UNIVERZITET U BEOGRADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET Marko B. Stanković Uticaj smeša koncentrata sa različitim učešćem proteina i masti na prirast i konverziju hrane u ishrani mlađi šarana (Cyprinus carpio, L., 1758) doktorska disertacija Beograd, 2013. UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF AGRICULTURE Marko B. Stanković Effects of mixtures containing different protein and fat levels on growth and feed conversion ratio of common carp (Cyprinus carpio, L., 1758) fry Doctoral Dissertation Belgrade, 2013 Komisija za ocenu i odbranu: Mentor: dr Zoran Marković, redovni profesor Univerzitet u Beogradu−Poljoprivredni fakultet Ĉlanovi komisije: dr Goran Grubić, redovni profesor Univerzitet u Beogradu−Poljoprivredni fakultet dr Vesna Poleksić, redovni profesor Univerzitet u Beogradu−Poljoprivredni fakultet dr Nada Lakić, redovni profesor Univerzitet u Beogradu−Poljoprivredni fakultet dr Ivana Ţivić, docent Univerzitet u Beogradu−Biološki fakultet Datum odbrane: _____________________ Posebnu zahvalnost želim da izrazim svom mentoru, dr Zoranu Markoviću, red. prof., koji me je uveo u svet akvakulture i nesebično mi preneo svoje znanje iz ove oblasti. Zahvalan sam mu na strpljenju, razumevanju i prijateljskoj podršci koju mi je pružio tokom svih faza izrade ove doktorske disertacije. Zbog velikodušne mudrosti i neprocenjive pomoći i podrške u izradi ove disertacije veliku zahvalnost dugujem dr Vesni Poleksć, red. prof. Zahvaljujem i dr Ivani Živić, doc. i dr Goranu Grubiću, red. prof., na pomoći pri izvođenju eksperimentalnog dela, kao i korisnim savetima i sugestijama koji su doprineli poboljšanju kvaliteta završne verzije teksta. Najiskrenije se zahvaljujem dr Nadi Lakić, red. prof. tokom statističke obrade podataka i finalne verzije teksta. Posebno se zahvaljujem svojim kolegama, dr Zorki Dulić, doc., Božidaru Raškoviću, dipl. inž., Zorici Radović, teh. saradniku i Ljubici Todorić, teh. saradniku zbog njihove podrške i pomoći koju su pružili ovom istraživanju i stvaranju ove disertacije. Za podršku, strpljene i razumevanje beskrajno sam zahvalan svojoj porodici, koja je uvek brinula i sa strpljenjem dočekala prelazak i ove moje životne stepenice. Uticaj smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina i masti na prirast i konverziju hrane u ishrani mlaĊi šarana (Cyprinus carpio, L., 1758) Rezime: Šaran se gaji u sva tri sistema gajenja: ekstenzivni, poluintenzivni i intenzivni. Za razliku od ekstenzivnog gde prirast ribe iskljuĉivo zavisi od prirodne hrane, poluintenzivni i intenzivni sistemi su bazirani na delimiĉnoj ili potpunoj zavisnosti od dodatne hrane. Kako tokom sezone gajenja, prirodna hrana u ribnjacima sa poluintenzivnim sistemom ima veoma izraţen sezonalni karakter, u periodu sa optimalnim temperaturama za rast šarana (od sredine juna pa do kraja avgusta) prirast je u najvećoj meri zavistan od kvaliteta i koliĉine dodatne hrane. Sa ekonomskog, ali i ekološkog aspekta vaţno je obezbediti hranu koja će zadovoljiti nutritivne potrebe riba, rezultirati niskim koeficijentom konverzije, visokim tempom rasta, dobrim zdravstvenim stanjem gajenih riba, visokim kvalitetom finalnog proizvoda, odnosno ribljeg mesa i što manjim opterećenjem vodene sredine organskim materijama, fosforom i azotom. Nutritivna svojstva hrane za ribe u velikoj meri zavise od udela proteina i masti. Veoma je vaţno da osnovnih komponenti u hrani za ribe ne bude manje od potreba gajenih riba, ali i sa ekonomskog aspekta da ih u hrani ne bude više od koliĉine koju ribe mogu iskoristiti. Proteini kao gradivne komponente, su veoma vaţni za izgradnju tela ali i za brojne fiziološke procese u organizmu. Njihovo poreklo, sastav, kao i koliĉina u smešama od presudnog su znaĉaja za iskoristivost hrane i prirast gajenih riba. Najpoţeljnija komponenta, kao nosilac proteina odgovarajućeg aminokiselinskog sastava, za proizvodnju hrane za karnivorne vrste riba, ali i za intenzivno gajenje omnivornih riba je riblje brašno. Zbog deficita ovog veoma vaţnog hraniva na svetskoj pijaci i visoke cene na trţištu, riblje brašno, kao i ostala hraniva animalnog porekla se kombinuju ili pak potiskuju sa alternativnim biljnim izvorima proteina, uz optimizaciju koliĉine u obroku i uz stalnu teţnju da se što veći procenat ribljeg brašna potisne iz hrane. Masti prisutne u hrani doprinose efikasnijem iskorišćavanju proteina iz obroka, zahvaljujući ĉemu se skuplji proteini ĉuvaju od neracioanlnog iskorišćavanja kao dodatni izvor energije. U okviru odreĊenih granica, povećanje nivoa lipida u obroku, dovodi do poboljšanog iskorišćavanja hrane, tako što se lipidi koriste za obezbeĊivanje biološki korisne energije i na taj naĉin se štede proteini. MeĊutim, ribe su u stanju da koriste lipide u hrani do odreĊenog nivoa, nakon ĉega moţe doći do redukovanog rasta, smanjene potrošnje hrane i stvaranja masnih naslaga u telu. Pri ishrani šarana sa većim sadrţajem masti u obroku, kao finalni proizvod dobija se meso lošijih senzornih karakteristika, jer nivo masti znaĉajno utiĉe na teksturu ribljeg mesa i njegovu konzistenciju. Zbog svega navedenog, cilj ovog istraţivanja zasnivao se na 90–to dnevnom ispitivanju smeša sa razliĉitim uĉešćem ukupnog sadrţaja proteina (38,1%, 38,5%, 41,5% i 43,7%) i smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem masti (8%, 12% i 16%), na prirast i iskoristivost hrane kod jednogodišnje mlaĊi šarana (Cyprinus carpio). Eksperiment je realizovan u kontrolisanim uslovima Laboratorije za ishranu riba, Univerziteta u Beogradu– Poljoprivrednog fakulteta. U plastiĉne tankove zapremine 120 l sa konstantnim protokom 0,43 l/min, nasaĊeno je po 24 jedinki proseĉne mase 95 grama (u eksperimentu sa proteinima), odnosno po 29 jedinki šaranske mlaĊi proseĉne mase 15,4 grama (u eksperimentu sa mastima). Tokom eksperimenta merene su fiziĉke i hemijske osobine vode (temperatura, koncentracija kiseonika, zasićenje vode kiseonikom, elektroprovodljivost i pH), koliĉina pojedene hrane i telesne dimenzije riba, a uzeti su uzorci organa za histologiju kao i uzorci fecesa. Obraĉunom raspoloţivih podataka, dobijenih kontrolnim merenjima u 30-to dnevnim intervalima i statistiĉkom analizom je utvrĊeno da postoje razlike kod riba iz razliĉitih tretmana. Ribe hranjene smešama gde dominira riblje brašno i sa ukupnim sadrţajem proteina od 43,7%, ostvarile su najveći prirast i bolju iskoristivost hrane. Ribe hranjene smešama sa 41,5% proteina i jednakim udelom ribljeg brašna i punomasnog sojinog griza u smeši, imale su bolju iskoristivost hrane i veći prirast, nego ribe hranjene smešama u kojima je dominirao sadrţaj sojinog griza sa niţim sadrţajem ukupnih proteina. Upotrebom smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem masti, statistiĉki vrlo znaĉajno su postignuti bolji proizvodni rezultati, bolja iskoristivost i efikasnost hrane, ishranom riba smešama sa 8% masti nego ako su ribe hranjene smešama sa većim sadrţajem masti. Svarljivost proteina iz smeša koncentrata je bila statistiĉki vrlo znaĉajno veća kako se udeo proteina provećavao, dok je svarljivost masti iz korišćenih smeša bila statistiĉki znaĉajno bolja kako se udeo masti smanjivao. Histološkom analizom unutrašnjih oragana riba, uoĉena je preteţno normalna graĊa i funkcija. Ishranom riba sa većim sadrţajem masti (12 i 16%) u obroku, u tkivu pankreasa je zabeleţena pojava velikih masnih ćelija, a na preparatima jetre kod riba hranjenih smešom sa 16% masti, uoĉeni su rani znaci ciroze. Dobijeni rezultati nam ukazuju da pored nivoa proteina, njihovo poreklo kao i zastupljenost u smeši bitno utiĉu na iskoristivost hrane i prirast gajenih riba. TakoĊe, moţe se zakljuĉiti da je u ishrani šarana opravdanije koristiti hranu koja ima niţi nivo masti, kako sa ekonomskog tako i sa potrošaĉkog aspekta. Kljuĉne reĉi: mlaĊ šarana, nivo proteina, nivo masti, iskoristivost hrane, prirast Nauĉna oblast: Biotehniĉke nauke Uţa nauĉna oblast: Primenjena zoologija i ribarstvo UDK: 639.3.043.2:597.551.2 (043.3) Effects of mixtures containing different protein and fat levels on growth and feed conversion ratio of common carp (Cyprinus carpio, L., 1758) fry Abstract: Carp is cultured in all the 3 systems: extensive, semiintensive and intensive. Contrary to extensive rearing where weight gain depends exclusively on natural food, semiintensive and intensive systems are based on partial or complete reliance on added feed. During the rearing season the natural food in fish ponds with the semiintensive system has a prominent seasonality: in the period of natural food depression with optimal temperatures for carp growth (from mid June to the end of August) weight gain is primarily dependent on the quality and quantity of added feed. From an economical, and also an ecological point of view it is important to supply feed that will meet nutritional requirements of fish, and result in low feed conversion coefficient, high growth rate, good health condition, high quality of the final product – fish meat, and as low as possible load of the aquatic environment with organic matter, phosphorus, and nitrogen. Nutritional properties of fish feed are highly dependent on the protein and fat level. It is of utmost importance to stress that the amount of basic components in feed should not be fewer than the requirements of farmed fish, though, particularly from the economic point of view, this amount should’t be too high since the fish will not be able to utilise it. As the main building blocks, proteins are essential for body growth and a number of physiological processes. Their origin and quantity in feed mixtures are of crucial importance for the utilization of feed and growth of cultured fish. Fishmeal is the most desirable component of the feed that provides proteins with good amino acid composition in feed for carnivorous fish species, as well as for omnivorous fish in intensive production. Due to the deficit of this very important nutrient at the world market and their high prices, fishmeal and other feed of animal origin are combined or replaced with alternative sources of plant proteins. There is a constant tendency towards decreasing the share of fishmeal in feed while optimizing the amount of proteins in the meal. Fat in feed contribute to better utilization of proteins from the meal, preventing its use as a source of energy. Within certain limits, an increasing level of lipids in the diet results in improved feed efficiency, providing biologically useful energy and thus saving proteins. However, fish are able to utilize lipids in food to some extent, above which it may cause reduced growth, lowered food consumption and formation of body fat. Feeding carp with a higher content of fat in a diet, the final product is of poor quality, since its level significantly affects the texture and consistency of fish meat. Therefore, the aim of this study was based on a ninety-day examination of feed with different level of protein (38,1%, 38,5%, 41,5% and 43,7%) and feed with different level of fat (8%, 12% and 16%), on growth rate and feed utilization of one-year-old carp fry (Cyprinus carpio). The experiment was carried out under controlled conditions of the Laboratory for Fish Nutrition, University of Belgrade, Faculty of Agriculture. Plastic tanks with a volume of 120 L and water flow of 0.34 Lmin -1 were stocked with 24 fish with an average weight of 95 g (in the experiment with different levels of proteins), and 29 fish fry with an average weight of 15,4 grams (in the experiment with different levels of fat). In the experiments physical and chemical water properties (temperature, oxygen concentration, saturation, conductivity and pH), quantity of consumed feed, fish body dimensions were measured and samples of liver and distal intestine as well as feces were collected. By the calculation of available data, obtained by control measurements in 30 days intervals, statistical analysis showed differences between fish from different treatments. Fish fed on a diet dominated by fishmeal and the total protein content of 43.7%, achieved the greatest growth rate and improved the feed utilization. Fish fed on the diets with 41.5% protein and an equal proportion of fishmeal and full fat soybean meal in the mixture, had better feed utilization and greater weight gain than fish fed on mixtures with the highest amount of soybean meal and lower content of total proteins. Feeding fish with 8% fat in the diet, achieved significantly better production results and better feed efficiency compared to fish fed on diets with a higher fat content. The digestability of proteins from mixtures significantly increased with increased protein share in feed, while digestibility of fat in mixtures was significantly better with the decrease of fat content. Mostly normal histological structure of carp internal organs was observed. In fish fed higher fat content (12 and 16%) in the dietlarge fat cells have been observed in the pancreatic tissue. Moreover early signs of cirrhosis have been observed in fish fed mixture containing 16% fat. The obtained results indicate that in addition to the protein level, their origin and the presence in the mixture significantly affected feed utilization and growth of cultivated fish. Also, it can be concluded that lower levels of fat in carp feed is more justifiable from, both economic and consumer aspects. Key words: common carp fry, protein level, fat level, feed utilization, growth rate Scientific field: Biotechnical Science Scientific discipline: Applied Zoology and Fisheries UDC: 639.3.043.2:597.551.2 (043.3) Sadrţaj 1. UVOD ................................................................................................................................ 1 2. PREGLED LITERATURE ............................................................................................. 3 2.1. AKVAKULTURA U SVETU ............................................................................................... 3 2.2. AKVAKULTURA U EVROPI ............................................................................................. 5 2.3. AKVAKULTURA U ISTOĈNO–EVROPSKIM ZEMLJAMA ..................................................... 9 2.4. AKVAKULTURA U SRBIJI ............................................................................................. 11 2.5. PREGLED STANJA U AKVAKULTURI SA ASPEKTA ISHRANE ........................................... 15 2.5.1. Ekstenzivni sistem ............................................................................................... 15 2.5.2. Poluintenzivni sistem .......................................................................................... 16 2.5.3. Intenzivni sistem ................................................................................................. 17 2.5.4. Gajenje u monokulturi ......................................................................................... 18 2.5.5. Gajenje u polikulturi............................................................................................ 18 2.5.6. Integralni sistem gajenja...................................................................................... 19 2.6. PREGLED HRANIVA KOJA SE KORISTE U AKVAKULTURI ............................................... 19 2.6.1. Energetska hraniva .............................................................................................. 21 2.6.1.1. Skrob ............................................................................................................. 22 2.6.1.2. Sporedni proizvodi prehrambene industrije ................................................. 23 2.6.1.2.1. Masti i ulja ............................................................................................. 23 2.6.1.2.2. Melasa .................................................................................................... 25 2.6.3. Proteini i proteinska hraniva ............................................................................... 25 2.6.3.1. Proteinska hraniva biljnog porekla ............................................................... 27 2.6.3.1.1. Stoĉni grašak .......................................................................................... 28 2.6.3.1.2. Lupine .................................................................................................... 29 2.6.3.1.3. Soja ........................................................................................................ 29 2.6.3.1.4. Sojina saĉma .......................................................................................... 30 2.6.3.1.5. Sojino brašno ......................................................................................... 31 2.6.3.1.6. Sojin proteinski koncentrat (SPK) ......................................................... 32 2.6.3.1.7. Suncokretova saĉma .............................................................................. 32 2.6.3.1.8. Saĉma od uljane repice .......................................................................... 33 2.6.3.1.9. Lanena saĉma ......................................................................................... 33 2.6.3.1.10. Kukuruzni gluten ................................................................................. 34 2.6.3.2. Proteinska hraniva ţivotinjskog porekla ...................................................... 34 2.6.3.2.1. Riblje brašno .......................................................................................... 35 2.6.3.2.2. Kril ......................................................................................................... 37 2.6.3.2.3. PreraĊeni (reciklirani) otpaci terestiĉnih ţivotinja ................................. 38 2.6.3.2.4. Mesno i mesno–koštano brašno ............................................................. 39 2.6.3.2.5. Krvno brašno .......................................................................................... 40 2.6.3.2.6. Proizvodi prerade mleka ........................................................................ 40 2.6.3.2.7. Proteini poreklom iz jednoćelijskih organizama ................................... 41 2.6.4. Mineralno vitaminska hraniva ............................................................................. 42 2.7. ŠARAN KAO EKSPERIMENTALNA ŢIVOTINJA I NJEGOVI ZAHTEVI U ISHRANI ................. 44 2.7.1. Šaran (Cyprinus carpio) ...................................................................................... 45 2.7.1.1. Morfologija šarana ........................................................................................ 46 2.7.1.2. Stanište i biologija ........................................................................................ 47 2.7.2. Zahtevi u ishrani šarana....................................................................................... 49 2.7.2.1. Potrebe šarana u ishrani sa aspekta nivoa proteina i aminokiselina ............. 50 2.7.2.2. Zahtevi šarana u ishrani sa aspekta potrebnog nivoa masti .......................... 58 2.7.2.3. Zahtevi šarana u ishrani sa aspekta potrebnog nivoa ugljenih hidrata ......... 62 2.7.2.4. Zahtevi šarana u ishrani sa aspekta potrebnog nivoa vitamina i minerala ... 63 2.7.2.5. Znaĉaj prirodne hrane u ishrani šarana ......................................................... 64 2.8. