UNIVERZITET U BEOGRADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET Damir V. Beatović EVALUACIJA GENOTIPOVA BOSILJKA (Ocimum spp.) GAJENIH U SRBIJI doktorska disertacija Beograd, 2013. UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF AGRICULTURE Damir V. Beatović EVALUATION OF BASIL GENOTYPES (Ocimum spp.) GROWN IN SERBIA Doctoral Dissertation Belgrade, 2013. UNIVERZITET U BEOGRADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET Komisija za ocenu i odbranu doktorske disertacije Mentor: dr Slavica Jelaĉić, vanredni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu ______________________________________________________________ Članovi komisije: dr Slaven Prodanović, redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu _______________________________________________________________ dr Nada Lakić, redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu _______________________________________________________________ dr Dijana Krstić-Milońević, nauĉni saradnik Instituta za biolońka istraņivanja “Sinińa Stanković” Beograd _______________________________________________________________ dr Nebojńa Menković, nauĉni savetnik Instituta za prouĉavanje lekovitog bilja “Dr Josif Panĉić” Beograd _______________________________________________________________ Datum odbrane doktorske disertacije:_________________________________ Ova doktorska disertacija je rezultat istraņivaĉkih projekata Ministarstva prosvete, nauke i tehnolońkog razvoja Republike Srbije: Projekat TR 20108: „Samoniklo i gajeno lekovito bilje biozona Srbije u funkciji održivog razvoja brdsko-planinskih regija – prvi deo“ (period 2008-2010. godina) rukovodilac dr Nebojńa Menković Projekat III 46001: „Razvoj i primena novih i tradicionalnih tehnologija u proizvodnji konkurentnih prehrambenih proizvoda sa dodatom vrednošću za domaće i svetsko tržište – STVORIMO BOGATSTVO IZ BOGATSTVA SRBIJE“ (period 2011-2014. godina) rukovodilac dr Jasna Mastilović Antioksidativni potencijal i sadrņaj fenola u ekstraktima bosiljka ispitivala je dr Dijana Krstić-Milońević. Antimikrobnu aktivnost odreĊivale su dipl. biolog Jovana Ńiljegović i dr Jasmina Glamoĉlija. Hemijski profil etarskih ulja (GC/MS) ispitivanih genotipova bosiljka identifikovao je mr Mihailo Ristić. Identifikaciju antocijana izvrńio je prof. dr Vele Teńević. Svima najtoplije zahvaljujem! Evaluacija genotipova bosiljka (Ocimum spp.) gajenih u Srbiji Rezime Evaluacija genotipova bosiljka (Ocimum spp.) obuhvatila je prouĉavanje agro-morfolońkih, hemijskih i biolońkih osobina herbe i etarskog ulja. Materijal za realizaciju istraņivanja ĉinilo je trinaest introdukovanih genotipova bosiljka. Evaluacija genotipova bosiljka izvrńena je na nivou fenotipa, po obliku izraņenosti kvantitativnih i kvalitativnih osobina. Upotrebna vrednost, hemotipska pripadnost i biolońka aktivnost odreĊena je na osnovu karakteristika etarskog ulja i herbe. Analizirano je 14 kvantitavnih i 15 kvalitativnih agro-morfolońkih osobina genotipova bosiljka. Na nivou svih trinaest genotipova, za analizirana kvantitativna svojstava, genetiĉka varijansa je ĉinila najveći deo ukupne fenotipske varijanse. Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za sve ispitivane agro-morfolońke osobine iznosio je preko 99%, ńto ukazuje da su osobine genetiĉki snaņno uslovljene i u visokom stepenu nasledne. Kvalitativna svojstva stabljike, lista i cvasti analizirana su osnovu na morfolońkih markera po procedurama UPOV-a, i konstatovane su razlike izmeĊu ispitivanih genotipova. Ocena dekorativne vrednosti genotipova bosiljka izvrńena je na osnovu kvantitativnih i kvalitativnih osobina lista, cvasti i stabljike. Genotipovi bosiljka se meĊu sobom znaĉajno razlikuju po koliĉini (%) etarskog ulja u suvoj herbi. Proseĉna koliĉina etarskog ulja u herbi varirala je od 0,61% (Fino verde) do 1,05 % (Purple ruffles). Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za koliĉinu etarskog ulja iznosio je preko 98% ńto ukazuje na to da je ova osobina genetiĉki snaņno uslovljena. GC/MS etarskih ulja identifikovano je 75 komponenti ńto predstavlja 100% ukupnog hemijskog sastava. Od identifikovanih komponenti 29 pripadaju monoterpenima, 33 seskviterpenima, 6 fenilpropanoidima i 7 drugim jedinjenjima. U etarskom ulju genotipa Fino verde identifikovano je najvińe komponenti (63) a najmanje kod Siam queen (37). Na osnovu hemijskog sastava etarskog ulja definisano je ńest hemotipova (linalolni, linalol/metil cinamatni, citralni, metil kavikolni, bisabolenski i kariofilenski). Linalolnom hemotipu pripadaju genotipovi: Osmin (58,59%), Fino verde (54,95%), Holanđanin (53,28%), Genovese (50,39%), Purple opal (41,20%), Compact (34,20%) i Lattuga (30,32%). Linalolno/metil cinamatnom hemotipu pripada genotip Cinnamon (linalol 31,78% i metil cinamat 31,41%). Citralnom hemotipu pripada genotip Lime (16,12%). Metil kavikolnom hemotipu pripada genotip Siam queen (83,63%). Bisabolenskom hemotipu pripada genotip Blu spice (23,84%), a kariofilenskom hemotipu Holy red (63,80%). U herbi svih genotipova odreĊivan je ukupni sadrņaj fenola. Najveće proseĉne vrednosti dobijene su kod genotipa Purple opal (60,25 mg GAE/g suve mase), a najmanje kod genotipa Compact (11,32 mg GAE/g suve mase). Kod pet genotipova: Siam queen, Purple opal, Purple ruffles, Osmin i Holy red odreĊivan je ukupan sadrņaj i identifikacija antocijana. Kod ostalih genotipova nisu detektovani antocijani. Najveće proseĉne vrednosti sadrņaja antocijana u herbi dobijene su kod genotipa Purple ruffles (0,376 mg/100 g) a najmanje kod genotipa Holy red (0,070 mg/100 g). Kod genotipa Purple ruffles identifikovano je sedam antocijana: cijanidin, cijanidin-3-O- glukozid, cijanidin-3-O-(6-O-p-kumaril) glukozid-5-O-glukozid, cijanidin-3-O-(6-O-p- kumaril) glukozid, peonidin, peonidin-3-O-glukozid, peonidin-3-O-(6-O-p-kumaril) glukozid Antioksidativni potencijal metanolnih ekstrakata herbe trinaest genotipova bosiljka odreĊivan je DPPH metodom. Koncentracija ekstrakta potrebna da se inhibira 50% poĉetne koliĉine DPPH radikala (IC50) iznosila je od 0,144 do 1,817 mg/ml. Visoku sposobnost neutralizacije DPPH radikala ispoljio je ekstrakt genotipa Purple opal (IC50=0,144 mg/ml), dok je najmanju aktivnost pokazao genotip Cinnamon (IC50=1,817 mg/ml). Rezultati ispitivanja antimikrobne aktivnosti etarskih ulja, ukazuju na veću otpornost bakterijskih sojeva u odnosu na gljive. Najjaĉe bakteristatiĉko delovanje pokazalo je etarsko ulje genotipa Lime, dok je najjaĉe baktericidno delovanje ispoljilo etarsko ulje genotipa Holanđanin. Najslabije delovanje ostvarilo je etarsko ulje genotipa Holy red. Najsenzitivnije na delovanje svih ispitivanih etarskih ulja pokazale su se Escherichia coli i Salmonella typhimurium. Najjaĉe fungistatiĉno dejstvo pokazalo je etarsko ulje genotipa Osmin, a najjaĉe fungicidno delovanje ispoljilo je etarsko ulje genotipa Lime. Etarsko ulje genotipa Holy red je najslabije delovalo na gljive. Kao najsenzitivniji na delovanje etarskih ulja pokazali su se mikroorganizmi: Aspergillus ochraceus, Penicilium ochrochloron i Penicilium funiculosum. Rezultati istraņivanja ukazuju da introdukovani genotipovi bosiljka daju visok kvalitet biljne lekovite sirovine i predstavljaju zanaĉajan doprinos obogaćivanju postojeće kolekcije germ plazme bosiljka u Srbiji. Ključne reči: bosiljak, genotipovi, agro-morfolońke osobine, etarsko ulje, hemotipovi, ukupni fenoli, antocijani, antimikrobna aktivnost, antioksidativni potencijal Naučna oblast: Biotehniĉke nauke Uţa naučna oblast: Lekovito, aromatiĉno i zaĉinsko bilje UDK: 635.71:575.22(497.11)(043.3) Evaluation of basil genotypes (Ocimum spp.) grown in Serbia Summary Evaluation of basil genotypes (Ocimum spp.) has encompassed the study of agro- morphological, chemical and biological properties of the herbe and the essential oil. Materials used in the examination included 13 introduced basil genotypes. Evaluation of basil genotypes has been carried out on the level of phenotypes, according to the measurability level of qualitative and quantitative properties. Usability value, chemotype class and biological activity has been determined based on the properties of the essential oil and the herb. The analysis has included 14 quantitative and 15 qualitative agro- morphological properties of phenotypes. Regarding the quantitative properties analyzed, the total phenotype variance was made of the genetic variance on the level of all thirteen genotypes. Regarding all examined agro- morphological properties in a larger sense, heritability was over 99%, indicating to the properties as genetically conditioned and considerably heraditary. UPOV procedures were applied to analyze stem, leaf and blossom qualitative properties based on morphological markers; differences among the genotypes examined were thus determined. Decorative value of basil genotypes was assessed based on qualitative and quantitative properties of the stem, leaf and blossom. There are considerable differences among basil genotypes as per the quantity (%) of essential oil in a dry herb. Average quantity of essential oil in a herb varied from 0.61% (Fino verde) to 1.05% (Purple ruffles). Heritability considered in a larger sense in terms of the quantity of essential oil was over 98%, which indicated that this property was strongly genetically conditioned. GC/MS identify 75 components in essential oils. Among the components identified, 29 were classified as monoterpenes, 33 as sesquiterpenes, 6 as phenylpropanoids and 7 as other. The most components (63) were identified in the essential oil of Fino verde genotype while the least components were identified with Siam queen (37). Six chemotypes (linalool, linalool/methyl cinnamate, citral, methyl chavicol, bisabolen and cariophylene) have been defined based on the essential oil composition. The following genotypes fall within linalool chemotypes Osmin (58.59%), Fino verde (54.95%), Holandjanin (53.28%), Genovese (50.39%), Purple opal (41.20%), Compact (34.20%) and Lattuga (30.32%). Cinnamon genotype (linalool 31.78% and methyl cinnamate 31.41%) falls within the linalool/methyl cinnamate chemotype. Lime (16.12%) genotype falls within the citral chemotype. Siam queen (83.63%) genotype falls within the methyl chavicol chemotype. Blu spice (23.84%) genotype falls within the bisabolen chemotype while on the other hand Holy red (63.80%) falls within the cariphyllene chemotype. The total phenolic content in the herb of basil genotypes was determined. The highest average values of the total phenolic content in the herb were obtained with Purple opal genotype (60.25mg GAE/g of dry matter), while the lowest ones were obtained with Compact genotype (11332 mg GAE/g of dry matter). Anthocyanin content was determined in five genotypes: Siam queen, Purple opal, Purple ruffles, Osmin and Holy red. The highest average values of anthocyanin content (0.376 mg/100 g) in the herb were obtained with Purple ruffles genotype while the highest ones were obtained with Holy red genotype. Seven anthocyanins were identified with Purple ruffles genotype: cyanidin, cyanidin-3-O- glucoside, cyanidin-3-O-(6-O-p-coumaryl)glucoside-5-O- glucoside, cyanidin-3-O-(6-O-p- coumaryl) glucoside, peonidin, peonidin-3-O- glucoside, peonidin-3-O-(6-O-p- coumaryl) glucoside. Antioxidation potential of the basil genotype herb extract was determined by means of DPPH method. Concentration of the extract necessary for 50% inhibition of the initial quantity of DPPH radicals varied within the interval 0.144 – 1.817 IC50 (mg/ml). High neutralization ability of DPPH radicals was expressed by the herb extract of Purple opal genotype (IC50=0.144 mg/ml). The weakest activity was expressed with Cinnamon genotype (IC50=1.817 mg/ml). Results of the essential oil anti-microbial activity tests indicate the increasing resistence of bacterial strains in comparison with fungi. The strongest bacteriostatic influence was recorded in the Lime genotype essential oil while the strongest bactericidal influence was presented by the Holandjanin genotype essential oil. The Holy red genotype essential oil realized the weakest influence. Escherichia coli and Salmonella typhimurium presented the most sensitive influence of all examined essential oils. The Osmin genotype essential oil realized the strongest fungistatic impact, while the Lime genotype essential oil exercised the strongest fungicidal impact. The Holy red genotype essential oil had the weakest impact on fungi while Aspergillus ochraceus, Penicilium ochrochloron and Penicillium funiculosum turned out to be the most sensitive ones. According to the examination results, introduced basil genotypes provide a high quality medicinal raw material of the plant thus contributing to the enrichment of the existing collection of basil germ plasm in Serbia. Key words: basil, genotypes, agro-morphological properties, essential oil, chemotypes, total phenolics, anthocyanins, anti-microbial activity, antioxidantion potential Scientific field: Biotechnical Sciences Scientific discipline: Medicinal, Aromatic and Spice Herbs UDC: 635.71:575.22(497.11)(043.3) SADRŢAJ 1. UVOD 1 2. CILJ ISTRAŢIVANJA 4 3. PREGLED LITERATURE 5 3.1. AGRO-MORFOLOŃKE OSOBINE, KOLIĈINA I HEMIJSKI SASTAV ETARSKOG ULJA 5 3.2. FENOLI I ANTOCIJANI 26 3.3. BIOLOŃKA AKTIVNOST HERBE I ETARSKOG ULJA 31 4. RADNA HIPOTEZA 38 5. MATERIJAL I METOD RADA 39 6. REZULTATI ISTRAŢIVANJA 57 6.1. EVALUACIJA GENOTIPOVA BOSILJKA PO AGRO- MORFOLOŠKIM OSOBINAMA 57 6.1.1. VISINA BILJKE 57 6.1.2. ŃIRINA BILJKE 62 6.1.3. BROJ GRANA 66 6.1.4. DUŅINA LISTA 70 6.1.5. ŃIRINA LISTA 74 6.1.6. DUŅINA LISNE DRŃKE 78 6.1.7. DUŅINA CVASTI 82 6.1.8. BROJ CVETNIH LOŅA 86 6.1.9. PRINOS HERBE 92 6.1.9.1. MASA SVEŅE HERBE 92 6.1.9.2. MASA SUVE HERBE 98 6.1.9.3. ODNOS MASE SVEŅE I SUVE HERBE 104 6.1.9.4. ODNOS MASE LISTA I STABLJIKE 105 6.1.10. OCENA GENOTIPOVA BOSILJKA PO KVALITATIVNIM OSOBINAMA 106 6.2. EVALUACIJA GENOTIPOVA BOSILJKA PO HEMIJSKIM OSOBINAMA 110 6.2.1. KOLIĈINA ETARSKOG ULJA U HERBI 112 6.2.2. HEMIJSKI SASTAV ETARSKOG ULJA 117 6.2.3. SADRŅAJ UKUPNIH FENOLA U HERBI 138 6.2.4. SADRŅAJ I SASTAV ANTOCIJANA U HERBI 141 6.3. EVALUACIJA GENOTIPOVA BOSILJKA PO BIOLOŠKIM OSOBINAMA 145 6.3.1. ANTIOKSIDATIVNI POTENCIJAL HERBE 145 6.3.2. ANTIMIKROBNA AKTIVNOST ETARSKOG ULJA 148 6.3.2.1. ANTIBAKTERIJSKA AKTIVNOST ETARSKOG ULJA 148 6.3.2.2. ANTIFUNGALNA AKTIVNOST ETARSKOG ULJA 152 7. DISKUSIJA 155 8. ZAKLJUČAK 163 9. LITERATURA 166 10. PRILOZI 184 1 1. UVOD Biljne sirovine predstavljaju najbogatiji resurs u tradicionalnoj i racionalnoj fitoterapiji, dijetetskim proizvodima i dodacima hrani, kao zaĉini, te farmaceutskoj i hemijskoj industriji (Issazadeh i sar. 2012). Rod Ocimum je visoko rangiran u okviru familije Lamiaceae po vrstama sa velikim lekovitim potencijalom (Raseetha Vani i sar. 2009). U okviru roda postoji veliki broj vrsta, izmeĊu 60 i 150, koje se meĊu sobom razlikuju po opńtim morfolońkim karakteristikama, sadrņaju i hemijskom sastavu etarskog ulja. Centri biodiverziteta vrsta roda Ocimum su Indija, Iran, jugoistoĉna Azija i centralna Afrika. Teńkoće u klasifikaciji Ocimum vrsta ĉine polimorfni karakter biljke i ukrńtanje unutar vrste, ńto je kao rezultat dalo veliki broj podvrsta, varijeteta i tipova, zatim hemijskih rasa i hemotipova (Paton i sar. 1999; Jirovetz i sar. 2003; Makri i Kintzios, 2007). Bosiljak (Ocimum spp.) je lekovita, aromatiĉna i zaĉinska biljka. U Srbiji se gaji od XII veka po bańtama i vrtovima. U Indiji se bosiljak gaji već 3500 godina, kao vińegodińnja i jednogodińnja vrsta. Odavno se gaji u oblasti Mediterana, na Balkanu, Rusiji, Gruziji, Indoneziji, SAD-u i drugim zemljama. Bosiljak se u svetu gaji na povrńinama od oko 5 000 ha (Putievsky i Galambosi, 1999), dok se u Srbiji nalazi na povrńinama manjim od 100 ha (Stepanović i sar. 2002). Nadzemni zeljasti deo biljke u cvetu Basilici herba i etarsko ulje Basilici aetheroleum se koriste: u lekovite svrhe, kao zaĉin i konzervans hrane, kao sirovina u prehrambenoj, farmaceutskoj i parfimerijskoj industriji. Herba bosiljka se koristi u tradicionalnoj i homeopatskoj medicini kao karminativ, spazmolitik, sedativ, laktagog i tonik. Bosiljak ima ńiroku primenu u prehrambenoj industriji i kulinarstvu mnogih regiona sveta. Koristi se kao sveņ (fresh spice) i suvi zaĉin (dry spice) i aroma, jer poboljńava ukus, miris, izgled, svarljivost i iskoristljivost hrane. Problem oĉuvanja namirnica je sve kompleksniji. Na trņińtu hrane se uvode novi proizvodi sa duņim rokom ĉuvanja. Zbog toga je potreban veći stepen zańtite od patogenih 2 mikroorganizama. Otpornost nekih bakterija i gljiva na komercijalne antibiotike i negativni efekti nekih sintetiĉkih antioksidanata opravdano su povećali interes za istraņivanja prirodnih sirovina. (Gutierrez i sar. 2008; Hakim i sar. 2008; Hussain i sar. 2008; Soković i sar. 2010). Korińćenje etarskih ulja kao antibakterijskih aditiva jedan je od naĉina bezbednijeg pripremanja hrane (Burt, 2004). Dokazano je da, sekundarni metaboliti iz Ocimum vrsta imaju izraņenu biolońku aktivnost i deluju: baktericidno, fungicidno, repelentno, antiinflamatorno, antioksidativno, antidijareiĉno, antiviralno, hemopreventivno i radio protektivno dejstvo (Opalchenova i sar. 2003; Pascual-Villalobos i Ballesta-Acosta, 2003; Chiang i sar. 2005; Hakkim i sar. 2008; Gajula i sar. 2009; Runyoro i sar. 2010). Biolońki aktivne komponente etarskog ulja i ekstrakta herbe bosiljka (fenoli, antocijani i flavonoidi) su predmet intenzivnog prouĉavanja u mnogim zemljama. Etarska ulja svojim hemijskim sastavom, antioksidativnim i antibakterijskim delovanjem utiĉu na mnoge fiziolońke procese i na taj naĉin ńtite organizam od slobodnih radikala i razvoja patogenih mikroorganizama (Burt, 2004; Boņin i sar. 2006, Hussain i sar. 2008; Hyldgaard i sar. 2012). Bosiljak se, takoĊe, koristi kao letnje cveće u aranņiranju i oblikovanju vrtova i okućnica. Posebno su cenjeni antocijanima obojeni varijeteti niskog rasta, ņbunastog habitusa i skraćenih dihazijalnih cvasti (Jelaĉić i sar. 2007). Lekovite, aromatiĉne i zaĉinske vrste prevazilaze po diverzitetu i obimu genetiĉkih resursa biljke iz drugih grupa. MeĊutim, veoma mali broj tih biljaka nalazi se registrovan u gen- bankama jer ne pripadaju glavnim agronomskim usevima. Njihov najveći deo se nalazi u prirodi, uz gazdinstva, u botaniĉkim bańtama, vrtovima, parkovima, privatnim zasadima i matiĉnjacima. Evidencija o germplazmi lekovitih, aromatiĉnih i zaĉinskih biljka je veoma skromna. Postoje mnoge autohtone populacije i relativno malo sorti (Prodanović i Ńurlan- Momirović, 2006). Postoje problemi u klasifikaciji Ocimum vrsta, jer se identifikacija genotipova zasniva na fenotipskim osobinama, koje su ĉesto pod uticajem agroekolońkih uslova sredine gde se 3 bosiljak gaji. Klasifikacija je veoma oteņana i usled inter/intra hibridizacije roda Ocimum. Hemotipska klasifikacija se zasniva na zastupljenosti dominantne komponente ili jedinjena u etarskom ulju. Hemotipsku pripadnost odreĊuje komponenta koja se nalazi u koliĉini većoj od 20% u etarskom ulju (Grayer i sar. 1996). Na podruĉju Republike Srbije bosiljak je zastupljen u vidu odomaćenih populacija. OdreĊen broj tih populacija je prikupljen i izvrńena je njihova karakterizacija (Jelaĉić, 2003). Dominantne su forme bosiljka ņbunastog habitusa i sa zelenim listovima. Podataka o broju i stanju genotipova bosiljka u Srbiji je veoma malo. Na listi sorti poljoprivrednog bilja (lekovito, aromatiĉno i zaĉinsko bilje) Ministarstva poljoprivrede ńumarstva i vodoprivrede Republike Srbije (2004) nalazio se mali broj priznatih genotipova bosiljka. Uglavnom su to genotipovi koji potiĉu joń iz perioda SFRJ pre 90-tih godina prońlog veka. U meĊuvremenu je lekovito, aromatiĉno i zaĉinsko bilje „skinuto“ sa sortne liste pa informacija o stanju genotipova gotovo i da ne postoji. Imajući u vidu stanje genetiĉkih resursa bosiljka u Srbiji pristupilo se prikupljanju i introdukciji novih genotipova bosiljka, odnosno obogaćivanju novom germ plazmom postojeće kolekcije. 4 2. CILJ ISTRAŢIVANJA Uzimajući u obzir znaĉaj bosiljka kao vińenamenske biljne vrste, od interesa je izvrńiti evaluaciju odabranih genotipova bosiljka za agro-morfolońke osobine, hemijski sastav i biolońku aktivnost herbe i etarskog ulja. Imajući u vidu sve navedeno najznaĉajniji ciljevi istraņivanja su: Agro-morfolońka evaluacija odabranih genotipova bosiljka na osnovu kvantitativnih i kvalitativnih osobina stabljike, lista i cvasti. OdreĊivanje hemotipske pripadnosti etarskih ulja, sadrņaja ukupnih fenola, sadrņaja i sastava antocijana u herbi odabranih genotipova bosiljka. OdreĊivanje biolońke aktivnosti etarskih ulja (antimikrobna aktivnost) i herbe (antoksidativni potencijal) odabranih genotipova bosiljka. UtvrĊivanje divergentnosti vrsta roda Ocimum na osnovu varijabilnosti prouĉavanih osobina i odreĊivanje uticaja genotipa i ekolońkih uslova na prouĉavane osobine. OdreĊivanje upotrebne vrednosti odabranih genotipova bosiljka. 5 3. PREGLED LITERATURE 3.1. AGRO-MORFOLOŠKE OSOBINE, KOLIČINA I HEMIJSKI SASTAV ETARSKOG ULJA Morfolońke karakteristike i hemijski sastav etarskog ulja su opredeljujući faktori za klasifikaciju i primenu bosiljka. Shodno tome se u predselekcionom radu (postupku) mora izvrńiti kolekcionisanje genotipova bosiljka i njihova agro-morfolońka i hemijska evaluacija. Na to ukazuje i veći broj istraņivaĉa koji se bave selekcijom i oplemenjivanjem bosiljka (Simon i Morales, 1999; Bernath, 2001 i mnogi drugi). Varijabilnost agro-morfolońkih osobina kod bosiljka predmet je prouĉavanja dugi niz godina. Njegovo gajenje u razliĉitim geografskim zonama utiĉe na tu varijabilnost (Grayer i sar. 1996). MeĊusortnom hibridizacijom i poliploidijom unutar roda Ocimum izazvana je konfuzija u klasifikaciji vrsta ovog roda. Tetenyi (2001) ukazuje na neophodnost istraņivanja hemijskog diverziteta, odnosno hemodiferencijacije lekovitih biljaka. On je joń 1960. godine predloņio korińćenje prefiksa “hemo” kod klasifikacije lekovitih biljaka (hemotaksonomija). Bosiljak (Ocimmum spp.) se odlikuje znaĉajnim razlikama u sadrņaju i sastavu etarskog ulja. Etarsko ulja bosiljka se prema geografskom poreklu i na osnovu glavnih sastojaka klasifikuje u ĉetiri glavna hemotipa (Hiltunen, 1999; cit. Guenther, 1949): 1) Evropski hemotip koga karakterińe visoki sadrņaj linalola (35-50%) i metil kavikola (15- 25%), 2) Reunion hemotip ĉija je glavna komponenta metil kavikol (80% ili vińe), 3) Tropski (cimet bosiljak) kod koga dominira metil cinamat i 4) Eugenolni hemotip sa visokim sadrņajem eugenola u etarskom ulju. Hemijski sastav etarskog ulja razliĉitih vrsta roda Ocimum predmet je istraņivanja većeg broja autora. Prisutna je diskusija u vezi sadrņaja glavne komponente u etarskom ulju bosiljka. Smatralo se da sadrņaj pojedine komponente preko 50% oznaĉava njenu dominaciju i znaĉaj u etarskom ulju. TakoĊe, smatralo se i da sadrņaj pojedinih bitnih 6 komponenti u etarskom ulju iznosi od 20 do 50%, a one koje se nalaze u etarskom ulju u koliĉini 5-10% pripadaju u manje znaĉajne. Poslednjih godina kao osnova za klasifikaciju bosiljka na osnovu hemijskog sastava koristi se pravilo da hemotip definińe dominantna komponenta u prouĉavanom etarskom ulju, pod uslovom da je njena zastupljenost minimum 20% (Grayer i sar. 1996; Labra i sar. 2004). Brojna su istraņivanja koja obraĊuju agro-morfolońke osobine, koliĉinu i hemijski sastav etarskog ulja bosiljka (hemotipska pripadnost), stoga su u ovoj disertaciji prikazana, ona najnovija. Abduelrahman i sar. (2009) u uslovima Sudana ispitivali su autohtone i introdukovane genotipove bosiljka (O. basilicum). U tim istraņivanjima genotipovi iz Sudana su postigli proseĉnu visinu od 39 do 129 cm, a introdukovani evropski od 64 do 80 cm. Ńirina biljke kod autohtonih genotipova iznosila je od 40 do 105 cm, dok je kod evropskihod 40 do 45 cm. Sudanski bosiljak je zabeleņio duņinu lista od 2,7 do 9,0 cm i ńirinu lista od 0,9 do 5,8 cm, a evropski bosiljak duņinu od 6,7 do 9,0 cm i ńirinu lista od 3,0 do 5,8 cm. Procentualni odnos mase lista u odnosu na stabljiku iznosio je 58-67%:33-42%. Sadrņaj etarskog ulja u listovima iznosio je 0,20-0,47% (evropski 0,20%), a u cvetovima 0,13-0,40% (evropski 0,13%). Ukupno su identifikovli 18 komponenti u ispitivanim etarskim uljima. Na osnovu dominantnih komponenti u etarskom ulju Abduelrahman i sar. (2009) izdvojili su sedam hemotipova: metil kavikolni hemotip (>50%), hemotip sa visokim sadrņajem linalola (>50%), hemotip sa visokim sadrņajem geraniola (>50%), linalol/metil cinamatni hemotip, linalol/geraniolni hemotip, metil cinamatno/linalolni hemotip i eugenolno/linalolni hemotip. Sadrņaj linalola u etarskom ulju ispitivanih genotipova iznosio je od 29,25 do 79,65%, metil kavikola od 71,6 do 77,2%, geraniola od 58,16 do 61,32%, eugenola 43,4% i metil cinamata 42,4%. Introdukovani genotipovi iz Evrope po hemijskom sastavu pripadali su geraniolnom (60,1%) i eugenolnom (43,4%) hemotipu. Prouĉavanjem agro-morfolońkih osobina sitnolisnog bosiljka u Srbiji zasnovanog u razliĉitim rokovima setve bavio se Adamović (2012). U njegovim istraņivanjima postignuta visina biljaka kod sitnolisnog bosiljka zasnovanog u ranoj setvi iznosila je 63 cm, dok je u 7 kasnoj setvi iznosila 52 cm. Autor istiĉe i veći sadrņaj etarskog ulja (0,70%) koji je dobijen kod bosiljka iz kasne setve, u odnosu na ranu (0,68%). Povećanje sadrņaja etarskog ulja dobijeno je i kosidbom bosiljka na većoj visini. Adamović (2012) istiĉe da povećanjem visine kosidbe bosiljka sa 5 cm na 25 cm, povećava se sadrņaj etarskog ulja sa 0,65% na 0,88%. U njegovom eksperimentu prinos mase suve herbe bosiljka u ranoj setvi iznosio je 3,8 t/ha, dok je kod kasne setve iznosio 2,5 t/ha. Kosidbom bosiljka na visini od 5 cm dobijen je najveći prinos suve herbe u iznosu od 4,3 t/ha. Anand i sar. (2011) odredili su hemijski sastav razliĉitih vrsta bosiljaka (O. basilicum, O. kilimandscharicum i O. gratissimum) gajenih u u Indiji. Identifikovali su ukupno 30 komponenti u analiziranim uljima. U vrsti O. basilicum detektovali su ukupno 17 komponenti, a dominantne komponente u ispitivanom etarskom ulju ĉinile su: metil kavikol sa 70,4% i linalil acetat sa 22,54%. U vrsti O. kilimandscharicum dominantna komponenta bila je kamfor (56,07%), dok su kod vrste O. gratissimum bile to bile: eugenol sa 53,89% i ocimen sa 23,97%. Arabaci i Bayram (2004) su u agroekolońkim uslovima Turske ispitivali uticaj gustine useva i Ċubrenja azotom na prinos herbe, sadrņaj i kompoziciju etarskog ulja vrste O. basilicum. Ovi istraņivaĉi istiĉu da povećanjem meĊurednog razmaka u usevu bosiljka sa 20x20cm na 60x20 cm, dovodi do smanjenja prinosa mase sveņe herbe po jedinici povrńine. TakoĊe, ukazuju da se prinos mase sveņe herbe statistiĉki znaĉajno razlikuje u zavisnosti od godine istraņivanja. Istiĉu i uticaj azota na povećanje prinosa sveņe herbe u drugoj i trećoj godini istraņivanja. Najveći prinos suve herbe od 917 do 1035 kg/ha u istraņivanjima Arabaci-ja i Bayram-a (2004) postignut je gajenjem bosiljka pri gustini useva od 20x20 cm, dok je najmanji prinos od 700 do 816 kg/ha postignut pri gustini od 60x20 cm. Autori istiĉu da Ċubrenje azotom ne utiĉe na povećanje sadrņaja etarskog ulja u herbi bosiljka. Dobijeni sadrņaj etarskog ulja kretao se od 0,75% do 0,84%. Gustina useva i Ċubrenje azotom nisu znaĉajno uticali na kompoziciju etarskog ulja. Dominantne komponente u ispitivanom etarskom ulju O. basilicum bile su: linalol (60,76-76,46%, prosek 65,57%), 1,8 cineol (7,44%-16,46%, prosek 15,45%) i eugenol (4,41-12,91%, prosek 8,51%). 8 Arghavan i sar. (2012) su u Iranu ispitivali su kod razliĉitih populacija bosiljka (O. basilicum var. purple) uticaj suńe na visinu biljke. U ovim istraņivanjima istaknut je znaĉajan, negativan uticaj suńe, kao stresnog i limitirajućeg faktora na visinu biljke. Benedec i sar. (2009) analizirali su etarska ulja dva genotipa bosiljka (O. basilicum) iz Rumunije. U prvom genotipu identifikovali su 19 komponenti koje su ĉinile 89,9% ukupnog sastava etarskog ulja. Dominantna klasa hemijskih jedinjenja u tom etarskom ulju bili su oksidovani monoterpeni sa 49,15%, zatim seskviterpenski ugljovodonici sa 40,32% i aromatiĉne komponente sa 0,14%. Linalol je predstavljao dominantnu komponentu sa 46,95%. Benedec i sar. (2009) su u etarskom ulju drugog analiziranog genotipa identifikovali 19 komponenti ńto je predstavljalo 64,39% ukupnog sastava etarskog ulja. Najzastupljenija klasa hemijskih jedinjenja u tom etarskom ulju bili su seskviterpenski ugljovodonici sa 52,97%, zatim oksidovani seskviterpeni sa 6,56% i aromatiĉne komponente sa 4,32%. Dominantna komponenta u etarskom ulju drugog ispitivanog genotipa bila je epi-bicikloseskvifelandren sa 18,58%. Bowes i Zheljazkov (2004) su u agroekolońkim uslovima Kanade, u dvogodińnjem istraņivaĉkom periodu ispitivali razliĉite genotipove bosiljka. Predmet njihovih ispitivanja bili su genotipovi Mesten i Italian broadleaf koji su pripadali vrsti O. basilicum i genotip Local koji je pripadao vrsti O. sanctum. Ovi genotipovi bosiljka su gajeni u razliĉitim gustinama useva i razliĉitim rokovima rokovima zasnivanja useva (6 i 20. jun). U ovim istraņivanjima najveći prinos sveņe herbe od 3500 do 4092 kg/ha postignut je gajenjem bosiljka pri gustini useva od 20x20 cm. Najmanji prinos sveņe herbe od 2795 do 3658 kg/ha dobijen je gajenjem pri gustini useva 60x20 cm. Veći prinos sveņe herbe dobijen je kod bosiljka iz ranijeg (prvog) roka rasaĊivanja i to: 3,6-11,4 t/ha kod genotipa Mesten, 3,6-19,8 t/ha kod Italian broadleaf i 2,1-12,6 t/ha kod genotipa Local. Visoka variranja u prinosu herbe Bowes i Zheljazkov (2004) obrazlaņu suńnim razdobljem u toku letnjeg perioda u drugoj godini istraņivanja. U istom eksperimentu ovi autori odredili su sadrņaj i kompoziciju etarskog ulja ispitivanih genotipova bosiljka. Proseĉne vrednosti sadrņaja etarskog ulja kod ispitivanih genotipova iznosile su: kod genotipa Mesten-a 0,55-0,74%, kod Italian broadleaf 0,53-0,79% i kod 9 genotipa Local-a 0,14-0,44%. Genotip Mesten pripado je linalolnom hemotipu (linalol 48,6-55,3%) dok je Italian broadleaf pripadao linalolno/metil kavikolnom hemotipu (linalol 27,8-47,1%) i metil kavikol (21,2-26,3%). Autor istiĉe da vreme rasaĊivanja nije uticalo na komoziciju etarskog ulja. U prvoj istraņivaĉkoj godini dobijene su vińe proseĉne vrednosti linalola i metil kavikola. Sadrņaj linalola u etarskom ulju genotipa Mesten u prvoj godini istraņivanja iznosio je 52,3-68,1%, dok je drugoj godini iznosio 48,6-53,76%. Kod genotip Italian Broadlesf u prvoj godini sadrņaj linalol iznosio je 47-51,1% a metil kavikola 37,3-35,5%, dok je u drugoj godini linalol bio je zastupljen u koliĉini 27,8-47,1% a metil kavikol 21,2-26,3%. U etarskom ulju genotipa Local dominantne komponente bile su: elemen 22,3-32,8% i α-humulen 22,9-32,15%. Boņin i sar. (2006) su analizirali sadrņaj i sastav etarskog ulja bosiljka iz Vojvodine. Sadrņaj etarskog ulja u herbi bosiljka iznosio je 0,37%. U etarskom ulju identifikovali su 47 komponenti ńto je ĉinilo 98,2% ukupnog sastava. Dominantne komponente u ovom ispitivanom etarskom ulju bile su: metil kavikol sa 45,8% i linalol sa 24,2%. Carović-Stanko i sar. (2010a) ispitivali su razliĉite vrste bosiljka: O. basilicum (Genovese), O. basilicum var. difforme, O. basilicum var. purpurascens, O. americanum, O. campechianum, O.x citriodorum, O. kilimandscharicum. Ukupno su izdvojili 69 komponenti iz analiziranog etarskog ulja (90,42-99,99% od ukupnog sastava). Najvińe komponenti (ukupno 32) je identifikovano kod vrste O. basilicum var. difforme , a najmanje (10) kod vrste O. basilicum var. purpurascens. U ispitivanom etarskom ulju vrste O. basilicum (Genovese) dominantne komponente su predstavljali: linalol sa 66,40% i eugenol sa 8,26%. Metil kavikol kao dominatna komponenta je detektovana kod vrste O. basilicum var. difforme u koliĉini od 47,52% i kod O. basilicum var. purpurascens u koliĉini od 94,57%. Geranial i neral predstavljali su dominantne komponente u etarskom ulju vrsta O. americanum u koliĉini od 28,58% i 20,15% i kod O. citriodorum od 31,21% i 21,80%. Kod vrste O. campechianum dominantne komponente bile su 1,8-cineol sa 20,31% i β-kariofilen sa 14%, a kod O. kilimandscharicum - kamfor sa 56,97% i 1,8-cineol sa 14,63%. 10 Carović-Stanko i sar. (2010b) su grupisali bosiljke prema broju hromozoma u tri grupe. Prvu grupu su ĉinile vrste sa: 2n=36 (O. tenuiflorum) i 2n=40 (O. gratissimum.) hromozoma. Drugu grupu sa: 2n=48 (O. basilicum. var. basilicum, var. difforme, var., purpurascens, var. thyrsiflorum i O. minimum) i treću sa: 2n=72 (O. americanum i O. africanum) U agroekolońkim uslovima Ĉeńke Republike, Cervenkova i Haban (2004) su prouĉavali kompoziciju etarskog ulja razliĉitih genotipova bosiljka (Compact, Dark Green, Purple Opal, Osmin). Sadrņaj etarskog ulja u ispitivanim genotipovima iznosio je 0,5-1%. Svi ispiivani genotipovi su imali visoki sadrņaj linalola i pripadaju linalolnom hemotipu. Changa i sar. (2008) sagledavali su uticaj svetlosti na sadrņaj linalola, eugenola, metil kavikola i 1,8-cineola u etarskom ulju bosiljka. Sadrņaj linalola i eugenola, komponenti koje doprinose karakteristiĉnom ukusu bosiljka, znaĉajno je povećan pri visokim dnevnim svetlosnim intervalima, dok je sadrņaj metil eugenola povećan pri niņim dnevnim svetlosnim intervalima. Sadrņaj 1,8-cineola u razliĉitim reņimima osvetljenja nije se znaĉajno menjao. Dambolena i sar. (2010) su u Keniji gajili vrste O. basilicum i O. gratisimum. Identifikovali su ukupno 33 komponente u etarskom ulju ispitivanih vrsta. U vrsti O. basilicum je detektovan linalolni (sadrņaj linalola od 95,7 do 98,9%) i kamforno/linalolni hemotip (kamfor 32,6% i linalol 28,2%), dok je kod vrste O. gratisimum utvrĊen eugenolni hemotip. Danesi i sar. (2008) su prouĉavali sadrņaj etarskog ulja u italijanskim genotipovima bosiljka. Ukupno su identifikovali 38 komponenti u etarskom ulju. Kog genotipa Genovese dominantne komponente ĉinili su: linalol sa 38,27% i eugenol sa 35,01%, kod Lettuce leaf genotipa linalol sa 35,97% i metil kavikol sa33,07% i kod genotip Purple basil linalol sa 47,46% i eugenol sa 23,34 %. Ispitivanjem italijanskih genotipova bosiljka bavili su se i De Masi i sar. (2006). Proseĉne visine biljaka bosiljka u njihovom istraņivanju za ispitivane genotipove iznosile su: 11 Genovese 55,7 cm, Lattuga 34,8 cm, Fine verde 43,6 cm, Cinnamon 43,3 cm i Lemon 34,9 cm. Na osnovu veliĉine lista izvrńili su podelu genotipova bosiljka na ĉetri grupe: veliki listovi (Foglia di lattuga, Grandi foglie valentino, Genovese), srednje krupni listovi (Foglia di lattuga, Genovese, Cinnamon i Red ruffle), sitni listovi (Red dark opal i Lemon), veoma sitni (Fine verde i Greco). TakoĊe, De Masi i sar. (2006) odredili su prinose sveņe herbe kod ispitivanih genotipova bosiljka. Najveći prinos sveņe herbe u ukupno tri ņetve dobili su kod genotipova Foglia di lattuga (114,4-117,0 t/ha) i Genovese (99,7-114,8 t/ha). Na osnovu dobijenih prinosa sveņe herbe autori su istakli znaĉaj bosiljka kao sirovine u industriji hrane. De Masi i sar. (2006) ispitivali su i kompoziciju etarskog ulja ispitivanih genotipova bosiljka. Kod genotipa Foglia di lattuga dominantne komponente u etarskom ulju ĉinile su: linalol sa 43,57% i metil kavikol sa 34,43%, dok su kod genotipa Foglia di lattuga detektovane dve dominantne komponente: linalol sa 40,36% i metil kavikol sa 35,29%. U etarskom ulju genotipova Red ruffle i Dark opal dominantna komponeta bila je linalol sa 42,20% i 61,04%. Kod genotipa Lemon prevladavali su: geranial sa 35,09% i neral sa 27,74%. Genotip Cinnamon je sadrņao dve dominantne komponente: linalol 40,65% i metil cinamat 23,91%. Ispitivano je i ulje tri genotipa Genovese (A, B i C) kod kojih se sadrņaj linalola kretao 54,47-60,08% a eugenola 16,21-17,93%. Kod genotipa Grandi foglie valentine dominantne komponente predstavljale su: metil kavikol 36,42% i linalol 33,51%. Genotip Fine verde sadrņao je linalol 63,56% i eugenol 15,13%. El-Gendy i sar. (2001) su ispitivali uticaj gustine useva bosiljka na prinos sveņe herbe. Najveći prinos sveņe herbe dobijen je pri gustini useva od 20x20 cm. Povećanjem gustine useva povećavao se broj biljaka po jedinici povrńine, ńto je sve ukupno uticalo na veći prinos sveņe herbe istakli su El-Gendy i sar. Ispitivanjem uticaja gustine useva na prinos sveņe herbe bosiljka bavili su se i Gill i Randhawa (2000). Ovi autori istiĉu da se proizvodnjom bosiljka pri gustini useva od 40x20 cm postiņu najveći prinosi sveņe herbe po jedinici povrńine. 12 Prouĉavanjem uticaja vremena berbe bosiljka O. basilicum (genotip Fino verde) i razliĉitih temperatura suńenja herbe na kompoziciju etarskog ulja bavili su se Filho i sar. (2006). Ovi autori su berbu bosiljka obavljali u 8, 12 i 14 ĉasova, a zatim su izdvajali etarsko ulje iz sveņeg lista i suńenog na razliĉitim temperaturama: 40°C, 50°C i 60°C. Najveći sadrņaj linalola od 49,72% u etarskom ulju dobijen je branjem sveņeg lista u 8 ĉasova. List bosiljka ubran 16 ĉasova i osuńen na 40°C sadrņao je najvińe linalola od 69,33% u varijantama sa suńenjem. U drugom delu ogleda Filho i sar. (2006) ispitivli su uticaj suńenja lista i cvasti bosiljka u periodu od 16 dana na temperaturi 40°C. Najveći sadrņaj linalola dobijen je u listu petog dana suńenja a kod cvasti jedanaestog dana suńenja. Autori istiĉu da prilikom 16-og dnevnog suńenja pojedine komponente u etarskom ulju menjaju svoju % zastupljenost. Fischer i sar. (2011) ispitivali su kod vrste O. basilicum sadrņaj metil eugenola, eugenola, linalola i 1,8 cineola u listovima razliĉite starosti. Ogled je sproveden u zańtićenom prostoru. U njihovom eksperimentu dobijen je vińi sadrņaj eugenola u mlaĊim listovima, U starijim listovima zabeleņen je vińi sadrņaj metil eugenola. Sadrņaj linalola i 1,8 cineola bio je znatno veći u mlaĊim listovima. Gonceariuc i sar. (2012) su ukrńtali razliĉite genotipove bosiljka (O. basilicum). Ispitivani genotipovi poazali su velike razlike u po morfolońkim osobinama. Od dobijenog potomstva ukrńtanjem, najveću visinu od 90,4 cm postigao je bosiljak sa zelenim listovima i crvenom cvetovima. Visina ostalih genotipova bosiljka se kretala u intervalu od 43 do 59 cm. Gonceariuc i sar. (2012) su odreĊivali i sadrņaj etarskog ulja u dobijenim genotipovima. Proseĉan sadrņaj etarskog ulja u ispitivanim genotipovima se kretao od 0,40 do 1,41%. Najveći sadrņaj etarskog ulja zabeleņen je kod genotipova sa crvenom antocijanskom pigmentacijom. U ispitivanom etarskom ulju identifikovali su ukupno 104 komponente. U etarskom ulju dva ispitivana genotipa citral je predstavljao dominantnu komponentu u koliĉini od 47,16 do 62,29%, kod ńest genotipova linalol bio je dominantan u koliĉini od 36,93 do 50,85%, dok je metil kavikol u koliĉini od 9,97 do 24,34% detektovan kod u tri genotipa. Na osnovu hemijskog sastava definisali su pet hemotipova: citralno/linalolni, citralni, linalolni, linalolno/citralni i linalolno/metil kavikolni. 