UNIVERZITET U BEOGRADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET Goran G. Andrić OSETLJIVOST POPULACIJA KESTENJASTOG BRAŠNARA, Tribolium castaneum (Herbst) (Coleoptera: Tenebrionidae) NA SINTETISANE I PRIRODNE INSEKTICIDE U INTERAKCIJI SA EFEKTIMA EKSTREMNE TEMPERATURE doktorska disertacija Beograd, 2012 UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF AGRICULTURE Goran G. Andrić SUSCEPTIBILITY OF RED FLOUR BEETLE, Tribolium castaneum (Herbst) (Coleoptera: Tenebrionidae) POPULATIONS TO SYNTHETIC AND NATURAL INSECTICIDES IN INTERACTION WITH EFFECTS OF EXTREME TEMPERATURE Doctoral Dissertation Belgrade, 2012 Mentor Dr Ibrahim Elezović, redovni profesor, Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet Članovi Komisije Dr Petar Kljajić, viši naučni saradnik, Institut za pesticide i zaštitu životne sredine, Beograd Dr Radoslava Spasić, redovni profesor, Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet Dr Dušanka Inđić, redovni profesor, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet Dr Radmila Almaši, redovni profesor, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet Datum odbrane doktorske disertacije:                               Ova doktorska disertacija urađena je u laboratorijama Instituta za pesticide i zaštitu životne sredine u Zemunu. Najiskrenije se zahvaljujem mentoru prof. dr Ibrahimu Elezoviću, na stalnom podsticanju, dragocenoj pomoći i korisnim sugestijama tokom izrade ove disertacije. Posebno se zahvaljujem dr Petru Kljajiću, višem naučnom saradniku Instituta za pesticide i zaštitu životne sredine, na nesebičnoj pomoći i usmeravanju u svim fazama izrade ove disertacije, kao i na ukazanom poverenju i izuzetnoj posvećenosti mom naučnoistraživačkom radu. Veoma sam zahvalan prof. dr Radoslavi Spasić, prof. dr Dušanki Inđić, i prof. dr Radmili Almaši, na korisnim savetima i primedbama pri pisanju rada. Najtoplije se zahvaljujem Jeleni Drči na stalnoj brizi oko gajenja insekata i na velikoj pomoći tokom postavljanja eksperimenata i očitavanja rezultata. Najsrdačnije se zahvaljujem na pomoći koleginici Marijani Pražić Golić. Iskreno se zahvaljujem dr Milanu Adamoviću, naučnom savetniku Instituta za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina, na pribavljanju, pripremi i karakterizaciji inertnih prašiva. Zahvaljujem se Veljku Mrđenu, Životi Viškoviću, Ivanu Kočeviću i Višeslavu Jovanoviću koji su mi pomogli u prikupljanju populacija kestenjastog brašnara i time omogućili realizaciju predviđenog programa disertacije. Mojim najdražim, majci Draginji, supruzi Dragani i sinu Vukoti, zahvaljujem se što su svojom velikom ljubavlju, pažnjom i razumevanjem učinili da istrajem. U znak zahvalnosti za sve napore koje je učinila za mene tokom čitavog školovanja, ovu disertaciju posvećujem mojoj majci Draginji.                                Autor UDK: 632.951:66-978 Tribolium castaneum (043.3) Osetljivost populacija kestenjastog brašnara, Tribolium castaneum (Herbst)   (Coleoptera: Tenebrionidae) na sintetisane i prirodne insekticide u interakciji sa   efektima ekstremne temperature    Rezime    Ispitivana je toksičnost sintetisanih (kontaktnih) insekticida za adulte laboratorijske populacije Tribolium castaneum i osetljivost/rezistentnost populacija iz različitih skladišnih objekata. Parametri toksičnosti (LD parametri i ld-p linije) su utvrđivani posle mikroaplikacije insekticida: dihlorvosa, malationa, pirimifos-metila, hlorpirifos-metila, deltametrina i bifentrina i posle aplikacije insekticidnih preparata: malationa, pirimifos-metila, hlorpirifos-metila, deltametrina sa piperonil butoksidom, bifentrina, tiametoksama, spinosada i abamektina na pšenici u zrnu. Utvrđivani su efekti prirodnih insekticida (inertnih prašiva) na bazi zeolita (Prirodni zeolit, Prirodni zeolit fine granulacije, Modifikovani prirodni zeolit) i diatomejske zemlje (DZ S-1, DZ S-2, Protect-It) pri različitm vlažnostima vazduha na adulte T. castaneum iz laboratorijske i populacija sa promenjenom osetljivošću na insekticide. Utvrđivani su efekti ekstremene temperature od 50°C izlaganjem adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije i rezistentnih populacija u brašnu i pšenici u zrnu. U interakciji sa subletalnim ekspozicijama (LT25 i LT50) na 50°C u pšenici u zrnu, utvrđivani su efekti LD50 sintetisanih insekticida i inertnih prašiva (0,25 i 0,5 g/kg). Mikroaplikacijom je utvrđeno da je deltametrin najtoksičniji insekticid za laboratorijsku populaciju, te populacije Nikinci i Jakovo. Za T. castaneum iz Nikinaca selekcionisane pirimifos- metilom najtoksičniji insekticid je hlorpirifos-metil, a za selekcionisane deltametrinom, pirimifos- metil. Malation je kod svih populacija ispoljio najslabiju toksičnost, a kod sedam od 12 populacija diskriminativna doza ovog insekticida je prouzrokovala smrtnost <85%. U pšenici u zrnu za adulte iz laboratorijske populacije, Jakova i Nikinaca selekcionisanih deltametrinom najtoksičniji insekticid je tiametoksam, a za adulte iz Nikinaca i Nikinaca selekcionisanih pirimifos-metilom, deltametrin sa piperonil butoksidom. Populacija Jakovo je razvila rezistentnost na malation, a populacija iz Nikinaca pored malationa ispoljava i rezistentnost na tiametoksam i abamektin. Efikasnost inertnih prašiva zavisi od relativne vlažnosti vazduha i osobina prašiva (sadržaja SiO2 i veličine čestica). Utvrđen je značajan insekticidni potencijal prašiva DZ S-1, DZ S-2 i Prirodni zeolit, dok je preparat Protect-It značajno efikasniji. Visoku efikasnost i redukciju potomstva prašiva su postigla posle 21 dana izlaganja. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u osetljivosti na diatomejsku zemlju između laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Kikinde koje ispoljavaju promenjenu osetljivost na malation. Nisu utvrđene značajne razlike u delovanju ekstremne temperature 50°C u brašnu i pšenici u zrnu za brašnare iz testiranih populacija. Sintetisani insekticidi značajno povećavaju efikasnost u interakciji sa 50°C, a najveći uticaj interakcije je utvrđen kod bifentrina, dok je kod tiametoksama i abamektina utvrđen najmanji uticaj. Preparat diatomejske zemlje značajno povećava efikasnost u interakciji sa 50°C, dok je kod drugih prašiva utvrđen slab uticaj interakcije na efikasnost. Ključne reči: T. castaneum, sintetisani insekticidi, prirodni insekticidi, osetljivost/rezistentnost, efekti, ekstremna temperatura 50°C Naučna oblast: biotehničke nauke Uža naučna oblast: fitofarmacija UDC: 632.951:66-978 Tribolium castaneum (043.3) Susceptibility of red flour beetle, Tribolium castaneum (Herbst) (Coleoptera: Tenebrionidae) populations to synthetic and natural insecticides in interaction with effects of extreme temperature Abstract Toxicity of synthetic (contact) insecticides against adults of laboratory population of Tribolium castaneum and susceptibility/resistance of the populations from different storage facilities was studied. Toxicity parameters (LD parameters and ld-p lines) were determined after microapplication of the following insecticides: dichlorvos, malathion, pirimiphos-methyl, chlorpyrifos-methyl, deltamethrin and bifenthrin and after application of insecticide products: malathion, pirimiphos-methyl, chlorpyrifos-methyl, deltamethrin with piperonyl butoxide, bifenthrin, thiamethoxam, spinosad and abamectin on wheat grain. Effects of natural insecticides (inert dust) based on zeolites (Natural zeolite, Fine granulated natural zeolite, Modified natural zeolite) and diatomaceous earth (DE S-1, DE S-2, Protect-It) against T. castaneum adults from laboratory population and populations with altered susceptibility to contact insecticides at different air humidity, were also determined. Effects of extreme temperature of 50°C were evaluated by exposure of T. castaneum from laboratory population and resistant populations in flour and wheat grain. In interaction with sublethal exposures (LT25 and LT50) at 50°C in wheat grain, effects of LD50 of synthetic insecticides and inert dusts (0,25 and 0,5 g/kg) were established. Using microapplication, it was found that deltamethrin is the most toxic insecticide to laboratory population, and populations from Nikinci and Jakovo. The most toxic insecticide to T. castaneum populations from Nikinci selected with pirimiphos-methyl, was chlorpyrifos-methyl and to populations selected with deltamethrin, it was pirimiphos-methyl. In all populations, malathion expressed the lowest toxicity, and in seven out of 12 populations, discriminative dose of this insecticide caused mortality <85%. The most toxic insecticide in wheat grain to adults from laboratory and populations from Jakovo and Nikinci selected with deltamethrin was thiamethoxam, and to adults from Nikinci and adults from Nikinci selected with pirimiphos-methyl, it was deltamethrin with piperonyl butoxide. Population from Jakovo developed resistance to malathion while population from Nikinci, besides to malathion, showed resistance to thiamethoxam and abamectin. Efficacy of inert dusts depends on relative air humidity and dust properties (SiO2 content and particle size). A notable insecticidal potential of the dusts DE S-1, DE S-2 and Natural zeolite was found, while the product Protect-It had significantly higher efficacy. High efficacy and progeny reduction were obtained after 21-day exposure to inert dusts. No statistically significant differences in susceptibility to diatomaceous earth were found between laboratory population and populations from Nikinci and Kikinda which expressed altered susceptibility to malathion. No statistically significant differences were found for effect of extreme temperature of 50°C in flour and wheat grain on T. castaneum from tested populations. Efficacy of synthetic insecticides was significantly increased in interaction with 50°C, and the strongest effect of interaction was established for bifenthrin, while for thiamethoxam and abamectin the effect was the weakest. Efficacy of diatomaceus earth product was significantly increased in interaction with 50°C, while weak impact of interaction on efficacy of other dusts was observed. Keywords: T. castaneum, synthetic insecticides, natural insecticides, susceptibility/resistance, effects, extreme temperature 50°C Scientific field: biotechnological sciences Areas of expertise: phytopharmacy SADRŽAJ: 1. UVOD.................................................................................................................................1 2. PREGLED LITERATURE ................................................................................................4 2.1. Osetljivost/rezistentnost skladišnih insekata na sintetisane i prirodne insekticide.....4 2.2. Efekti ekstremnih temperatura u interakciji sa sintetisanim i prirodnim insekticidima na skladišne insekte ...........................................................15 3. MATERIJAL I METODE RADA....................................................................................20 3.1. Testirane populacije Tribolium castaneum...............................................................20 3.2. Sintetisani i prirodni insekticidi korišćeni u eksperimentu.......................................20 3.3. Utvrđivanje toksičnosti sintetisanih insekticida .......................................................24 3.4. Utvrđivanje efekata prirodnih insekticida.................................................................27 3.5. Utvrđivanje efekata sintetisanih i prirodnih insekticida u interakciji sa ekstremnom temperaturom 50°C ..............................................................................28 3.6. Obrada podataka. ......................................................................................................31 4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA.......................................................................................32 4.1. Toksičnost sintetisanih insekticida posle mikroaplikacije........................................32 4.2. Toksičnost sintetisanih insekticida posle aplikacije na pšenicu u zrnu ....................38 4.3. Efekti prirodnih insekticida na adulte T. castaneum.................................................47 4.3.1. Efekti prirodnog zeolita i diatomejske zemlje u uslovima niže relativne vlažnosti vazduha .....................................................................47 4.3.2. i diatomejske zemlje uEfekti prirodnog zeolita uslovima povišene relativne vlažnosti vazduha..............................................................49 4.3.3. Efekti diatomejske zemlje na populacije T. castaneum sa različitom osetljivošću na sintetisane insekticide.............................................................51 4.4. Efekti sintetisanih i prirodnih insekticida u interakciji sa ekstremnom temperaturom 50°C na adulte T. castaneum ............................................................59 4.4.1. Efekti temperature 50°C na adulte izlagane u brašnu i pšenici u zrnu ...........59 4.4.2. Efekti sintetisanih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C na adulte T. castaneum ...................................................................................................61 4.4.3. Efekti prirodnih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C na adulte T. castaneum ...................................................................................................65 5. DISKUSIJA......................................................................................................................70 5.1. Osetljivost/rezistentnost T. castaneum na sintetisane insekticide posle mikroaplikacije ................................................................................................70 5.2. Osetljivost/rezistentnost T. castaneum na sintetisane insekticide posle aplikacije na pšenicu u zrnu ............................................................................72 5.3. Efekti prirodnih insekticida na adulte T. castaneum.................................................77 5.4. Efekti ekstremne temperature 50°C na adulte T. castaneum ....................................82 5.5. Efekti sintetisanih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C na adulte T. castaneum .............................................................................................................84 5.6. Efekti prirodnih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C na adulte T. castaneum .............................................................................................................87 6. ZAKLJUČCI ....................................................................................................................90 7. LITERATURA .................................................................................................................92 8. PRILOZI ........................................................................................................................104 9. BIOGRAFIJA AUTORA ...............................................................................................119   1 1. UVOD Osnovni zadatak svih koji su uključeni u posao skladištenja žita i drugih biljnih proizvoda je očuvanje kvaliteta i vrednosti robe, a težište upravljanja je premešteno sa proizvodnje na preradu i čuvanje proizvoda koje će konzumirati potrošači, gde se bezbednost hrane nameće kao najviši zahtev koji treba ispuniti (Reed, 2006; Kljajić i Andrić, 2010). Sa ciljem ostvarivanja ovih zadataka, savremena zaštita uskladištenih proizvoda je u potpunosti orijentisana na primenu koncepta integralne zaštite od štetočina (Integrated Pest Management – IPM). Ovaj koncept podrazumeva monitoring prisustva štetnih insekata i poznavanje njihove biologije, prirodnih neprijatelja, zatim unapređenje mera higijene, tehnologije skladištenja, ali i uravnoteženu primenu sintetisanih insekticida, gde se posebno ističe značaj primene prirodnih insekticida (inertnih prašiva) i ekstremnih temperatura, kao alternativu dominirajućoj primeni sintetisanih insekticida (Hagstrum i Flin, 1996; Reichmuth, 1996; Kljajić, 2008). Kestenjasti brašnar, Tribolium castaneum (Herbst), pripada familiji tzv. mrkih buba, Tenebrionidae, i redu tvrdokrilaca, Coleoptera. Kosmopolitska je vrsta i jedna od najzastupljenijih u skladištima u svetu, posebno u mlinovima, koja u povoljnim uslovima (npr. tropskim) ima najbrže razviće (Ress, 1996, 2004). U Srbiji je kestenjasti brašnar široko rasprostranjen, tako da se može naći u skladištima, silosima, mlinovima i magacinima brašna, kao i u pogonima za proizvodnju hrane (Almaši, 2008). Kestenjasti brašnar se svrstava u sekundarne štetočine jer generalno ne može da ošteti cela zrna, mada u uslovima visoke vlažnosti supstrata može pričiniti značajne štete i na celim zrnima (Hill, 1990). Masovna pojava i velike štete od kestenjastog brašnara su kod nas zabeležene 60-ih godina prošlog veka na uskladištenom suncokretu (Stojanović, 1972). Kontaktni insekticidi se koriste za tretman skladišnog prostora i/ili direktan tretman proizvoda obezbeđujući dugotrajnu zaštitu od skladišnih insekata, uključujući i T. castaneum. Iako se izbor insekticida za ovu namenu vremenom menjao, i danas se u svetu najviše koriste jedinjenja iz grupe organofosfata i piretroida (White i Leesch, 1996; Tomlin 2009), a u Srbiji je za ovu namenu registrovano 12 preparata na bazi četiri aktivne materije: dihlorvos, malation, pirimifos-metil i deltametrin (Kljajić, 2008; Janjić i Elezović, 2010). Poznato je da je promenjena osetljivost/rezistentnost skladišnih insekata na kontaktne insekticide najznačajniji ograničavajući faktor njihove primene, jer se pored izostanka efekata   2 suzbijanja povećavaju količine primene što dovodi do negativnog uticaja na kvalitet hrane, zdravlje ljudi i životnu sredinu (Subramanyam i Hagstrum, 1996; Kljajić i Perić, 2005). Osim rezultata koje su publikovali Kljajić i Perić (2006, 2007) o rezistentnosti Sitophilus granarius (L.) na kontaktne insekticide, skoro i da nema podataka za druge skladišne insekte na prostoru bivše Jugoslavije. Ovde je važno istaći da je na osnovu analize koju je 1987. godine objavio Akcioni komitet za rezistentnost na insekticide i akaricide (IRAC) po potencijalu razvoja rezistentnosti na organohlorovane, organofosfatne insekticide i fosfin, T. castaneum svrstan u prvu kategoriju (Perić, 1990). Jedan od načina upravljanja problemom rezistentnosti skladišnih insekata na insekticide je uvođenje u primenu novih insekticida sa drugačijim mehanizmima delovanja. Istraživanja su pokazala da su u poređenju sa do sada korišćenim insekticidima neonikotinoid tiametoksam i sintetisani prirodni insekticidi spinosad i abamektin, dovoljno efektivni (Fang i sar., 2002; Arthur i sar., 2004; Daglish i Nayak, 2006; Kavallieratos i sar., 2009). Pored ispitivanja efekata novih insekticida, u svetu se poslednjih godina intenzivno ispituju i potencijali različitih alternativnih mera i metoda suzbijanja skladišnih insekata, među kojima najveći praktičan značaj imaju prirodni insekticidi, odnosno inertna prašiva i ekstremne temperature (visoke i niske), jer u odnosu na sintetisane insekticide imaju potpuno drugačiji način delovanja. Prašiva, kao što su diatomejska zemlja (DZ) i zeolit, su prirodni materijali koji u različitim uslovima ispoljavaju veći ili manji insekticidni potencijal, imaju povoljne toksikološke i ekotoksikološke krakteristike i neznatno utiču na kvalitet tretiranih proizvoda. Od svih prašiva kao prirodnih insekticida DZ za sada ima najveći značaj i praktično se primenjuje u velikom broju zemalja, dok u Srbiji za ove namene nije registrovan nijedan preparat (Ebeling, 1971; Fields i Muir 1996; Golob, 1997; Korunić, 1997, 1998; Subramanyam i Roesli, 2000; Kljajić, 2008; Kljajić i sar., 2010). Važno je istaći da rezultati poslednjih istraživanja pokazuju da prirodni zeolit i DZ iz Srbije ispoljavaju značajan insekticidni potencijal na više vrsta skladišnih insekata, uključujući i kestenjastog brašnara (Kljajić i sar., 2009, 2011; Andrić i sar., 2012). Od ekstremnih temperatura danas se najviše koristi temperatura 50°C, jer je konstatovano da je visokoefektivna za insekte pri kratkim intervalima izlaganja, da ne oštećuje tretirane proizvode i da se njenom primenom postiže najpovoljniji odnos utrošene energije i ostvarene efikasnosti. Danas, u svetu, uduvavanje toplog vazduha temperature 50°C najveću primenu ima u mlinovima i skladištima brašna (Fields, 1992; Beckett i Morton, 2003;   3 Mahroof i sar., 2003a, 2003b; Arthur, 2006). Poslednjih godina značajna pažnja se posvećuje mogućnostima primene visokih temperatura u interakciji sa kontaktnim insekticidima (Arthur i Dowdy, 2003; Wijayaratne i sar., 2010) i inertnim prašivima (Dowdy, 1999; Dowdy i Fields, 2002), kao značajno efikasnijom i jeftinijom merom u odnosu na njihove pojedinače efekte. Cilj istraživanja u ovom radu je da se mikroaplikacijom insekticida i aplikacijom na pšenicu u zrnu utvrde parametri toksičnost (LD parametri i ld-p linije) za adulte laboratorijske populacije i nivoi osetljivosti/rezistentnosti prikupljenih populacija kestenjastog brašnara iz skladišta u Srbiji. Ispitivanjem efekata prirodnog zeolita i diatomejske zemlje poreklom iz Srbije i poređenjem sa efektima preparata na bazi diatomejske zemlje, cilj je da se utvrdi njihov insekticidni potencijal i mogućnost praktične primene. Takođe, namera je da se ispitaju i efekti temperature 50°C, primenjene samostalno ili u interakciji sa insekticidima za različite populacije kestenjastog brašnara. Sagledavanjem svih dobijenih rezultata će se dobiti neophodna saznanja o optimizaciji primene sintetisanih i mogućoj upotrebi novih, prirodnih, insekticida, kao važnih mera za ublažavanje problema rezistentnosti i unapređenje kvaliteta i bezbednosti hrane.   4 2. PREGLED LITERATURE 2.1. Osetljivost/rezistentnost skladišnih insekata na sintetisane i prirodne insekticide Generalno, rezistentnost je urođena sposobnost određenog broja jedinki neke vrste da preživi dozu neke supstance koja je letalna za većinu jedinki iz normalno osetljive populacije. Kod insekata u jednoj populaciji najveći broj jedinki (≥ 95%) je osetljiv na insekticide, dok samo nekoliko jedinki ima gen za rezistentnost. Jedinke koje prežive tretman insekticidima ukrštaju se sa drugim rezistentnim ili osetljivim jedinkama, što rezultira stvaranjem različitih varijanti genotipa od potpuno osetljivih SS (homozigotni osetljivi genotip) do potpuno rezistentnih RR (homozigotni rezistentni genotip) ili njihovih kombinacija RS i SR (heterozigotni rezistentni genotip). Relativni odnos RR, RS i SS genotipova u populaciji insekata zavisi od selekcionog pritiska primenjenih insekticida, koji u funkciji vremena smanjuju procenat SS genotipa i dovode do potpune dominacije RS i RR genotipova (Subramanyam i Hagstrum, 1996). Perić (1987) je istakao da je za sprečavanje i usporavanje razvoja rezistentnosti štetnih insekata na insekticide važno poznavanje genetskih i fiziološko-biohemijskih osnova rezistentnosi, uloge ekoloških faktora i posebno značaja izbora i pravilne primene insekticida. Subramanyam i Hagstrum (1996) su izdvojili nekoliko mehanizama pomoću kojih rezistentni insekti detoksikuju insekticide. Kod organofosfata detoksikacija se odvija aktiviranjem enzima multifunkcionalnih oksidaza, hidrolaza i transferaza. Multifunkcionalne oksidaze takođe učestvuju u detoksikaciji piretroida i karbamata. S druge strane, smanjena penetracija i transport insekticida do mesta delovanja, neosetljivost mesta delovanja i ekskrecija utiču na razvoj rezistentnosti. Promene u ponašanju insekata izazvane primenom insekticida takođe utiču na razvoj rezistentnosti Krajem 60-ih godina prošlog veka, samo nekoliko godina od uvođenja malationa u primenu, objavljeni su prvi rezultati o promeni osetljivosti T. castaneum na ovaj insekticid i do tada intenzivno korišćen lindan u Australiji, jugoistočnoj Aziji, zemljama podsaharske Afrike i Velikoj Britaniji (Champ i Campbell-Brown, 1969; Dyte i Blackman, 1970; Bhatia i Pradhan, 1971). Speirs i Zettler (1969) su pratili razvoj rezistentnosti kod populacija T. castaneum na malation i posle četiri godine primene malationa konstatovali 8,8 puta viši nivo rezistentnosti u odnosu na početak istraživanja. Uviđajući značaj i negativne posledice koje iz   5 toga proizilaze, FAO je na nivou sveta tokom 1972. i 1973. godine finansirao projekat za utvrđivanje rezistentnosti skladišnih insekata. Prema podacima prezentovanim u toj studiji kod 87% ispitivanih populacija T. castaneum je utvrđena promenjena osetljivost na malation (Champ i Dyte, 1976). Loyd i Ruczkowski (1980) su topikalnom aplikacijom utvrđivali toksičnost permetrina i osam sintetisanih piretroida kod tri populacije T. castaneum (laboratorijska, rezistentna na malation i rezistentna na više organofosfata). Populacija rezistentna na malation nije pokazivala ukrštenu rezistentnost na piretroide. Međutim, jedinke iz populacije rezistentne na više organofosfata ispoljile su ukrštenu rezistentnost na piretrin (FR=34,0) i sintetisane piretroide resmetrin (FR=2,2), bioresmetrin (FR=3,3) i fenotrin (FR=4,0). U cilju povećanja preciznosti rezultata autori predlažu da se ocena toksičnosti piretroida vrši posle 15-20 dana, jer su tek tada letalni efekti stabilni, a jedinke iz knockdown-a se oporave ili uginu. Haliscak i Beeman (1983) su aplikacijom diskriminativnih doza malationa na filter papir utvrđivali status rezistentnosti kod 100 populacija skladišnih tvrdokrilaca prikupljenih iz individualnih skladišta žita u SAD. Od 36 testiranih populacija T. castaneum, 31 je bila rezistentna na ovo jedinjenje. Kod 15 populacija kod kojih je utvrđena smrtnost u rasponu 0- 62% urađena je jedna selekcija sa diskriminativnom dozom malationa, posle čega je kod 14 populacija FR bio >20, a kod jedne populacije >83. Utvrđena rezistentnost na malation kod T. castaneum je specifična, jer je dodavanjem sinergiste trifenilfosfata kod većine populacija diskriminativna doza malationa prouzrokovala smrtnost 100%. Halliday i sar. (1988) su metodom mikroaplikacije ispitivali efekte diskriminativnih doza malationa, dihlorvosa, pirimifos-metila, hlorpirifos-metila i sinergizovanog piretrina kod više populacija T. castaneum prikupljenih iz skladišnih objekata sa kikirikijem u Džordžiji i Alabami. Kod 12 od 15 ispitivanih populacija diskriminativna doza malationa je prouzrokovala smrtnost <10%, dok su diskriminativne doze pirimifos-metila i sinergizovanog piretrina prouzrokovale smrtnost u rasponu 95-100%, a hlorpirifos-metila 100%. Dihlorvos je prouzrokovao smrtnost u rasponu 94-100%, osim kod jedne populacije gde je prouzrokovao 66%. Rezultati su pokazali da je kod testiranih populacija izražena visoka rezistentnost na malation i kod jedne populacije na dihlorvos. Aplikacijom malationa sa sinergistima ostvarena je 100% smrtnost kod svih rezistentnih populacija, što ukazuje da je u pitanju specifična rezistentnost na malation i da su za njegovu detoksikaciju odgovorani enzimi karboksilesteraze.   6 Subramanyam i sar. (1989) su na filter papiru pomoću diskriminativnih doza malationa, pirimifos-metila i hlorpirifos-metila ispitivali osetljivost populacija T. castaneum i Oryazephilus surinamensis (L.), prikupljenih iz skladišta ječma u Minesoti. Kod svih testiranih populacija T. castaneum je utvrđena rezistentnost na malation, koja nije bila ukrštena sa pirimifos-metilom i hlorpirifos-metilom. Slične konstatacije su izneli i Zettler i Cuperus (1990), koji su mikroaplikacijom diskriminativnih doza malationa i hlorpirifos- metila kod svih testiranih populacija T. castaneum iz skladišta pšenice u Oklahomi utvrdili rezistentnost na malation koja nije bila ukrštena sa hlorpirifos-metilom. Collins (1990) je posle 26 dana od aplikacije vodenih razblaženja insekticida na pšenicu u zrnu utvrđivao parametre toksičnosti šest organofosfata i piretroida i jednog karbamata kod tri populacije T. castaneum. Kod populacije koja je više godina selekcionisana sa ciflutrinom (α-CN piretroid) dodavanjem 2 mg/kg supstrata utvrđena je multirezistentnost. Najveći nivoi rezistentnosti su utvrđeni za α-CN piretroide ciflutin, cihalotrin, cipermetrin i deltamtrin (270, 310, 130 i 950), dok je nivo rezistentnosti na permetrin bio dosta manji (21). Kod jedinki ove populacije faktori rezistentnosti na organofosfate su bili značajno manji, u rasponu 1,7-8,2, osim za malation gde je faktor rezistentnosti iznosio 15. Dodavanjem sinergista piperonil butoksida faktori rezistentnosti za ove piretroide su bili i dalje visoki, pa je za suzbijanje ove populacije predloženo korišćenje organofosfata, osim malationa i fenitrotiona. Zettler (1991) je mikroaplikacijom diskriminativnih doza testirao osetljivost populacija T. castaneum i Tribolium confusum Jacquelin du Val, prikupljenih iz mlinova u SAD, na malation, dihlorvos, hlorpirifos-metil, sinergizovani piretrin i resmetrin. Od 28 testiranih populacija T. castaneum, 93% je bilo rezistentno na malation, 64% na dihlorvos, 36% na hlorpirifos-metil, a nije utvrđena rezistentnost na piretroide piretrin i resmetrin. Generalno, kod T. castaneum je utvrđena značajno viša rezistentnost nego kod T. confusum, a dobijene vrednosti letalnih efekata ukazuju da se u ispitivanim regionima malation ne može koristiti za suzbijanje brašnara. Arthur i Zetller (1991) su ispitivali efekte diskriminativne doze malationa metodom mikroaplikacije i rezidualnost malationa na metalu i drvetu kod osetljivih i rezistentnih populacija T. castaneum i T. confusum. Već posle sedam dana je kod svih rezistentnih populacija T. castaneum utvrđena niska efikasnost malationa, i zaključeno je da ne postoji korelaciona zavisnost između diskriminativnih doza i rezidualnih efekata. U kasnijim   7 istraživanjima Zetller i Arthur (1997) su mikroaplikacijom ispitivali osetljivost 14 populacija T. castaneum i 10 populacija T. confusum iz mlinova na malation i dihlorvos, i utvrdili rezistentnost svih populacija T. castaneum na dihlorvos i, posebno, na malation (najveći faktor rezistentnosti FR=29081). Na osnovu dobijenih rezultata ovi istraživači su zaključili da postoji pozitivna korelacija između preživljavanja insekata izlaganih diskriminativnim dozama insekticida i dobijenih letalnih parametara. Sa ciljem predviđanja daljeg razvoja rezistentnosti u praktičnim uslovima Brown i Payne (1988) predlažu selekciju insekticidima u laboratrijskim uslovima kod prikupljenih populacija insekata. Ovi autori predlažu selekciju sa dozom koja prouzrokuje smrtnost ≥80% u trajanju od šest generacija kako bi se izdvojili geni rezistentosti. Međutim, u zavisnosti od genetskog potencijala prikupljenih populacija insekata dovoljne su i tri selekcije ili jedna ovakva selekcija da se uoče promene u toksičnosti insekticida. Kljajić i Perić (2007) su kod prikupljenih populacija S. granarius utvrđivali toksičnost šest kontaktnih insekticida posle selekcije pirimifos-metilom i deltametrinom. Kod žižaka iz Apatina posle tri selekcije sa LD50 deltametrina na nivou LD50 i LD95 značajno su povećani faktori rezistentnosti na ovaj insekticid sa početnih 7,0 i 7,3 na 32,1 i 51,9. Kod žižaka iz Luke Beograd samo jedna selekcija sa LD70 pirimifos-metila nije značajno uticala na promenu toksičnosti pirimifos-metila, ali je uslovila značajno manju osetljivost na deltametrin sa FR 5,8 i 5,0 (na nivou LD50 i LD95) pre selekcije na FR 18,8 i 15,2 posle selekcije, što je pokazatelj ukrštene rezistentnosti između ovih jedinjenja. Poređenjem biološkog potencijala (fekunditet i vreme razvića) kod osetljive, rezistentne na malation i hibridne (ukrštene) populacije T. castaneum, Haubruge i Arnaud (2001) su konstatovali 8-23% veći biološki potencijal kod rezistentne populacije. Utvrđeno je da selekcija malationom tokom 10 generacija i mehanizam rezistentnosti ne utiče negativno na fitnes karakteristike. Autori su zaključili da je rezistentnost na malation veoma stabilna uzimajući u obzir „genetsku prošlost" i biološki potencijal i da je prisutna kod većine populacija T. castaneum u svetu. White i Leesch (1996) ukazuju da se u svetu od sintetisanih insekticida za suzbijanje skladišnih insekata najviše koriste jedinjenja iz grupa organofosfata i piretroida i da se, u zavisnosti od potreba neke zemlje, pre svega tržišta, vrši odabir aktivnih materija za primenu. Poslednji podaci (Tomlin, 2009) takođe potvrđuju ovu konstataciju. S obzirom da su u primeni uglavnom jedinjenja iz ovih grupa i u uslovima praktične primene se odvija jedan   8 oblik selekcije. Poseban problem može da predstavlja razvoj multirezistentnih populacija skladišnih insekata, na šta upozoravaju i rezultati Kljajića i Perića (2007). Sa ciljem da se proširi izbor jedinjenja iz različitih grupa insekticida, kao i da se prevaziđu problemi u primeni organofosfata i piretroida, poslednjih godina se sve više ispitivaju efekti novijih sintetisanih insekticida kao što su, na primer, jedinjenja iz grupe neonikotinoida (tiametoksam i imidakloprid), kao i sintetisanih prirodnih insekticida spinosada i abamektina (Arthur i sar., 2004; Subramanyam, 2006; Kljajić, 2008; Kavallieratos i sar., 2009; Andrić i sar., 2011). Prve obimnije rezultate o efektima nenikotinoida (tiametoksama) na skladišne insekte saopštili su Arthur i sar. (2004). Ovi istraživači su utvrdili da je posle tri dana izlaganja najveća efikasnost timaetoksama u