UNIVERZITET U BEOGRADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET mr Zorica Z. Ranković-Vasić UTICAJ EKOLOŠKOG POTENCIJALA LOKALITETA NA BIOLOŠKA I ANTIOKSIDATIVNA SVOJSTVA SORTE VINOVE LOZE BURGUNDAC CRNI (Vitis vinifera L.) - doktorska disertacija - Beograd, 2013 UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF AGRICULTURE Zorica Z. Ranković-Vasić, Msc THE EFFECT OF ENVIRONMENTAL POTENTIAL OF A LOCALITY ON BIOLOGICAL AND ANTIOXIDANT PROPERTIES OF PINOT NOIR GRAPEVINE VARIETY (Vitis vinifera L.) - Doctoral Dissertation - Belgrade, 2013 Poljoprivredni fakultet - Beograd Mentor: dr Slavica Todić, redovni profesor, Univerzitet u Beogradu Poljoprivredni fakultet ___________________________________________________ Komisija: dr Branislava Sivčev, redovni profesor, Univerzitet u Beogradu Poljoprivredni fakultet ___________________________________________________ dr Blaga Radovanović, redovni profesor, Univerzitet u Nišu Prirodno-matematički fakultet ___________________________________________________ dr Mirjana Ruml, vanredni profesor, Univerzitet u Beogradu Poljoprivredni fakultet ___________________________________________________ dr Aleksandar Đorđević, redovni profesor, Univerzitet u Beogradu Poljoprivredni fakultet ___________________________________________________ Datum odbrane: _____________________________ Rad je deo Projekta Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije: „Istraživanje klimatskih promena i njihovog uticaja na životnu sredinu - praćenje uticaja, adaptacija i ublažavanje“ - III 43007 Doktorska disertacija Uticaj ekološkog potencijala lokaliteta na biološka i antioksidativna svojstva sorte vinove loze Burgundac crni (Vitis vinifera L.) - Rezime - Biološko svojstvo sorte da daje kvalitetno vino je početni potencijal koji sa ekološkim karakteristikama i kompleksom agrotehničkih mera predstavlja najbitnije činioce uspeha u vinogradarskoj proizvodnji. Poznato je da ne samo različite sorte vinove loze daju vina koja se razlikuju po aromi već i iste sorte mogu dati različita vina u zavisnosti od mesta gde se gaje. Razlike između lokaliteta gajenja sagledive kroz osobine zemljišta i mikroklimatske uslove rezultiraju proizvodnjom grožđa različitih svojstava. Ta različitost se ogleda i u vinima koja poprimaju karakter područja u kome je sorta gajena i grožđe proizvedeno. Saznanje da se na različitim tipovima zemljišta i različitim klimatskim uslovima od iste sorte proizvode različiti stilovi vina je osnova na kojoj se zasniva koncept terroir-a. U vinogradarskim zemljama Evrope, terroir je opšte prihvaćen pojam, koji dovodi u vezu senzorne osobine vina sa uslovima područja gde je proizvedeno grožđe. Praktično terroir je veza između kvalitativnih osobina vina i geografskog porekla. U ovim istraživanjima praćen je uticaj klime i zemljišta kao najvažnijih elemenata terroir-a na biološka i antioksidativna svojstva sorte vinove loze Burgundac crni (Vitis vinifera L.) u periodu 2009-2011. godina u dva regiona. Prvi region je u Centralnoj Srbiji (lokalitet Radmilovac - 44 o 45' 24,66" N; 20 o 34' 54,50" E, 153 m nadmorske visine), a drugi region je u Vojvodini (lokalitet Vršac - 45o 8' 40,80" N; 21º 24' 7,97" E, 199 m nadmorske visine). Umereno - blaga padina karakteristična je za oba lokaliteta. Istraživanja su obuhvatila celokupnu površinu od 5665,25 m2 na lokalitetu Radmilovac i 4792,86 m 2 na lokalitetu Vršac. Na ispitivanim lokalitetima sorta Burgundac crni gajena je na podlozi Berlandieri x Riparia Kober 5BB. Na lokalitetu Radmilovac rastojanje je bilo 3 x 1 m, a na lokalitetu Vršac 3 x 0,8 m. U 2009. godini na oba lokaliteta izvršeno je pozicioniranje oglednih parcela GPS tehnologijom i formirana baza podataka u GIS-u. Na osnovu klimatskih karakteristika u višegodišnjem periodu (1982-2011. godina) koji je bio osnova za poređenje godina ispitivanja i Doktorska disertacija dobijenih vrednosti za sedam najvažnijih vinogradarskih klimatskih indeksa (TK, HTK, WI, Tgs, HI, DI i CI) utvrđene su karakteristike klime ispitivanih lokaliteta. Utvrđene su i razlike između meteoroloških činilaca lokaliteta (temperatura vazduha, temperatura vazduha u zoni grozdova, srednji datum početka i kraja perioda vegetacije, dužina trajanja vegetacije, padavine, relativna vlažnost vazduha i vetar). Otvoren je po jedan profil i urađena mehanička analiza zemljišta. Sa 50 tačaka uzeti su uzorci zemljišta sa dve dubine (0-30 cm i 30-60 cm) na lokalitetu Ramilovac i sa 36 tačaka na lokalitetu Vršac. Utvrđena je vrednost pH zemljišta u H2O, pH u KCl i analizirani su sadržaj humusa, fosfora i kalijuma. Sa istog broja čokota na ispitivanim lokalitetima određen je prinos i broj grozdova po čokotu, mehanička svojstva grozda i bobice kao i kvalitet i hemijski sastav grožđa, vina i komine. Praćeni pokazatelji meteoroloških i zemljišnih elemenata različitih lokaliteta gajenja uticali su na biološke, proizvodne i kvalitativne osobine sorte vinove loze Burgundac crni. Od svih ispitivanih meteoroloških činilaca utvrđen je najveći uticaj sume maksimalnih temperatura vazduha (17-26 oC) na sadržaj ukupnih fenola i monomernih antocijana u pokožici bobice (R = 0,984). Temperature vazduha više od 30 o C inhibiraju sintezu fenola i antocijana (R = -0,932 i R = -0,939). Lokalitet Radmilovac je bio topliji. Srednja godišnja temperatura vazduha je za 0,6 do 1oC bila viša u odnosu na lokalitet Vršac. Na lokalitetu Radmilovac vegetacija prosečno počinje ranije (30. marta) u odnosu na lokalitet Vršac (5. aprila). Variranje prinosa grožđa bilo je jače izraženo na lokalitetu Radmilovac. U GIS-u je u zavisnosti od godine formirano od 7 do 9 klasa prinosa grožđa i od 8 do 10 klasa broja grozdova po čokotu. Na lokalitetu Vršac utvrđeno je od 3 do 5 klasa prinosa i od 4 do 5 klasa broja grozdova po čokotu. Hemijski sastav zemljišta sa obe dubine uticao je na elemente prinosa grožđa na lokalitetu Radmilovac. Utvrđena je pozitivna korelativna zavisnost (Spirmanov koeficijent korelacije) između pH u KCl i prinosa grožđa po čokotu (ro = 0,254, n = 119, p <0,001) i broja grozdova po čokotu (ro = 0,335, n = 119, p <0,001). Velika odstupanja pH u KCl na lokalitetu Radmilovac uslovila su slabiju dostupnost elemenata čokotima, što se odrazilo na varijabilnost prinosa grožđa i broja grozdova po čokotu. Na lokalitetu Vršac ispoljena je manja varijabilnost elemenata i to je direktno uslovilo i postojanost prinosa. Doktorska disertacija Grožđe sorte vinove loze Burgundac crni po sadržaju fenolnih materija se razlikovalo od lokaliteta gde je proizvedeno. Sadržaj monomernih i polimernih antocijana u pokožici bobice grozda sa lokaliteta Vršac bio je viši (11,68 i 94,67 mg malvidin-3-glukozida/g) u odnosu na lokalitet Radmilovac (10,29 i 79,07 mg malvidin- 3-glukozida/g). Takođe je u pokožici bobice grozda sa lokaliteta Vršac utvrđen i viši sadržaj katehina, kvercetina i kvercetin-β-glukozida (1,75; 0,80 i 1,73 mg/g) u odnosu na lokalitet Radmilovac (1,42; 0,66 i 1,46 mg/g). Korelativna zavisnost između ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti pokožice bobice bila je jače izražena na lokalitetu Vršac (r = 0,754, n = 18, p < 0,0005) u odnosu na lokalitet Radmilovac (r = 0,376, n = 36, p < 0,0005). Vina sa lokaliteta Vršac imala su prosečno viši sadržaj fenola (1054,15 mg GAE/l), ukupnih antocijana (103,22 mg malvidin-3-glukozida/l) i antioksidativnu aktivnost (86,05%) u odnosu na vina dobijena od grožđa koje je proizvedeno na lokalitetu Radmilovac (903,53 mg GAE/l; 88,70 mg malvidin-3-glukozida/l i 83,70%). Na osnovu analiziranih parametara sa celokupnih vinogradarskih parcela sa dva različita lokaliteta gajenja sorte Burgundac crni uz primenu metoda preciznog vinogradarstva utvrđene su varijabilnosti i razlike između različitih terroir okruženja koje su rezultirale i specifičnostima i razlikama u proizvedenom grožđu i vinu. Ključne reči: terroir, lokalitet, ekološki potencijal, Burgundac crni, GIS. Naučna oblast: Biotehnologija Uža naučna oblast: Opšte vinogradarstvo UDK: 634.8.05 (Vitis vinifera L.) (043.3) Doktorska disertacija The effect of environmental potential of a locality on biological and antioxidant properties of Pinot Noir grapevine variety (Vitis vinifera L.) - Abstract - Biological characteristic of a cultivar, to give high quality grape and wine, is the potential which, together with the ecological characteristics of the region and combination of agro technical measures, represents the most important factors of success in the viticulture production. It is well known that not only the different varieties of vines can give wines that vary in flavor but the same variety can give different wines depending on the locality where it is grown. The differences between the vine growing regions are in the soil and microclimate conditions which result in the production of grapes with different characteristics. Those differences are reflected in the wines which take on the character of the area in which the variety of grapes vine was grown and produced. The concept of terroir is based on the fact that different soil types and different climatic conditions can give different types of wine from the same cultivar. Terroir is a widely accepted concept in the wine-growing countries in Europe, and it relates the sensory properties of wine with conditions of the area where the grapes are produced. Terroir basically represents a connection between the qualitative characteristics of wine and its geographic origin. This research was focused on the influence of climate and soil properties, as the most important elements of terroir, on the biological and antioxidant properties of grape cultivar Pinot Noir in the period from 2009-2011 in two Serbian regions: in Central Serbia (location Radmilovac - 44 o 45' 24.66" N; 20 o 34' 54.50" E, 153 m a. s. l.) and in Vojvodina (location Vršac - 45o 8' 40.80" N; 21º 24' 7.97" E, 199 m a. s. l.). Both localities are characterized with mild slopes. The research covered an area of 0.57 ha at the location Radmilovac and 0.48 ha at the location Vršac. Pinot Noir cultivar was grown on Berlandieri x Riparia Kober 5BB rootstock at the both locations. In Radmilovac and Vršac, the distances were 3 x 1 m and 3 x 0.8 m, respectively. In 2009, positioning of experimental plots and sampling sites at both locations was done by using GPS technology and database was created in GIS. Based on the climate conditions Doktorska disertacija recorded in a multi-annual period (1982-2011), which where the basis for the comparison of investigation years and the values of the seven most important viticulture climate indices (TK, HTK, WI, Tgs, HI, DI and CI), climatic characteristics of the studied sites where determined. We also found differences in the meteorological factors of the locations (air temperature, air temperature in the zone bunches, average start and end of the growing season, length of growing season, precipitation, relative humidity and wind). One profile was made and mechanical analysis of soil were done. Soil sampling was performed at 50 points in Radmilovac and at 36 points in Vršac at two depths (0-30 cm and 30-60 cm). The basic soil chemical characteristics were analysed: pH in H2O and pH in KCl, organic matter content, phosphorus and potassium. The yield, number of bunches per vine, mechanical properties of bunch and berry, quality and chemical properties of grapes, wine and west were analyzed on the same number of vines at both sites where soil samples were taken. The monitored indicators of climate and soil elements of different growing regions affected the biological, productive and qualitative characteristics of Pinot Noir grape variety. Out of all the investigated meteorological factors the highest influence on total phenolics and monomeric anthocyanins in berry skin (R = 0.984) was determined to be the sums of maximum air temperatures (17-26 o C). Air temperatures over 30 o C inhibit the synthesis of phenolics and anthocyanins (R = -0.932 and R = -0.939). Radmilovac location was warmer. Average annual temperature was 0.6 to 1 o C higher in comparison to the location of Vršac. In Radmilovac, vegetation began earlier (30th March) in relation to the location of Vršac (5th April). Variations in grape yield were most evident in Radmilovac. Seven to 9 class grape yield, and 8 to 10 classes of number of bunches per vine were made in GIS. At the site of Vršac 3 to 5 classes of grape yield and 4 to 5 classes of the number of bunches per vine were determined. Soil chemical characteristics influenced the yield and number of bunches per vine at the location Radmilovac. There was positive correlation (Spearman´s correlation coefficient) between pH in KC1 and the grape yield per vine (ro = 0.254, n = 119, p <0.001) and number of bunches per vine (ro = 0.335, n = 119, p <0.001). Great variability of pH in KCl at the location of Radmilovac resulted in poor availability of nutrients to grapevines, which consequently resulted in variation of grape yields and number of bunches per vine. In Vršac, lower variability of nutrients is directly related to consistent Doktorska disertacija yields. The content of phenolic compounds in Pinot Noir variety was different than it was expected for the site where it was produced. The content of monomeric and polymeric anthocyanins in grape berry skin from the location of Vršac was higher (11.68 and 94.67 mg of malvidin-3-glucoside/g) in relation to the location of Radmilovac (10.29 and 79.07 mg of malvidin-3-glucoside/g). Also, grape berry skin from the location Vršac had higher content of catechins, quercetin and quercetin-β- glucoside (1.75, 0.80 and 1.73 mg/g) in comparisons to the location of Radmilovac (1.42, 0.66 and 1.46 mg/g). The correlative relationship between phenolic content and antioxidant activity of berry skin was more pronounced at the site of Vršac (r = 0.754, n = 18, p <0.0005) when compared to the location of Radmilovac (r = 0.376, n = 36, p <0.0005). Wines from Vršac had, on average, higher phenol content (1054.15 mg GAE/l), total anthocyanins (103.22 mg malvidin-3-glucoside/l) and antioxidant activity (86.05%) in comparasion to the wines made from grapes that were produced in Radmilovac (903.53 mg GAE/l, 88.70 mg malvidin-3-glukozida/l and 83.70%). Variability and differences between the various terroir environments, and specific characteristics and differences in the produced grapes and wines were determined based on the parameters that were analyzed on both locations, on entire vineyard plots where this variety was grown, as well as by using the precision viticulture methods. Keywords: terroir, location, environmental potential, Pinot Noir, GIS. Scientific field: Biotechnology Scientific discipline: General Viticulture UDC: 634.8.05 (Vitis vinifera L.) (043.3) SADRŽAJ 1. UVOD ........................................................................................................................ 1 2. CILJ ISTRAŽIVANJA ............................................................................................ 5 3. PREGLED LITERATURE ..................................................................................... 6 3.1. Koncept terroir-a i uticaj na kvalitet grožđa ............................................... 6 3.2. Uticaj klimatskih i meteoroloških činilaca na gajenje vinove loze i kvalitet grožđa ........................................................................................... 7 3.3. Značaj klimatskih vinogradarskih indeksa ................................................ 11 3.4. Uticaj klimatskih promena na gajenje vinove loze i proizvodnju grožđa . 13 3.5. Uticaj zemljišnih činilaca na gajenje vinove loze i kvalitet grožđa .......... 15 3.6. Terroir „zoniranje” u vinogradarstvu ........................................................ 16 3.7. Upotreba GPS i GIS tehnologije u vinogradarstvu ................................... 17 3.8. Mehanički i hemijski sastav grozda........................................................... 19 3.9. „Fenolna zrelost” grožđa ........................................................................... 23 4. OBJEKAT, MATERIJAL I METODE RADA ................................................... 25 4.1. Objekat ...................................................................................................... 25 4.1.1. Lokalitet Radmilovac .................................................................. 26 4.1.2. Lokalitet Vršac ............................................................................ 27 4.2. Materijal .................................................................................................... 28 4.2.1. Sorta vinove loze: Burgundac crni ............................................. 28 4.2.2. Lozna podloga: Berlandieri x Riparia Kober 5BB .................... 30 4.3. Metode rada ............................................................................................... 31 4.3.1. Varijante ogleda .......................................................................... 31 4.3.2. Posmatrana obeležja ................................................................... 32 4.3.3. Primenjena metodologija istraživanja ........................................ 33 4.3.3.1. Klimatski i meteorološki činioci ispitivanih lokaliteta .................................................... 33 4.3.3.2. Osobine zemljišta na ispitivanim lokalitetima ............. 39 4.3.3.3. Fenološka osmatranja ................................................... 40 4.3.3.4. Određivanje pokazatelja prinosa grožđa ...................... 40 4.3.3.5. Analiza mehaničkog sastava grozda i bobice............... 41 4.3.3.6. Određivanje kvaliteta grožđa ....................................... 41 4.3.3.7. Određivanje fenolnog sastava grozda .......................... 42 4.3.3.8. Određivanje fenolnog sastava komine ......................... 44 4.3.3.9. Postupak mikrovinifikacije .......................................... 44 4.3.3.10. Određivanje hemijskog i fenolnog sastava vina ........ 44 4.3.3.11. Senzorna ocena vina ................................................... 47 4.3.3.12. Metode statističke obrade i prikazivanja podataka .... 47 5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA ............................................................................ 48 5.1. Klimatski činioci u Srbiji ........................................................................... 48 5.2. Klimatski i meteorološki činioci ispitivanih lokaliteta .............................. 50 5.2.1. Temperature vazduha ................................................................. 50 5.2.2. Količina i raspored padavina ...................................................... 57 5.2.3. Vlažnost vazduha ........................................................................ 61 5.2.4. Karakteristike vetra..................................................................... 61 5.2.5. Klimatski vinogradarski indeksi ................................................. 63 5.2.6. Mikroklima u zoni čokota .......................................................... 65 5.3. Karakteristike zemljišta na ispitivanim lokalitetima ................................. 68 5.3.1. Mehanički sastav zemljišta ......................................................... 68 5.3.2. Hemijske osobine zemljišta ....................................................... 69 5.3.3. Analiza prostorne varijabilnosti hemijskih osobina zemljišta u GIS-u ........................................................................ 72 5.3.4. Razlike hemijskih osobina zemljišta između ispitivanih lokaliteta ..................................................................................... 84 5.3.5. Korelativna zavisnost između hemijskih osobina zemljišta na ispitivanim lokalitetima ......................................................... 86 5.3.6. Korelativna zavisnost između hemijskih osobina zemljišta i pokazatelja prinosa grožđa ........................................................ 90 5.4. Fenološka osmatranja ................................................................................ 92 5.5. Pokazatelji prinosa grožđa ......................................................................... 95 5.5.1. Prostorna analiza elemenata prinosa grožđa u GIS-u ................. 97 5.6. Mehanički sastav grozda i bobice ............................................................ 103 5.7. Kvalitet grožđa ........................................................................................ 115 5.8. Fenolni sastav grozda i komine ............................................................... 119 5.8.1. Odnos sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti u grožđu i komini ...................................................................... 125 5.8.2. Uticaj lokaliteta na antioksidativnu aktivnost grožđa i komine .................................................................................... 128 5.8.3. Dinamika fenolnog sastava grozda u fazi sazrevanja ............... 131 5.8.4. Uticaj temperature vazduha na koncentraciju fenolnih materija u grozdu ........................................................ 141 5.9. Hemijski i fenolni sastav vina ................................................................. 146 5.9.1. Antioksidativna aktivnost vina ................................................. 151 5.10. Senzorna ocena vina .............................................................................. 153 6. DISKUSIJA ........................................................................................................... 154 6.1. Klimatski i meteorološki činioci ispitivanih lokaliteta ........................... 154 6.2. Klimatski vinogradarski indeksi ispitivanih lokaliteta ............................ 157 6.3. Karakteristike zemljišta na ispitivanim lokalitetima ............................... 159 6.4. Zoniranje u vinogradarstvu i korišćenje GPS tehnologije ....................... 161 6.5. Fenološka osmatranja .............................................................................. 163 6.6. Pokazatelji prinosa grožđa ....................................................................... 165 6.7. Mehanički sastav grozda i bobice ............................................................ 166 6.8. Kvalitet grožđa ........................................................................................ 168 6.9. Fenolni sastav grozda .............................................................................. 169 6.10. Dinamika koncentracije fenolnih jedinjenja u grožđu tokom perioda sazrevanja ................................................................................. 171 6.11. Fenolni sastav komine ........................................................................... 172 6.12. Sadržaj fenolnih jedinjenja u vinu ......................................................... 172 6.13. Antioksidativna aktivnost crnog grožđa i crvenog vina sorte Burgundac crni ...................................................................................... 174 7. ZAKLJUČAK ....................................................................................................... 176 8. LITERATURA ..................................................................................................... 184 9. BIOGRAFIJA ....................................................................................................... 221 10. PRILOZI ............................................................................................................. 222 10.1. Prilog 1 .................................................................................................. 222 10.2. Prilog 2 .................................................................................................. 223 10.2. Prilog 3 .................................................................................................. 224 Doktorska disertacija 1 1. UVOD Vinova loza (Vitis vinifera L.) je jedna od najstarijih gajenih biljaka i smatra se da potiče iz regiona između basena Mediterana i Kaspijskog mora. Pretpostavlja se da se prva loza pojavila približno pre oko 65 miliona godina (This et al., 2007, citat po de Saport, 1879). Gajenje vinove loze (Vitis vinifera spp. sativa) počelo je kroz domestifikaciju divljih populacija Vitis vinifera spp. sylvestris (Levadoux, 1956). Sa područja Crnog i Kaspijskog mora vinova loza se širila u tri pravca: prema istoku do Indije, prema jugu do Palestine i Egipta i prema zapadu preko južnog dela Rusije do Balkanskog poluostrva. Morskm putevima na feničanskim brodovima stizala je do Crnog, Sredozemnog i Jadranskog mora (www.vino.rs/nevidljivi-svet-o-vinu/vinova- loza-i-sorte-vinove-loze/). Smatra se da je prvi čokot na prostorima današnje Srbije zasadio rimski car Prob u 3. veku na padinama Alma Monsa (Fruška gora) u okolini Sirmijuma (Sremska Mitrovica), pa je za njegovo ime vezan početak vinogradarstva u Srbiji. Postoje i druga tumačenja da je vinogradarstvo na ovim prostorima bilo razvijeno i ranije. U prilogu ovoj tvrdnji je i zabrana gajenja vinove loze koju je doneo car Domicijan u 1. veku koja se odnosi na rimske provincije, što govori da se vino proizvodilo i pre Proba. Najstariji fosilni ostaci vinove loze u našoj zemlji za koje se smatra da su stari oko 7 miliona godina potiču iz Vinče (www.museumsns/izdanja/pdf/vinari.pdf). Istorija srpskog vinogradarstva duža je od 1000 godina - od začetaka srpske države u 8. i 9. veku, a naročito za vreme vladavine dinastije Nemanjića, od 11. do 14. veka (www.vinopedia.rs/?page_id=495). Srpski vladari su posebno negovali kulturu gajenja vinove loze. Ostalo je zabeleženo da je u vreme cara Dušana Silnog (1331- 1355) vino transportovano keramičkim “vinovodom” dužine 25 km do podruma u prestonicu Prizren. Car Dušan je doneo i zakone koji su predstavljali prve obrise zaštite geografskog porekla i kvaliteta vina, a i on sam je posedovao velike vinograde i dvorski vinski podrum u blizini Prizrena (www.srbija.travel/destinacije/putevi-vina/istorija- vinogradarstva-i-vinarstva). U Srbiji je za vreme turske vladavine došlo do uništavanja velikog dela vinograda. Posle oslobođenja od Turaka dolazi do intenzivnog razvoja vinogradarstva. Doktorska disertacija 2 Zahvaljujući povoljnim ekološkim uslovima u većem broju regiona vinogradarstvo postaje najznačajnija privredna grana. U 19. veku, za vreme vladavine Marije Terezije, Vršačko vinogorje je bilo najveće u Ugarskoj, a po nekim podacima i u Evropi. Prostiralo se na oko 17 000 jutara (10 000 ha). Prvi pisani podatak o vršačkom vinu datira iz 1494. godine kad je dvorski ekonom Budima platio bure vršačkog vina 10,5 zlatnih forinti za ugarskog kralja Ladislava. Godine 1875. zabeležena je rekordna berba grožđa i tad je prozvedeno milion akova vina (1 akov = 56 litara). Švajcarski trgovac Štaub je 1880. godine podigao podrum pod nazivom „Helvecija“ koji i danas radi u sastavu „Vršačkih vinograda“. Važnost i značaj vinogradarstva za lokalitet Vršca ogleda se u činjenici da je vinova loza sastavni element grba grada Vršca koji je usvojen još 1804. godine (www.upoznajsrbiju.co.rs/vinarija/vrsacki-vinogradi-18). Vrsta Vitis vinifera L. ima izražen genetski diverzitet i ekstremno je ispoljena raznolikost sorti koje su selekcionisane više od milenijuma. U veoma širokom arealu rasprostranjenja sorte kulturne loze nalazile su se u različitim uslovima sredine. U zavisnosti od karakteristika lokaliteta i dugotrajnog procesa odabiranja i ukrštanja, u toku veoma dugog perioda vremena, formirao se u pojedinim vinogradarskim područjima sveta autohtoni sortiment sa specifičnim biološkim karakteristikama (Nikolić, 2012). Broj sorti prisutan u germplazmi kolecija širom sveta procenjuje se na 6 000 do ~ 10 000 (McGovren, 2003). Oko 1100 sorti se gaji na većim površinama širom sveta. Najveće površine pod vinogradima zauzima tek četrdesetak vinskih sorti, dok je u Francuskoj oko 20 sorti zastupljeno u 87% vinogradarskih regiona (http://www.vivc.bafz.de/index.php). Vinova loza jedna je od kultura koja se i najviše gaji u svetu i obuhvata više od 8 miliona hektara (Milosavljević, 2012). Kvalitetna proizvodnja grožđa i vina ostvaruje se u različitim regionima koji u zavisnosti od geografske širine i nadmorske visine pripadaju različitim klimatskim zonama. Evropa je najveći svetski proizvođač grožđa, a samo tri zemlje (Francuska, Italija i Španija) proizvedu više od jedne trećine ukupne svetske proizvodnje (http://www.oiv.int.). Vinogradarstvo je i u Srbiji značajna poljoprivredna grana. Na osnovu statističkih podataka smatra se da ima oko 58 000 ha vinograda, od čega je u centralnom Doktorska disertacija 3 području oko 48 000 ha, a u Vojvodini oko 10 000 ha, što čini 1% poljoprivrednih površina. Aktivne površine pod vinogradima su oko 30 000 ha (Žunić et al., 2012). Teritorija Srbije se odlikuje veoma povoljnim agroekološkim uslovima neophodnim za gajenje vinove loze. Vinogradi su u najvećem delu raspoređeni na nadmorskim visinama od 80 do 500 m. Temperaturni uslovi nisu ograničavajući faktor gajenja. Različitosti fizičkih i hemijskih osobina zemljišta su od bitnog značaja za ispoljavanje kvalitativnih osobiina grožđa i proizvedenog vina. Preradom grožđa dobija se vrlo široka paleta proizvoda koja obuhvata fermentisane proizvode kao što su: vino, lozovača, komovica i vinsko sirće i nefermentisane proizvode u koje spadaju: sokovi, slatko, pekmez, džem, kompoti i grožđani med (Nakalamić i Marković, 2009). Vino je najvažniji proizvod dobijen preradom grožđa. Oko 71% od ukupne svetske proizvodnje grožđa se preradi u vino (Conde et al., 2007). Hemijski sastav i nutritivne vrednosti proizvoda od vinove loze prvenstveno zavise od hemijskog sastava grožđa i procesa u toku prerade. Plod vinove loze u užem smislu je bobica koja se odlikuje složenim biohemijskim sastavom. Sadrži vodu, šećere, amino kiseline, organske kiseline, vitamine, mineralne materije, mikroelemente i dr. U bobici se stvaraju i polifenolna jedinjenja koja joj daju specifičan ukus, miris i boju, koja ekstrakcijom prelaze i u vino. Grozd kao zbirni plod bobica je jedino voće u čijem sastavu je u većoj količini prisutna vinska kiselina (Riaz et al., 2002). Sadržaj šećera u grožđu je visok i varira između 15-25%. Sa kilogramom grožđa unosi se u organizam oko 1000 kalorija, čime se zadovoljava oko 30% dnevnih energetskih potreba (Nakalamić i Marković, 2009). Ukupan sadržaj i zastupljenost pojedinih fenolnih jedinjenja u bobici varira u različitim ekološkim uslovima gajenja i pod utacijem je primenjenih ampelotehničkih mera. Saznanje da se u različitim klimatskim uslovima i na različitim tipovima zemljišta od iste sorte vinove loze proizvode različiti stilovi vina je osnova na kojoj se zasniva terroir. U vinogradarskim zemljama Evrope, terroir je opšte prihvaćen koncept, koji dovodi u vezu hemijske i senzorne osobine vina sa uslovima područja gde je proizvedeno grožđe. Terroir je veza između kvalitativnih osobina vina i geografskog porekla. Doktorska disertacija 4 Biološko svojstvo sorte da daje kvalitetno vino je početni potencijal koji sa ekološkim karakteristikama i primenjenim agrotehničkim merama predstavlja najbitnije činioce uspeha u vinogradarskoj proizvodnji. Poznato je da ne samo različite sorte vinove loze daju vina koja se razlikuju po fenolnom sastavu i aromi već i iste sorte mogu dati različita vina u zavisnosti od mesta gde se gaje. Razlike između lokaliteta gajenja sagledive kroz osobine zemljišta i mikroklimatske uslove rezultiraju proizvodnjom grožđa različitih svojstava. Та različitost se ogleda i u vinima koja poprimaju karakter područja u kome je sorta gajena i grožđe proizvedeno. Doktorska disertacija 5 2. CILJ ISTRAŽIVANJA Istraživanja su u ovom radu zasnovana na saznanjima da različiti lokaliteti svojim specifičnostima indirektno, utičući na tok fizioloških i biohemijskih procesa, menjaju kvalitet grožđa i vina. Različiti uslovi lokaliteta za proizvodnju grožđa i vina jedne sorte vinove loze, sagledani preko meteoroloških i zemljišnih činilaca, rezultiraju i razlikama u sadržaju polifenolnih jedinjenja. Ova jedinjenja su prepoznata kao prirodni antioksidansi. Polazeći od pretpostavke da će se kod jedne sorte gajene na dva različita lokaliteta u Srbiji ispoljiti značajne razlike u pogledu kvaliteta grožđa i vina postavljeni su i ciljevi ovog rada koji su obuhvatali: - Utvrđivanje uticaja različitih lokaliteta (uticaj klimatskih i zemljišnih činilaca) na biološke osobine sorte vinove loze koje su od značaja za kvalitet grožđa i proizvedenog vina; - Utvrđivanje uticaja uslova lokaliteta na sadržaj najvažnijih komponenti kvаliteta grožđa kroz koje se ogleda enološki potencijal sorte: sadržaj šećera i ukupnih kiselina u širi, sadržaj fenolnih jedinjenja i antioksidativna aktivnost grožđa; - Praćenje dinamike sadržaja fenola u fazi sazrevanja grožđa u ispitivanim lokalitetima i utvrđivanje „fenolne zrelosti“ kao i adekvatnog momenta berbe; - Određivanje optimalnog momenta berbe grožđa za svaki lokalitet koji omogućava dobijanje vina optimalnog hemijskog sastava; - Proizvodnju vina postupkom mikrovinifikacije koja potiču od grožđa jedne sorte vinove loze sa različitih lokaliteta; - Analizu hemijskog sastava vina i senzornu analizu kojom će se utvrdi kvalitet i specifičnosti proizvedenih vina sa različitih lokaliteta; Svi ispitivani parametri su predstavljeni u GIS-u sa ciljem da se ustanovi njihova prostorna varijabilnost i pronađu rešenja da se ona svede na najmanju meru, a zadrži kvalitet proizvedenog grožđa. Krajnji cilj ovih istraživanja je praktična implementacija dobijenih rezultata u savremenoj vinogradarskoj proizvodnji. Doktorska disertacija 6 3. PREGLED LITERATURE 3.1. Koncept terroir-a i uticaj na kvalitet grožđa Proizvodnja kvalitetnog grožđa i vina zavisi od odnosa različitih činilaca kao što su: lokalitet, klimatski uslovi, zemljište i geologija, sorta i primenjene agro i ampelotehničke mere. Doprinos svakog od ovih činilaca je daleko od saglasnosti s obzirom na složenost međusobnih odnosa (Vaudour, 2002; Jones et al., 2004). Interakcija životne sredine u kojoj se vinova loza gaji i čokota vinove loze, obuhvata koncept terroir-a. Francuski termin, za koji ne postoji adekvatan prevod, predstavlja vezu više različitih aspekata. Uključuje teritorijalni, ekofiziološki, enološki, stilski, promotivni i pravni identitet (Moran, 2006). Mnogi autori su pokušali da definišu pojam terroir-a (Laville, 1990; Morlat i Asselin, 1992; Morlat et al., 2001; Cadot, 2006), a potvrđen je uticaj terroir-a na kvalitet vina (Seguin, 1983; Penn, 2001). Primenjena terroir istraživanja predstavljaju rezultat različitih elemenata kao što su gajena biljka (Tesic et al., 2002a), klimatski parametri (Jackson i Cherry, 1988) i zoniranje u vinogradarstvu (Carey et al., 2001). Terroir se može definisati i kao interaktivni ekosistem na određenom mestu, koji uključuje klimatske promene, zemljište i vino (Seguin, 1986). Po Deloire et al. (2002), terroir kao kombinacija klime, zemljišta, biljke i čoveka, ima ključnu ulogu u kvalitetu grožđa i vina. Furet et al. (2012) su pokazali da enološki potencijal proizvedenog grožđa zavisi od kombinacije glavnih komponenti terroir-a: klime, zemljišta, sorte, sistema gajenja i primenjenih agrotehničkih mera. Zemljište i klima lokaliteta na kojoj se gaji vinova loza imaju veoma veliki uticaj na kvalitet grožđa i senzorne karakteristike vina (Rossello et al., 2012). Postoje apsolutne kvalitativne razlike između različitih terroir-a, ali takođe postoji i mehanička veza između jednog terroir-a i prozvedenog vina (Daynes i Williams, 2012). Aspekti ekoloških uslova lokaliteta su povezani i prepoznatljivi u jedinstvenom stilu vina (Van Leeuwen et al., 2007). U svim područjima gajenja vinove loze, kod nas i u svetu, postoje klimatski i geomorfološki zapažene oblasti ili lokaliteti u kojima se više ili manje izražavaju razlike u kvalitetu grožđa i proizvedenog vina (Marković, 2012). Doktorska disertacija 7 Nekoliko metoda imaju za cilj da opišu terroir i svaka od njih ukazuje na značaj agronomskih i fizičkih faktora, kao što su klima i zemljište. Na čokotu se terroir manifestuje u variranju bioloških i proizvodnih osobina. Najvažniji efekti terroir-a se ogledaju u fenologiji sorte (Van Leeuwen et al., 2001; Zufferey i Murisier, 2006). Tehnološki napredak omogućava detaljniju i sveobuhvatniju analizu životne sredine. Geomorfologiju je moguće proučavati sa digitalnim modelima nadmorske visine (DEM). Zemljište se može proučavati i sa stanovišta geofizike. Razvoj automatskih meteoroloških stanica omogućava detaljniju analizu temperature i padavina, a geografski informacioni sistem (GIS) omogućava kombinaciju i proučavanje različitih ekoloških faktora zajedno (Van Leeuwen et al., 2010). Dobro upravljanje terroir-om se oslanja na znanje o klimatskim podacima, fizičko-hemijskim i biološkim osobinama zemljišta i poljoprivrednoj praksi. Da bi se razumeo način funkcionisanja terroir-a neophodno je uzeti u obzir interakcije između činilaca koji doprinose terroir-u. Klima se smatra veoma važnim činiocem u terroir izrazu (Van Leeuwen et al., 2004a, 2004b). Od mnogih sprovedenih terroir istraživanja, neka su usmerena na različite klimatske uslove i karakteristike zemljišta (Barbeau et al., 2001; Choné et al., 2001a), a neka na mapiranje zemljišta ili geološke faktore (Gillerman et al., 2006). 3.2. Uticaj klimatskih i meteoroloških činilaca na gajenje vinove loze i kvalitet grožđa Klimatski činioci se smatraju determinantom za proizvodnju kvalitetnih vina u datom regionu, ali na lokalnom nivou i mnogi drugi fizički aspekti imaju veliki značaj. Prinos i kvalitet grožđa su pod znatnim uticajem klimatskih faktora, a od velikog značaja su reljef, ekspozicija, temperaturni uslovi, osvetljenost, fizička i mineralna svojstva zemljišta (Van Leeuwen i Seguin, 1994). Klima snažno utiče na geografsku rasprostranjenost gajenja sorti vinove loze, proizvodnju grožđa, osobine i kvalitet vina (Bois et al., 2012). Sa visokom prostornom rezolucijom obavlja se zoniranje klimatoloških parametara jednog vinogradarskog regiona. Ulazni klimatološki podaci se interpoliraju i precizniji su nego analiza podataka u jednoj tački (Hall i Jones, 2010; Jones et al., 2010). Doktorska disertacija 8 Klimatološki podaci u tački ne mogu relevantno predstavljati opseg klimatskih uslova u vinogradarskom regionu (Van Leeuwen et al., 2010). Prostorna interpolacija ima za cilj da pruži detaljniju sliku klime. Na temu prostorne interpolacije klimatskih činilaca rađena su trazličita istraživanja (Price et al., 2000; Jarvis i Stuart, 2001). Osim toga dodatne informacije o životnoj sredini, kao što su: okruženje, vegetacija, voda, od koristi su za interpolacijski proces i generalno utiču na prostornu distribuciju klimatskih oblasti (Joly et al., 2003). Razvijeni su operativni softveri za interpolaciju klimatskih parametara, kao na primer PRISM (http://www.prism.oregonstate.edu.or) ili ANLUSPLIN (http://fennerschool.anu.edu.au/publications/software/anusplin.php). Na osnovu ovih metoda operativni podaci su inerpolisani (New et al., 2002; Hijmans et al., 2005) i mogu se uspešno koristiti i za klimatske analize vinogradarskih regiona (Jones et al., 2009). U različitim sistemima koji se koriste za klasifikovanje klime generalno u svetu, bilo je potrebno pronaći multikriterijumsku klimatsku klasifikaciju za sazrevanje grožđa u različitim regionima. Geovinogradarski koncept koji odgovara obradi informacija na svetskom nivou (Tonietto i Carbonneau, 1998) može uticati na novi način da se uporedi klima vinogradarskih regiona i da se izdvoje regioni koji imaju izvesnu sličnost klime. Geovinogradarski multikriterijumski sistem klasifikacije - ʽGéoviticulture MCC Systemʼ za vinogradarske regione sveta je formulisan i baziran za svaki od tri klimatska indeksa sa ciljem da se objasne rezultati. Sistemsku bazu čine tri formulisana koncepta: klima vinograda, klimatska grupa i klima vinograda sa godišnjom varijabilnošću. Geovinogradarski multikriterijumski sistem klasifikacije je obuhvatio 97 vinogradarskih regiona u 29 zemalja. Sistem predstavlja istraživački alat za gajenje vinove loze i zoniranje u vinogradarstvu (Tonietto i Carbonneau, 2004). Po Van Leeuwen et al. (2007) klima varira u prostoru u različitim razmerama: od jednog regiona do drugog (makroklimatska skala); unutar datog vinogradarskog regiona (mezoklimatska skala); sa topografijom (topoklimatska skala); unutar vinogradarske parcele (mikroklimatska skala). Regionalne klimatske razlike su precizno opisane u Geovinogradarskom MCC sistemu (Tonietto i Carbonneau, 2004). U razlikama u stilu i kvalitetu vina takođe se mogu objasniti klimatske razlike unutar jednog vinogradarskog regiona (mezoklimatska skala). Ovo su u Francuskoj (Alzas) proučavali Dumas et al. (1997), u Toskani (Italija), Bindi i Maselli (2001) i u Oregonu, Doktorska disertacija 9 (SAD) Jones at al. (2004). Regionalne razlike u sumi aktivnih temperatura i vodnom bilansu mogu da budu rezultat topografije (topoklimatska skala) ili karakteristika korišćenog zemljišta. Topografija utiče na klimatske parametre preko nadmorske visine i nagiba. Na svakih 100 m nadmorske visine temperatura opada za 0,6 o C (Van Leeuwen et al., 2007). Na mikroklimatskoj skali, klimatski parametri su pod uticajem tipa zemljišta i pokrovnih kultura. Temperatura zemljišta je usko povezana sa količinom vode u zemljištu. Vlažna zemljišta se sporo zagrevaju u proleće što dovodi do kašnjenja fenofaza razvoja vinove loze (Barbeau et al., 1998a, 1998b). Mikroklima lokaliteta utiče na koncentarciju fenolnih jedinjenja u pokožici bobice (Price et al., 1995), koncentraciju organskih kiselina (Dokoozlian i Kliewer, 1996), koncentraciju mineralnih materija (Pereira et al., 2006), na pH šire (Bureau et al., 2000) i koncentraciju šećera u bobicama. Klimatski parametri utiču i na odvijanje fenofaza vinove loze. Na fenologiju vinove loze prevashodno utiče temepratura (Jones i Davis, 2000), a suštinski je određuje zbir aktivnih temperatura. I ako „biološka nula“ zavisi od sorte vinove loze većina autora smatra da vinova loza počinje razvoj na oko 10oC (Amerine i Winkler, 1944). Fenologija vinove loze se precizno može modelirati sa sumom temperatura čije su vrednosti veće ili jednake sa „biološkom nulom“ (Winkler et al., 1974). Huglin (1978) je predložio još jedan model za određivanje zrelosti grožđa koji je zasnovan na prosečnim i maksimalnim temperaturama kao i dužini dana. Do sada su se fenološki modeli zasnivali na pretpostavci da je fenološki razvoj uglavnom regulisan temperaturom (Williams et al., 1985a, 1985b; Villaseca et al., 1986; Moncur et al., 1989; Oliveira, 1998; Jones, 2003; De Cortázar-Atauri et al., 2009; Caffarra i Eccel, 2010). Pojedini autori su pokazali da fenološke faze vinove loze počinju ranije u mnogim vinogradarskim regionima (Jones et al., 2005b; Duchene i Schneider, 2005) i da se period sazrevanja grožđa odvija pri mnogo višim temperaturama (Webb et al., 2007, 2008). Sve to se odražava na sastav i kvalitet grožđa, jer je dugoročno povećanje temperature vazduha u prošlosti dovelo do izmenjenog sortnog sastava u Evropi, Severnoj Americi i Australiji (Schultz, 2000; Wolfe et al., 2005; Petrie i Sadras, 2008). Doktorska disertacija 10 Iako su u pojedinim studijama korišćeni temperaturni indeksi kojima su i predviđene oscilacije u sortimentu (Kenny i Harison, 1992), ovi pristupi ne uključuju moguće strategije ublažavanja kroz kultivacionie metode. Obzirom na značaj klime za vinogradarstvo i potencijal da utiče na kvalitet vina, Jones et al. (2004a) su ispitivali klimatološke parametre u 27 najvažnijih svetskih vinogradarskih regiona. Ispitivanja su potvrdila varijacije temperature, promene u vremenu sazrevanja grožđa i uticaj na kvalitet grožđa. Temperatura vazduha ima veoma bitan uticaj na trajanje faze sazrevanja grožđa, aromu, boju pokožice bobice, a samim tim i na karakteristike vina (Jackson i Lombard, 1993). Dnevne temperature utiču na intenzitet obojenosti pokožice bobice, ali noćne temperature imaju i veći uticaj (Fregoni i Pezzutto, 2000). Pojedini autori smatraju da su minimalne temperature tokom perioda sazrevanja grožđa kritični klimatski parametri (Tonietto i Carbonneau, 2000, 2004). Grožđe koje sazreva u najtoplijem delu leta sadrži manje aromatskih jedinjenja ili aroma prekursore (Van Leeuwen i Seguin, 2006). U toplim klimatskim uslovima crne sorte obično postignu koncentraciju šećera pogodnu za dobijanje kvalitetnih vina, ali vina često ne uspevaju da budu adekvatno obojena (Iland i Gago, 2002). Poznavanje temperaturnih variranja u prostoru daje osnovu za ocenu opšte podobnosti regiona i omogućava procenu lokaliteta za gajenje sorti vinove loze (Jones et al., 2010). Količina i raspored padavina utiče na kvalitet grožđa i proizvedenog vina (Jones i Davis, 2000). Vrednosti količine padavina nisu precizan pokazatelj da se opiše raspored padavina kako u toku godine tako i po fenofazama u toku vegetacionog perioda, jer on još zavisi i od potencijalne evapotranspiracije i distribucije padavina. Model vodnog bilansa (Riou i Lebon, 2000; Lebon et al., 2003) omogućava predstavljanje dnevnih promena u dostupnim količinama vode za vinovu lozu. Različit nivo vode u zemljištu ima uticaja na kvalitet grožđa, a odražava se i na kvalitet vina (Conradie et al., 2002). Jackson i Cherry (1988) su pokazali da je u regionima sa visokim nivoom padavina kapacitet sazrevanja grožđa niži što je predviđeno i klimatskim indeksima. Regulisanje vodosnabdevanja je odrednica za dobijanje kvalitetnog grožđa (Mérouge et al., 1998). Doktorska disertacija 11 3.3. Značaj klimatskih vinogradarskih indeksa Postoji niz agroklimatskih indeksa koji se koriste za određivanje optimalnih klimatskih uslova. Oni su određeni ili manipulacijom vrednosti meteoroloških promenljivih u drugačijem obliku ili kombinovanjem promenljive sa definisanim empirijskim koeficijentima (Ruml et al., 2012). Jedan od prvih pokazatelja za vinogradarstvo je Winkler indeks - ʽGrowing degree daysʼ (WI ili GDD) koji su predložili Amerine i Winkler (1944). Zasnovali su ga na hipotezi da čokot vinove loze počinje svoju aktivnost tek ako je temperatura 10oC „biološka nula“. Jones (2006) je proučavao prosečne temperature u toku vegetacije i ustanovio ʽAverage growing season temperatureʼ (Tgs). Po Tonietto i Carbonneau (2004), klimu svakog vinogradarskog regiona karakterišu 3 vinogradarska klimatska indeksa u Geovinogradarskom (MCC) sistemu: Heliotermički indeks - ʽHeliothermal indexʼ (HI), Indeks suše - ʽDryness indexʼ (DI) i Indeks svežine noći - ʽCool night indexʼ (CI). Heliotermički indeks - ʽHeliothermal indexʼ (HI) se koristi se za ocenu toplotnih i svetlosnih uslova određenog lokaliteta. Predstavlja proizvod sume efektivnih temperatura i broja časova sunčevog sjaja tokom vegetacije. Slično kao i WI, ali donekle precizniji jer daje veći značaj maksimalnim temperaturama i važi za korekciju dužine dana (Huglin, 1978). Indeks suše - ʽDryness indexʼ (DI) karakteriše komponentu vode u vinogradarskom regionu i snažno je vezan za kvalitativne osobine grožđa i vina. Adaptirao ga je Tonietto (1999) i Tonietto i Carbonneau (2004) od potencijalnog bilansa vode u zemljištu (Riou, 1994). Uzimaju se u obzir klimatski zahtevi standardnog vinograda, isparavanja sa golog zemljišta, padavine, bez umanjivanja za površinske vode ili drenažu. Indeks suše predstavlja vrednost vlage u zemljištu na kraju vegetacije pod pretpostavkom da je početna vlažnost zemljišta 200 mm. Indeks svežine noći - ʽCool night indexʼ (CI) opisuje noćne temperature tokom perioda sazrevanja grožđa (Tonietto, 1999). Ovaj indeks služi kao pokazatelj karakteristika kvalitativnog potencijala vinogradarskog regiona u odnosu na sekundarne Doktorska disertacija 12 metabolite (aromatične i bojene materije) u grožđu i vinu (Kliewer, 1973; Tomana et al., 1979). Agroklimatski indeksi su neophodni da se proceni uticaj klimatskih uslova za gajenje sorti i proizvodnju grožđa i vina jednog regiona (Van Leeuwen et al., 2007). Predložen je veliki broj klimatskih indeksa, ali je i moguće klasifikovati klimu nekog rejona samo koristeći neke od njih (Tonietto i Carbonneau, 2004). Bois et al. (2012) su izračunavali 6 agroklimatskih indeksa za 247 vinogradarskih regiona sveta. Proučavali su mesečne padavine, maksimalne i minimalne temperature vazduha koristeći WordClim 1950-2000 interpolisane podatke (Hijamans et al., 2005). Između ostalih, ovi autori su izračunavali ʽHeliothermal indexʼ, ʽCool Night indexʼ i ʽDryness indexʼ. Jones i Alves (2012) su koristili agroklimatske indekse (GDD, WI, HI) u oceni pogodnosti vinogradarskih regiona u Portugalu. Mirás-Avalos et al. (2012) su analizirali Heliotermički indeks u vinogradarskom regionu Galicija (Španija) i procenili termalnu komponentu u periodu vegetacije kada je veća metabolička aktivnost. Ustanovili su da Heliotermički indeks pruža informaciju o nivou heliotermičkog potencijala, a takođe daje i precizniju analizu o potencijalu šećera u odnosu na sume aktivnih temperatura. U kombinaciji sa Indeksom svežine noći omogućava definisanje razlika između klimatskih regiona (Tonietto i Carbonneau, 2004). Neethling et al. (2012a) su ispitujući temperaturne karakteristike i bioklimatski indeks 6 lokaliteta u dolini Loare (Francuska) ustanovili da su prosečne temperature od aprila do septembra više za 1,3oC do 1,8oC, u odnosu na višegodišnji prosek 1970-2010. godina. Ustanovili su i veliku prostornu varijabilnost temperature što je uticalo i na bioklimatski indeks. I sve to doprinosi ranijem datumu berbe i promeni u hemijskom sastavu bobica. Conceição et al. (2012) su proučavali agroklimatske indekse suptropskih i tropskih vinogradarskih regiona Brazila. Neethling et al. (2012) su postavljanjem senzora na 10 parcela u Layon River (Francuska) ustanovili prostornu varijabilnost temperature vazduha. Ruml et al. (2012a) su da bi bolje dokumentovali prostornu strukturu klimatskih promena u vinogardarskim regionima Srbije koristili vinogradarske indekse (Tgs, WI, HI, DI, CI) i MCC sistem koji je postavljen da bude univerzalno važeći. Avramov et al. (2000, 2000a) su analizirajući meteorološke parametre i klimatske indekse u Doktorska disertacija 13 vinogradarskim područjima Srbije ustanovili da postoje povoljni uslovi za dobro sazrevanje grožđa, nakupljanje dovoljne količine šećera, bojenih i aromatičnih materija i između ostalih sorti za gajenje preporučili sortu Burgundac crni. Mnogi rejoni u Srbiji se mogu pohvaliti izuzetno dobrim ekološkim uslovima za proizvodnju kvalitetnih vina i kvalitetnih vina sa kontrolisanim oznakama geografskog porekla (Radovanović et al., 2009). Analizom trendova temperature vazduha, količine padavina i osunčavanja, Petrović et al. (2006b), su utvrdili da su u Vršačkom vinogorju za gajenje pogodne sorte i klonovi ranijeg vremena zrenja, kao i klon Burgundac crni R4. Iako veliki broj individualnih klimatskih faktora ima ulogu u formiranju prinosa grožđa (sunčevo zračenje, temperature i ekstremne temperature vazduha, količina i raspored padavina, vetar, vlaga, itd.), temperatura vazduha i voda spadaju među najvažnije (Coombe, 1987). Ovo su takođe dva faktora najčešće razmatrana u razmišljanjima o mogućim posledicama klimatskih promena na vinogradarstvo (Schultz i Stoll, 2010). 