13 Grayer i sar. (1996) utvrdili su pravilo da komponente koje uĉestvuju sa vińe od 20% u ukupnoj kompoziciji etarskog ulja predstavljaju hemotip. Izvrńili su hemotaksonomiju vrste O. basilicum i izdvojili sledeće hemotipove: linalolni, metil kavikolni, linalol/metil kavikolni, linalol/eugenolni, metil kavikol/metil eugenolni i citralni (geranial/neralni). TakoĊe, odredili su i kompoziciju etarskog ulja sveņeg i suvog lista bosiljka kod sledećih vrsta: O. basilicum var. basilicum (ravni listovi), O. basilicum var. basilicum (konveksni listovi), O. basilicum var. difforme,O. basilicum var. purpurascens. O. x citriodorum. U suvom listu je dobijen je manji sadrņaj linalola i metil kavilola na sveņi. TakoĊe, utvrdili su da se sadrņaj metil kavikola i eugenola znaĉajno smanjuje suńenjem herbe, u odnosu na linalol kod kojeg ne dolazi do znaĉajnog smanjenja. Haban i sar. (2007) su u trogodińnjim ogledima u Slovaĉkoj ispitivali agro-morfolońke osobine, sadrņaj i sastav etarskog ulja razliĉitih genotipova bosiljka. U tim istraņivanjima ispitivani genotipovi su postigli sledeće proseĉne visine: Compact 21,33 cm, Dark green 24 cm, Purple opal 34,67 cm i Osmin 31,33 cm. Proseĉna ńirina habitusa iznosila je: Compact 26,67 cm, Dark green 36,67 cm, Purple opal 25,67 cm i Osmin 24,67 cm. Broj grana ispitivanih kod analiziranih genotipova bio je: Compact 11,05 cm, Dark green 10,4 cm, Purple opal 8,65 cm i Osmin 9,43 cm. Prinos sveņe herbe u trogodińnjem periodu kod ispitivanih genotipova bosiljka je znaĉajno varirao. Kod genotipa Compact prinos sveņe herbe se kretao od 4,02 do 8,2 t/ha, kod Dark green-a od 3,54 do 14,26 t/ha, kod Purple opal-a od 2,72 do 5,44 t/ha i kod Osmin od 2,11 do 6,28 t/ha. Na osnovu prinosa sveņe i suve herbe u ovom istraņivanju dobijeni su razliĉiti maseni odnosi: Compact (od 5,62:1 do 5,95:1), Dark green (od 5,59:1 do 5,87:1), Purple opal (od 5,44:1 do 7,65:1), Osmin (od 7,57:1 do). Proseĉan sadrņaja etarskog ulja u ispitivanim genotipovima iznosio je: Compact 0,69%, Dark green 0,42%, Purple opal 0,42 i Osmin 0,45%. Na osnovu kompozicije etarskog ulja Haban i sar. (2007) navode da svi ispitivani genotipovi bosiljka pripadaju linalolnom hemotipu. Hanif i sar. (2011) su u Omanu analizirali su etarsko ulje autohtone vrste O. basilicum. Sadrņaj etarskog ulja kod vrste iznosio je 0,17%. U ispitivanom etarskom ulju identifikovali su ukupno 75 komponenti. Linalol je predstavljao dominantnu komponentu 14 sa 69,9%. Ovi autori su odredili i masu sveņe herbe ispitivanog bosiljka. Proseĉna masa iznosila je 322 g sveņe herbe po biljci. Hussain i sar. (2008) ispitivali su sadrņaj i kompoziciju etarskog ulja O. basilicum u Pakistanu tokom razliĉitih godińnjih doba. Sadrņaj etarskog ulja tokom letnjeg perioda iznosio je 0,5%, tokom jeseni 0,6%, tokom zime 0,8% i u prolećnom periodu 0,7%. Najveći sadrņaj linalola od 60,6% je dobijen je u etarskom ulju bosiljka koji je gajen tokom zimskog perioda. Sadrņaj linalola tokom ostalih godińnjih doba iznosio je: u letnjem periodu 56,7%, jesenjem 60,5% i prolećnom periodu 58,6%. Hassanpouraghdam i sar. (2010) su u hidroponskoj proizvodnji bosiljka ispitivali sadrņaj i kompoziciju etarskog ulja iz lista i cvasti vrste O. basilicum. Sadrņaj etarskog ulja u cvastima i listu iznosio je 0,6% i 0,5%. Izdvojili su ukupno 50 komponenti u ispitivanom etarskom ulju. U etarskom ulju cvasti ispitivanog bosiljka dominantne komponente su predstavljali: metil kavikol sa 37,2% i linalol sa 27,1%. Etarsko ulje lista sadrņavalo je metil kavikol sa 56,7% i linalol sa 13,1%. Javanmardi i sar. (2002) ispitivali su agro-morfolońke osobine autohtonih genotipova iz Irana. Visina biljaka ispitivanih genotipova se kretala od 84 do 115,3 cm, broj grana iznosio je od 10,22 do 18,56, a duņina cvasti od 10,78 do 27,33 cm. Jelaĉić (2003) je prikupila odreĊeni broj odomaćenih populacija bosiljka O. basilicum sa teritorije Srbije. Izvrńila je karakterizaciju i evaluaciju morfolońkih osobina i hemijskog sastava etarskog ulja ispitivanih populacija bosiljka. Proseĉna visina stabljike deset prouĉavanih autohtonih populacija iz Srbije kretala se od 39,20 do 67,22 cm. Vrednosti duņine lista se kretala od 2,11 do 8,47 cm, ńirina lista iznosila je od 1,35 do 4,35 cm, a duņina lisne drńke se kretala od 0,78 do 3,00 cm. Duņina cvasti autohtonih populacija iz Srbije je veoma varirala i kretala se od 1,99 do 19,37 cm. Autor je i odredio masu sveņe herbe, koja se kretala od 193,83 do 388,00 g/biljci, dok je masa suve herbe iznosila od 34,77 do 84,13 g/biljci. Sadrņaj etarskog ulja u ispitivanim populacijama iznosio je od 0,87 do 1,43%, a po kompoziciji etarskog ulja pripadale su linalolnom hemotipu. Sadrņaj linalola kao dominantne komponente u etarskom ulju kretao se u granicama od 53 do 76%. 15 Kéita i sar. (2000) u Gvineji su analizirali etarska ulja vrsta O. gratissimum, O. basilicum i O. suave. U etarskom ulju vrste O. gratissimum timol je predstavljao dominantnu komponentu sa 46,99%. Kod vrste O. basilicum dominantnu komponentu je ĉinio linalol sa 70%, a kod vrste O. suave to je bio p-cimen sa 56,55%. Kitchlu i sar. (2013) izvrńili su evaluaciju sastava etarskog ulja 31 genotipa vrste O. sanctum. Ispitivani genotipovi su bili poreklom iz razliĉitih regiona Indije. Studija je pokazala visoku varijabilnost u sadrņaju i hemijskom sastavu etarskog ulja. U ispitivanom etarskom ulju sadrņaj dominantnih komponenti bio je sledeći: metil eugenol se kretao se od 1,54 do 93,16% i eugenol od 0,06 do 70,41%. Znaĉajan sastojak bio je i β-kariofilen (4,60- 33,77%), koji je detektovan u gotovo svim genotipovima. Metil eugenolni hemotip je detektovan kod dvadeset i jednog ispitivanog genotipa bosiljka, metil eugenol/eugenolni kod jednog, eugenolni kod tri, eugenolno/kariofilenski kod pet i kariofilensko/eugenolni hemotip kod jednog ispitivanog genotipa. Klimánková i sar. (2008) su ispitivali sastav etarskog ulja genotipova bosiljka. Ispitivani su genotipovi: Prava i Trpaslici (zeleni bosiljci), Cinnamon, Purple i Rot (rozebosiljci). koji su gajeni u ekolońkom i konvencionalnom naĉinu. Kod genotipa Prava u konvencionalnom naĉinu gajenja dobijen je veći sadrņaj linalola, 1,8-cineola, dok je pri ekolońkom gajenja dobijen veći sadrņaj bergamotena. Trpsalica genotip pri konvencionalnom naĉinu gajenja zabeleņilo je veći sadrņaj linalola i 1,8-cineola, a pri ekolońkom vińe limonena i eugenola. Genotip Cinnamon pri konvencionalnom naĉinu gajenja je zabeleņio veći sadrņaj linalola, metil kavikola i 1,8-cineola, dok je pri ekolońkom naĉinu gajenja dobijen veći sadrņaj limonena. Genotip Purple opal pri konvencionalnom naĉinu zabeleņio je veći sadrņaj linalola, 1,8-cineola i bergamotena, a pri ekolońkom eugenola. Genotip Rot pri konvencionalnom naĉinu zabeleņio je vińi sadrņaj bergamotena, dok je pri ekolońkom sadrņao vińe linalola, 1,8-cineola i eugenola. Kothari i sar. (2004) su u etarskom ulju vrste O. tenuiflorum detektovali metil eugenolni hemotip. Sadrņaj metil eugenola u ispitivanom etarskom ulju iznosio 78,40%. 16 Krüger i sar. (2002) su u etarskom ulju raziĉitih vrsta Ocimum spp. detektovali veći broj hemotipova i to: bisabolenski hemotip (47,17%), kamforni (53,16%), citralni (41,95%), elimicin (56,67%), metil eugenolni (97,84%), eugenolni (66,41%), metil eugenolni (83,44%), linalolni (90,62%), timolni (44,88%), metil cinamatni (79,85%) i kariofilensko/eugenolni (47,89% kariofilena i 25,59% eugenola). Labra i sar. (2004) ispitivali su italijanske bosiljke koji se koriste kao pesto zaĉini. Ispitivane krupnolisne forme bosiljka zabeleņile su proseĉnu visinu biljke od 40 do 45 cm, a kod sitnolisnih formi visina se kretala od 30 do 35 cm. Hemijski sastav etarskog ulja ispitivanih genotipova bio je sledeći: kod genotipa Genovese gigante di Alberda dominantne komponente su bile linalol sa 29,58%, eugenol sa 23,10% i cineol sa 13,07%. Kod genotipa Basilico a foglia fine dominantne komponente bile su: eugenol sa 21,64% i sa linalol 18,96%, kod genotipa Basilico a foglia gigante: linalol sa 25,95% i eugenol sa 21,81% i kod Basilico a foglia lattuga linalol sa 26,36% i farnezen sa 13,53%. Lee i sar. (2005) analizirali su ameriĉki bosiljak. Sadrņaj etarskog ulja u ovom bosiljku iznosio je 1,24%. Identifikovali su 86 komponenti u etarskom ulju, a dominantne komponente su bile: linalol sa 39,8%, metil kavikol sa 20,5% i metil cinamat sa 12,9%. Liber i sar. (2011) izvrńili su evaluaciju etarskog ulja razliĉitih genotipova bosiljka O.basilicum. Ukupno su identifikovali 87 komponenti u etarskom ulju ispitivanih genotipova bosiljka. Kod genotipa Fine verde dominantne komponente u etarskom ulju bile su: linalol (33%) i α-bergamoten (23,14%), kod genotipa Genovese linalol (66,40%), a kod genotipa Cinnamon metil cinamat (46,55%) i linalol (29,15%) i kod genotipa Osmin linalol (55,76%). Metil kavikol kao dominantna komponenta detektovana je kod genotipa Purpurascens u koliĉini od 87,75% i kod genotipa Thai sa 78,90%. Marotti i sar. (1996) ispitivali su razliĉite italijanske genotipove bosiljka. U ovim istraņivanjima razliĉite forme Genovese bosiljka postizale su visinu biljke od 46 do 51 cm, a Lettuce genotipovi od 36 do 39 cm. Ispitivani genotipovi su se razlikovali i po broju grana po biljci, koji se kretao izmeĊu 12,1 i 17,4. Broj grana za pojedine genotipove iznosio je: Genovese 17,2-17,4, Lettuce 13,8 i Little green compact 12,1. Sadrņaj etarskog ulja u 17 ispitivanim genotipovima iznosio je od 0,3 do 0,8% (Genovese 0,5-0,6%, Lettuce 0,4%, Little green compact 0,4%. Maseni udeo lista (%) kretao se od 56,9 do 71,3%, a pojedinaĉno po genotipovima iznosio je: Genovese 60-65%, Lattuga 62% i Little green compact 65%. Marotti i sar. (1996) u ispitivanom etarskom ulju identifikovali su 40 komponenti. Linalol je predstavljao dominantnu komponentu u svim ispitivanim etarskim uljima a njegove vrednosti su se kretale od 41,17 do 76,20%. Kod genotipa Blistered Lettuce Leaf sadrņaj linalola je iznosio 47,85% a kod genotipa Dwarf Violet 69,40%. Kod razliĉitih Genovese genotipova sadrņaj linalola se kretao od 60,76% do 69,06% (Genovese sel. Sanremo). Obojeni genotip Giant Violet Leaf zabeleņio je sadrņaj linalola od 69,86%, dok su sitnolisni genotipovi Little Green i Little Green Compact imali sadrņaj linalola u etarskom ulju u koliĉini od 76,20% i 69,14%. Linalolni hemotip je detektovan u etarskom ulju osam genotipa. Mondello i sar. (2002) ispitivali su etarsko ulje bosiljaka iz Bangladeńa. Predmet njihovih istraņivanja bile su sledeće vrste bosiljka: O. basilicum, O. sanctum i O. americanum. Izdvojili su ukupno 107 komponenti iz etarskog ulja ispitivanih genotipova. Kod vrste O. basilicum var. purpurascens izdvojena je 61 komponenta, a dominantne komponente su ĉinile: linalol (29,7%) i geraniol (27,4%). U etarskom ulju O. sanctum izdvojena je 51 komponenta, a dominantne komponente bile su: eugenol (41,7%) i kariofilen (24,45%). Kod vrste O. americanum (citral tip) izdvojeno 39 komponenti dominantne komponente su ĉinili: geranial (37,7%) i neral (27,9%) i kod O. americanum (kamforni tip) je identifikovano 60 komponenti sa kamforom (38,6%) kao dominantnom komponentom. Murbach Freire i sar. (2006) ispitivali su kompoziciju etarskog ulja vrste O. gratissimum Ovi autori su u Brazilu proizvodili bosiljak tokom razliĉitih godińnjih doba i analizirali su sadrņaj i zastupljenost razliĉitih komponenti u etarskom ulju. Najveći sadrņaj eugenola u etarskom ulju postignut je u kosidbom bosiljka u jesenjem periodu. Najveći sadrņajj 1,8 cineola postignut je u zimskoj kosidbi, dok je najveći sadrņaj linalola u herbi dobijen kosidbom u letnjem periodu. Monoterpenska jedinjenja u ispitivanom etarskom ulju bila su zastupljena u većoj koliĉini letnjem periodu, a seskviterpenska u prolećnom. 18 Nazim i sar. (2009) u Pakistanu su ispitivali agro-morfolońke osobine lokalnog autohtonog i Genovese bosiljka. Proseĉna visina biljke lokalnog bosiljka iznosila je 46 cm dok je visina genotipa Genovese iznosila 49,16 cm. Duņina lista kod lokalnog iznosila je 8,06 cm, dok je Genovese-a duņina lista bila 6,46 cm. Proseĉna ńirina lista lokalnog bosiljka iznosila je 3,79 cm dok je kod Genovese-a iznosila 3,71cm. Nurzyńska-Wierdak (2007) istiĉe da u agroekolońkim uslovima Poljske bosiljak postiņe proseĉnu visinu biljke od 53,4 cm i proseĉan sadrņaj etarskog ulja u suvoj herbi od 1,55%. Opalchenova i sar. (2003) u Bugarskoj su prouĉavali su sastav etarskog ulja O. basilicum. Dominantne komponente u ispitivanom etarskom ulju ĉinile su: linalol sa 54,94% i metil kavikol sa 11,98%. Özcan i Chalcat (2002) ispitivali su u Turskoj sastav etarskog ulja vrsta O. basilicum i O. minimum. Dominantna komponenta u etarskom ulju vrste O. basilicum bila je metil eugenol sa 78,02%, dok je kod O. minimum geranil acetat sa 69,48%. Padalia i sar. (2011) u agroekolońkim uslovima Indije ispitivali su hemijski sastav etarskog ulja razliĉitih vrsta bosiljka. Fenilpropanoidna grupa hemijskih jedinjenja sa sadrņajem od 65,2 do 77,6% u etarskom ulju ĉinila je dominantnu grup kod vrsta O. sanctum, O. basilicum i O. gratissimum, dok su oksidovani monoterpeni sa 72,7% ĉinili dominantnu grupu kod vrste O. kilimandscharicum. Kod vrste O. basilicum dominantne komponente u etarskom ulju predstavljali su: metil kavikol (68,0%-64,9%) i linalol (21,9%-25,6%). Eugenol je predstavljao dominantnu komponentu kod vrste O. sanctum (67,4%) i kod O. gratissimum (77,2%). Kamfor kao dominantna komponenta sa sadrņajem od 64,9% detektovan je kod vrste O. kilimandscharicum. Pascual-Villalobos i sar., (2003) analizirali su u Ńpaniji sastav etarskog ulja introdukovanih genotipova vrste O. basilicum. Kod introdukovanih genotipova koji potiĉu iz Turske detektovali su su dva metil eugenolna hemotipa sa sadrņajem metil eugenola od 41,6% i 41,8%, zatim tri metil kavikolna hemotipa sa sadrņajem metil kavikola od 87,4%, 90,4% i 90,7% i jedan linalol/metil kavikolni hemotip (47,2% linalola i 21,8% metil kavikola ). Kod 19 introdukovanih genotipova poreklom a iz Irana utvrdili su da pripadaju metil kavikol/linalolnom, sa sadrņajem linalola od 49,5% i metil kavikola 24,7% i metil kavikolnom hemotipu, sa sadrņajem metil kavikola od 62,7%. MeĊu ispitivanim introdukovanim genotipovima ispitivan je i jedan genotip iz Srbije tzv. „srpski krstań“. Ovaj genotip je pripadao geranialno/linalolnom hemotipu (geranial 29,5% i linalol 22,3%). Politeo i sar. (2007) ispitivali su sastav etarskog ulja iz Kotany zaĉina koji predstavlja osuńenu herbu bosiljka. U ispitivanom etarskom ulju identifikovali su 33 komponente koje su ĉinile 97% ukupnog sadrņaja. Dominantne komponente u etarskom ulju bile su: linalol sa 28,6% i metil kavikol sa 21,7%. Pripdeevech i sar. (2010) su analizirali etarsko ulje iz vrsta O. basilicum i O. basililicum var. thyrsiflora. Ispitivane vrste gajene su u Tajlandu. Iz etarskog ulja ispitivanih vrsta izdvojili su ukupno 80 komponenti. Dominantne komponente u etarskom ulju bile su: linalol sa 43,78%, eugenol sa 13,66% i 1,8-cineol sa 10,18%. U etarskom ulju vrste O. basililicum var. thyrsiflora izdvojili su je 73 komponente, a dominantna komponenta bila je metil kavikol sa 81,82%. Ramezani i sar. (2009) su prouĉavali uticaj Ċubrenja razliĉitim koliĉinama fosfora na duņinu cvasti kod vrste O. basilicum. Autori navode da Ċubrenje fosforom utiĉe na povećanje duņine cvasti kod bosiljka. U istom eksperimentu sagledavali su i uticaj fosfora na sadrņaj etarskog ulja u herbi bosiljka. Dobijeni rezultati ukazuju da Ċubrenje fosforom ne utiĉe na povećanje sadrņaja etarskog ulja. Raseetha Vani i sar. (2009) su u Maleziji ispitivali sastav etarskog ulja O. basilicum i O. sanctum u sveņim listovima tokom razliĉitih godińnjih doba. U etarskom ulju O. basilicum identifikovali su 15 komponenti, a dominantna komponenta bila je metil kavikol. Najveći sadrņaj metil kavikola od 80,95% dobijen je berbom bosiljka u aprilu mesecu. Kod vrste O. sanctum identifikovano je 16 komponenti u njenom etarskom ulju. Dominantne komponente u ovom ulju bile su metil eugenol i β-kariofilen. Najveći sadrņaj metil eugenola od 76,95% u bosiljku dobijen je iz oktobarske berbe, a najveći sadrņaj β- kariofilena od 53,63% iz aprilske berbe. 20 Runyoro i sar. (2010) ispitivali su ńest autohtonih genotipova bosiljka iz Tanzanije. Ukupno su identifikovali 81 komponentu u ispitivanom etarskom ulju. Kod vrste O. basilicum (A) identifikovali su 23 komponente, a dominantne komponenta bila je 1,8-cineol sa 54,3%. U etarskom ulju O. basilicum (B) identifikovali su 19 komponenti, a dominantne komponente ĉinili su: e-miroksid sa 19,6% i kariofilen oksid sa 11,4%. Vrsta O. kilimandscharicum imala je 28 komponenti u etarskom ulju, a dominantna komponenta bila je kamfor sa 52,4%. Bornil acetat sa zastupljenońću od 30,3% je detektovan kod vrste O. lamiifolium, a kod O. suave (A) i O. suave (B) dominantne komponente su predstavljali germakren D sa 29,2% i metil eugenol sa 82,7%. Sajjadi (2006) je u Iranu ispitivao etarsko ulje vrsta O. basilicum var. purple i O. basilicum var. green. Sadrņaj etarskog ulja u vrsti O. basilicum var. purple iznosio je 0,2% a kod O. basilicum var. green 0,5%. Kod vrste O. basilicum var. purple je identifikovano 20 komponenti, a dominantne komponente bile su: metil kavikol sa 52,4% i linalol sa 20,1%. U etarskom ulju vrste O. basilicum var. green autor je identifikovao 12 komponenti, a dominantni su bili: metil kavikol sa 40,5% i citrali geranial sa 27,6% i neral sa 18,5%. Salles Trevisan i sar. (2006) su u Brazilu ispitivali etarsko ulje vrsta O. tenuiflorum, O. basilicum i O. basilicum var. purpurascens. Kod vrste O. tenuiflorum dominantne komponente u etarskom ulju ĉinile su: eugenol sa 59,4% i β-kariofilen sa 29,4%, kod O. basilicum linalol sa 42,5% i metil kavikol sa 33,1%, a kod vrste O. basilicum var. purpurascens linalol sa 39,3%. Sanda i sar. (1998) ispitivali su etarsko ulje razliĉitih vrsta roda Ocimum u Togou. Kod vrste O. canum dominantna komponenta u etarskom ulju bila je terpin-4-ol sa zastupljenońću 24% do 35%, kod vrste O. canum to je bio linalol sa vrednostima od 29% do 61%. Kod vrste O. gratissimum dominantne komponente u etarskom ulju ĉinile su: γ- terpinene sa 33%, p-cymene sa 25-33% i timol sa 21-22%. Silva i sar. (2003) su u Brazilu detektovali linalolni hemotip u etarskom ulju vrste O. basilicum var. purpurascens. Kod vrste O. basilicum var. minimum detektovali su metil kavikolni hemotip. 21 Seidler-Łożykowska i Galambosi (2010) ispitivali su u Poljskoj i Finskoj dve sorte bosiljka (Wala i Kasia) tokom dve istraņivaĉke godine. U agroekolońkim uslovima Finske postignuti su vińi prinosi sveņe i suve herbe kod oba ispitivana genotipa u odnosu na iste koji su gajeni u Poljskoj. Genotip Walla zabeleņio je proseĉnu masu sveņe herbe od 1845 do 2833 g/m 2 , a Kasia genotip od 1669 do2256 g/m 2 . Ovi autori odredili su maseni odnos lista i stabljike. Kod genotipa Walla ovaj odnos lista i stabljike iznosio je u dvogodińnjem periodu 55%:45% i 62%:38% gajen u Finskoj i 65%:35% i 61%:39% gajen u Poljskoj, dok je kod genotipa Kasia iznosio 66%:34%, 63%:37% (Finska) i 67%:33%, 63%:37% (Poljska). Ispitivani genotipovi po sadrņaju etarskog ulja pripadali su linalolnom hemotipu, sa sadrņajem linalola od 60 do 75%. Shatar i sar. (2007) analizirali su etarsko ulje autohtonog bosiljka (O. basilicum) iz Mongolije i introdukovanih iz Irana i Fidņija Dominantne komponente u etarskom ulju bosiljka iz Mongolije bile su: linalol (24,49-27,26%) i metil kavikol (19,77-19,85%). U Iranskom bosiljku dominantne komponente ĉinile su: linalol (25,14-53,70%) i 1,8-cineol 86,58-16,46%).Metil cinamat sa 24,70% i β-elemen predstaljali su dominantne komponente u etarskom ulju Fidņi bosiljka. Simon i sar. (1999) ispitivali su u Indijani veći broj razliĉitih genotipova bosiljka iz Nacionalne ameriĉke banke gena. Analizirani genotipovi postigli su sledeće proseĉne visine biljaka: Cinnamon 44 cm, Fino verde 44 cm, Genovese 49 cm, Holy 37 cm, Lemon 33 cm, Osmin 40 cm, Purple ruffles 34 cm. Ńirina biljke kod ispitivanih genotipova iznosila je: Cinnamon 46 cm, Fino verde 44 cm, Genovese 46 cm, Holy 41 cm, Lemon 53 cm, Osmin 32 cm, Purple ruffles 29 cm. Masa sveņe herbe bosiljka ispitivanih genotipova se kretala od 292 g/biljci kod Purple ruffles pa do 868 g/biljci kod Fino verde genotipa. Sadrņaj etarskog ulja u ispitivanim genotipovima iznosio je: Cinnamon 0,94%, Fino verde 0,50%, Genovese 0,90%, Holy 0,93%, Lemon 0,27%, Osmin 0,66%, Purple ruffles 0,49, Opal 0,91%. Prouĉavani genotipovi bosiljka imali su sledeće dominantne komponente u svom etarskom ulju i to: kod Cinnamon-a su linalol sa 47% i metil cinamat sa 30%, kod Fino verde-a je linalol sa 48%, kod Genovese-a linalol sa 77%, kod Holy-a β-kariofilen sa 75%. Kod genotipa Lemon dominantnu komponentu je predstavljao linalol sa 24% i citral 22 sa 19%, kod Lettuce leaf genotipa linalol sa 60% i metil kavikol sa 29%, kod Opal-a linalol sa 80%, kod Osmin purple linalol sa 77% i kod Purple ruffles-a linalol sa 55% i 1,8 cineol sa 20%. Singh i sar. (2010) ispitivali su uticaj razliĉitih termine ņetve (40, 60, 80 i 100 dana posle rasaĊivanja) i visinu kosidbe (7,5 i 15 cm iznad povrńine zemlje) na sadrņaj pojedinih komponenti u etarskom ulju vrste O. basilicum. U ispitivanom etarskom ulju detektovali su metil kavikolni hemotip. Autori istiĉu da vreme ņetve i visina kosidbe bosiljka nisu statistiĉki znaĉajno uticali na sadrņaj metil kavikola u etarskom ulju. Soković i sar. (2010) prouĉavali su sastav etarskog ulja O. basilicum iz Srbije i njegov antimikrobni uticaj. U etarskom ulju su identifikovali 36 komonenti, a dominantna komponenta bila je linalol sa 69,25%. Suchorska i Osinska (2001) ispitivale su sadrņaj etarskog ulja iz razliĉitih genotipova bosiljka (O. basilicum) poreklom iz Nemaĉke, Rumunije, MaĊarske i Egipta. Sadrņaj etarskog ulja u ispitivanim genotipovima iznosio je od 0,1 do 0,55%. Taie i sar. (2010) su proizvodili bosiljak (O. basilicum) u stakleniku na sedam razliĉitih zemljińnih supstrata. Najveći sadrņaj linalola od 94,51% u etarskom ulju dobijen je proizvodnjom bosiljka na supstratu koji se sastojao od 75% komposta i 25% zemlje. Telci i sar. (2006) prouĉavali su lokalne turske populacije bosiljka. Sadrņaj etarskog ulja u ispitivanim populacijama iznosio je 0,4-1,5% U etarskom ulju prouĉavanih populacija identifikovli su sledeće hemotipove: linaloni, metil cinamatni, metil cinamatnо/linaloni, metil eugenolni, citralni, metil kavikolni i metil kavikolno/citralni. Linalolni hemotip je detektovan kod sedam populacija, a sadrņaj linalola iznosio je od 37,7 do 60,2%. Metil cinamatni hemotip je detektovan kod tri populacije sa sadrņajem metil cinamata od 58,6 do 63,1%. Metil cinamatno/linaloni hemotip je identifikovan kod jedne populacije, sa sadrņajem metil cinamata od 30,3% i linalola od 23,2%. Metil eugenolni hemotip je detektovan kod jedne populacije (metil eugenol 34,2%). Citralni hemotip je determinisan kod ĉetiri populacije, sa sadrņajem citrala od 56,6% do 65,6%, metil kavikolni kod dve 23 populacije sa sadrņajem metil kavikola od 60,3 do 76,3% i metil kavikolno/citralni hemotip kod jedne populacije, sa sadrņajem metil kavikola od 41,8% i citrala od 33,9%. TakoĊe, Uzun i sar. (2010) su ispitivali razliĉite vrste O. basilicum iz Turske. Proseĉne visine biljaka ispitivanih genotipova bosiljka iznosile su: O. basilicum subs. purpurascens 15,5 cm, O. basilicum subs. citrodorum 28,35 cm, O. basilicum subs. citrodorum 37,35 cm i O. basilicum subs. minimum 8,15 cm. Ispitivani genotipovi su imali sledeći broj grana po biljci: O. basilicum subs. purpurascens 6,05, O. basilicum subs. citrodorum 6,2, O. basilicum subs. citrodorum 7,75 i O. basilicum subs. minimum 15,89. Proseĉan sadrņaj etarskog ulja u ispitivanim genotipovima iznosio je: O. basilicum subs. purpurascens 0,75%, O. basilicum subs. citrodorum 0,95%, O. basilicum subs. citrodorum 0,9% i O. basilicum subs. minimum 0,35%. U etarskom ulju vrste O. basilicum var. purpurascens dominantna komponenta bila je naftalen sa 17,7%, kod O. basilicum var. citrodorum citral sa 24,59%, kod O. basilicum var. minimum metil kavikol koji se kretao od 31,67 do 40,79%. U prouĉavanim genotipovima nisu detektovane sledeće komponente: linalol, metil cinamat i 1,8-cineol. Vieira i Simon (2006) su izvrńili su karakterizaciju razliĉitih vrsta roda Ocimum. Kod ispitivanih genotipova u SAD proseĉna visina biljke iznosila je: O. americanum var. americanum 34,3-45,3 cm, O. americanum var. pilosum 46,3 cm , O. basilicum 33,8-72,3 cm (Dark opal 44,8 cm, Purple ruffles 34,8 cm, Cinnamon 46,5 cm) O. basilicum cv. Dark Opal × O. kilimandscharicum 56,3 cm, O. × citriodorum 32-48,8 cm (Lemon 46-48,8 cm) O. minimum 24,8-30,8 cm. Sadrņaj etarskog ulja u herbi ispitivanih genotipova iznosio je: O. americanum var. americanum 1,68-2,47%, O. americanum var. pilosum 0,27% , O. basilicum 0,54-1,54% (Dark opal 1,1%, Purple ruffles 0,58%, Cinnamon 1,54%), O. basilicum cv. Dark Opal × O. kilimandscharicum 2,8%, O. × citriodorum 0,36-1,12% (Lemon 0,36-0,39%) O. minimum 1,05-1,39%. Hemijski sastav etarskog ulja bosiljka koji se koristi kao kulinarski zaĉin bio je posebno interesantan za Vieira-u i Simon-a (2006). Genotipovi bosiljka koji se koriste kao zaĉini su: Green Ruffles, Mammoth, Sweet i Sweet Fine. U etarskom ulju ovih genotipova najĉeńće 24 detektovane komponente bile su: 1,8-cineol, linalol i metil kavikol. Navedene komponente daju karakteristiĉnu aromu etarskom ulju ispitivanih genotipova. Viña i Murillo (2003) analizirali su razliĉite vrste bosiljka u Kolumbiji. Identifikovali su 68 komponenti u etarskom ulju ispitivanih genotipova bosiljka i izdvojili su tri hemotipa. Metil cinamatni hemotip je detektovan kod sledećih vrsta: O. micranthum (genotip Cinnamon), O. americanum (genotipovi Purple lovingly i Purple castle) O. basilicum (genotipovi Sweet castle i White compact), O. americanum (genotip Purple long-legged) i kod O. minimum (genotip Little virgin i Purple virgin). Linalolni hemotip je detektovan kod vrste O. basilicum (genotip Large green leaves) i kariofilenski kod O. americanum (genotip Clove). Wagner i sar. (2007) identifikovali su sedam hemotipova u etarskom ulju vrsta Ocimum spp. i to: linalolni, metil cinamatni, metil cinamatni/linalolni, metil eugenolni, citralni, metil kavikolni i metil kavikol/citralni. Wetzeil i sar. (2002) istiĉu da u agroekolońkim uslovima Nemaĉke sadrņaj etarskog ulja u herbi bosiljka iznosi od 0,07% do 1,37%. Zeljazkov i sar. (2008a) analizirali su 38 genotipova bosiljka u Misisipiju (SAD). U zavisnosti od ispitivanih genotipova prinos suve herbe po jedinici povrńine iznosio je od 1812 kg/ha do 6165, 8 kg/ha. Sadrņaj etarskog ulja u ispitivanim genotipovima kretao se od 0,24 do 1,93%. U ispitivanim etarskom uljima dominantni hemotip bio je linalolni, sa sadrņajem linalola od 27% do 71,3%. Detektovali su i metil kavikolni hemotip (sadrņaj metil kavikola 25,7-71,5%) i metil eugenolni (sadrņaj metil eugenola 91,1%). Zeljazkov i sar. (2008b) ispitivali su vrste etarsko ulje vrsta O. basilicum i O. sanctum. Kod vrste O. basilicum analizirana su dva genotipa: German i Mesten kod kojih je determinisana dominantna komponenta linalol (sa 30,7% i 37%). Kod vrste O. sanctum ispitivan je genotip Local kod kojeg su dobijene glavne komponente: eugenol (18%) i metil kavikol (14,7%). 25 Zeljazkov i sar. (2008c) ispitivali su sadrņaj etarskog ulja vrsta O. basilicum (genotipovi German i Mesten) i O. sanctum (genotip Local) na ĉetri lokaliteta. Dobijene vrednosti proseĉne mase suve herbe po jedinici povrńine kretale su se od 594 kg/ha do 3275 kg/ha, dok se sadrņaj etarskog ulja kretao od 0,020% do 0,565% Sadrņaj linalola u genotipu Mesten se kretao od 31,4% do 56,8%, a kod genotipa German 42,6% do 64,5%. UtvrĊen je uticaj lokaliteta na sadrņaj dominantne komponente linalola ali bez pravih objańnjenja autora. Kod genotipa Local (O. sanctum) dominantne komponente u etarskom ulju bile su: eugenol, eukaliptol i metil kavikol i njihova zastupljenost u etarskom ulju je znaĉajno varirirala u odnosu na lokalitet proizvodnje. Wesołowska i sar. (2012) prouĉavali su hemijski sastav etarskog ulja razliĉitih genotipova bosiljka O. basilicum u dvogodińnjem periodu. Prouĉavani su genotipovi: Thai Siam, Bolloso Napoletano i A Foglie di Lattuga. Identifikovali su ukupno 56 komponenti u etarskom ulju ispitivanih genotipova. Ispitivani genotipovi pripadaju linalolnom hemotipu. Glavni sastojci koji se nalaze u ulju genotipa Thai Siam bili su: linalol (24,60% i 36,60%), metil cinamate (18,73 i 21,90%) i metil kavikol (5,57 i 7,50%). U etarskom ulju genotipa Bolloso Napoletano bili su zastupljeni: linalol (41,.09 i 47,75%), metil kavikol (14,34 i 20,21%) i 1,8-cineol (7,21 i 10,23%). Etarsko ulje genotipa A di Foglie Lattuga sadrņavao je linalol (37,51 i 48,65%), metil kavikol (13,41 i 18,55%), i 1,8-cineol (7,72 i 12,60%). 26 3.2. FENOLI I ANTOCIJANI Fenolna jedinjenja su ńiroko rasprostranjena u biljnom svetu. U zavisnosti od hemijske strukture podeljeni su u veliki broj klasa. U biljne fenole spadaju: fenolni heterozidi, kumarini, lignani, flavonoidi, fenoli, antocijani, antranoidi, naftodiantroni, tanini i dr. Pod fenolnim heterozidima podrazumevaju se heterozidi ĉiji su aglikoni jednostavni fenoli ili fenolkarboksilne kiseline i njihovi derivati (Petrović i sar. 2009). Zańtitna uloga fenola u biolońkim sistemima pripisuje se njihovoj sposobnosti sparivanja elektrona (hvatanja) slobodnih radikala, helatnog vezivanja jona prelaznih jedinjenja, aktiviranja antioksidativnih enzima i inhibiranje oksidaza. Zato se fenolima pripisuju i mnoga terapijska delovanja, npr. antibakterijsko, protivupalno, antialergijsko, antimutageno, antiviralno i antikancerogeno, a znantno utiĉu na boju i ukus hrane (Proestos i sar. 2005; Benedec i sar. 2006). Poznato je da je lekovito, aromatiĉno i zaĉinsko bilje koje se koristi u kulinarstvu bogato polifenolnim jedinjenjima, posebno fenolnim kiselina (Capecka i sar. 2005; Zgórka i Glowniak, 2001). Polifenoli su sekundarni biljni metaboliti koji imaju razliĉitu hemijsku strukturu i funkciju u biljkama (Crozier i sar. 2006). Najnovija istraņivanja pokazuju da konzumiranje biljaka bogatim polifenolima ima zańtitni efekat protiv nastanka kardiovaskularnih bolesti i nekih oblika kancera (Gros, 2004; Neuhouser, 2004). Bosiljak sadrņi visok nivo fenolnih kiselina koje doprinose povećanju antioksidativnog kapaciteta (Zheng i Wang, 2001; Javanmardi i sar. 2002; Shan i sar. 2005; Surveswaran i sar. 2007; Lee i Scagel, 2009; 2010). Rozmarinska kiselina je najĉeńći oblik fenolnih derivata ali i druge fenolne kiseline, kao ńto su cikoriĉna koja se takoĊe nalazi u visokoj koncentracije kod bosiljka (Javanmardi i sar. 2002; Lee i Scagel, 2009). Faktori koji utiĉu na sintezu fenolnih kiselina kod bosiljka su od interesa (Nguyen i sar. 2008; 2010) jer fenolni kompleks moņe snaņno uticati na antioksidativni kapacitet i bioraspoloņivost (Manach i sar. 2005). Gonceariuc i sar. (2008) istiĉu da je sadrņaj polifenola i flavonskih derivata promenjiv i nije striktno u korelaciji sa bojom lista i cveta, 27 iako je sadrņaj ovih jedinjenja visok kod genotipova sa zelenim listovima i crvenim cvetovima. Od fenolnih jedinjenja u poslednje vreme naroĉito su interesantni antocijani. Antocijani vode naziv od grĉkoih reĉi: anthos = cvet i kianos = plavo i predstavljaju jedne od najvaņnijih pigmentata vaskularnih biljaka. Neńkodljivi su, lako rastvorljivi u vodenim medijumima, koji ih ĉini interesantnim za njegovu upotrebu kao prirodnih vodorastvorljivih boja (Pazmino-Duran i sar. 2001). Antocijani predstavljaju znaĉajnu grupu sekundarnih metabolita u biljkama. Uz karotenoide antocijani se najvińe koriste za bojenje u prehrambenoj industriji (IFC i FDA, 2004). Antocijani su rastvorljivi u vodi i manje stabilni u odnosu na karotenoide, a najĉeńće se nalaze u voću i povrću. Ovi pigmenti odgovorni su za sjajne narandņaste, roze, crvena, ljubiĉaste i plave boje u voću i cveću. TakoĊe, znaĉajna osobina antocijana je njihova antioksidativna aktivnost, koja igra vaņnu ulogu u spreĉavanju kardiovaskularnih bolesti, kancera i dijabetesa (Konczak i Zhang, 2004). Postoji nekoliko izveńtaja fokusiranih na efekat antocijana u leĉenju kancera (Lule i Ksia, 2005, Nichenametla i sar. 2006), humanoj ishrani (Stintzing i Carle, 2004), i njihovoj biolońkoj aktivnosti (Kong i sar. 2003). Izolovani antocijani su veoma nestabilni i veoma osetljivi na degradaciju. Na njihovu stabilnost utiĉe nekoliko faktora kao ńto su pH, temperatura skladińtenja, hemijske struktura, koncentracija, svetlo, kiseonik, rastvaraĉi, prisustvo enzima, flavonoida, proteina i metalnih jona (Castañeda-Ovando i sar. 2009). Literaturni podaci se uglavnom odnose na genotipske specifiĉnosti sadrņaja ukupnih fenola u herbi bosiljka. Podataka o sadrņaju i identifikaciji antocijana u bosiljku je veoma malo. Gajula i sar. (2009) su ispitivali hemopreventivni potencijal suve herbe O. basilicum i O. sanctum. Odredili su sadrņaj ukupnih fenola i antocijana u herbi bosiljka. Proseĉne vrednosti ukupnih fenola u njihovim istraņivanjima varirale su od 31,37 mg GAE/g kod Holy bosiljka (O. sanctum) poreklom iz Danske pa do 60,47 mg GAE/g kod Holy bosiljka (O. sanctum) poreklom sa Kube. Sadrņaj antocijana iznosio je od 0,28 mg/g suve herbe za 28 Holy bosiljak (O. sanctum Danska) do 0,64 mg/g suve herbe za Holy bosiljak (O. sanctum Kuba). Hakkim i sar. (2008) istiĉu razliĉiti sadrņaj ukupnih fenola u vrstama roda Ocimum. Istiĉu O. gratissimum vrstu sa najvećim sadrņajem ukupnih fenola od 168,2 mg GAE/g DE. U njihovim istraņivanjima ostale vrste bosiljka imale su sledeće proseĉne vrednosti sadrņaja ukupnih fenola: O. americanum od 123,1 mg GAE/g, O. citriodorum 96,3 od mg GAE/g i O. grandiflorum od 61,2 mg GAE/g. Hawrylak-Nowak (2008) ispitivala je uticaj razliĉitih koncentracija selena na nutritivne osobine sveņeg bosiljka. Sadrņaj ukupnih fenola u ovom eksperimentu iznosio je od 8,02 mgGAE/g (varijanta ogleda sa 1 mg/dm 3 selena) do 11,02 (var. ogleda sa 11 mg/dm 3 selena). Sadrņaj antocijana od 0,068 mg/g dobijen je upotrebom najveće koncentracije selena od 50 mg/dm 3 . Hinneburg i sar. (2006) ispitivali su sadrņaj ukupnih fenola u razliĉitim vrstama lekovitog bilja. Ispitivali su sledeće vrste: bosiljak, anis, moraĉ, perńun, kardamom, kleku i dr. Najveći sadrņaj ukupnih fenola od 147 mgGAE/g dobijen je iz herbe bosiljka (O. basilicum). Javanmardi i sar. (2003) su prouĉavali sadrņaj ukupnih fenola u iranskim autohtonim genotipovia bosiljka. Sadrņaj ukupnih fenola u ispitivanim genotipovima kretao se od 29,5 do 65,5 mgGAE/g . Juntachote i sar. (2006) istiĉu sadrņaj ukupnih fenola u Holy bosiljku iznosi 4712,45 mg/100g. Kim i sar. (2006) su prouĉavali uticaj metil jasmonata na produkciju sekundarnih metabolita u vrsti O. basilicum. Ukupni sadrņaj fenola u bosiljku tretiranim sa 0,1 i 0,5 mM metil jasmonata dostigao je maksimalne vrednosti 2,6 i 3,5 mg GAE/g sveņe mase. Kwee i sar. (2011) prouĉavali su sadrņaj fenola i antocijana u razliĉitim genotipovima. Najveći sadrņaj ukupnih fenola od 17,58 mg GAE/g u suvoj herbi zabeleņen je kod genotipa Spice, dok su najmanje koliĉine dobijene kod genotipa Sweet dani lemon (3,47 mg 29 GAE/g DV). Najveći sadrņaj antocijana odreĊen je kod genotipa Petra dark red (8,74 mg/g), a najmanji kod Cinnamon-a (0,48 mg/g), Na osnovu dobijenih rezutata istraņivanja Kwee i sar. (2011) ukazuju na genotipsku specifiĉnost bosiljka po sadrņaju ukupnih fenola i antocijana. Nguyen i Neimeyer (2008) ispitivali su uticaj razliĉitih nivoa Ċubrenja azotom (0,1-5 mM) na sadrņaj ukupnih fenola u herbi O. basilicum. Ispitivani su sledeći genotipovi: Dark opal, Genovese i Sweet thai. Sadrņaj fenola varirao je se u rasponu od 7 mg GAE/g kod genotipa Sweet thai tretiranim sa sa 5,0 mM azota pa do 31 mg GAE/g DV kod Dark Opal-a sa primenom 0,1 mM azota. Proseĉni ukupni sadrņaji fenola utvrĊeni za pojedine genotipove iznosili su: 20,95 mg GAE/g za Dark Opal, 16,60 mg GAE/g za Genovese i 10,66 mg GAE/g za Sweet thai. Phippen i Simon (1998) u svojim istraņivanjima daju potvrdu o tezi da je izolacija i identifikacija antocijana kod bosiljka veoma komplikovana. Ovi autori su identifikovali ukupno 14 antocijanskih pigmenata u herbi bosiljka. Dominantni anticijani bili su cijanidin i peonidin sa svojim glikozidima. TakoĊe, ispitivali su sadrņaj antocijana u sveņoj herbi bosiljka O. basilicum. Sadrņaj antocijana u prouĉavanim genotipovima iznosio je: Dark opal (16,32 -18,73 mg/g), Opal (11,71-12,77 mg/g), Holy scared red (8,84 mg/g), Osmin purple (18,01 mg/g), Purple ruffles (15,87-18,78 m/g) i Red rubin (17,44 mg/g). Pripdeevech i sar. (2010) je ispitivali su sadrņaj ukupnih fenola u etarskom ulju O. basilicum i O. basilicum var thyrsiflora. Kod vrste O. basilicum dobili su sadrņaj ukupnih fenola u koliĉini 0,102 mg/ml u etarskom ulju, u odnosu na vrstu O. basilicum var thyrsiflora kod koje dobijena koliĉina je iznosila 0,070 mg/ml. Taie i sar. (2010) su odredili sadrņaj ukupnih fenola u bosiljku koji je proizveden na razliĉitim zemljińnim supstratima. Proseĉne vrednosti ukupnih fenola u tom eksperimentu varirale su od 47,38 mg GAE/g kod bosiljka proizvedenog na kompostu, pa do 54,82 mg GAE/g kod bosiljka proizvedenog na supstratu koji je bio pripremljem od komposta i biofertilizatora. 30 Vábková i Neugebauerová (2010) ispitivale su sadrņaj ukupnih fenola u sveņoj herbi razliĉitih genotipova vrste O. basilicum. Proseĉne vrednosti sadrņaja ukupnih fenola iznosile su; kod genotipa Ohre 0,363 mg GAE/100g, Lettuce leaf 0,347 mg GAE/100g, Compact 0,250 mg GAE/100g , Purple opal 0,343 mg GAE/100g. Vábková i Neugebauerová (2011) prouĉavali su u Ĉeńkoj uticaj termina kosidbe (prvi rok- jul, drugi rok-avgust i treći rok-septembar) i pripreme herbe bosiljka (sveņa, zamrznuta i suva) na sadrņaj ukupnih fenola u herbi. Autori ukazuju na najbolji kvalitet herbe po sadrņaju ukupnih fenola u drugoj i trećoj kosidbi. Najveći sadrņaj ukupnih fenola u sveņoj herbi postignut je u trećoj kosidbi (6,56 g GAE/100g), a najmanji u prvoj (4,01 g GAE/100g). Najveći sadrņaj ukupnih fenola u suvoj herbi postignut je u trećoj kosidbi (3,63 gG AE/100g), a najmanji u drugoj ņetvi (2,55 g GAE/100g). Sadrņaj ukupnih fenola u smrznutoj herbi bio je najveći iz prve kosidbe (2,80 g GAE/100g), a najmanji iz druge kosidbe (2,55 g GAE/100g). Vábková i Neugebauerová (2012) istraņivale su sadrņaj ukupnih fenola u razliĉitim genotipovima bosiljka (Ohre, Compakt, Purple opal i Lettuce leaf) tokom razliĉitih rokova kosidbi (jul, avgust i septembar). Autori istiĉu genotipske specifiĉnosti po sadrņaju ukupnih fenola u suvoj herbi. Kod genotipova Compakt, Purple opal i Lettuce leaf najveći sadrņaj ukupnih fenola zabeleņen je u trećem roku kosidbe (6,28, 7,71 i 7,60 g GAE/100g). Jedino je kod genotipa Ohre najveći sadrņaj ukupnih fenola dobijen u prvoj kosidbi (5,77 gGAE/100g). Wangcharoen i Morasuk (2007) pruĉavali su sadrņaj ukupnih fenola u vrsti O. sanctum u zavisnosti od vrste ekstrakcionog rastvora. U ekstrakciji je korińćena voda i razliĉiti % etanola. Sadrņaj ukupnih fenola iznosio je od 4 mgGAE/g (vodeni rastvor) do 19 mgGAE/g (57% etanolni rastvor). Wong i sar., (2006) su poredili koliĉinu ukupnih fenola u razliĉitim vrstama lekovitog bilja. Ukupno su prouĉavali 25 vrsta. Sadrņaj ukupnih fenola u vrsti O. basilicum (genotiop Thaie) iznosio je 14 mgGAE/g i rangiran je u grupu biljnih vrsta sa srednjim sadrņajem fenola. 