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŢIVANJA SA ASPEKTA ISHRANE RIBA ............................ 66 2.9. RAZLOG IZBORA TEME ................................................................................................ 74 3. CILJ ISTRAŢIVANJA .................................................................................................. 75 4. MATERIJAL I METODE ............................................................................................. 77 4.1. OPIS LABORATORIJE .................................................................................................... 77 4.2. KORISTIKE RIBA KORIŠĆENIH U EKSPERIMENTU .......................................................... 78 4.3. KORIŠĆENE SMEŠE (RECEPTURE, KARAKTERISTIKE) .................................................... 78 4.4. TOK EKSPERIMENTA .................................................................................................... 80 4.5. OPIS SVAKE OD FAZA EKSPERIMENTA.......................................................................... 82 4.5.1. Metode merenja fiziĉkih i hemijskih karakteristika vode ................................... 82 4.5.2. Metode odreĊivanja prirasta riba......................................................................... 83 4.5.3. Metode fiziĉkih, hemijskih i mikrobioloških analiza hrane i fecesa ................... 87 4.5.3.1. OdreĊivanje vlage ......................................................................................... 88 4.5.3.2. OdreĊivanje pepela ....................................................................................... 88 4.5.3.3. OdreĊivanje proteina .................................................................................... 89 4.5.3.4. OdreĊivanje masti ......................................................................................... 89 4.5.3.5. OdreĊivanje celuloze .................................................................................... 89 4.5.3.6. OdreĊivanje bezazotnih ekstraktivnih materija – BEM ............................... 90 4.5.3.7. OdreĊivanje svarljivosti ................................................................................ 90 4.5.4. Metode histoloških analiza organa šarana ........................................................... 91 4.5.5. Metode praćenja zdravstvenog stanja riba .......................................................... 91 4.5.6. Statistiĉke metode ............................................................................................... 92 5. REZULTATI ................................................................................................................... 94 5.1. ISHRANA RIBA SMEŠAMA KONCENTRATA SA RAZLIĈITIM UĈEŠĆEM PROTEINA ............ 94 5.1.1. Hemijska analiza hrane ....................................................................................... 94 5.1.2. Abiotiĉki ĉinioci sredine u laboratorijskim uslovima ......................................... 95 5.1.2.1.Temperatura vode .......................................................................................... 96 5.1.2.1.1. Statistiĉka analiza temperature vode ...................................................... 96 5.4.1.2.2. Elektroprovodljivost vode ......................................................................... 97 5.1.2.2.1. Statistiĉka analiza elektroprovodljivosti vode ....................................... 99 5.1.2.3. pH vrednost vode .......................................................................................... 99 5.1.2.3.1. Statistiĉka analiza pH vrednosti vode .................................................. 100 5.1.2.4. Koncentracija rastvorenog kiseonika u vodi .............................................. 101 5.1.2.4.1. Statistiĉka analiza rastvorenog kiseonika u vodi ................................. 102 5.1.2.5. Zasićenje vode kiseonikom ........................................................................ 103 5.1.2.5.1. Statistiĉka analiza zasićenja vode kiseonikom .................................... 105 5.1.3. Efekat ishrane riba smešama koncentrata na osnovne pokazatelje telesnih dimenzija riba, parametre prirasta i iskoristivosti hrane ............................................. 106 5.1.3.1. Osnovni pokazatelji telesnih dimenzija riba ............................................... 106 5.1.3.2. Parametri prirasta riba ................................................................................ 112 5.1.3.2.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja parametara prirasta riba ....... 115 5.1.3.3. Parametri potrošnje i iskoristivosti hrane ................................................... 118 5.1.3.3.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti hrane . 121 5.1.3.4. Parametri potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz obroka ............... 123 5.1.4. Svarljivost smeša koncentrata ........................................................................... 127 5.1.4.1. Statistiĉka analiza rezultata svarljivosti smeša koncentrata ....................... 127 5.4.1.5. Histološka analiza .......................................................................................... 128 5.1.5.1. Morfometrijska merenja ............................................................................. 130 5.1.5.2. Statistiĉka analiza morfometrijskih merenja histoloških preparata unutrašnjih organa riba ............................................................................................................... 132 5.1.6. Zdravstveno stanje riba ..................................................................................... 133 5.2. ISHRANA RIBA SMEŠAMA KONCENTRATA SA RAZLIĈITIM UĈEŠĆEM MASTI ................ 134 5.2.1. Hemijska analiza hrane ..................................................................................... 134 5.2.2. Abiotiĉki ĉinioci sredine u laboratorijskim uslovima ....................................... 135 5.2.2.1. Temperatura vode ....................................................................................... 135 5.2.2.1.1. Statistiĉka analiza temperature vode .................................................... 136 5.2.2.2. Koncentracija rastvorenog kiseonika ......................................................... 137 5.2.2.2.1. Statistiĉka analiza koncentracije rastvorenog kiseonika ...................... 138 5.2.2.3. Zasićenje vode kiseonikom ........................................................................ 138 5.2.2.3.1. Statistiĉka analiza zasićenja vode kiseonikom .................................... 139 5.2.3. Efekat ishrane riba smešama koncentrata na osnovne pokazatelje telesnih dimenzija riba, parametre prirasta i iskoristivosti hrane ............................................. 140 5.2.3.1. Osnovni pokazatelji telesnih dimenzija riba ............................................... 140 5.2.3.1.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja telesnih dimenzija riba ........ 142 5.2.3.2. Parametri prirasta riba ................................................................................ 145 5.2.3.2.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja parametara prirasta riba ....... 146 5.2.3.3. Parametri potrošnje i iskoristivosti hrane ................................................... 149 5.2.3.3.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti hrane . 151 5.2.3.4. Parametri potrošnje i iskoristivosti proteina i energije ............................... 154 5.2.3.4.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz obroka ................................................................................ 154 5.2.4. Svarljivost smeša koncentrata ........................................................................... 157 5.2.4.1. Statistiĉke analiza rezultata svarljivosti ...................................................... 157 5.2.5. Histološka analiza ............................................................................................. 158 5.2.5.1. Morfometrijska merenja ............................................................................. 161 5.2.5.2. Statistiĉka analiza morfometrijskih merenja histoloških preparata unutrašnjih organa riba ............................................................................................................... 162 5.2.6. Zdravstveno stanje riba ..................................................................................... 164 6. DISKUSIJA ................................................................................................................... 165 6.1. ABIOTIĈKI ĈINIOCI SREDINE ...................................................................................... 165 6.2. OSNOVNI POKAZATELJI TELESNIH DIMENZIJA RIBA ................................................... 167 6.3. OSNOVNI POKAZATELJI PRIRASTA RIBA ..................................................................... 170 6.4. OSNOVNI POKAZATELJI POTROŠNJE I ISKORISTIVOSTI HRANE .................................... 174 6.5. OSNOVNI POKAZATELJI POTROŠNJE I ISKORISTIVOSTI PROTEINA I ENERGIJE .............. 179 6.6. OSNOVNI POKAZATELJI SVARLJIVOSTI SMEŠA KONCENTRATA .................................. 181 6.7. HISTOLOŠKA ANALIZE UNUTRAŠNJIH ORGANA .......................................................... 183 6.8. ZDRAVSTVENO STANJE RIBA ..................................................................................... 186 7. ZAKLJUĈAK ............................................................................................................... 188 8. LITERATURA ............................................................................................................. 193 PRILOG ............................................................................................................................ 223 BIOGRAFIJA ................................................................................................................... 327 IZJAVA O AUTORSTVU ............................................................................................... 328 IZJAVA O ISTOVETNOSTI ŠTAMPANE I ELEKTRONSKE VERZIJE DOKTORSKE DISERTACIJE ...................................................................................... 329 IZJAVA O KORIŠĆENJU .............................................................................................. 330 Uvod 1 1. Uvod Pod terminom akvakultura, podrazumeva se farmsko gajenje vodenih organizama (riba, vodozemaca, rakova, mekušaca, reptila) i vodenih biljaka, u slatkim i slanim vodama pod kontrolisanim uslovima (Bostock et al., 2010). Barnes (2010) akvakulturu definiše kao gajenje riba i drugih vodenih organizama, uz neke oblike intervencija kao što su ishrana i zdravstvena zaštita. Akvakultura, ima tradicionalnu ulogu u stalnom obezbeĊivanju hrane u ljudskoj ishrani i ĉesto je sastavni deo u programima ruralnog razvoja radi smanjenja siromaštva (Hashim, 2005). Predstavlja povezanost socijalnih, ekonomskih i ekoloških aspekata. Socijalni se ogleda u razvoju ljudske zajednice, ekonomski kroz profitabilnost u toku proizvodnje i ekološki kroz oĉuvanje i zaštitu ĉovekovog okruţenja (Singh–Renton, 2002). Postoje mnogi pisani tragovi o korišćenju ribe još u ranom razvoju ljudske civilizacije. Prvi zaĉeci akvakulture potiĉu još 6 000 godina pre Hrista sa podruĉja Australije. Tadašnji, Gunditjmara narodi koristili su pletene korpe za hvatanje jegulja iz vodenih tokova (FAO, 2009). Akvakultura je nastala usled potreba za stalnim izvorom hrane, jer sakupljanje hrane iz prirode i sam lov nisu uvek bili ostvarljivi. Iako je privredna grana, nije pratila trend razvoja drugih delatnosti, zbog teţih uslova gajenja vodenih organizama. Smatra se da je prvim ulovima ribe i zaĉecima akvakulture, poĉeo i proces domestikacije riba. Prva domestikovana vrsta riba je šaran, kako zbog jednostavnog sakupljanja iz prirodnih vodenih ekosistema, tako i zbog proste ishrane i relativno lakog razmnoţavanja u veštaĉkim uslovima (Balon, 2004). Prema Borgese (1977), Kinezi su prvi, još pre 2 500 godina pre nove ere, poĉeli da se bave ribarstvom. Oni su posle povlaĉenja vode usled poplava, hvatali ribe, najĉešće šarane i smeštali ih u jezera. MeĊutim, prema Biblijskim podacima, hijeroglifske ilustracije ukazuju da su Egipćani u doba srednjeg Kraljevstva (2052–1786. godine pre nove ere) pravili ornamentalne bazene za ribu i pokušavali sa uzgojem, dok neka istraţivanja ukazuju Uvod 2 da su pak Rimljani prvi poĉeli sa gajenjem riba u bazenima i da su bili vrlo uspešni u tome (Chen, 1956). Razvoj akvakulture u Evropi je takoĊe poĉeo vrlo rano. Tokom srednjeg veka hrišćanski sveštenici i monasi su od Rimljana preuzeli tehnike u akvakulturi i poĉeli sa organizovanim gajenjem riba (Jhingran, 1987). Razlog tome je bila karakteristiĉna ishrana u vreme posta koju su nalagali religijski obredi i konstantno snabdevanje namirnicama ţivotinjskog porekla (Balon, 1995). U poĉetku su gajili lokalne vrste riba, ali se pokazalo da ih je teško odgajati. Prema podacima Grøttum and Beveridge (2007), u zapadnoj Evropi tokom 19. veka je obavljen prvi uspešni mrest i odgajivanje riba u veštaĉkim uslovima. Rabanal (1988) navodi da su šaran i pastrmka vrste koje su gajene u tom periodu. Tokom vremena, šaran je u Evropi postao najĉešće gajena vrsta riba zbog relativno jednostavnog gajenja u ribnjacima. Akvakultura u Srbiji poĉinje sa razvojem u 19. veku, prenošenjem kulture gajenja šarana sa prostora MaĊarske. Prvi zapisi o postojanju akvakulture, dokumentovani su mapama iz 1860. godine gde su na teritoriji Iriga (severni deo Srbije) ucrtana i oznaĉena podruĉija pod terminom “Ribnjak”. Poĉetkom savremene akvakulture, smatra se izgradnja “Belog jezera” i osnivanje ribnjaka Eĉka (1894. godine), sada najstarijeg i najvećeg ribnjaka u Srbiji (Marković and Poleksić, 2006). Pregled literature 3 2. Pregled literature 2.1. Akvakultura u svetu Akvakultura danas predstavlja najbrţi sektor za proizvodnju hrane, koji se neprestano razvija, širi i intenzivira u skoro svim oblastima u svetu. Subasinghe et al. (2009) navode da se svetska akvakultura veoma brzo razvijala. Proizvodnja ribe tokom 1950. godine bila je manja od milion tona, a 2005. je proizvedeno ĉak 48,1 miliona tona, što ukazuje na proseĉnu godišnju stopu rasta od 8,8%. Moţe se reći da je to privredna grana koja raste brţe od bilo koje druge ţivotinjske proizvodnje. Prema podacima Bostocka et al. (2010), akvakultura je u 2007. godini ostvarila doprinos svojim proizvodima kao hranom za ljudsku potrošnju sa 43%, pri ĉemu Kina (sa 52,3%) i Vijetnam (sa 30,1%) znatno prednjaĉe, a oĉekuje se dalji porast potraţnje. Veliki napredak i razvoj akvakulture, Bostock et al. (2009) obrazlaţu kao posledicu kombinovanog efekta: stagnacije koliĉine ulovljene ribe, povećanja broja stanovnika i promene u kulturi ishrane ĉoveka, povećanjem bogatstva i pozitivne slike o znaĉaju plodova mora. Uprkos stabilnom globalnom rastu, i dalje postoji znaĉajna razlika u doprinosu ribljih proizvoda iz akvakulture u ishrani ljudi u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, kao i naĉinu na koji se ovi proizvodi koriste. Većina razlika se pripisuje razlikama u nivou prihoda, navikama u ishrani, tradiciji, dostupnosti ribe i ceni, socio–ekonomskom statusu i godišnjem dobu (Mazur et al., 2010). Broj razliĉitih vrsta organizama koji se gaje u akvakulturi je u konstantnom porastu širom sveta (Garibaldi, 1996). Pillay (2005) navodi da se u akvakulturi gaji ĉak 465 razliĉitih vrsta organizama, 28 familija vodenih biljaka i 107 familija ţivotinjskih organizama. Tacon (2010a) pak navodi da se danas u akvakulturi gaji 340 razliĉitih biljnih i ţivotinjskih vrsta, od ĉega ribe ĉine 48,9%, vodene biljke 22,7%, mekušci 20,1% i rakovi 7,5% proizvodnje. Ovaj broj gajenih organizama ukazuje da postoji veliki izbor organizama koji se mogu gajiti u razliĉitim regionima sveta kao i veliki broj proizvodnih sistema koje uzgajivaĉi koriste. Pregled literature 4 Proizvodnja u akvakulturi se organizuje u slatkim vodama (sa oko 60%), slanim (morskim vodama sa oko 32%) i brakiĉnim vodama sa uĉešćem u ukupnoj proizvodnji od 8% (Swaminathan, 2010). Svetska proizvodnja akvatiĉnih organizama je u stalnom porastu (tabela 1). Ukupna koliĉina ribe (iz akvakulture i izlova) u 2001. godini (bez vodenih biljaka) je iznosila 130,2 miliona tona, od kojih je 37,9 miliona tona proizvedeno u akvakulturi. Prema statistiĉkim podacima, Kina je vodeća zemlja u proizvodnji sa 16,5 miliona tona, a zatim slede Peru (sa 8 miliona tona), USA (4,9 miliona tona), Japan (4,7 miliona tona) i Indonezija sa 4,2 miliona tona (Vannuccini, 2003). Tabela 1. Proizvodnja u akvakulturi zavisno od vodene sredine (t) Vodena sredina 1990 1997 2000 2003 2008 Slatke vode 7 620 418 16 136 892 18 471 971 22 039 411 31 486 051 Morske vode 4 151 007 9 626 991 11 833 004 14 142 479 16 990 899 Brakiĉne vode 1 302 675 1 557 996 2 111 135 2 733 212 4 069 255 Ukupna proizvodnja 13 074 100 27 321 879 32 416 110 38 915 102 52 546 205 Swaminathan, 2010 Prema FAO (2008) podacima, ukupna produkcija vodenih organizama (iskljuĉujući vodene biljke) u 2006. godini je bila 143,6 miliona tona. Proizvodnja ostvarena u kontinentalnim vodama, iznosila je ukupno 41,7 miliona tona, od kojih je u akvakulturi ostvareno 31,6 miliona, a ulovom iz vodenih ekosistema 10,1 miliona tona. Što se tiĉe koliĉine ribe i drugih vodenih organizama dobijenih iz mora, iz akvakulture je 20,1 miliona tona, dok je slobodnim ulovom iz slanih ekosistema ostvareno 81,9 miliona tona (102 miliona tona ukupno iz slanih vodenih ekosistema). Prema novijim istraţivanjima (Bostock et al., 2010), globalna akvakultura je u poslednjih 50 godina znaĉajno napredovala i u 2008. godini je dostigla proizvodnju od oko 52,5 miliona tona (68,3 miliona ukljuĉujući vodene biljke) odnosno vrednost od 98,5 biliona US$ (106 biliona US$ ukljuĉujući vodene biljke). Azija kao kontinent dominira proizvodnjom, i obuhvata oko 89% proizvodnje odnosno 79% vrednosti ukupne proizvodnje u svetu, sa Kinom kao daleko najvećim proizvoĊaĉem (32 miliona tona u 2008. godini). Pregled literature 5 Posmatrajući proizvodnju u akvakulturi (bez vodenih biljaka) na globalnom nivou po regionima, Bostock et al. (2010) navode da Azija sa uĉešćem od 88,9% predstavlja lidera (grafikon 1). Amerika u svetskoj proizvodnji uĉestvuje sa 4,6%, Evropa sa 4,4%, Afrika sa 1,8%, a Okeanija sa 0,3%. Posmatrajući i novĉanu vrednost proizvoda iz akvakulture, Azija zauzima prvo mesto sa uĉešćem od 79%, Amerika i Evropa uĉestvuju sa po 9%, Afrika sa 2% i Okeanija sa 1%, posmatrano na globalnom nivou. Grafikon 1. Proizvodnja (a) i vrednost proizvoda (b) u akvakulturi bez vodenog bilja (Bostock et al., 2010) Od ukupne svetske produkcije vodenih organizama (143,6 miliona tona–iskljuĉujući vodene biljke), 110,4 miliona tona se iskoristi u ljudskoj ishrani, a preostalih 33,3 miliona tona su neprehrambeni proizvodi (FAO, 2008). Posmatrajući globalno, koliĉina ribe koja se u 2009. konzumirala po glavi stanovnika je bila oko 17,2 kg, a predviĊa se da će se ta koliĉina povećati u narednom periodu (Swaminathan, 2010). Rana (2007) smatra da će 2030. godine akvakulturom biti obezbeĊena polovina potreba za ribom i ribljim preraĊevinama, a 2050. godine akvakulturom će se proizvesti ĉak oko 80 miliona tona. 2.2. Akvakultura u Evropi Sektor akvakulture postaje sve vaţniji ĉinilac u proizvodnji hrane pa je shodno tome