»- Sveto pismo - Mat. 25 : 31-46 381 cиvena Tokvilova «krajnja tacka u kojoj se sloboda i jednakost doticu i stapaju» 1146, а koju је anticipirao upravo Kant. U toj krajnjoj tacci, koja pretpostavlja postojanje demokratskog ј liЬeralnog sjstema, ali koja protezira ј socijalnu nadogradnju tog s jstema, moguce је postici drustvenu ravnotefu. Naravno, ta ravnotefa је uvek do kraja prakticno nedostizna ovde ла zemJjj punoj nesavrsenostj иsled delovanja raznoraznih strasti, аЈј ona, odлosno sistem koji bi је vaspostavio, njsu nj utopije koje su potpuno daleko od prakticпe realizacije. Тај «ravnotefui» sistem је vi~e jedan smer и kome Ьi trebao krenнti vec postojecj liЬeralno-demokratski poredak postgradanskog centra koji, kao sto smo videli, pati kako od unиtrasnjih mana poput npr. demokratskog deficita, tako i od spolja5njih opasnosti poput «osvete marginalizovanih» koja se kao bumerang vraca н vidн terorizma iJj Jokalnih nereda. Ovaj smer је suprotan od onog neoliЬeralnog, ali ne predstavlja stvaranje neke поvе anti-liЬeralne ideologije, posto smo ubedeni da је vreme striktnih i rigidnih ideologija minulo. Stoga ovaj smer zпaci samo kombiпovaпje motiva razlicitih vec postojecih politickih diskursa, od kojih је svaki sam za sebe antikvaran i prevaziden, ali koji Ьi svi zajedno u nekoj od svojih postmodernih komЬinacija mogli Ьiti veoma aktllelлi i prakticno uspesni. DakJe, potreban је jedan komЬiлovan postideoloski pristup, posto Ьi svaki unisoп pristup stvarnosti sigurno znacio forsiranje te iste stvamosti, i ponovni pad u besplodne i sиvise ideologizujuce okvire. KomЬiпovan pristup koji паm se cini prodиktivnim pronasli smo kod Danijela Bela kao jednog od vodecih post-ideolo~kil1 teoretjcara, koji је veoma cesto sebe opisivao kao socijalistu и ekonomiji, liЬerala u politici i konzervativca н kulturi. OVl! njegoVl! misao smo prihvatili i razvijali u nekiп1 nasim «ranim radovirшш 1147, ali је ona tamo Ьila tek neka vrsta primitivne intuicije, dok је sada posle ovde preduzetog oЬimnog teorijskog istrazivanja doslo vreme da tu nekada5nju primitivnu intuiciju obojimo konkret:пim i preciznim znacenjima i iz nje iZVl!cemo praktican stav. U tom kontekstu nam se ovde preduzeto оЬiшпо teorij sko istraZivanje ukazuje samo kao nesto opsimija prolegomena za jasno formulisaпje ideje jedne post-idcoloske politike, odnosno politicke teorije. Dakle, valja nam odgovoriti na pitanje sta to znaci Ьiti liЬeral и politici, socijalista и ekonomiji, а konzervativac u kulturi, i pojasniti sta to znaci и zЬiru i konacno. Zasto liberal и p olitici? Jer liberalna zarrusao pravne drfave u institucionalnom smislи jamci najvecu slobodu za najveci broj ljudi koji nisи vezaлi nicim osim zakona u cijem donoseлju sami ucestVl!ju. LiЬeralna pravna drzava predstavlja bezbedonosni kisobraп za drustveпu podlogu buduci da ona stiti od moguce samovolje Ьilo kojeg pojediпca omogucujиci uskladivanje razlicitih sloboda pojedinaca putem j avnog prava. Ти smo nesиmnjivo ла kantovskom tragu postavljajuci u sredise naseg stava «liЬeral и politici» njegov liberalni konstitucionalizaш. No, taj konstitucionalizam ne Ьi trebalo shvatati iskljucivo Zegalisticki, vec