kukuruzu kod Sitophilus zeamais (Motsch.), a u pšenici kod Rhyzopertha dominica (F.), dok je u oba supstrata najmanja efikasnost utvrđena kod T. castaneum. Posle šest dana utvrđena je efikasnost u rasponu 90-100% kod svih insekata u kukuruzu i pšenici tretiranoj dozama 2 i 4 ppm, osim kod T. castaneum. Visoka efikasnost (>95%) tiametoksama kod T. castaneum je utvrđena samo posle šest dana izlaganja u pšenici tretiranoj dozom 4 ppm. Interesantno je da su u odnosu na druge test-insekte, kod T. castaneum dužina izlaganja i temperatura najznačajnije uticali na povećanje efikasnosti. Nayak i Daglish (2006) su ispitivali efekte imidakloprida (0,5-10 mg/kg) na više vrsta skladišnih insekata iz roda Liposcelis u tretiranoj pšenici u zrnu. Rezultati istraživanja su pokazali da se visoka efikasnost (>95%) imidakloprida kod Liposcelis bostrychophila (Badonnel) postiže sa 1 mg, kod L. decolor i L. entomophila sa 2 mg i kod L. paeta sa 5 mg a.m./kg pšenice. Autori su zaključili da se, za razliku od drugih registrovanih insekticida koji to ne mogu, imidakloprid može uspešno koristiti za suzbijanje sve četiri vrste iz roda Liposcelis. Spinosad je prirodni produkt fermentacije zemljišne aktinomicete Saccharopolyspora spinosa (Mertz i Yao). Registrovan je za suzbijanje velikog broja insekata iz redova Lepidoptera, Diptera, Thysanoptera i Coleoptera, u više od 100 useva i zasada. Ovaj insekticid ispoljava i visok insekticidni potencijal za suzbijanje skladišnih insekata. Od 2005. godine u SAD, Australiji i nekim zemljama u Africi ima dozvolu za primenu u skladištima u količini 1 mg a.m./kg (Subramanyam, 2006). Sublimirajući dosadašnje rezultate istraživanja Hertlein i sar. (2011) konstatuju da je na spinosad od skladišnih insekata najosetljivija R. dominica, čak i rezistentne populacije ove vrste su veoma osetljive, Sitophilus oryzae (L.) je   9 značajno manje osetljiv, dok su vrste iz roda Tribolium, a naročito T. castaneum najmanje osetljive. Dosadašnji rezultati o efikasnosti spinosada za adulte T. castaneum su dosta neujednačeni pa se teško mogu izvući pravilni zaključci. Huang i Subramanyam (2007) su kod T. castaneum posle 12 dana u pšenici tretiranoj dozama 1 i 2 mg/kg spinosada utvrdili smrtnost 84 i 98,4%. S druge strane, Toews i Subramanyam (2003) su posle 14 dana u celim zrnima i lomljenoj pšenici utvrdili veoma nisku efikasnost spinosada primenjenog u dozama 0,1 i 1 mg/kg. Takođe, Fang i sar. (2002) su u različitim varijetetima pšenice (tvrda i meka) utvrdili nisku efikasnost spinosada u količini 1 mg/kg. Posle sedam i 14 dana izlaganja efikasnost spinosada u tvrdoj pšenici je bila 46,4 i 54,7%, dok je u tri sorte meke pšenice efikasnost bila u rasponu 0-7,8% i 1,6-11,2%. Malo je publikovanih rezultata o osetljivosti prikupljenih ili rezistentnih populacija skladišnih insekata na spinosad. Fangeng i sar. (2004) su ispitivali toksičnost spinosada u tretiranoj pšenici za laboratorijske i prikupljene populacije Plodia interpunctella (Hubner), Cryptolestes ferrugineus (Stephens), R. dominica i T. castaneum. Samo kod prikupljenih populacija R. dominica nisu utvrđene razlike u vrednostima LD parametara, dok su najveće razlike utvrđene kod populacija T. castaneum. Toksičnost spinosada na nivou LD50 kod laboratorijske populacije je bila 1,10, kod populacije iz Abilene 5,31, a kod populacije Morganville 8,33 mg/kg. Nayak i sar. (2005) su ispitivali efikasnost spinosada (0,1-1,0 mg/kg) za više osetljivih i rezistentnih populacija skladišnih insekata. Kod svih testiranih populacija R. dominica, bez obzira na nivo rezistentnosti na organofosfate i piretroide, spinosad je već posle sedam dana ispoljio visoku efikasnost. Međutim, uočene su značajne razlike u efikasnosti spinosada kod osetljive i na malation rezistentne populacije S. oryzae. Sa druge strane, efikasnost spinosada je kod osetljive i populacije T. castaneum rezistentne na malation i resmetrin i posle 14 dana bila <1% pa nije bilo moguće utvrditi razlike. Andrić i sar. (2011) su testirali efikasnost spinosada (0,25-2,0 mg/kg) za laboratorijsku i pet populacija S. oryzae prikupljenih iz skladišta u Srbiji. U odnosu na laboratorijsku populaciju nisu utvrđene razlike u efikasnosti spinosada kod prikupljenih populacija, osim kod populacije iz Šida, gde je utvrđena niža redukcija potomstva. Abamektin je insekticid iz grupe avermektina, sintetiše se iz prirodnih produkata fermentacije zemljišne bakterije Streptomyces avermitilis (Kim i Godfellow) i koristi se u zaštiti velikog broja gajenih biljaka od štetnih insekata i grinja (Tomlin, 2009). Iako su   10 dosadašnja istraživanja pokazala da abamektin ispoljava visoku efektivnost u suzbijanju skladišnih insekata, za sada nijedan preparat nije registrovan za primenu u skladišnim objektima (Andrić i sar., 2011). Campos i Phillips (2010) su ispitivali efekte kratkotrajnog izlaganja (dve sekunde) mužjaka u Petri posudama tretiranim različitim insekticidima (ukupno 13) na fekunditet kod netretiranih ženki P. interpunctella. Izlaganjem mužjaka u posudama tretiranim vodenim razblaženjem abamektina (2 g a.m./L) smanjeno je polaganje jaja ženki za 68%. Sličan procenat inhibicije postigli su malation, hlorpirifos-metil i dihlorvos ali sa 11, 7 i 7 puta većom koncetracijom. Kavallieratos i sar. (2009) su u tretiraoj pšenici utvrdili visoku efikasnost (>95%) abamektina primenjenog u količini 0,5 i 1,0 mg/kg za adulte S. oryzae i R. dominica posle 14 dana i 1,0 mg/kg abamektina za adulte T. castaneum posle 21 dana izlaganja. Andrić i sar. (2011) su u pšenici tretiranoj 1,0 mg/kg abamektina utvrdili visoku efikasnost i inhibiciju potomstva kod laboratorijske i pet populacija S. oryzae iz Srbije. Rezistentnost skladišnih insekata, štetni ostaci insekticida u hrani i zagađenje životne sredine su samo neki od problema koji prate primenu sintetisanih insekticida. U cilju prevazilaženja ovih problema, kao i unapređenja bezbednosti hrane sve više se ispituju potencijali primene prirodnih insekticida kao što su: inertna prašiva, biljni produkti i mikroorganizmi. Od svih prirodnih insekticida, za sada, najveći insekticidni potencijal i mogućnost praktične primene imaju inertna prašiva. Inertna prašiva, ranije opisana kao sorptivna prašiva (Ebeling, 1971), su materijali prirodnog porekla čije je insekticidno delovanje bilo poznato još u doba drevnih civilizacija. Međutim, tek su u poslednjih dvadeset godina postala predmet značajnijih istraživanja zbog potencijalne komercijalne primene (Golob, 1997; Korunić, 1998; Subramanyam i Roesli, 2000). Inertna prašiva se po karakteristikama mogu podeliti u četiri grupe: 1) ova grupa obuhvata: glinu, pesak, pepeo nastao spaljivanjem različitih biljaka i vulkansku prašinu, i ima dugu tradiciju primene u zemljama Azije i Afrike, 2) u ovu grupu se ubrajaju minerali kao što su dolomit, magnezit, kalcijum-karbonat i razni fosfati, ali se zbog velike količine primene (>10 g/kg) više ne koriste za tretman uskladištenih proizvoda, 3) prašiva koja sadrže sintetičke silikate i 4) prašiva koja sadrže prirodne silikate, gde spadaju diatomejska zemlja i prirodni zeolit. Od svih inertnih prašiva DZ ima najveći praktični značaj i u mnogim   11 zemljama je sastavni deo programa zaštite uskladištenih proizvoda od štetnih insekata (Subramanyam i Roesli, 2000). Dijatomejsku zemlju i druga inertna prašiva odlikuju veoma niska toksičnost za sisare (oralno LD50 za pacove >5000 mg/kg) i da ne utiču negativno na životnu sredinu. Direktno se primenjuju za tretman uskladištenih proizvoda i/ili prostora korišćenjem opreme za praškaste formulacije kontaktnih insekticida, ne zahtevaju dodatne postupke za odstranjivanje iz tretiranih proizvoda, nema štetnih rezidua u hrani i najčešće značajnije ne utiču na kvalitet tretiranih proizvoda (Golob, 1997; Korunić i sar., 1996, 1998). U poređenju sa sintetisanim insekticidima inertna prašiva značajno sporije deluju, a uginuće skladišnih insekata nastaje usled: 1) blokiranja disajnih otvora, 2) gubitka vode zbog oštećenja kutikule, 3) vezivanja vode iz kutikule, 4) gušenja usled unošenja sitnijih delova čestica i 5) vezivanja lipida iz epikutikularnog sloja. Važno je istaći, da se zbog nezavisnog delovanja ovih materija od metaboličkih funkcija insekata smatra da nije moguća pojava rezistentnosti kod insekata (Ebeling, 1971; Korunić, 1998). Skladišni insekti ispoljavaju različitu osetljivost na inertna prašiva što je uslovljeno morfološkim, fiziološkim i ekološkim osobinama svake vrste. Sve karakteristike insekata koje utiču na efikasnost prašiva su u vezi sa načinom na koji mogu da održe optimalan sadržaj vode u organizmu, jer je utvrđeno da su insekti manjih dimenzija i insekti sa tanjim i nežnijim voštanim slojem kutikule osetljiviji na inertna prašiva. Od predstavnika reda Coleoptera na dijatomejsku zemlju su najosetljivije vrste iz roda Cryptolestes, nešto manje iz roda Sitophilus i Oryzaephilus, dok su R. dominica i vrste iz roda Tribolium najmanje osetljive (Korunić, 1998). U istraživanjima sa prirodnim zeolitom Kljajić i sar. (2009) su takođe potvrdili razlike u osetljivosti skladišnih tvrdokrilaca, jer su primenom prašiva Prirodni zeolit u količini 0,25 g/kg pšenice u zrnu, posle 14 dana ekspozicije insekata zabeležili smrtnost S. oryzae 100%, R. dominica 20% i T. castaneum 79%. Korunić (1997) je za sve testirane uzorke (ukupno 43) DZ utvrdio značajno niže LC50 vrednosti za adulte S. oryzae u odnosu na adulte T. castaneum, uz isticanje da je za izračunavanje LC parametra kod S. oryzae bilo dovoljno pet, a kod T. castaneum 14 dana izlaganja. U tim istraživanjima rasponi LC50 vrednosti kod S. oryzae su bili 212-3201 ppm, dok su kod T. castaneum bili 302-2934 ppm.   12 Fields i Korunić (2000) su utvrđivali osetljivost skladišnih tvrdokrilca na DZ u zavisnosti od vlažnosti zrna tretirane pšenice i temperature. Od testiranih insekata C. ferrugineus je ispoljio najveću osetljivost, dok je T. castaneum u svim ispitivanim varijantama ispoljio najmanju osetljivost na DZ. Kolike su razlike između ove dve vrste pokazuju i količine primene DZ (Protect-It), bez obzira na varijantu ispitivanja 300 ppm prouzrokuje 100% smrtnost kod C. ferrugineus posle sedam dana, dok 600 ppm prouzrokuje smrtnost u rasponu 49-92% kod T. castaneum posle 14 dana. Athanassiou i sar. (2007) su testiranjem efikasnosti preparata na bazi DZ primenjenih u količini 0,25; 0,50 i 0,75 g/kg za adulte S. oryzae, R. dominica i T. confusum posle nanošenja na pšenicu i kukuruz u zrnu, utvrdili da je vrsta T. confusum najotpornija, a S. oryzae najmanje otporna na DZ. Prašiva Protect-It i Insecto naneta na pšenicu u količini 0,75 g/kg su kod S. oryzae prouzrokovala smrtnost 100 i 97,2%, a kod T. confusum samo 28,6 i 16,1%. Istraživanja su pokazala da skladišni insekti iz različitih delova sveta pokazuju različitu osetljivost na prašiva. Arnaud i sar. (2005) su ispitivali osetljivost adulta T. castaneum poreklom iz Japana, Tajlanda, Obale Slonovače, Kanade i Kanzasa (SAD) na četiri preparata DZ primenjenih u rasponu 100-1000 ppm/kg pšenice. Smanjena osetljivost na DZ je utvrđena kod populacija iz Kanzasa i O. Slonovače i za potpunu kontrolu ovih populacija potrebno je 1000 ppm, dok je za ostale populacije dovoljno i 600 ppm. Vayias i sar. (2006) su u testiranjima osetljivosti na DZ T. confusum poreklom iz više zemalja u Evropi zaključili da su populacije iz severne i centralne Evrope značajno osetljivije od populacija iz južne Evrope. Osobine inertnih prašiva, faktori sredine, dužina izlaganja, kao i osobine tretiranog supstrata direktno utiču na insekticidni potencijal i efikasnost. Subramanyam i Roesli (2000) ukazuju da efektivnost inertnih prašiva direktno zavisi od njihovih fizičkih i hemijskih karakteristika (strukture, sadržaja silicijum-dioksida (SiO2), veličine i zastupljenosti čestica, pH vrednosti, sorptivnog kapaciteta i geografskog porekla), ali i njihovog uticaja na smanjenje gustine uskladištene mase žita, sleganja čestica i vezivanja za površinu žita. Poznato je da su prašiva sa amorfnom strukturom, kao što je DZ, značajno efektivnija od prašiva sa kristalnom strukturom (pesak, minerali). Sagledavanjem sopstvenih višegodišnjih ispitivanja, Kljajić i Andrić (2010) ističu da različiti uzorci DZ poreklom iz Srbije primenjeni u količini 0,75 g/kg posle 14 dana izlaganja u tretiranoj pšenici prouzrokuju visoku smrtnost (>95%) S. oryzae i T. castaneum, dok je prašivo Ekokalkon-K na bazi   13 krečnjaka i šećerne melase, pri sličnim uslovima, visokoefikasno za S. oryzae i T. castaneum, ali sa količinom primene 10 g/kg pšenice. Sadržaj SiO2 u prašivima je u pozitivnoj korelaciji sa efikasnošću, što je kod S. oryzae i T. castaneum potvrdio Korunić (1997), ispitivanjem efikasnosti 43 uzorka DZ iz različitih delova sveta. Kljajić i sar. (2011) su ispitivali efikasnost tri uzorka DZ poreklom iz Srbije na Acanthoscelides obtectus (Say) i utvrdili da je uzorak DZ-S1 sa 78,8% SiO2 značajno efektivniji za adulte od uzoraka DZ S-2, sa 63,1% SiO2 i DZ S-3, sa 46,5% SiO2. Većina preparata na bazi DZ koji se nalaze na tržištu u svetu sadrže više od 85% amorfnog SiO2, a mnogi preparati sadrže i materijale koji povećavaju efikasnost. Protect-It sadrži 10% silika- gela, Insecto 10% aditiva, a PyriSec 1,2% prirodnog piretrina (Subramanyam i Roesli, 2000). Istraživanja koja su sproveli Vayias i sar. (2009) su pokazala da pojedina prašiva DZ poreklom iz jugoistočne Evrope sa veličinom čestica <45 µm su značajno efikasnija od frakcija prašiva sa česticama veličine 45-150 µm i 0-150 µm. Tako je frakcija <45 µm prašiva Elassona 1 kod R. dominica ostvarila efikasnost od 63%, a frakcije 45-150 µm i 0-150 µm 12,4 i 57,1%. Korunić (1998) ističe da su veličina i procentualna zastupljenost čestica značajni parametri za efikasnost i da preparati kod kojih je zastupljenost čestica veličine 5-15 µm veća od 95% ispoljavaju najvišu efektivnost za skladišne insekte. Isti autor dalje navodi da pored toga što su sitnije čestice efikasnije za insekte, one su i potencijalno opasnije za ljude koji primenjuju prašiva, tako da čestice manje od 5 µm, a naročito one manje od 1 µm mogu prouzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi, pre svega u respiratornom sistemu. Sudeći prema podacima koje su prezentovali Subramanyam i Roesli (2000), geografsko poreklo prašiva takođe može imati veliki uticaj na efikasnost, gde su sedimenti DZ iz mora efikasniji od sedimenata iz reka ili sa kopna. Athanassiou i sar. (2011) ukazuju da i lokaliteti sa kojih su uzeti uzorci DZ utiču na efikasnost. Ovi autori su testirali efektivnost više uzoraka DZ iz centralne i jugoistočne Evrope i utvrdili da je za tretman žita najefektivniji uzorak DZ iz Makedonije, a najmanje uzorak iz Grčke. S druge strane, za tretman površina najefektivniji je uzorak DZ iz Slovenije. Povećanjem relativne vlažnosti vazduha ili supstrata efikasnost prašiva značajno opada, što se može objasniti visokom sorptivnošću inertnih prašiva i vezivanjem vode iz vazduha ili supstrata. Takođe, skladišni insekti u uslovima povišene vlage brže nadoknađuju gubitke vode nastale delovanjem prašiva, zbog čega efektivnost može i izostati. Arthur (2001) je utvrdio da je efikasnost preparata Protect-It za adulte O. surinamensis najniža pri relativnoj   14 vlažnosti vazduha od 75%, u odnosu na 40% i 57%, a Stathers i sar. (2004) da je efikasnost prašiva Dryacide posle sedam dana izlaganja adulta S. zeamais u kukuruzu tretiranom 0,1 g/kg, 75% pri vlažnosti vazduha od 50%, i 55% pri vlažnosti vazduha 60%. Efikasnost inertnih prašiva pri višim temperaturama se značajno povećava, jer insekti brže gube vodu. Arthur (2002) je utvrđivao uticaj kombinacija temperatura 22, 27 i 32°C i relativnih vlažnosti vazduha 40, 57 i 75% na efektivnost DZ za adulte S. oryzae. U svim varijantama testiranja efikasnost na temperaturi 22°C je bila značajno niža u odnosu na 27°C i 32°C, a brojnost potomstva u F1 generaciji značajno viša na 27°C u odnosu na 32°C. Athanassiou i sar. (2005) su testirali efikasnost preparata na bazi DZ SilicoSec primenjenog u količinama 0,25; 05; 1 i 1,5 g/kg pšenice za adulte S. oryzae i T. confusum na temperaturama 22, 25, 27, 30 i 32°C. Efikasnost DZ za adulte S. oryzae se značajno povećavala sa porastom temperature, dok je kod T. confusum na 32°C efikasnost bila niža od 30°C. S obzirom da inertna prašiva sporije deluju na skladišne insekte od sintetisanih insekticida proizilazi da je dužina izlaganja još jedan značajan faktor koji utiče na efektivnost inertnih prašiva. Sumiranjem do sada objavljenih rezultata može se zaključiti da visoku efikasnost većina prašiva ostvaruje posle 14 ili 21 dan ekspozicije (Korunić, 1998; Subramanyam i Roesli, 2000; Kljajić i sar., 2009). Fields i sar. (2003) su u više laboratorija u Britaniji, Kanadi i Australiji utvrđivali LD parametre diatomejske zemlje za adulte S. oryzae i T. castaneum i zbog značajnih razlika u dobijenim rezultatima predložili da se ocena efektivnosti utvrđuje posle sedam i 14 dana uz obavezno ispitivanje uticaja prašiva na potomstvo insekata. S obzirom da je T. castaneum sekundarna štetočina i da se na celim zrnima pšenice teško razvija, ovi istraživači predlažu da se u pšenicu dodaje po 1% lomljene pšenice. Korunić (1997) je predložio kriterijume za ocenu upotrebljivosti DZ u praktičnim uslovima. Za S. oryzae je predloženo da, ako su u testiranjima dobijene LC50 vrednosti ≤400 ppm, onda se DZ može koristiti u praktičnim uslovima, a ukoliko su LC50 vrednosti 400-700 ppm, onda je mogućnost praktične primene mala. Za T. castaneum je predloženo da, ako su dobijene LC50 vrednosti ≤700 ppm, DZ se može praktično primenjivati, a ukoliko su LC50 vrednosti 700-2500 ppm, onda je mogućnost njene upotrebe mala. Athanassiou (2006) i Kljajić i Andrić (2010) ističu da na insekticidni potencijal i efektivnost primene inertnih prašiva značajno utiče vrsta tretirane robe, jer je poznato da zrna kukuruza i pasulja sadrže više lipida od pšenice, ječma i pirinča, i imaju veću moć apsorpcije i   15 inaktivacije prašiva. Zato tu činjenicu, kao i viši procenat primesa i nečistoća u zrnenoj masi, treba imati u vidu pri odlučivanju o količini primene prašiva. Subramanyam i Roesli (2000) skreću pažnju da se pri odlučivanju o količinama primene inertnih prašiva mora voditi računa o svim faktorima koji utiču na efikasnost i da se prašiva DZ najčešće primenjuju u količinama 0,5-1,5 g/kg. Takođe, ovi autori ističu da je veća važnost sprečiti masovnu pojavu potomstva insekata u supstratu tretiranom inertnim prašivima, kao indirektnog delovanja, u odnosu na direktno delovanje na njihove roditelje. 2.2. Efekti ekstremnih temperatura u ineterakciji sa sintetisanim i prirodnim insekticidima na skladišne insekte Insekti su kao poikilotermni organizmi visokozavisni od spoljne temperature koja je važan faktor za ukupno odvijanje fiziološko-biohemijskih procesa. Optimalne temperature za razvoj skladišnih insekata su u rasponu 25-33°C. Temperature iznad 43°C su letalne za insekte i u zavisnosti od vrednosti i dužine ekspozicije uginjavanje se meri u satima ili minutima. Na visokim temperaturama insekti su pokretljiviji i brže gube vodu (desikacija organizma), a evaporacija je srazmerna površini tela i u velikoj meri zavisi od vlažnosti vazduha (Fields, 1992). Utvrđeno je da se pri visokim temperaturama kod insekata razvijaju heat schok proteins (HSP) koji sprečavaju agregaciju i denaturaciju proteina i na taj nači štite organizam (Mahroof i sar., 2005). Ipak, pri dužem izlaganju insekata dolazi do denaturacije proteina (enzima) i poremećaja izbalansiranosti metaboličkih procesa, što za posledicu ima i akumulaciju toksičnih materija u organizmu i uginjavanje (Neven, 2000). Burks i sar. (2000) ističu da je najvažnije pronalaženje optimalnog odnosa između efektivnosti ekstremnih temperatura, utroška energije i supstrata koji se tretira. Testiranjem smrtnosti adulta i mlađih razvojnih stadijuma S. oryzae i R. dominica, na temperaturama 42- 53°C, u zavisnosti od vlažnosti pšenice (9, 12 i 14%), Beckett i sar. (1998) su utvrdili da svi razvojni stadijumi duže preživljavaju izlaganje ovim temperaturama sa porastom vlažnosti zrna. Beckett i Morton (2003) su ispitivali uticaj ulazne temperature vazduha u rasponu 80- 200°C i zagrevanja zrna pšenice na temperature od 50 do 60°C za suzbijanje R dominica, kao i najoptimalnije modele sa aspekta efikasnosti i cene tretmana. Povećanjem temperature ulaznog vazduha od 80 do 100°C značajno se smanjuje vreme potrebno da prouzrokuje 99%   16 smrtnosti rizoperte, dok dalje povećanje do 200°C nije značajno uticalo. Na temperaturi zrna pšenice od 60°C potrebno je manje od jednog minuta za 99,9% smrtnosti i teorijski troškovi su 2,72 $/t, dok je na 55°C potrebno 23,62 minuta za isti nivo smrtnosti i košta 1,87 $/t. Uzimajući u obzir sve aspekte, temperatura zrna od 50°C se pokazala kao najefikasnija iako je za LT99 potrebno oko 22 sata, teorijska cena je smanjena na 1,25 $/t. Važano je istaći da je tokom tretmana visokim temperaturama distribucija toplote neravnomerna i da je na pojedinim lokacijama u tretiranom objektu temperatura značajno niža od zadate (Mahroof i sar., 2003a). U eksperimentalnom mlinu na Univerzitetu Kanzas vazduh je pomoću gasa zagrevan na temperaturu od 50°C i na 10 lokacija je praćena temperatura, relativna vlažnost vazduha i efikasnost temperature za sve razvojne stadijume T. castaneum. U zavisnosti od lokacije bilo je potrebno 18 do 47 sati da se postigne, a 17 do 69 sati se održavala temperatura od 50°C. Efikasnost temperature za sve razvojne stadijume je bila 100%, osim kod larvi i lutki na lokacijama gde nije dostignuta temperatura od 50°C. Tilley i sar. (2007a, 2007b) su konstatovali da je u praznim skladištima za suzbijanje S. oryzae, R dominica i T. castaneum temperaturom od 50°C efikasnije i značajno jeftinije koristiti propan kao energent, jer je potrebno 2 sata da prouzrokuje 100% smrtnost, dok je uređajima koji koriste električnu energiju potrebno oko 40 sati, ali se ni tada na pojedinim lokacijama ne postiže 100% smrtnost. U poređenju sa dezinfekcijom skladišta temperaturom od 50°C, tretman ciflutrinom je daleko jeftinji, ali ima niz negativnih uticaja od kojih je najozbiljniji razvoj rezistentnsti na insekticide. Roesli i sar. (2003) su posle 3, 12 i 24 sata ekspzicije utvrdili 100% smrtnost adulta R. dominica, S. oryzae i larvi P. interpunctella i T. castaneum u prostorijama mlina tretiranim temperaturom od 50°C u trajanju 28-35 sati. Na pojedinim spratovima u mlinu gde je tokom tretmana utvrđena niža temperatura od 50°C ili je duže vremena bilo potrebno za dostizanje temperature od 50°C, posle nekoliko meseci je zabeležena pojava P. interpunctella i T. castaneum. Arthur (2006) je ispitivao uticaj dužine izlaganja (4-32 sata) na temperaturama u rasponu 36-54°C za mlađe stadijume i adulte T. castaneum i T. confusum. Na temperaturi od 45°C kod obe vrste značajna smrtnost (>90%) je utvrđena samo posle 32 sata izlaganja i sedam dana oporavka, dok je na temperaturama od 51°C i 54°C bilo potrebno 2 i 1 sat za 100% smrtnost svih stadijuma. Mahroof i sar. (2003) su utvrdili da je za uginuće 50 i 99% adulta T. castaneum na temperaturi od 50°C potrebno 39,9 i 52,5 minuta.   17 Fields i White (2002) kao najbolju alternativu za metil-bromid i druge fumigante preporučuju tretman praznih skladišta i mlinova temperaturom od 50°C. S druge strane, problemi sa distribucijom i održavanjem toplote, nedovoljnom efikasnošću, opasnošću da se oštete postrojenja (naročito delovi od plastike) i ekonomska opravdanost ograničavaju primenu u skladištima sa biljnim proizvodima. U cilju prevazilaženja ovih problema i masovnije upotrebe temperatura, Vincent i sar. (2003) ističu kombinovanje visokih temperatura sa sintetisanim insekticidma i inertnim prašivima kao značajno efikasniju meru u odnosu na njihovu samostalnu primenu. Busvine (1971) je ukazao da na toksičnost insekticida utiče veliki broj faktora koji se mogu podeliti na spoljašnje i unutrašnje. Među spoljašnjim faktorima istakao je temperaturu kao veoma važan faktor koji utiče na aktivaciju ili deaktivaciju i perzistentnost insekticida. Na visokim temperaturama, zbog promena u fiziološko-biohemijskim funkcijama insekti brže usvajanju insekticide što značajno povećava i brzinu njihovog delovanja. Međutim, i pored značaja interakcije visokih temperatura i delovanja insekiticida na skladišne insekte, mali je broj istraživačkih rezultata na ovu temu. Istraživački fokus proteklih decenija je uglavnom bio usmeren na uticaj temperatura u rasponu 10-35°C na delovanje organofosfatnih i piretroidnih insekticida. Istraživanja su pokazala da većina jedinjenja iz grupe organofosfata ispoljavaju pozitivan temperaturni koeficijent (povećavaju toksičnost sa porastom temperature), dok je kod piretroida konstatovano da su najčešće manje toksični na višim temperaturama, ali je kod pojedinih jedinjenja utvrđen i pozitivan temperaturni koeficijent (Subramanyam i Hagstrum, 1996). U istraživanjima sa laboratorijskom populacijom S. granarius Kljajić i sar. (1994) su utvrdili zančajan uticaj interakcije ekstremno visokih temperatura na delovanje hlorpirifos- metila (0,03 µg/cm2) i deltametrina (0,18 µg/cm2). Brzina delovanja (LT50) hlorpirifos-metila na temperaturama 45, 50, 55 i 60°C je bila 2,5; 5,4; 7,4 i 10,5 puta viša, a deltametrina 3,0; 4,5; 8,0 i 9,5 puta viša u odnosu na samostalne efekte insekticida i visokih temperatura. Wijayaratne i sar. (2010) su ispitivali efikasnost insekticida Metopren (analog juvenoidnog hormona) u tretiranoj pšenici za adulte T. castaneum izlaganjem 6-18 sati temperaturama 0°C i 46°C. Efikasnost metoprena na temperaturi 0°C je bila slična kao i u laboratorijskim uslovima, dok je na 46°C utvrđena značajno viša efikasnost naročito pri dužim ekspozicijama. Tako je posle 11 i 13 sati izlaganja temperaturi od 46°C smrtnost adulta   18 u netretiranoj pšenici bila 42 i 35%, a u pšenici tretiranoj dozama 33,3 i 66,6 ppm metoprena 92,5 i 78,7%, odnosno 85,0 i 92,5%. Arthur i Dowdy (2003) su tretirali betonske panele ciflutrinom (40 mg/m2) i hidroprenom (0,0019 mg/m2) i potom ih izlagali temperaturama od 45 i 55°C u trajanju od 4, 8 i 16 sati, nakon čega su utvrđivali efikasnost izlaganjem adulta T. castaneum u trajanju od 0,5; 1 i 2 sata i poredili sa efikasnošću u laboratorijskim uslovima. Generalno, smrtnost adulta je bila veća na panelima izlaganim temperaturama naročito pri dužim ekspozicijama. Isti autori su betonske panele tretirane ciflutrinom u količini 10 puta manjoj od preporučene izlagali u mlinu na temperaturi od oko 55°C i potom utvrđivali efikasnost za T. castaneum. Posle 24, 48, 96 i 120 sati izlaganja na prethodno zagrevanim panelima smrtnost adulta je bila 88, 95, 90 i 99,7%. Za iste vremenske intervale na panelima u laboratorijskim uslovima smrtnost brašnara je bila 47, 48, 65 i 68%. Kljajić i sar. (2009) su ispitivali uticaj kratkotrajnog izlaganja (PT20, PT50 i PT80) temperaturi 50°C i dužine oporavka (24 i 72 sata) na toksičnost: dihlorvosa, pirimifos-metila, hlorpirifos-metila, malationa i deltametrina za adulte S. granarius. Izlaganje adulta S. granarius iz laboratorijske populacije u intervalima PT20 i PT50 i oporavak u trajanju od 24 i 72 sata nije uticao na promenu toksičnosti insekticida. Međutim, posle 72 sata oporavka od izlaganja u trajanju PT80 na 50°C utvrđena je manja toksičnost dihlorvosa 4,6 i 10,2 (LD50 i LD95) posle 24 časa izlaganja i deltametrina 3,6 i 4,7 puta posle 48 sati izlaganja u odnosu na toksičnost bez prethodnog izlaganja na 50°C. Za žiške iz Luke Beograd, selekcionisane sa LD70 pirimifos-metila, je izlaganje u intervalu PT80 takođe uticalo na smanjenje toksičnosti deltametrina i dihlorvosa, dok kod žižaka iz Kikinde nije utvrđena promena toksičnosti insekticida u odnosu na ostvarenu toksičnost bez izlaganja temperaturi 50°C. Dowdy i Fields (2002) ukazuju da je efikasnost inertnih prašiva u pozitivnoj korelaciji sa porastom temperature, i predlažu kombinovani tretman DZ i temperaturom 50°C za suzbijanje T. castaneum kao bolje rešenje, u odnosu na samostalnu primenu ovih mera. Dowdy (1999) je utvrđivao uticaj delovanja temperatura 34°C i 50°C u trajanju od 15 i 30 minuta na efikasnost šest inertnih prašiva nanetih na staklene petri-posude (5 g/m2) za adulte T. castaneum. Utvrđeno je da oba intervala na temperaturi 34°C i 15 minuta izlaganja na 50°C ne utiču značajno na efikasnost prašiva osim u varijanti bez hrane posle sedam dana oporavka. U varijanti gde je posle tretmana dodata hrana, posle 24 časa oporavka od izlaganja u trajanju 30 minuta na 50°C smrtnost adulta u netretiranim posudama je bila 36,3%, a u tretiranim   19 posudama je bila u intervalu 35-100%. Posle sedam dana oporavka značajno je povećana smrtnost u odnosu na 24 časa i u netretiranim posudama je bila 56,3%, a u tretiranim posudama u intervalu 50-100%. Značajno viša efikasnost je ostvarena u varijanti bez dodavanja hrane posle pa je posle jedan i sedam dana oporavka utvrđena smrtnost u netretiranim posudama bila 28,8% i 65%, a u tretiranim u intervalima 26,3-100% i 87-100%.   20 3. MATERIJAL I METODE RADA 3.1. Testirane populacije Tribolium castaneum U eksperimentima su kao test-insekti korišćeni adulti laboratorijske populacije kestenjastog brašnara gajeni u insektarijumu Instituta za pesticide i zaštitu životne sredine u Zemunu, u skladu sa postupcima koje su opisali Harein i Soderstrom (1966) i Davis i Bry (1985). Insekti su gajeni na supstratu od pšeničnog i kukuruznog belog brašna (u odnosu 1:1) i kvasca (5%) u staklenim teglama zapremine 2,5 L, na temperaturi 25±1°C i relativnoj vlažnosti vazduha 60±5%. Ista procedura gajenja je primenjena i na brašnare nepoznate osetljivosti na insekticide, prikupljene iz različitih skladišnih objekata i mlinova u Srbiji. Populacije kestenjastog brašnara su prikupljene iz sledećih mesta: • 2008. godine: Adaševci (silos), Bačka Topola (mlin), Bačka Topola (silos), Irig (silos), Jakovo (silos), Kikinda (mlin), Luka Beograd (silos), Nikinci (podno skladište), Novo Miloševo (silos), Čurug (silos), • 2009. godine: Žabari (silos), • 2010. godine: Gornji Milanovac (podno skladište). Testiranje toksičnosti insekticida i utvrđivanje nivoa osetljivosti navedenih populacija brašnara na sintetisane insekticide je utvrđivano sa jedinkama F3 generacije, dok su u drugim eksperimentima korišćene jedinke do F7 generacije. U cilju obezbeđivanja ujednačenog odgovora insekata u svim ispitivanjima su korišćeni adulti starosti dve do četiri nedelje sa neodređenim odnosom polova. 3.2. Sintetisani i prirodni insekticidi korišćeni u eksperimentu U ispitivanjima toksičnosti sintetisanih insekticida korišćeno je ukupno osam aktivnih materija iz pet različitih grupa. • Hemijska grupa organofosfati: dihlorvos, malation, hlorpirifos-metil i pirimifos-metil. Mehanizam delovanja organofosfata je zasnovan na ireverzibilnoj inhibiciji enzima acetilholinesteraze u sinapsama centralnog nervnog sistema. • Hemijska grupa piretroidi: deltametrin i bifentrin.   21 Piretroidi na insekte deluju tako što inaktiviraju natrijumove kanale, povećavaju propustljivost membrana u neuronima za kalijum i time pojačavaju ekscitabilnost senzitivnih i motornih neurona. • Hemijska grupa neonikotinoidi: tiametoksam. Neonikotinoidi su antagonisti acetilholin receptora na potsinapsama u centralnom nervnom sistemu insekata. • Hemijska grupa spinozini: spinosad. Ova jedinjenja izazivaju aktivaciju nikotinskih receptora za acetoholin, što dovodi do paralize i uginjavanja insekata. • Hemijska grupa makrolidi: abamektin. Makrolidi deluju kao agonisti gama-aminobuterne kiseline i dovode do poremećaja u protoku nervnih impulsa. Za ispitivanje toksičnosti sintetisanih insekticida metodom mikroaplikacije korišćeni su tehnički koncetrati hemijskih jedinjenja prikazanih u tabeli 1. Tabela 1. Sintetisani insekticidi korišćeni u ispitivanjima toksičnosti metodom mikroaplikacije Insekticid Sadržaj aktivne materije (%) Proizvođač Grupa organofosfati Dihlorvos 98 Diachem, Italija Malation 96 Cheminova, Danska Hlorpirifos-metil 96 DowElanco, Velika Britanija Pirimifos-metil* 50 Galenika-Fitofarmacija, Srbija Grupa piretroidi Deltametrin 98 Veterinarski zavod, Srbija Bifentrin 94,7 FMC, SAD *Uzet iz komercijalnog preparata Actellic 50 EC са 50% a.m. Za ispitivanje toksičnosti sintetisanih insekticida posle aplikacije na pšenicu u zrnu korišćeni su komercijalni insekticidni preparati prikazani u tabeli 2.   