prisutan i njegov stalni porast u poslednje dve decenije u Evropi. Pregled literature 6 Proizvodnja u akvakulturi u evropskim zemljama predstavlja samo 4% globalne proizvodnje, ali evropske tehnologije i znanja znaĉajno doprinose globalnom razvoju. Zastupljeni sistemi gajenja, tehnologije i gajene vrste su veoma raznovrsni. Znaĉajna istraţivanja su usmerena ka poboljšanju efikasnosti proizvodnih sistema i kvalitetu proizvedene ribe. Posmatrajući generalno, akvakultura u Evropi ima marginalni doprinos u nacionalnom zapošljavanju i ekonomiji. Ukupna zaposlenost u akvakulturi je trenutno oko 150 000 ljudi sa punim radnim vremenom, i pribliţno još toliko sa nepotpunim radnim vremenom, što lokalno moţe dovesti do znaĉajne ekonomske aktivnosti i zapošljavanja. Ekstenzivni i poluintenzivni sistemi gajenja zapošljavaju više ljudi po jedinici proizvodnje nego intenzivni sistemi (Varadi et al., 2010). Akvakultura kao sektor proizvodnje u Evropi je veoma raznovrsna. Obuhvata od tradicionalnog i porodiĉnog gajenja riba i rakova, preko poslovanja srednje veliĉine ribljih farmi do multinacionalnih marino kompanija. Primenjena tehnologija u proizvodnji takoĊe pokazuje veliku raznolikost. MeĊutim, više od 90% farmi su male površine, koje su geografski rasute širom Evrope (Varadi et al., 2000). Ukupna ribarska produkcija u Evropi 2008. godine, ostvarena iz ulova i odgajivanja u farmskim uslovima, dostigla je kapacitet od 15 miliona tona. Sa ovakvom produkcijom, svrstana je u treći kontinent, iza Azije (93 579 337 tona) i Latino Amerike sa Karibima (17 703 530 tona). Uzimajući u obzir obim proizvodnje i broj stanovnika koji se bave izlovom i gajenjem ribe (oko 640 676), Swaminathn (2010) je Evropu stavio na prvo mesto sa produkcijom od 23,9 tona po ribaru na godišnjem nivou. Potom slede Okeanija (23,1), Severna Amerika (18,3), Latino Amerika sa Karibima (13,8), Azija (2,4) i Afrika sa 2 tone na godišnjem nivou. U Evropi je izmeĊu 1990. i 2007. godine obim proizvodnje u akvakulturi povećan za 54,3%, sa 1 622 000 tona na 2 504 000 tona, dok je vrednost proizvodnje udvostruĉena sa 4 076 miliona US$ na 8 812 miliona US$. IzmeĊu 2002. i 2007. godine, ukupan obim proizvodnje je usporen i pokazuje znatno niţu stopu rasta. Ovako smanjenje je posledica farmske proizvodnje u nekim zemljama Evrope, koja stagnira u pogledu obima proizvodnje Pregled literature 7 tokom poslednje decenije (tabela 2.). IzmeĊu 2001. i 2008. godine akvakultura u EU ima proseĉnu stopu rasta od 0,5% u odnosu na 7,6% za sve ostale zemlje koje nisu ĉlanice EU (FEAP, 2009). Ukupna proizvodnja u EU porasla je sa 1 230 362 t u 1996. na 1 431 738 t u 1999., pa je ponovo pala na 1 283 969 t u 2006. godini. Moţe se zapaziti smanjenje proizvodnje od 24% u slatkim i brakiĉnim vodama (na 335 501 t) i porast od 20% marino proizvodnje (948 468 t). Danas, farmska proizvodnja u EU ĉini oko 2% proizvodnje globalne akvakulture (Bostock et al., 2009). Tabela 2. Proizvodnja u akvakulturi na podruĉju Evrope Zemlja Proizvodnja 2000. (1000 t) Proizvodnja 2006. (1000 t) Proseĉni godišnji porast (%) Ukupno Slatke vode Mora Ukupno Slatke vode Mora Ukupno Slatke vode Mora Norveška 490 – 490 705 – 705 7,3 – 7,3 Velika Britanija 140 10 130 146 11 135 0,7 1,6 0,6 Ruska Federacija 74 74 – 105 105 – 7,1 7,1 – Grĉka 71 3 68 85 4 81 3,3 5,5 3,2 Španija 49 34 15 59 26 33 3,5 –4,0 20,0 Francuska 60 54 6 51 42 9 –2,5 –3,7 8,3 Italija 67 49 18 49 33 16 –4,4 –5,4 –1,8 Danska 44 36 7 37 28 9 –2,6 –3,7 4,8 Poljska 36 36 – 36 36 – 0,0 0,0 – Nemaĉka 42 42 – 32 32 – –3,2 –3,2 – FAO, 2008 U zavisnosti od opredeljenosti proizvodnje 27 zemalja ĉlanica Evropske Unije (EU27) su grupisane u tri regiona: centralna i istoĉna Evropa (šaran – Cyprinus carpio, kalifornijska pastrmka – Oncorhynchus mykiss, afriĉki som – Clarias gariepinus, keĉiga – Acipenser ruthenus), severna Evropa (losos – Salmo salar, kalifornijska – O. mykiss i morska pastrmka – Salmo trutta trutta, jegulja – Anguilla anguilla, dagnje – Perna perna, ostrige – Ostrea edulis i Mediteran (brancina – Dicentrarchus labrax, ostrige – O. edulis, iverak – Scophthalmus maximus, dagnje – Mytilus galloprovincialis, školjke – Chamelea Pregled literature 8 gallina). Zemlje koje nisu ĉlanice EU27 a imaju znaĉajno razvijen sektor akvakulture i ribarstva ĉine ĉetvrtu grupu. Region centralne i istoĉne Evrope (Poljska, Ĉeška, MaĊarska, Austrija, Rumunija, Bugarska, Litvanija, Slovenija, Slovaĉka, Letonija i Estonija) je u 2006. godini ostvario ukupnu proizvodnju u akvakulturi od 90 956 tona vrednosti 180 miliona eura. U ovom regionu Evrope najviše se gaje šaran – C. carpio, kalifornijska pastrmka – O. mykiss, afriĉki som – C. gariepinus i keĉiga – A. ruthenus. Region severne Evrope (Engleska, Nemaĉka, Danska, Irska, Finska, Holandija, Švedska, Belgija i Luksemburg) su u 2006. akvakulturom ostvarile 363 122 tone proizvoda, vrednosti od 1 122 miliona eura. Najzastupljeniji su losos – S. salar, kalifornijska – O. mykiss i morska pastrmka – S. trutta trutta, jegulja – A. anguilla, dagnje – P. perna i ostriga – O. edulis. Region Mediterana (Francuska, Italija, Grĉka, Španija, Portugalija, Kipar i Malta) je ukupno ostvario 829 231 tonu proizvoda akvakulture, što je vrednost od 1 719 miliona eura uzgajanjem brancina – D. labrax, ostriga – O. edulis, iverka – S. maximus, dagnji – M. galloprovincialis i školjki – C. gallina. Ĉetvrta grupa (Norveška, Turska, Farska ostrva, Hrvatska, Island, i dr.) je u 2008. ostvarila proizvodnju od 1 036 282 tona, od kojih je samo Norveška proizvela 870 450 tona i Tuska 114 250 tona. Na prostorima ovih zemalja dominantno se gaji losos – S. salar i pastrmka – O. mykiss. Akvakultura na Mediteranu i delovima istoĉne i centralne Evrope se moţe podeliti na dve grupe koje se meĊusobno razlikuju i po vrstama koje se gaje, ali i po sistemima gajenja. Hladnovodno, salmonidno ribarstvo je zastupljeno u Francuskoj, Italiji, Španiji i Turskoj dok se toplovodne ribe gaje u Hrvatskoj, MaĊarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Srbiji, Izraelu i Egiptu (Christofilogiannis, 2000). Posmatrajući ostvarenu dobit na podruĉju Evrope, losos sa 477,1 miliona eura i kalifornijska pastrmka sa 484 miliona eura imaju primat u odnosu na druge gajene vrste. Šaranske vrste se nalaze na osmom mestu jer je dobit ostvarena proizvodnjom u Evropi 2005. bila 152,6 miliona eura (Anonymous, 2008). Proizvodnja šaranskih vrsta u okvirima Pregled literature 9 EU 2007. dostigla je nivo od 70 341 t, pa je po zastupljenosti na trećem mestu, odmah posle lososa i pastrmki (FEAP, 2009). Prema FAO (2010a) podacima u 2007. godini, koliĉina ribe koja se konzumira, po glavi stanovnika veoma je varijabilna, i zavisi od potrošaĉkih prioriteta, ekonomske situacije, kanala distribucije i niza drugih faktora. Stanovnici Norveške, Španije, Portugalije i Islanda godišnje konzumiraju više od 40 kg, Švedske, Finske, Danske, Italije, Francuske 20–40 kg, Ĉeške, Nemaĉke, Ukrajine, Rusije i još nekolicine zemalja konzumiraju godišnje 10–20 kg ribe, dok stanovnici Srbije, Rumunije, Bugarske i Turske godišnje konzumiraju manje od 10 kg. 2.3. Akvakultura u istoĉno–evropskim zemljama U regionu istoĉne Evrope se gaji veliki broj razliĉitih vrsta riba (oko 40), mada je proizvodnja fokusirana uglavnom na farmsko gajenje šarana, kalifornijske pastrmke i babuške. Proizvodnja ove tri vrste ĉini 80% ukupne produkcije u akvakulturi, sa šaranom kao dominantnom vrstom. Veliki broj zemalja, Azerbejdţan, Belorusija, Bugarska, Gruzija, MaĊarska, Letonija, Litvanija, Rusija i Srbija su orijentisane na proizvodnju šarana koja ĉini 75% njihove proizvodnje, a Ukrajina i Ĉeška predstavljaju najveće proizvoĊaĉe u regionu šarana. Po proizvodnji pastrmke poznate su pre svega Poljska, a zatim Estonija, Slovaĉka, Jermenija i Slovenija. Uprkos dugoj istoriji, intenzivni razvoj akvakulture u Ukrajini je poĉeo sredinom prošlog veka. Iako je donekle bogata vodenim površinama za gajenje riba (oko 1,5 miliona ha), svega 180 000 ha iskorišćeno je za ribnjaĉke objekte. Šaran kao dominantna vrsta, gaji se u polikulturi sa drugim herbivornim ribama (beli i sivi tolstolobik), sa somom, linjakom, štukom i karašom, kroz poluintenzivni sistem gajenja u klasiĉnim zemljanim objektima (95,5%). U 2001. godini je proizvedeno 31 000 t ribe (FAO, 2010b). Slatkovodna akvakultura je vaţan i integrisan deo poljoprivrede Republike Ĉeške. Iako im je na raspolaganju 52 000 ha dostupnih vodenih površina, proizvodnja je organizovana na 41 000 ha kroz ekstenzivni i poluintenzivni sistem gajenja. Proseĉna Pregled literature 10 proizvodnja je 450 kg/ha, sa individualnim farmskim rasponom od 200 do 800 kg/ha. Trenutna proizvodnja je izmeĊu 19 000 i 20 000 t, sa šaranom kao dominantno gajenom vrstom (88%). Druge prateće vrste riba su preostale šaranske vrste, grgeĉ, som, štuka i pastrmka. Poznati su i po gajenju ornamentalnih riba, koi šarana i raznih tropskih akvarijumskih vrsta riba (FAO, 2010c). Akvakultura u Poljskoj je deo unutrašnjeg sektora za ribarstvo i sastoji se iskljuĉivo od gajenja slatkovodnih vrsta riba, prvenstveno šarana (300 farmi) i pastrmki (160 farmi). Šaran je dominantno gajena vrsta, na 51 700 ha vodene površine u okviru 300 razliĉitih farmi, ukupne proizvodnje 20 000 t, što predstavlja 60% proizvodnje Poljske akvakulture (15% ukupne proizvodnje šarana u Evropi). Pored šarana u polikulturi se gaje šaranske vrste, som i linjak. MeĊutim, i gajenje kalifornijske pastrmke je u ekspanziji. Proizvodnja je delom organizovana na Baltiĉkom moru, a delom na rekama. Gaje još i atlantskog lososa, morsku pastrmku i mladicu, pa je ukupna proizvodnja hladnovodnih vrsta oko 13 000 t (FAO, 2010d). MaĊari poseduju ukupno 28 000 ha vodenih površina na kojima dominantno gaje šarana (C. carpio), koji sa oko 74% uĉestvuje u ukupnoj MaĊarskoj proizvodnji. Herbivorne šaranske vrste su u nešto manjoj meri zastupljene, tako da njihova proizvodnja ĉini do 20% ukupne proizvodnje. Gajenje karnivornih vrsta je sasvim malo prisutno u MaĊarskoj (do 1%), dok su upotrebom geotermalnih vodenih resursa intenzivirali proizvodnju afriĉkog soma, pa je njegov znaĉaj u maĊarskoj akvakulturi dostigao 7% ukupne proizvodnje (FAO, 2010e). Bugarska je podeljena u 27 oblasti, od kojih tri imaju izlaz na Crno more, sedam je smešteno duţ Dunava, a ostatak je rasporeĊen unutar zemlje. Zbog specifiĉnog hidrografskog poloţaja (dosta neravnih terena), 2004. je registrovano 217 farmi koji se bave akvakulturom, na ukupnoj vodenoj površini od 3 071 ha. Od pomenutog broja farmi, 61% se bavi samo gajenjem konzumne ribe, 39% proizvodnjom mlaĊi i gajenjem konzuma, dok je samo 3% farmi specijalizovano za proizvodnju nasadnog materijala. Ribnjaĉke farme se najvećim delom bave gajenjem toplovodnih vrsta riba, oko 69%. Sledeće po zastupljenosti su hladnovodne vrste sa 24%. U toplovodnim ribnjacima koji ĉine 48,5% od Pregled literature 11 ukupnih proizvodnih površina, glavna gajena vrsta je šaran sa 57%. U polikulturi sa šaranom gaje se još i beli tolstolobik, beli amur i sivi tolstolobik. U hladnovodnoj proizvodnji, dominantno gajena vrsta sa 98% je kalifornijska pastrmka. Njena proizvodnja u 2004. godini bila je 1 555 t. Prema FAO (2010f) podacima, pored šarana i pastrmke u Bugarskoj se još gaje i kanalski som (Ictalurus punctatus) i mediteranska školjka (M. galloprovincialis). 2.4. Akvakultura u Srbiji U Srbiji se pod akvakulturom podrazumeva prvenstveno gajenje riba u ribnjacima. Drugi oblici akvakulture su slabo zastupljeni, u vidu gajenja tropskih vrsta riba u akvarijumima (uglavnom u domenu hobija), gajenja toplovodnih vrsta riba u ograĊenim ili pregraĊenim delovima prirodnih vodenih ekosistema i gajenja u kaveznim sistemima (Marković i Mitrović–Tutundţić, 2003). Srbija raspolaţe velikim potencijalom za razvoj slatkovodnog ribarstva, ali je nedovoljno iskorišćen. Znaĉajni resursi termalnih podzemnih voda, kao i toplih voda iz termoelektrana mogu se koristiti za gajenje toplovodnih vrsta riba. Neplodna i zemljišta slabe plodnosti koja se ne koriste ili se samo povremeno koriste kao pašnjaci, zarasle i neiskorišćene obradive površine u neposrednoj blizini reĉnih tokova i kanalskih mreţa, ako bi se priveli nameni ribarstva, broj postojećih ribnjaka bi bio višestruko uvećan. Površine pod šaranskim ribnjacima bi mogle da se uvećaju preko 10 puta, pod pastrmskim ribnjacima 3 do 5 puta, a zapremine kaveza preko 10 puta. Površine koje se danas koriste, predstavljaju samo mali deo potencijala Srbije (Marković i sar., 2009). U Srbiji, pod ribnjacima je izmeĊu 13 500 i 14 000 ha, od ĉega je 99,9% površina pod toplovodnim, šaranskim i oko 0,1% pod hladnovodnim, pastrmskim ribnjacima (Marković i sar., 2009). Toplovodni šaranski ribnjaci se uglavnom prostiru u ravniĉarskom delu Srbije, severno od Save i Dunava, na podruĉiju Vojvodine (oko 97%). Od ukupno pomenutih površina, smatra se da je oko 20% zapušteno, zaraslo u trsku i vrbu. S obzirom da se u tehnologiji gajenja uglavnom primenjuje poluintenzivni sistem, objekti za gajenje su Pregled literature 12 zemljanog tipa. Površine objekata su razliĉite, od nekoliko desetina kvadratnih metara, pa do preko 2 000 ha (Marković i sar., 2009). Nasuprot toplovodnim ribnjacima, hladnovodni–pastrmski ribnjaci su izgraĊeni juţno od Save i Dunava, u brdsko–planinskim krajevima Srbije. Imajući u vidu tehnologiju gajenja koja se primenjuje na pastrmskim ribnjacima (intenzivni sistem), objekti za gajenje su uglavnom betonskog tipa, pravougaonog oblika. Znatno su manjih površina nego šaranski objekti, najĉešće površine do 100–150 m2. Generalno gledano, kavezni sistemi su malo zastupljeni u Srbiji jer su novijeg datuma. Postoji dvadesetak ribnjaka, od kojih su 50% manjih kapaciteta (ispod 10 tona). U kavezima se gaje šaran, kalifornijska pastrmka i som. Odlikuju se velikom gustinom nasada u intenzivnom sistemu gajenja. Broj ribnjaka u Srbiji nije sasvim poznat, ali se procenjuje da ih ima više od 200. Poslednjih godina podignut je veliki broj ribnjaka malih površina, bez bilo kakve propratne dokumentacije i ne nalaze se u bilo kojoj evidenciji. Pastrmski ribnjaci sa proizvodnim površinama od oko 13,5 ha, zauzimaju zanemarljiv deo (0,1% ukupnih ribnjaĉarskih površina), ali u poreĊenju sa šaranskim ribnjacima, znatno ih je više, oko 65% od ukupnog broja ribnjaka (Marković i sar., 2009). Od slatkovodnih vrsta riba, u Srbiji se gaje: šaran (C. carpio), beli tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix), sivi tolstolobik (Hypophthalmichthys nobilis), beli amur (Ctenopharyngodon idella), som (Silurus glanis), smuĊ (Stizostedion lucioperca), štuka (Esox lucius), keĉiga (A. ruthenus), kalifornijska pastrmka (O. mykiss), a u manjoj meri linjak (Tinca tinca), potoĉna pastrmka (Salmo trutta morpha fario), moruna (Hucho hucho) i dunavska (ruska) jesetra (Acipenser gueldenstaedti). Ukupna proizvodnja ribe na godišnjem nivou, u Srbiji se poslednjih godina kreće izmeĊu 9 000 i 15 000 t. Procenjena vrednost je izmeĊu 16 i 36 miliona eura (Marković i sar., 2009). Velika varijacija u proizvodnji je posledica ĉinjenice da proizvoĊaĉi ne iznose realne vrednosti o proizvodnji, kao i da se deo prometa obavlja u nelegalnim tokovima. Proizvodnja u pastrmskim ribnjacima se kreće izmeĊu 1 500 i 2 000 t (od ĉega je oko 75% konzumne pastrmke), dok je u šaranskim ribnjacima proizvodnja od 7 500 do 13 000 t (od Pregled literature 13 ĉega je oko 70% konzumne ribe). Gajenjem riba u kaveznom sistemu, proseĉna godišnja proizvodnja je oko 400 tona, od kojih je 84% gajenjem šarana, 15% pastrmke i oko 1% soma. Šaran je dominantno gajena slatkovodna vrsta u Srbiji, gaji se već više od 100 godina i danas ĉini oko 80–85% proizvedene ribe u Srbiji. Do pre 50 godina, ova vrsta se gajila na ekstenzivan naĉin, dok je danas dominantan oblik proizvodnje gajenje u zemljanim bazenima u poluintenzivnom sistemu. Najveći broj ribnjaka primenjuje ″klasiĉan″ poluintenzivan sistem baziran na korišćenju prirodne hrane (zooplanktona i faune dna) koja je prisutna u ribnjaku, u kombinaciji sa dodatnom hranom, koja podrazumeva ţitarice (kukuruz, pšenicu i jeĉam) ili kompletne smeše. Poslednjih godina u ishrani šarana je ĉešća upotreba kompletnih smeša nego ţitarica, pa se smatra da preko 65% ribnjaka primenjuje koncentrovane smeše. Prinosi po hektaru se uglavnom kreću od 700 do 1 500 kg/ha, pa i više (Marković i sar., 2009). U poslednjih nekoliko godina u cilju intenziviranja, sve ĉešći oblik poluintenzivne proizvodnje je zamena ţitarica kao dodatnog hraniva u manjoj ili većoj meri kompletnim gotovim smešama, peletiranim i ekstrudiranim. Ovaj vid prihranjivanja je zastupljen kod svih kategorija (od meseĉnjaka do konzumnih kategorija) šarana, a kao rezultat ima znatno veću proizvodnju po jedinici površine, od 1 500 kg/ha pa do i preko 3 000 kg/ha (Marković i sar., 2009). Ekstenzivni sistem gajenja je sporadiĉno zastupljen u šaranskim ribnjacima, 1–2% od ukupno proizvedene ribe. Uglavnom je zastupljen u objektima koji su u vlasništvu firmi bez obrtnog kapitala i ţelje za dodatnim ulaganjem. Šaran se uglavnom gaji u polikulturi sa drugim slatkovodnim ribama iz azijskog kompleksa (beli amur, beli i sivi tolstolobik) i slatkovodnim ribama grabljivicama (smuĊ, štuka, som). Ovakav naĉin gajenja ima prednosti u odnosu na monokulturu jer ribe u velikoj meri koriste prostor i hranu koja je dostupna u jezeru, a dolazi i do intenziviranja pozitivnih interakcije izmeĊu kompatibilnih vrsta sa razliĉitom ishranom i ekologijom (Lin and Peter, 1991). Pregled literature 14 Potrošnja ribe u Srbiji je nekontinuirana tokom godine jer su prisutni pikovi koji su vezani za verske praznike. Najveća koliĉina ribe se pojede u novembru i decembru, tokom boţićnog posta. U seoskoj sredini potrošnja ribe zavisi od socioekonomske strukture domaćinstva i u velikoj meri se vezuje za verske praznike, dok su u gradovima sve manje izraţene oscilacije. Prema FAO (2010a), Srbija se svrstava u ĉetvrtu grupu, odnosno zemlje gde je potrošnja ribe manja od 10 kg po stanovniku na godišnjem nivou. Prema Markoviću i sar. (2009), u Srbiji se iz godine u godinu konzumira sve veća koliĉina ribe i proizvoda od ribe. Potrošnja ribe u poslednjih nekoliko godina (2001–2007.) porasla je sa 3 kg na oko 7 kg ribe po glavi stanovnika. Poslovima vezanim za akvakulturu u Srbiji bavi se oko 1 100 ljudi (sa punim radnim vremenom). Posmatrajući obrazovni profil, oko 50 zaposlenih (oko 4,5–5% od ukupnog broja) je sa visokim stepenom struĉne spreme (sa završenim poljoprivrednim, biološkim ili veterinarskim fakultetom i manji deo sa ekonomskim i pravnim). Oko 130 (12–13%) zaposlenih je sa završenom srednjom školom, raznovrsnih profila. Najveći deo zaposlenih u akvakulturi (83%) je sa završenom osnovnom školom, nekoliko razreda osnovne škole ili bez škole, koji obavljaju razne fiziĉke poslove na ribnjacima. Prema zastupljenosti prema polovima, oko 90% zaposlenih je muškog pola. Ţene su retko zaposlene direktno u proizvodnji (osim ako su tehnolozi ili rukovodioci), uglavnom su zaposlene u pratećim sluţbama kao administrativni radnici, kuvarice ili spremaĉice (Marković i sar., 2009). Perspektive razvoja akvakulture na podruĉiju Srbije su prvenstveno u povećanju proizvodnje po jedinici površine (zapremine), povećanju površina pod ribnjacima i u povećanju broja gajenih vrsta. Povećanje proizvodnje na šaranskim ribnjacima se moţe realizovati intenziviranjem poluintenzivne proizvodnje (korišćenjem kvalitetnijih dodatnih hrana), savremenim programima selekcije (u cilju dobijanja mlaĊi boljih proizvodnih karakteristika, sa manjim mortalitetom u proizvodnim ciklusima i boljim kvalitetom mesa, rekonstrukcijom postojećih ribnjaka, unapreĊenjem tehnologije proizvodnje (postavljanjem aeratora i Pregled literature 15 hranilica) kao i boljom preventivom i zdravstvenom zaštitom gajenih riba (Marković i sar., 2009). Broj vrsta riba koje se danas gaji je mali, ali postoje mogućnosti, kao i interesovanje kod potencijalnih investitora da se on poveća. Postoji mogućnost gajenja: afriĉkog soma (C. gariepinus), tilapije (Tilapia sp.), jegulje (A. anguilla), mladice (H. hucho), kao i ukrasnih vrsta (akvarijumskih, baštenskih) riba koje svakako ne treba zanemariti. 