3.4. Uticaj klimatskih promena na gajenje vinove loze i proizvodnju grožđa Kao višegodišnja biljna vrsta, vinova loza je prilagođena širokom spektru klimatskih uslova. Klimatske granice za gajenje vinove loze se nalaze između 35o i 50o severne geografske širine i između 30o i 40o južne geografske širine, a periodi vegetacije su april - oktobar i oktobar - april (Van Leeuwen et al., 2007). Klimatske promene će u budućnosti dovesti do pomeranja ovih granica (Schultz i Jones, 2010). Rezultati klimatoloških istraživanja koja su vršena širom sveta, ukazuju na značajne promene vrednosti osnovnih meteoroloških elemenata. Klimatolozi predviđaju porast prosečne temperature u intervalu od 2 do 5 o C u ovom veku zbog efekta staklene bašte koji je uslovljen delovanjem čoveka (IPCC, 2001). U Zapadnoj Evropi, klima će verovatno postati suvlja u letnjim mesecima (Moisselin i Dubuisson, 2007). Imajući u vidu veliki uticaj temperature vazduha i vodnog bilansa na vinovu lozu, klimatske promene su glavni izazov za vinogradarsku praksu koja će morati da se prilagodi kako bi se proizvodila visokokvalitetna vina (Van Leeuwen et al., 2007). Trend ranijih berbi je izraženiji sa višim geografskim širinama. Raniji period sazrevanja je primećen i u oblastima izvan Evrope, u SAD (Wolfe et al., 2005) i Australiji (Petrie i Sadras, 2008). Doktorska disertacija 14 Povećenja temperatura vazduha pokazuje i prvi klimatski izveštaji UN iz 1999. godine (Rahmstorf et al., 2007). Zavisno od osnovnog scenarija klimatski modeli predviđaju povećanje globalne temperature od 1,5 o C do 5,0 o C do kraja ovog veka (IPCC, 2007). U nekoliko studija je naglašen uticaj klimatskih promena na vreme sezonskih aktivnosti kod biljaka, kao što su uticaj na fenološke faze listanja i cvetanja (Menzel i Fabian, 1999; Menzel, 2003; Cleland et al., 2007). Kao i kod drugih biljnih vrsta, temperature i fotoperiodičnost se smatraju da imaju fundamentalni uticaj na vinovu lozu i njen fenološki razvoj (Jones i Davis, 2000; Jones, 2003; Van Leeuwen et al., 2008). Prognozirana povećanja temperature su predvidela da izazovu raniji početak vegetacije, a samim tim ranije nastupanje fenoloških faza vinove loze. Klimatske promene uslovljavaju raniji početak i skraćivanje dužine trajanja pojedinih fenofaza razvoja (Duchêne et al., 2010). U prilog tome da povećanje temperature i promena ostalih klimatskih činilaca snažno utiču na proces rastenja i razvića vinove loze idu i pojave osmotrene u vinogradarskim oblastima širom sveta, kao što su promene u fenofazama i raniji datum berbe (Jones et al., 2005b; Orduña, 2010). Klimatske promene će dovesti do promena u temperaturi vazduha i padavinama i zajedno će uticati na karakteristike vina proizvedenog u datom regionu (Van Der Schrier et al., 2012). Za poslednjih 30 godina 21. veka simulacije pokazuju povećanje srednje godišnje temperature vazduha od preko 2C i smanjenje godišnje sume padavina od oko 10% u odnosu na isti bazni period (Gualdi et al., 2008). Uprkos brojnim studijama o uticaju globalnog zagrevanja, globalni atmosferski modeli nisu prilagođeni lokalnim okvirima da simuliraju klimu na lokalnom nivou. Quénol (2012) je proučavao modele koji imaju za cilj posmatranje i simulaciju klime u lokalnim razmerama. Simulacijom temperatura do 2050. godine u regionu Šampanja (Francuska), Briche et al. (2012) su došli do zaključka da se letnji ekstremi mogu povećati. U jednom od glavnih vinogradarskih područja u svetu, u Burgundiji (Francuska), Cuccia et al. (2012) su pratili simulaciju klime na fenološkom modelu koji je parametarizovan za sortu ʽPinot Noirʼ. Klimatološki podaci pokazuju da se poslednjih deset godina temperature vazduha tokom vegetacije povećavaju, posebno u kontinentalnim vinogradarskim regionima. Temperaturne promene su izazvale promene u fenologiji vinove loze sa posebnim uticajem na proces sazrevanja grožđa. Doktorska disertacija 15 Povećanje temperature u budućnosti može promeniti vreme sazrevanja grožđa, datum berbe i može uticati na prinos i kvalitet (Haselgrove et al., 2000; Marais, 2001). Klimatske promene imaju potencijal da dovedu do promena u stilovima vina (Jones et al., 2004a). Po Jones et al. (2005a) klimatske promene mogu povećati i rizik za proizvodnju grožđa u toplijim marginalnim rejonima gajenja sorti vinove loze. Kao rezultat predviđenih klimatskih promena, moguće je da se sorta koja je trenutno posađena pod određenim klimatskim uslovima više ne može prilagoditi da dostigne zrelost pod istim uslovima u budućnosti (Parker et al., 2011). Po istraživanjima Van Oldenborgh et al. (2009) temperatura u Evropi raste brže od globalnog proseka. U novim oblastima koje su ranije bile marginalne što se tiče proizvodnje visokokvalitetnih vina, sada sa zagrevanjem postaju konkurentne sa tradicionalnim vinogradarskim regionima (White et al., 2009). 3.5. Uticaj zemljišnih činilaca na gajenje vinove loze i kvalitet grožđa Zemljište ima ključnu ulogu u vinogradarstvu jer definiše dubinu sadnje, razvoj korenovog sistema i kontroliše apsorpciju mineralnih elemenata i vode (Sotés et al., 2009). Karakteristike zemljišta su jedan od najvažnijih faktora u gajenju vinove loze. Različita zemljišta daju različit kvalitet grožđa (Costantini, 1987). Postoji i korelacija između mineralnih i fizičkih karakteristika zemljišta i kvaliteta vina (Lulli et al., 1989; Costantini et al., 1990). U mnogim terroir modelima klasifikacija zemljišta ima glavnu ulogu, a samin tim je često i ograničavajući faktor (Van Leeuwen et al., 2004a). Vinova loza ima izuzetnu prilagodljivost i može uspevati na različitim tipovima zemljišta. Međutim, tip zemljišta predstavlja determinantu kvantiteta i kvaliteta proizvedenog grožđa (Sotés, 2012). Kvalitet i stil vina su u vezi sa karakteristikama zemljišta. Aroma i boja vina su veoma različiti u zavisnosti od tipa zemljišta i porekla geološke podloge (Fregoni, 1980) i ako se ovo dejstvo nekada dovodi u pitanje (Duteau, 1981). Uticaj zemljišta na hemijske i senzorne osobine vina se teško definiše zbog interakcije sa klimatskim karakteristikama i razlikama u sistemima gajenja u vinogradu (Rankine et al., 1971; Noble, 1979). Po tvrdnjama Branas (1993), moguće je ipak da kvalitet grožđa i vina ne zavisi samo od mesta, klime i zemljišta, već da je rad čoveka stvarni faktor kvaliteta. Doktorska disertacija 16 Osobine zemljišta variraju u zavisnosti od lokaliteta. Varijabilnost osobina zemljišta duž jedne oblasti može biti vertikalna i horizontalna. Struktura varijabilnosti osobina zemljišta pokazala je razlike u zavisnosti od metode uzorkovanja, samih osobina zemljišta i metoda koja se koriste u analizi (Trangmar et al., 1985). Plodnost zemljišta predstavlja njegovu sposobnost za nesmetan rast i razvoj vinove loze, sposobnost da preko korenovog sistema vinova loza usvaja vodu i mineralne materije. Osnovni elementi plodnosti zemljišta su hranljive materije u lakopristupačnom obliku, voda, vazduh i toplota za razvoj korenovog sistema i životnu aktivnost mikroorganizama (Dugalić i Gajić, 2012). Kao rezultat toga, plodnost zavisi od fizičkih i hemijskih osobina kao i od dubine zemljišta (Champagnol, 1997). Dubina zemljišta i vodni kapacitet su bitni činioci koji utiču na snabdevanje biljke azotom, a imaju uticaj i na kvalitet vina (Choné, 2001a). Tekstura i struktura zemljišta imaju važnu ulogu u aeraciji i u regulisanju vode (zadržavanje i apsorpcija), a sve se to odražava na kvalitet vina (Carbonneau, 1998). Nagib, ekspozicija i nadmorska visina takođe imaju velikog uticaja na grožđe i vino. Nagib zemljišta određuje temperaturu, rizik od mraza, dostupnost vode i tako utiče na fenologiju, sastav bobica, sazrevanje grožđa, a samim tim i na kvalitet vina (Falcetti i Scienza, 1991; Falcetti et al., 1992). Povećanje nadmorske visine povezano je sa smanjenjem prosečne temperature vazduha, što utiče na smanjenje sadržaja šećera i povećanje sadržaja ukupnih kiselina u grožđu (Fregoni, 1973). 3.6. Terroir „zoniranje“ u vinogradarstvu Na osnovu međuzavisnosti visine prinosa, kvaliteta šire i vina, sume temperatura, nadmorske visine, ekspozicije terena i tipa zemljišta, determinisana je pogodnost gajenja pojedinih vinskih sorti i uveden je pojam „zoniranja“ u vinogradarstvu (Fregoni et al., 1992). Da bi se opravdalo terroir zoniranje mora se uzeti u obzir reakcija čokota na spoljašnju sredinu. Interakcija između vinove loze, zemljišta i klime je domen tzv. ekofiziologije. Tako se mogu objasniti razlike u kvalitetu i potencijalu određenog terroir-a, koje sama analiza fizičkog okruženja ne može (Van Leeuwen et al., 2010). Napravljene su brojne ekofiziološke studije u veoma različitim Doktorska disertacija 17 okruženjima (Duteau et al., 1981; Van Leeuwen i Seguin, 1994; Choné et al., 2001b; Tesic et al., 2002a, 2002b; Koundouras et al., 2006). Preciznost u pružanju informacija u svakom trenutku i na svakom mestu daju novu dimenziju vinogradarstvu - precizno vinogradarstvo. Po tumačenju Debuisson et al. (2012), precizno vinogradarstvo se sastoji u korišćenju informacione i komunikacione tehnologije za implementaciju preciznije i bolje ciljane vinogradatske i vinarske prakse. Prvi korak u primeni preciznog vinogradarstva svodi se na prepoznavanje varijabilnosti u vinogradu, utvrđivanju činilaca koji tome doprinose i mogućnosti poboljšanja. U drugoj fazi prikuplja se i obrađuje veliki broj podataka, na osnovu kojih se dolazi do mogućih rešenja (Matese et al., 2009). Precizno vinogradarstvo ima potencijal, alat i tehniku da obezbedi niz skupova podataka o ekološkim karakteristikama lokaliteta u prostoru i vremenu (Green i Szymanowski, 2012). 3.7. Upotreba GPS i GIS tehnologije u vinogradarstvu Praćenje različitih parametara u vinogradarstvu moguće je preko GPS-a i GIS tehnologije (Ennahli i Kadir, 2006; Green i Szymanowski, 2012). Geografski informacioni sistem (GIS) ima potencijal za manipulaciju informacijama o karakteristikama zemljišta, klimi, topografiji i karakteristikama sorte na različitim nivoima. Uz pomoć GIS-a posmatrana lokacija može biti precizno prikazana (Lark i Bolam, 1997). Prva upotreba GIS-a u vinogradarstvu se odnosi na kreiranje karata. Zahvaljujući GIS-u mape se lako mogu ažurirati. GIS omogućava i unakrsno povezivanje više različitih podataka, kao što su: informacije o zemljištu, klimatske zone, nadmorska visina, nagib (Van Leeuwen et al., 2010). Ograničenje ovog pristupa je u kvalitetu i pouzdanosti različitih vrsta informacija. Nije lako uvek odrediti optimalnu klasu za svaku vrstu informacije koja se koristi. Interpolacijske tehnike se često upotrebljavaju za prostorno prikazivanje različitih tipova zemljišta, klimatskih uslova i karakteristika sorte i analizirane su od strane većeg broja autora (Gotway et al., 1996; Kravchenko i Bullock, 1999; Li et al., 2007). Doktorska disertacija 18 IDW je deterministička interpolacijska tehnika koja služi za analizu zemljišta i ima zadovoljavajuće rezultate (Laslett et al., 1987; Weber i Englund, 1992; Gotway et al., 1996). Da bi pokazali optimalan broj uzoraka zemljišta koje je potrebno uzeti sa vinogradarske parcele, kod zemljišta tipa Rigosol, Đorđević et al. (2010) su u svom radu koristili IDW interpolacijsku tehniku. Geografski informacioni sistemi su korišćeni za vizuelizaciju prostornih karakteristika klime i zemljišta (Bois et al., 2008; Carey et al., 2009; Bonfante et al., 2011). Irimia i Patriche (2011) su istraživali u GIS-u Husi vinograd (Rumunija), a rezultati su deo šireg istraživanja, čiji je cilj da se shvati karta sa prostornim rasporedom ekološke pogodnosti za vinograd. Ispitivanja su obuhvatila savremenu metodologiju, zasnovanu na GIS-u, koji su kao alat za slična istraživanja koristili i drugi autori (Jones, 2004; Patriche, 2006; Pythoud, 2006). Analiza Husi vinograda je pokazala da GIS nudi detaljnu sliku prostorne raspodele ekoloških faktora u vinogradarskoj oblasti i više od toga, omogućava da se pomoću mapa prikaže podobnost vinograda (Irimia i Rotaru, 2009; Irimia i Patriche, 2010). Po Jones et al. (2004) GIS omogućava i identifikaciju zona sa visokim kvalitetom potencijala u novim regionima proizvodnje. To je uspešno primenjeno u saveznoj američkoj državi Oregon. Omogućen je i grafički prikaz relevantnih osobina zemljišta za vinovu lozu. Ovi podaci su kasnije korišćeni za namensku klasifikaciju zemljišta kao što je Australijski vinogradarski ključ zemljišta, koji su razvili Maschmedt et al. (2002). U prostornoj analizi hemijskih karakteristika zemljišta u vinogradu sa sortom ʽPinot Noirʼ, Životić et al. (2012a) su primenili GIS aplikaciju. Boyer i Wolf (2000a) su koristili GPS i GIS za određivanje vinogradarskog potencijala u Virđžinii (SAD). Takođe Boyer i Wolf (2000b) su GIS primenili i u studiji pogodnosti u Virdžiniji kombinujući ga sa prostornim modeliranjem. Jones (2001) je upotrebio GPS i GIS za procenu statusa i potencijala vinograda. Jones et al. (2006a) su u GIS-u izvršili analizu potencijala koji ima terroir u državi Oregon u SAD. Bonfante et al. (2011) su pokazali da analiza terroir-a može biti uspešna kombinujući visok kvalitet GIS modeliranja simulacije bilansa vode za rešavanje ključnih i kompleksnih funkcija stresa. Doktorska disertacija 19 3.8. Mehanički i hemijski sastav grozda U proizvodnji vinskih sorti od značaja je struktura grozda i bobice, a posebno je važan udeo pokožice u masi ploda od koga zavisi koncentracija aromatičnih i fenolnih jedinjenja značajnih za enološki potencijal sorte. Mehanički sastav grozda karakterističan je za svaku sortu vinove loze i predstavlja njeno ampelografsko i tehnološko obeležje. Hemijske i senzorne karakteristike vina zavise u glavnom od sadržaja šećera, kiselina i fenolnog sastava grožđa. Na hemijski sastav grožđa značajno utiču ekološki uslovi lokaliteta u kojima se sorta gaji i primenjena vinogradarska praksa (Jackson i Lombard, 1993). Glavna komponenta grožđa je voda koja čini 75 do 85% njegove mase. Oko 15 do 25% su šećeri. Organske kiseline, kao vinska, jabučna, limunska, čine 0,5 do 1%, a tu je ceo niz drugih hranljivih komponenti (http://www.ars.usda.gov/ba/bhnrc/ndl). Vinska, jabučna i limunska su najvažnije i predstavljaju oko 90% ukupne sume svih kiselina u širi i vinu. Njihov sadržaj i odnos se menja tokom razvoja bobice i sazrevanja grožđa, a osim od sorte, uveliko zavisi i od položaja vinograda, vremenskih uslova u fazi sazrevanja grožđa, stepena zrelosti grožđa i toka alkoholne fermentacije (Jeromel et al., 2007). Pored visokog sadržaja ugljenih hidrata, grožđe sadrži i dijetalna vlakna. Koristan je izvor mnogih vitamina i minerala. Takođe je izvor antioksidativnih jedinjenja (fenolna jedinjenja), pre svega antocijana u pokožici bobice i eventualno u semenkama (Yilmaz i Toledo, 2004). Fenolna jedinjenja se nalaze u različitim delovima grozda i bobice u različitim koncentracijam (Prieur et al., 1994), a zavise i od lokaliteta gajenja (klime i zemljišta), primenjene agro i ampelo tehnike. Kada su vegetativni i reproduktivni razvoj vinove loze dobro prilagođeni lokalnim uslovima, grožđe u periodu sazrevanja ima odgovarajući odnos i sadržaj šećera, kiselina, aromatičnih i fenolnih jedinjenja ili drugih željenih parametara kvaliteta za proizvodnju vina visokog kvaliteta (Jones i Davis, 2000; Jones, 2006; Van Leeuwen et al., 2008). Tokom perioda sazrevanja Berthaut i Morvan (2012) su radi ocenjivanja sastava bobica (šećer, ukupne kiseline, jabučna i vinska kiselina) svake nedelje uzimali 400 bobica od grožđa sorte i ʽPinot Noirʼ. Sastav bobice u punoj zrelosti mogu objasniti mnogi faktori. Klimatski i pedološki faktori posmatrani kroz vodni status predstavljaju važnu ulogu tokom perioda sazrevanja bobice (Duteau et al., 1981). Doktorska disertacija 20 Dostupnost vode u zemljištu, kako u odgovarajućoj količini tako i u vremenu bitni su faktori koji utiču na sastav bobice grožđa (Ojeda et al., 2002; Valdés et al., 2009). Između ostalih hemijskih komponenti, iz pokožice su ekstrahovani (-)- epigalatokatehin, (+)-galatokatehin i veće količine visoko polimerizovanih tanina (Kennedy i Jones, 2001), cijanidina, petunidina i malvidina (Baldi et al., 1995), kvercetin i resveratrol (Carei et al., 2003; Cadot et al., 2006). U semenkama se nalazi oko 60% polifenola grožđa čiji sastav zavisi od stepena zrelosti i načina skladištenja (Mandić, 2007). Sastav i antioksidativna svojstva polifenolnih jedinjenja semenki sorti za spravljanje crvenih vina detaljno su opisana u radovima Bagchi et al. (2000) i Gabetta et al. (2000). Od fenolnih jedinjenja, semenke sadrže uglavnom monomere flavan-3-ola i proantocijanidole (Singleton i Trousdale, 1992; Ricardo da Silva, 1997). Po Yilmaz i Toledo (2004) semenke mogu sadržati i antocijane u tragovima. Značajne koncentracije fenolnih jedinjenja pronađene su i u ogrozdini, od čega je 40-50% polimerizovano (Bourzeix et al., 1986; Kantz i Singleton, 1990). Komina ima različit fenolni sastav na koji utiče sorta i enološka praksa. U komini se nalaze antocijani, katehini, flavonol glikozidi, fenolne kiseline, alkoholi i stilbeni (Schieber et al., 2001). Osim fenolnih jedinjenja, u komini se nalaze i etanol (Silva et al., 2000), tartarati i malati (Nurgel i Canbas, 1998; Palma i Barroso, 2002; Braga et al., 2002), limunska kiselina (Hang i Woodams, 1985), ulje semenki grožđa (El-Shami et al., 1992), hidrokoloidi (Stredansky i Conti, 1999) i prehrambena vlakna (Valiente et al., 1995; Martin-Carron et al., 1997; Bravo i Saura-Calixto, 1998). Od flavonoida dobijenih iz semenki i pokožice crnih sorti vinove loze proizvode se pomoćna lekovita sredstva (Goodman, 2000, 2001; Carson et al., 2001; Ray i Bagchi, 2001). Komina kao sekundarna sirovina, pored tehnološkog i ekonomskog ima i značaj u unapređenju životne sredine (Alonso et al., 2002). Fenolna jedinjenja se mogu podeliti u tri grupe: flavonoidi, fenolna jedinjenja neflavonoidne strukture, isparljiva fenolna jedinjenja. Od flavonoida u grožđu i vinu se nalaze flavonoli, antocijani, flavan-3-oli, njihovi kondenzovani proizvodi (tanini ili proantocijanidoli), a u manjoj meri flavan-3,4-dioli (Puškaš, 2010). Flavonoli su pigmenti žute boje koji određuju boju belih vina, dok su u crvenim vinima prikriveni sa crvenim pigmentima - antocijanima. Doktorska disertacija 21 Sinteza flavonola se u većoj meri odvija u pokožici bobice (Price et al., 1995). Od flavonola u grožđu i vinu su prisutni: kamferol, kvercetin i mircetin. Metilovanjem 3´- OH kvercetina nastaje izorhamnetin. Kemferol, kvercetin i njihovi derivati prisutni su i u belom i u crnom grožđu, a mircetin i izorhamnetin i njihovi derivati samo u crnom grožđu i crvenim vinima (Puškaš, 2010). Na sadržaj flavonola značajan uticaj ima osunčanost grožđa. Do 10 puta više flavonola može sadržati grožđe od iste sorte vinove loze, ako je bilo izloženo suncu, u odnosu na grožđe sa senovitih delova čokota (Downey et al., 2003). Antocijani su biljni pigmenti crvene, ljubičaste ili plave boje koji su odgovorni za boju crnih sorti grožđa i crvenih vina. Razlikuju se tri osnovna jedinjenja antocijana: pelargonidin, cijanidin, delfinidin, a metilovanjem ovih hidroksilnih grupa nastaju: peonidin, petunidin i malvidin. Antocijani se nalaze u spoljašnjim slojevima pokožice bobice grožđa, u glavnom u vakuolama. Mogu se detektovati i u posebnim strukturama - antocijanoplastima (Pecket i Small, 1980). Kod sorti bojadisera antocijani se javljaju i u pulpi bobica. Preradom grožđa u toku fermentacije i maceracije, antocijani se ekstrahuju iz pokožice, prelaze u širu i daju boju vinu (Downey et al., 2006). Sadržaj i koncentracija pojedinih vrsta antocijana zavise od sorte vinove loze i uslova gajenja (Wenzel, 1989). Visoke temperature (više od 30oC) mogu inhibirati formiranje antocijana (Mori et al., 2007). Sadržaj i korelacija šećera i temperature utiče na antocijane. Relativna stabilnost šećera u odnosu na plastičnost antocijana delimično se odnosi na relativni opseg temperature za optimalno nakupljanje šećera (18-33oC) i enzima za proizvodnju pigmenta koji deluju na temperaturi od 17 do 26 o C (Iland i Gago, 2002; Sadras et al., 2007). Vina dobijena od grožđa istih sorti vinove loze, sa različitih geografskih područja, se razlikuju po boji. Antocijani se smatraju jedinjenjima pomoću kojih je moguće razlikovati pojedine sorte vinove loze i odrediti geografsko poreklo vina (Gambelli i Santaroni, 2004). U grožđu i vinu se nalaze i tanini - jedinjenja oporog ukusa. Mogu biti: hidrolizujući (galatotanini i elagitanini) i proantocijanidini. Galatotanini su estri galne kiseline i glukoze. Galna kiselina je prirodni sastojak semenki i pokožice grožđa i uvek je prisutna u vinu. Doktorska disertacija 22 Fenolna jedinjenja neflavonoidne strukture, fenolne kiseline i stilbeni su takođe hemijska jedinjenja izolovana u grožđu i vinu. Fenolne kiseline su derivati benzoeve i cimetne kiseline. Od derivata benzoeve kiseline u grožđu i vinu se nalaze: p- hidroksibenzoeva kiselina, protokatehinska, vanilinska, galna, siringinska, salicilna, jorgovanska, a od derivata cimetne kiseline prisutne su kumarinska, kafeinska, ferulinska i sinapinska kiselina. Od stilbena u grožđu najzastupljeniji je resveratrol, (3,5,4´-trihidroksistilben). Resveratrol je fitoaleksin koji u grožđu nastaje kao odgovor na infekciju izazvanu kriptogamskim bolestima, pre svega kao reakcija na sivu plesan vinove loze (Botrytis cinerea) (Dourtoglou et al., 1999), kao reakcija na prisustvo jona teških metala (Caruso et al., 2004) i prilikom mehaničkog povređivanja tkiva (Jeandet et al., 1995; Romero-Pérez et al., 1996; Baptista et al., 2001). Sorte grožđa ʽPinot Noirʼ i ʽMerlotʼ sadrže visoke koncentracije stilbena, zatim slede ʽCabernet Sauvignonʼ, ʽMuscatʼ, ʽGrenacheʼ i ʽTempranilloʼ (Moreno-Lambada et al., 2004). Osim flavonoida (proantocijanidoli, kvercetin i resveratrol) postoje i druga jedinjenja vina, poput derivata hidroksibenzoeve (vanilinska, galna, siringinska, salicilna, protokatehinska i p-hidroksibenzoeva) i hidroksicimetne kiseline (p-kumarna, kafeinska, ferulinska kiselina), derivati tirozina (tirozol i hidroksitirozol), koja takođe imaju antioksidativna svojstva i u stanju su da eliminišu štetno delovanje slobodnih radikala (Zirojević et al., 2002). Crvena vina imaju i do 10 puta jaču antioksidativnu moć u odnosu na bela vina. Sadržaj fenolnih jedinjenja u grožđu zavisi od više činilaca, među kojima su najvažniji: sorta, agroekološki uslovi lokaliteta, stepen zrelosti grožđa (Ribereau- Gayron, 1982). Po Bergqvist et al. (2001) na sadržaj polifenolnih jedinjenja u najvećoj meri utiče mikroklima čokota i to intenzitet svetlosti, temperatura i vodni status biljke. Revilla et al. (1997) su višegodišnjim praćenjem dokazali različit sadržaj fenolnih jedinjenja kod različitih sorti vinove loze u zavisnosti od godine proizvodnje i klimatskih uslova lokaliteta. Od više različitih faktora zavisi i sadržaj fenolnih jedinjenja u vinu, a to su pre svega sorta grožđa, stepen zrelosti grožđa, ekološki uslovi, način vinifikacije i promena koncentrcije fenolnih jedinjenja tokom starenja vina (Crippen i Morrison, 1986). Regulisanje sadržaja različitih flavonoida, kao što su flavonoli, antocijani i tanini, može se izvršiti primenom određenih agro i Doktorska disertacija 23 ampelotehničkih mera u vinogradu, kao što su rezidba, navodnjavanje, vreme berbe (Downey et al., 2006). Proučavanje fenolnih jedinjenja u vinu je u poslednjih nekoliko godina u porastu zbog njegovih potencijalnih blagotvornih efekata na ljudsko zdravlje (Hollman et al., 1996). Brojnim istraživanjima je dokazan antikancerogeni i zdravstveno zaštitni efekat ovih jedinjenja koja su najviše zastupljena u bobicama sa crnom bojom pokožice i crvenim vinima (Aviram i Fuhram, 2002; Dell , Agli et al., 2004). Naučno su potvrđeni mnogi pozitivni efekti polifenola, kao što su: antikancerogena aktivnost (Baptista et al., 2001), kardioprotektivna uloga (Orallo et al., 2002), antioksidativna aktivnost (Olas i Wachowicz, 2002). Doll (1990) i Gey (1990) su ukazali na to da umereno konzumiranje crvenih vina smanjuje rizik od pojave kardiovaskularnih oboljenja za 25-60%. U svetu je poznat tzv.“Francuski paradox” čija je suština da se kod Francuza beleži daleko manji stepen oboljevanja od kardiovaskularnih bolesti bez obzira na visok unos animalnih masti (meso, sirevi, maslac), u odnosu na druge razvijene zemlje. To je protumačeno time da se u Francuskoj redovno uz obrok konzumira crveno vino (Renaud i De Lorgeril, 1992). 3.9. „Fenolna zrelost„ grožđa Kvalitet grožđa se ocenjuje preko različitih parametara. Sadržaj šećera i kiselina je veoma bitan činilac kvaliteta grožđa, a kasnije i proizvedenog vina. McBride i Johnson (1987) su utvrdili da na stepen slasti grožđanog soka utiče sadržaj i odnos količine kiselina i šećera i obrnuto. Visok sadržaj šećera uz visok sadržaj kiselina predstavlja povoljan odnos. Previše niska kiselost se nepovoljno odražava na ukus, a samim tim i na kvalitet grožđa (Liu et al., 2007). Pored sadržaja šećera, ukupnih kiselina i njihovog odnosa, za kvalitet grožđa namenjenog spravljanju vina od je velikog značaja i sadržaj bojenih i drugih materija koje daju ukus i aromu vina, a koje spadaju u veliku grupu fenolnih jedinjenja. U procesu proizvodnje grožđa namenjenog spravljanju crvenih vina posebno je važno, pored optimalnog sadržaja šećera i kiselina, ostvariti što viši sadržaj pojedinih fenolnih jedinjenja u bobici (Mattivi et al., 2002). Doktorska disertacija 24 Imajući u vidu da je najintenzivnije nakupljanje fenolnih jedinjenja i aromatičnih materija u drugom delu faze sazrevanja grožđa, procena optimalnog momenta berbe sa stanovišta fenolne zrelosti grožđa je veoma važna (Bešlić, 2009). Pojam „fenolne zrelosti“ grožđa podrazumeva određivanje tehnološke zrelosti grožđa na osnovu odnosa fenolnih jedinjenja i bojenih materija. Standardnim određivanjem tehnološke zrelosti grožđa koji se bazira na odnosu šećera i kiselina ne postiže se uvek maksimalno iskorišćenje antioksidativnog potencijala grožđa. Grožđe u „fenolnoj zrelosti“ ima odgovarajući sadržaj fenolnih jedinjenja koja se ekstrakuju tokom maceracije (De Galulejac et al., 1998). Doktorska disertacija 25 4. OBJEKAT, MATERIJAL I METODE RADA Ekološki potencijal lokaliteta u funkciji gajenja vinove loze podrazumeva dva aspekta: aspekt klimatskih karakteristika i aspekt zemljišnih osobina. 4.1. Objekat Istraživanja su obavljena na dva lokaliteta u Srbiji: u zasadu na Oglednom dobru „Radmilovac“ Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu i u proizvodnom zasadu vinarije „Vršački vinogradi“ AD, radna jedinica „Gudurica“ (slika 1). Slika 1 - Položaj ispitivanih lokaliteta gajenja sorte Burgundac crni (Radmilovac i Vršac) u Srbiji Ova dva lokaliteta se nalaze jedan od drugog na prostornoj udaljenosti od oko 120 km. Vršac Radmilovac Doktorska disertacija 26 4.1.1. Lokalitet Radmilovac Ogledno dobro „Radmilovac“ pripada Šumadijsko-Velikomoravskom rejonu, Beogradskom podrejonu i Gročanskom vinogorju (rejonizacija iz 1974. godine) ili na osnovu predloga nove rejonizacije iz 2011. godine, pripada Beogradskom rejonu, Gročanskom vinogorju (http://www.mpt.gov.rs/). Geografski položaj objekta je na 44o 45´ 24,66´´ severne geografske širine i 20o 34´ 54,50´´ istočne geografske dužine. Nadmorska visina lokaliteta je 153 m sa nagibom od 8-16%. Slika 2 - Vinograd na lokalitetu Radmilovac Na Oglednom dobru „Radmilovac“ poljski ogled je postavljen u vinogradu koji je podignut 1995. godine. Praćena je sorta Burgundac crni okalemljena na podlogu Berlandieri x Riparia Kober 5BB. Redovi se pružaju u pravcu jugoistok-severozapad. Rastojanje između redova je 3 m, a u redu 1 m. Oblik čokota je dvokraka asimetrična kordunica po Nakalamiću (1991) sa visinom stabla od 90 cm i mešovitom rezidbom. Istraživanja su obuhvatila 50 čokota na površini od 0,5665 ha, na kojoj se nalazi ukupno 1888 čokota (slika 2). Doktorska disertacija 27 4.1.2. Lokalitet Vršac Vinogradi vinarije „Vršački vinogradi“ AD su u Banatskom rejonu, Južnobanatskom podrejonu i Vršačkom vinogorju (rejonizacija iz 1974. godine), dok po novom predlogu rejonizacije pripadaju Južnobanatskom rejonu, Vršačkom vinogorju (http://www.mpt.gov.rs/). Geografski položaj objekta je na 45o 8´ 40,80´´ severne geografske širine i 21o 24´ 7,97´´ istočne geografske dužine. Nadmorska visina lokaliteta je 199 m, a nagib 7,14%. Slika 3 - Vinograd na lokalitetu Vršac U vinogradu „Vršački vinogradi“ AD, radna jedinica „Gudurica“, takođe je praćena sorta Burgundac crni okalemljena na podlozi Berlandieri x Riparia Kober 5BB. Redovi se pružaju u pravcu jugoistok-severozapad. Vinograd je podignut 2003. godine sa razmakom sadnje 3 x 1,6 m (parna sadnja), sa modifikovanom asimetričnom kordunicom kao uzgojnim oblikom čokota. Ispitivanja su obuhvatila 36 čokota od ukupno 1997 čokota na površini od 0,4793 ha (slika 3). Doktorska disertacija 28 4.2. Materijal 4.2.1. Sorta vinove loze: Burgundac crni Sinonimi: ʽPinot noirʼ (Francuska), ʽBlau Burgunderʼ (Austrija), ʽBlauer Spätburgunderʼ (Nemačka), ʽPignolaʼ (Italija), ʽPino čornijʼ (Rusija, Ukrajina, Moldavija), ʽBurgundske modreʼ (Slovačka), ʽKiš Burgundekèkʼ (Mađarska). Poreklo i rasprostranjenost: Stara Francuska sorta koja se svrstava u Proles occidentalis (Convarietas occidentalis). Gaji se u velikom broju vinogradarskih zemalja u Evropi: Francuska, Nemačka, Austrija, Švajcarska, Mađarska, Rumunija, Srbija, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i mnoge druge. Slika 4 - Sorta Burgundac crni Botanički opis: Čokot je srednje bujan. Vrh mladog lastara je uspravan, zelen, prekriven sa paučinastim maljama. Zreo lastar je srednje debljine, smeđeljubičaste boje. Odrasli list je srednje veliki, sitno nazubljenog oboda, ceo, trodelan ili petodelan. Doktorska disertacija 29 Lice lista je mehurasto, a naličje je golo ili slabo maljavo. Nervi u osnovi lista su crvenkasti, a i ceo list u jesen dobija crvenkastu boju. Cvet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. Grozd je mali, zbijen, valjkast, sa kratkom, debelom i čvrstom peteljkom. Bobica je sitna, okruglasta, sočna, tamno plave boje pokožice sa dosta pepeljka. Sok je bezbojan (slika 4). Agrobiološke karakteristike: Rana je sorta, sazreva krajem I epohe. Koeficijent rodnosti se kreće u intervalu od 1,2 do 1,4. Prinos grožđa je mali do srednji, od 6000-12000 kg/ha. Zahteva mešovitu rezidbu, lukovi se režu na 8-10 okaca, a kondiri na dva okca. Burgundac crni uspeva na različitim zemljištima, ali mu najviše odgovaraju umereno krečna, srednje plodna, rastresita i topla zemljišta. Prema bolestima: plamenjači (Plasmopara viticola) i pepelnici (Uncinula necator) je srednje, a prema sivoj plesni (Botrytis cinerea) osjetljiva, posebno ako u vreme sazrevanja grožđa traje kišni period. Sorta je otporna na zimske mrazeve, okca izmrzavaju na -22 do -26°C. Odgovaraju joj sve lozne podloge iz grupe hibrida Berlandieri x Riparia. Privredno-tehnološke karakteristike: Šira grožđa sadrži 20 do 24% šećera i 6 do 8 g/l ukupnih kiselina. Grožđe se koristi za dobijanje vrhunskih i kvalitetnih crvenih vina, koja su izuzetno pitka, harmonična ali nedovoljno obojena. U Francuskoj se masovno koristi za proizvodnju belih vina koja služe za proizvodnju veoma kvalitetnog penušavog vina - šampanjca. Varijacije i klonovi: Ovu sortu karakteriše velika unutar sortna varijabilnost, što je posledica starog porekla i slabe genetske stabilnosti. Genotipska varijabilnost je uslovila pojavu velikog broja različitih vrsta mutacija. Detaljnija ampelografska istraživanja su pokazala da se u okviru populacije Burgundac crni nalaze dve različite populacije koje su po OIV-u označene kao Burgundac crni pozni i Burgundac crni rani (Avramov, 1998). Za Burgundac crni pozni koriste se sinonimi: ʽPinot noir tardifʼ, ʽPinot nero tardivoʼ, ʽSpät Burgunderʼ i dr. Najpoznatijii komercijalni klonovi iz ove grupe selekcionisani u Francuskoj su: C1-113, C1-114, C1-115, C1-164, C1-236, C1-292, C1- 375, C1-386, C1-389, C1-459, C1-462, C1-521, C1-667, C1-777, C1-778, C1-828. Klonovi selekcionisani u Italiji su: ʽPinot neroʼ, VCR 4, VCR 18, LB-4, LB-9. Doktorska disertacija 30 U Nemačkoj su selekcionisani klonovi: 2-2 Gm, 2-6 Gm, 2-9 Gm (bujni klonovi), 20-13 Gm, 20-15 Gm, 20-19 Gm (klonovi sa sitnom bobicom), 1-1 Gm, 1-3 Gm, 1-6 Gm, 1-11 Gm, 1-44 Gm, 1-47 Gm, 1-53 Gm, 1-58 Gm, 1-81 Gm, 1-84 Gm (klonovi sa rastresitom bobicom), F-105, F-105-super, F105-klasik, Aw 6/38, We M-1, We M-242, We M-838, We M-847, WE m-848, Fr. 52-78, Fr. 52-86, Fr. 54-102, Fr. 10, Fr. 11, Fr. 12-L, Fr. 13-L, Cl. 70-Wm-Weis i Cl. 82-2 Wm-Weis. Burgundac crni rani se sreće i kao: ʽPinot noir precoceʼ, ʽPinot nero precoceʼ, ʽFrühburgunderʼ, ʽFrüh Blauer Burgunderʼ i dr. Klonovi ove sorte su novijeg datuma, a najpoznatiji su: Gm-1, Gm-2, Gm-6 i C1.1729. 4.2.2. Lozna podloga: Berlandieri x Riparia Kober 5BB Ovo je jedna od vodećih podloga u našoj zemlji. Dobijena je selekcijom Telekijevih tipova u Austriji i pripada grupi američko-američkih hibrida. Botanički opis: Vrh mladog lastara je bele do bronzasto-crvene boje sa paučinastim maljama. Razvijeni list je veoma veliki, trodelan i klinastog oblika. Cvet je ženski, mada se nekad u cvastima mogu pronaći i muški tipovi cveta. Grozd je veoma sitan sa sitnim bobicama tamno plave boje. Zreo lastar je dug, smeđe boje sa tamnijim prugama. Agrobiološka svojstva: Pripada grupi veoma bujnih podloga. Prinos reznica je od 150-250 000 reznica/ha. Ima dobro razvijen korenov sistem koji prodire u dublje slojeve zemljišta. Podnosi i do 50% ukupnog i 20-25% fiziološki aktivnog kreča u zemljištu. Otporna je na kriptogamske bolesti, korenovu filokseru i nematode, a osetljiva na lisnu filokseru. Srednje je otporna na sušu. Ima odličan afinitet sa sortama Vitis vinifera L. Od nje je izdvojen veliki broj klonova: R27, 59B, Fr148, Cr2, Cr26 i mnogi drugi. Doktorska disertacija 31 4.3. Metode rada 4.3.1. Varijante ogleda Poljski ogled je obavljen tokom 2009, 2010 i 2011. godine na dve vinogradarske parcele na dva lokaliteta. Opisane su karakteristike obe vinogradarske parcele. Određene su im kordinate, nadmorska visina, položaj, nagib, oblik, veličina, pravac pružanja i broj redova, evidentirana su sadna mesta sa čokotima kao i prazna sadna mesta. Ova snimanja su obavljena GPS-uređajem ʽGARMIN-60CSxʼ. Primenom GIS softvera ʽGlobal mapperʼ izvršena je obrada dobijenih podataka i napravljene su karte vinogradarskih parcela na oba lokaliteta. Slika 5 - Vinogradarske parcele sa čokotima obuhvaćenim ogledom na lokalitetima Radmilolvac (levo) i Vršac (desno) Istraživanjima je obuhvaćena celokupna površina od 0,5665 ha (57 ha) na oglednom dobru „Radmilovac“ i 0,4793 ha (48 ha) u „Vršačkim vinogradima“ AD, radna jedinica „Gudurica“, kako bi se što realnije sagledali uslovi lokaliteta i reakcija sorte. Jedinica posmatranja je bio svaki deseti čokot u redu. Na prvom lokalitetu (OD „Radmilovac“) ogledom je obuhvaćeno 50 čokota. Na drugom lokalitetu („Vršački vinogradi“ AD) ogledom je obuhvaćeno 36 čokota (slika 5). Doktorska disertacija 32 U toku izvođenja ogleda u vinogradima na oba lokaliteta primenjivane su sve standardne agro i ampelotehničke mere koje podrazumevaju međurednu i rednu obradu zemljišta, zaštitu vinove loze od bolesti i štetočina, rezidbu „na zrelo“ i mere zelene rezidbe. Osnovnom rezidbom svi čokoti na ispitivanim parcelama su opterećeni istim brojem zimskih okaca (1-2 okca na kondiru i 8-10 okaca na luku) kako bi se eliminisao uticaj različitog opterećenja čokota na prinos i kvalitet grožđa. 4.3.2. Posmatrana obeležja Predmet ove doktorske disertacije je proučavanje uticaja najvažnijih elemenata klime i zemljišta na biološka i antioksidativna svojstva sorte vinove loze Burgundac crni gajene na dva različita lokaliteta u Srbiji. Programom istraživanja obuhvaćeni su sledeći parametri:  Klimatski i meteorološki činioci ispitivanih lokaliteta: temperature vazduha (srednje mesečne temperature, srednje maksimalne temperature, srednje minimalne temperature), srednji datum klimatološki definisanog početka i kraja perioda vegetacije, dužina trajanja vegetacije, padavine, relativna vlažnost vazduha, vetar, klimatski vinogradarski indeksi, mikroklima u zoni čokota;  Osobine zemljišta na ispitivanim lokalitetima: mehaničke osobine (sadržaj peska, sadržaj praha, sadržaj gline); hemijske osobine (pH u H2O, pH u KCl, sadržaj humusa, sadržaj lakopristupačnog P2O5 i sadržaj lakopristupačnog K2O);  Fenološka osmatranja: početak bubrenja okaca, početak i dužina trajanja fenofaze cvetanja i sazrevanje bobica („šarak“ i puna zrelost);  Pokazetelji prinosa grožđa: prinos i broj grozdova po čokotu, prinos po jedinici površine;  Analiza mehaničkog sastava grozda i bobice: dužina grozda, širina grozda, masa grozda, broj bobica u grozdu, masa bobica jednog grozda, masa ogrozdine, masa jedne bobice, masa jedne semenke, strukturni pokazatelj grozda, strukturni pokazatelj bobice; Doktorska disertacija 33  Kvalitet grožđa: sadržaj šećera i sadržaj ukupnih kiselina u širi;  Fenolnii sastav grozda: ukupna fenolna jedinjenja, estri vinske kiseline, flavonoli, monomerni antocijani, polimerni antocijani, antioksidativna aktivnost u pokožici, pulpi, semenkama i ogrozdini; katehin, kvercetin i kvercetin-β- glukozid u pokožici bobice;  Fenolni sastav komine grožđa: ukupna fenolna jedinjenja, estri vinske kiseline, flavonoli, monomerni antocijani, polimerni antocijani, antioksidativna aktivnost;  Mikrovinifikacija;  Hemijski i fenolni sastav vina: specifična težina, stvarni alkohol, etanol, ukupni ekstrakt, sadržaj šećera - redukujući šećeri, ekstrakt bez šećera, ukupne kiseline, isparljive kiseline, ukupni sumpordioksid, pepeo, ukupna fenolna jedinjenja (ukupni fenoli, estri vinske kiseline, flavonoli, monomerni antocijani, antioksidativna aktivnost, katehin i kvercetin);  Senzorna ocena vina. 4.3.3. Primenjena metodologija istraživanja Na oba lokaliteta je urađena analiza ekoloških činilaca neophodnih za gajenje vinove loze (klimatski i zemljišni činioci). 4.3.3.1. Klimatski i meteorološki činioci ispitivanih lokaliteta Za analizu meteoroloških uslova (temperatura vazduha i padavine) za višegodišnji period (1982-2011. godina) i tokom posmatrane tri godine istraživanja korišćeni su podaci sa automatske meteorološke stanice ʽMetos-Pesslʼ koja je instalirana na OD „Radmilovac“ i klimatološke stanice „Vršačkih vinograda“ AD. Obe stanice se nalaze u neposrednoj blizini oglednih parcela. Utvrđen je klimatološki period sa kojim je vršeno poređenje meteoroloških činilaca lokaliteta u godinama istraživanja (http://en.wikipedia.org/wiki/Percentile). Za ispitivane lokalitete izračunate su srednje mesečne (tsr), srednje maksimalne (tx), srednje minimalne (tn) temperature vazduha ( oC). Utvrđen je srednji broj dana sa Doktorska disertacija 34 minimalnom temperaturom nižom od 0oC i -15oC, kao i broj dana sa maksimalnom temperaturom višom od 30oC i 35oC. Na lokalitetima Radmilovac i Vršac određena je količina i raspored padavina. Količine padavina su prikazane preko srednjih mesečnih suma padavina (mm) koje su dobijene obradom dnevnih podataka za padavine. Raspored padavina je prikazan preko broja dana sa padavinama većim od 10 mm, 5 mm i 0,1 mm. Vlažnost vazduha na lokalitetima je iskazana kao srednja mesečna relativna vlažnost vazduha (%) u višegodišnjem periodu (1982-2011. godina). Karkteristike vetra na lokalitetima su predstavljene preko ruže vetra sa srednjim čestinama (‰) i srednjim brzinama (m/s). U nedostatku adekvatnih podataka za lokalitet Radmilovac, korišćeni su podaci za Beograd. Za ispitivane lokalitete izračunati su najvažniji vinogradarski indeksi: 1. Termički koeficijent (TK); 2. Hidrotermički koeficijent (HTK); 3. Winkler indeks - ʽGrowing degree daysʼ (WI ili GDD); 4. Prosečna temperatura perioda vegetacije - ʽAverage growing season temperatureʼ (Tgs); 5. Heliotermički indeks - ʽHeliothermal indexʼ (HI); 6. Indeks suše - ʽDryness indexʼ (DI); 7. Indeks svežine noći - ʽCool night indexʼ (CI). Doktorska disertacija 35 Termički koeficijent (TK) - Predstavlja ocenu toplotnih uslova određenog područja. Izračunat je po formuli: TK = 100  A tt IVX gde je: tX - srednja mesečna temperatura meseca oktobra ( o C), tIV - srednja mesečna temperatura meseca aprila ( o C), A - godišnja temperaturna amplituda - kolebanje temperature vazduha (oC). Izračunata je prvo srednja temperatura vazduha za oktobar mesec, zatim, srednja temperatura vazduha za april mesec i uzeta je apsolutna vrednost razlike Toktobar - Tapril Određena je najviša srednja dnevna temperatura vazduha u određenoj godini Tx i najniža u toj godini Tn i onda je urađena godišnja temperaturna amplituda A = Tx - Tn (ovo je uvek pozitivna vrednost). Zatim su podeljene ove dve vrednosti i pomnožene sve sa 100. Tako je urađeno za svaku godinu posebno, pa je sabrano i podeljeno sa brojem godina, tj. izračunata je srednja vrednost za period. Vrednosti ovog koeficijenta označavaju granice pogodnosti nekog područja. Vrednosti veće od 15 označavaju maritimnost, a niže kontinentalnost. Hidrotermički koeficijent (HTK) - Koristi se za ocenu povoljnosti nekog područja sa stanovišta obezbeđenosti zemljišta sa vodom. Za određivanje ovog indeksa korišćena je formula: HTK = oT H 10 gde je: HTK - hidrotermički koeficijent, H - suma padavina za vegetacioni period, T o - suma aktivnih temperatura za vegetacioni period. Doktorska disertacija 36 Na osnovu ovog indeksa područja se grupišu u 8 klasa:  Suvo < 0,5  Vrlo suvo od 0,5 do 0,7  Sušno od 0,8 do 0,9  Nedovoljno vlažno od 1,0 do 1,3  Umereno vlažno od 1,3 do 1,5  Vlažno od 1,5 do 2,0  Vrlo vlažno od 2,0 do 3,0  Prekomerno vlažno > 3,0 TK i HTK na oba lokaliteta su računati koristeći srednje dnevne temperature vazduha koje su dobijene iz temperature izmerene u tri standardna klimatska termina 7h, 14h i 21h po lokalnom vremenu kako se kod nas zvanično računa srednja dnevna temperatura vazduha. Winkler indeks - ʽGrowing degree daysʼ (WI ili GDD) - Izračunat je na osnovu zbira svih srednjih dnevnih temperatura koje su veće od 10oC, od 1. aprila do 31. oktobra. U radu je korišćena formula: Σ ((Tmax + Tmin) / 2) - 10°C) Klima vinograda je na osnovu ovog indeksa grupisana u 5 klasa (Winkler et al., 1974):  Region I < 1390oC  Region II od 1391 do 1670oC  Region III od 1671 do 1940oC  Region IV od 1941 do 2220oC  Region V > 2220oC Doktorska disertacija 37 Prosečna temperatura perioda vegetacije - ʽAverage growing season temperatureʼ (Tgs) Tgs je izračunata po formuli: 1 / N Σ ((Tmax + Tmin) / 2) gde je: Tmax - maksimalna dnevna temperatura vazduha, Tmin - minimalna dnevna temperatura vazduha, N - broj dana vegetacije od 1. aprila do 31. oktobra za severnu hemisferu. Jones (2006) je definisao 5 klimatskih grupa na osnovu prosečne temperature u toku vegetacije:  Vrlo hladno < 13°C  Hladno od 13 do 15°C  Srednje od 15 do 17°C  Toplo od 17 do 19°C  Vruće od 19 do 21°C  Veoma vruće od 21 to 24°C  Previše vruće > 24°C Heliotermički indeks - ʽHeliothermal indexʼ (HI) - Predstavlja proizvod sume efektivnih temperatura i broja časova sunčevog sjaja tokom vegetacije. Izračunat je po formuli HI = ∑ 30. septembar 1. april [(T - Tb) + (Tx - Tb)] · k 2 gde je: T - srednja dnevna temperatura vazduha (°C), Tx - maksimalna dnevna temperatura vazduha (°C), k - koeficijent dužine dana, varira od 1,02 do 1,06 između 40° i 50° paralele, Tb - bazna temperatura (10°C). Doktorska disertacija 38 Klima vinograda je na osnovu ovog indeksa grupisana u 6 klasa:  Veoma hladna - (HI-3) < 1500  Hladna - (HI-2) od 1500 do 1800  Umerena - (HI-1) od 1800 do 2100  Umereno topla - (HI+1) 2100 do 2400  Topla - (HI+2) od 2400 do 2700  Veoma topla - (HI+3) > 2700 Indeks suše - ʽDryness indexʼ (DI) - Predstavlja vrednost vlage u zemljištu na kraju vegetacije pod pretpostavkom da je početna vlažnost zemljišta 200 mm. Za izračunavanje se koristi sledeća formula (Tonietto i Carbonneau, 2004): DI = Wo + P - Tv - Es gde je: Wo - početna rezerva vode u zemljištu (mm), P - padavine (mm), Tv - potencijalna transpiracija u vinogradu (mm), Es - evaporacija (isparavanje) sa golog zemljišta (mm). Indeks svežine noći - ´Cool night index´ (CI) - Izračunat je po formuli: CI = Tn9 gde je: Tn9 - minimalna dnevna temperatura vazduha (°C) u septembru mesecu (prosek dnevnog minimuma meseca). Na osnovu ovog indeksa klima vinograda je grupisana u 4 klase:  Vrlo hladne noći - (CI+2) < 12oC  Hladne noći - (CI+1) od 12 do 14oC  Umerene noći - (CI-1) od 14 do 18oC  Tople noći - (CI-2) > 18oC Doktorska disertacija 39 Mikroklima u zoni čokota - Na vinogradarskim parcelama na oba lokaliteta postavljeni su i logeri ʽData Logger - LOG32ʼ za merenje temperature i relativne vlažnosti vazduha u čokotu u zoni grozdova u fazi sazrevanja grožđa. Merenja su vršena u trajanju od 7 dana na svakih 30 minuta. 