22 Tabela 2. Pregled komercijalnih insekticidnih preparata korišćenih u ispitivanjima toksičnosti posle aplikacije na pšenicu u zrnu Preparat Sadržaj aktivne materije Proizvođač Grupa organofosfati Etiol EC 600 g/L malationa Galenika-Fitofarmacija, Srbija Reldan 40 EC 400 g/L hlorpirifos-metila Dow AgroSciences, Austrija Actellic 50 EC 400 g/L pirimifos-metila Galenika-Fitofarmacija, Srbija Grupa piretroidi K-Obiol ЕC 25 25 g/L deltametrina + 250 g/L piperonil butoksida Bayer CropScience,Nemačka Talstar 10 EC 100 g/L bifentrina FMC, SAD Grupa neonikotinoidi Actara 25 WG 250 g/kg tiametoksama Syngenta Agro, Nemačka Grupa spinozini Laser 240 SC 240 g/L spinosada Dow AgroSciences, Austrija Grupa makrolidi Abastate EC 18 g/L abamektina Galenika-Fitofarmacija, Srbija Za ispitivanje efekata prirodnih insekticida korišćeno je pet inertnih prašiva poreklom iz Srbije – tri prašiva na bazi prirodnog zeolita: Prirodni zeolit, Prirodni zeolit fine granulacije i Modifikovani prirodni zeolit, i dva prašiva na bazi diatomejske zemlje DZ S-1 i DZ S-2, a kao standard korišćen je preparat na bazi diatomejske zemlje Protect-It. Prašiva na bazi prirodnog zeolita i diatomejske zemlje iz Srbije su dobijena u postupku prerade rude zeolita (sa lokaliteta Vranje) i diatomita (sa lokaliteta Kolubara) u Institutu za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina iz Beograda. Preparat Protect-It je proizvod firme Hedley Technologies Inc., iz Kanade, registrovan u više zemalja u svetu za suzbijanje štetnih insekata u skladištima. Hemijski sastav inertnih prašiva je prikazan u tabeli 3, a zastupljenost veličina čestica u tabeli 4. Od ostalih karakteristika važno je napomenuti da prašivo Modifikovani prirodni zeolit za razliku od drugih prašiva zeolita sadrži NH4+ jon koji poboljšava prijemčivost za supstrat. Vrednosti pH (10% suspenzije) prašiva DZ S-1, DZ S-2 i preparata Protect-It su: 8,27, 7,14 i 5,5-5,7.   23 Tabela 3. Hemijski sastav inertnih prašiva Sadržaj (%) Inertno prašivo SiO2 Al2O3 K2O Na2O MgO CaO Fe2O3 TiO2 TiO3 P2O3 Prirodni zeolit* 63,69 14,03 1,39 1,41 1,09 3,57 2,34 0,17 - - Diatomejska zemlja DZ S-1 79,78 9,41 0,79 0,08 0,14 0,63 1,11 0,21 - - Diatomejska zemlja DZ S-2 63,15 10,31 0,91 0,08 0,31 1,01 1,67 0,31 - - Diatomejska zemlja Protect-It 90 3,0 - <1 <1 <1 1 - 1 1 *Sva prašiva prirodnog zeolita imaju isti hemijski sastav Tabela 4. Zastupljenost čestica u inertnim prašivima Sadržaj (%) čestica Inertno prašivo >53 µm 53-40 µm 40-28 µm 28-18 µm 18-13 µm <13 µm Prirodni zeolit 3,50 6,80 11,83 13,63 15,20 49,04 Modifikovani prirodni zeolit 30,00 9,77 9,23 7,60 6,73 51,87 Prirodni zeolit fine granulacije 1,30 4,77 10,77 13,87 17,27 52,02 Diatomejska zemlja DZ S-1 0,43 0,47 0,87 1,10 1,80 95,33 Diatomejska zemlja DZ S-2 1,13 2,20 4,07 4,80 6,77 81,33 Diatomejska zemlja Protect-It 0,17 0,03 0,13 0,60 1,27 97,79 24   3.3. Utvrđivanje toksičnosti sintetisanih insekticida Toksičnost sintetisanih insekticida za adulte laboratorijske i prikupljenih populacija kestenjastog brašnara je utvrđivana pomoću dva metodološka postupka: 1) direktnim nanošenjem na telo insekata (mikroaplikacija) i 2) aplikacijom na pšenicu u zrnu. Toksičnost insekticida metodom mikroaplikacije je urađena prema modifikovanoj metodi koju su koristili Halliday i sar. (1988). Koncetracije insekticida za mikroaplikaciju su dobijene rastvaranjem u acetonu tehničkih koncentrata prikazanih u tabeli 1 i komercijalnog preparata na bazi pirimifos-metila. Na osnovu preliminarnih testiranja za svaku populaciju posebno su određeni rasponi doza korišćenih insekticida (tabela 6). Pre tretmana su insekti u cilju imobilizacije oko 30 sekundi anestezirani CO2, nakon čega je na poslednji grudni segment adulta pomoću šprica (1,0 mL) sa iglom (br. 18) korišćenjem mikroaplikatora (Burkard, Engleska) nanošeno po 0,5 µL insekticida rastvorenih u acetonu (6-12 koncetracija). Insekti iz kontrole tretirani su samo acetonom. Posle tretmana, po 25 jedinki brašnara je, u četiri ponavljanja, prebacivano u čiste Petri posude prečnika 7 cm u koje su prehodno postavljeni stakleni prstenovi (dimenzije 5,5 x 2,5 cm), kako bi se sprečio izlazak insekata. Četiri do šest sati posle ubacivanja tretiranih insekata dodato im je prosečno po 1 g neprosejanog belog pšeničnog brašna kako bi se sprečio uticaj gladovanja na toksičnost insekticida. Letalni efekti su utvrđivani posle sedam dana od početka izlaganja. Na osnovu metode mikroaplikacije insekticida određene su diskriminativne doze koje su poslužile za testiranja osetljivosti brašnara prikupljenih iz različitih skladišnih objekata. Radi utvrđivanja potencijala razvoja rezistentnosti urađena je jedna selekcija kod jedinki brašnara kod kojih je prilikom prvog testiranja toksičnosti insekticida utvrđena promenjena osetljivost. Kod jedinki iz populacije Nikinci urađena je po jedna selekcija sa LD80 pirimifos- metila i LD80 deltametrina, dok je kod jedinki iz populacije Jakovo urađena jedna selekcija sa LD80 pirimifos-metila. Insekticidi pirimifos-metil i deltametrin su odabrani za selekciju jer se pored malationa, njihovi preparati u Srbiji najviše koriste za suzbijanje skladišnih insekata. Selekcija je urađena metodom mikroaplikacije prema prethodno opisanom postupku. Za svaku subletalnu dozu insekticida tretirano je po 1000 adulta. Posle sedam dana preživele jedinke su stavljene u netretiran supstrat, a kasnija testiranja su rađena sa adultima iz F1 i F2 generacije. 25   Toksičnost inskticida posle aplikacije na pšenicu u zrnu je utvrđivana prema modifikovanoj metodi koju je opisao Collins (1990) i metodama za ocenu biološke efikasnosti insekticida u suzbijanju skladišnih insekata (OEPP/EPPO, 2004a, 2004b). Pre nanošenja insekticida pomoću uređaja za određivanje vlažnosti zrna pšenice (Dickey–John Mini GAC Dickey–John Co., USA) utvrđeno je da je prosečna vlažnost zrna pšenice u ovim testiranjima bila 11,3±0,4%. Na po 500 g pšenice u zrnu prethodno stavljene u staklene tegle zapremine 1000 mL nanošeno je po 5 mL vodenih razblaženja insekticida (8-12 koncetracija), dok je pšenica namenjena kontroli tretirana samo vodom. Na osnovu preliminarnih testiranja za svaku populaciju posebno su određeni rasponi doza korišćenih insekticida (tabela 7). Posle ručnog protresanja tretirane pšenice u trajanju od 30 sekundi vršeno je i mešanje na obrtnoj mešalici u trajanju od 10 minuta. Posle mešanja svakih 500 g tretirane pšenice je deljeno u tri jednaka dela (tri ponavljanja) i stavljano u tegle zapremine 720 mL, u koje je sutradan ubacivano po 50 insekata. Ocena smrtnosti brašnara je vršena posle sedam, 14 i 21 dana od početka njihovog izlaganja u tretiranoj pšenici. 26   Tabela 6. Rasponi doza insekticida nanetih mikroaplikacijom Rasponi doza insekticida (µg/insekt) Populacija Dihlorvos Malation Hlorpirifos-metil Pirimifos-metil Deltametrin Bifentrin Laboratorijska 0,0125-0,125 0,025-12,5 0,0075-0,04 0,00375-0,025 0,0025-0,05 0,025-0,75 Nikinci 0,025-0,12 1,0-25,0 0,0075-0,025 0,005-0,03 0,00375-0,05 0,025-0,75 Nikinci (selekcionisana sa LD80 pirimifos-metila) 0,025-0,12 1,0-25,0 0,005-0,03 0,0075-0,03 0,00375-0,05 0,025-0,5 Nikinci (selekcionisana sa LD80 deltametrina) 0,025-0,12 1,0-25,0 0,005-0,03 0,0075-0,03 0,00375-0,06 0,025-0,5 Jakovo 0,02-0,10 1,0-25,0 0,0075-0,025 0,005-0,03 0,00375-0,10 0,025-0,5 Jakovo (selekcionisana sa LD80 pirimifos-metila) 0,015-0,10 1,0-25,0 0,0075-0,025 0,005-0,025 0,00375-0,05 0,025-0,4 Tabela 7. Rasponi doza insekticida nanetih na pšenicu u zrnu Rasponi doza insekticida (mg/kg) Populacija Malation Hlorpirifos-metil Pirimifos-metil Deltametrin Bifentrin Tiametoksam Spinosad Abamektin Laboratorijska 0,25-80,0 0,05-0,4 0,075-0,4 0,025-2,5 0,05-100,0 0,008-0,4 0,05-20,0 0,1-20,0 Nikinci 2.5-80,0 0,1-0,6 0,075-0,8 0,025-2,5 0,075-100,0 0,02-0,8 0,01-20,0 0,1-20,0 Nikinci (selekcionisana sa LD80 pirimifos-metila) 2,5-80,0 0,075-0,4 0,1-0,8 0,025-2,5 0,25-100,0 0,01-1,0 0,01-20,0 0,1-20,0 Nikinci (selekcionisana sa LD80 deltametrina) 1,0-80,0 0,075-0,4 0,1-0,8 0,025-2,5 0,25-100,0 0,02-0,8 0,05-20,0 0,1-20,0 Jakovo 1,0-80,0 0,1-0,6 0,01-0,25 0,025-2,5 0,075-100,0 0,01-0,4 0,05-20,0 0,1-20,0 27   3.4. Utvrđivanje efekata prirodnih insekticida Utvrđivanje efekata prirodnih insekticida (prirodnog zeolita i diatomejske zemlje) je urađeno u laboratoriji pri različitim uslovima relativne vlažnosti vazduha (tabela 8) prema, za ovaj program, prilagođenim metodama za ocenu biološke efikasnosti insekticida u skladištima (OEPP/EPPO 2004a, 2004b) i metodama koje su koristili Collins (1990) i Chanbang i sar. (2007). Pre nanošenja inertnih prašiva pomoću uređaja za određivanje vlažnosti zrna pšenice (Dickey–John Mini GAC, Dickey–John Co., USA) utvrđeno je da je prosečna vlažnost zrna pšenice u ovim testiranjima bila 11,3±0,4%. U staklene posude zapremine 1000 mL je stavljano po 500 g pšenice i 1% grubo lomljne pšenice (sa ciljem dobijanja potomstva brašnara) i potom se pristupilo nanošenju serija različitih količina inertnih prašiva prikazanih u tabeli 8. Posle ručnog mešanja u trajanju od 30 sekundi i mešanja na obrtnoj mešalici u trajanju od 10 minuta tretirana pšenica je odlagana oko jedan sat da bi se čestice prašiva potpuno spustile na zrna. Nakon toga je u plastične posude od 200 mL sipano po 50 g tretirane pšenice, a sutradan je u četiri ponavljanja za svaku ispitivanu varijantu, ubacivano po 25 adulta brašnara. Isti postupak je urađen i sa netretiranom pšenicom koja je korišćena kao kontrola. Za vreme trajanja eksperimenata uslovi sredine (temperatura i relativna vlažnost vazduha) su konstantno praćeni, a prosečne vrednosti su prikazane u tabeli 8. Smrtnost izlaganih jedinki je isejavanjem utvrđivana posle sedam, 14 i 21 dana ekspozicije. Sa ciljem utvrđivanja ukupne smrtnosti preživeli insekti iz tretmana i kontrole su prebacivani u čiste plastične posude (200 mL), u koje je prethodno stavljano oko 1,5 g netretirane lomljene pšenice, u trajanju od sedam dana. Uticaj inertnih prašiva na produkciju/redukciju potomstva je utvrđivan posle 12 nedelja od stavljanja roditelja u kontakt sa tretiranom i pšenicom namenjenom kontroli. Na osnovu zaključaka koji su izvedeni iz više eksperimenata o efektivnosti inertnih prašiva za adulte laboratorijske populacije, ispitana je osetljivost populacija T. castaneum iz Nikinaca i Kikinde na prašiva na bazi diatomejske zemlje (DZ S-1, DZ S-2 i Protect-It). 28   Tabela 8. Uslovi sredine (temperatura i relativna vlažnost vazduha) i populacije sa kojima su rađena testiranja Inertno prašivo* Količine primene (g/kg) Uslovi sredine Populacija PZ, MPZ 0,25 0,50 0,75 Protect-It 0,30 24±1°C 45±5% (tokom čitavog eksperimenta) Laboratorijska PZ, MPZ, PZFG 0,50 0,75 1,00 Protect-It 0,30 24±1°C 50-55% (tokom izlaganja roditelja) 60-65% (do pojave potomstva) Laboratorijska DZ-S1, DZ-S2 0,25 0,50 0,75 1,00 24±1°C 60-65% (tokom čitavog eksperimenta) Laboratorijska DZ-S1, DZ-S2, Protect-It 0,25 0,50 0,75 1,00 25±1°C 60-70% (tokom čitavog eksperimenta) Laboratorijska, Nikinici, Kikinda *PZ - Prirodni zeolit; MPZ - Modifikovani prirodni zeolit; PZFG- Prirodni zeolit fine granulacije; DZ S-1 i DZ S-2 diatomejska zemlja iz Srbije; Protect-It - preparat diatomejske zemlje 3.5. Utvrđivanje efekata sintetisanih i prirodnih insekticida u interakciji sa ekstremnom temperaturom 50°C Prvo su utvrđivani direktni efekti temperature 50°C u pšeničnom brašnu i pšenici u zrnu na adulte laboratorijske populacije T. castaneum i adulte iz populacija sa različitom osetljvošću na insekticide. Direktni efekti temperature 50°C u pšeničnom brašnu su utvrđivani na adulte laboratorijske populacije T. castaneum, i na adulte poreklom iz: Kikinde, Novog Miloševa, Čuruga, Iriga, Nikinaca, Jakova i Adaševaca kod kojih je diskriminativna doza malationa prouzrokovala smrtnost manju od 85%. Dizajniranje eksperimenta je urađeno prema prilagođenoj metodi koju su koristili Mahroof i sar. (2003b). Na sobnoj temperaturi (24±2°C) u plastične posude zapremine 200 mL je stavljeno po 1,25 g brašna u četiri ponavljanja i u svaku posudu je ubacivano po 25 insekata. Tako pripremljene posude sa supstratom i insektima za sve intervale izlaganja su stavljene u inkubator (LE-519, firme M.R.C iz Izraela), prethodno podešen na 50±1°C. Intervali izlaganja za sve testirane populacije su bili isti, i iznosili su: 23, 27, 33, 36, 40, 45, 50 i 55 minuta. Posle svakog perioda izlaganja posude sa 29   insektima su prenošene u prostoriju sa temperaturom 24±1°C i relativnom vlažnošću vazduha 55-65%, a letalni efekti su utvrđivani posle 24 sata oporavka insekata. Efekti temperature 50°C u pšenici u zrnu su utvrđivani na adultima T. castaneum iz laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Jakova. Eksperiment je postavljen prema metodi Mahroof i sar. (2003b), s tim da je u plastične posude stavljano po 100 g pšenice sa vlažnošću zrna <12%, u četiri ponavljanja. Zbog brzine delovanja temperature i što preciznijeg utvrđivanja letalnih parametara eksperiment je izveden dva puta, neposredno pred utvrđivanje efekata sintetisanih insekticida u interakciji sa 50°C (varijanta 1) i pred utvrđivanje efekata prirodnih insekticida u interakciji sa 50°C (varijanta 2). Intervali izlaganja u prvoj varijanti za laboratorijsku populaciju su bili 210, 240, 270, 330, 360 i 390 minuta, za adulte iz Nikinaca 240, 250, 260, 270, 300, 330, 360 i 390 minuta, dok su adulti poreklom iz Jakova izlagani 180, 210, 240, 270, 300, 330, 360 i 390 minuta. Intervali izlaganja u drugoj varijanti za laboratorijsku populaciju su bili 210, 220, 240, 280, 300, 330 i 360 minuta, za adulte iz Nikinaca 220, 250, 270, 300, 330 i 360 minuta, a adulti iz Jakova su izlagani 180, 198, 210, 221, 240, 270, 300 i 330 minuta. Posle svakog perioda izlaganja posude sa pšenicom i insektima su prenošene u prostoriju sa temperaturom 24±1°C i relativnom vlažnošću vazduha 60-70%, a letalni efekti su utvrđivani posle 24 sata oporavka insekata. Postavljanje eksperimenta za utvrđivanje efekata sintetisanih insekticida u inertakciji sa temperaturom 50°C se odvijalo tokom dva dana. Prvi dan su na pšenicu sa vlažnošću zrna <12% nanete doze LD50 komercijalnih preparata dobijene posle 14 dana za svaku testiranu populaciju, prema postupku koji je opisan u poglavlju 3.3, jer su, u istraživanjima korišćeni insekticidi (osam preparata iz pet različitih hemijskih grupa), koji se značajno razlikuju u brzini delovanja. Za adulte iz laboratorijske populacije insekticidi su primenjeni u sledećim dozama: malation 2,4 mg/kg, hlorpirifos-metil 0,14 mg/kg, pirimifos-metil 0,11 mg/kg, deltametrin sa piperonil butoksidom 0,043 mg/kg, bifentrin 0,40 mg/kg, spinosad 3,34 mg/kg, abamektin 3,0 mg/kg i tiametoksam 0,02 mg/kg. Za adulte poreklom iz Nikinaca insekticidi su primenjeni u dozama: malation 36,3 mg/kg, hlorpirifos-metil 0,25 mg/kg, pirimifos-metil 0,13 mg/kg, deltametrin 0,085 mg/kg, bifentrin 0,57 mg/kg, spinosad 5,34 mg/kg, abamektin 7,53 mg/kg i tiametoksam 0,08 mg/kg. 30   Za jedinke iz populacije Jakovo insekticidi su primenjeni u sledećim dozama: malation 49,5 mg/kg, hlorpirifos-metil 0,17 mg/kg, pirimifos-metil 0,14 mg/kg, deltametrin 0,06 mg/kg, bifentrin 0,43 mg/kg, spinosad 3,5 mg/kg, abamektin 3,4 mg/kg i tiametoksam 0,02 mg/kg. U plastične posude zapremine 200 mL stavljano je po 100 g tretirane i netretirane pšenice u zrnu i odlagano u laboratoriju u trajanju od 24 časa. Sutradan je, 15 do 20 minuta pre unošenja posuda u termostat, stavljano po 25 insekata, u četiri ponavljanja, u kontakt sa tretiranom i netretiranom pšenicom. Posude sa pšenicom i insektima su stavljene u inkubator, prethodno podešen na 50±1°C i izlagane u trajanju LT25 i LT50. Vrednosti ovih parametara su određene neposredno pred postavljanje eksperimenta – za laboratorijsku populaciju su bile 213 (LT25) i 247 (LT50) minuta, za adulte iz Nikinaca 265 i 293 minuta, a za adulte iz Jakova 255 i 281 minuta. Sa ciljem pravilnog tumačenja i poređenja efekata sintetisanih insekticida u interakciji sa 50°C, utvrđivani su efekti LD50 primenjenih insekticida u laboratorijskim uslovima, kao i efekti LT25 i LT50 u netretiranoj pšenici na 50ºC. Posle svakog perioda izlaganja posude sa pšenicom i insektima su prenošene u prostoriju sa temperaturom 24±1°C i relativnom vlažnošću vazduha 50-70%. Letalni efekti su utvrđivani posle jedan, sedam i 14 dana izlaganja insekata. Utvrđivanje efekata prirodnih insekticida (inertnih prašiva) u inertakciji sa temperaturom 50°C je urađeno na isti način kao i kod sintetisanih insekticida. Prvo su ispitani efekti prašiva Prirodni zeolit, DZ S-1, DZ S-2 i preparata Protect-It u količini 0,25 i 0,5 g/kg u interakciji sa 50°C na adulte laboratorijske populacije. Za testiranja sa populacijama iz Nikinaca i Jakova uzeta su prašiva DZ S-1 i preparat Protect-It, i primenjena u istoj količini. Vrednosti LT parametara su utvrđivane neposredno pred postavljanje eksperimenta. Za laboratorijsku populaciju LT25 i LT50 su bile 215 i 244 minuta, za adulte iz Nikinaca 219 i 253 minuta, a za adulte iz Jakova 211 i 237 minuta. I u ovim ispitivanjima, sa ciljem pravilnog poređenja efekata u interakciji, utvrđivani su efekti inertnih prašiva primenjenih u količinama 0,25 i 0,5 g/kg u laboratorijskim uslovima, kao i efekti LT25 i LT50 u netretiranoj pšenici na 50°C. Posle svakog perioda izlaganja posude sa pšenicom i insektima su prenošene u prostoriju sa temperaturom 24±1°C i relativnom vlažnošću vazduha 50-70%. Letalni efekti su utvrđivani posle jedan, sedam i 14 dana izlaganja insekata. 31   3.6. Obrada podataka Podaci dobijeni u testiranjima toksičnosti insekticida posle nanošenja na telo brašnara i aplikacije na pšenicu u zrnu, kao i podaci dobijeni za direktno delovanje 50°C na adulte u brašnu i pšenici su izraženi u procentima mortaliteta i korigovani za smrtnost u kontroli po formuli Abbott-a (1925) i obrađeni metodom probit analize koju je predložio Finney (1971), korišćenjem kompjuterskog programa koji je dao Raymond (1985). Podaci dobijeni u ispitivanjima efekata inertnih prašiva, kao i interakcija temperature 50°C i sintetisanih i prirodnih insekticida su u tabelama prikazani u procentima sa izračunatom standardnom devijacijom (SD). U zavisnosti od dizajna ogleda ovi podaci su obrađeni jednofaktorijalnom ili višefaktorijalnom analizom varijanse (ANOVA), a značajnost razlika srednjih vrednosti je određena prema Fisher-ovom LSD testu (P<0,05), na principima koje su opisali Sokal i Rohlf (1995) korišćenjem softverskog paketa Statistika for Windows 6.0 (Stat Soft Italia, 1997). Redukcija brojnosti potomstva u odnosu na kontrolu je prikazana u procentima (RP %) prema formuli koju su koristili Tapondjou i sar. (2002). 32   4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA 4.1. Toksičnost sintetisanih insekticida posle mikroaplikacije Dobijeni rezultati toksičnosti sintetisanih insekticida za adulte laboratorijske populacije T. castaneum, prikazani u tabeli 9, pokazuju da je na nivou LD50 najtoksičniji insekticid deltametrin, zatim slede pirimifos-metil, hlorpirifos-metil, dihlorvos, bifentrin, a najmanje toksičan je malation. Međutim, na nivou LD95 utvrđeno je da je najtoksičniji insekticid pirimifos-metil, zatim hlorpirifos-metil, deltametrin, dihlorvos, bifentrin i malation koji je najmanje toksičan. Malation je za laboratorijske brašnare 40,6 puta manje toksičan od deltametrina (nivo LD50) i 331,7 puta manje toksičan od pirimifos-metila (nivo LD95). Diskriminativne doze insekticida su određene na osnovu njihove toksičnosti za adulte laboratorijske populacije T. castaneum. Kriterijum za određivanje diskriminativnih doza insekticida je bila izračunata vrednost LD99, odnosno prva doza koja u eksperimentima prouzrokuje 100% smrtnost brašnara. Diskriminativne doze su poslužile kao polazna osnova za testiranja sa populacijama brašnara prikupljenim iz različitih skladišnih objekata. U zavisnosti od odgovora insekata na diskriminativne doze insekticida, proisticali su zaključci o potrebi za daljim testiranjima. Diskriminativne doze insekticida dihlorvosa, pirimifos-metila, hlorpirifos-metila, deltametrina i bifentrina su kod svih prikupljenih populacija brašnara prozrokovale visoku smrtnost, u rasponu 92-100% (tabela 10). Diskriminativna doza malationa je samo kod populacije iz Bačke Topole (mlin) prouzrokovala smrtnost na nivou 100%, i visoku smrtnost kod populacija iz Bačke Topole (silos) 95%, Gornji Milanovac 92%, Luka Beograd 99% i Žabari 98%, dok je smrtnost brašnara iz ostalih populacija bila niža od 85%, a najniža kod jedinki iz Jakova (64%). 33   Tabela 9. Toksičnost insekticida i diskriminativne doze za adulte laboratorijske populacije T. castaneum posle mikroaplikacije Insekticid LD50 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) LD95 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) LD99 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) Nagib ld-p linije (±SG) Diskriminativna doza (μg/insekt) Dihlorvos 0,040 (0,038-0,043) 0,087 (0,079-0,097) 0,12 (0,10-0,14) 4,98±0,34 0,12 Мalation 0,28 (0,21-0,36) 5,97 (4,08-9,66) 21,29 (12,76-41,16) 1,24±0,08 10,00 Hlorpirifos-metil 0,011 (0,0104-0,0115) 0,019 (0,018-0,021) 0,025 (0,023-0,028) 6,52±0,42 0,030 Pirimifos-metil 0,0091 (0,0087-0,0095) 0,018 (0,017-0,019) 0,023 (0,021-0,026) 5,68±0,27 0,025 Deltametrin 0,0069 (0,0062-0.0075) 0,024 (0,021-0,027) 0,040 (0,034-0,048) 3,05±0,15 0,050 Bifentrin 0,049 (0,041-0,056) 0,27 (0,22-0,35) 0,60 (0,44-0,88) 2,19±0,16 0,625 34   Tabela 10. Efekti diskriminativnih doza kontaktnih insekticida na adulte T. castaneum iz različitih populacija posle mikroaplikacije Smrtnost (%±SD) Populacija Dihlorvos Pirimifos-metil Hlorpirifos- metil Malation Deltametrin Bifentrin Adaševci – S* 99±0,5 97±0,5 100 79±2,2 100 100 Bačka Topola – M 99±0,5 99±0,5 100 100 94±1.3 96±0,8 Bačka Topola – S 97±1,0 93±1,0 92±0,8 95±0,5 96±0,8 100 Irig – S 93±1,0 94±0,6 96±1,2 74±2,4 98±0,6 97±1,0 Jakovo – S 100 99±0,5 100 64±2,9 100 100 Kikinda – M 100 99±0.5 98±1,0 84±2,2 96±1,4 100 Luka Beograd – S 99±0,5 93±1,5 100 99±0,5 96±1,2 100 Nikinci – P 98±0,6 94±1,3 100 70±2,5 99±0,5 100 Novo Miloševo – S 99±0,5 99±0,5 98±0,6 80±0,8 98±0,6 100 Čurug – S 99±0,5 92±2,2 99±0,5 80±0,8 98±0,6 100 Žabari – S 100 100 99±0,5 98±1,0 99±0,5 100 Gornji Milanovac – P 100 99±0,5 99±0,5 92±2,2 93±1,7 98±1,0 * S – silos; M – mlin; P – podno skladište Analizom rezultata dobijenih sa diskriminativnim dozama, za dalja testiranja i selekciju odabrane su populacije iz Nikinaca i Jakova kod kojih je ispitana kompletna toksičnost insekticida. Tabela 11. Toksičnost insekticida za adulte T. castaneum iz populacije Nikinci posle mikroaplikacije i utvrđeni faktori rezistentnosti Insekticid LD50 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR* na nivou LD50 LD95 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR na nivou LD95 Nagib ld-p linije (±SG) Dihlorvos 0,042 (0,039-0,044) 1,0 0,087 (0,080-0,096) 1,0 5,15±0,33 Мalation 4,94 (4,23-5,72) 17,6 65,56 (49,25-93,58) 11,0 1,46±0,01 Hlorpirifos-metil 0,0098 (0,0093-0,010) 0,9 0,016 (0,015-0,018) 0,8 7,21±0,60 Pirimifos-metil 0,011 (0,010-0,011) 1,2 0,025 (0,022-0,029) 1,4 4,48±0,34 Deltametrin 0,0066 (0,0058-0,0073) 0,9 0,029 (0,025-0,035) 1,2 2,53±0,17 Bifentrin 0,054 (0,049-0,060) 1,1 0,14 (0,11-0,17) 0,5 4,07±0,37 *FR = LD ispitivana/LD laboratorijska populacija Poređenjem toksičnosti na nivou LD50 za jedinke iz Nikinaca najvišu toksičnost je ispoljio deltametrin koji je od sledećeg hlorpirifos-metila toksičniji 1,5 puta, od pirimifos- metila 1,7 puta, od dihlorvosa 6,3 puta, od bifentrina 8,2 puta, dok je od najslabijeg malationa toksičniji 754,5 puta (tabela 11). Hlorpirifos-metil je na nivou LD95 najtoksičniji insekticid za adulte iz Nikinaca, koji je od najslabijeg malationa toksičniji čak 4097,5 puta. Malation je, prema izračunatim faktorima rezistentnosti (FR) 17,6 (LD50) i 11,0 (LD95) puta manje toksičan za adulte iz Nikinaca u odnosu na adulte iz laboratorijske populacije. Utvrđena toksičnost (LD parametri i ld-p linije) i nivoi rezistentnosti za 35   dihlorvos, hlorpirifos-metil, pirimifos-metil, deltametrin i bifentrin pokazuju da nema razlika u osetljivosti između ove i laboratorijske populacije. Najtoksičniji insekticid za adulte T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila je hlorpirifos-metil, koji je na nivou LD50 i LD95 320,0 i 1302,8 puta toksičniji od najslabijeg malationa (tabela 12). Rezultati pokazuju da selekcija nije uticala na promenu toksičnosti samo kod dihlorvosa i hlorpirifos-metila. Kod pirimifos-metila je samo na nivou LD95 1,4 puta manja posle selekcije, što potvrđuju i intervali poverenja. Poređenjem nominalnih vrednosti LD parametara uočava se blago povećanje toksičnosti malationa posle selekcije, ali te razlike nisu statistički značajne (intervali poverenja pre i posle selekcije se preklapaju). Međutim, toksičnost deltametrina i bifentrina je, 2,3 i 1,8 (nivo LD50) puta i 1,8 i 2,3 (nivo LD95) puta manja posle selekcije sa LD80 pirimifos-metila u odnosu na period pre selekcije. U odnosu laboratorijsku populaciju brašnara značajno povećanje nivoa rezistentnosti je utvrđeno samo kod bifentrina sa 1,1 i 0,5 (LD50 i LD95) na 1,8 i 1,2 i posebno kod deltametrina sa 0,9 i 1,2 na 2,2 i 2,2 (LD50 i LD95), ali je to mala promena osetljivosti. Tabela 12. Toksičnost insekticida za adulte T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila posle mikroaplikacije i utvrđeni faktori rezistentnosti Insekticid LD50 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR* na nivou LD50 LD95 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR na nivou LD95 Nagib ld-p linije (±SG) Dihlorvos 0,049 (0,045-0,052) 1,2 0,12 (0,11-0,14) 1,4 4,04±0,27 Мalation 3,84 (2,98-4,74) 13,7 36,48 (28,22-50,63) 6,1 1,68±0,13 Hlorpirifos-metil 0,0120 (0,0118-0,0133) 1,1 0,028 (0,025-0,031) 1,5 4,72±0,28 Pirimifos-metil 0,0140 (0,0137-0,0152) 1,5 0,035 (0,031-0,040) 1,9 4,30±0,29 Deltametrin 0,015 (0,014-0,016) 2,2 0,053 (0,046-0,064) 2,2 3,02±0,18 Bifentrin 0,087 (0,079-0,096) 1,8 0,33 (0,28-0.41) 1,2 2,83±0,20 *FR = LD ispitivana/LD laboratorijska populacija Selekcionisane jedinke brašnara iz populacije Nikinci sa LD80 deltametrina su kao i jedinke iz ove populacije selekcionisane sa pirimifos-metilom najosetljivije na hlorpirifos- metil (tabela 13). Selekcija deltametrinom nije uticala na promenu toksičnosti organofosfata, dok je kod piretroida bifentrina i deltametrina utvrđena značajno manja toksičnost posle selekcije. U odnosu na brašnare pre selekcije sa LD80 deltametina, bifentrin je na nivou LD50 i LD95 1,6 i 3,1 puta manje toksičan (tabela 11), a 1,7 i 1,6 puta manje toksičan u odnosu na brašnare iz laboratorijske populacije (tabela 9). Deltametrin je na nivou LD50 2,1 puta manje toksičan posle selekcije, a 2,0 puta manje toksičan u odnosu na laboratorijsku populaciju. 36   Tabela 13. Toksičnost insekticida za adulte T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 deltametrina posle mikroaplikacije i utvrđeni faktori rezistentnosti Insekticid LD50 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR* na nivou LD50 LD95 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR na nivou LD95 Nagib ld-p linije (±SG) Dihlorvos 0,037 (0,033-0,040) 0,9 0,10 (0,09-0,12) 1,1 3,68±0,27 Мalation 3,51 (2,88-4,15) 12,5 47,35 (36,17-66,95) 7,9 1,45±0,10 Hlorpirifos-metil 0,0108 (0,0102-0,011) 1,0 0,023 (0,021-0,025) 1,2 5,10±0,32 Pirimifos-metil 0,011 (0,0107-0,012) 1,2 0,031 (0,027-0,036) 1,7 3,89±0,30 Deltametrin 0,014 (0,013-0,015) 2,0 0,05 (0,04-0,06) 2,1 3,03±0,18 Bifentrin 0,085 (0,075-0,095) 1,7 0,43 (0,35-0,54) 1,6 2,83±0,20 *FR = LD ispitivana/LD laboratorijska populacija Adulti T. castaneum iz populacije Jakovo, kao i adulti iz Nikinaca i laboratorijske populacije, na nivou LD50 najosetljiviji su na deltametrin a najmanje osetljivi na malation (tabela 14). Deltametrin je na nivou LD50 od sledećeg po redu pirimifos-metila toksičniji 1,7 puta, a od najmanje toksičnog malationa 1348,1 puta. Istovremeno, na nivou LD95 najtoksičniji je pirimifos-metil koji je od najslabijeg malationa toksičnijii 2238 puta. Faktori rezistentnosti pokazuju da je kod ove populacije značajno promenjena osetljivost samo na malation, koji je 26,0 (LD50) i 6,1 (LD95) puta manje toksičan u odnosu na laboratorijsku populaciju. Tabela 14. Toksičnost insekticida za adulte T. castaneum iz populacije Jakovo posle mikroaplikacije i utvrđeni faktori rezistentnosti Insekticid LD50 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR* na nivou LD50 LD95 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR na nivou LD95 Nagib ld-p linije (±SG) Dihlorvos 0,035 (0,033-0,037) 0,8 0,079 (0,071-0,090) 0,9 4,65±0,34 Мalation 7,28 (6,54-8,03) 26,0 36,48 (30,85-44,85) 6,1 2,35±0,14 Hlorpirifos-metil 0,012 (0,0113-0,0127) 1,1 0,024 (0,022-0,027) 1,3 5,55±0,40 Pirimifos-metil 0,0090 (0,0085-0,0094) 0,9 0,0163 (0,0154-0,0176) 0,9 6,31±0,38 Deltametrin 0,0054 (0,0047-0,0060) 0,7 0,024 (0,020-0,029) 1,0 2,55±0,19 Bifentrin 0,040 (0,034-0,045) 0,8 0,17 (0,14-0,21) 0,6 2,65±0,23 *FR = LD ispitivana/LD laboratorijska populacija Za adulte T. castaneum iz Jakova selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila, je kao i pre selekcije, najtoksičniji insekticid na nivou LD50 deltametrin, a najmanje toksičan malation (tabela 15). Selekcija kod ove populacije nije uticala na ispoljavanje toksičnosti insekticida, osim kod malationa, kod koga su faktori rezistentnosti blago povećani sa 26,0 na 29,8 (nivo LD50) i sa 6,1 na 13,4 (nivo LD95). Iako su LD parametri i faktori rezistentnosti za malation posle selekcije povećani te razlike nisu signifikantne. 37   Tabela 15. Toksičnost insekticida za adulte T. castaneum iz populacije Jakovo selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila posle mikroaplikacije i utvrđeni faktori rezistentnosti Insekticid LD50 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR* na nivou LD50 LD95 (μg/insekt) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR na nivou LD95 Nagib ld-p linije (±SG) Dihlorvos 0,025 (0,024-0,028) 0,6 0,057 (0,051-0,065) 0,6 4,83±0,35 Мalation 8,34 (6,41-10,81) 29,8 80,29 (41,51-161,79) 13,4 1,67±0,21 Hlorpirifos-metil 0,009 (0,0081-0,0094) 0,8 0,018 (0,016-0,020) 0,9 5,28±0,47 Pirimifos-metil 0,0097 (0,0092-0,010) 1,1 0,018 (0,017-0,020) 1,0 5,91±0,38 Deltametrin 0,006 (0,005-0,007) 0,9 0,04 (0,03-0,05) 1,7 2,15±0,19 Bifentrin 0,02 (0,007-0,045) 0,4 0,20 (0,09-0,49) 0,7 1,57±0,34 *FR = LD ispitivana/LD laboratorijska populacija Utvrđeni parametri toksičnosti i nivoi rezistentosti su pokazali da je kod populacija brašnara iz Nikinaca i Jakova razvijena rezistentnost samo na malation, što je ilustrativno prikazano i na grafikonu 1. 0.01 0.1 1 10 100 0.1 1 10 40 70 95 99.5 Lab Nik Jak sm rtn os t ( % ) doza (μg/insektu) Grafikon 1. Ld-p linije malationa za adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije (Lab), iz populacije Nikinci (Nik) i Jakovo (Jak) posle mikroaplikacije 38   4.2. Toksičnost sintetisanih insekticida posle aplikacije na pšenicu u zrnu Parametri toksičnosti insekticida posle aplikacije serije koncetracija vodenih razblaženja komercijalnih preparata za adulte laboratorijske populacije T. castaneum prikazani su u tabeli 16. Tabela 16. Toksičnost insekticida za adulte laboratorijske populacije T. castaneum u različitim intervalima izlaganja u tretiranoj pšenici u zrnu Insekticid Ocena posle (dani) LD50 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) LD95 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) Nagib ld-p linije (±SG) 7 2,74 (2,32-3,25) 31.76 (22.34-50.20) 1,55±0,11 14 2,38 (2,04-2,80) 22.52 (15.73-36.71) 1,69±0,14 Мalation 21 2,15 (1.83-2.51) 20.48 (15.04-30.71) 1,68±0,13 7 0,170 (0,165-0,175) 0,25 (0,24-0,27) 9,48±0,54 14 0,138 (0,134-0,142) 0,20 (0,19-0,21) 10,02±0,63 Hlorpirifos-metil 21 0,132 (0,127-0,137) 0,19 (0,18-0,20) 10,33±0,70 7 0,142 (0,138-0,146) 0,21 (0,20-0,22) 9,68±0,57 14 0,115 (0,111-0,118) 0,18 (0,17-0,20) 8,07±0,50 Pirimifos-metil 21 0,10 (0,097-0,105) 0,16 (0,15-0,18) 7,73±0,53 7 1,01 (0,93-1,09) 3,42 (2,93-4,17) 3,10±0,21 14 0,043 (0,041-0,045) 0,09 (0,08-0,10) 5,01±0,31 Deltametrin +PBO* 21 0,037 (0,035-0,039) 0,07 (0,06-0,08) 5,93±0,40 7 2,08 (1,82-2,40) 23,94 (17,59-35,00) 1,55±0,08 14 0,40 (0,37-0,42) 0,82 (0,75-0,91) 5,23±0,34 Bifentrin 21 0,22 (0,21-0,24) 0,57 (0,51-0,64) 4,02±0,21 7 0,025 (0,022-0,030) 0,058 (0,043-0,080) 4,97±0,58 14 0,020 (0,019-0,021) 0,035 (0,033-0,039) 6,85±0,45 Tiametoksam 21 0,019 (0,015-0,023) 0,032 (0,023-0,046) 6,99±1,38 7 16,80 (15,03-19.36) 71,77 (52,19-115,39) 2,61±0,27 14 3,34 (3,00-3,68) 9,76 (8,45-11,68) 3,53±0,25 Spinosad 21 1,93 (1,75-2,12) 4,54 (3,95-5,41) 4,43±0,34 7 14,15(10,84-20,40) 256,24 (125,31-757,73) 1,30±0,14 14 3,01 (2,50-3,61) 48,66 (32,07-85,68) 1,36±0,11 Abamektin 21 0,55 (0,49-0,62) 2,26 (1,83-2,97) 2,67±0,19 *piperonil butoksid Posle sedam dana izlaganja za brašnare iz laboratorijske populacije najtoksičniji insekticid je tiametoksam koji je na nivou LD50 od najslabijeg spinosada toksičniji 672,0 puta, a na nivou LD95 od najslabijeg abamektina čak 4417,9 puta. Visoku toksičnost su ostvarili i pirimifos-metil i hlorpirifos-metil koji su na nivou LD50 5,7 i 6,8 puta manje toksični od tiametoksama. 