Ьi jednako paZпju trebalo posvetiti proЬlemu legitimiteta, te u tom konstitucionalnom smislu Kant treba Ьiti nadograden Tokvilom i Smitom. Naime, potrebno је prevaziCi demokratske deficite koje, kao sto smo videli, proizvodi aktuelna liЬeralna dr.atva u Evropi, u kojoj su veoma cesto ekspertokratske Ьirokratske elite иda1jene od gradana, sto njihov legitimitet ciпi spomim. Ovi demokratski deficiti se mogu prevaziCi obnavljanjem demokratske prakse ро kojoj se politicki zivot пе Ьi svodio Ј Ј46 Aleksis de Tokvi l - О demokгatiji и Americi - Izdavaёka knjizamica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci, СЮ, Podgorica, 1990. - str. 453. Ј Ј 47 N. Cveticanin - Sinteza kao strategija - Filozofl}a i drustvo XlX-XX, Beograd, 2001.-2002. 382 samo na plitko kretanje шеdи ponnvno-pravnim norrnama, vec gde bi poliricari od gradana doЬij ali mandat ( npr. pиtem referendиma ili drugih slicnih procedura ) za celishodne odlиke koje ne Ьi krsile krucijalna pravila pravne dгZave ( pre svega princip podele vlasti ), a li koje ne Ьi Ьile vezane ni bezbrojnim legalistickim procedиrama. Takode, izbegavanje rig idnog legalizma, odnosno pravnog pozitivizma znaCi i pгetpostavljanje politike pгavu, kako bi se stvorio prostor za istinske dгZavnicke poteze koji sи и ovome momentu veoma potrebni Evropi kako Ьi ona prevazisla krizu svog institucionalnog razvoja olicenog npr. и trenиtnoj kriz i иstava EU. Pretpostavljanj e politike pravи ne znaci potiranje principa pravne dгZave, vec znaci pretpostavljanje dl-iavnicke logike, izlozene и onoj post-ideoloskoj politickoj liniji kоји smo pratili, ekspeгtola-atsko-blгola-atskoj iogici koja politicke proЬieme posmatra sиzenom optikoш. Stav ostaje liЬeralan јег se ova driavnicka logika ne sше odшetnиti и politicku samovoljи i aиtoritanю-totalitame politicke oЬlike, jer Ьi se time nesto doЬilo ( sa stanovista e·fikasnosti ), ali mnogo izgиЬilo ( sa stanovista slobode ). Tako ova d1-iavnicka logika treba da se i dalje krece u konstantama pravne drzave poput npr. podele vlasti, sto znaci da se politicki sistem i dalje bazira na institucionalnoj ravnotezi parlamenta, vlade i sиdova. No, ova dri avnicka iogika ne sше, makar ako rnisli da ostane «drzavnicka», da boravi u Ьilo kojem ideoloSkom prostoru 1148, vec treba da se bavi konkretnirn determinantama polirickoga polja. Konacno, nas stav «liЬeral и politici» zaokruZиjemo klasicnirn liЬeralnim kredom koji naucava da и politici nema savrsenih i dobrih resenja, vec da иvek Ьiramo izmedи dva losa resenja - ono manje lose . То predstavlja stav polirickog realizma koji smatra da bilo koje poliricko resenje nije idealno - da se poslиzimo Lajbnicovom sint~omom - и svim mogucim svetovima, vec svako resenje zavisi od okolnosri , situacije, raspolozivih snaga, а ponekad cak i srece. Politika је shodno tome kao sto smo isticali tokom naseg rada umetnost moguceg i njen horizont nikada nije zatvoren nekim nuZnim i nepobitnim ideoloskim priпcipima. Zasto socija/ista и ekonomiji? Zbog opasnosti od pretvaranja prethodnog politickog realizma и pиki politicki pragmatizam, potrebno је na prethodnom nivoи ekspliciranoj ideji slobode postaviri nadogradnjи и