31 3.3. BIOLOŠKA AKTIVNOST HERBE I ETARSKOG ULJA U odreĊivanju kvaliteta biljne lekovite sirovine, koriste se i razni biolońki testovi. Mnoge studije pokazuju da su prirodni antioksidansi u biljkama tesno povezani sa njihovim biofunkcijama, kao ńto su smanjenje opasnosti od hroniĉnih bolesti i inhibicija rasta patogenih bakterija. Molekuli antioksidanasa mogu donirati jedan elektron ili vodonikov atom nekom reaktivnom, slobodnom, radikalu. Antioksidansi vrńe ulogu neutralizacije slobodnih radikala i na taj naĉin ńtite ljudski organizam od mogućih bolesti, ali i usporavaju kvarenje hrane bogate lipidima (Hussain, 2009). Antioksidativna aktivnost u prirodnim proizvodima se ĉesto zasniva na aditivnim i sinergistiĉkim efektima kompleksne meńavine prisutnih aktivnih materija. Ovi efekti onemogućavaju identifikovanje odgovornih jedinjenja za antioksidacionu aktivnost. Najeĉeńće se pominju fenoli kao glavni nosioci antioksidativne aktivnosti, meĊutim rezultati istraņivanja su kontradiktorni. Tako, Kim i sar. (2006) istiĉu pozitivnu korelaciju izmeĊu sadrņaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti, dok su Kwee i sar. (2011) u svojim istraņivanjima dobili negativnu korelaciju. Najveći broj istraņivanja odnosi se na odreĊivanje antioksidativnog kapaciteta etarskog ulja bosiljka. Neńto manji broj radova odnosi se ispitivanje antioksidativnog kapaciteta herbe bosiljka. Boņin i sar. (2006) su DPPH metodom prouĉavali antioksidativnu aktivnost etarskog ulja bosiljka O. basilicum. Antioksidativna aktivnost je izraņena kao vrednost neutralizacije DPPH radikala i za etarsko ulje bosiljka iznosila je IC50 =0,39 µg/ml. Dambolena i sar. (2010) su ispitivali antioksidativnu aktivnost etarskog ulja izdvojenog iz lista i cveta razliĉitih vrsta Ocimum. Najveću antioksidativnu aktivnost pokazalo je etarsko ulja izolovano iz lista O. gratissimum (6,8 µl/l). Autori istiĉu i veću antioksidativnost eugenola (2,3 µl/l) u odnosu na linalol (>10,00 µl/l). Gülçin i sar. (2007) istiĉu znaĉaj odreĊivanja antioksidativne aktivnosti razliĉitim metodama iz vodenog i etanolnog ekstrakta herbe bosiljka O. basilicum. 32 Hinneburg i sar. (2005) poredili su antioksidativnu aktivnost etarskih ulja razliĉitih lekovitih i aromatiĉnih biljaka. Dobijene IC50 vrednosti u ispitivanom etarskom ulju bosiljka iznosile su od 0,49 do 12,0 mg/ml. Autori istiĉu znaĉajan antioksidativni potencijal etarskog ulja bosiljka. Hussain i sar. (2008) istiĉu veću antioksidativnost etarskog ulja vrste O. basilicum iz zimskog perioda (IC50=4,8 µg/ml) u odnosu na bosiljak iz letnjeg perioda (IC50=6,7 µg/ml). Autori objańnjenje pronalaze u uticaju visokih letnjih temperatura na lońiji kvalitet etarskog ulja. TakoĊe, Hussain i sar. (2009) testirali su antioksidativni kapacitet etarskog ulja nekoliko vrsta lekovitog bilja. U njihovim istraņivanjima vrsta Salvia officinalis je pokazala najveći antioksidativni kapacitet (IC50= 62,3 µg/ml). Kim i sar. (2006) su prouĉavali antioksidativnu aktivnost kafetinske i rozmarinske kiseline i kao i eugenola izolovanih iz etarskog ulja vrste O. basilicum. Najveći antioksidativni potencijal zabeleņila je rozmarinska kiselina (IC50=23,2µM). Kwee i sar. (2011) prouĉavali su antioksidativni potencijal u suvoj herbi razliĉitih vrsta O. basilicum. Od ispitivanih, genotip Ararat je pokazao najveći antioksidativni kapacitet (16,76 mmol/100 g), dok je najmanju aktivnost ispoljio genotip Nufar F1 (3,36 mmol/100 g). Hakkim i sar. (2008) su rangirali razliĉite vrste roda Ocimum na osnovu antioksidativnog potencijala: O. gratissimum (81,1%) > O. americanum (77,4%) > O.minimum (70,1%) > O. citriodorum (60,6%) > O. kilimandscharicum (56,2%) > O. grandiflorum (51,3%) > O. lamiifolium (46,2 %) > O. selloi (42,4%). Politeo i sar. (2007) utvrĊivali su antioksidativnost etarskog ulja O. basilicum i njegovih pojedinih komponenti i rangirali ih na sledeći naĉin: eugenol (IC50=0,096) > BHT (IC50=0,908) > etarsko ulje e (IC50=1,378) > isparljivi aglikoni (IC50=3,338). 33 Salles Trevisan i sar. (2006) su prouĉavali antioksidativnu aktivnost pojedinih vrsta roda Ocimum. Kod vrste O. basilicum var. purpurascens antioksidativni potencijal je iznosio IC50>2,0 µg/ml, kod O. gratissimum IC50=0,29 µg/ml, O. micranthum IC50=0,41 µg/ml i O. tenuiflorum IC50=0,26 µg/ml. Vábková i Neugebauerová (2010) ispitivale su antioksidativnost sveņe herbe (g. TE/100g) razliĉitih genotipova vrste O. basilicum. U tom eksperimentu dobijene su sledeće vrednosti antioksidativnog potencijala koje su izraņene u gramima Trolox ekvivalenta na 100 g sveņe herbe: Ohre 0,817 gTE/100g, Lettuce leaf 0,875 gTE/100g , Compact 0,712 gTE/100g, Purple opal 0,870 gTE/100g. Wangcharoen i Morasuk (2007) ispitivali su antioksidativnu aktivnost dva varijeteta vrste O. sanctum (beli holy i crveni holy). Beli holy bosiljak je ispoljio veću antioksidativnu aktivnost (IC50=5,41mg/g) u odnosu na crveni. Etarska ulja, kao sekundarni metaboliti, igraju vaņnu ulogu u biodinamizmu biljaka jer poseduju antimikrobnu aktivnost. Zbog sve veće upotrebe sintetiĉkih konzervansa i negativne percepcije potrońaĉa pojaĉan je interes za antibakterijsku aktivnost etarskih ulja i njihovu primenu u prehrambenoj industriji. Antimikrobna aktivnost etarskih ulja je obimno istraņivana. MeĊutim, joń uvek se sa sigurnońću ne moņe potvrditi taĉan uticaj etarskih ulja. Razlozi su brojni. Poznato je da sastav etarskog ulja varira u zavisnosti od ekolońkih uslova. TakoĊe vreme uzimanja uzoraka i naĉin izdvajanja etarskog ulja znaĉajno utiĉu. Izbor testova, mikroorganizama i njihovog izlaganja etarskom ulju kao i naĉin procene njihove antimikrobne aktivnosti varira meĊu razliĉitim objavljenim rezultatima. Najveći broj publikovanih radova se odnosi na antibakterijsku aktivnost etarskih ulja i njihovih sastojaka i znatno je veći u odnosu na ispitivanje antifungalne aktivnosti (Suppakul i sar. 2003). Prepreke pri definisanju i taĉnom utvrĊivanju antimikrobne aktivnosti ĉini i korińćenje razliĉitih metoda ispitivanja antimikrobne aktivnosti. Metodolońki pristup i mogućnost primene navedenih metoda su objańnjeni u literaturi, ali joń uvek ne postoji standardni test 34 za procenu antibakterijske aktivnosti potencijalnih antimikrobnih agenasa a to sve utiĉe na ponekad neuporedive rezultate istraņivanja (Burt, 2004). Antimikrobna aktivnost pojedinih komponenti etarskih ulja je dosta prouĉavana ali joń uvek nije potpuno razjańnjen njihov mehanizam delovanja. Antimikrobna aktivnost etarskog ulja, moņe se potpuno razlikovati od aktivnost njegovih pojedinih komponenata. UtvrĊeno je da inhibitorna aktivnost etarskih ulja, zavisi od sloņenih interakcija meĊu njegovim komponentama, ńto se odraņava kao aditivan, sinergistiĉki ili antagonistiĉki uticaj na antimikrobno dejstvo ulja (Hyldgaard i sar. 2012). Postoji veliki broj publikovanih radova iz oblasti antimikrobne aktivnosti etarskog ulja bosiljka. Ovde su prikazana samo najnovija i ona koja su pogodna za poreĊenje dobijenih rezultata u ovoj disertaciji. Anand i sar., (2011) ispitivali su antimikrobni (MIC) uticaj etarskog ulja vrsta O. basilicum, O. kilimandscharicum, O. gratissimum na Gram (+) bakterije S. aureus, E. faecalis, Gram (‐) E. coli, P. aeruginosa i na gljivu C. albicans. Etarsko ulje O. gratissimum (55,89% eugenol i 23,97% cis-ocimen) pokazalo je najjaĉu aktivnost na sve ispitivane patogene, zatim ulje O. basilicum (70,4% metil kavikol) pa O.kilimandscharicum (56,07% kamfor i 13,56% limonen). Gram (-) bakterije su se pokazale otpornijim u odnosu na Gram (+). Boņin i sar. (2006) prouĉavali su uticaj etarskog ulja O. basilicum (metil kavikolo/ linalolni hemotip) na 13 bakterija i 5 gljiva. Korińćen je disk difuzioni metod. Najotpornijom se pokazala bakterija P. aeruginosa, dok je najosetljivija bila S. enteritidis. Gram (+) bakterije pokazale su veću osetljivost (senzitivnost) na ulje. Mikrodilucionom metodom je ispitivana antifungalna aktivnost. Od gljiva, Candida albicans se pokazala kao najotpornija dok je Trichophyton sp. najosetljiviji. Carović-Stanko i sar. (2010a) su pomoću modifikovanog disk metoda ispitivali antimikrobnu aktivnost etarskog ulja razliĉitih genotipova bosiljka. Korińćene su sledeće test bakterije: Gram (+) S. aureus, S. epidermis, L. monocytogenes, L. E. faecalis, E. faecium) i Gram (-) E. coli O157:H7 i P. mirabilis. Najaĉi efekat su ispoljila etarska ulja citralnog hemotipa O. x citriodorum i O. americanum. 35 Chiang i sar., (2005) su dokazali znaĉajan uticaj linalola iz etarskog ulja O. basilicum na adenovirus (ADV 11). Cimanga i sar. (2002) ispitivali su antimikrobno dejstvo etarskog ulja vrsta O. americanum i O. gratissimum. Ispitivano etarsko ulje je pripadalo timolnom hemotipu. Gram (+) bakterije su se pokazale osetljivije od Gram (+). Dokazana je otpornost P. aeruginosa. Autori istiĉu primere gde dominantna komponenta u etarskom ulju ima antimikrobno dejstvo, ali sugerińu da i komponente koje su prisutne u manjm sadrņaju kao ńto su: neral, nerol i borneol takoĊe pokazuju dejstvo, ńto se pripisuje sinergijskom efektu. Dambolena i sar. (2010) testirali su etarsko ulja O. basilicum i O. gratissimum na Fusarium verticillioides. Etarsko ulje O. gratissimum sa visokim sadrņajem eugenola i pokazalo je znaĉajnu aktivnost na gljivu F. verticillioides, dok je ulje O. basilicum imalo umerenu antifungalnu aktivnost. Povećanje sadrņaja glavne komponente (eugenola) u etarskom ulju povećavalo je inhibitorni efekat. Autori zakljuĉuju da glavna komponenta u etarskom ulju ima dominantan efekat. Hanif i sar. (2011) su odreĊivali antimikrobnu aktivnost etarskog ulja autohtonog omanskog bosiljka (O. basilicum) disk difuzionom metodom. Ispitivano ulje ispoljilo je znaĉajnu antibakterijsku aktivnost protiv svih testiranih bakterijskih sojeva osim P. aeruginosa. Hussain i sar. (2008) ispitivali disk difuzionom metodom i mikrodilucionom metodom su etarsko ulje O. basilicum proizvedeno tokom razliĉitih godińnjih doba. Testirali su uticaj etarskog ulja na Gram (+) bakterije: S. aureus i B. subtilis, Gram (-): E. Coli i P. multocida i gljive: A. niger, M. mucedo, F. solani, B. theobromae i R. solani. Testiran je i linalol kao pojedinaĉna komponenta etarskog ulja. Etarsko ulje i linalool kao pojedinaĉna komponenta ispoljili su su veću antibakterijsku nego antifungalnu aktivnost. Ujedno, pokazali su veću aktivnost protiv Gram (+) bakterija. Kao najotpornija bakterija pokazala se E. coli a najosetljivija S. aureus. Etarsko ulje iz zimskog perioda je pokazalo najveću antibakterijsku aktivnost, dok je ulje iz jesenjeg perioda pokazalo najjaĉe dejstvo na gljive, ńto autori tumaĉe većim sadrņajem linalola u tim godińnjim dobima. 36 Jelaĉić i sar. (2008) su testirali etarsko ulje Genovese bosiljka na sledeće bakterije: E. coli, E. coli, E. coli O 157: H 7, S. enteritidis, S. enteritidis, S. aureus i S. epirdemidis. Etarsko ulje je ostvarilo najĉi efekat na S. enteritidis, S. enteritidis i S. aureus,dok je Salmonella enteritidis pokazala najmanju osetljivost na dejstvo etarskog ulja. Joshi i sar. (2009) su testirali etarsko ulje O. sanctum na Gram (+) bakterije S. aureus, B. subtilis, B. cereus i Gram (-) bakteriju S. typhi. Kao najsenzitivnija se pokazala Gram (-) bakterija Salmonella Typhi (MBC>2,5 mg/ml). Klaus i sar. (2008) su utvrdili antimikrobnu aktivnost etarskih ulja deset populacija bosiljka. Najbolji antimikrobni efekat uoĉen je kod ulja dobijenog iz populacije T-10 koje je i delovalo mikrobistatski na bakterije Escherichia coli i Bacillus cereus. Na kvasac Candida albicans znaĉajan mikrobistatski efekat imala su ulja bosiljka T-8 i T-6. Mishra i Mishra (2011) poredili su antibakterijsko dejstvo vodenog, hloroformskog i alkoholnog ekstrakta lista O. sanctum sa etarskim uljem. Testirane su sledeće bakterije: E. coli, P aeurigosa, S. typhimurium i S. aureus. Niculae i sar. (2008) poredili su uticaj etarskog ulja i etanolnog ekstrakta razliĉitih vrsta lekovitog bilja na bakterije S. aureus, Salmonella spp., E. coli i Pseudomonas spp. U eksperimentu su koristili disk difuzioni i mikrodilucioni metod rada. Uticaj etarskog ulja na ispitivane bakterije bio je znatno veći od uticaja etanolnog ekstrakta. Najveću otpornost je pokazala bakterija Pseudomonas spp. Prema vrednostima mikrobistatskog (MIC) i mikrobicidnog (MBC) delovanja, etarska ulja ispitivanih vrsta pokazala su efekat prema rasporedu: M. officinalis > T. vulgaris > S. officinalis > L. angustifolia > R. officinalis > M. piperita > O. vulgare > O. basilicum. Opalchenova i Obreshkova (2003) prouĉavale su antimikrobnu aktivnost etarskog ulja bosiljka na kliniĉke izolate iz rodova Enterococcus i Pseudomonas. Autori ukazuju na pozitivan uticaj etarskog ulja na testirane kliniĉke izolate. 37 Oxenham i sar. (2005) ispitivali su antifungalnu aktivnost etarskog ulja vrste O. basilicum. Korińćena su etarska ulja ĉije su dominantne komponente bile metil kavikol i linalol. Ulja su ispoljila znaĉajnu aktivnost na patogenu gljivu Botrytis fabae. Runyoro i sar. (2010) prouĉavali su antimikrobnu aktivnost etarskih ulja i njihovih pojedinaĉnih komponenti razliĉitih Ocimum vrsta agar dilucionom metodom. Korińćene su Gram (+) bakterije: S. aureus, S. epidermidis, S. mutans i S. viridans (kliniĉki izolat), Gram (-) bakterije: E. coli, E. cloacae, K. pneumoniae i P. aeruginosa i tri vrste gljiva iz roda Candida: C. albicans, C. tropicalis i C. glabrata. Najjaĉi efekat na ispitivane bakterije i gljive pokazalo je etarsko ulje vrste O. suave (82,7% metil eugenol). Ispitivana etarska ulja nisu uticala na rod Candida. Kariofilen oksid i linalol su pojedinaĉne komponente koje su najjaĉe delovale na bakterije. Trans-kariofilen je ispoljio najslabije dejstvo. PotvrĊen je i jak uticaj samog linalola kao pojedinaĉne komponente. Soković i sar. (2010) ispitivali su antibakterijsku aktivnost etarskog ulja razliĉitih vrsta lekovitog bilja i pojedinih komponenti etarskog ulja. Testirane su sledeće bakterije: B. subtilis, E. cloacae (human isolate), E. coli, M. flavus, P. mirabilis (humani izolat, P. aeruginosa, S. enteritidis, S. epidermidis, S. typhimurium, S. aureus. Najotpornija bakterija na etarsko ulje bosiljka bila je Pseudomonas aeruginosa. Micrococcus flavus je ispoljila najveću senzitivnost na ispitivana ulja. Autori su rangirali lekovite biljke i pojedine komponente iz etarskog ulja prema antimikrobnom efektu. Etarska ulja sa najjaĉim antibakterijskim efektom bila su: O. vulgare > T. vulgaris > M. piperita > M. spicata > O. basilicum > L. angustifolia > Citrus > S. officinalis > M. chamomilla. Komponente etarskog ulja sa najjaĉim efektom bila su: karvakrol > timol > mentol > linalol > 1,8 cineol > kamfor > α-pinen > β-pinen > limonene > linalil acetat. 38 4. RADNA HIPOTEZA Pri izradi plana i programa ovih istraņivanja pońlo se od sledećih pretpostavki: Da izmeĊu ispitivanih genotipova bosiljka postoje razlike u agro- morfolońkim osobinama Da se odabrani genotipovi bosiljka razlikuju po kompoziciji etarskog ulja (razliĉiti hemotipovi) i biolońkoj aktivnosti etarskog ulja i herbe. Da se radi o genetiĉki divergentnom materijalu, odnosno da su razlike u genotipu osnov variranja osobina, i da su osobine u visokom stepenu nasledne. Da ispitivani genotipovi bosiljka imaju razliĉitu upotrebnu vrednost kao: izvor biljne sirovine sa visokim lekovitim potencijalom, aromatiĉno–zaĉinske i dekorativne vrste. 39 5. MATERIJAL I METOD RADA Program istraņivanja, u okviru ove disertacije, realizovan je kroz eksperimentalni deo koji je obuhvatao poljski ogled i laboratorijske analize herbe i etarskog ulja. Poljski ogled je postavljen u Surĉinu na privatnom imanju tokom 2007, 2008 i 2009. godine. Evaluacija genotipova obuhvatila je prouĉavanje agro-morfolońkih, hemijskih i biolońkih osobina herbe i etarskog ulja. Evaluacija genotipova bosiljka za kvalitativne i kvantitativne osobine izvrńena je na oglednom polju u Surĉinu i u Laboratoriji za lekovito bilje Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. Laboratorijske analize etarskog ulja i herbe su sprovedene u laboratorijama Poljoprivednog fakulteta, Hemijskog fakulteta, Instituta za prouĉavanje lekovitog bilja “Dr Josif Panĉić“ i Instituta za biolońka istraņivanja “Sinińa Stanković“ u Beogradu. Materijal za realizaciju istraņivanja ĉinilo je trinaest introdukovanih genotipova bosiljka (Ocimum spp.) iz Nacionalne kolekcije germplazme Banke biljnih gena Srbije i Instituta za ratarstvo i povrtarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu (Jelaĉić i Beatović, 2004; 2006; Beatović i sar. 2008) (Tabela 1). Tabela 1. Prikaz odabranih genotipova i njihova botaniĉka klasifikacija Genotip Oznaka Botanička klasifikacija Zemlja porekla Genovese DB-01 O. basilicum subs. basilicum var. basilicum Italija Lattuga DB-02 O. basilicum subs. basilicum var. difforme Italija Fino verde DB-03 O. basilicum subs. basilicum var. basilicum Ńvajcarska Holanđanin DB-04 O. basilicum subs. basilicum var. basilicum Hrvatska Compact DB-05 O. basilicum subs. basilicum var. minimum Ĉeńka Cinnamon DB-06 O. basilicum subs. basilicum var. glabratum Ĉeńka Lime DB-07 O. x citriodorum (O. basilicum x O. americanum) Ĉeńka Siam queen DB-08 O. basilicum subs. basilicum var. citriodorum Holandija Blu spice DB-09 O. basilicum x O. basilicicum var. purpurescens) Ĉeńka Purple opal DB-10 O. basilicum subs. basilicum var purpurescens Ĉeńka Purple ruffles DB-11 O. basilicum subs. basilicum var purpurescens Ĉeńka Osmin DB-12 O. basilicum subs. basilicum var purpurescens Ĉeńka Holy red DB-13 O. sanctum (syn. O. tenuiflorum) Holandija 40 Poljski ogled je zasnovan u Surĉinu. Zemljińte na kome je izveden poljski ogled pripada degradiranom ĉernozemu u fazi ogajnjaĉavanja, koji je karakteristiĉan za podruĉje Jugoistoĉnog Srema. Geolońki supstrat na kome je zemljińte obrazovano je les. Ono ima manje povoljnu strukturu, zbog toga tokom jakih padavina prima vińe vode nego normalni ĉernozem, a za vreme suńe obrazuje vertikalne pukotine. Pre zasnivanja useva odreĊene su agrohemijske osobine zemljińta. Uzimani su uzorci zemljińta na dubini od 0-30 cm. Standardnim laboratorijskim metodama (Dņamić i sar. 1996) odreĊene su agrohemijske osobine zemljińta: 1) Reakcije zemljińta (pH ) – po potenciometrijskoj metodi, 2) Ukupnog azota (%N) – metoda po Kjeldahl-u, 3) Lakopristupaĉnog azota (NH4 + , NO3 ) – metoda modif. po Bremner-u, 4) Lakopristupaĉnog fosfora i kalijuma – Al-metodom po Egner-Riehm-u, 5) Sadrņaja humusa - metodom Turina modif. po Simakovoj. Sa aspekta agrohemijskih karakteristika zemljińte na kome je izveden ogled pripada u red plodnijih. Reakcija zemljińta (pH) mu je slabo alkalna do neutralna, humusno je, i dobro obezbeĊeno azotom (Tabela 2). Tabela 2. Agrohemijske osobine zemljińta oglednog polja Godina Agrohemijske osobine zemljišta pH CaCO3 (%) Humus (%) N (%) Odnos C/N P2O5 (mg/100g) K2O (mg/100g) H2O nKCl 2007. 7,60 7,10 1,6 3,9 0,246 9,1:1 53,1 34,2 2008. 7,20 6,80 1,2 3,2 0,198 10,2:1 48,2 30,5 2009. 7,60 7,20 1,6 3,6 0,222 10:1 64,3 48,9 Opńte klimatske karakteristike teritorije Surĉina odreĊene su geografskom ekspozicijom (44° 49' SGŃ, 20°17' IGD) i nadmorskom visinom od 96 m, te odlikama mikroplastike reljefa (ravnice) i uticajem većih vodenih tokova (Sava). U globalu, klimat je kontinentalan sa naglim porastom temperatura u proleće i naglim padom u jesen. Kao termofilna biljka bosiljak je veoma osetljiv na temperaturni reņim vazduha i zemljińta, kao i na nedostatak vlage u zemljińtu. Tokom trajanja ogleda srednje meseĉne temperature bile su neńto vińe u odnosu na vińegodińnji prosek. Najtoplija bila je 2007. godina (Tabela 3). 41 Tabela 3. Srednje meseĉne temperature vazduha (˚C) tokom vegetacionog perioda bosiljka 2007-2009. godina Godina Mesec Prosek Maj Jun Jul 2007. 18,9 23,1 25,0 22,3 2008. 18,8 22,7 23,2 21,6 2009. 19,0 20,5 23,6 21,0 1996-2006. 17,9 21,1 22,2 20,4 Koliĉina padavina tokom trajanja ogleda bila je manja u odnosu na vińegodińnji prosek. Najveća koliĉina padavina zabeleņena je 2007, a najmanje 2008. godine (Tabela 4). Tabela 4. Koliĉine padavina (mm) tokom vegetacionog perioda bosiljka 2007-2009. godina Godina Dekada Mesec Suma V-VII Padavine za period I-IV Maj Jun Jul 2007. I 20,1 25,8 15,5 II 24,5 27,3 3,7 III 26,6 21,3 2,4 Suma 71,2 74,4 41,6 187,2 208,8 2008. I 7,2 15,7 28,9 II 12,2 7,7 12,1 III 17,0 48,5 8,0 Suma 36,4 71,9 49,0 157,3 149,1 2009. I 12,4 28,6 20,4 II 20,2 35,8 14,4 III 9,6 26,3 17,2 Suma 42,2 90,7 52,0 184,9 153,3 1996-2006. 51,3 82,7 71,7 205,7 165,6 Poljski ogled je postavljen po sistemu sluĉajnog blok rasporeda u 4 ponavljanja. Ogledni usev je zasnovan preko rasada. U elementarnoj parceli biljke su rasaĊene na meĊuredni razmak od 50 cm, te razmak izmeĊu biljaka od 50 cm (50x50 cm). Veliĉina elementarne parcele iznosila je 7,5 m 2 sa po 42 biljke. Ukupan broj elementarnih parcela bio je 52 a povrńina celog ogleda 615 m2. 42 Rasad bosiljka tokom trogodińnjeg ogleda je proizveden u stakleniku Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu u kontejnerima po modelu Beatovića i sar. (2006). Na osnovu predhodnih istraņivanja izabran je polistirenski kontejner (Tabela 5). Tabela 5. Tehniĉko-tehnolońke karakteristike kontejnera Zapremina ćelije (cm 3 ) Broj ćelija Oblik ćelija Razmak izmeĎu ćelija (cm) Materijal izrade Dimenzije kontejnera (cm) 76 40 (5x8) Obrnuta kupa 6 Polistiren 53 x 31 x 5,5 Supstrat na kojem je proizveden rasad sastojao se od kombinacije tamnog i belog treseta sa povoljnim agrohemijskim osobinama (Tabela 6). Tabela 6. Agrohemijske osobine supstrata za proizvodnju rasada bosiljka pH Humus (%) Ukupan N (%) Odnos C/N P2O5 K2O NH4 + NO3 - H2O nKCl mg/100 g ppm 5,88 5,66 68,37 1,034 38,3:1 94 64 60,2 97,3 Setva semena genotipova bosiljka u kontejnere obavljana je tokom trogodińnjeg ogleda u sledećim terminima: 5.3.2007. godine 7.3.2008. godine 5.3.2009. godine Tokom proizvodnje rasada u stakleniku dnevna temperatura se kretala od 22 do 25˚C a noćna nije padala ispod 18˚C. Provetravanjem i zalivanjem spreĉavano je veće kolebanje dnevne temperature. Osim kontrolisanih faktora u stakleniku tokom proizvodnje rasada uticali su i spoljni tzv. nekontrolisani: oblaĉnost i relativno trajanje sunĉevog sjaja (Tabela 7). 43 Tabela 7. Oblaĉnost i relativno trajanje sunĉevog sjaja (Rtsa) tokom perioda proizvodnje rasada Godina Dekada Oblačnost Rtsa (%) Mart April Mart April 2007. I 6,6 2,5 50,3 74,7 II 3,8 1,9 55,3 86,8 II 5,5 3,1 45,7 73,1 Prosek 5,3 2,5 50,4 78,2 2008. I 7,6 6,0 32,2 38,0 II 6,7 6,8 44,7 38,8 II 5,8 7,5 46,4 47,6 Prosek 6,7 6,8 41,1 41,5 2009. I 8,2 2,6 30,8 74,6 II 7,4 5,2 31,6 51,1 II 7,5 4,3 34,9 59,2 Prosek 7,7 4,0 32,43 61,6 Proizvodnja rasada je trajala od 61 do 66 dana. Iznońenje biljaka na otvoreno polje vrńeno je kada su bile u fazi 4 para stalnih listova. RasaĊivanje je obavljeno 5. maja u prvoj, 7. maja u drugoj i 10. maja u trećoj godini. Tokom trajanja ogleda u usevu bosiljka od mera nege primenjivani su: okopavanje, zagrtanje i zalivanje po potrebi. Opńte morfolońke karakteristike analizirane su u fazi punog cvetanja. Na uzorku od 4x10 biljaka po genotipu odreĊene su kvantitative i ocenjene kvalitativne osobine. Biljke su uzimane iz srednjeg dela svakog bloka radi eliminisanja rubnog efekta. Za hemijske analize biljni materijal je sakupljen na poĉetku cvetanja biljaka, osuńen je prirodno i propisno ĉuvan do analiza (Ph Yug. IV). Kvalitativne osobine ispitivanih genotipova bosiljka odreĊene su na osnovu fenotipskih markera po UPOV-u (2003). 44 Kod trinaest ispitivanih genotipova bosiljka analizirane su morfolońke karakteristike: STABLJIKE 1. Visina biljke (cm) 2. Ńirina biljke (cm) 3. Broj grana 4. Habitus biljke (1=okruglast, 2=intermedijaran, 3=uspravan) 5. Maljavost stabljike (1=odsutna, 9=prisutna) 6. Obojenost stabljike antocijanom (1=odsutna, 9=prisutna) 7. Intenzitet obojenosti stabljike antocijanom (3=slabo, 5=srednje, 9=jak) 8. Broj cvetnih grana na biljci (1=jedna, 2=tri, 3=vińe od tri) LISTA 1. Duņina lista ( cm) 2. Ńirina lista (cm) 3. Duņine lisne drńke (cm) 4. Boja lista (1=zelena, 9=ljubiĉasta) 5. Obojenost lista antocijanima (1=odsutna, 9=prisutna) 6. Oblik lista (1=okruglast, 2=jajast, 3=lancetast) 7. Sjaj lista (1=odsutno ili veoma slabo, 3=slabo, 5=srednje, 7=jako, 9=veoma jako) 8. Profil popreĉnog preseka lista (1=ispupĉen, 2=ravan, 3=udubljen, 4=V-oblik) 9. Nazubljenost lisne margine (1=odsutna, 9=prisutna) 10. Dubina nazubljenosti lisne margine (3=plitka, 3=srednja, 9=duboka) CVASTI 1. Duņina cvasti (cm) 2. Broj cvetnih loņa na terminalnoj dihazijalnoj cvasti 3. Boja cveta (1=bela, 9=svetlo ruņiĉasta) 4. Boja krunice (1=bela, 3=ruņiĉasta, 9=tamno ljubiĉasta) 5. Maljavost ĉańice (1=odsutna, 9=prisutna) 45 OdreĊivanje prinosa vrńeno je na uzorku od 20 biljaka po genotipu. Biljke su seĉene na visini od 5 cm iznad iznad zemljińta i odreĊen je: Prinos sveņe herbe (g/biljci) Prinos suve herbe (g/biljci) Na osnovu mase odreĊen je odnos sveņe i suve herbe i odnos lista i stabljike. Izraĉunat je mogući prinos herbe po jedinici povrńine za gustinu useva od 90 000 biljaka po ha. Ocena dekorativne vrednosti biljaka ispitivanih genotipova izvrńena je na osnovu morfolońkih karakteristika. Skalu za ocenu dekorativne vrednosti bosiljka dali su Morales i Simon (1996): 1=atraktivna; 2=dekorativna; 3=srednje dekorativna; 4=malo dekorativna; 5=neprihvatljiva. Od laboratorijsko-analitiĉkih metoda korińćene su: odreĊivanje koliĉine etarskog ulja, gasno-masena hromatografija etarskog ulja, odreĊivanje sadrņaja ukupnih fenola, odreĊivanje sadrņaja antocijana i njihova identifikacija, odreĊivanje antioksidativnog potencijala herbe, ispitivanje antimikrobne aktivnosti etarskog ulja. OdreĊivanje koliĉine etarskog ulja vrńeno je u trogodińnjem istraņivaĉkom periodu, dok je gasno-masena hromatografija etarskog ulja, odreĊivanje sadrņaja ukupnih fenola, sadrņaja i sastava antocijana, odreĊivanje antioksidativnog potencijala herbe i ispitivanje antimikrobne aktivnosti etarskog ulja uraĊeno je u poslednjoj godini istraņivanja. OdreĎivanje količine etarskog ulja Kod svih ispitivanih genotipova bosiljka odreĊena je koliĉina etarskog ulja u suvoj herbi iz tri ponavljanja. Koliĉina etarskog ulja odreĊena je destilacijom pomoću vodene pare u oficinalnom aparatu po Clavenger-u po propisu Ph.Yug.IV, 1984. (I postupak). Postupak izdvajanja etarskog ulja i odreĊivanja njegove koliĉine je sledeći: Odmerena koliĉina od 20 g samlevene osuńene herbe bosiljka prelije se sa 400 ml vode u balonu od 1000 ml. Zatim se masa zagreva preko azbestne mreņice do kljuĉanja i destiluje 2,5 h. 46 Nakon zavrńene destilacije oĉita se zapremina (ml) etarskog ulja i izraĉuna koliĉina etaskog ulja u % na 100 g droge (v/w) po sledećoj formuli: C = (b : a) x 100 a - odmerena koliĉina droge u g; b - koliĉina etarskog ulja u ml C – koliĉina (%) etarskog ulja u 100 g droge. Dobijeno etarsko ulje je zatim osuńenoi pomoću bezvodnog natrijum sulfata (Na2SO4) i ĉuvano na temperaturi od 4°. Gasno-masena hromatografija etarskog ulja (GC/FID i GC/MS) Kvalitativna i kvantitativna analiza dobijenog etarskog ulja uraĊena je klasiĉnom gasno- hromatografskom metodoma (GC/FID) na Hewlett-Packard gasnom hromatografu, model HP-5890 Series II, opremljenom split-splitless injektorom povezanim sa HP-5 kolonom (25 m x ·0.32 mm, debljine filma 0.52 µm) i plameno-jonizujućim detektorom (FID). Etanolni rastvori uzorka etarskog ulja (1 µl, 1% rastvor) injektovani su u split-reņimu (1:30). Kao noseći gas korińćen je vodonik (1 ml/min). Temperatura injektora iznosila je 250°C, a detektora (FID) 300°C, dok je temperatura kolone menjana u linearnom reņimu temperaturskog programiranja od 40-260°C (4°/min). Gasna hromatografija sa masenom spektromerijom (GC/MS) uraĊena je na HP G 1800C Series II GCD analitiĉkom sistemu, opremljenim split-splitess injektorom, povezanim sa HP-5MS kolonom (30 m x 0.25 mm, debljine filma · 0.25 µm) i maseno spektrometrijskim selektivnim detektorom. Primenjeni su isti analitiĉki uslovi. Etanolni rastvori uzorka etarskog ulja (1 µl, 1% rastvor) injektovani su u split-reņimu (1:30). Kao noseći gas korińćen je helijum (1 ml/min). Temperatura injektora iznosila je 250°C, a transfer linije (MSD)- 260°C dok je temperatura kolone menjana u linearnom reņimu temperaturskog programiranja od 40-260°C (4°/min). Maseni spektri snimani su u EI reņimu (70 eV), u opsegu m/z 40-450. Identifikacija pojedinaĉnih komponenata etarskog ulja uraĊena je masenospektrometrijski preko Kovaĉevih indeksa, uz korińćenje razliĉitih baza masenih spektara (NIST/Wiley), razliĉitih naĉina pretrage (PBM/NIST/AMDIS) i raspoloņivih literaturnih podataka 47 (Adams, 2007). Za kvantifikaciju, kao osnova uzeti su procenti povrńina pikova, dobijeni integracijom sa odgovarajućih hromatograma (GC/FID). OdreĎivanje sadrţaja ukupnih fenola Ukupni fenoli u metanolnim ekstraktima herbe bosiljka odreĊivani su spektrofotometrijski na aparatu Agilent 8453 UV-VISIBLE, po Folin-Ciocalteu metodi (Singletoni i Rossi, 1965; Fukumoto i Mazza, 2000) u tri ponavljanja. Metoda se zasniva na oksidaciji fenolnih jedinjenja pomoću Folin-Ciocalteu reagensa. Ovaj reagens predstavlja smeńu fosfovolframove i fosfomolibdenske kiseline koja nakon oksidacije fenolna redukuje u plavo okside volframa i molibdena. Dobijeno plavo obojenje ima maksimum apsorpcije na 765 nm, pri ĉemu je apsorpcija proporcionalna sadrņaju fenolnih jedinjenja u uzorku. Koliĉina ukupnih fenola se odreĊuje pomoću kalibracione krive dobijene iz serije razblaņenja galne kiseline po gramu suve biljne droge (mgGAE/g). Postupak odreĊivanja je sledeći: odmeren je 1ml Folin-Ciocalteu reagensa u normalni sud od 10ml i razblaņen destilovanom vodom.U odgovarajuće boĉice od 2ml sipano je 500µl razblaņenog F-C reagensa i 100 µl testiranog uzorka. Za slepu probu umesto uzorka dodaje se odgovarajući rastvaraĉ. Posle 4 minuta dodato je 400 µl zasićenog rastvora Na2CO3. Dobro se zatvori i ostavi da stoji 2 sata u mraku na sobnoj temperaturi. Potom se meri apsorbancija na 765nm. Za izradu kalibracione krive pripremaju se rastvori galne kiseline razliĉitih koncentracija. OdreĎivanje sadrţaja antocijana OdreĊivanje sadrņaja ukupnih antocijana odreĊeno je po propisima Ph. Eur. 6.0. (2008). Postupak odreĊivanja je sledeći: usitni se oko 5,0000 g herbe i homogenizuje u blenderu. Taĉno se odmeri 5 g herbe, doda se 95 ml MeOH i meńa se na magnetnoj meńalici 30 minuta. Nakon toga se rastvor profiltrira u normalnom sudu od 100 ml. Zatim se isprati filter papir i dopuniti do 100 ml metanolom. Dobijeni rastvor se razblaņuje 50 puta sa 0,1% 48 V/V HCl u MeOH i 15 minuta nakon pripreme meri se njegova apsorbancija na 528 nm. Kao slepa proba koristi se 0,1% (V/V) rastvor HCL u MeOH. Sadrņaj ukupnih antocijana izraņen preko cijanidin-3-glukozid hlorida izraĉunava se prema formuli. %= A x 5000 / 718 x m gde je: A=apsorbancija na 525 nm, 718=specifiĉna apsorbancija cijanidin-3- glukozid hlorida na 528 nm, m=masa odmerene herbe izraņene u g. Kvalitatativana LC-MS/MS analiza mešavine antocijana Posebno mesto meĊu metodama identifikacije hemijskih jedinjenja zauzimaju tzv. "povezane instrumentalne tehnike" (engl. Hyphenated instrumental techniques), koje obuhvataju direktnu kombinaciju spektroskopije sa metodama razdvajanja hemijskih jedinjenja koja se nalaze u smeńama, kao ńto su gasna (GC) i tečna (LC) hromatografija i kapilarna elektroforeza (CP). Kod ovih kombinovanih metoda ureĊaj za razdvajanje jedinjenja - hromatograf povezan je sa odgovarajućim spektrometrom koji ima ulogu detektora. Na ovaj naĉin je omogućena direktna identifikacija sastojaka sloņenih smeńa, bez prethodnog razdvajanja, kao ńto su, npr. etarska ulja, smeńe pesticida, tragovi raznih stimulativna sredstava u telesnim fluidima (doping kontrola) itd. Najstarija meĊu ovim tehnikama je kombinacija GC-MS, koja se koristi već vińe od pola veka za direktnu identifikaciju sastojaka sloņenih smeńa, pod uslovom da su termostabilne i da se mogu prevesti u gasovito stanje. MeĊutim, zahvaljujući inovacijama do kojih je dońlo u zadnje dve decenije u oblasti masene spektrometrije, meĊu kojima je jedna od znaĉajnijih uvoĊenje nove blage tehnike jonizacije poznate kao elektrosprej (engl. Electro spray ionization, esi), omogućeno je povezivanje masenog spektrometra sa teĉnim hromatografom (LC-MS) ili aparatom za kapilarnu elektroforezu (CP-MS). 49 Na taj naĉin, dijapazon uzoraka koji mogu da se analiziraju ovim kombinovanim tehnikama znaĉajno je prońiren i na neisparljiva, polarna termolabilna jedinjenja (ńećeri, peptidi, nukleinske kiseline itd.). TakoĊe, povećana osetljivost NMR spektroskopije, omogućila je u zadnje vreme i povezivanje NMR spektrometra sa teĉnim hromatografom (LC-NMR) ĉime je omogućeno direktno merenje NMR spektara sastojaka smeńa. UreĊaj na kome su raĊene analize je Waters-ov ACQUITY UPLC H-Class opremljen sa 2998 Photodiode Array detektor i WATERS TQ (tandem quadrupole) detektorom. (Slika 1). Slika 1. Aparat Waters ACQUITY UPLC H-Class U poslednje dve decenije zahvaljujući novinama u oblasti masene spektrometrije, meĊu kojima je jedna od znaĉajnijih uvoĊenje nove blage tehnike jonizacije poznate kao elektrosprej (engl. Electro Spray Ionization, ESI), omogućeno je povezivanje masenog spektra sa teĉnim hromatografom (LC-MS) ili aparatom za kapilarnu elektroforezu (CP- MS). 50 Izolovani antocijani su veoma nestabilni i veoma osetljivi na degradaciju. Na njihovu stabilnost utiĉe nekoliko faktora kao ńto su pH, temperatura skladińtenja, hemijska struktura, koncentracija, svetlo, kiseonik, rastvaraĉi, prisustvo enzima, flavonoidi, proteini i metalni joni (Castañeda-Ovando i sar. 2009). Hemijska stabilizacija antocijana je iz tih razloga oteņana ńto se pokazala i u nańem eksperimentu. U ovom radu identifikacija antocijana izvrńena je visokoefikasnom teĉnom hromatografijom u kombinaciji sa tandemnom spektometrijom masa (HPLC-ESI-MS/MS). Identifikacija se izvodi na osnovu poreĊenja masenog spektra sa standardom ili literaturnim spektrima pod istim uslovima jonizacije. MRM (Multiple reaction monitoring) predstavlja eksperiment praćenja vińe reakcija karakteristiĉnih za odreĊeno jedinjenje. LC-MS/MS analiza MeOH – ekstrakta posle kisele hidrolize kod genotipa Purple ruffles 1) Priprema uzorka: 1.000 g herbe bosiljka ekstrahujemo smeńom rastvaraĉa voda:metanol (1+1 v/v) na ultrazvuĉnom kupatilu u trajanju od 20 minuta. Rastavaraĉ za ekstrakciju ĉini smeńa :50 ml metanola+33ml vode+17ml 37% HCl. Posle ekstrakcije rastvor se profiltrira kroz teflonski filter od 0.45µm, filtrat se (cca 3ml) prebaci u teflonsku vijalicu i hodrolizuje 60 minuta na 100°C. Posle brzog hlaĊenja na sobnu temperaturu se injektira. 2) Injekcioni volumen: 5 μl totalnog hidrolkizovanog ekstrakta 3) Aparatura: Waters-ov ACQUITY UPLC H-Class opremljen sa 2998 Photodiode Array detektorom i WATERS TQ (tandem quadrupole) detektorom. Sniman je MS Scan i MRM uzorka. Kolona: Zorbax Eclipse XAD-C 18, 150 x 4.6 mm (5μm) Mobilna faza: A – 0,2 %(v/v) HCOOH u H2O B – MeCN poĉetni uslovi su: A – 95 % i B – 5 % 51 Gradijent (Tabela 8): Tabela 8. Gradijenti LC/MS Vreme (min) Faza A (%) Faza B (%) 0 95 5 20 84 16 28 60 40 32 30 70 36 0 100 45 0 100 46 95 5 50 95 5 Protok: 0,7 ml/min Detektor: od 220 - 550nm Temperatura: 25°C Uslovi MRM moda : Ion Mode: ESI - Capillary Voltage: 3,5 kV Cone Voltage: 30 V Source Temperature: 150 °C Desolvatation Temperature: 450 °C Gas Flow: 700 L/h Zollision Energy: 20 eV. Uslovi pod kojima su snimani uzorci na masenom u MS Scan modu su isti kao i u MRM modu samo bez olizione energije. OdreĎivanje antioksidativnog potencijala herbe Antioksidativni potencijal metanolnog ekstrakta herbe ispitivan je in vitro primenom DPPH metode u tri ponavljanja (Molyneux, 2004; Gülçin, 2007) U ovoj disertaciji korińćena brza i jednostavana metoda u kojoj DPPH (1,1-difenil-2- pikrilhidrazil) kao stabilna slobodno-radikalska forma, direktno reaguje sa ispitivanim biljnim ekstraktima ili jedinjenjima. Zbog delokalizovanog slobodnog elektrona, metanolni 52 rastvor DPPH je ljubiĉaste boje sa apsorpcionim maksimumom na 517 nm. Kada se ovom rastvoru doda jedinjenje koje moņe da bude donor protona, odnosno da redukuje DPPH, gubi se ljubiĉasta boja i smanjuje apsorpcija na 517 nm (Slika 1) N N O2N NO2 NO2 .. . .. + DPPH. N N H O2N NO2 NO2 .. .. + . Ar-OH Ar-O Slika 2. Reakcija DPPH sa antioksidantom (Molyneux, 2011) Uzorci za analize pripremani su na sledeći naĉin: Posle suńenja na vazduhu, nadzemni delovi razliĉitih genotipova bosiljka (0.5g) su samleveni i ekstrahovani metanolom (10ml) na sobnoj temperaturi, u mraku, tokom 48 sati. Tako dobijeni metanolni ekstrakti su ispitivani u koncentracijama od 0,0625, 0,125, 0,25, 0,5 i 1 mg/ml. Od rastvora su korińćeni 150μM DPPH u metanolu i metanol. Reakciona smeńa od 500 μl testiranog jedinjenja i 500 μl metanolnog rastvora DPPH ostavljena je da stoji u mraku na sobnoj temperaturi 20 minuta. Nakon toga je spektrofotometrijski merena apsorbancija DPPH na 517 nm. Kao kontrola korińćen je metanol, a kao pozitivna kontrola Trolox (analog α-tokoferola rastvoran u vodi) i askorbinska kiselina. Svako merenje je uraĊeno u tri ponavljanja. Antiradikalska aktivnost je odreĊivana kao % inhibicije DPPH radikala prema formuli: %inhibicije = [(Ablank – Atest) / Ablank] x 100, gde je: Ablank - apsorbancija DPPH bez testiranog uzorka Atest - apsorbancija DPPH sa testiranim uzorkom Vrednosti IC50 su dobijene linearnom regresijom i predstavljaju koncentraciju uzorka koja je potrebna da inhibira DPPH aktivnost za 50%. 