2.5. Pregled stanja u akvakulturi sa aspekta ishrane Akvakultura, gajenje vodenih biljaka i ţivotinja, pokriva širok spektar vrsta vodenih organizama i metoda njihovog gajenja širom sveta. Sistemi i tehnologije koje se koriste u akvakulturi, veoma brzo su napredovali u poslednjih 50 godina, uz korišćenje krajnje jednostavne opreme do visoko tehniĉko–tehnoloških sistema. Sistemi gajenja variraju od jednostavnih, ekstenzivnih do intenzivnih, zatvorenih sistema uz korišćenje najsavremenije opreme. Funge–Smith and Phillips (2001) preciziraju da se shodno, naĉinu obezbeĊivanja hrane za gajene ribe, gustine nasada i primeni agrotehniĉkih i ihtioloških mera, u akvakulturi razlikuju tri sistema gajenja. TakoĊe, i Barnes (2010) na osnovu intervencija u toku gajenja, akvakulturu deli na: ekstenzivnu, poluintenzivnu i intenzivnu. 2.5.1. Ekstenzivni sistem Predstavlja vrlo jednostavan sistem gajenja sa niskim nivoom intervencija. Znaĉajno je zastupljen u Africi, gde se u farmskim sistemima drţanja gaji tilapija. U Evropi, ovaj sistem, uglavnom predstavlja tradicionalno gajenje šarana u monokulturi (Kestemont, 1995), bez dodatne hrane ili fertilizacije. Sporadiĉno se kombinuje sa drugim šaranskim i karnivornim vrstama riba. U Srbiji je slabo zastupljen i to uglavnom u toplovodnim–šaranskim ribnjacima bez obrtnog kapitala ili zapuštenim ribnjacima, gde nema ekonomske opravdanosti da se intenzivira proizvodnja (Marković i sar., 2009). Pregled literature 16 U toku proizvodnog ciklusa ribe se ne prihranjuju ili se u vrlo maloj meri prihranjuju dodatnim ugljenohidratnim hranivima (ţitaricama). Karakteriše se po maloj gustini nasada, niskim troškovima proizvodnje, ali i po malim prinosima, od 300 do 600 kg/ha. I ako se odlikuje znatno niţim prirastom u poreĊenju sa drugim sistemima, ekstenzivni sistem gajenja ima i svoje prednosti: Moţe se obavljati u postojećim objektima, Mogućnost korišćenja bez potrebe za izgradnjom specijalno dizajniranih bazena, Troškovi proizvodnje su znatno smanjeni, usled niskih reţijskih troškova i troškova proizvodnje (bez dodatnog hranjenja i aeracije vode), Niska cena radne snage Proizvodnja ostvarena iz ovog sistema je veoma mala, i predstavlja 1–2% od ukupno proizvedene ribe u Srbiji (Marković i sar., 2009). 2.5.2. Poluintenzivni sistem Poluintenzivni sistem gajenja predstavlja dominantni oblik proizvodnje šarana u svetu (Tacon, 1993). Tradicionalno je veoma zastupljen u centralnim i istoĉno–evropskim zemljama (Nemaĉka, Poljska, Ĉeška, MaĊarska, Austrija, Bugarska, Ukrajina, Hrvatska, Srbija) ali i u mnogim drugim zemljama Azije (Kina, Japan, Indija, Vijetnam), gde je vrlo popularan zbog brzog rasta i visoke trţišne vrednosti šarana kao dominantne vrste u proizvodnji (Rahman et al., 2008). U ukupnoj svetskoj proizvodnji, prema podacima Tacon and De Silva (1997), uĉestvuje sa blizu 70%, dok je gajenje nekih drugih vrsta vodenih ţivotinja (poput škampa) u poluintenzivnom sistemu zastupljeno i do 85% (Cao et al., 2011). Ribnjaci na kojima se primenjuje poluintenzivni sistem proizvodnje se najĉešće grade na zemljištu lošeg kvaliteta koje se ne moţe iskoristiti u druge svrhe, odnosno za gajenje poljoprivrednih kultura (Horvath et al., 2002). Prema Markoviću i sar. (2009) u Srbiji se preko 80% proizvedene ribe dobija iz ovog sistema, sa šaranom kao glavnom vrstom, koja ĉini 80% proizvedene ribe u Pregled literature 17 polikulturi. Zasniva se na iskorišćavanju prirodne hrane ribnjaka kao izvora vrlo kvalitetne proteinske komponente u ishrani gajenog šarana, ĉiji se razvoj pospešuje primenom agrotehniĉkih mera kao što su: isušivanje ribnjaĉkih objekata tokom zimskog perioda, obrada podloge i Ċubrenje. U cilju zadovoljenja energetskih potreba, u tradicionalnom poluintenzivnom sistemu, ribama se dodaju zrnasta ugljeno–hidratna hraniva (kukuruz, pšenica, tritikale i jeĉam). Na ovakav naĉin, u poluintenzivnom sistemu gajenja prinosi se kreću od 700 kg/ha pa do preko 1 500 kg/ha. U poslednjih nekoliko godina, sve ĉešći oblik poluintenzivne proizvodnje je zamena ţitarica kao dodatnog hraniva u manjoj ili većoj meri kompletnim gotovim smešama, peletiranim i ekstrudiranim, u cilju intenziviranja proizvodnje. Ovaj vid prihranjivanja je zastupljen kod svih kategorija šarana (od meseĉnjaka do konzumnih kategorija), a kao rezultat ima znatno veću proizvodnju po jedinici površine, od 1 500 kg/ha, pa i do preko 3000 kg/ha. 2.5.3. Intenzivni sistem Karakteristiĉan je po ubrzanom uzgoju riba, velike gustine nasada na relativno maloj proizvodnoj površini uz stalnu zdravstvenu kontrolu i visok nivo intervencija, pri ĉemu je ishrana bazirana iskljuĉivo na dodatnoj nutritivno kompletno formulisanoj hrani. Najviše je zastupljen u Evropi, gde se na ovakav naĉin uglavnom gaje salmonidne vrste riba. U Japanu i Izraelu se intenzivno gajenje šarana najviše razvilo, mada doţivljava procvat i u Kini gde se sve više ribnjaka opredeljuje za ovaj proizvodni sistem (Yu et al., 2008). U ukupnoj svetskoj proizvodnji akvakulture uĉestvuje sa oko 13,2%. Intenzivni sistem gajenja riba u Srbiji je prisutan u pastrmskoj proizvodnji i pri gajenju toplovodnih i hladnovodnih vrsta riba u kaveznim sistemima. Ipak, intenzivni sistem proizvodnje šarana je sporadiĉno zastupljen, uglavnom pri gajenju šaranske mlaĊi u zemljanim objektima (Marković i sar., 2009). Pored navedenih sistema, gajenje riba u jednom proizvodnom objektu se moţe obavljati u monokulturi ili u polikulturi. Pod terminom monokultura se podrazumeva gajenje samo jedne vrste, dok se pod polikulturom podrazumeva gajenje više razliĉitih vrsta riba u istom ribnjaku. Pregled literature 18 2.5.4. Gajenje u monokulturi Predstavlja princip gajenja samo jedne vrste riba u objektu. Najĉešće je prisutno u poluintenzivnom sistemu (kada se kao dodatna hrana koristi formulisana kompletna smeša) i u intenzivnom sistemu gajenja u ribnjacima i kavezima. Najzastupljenije vrste riba koje se gaje u monokulturi su: losos (S. salar), kalifornijska pastrmka (O. mykiss), tilapija (Tilapia sp.), afriĉki som (C. gariepinus) i druge vrste. 2.5.5. Gajenje u polikulturi Vekovima je bilo u primeni, a zapoĉeto je u Kini, u doba Tang Dinastije, 618–907 p.n.e. (Lin and Peter, 1991). Predstavlja takav ekološki sistem u kome se razliĉiti trofiĉki nivoi vodenog ekosistema mogu koristiti za gajenje ekološki kompatibilnih vrsta koje neće biti konkurenti za hranu i prostor (Pillay, 2004). Sreće se pri ekstenzivnom i poluintenzivnom sistemu gajenja riba u ribnjacima. Ima za cilj da poveţe vrste riba sa komplementarnom ishranom, u cilju povećanja produkcije biomase, i ukoliko je moguće da se ostvari korist iz sinergijskog efekta razliĉitih vrsta riba. Prednost polikulture je u tome što se u potpunosti iskorišćavaju prostor i hrana, a podstiĉu se pozitivne interakcije izmeĊu kompatibilnih vrsta riba sa razliĉitim ekološkim nišama posebno u ishrani (slika 1). Neki uzgajivaĉi se suoĉavaju sa neobjašnjivo sporim rastom ribe i kritikuju sloţenost sistema polikulture (Rahman et al., 2007). Vrste riba koje se najĉešće kombinuju u polikulturi su: šaran (C. carpio), beli tolstolobik (H. molitrix), sivi tolstolobik (H. nobilis), beli amur (C. idella), som (S. glanis), smuĊ (S. lucioperca), štuka (E. lucius), linjak (T. tinca), afriĉki som (C. gariepinus) i tilapija (Tilapia sp.). Tacon and De Silva (1997) navode da se u Kini, u jednom ribnjaĉkom objektu gaje ĉetiri najviše zastupljene šaranske vrste: beli tolstolobik (kao fitoplanktofag), beli amur Slika 1. Gajenje riba u polikulturi http://sustainableoceanproject.com/ Pregled literature 19 (hrani se makrofitama), šaran (kao omnivor) i sivi tolstolobik (hrani se zooplanktonom). U Africi se vrlo ĉesto u jednom ribnjaĉkom ekosistemu kombinuju tilapija (Oreochromis niloticus, Heterotis niloticus) sa somovima (Heterobranchus isopterus, Clarias sp.) i još nekim predatorom poput ciklida (Hemichromis fasciatus). 2.5.6. Integralni sistem gajenja Zasniva se na kombinovanom gajenju riba sa nekom stoĉarskom ili ratarskom proizvodnjom. Vezuje se za tradicionalni sistem gajenja šarana i tilapije u monokulturi sa proizvodnjom pirinĉa i ţitarica, ili gajenjem svinja i plovki u nekim regionima Evrope i Jugoistoĉne Azije. Naroĉito je zastupljen u siromašnim regionima sveta jer omogućava dobijanje proteina animalnog porekla na krajnje jeftin naĉin. U razvijenim zemljama su prisutni razliĉiti oblici integralnog gajenja. Mahom se kombinuje proizvodnja ciprinida sa nekim oblikom stoĉarske proizvodnje (gajenje svinja, ovaca, kokoški, patki i guski). Gajene ţivotinje su smeštene u neposrednoj blizini ili uz sam ribnjaĉki objekat, tako da otpad ili nepojedena hrana dospevaju u vodu i na taj naĉin se vrši direktna fertilizacija. Na ribnjacima u Srbiji se u manjoj meri primenjuje integralno gajenje riba. U Vojvodini se uglavnom, na manjim ribnjacima moţe videti gajenje šarana sa patkama ili ovcama, ali ne u smislu neke velike i organizovane stoĉarske proizvodnje. Sve je zasnovano na sporadiĉnoj proizvodnji i hobiju. 2.6. Pregled hraniva koja se koriste u akvakulturi Zdravlje, rast i reprodukcija gajenih vrsta riba, nezavisno od sistema gajenja, primarno zavise od adekvatne ishrane, njenog kvaliteta, kvantiteta, kao i od fiziĉkih, hemijskih i bioloških osobina vode. Još iz perioda kada je ekstenzivni sistem gajenja dominirao i kada nije postojalo dovoljno saznanja o potrebama, pojedina hraniva su sluţila i kao jedina hrana jer se smatralo da mogu da zadovolje celokupne potrebe gajenih ţivotinja. Tek od 30–tih godina ovog veka, sakupljena su mnoga znanja o vitaminima, aminokiselinama, esencijalnim i Pregled literature 20 masnim kiselinama, neorganskim elementima, kao i metabolizmu energije i proteina. Danas, u savremenim konceptima gajenja, ishrana je takoreći nezamisliva upotrebom pojedinaĉnih hraniva, dominantna je upotreba gotovih smeša. U cilju globalnog povećanja proizvodnje u akvakulturi, javljaju se potrebe za unošenje raznolikih komponenti u smeše (Tacon, 2005; Kraugerud, 2008) i njihove maksimalne iskoristivosti. Sa nutritivnog aspekta, komponente animalnog porekla (pre svega riblje brašno) imaju najbolji nutritivni potencijal, ali su i najskuplje, dok komponente biljnog porekla (poput sojine saĉme) imaju umerene cene i stalno su dostupne na trţištu (Storebakken et al., 2000). Da bi se ostvarila maksimalna rentabilnost u proizvodnji, zbog visoke cene koštanja pojedinih komponenti (Aas et al., 2009) kao i postizanja boljih proizvodnih karakteristika, bitno je dobro poznavanje potreba razliĉitih vrsta, odnosno naĉina njihovog zadovoljenja. U tom smislu ishrana i priprema hrane za ribe imaju naroĉito vaţno mesto. Prema podacima iz 2006. godine, ukupna proizvodnja akvahrane u svetu je izmeĊu 20,2 i 22,7 miliona tona, gde prednjaĉi Kina (sa 11–12 miliona tona), Tajland (1,1–1,3 miliona tona), Ĉile (1,1–1,2), Norveška (940 000–960 000 tona), Indonezija, USA, Vijetnam, Japan, Filipini i Tajvan (Tacon and Metian, 2008). MeĊutim, u 2009. ukupna proizvodnja hrane za ribe iako je višestruko uvećana, predstavlja samo 4% (oko 708 miliona tona) od ukupne proizvodnje hrane za ţivotinje (Tacon et al., 2012). Odnos proizvedene i utrošene hrane u akvakulturi je razliĉit za razliĉite vrste: za šaranske vrste riba kreće se izmeĊu 31,1–41,6%, morske rakove 12,5–16,6%, losose 8,5–8,8%, tilapije 8,2–10,7%, somove 6,4–6,6%, a pastrmke 2,6–2,7% (Tacon and Metian, 2008). Udeo akvakulture u ukupnoj svetskoj proizvodnji hrane za ribu ima trend povećanja, sa 29% u 1996. godini na 38% u 2010. godini. Francis et al. (2001) navode da prema podacima FAO iz 1999. god od ukupno proizvedene hrane u svetu za vodene organizme, 40% je hrana za karnivorne vrste riba, 35% je proizvedeno za nekarnivorne vrste riba i oko 25% za morske raĉiće. Sa ekonomskog i aspekta oĉuvanja ţivotne sredine vaţno je obezbediti hranu za ribe koja će imati nizak koeficijent konverzije, visok tempo rasta, dobro zdravstveno stanje Pregled literature 21 gajenih riba, visok kvalitet konzumnog finalnog proizvoda odnosno ribljeg mesa i što manje opterećenje vodene sredine organskim materijama, a posebno, neorganskim– fosforom i azotom (Hasan, 2001; Jahan et al., 2003). Sa druge strane i proizvoĊaĉi riba u tehnološkom postupku nastoje da maksimalno smanje gubitke hrane i poboljšaju profitabilnost proizvodnje (Bailey and Alanärä, 2006). Hranom se smatraju sve supstance biljnog, ţivotinjskog i mineralnog porekla, kao i sintetiĉke supstance, proizvedene prirodnim ili industrijskim putem, koje unete peroralnim putem mogu da obezbede jednu ili više od navedenih funkcija (ĐorĊević i Dinić, 2007): da obezbede energiju; da obezbede materijal za izgradnju tkiva; da obezbede odvijanje biohemijskih procesa i fizioloških funkcija; da ne utiĉu negativno na iskorišćavanje hrane; da nisu štetne za zdravlje ţivotinja, kao i ljudi koji konzumiraju ţivotinjske proizvode i prehrambene proizvode ţivotinjskog porekla. Prema NRC–u (National Research Council) hraniva se dele na: kabasta, energetska i proteinska hraniva, vitaminske i mineralne dodatke i aditive (dodatke) koji nisu nutritivnog karaktera. Sa druge strane prema poreklu, hraniva se mogu podeliti na: biljna, ţivotinjska i mineralna. MeĊutim, bez obzira na kriterijum koji se koristi za podelu (klasifikaciju), uvek postoje odreĊena hraniva koja po svojim osobinama ne odgovaraju bilo kojoj od ovih kategorija ili ĉak koja odgovaraju kriterijumima više od jedne grupe. 2.6.1. Energetska hraniva U ugljenohidratna hraniva spadaju hraniva kojima se hrane ţivotinje ili se dodaju obrocima ţivotinja, radi povećanja koncentracije energije u njihovom obroku. U grupu hraniva sa visokim sadrţajem energije spadaju hraniva kao što su zrna ţitarica i njihovi sporedni proizvodi nakon mlevenja. Pored ovoga, ovde spada i nekoliko teĉnih hraniva, kao što je melasa i smeše u kojima dominira melasa, kao i razliĉite masti i ulja. Energija iz visoko energetskih hraniva se obezbeĊuje iz lako dostupnih ugljenih hidrata (šećera i skroba) ili masti i odlikuje se niskim do srednjim sadrţajem proteina. Pregled literature 22 Šaran dobro koristi ugljene hidrate, pa se smatra da je njegovo prisustvo od 30 do 40% u suvoj materiji smeše optimalna vrednost za potrebe šarana (Takeuchi et al., 2002). Ugljeni hidrati mogu da budu vrlo jeftin izvor svarljive energije, osim celuloze koja je nesvarljiva za šarana. MeĊutim, skrob inkorporiran u hrani, vrlo dobro se iskorišćava od strane šarana. Nivo od 30% ugljenih hidrata u obliku skroba, maltoze, dekstroze ili glukoze, sa povećanjem frekvencije ishrane, povećava iskorišćavanje hrane kod šarana (Kaushik et al., 1995). 2.6.1.1. Skrob Predstavlja osnovni izvor energije u ishrani svih gajenih ţivotinja. Ĉini najvaţniji rezervni materijal biljaka, koji se nagomilava u plodovima, semenu, korenu i krtolama u obliku skrobnih granula (Vukmirović, 2010). U znaĉajnom procentu se nalazi u velikom broju gajenih biljaka, kao što su ţita (50–80% SM), leguminoze (25–50% SM) i krtole (60– 95% SM) (Mercier et al., 1989). Obzirom da se je skrob široko prisutan u ishrani gajenih ţivotinja (kroz razliĉita hraniva) kao bogat izvor energije (Svihus et al., 2005), a da njegova iskoristivost u obliku kristalno skrobne strukture nije baš zadovoljavajuća, u tehnologiji pripreme hrane koriste se razliĉiti tehnološki postupci obrade. Pri peletiranju i ekspandiranju, promene skroba su nedovoljne da bi se postiglo znaĉajnije povećanje svarljivosti (zavisno od vrste ţivotinje), dok je pri oštrijim uslovima, koji se ostvaruju pri ekstrudiranju (pri višoj temperaturi, pritisku i vodenoj pari) i parnom flekiĉenju (dugotrajno kondicioniranje) ţelatinizacija kompletnija. Mogućnost nešto boljeg iskorišćavanja ţitarica (ukoliko su jedino dodatno hranivo) ali ne i velikog pomaka u prirastu i zadovoljenju potreba u ishrani, postiţe se obradom odnosno ekstrudiranjem ţitarica. Bekrić i sar. (1997) navode da se ekstruzija moţe primeniti na veliki broj poljoprivrednih proizvoda: ţitarice (kukuruz, jeĉam, ovas, sirak, pšenica, pirinaĉ i tritikale), uljane kulture (soja, suncokret, kanola, seme pamuka i kikiriki) i krupnozrne leguminoze (bob, grašak, grahorica i lupina). Pregled literature 23 Kao najvaţniji rezultat ekstrudiranja smatra se ţelatinizacija skroba, gde se kristalno skrobna struktura preobraţava u ţelatinoznu (Gonzalez et al., 2005). U procesu ekstruzije molekuli skroba (amilaza i amilopektin) “kidaju” se do molekula niţih molekulskih masa (Perez, 2008). Na ovaj naĉin se znaĉajno povećava podloţnost ţelatiniziranog skroba enzimskoj razgradnji u digestivnom sistemu zbog gubitka kristalne strukture, ĉime se olakšava hidratacija i delovanje digestivnih enzima. UtvrĊen koeficijent korelacije izmeĊu koliĉine ţelatinizovanog skroba i njegove podloţnosti amilolitiĉkoj razgradnji se povećava na oko 0,96. Zbog toga se ovaj postupak koristi pri obradi kukuruza, ali i mnogih drugih hraniva. Pored navedenog, ekstrudiranje je najskuplji postupak obrade hraniva u odnosu na druge mehaniĉke i termiĉke postupke. Zbog toga se koristi za obradu hrane koja je namenjena ribama, mlaĊim kategorijama gajenih ţivotinja i specijalne hrane za ljude. Ekstrudiranjem zrna soje, koje sadrţi dosta razliĉitih termolabilnih antinutritivnih supstanci, dovodi do razaranja pomenutih, a time i do povećanja iskoristivosti soje. 2.6.1.2. Sporedni proizvodi prehrambene industrije Grupi sporednih proizvoda prehrambene industrije pripadaju sporedni proizvodi industrije ulja (uljane saĉme i pogaĉe soje, suncokreta i uljane repice), mlinske industrije (pšeniĉne mekinje), industrije skroba (kukuruzni gluten), industrije piva (pivski trop i pivski kvasac) i proizvodi industrije šećera (sveţi, suvi ili silirani rezanci šećerne repe i melasa) (ĐorĊević i Grubić, 2006). 