39   Utvrđeni parametri toksičnosti posle 14 dana pokazuju da su svi testirani insekticidi povećali toksičnost u odnosu na prvih sedam dana. Najizraženije povećanje toksičnosti je utvrđeno kod piretroida tako je deltametrin sa piperonil butoksidom posle 14 dana toksičniji 23,5 (LD50) i 38,0 (LD95) puta, a bifentrin 5,2 i 29,0 puta. Takođe, zapaža se i značajno povećanje toksičnosti kod sintetisanih prirodnih insekticida spinosada 5,2 puta (nivo LD50) i abamektina 4,7 puta. Posle 14 dana najtoksičniji insekticid je tiametoksam, zatim sledi deltametrin sa piperonil butoksidom koji je od najslabijeg spinosada na nivou LD50 toksičniji 77,7 puta. I posle 21 dana najtoksičniji insekticid za adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije je tiametoksam koji je 113,0 (LD50) i 640,0 (LD95) puta toksičniji od najslabijeg malationa. Parametri toksičnosti posle 21 dana pokazuju da je trend povećanja toksičnosti značajno nastavljen kod sintetisanih prirodnih insekticida i neznatno kod piretroida. U ovom periodu spinosad je na nivou LD50 i LD95 1,7 i 2,1 puta toksičniji, a abamektin 5,4 i 21,0 puta u odnosu na 14 dana. Sagledavanjem svih parametara toksičnosti zapaža se da organofosfati malation, hlorpirifos-metil i pirimifos-metil, kao i neonikotinoid tiametoksam brzo prouzrokuju letalne efekte koji se neznatno povećavaju u funkciji vremena. Analizom parametara toksičnosti za adulte T. castaneum iz populacije Nikinci (tabela 17) zapaža se da organofosfati (malation, hlorpirifos-metil i pirimifos-metil) i neonikotinoid tiametoksam toksičnost dostignutu posle sedam dana značajno ne menjaju sa dužinom ekspozicije, dok piretroidi (deltametrin sa piperonil butoksidom i bifentrin) značajno povećavaju toksičnost samo posle 14 dana u odnosu na prvih sedam dana. Sintetisani prirodni insekticidi spinosad i abamektin statistički značajno povećavaju toksičnost u svim intervalima i najvišu dostižu posle 21 dana. Utvrđeni parametri toksičnosti posle 21 dana pokazuju da je za adulte brašnara poreklom iz Nikinaca najtoksičniji insekticid deltametrin sa piperonil butoksidom, koji je od sledećeg po redu, tiametoksama, na nivou LD50 i LD95 toksičniji 1,1 i 3,7 puta, od abamektina 13,3 i 84,7, a od najslabijeg malationa 494,0 i 1071,7 puta. Uzimajući u obzir sve intervale očitavanja svi testirani insekticidi su ostvarili slabiju toksičnost za adulte iz Nikinaca u odnosu na adulte iz laboratorijske populacije (tabela 16). Najznačajnija promena osetljivosti kod ove populacije je utvrđena kod malationa koji je na nivou LD50 i LD95 16,1 i 6,8 puta manje toksičan u odnosu laboratorijsku populaciju, što ilustrativno pokazuje i grafikon 2. 40   Tabela 17. Toksičnost insekticida za adulte T. castaneum iz populacije Nikinci u različitim intervalima izlaganja u tretiranoj pšenici u zrnu i utvrđeni faktori rezistentnosti Insekticid Ocena posle (dani) LD50 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR*na nivou LD50 LD95 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR na nivou LD95 Nagib ld-p linije (±SG) 7 41,74 (36,85-47,75) 15,2 193,15 (148,09-276,37) 6,1 2,47±0,20 14 36,34 (32,38-40,93) 15,3 146,50 (117,29-196,26) 6,5 2,72±0,22 Мalation 21 34,58 (30,82-38,90) 16,1 139,32 (112,10-185,08) 6,8 2,72±0,21 7 0,32 (0,30-0,33) 1,9 0,57 (0,52-0,63) 2,3 6,51±0,48 14 0,25 (0,24-0,27) 1,8 0,46 (0,43-0,50) 2,3 6,40±0,43 Hlorpirifos-metil 21 0,24 (0,23-0,26) 1,8 0,44 (0,41-0,48) 2,3 6,50±0,46 7 0,16 (0,15-0,17) 1,1 0,40 (0,36-0,47) 1,9 4,12±0,29 14 0,13 (0,12-0,14) 1,2 0,32 (0,29-0,38) 2,0 4,29±0,30 Pirimifos-metil 21 0,12 (0,11-0,13) 1,2 0,30 (0,26-0,35) 1,9 4,30±0,35 7 1,15 (1,01-1,32) 1,1 8,12 (5,80-13,01) 2,4 1,94±0,17 14 0,085 (0,078-0,091) 2,1 0,16 (0,14-0,19) 1,8 6,04±0,56 Deltametrin +PBO** 21 0,070 (0,066-0,074) 1,7 0,13 (0,12-0,15) 1,8 6,24±0,52 7 3,26 (2,72-3,94) 1,6 60,38 (39,64-104,28) 2,5 1,30±0,001 14 0,57 (0,53-0,61) 1,4 1,38 (1,20-1,65) 1,7 4,27±0,33 Bifentrin 21 0,51 (0,47-0,54) 2,3 1,26 (1,10-1,50) 2,2 4,16±0,33 7 0,10 (0,09-0,12) 4,0 1,00 (0,79-1,35) 17,0 1,66±0,10 14 0,08 (0,07-0,09) 4,0 0,50 (0,41-0,64) 14,0 2,09±0,14 Tiametoksam 21 0,08 (0,07-0,09) 4,2 0,48 (0,39-0,62) 15,0 2,09±0,15 7 15,74 (14,14-17,88) 0,9 85,13 (61,42-136,58) 1,2 2,24±0,22 14 5,34 (4,81-5,87) 1,6 17,08 (14,78-20,53) 1,7 3,26±0,24 Spinosad 21 2,27 (2,03-2,53) 1,2 7,91 (6,63-9,89) 1,7 3,03±0,21 7 28,31 (18,36-61,34) 2,0 680,21 (214,95-6046,46) 2,6 1,19±0,19 14 7,53 (5,88-10,28) 2,5 262,45 (122,12-833,56) 5,4 1,07±0,11 Abamektin 21 0,93 (0,77-1,10) 1,7 11,01 (8,37-15,43) 4,9 1,53±0,10 *FR = LD ispitivana/LD laboratorijska populacija; **piperonil butoksid Pored malationa, značajno manju toksičnost za adulte iz Nikinaca su ispoljili i tiametoksam i abamektin. Posle 21 dana, tiametoksam je 4,2 i 15,0 (nivo LD50 i LD95) puta manje toksičan, a abamektin 1,7 i 4,9 puta manje toksičan za brašnare iz Nikinaca u odnosu na brašnare iz laboratorijske populacije. 41   1 10 100 1 10 40 70 95 99.5 Lab Nik Nik S-Pm Nik S-Del sm rtn os t ( % ) doza (mg/kg) Grafikon 2. Ld-p linije malationa za adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije (Lab), iz populacije Nikinci (Nik), Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila (Nik S-pm) i Nikinci selekcionisane sa LD80 deltametrina (Nik S-Del) posle 21 dana kontakta sa tretiranom pšenicom Utvrđena toksičnost posle 21 dana pokazuje da je za brašnare iz Nikinaca selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila (tabela 18) kao i za brašnare pre selekcije najtoksičniji insekticid deltametrin sa piperonil butoksidom, zatim tiametoksam, a najmanje toksičan malation. Toksičnost hlorpirifos-metila, deltametrina sa piperonil butoksidom i bifentrina za adulte T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos- metila se nije menjala u odnosu na period pre selekcije. Takođe, i kod malationa nisu utvrđene signifikantne razlike iako se nominalne vrednosti LD parametara razlikuju. Selekcija sa LD80 pirimifos-metila je neznatno uticala na smanjenje toksičnosti ovog jedinjenja u odnosu na period pre selekcije. Posle 21 dana pirimifos-metil je 1,7 (nivo LD50) puta slabiji za selekcionisanu populaciju brašnara u odnosu na populaciju brašnara bez selekcije i 2,1 u odnosu na laboratorijske brašnare. 42   Tabela 18. Toksičnost insekticida za adulte T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila u različitim intervalima izlaganja u tretiranoj pšenici u zrnu i utvrđeni faktori rezistentnosti Insekticid Ocena posle (dani) LD50 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR*na nivou LD50 LD95 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR na nivou LD95 Nagib ld-p linije (±SG) 7 32,81 (28,27-38,47) 11,9 243,43 (173,50-385,67) 7,7 1,89±0,16 14 26,33 (22,78-30,66) 11,1 199,69 (147,64-294,46) 8,9 1,87±0,13 Мalation 21 22,13 (19,29-25,37) 10,3 150,46 (115,66-210,87) 7,3 1,98±0,14 7 0,31 (0,30-0,33) 1,8 0,55 (0,50-0,63) 2,2 6,84±0,61 14 0,25 (0,24-0,26) 1,8 0,49 (0,45-0,54) 2,4 5,62±0,36 Hlorpirifos-metil 21 0,25 (0,24-0,26) 1,9 0,44 (0,41-0,48) 2,3 6,90±0,54 7 0,30 (0,29-0,32) 2,1 0,58 (0,52-0,66) 2,8 5,86±0,47 14 0,23 (0,22-0,24) 2,0 0,44 (0,40-0,50) 2,4 5,74±0,36 Pirimifos-metil 21 0,21 (0,20-0,22) 2,1 0,39 (0,36-0,43) 2,3 6,15±0,41 7 1,13 (1,01-1,28) 1,1 6,38 (4,82-9,34) 1,9 2,19±0,18 14 0,072 (0,068-0,078) 1,7 0,18 (0,16-0,22) 2,0 4,14±0,33 Deltametrin +PBO** 21 0,063 (0,059-0,068) 1,7 0,14 (0,13-0,17) 2,0 4,61±0,40 7 3,25 (2,70-3,89) 1,6 50,51 (35,44-79,35) 2,1 1,38±0,001 14 0,48 (0,45-,052) 1,2 1,16 (1,03-1,36) 1,4 4,33±0,32 Bifentrin 21 0,47 (0,44-0,50) 2,1 1,11 (0,99-1,30) 1,9 4,39±0,34 7 0,24 (0,20-0,32) 9,6 0,96 (0,58-1,59) 16,5 2,78±0,43 14 0,16 (0,14-0,18) 8,0 0,71 (0,59-0,88) 20,3 2,57±0,16 Tiametoksam 21 0,15 (0,13-0,16) 7,9 0,67 (0,56-0,84) 20,9 2,48±0,16 7 24,31 (18,79-42,40) 1,4 270,00 (106,80-2481,93) 3,8 1,57±0,33 14 4,27 (3,69-4,87) 1,3 24,47 (20,51-30,28) 2,5 2,17±0,13 Spinosad 21 3,17 (2,80-3,55) 1,6 12,59 (10,52-15,81) 2,8 2,74±0,20 7 51,21 (33,78-102,74) 3,6 2346,94 (697,4-199338,0) 9,1 0,99±0,14 14 10,48 (8,16-14,20) 3,5 523,49 (240,67-1630,6) 10,8 0,97±0,01 Abamektin 21 1,46 (1,24-1,72) 2,6 15,65 (11,76-22,30) 6,9 1,60±0,10 *FR = LD ispitivana/LD laboratorijska populacija; **piperonil butoksid Međutim, selekcija sa LD80 pirimifos-metila je značajno uticala na smanjenje toksičnosti kod spinosada (nivo LD95) i posebno kod tiametoksama (nivo LD50) i abamektina (nivo LD50 i LD95). Posle 21 dana toksičnost tiametoksama za adulte T. castaneum selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila je 1,9 (LD50) i 1,4 (LD95) puta manja u odnosu na period pre selekcije, a 7,9 (LD50) i 20,9 (LD95) puta manja u odnosu na adulte iz laboratorijske populacije (grafikon 3). U istom intervalu abamektin je za selekcionisane brašnare 1,6 i 1,4 (nivo LD50 i LD95) puta manje toksičan u odnosu na period pre selekcije, i 2,6 i 6,9 puta manje toksičan u odnosu na laboratorijsku populaciju brašnara (grafikon 4). 43   0.01 0.1 1 0.1 1 10 40 70 95 99.5 Lab Nik Nik S-pm Nik S-del sm rtn os t ( % ) doza (mg/kg) Grafikon 3. Ld-p linije tiametoksama za adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije (Lab), iz populacije Nikinci (Nik), Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila (Nik S-pm) i Nikinci selekcionisane sa LD80 deltametrina (Nik S-del) posle 21 dana kontakta sa tretiranom pšenicom 0.01 0.1 1 10 0.1 1 10 40 70 95 99.5 Lab Nik Nik S-pm Nik S-del sm rtn os t ( % ) doza (mg/kg) Grafikon 4. Ld-p linije abamektina za adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije (Lab), iz populacije Nikinci (Nik), Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila (Nik S-pm) i Nikinci selekcionisane sa LD80 deltametrina (Nik S-del) posle 21 dana kontakta sa tretiranom pšenicom 44   Za brašnare iz Nikinaca selekcionisane sa LD80 deltametrina posle 21 dana na nivou LD50 najtoksičniji insekticid je tiametoksam, a na nivou LD95 najtoksičniji je deltametrin sa piperonil butoksidom, dok je malation u oba slučaja najmanje toksičan (tabela 19). Tabela 19. Toksičnost insekticida za adulte T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 deltametina u različitim intervalima izlaganja u tretiranoj pšenici u zrnu i utvrđeni faktori rezistentnosti Insekticid Ocena posle (dani) LD50 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR* na nivou LD50 LD95 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR na nivou LD95 Nagib ld-p linije (±SG) 7 45,03 (38,11-54,14) 16,4 334,16 (226,88-574,91) 10,5 1,89±0,17 14 37,42 (31,91-44,68) 15,7 312,69 (212,62-534,23) 13,9 1,78±0,16 Мalation 21 27,87 (24,07-32,45) 12,9 197,72 (144,24-302,10) 9,6 1,93±0,16 7 0,26 (0,25-0,27) 1,5 0,45 (0,42-0,50) 1,8 6,88±0,61 14 0,23 (0,22-0,24) 1,6 0,36 (0,34-0,40) 1,8 8,44±0,86 Hlorpirifos-metil 21 0,23 (0,21-0,24) 1,8 0,36 (0,33-0,39) 1,9 8,45±0,89 7 0,22 (0,21-0,23) 1,6 0,49 (0,44-0,56) 2,3 4,82±0,34 14 0,17 (0,16-0,18) 1,5 0,36 (0,33-0,41) 2,0 5,05±0,35 Pirimifos-metil 21 0,16 (0,15-0,17) 1,6 0,35 (0,32-0,39) 2,2 4,88±0,35 7 1,11 (0,97-1,28) 1,1 6,68 (4,78-10,99) 1,9 2,11±0,23 14 0,08 (0,07-0,08) 2,0 0,23 (0,19-0,28) 2,5 3,45±0,26 Deltametrin +PBO** 21 0,07 (0,06-0,07) 1,7 0,13 (0,12-0,15) 1,8 5,46±0,47 7 4,12 (3,41-4,96) 1,9 73,53 (50,50-118,49) 3,1 1,31±0,10 14 0,93 (0,87-1,00) 2,3 2,09 (1,81-2,53) 2,5 4,68±0,37 Bifentrin 21 0,71 (0,66-0,76) 3,2 1,60 (1,40-1,92) 2,8 4,63±0,39 7 0,078 (0,068-0,089) 3,1 0,61 (0,51-0,76) 10,5 1,84±0,10 14 0,055 (0,046-0,063) 2,7 0,32 (0,25-0,43) 9,1 2,15±0,16 Tiametoksam 21 0,055 (0,047-0,063) 2,9 0,32 (0,25-0,46) 10,0 2,12±0,18 7 10,86 (9,25-12,95) 0,6 199,56 (124,78-379,22) 2,8 1,30±0,11 14 3,48 (2,95-3,99) 1,1 13,98 (12,05-16,78) 1,4 2,72±0,20 Spinosad 21 2,60 (2,20-2,99) 1,3 8,09 (6,86-10,04) 1,8 3,34±0,32 7 7,18 (5,63-9,63) 0,5 241,31 (122,95-620,22) 0,9 1,08±0,10 14 3,27 (2,61-4,12) 1,1 96,09 (54,38-214,03) 1,9 1,12±0,10 Abamektin 21 0,90 (0,73-1,09) 1,6 11,54 (8,49-17,02) 5,1 2,05±0,13 *FR = LD ispitivana/LD laboratorijska populacija; **piperonil butoksid Selekcija sa LD80 deltametrina nije uticala na smanjenje toksičnosti ovog jedinjenja u odnosu na period pre selekcije, ali je uticala na smanjenje toksičnosti piretroida bifentrina, koji je posle 14 i 21 dana 1,6 i 1,4 (nivo LD50) manje toksičan u odnosu na period pre selekcije. Toksičnost organofosfata, kao i sintetisanih prirodnih insekticida spinosada i abamektina se posle selekcije nije značajno menjala. Kod ove populacije najviši nivoi 45   rezistentnosti su utvrđeni kod malationa, koji je posle 21 dana 12,9 i 9,6 (nivo LD50 i LD95) puta manje toksičan u odnosu na laboratorijsku populaciju. Dobijeni rezultati pokazuju da jedna selekcija pirimifos-metilom ili deltametrinom kod populacije Nikinci statistički značajno ne utiče na promenu toksičnosti malationa, što pokazuju i ld-p linije na grafikonu 2. Tabela 20. Toksičnost insekticida za adulte T. castaneum iz populacije Jakovo u različitim intervalima izlaganja u tretiranoj pšenici u zrnu i utvrđeni faktori rezistentnosti Insekticid Ocena posle (dani) LD50 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR* na nivou LD50 LD95 (mg/kg) sa intervalima pouzdanosti (0,05) FR na nivou LD95 Nagib ld-p linije (±SG) 7 65,21 (53,16-84,31) 23,8 650,80 (386,00-1414,10) 20,5 1,65±0,17 14 49,52 (43,05-58,15) 20,8 270,23 (194,90-425,86) 12,0 2,23±0,20 Мalation 21 45,52 (39,57-53,28) 21,2 259,58 (188,01-404,75) 12,7 2,17±0,19 7 0,178 (0,171-0,184) 1,0 0,27 (0,25-0,29) 1,1 9,02±0,55 14 0,166 (0,160-0,172) 1,2 0,26 (0,24-0,29) 1,3 8,55±0,54 Hlorpirifos-metil 21 0,164 (0,158-0,170) 1,3 0,25 (0,24-0,27) 1,3 8,93±0,56 7 0,175 (0,169-0,181) 1,2 0,26 (0,24-0,28) 1,2 9,63±0,74 14 0,138 (0,133-0,143) 1,2 0,21 (0,20-0,23) 1,2 8,85±0,66 Pirimifos-metil 21 0,131 (0,126-0,136) 1,3 0,20 (0,19-0,22) 1,2 8,53±0,67 7 0,86 (0,76-0,97) 0,8 5,45 (4,13-7,96) 1,6 2,06±0,17 14 0,058 (0,055-0,062) 1,5 0,12 (0,10-0,14) 1,3 5,41±0,39 Deltametrin +PBO** 21 0,046 (0,044-0,048) 1,2 0,077 (0,071-0,085) 1,1 7,32±0,56 7 3,57 (3,07-4,19) 1,7 37,14 (27,42-53,98) 1,5 1,62±0,001 14 0,43 (0,41-0,45) 1,1 0,77 (0,70-0,88) 0,9 6,48±0,55 Bifentrin 21 0,38 (0,36-0,40) 1,7 0,65 (0,60-0,72) 1,1 7,21±0,62 7 0,042 (0,037-0,047) 1,7 0,23 (0,19-0,30) 3,9 2,20±0,12 14 0,022 (0,021-0,023) 1,1 0,040 (0,036-0,045) 1,1 6,36±0,50 Tiametoksam 21 0,021 (0,019-0,022) 1,1 0,040 (0,03-0,045) 1,2 5,77±0,41 7 19,72 (17,25-23,50) 1,2 107,54 (73,00-193,17) 1,5 2,23±0,24 14 3,48 (3,13-8,86) 1,1 10,43 (8,78-13,07) 1,1 3,45±0,28 Spinosad 21 2,40 (2,14-2,67) 1,2 7,44 (6,28-9,28) 1,6 3,35±0,27 7 16,21 (11,79-26,84) 1,1 406,44 (154,67-2226,86) 1,6 1,17±0,17 14 3,36 (2,85-3,89) 1,1 44,51 (34,12-61,84) 0,9 1,46±0,90 Abamektin 21 0,71 (0,60-0,84) 1,3 4,57 (3,54-6,29) 2,0 2,04±0,14 *FR = LD ispitivana/LD laboratorijska populacija; **piperonil butoksid Utvrđeni parametri toksičnosti malationa, hlorpirifos-metila i pirimifos-metila za adulte T. castaneum iz populacije Jakovo (tabela 20) pokazuju da se njihova toksičnost u odnosu na prvih sedam dana značajno ne povećava, dok se toksičnost sintetisanih prirodnih insekticida prirodnog spinosada i abamektina statistički značajno povećava sa porastom 46   dužine izlaganja. Ovakav trend toksičnosti konstatovan je i kod laboratorijske populacije i adulta iz Nikinaca. Međutim, za razliku od laboratorijske populacije, kod jedinki iz populacije Jakovo utvrđeno je značajno povećanje toksičnosti tiametoksama posle 14 dana i deltametrina sa piperonil butoksidom posle 21 dana, što pokazuju i nagibi ld-p linija. Posle 21 dana izlaganja adulta T. castaneum iz Jakova u tretiranoj pšenici, tiametoksam je najtoksičniji insekticid, od koga je sledeći po redu deltametrin sa piperonil butoksidom 2,2 i 1,9 (nivo LD50 i LD95) puta manje toksičan, sledeći pirimifos-metil 6,2 i 5,0 puta, dok je abamektin 33,8 i 114,2 puta, a spinosad 114,3 i 186,0 puta manje toksičan. Parametri toksičnosti i FR pokazuju da su adulti brašnara iz Jakova razvili rezistentnost samo na malation, koji je posle 21 dana 21,2 (LD50) i 12,7 (LD95) puta manje toksičan u odnosu na brašnare iz laboratorijske populacije, što pokazuju ld-p linije na grafikonu 5. 0.1 1 10 100 0.1 1 10 40 70 95 99.5 Lab Jak sm rtn os t ( % ) doza (mg/kg) Grafikon 5. Ld-p linije malationa za adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije (Lab) i populacije Jakovo (Jak) posle 21 dana kontakta sa tretiranom pšenicom 47   4.3. Efekti prirodnih insekticida na adulte T. castaneum Prirodni insekticidi (inertna prašiva) su u svim varijantama testiranja značajno sporije delovali na adulte T. castaneum od sintetisanih insekticida, a ispoljena efektivnost je direktno zavisila od relativne vlažnosti vazduha. 4.3.1. Efekti prirodnog zeolita i diatomejske zemlje u uslovima niže relativne vlažnosti vazduha U uslovima niže relativne vlažnosti vazduha (40-50%), sa porastom dužine izlaganja značajno se povećava smrtnost brašnara, što je posebno izraženo između sedam i 14 dana (tabela 21). Tabela 21. Smrtnost adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije posle 7, 14 i 21 dana izlaganja u pšenici tretiranoj prirodnim zeolitom (Modifikovani prirodni zeolit i Prirodni zeolit) i diatomejskom zemljom (Protect-It) i 7 dana oporavka na netretiranoj pšenici Smrtnost (%±SD) posle izlaganja Inertno prašivo Količina primene (g/kg) 7 dana 14 dana 21 dan Pre oporavka Kontrola 0 0,0±0,0a* 1,0±0,5a 3,0±1,0a 0,25 2,0±0,6a 50,0±3,0b 91,0±0,8b 0,50 23,0±1,3b 72,0±3,2c 94,0±1,7bc Modifikovani prirodni zeolit 0,75 47,0±2,2c 93,0±1,5de 100c 0,25 2,0±1,0a 79,0±2,6cd 98,0±1,0bc 0,50 34,0±3,7bc 95,0±1,3de 100c Prirodni zeolit 0,75 53,0±3,0c 100e 100c Diatomejska zemlja (Protect-It) 0,30 83,0±2,1d 100e 100c Posle oporavka Kontrola 0 0,0±0,0a** 1,0±0,5a 4,0±0,8a 0,25 3,0±1,0a 60,0±2,9b 94,0±0,6b 0,50 32,0±0,8b 87,0±3,6c 97,0±1,0bc Modifikovani prirodni zeolit 0,75 56,0±2,9c 97,0±1,0c 100c Prirodni zeolit 0,25 9,0±1,9a 89,0±2,2c 100c 0,50 50,0±4,1bc 97,0±1,0 c 100c 0,75 76,0±2,2d 100c 100c Diatomejska zemlja (Protect-It) 0,30 89,0±1,0d 100c 100c *Vrednosti u kolonama pre oporavka označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05); ** Vrednosti u kolonama posle oporavka označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Posle sedam dana ekspozicije laboratorijske populacije brašnara u tretiranoj pšenici zeolit je u zavisnosti od količine primene (0,25-0,75 g/kg) prouzrokovao smrtnost adulta u 48   rasponu 2-47% kod prašiva Modifikovani prirodni zeolit, 2-53% kod prašiva Prirodni zeolit, i statistički značajno najvišu, 83%, kod diatomejske zemlje (preparat Protect-It). Dobijeni rezultati pokazuju da je u ovim eksperimentalnim uslovima sedam dana kontakta brašnara sa tretiranom pšenicom nedovoljno za značajnije ispoljavanje letalnih efekata ispitivanih prašiva. Posle 14 dana ekspozicije smrtnost adulta kestenjastog brašnara na nivou 100% utvrđena je posle njihovog kontakta sa 0,3 g/kg diatomejske zemlje i najvećom količinom prašiva Prirodni zeolit (0,75 g/kg), sa kojom je prašivo Modifikovani prirodni zeolit prouzrokovalo smrtnost na nivou 93%. Posle 21 dana ekspozicije utvrđen je sličan odnos smrtnosti izlaganih adulta brašnara kao posle 14 dana kontakta. U zavisnosti od količine primene zeolita i diatomejske zemlje utvrđena smrtnost brašnara se kretala u rasponu 91-100%. Prema rezultatima ukupne smrtnosti insekata dobijene posle oporavka izlaganih adulta T. castaneum na netretiranoj pšenici može se konstatovati da se smrtnost povećala u svim varijantama ispitivanja. U poređenju sa postignutim nivoima smrtnosti jedinki bez uticaja oporavka od prethodnog izlaganja tretiranoj pšenici, najizraženije povećanje smrtnosti kod brašnara se može uočiti posle oporavka jedinki od kontakta sa pšenicom tretiranom Prirodnim zeolitom, posebno posle izlaganja u trajanju od sedam dana, kada se smrtnost povećala sa 34 na 50% (količina primene 0,50 g/kg), odnosno sa 53 na 76% (količina primene 0,75 g/kg). Posle oporavka od 14 dana izlaganja visoka smrtnost brašnara u rasponu 97-100% je utvrđena posle kontakta sa 0,75 g/kg Modifikovanog prirodnog zeolita, 0,5 i 0,75 g/kg Prirodnog zeolita i 0,3 g/kg diatomejske zemlje. Posle oporavka od 21 dana ekspozicije sve količine testiranih prašiva su prouzrokovale visoku smrtnost laboratorijskih brašnara (94-100%). Rezultati produkcije potomstva kod laboratorijske populacije T. castaneum (tabela 22) pokazuju da je u svim varijantama testiranja registrovana pojava potomaka, osim u pšenici tretiranoj diatomejskom zemljom (preparat Protect-It) posle 14 i 21 dana izlaganja njihovih roditelja. 49   Tabela 22. Prosečan broj potomaka i redukcija potomstva kod laboratorijske populacije T. castaneum posle sedam, 14 i 21 dana ekspozicije roditelja u pšenici tretiranoj prirodnim zeolitom (Modifikovani prirodni zeolit i Prirodni zeolit) i diatomejskom zemljom (Protect-It) Prosečan broj potomaka (± SD) i redukcija potomstva (%) posle izlaganja 7 dana 14 dana 21 dan Inertno prašivo Količina primene (g/kg) Broj RP Broj RP Broj RP Kontrola 0 4,7±2,1a* - 6,0±2,6a - 7,7±2,5a - 0,25 4,5± 1,9a 5,3 3,7±2,2ab 37,5 4,3±3,0 ab 45,2 0,50 4,0±1,8a 15,8 2,0±0,8bc 66,7 2,0±1,4bc 74,2 Modifikovani prirodni zeolit 0,75 3,2±1,5a 31,6 1,7±0,5bc 70,8 1,5±1,3bc 80,6 0,25 4,2±3,2a 10,5 3,3±1,7abc 45,8 2,7±2,1bc 64,5 0,50 3,7±2,2a 21,1 1,5±1,0bc 75,0 1,0±1,4bc 87,1 Prirodni zeolit 0,75 2,5±1,7a 47,4 1,0±1,2bc 83,3 0,7±1,0bc 90,3 Diatomejska zemlja (Protect-It) 0,30 0,3±0,5a 94,7 0,0±0,0c 100 0,0±0,0c 100 *Vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Posle 14 i 21 dana ekspozicije roditelja brašnara u pšenici tretiranoj prirodnim zeolitom najveću redukciju potomstva je ostvarilo prašivo Prirodni zeolit sa 0,75 g/kg, 83 i 90%, dok je prašivo Modifikovani prirodni zeolit najviši nivo redukcije potomstva brašnara, 81%, ostvarilo posle 21 dana kontakta roditelja sa 0,75 g/kg. Dobijeni rezultati pokazuju da u uslovima niže relativne vlažnosti vazduha dužina ekspozicije roditelja T. castaneum ne utiče na značajnije povećanje produkcije potomstva. 4.3.2. Efekti prirodnog zeolita i diatomejske zemlje u uslovima povišene relativne vlažnosti vazduha Dobijeni rezultati pokazuju da je pri povišenoj relativnoj vlažnosti vazduha (50-65%) značajno niža smrtnost brašnara (tabela 23) u odnosu na utvrđenu smrtnost pri vlažnosti vazduha od 40 do 50% (tabela 21). Ovo je posebno izraženo kod prašiva Modifikovani prirodni zeolit, dok je viša relativna vlažnost vazduha manje uticala na efekte diatomejske zemlje (Protect-It). Posle sedam dana ekspozicije u pšenici tretiranoj prašivima zeolita najveća smrtnost T. castaneum od 28% je utvrđena posle kontakta sa 1 g/kg prašiva Prirodni zeolit fine granulacije. U istom intervalu, komecijalni preparat diatomejske zemlje je sa 3,3 puta manjom količinom postigao efikasnost od 53%. 50   Tabela 23. Smrtnost adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije posle 7, 14 i 21 dana izlaganja u pšenici tretiranoj prirodnim zeolitom (Modifikovani prirodni zeolit, Prirodni zeolit i Prirodni zeolit fine granulacije) i diatomejskom zemljom (Protect-It) i 7 dana oporavka na netretiranoj pšenici Smrtnost (% ± SD) posle izlaganja Inertno prašivo Količina primene (g/kg) 7 dana 14 dana 21 dan Pre oporavka Kontrola 0 0,0±0,0a* 0,0±0,0a 0,0±0,0a 0,50 0,0±0,0a 3,0±0,5a 8,0±0,8a 0,75 0,0±0,0a 9,0±1,5a 17,0±1,3b Modifikovani prirodni zeolit 1,00 0,0±0,0a 26,0±3,9b 28,0±1,6c 0,50 0,0±0,0a 38,0±3,7c 51,0±2,2d 0,75 9,0±1,5b 76,0±1,4d 89,0±1,7f Prirodni zeolit 1,00 23,0±1,3c 90,0±1,4e 100g 0,50 1,0±0,5a 25,0±1,7b 47,0±2,4d 0,75 4,0±0,8ab 66,0±1,7d 80,0±2,3e Prirodni zeolit fine granulacije 1,00 28,0±0,8c 83,0±1,7e 100g Diatomejska zemlja (Protect-It) 0,30 53,0±2,6d 95,0±1,3e 99,0±0,5g Posle oporavka Kontrola 0 0,0±0,0a** 0,0±0,0a 0,0±0,0a 0,50 2,0±1,0a 7,0±0,5ab 11,0±0,5b 0,75 2,0±0,6a 15,0±2,1b 24,0±0,8c Modifikovani prirodni zeolit 1,00 8,0±1,4ab 35,0±4,2c 36,0±0,8d Prirodni zeolit 0,50 4,0±0,8a 44,0±2,6c 57,0±2,4e 0,75 16,0±1,6b 89,0±2,2e 89,0±1,9fg 1,00 36,0±2,7c 97,0±1,0e 100g 0,50 6,0±3,0a 36,0±3,9c 60,0±2,4e 0,75 13,0±1,5b 75,0±1,0d 82,0±1,7f Prirodni zeolit fine granulacije 1,00 40,0±1,1c 100e 100g Diatomejska zemlja (Protect-It) 0,30 69,0±3,0d 98,0±0,6e 100g *Vrednosti u kolonama pre oporavka označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05); **Vrednosti u kolonama posle oporavka označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Posle 14 dana sva prašiva su značajno povećala efikasnost, a smrtnost ≥90% brašnara je utvrđena u pšenici tretiranoj diatomejskom zemljom i 1 g/kg Prirodnog zeolita. Poređenjem ostvarene efikasnosti zeolita zapaža se da je prašivo Prirodni zeolit prouzrokovalo signifikantno najveću smrtnost, zatim zeolit fine granulacije, a najmanju smrtnost je ostvarilo prašivo Modifikovani prirodni zeolit. Posle 21 dana najveća smrtnost (99-100%) brašnara je utvrđena u pšenici tretiranoj 1 g/kg prirodnog zeolita i zeolita fine granulacije, kao i u pšenici tretiranoj 3,3 puta manjom količinom diatomejske zemlje. Najznačajnije povećanje smrtnosti brašnara sa 28 na 40% i sa 53 na 69% je utvrđeno posle oporavka od sedam dana izlaganja u pšenici tretiranoj 1 g/kg prirodnog zeolita fine granulacije, odnosno 0,3 g/kg prašiva Protect-It. Posle oporavka od 14 i 21 dana izlaganja 51   visoka smrtnost u rasponu od 97 do 100% je utvrđena kod prirodnog, i zeolita fine granulacije primenjenih u količini 1 g/kg i kod diatomejske zemlje. Posle sedam dana kontakta roditelja sa inertnim prašivima najveću redukciju potomstva od 96,6% je ostvarila diatomejska zemlja, dok su prašiva zeolita značajno manje redukovala potomstvo u rasponu od 33,9 do 78,2% (tabela 24). Tabela 24. Prosečan broj potomaka i redukcija potomstva kod laboratorijske populacije T. castaneum posle sedam, 14 i 21 dana ekspozicije roditelja u pšenici tretiranoj prirodnim zeolitom (Modifikovani prirodni zeolit, Prirodni zeolit i Prirodni zeolit fine granulacije) i diatomejskom zemljom (Protect-It) Prosečan broj potomaka (± SD) i redukcija potomstva (%) posle izlaganja 7 dana 14 dana 21 dan Inertno prašivo Količina primene (g/kg) Broj RP Broj RP Broj RP Kontrola 0 65,0±15,6a* - 76,2±16,8a - 105,5±8,35a - 0,50 43,0±14,3b 33,9 50,3±2,4b 34,1 53,00±5,8b 49,8 0,75 36,7±14,2bc 43,5 39,3±6,7c 48,5 41,0±6,4c 61,1 Modifikovani prirodni zeolit 1,0 33,7±6,4bc 48,1 31,0±10,0c 59,4 30,3±7,3d 71,3 0,50 30,5±7,4bcd 53,1 19,3±2,6d 74,8 18,7±7,1e 82,2 0,75 23,3±2,5cde 64,3 11,0±2,6de 85,6 7,7±1,5fg 92,7 Prirodni zeolit 1,0 16,0±5,8ef 75,5 9,0±2,8ef 88,2 3,7±2,6gh 96,5 0,50 34,2±8,9bc 47,3 36,9±5,0c 52,5 13,5±1,9ef 87,2 0,75 19,8±6,7de 69,7 19,0±5,5d 77,7 5,3±2,6gh 95,0 Prirodni zeolit fine granulacije 1,0 14,2±9,9ef 78,2 7,8±3,3ef 89,9 1,3±1,0gh 98,8 Diatomejska zemlja (Protect-It) 0,30 2,3±1,9f 96,6 0,0±0,0f 100 0,0±0,0h 100 * Vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Uzimajući u obzir sve varijante testiranja samo je dijatomejska zemlja potpuno redukovala potomstvo posle ekspozicije roditelja u trajanju od 14 i 21 dana. Prašiva prirodnog zeolita su i pri povišenoj vlažnosti vazduha najveću redukciju potomstva postigla posle 21 dana izlaganja roditelja. U ovom periodu redukcija potomstva >90% je utvrđena u tretmanu količinama 0,75 i 1 g/kg prirodnog, i zeolita fine granulacije. 4.3.3. Efekti diatomejske zemlje na populacije T. castaneum sa različitom osetljivošću na sintetisane insekticide Posle sedam dana ekspozicije pri relativnoj vlažnosti vazduha 60-65%, nijedna količina prašiva diatomejske zemlje iz Srbije nije ostvarila visoku smrtnost brašnara iz laboratorijske populacije (tabela 25). U ovom periodu prašivo DZ S-1 je prouzrokovalo smrtnost T. castaenum u intervalu 2-71%, dok je prašivo DZ S-2 istih količina prouzrokovalo statistički značajno nižu smrtnost od 2 do 39%. 52   Tabela 25. Smrtnost adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije posle 7, 14 i 21 dana izlaganja u pšenici tretiranoj diatomejskom zemljom (DZ S-1 i DZ S-2) i 7 dana oporavka na netretiranoj pšenici Smrtnost (% ± SD) posle izlaganja Diatomejska zemlja Količina primene (g/kg) 7 dana 14 dana 21 dan Pre oporavka Kontrola 0 0,0±0,0 a* 0,0±0,0 a 0,0±0,0 a 0,25 2,0±0,6a 43,0±1,5b 91,00±2,2c 0,50 16,0±1,4bc 83,0±3,3d 100d 0,75 47,0±2,6d 94,0±1,3de 100d DZ S-1 1,00 71,0±1,3e 100f 100d 0,25 2,0±0,6a 10,0±1,7a 41,0±3,3b 0,50 6,0±1,0ab 67,0±2,7c 91,0±1,7c 0,75 22,0±1,3c 89,0±0,5de 100d DZ S-2 1,00 39,0±4,1d 96,0±0,8e 100d Posle oporavka Kontrola 0 0,0±0,0a** 0,0±0,0a 2,0±0,6a DZ S-1 0,25 6,0±1,3a 65,0±1,7c 95,0±0,5c 0,50 36,0±2,9b 90,0±2,4de 100d 0,75 61,0±2,7c 94,0±1,3de 100d 1,00 84,0±1,4d 100f 100d DZ S-2 0,25 2,0±0,6a 28,0±3,4b 60,0±5,0b 0,50 13,0±2,6a 88,0±1,6d 91,0±1,7c 0,75 47,0±2,6b 92,0±1,4de 100d 1,00 69,0±3,8c 98,0±0,6ef 100d *Vrednosti u kolonama pre oporavka označene istim slovima se statistički ne razlikuju (p>0,05); **Vrednosti u kolonama posle oporavka označene istim slovima se statistički ne razlikuju (p>0,05) Posle 14 dana izlaganja u odnosu na prvih sedam dana u svim varijantama testiranja značajno je uvećana smrtnost. U ovom periodu smrtnost adulta brašnara >90% je utvrđena u pšenici tretiranoj 0,75 i 1 g/kg prašiva DZ S-1 i 1 g/kg prašiva DZ S-2. Posle 21 dana ekspozicije visoku smrtnost (90-100%) brašnara su postigle sve četiri količine prašiva DZ S- 1, i prašivo DZ S-2 u količinama 0,5, 0,75 i 1 g/kg. Rezultati trofaktorijalne analize varijanse (prilog 14) pokazuju da između prašiva diatomejske zemlje DZ S-1 i DZ S-2 postoji statistički značajna razlika, kao i između količina primene i perioda ekspozicije, što statistički značajno utiče na smrtnost brašnara (grafikon 6). 53   prašivo DZ S-1 prašivo DZ S-2 ekspozicija: 7 dana do za : 1, 0 g/ kg 0, 75 g /k g 0, 5 g/ kg 0, 25 g /k g 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 sm rt no st ( % ) ekspozicija: 14 dana do za : 1, 0 g/ kg 0, 75 g /k g 0, 5 g/ kg 0, 25 g /k g ekspozici ja: 21 dan do za : 1, 0 g/ kg 0, 75 g /k g 0, 5 g/ kg 0, 25 g /k g Grafikon 6. Parametri 3-faktorijalne analize varijanse DZ x doza x ekspozicija F (6,72)=15,08, p=0,000 Početna smrtnost oba test-insekta u svima varijantama testiranja je uvećana posle sedam dana oporavka na netretiranoj lomljenoj pšenici. Najznačajnije povećanje smrtnosti adulta T. castaenum je konstatovano posle oporavka jedinki izlaganih sedam dana u pšenici tretiranoj 1 g/kg prašiva DZ S-2 sa 39 na 69%. Visoka smrtnost brašnara u rasponu od 90 do 100% je konstatovana posle oporavka od 14 i 21 dana izlaganja na pšenici tretiranoj 0,5-1 g/kg prašiva DZ S-1 i 0,75 i 1 g/kg prašiva DZ S-2. Poređenjem rezultata smrtnosti jedinki posle oporavka od izlaganja pšenici tretiranoj prašivima DZ i prirodnog zeolita iz Srbije kao i relativne vlažnosti vazduha zapaža se značajno manji uticaj oporavka u uslovima više relativne vlažnosti vazduha. U svim varijantama testiranja utvrđena je pojava potomaka brašnara osim u pšenici tretiranoj DZ S-1 sa 0,75 i 1 g/kg, a posle 14 i 21 dana izlaganja roditelja (tabela 26). Dobijeni rezultati pokazuju da je visoka redukcija potomstva (95%) ostvarena posle ekspozicije roditelja od sedam dana u pšenci tretiraoj 1 g/kg, i posle 14 i 21 dana kontakta roditelja sa 0,75 i 1 g/kg prašiva DZ S-1, kao i posle 21 dana ekspozicije u pšenici tretiranoj DZ S-2 u količini 1 g/kg. Najveći broj potomaka T. castaneum (40) i najmanja redukcija potomstva (52,1%) je utvrđen u pšenici tretiranoj količinom od 0,25 g/kg prašiva DZ S-2. 54   Tabela 26. Prosečan broj potomaka i redukcija potomstva kod laboratorijske populacije T. castaneum posle sedam, 14 i 21 dana ekspozicije roditelja u pšenici tretiranoj diatomejskom zemljom (DZ S-1 i DZ S-2) Prosečan broj potomaka (± SD) i redukcije potomstva (%) posle izlaganja 7 dana 14 dana 21 dan Diatomejska zemlja Količina primene (g/kg) Broj RP Broj RP Broj RP Kontrola 0 54,7±12,0a* - 83,7±17,6a - 91,0±14,8a - 0,25 18,7±4,3bc 65,8 19,0±4,2b 77,2 10,5±2,5cd 87,4 0,50 14,7±3,1bc 73,1 5,5±3,5c 95,4 6,5±3,1de 92,8 0,75 8,3±2,9de 85,0 0,0±0,0d 100 0,0±0,0f 100 DZ S-1 1,00 1,8±1,7f 96,9 0,0±0,0d 100 0,0±0,0f 100 0,25 24,5±7,9b 55,3 40,0±12,3b 52,1 21,5±5,6b 76,4 0,50 21,7±5,3b 60,3 28,7±3,5b 65,6 13,3±3,6bc 85,4 0,75 11,5±2,4cd 79,1 8,5±6,2c 89,7 7,3±2,9de 92,3 DZ S-2 1,00 7,0±4,2e 87,3 7,0±2,2c 91,5 4,5±4,4e 95,0 * Vrednosti po kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Analizom dobijenih rezultata smrtnosti i redukcije potomstva kod laboratorijske populacije T. castaneum u pšenici tretiranoj prašivima na bazi prirodnog zeolita i diatomejske zemlje poreklom iz Srbije, kao i uticaja vlažnosti vazduha, za testiranja sa prikupljenim populacijama uzeta su prašiva DZ S-1 i DZ S-2. Sa ciljem sagledavanja ukupnog insekticidnog potencijala ovih prašiva u testiranjima je kao standard korišćen preparat diatomejske zemlje Protect-It. Dobijeni rezultati posle sedam dana pokazuju da je samo preparat diatomejske zemlje (Protect-It) primenjen u količini 1 g/kg prouzrokovao visoku smrtnost, kod laboratorijske populacije brašnara 91%, kod brašnara iz Kikinde 100% i kod brašnara iz Nikinaca 94% (tabela 27). Posle 14 dana izlaganja sva prašiva su kod sve tri populacije prouzrokovala značajno veću smrtnost u odnosu na prvih sedam dana. U ovom periodu smrtnost >90% je utvrđena kod sve tri populacije posle kontakta sa pšenicom tretiranom sa 0,75 i 1 g/kg preparata Protect-It. S druge strane, u pšenici tretiranoj prašivima iz Srbije (DZ S-1 i DZ S-2) signifikantno najvišu smrtnost, kod adulta laboratorijske populacije 78%, kod adulta iz Kikinde 87% i kod adulta iz Nikinaca 85% je postiglo prašivo DZ S-1 količinom od 1 g/kg. Uzimajući u obzir sve varijante testiranja (prašiva i populacije) najviša smrtnost je ostvarena posle 21 dana. Kod laboratorijske populacije i populacije iz Kikinde visoku smrtnost (>90%) su prouzrokovala sva prašiva primenjena u količini 0,75 i 1 g/kg, a kod populacije iz Nikinaca Protect-It količinama od 0,75 i 1 g/kg i prašiva DZ S-1 i DZ S-2 od 1 g/kg. 55   Sagledavanjem svih dobijenih rezultata, posebno parametra faktorijalne analize varijanse (prilog 15), proizilazi da između testiranih populacija nema razlika u osetljivosti na dijatomejsku zemlju, što ilustrativno pokazuje i grafikon 7. populaci ja Lab populaci ja Ki populaci ja Nik ekspozicija : 7 dana pr as iv o: D Z S -1 D Z S -2 P ro te ct -I t0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 sm rt no st (% ) ekspozicija: 14 dana pr as iv o: D Z S -1 D Z S -2 P ro te ct -I t ekspozicija: 21 dan pr as iv o: D Z S -1 D Z S -2 P ro te ct -I t Grafikon 7. Parametri 4-faktorijalne analize varijanse populacija x DZ x ekspozicija F (8,324)= 1,576, p=0,131 kod T. castaneum iz laboratorijske populacije (Lab), populacije Kikinda (Ki) i populacije Nikinci (Nik) Dobijeni rezultati posle perioda oporavka (tabela 28) pokazuju da se pri relativnoj vlažnosti vazduha 60-70% smrtnost adulta iz testiranih populacija malo povećava u odnosu na period pre oporavka. Najznačajnije povećanje smrtnosti sa 46 na 71% je utvrđeno kod adulta iz Nikinaca posle oporavka od sedam dana izlaganja količini 0,5 g/kg prašiva Protect- It. Uzimajući u obzir sva tri prašiva diatomejske zemlje najveća smrtnost kod testiranih populacija je utvrđena posle 21 dana. U ovom intervalu smrtnost >95% su postigla prašiva DZ S-1 i DZ S-2 količinom od 0,75 i 1 g/kg kod laboratorijske populacije i populacije iz Kikinde, DZ S-1 i DZ S-2 količinom od 1 g/kg kod populacije iz Nikinaca, a Protect-It sa količinom 0,5-1 g/kg kod sve tri populacije. 