53 OdreĎivanje antimikrobne aktivnosti etarskih ulja Istraņivanja su obuhvatila in vitro ispitivanje antimikrobne aktivnosti etarskog ulja mikrodilucionom metodom (Hanel i Raether, 1988; Daouk i sar. 1995) i utvrĊivanje minimalnih inhibitornih, fungicidnih i baktericidnih koncentracija. Koristile su se odabrane vrste Gram-negativnih i Gram-pozitivnih bakterija, kao i odabrane vrste mikromiceta. Antimikrobne aktivnosti izolovanih etarskih ulja poreĊene su sa komercijalnm antibioticima i antifungalnim sredstvima. U radu su korińćeni mikroorganizmi (bakterije i gljive) iz Mikolońke laboratorije, Odeljenja za biljnu fiziologiju, Instituta za biolońka istraņivanja »Sinińa Stanković« u Beogradu, Srbija. U ispitivanju je korińćeno 8 bakterijskih sojeva i 7 mikromiceta (gljiva). Testirani su sledeći bakterijski sojevi: Gram (+): Bacillus cereus (kliniĉki izolat), Staphylococcus aureus (ATCC 6538), Micrococcus flavus (ATCC 10240), Listeria monocytogenes (NCTC 7937) i Enteroccocus faecalis (humani izolat). Gram (-): Pseudomonas aeruginosa (ATCC27853), Salmonella typhimurium (ATCC 13311), Escherichia coli (ATCC 35218). Od gljiva ispitivani su: Aspergillus ochraceus (ATCC 12066), Aspergillus versicolor (ATCC 11730), Aspergillus niger (ATCC 6275), Aspergillus fumigatus (biljni izolat), Trichoderma viride (IAM 5061), Penicillium ochrochloron (ATCC 9112) i Penicilium funiculosum (ATCC 36839). Za uzgoj bakterijskih kultura korińćena je Müller-Hinton ĉvrsta podloga. Za uzgoj gljiva korińćena je ĉvrsta Malt-agar podloga (MA). Kulture su skladińtene na +4 i presejavane jednom meseĉno. Za ispitivanje antimikrobne aktivnosti etarskih ulja korińćena je metoda mikrodilucije na mikrotitracionim ploĉama, 96-sistem. U odreĊivanju antimikrobnog dejstva korińćen je automatski ĉitaĉ mikrotiter ploĉa (Sunrice RC). Opseg sa standardnim optiĉkim spektrom od 4 filtera (405, 450, 492, 620 nm); 12- kanalni sistem merenja; naĉin detekcije; absorbancija; vreme ĉitanja mikrotiter ploĉa sa 96 uzoraka – 6 sekundi (Tecan Austria GmbH-Austrja, Eppendorf-AG, Nemaĉka). 54 OdreĊivane su minimalne inhibitorne (MIC) i minimalne fungicidne (MFC) koncentracije serijskim razreĊivanjem etarskih ulja. Za ispitivanje antibakterijske aktivnosti pripremane su kulture bakterijskih sojeva u TSB teĉnoj podlozi. U zavisnosti od ņeljene koncentracije etarskog ulja pravljena su razblaņenja razliĉitom koliĉinom teĉnog medijuma uz dodavanje prekonoćne kulture bakterija (106 ćelija/ml). Mikrotitracione ploĉe inkubirane su na 37˚C, u trajanju od 24 h. Najniņa koncentracija pri kojoj nije bilo vodljivog rasta uzeta je za minimalnu inhibitornu koncentraciju (MIC). Minimalna baktericidna koncentracija (MBC) odreĊivana je reinokulisanjem 2 μl u 100 l teĉnog medijuma i inkubiranjem sledeća 24 h na 37˚C. Ukoliko nije bilo rasta data koncentracija je uzimana za MBC. Kao pozitivne kontrole korińćeni su streptomicin i ampicilin, komercijalni antibiotici koji sadrņe 1mg aktivne supstance u 1 mL 5% DMSO (Sigma P7794). Gljive su gajene na MA podlozi, u periodu 21-og dana na sobnoj temperaturi +4˚C . Inokulumi su su pripremani tako ńto su spore spirane sterilnim 0,85% rastvorom NaCl, koji sadrņi 0,1% Tween 80 (vol/vol). Korińćeni su inokulumi sa 106 CFU/ml medijuma. Nakon inokulacije od 7 dana na 25˚C, utvrĊene su MIC vrednosti. Minimalne fungicidne koncentracije (MFC) su odreĊivane reinokulisanjem u ĉist medijum i inkubiranjem na istoj temperaturi, 24h. Koncentracije na kojoj nije bilo rasta micelije, uzimane su kao MFC vrednosti. Kao kontrola korińćeni su antikmikotici: bifonazol koji sadrņi 1 g aktivne supstance u 100 ml razblaņenog etanola uz dodatak solubizatora i glicerola (Srbolek, Beograd, Srbija 10 mg/ml) i ketonazol koji sadrņi 1 mg/ml u 5% DMSO (Hemofarm koncern A.D., Vrńac, Srbija 1mg/ml). Pored reinokulacije rezultati su ĉitani na mikrotitracionom ĉitaĉu na 450 i 650 mm talasne duņine. Na kraju je dodata i boja u mikrotitracione ploĉe i ostavljeno joń 24 h. Mesta koja se nisu obojila su rezultat mikrobicidnog dejstva, a mesta sa bleĊom bojom u odnosu na kontrolu (koja je ljubiĉaste boje) su rezultat mikrobistatiĉkog dejstva. 55 Statistička analiza dobijenih podataka Informacije o rezultatima istraņivanja date su tabelarno preko osnovnih pokazatelja deskriptivne statistike: aritmetiĉke sredine ( x ), ekstremnih vrednosti (min i max), standardne devijacije (s), standardne greńke aritmetiĉke sredine (s x) i koeficijenta varijacije (cv). Modelom jednofaktorske analize varijanse za potpuno sluĉajan plan, u radu su proveravane hipoteze o jednakosti srednjih vrednosti jednog broja kvantitativnih osobina ispitivanih genotipova bosiljka. TakoĊe, dvofaktorskom analizom varijanse za potpuno sluĉajan blok sistem ispitivan je uticaj faktora genotip, faktora godina istraņivanja i njihove interakcije na drugu grupu kvantitativnih osobina bosiljka. Za pojedinaĉno poreĊenje po dve sredine tretmana korińćen je Tukey HSD-test. Svi zakljuĉci su doneti u odnosu na dva standardna nivoa znaĉajnosti 0,05 i 0,01. Tabela 9. Model rastavljanja fenotipskog variranja u dvofaktorskoj analizi varijanse Izvor varijabiliteta d.f. MS izraĉunata MS oĉekivana Blok r-1 MS5 - Godina y-1 MS4 - Genotip g-1 MS3 σ 2 e+rσ 2 yg+ryσ 2 g Genotip x godina (y-1)(g-1) MS2 σ 2 e+rσ 2 yg Greńka (gy-1)(r-1) MS1 σ 2 e Ukupno ygr-1 Iz rezultata analize varijanse odreĊene su sledeće komponente varijanse: genetiĉka varijansa (σ2g), ekolońka varijansa (σ 2 e) i fenotipska varijansa ( σ2f) na osnovu sledećih formulama: varijansa greńke σ2e=MS1; varijansa interakcije godina x genotip σ 2 yg=(MS2- MS1)/r; varijansa genotipa (genetiĉka varijansa) σ 2 g=(MS3-MS2)/ry; fenotipska varijansa σ2f= σ 2 g+ σ 2 e/ry+ σ 2 yg/y i heritabilnost h 2= σ2g/σ 2 f x 100 Komponente fenotipske varijanse odreĊene su po metodu Mather i Jinks (1982). 56 Bliskost analiziranih genotipova bosiljka prema ispitivanim kvantitativnim i kvalitativnim karakteristikama odreĊena je modelom hijerarhijske klaster analize, zasnovanim na Euklidskim distancama i metodu kompletnog povezivanja. Rezultati grupisanja prikazani su grafiĉki preko dendrograma. Statistiĉka analiza eksperimentalnih rezultata izvrńena je upotrebom paketa STATISTICA v. 6. 57 6. REZULTATI ISTRAŢIVANJA 6. 1. EVALUACIJA GENOTIPOVA BOSILJKA PO AGRO-MORFOLOŠKIM OSOBINAMA Analizirane su sledeće kvantitativne agro-morfolońke osobine genotipova bosiljka: visina biljke, ńirina biljke, broj grana, duņina lista, ńirina lista, duņina lisne drńke, duņina cvasti, broj cvetnih loņa, masa sveņe i suve herbe po biljci i po jedinici povrńine, odnos izmeĊu mase sveņe i suve herbe, kao i maseni odnos lista i stabljike. 6.1.1. VISINA BILJKE Visina biljke je znaĉajna osobina u evaluaciji ispitivanih genotipova bosiljka. Njeno poznavanje omogućava preciznije definisanje i ocenu habitusa bosiljka. U prvoj istraņivaĉkoj godini najveću proseĉnu visinu biljke (Tabela 10) imao je genotip Genovese ( x 2007.=71,45 cm), dok je u drugoj i trećoj godini imao genotip Holanđanin ( x 2008.=68,03 cm i x 2009.=69,95 cm). Za celi istraņivaĉki period najveću proseĉnu visinu od 69,68 cm imao je genotip Holanđanin (Tabela 13). Najmanju proseĉnu visinu od 33,05 cm imao je genotip Compact. On je, u sve tri godine istraņivanja, imao najmanju proseĉnu visinu biljke ( x 2007.=34,08 cm, x 2008.=32,18 cm i x 2009.=32,88 cm). Ispitivani genotipovi bosiljka su ispoljili homogenost visine biljke (cv <30%) (Tabela 10). Najveće variranje u 2007. godini utvrĊeno je za genotip Compact (cv=4,53%), a u 2008. i 2009. godini za genotip Osmin (cv=7,22%). Najmanje variranje visine u 2007. godini je kod genotipa Fino verde (cv=2,25%), 2008. godine kod genotipa Cinnamon (cv =2,69%) i 2009. godine kod genotipa Holanđanin (cv=2,05%). Na osnovu trogodińnjeg proseka visine biljaka redosled genotipova bosiljka od najvińeg ka najniņem je: Holanđanin > Genovese > Fino verde > Cinnamon > Holy red > Osmin > Blu spice > Purple opal > Purple ruffles > Lime > Siam queen > Lattuga > Compact. 58 Tabela 10. Statistiĉki pokazatelji visina biljaka (cm) ispitivanih genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 68,00 76,00 71,45 0,37 2,31 3,23 Lattuga 34,00 39,00 36,60 0,25 1,58 4,32 Fino verde 67,00 70,00 67,25 0,25 1,58 2,25 Holanđanin 68,00 76,00 71,35 0,38 2,37 3,32 Compact 32,00 37,00 34,08 0,24 1,54 4,53 Cinnamon 60,00 66,00 63,75 0,30 1,86 2,92 Lime 42,00 49,00 44,85 0,27 1,70 3,78 Siam queen 39,00 45,00 42,35 0,27 1,73 4,09 Blu spice 52,00 59,00 56,13 0,32 2,00 3,57 Purple opal 51,00 59,00 55,05 0,35 2,24 4,07 Purple ruffles 52,00 59,00 54,20 0,32 2,02 3,72 Osmin 54,00 61,00 57,63 0,32 2,00 3,46 Holy red 57,00 65,00 61,70 0,33 2,07 3,35 2008. Genovese 64,00 71,00 67,30 0,36 2,28 3,39 Lattuga 29,00 37,00 33,20 0,30 1,90 5,72 Fino verde 61,00 67,00 63,88 0,33 2,08 3,25 Holanđanin 64,00 72,00 68,03 0,36 2,30 3,38 Compact 29,00 39,00 32,18 0,33 2,09 6,49 Cinnamon 56,00 61,00 57,93 0,25 1,56 2,69 Lime 36,00 44,00 40,03 0,35 2,24 5,59 Siam queen 26,00 41,00 37,40 0,41 2,59 6,93 Blu spice 47,00 54,00 50,50 0,35 2,18 4,32 Purple opal 49,00 56,00 51,60 0,29 1,82 3,53 Purple ruffles 47,00 57,00 51,50 0,41 2,60 5,05 Osmin 44,00 58,00 51,48 0,59 3,71 7,22 Holy red 51,00 62,00 57,05 0,39 2,47 4,33 2009. Genovese 65,00 74,00 68,86 0,36 2,30 3,35 Lattuga 30,00 38,00 34,45 0,31 1,97 5,73 Fino verde 62,00 69,00 65,60 0,29 1,84 2,80 Holanđanin 68,00 73,00 69,95 0,23 1,43 2,05 Compact 30,00 36,00 32,88 0,27 1,68 5,12 Cinnamon 57,00 63,00 59,88 0,26 1,64 2,73 Lime 38,00 45,00 42,08 0,33 2,06 4,89 Siam queen 34,00 42,00 38,30 0,32 1,99 5,20 Blu spice 50,00 59,00 53,95 0,38 2,39 4,42 Purple opal 50,00 57,00 52,95 0,28 1,80 3,93 Purple ruffles 48,00 57,00 52,83 0,44 2,78 5,27 Osmin 45,00 58,00 53,70 0,54 3,43 6,40 Holy red 55,00 63,00 58,18 0,35 2,19 3,77 59 Ispitivani genotipovi bosiljka na osnovu utvrĊenih proseĉnih vrednosti visine biljaka mogu se klasifikovati kao visoki (>60 cm), srednji (40-60 cm) ili niski (<40 cm). Grupi visokih genotipova pripadaju Holanđanin, Genovese, Fino verde i Cinnamon, grupi srednje visokih Holy red, Osmin, Blu spice, Purple opal, Purple ruffles i Lime a grupi niskih Compact, Lattuga i Siam queen. Znaĉajnost razlika proseĉnih visina genotipova bosiljka u trogodińnjem periodu odreĊena je dvofaktorskim modelom analize varijanse za blok sistem. Faktori genotip i godina istraņivanja kao i njihova interakcija uticali su statistiĉki vrlo znaĉajno na proseĉnu visinu biljaka (Tabela 11). Tabela 11. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉnih visina genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 0,666 1,532 0,210 Godina 2 232,619 534,696 <0,001** Genotip 12 1824,386 4193,524 <0,001** Genotip x godina 24 2,132 4,899 <0,001** Greńka 114 0,435 Ukupno 155 Na nivou ispitivanih genotipova bosiljka za analiziranu osobinu visina biljke, genetiĉka varijansa je ĉinila najveći deo ukupne varijanse i iznosila je 151,855, dok je ekolońka varijansa uĉestvovala sa 0,435, a varijansa interakcije sa 0,424 (Tabela 12). Tabela 12. Komponente varijanse i heritabilnost za visinu biljaka genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 151,855 Ekolońka varijansa σ2e 0,435 Varijansa interakcije σ2yg 0,424 Fenotipska varijansa σ2f 152,032 Heritabilnost (%) h 2 99,88 Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za visinu biljke iznosi h2=99,88%, te se moņe zakljuĉiti da je visina biljke genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 12). 60 Razlike u genotipu predstavljaju osnov ukupnog variranja visine bosiljka, dok je variranje po godinama imalo neznatan uticaj. Heritabilnost ima veliki znaĉaj u selekcionom radu. Selekcioneri ga nazivaju i stepen naslednosti, i sluņi kao mera procene ekolońke stabilnosti svojstava genotipova. Na osnovu poreĊenja proseĉnih visina biljaka (Tabela 13) utvrĊeno je da se genotip Genovese statistiĉki znaĉajno ne razlikuje po visini od genotipa Holanđanin. TakoĊe, se Blu spice ne razlikuje znaĉajno od genotipova Purple opal, Purple ruffles i Osmin, kao i genotip Purple opal od genotipa Purple ruffles. Ostali genotipovi se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju po visini. Po godinama istraņivanja (Tabela 14) najveća proseĉna vrednost visine biljaka dobijena je u 2007. godini ( x =55,11 cm), a namanja u 2008. godini ( x =50,90 cm). UtvrĊene razlike izmeĊu proseĉnih visina biljka u dve godine istraņivanja statistiĉki su vrlo znaĉajne. 61 Tabela 13. Rezultati poreĊenja proseĉnih visina biljaka genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 34,75 65,58 69,68 33,04 60,52 42,32 39,35 53,53 53,20 52,84 54,27 58,98 Genovese 69,20 34,45** 3,63** -0,47 36,16** 8,68** 26,88 29,85** 15,68** 16,00** 16,36** 14,93** 10,23** Lattuga 34,75 -30,83** -34,93** 1,71** -25,77** -7,57** -4,60** -18,78 -18,45** -18,09** -19,52** -24,23** Fino verde 65,58 -4,10** 32,53** 5,06** 23,26** 26,23** 12,05 12,38** 12,73** 11,31** 6,60** Holanđanin 69,68 36,63** 9,16** 27,36** 30,33** 16,15 16,48** 16,83** 15,41** 10,70** Compact 33,04 -27,48** -9,28** -6,31** -20,48** -20,16** -19,80** -21,23** -25,93** Cinnamon 60,52 18,20** 21,17** 6,99** 7,32** 7,68** 6,25** 1,54** Lime 42,32 2,97** -11,21** -10,88** -10,53** -11,95** -16,66** Siam queen 39,35 -14,18** -13,85** -13,49** -14,92** -19,63** Blu spice 53,53 0,33 0,68 -0,74 -5,45** Purple opal 53,20 0,36 -1,07** -5,78** Purple ruffles 52,84 -1,43** -6,13** Osmin 54,27 -4,71** NZR0,05 = 0,910 NZR0,01= 1,047 Tabela 14. Rezultati poreĊenja proseĉnih visina biljaka genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 55,11 50,90 52,58 2007. 55,11 4,20** 2,52** 2008. 50,90 -1,68** NZR0,05=0,44 NZR0,01=0,58 62 6.1.2. ŠIRINA BILJKE Ńirina biljke je karakteristika koja sa visinom determinińe habitus biljke. Naime, poreĊenjem visine i ńirine odreĊuje se habitus biljke. Bosiljak je biljna vrsta koja formira: okruglasti, intermedijarni i uspravni habitus. Tokom trogodińnjeg istraņivaĉkog perioda (Tabela 18) najveću proseĉnu vrednost ńirine biljke od 59,99 cm imao je genotip Holanđanin sa godińnjim prosecima (Tabela 15): x 2007.=62,35 cm, x 2008.=57,98 cm i x 2009.=59,65 cm, a najmanju od 35,70 cm genotip Lattuga sa godińnjim prosecima: x 2007.=37,83 cm, x 2008.=33,75 i x 2009.=35,53 cm. Posmatrajući dobijene proseĉne vrednosti ńirine biljke tokom istraņivanja redosled genotipova bosiljka je sledeći: Holanđanin > Fino verde > Cinnamon > Blu spice > Genovese > Siam queen > Compact > Osmin > Lime > Purple opal > Purple ruffles > Holy red > Lattuga. Maksimalna proseĉna vrednost ńirine biljaka za sve ispitivane genotipove (Tabela 19) zabeleņena je u 2007. godini ( x =49,14 cm), a minimalna u 2008. godini ( x =45,53 cm). Proseĉne vrednosti ńirine biljke, kretale su se kod većine genotipova u intervalu od 40 do 50 cm (Genovese, Compact, Lime, Siam queen, Purple opal, Purple ruffles, Osmin, Holy red). Ńirinom biljke većom od 50 cm odlikovali su se genotipovi: Fino verde, Holanđanin, Cinnamon i Blu spice. Manju ńirinu od 40 cm imao je genotip Lattuga. Ispitivani genotipovi bosiljka su ispoljili homogenost po ńirini biljke (cv<30%)(Tabela 15) Najveće variranje u 2007. godini utvrĊeno je za genotip Cinnamon (cv=5,09%), u 2008. za genotip Purple ruffles (cv=6,90%) i u 2009. godini za genotip Lattuga (cv=9,17%). Najmanje variranje ńirine biljke u 2007. godini zabeleņeno je kod genotipa Osmin (cv=2,78%), a u 2008. i 2009. godini kod genotipa Holanđanin (cv=3,53% i cv=2,26%). Faktori genotip i godina istraņivanja uticali su statistiĉki vrlo znaĉajno na proseĉnu ńirinu biljaka. Njihova interakcija nije uslovila statistiĉki znaĉajne razlike (Tabela 16). 63 Tabela 15. Statistiĉki pokazatelji ńirina biljaka (cm) ispitivanih genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 49,00 56,00 52,35 0,31 1,96 3,74 Lattuga 34,00 40,00 37,83 0,27 1,68 4,44 Fino verde 54,00 65,00 58,93 0,42 2,64 4,47 Holanđanin 59,00 65,00 62,35 0,31 1,96 3,14 Compact 43,00 51,00 46,63 0,30 1,88 4,03 Cinnamon 51,00 67,00 57,23 0,46 2,91 5,09 Lime 41,00 49,00 44,40 0,35 2,21 4,97 Siam queen 45,00 51,00 48,03 0,24 1,51 3,15 Blu spice 50,00 56,00 52,38 0,24 1,53 2,92 Purple opal 40,00 47,00 44,08 0,28 1,77 4,03 Purple ruffles 41,00 48,00 44,35 0,34 2,16 4,86 Osmin 44,00 49,00 46,30 0,20 1,29 2,78 Holy red 42,00 48,00 43,98 0,28 1,87 4,15 2008. Genovese 43,00 52,00 47,88 0,38 2,42 5,06 Lattuga 28,00 37,00 33,75 0,35 2,20 6,53 Fino verde 50,00 59,00 55,13 0,43 2,69 4,88 Holanđanin 55,00 61,00 57,98 0,32 2,04 3,53 Compact 40,00 48,00 42,88 0,33 2,10 4,90 Cinnamon 51,00 59,00 54,98 0,36 2,26 4,11 Lime 37,00 49,00 41,40 0,39 2,46 5,94 Siam queen 41,00 48,00 44,73 0,28 1,74 3,89 Blu spice 45,00 56,00 49,35 0,47 2,93 6,05 Purple opal 38,00 45,00 41,35 0,31 1,97 4,76 Purple ruffles 35,00 45,00 40,45 0,44 2,79 6,90 Osmin 38,00 44,00 41,63 0,25 1,55 3,72 Holy red 37,00 44,00 40,35 0,31 1,93 4,78 2009. Genovese 44,00 54,00 49,75 0,42 2,68 5,38 Lattuga 27,00 42,00 35,53 0,52 3,26 9,17 Fino verde 53,00 62,00 57,28 0,42 2,67 4,66 Holanđanin 57,00 62,00 59,65 0,21 1,35 2,26 Compact 41,00 48,00 44,38 0,35 2,18 4,91 Cinnamon 51,00 62,00 55,05 0,46 2,89 5,25 Lime 39,00 49,00 42,10 0,38 2,37 5,64 Siam queen 44,00 49,00 45,98 0,24 1,53 3,32 Blu spice 47,00 54,00 51,13 0,32 2,00 3,92 Purple opal 40,00 45,00 42,48 0,21 1,34 3,15 Purple ruffles 37,00 53,00 41,88 0,42 2,66 6,36 Osmin 40,00 45,00 42,88 0,25 1,59 3,70 Holy red 38,00 44,00 41,28 0,30 1,92 4,66 64 Tabela 16. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉnih ńirina genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 0,704 0,835 0,477 Godina 2 173,419 716,872 <0,001** Genotip 12 604,417 205,685 <0,001** Genotip x godina 24 0,865 0,807 0,592 Greńka 114 0,843 Ukupno 155 Na nivou ispitivanih genotipova bosiljka za analiziranu osobinu ńirina biljke, genetiĉka varijansa je ĉinila najveći deo ukupne varijanse i iznosila je 50,30 dok je ekolońka varijansa uĉestvovala sa 0,843, a varijansa interakcije sa 0,055 (Tabela 17). Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za ńirinu biljke iznosi h2=99,82%, ńto ukazuje da je ńirina biljke genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 17). Tabela 17. Komponente varijanse i heritabilnost za ńirinu biljaka genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 50,30 Ekolońka varijansa σ2e 0,843 Varijansa interakcije σ2yg 0,055 Fenotipska varijansa σ2f 50,39 Heritabilnost (%) h 2 99,82 Rezultati poreĊenja proseĉnih ńirina biljaka (Tabela 18) ukazuju da se genotip Lime ne razlikuje znaĉajno od genotipova Purple opal, Purple ruffles, Osmin i Holy red, genotip Purple opal od genotipa Purple ruffles, zatim genotip Osmin i genotip Holy red i genotip Purple ruffles od genotipa Osmin. Genotip Fino verde statistiĉki se znaĉajno razlikuje od genotipa Cinnamon, kao ńto se i genotip Purple ruffles statistiĉki znaĉajno razlikuje od genotipa Osmin. Razlike ńirine biljaka izmeĊu ostalih genotipova su vrlo znaĉajne. Proseĉne ńirine biljaka utvrĊene u dve godine istraņivanja statistiĉki su se vrlo znaĉajno razlikovale (Tabela 19). 65 Tabela 18. Rezultati poreĊenja proseĉnih ńirina biljaka genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 35,70 57,11 59,99 44,63 55,75 42,63 46,24 50,95 42,63 42,23 43,60 41,87 Genovese 49,99 14,29** -7,12** -10,00** 5,37** -5,76** 7,36** 3,75** -0,96** 7,36** 7,77** 6,39** 8,13** Lattuga 35,70 -21,41** -24,29** -8,93** -20,05** -6,93** -10,54** -15,25** -6,93** -6,53** -7,90** -6,17** Fino verde 57,11 -2,88** 12,48** 1,36* 14,48** 10,87** 6,16** 14,48** 14,88** 13,51** 15,24** Holanđanin 59,99 15,37** 4,24** 17,36** 13,75** 9,04** 17,36** 17,77** 16,39** 18,13** Compact 44,63 -11,13** 1,99** -1,62** -6,33** 1,99** 2,40** 1,03** 2,76** Cinnamon 55,75 13,12** 9,51** 4,80** 13,12** 13,53** 12,15** 13,88** Lime 42,63 -3,61** -8,32** 0,00 0,41 -0,97 0,77 Siam queen 46,24 -4,71** 3,61** 4,02** 2,64** 4,38** Blu spice 50,95 8,32** 8,72** 7,35** 9,08** Purple opal 42,63 0,41 -0,97 0,77 Purple ruffles 42,23 -1,38* 0,36 Osmin 43,60 1,73** NZR0,05 = 1,267 NZR0,01= 1,460 Tabela 19. Rezultati poreĊenja proseĉnih ńirina biljaka genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 49,14 45,53 46,87 2007. 49,14 3,61** 2,27** 2008. 45,53 -1,35** NZR0,05=0,428 NZR0,01=0,535 66 6.1.3. BROJ GRANA Najveći proseĉan broj grana u istraņivaĉkom periodu (Tabela 23) dobijen je kod genotipa Fino verde 19,95 pri godińnjim prosecima (Tabela 20): x 2007.=20,35, x 2008.=19,50 i x 2009.=20,00. Istovremeneo genotip Lime imao je u proseku najmanji broj grana 8,93 i godińnje proseke: x 2007.=9,20, x 2008.=8,65 i x 2009.=8,95. Redosled genotipova po proseĉnom broju grana u trogodińnjem istraņivaĉkom periodu je: Fino verde > Holanđanin > Purple ruffles > Cinnamon > Compact > Holy red > Purple opal > Blu spice > Genovese > Osmin > Siam queen > Lattuga > Lime. U proseku najveći broj grana dobijen je u 2007. godini ( x =15,46), a najmanji u 2008. godini ( x =14,76) (Tabela 24). Ispitivani genotipovi bosiljka su ispoljili homogenost po broju grana (cv<30%) (Tabela 20). Najveće variranje, u svim godinama istraņivanja utvrĊeno je za biljke genotipa Lime (cv2007.=10,79%, cv2008.=10,97% i cv2009.=11,30%). Najmanje variranje broja grana u 2007. godini zabeleņeno je kod genotipa Purple ruffles (cv=5,01%), u 2008. godini kod genotipa Compact (cv=4,44%), a u 2009. godini kod genotipa Holanđanin (cv=4,19%). Analizom varijanse utvrĊeno je da faktori genotip i godina istraņivanja, kao i njihova interakcija utiĉu statistiĉki vrlo znaĉajno na proseĉan broj grana bosiljka (Tabela 21). Kod ispitivanih genotipova bosiljka, genetiĉka varijansa je ĉinila najveći deo ukupne varijanse i iznosila je 8,886, dok je ekolońka varijansa iznosila 0,057, a varijansa interakcije 0,016 (Tabela 22). Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za broj grana iznosi h2=99,89%, ńto znaĉi da je broj grana genetiĉki snaņno determinisana osobina (Tabela 22). Za analizirani parametar broj grana u ukupnom varijabilitetu dominantan je uticaj razlika u genotipu, a minimalan uticaj razlika po godinama. 67 Tabela 20. Statistiĉki pokazatelji broja grana ispitivanih genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 14,00 16,00 14,75 0,16 0,98 6,65 Lattuga 10,00 12,00 10,85 0,16 1,00 9,23 Fino verde 18,00 22,00 20,35 0,20 1,27 6,25 Holanđanin 18,00 20,00 18,90 0,16 1,01 5,33 Compact 16,00 18,00 16,55 0,14 0,90 5,47 Cinnamon 16,00 18,00 17,00 0,16 1,01 5,96 Lime 8,00 10,00 9,20 0,16 0,99 10,79 Siam queen 12,00 14,00 13,35 0,15 0,95 7,11 Blu spice 14,00 16,00 15,15 0,16 1,00 6,61 Purple opal 14,00 18,00 15,75 0,19 1,21 7,71 Purple ruffles 16,00 18,00 17,50 0,14 0,88 5,01 Osmin 14,00 16,00 15,00 0,16 1,01 6,75 Holy red 16,00 18,00 16,65 0,15 0,95 5,70 2008. Genovese 14,00 16,00 14,35 0,12 0,77 5,36 Lattuga 10,00 12,00 10,50 0,14 0,88 8,35 Fino verde 18,00 22,00 19,50 0,20 1,26 6,47 Holanđanin 16,00 20,00 17,95 0,15 0,96 5,35 Compact 16,00 18,00 16,30 0,11 0,72 4,44 Cinnamon 16,00 18,00 16,50 0,14 0,88 5,32 Lime 8,00 10,00 8,65 0,15 0,95 10,97 Siam queen 10,00 14,00 12,45 0,22 1,40 11,21 Blu spice 14,00 16,00 14,70 0,15 0,97 6,57 Purple opal 12,00 16,00 14,55 0,20 1,28 8,80 Purple ruffles 16,00 18,00 16,70 0,15 0,97 5,79 Osmin 12,00 16,00 13,80 0,16 0,99 7,19 Holy red 14,00 18,00 15,95 0,17 1,06 6,65 2009. Genovese 14,00 16,00 14,45 0,13 0,85 5,85 Lattuga 10,00 12,00 10,75 0,16 0,98 9,12 Fino verde 18,00 22,00 20,00 0,23 1,43 7,16 Holanđanin 18,00 20,00 18,35 0,12 0,77 4,19 Compact 16,00 18,00 16,35 0,12 0,77 4,71 Cinnamon 16,00 18,00 16,60 0,15 0,93 5,59 Lime 8,00 10,00 8,95 0,19 1,01 11,30 Siam queen 12,00 14,00 12,95 0,16 1,01 7,81 Blu spice 14,00 16,00 14,90 0,16 1,00 6,76 Purple opal 12,00 16,00 14,80 0,19 1,81 7,98 Purple ruffles 16,00 18,00 16,90 0,16 1,01 5,96 Osmin 12,00 16,00 14,30 0,17 1,07 7,46 Holy red 14,00 18,00 16,10 0,14 0,90 5,59 68 Tabela 21. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉnog broja grana genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 0,132 2,312 0,080 Godina 2 6,483 1865,651 <0,001** Genotip 12 106,752 113,301 <0,001** Genotip x godina 24 0,119 1,865,651 <0,006** Greńka 114 0,057 Ukupno 155 Tabela 22. Komponente varijanse i heritabilnost za broj grana genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 8,886 Ekolońka varijansa σ2e 0,057 Varijansa interakcije σ2yg 0,016 Fenotipska varijansa σ2f 8,896 Heritabilnost (%) h 2 99,89 PoreĊenjem proseĉnog broja grana (Tabela 23) utvrĊeno je da se genotip Lattuga ne razlikuje znaĉajno od genotipa Osmin, genotip Compact od genotipa Cinnamon i Holy red i genotip Blu spice od genotipa Purple opal. TakoĊe, genotip Cinnamon se znaĉajno ne razlikuje od genotipa Purple ruffles. Po proseĉnom broju grana ostali genotipovi se vrlo znaĉajno razlikuju. Razlike izmeĊu proseĉnog broja grana utvrĊenog u dve godine istraņivanja statistiĉki su vrlo znaĉajne (Tabela 24). 69 Tabela 23. Rezultati poreĊenja proseĉnog broja grana genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 10,70 19,95 18,40 16,40 16,70 8,93 12,92 50,95 14,92 17,03 14,37 16,23 Genovese 14,52 3,82** -5,43** -3,88** -1,88** -2,18** 5,58** 1,60** -0,40** -0,52** -2,52** 0,15 -1,72** Lattuga 10,70 -9,25** -7,70** -5,70** -6,00** 1,77** -2,22** -4,22** -4,33** -6,33** -3,67** -5,53** Fino verde 19,95 1,55** 3,55** 3,25** 11,02** 7,03** 5,03** 4,92** 2,92** 5,58** 3,72** Holanđanin 18,40 2,00** 1,70** 9,47** 5,48** 3,48** 3,37** 1,37** 4,03** 2,17** Compact 16,40 -0,30 7,47** 3,48** 1,48** 1,37** -0,63** 2,03** 0,17 Cinnamon 16,70 7,77** 3,78** 1,78** 1,67** -0,333* 2,33** 0,47** Lime 8,93 -3,98** -5,98** -6,10** -8,10** -5,43** -7,30** Siam queen 12,92 -2,00** -2,12** -4,12** -1,45** -3,32** Blu spice 14,92 -0,12 -2,12** 0,55** -1,32** Purple opal 15,03 -2,00** 0,67** -1,20** Purple ruffles 17,03 2,67** 0,80** Osmin 14,37 -1,87** NZR0,05 = 0,3301 NZR0,01= 0,3798 Tabela 24. Rezultati poreĊenja proseĉnih broja grana bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 15,46 14,76 15,03 2007. 15,46 0,70** 0,43** 2008. 14,76 -0,27** NZR0,05=0,11 NZR0,01=0,14 70 6.1.4. DUŢINA LISTA Maksimalna proseĉna vrednost za duņinu lista, na trogodińnjem nivou, dobijena je kod genotipa Lattuga 12,43 cm (Tabela 28). U prvoj istraņivaĉkoj godini genotip Lattuga je imao najveću proseĉnu duņinu lista od 13,69 cm. Isti genotip imao je najveće proseĉne vrednosti i u ostalim godinama istraņivanja ( x 2008.=11,48 cm i x 2009.=12,12 cm) (Tabela 25). Najmanja proseĉna duņina lista od 1,77 cm, tokom istraņivanja, utvrĊena je za genotip Fino verde. Za ovaj genotip, posmatrajući po godinama istraņivanja proseĉne vrednosti duņine lista iznosile su: x 2007.=1,88 cm, x 2008.=1,66 cm i x 2009.=1,77 cm. Na osnovu proseĉne duņine lista u ispitivanom periodu analizirani genotipovi bosiljka se mogu podeliti u dve grupe: I grupa - sitnolisni (Fino verde, Holanđanin i Compact), II grupa - krupnolisni (Lattuga, Genovese, Siam queen, Cinnamon, Purple ruffles, Holy red, Purple opal, Blu spice, Osmin i Lime). Redosled genotipova na osnovu proseĉnih duņina lista u trogodińnjem periodu je: Lattuga > Genovese > Siam queen > Cinnamon > Purple ruffles > Holy red > Purple opal > Blu spice > Osmin > Lime > Holanđanin > Compact > Fino verde. Biljke ispitivanih genotipova bosiljka tokom prve istraņivaĉke godine postigle su najveću proseĉnu vrednost duņine lista ( x =6,65 cm), a u drugoj istraņivaĉkoj godini najmanju proseĉnu vrednost ( x =6,01 cm). Razlike izmeĊu proseĉne duņine lista utvrĊene u dve godine istraņivanja statistiĉki su vrlo znaĉajne (Tabela 29). Ispitivani genotipovi bosiljka su ispoljili homogenost po duņini lista (cv<30%) (Tabela 25). Najveće variranje duņine lista u 2007, 2008. i 2009. godini dobijeno je kod genotipa Compact (cv=7,89%, cv=8,40% i cv=8,03%), a najmanje kod genotipa Holy red (cv=2,70%, cv=2,96% i cv=2,71%). 71 Tabela 25. Statistiĉki pokazatelji duņina lista (cm) ispitivanih genotipova bosiljka u periodu 2007- 2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 9,90 11,40 10,40 0,08 0,50 4,79 Lattuga 11,40 15,90 13,69 0,17 0,90 6,57 Fino verde 1,70 2,00 1,88 0,02 0,09 5,00 Holanđanin 3,70 4,20 4,02 0,02 0,13 3,18 Compact 1,70 2,20 1,95 0,02 0,15 7,89 Cinnamon 6,80 8,60 7,79 0,06 0,39 5,01 Lime 5,00 6,10 5,54 0,05 0,34 6,10 Siam queen 7,00 8,90 7,91 0,08 0,50 6,32 Blu spice 6,00 7,10 6,42 0,04 0,26 4,06 Purple opal 6,00 7,50 6,87 0,06 0,38 5,55 Purple ruffles 7,10 8,20 7,52 0,05 0,32 4,21 Osmin 5,50 6,30 5,85 0,03 0,22 3,71 Holy red 6,10 6,90 6,58 0,03 0,18 2,70 2008. Genovese 9,20 10,30 9,75 0,04 0,28 2,83 Lattuga 10,02 14,50 11,48 0,20 0,82 7,14 Fino verde 1,50 1,80 1,66 0,01 0,08 5,22 Holanđanin 3,60 4,10 3,88 0,03 0,16 4,16 Compact 1,50 2,00 1,76 0,02 0,15 8,40 Cinnamon 6,60 8,00 7,16 0,05 0,34 4,75 Lime 4,80 5,50 5,09 0,03 0,18 3,52 Siam queen 6,40 8,10 7,33 0,07 0,46 6,30 Blu spice 5,20 6,80 5,88 0,05 0,34 5,72 Purple opal 5,40 6,40 5,85 0,04 0,23 3,91 Purple ruffles 6,10 7,10 6,75 0,05 0,28 4,18 Osmin 4,90 5,90 5,28 0,04 0,26 4,84 Holy red 6,00 6,80 6,26 0,03 0,19 2,96 2009. Genovese 9,10 11,20 10,07 0,08 0,52 5,16 Lattuga 10,95 15,15 12,12 0,23 0,87 7,82 Fino verde 1,60 1,90 1,77 0,02 0,11 6,06 Holanđanin 3,60 4,10 3,94 0,02 0,13 3,24 Compact 1,80 2,00 1,79 0,02 0,14 8,03 Cinnamon 6,70 8,10 7,37 0,06 0,40 4,87 Lime 4,30 5,90 5,25 0,05 0,34 6,56 Siam queen 6,80 8,70 7,62 0,08 0,53 6,90 Blu spice 5,30 6,80 6,08 0,06 0,39 6,44 Purple opal 5,50 6,50 6,01 0,04 0,23 3,83 Purple ruffles 6,50 7,80 7,04 0,06 0,36 5,17 Osmin 4,80 5,80 5,41 0,04 0,25 4,55 Holy red 6,00 6,60 6,34 0,03 0,17 2,71 72 Rezultati dvofaktorskog modela analize varijanse za blok sistem ukazuju da su faktori genotip i godina istraņivanja, kao i njihova interakcija uticali statistiĉki vrlo znaĉajno na proseĉnu duņinu lista (Tabela 26). Tabela 26. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉne duņine lista genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 0,020 0,913 0,437 Godina 2 5,487 4809,537 <0,001** Genotip 12 103,160 255,823 <0,001** Genotip x godina 24 0,311 14,479 <0,001** Greńka 114 0,021 Ukupno 155 Na nivou ispitivanih genotipova bosiljka, genetiĉka varijansa je uĉestvovala sa 8,571 u ukupnoj strukturi varijanse, dok je udeo ekolońke varijanse 0,021 i varijanse interakcije 0,072 (Tabela 27). S obzirom da koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za duņinu lista iznosi h2=99,70% , moņe se zakljuĉiti da je duņina lista genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 27), tj. da razlike u genotipu predstavljaju osnov ukupnog variranja. Tabela 27. Komponente varijanse i heritabilnost za duņinu lista genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 8,571 Ekolońka varijansa σ2e 0,021 Varijansa interakcije σ2yg 0,072 Fenotipska varijansa σ2f 8,597 Heritabilnost (%) h 2 99,70 Pojedinaĉnim poreĊenjem proseĉnih vrednosti za duņinu lista (Tabela 28) utvrĊeno je da se genotip Fino verde ne razlikuje znaĉajno od genotipa Compact, a genotip Cinnamon od genotipa Siam queen i genotip Purple opal od genotipa Holy red. Znaĉajna razlika u proseĉnoj duņini lista ispoljena je izmeĊu genotipova Lime i Osmin (Tabela 28). Proseĉne duņine lista ostalih genotipova bosiljka meĊusobno su se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikovale. 73 Tabela 28. Rezultati poreĊenja proseĉne duņine lista genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 12,43 1,77 3,95 1,83 7,44 5,29 7,62 6,13 6,24 7,10 5,51 6,39 Genovese 10,07 -2,36** 8,30** 6,12** 8,24** 2,63** 4,78** 2,45** 3,95** 3,83** 2,97** 4,56** 3,68** Lattuga 12,43 10,66** 8,48** 10,60** 4,99** 7,14** 4,81** 6,30** 6,19** 5,33** 6,92** 6,04** Fino verde 1,77 -2,18** -0,06 -5,67** -3,52** -5,85** -4,36** -4,47** -5,33** -3,74** -4,62** Holanđanin 3,95 2,11** -3,49** -1,34** -3,67** -2,18** -2,29** -3,15** -1,56** -2,44** Compact 1,83 -5,60** -3,46** -5,79** -4,29** -4,41** -5,27** -3,68** -4,56** Cinnamon 7,44 2,15** -0,18 1,31** 1,20** 0,34** 1,93** 1,05** Lime 5,29 -2,33** -0,84** -0,95** -1,81** -0,22* -1,10** Siam queen 7,62 1,49** 1,38** 0,52** 2,11** 1,23** Blu spice 6,13 -0,12 -0,98** 0,62** -0,26** Purple opal 6,24 -0,86** 0,73** -0,15 Purple ruffles 7,10 1,59** 0,71** Osmin 5,51 -0,88** NZR0,05 = 0,20 NZR0,01= 0,23 Tabela 29. Rezultati poreĊenja proseĉnih duņina lista genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 6,65 6,01 6,21 2007. 6,65 0,64** 0,43** 2008. 6,01 -0,20** NZR0,05=0,07 NZR0,01=0,09 74 6.1.5. ŠIRINA LISTA Tokom trogodińnjeg perioda najveću proseĉnu ńirinu lista imao je genotip Lattuga ( x =8,24 cm) (Tabela 33). Pri tom, proseĉne vrednosti ńirine lista po godinama istraņivanja iznosile su: x 2007.=8,89 cm, x 2008.=7,75 cm i x 2009.=8,25 cm (Tabela 30). Najmanja proseĉna ńirina lista utvrĊena je za genotip Fino verde ( x =0,99 cm). Kod ovog genotipa proseĉna ńirina lista u 2007. godini iznosila je 1,05 cm, 2008. godine iznosila je 0,95 cm i 2009. godine 0,99 cm. Prema proseĉnoj ńirini lista redosled genotipova u trogodińnjem periodu je: Lattuga > Genovese > Purple ruffles > Blu spice > Holy red > Cinnamon > Purple opal > Osmin > Siam queen > Lime > Holanđanin > Fino verde > Compact. Posmatrajući po godinama istraņivanja najveća proseĉna vrednost ńirine lista dobijena je u 2007. godini ( x =3,96 cm), a namanje u 2008. godini ( x =3,61 cm) (Tabela 34). Ispitivani genotipovi bosiljka su ispoljili homogenost po ńirini (cv<30%) (Tabela 30). Najveće variranje u 2007. godini utvrĊeno je kod genotipa Siam queen (cv =9,89%), a u 2008. i 2009. godini kod genotipa Compact (cv=8,84% i cv=9,89%). U 2007. godini najhomogenije biljke po ńirini lista dobijene su kod genotipa Osmin (cv=3,65%), u 2008. godini kod Cinnamon (cv=4,33%) i u 2009. godini kod genotipa Lime (cv=3,67%). Statistiĉkim testom je utvrĊeno da su faktori genotip i godina istraņivanja, kao i njihova interakcija prouzrokovali statistiĉki vrlo znaĉajne razlike proseĉnih ńirina lista (Tabela 31). U ukupnoj varijansi ispitivanih genotipova bosiljka, genetiĉka varijansa je uĉestvovala sa 4,028, ekolońka varijansa 0,008 i varijansa interakcije 0,020 (Tabela 32). Vrednost koeficijenta heritabilnosti u ńirem smislu, koja za ńirinu lista iznosi h2=99,80%, ukazuje da je ńirina lista genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 32) 75 Tabela 30. Statistiĉki pokazatelji ńirine lista (cm) ispitivanih genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 5,60 6,50 6,07 0,04 0,27 4,44 Lattuga 8,00 9,90 8,89 0,09 0,54 6,03 Fino verde 0,90 1,20 1,05 0,02 0,09 8,57 Holanđanin 1,80 2,30 2,07 0,02 0,14 6,96 Compact 0,70 0,90 0,80 0,02 0,08 9,56 Cinnamon 3,60 4,80 4,09 0,04 0,22 5,43 Lime 2,50 3,40 2,92 0,04 0,22 7,56 Siam queen 2,90 4,00 3,38 0,05 0,33 9,89 Blu spice 4,00 4,70 4,17 0,03 0,17 4,03 Purple opal 3,60 4,40 4,00 0,03 0,20 5,11 Purple ruffles 5,10 6,50 5,73 0,05 0,34 6,01 Osmin 3,90 4,70 4,12 0,02 0,15 3,65 Holy red 3,90 4,50 4,19 0,03 0,17 3,96 2008. Genovese 5,50 4,90 5,51 0,05 0,34 6,21 Lattuga 7,00 8,50 7,75 0,07 0,42 5,47 Fino verde 0,80 1,80 0,95 0,03 0,08 8,42 Holanđanin 1,70 2,10 1,93 0,02 0,13 6,46 Compact 0,70 0,90 0,76 0,01 0,07 8,84 Cinnamon 3,60 4,30 3,81 0,03 0,17 4,33 Lime 2,50 3,00 2,70 0,02 0,14 5,28 Siam queen 2,90 3,50 3,18 0,03 0,18 5,53 Blu spice 3,40 4,30 3,87 0,04 0,22 5,78 Purple opal 3,20 4,10 3,78 0,03 0,21 5,56 Purple ruffles 4,80 6,00 5,45 0,05 0,31 5,66 Osmin 3,10 3,80 3,50 0,03 0,22 6,14 Holy red 2,70 4,20 3,72 0,05 0,30 8,03 2009. Genovese 5,10 6,30 5,71 0,05 0,33 5,70 Lattuga 7,20 9,10 8,10 0,07 0,41 5,10 Fino verde 0,80 1,10 0,96 0,01 0,07 7,48 Holanđanin 1,80 2,20 1,98 0,02 0,10 5,09 Compact 0,70 0,90 0,78 0,01 0,08 9,98 Cinnamon 3,60 4,50 3,91 0,03 0,18 4,63 Lime 2,60 3,00 2,82 0,02 0,10 3,67 Siam queen 3,00 3,60 3,27 0,03 0,19 5,76 Blu spice 3,40 4,80 3,95 0,04 0,28 6,95 Purple opal 3,40 4,30 3,84 0,03 0,22 5,62 Purple ruffles 4,80 6,10 5,57 0,06 0,37 6,61 Osmin 2,60 4,10 3,73 0,05 0,29 7,66 Holy red 3,70 4,20 3,94 0,03 0,16 4,02 76 Tabela 31. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉne ńirine lista genotipova bosiljka u periodu 2007. do 2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 0,000 0,042 0,988 Godina 2 1,665 5742,486 <0,001** Genotip 12 48,426 197,426 <0,001** Genotip x godina 24 0,089 10,514 <0,001** Greńka 114 0,008 Ukupno 155 Tabela 32. Komponente varijanse i heritabilnost za ńirinu lista genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 4,028 Ekolońka varijansa σ2e 0,008 Varijansa interakcije σ2yg 0,020 Fenotipska varijansa σ2f 4,036 Heritabilnost (%) h 2 99,80 Ispitivanjem znaĉajnosti razlika proseĉne ńirine lista (Tabela 33) utvrĊeno je da se genotip Cinnamon ne razlikuje znaĉajno od genotipova Blu spice, Purple opal i Holy red, zatim genotip Blu spice od genotipova Purple opal i Holy red, a genotip Purple opal od genotipova Osmin i Holy red. IzmeĊu ostalih genotipova utvrĊena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika u proseĉnoj ńirini lista. Testiranjem znaĉajnosti razlika proseĉne ńirine lista bosiljka izmeĊu godina Tuckey-ovim testom dobijeno je da su razlike izmeĊu proseĉne ńirine lista utvrĊene u dve godine istraņivanja statistiĉki vrlo znaĉajne (Tabela 34). 77 Tabela 33. Rezultati poreĊenja proseĉne ńirine lista genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 8,24 0,98 1,99 0,78 3,94 2,81 3,28 4,00 3,87 5,58 3,78 3,95 Genovese 5,76 -2,49** 4,78** 3,76** 4,98** 1,82** 2,95** 2,48** 1,76** 1,89** 0,18** 1,98** 1,81** Lattuga 8,24 7,27** 6,25** 7,46** 4,31** 5,43** 4,97** 4,25** 4,37** 2,66** 4,46** 4,30** Fino verde 0,98 -1,02** 0,19** -2,96** -1,84** -2,30** -3,02** -2,90** -4,60** -2,81** -2,97** Holanđanin 1,99 1,21** -1,94** -0,82** -1,28** -2,00** -1,88** -3,59** -1,79** -1,96** Compact 0,78 -3,16** -2,03** -2,49** -3,22** -3,09** -4,80** -3,00** -3,17** Cinnamon 3,94 1,13** 0,66** -0,06 0,06 -1,64** 0,16** -0,01 Lime 2,81 -0,47** -1,19** -1,06** -2,77** -0,97** -1,14** Siam queen 3,28 -0,72** -0,60** -2,30** -0,51** -0,67** Blu spice 4,00 0,12 -1,58** 0,22** 0,05 Purple opal 3,87 -1,71** 0,09 -0,08 Purple ruffles 5,58 1,80** 1,63** Osmin 3,78 -0,17** NZR0,05 = 0,13 NZR0,01= 0,15 Tabela 34. Rezultati poreĊenja proseĉnih duņina lista genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 3,96 3,61 3,73 2007. 3,96 0,35** 0,22** 2008. 3,61 -0,13** NZR0,05=0,04 NZR0,01=0,05 78 6.1.6. DUŢINA LISNE DRŠKE Najveću duņinu lisne drńke od 3,21 cm, tokom tri istraņivaĉke godine, imao je genotip Siam queen (Tabela 38). U 2007. godini najveća proseĉna vrednost duņine lisne drńke dobijena je kod genotipa Siam queen ( x =3,37 cm). TakoĊe, u 2008. i 2009. godini maksimalna proseĉna duņina lisne drńke utvrĊena je za genotip Siam queen ( x 2008.=3,08 cm i x 2009.=3,21 cm) (Tabela 35). Najmanju proseĉnu duņinu lisne drńke u 2007. godini imao je genotip Fino verde ( x =0,99 cm), kao i u 2008. i 2009. godini ( x 2008.=0,91 cm i x 2009.=0,93 cm). Za genotip Fino verde proseĉna duņina lisne drńke tokom trogodińnjih istraņivanja iznosila je 0,94 cm. Prema trogodińnjim prosecima za duņinu lisne drńke redosled genotipova bosiljka je: Siam queen > Purple ruffles > Lattuga > Purple opal > Cinnamon > Blu spice > Genovese > Lime > Holy red > Osmin > Holanđanin > Fino verde > Compact. Po godinama istraņivanja maksimalna proseĉna vrednost duņine lisne drńke dobijena je u 2007. godini ( x =2,29 cm), a minimalna u 2008. godini ( x =1,99 cm) (Tabela 39). Ispitivani genotipovi bosiljka su homogeni i po duņini lisne drńke (cv<30%), mada po ovoj morfolońkoj osobini genotipovi bosiljka su heterogeniji nego po duņini i ńirini lista. Tako, najveće variranje u 2007. godini utvrĊeno je kod genotipa Cinnamon (cv. =12,37%), u 2008. i 2009. godini kod genotipa Blu spice (cv=11,72% i cv=12,42%) (Tabela 35). Najmanje variranje u 2007. godini ispoljeno je kod genotipa Holy red (cv=4,11%), u 2008. godini kod genotipa Purple ruffles (cv=6,03%) i u 2009. godini kod genotipa Lime (cv=5,46%) (Tabela 35). Statistiĉko ispitivanje znaĉajnosti razlika proseĉe duņine lisne drńke genotipova bosiljka u trogodińnjem istraņivaĉkom periodu sprovedeno je dvofaktorskim modelom analize varijanse za blok sistem (Tabela 36). Faktori genotip i godina istraņivanja, kao i njihova interakcija uticali su statistiĉki vrlo znaĉajno na proseĉnu duņinu lisne drńke (Tabela 36). 