regиlarivnoj ravni pиtem ideje j ednakosti. Dakle, socijalizam о kome је ovde rec nece Ьiti konstitutivпi, te shodлo tome ne podrazumeva kolektivizaciju vlasnistva i odricanje od liЬeralnih principa, vec је ovaj socijalizam regиlativni и kantovskom smislи, samo kao ideja о pravicпoj drиstvenoj raspodeli koja Ьi fl·ebala da bude praktikovana. Dakle, ovaj «socijalizam» predstavlja moralni korektiv, а ne konstitutivnи idejи drustva. Ovaj moralni korektiv se moze u izvesnim slucajevima pretociti и pozirivno-pravno zakonodavstvo, ali on ni и kojem slucajи ne moze da menja 1148 Dobar primer za ovo ideologizovanje u novije vreme је slucaj kada se naime mnogi dru~tveno-politicki proЬiemi svode na proЬieme ljudskih prava, sto svakako predstavlja vrstu ideologizacije, jer se forsira samo jedan aspekt ёovekove dru.~tvene egzistencije. Ne poricuci vaiлost postovanja ljudskih prava mozemo reci da ih ne mozemo shvatati iskljucivo formalno-legalistiёki, vec ih svakako treba nadgraditi idejom socijalnih prava, odnosno treba ih posmatrati u kontekstu stvaranja us lova za zivot dostojan ёoveka u svakom smislu. Ta.kode, mnoga krsenja ljudslcih prava prozilaze iz neresenih socijalnih proЬiema, ра је tako najЬolji rad na unapredivanju ljudskih prava zapravo rad na resavanju konkrentih proЬiema koji muee gтadane - od proЬiema bezbednosti, preko proЬlema ekonomskog standarda sve do proЬiema postovanja kultumih identiteta. Naravno, ideologija ljudskih pravaje samo trenutno vidljiv oЬiik ideologizacije politike, dok ne vredi ni pominjati sve one stare oЬii ke ideologizacije politike, od kojih su mnogi pomenuti diljem nasega rada. 383 strukturи pravne drtave ј иdara na princjp podele vlasti. То prakticno znaci da se npr. moze paketom poreskih zakona, odnosno tzv. progresjvnim oporezjvanjem ujednaciti sjstem distriЬиcjje dobara, иz рuли svest da se taj sjstem лjkada ne moze potpиno izjednaCiti, sto Ьi Ьilo mogиce иciniti jedino totalitamim sredstvjma, sto se kosi sa svjm onim iznesenim u prvoj tacci ove postideoloske trilogije. Pored ovjh resenja poreske legislative, «socjjaJjstickom» moralnom korektjvu treba dozvoliti da se pre svega vanjnstitucjonalno izrazj kroz neke spontane forme solidamostj. То znaci da se iz podrucja drustva, а ne iz podrucja driave, treba radjti na јасаnји tradjcjonalлih, ali ј novoustanovljenjh formi soljdarnosti, te treba jacatj povezanost pиtem porodice, crkava (tj . verskih zajednica ) ј raznjh gradanskih иdruzenja1149, te se и svakom slucaju treba prevazici koncept izolovane indivjdиe u otudenom svetu. Ovo nije nuZпo Ciniti sarno jz razloga ocиvavanja Jjcnog dиsevnog zdravlja gradana, vec ј zbog predupredjvanja negativnih socioloskiћ posledica, bиduci da velike socijalne пejedпakos6 mogu ugrozjtj sam demokratski poredak. Iskustvo је pokazalo da sи izolovane, otudene i osjгomasene indivjdиe najbolja meta razlicitjh totalitarnjh pokreta- bez obzira da Ј ј se radi о poJjticko- ideoloskim pokretima ili о pseиdo-religijskim patoloskim sektama - koji iz sebe generisи druStvene krize ј najavUиjи nove despotizme. Dakle, stav «socjjaJjsta u ekonomjjj» se veoma profano moze obrazlozjti zahtevom da јасј brinu о slablj