2.6.1.2.1. Masti i ulja Masti i ulja koja se koriste u akvakulturi potiĉu od ţivotinjskih (dobijene topljenjem masnog tkiva ţivotinja) i biljnih proizvoda (dobijeni razliĉitim tehnološkim postupcima obrade soje, suncokreta i drugih uljanih kultura). Masti animalnog porekla imaju više taĉke topljenja i ĉvrste su na sobnoj temperaturi, što je odraz njihovog visokog sadrţaja zasićenih masnih kiselina. Za razliku od njih, biljne masti (ulja) imaju niţe taĉke topljenja i teĉne su Pregled literature 24 na sobnoj temperaturi, što se objašnjava njihovim visokim sadrţajem nezasićenih masnih kiselina (FNB, 2005). Predstavljaju glavni izvor snabdevanja organizma energijom, a pomaţu i u apsorpciji vitamina rastvorljivih u mastima (A, D, E i K). Igraju bitnu ulogu u ukusnosti akvahrane i sluţe kao mazivo u poboljšavanju pasaţe granula. Masti se uglavnom sastoje (98%) od: tri–acil–glicerola (jedan molekul glicerola esterifikovan sa tri molekula masnih kiselina) i manje koliĉine fosfolipida i sterola. Prilikom spravljanja hrane za ribe, u praksi se najĉešće koristi riblje ulje. Prema FAO podacima iz 2006. godine ukupna svetska proizvodnja ribljeg ulja je izmeĊu 1,2 i 1,4 miliona t. Od ukupno proizvedene koliĉine ribljeg ulja, oko 81% se koristi u industriji hrane za ribe. Upotreba ribljeg ulja u proizvodnji akvahrane ima veliku tendenciju porasta. Prema Jackson (2010) riblje ulje se 1970. nije ni koristilo, 90–tih godina prošlog veka je bilo u upotrebi svega 16%, dok je danas u akvahrani zastupljeno sa 80%, u odnosu na druge izvore masti i ulja. Najviše se koristi u ishrani pastrmke i lososa (oko 76%), obzirom da se radi o vrstama koje u kompletnom obroku zahtevaju visok nivo masti (do 40%). Prema zastupljenosti u akvakulturi po regionima, riblje ulje se najviše troši u Evropi (38%), zatim u Latino Americi (29%) i Aziji (28%). Nasuprot salmonidama, optimalno uĉešće sardininog ulja u smešama za ishranu šarana je 6% (Manjappa et al., 2002). Razlog tome su visoka svarljivost lipida (poreklom iz ribljeg ulja) za sve vrste riba (i ţivotinja) i odliĉan izvor osnovnih omega–3 i omega–6 serije polinezasićenih masnih kiselina (PUFA). PreovlaĊujuće omega–3 masne kiseline u ribljem brašnu i ribljem ulje su linolenska kiselina, dokosaheksenska kiselina (DHA), i eikosapentenska kiselina (EPA). I DHA i EPA masne kiseline proizvode se od strane algi i zooplanktona, koji ulaze u lance ishrane riba. Samim tim, riblje brašno i ulja sadrţe više omega–3, od omega–6 masnih kiselina. Nasuprot tome, većina biljnih masti sadrţi veću koncentraciju omega–6 masnih kiselina, kao i masti dobijene od terestiĉnih ţivotinja. Ulja dobijena iz soje, kukuruza i pamuka su bogata linolnom kiselinom, iz grupe omega–6 masnih kiselina. Neka ulja poput onih iz uljane repice i lanenog semena iako sadrţe Pregled literature 25 linolensku kiselinu (iz omega 3 porodice), njegova konverzija u osnovni DHA i EPA većine ţivotinja moţe biti ograniĉena (AAP, 2010). 2.6.1.2.2. Melasa Dobija se kao sporedni proizvod u proizvodnji šećera i šećerne repe. Najvaţnija hranljiva materija u melasi je šećer (50–60%), zajedno sa izvesnom koliĉinom mineralnih elemenata (naroĉito Ca i K). Lepljiva priroda melase ima znaĉajnu funkciju kao vezivo pri peletiranju (Jovanović i sar., 2001). Melasa dobijena iz šećerne repe sadrţi 25–40% saharoze, 12–25% redukujućih šećera, sa ukupnim sadrţajem šećera 50 do 60%. Zbog toga se svrstava u vredna energetska hraniva. 2.6.3. Proteini i proteinska hraniva Proteini ili belanĉevine su organski biomakromolekuli sastavljeni od aminokiselina, koje su poreĊane u linearne lance, meĊusobno spojene peptidnim vezama izmeĊu ugljenikovog atoma i amino grupe dve aminokiseline. Mnogi proteini su enzimi koji katališu biohemijske reakcije i znaĉajni su za metabolizam. Drugi imaju strukturne ili mehaniĉke funkcije kao proteini u cito skeletu, koji formiraju „kiĉmu” koja ĉini oblik ćelije. Znaĉajni su u ćelijskom signalu, adheziji ćelija, imunološkom sistemu i ćelijskom ciklusu. Neophodni su u ishrani, jer organizam ne moţe da sintetiše sve aminokiseline, i neke mora da uzima iz hrane. Kao strukturna komponenta razliĉitih telesnih tkiva, hormona, a u kombinaciji sa drugim materijama predstavljaju komponente ćelijskog zida i membrane. Proteini su takoĊe ukljuĉeni u transport kiseonika i drugih hranljivih materija, zatim mišićne kontrakcije, odrţavanju acido–bazne ravnoteţe organizma, regulisanje osmotskog pritiska, imuniteta, grušanja krvi i prenošenja naslednih svojstava ţivotinja. Postoji veoma mali broj fizioloških procesa u ţivotinjskom organizmu u kojima proteini aktivno ne uĉestvuju. Proteini nastaju formiranjem lanaca u ĉiji sastav ulazi 20 aminokiselina (tabela 3) koje se nazivaju proteinogeniĉne ili standardne aminokiseline. Pregled literature 26 Podela aminokiselina je izvršena zavisno od toga da li se sintetišu u organizmu ili ne. Aminokiseline koje se sintetišu u organizmu i nije ih potrebno unositi hranom nazivamo neesencijalnim aminokiselinama. MeĊutim, izvestan broj aminokiselina, organizam nije u mogućnosti da sintetiše, pa ih je stoga neophodno uzimati putem hrane. Njih nazivamo esencijalnim ili bitnim aminokiselinama i moraju se unositi putem hrane. Tabela 3. Podela aminokiselina na esencijalne i neesencijalne Esencijalne aminokiseline: Neesencijalne aminokiseline: Triptofan Glicin Fenil–alanin Alanin Lizin Serin Treonin Nerleucin Valin Asparagin Metionin Glutamin Leucin Hidroksi–glutamin Izoleucin Prolin Arginin Hidroksiprolin Histidin Citrulin Tirozin Cistein Proteini su jedna od kritiĉnih hranljivih materija u ishrani domaćih i gajenih ţivotinja, naroĉito mlaĊih kategorija sa brzim porastom i ţivotinja sa visokom proizvodnjom. Zbog toga se proteini moraju racionalno koristiti, jer proteinska hraniva su obiĉno mnogo skuplja od energetskih, pošto prekomerna ishrana sa proteinima dovodi do povećanja troškova ishrane, a samim tim i do celokupnog tehnološkog procesa. Potrebe u proteinima su razliĉite u zavisnosti od vrste i kategorije ţivotinja. Većina energetskih hraniva sa izuzetkom masti, skroba i šećera, obezbeĊuju izvesne koliĉine proteina, ali one nisu dovoljne za podmirivanje potreba ţivotinja. Izuzetak od ovoga je samo podmirivanje uzdrţnih potreba ţivotinja. Zbog toga su potrebne izvesne koliĉine dopunskih proteinaza, koje bi obezbedile pored uzdrţnih potreba ţivotinjama dovoljnu koliĉinu proteina za normalne fiziološke funkcije (rast, razvoj i reprodukciju). Pregled literature 27 U proteinska hraniva spadaju sva hraniva koja sadrţe više od 20% sirovih proteina. Izbor proteinskog hraniva zavisi od većeg broja razliĉitih faktora: 1) Jedan od osnovnih je dostupnost i cena proteinskog hraniva; 2) Veoma vaţan faktor je i sadrţaj i dostupnost aminokiselina; 3) Prisustvo nepoţeljnih ili toksiĉnih jedinjenja u proteinskom hranivu, što je naroĉito problem kada su u pitanju biljna hraniva, mada moţe biti prisutan i kod nekih hraniva animalnog porekla; 4) Poslednji, mada ne i najmanje vaţan faktor je sadrţaj drugih kritiĉnih hranljivih materija. Prema poreklu, proteinska hraniva se mogu svrstati u sledeće grupe: Proteinska hraniva biljnog porekla Proteinska hraniva ţivotinjskog porekla Neproteinski azot Jednoćelijske (mikrobne) proteine Obzirom na to da je šaran jedna od najrasprostranjenijih gajenih vrsta riba u svetu i da je omnivor, rezultati istraţivanja u pravcu nutritivnih potreba ukazuju da se za ishranu šarana koriste mnogobrojne komponente dostupne na trţištu. 2.6.3.1. Proteinska hraniva biljnog porekla Hraniva biljnog porekla imaju veliki potencijal za široku primenu u proizvodnji riblje hrane jer predstavljaju jeftiniji izvor kvalitetnih proteina u poreĊenju sa izvorima animalnih proteina, imajući u vidu veliku bioraspoloţivost i relativno laku obnovljivost ovih hraniva. MeĊutim, biljna hraniva imaju i ograniĉenu primenu u hrani za ribe iz nekoliko razloga: nedostatak nekih esencijalnih aminokiselina (lizina, triptofana, sumpornih aminokiselina, metionina i cisteina), prisustvo antinutritivnih faktora i ukusnost (Francis et al., 2001; Watanabe, 2002; Sorensen, 2005). Zamena ribljeg brašna bogatim biljnim proteinima u hrani za ribe je bio (Kaushik, 1989) i ostao (Glencross et al., 2008) predmet mnogobrojnih istraţivanja u domenu ishrane riba (Viola et al., 1982, 1983; Pongmaneerat et al., 1993; Sanz et al., 1994; Cremer and Pregled literature 28 Zhang, 1999; Takeuchi et al., 2002; Watanabe, 2002; Uran et al., 2008). Riblje brašno i izvori biljnih proteina znatno se razlikuju ukljuĉujući koliĉinu proteina, strukturu aminokiselina, dostupne energije i koliĉine mineralnih materija (Burel, 1998). MeĊutim, tokom višegodišnjeg istraţivanja, došlo se do zakljuĉaka da proteinska hraniva biljnog porekla u odreĊenoj meri mogu da zamene riblje brašno (Rai and Bista, 2001; Thiessen et al., 2005; Refstie et al., 2005; Glencross et al., 2008; Zhong et al., 2011; Marković et al., 2012). 2.6.3.1.1. Stoĉni grašak Stoĉni grašak predstavlja dobro hranivo za ishranu ţivotinja. U proseku sadrţi oko 25% sirovih proteina, 1,2% masti i 13,8 MJ u kg –1 SM. Bogato je hranivo u pogledu sadrţaja skroba (27–50% SM), odnosno sa relativno visokim sadrţajem energije (Ellwood, 2004). Proteini graška imaju visok sadrţaj lizina (6%) i arginina, a relativno nizak sadrţaj metionina (1,0 do 1,5%) i cisteina. Biološka vrednost proteina graška je 70 do 88% i manja je od biološke vrednosti proteina soje. Sirove masti prisutne u zrnu graška se uglavnom sastoje od nezasićene oleinske kiseline, dok zasićene masne kiseline ĉine ĉine svega oko 7% od ukupnih kiselina. Sadrţi svega 0,13% kalcijuma i 0,48% fosfora. Stoĉni grašak je u velikoj meri testiran i pokazao je veoma dobre proizvodne rezultate u obrocima za ishranu svinja i ţivine, pa se preporuĉuje njegovo uĉešće sa 20– 25% u obroku. U obrocima za ishranu riba, raĊeni su neki eksperimenti sa razliĉitim uĉešćem ove leguminoze u kompletnom obroku. Burel et al. (2000) su ispitujući lupinu i grašak kao mogući izvor proteina u zameni za riblje brašno ustanovili da nije postojala statistiĉki znaĉajna razlika u svarljivosti suve materije obroka upotrebom ove dve mahunarke. Svarljivost energije kod graška je bila znatno niţa nego kod lupine, što su povezali sa ĉinjenicom da energija koju grašak poseduje potiĉe od visokog udela skroba koji je generalno manje svarljiv nego proteini i masti. Pregled literature 29 2.6.3.1.2. Lupine Manje su zastupljene ali se mogu koristiti kao dodatni izvori proteina u ishrani šarana. U mnogim radovima se navodi da se brašno od lupina moţe koristiti kao komponenta (sa uĉešćem od 30 do 40%) u kompletnom obroku za ishranu riba, a da pri tome ne izazove štetne uticaje na prirast (De la Higuera et al., 1988; Hughes, 1988, 1991; Glencross et al., 2008). 2.6.3.1.3. Soja Predstavlja najvaţnije hranivo biljnog porekla, zbog povoljnog hemijskog sastava zrna. Naime, u zrnu soje nalazi se izmeĊu 35 i 40% proteina i oko 20% ulja. Ovo je ĉini veoma povoljnom sirovinom za ishranu ljudi i ţivotinja, tako da proteini soje ĉine oko 2/3 svetske proizvodnje biljnih proteina i 1/3 svetske proizvodnje biljnih ulja. Predstavlja izvor biološki vrednih proteina koji su po aminokiselinskom sastavu sliĉni proteinima animalnog porekla (Watanabe, 2002). Nutritivna vrednost soje je odreĊena aminokiselinskim sastavom, pa obzirom da sadrţi sve esencijalne aminokiseline u dovoljnoj koliĉini, preraĊevine od soje predstavljaju kvalitetnu hranu. Hranljiva vrednost punomasne soje, posebno je visoka ukoliko se koristi u smešama za ishranu starijih kategorija ţivotinja jer se proces formiranja adipoznog tkiva iz masnih kiselina i apsorpcija iz digestivnog trakta odvija bez utroška energije. Sojino ulje sadrţi visok nivo linolne kiseline (esencijalne masne kiseline) sa uĉešćem od oko 50% od ukupne koliĉine ulja (ĐorĊević i Dinić, 2009). Pored ulja i proteina, sojino zrno kao i većina drugih uljarica, sadrţi odreĊeni broj toksiĉnih, stimulativnih i inhibitornih supstanci, ukljuĉujući alergene, goitrogene i antikoagulacione faktore. Antinutritivni faktori su grupa „odbrambenih jedinjenja“ prisutnih u biljkama, ali nepoţeljnih i toksiĉnih za ribe i druge ţivotinje. Njihov sadrţaj zavisi od gajene sorte, uslova gajenja i zemljišta (Vucelić–Radović i sar., 2005). Zavisno od naĉina na koji deluju, Francis et al. (2001) podelili su antinutritivne faktore na: one koji utiĉu na iskorišćavanje proteina i digestiju (inhibitori proteaza, tanini i lecitini); na Pregled literature 30 iskorišćavanje minerala (fitati, gasipol pigmente, oksalate i glukozinolati); antivitamine i druge supstance (saponini, alkaloidi, mikotoksini, fitoestrogeni i fotosenzitivni agensi). Najznaĉajniji toplotno labilni antinutritivni faktor je tripsin inhibitor koji inhibira delovanje tripsina i himotripsina ĉime se smanjuje svarljivost proteina i tempo rasta kalifornijske pastrmke (Olli and Krogdahl, 1994), šarana (Viola et al., 1992), nilske tilapije i kanalskog soma (Tudor et al., 1996; Fagbenro and Davies, 2001). Pored njega, saponini takoĊe predstavljaju veliki problem, jer kad su prisutni u vodi imaju znaĉajno toksiĉno dejstvo na ribe oštećujući respiratorni epitel škrga (Francis and., 2001). Osim toga, izazivaju i oštećenje epitela intestinuma gradeći komplekse sa enzimima i na taj naĉin spreĉavaju varenje i apsorpciju aminokiselina. Najĉešće korišćeni sojini proizvodi u proizvodnji hrane u akvakulturi su sojina saĉma, sojino brašno bez ulja, sojin proteinski koncentrat i sojin griz. Prema Gatlinu (2002) koriste se i drugi proizvodi zavisno od tehnologije proizvodnje kao što su punomasno sojino brašno, mehaniĉki ekstahovan sojin kolaĉ ili sojino brašno ekstrahovano iz rastvora. 2.6.3.1.4. Sojina saĉma Sojina saĉma je veoma vredno, ukusno i visoko svarljivo hranivo, zbog ĉega daje veoma dobre proizvodne performanse u ishrani razliĉitih vrsta domaćih ţivotinja. Pre stavljanja u promet, sojina saĉma se standardizuje na sadrţaj proteina od 44 ili 48%, razreĊivanjem sa sojinom ljuskom. Proteini sojine saĉme sadrţe sve esencijalne aminokiseline, ali je koncentracija cisteina i metionina niţa od potrebne koliĉine. Metionin je prva limitirajuća aminokiselina i moţe biti veoma vaţna u ishrani ţivotinja sa visoko energetskim obrocima, sa većim uĉešćem zrna ţitarica. Nedostatak ovih aminokiselina se moţe nadomestiti dodavanjem sintetiĉkih aminokiselina (Viola et al., 1982) ili kompatibilnim kombinovanjem sa drugim hranivima (Wetanabe, 2002). Pored metionina, sojina saĉma ima i nizak sadrţaj vitamina B kompleksa. I pored ovoga, sojina saĉma predstavlja najbolji izvor proteina biljnog porekla za ishranu ţivotinja. Poznato je da upotreba sojine saĉme u ishrani riba moţe izazvati smanjenje prirasta i svarljivosti proteina i lipida. U takvim sluĉajevima utvrĊene su patološke promene u Pregled literature 31 digestivnom traktu riba. Dokazano je da prisustvo sojine saĉme u hrani za lososa izaziva zapaljenje u zadnjem crevu, što moţe biti štetno zbog smanjene imunološke funkcije creva i smanjene efikasnosti konverzije hrane (Krogdahl et al., 2000). Smatra se da su te promene rezultat prisustva laktina, inhibitora tripsina i alergenih proteina u soji. Veći stepen prerade obezbeĊuje proizvod pogodniji za ishranu riba, meĊutim viši stepen prerade utiĉe na funkcionalne osobine sojinih proteina (Vucelić–Radović, 2005). Ispitivanjem svarljivosti razliĉitog nivoa proteina sojinog brašna u hrani za šarane od 5,4% do 33,6% ukazuje na visok stepen svarljivosti od 82% do 94,5% tako da na svarljivost proteina sojinog brašna ne utiĉe nivo proteina (Watanabe, 2002). Najbolji rezultati u gajenju šarana se postiţu ukoliko se do 56% ribljeg brašna zameni proizvodima od soje (Takeuchi et al., 2002; Pongmaneerat et al., 1993). Veće uĉešće sojine saĉme u kombinaciji sa manjom koliĉinom ribljeg brašna i veća koliĉina kukuruza u smeši, rezultiraju u smanjenoj prirasti riba (Stanković i sar., 2009). Zamena ribljeg brašna u većoj meri (78, 89% i 100%) redukuje rast i iskorišćavanje hrane (Pongmaneerat et al., 1993), meĊutim prema rezultatima Markovića et al. (2012) zamena sojinim proizvodima do 50%, ne utiĉe statistiĉki znaĉajno na parametre prirasta šaranske mlaĊi. 2.6.3.1.5. Sojino brašno Odgovarajućim termiĉkim tretmanima celog zrna soje (izlaganjem temperaturi od 110ºC u trajanju od 3 min), u cilju inaktivacije tripsin inhibitora, kao finalni proizvod se dobija brašno od punomasne soje. Poslednjih nekoliko godina postoji veliki interes proizvoĊaĉa hrane za njegovu upotrebu u ishrani. Sadrţi oko 38% sirovih proteina, 18% masti i oko 5% vlakana. Delimiĉno ograniĉavajući faktor u primeni ovakvog hraniva u ishrani je visok procenat ulja. Ulje u zrnu soje ima laksativno delovanje i moţe imati za posledicu dobijanje meke telesne masti. Sa druge strane, ekstrahovano sojino brašno ne sadrţi dovoljne koliĉine ulja. Najĉešće 4,5% do 9% zavisno od metoda ekstrakcije. Njegova upotreba u ishrani, najĉešće Pregled literature 32 zahteva druge izvore energije u obroku, zavisno od potreba kategorije i vrste za koju se obrok spravlja. 2.6.3.1.6. Sojin proteinski koncentrat (SPK) Proizvod koji se dobija ekstrakcijom proteina iz sojinog brašna. Sadrţi 70% proteina, 20% ugljenih hidrata (2,7% do 5% sirovih vlakana), 6% pepela i oko 1% ulja. Zbog tehnološkog postupka dobijanja i visokog sadrţaja proteina, sojin proteinski koncentrat ima opravdano višu cenu od drugih sojinih proizvoda. Zbog toga se komercijalno manje koristi u smešama za ishranu ţivotinja osim kad su u pitanju mlaĊe kategorije. U akvakulturi kao alternativni izvor proteina brojnim prednostima predstavlja dobru zamenu za proteine ribljeg brašna (USSEC, 2008) jer: Sadrţaj sirovih proteina u SPK je sliĉan kao i u ribljem brašnu, Svarljivost proteina i energije SPK je kao kod ribljeg brašna, a u odnosu na sojinu saĉmu i mnogo viša (svarljivost proteina 96–97%), Nivo aminokiselina u SPK je jednak ili veći od ribljeg brašna, sa izuzetkom metionina i lizina, SPK ima mnogo niţi nivo antinutritivnih faktora nego sojina saĉma, Nesvarljivi ili štetni ugljeni hidrati (oligosaharidi) su izdvojeni u postupku obrade SPK, Neutralnog je ukusa zbog otklanjanja oligosaharida, Standardno dobrog kvaliteta u odnosu na promenljiv kvalitet ribljeg brašna. 2.6.3.1.7. Suncokretova saĉma Po svojoj zastupljenosti u svetu, suncokret predstavlja drugu kulturu za proizvodnju ulja. Sve se više koristi kao izvor visoko kvalitetnih biljnih proteina, zbog ĉega sve više konkuriše drugim uljaricama. U pogledu sadrţaja hranljivih materija suncokretova saĉma pokazuje velika kolebanja, a u zavisnosti od procesa ekstrakcije i od toga da li su zrna prethodno oljuštena. Saĉma dobijena presovanjem ekstrahovanog oljuštenog zrna sadrţi oko 44% proteina, za razliku od saĉme dobijene od celog zrna, koja sadrţi 28% proteina. Pregled literature 33 Ljuska se dosta teško izdvaja tako da suncokretova saĉma sadrţi velike koliĉine vlakana, ĉiji se sadrţaj kreće oko 15–24% (Parrado, 1991). Suncokretovu saĉmu je poţeljno koristiti u kombinaciji sa ribljim brašnom jer je deficitarna u sadrţaju lizina, glavne limitirajuće aminokiseline. Ima oko dva puta više metionina od proteina soje, pa se smatra dobrim dodatkom proteinima soje (Sanz et al., 1994). Proteini su sliĉnog sastava kao i proteini sojine saĉme, ali zbog visokog sadrţaja vlakana, upotreba ove saĉme je ograniĉena. 2.6.3.1.8. Saĉma od uljane repice Većina saĉmi od uljane repice sadrţi oko 40% proteina, sa strukturom aminokiselina koja je sliĉna ostalim uljaricama. Saĉma od uljane repice ima veći sadrţaj sirovih vlakana (14%) od sojine saĉme, dok je sadrţaj metaboliĉke energije niţi. Sadrţaj i svarljivost proteina su niţi nego u sojinoj saĉmi, ali balans esencijalnih aminokiselina je srazmerno dobar, mada ova saĉma ima manji sadrţaj lizina, a više metionina. Bilans kalcijuma i fosfora je zadovoljavajući, a ima nešto više sadrţaj fosfora od drugih uljanih saĉmi (Vioque et al., 1999). Upotreba saĉme od uljane repice u Evropi je ograniĉena zbog prisustva glukozinolata udruţenih sa tioglukozidazom, poznatom kao mirozinaza, koja ispoljava razliĉite toksiĉne uticaje kao goitrogene materije i otrovi jetre i bubrega. Uljane saĉme ĉesto puta mogu sadrţati tanine. Ovo su polifenolna jedinjenja, koja se kompleksiraju, vezuju sa proteinima i ugljenim hidratima formirajući na enzime rezistentne supstance, što ima za posledicu smanjenje svarljivosti i znatno manje performanse rasta riba. Iz tog razloga, maksimalno uĉešće saĉmi od uljane repice u obrocima za pastrmke je do 20% (Brown et al., 2003), a u smešama za ishranu šarana do 33% (Slawski et al., 2011). 