79 Tabela 35. Statistiĉki pokazatelji duņine lisne drńke (cm) ispitivanih genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 1,90 3,00 2,45 0,05 0,29 11,62 Lattuga 2,40 3,30 2,80 0,04 0,25 8,95 Fino verde 0,80 1,10 0,99 0,02 0,11 11,16 Holanđanin 0,90 1,10 1,01 0,01 0,07 7,02 Compact 0,80 1,10 0,93 0,02 0,09 10,06 Cinnamon 2,20 3,80 2,63 0,05 0,33 12,37 Lime 2,10 2,90 2,45 0,03 0,19 7,80 Siam queen 2,80 3,90 3,37 0,06 0,36 10,70 Blu spice 2,30 2,70 2,45 0,02 0,11 4,44 Purple opal 2,40 3,20 2,81 0,04 0,22 7,81 Purple ruffles 2,90 3,60 3,21 0,03 0,18 5,74 Osmin 2,10 2,90 2,36 0,03 0,19 7,96 Holy red 2,20 2,60 2,39 0,02 0,10 4,11 2008. Genovese 1,80 2,40 2,11 0,03 0,17 8,05 Lattuga 1,90 2,80 2,28 0,04 0,24 10,51 Fino verde 0,80 1,00 0,91 0,01 0,08 8,78 Holanđanin 0,80 1,10 0,93 0,02 0,09 10,13 Compact 0,70 1,00 0,85 0,01 0,09 10,36 Cinnamon 2,10 2,60 2,28 0,02 0,14 6,19 Lime 1,80 2,40 2,08 0,02 0,14 6,71 Siam queen 2,80 3,40 3,08 0,03 0,17 5,40 Blu spice 1,80 2,70 2,17 0,04 0,25 11,72 Purple opal 2,00 2,50 2,20 0,02 0,15 6,67 Purple ruffles 2,60 3,30 2,93 0,03 0,18 6,03 Osmin 1,60 2,20 2,00 0,03 0,16 7,93 Holy red 1,80 2,40 2,09 0,03 0,19 8,82 2009. Genovese 1,80 2,50 2,20 0,03 0,21 9,49 Lattuga 2,10 2,90 2,47 0,04 0,25 10,18 Fino verde 0,70 1,10 0,93 0,02 0,10 10,67 Holanđanin 0,80 1,10 0,96 0,01 0,08 8,38 Compact 0,80 1,10 0,91 0,01 0,08 9,13 Cinnamon 2,20 2,70 2,41 0,02 0,13 5,58 Lime 1,90 2,50 2,19 0,03 0,18 7,96 Siam queen 2,70 3,50 3,19 0,03 0,22 6,76 Blu spice 1,80 2,80 2,24 0,04 0,28 12,42 Purple opal 2,10 2,70 2,39 0,03 0,16 6,79 Purple ruffles 2,70 3,40 3,02 0,03 0,17 5,46 Osmin 1,70 2,40 2,04 0,02 0,14 6,91 Holy red 1,90 2,80 2,19 0,03 0,18 8,26 80 Tabela 36. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉne duņine lisne drńke genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 0,007 1,836 0,145 Godina 2 1,240 335,634 <0,001** Genotip 12 6,718 1818,074 <0,001** Genotip x godina 24 0,028 7,519 <0,001** Greńka 114 0,004 Ukupno 155 Na nivou ispitivanih genotipova bosiljka, genetiĉka varijansa je ĉinila najveći deo ukupne varijanse sa 0,558. Uticaj ekolońke varijanse bio je mali (0,004) kao i varijansa interakcije (0,006) (Tabela 37). Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za duņinu lisne drńke iznosi h2=99,64%, pa se moņe zakljuĉiti da je duņina lisne drńke genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 37). Tabela 37. Komponente varijanse i heritabilnost za duņinu lisne drńke genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 0,558 Ekolońka varijansa σ2e 0,004 Varijansa interakcije σ2yg 0,006 Fenotipska varijansa σ2f 0,560 Heritabilnost (%) h 2 99,64 Na osnovu rezultata poreĊenja proseĉne duņine lisne drńke ispitivanih genotipova bosiljka (Tabela 38) utvrĊeno je: da se genotip Genovese ne razlikuje znaĉajno od genotipova Lime, Blu spice i Holy red; genotip Lattuga od genotipova Cinnamon i Purple opal; genotip Fino verde od genotipova Holanđanin i Compact; genotip Holanđanin od genotipa Compact; genotip Cinnamon od genotipa Purple opal; genotip Lime od genotipova Blu spice i Holy red; genotip Blu spice od genotipa Holy red. Genotip Osmin statistiĉki se znaĉajno razlikuje od genotipa Holy red. Ostali genotipovi se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju po proseĉnoj duņini lisne drńke. Proseĉne duņine lisne drńke utvrĊene u dve godine istraņivanja statistiĉki se vrlo znaĉajno razlikuju (Tabela 39). 81 Tabela 38. Rezultati poreĊenja proseĉne duņine lisne drńke genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 2,52 0,94 0,94 0,89 2,44 2,44 3,21 2,29 2,47 3,05 2,13 2,22 Genovese 2,25 -0,26** 1,31** 1,28** 1,36** -0,19** 0,01 -0,96** -0,03 -0,22** -0,80** 0,12** 0,03 Lattuga 2,52 1,58** 1,55** 1,62** 0,078 0,28** -0,69** 0,23** 0,05 -0,53** 0,38** 0,29** Fino verde 0,94 -0,03 0,05 -1,50** -1,30** -2,27** -1,34** -1,53** -2,11** -1,19** -1,28** Holanđanin 0,97 0,075 -1,47** -1,27** -2,24** -1,32** -1,50** -2,08** -1,16** -1,26** Compact 0,89 -1,54** -1,35** -2,32** -1,39** -1,57** -2,16** -1,24** -1,33** Cinnamon 2,44 0,20** -0,77** 0,15** -0,03 -0,61** 0,31** 0,21** Lime 2,24 -0,97** -0,05 -0,23** -0,81** 0,11** 0,01 Siam queen 3,21 0,92** 0,74** 0,16** 1,08** 0,99** Blu spice 2,29 -0,18** -0,76** 0,15** 0,06 Purple opal 2,47 -0,58** 0,33** 0,24** Purple ruffles 3,05 0,92** 0,82** Osmin 2,13 -0,092* NZR0,05 = 0,084 NZR0,01= 0,097 Tabela 39. Rezultati poreĊenja proseĉnih duņina lisne drńke genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 2,29 1,99 2,09 2007. 2,29 0,30** 0,21** 2008. 1,99 -0,10** NZR0,05=0,04 NZR0,01=0,05 82 6.1.7. DUŢINA CVASTI Bosiljak razvija dihazijalne cvasti razliĉite duņine. Dve su osnovne forme dihazijalnih cvasti: zbijene i rastresite. Najveća proseĉna duņina cvasti u 2007. i 2009. godini (Tabela 40) dobijena je kod genotipa Cinnamon ( x 2007.=24,09 cm i x 2009.=22,01cm), dok je u 2008. godini najveća proseĉna duņina dobijena kod genotipa Lime ( x 2008.=21,89 cm). Iako je najveća proseĉna duņina cvasti u dve godine istraņivanja postignuta kod genotipa Cinnamon, u trogodińnjem periodu ukupna najveća proseĉna duņina cvasti zabeleņena je kod genotipa Lime ( x ukupno=22,47 cm) (Tabela 43). Najmanja proseĉna duņina cvasti tokom trogogodińnjeg perioda utvrĊena je kod genotipa Compact je 5,04 cm sa godińnjim prosecima: x 2007.=5,66 cm, x 2008.=4,6 cm i x 2009.=4,88. Poredak genotipova bosiljka po proseĉnoj duņini cvasti u trogodińnjem periodu je: Lime > Cinnamon > Blu spice > Osmin > Genovese > Holanđanin > Holy red > Fino verde > Purple opal > Purple ruffles > Lattuga > Siam queen > Compact. Posmatrano po godinama istraņivanja maksimalna proseĉna duņina cvasti dobijena je u 2007. godini ( x =16,17 cm), a minimalna u 2008. godini ( x =14,34 cm) (Tabela 44). Ispitivani genotipovi bosiljka su ispoljili homogenost po duņini cvasti (cv<30%). (Tabela 40). Najveće variranje u 2007. godini utvrĊeno je kod biljka genotipa Compact (cv=10,62%), u 2008. kod biljaka genotipa Purple opal (cv=8,40%) i 2009. godini kod biljka genotipa Purple ruffles (cv=7,50%). Ispitivani faktori genotip i godina istraņivanja, kao i njihova interakcija uticali su statistiĉki vrlo znaĉajno na proseĉnu duņinu cvasti (Tabela 41). Kada je u pitanju karakteristika duņina cvasti, genetiĉka varijansa (32,952) je ĉinila najveći deo od ukupne varijanse. Ekolońka varijansa je ĉinila 0,067, a varijansa interakcije 0,020 (Tabela 42). 83 Tabela 40. Statistiĉki pokazatelji duņine cvasti (cm) ispitivanih bosiljka u periodu 2007-2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 17,40 19,80 18,40 0,10 0,62 3,35 Lattuga 10,40 12,80 11,64 0,10 0,64 5,53 Fino verde 13,50 16,70 15,27 0,13 0,83 5,45 Holanđanin 16,80 18,40 17,48 0,08 0,51 2,90 Compact 4,90 8,80 5,66 0,10 0,60 10,62 Cinnamon 22,20 26,60 24,09 0,19 1,17 4,87 Lime 21,50 25,30 23,51 0,15 0,97 4,14 Siam queen 5,20 7,10 5,97 0,08 0,50 8,32 Blu spice 20,50 25,40 23,01 0,19 1,20 5,22 Purple opal 13,90 16,10 14,69 0,10 0,61 4,15 Purple ruffles 10,50 14,10 12,56 0,14 0,89 7,12 Osmin 18,70 22,50 20,94 0,14 0,87 4,13 Holy red 15,50 18,60 17,04 0,14 0,88 5,14 2008. Genovese 14,70 17,90 16,13 0,14 0,88 5,45 Lattuga 9,40 12,00 10,60 0,10 0,69 6,49 Fino verde 12,00 15,80 13,97 0,16 1,00 7,19 Holanđanin 15,00 17,00 15,94 0,09 0,59 3,71 Compact 4,00 5,10 4,60 0,04 0,27 5,94 Cinnamon 19,60 23,10 20,92 0,15 0,92 4,38 Lime 19,40 23,80 21,89 0,18 1,15 5,26 Siam queen 5,00 6,00 5,53 0,04 0,27 4,92 Blu spice 18,10 24,80 20,90 0,25 1,56 7,46 Purple opal 10,00 13,50 11,64 0,16 0,98 8,40 Purple ruffles 8,50 12,10 10,89 0,13 0,80 7,33 Osmin 14,80 19,40 17,51 0,15 0,95 5,42 Holy red 14,00 17,00 15,95 0,13 0,83 5,22 2009. Genovese 15,80 18,50 16,87 0,10 0,63 3,72 Lattuga 9,70 12,40 10,83 0,12 0,73 6,71 Fino verde 13,40 15,80 14,55 0,10 0,65 4,37 Holanđanin 15,40 17,10 16,30 0,08 0,48 2,95 Compact 4,20 5,50 4,88 0,04 0,28 5,70 Cinnamon 20,00 24,50 22,07 0,20 1,23 5,59 Lime 19,70 24,20 22,01 0,20 1,24 5,63 Siam queen 5,10 6,40 5,73 0,06 0,35 6,18 Blu spice 18,40 24,30 21,60 0,22 1,40 6,47 Purple opal 11,60 14,20 12,99 0,12 0,77 5,93 Purple ruffles 10,40 13,10 11,34 0,14 0, 85 7,50 Osmin 16,80 19,90 18,20 0,13 0,81 4,46 Holy red 14,90 18,00 16,12 0,12 0,77 4,80 84 Tabela 41. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉne duņine cvasti genotipova bosiljka u periodu 2007. do 2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 0,129 1,940 0,127 Godina 2 46,049 5955,309 <0,001** Genotip 12 396,375 691,859 <0,001** Genotip x godina 24 0,947 14,221 <0,001** Greńka 114 0,067 Ukupno 155 Izraĉunato je da koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za duņinu cvasti iznosi h2=99,76%, pa se moņe zakljuĉiti da je i duņina cvasti genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 42) Tabela 42. Komponente varijanse i heritabilnost za duņinu cvasti genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 32,952 Ekolońka varijansa σ2e 0,067 Varijansa interakcije σ2yg 0,220 Fenotipska varijansa σ2f 33,031 Heritabilnost (%) h 2 99,76 Rezultati testiranja razlika proseĉnih duņina cvasti ispitivanih genotipova bosiljka (Tabela 43) ukazuju da se genotip Holanđanin ne razlikuje znaĉajno od genotipa Holy red, genotip Cinnamon od genotipa Lime. U odnosu na ostale ispitivane genotipove ovi genotipovi se vrlo znaĉajno razlikuju Proseĉne duņine cvasti utvrĊene u dve godine istraņivanja statistiĉki su se vrlo znaĉajno razlikovale (Tabela 44). Pri odreĊivanju dekorativne vrednosti bosiljka znaĉajan uticaj ima duņina cvasti. Genotipovi koji imaju kraću i zbijeniju cvast smatraju se u dekorativnijim. U ovom istraņivanju genotipovi Compact i Siam queen imali su u proseku kraću cvast (5,04 i 5,74 cm) ńto ih svrstava u red dekorativnijih formi bosiljaka. 85 Tabela 43. Rezultati poreĊenja proseĉne duņine cvasti (cm) genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 11,03 14,60 16,57 5,04 22,36 22,47 5,74 21,84 13,11 11,60 18,88 16,37 Genovese 17,13 6,11** 2,53** 0,56** 12,09** -5,22** -5,33** 11,39** -4,70** 4,03** 5,54** -1,75** 0,77** Lattuga 11,03 -3,58** -5,54** 5,98** -11,33** -11,44** 5,29** -10,81** -2,08** -0,57** -7,86** -5,34** Fino verde 14,60 -1,97** 9,56** -7,76** -7,87** 8,86** -7,24** 1,50** 3,00** -4,28** -1,77** Holanđanin 16,57 11,53** -5,79** -5,90** 10,83 -5,27** 3,47** 4,97** -2,31** 0,20 Compact 5,04 -17,31** -17,42** -0,70** -16,79** -8,06** -6,55** -13,84** -11,33** Cinnamon 22,36 -0,11 16,62** 0,52** 9,25** 10,76** 3,47** 5,99** Lime 22,47 16,73** 0,63** 9,36** 10,87** 3,58** 6,10** Siam queen 5,74 -16,10** -7,37** -5,86** -13,14** -10,63** Blu spice 21,84 8,73** 10,24** 2,95** 5,47** Purple opal 13,11 1,51** -5,78** -3,26** Purple ruffles 11,60 -7,29** -4,77** Osmin 18,88 2,52** NZR0,05 = 0,36 NZR0,01= 0,41 Tabela 44. Rezultati poreĊenja proseĉnih duņina cvasti (cm) genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 16,17 14,34 14,88 2007. 16,17 1,83** 1,29** 2008. 14,34 -0,54** NZR0,05=0,33 NZR0,01=0,42 86 6.1.8. BROJ CVETNIH LOŢA Broj cvetnih loņa odreĊen je sa terminalne dihazijalne cvasti. Najveći proseĉni broj cvetnih loņa (Tabela 45) u 2007. ( x .=18,38), 2008. ( x =17,53) i 2009. ( x =18,8) godini dobijen je kod genotipa Cinnamon. Proseĉan broj cvetnih loņa po biljci genotipa Cinnamon u toku istraņivanja iznosio je 18,03 (Tabela 48). Najmanji proseĉni broj cvetnih loņa u 2007, 2008. i 2009. godini utvrĊen je kod genotipa Siam queen ( x 2007.=6,58, x 2008.=6,05 i x 2009.=6,3), dok je proseĉan broj cvetnih loņa kod ovog genotipa tokom trogodińnjeg istraņivaĉkog perioda iznosio 6,31. Po proseĉnom broju cvetnih loņa u trogodińnjem periodu poredak genotipova je: Blu spice > Cinnamon > Osmin > Lime > Holy red > Fino verde > Holanđanin > Purple opal > Genovese > Purple ruffles > Lattuga > Compact > Siam queen. Analizom dobijenih proseĉnih vrednosti broja cvetnih loņa za sve genotipove u jednoj godini utvrĊeno je da su analizirane biljke imale u proseku najvińe cvetnih loņa u 2007. godini ( x =13,72) a najmanje u 2008. godini ( x =12,90). U okviru svih ispitivanih genotipova bosiljka biljke su bile homogene po broju broju cvetnih loņa (cv<30%) (Tabela 45). Broj cvetnih loņa u 2007. godini najvińe je varirao kod biljaka genotipa Compact (cv=9,33%), u 2008. i 2009. godini kod genotipa Siam queen (cv=10,55% i cv=9,65%). Dvofaktorskom analizom varijanse utvrĊeno je da ispitivani faktori genotip i godina istraņivanja, kao i njihova interakcija utiĉu statistiĉki vrlo znaĉajno na proseĉan broj cvetnih loņa (Tabela 46). Pri tom, u strukturi varijanse dominantna je genetiĉka varijansa sa 18,752. Ekolońka varijansa je ĉinila 0,028, a varijansa interakcija 0,060, od ukupne varijanse (Tabela 47). 87 Tabela 45. Statistiĉki pokazatelji broja cvetnih loņa ispitivanih genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 11,00 13,00 11,95 0,12 0,78 6,55 Lattuga 10,00 12,00 10,85 0,12 0,74 6,78 Finoverde 13,00 15,00 14,05 0,12 0,75 5,33 Holanđanin 13,00 15,00 14,00 0,12 0,78 5,60 Compact 6,00 8,00 7,28 0,11 0,70 9,33 Cinnamon 18,00 20,00 18,38 0,09 0,54 2,94 Lime 15,00 17,00 15,95 0,09 0,55 3,46 Siam queen 6,00 7,00 6,58 0,08 0,50 7,61 Blu spice 22,00 24,00 23,28 0,11 0,68 2,92 Purple opal 12,00 14,00 12,65 0,12 0,77 6,08 Purple ruffles 10,00 12,00 11,15 0,12 0,77 6,90 Osmin 15,00 17,00 16,03 0,10 0,66 4,11 Holy red 15,00 17,00 16,25 0,11 0,67 4,12 2008. Genovese 10,00 12,00 10,68 0,14 0,73 6,84 Lattuga 10,00 11,00 10,30 0,07 0,46 4,51 Fino verde 12,00 15,00 13,60 0,13 0,84 6,19 Holanđanin 12,00 14,00 13,38 0,11 0,67 4,99 Compact 6,00 8,00 6,90 0,11 0,71 10,28 Cinnamon 17,00 18,00 17,53 0,08 0,51 2,89 Lime 15,00 16,00 15,53 0,08 0,51 3,26 Siam queen 5,00 7,00 6,05 0,10 0,64 10,55 Blu spice 21,00 23,00 21,53 0,10 0,64 2,98 Purple opal 11,00 13,00 11,83 0,11 0,68 5,71 Purple ruffles 9,00 12,00 10,33 0,13 0,80 7,72 Osmin 15,00 16,00 15,45 0,08 0,50 3,26 Holy red 14,00 16,00 14,58 0,11 0,68 4,63 2009. Genovese 10,00 12,00 11,10 0,13 0,84 7,58 Lattuga 10,00 11,00 10,43 0,08 0,50 4,80 Fino verde 12,00 15,00 13,75 0,11 0,71 5,14 Holanđanin 13,00 15,00 13,68 0,11 0,69 5,07 Compact 6,00 8,00 7,18 0,11 0,68 9,41 Cinnamon 17,00 19,00 18,18 0,11 0,68 3,71 Lime 15,00 17,00 15,63 0,12 0,74 4,74 Siam queen 5,00 7,00 6,30 0,10 0,61 9,65 Blu spice 21,00 23,00 21,98 0,12 0,77 3,49 Purple opal 11,00 13,00 12,18 0,10 0,64 5,22 Purple ruffles 10,00 12,00 10,68 0,09 0,57 5,36 Osmin 15,00 17,00 15,75 0,11 0,71 4,49 Holy red 14,00 16,00 14,85 0,13 0,80 5,40 88 Tabela 46. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉnog broja cvetnih loņa genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 0,154 5,429 0,002** Godina 2 9,039 7938,644 <0,001** Genotip 12 225,294 318,488 <0,001** Genotip x godina 24 0,269 9,479 <0,001** Greńka 114 0,028 Ukupno 155 S obzirom da koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za broj cvetnih loņa iznosi h 2 =99,77%, moņe se zakljuĉiti da je broj cvetnih loņa genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 47). Tabela 47. Komponente varijanse i heritabilnost za broj cvetnih loņa genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 18,752 Ekolońka varijansa σ2e 0,028 Varijansa interakcije σ2yg 0,060 Fenotipska varijansa σ2f 18,774 Heritabilnost (%) h 2 99,774 Rezultati poreĊenja broja cvetnih loņa ispitivanih genotipova bosiljka (Tabela 48) ukazuju da se po ovoj morfolońkoj karakteristici ne razlikuju statistiĉki znaĉajno samo genotip Lattuga i genotip Purple ruffles, genotip Fino verde i genotip Holanđanin, kao i genotip Lime i genotip Osmin. Razlike izmeĊu broja cvetnih loņa utvrĊenih u dve godine istraņivanja statistiĉki su vrlo znaĉajne (Tabela 49). Proseĉan broj cvetnih loņa na ispitivanim biljkama u 2007. godini bio je vrlo znaĉajno vińi u odnosu na 2008. i 2009. godinu. TakoĊe, u odnosu na 2008. godinu u 2009. godini biljke bosiljka analiziranih genotipova imale su u proseku statistĉki znaĉajno veći broj cvetnih loņa (Tabela 49). 89 Tabela 48. Rezultati poreĊenja proseĉnog broja cvetnih loņa genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 10,53 13,80 13,68 7,12 18,03 15,70 6,31 22,26 12,22 10,72 15,74 16,37 Genovese 11,24 0,72** -2,56** -2,44** 4,13** -6,78** -4,46** 4,93** -11,02** -0,98** 0,52** -4,50** -3,98** Lattuga 10,53 -3,28** -3,16** 3,41** -7,50** -5,18** 4,22** -11,73** -1,69** -0,19 -5,22** -4,70** Fino verde 13,80 0,12 6,68** -4,23** -1,90** 7,49** -8,46** 1,58** 3,08** -1,94** -1,43** Holanđanin 13,68 6,57** -4,34** -2,02** 7,38** -8,58** 1,47** 2,97** -2,06** -1,54** Compact 7,12 -10,91** -8,58** 0,81** -15,14** -5,10** -3,60** -8,63** -8,11** Cinnamon 18,03 2,33** 11,72** -4,23** 5,81** 7,31** 2,28** 2,80** Lime 15,70 9,39** -6,56** 3,48** 4,98** -0,04 0,48** Siam queen 6,31 -15,95** -5,91** -4,41** -9,43** -8,92** Blu spice 22,26 10,04** 11,54** 6,52** 7,03** Purple opal 12,22 1,50** -3,53** -3,01** Purple ruffles 10,72 -5,03** -4,51** Osmin 15,74 0,52** NZR0,05 = 0,23 NZR0,01= 0,27 Tabela 49. Rezultati poreĊenja proseĉnog broja cvetnih loņa genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 13,72 12,90 13,20 2007. 13,72 0,83** 0,52** 2008. 12,90 -0,31** NZR0,05=0,08 NZR0,01=0,10 90 Rezultati Tukey-evog testa su ukazali na sliĉnosti, odnosno razlike izmeĊu genotipova po svakoj agro-morfolońkoj karakteristici: visina biljke, ńirina biljke, broj grana, duņina lista, ńirina lista, duņina lisne drńke, duņina cvasti i broj cvetnih loņa. U cilju dobijanja informacijae o istovremenoj bliskosti genotipova po svim karakteristikama primenjen je hijerarhijski metod klaster analize. Kao mera bliskosti genotipova korińćena je Euclidska distanca, a povezivanje genotipova je izvrńeno pomoću kompletnog metoda. Rezultati klasterizacije prikazani dendrogramom (Grafikon 1) pokazuju da se ispitivani genotipovi bosiljka grupińu u ĉetiri grupe: I grupu ĉine pet genotipova (Purple opal, Purple ruffles, Osmin, Holy red i Lime), II grupu ĉini tri genotipa (Compact, Siam queen i Lattuga), III grupu ĉine dva genotipa (Cinnamon i Blu spice), IV grupu ĉine tri genotipa (Fino verde, Holanđanin i Genovese). Najsliĉniji po svim ispitivanim agromorfolońkim osobinama su genotipovi Purple opal i Purple ruffles povezani na 3,5 jedinica udaljenosti. Sledeći najsliĉniji genotipovi su Osmin i Holy red povezani na udaljenosti 6 jedinica. Ova ĉetiri genotipa se povezuju u I grupu na udaljenosti od 10 jedinica. Njima se na 18 jedinica distance prikljuĉuje genotip Lime. Ovoj grupi pripadaju genotipovi za koje su rezultati Tukey-ovog testa ukazali da se statistiĉki znaĉajno ne razlikuju, odnosno da su sliĉni po većini kvantitativnih osobina. Genotipovi iz druge grupe Compact i Siam queen, su povezani na udaljenosti od 10 jedinica. Njima se na 18 jedinica udaljenosti prikljuĉuje Lattuga. Ova grupa obuhvata najniņe genotipove bosiljka. Trećom grupom su obuhvaćeni genotipovi Cinnamon i Blu spice koji su su udruņeni na 10 jedinica udaljenosti. Ovu grupu karakterińu genotipovi sa veoma dugim dihazijalnim cvastima. 91 Genotipovi Fino verde i Holanđanin su meĊu sobom povezani na udaljenosti od 6 jedinica a sa Genovese se povezuju na udaljenosti od 14 jedinica u II grupu. Ova grupa obuhvata najvińe genotipove bosiljka. Grafikon 1. Dendrogram genotipova bosiljka na osnovu kvantitativnih osobina stabljike, lista i cvasti H o ly r ed O sm in P u rp le r u ff le s P u rp le o p a l L im e S ia m q u ee n C o m p a ct L a tt u g a B lu s p ic e C in n a m o n H o la n d ja n in F in o v er d e G en o ve se Genotipovi 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 D is ta n ce 92 6.1.9. PRINOS HERBE Herbu bosiljka ĉini nadzemni zeljasti deo sakupljen na poĉetku cvetanja biljaka. U okviru prouĉavanja prinosa kod bosiljka treba analizirati masu sveņe i suve herbe po biljci i po jedinici povrńine. 6.1.9.1. MASA SVEŢE HERBE Najveća proseĉna masa sveņe herbe po biljci, tokom sve tri godine istraņivanja, dobijena je kod genotipa Holanđanin ( x ukupno=319,25 g/biljci) (Tabela 53). Ovaj genotip je imao najveće proseĉne vrednosti mase sveņe herbe i po godinama istraņivanjima ( x 2007.=328,75 g/biljci, x 2008.=310,50 g/biljci i x 2009.=318,50 g/biljci) (Tabela 50). Najmanja proseĉna masa sveņe herbe tokom sve tri godine istraņivanja dobijena je kod genotipa Holy red ( x ukupno=85,83 g/biljci), na osnovu minimalnih proseĉnih vrednosti sveņe herbe koje su iznosile: x 2007.=89,75 g/biljci, x 2008.=82,25 g/biljci i x 2009.=85,50 g/biljci. Poredak genotipova po masi sveņe herbe po biljci u trogodińnjem periodu je: Holanđanin > Fino verde > Compact > Genovese > Cinnamon > Siam queen > Lattuga > Blu spice > Osmin > Purple opal > Purple ruffles > Lime > Holy red. Po godinama istraņivanja maksimalna proseĉna vrednost mase sveņe herbe za analizirane genotipove dobijena je u 2007. godini ( x =216,73 g/biljci), a minimalna u 2008. godini ( x =201,50 g/biljci) (Tabela 54). Ispitivani genotipovi bosiljka su homogeni i po masi sveņe herbe (cv<30%). Najveće variranje u 2007. i u 2009. godini utvrĊeno je kod genotipa Lime (cv2007.=11,40% i cv2009.=15,29%), a u 2008. kod genotipa Holy red (cv=11,89%) (Tabela 50). U 2007. godini najhomogenije po masi sveņe herbe bile su biljke genotipa Holanđanin (cv=3,59%), u 2008. i 2009. godini biljke genotipa Fino verde (cv2008.=4,83% i cv2009.=4,09%). 93 Tabela 50. Statistiĉki pokazatelji mase sveņe herbe (g/biljci) ispitivanih genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 255,00 310,00 275,00 3,36 15,04 5,46 Lattuga 190,00 240,00 213,50 3,39 15,14 7,09 Fine vorde 295,00 340,00 319,50 2,76 12,34 3,86 Holanđanin 300,00 345,00 328,75 2,64 11,80 3,59 Compact 260,00 305,00 286,25 2,78 12,45 4,35 Cinnamon 235,00 280,00 256,75 3,33 14,89 5,80 Lime 95,00 135,00 112,50 2,87 12,83 11,40 Siam queen 220,00 265,00 240,25 3,07 13,72 5,71 Blu spice 200,00 240,00 217,00 2,31 10,31 4,75 Purple opal 120,00 185,00 153,75 3,53 15,80 10,28 Purple ruffles 125,00 165,00 145,00 2,95 13,18 9,09 Osmin 160,00 195,00 179,50 2,78 12,45 6,94 Holy red 75,00 100,00 89,75 1,76 7,86 8,76 2008. Genovese 235,00 285,00 257,00 3,07 13,72 5,32 Lattuga 175,00 230,00 201,50 3,89 17,40 8,64 Fino verde 280,00 325,00 306,50 3,31 14,79 4,83 Holanđanin 280,00 335,00 310,50 3,42 15,30 4,93 Compact 250,00 295,00 269,00 3,22 14,38 5,35 Cinnamon 205,00 255,00 233,25 3,21 14,35 6,15 Lime 85,00 120,00 102,00 2,07 9,23 9,05 Siam queen 210,00 255,00 224,00 2,53 11,31 5,05 Blu spice 180,00 220,00 198,75 2,48 11,11 5,59 Purple opal 110,00 170,00 134,25 3,56 15,92 11,87 Purple ruffles 120,00 160,00 134,00 2,56 11,43 8,53 Osmin 145,00 180,00 163,50 2,38 10,65 6,51 Holy red 70,00 95,00 82,25 2,00 8,96 10,89 2009. Genovese 245,00 295,00 266,00 3,64 16,27 6,12 Lattuga 190,00 230,00 208,00 2,91 16,02 6,26 Fino verde 290,00 335,00 311,00 2,85 12,73 4,09 Holanđanin 295,00 335,00 318,50 3,56 15,90 4,99 Compact 250,00 300,00 276,00 3,45 15,44 5,60 Cinnamon 205,00 280,00 254,50 4,21 18,81 7,76 Lime 85,00 155,00 106,75 3,65 16,32 15,29 Siam queen 210,00 260,00 232,50 3,53 15,77 6,78 Blu spice 195,00 220,00 205,75 2,06 9,22 4,48 Purple opal 110,00 165,00 141,75 4,16 18,59 13,11 Purple ruffles 120,00 160,00 138,75 2,71 12,13 8,74 Osmin 155,00 185,00 168,75 2,17 9,72 5,76 Holy red 70,00 100,00 85,50 2,14 9,58 11,21 94 Na proseĉnu masu sveņe herbe po biljci statistiĉki vrlo znaĉajno su uticali faktori genotip i godina istraņivanja (Tabela 51). Interakcija ovih faktora nije delovala znaĉajno na ispitivanu karakteristiku. Tabela 51. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉne mase sveņe herbe (g/biljci) genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 140,462 6,046 <0,001** Godina 2 3125,891 135,618 <0,001** Genotip 12 68766,575 2983,462 <0,001** Genotip x godina 24 24,842 0,904 0,596 Greńka 114 23,049 Ukupno 155 U ukupnoj varijansi dominantno je uĉeńće genetiĉke varijanse sa 5728,811. Zatim sledi uĉeńće ekolońke varijanse sa 23,049 i varijansa interakcije sa 24,842 (Tabela 52). Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za masu sveņe herbe iznosi h2=99,65%, pa se moņe zakljuĉiti da je masa sveņe herbe po biljci genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 52). Tabela 52. Komponente varijanse i heritabilnost za masu sveņe herbe genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 5728,811 Ekolońka varijansa σ2e 23,049 Varijansa interakcije σ2yg 24,842 Fenotipska varijansa σ2f 5748,617 Heritabilnost (%) h 2 99,65 PoreĊenjem proseĉnih masa sveņe herbe po biljci za po dva ispitivana genotipa bosiljka (Tabela 53) utvrĊeno je da se genotip Lattuga ne razlikuje znaĉajno od genotipa Blu spice, genotip Fino verde od genotipa Holanđanin i genotipa Purple opal od genotipa Purple ruffles, dok se ostali genotipovi bosiljka meĊusobno vrlo znaĉajno razlikuju. Razlike izmeĊu proseĉne mase sveņe herbe utvrĊenih u dve godine istraņivanja statistiĉki su vrlo znaĉajne (Tabela 54). 95 Tabela 53. Rezultati poreĊenja proseĉne mase sveņe herbe (g/biljci) genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 207,67 312,23 319,25 277,08 244,17 107,08 232,25 207,17 143,25 139,25 170,58 170,58 Genovese 266,42 58,75** -45,92** -52,83** -10,67** 22,25** 159,33** 34,17** 59,25** 123,17** 127,17** 95,83** 180,58** Lattuga 207,67 -104,67** -111,58** -69,42** -36,50** 100,58** -24,58** 0,50 64,42** 68,42** 37,08** 121,83** Fino verde 312,33 -6,92 35,25** 68,17** 205,25** 80,08** 105,17** 169,08** 173,08** 141,75** 226,50** Holanđanin 319,25 42,17** 75,08** 212,17** 87,00** 112,08** 176,00** 180,00** 148,67** 233,42** Compact 277,08 32,92** 170,00** 44,83** 69,92** 133,83** 137,50** 106,50** 191,25** Cinnamon 244,17 137,08** 11,92** 37,00** 100,92** 104,92** 73,58** 158,33** Lime 107,08 -125,17** -100,08** -36,17** -32,17** -63,50** 21,25** Siam queen 232,25 25,08** 89,00** 93,00** 61,67** 146,42** Blu spice 207,17 63,92** 67,92** 36,58** 121,33** Purple opal 143,25 4,00 -27,33** 57,42** Purple ruffles 139,25 -31,33** 53,42** Osmin 170,58 84,75** NZR0,05 = 6,625 NZR0,01= 7,623 Tabela 54. Rezultati poreĊenja proseĉne mase sveņe herbe (g/biljci) genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 216,77 201,33 207,83 2007. 216,77 15,44** 8,94** 2008. 201,33 -6,50** NZR0,05=3,182 NZR0,01=4,228 96 Na osnovu dobijenih vrednosti mase sveņe herbe (g/biljci) izraĉunat je mogući prinos herbe po jedinici povrńine za gustinu useva od 90 000 biljaka po ha (Prilog 1). Najveći prinos po jedinici povrńine u trogodińnjem ispitivanju (Grafikon 2) dobijen je kod genotipa Holanđanin ( x ukupno=28733 kg/ha). Ovaj genotip je zabeleņio najveće vrednosti u sve tri godine ispitivanja ( x 2007.=29588 kg/ha, x 2008.=27945 kg/ha, x 2009.=28665 kg/ha). Najmanji ukupni trogodińnji prinos dobijen je kog genotipa Holy red (xukupno=7815 kg/ha). TakoĊe, ovaj genotip je zabeleņio najmanje vrednosti i po godinama istraņivanja ( x 2007.=8078 kg/ha, x 2008.=7673 kg/ha, x 2009.=7695 kg/ha). Grafikon 2. Proseĉne vrednosti mase sveņe herbe genotipova bosiljka po jedinici povrńine (kg/ha) od 2007. do 2009. godine 2007. god. 2008. god. 2009. god Prosek G e n o v e se L a tt u g a F in o v e rd e H o la n d ja n in C o m p a c t C in n a m o n L im e S ia m q u e e n B lu s p ic e P u rp le o p a l P u rp le r u ff le s O sm in H o ly r e d Genotipovi 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 M a s a ( 0 0 0 k g /h a ) 97 Na osnovu proseĉnih vrednosti dobijenog prinosa sveņe herbe po jedinici povrńine u trogodińnjem istraņivaĉkom periodu ispitivani genotipovi se mogu podeliti u tri grupe: I grupa (>20000 kg/ha): Holanđanin (28733 kg/ha), Fino verde (28110 kg/ha), Compact (24 938kg/ha), Genovese (23949 kg/ha), Cinnamon (22335 kg/ha), Siam queen (20903 kg/ha): II grupa (10000-20000 kg/ha): Lattuga (18690 kg/ha), Blu spice (18645 kg/ha), Osmin (15353 kg/ha), Purple opal (12893 kg/ha), Purple ruffles (12566 kg/ha) i III grupa ( <10000 kg/ha): Lime (9683 kg/ha), Holy red (7815 kg/ha) 98 6.1.9.2. MASA SUVE HERBE Za odreĊivanje mase suve herbe biljni materijal je prvo osuńen prirodno u tankom sloju a zatim izmeren. Tokom trogodińnjeg ispitivanja najveća proseĉna masa suve herbe po biljci dobijena je kod genotipa Holanđanin ( x ukupno=67,35 g/biljci) (Tabela 58). U pojedinaĉnim godinama, kod ovog genotipa proseĉna masa suve herbe iznosila je: x 2007.=70,00 g/biljci, x 2008.=60,05 g/biljci i x 2009.=67,00 g/biljci (Tabela 55). Najmanja proseĉna masa suve herbe tokom sve tri godine istraņivanja dobijena je kod genotipa Holy red ( x ukupno=17,92 g/biljci), na osnovu minimalnih proseĉnih vrednosti suve herbe koje su iznosile: x 2007.=19,20 g/biljci, x 2008.=16,85 g/biljci i x 2009.=17,70 g/biljci. Redosled genotipova po masi suve herbe/biljci u trogodińnjem periodu je: Holanđanin > Fino verde > Compact > Cinnamon > Siam queen > Genovese > Lattuga > Blu spice > Osmin > Purple opal > Purple ruffles > Lime > Holy red. Posmatrajući po godinama istraņivanja najveća proseĉna vrednost mase suve herbe po biljci dobijena je u 2007. godini ( x =41,23 g/biljci), a namanja u 2008. godini ( x =35,87 g/biljci). Ispitivani genotipovi bosiljka su homogeni i po masi suve herbe (cv<30%). (Tabela 55) Najveće variranje u 2007. godini konstatovano je kod genotipa Holy red (cv=9,80%), u 2008. godini kod genotipa Compact (cv=11,96%) i u 2009. godini kod genotipa Lime (cv=9,22%). Najmanje variranje u 2007. i 2008. dobijeno je kod genotipa Holanđanin (cv2007.=3,57% i cv2008=3,46%), a 2009. godine kod genotipa Genovese (cv2009.=3,14%). Faktori genotip i godina istraņivanja, kao i njihova interakcija uticali su statistiĉki vrlo znaĉajno na proseĉnu masu suve herbe (Tabela 56). Na nivou ispitivanih genotipova bosiljka, genetiĉka varijansa sa 291,980 ĉinila je najveći deo ukupne varijanse, dok je ekolońka varijansa iznosila 1,009 a varijansa interakcije 3,395 (Tabela 57). 99 Tabela 55. Statistiĉki pokazatelji mase suve herbe (g/biljci) ispitivanih genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 45,00 54,00 48,80 0,57 2,57 5,26 Lattuga 31,00 38,00 34,80 0,59 2,65 7,61 Fino verde 63,00 75,00 69,50 0,85 8,82 5,49 Holanđanin 65,00 74,00 70,05 0,56 2,50 3,57 Compact 54,00 63,00 58,10 0,68 3,06 5,27 Cinnamon 40,00 51,00 45,60 0,81 3,63 7,97 Lime 20,00 26,00 22,95 0,37 1,67 7,27 Siam queen 44,00 52,00 48,70 0,55 2,47 5,08 Blu spice 39,00 44,00 41,30 0,38 1,69 4,09 Purple opal 22,00 28,00 25,25 0,38 1,71 6,78 Purple ruffles 19,00 25,00 21,85 0,39 1,76 8,03 Osmin 26,00 33,00 29,85 0,43 1,93 6,46 Holy red 16,00 22,00 19,20 0,42 1,88 9,80 2008. Genovese 40,00 46,00 42,95 0,43 1,93 4,50 Lattuga 25,00 33,00 29,10 0,64 2,85 9,78 Fino verde 60,00 68,00 63,00 0,55 2,45 3,89 Holanđanin 61,00 68,00 65,00 0,50 2,25 3,46 Compact 27,00 58,00 51,75 1,38 6,19 11,96 Cinnamon 37,00 48,00 41,35 0,73 3,27 7,90 Lime 15,00 21,00 17,75 0,40 1,77 9,91 Siam queen 38,00 47,00 41,35 0,48 2,13 5,16 Blu spice 30,00 37,00 32,95 0,43 1,93 5,87 Purple opal 18,00 25,00 21,65 0,41 1,84 8,51 Purple ruffles 17,00 22,00 18,80 0,37 1,64 8,73 Osmin 21,00 27,00 23,75 0,40 1,80 7,59 Holy red 15,00 19,00 16,85 0,25 1,14 6,75 2009. Genovese 43,00 47,00 44,90 0,32 1,41 3,14 Lattuga 28,00 35,00 31,00 0,52 2,34 7,55 Fino verde 61,00 70,00 65,85 0,60 2,66 4,04 Holanđanin 62,00 71,00 67,00 0,66 2,96 4,41 Compact 51,00 61,00 55,20 0,70 3,14 5,69 Cinnamon 38,00 48,00 43,20 0,73 3,27 7,57 Lime 17,00 23,00 20,05 0,41 1,85 9,22 Siam queen 40,00 48,00 43,65 0,62 2,76 6,32 Blu spice 31,00 38,00 35,15 0,43 1,93 5,48 Purple opal 20,00 25,00 22,30 0,39 1,72 7,71 Purple ruffles 17,00 23,00 19,80 0,41 1,81 9,14 Osmin 20,00 29,00 25,50 0,74 2,11 8,27 Holy red 16,00 21,00 17,70 0,32 1,42 8,01 100 Tabela 56. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉne mase suve herbe (g/biljci) genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Blok 3 2,200 2,181 0,094 Godina 2 383,449 380,213 <0,001** Genotip 12 3507,155 3477,558 <0,001** Genotip x godina 24 3,395 3,366 <0,001** Greńka 114 1,009 Ukupno 155 Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za masu suve herbe iznosi h2=99,58%, i ukazuje da je masa suve herbe po biljci genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 57) Tabela 57. Komponente varijanse i heritabilnost za masu sveņe herbe genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 291,980 Ekolońka varijansa σ2e 1,009 Varijansa interakcije σ2yg 3,395 Fenotipska varijansa σ2f 293,196 Heritabilnost (%) h 2 99,58 Na osnovu poreĊenja proseĉne mase suve herbe po biljci ispitivanih genotipova bosiljka (Tabela 58) moņe se zakljuĉiti je da se genotipovi Genovese i Cinnamon ne razlikuju znaĉajno od genotip Siam queen, genotip Fino verde od genotipa Holanđanin i genotip Lime od genotipa Purple ruffles. Odnos proseĉne mase suve herbe po biljci po godinama je isti kao i odnos sveņe herbe po biljci. maksimalna proseĉna vrednost suve herbe po biljci ostvarena je 2007. godine i bila je statistiĉki vrlo znaĉajno vińa u odnosu na proseke iz 2008. i 2009. godine. U 2009. godini u poreĊenju sa 2008. godinom dobijena je vrlo znaĉajno veća masa suve herbe (Tabela 59). 101 Tabela 58. Rezultati poreĊenja proseĉne mase suve herbe (g/biljci) genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 31,63 66,12 67,35 55,02 43,38 20,25 44,57 36,47 23,07 20,17 26,37 17,92 Genovese 45,55 13,82** -20,57** -21,80** -9,47** 2,17** 25,30** 0,98 9,08** 22,48** 25,38** 19,18** 27,63** Lattuga 31,63 -34,48** -35,72** -23,38** -11,75** 11,38** -12,93** -4,83** 8,57** 11,47** 5,27** 13,72** Fino verde 66,12 -1,23 11,10** 22,73** 45,87** 21,55** 29,65** 43,05** 45,95** 39,75** 48,20** Holanđanin 67,35 12,33** 23,97** 47,10** 22,70** 30,88** 44,28** 47,18** 40,98** 49,43** Compact 55,02 11,63** 34,77** 10,45** 18,55** 31,95** 34,85** 28,65** 37,10** Cinnamon 43,38 23,13** -1,18 6,92** 20,32** 23,22** 17,02** 25,47** Lime 20,25 -24,32** -16,22** -2,82** 0,08 -6,12** 2,33** Siam queen 44,57 8,10** 21,50** 24,40** 18,20** 26,65** Blu spice 36,47 13,40** 16,30** 10,10** 18,50** Purple opal 23,07 2,90** -3,30** 5,15** Purple ruffles 20,17 -6,20** 2,25** Osmin 26,37 8,45** NZR0,05 = 1,386 NZR0,01= 1,594 Tabela 59. Rezultati poreĊenja proseĉne mase suve herbe (g/biljci) genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 41,23 35,87 37,80 2007. 41,23 5,35** 3,43** 2008. 35,87 -1,93** NZR0,05=0,666 NZR0,01=0,884 102 Na osnovu dobijenih vrednosti mase suve herbe (g/biljci) izraĉunat je mogući prinos suve herbe po jedinici povrńine za gustinu useva od 90 000 biljaka po ha (Prilog 1). Maksimalan prinos suve herbe po jedinici povrńine u trogodińnjem ispitivanju kao i u svakoj od godina (Grafikon 3) dobijen je kod genotipa Holanđanin ( x ukupno=6062 kg/ha, x 2007.=6305 kg/ha, x 2008.=5850 kg/ha, x 2009.=6030 kg/ha). Minimalni opńti trogodińnji prinos suve herbe ostvaren je kog genotipa Holy red ( x ukupno=1613 kg/ha). TakoĊe, ovaj genotip je zabeleņio najniņe proseĉne vrednosti i po godinama istraņivanja ( x 2007.=1728 kg/ha, x 2008.=1517 kg/ha, x 2009.=1593 kg/ha). Grafikon 3. Proseĉne vrednosti mase suve herbe genotipova bosiljka po jedinici povrńine (kg/ha) od 2007. do 2009. godine 2007. god. 2008. god. 2009. god. Prosek G e n o v e s e L a tt u g a F in o v e r d e H o la n d ja n in C o m p a c t C in n a m o n L im e S ia m q u e e n B lu s p ic e P u r p le o p a l P u r p le r u ff le s O s m in H o ly r e d Genotipovi 1 2 3 4 5 6 7 M a s a ( 0 0 0 k g /h a ) 103 Prema ostvarenim proseĉnim vrednostima prinosa suve herbe po jedinici povrńine u trogodińnjem periodu istraņivanja ispitivani genotipovi se mogu podeliti u tri grupe: I grupa (>4000 kg/ha): Holanđanin (6062 kg/ha), Fino verde (5951 kg/ha), Compact (4952 kg/ha), Genovese (4100 kg/ha), Siam queen (4011 kg/ha); II grupa (2000-4000 kg/ha): Cinnamon (3905 kg/ha), Blu spice (3283 kg/ha), Lattuga (2847 kg/ha), Osmin (2407 kg/ha), Purple opal (2076 kg/ha) i III grupa (<2000 kg/ha): Lime (1823 kg/ha), Purple ruffles (1814 kg/ha), Holy red (1613 kg/ha). 104 6.1.9.3. ODNOS MASE SVEŢE I SUVE HERBE Ovaj parametar je izveden iz prinosa i znaĉajan je za proizvoĊaĉe bosiljka. On pokazuje od koliko se kg sveņe herbe bosiljka suńenjem dobija 1 kg suve. U eksperimentu proseĉan odnos mase sveņe i suve herbe se kretao od 6,96:1 kod genotipa Purple ruffles pa do 4,74:1 kod genotipa Fino verde i nalazio se u propisanim granicama za herbe (Tabela 60). UporeĊivanjem ispitivanih genotipova bosiljka po odnosu mase sveņe i suve herbe dobija se sledeći niz: Purple ruffles > Osmin > Lattuga > Purple opal > Genovese > Blu spice > Cinnamon > Lime > Siam queen > Compact > Holy red > Fino verde > Holanđanin. Na godińnjem nivou proseĉni odnos sveņe i suve herbe u 2007. godini iznosio je 5,42:1, 2008. godini 5,86:1 i u 2009. godini 5,73:1. Tabela 60. Odnos mase sveņe i suve herbe (%) ispitivanih genotipova bosiljka Genotip Godina Prosek 2007. 2008. 2009. Genovese 5,66:1 6,01:1 5,93.1 5,87:1 Lattuga 6,18:1 7,01:1 6,75:1 6,47:1 Fino verde 4,61:1 4,87:1 4,73:1 4,74:1 Holanđanin 4,70:1 4,78:1 4,77:1 4,75:1 Compact 4,94:1 5,32:1 5,02:1 5,09:1 Cinnamon 5,65:1 5,68:1 5,64:1 5,66:1 Lime 4,93:1 5,78:1 5,36:1 5,36:1 Siam queen 4,95:1 5,43:1 5,34:1 5,24:1 Blu spice 5,26:1 6,05:1 5,88:1 5,73:1 Purple opal 6,12:1 6,24:1 6,39:1 6,25:1 Purple ruffles 6,68:1 7,17:1 7,03:1 6,96:1 Osmin 6,04:1 6,93:1 6,73:1 6,57:1 Holy red 4,72:1 4,91:1 4,85:1 4,83:1 Prosek 5,42:1 5,86.1 5,73:1 Na osnovu dobijenih rezultata odnosa mase sveņe i suve herbe ispitivani genotipovi se mogu podeliti u tri grupe na osnovu: I grupa (≈5:1) Fino verde, Holanđanin, Holy red, Compact, Siam queen, Lime, II grupa (≈6:1) Cinnamon, Genovese, Blu spice, Purple opal, Lattuga i III grupa (≈7:1) Osmin, Purple ruffles. 105 6.1.9.4. ODNOS MASE LISTA I STABLJIKE Parametar odnos mase lista i stabljike je obraĉunat na osnovu sveņe mase i predstavlja udeo mase lista u odnosu na stabljiku. U toku eksperimenta maksimalno uĉeńće lista dobijeno je kod genotipa Compact (67%:33%), a minimalno kod genotipa Cinnamon (42%:58%) (Tabela 61). Posmatrajući ukupan prosek za sve genotipove po godinama ispitivanja u 2007. i 2008. godini proseĉan odnos mase lista i mase stabljike iznosio je 54%:46%, dok je 2009. godine iznosio 52%:48%. Tabela 61. Odnos lista i stabljike (%) ispitivanih genotipova bosiljka Genotip Godina Prosek 2007. 2008. 