56   Tabela 27. Smrtnost adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije, populacije Kikinda i populacije Nikinci posle sedam, 14 i 21 dana ekspozicije u pšenici tretiranoj diatomejskom zemljom (DZ S-1, DZ S-2 i Protect-It) Smrtnost (% ± SD) posle izlaganja Diatomejska zemlja Količina primene (g/kg) 7 dana 14 dana 21 dan Populacija Laboratorija Kontrola 0 1,0±0,5a* 1,0±0,5a 1,0±0,5a 0,25 5,0±0,5ab 6,0±1,0abc 18,0±1,3c 0,50 2,0±0,6a 13,0±2,6bcde 61,0±3,9gh 0,75 7,0±0,5abc 67,0±3,5h 100k DZ S-1 1,00 14,0±2,4cd 78,0±2,1i 100k 0,25 3,0±0,5a 3,0±1,0ab 14,0±2,1bc 0,50 3,0±1,0a 6,0±0,6abc 44,0±3,5ef 0,75 3,0±0,5a 27,0±1,3f 94,0±0,6jk DZ S-2 1,00 4,0±0,8ab 66,0±2,5h 97,0±1,0k 0,25 4,0±0,6ab 12,0±0,8bcde 64,0±1,4h 0,50 14,0±1,7cd 85,0±2,7ij 98,0±1,0k 0,75 88,0±2,2g 100k 100k Protect-It 1,00 91,0±1,9g 100k 100k Populacija Kikinda Kontrola 0 3,0±1,0a 4,0±0,8ab 11,0±1,3abc DZ S-1 0,25 2,0±0,6a 3,0±0,5ab 10,1 ±2,9c 0,50 2,0±0,6a 15,0±3,6cde 74,2 ±3,3i 0,75 2,0±0,6a 44,0±3,6g 93,2 ±1,3jk 1,00 6,0±1,7ab 87,0±1,9ij 98,9 ±0,5k DZ S-2 0,25 1,0±0,5a 0,0±0,0a 17,8 ±2,5c 0,50 3,0±1,0a 8,0±2,2abcd 50,6 ±4,3gh 0,75 6,0±1,0ab 24,0±1,0f 93,2 ±0,6jk 1,00 5,0±0,5ab 46,0±2,6g 94,4 ±2,5jk Protect-It 0,25 5,0±1,1ab 21,0±1,3ef 48,3 ±3,1fgh 0,50 19,0±1,3d 81,0±2,2i 91,0±1,8jk 0,75 71,0±3,2f 93,0±1,3jk 100k 1,00 100h 98,0±0,6k 100k Populacija Nikinci Kontrola 0 0,0±0,0a 3,0±1,0ab 4,0±1,2ab DZ S-1 0,25 0,0±0,0a 1,0±0,6a 10,0±1,3abc 0,50 1,0±0,5a 13,0±1,5bcde 53,0±2,7fg 0,75 2,0±0,6a 47,0±3,1g 85,0±2,4ij 1,00 11,0±2,5bc 85,0±2,1ij 98,0±1,2k DZ S-2 0,25 0,0±0,0a 0,0±0,0a 10,0±1,7abc 0,50 0,0±0,0a 4,0±1,4ab 31,0±2,2d 0,75 0,0±0,0a 18,0±1,3def 81,0±2,1i 1,00 2,0±0,6 63,0±4,3h 97,0±0,5 Protect-It 0,25 5,0±1,0ab 41,0±3,3g 39,0±3,0de 0,50 46,0±2,5e 95,0±1,5jk 97,0±1,5k 0,75 89,0±0,5g 100k 100k 1,00 94,0±3,0gh 100k 100k *Vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) 57   Tabela 28. Smrtnost adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije (Lab), populacije Kikinda (Ki) i populacije Nikinci (Nik) posle sedam, 14 i 21 dana ekspozicije u pšenici tretiranoj diatomejskom zemljom (DZ S-1, DZ S-2 i Protect-It) i 7 dana oporavka na netretiranoj pšenici Smrtnost (% ± SD) posle izlaganja Diatomejska zemlja Količina primene (g/kg) 7 dana 14 dana 21 dan Populacija Laboratorija Kontrola 0 2,0±0,5ab* 3,0±1,0a 1,0±0,5a 0,25 5,0±0,8ab 8,0±0,8ab 24,0±1,4d 0,50 7,0±1,5abc 14,0±2,4abcd 65,0±3,8f 0,75 9,0±0,5bc 73,0±2,7i 100j DZ S-1 1,00 18,0±1,7de 81,0±1,7ijkl 100j 0,25 3,0±0,5ab 5,0±1,5a 17,0±1,3cd 0,50 3,0±1,0ab 11,0±1,7abc 62,0±3,1f 0,75 4,0±0,8ab 32,0±1,1ef 95,0±0,6hij DZ S-2 1,00 6,0±1,0abc 75,0±2,5ijk 97,0±1,5ij 0,25 6,0±0,6abc 22,0±1,0cde 69,0±1,7f 0,50 23,0±2,2ef 94,0±2,4lm 99,0±0,5ij 0,75 92,0±1,4h 100m 100j Protect-It 1,00 94,0±1,3h 100m 100j Populacija Kikinda Kontrola 0 3,0±1,0ab 5,0±1,9a 12,0±0,8bc DZ S-1 0,25 2,0±0,6ab 4,2±1,7abc 10,2±3,3cd 0,50 2,0±06ab 15,9±3,4bcde 77,3±2,9g 0,75 2,0±0,6ab 53,2±2,2gh 96,6±1,5ij 1,00 13,0±3,2cd 88,3±1,0jklm 98,9±0,5ij DZ S-2 0,25 3,0±1,0ab 2,1±0,8ab 12,5±2,5d 0,50 5,0±0,5abc 6,4±1,8abc 56,8±3,9f 0,75 6,0±1,0abc 28,7±0,5ef 97,7±1,0ij 1,00 8,0±1,4abc 53,2±7,2gh 98,9±0,5ij Protect-It 0,25 4,0±1,0ab 23,4±2,8e 54,5±3,6f 0,50 23,0±2,1ef 87,2±1,6klm 96,6±1,5ij 0,75 74,0±3,5g 92,5±1,3lm 100j 1,00 100h 98,9±0,5m 100j Populacija Nikinci Kontrola 0 0,0±0,0a 3,0±1,0a 4,0±1,1ab DZ S-1 0,25 2,0±0,6ab 3,0±1,0a 12,0±1,4bc 0,50 2,0±0,6ab 27,0±4,5de 64,0±3,4f 0,75 4,0±0,8ab 57,0±5,3h 89,0±3,0ghi 1,00 19,0±2,2de 89,0±1,5lm 98,0±0,6ij DZ S-2 0,25 0,0±0,0a 1,0±0,5a 11,0±1,5abc 0,50 5,0±0,5ab 6,0±1,7a 37,0±3,3e 0,75 5,0±1,3abc 34,0±3,8ef 86,0±2,1gh 1,00 4,0±1,1abc 74,0±3,4ij 98,0±0,6ij Protect-It 0,25 28,0±3,4f 43,0±3,0fg 43,0±3,0e 0,50 71,0±2,2g 98,0±0,6m 98,0±1,0ij 0,75 93,0±1,3h 100m 100j 1,00 97,0±1,5h 100m 100j *Vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Rezultati produkcije/redukcije potomstva pokazuju da je prašivo diatomejske zemlje (Protect-It) u svim varijantama testiranja najviše redukovalo potomstvo kod sve tri 58   populacije, a da je prašivo DZ-S 1 signifikantno više redukovalo potomstvo od prašiva DZ S- 2 (tabela 29). Tabela 29. Prosečan broj potomaka i redukcija potomstva kod T. castaneum iz laboratorijske populacije, populacije Kikinda i populacije Nikinci posle sedam, 14 i 21 dana ekspozicije roditelja u pšenici tretiranoj diatomejskom zemljom (DZ S-1, DZ S-2 i Protect-It) Prosečan broj potomaka (± SD) i redukcija potomstva (%) posle izlaganja 7 dana 14 dana 21 dan Dijatomejska zemlja Količina primene (g/kg) Broj RP Broj RP Broj RP Populacija Laboratorija Kontrola 0 8,7±5,2a* - 17,7±6,3a - 20,7±5,0a - DZ S-1 0,25 0,7±1,0bcd 91,5 3,0±1,4cd 83,2 7,2±3,3b 64,8 0,50 2,2±1,0cd 74,4 3,0±2,2cd 83,2 2,5±1,3cde 87,6 0,75 0,5±0,6d 94,4 0,5±0,6d 97,3 0,2±0,5e 98,4 1,00 0,7±0,5cd 91,5 0,0±0,0d 100 0,0±0,0e 100 DZ S-2 0,25 3,5±3,5bc 60,1 6,7±1,7b 62,0 4,0±0,8c 80,4 0,50 3,7±1,0b 57,2 2,7±3,4cd 84,6 3,2±1,3cd 84,0 0,75 2,5±1,0bcd 71,5 1,0±1,1d 94,5 2,5±1,9cde 87,6 1,00 1,2±1,5bcd 85,8 0,5±1,0d 97,3 1,2±1,5de 93,6 Protect-It 0,25 2,5±2,5bcd 71,5 5,2±3,9bc 70,5 2,5±1,3cde 87,6 0,50 0,2±0,5d 97,2 0,5±0,6d 97,3 0,2±0,5e 98,4 0,75 0,0±0,0d 100 0,0±0,0d 100 0,0±0,0e 100 1,00 0,2±0,5d 97,2 0,0±0,0d 100 0,0±0,0e 100 Populacija Kikinda Kontrola 0 7,7±2,6a - 12,5±8,5a - 9,2±3,1a - DZ S-1 0,25 4,5±3,0b 41,7 9,0±4,4ab 28,0 9,0±3,4a 7,2 0,50 3,7±2,5b 51,5 2,5±1,3cd 80,0 1,5±1,3cde 83,7 0,75 2,5±1,9bcd 67,6 1,2±1,0cd 90,0 1,5±1,0cde 83,7 1,00 0,7±1,0cd 90,2 0,0±0,0d 100 7,5±1,0de 91,8 DZ S-2 0,25 9,7±2,2a -25,8 9,0±8,7ab 28,0 5,5±1,3b 40,5 0,50 4,2±1,5b 45,1 4,7±2,9bc 62,0 3,2±1,5bc 64,8 0,75 2,7±2,2bcd 64,4 3,2±2,7cd 72,0 2,7±1,3cd 70,2 1,00 3,7±1,3bc 51,5 2,2±2,2cd 82,0 1,0±1,1cde 89,1 Protect-It 0,25 4,2±1,1b 45,1 2,5±1,3cd 80,0 1,5±1,7cde 83,7 0,50 0,5±0,6cd 93,4 0,0±0,0d 100 1,2±1,9e 97,2 0,75 0,0±0,0d 100 0,0±0,0d 100 0,0±0,0e 100 1,00 0,0±0,0d 100 0,0±0,0d 100 0,0±0,0e 100 Populacija Nikinci Kontrola 0 19,0±4,1a - 16,2±7,3a - 18,0±13,6a - DZ S-1 0,25 3,0±2,2cd 83,8 4,0±1,8bc 75,5 3,0±1,6bc 84,0 0,50 1,3±0,5de 93,0 1,0±0,8cd 93,9 2,0±0,8bc 89,6 0,75 2,0±1,1cde 89,1 0,7±1,0cd 95,5 0,5±1,0c 98,0 1,00 0,2±0,5e 98,2 0,0±0,0e 100 0,2±0,5c 99,4 DZ S-2 0,25 7,0±2,4b 62,8 6,7±3,2b 58,5 6,7±3,0b 63,0 0,50 4,5±2,6bc 76,0 3,2±1,9cd 80,1 4,2±3,2bc 77,0 0,75 3,0±2,2cd 83,8 2,5±1,3cd 84,7 3,2±0,5bc 82,6 1,00 0,5±1,0de 96,9 1,2±0,5cd 92,4 1,7±1,5bc 91,0 Protect-It 0,25 0,0±0,0e 100 3,5±1,7bc 78,5 3,5±2,4bc 81,2 0,50 0,0±0,0e 100 0,0±0,0e 100 0,0±0,0c 100 0,75 0,0±0,0e 100 0,0±0,0e 100 0,7±0,5c 98,0 1,00 0,0±0,0e 100 0,0±0,0e 100 0,0±0,0c 100 *Za svaku populaciju vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) 59   Posle sedam dana redukcija potomstva > 90% je utvrđena posle kontakta roditelja iz laboratorijske populacije sa 0,75 i 1 g/kg prašiva DZ S-1 i 0,5; 0,75 i 1 g/kg Protect-It, zatim, posle kontakta roditelja iz populacije Kikinda sa 1 g/kg prašiva DZ S-1 i 0,5, 0,75 i 1 g/kg Protect-It, i posle kontakta roditelja iz populacije Nikinci sa 1 g/kg prašiva DZ S-1 i DZ S-2 i sve četiri količine Protect-It. U ovom periodu, kod populacije Kikinda u pšenici tretiranoj količinom od 0,25 g/kg prašiva DZ S-2 je utvrđena negativna redukcija potomstva (-25,8%), odnosno značajno veći broj potomaka u odnosu na kontrolu. Prašivo DZ S-1 primenjeno u količini 0,75 i 1 g/kg i komercijalno prašivo Protect-It primenjeno u količini 0,5; 0,75 i 1 g/kg su posle 14 dana kod sve tri populacije inhibirale potomstvo u rasponu 90-100%. Istovremeno, u pšenici tretiranoj prašivom DZ S-2, redukcija potomstva >90% je postignuta količinom od 0,75 i 1 g/kg kod laboratorijske populacije i 1 g/kg kod populacije Nikinci. Uzimajući u obzir sve varijante testiranja najviši nivoi redukcije potomstva kod testiranih populacija su utvrđeni posle 21 dana. U ovom periodu, komercijalni preparat na bazi diatomejske zemlje primenjen u rasponu količina 0,5-1 g/kg je kod sve tri populacije ostvario visoku redukciju potomstva (97,2-100%). Posle 21 dana dijatomejksa zemlja iz Srbije DZ S-1 je kod laboratorijske i populacije iz Nikinaca visoku redukciju potomstva (98,0-100%) ostvarila količinama 0,75 i 1 g/kg, dok je kod populacije iz Kikinde najvišu redukciju (91,8%) ostvarila količinom od 1 g/kg. Istovremeno, prašivo diatomejske zemlje DZ S-2 poreklom iz Srbije, je količinom od 1 g/kg postiglo najvišu redukciju potomstva, kod laboratorijske populacije 93,6%, a kod populacija iz Kikinde i Nikinaca 86,4 i 91%. 4.4. Efekti sintetisanih i prirodnih insekticida u interakciji sa ekstremnom temperaturom 50°C na adulte T. castaneum 4.4.1. Efekti temperature 50°C na adulte izlagane u brašnu i pšenici u zrnu Vrednosti letalnog vremena (LT) za adulte brašnara iz laboratorijske populacije izlagnih na 50°C u brašnu, pokazuju da je za 50% i 99% smrtnosti bilo potrebno 33,91 i 60,08 minuta (tabela 30). Od svih testiranih populacija, za smrtnost polovine izlaganih jedinki najmanje vremena je bilo potrebno za populaciju Čurug (30,93 min), a najveće za 60   populaciju Novo Miloševo (36,25 min). Vreme potrebno da prouzrokuje 99% smrtnosti je bilo najmanje kod adulta iz Jakova (56,95 min), a najveće kod adulta iz Kikinde (71,15 min). Međutim, poređenjem dobijenih LT vrednosti i intervala poverenja kod laboratorijske populacije sa vrednostima dobijenim kod populacija sa promenjenom osetljivošću na malation nisu utvrđene statistički značajne razlike ili su one veoma male. Tabela 30. Letalni efekti temperature 50°C na adulte T. castaneum iz populacija sa različitom osetljivošću na malation izlaganih u brašnu Populacija LT50 (minuta) sa intervalima pouzdanosti (0,05) LT99 (minuta) sa intervalima pouzdanosti (0,05) Nagib lt-p linije (±SG) Laboratorija 33,91 (32,96-34,84) 60,08 (56,49-64,89) 9,36±0,57 Adaševci 31,48 (30,28-32,64) 64,69 (59,89-71,21) 7,44±0,46 Irig 33,06 (32,24-33,87) 67,86 (63,57-73,41) 7,45±0,38 Jakovo 32,05 (31,35-32,73) 56,95 (54,53-59,91) 9,32±0,40 Kikinda 34,16 (33,33-34,97) 71,15 (67,00-76,40) 7,30±0,30 Nikinci 31,94 (31,05-32,79) 58,82 (55,86-62,53) 8,77±0,43 Novo Miloševo 36,25 (35,41-37,08) 66,47 (62,90-70,93) 8,84±0,44 Čurug 30,93 (30,18-31,65) 60,58 (57,56-64,35) 7,97±0,36 U tabelama 31 i 32 su prikazani letalni efekti na adulte brašnara iz laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Jakova. U prvoj varijanti ispitivanja (tabela 31) smrtnost polovine izlaganih adulta iz laboratorijske populacije nastupa posle 246,76 minuta, 34,41 minuta više je bilo potrebno za adulte iz Jakova, a 46,39 minuta više za adulte iz Nikinaca. Iako su na nivou LT50 utvrđene statistički značajne razlike između laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Jakova one su veoma male. Sličan odnos osetljivosti populacija je utvrđen i na nivou LT25, dok na nivou LT99 nisu utvrđene statistički značajne razlike. Vreme potrebno da prouzrokuje 99% smrtnosti adulta iz laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Jakova je bilo: 411,46, 412,89 i 391,21 minuta. Tabela 31. Letalni efekti temperature 50°C u prvoj varijanti ispitivanja na adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije, populacije Nikinci i populacije Jakovo izlaganih u pšenici u zrnu Populacija LT25 (minuta) sa intervalima pouzdanosti (0,05) LT50 (minuta) sa intervalima pouzdanosti (0,05) LT99 (minuta) sa intervalima pouzdanosti (0,05) Nagib lt-p linije (±SG) Laboratorija 212,78* (205,30-219,07) 246,76* (241,56-251,63) 411,46 (389,54-441,22) 10,48±0,68 Nikinci 265,45 (259,55-270,71) 293,15 (287,88-298,75) 412,89 (393,90-438,85) 15,64±1,09 Jakovo 255,51 (246,95-262,48) 281,17 (274,84-286,97) 391,21 (374,83-414,18) 16,22±1,29 *LT parametri su korišćeni za ispitivanje efekata sintetisanih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C 61   Tabela 32. Letalni efekti temperature 50°C u drugoj varijanti ispitivanja na adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije (Lab), populacije Nikinci (Nik) i populacije Jakovo (Jak) u pšenici u zrnu Populacija LT25 (minuta) sa intervalima pouzdanosti (0,05) LT50 (minuta) sa intervalima pouzdanosti (0,05) LT99 (minuta) sa intervalima pouzdanosti (0,05) Nagib lt-p linije (±SG) Laboratorija 215,35 * (207,93-221,55) 244,37* (238,83-249,73) 378,03 (357,53-406,84) 12,48±0,91 Nikinci 219,53 (208,37-228,17) 252,68 (245,28-259,36) 410,50 (389,69-455,75) 11,04±1,05 Jakovo 211,13 (205,08-216,52) 237,15 (231,90-243,14) 354,14 (330,60-389,90) 13,36±1,17 *LT parametri su korišćeni za ispitivanje efekata prirodnih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C U drugoj varijanti testiranja (tabela 32) utvrđene su značajno niže vrednosti LT25 i LT50 parametara kod populacija iz Nikinaca i Jakova, dok su kod laboratorijske populacije približno iste. Poređenjem intervala pouzdanosti za dobijene LT parametre zapaža se da nema statistički značajnih razlika između ove tri populacije. Nominalno najniže vrednosti LT50 i LT99 su kod populacije iz Jakova, 237,15 minuta i 354,14 minuta. 4.4.2. Efekti sintetisanih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C na adulte T. castaneum U tabeli 33 su prikazani efekti LD50 sintetisanih insekticida u pšenici u zrnu za adulte brašnara iz laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Jakova. Posle jednog dana izlaganja adulta iz testiranih populacija nijedna doza nije prouzrokovala letalne efekte. Posle 14 dana izlaganja adulta laboratorijske populacije nisu utvrđene statistički značajne razlike u efektima između LD50 testiranih insekticida, osim kod tiametoksama i deltametrina sa piperonil butoksidom. Istovremeno, ni kod druge dve populacije nisu utvrđene značajne razlike između subletalnih doza insekticida (LD50), osim za pirimifos-metil, hlorpirifos-metil i spinosad kod populacije iz Nikinaca i pirimifos-metil i hlorpirifos-metil kod populacije iz Jakova. 62   Tabela 33. Efekti LD50 sintetisanih insekticida na adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije, populacije Nikinci i populacije Jakovo posle sedam i 14 dana izlaganja u pšenici u zrnu Smrtnost (% ± SD) posle Insekticid (LD50 mg/kg) 7 dana 14 dana Populacija Laboratorija Kontrola 0,0±0,0a* 0,0±0,0a Malation (2,38) 46,0±3,8c 47,0±3,9bcd Hlorpirifos-metil (0,138) 19,0±1,0b 37,0±0,5bc Pirimifos-metil (0,115) 21,0±1,7b 41,0±2,5bc Deltametrin+PBO (0,043) 0,0±0,0a 34,0±1,7b Bifentrin (0,40) 2,0±1,0a 37,0±1,5bc Tiametoksam (0,020) 47,0±2,9c 58,0±2,4d Spinosad (3,34) 0,0±0,0a 44,0±2,7bc Abamektin (3,01) 14,0±1,9b 48,0±2,9cd Populacija Nikinci Kontrola 0,0±0,0a 1,0±0,5a Malation (36,34) 41,0±3,2de 52,0±2,7cde Hlorpirifos-metil (0,25) 48,0±1,4e 60,0±2,2e Pirimifos-metil (0,13) 26,0±1,7c 41,0±2,5bc Deltametrin+PBO (0,085) 2,0±0,6a 43,0±2,7bcd Bifentrin (0,57) 6,0±1,0ab 36,0±1,4b Tiametoksam (0,08) 32,0±2,2cd 57,0±2,2de Spinosad (5,34) 12,0±0,8b 49,0±4,7bcde Abamektin (7,53) 32,0±1,4cd 51,0±2,1cde Populacija Jakovo Kontrola 0,0±0,0a 2,0±0,6a Malation (49,52) 30,0±2,4de 49,0±1,7cd Hlorpirifos-metil (0,166) 10,0±1,9b 32,0±2,7b Pirimifos-metil (0,138) 39,0±1,3e 56,0±1,4d Deltametrin+PBO (0,058) 11,0±0,5b 45,0±2,6bcd Bifentrin (0,43) 9,0±2,2ab 38,0±2,9bc Tiametoksam (0,022) 22,0±1,0cd 41,0±3,2bc Spinosad (3,48) 7,0±2,2ab 40,0±2,9bc Abamektin (3,36) 16,0±1,4bc 42,0±1,7bc *Za svaku populaciju vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) U interakciji sa LT25 na 50°C posle jednog dana izlaganja adulta brašnara iz laboratorijske populacije signifikantno najviša smrtnost, 70% i 63%, je utvrđena u pšenci tretiranoj LD50 malationom i bifentrinom (tabela 34). U ovom periodu interakcija sa LT25 nije statistički uticala na povećanje smrtnosti u pšenici tretiranoj LD50 tiametoksama (30%), hlorpirifos-metila (21%) i pirimifos-metila (19%) u odnosu na smrtnost u pšenici netretiranoj insekticidima (19%). Posle sedam dana, smrtnost >90% je utvrđena u pšenici tretiranoj LD50 deltametrina sa piperonil butoksidom, bifentrina i spinosada. I posle 14 dana su ovi insekticidi prouzrokovali najveću smrtnost (99-100%). Međutim, u ovom periodu, testirani insekticidi u interakciji sa LT25 se statistički nisu razlikovali u pogledu ispoljene smrtnosti kod brašnara iz ove populacije, osim tiametoksama koji je bio nominalno najslabiji (smrtnost 81%). 63   Tabela 34. Efekti LD50 sintetisanih insekticida u interakciji sa LT25 i LT50 na 50°C na adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije posle jedan, sedam i 14 dana izlaganja u pšenici u zrnu Smrtnost (% ± SD) posle LD50 Insekticida (mg/kg) 1 dan 7 dana 14 dana U interakciji sa LT25 na 50°C Kontrola 19,0±1,0a* 26,0±1,3a 29,0±1,5a Malation (2,38) 70,0±1,9d 86,0±1,3de 90,0±1,3c Hlorpirifos-metil (0,138) 21,0±1,3a 80,0±1,0d 89,0±1,5c Pirimifos-metil (0,115) 19,0±0,5a 85,0±1,5de 91,0±2,1c Deltametrin+PBO (0,043) 38,0±2,4bc 92,0±0,8ef 99,0±0,5d Bifentrin (0,40) 63,0±3,2d 100f 100d Tiametoksam (0,02) 30,0±1,3abc 73,0±1,0c 81,0±2,1b Spinosad (3,34) 41,0±3,5c 99,0±0,5f 100d Abamektin (3,01) 28,0±2,0b 57,0±3,6b 93,0±1,0cd U interakciji sa LT50 na 50°C Kontrola 53,0±2,2a 62,0±1,7a 63,0±2,1a Malation (2,38) 88,0±2,2de 95,0±1,0bcd 97,0±0,5b Hlorpirifos-metil (0,138) 57,0±0,5ab 92,0±0,8bc 96,0±0,8b Pirimifos-metil (0,115) 63,0±1,9b 98,0±0,6cd 99,0±0,5b Deltametrin+ PBO (0,043) 77,0±2,2c 98,0±0,6cd 100b Bifentrin (0,40) 95,0±0,5e 100d 100b Tiametoksam (0,02) 52,0±1,8a 91,0±2,1b 97,0±1,0b Spinosad (3,34) 81,0±1,9cd 100d 100b Abamektin (3,01) 54,0±0,6ab 97,0±1,0bcd 100b * Za svaku interakciju vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Posle jednog dana izlaganja laboratorijskih brašnara interakcija sa LT50 nije statistički uticala na povećanje smrtnosti u pšenici tretiranoj LD50 tiametoksama (52%), abamektina (54%) i hlorpirifos-metila (57%). Istovremeno, najveća smrtnost 95% je utvrđena u interakciji LD50 bifentrina sa LT50 na 50°C. Posle sedam dana u interakciji sa LT50 najveća smrtnost je utvrđena u pšenici tretiranoj bifentrinom i spinosadom (100%), a najniža u pšenici tretiranoj tiametoksamom (91%). Posle 14 dana svi testirani insekticidi su u interakciji sa LT50 prouzrokovali visoku smrtnost, u rasponu 96-100%, bez statistički značajnih razlika. Posle jednog dana izlaganja adulta iz Nikinaca u pšenici tretiranoj LD50 sintetisanih insekticida u interakciji sa LT25 najveća smrtnost (78%) je utvrđena kod bifentrina (tabela 35). Subletalna doza (LD50) tiametoksama i abamektina u interakciji sa LT25, posle jednog dana izlaganja, nije statistički značajno uticala na povećanje smrtnosti ovih jedinki u odnosu na utvrđenu smrtnost u netretiranoj pšenici posle delovanja LT25. I posle sedam dana LD50 tiametoksama i abamektina je u interakciji sa LT25 kod adulta iz Nikinaca prouzrokovala najmanju smrtnost, 63% i 71%. Istovremeno, 100% smrtnost je utvrđena u pšenici tretiranoj LD50 hlorpirifos-metila, bifentrina i spinosada u interakciji sa LT25. Svi testirani insekticidi su posle 14 dana oporavka u interakciji sa LT25 prouzrokovali visoku smrtnost, u rasponu 91- 64   100%, bez značajnih razlika, osim tiametoksama koji je prouzrokovao najmanju smrtnost (79%). Tabela 35. Efekti LD50 sintetisanih insekticida u interakciji sa LT25 i LT50 na 50°C na adulte T. castaneum iz populacije Nikinci posle jedan, sedam i 14 dana izlaganja u pšenici u zrnu Smrtnost (% ± SD) posle Insekticid (LD50 mg/kg) 1 dan 7 dana 14 dana U interakciji sa LT25 na 50°C Kontrola 28,0±3,4a* 54,0±2,6a 57,0±3,1a Malation (36,34) 65,0±3,0d 98,0±1,0de 99,0±0,5 Hlorpirifos-metil (0,25) 50,0±1,7c 100e 100d Pirimifos-metil (0,13) 42,0±2,5bc 98,0±0,6de 98,0±0,6cd Deltametrin+PBO (0,085) 44,0±1,4bc 92,0±0,8d 99,0±0,5d Bifentrin (0,57) 78,0±1,9e 100e 100d Tiametoksam (0,08) 35,0±1,5ab 63,0±1,7b 79,0±1,5b Spinosad (5,34) 47,0±1,7c 100e 100d Abamektin (7,53) 26,0±1,9a 71,0±1,0c 91,0±1,3c U interakciji sa LT50 na 50°C Kontrola 57,0±2,4a 70,0±3,1a 85,0±3,5a Malation (36,34) 88,0±2,2bc 100c 100b Hlorpirifos-metil (0,25) 81,0±2,7b 100c 100b Pirimifos-metil (0,13) 91,0±2,6bc 100c 100b Deltametrin+PBO (0,085) 82,0±0,6b 100c 100b Bifentrin (0,57) 97,0±0,8c 100c 100b Tiametoksam (0,08) 64,0±1,6a 80,0±1,8b 94,0±1,9b Spinosad (5,34) 87,0±2,2bc 100c 100b Abamektin (7,53) 57,0±1,0a 85,0±1,0b 97,0±0,5b *Za svaku interakciju vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Dobijeni rezultati posle jednog dana izlaganja jedinki iz Nikinaca pokazuju da je i u interakciji sa LT50 najveću smrtnost od 97% prouzrokovao bifentrin, a najmanju bez statistički značajnih razlika abamektin (57%) i tiametoksam (64%). Posle sedam i 14 dana LD50 testiranih insekticida u interakciji sa LT50 su kod adulta iz Nikinaca prouzrokovale 100% smrtnost, osim abamektina (85 i 97%) i tiametoksama (80 i 94%). Izlaganjem adulta iz populacije Jakovo, u pšenici tretiranoj insekticidima u interakciji sa LT25 na 50°C, posle jednog dana, najveću smrtnost je prouzrokovala LD50 bifentrina, 96%, a najmanju tiametoksama, 39% (tabela 36). Sve LD50 insekticida su posle sedam i 14 dana u interakciji sa LT25 prouzrokovale visoku smrtnost (91-100%), osim LD50 tiametoksama. Posle jednog dana najveća smrtnost od 94% adulta iz Jakova je utvrđena posle kontakta sa LD50 bifentrina, a najmanja od 68% posle kontakta sa LD50 abamektina u interakciji sa LT50. Posle sedam i 14 dana ekspozicije, sve LD50 testiranih insekticida u 65   interakciji sa LT50 su kod ove populacije postigle smrtnost >90%, bez statistički značajnih razlika. Tabela 36. Efekti LD50 sintetisanih insekticida u interakciji sa LT25 i LT50 na 50°C na adulte T. castaneum iz populacije Jakovo posle jedan, sedam i 14 dana izlaganja u pšenici u zrnu Smrtnost (% ± SD) posle Insekticid (LD50 mg/kg) 1 dan 7 dana 14 dana U interakciji sa LT25 na 50°C Kontrola 35,0±1,3a* 63,0±3,2a 68,0±1,3a Malation (49,52) 45,0±2,1abc 91,0±1,9b 93,0±2,4c Hlorpirifos-metil (0,166) 47,0±1,7bc 96,0±1,1b 100c Pirimifos-metil (0,138) 53,0±3,0c 99,0±0,5b 99,0±0,5c Deltametrin+PBO (0,058) 80,0±0,8d 99,0±0,5b 100c Bifentrin (0,43) 96,0±1,4e 100b 100c Tiametoksam (0,022) 39,0±1,0ab 66,0±3,1a 78,0±1,7b Spinosad (3,48) 72,0±0,8d 100b 100c Abamektin (3,36) 46,0±3,5abc 94,0±1,0b 98,0±0,6c U interakciji sa LT50 na 50°C Kontrola 63,0±3,4a 75,0±4,3a 81,0±2,9a Malation (49,52) 86,0±2,1cd 99,0±0,5b 100b Hlorpirifos-metil (0,166) 84,0±1,3d 100b 100b Pirimifos-metil (0,138) 85,0±2,5cd 100b 100b Deltametrin+PBO (0,058) 83,0±0,8cd 99,0±0,5b 100b Bifentrin (0,43) 94,0±0,6d 100b 100b Tiametoksam (0,022) 75,0±1,7bc 99,0±0,5b 100b Spinosad (3,48) 89,0±1,7d 100b 100b Abamektin (3,36) 68,0±2,2ab 93,0±1,7b 96,0±0,8b *Za svaku interakciju vrednosti po kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) 4.4.3. Efekti prirodnih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C na adulte T. castaneum Radi potpunog sagledavanja potencijala inertnih prašiva u interakciji sa 50°C, u laboratorijskim uslovima, urađena su ponovo testiranja efekata prašiva (prirodnog zeolita i tri prašiva diatomejske zemlje) na adulte brašnara iz laboratorijske populacije sa količinama 0,25 i 0,5 g/kg (tabela 37). Posle sedam dana sva inertna prašiva su prouzrokovala nisku smrtnost brašnara (0-22%). Posle 14 dana u laboratorijskim uslovima najveća smrtnost od 77% je utvrđena u pšenici tretiranoj količinom od 0,5 g/kg preparata diatomejske zemlje. 66   Tabela 37. Smrtnost adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije posle sedam i 14 dana ekspozicije u pšenici tretiranoj Prirodnim zeolitom i diatomejskom zemljom (DZ S-1, DZ S-2 i Protect-It) Smrtnost (% ± SD) posle Inertno prašivo Količina primene (g/kg) 7 dana* 14 dana Kontrola 0 0,0±0,0a** 0,0±0,0a Prirodni zeolit 0,25 0,0±0,0a 0,0±0,0a 0,50 0,0±0,0a 0,0±0,0a DZ S-1 0,25 1,0±0,5a 6,0±0,6b 0,50 1,0±0,5a 10,0±1,0bc DZ S-2 0,25 0,0±0,0a 2,0±0,6 0,50 0,0±0,0a 5,0±1,3ab Protect-It 0,25 2,0±0,6a 12,0±1,4c 0,50 22,0±1,7b 77,0±1,7d *Posle jednog dana nije bilo efekata; **Vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Primenom inertnih prašiva u interakciji sa LT25 posle jednog dana ekspozicije najveća smrtnost (89%) jedinki iz laboratorijske populacije je utvrđena kod prašiva Protect-It primenjenog u količini 0,5 g/kg (tabela 38). Istovremeno, prethodno izlaganje u trajanju LT25 nije statistički značajno uticalo na povećanje smrtnosti kod drugih inertnih prašiva i manje doza Protect-It. Posle sedam i 14 dana samo je preparat Protect-It (obe količine) u interakciji sa LT25 ostvario visoku smrtnost kod ove populacije (95-100%). Prašiva DZ S-1 sa obe količine, i DZ S-2 sa 0,5 g/kg su posle sedam i 14 dana postigla signifikantno višu smrtnost u odnosu na pojedinačno delovanje LT25. Preparat Protect-It sa 0,5 g/kg je u interakciji sa LT50 posle jednog dana prouzrokovao najveću smrtnost (96%) kod adulta brašnara iz laboratorijske populacije. U ovom periodu statistički značajan uticaj interakcije LT50 i inertnih prašiva je utvrđen kod prašiva Protect-It (0,25 g/kg) i DZ S-1 (0,5 g/kg). Posle sedam i 14 dana, visoka smrtnost, 92-100%, kod adulta ove populacije je utvrđena u interakciji LT50 sa prašivima Protect-It obe količine i DZ S-1 0,5 g/kg. Statistički značajan uticaj inerakcije LT50 i inertnih prašiva posle sedam i 14 dana zabeležen je kod DZ S-1 0,25 g/kg i kod dvostruko veće količine DZ S-2. 67   Tabela 38. Efekti Prirodnog zeolita i diatomejske zemlje (DZ S-1, DZ S-2 i Protect-It) u interakciji sa LT25 i LT50 na 50°C na adulte T. castaneum iz laboratorijske populacije posle jedan, sedam i 14 dana izlaganja u pšenici u zrnu Smrtnost (% ± SD) posle Inertno prašivo Količina primene (g/kg) 1 dan 7 dana 14 dana U interakciji sa LT25 na 50°C Kontrola 0 27,0±2,2a* 29,0±1,9a 30,0±1,7a Prirodni zeolit 0,25 27,0±2,6a 27,0±2,6a 31,0±1,7a 0,50 28,0±0,8a 33,0±1,3ab 40,0±1,6a DZ S-1 0,25 30,0±3,1a 56,0±3,6c 56,0±3,6b 0,50 38,0±2,9a 75,0±1,0d 76,0±0,8c DZ S-2 0,25 29,0±3,3a 37,0±2,6ab 39,0±2,2a 0,50 30,0±3,0a 42,0±3,1b 54,0±1,7b Protect-It 0,25 40,0±2,2a 95,0±1,0e 96,0±0,8d 0,50 89,0±1,0b 100e 100d U interakciji sa LT50 na 50°C Kontrola 0 52,0±2,3ab 64,0±0,8ab 68±1,6ab Prirodni zeolit 0,25 46,0±1,7a 59,0±2,6a 61±2,6a 0,50 57,0±0,5abc 73,0±1,5bc 76±0,8bc DZ S-1 0,25 59,0±2,4abc 81,0±1,7c 81±1,7c 0,50 67,0±2,2c 92,0±1,8d 94±1,3d DZ S-2 0,25 48,0±2,6a 59,0±2,6a 63±1,7a 0,50 59,0±3,4abc 74,0±0,6c 76±1,0bc Protect-It 0,25 63,0±2,6bc 97,0±1,5d 98±1,0d 0,50 96,0±1,1d 100d 100d * Za svaku interakciju vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički ne razlikuju (p>0,05) S obzirom da su preparat diatomejske zemlje Protect-It i uzorak DZ S-1 iz Srbije u interakciji sa LT25 i LT50 najznačajnije uticali na povećanje smrtnosti kod brašnara iz laboratorijske populacije, izdvojeni su za testiranja u interakciji sa 50°C kod populacija iz Nikinaca i Jakova. Tabela 39. Smrtnost adulta T. castaneum iz populacije Nikinci i Jakovo posle sedam i 14 dana ekspozicije u pšenici tretiranoj diatomejskom zemljom (DZ S-1 i Protect-It) Smrtnost (% ± SD) posle Inertno prašivo Količina primene (g/kg) 7 dana* 14 dana Populacija Nikinci Kontrola 0 0,0±0,0a** 0,0±0,0a DZ S-1 0,25 2,0±0,6a 4,0±0,8a 0,50 3,0±1,0a 16,0±1,4b Protect-It 0,25 7,0±1,3a 30,0±2,1c 0,50 51,0±3,0b 79,0±2,7d Populacija Jakovo Kontrola 0 0,0±0,0a 0,0±0,0a DZ S-1 0,25 0,0±0,0a 7,0±2,4ab 0,50 2,0±1,0a 24,0±2,4c Protect-It 0,25 3,0±1,0a 17,0±2,6bc 0,50 47,0±1,9b 84,0±0,8d *Posle jednog dana nije bilo efekata; **Vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) 68   Uzimajući u obzir sve intervale izlaganja jedinki iz Nikinaca u laboratorijskim uslovima najveća smrtnost od 79% je utvrđena posle 14 dana u pšenici tretiranoj količinom 0,5 g/kg prašiva Protect-It, dok je u drugim varijanta smrtnost bila u rasponu 0-51% (tabela 39). Slični efekti su utvrđeni i kod adulta iz Jakova, kod kojih su prašiva diatomejske zemlje prourokovala smrtnost <50%, osim preparata Protect-It sa 0,5 g/kg posle 14 dana kada je smrtnost bila 84%. U interakciji LT25 sa prašivima diјatomejske zemlje, posle jednog dana izlaganja najveća smrtnost adulta iz Nikinaca od 75% je utvrđena kod Protect-It primenjenog u količini 0,5 g/kg (tabela 40). Tabela 40. Efekti diatomejske zemlje (DZ S-1 i Protect-It) u interakciji sa LT25 i LT50 na 50°C na adulte T. castaneum iz populacije Nikinci posle jednog, sedam i 14 dana izlaganja u pšenici u zrnu Smrtnost (% ± SD) posle Inertno prašivo Količina primene (g/kg) 1 dan 7 dana 14 dana U interakciji sa LT25 na 50°C DZ S-1 0,25 20,0±1,0a* 60,0±2,0b 62,0±1,7b 0,5 29,0±1,0b 88,0±1,6c 93,0±1,5d Protect-It 0,25 25,0±2,1ab 82,0±1,3c 82,0±1,3c 0,5 79,0±1,3c 100d 100d Kontrola 0 21,0±2,2ab 34,0±1,9a 34,0±1,9a U interakciji sa LT50 na 50°C DZ S-1 0,25 54,0±1,0a 78,0±2,6a 81,0±1,9a 0,5 66,0±1,3b 92,0±1,4b 96,0±0,8b Protect-It 0,25 65,0±2,4b 100b 100b 0,5 90,0±1,0c 99,0±0,5b 99,0±0,5b Kontrola 0 47,0±2,1a 72,0±2,2a 75,0±1,3a * Za svaku interakciju vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički ne razlikuju (p>0,05) Posle sedam i 14 dana obe količine prašiva Protect-It i DZ S-1 u interakciji sa LT25 su prouzrokovale značajno veću smrtnost kod ove populacije od samostalnog delovanja LT25. U interakciji LT25 visoka smrtnost u rasponu 92-100% adulta iz Nikinaca je utvrđena posle sedam i 14 dana u pšenici tretiranoj količinama 0,25 i 0,5 g/kg preparata diatomejske zemlje i u pšenici tretiranoj 0,5 g/kg diatomejske zemlje iz Srbije. Prašivo Protect-It količine 0,5 g/kg u interakciji sa LT50 je posle jednog dana ekspozicije postiglo najveću smrtnost kod jedinki iz Nikinaca od 90%. U svim intervalima izlaganja interakcija sa LT50 nije statistički značajno uticala na povećanje smrtnosti adulta iz Nikinaca izuzev kod prašiva DZ S-1 primenjenog u količini 0,25 g/kg. Posle sedam i 14 dana obe količine prašiva Protect-It i 0,5 g/kg prašiva DZ S-1 su kod ove populacije u interakciji sa LT50 prouzrokovale visoku smrtnost u rasponu 92-100%. 69   Rezultati smrtnosti adulta brašnara iz Jakova pokazuju da je posle jednog dana ekspozicije, delovanje diatomejske zemlje u interakciji sa LT25 statistički značajno samo kod komercijalnog preparata primenjenog u količini 0,5 g/kg (tabela 41). Posle sedam i 14 dana visoka smrtnost adulta brašnara iz Jakova u rasponu 93-100% je utvrđena u interakciji LT25 sa 0,25 i 0,5 g/kg prašiva Protect-It. Prašivo DZ S-1 u interakciji sa LT25 je kod ove populacije najveću smrtnost od 90% postiglo količinom od 0,5 g/kg posle 14 dana. Tabela 41. Efekti diatomejske zemlje (DZ S-1 i Protect-It) u interakciji sa LT25 i LT50 na 50°C na adulte T. castaneum iz populacije Jakovo posle jednog, sedam i 14 dana izlaganja u pšenici u zrnu Smrtnost (% ± SD) posle Inertno prašivo Količina primene (g/kg) 1 dan 7 dana 14 dana U interakciji sa LT25 na 50°C DZ S-1 0,25 29,0±2,7a* 66,0±3,8a 71,0±2,9a 0,5 28,0±2,4a 88,0±1,4b 90,0±1,3b Protect-It 0,25 38,0±2,4a 93,0±1,7b 93,0±1,7b 0,5 75,0±2,1b 100b 100b Kontrola 0 26,0±0,6a 52,0±3,4a 59,0±2,7a U interakciji sa LT50 na 50°C DZ S-1 0,25 61,0±3,9a 96,0±1,4b 98,0±1,0b 0,5 63,0±3,8a 98,0±0,6b 99,0±0,5b Protect-It 0,25 68,0±1,6a 99,0±0,5b 100b 0,5 98,0±0,6b 100b 100b Kontrola 0 52,0±2,4a 79,0±1,3a 79,0±1,3a * Za svaku interakciju vrednosti u kolonama označene istim slovima se statistički značajno ne razlikuju (p>0,05) Primenom 0,5 g/kg prašiva Protect-It u interakciji sa LT50 već posle jednog dana se postiže visoka smrtnost (98%) kod adulta iz Jakova. Oba uzorka diatomejske zemlje sa količinama 0,25 i 0,5 g/kg u interakciji sa LT50 su posle sedam i 14 dana kod jedinki iz Jakova prouzrokovala visoku smrtnost u rasponu 96-100%. 