2.6.3.1.9. Lanena saĉma Seme lana sadrţi oko 35% proteina (33–37%), dok se nakon ekstrakcije ulja, sadrţaj proteina u lanenoj saĉmi kreće izmeĊu 36% i 45% (Soltan, 2005). Lanena saĉma je Pregled literature 34 siromašna u lizinu i triptofanu, tako da se ova saĉma ne moţe efikasno koristiti kao dopuna ţitaricama. Deficitarna je i u karotinu i vitaminu D, a ima osrednji sadrţaj kalcijuma i vitamina B kompleksa. Pored uljanih saĉmi sa visokim sadrţaje proteina (oko 40%), jedan broj proteinskih hraniva sadrţi 20–30% sirovih proteina. Pored razliĉitih zrna leguminoza u ovu grupu spadaju i razliĉiti sporedni proizvodi industrije skroba, piva i alkohola. Pored niţeg sadrţaja proteina ovu grupu karakteriše i niţa svarljivost i biološka vrednost proteina. Sadrţaj sirovih vlakana je ĉesto puta viši, a energetska vrednost niţa od uljanih saĉmi. 2.6.3.1.10. Kukuruzni gluten Hranivo koje se dobija tokom procesa vlaţne ekstrakcije skroba. Obiĉno postoje dva kvaliteta kukuruznog glutena sa 40 i sa 60% sirovih proteina. Ovo hranivo je karakteristiĉno po niskoj razgradivosti proteina. Ono se, meĊutim, ne preporuĉuje kao dopunski izvor proteina u obrocima koji se zasnivaju na kukuruzu (silaţa ili veći udeo zrna). Zastupljenost energije u kukuruznom glutenu je nešto niţa nego u zrnu kukuruza. Zhong et al. (2011) navode da prisustvo kukuruznog glutena od 10% u smešama za ishranu jegulja, predstavlja gornju granicu za odrţavanje optimalnih performansi rasta. MeĊutim, kao zamena ribljeg brašna u smešama za ishranu šarana, rezultira statistiĉki znaĉajno niţim parametrima rasta riba i stopi iskoristivosti proteina (Jahanbakhshi et al., 2012). Biljni proizvodi su obiĉno manje svarljivosti i niţe biološke vrednosti od ţivotinjskih proteina, zbog prisustva manje pogodnih aminokiselina. Skoro svi biljni izvori imaju odreĊene antinutritivne faktore, koji moraju biti eliminisani ili detoksicirani razliĉitim metodama obrade. 2.6.3.2. Proteinska hraniva ţivotinjskog porekla Komponente animalnog porekla predstavljaju hraniva koja su radi obezbeĊenja esencijalnih aminokiselina, više decenija korišćena bez alternative u obrocima za ţivotinje. Odlikuju se velikim procentom proteina visoke biološke vrednosti. Razliĉitog su porekla i Pregled literature 35 uglavnom su sporedni proizvodi mlekara, klanica, prerade ribe ili su proizvodi kafilerija. Smatraju se najskupljim hranivima, što zahteva njihovu racionalniju upotrebu, pa se u malom procentu ukljuĉuju u smeše. U zadnje vreme njihovo korišćenje je znatno smanjeno zahvaljujući efikasnom balansiranju obroka i korišćenju sintetiĉkih aminokiselina. Proteini biljaka ĉesto ne sadrţe dovoljne koliĉine lizina, metionina, cisteina, triptofana i treonina. Pošto je sinteza telesnih proteina u poziciji „sve ili ništa“, ukoliko je bilo koja od esencijalnih aminokiselina, potrebnih za sintezu odreĊenog proteina u deficitu, u tom sluĉaju taj protein ne moţe biti formiran. 2.6.3.2.1. Riblje brašno Nastaje kao sporedni (nus) proizvod industrije za preradu riba i produkcije ribljeg ulja (Jackson, 2010). Sadrţi osušene i samlevene cele ribe ili delove riba, pri ĉemu moţe biti ekstrahovan deo ulja. Kvalitativna vrednost varira zavisno od metode sušenja i sirovine (materijala) od koga se dobija. Riblje brašno proizvedeno od ostataka riba, koji sadrţe velike koliĉine glava, manjeg je kvaliteta i svarljivost proteina je niţa. MeĊutim, svi tipovi ribljeg brašna imaju zadovoljavajuću hranljivu vrednost, pod uslovom da su na adekvatan naĉin proizvedeni. Prema podacima FAO od 2006. godine, ukupna svetska proizvodnja ribljeg brašna u poslednje dve decenije iznosila je oko 6–7 miliona tona. Prema podacima Jacksona (2010), riblje brašno 1960. godine u ishrani riba skoro da se nije ni koristilo, celokupna proizvodnja je bila usmerena za ishranu pilića i prasadi. Već 1980. godine oko 10% od ukupno proizvedenog ribljeg brašna je korišćeno za spravljanje smeša u ishrani riba. Danas, kad se daleko više zna o prednostima ishrane i kvalitetu smeša koje sadrţe riblje brašno, ovo hranivo ima primarno mesto u industriji hrane za ribe. Od ukupne koliĉine proizvedenog ribljeg brašna, 58,8% se iskoristi za proizvodnju akvahrane. U pogledu zahteva i zastupljenosti po vrstama riba koje se gaje u akvakulturi, najveća potrošnja je za pastrmke i losose i iznosi oko 29% od ukupne proizvodnje. Obzirom da su ciprinide tolerantnije u pogledu zahteva i da su veće mogućnosti zamene ribljeg brašna alternativnim izvorima proteina, njegova upotreba u industriji hrane za šaranske vrste je svega oko 5%. Pregled literature 36 Riblje brašno se smatra najboljim izvorom proteina u hrani za ribe zbog visokog sadrţaja kvalitetnih proteina, odnosno esencijalnih aminokiselina, visokog sadrţaja fosfolipida i esencijalnih masnih kiselina, visokog stepena svarljivosti i ukusnosti (Barlow, 2003). Visok sadrţaj proteina odliĉnog aminokiselinskog sastava i visoka svarljivost bez prisutnih antinutritivnih faktora, ĉine ga izuzetnim hranivom za upotrebu u ishrani (Jackson, 2010). Sadrţaj proteina u razliĉitim tipovima ribljeg brašna pokazuje znaĉajna variranja, od 57% do 77%, u zavisnosti od vrste ribe od koje je dobijeno, ali je njihov sastav relativno konstantan. Sadrţaj vlage je do 10%, u cilju oĉuvanja kvaliteta prilikom transporta i skladištenja. Proteini iz ribljeg brašna dobrog kvaliteta imaju svarljivost od 92% do 95%. Ako je riblje brašno loše proizvedeno ili u neodgovarajućim uslovima lagerovano, svarljivost se delimiĉno smanjuje. Riblje brašno je bogato u esencijalnim aminokiselinama, a naroĉito lizinu, cisteinu, metioninu i triptofanu (Barlow, 2003), zbog ĉega predstavlja veoma vredan dodatak obrocima na bazi zrna ţitarica, posebno kukuruza. Pošto se riblje brašno u toku proizvodnje kuva, postoji opasnost da izvesne aminokiseline (lizin, cistein, triptofan i histidin) mogu biti denaturisane. Korišćenjem odgovarajućih postupaka obrade riba, ovakvi gubici se svode na najmanje moguću meru. Riblje brašno predstavlja izvanredan izvor mineralnih materija (10–22%) visoke hranljive vrednosti, obzirom da ima visok sadrţaj kalcijuma (3–6%) i fosfora (1,5–3%) i jedan broj poţeljnih mikroelemenata, ukljuĉujući mangan, gvoţĊe i jod. Sadrţi preko 3% soli (do 7%). Dobar je izvor vitamina B kompleksa, a naroĉito holina, vitamina B12 i riboflavina i ima povećanu hranljivu vrednost zbog sadrţaja faktora porasta, poznatih pod imenom animal protein faktor (APF). Mnoge od aminokiselina, a naroĉito potrebe ţivotinja u jodu, mogu se delimiĉno obezbediti ribljim brašnom. Postoji nekoliko tipova ribljeg brašna, a najpoznatije su sledeće vrste: Pregled literature 37 Brašno od haringi je visokog kvaliteta, a dobija se nakon ekstrakcije suvišnih koliĉina ulja. Osušeni ostatak predstavlja proteinsko hranivo izvanrednog kvaliteta u ishrani domaćih i gajenih ţivotinja. Brašno od lososa se dobija kao sporedni proizvod u preradi lososa. Brašno od bele ribe obiĉno sadrţi proteine visoke vrednosti. Energija prisutna u ribljem brašnu je u formi masti i proteina i u velikoj meri predstavlja refleksiju sadrţaja ulja. Riblje brašno koje sadrţi visoke nivoe masti, niskog su kvaliteta, a i problemi uţeglosti su veći pri upotrebi ovakvog ribljeg brašna. Uz mnoge prednosti i pogodnosti, sa porastom potreba, javljaju se ograniĉavajući faktori primene ribljeg brašna u proizvodnji hrane za vodene organizme. Najveći problem je visoka cena, ograniĉenost resursa, neizvesno snabdevanje i mikrobiološka ispravnost (Watanabe, 2002; Du and Niu, 2003, Tacon and Metian, 2008; Mazurkiewicz, 2009; Brinker and Reiter, 2011; Marković et al., 2012). Kako bi se prevazišli problemi, morska proizvodnja je bazirana na zamenama ribljeg brašna upotrebom malih morskih raĉića, ukljuĉujući kril, kopepode i alge. Drugi potencijalni izvori ukljuĉuju reciklirani otpad iz proizvodnih pogona, kao i korišćenje nus produkata od prerade ribe za ljudsku upotrebu. Pored ovoga, radi se i na bio–tehnološkim zamenama koje su još u ranim fazama razvoja (Shamshak and Anderson, 2009; Brinker and Reiter, 2011). 2.6.3.2.2. Kril Predstavlja vrstu morskih raĉića, koji imaju veliki potencijal kao odliĉna sirovina za proizvodnju komercijalne hrane (Olsen et al., 2006), ne samo za ribe. U današnje vreme se u akvakulturi najviše koristi antarktiĉka vrsta Euphausia superba koja pokazuje odliĉne performanse rasta kod lososa, pastrmke i drugih hladnovodnih karnivora. Brašno dobijeno od krila je nutritivno dobro izbalansirano sa visokim nivoom proteina i odliĉnim profilom aminokiselina, koje su neophodne za hladnovodne vrste riba. Zbog visokog sadrţaja i dobrog kvaliteta proteina, optimalnog sastava amino kiselina, u svetu se rade brojna istraţivanja kao potencijalnog izvora proteina koji će u potpunosti ili delimiĉno zameniti riblje brašno. Za razliku od ribljeg, brašno od krila ima za 10% niţi nivo proteina, više Pregled literature 38 pepela i soli. Shodno tome, za postizanje optimalnog nivoa proteina, potrebno je veće uĉešće brašna krila u smeši. MeĊutim, zbog niskog sadrţaja masti, kril moţe dovesti do ograniĉenja kad je u pitanju sadrţaj energije u obroku (Olsen et al., 2006), pre svega kod vrsta riba u ĉijem obroku su potrebni viši nivoi masti. Kril ima niz osobina koje ga ĉine atraktivnim kao stimulans za bolje uzimanje hrane, kao prirodni izvor karotenoidnog pigmenta, minerala, esencijalnih masnih kiselina i kao komponenta koja poboljšava preţivljavanje larvi riba. Ima izuzetnu ukusnost. Dobar je izvor fosfolipida i HUFA kao što su eikosapenteska kiselina (C20:5n–3) i dokosaheksenska kiselina (C22:6n–3). Visok sadrţaj fluora (oko 1500 ppm) i bakra (oko 75 ppm) mogu delimiĉno da ograniĉe njegovu primenu. Istraţivanja na lososu (Albrektsen, 2007) su pokazala da se najmanje 30% kril brašna moţe primeniti u ishrani bez deponovanja fluora u tkiva. 2.6.3.2.3. PreraĊeni (reciklirani) otpaci terestiĉnih ţivotinja Imaju primenu u proizvodnji hrane za akvakulturu duţi vremenski period. U njih ubrajamo sve dobijene proizvode u klaniĉnoj industriji kao otpad toplokrvnih ţivotinja: masti–industrijsko salo (loj), jestiv goveĊi loj, mast, ţuta mast; animalno proteinsko brašno–mesno i koštano brašno (MBM), mesno brašno, hidrolizovano brašno od perja, brašno od pilećih otpadaka, krvno brašno i specijalizovane mešavine i drugi proizvodi– jetreno brašno, brašno od pluća i praškasto jaje. Ovi izvori animalnih proteina i masti su jedna velika grupa hraniva koja se ĉesto nazivaju zajedniĉkim imenom terestiĉni animalni nus–produkti (Bureau et al., 2000; Naylor et al, 2000; Tacon, 2000; Bureau, 2004; Yu, 2004). Rendirani proizvodi predstavljaju jeftiniji izvor kvalitetnih proteina, odliĉan izvor lizina, sumpornih aminokiselina, histidina, arginina i fosfora (El–Sayed, 1998). Animalni nus–proizvodi su vrlo palatabilni za mnoge vrste riba (Otubusin et al., 2009). Njihova upotreba je sedamdesetih i osamdesetih godina bila limitirana (Cho et al., 1982) zbog studija koje su indikovale lošu svarljivost kod riba i varijabilni kvalitet. Ali nove tehnologije obrade preraĊenih otpadaka su pokazale znaĉajno poboljšanje svarljivosti, a Pregled literature 39 time i povećanje njihove upotrebe u proizvodnji hrane za ribe (Bureau et al., 2000; Gill, 2000). 2.6.3.2.4. Mesno i mesno–koštano brašno Predstavljaju proizvode koji se dobijaju zagrevanjem, sušenjem i mlevenjem ĉitavih ili samo pojedinih delova toplokrvnih ţivotinja, iz kojih je mast delimiĉno ekstrahovana ili fiziĉki odstranjena. Ovako dobijen proizvod suštinski mora biti slobodan od kopita, papaka, rogova, ĉekinja, dlaka, perja kao i sadrţaja digestivnog trakta. Mesno brašno je proizvod koji se dobija sušenjem i mlevenjem celih ţivotinja ili delova tela bez masti i mora sadrţati najmanje 50% proteina u suvoj materiji. Obiĉno sadrţi od 66% do 70% proteina, dok mesno i koštano–brašno sadrţi 45– 55%. Sadrţaj masti je promenljiv i kreće se od 3% do 13%, ali obiĉno oko 9%. Mesno– koštano brašno sadrţi više pepela od mesnog brašna i predstavlja izvanredan izvor minerala (kalcijuma, fosfora i mangana). Oba hraniva su dobri izvori vitamina B kompleksa, a naroĉito riboflavina, holina, nikotinamida i vitamina B12. Deficitarna su u vitaminima A i D i pantotenskoj kiselini (Jovanović i sar., 2001). Mesno i mesno–koštano brašno sadrţe viši nivo proteina, boljeg aminokiselinskog sastava od proteina biljnih izvora, pa se mogu koristiti kao alternativni, jevtiniji proteini u ishrani riba (Millamena, 2002). MeĊutim, pored visokog sadrţaja proteina, ograniĉavajući faktor njihove primenu je niska vrednost belanĉevina i loš aminokiselinski profili (Pongmaneerat and Watanabe, 1991), pa je sa tim u vezi, svarljiva vrednost ovih proteina oko 54%. Uĉešće ovih proizvoda kao zamene ribljeg brašna od 78%, kod kalifornijske pastrmke negativno je uticalo na performanse rasta, dok je kod šarana dobijen pozitivan efekat (Zhang et al., 2006). Prisustvo mesno–koštanog brašna sa uĉešćem od 50% u smeši za ishranu srebrnog karaša, imalo je isti efekat kao i kontrolna smeša, dok je uĉešće od 15% u dnevnom obroku dalo bolje proizvodne rezultate od kontrolne smeše (Yang et al., 2004). Pregled literature 40 2.6.3.2.5. Krvno brašno Krvno brašno je hranivo koje se dobija sušenjem krvi zaklanih toplokrvnih ţivotinja, potpuno slobodno od stranih primesa. Postupak proizvodnje se sastoji u propuštanju zagrejane pare kroz krv, sve dok se ne postigne temperatura od 100ºC, što osigurava efikasnu sterilizaciju i izaziva grušanje krvi, koja se zatim suši i pritiskom istiskuje zadrţani serum. Sušenje se obavlja zagrejanom parom, a dobijeni proizvod zatim melje. Sadrţi oko 800 g proteina u jednom kilogramu, ima malu koliĉinu pepela i ulja i oko 100 g/kg vode. Sa hranidbenog aspekta krvno brašno je vaţno jedino kao izvor proteina za domaće i gajene ţivotinje. Jedno je od najbogatijih izvora lizina. Bogat je izvor arginina, metionina, cisteina i leucina, ali je deficitarno u izoleucinu, a sadrţi manje glicina od ribljeg, mesnog i mesno–koštanog brašna. Zbog loše strukture aminokiselina, biološka vrednost krvnog brašna je niska, a uz to ima i nisku svarljivost (Jovanović i sar., 2001). Upotreba ovog hraniva je ograniĉena na uĉešće u smešama od 8–32%, kada je u pitanju ishrana šarana, jer u tom sluĉaju pokazuje visok koeficijent svarljivosti. Veĉe uĉešće u smešama smanjuje koeficijent svarljivosti na 40% a dovodi se u vezu sa interakcijom sa drugim komponentama same smeše (Schwarz et al., 1986). Hussain et al. (2011) su na indijskom šaranu (Labeo rohita) dokazali da je varenje i iskoristivost hranljivih materija bolja iz ribljeg brašna nego iz krvnog i mesnog brašna, ali i da se ove alternativne komponente mogu nesmetano koristiti kao dodatak u smešama za ishranu šarana. MeĊutim, proteini ribljeg brašna, mogu biti u potpunosti zamenjeni proteinima krvnog brašna, bez negativnih posledica po rast afriĉkog soma (Agbebi et al, 2009). 2.6.3.2.6. Proizvodi prerade mleka Proizvodi od mleka kao komponenta u ishrani, znatno više su zastupljeni kod domaćih ţivotinja nego kod riba. Sadrţe dosta esencijalnih aminokiselina i odgovarajući balans fosfora i kalcijuma (1:1), ali gajenim ribama je potrebno dosta bioraspoloţivog fosfora, više nego drugih minerala (Sorensen, 2005). Nedostatak fosfora dovodi do sporijeg tempa rasta i deformacije tela. Pregled literature 41 Proteini mleka bogati su imunostimulansima koji poboljšavaju imunu aktivnost i povećavaju rezistentnost prema mnogim infektivnim agensima. Kalifornijska pastrmka hranjena smešom sa goveĊim laktoferinom pokazuje poboljšanje fagocitozne aktivnosti limfocita i visoku rezistenciju prema virusu V. angularium. Korišćenje laktoferina kod crvene orade, rezultira pojaĉanim stvaranjem mukusa i visok broj granulocita i limfocita u krvi (Yokoyama et al., 2006). MeĊutim, mleĉni proizvodi ne koriste se intenzivno u proizvodnji riblje hrane. Losos moţe da koristi samo 20% proteina iz kazeina od ukupnog proteina hrane. Annappaswamy et al. (2000) su ishranom indijskog šarana (Labeo rohita) smešom gde je kazein nosilac proteinskog dela obroka, i sa sadrţajem masti od 5%, postigli statistiĉki znaĉajno veći rast kod mlaĊi, nego upotrebom ribljeg ili sojinog brašna. Surutka u prahu sa 50% do 70% laktoze moţe da zameni samo 15% ribljeg brašna u hrani za kalifornijsku pastrmku. Visok nivo surutke u prahu u hrani za ribe izaziva sporiji rast i veći koeficijent konverzije. 2.6.3.2.7. Proteini poreklom iz jednoćelijskih organizama Nastaju u jednoćelijskim organizmima ili korišćenjem nefotosintetskih i fotosintetskih organizama. Od nefotosintetskih organizama kvasci su najpopularniji izvori, dok se bakterije i gljivice istraţuju kao mogući potencijalni izvori proteina (Anupama and Ravindra, 2000). Poslednjih godina u svetu postoji znaĉajno interesovanje za korišćenje mikrobiološke fermentacije za proizvodnju proteina. Jednoćelijski organizmi, kao što su kvasci i bakterije, brzo rastu i mogu udvostruĉiti svoju ćelijsku masu, ĉak i u industrijskim fermentorima, u toku samo 3–5 ĉasova (Cereghino et al., 2002; Ratledge, 2004). Kao hranljivi supstrati, mogu se koristiti zrna ţitarica, šećerna repa, šećerna trska i njihovi sporedni proizvodi, hidrolizati drveta i biljaka i otpadni proizvodi prehrambene industrije. Fotosintetski organizmi, kao što su alge, mogu se proizvoditi u osvetljenim jezerima, obezbeĊenim solima( karbonati, nitrati i fosfati). Prema Skrede et al. (1998), brašno proizvedeno iz bakterijske biomase predstavlja komponentu koja je po aminokiselinskom sastavu najpribliţnija ribljem brašnu. Nutritivnu vrednost proteina iz brašna bakterija Pregled literature 42 potvrdili su mnogi istraţivaĉi ispitujući ga na pastrmkama i drugim gajenim ţivotinjama (Skrede et al., 1998, 2003; Storebakken et al., 1998, 1999; Overland et al., 2001). Neka istraţivanja sugerišu da aminokiseline iz proteina jednoćelijskih organizama mogu biti problematiĉne zbog neuravnoteţenog odnosa i da se kao rezultat javlja manji prirast kod tilapije (Davies and Wareham, 1988). UtvrĊeno je da su proteini jednoćelijskih organizama deficitarni u aminokiselinama koje sadrţe sumpor, a moţda i u izoleucinu. Mada je profil aminokiselina proteina jednoćelijskih organizama više izbalansiran od profila zrna ţitarica, oni su sigurno inferiorni u odnosu na proteinske dodatke. Ovaj nedostatak moţe da bude eliminisan dodavanjem metionina. Murray and Marchant (1986) navode da se dodatkom metionina jednoćelijskim proteinima povećava uĉinak hrane kod kalifornijske pastrmke. Zamena ribljeg brašna jednoćelijskim proteinima do jedne polovine u obrocima za pastrmke, nije rezultirala smanjenim rastom, jer nije bilo deficita esencijalnih aminokiselina u smeši (Storebakken et al., 2004). 