ima, sto је mogиce realizovatj kako tzv. socjjalnim zakoпodavstvom, tako i vaninstitucionalлim formama soJ jdarnosti , ргј svemu izbcgavajuci rigidno i unjformno лjvelisanje svih drustveпih razlika ј sarolikosti. Sve и svemu, ukoliko је prva tacka nase postideoloske trilogjje predstavljala liberalni realizam, onda druga tacka promovise socijalnи solidarnost kao moralni zahtev kojj se nadovezиje, а}ј i izdiie iznad, golog fakticjteta i reafirmjse ideju drиStvene pravde Zasto konzen ,ativac и kulturi? Kada ka.Zemo k:ultura, mislimo i nauka i umet11ost, odnosno mjslimo па glavne oЬiasti covekovog duhovnog stvaranja koje ga иzdifu visoko iznad politickog iJj ekonomskog nivoa. Kultura, umetnost i nauka dаји znacenja svetu и kojem zivimo te onj kao podrucja duha i stvaranja ле podlefu demokratskim zakonima ј и njima, kao ј kroz njih, ljиdj ne Ьivаји jedлakima, bиducj da пjsu jednaki ni njjhovi stvaralacki talentj. U oЬlasti kulture, kao i и oЬlastj nauke ј umetnostj postoje «jaki» i «slabl» ј «osrednji» ljиdi tj. stvaraocj, te svaki pokusaj demokratizacij e ovjh oblasti nuZпo vodj njiћovoj trivijaJjzacjjj ј profanizaciji. Veber ispravno zakljucиje da «demokratjja treba da postojj tamo gde јој је mesto» misleci na oЬiast konkretnih politickih jnstitucjja koje сиvај и druStvenи ravnotefu, no zapaZa da лјје nuZпo da demokratija postojj u svim oЬJastjma, dok је и nekima to cak kontraproduktivno, posto su stvarj рориt npr. naиcnog obrazovanja stvar «duhovne OJ'istokratije». 1150 Оvи duhovnu aristola-atiju koju је Veber prepoznao н oЬiasti nauke, тј mozemo konstatovati i za podrucje umetnostj, kao i za siroko podrucje kulture, sto znaci da u njima zjy j stari aгistokratski princip ll svoj njegovoj pиnoci. Ovaj aristokratski princip и ovim oЬiastima ne postoji и sтјsЈи hijerarhjje, posto Ьi о njoj Ьilo nepriljcno govoritj u oЬlasti duha, te Ьi veoma tesko Ьilo sloZiti ро hjjerarhiji kulturne vrednosti, urnetnjcka dela јЈј naиcne sistematike. No, 1149 Naravno, drtava ( а time i politika) ostaje onaj poslednji arЬitar kako ove razlicite forme udruiivanja ne Ьi dovele do raznoraznih politickih dezintegracija i IЬ\okada c itavog sisterna 1150 М. Veber - Duhovni rad kao poziv - Izdavacka knjitamica Zorana Stojanovica, Srernski Karlovci, 1998. - str. 62. 384 ukoliko aristokratski princip ovde ne postoji u smislu striktne hijerarhije, on postoji u smislu kvaliteta kao neponovljivosti individualnog stvaranja. 1151 Medutim, ovo individualno stvaranje је istovremeno i neponovUivo, ali i vezano za odгetlenu tradiciju, te tako kada govorimo о konzervativnom stavu u kulturi, odnosno umetnosti i nauci, onda pod tim osim dulюvne aгistokratije odab1·ane ро stvaralackom kvalitetu, podrazumevamo ј stvar/acki kontinuitet kao p1·ipadnost odJ·etlenoj h·adiciji. Та tradjcjja nije nacjonalno, klasno ili lokalno-kulturno definisana ve6 predstavlja jedan duhovni krug u kоше se kre6e Ьilo kojj stvaralac, а kome је na volju ostavljeno da prele6e vekove i kontjnente, ј da jnspjracjju trazj kako kod savremeпjka ј sunarodnika, tako isto ј kod proslih <> pokusavajuci ovladatj poljem moCi, te се јој to omogucjti da se vjse bavi spasavanjem dusa, а manje