4.3.3.2. Osobine zemljišta na ispitivanim lokalitetima Za realizaciju predviđenih aktivnosti kod analize zemljišta pripremljene se digitalne pedološke karte za oba lokaliteta (Gročansko vinogorje OD „Radmilovac“ i Vršačko vinogorje „Vršački vinogradi“ AD), kako bi se izvršilo prostorno pozicioniranje mesta na kojima su uzeti uzorci zemljišta za laboratorijska istraživanja. Posle obezbeđivanja neophodnih karata izvršeno je snimanje eksperimentalnih parcela. Na oba lokaliteta otvoren je i opisan po jedan pedološki profil. Mesta otvaranja profila određena su GPS uređajem, potom su izvršena endomorfološka i ektomorfološka istraživanja kako bi se definisala sistematska kategorija zemljišta. Za određivanje tipa zemljišta na lokalitetima korišćene su i pedološke karte. Za lokalitet Radmilovca korišćena je karta zemljišta područja grada Beograda u razmeri 1 : 20 000 (Pavićević et al., 1975), a za lokalitet Vršca pedološka karta Vojvodine u razmeri 1 : 50 000 (Nejgebauer et al., 1971). Sa eksperimentalnih parcela uzeti su uzorci za laboratorijska istraživanja sa dve dubine. Uzorci su uzimani kod svakog čokota vinove loze koji je bio jedinica posmatranja. Na lokalitetu OD „Radmilovac“ kod 50 čokota, a na lokalitetu „Vršački vinogradi“ AD kod 36 čokota. Na OD „Radmilovac“, prva dubina je bila 0-30 cm, a druga dubina 30-60 cm. Ukupno je uzeto 100 uzoraka zemljišta sa obe dubine. U „Vršačkim vinogradima“ AD uzeto je ukupno 36 uzoraka sa dubine 0-30 cm, 36 uzoraka i sa dubine 30-60 cm, ukupno 72 uzorka zemljišta. U laboratoriji Katedre za pedologiju i geologiju Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu urađene su mehaničke i hemijske analize uzoraka zemljišta sa ispitivanih lokaliteta. Uzorci zemljišta su sušeni do vazdušno suvog stanja, a onda je izvršena priprema uzoraka zemljišta za laboratorijska istraživanja (uzorci prosejani kroz sito od 2 mm). U okviru laboratorijskih istraživanja izvršeno je rendgensko difraktometrijsko (X- ray) snimanje, za koje je bila neophodna predhodna priprema uzoraka. Doktorska disertacija 40 Uzorci su snimljeni kao orjentisani, vazdušno suvi preparati, zasićeni sa etilen glikolom i žareni na 500oC kako bi mogao da se odredi mineralni sastav i prati proces promene mehaničkog sastava sa dubinom profila zemljišta (Bošnjak, 1997). Nakon faze terenskog istraživanja dobijene su karakteristike spoljašnje i unutrašnje morfologije ispitivanih zemljišta. Karakteristike su opisane po profilima, koji predstavljaju reprezentativna mesta proučavanih zemljišta. Od hemijskih osobina zemljišta određena je aktivna kiselost (pH vrednost u H2O) i supstituciona kiselost (pH u 1N KCl), elektrometrijski sa staklenom elektrodom (Korunović i Stojanović, 1986). Sadržaj humusa je određen dihromatnom metodom po Tjurinu u modifikaciji Simakov-a i prikazan u procentima (Arinoushkina, 1970). AL-metodom po Egner et al. (1960) određen je sadržaj lakopristupačnog P2O5 i K2O u zemljištu i prikazan kao mg/100 g vazdušno suvog zemljišta (vsz). Za prostornu analizu zemljišta korišćen je IDW metod (Shepard, 1968), a rezultati su predstavljeni preko mapa koje su kreirane u GIS-u. 4.3.3.3. Fenološka osmatranja Početak bubrenja okaca, početak i dužina trajanja fenofaze cvetanja i sazrevanje bobica („šarak“ i puna zrelost) praćeni su na terenu u in vivo uslovima pomoću BBCH identifikacione skale za fenološke faze rastenja vinove loze (Lorenz et al., 1994). Momenat pune zrelosti je određen na osnovu većeg broja analiza sadržaja šećera i ukupnih kiselina u širi. Grožđe je ubrano kad se sadržaj šećera prestao povećavati, a sadržaj ukupnih kiselina smanjivati (Pravilnik o metodama uzimanja uzoraka i vršenja hemijskih i fizičkih analiza radi kontrole kvaliteta proizvoda od voća i povrća, „Službeni list SFRJ“, broj 22/83). U toku sazrevanja grožđa u pet termina su uzimani uzorci za praćenje dinamike fenolnog sastava grozda. 4.3.3.4. Određivanje pokazatelja prinosa grožđa Broj grozdova po jednom čokotu kao i prosečan prinos grožđa po čokotu određeni su u vreme berbe grožđa na oba lokaliteta za sve tri ispitivane godine. Broj grozdova po čokotu dobijen je brojanjem svih grozdova sa jednog čokota. Merenjem mase svih grozdova po čokotu utvrđen je prinos grožđa. Doktorska disertacija 41 Za merenje grožđa korišćena je digitalna vaga ʽCAS - Shollex Tip SHRE - 122ʼ. Dobijeni rezultati su predstavljeni preko mapa koje su kreirane u GIS-u. Kod prinosa grožđa po čokotu formirane su klase u intervalu od manji prinos od 1 kg/čokotu do veći prinos od 5 kg/čokotu. Broj grozdova po čokotu je takođe grupisan u klase. Najniža klasa je imala manje od pet grozdova po jednom čokotu, a najviša klasa je imala više od 45 grozdova po jednom čokotu. Merenja prinosa su izvršena kod ukupno 50 čokota (Radmilovac) i 36 čokota (Vršac). Računskim putem je utvrđen prinos po jedinici cele površine na oba lokaliteta. 4.3.3.5. Analiza mehaničkog sastava grozda i bobice Određena je u in vitro uslovima, u laboratorijama Instituta za hortikuturu Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Nakon berbe grožđa sa ispitivanih vinogradarskih parcela na lokalitetima Radmilovac i Vršac uzeti su reprezentativni uzorci grožđa sa svakog obeleženog čokota posebno. Uzorkovano grožđe je korišćeno za analizu mehaničkog sastava grozda i bobice po metodi Prostoserdova (1946). Za merenje je korišćena digitalna vaga ʽTecator - 6110 BALLANCEʼ. Elementi mehaničkog sastava gozda i bobice su dobijeni preko težinsko- brojčanih odnosa strukturnih elemenata grozda i bobice (ogrozdina, pokožica, mezokarp i semenke). Utvrđene su: dužina (cm), širina (cm) i masa grozda (g), broj bobica u grozdu, masa bobica jednog grozda (g), masa ogrozdine (g), masa jedne bobice (g), masa jedne semenke (g). Određen je i strukturni pokazatelj grozda kao udeo bobica u grozdu (%) i udeo ogrozdine u grozdu (%). Izračunat je i strukturni pokazatelj bobice koji predstavlja udeo mezokarpa u bobici (%), udeo pokožice u bobici (%) i udeo semenki u bobici (%). 4.3.3.6. Određivanje kvaliteta grožđa Izvršeno je na osnovu sadržaju šećera i sadržaja ukupnih kiselina u širi. Sadržaj šećera (%) je određen pomoću digitalnog refraktomerta (PocketPAL - 1, Atago, Japan), a sadržaj ukupnih kiselina (g/l), metodom neutralizacije, titracijom sa n/4 NaOH. Analize su obavljene u laboratorijama Instituta za hortikulturu Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Doktorska disertacija 42 4.3.3.7. Određivanje fenolnog sastava grozda Izvršeno je u laboratoriji za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Nišu. Analiziran je hemijski sastav pokožice, pulpe, semenki i ogrozdine. U ovim delovima grozda utvrđen je sadržaj ukupnih fenolnih jedinjenja (mg GAE/g), estara vinske kiseline (mg CAE/g), flavonola (mg QE/g), monomernih antocijana (mg malvidin-3-glukozid/g), polimernih antocijana (mg malvidin-3-glukozid/g) i antioksidativna aktivnost (%). Ovim analizama još je obuhvaćeno i određivanje sadržaja katehina (mg/g), kvercetina (mg/g) i kvercetin-β-glukozida (mg/g) u pokožici. Priprema uzoraka - Bobice grožđa su odvojene od peteljki, oprane, zamrznute na -20 oC i čuvane do početka analiza. Od zamrznutih bobica odvajane su posebno pokožica, semenke i pulpa. Pokožica i semenke su sušene, samlevene i korišćene za pripremu ekstrakata. Ogrozdina je takođe oprana, zamrznuta i čuvana do početka analiza od koje je napravljen ekstrakt. Ekstrakcija - Vršena je u smeši rastvarača metanol/aceton/voda/sirćetna kiselina u odnosu 30/42/27,5/05 kod pokožice i semenki grozđa. Nakon 30 minuta mešanja, obavljeno je centrifugiranje u toku od 10 minuta na 4000 rpm. Talog je ponovo ekstrahovan istom smešom rastvarača i istim postupkom još dva puta. Sakupljeni ekstrakti su pročišćeni filtriranjem kroz 0,45 mikrom filter pre spektrofotometrijske analize. Određivanje ukupnih fenola, estara vinske kiseline i flavonola u grozdu - U ekstraktima pokožice, semenki, pulpe i ogrozdine grozda za determinaciju ovih jedinjenja korišćena je spektrofotometrijska metoda (AOAC, 1984). Ukupna količina fenola određena je snimanjem absorbance na 280 nm i očitavanjem koncentracije pomoću kalibracione krive standarda galne kiseline. Ukupna količina estara vinske kiseline određena je snimanjem absorbance na 320 nm i očitavanjem koncentracije pomoću kalibracione krive standarda kafeinske kiseline. Ukupna količina flavonola određena je snimanjem absorbance na 320 nm, a koncentracija je očitana pomoću kalibracione krive standarda kvercetina. Doktorska disertacija 43 Određivanje monomernih i polimernih antocijana - Ukupni sadržaj antocijana je određen pH diferencijalnom metodom, kod koje se meri absorbanca na dve različite pH vrednosti (Shahidi i Marian, 2003). Monomerni antocijanski pigment (mg/l) = (A x MW x DF x 1000) / (Є x 1) gde je: MW - molekulska masa, DF - faktor razblaženja, Є - molarna apsortivnost. Monomerni antocijani su izraženi kao mg malvidin-3-glukozida/g uzorka. Nartijum-bisulfitna metoda (Shahidi i Marian, 2003) je korišćena za određivanje polimernih antocijana. Antocijanski pigmenti stupaju u reakciju sa bisulfitom, a kao proizvod nastaje bezbojna sulfonska kiselina. Antocijan-tanin kompleksi koji su polimerizovani i obojeni, otporni su na izbeljivanje bisulfitom, a reakcija izbeljivanja monomernog antocijana će se odvijati do kraja. Polimerni antocijani su izraženi kao mg malvidin-3-glukozida/g uzorka. Određivanje antioksidativne aktivnosti grozda - Izvršeno je pomoću DPPH radikala. Uz korišćenje redoks reakcije sa 2,2-difenil-1-pikrilhidrazil radikalom određen je kapacitet antioksidativne aktivnosti ekstrakta pokožice, pulpe, semenki i ogrozdine grozda. Radikal ima ljubičastu boju koja je posledica nesparenog azotovog elektrona i posle reakcije sa kiseonikom se formira DPPH-H (2,2-difenil-1-pikrilhidrazin) koji je žute boje. Promena boje je praćena pomoću spektrofotometra na 517 nm. Antioksidativna aktivnost ekstrakata uzorka pokožice, pulpe, semenki i ogrozdine izračunata je po formuli: DPPH (%) = 100 - ((AU - AB) x 100) / AK Doktorska disertacija 44 gde je: AU - apsorbancija ekstrakta uzorka 517 nm, AB - apsorbancija blanka na 517 nm, AK - apsorbancija kontrole na 517 nm. 4.3.3.8. Određivanje fenolnog sastava komine U in vitro uslovima laboratorije za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Nišu utvrđivane su sledeće hemijske komponetne komine grožđa: ukupni fenoli (mg GAE/g), estri vinske kiseline (mg CAE/g), flavonoli (mg QE/g), monomerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g), polimerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) i antioksidativna aktivnost (%). Za analizu su primenjene metode kao i kod određivanja fenolnog sastava grozda. 4.3.3.9. Postupak mikrovinifikacije Grožđe sorte Burgundac crni je ubrano u stanju tehnološke zrelosti, fitosanitarno stanje - zdravo 100%. Izmeren je sadržaj šećera (%) i sadržaj ukupnih kiselina u širi (g/l). Grožđe je izmuljano, dobijeni kljuk je sulfitisan vinobranom u količini 10 g po hektolitru i zasejan čistom kulturom selekcionisanog vinskog kvasca proizvođača ʽLallemandʼ, Kanada. Fermentacaja je trajala 10 dana na temperaturi od 18C. Odvajanje od komine je obavljeno 15 dana nakon završene fermentacije. Prvo pretakanje je obavljeno krajem decembra meseca, drugo pretakanje je obavljeno krajem februara meseca. Posle drugog pretakanja vino je dosulfitisano i razliveno u boce. Ovakav postupak je primenjivan u sve tri proizvodne vinske godine (2009/2010, 2010/2011 i 2011/2012). 4.3.3.10. Određivanje hemijskog i fenolnog sastava vina Hemijska analiza vina je izvršena početkom aprila meseca 2010, 2011 i 2012. godine. U laboratoriji “Jugoinspekt” AD, Beograd različitim metodama utvrđeni su: specifična težina (20/20oC) - Metodom denziometrije; sadržaj alkohola (%) (V/V) - NIR Doktorska disertacija 45 spektroskopijom; ukupni alkohol (%) (V/V) - NIR spektroskopijom; ukupni ekstrakt (%) - Volumetrijskom titracijom i NIR spektroskopijom; sadržaj šećera-redukujući šećeri (g/l) - Volumetrijskom titracijom; ekstrakt bez šećera (g/l) - Denzitometrijom; ukupne kiseline, kao vinska kiselina (g/l) - Volumetrijskom titracijom; isparljive kiseline, kao sirćetna kiselina (g/l) - Volumetrijskom titracijom; ukupni sumpordioksid (mg/l) - Volumetrijskom titracijom i sadržaj pepela (g/l) - Gravimetrijom. U laboratoriji za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Nišu određeni su: ukupni fenoli (mg GAE/l), ukupni estri vinske kiseline (mg CAE/l), flavonoli (mg QE/l), antocijani (mg malvidin-3-glukozid/l), katehin (mg/l), kvercetin (mg/l) i antioksidativna aktivnost (%). Određivanje sadržaja ukupnih fenola, estara vinske kiseline i flavonola u vinu - Ova jedinjenja su određivana spektrofotometrijskom metodom (Mazza et al., 1992). Odmereno je 0,25 ml vina (faktor razblaženja: dl = 10) i pomešano sa 0,25 ml 0,1% rastvorom HCl-a u etanolu i sa 4,55 ml 2% HCl. Apsorpcija je merena posle 15 minuta na 280, 320 i 360 nm. Koncentracija ukupnih fenola je određena pomoću kalibracione krive standarda galne kiseline na 280 nm, označena kao GAE u mg/l (ekvivalent galne kiseline u mg/l vina); koncentracija estara vinske kiseline je određena pomoću kalibracione krive standarda kafeinske kiseline na 320 nm, označena kao CAE u mg/l (ekvivalent kafeinske kiseline u mg/l vina); koncentracija flavonola je određena pomoću kalibracione krive standarda kvercetina na 320 nm, označena kao QE u mg/l (ekvivalent kvercetina u mg/l vina). Određivanje sadržaja ukupnih antocijana u vinu - Sadržaj ukupnih antocijana je utvrđen metodom po Di Stefanu et al. (1993). Odmereno je 0,5 ml uzorka (faktor razblaženja: dl = 10) i sipano u normalni sud od 10 ml i dodat je rastvor do crte (70 ml etanola + 30 ml vode + 1 ml koncentrovane hlorovodonične kiseline). Apsorpcija je merena posle 15 minuta na 540 nm. Koncentracija ukupnih antocijana, tj.TA - vrednost je izračunata po formuli: TA (mg/l) = 16,7 x A540nm x dl Ukupni antocijani su izraženi kao mg malvidin-3-glukozida/l vina. Doktorska disertacija 46 Antioksidativna aktivnost vina - Određena je DPPH slobodnom radikalskom metodom. Ovaj antioksidativni test se zasniva na merenju gubitka boje DPPH . radikala u metanolu promenom apsorpcije na 517 nm, koju je izaziva reakcija DPPH . i uzorka. Uzorci vina koji su razblaženi metanolom (faktor razblaženja: dl = 10) su mešani sa sveže pripremljenim DPPH radikalom u metanolu koncentracije 1.10-4 M, u zapreminskom odnosu 1:1, zaštićeni od svetlosti, na sobnoj temperaturi. Radikal ima ljubičastu boju zbog nesparenog azotovog elektrona i posle reakcije sa kiseonikovim atomom formira se DPPH-H (2,2-difenil-1-pikrilhidrazil) koji je obojen žuto. Nakon perioda inkubacije od 20 minuta, spektrofotometrijski je praćena promena boje i očitana je apsorbanca na 517 nm. Inhibicija DPPH u procentima (%) za svaki uzorak vina je izračunata po sledećoj jednačini: Antioksidativna aktivnost (%) = ((Akontrola - Auzorak) / Akontrola) x 100 gde je: Akontrola - apsorpcija kontrolne probe (DPPH u metanolu), Auzorak - apsorpcija uzoraka sa vinima, na 517 nm. Aparatura Analize ekstrakata grožđa, ogrozdine, vina i komine, tj. određivanje sadržaja ukupnih fenolnih jedinjenja, estara vinske kiseline, flavonola, monomernih antocijana, polimernih antocijana u ekstraktima u pokožici, pulpi, semenkama, ogrozdini, vinu i komini, kao i praćenje antioksidativne aktivnosti vršena su snimanjem apsorpcionih spektara na aparatu UV/Vis spektrofotometar Agilent 1200 Series. Sadržaj katehina, kvercetina i kvercetin-ß-glukozida je određen primenom tečne hromatografije - HPLC (High-Perfomance Liquid Chromatography). Hemikalije Korišćene su sledeće hemikalije: 1,1-difenil-2-pikrilhidrazil radikal (DPPH), metanol, etanol, aceton, etilacetat, hlorovodonična kiselina, mravlja kiselina, sirćetna kiselina, trifluorsirćetna kiselina, kafeinska kiselina, kvercetin, galna kiselina. Doktorska disertacija 47 Sve korišćene hemikalije su bile analitičkog stepena čistoće proizvođača “Merk” (Nemačka). 4.3.3.11. Senzorna ocena vina Senzorno ocenjivanje vina koje je dobijeno iz tri proizvodne godine (2009/2010, 2010/2011 i 2011/2012) sa dva lokaliteta (Radmilovac i Vršac) obavljeno je početkom aprila meseca u laboratoriji „Jugoinspekt“ AD, Beograd od strane akreditovane senzorne komisije koja je brojala tri člana. Za ocenjivanje senzornih osobina vina korišćena je metoda pozitivnih bodova od 0 do 100 (Pravilnik o načinu i postupku proizvodnje i o kvalitetu stonih vina kao i vina sa geografskim poreklom „Službeni glasnik RS”, број 41/09). Na osnovu broja bodova formirane su kategorije vina: najmanje 39,00 bodova - „stono vino“ (vino bez geografskog porekla) i uvozno vino; najmanje 59 bodova - regionalno vino; najmanje 79 bodova - kvalitetno vino sa kontrolisanim geografskim poreklom; najmanje 89 bodova - vrhunsko vino sa kontrolisanim i garantovanim geografskim poreklom i kvalitetom. Senzorne osobine vina koje su se vrednovale bodovima od 0 do 10 (0 - neprihvatljivo, 4 - loš kvalitet, 5 - prosečno, 6 - prihvatljivo, 7 - uobičajeno, 8 - dobro, 9 - vrlo dobro, 10 - odlično) su: vizuelni opažaji (boja i bistrina), olfaktivni opažaji (čistoća, finoća i intezitet), gustativni opažaji (čistoća, struktura, telo i alkohol, harmonija, ravnoteža i intezitet), gustativno-olfaktilni opažaji (održivost, podudarnost sa vrstom, tipom vina ili karakteristikama sorte). 4.3.3.12. Metode statističke obrade i prikazivanja podataka Prikupljeni podaci GPS uređajem (skice terena, prikazi vinogradarskih parcela, redovi sadnje, sadna mesta), arhiviranje podataka o osobinama zemljišta i čokota sa oba lokaliteta su obrađeni u GIS-u, pomoću programa Global Mapper i ArcGis, verzija 9.2. Za obradu ostalih podataka korišćene su standardne statističke metode i statistički program „SPSS“, verzija 17.0. Obrađeni podaci su prikazani preko GIS karata, tabelarno i grafički, pomoću histograma i linijskih grafikona. Doktorska disertacija 48 5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA 5.1. Klimatski činioci u Srbiji Srbija se nalazi u umerenom klimatskom pojasu, između 41o 47' i 46o 12' severne geografske širine. Mala je razlika u geografskoj širini između najjužnijih i najsevernijih tačaka, ali ipak uticaj klimatskih modifikatora, kao što su reljef i stepen kontinentalnosti, uslovljava raznolikost klime u Srbiji. Slika 6 - Srednje godišnje temperature vazduha na teritoriji Republike Srbije u višegodišnjem periodu 1971-2000. godina (Republički hidrometeorološki zavod) Srednja godišnja temperatura na lokalitetima Radmilovac i Vršac, kao i u većem delu Srbije sa manjom nadmorskom visinom je između 10 i 12oC (slika 6). Doktorska disertacija 49 Srednja godišnja količina padavina na teritoriji Republike Srbije u višegodišnjem periodu varirala je od lokaliteta sa padavinama koje su niže od 600 mm do lokaliteta sa padavinama koje su više od 1200 mm (slika 7). Slika 7 - Srednja godišnja količina padavina na teritoriji Republike Srbije u višegodišnjem periodu 1971-2000. godina (Republički hidrometeorološki zavod) Lokaliteti na kojima se nalaze eksperimentalni vinogradi imali su u višegodišnjem periodu (1971-2000. godina) srednju godišnju količinu padavina od 600 do 700 mm. Doktorska disertacija 50 5.2. Klimatski i meteorološki činioci ispitivanih lokaliteta 5.2.1. Temperature vazduha Svi fiziološki i biohemijski procesi odvijaju se samo u određenim granicama temperature. Normalna životna aktivnost vinove loze vezana je uglavnom za interval temperature između 0 i 35oC. Za sve osnovne fiziološke procese, kao što su fotosinteza, disanje, transpiracija ili apsorpcija vode i mineralnih materija iz zemljišta, postoje tri kardinalne tačke: minimum, optimum i maksimum temperature. Vrednosti kardinalnih tačaka su različite za različite sorte, organe i tkiva, kao i za različite fenofaze u toku vegetacionog perioda. Grafikon 1 - Percentili i srednje mesečne temperature vazduha na lokalitetima Radmilovac i Vršac za tri klimatološka perioda U ovim istraživanjima su obrađeni dnevni podaci za maksimalnu, minimalnu i srednju temperaturu vazduha za period od 63 godine (1949-2011. godina) na lokalitetima Radmilovac i Vršac. Da bi se pokazala klimatska varijabilnost i izabrao klimatološki period za dalju analizu, na ispitivanim lokalitetima prvo su izračunate srednje klimatološke vrednosti za tri perioda. Prvi period je: 1949-2011. godina (63 godine), drugi period je: 1949-1978. Doktorska disertacija 51 godina (prvih 30 godina raspoloživog niza) i treći period je: 1982-2011. godina (poslednjih 30 godina). Grafikon 2 - Percentili i srednje maksimalne temperature vazduha na lokalitetima Radmilovac i Vršac za tri klimatološka perioda Grafikon 3 - Percentili i srednje minimalne temperature vazduha na lokalitetima Radmilovac i Vršac za tri klimatološka perioda Srednje klimatološke vrednosti su izračunate kao I percentili (http://en.wikipedia.org/wiki/Percentile) za svaki mesec posebno da bi se prikazala verovatnoća pojave temperature određene vrednosti. Doktorska disertacija 52 Sa grafikona 1, 2 i 3 se vidi da period 1982-2011. godina u toku letnjih meseci u sve tri temperature dostiže 70. percentile podataka za period 1949-2011. godina kao i pozitivnu anomaliju u odnosu na srednju vrednost perioda prvih 30 godina, kao i celog 63-ogodišnjeg perioda. Dobijeni rezultati su pokazali da je bilo potrebno posmatrati period 1982-2011. godina da bi se opisala klima u godinama ogleda. Zbog značajno promenjenih vrednosti klimatoloških elemenata, da bi se poredile godine u kojima je urađeno ispitivanje sa klimatološkim vrednostima, pretpostavljeno je da klimu Radmilovca i Vršca karakteriše srednja vrednost parametara za poslednjih 30 godina, a to je bio period 1982-2011. godina. Grafikon 4 - Srednje mesečne temperature vazduha na lokalitetima Radmilovac i Vršac u periodu 1982-2011. godina i 2009, 2010 i 2011. godine U poređenju sa višegodišnjim prosekom (period 1982-2011. godina) kada je srednja godišnja temperatura vazduha na lokalitetu Radmilovac iznosila 11,7°C, a na lokalitetu Vršac 11,8°C, godine u kojima je postavljen ogled bile su toplije. U 2009. godini utvrđena je srednja godišnja temperatura vazduha od 13,4°C na Radmilovcu i 12,8°C u Vršcu. U 2010 i u 2011. godini na Radmilovcu srednja godišnja temperatura vazduha bila je 13°C, a u Vršcu u 2010. godini 12,4°C i u 2011. godini 12,0°C. Doktorska disertacija 53 Na lokalitetu Radmilovca srednje godišnje temperature u godinama kad je postavljen ogled bile su većih vrednosti u odnosu na lokalitet Vršca. Na grafikonu 4 prikazana je srednja temperatura vazduha za klimatski period po mesecima, kao i za svaku ispitivanu godinu posebno. Može se videti da je na lokalitetu Radmilovac u toku najtoplijih letnjih meseci (jun, jul i avgust) za period od 1982 do 2011. godine dobijena srednja temperatura vazduha koja je niža u odnosu na srednje temperature vazduha u godinama ispitivanja za iste mesece. Tokom višegodišnjeg proseka (1982-2011) najtopliji mesec bio je jul, sa srednjom mesečnom temperaturom od 22 o C, a najhladniji januar sa srednjom mesečnom temperaturom od 0,7oC. U toku 2009. godine najtopliji mesec bio je avgust sa temperaturom od 23,7 o C, a 2010. godine, jul sa temperaturom od 24,1 o C i 2011. godine avgust sa 24,3 o C. Najhladniji mesec u toku godina ispitivanja bio je januar. Grafikon 5 - Srednje maksimalne temperature vazduha na lokalitetima Radmilovac i Vršac u periodu 1982-2011. godina i 2009, 2010 i 2011. godine Na lokalitetu Vršac najtopliji mesec u višegodišnjem proseku 1982-2011. godina bio je takođe jul sa srednjom mesečnom temperaturom od 22,1oC, a najhladniji mesec bio je januar sa temperaturom od 0,9 o C. U 2009. godini najtopliji mesec bio je avgust sa srednjom mesečnom temperaturom od 23 o C, dok je u 2010. godini najtopliji mesec bio jul sa temperaturom Doktorska disertacija 54 od 22,8 o C, a 2011. godine najtopliji mesec ponovo je bio avgust sa temperaturom od 23,1 o C. Najhladniji mesec u ispitivanim godinama bio je januar. Apsolutne maksimalne temperature vazduha na oba ispitivana lokaliteta u višegodišnjem periodu javljaju se tokom avgusta meseca i imaju približno iste vrednosti. Za period od 1982 do 2011. godine na lokalitetu Radmilovca u avgustu je bila srednja maksimalna temperatura vazduha od 28,5 oC, a na lokalitetu Vršca od 28,7oC. Srednje maksimalne temperature vazduha na lokalitetu Radmilovca su u godinama ispitivanja varirale od 29,2 o C (2009 i 2010. godina), do 30,3 o C (2011. godina). Na lokalitetu Vršac u 2010. godini utvrđena je srednja maksimalna temperatura vazduha od 29,2 o C, a 2009 i 2011. godine 30 o C (grafikon 5). Grafikon 6 - Srednje minimalne temperature vazduha na lokalitetima Radmilovac i Vršac u periodu 1982-2011. godina i 2009, 2010 i 2011. godine Najniža srednja minimalna temperatura na oba lokaliteta u periodu 1982-2011. godina, zabeležena je u mesecu januaru (-2,8oC na lokalitetu Radmilovac i -2,7oC na lokalitetu Vršac). U periodu izvođenja ogleda najnižu srednju minimalnu temperaturu imao je januar mesec na lokalitetu Vršac (-4,3oC) u 2009. godini. Na istom lokalitetu u 2010. godini u januaru utvrđena je srednja minimalna temperatura vazduha od -2,3oC, a u 2011. godini -4,1 o C. Doktorska disertacija 55 Na lokalitetu Radmilovac vrednosti srednje minimalne temperature vazduha u ispitivanim godinama varirale su od -1,8 o C (januar 2011. godina), -2,4 o C (januar 2010. godina) pa do -3,5 o C (januar 2009. godina). U 2011. godini najniža temperatura (-1,8oC Radmilovac i -4,1 oC Vršac) zabeležena je takođe u januaru (grafikon 6). Grafikon 7 - Srednji broj dana sa minimalnom temperaturom nižom od 0oC i maksimalnom temperaturom višom od 30oC za višegodišnji period i u ispitivanim godinama na lokalitetima Radmilovac i Vršac Na grafikonu 7 prikazan je srednji broj dana sa minimalnom temperaturom nižom od 0oC i maksimalnom temperaturom višom od 30oC za period 1982-2011. godina i za 2009, 2010 i 2011. godinu na lokalitetima Radmilovac i Vršac. Dani sa minimalnom temperaturom ispod 0 o C za period 1982-2011. godina na lokalitetu Radmilovac zabeleženi su u tokom 7 meseci, a na lokalitetu Vršac tokom 8 meseci. Najveći broj dana sa temperaturom nižom od 0oC u ispitivanim godinama zabeležen je 2010. godine u januaru mesecu (23 dana) na lokalitetu Vršac. U višegodišnjem periodu u toku avgusta meseca na lokalitetu Radmilovac, utvrđeno je prosečno 12,3 dana sa temperaturom višom od 30oC, dok su na lokalitetu Doktorska disertacija 56 Vršac i avgust i septembar imali prosečno po 12,3 dana sa temperaturom višom od 30 o C. Grafikon 8 - Broj dana sa minimalnom temperaturom vazduha nižom od -15oC i maksimalnom temperaturom vazduha višom od 35oC u višegodišnjem periodu i u ispitivanim godinama na lokalitetima Radmilovac i Vršac Na grafikonu 8 prikazan je srednji broj dana sa sa minimalnom temperaturom vazduha nižom od -15oC i maksimalnom temperaturom višom od 35oC na lokalitetima Radmilovac i Vršac. Temperature niže od -15oC na oba ispitivana lokaliteta u višegodišnjem periodu zabeležene su u januaru, februaru, martu i decembru mesecu. Ukupno 1,4 dana na lokalitetu Radmilovac i 2,7 dana na lokalitetu Vršac. U 2009. godini zabeleženo je ukupno 2 dana u decembru mesecu sa temperaturom nižom od -15oC na lokalitetu Radmilovac, dok su na lokalitetu Vršac temperature niže od -15oC utvrđene u januaru, februaru i decembru mesecu od po 2 dana. U 2011. godini na lokalitetu Radmilovca nisu zabeležene temperature niže od - 15 oC, a dok je na lokalitetu Vršac utvrđeno 4 dana u toku januara meseca sa temperaturom nižom od -15oC. U toku višegodišnjeg perioda na lokalitetu Radmilovca bilo je prosečno 5,2 dana sa temperaturom višom od 35oC, dok je na lokalitetu Vršac bilo prosečno 3,9 dana. Doktorska disertacija 57 Na lokalitetu Radmilovac u toku ispitivanog perioda u 2009. godini bilo je ukupno 4 dana sa visokom temperaturom iznad 35 o C (po jedan dan u junu, julu, avgustu i septembru mesecu). U 2010. godini na lokalitetu Radmilovac utvrđeno je 3 dana sa visokom temperaturom, dok na lokalitetu Vršac nije bio ni jedan dan sa temperaturom višom od 35oC. U 2011. godini zabeleženo je 12 dana sa temperaturom preko 35oC na lokalitetu Radmilovca, dok na lokalitetu Vršac 9 dana. 5.2.2. Količina i raspored padavina Obrađeni su dnevni podaci za mesečne sume padavina za period od 63 godine (1949-2011. godina) na lokalitetima Radmilovac i Vršac. Grafikon 9 - Percentili i srednje mesečne sume padavina za tri klimatološka perioda na lokalitetima Radmilovac i Vršac Da bi se pokazala klimatska varijabilnost i izabrao klimatski period za dalju analizu padavina, na ispitivanim lokalitetima prvo su izračunate srednje klimatske vrednosti za tri perioda. Prvi period je: 1949-2011. godina (63 godine), drugi period je: 1949-1978. godina (prvih 30 godina raspoloživog niza) i treći period je: 1982-2011. godina (poslednjih 30 godina). Srednje klimatske vrednosti su izračunate kao I percentil Doktorska disertacija 58 (http://en.wikipedia.org/wiki/Percentile) za svaki mesec posebno da bi se prikazala verovatnoća pojave padavina određene vrednosti. Na grafikonu 9 prikazani su percentili i vrednosti srednjih mesečnih suma padavina na ispitivanim lokalitetima. Sa grafikona se vidi da period 1982-2011. godina u toku letnjih meseci za mesečnu sumu padavina dostiže 70. percentile podataka za period 1949-2011. godina kao i pozitivnu anomaliju u odnosu na srednju vrednost perioda prvih 30 godina, kao i celog 63-ogodišnjeg perioda. Dobijeni rezultati pokazuju da je bilo potrebno posmatrati period 1982-2011. godina da bi se opisale padavine na lokalitetima Radmilovac i Vršac u ispitivanim godinama. Grafikon 10 - Srednje mesečne sume padavina na lokalitetima Radmilovac i Vršac u višegodišnjem periodu i u ispitivanim godinama Na lokalitetu Radmilovac srednja godišnja suma padavina za period 1982-2011. godina iznosila je 658,5 mm. U toku 2009. godine zabeleženo je 854,6 mm padavina, u 2010. godini 779,0 mm padavina i u 2011. godini 472,6 mm padavina (grafikon 10). Na lokalitetu Vršac srednja godišnja suma padavina za period 1982-2011. godina bila je 640,00 mm, a za ispitivanu 2009. godinu 744,8 mm, za 2010. godinu 807,7 mm i za 2011. godinu 490,6 mm. Doktorska disertacija 59 Najviše padavina na lokalitetu Radmilovac zabeleženo je 2010. godine u junu mesecu (139,8 mm), a najmanja količina padavina zabeležena je 2009. godine u septembru mesecu i iznosila je 2,3 mm. Na lokalitetu Vršac najveća količina padavina izmerena je u avgustu mesecu 2010. godine (160,0 mm), a najmanja količina u avgustu mesecu 2011. godine od 0,4 mm (grafikon 10). Grafikon 11- Prosečan broj dana sa padavinama većim od 10 mm na lokalitetima Radmilovac i Vršac u višegodišnjem periodu (1982-2011. godina) Najveći broj dana sa padavinama većim od 10 mm u višegodišnjem periodu 1982-2011. godina, na lokalitetu Radmilovac, utvrđen je u junu mesecu (2,5 dana), a najmanji u februaru i martu mesecu (po 1 dan). Na lokalitetu Vršac u višegodišnjem periodu 1982-2011. godina, jun i jul mesec su imali prosečno po 2,5 dana sa padavinama većim od 10 mm. Takođe su februar i mart imali samo po 1 dan sa padavinama većim od 10 mm. Padavina preko 10 mm najviše je bilo na lokalitetu Radmilovac u junu mesecu 2010. godine (6 dana), a na lokalitetu Vršac jul 2011. godine je imao najviše dana sa padavinama preko 10 mm (6 dana) (grafikon 11). Na lokalitetu Radmilovac, najveći broj dana sa padavinama preko 5 mm zabeležen je u junu mesecu 2009. godine (9 dana). Na lokalitetu Vršac, maj, jun, Doktorska disertacija 60 novembar, decembar 2009, februar 2010 i jul 2011. godine su imali najviše dana sa padavinama preko 5 mm (po 6 dana) (grafikon 12). Grafikon 12 - Prosečan broj dana sa padavinama većim od 5 mm na lokalitetima Radmilovac i Vršac u višegodišnjem periodu (1982-2011. godina) Grafikon 13- Prosečan broj dana sa padavinama većim od 0,1 mm na lokalitetima Radmilovac i Vršac u višegodišnjem periodu (1982-2011. godina) U ispitivanim godinama na lokalitetu Radmilovac najveći broj padavinskih dana sa padavinama preko 0,1 mm zabeležen je u junu mesecu 2009. godine (17 dana), a na lokalitetu Vršac u maju mesecu 2010. godine (20 dana) (grafikon 13). Doktorska disertacija 61 5.2.3. Vlažnost vazduha Za sve fenofaze razvoja u toku godine vinovoj lozi je potrebna optimalna vlažnost vazduha. Najpovoljnija relativna vlažnost vazduha je u granicama od 70-80%. Za porast lastara optimalna vlažnost vazduha iznosi 60-70%, za cvetanje i oplodnju 55%, a za porast bobica 70-80%. Tabela 1 - Srednja mesečna relativna vlažnost vazduha (%) na lokalitetu Radmilovac za period 1982-2011. godina Mesec 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 1982-2011 88 84 77 74 74 76 76 76 79 82 85 88 Tabela 2 - Srednja mesečna relativna vlažnost vazduha (%) na lokalitetu Vršac za period 1982-2011. godina Mesec 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 1982-2011 81 76 68 65 65 68 65 64 68 70 75 81 U višegodišnjem proseku (1982-2011) na lokalitetu Radmilovac relativna vlažnost vazduha bila je u optimalnom intervalu od 74 do 88%. Najnižu relativnu vlažnost vazduha imali su april i maj mesec (74%), a najvišu januar i decembar mesec (88%) (tabela 1). Na lokalitetu Vršac niske vrednosti relativne vlažnosti vazduha imali su meseci toplijeg dela godine, a najniže su bile u avgustu (64%), julu, maju i aprilu (65%). Najvišu relativnu vlažnost vazduha (81%) imali su decembar i januar mesec (tabela 2). 5.2.4. Karakteristike vetra Vinovoj lozi za optimalan rast i razvoj najviše pogoduju blaga strujanja vazduha koja pospešuju proces oprašivanja, brže isušivanje suvišne vode i omogućavaju provetravanje vinograda. Doktorska disertacija 62 Vetrovi olujne jačine vrlo nepovoljno deluju na vinovu lozu. Izazivaju lomljenje lastara, onemogućavaju oprašivanje, povećavaju osipanje cvetova, isušuju zemljište i nanose velike štete naslonu. Grafikon 14 - Ruža vetra za Beograd (1982-2011), srednja čestina vetra u promilima (levo), srednja brzina u m/s (desno) Grafikon 15 - Ruža vetra za Vršac (1982-2011), srednja čestina vetra u promilima (levo), srednja brzina u m/s (desno) U Beogradu koji je 20 km udaljen od lokaliteta Radmilovac dominiraju vetrovi iz pravca jugoistoka sa prosečnom brzinom od 2,3 m/s (grafikon 14). Duvaju i vetrovi iz pravca severozapada prosečne brzine 2,0 m/s posmatrano u višegodišnjem periodu (1982-2011). Doktorska disertacija 63 Specifičnost vršačkog područja je veliki broj dana sa jakim vetrovima, među kojima dominantnu učestalost ima košava. U višegodišnjem proseku (1982-2011. godina), analizom čestina vetrova pokazano je da se na lokalitetu Vršac najčešće javlja vetar iz pravca juga sa prosečnom brzinom 2,7 m/s, kao i vetar iz jugoistočnog pravca - košava sa srednjom brzinom od 4,2 do 4,8 m/s (grafikon 15). Lokalitet Vršac u višegodišnjem periodu imao je znatno više tišine, odnosno vremena bez vetra (115‰), u odnosu na Beograd (42‰) (grafikoni 14 i 15). 5.2.5. Klimatski vinogradarski indeksi Za oba ispitivana lokaliteta izračunati su sledeći indeksi:  Termički koeficijent (TK);  Hidrotermički koeficijent (HTK);  Winkler indeks - ʽGrowing degree daysʼ (WI ili GDD);  Prosečna temperatura perioda vegetacije - ʽAverage growing season temperatureʼ (Tgs);  Heliotermički indeks - ʽHeliothermal indexʼ (HI);  Indeks suše - ʽDryness indexʼ (DI);  Indeks svežine noći - ʽCool night indexʼ (CI). Tabela 3 - Klimatološki indeksi na lokalitetima Radmilovac i Vršac za tri višegodišnja perioda Indeks Radmilovac Vršac Godine 1949-2011 1949-1978 1982-2011 1949-2011 1949-1978 1982-2011 TK 4,5 4,7 4,3 4,5 4,4 4,3 HTK 1,3 1,3 1,2 1,2 1,3 1,2 WI 1579,0 1512,0 1669,0 1631,0 1580,0 1699,0 Tgs 17,1 16,8 17,6 17,3 17,1 17,7 HI 2803,7 2694,4 2960,4 2878,5 2812,3 2978,3 DI 185,0 196,8 171,2 186,5 191,5 178,3 CI 10,8 10,7 10,9 11,5 11,5 11,6 Vrednosti svih 7 indeksa su izračunate za tri perioda: 1949-2011. godina, 1949- 1978. godina i 1982-2011. godina (tabela 3). Doktorska disertacija 64 Termički koeficijent (TK) kao ocena pogodnosti toplotnih uslova određenog područja na ispitivanim lokalitetima imao je približno istu vrednost. Na lokalitetu Radmilovac u zavisnosti od klimatskog perioda kretao se od 4,3 (period 1982-2011. godina), 4,5 (period 1949-2011. godina) pa do 4,7 (period 1949-1978. godina). Na lokalitetu Vršac u periodu 1982-2011. godina dobijena vrednost TK bila je 4,3, u periodu 1949-1978. godina vrednost TK iznosila je 4,4 i u periodu 1949-2011. godina vrednost TK bila je 4,5. Hidrotermički koeficijent (HTK) kao ocena povoljnosti određenog područja sa stanovišta obezbeđenosti zemljišta vodom na lokalitetu Radmilovac bio je u granicama od 1,2 (period 1982-2011. godina) do 1,3 (periodi 1949-1978. i 1949-2011. godina). Lokalitet Vršac imao je vrednosti HTK od 1,2 u klimatskim periodima 1982-2011. i 1949-2011. godina do 1,3 u periodu 1949-1978. godina Sa stanovišta obezbeđenosti zemljišta vodom oba ispitivana lokaliteta se svrstavaju u grupu nedovoljno vlažnih lokaliteta (granične vrednosti od 1,0 do 1,3). Klima vinogradarskih lokaliteta i Radmilovca i Vršca je na osnovu izračunatog Winkler indeksa (WI ili GDD) svrstana sa 1669,0 o C (klimatski period 1982-2011. godina) u Region III koji zahvata interval od 1671 do 1940 o C. Prosečna temperatura perioda vegetacije (Tgs) je na oba ispitivana lokaliteta u višegodišnjem periodu (1982-2011. godina) bila sa približno jednakim vrednostima. Na lokalitetu Radmilovca prosečna temperatura perioda vegetacije iznosila je 17,6°C, a na lokalitetu Vršac 17,7°C. Ispitivani lokaliteti pripadaju četvrtoj klimatskoj grupi „toplo“ koja zahvata interval od 17 do 19°C. Na osnovu izračunate vrednosti Heliotermičkog indeksa (HI) za period 1982- 2011. godina na lokalitetu Radmilovac (2960,4 o C) i lokalitetu Vršac (2978,3oC) dobijeno je da ispitivani lokaliteti pripadaju šestoj klasi „veoma topla klima“ HI+3 (> 2700 o C). Izračunati indeks suše (DI) u periodu 1982-2011. godina na lokalitetu Radmilovac iznosio je 171,2, a na lokalitetu Vršac 178,3. Na osnovu ovog indeksa potvrđena je humidna klima (DI-2) na lokalitetima. Oba ispitivana lokaliteta na osnovu indeksa svežine noći (CI < 12oC) imaju vrlo hladne noći. CI je na lokalitetu Radmilovac za period 1982-2011. godina iznosio 10,9, a na lokalitetu Vršac 11,6. Doktorska disertacija 65 5.2.6. Mikroklima u zoni čokota Mikroklima lokaliteta na kome se vinova loza gaji ima važan uticaj na prinos i kvalitet grožđa. Na jednoj vinogradarskoj parceli uočavaju se različiti temperaturni uslovi. Temperature vazduha merene u špaliru se razlikuju u odnosu na temperature vazduha merene u međurednom prostoru i u okolini vinograda. U periodu sazrevanja grožđa u toku 2010. godine na oglednim parcelama u špaliru u zoni grozdova postavljeni su logeri za merenje temperature vazduha. Izemerena je temperatura i relativna vlažnost vazduha na svakih 30 minuta. Dobijene vrednosti su upoređivane sa vrednostima očitanim na stanicama. Na grafikonu 16, date su srednje dnevne temperature vazduha očitane sa stanica na lokalitetima Radmilovac i Vršac u septembru mesecu 2010. godine. Na osnovu ovih vrednosti zaključuje se da je temperatura vazduha na lokalitetu Radmilovac za 0,7oC bila viša od temperature vazduha na lokalitetu Vršac. 0 5 10 15 20 25 1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 Dani T e m p e r a tu r a ( o C ) Radmilovac Vršac Grafikon 16 - Srednje dnevne temperature vazduha u septembru 2010. godine očitane sa stanica na lokalitetima Radmilovac i Vršac Temperature vazduha u vinogradu izmerene pomoću logera pokazale su više vrednosti u odnosu na one dobijene sa stanica. Na lokalitetu Radmilovac prosečne vrednosti temperature u septembru bile su 17,6 o C, a izmerene logerom 19,6 o C (za 2 o C viša). Srednja mesečna temperatura vazduha na lokalitetu Vršac u septembru 2010. godine očitana na stanici bila je 16,7oC, a prosečna temperatura dobijena merenjem na logeru bila je viša za 1,4oC i iznosila je 18,1oC. Doktorska disertacija 66 Na slici 8 predstavljen je deo temperatura i relativne vlažnosti vazduha očitanih sa logera na lokalitetu Radmilovac u septembru 2010. godine. U terminu berbe grožđa (24.09.2010.) u zoni grozdova uočena su variranja temperature vazduha od 15,9 do 25,6 o C. U istom terminu relativna vlažnost vazduha bila je u intervalu od 39 do 58,2%. Slika 8 - Deo vrednosti temperatura ( oC) i relativne vlažnosti vazduha (%) očitanih sa logera na lokalitetu Radmilovac 24.09.2010. godine Prosečna dnevna temperatura vazduha izmerena logerom 24.09.2010. godine na lokalitetu Radmilovac u špaliru bila je približno jednaka prosečnoj temperaturi Doktorska disertacija 67 septembra (19,7 oC). Vrednosti sa logera su bile više od onih dobijenih na stanici za 1,2 o C. Na lokalitetu Vršac 24.09.2010. godine logerom je izmerena temperatura od 19,8 oC prosečno, a na stanici je izmereno 18,7oC. Uočeno je da zona grozdova ima višu temperaturu vazduha od ostalog dela vinogradarsle parcele i celog lokaliteta (slika 9). Slika 9 - Deo vrednosti temperatura ( oC) i relativne vlažnosti vazduha (%) očitanih sa logera na lokalitetu Vršac 20.09. - 25.09.2010. godine Vrednosti relativne vlažnosti vazduha na lokalitetu Vršac mnogo više su varirale (30-93,8%) nego na lokalitetu Radmilovac (slika 9). Doktorska disertacija 68 5.3. Karakteristike zemljišta na ispitivanim lokalitetima Vinogradi koji su predmet istraživanja podignuti su na dva tipa zemljišta: Rigosol iz klase antropogenih zemljišta, P-C građe profila i smonica iz klase humusno- akumulativnih zemljišta, A-C građe profila. Na lokalitetu Radmilovac utvrđeno je rigolovano zemljište (Rigosol), a na lokalitetu Vršac zemljište tipa smonice (Vertisol). Na osnovu pedološke karte Radmilovca, tip zemljišta je eutrični kambisol iz klase kambičnih zemljišta, građe profila: A-(B)-C. Rigolovanjem je došlo do obrazovanja antropogenog zemljišta tipa Rigosol, građe profila P-(B)-C. P horizont je nastao dubokom obradom (rigolovanjem) i njegova moćnost je od 0 do 57 cm. Uočljivi su ostaci nerazložene organske materije, išarane boje (tamno-svetlo braon) bez prisustva kalcijum karbonata, jako glinovite teksture od površine profila. B horizont je jako zbijen i glinovit, braon boje, bez prisustva kalcijum karbonata, moćnosti od 57-74 cm. Prema pedološkoj karti Vojvodine na lokalitetu Vršac zemljište je tipa smonice (Vertisol) sa građom profila A-C koja pripada podtipu beskarbonatnih zemljišta. Zbog niskog sadržaja monmorionitske gline, smonica na ovom području pokazuje nizak kapacitet apsorpcije sa izraženim fizičko-mehaničkim karakteristikama (lepljivost i plastičnost). Prisutne su i frakcije šljunka, sitnog do krupnog kamena, beličaste i sive boje. 5.3.1. Mehanički sastav zemljišta Mehanički sastav zemljišta predstavlja procentualnu zastupljenost mehaničkih elemenata zemljišta. To je jedna od najvažnijih fizičkih karakteristika zemljišta koja bitno utiče na vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta i usvajanje biljnih asimilativa od strane korenovog sistema čokota. Na ispitivanim lokalitetima Radmilovac i Vršac otvoren je i opisan po jedan profil zemljišta. Rezultati mehaničke analize zemljišta tipa Rigosol na lokalitetu Radmilovac predstavljeni su u tabeli 4. Ovaj tip zemljišta ima prilično ujednačen mehanički sastav. Doktorska disertacija 69 U tabeli 5 su prikazani rezultati mehaničke analize zemljišta sa lokaliteta Vršac. Na oba lokaliteta sa dubinom sadržaj gline se povećavao, a sadržaj peska se smanjivao. Tabela 4 - Mehanički sastav zemljišta (%) na lokalitetu Radmilovac GPS tačke Dubina (cm) Sitna frakcija zemljišta (%) Pesak > 0,05 mm Prah 0,05-0,002 mm Glina < 0,002 mm Fizička glina < 0,001 mm 44 o45´24,66´´ N 20 o34´54,50´´ E 0-20 3,85 61,39 34,76 67,88 20-40 3,69 61,27 35,04 68,76 40-57 3,30 68,06 35,24 69,20 57-74 3,11 55,65 41,24 73,12 Tabela 5 - Mehanički sastav zemljišta (%) na lokalitetu Vršac GPS tačke Dubina (cm) Sitna frakcija zemljišta (%) Sitan pesak > 0,2 mm Krupan pesak 0,02-0,2 mm Prah 0,05-0,002 mm Glina < 0,002 mm 45 o 8' 40,80" N 21º 24' 7,97" E 0-20 1,00 38,20 21,28 39,52 20-40 9,80 26,00 18,76 54,44 40-60 7,90 23,10 15,72 53,58 60-80 7,70 24,20 18,72 50,60 5.3.2. Hemijske osobine zemljišta Hemijske osobine zemljišta su među najvažnijim činiocima neophodnim za gajenje vinove loze i proizvodnju grožđa. Hemijski sastav zemljišta predstavlja njegovu plodnost i zavisi od sadržaja organskih i mineralnih materija i aktivnosti mikroorganizama. Osnovni elementi plodnosti zemljišta su hranljive materije u lakopristupačnim oblicima, voda, vazduh i toplota. Najvažniji makroelementi za vinovu lozu su: azot, fosfor, kalijum, kalcijum, sumpor, magnezijum. Od mikroelemenata značajni su: bor, bakar, mangan, cink, molibden, aluminijum i kobalt. Hemijska reakcija zemljišta (pH) takođe predstavlja jednu od važnijih osobina zemljišta i bitno utiče na rast i razviće vinove loze. Doktorska disertacija 70 Analizom zemljišta na dve dubine (0-30 i 30-60 cm) na lokalitetima Radmilovac i Vršac utvrđeni su pojedini elementi hemijskog sastava neophodni za rast i razvoj čokota vinove loze kao i za postizanje odgovarajućeg prinosa i kvliteta grožđa. Tabela 6 - Hemijski sastav zemljišta (0-30 cm) na lokalitetima Radmilovac i Vršac Dubina (cm) Osobina N Min Max Prosek Standna devijacija Varijansa Asimetričnost Spljoštenost Statistika (st. greška 0,15) Statistika (st. greška 0,30) 0-30 pH (H2O) 255 4,70 8,15 6,40 0,90 0,80 0,60 -0,81 pH (KCl) 255 3,73 7,30 5,28 1,03 1,06 0,72 -0,70 Humus (%) 255 0,88 2,25 1,36 0,22 0,05 0,86 2,44 P2O5 (mg/100 g vsz) 255 2,50 28,80 15,12 4,81 23,09 0,13 0,20 K2O (mg/100 g vsz) 255 12,80 30,40 21,53 3,92 15,37 -0,13 -0,53 Tabela 7 - Hemijski sastav zemljišta (30-60 cm) na lokalitetima Radmilovac i Vršac Dubina (cm) Osobina N Min Max Prosek Standna devijacija Varijansa Asimetričnost Spljoštenost Statistika (st. greška 0,15) Statistika (st. greška 0,30) 30-60 pH (H2O) 255 5,02 8,10 6,22 0,88 0,78 0,87 -0,55 pH (KCl) 255 3,55 7,36 5,03 1,02 1,03 0,90 -0,17 Humus (%) 255 0,58 1,76 1,12 0,24 0,06 0,31 -0,02 P2O5 (mg/100 g vsz) 255 1,80 28,10 10,79 4,47 19,95 1,14 2,17 K2O (mg/100 g vsz) 255 9,60 27,30 16,56 3,68 13,54 0,41 0,32 Utvrđen je i različit stepen varijabilnosti kod elemenata hemijskog sastava po dubini zemljišta. Rezultati hemijske analize zemljišta ispitivanih lokaliteta: pH zemljišta u H2O, pH zemljišta u KCl, sadržaj humusa (%), sadržaj fosfora (mg P2O5/100 g vazdušno suvog zemljišta) i sadržaj kalijuma (mg K2O/100 g vazdušno suvog zemljišta) prikazani su u tabelama 6 i 7. Doktorska disertacija 71 Na lokalitetu Vršac na obe dubine zemljišta, variranja hemijskih karakteristika su bila manja nego na lokalitetu Radmilovac (tabele 8 i 9). Tabela 8 - Opisna statistika hemijskih karakteristika zemljišta na lokalitetima Radmilovac i Vršac na dubini 0-30 cm Dubina (cm) Lokalitet Prosečna vrednost Standardna devijacija Broj uzoraka (N) 0-30 Radmilovac pH (H2O) 6,72 1,05 119 pH (KCl) 5,59 1,27 119 Humus (%) 1,33 0,19 119 P2O5 (mg/100 g vsz) 15,81 4,30 119 K2O (mg/100 g vsz) 19,89 3,80 119 Vršac pH (H2O) 5,89 0,13 105 pH (KCl) 4,79 0,14 105 Humus (%) 1,38 0,24 105 P2O5 (mg/100 g vsz) 14,17 5,41 105 K2O (mg/100 g vsz) 23,95 2,68 105 Tabela 9 - Opisna statistika hemijskih karakteristika zemljišta na lokalitetima Radmilovac i Vršac na dubini 30-60 cm Dubina (cm) Lokalitet Prosečna vrednost Standardna devijacija Broj uzoraka (N) 30-60 Radmilovac pH (H2O) 6,53 1,02 119 pH (KCl) 5,27 1,25 119 Humus (%) 1,04 0,22 119 P2O5 (mg/100 g vsz) 9,37 1,92 119 K2O (mg/100 g vsz) 14,73 2,79 119 Vršac pH (H2O) 5,71 0,19 105 pH (KCl) 4,63 0,27 105 Humus (%) 1,23 0,22 105 P2O5 (mg/100 g vsz) 12,77 6,02 105 K2O (mg/100 g vsz) 19,17 3,08 105 Prosečne vrednosti aktivne kiselosti zemljišta (pH u H2O) na lokalitetu Radmilovac bile su 6,72 na prvoj dubini i 6,53 na drugoj dubini zemljišta. Doktorska disertacija 72 Lokalitet Vršac je imao prosečne vrednosti aktivne kiselosti od 5,89 (0-30 cm) do 5,71 (30-60 cm). Supstituciona kiselost (pH u KCl) na oba lokaliteta sa povećanjem dubine je opadala od 5,59 do 5,27 (Radmilovac) i od 4,79 do 4,63 (Vršac). Prosečni sadržaj humusa na lokalitetu Radmilovac je neznatno opadao sa povećanjem dubine (od 1,33 do 1,04%). Slično je utvrđeno i na lokalitetu Vršac (opadanje sadržaja humusa od 1,38 do 1,23%). Sadržaj lakopristupačnog P2O5 na lokalitetu Radmilovac opadao je sa povećanjem dubine od 15,81 do 9,37 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta, a na lokalitetu Vršac opadanje je bilo manje, od 14,17 do 12,77 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta. Sadržaj lakopristupačnog K2O takođe se sa dubinom smanjivao od 19,89 do 14,73 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta. Na lokalitetu Vršac na prvoj dubini je utvrđen viši sadržaj lakopristupačnog K2O (23,95 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) koji se takođe sa povećanjem dubine smanjivao (19,17 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta). 