70   5. DISKUSIJA 5.1. Osetljivost/rezistentnost T. castaneum sintetisanih insekticida posle mikroaplikacije Analizom dobijenih rezultata topikalne aplikacije sintetisanih insekticida utvrđeno je da je za brašnare iz laboratorijske populacije na nivou LD50 najtoksičniji insekticid deltametrin koji je od pirimifos-metila, hlorpirifos-metila, dihlorvosa, bifentrina i malationa toksičniji: 1,3; 1,6; 5,8; 7,1 i 40,6 puta. Redosled toksičnosti je nešto drugačiji na nivou LD95, gde su najtoksičniji insekticidi pirimifos-metil i hlorpirifos-metil, zatim slede deltametrin, dihlorvos, bifentrin i malation. Halliday i sar. (1988) su mikoraplikacijom organofosfata utvrdili da su za laboratorijske brašnare na nivou LD50 najtoksičniji pirimifos- metil i malation, zatim sledi dihlorvos, a najslabiji je hlorpirifos-metil. I ovi istraživači su na nivou LD95 utvrdili drugačiji redosled toksičnosti gde je pirimifos-metil najtoksičniji, a malation najmanje toksičan. Subramayam i sar. (1989) su utvrdili da je od korišćenih organofosfata za adulte laboratorijske populacije T. castaneum na filter papiru najtoksičniji hlorpirifos-metil, koji je na nivou LD50 od pirimifos-metila toksičniji 4,8 puta, a od najslabijeg malationa 8,0. Zettler (1991) je kod T. castaneum iz laboratorijske populacije metodom mikroaplikacije utvrdio da na nivou LD50 nema razlike u ispoljenoj toksičnosti dihlorvosa, hlorpirifos-metila i malationa, od kojih su piretroidi, sinergizovani piretrin i resmetrin, 1,7 i 4,7 puta manje toksični. S druge strane, na nivou LD99 najtoksičniji insekticid je hlorpirifos-metil, pa dihlorvos od koga je malation 1,9 puta manje toksičan, dok su piretroidi i na ovom nivou bili najslabiji. Dobijeni rezultati smrtnosti adulta T. castaneum iz 12 populacija posle kontakta sa diskriminativnim dozama kontaktnih insekticida pokazuju da je samo malation kod sedam populacija prouzrokovao nisku smrtnost. Pozitivna korelacija između efekata diskriminativnih doza i parametra toksičnosti je utvrđena kod populacija iz Nikinaca i Jakova kod kojih je malation prouzrokovao najmanju smrtnost, 70 i 64%. Faktori rezistentnosti na nivo LD50 i LD95 su bili 17,6 i 11,0 kod populacije iz Nikinaca i 26,0 i 6,1 kod populacije iz Jakova, a na druge insekticide nije utvrđena rezistentost. Deltametrin je na nivou LD50 najtoksičniji insekticid kod obe populacije, hlorpirifos-metil je na nivou LD95 najtoksičniji kod populacije Nikinci, a pirimifos-metil kod populacije Jakovo. Zetller i Arthur (1997) su mikroaplikacijom utvrdili da su sve populacije T. castaneum (14 populacija) i T. confusum 71   (10) prikupljene iz mlinova u SAD rezistentne na malation i dihlorvos. U tim istraživanjima zabeležen je najviši nivo rezistetnosti (FR=29081) na malation do sada. Analizom rezultata ovi istraživači su utvrdili da postoji pozitivna korelacija između efekata diskriminativnih doza i utvrđenih parametara toksičnosti, i zaključili da se na ovaj način može predvideti efikasnost malationa i dihlorvosa u praktičnim uslovima, ali samo ako je rezistetnost slaba. Imajući u vidu ove konstatacije i dobijene rezultate u našim istraživanjima proizilazi da je kod 58% testiranih populacija iz Srbije u manjoj ili većoj meri promenjena osetljivost samo na malation. Utvrđivanje osetljivosti/rezistentnosti populacija T. castaneum na kontaktne insekticide samo pomoću diskriminativnih doza je dosta korišćeno, naročito za organofosfate. Subramanyam i sar. (1989) su pomoću diskriminativnih doza kod svih testiranih populacija T. castaneum utvrdili rezistentnost na malation, koja nije bila ukrštena sa pirimifos-metilom i hlorpirifos-metilom. Promenjena osetljivost na malation je potvrđena i kroz kompletna testiranja toksičnosti, a utvrđeni faktori rezistentosti su bili od 5,9 do 40,6. Zettler i Cuperus (1990) su mikroaplikacijom diskriminativnih doza malationa kod svih testiranih populacija T. castaneum utvrdili rezistentnost na ovaj insekticid, koja nije bila ukrštena sa hlorpirifos-metilom. Halliday i sar. (1988) su mikroaplikacijom diskriminativnih doza utvrdili da je 12 od 15 ispitivanih populacija T. castaneum rezistentno na malation, jedna na dihlorvos, a nijedna na pirimifos-metil, hlorpirifos-metil i sinergizovani piretrin. Zettler (1991) je mikroaplikacijom diskriminativnih doza konstatovao da je 93% populacija T. castaneum iz mlinova u SAD rezistentno na malation, 64% na dihlorvos, 36% na hlorpirifos-metil, dok na piretroide piretrin i resmetrin nije utvrđena rezistentnost. Važno je istaći da je većina ovih istraživača za diskriminativne doze koristila LD99,9 ili 2 x LD99, dok je u našim istraživanjima korišćena LD99, odnosno LD100 utvrđena u eksperimentu sa laboratorijskom populacijom brašnara. Haliscak i Beeman (1983) su kod populacija T. castaneum rezistentnih na malation samo posle jedne selekcije, sa diskriminativnom dozom malationa utvrdili višestruko povećanje faktora rezistentnosti. Jedna selekcija sa LD80 pirimifos-metila kod populacije Nikinci je dovela do smanjenja toksičnosti svih insekticida, osim malationa. Najznačajniji pad je utvrđen kod deltametrina i bifentrina koji su na nivou LD50 2,3 i 1,8 puta manje toksični kod selekcionisanih brašnara u odnosu na period pre selekcije. Selekcija sa LD80 deltametrina kod jedinki iz Nikinaca je takođe uticala na značajan pad toksičnosti 72   deltametrina i bifentrina, koji su na nivou LD95 1,7 i 3,1 puta manje toksični u odnosu na period pre selekcije. S druge strane, selekcija sa LD80 pirimifos-metila kod populacije Jakovo nije uticala na smanjenje toksičnosti insekticida. Uzimajući u obzir intervale poverenja toksičnost malationa se nije menjala kod sve tri selekcionisane populacije, iako su nominalne vrednosti LD značajno promenjene. Parametri toksičnosti dobijeni mikroplikacijom insekticida i aplikacijom insekticida na pšenicu u zrnu ukazuju da je populacija T. castaneum iz Nikinaca rizična kada je u pitanju razvoj ukrštene rezistentnosti. Kljajić i Perić (2007) su utvrdili da jedna selekcija sa LD70 pirimifos-metila kod populacije S. granarius iz Luke Beograd ne utiče na promenu toksičnosti ovog insekticida, ali značajno smanjuje toksičnost deltametrina na filter papiru, što ukazuje na ukrštenu rezistetnost. Faktori rezistentnosti za deltametrin su posle selekcije bili 18,8 (na nivou LD50), a pre selekcije 5,8. Selekcija sa LD70 deltametrina kod žižaka iz Bijeljine i Kikinde značajno smanjuje toksičnost ovog insekticida, a kod žižaka iz Kikinde značajno utiče i na smanjenje toksičnosti malationa i cipermetrina. Loyd i Ruczkowski (1980) su kod populacije T. castaneum, rezistentne na organofosfate, utvrdili 34 puta manju toksičnost piretrina, 2,2 puta resmetrina i 3,3 bioresmetrina. S druge strane, kod populacije rezistentne samo na malation nije utvrđena ukrštena rezistentnost na piretoride. 5.2. Osetljivost/rezistentnost T. castaneum na sintetisane insekticide posle aplikacije na pšenicu u zrnu Analizom toksičnosti za adulte laboratorijske populacije utvrđene se značajne razlike u brzini delovanja među hemijskim grupama insekticida, što pokazuju i nagibi ld-p linija. Posle sedam dana najveće vrednosti nagiba ld-p linija su utvrđene kod organofosfata pirimifos-metila i hlorpirifos-metila (9,68 i 9,48), značajno manja kod tiametoksama (4,97) iz grupe neonikotinoida, zatim slede piretroid deltametrin sa piperonil butoksidom (3,10) i sintetisani prirodni insekticid spinosad (2,61) iz grupe spinozina, a značajno sporije delovanje su imali organofosfat malation i piretroid bifentrin (1,55), i posebno sintetisani prirodni insekticid abamektin (1,30) iz grupe makrolida. Takođe, insekticidi iz grupe organofosfata hlorpirifos-metil, pirimifos-metil i malation, kao i neonikotinoid tiametoksam nisu značajno menjali toksičnost sa povećanjem ekspozicije. Posle 21 dana toksičnost hlorpirifos-metila, pirimifos-metila, malationa i tiametoksama je za oko 1,4 puta viša u 73   odnosu na sedam dana. Međutim, toksičnost piretroida deltametrina sa piperonil butoksidom i bifentrina je posle 21 dana na nivou LD50 27,3 i 9,4 puta viša. Takođe, sintetisani prirodni insekticidi spinosad i abamektin su posle 21 dana ekspozicije 8,7 i 25,7 (nivo LD50) puta toksičniji nego posle sedam dana. Slični efekti su utvrđeni i kod populacija iz Nikinaca, Nikinaca selekcionisanih sa pirimifos-metilom i deltametrinom, kao i kod populacije Jakovo, s tim da su nagibi ld-p linija uglavnom manji. Kljajić i Perić (2009) su za različite populacije S. granarius utvrdili visoku efikasnost organofosfata malationa, već posle dva dana ekspozicije u tretiranoj pšenici na depozitima starosti dva, sedam i 14 dana, dok je visoka efikasnost piretroida deltametrina utvrđena posle sedam dana izlaganja na depozitima starosti 90 dana. Loyd i Ruczkowski (1980) su predložili da se zbog dobijanja pouzdanih rezultata, toksičnost piretroida kod T. castaneum utvrđuje posle 15-20 dana. Collins (1990) je posle 26 dana utvrđivao toksičnost više organofosfata i piretroida kod laboratorijske populacije T. castaneum. Polovina izlaganih adulta iz laboratorijske populacije je uginula posle kontakta sa 0,18 mg/kg hlorpirifos-metila, 0,33 mg/kg pirimifos-metila, 2,2 mg/kg malationa i 0,013 mg/kg deltametrina sa piperonil butoksidom. Slična toksičnost za laboratorijske brašnare je utvrđena i u ovom istraživanju, LD50 hlorpirifos-metila, pirimifos-metila, malationa i deltametrina sa piperonil butoksidom su posle 21 dana bile 0,13; 0,10; 2,15 i 0,037 mg/kg. Rezultati do kojih je došao Collins (1990) su pokazali da je deltametrin sa piperonil butoksidom najtoksičniji insekticid za laboratorijsku populaciju T. castaneum, ali i za multirezistentne (rezistentna na više organofosfata) populacije. U tim istraživanjima, deltametrin sa piperonil butoksidom je od pirimifos-metila, hlorpirifos-metila i malationa na nivou LD50 toksičniji 25,4; 13,8 i 169,2 puta kod laboratorijske populacije, a 39,3; 10,9 i 714,3 puta kod multirezistentne populacije. U našim istraživanjima deltametrin sa piperonil butoksidom je na nivou LD50 2,7; 3,6 i 58,1 puta toksičniji od pirimifos-metila, hlorpirifos- metila i malationa (posle 21 dan) za laboratorijsku populaciju. Kod populacija Nikinci i Jakovo, rezistentnih na malation, deltametrin sa piperonil butoksidom je na nivou LD50 1,7; 3,4 i 494,0 puta toksičniji, odnosno 2,8; 3,5 i 989,6 puta toksičniji od pirimifos-metila, hlorpirifos-metila i malationa. Artuhr (2004) je istakao da bi se tiametoksam u budućnosti mogao koristiti za suzbijanje skladišnih insekata u semenskoj pšenici i kukuruzu. U njegovim istraživanjima, u pšenici i kukuruzu tretiranim dozom od 6 ppm (6 mg/kg) tiametoksama utvrđena je 100% 74   smrtnost adulta T. castaneum posle šest dana. U ovom eksperimentu tiametoksam je postigao značajno veću efikasnost kod svih populacija brašnara. Uzimajući u obzir sve populacije posle sedam dana, 95%-na smrtnost T. castaneum je utvrđena u pšenici tretiranoj timetoksamom u rasponu od 0,06 do 1 mg/kg. Posle 21 dana isti nivo smrtnosti testiranih populacija je ostvaren sa još manjim količinama tiametoksama, od 0,03 do 0,7 mg/kg. Rezultati prethodnih istraživanja (Fang i sar., 2002; Huang i Subramanyam, 2007; Kavallieratos i sar., 2009) ukazuju da spinosad i abamektin kod laboratorijskih populacija iz roda Tribolium najvišu efikasnost postižu od 14. do 21. dana, uz isticanje da je abamektin efikasniji od spinosada. Rezultati naših istraživanja su saglasni sa ovim konstatacijama, jer su oba insekticida najvišu toksičnost kod laboratorijske populacije ostvarili posle 21 dana, a abamektin je na nivou LD50 bio 3,5 puta toksičniji od spinosada. Wilkin i sar. (1998) su konstatovali da je bifentrin primenjen u količini 1 mg/kg visokoefikasan za više vrsta skladišnih insekta posle sedam dana, osim za adulte T. castaneum kod kojeg je efikasnost bila manja od 10%. Naša istraživanja su takođe pokazala da je bifentrin posle sedam dana slabo efikasan za sve populacije T. castaneum (LD95 24-73 mg/kg). Međutim, bifentrin značajno povećava efikasnost sa porastom dužine izlaganja, i posle 21 dana uzimajući u obzir sve populacije 95% adulta ugine posle kontakta sa 0,6-1,6 mg/kg. Lorini i Galley (1998) su utvrdili da se kod rezistentne populacije R. dominica na filter papiru dobijaju visoki faktori rezistentnosti na deltametrin (FR=174,8 na nivou LC50), a značajno niži, i sličnih vrednosti, na pšenici (17,0) i mikroaplikacijom (21,3). U našim istraživanjima takođe su utvrđeni slični faktori rezistentnosti na malation kod mikroaplikacije i pšenice u zrnu. Faktori rezistentnosti dobijeni mikroaplikacijom na nivou LD50 kod populacije Nikinci su bili 17 i kod populacije Jakovo 26, a nanošenjem insekticida na pšenicu u zrnu 15,2-16,1 (posle 7-21 dana) odnosno, 20,8-23,8. Kod populacija Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila i Nikinci selekcionisane sa LD80 deltametrina faktori rezistentnosti na malation dobijeni mikroaplikacjom su bili 29,8 i 12,5 (nivo LD50), a na zrnima pšenice 10,3-11,9 i 12,9-16,4 (posle 7-21 dana). Međutim, aplikacijom hlorpirifos- metila, pirimifos-metila, deltametrina i bifentrina na pšenicu u zrnu utvrđeni su značajno viši faktori rezistetnosti u odnosu na one utvrđene mikroaplikacijom kod svih testiranih populacija. Kod brašnara iz Nikinaca selekecionisanih pirimifos-metilom toksičnost deltametrina i bifentrina posle aplikacije na pšenicu se nije značajno menjala u odnosu na 75   period pre selekcije, dok je mikroaplikacijom insekticida to utvrđeno. Toksičnost pirimifos- metila je posle selekcije blago smanjena, oko 1,7 puta (nivo LD50) u odnosu na period pre selekcije, što je utvrđeno i mikroaplikacijom. Selekcija sa LD80 deltametrina nije uticala na smanjenje toksičnosti ovog jedinjenja u odnosu na period pre selekcije, ali je uticala na smanjenje toksičnosti piretroida bifentrina, što pokazuju i faktori rezistentnosti. Posle 14 i 21 dana faktori rezistentnosti za bifentrin kod selekcionisanih brašnara na nivou LD50 su bili 2,3 i 3,2, a pre selekcije 1,4 i 2,3. Kod ove populacije topikalnom aplikacijom takođe je utvrđena manja toksičnost bifentrina, ali i deltametirna. Ovde je važno istaći da je u ispitivanjima toksičnosti na pšenici u zrnu korišćen deltametrin sa sinergistom piperonil butoksidom koji povećava toksičnost insekticida. Verovatno da je slaba rezistentnost na korišćene insekticide (FR<3) jedan od razloga za ispoljene razlike između toksičnosti insekticida mikroaplikacijom i nanošenjem komercijalnih preparata na pšenicu u zrnu. Dobijeni rezultati toksičnosti insekticida posle aplikacije na pšenicu u zrnu su pokazali da su populacije iz Nikinaca i Nikinaca posle selekcije pirimifos-metilom i deltametirnom pored promenjene osetljivosti na malation, značajno promenile osetljovost i na tiametoksam i abamektin. Posle 21 dana tiametoksam i abamektin su na nivou LD95 15 i 4,9 puta manje toksični za jedinke iz Nikinaca u odnosu na laboratorijsku populaciju. Jedna selekcija sa LD80 pirimifos-metila je uticala na dodatno smanjenje toksičnosti tiametoksama i abamektina. Posle 21 dana 95% selekcionisanih brašnara je uginulo posle kontakta sa pšenicom tretiranom dozama 0,7 i 15,6 mg/kg tiametoksama i abamektina, dok je za isti nivo smrtnosti pre selekcije bilo potrebno 0,5 i 11 mg/kg. Tiametoksam je posle 21 dana, za brašnare selekcionisane deltametrinom na nivou LD50 1,4 i 2,7 puta toksičniji u odnosu na brašnare iz Nikinaca i Nikinaca selekcinisane sa LD80 pirimifos-metila. S druge strane, i kod populacije selekcionisane deltametrinom, tiametoksam je 2,9 i 10,0 (LD50 i LD95) puta manje toksičan u odnosu na laboratorijsku populaciju. Posle selekcije deltametrinom, ukupno gledano, toksičnost abamektina je ostala na istom nivou kao i pre selekcije. Rezultati toksičnosti abamektina za populacije brašnara iz Nikinaca nisu u skladu sa onima do kojih su došli Hussain i sar. (2005). Rezultati tih istraživanja su pokazali da je abamektin 1,5 puta toksičniji za larve T. castaneum rezistentne na malation u odnosu na toksičnost za larve iz laboratorijske populacije. Pored smanjene osetljivosti na tiametoksam i abamektin, adulti brašnara iz Nikinaca kao i selekcionisani brašnari iz ove populacije su ispoljili smanjenu osetljivost na spinosad, s 76   tim da su značajnije razlike utvrđene na nivou LD95. Ovaj insekticid je oko 1,7 (nivo LD95) puta manje toksičan za adulte iz Nikinaca i Nikinaca selekcionisanih deltametrinom, nego za adulte iz laboratorijske popualcije. Selekcija pirimifos-metilom je uticala na dodatni pad toksičnosti spinosada, koji je 1,6 (nivo LD95) puta manje toksičan u odnosu na period pre selekcije, i 2,8 puta manje toksičan u odnosu na laboratorijsku populaciju. Fangeng i sar. (2004) su utvrdili da su dve populacije T. castaneum iz skladišta u SAD, kod kojih prethodno nije utvrđivana osetljivost na kontaktne insekticide, značajno otpornije na spinosad od laboratorijske populacije. Faktori rezistetnosti na nivou LD50 su bili 4,8 i 7,6. Međutim, samo kod jedne populacije utvrđena je rezistentnost na nivou LD95 (6,4). Isti istraživači su utvrdili 1,7-2,5 puta manju osetljivost na spinosad kod dve prikupljene populacije, P. interpunctella i C. ferrugineus, ali i dva puta veću osetljivost kod jedne populacije, R. dominica. Nayak i sar. (2005) su u odnosu na laboratorijsku populaciju konstatovali 2,4 puta manju efikasnost preporučene doze spinosada (1 mg/kg) za populaciju S. oryzae rezistentnu na malation. S druge strane, Hussain i sar. (2005) nisu utvrdili razlike u toksičnosti spinosada kod larvi T. castaneum rezistentnih na malation i normalne osetljivosti na insekticide. Mali diverzitet gena i inbriding mogao bi biti razlog značajno više osetljivosti na spinosad, abamektin i tiametoksam laboratorijske populacije od populacije iz Nikinaca. Ovde je posebno važno istaći da se abamektin i tiametoksam još ne koriste za suzbijanje skladišnih insekata, dok se spinosad tek uvodi u primenu. Ovi insekticidi se razlikuju i po mehanizmu delovanja u odnosu na postojeće insekticide (organofosfati i piretroidi). Međutim, svi insekticidi, pored primarnog mesta delovanja, prouzrokuju i niz drugih negativnih efekata, a razvoj rezistentosti nije uvek vezan samo za primarno mesto deolvanja. Genetske mutacije, naročito one vezane za sintezu enzima, prouzrokuju promene u detoksikaciji insekticida i u kombinaciji sa većim diverzitetom gena kod divljih populacija insekata utiču na razvoj ukrštene rezistentnosti (Yoon i sar., 2002; Jiang i sar., 2011; Sparks i sar., 2012). Za potvrdu ovih konstatacija, neophodna su dalja istraživanja sa populacijama korišćenim u ovom eksperimentu, koja bi podrazumevala upotrebu molekularnih i biohemijskih metoda. Takođe, ovim metodama bi se mogle ispitati i razlike između populacija iz Jakova i Nikinaca, jer, ako se izuzme malation (obe populacije su rezistentne na malation), toksičnost drugih insekticida je značajno veća kod populacije Jakovo. Rezultati tokisičnosti insekticida na pšenici u zrnu su potvrdili rezultate dobijene mikroaplikacijom koji ukazuju na rizik od razvoja ukrštene rezistentnosti kod populacije Nikinci. 77   Nayak i sar. (2005) su konstatovali da je za utvrđivanje efektivnosti novih insekticida veoma važno uključiti rezistentne populacije skladišnih insekta kako bi se u potpunosti sagledao insekticidni potencijal novih aktivnih materija i mogućnost praktične primene, što potvrđuju i rezultati toksičnosti tiametoksama, abamektina i spinosada u našim istraživanja. 5.3. Efekti prirodnih insekticida na adulte T. castaneum Rezultati ovih istraživanja pokazuju da na efikasnost prirodnih insekticida (inertnih prašiva) za adulte T. castaneum značajno utiču faktori sredine (relativna vlažnost vazduha), dužina izlaganja, period oporavka i posebno osobine inertnih prašiva. Sublimirajući dotadašnje rezultate Korunić (1997, 1998) i Subramanyam i Roesli (2000) su, takođe, istakli ove faktore kao najznačajnije za ispoljavanje efikasnosti inertnih prašiva Rezultati efikasnosti formulacija prirodnog zeolita (Prirodni zeolit i Modifikovani prirodni zeolit) za adulte laboratorijske populacije T. castaneum pokazuju da se sa povećanjem relativne vlažnosti vazduha sa 40-50% na 50-55% značajno smanjuje efikasnost. Posle 14 dana ekspozicije jedinki iz laboratorijske populacije efikasnost Prirodnog zeolita i Modifikovanog prirodnog zeolita primenjenih u količini 0,5 i 0,75 g/kg je 2,5 i 1,3 puta manja i 29,0 i 10,8 puta manja u uslovima povišene vlažnosti vazduha (50-55%). Analizom rezultata efikasnosti uzoraka diatomejske zemlje (DZ S-1 i DZ S-2) iz Srbije za adulte laboratorijske populacije brašnara takođe su utvrđene razlike u ispoljenoj efikasnosti pri vlažnosti vazduha 60-65% i 60-70%. Efikasnost prašiva DZ S-1 i DZ S-2 u pšenici tretiranoj količinom od 0,5 g/kg je posle 14 dana 6,4 i 11,2 puta manja pri relativnoj vlažnosti vazduha 60-70%. Uticaj relativne vlažnosti na efikasnost utvrđen je i kod komercijalnog preparata Protect-It. Posle 14 dana izlaganja adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije u pšenici tretiranoj količinom 0,3 g pri vlažnosti vazduha 40-50% i 50-55% efikasnost je bila 100% i 95%, dok je u pšenici tretiranoj količinom od 0,25 g/kg pri vlažnosti vazduha 60-70% efikasnost bila 12%. Međutim, razlike u efikasnosti su značajno manje kod količina koje ispoljavaju visoku efikasnost (>95%). Tako je prašivo DZ S-1 sa količinom 0,75 i 1 g/kg pri vlažnosti vazduha 60-70% posle 14 dana 1,4 i 1,3 puta manje efikasano, i prašivo DZ S-2 sa količinom 1 g/kg 1,4 puta manje efikasno u odnosu na efikasnost pri vlažnosti 60-65%. Rezultati ovih istraživanja pokazuju da i malo povećanje vlažnosti vazduha može značajno uticati na efikasnost, prevashodno kod količina (<0,5 g/kg) koje prouzrokuju nisku 78   efikasnost. Poznato je da inertna prašiva oštećuju kutikulu insekata i da insekti zbog gubitka vode uginu, ali isto tako inertna prašiva su veoma sorptivna i vezuju atmosfersku vlagu (Ebeling, 1971), što može biti jedan od razloga za utvrđene razlike u efikasnosti u pšenici tretiranoj količinama <0,5 g/kg i pri malim promenama vlažnosti vazduha. Takođe, inertna prašiva sporo deluju na skladišne insekte što može uticati na ispoljavanje efekata subletalnih količina pri različitim vlažnostima. Ovo potvrđuju i rezultati Stadler i sar. (2012) koji su utvrđivali brzinu delovanja prašiva Protect-It. Utvrđeni LT50 parametri (u danima) u pšenici tretiranoj količinom 0,125 g/kg kod S. oryzae pri vlažnosti vazduha 43% i 57% su bili 8,10 i 19,85 dana, a 36,85 dana u pšenici tretiranoj količinom od 0,25 g/kg pri vlažnosti 75%. Uzimajući u obzir sve varijante, ova ispitivanja su pokazala da povećanje relativne vlažnosti vazduha značajno umanjuje efikasnost inertnih prašiva, što je u skladu sa rezultatima drugih istraživača. Stathers i sar. (2004) su utvrdili da prašivo Dryacide posle sedam dana izlaganja adulta S. zeamais u kukuruzu tretiranom 0,1 g/kg, postiže efikasnost od 75% pri vlažnosti vazduha od 50%, odnosno 55% pri vlažnosti vazduha 60%. Stadler i sar. (2012) su u pšenici tretiranoj količinom od 0,125 g/kg prašiva Protect-It posle 14 dana izlaganja S. oryzae utvrdili efikasnost od 80% i 30%, pri vlažnosti vazduha 43% i 57%. Arthur (2001) je utvrdio značajno nižu efikasnost prašiva Protect-It za adulte O. surinamensis pri vlažnosti vazduha od 75% u odnosu na efikasnost pri vlažnosti 40 i 57%. Fields i Korunić (2000) su u pšenici sa vlažnošću zrna 14% u odnosu na pšenciu sa vlažnošću zrna 12% utvrdili 1,2; 3,5 i 4,6 puta manju efikasnost komercijalnih preparata Protect-It, Insecto i Perma Guard za adulte T. castaneum. U svim varijantama testiranja je utvrđeno da se efikasnost inertnih prašiva za adulte T. castaneum povećava sa porastom dužine izlaganja. Efikasnost prašiva Prirodni zeolit primenjenog u količini 0,75 g/kg je posle 14 dana u odnosu na prvih sedam dana 1,9 puta veća pri vlažnosti 40-50% i 8,4 puta veća pri vlažnosti 50-55%. Posle 14 dana izlaganja adulta brašnara iz laboratorijske populacije u pšenici tretiranoj količinom od 0,75 g/kg (60- 65% r.v.v.) efikasnost prašiva DZ S-1 i DZ S-2 je 2,0 i 4,1 puta veća u odnosu na prvih sedam dana. Ove konstatacije su u skladu sa rezultatima Fields i sar. (2003) i Athanassiou i sar. (2005) koji su takođe, u svojim eksperimentima sa diatomejskom zemljom, utvrdili da se efikasnost diatomejske zemlje za adulte skladišnih tvrdokrilaca povećava sa dužinom izlaganja. Takođe, i naša prethodna istraživanja (Kljaić i sar., 2009, 2011; Andrić i sar., 2012) su pokazala da se efikasnost prirodnog zeolita i diatomejske zemlje iz Srbije za adulte 79   više vrsta skladišnih insekata povećava sa dužinom izlaganja. Kljajić i Andrić (2010) su istakli da je dužina izlaganja posebno važna sa aspekta praktične primene, jer se visoka efikasnost inertnih prašiva najčešće postiže posle 14 ili 21 dana i da u tom periodu ne bi trebalo pomerati tretiranu masu pšenice. U ovim istraživanjima je utvrđeno da se visoka efikasnost (>95%) za adulte T. castaneum komercijalnog preparata Protect-It postiže posle 14 dana, a prirodnog zeolita i diatomejske zemlje iz Srbije posle 21 dana ekspozicije. Period oporavaka od izlaganja u pšenici tretiranoj inertnim prašivima utiče na povećanje ukupne smrtnosti kod brašnara iz laboratorijske populacije. U testiranjima sa prirodnim zeolitom najviše povećanje smrtnosti bršnara od 1,5 i 1,7 puta je utvrđeno posle oporavka od izlaganja u trajanju od sedam dana, kod pšenice tretirane količinom od 0,5 g/kg prašiva Prirodni zeolit pri nižoj vlažnosti vazduha (40-50%), i kod pšenice tretirane količinom od 0,75 g/kg istog prašiva pri povišenoj vlažnosti vazduha (50-65%). Period oporavka od izlaganja u pšenici tretiranoj prašivima diatomejske zemlje iz Srbije, pri vlažnosti 60-65%, je najznačajnije uticao kod prašiva DZ S-1 primenjenog u količini 0,25 g/kg posle sedam dana izlaganja kada je ukupna smrtnost povećana za 1,8 puta. Istraživanja Collins-a i Cook-a (2006) su takođe potvrdila da oporavak značajno utiče na povećanje ukupne smrnosti kod skladišnih štetočina izlaganih na drvenim panelima tretiranim diatomejskom zemljom. Posle sedam dana oporavka od izlaganja (u trajanju od sedam dana) na drvenim panelima tretiranim prašivom Diasecticide smrtnost kod S. granarius je bila 2,3 puta veća, kod larvi Ephestia kuehniella 1,1 put i kod grinje Lepidoglyphus destructor (Schrank) 1,5 puta. Kljajić i sar. (2009, 2010) su posle oporavka od izlaganja pšenici tretiranoj prašivima na bazi prirodnog zeolita konstatovali značajno povećanje smrtnosti kod S. oryzae, R. dominica i T. castaneum. Arthur (2001) je utvrdio značajno veću smrtnost u netretiroj pšenici kod vrste O. surinamensis prethodno izlagane u pšenici tretiranoj prašivom Protect-It. Ovaj istraživač ističe i značaj utvrđivanja efikasnosti posle perioda oporavka kako bi se sagledao ukupni potencijal nekog prašiva, jer u praktičnim uslovima skladišni insekti posle tretmana često mogu dospeti na netretirane površine. Osobine inertnih prašiva kao što su struktura, sadržaj SiO2, veličina čestica i njihova procentualna zastupljenost značajno utiču na ispoljavanje efikasnosti. Prašiva koja imaju kristalnu strukturu su po pravilu manje efikasna od prašiva koja imaju amorfnu strukturu (Golob, 1997; Korunić, 1997; Subramanyam i Roesli, 2000). I ova istraživanja su to potvrdila, jer je prirodni zeolit koji ima kristalnu strukturu u svim varijantama testiranja 80   ispoljio manju efikasnost od diatomejske zemlje koja ima amorfnu strukturu. Dobijeni rezultati pokazuju da je za postizanje visoke efikasnosti (>95%) potrebno primeniti 2,5 puta veću količinu prašiva Prirodni zeolit od prašiva diatomejske zemlje (Protect-It). Korunić (1998) je testirajući više uzoraka diatomejske zemlje iz različitih delova sveta konstatovao da prašiva sa većim procentom SiO2 najčešće ispoljavaju veću efikasnost. Kljajić i sar. (2011) su u tretiranom pasulju utvrdili da prašivo diatomejske zemlje sa 78,8% SiO2 značajno više redukuje potomstvo kod A. obtectus od prašiva diatomejske zemlje sa 63,2% i posebno od prašiva sa 46,5% SiO2. Ove konstatacije su potvrdili i rezultati naših istraživanja. Na primer, pri vlažnosti 50-65%, posle 14 dana izlaganja u pšenici tretiranoj sa 0,75 g/kg Prirodnog zeolita, Prirodnog zeolita fine granulacije i Modifikovanog prirodnog zeolita smrtnost laboratorijske populacije brašnara je bila 76%, 66% i 9% (sva tri prašiva sadrže 63,7% SiO2), dok je u pšenici tretiranoj količinom od 0,3 g/kg prašiva Protect-It bila 95% (90% SiO2). Smrtnost T. castaneum poreklom iz laboratorijske populacije, Nikinaca i Kikinde pri vlažnosti 60-70% posle 14 dana kontakta sa 0,75 g/kg prašiva DZ S-1 (78,8% SiO2), DZ S-2 (63,2% SiO2) i preparata Protect-It je bila u rasponu 44-67%, 18-27% i 93-100%. Preparat diatomejske zemlje, Protect-It, sadrži i 10% silika-gela koji značajno utiče na povećanje efikasnosti ovog preparata (Korunić i Fields, 1995). Od svih prašiva Modifikovani prirodni zeolit je ispoljio najmanju efikasnost, a jedan od razloga za to je što uneti NH4+ jon koji, iako povećava prijemčivost ovog prašiva negativno utiče na efikasnost što su potvrdila i naša prethodna istraživanja (Kljajić i sar. 2010). Veličina čestica inertnih prašiva i njihova zastupljenost su značajne za ispoljavanje insekticidnog potencijala. Korunić (1998) i Subramanyam i Roesli (2000) ističu da najveći insekticidni potencijal poseduju čestice veličine 5-12 µm, a najmanji čestice sa veličinom >50 µm. Ovi autori dalje navode da je važno da u formulacijama inertnih prašiva sitnije čestice budu zastupljene sa >90%. Zastupljenost čestica <13 µm u prašivima Prirodni zeolit, Prirodni zeolit fine granulacije, Modifikovani prirodni zeolit, DZ S-1, DZ S-2 i Protect-It je bio: 49,04; 52,02; 51,87; 95,33; 81,03 i 97,79%. S druge strane, zastupljenost čestica >53 µm kod ovih prašiva je bio: 3,5; 1,3;, 30,0; 0,43; 1,13 i 0,17%. Sagledavanjem svih dobijenih rezultata uočava se da zastupljenost čestica ima značajnu ulogu kod inertnih prašiva korišćenih u ovim istraživanjima. Veoma malo je rezultata o delovanju inertnih prašiva kod populacija skladišnih insekata rezistentnih na sintetisane insekticide. Li i sar. (2010) su ispitivali efikasnost 81   diatomejske zemlje za laboratorijsku populaciju C. ferrugineus i dve populacije rezistentne na fumigant fosfin i utvrdili značajno manju smrtnost kod rezistentnih populacija. Rezultati ovih istraživanja nisu u saglasnosti sa ovom konstatacijom. Iako se nominalne vrednosti smrtnosti kod laboratorijske populacije i populacija sa promenjenom osetljivošću na malation iz Nikinaca i Kikinde, u pojedinim slučajevima statistički razlikuju, one nemaju jasnu ponovljivost i zakonitost kroz sve intervale izlaganja, količine primene i kod svih prašiva diatomejske zemlje (DZ S-1, DZ S-2 i Protect-It). Višefaktorijalna analiza varijanse takođe pokazuje da između ovih populacija nema razlika u osetljivosti na prašiva diatomejske zemlje. Vayias i sar. (2006) su utvrdili da su populacije T. confusum poreklom iz severne i centralne Evrope značajno osetljivije od populacija iz južne Evrope na dijatomejsku zemlju. Međutim, nisu utvrđene razlike u osetljivosti između populacija iz Grčke i Italije ili između onih poreklom iz Nemačke i Danske. Inertna prašiva ne prouzrokuju metaboličke reakcije kao sintetisani insekticidi već na skladišne insekte deluju fizički, pa se smatra da je veoma mala mogućnost razvoja rezistentnosti na njih (Ebeling, 1971; Korunić, 1997; Subramanyam i Roesli, 2000). Način delovanja inertnih prašiva na skladišne insekte mogao bi biti razlog zbog čega, u ovim, i istraživanjima Vayias i sar. (2006) nisu utvrđene razlike u osetljivosti između populacija koje su poreklom iz sličnih klimatskih regiona. Subramanyam i Roesli (2000) ističu da je pri dužem čuvanju žita važnije sprečiti pojavu potomstva od efekata diatomejske zemlje na roditelje skladišnih insekata. U ovim istraživanjima sva inertna prašiva značajno smanjuju pojavu potomstva, a nivo redukcije je u direktnoj korelaciji sa količinom primene. Visoka redukcija potomstva (90-100%) kod prašiva Prirodni zeolit i DZ S-2 je utvrđena posle 21 dana kontakta roditelja sa 1,0 g/kg, kod prašiva DZ S-1 posle 21 dana kontakta roditelja sa 0,75 g/kg, a kod komercijalnog preparata posle 14 dana kontakta roditelja sa 0,5-1,0 g/kg. Analizom svih dobijenih rezultata proizilazi da bi se upravo ove količine inertnih prašiva mogle koristiti u praktičnim uslovima za suzbijanje adulta T. castaneum u pšenici, uz napomenu, da je neophodna ekspozicija 21 dan. Brojni rezultati su u skladu sa zaključcima u ovom istraživanju o potrebnim količinama primene i ekspoziciji za uspešno suzbijanje brašnara. Athanassiou i sar. (2007) su posle sedam dana u pšenici tretiranoj količinom od 0,75 g/kg diatomejske zemlje utvrdili nisku efikasnost kod T. confusum i ukazali da je za visoku efikasnost potrebna duža ekspozicija. Arnaud i sar. (2005) su testirali osetljivost sedam populacija T. castaneum iz različitih delova 82   sveta na Protect-It, Insecto i Dryacide i utvrdili da se posle 21 dana izlaganja, visoka smrtnost kod testiranih populacija dobija primenom 1,0 g/kg prašiva Protect-It, odnosno 0,6 g/kg prašiva Insecto i Dryacide. Korunić (1997) je predložio kriterijume za ocenu upotrebljivosti diatomejske zemlje u praktičnim uslovima. Za T. castaneum je predloženo da se, ako su posle 14 dana dobijene LC50 vrednosti ≤700 ppm, diatomejska zemlja može praktično primenjivati, a ukoliko su LC50 vrednosti 700-2500 ppm, onda je mogućnost njene upotrebe mala. Rezultati više istraživanja su pokazali da depoziti diatomejske zemlje iz jugoistočne Evrope (Vayias i sar., 2009; Athanassiou i sar., 2011) i prirodnog zeolita i diatomejske zemlje iz Srbije (Kljajić i sar., 2009; Andrić i sar., 2012) ispoljavaju značajan insekticidni potencijal sa količinama 0,75-1,0 g/kg, kao i mogućnost praktične primene u suzbijanju skladišnih insekata. U poređenju sa komercijalnim preparatima ovi depoziti su manje efikasni pa zahtevaju veće količine primene. Međutim, mnogi komercijalni preparati sadrže i materijale koji direktno utiču na povećavanje efikasnosti. Na primer, Protect-It sadrži 10% silika-gela, Insecto 10% aditiva, a PyriSec 1,2% prirodnog piretrina. Sa ciljem postizanja visoke efikasnosti sa manjim količinama primene i inertna prašiva iz Srbije bi se mogla kombinovati sa drugim prirodnim produktima ili niskim dozama sintetisanih insekticida. 