politjckim proЬ\emjma. Reseлje је zapravo и postmodernom reaktuelizovanju prilicno stare ideje, stare gotovo koliko i covek ј njegova civi lizacija, о 387 «vraceviшa» i «poglavicama» koji vladajи svako u svojoj oЫasti, ali gde sи i jedni ј drиgi potrebni «plemenш>. То «pleme» је danas globalna gradanska zajednica koja se sastoj i od razlicitih naroda sa razJicitim politickim poretcima, i u kojoj sи takode prisиtni razliciti religijsЮ obrazci, ali gde sи svi zajedno na udaru g lobalnih opasnosti prouzrokovanih pre svega ekoloskom i energetskom situacijom, ali i и ovom radи prezentovanom napetoscи gradanskog i antigradanskog shvatanja politike. То Jjиdsko «pleme» Ьi tesko izdrzalo jos jedan globalлi sukob рориt onih videnih u 20. vekи te је stoga priпudeлo da traga za modelom globalne ravnoteze. Тој ravnotezi dominantno (post)gradansko liberalno- demokratsko shvatanje poJjtike moze doprineti samo иkoliko ne ostane samodovoljno i samozadovoljno, vec ako prevazilazeci politicku uniformnost dozvoli egzistiianje jednog sveta razliCitih drustvenih oЬiika, и onom smislи и kojem је na Kantovom tragu о tome govorio Rols.11 59 U protivnom се gradansko shvatanje politike, koje је kao sto sпю videli и sebe potpиno иvuklo ј Jevicu i desnicи, postati preteiak teret za sve one koji ga doZivljavaju kao strano telo, te се se moci ocekivatj dalje eskalacjje terorizma ј ostalih marginalnih, аЈј opasnih, otpora globalnom gradanskom centru kojj је ostao sam u sredistu politjckog polja, saljиcj levicи ј desnicи u politicku istorijи. Naime, vjdeli smo kako је podela poJjtiCkog polja na levicи ј desnjcи vise stvar istorije, negoli aktuelnog politickog trenиtka ј kako је nova Јјпiја podele - na one koji sи jskJjиcenj iz иcestvovanja и onome sto smo nazvali postgradanskim centristickim JiЬeralno-demokratskim poretkom i na one koji su пosjoci tog poretka. Prvi kao sto smo videli praktikujи antigradansko pseиdo-revolиcionarno shvatanje politike koje provaljиje и nizu otpora sa margina, dok sи drugi ostaJj и granicama modernisticki krutog modela gradanskog shvatanja politike kojim је omeden prostor globalnoga centra. Jasno је da је medu tim polovima potrebno premostiti jaz, ili и najgorem slиеаји makar ga иЬla:Ziti i иspostaviti politicku komunikaciju, jer је altemativa jedno produЬijivanje globalnih sukoba i uvecavanje globalлe nestaЬilпosti sto ne Ьi proslo bez posledjca i ро evropski kontinent. Ovoj komunikaci.Ji Ьi svakako doprinelo inaиgurisanje jednog post-ideoloskog graaanskog shvatanja politike koje ne Ьi svet sa margina posmatralo sopstvenim idejno-ideoloskim aparatom kao sto cini Fukojama, vec koje Ьi Ьilo otvoreno ka koegzistenciji sa razlicitim idejnim i politickim sistemima, kao sto predlaze Rols. Ovo post-ideolosko graaansko sћvatanje politike Ьi posebno trebalo Ьiti otvoreno prema ideji jednog sveta razlic jtih identiteta koji Ьi shodno svom sopstvenom prak6cnom haЬitusu preи.zimali prjncipe liЬeralno-demokratskog gradanskog shvatanja politike. No, ovo post-ideolosko graaansko shvatanje politike Ьi trebalo da odbaci staru «ideolosku» modernisticku predrasиdu da liЬeralno-demokratsko gradansko shvatanje politike moze vazjti univerzalno