5.3.3. Analiza prostorne varijabilnosti hemijskih osobina zemljišta u GIS-u GIS tehnologija predstavlja veoma bitan alat koji se u preciznom vinogradarstvu između ostalog koristi i za analizu prostorne varijabilnosti hemijskih osobina zemljišta. Upotrebom GIS-a moguće je odrediti između ostalih elemenata terroir-a i prostorni raspored i udeo pojedinih hemijskih komponenti u zemljištu vinograda. Označavaju se pojedini delovi (klase) zastupljenosti lakopristupačnih hranljivih materija. Rezultati hemijske analize zemljišta i njihov prostorni raspored na ispitivanim vinogradarskim parcelama prikazani su grafički u GIS-u (slike 10-19) i tabelarno (tabele 10-20). Vrednosti aktivne kiselosti zemljišta (pH u H2O) na lokalitetu Radmilovac pokazale su veliku varijabilnost. Na obe dubine rangirana je u 7 klasa, od veoma jako kisele pH (4,5-5) do srednje alkalne pH (7,8-8,4) (slika 10). Najveći deo zemljišne površine u vinogradu (24,60%) na dubini od 0 do 30 cm na lokalitetu Radmilovac imao je neutralnu reakciju pH (6,5-7,3), a najmanji (3,80%) bio je veoma jako kisele reakcije pH (4,5-5). Doktorska disertacija 73 Na drugoj dubini (30-60 cm) najveća površina zemljišta (28,00%) imala je neutralnu reakciju pH (6,5-7,3), a srednje alkalnu rakciju pH (7,8-8,4) imao je najmanji deo (10,30%) ispitivanog zemljišta (tabela 10). Slika 10 - Aktivna kiselost zemljišta (pH u H2O) na lokalitetu Radmilovac na dubini od 0-30 cm (levo) i od 30-60 cm (desno) Slika 11 - Aktivna kiselost zemljišta (pH u H2O) na lokalitetu Vršac na dubini od 0-30 cm (levo) i od 30-60 cm (desno) Rezultati analize pH zemljišta u H2O na lokalitetu Vršac pokazali su malu varijabilnost u odnosu na prvi lokalitet (slika 11). Utvrđen je i mali broj delova Doktorska disertacija 74 vinogradarske prcele sa različitom pH vrednošću. Postojale su samo 2 klase zemljišta na na prvoj dubini (0-30 cm) i tri klase zemljišta na drugoj dubini (30-60 cm). Najveći deo površine na prvoj dubini (92,75%) i drugoj dubini (87,28%) pripadao je srednje kiseloj klasi pH (5,5-6) (tabela 11). Tabela 10 - Površina zemljišta i klase pH u H2O na lokalitetu Radmilovac na dve dubine pH (H2O) Dubina zemljišta 0-30 cm 30-60 cm Klasa Površina (m2) % Površina (m2) % <4,5 Ekstremno kisela 0,00 0,00 0,00 0,00 4,5-5 Veoma jako kisela 213,61 3,80 0,00 0,00 5-5,5 Jako kisela 466,00 8,20 952,20 16,80 5,5-6 Srednje kisela 807,30 14,20 855,10 15,10 6-6,5 Slabo kisela 629,80 11,10 780,80 13,70 6,5-7,3 Neutralna 1394,30 24,60 1582,40 28,00 7,3-7,8 Alkalana 1138,00 20,20 913,10 16,10 7,8-8,4 Srednje alkalna 1016,24 17,90 581,65 10,30 8,4-9 Jako alkalna 0,00 0,00 0,00 0,00 Ukupno 5665,25 100,0 5665,25 100,0 Tabela 11 - Površina zemljišta i klase pH u H2O na lokalitetu Vršac na dve dubine pH (H2O) Dubina zemljišta 0-30 cm 30-60 cm Klasa Površina (m2) % Površina (m2) % <4,5 Ekstremno kisela 0,00 0,00 0,00 0,00 4,5-5 Veoma jako kisela 0,00 0,00 0,00 0,00 5-5,5 Jako kisela 0,00 0,00 581,84 12,14 5,5-6 Srednje kisela 4445,09 92,75 4183,23 87,28 6-6,5 Slabo kisela 347,77 7,25 27,79 0,58 6,5-7,3 Neutralna 0,00 0,00 0,00 0,00 7,3-7,8 Alkalana 0,00 0,00 0,00 0,00 7,8-8,4 Srednje alkalna 0,00 0,00 0,00 0,00 8,4-9 Jako alkalna 0,00 0,00 0,00 0,0 Ukupno 4792,86 100,00 4792,86 100,00 Dobijeni rezultati analize supstitucione kiselosti zemljišta (pH u KCl) na lokalitetu Radmilovac na dubinama 0-30 cm i 30-60 cm su bili veoma heterogeni. Doktorska disertacija 75 Na obe dubine izdvojeno je po 6 klasa zemljišta (slika 12). Jasno su se diferencirali delovi vinogradarske parcele od veoma jako kisele do slabo alkalne reakcije pH. Slika 12 - Supstituciona kiselost zemljišta (pH u KCl) na lokalitetu Radmilovac na dubini od 0-30 cm (levo) i od 30-60 cm (desno) Slika 13 - Supstituciona kiselost zemljišta (pH u KCl) na lokalitetu Vršac na dubini od 0-30 cm (levo) i od 30-60 cm (desno) Najveći deo ispitivane površine zemljišta na prvoj dubini (29,60%) imao je slabo alkalnu reakciju pH (6,5-7,5), a najmanji deo ispitivane površine zemljišta (9,30%) imao je veoma jako kiselu reakciju pH (<4). Doktorska disertacija 76 Na drugoj dubini (30-60 cm) najveći deo ispitivanog zemljišta (24,40%) bio je neutralne reakcije (pH 5,5-6,5). Najmanji deo od 10,90% zemljišta bio je jako kisele reakcije pH (4-4,5) (tabela 12). Tabela 12 - Površina zemljišta i klase pH u KCl na lokalitetu Radmilovac na dve dubine pH (KCl) Dubina zemljišta 0-30 cm 30-60 cm Klase Površina (m2) % Površina (m2) % <4 Veoma jako kisela 526,42 9,30 1058,12 18,70 4-4,5 Jako kisela 784,72 13,90 616,99 10,90 4,5-5 Srednje kisela 613,00 10,80 759,64 13,40 5-5,5 Slabo kisela 683,60 12,10 765,60 13,50 5,5-6,5 Neutralna 1376,50 24,30 1380,70 24,40 6,5-7,5 Slabo alkalna 1681,00 29,60 1084,20 19,10 >7,5 Alkalna 0,00 0,00 0,00 0,00 Ukupno 5665,25 100,00 5665,25 100,00 Tabela 13 - Površina zemljišta i klase pH u KCl na lokalitetu Vršac na dve dubine pH (KCl) Dubina zemljišta 0-30 cm 30-60 cm Klase Površina (m2) % Površina (m2) % <4 Veoma jako kisela 0,00 0,00 0,00 0,00 4-4,5 Jako kisela 0,00 0,00 1450,83 30,27 4,5-5 Srednje kisela 33,10 0,68 3288,88 68,62 5-5,5 Slabo kisela 4759,76 99,32 53,15 1,11 5,5-6,5 Neutralna 0,00 0,00 0,00 0,00 6,5-7,5 Slabo alkalna 0,00 0,00 0,00 0,00 >7,5 Alkalna 0,00 0,00 0,00 0,00 Ukupno 4792,86 100,00 4792,86 100,00 Na lokalitetu Vršac, analiza pH u KCl pokazala je ujednačene rezultate i postojanje samo dve klase na prvoj dubini zemljišta i tri klase na drugoj dubini zemljišta (slika 13). Najveći deo zemljišta od 99,32% na prvoj dubini bio je slabo kisele reakcije pH (5-5,5), a samo 0,68% zemljišta je imao srednje kiselu reakciju pH (4,5-5). Doktorska disertacija 77 Na drugoj dubini 68,62% zemljišta bilo je srednje kisele reakcije pH (4,5-5) i 1,11% zemljišta bilo je slabo kisele pH (5-5,5) (tabela 13). Slika 14 - Sadržaj humusa u zemljištu na lokalitetu Radmilovac na dubini od 0-30 cm (levo) i 30-60 cm (desno) Slika 15 - Sadržaj humusa u zemljištu na lokalitetu Vršac na dubini od 0-30 cm (levo) i 30-60 cm (desno) Analizom humusa na lokalitetu Radmilovac na obe dubine utvrđeno je da je ispitivano zemljište najvećim delom od 99,80% na prvoj dubini i 57,20% na drugoj dubini slabo humozno i sadrži od 1-3% humusa. Doktorska disertacija 78 Veoma mali deo zemljišta na prvoj dubini (0,20%) imao je sadržaj humusa manji od 1%, dok je na drugoj dubini 42,80% zemljišta imalo manje od 1% humusa (slika 14 i tabela 14). Tabela 14 - Površina zemljišta i klase sadržaja humusa na lokalitetu Radmilovac na dve dubine Humus (%) Dubina zemljišta 0-30 cm 30-60 cm Klase Površina (m2) % Površina (m2) % <1 Vrlo slabo humozna 9,65 0,20 2422,77 42,80 1-3 Slabo humozna 5655,60 99,80 3242,48 57,20 3-5 Dosta humozna 0,00 0,00 0,00 0,00 5-10 Jako humozna 0,00 0,00 0,00 0,00 >10 Vrlo jako humozna 0,00 0,00 0,00 0,00 Ukupno 5665,25 100,00 5665,25 100,00 Tabela 15 - Površina zemljišta i klase sadržaja humusa na lokalitetu Vršac na dve dubine Humus (%) Dubina zemljišta 0-30 cm 30-60 cm Klase Površina (m2) % Površina (m2) % <1 Vrlo slabo humozna 0,00 0,00 447,66 9,34 1-3 Slabo humozna 4792,86 100,00 4345,20 90,66 3-5 Dosta humozna 0,00 0,00 0,00 0,00 5-10 Jako humozna 0,00 0,00 0,00 0,00 >10 Vrlo jako humozna 0,00 0,00 0,00 0,00 Ukupno 4792,86 100,00 4792,86 100,00 Na lokalitetu Vršac celokupna ispitivana površina zemljišta (100%) na dubini od 0 do 30 cm imala je od 1 do 3% humusa, dok je na drugoj dubini 90,66% zemljišta imalo od 1 do 3% humusa, a na 9,34% zemljišta je utvrđeno manje od 1% humusa (slika 15 i tabela 15). Doktorska disertacija 79 Prisustvo lakopristupačnog oblika fosfora u zemljištu veoma je značajno za nesmetano odvijanje brojnih i značajnih fizioloških procesa u čokotu vinove loze. Slika 16 - Sadržaj lakopristupačnog P2O5 u zemljištu na lokalitetu Radmilovac na dubini 0-30 cm (levo) i 30-60 cm (desno) Slika 17 - Sadržaj lakopristupačnog P2O5 u zemljištu na lokalitetu Vršac na dubini 0-30 cm (levo) i 30-60 cm (desno) Prostorni raspored pokazao je različit stepen obezbeđenosti zemljišta sa P2O5 na ispitivanim lokalitetima. Na prvoj dubini zemljišta na lokalitetu Radmilovac u GIS-u je izdvojeno 5 klasa, na drugoj dubini 3 klase, a na lokalitetu Vršac na obe dubine formirano je po 6 klasa (slike 16 i 17). Doktorska disertacija 80 Sadržaj pristupačnih oblika fosfora zavisi od mehaničkog sastava zemljišta, ali u velikoj meri i od reakcije sredine. Izdvajaju se se klase zemljišta prema sadržaju fosfora u zavisnosti da li je pH zemljišta veća ili manja od 6 (tabela 16). Na parceli lokaliteta Radmilovac su usled velike heterogenosti koju je imala supstituciona kiselost, klase zemljišta prikazane opisno, a ne direktno numerički. Tabela 16 - Klasifikacija sadržaja fosfora na osnovu pH mg P2O5/100 g vsz pH u KCl < 6,0 > 6,0 Vrlo slabo obezbeđeno <3,0 <5,0 Slabo obezbeđeno 3,1-6,0 5,1-10,0 Srednje obezbeđeno 6,1-10,0 10,1-15,0 Umereno obezbeđeno 10,1-16,0 15,1-25,0 Dobro obezbeđeno 16,1-20,0 25,1-30,0 Visoko obezbeđeno > 20,0 > 30,0 Tabela 17 - Površina zemljišta i klase sadržaja fosfora na lokalitetu Radmilovac na dve dubine Dubina zemljišta 0-30 cm 30-60 cm P2O5 (Klase) Površina (m 2 ) % Površina (m2) % Vrlo slabo obezbeđeno 0,00 0,00 0,00 0,00 Slabo obezbeđeno 199,04 3,50 1584,67 28,00 Srednje obezbeđeno 1613,20 28,50 2290,28 40,40 Umereno obezbeđeno 1881,21 33,20 1790,40 31,60 Dobro obezbeđeno 1282,90 22,60 0,00 0,00 Visoko obezbeđeno 688,90 12,20 0,00 0,00 Ukupno 5665,25 100,00 5665,25 100,00 Oko 60% zemljišta na prvoj dubini ima pH u KCl manji od 6, a drugih 40% ima pH veći od 6. Dve različite klasifikacije sadržaja fosfora su korišćene da se predstavi sadržaj fosfora po klasama. Doktorska disertacija 81 Najveći deo zemljišta u vinogradu na lokalitetu Radmilovac na prvoj dubini (više od 68%) bilo je srednje do vrlo dobro obezbeđeno u sadržaju fosfora, a ostali deo bio je siromašan do veoma siromašan. Na drugoj dubini 31,6% zemljišta imao je srednji sadržaj fosfora, a ostali deo je siromašan do veoma siromašan (tabela 17). Tabela 18 - Površina zemljišta i klase sadržaja fosfora na lokalitetu Vršac na dve dubine Dubina zemljišta 0-30 cm 30-60 cm P2O5 (Klase) Površina (m 2 ) % Površina (m2) % Vrlo slabo obezbeđeno 34,13 0,71 81,79 1,71 Slabo obezbeđeno 86,35 1,80 280,00 5,84 Srednje obezbeđeno 1020,92 21,31 962,86 20,09 Umereno obezbeđeno 1709,91 35,67 1948,65 40,66 Dobro obezbeđeno 967,73 20,19 822,14 17,15 Visoko obezbeđeno 973,82 20,32 697,42 14,55 Ukupno 4792,86 100,00 4792,86 100,00 Na lokalitetu Vršac 99,32% zemljišta imao je pH u KCl od 5 do 5,5 (slabo kisela) pa je primenjivana ujednačena klasifikacija lako pristupačnih oblika fosfora koja može da se iskaže i numerički ali i opisno, jer opis odgovara tačnom sadržaju. Na lokalitetu Vršac oko 57% površine zemljišta je na prvoj dubini srednje (6,1- 10,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) do umereno obezbeđeno fosforom (10,1-16,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta), dok je skoro 41% površine dobro do visoko obezbeđeno (16,1-20,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) lakopristupačnim fosforom. Samo oko 2,5% površine je slabo (3,1-6,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) do vrlo slabo obezbeđeno (< 3,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) fosforom (nešto više od 1 ar). Na drugoj dubini oko 61% površine je srednje (6,1-10,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) do umereno obezbeđeno fosforom (10,1-16,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta), nešto manje od 32% je dobro (16,1-20,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) do visoko obezbeđeno (> 20,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) lako pristupačnim fosforom, dok je vrlo slabo (< 3,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) do slabo obezbeđeno (3,1-6,0 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) oko 7,5%. Primetno je smanjenje fosfora na drugoj dubini (tabela 18). Doktorska disertacija 82 Sadržaj lakopristupačnog oblika kalijuma neophodnog za regulisanje metabolizma vinove loze, pokazao je prostornu varijabilnost u zavisnosti od lokaliteta gajenja ispitivane sorte Burgundac crni i dubine analiziranog zemljišta. Slika 18 - Sadržaj lakopristupačnog K2O u zemljištu na lokalitetu Radmilovac na dubini 0-30 cm (levo) i 30-60 cm (desno) Slika 19 - Sadržaj lakopristupačnog K2O u zemljištu na lokalitetu Vršac na dubini 0-30 cm (levo) i 30-60 cm (desno) Sa slika 18 i 19 se može videti da je na lokalitetu Radmilovac izdvojeno na obe dubine 4 klase, a na lokalitetu Vršac na prvoj dubini 3, a na drugoj dubini 5 klasa zemljišta po sadržaju za čokot lakopristupačnog K2O. Doktorska disertacija 83 Na parceli lokaliteta Radmilovac na prvoj dubini sadržaj kalijuma se kretao od 12 do više od 25 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta, a na drugoj dubini od 7 do 25 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta (tabela 19). Tabela 19 - Površina zemljišta i klase sadržaja kalijuma na lokalitetu Radmilovac na dve dubine K2O (mg/100 g vsz) Dubina 0-30 cm 30-60 cm Klase Površina (m2) % Površina (m2) % <7 Vrlo slabo obezbeđeno 0,00 0,00 0,00 0,00 7-12 Slabo obezbeđeno 0,00 0,00 766,37 13,50 12-15 Srednje obezbeđeno 8,80 0,20 2472,90 43,60 15-20 Umereno obezbeđeno 3725,75 65,70 2206,43 39,00 20-25 Dobro obezbeđeno 1919,60 33,90 219,55 3,90 >25 Visoko obezbeđeno 11,10 0,20 0,00 0,00 Ukupno 5665,25 100,00 5665,25 100,00 Tabela 20 - Površina zemljišta i klase sadržaja kalijuma na lokalitetu Vršac na dve dubine K2O (mg/100 g vsz) Dubina 0-30 cm 30-60 cm Klase Površina (m2) % Površina (m2) % <7 Vrlo slabo obezbeđeno 0,00 0,00 0,00 0,00 7-12 Slabo obezbeđeno 0,00 0,00 54,09 1,13 12-15 Srednje obezbeđeno 0,00 0,00 77,65 1,62 15-20 Umereno obezbeđeno 123,19 2,56 3015,56 62,91 20-25 Dobro obezbeđeno 2386,93 49,81 1201,91 25,08 >25 Visoko obezbeđeno 2282,74 47,63 443,65 9,26 Ukupno 4792,86 100,00 4792,86 100,00 U vinogradu na prvoj dubini na lokalitetu Vršac u približno jednakom odnosu (49,81% i 47,63%) zemljište je dobro i visoko obezbeđeno kalijumom (od 20 i više od 25 mg K2O/100 g vazdušno suvog zemljišta). Samo mali deo parcele (2,56%) imao je sadržaj kalijuma od 15 do 20 mg K2O/100 g vazdušno suvog zemljišta (umerena obezbeđenost). Sa dubinom se smanjivao sadržaj lakopristupačnog kalijuma. Najveći deo vinogradarske parcele (62,91%) imao je od 15 do 20 mg K2O/100 g vazdušno suvog zemljišta (umerena obezbeđenost) (tabela 20). Doktorska disertacija 84 5.3.4. Razlike hemijskih osobina zemljišta između ispitivanih lokaliteta Postojanje razlika u hemijskim parametrima zemljišta sa lokaliteta Radmilovac i Vršac na obe dubine utvrđivano je t-testom (tabele 21 i 22). Uzorci zemljišta sa lokaliteta Radmilovac na dubini 0-30 cm razlikovali su se od uzoraka sa lokaliteta Vršac u tri osobine: - pH u H2O t(121,838) = 8,51, p <0,001; - pH u KCl t(121,463) = 6,78, p <0,001; - K2O t(212,169) = -9,30, p <0,001. Tabela 21 - t-test za utvrđivanje razlika između hemijskih osobina zemljišta sa dva lokaliteta na dubini od 0 do 30 cm Dubina (0-30 cm) Leveneov test jednakosti varijanse t-test F Značajnost t df Značajnost Srednja vrednost razlike Standardna greška razlike pH (H2O) Jednake varijanse 284,16 0,00 8,00 222 0,00 0,83 0,10 Bez jednakih varijansi 8,51 121,84 0,00 0,83 0,09 pH (KCl) Jednake varijanse 371,83 0,00 6,38 222 0,00 0,79 0,12 Bez jednakih varijansi 6,78 121,46 0,00 0,79 0,12 Humus (%) Jednake varijanse 0,69 0,41 -1,52 222 0,13 -0,04 0,029 Bez jednakih varijansi -1,50 201,13 0,13 -0,04 0,029 P2O5 (mg/100g vsz) Jednake varijanse 5,14 0,02 2,51 222 0,01 1,63 0,65 Bez jednakih varijansi 2,48 198,23 0,01 1,63 0,65 K2O (mg/100g vsz) Jednake varijanse 11,47 0,00 -9,11 222 0,00 -4,05 0,44 Bez jednakih varijansi -9,30 212,17 0,00 -4,05 0,44 Nije utvrđena statistički značajna razlika u sadržaju humusa i sadržaju lakopristupačnog oblika fosfora na dubini 0-30 cm između lokaliteta Radmilovac i Vršac (tabela 21). Doktorska disertacija 85 Na drugoj dubini (30-60 cm) kod svih ispitivanih hemijskih osobina zemljišta potvrđeno je postojanje razlika između lokaliteta Radmilovac i Vršac na kojima je gajena sorta Burgundac crni. Razlike su bile u sledećim osobinama (tabela 22): - pH u H2O t(127,406) = 8,58, p <0,001; - pH u KCl t(130,500) = 5,43, p <0,001; - Humus t(218,557) = -6,12, p <0,001; - P2O5 t(122,534) = -5,54, p <0,001; - K2O t(211,389) = -11,27, p <0,001. Tabela 22 - t-test za utvrđivanje razlika između hemijskih osobina zemljišta sa dva lokaliteta na dubini od 30 do 60 cm Na osnovu dobijenih rezultata u tabeli 22 uočava se da su se obe ispitivane vinogradarske parcele razlikovale u svim ispitivanim hemijskim parametrima zemljišta sa dubine od 30 do 60 cm. Dubina (30-60 cm) Leveneov test jednakosti varijansi t-test F Značajnost t df Značajnost Srednja vrednost razlike Standardna greška razlike pH (H2O) Jednake varijanse 265,94 0,00 8,09 222 0,00 0,82 0,10 Bez jednakih varijansi 8,58 127,41 0,00 0,82 0,10 pH (KCl) Jednake varijanse 217,76 0,00 5,12 222 0,00 0,64 0,12 Bez jednakih varijansi 5,43 130,50 0,00 0,64 0,12 Humus (%) Jednake varijanse 0,661 0,42 -6,12 222 0,00 -0,18 0,03 Bez jednakih varijansi -6,12 218,56 0,00 -0,18 0,03 P2O5 (mg/100g vsz) Jednake varijanse 80,32 0,00 -5,83 222 0,00 -3,40 0,58 Bez jednakih varijansi -5,54 122,53 0,00 -3,40 0,61 K2O (mg/100g vsz) Jednake varijanse 0,01 0,93 -11,34 222 0,00 -4,44 0,39 Bez jednakih varijansi -11,27 211,39 0,00 -4,44 0,39 Doktorska disertacija 86 5.3.5. Korelativna zavisnost između hemijskih osobina zemljišta na ispitivanim lokalitetima Rezultati korelativne analize između hemijskih osobina na lokalitetu Radmilovac na prvoj dubini zemljišta (0-30 cm) predstavljeni su u tabeli 23. Tabela 23 - Korelacija hemijskih osobina zemljišta (dubina 0-30 cm) na lokalitetu Radmilovac u ispitivanim godinama Spirmanov koeficijent korelaije (dubina zemljišta 0-30 cm) pH (H2O) pH (KCl) P2O5 (mg/100 g vsz) K2O (mg/100 g vsz) Humus (%) pH (H2O) Koeficijent korelacije 1,000 0,985 ** -0,687 ** -0,347 ** -0,339 ** Značajnost 0,000 0,000 0,000 0,000 N 119 119 119 119 119 pH (KCl) Koeficijent korelacije 0,985 ** 1,000 -0,657 ** -0,350 ** -0,302 ** Značajnost 0,000 0,000 0,000 0,001 N 119 119 119 119 119 Humus (%) Koeficijent korelacije -0,339 ** -0,302 ** 0,317 ** -0,115 1,000 Značajnost 0,000 0,001 0,000 0,213 N 119 119 119 119 119 P2O5 (mg/100 g vsz) Koeficijent korelacije -0,687 ** -0,657 ** 1,000 0,189 * 0,317 ** Značajnost 0,000 0,000 0,040 0,000 N 119 119 119 119 119 K2O (mg/100 g vsz) Koeficijent korelacije -0,347 ** -0,350 ** 0,189 * 1,000 -0,115 Značajnost 0,000 0,000 0,040 0,213 N 119 119 119 119 119 ** 0,01; * 0,05 Na lokalitetu Radmilovac na dubini 0-30 cm izračunata je jaka pozitivna korelacija između parametara: pH u H2O i pH u KCl (ro = 0,985, n = 119, p <0,001). Srednja korelacija je utvrđena između: sadržaja P2O5 sadržaja humusa (ro = 0,317, n = 119, p <0,001). Jaka negativna korelacija utvrđena je između: pH u H2O i P2O5 (ro = -0,687, n = 119, p <0,001). Srednje negativna korelacija između: pH u H2O i K2O (ro = -0,347, n = 119, p <0,001) i između sadržaja humusa i pH u H2O (ro = -0,339, n = 119, p<0,001). Doktorska disertacija 87 U tabeli 24 prikazani su rezultati korelativne zavisnosti između hemijskih osobina zemljišta sa dubine 30-60 cm na lokalitetu Radmilovac. Tabela 24 - Korelacija hemijskih osobina zemljišta (dubina 30-60 cm) na lokalitetu Radmilovac u ispitivanim godinama Spirmanov koeficijent korelacije (dubina zemljišta 30-60 cm) pH (H2O) pH (KCl) P2O5 (mg/100 g vsz) K2O (mg/100 g vsz) Humus (%) pH (H2O) Koeficijent korelacije 1,000 0,979 ** -0,431 ** -0,278 ** -0,183 * Značajnost 0,000 0,000 0,002 0,046 N 119 119 119 119 119 pH (KCl) Koeficijent korelacije 0,979 ** 1,000 -0,425 ** -0,312 ** -0,183 * Značajnost 0,000 0,000 0,001 0,046 N 119 119 119 119 119 Humus (%) Koeficijent korelacije -0,183 * -0,183 * -0,031 0,097 1,000 Značajnost 0,046 0,046 0,739 0,293 N 119 119 119 119 119 P2O5 (mg/100 g vsz) Koeficijent korelacije -0,431 ** -0,425 ** 1,000 0,279 ** -0,031 Značajnost 0,000 0,000 0,002 0,739 N 119 119 119 119 119 K2O (mg/100 g vsz) Koeficijent korelacije -0,278 ** -0,312 ** 0,279 ** 1,000 0,097 Značajnost 0,002 0,001 0,002 0,293 N 119 119 119 119 119 ** 0,01; * 0,05 Jaka pozitivna korelacija utvrđena je između parametara: pH u H2O i pH u KCl (ro = 0,979, n = 119, p <0,001). Pozitivna korelacija je bila i između: P2O5 i K2O (ro = 0,279, n = 119, p <0,001). Negativna korelacija utvrđena je između: - pH u H2O i P2O5 (ro = -0,431, n = 119, p <0,001); - pH u H2O i K2O (ro = -0,278, n = 119, p <0,001); - pH u H2O i humusa (ro = -0,183, n = 119, p <0,005); - pH u KCl i P2O5 (ro = -0,425, n = 119, p <0,001); - pH u KCl i K2O (ro = -0,312, n = 119, p <0,001); - pH u KCl i humusa (ro = -0,183, n = 119, p <0,005). Doktorska disertacija 88 U tabeli 25 dati su rezultati korelativne zavisnosti hemijskih osobina zemljišta sa dubine 0-30 cm na lokalitetu Vršac. Tabela 25 - Korelacija hemijskih osobina zemljišta (dubina 0-30 cm) na lokalitetu Vršac u ispitivanim godinama Spirmanov koeficijent korelacije (dubina zemljišta 0-30 cm) pH (H2O) pH (KCl) P2O5 (mg/100 g vsz) K2O (mg/100 g vsz) Humus (%) pH (H2O) Koeficijent korelacije 1,000 0,802 ** 0,006 0,393 ** 0,380 ** Značajnost 0,000 0,951 0,000 0,000 N 105 105 105 105 105 pH (KCl) Koeficijent korelacije 0,802 ** 1,000 -0,248 * 0,349 ** 0,612 ** Značajnost 0,000 0,011 0,000 0,000 N 105 105 105 105 105 Humus (%) Koeficijent korelacije 0,380 ** 0,612 ** -0,212 * 0,228 * 1,000 Značajnost 0,000 0,000 0,030 0,020 N 105 105 105 105 105 P2O5 (mg/100 g vsz) Koeficijent korelacije 0,006 -0,248 * 1,000 0,355 ** -0,212 * Značajnost 0,951 0,011 0,000 0,030 N 105 105 105 105 105 K2O (mg/100 g vsz) Koeficijent korelacije 0,393 ** 0,349 ** 0,355 ** 1,000 0,228 * Značajnost 0,000 0,000 0,000 0,020 N 105 105 105 105 105 ** 0,01; * 0,05 Između sledećih hemijskih komponenti zemljišta (0-30 cm) na lokalitetu Vršac utvrđena je jaka pozitivna korelacija: - pH u KCl i pH u H2O (ro = 0,802, n = 105, p <0,01); - pH u KCl i humusa (ro = 0,612, n = 105, p <0,01). Korelacija srednje jačine utvrđena je kod: - K2O i pH u H2O (ro = 0,393, n = 105, p <0,01); - humusa i pH u H2O (ro = 0,380, n = 105, p <0,01); - K2O i pH u KCl (ro = 0,349, n = 105, p <0,01); - K2O i P2O5 (ro = 0,355, n = 105, p <0,01). Doktorska disertacija 89 Postojanje pozitivne korelacija je potvrđeno i kod: - K2O i humusa (ro = 0,228, n = 105, p <0,01). Negativna korelacija utvrđena je kod: - pH u KCl i P2O5 (ro = -0,248, n = 105, p <0,05); - P2O5 i humusa (ro = -0,212, n = 105, p <0,05). Tabela 26 - Korelacija hemijskih osobina zemljišta (dubina 30-60 cm) na lokalitetu Vršac u ispitivanim godinama Spirmanov koeficijent korelacije (dubina zemljišta 30-60 cm) pH (H2O) pH (KCl) P2O5 (mg/100 g vsz) K2O (mg/100 g vsz) Humus (%) pH (H2O) Koeficijent korelacije 1,000 0,755 ** -0,270 ** 0,264 ** 0,346 ** Značajnost 0,000 0,005 0,006 0,000 N 105 105 105 105 105 pH (KCl) Koeficijent korelacije 0,755 ** 1,000 -0,410 ** -0,044 0,574 ** Značajnost 0,000 0,000 0,654 0,000 N 105 105 105 105 105 Humus (%) Koeficijent korelacije 0,346 ** 0,574 ** -0,272 ** 0,002 1,000 Značajnost 0,000 0,000 0,005 0,982 N 105 105 105 105 105 P2O5 (mg/100 g vsz) Koeficijent korelacije -0,270 ** -0,410 ** 1,000 0,323 ** -0,272 ** Značajnost 0,005 0,000 0,001 0,005 N 105 105 105 105 105 K2O (mg/100 g vsz) Koeficijent korelacije 0,264 ** -0,044 0,323 ** 1,000 0,002 Značajnost 0,006 0,654 0,001 0,982 N 105 105 105 105 105 ** 0,01; * 0,05 Rezultati korelativne zavisnosti hemijskih komponenti zemljišta sa dubine 30-60 cm na lokalitetu Vršac dati su u tabeli 26. Postojanje jakih korelacionih veza utvrđeno je kod: - pH u H2O i pH u KCl (ro = 0,755, n = 105, p <0,01); - pH u KCl i humusa (ro = 0,574, n = 105, p <0,01). Doktorska disertacija 90 Korelacija srednje jačine utvrđena je kod: - pH u H2O i humusa (ro = 0,346, n = 105, p <0,01); - K2O i P2O5 (ro = 0,323, n = 105, p <0,01). Postojanje pozitivne korelacija je potvrđeno i kod: - pH u H2O i K2O (ro = 0,264, n = 105, p <0,01). Srednja negativna korelacija bila je kod: - pH u KCl i P2O5 (ro = -0,410, n = 105, p <0,05); Negativna korelacija utvrđena je kod: - P2O5 i humusa (ro = -0,272, n = 105, p <0,05); - pH u H2O i P2O5 (ro = -0,270, n = 105, p <0,05). 5.3.6. Korelativna zavisnost između hemijskih osobina zemljišta i pokazatelja prinosa grožđa Tokom istraživanja, na oba lokaliteta, posmatran je i uticaj hemijskog sastava zemljišta u zoni korenovog sistema (30-60 cm) na prinos i broj grozdova po čokotu. Rezultati korelacione analize dati su u tabelama 27 i 28. Tabela 27 - Korelacija hemijskih osobina zemljišta (dubina 30-60 cm), prinosa i broja grozdova po čokotu na lokalitetu Radmilovac u ispitivanim godinama Spirmanov koeficijent korelacije (dubina zemljišta 30-60 cm) pH (H2O) pH (KCl) P2O5 (mg/100 g vsz) K2O (mg/100 g vsz) Humus (%) Prinos (kg/čokotu) Koeficijent korelacije 0,214 * 0,220 * -0,063 -0,277 ** -0,080 Značajnost 0,019 0,016 0,499 0,002 0,389 N 119 119 119 119 119 Broj grozdova (po čokotu) Koeficijent korelacije 0,292 ** 0,296 ** -0,194 * -0,324 ** -0,092 Značajnost 0,001 0,001 0,035 0,000 0,318 N 119 119 119 119 119 ** 0,01; * 0,05 Postojanje pozitivne korelacije potvrđeno je između hemijskih osobina sa druge dubine zemljišta (30-60 cm) i prinosa i broja grozdova po čokotu na lokalitetu Radmilovac (tabela 27): Doktorska disertacija 91 - pH u H2O i prinosa grožđa po čokotu (ro = 0,214, n =119, p <0,005); - pH u H2O i broja grozdova po čokotu (ro = 0,292, n =119, p <0,005); - pH u KCl i prinosa grožđa po čokotu (ro = 0,220, n =119, p <0,005); - pH u KCl i broja grozdova po čokotu (ro = 0,296, n =119, p <0,001). Negativna korelacija utvrđena je između sledećih hemijskih osobina zemljišta i prinosa i broja grozdova po čokotu: - P2O5 i broja grozdova po čokotu (ro = -0,194, n =119, p <0,005); - K2O i prinosa grožđa po čokotu (ro = -0,277, n = 119, p <0,001); - K2O i broja grozdova po čokotu (ro = -0,324, n = 119, p <0,001). Na lokalitetu Vršac nije utvrđeno postojanje korelativne zavisnosti između hemijskih osobina zemljišta u zoni korena, prinosa grožđa i broja grozdova po čokotu (tabela 28). Tabela 28 - Korelacija hemijskih osobina zemljišta (dubina 30-60 cm), prinosa i broja grozdova po čokotu na lokalitetu Vršac u ispitivanim godinama Spirmanov koeficijent korelacije (dubina zemljišta 30-60 cm) pH (H2O) pH (KCl) P2O5 (mg/100 g vsz) K2O (mg/100 g vsz) Humus (%) Prinos (kg/čokotu) Koeficijent korelacije 0,026 -0,032 0,075 0,019 0,023 Značajnost 0,789 0,748 0,447 0,846 0,813 N 105 105 105 105 105 Broj grozdova (po čokotu) Koeficijent korelacije 0,029 -0,081 0,140 0,097 -0,064 Značajnost 0,768 0,410 0,154 0,327 0,515 N 105 105 105 105 105 ** 0,01; * 0,05 Vinogradarska parcela na lokalitetu Vršac je bila homogenijeg sastava u pogledu hemijskih osobina analiziranog zemljišta u odnosu na parcelu sa lokaliteta Radmilovac. Doktorska disertacija 92 5.4. Fenološka osmatranja Period vegetacije vinove loze podeljen je na fenološke faze razvoja. Početak i trajanje pojedinih fenofaza kao i dužina trajanja vegetacionog perioda uslovljeni su genetskim karakteristikama sorte i ekološkim uslovima lokaliteta gajenja. Tabela 29 - Početak, kraj i dužina perioda vegetacije na lokalitetu Radmilovac (1982-2011) i u ispitivanim godinama Period vegetacije 1982-2011 2009 2010 2011 Početak (srednji datum) (30.03.) (30.03.) (23.03.) (16.03.) Kraj (srednji datum) (24.10.) (18.10.) (27.10.) (16.10.) Dužina (dana) 208 202 218 214 Tabela 30 - Početak, kraj i dužina perioda vegetacije na lokalitetu Vršac u (1982-2011) i u ispitivanim godinama Period vegetacije 1982-2011 2009 2010 2011 Početak (srednji datum) (05.04.) (31.03.) (24.03.) (17.03) Kraj (srednji datum) (22.10.) (18.10.) (12.10.) (15.10.) Dužina (dana) 199 201 202 212 U tebelama 29 i 30 pirikazan je srednji datum početka i kraja perioda vegetacije na lokalitetima Radmilovac i Vršac, po kriterijumu da 5 dana uzastopno srednja dnevna temperatura treba da je veća od 10oC (nije uzimano u obzir ako se početak pojavljuje pre marta i kraj pre septembra meseca). U višegodišnjem proseku (1982-2011) na lokalitetu Radmilovac 30. april zabeležen je kao početak vegetacije, dok je na lokalitetu Vršac datum početka vegetacije u višegodišnjem proseku bio 5. aprila. U ispitivanim godinama najraniji početak vegetacije zabeležen je u 2011. godini (16. marta), na lokalitetu Radmilovac, a najkasniji 2009. godine (31. marta), na lokalitetu Vršac. Srednji datum kraja perioda vegetacije od 1982 do 2011. godine na lokalitetu Radmilovac bio je 24. oktobra, a dva dana ranije (22. oktobra) na lokalitetu Vršac. Doktorska disertacija 93 Najraniji kraj perioda vegetacije u ispitivanim godinama zabeležen je 2010. godine na lokalitetu Vršac (12. oktobra), a najkasniji 2010. godine na lokalitetu Ramilovca (27. oktobra). U višegodišnjem proseku (1982-2011) sorta vinove loze Burguundac crni na lokalitetu Radmilovac je imala duži period vegetacije (208 dana) od lokaliteta Vršac (199 dana). U ispitivanim godinama na lokalitetu Radmilovac dužina perioda vegetacije varirala je od 202 (2009) do 218 dana (2010), a na lokalitetu Vršac od 201 (2009) do 212 dana (2011). Tabela 31 - Fenološka osmatranja sorte Burgundac crni na lokalitetu Radmilovac Fenofaze razvoja Godina 2009 2010 2011 Izbijanje pupoljaka Početak bubrenja okaca 20.04. 25.04. 29.04. Cvetanje Početak cvetanja 30.05. 01.06. 25.05. Puno cvetanje 05.06. 07.06. 02.06. Kraj cvetanja 12.06. 20.06. 09.06. Sazrevanje bobica „Šarak“ 08.08. 10.08. 04.08. Puna zrelost 19.09. 24.09. 14.09. Tabela 32 - Fenološka osmatranja sorte Burgundac crni na lokalitetu Vršac Fenofaze razvoja Godina 2009 2010 2011 Izbijanje pupoljaka Početak bubrenja okaca 19.04. 30.04. 24.04. Cvetanje Početak cvetanja 23.05. 30.05. 28.05. Puno cvetanje 01.06. 03.06. 05.06. Kraj cvetanja 12.06 13.06. 10.06. Sazrevanje bobica „Šarak“ 06.08. 09.08. 03.08. Puna zrelost 19.09. 24.09. 14.09. Podaci o fenološkim osmatranjima dati su u tabelama 31 i 32. Njihovom analizom može se uočiti da fenofaze razvoja sorte Burgundac crni zavise od lokaliteta i godine ispitivanja. Najraniji i najkasniji početak fenofaze bubrenja okaca zabeležen je na lokalitetu Vršac 19.04.2009. godine i 30.04.2010. godine. Fenofaza cvetanja najranije je počela 23.05.2009. godine na lokaliteu Vršac, a najkasnije 01.06.2010. godine na lokalitetu Radmilovac. Doktorska disertacija 94 Kao kraj fenofaze cvetanja, najraniji i najkasniji zabeleženi datumi su 09.06.2011. i 20.06.2010. godine na lokalitetu Radmilovac. Fenofaza „šarka“ najranije je počela 03.08.2011. godine na lokalitetu Vršac, a najkasnije 10.08.2010. godine na lokalitetu Radmilovac. Tabela 33 - BBCH identifikaciona skala fenofaza razvoja BBCH kod Fenofaza razvoja Elementi opisa 01 Izbijanje pupoljaka Početak bubrenja okaca, pupoljci se šire i počinju da se uvećavaju 61 Cvetanje Početak cvetanja: 10% cvetova otvoreno 65 Puno cvetanje: 50% cvetova otvoreno 69 Kraj cvetanja 83 Sazrevanje bobica Bobice sa „šarkom“ 89 Bobice zrele za berbu Za detaljnija fenološka praćenja korišćena je BBCH identifikaciona skala (Lorenz et al., 1994). BBCH kodovi pojedinih fenofaza razvoja prikazani su u tabeli 33. Izbijanje pupoljaka se manifestuje bubrenjem okaca koji počinju da se šire povećavajući svoju zapreminu, označeno je BBCH kodom „01“. Početak cvetanja počinje sa spadanjem cvetnih kapica (kruničnih listića) i kodom „61“ označeno je 10% otvorenih cvetova u vinogradu. Puno cvetanje (otvoreno 50% cvetova) i kraj cvetanja označeni su kodovima „65“ i „69“. Sazrevanje bobica koje se uočava u promeni boje pokožice, „šarak“, praćeno je promenom mehaničke strukture i hemijskog sastava bobice označeno je kodom „83“. Bobice zrele za berbu su označene kodom „89“. Doktorska disertacija 95 5.5. Pokazatelji prinosa grožđa Utvrđeno je da na ispitivanim lokalitetima prinos grožđa sorte Burgundac crni varira od 0,00 do 5,60 kg/čokotu. Broj grozdova po čokotu takođe je pokazao veliku varijabilnost (od 0,00 do 52,00). Rezultati su prikazani u tabeli 34. Tabela 34 - Prinos i broj grozdova po čokotu na lokalitetima Radmilovac i Vršac (2009-2011. godina) Osobina N Min Max Prosek Standna devijacija Varijansa Asimetricnost Spljostenost Statistika (st. greška 0,15) Statistika (st. greška 0,30) Prinos (kg/čokotu) 258 0,00 5,60 1,50 1,05 1,11 1,02 2,14 Broj grozdova (po čokotu) 258 0,00 52,00 15,40 10,53 110,93 0,64 0,55 Tabela 35 - Prosečne vrednosti prinosa grožđa na lokalitetima Radmilovac i Vršac (2009-2011. godina) Lokalitet Prosečna vrednost Standardna devijacija Radmilovac Prinos (kg/čokotu) 1,79 1,23 Broj grozdova (po čokotu) 18,91 11,72 Vršac Prinos (kg/čokotu) 1,61 0,47 Broj grozdova (po čokotu) 15,86 5,58 Na lokalitetu Radmilovac prosečna utvrđena vrednost prinosa grožđa u ispitivanim godinama (2009-2011) iznosila je 1,79 kg/čokotu, a na lokalitetu Vršac 1,61 kg/čokotu (tabela 35). Broj grozdova po jednom čokotu bio je prosečno od 15,86 (Vršac) do 18,91 (Radmilovac) (tabela 35). Doktorska disertacija 96 Kod sorte Burgundac crni gajenje na lokalitetu Radmilovac prinos i broj grozdova po čokotu bili su viši u odnosu na lokalitet Vršac. Na oba ispitivana lokaliteta utvrđeno je da je prinos grožđa između ostalih činilaca zavisio i od broja grozdova. Tabela 36 - Korelacija prinosa i broja grozdova po čokotu na lokalitetu Radmilovac u ispitivanim godinama Spirmanov koeficijent korelacije Prinos (kg/čokotu) Broj grozdova (po čokotu) Prinos (kg/čokotu) Koeficijent korelacije 1,000 0,877 ** Značajnost 0,000 N 119 119 Broj grozdova (po čokotu) Koeficijent korelacije 0,877 ** 1,000 Značajnost 0,000 0 N 119 119 ** 0,01; * 0,05 Tabela 37 - Korelacija prinosa i broja grozdova po čokotu na lokalitetu Vršac u ispitivanim godinama Spirmanov koeficijent korelacije Prinos (kg/čokotu) Broj grozdova (po čokotu) Prinos (kg/čokotu) Koeficijent korelacije 1,000 0,881 ** Značajnost 0,000 N 105 105 Broj grozdova (po čokotu) Koeficijent korelacije 0,881 ** 1,000 Značajnost 0,000 N 105 105 ** 0,01; * 0,05 Zavisnost između pokazatelja prinosa grožđa na lokalitetima bila je jaka korelativna (tabele 36 i 37). Na lokalitetu Radmilovac utvrđen je Spirmanov koeficijent korelacije od: ro = 0,877, n = 105, p <0,01, a na lokalitetu Vršac: ro = 0,881, n = 105, p <0,01). Doktorska disertacija 97 5.5.1. Prostorna analiza elemenata prinosa grožđa u GIS-u Pokazatelji prinosa grožđa (prinos i broj grozdova po čokotu) zavisili su od lokaliteta gajenja i godine ispitivanja i predstavljeni su na slikama 20-25. Slika 20 - Prinos grožđa (kg/čokotu) i broj grozdova po čokotu kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Radmilovac u 2009. godini Slika 21 - Prinos grožđa (kg/čokotu) i broj grozdova po čokotu kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Vršac u 2009. godini Prinos grožđa i broj grozdova po čokotu na vinogradarskoj parceli lokaliteta Radmilovac bio je veoma neujednačen u sve tri godine ispitivanja. To se uočava i na osnovu karata u GIS-u. Formirano od 7 do 9 klasa prinosa grožđa i 8 do 10 klasa broja Doktorska disertacija 98 grozdova po čokotu (slike 20, 22, 24). Na drugom lokalitetu (Vršac) elementi prinosa su pokazali manje prostorne oscilacije. Formiran je i manji broj klasa, od 3 do 5 klasa prinosa i od 4 do 5 klasa broja grozdova po čokotu, zavisno od godine. Slika 22 - Prinos grožđa (kg/čokotu) i broj grozdova po čokotu kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Radmilovac u 2010. godini Slika 23 - Prinos grožđa (kg/čokotu) i broj grozdova po čokotu kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Vršac u 2010. godini Sa slika 21, 23 i 25 se uočava da je vinogradarska parcela na lokalitetu Vršac imala ujednačeniji prinos grožđa u sve tri ispitivane godine, što se vidi i na osnovu Doktorska disertacija 99 izdvojenih delova parcele (različite nijanse boje) koji predstavljaju pojedine klase elmenata prinosa. Slika 24 - Prinos grožđa (kg/čokotu) i broj grozdova po čokotu kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Radmilovac u 2011. godini Slika 25 - Prinos grožđa (kg/čokotu) i broj grozdova po čokotu kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Vršac u 2011. godini Na lokalitetu Radmilovac u 2009. godini ukupan prinos na parceli površine 0,566526 ha sa 1888 čokota bio je 2726,50 kg, što preračunato iznosi 4812,67 kg/ha grožđa. Najveći deo ispitivane površine (33,99%), odnosno 642 čokota imala su prinos manji od 1 kg grožđa/čokotu, a 2 čokota su imala prinos od preko 5 kg grožđa. U 2010. godini utvrđen je nešto niži prinos na vinogradarskoj parceli (2639,42 kg) i preračunato Doktorska disertacija 100 4658,96 kg/ha grožđa. Prinos manji od 1 kg imala su 583 čokota, a takođe kod 2 čokota je utvrđen prinos veći od 5 kg grožđa. Tabela 38 - Klase prinosa i površine na lokalitetu Radmilovac u ispitivanim godinama Godina 2009 2010 2011 Klasa prinosa (kg/čokotu) Površina (m 2 ) % Površina (m 2 ) % Površina (m 2 ) % <1,0 1925,75 33,99 1748,10 30,86 1531,62 27,04 1,0-1,5 1499,86 26,47 1591,58 28,09 1925,02 33,98 1,5-2,0 892,57 15,76 1131,42 19,97 1182,08 20,87 2,0-2,5 529,00 9,34 519,77 9,17 579,56 10,23 2,5-3,0 306,33 5,41 229,92 4,06 339,80 6,00 3,0-3,5 264,19 4,66 158,86 2,80 93,70 1,65 3,5-4,0 208,28 3,68 150,16 2,65 13,48 0,24 4,0-5,0 33,48 0,59 129,67 2,29 0,00 0,00 >5,0 5,81 0,10 5,79 0,10 0,00 0,00 Ukupno 5665,26 100,00 5665,26 100,00 5665,26 100,00 Tabela 39 - Klase broja grozdova i površine na lokalitetu Radmilovac u ispitivanim godinama Godina 2009 2010 2011 Klase broja grozdova po čokotu Površina (m 2 ) % Površina (m 2 ) % Površina (m 2 ) % <5 356,07 6,29 740,21 13,07 269,35 4,75 5-10 949,94 16,77 1113,48 19,65 1335,876 23,58 10-15 1223,12 21,59 1157,00 20,42 1964,81 34,68 15-20 1249,61 22,06 1055,06 18,62 1139,23 20,11 20-25 718,60 12,68 689,41 12,17 469,62 8,29 25-30 525,39 9,27 522,95 9,23 415,41 7,33 30-35 283,96 5,01 238,17 4,20 55,80 0,98 35-40 288,44 5,09 120,00 2,12 15,17 0,27 40-45 53,15 0,94 20,29 0,36 0,00 0,00 >45 16,97 0,30 8,70 0,15 0,00 0,00 Ukupno 5665,26 100,00 5665,26 100,00 5665,26 100,00 U 2011. godini prinos grožđa na parceli iznosio je 2665,86 kg, preračunato 4705,62 kg/ha. Po čokotu prinos je bio ujednačeniji. Od 1-1,5 kg grožđa imalo je 642 čokota. Nije bilo čokota sa prinosom većim od 4 kg grožđa (tabela 38). Doktorska disertacija 101 Klase broja grozdova i površine sa lokaliteta Radmilovac u zavisnosti od godine ispitivanja prikazane su u tabeli 39. Najveći broj čokota (655) imao je od 10 do15 grozdova, što čini ukupno 33,68% ispitivane površine vinograda, a najmanji broj čokota (5) imao je od 35 do 40 grozdova (0,27% vinograda) u 2011. godini. Tabela 40 - Klase prinosa grožđa i površine na lokalitetu Vršac u ispitivanim godinama Godina 2009 2010 2011 Klasa prinosa (kg/čokotu) Površina (m 2 ) % Površina (m 2 ) % Površina (m 2 ) % <1 220,07 4,59 138,87 2,90 252,82 5,28 1,00-1,50 1859,02 38,79 998,57 20,84 1198,11 25,00 1,50-2,00 2713,13 56,62 2527,36 52,74 2314,13 48,29 2,00-2,50 0,00 0,00 151,88 21,95 1027,16 21,43 2,50-3,00 0,00 0,00 75,54 0,76 0,00 0,00 Ukupno 4792,22 100,00 4792,22 100,00 4792,22 100,00 Tabela 41 - Klase broja grozdova i površine na lokalitetu Vršac u ispitivanim godinama Godina 2009 2010 2011 Klase broja grozdova po čokotu Površina (m 2 ) % Površina (m 2 ) % Površina (m 2 ) % 5-10 147,28 3,07 145,60 3,04 242,85 5,07 10-15 3828,26 79,88 976,73 20,38 1035,04 21,60 15-20 792,08 16,53 2537,84 52,96 1346,05 28,09 20-25 24,60 0,51 1049,19 21,89 1814,25 37,86 25-30 0,00 0,00 82,85 1,73 354,03 7,39 Ukupno 4792,22 100 4792,22 100,00 4792,22 100,00 Na vinogradarskoj parceli lokaliteta Vršac utvrđen je ujednačeniji prinos grožđa po čokotu u odnosu na lokalitet Radmilovac (tabela 40). Na parceli površine 0,479222 ha utvrđeno je 1997 čokota. Ukupan prinos na parceli u 2009. godini bio je 2951,12 kg, preračunato se dobija 6158,15 kg/ha. U 2010. godini bilo je 3528,03 kg grožđa na parceli, što je ukupno dalo 7362,00 kg/ha grožđa. U 2011. godini utvrđeno je 3195,20 kg grožđa na vinogradarskoj parceli, a preračunato 6667,47 kg/ha. Doktorska disertacija 102 U sve tri ispitivane godine najveći broj čokota imao je prinos od 1,50 do 2,00 kg grožđa. U 2009. godini 1130 čokota, (56,62% površine), u 2010. godini 1053 čokota (52,74% površine) i u 2011. godini 964 čokota (48,29% površine). Kod 31 čokota (0,76% površine) utvrđen je prinos od 2,50 do 3,00 kg grožđa u 2010. godini. Veća variranja u broju grozdova po čokotu na lokalitetu Vršac utvrđena su u 2009. godini (tabela 41). Najveći broj čokota (1595) što čini 79,88% vinogradarske parcele imao je od 10 do 15 grozdova, a kod 61 čokota utvrđeno je od 5 do 10 grozdova (3,07% površine). U 2010. godini najveći broj čokota (1057), što je 52,96% površine imao je od 15-20 grozdova, a samo 35 čokota je imalo od 25 do 30 grozdova (1,73% površine). U 2011. godini 87,55% ispitivane vinogradarske parcele (1748 čokota) imalo je od 10 do 25 grozdova po čokotu. Od 25 do 30 grozdova imalo je 147 čokota (7,39% površine), a od 5 do 10 grozdova imao je 101 čokot (5,07% površine). Doktorska disertacija 103 5.6. Mehanički sastav grozda i bobice Poznavanje mehaničkog sastava grozda i bobice osim u identifikaciji sorti ima veoma velikog značaja za ocenu grožđa kao sirovine za proizvodnju vina. Odnos strukturnih elementata mehaničkog sastava grozda i bobice (ogrozdina, pokožica, mezokarp i semenke) je u uskoj povezanosti sa genetskim karakteristikama sorte i ekološkim uslovima lokaliteta gde se sorta gaji. Grafikon 17 - Dužina i širina grozda (cm) kod sorte Burgundac crni u ispitivanim godinama na dva lokaliteta Razlika u srednjim vrednostima utvrđenih veličina mehaničkog sastava grozda i bobice sorte Burgundac crni sa lokaliteta Radmilovac i Vršac prikazana je na sledećim dijagramima (grafikoni 17-20). Dužina i širina grozda sorte Burgundac crni varirala je u zavisnosti od lokaliteta i godine ispitivanja (grafikon 17). Na lokalitetu Radmilovac u sve tri ispitivane godine grozdovi su u proseku bili duži i širi od grozdova sa lokaliteta Vršac. Najveću dužinu imali su grozdovi u 2011. godini (11,51 cm), a najveću širinu u 2009. godini (6,01 cm). Na lokalitetu Radmilovac osim u 2011. godini (94,10 g), grozdovi sorte Burgundc crni bili su približno ujednačene mase. Na lokalitetu Vršac grozdovi su imali prosečnu masu od 97,50 g (2010. godina) do 108,40 g (2011. godina) (grafikon 18). Prosečno najveći broj bobica imali su grozdovi iz uzorka ubranih u vinogradu na Doktorska disertacija 104 lokalitetu Radmilovac u 2010. godini (100,40), a najmanji grozdovi sa lokaliteta Vršac u 2009. godini (83,80) (grafikon 18). Grafikon 18 - Masa grozda (g) i broj bobica u grozdu kod sorte Burgundac crni u ispitivanim godinama na dva lokaliteta Grafikon 19 - Masa svih bobica jednog grozda i masa ogrozdine (g) kod sorte Burgundac crni u ispitivanim godinama na dva lokaliteta Najveća prosečna masa bobica jednog grozda (112,89 g), utvrđena je kod grozdova sa lokaliteta Radmilovac u prvoj godini istraživanja, a najmanja takođe kod grozdova sa lokaliteta Radmilovac u trećoj godini istraživanja (89,38 g) (grafikon 19). Masa ogrozdine na lokalitetu Radmilovac (grafikon 19) varirala je od 3,62 g (2009. godina) do 4,72 g (2011. godina). Na lokalitetu Vršac najveća masa ogrozdine bila je u 2009. godini (4,45 g), a najmanja u 2011. godini (3,98 g). Doktorska disertacija 105 Najveća masa jedne bobice utvrđena je u 2009. godini na oba lokaliteta i iznosila je 1,21 g (Radmilovac) i 1,20 g (Vršac) (grafikon 20). Grafikon 20 - Masa jedne bobice grozda i masa jedne semenke (g) kod sorte Burgundac crni u ispitivanim godinama na dva lokaliteta Masa jedne semenke na lokalitetu Radmilovac u sve tri ispitivane godine bila je skoro ujednačena oko 0,0500 g. Semenke sa lokaliteta Vršac imale su nižu masu od semenki sa lokaliteta Radmilovac, a najnižu su imale semenke u 2010. godini (0,0377 g) (grafikon 20). 4,05% 95,95% Bobice u grozdu Ogrozdina u grozdu Grafikon 21 - Strukturni pokazatelji grozda (%) kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Radmilovac (2009-2011. godina) U strukturi grozda kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Radmilovac bobice su učestvovale sa 95,95%, a ogrozdina sa 4,05% (grafikon 21). Doktorska disertacija 106 Na lokalitetu Vršac bobice su činile 95,79%, a ogrozdina 4,21% strukture grozda (grafikon 22). 4,21% 95,79% Bobice u grozdu Ogrozdina u grozdu Grafikon 22 - Strukturni pokazatelji grozda (%) kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Vršac (2009-2011. godina) Pokazatelji strukture bobice su predstavljeni određenim procentualnim udelom mezokarpa, pokožice i semenki i veoma su važni činioci upotrebne vrednosti jedne sorte i značajni su za proizvodnju vina. 60,07% 7,61% 32,31% Mezokarp Pokožica Semenke Grafikon 23 - Pokazatelji strukture bobice (%) kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Radmilovac (2009-2011. godina) Na lokalitetu Radmilovac prosečan udeo mezokarpa u bobici grozda kod sorte Burgundac crni u ispitivanim godinama bio je 60,07% (slika 48), a na lokalitetu Vršac nešto niži i iznosio je 59,75% (grafikon 23). Doktorska disertacija 107 Udeo pokožice u bobici grozda na lokalitetu Radmilovac iznosio je 32,31% (slika 41), a na lokalitetu Vršac (grafikon 24) bio je nešto viši (33,16%). Semenke su na lokalitetu Radmilovac prosečno zahvatale 7,61% bobice, a na lokalitetu Vršac 7,11% (grafikoni 23 i 24). 