2.6.4. Mineralno vitaminska hraniva Mada mineralno vitaminska hraniva predstavljaju koliĉinski relativno malu komponentu obroka, njihova je uloga u normalnom metabolizmu veoma velika. U većini sluĉajeva neophodno je dodavanje obrocima izvesnih koliĉina mineralnih materija i vitamina u cilju obezbeĊenja potreba gajenih vrsta riba. Koliĉina mineralnih i vitaminskih materija koje treba dodati u obrok, zavisi od vrste, starosti, nivoa proizvodnje, sastava obroka i drugih faktora. U mineralne elemente od najvećeg praktiĉnog znaĉaja spadaju so (natrijum hlorid), kalcijum, fosfor, magnezijum, a ponekad i sumpor. Od mikroelemenata od posebnog znaĉaja su bakar, gvoţĊe, jod, mangan i cink, povremeno kobalt i selen. Metaboliĉke funkcije i odnosi razliĉitih mineralnih elemenata u organizmu ţivotinja su veoma kompleksni. Suvišna koliĉina jednog mineralnog elementa moţe izazvati deficit u drugom. Sa druge strane, neki mikroelementi imaju relativno usko podruĉje tolerancije u pogledu toksiĉnosti. Svi do sada poznati mineralni dodaci, razvrstani su u tri osnovne grupe: Pregled literature 43 1. Sporedni proizvodi klaniĉne industrije. Kosti i vezivna tkiva, koji se dobijaju u proizvodnji razliĉitih proizvoda od mesa, predstavljaju izvanredne izvore kvalitetnog kalcijuma (Ca), fosfora (P) i nekih mikroelemenata. Razliĉiti tehnološki procesi se koriste za ove proizvode u cilju promene njihovog relativnog mineralnog sastava, sterilizacije i stabilizacije za lagerovanje do njihove kasnije upotrebe. 2. Prirodni mineralni izvori. Ovo su mineralni dodaci koji se dobijaju iz prirodnih izvora, a zatim se obraĊuju kako bi se uĉinila bezbednom primena u ishrani. Takvi izvori minerala, kao što su sirovi fosfati, moraju prethodno biti preraĊeni radi otklanjanja kontaminanata, koji mogu biti toksiĉni. Na ovaj naĉin se menja njihov hemijski sastav i dobija se trikalcijum fosfat. 3. Sintetiĉka mineralna jedinjenja. Tokom poslednjih nekoliko godina razvijeni su hemijski metodi za sintezu mineralnih dodataka, koji su jevtini i veoma visoke ĉistoće. Kao što se mineralnim dodacima posvećuje posebna paţnja, isti nivo paţnje je potreban i kada je u pitanju dodavanje vitamina u obroke. Mada su potrebe riba u vitaminima izuzetno male, u odnosu na proteine i energiju, izostajanje jednog vitamina u obroku izaziva specifiĉne znake deficita, usled ĉega dolazi do smanjenja proizvodnje. Osim toga, troškovi dodavanja vitamina predstavljaju veoma malu stavku u ukupnim troškovima ishrane. Koncentracija vitamina u razliĉitim hranivima pokazuje veoma velika variranja. Treba imati u vidu da se vitamini lako razgraĊuju delovanjem toplote, oksidacije i razvojem plesni. Zbog toga se danas u svetu nutricionisti u velikoj meri oslanjaju na dodavanje vitamina, koji su velikom broju sluĉajeva hemijski ĉisti izvori, koje treba koristiti u veoma malim koliĉinama. U modernoj formulaciji obroka koriste se premiksi, za obezbeĊenje potrebnih koliĉina vitamina. Pregled literature 44 2.7. Šaran kao eksperimentalna ţivotinja i njegovi zahtevi u ishrani Cyprinidae (šarani) su najveća familija slatkovodnih vrsta riba u svetu. Ĉine preko 8% svih opisanih vrsta riba. Razvrstane su u preko 220 rodova sa oko 2 420 vrsta (Marković, 2010). Jedna su od najraširenijih, najstarije pripitomljenih slatkovodnih vrsta riba, koja se koristi u ishrani ljudi. Ciprinidne vrste riba imaju mnoge prednosti za gajenje u odnosu na Salmonide, pa ih ĉine popularnim za komercijalno gajenje. To su: a) veoma brz porast b) jako su tolerantni i laki za odgajivanje c) sposobni su da se gaje u velikoj gustini nasada sa visokim prinosima po proizvodnoj jedinici d) sposobni su za iskorišćavanje gotovih smeša sa niţim sadrţajem proteina. Vrste iz ove familije su kosmopoliti, nastanjuju veoma raznolike biotope, sposobne su da podnesu velika variranja temperature i koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi. Otporne su na mnoge bolesti. Danas, šarani imaju široko geografsko rasprostranjenje, gaje se na većini kontinenata, većim delom kao rezultat introdukcije. Ciprinide se hrane na svim nivoima lanca ishrane fitoplanktonom, makrofitama, makro–i mikrozooplanktonom, bentosom i ribama. S obzirom da se ciprinide mogu naći u veoma razliĉitim ţivotnim staništima (rekama, jezerima i barama) mogu se gajiti u raznolikim uslovima. Veoma su raznovrsne po svojim morfološkim odlikama. Na primer, veliĉina pojedinih vrsta varira od nekoliko centimetara pa sve do preko 2,5 metra. Telo im je pokriveno cikloidnim krljuštima, reĊe je golo. Na vilicama nemaju zube, dok su im ţdrelne kosti dobro razvijene i na njima su zubi rasporeĊeni u 1, 2 ili 3 reda. U blizini usta ili nema brĉića ili ih ima jedan do dva para. Riblji mehur se sastoji od dva ili tri dela. Pregled literature 45 2.7.1. Šaran (Cyprinus carpio) Šaran pripada filumu Chordata, klasi Actinopterygii, redu Cypriniformes i familiji Cyprinidae. Poreklom je iz umerenih podruĉja Evroazije. Široko je rasprostranjen u svetu i zbog svojih prednosti u proizvodnom ciklusu, gaji su u farmskim pogonima širom sveta. Sredinom 19. veka je unesen u vode Severne Amerike, gde je i danas vrlo raširen. Najviše je rasprostranjen u eutrofnim vodama jezera i reka u Evropi i Aziji, gde je na osnovu genetske razlike podeljen u dve podvrste: I. Cyprinus carpio carpio poznat kao Evropski šaran i II. Cyprinus carpio haematopterus kao Azijski šaran. Smatra se da je Azijska podvrsta šarana rasprostranjena u centralnu Aziju i istok/jugoistok Azije (Cyprinus carpio viridivlaceus) (Flajšhans and Hulata, 2007). Proizvodnja šarana ĉini oko 14% svetske proizvodnje slatkovodnih vrsta riba (FAO, 2010), odnosno 18% od proizvodnje ciprinida u svetu (Marković, 2010). Proizvodnja proteklih deset godina se kreće izmeĊu 2,4–3 miliona tona. U proizvodnji šarana izmeĊu 1985. (681 319 tona) i 2002. godine (2,8 miliona tona), prisutan je porast proizvodnje sa godišnjom stopom od 9,5% (FAO, 2012). Gajenje šarana u Evropi ima dugu istoriju. Prvi pisani podaci o metodama mrešćenja datiraju iz 16. veka od Ĉeha Jana Dubravijusa. Danas mnoge evropske zemlje imaju razvijenu metodologiju gajenja, pa se smatra da je ukupna površina pod šaranskim ribnjacima oko 390 000 ha (Bogut i sar., 2006). Proizvodnja šarana u Evropi 2004. godine iznosila je 146 840 t i predstavlja znaĉajno smanjenje u poreĊenju sa rekordnom proizvodnjom od 402 000 t ostvarenom 1990. godine, ĉemu su znaĉajno doprinele socio–ekonomske promene u Centralnoj i istoĉnoj Evropi. U poslednjih nekoliko godina, ponovo je prisutan trend rasta proizvodnje, prvenstveno u istoĉnoevropskim zemljama. Za razliku od konstantnog rasta u istoĉnoevropskim drţavama, proizvodnja šarana u zemljama Evropske unije beleţi pad proizvodnje sa oko 80 000 t na oko 60 000 t u periodu 2001–2008. godina (Marković, 2010). Pregled literature 46 2.7.1.1. Morfologija šarana Telo šarana je umereno izduţeno i boĉno spljošteno, sa zaobljenim leĊnim i trbušnim delom. Odlikuje se snaţnom muskulaturom. Raste do duţine veće od jednog metra i dostiţe teţinu do 30 pa i više kilograma. Telo moţe biti u potpunosti prekriveno krupnim krljuštima, delimiĉno ili u potpunosti golo. Boja znatno varira i zavisi od sredine u kojoj se šaran nalazi. Mahom je u dorzalnom delu tela odraslih riba ţućkasto–zlatna preko maslinasto zelene i smeĊe pa ĉak i crne, dok je ventralni deo svetliji, srebrne do ţute boje (Simonović, 2001). Donji delovi analnog i repnog peraja su ĉesto crvenkasto obojeni. Usled mutacija, boja divljeg šarana se moţe izmeniti u plavu ili crvenu, što je iskorišćeno pa su selekcijom dobijeni šarani razliĉitih boja (koi šaran). Osnova leĊnog peraja je dugaĉka. Sastoji se od 17 do 22 ţbice, od kojih je prva koštana ţbica testerasto nazubljena, negranata, tvrda i konkavna. Podrepno peraje ima 6 do 7 mekanih ţbica od kojih je prva okoštala, negranata i nazubljena. Repno peraje je simetriĉno, dificerkno, a boĉna linija je potpuna, sa 32 do 38 krljušti. Usta su terminalno postavljena, sa dva para kratkih brkova na uglovima usana. Moţe se obrazovati i izraštaj u obliku cevi kojom šaran usisava hranu sa muljevite podloge. Ţdrelni zubi su troredni, molariformni i pljosnati, postavljeni u vidu venca i imaju ulogu u mrvljenju krupnije zrnaste hrane. Ĉulo ukusa je dobro razvijeno, sa mnogobrojnim receptorima rasporeĊenim na dorzalnoj strani usne duplje sve do ulaska ţdrela u jednjak. Jednjak je kratak i uliva se direktno u crevo koje je kod odraslih jedinki 2,5 do 3 puta duţe od duţine tela. S obzirom da nema ţeludac, nema ni kiselu reakciju varenja. Po tipu ishrane je omnivor (svaštojed) i u ishrani koristi hranu ţivotinjskog porekla, zooplankton (raĉiće) i faunu dna (gliste, insekte ili mekušce). U prirodnim uslovima koristi i hranu biljnog porekla poput semenki vodenih i kopnenih biljaka, mladih izdanaka, listova i stabljika vodenih biljaka, ali zbog povećanog prisustva celuloze i lignina, varenje i iskoristivost materija je dosta lošija (Marković, 2010). MeĊu divljim šaranima postoje ĉetiri varijeteta: tipicus, gibbosus, oblongus i hungaricus, koji se meĊusobno razlikuju po visini tela i stepenu boĉne spljoštenosti. Osim divljih varijeteta šarana, uzgojem su dobijeni varijeteti koji se mogu pronaći i u prirodnim Pregled literature 47 staništima, a na osnovu pokrivenosti tela krljuštima (Simonović, 2001) razlikujemo ĉetiri tipa: Šupner (šaran sa krljuštima–scale carp) – celo telo pokriveno krupnim krljuštima Špigler (maloljuskavi–mirror carp) – krljušti su rasporeĊene duţ leĊne linije, u osnovi repa i ĉesto u osnovi ostalih peraja Cajler (veleljuskavi–linear carp) – sa krljuštima duţ boĉne linije, a ĉesto i uz liniju leĊa i u osnovi peraja Lederer (goli šaran–leather carp) – sa po nekoliko pojedinaĉnih krljušti na pojedinim delovima tela 2.7.1.2. Stanište i biologija Šaran u prirodi naseljava srednje i donje tokove sporotekućih reka i jezera sa muljevitom podlogom kod kojih su obale obrasle vodenim biljkama, makrofitama. TakoĊe, podnosi vodu koja je do izvesne mere zaslanjena kao i alkalne vode. Moţe se gajiti u vodi sa salinitetom i do 20‰, ali pri tome pokazuje smanjeni rast (Boeck et al., 2000). Kao retko koja vrsta ribe, moţe se gajiti i u vodama sa visokim konduktivitetom. Obzirom na rasporeĊenost prirodne hrane u vodenom stubu, šarani većim delom obitavaju na dnu vodenih ekosistema, ali su takoĊe prisutni i u srednjem i u gornjem delu vodenog stuba u potrazi za zooplanktonom. Šarani su vrlo prilagodljive ribe, tolerantne na široka variranja u ekosistemu. Ţivotne funkcije riba kao poikilotermnih organizama pod direktnim su uticajem temperature sredine u kojoj se nalaze, pa je temperatura tela riba ista kao temperatura vode ili se za 0,5–1˚C razlikuje. Kod šarana je jasno uoĉljiva sezonalnost ţivotnih aktivnosti poput rasta, sazrevanja, mresta i embrionalnog razvića, koja je direktno povezana sa temperaturom vode u pojedinim godišnjim dobima. Optimalne temperature vode za gajenje su u intervalu od 20˚C do 26˚C. U toku letnjeg dela godine, temperatura vode moţe dostići i vrednosti veće od 30˚C, kada se metabolizam riba znatno ubrzava pa je dvostruko veći nego pri temperature vode od 20˚C. U takvim prilikama treba izbegavati ili bar smanjiti na Pregled literature 48 minimum, bilo kakve manipulativne procese sa ribom. Zimski period donosi znatno niţe temperature vode koje šarani preţivljavaju sve do momenta kada se celokupni vodeni ekosistem zaledi. Da bi se izbegle ovakve pojave, za prezimljavanje riba se mogu koristiti zimovnici kao i drugi ribnjaĉki objekti manjih dimenzija, a dovoljne dubine. Pri niskim temperaturama, skoro da prestaju sve aktivnosti riba. Riba prestaje sa uzimanjem hrane, smiruje se pri dnu vodenog stuba jer se metaboliĉke aktivnosti svode na minimum. Nagle promene, smanjenje ili povećanje temperature vode na gajenu ribu deluju negativno jer mogu izazvati šok, pa ĉak i uginuće. Kod starijih jedinki temperaturna variranja ne trebalo da prelaze raspon od oko 12˚C. Kod mlaĊi problemi mogu nastati i pri promeni temperature od svega 1,5–3˚C (Marković, 2010). Optimalna pH vrednost vode za šarana je od 6,5 do 8,5. Podnosi i raspon od 5 do 9 koji je nepovoljan, ali ne i letalan. Nagle promene pH vrednosti izazivaju poremećaje fizioloških procesa u ribama i mogu da dovedu do uginuća. U uslovima kisele vodene sredine dolazi do nagomilavanja sluzi na škrgama riba, dok prisustvo jaĉih kiselina i baza izaziva nekrotiĉne promene na škrgama. Preporuĉuje se da voda za vodosnabdevanje ribnjaka bude neutralna ili blago alkalna, jer je organska produkcija (a sa njom i produkcija riba) veća u slabo alkalnim nego u slabo kiselim vodama. Sadrţaj kiseonika u vodi za uspešno gajenje šarana, u proseku bi tokom dana trebalo da bude preko 5 mg/l. U kraćem vremenskom periodu (nekoliko sati) se mogu tolerisati niţe vrednosti, mada ne bi trebalo da budu manje od 2 mg/l, ali moţe preţiveti i pri vrednostima 0,3–0,5 mg/l. U vodenim ekosistemima sadrţaj kiseonika je razliĉit na razliĉitim dubinama, tokom godine, ali i dana, posebno u uslovima intenzivnog gajenja riba. Nedostatak kiseonika u ribnjacima predstavlja ograniĉavajući faktor proizvodnje. MlaĊe jedinke su znatno osetljivije od konzumnih veliĉina. Trajniji deficit manjeg intenziteta utiĉe na povećanje koeficijenta konverzije, dok nedostatak kiseonika u ribnjacima dovodi do masovnog uginuća. Vrlo ĉesta pojava na šaranskim ribnjacima je “vodeni cvet” algi, koji je i najĉešći uzrok deficita kiseonika. U cilju spreĉavanja ili drţanja pod kontrolom modro zelenih algi, primenjuje se agrotehniĉka mera zakreĉavanja ribnjaka, ali i osveţavanje vode ukoliko postoje uslovi (Marković, 2010). Pregled literature 49 2.7.2. Zahtevi u ishrani šarana Hrana koju ribe koriste mora da obezbedi dovoljno materije i energije iz masti i ugljenih hidrata, proteina, minerala i vitamina. Glavne komponente hrane, ugljeni hidrati, masti i proteini, su esencijalne materije za izgradnju tkiva i izvor su hemijske energije. Ishrana predstavlja jako bitan (ako ne i najbitniji) segment u tehnologiji gajenja riba (zavisno od sistema gajenja), jer ĉini 50 do 60% od ukupnih troškova u proizvodnji (Okumus and Bascinar, 2001). Za odrţavanje i rast ribljeg organizma, i sve njihove aktivnosti kao što su pokretanje, produkcija i reprodukcija, potrebne su hranljive materije (u koje ubrajamo belanĉevine, masti, ugljenehidrate, vitamine i minerale), voda i kiseonik. Jednostavno reĉeno ribljem organizmu potrebna je hrana, kiseonik i voda (Аdamek, 2006). Navedene materije unose se u organizam hranom koja sluţi kao izvor energije ili kao sirovina za izgradnju sopstvenog organizma. Hrana se u organizmu mehaniĉki usitnjava, a zatim hemijski razgraĊuje do najjednostavnijih sastojaka kao što su aminokiseline, glicerol, masne kiseline, glukoza i druge. Obzirom da poluintenzivni sistem gajenja predstavlja dominantni oblik proizvodnje u svetu, odnosno da u ukupnoj svetskoj proizvodnji uĉestvuje sa preko 70%, izbor dodate hrane zavisi od nutritivnih zahteva gajene vrste riba, raspoloţivosti, cene i kvaliteta hraniva (Tacon, 1993; Tacon and De Silva, 1997). Dodatna hrana u poluintenzivnom sistemu gajenja ima za cilj da u periodima depresije prirodne hrane ribama omogući nesmetan i kontinuiran rast. To se moţe ostvariti ukoliko su zadovoljene sve potrebe zavisno od vrste i kategorije riba. Broj i veliĉina obroka u toku dana zavisi od veliĉine ribe, vrste i kvaliteta hrane, kvaliteta i temperature vode. Alanärä et al. (2001) opisuju obrok kao potrošenu koliĉinu hrane u pojedinaĉnom hranjenju, obiĉno u trajanju izmeĊu 30 minuta i 2 sata. Obrok moţe biti kao jedan (ako je dat u celini u toku dana) ili sastavljen iz više pojedinaĉnih porcija u toku dana, što je bolja varijanta u pogledu iskoristivosti hrane i prirasta riba. Stanković et al. (2010) navode da se ishranom riba u jednokratnom i/ili dvokratnom hranjenju ostvaruju znatno niţi prirast i specifiĉna stopa rasta, nego kada je ribama hrana dostupna u toku celog Pregled literature 50 (svetlosnog dela–12h) dana. Izbor i raspored hranjenja treba da budu zasnovani na poznavanju ponašanja riba, budući da ishrana znaĉajno zavisi od temperature. Veliĉina ĉestica hrane treba da prati veliĉinu riba. U startu, nakon izvaljivanja, treba koristiti najsitnije ĉestice, visoke hranljive vrednosti koje se prave u vidu praha ili ljuspica. To je neophodno jer je bitno da se obezbedi lagano usvajanje hrane bez većeg utroška energije, odnosno svih hranljivih materija neophodnih za nesmetan rast i razvoj. Kad veliĉina riba dozvoli, prelazi se na hranu krupnije granulacije, koja se srazmerno povećava kako riba raste. Pelete treba da su granulacijom adekvatne veliĉini riba, da se lagano usvajaju i gutaju, da se ne gubi puno energije i vremena za savladavanje. 2.7.2.1. Potrebe šarana u ishrani sa aspekta nivoa proteina i aminokiselina Mada su nutritivni zahtevi za rast, reprodukciju i normalne fiziološke funkcije sliĉni kao i kod drugih ţivotinja (Ćirković i sar., 2005), ribe imaju velike zahteve za proteinima u ishrani (Davies and Gouveia, 2010). Na potreban nivo proteina u ishrani riba utiĉu brojni faktori, kao što su: veliĉina riba–tokom perioda ranog rasta ribe imaju veće zahteve za proteinima nego u kasnijoj fazi rasta (Kaushik, 1995); temperatura vode–pri niţim vrednostima izvori neproteinske energije nedovoljno se metabolišu kao proteini pa su i potrebe manje, a sa porastom temperature vode rastu i potrebe za proteinima. TakoĊe, temperatura vode utiĉe na selekciju makronutritijenata u telu gajenog šarana tako što se javlja visoka potreba za proteinima i mastima na 17ºC i povećana potreba za proteinima na 25ºC (Yamamoto et al., 2003). koliĉina hrane–potrebe riba za proteinima obrnuto su proporcionalne veliĉini obroka; nivo metaboliĉke energije obroka, kao obrnuto proporcionalan potrebnom nivou proteina–ukoliko obrok sadrţi viši nivo proteina, a niţi nivo energije, višak proteina će se koristiti kao izvor energije, uz naknadno izluĉivanje amonijaka (Webster et al., 2002). Pregled literature 51 nasadna gustina i brojni drugi faktori. Prema literaturnim podacima, potrebe riba za proteinima su u vrlo širokom rasponu, pa se u ishrani najĉešće koriste smeše sa 25–45% (Murai, 1992), zatim sa 50% (Ćirković i sar., 2002) pa i sa 55% sirovih proteina (Fontagne et al., 2000). NRC (1993) navodi da se potrebe šarana za proteinima kreću izmeĊu 31% i 38,5% sirovih proteina. MeĊutim, prema Tacon (1987) optimalne potrebe šarana u proteinima su u rasponu od 34 do 38%, dok prema Hossain et al. (1997) potreban nivo proteina u smešama bi trebalo da bude u rasponu od 25 do 35%. Takeuchi et al. (2002) istiĉu da potrebe šarana za proteinima zavise od uzrasta i kreću se od 30% do 50% suve materije. Fontagne et al. (2000) su u svojim istraţivanjima za ishranu larvi šarana koristili smeše koje sadrţe 54–55% sirovih proteina, dok drugi autori za ishranu ove kategorije šarana predlaţu smeše sa 40% proteina (Hossain et al., 2001; Siddhuraju and Becker, 2001; Ogunji et al., 2007). Liu et al. (2009) u svom radu navode da su u ishrani mlaĊi šarana koristili smeše koje su imale od 22% do 49,5% sirovih proteina, kao i da je razlika u prirastu hranjenih riba bila znaĉajna. Znatno niţi prirast je ostvaren sa smešama koje su sadrţale 22% i 27,5% proteina za razliku od smeša sa 33% do 49,5% proteina kad su ostvarene pribliţno sliĉne završne mase riba. Korišćenjem visokoproteinske hrane za šarane sa 45% proteina dobijaju se dobri rezultati u prirastu (Viola et al. 1982, 1983), meĊutim sliĉne rezultate u ispitivanjima obavljenim na šaranu, dobili su i drugi istraţivaĉi korišćenjem smeša koncentrata sa 37% (Pongmanerat et al.,1993) i 38% proteina (Przybyl et al., 2006). Manissery et al. (2001) istiĉu vaţnost ishrane i nivoa