ј jednako bez obzira gde se primenjuje i bez obzira na naslage razlicitih istorijsko-kultumih tradicija. Takode, post-ideolosko gratlansko shvatanje politike Ьi svojim postmodemistickim prevazilazenjeш шodemisticke koncepcjje «zatvorenog polja moci» i svojom otvorenoscu ka religiji i razlicitim lokalniш kultovima omogucilo da u globalnom djjalogи ne иcestvuju iskljиcivo poJjticke elite, vec i Citave religije i kulture. Naravno, prakticna medиnarodna politika се i dalje ostati ona jnstanca donosenja konkretnih globalnih politickjh ј ekonomskih odluka, te Ьi iluzorno Ьilo ocekivati da se te odluke donose negde drugde, u nekim «kultumo-duhovnim» sferama. No, medunarodna politika svoje odlиke ne more donositi u «praznom vakumu» potpиno apstrahиjuci od religijskih, kulturoloskih i uopste istorijskih podloga sa kojima raspola.Ze, kao sto ne 1159 Dzon Rols - Pravo naroda - Alexandria Press, NS РМ, Beograd, 2003. 388 moze, а ~to је mozda najvaZnije, apstrahovati ni od ekoloskih potencijala ( tj. prirodnih resursa i globalnog proЫema ugrozenosti zemljinog eko-sistema ) sa kojima raspolaie. Sve to medunarodnoj politicj kojom uglavnom dominjra (post)gradansko liЬeralno­ demokratsko shvatanje poJjtike nalaze saradnju i konsultovanje sa mnogim instancama - od onih religijskih i kulturolo~kih sve do onih ekoloskih instanci tzv. civilnog drustva. Tako Ьi se doslo do jedne koncepcije odrzivog razvoja koj j Ьi re~avao, а ne proizvodjo globalne proЫeme. Konacno, prethodnom strategijom Ьi se polako uЬiaiio jaz jzmedu onoga ~to smo nazvali gradanskim i onoga sto smo nazvaJj antigradanskjm shvatanjem politike, а sto је uz pojmove levice, desnice ј centra bilo glavni predmet па~еg istrazjvaпja. Dakle, gl'aaansko i antigJ'aaasko shvatanje politike - cije је J'az/ikovanje k tj. na menjanju socjjalnih uslova kojj pogoduju njegovom javljanju. No, organjzovanj krimjnal се u demokratskom sistemu uvek Ьitj do kraja neiskorenjjv, jer је naprosto jedan nejzbefni prateci fenomen, а ne skup uslova, te се se stoga protiv njega uvek trebati vise borjtj, nego ga «socjja\jzovatj». 1161 То takode znaCi da се se pre i\j kasnije za pregovarackim stolom morati nacj ј js\amskj fundamentalisti koji nemaju sopstvenu driavu ( makar jmali drZave koje ih sjmpati~u ), а\ј koji jmaju kapj\amu teroristicku mrel;u kao neku vrstu vjгtue\nog poljtickog entjteta. Sa njima се se konaC::no trebati pregovarati jednako onako kao ~to је za pregovaracki sto dovedena npr. ГRА, odnosno njeno poJjtjC::ko krj\o. Postizanje odredenjh uslova za otpoejnjanje tog prego,•arackog procesaje vec druga tema ј srvar prakticne politike о cemu naravno ne mo!emo Ьilo ~ta reci u teorijskom radu 1162 Citat kojj se nalazj napred ј kojim zarvaramo citav rad је iz- Aleksjs de Tokvj\ - О demokratiji и Americi lzdavacka knjiZзmica Z.orana Stojanovica, Sremski Karlovci, CID, Podgorica, 1990. - str. 16/ 17. 