7,11% 33,16% 59,75% Mezokarp Pokožica Semenke Grafikon 24 - Pokazatelji strukture bobice (%) kod sorte Burgundac crni na lokalitetu Vršac (2009-2011. godina) Grozdovi sorte Burgundac crni ubrani tokom 2009, 2010 i 2011. godine sa dva lokaliteta su analizirani u laboratorijskim uslovima i rezultati mehaničke analize grozda i bobice su predstavljeni u tabelama 42 i 44. Svi podaci su detaljnije ispitivani posebno po lokalitetima i godinama, kako bi se utvrdilo da li postoji razlika između osobina iste sorte na različitim lokalitetima i u različitim godinama ispitivanja. Razlika između uzoraka uzimanih na različitim lokalitetima i u različitim godinama dodatno je istražena jednofaktorskom analizom varijanse. Podaci su podeljeni po lokalitetima, a zatim je posmatran uticaj godine na svaku od pojedinačnih merenih vrednosti. Ekološki činioci u godini ispitivanja su imali različit uticaj na mehaničke karakteristike grozda i bobice na lokalitetima Radmilovac i Vršac. Doktorska disertacija 108 Uzorci uzimani sa lokaliteta Radmilovac tokom tri godine nisu se statistički značajno razlikovali ni u jednoj od merenih mehaničkih osobina grozda i bobice, osim u masi ogrozdine (F(2,27) = 17,883, p <0,001) (tabela 42). Tabela 42 - Rezultati statističke analize mehaničkih osobina grozda ANOVA testom na lokalitetu Radmilovac (2009-2011. godina) Osobina Variranje F Značajnost Dužina grozda (cm) Između grupa 0,083 0,921 Unutar grupa Ukupno Širina grozda (cm) Između grupa 0,470 0,630 Unutar grupa Ukupno Masa grozda (g) Između grupa 2,010 0,154 Unutar grupa Ukupno Broj bobica u grozdu Između grupa 0,671 0,519 Unutar grupa Ukupno Masa ogrozdine (g) Između grupa 17,883 0,000 Unutar grupa Ukupno Masa jedne bobice (g) Između grupa 1,956 0,161 Unutar grupa Ukupno Masa jedne semenke (g) Između grupa 0,220 0,804 Unutar grupa Ukupno Masa bobica jednog grozda (g) Između grupa 2,193 0,131 Unutar grupa Ukupno Iz tabela 43a i 43b se uočava da godina ispitivanja nije imala uticaja na najvažnije elemente mehaničkog sastava uzoraka grožđa ubranog sa lokaliteta Radmilovac. Doktorska disertacija 109 Mehaničke osobine: dužina grozda, širina grozda, masa grozda, broj bobica u grozdu, masa jedne bobice, masa jedne semenke i masa svih bobica jednog grozda nisu se razlikovale u 2009, 2010, kao ni u 2011. godini (43a i 43b). Tabela 43a - Razlike mehaničkih osobina grozda i bobice na lokalitetu Radmilovac između godina ispitivanja utvrđene LSD testom Od svih elemenata mehaničkog sastava jedino je masa ogrozdine grozdova sa lokaliteta Radmilovac varirala u zavisnosti od ispitivane godine. Ekološki uslovi lokaliteta su imali uticaja na ovu osobinu. Osobina (I) Godina (J) Godina Razlika (I-J) Standardna greška Značajnost Dužina grozda (cm) 2009 2010 0,32 1,04 0,761 2011 -0,08 1,04 0,939 2010 2009 -0,32 1,04 0,761 2011 -0,40 1,04 0,704 2011 2009 0,08 1,04 0,939 2010 0,40 1,04 0,704 Širina grozda (cm) 2009 2010 0,34 0,57 0,557 2011 0,55 0,57 0,345 2010 2009 -0,34 0,57 0,557 2011 0,210 0,57 0,717 2011 2009 -0,550 0,572 0,345 2010 -0,210 0,572 0,717 Masa grozda (g) 2009 2010 4,500 11,819 0,706 2011 22,400 11,819 0,069 2010 2009 -4,500 11,819 0,706 2011 17,900 11,819 0,142 2011 2009 -22,400 11,819 0,069 2010 -17,900 11,819 0,142 Broj bobica u grozdu 2009 2010 -6,400 5,652 0,267 2011 -2,000 5,652 0,726 2010 2009 6,400 5,652 0,267 2011 4,400 5,652 0,443 2011 2009 2,000 5,652 0,726 2010 -4,400 5,652 0,443 Doktorska disertacija 110 Naknadnim LSD testom utvrđeno je da se grupa uzoraka iz 2011. godine statistički značajno razlikovala od ostale dve godine po ovoj veličini (tabela 43b). Tabela 43b - Razlike mehaničkih osobina grozda i bobice na lokalitetu Radmilovac između godina ispitivanja utvrđene LSD testom U uzorcima sa lokaliteta Vršac ustanovljeno je postojanje razlika u odnosu na nekoliko pokazatelja mehaničkog sastava grozda i bobice (tabela 44). Razlike su bile manje ili veće zavisno od karkteristika ispitivane godine. Osobina (I) Godina (J) Godina Razlika (I-J) Standardna greška Značajnost Masa ogrozdine (g) 2009 2010 -0,080 0,2057 0,700 2011 -1,103 * 0,2057 0,000 2010 2009 0,080 0,2057 0,700 2011 -1,023 * 0,2057 0,000 2011 2009 1,1030 * 0,2057 0,000 2010 1,0230 * 0,2057 0,000 Masa jedne bobice (g) 2009 2010 0,1229 0,1322 0,361 2011 0,2612 0,1322 0,058 2010 2009 0,1229 0,1324 0,361 2011 0,1383 0,1324 0,305 2011 2009 -0,2612 0,1322 0,058 2010 -0,1383 0,1322 0,305 Masa jedne semenke (g) 2009 2010 -0,0014 0,0027 0,613 2011 -0,0017 0,0027 0,540 2010 2009 0,0014 0,0027 0,613 2011 -0,0003 0,0027 0,913 2011 2009 0,00170 0,0027 0,540 2010 0,0003 0,0027 0,913 Masa bobica jednog grozda (g) 2009 2010 4,5800 11,8983 0,703 2011 23,5030 11,8983 0,059 2010 2009 -4,5800 11,8983 0,703 2011 18,9230 11,8983 0,123 2011 2009 -23,5030 11,8983 0,059 2010 -18,9230 11,8983 0,123 Doktorska disertacija 111 Iz tabele 44 se uočava da ekološki uslovi u godini ispitivanja nisu imali uticaja na masu grozda, kao ni na masu bobica jednog grozda na lokalitetu Vršac. Tabela 44 - Rezultati statističke analize mehaničkih osobina grozda ANOVA testom na lokalitetu Vršac (2009-2011. godina) Osobina Variranje F Značajnost Dužina grozda (cm) Između grupa 3,319 0,051 Unutar grupa Ukupno Širina grozda (cm) Između grupa 7,689 0,002 Unutar grupa Ukupno Masa grozda (g) Između grupa 1,509 0,239 Unutar grupa Ukupno Broj bobica u grozdu Između grupa 14,439 0,000 Unutar grupa Ukupno Masa ogrozdine (g) Između grupa 2,842 0,076 Unutar grupa Ukupno Masa jedne bobice (g) Između grupa 4,703 0,018 Unutar grupa Ukupno Masa jedne semenke (g) Između grupa 4,781 0,017 Unutar grupa Ukupno Masa bobica jednog grozda (g) Između grupa 1,604 0,220 Unutar grupa Ukupno Korišćenjem LSD testa je utvrđeno u kojim godinama su se ispoljile razlike (tabele 45a i 45b). Razlike su utvđene kod osobina: - dužina grozda F (2,27) = 3,319, p = 0,051 (2009. godina se razlikovala od 2011. godine); Doktorska disertacija 112 - širina grozda F(2,27) = 7,689, p = 0,002 (2009. godina se razlikovala od 2010. godine); Tabela 45a - Razlike mehaničkih osobina grožđa na lokalitetu Vršac između godina ispitivanja utvrđene LSD testom - broj bobica u grozdu F(2,27) = 14,439, p <0,001 (2009. godina se razlikovala od 2010 i 2011. godine); - masa ogrozdine F(2,27) = 2,842, p = 0,076 (2009. godina se razlikovala od 2011. godine); Osobina (I) Godina (J) Godina Razlika (I-J) Standardna greška Značajnost Dužina grozda (cm) 2009 2010 -1,230 0,607 0,053 2011 -1,450 * 0,607 0,024 2010 2009 1,230 0,607 0,053 2011 -0,220 0,607 0,720 2011 2009 1,450 * 0,607 0,024 2010 0,220 0,607 0,720 Širina grozda (cm) 2009 2010 1,460 * 0,372 0,001 2011 0,710 0,372 0,067 2010 2009 -1,460 * 0,372 0,001 2011 -0,750 0,372 0,054 2011 2009 -0,710 0,372 0,067 2010 0,750 0,372 0,054 Masa grozda (g) 2009 2010 8,000 6,500 0,229 2011 -2,900 6,500 0,659 2010 2009 -8,000 6,500 0,229 2011 -10,900 6,500 0,105 2011 2009 2,900 6,500 0,659 2010 10,900 6,500 0,105 Broj bobica u grozdu 2009 2010 -13,800 * 2,923 0,000 2011 -13,400 * 2,923 0,000 2010 2009 13,800 * 2,923 0,000 2011 0,400 2,923 0,892 2011 2009 13,400 * 2,923 0,000 2010 -0,400 2,923 0,892 2010 -0,428 0,221 0,063 Doktorska disertacija 113 - masa jedne bobice F(2,27) = 4,703, p = 0,018 (2009. godina se razlikovala od 2010 i 2011. godine); - masa jedne semenke F(2,27) = 4,781, p = 0,017 (2009. godina se razlikovala od 2010. godine). Tabela 45b - Razlike mehaničkih osobina grožđa na lokalitetu Vršac između godina ispitivanja utvrđene LSD testom Svi dobijeni podaci mehaničke analize grozda i bobice sorte Burgundc crni su grupisani po godinama, a zatim je urađen t-test uzoraka kako bi se utvrdilo postojanje razlike između podataka dobijenih sa jednog ili drugog lokaliteta. Osobina (I) Godina (J) Godina Razlika (I-J) Standardna greška Značajnost Masa ogrozdine (g) 2009 2010 0,05 0,221 0,819 2011 0,479 * 0,221 0,039 2010 2009 -0,051 0,221 0,819 2011 0,428 0,221 0,063 2011 2009 -0,479 * 0,221 0,039 2010 -0,428 0,221 0,063 Masa jedne bobice (g) 2009 2010 0,241 * 0,085 0,008 2011 0,205 * 0,085 0,023 2010 2009 -0,241 * 0,085 0,008 2011 -0,036 0,085 0,676 2011 2009 -0,205 * 0,085 0,023 2010 0,036 0,085 0,676 Masa jedne semenke (g) 2009 2010 0,013 * 0,004 0,005 2011 0,007 0,004 0,111 2010 2009 -0,013 * 0,004 0,005 2011 -0,006 0,004 0,161 2011 2009 -0,007 0,004 0,111 2010 0,006 0,004 0,161 Masa bobica jednog grozda (g) 2009 2010 7,949 6,494 0,232 2011 -3,379 6,494 0,607 2010 2009 -7,949 6,494 0,232 2011 -11,328 6,494 0,092 2011 2009 3,379 6,494 0,607 2010 11,328 6,494 0,092 Doktorska disertacija 114 S obzirom na veliki broj posmatranih karakteristika i statističkih parametara dobijenih ovim testom, u tabeli 46 su prikazani rezultati t-testa za veličine kod kojih je ustanovljena statistički značajna razlika. Tabela 46 - Rezultati t-testa posmatranih karakteristika na dva lokaliteta Godina Posmatrana karakteristika t df Značajnost 2009 Masa ogrozdine (g) -4,14 18 0,00 2010 Širina grozda (cm) 2,89 18 0,01 Masa ogrozdine (g) -3,69 18 0,00 Masa jedne semenke (g) 5,15 18 0,00 2011 Masa grozda (g) -2,36 18 0,03 Masa ogrozdine (g) 3,07 18 0,01 Masa bobica jednog grozda (g) -2,43 18 0,03 Na osnovu karakteristika koje su prikazane u tabeli 46, može se zaključiti da postoji razlika između lokaliteta i to više tokom 2010 i 2011. godine, dok su se uzorci iz 2009. godine razlikovali u svega jednoj osobini (masa ogrozdine). Doktorska disertacija 115 5.7. Kvalitet grožđa Za ocenu kvaliteta grožđa veoma bitni parametri su sadržaj šećera (%) i sadržaj ukupnih kiselina (g/l) u širi koji zavise kako od sorte tako i od ekoloških činilaca lokaliteta u godini ispitivanja. Podaci o ustanovljenim razlikama u tri godine ispitivanja na lokalitetima Radmilovac i Vršac prikazani su na grafikonu 25. Grafikon 25 - Sadržaj šećera (%) i sadržaj ukupnih kiselina (g/l) u grožđu sorte Burgundac crni u ispitivanim godinama na dva lokaliteta U uzorcima grožđa sa lokaliteta Radmilovac u 2009 i 2010. godini utvrđen je približno isti sadržaj šećera od 22,86% i 22,28%. Na lokalitetu Vršac sadržaj šećera u 2009. godini bio je 22,73%, a u 2010. godini utvrđeno je 23,14% šećera u širi. U 2011. godini na oba ispitivana lokaliteta utvrđen je viši sadržaj šećera i u grožđu sa lokaliteta Radmilovac iznosio je 24,13%, a u grožđu sa lokaliteta Vršac bio je na nivou od 24,47%. Prosečne vrednosti sadržaja ukupnih kiselina na ispitivanim lokalitetima bile su prilično ujednačene u godinama istraživanja (oko 6 g/l), osim u 2011. godini u grožđu ubranom na lokalitetu Vršac kad je utvrđen najniži sadržaj ukupnih kiselina od 4,85 g/l i u 2009. godini kad je utvrđen najviši sadržaj ukupnih kiselina od 6,63 g/l (grafikon 25). Razlika između uzoraka uzetih na različitim lokalitetima i u različitim godinama istražena je jednofaktorskom analizom varijanse (tabele 47 i 49). Doktorska disertacija 116 Podaci su podeljeni po lokalitetima, a zatim je posmatran uticaj godine na svaku od pojedinačnih merenih vrednosti i za sadržaj šećera i za sadržaj ukupnih kiselina u širi i prikazani su u tabelama 48 i 50. Tabela 47 - Rezultati analize sadržaja šećera u širi (%) ANOVA statistikom na lokalitetima Radmilovac i Vršac u ispitivanim godinama Lokalitet Variranje Suma kvadrata df Sredina kvadrata F Značajnost Radmilovac Između grupa 17,906 2 8,953 9,479 0,001 Unutar grupa 25,501 27 0,944 Ukupno 43,407 29 Vršac Između grupa 16,549 2 8,274 10,079 0,001 Unutar grupa 22,166 27 0,821 Ukupno 38,715 29 Tabela 48 - Razlike sadržaja šećera u širi utvrđene LSD testom na lokalitetima Radmilovac i Vršac između godina ispitivanja * 0,05 Kad je u pitanju sadržaj šećera u uzorcima i na lokalitetu Radmilovac i na lokalitetu Vršac utvrđena je statistički značajna razlika u sadržaju šećera u odnosu na Lokalitet (I) Godina (J) Godina Razlika (I-J) Standardna greška Značajnost Radmilovac 2009 2010 0,580 0,435 0,193 2011 -1,270 * 0,435 0,007 2010 2009 -0,580 0,435 0,193 2011 -1,850 * 0,435 0,000 2011 2009 1,270 * 0,435 0,007 2010 1,850 * 0,435 0,000 Vršac 2009 2010 -0,410 0,405 0,321 2011 -1,740 * 0,405 0,000 2010 2009 0,410 0,405 0,321 2011 -1,330 * 0,405 0,003 2011 2009 1,740 * 0,405 0,000 2010 1,330 * 0,405 0,003 Doktorska disertacija 117 godinu (F(2,27) = 9,479, p = 0,001 za Radmilovac i F(2,27) = 10,079, p = 0,001 za Vršac) (tabela 47). Naknadnim LSD testom ustanovljena je razlika između 2011. godine u odnosu na 2009 i 2010. godinu na oba lokaliteta (tabela 48). Tabela 49 - Rezultati analize sadržaja ukupnih kiselina u širi (g/l) dobijeni ANOVA statistikom na lokalitetima Radmilovac i Vršac u ispitivanim godinama Lokalitet Variranje Suma kvadrata df Sredina kvadrata F Značajnost Radmilovac Između grupa 1,341 2 0,670 0,877 0,427 Unutar grupa 20,633 27 0764 Ukupno 21,974 29 Vršac Između grupa 17,509 2 8,754 39,329 0,000 Unutar grupa 6,010 27 0,223 Ukupno 23,519 29 Tabela 50 - Razlike sadržaja ukupnih kiselina u širi (g/l) utvrđene LSD testom na lokalitetima Radmilovac i Vršac između godina ispitivanja Lokalitet (I) Godina (J) Godina Razlika (I-J) Standardna greška Značajnost Radmilovac 2009 2010 -0,4900 0,3909 0,221 2011 -0,1000 0,3909 0,800 2010 2009 0,4900 0,3909 0,221 2011 0,3900 0,3909 0,327 2011 2009 0,1000 0,3909 0,800 2010 -0,3900 0,3909 0,327 Vršac 2009 2010 0,3900 0,2110 0,076 2011 1,7800 * 0,2110 0,000 2010 2009 -0,3900 0,2110 0,076 2011 1,3900 * 0,2110 0,000 2011 2009 -1,7800 * 0,2110 0,000 2010 -1,3900 * 0,2110 0,000 * 0,05 Uzorci sa lokaliteta Radmilovac nisu pokazali statistički značajan uticaj godine na sadržaj ukupnih kiselina u širi, dok je kod uzoraka sa lokaliteta Vršac ova razlika Doktorska disertacija 118 postojala (F(2,27) = 39,329, p <0,001) i to kod 2011. godine u odnosu na 2009 i 2010. godinu (tabela 49), što je i potvrđeno LSD testom (tabela 50). Tabela 51 - Razlike u sadržaja šećera (%) i ukupnih kiselina u širi (g/l) po godinama ispitivanja Godina Posmatrana karakteristika t df Značajnost 2009 Sadržaj ukupnih kiselina (g/l) -2,49 18 0,02 2010 Sadržaj šećera (%) -2,44 18 0,03 2011 Sadržaj ukupnih kiselina (g/l) 3,09 10,31 0,01 Podaci su grupisani po godinama, a zatim je urađen t-test uzoraka kako bi se utvrdilo postojanje razlike između podataka dobijenih sa jednog ili drugog lokaliteta. U tabeli 51 su prikazani rezultati t-testa za veličine kod kojih je ustanovljena statistički značajna razlika po godinama ispitivanja. Doktorska disertacija 119 5.8. Fenolni sastav grozda i komine U bobici grozda sorte Burgundac crni utvrđene su različite hemijske komponente. Njihov sadržaj po delovima sa oba ispitivana lokaliteta prikazan je u tabeli 52. Tabela 52 - Opisna statistika hemijskog sastava bobice grozda sorte Burgundac crni sa dva lokaliteta Deo Hemijske komponente N Min Max Prosek Standardna devijacija Varijansa Pokožica Ukupni fenoli (mg GAE/g) 54 105,29 360,25 246,15 65,45 4283,74 Estri vinske kiseline (mg CAE/g) 54 0,96 3,64 2,00 0,58 0,34 Flavonoli (mg QE/g) 54 0,09 2,83 0,86 0,70 0,50 Monomerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 54 6,25 14,56 10,76 1,84 3,40 Polimerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 15 50,23 99,47 85,31 15,53 241,29 Antioksidativna aktivnost (%) 54 40,98 99,55 70,95 14,68 215,59 Pulpa Ukupni fenoli (mg GAE/g) 54 36,25 264,36 114,91 45,09 2032,87 Estri vinske kiseline (mg CAE/g) 54 0,07 1,55 0,60 0,33 0,11 Flavonoli (mg QE/g) 45 0,05 0,98 0,36 0,27 0,08 Monomerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 0 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 Polimerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 0 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 Antioksidativna aktivnost (%) 54 40,00 75,02 58,85 8,65 74,89 Semenke Ukupni fenoli (mg GAE/g) 54 135,26 489,49 286,80 80,88 6541,13 Estri vinske kiseline (mg CAE/g) 54 1,22 5,12 2,68 0,93 0,87 Flavonoli (mg QE/g) 54 0,12 3,97 1,25 0,83 0,68 Monomerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 0 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 Polimerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 0 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 Antioksidativna aktivnost (%) 54 79,80 99,85 93,2841 6,09 37,09 U različitim koncentracijama u zavisnosti od dela bobice utvrđeni su: ukupni fenoli (mg GAE/g), estri vinske kiseline (mg CAE/g), flavonoli (mg QE/g), monomerni i polimerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g). Doktorska disertacija 120 Hemijski sastav ogrozdine grozda je veoma heterogen. Jedan broj fenolnih jedinjenja utvrđen je i u ogrozdini izdvojenoj od grozdova sa lokaliteta Radmilovac i Vršac i prikazan u tabeli 53. Tabela 53 - Opisna statistika hemijskog sastava ogrozdine grozda sorte Burgundac crni sa dva lokaliteta Hemijske komponente N Min Max Prosek Standardna devijacija Varijansa Ogrozdina Ukupni fenoli (mg GAE/g) 54 123,56 464,21 245,88 46,28 2141,88 Estri vinske kiseline (mg CAE/g) 54 1,07 3,45 2,21 0,65 0,43 Flavonoli (mg QE/g) 54 0,10 1,66 0,58 0,40 0,16 Monomerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 39 0,02 1,56 0,70 0,46 0,21 Polimerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 15 97,34 192,47 134,05 36,73 1349,10 Antioksidativna aktivnost (%) 54 68,98 90,56 84,55 4,18 17,48 Tabela 54 - Opisna statistika hemijskog sastava komine grožđa sorte Burgundac crni sa dva lokaliteta Hemijske komponente N Min Max Prosek Standardna devijacija Varijansa Komina Ukupni fenoli (mg GAE/g) 9 308,96 446,43 388,46 47,11 2219,66 Estri vinske kiseline (mg CAE/g) 9 0,78 3,28 1,53 1,056 1,11 Flavonoli (mg QE/g) 9 0,09 2,33 0,67 0,84 0,71 Monomerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 0 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 Polimerni antocijani (mg malvidin-3-glukozid/g) 0 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 Antioksidativna aktivnost (%) 9 97,21 99,51 98,54 0,83 0,69 Komina grožđa sadrži različita hemijska jedinjenja. Neka od njih su utvrđena i u komini dobijenoj prilikom proizvodnje vina na lokalitetima Radmilovac i Vršac. Njihova koncentracija je prikazana u tabeli 54. Doktorska disertacija 121 Promena sadržaja pojedinih hemijskih komponenti u delovima i komini grozda u odnosu na lokalitet prikazana je na grafikonima od 26 do 30. Grafikon 26 - Sadržaj ukupnih fenola (mg GAE/g) u delovima grozda i komini sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 27 - Sadržaj estara vinske kiseline (mg CAE/g) u delovima grozda i komini sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Najveća koncentracija ukupnih fenola utvrđena je u komini grožđa sa lokaliteta Radmilovac (424,79 mg GAE/g), a najmanja u pulpi sa lokaliteta Vršac (87,05 mg GAE/g) (grafikon 26). Doktorska disertacija 122 Utvrđena koncentracija estara vinske kiseline bila je najviša u komini (2,91 mg CAE/g), a najniža u pulpi (0,51 mg CAE/g) grožđa sa lokaliteta Radmilovac (grafikon 27). Grafikon 28 - Sadržaj monomernih antocijana (mg malvidin-3-glukozid/g) u ogrozdini i pokožici bobice sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 29 - Sadržaj polimernih antocijana (mg malvidin-3-glukozid/g) u ogrozdini i pokožici bobice sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Monomerni i polimerni antocijani utvrđeni u pokožici bobice sa lokaliteta Vršac imali su višu koncentraciju (11,68 i 94,67 mg malvidin-3-glukozid/g) u odnosu na Doktorska disertacija 123 lokalitet Radmilovac (10,29 i 79,07 mg malvidin-3-glukozid/g) (grafikoni 28 i 29). Utvrđeno je i da se u ogrozdini nalaze monomerni antocijani u približno istim malim koncentracijama na oba lokaliteta (0,70 i 0,74 mg malvidin-3-glukozid/g) (grafikon 28). Prosečan sadržaj polimerizovanih antocijana bio je viši u ogrozdini grozda sa lokaliteta Radmilovac (157,78 mg malvidin-3-glukozid/g) u odnosu na ogrozdinu grozda sa lokaliteta Vršac (98,47 mg malvidin-3-glukozid/g) (grafikon 29). Grafikon 30 - Antioksidativna aktivnost (%) u delovima grozda i komini sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Na grafikonu 30 prikazana je antioksidativna aktivnost grozda i komine. Od svih ispitivanih delova grozda i komine, najveću antioksidativnu aktivnost imala je komina sa oba lokaliteta (99,25 i 98,18 %). Visoka antioksidtivna aktivnost takođe je utvrđena i kod semenki (92,43 i 94,99%). Najniža antioksiadativna aktivnost bila je kod pulpe (56,31 i 63,93%). Doktorska disertacija 124 U pokožici bobice utvrđen je sadržaj katehina (mg/g), kvercetina i kvercetin-β- glukozida (mg/g). Promena koncentracija po lokalitetima prikazana je na grafikonima 31 i 32. Na lokalitetu Radmilovac u pokožici bobice utvrđen je sadržaj katehina od 1,25 do 1,60 mg/g, a u pokožici bobice sa lokaliteta Vršac od 1,60 do 1,90 mg/g. Grafikon 31 - Sadržaj katehina (mg/g) u pokožici bobice grozda sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 32 - Sadržaj kvercetina i kvercetin-β-glukozida (mg/g) u pokožici bobice grozda sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Sadržaj kvercetina u pokožici bobice sa lokaliteta Radmilovac varirao je od 0,46 do 0,86 mg/g, a sa lokaliteta Vršac od 0,68 do 0,92 mg/g. Viši sadržaj kvercetin-β- glukozida utvrđen je u pokožici bobice sa oba lokaliteta i kretao se od 0,95 do 1,97 mg/g (Radmilovac) i od 1,49 do 1,96 mg/g (Vršac). Doktorska disertacija 125 5.8.1. Odnos sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti u grožđu i komini Od posebnog interesa je proučavanje odnosa sadržaja ukupnih fenola i njihovog uticaja na antioksidativnu aktivnost. Veza između ove dve veličine prikazana je grafički, dijagramom rasturanja (grafikon 33). Raspoređenost uzoraka na dijagramu ukazuje na postojanje linearne veze između sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti kao i da je u pitanju pozitivna korelacija kod svih ispitivanih delova grozda, bobice i komine sa oba lokaliteta. Grafikon 33 - Dijagram rasturanja antioksidativne aktivnosti i sadržaja ukupnih fenola u delovima grozda i komini sa lokaliteta Radmilovac i Vršac (2009-2011) Postojanje korelacije i njene osobine istražene su detaljnije računanjem Pirsonovog koeficijenta korelacije (Tabachnick i Fidell, 2007). Rezultati ovog postupka prikazani su u tabeli 55. Doktorska disertacija 126 Utvrđeno je postojanje pozitivne korelacije između posmatranih veličina sa koeficijentom r = 0,694, n = 225, p < 0,0005. Na osnovu (Cohen, 1988), ovakva vrednost koeficijenta r ukazuje na jaku korelaciju između ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti. Tabela 55 - Korelacija sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti u grozdu Korelacija Ukupni fenoli (mg GAE/g) Antioksidativna aktivnost (%) Ukupni fenoli (mg GAE/g) Pirsonov koeficijent korelacije 1,00 0,694 ** Značajnost 0,000 N 225 225 Antioksidativna aktivnost (%) Pirsonov koeficijent korelacije 0,694 ** 1,00 Značajnost 0,000 N 225 225 **0,01 Tabela 56 - Korelacija ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti komponenti bobice Deo bobice Pirsonov koeficijent korelacije Ukupni fenoli (mg GAE/g) Antioksidativna aktivnost (%) Pokožica Ukupni fenoli (mg GAE/g) Korelacija 1 0,584 ** Broj uzoraka N 54 54 Antioksidativna aktivnost (%) Korelacija 0,584 ** 1 Broj uzoraka N 54 54 Pulpa Ukupni fenoli (mg GAE/g) Korelacija 1 0.061 Broj uzoraka N 54 54 Antioksidativna aktivnost (%) Korelacija 0,061 1 Broj uzoraka N 54 54 Semenke Ukupni fenoli (mg GAE/g) Korelacija 1 0,383 ** Broj uzoraka N 54 54 Antioksidativna aktivnost (%) Korelacija 0,383 ** 1 Broj uzoraka N 54 54 **0,01 Ukoliko se analiziraju sadržaji ukupnih fenola i antioksidativna aktivnost posebno po delovima grozda, pokazuje se postojanje korelacije samo kod pokožice i Doktorska disertacija 127 semenki i to sa r = 0,584, p < 0,0005 i r = 0,383, p = 0,004 respektivno, dok kod ostalih delova grozda, korelacija nije ustanovljena statističkim metodama (tabele 56). Tabela 57 - Korelacija ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti ogrozdine Deo grozda Pirsonov koeficijent korelacije Ukupni fenoli (mg GAE/g) Antioksidativna aktivnost (%) Ogrozdina Ukupni fenoli (mg GAE/g) Korelacija 1,00 0,075 Broj uzoraka N 54 54 Antioksidativna aktivnost (%) Korelacija 0,075 1,00 Broj uzoraka N 54 54 Tabela 58 - Korelacija ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti komine Deo Pirsonov koeficijent korelacije Ukupni fenoli (mg GAE/g) Antioksidativna aktivnost (%) Komina Ukupni fenoli (mg GAE/g) Korelacija 1,00 0,547 Antioksidativna aktivnost (%) Korelacija 0,547 1,00 Broj uzoraka N 9 9 Korelacija između sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti nije ustanovljena ni kod ogrozdine grozda sa ispitivanih lokaliteta, kao ni kod komine (tabele 57 i 58). Doktorska disertacija 128 5.8.2. Uticaj lokaliteta na antioksidativnu aktivnost grožđa i komine Sadržaj ukupnih fenola iz grozda i komine kao i njihov uticaj na antioksidativnu aktivnost prikazan je dijagramom rasturanja (grafikon 34). Raspoređenost uzoraka na dijagramu ukazuje na postojanje pozitivne linearne korelacije između sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti na lokalitetima. Grafikon 34 - Dijagram rasturanja antioksidativne aktivnosti i sadržaja ukupnih fenola u delovima grozda sa lokaliteta Radmilovac i Vršac (2009-2011) Tabela 59 - t-test nezavisnih uzoraka uzimanih na različitim lokalitetima Leveneov test jednakosti varijanse t-test F Značajnost t df Značajnost Srednja vrednost razlike Standardna greška razlike Antioksidativna aktivnost (%) Jednake varijanse 4,758 0,030 -3,496 223 0,001 -7,789 2,228 Bez pretpostavke jednakih varijansi -3,642 176,118 0,000 -7,789 2,139 Uticaj lokaliteta na antioksidativnu aktivnost dodatno je istražen pomoću t-testa (tebela 59). Rezultati analize pokazali su da postoji statistički značajna razlika između Doktorska disertacija 129 uzoraka uzimanih na lokalitetima Radmilovac i Vršac (t(176,118) = -3,642; p < 0,001). Razlika između srednjih vrednosti obeležja po grupama bila je umerena (eta kvadrat = 0,06). Tabela 60 - Korelacija ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti u delovima grozda na lokalitetu Radmilovac Deo Korelacija Ukupni fenoli (mg GAE/g) Antioksidativna aktivnost (%) Pokožica Ukupni fenoli (mg GAE/g) Pirsonov koeficiijent korelacije 1,00 0,376 * Značajnost 0,024 N 36 36 Antioksidativna aktivnost (%) Pirsonov koeficiijent korelacije 0,376 * 1,00 Značajnost 0,024 N 36 36 Pulpa Ukupni fenoli (mg GAE/g) Pirsonov koeficiijent korelacije 1,00 0,200 Značajnost 0,242 N 36 36 Antioksidativna aktivnost (%) Pirsonov koeficiijent korelacije 0,200 1,00 Značajnost 0,242 N 36 36 Semenke Ukupni fenoli (mg GAE/g) Pirsonov koeficiijent korelacije 1,00 0,579 ** Značajnost 0,000 N 36 36 Antioksidativna aktivnost (%) Pirsonov koeficiijent korelacije 0,579 ** 1,00 Značajnost 0,000 N 36 36 ** 0,01; * 0,05 Na osnovu Pirsonovog koeficijenta korelacije utvrđeno je postojanje pozitivne korelacije između ukupnih fenola u pokožici bobice grozda i antioksidativne aktivnosti (r = 0,376, n = 36, p < 0,0005) i između ukupnih fenola u semenci grozda i antioksidativne aktivnosti ( r = 0,579, n = 36, p < 0,0005) sa lokaliteta Radmilovac. Doktorska disertacija 130 Kod ostalih delova grozda i bobice, kao ni kod komine nije potvrđena statistički značajna korelacija (tabela 60). Tabela 61 - Korelacija ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti u delovima grozda na lokalitetu Vršac Deo Korelacija Ukupni fenoli (mg GAE/g) Antioksidativna aktivnost (%) Pokožica Ukupni fenoli (mg GAE/g) Pirsonov koeficiijent korelacije 1,00 0,754 ** Značajnost 0,000 N 18 18 Antioksidativna aktivnost (%) Pirsonov koeficiijent korelacije 0,754 ** 1,00 Značajnost 0,000 N 18 18 Pulpa Ukupni fenoli (mg GAE/g) Pirsonov koeficiijent korelacije 1,00 0,782 ** Značajnost 0,000 N 18 18 Antioksidativna aktivnost (%) Pirsonov koeficiijent korelacije 0,782 ** 1,00 Značajnost 0,000 N 18 18 Semenke Ukupni fenoli (mg GAE/g) Pirsonov koeficiijent korelacije 1,00 0,100 Značajnost 0,692 N 18 18 Antioksidativna aktivnost (%) Pirsonov koeficiijent korelacije 0,100 1,00 Značajnost 0,692 N 18 18 ** 0,01; * 0,05 Na lokalitetu Vršac na osnovu Pirsonovog koeficijenta korelacije utvrđeno je postojanje jake pozitivne korelacije između ukupnih fenola u pokožici bobice grozda i antioksidativne aktivnosti (r = 0,754, n = 36, p < 0,0005), kao i između ukupnih fenola u pulpi i antioksidativne aktivnosti (r = 0,782, n = 18, p < 0,0005). Kod ostalih delova grozda nije bilo statistički značajne korelativne zavisnosti (tabela 61). Doktorska disertacija 131 5.8.3. Dinamika fenolnog sastava grozda u fazi sazrevnja U periodu od 09.09.2010. godine na lokalitetu Radmilovac do 27.10.2010. godine na lokalitetu Vršac uzimani su i analizirani uzorci grožđa i utvrđena je promena fenolnih komponenti. Grafikon 35 - Promena sadržaja ukupnih fenola u pokožici bobice tokom sazrevanja grozda sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 36 -Promena sadržaja ukupnih fenola u pulpi bobice tokom sazrevanja grozda sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Doktorska disertacija 132 Rezultati analiza pokazuju da se sadržaj ukupnih fenola povećava tokom vremena sazrevanja grožđa kod ekstrakata pokožice, pulpe i semenki i najveća koncentracija je utvrđena kod ekstrakata semenki (422,70 mg GAE/g) na lokalitetu Radmilovac u poslednjem terminu berbe (grafikoni 35, 36, 37). Grafikon 37 - Promena sadržaja ukupnih fenola u semenci bobice tokom sazrevanja grozda sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 38 - Promena sadržaja ukupnih fenola u ogrozdini tokom sazrevanja grozda sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Doktorska disertacija 133 Na grafikonu 38 prikazana je promena sadržaja ukupnih fenola u ogrozdini koji opada sa vremenom sazrevanja na oba ispitivana lokaliteta. Maksimum dostiže 19.09.2009. godine na lokalitetu Vršac (294,75 mg GAE/g). Grafikon 39 - Promena sadržaja estara vinske kiseline u pokožici tokom sazrevanja grozda sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 40 - Promena sadržaja estara vinske kiseline u pulpi tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Estri vinske kiseline sa vremenom sazrevanja opadaju u pokožici, sa 2,78 mg CAE/g koliko je utvrđeno na početku berbe (09.09.2010.) koliko je utvrđeno na Doktorska disertacija 134 lokalitetu Radmilovac, pa sve do 1,21 mg CAE/g na kraju berbe (07.10.2010.) koliko je bilo na lokalitetu Vršac (grafikon 39). U pulpi kod uzoraka sa oba lokaliteta na početku berbe sadržaj estara vinske kiseline je nizak. Na lokalitetu Radmilovac u prva dva termina berbe se kreće od 0,23 do 0,49 mg CAE/g. Na lokalitetu Vršac u prvom terminu uzorkovanja sadržaj estara vinske kiseline je bio 0,57 mg CAE/g. Tokom zrenja se povećava i maksimum dostiže na lokalitetu Vršac 24.09.2010. godine (1,11 mg CAE/g) i posle počinje da opada (grafikon 40). Grafikon 41 - Promena sadržaja estara vinske kiseline u semenkama tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta U semenkama i u ogrozdini sadržaj estara vinske kiseline raste sa datumom berbe i najveći sadržaj je 24.09.2010. godine na lokalitetu Radmilovac u ekstraktu ogrozdine (3,42 mg CAE/g) (grafikoni 41 i 42). Doktorska disertacija 135 Grafikon 42 - Promena sadržaja estara vinske kiseline u ogrozdini tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 43 - Promena sadržaja flavonola u pokožici tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Sadržaj flavonola pokožice sa datumom berbe opada. Najveća koncentracija je utvrđena 09.09.2010. godine (1,94 mg QE/g) na lokalitetu Radmilovac, a na lokalitetu Vršac u poslednjem terminu uzorkovanja (07.10.2010. godine) utvrđena je najniža koncentracija od 0,23 mg QE/g (grafikon 43). Doktorska disertacija 136 U pulpi koncentracija flavonola raste sa datumom berbe na oba lokaliteta i maksimalna utvrđena vrednost bila je 07.10.2010. godine na lokalitetu Vršac (0,69 mg QE/g) (grafikon 44). Grafikon 44 - Promena sadržaja flavonola u pulpi tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 45 - Promena sadržaja flavonola u semenkama tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Uzorci sa lokaliteta Radmilovac su imali oscilacije u sadržaju flavonola u semenkama od 0,74 mg QE/g (14. septembra) do 2,52 mg QE/g (24. septembra). Doktorska disertacija 137 U uzorcima sa lokaliteta Vršac utvrđen je blagi rast flavonola sa datumom berbe (od 0,57 do 0,82 mg QE/g) (grafikon 45). U ogrozdini sa lokaliteta Radmilovac utvrđene su niže vrednosti sadržaja flavonola čija koncentracija opada sa datumom berbe u odnosu na uzorke sa lokaliteta Vršac koji su imali mnogo više vrednosti i čija koncentracija raste sa vremenom uzorkovanja grožđa (grafikon 46). Grafikon 46 - Promena sadržaja flavonola u ogrozdini tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 47 - Promena sadržaja monomernih antocijana u pokožici tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Doktorska disertacija 138 Pokožica grožđa ubranog sa lokaliteta Radmilovac imala je najnižu koncentraciju monomernih antocijana (8,40 mg malvidin-3-glukozid/g) u prvom terminu berbe (09.09.2010. godine) čiji rast se nastavio i u poslednjem terminu. Višu koncentraciju monomernih antocijana imao je ekstrakt pokožice sa lokaliteta Vršac koja se kretala u intervalu od 10,21 mg malvidin-3-glukozid/g do 12,94 mg malvidin-3- glukozid/g koliko je iznosila u poslednjem terminu berbe (grafikon 47). Grafikon 48 - Promena sadržaja monomernih antocijana u ogrozdini tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta U ekstraktu ogrozdine sa lokaliteta Radmilovac utvrđeno je prisustvo monomernih antocijana u svim terminima berbe. Koncentracija se kretala od 0,26 (09.09.2010.) do 1,15 mg malvidin-3-glukozid/g (24.09.2010.) (grafikon 48). Doktorska disertacija 139 Tokom vremena sazrevanja utvrđeno je da se povećava antioksidativna aktivnost ekstrakata pokožice, pulpe i semenki. Rezultati su prikazani procentualno preko kapaciteta neutralisanja DPPH radikala na grafikonima 49, 50, 51. Grafikon 49 - Promena antioksidativne aktivnosti u pokožici tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 50 - Promena antioksidativne aktivnosti u pulpi tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Doktorska disertacija 140 Najveću antioksidativnu vrednost imale su semenke sa lokaliteta Vršac iz bobica ubranih 24.09.2010. godine (99,03%) (grafikon 51). Grafikon 51 - Promena antioksidativne aktivnosti u semenkama tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Grafikon 52 - Promena antioksidativne aktivnosti u ogrozdini tokom sazrevanja grožđa sorte Burgundac crni na dva lokaliteta Antioksidativna aktivnost ogrozdine na lokalitetu Radmilovac se povećavala do 19.09.2010. godine (84,31%) i u poslednjem terminu berbe počela je neznatno da opada (83,45%). I na lokalitetu Vršac utvrđeno je slično blago opadanje u poslednjem terminu uzorkovanja grožđa (88,88%) (grafikon 52). Doktorska disertacija 141 5.8.4. Uticaj temperature vazduha na koncentraciju fenolnih materija u grozdu Meteorološke karaktristike lokaliteta imaju značajnog uticaja na sazrevanje grožđa. Sadržaj i koncentracija pojedinih fenolnih komponenti grozda i bobice osim od sorte, primenjene vinogradarske prakse, zavise i od temperaturnih uslova u periodu sazrevanja. Temperature vazduha imaju različit uticaj na fenolni sastav grozda. Grafikon 53 - Korelativna zavisnost temperaturnih suma i ukupnih fenola u pokožici bobice od 7 do 35 dana pre berbe grožđa Praćenjem suma dnevnih temperatura vazduha (tx, tn i tsr) na ispitivanim lokalitetima, u različitim periodima pre berbe grožđa u toku 2010. godine utvrđen je različit stepen korelativne zavisnosti sa nakupljanjem fenola u delovima grozda i bobice sorte vinove loze Burgundac crni. Sume temperatura pre momenta berbe imale su uticaj na sadržaj fenola u pokožici bobice i monomernih antocijana u pokožici bobice i ogrozdini grozda. Doktorska disertacija 142 Najmanji uticaj je potvrđen kod temperaturnih suma 7 dana pre datuma berbe, a najveći 35 dana pre datuma berbe grožđa (grafikoni 53 i 54). Grafikon 54 - Korelativna zavisnost temperaturnih suma i monomernih antocijana u pokožici bobice i ogrozdini grozda od 7 do 35 dana pre berbe grožđa Grafikon 55 - Korelativna zavisnost sume maksimalnih temperatura vazduha (17-26 o C) i ukupnih fenola u pokožici bobice 35 dana pre berbe grožđa Utvrđivano je koje temperature utiču povoljno na koncentraciju fenolnih jedinjenja. Izračunata je korelacija sa sumama srednjih, maksimalnih i minimalnih temperatura vazduha sa ispitivanih lokaliteta. Doktorska disertacija 143 Najveći uticaj na sadržaj fenolnih materija imala je suma maksimalnih temperatura vazduha u intervalu od 17 do 26 o C (grafikoni 55 i 56). Dobijeni rezultat ukazuje na jaku pozitivnu korelaciju ukupnih fenola iz pokožice bobice i sume maksimalnih tempratura vazduha. Korelaciona jednačina zavisnosti ove dve promenljive je: y = 85,385 + 0,49804 x. Vrednost R = 0,984 ukazuje da je najveće nakupljanje ukupnih fenola u pokožici bobice kada su maksimalne temperature u intervalu od 17 do 26 o C (grafikon 55). Grafikon 56 - Korelativna zavisnost sume maksimalnih temperatura vazduha (17-26 o C) i monomernih antocijana u pokožici bobice i ogrozdini grozda 35 dana pre berbe grožđa Jaka pozitivna korelacija je utvrđena i između monomernih antocijana iz pokožice bobice i sume maksimalnih temperatura vazduha od od 17 do 26oC. Dobijena pozitivna zavisnost je iskazana preko jednačine: y = 6,3589 + 0,013727 x. Vrednost R = 0,964 (grafikon 56). Postojanje pozitivne korelacije potvrđeno je i između monomernih antocijana iz ogrozdine grozda i sume maksimalnih temperatura vazduha (17 do 26 o C). Koeficijent korelacije je: R = 0,885 (grafikon 56). Visoke temperature preko 30 o C inhibiraju nakupljanje fenolnih materija. Utvrđena je jaka negativna korelacija sadržaja ukupnih fenola u pokožici bobice i sume Doktorska disertacija 144 maksimalnih temperatura viših od 30oC. Korelaciona jednačina zavisnosti ove dve promenljive je: y = 333,17 - 0,44643 x. Vrednost R = -0,932 (grafikon 57). Grafikon 57 - Korelativna zavisnost sume maksimalnih temperatura vazduha (> 30 o C) i ukupnih fenola u pokožici bobice 35 dana pre berbe grožđa Grafikon 58 - Korelativna zavisnost sume maksimalnih temperatura vazduha (> 30 o C) i monomernih antocijana u pokožici bobice i ogrozdini grozda 35 dana pre berbe grožđa Takođe jaka negativna korelcija je potvrđena i između sadržaja monomernih antocijana u pokožici bobice i temperatura viših od 30oC. Doktorska disertacija 145 Korelaciona jednačina zavisnosti ove dve promenljive je: y = 13,255 - 0,012672 x. Vrednost R iznosi -0,939 (grafikon 58). Zavisnost između sadržaja monomernih antocijana u ogrozdini grozda i sume meksimalnih temperatura (>30 o C) prikazana je na grafikonu 58. Korelaciona jednačina ove dve promenljive je: y = 1,822 - 0,0045597 x. Izračunata vrednost R iznosi -0,929. Rezultati ukazuju na jaku negativnu korelaciju. Temperature više od 30oC negativno deluju na nakupljanje monomernih antocijana u ogrozdini grozda. Doktorska disertacija 146 5.9. Hemijski i fenolni sastav vina U uzorcima vina dobijenim postupkom mikrovinifikacije tokom proizvodne 2009, 2010 i 2011. godine od grožđa sorte Burgundac crni sa lokaliteta Radmilovac i Vršac, utvrđeni su standardni parametri kvaliteta (tabele 62 i 63). Tabela 62 - Rezultati hemijske analize vina na lokalitetu Radmilovac (2009-2011) Parametar Minimum Maksimum Prosečna vrednost Specifična težina (20/20°C) 0,99 0,99 0,99 ± 0,00 Sadržaj alkohola (%) 13,72 15,03 14,37 ± 0,38 Ukupni alkohol (%) 13,50 15,20 14,18 ± 0,52 Ukupni ekstrakt (g/l) 24,45 31,65 28,92 ± 2,25 Sadržaj šećera-redukujući šećeri (g/l) 3,20 3,29 3,26 ± 0,03 Ekstrakt bez šećera (g/l) 28,21 28,73 28,46 ± 0,15 Ukupne kiseline kao vinska kiselina (g/l) 5,51 6,65 6,01 ± 0,34 Isparljive kiseline kao sirćetna kiselina (g/l) 0,40 0,46 0,43 ± 0,02 Ukupni sumpor-dioksid (mg/l) 56,32 69,38 61,61 ± 3,97 Sadržaj pepela (g/l) 1,69 2,60 2,21 ± 0,27 ± standardna greška Vina sa lokaliteta Radmilovac imala su prosečno ujednačen i viši sadržaj alkohola (14,37 i 14,18%), kao i sadržaj redukujućih šećera (3,26 g/l) u odnosu na vina sa lokaliteta Vršac (13,70; 13,74% i 2,50 g/l). Vina proizvedena iz berbe 2011. godine imala su na oba lokaliteta visok sadržaj alkohola (Radmilovac: 15,03%, Vršac: 14,74%). Doktorska disertacija 147 Prosečno niži sadržaj ukupnog sumpor-dioksida utvrđen je kod vina sa Radmilovca (61,61 mg/l), u odnosu na vina sa lokaliteta Vršac (77,68 mg/l). Tabela 63 - Rezultati hemijske analize vina na lokalitetu Vršac (2009-2011) Parametar Minimum Maksimum Prosečna vrednost Specifična težina (20/20°C) 0,99 0,99 0,99 ± 0,00 Sadržaj alkohola (%) 13,15 14,74 13,70 ± 0,52 Ukupni alkohol (%) 13,10 14,83 13,74 ± 0,55 Ukupni ekstrakt (g/l) 28,09 28,52 28,35 ± 0,13 Sadržaj šećera-redukujući šećeri (g/l) 2,50 2,50 2,50 ± 0,00 Ekstrakt bez šećera (g/l) 26,59 26,93 26,80 ± 0,11 Ukupne kiseline kao vinska kiselina (g/l) 5,51 5,90 5,68 ± 0,12 Isparljive kiseline kao sirćetna kiselina (g/l) 0,40 0,40 0,40 ± 0,00 Ukupni sumpor-dioksid (mg/l) 51,46 92,93 77,68 ± 13,17 Sadržaj pepela (g/l) 2,45 2,65 2,55 ± 0,06 ± standardna greška Utvrđen sadržaj ukupnih fenola, estrara vinske kiseline, flavonola, antocijana na lokalitetima Radmilovac i Vršac u vinu Burgundac crni, u ispitivanim godinama prikazan je na sledećim dijagramima (59, 60, 61 i 62). Doktorska disertacija 148 Najviši sadržaj ukupnih fenola utvrđen je u vinu sa lokaliteta Vršac (1116,42 mg GAE/l), a najmanji u vinu sa lokaliteta Radmilovac (888,12 mg GAE/l) dobijenom 2009. godine (grafikon 59). Grafikon 59 - Sadržaj ukupnih fenola (mg GAE/l) u vinima sa dva lokaliteta Grafikon 60 - Sadržaj ukupnih estara vinske kiseline (mg CAE/l) u vinima sa dva lokaliteta Doktorska disertacija 149 Uzorci vina sa lokaliteta Vršac imali su značajno viši sadržaj estara vinske kiseline (183,94 mg CAE/l), flavonola (85,32 mg QE/l) i antocijana (105,89 mg malvidin-3-glukozid/l) u 2010. godini (grafikoni 60, 61, 62). Grafikon 61 - Sadržaj ukupnih flavonola (mg QE/l) u vinima sa dva lokaliteta Grafikon 62 - Sadržaj ukupnih antocijana (mg malvidin-3-glukozid/l) u vinima sa dva lokaliteta Doktorska disertacija 150 U vinima proizvedenim na lokalitetima Radmilovac utvrđene su više koncentracije katehina koje su prosečno iznosile 32,3 mg/l (grafikon 63). Grafikon 63 - Sadržaj katehina (mg/l) u vinima sa dva lokalliteta Grafikon 64 - Sadržaj kvercetina (mg/l) u vinima sa dva lokaliteta Koncentracija kvecetina bila je viša u vinu proizvedenom na lokalitetu Vršac (prosečno 1,41 mg/l) (grafikon 64). Doktorska disertacija 151 5.9.1. Antioksidativna aktivnost vina Na grafikonu 65 prikazana je antioksidativna aktivnost vina sa oba lokaliteta iz tri ispitivane godine. Najveći kapacitet neutralisanja DPPH radikala utvrđen je u vinu sa lokaliteta Radmilovac iz 2011. godine (87,78%) i sa lokaliteta Vršac iz 2010. godine (87,13%). Grafikon 65 - Antioksidativna aktivnost (%) vina sa dva lokaliteta Utvrđen je uticaj ukupnih fenola u vinu na antioksidativnu aktivnost i podaci su predstavljeni dijagramom rasturanja (grafikon 66). Ovde prikazani rezultati ukazuju na povezanost sadržaja fenolnih jedinjenja (ukupni fenoli, flavonoli, antocijani) sa antioksidativnom aktivnošću uzoraka vina. Tačke koje bi mogle biti smatrane netipičnim i koje se na dijagramu posebno izdvajaju, obeležene su brojevima. Tačke 14 i 15 predstavljaju uzorke iz 2011. godine sa lokaliteta Radmilovac i kod njih je, iako je sadržaj fenola nizak, antioksidativna aktivnost veća nego kod ostalih uzoraka. Doktorska disertacija 152 Tačke 4 i 5 imaju visok sadržaj fenola, ali je antioksidativna aktivnost ipak manja nego kod nekih drugih uzoraka sa nižim sadržajem ukupnih fenola i predstavljaju uzorke iz 2009. godine sa lokaliteta Vršac. Grafikon 66 - Uticaj ukupnih fenola u vinima sa lokaliteta Radmilovac i Vršac na antioksidativnu aktivnost Tabela 64 - Korelacija ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti vina Korelacija Ukupni fenoli (mg GAE/l) Antioksidativna aktivnost (%) Ukupni fenoli (mg GAE/l) Spirmanov koeficijent korelacije 1,000 0,513* Značajnost 0,029 N 18 18 Antioksidativna aktivnost (%) Spirmanov koeficijent korelacije 0,513* 1,000 Značajnost 0,029 N 18 18 *0,05 Postojanje statistički značajne korelacije između sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti u vinu Burgundac crni sa lokaliteta Radmilovac i Vršac utvrđeno je Spirmanovim testom. Rezultati ovih statističkih analiza prikazani su u tabeli 64. Doktorska disertacija 153 Utvrđeno je postojanje pozitivne korelacije između posmatranih veličina, sa povećanjem ukupnih fenola raste i antioksidativna aktivnost. Izračunata je srednja pozitivna korelacija, gde je Spirmanov koeficijent korelacije ro = 0,513, n = 18, p = 0,029. 5.10. Senzorna ocena vina Na senzornom ocenjivanju vino proizvedeno od sorte Burgundac crni ocenjeno je prosečno od 64,00 do 81,00 bod u zavisnosti od lokaliteta i proizvodne godine. 74.00 79.00 65.0064.00 80.00 81.00 0.00 10.00 20.00 30.00 40.00 50.00 60.00 70.00 80.00 90.00 Radmilovac Vršac 2009 2010 2011 Grafikon 67 - Senzorna analiza vina dobijenog od sorte Burgundac crni sa lokaliteta Radmilovac i Vršac Najnižu ocenu dobilo je vino sa lokaliteta Radmilovac proizvedeno u 2010. godini (64,00 boda), a najvišu vino sa lokaliteta Vršac (81,00 bod) proizvedeno od grožđa iz berbe 2011. godine (grafikon 67). Doktorska disertacija 154 6. DISKUSIJA Ekološki potencijal različitih lokaliteta utiče indirektno na razlike bioloških i kvalitativnih osobina vinove loze. Interakcija klimatskih i zemljišnih karakteristika lokaliteta čini koncept terroir-a koji daje specifičnosti grožđu i vinu (Morlat i Bodin, 2006). Klimatski činioci kao jedan od glavnih komponenti terroir-a imaju bitnu ulogu u proizvodnji kvalitetnog grožđa i vina (Jackson i Cherry, 1988). Na osnovu različitih parametara određuju se pogodnosti sredine za rast i razvoj vinove loze. Analizom trendova osnovnih meteoroloških elemenata (Ventura et al., 2002; Del Rio et al., 2005; Petrović et al., 2006, 2006a; Sivčev et al., 2006) i utvrđivanjem klimatskih vinogradarskih indeksa (Tonietto i Carbonneau, 2004) moguće je oceniti uslove lokaliteta za gajenje određenih sorti vinove loze. 6.1. Klimatski i meteorološki činioci ispitivanih lokaliteta Temperaturne sume predstavljaju veoma važan faktor kako za rastenje i razviće vinove loze tako i za proizvodnju kvalitetnog grožđa. Svaka razvojna faza ima svoj biološki minimum, optimum i maksimum. Apsolutni minimum preživljavanja za vinovu lozu je između -15 i -18oC za vreme mirovanja i -2°C za vreme vegetacije, a apsolutni maksimum preživljavanja je 40°C (Mariani et al., 2009). Na ispitivanim lokalitetima, godine u kojima je izvođen ogled bile su toplije u odnosu na višegodišnji period (1982- 2011). Na oba lokaliteta utvrđena je približno ista vrednost srednje godišnje temperature vazduha 11,7 o C i 11,8 o C. Najtoplija je bila 2009. godina, kada je na lokalitetu Radmilovac utvrđena srednja godišnja temperatura vazduha od 13,4oC. Tokom poslednjih 100 godina uočen je linearni trend rasta srednje globalne temperature vazduha od 0,74 o C (IPCC, 2007). Analizirajući klimu 27 vinogradarskih regiona širom sveta Jones et al. (2005a, 2005b) pokazali su da su prosečne letnje i zimske temperature vazduha za period 1950- 2000. godina povećane od 1,3 do 1,4oC. Na klimatološkoj stanici Vršac u poslednjih 10 godina u odnosu na višegodišnji prosek (1961-1990) osmotreno je povećanje temperature vazduha od 1 oC (Ranković-Vasić et al., 2011). Doktorska disertacija 155 Na ispitivanim lokalitetima utvrđena je srednja godišnja, srednja maksimalna i srednja minimalna temperatura vazduha. U odnosu na referentni klimatološki period (1982-2011) na lokalitetu Radmilovac, kada je srednja maksimalna temperatura vazduha bila 17,6 o C, u ispitivanim godinama srednja maksimalna temperatura se kretala od 17,0 do 17,8 oC. Utvrđeno je povećenje od 0,2oC. Na lokalitetu Vršac u višegodišnjem periodu srednja maksimalana temperatura vazduha bila je 17,1oC, a u ispitivanim godinama od 17,2 do 18,4 oC. Povećanje je iznosilo 0,6oC. Srednja minimalna temperatura vazduha u višegodišnjem periodu bila je 7,0oC (Radmilovac) i 6,6 oC (Vršac). Kako je srednja minimalna temperatura vazduha na lokalitetu Radmilovac u ispitivanim godinama bila oko 7,7 oC, može se konstatovati povećanje od 0,7 oC. Na lokalitetu Vršac srednja minimalna tempertura vazduha se kretala od 6,5 do 7,6 oC u godinama ispitivanja pa je utvrđeno povećanje iznosilo oko 0,5oC. Uočava se povećanje srednje godišnje, srednje maksimalne i srednje minimalne temperature vazduha u ispitivanim godinama u odnosu na višegodišnji period od 30 godina (1982- 2011). Dobijeni rezultati su u saglasnosti sa rezultatima koji su radu sa klimatskim modelima dobili Jones et al. (2005a). Ovi autori su za sve vinogradarske regione sveta ustanovili da će povećanje temperature vazduha biti od 0,2 do 0,6oC u periodu 2000- 2049. godina. Rezultati simulacija regionalnog klimatskog modela EBU-POM (Đurđević i Rajković, 2008) u Vršačkom vinogorju za period 2001-2030. godina predviđaju povećanje srednje godišnje temperature vazduha za 0,9oC u odnosu na bazni period 1961-1990. godina. Otopljenje koje je uočeno u temperaturama vazduha za ispitivane lokalitete signifikantnije i veće je za minimalne nego za maksimalne temperature. Do ovakvih zaključaka su došli i Jones et al. (2005b). Više minimalne temperature vazduha ubrzavaju nastup fenoloških faza, a ranija berba utiče na kvalitet grožđa (Orlandini et al., 2009). Povećanje srednjih vegetacionih i minimalnih temperatura vazduha se odražava i na trajanje pojedinih fenofaza. Dužina trajanja razdoblja između fenofaza u Francuskoj pokrajini Alzas (Duchêne i Schneider, 2005), a isto tako i u Italiji, Španiji, Nemačkoj i postaje sve kraća sa povećanjem temperature (Jones i et al., 2005b). Uočeno je i variranje klimatskih činilaca i okviru jedne vinogradarske parcele. U špaliru se može utvrditi različita temperatura u zavisnosti od mesta merenja. Doktorska disertacija 156 Madelin et al. (2012) su postavili 20 data logera za merenje temperature u zoni grozdova na 60 cm visine i analiza podataka je pokazala jaku prostornu varijabilnost. U istraživanjima u ovom doktoratu merenjem temperature vazduha u čokotu utvrđena je prostorna i dnevna varijabilnost. Dobijeni rezultati su u saglasnosti sa Petrović i Todorović (1992) koji su merili temperaturu u zoni čokota na 4 različite visine (0,05; 0,50; 1,0; i 2,0 m) u fazi sazrevanja grožđa u toku 24 sata na svakih dva sata. Takođe, Petrović i Todorović (1992a) su mereći temperaturu vazduha u vinogradu utvrdili da je maksimalna dnevna temperatura viša na južnoj površini špalira nego na severnoj za 1,4 o C i ustanovili su dnevno kolebanje temperature vazduha od 1,5 o C. U Zapadnomoravskom vinogradarskom rejonu u vinogradu sa sortom Burgundac crni, Petrović i Todorović (1993) su merili temperaturu vazduha u čokotu na tri visine (0,5; 1,0 i 2,0 m), kao i u međurednom prostoru. Rezultati koje su dobili potvrda su rezultata iz ogleda u ovoj disertaciji. Utvrdili su da su maksimalne temperature vazduha više u redovima nego u slobodnom prostoru, a najviše su duž južne strane. U ogledu u ovom doktoratu takođe su utvrđene više temperature u zoni grozdova. U jednom od termina berbe (24.09.2010. godine) logerom su izmerene temperature koje su za oko 1,2 o C na lokalitetu Radmilovac i 1,1 oC na lokalitetu Vršac bile više od srednjih dnevnih temperatura očitanih na stanici. Istraživanja prinosa i kvaliteta grožđa u različitim vinogorjima u svetu ukazala su na različite temperaturne uslove čokota. Zaključuje se da mikroklima čokota i vinograda može uticati na prinos i kvalitet proizvedenog grožđa (Smart, 1985). Količina i raspored padavina na određenom lokalitetu utiču na kvalitet grožđa, a indirektno i na kvalitet vina (Van Leeuwen et al., 2004b). Srednja godišnja suma padavina za višegodišnji period (1982-2011. godina) na ispitivanim lokalitetima bila je 658,5 mm (Radmilovac) i 640,0 mm (Vršac). U prve dve godine istraživanja (2009 i 2010) na oba lokaliteta zabeležena je viša srednja godišnja suma padavina. Na lokalitetu Radmilovac 854,6 mm (2009) i 779,0 mm (2010). Na lokalitetu Vršac 744,8 mm (2009) i 807,7 mm (2010). Značajno smanjenje ukupne godišnje sume padavina utvrđeno je u 2011. godini od 472,6 mm (Radmilovac) do 490,6 mm (Vršac). Dobijeni rezultati su u saglasnosti sa rezultatima Nakalamić et al. (1997), Avramov et al. (2000, 2000a) i Sivčev i Petrović Doktorska disertacija 157 (2004) koji su analizom trendova utvrdili smanjenje godišnje sume padavina, smanjenje sume padavina za period april - septembar i za period maj - jun u regionu Vršac. Tošić i Unkašević (2005) su analizirali padavinske serije podataka za Beograd za niz 1980-2000. godina i utvrdili negativan trend godišnjih, zimskih, prolećnih i jesenjih količina padavina, a pozitivan trend letnjih padavina. Analiza vremenskih serija podataka o količini padavina (godišnje, sezonske i mesečne) sa meteoroloških stanica Srbije i Crne Gore za period 1951-2000. godina pokazala je opadajući trend zimskih padavina (Tošić, 2004). Relativna vlažnost vazduha na ispitivanim lokalitetima u višegodišnjem proseku bila je u optimalnim granicama za vinovu lozu. Na lokalitetu Radmilovac vrednosti relativne vlažnosti vazduha su varirale u zavisnosti od meseca od 74 do 88%, a na lokalitetu Vršac od 65 do 81%. Dobijeni rezultati su u saglasnosti sa rezultatima Žunić (2003). Po tvrdnjama ovog autora relativna vlažnost vazduha niža od 40% otežava sintezu organskih materija u bobici grozda. 