5.4. Efekti ekstremne temperature 50°C na adulte T. castaneum Rezultati dobijeni izlaganjem T. castaneum na temperaturi 50°C u brašnu pokazuju da je za 50 i 99% smrtnosti adulta iz laboratorijske populacije i populacija kod kojih je na osnovu diskriminativne doze utvrđena promenjena osetljivost na malation potrebno od 30,93 do 36,25 minuta i od 56,95 do 71,15 minuta. Mahroof i sar. (2003) su utvrdili da je na temperaturi 50°C u brašnu za uginuće 50 i 99% adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije potrebno 39,9 i 52,5 minuta, što je slično sa vrednostima dobijenim u ovim istraživanjima. Arthur (2006) je posle 60 minuta utvrdio 100% smrtnost larvi, lutki i adulta T. castaneum i T. confusum na temperaturi 51°C, što je u poređenju sa ovim rezultatima značajno sporije. Dowdy (1999) je izlaganjem adulta T. castaneum na 50°C u trajanju od 30 minuta utvrdio smrtnost 36,4% u varijanti kada je posle tretmana dodavao hranu (brašno) i 28,8% u varijanti bez hrane, što je značajno manji mortalitet u odnosu na ova istraživanja. 83   Utvrđeni LT99 parametari u 100 g pšenice (obe varijante) kod laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Jakova nisu se statistički značajno razlikovali i bili su u rasponu od 354,14 do 412,89 minuta. Opit i sar. (2011) su na različitim nivoima (0-30 m) u eksperimentalnom mlinu ispitivali delovanje temperature 50°C kod više vrsta skladišnih insekata u posudama sa 85 g pšenice. Zanimljivo je da su posle ekspozicije od 360 minuta kod svih razvojnih stadijuma T. castaneum utvrdili smrtnost od 98% do 100%. Beckett i Morton su kod juvenilnih stadijuma R. dominica konstatovali da je na 50°C potrebno od 522,1 do 942,7 minuta da prouzrokuje smrtnost na nivou 99%. Pražić Golić i sar. (2011) su utvrdili da je za smrtnost 99% izlaganih adulta S. granarius na 50°C potrebno 158,9 minuta. Fields (1992) ističe da je u ispitivanjima efekata ekstremnih temperatura važno utvrditi LT99 vreme kod skladišnih insekata, kako bi se u odnosu na najotpornije vrste odredila ekspozicija u praktičnim uslovima. Na osnovu do tada publikovanih rezultata ovaj autor navodi da je od skladišnih tvrdokrilaca na tempeaturi 50°C R. dominica nešto otpornija od T. castaneum, dok je vrsta S. granarius među najosetljivijim. Klajić (2008) i Kljajić i sar. (2009) su ispitivali direktno delovanje ekstremnih temperatura (-5, 5 i 50°C) kod populacija S. granarius sa različitom osetljivošću na kontaktne insekticide i na osnovu utvrđenih LT parametra konstatovali da nema statistički značajnih razlika između testiranih populacija. Dobijeni rezultati delovanja temperature 50°C u brašnu i pšenici, su takođe, potvrdili da nema razlika ili su one veoma male (≤1,2 puta) između laboratorijske populacije T. castaneum i populacija sa različitom osetljivošću na malation. Različiti mehanizmi delovanja ekstremnih temperatura i sintetisanih insekticida su verovatno razlog zbog čega nema razlika u ispoljenim efektima na 50°C kod laboratorijskih populacija skladišnih insekata i populacija rezistentnih na kontaktne insekticide. Ekstremno visoke temperature kod skladišnih insekata dovode do denaturacije proteina (enzima) i poremećaja izbalansiranosti metaboličkih procesa, što za posledicu ima akumulaciju toksičnih materija u organizmu i uginjavanje (Neven, 2000). S druge strane, kod rezistentnih populacija skladišnih insekata povećana je aktivnost enzima koja dovodi do brže degradacije sintetisanih insekticida (Perić, 1987). 84   5.5. Efekti sintetisanih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C na adulte T. castaneum Posle jednog dana izlaganja kod laboratorijske populacije nisu utvrđene značajne razlike u efektima tiametoksama (0,02 mg/kg), hlorpirifos-metila (0,138 mg/kg) i abamektina (3,01 mg/kg) u interakciji sa LT25 i LT50 u odnosu na samostalne efekte subletalnih ekspozicija na 50°C. Kod jedinki iz Nikinaca i Jakova kao i kod jedinki iz laboratorijske populacije posle jednog dana nije utvrđen pozitivan efekat interakcije za tiametoksam (0,08 mg/kg i 0,022 mg/kg) i abamektin (7,5 mg/kg i 3,4 mg/kg). Uzimajući u obzir sve intervale izlaganja tiametoksam u interakciji sa LT25 ni kod jedne populacije nije prouzrokovao mortalitet >81%. S druge strane, abamektin u interakciji sa LT25 i LT50 je kod sve tri populacije postigao smrtnost >90% ali tek posle 14 dana ekspozicije. S obzirom da je cilj interakcije smanjiti doze primene insekticida i naročito smanjiti ekspoziciju na visokim temperaturama, uz istovremeno postizanje visoke efikasnosti, proizilazi da abamektin i posebno tiametoksam imaju nizak potencijal za ovakvu primenu. Generalno gledano, ove konstatacije nisu u skladu sa rezultatima drugih istraživača o uticaju temperature na efikasnost tiametoksama i abamektina. Arthur (2004) je ispitivao uticaj tri temperature (22, 27 i 32°C) na delovanje tiametoksama kod T. castaneum i samo na 32°C utvdio visoku efikasnost. Kavallieratos i sar. (2009) su utvrdili značajno višu efikasnost abamektina za adulte T. confusum na temperaturi od 30°C u odnosu na 20°C. Međutim, treba imati u vidu da su u tim istraživanjima insekti u tretiranoj pšenici konstantno izlagani zadatim temperaturama, dok su u ovom eksperimentu kratkotrajno izlagani i posle toga praćeni efekti. Takođe, značajne su razlike i u samim temperaturama, jer temperature od 20°C do 32°C ne prouzrokuju letalne efekte. Posle jednog dana ekspozicije laboratorijskih brašnara najznačajniji uticaj interakcije je utvrđen kod bifentrina (0,4 mg/kg) koji je 3,3 i 1,9 puta efikasniji u interakciji sa LT25 i LT50 u odnosu na samostalne efekte subletalnih ekspozicija na 50°C. Svi insekticidi su kod laboratorijske populacije u interakciji sa LT25 postigli značajno veću smrtnost od same temperature, a signifikantno najveća (99-100%) je konstanovana u tretmanu bifentrinom i spinosadom (3,3 mg/kg) posle sedam i 14 dana, i deltametrinom sa piperonil butoksidom (0,04 mg/kg) posle 14 dana. Efikasnost bifentrina i spinosada u interakciji sa LT25 posle sedam i 14 dana i deltametrina posle 14 dana je oko 3,8 puta viša od samostalnog delovanja 85   LT25. Posle 14 dana bifentrin, spinosad i deltametrin su pruzrokovali 2,7; 2,3 i 2,9 puta veću smrtnost brašnara iz laboratorijske populacije u interakciji sa LT25 u odnosu na LD50 ovih insekticida bez izlaganja temperaturi 50°C. Posle sedam i 14 dana izlaganja laboratorijskih brašnara nisu utvrđene značajne razlike između insekticida u interakciji sa LT50, jer je efikasnost svih insekticida bila >90%. Posle jednog dana izlaganja u pšenici tretiranoj bifentrinom (0,6 mg/kg i 0,4 mg/kg) i kod populacija iz Nikinaca i Jakova je utvrđena signifikantno najveća smrtnost u interakciji sa LT25 i LT50. Smrtnost jedinki iz Nikinaca i Jakova posle jednog dana kontakta sa pšenicom tretiranom bifentrinom u interakciji sa LT25 je bila 2,6 i 2,8 puta viša, a u interakciji sa LT50 1,7 i 1,5 puta viša u odnosu na smrtnost utvrđenu u pojedinačnim primenama LT25 i LT50. U poređenju sa smrtnošću posle 14 dana u laboratorijskim uslovima, bifentrin je u interakciji sa 50°C (obe ekspzicije) prouzrokovao 2,7 puta veću smrtnost kod adulta iz Nikinaca i Jakova. Posle sedam i 14 dana svi insekticidi su u interakciji sa LT25 i LT50 prouzrokovali visoku smrtnost kod adulta iz Jakova, osim tiametoksama u interakciji sa LT25. U ovim intervalima svi insekticidi su u interakciji postigli visoku smrtnost i kod adulta iz Nikinaca, osim tiametoksama i abamektina u interakciji sa LT25 i LT50 posle sedam dana. Busvine (1971) je ukazao da temperatura značajno utiče na aktivaciju ili deaktivaciju i perzistentnost insekticida. Subramanyam i Hagstrum (1996), analizom dotadašnjih rezultata, ističu da jedinjenja iz grupe organofosfata ispoljavaju pozitivan temperaturni koeficijent (povećavaju toksičnost sa porastom temperature), dok je kod piretroida konstatovano da su najčešće manje toksični na višim temperaturama. Važno je istaći da se ove konstatacije odnose na uticaj temperatura u rasponu od 10°C do 35°C. Rezultati dobijeni u ovom eksperimentu su pokazali da piretroidi (bifentrin i deltametrin), kao i organofosfati (malation, hlorpirifos-metil i pirimifos-metil) u interakciji sa 50°C prouzrokuju značajno veću smrtnost kod T. castaneum. Analizom dobijenih rezultata utvrđeno je da piretroid bifentrin u interakciji sa 50°C najbrže prouzrokuje visoku smrtnosti kod sve tri populacije T. castaneum. Arthur i Dowdy (2003) su, takođe, utvrdili pozitivan uticaj ekstremno visokih temperatura na efikasnost piretroida ciflutrina i regulatora razvića insekata hidroprena. Ovi istraživači su tretirali betonske panele ciflutrinom (40 mg/m2) i hidroprenom (0,0019 mg/m2), potom ih izlagali na temperaturama od 45 i 55°C u trajanju 4-16 sati, i posle tretmana temperaturom utvrđivali efikasnost za T. castaneum. Efikasnost oba insekticida, a naročito ciflutrina je već posle dva 86   sata bila značajno veća na panelima prethodno izlaganim temperaturama u odnosu na efikasnost utvrđenu na panelima koji nisu izlagani temperaturama 45 i 55°C. Pošto su utvrdili pozitivan efekat, ovi istraživači su betonske panele tretirane ciflutrinom u količini 10 puta manjoj od preporučene postavili u mlin gde je rađen tretman sa 55°C u trajanju od 29 sati. Posle 24, 48, 96 i 120 sati izlaganja na prethodno zagrevanim panelima smrtnost adulta T. castaneum je bila 88, 95, 90 i 99,7%. Za iste vremenske intervale na panelima u laboratorijskim uslovima smrtnost brašnara je bila 47, 48, 65 i 68%. Wijayaratne i sar. (2010) su izlaganjem adulta T. castaneum u pšenici tretiranoj dozama 33,3 i 66,6 ppm metoprena (regulator rasta insekta) na 46°C u trajanju 11 i 13 sati utvrdili 2,2 i 2,6 puta veću efikasnost u odnosu na efikasnost u pšenici koja nije izlagana visokoj temperaturi. Kljajić i sar. (2009) su konstatovali da kratkotrajno izlaganje (PT20, PT50) na temperaturi 50°C i dužina oporavka (24 i 72 sata) ne utiče na promenu toksičnosti: dihlorvosa, pirimifos-metila, hlorpirifos-metila, malationa i deltametrina za adulte laboratorijske populacije S. granarius i dve populacije rezistentne na insekticide. Međutim, kod laboratorijske populacije posle 72 sata oporavka od izlaganja u trajanju PT80 na 50°C utvrđena je manja toksičnost dihlorvosa 4,6 i 10,2 puta (LD50 i LD95) posle 24 časa izlaganja i deltametrina 3,6 i 4,7 puta posle 48 sati izlaganja na tretiranom filter papiru u odnosu na toksičnost bez prethodnog izlaganja na 50°C. Za žiške iz Luke Beograd selekcionisane sa LD70 pirimifos-metila izlaganje u intervalu PT80 takođe je uticalo na smanjenje toksičnosti deltametrina i dihlorvosa, dok kod žižaka iz Kikinde nije utvrđena promena toksičnosti insekticida u odnosu na ostvarenu toksičnost bez izlaganja na temperaturi 50°C. U ovom eksperimentu nije utvrđeno da rezistentnost na malation kod brašnara iz Nikinaca i Jakova utiče na smanjenje efikasnosti LD50 ovog ili drugih insekticda u interakciji sa LT25 i LT50 na 50°C. Jedan od razloga za to je istovremeno izlaganje insekta subletalnom delovanju insekticida i subletalnoj ekspoziciji na 50°C. Takođe, temperatura je verovatno uticala na aktivaciju i brže usvajanje insekticida što pokazuju i procenti mortaliteta posle jednog dana ekspozicije. Da istovremeno izlaganje skladišnih insekata ekstremnim temperaturama i sintetisanim insekticidima povećava toksičnost insekticida pokazuju i rezultati Kljajića i sar. (1994). Ovi istraživači su kod S. granarius utvrdili da je brzina delovanja (LT50) hlorpirifos- metila (0,03µg/cm2) nanetog na staklo u interakciji sa 45, 50, 55 i 60°C 2,5; 5,4; 7,4 i 10,5 puta veća, a deltametrina (0,18µg/cm2) 3,0; 4,5; 8,0 i 9,5 puta veća u odnosu na samostalne efekte insekticida i visokih temperatura. 87   Rezultati ovih istraživanja ukazuju na značajan potencijal sintetisanih insekticida u interakciji sa 50°C, što je važno sa aspekta potencijalne primene u praktičnim uslovima. Na ovaj način bi se značajno smanjila cena tretmana, jer je primena temperature 50°C u zaštiti pšenice od skladišnih insekata i dalje skupa mera. 5.6. Efekti prirodnih insekticida u interakciji sa temperaturom 50°C na adulte T. castaneum Dobijeni rezultati pokazuju da je interakcija (LT25 i LT50) na 50°C statistički najznačajnije uticala na povećanje smrtnosti brašnara iz laboratorijske populacije u pšenici tretiranoj sa komercijalnim prašivom diatomejske zemlje (Protect-It). Ovo prašivo je sa količinom 0,5 g/kg posle jednog dana izlaganja 3,4 i 1,8 puta efikasnije u interakciji sa LT25 i LT50 u odnosu na samostalne efekte temperature 50°C. U odnosu na samostalne efekte LT25 i LT50 Protect-It sa 0,25 g/kg u interakciji sa ovim intervalima je 3,3 i 3,2 puta efikasniji posle sedam dana, a 1,5 i 1,4 puta efikasniji posle 14 dana. Sličan uticaj interakcije je utvrđen i kod dvostruko veće količine prašiva Protect-It. Posle 14 dana kontakta sa 0,5 g/kg prašiva Protect-It smrtnost laboratorijskih brašnara je 3,3 i 1,5 puta viša u interakciji sa LT25 i LT50 u odnosu na samostalne efekte temperature. Statistički najznačajniji uticaj interakcije na efikasnost inertnih prašiva iz Srbije (Prirodni zeolit, DZ S-1 i DZ S-2) je utvrđen kod najviše količine DZ S-1. U interakciji sa LT50 prašivo DZ S-1 sa 0,5 g/kg je posle sedam i 14 dana 1,4 puta efikasnije u odnosu na samostalne efekte LT50. U odnosu na ostvarenu efikasnost prašiva bez delovanja temperature, interakcija je statistički najznačajnije uticala kod prašiva Protect-It (0,25 g/kg) i prašiva DZ S-1 (0,5 g/kg). Posle 14 dana prašivo Protect-It sa 0,25 g/kg u interakciji sa LT25 je 8 puta efikasnije, a prašivo DZ S-1 sa 0,5 g/kg u interakciji sa LT50 9,4 puta efikasnije. Rezultati smrtnosti adulta iz Nikinaca i Jakova su takođe pokazali da interakcija sa 50°C statistički najznačajnije utiče na efikasnost prašiva Protect-It. Posle jednog, sedam i 14 dana Protect-It je sa količinom 0,5 g/kg u interakciji sa LT25 3,8; 2,9 i 2,9 puta efikasniji za adulte iz Nikinaca od samostalnog delovanja LT25. Za iste intervale 0,5 g/kg prašiva Protect- It je u interakciji sa LT25 prouzrokovalo 2,9; 1,9 i 1,7 puta veću smrtnost adulta iz Jakova od samostalnih efekata LT25. U odnosu na samostalno delovanje temperature najznačajniji uticaj interakcije na efikasnost prašiva DZ S-1 za adulte iz Nikinaca i Jakova je utvrđen posle 88   sedam i 14 dana u pšenici tretiranoj količinom od 0,5 g/kg. Smrtnost adulta iz Nikinaca posle kontakta sa 0,5 g/kg prašiva DZ S-1 u interakciji sa LT25 i LT50 je posle sedam dana 2,6 i 1,3 puta veća, a posle 14 dana 2,7 i 1,3 puta veća od samostalnog delovanja temperature. Nešto manji uticaj interakcije na efikasnost DZ S-1 je utvrđen kod populacije Jakovo. Posle sedam i 14 dana kontakta sa 0,5 g/kg DZ S-1 smrtnost adulta iz ove populacije je 1,7 i 1,5 puta veća u interakciji sa LT25 u odnosu na samostalno delovanje temperature. Poređenjem dobijenih rezultata smrtnosti adulta iz Nikinca i Jakova u pšenici tretiranoj prašivima sa i bez delovanja temperature, statistički najznačajnije povećanje smrtnosti je utvrđeno u interakciji 0,25 g/kg Protect-It i 0,5 g/kg DZ S-1 sa LT25. Smrtnost brašnara iz Nikinaca i Jakova izlaganih 14 dana u pšenici tretiranoj količinom od 0,25 g/kg prašiva Protect-It je 2,7 i 5,4 puta veća u interakciji sa LT25, a u pšenici tretiranoj količinom od 0,5 g/kg DZ S-1 5,8 i 3,7 puta u odnosu na efikasnost bez delovanja temperature. Rezultati naših istraživanja su slični sa rezultatima Dowdy-a (1999) koji je, takođe, utvrdio da interakcija sa 50°C (izlaganje u trajanju 15 i 30 minuta) statistički najznačajnije utiče na efikasnost preparata Protect-It za adulte T. castaneum. U tim istraživanjima Protect- It (5 g/m2) je u interakciji sa izlaganjem 30 minuta na 50°C (varijanta sa dodavanjem hrane posle tretmana) posle jednog i sedam dana 2,7 i 1,7 puta efikasniji od samostalnog delovanja temperature. U istim intervalima kod drugih preparata diatomejske zemlje (Natural-Guard, Concern, Insecto) i prašiva na bazi krečnjaka (Pennac-P) nije utvrđen statistički značajan uticaj interakcije sa 50°C. Međutim, u varijanti kada posle tretmana nije dodata hrana adultima brašnara sva prašiva su ostvarila signifikantno višu efikasnost od pojedinačnog delovanja temperature. Osobine inertnih prašiva, prevashodno sadržaj SiO2, ali i sadržaj drugih komponenti u preparatu značajno utiču na efikasnost u interakciji sa ekstremno visokim temperaturama. Preparat Protect-It sadrži 90% amorfnog SiO2, ali i 10% silika-gela koji značajno povećava efikasnost ovog preparata (Fields i Korunić, 1995), dok preparati Insecto i Natural Guard sadrže 90%, a Concern 85% amorfnog SiO2. Rezultati naših istraživanja su, takođe, pokazali da osobine inertnih prašiva imaju značajan uticaj na ispoljavanje njihove efikasnosti u interakciji sa 50°C. Dowdy i Fields (2002) su u praktičnim uslovima utvrdili da tretman temperaturom 50°C u kombinaciji sa diatomejskom zemljom najveći efekat ima u delovima mlina gde se ne dostiže zadata temperatura, odnosno u delovima mlina gde je ekspozicija na 50°C bila značajno kraća. U tim delovima mlina gde je temperatura primenjena u kombinaciji sa 89   diatomejskom zemljom (Protect-It) utvrđena je 100% smrtnost adulta T. confusum, dok je sam tretman temperaturom prouzrokovao smrtnost 45-90%. Uzimajući u obzir sve tri populacije, naša istraživanja su pokazala da je za visoku efikasnost (95-100%) u interakciji sa LT25 potrebno primeniti Protect-It u količini 0,5 g/kg, a dvostruko manju količinu u interakciji sa LT50. 90   6. ZAKLJUČCI Na osnovu rezultata istraživanja i njihove analize mogu se izvesti sledeći zaključci: • Mikroaplikacijom insekticida je utvrđeno da je deltametrin najtoksičniji za jedinke T. castaneum iz laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Jakova, hlorpirifos- metil za populaciju selekcionisanu pirimifos-metilom iz Nikinaca, pirimifos-metil za populaciju selekcionisanu deltametrinom iz Nikinaca, dok je malation za jedinke svih populacija najmanje toksičan insekticid. • Aplikacijom na pšenicu u zrnu je utvrđeno da je od aktuelnih sintetisanih insekticida namenjenih zaštiti uskladištenih biljnih proizvoda, za sve testirane populacije T. castaneum, najtoksičniji deltametrin sa piperonil butoksidom, a najmanje toksičan malation. Od novijih insekticida koji bi mogli biti korišćeni za suzbijanje skladišnih insekata, tiametoksam je za sve populacije T. castaneum najtoksičniji, zatim abamektin, dok je spinosad najmanje toksičan. • Organofosfati (malation, hlorpirifos-metil i pirimifos-metil) i neonikotinoid tiametoksam su ispoljili visoku toksičnost posle sedam dana ekspozicije adulta, koja se kasnije nije značajno menjala sa dužinom izlaganja, dok su piretroidi (deltametrin sa piperonil butoksidom i bifentrin) i sintetisani prirodni insekticidi (spinosad i abamektin) značajno povećavali toksičnost, da bi najvišu dostigli posle tri nedelje ekspozicije. • Diskriminativne doze dihlorvosa, hlorpirifos-metila, pirimifos-metila, deltametrina i bifentrina su kod 12 prikupljenih populacija prouzrokovale visoku smrtnost T. castaneum, dok je diskriminativna doza malationa kod sedam populacija prouzrokovala smrtnost <85%. • Kod populacija iz Nikinaca i Jakova je utvrđena pozitivna korelacija između efekata diskriminativne doze malationa i faktora rezistentnosti utvrđenih mikroaplikacijom i aplikacijom insekticida na pšenicu u zrnu. • Populacija iz Jakova je razvila rezistentnost samo na malation, a populacija iz Nikinaca je pored malationa ispoljila i rezistentnost na tiametoksam i abamektin. Kod populacije iz Nikinaca samo jedna „oštrija“ selekcija pirimifos-metilom je smanjila 91   toksičnost bifentrina, tiametoksama i abamektina, što ukazuje da ova populacija nosi značajan rizik od razvoja ukrštene rezistentnosti. • Efikasnost inertnih prašiva je veća posle oporavka od izlaganja jedinki u tretiranoj pšenici u zrnu, s tim da je taj uticaj izraženiji pri nižoj relativnoj vlažnosti vazduha, jer se sa porastom relativne vlažnosti vazduha efikasnost svih inertnih prašiva smanjuje. • Sadržaj silicijum dioksida i zastupljenost sitnijih čestica u inertnim prašivima direktno utiču na efikasnost. • Najvišu efikasnost i najvišu redukciju potomstva sva inertna prašiva postižu posle 21 dan ekspozicije brašnara. • Preparat na bazi diatomejske zemlje (Protect-It) je značajno efikasniji od prašiva na bazi prirodnog zeolita i diatomejske zemlje iz Srbije. • Prašivo Prirodni zeolit sa količinom 1 g/kg i prašiva diatomejske zemlje iz Srbije (DZ S-1 i DZ S-2) sa količinom 0,75 i 1 g/kg pšenice u zrnu ispoljavaju značajan insekticidni potencijal za suzbijanje T. castaneum. • Nisu utvrđene statistički značajne razlike u osetljivosti na diatomejsku zemlju između laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Kikinde, što ukazuje da se diatomejska zemlja može uspešno korstiti za suzbijanje populacija T. castaneum rezistentnih na malation i/ili sa promenjenom osetljivošću na kontaktne insekticide. • Testiranjima u brašnu i pšenici u zrnu nisu utvrđene značajne razlike u delovanju ekstremne temperature 50°C na brašnare iz laboratorijske populacije i populacija sa promenjenom osetljivošću na malation, što pokazuje da se na ovoj temperaturi mogu uspešno suzbiti populacije T. castaneum različito osetljive na kontaktne insekticide • Sintetisani insekticidi značajno povećavaju efikasnost na 50°C, s tim da je najveći uticaj interakcije utvrđen kod bifentrina, a najmanji kod tiametoksama i abamektina. • Preparat na bazi diatomejske zemlje (Protect-It) je visoko efikasan za T. castaneum na 50°C, dok je kod drugih inertnih prašiva taj uticaj znatno slabiji. 92   7. LITERATURA 1. Abbott, W.S. (1925): A method of computing the effectiveness of an insecticide. Journal of Economic Entomology, 18, 265-267. 2. Almaši, R. (2008): Štetne artropode uskladištenog žita i proizvoda od žita. U: Zaštita uskladištenih biljnih proizvoda od štetnih organizama (urednik Kljajić, P.), Institut za pesticide i zaštitu životne sredine, Beograd, 9-39. 3. Andrić, G., Kljajić, P., Pražić-Golić, M. (2011): Effects of Spinosad and Abamectin on different Populations of Rice Weevil Sitophilus oryzae (L.) in Treated Wheat Grain. Pesticides and Phytomedicine, 26, 377-384. 4. Arnaud, L., Lan, H.T.T., Brostaux, Y., Haubruge, E. (2005): Efficacy of diatomaceous earth formulations admixed with grain against populations of Tribolium castaneum. Journal of Stored Products Research, 41, 121–130. 5. Andrić, G., Marković, M., Adamović, M., Daković, A., Pražić Golić, M., Kljajić, P. (2012): Insecticidal potential of natural zeolite and diatomaceous earth formulations against Rice Weevil (Coleoptera: Curculionidae) and Red Flour Beetle (Coleoptera: Tenebrionidae). Journal of Economic Entomology, 105, 670-678. 6. Arthur, F.H. (2001): Immediate and delayed mortality of Oryzaephilus surinamensis (L.) exposed on wheat treated with diatomaceous earth: effects of temperature, relative humidity and exposure interval. Journal of Stored Products Research, 37, 13- 21. 7. Arthur, F.H. (2002): Survival of Sitophilus oryzae (L.) on wheat treated with diatomaceous earth: impact of biological and environmental parameters on product efficacy. Journal of Stored Products Research, 38, 305-313. 8. Arthur, F.H. (2006): Initial and delayed mortality of late-instar larvae, pupae, and adults of Tribolium castaneum and Tribolium confusum (Coleoptera: Tenebrionidae) exposed at variable temperatures and time intervals. Journal of Stored Products Research, 42, 1-7. 9. Arthur, F.H., Dowdy, A.K. (2003): Impact of high temperatures on efficacy of cyflutrin and hydroprene applied to concrete to control Tribolium castaneum (Herbst). Journal of Stored Products Research, 39, 193-204. 93   10. Arthur, F.H., Zettler, J.L. (1991): Malathion resistance in Tribolium castaneum (Coleoptera: Tenebrionidae): differences between discriminating concentrations by topical application and residual mortality on treated surfaces. Journal of Economic Entomology, 84, 721-726. 11. Arthur, F.H., Yueb, B., Wildec, G.E. (2004): Susceptibility of stored-product beetles on wheat and maize treated with thiamethoxam: effects of concentration, exposure interval, and temperature. Journal of Stored Products Research, 40, 527-546. 12. Athanassiou, C.G. (2006): Influence of instar and commodity on insecticidal effect of two diatomaceous earth formulations against larvae of Ephestia kuehniella (Lepidoptera: Pyralidae). Journal of Economic Entomology, 99, 1905-1911. 13. Athanassiou, C.G., Kavallieratos, N.G., Meletsis, C.M. (2007): Insecticidal effect of three diatomaceous earth formulations, applied alone or in combination, against three stored-product beetle species on wheat and maize. Journal of Stored Products Research, 43, 330-334. 14. Athanassiou, C.G., Vayias, B.J., Dimizas, C.B., Kavallieratos, N.G., Papagregoriou, A.S., Buchelos, C.Th. (2005): Insecticidal efficacy of diatomaceous earth against Sitophilus oryzae (L.) (Coleoptera: Curculionidae) and Tribolium confusum du Val (Coleoptera: Tenebrionidae) on stored wheat: influence of dose rate, temperature and exposure interval. Journal of Stored Products Research, 41, 47-55. 15. Athanassiou, C.G., Kavallieratos, N.G., Vayias, B.J., Tomanović, Ž., Petrović, A., Rozman, V., Adler, C., Korunić, Z., Milovanović, D. (2011): Laboratory evaluation of diatomaceous earth deposits mined from several locations in central and southeastern Europe as potential protectants against coleopteran grain pests. Crop Protection, 30, 329-339. 16. Beckett, S.J., Morton, R. (2003): Mortality of Rhyzopertha dominica (F.) (Coleoptera: Bostrychidae) at grain temperatures ranging from 50ºC to 60ºC obtained at different rates of heating in a spouted bed. Journal of Stored Products Research, 39, 313-332. 17. Beckett, S.J., Morton, R., Darby, J.A. (1998): The mortality of Rhyzopertha dominica (F.) (Coleoptera: Bostrychidae) and Sitophilus oryzae (L.) (Coleoptera: Curculionidae) at moderate temperatures. Journal of Stored Products Research, 34, 363-376. 94   18. Brown, T.M., Payne, G.T. (1988): Experimental selection for insecticide resistance. Journal of Economic Entomology, 81, 49-56. 19. Bhatia, S.K., Pradhan, S. (1971): Studies on resistance to insecticides in Tribolium castaneum (Hebst) cross-resistance characteristics of a lindane-resistant strain. Journal of Stored Products Research, 8, 89-95. 20. Burks, C.S., Johnson, J.A., Maier, D.E., Heaps, J.W (2000): Temperature. In: Alternatives to Pesticides in Stored-Product IPM (Eds. Subramanyam, Bh., Hagstrum, D.W.), Kluwer Academic Publishers, Boston/Dordrecht/London, pp. 73- 104. 21. Busvine, J.R. (1971): A Critical Review of the Tehniques for Testing Insecticides. Comowealth Agricultural Bureaux, London. 22. Campos, M., Phillips, T.W. (2010): Contact toxicity of insecticides for attract-and- kill applications against adult Plodia interpunctella (Hübner) (Lepidoptera: Pyralidae). Pest Management Science, 66, 752-761. 23. Champ, B.R., Campbell-Brown, M. (1969): Genetics of lindane resistance in Tribolium castaneum (Hebst) (Coleoptera, Tenebrionidae). Journal of Stored Products Research, 5, 399-406. 24. Champ, B.R., Dyte, C.E. (1976): Report of the FAO Global survey of pesticide susceptibility of stored grain pests. FAO Plant Production and Protection Series No. 5, Food and Agriculture Organization (FAO), Rome, Italy, pp. 297. 25. Chanbang, Y., Arthur, F.H., Wilde, G.E., Throne, J.E. (2007): Efficacy of diatomaceous earth to control Rhyzopertha dominica (F.) (Coleoptera: Bostrichidae) in rough rice: impact of temperature and relative humidity. Crop Protection, 26, 923- 929. 26. Collins, P.J. (1990): A new resistance to pyrethroids in Tribolium castaneum (Herbst). Pesticide Science, 28, 101-115. 27. Collins, D.A., Cook, D.A. (2006): Laboratory evaluation of diatomaceous earths, when applied as dry dust and slurries to wooden surfaces, against stored-product insect and mite pests. Journal of Stored Products Research, 42, 197-206. 28. Daglish, G.J., Nayak, M.K. (2006): Long-term persistence and efficacy of spinosad against Rhyzopertha dominica (Coleoptera: Bostrychidae) in wheat. Pest Management Science, 62, 148-152. 95   29. Davis, R., Bry, R.E. (1985): Sitophilus granarius, Sitophilus oryzae and Sitophilus zeamais; Tribolium confusum and Tribolium castaneum. In: Handbook of Insect Rearing (Eds. Singh, P., Moore, R.F.), Elsevier, Amsterdam-Oxford-NewYork- Tokyo, pp. 287-293. 30. Dowdy, A.K. (1999): Mortality of red four beetle, Tribolium castaneum (Coleoptera: Tenebrionidae) exposed to high temperature and diatomaceous earth combinations. Journal of Stored Products Research, 35, 175-182. 31. Dowdy, A.K., Fields, P.G. (2002): Heat combined with diatomaceous earth to control the confused flour beetle (Coleoptera: Tenebrionidae) in a flour mil. Journal of Stored Products Research, 38, 11-22. 32. Dyte, C.E., Blackman, D.G. (1970): The spread of insecticide resistance in Tribolium castaneum (Hebst) (Coleoptera, Tenebrionidae). Journal of Stored Products Research, 6, 255-261. 33. Ebeling, W. (1971): Sorptive dusts for pest control. Annual Review of Entomology, 16, 123-158. 34. Fang, L., Subramanyam, B., Arthur, F.H. (2002): Effectiveness of spinosad on four classes of wheat against five stored-product insects. Journal of Economic Entomology, 95, 640-650. 35. Fangneng, H., Subramanyam, B., Toews, M.D. (2004): Susceptibility of laboratory and field strains of four stored-product insect species to spinosad. Journal of Economic Entomology, 97, 2154-2159. 36. Finney, D.J. (1971): Probit Analysis. Cambridge University Press, Cambridge, 3rd ed. 37. Fields, P.G. (1992): The control of stored-product insects and mites with extreme temperatures. Journal of Stored Products Research, 28, 89-118. 38. Fields, P., Korunić, Z. (2000): The effect of grain moisture content and temperature on the efficacy of diatomaceous earths from different geographical locations against stored-product beetles. Journal of Stored Products Research, 36, 1-13. 39. Fields, P.G., Muir, E.W. (1996): Physical control. In: Integrated Management of Insects in Stored Products (Eds. Subramanyam, B., Hagstrum, D.W.), Marcel Dekker, Inc., New York-Basel-Hong Kong, pp. 195-221. 40. Fields, P., White, N.D.G. (2002): Alternatives to methyl bromide treatments for stored-product and quarantine insects. Annual Review of Entomology, 47, 331-359. 96   41. Fields, P.G., Allen, S., Korunić, Z., McLaughlin, A., Stathers, T. (2003): Standardised testing for diatomaceous earth. Proceedings of the 8th International Working Conference on Stored Product Protection, CAB International, Wallingford, UK, pp. 779-784. 42. Golob, P. (1997): Current status and future perspectives for inert dusts for control of stored product insect. Journal of Stored Products Research, 33, 69-80. 43. Hagstrum, D.W., Flin, P.W. (1996): Integrated pest management. In: Integrated Management of Insects in Stored Products (Eds. Subramanyam, B., Hagstrum, D.W.), Marcel Dekker, Inc., New York-Basel-Hong Kong, pp. 399-408. 44. Haliscak, J.P., Beeman, R.W. (1983): Status of malathion resistance in five genera of beetles infesting farm-stored corn, wheat and oats in the United States. Journal of Economic Entomology, 76, 717-722. 45. Halliday, W.R., Arthur, F.H., Zettler, J.L. (1988): Resistance status of red flour beetle (Coleoptera: Tenebrionidae) infesting stored peanus in Southeastern United States. Journal of Economic Entomology, 81, 74-77. 46. Harein, C.R., Soderstrom, E.L. (1966): Coleoptera infesting stored products. In: Insect Colonization and Mass Production (Ed. Smith, C.N.), Academic Press, New York and London, pp. 241-257. 47. Hertlein, M.B., Thompson, G.D., Subramanyam, B., Athanassiou, C.G. (2011): Spinosad: A new natural product for stored grain protection. Journal of Stored Products Research, 47, 131-146. 48. Hill, D.S. (1990): Pests of Stored Products and their Control. Belhaven Press, London. 49. Huang, F., Subramanyam, Bh. (2007): Effectiveness of spinosad against seven major stored-grain insects on corn. Insect Science, 14(???), 225-230. 50. Hussain, R., Ashfaq, M., Saleem, M.A., Ahmed, S. (2005): Toxicity of some insecticides with novel modes of action against malathion-resistant and organophosphate-susceptible strains of Tribolium castaneum larvae. International Journal of Agriculture and Biology, 5, 768-772. 51. Janjić, V., Elezović, I. (2010): Pesticidi u poljoprivredi i šumarstvu u Srbiji. Društvo za zaštitu bilja Srbije, Beograd. 97   52. Jiang, W.H., Guo,W.C., Lu, W.P., Shi, X.Q., Man-Hui Xiong, M.H., Wang, Z.T., Li, G.Q. (2011): Target site insensitivity mutations in the AChE and LdVssc1 confer resistance to pyrethroids and carbamates in Leptinotarsa decemlineata in northern Xinjiang Uygur autonomous region. Pesticide Biochemistry and Physiology, 100, 74- 81. 53. Kavallieratos, N.G., Athanassiou, C.G., Vayias, B.J., Mihail, B.S., Tomanović, Ž. (2009): Insecticidal efficacy of abamectin against three stored-product insect pests: influence of dose rate, temperature, commodity and exposure interval. Journal of Economic Entomology, 102, 1352-1360. 54. Kljajić, P (2008): Suzbijanje štetnih insekata uskladištenog žita. U: Zaštita uskladištenih biljnih proizvoda od štetnih organizama (urednik Kljajić, P.), Institut za pesticide i zaštitu životne sredine, Beograd, str. 67-101. 