2009. Genovese 56:44 55:45 54:46 55:45 Lattuga 64:36 67:33 61:39 64:46 Fino verde 48:52 53:47 47:43 49:51 Holanđanin 50:50 51:49 52:48 51:49 Compact 68:32 66:34 68:32 67:33 Cinnamon 45:55 42:58 40:60 42:58 Lime 48:52 45:55 43:57 45:55 Siam queen 52:48 53:47 49:51 51:49 Blu spice 45:55 44:56 42:58 44:56 Purple opal 55:45 58:42 54:46 56:44 Purple ruffles 62:38 59:41 60:40 60:40 Osmin 51:49 53:48 48:52 51:49 Holy red 60:40 58:42 61:39 60:40 Prosek 54:46 54:46 52:48 Na osnovu masenog udela lista i stabljike ispitivani genotipovi se mogu podeliti u tri grupe: I grupa (≥60% lista): Compact (67%) > Lattuga (64%) > Purple ruffles (60%) > Holy red (60%); II grupa (50-59% lista): Purple opal (56%) > Genovese (55%) > Holanđanin (51%) > Siam queen (51%) > Osmin (51%) i III grupa (40-49% lista): Fino verde (49%) > Lime (45%) > Blu spice (44%) > Cinnamon (42%). 106 6.1.10. OCENA GENOTIPOVA BOSILJKA PO KVALITATIVNIM OSOBINAMA U kvalitativna ili atributivna svojstva ubrajaju se ona svojstva ĉiji je razvoj uslovljen delovanjem gena sa jakim efektom, tzv. major gena. U takva svojstva, pored nekih drugih, spadaju boje, oblici i maljavost biljnih organa. Kvalitativne karakteristike su veoma znaĉajne za evaluaciju ispitivanih genotipova bosiljka. Ocena dekorativne vrednosti bosiljka u velikoj meri zavisi od kvalitativnih osobina, prvenstveno: boje i oblika lista, cvasti i stabljike. Markeri su pokazatelji karakteristika genotipa koji omogućavaju da se jedna jedinka ili populacija razlikuje od drugih. Postoje dva osnovna tipa markera koji imaju biolońku osnovu: fenotipski i molekularni. Fenotipski markeri su pokazatelji koji se lako uoĉavaju posmatranjem individua. Radi se najĉeńće o morfolońkim osobinama (specifiĉna forma, boja i poloņaj organa), kao i o odreĊenim pojavama uslovljenim genetiĉkim i fiziolońkim procesima koji se odvijaju u organizmu (streilnost, albinizam, poleganje, otpornost na patogene). U morfolońke markere spadaju i one osobine biljaka, koje iako su uslovljene genotipom, u izvesnom stepenu variraju pod uticajem spoljnih faktora. Ovakvi markeri koriste se ĉesto za deskripciju sorti po UPOV-u. Kvalitativne osobine ispitivanih genotipova bosiljka odreĊene su na osnovu fenotipskih markera po UPOV-u (2003). Ove osobine se ispoljavaju u malom broju diskontinuiranih formi i beleņe se po skali L - 9, kada osobina odsustvuje koristi se oznaka "O" (UPOV, 2003). Na taj naĉin transformisani podaci upotrebljeni su za ocenu fenotipske bliskosti ispitivanih populacija bosiljka, hijerarhijskom klaster analizom. Na osnovu UPOV markera u oceni kvalitativnih osobina stabljike (Tabela 62) ocenjeno je ukupno pet osobina. Dominantni oblik habitusa je intermedijarni i zabeleņen je kod sedam ispitivanih genotipova (Lattuga, Fino verde, Lime, Siam queen, Blu spice, Purple opal i Osmin), uspravan oblik kod pet (Genovese, Holanđanin, Cinnamon, Purple ruffles i Holy red), dok je genotip Compact imao okruglast habitus. 107 Maljavost stabljike je registrovana kod pet genotipova (Cinnamon, Lime, Blu spice, Purple opal i Holy red), dok ostali genotipovi ne poseduju ovu osobinu. Kod ńest ispitivanih genotipova bosiljka utvrĊena je obojenost antocijanima. Intenzivna (jaka) obojenost stabljike je prisutna kod ĉetiri genotipa (Purple opal, Purple ruffles, Osmin i Holy red). Kod genotipova Cinnamon i Siam queen prisutna je srednja jaĉina obojenosti antocijanom stabljike. Tabela 62. Kategorije kvalitativnih osobina stabljike prisutne kod ispitivanih genotipova bosiljka Genotip Kvalitativne osobine stabljike Habitus 1 Maljavost stabljike 2 Obojenost antocijanom 3 Jačina obojenosti 4 Broj cvetnih grana 5 Genovese 3 1 1 0 2 Lattuga 2 1 1 0 1 Fino verde 2 1 1 0 3 Holanđanin 3 1 1 0 2 Compact 1 1 1 0 3 Cinnamon 3 9 9 5 3 Lime 2 9 1 0 3 Siam queen 2 1 9 5 1 Blu spice 2 9 1 0 3 Purple opal 2 9 9 9 1 Purple ruffles 3 1 9 9 1 Osmin 2 1 9 9 3 Holy red 3 9 9 9 1 1 (1=okruglast, 2=intermedijaran, 3=uspravan), 2 (1=odsutna, 9=prisutna), 3 (1=odsutna, 9=prisutna), 4 (3=slabo, 5=srednje, 9=jak), 5(1=jedna, 2=tri, 3=vińe od tri) Broj cvetnih grana je razvrstan u 3 kategorije. Vińe od tri cvetne grane prisutne su kod ńest genotipova: Fino verde, Compact, Cinnamon, Lime, Blu spice i Osmin. Dve i tri cvetne grane karakterińu genotipove Genovese i Holanđanin-a, a jedna genotip Lattugu, Siam queen, Purple opal, Purple ruffles i Holy red. Od kvalitativnih osobina lista (Tabela 63) ocenjeno je ukupno sedam: boja, obojenost antocijanom, oblik, sjaj, popreĉni presek, nazubljenost i dubina nazubljenosti. 108 Zelena boja lista je dominantna kod deset genotipova (Genovese, Lattuga, Fino verde, Holanđanin, Compact, Cinnamon, Lime, Siam queen i Blu spice), dok je kod ostalih (Purple opal, Purple ruffles, Osmin i Holy red) dominantna ljubiĉasta boja. Ispitivane genotipove bosiljka karakterińu listovi jajastog, okruglastog i lancetastog oblika. Dominantni oblik lista je jajasta forma koja je zasupljena kod sedam genotipova (Lattuga, Fino verde, Holanđanin, Cinnamon, Blu spice, Purple opal i Purple ruffles). Okruglaste forme lista su zabeleņene kod tri genotipa (Genovese, Osmin i Holy red) i lancetaste kod tri genotipa (Compact, Lime i Siam queen). Listovi ispitivanih genotipova bosiljka se razlikuju po sjaju. Veoma jak i intenzivan sjaj listova poseduju biljke genotipova Purple ruffles i Osmin. Jak sjaj imaju genotipovi Lattuga, Cinnamon, Purple opal i Holy red. Srednji sjaj karakterińe genotipove bosiljka Genovese i Siam queen. Slab sjaj karakterińe listove biljaka genotipova Fino verde, Holanđanin, Compact i Lime. Kod biljaka genotipa Blu spice odsutan je sjaj lista. Tabela 63. Kategorije kvalitativnih osobina lista prisutnih kod ispitivanih genotipova bosiljka Genotip Kvalitativne osobine lista Boja1 Obojenost antocijanom2 Oblik3 Sjaj4 Poprečni presek5 Nazubljenost6 Dubina nazubljenosti7 Genovese 1 1 1 5 1 9 3 Lattuga 1 1 2 7 3 9 9 Fino verde 1 1 2 3 4 9 3 Holanđanin 1 1 2 3 4 9 3 Compact 1 1 3 3 4 9 3 Cinnamon 1 1 2 7 3 9 9 Lime 1 1 3 3 4 9 3 Siam queen 1 1 3 5 3 9 3 Blu spice 1 1 2 1 3 9 9 Purple opal 9 9 2 7 3 9 3 Purple ruffles 9 9 2 9 4 9 9 Osmin 9 9 1 9 3 9 3 Holy red 9 9 1 7 4 9 3 1(1=zelena, 9=ljubiĉasta), 2 (1=odsutna, 9=prisutna), 3 (1=okruglast, 2=jajast, 3=lancetast), 4 (1=odsutno ili veoma slabo, 3=slabo, 5=srednje, 7=jako, 9=veoma jako), 5(1=ispupĉen, 2=ravan, 3=udubljen, 4=V-oblik), 6 (1=odsutna, 9=prisutna), 7 (1=plitka, 3=srednja, 9=duboka) 109 Nazubljenost oboda lista je prisutna kod svih genotipova bosiljka i najĉeńće je bila plitka (Genovese, Fino verde, Compact, Lime, Siam queen i Osmin). Srednja nazubljenost je registrovana kod genotipova Holanđanin, Purple opal i Holy red, a duboka kod genotipova Lattuga, Cinnamon, Blu spice i Purple ruffles. Od opisnih osobina ocenjene su i boja cveta i krunice, te maljavost ĉańice (Tabela 64). Dominantna boja cveta je ruņiĉasta koja karakterińe sedam genotipova (Cinnamon, Siam queen, Blu spice, Purple opal, Purple ruffles, Osmin i Holy red). Kod ostalih genotipova prisutna je bela boja cveta. Bela boja krunice zabeleņena je kod ńest genotipova bosiljka (Genovese, Lattuga, Fino verde, Holanđanin, Compact i Lime). Ruņiĉasta kruncica je prisutna kod 4 genotipa: Cinnamon, Siam queen, Blu spice i Holy red, a tamno ljubiĉasta boja kod tri genotipa (Purple opal, Purple ruffles i Osmin) Maljavost ĉańice je odsutna samo kod genotipova Fino verde i Holanđanin. Tabela 64. Kategorije kvalitativnih osobina prisutnih kod cveta ispitivanih genotipova bosiljka i dekorativna vrednost Genotip Boja cveta 1 Boja krunice 2 Maljavost čašice3 Dekorativna vrednost biljke 4 Genovese 1 1 1 4 Lattuga 1 1 1 1 Fino verde 1 1 9 4 Holanđanin 1 1 9 4 Compact 1 1 1 1 Cinnamon 9 3 1 3 Lime 1 1 1 2 Siam queen 9 3 1 1 Blu spice 9 3 1 3 Purple opal 9 9 1 2 Purple ruffles 9 9 1 2 Osmin 9 9 1 2 Holy red 9 3 1 2 1(1=bela, 9=svetlo ruņiĉasta), 2(1=bela, 3=ruņiĉasta, 9=tamno ljubiĉasta), 3 (1=odsutna, 9=prisutna), 4 (1=atraktivna, 2=dekorativna, 3=srednje dekorativna, 4=malo dekorativna, 5=neprihvatljiva) 110 Dendrogram dobijen kao rezultat primene metode klaster analize na 15 kvalitativnih osobina stabljike, lista i cveta pokazuje razdvajanje genotipova bosiljka u II grupe (Grafikon 4). Na osnovu formiranih grupa se pokazalo da su najznaĉajniji kriterijumi za povezivanje genotipova po sliĉnosti boja stabljike, lista i cveta. Grafikon 4. Dendrogram genotipova bosiljka na bazi kvalitativnih osobina stabljike, lista i cvasti Prvu grupu ĉini ńest genotipova (Genovese, Lattuga, Fino verde, Holanđanin, Compact i Lime) koji su povezani na 4 jedinice distance. Karakteristika ove grupe je da su stabljike i listovi zeleni a cvetovi bele boje. Drugu grupu ĉini sedam genotipova (Cinnamon, Blu spice, Osmin, Purple opal, Holy red i Purple ruffles) koji su povezani na odstojanju od 4,7 jedinica. Karakteristika ove grupe je da su stabljike, listovi i cvetovi manje ili vińe obojeni antocijanima. Ocena dekorativne vrednosti ispitivanih genotipova bosiljka izvrńena je na osnovu morfolońkih karakteristika stabljike, lista i cvasti (visina biljke, ńirina biljke i boje stabljike, lista i cvasti). P u rp le r u ff le s H o ly r ed P u rp le o p a l O sm in S ia m q u ee n B lu s p ic e C in n a m o n L im e C o m p a ct H o la n d ja n in F in o v er d e L a tt u g a G en o ve se Genotipovi 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0 5,5 D is ta n ce 111 Skalu za ocenu dekorativne vrednosti bosiljka dali su Morales i Simon (1996): 1=atraktivna; 2=dekorativna; 3=srednje dekorativna; 4=malo dekorativna; 5=neprihvatljiva. Atraktivni se smatraju genotipovi bosiljka niskog rasta, ņbunastog habitusa, zbijenih dihazijalnih cvasti a poņeljna je ljubiĉasta pigmentacija. Primenom klaster analize dobijen je dendrogram dekorativne vrednosti (Grafikon 5) koji ukazuje da: prvu grupu ĉine tri genotipa ocenjena kao atraktivni: Compact, Siam queen i Lattuga. Oni su povezani na 13 jedinica distance. Drugu grupu ĉini pet genotipova ocenjnih kao dekorativni: Purple opa, Purple ruffles Osmin, Holy red i Lime. Oni su povezani na 18 jedinica distance. Treću grupu ĉine dva genotipa ocenjna kao srednje dekorativni: Cinnamon i Blu spice. Oni su povezani na 8 jedinica distance. Ĉetvrtu grupu ĉine tri genotipa ocenjena kao malo dekorativni: Fino verde, Holanđanin i Genovese. Oni su povezani na 10 jedinica distance. Na sledećem hijerarhijskom nivou spojeni su genotipovi ocenjeni kao srednje i malo dekorativni. Pre grupisanja svih genotipova u jednu klasu udruņeni su genotipovi iz grupe oznaĉenih kao atraktivni i dekorativni. ńto je i logiĉno, ali i potvrda validnosti primenjenog modela klasterizacije Grafikon 5. Dendrogram genotipova bosiljka na bazi osobina dekorativne vrednosti H o ly r e d O sm in P u rp le r u ff le s P u rp le o p a l L im e S ia m q u e e n C o m p a c t L a tt u g a B lu s p ic e C in n a m o n H o la n d ja n in F in o v e rd e G e n o v e se Genotipovi 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 D is ta n ce 112 6.2. EVALUACIJA GENOTIPOVA BOSILJKA PO HEMIJSKIM OSOBINAMA Od hemijskih osobina ispitivanih genotipa bosiljka prouĉavani su: koliĉina etarskog ulja u suvoj herbi (%), hemijski sastav etarskog ulja, sadrņaj ukupnih fenola, sadrņaj i sastav antocijana u herbi. 6.2.1. KOLIČINA ETARSKOG ULJA Koliĉina etarskog ulja je veoma vaņan parametar kvaliteta biljne lekovite sirovine Basilici herba. Kod većine aromatiĉnih biljaka koliĉina etarskog ulja ima tendenciju rasta do momenta punog cvetanja a zatim opada. Zato se odreĊivanju optimalnog momenta sakupljanja (ņetve) aromatiĉnih biljnih sirovina pridaje poseban znaĉaj. Akumulacija etarskog ulja i fenofaza cvetanja su skoro u funkcionalnoj zavisnosti. Optimalno vreme ņetve zavisi od genotipa i ne moņe se generalizovati ni u okviru iste vrste. Najveća proseĉna koliĉina etarskog ulja (Tabela 68) u suvoj herbi bosiljka ispitivanih genotipova u trogodińnjem periodu dobijena je kod genotipa Purple ruffles ( x ukupno=1,05%). Za ovaj genotip izdvojena je najveća proseĉna koliĉina etarskog ulja iz herbe u svakoj godini istraņivanja ( x 2007.=1,12%, x 2008.=1,03% i x 2009.=0,98%) (Tabela 65). TakoĊe, kod genotipa Siam queen u 2008. godini dobijena je identiĉana proseĉna vrednost kao iz herbe genotipa Purple ruffles. U trogodińnjem periodu poredak genotipova po koliĉini etarskog ulja u suvoj herbi je: Purple ruffles > Siam queen > > Holanđanin > Osmin > Compact > Cinnamon > Genovese > Purple opal > Lime > Lattuga > Holy red > Blu spice > Fino verde . Najmanji sadrņaj etarskog ulja za ceo period od tri godine dobijen je kod genotipa Fino verde 0,61%. U svakoj godini kod ovog genotipa zabeleņene su minimalne proseĉne vrednosti ( x 2007.=0,67%, x 2008.=0,56% i x 2009.=0,6%). Po godinama istraņivanja koliĉina etarskog ulja u herbi varirala je od 0,81% u 2008. godini do 0,91% u 2007. godini (Tabela 69). 113 Tabela 65. Statistiĉki pokazatelji koliĉine etarskog ulja u herbi (%) ispitivanih genotipova bosiljka u periodu od 2007. do 2009. godine Godina Genotip Min Max x s x s cv (%) 2007. Genovese 0,92 0,95 0,94 0,01 0,02 1,83 Lattuga 0,78 0,82 0,80 0,02 0,02 2,50 Fino verde 0,62 0,70 0,67 0,02 0,04 6,25 Holanđanin 1,00 1,10 1,03 0,03 0,06 5,59 Compact 0,95 1,00 0,98 0,02 0,03 2,94 Cinnamon 0,95 1,00 0,98 0,02 0,03 2,94 Lime 0,80 0,90 0,85 0,03 0,05 5,88 Siam queen 1,10 1,10 1,10 0,00 0,00 0,00 Blu spice 0,65 0,70 0,68 0,02 0,03 4,23 Purple opal 0,85 0,95 0,90 0,03 0,05 5,57 Purple ruffles 1,10 1,20 1,13 0,03 0,06 5,09 Osmin 1,00 1,05 1,02 0,02 0,03 2,84 Holy red 0,70 0,75 0,72 0,02 0,67 4,03 2008. Genovese 0,80 0,85 0,83 0,02 0,03 3,46 Lattuga 0,68 0,75 0,71 0,02 0,04 5,08 Fino verde 0,52 0,58 0,56 0,02 0,03 5,46 Holanđanin 0,88 0,98 0,93 0,03 0,05 5,43 Compact 0,85 0,95 0,90 0,03 0,05 5,56 Cinnamon 0,80 0,90 0,85 0,03 0,05 5,88 Lime 0,70 0,75 0,73 0,02 0,03 3,94 Siam queen 1,00 1,10 1,03 0,03 0,06 5,59 Blu spice 0,55 0,60 0,58 0,02 0,03 4,95 Purple opal 0,80 0,85 0,83 0,02 0,03 3,46 Purple ruffles 1,00 1,10 1,03 0,03 0,06 5,59 Osmin 0,85 0,90 0,88 0,02 0,03 3,27 Holy red 0,60 0,65 0,63 0,02 0,03 4,56 2009. Genovese 0,80 0,95 0,88 0,13 0,08 8,65 Lattuga 0,72 0,80 0,76 0,04 0,04 5,34 Fino verde 0,58 0,62 0,60 0,02 0,02 3,33 Holanđanin 0,95 1,00 0,97 0,01 0,03 2,99 Compact 0,90 1,00 0,95 0,02 0,05 5,26 Cinnamon 0,90 0,95 0,93 0,03 0,03 3,09 Lime 0,75 0,80 0,78 0,02 0,03 3,69 Siam queen 0,90 1,00 0,95 0,02 0,05 5,26 Blu spice 0,55 0,70 0,60 0,03 0,07 6,67 Purple opal 0,82 0,90 0,86 0,06 0,04 4,72 Purple ruffles 0,95 1,00 0,98 0,02 0,03 2,94 Osmin 0,90 1,00 0,95 0,02 0,05 5,26 Holy red 0,65 0,70 0,67 0,03 0,03 4,33 114 Izdvojena koliĉina etarskog ulja najvińe je varirala u 2007. godini kod genotipa Fino verde (cv=6,25%), u 2008. kod genotipa Cinnamon (cv=5,88%) i u 2009. godini kod genotipa Genovese (cv=8,55%). Dvofaktorskom analizom varijanse utvrĊeno je da na sadrņaj etarskog ulja faktori genotip i godina istraņivanja utiĉu statistiĉki vrlo znaĉajno (Tabela 66). Njihova interakcija nije prouzrokovala statistiĉki znaĉajne razlike. Tabela 66. Rezultati testiranja znaĉajnosti razlika proseĉne koliĉine etarskog ulja (%) u herbi genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Izvor varijabiliteta d.f. MS F p Godina 2 0,1038 57,16 <0,000* Genotip 12 0,2016 111,01 <0,000* Genotip x godina 24 0,0020 1,10 0,360 Greńka 78 0,0018 Ukupno 118 Na nivou ispitivanih genotipova bosiljka, genetiĉka varijansa je ĉinila najveći deo ukupne varijanse sa 0,0133, a ekolońka varijansa iznosila je 0,0018 (Tabela 67). Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za koliĉinu etarskog ulja u suvoj herbi iznosi h 2 =98,37%, i ukazuje da je koliĉina etarskog ulja genetiĉki snaņno uslovljena osobina (Tabela 67). Tabela 67. Komponente varijanse i heritabilnost za koliĉinu etarskog ulja u herbi genotipova bosiljka u periodu 2007-2009. godina Varijansa i heritabilnost Oznaka Vrednost Genetiĉka varijansa σ2g 0,0133 Ekolońka varijansa σ2e 0,0018 Varijansa interakcije σ2yg 0,00006 Fenotipska varijansa σ2f 0,01352 Heritabilnost (%) h 2 98,37 115 Tabela 68. Rezultati poreĊenja proseĉne koliĉine etarskog ulja (%) genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 0,76 0,61 0,98 0,94 0,92 0,79 1,03 0,62 0,84 1,05 0,95 0,67** Genovese 0,88 0,12** 0,27** -0,10** -0,06 -0,04 0,09** -0,15** 0,28** 0,04 -0,17** -0,07 0,21** Lattuga 0,76 0,15** -0,22** -0,18** -0,16** -0,03 -0,27** 0,14** -0,08** -0,29** -0,19** 0,10** Fino verde 0,61 -0,37** -0,33** -0,21** -0,18** -0,42** -0,01 -0,23** -0,44** -0,34** -0,06 Holanđanin 0,98 0,04 0,06 0,19** -0,05 0,36** 0,14** -0,07 0,03 0,21** Compact 0,94 0,02 0,15** -0,09** 0,32** 0,10** -0,11** -0,01 0,27** Cinnamon 0,92 0,13** -0,11** 0,30** 0,08 -0,13** -0,02 0,25** Lime 0,79 -0,24** 0,17** -0,05 -0,26** -0,16** 0,22** Siam queen 1,03 0,41** 0,19** -0,02 0,08 0,26** Blu spice 0,62 -0,22** -0,43** -0,33** -0,05 Purple opal 0,84 -0,21** -0,11 0,17** Purple ruffles 1,05 0,10** 0,30** Osmin 0,95 0,28** NZR0,05 = 0,119 NZR0,01= 0,138 Tabela 69. Rezultati poreĊenja proseĉne koliĉine etarskog ulja (%) genotipova bosiljka izmeĊu godina istraņivanja na osnovu Tukey-evog HSD testa Godina 2007. 2008. 2009. Prosek 0,91 0,81 0,84 2007. 0,91 0,10** 0,07** 2008. 0,81 0,03* NZR0,05= 0,040 NZR0,01= 0,050 116 Na osnovu poreĊenja koliĉine etarskog ulja ispitivanih genotipova bosiljka utvrĊeno je da se genotip Genovese ne razlikuje znaĉajno od genotipova Compact, Cinnamon i Purple opal; genotip Lattuga od genotipa Lime; genotip Fino verde od genotipova Blu spice i Holy red; genotip Holanđanin od genotipova Compact, Cinnamona, Siam queen i Osmin; genotip Compact od genotipova Cinnamon i Osmina; genotip Cinnamon od genotipa Osmin; genotip Lime od genotipa Purple opal; genotip Siam queen od genotipa Purple ruffles; genotip Blu spice od genotipa Holy red. Statistiĉki se znaĉajno razlikuju po koliĉini etarskog ulja genotip Genovese od Osmin; Holanđanin od Purple ruffles; Cinnamon od Purple opal; Siam queen od Osmin (Tabela 68). Proseĉna koliĉina etarskog ulja izdvojena iz suve herbe u 2007. godini bila je vrlo znaĉajno veća nego u 2008. i 2009. godini. U poslednje dve godine izdvojene su u proseku iste koliĉine etarskog ulja iz herbe analiziranih genotipova bosiljka (Tabela 69). 117 6.2.2. HEMIJSKI SASTAV ETARSKOG ULJA GENOTIPOVA BOSILJKA Za potpunu evaluaciju ispitivanih genotipova bosiljka, osim agro-morfolońkih karakteristika, neophodno je poznavanje hemijskog sastava i kompozicije etarskih ulja. Koliĉina i kompozicija etarskog ulja su veoma znaĉajni parametri za ocenu kvaliteta i primenu genotipova bosiljka kao sirovine za potrebe razliĉitih grana preraĊivaĉke industrije. U etarskim uljima ispitivanih genotipova bosiljka identifikovano je ukupno 75 komponenti (Tabela 72). U etarskom ulju genotipa Fino verde identifikovano je najvińe komponenti (63) a najmanje kod ulja Siam queen (37). Broj identifikovanih komponenti kod genotipova je: Fino verde (63) > Holanđanin (62) > Genovese (58) > Osmin (55) > Lattuga i Lime (53) > Compact i Cinnamon (52) > Purple opal (49) >Purple ruffles i Blu spice (47) > Holy red (41) > Siam queen (37). Identifikovane komponente spadaju u tri velike grupe hemijskih jedinjenja: monoterpene, seskviterpene i fenilpropanoide. Od identifikovanih komponenti 29 pripadaju monoterpenima, 33 seskviterpenima, 6 fenilpropanoidima i 7 je iz hemijskih drugih grupa (Tabela 72). Kvantitativni odnos identifikovanih komponenti daje ĉetri hemijska profila bosiljka: 1. Monoterpeni > seskviterpeni > fenilpropanoidi (Genovese, Lattuga, Fine verde, Holanđanin, Compact, Lime, Purple opal, Purple ruffles i Osmin), 2. Monoterpeni > fenilpropanoidi > seskviterpeni (Cinnamon), 3. Seskviterpeni > fenilpropanoidi > monoterpeni (Blu spice i Holy red) i 4. Fenilpropanoidi > seskviterpeni > monoterpeni (Siam queen) Monoterpeni su najzastupljeniji kod genotipa Osmin (76,64%), seskviterpeni kod genotipa Holy red (80,08%), a fenilpropanoidi kod genotipa Siam queen-a (83,85%) (Tabela 70; Grafikon 6). 118 Tabela 70. Grupe hemijski jedinjenja u etarskom ulju ispitivanih genotipova bosiljka Genotip Monoterpeni Seskviterpeni Fenil- propanoidi Ostalo Genovese 67,38 28,91 2,99 0,72 Lattuga 43,53 38,66 17,45 0,36 Fino verde 67,93 24,72 6,56 0,79 Holanđanin 65,90 28,60 4,96 0,54 Compact 48,35 47,45 3,99 0,21 Cinnamon 37,51 23,31 38,37 0,31 Lime 52,75 43,73 2,73 0,79 Siam queen 7,65 8,47 83,85 - Blu spice 20,15 48,46 28,51 2,48 Purple opal 51,62 45,46 2,09 0,83 Purple ruffles 49,91 32,95 17,01 0,13 Osmin 76,64 18,70 4,35 0,31 Holy red 8,10 80,08 11,82 - Ukupno 45,96 36,12 17,28 0,70 Grafikon 6. Zastupljenost razliĉitih podgrupa hemijskih jedinjenja u etarskom ulju ispitivanih genotipova bosiljka 119 Dominantne komponente u ispitivanim etarskim uljima predstavljaju monoterpeni: linalol i citral (geranial E-trans citral + neral Z-cis citral), seskviterpeni: β-kariofilen i β-bisabolen i fenilpropanoid metil kavikol i metil cinamat. Ove komponente su zastupljene sa vińe od 20% u ukupnom sastavu etarskog ulja. Tri komponente: α-trans-bergamoten, 1,8 cineol i eugenol uĉestvuju sa 10-20%, 27 identifikovanih komponenti u etarskom ulju nalaze se u koliĉini 1-10% i manje od 1% zastupljeno je 39 komponenti (Tabela 71). Tabela 71. Broj komponenti u etarskom ulju prema njihovoj zastupljenosti (%) Zastupljenost komponenti u etarskom ulju (%) Ukupan broj komponenti >20 6 10-20 3 1-10 27 <1 39 Linalol je detektovan kao dominantna komponenta kod sedam genotipova: Osmin (58,59%) > Fine verde (54,95%) > Holanđanin (53,28) > Genovese (50,39%) > Purple opal (41,20%) > Compact (34,20%) > Cinnamon (31,78%) > Lattuga (30,32%). Monoterpen geranial (citral) je dominantan kod genotipa Lime (16,12%). Seskviterpeni β-kariofilen i β-bisabolen su dominantne komponente u etarskom ulju genotipa Holy red (63,80%) i Blu spice (23,84%). Metil kavikol je dominantan u etarskom ulju kod genotipa Siam queen (83,63%). Metil cinamat (31,41%) je uz linalol dominantna komponenta kod genotipa Cinnamon. Od ostalih jedinjenja u etarskom ulju ispitivanih genotipova bosiljka prisutni su u alifatiĉni estri i oksidovani diterpeni od 0,13% (Purple ruffles) do 2,48% (Blu spice). U etarskom ulju genotipova Siam queen i Holy red nisu detektovana ova jedinjenja. 120 Tabela 72. Hemijski sastav etarskog ulja ispitivanih genotipova bosiljka KOMPONENTE Genovese Lattuga Fino verde Holanđ- anin Compact Cinnamon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple Ruffles Osmin Holy red MONOTERPENSKI UGLJOVODONICI α-Tujen - - 0,05 0,05 0,10 - - - - - - - - α-Pinen 0,36 0,24 0,19 0,22 0,38 0,06 0,12 0,10 0,50 0,20 0,37 0,41 0,67 Kamfen 0,07 - 0,06 0,08 0,09 - - 0,10 - - - 0,08 0,64 Sabinen 0,41 0,22 0,14 0,16 0,27 0,05 - 0,07 0,25 0,25 0,48 0,37 0,13 β-Pinen 0,88 0,49 0,30 0,33 0,54 0,14 0,11 0,17 1,30 0,58 1,01 0,86 0,49 Mircen 0,89 0,26 0,43 0,30 0,30 0,11 0,58 0,23 0,24 0,62 1,39 0,96 0,03 α-Terpinen 0,05 0,10 0,10 0,09 0,15 0,06 - - - 0,05 0,07 0,06 - p-Cimen - 0,13 0,22 0,16 0,20 0,07 - - - - - 0,03 0,04 Limonen 0,32 0,26 0,32 0,34 0,47 0,13 0,21 0,21 0,28 0,23 0,40 0,55 0,25 trans-β-Ocimen 0,24 0,28 0,31 0,33 - 0,30 0,24 1,30 0,99 - - 0,03 - γ-Terpinen 0,10 0,25 0,22 0,22 0,42 0,18 - - 0,12 0,08 0,12 0,10 0,03 OKSIDOVANI MONOTERPENI 1,8-Cineol 9,28 6,43 3,19 3,43 4,56 1,84 0,14 1,99 14,28 5,93 10,18 9,17 0,37 cis-Sabinen hidrat 0,15 0,12 0,22 0,19 0,28 0,09 0,17 - 0,33 0,08 0,09 0,10 - cis-Linalol oksid 0,12 0,14 0,10 0,10 - 0,09 0,14 - - - - 0,05 - Fenhon 0,22 0,22 0,23 0,31 0,33 0,21 1,00 0,09 0,28 0,50 1,24 0,07 Linalol 50,39 30,32 54,95 53,28 34,20 31,78 11,50 0,75 0,22 41,20 32,43 58,59 3,21 trans-Miroksid 0,19 - 0,22 0,43 - - 0,64 0,05 0,19 - - - - Kamfor 0,82 0,78 0,71 0,70 0,49 0,32 0,26 1,85 - - 0,16 1,08 0,07 Borneol - - - - - - 0,42 - - - - - - δ-Terpineol 0,37 0,26 0,24 0,38 0,45 0,13 0,49 0,34 0,27 0,21 0,30 0,29 1,91 Terpinen-4-ol 0,34 1,68 2,24 1,87 2,66 1,22 0,74 0,07 0,27 0,18 0,28 0,23 0,13 α-Terpineol 1,21 0,86 0,70 0,68 0,81 0,33 1,23 0,26 0,91 1,01 1,36 1,26 0,06 Fenhil acetat - - - - - - - - - 0,41 0,48 0,54 - Nerol - - 0,06 - - 0,06 5,86 - - - - 0,04 - Neral - - 0,05 0,06 - - 12,78 - - 0,12 - - - Geranial - - 0,05 0,06 - - 16,12 - - 0,12 - - - Bornil acetat 0,83 0,43 1,13 1,54 1,52 0,28 - 0,07 - - 0,11 0,30 - Ekso-2-hidroksicineol acetat 0,14 0,06 0,11 0,11 0,13 0,06 - - - 0,07 0,12 0,09 - 121 Nastavak 1 KOMPONENTE Genovese Lattuga Fino verde Holanđ- anin Compact Cinnamon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple Ruffles Osmin Holy red Neril acetat - - 1,39 0,48 - - - - - - 0,06 0,21 - SESKVITERPENSKI UGLJOVODONICI α-Kopaen 0,20 0,17 0,16 0,26 0,23 - 0,19 - - 0,18 0,16 0,18 - β-Elemen 1,36 1,33 1,26 2,00 3,05 2,04 0,70 0,23 0,19 2,13 2,31 1,79 4,71 Seskvitujen 0,10 0,18 0,08 0,07 0,20 - 0,14 0,05 0,12 0,29 0,17 - 0,12 β-Kariofilen 0,29 0,28 0,24 0,42 0,44 0,28 10,97 0,26 0,87 1,18 1,41 1,63 63,8 α-trans-Bergamoten 6,61 13,54 4,72 2,87 14,11 1,03 4,28 4,44 3,17 19,26 10,58 0,97 0,49 α-Gvajen 0,84 1,01 0,75 1,28 1,61 0,93 0,46 0,21 1,00 1,49 1,32 0,88 0,55 α-Humulen 0,73 0,65 0,71 0,68 1,15 0,65 0,19 0,18 1,18 0,75 0,86 0,96 0,49 trans-β-Farnezen 0,88 1,18 0,82 1,32 1,07 0,63 1,30 0,13 1,29 1,33 1,43 0,64 4,09 cis-Murol-4(14),5- dien 0,74 0,80 0,68 0,83 1,16 0,74 - 0,12 - 0,77 0,71 0,34 - 10-epi-β-Akoradien 0,15 0,18 0,13 0,21 0,28 0,18 - - - - 0,18 0,06 0,24 Germakren D 3,12 4,12 2,64 5,06 6,19 3,97 3,52 0,37 1,22 4,09 3,28 2,81 0,24 trans-Murol-4(14),5- dien 0,14 0,18 0,13 0,18 0,26 0,15 0,18 - - - 0,18 0,07 0,28 Biciklogermakren 0,90 0,93 0,77 0,99 2,45 1,47 - 0,08 - 2,43 1,65 1,18 0,27 β-Bisabolen - - - - - - 0,60 - 23,84 1,60 - - - α-Bulnezen 1,09 1,03 0,99 1,72 2,03 1,43 - 0,15 - 2,23 1,53 1,23 0,13 γ-Kadinen 3,23 3,34 2,85 2,82 3,39 2,56 - - - 1,29 1,81 1,51 0,04 trans-Kalamenen - 0,54 - - 1,02 - - 1,03 0,16 - 0,77 0,29 0,28 β-Seskvifelandren 0,44 0,47 0,44 0,47 - 0,35 0,64 0,15 0,21 0,43 - - 0,12 trans-α-Bisabolen 0,14 0,15 0,13 0,09 0,20 0,06 8,89 - 7,02 - - 0,05 0,13 OKSIDOVANI SESKVITERPENI Salviadienol - 0,22 - - - - 0,30 0,31 0,22 - - - - trans-Nerolidol 0,15 0,15 0,11 0,18 0,59 0,35 - - - 0,29 0,30 0,12 0,15 Maliol 0,07 - 0,06 0,08 0,12 - 0,24 - 0,23 - - - 0,08 Spathulenol 0,65 0,42 0,56 0,41 0,38 0,38 - 0,08 - 0,31 0,17 0,33 - Kariofilen oksid 0,08 0,25 - 0,09 - 0,10 7,01 0,25 2,27 0,19 0,15 0,15 3,39 122 Nastavak 2 KOMPONENTE Genovese Lattuga Fino verde Holanđ- anin Compact Cinnamon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple Ruffles Osmin Holy red Gvaja-6,10(14)-dien- 4β-ol - - - - - - 0,10 0,06 0,33 - - - - 1,10-di-epi-Kubenol 0,86 1,01 0,79 0,80 0,87 0,77 0,90 0,29 3,03 0,65 0,51 0,46 0,24 α-Muurolol 5,22 5,64 4,94 4,94 5,88 4,68 0,32 - 0,41 3,90 3,09 2,67 - β-Eudezmol 0,50 0,58 0,40 0,45 0,45 0,42 0,70 0,11 0,23 0,45 0,38 0,34 - α-Kadinol 0,10 0,18 0,08 0,10 0,18 0,07 0,42 - 0,87 0,22 - - - Aromadendran-12-ol c 0,07 0,13 0,05 0,05 0,10 - 0,31 - 0,53 - - - - Aromadendran-14-ol c 0,09 - 0,06 0,06 0,04 - 0,15 - 0,20 - - 0,04 0,07 α-Bisabolol 0,16 - 0,11 0,11 - - 0,16 - 0,27 - - - 0,17 cis-Lanceol - - 0,06 0,06 - 0,07 1,06 - - - - - - FENILPROPANOIDI Metil kavikol 0,17 16,29 0,10 - - 3,15 0,26 83,63 11,79 0,13 15,96 0,43 0,08 Kavikol 0,07 - 1,60 0,46 0,06 0,05 0,50 - 0,23 0,05 - 0,75 - cis-Metil cinamat - - - - - 2,93 - - - - - - - trans-Metil cinamat 0,08 0,11 0,11 0,13 0,19 31,41 1,14 - 0,13 0,18 0,15 0,09 0,28 Eugenol 2,53 0,95 4,53 4,27 3,58 1,20 0,83 - 16,23 1,58 0,77 2,44 7,25 Metil eugenol 0,14 0,10 0,22 0,10 0,16 0,13 - 0,22 0,13 0,15 0,13 0,64 4,21 OSTALO Etil 2-metil butirat - - - - - - - - 0,18 - - - - Etil izovalerijat - - - - - - - - 1,43 - - - - Okten-3-il acetat 0,09 - 0,10 0,16 0,10 - 0,11 - - 0,08 0,07 0,06 - 4-Acetil-1- metilcikloheksen - - - - - - 0,11 - 0,64 - - - - Oktanol acetat 0,25 0,23 0,35 0,21 0,11 - 0,22 - - 0,21 - - - trans-Fitol 0,31 0,13 0,34 0,17 - 0,19 0,20 - 0,11 0,31 0,06 0,12 - trans-Fitol acetat 0,07 - - - - 0,12 0,15 - 0,12 0,23 - 0,13 - Ukupno 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 Broj identifikovanih komponenti 58 53 63 62 52 52 53 37 47 49 47 55 41 123 Na osnovu kompozicije etarskih ulja genotipovi se mogu grupisati u hemotipove i podtipove (Tabela 73). Osnova za klasifikaciju je pravilo da hemotip definińe dominantna komponenta u etarskom ulju koja mora biti zastupljena minimum 20% (Grayer i sar. 1996). Podtip ĉine komponente sa zastupljenońću preko 10%. Tako je u ovom istraņivanju definisano ńest hemotipova i podtipova (Tabela 73). Tabela 73. Prikaz identifikovanih hemotipova i podtipova etarskog ulja bosiljka GENOTIP* HEMOTIP** PODTIP Genovese Linalol - Lattuga Linalol Linalol > metil kavikol > α-trans-bergamoten Fino verde Linalol - Holanđanin Linalol - Compact Linalol Linalol > α-trans-bergamoten Cinnamon Linalol/metil cinamat - Lime Citral Citral (geranial/neral) > linalol > β-kariofilen Siam queen Metil kavikol - Blu spice Bisabolen β-Bisabolen > eugenol > 1,8-cineol > metil kavikol Purple opal Linalol Linalol > α-trans-bergamoten Purple ruffles Linalol Linalol > metil kavikol > α-trans-bergamoten > 1,8 cineol Osmin Linalol - Holy red Kariofilen - *Genotip predstavlja genetski sastav organizma i odlikuje ga fiziĉki izgled ili fenotip. **Hemotip predstavlja grupu organizama koji proizvode isti hemijski profil za posebnu klasu sekundarnih metabolita Dendrogram ispitivanih genotipova formiran na osnovu sliĉnosti po hemijskom sastavu etarskog ulja ukazuje da su genotipovi bosiljka razvrstani u ńest grupa (Grafikon 7). Struktura klastera potvrĊuje definisane hemotipove i podtipove i pokazuje njihove sliĉnosti. U prvoj grupi nalazi se osam genotipova povezanih na odstojanjima od 35 jedinica. Ovi genotipovi pripadaju linalolnom hemotipu. Drugu grupu ĉini samo jedan genotip (linalol/metil cinamatni hemotip) koji se povezuje sa prvom grupom na 41 jedinici udaljenosti . Treću grupu (citralni hemotip) i ĉetvrtu (bisabolenski hemotip) ĉine po jedan genotip koji se povezuju na 41 jedinici udaljenosti, a zajedno sa predhodnim grupama na 68 jedinica udaljenosti. 124 Petu grupu ĉini genotip (kariofilenski hemotip) koji se sa predhodnim grupama povezuje na 84 jedinice udaljenosti. I ńestu grupu ĉini jedan genotip (metil kavikolni hemotip) koji se povezuje sa svim ostalim grupama na udaljenosti od 106 jedinica. Grafikon 7. Dendrogram genotipova bosiljka prema hemijskom sastavu etarskog ulja Normalizovani hromatogram predstavlja jedan od naĉina prezentovanja dobijenih rezultata. Sastoji se od koncentracionog indeksa (CI) i vrednosti relativnog retencionog vremena odgovarajuće komponente u odnosu na odabranu referentnu (zajedniĉku) komponentu (RRT). Koncentracioni indeks predstavlja merilo relativne zastupljenosti komponenata uzorka i dobija se tako ńto se najzastupljenijoj komponenti dodeli CI 1000, a drugima srazmerno manji (CI=1000·(% m/m)/(% m/m najzastupljenije komponente). Sliĉno kao i RRT, CI je uveden u tabelu (uglavnom) radi lakńe interpretacije rezultata. Prikazom pomoću normalizovanih hromatograma uoĉavaju se dominantne komponente u etarskom ulju prouĉavanih genotipova bosiljka (Grafikoni od 8 do 32). U ovom radu prikazani su normalizovani i karakteristiĉni (standardizovani) hromatogrami etarskih ulja ispitivanih genotipova bosiljka. S ia m q u e e n H o ly r e d B lu s p ic e L im e C in n a m o n P u rp le o p a l C o m p a c t P u rp le r u ff le s L a tt u g a O sm in H o la n d ja n in F in o v e rd e G e n o v e se Genotipovi 0 20 40 60 80 100 120 D is ta n ce 125 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-1, fi=gfid2990.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 8. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Genovese (linalol Cl=1000) Grafikon 9. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Genovese 126 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-2, fi=gfid2991.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 10. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Lattuga (linalol Cl=1000, metil kavikol Cl=537, α-trans-bergamoten Cl=447) Grafikon 11. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Lattuga 127 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-3, fi=gfid2992.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 12. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Fino verde (linalol Cl=1000) Grafikon 13. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Fino verde 128 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-4, fi=gfid2993.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 14. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Holanđanin (linalol Cl=1000) Grafikon 15. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Holanđanin 129 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-5, fi=gfid2994.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 16. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Compact (linalol Cl=1000, α-trans-bergamoten Cl=413) Grafikon 17. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Compact 130 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-5, fi=gfid2994.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 18. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Cinnamon (linalol Cl=1000, metil cinamat Cl=988) Grafikon 19. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Cinnamon 131 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-7, fi=gfid2996.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 20. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Lime (citral: geranial Cl=1000 i neral Cl=793, linalol Cl=713, β-kariofilen Cl=681) Grafikon 21. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Lime 132 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-8, fi=gfid2997.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 22. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Siam queen (metil kavikol Cl=1000) Grafikon 23. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Siam queen 133 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-9, fi=gfid2998.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 24. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Blu spice (β-bisabolen Cl=1000, eugenol Cl=681, 1,8 cineo Cl=599, metil kavikol Cl=495) Grafikon 25. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Blu spice 134 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-10, fi=gfid3008.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 26. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Purple opal (Linalol Cl=1000, α-trans-bergamoten Cl=468) Grafikon 27. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Purple opal 135 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-11, fi=gfid3009.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 28. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Purple ruffles (linalol Cl=1000, metil kavikol Cl=492, α-trans-bergamoten Cl=326, 1,8 cineol Cl=314) Grafikon 29. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Purple ruffles 136 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-12, fi=gfid3010.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 30. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Osmin (linalol Cl=1000) Grafikon 31. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Osmin 137 Normalised chromatogram of basil essential oil (sample DB-13, fi=gfid3011.d) 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 0.000 0.500 1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 RRT (linalool = 1.000) C o n c e n tr a ti o n i n d e x ( C I) Grafikon 32. Normalizovani hromatogram etarskog ulja genotipa Holy red (β-kariofilen Cl=1000) Grafikon 33. Karakteristiĉni hromatogram etarskog ulja genotipa Holy red 138 6.2.3. SADRŢAJ UKUPNIH FENOLA U HERBI Fenolna jedinjenja su ńiroko rasprostranjena u biljnom svetu. U zavisnosti od hemijske strukture podeljena su u veliki broj klasa. Biljni fenoli obuhvataju: fenolne heterozide, kumarine, lignane, flavonoide, antocijane, antranoide, naftodiantrone, tanine i dr. U ovom radu je odreĊivan njihov ukupni sadrņaj u suvoj herbi (Tabela 74). U proseku najveći sadrņaj ukupnih fenola u herbi ispitivanih genotipova bosiljka dobijen je kod genotipa Purple opal (60,25 mg GAE/g suve mase). Najmanja proseĉna vrednost sadrņaja ukupnih fenola u herbi ispitivanih genotipova bosiljka dobijena je kod genotipa Compact (11,32 mg GAE/g suve mase). Tabela 74. Statistiĉki pokazatelji sadrņaja ukupnih fenola (mg GAE/g suve mase) u herbi ispitivanih genotipova bosiljka Genotip Min Max x s x s cv (%) Genovese 19,76 20,87 20,17 0,31 0,54 2,66 Lattuga 41,39 41,96 41,67 0,17 0,29 0,69 Fino verde 27,97 28,56 28,21 0,18 0,31 1,11 Holanđanin 44,08 45,83 44,99 0,51 0,88 1,95 Compact 10,79 11,95 11,32 0,34 0,59 5,18 Cinnamon 39,26 40,43 39,84 0,34 0,59 1,45 Lime 19,66 20,22 19,85 0,19 0,32 1,61 Siam queen 16,75 17,09 16,92 0,10 0,17 1,01 Blu spice 15,27 16,26 15,89 0,31 0,54 3,41 Purple opal 59,54 60,75 60,25 0,37 0,63 1,05 Purple ruffles 22,47 24,07 23,38 0,48 0,82 3,52 Osmin 32,77 33,85 33,23 0,32 0,56 1,67 Holy red 55,29 56,66 56,05 0,40 0,70 1,25 Na osnovu dobijenih rezultata proseĉnog sadrņaja ukupnih fenola (mg GAE/g suve mase) redosled genotipova bosiljka je: Purple opal (60,25) > Holy red (56,05) > Holanđanin (44,99) > Lattuga (41,67) > Cinnamon (39,84) > Osmin (33,23) > Fino verde (28,21) > Purple ruffles (23,38) > Genovese (20,17) > Lime (19,85) >Siam queen (16,92) > Blu spice (15,89) > Compact (11,32). 139 Ispitivani genotipovi bosiljka su ispoljili homogenost po sadrņaju ukupnih fenola u suvoj herbi (cv<30%). Najveće variranje utvrĊeno je kod genotipa Compact (cv=5,18%) a najmanje kod genotipa Lattuga (cv=0,69%). Rezultat analize varijanse (F=2301,02 i p<0,001) ukazuje da se posmatrani genotipovi bosiljka vrlo znaĉajno razlikuju po proseĉnim vrednostima ukupnih fenola u herbi. Pojedinaĉnim poreĊenjem proseĉnih vrednosti sadrņaja ukupnih fenola u herbi Tukey-evim testom utvrĊeno je da se genotip Genovese ne razlikuje znaĉajno od genotipa Lime, i genotip Siam queen od Blu spice (Tabela 75). Statistiĉki se znaĉajno razlikuju genotipovi Lattuga i Cinnamon, dok su razlike izmeĊu ostalih genotipova statistiĉki vrlo znaĉajne. 