6.2. Klimatski vinogradarski indeksi ispitivanih lokaliteta Različiti agroklimatski indeksi se koriste za ocenu pogodnosti lokaliteta i obezbeđivanje početne procene uticaja klimatskih promena na gajenje vinove loze (Malheiro et al., 2010). Klimatski vinogradarski indeksi najčešće se koriste za zoniranje u vinogradarstvu, definisanje uslova sredine i izbor sorti za gajenje (Jones et al., 2010). Za 16 evropskih vinogradarskih regiona Jones et al. (2009) su ispitivali šest najčešće korišćenih klimatskih vinogradarskih indeksa poredeći ih sa rezultatima zapadnog dela SAD i regionima Australije. Na osnovu razlika između vrednosti indeksa vinogradarskih regiona ustanovili su da vinogradi Srbije imaju prilično jedinstvenu klimu. Ruml et al. (2012a) su klasifikovali vinogradarske rejone u Srbiji analizirajući najvažnije klimatske vinogradarske indekse. Ustanovili su sličnosti i razlike kod sedam vinogradarskih rejona na osnovu Tgs, WI, HI, DI i CI indeksa. Za lokalitet Radmilovac i Vršac u istraživanjima u ovom doktoratu utvrđeno je sedam agroklimatskih indeksa (TK, HTK, WI, Tgs, HI, DI i CI). Termički indeks (TK) imao je vrednost od 4,3 do 4,7 (Gročansko vinogorje) i od 4,3 do 4,5 (Vršačko vinogorje), što potvrđuje da ispitivani lokaliteti imaju kontinentalnu Doktorska disertacija 158 klimu. Ilić-Popova (2003) je za Ohridsko vinogorje u Makedoniji utvrdila da TK indeks ima vrednost od 4,4. Vrednosti hidrotermičkog (HTK) indeksa za lokalitete Radmilovac i Vršac, u zavisnosti od višegodišnjeg perioda analize, kretale su se od 1,2 do 1,3 što je u saglasnosti sa Sivčev (1998) koja navodi vrednost HTK indeksa od 1,24 za područje Radmilovca. Po ovom indeksu ispitivana područja pripadaju četvrtoj klasi i rejonima koja su nedovoljno vlažna. Jedan od veoma važnih indeksa u vinogradarstvu je i Winkler indeks (WI). Szymanovski et al. (2007) su za jugozapadnu Poljsku na osnovu WI indeksa definisali 4 vinogradarska regiona (>1389 - <945). Regioni koji imaju vrednosti indeksa od 1163 do 1389 imaju dobru pogodnost za gajenje vinove loze. U regionima u kojima su vrednosti WI više od 1164 i sa sumom aktivnih temperatura većom od 2900oC postoji pogodnost za gajenje sorti veoma kasnog sazrevanja. Prema kriterijumima Winklera, Todorović i Petrović (1991) su definisali vinogradarske klimatske zone za teritoriju Srbije, sa ciljem preciznije rejonizacije sortimenta vinove loze. Analizirajući podatke o temperaturama vazduha sa 79 meteoroloških stanica za vremenski period 1951-1970. godina ustanovili su da Srbija pripada drugoj zoni. Ruml et al. (2012a) su utvrdili vrednost WI indeksa za Banatski rejon od 1564, a za Šumadijsko-Velikomoravski rejon od 1459 što je takođe druga zona po Winkleru. U našim istraživanjima za višegodišnji period 1982-2011. godina dobijene su veće vrednosti WI indeksa (1669,0) za Gročansko i Vršačko vinogorje, što lokalitete Radmilovac i Vršac svrstava u treću zonu. Na osnovu klasifikacije vrednosti Tgs indeksa, vinogradarski regioni Srbije pripadaju toploj kategoriji, koja omogućava sazrevanje velikog broja sorti (Jones, 2006). U rezultatima dobijenim u ovoj disertaciji vrednosti Tgs se kreću od 16,8 do 17,6 za lokalitet Radmilovac, a za lokalitet Vršac vrednosti su nešto više (17,1-17,7). Dobijene vrednosti su delimično u saglasnosti sa rezultatima Ruml et al. (2012a) koji su dobili Tgs indeks od 17,4 (Banatski rejon) do 17,9 (Šumadijsko-Velikomoravski rejon). Regioni u Srbiji na osnovu heliotermičkih uslova su slični regionima Côtes du Rhône u Francuskoj, Barolo i Chianti u Italiji, Porto i Vinho Verde u Portugaliji (Jones et al., 2009). Izračunate vrednosti Heliotermičkog indeksa (HI) za period 1982-2011. godina na lokalitetu Radmilovac (2960,4 o C) i na lokalitetu Vršac (2978,3oC) potvrđuju da ispitivani lokaliteti pripadaju šestoj klasi (HI+3). Ovi rezultati su znatno viši od Doktorska disertacija 159 rezultata Tonietto i Carbonneau (2004) koji su za regione Peruđa u Italiji, Bratislava u Slovačkoj i Macon u Francuskoj utvrdili umereno toplu klimu (H-1) i rezultata Queijeiro et al. (2006) koji su za region Galicije u Španiji utvrdili umereno toplu (H-1) do toplu (H+1) klimu. U suprotnosti su i sa rezultatima Ruml et al. (2012a) koji su za period 1961-1990. godina ustanovili da Subotičko-Horgoški, Banatski, Sremski, Šumadijsko-Velikomoravski, Zapadnomoravski i Nišavsko-Južnomoravski rejon pripadaju umerenoj (HI-1) klasi, a Timočki rejon pripada umereno toploj (HI+1) klasi. Dobijene vrednosti za indeks suše (DI) u istraživanjima za lokalitet Radmilovac od 171,2 i za lokalitet Vršac od 178,3 u višegodišnjem periodu (1982-2011) potvrđuju humidnu klimu (DI-2) i u delimičnoj su saglasnosti sa istraživanjima Ruml et al. (2012a). Ova grupa autora je kod 4 od ukupno sedam vinogradarskih rejona u Srbiji utvrdila humidnu klimu (DI-2), a dok su ostala tri imala subhumidnu klimu (DI-1). Humidnu klimu su imali rejoni: rejon Subotičko-Horgoške peščare, Sremski rejon, Timočki rejon i Nišavsko-Južnomoravski rejon. Subhumidnu klimu su utvrdili kod: Banatskog, Šumadijsko-Velikomoravskog i Zapadnomoravskog rejona. Herrera Nuñez et al. (2011) su za region Montepulciano u Italiji takođe utvrdili subhumidnu (DI-1) do humidnu klimu (DI-2) i variranje vrednosti DI indeksa od 60,5 do 173. Vrednosti indeksa svežine noći (CI) koje su dobijene u ovoj doktorskoj disertaciji za lokalitete Radmilovac (10,9 oC) i Vršac (11,6oC) u višegodišnjem periodu (1982-2011) potvrđuju vrlo hladne noći i prvu (CI+2) klasu klime. U saglasnosti su sa većim brojem rezultata za vinogrdarske regione Evrope i Srbije koje su utvrdili drugi autori (Tonietto i Carbonneau, 2004; Blanco-Ward et al., 2007; Ruml et al., 2012a). 6.3. Karakteristike zemljišta na ispitivanim lokalitetima Iako vinova loza ima jasnije zahteve prema klimatskim činiocima i zemljište može imati veliki uticaj na prinos i kvalitet grožđa. Čokot ima veoma veliku sposobnost prilagođavanja različitim zemljišnim uslovima i može se razvijati na veoma velikom spektru zemljišnih tipova, podtipova i varijeteta. Različita zemljišta utiču na razlike i kvalitet grožđa, a imaju uticaj i na proizvedeno vino (Constantini et al., 1991). Na lokalitetu Radmilovac sorta Burgundac crni gajena je na zemljištu koje je rigolovano (Rigosol), a na lokalitetu Vršac na zemljištu tipa smonice (Vertisol). Doktorska disertacija 160 Analiza mehaničkog sastava pokazala je između ostalih i prisustvo čestica gline od 34,76 - 41,24% (Radmilovac) i 39,52 - 54,44% čestica gline sa česticama sitnog i krupnog šljunka i kamena (Vršac). Valuiko (1973) je utvrdio da prisustvo malih količina gline (20-30%) povoljno utiče na sintezu bojenih materija u pokožici bobice. Asselin et al. (1999) su proučavali uticaj sastava zemljišta na karakteristike vina i utvrdili da vina proizvedena od grožđa sorti koje su gajene na zemljištima sa fino granuliranim stenama imaju veći sadržaj tanina nego vina dobijena od iste sorte sa karbonatnih zemljišta. Vinova loza najbolje uspeva na zemljištima neutralne reakcije (pH od 6,5 do 7,2) (Sivčev i Ranković-Vasić, 2011). Veći deo izvora kiselosti zemljišta lociran je u površinskom, humusnom horizontu i obično su ti delovi profila najkiseliji (Ćirić, 1991). Po tumačenjima ovog autora ovakav raspored kiselosti je i najčešći, mada drvenaste biljke mogu akumulirati i veći sadržaj baza iz dubljih slojeva u površinski horizont, smanjujući tako kiselost humusnog horizonta. Slično ovome i u doktoratu je dobijeno smanjenje kiselosti po dubini profila. Reakcija pH pokazuje i sezonske promene (od proleća do jeseni opada, a u zimskom periodu pH raste). Rezultati korelacione analize na lokalitetu Radmilovac su potvrdili uticaj pH zemljišta na prinos grožđa. Kako su i aktivna (pH od 4,5 do 8,4) i supstituciona kiselost (pH < od 4 do 7,5) zemljišta na lokalitetu Radmilovac veoma heterogene može se pretpostaviti da je i jedan od razloga niskog i različitog prinosa na parceli različita kiselost zemljišta. Sadržaj humusa je značajan za fenolni sastav bobice. Casp et al. (2000) su utvrdili viši sadržaj polifenolnih jedinjenja u grožđu kod sorti sa siromašnijih zemljišta nego sa bogatijih. Na ispitivanim lokalitetima Radmilovac i Vršac zemljišta su bila slabo humozna sa sadržajem humusa od 1-3%. Ključni hemijski elementi u proizvodnji grožđa su azot, kalijum, kalcijum, fosfor i magnezijum (Freijido et al., 2012). Najveći deo parcela na lokalitetima Radmilovac i Vršac na obe dubine bio je umereno do srednje obezbeđen sa lakopristupačnim fosforom. Sadržaj lakopristupačnog P2O5 zavisi od pH. Najviše ga ima u području reakcije pH 6-7. U slabo kiselim ili neutralnim zemljištima se nalazi u glavnom kalcijum-fosfat, a u jako kiselim aluminijum i gvožđe-fosfat (Ćirić, 1991). Biljke uzimaju fosforne jone po celoj dubini zemljišnog sloja, a ostavljaju fosfor u izumrlim ostacima u glavnom u humusnom horizontu gde sadržaj fosfora varira od 0,10 Doktorska disertacija 161 do 0,20% kod slabo i srednjehumusnih zemljišta (Živkovć i Đorđević, 2003). Najveći deo parcela na lokalitetima Radmilovac i Vršac bio je srednje do umereno obezbeđen u lakopristupačnom P2O5. Na lokalitetu Radmilovac na prvoj dubini (0-30 cm) najveći deo parcele (65,70%) je imao umerenu obezbeđenost sa lakopristupačnim kalijumom, a na lokalitetu Vršac 94,44% površine imalo je dobru do visoku obezbeđenost sa lakopristupačnim kalijumom. Dobijeni rezultati ukazuju na povoljan sadržaj ovih elemenata u zemljištu, posebno lakopristupačnog kalijuma i u saglasnosti su sa Mohammed et al. (1993) koji su utvrdili da adekvatan sadržaj kalijuma može da pojača intenzitet boje i poveća polifenolni sastav bobice. Kalijum podstiče fotosintetske aktivnosti i omogućava transformaciju šećera u bobicama. To indirektno vodi sintezi fenolnih komponenti tokom perioda sazrevanja (Pire i Mullins, 1977). Smatra se da terroir sa karakteristikama zemljišta i geološkim činiocima, kao jednim od veoma važnih elemenata, utiče na proizvodnju grožđa i njegov sastav (Vaudour et al., 1998). Po tumačenju Saayman (1992) razlike u fizičkim i hemijskim specifičnostima zemljišta doprinose različitosti u kvalitetu grožđa i stilovima vina. Potvrđene kvalitativne razlike u osobinama zemljišta (pH, P2O5 i K2O) između ispivanih lokaliteta u disertaciji u saglasnosti su sa tvrdnjama ovih autora i može se smatrati da lokaliteti Radmilovac i Vršac pripadaju različitim terroir okruženjima. 6.4. Zoniranje u vinogradarstvu i korišćenje GIS tehnologije Precizno vinogradarstvo predstavlja novi pristup posmatranja i proučavanja vinove loze na određenom lokalitetu. Na svakoj parceli se analiziraju zemljište i klima, a merenja se vrše i na čokotu i grožđu. Arno et al. (2009) smatraju da je precizno vinogradarstvo koncept koji počinje da ima veoma važnu ulogu u vinogradarsko - vinarskom sektoru. Veći broj autora je proučavo interakciju između čokota vinove loze, zemljišta i klime (Bodin i Morlat, 2006; Coipel et al., 2006). Upotreba GPS-a i GIS tehnologije ima veoma veliku primenu u preciznom vinogradarstvu (Green, 2012) i omogućava višenamenski integrisani pristup u mapiranju prostornih osobina zemljišta (Buss et al., 2005). Doktorska disertacija 162 U ovoj disertaciji na ispitivanim lokalitetima u opisu vinogradarskih parcela, klimatskih i zemljišnih karakteristika kao i definisanju osobina čokota korišćen je GPS i GIS. Kreirane su karte koje su omogućile preciznije podatke o ispitivanim parametrima klime, hemijskih osobina zemljišta i prinosa grožđa. Po Bramley (2001) značajan napredak u preciznom vinogradarstvu pruža baš upotreba GIS-a za praćenje prinosa i dinamičkog odnosa između zemljišta i biljke. Perez-Kuroki et al. (2011) su formirali karte u GIS-u i pokazali prostornu varijabilnost hemijskih osobina zemljišta (pH, kalijuma, natrijuma). Aktivna kiselost (pH u H2O) na lokalitetu Radmilovac bila je od 4,5 do 8,4 i u GIS-u je formirano 7 klasa zemljišta na obe dubine (0-30 i 30-60 cm). I rezultati supstitucione kiselosti (pH u KCl) su pokazali veliku varijabilnost. U GIS-u je na dve dubine formirano po 6 klasa zemljišta (pH < od 4 do 7,5). Sa povećanjem dubine supstituciona kiselost se povećavala, oko 18,70% parcele je imalo veoma jako kiselu reakciju (pH < 4), što je duplo veći deo od onog na prvoj dubini. Dobijeni rezultati su u suprotnosti sa rezultatima Scannavino et al. (2011) koji su utvrdili da zemljište na prvoj dubini ima niži nivo pH od zemljišta sa druge dubine, što je posledica razlaganja lišća koje ostaje posle rezidbe. Parcela na lokalitetu Vršac na prvoj dubini (0-30 cm) u pogledu supstitucione kiselosti bila je homogena (pH od 4,5 do 5,5), a na drugoj dubini utvrđena pH se kretala od 4 do 5,5. Slične rezultate dobili su i Zandi et al. (2011) koji su u GIS-u uz pomoć IDW tehnike u vinogradu na Novom Zelandu prikazali hemijske osobine zemljišta na različitim dubinama. U njihovim anlizama pH je bila u intervalu od 4,75 do 6,82. Ferreiro-Arm´an et al. (2006) su koristeći GIS utvrdili prostornu varijabilnost prinosa i povezanost sa vegetativnim rastom i osobinama zemljišta. Životić et al. (2012b) su koristeći GIS utvrđivali korelaciju prinosa grožđa i osobina zemljišta na dva lokaliteta u Srbiji. U ovoj disertaciji u GIS-u su formirane klase prinosa (prinos grožđa i broj grozdova po čokotu). Na lokalitetu Radmilovac formirano od 7 do 9 klasa (kg/čokotu grožđa) i 8-10 klasa (broj grozdova po čokotu). Prinos na vinogradarskoj parceli na lokalitetu Vršac bio je ujednačeniji, što je rezultiralo formiranjem 3 do 5 klasa (kg/čokotu grožđa) i 4 do 5 klasa (broj grozdova po čokotu) u zavisnosti od godine ispitivanja. Dobijeni rezultati nalaze potvrdu u rezultatima Shanmuganathan et al. (2011) koji su analizirajući vinogradarske regione Novog Zelanda i Čilea kreiranjem Doktorska disertacija 163 karata u GIS-u utvrdili da se u jednoj oblasti prinos razlikuje od 8 do 10 jedinica. Istraživanja su naglasila uticaj različitih činilaca u okviru jedne parcele na prinos. Izdvojene su zone sa visokim prinosom koje su se različito mapirale u GIS-u. Može se konstatovati da je upotreba GIS-a u zoniranju u vinogradu veoma široka i omogućava povezivanje osobina čokota vinove loze sa ekološkim karakteristikama lokaliteta. Naše tumačenje nalazi potvrdu u radu Shanmuganathan (2010). Ovaj autor je u vinogradarskim regionima Novog Zelanda identifikovao specifične terroir sisteme i utvrdio povezanost između različitih kombinacija dva glavna faktora: zavisnog (vinova loza, prinos i kvalitet) i nezavisnog (klima i životna sredina). 6.5. Fenološka osmatranja Period vegetacije vinove loze podeljen je zavisnosti od spoljašnjih promena i fizioloških procesa u čokotu na različite fenološke faze. Na fenologiju utiče genotipska osnova sorte i ekološki činioci sredine. Početak i trajanje pojedinih fenofaza uslovljen je najviše temperaturom (Riou, 1994; Pearce i Coombe, 2004; Van Leeuwen et al., 2008; Nendel, 2010). U odnosu na rezultate Avramov et al. (2003) koji su u Gročanskom vinogorju utvrdili kod pet crnih vinskih sorti, između ostalih i za sortu Burgundac crni, prosečnu dužinu perioda vegetacije u trajanju od 184 do 204 dana, kod sorte Burgundac crni iz ove disertacije period vegetacije je trajao nešto duže (202-214 dana). Sivčev i Petrović (2004) su za bele vinske sorte u Gročanskom vinogorju takođe utvrdili da dužina perioda vegetacije varira od 167 do 207 dana. U Vršačkom vinogorju, u ogledu, u ovoj disertaciji, period vegetacije je trajao od 201-212 dana. Na osnovu podataka o fenološkim fazama uočene su razlike u zavisnosti od godine ispitivanja i lokaliteta gajenja. Početak bubrenja okaca na oba lokaliteta bio je u drugoj dekadi meseca aprila, što je kasnije od datuma koje su utvrdili Fazinić et al. (1989) za sortu Burgundac crni na lokalitetu Erdut (Hrvatska). U odnosu na druge dve ispitivane godine, 2009. godina se odlikovala ranijim bubrenjem okaca koje je počelo 20.04. (Radmilovac) i 19.04. (Vršac). Fenofaza bubrenja okaca koja je počela ranije uslovljenja je temperaturom vazduha. U sve tri ispitivane godine na lokalitetima april 2009. godine bio je topliji. Na lokalitetu Radmilovac tempratura vazduha bila je viša za oko 1oC, a na lokalitetu Vršac Doktorska disertacija 164 za oko 2,6 o C u odnosu na 2010 i 2011. godinu. Trend ranijeg nastupa fenofaza je zapažen i kod vinove loze u Sardiniji, Austriji i Nemačkoj (Stock et al., 2005). Fenofaza cvetanja trajala je od kraja maja do prve dekade juna meseca što je u saglasnosti sa istraživanjima Cindrić et al. (1992) i Garić et al. (1998). Takođe utvrđeni datumi cvetanja su u saglasnosti i sa istraživanjima Burića (1995) po kome sorta Burgundac crni pripada grupi sorti sa ranim početkom cvetanja. Sva ova istraživanja su u suprotnosti sa istraživanjima Garić et al. (2007) koji su utvrdili da sorta Burgundac crni može da cveta veoma rano, u prvoj dekadi maja meseca (od 4. do 17. maja). Izdvaja se fenofaza cvetanja u 2010. godini na lokalitetu Radmilovac koja je počela kasnije (01.06.) i koja je trajala duže (20 dana) u odnosu na druge dve ispitivane godine. U 2009. i 2010. godini na oba lokaliteta cvetanje je počelo u trećoj nedelji maja meseca i trajalo je od 14 do 16 dana. Na lokalitetu Radmilovac u maju i junu (94,7 i 139,8 mm) 2010. godine zabeležena je količina padavina koja je bila viša u odnosu na 2009 i 2011. godinu i uticala je na produženje ove fenofaze. U 2009. godini izmerena je količina padavina od 40,6 mm (maj) i 119,5 mm (jun), a u 2011. godini 74 mm (maj) i 56,6 mm (jun). Zaključuje se da u pojedinim godinama početak i kraj cvetanja nastupa u različito vreme, što znači da je cvetanje imalo različitu dužinu i da su klimatski uslovi imali veoma važnu ulogu u trajanju ove fenofaze. U fazi sazrevanja dolazi do anatomskih i hemijskih promena u bobici. One postaju mekše, menjaju boju, u njima se akumulira i sve više šećera, a sadržaj kiselina se smanjuje (Duchêne i Schneider, 2005). U zavisnosti od godine istraživanja na oba lokaliteta, bobice sa „šarkom“ su utvrđene u prvih deset dana avgusta u različitim datumima, od 04.08 do 10.08. (Radmilovac) i od 03.08. do 09.08. (Vršac). Povećanja temperature vazduha u periodu vegetacije uslovljavaju raniji početak fenofaza kao i sazrevanje grožđa (Petrie and Sandars, 2008). U odnosu na višegodišnji prosek (1982- 2011) kada je srednja dnevna temperatura vazduha na oba lokaliteta u julu i avgustu bila oko 22 o C, u ispitivanim godinama zabeleženo je povećanje temperature vazduha. Na lokalitetu Radmilovac povećanje je za jul i avgust mesec u periodu 2009-2011. godine iznosilo prosečno oko 1,8oC, a na lokalitetu Vršac 0,7oC. Po Hall i Jones (2009) klimatske promene i povećanja temperatura koja se javljaju tokom toplijih perioda godine uslovljavaju skraćivanje fenofaza i ubrzavaju sazrevanje grožđa. Doktorska disertacija 165 Razlike u rezultatima postoje u navodima Garić et al. (2007) koji su u Aleksinačkom podrejonu zabeležili kasnije nastupanje fenofaze „šarka“ (prosečno 25. avgusta). Datum berbe grožđa varirao je u zavisnosti od godine, najraniji je bio 2011. godine (14. septembra), a najkasniji 2010. godine (24. septembra) na oba lokaliteta što je delimično i u saglasnosti sa rezultatima Fazinić et al. (1989) i Garić et al. (2007). U višegodišnjem periodu (1975-1990) Bonnardot (1997) je utvrdio 27. septembar kao datum zrenja sorte ʽPinot Noirʼ u Burgundiji (Francuska). Modeliranjem uticaja klimatskih promena na razvojne faze vinove loze u Australiji do 2050. godine, Webb et al. (2007) su zaključili da će se i na tom području berba pojavljivati sve ranije u toplijim godinama. Moguće je konstatovati variranja u fenofazama razvoja vinove loze u zavisnosti od lokaliteta gajenja i meteoroloških činilaca u ispitivanoj godini. Navedeni rezultati istraživanja ukazuju i na trend ranije pojave berbe grožđa koji nije prisutan na samo jednom području već je globalan. Objašnjenje ovih rezultata nalazi potvrdu u rezultatima Marais (2001) i Spayd et al. (2002) koji su ustanovili da se u godinama sa višom temperaturom vazduha menja i vreme zrenja i datum berbe grožđa. 6.6. Pokazatelji prinosa grožđa Prinos grožđa je najznačajniji element rodnosti i može se predstaviti preko broja i mase grozdova po okcu, lastaru, čokotu i jedinici površine. Kod jedne sorte grožđa prinos varira u zavisnosti od broja okaca, rodnih lastara, vitalnosti čokota, ali i od klimatskih i zemljišnih karakteristika lokaliteta gajenja. Pri istom opterećenju čokota zimskim okcima na lokalitetu Radmilovac u sve tri ispitivane godine utvrđeno je variranje prinosa i broja grozdova po čokotu. U zavisnosti od godine utvrđen je prosečan prinos od 4658,96 kg/ha (2010) do 4812,67 kg/ha (2009). Posmatrano na celokupnoj površini od 0,57 ha najveći broj čokota (oko 34%) imao je manje od 1 kg/čokotu grožđa. Od 15 do 20 grozdova po čokotu imalo je 34,68% površine. Na lokalitetu Vršac na ispitivanoj vinogradarskoj parceli od 0,48 ha utvrđen je veći prinos po jedinici površine, sa malom varijabilnošću. Prinos se kretao od 6158,15 kg/ha (2009) do 7362,00 kg/ha (2010). Od 48,29 do 56,62% parcele je imalo od 1,5 do 2,0 kg/čokotu Doktorska disertacija 166 grožđa, a 79,88% površine od 10-15 grozdova po čokotu. Uočava se jasna razlika prinosa grožđa između ispitivanih lokaliteta. Rezultati iz ove disertacije se razlikuju od rezultata drugih autora, posebno na lokalitetu Radmilovac. Tako su Avramov et al. (2003) utvrdili prosečan prinos grožđa kod sorte Burgundac crni u Gročanskom vinogorju od 8215,04 kg/ha. Nistor et al. (2007) su kod sorte ʽPinot Noirʼ gajene u Rumuniji utvrdili prinos od 5093 kg/ha. Još viši prinos grožđa su utvrdili Garić et al. (2007). Ova grupa autora je ispitujući agrobiološka svojstva sorte Burgundac crni gajene u Aleksinačkom podrejonu pri rastojanju 3x1 m, utvrdila prosečan prinos od 11998 kg/ha grožđa. Prema Nakalamić et al. (2000) prosečan broj grozdova po čokotu kod sorte Burgundac crni je 26,8. Po rezultatima Trandafilović i Žunić (2009), koji su u Zaječarskom vinogorju proučavali sortu Burgundac crni gajenu na različitoj visini stabla, prinos može varirati od 2,13 do 2,51 kg/čokotu. Paprić et al. (2008) su u Fruškogorskom vinogorju proučavajući crne vinske sorte, kojih je krajem XX veka u Vojvodini bilo svega oko 10%, kod sorte Burgundac crni utvrdili prinos od 0,75 kg/m 2 . Može se zaključiti da rezultati prinosa grožđa po čokotu, kao i po jedinici površine osim od sorte zavise i od većeg broja činilaca. Rezidba „na zrelo“ i broj ostavljenih okaca na lukovima i kondirima, mere „zelene rezidbe“, ekološki uslovi lokaliteta gajenja samo su neki od važnijih faktora koji utiču na prinos grožđa. 6.7. Mehanički sastav grozda i bobice Mehanički sastav grozda kao biološko svojstvo sorte može varirati i pod uticajem ekoloških činilaca lokaliteta gajenja i primenjenih agro i ampelotehničkih mera. Kako je u ovim istraživanjima istim brojem zimskih okaca postignuto i jednako opterećenje čokota uz odgovarajuće agrotehničke mere na oba lokaliteta, zaključuje se da to nije moglo imati uticaja na sastav grozda i bobice sorte Burgundac crni. Veći broj rezultata potvrđuju uticaj terroir-a na strukturu i kvalitet grožđa (Seguin, 1983; Jones i Davis, 2000; Van Leeuwen et al., 2004a, 2004b). Prema ovim autorima, sa čime se slažu i rezultati disertacije, karakteristike grozda i bobice sorte Burgundac crni zavisile su i od lokaliteta gajenja u ispitivanoj godini. Najmanju masu su imali grozdovi na lokalitetu Radmilovac u 2011. godini (94,10 g), u ostalim godinama izmerena je masa od 112,0 do 116,50 g. Na lokalitetu Vršac grozdovi su bili prosečne mase od 97,50 do Doktorska disertacija 167 108,40 g. Rezultati su u saglasnosti sa rezultatima većeg broja autora koji su u svom radu utvrdili različite vrednosti za masu grozda kod sorte Burgundac crni gajene na više lokaliteta u Srbiji. Tako su Avramov et al. (1995) u Negotinskom vinogorju izmerili masu grozda od 104,1 g. Nakalamić et al. (2000) su u Gročanskom vinogorju merenjem grozdova dobili prosečnu masu od 99,4 g. U Aleksinačkom podrejonu Garić et al. (2007) su utvrdili da grozdovi sorte Burgundac crni imaju masu 109,16 g. Najmanju masu grozda od 75,01 g dobili su Avramov et al. (2003) na čokotima gajenim u Gročanskom vinogorju. Struktura grozda i bobice veoma je važna karakteristika kod vinskih sorti. Kako se u pokožici nalaze fenolna jedinjenja koja se ekstrahuju u vino dajući mu boju i miris, udeo pokožice u bobici se smatra veoma bitnim elementom strukture. Poznavanje strukturnih indeksa, debljine i udela pokožice u bobici može predstavljati bitne informacije za tehnologa tokom postupka maceracije (Lataief et al., 2006). Po tumačenju Downey et al. (2006) odnos pokožice i mezokarpa kod sitnijih bobica je povoljniji nego kod sorti koje imaju srednje krupne i krupne bobice. Po tumačenjima drugih autora na sastav bobice grozda najveći uticaj ima dostupnost vode u zemljištu koju će čokot preko korenovog sistema usvojiti (De la Hera et al., 2005). Povećanje odnosa pulpa/pokožica izaziva „razblaživanje“ tanina i antocijana u širi (Spayd et al., 1994). U ovom radu na lokalitetu Radmilovac bobice su imale prosečnu masu od 0,95 do 1,21 g, a na lokalitetu Vršac od 1,00 do 1,20 g. Avramov et al. (2003) su upoređujući karakteristike grozda i bobice kod pet sorti za proizvodnju crvenih vina (Kaberne fran, Merlo, Kaberne sovinjon, Game crni i Burgundac crni) gajenih u Gročanskom vinogorju utvrdili da sorta Burgundac crni ima najsitnije bobice, prosečne mase 1,01 g. U strukturi grozda sa lokaliteta Radmilovac bobice su bile zastupljene sa 95,95%, a ogrozdina sa 4,05%. Sličan odnos je utvrđen i kod grozdova sa lokaliteta Vršac (95,79% - bobice i 4,21% - ogrozdina). Povoljniju strukturu grozda kod sorte Burgundac crni utvrdili su Fazinić et al. (1989). Ovi autori su dobili da ogrozdina čini svega 2,74%, a bobice 97,93% grozda (5,82% - pokožica, 84,56% - mezokarp i 6,58% - semenke). Doktorska disertacija 168 6.8. Kvalitet grožđa Dobijanje vina odgovarajućeg kvaliteta zavisi prvenstveno od kvaliteta grožđa, odnosno od njegovog hemijskog sastava. Kod jedne sorte na komponente hemijskog sastava grožđa veliki uticaj imaju ekološki uslovi lokaliteta i primenjena agro i ampelotehnika (Iland, 1989). Ravnoteža između vegetativnog i generativnog potencijala čokota u određenom lokalitetu uslovljava optimalni sadržaj hemijskih jedinjenja u grožđu (Jones et al., 2005a). Jedan od važnijih činilaca kvaliteta grožđa je sadržaj šećera u grožđanom soku na koji utiče niz abiotičkih i biotičkih faktora: sorta, klimatske i zemljišne karakteristike lokaliteta, sistem gajenja i ampelotehničke mere. U istraživanjima sa sortom Burgundac crni, u ovoj disertaciji, meteorološki uslovi lokaliteta u godinama istraživanja imali su veoma veliki uticaj na sadržaj šećera. Na oba ispitivana lokaliteta ustanovljena je statistički značajna razlika između 2011. godine u odnosu na 2009 i 2010. godinu. Rezultati su u saglasnosti sa Todić et al. (2000) koji su kod sorti za dobijanje vrhunskih i kvalitetnih belih vina na području Radmilovca utvrdili i značajan uticaj meteoroloških činilaca u godini istraživanja na sadržaj šećera u širi. Avramov et al. (1995) su kod sorte Burgundac crni u periodu od 8 godina (1981-1988) u Negotinskom vinogorju utvrdili variranje sadržaja šećera od 19,9 do 24,4%. U Gročanskom vinogorju, Nakalamić et al. (2000) su kod sorte Burgundac crni dobili vrednosti za sadržaj šećera od 20,8%. Ranković-Vasić et al. (2011) su u Vršačkom vinogorju kod klona Burgundac crni R4 u zavisnosti od godine izmerili 21,6 i 22,8% šećera. Prema ovim autorima, sa čime se slažu i rezultati ove disertacije, za lokalitete Radmilovac i Vršac, jedan od činilaca variranja sadržaja šećera je i godina. Veći sadržaj šećera u širi je uslovljen i višom srednjom godišnjom i srednjom vegetacionom temperaturom vazduha. U 2011. godini u istraživanjima su utvrđene visoke vrednosti sadržaja šećera u grožđanom soku od 24,13% (lokalitet Radmilovac) do 24,47% (lokalitet Vršac). Dobijene vrednosti su u saglasnosti sa rezultatima Nistor et al. (2007) koji su u grožđu ʽPinot Noirʼ u Rumuniji izmerili 24,3% šećera. Sadržaj ukupnih kiselina u širi osim od sorte varira u zavisnost od vremena berbe grožđa, meteoroloških činilaca u periodu sazrevanja grožđa, a po tumačenjima pojedinih autora i od visine prinosa (Wolpert et al., 1983; Rejnolds et al., 1986). Nakon pune zrelosti grožđa sadržaj ukupnih kiselina u širi opada (Mullins et al., 1992). Doktorska disertacija 169 Kod sorte Burgundac crni, Avramov et al. (1995) su u višegodišnjem periodu u Negotinskom vinogorju utvrdili variranje sadržja kiselina od 6,8 do 9,19 g/l. U godinama sa povećanim prinosom bila je i tendencija ka povećanom sadržaju ukupnih kiselina u širi. Ranković-Vasić et al. (2011) navode da je jedan od činilaca većeg sadržaja ukupnih kiselina u širi, veća količina padavina tokom avgusta i septembra meseca. Uz izvesna odstupanja uslovljena prvenstveno lokalitetom (Vršac) i godinom ispitivanja (2009 i 2011), rezultati o sadržaju kiselina u istraživanjima za sortu Burgundac crni bili su približno ujednačeni na nivou od oko 6 g/l. 6.9. Fenolni sastav grozda Na kvalitet grožđa namenjenog za proizvodnju vina utiču i fenolna jedinjenja čiji sadržaj zavisi od sorte, lokaliteta gajenja, klimatskih činilaca, stepena zrelosti grožđa. Količina i hemijski sastav fenolnih jedinjenja razlikuje se i od dela grozda iz koga su ekstrahovani (Jordao et al., 2001). Kod grožđa sorte Burgundac crni gajene na lokalitetima Radmilovac i Vršac utvrđen je različit sastav i koncentracija fenolnih jedinjenja. Prisustvo fenolnih jedinjenja potvrđeno je u pokožici, pulpi, semenkama i ogrozdini. Sadržaj ukupnih fenola u pokožici bio je manji, a sadržaj polimernih antocijana viši nego u ispitivanjima Yang et al. (2009). Ovi autori su u pokožici bobice grozda kod sorte ʽPinot Noirʼ utvrdili sadržaj fenola od 396,8 mg GAE/g i sadržaj antocijana od 49,8 mg malvidin-3- glukozid/g. U pokožicama bobica grožđa sa oba lokaliteta, u ovom doktoratu utvrđeno je prosečno 246,15 mg GAE/g ukupnih fenola, 10,76 mg malvidin-3-glukozid/g monomernih antocijana i 85,31 mg malvidin-3-glukozid/g polimernih antocijana. Visok sadržaj ukupnih fenola imale su semenke, prosečno sa oba lokaliteta 286,80 mg GAE/g. Više vrednosti ukupnih fenola u semenkama sorte ʽPinot Noirʼ u Češkoj utvrdili su Lachman et al. (2009). Prema ovim autorima u semenkama se nalazi 558,3 mg GAE/g ukupnih fenola. Mandić (2007) je kod analize semenki sorti za proizvodnju belih vina Italijanski i Rajnski rizling utvrdila sadržaj polifenolnih jedinjenja od 94,5 do 150,4 mg/g ekstrakta. Na sadržaj polifenola u semenkama utiču genetski potencijal sorte i specifičnosti ekoloških činilaca u godini berbe grožđa (De Freitas i Glories, 1999; Guendez et al., 2005). I rezultati ove disertacije su našli potvrdu u rezultatima navedenih autora. Doktorska disertacija 170 Na sadržaj katehina utiču prinos, sistem gajenja, ekološki uslovi lokaliteta (temperatura i svetlost). Sadržaj katehina u pokožici bobice razlikovao se od lokaliteta. Pokožice bobica ubrane sa lokaliteta Radmilovac imale su sadržaj katehina 1,38, a sa lokaliteta Vršac 1,73 mg/g. Dobijeni rezultati su znatno viši od rezultata Bekhit et al. (2011) koji su utvrdili sadržaj katehina u pokožici bobica sorte ʽPinot Noirʼ od 0,88 mg/g. Ogrozdina grozda sadrži značajne količine fenolnih materija, fenolnih kiselina, tanina i flavonola (Souquet et al., 2000). Po Downey et al. (2003) u ogrozdini se nalazi oko 20% ukupnih fenolnih jedinjenja grozda. U ogrozdini grozda sa ispitivanih lokaliteta prosečna vrednost ukupnih fenola bila je 245,88 mg GAE/g, a utvrđena je i količina monomernih antocijana od 0,70-0,74 mg malvidin-3-glukozid/g i polimernih antocijana od 98,47 do 157,78 mg malvidin-3-glukozid/g. Temperature vazduha imaju uticaja na nakupljanje fenolnih materija u grozdu i bobici. Efekti temperatura na sadržaj antocijana intenzivno su proučavani od strane većeg broja autora (Spayd et al., 2002; Mori et al., 2005; Yamane et al., 2006). Optimalne temperature za stvaranje pigmenata u pokožici bobice su od 17-26oC, a to su ujedno i temperature na kojima enzimi, koji su zaduženi za sintezu, imaju optimalno dejstvo (Iland i Gago, 2002). U ovoj disertaciji utvrđene su visoke pozitivne vrednosti koeficijenta korelacije ukupnih fenola iz pokožice bobice i sume maksimalnih temperatura (17-26 o C), 35 dana pre berbe grožđa, koji je iznosio R = 0,984. I kod monomernih antocijana i sume maksimalnih temperatura iz pokožice bobice utvrđena je takođe visoka pozitivna korlacija (R = 0,964). Visoke temperature imaju negativan uticaj na fenolna jedinjenja u grozdu. Vršena su različita istraživanja o degradaciji antocijana na visokim temperaturama (Sarni et al., 1995; Romero i Bakker, 2000). Po Shaked-Sachray et al. (2002) temperatura utiče na sintezu već i na stabilnost antocijana. Visoke temperature vazduha mogu uticati ne samo na smanjenje sinteze već i na degradaciju postojećih antocijana u grožđu. U ovom radu je utvrđeno negativno dejstvo temperatura viših od 30oC na ukupne fenole i monomerne antocijane u pokožici bobice. To potvrđuju i visoke negativne vrednosti koeficijenata korelacije, koji je između ukupnih fenola u pokožici i sume maksimalnih temperatura (> 30 o ) iznosio R = -0,932, a između monomernih Doktorska disertacija 171 antocijana pokožice i sume maksimalnih temperatura (> 30o) bio R = -0,939. Dobijeni rezultati su u saglasnosti sa rezultatima Mori et al. (2007) koji su zaključili da usled visokih temperatura (> 30 oC) dolazi do smanjenja sadržaja antocijana u bobicama grožđa sorte ʽCabernet Sauvignonʼ. Takođe ovi autori su utvrdili da se na temperaturama višim od 35oC smanjuje sadržaj antocijana za polovinu utvrđene koncentracije. 6.10. Dinamika koncentrcije fenolnih jedinjenja u grožđu tokom perioda sazrevanja Pravi momenat berbe grožđa je veoma bitan u proizvodnji kvalitetnih vina (Gonzáles-Sanjosé i Diaz, 1992; Hamilton i Coombe, 1992). Procena tehnološke zrelosti na osnovu sadržaja šećera i kiselina nije dovoljna da se u potpunosti utvrdi enološki potencijal grožđa (Failla et al., 2005). U različitim studijama su potvrđene karakteristike koje fenolne supstance daju grožđu (Cheynier, 2001; Borsa et al., 2002) i njihova evaluacija tokom perioda zrenja koja naglašava veoma bitne indekse kvaliteta grožđa (Saint-Crique et al., 1998; Cayla et al., 2002; Cagnassio et al., 2005). Na ispitivanim lokalitetima u različitim terminima berbe grožđa tokom 2010. godine utvrđena je promena i različit sadržaj fenolnih materija. Koncentracija ukupnih fenola u pokožici se povećavala sa datumom berbe od 175,88 mg GAE/g (09.09.) do 295,43 mg GAE/g (24.09.) na lokalitetu Radmilovac i od 200,54 mg GAE/g (14.09.) do 321,21 (07.10.) mg GAE/g na lokalitetu Vršac. Dobijeni rezultati nalaze potvrdu u rezultatima Mazza et al. (1999) koji su kod sorte ʽPinot Noirʼ utvrdili znatno više koncentracije ukupnih fenola koje se takođe povećavaju sa datumom berbe. Ovi autori su dobili koncentracije ukupnih fenola od 806 mg/l (23. septembar) do 915 mg/l (07. oktobar). Tokom perioda zrenja grožđa na lokalitetima povećavala se koncentarcija antocijana što su i Surech i Ethiraj (1987) takođe utvrdili. Objašnjenje povećanja ukupnih fenolnih materija može se pronaći u radu Somers (1976). Ovaj autor je došao do zaključka da su antocijani odgovorni za povećanje sadržaja polifenolnih jedinjenja u pokožici bobice kod crnih sorti grožđa tokom perioda sazrevanja jer predstavljaju više od ½ sadržaja ukupnih fenola. Doktorska disertacija 172 Promene u kvalitetu grožđa tokom sazrevanja u glavnom zavise od efekta terroir-a (Zsófi et al., 2010). Različita dinamika sazrevanja grožđa na različitim lokalitetima rezultira različitim optimalnim momentom berbe na lokalitetu. Po Ribereau-Gayon et al. (1999) maksimalni sadržaj ukupnih fenolnih jedinjenja i antocijana dobija se od grožđa obranog u fazi pune zrelosti ili od veoma blago prezrelog grožđa. 6.11. Fenolni sastav komine Komina nastaje kao sporedni proizvod u proizvodnji vina. Sastav komine može da varira u zavisnosti od sorte grožđa i načina prerade (Schieber et al., 2001). Komina je veoma bogata fenolnim jedinjenjima. U ovom doktoratu od svih ispitivanih delova grozda i bobice, najveća koncentracija ukupnih fenola utvrđena je u komini dobijenoj u proizvodnji vina sa oba lokaliteta. Sadržaj fenola u komini se kretao od 370,30 mg GAE/g (Vršac) do 424,79 mg GAE/g (Radmilovac). 6.12. Sadržaj fenolnih jedinjenja u vinu Fenolna jedinjenja imaju veoma veliki uticaj na kvalitet crvenih vina pre svega dajući mu odgovarajući karakter, boju, miris i ukus (Puškaš, 2010), a utvrđeno je i pozitivno delovanje fenolnih jedinjenja iz vina na zdravlje ljudi (Zafrilla et al., 2003). Zbog svog visokog antioksidativnog potencijala i uloge „hvatača“ slobodnih radikala, fenolna jedinjenja su predmet proučavanja velikog broja istraživača (Jang et al., 1997; Stivala et al., 2001; Athar et al., 2007). Iz grožđa se fenolna jedinjenja ekstrahuju u procesu maceracije. Stepen ekstrakcije između ostalog zavisi i od sorte vinove loze, veličine bobica i dužine perioda sazrevanja grožđa (Kennedy et al., 2002). U svojim istraživanjima Riberau-Gayron et al. (1999) su došli do zaključka da se oko 20-30% fenolnih jedinjenja iz grožđa ekstrahuje u vino. Cliff et al. (2007) su u vinu ʽPinot Noirʼ, dobijenog od grožđa iz regiona Britanska Kolumbija u Kanadi, utvrdili sadržaj ukupnih fenola od 1063 mg GAE/l. U vinu ʽPinot Noirʼ proizvedenom u Brazilu, Minussi et al. (2003) su utanovili da je koncentracija ukupnih fenola 1984 mg GAE/l. Radovanović et al. (2012) su kod vina Burgundac crni sa lokaliteta Kruševac utvrdili da je sadržaj Doktorska disertacija 173 ukupnih fenola 1700,30 mg GAE/l. Utvrđena koncentracija ukupnih fenola u vinu Burgundac crni sa ispitivanih lokaliteta u ovom doktoratu bila je niža od rezultata većine pomenutih autora i varirala je od 888,12 mg GAE/l (Radmilovac) do 1116,42 mg GAE/l (Vršac) u zavisnosti od godine. Objašnjenje je moguće pronaći u činjenici da na sadržaj ukupnih fenolnih jedinjenja osim sorte utiču i ekolološki činioci lokaliteta (tempratura vazduha, svetlost, zemljište), zrelost grožđa, dužina trajanja maceracije i drugi postupci prilikom proizvodnje vina. Sa ovim tvrdnjama su saglasni i brojni istraživači (Revilla et al., 1997; Stanković et al., 2002; Pérez-Magarino i Gonzales-San José, 2004; Yoncheva et al., 2004; Canals et al., 2005; Puškaš et al., 2009). U vinima se u različitim koncentracijama nalaze različite grupe fenolnih jedinjenja. Flavonoli su grupa jedinjenja koja je veoma važna za kvalitet crvenih vina jer utiču na stabilizaciju pojedinih oblika antocijana u mladim vinima (Boulton, 2001). Različite koncentracije flavonola su detektovane u crvenim vinima. Mc Donalds et al. (1998) su u vinu ʽPinot Noirʼ proizvedenom u različitim regionima sveta utvrdili koncentracije flavonola koje se kreću od 5,80 mg QE/l (Francuska), 7,80 mg QE/l (Rumunija), 11,90 mg QE/l (Kalifornija), do 29,40 mg QE/l (Čile). U ovim istraživanjima utvrđen je znatno viši sadržaj flavonola u vinu. U zavisnosti od lokaliteta i godine istraživanja bio je od 51,01 mg QE/l (Radmilovac, 2009. godina) pa do 85,32 mg QE/l (Vršac, 2010. godina). Sadržaj katehina u vinima sa lokaliteta Radmilovac iznosio je 32,30 mg/l, kvercetina 1,30 mg/l, a sa lokaliteta Vršac 28,70 mg/l katehina i 1,41 mg/l kvercetina. Sa ovim rezultatima ne slažu se rezultati koji su dobili Nikfardjam et al. (2006) i Avar et al. (2007). Ovi istraživači su utvrdili da vino ʽPinot Noirʼ u Mađarskoj ima 102,90 mg/l katehina i 7,50 mg/l kvercetina. Rastija et al. (2009) su u vinu ʽPinot Noirʼ, proizvedenom u Hrvatskoj utvrdili veoma nisku koncentraciju katehina (3,2 mg/l), a kvercetin nisu ni uspeli da detektuju. Još niže koncentracije kvercetina (1,42 mg/l), sa kojima su i rezultati u ovoj disertaciji za kvercetin u saglasnosti, utvrdili su Radovanović et al. (2012) kod vina ʽPinot Noirʼ sa lokaliteta Kruševac. Različite koncentracije kako ukupnih flavonola tako i katehina i kvercetina u vinu dobijenom od iste sorte grožđa Burgundac crni moguće je objasniti kroz rezultate Price et al. (1995) i Spayd et al. (2002). Ovi autori su utvrdili da usled različitih ekoloških uslova lokaliteta gde se proizvodi grožđe od koga se dobija vino, temperature i osunčanosti čokota zavisi i koncentracija flavonola u vinu. Doktorska disertacija 174 U odnosu na rezultate Girard et al. (2001) koji su u vinu ʽPinot Noirʼ utvrdili sadržaj estara vinske kiseline od 61,67 do 96,51 mg CAE/l, vina iz ove disertacije su imala znatno viši sadržaj. U vinu sa lokaliteta Radmilovac bilo je od 118,68 do 132,82 mg CAE/l, a na lokalitetu Vršac od 159,22 do 183,94 mg CAE/l estara vinske kiseline. Veća količina estara vinske kiseline se lako oksiduje utičući na brzo potamnjivanje šire (Puškaš, 2010). Preradom grožđa, antocijani se ekstrahuju iz pokožice, prelaze u širu i daju vinu boju. Crne sorte grožđa se razlikuju po sadržju i vrsti antocijana, što zavisi od uslova gajenja grožđa, pa se i vina dobijena od grožđa istih sorti vinove loze, sa različitih geografskih područja razlikuju po boji (Puškaš, 2010). Burns et al. (2000) su analizirajući sadržaj ukupnih antocijana utvrdili da vina dobijena od sorte ʽPinot Noirʼ iz Kalifornije imaju 109,20 mg/l, a vina iz Čilea 183,00 mg/l antocijana. U vinu ʽPinot Noirʼ iz Italije, Rigo et al. (2000) su ustanovili variranje sadržaja anocijana od 57 do 117 mg/l. Nivo antocijana u vinu ʽPinot Noirʼ u Rumuniji koji su dobili Vîjan i Giosanu (2010) bio je 138 mg/l. Kozina et al. (2008) su utvrdili ukupni sadržaj antocijana od 144,5 mg/l do 162,0 mg/l u vinu Burgundac crni u proizvedenom u Hrvatskoj. U ovoj disertaciji sadržaj antocijana u vinu Burgundac crni takođe je varirao i razlikovao se u odnosu na lokalitet gajenja. Tako je na lokalitetu Radmilovac u zavisnosti od godine utvrđeno od 81,81 do 98,91 mg/l, a na lokalitetu Vršac od 101,47 do 105,89 mg/l antocijana. Intenzitet boje ne zavisi samo od toga koliko će se antocijana ekstrahovati iz pokožice bobice već i koliko će se antocijana zadržati u vinu tokom perioda čuvanja. Sadržaj antocijana u mladim vinima Burgundac crni iznosi oko 100 mg/l (Puškaš, 2010). Rezultati sprovedenih istraživanja za lokalitet Vršac su u saglasnosti sa ovim rezultatima. 