55. Kljajić, P., Andrić, G. (2010): Physical measures for storage insects control. Proceedings of XIV International Symposium FEED Technology, Novi Sad, Serbia, pp. 168-182. 56. Kljajić, P., Andrić, G., Adamović, M., Bodroža-Solarov, M., Marković, M., Perić, I. (2009): Laboratory assesment of insecticidal effectiveness of natural zeolite and diatomaceous earth formulations against three stored-product beetle pests. Journal of Stored Products Research, 46, 1-6. 57. Kljajić, P., Andrić, G., Adamović, M., Pražić Golić, M. (2010): Laboratory evaluation of insecticidal effectiveness of a natural zeolite formulation against Sitophilius oryzae (L.), Rhyzopertha dominica (F.) and Tribolium castaneum (Herbst) in treated wheat. Proceedings of the 10th International Working Conference on Stored Product Protection Estoril, Portugal – Julius-Kühn-Archiv, pp. 862-867. 58. Kljajić, P., Andrić, G., Adamović, M., Marković, M., Pražić, M. (2011): Effects of Serbian-origin diatomaceous earths on Acanthoscelides obtectus (Say) adults in treated beans. Proceedings of the IOBC/WPRS (OILB/SROP) Conference Working Group Integrated Protection of Stored Products, Campobasso, Italy – IOBC/wprs Bulletin, 69, 409-414. 59. Kljajić, P., Andrić, G., Adamović, M., Marković, M., Pražić, M. (2011): Laboratory evaluation of the efficacy of diatomaceous earths against Plodia interpunctella (Hübner) larvae in treated broken and unbroken maize kernels. Proceedings of the 98   IOBC/WPRS (OILB/SROP) Conference Working Group Integrated Protection of Stored Products, Campobasso, Italy – IOBC/wprs Bulletin, 69, 415-421. 60. Kljajić, P., Andrić, G., Adamović, M., Marković, M., Pražić, M. (2011): Laboratory evaluation of the efficacy of inert dusts against adults of rice weevil Sitophilus oryzae (L.) and red flour beetle Tribolium castaneum (Herbst) in treated wheat. Proceedings of the IOBC/WPRS (OILB/SROP) Conference Working Group Integrated Protection of Stored Products, Campobasso, Italy – IOBC/wprs Bulletin, 69, 423-429. 61. Kljajić, P., Andrić, G., Perić, I. (2009): Impact of short-term heat pre-treatment at 50 °C on the toxicity of contact insecticides to adults of three Sitophilus granarius (L.) populations. Journal of Stored Products Research, 45, 272-278. 62. Kljajić, P., Perić, Ž., Perić, I. (1994): Interakcije ekstremnih temperatura i delovanja insekticida na adulte žitnog žiška, Sitophilus granarius (L.). Pesticidi, 9, 57-63. 63. Kljajić, P., Perić, I. (2005): Rezistentnost skladišnih insekata prema insekticidima. Pesticidi i fitomededicina, 20, 9-28. 64. Kljajić, P., Perić, I. (2006): Susceptibility to contact insecticides of granary weevil Sitophilus granarius (L.) (Coleoptera: Curculionidae) originating from different locations in the former Yugoslavia. Journal of Stored Products Research, 42, 149- 161. 65. Kljajić, P., Perić, I. (2007): Effectiveness of wheat-applied contact insecticides against Sitophilus granarius (L.) originating from different populations. Journal of Stored Products Research, 43, 523-529. 66. Kljajić, P., Perić, I. (2009): Residual effects of deltamethrin and malathion on different populations of Sitophilus granarius (L.) on treated wheat grains. Journal of Stored Products Research, 45, 45-48. 67. Korunić, Z. (1997): Rapid assessment of the insecticidal value of diatomaceous earths without conducting bioassays. Journal of Stored Products Research, 33, 219-229. 68. Korunić, Z. (1998): Diatomaceous earths, a group of natural insecticides. Journal of Stored Products Research, 34, 87-98. 69. Korunić, Z., Cenkowski, S., Fields, P. (1998): Grain bulk density as affected by diatomaceous earth and application method. Postharvest Biology and Technology, 13, 81-89. 99   70. Korunić, Z., Fields, P.G. (1995): Diatomaceous earth insecticidal composition. U.S.A. Patent 5, 773 017. 71. Korunić, Z. Fields, P.G., Kovacs, M.I.P., Noll, J.S. Lukow, O.M., Demianyk, C.J., Shibley, K.J. (1996): The effect of diatomaceous earth on grain quality. Postharvest Biology and Technology, 9, 373-387. 72. Li, Y., Cao, Y., Li, G. (2010): Evaluation of inert dusts against phosphine resistant strains of Cryptolestes ferrugineus. Proceedings of the 10th International Working Conference on Stored Product Protection, Estoril, Portugal – Julius-Kühn-Archiv, 945-949. 73. Lorini, I., Galley, D.J. (1998): Relative effectiveness of topical, filter paper and grain applications of deltamethrin, and associated behaviour of Rhyzopertha dominica (F.) strains. Journal of Stored Products Research, 34, 377-383. 74. Loyd, C.J., Ruczkowski, G.E. (1980): The cross-resistance to pyrethrins and eight synthetic pyrethroids, of an organophosphorus-resistant strain of the rust-red flour beetle, Tribolium castaneum (Herbst). Pesticide Science, 11, 331-340. 75. Mahroof, R., Zhu, K.Y., Neven, L.G., Subramanyam, Bh., Bai, J. (2005): Expression patterns of three heat shock protein 70 genes among developmental stages of the red flour beetle, Tribolium castaneum (Coleoptera: Tenebrionidae). Comparative Biochemistry and Physiology, Part A, 141, 247- 256. 76. Mahroof, R., Subramanyam, B., Eustace, D. (2003a): Temperature and relative humidity profiles during heat treatment of mills and its efficacy against Tribolium castaneum (Herbst) life stages. Journal of Stored Products Research, 39, 555-569. 77. Mahroof, R., Subramanyam, B., Throne, J.E., Menon, A. (2003b): Time-mortality relationships of Tribolium castaneum (Coleoptera: Tenebrionidae) life stages exposed to elevated temperatures. Journal of Economic Entomology, 96, 1345-1351. 78. Nayak, M.K., Daglish, G.J. (2006): Potential of imidacloprid to control four species of psocids (Psocoptera: Liposcelididae) infesting stored grain. Pest Management Science, 62, 646-650. 79. Nayak, M.K., Daglish, G.J., Byrne, V.S. (2005): Effectiveness of spinosad as a grain protectant against resistant beetle and psocid pests of stored grain in Australia. Journal of Stored Products Research, 41, 455-467. 100   80. Neven, L.G. (2000): Physiological responses of insects to heat. Postharvest Biology and Technology, 21, 103-111. 81. OEPP/EPPO (2004a): Admixture of plant protection products to stored plant products to control insects and mites, PP 1/203(1). In: Efficacy Evaluation of Insecticides & AcaricidesEPPO Standards PP1, second ed., vol-3. European and Mediterranean Plant Protection Organization, Paris, France, pp. 217-219. 82. OEPP/EPPO (2004b): Laboratory testing of plant protection products against insect and mite pests of stored plant products, PP 1/204(1). In: Efficacy Evaluation of Insecticides & AcaricidesEPPO Standards PP1, second ed., vol.-3. European and Mediterranean Plant Protection Organization, Paris, France, pp. 220-223. 83. Opit, G.P., Arthur, F.H., Bonjour, E.L., Jones, C.L., Phillips, T.W. (2011): Efficacy of heat treatment for disinfestation of concrete grain silos. Journal of Economic Entomology, 104, 1415-1422. 84. Perić, I. (1987): Rezistentnost štetnih insekata prema insekticidima – istorijat, uzroci i posledice. Pesticidi, 2, 115-122. 85. Perić, I. (1990): Rezistentnost štetnih organizama na pesticide. Pesticidi, 5, 151-158. 86. Pražić-Golić, M., Andrić, G., Kljajić, P. (2011): Effects of 50°C temperature on Sitophilus granarius (L.), Sitophilus oryzae (L.) and Sitophilus zeamais (Motsch.). Pesticides and Phytomedicine, 26, 221-227. 87. Raymond, M. (1985): Presentation d′un programme ″Basic″ d′analyse log-probit pour micro-ordinnateur. Cahier ORSTOM, série. Entomologie, Médecine et Parasitologie, 22, 117-121. 88. Roesli, R., Subramanyam, Bh., Fairchild, F., Behnke, K. (2003): Trap catches of stored-product insects before and after heat treatment of a pilot feed mill. Journal of Stored Products Research, 39, 521-540. 89. Reed, C.R. (2006): Managing Stored Grain to Preserve Quality and Value. AACC International press, Manhattan USA. 90. Rees, D.P. (1996): Coleoptera. In: Integrated Management of Insects in Stored Products (Eds. Subramanyam, B., Hagstrum, D.W.), Marcel Dekker, Inc., New York- Basel-Hong Kong, pp. 1-41. 91. Rees, D.P. (2004): Insects of Stored Products. CSIRO Publishing, Collingwood, Australia. 101   92. Reichmuth, Ch. (1996): Stored Protection and Post-harvest Treatment of Plant Products (Edited by the Council of Europe), Strasbourg, France, pp. 129-135. 93. Sokal, R.R., Rohlf, F.J. (1995): Biometry: The Principles and Practice of Statistics in Biological Research, 3rd edition. W.H. Freeman and Company, New York. 94. Sparks, T.C., Dripps, J.E., Watson, G.B., Paroonagian, D. (2012): Resistance and cross-resistance to the spinosyns – A review and analysis. Pesticide Biochemistry and Physiology, 102, 1-10. 95. Speirs, J. Zettler, L. (1967): Toxicity of three organophosphorus compounds and pyrethrins to malathion-resistant Tribolium castaneum (Herbst) (Coleoptera, Tenebrionidae). Journal of Stored Products Research, 4, 279-283. 96. Stadler, T., Buteler, M., Weaver, D.K., Sofie, S. (2012): Comparative toxicity of nanostructured alumina and a commercial inert dust for Sitophilus oryzae (L.) and Rhyzopertha dominica (F.) at varying ambient humidity levels. Journal of Stored Products Research, 48, 81-90. 97. Stathers, T.E., Denniff, M., Golob, P. (2004): The efficacy and persistence of diatomaceous earths admixed with commodity against four tropical stored product beetle pests. Journal of Stored Products Research, 40, 113-123. 98. Stojanović, T. (1972): Štetočine u skladištima. U: Štetočine u skladištima – biologija i suzbijanje sa osnovama uskladištenja poljoprivrednih proizvoda (Urednici Vukasović, P., Stojanović, T., Šenbron, A.), Institut za zaštitu bilja, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, str. 133-146. 99. Subramanyam, B.H. (2006): Performance of spinosad as a stored grain protectant. Proceedings of the 9th International Working Conference on Stored Product Protection, Campinas, Brazil, pp. 250-257. 100. Subramanyam, B.H., Hagstrum, D.W. (1996): Resistance measurement and management. In: Integrated Management of Insects in Stored Products. (Eds. Subramanyam, B., Hagstrum, D.W.), Marcel Dekker, Inc., New York-Basel-Hong Kong, pp. 331-397. 101. Subramanyam, B.H., Harein, P.K., Cutkomp, L.K. (1989): Organophosphate resistance in adults of red flour beetle (Coleoptera: Tenebrionidae) and sawtoothed grain beetle (Coleoptera: Cucujidae) infesting barley stored on farms in Minnesota. Journal of Economic Entomology, 82, 989-995. 102   102. Subramanyam, B.H., Roesli, R. (2000): Inert dusts In: Alternatives to Pesticides in Stored-Product IPM (Eds. Subramanyam, B., Hagstrum, D.W.), Kluwer Academic Publishers, Boston/Dordrecht/London, pp. 321-380. 103. Tapondjou, L.A., Adler, C., Bouda, H. and Fontem, D.A. (2002): Efficacy of powder and essential oil from Chenopodium ambrosioides leaves as post-harvest grain protectants against six-stored product beetles. Journal of Stored Products Research, 38, 395-402. 104. Tilley, D.R., Casada, M.E., Arthur, F.H. (2007a): Heat treatment for disinfestation of empty grain storage bins. Journal of Stored Products Research, 43, 221-228. 105. Tilley, D.R., Langemeier, M.R., Casada, M.E., Arthur, F.H. (2007b): Cost and risk analysis of heat and chemical treatments. Journal of Economic Entomology, 100, 604-612. 106. Tomlin, C.D.S. (2009): Pesticide Manual (A World Compendium), Fifteenth Ed. British Crop Protection Council (BCPC), Hampshire, UK. 107. Toews, M.D., Subramanyam, Bh. (2003): Contribution of contact toxicity and wheat condition to mortality of stored-product insects exposed to spinosad. Pest Management Science, 59, 538-544. 108. Vayias, B.J., Athanassiou, C.G., Kavallieratos, N.G., Buchelos, C.Th. (2006): Susceptibility of different European populations of Tribolium confusum (Coleoptera: Tenebrionidae) to five diatomaceous earth formulations. Journal of Economic Entomology, 99, 1899-1904. 109. Vayias, B.J., Athanassiou, C.G., Korunić, Z., Rozman, V. (2009): Evaluation of natural diatomaceous earth deposits from south-eastern Europe for stored-grain protection: the effect of particle size. Pest Management Science, 65, 1118-1123. 110. Vincent, C., Hallman, G., Panneton, B., Fleurat-Lessard, F. (2003): Management of agricultural insects whit physical control methods. Annual Review of Entomology, 48, 261-281. 111. Wilkin, D.R., Fleurat-Lessard, F., Haubruge, E., Serrano, B. (1999): Developing a new grain protectant-efficacy testing in Europe. Proceedings of the 7th International Working Conference on Stored-product Protection, Beijing, P.R. China, Vol. 1, pp. 880-890. 103   112. White, N.D.G., Leesch, J.G. (1996): Chemical control. In: Integrated Management of Insects in Stored Products (Eds. Subramanyam, B., Hagstrum, D.W.), Marcel Dekker, Inc., New York-Basel-Hong Kong, pp. 287-330. 113. Wijayaratne, L.K.W., Fields, P.G. (2010): Effect of methoprene on the heat tolerance and cold tolerance of Tribolium castaneum (Herbst) (Coleoptera: Tenebrionidae). Journal of Stored Products Research, 46, 166-173. 114. Yoon, K.S., Nelson, J.O., Clark, J.M. (2002): Selective induction of abamectin metabolism by dexamethasone, 3-methylcholanthrene, and phenobarbital in Colorado potato beetle, Leptinotarsa decemlineata (Say). Pesticide Biochemistry and Physiology, 73, 74-86. 115. Zettler, J.L. (1991): Pesticide resistance in Tribolium castaneum and T. confusum (Coleoptera: Tenebrionidae) from flour mills in the United States. Journal of Economic Entomology, 84, 763-767. 116. Zettler, J.L., Arthur, F.H. (1997): Dose-response tests on red flour beetle and confused flour beetle (Coleoptera: Tenebrionidae) collected from flour mills in the United States. Journal of Economic Entomology, 90, 1157-1162. 117. Zettler, J.L., Cuperus, G.W. (1990): Pesticide resistance in Tribolium castaneum (Coleoptera: Tenebrionidae) and Rhyzoperha dominica (Coleoptera: Bostrichidae) in wheat. Journal of Economic Entomology, 83, 1677-1681. 8. PRILOZI Prilog 1. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije posle mikroaplikacije sintetisanih insekticida Doza insekticida (µg/insekt) Insekticid Smrtnost (%) adulta Dihlorvos 0,0125 0,025 0,0375 0,050 0,075 0,090 0,10 0,1125 0,125 2,0 17,0 41,0 66,0 89,0 95,0 100 100 100 Malation 0,025 0,05 0,25 0,5 1,0 2,5 5,0 10, 12,5 17,0 57,0 42,0 63,0 60,0 66,0 93,0 98,0 100 Hlorpirifos-metil 0,075 0,010 0,014 0,015 0,018 0,020 0,025 0,030 0,040 15,0 37,0 83,0 78,0 88,0 98,0 99,0 100 100 Pirimifos-metil 0,00375 0,005 0,00625 0,0075 0,010 0,01125 0,0125 0,014 0,015 0,018 0,020 0,025 2,0 11,0 21,0 22,0 53,0 68,0 82,0 86,0 90,0 97,0 97,0 100 Deltametrin 0,0025 0,005 0,0125 0,015 0,018 0,020 0,025 0,030 0,040 0,050 6,0 37,0 92,0 89,0 93,0 93,0 95,0 96,0 97,0 100 Bifentrin 0,025 0,05 0,10 0,25 0,40 0,50 0,625 0,75 30,0 45,0 77,0 92,0 98,0 99,0 100 100 Kontrola 1 104 Prilog 2. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz populacije Nikinci posle mikroaplikacije sintetisanih insekticida Doza insekticida (µg/insekt) Insekticid Smrtnost (%) adulta Dihlorvos 0,025 0,0375 0,050 0,075 0,090 0,10 0,12 18,0 36,0 59,0 95,0 96,0 98,0 99,0 Malation 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 25,0 12,0 32,0 42,0 71,0 86,0 80,0 83,0 79,0 83,0 Hlorpirifos-metil 0,0075 0,010 0,0125 0,015 0,020 0,025 21,0 48,0 83,0 90,0 98,0 98,0 Pirimifos-metil 0,005 0,0075 0,010 0,01125 0,0125 0,015 0,020 0,025 0,030 0 20,0 49,0 50,0 64,0 80,0 91,0 91,0 100 Deltametrin 0,00375 0,0050 0,010 0,0125 0,015 0,020 0,025 0,040 0,050 0,075 26,0 41,0 64,0 77,0 78,0 89,0 96,0 97,0 99,0 100 Bifentrin 0,025 0,050 0,125 0,25 0,40 0,50 0,75 10,0 42,0 94,0 95,0 100 100 100 Kontrola 0 105 Prilog 3. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila posle mikroaplikacije sintetisanih insekticida Doza insekticida (µg/insekt) Insekticid Smrtnost (%) adulta Dihlorvos 0,025 0,0375 0,050 0,075 0,090 0,10 0,12 15,0 31,0 45,0 80,0 85,0 92,0 94,0 Malation 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 25,0 16,0 55,0 68,0 85,0 82,0 86,0 85,0 96,0 91,0 Hlorpirifos-metil 0,0050 0,0075 0,010 0,0125 0,020 0,025 0,030 5,0 9,0 33,0 53,0 83,0 96,0 94,0 Pirimifos-metil 0,0075 0,010 0,01125 0,0125 0,015 0,020 0,025 0,030 15,0 26,0 25,0 37,0 54,0 78,0 80,0 94,0 Deltametrin 0,00375 0,0050 0,010 0,0125 0,020 0,025 0,040 0,050 3,0 10,0 29,0 39,0 54,0 79,0 90,0 96,0 Bifentrin 0,025 0,050 0,10 0,125 0,25 0,40 0,50 5,0 27,0 58,0 63,0 94,0 95,0 95,0 Kontrola 0 106 Prilog 4. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 deltametrina posle mikroaplikacije sintetisanih insekticida Doza insekticida (µg/insekt) Insekticid Smrtnost (%) adulta Dihlorvos 0,025 0,0375 0,050 0,075 0,090 0,10 0,12 29,0 51,0 64,0 85,0 98,0 94,0 96,0 Malation 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 25,0 17,0 44,0 63,0 78,0 78,0 85,0 83,0 85,0 85,0 Hlorpirifos-metil 0,0050 0,0075 0,010 0,0125 0,020 0,025 0,030 5,0 18,0 45,0 62,0 93,0 98,0 97,0 Pirimifos-metil 0,0075 0,010 0,0125 0,015 0,020 0,025 0,030 22,0 47,0 48,0 85,0 84,0 89,0 95,0 Deltametrin 0,00375 0,0050 0,010 0,0125 0,020 0,025 0,040 0,050 0,060 4,0 7,0 34,0 41,0 71,0 76,0 91,0 94,0 100 Bifentrin 0,025 0,050 0,10 0,125 0,25 0,40 0,50 11,0 32,0 57,0 63,0 84,0 96,0 97,0 Kontrola 0 107 Prilog 5. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz populacije Jakovo posle mikroaplikacije sintetisanih insekticida Doza insekticida (µg/insekt) Insekticid Smrtnost (%) adulta Dihlorvos 0,020 0,030 0,040 0,050 0,080 0,10 15,0 37,0 54,0 83,0 94,0 99,0 Malation 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 25,0 3,0 15,0 30,0 65,0 70,0 77,0 81,0 83,0 93,0 Hlorpirifos-metil 0,0075 0,010 0,0125 0,015 0,020 0,025 12,0 34,0 69,0 74,0 84,0 98,0 Pirimifos-metil 0,0050 0,0075 0,010 0,01125 0,0125 0,015 0,018 0,020 0,025 0,030 6,0 31,0 54,0 76,0 85,0 93,0 97,0 99,0 99,0 100 Deltametrin 0,00375 0,0050 0,010 0,0125 0,020 0,025 0,040 0,050 0,060 29,0 55,0 23,0 86,0 86,0 89,0 97,0 99,0 100 Bifentrin 0,025 0,050 0,10 0,125 0,25 0,40 0,50 28,0 62,0 83,0 94,0 97,0 100 100 Kontrola 0 108 Prilog 6. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz populacije Jakovo selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila posle mikroaplikacije sintetisanih insekticida Doza insekticida (µg/insekt) Insekticid Smrtnost (%) adulta Dihlorvos 0,015 0,025 0,0375 0,050 0,075 0,10 12,0 50,0 73,0 94,0 98,0 100 Malation 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 25,0 2,0 23,0 32,0 71,0 66,0 68,0 62,0 73,0 74,0 Hlorpirifos-metil 0,0075 0,010 0,0125 0,015 0,020 0,025 34,0 60,0 85,0 87,0 98,0 98,0 Pirimifos-metil 0,0050 0,0075 0,010 0,0125 0,015 0,020 0,025 6,0 25,0 49,0 74,0 88,0 96,0 100 Deltametrin 0,00375 0,0050 0,010 0,0125 0,020 0,025 0,040 0,050 23,0 47,0 72,0 78,0 90,0 93,0 93,0 100 Bifentrin 0,025 0,050 0,10 0,125 0,25 0,40 0,50 66,0 68,0 81,0 94,0 97,0 100 100 Kontrola 0 109 110 Prilog 7. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije posle različitih intervala izlaganja u pšenici u zrnu tretiranoj sa sintetisanim insekticidima Doza insekticida (mg/kg) Insekticid Ocena posle dana Smrtnost (%) adulta Malation 0,25 0,5 1,0 2,0 2,5 10,0 25,0 50,0 80,0 7 0 0 21,2 46,0 48,0 52,8 66,7 95,4 100 14 0 0 25,2 48,0 49,3 59,7 88,0 98,0 100 21 0 2,0 30,5 50,0 50,0 60,4 95,3 100 100 Hlorpirifos-metil 0,05 0,10 0,125 0,15 0,20 0,25 0,30 0,36 0,40 7 0 0,6 8,0 32,7 73,7 94,7 99,3 99,3 100 14 0,7 11,8 26,2 63,5 95,4 100 100 100 100 21 1,3 12,4 26,2 65,5 98,7 100 100 100 100 Pirimifos-metil 0,075 0,10 0,125 0,15 0,20 0,25 0,30 0,36 0,40 7 0 10,5 22,1 58,0 99,3 99,3 100 100 100 14 8,5 34,2 52,0 82,7 100 100 100 100 100 21 17,3 48,0 65,1 89,3 100 100 100 100 100 Deltametrin + PBO 0,025 0,04 0,05 0,08 0,10 0,20 0,25 0,50 0,80 1,0 2,0 2,5 7 0 0 0 5,3 11,3 13,2 12,0 21,6 33,5 46,7 80,0 92,7 14 13,3 40,7 63,3 94,0 95,4 100 100 100 100 100 100 100 21 18,0 55,3 75,3 98,7 100 100 100 100 100 100 100 100 Bifentrin 0,05 0,10 0,25 0,40 0,50 0,80 1,0 2,5 5,0 10,0 50,0 100,0 7 0 0 2,7 10,7 13,2 29,6 36,7 58,0 66,9 72,7 98,0 100 14 0 0 14,0 50,7 72,8 92,7 98,7 100 100 100 100 100 21 12,0 6,0 58,7 84,0 90,7 100 100 100 100 100 100 100 Tiametoksam 0,008 0,0125 0,020 0,025 0,040 0,050 0,080 0,10 0,25 0,40 7 0 4,0 31,2 55,7 77,8 86,5 100 100 100 100 14 0,7 6,7 43,3 81,2 96,1 99,3 100 100 100 100 21 3,3 10,0 52,2 91,3 96,1 100 100 100 100 100 Spinosad 0,05 0,1 0,25 0,5 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 0 0 0 0 0,7 3,0 7,5 21,9 40,7 42,8 40,0 60,9 14 0 0 0 0 2,9 33,0 74,5 94,3 98,1 100 100 100 21 0 0 0 2,0 7,8 67,0 98,1 99,0 100 100 100 100 Abamektin 0,10 0,25 0,50 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 0 0 2,8 4,8 20,9 25,7 40,0 48,6 29,5 46,7 40,9 14 0 8,6 10,5 27,6 54,3 54,3 71,7 82,1 74,3 81,9 92,4 21 2,8 18,1 40,0 82,8 94,3 100 99,0 100 100 100 100 Kon trola 7 0 14 0 21 0 111 Prilog 8. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz populacije Nikinci posle različitih intervala izlaganja u pšenici u zrnu tretiranoj sa sintetisanim insekticidima Doza insekticida (mg/kg) Insekticid Ocena posle dana Smrtnost (%) adulta Malation 1,0 2,0 2,5 5,0 10,0 25,0 50,0 80,0 7 0 0 0 0,7 6,7 22,1 56,2 80,8 14 0 0 0 1,9 6,7 28,6 64,7 83,8 21 0 0 4,8 1,9 7,6 31,4 65,7 85,7 Hlorpirifos-metil 0,10 0,125 0,15 0,20 0,25 0,30 0,36 0,40 0,06 7 1,9 4,7 2,9 9,5 20,2 47,6 67,9 72,4 95,2 14 3,8 6,7 9,9 19,0 34,6 68,9 89,3 85,7 99,0 21 3,8 7,7 11,9 21,9 36,5 69,9 90,3 90,5 100 Pirimifos-metil 0,075 0,10 0,125 0,15 0,20 0,25 0,30 0,40 0,60 0,80 7 7,6 20,0 37,1 40,9 60,0 79,0 88,6 95,2 100 100 14 14,3 33,3 55,2 55,2 76,2 88,6 95,2 100 100 100 21 15,2 35,2 58,1 61,0 79,0 91,4 100 100 100 100 Deltametrin + PBO 0,025 0,04 0,05 0,08 0,10 0,20 0,25 0,50 0,80 1,0 2,0 2,5 7 0 0 0 0 2,8 6,7 9,5 28,5 33,3 43,8 67,6 76,2 14 7,6 11,6 65,7 67,3 99,0 100 100 100 100 100 100 100 21 10,5 18,4 71,4 83,6 100 100 100 100 100 100 100 100 Bifentrin 0,075 0,10 0,25 0,40 0,50 0,80 1,0 2,5 5,0 10,0 50,0 100,0 7 0 0 0 6,7 9,5 24,8 28,6 44,8 56,2 75,2 91,4 100 14 1,9 2,8 7,4 26,7 38,1 69,5 89,4 100 100 100 100 100 21 1,9 2,8 11,4 33,3 46,7 78,1 91,3 100 100 100 100 100 Tiametoksam 0,02 0,05 0,075 0,15 0,25 0,30 0,40 0,50 0,60 0,80 7 5,7 39,0 43,8 62,9 68,6 76,2 81,9 89,6 86,5 93,2 14 7,6 47,6 53,3 72,4 75,2 82,9 90,5 98,1 94,2 94,2 21 7,6 53,3 55,2 73,3 80,9 89,5 92,4 100 95,2 95,2 Spinosad 0,1 0,25 0,5 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 0 0 0 1,9 3,8 13,3 32,4 38,1 54,3 48,6 62,8 14 0 0 0 8,6 14,8 46,7 78,1 85,7 97,1 97,1 100 21 1,7 0 2,8 13,3 53,7 86,7 97,1 100 100 100 100 Abamektin 0,10 0,25 0,50 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 2,8 0 2,8 3,8 12,4 17,1 24,8 41,9 40,9 46,7 45,7 14 2,8 0 11,4 18,1 25,7 44,8 56,2 59,0 59,0 65,7 61,9 21 6,7 4,8 34,3 53,3 74,3 85,7 93,3 97,1 98,3 100 100 Kon trola 7 0 14 0 21 0 112 Prilog 9. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 pirimifos-metila posle različitih intervala izlaganja u pšenici u zrnu tretiranoj sa sintetisanim insekticidima Doza insekticida (mg/kg) Insekticid Ocena posle dana Smrtnost (%) adulta Malation 2,5 5,0 10,0 25,0 50,0 80,0 7 3,8 5,7 14,3 44,8 68,6 71,4 14 3,8 7,6 19,0 51,4 72,4 79,0 21 4,8 9,5 38,1 56,2 80,9 85,7 Hlorpirifos-metil 0,075 0,10 0,125 0,15 0,20 0,25 0,30 0,36 0,40 7 0 0 0 5,7 11,1 25,0 36,4 66,0 79,8 14 7,6 7,5 6,9 10,5 25,9 50,0 63,5 88,7 85,7 21 7,6 9,7 10,8 11,4 29,2 50,0 66,3 91,4 90,4 Pirimifos-metil 0,10 0,125 0,15 0,20 0,25 0,30 0,40 0,60 0,80 7 0 0,9 10,3 14,9 34,9 48,1 69,4 99,0 100 14 4,9 5,7 15,9 38,3 58,7 75,5 90,0 100 100 21 7,6 10,5 15,2 40,9 68,6 83,8 95,2 100 100 Deltametrin + PBO 0,025 0,04 0,05 0,08 0,10 0,20 0,50 0,80 1,0 2,0 2,5 7 0 0 0 0,9 3,8 8,6 23,8 34,3 41,9 69,5 80,9 14 0 13,2 28,2 58,9 66,0 98,1 100 100 100 100 100 21 13,6 19,0 36,2 71,8 80,0 99,0 100 100 100 100 100 Bifentrin 0,25 0,40 0,50 0,80 1,0 2,5 5,0 10,0 50,0 100,0 7 2,8 7,6 5,7 18,1 29,5 41,9 55,2 77,1 94,3 99,0 14 6,7 44,8 50,0 82,8 89,4 100 100 100 100 100 21 8,6 45,7 50,9 83,8 92,3 100 100 100 100 100 Tiametoksam 0,01 0,02 0,05 0,075 0,15 0,25 0,30 0,40 0,50 0,60 0,80 1,0 7 1,9 2,9 9,6 10,7 35,9 41,1 53,8 64,8 72,5 97,2 98,1 99,0 14 11,2 4,8 13,5 16,3 44,0 51,4 62,5 82,9 87,3 97,2 100 100 21 14,3 8,7 18,3 20,2 44,0 52,4 62,5 84,8 90,8 97,2 100 100 Spinosad 0,1 0,25 0,5 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 0 0 0 6,7 16,9 14,4 27,6 28,8 39,6 42,2 37,5 14 3,9 3,8 1,9 10,6 27,6 34,3 76,9 84,2 90,1 90,2 94,3 21 4,9 8,6 2,8 15,4 33,3 59,6 93,3 97,0 97,0 100 99,0 Abamektin 0,10 0,25 0,50 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 0 0 0 6,7 11,3 10,9 17,3 25,0 27,6 36,2 40,4 14 0 7,6 12,4 15,4 27,7 32,6 36,5 48,1 50,5 71,4 75,9 21 14,3 14,3 18,1 37,5 65,3 84,1 91,1 88,5 93,3 97,2 96,9 Ko ntrola 7 0 14 0 21 0 113 Prilog 10. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz populacije Nikinci selekcionisane sa LD80 deltametrina posle različitih intervala izlaganja u pšenici u zrnu tretiranoj sa sintetisanim insekticidima Doza insekticida (mg/kg) Insekticid Ocena posle dana Smrtnost (%) adulta Malation 1,0 2,0 2,5 5,0 10,0 25,0 50,0 80,0 7 0 0 0 3,8 10,5 32,7 50,0 70,3 14 0 0 1,9 7,6 13,3 38,5 53,9 80,0 21 0 0 2,8 9,5 18,1 45,2 62,7 87,0 Hlorpirifos-metil 0,075 0,10 0,125 0,15 0,20 0,25 0,30 0,36 0,40 7 0 12,1 16,0 13,3 30,8 47,6 68,6 89,6 89,5 14 13,5 17,8 26,4 19,0 45,3 68,6 84,8 98,1 97,1 21 15,4 18,0 29,2 20,9 49,1 72,4 86,7 98,1 98,1 Pirimifos-metil 0,10 0,125 0,15 0,20 0,25 0,30 0,40 0,60 0,80 7 0 6,9 37,0 50,0 62,3 75,2 86,7 97,2 98,1 14 12,4 23,8 48,5 68,6 75,5 90,5 96,2 98,1 99,0 21 16,2 29,4 53,9 70,6 80,6 92,3 96,2 99,0 100 Deltametrin + PBO 0,025 0,04 0,05 0,08 0,10 0,20 0,25 0,50 0,80 1,0 2,0 2,5 7 0 0 0 8,5 10,4 13,5 34,9 48,6 41,9 50,5 54,3 60,9 14 4,8 14,4 17,9 23,6 62,9 80,4 91,4 95,2 98,1 99,0 100 100 21 14,3 18,5 30,2 67,6 88,8 100 100 100 100 100 100 100 Bifentrin 0,25 0,40 0,50 0,80 1,0 2,5 5,0 10,0 50,0 100,0 7 0 0 1,9 14,3 20,8 42,9 47,6 80,0 90,2 95,2 14 0 2,8 7,6 40,9 62,3 95,2 99,0 100 100 100 21 0,9 8,6 28,6 61,9 74,5 99,0 100 100 100 100 Tiametoksam 0,020 0,050 0,075 0,15 0,25 0,30 0,40 0,50 0,60 0,80 7 11,2 37,1 48,1 79,0 81,1 84,9 87,7 89,5 97,1 97,2 14 16,8 48,6 51,9 81,9 90,6 89,6 89,6 99,0 100 100 21 17,8 50,5 54,8 83,8 92,4 92,4 100 100 100 100 Spinosad 0,05 0,1 0,25 0,5 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 0 0 0 3,8 16,2 22,9 25,5 48,0 50,5 55,8 63,4 71,7 14 11,4 17,1 21,9 17,1 26,7 41,9 69,9 96,1 95,3 96,1 96,4 98,1 21 22,9 26,7 27,6 23,8 30,5 57,1 87,4 99,0 100 100 100 100 Abamektin 0,10 0,25 0,50 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 1,0 3,8 9,5 18,1 36,2 48,6 58,1 51,4 64,1 62,9 62,9 14 4,8 13,3 21,9 33,3 51,4 64,8 75,2 68,6 79,6 80,0 78,3 21 11,4 32,4 44,8 54,3 86,7 88,6 94,3 94,3 96,1 97,1 96,1 Ko ntrola 7 3,8 14 4,9 21 4,9 114 Prilog 11. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz populacije Jakovo posle različitih intervala izlaganja u pšenici u zrnu tretiranoj sa sintetisanim insekticidima Doza insekticida (mg/kg) Insekticid Ocena posle dana Smrtnost (%) adulta Malation 1,0 2,0 2,5 5,0 10,0 25,0 50,0 80,0 7 0 0 1,9 1,9 5,7 20,0 39,0 61,9 14 0 0 1,9 1,9 6,7 22,8 47,6 71,4 21 0 0 1,9 2,9 8,6 24,8 48,6 76,2 Hlorpirifos-metil 0,10 0,125 0,15 0,20 0,25 0,30 0,36 0,40 0,60 7 1,9 6,7 23,8 70,5 94,3 95,2 97,1 100 100 14 5,7 12,4 32,4 73,3 97,1 98,1 98,1 100 100 21 5,7 12,4 32,4 77,1 97,1 99,0 100 100 100 Pirimifos-metil 0,01 0,02 0,04 0,05 0,075 0,1 0,125 0,15 0,2 0,25 7 0 0 0 0 0 0,9 5,7 28,6 73,3 91,4 14 0 0 0 0 0 13,3 35,2 56,2 95,2 99,0 21 2,8 0,9 0,9 0,9 0 17,1 45,7 61,9 97,1 99,0 Deltametrin + PBO 0,025 0,04 0,05 0,08 0,10 0,20 0,25 0,50 0,80 1,0 2,0 2,5 7 0 0 0 4,8 9,5 17,1 15,2 22,9 37,1 53,3 70,5 72,4 14 3,8 11,4 41,9 77,1 89,5 98,1 100 100 100 100 100 100 21 3,8 20,9 66,7 96,2 99,0 100 100 100 100 100 100 100 Bifentrin 0,075 0,10 0,25 0,40 0,50 0,80 1,0 2,5 5,0 10,0 50,0 100,0 7 0 0 0,9 0 8,6 15,2 18,1 37,1 60,9 78,1 96,2 99,0 14 0,9 2,9 2,9 47,6 67,6 93,3 96,2 100 100 100 100 100 21 3,8 4,8 8,6 57,1 78,1 99,0 100 100 100 100 100 100 Tiametoksam 0,01 0,015 0,020 0,040 0,050 0,075 0,15 0,25 0,30 0,40 7 7,6 10,5 28,6 88,6 62,9 93,3 88,6 92,4 98,1 98,1 14 9,5 17,1 34,3 97,1 98,1 100 100 100 100 100 21 10,7 17,1 43,8 98,1 98,1 100 100 100 100 100 Spinosad 0,05 0,1 0,25 0,5 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 0 0 0 0 2,9 4,8 6,7 22,9 21,9 34,0 45,7 59,0 14 0 0 0 0 4,8 26,7 71,4 95,2 93,3 93,1 100 100 21 4,5 4,5 1,9 2,9 13,3 44,8 87,6 99,0 100 100 100 100 Abamektin 0,10 0,25 0,50 1,0 2,5 5,0 10,0 12,5 15,0 18,0 20,0 7 0 0 1,9 7,3 20,5 29,0 40,6 47,8 46,1 49,0 47,8 14 0 1,9 7,8 25,8 54,2 58,9 74,1 81,0 86,5 87,9 99,0 21 5,8 17,0 40,2 82,6 94,0 100 99,0 100 100 100 100 Kontrola 7 0 14 0 21 0 Prilog 12. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije i populacija iz: Adaševaca, Iriga, Jakova, Kikinde, Nikinaca, Novog Miloševa i Čuruga izlaganih u brašnu na 50°C Ocena posle minuta Populacija Smrtnost (%) adulta 23 27 33 36 40 45 50 55 Laboratorija 6,0 20,0 50,0 49,0 78,0 83,0 96,0 100 Adaševci 10,0 30,0 46,0 54,0 79,0 86,0 92,0 100 Irig 12,0 21,0 57,0 63,0 70,0 83,0 90,0 99,0 Jakovo 11,0 23,0 58,0 60,0 83,0 93,0 96,0 98,0 Kikinda 7,0 27,0 46,0 48,0 66,0 84,0 90,0 93,0 Nikinci 8,0 23,0 60,0 51,0 74,0 93,0 98,0 98,0 Novo Miloševo 7,0 12,0 53,0 50,0 57,0 84,0 90,0 96,0 Čurug 15,0 32,0 65,0 67,0 77,0 94,0 96,0 99,0 115 Prilog 13. Smrtnost (%) adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Jakova izlaganih u pšenici u zrnu na 50°C Ocena posle minuta Populacija Smrtnost (%) adulta Varijanta I Laboratorija 210 240 270 330 360 390 19,0 51,0 66,0 82,0 88,0 100 Nikinci 240 250 260 270 300 330 360 390 11,0 15,0 35,0 31,0 46,0 79,0 100 100 Jakovo 180 210 240 270 300 330 360 390 0 3,0 30,0 40,0 62,0 86,0 99,0 100 Varijanta II Laboratorija 210 220 240 280 300 330 360 23,0 24,0 58,0 71,0 88,0 94,0 100 Nikinci 220 250 270 300 330 360 26,0 45,0 62,0 83,0 93,0 100 Jakovo 180 198 210 221 240 270 300 330 7,0 11,0 43,0 35,0 54,0 77,0 100 100 116 Prilog 14. Parametri trofaktorijalne analize varijanse za smrtnost T. castaneum izlaganih u pšenici tretiranoj sa DZ S-1 i DZ S-2 Faktori SS Step. slobode MS F p DZ 5642,7 1 5642,7 112,603 0,000000 Količina primene 38536,7 3 12845,6 256,341 0,000000 Ekspozicija 71722,3 2 35861,2 715,633 0,000000 DZ x količina primene 1230,7 3 410,2 8,186 0,000092 DZ x ekspozicija 24,3 2 12,2 0,243 0,785073 Količina primene x ekspozicija 6684,3 6 1114,1 22,232 0,000000 DZ x kol. primene x ekspozicija 4534,3 6 755,7 15,081 0,000000 Greška 3608,0 72 50,1 117 Prilog 15. Parametri četvorofaktorijalne analize varijanse za smrtnost T. castaneum iz laboratorijske populacije i populacija Kikinda i Nikinci izlaganih u pšenici tretiranoj sa DZ S-1, DZ S-2 i Protect-It Faktori SS Step. slobode MS F p Populacija 304,2 2 152,1 2,81 0,061452 DZ 153456,2 2 76728,1 1419,27 0,000000 Količina primene 217821,4 3 72607,1 1343,04 0,000000 Ekspozicija 196566,0 2 98283,0 1817,98 0,000000 Populacija x DZ 2104,2 4 526,1 9,73 0,000000 Populacija x količina primene 1100,2 6 183,4 3,39 0,002935 DZ x količina primene 13606,0 6 2267,7 41,95 0,000000 Populacija x ekspozicija 2289,8 4 572,4 10,59 0,000000 DZ x ekspozicija 15796,4 4 3949,1 73,05 0,000000 Količina primene x ekspozicija 23642,9 6 3940,5 72,89 0,000000 Populacija x DZ x količina primene 2470,0 12 205,8 3,81 0,000019 Populacija x DZ x ekspozicija 681,8 8 85,2 1,58 0,130811 Populacija x kol. primene x ekspozicija 1569,8 12 130,8 2,42 0,005114 DZ x količina primene x ekspozicija 58672,0 12 4889,3 90,44 0,000000 Populacija x DZ x kol. primene x ekspozicija 3330,7 24 138,8 2,57 0,000111 Greška 17516,0 324 54,1 118 9. BIOGRAFIJA AUTORA Goran G. Andrić je rođen 13. aprila 1980. godine u Zrenjaninu. Osnovnu školu je završio u Sečnju, a srednju poljoprivrednu u Zrenjaninu. Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu upisao je školske 1999/2000 godine. Studije na Odseku za zaštitu bilja i prehrambenih proizvoda je završio 04. decembra 2004. godine, sa prosečnom ocenom 9,24 i ocenom 10 na diplomskom ispitu. Poslediplomske studije na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Beogradu, grupa za Fitofarmaciju, upisao je školske 2004/05. godine. U skladu sa reformom Univerziteta i usklađivanjem nastavnog programa sa Bolonjskom deklaracijom, 15. juna 2007. godine je upisao drugu godinu doktorskih studija. Od 1. januara 2008. godine zaposlen je u Institutu za pesticide i zaštitu životne sredine kao istraživač pripravnik. U zvanje istraživač saradnik izabran je 5. marta 2009. godine. Kao stipendista učestvovao je na projektu sadašnjeg Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije: TR6890B: Razvoj i usavršavanje fungicida i zoocida u cilju njihove racionalne primene (2005-2008). U periodu od 2008. do 2011. godine učestvovao je na projektu sadašnjeg Ministarstva prosvete i nauke republike Srbije: TR20060: Optimizacija primene aktuelnih i istraživanja novih fungicida i zoocida u funkciji njihove efikasnosti i bezbednosti hrane. U novom projektnom ciklusu Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije kao istraživač saradnik je angažovan na projektu III 46008: Razvoj integrisanih sistema upravljanja štetnim organizmima u biljnoj proizvodnji sa ciljem prevazilaženja rezistentnosti i unapređenja kvaliteta i bezbednosti hrane. Objavio je i saopštio preko 40 naučnih radova. Član je Društva za zaštitu bilja Srbije i Entomološkog društva Srbije. Govori engleski jezik.   119