140 Tabela 75. Rezultati poreĊenja proseĉnog sadrņaja ukupnih fenola u herbi genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 41,67 28,21 44,99 11,32 39,84 19,85 16,92 15,89 60,25 23,38 33,23 56,05 Genovese 20,17 -21,50** -8,04** -24,82** 8,85** -19,67** 0,32 3,25** 4,28** -40,08** -3,21** -13,06** -35,88** Lattuga 41,67 13,46** -3,32** 30,35** 1,83* 21,82** 24,75** 25,77** -18,59** 18,28** 8,43** -14,39** Fino verde 28,21 -16,78** 16,89** -11,63** 8,36** 11,29** 12,31** -32,05** 4,82** -5,03** -27,85** Holanđanin 44,99 33,67** 5,15** 25,14** 28,07** 29,10** -15,26** 21,61** 11,76** -11,06** Compact 11,32 -28,52** -8,53** -5,60** -4,57** -48,93** -12,06** -21,91** -44,73** Cinnamon 39,84 19,99** 22,92** 23,94** -20,41** 16,46** 6,61** -16,21** Lime 19,85 2,93** 3,96** -40,40** -3,53** -13,38** -36,20** Siam queen 16,92 1,02 -43,34** -6,47** -16,32** -39,14** Blu spice 15,89 -44,36** -7,49** -17,34** -40,16** Purple opal 60,25 36,87** 27,02** 4,20** Purple ruffles 23,38 -9,85** -32,67** Osmin 33,23 -22,82** NZR0,05=1,74 NZR0,01=2,06 141 6.2.4. SADRŢAJ I SASTAV ANTOCIJANA U HERBI Antocijani predstavljaju znaĉajnu grupu sekundarnih metabolita biljaka. U ovom radu je odreĊen ukupan sadrņaj i identifikacija antocijana u bojenim genotipovima bosiljka. Od trinaest genotipova bosiljka sedam su obojeni antocijanima. Kod pojedinih genotipova cela biljka je obojena antocijanskim pigmentima (Purple opal, Putple ruffles, Osmin i Holy red), a kod drugih pigment antocijana se javlja samo odreĊenim delovima biljke (Siam queen, Blu spice i Cinnamon). Sadrņaj antocijana je odreĊen u suvoj herbi kod pet genotipova: Siam queen, Purple opal, Purple ruffles, Osmin i Holy red. U herbi genotipova Blu spice i Cinnamon nisu detektovani antocijani i zato ovi genotipovi nisu bili predmet analize. Maksimalna proseĉna vrednost sadrņaja antocijana (0,376 mg/100 g) u suvoj herbi ispitivanih genotipova bosiljka dobijena je kod genotipa Purple ruffles (Tabla 76). Minimalna proseĉna vrednost sadrņaja antocijana (0,070 mg/100 g) u suvoj herbi bosiljka dobijena je kod genotipa Holy red. Tabela 76. Statistiĉki pokazatelji sadrņaja ukupnih antocijana (mg/100 g) u herbi pet ispitivanih genotipova bosiljka Genotip Min Max x s x s cv (%) Siam queen 0,099 0,099 0,099 0,000 0,000 0,00 Purple opal 0,314 0,340 0,314 0,009 0,015 4,45 Purple ruffles 0,376 0,380 0,376 0,001 0,002 0,53 Osmin 0,257 0,260 0,257 0,001 0,002 0,67 Holy red 0,070 0,077 0,070 0,002 0,004 5,09 Redosled genotipova bosiljka prema proseĉnom sadrņaju antocijana je sledeći: Purple ruffles (0,376 mg/100 g) > Purple opal (0,314 mg/100 g) > Osmin (0,260 mg/100 g) > Siam queen (0,099 mg/100 g) > Holy red (0,070 mg/100 g). Kod ispitivanih genotipova bosiljka sadrņaj antocijana u suvoj herbi nije puno varirao (cv<30%). Najveće variranje utvrĊeno je kod genotipa Compact (cv=5,09%). 142 Rezultati analize varijanse (F=1169,439; p<0,001) kao i Tukey-evog testa (Tabela 77) pokazuju da se pet ispitivanih genotipova bosiljka po sadrņaju antocijana statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju. Tabela 77. Rezultati poreĊenja proseĉnog sadrņaja antocijana u herbi genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 0,331 0,378 0,259 0,07 Siam queen 0,099 -0,232** -0,279** -0,160** 0,025** Purple opal 0,331 -0,047** 0,072** 0,257** Purple ruffles 0,378 0,119** 0,304** Osmin 0,259 0,185** NZR0,05=0,019 NZR0,01=0,024 Izolovani antocijani su veoma nestabilni i veoma osetljivi na degradaciju. Na njihovu stabilnost utiĉe nekoliko faktora kao ńto su pH, temperatura skladińtenja, hemijska struktura, koncentracija, svetlo, kiseonik, rastvaraĉi, prisustvo enzima, flavonoidi, proteini i metalni joni (Castañeda-Ovando i sar. 2009). Hemijska stabilizacija antocijana je iz tih razloga oteņana ńto se pokazalo i u nańem eksperimentu. U ovom radu identifikacija antocijana izvrńena je visokoefikasnom teĉnom hromatografijom u kombinaciji sa tandemnom spektometrijom masa (HPLC-ESI-MS/MS). U ovom eksperimentu kod genotipa Purple ruffles identifikovano je ukupno sedam antocijana (Tabela 78). Dominantno jedinjenje predstavlja cijanidin sa derivatima: cijanidin-3-O-glukozid, cijanidin -3-O-(6-O-p-kumaril) glukozid-5-O-glukozid, cijanidin-3-O-(6-O-p-kumaril) glukozid ). Osim cijanidina identifikovan je i peonidin sa derivatima: peonidin-3-O- glukozid, Peonidin-3-O-(6-O-p-kumaril) glukozid. 143 Tabela 78. LC-MS podaci identifikovanih antocijanskih komponenti MeOH ekstrakta herbe bosiljka (genotip Purple Ruffles) Pik br. Jedinjenje Rt (min) (M+H) + UVmax (nm) Molekulska formula 1 Cijanidin-3-O-glukozid 10.19 449 289, 528 C21H20O11 2 Peonidin-3-O- glukozid 11.21 463 280, 523 C22H23O11 3 Cijanidin 16.18 287 277, 539 C15H11O6 4 Cijanidin-3-O-(6-O-p-kumaril) glukozid-5-O-glukozid 19.50 757 282, 529 C36H37O18 5 Peonidin 20.49 301 273, 525 C16H13O6 6 Cijanidin-3-O-(6-O-p-kumaril) glukozid 23.88 595 282, 529 C30H27O13 7 Peonidin-3-O-(6-O-p-kumaril) glukozid 24.96 609 277, 525 C31H29O13 O OR2 OH OR1 OR3 HO + Slika 3. Strukturna formula antocijanskog derivata identifikovanog u herbi genotipa Purple ruffles Tabela 79. Hemijske formule identifikovanih antocijanskih derivata u herbi genotipa Purple ruffles Pik Supstitenti R1 R2 R3 1 Glukozid H H 2 Glukozid -OCH3 H 3 H H H 4 -(6“-O-p-kumaroil)-glukozid H Glukozid 5 H -OCH3 H 6 -(6“-O-p-kumaroil)-glukozid H H 7 -(6“-O-p-kumaroil)-glukozid -OCH3 H 144 Identifikovani antocijani u herbi genotipa Purple ruffles prikazani su karakteristiĉnim hromatogramom (Grafikon 34). Dominantno jedinjenje predstavlja cijanidin koji je prikazan pikom broj 3. Nakon hidrolize antocijana u hromatogramu prikazan je i pik identifikovane rozmaricinske kiseline. Grafikon 34. LC-MS fingerprintni hromatogram MeOH ekstrakta nakon hidrolize; crveno obojeni pikovi su identifikovani antocijanski derivati; RA – rozmaricinska kiselina. Dobijeni rezultati identifikovanih antocijana u skladu su sa istraņivanjima Phippen-a i Simon-a (1998). 145 6.3. EVALUACIJA GENOTIPOVA BOSILJKA PO BIOLOŠKIM OSOBINAMA 6.3.1. ANTIOKSIDATIVNA AKTIVNOST HERBE Postoji veliki broj metoda za odreĊivanje antioksidacionog kapaciteta. One se zasnivaju na razliĉitim mehanizmima odbrambenog sistema antioksidanasa, poput uklanjanja ili inhibicije slobodnih radikala ili helacije metalnih jona, koji bi u suprotnom doveli do nastajanja slobodnih radikala. U ovom radu je ispitivan antioksidativni potencijal ekstrakata herbe trinaest genotipova bosiljka. Meren je kapacitet ekstrakata da neutralińu stabilni slobodni radikal DPPH u uslovima in vitro. Ova metoda je pogodna za preliminarno odreĊivanje antioksidativnosti i dovoljno je osetljiva da moņe da detektuje antioksidante u malim koncentacijama. Koncentracija ekstrakta, koja je potrebna za inhibiciju 50% poĉetne koliĉine DPPH radikala (IC50) je varirala u ńirokom intervalu od 0,144 do 1,817 IC50 (mg/ml) (Tabela 80). Najveću aktivnost, odnosno, najveći antioksidativni kapacitet ispoljio je ekstrakt herbe genotipa Purple opal (IC50=0,144 mg/ml). Sa druge strane, najmanju aktivnost je pokazao genotip Cinnamon (IC50=1,817 mg/ml). Na osnovu dobijenih rezultata antioksidativne aktivnosti (IC50 mg/ml) ekstrakta herbe redosled genotipova je: Purple opal > Osmin > Lime > Siam queen > Purple ruffles > Compact > Holanđanin > Fino verde > Lattuga > Blu spice > Holy red i Genovese > Cinnamon. Antioksidativni potencijal herbe ispitivanih genotipova je znatno slabiji u odnosu na ABA kiselinu i Trolox. Ovo je razumljivo jer su to jedinjenja koja poseduju veoma visoku antioksidativnu aktivnost i najĉeńće se koriste kao pozitivna kontrola u istraņivanjima. Ispitivani genotipovi bosiljka su ispoljili homogenost po vrednostima sposobnosti neutralizacije DPPH radikala u ekstraktu herbe (cv<30%). 146 Najveće variranje utvrĊeno je kod genotipa Holy red (cv=7,95%), dok je najmanje zabeleņeno kod genotipa Genovese (cv=2,05%). Tabela 80. Statistiĉki pokazatelji antioksidativne aktivnosti (IC50 mg/ml*) ekstrakta herbe ispitivanih genotipova bosiljka - sposobnost neutralizacije DPPH radikala Genotip Min Max x s x s cv (%) Genovese 0,657 0,683 0,668 0,008 0,014 2,05 Lattuga 0,312 0,344 0,330 0,009 0,016 4,48 Fino verde 0,305 0,333 0,323 0,009 0,016 4,85 Holanđanin 0,306 0,322 0,314 0,005 0,008 2,63 Compact 0,305 0,319 0,312 0,004 0,007 2,38 Cinnamon 1,772 1,841 1,817 0,023 0,039 2,17 Lime 0,183 0,199 0,192 0,005 0,008 4,22 Siam queen 0,203 0,213 0,206 0,003 0,008 2,84 Blu spice 0,319 0,346 0,333 0,008 0,014 4,07 Purple opal 0,135 0,150 0,144 0,005 0,008 5,79 Purple ruffles 0,267 0,288 0,278 0,006 0,011 3,84 Osmin 0,181 0,196 0,186 0,005 0,008 4,52 Holy red 0,021 0,258 0,668 0,011 0,019 7,95 ASA 0,003 Trolox 0,003 *Vrednosti IC50 su utvrĊene linearne regresije i predstavljaju koncentraciju uzorka koja je potrebna da inhibira DPPH aktivnost za 50%. Prema rezultatima analize varijanse (F=2577,40; p<0,001) ispitivani genotipovi bosiljka se vrlo znaĉajno razlikuju prema proseĉnim IC50 vrednostima. Daljim poreĊenjem proseĉnih IC50 vrednosti dva genotipa bosiljka Tukey-evim testom utvĊeno je da se genotip Genovese ne razlikuje znaĉajno od genotipova Compact, Cinnamon i Purple opal; genotip Lattuga od genotipa Lime; genotip Fino verde od genotipa Blu spice-a i Holy red; genotip Holanđanin od genotipova Compact, Cinnamon, Siam queen i Osmin; genotip Compact od genotipova Cinnamon i Osmina; genotip Cinnamon od genotipa Osmin; genotip Lime od genotipa Purple opal; genotip Siam queen od genotipa Purple ruffles; genotip Blu spice od genotipa Holy red (Tabela 81). Po koliĉini etarskog ulja statistiĉki se znaĉajno razlikuju genotipovi Genovese i Osmin; Holanđanin i Purple ruffles; Cinnamon i Purple opal; Siam queen i Osmin. 147 Tabela 81. Rezultati poreĊenja proseĉnih IC50 vrednosti ekstrakta herbe genotipova bosiljka na osnovu Tukey-evog HSD testa Genotip Lattuga Fino verde Holanđa- nin Compact Cinna- mon Lime Siam queen Blu spice Purple opal Purple ruffles Osmin Holy red Prosek 0,330 0,323 0,314 0,312 1,817 0,192 0,206 0,333 0,144 0,278 0,186 0,668 Genovese 0,668 0,338** 0,344** 0,354** 0,355** -1,149** 0,476** 0,461** 0,334** 0,523** 0,390** 0,482** 0,425** Lattuga 0,330 0,007 0,016 0,018 -1,487** 0,138** 0,124** -0,003 0,186** 0,052* 0,144** 0,087** Fino verde 0,323 0,010 0,011 -1,494** 0,131** 0,117** -0,010 0,179** 0,046* 0,137** 0,081** Holanđanin 0,314 0,001 -1,503** 0,122** 0,107** -0,020 0,169** 0,036 0,128** 0,071** Compact 0,312 -1,505** 0,120** 0,106** -0,021 0,168** 0,035 0,126** 0,070** Cinnamon 1,817 1,625** 1,611** 1,484** 1,673** 1,539** 1,631** 1,574** Lime 0,192 -0,014 -0,141** 0,048* -0,086** 0,006 -0,051* Siam queen 0,206 -0,127** 0,062** -0,071** 0,020 -0,037 Blu spice 0,333 0,189** 0,0557* 0,147** 0,091** Purple opal 0,144 -0,133** -0,042 -0,099** Purple ruffles 0,278 0,092** 0,035 Osmin 0,186 -0,057** NZR0,05=0,047 NZR0,01=0,056 148 6.3.2. ANTIMIKROBNA AKTIVNOST ETARSKOG ULJA Antimikrobna aktivnost odreĊena je preko uticaja etarskog ulja ispitivanih genotipova bosiljka na odabrane test bakterije i gljive (mikromicete). Za odreĊivanje antibakterijske i antifungalne aktivnosti etarskih ulja korińćena je mikrodiluciona metoda. Antimikrobne aktivnosti izolovanih etarskih ulja poreĊene su sa komercijalnim antibioticima i antifugalnim sredstvima. Vrednosti minimalnih inhibitornih koncentracija (MIC) i minimalnih baktericidnih i fungicidnih koncentracija (MBC i MFC) izraņene su u µg/ml. 6.3.2.1. ANTIBAKTERIJSKA AKTIVNOST ETARSKOG ULJA Korińćenjem mikrodilucione metode pokazano je da u uslovima in vitro svih trinaest etarskih ulja ispoljava antibakterijsko dejstvo na Gram (+) i Gram (-) bakterije. Etarska ulja su delovala na sve bakterijske sojeve bakteriostatski, zaustavljajući njihov rast u koncentraciji od 0,009 do 41,50 μl/ml i baktericidno u koncentraciji od 0,28 do 135,00 μl/ml (Tabela 82). Referentni antibiotik streptomicin je delovao inhibitorno u koncentracijama od 1,25 do 10,00 μl/ml i baktericidno od 2,5 do 25,00 μl/ml, dok su vrednosti za ampicilin iznosile od 50,00 do 100,00 μl/ml inhibitorni i od 100,00 do 150,00 μl/ml za baktericino. Najjaĉe bakteristatsko delovanje na sve bakterije pokazalo je etarsko ulje genotipa Lime sa vrednostima MIC od 0,18 do 5,48 μl/ml ( x MIC=1,94 μl/ml), dok je najslabije dejstvo ispoljilo etarsko ulje genotipa Holy red sa vrednostima MIC od 0,34 do 41,50 μl/ml ( x MIC =12,46 μl/ml) (Tabela 82). Redosled genotipova bosiljka prema ukupnom proseĉnom bakteristatskoj aktivnosti etarskog ulja na Gram (+) i Gram (-) bakterije (MIC μl/ml) je: Lime (1,94) > Holanđanin (2,42) > Blu spice (3,48) > Lattuga (3,54) > Osmin (3,66) > Siam queen (4,14) > Fino verde (4,73) > Compact (4,92) > Genovese (6,06) > Purple opal (7,01) > Purple ruffles (9,08) > 149 Cinnamon (9,66) > Holy red (12,46) (Grafikon 35). MIC MFC 6,06 3,54 4,73 2,42 4,92 9,66 1,94 4,14 3,48 7,01 9,08 3,66 12,4612,13 7,12 9,45 6,31 11,21 19,39 9,86 15,26 22,19 14,04 24,56 10,1 63 G e n o v es e L a tt u g a F in o v er d e H o la n d ja n in C o m p a c t C in n a m o n L im e S ia m q u e en B lu s p ic e P u rp le o p a l P u rp le r u ff le s O sm in H o ly r ed Genotipovi 0 10 20 30 40 50 60 70 K o n ce n tr ac ij e (µ l/ m l) Grafikon 35. Proseĉne vrednosti antibakterijskog dejstva etarskog ulja (MIC i MBC μl/ml) ispitivanih genotipova na Gram (+) i Gram (-) bakterije Etarsko ulje genotipa Holanđanin ispoljilo je najjaĉe baktericidno delovanje sa vrednostima MBC od 4,39 do 10,95 μl/ml ( x MBC=6,31 μl/ml), dok je najslabije delovanje pokazalo etarsko ulje genotipa Holy red sa vrednostima MBC od 22,50 do 124,50 μl/ml ( x MBC=63,00 μl/ml). Prema baktericidnoj aktivnosti etarskog ulja na Gram (+) i Gram (-) bakterije (MBC μl/ml) redosled genotipova bosiljka je: Holanđanin (6,31) > Lattuga (7,12) > Fino verde (9,45) > Lime (9,86) > Osmin (10,10) > Compact (11,21) > Genovese (12,13) > Purple opal (14,04) > Siam queen (15,26) > Cinnamon (19,39) > Blu spice (22,19) > Purple ruffles (24,56) > Holy red (63,00) (Grafikon 35). MeĊu bakterijama, najosetljivijom na delovanje svih ispitivanih etarskih ulja pokazala se E. coli, ali i S. typhimurium (opseg MIC vrednosti je 0,18-5,59 μl/ml za E. coli, a 0,28-13,25 μl/ml za S. typhimurium). 150 Generalno, Gram (+) bakterijski sojevi pokazali mnogo otporniji na delovanje svih testiranih ulja, nego Gram (–) bakterijski sojevi (Grafikon 36). Grafikon 36. Proseĉne vrednosti mikrobistatskog (MIC μl/ml) i mikrobicidnog (MBC μl/ml) dejstva ulja svih ispitivanih genotipova bosiljka Najniņa potrebna koncentracija ulja koja inhibira rast bakterijskog soja M. flavus bila je kod genotipa Compact (0,009 μl/ml), dok je koncentracija ulja genotipa Holy red od ĉak 41,50 μl/ml bila potrebna da se inhibira bakterijski soj B. cereus (Tabela 82). Minimalna koncentracija etarskog ulja genotipa Compact koja je delovala na bakterijski soj E. coli, je 0,35 μl/ml, kao i ulja genotipa Lime na testirani bakterijski soj B. cereus. Nasuprot tome, najvińa koncentracija koja je bila potrebna da se izvrńi baktericidno delovanje bila je 135,00 μl/ml i 124,50 μl/ml, u sluĉaju etarskih ulja genotipova Blu spice i Holy red, u oba sluĉaja na najotporniji bakterijski soj u ovom istraņivanju - Listeria monocytogenes. Testirana ulja su imala znatno jaĉe delovanje na bakterijske sojeve u odnosu na komercijalni antibiotik ampicilin. S obzirom da se ampicilin koristi u leĉenju infekcija izazvanih stafilokoknim bakterijama neka od ispitivanih ulja maogla bi se koristiti u terapeutske svrhe jer su pokazala dobar efekat na S. aureus. Komercijalni antibiotik streptomicin je imao jaĉe dejstvo nego ampicilin. Pojedina etarska ulja su pokazala slabiji antimikrobni efekat na bakterijske sojeve u odnosu na komercijalni antibiotik streptomicin. MeĊutim, treba imati u vidu da ulja imaju mnogo manje ńtetne efekte na organizam nego antibiotici. 151 Tabela 82. Antibakterijska aktivnost (MIC i MBC µg/ml) etarskog ulja ispitivanih genotipova bosiljka i kontrolnih antibiotika Genotip Gram (+) Gram (-) Bacillus cereus Staphylococcus aureus Micrococcus flavus Listeria monocytogenes Enteroccocus faecalis Pseudomonas aeruginosa Salmonella typhimurium Escherichia coli Genovese MIC MBC 5,39 10,78 5,39 10,78 5,39 10,78 5,39 10,78 10,78 21,57 5,39 10,78 5,39 10,78 5,39 10,78 Lattuga MIC MBC 0,14 0,67 5,43 10,85 5,43 10,85 10,85 21,70 5,43 10,85 0,34 0,67 0,34 0,67 0,34 0,67 Fino verde MIC MBC 5,40 10,80 5,40 10,80 5,40 10,80 2,70 5,40 5,40 10,80 2,70 5,40 5,40 10,80 5,40 10,80 Holanđanin MIC MBC 0,14 4,39 2,75 5,49 2,20 4,39 5,49 10,96 5,49 10,96 2,75 5,49 0,28 4,39 0,28 4,39 Compact MIC MBC 0,35 0,68 5,50 11,00 0,009 11,00 11,00 22,00 11,00 22,00 11,00 22,00 0,35 0,68 0,18 0,35 Cinnamon MIC MBC 4,70 9,39 11,74 23,48 4,70 9,39 23,48 46,95 11,74 23,48 11,74 23,48 4,70 9,39 4,70 9,39 Lime MIC MBC 0,18 0,34 0,68 21,90 2,71 21,90 5,48 10,80 5,48 21,90 0,34 0,68 0,34 0,68 0,34 0,68 Siam queen MIC MBC 1,25 4,50 4,50 9,05 4,50 9,05 9,05 45,25 9,05 22,60 2,25 22,60 1,25 4,50 1,25 4,50 Blu spice MIC MBC 0,11 0,57 9,00 9,00 0,11 9,00 9,00 135,00 9,00 22,50 0,11 0,28 0,28 0,57 0,28 0,57 Purple opal MIC MBC 10,81 21,63 10,81 21,63 10,81 21,63 10,81 21,63 10,81 21,63 0,67 1,38 0,67 1,38 0,67 1,38 Purple ruffles MIC MBC 10,91 21,83 10,91 21,83 0,35 21,83 21,83 43,65 21,83 21,83 5,46 21,83 0,68 21,83 0,68 21,83 Osmin MIC MBC 0,67 1,34 10,77 21,55 0,34 10,77 10,77 21,55 5,34 10,77 0,67 13,45 0,34 0,67 0,34 0,67 Holy red MIC MBC 41,50 83,00 8,83 41,50 2,20 41,50 2,20 124,50 8,83 124,50 22,50 41,50 13,25 22,50 0,34 25,00 Streptomicin MIC MBC 1,25 2,50 10,00 25,00 1,25 2,50 10,00 25,00 2,50 5,00 1,25 2,50 1,25 2,50 5,00 10,00 Ampicillin MIC MBC 100,00 150,00 100,00 150,00 100,00 150,00 100,00 150,00 100,00 150,00 50,00 100,00 50,00 100,00 50,00 100,00 152 6.3.2.2. ANTIFUNGALNA AKTIVNOST ETARSKOG ULJA Korińćenjem mikrodilucione metode pokazano je da u uslovima in vitro svih trinaest testiranih etarskih ulja ispoljava antfungalnu aktivnost. Etarska ulja su delovala na sve testirane gljive fungistatski, zaustavljajući njihov rast u koncentraciji od 0,08 do 8,83 μl/ml i fungicidno u koncentraciji od 0,14 do 27,00 μl/ml (Tabela 83). Referentni mikotik ketokonazol je delovao inhibitorno u koncentraciji od 10,00 do 50,00 μl/ml i fungicidno u koncentraciji od 25,00 do 150,00 μl/ml, a bifonazol inhibitorno od 100,00 do 200,00 μl/ml i fungicidno od 100,00 do 250,00 μl/ml. Sva ispitivana ulja pokazala su bolju antifungalnu aktivnost od komercijalnih antimikotika. Najjaĉe fungistatsko dejstvo na gljive ispoljilo je etarsko ulje genotipa Osmin vrednostima MIC od 0,08 do 1,07 μl/ml ( x MIC=0,47 μl/ml), dok je najslabije delovalo etarsko ulje genotipa Holy red sa vrednostima MIC od 4,42 do 8,83 μl/ml ( x MIC =5,05 μl/ml) (Tabela 83). Redosled genotipova bosiljka prema ukupnom proseĉnom fungistatskom uticaju etarskog ulja (MIC μl/ml) je: Osmin (0,47) > Lattuga (0,81) > Purple opal (0,82) > Lime (0,85) > Genovese (0,92) > Cinnamon (1,00) > Compact (1,04) > Holanđanin (1,07) > Purple ruffles (1,09) > > Fino verde (1,64) > Siam queen (1,86) > Blu spice (3,04) > Holy red (5,05) (Grafikon 37). Najjaĉe fungicidno delovanje na sve gljive ispoljilo je etarsko ulje genotipa Lime sa vrednostima MFC od 1,08 do 4,34 μl/ml ( x MFC=2,32 μl/ml), dok je najslabije dejstvo pokazalo etarsko ulje genotipa Holy red sa vrednostima MFC od 8,83 do 22,07 μl/ml ( x MBC=12,61 μl/ml). Genotipovi bosiljka prema ukupnom proseĉnom fungicidnom uticaju etarskog ulja na gljive (MFC μl/ml) mogu se poreĊati na sledeći naĉin: Lime (2,32) > Cinnamon (2,71) > Osmin (2,79) > Purple opal (3,40) > Siam queen (3,64) > Genovese (3,69) > Compact (3,81) > Holanđanin (3,91) > Purple ruffles (4,21) > Lattuga (4,69) > Blu spice (6,75) > Fino verde 153 (8,10) > Holy red (12,61) (Grafikon 37). MIC MBC 0,92 0,81 1,64 1,07 1,04 1 0,85 1,86 3,04 0,82 1,09 0,47 3,04 3,69 4,69 8,1 3,91 3,81 2,71 2,32 3,64 6,75 3,4 4,21 2,79 12,61 G en o ve se L a tt u g a F in o v er d e H o la n d ja n in C o m p a ct C in n a m o n L im e S ia m q u ee n B lu s p ic e P u rp le o p a l P u rp le r u ff le s O sm in H o ly r ed Genotipovi 0 2 4 6 8 10 12 14 K o n ce n tr ac ij e (µ l/ m l) Grafikon 37. Proseĉne vrednosti antifungalnog dejstva (MIC/MFC μl/ml) etarskog ulja ispitivanih genotipova bosiljka MeĊu gljivama najsenzitivnije na delovanje svih ispitivanih etarskih ulja pokazale su se: Aspergillus ochraceus, Penicilium ochrochloron i Penicilium funiculosum (MBC=10,00 μl/ml), dok je najrezistentnija gljiva Aspergillus niger (MBC=50,00 μl/ml). Testirana etarska ulja ispitivanih genotipova bosiljka imala su znatno jaĉe delovanje na gljive u odnosu na oba komercijalna antimikotika ketokonazol i bifonazol. Dobijeni rezultati istraņivanja ukazuju na veću otpornost bakterijskih sojeva na ispitivana etarska ulja u odnosu na gljive. Povećana otpornost Gram negativnih bakterija je posledica razliĉite graĊe ćelijskog zida Gram pozitivnih i Gram negativnih mikroorganizama. Gram pozitivne bakterije imaju ćelijsku membranu i sloj peptidoglikana, dok Gram negativne bakterije imaju i spoljańnji lipidni dvosloj u kome se nalazi lipopolisaharid (LPS). Ćelijski zid Gram negativnih bakterija se zbog kompleksnijeg sastava ponańa kao barijera spoljnim supstancama (Preuss i sar. 2005). 154 Tabela 83. Antifungalna aktivnost (MIC i MFC µg/ml) etarskog ulja genotipova bosiljka i kontrolnih antimikotika Genotip Gljive Aspergillus ochraceus Aspergillus versicolor Aspergillus niger Aspergillus fumigatus Trichoderma viride Penicillium ochrochloron Penicilium funiculosum Genovese MIC MFC 1,07 2,15 0,53 8,60 1,07 4,30 1,07 2,15 1,07 2,15 0,53 2,15 1,07 4,30 Lattuga MIC MFC 0,26 0,26 0,54 8.68 1,08 8,68 1,08 4,34 1,08 2,17 0,54 4,34 1,08 4,34 Fino verde MIC MFC 1,35 2,70 0,67 10,80 2,70 27,00 1,35 2,70 1,35 2,70 1,35 5,40 2,70 5,40 Holanđanin MIC MFC 1,37 2,74 0,68 5,48 1,37 2,74 0,68 5,48 1,37 2,74 0,68 2,74 1,37 5,48 Compact MIC MFC 0,13 0,27 0,55 8,81 1,10 4,40 1,10 2,20 1,10 2,20 1,10 4,40 2,20 4,40 Cinnamon MIC MFC 1,17 2,38 0,59 4,70 1,17 2,38 0,59 2,38 1,17 2,38 1,17 2,38 1,17 2,38 Lime MIC MFC 1,08 2,17 0,54 4,34 1,08 2,17 0,54 1,08 1,08 2,17 0,54 2,17 1,08 2,17 Siam queen MIC MFC 0,57 0,57 2,26 4,53 2,26 4,53 2,26 4,53 2,25 4,53 1,13 2,26 2,26 4,53 Blu spice MIC MFC 2,25 2,25 2,25 9,00 5,00 9,00 5,00 9,00 2,25 4,50 2,25 4,50 2,25 9,00 Purple opal MIC MFC 1,08 1,08 0,53 4,33 0,93 4,33 0,53 2,17 1,08 2,17 0,53 4,33 1,08 4,33 Purple ruffles MIC MFC 1,09 1,09 0,55 4,37 1,09 8,73 1,09 4,37 1,09 2,18 0,55 4,37 2,18 4,37 Osmin MIC MFC 0,08 0,14 0,27 4,31 1,07 4,31 0,53 2,16 0,53 2,16 0,27 2,16 0,53 4,31 Holy red MIC MFC 4,42 8,83 4,42 8,83 8,83 22,07 4,42 8,83 4,42 8,83 4,42 8,83 4,42 22,07 Ketokonazol MIC MFC 10,00 25,00 25,00 50,00 50,00 150,00 25,00 50,00 25,00 100,00 10,00 25,00 10,00 25,00 Bifonazol MIC MFC 100,00 200,00 100,00 200,00 150,00 200,00 150,00 200,00 200,00 250,00 150,00 200,00 200,00 250,00 155 7. DISKUSIJA Evaluacija odabranih genotipova bosiljka na nivou fenotipa, po obliku izraņenosti osobina izvrńena je za kvantitativne i kvalitativne osobine. Najveći broj poljoprivredno znaĉajnih osobina koje se ņele dobiti oplemenjivanjem spadaju u kvantitativne osobine ĉija je osnova poligena. Fenotipska varijabilnost kvantitativnih osobina uslovljena je razlikama u genotipu i faktorima spoljne sredine, te njihovom interakcijom Pri izradi plana i programa ove doktorske disertacije pońlo se od pretpostavki da: izmeĊu ispitivanih genotipova postoje razlike u agro-morfolońkim, hemijskim i biolońkim osobinama i da shodno tome mogu imati razliĉitu upotrebnu vrednost. Dvofaktorskom analizom varijanse potvrĊena je hipoteza o razlikama u agro-morfolońkim osobinama. Kod analiziranih svojstava: visina biljka, ńirina biljka, duņina lista, ńirina lista, duņina lisne drńke, duņina cvasti, broj cvetnih loņa, prinos sveņe herbe po biljci i prinos suve herbe po biljci pojavile su se statistiĉki visoko znaĉajne razlike kako izmeĊu genotipova, tako i izmeĊu godina. Visoka znaĉajnost interakcije genotip/godina ukazuje na varijabilnost svojstava pojedinih genotipova zavisno od vegetacione sezone. Na nivou svih trinaest genotipova za analizirana kvantitativna svojstava, genetiĉka varijansa je ĉinila najveći deo ukupne fenotipske varijanse, dok je uticaj ekolońkih faktora bio znatno manji. Varijansa interakcija je, uglavnom, uticala srazmerno veoma malo na varijaciju fenotipa. Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za sve ispitivane agro- morfolońke osobine iznosio je preko 99% ńto ukazuje na to da su analizirane osobine genetiĉki snaņno uslovljene i u visokom stepenu nasledne. Veliki udeo genetiĉkih faktora, kao i srazmerno manji uticaj ekolońkih ĉinilaca u varijaciji fenotipa, je posledica delovanja major gena koji su zajedno sa kompleksom minor gena, uticali na formiranje fenotipa. Ovo nam potvrĊuje hipotezu da se radi o genetiĉki divergentnom materijalu, te da su razlike u genotipu osnov variranja osobina, i da su osobine u visokom stepenu nasledne. PoreĊenja nańih sa rezultatima drugih istraņivaĉa, na istim genotipovima, u razliĉitim agroekolońkim uslovima ukazuju na povoljne uslove za proizvodnju bosiljka kod nas. 156 Naime, u ogledima koji su sprovedeni u Evropi, na istim genotipovima, dobijene su neńto niņe proseĉne vrednosti za agro-morfolońke parametre (De Masi i sar. 2006, Haban i sar. 2007, Labra i sar. 2004, Marroti i sar. 1996,). I u agroekolońkim uslovima SAD, dobijene su niņe vrednosti za agro-morfolońke parametre nego u nańim istraņivanjima (Simon i sar. 1999; Vieira i sar. 2006). Bosiljak je termofilna biljna vrsta i najbolje rezultate postiņe u toplijim krajevima ńto je potvrĊeno u istraņivanjima Abduelrahman-a i sar. (2009) i Javanmardi-ja i sar. (2002). Proizvodnja bosiljka u severnim podruĉjima limitirana je hladnijom klimom, pa je stoga kvalitet etarskog ulja i herbe u tim krajevima znatno niņi od bosiljka gajenog kod nas (Nurzyńska-Wierdak, 2007; Seidler-Łożykowska i Galambosi, 2008). Potvrda za ovu tezu su istraņivanja Jelaĉić (2003) i Adamović (2013) na odomaćenim populacija bosiljka u Srbiji. Ovo upućuje na fenotipsku plastiĉnost i prilagodljivost prouĉavanih genotipova bosiljka i na povoljne agroekolońke uslove Srbije za gajenje Ocimum vrsta. Dendrogram klaster analize za ispitivane kvantitativne osobine, pokazuje postojanje fenotipski razliĉitih grupa i podgrupa izmeĊu ispitivanih genotipova. To nam ukazuje da je ispitivani materijal divergentan. Analizirana su i kvalitativna svojstva stabljike, lista i cvasti na osnovu morfolońkih markera po procedurama UPOV-a, i konstatovane su razlike izmeĊu ispitivanih genotipova. Kvalitativne karakteristike su veoma znaĉajne za evaluaciju ispitivanih genotipova. Ocena dekorativne vrednosti bosiljka u velikoj meri zavisi od kvalitativnih osobina, prvenstveno: boje i oblika lista, cvasti i stabljike. Atraktivni se smatraju genotipovi bosiljka niskog rasta, ņbunastog habitusa, zbijenih dihazijalnih cvasti a poņeljna je ljubiĉasta pigmentacija. Prvu grupu ĉine tri genotipa ocenjenih kao atraktivni: Compact, Siam queen i Lattuga. Drugu grupu ĉine pet genotipova ocenjnih kao dekorativni: Purple opa, Purple ruffles Osmin, Holy red i Lime. Treću grupu ĉine dva genotipa ocenjna kao srednje dekorativni: Cinnamon i Blu spice. Ĉetvrtu grupu ĉine tri genotipa ocenjena kao malo dekorativni: Fino verde, Holanđanin i Genovese. 157 Pokazalo se da je obojenost biljnih organa antocijanima najznaĉajnija osobina za razdvajanje populacija u grupe i podgrupe, ńto je u skladu sa rezultatima do kojih je dońla Jelaĉić (2003). TakoĊe, dendrogram dobijen klaster analizom, za ispitivane kvalitativne osobine, ukazuje na postojanje fenotipski razliĉitih grupa i podgrupa, odnosno, divergentnosti ispitivanih genotipova. Ovo potvrĊuje hipotezu da izmeĊu ispitivanih genotipova bosiljka postoje razlike u kvalitativnim osobinama Genotipovi bosiljka se meĊu sobom znaĉajno razlikuju i po koliĉini (%) etarskog ulja u suvoj herbi. Proseĉna koliĉina etarskog ulja u herbi ispitivanih genotipova je iznosila od 0,61% (Fino verde) do 1,05 % (Purple ruffles). Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za koliĉinu etarskog ulja iznosio je preko98% ńto ukazuje na to da je ova osobina genetiĉki snaņno uslovljena i u visokom stepenu nasledna. Generalno gledano, svi ispitivani genotipovi su kvalitetni i bogati etarskim uljem. Dobijene proseĉne vrednosti koliĉine etarskog ulja su u saglasnosti sa rezultatima Wetzeil-a i sar. (2002); Telci i sar. (2006); Ramezani i sar. (2009); Gonceariuc-a i sar. (2012b). Dok su, pojedini istraņivaĉi dobili veće koliĉine etarskog ulja kod sliĉnih ispitivanih genotipova bosiljka (Elementi i sar. 2006; Nurzyńska-Wierdak, 2007; Gonceariuc, 2008b; Valtcho i sar. 2008). Najĉeńće pominjani uzroci varijacije u koliĉini etarskog ulja su: osobenosti genotipa, geografsko poreklo, vreme uzimanja uzorka za analize, odnosno faze ontogenetskog razvića bosiljka i naĉin ekstrakcije etarskog ulja (Grayer i sar. 1996; Werner i sar. 2006; Gille i sar. 2008). Hromatografska GC/MS metoda, za analizu etarskih ulja, omogućila je identifikaciju velikog broja komponenti. U etarskim uljima identifikovano je 75 komponenti. Od identifikovanih komponenti 29 pripadaju monoterpenima, 33 seskviterpenima, 6 fenilpropanoidima i 7 drugim tipovima jedinjenja. U etarskom ulju genotipa Fino verde identifikovano je najvińe komponenti (63) a najmanje kod genotipa Siam queen (37). 158 Rezultati gasno-masene hromatografije etarskih ulja ispitivanih genotipova su uporedivi i u skladu sa rezultatima drugih istraņivaĉa. Broj identifikovanih komponenti u etarskom ulju bosiljka u drugim istraņivanjima je veoma varijabilan. Hasegawa i saradnici (1997) su u etarskom ulju razliĉitih genotipova bosiljka identifikovali, ĉak, 135 komponenti. U najnovijim istraņivanjima Pripdeevech i sar. (2010) identifikovali su 80, a Liber i sar. (2011) su identifikovali 87 komponenti. PoreĊenjem nańih rezultata, sa rezultatima drugih istraņivanja ustanovljeno je da su analitiĉke metode koje smo koristili savremene i pouzdane. Na osnovu hemijskog sastava etarskih ulja definisano je ńest hemotipova (linalolni, linalol/metil cinamatni, citralni, metil kavikolni, bisabolenski i kariofiklenski). Linalolnom hemotipu pripadaju genotipovi: Osmin (58,59%), Fine verde (54,95%), Holanđanin (53,28), Genovese (50,39%), Purple opal (41,20%), Compact (34,20%) i Lattuga (30,32%). Genotip Cinnamon koga karakterińu linalol sa 31,78% i metil cinamat sa 31,41% pripada linalolno/metil cinamatnom hemotipu, dok je Lime sa 16,12% svrstan u citralni hemotip. Sa 83,63% metil kavikola, genotip Siam queen pripada metil kavikolnom hemotipu. Genotip Blu spice sa 23,84% β-bisabolena je svrstan u bisabolenski, genotip Holy red sa 63,80% β-kariofilena u kariofilenski hemotip. Broj identifikovanih hemotipova u etarskom ulju ispitivanih genotipva bosiljka, ukazuje na divergentnost u hemijskom sastavu ńto potvrĊuje polaznu hipotezu u ovom istraņivanju. U nańem istraņivanju linalolni hemotip je dominantan u etarskom ulju ispitivanih genotipova bosiljka, ńto je u saglasnosti sa istraņivanjima Jelaĉić, (2003); Labre i sar. (2004); Habana i sar. (2007). Variranje hemijskog sastava etarskog ulja, terpenoidna i feniolpropanoidna frakcije, u vrstama roda Ocimum je pod strogom genetiĉkom kontrolom. Klimatski ĉinioci, lokalitet, plodnost zemljińta, faza razvoja, vreme ņetve, tehnika izolacije i skladińtenje, takoĊe utiĉu na hemijski sastav etarskih ulja (Hiltunen, R. 1999). Uloga polifenolnih jedinjenja u prevenciji bolesti je veoma ĉesta tema u istraņivanjima. Poznata je ĉinjenica da biljna polifenolna jedinjenja poseduju antioksidativnu aktivnost i 159 igraju vaņnu ulogu u spreĉavanju mnogih hroniĉnih bolesti, kao i da pokazuju antibakterijsko, antigljiviĉno i antiinflamatorno delovanje (Gross, 2004). Uzimajući u obzir znaĉaj polifenolnih jedinjenja u biolońkim sistemima, ispitan je i njihov sadrņaj u trinaest introdukovanih genotipova bosiljka. Ukupni fenoli u ekstraktima herbe bosiljka odreĊeni su po Folin-Ciocalteu metodi. Njihov sadrņaj u herbi genotipova bosiljaka iznosio je od 11,32 mg GAE/g (Compact) do 60,25 mg GAE/g (Purple opal). Ovo nam potvrĊuje hipotezu o divergentnosti genotipova bosiljka po sadrņaju ukupnih fenola. Variranje u sadrņaju ukupnih fenola u herbi ukazuje na razliĉiti lekoviti potencijal ispitivanih genotipova bosiljka. S tim u vezi, pojedini genotipovi mogu imati veću upotrebnu vrednost kao biljna lekovita sirovina. PoreĊenje nańih rezultata o sadrņaju ukupnih fenola sa istraņivanjima drugih, ukazuje na kvalitet herbe ispitivanih genotipova. U Ĉeńkoj, u ogledima sa sliĉnim genotipovima bosiljka dobijen je znatno manji sadrņaj ukupnih fenola (Vábková i Neugebauerová, 2010; 2011; 2012). Bosiljak proizveden u agroekolońkim uslovima Indije sadrņao je vińe ukupnih fenola u herbi (Hakim i sar. 2008). U nańim istraņivanjima sadrņaj ukupnih fenola u vrsti Ocimum sanctum je u saglanosti sa istraņivanjima Gajule i sar. (2009). Generalno, sadrņaj ukupnih fenola zavisi od mnogih faktora. Agroekolońki uslovi i genotip su limitirajući faktori (Kwee i sar. 2011; Nguyen i sar. 2008; Vábková i Neugebauerová, 2011) za sadrņaj fenola u bosiljku. TakoĊe, metoda ekstrakcije utiĉe na njihov sadrņaj (Wangcharoen i Morasuk, 2007). Antocijani kao sastavni deo fenolnog kompleksa predstavljaju znaĉajnu grupu sekundarnih metabolita u biljkama. Njihova znaĉajna osobina je antioksidativna aktivnost, koja igra vaņnu ulogu u spreĉavanju kardiovaskularnih bolesti, kancera i dijabetesa (Konczak i Zhang, 2004). Poznavajući znaĉaj antocijana, opredelili smo se za odreĊivanje njihovog sadrņaja i sastava u nańim istraņivanjima. Od trinaest ispitivanih genotipova antocijani su detektovani u pet genotipova: Siam queen, Purple opal, Purple ruffles, Osmin i Holy red i u njima je odeĊen 160 ukupan sadrņaj antocijana. U zelenim genotipovima sadrņaj nije odreĊivan, a u preliminarnim istraņivanjima kod genotipova Blu spice i Cinnamon sadrņaj antocijana nije detektovan. Dobijeni rezultati pokazuju da je najveći sadrņaj antocijana dobijen kog genotipa Purple ruffles koji se odlikuje najjaĉom pigmentacijom. TakoĊe, genotipovi Purple opal i Osmin su intenzivno obojeni antocijanima. Najmanji sadrņaj antocijana dobijen je u herbi genotipova Holy red i Siam queen. Holy red je genotip sa delimiĉnom pigmentacijom po celoj biljci, dok je Siam queen pigmentisan samo u vrńnom delu. Razliĉiti sadrņaj antocijana u herbi ukazuje na razliĉiti lekoviti potencijal ispitivanih genotipova. Osim toga, genotipovi sa antocijanskim pigmentima imaju atraktivan izgled i dekorativniji su. Sadrņaj antocijana u bosiljku je malo prouĉavan. Dobijeni rezultati u tim istraņivanjima su teńko poredivi, a razlozi su: razliĉite tehnike izolovanja antocijana i naĉini pripreme sirovine (sveņa i suva herba). PoreĊenjem nańih rezulata sa drugim rezultatima moņe se zakljuĉiti da nańi ispitivani genotipovi imaju manji sadrņaj antocijana (Phippen i Simon, 1998; Gajula i sar. 2009; Kwee i sar. 2011). Kao jedna od mera povećanja sadrņaja antocijana u bosiljku je prihrana bosiljka selenom (Hawrylak-Nowak, 2008). Izolovani antocijani su veoma nestabilna jedinjenja i veoma su podloņni degradaciji. Na njihovu stabilnost utiĉe nekoliko faktora: pH sredine, temperatura skladińtenja, hemijska struktura, svetlo, kiseonik, rastvaraĉi, prisustvo enzima, flavonoida, proteina i metalni joni (Castañeda-Ovando i sar. 2009). Iz tih razloga hemijska stabilizacija antocijana je oteņana ńto se pokazalo u nańem eksperimentu. U ovom eksperimentu kod genotipa Purple ruffles identifikovano je sedam antocijana, a dominantno jedinjenje predstavlja cijanidin sa svojim glikozidima. Pored cijanidina izolovan je i peonidin. Struktura izdvojenih antocijana je u saglasnosti sa rezultatima do kojih su dońli Phippen i Simon (1998). Na osnovu prouĉene literature pronaĊen je samo jedan rad koji se odnosi na 161 temu identifikacije antocijana u bosiljku. Phippen i Simon (1998) su izolovali i identifikovali antocijane iz sveņe herbe razliĉitih genotipova. Uspeli su da identifikuju 14 antocijana genotipa Purple ruffles. Poznato je da većina zaĉinskih biljaka ispoljava znaĉajnu antimikrobnu aktivnost, ali ogroman broj publikacija ukazuje i na njihove snaņne antioksidativne efekte, pa mnoge od njih mogu posluņiti kao alternativa sintetiĉkim antioksidantima i aditivima. Znaĉaj antioksidativnog delovanja opredelio nas je da ispitamo antioksidacioni kvalitet herbe nańih genotipova. Da bi se odredio antioksidativni kapacitet razvijen je velik broj metoda. U realizaciji ove disertacije korińćena brza i jednostavana metoda odreĊivanja antioksidativnog kapaciteta u kojoj DPPH (1,1-difenil-2-pikrilhidrazil) kao stabilna slobodno-radikalska forma direktno reaguje sa ispitivanim biljnim ekstraktima ili jedinjenjima. Ispitivani genotipovi bosiljka znaĉajno su se razlikovali u antioksidativnoj aktivnosti (od 0,144 mg/ml - 1,817 mg/ml). Najveća aktivnost je ispoljena kod genotipa Purple opal, ljubiĉastog bosiljka. Pored ovog genotipa visoku sposobnost neutralizacije DPPH radikala pokazali su genotipovi Osmin i Lime. Znaĉajno najslabiju aktivnost ispoljio je genotip Cinnamon. Visoka antioksidativna aktivnost genotipa Purple opal u saglasnostima je sa istraņivanjima Vábkove i Neugebauerove (2010). Antioksidativna aktivnost je sastavni deo lekovitog potencijala biljne sirovine. Dobijeni rezultati potvrĊuju hipotezu o razliĉitom lekovitom potencijalu ispitivanih genotipova bosiljka. Postojanje brojnih komercijalnih antibiotika i prehrambenih aditiva za kontrolu infekcija i bolesti ljudi moņe dovesti do antibiotske rezistencije humanih patogena. Pored rezistencije mikroorganizama, veliki problem predstavlja i ĉitav niz razliĉitih neņeljenih efekata koje u organizmu domaćina moņe izazvati svaka, a naroĉito nepravilna upotreba hemioterapeutika i antibiotika. Najvaņniji od njih su toksiĉke reakcije, 162 preosetljivost, pojava i perzistencija rezistentnih sojeva, kao i razliĉite biolońke komplikacije u organizmu domaćina. U ovim istraņivanjima, za odreĊivanje antimikrobne aktivnosti etarskih ulja izabrana je mikrodiluciona metoda jer je opńte prihvaćena a rezultati uporedivi sa literaturnim podacima. Dobijeni rezultati antimikrobne aktivnosti ukazuju na veću otpornost testiranih bakterijskih sojeva na ispitivana etarska ulja u odnosu na gljive, ńto je u saglasnosti sa rezultatima Boņin i sar. (2006) Najjaĉe bakteristatsko delovanje, na odabrane bakterije, ostvarilo je etarsko ulje genotipa Lime. Dok je najjaĉe baktericidno delovanje ispoljilo etarsko ulje genotipa Holanđanin. Najslabije delovanje na bakterije ostvarilo je etarsko ulje genotipa Holy red. Najsenzitivnijom na delovanje svih ispitivanih etarskih ulja pokazale su se bakterije Escherichia coli i Salmonella typhimurium Generalno, Gram (+) bakterijski sojevi su se pokazali mnogo otpornijim na delovanje svih testiranih ulja, nego Gram (–) sojevi. Povećana otpornost Gram negativnih bakterija je rezultat u graĊi ćelijskog zida Gram pozitivnih i Gram negativnih mikroorganizama. Ćelijski zid Gram negativnih bakterija se zbog kompleksnijeg sastava ponańa kao barijera spoljnim supstancama (Preuss i sar. 2005). Literaturni izvori (Hyldgaard i sar. 2012) navode da su Gram (-) generalno osetljivije od Gram (+) bakterija. Najjaĉe fungistatsko dejstvo, na odabrane gljive, pokazalo je etarsko ulje genotipa Osmin, a najjaĉe fungicidno delovanje etarsko ulje genotipa Lime. Najslabije delovanje (fungistatiĉno i fungicidno) ispoljilo je etarsko ulje genotipa Holy red. MeĊu gljivama, najsezitivnije, na delovanje svih ispitivanih etarskih ulja, pokazale su se: Aspergillus ochraceus, Penicilium ochrochloron i Penicilium funiculosum. Ovi rezultati su u skladu sa rezultatima Hussain i sar. (2008). 