389 konkretna poljtjka rukovodi drugom vrstom rezonovanja koje је veoma retko stratesko ј koje је pod jmperativom da odgovori na trenиtacne politicke zahteve, proЬieme i okolnosti. Stoga izmedu teorijskog razmatranja ј prakticnog delanja иvek stoji jedan jaz, jer nesto znati jos uvek nije to nesto prevesti и delo. No, naivno је misliti da Ьilo koje izneseno teorijsko razmatranje nema nikakviћ prakticnih konsekvensi, jer ono nastavlja da Zivi kao c jnjenica medu drugjm cinjenicaшa, medu kojima se uopste ј krece praksa. Stoga smo, bez obzira da li је rec о konkretniш materijalnim Cinjenjcama ili о nekoj jdeji , uvek suoceni sa nekom vrstom putokaza koji nат kazuje tek da postoji i trazi da se prema njemu odredirno. Od svakog coveka ponaosob zavisi da li се taj putokaz uvaZiti ili ne. Tako је i sa ovde jznesenim istraZivanjem koje svoju punu istinu moze da doЬije tek u susretu sa onima koji ее ga studirati, kao i sa svim ostalim cinjenjcaшa prostoga zivota. Ono samo nije iшalo drugu pretenziju osim one da ukaZe па neke znakove vremena и kojem zivimo. 390 «Da li da pomislim da је Tvorac stvorio coveka da Ьi ga ostavio da se beskrajno koprca и misaonoj bedi koja nas okrufuje? Ne Ьih to mogao verovati: Bog priprema evropskim drustvima postojanijи i mirnijи bиdиcnost; ne zпam njegove naume, ali necu prestati da и пjih verujem samo zato sto пе mogu da ih prozrem, а radije sшnnjam и svojи pamet пеgо и njegovu pravicnost» Aleksis de Tokvil 391 BIBLIOGRAFIJA: Ananiadis, Grigoris- Кш·/ Smit па Kosovu, ili rat uzeti ozblljпo - RepuЬ/ika, Beograd, Godina XV ( 2003.) Br. 308. Anderson, Peri - Razmatranja о zapadпom mш·ksizmu - BIGZ, Beograd, 1985. Aпge/i film, Joski Harvard - clanak, Politika, 12. januar 2006. Antonic, Slobodan - Nacija и strujama proS/osti - Cigoja Stampa, Beograd, 2003. Antonov-Ovsjenko, Anton - Staljin - portret tiraпiпa -Naprijed, Zagreb, 1986. Aristotel - Politika - Kultura, Beograd, 1970. Aristotel- Nikomal10va etika - LiЬer, Zagreb, 1982. Arent, Hana -lstiпa i laz и politici- Filip Visnjic, Beograd, 1994. Ay1ing, Stanley - Edmuпd Burke: His Life and Opinioпs, 1988. Augustin, Aurelije- Dt·iava boija - CID, Podgorica, 2004. Aнgustin, Aurelije - lspovijesti - Кrscanska sadasnjost, Zagreb, 1999. Basta, Danilo- Капt kao politicki mislilac- predgovor za zbornik Kantovih teksotva- Um i sloboda - Beograd, Mladost, 1974. BebЬington, David- The Mind ojGladstone- Oxford University Press, 2004. Beke-Brarnkamp, Ralf- Robert Оwеп- Kommипitarismus als Weg zu eiпer gerechteren Gesel/schaj - Milnster, 1989. Bell, Daniel- The Епd ој Jdeology; Оп the Exhaustioп ој Political l deas in the Fifties- The Free Press о[ Glencoe, lllinois Bendersky, W. Joseph - Carl Schmitt at Nurembe1·g - Telos- Number 72., Summer 1987. Berdajev, Nikolaj - Sudblna coveka и savremeпom svetu- Zepter Book World, Beograd, 1999. Berk, Edmund- RazmiS/jaпja о revofuciji и Ft·ancuskoj- Filip Visnjic, Beograd, 2001. Burke, Edmund- Burke 's Politics: Selected W1·itiпgs апd Speeches ој Edmund Burke оп Rejorm, Revolutioп, and War- New Уот·k, Konopf, 1949. edit. R. Hoffman/P. Levack Berlin,lsaiah- Wiпstoп Chщ·chill iп 1940- Online Editioп, 1997. Berlin, Isaiah - The Ма п Who Веса те а Myt/7 - Listener 38., 1947. Berlin, lsaija- Cetiri ogleda о slobodi- Filip Visnjic, Beograd, 1992. Bemstein, Eduard - Die Voraussetzuпgeп des Sozialismus uпd die Aujgabeп der Sozialdemokratie - Berliп-Bonn-Bad Godesberg, 1975. Best, Steven - Kellner, Doнglas- The Postmodern Turn- Guilford Press, New York & London, 1997. Beveridge, William Henry - Full Employment iп а Free Society: А Sиmmary - Allen und Unwin, London, 1944. Beveridz, Vilijam Heнri - Рипа zaposleпost и slobodпom drиstvи- pregled od ser Vilijama Beveridza - (b.m. ), New Stзtesman апd Nation, 1944. BiЬic, Adolf- Gratlaпsko drustvo i ро/Шсkа driava - Centar za kulturnu delatnost, Zagreb, 1983. 