6.13. Antioksidativna aktivnost crnog grožđa i crvenog vina sorte Burgundac crni Antioksidansi su jedinjenja koja su prisutna u malim koncentrcijama i usporavaju ili sprečavaju oksidaciju određenog biomolekula smanjujući ili eliminišući oksidativni stres (Halliwel, 1999). Oksidativni stres dovodi do nastanka mnogih oboljenja: kancer, dermatitis, astma, zapaljinski procesi, bolesti jetre i bubrega i dr. (Lee et al., 2004). Doktorska disertacija 175 Antioksidativna aktivnost grožđa i vina u velikoj meri zavisi od sadržaja fenolnih jedinjenja koja su jedna od najvažnijih grupa prirodnih antioksidanata. Po Fogliano et al. (1999) postoji pozitivna korelacija između sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti vina. To potvrđuju i vrednosti koeficijenta korelacije sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti grožđa (r = 0,694) i vina (r = 0,513) do kojih se došlo u ovoj disertaciji. Po različitim tumačenjima najveći stepen antioksidativne aktivnosti pokazuju antocijani (Ghiselli et al., 1998; Sanchez-Moreno et al., 2000) i flavonoli crnog grožđa (Teissedre et al., 1996) i crvenih vina (Simonetti et al., 1997; Burns et al., 2000). U rezultatima ovih autora može se pronaći i potvrda rezultata ove disertacije. Korelaciona analiza ukupnih fenola iz pokožice i antioksidativne aktivnosti bila je visoka (r = 0,584), a korelaciona analiza fenola iz semenki i antioksidativne aktivnosti bila je srednja pozitivna (r = 0,383). Kako se sinteza antocijana odvija u pokožici bobice, može se smatrati da su upravo antocijani uslovili više vrednosti antioksidativne aktivnosti. Kapacitet neutralisanja DPPH radikala je na različitom nivou kod vina dobijenih od iste sorte grožđa sa različitih lokaliteta. Tako su Granato et al. (2012) u vinu ʽPinot Noirʼ iz Brazila utvrdili antioksidativnu aktivnost 47,93%, u vinu iz Čilea 49,44% i u vinu iz Argentine 55,35% DPPH. Vina iz ogleda u ovom doktoratu imala su približno sličnu antioksidativnu aktivnost na oba lokaliteta, koja je bila viša od rezultata koje su dobili citirani autori i kretala se od 80,99 do 87,78%, (Radmilovac) i od 85,15 do 87,13% (Vršac). Ovi rezultati su u saglasnosrti sa rezultatima Radovnović et al. (2009). Analizirajući fenolni sastav, antioksidativnu i antibakterijsku aktivnost vina iz južne Srbije pomenuti autori su u vinu ʽTerra Lazarica - Pinot Noirʼ dobijenog od grožđa sorte Burgundac crni utvrdili nivo antioksidativne aktivnosti od 89,00%. U vinu ʽRubinovo Crnoʼ, gde je u spravljanju vina pored grožđa sorti Vranac i Prokupac korišćeno i grožđe sorte Burgundac crni, antioksidativna aktivnost je iznosila 93,4%. Isti autori su u vinu ʽCar Lazarʼ dobijenog od grožđa sorti Vranac, Prokupac, Burgundc crni i Game crni, utvrdili antioksidativnu aktivnost od 70,90%. Na nivo antioksidativne aktivnosti utiču kako ukupni tako i različite grupe fenolnih jedinjenja čija koncentracija zavisi između ostalog i od ekoloških činilaca na lokalitetu gde se sorta gaji. Moguće je zaključiti da je lokalitet bitan činilac različite antioksidativne aktivnosti i vina iz ove doktorske disertacije i vina koje su analizirali drugi autori. Doktorska disertacija 176 7. ZAKLJUČAK Sorta vinove loze Burgundac crni gajena na dva različita lokaliteta u Srbiji ispoljila je različite biološke i proizvodno - tehnološke karaktristike. Različitosti su nastale kao odgovor na uticaj ekoloških uslova lokaliteta gajenja u godinama ispitivanja. U pogledu klimatskih karakteristika u višegodišnjem periodu (1982-2011. godina), koji je bio osnova za poređenje godina ispitivanja (2009, 2010 i 2011), lokaliteti su pokazali veoma slične parametre. Srednja godišnja temperatura vazduha na oba lokaliteta bila je približno ujednačena. Lokalitet Radmilovac je imao prosečnu temperaturu 11,7 oC, a lokalitet Vršac 11,8oC. Srednja godišnja suma padavina u višegodišnjem periodu (1982-2011. godina) na oba lokaliteta bila je sličnih vrednosti i kretala se od 640,0 mm (Vršac) do 658,5 mm (Radmilovac). Na osnovu dobijenih vrednosti za sedam najvažnijih vinogradarskih klimatskih indeksa utvrđene su karakteristike klime ispitivanih lokaliteta. Lokaliteti imaju kontinentalnu klimu (vrednosti TK indeksa su bile približno ujednačene od 4,3 do 4,7). Ispitivana područja pripadaju kategoriji nedovoljno vlažnih regiona (vrednosti HTK indeksa od 1,2-1,3). Na osnovu WI indeksa lokaliteti pripadaju III zoni. Vrednosti Tgs indeksa na lokalitetima su bile približno ujednačne (17,6oC - Radmilovac i 17,7oC - Vršac) i zaključuje se da lokaliteti pripadaju IV klimatskoj grupi „toplo“. Na osnovu HI indeksa lokaliteti pripadaju VI klasi (HI+3 - „veoma topla klima“). Oba lokaliteta imaju humidnu klimu (DI-2). Vrlo hladne noći su karakteristične i za lokalitet Radmilovac i za lokalitet Vršac (CI < 12oC). Utvrđene su razlike meteoroloških karakteristika između lokaliteta u ispitivanim godinama (2009, 2010 i 2011). Svaka godina ispitivanja imala je određene specifičnosti u pogledu meteoroloških parametara. Lokalitet Radmilovac bio je topliji. Utvrđena je viša srednja godišnja temperatura vazduha od 0,6 (2009 i 2010) do 1oC (2011) u odnosu na lokalitet Vršac. Oba lokaliteta su se odlikovala niskom srednjom godišnjom sumom padavina u 2011. godini (472,6 mm - Radmilovac i 490,6 mm - Vršac). Temperature vazduha izmerene u zoni grozdova bile su za 2 o C (Radmilovac) i 1,4 o C (Vršac) više u odnosu na vrednosti očitane sa stanica. U višegodišnjem proseku (1982-2011) na lokalitetu Radmilovac vegetacija počinje ranije za oko 6 dana (30. marta) u odnosu na lokalitet Vršac (5. aprila). Doktorska disertacija 177 Početak i dužina trajanja fenofaza razvoja u ispitivanim godinama na lokalitetima zavisili su od meteoroloških karakteristika godine. Lokaliteti su se razlikovali u pogledu mehaničkih osobina zemljišta. Na lokalitetu Radmilovac zemljište je nastalo rigolovanjem (Rigosol), a na lokalitetu Vršac zemljište je bilo tipa smonice (Vertisol) sa frakcijama krupnog peska, šljunka, sitnog i krupnog kamena. Variranja hemijskih karakteristika zemljišta na lokalitetu Radmilovac bila su više izražena u odnosu na lokalitet Vršac. Zemljište na lokalitetu Radmilovac na obe dubine (0-30 i 30-60 cm) na osnovu aktivne kiselosti (pH u H2O) bilo je veoma heterogeno (pH od 4,5 do 8,4). U GIS-u je utvrđeno 7 klasa. Supstituciona kiselost zemljišta (pH u KCl) na lokalitetu Radmilovac takođe je bila heterogena. U GIS-u je utvrđeno 6 klasa. Na lokalitetu Vršac aktivna kiselost (pH u H2O) kao i supstituciona kiselost (pH u KCl) bila je u granicama od 5,5 do 6,5 (0-30 cm) i 5,0 do 6,5 (30-60 cm). Utvrđene su samo 2 klase na prvoj dubini i 3 klase na drugoj dubini zemljišta. Na osnovu sadržaja humusa, zemljišta sa oba ispitivana lokaliteta imala su približno slične vrednosti. Na lokalitetu Radmilovac 99,80% i na lokalitetu Vršac svih 100% površine zemljišta na prvoj dubini imalo je sadržaj humusa od 1 do 3%. Utvrđeni sadržaj humusa zadovoljava potrebe za gajenje vinove loze. Na lokalitetu Radmilovac sadržaj lakopristupačnog oblika fosfora u zemljištu zbog velike razlike u kiselosti je prikazan opisno, a ne numerički. Najveći deo vinogradarske parcele na prvoj dubini bio je srednje do vrlo dobro obezbeđen u sadržaju fosfora (više od 68%) i formirano je 5 klasa u GIS-u. Na drugoj dubini 31,60% zemljišta je imao srednji sadržaj fosfora, a ostali deo je bio siromašan do veoma siromašan. Formirane su 3 klase zemljišta. Na lokalitetu Vršac 57% površine zemljišta na prvoj dubini bilo je umereno obezbeđeno, a na drugoj dubini 61% srednje do umereno obezbeđeno lakopristupačnim oblikom fosfora. Obzirom da je 99,32% površine imalo pH u KCl od 5 do 5,5 (slabo kiselo), primenjivana je ujednačena klasifikacija, formirano je po 6 klasa P2O5 na obe dubine. Sadržaj lakopristupačnog kalijuma na lokalitetu Radmilovac se na prvoj dubini zemljišta kretao od srednje (12-15 mg/100 g vsz) do visoke obezbeđenosti (> 25 mg/100 Doktorska disertacija 178 g vsz). Na drugoj dubini zemljište je bilo slabo (7-12 mg/100 g vsz) do dobro obezbeđeno (20-25 mg/100 g vsz). Na obe dubine su formirane po 4 klase zemljišta. Zemljište sa lokaliteta Vršac na prvoj dubini imalo je u približno jednakom odnosu (49,81 i 47,63%) dobru do visoku obezbeđenost kalijumom i formirane su u GIS-u 3 klase. Na drugoj dubini najveći deo vinogradarske parcele (62,91%) bilo je umereno obezbeđeno kalijumom i formirano je 5 klasa. Može se zaključiti da se zemljište na prvoj dubini sa lokaliteta Radmilovac razlikovalo od zemljišta sa lokaliteta Vršac u tri osobine: koncentraciji pH u H2O, pH u KCl i sadržaju lakopristupačnog K2O. Kod svih ispitivanih hemijskih osobina zemljišta na drugoj dubini potvrđene su razlike između lokaliteta Radmilovac i Vršac. Pojedine hemijske komponente zemljišta sa ispitivanih lokaliteta bile su u međusobnoj korelativnoj zavisnosti. Rezultati korelacione analize između hemijskih osobina zemljišta sa prve dubine na lokalitetu Radmilovac potvrdili su postojanje pozitivne korelacije između: pH u H2O i pH u KCl i P2O5 i sadržaja humusa. Negativna korelaciona zavisnost je utvrđena između: pH u H2O i P2O5 i pH u H2O i K2O, kao i između pH u H2O i sadržaja humusa. Rezultati korelacione analize između hemijskih osobina zemljišta sa druge dubine na lokalitetu Radmilovac potvrdili su postojanje pozitivne korelacije između: pH u H2O i pH u KCl i između: P2O5 i K2O. Negativna korelacija utvrđena je između: pH u H2O i P2O5, pH u H2O i K2O, pH u H2O i humusa, pH u KCl i pH u KCl i K2O, pH u KCl i humusa. Na lokalitetu Vršac između sledećih hemijskih komponenti zemljišta sa dubine od 0 do 30 cm utvrđena je pozitivna korelacija: pH u KCl i pH u H2O, pH u KCl i humusa, pH u H2O i K2O, pH u H2O i humusa, pH u KCl i K2O, K2O i P2O5 i kod: K2O i humusa. Negativna korelacija utvrđena je kod: pH u KCl i P2O5 i P2O5 i humusa. Rezultati korelativne zavisnosti hemijskih komponenti zemljišta sa dubine od 30 do 60 cm na lokalitetu Vršac potvrdili su postojanje pozitivnih korelacionih veza kod: pH u H2O i pH u KCl, pH u KCl i humusa, pH u H2O i humusa, K2O i P2O5, pH u H2O i K2O. Postojanje negativnih korelacionih veza potvrđeno je kod: pH u KCl i P2O5, pH u KCl i K2O, pH u H2O i P2O5 i P2O5 i humusa. Hemijski sastav zemljišta sa dubine u zoni korenovog sistema čokota (30-60 cm) uticao je na elemente prinosa grožđa sorte Burgundac crni na lokalitetu Radmilovac. Doktorska disertacija 179 Kod aktivne i supstitucione kiselosti utvđena je slaba pozitivna korelacija sa prinosom i brojem grozdova po čokotu. Kod sadržaja lakopristupačnog oblika K2O utvrđena je negativna korelacija sa prinosom i brojem grozdova po čokotu. Negativna korelativna zavisnost utvrđena je između sadržaja lakopristupačnog P2O5 sa druge dubine zemljišta i broja grozdova po čokotu. Na lokalitetu Vršac zbog homogenijeg hemijskog sastava zemljišta nije utvrđena korelativna zavisnost između hemijskih komponenti i elemenata prinosa grožđa. Utvrđena je jaka korelativna zavisnost između prinosa i broja grozdova po čokotu na oba ispitivana lokaliteta. Sa povećanjem broja grozdova povećavao se i prinos. Na lokalitetu Radmilovac utvrđen je Spirmanov koeficijent korelcije od: ro = 0,877, n = 105, p <0,01, a na lokalitetu Vršac ro = 0,881, n = 105, p <0,01. Lokalitet i godina ispitivanja imali su velikog uticaja na prinos grožđa. Prostorna analiza prinosa i broja grozdova po čokotu u GIS-u potvrdila je variranje prinosa koje je bilo jače izraženo na lokalitetu Radmilovac. U zavisnosti od godine ispitivanja formirano je od 7 do 9 klasa prinosa grožđa i od 8 do 10 klasa broja grozdova po čokotu (Radmilovac) i od 3 do 5 klasa prinosa grožđa i od 4 do 5 klasa broja grozdova po čokotu (Vršac). Prosečne vrednosti prinosa grožđa na lokalitetu Radmilovac bile su 1,79 kg/čokotu i 18,91 grozdova/čokotu. Na lokalitetu Vršac dobijene su niže prosečne vrednosti prinosa grožđa od 1,61 kg/čokotu i 15,86 grozdova/čokotu. U sve tri ispitivane godine najveći deo vinogradarske parcele na lokalitetu Radmilovac (od 58,96 do 61,02% površine) imao je prinos od < 1 do 1,5 kg/čokotu. Najveći deo vinogradarske parcele na lokalitetu Vršac (od 48,29 do 56,62% površine) imao je viši prinos od 1,50 do 2,00 kg/čokotu. Lokalitet Radmilovac je u sve tri ispitivane godine imao preračunati niži prinos grožđa po jedinici površine koji se kretao od 4658,96 kg/ha (2010), 4705,62 kg/ha (2011) do 4812,64 kg/ha (2009). Na lokalitetu Vršac utvrđen je viši prinos koji je varirao od 6158,15 kg/ha (2009), 6667,47 kg/ha (2011 ) do 7367,50 kg/ha (2010). Godina ispitivanja je imala značajan uticaj na masu ogrozdine grozda na lokalitetu Radmilovac kao i na dužinu i širinu grozda, broj bobica u grozdu, masu ogrozdine, masu jedne bobice i masu jedne semenke na lokalitetu Vršac. Doktorska disertacija 180 U sve tri ispitivane godine grozdovi sorte Burgundac crni sa lokaliteta Radmilovac su bili duži i širi od grozdova sa lokaliteta Vršac. Prosečna masa grozda na lokalitetu Radmilovac varirala je u zavisnosti od godine merenja i kretala se od 94,10 g (2011) do 116,50 g (2009). Na lokalitetu Vršac grozdovi su bili prosečne mase od 97,50 g (2010) do 108,40 g (2011). Na osnovu strukturnih pokazatelja grozdovi sa ispitivanih lokaliteta su imali slične vrednosti procentualnog udela bobica i ogrozdine u grozdu. Sa lokaliteta Radmilovac 95,95% bobica i 4,05% ogrozdine, a sa lokaliteta Vršac 95,79% bobica i 4,21% ogrozdine u grozdu. Pokazatelji strukture bobice su kod bobica grozda sa lokaliteta Vršac pokazali viši udeo pokožice u bobici (33,16%) u odnosu na bobice sa lokaliteta Radmilovac (32,31%). Udeo mezokarpa i semenki (59,75 i 7,11%) u bobicama sa a lokaliteta Vršac bio je niži u odnosu na bobice grozda sa lokaliteta Radmilovac (60,07 i 7,61%). Sadržaj šećera u širi dobijenoj od grožđa sa oba lokaliteta bio je pod znatnim uticajem godine, (F(2,27) = 9,479, p = 0,001 za Radmilovac i (F(2,27) = 10,079, p = 0,001 za Vršac). Na sadržaj ukupnih kiselina u širi na lokalitetu Radmilovac godina nije imala uticaja, dok je na lokalitetu Vršac postojala razlika između godina ispitivanja (F(2,27) = 39,329, p = 0,001) i to kod 2011. u odnosu na 2009 i 2010. godinu. Grožđe sorte vinove loze Burgundac crni se po sadržaju fenolnih materija razlikovalo od lokaliteta gde je proizvedeno. Monomerni i polimerni antocijani u pokožici bobice grozda sa lokaliteta Vršac imali su višu koncentraciju (11,68 i 94,67 mg malvidin-3-glukozida/g) u odnosu na lokalitet Radmilovac (10,29 i 79,07 mg malvidin- 3-glukozida/g). U pokožici bobice grozda sa lokaliteta Vršac utvrđen je viši sadržaj katehina i kvercetina (1,75 i 0,80 mg/g) u odnosu na lokalitet Radmilovac (1,42 i 0,66 mg/g). Utvrđen je viši sadržaj kvercetin-β-glukozida kod pokožice grozda sa lokaliteta Vršac, ali kod pokožice grozda sa lokaliteta Radmilovac utvrđena su velika variranja (od 0,95 do 1,97 mg/g). Komina grožđa sadrži značajne koncentracije fenolnih jedinjenja. Sadržaj ukupnih fenola se kretao od 370,30 (Vršac) do 424,79 mg GAE/g (Radmilovac). Sadržaj estara vinske kiseline se značajno razlikovao od lokaliteta. Na lokalitetu Radmilovac bio je 2,91 mg CAE/g, a na lokalitetu Vršac 0,85 mg CAE/g. Doktorska disertacija 181 Antioksidativna aktivnost delova grozda (ogrozdine, pokožice, pulpe i semenki) sa lokaliteta Vršac bila je viša nego sa lokaliteta Radmilovac. Antioksidativna aktivnost komine na oba lokaliteta bila je visoka. Na lokalitetu Vršac 98,18%, a na lokalitetu Radmilovac 99,25%. Utvrđena je korelativna zavisnost između sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti grozda (r = 0,694, n = 225, p < 0,0005). Po delovima grozda korelativna zavisnost je potvrđena samo kod pokožice (r = 0,584, n = 54, p < 0,0005) i kod semenki (r = 0,383, n = 54, p < 0,004). Rezultati analize pokazali su postojanje statistički značajne razlike između uzoraka grožđa sa lokaliteta gajenja. Korelativna zavisnost između ukupnih fenola u pokožici bobice i antioksidativne aktivnosti sa lokaliteta Radmilovac bila je slabija (r = 0,376, n = 36, p < 0,0005) u odnosu na lokalitet Vršac (r = 0,754, n = 18, p < 0,0005). Praćenje dinamike fenolnog sastava grozda u fazi sazrevanja pokazalo je povećanje sadržaja ukupnih fenola kod pokožice, pulpe i semenki, a opadanje u ogrozdini na oba ispitivana lokaliteta. Sadržaj estara vinske kiseline i flavonola sa datumom berbe u pokožici je opadao. Sadržaj antocijana se povećavao sa datumom berbe u pokožici bobice na lokalitetima. Povećavala se i antioksidativna aktivnost pokožice, pulpe i semenki sa datumom berbe. Utvrđeno je da na sadržaj fenola i monomernih antocijana u pokožici bobice, kao i na sadržaj monomernih antocijana u ogrozdini utiče temperatura vazduha u periodu od 7 do 35 dana pre berbe grožđa. Najveći uticaj na sadržaj fenolnih materija imala je suma maksimalnih temperatura vazduha od 17 do 26 o C u periodu 35 dana pre berbe grožđa. Dobijena je jaka pozitivna korelativna zavisnost (R = 0,984). Jaka pozitivna korelacija je utvrđena i između monomernih antocijana pokožice i ogrozdine i sume maksimalnih temperatura od 17 do 26 o C (R = 0,964 i R = 0,885). Na osnovu jake negativne korelacione zavisnosti (R = -0,932 i R = -0,939) utvrđeno je da maksimalne temperature, više od 30oC, inhibiraju nakupljanje fenola i antocijana u pokožici bobice u periodu 35 dana pre berbe grožđa. Jaka negativna korelacija je utvrđena i između monomernih antocijana i ogrozdine grozda (R = -0,929) Vina sa lokaliteta Radmilovac su imala prosečno viši sadržaj alkohola (14,37%) u odnosu na vina sa lokaliteta Vršac (13,70%). Doktorska disertacija 182 Vina sa lokaliteta Vršac imala su viši sadržaj ukupnih fenola u svim ispitivanim godinama (prosečno 1054,15 mg GAE/l) u odnosu na vina sa lokaliteta Radmilovac (prosečno 909,53 mg GAE/l). Estri vinske kiseline su bile u višoj koncentraciji u vinima sa lokaliteta Vršac i varirale su od 159,22 mg CAE/l (2011), 177,82 mg CAE/l (2009) do 183,94 mg CAE/l (2010). Na lokalitetu Radmilovac variranja su bila od 118,68 i 118,70 mg CAE/l u 2010. i 2009. godini do 132,82 mg CAE/l u 2011. godini. Sadržaj ukupnih antocijana bio je viši u vinima proizvedenim na lokalitetu Vršac (prosečno 103,22 mg malvidin-3-glukozida/l) u odnosu na vina sa lokaliteta Radmilovac (prosečno 88,70 mg malvidin-3-glukozida/l). Vina sa lokaliteta Radmilovac su imala viši sadržaj katehina (32,3 mg/l), a vina sa lokaliteta Vršac viši sadržaj kvercetina (1,41 mg/l). Prosečne vrednosti pokazale su višu antioksidativnu aktivnost proizvedenog vina sa lokaliteta Vršac (86,05%) u odnosu na lokalitet Radmilovac (83,70%). Utvrđena je korelativna zavisnost između sadržaja ukupnih fenola i antioksidativne aktivnosti proizvedenih vina (r = 0,513, n = 18, p = 0,029). Godina proizvodnje vina imala je uticaja na senzornu ocenu. Vina iz 2010. godine ocenjena sa najnižom ocenom, od 64,00 (Radmilovac) do 65,00 (Vršac). U 2011. godini vina su ocenjena kao kvalitetna sa prosečnom ocenenom 80,00 (Radmilovac) i 81,00 (Vršac). Analiza ekološkog potencijala, sagledana preko klimatskih i zemljišnih činilaca, pokazala je različite karakteristike izdvojenih lokaliteta gajenja. Različiti uslovi lokaliteta rezultirali su i razlikama u biološkim, proizvodnim i kvalitativnim osobinama sorte vinove loze Burgundac crni. Razlike između sorte Burgundac crni gajene na lokalitetima Radmilovac i Vršac ispoljile su se u: elementima prinosa grožđa na vinogradarskim parcelama (broj grozdova po čokotu, prinos grožđa po čokotu i po jedinici površine), kvalitetu i fenolnom sastavu grožđa, hemijskom i fenolnom sastavu vina. Na lokalitetu Radmilovac prosečan prinos i broj grozdova po čokotu bio je viši u odnosu na lokalitet Vršac. Preračunato na jedinicu površine (ha), vinogradarska parcela na lokalitetu Radmilovac imala je prosečno niži prinos po jedinici površine u sve tri ispitivane godine u odnosu na parcelu sa lokaliteta Vršac. Doktorska disertacija 183 Grožđe sorte Burgundac crni sa lokaliteta Vršac imalo je viši sadržaj fenolnih materija (monomerni i polimerni antocijani, katehin, kvercetin, kvercetin-β-glukozid) u odnosu na grožđe ubrano sa lokaliteta Radmilovac. Antioksidativna aktivnost delova grozda (ogrozdine, pokožice, pulpe i semenki) sa lokaliteta Vršac bila je viša nego sa lokaliteta Radmilovac. Vina sa lokaliteta Vršac imala su viši sadržaj ukupnih fenola, estara vinske kiseline, antocijana, kao i višu antioksidativnu aktivnost u odnosu na vina dobijena sa lokaliteta Radmilovac. Prikazom ispitivanih parametara ekoloških uslova lokaliteta i proizvodnih osobina sorte vinove loze Burgundac crni u GIS-u utvrđena je njihova prostorna varijabilnost. Vinogradarska parcela na lokalitetu Radmilovac odlikovala se većom prostornom varijabilnošću ispitivanih parametara u odnosu na parcelu sa lokaliteta Vršac. Praćenjem dinamike nakupljanja fenolnih materija omogućena je procena „fenolne zrelosti“ grožđa i određivanje adekvatnog momenta berbe grožđa sorte Burgundac crni u agroekološkim uslovima ispitivanih lokaliteta Radmilovac i Vršac. Na taj način je dobijeno grožđe i napravljeno vino optimalnog hemijskog sastava koje ima karakter lokaliteta gde je proizvedeno.  U ovoj doktorskoj disertaciji prikupljen je i obrađen veliki broj podataka, na osnovu kojih je sagledana celokupna površina gajenja sorte vinove loze Burgundac crni na dva različita lokaliteta (Radmilovac i Vršac) sa svim elementima terroir-a. Na osnovu dobijenih informacija i analiziranih parmetara, koje je omogućeno primenom metoda preciznog vinogradarstva, prepoznate su varijabilnosti i utvrđeni su činioci koji su tome doprineli. Može se zaključiti da postoje razlike između različitih terroir-a, ali da takođe postoji veza između karakteristika jednog terroir- a i kvaliteta proizvedenog grožđa i vina sorte vinove loze Burgundac crni u Srbiji. Doktorska disertacija 184 8. LITERATURA Alonso, A., Guillean, D., Barroso, C., Puertac, B., Garcia, A. (2002): Determination of antioxidant activity of wine byproducts and its correlation with polyphenolic content. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 50:5832-5836. Amerine, M.A., Winkler, A.J. (1944): Composition and quality of musts and wines of California grapes. Hilgardia (University of California), 15:493-673. A.O.A.C. (1984): Officiales methods of analysis. Association of Official Analytical Chemicts. Washington, D.C., USA. Arinoushkina, E.V. (1970): Handbook of soil chemical analysis. University Press. Moscow (in Russian). Arnó, J., Martínez-Casasnovas, J.A., Ribes-Dasi, M., Rosell, J.R. (2009): Review. precision viticulture. Research topics, challenges and opportunities in site- specific vineyard management. Spanish Journal of Agricultural Research, 7(4):779-790. Asselin, C., Brossaud, F., Cheyner, V., Moutounet, M. (1999): Influence de la temperature et de la durce de maceration sur la composition en flavonoides et incidame sur la catacteristiques sensorielles des vines de ʽCabernet Francʼ de divers terroirs en val de Loire. XXIV Congres mondial de la Vigne et du Vin, Lisboa, Portugal, II:126-137. Athar, M., Back, J.H., Tang, X., Kim, K.H., Kopelovich, L., Bickers, D.R., Kim, A.L. (2007): Resveratrol: a review of preclinical studies for human cancer prevention. Toxicology Aplly Pharmacology, 224:274-283. Avar, P., Pour Nikfardjam, S.M., Kunsági-Máte, S., Montskó, G., Szabo, Z., Böddi, K., Ohmacht, R., Márk, L. (2007): Investigation of phenolic components of Hungarian wines. International Journal of Molecular Sciences, 8:1028-1038. Aviram, M., Fuhram, B. (2002): Wine flavonoids protect against LDL oxidation and atherosclerosis. Annals of the New York Academy of Sciences, 975:146-161. Avramov, L., Žunić, D., Pandilović, S., Đorđević, S. (1995): Agrobiološke i tehnološke karakteristike kultivara Burgundac crni u Negotinskom vinogorju. Popljoprivreda. Zbornik naučnih i stručnih radova X savetovanja vinogradara i vinara Srbije “Optimizacija kvaliteta grožđa i vina”, 375-378:66-70. Doktorska disertacija 185 Avramov, L. (1998): Sortiment i potencijalni izbor klonova vinove loze grupe burgundaca. Poljoprivreda, 388-389:119-124. Avramov, L. Nakalamić, A., Todorović, N., Petrović, N., Žunić, D. (2000): The caracteristics of the climat the vineyard zones and the associated vine varieties of Yugoslavia. Office International de la Vigne et du Vin. Groupe d´experts „Zonanale vitivinicole“, Paris, France, 371-374. Avramov, L., Nakalamić, A., Todorović, N., Petrović, N., Žunić, D. (2000a): Climate of the vineyard zones and the associated vine varieties of Yugoslavia. Journal of Agricultural Sciences, 45(1):29-35. Avramov, L., Žunić, D., Vujović, D., Maletić, R. (2003): Agrobiološke i privredno tehnološke karakteristike pet crnih sorti vinove loze grupe Proles occidentalis u Gročanskom vinogorju. Zbornik naučnih radova, 9:233-239. Bagchi, D., Bagchi, M., Stohs, S.J., Das, D.K., Ray, S.D., Kuszynski, C.A., Joshi, S.S., Pruess, H.G. (2000): Free radicals and grape seed proanthocyanidin extract: importance in human health and disease prevention. Toxicology, 148:187-197. Baldi, A., Romani, A., Mulinnaci, N., Vincieri, F.F., Casetta, B. (1995): HPLC/MS Application to anthocyanins of Vitis vinifera L. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 43:2104-2109. Baptista, J., Tavares, J., Carvalho, R. (2001): Comparison of polyphenols and aroma in red wines from Portuguese mainland versus Azores Islands. Food Research International, 34:345-355. Barbeau, G., Morlat, R., Asselin, C., Jacquet, A. (1998a): Relations entre la précocité de la vigne et composition des baies de divers cépages du Val de Loire. Progrès Agricole et Viticole, 6:127-130. Barbeau, G., Asselin, C., Morlat, R. (1998b): Estimation du potentiel viticole des terroirs en Val de Loire selon un indice de précocité du cycle de la vigne. Bulletin l´ OIV, 805-806:247-262. Barbeau, G., Rebreteau, A., Bouvet, M.H., Mege, A., Cosneau, M., Asselin, C., Cadot, Y. (2001): Influence des composantes du terroir et du climat sur la surmaturation des baies de Chenin (Vitis vinifera L.). Relations avec l'analyse sensorielle des vins. Revue Française d'Oenologie, 188:22-28. Doktorska disertacija 186 Bekhit, A., El, D.A., Cheng, J.V., McConnell, M., Zhao, H.J., Sedcole, R., Harrison, R. (2011): Antioxidant activities sensory and anti-influenza activity of grape skin tea infusion. Food Chemistry, 129:837-845. Bergqvist, J., Dokoozlian, N., Ebisuda, N. (2001): Sunlight exposure and temperature effects on berry growth and composition of ʽCabernet Sauvignonʼ and ʽGrenacheʼ int the central san Joaquin valley of California. American Journal of Enology and Viticulture, 52:1-7. Berthaut, A., Morvan, G. (2012): Influence of pedoclimatic factors during berry ripening in Burgundy. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, 2(7):5-8. Bešlić, Z. (2009): Uticaj odnosa vegetativne mase i prinosa na fiziološke i agrobiološke osobine vinove loze. Doktorska disertacija, Beograd, 1-147. Bindi, M., Maselli, F. (2001): Extension of crop model outputs over the land surface by the application of statistical and neural network techniques to topographical and satellite data. Climate Research, 16:237-246. Blanco-Ward, D., Garcia Queijeiro, J.M., Jones, G.V. (2007): Spatial climate variability and viticulture in the Miño River Valley of Spain. Vitis, 46(2):63-70. Bodin, F., Morlat, R. (2006): Characterization of viticultural terroirs using a simple field model based on soil depth. I - Validation of the water supply regime, phenology and vine vigour, in the Anjou vineyard (France). Plant and Soil, 281:37-54. Bois, B., Pieri, P., Van Leeuwen, C., Wald, L., Huard, F., Gaudillère, J.P., Saur, E. (2008): Using remotely sensed solar radiation data for reference evapotranspiration estimation at a daily time step Agricultural and Forest Meteorology, 148(4):619-630. Bois, B., Blais, A., Moriondo, M., Jones, G.V. (2012): High resolution climate spatial analysis of European winegrowing regions. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, 2(1):17-20. Bonardot, V. (1997): Some climatic indices for ʽPinot Noirʼ maturation at a meteorological station in Burgundy. South African Journal for Enology and Viticulture, 18(1):19-23. Doktorska disertacija 187 Bonfante, A., Basile, A., Langella, G., Manna, P., Terribile, F. (2011): A physically oriented approach to analysis and mapping of terroirs. Geoderma, 167-168:103- 117. Borsa, D., Gentilizi, N., Di Stefano, R., Ummarino, I., Follis, R. (2002): Evoluzione della composizione polifenolica di uve da cultivars diverse durante la maturazione. L’Enologo, 38(10):81-98. Boulton, R. (2001): The copigmentation anthocyanins and its role in the color of red wine: A critical review. American Journal of Enology and Viticulture, 52:67-87. Bourzeix, M., Weyland, D., Heredia, N. (1986): Etude des catechins et des procyanidoles de la grappe de raisin, du vin er dˊauters derives de la vigne. Bulletin OIV, 59:1171-1254. Bošnjak, Đ. (1997): Metode istraživanja i određivanja fizičkih svojstava zemljišta. Jugoslovensko društvo za proučavanje zemljišta/JDPZ. Priručnik za ispitivanje zemljišta, Novi Sad. Boyer, J., Wolf, T.K. (2000a): GIS and GPS aid the explorationof viticultural potential in Virginia. Vineyard and Winery Management, 48-54. Boyer, J., Wolf, T.K. (2000b): Development and preliminary validation of a Geographical Information System approachto vineyard site suitability assessment in Virginia. In: Proceeding of the 5 th International Symposium on CoolClimate Viticulture and Oenology, Melbourne, Australia, 11. Braga, F.G., Lancart de Silva, F.A., Alves, A. (2002): Recovery of winery by-product in the Douro emarcated region: production of clacium tartrate and grape pigments. American Journal of Enology and Viticulture, 53:41-45. Bramley, R.G. (2001): Vineyard sampling for more precise targeted management. First Australian Geospatial Information and Agriculture Conference, Sydney, Australia, 417-427. Branas, J. (1993): Le terroir: inimitable facteur de qualité. Progrès Agricole et Viticole, 110(4):90-91. Bravo, L., Saura-Calixto, F. (1998): Characterization of dietary fiber and the in vitro indigestible fraction of grape pomace. American Journal of Enology and Viticulture, 49:135-141. Doktorska disertacija 188 Briche, É., Beltrando, G., Cautenet, S., Langellier, F., Quenol, H. (2012): Vagues de chaleur dans la région du vignoble du Champagne jusqu’en 2050. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 1(3):21-24. Bureau, S.M., Baumes, R.L., Razungles, A.J. (2000): Effect of vine or bunch shading on the glycosylated flavor precursors of Vitis vinifera L. cv. ʽSyrahʼ. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 48:1290-1297. Burić, D. (1995): Savremeno vinogradarstvo. Nolit, Beograd. Burns, J., Gardner, T.P., O´Neil, J., Crawford, S., Morecroft, I., McPhail, B.D., Lister, C., Matthews, D., MacLean, R.M., Lean, J.E.M., Duthie, G.G., Crozier, A. (2000): Relationship amoung antioxidant activity, vasodilation capacity and phenolic content of red wines. Journal of Agriculture and Food Chemistry, 48:220-230. Buss, P., Dalton, M., Olden, S., Guy, R. (2005): Precision management in viticulture-an overview of an Australian integrated approach. Proceedings of seminar on integrated soil and water management for orchard development FAO of the United Nations, 51-57. Cadot, Y. (2006): Le lien du vin au terroir: Complexité du concept de typicité. Revue des Oenologues, 119:9-11. Cadot, Y., Castelló, M.M.T., Chevalier, M. (2006): Flavan-3-ol compositional changes in grape berries (Vitis vinifera L., cv. ʽCabernet Francʼ) before veraison, using two complementary aanalytical approaches, HPLC reversed phase and histochemistry. Analytica Chimica Acta, 563:65-75. Caffarra, A., Eccel, E. (2010): Increasing robustness of phonological models for Vitis vinifera cv. ʽChardonnayʼ. International Journal of Biometeorology, 54:255-267. Cagnasso, E., Caudana, A., Rolle, L., Gerbi, V. (2005): Profili di maturazione e scelta di vinificazione per la valorizzazione varietale. Informatore Agrario Supplemento, 1(14):23-26. Canals, R., Llaudy, M.C., Valls, J., Canals, J.M., Zamora, F. (2005): Influency of ethanol concentration on the extraction of color and phenolic compounds from the skin and seeds of ʽTempranilloʼ grapes at different stages of ripening. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 53:4019-4025. Doktorska disertacija 189 Carbonneau, A. (1998): Irrigation, vignoble et produits de la vigne. In: Traité d’irrigation, Aspects qualitatifs. Lavoisier, Parsis, IV:257-276. Carbonneau, A., Boidron, R. (2012): ʽPinot noirʼ: an endemic or a flexible variety? Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, 2(9):21-24. Carei, M., Corradini, C., Elviri, L., Nicoletti, I., Zagnoni, I. (2003): Direct HPLC Analysis of Querrcetin and trans-Resveratrol in Red Wine, Grape, and Winemaking Byproducts. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 53:5226- 5231. Carey, V.A., Bonnardot, V., Schmidt, A., Theron, J. (2001): The interaction between vintage, vineyard site (mesoclimate) and wine aroma of Vitis vinifera L. cvs. ʽSauvignon blancʼ, ʽChardonnayʼ and ʽCabernet Sauvignonʼ in the Stellenbosch- Klein Drakenstein wine growing area, South Africa (1996-2000). Proceedings of the 26 th World Congress & 81 st General Assembly of the OIV, 1:139-152. Carey, V.A., Archer, E., Barbeau, G., Saayman, D. (2009): Viticultural terroirs in Stellenbosch, South Africa. III. Spatialisation of viticultural and oenological potential for ʽCabernet Sauvignonʼ and ʽSauvignon blancʼ by means of a preliminary model. Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 43(1):1-12. Carson, R.G., Patel, K., Carlomusto, M., Bosko, C.A., Pillai, S., Santhanam, U., Weinkauf, R.L., Iwata, K., Palanker, L.R. (2001): Cosmetic compositions containing resveratrol. US Patent 6,270,780. Caruso, F., Tanski, J., Villegas-Estrada, A., Rossi, M. (2004): Structural basis for bntioxidant bctivity of trans-resveratrol: Ab initio calculations and crystal and molecular structure. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 52:7279-7285. Casp, A., Ayesteran, B., Catalejo, M.J. (2000): Etudio de la madu rezfenolica en uvas. XXV Congres Mondial de la Vigne et du Vin, Paris, France, 457-462. Cayla, L., Cottereau, P., Renard, R. (2002): Estimation de la maturité phénolique des raisins rouges par la méthode I.T.V. standard. Revue Française d'Oenologie, 193:10-16. Doktorska disertacija 190 Champagnol, F. (1997): Caractéristiques édaphiques et potentialités qualitatives desterroirs du vignoble Languedocien. Progrès Agricole et Viticole, 114(7):157- 166. Cheynier, V. (2001): Grape polyphenols and their reactions in wine. Polyphenols Acualités, 21:4-11. Chone, X., Van Leeuwen, C.V., Chery, P., Ribereau-Gayon, P. (2001a): Terroir influence on water status and nitrogen status of non - irrigated ʽCabernet Sauvignonʼ (Vitis vinifera). Vegetation development, must and wine composition (example of a Medoc top estate vineyard, Saint Julien area, Bordeaux, 1997). South African Journal of Enology and Viticulture, 22(1):8-15. Choné, X., Van Leeuwen, C.V., Dubourdieu, D., Gaudillère, J.P. (2001b): Stem water potential is a sensitive indicator for grapevine water status. Annals of Botany, 87(4):477-483. Cindrić, P., Korać, N., Medić, M., Kovač, V. (1992): Vitis vinifera kultivari iz conculta ʽPinotʼ. Savremena poljoprivreda, 3:55-62. Cleland, E., Chuine, I., Menzel, A., Mooney, H., Schwartz, M. (2007): Shifting plant phenology in response to global change. Trends in Ecology and Evolution, 22:357-365. Cliff, M.A., King, M.C., Schlosser, J. (2007): Anthocyanin, phenolic composition, colour measurement and sensory analysis of BC commercial red wines. Food Research International, 40:92-100. Cohen, J. (1988): Statistical power analysis for the behavioral sciences (2nd ed.). New Jersey: Lawrence Erlbaum. Coipel, J., Rodriguez-Lovelle, B., Sipp, C., Van Leeuwen, C. (2006): “Terroir” effect, as a result of environmental stress, depends more on soil depth than on soil type (Vitis vinifera L. cv. ʽGrenache Noirʼ, Côtes du Rhône, France, 2000). Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 40:177-185. Conceição, M.A.F., Evangelista, S.R.M., De Monteiro, J.E.B., Mandelli, F., De Teixeira, A.H., Tonietto, J. (2012): Viticultural climatic zoning in temperate, subtropical and tropical zones, Brazil Bases for Estimating the Impact of Climate Change. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 1(3):54-57. Doktorska disertacija 191 Conde, C., Silva, P., Fontes, N., Dias, A., Tavares, R., Sousa, M., Agasse, A., Delrot, S., Geros, H. (2007): Biochemical changes throughout grape berry development and fruit and wine quality. Global Science Books. Food, 1(1):1-22. Conradie, W.J., Carey, V.A., Bonnardot, V., Saayman, D., Schoor van, L.H. (2002): Effect of different environmental factors on the performance of ʽSauvignon blancʼ grapevines in the Stellenbosch/Durbanville districts of South Africa. I. geology, soil, climate, phenology and grape composition. South African Journal of Enology and Viticulture, 23(2):79-91. Coombe, B.G. (1987): Influence of temperature on composition and quality of grapes. Acta Horticulturae, 206:23-35. Costantini, E.A.C. (1987): Cartografia tematica per la valutazione del territorio nell'ambito dei sistemi produttivi. Bacini dei torrenti Vergaia e Borratello: area rappresentativa dell'ambiente di produzione del vino Vernaccia di San Gimignano (Siena). Istituto Sperimentale Per Lo Studio E La Difesa Del Suolo, XVIII:23-74. Costantini, E.A.C., Lulli, L., Pinzauti, S., Cherubini, P., Simoncini, S. (1990): Indagine sui caratteri funzionali del su olo che agiscono sulla qualità del vino. Atti del X incontro su: contributi ed influenza della chimica nella produzione, conservazione e commercializzazione del vino. Istituto di Chimica Organica, University of Siena, 27-40. Costantini, E.A.C., Lulli, L., Mirabella, A. (1991): First experiences to individuate soils suitable for the production of high quality Vernaccia of San Gimignano. Atti del simposio internazionale: La gestion territorio viticolo sulla base delle zone pedoclimatiche e del catasto. Santa Maria della Versa, 125-135. Crippen, D.D., Morrison, J.C. (1986): The effects of sun exposure on the compositional development of ʽCabernet Sauvignonʼ berries. American Journal of Enology and Viticulture, 37:235-247. Cuccia, C., Bois, B., Richard, Y., Parker, A., Xu, Y., Castel, T. (2012): How climate change will impact terroir potential in the Burgundy vineyards. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, 1(3):31-34. Ćirić, M. (1991): Pedologija. “Svjetlost” Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Doktorska disertacija 192 Daynes, S., Williams, T. (2012): Socio-cultural dimensions of terroir among Bordeaux winemakers "Le reste, c’est un travail". Proceedings of the IXth International Terroirs Congress, 1(1):21-23. De Cortázar-Atauri, G.I., Brisson, N., Gaudilliere, J.P. (2009): Performance of several models for predicting budburst date of grapevine (Vitis vinifera L.). International Journal of Biometeorology, 53:317-326. De Freitas, V.A.P., Glories, Y. (1999): Concentration and compositional changes procyanidind in grape seeds and skin of white Vitis vinifera varieties. Journal of the Sciencee of Food & Agriculture, 79:1601-1606. De Galulejac, N.S., Vivas, N., Glories, Y. (1998): Maturité phénolique: définition et contrôle. Reviews franch Oenolgy, 173:22-25. De La Hera-Ortis, M.L., Martínez-Cutillas, A., López-Roca J.M., Gómez-Plaza, E. (2005): Effect of moderate irrigation on grape composition during ripening. Spanish Journal of Agricultural Research, 3(3):352-361. Debuisson, S., Morlet, M., Germain, C., Garcia, O., Panigaï, L., Moncomble, D. (2012): Precision viticulture: using on-board sensors to map vine variability and characterize vine trajectories. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, 1(6):40-43. Del Rio, S., Penas, A., Fraile, R. (2005): Analysis off recent climatic variations in Castile and Leon (Spain). Atmospheric Research, 73(1-2):69-85. Dell ´ Agli, M., Busciala, A., Bosio, E. (2004): Vascular effects of wine polyphenols. Cardiovascular Research, 63:593-602. Deloire, A., Lopez, F., Carbonneau, A. (2002): Réponses de la vigne et terroir. Eléments pour une méthode d’étude. Le Progrès Agricole et Viticole, 119(4):78- 86. Di Stefano, R., Foti, S., Borsa, D. (1993): Investigation on the nature and content of some polyphenols in grapes produced in southeast Sicily. Enotecnico, 29:67-83. Dokoozlian, N.K., Kliewer, W.M. (1996): Influence of light on grape berry growth and composition varies during fruit development. Journal of the American Society for Horticultural Science, 121(5):869-874. Doll, R. (1990): An overview of the epidemiological evidence linking diet and cancer. Proceedings of Nutrition and Society, 49:119-131. Doktorska disertacija 193 Dourtoglou, V., Makris, D., Bois-Dounas, F., Zonas, C. (1999): Trans-resveratrol concentration in wines produced in Greece. Journal of Food Composition and Analysis, 12:227-233. Downey, M.O., Harvey, J.S., Robinson, S.P. (2003): Synthesis of flavonoids and expression of flavonol sinthase genes in the developing grape berries of ʽShitazʼ and ʽChardonnayʼ (Vitis vinifera L.). Australian Journal of Grape and Wine Research, 9:110-121. Downey, M.O., Dokoozlian, N.K., Krstic, M.P. (2006): Cultural practice and environmental impacts on the flavonoid composition of grapes and wine: A review of recent research. American Journal of Enology and Viticulture, 57:257- 268. Duchêne, E., Huard, F., Dumas, V., Schneider, C., Merdinoglu, D. (2010): The challenge of adapting grapevine varieties to climate change. Climate Research, 41:193-204. Duchêne, E., Schneider, C. (2005): Grapevine and climatic changes: a glance at the situation in Alsace, Agronomy for Sustainable Development, 25:93-100. Dugalić, G., Gajić, B. (2012): Pedologija. Univerzitet u Kragujevcu. Agronomski fakultet u Čačku. Dumas, V., Lebon, E., Morlat, R. (1997): Differentiation of local climate in the Alsatian vineyards. Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 31(1):1-9. Duteau, J. (1981): Alimentation en eau de la vigne. Mecanismes de regulation. Actualités Oenologiques et Viticoles, 41-44:54-62. Duteau, J., Guilloux, M., Seguin, G. (1981): Influence des facteurs naturels sur la maturation du raisin, en 1979, à Pomerol et Saint-Emilion. Connaissances de la Vigne et du Vin, 15:1-27. Đorđević, A., Životić, Lj., Sivčev, B., Pajić, V., Ranković-Vasić, Z., Radovanović, D. (2010): Assessment of the optimal number of observations in the study of vineyard soil (Rigosol), Proceedings of VIII International Terroir Congress, Soave, Italy, 1(4):68-73. Đurdjević, V., Rajković, B. (2008): Verification of a coupled atmopsphere-ocean model using satellite observations over the Adriatic Sea. Annales Geophysicae, 26:1935-1954. Doktorska disertacija 194 Egner, H., Riehm, H., Domingo, W.R. (1960): Untersuchungen uber die chemishe bodenanalyse als grundlage fur die beurteilung des nahrstoffzustandes der boden. II. Chemische extraktions-methoden zur phosphor-and kalimbestimmung kungl. Lantbrukshoegskolans Annaler, 26:204-209. El-Shami, S.M., El Mallah, M.H., Mohamed, S.S. (1992): Studies on the lipid constituents of grape seed recovered from pomace resulting from white grape processing. Grasas Aceites, 43:157-160. Ennahli, S., Kadir, S. (2006): Spatial variability of grape zield and quality: using GIS as a precision viticulture tool to optimize vine zield and quality. HortScience, 41(4):1011. Failla, O., Brancadoro, L., Scienza, A. (2005): Maturazione, maturità e qualità dell’uva. L’Informatore Agrario. Supplemento al, 1(14):7-13. Falcetti, M., Scienza, A. (1991): Utilisation de l’analyse sensorielle comme instrument d’évaluation des choix viticoles. Application pour déterminer les sites aptes à la culture du cépage ʽChardonnayʼ pour la production des vins mousseux en Trentin. Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 26(1):13-24. Falcetti, M., Pinzauti, S., Scienza, A. (1992): La zonazione dei terreni vitati del trentino. Vignevini, 9:57-64. Fazinić, M., Purković, B., Albert, I., Troha, V., Vuković, T. (1989): Burgundac (ʽPinotʼ) crni - elitna sorta među visoko kvalitetnim vinskim sortama. Jugoslovensko vinogradarstvo i vinarstvo, 5:2-6. Ferreiro-Arm´an, M., Costa, J.P.D., Homayouri, S., Mart´in-Herrero, J. (2006): Hyperspectral image analysis for precision viticulture. Image analysis and Recognition. Lecture Notes in Computer Science, 4142:730-741. Fogliano, V., Verde, V., Randazzo, G., Ritieni, A. (1999): Method for measuring antioxidant activity and its application to monitoring the antioxidant capacity of wines. Journal of Agriculture and Food Chemistry, 47(3):1035-1040. Fregoni, M. (1973): Ecologia e viticoltura: adattamento degli obiettivi della produzione all'ambiente natural. Frutticoltura, XII:9-25. Fregoni, M. (1980): Nutrizione e fertilizazione della vite. Edagricole, 418. Fregoni, M., Zamoni, M., Boselli, M., Fraschini, P., Scineza, A., Valentini, L., Panon, A., Brancadoro, L., Bogoni, M., Failla, O., Laruccia, N., Zinoni, F. (1992): Doktorska disertacija 195 Etude pluridisciplnaire pour le zonage viticole de la Val Tidone (Piacenza, Italia). VigneVini, 11:53-79. Fregoni, C., Pezzutto, S. (2000): Principes et premières approaches de l’indice bioclimatique de qualité de Fregoni. Progrès Agricole et Viticole, 18: 390-396. Freijido, R., Garcia-Queijeiro, J.M., Vilanova, M. (2012): Soil composition effect on absortion of nutrients and their influence on Mencia must quality. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 1(4):40-43. Furet, M.I., Christen, M., Monteau, A.C., Monamy, C., Bois, B., Guilbault, P. (2012): Using multifactorial analysis to evaluate the contribution of terroir components to the oenological potential of grapes at harvest. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 2(1):9-13. Gabetta, F., Fuzzati, N., Griffini, A., Lolla, E., Pace, R., Ruffilli, T., Peterlongo, F. (2000): Characteriyation of proanthocyanidins from grape seeds. Fitoterapia, 17:162-175. Gambelli, L., Santaroni, G.P. (2004): Polyphenols content in some Italian red wines of different geographical origins. Journal of Food Composition and Analysis, 17:613-618. Garić, M., Božinović, Z., Nakalmić, A. (1998): Агробиолошки и технолошки својства на сортата Црн бургундец во Метохија. И македонски симпозијум по лозарство и винарство со мегународно учество. Зборник на научни трудови. Скопје, 87-93. Garić, M., Ćirković, B., Ristić, M., Ivanović, R. (2007): Agrobiološka svojstva sorte Burgundac crni u Аleksinačkom podrejonu. Savremena poljoprivreda, 56(6):274-279. Gey, K. (1990): The antioxidant hypotesis of cardiovascular disease: epidemiology and mechanisms. Biochemical Society Transaction, 18:1041-1045. Ghiselli, A., Nardini, M., Baldi, A., Scaccini, C. (1998): Antioxidant activity of different phenolic fractions from an Italian red wine. Journal of Agriculture and Food Chemistry, 46(2):361-367. Gillerman, V.S., Wilkins, D., Shellie, K., Bitner, R. (2006): Terroir of the Western Snake River Plain, Idaho, USA. Geoscience Canada, 33(1):37-48. Doktorska disertacija 196 Girard, B., Yunksel, D., Cliff, A.M., Delaquis, P., Reynolds, G.A. (2001): Vinification effects on the sensory, colour and GC profiles of ʽPinot Noirʼ wines from British Columbia. Food Research International, 34:483-499. Gonzáles-Sanjosé, M.L., Diaz, C. (1992): Compuestos fenólicos en el hollejo de uva tinta durante la maduración. Agrochimica, XXXVI:63-70. Goodman, D.W. (2000): Treatment for blood cholesterol with trans-resveratrol. US Patent 6,022,901. Goodman, D.W. (2001): Treatment for blood cholesterol with trans-resveratrol. US Patent 6,211,247. Gotway, C.A., Ferguson, R.B., Hergert, G.W., Peterson, T.A. (1996): Comparison of kriging and inverse-distance methods for mapping soil parameters. Soil Science Society of American Journal, 60:1237-1247. Granato, D., Katayama Uchid Clizuko, F., De Castro, I.A. (2012): Caracterization of red wines from South America based on sensory properties and antioxidant activity. Journal of the Science of Food and Agriculture, 92:526-533. Green, D.R. (2012): Geospatial tools and techniques for vineyard management in the twenty-first century. In The Geography of Wine. Springer, 227-245. Green, D.R., Szymanowski, M. (2012): Monitoring, mapping and modelling the vine and vineyard: collecting, characterising and analysing spatio-temporal data in a small vineyard. Proceedings of IX th International Vitivinicultural Terroir Congress, Dijon - Rejns, France, 2(8):35-38. Gualdi, S., Scoccimarro, E., Navara, A. (2008): Changes in tropical cyclone activity due to global Warming: results from a high-resolution coupled general circulation model. Journal of Climate, 21:5204-5228. Guendez, R., Kallitharaka, S., Makris, D.P., Kefalas, P. (2005): Determination of low molecular weight polyphenolic constituents in grape (Vitis vinifera sp.) seed extracts. Correlation with antiradical activity. Food Chemistry, 89:1-9. Hall, A., Jones, G.V. (2009): Effect of potential atmospheric warming on temperature- based indices describing Australian winegrape growing conditions. Australian Journal of Grape and Wine Research, 15:97-119. Hall, A., Jones, G.V. (2010): Spatial analysis of climate in winegrape-growing regions in Australia. Australian Journal of Grape and Wine Research, 16(3):389-404. Doktorska disertacija 197 Halliwel, B. (1999): Antioxidant defense mechanisms: From the beegining to the end. Free Radical Reasearch, 31:261-272. Hamilton, R.P., Coombe, B.G. (1992): Harvesting of wines grapes. In: B. G. Coombe & P. R. Day (Eds.). Viticulture. Practices, 2:302-327. Hang, Y.D., Woodams, E.E. (1985): Grape pomace: a novel substrate for microbial production of citric acid. Biotechnology Letters, 7:253-254. Haselgrove, L., Botting, D., Van Heeswijck, R., Høj, P.B., Dry, P.R., Ford, C., Iland, P.G. (2000): Canopy microclimate and berry composition: the effect of bunch exposure on the phenolic composition of Vitis vinifera L. cv. ʽShirazʼ` grape berries. Australian Journal of Grape and Wine Research, 6:141-149. Herrera Nuñez, C.J., Ramazzotti, S., Stagnari, F., Pisante, M. (2011): A multivariate clustering approach of the Montepulciano d´Abruzo Colline Teramane Area. American Journal of Enology and Viticulture, 62(2):239-244. Hijmans, R.J., Cameron, S.E., Parra, J.L., Jones, P.G., Jarvis, A. (2005): Very high resolution interpolated climate surfaces for global land areas. International Journal of Climatology, 25(15):1965-1978. Hollman, P.C.H., Hertog, M.G.L., Katan, M.B. (1996): Analysiis and health affects of flavonoids. Food Chemistry, 57:43-46. http://en.wikipedia.org/wiki/Percentile/. http://fennerschool.anu.edu.au/publications/software/anusplin.php/. http://www.ars.usda.gov/ba/bhnrc/ndl. http://www.mpt.gov.rs/. http://www.oiv.int/. http://www.prism.oregonstate.edu.or/. http://www.vivc.bafz.de/index.php/. Huglin, P. (1978): Nouveau mode d'évaluation des possibilités héliothermiques d'un milieu viticole. CR Académie de l'Agriculture de France, 64:1117-1126. Iland, P. (1989): Grape berry composition - the influence of enviromental and viticultural factors. Grapegrower Winemaker, 302:13-15. Iland, P., Gago, P. (2002): Australia wines. Styles and tastes. Campbelltown, South Australia: Patrick Iland Wine Promotions. Doktorska disertacija 198 Ilić-Popova, S. (2003): Climatic specification of Ohrid area of wineyards. Journal of Agricultural Sciences, 48:143-148. IPCC, (2001): Climate Change 2001: the scientific basis. Contribution of working group I to the third assessment report of the intergovernmental panel on climate change. Cambridge University Press, Cambridge, United Kingdom and New York, NY, USA, 881. IPCC, (2007): Climate Change 2007: The physical science basis. Contribution of working group I to the fourth assessment report of the intergovernmental panel on climate change. Cambridge University Press, Cambridge, United Kingdom and New York, NY, USA. Irimia, L., Rotaru, L. (2009): Preliminary research regarding the elaboration of an ecological classification system for the viticultural areas. Journal Lucr ri Stiintifice, Universitatea de Stiinte Agricole Si Medicin Veterinar "Ion Ionescu de la Brad" Iasi, Seria Horticultur , 52:713-718. Irimia, L., Patriche, C.V. (2010): Evaluating the oenoclimatic potential in wine growing regions, by using Geographic Information Systems (GIS). Cercet ri Agronomice în Moldova, 1(141):49-58. Irimia, L., Patriche, C.V. (2011): GIS applications in viticulture: the spatial distribution analysis of slope inclination and slope exposure in Huşi Vine Growing Centre - Huşi Vineyard. Cercet ri Agronomice în Moldova, 1(145):51-59. Jackson, D.I., Cherry, N.J. (1988): Prediction of a district's grape-ripening capacity using a latitude-temperature index. American Journal of Enology and Viticulture, 39(1):19-28. Jackson, D.I., Lombard, P.B. (1993): Environmental and management practices affecting grape composition and wine quality: a review. American Journal of Enology and Viticulture, 44:409-430. Jang, M., Cai, L., Udeani, O.G., Slowing, K., Thomas, F.C., Beecher, W.W.C., Fong, H.S.H., Fanswoerth, R.N., Douglas Kinghorn, A., Metha, G.R., Moon, C.R., Pezzuto, M.J. (1997): Cancer chemopreventive activity of resveratrol, a natural products derived from grapes. Science, 275:218-220. Jarvis, C.H., Stuart, N. (2001): A comparison among strategies for interpolating maximum and minimum daily air temperatures. Part II: The interaction between Doktorska disertacija 199 number of guiding variables and the type of interpolation method. Journal of Applied Meteorology, 40(6):1075-1084. Jeandet, P., Bessis, R., Maume, B., Meunier, P., Peyron, D., Trollat, P. (1995): Effect of enological practices on the resveratrol isomer content of wine. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 43:316-319. Jeromel, A., Herjavec, S., Kozina, B., Maslov, L., Bašić, M. (2007): Sastav organskih kiselina u grožđu, moštu i vinu klonova ʽChardonnayʼ. Agriculture Scientific and Professional Review, 13(2):35-40. Joly, D., Nilsen, L., Fury, R., Elvebakk, A. Brossard, T. (2003): Temperature interpolation at a large scale: test on a small area in Svalbard. International Journal of Climatology, 23(13):1637-1654. Jones, G., Davis, R. (2000): Climate influences on grapevine phenology, grape composition, and wine production and quality for Bordeaux, France. American Journal of Enology and Viticulture, 51(3):249-261. Jones, G.V. (2001): Using GIS/GPS technology to assess viticultural status and potential in the Rogue Valley AVA. Proceedings of the 115 th Annual Meeting of the Oregon Horticultural Society. Portland, Oregon, 215-227. Jones, G.V. (2003) Winegrape phenology. In: Phenology: an integrative environmental science. Kluwer Press: Milwauke, MA, 523-539. Jones, G. (2004): Modeling viticultural landscapes: A GIS analysis of the terroir potential in the umpqua valley of Oregon. GeoScience Canada, 31(4): 167-178. Jones, G., Snead, N., Nelson, P. (2004): Geology and wine 8. Modelling viticultural landscapes: a GIS analysis of the terroir potential in the Umpqua Valley of Oregon. Geoscience Canada, 31(4):167-178. Jones, G.V., White, M.A., Cooper, O.R., Storchmann, K.H. (2004a): Climate and Wine: Quality Issues in a Warmer World. Proceedings of the Vineyard Data Quantification Society’s 10th OEonometrics Meeting. Dijon, France, http://www.sou.edu/envirostudies/gjones_docs/VDQS%20Climate%20Change.p df. Jones, G.V., White, M.A., Cooper, O.R., Storchmann, K. (2005a): Climate change and global wine quality. Climatic Change, 73:319-343. Doktorska disertacija 200 Jones, G.V., Duchêne. E., Tomasi, D., Yuste, J., Braslavska, O., Schultz, H.R., Martinez, C., Boso, S., Langellier, F., Perruchot, C., Guimberteau, G. (2005b): Changes in European winegrape phenology and relationships with climate. Proccedings XIV GESCO Symposium, Geisenheim, Germany, I:55-61. Jones, G. (2006): Climate change and wine: observations, impacts and future implications. Wine Industry Journal 21:21-26. Jones, G.V., Duff, A.A., Myers, J.M. (2006a): Modeling viticul-tural landscapes: A GIS analysis of the viticultural potential in the Rogue Valley of Oregon. Proceedings of the VI th terroir Congress, Bordeaux and Montpellier, France, 1-6. Jones, G.V, Macqueen, R.W., Meinert, L.D. (2006b): Climate and terroir: impacts of climate variability and change on wine. In fine wine and terroir - the geoscience perspective. Geoscience Canada Reprint Series Number 9, Geological Association of Canada, St. John's, Newfoundland. Jones, G.V., Moriondo, M., Bois, B., Hall, A., Duff, A. (2009): Analysis of the spatial climate structure in viticulture regions worldwide. Proceedings of the 32 nd World Congress of the Vine and Wine and 7 th General Assembly of the International Organisation of Vine and Wine, Zagreb, Croatia (http://www.oiv2009.hr/default.aspx?id=182). Jones, G.V., Duff, A.A., Hall, A., Myers, J.W. (2010): Spatial analysis of climate in winegrape growing regions in the Western United States. American Journal of Enology and Viticulture, 61:313-326. Jones, G.V., Alves, F. (2012): Spatial analysis of climate in winegrape growing regions in Portugal. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, 3(1):1-4. Jord o, A.M., Da Silva, J.M., Laureano, O. (2001): Evolution of proanthocyanidins in bunch stems during berry development (Vitis vinifera L.). Vitis, 40:17-22. Kantz, K., Singleton, V.L. (1990): Isolation and determination of polymeric polyphenols using sephandex of grape tissue extracts. American Journal of Enology and Viticulture, 41:223-228. Kennedy, J.A., Jones, G.P. (2001): Analysis of proanthocyanidin cleavage products following acid-catalysis in the presence of excess phloroglucinol. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 49:1740-1746. Doktorska disertacija 201 Kennedy, J., Matthews, M., Waterhouse, A. (2002): Effect of maturity and vine water status on grape skin and wine flavonoids. American Journal of Enology and Viticulture, 53:268-274. Kenny, G.J., Harrison, P.A. (1992): The effects of climate variability and change on grape suitability in Europe, Journal of Wine Research, 3:163.183. Kliewer, W.M. (1973): Berry composition of Vitis vinifera cultivars as influenced by photo- and nycto-temperatures during maturation. Journal of the American Society for Horticultural Science, 2:153-159. Koundouras, S., Marinos, V., Gkoulioti, A., Kotseridis, Y., Van Leeuwen, C. (2006): Influence of vineyard location and vine water status on fruit maturation of non- irrigated cv ʽAgiorgitikoʼ (Vitis vinifera L.). Effects on wine phenolic and aroma components. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 54:5077-5086. Korunović, R., Stojanović, S. (1986): Praktikum iz pedologije. Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet. Kozina, B., Karoglan, M., Maslov, L., Silić, N. (2008): Uticaj solarizacije loze na sadržaj antocijana u mladim crnim vinima. Proceedings 43rd Croatian and 3rd International Symposium on Agriculture, Opatia, Croatia, 893-896. Kravchenko, A.N., Bullock, D.G. (1999): A comparative study of interpolation methods for mapping soil properties. Agronomy Journal, 91:393-400. Lachman, J., Šulc, M., Faitova, K., Pivec, V. (2009): Major factors influencing antioxidant contents and antioxidant activity in grapes and wines. International Journal of Wine Research, 1:101-121. Lark, R.M., Bolam, H.C. (1997): Uncertainty in prediction and interpretation of spatially variable data on soils. Geoderma, 77:263-282. Laslett, G.M., McBratney, A.B., Pahl, P.J., Hutchinson, M.F. (1987): Comparison of several spatial prediction methods for soil pH. Journal of Soil Science, 38(2):325-341. Lataief, H., Rolle, L., Zeppa, G., Gerbi, V. (2006): Grape skin and seeds hardness assessment by texture analysis. Proceedings of 13 th Word Congress of Food Science and Technology, Nantes, France, 1847-1856. Doktorska disertacija 202 Laville, P. (1990): The ‘terroir’, an indispensable concept for the elaboration and protection of appellation of origin and to the management of vineyards: The case of France. Bulletin de l’OIV, 63(709-710):217-241. Lee, J., Koo, N., Min, D.B. (2004): Reactive Oxigen Species, Aging and Antioxidative Nutraceuticalc. CRFSFS, 3:21-33. Lebon, E., Dumas, V., Pieri, P., Schultz, H. (2003): Modelling the seasonal dynamics of the soil water balance of vineyards. Functional Plant Biology, 30:699-710. Levadoux, L. (1956): Les populations sauvages et cultivées de Vitis vinifera L. Ann. Amélior Plant (Paris), 6:59-118. Li, Y., Chi, Z., Wu., C.F., Li, H.Y., Li, F. (2007): Improved prediction and reduction of sampling density for soil salinity by different geostatistical methods. Agricultural Sciences in China, 6(7):832-841. Liu, H.F., Wu, B.H., Fan, P.G., Xu, H.Y., Li, S.H. (2007): Inheritance of sugars and acids in berries of grape (Vitis vinifera L.). Euphytica, 153(1):99-107. Lorenz, D.H., Eichhorn, K.W., Bleiholder, H., Klose, R., Meier, U., Weber, E. (1994): Growth stages of the grapevine: phenological growth stages of the grapevine (Vitis vinifera L. ssp. Vinifera) - Codes and descriptions according to the extendended BBCH scale. Lulli, L., Costantini, E.A.C., Mirabella, A., Gigliotti, A., Bucelli, P. (1989): Influenza del suolo sulla qualità della Vernaccia di San Gimignano. VigneVini, 1/2:53-62. Madelin, M., Bois, B., Quénol, H. (2012): Temperature variability at the scale of ‘Corton hill terroirs’ (Burgundy). Proceedings of the IXth International Terroirs Congress, Dijon-Rejns, France, 1(3):38. Malheiro, A.C., Santos, J.A., Fraga, H., Pinto, J.G. (2010): Climate change scenarios for viticultural zoning in Europe. Climate Research, 43:163-177. Mandić, A.M. (2007): Antioksidativna svojstva ekstrakat semena sorti belog grožđa. Doktorsa disertacija. Novi Sad, 1-111. Marais, J. (2001): Effect of grape temperature and yeast strain on ʽSauvignon Blancʼ wine aroma composition and quality. South African Journal of Enology and Viticulture, 22(1):47-51. Marković, N. (2012): Tehnologija gajenja vinove loze. Zadužbina Svetog manastira Hilandar i Poljoprivredni fakultet, Beograd. Doktorska disertacija 203 Mariani, L., Parisi, S., Failla, O., Cola G., Zoia, G., Bonardi, L. (2009): A long time series of harvest dates for grapevine, Italian Journal of Meteorology, 1:7-16. Martin-Carron, N., Garcia-Alonso, A., Goni, I., Saura-Calixto, F. (1997): Nutritional and physiological properties of grape pomace as a potential food ingredient. American Journal of Enology and Viticulture, 48:328-332. Maschmedt, D., Fitzpatrick, R., Cass, A. (2002): Key for identifying categories of vineyard soils in Australia. CSIRO Land and Water Technical Report 30/02, Adelaide, Australia: CSIRO. Matese, A., Di Gennaro, S.F., Zaldei, A., Genesio, L., Vacari, F.P. (2009): A wireles sensor network for precision viticulture: The NAV System. Computers and Electronics in Agriculture, 69(1):51-58. Mattivi, F., Zulian, C., Nicolini G., Valeti L. (2002): Wine, biodiversity, technolgy and antioxidants. Annals of the New York Academy of Sciences, 957:37-56. Mazza, G., Velioglu, Y.S. (1992): Anthocyanins and other phenolic compounds in fruits of red-flesh apples. Food Chemistry, 43:113-117. Mazza, G., Fukumoto, L., Delaquis, P., Girard, B., Ewert, B. (1999): Anthocyanins, phenolics, and color of ʽCabernet Francʼ, ʽMerlotʼ and ʼPinot Noirʼ wines from British Columbia. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 47:4009-4017. McBride, R.L., Johnson, R.L. (1987): Perception of sugar-acid mixtures in lemon juice drink. International Journal of Food Science and Technology, 22(4):399-408. Mc Donalds, S.M., Hughes, M., Burns, J., Lean, J.E.M., Matthews, D., Crozier, A. (1998): Survey of the free and conjugated myrcetin quercetin content of red wines of different geographical origins. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 46:368-375. McGovern, P.E. (2003): Ancient wine: the search for the origins of viniculture princeton, New Jersey: Princeton University Press. Menzel, A., Fabian, P. (1999): Growing season extended in Europe. Nature, 397:659. Menzel, A. (2003): Plant phenological anomalies in Germany and their relation to air temperature and NAO. Climatic Change, 57:243-263. Mérouge, I., Seguin, G., Arrouays, D. (1998): Les sols et l’alimentation hydrique de la vigne à Pomerol: état hydrique et croissance de la vigne en 1995. Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 32(2):59-68. Doktorska disertacija 204 Milosavljević, M. (2012): Biotehnnika vinove loze. NIK-PRESS, Beograd. Minussi, C.R., Rossi, M., Bologna, R., Cordi, L., Rotilio, D., Pastore, M.G., Durán, N. (2003): Phenolic compounds and total antioxidant potential of commercial wines. Food Chemistry, 82:409-416. Mirás-Avalos, J.M., Trigo-Córdoba, E., Orriols-Fernández I., (2012): Climate characterization of an area within the Ribeiro AOC (Galicia, NW Spain) from 2000 to 2011. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 1(3):42-45. Mohammed, S., Singh, D., Ahlawat, V.P. (1993): Growth, yield and quality of grapes as affected by pruning and basal application of potassium. Journal of Horticultural Science, 22:179-182. Moisselin, J.M., Dubuisson, B. (2007): Coup de chaud sur la France. Pour la Science: Dossiers, 54:30-33. Moncur, M.W., Rattigan, K., MacKenzie, D.H., McIntyre, G.N. (1989): Base temperatures for budbreak and leaf appearance of grapevines. American Journal of Enology and Viticulture, 40:21-26. Moran, W. (2006): Crafting terroir: people in cool climates, soils and markets. Proceedings of the 6 th International Symposium on Cool Climate Viticulture and Oenology, Christchurch, New Zealand. New Zealand Society for Viticulture and Oenology, Auckland, New Zealand, CD. Moreno-Lambada, J., Mallavia, R., Pérez-Fons, L., Lizama, V., Saura, D., Micol, V. (2004): Determination of piceid and resveratrol in Spanish wines deriving fom Monastrell (Vitis vinifera L.) grape variety. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 52(17):5396-5403. Mori, K., Saito, H., Goto-Yamamoto, N., Kitayama, M., Kobayashi, S., Sugaya, S., Gemma, H., Hashizume, K. (2005): Effects abscisis acid treatments and night temperaturs on anthocyanin composition in ʽPinot Noirʼ grapes. Vitis, 44:161- 165. Mori, K., Goto-Yamamoto, N., Kitayama, M., Hashizume, K. (2007): Loss of anthocyanins in red-wine grape under high temperature, Journal of Experimental Botany, 58:1935-1945. Doktorska disertacija 205 Morlat, R., Asselin, C. (1992): Un terroir de référence pour la qualité et la typicité des vins rouges du Val-de-Loire: La craie tuffeau. Bulletin de l’OIV, 65(34):329- 343. Morlat, R., Barbeau, G., Asselin, C. (2001): Facteurs naturels et humains des terroirs viticoles franҫais methoded´étude et valorization. Etudes et Recherches sur les Systèmes Agraires et le Développement, 32:111-127. Morlat, R., Bodin, F. (2006): Characterization of viticultural terroirs using a simple field model based on soil depth - II. Validation of the grape yield and berry quality in the Anjou vineyard (France). Plant and Soil, 281(1-2):55-69. Mullins, M.G., Bouquet, A., Williams, L.E. (1992): The cultivated grapevine. In Biology of the grapevine. Cambridge: Cambridge University Press, 147-202. Nakalamić, A. (1991): Modifikovana dvokraka “asimetrična” kordunica. Jugoslovensko vinogradarstvo i vinarstvo, 4:7-14. Nakalamić, A., Aleksić, V., Petrović, N. (1997): Utilization of hily-mountain regions of Serbia for vine culturing. Proceedings of the 3 rd International conference on the development of forestry and wood science/tehnology. Belgrade, Serbia, 1:327- 329. Nakalamić, A., Todić, S., Ivanović, M., Marković, N. (2000): Rodnost i kvalitet grožđa sorti za obojena vina u gročanskom vinogorju. Zbornik naučnih radova Instituta PKB Agroekonomik, 6(1):325-332. Nakalamić, A., Markovć, N. (2009): Opšte vinogradarstvo. Poljoprivredni fakultet i Zadužbina Svetog manastira Hilandar, Beograd. Neethling, É., Barbeau, G., Bonnefoy, C., Quénol, H. (2012): Influence of climate change on grape berry composition from 1960 to 2010 in the Loire Valley, France. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 1(3):45-48. Neethling, É., Sicard, S., Barbeau, G., Bonnefoy, C., Quénol, H. (2012a): Spatial variability of temperature and grapevine growth at terroir scales in the context of climate change. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 1(3):48-51. Nejgebauer, V., Živković, B., Tanasijević, Đ., Miljković, N. (1971): Pedološka karta Vojvodine. Institut za poljoprivredna istraživanja, Novi Sad. Doktorska disertacija 206 Nendel, C. (2010): Grapevine bud break prediction for cool winter climates. International Journal of Biometeorology, 54:231-241. New, M., Lister, D., Hulme, M., Makin, I. (2002): A high-resolution data set of surface climate over global land areas. Climate Research, 21(1):1-25. Nikfardjam Pour, S.M., Márk, L., Avar, P., Figler, M., Ohmacht, R. (2006): Polyphenols, anthocyanins and trans-resveratrol in red wines from the Hungarian Villány region. Food Chemistry, 98:453-462. Nikolić, D. (2012): Oplemenjivanje vinove loze. Fleš, Beograd. Nistor, I.D., Miron, N.D., Gradinaru, A., Dospinescu, A.M. (2007): Phenolic content of blends of ʽMerlotʼ with ʽPinot Noirʼ or ʽCabernet Sauvignonʼ wines produced in Romania, MOCM 13, 1:220-227. Noble, A.C. (1979): Evaluation of ʽChardonnayʼ wines obtained from sites with different soil compositions. American Journal of Enology and Viticulture, 30:214-217. Nurgel, C., Canbas, A. (1998): Production of tartaric acid from pomace of some Anatolian grape cultivars. American Journal of Enology i Viticulture, 49:95-99. OIV (2000): Description of World Vine Varieties. L’Organisation Internationale de la Vigne et du Vin, Paris, 542. Ojeda, H., Andary, C., Creaba, E., Carbonneau, A., Deloire, A. (2002): Influence of pre- and postveraison water deficit on sintesis and concentracion of skin phenolic compounds during berry growth of Vitis vinifera cv. ʽShirazʼ. American Journal of Enology and Viticulture, 53(4):261-267. Olas, B., Wachowicz, B. (2002): Resveratrol and vitamin C as antioxidants in blood plateles. Thrombosis Research Journal, 106:143-148. Oliveira, M. (1998): Calculation of budbreak and flowering base temperatures for Vitis vinifera cv. ʽTouriga Francesaʼ in the Duoro Region of Portugal. American Journal of Enology and Viticulture, 49:74-78. Orallo, F., Alvarz, E., Camina, M., Leiro, J.M., Gomez, E., Fernandez, P. (2002): The possible implication of trans resveratrol in the cardioprotective effects of long- term moderate wine consumption. Molecular Pharmacology, 61:294-302. Orduña, R.M. (2010): Climate change associated effects on grape and wine quality and production. Food Research International, 43:1844-1855. Doktorska disertacija 207 Orlandini, S., Di Stefano, V., Lucchesini, P., Puglisi, A., Bartolini, G. (2009): Current trends of agroclimatic indices applied to grapevine in Tuscany (Central Italy), Idöjárás, 113(1-2):69-78. Palma, M., Barroso, C.G. (2002): Ultrasound - assisted extraction and determination of tartaric and malic acid from grapes and winemaking by-products. Analitica Chimica Acta, 458:119-130. Paprić, Đ., Korać, N., Kuljančić, I., Medić, M., Ivanišević, D., Božović, P. (2008): Obojene vinske sorte i klonovi vinove loze u Fruškogorskom vinogorju. Letopis naučnih radova, 32(1):88-93. Parker, A.K., De Cortázar-Atauri, I.G., Van Leeuwen, C., Chuine, I. (2011): General phenological model to characterise the timing of flowering and veraison of Vitis vinifera L Grapevine flowering and veraison model. Australian Journal of Grape and Wine Research, 17:206-216. Patriche, C.V. (2006): Modélisation de quelques variables agro-climatiques, Actes du Colloque International: „Observation et analyse des territoires ruraux”, Editura Sedcom Libris, Iași, 102-120. Pavićević, N., Trifunović, M., Jakovljević, P., Mitrić, S., Bogdanović, M., Živanović, Ž., Janjić, M., Jeremić, M. (1975): Karta zemljišta područja grada Beograda. Grad Beograd - Gradska geodetska uprava, Beograd. Pearce, I., Coombe, B.G. (2004): Grapevine Phenology. In: P. Dry and B.G. Coombe (Eds), Viticulture Volume 1 - Resources. (Winetitles: Adelaide, South Australia), 1:150-166. Pecket, R.C., Small, C.J. (1980): Occurrence, location and development of anthocyanoplasts. Phitochemistry, 19:2571-2576. Penn, C. (2001): What is quality? An American perspective. Australian and New Zealand Wine Industry Journal, 16(3):58-59. Pereira, G.E., Gaudillère, J.P., Pieri, P., Hilbert, G., Maucourt, M., Deborde, C., Moing, A., Rolin, D. (2006): Microclimate influence on mineral and metabolic profiles of grape berries. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 54:6765-6775. Perez-Kuroki, A., Shanmuganathan, S., Scannavino, J.F., Salis, P., Narayanan, A. (2011): Establishing the correlation between soil and crop production to Doktorska disertacija 208 optimize wine quality. Proceedings of 19 th International Congress on modeling and simulation. Perth, Australia, 1132-1138. Pérez-Magarino, S., Gonzales-San José, M.L. (2004): Evolution of flavonols, anthocyanins and their derivatives during the aging of red wines elaborated from grapes harvestd at different stages of ripening. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 52:1181-1189. Petrie, P.R., Sadras, V.O. (2008): Advancement of grapevine maturity in Australia between 1993 and 2006: putative causes, magnitude of trends and viticultural consequences. Australian Journal of Grape and Wine Research, 14:33-45. Petrović, N., Todorović, N. (1992): Contribution to study of air temperature variations within the vineyard. Review of Reaserch work at the Faculty of agriculture. Belgrade, 37(1):19-24. Petrović, N., Todorović, N. (1992a): Studies on temperature field within high Two- sided cordon vineyrd. Review of Reaserch work at the Faculty of agriculture. Belgrade, 37(1):31-36. Petrović, N., Todorović, N. (1993): Air temperature in the vineyard situated on the slope. Review of Reaserch work at the Faculty of agriculture. Belgrade, 38(1):93-98. Petrović, N., Sivčev, B., Polak, V., Tošić, I. (2006): Climatic changes and grapevine cultivars in Pannonia Plain. Scientifical Papers, Faculty of Agronomy, Timisoara, XXXVIII:167-170. Petrović, N., Tošić, I., Sivčev, B., Ćirović, N. (2006a): Air temperature trends in the Niš-Sought Morava vinegrowing area. Journal of Agricultural Sciences. Belgrade, 51(1):61-70. Petrović, N., Sivčev, B., Tošić, I. (2006b): Trends of meteorological elements and recommended grapevine cultivars for the vineyard zone - Vršac. Journal of Agricultural Sciences, 51(1):55-60. Pire, A.J.G., Mullins, M.G. (1977): Interrelationships of sugars, anthocyanins, total polyphenols and dru weight in the skin of grape berries during ripening. American Journal of Enology and Viticulture, 28:204-209. Doktorska disertacija 209 Price, S.F., Breen, P.J., Valladao, M., Watson, B.T. (1995): Cluster sun exposure and quercetin in ʽPinot noirʼ grapes and wine. American Journal of Enology and Viticulture, 46:187-194. Price, D.T., Mckenney, D.W., Nalder, I.A., Hutchinson, M.F., Kesteven, J.L. (2000): A comparison of two statistical methods for spatial interpolation of Canadian monthly mean climate data. Agricultural and Forest Meteorology, 101(2/3):81- 94. Prieur, C., Rigaud, J., Cheynier, V., Moutounet, M. (1994): Oligomeric and polyumeric procyanidins from grape seeds. Phytochemistry, 36:781-784. Prostoserdov, I.I. (1946): Tehnologičeskae harakteristika vinograda i produktiv ego pererabotki. Ampelografia SSSR, Tom I, Moskva. Puškaš, V. (2010): Uticaj tehnoloških faktora u proizvodnji crvenih vina sadržaj i stabilnost katehina i njihovih oligomera. Doktorska disertacija, Novi Sad, 1-143. Puškaš, V., Antov, M., Tumbas, V. (2009): Antioksidativni potencijal vina sa povećanim udelom fenolnih jedinjenja iz čvrstih delova grozda. Zbornik radova Tehnološkog fakulteta, Leskovac, 19:34-43. Pythoud, K., (2006): La modélisation de paramètres climatiques pour la caractérisation des terroirs viticoles tessinois. Symposium international du ʽMerlotʼ, Lugano, 28-33. Queijeiro, J.M.G., Blanco, D., Alvarez, C. (2006): Climatic zoning and viticulture in Galica (North West Spain). Proceedings of the 6 th International Terrior congress. Bordeaux, Montpellier, France, 34-39. Quénol, H. (2012): Observation et modélisation du climat à l’échelle des terroirs viticoles. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 1(3):15-17. Radovanović, A., Radovanović, B., Jovančević, B. (2009): Free radical scavenging and antibacterial activties of southern Serbian red wines. Food Chemistry, 117(2):326-331. Radovanović, A., Jovančević, B., Radovanović, B., Mihajlov-Krstev, T., Zvezdanovć, J. (2012): Antioxidant and antimicrobial potentials of Serbian red wines produced from international Vitis vinifera grape varieties. Journal of the Science of Food and Agriculture, 92(10):2154-2161. Doktorska disertacija 210 Rahmstorf, S., Cazenave, A., Church, J.A., Hansen, J.E., Keeling, R.F., Parker, D.E., Somerville, R.C.J. (2007): Recent climate observations compared to projections. Science, 316:709. Rankine, B.C., Fornachon, J.C.M., Boehm, E.W., Cellier, K.M. (1971): Influence of grape variety,climate and soli on grape, composition and on the composition and quality of table vines. Vitis, 10:33 -50. Ranković-Vasić, Z., Atanacković, Z., Vujadinović, M., Vuković, A., Sivčev, B. (2011): Uticaj klimatskih faktora na kvalitet grožđa sorte Burgundac crni u Vršačkom vinogorju. Proceedings/International Scientific Symposium of Agriculture "AGROSYM Jahorina 2011", 10-12.11.2011, Jahorina, Istočno Sarajevo, Republika Srpska, 177-183. Rastija, V., Srečnik, G., Medić-Marić, M. (2009): Polyphenolic composition of Croatian wines with different geographical origins. Food Chemistry, 115:54-60. Ray, S.D., Bagchi, D. (2001): Prevention and treantment of acetaminophen toxicity with grape seed proanthocyanidin extract. US Patent 6,245,336. Rejnolds, A.G., Pool, R.M., Mattick, L.R. (1986): Effect of shoot density and crop control on growth, yield, fruit composition and wine quality of ʽSeyval Blancʼ grapes. Journal of American Society for Horticultural Science, 111:55-63. Renauld, S., De Lorgeril, M. (1992): Alcohol, platelets and the French paradox for coronary heart disease. Lancet, 339:1523-1526. Revila, E., Alonso, E., Kovač, V. (1997): The content of catechins and procyanidins in grapes and wines as affected by agroecological factors and technological practices. American Shemical Society, 69-80. Riaz, S., Garrison, K.E., Dangl, G.S., Boursiquot, J.M., Meredith, C. (2002): Genetic divergence and chimerism within ancient asexually propagated winegrape cultivars. Journal of American Society for Horticultural Science, 127:508-514. Ribereau-Gayon, P., Dubourdien, D., Doneche, B., Lonvaud, A. (1999): Handbook of Enology. Vol. 1. John Wiley & sons LTD, New Jork. Ricardo da Silva, J.M. (1997): Anthocyanins and proanthocyanidins in grape and wines. Their primordial rol in enology. Proceedings of the first Symposium in Vino Analytica Scientia, Bordeaux, 101-113. Doktorska disertacija 211 Rigo, A., Vianello, F., Clementi, G. (2000): Contribution of proanthocyanidins to the peroxy radical scavenging capacity of some Italian red wines. Journal of Agriculture and Food Chemistry, 48:1996-2002. Riou, C. (1994): The effect of climate on grape ripening: application to the zoning of sugar content in the European community (European Commission: Luxembourg), 319. Riou, C., Lebon, E. (2000): Application d’un modèle de bilan hydrique et de la mesure de la température de couvert au diagnostic du stress hydrique de la vigne à la parcelle. Bulletin l´ OIV, 73:(837-838):755-764. Romero, C., Bakker, J. (2000): Effect of storage temperature and pyruvate on kinetics of anthocyanin degradation, vitisin A derivte formation and color characteristics of model solutions. Journal of Agricultural Food and Chemistry, 48:2135-2141. Romero-Pérez, A., Lamuela-Raventós, R., Waterhouse, A., Torre-Boronat, M. (1996): Levels of cis - and trans-resveratrol and their glucosides in white and rosé Vitis vinifera wines from Spain. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 44(8):2124-2128. Rossello, J., Vadell, J., Marques, M., Cretazzo, E., Medrano, H., Adrover, M., Cifre, J. (2012): Characterization of viticultural terroirs in DO Binissalem-Mallorca (Spain). Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 2(1):28-31. Ruml, M., Vuković, A., Vujadinović M., Đurđević, V., Ranković-Vasić, Z., Atanacković, Z., Sivčev, B., Marković, N., Matijašević, S., Petrović, N. (2012): On the use of regional climate models: Implications of climate change for viticulture in Serbia. Agricultural and Forest Meteorology, 158-159:53-62. Ruml, M., Vuković, A., Vujadinović, M., Đurđević, V., Ranković-Vasić, Z., Atanacković, Z. (2012a): Classification of Serbian winegrowing regions based on climate-viticulture indices. Proceedings 47 th Croatian and 7 th International Symposium on Agriculture, Opatia, Croatia, 8:783-786. Saayman, D. (1992): Natural influences and wine quality. The role of soil. Part 2. Wynpoer, 49-51. Sadras, V.O., Stevens, R.M., Pech, J.M., Taylor, E.J., Nicholas, P.R., Mccarthy, M.G. (2007): Quantifying phenotypic plasticity of berry traits using an allometric-type Doktorska disertacija 212 approach: a case study on anthocyanins and sugars in berries of ʽCabernet Sauvignonʼ. Australian Journal of Grape and Wine Research, 13:72-80. Saint-Crique, N., Vivas, N., Glories, Y. (1998): Maturité phénolique: définition et contrôle. Revue Française d'Oenologie, 173:22-25. Sanchez-Moreno, C., Saute-Gracia, M.T., Frankel, E.N. (2000): Antioxidant activity of selected Spanish wines in corn oil emulsions. Journal of Agriculture and Food Chemistry, 48:5581-5587. Sarni, P., Fulcrand, H., Souillol, V., Souquet, J.M., Cheynier, V. (1995): Mechanisms of anthocyanin degradation in grape must-like model solutions. Journal of the Science of Food and Agriculture, 69:385-391. Scannavino, A.F., Perez-Kuroki, A.J., Ghobakhlou, A., Sallis, P. (2011): Spatial variability on soil pH gradient: A case study in vineyards. Proceedings of 19 th International Congress on modeling and simulation. Perth, Australia, 1139-1145. Schieber, A., Stintzing, F.C., Carle, R. (2001): By-products of plant food processing as a source of functional compounds-resent developments. Trends in Food Science i Technology, 12:401-413. Schultz, H.R. (2000): Climate change and viticulture: a European perspective on climatology, carbon dioxide and UV-B effects. Australian Journal of Grape and Wine Research, 6:2-12. Schultz, H.R., Jones, G.V. (2010): Climate induced historic and future changes in viticulture. Journal of Wine Research, 21(2-3):137-145. Schultz, H.R., Stoll, M. (2010): Some critical issues in environmental physiology of grapevines: future challenges and limitations. Australian Journal of Grape and Wine Research, 16:4-24. Seguin, G. (1983): Influence des terroirs viticoles sur la constitution et la qualité des vendanges. Bulletin l´OIV, 623:3-18. Seguin, G. (1986): “Terroirs” and pedology of vinegrowing. Experientia, 42:861-873. Shahidi, F., Marian, N. (2003): Phenolics in Food and Nutraceuticals. CRC PRES. Shaked-Sachray, L., Weiss, D., Reuveni, M., Nissim-Levi, A., Oren-Shamir, M. (2002): Increased anthocyanin accumulation in aster flowers at elevated temperaturs due to magnesium treatment. Physiologia Plantarum, 114:559-565. Doktorska disertacija 213 Shanmuganathan, S. (2010): Viticultural zoning for the identification and characterization of New Zealand “Terroirs” using cartographic data. Proceedings of GeoCart´2010 and ICA Symposium Cartography, 53-64. Shanmuganathan, S., Narayanan, A., Perez-Kurokia, P. (2011): Analysing the climate variability in the wine regions of New Zealand and Chile: a GIS perspective. Proceedings of 19 th International Congress on modeling and simulation. Perth, Australia, 1146-1152. Shepard, D. (1968): A two-dimensional interpolation function for irregularly-spaced data. Proceedings of the 23 rd National Conference ACM, 517-524. Silva, M.L., Macedo, C.C., Malcata, F.X. (2000): Steam distilled spirits from fermented grape pomace. Food Science i Technology International, 6:285-300. Simonetti, P., Pietta, P., Testolin, G. (1997): Polyphenol content and total antioxidnt potential of selected Italian wines. Journal of Agriculture and Food Chemistry, 45:1152-1155. Singleton, V.L., Trousdale, E. (1992): Anthocyanin-tannin interactions explaining differences in polymeric phenols between white and red wines. American Journal of Enology and Viticulture, 43:63-70. Sivčev, B. (1998): The results of investigation of white wine cultivars in the “Radmilovac” collection vineyard. Review of the research work at the Faculty of Agriculture, 43(2):86-97. Sivčev, B., Petrović, N. (2004): Phenological observation of white grape varieties in the grape growing area of Grocka. Journal of Agricultural Sciences, 49(1):41-48. Sivčev, B., Petrović, N., Tošić, I. (2006): Vegetal material to enhance terroir expression: recommended grapevine varieties for the vineyards Vršac and trend meteorological elements. Proceedings in the V th International Terroir Congres. Bordeaux, France, 338-341. Sivčev, B., Ranković-Vasić, Z. (2011): Praktikum iz vinogradarstva. Poljoprivredni fakultet, Beograd i Poljoprivredni list, Beograd. Smart, R.E. (1985): Principles of grapevine canopy microclimate manipulation with implicationst for yield and quality. American Journal of Enology and Viticulture, 36:230-239. Doktorska disertacija 214 Somers, T.C. (1976): Pigment development during ripening of the grape. Vitis, 14:269- 277. Sotés, V., Gómez-Miguel, V., Pérez Marín, J.L. (2009): Como dirigir una bodega. Viticultura y Producción. Global marketing, Madrid, España, 49-93. Sotés, V. (2012): Soils viticoles. Proceedings of the IXth International Terroirs Congress, Dijon - Rejns, France, 1(4):1-3. Souquet, J.M., Labarbe, B., Le Guernevé, C., Cheynier, V., Moutounet, M. (2000): Phenolic composition of grape stems. Journal of Agriculture and Food Chemistry, 48:1076-1080. Spayd, S.E., Wample, R.L., Evans, R.G., Stevens, R.G., Seymour, B.J., Nagel, C.W. (1994): Nitrogen fertilization of white ʽRieslingʼ grapes in Washington. Must and wine composition. American Journal of Enology and Viticulture, 45:34-42. Spayd, S.E., Tarara, J.M., Mee, D.L., Ferguson, J.C. (2002): Separation of sunlight and temperature effects on the composition of Vitis vinifera cv. ʽMerlotʼ berries. American Journal of Enology and Viticulture, 53:171-182. Stanković, S., Živković, J., Ranković, V., Mošić, I., Tarailo, R. (2002): Uticaj bentonita i želatina na bojene materije crnog vina. Poljoprivreda, 390-393:270-277. Stivala, L.A., Savio, M., Carafoli, F., Perruca, P., Bianchi, L., Maga, G., Forti, L., Pagnoni, U.M., Albini, A., Prosperi, E., Vannini, V. (2001): Specific structural determinants are responsible for the antioxidant activity and the cell cycleeffects of resveratrol. Journal of Bioiological Chemistry, 276:22586-22594. Stock, M., Gerstengarbe, F.W., Kartschall, T., Werner, P.C. (2005): Reliability of climate change impact assessments for viticulture. Acta Horticulturae, 689:29- 40. Stredansky, M., Conti, E. (1999): Xanthan production by solid-state fermentation. Process Biochemistry, 34:581-587. Surech, E.R., Ethiraj, S. (1987): Effect of grape mturity on the composition and quality of wines made in India. American Journal of Enology and Viticulture, 38:329- 331. Szymanovski, M., Kryza, M., Smaza, M. (2007): A GIS approach to spatialize selected climatological parameters for wine-growing in Lower Silesia, Poland. Doktorska disertacija 215 Proceedings of International Scientific Confernce “Bioclimatology and natural hazards”, Polana and Detvou, Slovakia, CD. Tabachnick, B., Fidell, L. (2007): Experimental designs using ANOVA. Belmont, CA: Duxbury. Teissedre, P.L., Frankel, E.N., Waterhouse, A.L., Peleg, H., German, J.B. (1996): Inhibition of in vitro human LDL oxidation by phenolic antioxidant from grapes and wines. Journal of Science and Food and Agriculture, 70:55-61. Tesic, D., Woolley, D.J., Hewett, E.W., Martin, D.J. (2002a): Environmental effect on cv ʽCabernet Sauvignonʼ (Vitis Vinifera L.) grown in Hawkes Bay, New Zealand, 1. Phenology and characterization of viticultural environments. Australian Journal of Grape and Wine Research, 8:15-26. Tesic, D., Woolley, E., Hewitt, E., Martin, D.J. (2002b): Environmental effects on cv. ʽCabernet Sauvignonʼ (Vitis vinifera L.) grown in Hawke’s Bay, New Zealand. 2. Development of a site index. Australian Journal of Grape and Wine Research, 8:27-35. This, P., Lacombe, T., Cadle-Davison, M., Owens, C.L. (2007): Wine grape (Vitis vinifera L.) color associates with allelic variation in the domestication gene VvmybA1. Theoretical and Applied Genetics, 114:723-730. Todić, S., Nakalamić, A., Marković, N. (2000): Grape yield and quality of white wines varieties. Journal of Agricultural Sciences, 45(2):101-109. Todorović, N., Petrović, N. (1991): Prilog klimatskoj rejonizaciji sortimenta vinove loze u Srbiji na osnovu ukupnih efektivnih temperatura vazduha. Arhiv za poljoprivredne nauke, 52, 188(1991/4):309-319. Tomana, T., Utsunomiya, N., Kataoka, I. (1979): The effect of environmental temperatures on fruit on ripening on the tree. II. The effect of temperatures around whole vines and clusters on the coloration of ʽKyoho’ grapes. Journal of the Japanese Society for Horticultural Science, 48(3):261-266. Tonietto, J., Carbonneau, A. (1998): Facteurs mésoclimatiques de la typicité du raisin de table de l’A.O.C., ʽMuscat du Ventouxʼ dans le Département de Vaucluse. Progrès Agricole et Viticole, 12:271-279. Doktorska disertacija 216 Tonietto, J. (1999): Les macroclimats viticoles mondiaux et lˊinfluence du mésoclimat sur la typicité de la ʽSyrahʼ et du ʽMuscat de Hambourgʼ dans le sud de la France. Méthodologie de caractérisction. Thése de Doctorat, Agro Motpellier. Tonietto, J., Carbonneau, A. (2000): Système de Classification Climatique Multicritères (C.C.M.) Géoviticole. Proceedings of the 3rd International Symposium. Zonification vitivinicola, Tenerife, Spain, II:1-16. Tonietto, J., Carbonneau, A. (2004): A multicriteria climatic classification system for grape-growing regions worldwide. Agricultural and Forest Meteorology, 124(1/2):81-97. Tošić, I. (2004): Spatial and temporal variability of vinter and summer precipitation over Serbia and Montenegro. Theoretical and Applied Climatology, 77:47-56. Tošić, I., Unkašević, M. (2005): Analysis of precipitation series for Belgrade. Theoretical and Applied Climatology, 80:67-77. Trandafilović, V., Žunić, D. (2009): Uticaj visine stabla na svojstva sorti za obojena vina u Zaječarskom vinogorju. Zbornik naučnih radova, 15(5):113-117. Trangmar, B.B., Yost, R.S., Uehara, G. (1985): Application of geostatistics to spatial studies of soil properties. Advancement in Agronomy, 38:45-94. Valdés, M.E., Moreno, D., Gamero, E., Uriarte, D., Prieto, M.H., Manzano, R., Picon, J., Intrigliolo, D. (2009): Effects of cluster thinning andirrigation amount on water relations, growth, yield and fruit and wine composition of ʽТempranilloʼ grapes in extremadura (Spain). Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 43(2):67-76. Valiente, C., Arrigoni, E., Esteban, R.M., Amado, R. (1995): Grape pomace as a potential food fiber. Journal of Food Sciency, 60:818-820. Valuiko, G.G. (1973): Бихимиа и технологиа красних вин. Пишцеваја промисленост, Москва. Van Der Schrier, G., Horstink, G., Van Den Besselaar, E.J.M., Klein Tank, A.M.G. (2012): ECA&D: A high-resolution dataset for monitoring climate change and effects on viticulture in Europe. Proceedings of the IX th International Terroirs Congress, Dijon-Rejns, France, 1(3):11-14. Van Leeuwen, C., Seguin, G. (1994): Incidences de l , alimentation en eau de la vigne, apreciee par l , etat hydrique du feuillage, sur le developpment de l , appareil Doktorska disertacija 217 vegetatif et la maturation du raisin (Vitis vinifera var. ʽCabernet Francʼ). Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 28:81-110. Van Leeuwen, C., Gaudillère, J.P., Trégoat, O. (2001): Évaluation du régime hydrique de la vigne à partir du rapport isotopique 13C/12C. Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 35(4):195-205. Van Leeuwen, C., Friant, P.H., Choné, X., Tregoat, O., Koundouras, S., Dubourdieu, D. (2004a): The influence of climate, soil and cultivar on terroir. American Journal of Enology and Viticulture, 55(3):207-217. Van Leeuwen, C., Friant, P., Jaeck, M.E., Kuhn, S. (2004b): Hierarchy of the role of climate, soil and cultivar in terroir effect can largely be explained by vine water status. Proceedings of the V th Intrnational Congress on Viticultural Terroir Zoning, Cape Town, South Africa, CD. Van Leeuwen, C., Seguin, G. (2006): The concept of terroir in viticulture. Journal of Wine Research, 17:1-10. Van Leeuwen, C., Bois, B., Pieri, P., Gaudillère, J.P. (2007): Climate as a terroir component. Proceedings of the Congress on climate and viticulture, Zaragoza, 90-98. Van Leeuwen, C., Garnier, C., Agut, C., Baculat, B., Barbeau, G., Besnard, E., Bois, B., Boursiquot, J.M., Chuine, I., Dessup, T., Dufourcq, T., Garcia-Cortazar, I., Marguerit, E., Monamy, C., Koundouras, S., Payan, J.C., Parker, A., Renouf, V., Rodriguez-Lovelle, B., Roby, J.P., Tonietto, J., Trambouze, W. (2008): Heat requirements for grapevine varieties are essential information to adapt plant material in a changing climate. Proceedings of the 7 th International Terroir Congress, Changins, Switzerland, 222-227. Van Leeuwen, C., Bois, B., De Resseguier, L., Pernet, D., Roby, J.P. (2010): New methods and technologies to describe the environment in terroir studies. Proceedings of the VIII th terroir Congress, Soave, Italy, 2:3-13. Van Oldenborgh, G., Drijfhout, S.S., Van Ulden, A., Haarsma, R., Sterl, A., Severijns, C., Hazeleger, W., Dijkstra, H. (2009): Western Europe is warming much faster than expected. Climate of the Past, 5:1-12. Vaudour, E. (2002): The quality of grapes and wine in relation to geography: notions of terroir at various scales. Journal of Wine Research, 13(2):117-141. Doktorska disertacija 218 Vaudour, E., Girard, M.C., Bremond, L.M., Lurton, L. (1998): Caractérisation spatiale et constitution des raisins en AOC Côtes-du-Rhône méridionales (Bassin de Nyons-Valréas). Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, (4):169-182. Ventura, E., Rosso, P., Ardizzoni, E. (2002): Temperature and precipitation trends in Bologna (Italy) from 1952 to 1999. Atmospheric Research, 61:203-214. Vîjan, E.L., Giosanu, D. (2010): The influence of red young wines oxidation on the anthocyanins spectrum. Annals Food Science and Technology. 11(2): 30-34. Villaseca, S.C., Novoa, R.S.A., Muñoz, I.H. (1986): Fenologia y sumas de temperaturas en 24 variedades de vid. Agricultura Técnica, Chile, 46:63-67. Webb, L.B., Whetton, P.H.. Barlow, E.W.R. (2007): Modelled impact of future climate change on the phenology of gapevines in Australia. Australian Journal of Grape and Wine Research, 13:165-175. Webb, L.B., Whetton, P.H., Barlow, E.W.R. (2008): Climate change and wine grape quality in Australia. Climate Research, 36:99-111. Weber, D., Englund, E. (1992): Evaluation and comparison of spatial interpolators. Mathematical Geology, 24(4):381-391. Wenzel, K. (1989): Die selection einer hefemutante zur vermiderung der farbstoffverluste wahrend der rotweinganing. Vitis, 28:111-120. White, M.A., Whalen, P., Jones, G.V. (2009): Land and wine. Nature Geoscience, 2:82- 84. Williams, D.W., Williams, L.E., Barnett, W.W., Kelley, K.M., McKendry, M.V. (1985a): Validation of a model for the growth and development of the ʽThompson Seedlessʼ grapevine. I. Vegetative growth and fruit yield. American Journal of Enology and Viticulture, 36:275-282. Williams, D.W., Andris, H.L., Beede, R.H., Luvisi, D.A., Norton, M.V.K., Williams, L.E. (1985b): Validation of a model for the growth and development of the ʽThompson Seedlessʼ grapevine. II. Phenology. American Journal of Enology and Viticulture, 36:283-289. Winkler, A., Cook, J., Kliewer, W., Lider, L. (1974): General viticulture. University of California press, Berkeley, 710. Doktorska disertacija 219 Wolfe, D.W., Schwartz, M.D., Lakso, A.N., Otsuki, Y., Pool, R.M., Shaulis, N.J. (2005): Climate change and shifts in spring phenology of three horticultural woody perennials in northeastern USA, International Journal of Biometeorology, 49:303-309. Wolpert, J.A., Howell, G.S., Mansfield, T.K. (1983): Sampling ʽVidalʼ blanck grapes I. Effect to training system, pruning severity, shoot origin and cluster thinning on cluster weight and fruit quality. American Yournal of Enology and Viticulture, 34:72-76. www.museumsns/izdanja/pdf/vinari.pdf. www.srbija.travel/destinacije/putevi-vina/istorija-vinogradarstva-i-vinarstva. www.upoznajsrbiju.co.rs/vinarija/vrsacki-vinogradi-18. www.vino.rs/nevidljivi-svet-o-vinu/vinova-loza-i-sorte-vinove-loze. www.vinopedia.rs/?page_id=495. Yamane, T., Jeong, S.T., Goto-Yamamoto, N., Koshiita, Y., Kobayashi, S. (2006): Effects of temperature on anthocyanin biosynthesis in grape berry skins. American Yournal of Enology and Viticulture, 57:54-59. Yang, J., Martinson, E.T., Liu, H.R. (2009): Phytochemical profiles and antioxidant activities of wine grapes. Food Chemistry, 116:332-339. Yilmaz, Y., Toledo, R.T. (2004): Major flavonoids in grape seeds and skins: antioxidant capacity of catechin, epicatechin, and gallic acid. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 52(2):255-260. Yoncheva, T., Spasov, H., Popova, J. (2004): Breeading for yeasts production of red wines. II Balkan symposium of Viticulture and Enology, 232-236. Zafrilla, P., Morillas, J., Mulero, J., Cayuela, J., Martinez-Cacha, A., Pardo, F., Nicolas, J.M.L. (2003): Changes during storage in conventional and ecological wine: Phenolic content and antioxidant activity. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 51:4694-4700. Zandi, S., Ghobakhlou, A., Sallis, P. (2011): Evaluation of spatial interpolation techniques for mapping soil pH. Proceedings of 19 th International Congress on modeling and simulation. Perth, Australia, 1153-1159. Doktorska disertacija 220 Zirojević, T., Jović, S., Čeleketić, D., Petrović, A. (2002): Slobodni radikali i njihov biološki značaj. Zbornik radova VI savetovanja industrije alkoholnih i bezalkoholnih pića i sirćeta, Vrnjačka Banja, 45-54. Zsófi, Z., Barócsi, Z., Balga, I., Szucs, E., Várady, G., Bálo, B. (2010): Terroir aspects of harvest timing in a cool climate wine region: phisiology, berry skin phenolic composition and wine quality. Quaderni de Scienze Viticicole ed Enologiche Universita Torino, 119-122. Zufferey, V., Murisier, F. (2006): Terroirs viticoles vaudois et alimentation hydrique de la vigne. Revue suisse de Viticulture, Arboriculture and Horticulture, 38(5):283- 287. Živković, M., Đorđević, A. (2003): Pedologija. Poljoprivredni fakultet, Beograd. Životić, Lj., Ranković-Vasić, Z., Đorđević, A., Pajić, M., Sivčev, B., Perović, V., Atanacković, Z. (2012a): GIS application in precison viticulture: spatial analysis of soil chemical characteristics in the vineyard with cv. ʽPinot Noirʼ in Serbia. 2 nd Symposium on horticulture in Europe, Angers, France. Book of Abstracts, 63. Životić, Lj., Pajić, M., Ranković-Vasić, Z., Pajić, V., Đorđević, A., Sivčev, B., Atanacković, Z. (2012b): Correlation of grape yield and soil properties in two Sebian locations: a GIS based support technology. I International Workshop on Vineyard Mechanization and Grape and Wine Quality, Piacenza, Italy, 46. Žunić, D. (2003): Vinogradarstvo. Neven, Beograd. Žunić, D., Korać, N., Todić, S., Paprić, Đ., Marković, N., Sivčev, B., Kuljančić, I., Bešlić, Z., Matijašević, S., Vujović, D. (2012): Stanje i uslovi razvoja vinogradarstva Srbije. Zbornik radova i apstrakata 14. Kongresa voćara i vinogradara Srbije sa međunarodnim učešćem, Vrnjačka Banja, 23-28. Doktorska disertacija 221 9. BIOGRAFIJA Mr Zorica (Zvonimir) Ranković-Vasić rođena je u Šapcu. Osnovnu i Srednju poljoprivrednu školu završila je u Koceljevi. Poljoprivredni fakultet u Univerziteta u Beogradu, smer Voćarstvo i vinogradarstvo završila je 1999. godine sa prosečnom ocenom 9,08. Magistarske studije, na grupi za Oplemenjivanje voćaka i vinove loze, završila je 2009. godine. Od 2007. godine zaposlena je na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Beogradu na Katedri za vinogradarstvo. Kao asistent drži vežbe iz predmeta Vinogradarstvo na Odsecima za Hortikulturu i Agroekonomiju na Osnovnim akademskim studijama i vežbe iz predmeta Organska proizvodnja voća i grožđa i Zaštita životne sredine u voćarstvu i vinogradarstvu na Diplomskim akademskim studijama. Sa studentima izvodi radnu praksu i praktičnu obuku. Obavlja i poslove sekretara Katedre za vinogradarstvo. Mr Zorica Ranković-Vasić se u svom radu bavi proučavanjima uticaja agroekoloških činilaca na sorte i klonove vinove loze i istraživanjima iz oblasti organske proizvodnje grožđa. Samostalno ili kao koautor objavila je u poslednje dve godine 35 naučnih radova koji su publikovani na skupovima u zemlji i inostranstvu kao i u naučnim časopisima. Kao koautorski rad sa prof. dr Branislavom Sivčev objavila je „Praktikum iz vinogradarstva“. Učestvovala je na projektima: „WUS Austria MSDP004/2009“, „Organska proizvodnja grozđa i svih proizvoda od vinove loze - TR 20093” i „Zaštita geografskog porekla grožđa i vina - 22/625“. Trenutno je anganžovana na dva naučna projekta Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije: „Istraživanje klimatskih promena i njihovog uticaja na životnu sredinu - praćenje uticaja, adaptacija i ublažavanje - III 43007“ i „Primena novih genotipova i tehnoloških inovacija u cilju unapređenja voćarske i vinogradarske proizvodnje - ТР 31063“. Predsednik je podkomisije za rejonizaciju vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Republike Srbije za Pocersko-Valjevski rejon. Doktorska disertacija 222 10. PRILOZI 10.1. Prilog 1 Izjava o autorstvu Potpisana: Zorica Z. Ranković-Vasić Broj indeksa ili prijave doktorske disertacije: 1264 Izjavljujem Da je doktorska disertacija pod naslovom: „Uticaj ekološkog potencijala lokaliteta na biološka i antioksidativna svojstva sorte vinove loze Burgundac crni (Vitis vinifera L.)“  rezultat sopstvenog istraživačkog rada,  da predložena doktorska disertacija u celini ni u delovima nije bila predložena za dobijanje bilo koje diplome prema studijskim programima drugih visokoškolskih ustanova,  da su rezultati korektno navedeni i  da nisam kršila autorska prava i koristila intelektualnu svojinu drugih lica U Beogradu, 01.05.2013. Potpis doktoranda Doktorska disertacija 223 10.2. Prilog 2 Izjava o istovetnosti štampane i elektronske verzije doktorske disertacije Ime i prezime autora: Zorica Z. Ranković-Vasić Broj indeksa ili prijave doktorske disertacije: 1264 Studijski program: Vinogradarstvo Naslov doktorske disertacije: „Uticaj ekološkog potencijala lokaliteta na biološka i antioksidativna svojstva sorte vinove loze Burgundac crni (Vitis vinifera L.)“ Mentor: Prof. dr Slavica Todić Potpisana: Zorica Z. Ranković-Vasić Izjavljujem da je štampana verzija moje doktorske disertacije istovetna elektronskoj verziji koju sam predala za objavljivanje na portalu Digitalnog repozitorijuma Univerziteta u Beogradu. Dozvoljavam da se objave moji lični podaci vezani za dobijanje akademskog zvanja doktora nauka, kao što su ime i prezime, godina i mesto rođenja i datum odbrane rada. Ovi lični podaci mogu se objaviti na mrežnim stranicama digitalne biblioteke, u elektronskom katalogu i u publikacijama Univerziteta u Beogradu. U Beogradu, 01.05.2013. Potpis doktoranda Doktorska disertacija 224 10.3. Prilog 3 Izjava o korišćenju Ovlašćujem Univerzitetsku biblioteku „Svetozar Marković“ da u Digitalni repozitorijum Univerziteta u Beogradu unese moju doktrosku disertaciju pod naslovom: „Uticaj ekološkog potencijala lokaliteta na biološka i antioksidativna svojstva sorte vinove loze Burgundac crni (Vitis vinifera L.)“, koja je moje autorsko delo. Disertaciju sa svim prilozima predala sam u elektronskom formatu pogodnom za trajno arhiviranje. Moju doktorsku disertaciju pohranjenu u Digitalni repozitorijum Univerziteta u Beogradu mogu da koriste svi koji poštuju odredbe sadržane u odabranom tipu licence kreativne zajednice (Creative Commons) za koju sam se odlučila. 1. Autorstvo 2. Autorstvo - nekomercijalno 3. Autorstvo - nekomercijalno - bez prerade 4. Autorstvo - nekomercijalno - deliti pod istim uslovima 5. Autorstvo - bez prerade 6. Autorstvo - deliti pod istim uslovima U Beogradu, 01.05.2013. Potpis doktoranda