163 8. ZAKLJUČAK Na osnovu rezultata istraņivanja moņe se zakljuĉiti: Da je za analizirane kvantitativne osobine, na nivou trinaest genotipova, genetiĉka varijansa ĉinila najveći deo ukupne fenotipske varijanse. Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za agro-morfolońke osobine iznosio h2>99%. Ńto znaĉi da su osobine genetiĉki snaņno uslovljene i u visokom stepenu nasledne. Te da se radi o genetiĉki divergentnom materijalu i da su razlike u genotipu osnov sveg variranja. Da je na osnovu analiziranih kvalitativnih svojstva stabljike, lista i cvasti (morfolońkih markera po procedurama UPOV-a), konstatovane razlike izmeĊu ispitivanih genotipova. Ocena dekorativne vrednosti genotipova bosiljka izvrńena je na osnovu kvantitativnih i kvalitativnih osobina lista, cvasti i stabljike. Da je ocenjena dekorativna vrednost genotipova na osnovu kvalitativnih i kvantitativnih osobina stabljike, lista i cvasti. Atraktivnim se smatraju genotipovi bosiljka niskog rasta, ņbunastog habitusa, zbijenih dihazijalnih cvasti a poņeljna je i ljubiĉasta pigmentacija. Kao atraktivni ocenjeni su genotipovi: Compact, Siam queen i Lattuga. Ocenjeni kao dekorativni su genotipovi: Purple opal, Purple ruffles Osmin, Holy red i Lime. Ocenjeni kao srednje dekorativni su genotipovi: Cinnamon i Blu spice. Kao malo dekorativni ocenjeni su genotipovi: Fino verde, Holanđanin i Genovese. Genotipovi bosiljka meĊu sobom znaĉajno se razlikuju po koliĉini (%) etarskog ulja u suvoj herbi. Proseĉna koliĉina etarskog ulja u herbi se kretala od 0,61% (Fino verde) do 1,05 % (Purple ruffles). Koeficijent heritabilnosti u ńirem smislu za koliĉinu etarskog ulja iznosio je preko 98% ńto ukazuje na to da je ova osobina genetiĉki snaņno uslovljena. 164 GC/MS hromatografijom identifikovano je 75 komponenti u etarskim uljima: 29 monoterpena, 33 seskviterpena, 6 fenilpropanoida i 7 koja pripadaju drugim tipovima jedinjenja. Najvińe komponenti identifikovano je u etarskom ulju genotipa Fino verde (63) a najmanje kod genotipa Siam queen (37). Na osnovu kompozicije etarskog ulja, definisano ńest hemotipova (linalolni, linalol/metil cinamatni, citralni, metil kavikolni, bisabolenski i kariofilenski). Linalolnom hemotipu pripadaju genotipovi: Osmin (58,59%), Fino verde (54,95%), Holanđanin (53,28%), Genovese (50,39%), Purple opal (41,20%), Compact (34,20%) i Lattuga (30,32%). Linalolno/metil cinamatnom hemotipu pripada genotip Cinnamon (linalol 31,78% i metil cinamat 31,41%). Citralnom hemotipu pripada genotip Lime (16,12%). Metil kavikolnom hemotipu pripada genotip Siam queen (83,63%). Bisabolenskom hemotipu pripada genotip Blu spice (23,84%), a kariofilenskom hemotipu genotip Holy red (63,80%). Sadrņaj ukupnih fenola u herbi genotipova bosiljka visok. Najveće proseĉne vrednosti dobijene su kod genotipa Purple opal (60,25 mg GAE/g suve mase), a najmanje kod genotipa Compact (11,32 mg GAE/g suve mase). Antocijani su zastupljeni i merljivi kod pet genotipova: Siam queen, Purple opal, Purple ruffles, Osmin i Holy red. Najveće proseĉne vrednosti sadrņaja antocijana u herbi su kod genotipa Purple ruffles (0,376 mg/100 g) a najmanje kod genotipa Holy red (0,070 mg/100 g). Kod genotipa Purple ruffles identifikovano sedam antocijana: cijanidin, cijanidin-3-O- glukozid, cijanidin-3-O-(6-O-p-kumaril)glukozid-5-O-glukozid, cijanidin-3-O-(6-O- p-kumaril)glukozid, peonidin, peonidin-3-O-glukozid, peonidin-3-O-(6-O-p-kumaril) glukozid Antioksidativni potencijal ispitivanih ekstrakata herbe je razliĉit, odnosno da su IC50 vrednosti varirale u intervalu od 0,144 do 1,817 mg/ml. Visoku sposobnost 165 neutralizacije DPPH radikala ispoljio je ekstrakt herbe genotipa Purple opal (IC50=0,144 mg/ml), a najslabiju genotipa Cinnamon (IC50=1,817 mg/ml). Etarska ulja svih trinaest genotipova ispoljavaju znaĉajnu antimikrobnu aktivnost na bakterije i gljive. Rezultati ukazuju na veću otpornost bakterijskih sojeva u odnosu na gljive. Najjaĉe bakteristatsko delovanje pokazalo je etarsko ulje genotipa Lime, a najjaĉe baktericidno delovanje etarsko ulje genotipa Holanđanin. Najslabije delovanje imalo je etarsko ulje genotipa Holy red. Najsenzitivnije na delovanje svih ispitivanih etarskih ulja pokazale su se bakterije Escherichia coli i Salmonella typhimurium. Najjaĉe fungistatsko dejstvo pokazalo je etarsko ulje genotipa Osmin,a najjaĉe fungicidno delovanje etarsko ulje genotipa Lime. Najslabije je delovalo na gljive etarsko ulje genotipa Holy red. Kao najsenzitivnije pokazale su se gljive: Aspergillus ochraceus, Penicilium ochrochloron i Penicilium funiculosum. Rezultati ovih istraņivanja ukazuju da introdukovani genotipovi bosiljka daju visok kvalitet biljne lekovite sirovine i predstavljaju zanaĉajan doprinos obogaćivanju postojeće kolekcije germ plazme bosiljka u Srbiji. 166 9. LITERATURA Adams R.P. (2007): Identification of Essential Oil Components by Gas Chromatography / Mass Spectrometry, 4th Ed., Allured Publishing Co. Carol Stream, Illinois, 69-351. Abduelrahman, A.H.N., Elhussein, S.A., Osman, N.A., Nour, A.H. (2009): Morphological variability and chemical composition of essential oils from nineteen varieties of basil (Ocimum basilicum L.) growing in Sudan. International Journal of Chemical Technology 1(1): 1-10. Adamović, D. (2012): Agronomic factors affecting yield and essential oil of Ocimum basilicum L. Proceedings of VIIth Conference on Aromatic and Medicinal Plants of Southeast European Countries. May 27-31. 2012. Subotica, Serbia, 299-302. Anand, A.K., Mohan, M., Haider, Z., Sharma, A. (2011): Essential oil composition and antimicrobial activity of three Ocimum spices from Uttarakhand (India). International Journal of Pharmacy and Pharmaceutical Sciences 3: 223-225. Arabaci, O., Bayram, E. (2004): The effect of nitrogen fertilization and different densities on some agronimic and technologic characteristic of Ocimum basilicum L. (Basil). Journal of Agronomy 3(4): 255-262. Arghavan, H.M., Abbaszadeh, B., Mehdi, M., Alireza, J. (2012): Effects of drought stress on the morphological characteristic and different yield of purple basil (Ocimum basilicum var. purple). Iranian Journal of Pharmaceutical Research 11(2): 95, suppl. 1. Beatović, D., Vujońević, A., Jelaĉić, S., Lakić, N. (2006): Modeliranje proizvodnje rasada bosiljka – izbor kontejnera. Arhiv za poljoprivredne nauke 67(238): 103-109. Beatović, D., Jelaĉić, S., Menković, N. (2008): Kolekcionisanje i evaluacija genotipova bosiljka (Ocimum basilicum L.) u Srbiji. Agroznanje 9(1): 35-41. 167 Benedec, D., Laurian, V., Ilioara, O., Anca, T., Mircea, T. (2006): Analysis of the polyphenolyc compounds from basilici herba. Proceedings of 4 th Conference on Aromatic and Medicinal Plants of Southeast European Countries. May 28-31. 2006. Romania, 354-358. Benedec, D., Oniga, I., Oprean, R., Tamas, M. (2009): Chemical composition of the essential oils of Ocimum basilicum L. cultivated in Romania. Farmacia 57(5): 625-629. Bernath, J. (2001): Strategies and recent achievements in selection of medicinal and aromatic plants, World Conference on Medicinal and Aromatic Plants, Abstracts-Map Budapest, Hungary, 21. Boņin, B., Mimica-Dukić, N., Simin, N, Anackov, G. (2006): Characterization of the volatile composition of essential oils of some Lamiaceae spices and the antimicrobial and antioxidant activities of the entire oils. Journal of Agricultural and Food Chemistry 54(5): 1882-1828. Bowes, K.M., Zheljazkov, V.D. (2004): Factors affecting yields and essential oil quality of Ocimum sanctum L. and Ocimum basilicum L. cultivars. Journal of American Society Horticultural Science 129(6): 789-794. Burt, S. (2004): Essential oils: their antibacterial properties and potential application in foods – a review. International Journal of Food Microbiology 94: 223-253. Capecka, E., Mareczek, A., Leja, M. (2005): Antioxidant activity of fresh and dry herbs of some Lamiaceae species. Food Chemistry 93: 223–226. Carović-Stanko, K., Orlić, S., Politeo, O., Strikić, F., Kolak, A., Miloń, M., Ńatović, Z. (2010a): Composition and antibacterial activities of essential oils of seven Ocimum taxa. Food Chemistry 119: 196–201. Carović-Stanko, K., Liber, Z., Besendorfer, V., Javornik, B., Bohanec, B., Kolak, I., Ńatović, Z. (2010b): Genetic relations among basil taxa (Ocimum L.) based on molecular 168 markers, nuclear DNA content, and chromosome number. Plant Systematics and Evolution 285(1-2): 13–22. Castañeda-Ovando, A., Pacheco-Hernández, M.D.L. Páez-Hernández, M.E., Rodríguez, J.A., Galán-Vidal, C.A. (2009): Chemical studies of anthocyanins: A review. Food Chemistry 113: 859–871. Cervenkova, S., Haban, M. (2004): Ocimum basilicum L. - quantitative and qualitative evaluation of cultivation in the south Slovakia. Acta horticulturae et regiotecturae 7(sp. issue): 89-92. Changa, X., Alderson, P.G., Wright, C. J. (2008): Solar irradiance level alters the growth of basil (Ocimum basilicum L.) and its content of volatile oils. Environmental and Experimental Botany 63: 216-223. Chiang, L.C., Ng, L.T., Cheng, P.W., Chiang, W., Lin, C.C. (2005): Antiviral activities of extracts and selected pure constittents of Ocimum basilicum. Clinical and Experimental Pharmacology and Physiology 32: 811-816. Christensen, L. Brandt, P., Acetylenes, K., Psoralens (2006): In Plant Secondary Metabolites: Occurrence, Structure, and Role in the Human Diet; Crozier, A., Clifford, M. N., Ashihara, H., Eds.; Blackwell Publishing: Oxford, U.K. 147-163. Crozier, A., Jaganath, I. B., Clifford, M. N. (2006): Phenols, polyphenols, and tannins: An overview. In A. Crozier, M. N. Clifford, & H. Ashihara (Eds.), Plant secondary metabolites: Occurrence structure and role in the human diet ( 1–24). Oxford Blackwell Publishing. Dambolena, J.S., Zunino, M.P., López, A.G., Rubinstein, H.R., Zygadlo, J.A., Mwangi, J.W., Thoithi, G.N., Kibwage, I.O., Mwalukumbi, J.M., Kariuki, S.T. (2010): Essential oils composition of Ocimum basilicum L. and Ocimum gratissimum L. from Kenya and their inhibitory effects on growth and fumonisin production by Fusarium verticillioides. Innovative Food Science and Emerging Technologies 11: 410–414. 169 , L.F.D., Bordoni, A. (2008): Effect of cultivar on the crotection of cardiomyocytes from oxidative stress by essential oils and aqueous extracts of basil (Ocimum basilicum L.). Journal of Agricultural and Food Chemistry 56(21): 9911–9917. Daouk, K.D., Dagher, M.S., Sattout, J.E. (1995): Antifugal activity of the essential oil of Origanum syriacum L. Journal of Food Protection 58: 1147-1149. De Masi, L., Siviero, P., Esposito, C., Castaldo, D., Siano, F., Laratta, B. (2006): Assessment of agronomic, chemical and genetic variability in common basil (Ocimum basilicum L.). European Food Research and Technology 223: 273-281. Dņamić, R., Stevanović, D., Jakovljević, M. (1996): Praktikum iz agrohemije. Poljoprivredni fakultet, Beograd, 28-142. El-Gendy, S.A., Hosni, A.M., Ahmed, S.S., Ömer, E.A., Reham, M.S. (2001): Variation in herbage yield and oil composition on sweet basil (Ocimum basilicum Grande verde′ grown organically in a newly reclaimed land in Egypt. Arab Univeristies Journal Agriculture Science 9: 915-933. European Pharmacopeia 6 th Edition (2008) Council of Europe: Strasbourg France European Pharmacopeia 5 th Edition (2006) pp.1099. Filho, J.L.S.C, Blank, A.F., Alves, P.b., Ehlert, P.A.D., Melo, S.M., Cavalcanti, S.C.H., Arrigoni-Blank, M.F., Silva-Mann, R. (2006): Influence of the harvesting time, temperature and drying period on basil (Ocimum basilicum L.) essential oil. Brazilian Journal of Pharmacognosy 16(1): 24-30. Fischer, R., Nitzan, N., Chaimovitsh, D., Rubin, B., Dudai, N. (2011): Variation in essential oil composition within individual leaves of sweet basil (Ocimum basilicum L.) is more affected by leaf position than by leaf age. Journal of Agricultural and Food Chemistry 59: 4913-4922. 170 Fukumoto, L., Mazza, G. (2000): Assesing antioxidant and prooxidant activities of phenolic compounds. Journal of Agricultural and Food Chemistry 44(8): 3597-3604. Gajula, D., Verghese, M., Boateng, J., Walker, L.T., Shackelford, L., Mentreddy, S.R., Cedric, S. (2009): Determination of tothal phenolic, flavonoids and antioxidant and chemopreventive potential of basil (Ocimum basilicum L. and Ocimum tenuiflorum L.). International Journal of Cancer Research 5(4): 130-143. Gill, B.S., Randhawa, G.S. (2000): Effect of different row and plant spacings on yield and quality of French Basil. Journal of Research Punjab Agril. University 36: 191-193 Gonceariuc, M., Balamus, Z., Gille, E., Spac, A., Ganea, A., Botnarenco, P. (2012): Differences in essential oil content and chemical composition of new Ocimum basilicum genotyps in relation to some quantitative characters. Journal of Medicinal Plants Research 6(8): 1447-1454. Grayer, R.J., Kite, G.C., Goldstone, J., Bryan, S.E., Paton, A., Putievsky, E. (1996): Intraspecific taxonomy and essential oil chemotypes in sweet basil Ocimum basilicum. Phytochemistry 43(5): 1033-1039. Gross, M. (2004): Flavonoids and cardiovascular disease. Pharmaceutical Biology 42(suppl.): 21–35. Gülçin, Ì., Elmastas, M., Aboul-Enein, H.Y. (2007): Determination of antioxidant and radical scavenging activity of basil (Ocimum basilicum L. family Lamiaceae) assayed by different methodologies. Phytotherapy research 21, 354-361. Gutierrez, J., Barry-Ryan, C., Bourke, P. (2008): The antimicrobial efficacy of plants oils combinations and interactions with food ingredients. International Journal of Food Microbiology 124: 91-97. Habán, M., Barátova, S., Otepka, P., Kocourkova, B., Fojtová, J. (2007): Selected cultivars of Ocimum basilicum L. introduced to the growing conditions of warm agri-climatic macro 171 region and their evaluation. UnapreĊenje poljoprivredne proizvodnje na Kosovu i Metohiji. Poljoprivredni fakultet Prińtina-Leńak, 131-141. ISBN 987-86-80737-13-3. Hakkim, F.L., Arivazhagan, G., Boopathy, R. (2008): Antioxidant property of selected Ocimum spices and their secondary metabolite content. Journal of Medicinal Plants Research 2(9): 250-257. Hanel, H., Raether, W. (1988): A more sophisticated method of determining the fungicidal effect of water-insoluble preparations with a cell, using miconazole as an example. Mycoses 31: 148-154. Hanif, M.A., Al-Maskari, M.Y., Al-Maskari, A., Al-Shukaili, A. Al-Maskari, A.Y., Al- Sabahi, J.N. (2011): Essential oil composition, antimicrobial and antioxidant activities of unexplored Omani basil. Journal of Medicinal Plants Research, 5(5): 751-757. Hassanpouraghdam, M.B., Gohari, G.R., Tabatabaei, S., Dadpour, M.R. (2010): Inflorescence and leaves essential oil composition of hydroponically grown Ocimum basilicum L. Journal of the Serbian Chemical Society 75(10): 1361–1368. Hasegawa, Y., Katsuhiko, T., Nao, T., Sugimura, Y. (1997): Characteristic Components Found in the Essential Oil of Ocimum basilicum L., Flavour and Fragance Journal 12: 195- 200. Hawrylak-Nowak, B. (2008): Enhanced selenium content in sweet basil (Ocimum basilicum L.) by foliar fertilization. Vegetable Crops research Bulletin 69: 63-72. Hiltunen, R., Holm, Y. (1999): Basil. The Genus Ocimum. Medicinal and Aromatic Plants- Industrial profiles. Harwood Academic Publishers. Hiltunen, R. (1999): Essential oil of Ocimum. In. Hiltunen, R., Holm, Y. (eds.) Basil. The Genus Ocimum.Medicinal and Aromatic Plants-Industrial profiles. Harwood Academic Publishers, 77-111. 172 Hinneburg, I., Dorman, D.H.J., Hiltunen, R. (2006): Antioxidant activities of extracts from selected culinary herbs and spices. Food Chemistry, 97: 122-129. Hussain, A. I., Anwar, F., Sherazi, S.T.H, Przybylski, R. (2008): Chemical composition, antioksidant and antimicrobial activities of basil (Ocimum basilicum) essential oils depends on sesonal variations. Food Chemistry 108: 986-995. Hussain, A. I. (2009): Characterization and biological activities of essential oils of some species of Lamiaceae. Faculty of Sciences University of Agriculture, Faisalabad, Pakistan PhD. thesis, 1-218. Hyldgaard, M., Mygind, T., Meyer, R. L. (2012): Essential oils in food preservation: mode of action, synergies, and interactions with food matrix components. Frontiers in microbiology 3:1-12. International Food Information Council (IFIC) and Foundation US Food and Drug Administration (FDA) (2004). Food ingredients and colors. Washington, DC: IFIC Foundation. Issazadeh, K., Pahlaviani, M.R.M.K., Massiha, A., Bidarigh, S., Giahi, M., Muradov, P.Z. (2012): Analysis of the phytochemical contents and anti-microbial activity of Ocimum basilicum L. International Journal of Molecular and Clinical Microbiology 2: 141-147. Javanmardi, J., Khalighi, A., Kashi, A., Bais, H.P., Vivanco, J.M. (2002): Chemical characterization of basil (Ocimum basilicum L.) found in local accessions and used in the tradicional medicines in Iran. Journal of Agricultural and Food Chemistry 50(21): 5878- 5883. Javanmardi, J., Stushnoff, C., Locke, E., Vivanco, J.M. (2003): Antioxidant activity and total phenolic content of Iranian Ocimum accessions. Food Chemistry, 83: 547-550. Jelaĉić, S. (2003): Morfolońka i hemijska karakterizacija i ocena populacija bosiljka (Ocimum basilicum L). Poljoprivredni fakultet u Beogradu. Doktorska disertacija, 1-108. 173 Jelaĉić, S., Beatović, D. (2006): Ĉuvanje i odrņavanje nacionalne kolekcije bosiljka (Ocimum basilicum L.). Arhiv za farmaciju 56 (5): 914-915. Jelaĉić, S., Kińgeci J., Beatović, D. (2007): Evaluation of decorative value of Serbian basil (Ocimum basilicum L.). 1 st International Scientific Conference on Medicinal, Aromatic and Spice Plants, Nitra, Slovakia 5-6 december 2007. Book of Scientific Papers and Abstracts, 59-63. Jelaĉić, S., Raiĉević, V., Kljujev, I., Beatović, D., Klaus, A. (2008): Antibacterial effect of the essential oil of Genovese basil. Proceedings of 5 rd Conference on Medicinal and Aromatic Plants of Southeast European Countries. 2-5. 9. 2008. Brno, Slovakia, 02. 016.pdf Jirovetz, L., Buchbauer, G., Shafi, M.P., Kaniampady, M.M. (2003): Chemo-taxonomical analysis of the essential aroma compounds of four different Ocimum species from southern India. European Food Research Technology 217(2): 120–124. Jugoslovenska farmakopeja Ph.Yug. IV, (1984) Izd. Savezni zavod za zdravstvenu zańtitu, Beograd, 126-127. Juntachote, T., Berghofer, E., Siebenhandl, S., Bauer, F. (2006) The antioxidative properties of Holy basil and Galangal in cooked ground pork. Meat Science 72: 446–456. Kéita, S.M., Vincent, S., Schmit, J.P., Bélanger, A. (2000): Essential oil composition of Ocimum basilicum L., O. gratissimum L. and O. suave L. in the Republic of Guinea. Flavour and Fragrance Journal 15: 339-341. Kim, H.J., Chen, F., Wang, X., Rajapakse, N.C. (2006): Effect of methyl jasmonate on secondary metabolites of sweet basil (Ocimum basilicum L.). Journal of Agricultural and Food Chemistry 54(6): 2327-2332. Kitchlu, S., Bhadauria, R., Ram, G., Bindu, K., Khajuria, R.K., Ahuja, A. (2013): Chemo- divergence in essential oil composition among thirty one core collections of Ocimum 174 sanctum L. grown under sub-tropical region of Jammu, India. American Journal of Plant Sciences 4: 302-308. Klaus, A., Beatović, D., Nikńić, M., Jelaĉić, S, Petrović, T. (2008): Antimikrobni efekat etarskih ulja populacija bosiljka iz Srbije (O. basilicum L.). Hrana i ishrana. (1-2): 5-8. Klimánková, E., Holadová, K., Hajšlová, J., Ĉajka, T., Poustka, J., Koudela, M. (2008): Aroma profiles of five basil (Ocimum basilicum L.) cultivars grown under conventional and organic conditions. Food Chemistry 107: 464–472. Konczak, I., Zhang, W. (2004): Anthocyanins-more than nature´ s colours. Journal of Biomedicine and Biotechnology 5: 239–240. Kong, J. M., Chia, L. S., Goh, N. K., Chia, T. F., Brouillard, R. (2003): Analysis and biological activities of anthocyanins. Phytochemistry 64(5): 923–933. Kothari, S.K., Bhattacharya, A.K., Ramesh, S. (2004): Essential oil yield and quality of methyl eugenol rich Ocimum tenuiflorum L. f. (syn. O. sanctum L.) grown in south India as influenced by method of harvest. Journal of Chromatography A 1054: 67-72. Krüger, H., Wetzel, S.B., Hammer, K., Zeiger, B. (2002): The chemical variability of Ocimum L. spices. Journal of Herbs, Spices and Medicinal Plants 9: 335-344. Kwee, E.M, Niemeyer, E.D. (2011): Variations in phenolic composition and antioxidant properties among 15 basil. (Ocimum basilicum L.) cultivars. Food Chemistry 128: 1044– 1050. Labra, M., Miele, M., Ledda, Grassi, F., Mazzei, M., Sala, F. (2004): Morphological characterization, essential oil composition and DNA genotyping of Ocimum basilicum L. cultivars. Plant Science 167: 725-731. Lee, S.J., Umano, K., Shibamoto, T., Lee, K.G. (2005): Identification of volatile components in basil (Ocimum basilicum L.) and the tyme leaves (Thymus vulgaris L.) and their antioxidant properties. Food Chemistry 91: 131-137. 175 Lee, J., Scagel, C. F. (2009); Chicoric acid found in basil (Ocimum basilicum L.) leaves. Food Chemistry 115: 650–656. Lee, J., Scagel, C. F. (2010): Chicoric acid levels in commercial basil (Ocimum basilicum) and Echinacea purpurea products. Journal of Functional Foods 2: 77–84. Liber, Z., Carović-Stanko, K., Politeo, O., Strikić, F., Kolak, I., Miloń, M., Ńatović, Z. (2011): Chemical characterization and genetic relationships among Ocimum basilicum L. cultivars. Chemistry & Biodiversity 8: 1978-1989. Lule, S. U., Xia, W. (2005): Food phenolics, pros and cons: A review. Food ReviewsInternational 21(4): 367–388. Makri, O., Kintzios, S. (2007): Ocimum sp. (Basil): Botany, cultivation, pharmaceutical properties, and biotechnology. Journal of Herbs, Spices, &Medicinal Plants, 13, 123–150. Manach, C., Williamson, G., Morand, C., Scalbert, A., Rémésy, C. (2005): Bioavailability and bioefficacy of polyphenols in humans. I. Review of 97 bioavailability studies. American Journal of Clinical Nutrition 81: 230S–242S. Marotti, M., Piccaglia, R., Giovanelli, E. (1996): Differences in essential oil composition of Basil (Ocimum basilicum L.) Italian cultivars related to morphological characteristics. Journal of Agricultural and Food Chemistry 44: 3926-3929. Mather, K., Jinks, I.L. (1982): Biometrical genetics. Third edition, Chapman and Hall, London, 1982. Ministarstvo poljoprivrede, ńumarstva i vodoprivrede Republike Srbije (2004): Lista sorti poljoprivrednog i ńumskog bilja dozvoljenih za ńirenje u Republici Srbiji, Beograd, 197. Molyneux, P. (2004): The use of the stable free radical diphenylpicrylhydrazyl (DPPH) for estimating antioxidant activity. Songklanakarin Journal of Science and Technology26 (2): 211-219. 176 Mondello, L., Zappia, G., Cotroneo, A., Bonaccorsi, I., Chowdhury, J.U., Yusufi, M., Dugo, G. (2007): Studies on the essential oil-bearing plants of Bangladesh. Part VIII. Composition of some Ocimum oils O. basilicum L. var. purpurascens; O. sanctum L. green; O. sanctum L. purple; O. americum L. citral type; O. americanum L. camphor type. Flavour and Fragrance Journal 17: 335-340. Morales, M.R. , Simon, J.E. (1996): New basil selections with compact inflorencense for the ornamental market. In: Progress in new crops, ASHS Press, Alexandria, VA., 543-546, Murbach Freire, C., Marques, M.O.M., Costa, M. (2006): Effects of seasonal variation on the central nervous system activity of Ocimum gratissimum L. essential oil. Journal of Ethnopharmacology 105: 161-166. Nair, V.D., Cheruth, A.J., Gopi, R., Gomathinayagam, M., Panneerselvam, R. (2009): Antioxidant potential of Ocimum sanctum under growth regulator treatments. EurAsian Journal of BioSciences, 3: 1-9. Nazim, K., Ahmed, M., Uzair, M. (2009): Growth potential of the species of basil in sandy soil in Karachi. Pakistan Journal of Botany 41: 1637-1644. Neuhouser, M. L. (2004): Dietary flavonoids and cancer risk: Evidence from human population studies. Nutrition and Cancer 50: 1–7. Nguyen, P.M. Niemeywr, E.D. (2008): Effect of nitrogen fertilization on the fenolic composition and antioxidant properties of basil (Ocimum basilicum L.). Journal of Agricultural and Food Chemistry 56: 8685-8691. Nguyen, P. M., Kwee, E. M., Niemeyer, E. D. (2010): Potassium rate alters the antioxidant capacity and phenolic concentration of basil (Ocimum basilicum L.) leaves. Food Chemistry 123: 1235–1241. 177 Nichenametla, S. N., Taruscio, T. G., Barney, D. L., Exon, J. H. (2006): A review of the effects and mechanisms of polyphenolics in cancer. Critical Reviews in Food Science and Nutrition 46(2): 161–183. Niculae, M., Spinu, M., Sandru, C.D., Brudasca, F. (2008): Screening of some Lamiaceae extracts from potential against bacterial pathogens. Proceedings of 5 rd Conference on Medicinal and Aromatic Plants of Southeast European Countries. 2-5. 9. 2008. Brno, Slovakia, 02. 024.pdf Nurzyńska-Wierdak, R. (2007): Comparing growth and flowering of selected basil (Ocimum basilicum L.) varieties. Acta Agrobotanica 60(2): 127-132. Opalchenova, G., Obreshkova, D. (2003): Comparative studies on the activity of basil-an essential oil from Ocimum basilicum L. – against multridrug reistant clinical isolated of genera Staphylococus, Enterococcus and Pseudomonas by using different test methods. Journal of Microbiological methods 54: 105-110. Özcan, M.M., Chalcat, J.C. (2002): Essential oil composition of Ocimum basilicum L. and Ocimum minimum L. in Turkey. Czech Journal Food Science 20(6): 223-228. Oxenham, S.K., Svoboda, K.P., Walters, D.R. (2005): Antifungal activity of the essential oil of basil (Ocimum basilicum). Journal of Phytopathology 153: 174–180. Padalia, R.C., Verma, R.S. (2011): Comparative volatile oil composition of four Ocimum species from northern India. Natural Product Research 25: 569-75. Pascual-Villalobos, M.J. Ballesta-Acosta, M.C. (2003): Chemical variation in an Ocimum basilicum germplasm collection and activity of the essential oils on Callosobruchus maculates, Biochemical Systematics and Ecology 31: 673–679. Paton, A., Harley, R.M., Harley, M.M. (1999): Ocimum – an overview relationship and classification. In. Hiltunen, R., Holm, Y. (eds.) Basil. The Genus Ocimum. Medicinal and Aromatic Plants-Industrial profiles. Harwood Academic Publishers, 39-65. 178 Pazmino-Duran, A. E., Giusti, M. M., Wrolstad, R. E., Gloria, B. A. (2001): Anthocyanins from oxalis triangularis as potential food colorants. Food Chemistry 75(2): 211–216. Petrović, S., Maksimović, Z., Kundaković, T. (2009): Analiza sastojaka biljnih droga. Farmaceutski fakultet, Beograd. Phippen, W.B., Simon, J.E. (1998): Anthocyanins in basil (Ocimum basilicum L.). Journal of Agricultural and Food Chemistry 46(5): 1734-1738. Politeo, O., Jukić, M., Miloń, M. (2007): Chemical composition and antioxidant capacity of free volatile aglycones from basil (Ocimum basilicum L.) compared with its essential oil. Food Chemistry 101: 379-385. Preuss, H.G., Echard, B., Enig, M., Brook, I., Elliot, T.B. (2005): Minimum inhibitory concentrations of herbal essential oils and monolaurin for gram-positive and gram-negative bacteria. Molecular and Cellular Biochemistry 272: 29-34. Pripdeevech, P., Chumpolsri, W., Suttiarporn, P., Wongpornchai, S. (2010): The chemical composition and antioxidant activities of basil from Thailand using retention indices and comprehensive two-dimensional gas chromatography. Journal of the Serbian Chemical Society 75(11): 1503–1513. Prodanović, S., Ńurlan-Momirović, G. (2006): Genetiĉki resursi lekovitih, aromatiĉnih i zaĉinskih biljaka. Monografija: Genetiĉki resursi biljaka za organsku poljoprivredu. Poljoprivredni fakultet Beograd, 79-81. Proestos, C., Chorianopoulos, N., Nychas, G.J. E., Komaitis, M. (2005): RP-HPLC analysis of the phenolic compounds of plant extracts. Investigation of their antioxidant capacity and antimicrobial activity. Journal of Agricultural and Food Chemistry 53: 1190–1195. Putievsky, A., Galambosi, B. (1999): Production system of sweet basil. In. Hiltunen, R., Holm, Y. (eds.) Basil. The Genus Ocimum.Medicinal and Aromatic Plants-Industrial profiles. Harwood Academic Publishers, 39-65. 179 Ramezani, S., Rezaei, M.R., Sotoudehnia, P. (2009): Improved growth, yield and essential oil content of basil grown under different levels of phosphorus sprays in the field. Journal of Applied Biological Science 3(2): 96-101. Raseetha Vani, S., Cheng, S.F., Chuah, C.H. (2009): Comparative study of volatile compounds from genus Ocimum. American Journal of Applied Sciences 6(3): 523-528. Republiĉki hidrometeorolońki zavod Srbije. Agrometeorolońke informacije www.hidmet.sr.gov.rs/ciril /meteorologija/klimatologija.php Runyoro, D., Ngassapa, O., Vagionas, K., Aligiannis, N., Graikou, K., Chinou, I. (2010): Chemical composition and antimicrobial activity essential oils of four Ocimum species growing in Tanzania. Food Chemistry 19: 311-316. Salles Trevisan, M.T., Vasconcelos Silva, M.G.., Pfundstein, B., Spiegelhalder, B., Wyn Owen, R. (2006): Characterization of the volatile pattern and antioxidant capacity of essential oils from different species of the genus Ocimum. Journal of Agricultural and Food Chemistry 54: 4378-4382. Sajjadi, S.E. (2006): Analysis of the essential oils of two cultivated basil (Ocimum basilicum L.) from Iran. Daru 14(3): 128-130. Sanda, K., Koba, K., Nambo, P., Gaset, A. (1998): Chemical investigation of Ocimum species growing in Togo. Flavour and Fragrance Journal 13: 226-232. Seidler-Łożykowska, K., Galambosi, B. (2008): Herb yield, essential oil content and its composition of two cultivars of sweet basil (Ocimum basilicum L.) grown in Polish and Finland locations. . Proceedings of 5th Conference on Aromatic and Medicinal Plants of Southeast European Countries. 2-5.9. Brno, Czech Republic, 04-012.pdf: 1-6. Shan, B., Cai, Y. Z., Sun, M., Corke, H. (2005). Antioxidant capacity of 26 spice extracts and characterization of their phenolic constituents. Journal of Agricultural and Food Chemistry 53: 7749–7759. 180 Shatar, S., Altantsetseg, Sh., Sarnai, I., Zoljargal, D., Thang, T.D., Dung, N.X. (2007): Chemical composition of the essential oil of Ocimum basilicum cultivated in Mongolian Desert-Gobi. Chemistry of Natural Compounds 43(6): 726-727. Simon, J.E., Morales, M.R., Phippen, W.B., Vierra, R.F., Hao, Z. (1999): Basil: A source of aroma compounds and a popular culinary and ornamental herb. In: Janick, J. (Ed.), New crops and New Uses: Biodiversity and Agricultural Sustainability. ASHS press, Alexandria, VA, 499-505. Singleton, V.L., Rossi, J. A. (1965): Colorimetry of total phenolics with phosphomolybdic – phosphotungstic acid reagents. Ameriican Journal of Enology and Viticulture 16: 144-15 Singh, S., Singh, M., Singh, A.K., Kalra, A., Yadav, A., Patra, D.D. (2010): Enhancing productivity of Indian basil (Ocimum basilicum L.) through harvest management under rainfed conditions of subtropical north Indian plains. Industrial Crops and Products 32: 601–606. Soković, M., Glamoĉlija, J., Marin, P.D., Brkić, D., Van Griensven, L.J.V.D. (2010): Antibacterial effects of the essential oils of commonly consumed medicinal herbs using an in vitro model. Molecules 15: 7532-7546. Silva, M., Matos, F., Mchado, M. Craveiro, A. (2003): Essential oils of Ocimum basilicum L., Ocimum basilicum var Minimum L. and Ocimum basilicum var. Purpurascens Benth. grown in northeastern Brazil. Flavour and Fragrance Journal 18: 13-14. Stepanović, B., Radanović, D., Kińgeci, J. (2002): Kultivacija lekovitog i aromatiĉnog bilja u Srbiji. XXV Savetovanje o lekovitim i aromatiĉnim biljkama, bajina Bańta, 9-14. Jun 2002. Zbornik radova 62-63. Stintzing, F. C., Carle, R. (2004): Functional properties of anthocyanins and betalains in plants, food, and in human nutrition. Trends in Food Science and Technology 15(1): 19–38. 181 Suchorska, K., Osinska, E. (2001): Morphological developmental and chemical analyses 5 forms of sweet basil (Ocimum basilicum L.). Ann. Warsaw Agric. Univ. Hortic. (Landscape Architecture) 9:17-22. Suppakul, P., Miltz, J., Sonneveld, K., Bigger, S.V. (2003): Antimicrobial properties of basil and its possibile application in food packing. Journal of Agricultural and Food Chemistry 51(11): 3197-3207. Surveswaran, S., Cai, Y.-Z., Corke, H., Sun, M. (2007). Systematic evaluation of natural phenolic antioxidants from 133 Indian medicinal plants. Food Chemistry 102: 938–953. Taie, H.A.A., Salama, Radwan, S. (2010): Potential activity of basil plants as a source of antioxidants and anticancer agents as affected by organic and bio-organic fertilization. Notulae Botanicae Horti Agrobotanici Cluj 38(1): 119-127. Telci, I., Bayram, E., Yilmaz, G., Avci, B. (2006): Variability in essential oil composition of Turkish basils (Ocimum basilicum L.). Biochemical Systematic Ecology 34: 489-497. Tetenyi, P. (2001): Chemical diversity (chemodifferentiation) at medicinal and aromatic plants, World Conference on Medicinal, and Aromatic Plants, Abstracts-Map Hungary, Budapest, 6. UPOV (2003) Basil (Ocimum basilicum L.) TG/200/1, april 9, 2003, Geneva Uzun, A., Kevseroglu, K., Gurbuz, B., Bozoglu, H. (2010): The determination of some important charactertistics of some Basil ecotypes (Ocimum Basilicum L.) in Samsun ecolocial conditions. Proceedings of 6th Conference on Aromatic and Medicinal Plants of Southeast European Countries. April 18-22, 2010, Antalia, Turkie 169-178. Vábková, J., Neugebauerová, J. (2010): Nutritional Parameters of Selected Culinary Herbs (Lamiaceae). Acta Agriculturae Serbica XV (29): 77-82. 182 Vábková, J., Neugebauerová, J. (2011): Total phenolic content and antioxidant capacity determination of basil, dill and marjoram in dependence on processing. Acta fytotechnica et zootechnica 14 (spec. No.): 5-7. Vábková, J., Neugebauerová, J. (2012): Nutritional parameters of 4 basil cultivars. Proceedings of 7 rd Conference on Medicinal and Aromatic Plants of Southeast European Countries. 27-31. May. 2012. Subotica, Serbia, 414-419. Vieira, R.F., Simon, J.E. (2006): Chemical characterization of basil (Ocimum spp.) based on volatile oils. Flavour and Fragrance Journal 21: 214-221. Viña, A., Murillo, E. (2003): Essential oil composition from twelwe varietes of basil (Ocimum spp) grown in Colombia. Journal of Brazilian Chemical Society 14(5): 744-749. Zgórka, G., Glowniak, K. (2001): Variation of free phenolic acids in medicinal plants belonging to the Lamiaceae family. Journal of Pharmaceutical and Biomedical Analysis 26: 79–87. Zheljazkov, V.D., Callahan, A., Cantrell, C.L. (2008a): Yield and oil composition of 38 basil (Ocimum basilicum L.) accessions grown in Mississippi. Journal of Agricultural and Food Chemistry 56(1): 241-245. Zheljazkov, V.D., Cantrell, C.L., Tekwani, B., Khan, S.I. (2008b): Content composition, and bioactivity of the essential oils of three basil genotypes as a function of harvesting. Journal of Agricultural and Food Chemistry 56(2): 380-385. Zheljazkov, V.D., Cantrell, C.L., Evans, W.B., Ebelhar, N.W., Coker, C. (2008c): Yield and composition of Ocimum basilicum L. and Ocimum sanctum L. grown at four locations. Hortscience 43(3): 737-741. Zheng, W., Wang, S. Y. (2001): Antioxidant activity and phenolic compounds in selected herbs. Journal of Agricultural and Food Chemistry 49: 5165–5170. 183 Wagner, H., Vollmar, A., Bechthold, A. (2007): Wissenschaftliche Verlagsgesellschaft mbH, Stuttgart. J. Pharm. Biol., 2(7): 396-401. Wangcharoen, W., Morasuk, W. (2007): Antioxidant capacity and phenolic content of holy basil. Songklanakarin Journal of Science and Technology 29(5): 1407-1415. Wesołowska, A., Kosecka, D., Jadczak, D. (2012): Essential oil composition of three sweet basil (Ocimum basilicum L.) cultivars. Herba Polonica 58(2): 5-16. Wetzeil, S.B., Kruger, H., Hammer, K., Bachmann, K. (2002): Investigations on morphological and molecular variability of Ocimum space. Journal of Herb Spices Medicinal Plants 9: 183-187. Wong, S.P., Leong, L.P., Koh, J.H.V. (2006): Antioxidant activities of aqueous extracts of selected plants. Food Chemistry 99: 775–783. 184 10. PRILOG 1 PRILOG 1. Proseĉni prinosi sveņe i suve herbe genotipova bosiljka po jedinici povrńine Tabela 1. Proseĉna masa sveņe herbe ispitivanih genotipova bosiljka po jedinici povrńine (kg/ha) u periodu 2007-2009. godina Genotip 2007. 2008. 2009. Prosek Genovese 24750 23130 23940 23940 Lattuga 19215 18135 18720 18690 Fino verde 28755 27585 27990 28110 Holanđanin 29588 27945 28665 28733 Compact 25763 24210 24840 24938 Cinnamon 23108 20993 22905 22335 Lime 10125 9180 9608 9638 Siam queen 21623 20160 20925 20903 Blu spice 19530 17888 18518 18645 Purple opal 13838 12083 12758 12893 Purple ruffles 13050 12060 12588 12566 Osmin 16155 14715 15188 15353 Holy red 8078 7673 7695 7815 Tabela 2. Proseĉna masa suve herbe ispitivanih genotipova bosiljka po jedinici povrńine (kg/ha) u periodu 2007-2009. godina Genotip 2007. 2008. 2009. Prosek Genovese 4392 3866 4041 4100 Lattuga 3132 2619 2790 2847 Fine verde 6255 5670 5927 5951 Holanđanin 6305 5850 6030 6062 Compact 5229 4658 4968 4952 Cinnamon 4104 3722 3888 3905 Lime 2066 1598 1805 1823 Siam queen 4383 3722 3929 4011 Blu spice 3717 2966 3164 3283 Purple opal 2273 1949 2007 2076 Purple ruffles 1967 1692 1782 1814 Osmin 2787 2138 2295 2407 Holy red 1728 1517 1593 1613 185 PRILOG 2. Slike ispitivanih genotipova bosiljka, rasada, ogleda i etarskih ulja Slika 1. Genovese Slika 2. Lattuga Slika 3. Fino verde Slika 4. Holanđanin Slika 5. Compact Slika 6. Cinnamon 186 Slika 7. Lime Slika 8. Siam queen Slika 8. Blu spice Slika 9. Purple opal Slika 10. Purple ruffles Slika 11. Osmin 187 Slika 13. Holy red Slika 14. Rasad bosiljka Slika 15. Ogled PSB plan Slika 16. Dihazijalne cvasti bosiljka Slika 17. Listovi bosiljka Slika. 18. Etarska ulja BIOGRAFIJA AUTORA Damir Beatović je roĊen 11.10.1970. godine u Virovitici, Republika Hrvatska. Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, odsek Ratarsko-povrtarski zavrńio je 1997. godine. Radni odnos na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu zasnovao je 1998. godine. U zvanje struĉnog saradnika za Praktiĉnu obuku i proizvodnu praksu na Odseku za ratarstvo biran je 2004. godine. Trenutno pohaĊa doktorske studije, na studijskom programu Ratarstvo i povrtarstvo, a opredelio se istraņivaĉku oblast: Lekovito, aromatiĉno i zaĉinsko bilje. Uĉestvovao je na domaćim i meĊunarodnim skupovima i objavio veći broj nauĉnih i struĉnih radova. Ĉlan je meĊunarodne asocijacije »Association for Medicinal and Aromatic Plants of Southeast European Countries« (AMAPSEEC). Uĉestvovao je u projektima Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije, odnosno nekadańnjeg Saveznog zavoda za biljne i ņivotinjske genetiĉke resurse. Trenutno je angaņovan na projektu Ministarstva prosvete, nauke i tehnolońkog razvoja Republike Srbije: III 46001 Razvoj i primena novih i tradicionalnih tehnologija u proizvodnji konkurentnih prehrambenih proizvoda sa dodatom vrednońću za domaće i svetsko trņińte.