392 Bloy, Marjie - Benjamin Disraeli- The Victorian Web, Online edition, October 2002 - www. victorianweb.org/h istory/pms/d izzy. html Blundell, John & Gosschalk, Brian- Beyond Left and Right- Institute ofEconomic Affairs, London, 1997. ВоЬiо, Norberto- Desnica i levica- CID, Podgorica, 1997. Bodrijar, Zan- Fatalne st1·ategije, Кnjizevпa zajednica Novoga Sada, 1991. Bodrijar, Zал - Simulakrumi i simu/acija- Svetovi, Novi Sad, 1991 Boersner, Demetrio - The bolsheviks and the national and colonial question 1917-1928. - Droz, Geneve, 1957. Bosaлquet, Nicholas- After the New Right - Heinemarщ London, 1983. Brankovic, Srbobran - Levica i desnica и politickom pt·ostoru Srbije - Sociologija, 1993.g, br. 3. Brankovic, Srbobran- Metodoloski pseudo-rigorizam ili nepodnoSljiva lakoca teo1·etisanja - u Sociologija 211995. Buharin, Nikolaj Ivaлovic- Teorija historijskog matet·ijalizma - Globus, Zagreb, 1980. Caшpbell, Tod- Sound Finance: Gladstone and British Governmenl Finance, 1880. - 1895. - Ph.D. research, LSE, 2005. Convay, W. David - Nietcћe and political Thinking- Routlege, London and New York Cveticanin, Neven- Evropska desnica izmedu таса i zakona - Filip Visnjic, Beograd, 2004. Cveticanin, Neven- Sinteza kao strategija- Filozofija i drustvo XIX-XX, Beograd, 2001.-2002. Cavoski, Kosta - Kostunica, Vojislav- Stranacki pluralizam ili monizam- Privredno- pravni prirucnik, Beograd, 1990. Cercil, Vinston - D1·ugi svetski rat- Prosveta, Beograd Cetvoro mrtvih и Afganistanu - claoak, Politika, 7. februar 2006. Defo, Danijel - Roblnzon Kruso - JRJ, Zem un, 2005. De Fontenet, Fraлsoa - Rasizam- Plato, Beograd, 1999. Deklш·acija о pravima coveka i gt·ailanina - http://www.radiostudent.si/projekti/demokracija/teksti/02\ibertesћ.html De Mestr, Zozef- Spisi о revoluciji, Gradac, Cacak, 2001. Diels, Hermann - Predsokratovci-fragmenti - Naprijed, Zagreb, 1983. Diran, Stefш1- Fasizam, islam i grube mesavine- Le monde diplomatqнe-Nin, Beograd, novembar 2006. No 13. Dodge, Guy Howard- Benjamin Constant 's Pl1ilosophy ој LiЬera/ism: А Study in Politics and Religion - The University ofNorth Carolina Press, Chapel Нill, 1980. Dilas, М i lovan - Nova klasa - Narodna knj i ga, Beograd, 1990. Dindic, Zoran - Subjektivnost i nasilje - Istrazivacko-izdavacki centar SSO SrЫje, Beograd, 1982. Duric, Mihajlo - Utopija izmene sveta- revo/ucija, nihilizam, anarhizam - Institut drustvenih nauka, Beograd, 1979. Eliot, Tomas Sterns - Pusta zemlja- Prosveta, Nis, 1988. Eliot, Tomas Stems- Tradicija i individualni talenat- u lzabrani tek.stovi - Prosvcta, Beograd, 1963. Encyclopcedia Britannica, Onl ine Edition, 2006. http://wwwa.britannica.coшleЬ/article 393 9038464 Fajerabend, Pol - Protiv metode- Veselin Masle~a. Sarajevo, 1987. Fanatizam kao uteha -