proteina u obroku na kvalitet i reproduktivne performance matica šarana. Navode da se u ishrani ove kategorije šarana koriste komercijalne smeše sa razliĉitim sadrţajem proteina (25 do 41%). U svojim istraţivanjima su ustanovili da ishranom matica smešama sa 35% proteina, ikra ima najveći preĉnik, najbolju stopu fertilizacije, kao i duţinu i masu larvi prilikom izvaljivanja. Upotrebom hrane sa 40% proteina, postignute su znatno lošije reproduktivne performanse, Pregled literature 52 pa stoga istiĉu nepodobnost upotrebe smeša sa 40% proteina i više, a adekvatnost dopunskih smeša sa oko 30 i 35% proteina. Pri formulisanju adekvatnog obroka za odreĊene vrste i kategorije riba, kao osnovnog preduslova za dobar prirast (Bruce and Delbert, 1999; Watanabe, 2002; Ruohonen and Kettunen, 2004), nije dovoljno obezbediti samo potrebnu koliĉinu proteina. Posebna paţnja se mora posvetiti udelu aminokiselina, njihovoj optimizaciji i uravnoteţenosti u cilju maksimalne iskoristivosti proteina (Boisen et al., 2000; Green and Hardy, 2002; Rollin et al., 2003). Previsok nivo aminokiselina moţe da izazove probleme poput aminokiselinske toksiĉnosti. Teoretski razmatrano, perfektno izbalansirani proteini su oni u kojima dostupne aminokiseline obezbeĊuju potrebe ţivotinja, odnosno nema ih ni u višku niti su u deficitu. Nesrazmeran odnos pojedinih aminokiselina ima negativan uticaj na apsorpciju i korišćenje drugih aminokiselina (Harper et al., 1970). Tako, izoleucin, leucin i valin mogu izazvati antagonistiĉko dejstvo kod kopnenih ţivotinja, kada razmera ove tri aminokiseline u hrani nije izbalansirana (D’Mello, 2003). MeĊutim, antagonizam aminokiselina kod riba, posebno njihov efekat na prirast i iskoristivost hranljivih sastojaka, nije u potpunosti ispitan, navode se samo neke nepodudarnosti (Yamamoto et al., 2004). Tabela 4. Esencijalne aminokiseline potrebne za mlaĊ šarana Aminokiseline Proteina u obroku (%) Zahtevi % proteina % suve materije Arginin 38,5 4,3 1,6 Histidin 38,5 2,1 0,8 Izoleucin 38,5 2,5 0,9 Leucin 38,5 3,3 1,3 Lizin 38,5 5,7 2,2 Metionin 38,5 3,1 1,2 Fenilalanin 38,5 6,5 2,5 Treonin 38,5 3,9 1,5 Triptofan 38,5 0,8 0,3 Valin 38,5 3,6 1,4 NRC,1993 Pregled literature 53 Aminokiselinski sastav obroka je jedan od glavnih faktora koji utiĉe na optimalnu ishranu riba proteinima (Wilson, 1989). Na osnovu sastava aminokiselina u telu riba, mogu se predvideti i njihove potrebe u ishrani (Gatlin et al., 1986, Cara et al., 2007). U principu, 10 aminokiselina za koje je utvrĊeno da su od suštinskog znaĉaja u ishrani drugih vrsta riba, pretpostavlja se da su neophodne i za šarana. Prema podacima NRC (1993), u tabeli 4 su date preporuke o potrebnim aminokiselinama u ishrani šarana. Kako je šaran omnivor koji u principu moţe da jede svu hranu koja je svarljiva, širom sveta se oko 80% šarana gaji bez upotrebe savremenih smeša, odnosno bez formulisanog obroka (Naylor et al., 2000). Larvama šarana, kao vrlo osetljivom stadijumu razvoja, prvu hranu predstavlja sitan zooplankton koji po aminokiselinskom sastavu i drugim nutritivnim karakteristikama prevazilazi hrane koje se mogu industrijski pripremiti (Hofer, 1991, Watambe and Kiron, 1994; Rønnestad et al. 1999; Kolkovski, 2001). U cilju smanjenja troškova i predvidivosti same proizvodnje, poslednjih nekoliko decenija vrše se brojna istraţivanja ishrane mladih larvi u prvim danima kompletnim smešama. Obzirom da digestivni sistem larvi, tokom prvih nekoliko nedelja ţivota, nije u potpunosti razvijen, digestivni procesi, a naroĉito varenje proteina, predstavljaju ograniĉavajući faktor pri korišćenju veštaĉke hrane (Carvalho et al., 2004). Upotreba koncentrovanih smeša u ishrani šarana zavisi od sistema gajenja. Smeše se pripremaju se na bazi ribljeg, krvnog i mesnog brašna, sušenih insekata i viscelarne mese mekušaca, kao i brojnih alternativnih biljnih komponenti. Znatno veću primenu imaju komponente animalnog porekla, a posebno riblje brašno, zbog visokog sadrţaja proteina odliĉnog aminokiselinskog sastava i visoke svarljivosti (Jackson, 2010). MeĊutim, prema podacima Rai and Bista (2001), najbolji prirast šarana se postiţe ukoliko obrok sadrţi oko 20% proteina ţivotinjskog porekla i oko 10% proteina biljnog porekla. Imajući u vidu cenu koštanja ribljeg brašna, posebno u zemljama gde je potreban uvoz ove komponente, dosta se radilo na mogućim zamenama i meĊusobnom kombinovanju sa drugim izvorima proteina (uglavnom biljnog porekla) u cilju zadrţavanja visokog kontinuiranog prirasta riba i smanjenja cene koštanja same hrane. Tacon (2004) Pregled literature 54 navodi da je ove proteine moguće zameniti sa mnogobrojnim drugim izvorima poput: soje, uljane repice, kukuruznog glutena, pšenice, brašna terestiĉnih bioprodukata koji ukljuĉuju mesno brašno, koštano brašno, brašno od perja i krvno brašno. MeĊutim, alternativni izvori proteina biljnog porekla, iako su lako dostupni na trţištu i imaju nisku cenu, u principu su deficitarni u nekim esencijalnim aminokiselinama i/ili sadrţe neke antinutritivne faktore (Dersjant–Li, 2002). Generalno posmatrano, daleko su više istraţivani biljni alternativni izvori proteina od animalnih. Millamena et al. (2000) navode da se kao alternativni izvori proteina ţivotinjskog porekla koristi krvno brašno, gliste, silaţa od riba, nus–proizvodi ţivinarske proizvodnje, lutke svilenih buba, razliĉiti nus proizvodi iz industrija mesa (Suresh, 2001) i predstavljaju dobar izvor proteina za ishranu šarana na podruĉiju Indije. Rai and Bista (2001) su na šaranskoj mlaĊi telesne mase 47 gr, u trajanju od 175 dana ispitivali uĉešće razliĉitih komponenti u smešama koje su sadrţale od 26% do 32% proteina. U smešama su koristili riblje brašno, sojinu saĉmu, ulje, pirinĉane mekinje i pšeniĉno brašno, ĉije uĉešće se meĊusobno razlikovalo zavisno od smeše u kojoj je uĉestvovalo. Prva smeša je sadrţala po oko 20% svake komponente i imala je oko 32% proteina, dok je u drugoj smeši bilo izostavljena sojina saĉma, a u trećoj riblje brašno i njihov sadrţaj proteina je bio oko 27%. Za kontrolu su koristili stoĉnu hranu sa 23% proteina. Ustanovili su da je rast riba bio bolji kod grupe hranjene smešom sa većim sadrţajem proteina, posebno onih ţivotinjskog porekla. Dobili su i bolji prirast riba hranjenih kontrolnom smešom sa manjim uĉešćem proteina (koji su sadrţali proteine animalnog porekla), od grupe koja je hranjena smešom sa višim nivoom proteina ali bez uĉešća ribljeg brašna. Zakljuĉili su da ribe zahtevaju viši nivo proteina sadrţan u hrani, sa neophodnim uĉešćem proteina ţivotinjskog porekla. Ogunji et al. (2011) su istraţivali uticaj zamene ribljeg brašna larvama kućne mušice (Musca domestica), koja se odlikuje visokim hranljivim vrednostima sa balansiranim aminokiselinskim profilom. Ustanovili su da potpuna zamena ribljeg brašna, dovodi do smanjenja performansi rasta zbog niske svarljivosti proteina iz brašna dobijenog od larvi mušice. Brašno larvi mušice sadrţi oko 13,78% vlakana, a većina riba u ishrani Pregled literature 55 moţe da toleriše prisustvo od oko 8%, dok šarani nisu u stanju ni da ih vare. Prisustvo veće koncentracije vlakana u hrani (8–30%), redukuje rast, jer direktno utiĉu na nivo kalcijuma i apsorpciju lipida. MeĊutim, delimiĉnom zamenom ribljeg brašna (od 45%) i uĉešćem brašna larvi mušice u obroku, prirast šarana je poboljšan. TakoĊe, ovom kombinacijom se poboljšava profil hranljivih materija, jer je profil nekih aminokiselina bolji u brašnu larvi mušice nego u ribljem brašnu i sojinoj saĉmi (Adesulu and Mustapha, 2000 ; Ogunji et al., 2006, 2008). Nandeesha et al. (2000) su pokazali da se riblje brašno moţe zameniti i lutkama svilene bube. Ustanovili su da se lutke mogu koristiti od 50% pa ĉak i do potpune zamene ribljeg brašna u smešama za šarane, i na taj naĉin smanjiti nivo drugih skupih inputa. Veliki afriĉki puţ Achatina fulica (Mollusca, Gastropoda) predstavlja veliki problem i štetoĉinu na usevima sa jedne strane, ali je i potencijalno alternativni izvor proteina za ishranu šarana sa druge strane. Brašno dobijeno od velikog afriĉkog (BP) puţa se odlikuje visokim sadrţajem proteina (57,2%) i niskim sadrţajem masti (4,2%). Prirast riba hranjenih smešom sa dodatkom BP znatno je bolji nego riba koje su hranjene smešama bez proteina animalnog porekla, ali su parametri prirasta lošiji od riba hranjenih smešom koja je zasnovana na ribljem brašnu (RB). BP moţe efikasno koristiti kao alternativni izvor proteina, ali samo kao delimiĉna zamena ribljem brašnu. Kombinacijom RB sa BP u odnosu 30 : 10, postiţu se optimalni rezultati u ishrani šarana (Suresh, 2007). Hossain et al. (2001) istiĉu vaţnost upotrebe semena leguminoza koje predstavlja dobar izvor kvalitetnih proteina, energije, vitamina i minerala u ishrani, mada ugljeni hidrati poreklom iz biljnih proteina generalno imaju lošu svarljivost (Siddhuraju and Becker, 2001). De Silvina (1985) tvrdi da je u cilju ekonomiĉnije proizvodnje hrane za ribu bolje kombinovati razliĉite izvore proteina, mada su šaranske vrste riba manje zavisne od prisustva ribljeg brašna u dodatoj hrani nego karnivorne vrste riba koje zahtevaju nivo proteina od 45 do 55% (Gatlin, 2002). Sojini proizvodi su trenutno najĉešće korišćeni biljni izvor proteina u smešama za ishranu riba, zbog visokih nutritivnih karakteristika, relativno niske cene i dostupnosti na trţištu (Sørensen, 2008). U ishrani slatkovodnih vrsta riba uĉestvuju do 50% (Yue and Pregled literature 56 Zhou, 2009). Kod šarana zavisno od kategorije procenat se kreće od 30–35% u ishrani jednogodišnje mlaĊi šarana do 45% u obrocima za dvogodišnju mlaĊ i konzumnu ribu. Ovo ukazuje da proizvodnja komercijalne hrane za ribe zavisi uglavnom od soje i sojinih proizvoda kao izvora proteina. MeĊutim, ograniĉenja poput optimalnih klimatskih uslova potrebnih za gajenje ove kulture i preterana zavisnost proizvodnje smeša za ishranu riba uzrokuje povećanje cene i ovog resursa pa se ide ka iznalaţenju drugih jeftinijih biljnih izvora proteina, ponekad ĉak i lokalnih, koji bi smanjili troškove cene koštanja hrane (Mazurkiewicz, 2009). Singh et al. (2011) objašnjavaju znaĉaj ali i nedostatke alternativnih biljnih izvora proteina zbog prisustva antinutritivnih faktora i njihovog limitiranog uĉešća u ishrani šarana. Upotrebom enzima, dejstvo antinutritivnih faktora se moţe anulirati, a biljni izvori proteina regularno ukljuĉiti u riblju hranu. Uĉešće papaina, proteolitiĉkog enzima izdvojenog iz lista ili nezrelih plodova papaje, moţe imati pozitivan efekat na svarljivost proteina i prirast gajenih riba u kontrolisanim uslovima, kada je obrok baziran na komponentama biljnog porekla. Dodatkom papaina od 2% u hranu, riba ostvaruje znatno veći prirast od riba hranjenih smešama bez uĉešća enzima. Hidrolizom proteina, formiraju se kratki peptidi, koji se lakše vare pa je samim tim i efikasnija iskoristivost proteina i prirast riba veći. Smanjenjem ili neutralizacijom fitata iz biljnog materijala, povećava se apsorpcija hranljivih materija u crevima. Riblje brašno u smešama za ishranu šaranske mlaĊi moguće je zameniti i sojinim brašnom ali i brašnom lešnika. Zamena ribljeg brašna, brašnom od lešnika do 35% kao i sojinim brašnom do 40% nema negativnih efekata na parametre rasta, efikasnost iskoristivosti hrane kao ni na hemijski sastav u telu riba (Buyukcaper and Kamalak, 2004). Naknadnim ispitivanjem alternativnih izvora proteina u ishrani šarana Büyükçapar and Kamalak (2007) su potvrdili ova istraţivanja uz konstataciju da se i sojina saĉma moţe zameniti brašnom lešnika, u koliĉini od 35 do 40%, bez bitnih promena po parametre rasta kod riba. MeĊutim, Sevgili et al., (2011) navode da upotreba brašna lešnika u obroku za ishranu šarana više od 10%, dovodi do niţeg rasta riba i iskorišćavanja hrane, verovatno zbog niţeg sadrţaja prve limitirajuće amino kiseline, lizina i raspoloţivog sadrţaja fosfora. Pregled literature 57 Abd El–Aleem and Soltan (2005) su ispitivali zamenu sojinog brašna još jeftinijim lanenim brašnom u smešama za ishranu mlaĊi šarana, sa konstantnim uĉešćem ribljeg brašna i istim sadrţajem sirovih proteina od 31%. Zamena 25% sojinog brašna lanenim brašnom nije dovela do statistiĉki znaĉajne razlike u prirastu riba kao ni u duţini tela. MeĊutim, većom zamenom sojinog brašna od 50, 75 ili 100%, došlo je do veoma znaĉajne razlike u prirastu i duţini tela riba, odnosno specifiĉnoj stopi rasta, konverziji i usvajanju hrane i iskoristivosti proteina. Keshavanath et al. (2002) su kroz razliĉite tretmane gde su smanjivali uĉešće ribljeg brašna kao i nivo proteina, a povećavali uĉešće kukuruza, zakljuĉili da šaran u ishrani moţe koristiti i visok nivo ugljenih hidrata posebno kada je sadrţaj proteina nizak. Hung (2007) objašnjava mogućnost upotrebe sušenog destilata zrna kukuruza (DDGS) u kombinaciji sa sojinom saĉmom kao relevantnom zamenom za riblje brašno. Sušeni destilat zrna kukuruza predstavlja komponentu koja ekonomski opravdava svoje uĉešće u smešama za ishranu goveda, svinja i ţivine. MeĊutim, njegova upotreba u ishrani riba je ograniĉena, uprkos visokom sadrţaju proteina (26%) i relativno niskoj ceni. Uĉešćem DDGS od 10 i 15% u smeši daje bolje rezultate rasta riba nego uĉešće od 5% ili korišćenje hrane bez njegovog prisustva. Ispitujući eksperimentalne smeše sa po 40% sirovih proteina i razliĉitog uĉešća slaĉicine, susamove, lanene, kokosove, kikirikijeve saĉme i lista glatke mimoze (Leucaena leucocephala) od 25%, 50% do maksimalno 75% od ukupnog sadrţaja proteina u ishrani šarana telesne mase 50 grama, Hasan et al. (1997) su pokazali da postoje znaĉajne razlike u performansama rasta zavisno od biljnog izvora proteina, kao i od njihovog uĉešća. Upotrebom lanene i kikirikijeve saĉme sa uĉešćem od 25%, nisu ustanovljene znaĉajne varijacije u odnosu na kontrolnu grupu. Upotrebom smeše sa glatkom mimozom su postignute najlošije performanse, kao i najniţa efikasnost i iskoristivost proteina, zbog najlošije nutritivne vrednosti proteina (63%). Kod riba hranjenih smešom sa uĉešćem slaĉice histopatološkim pregledom jetre je otkriven viši nivo intracelularnih lipida, dok su upotrebom kikirikijeve saĉme sa uĉešćem od 75% dobijene teške deformacije kod riba. Pregled literature 58 Prema istraţivanjima Kumar et al. (2009) brašno semena Barbadoškog oraha (Jatropha curcas) koje se karakteriše bogatim sadrţajem proteina (58–62%), predstavlja bolji izvor proteina od sojinih proizvoda u ishrani šarana. To su potvrdili i Kumar et al. (2010), koji tvrde da standardna smeša za ishranu šaranske mlaĊi proseĉne mase od 10 grama, treba da sadrţi 38% proteina i 8% masti. Kontrolna grupa riba hranjena sa ribljim brašnom nije se razlikovala od grupe riba hranjene barbadoskim orahom po svim parametrima rasta. MeĊutim, pored znaĉajne razlike u svim pokazateljima prirasta, grupa riba hranjena sojinim proizvodima je znaĉajno sporije uzimala hranu od druge dve grupe. TakoĊe, utvrĊeno je da brašno semena barbadoskog oraha moţe zameniti riblje brašno u smešama za ishranu šarana i do 75%, a da se pri tome ne izazovu bilo kakvi negativni efekti kod riba. 2.7.2.2. Zahtevi šarana u ishrani sa aspekta potrebnog nivoa masti Lipidi obuhvataju masti, ulja i voskove u kojima masne kiseline predstavljaju kljuĉnu komponentu. Na osnovu prirode veza izmeĊu atoma ugljenika, masne kiseline su podeljene u dve grupe: zasićene i nezasićene. Neke specifiĉnosti nezasićenih masnih kiselina su od suštinske vaţnosti za većinu vrsta riba. Masti kao energetska komponenta obavezni su u formulisanoj kompletnoj hrani kao izvor energije i esencijalnih masnih kiselina za rast i razvoj riba. Višak ili manjak lipida u obroku mogu imati negativne uticaje na rast riba, iskoristivost hrane i povećano deponovanje lipida u telu, pa sa tim u vezi nivo lipida u hrani za ribe mora biti paţljivo procenjen i optimiziran shodno potrebama gajene vrste (Abbass, 2007). Današnja nutricionistiĉka saznanja nam ukazuju da glavni izvor energije u ishrani riba, predstavljaju masti, naroĉito nezasićene. U ishrani šarana optimalan udeo masti u obroku je oko 10% (Hossain et al., 2001; Frei et al., 2007), ĉime se postiţe optimalan rast bez nagomilavanja masnih naslaga u tkivu. Takeuchi et al. (2002) navode da su potrebe šarana za mastima 5–15% suve materije zavisno od uzrasta. Šaran jeste omnivor i efikasno koristi lipide i ugljene hidrate kao izvore energije. Povećanjem svarljive energije sa 13 na 15 M dţula/kg hrane, tj. dodavanjem lipida u nivou od 5 do 15%, ne rezultira poboljšanje Pregled literature 59 rasta već se kao posledice javljaju deponovane masne naslage u trbušnoj duplju (Kaushik, 1995). Yilmaz and Genc (2006) istiĉu da se u proizvodnji hrane za vodene organizme uglavnom koriste riblje ulje i riblje brašno kao tradicionalne komponente. I ako sadrţe visok stepen n–3 visoko nezasićene masne kiseline (n–3 HUFA; duţine ugljenikovog lanca≥C20 sa≥3 dvostrukih veza), eikosapentenske kiseline (EPA) i dokosaheksenske kiseline (DHA), razvojem akvakulture rastu i njihove potrebe, pa i cena. Sa tim se stvara pritisak na proizvoĊaĉe hrane za vodene organizme da zamene ove sastojke sa alternativnim izvorima (Pickova and Morkore, 2007). Ng et al. (2000) i Lim et al. (2001) tvrde da se do 90% ribljeg ulja moţe zameniti drugim biljnim uljima, a da se pri tome ne ugrozi rast riba. MeĊutim, generalni nedostatak alternativnih izvora ulja je nedostatak n–3 HUFA. Masne kiseline predstavljaju vaţan izvor energije. U formi triglicerola, one mogu dati i više od dva puta veću koliĉinu energije nego ista masa ugljenih hidrata ili proteina. U formi fosfolipida, oni sluţe kao osnovni gradivni blok za sve mobilne membrane. Metabolizam masnih kiselina se sastoji od kataboliĉkih procesa koji stvaraju energiju i metabolite masnih kiselina, i anabolik procesa koji vode ka stvaranju masnih kiselina i drugih molekula koji su deo. Ukratko, nivo lipida u obroku igra vaţnu ulogu u ishrani riba za stvaranje energije i odrţavanju biološke strukture i funkcije svih membrana (Sargent et al., 1999). U okviru odreĊenih granica, povećanje nivoa lipida u obroku, dovodi do poboljšanog iskorišćavanja hrane (Watanabe et al., 1979; Johnsen et al., 1993), tako sto se višak lipida koristi za obezbeĊivanje jeftinijeg izvora biološki korisne energije i na taj naĉin se štede proteini (Poleksić et al., 2006). Sa druge strane, povećanje nivoa masti u hrani preko odreĊenih granica, kod nekih vrsta riba moţe imati i štetne efekte. Visok nivo masti u obroku dovodi do taloţenja masnih naslaga u telu, ukljuĉujući promene u metaboliĉkim procesima, stvaranju masne degenerativne jetre, abnormalnih oksidativnih statusa, kao i neadekvatnog iskorišćavanja, Pregled literature 60 nutritivne vrednosti i transformacije hranljivih materija (Lee et al., 2002; Poleksić et al., 2006). Poznato je da ribe mogu da konvertuju proteine do lipida i/ili ugljene hidrate na dodatnu energiju. Jedan gram lipida moţe osloboditi 39,3 kJ, što je mnogo više nego jedan gram ugljenih hidrata (17,2 kJ / g) ili proteina (22,6 kJ / g) (Webster and Lim, 2002). Cyprinidae, imaju vrlo niske zahteve u pogledu ishrane i za n–3 i n–6 masne kiseline. Korišćenjem biljaka u ishrani amura (Takeuchi, 1996), ili ishranom gde je nivo lipida oko 4% (Du et al. 2005), moţe se postići zadovoljavajući nivo i n–3 i n–6 masnih kiselina. Šaran poput mnogih drugih vrsta riba, zahteva visok nivo n–3 i n–6 nezasićenih masnih kiselina. Prema Vatanabe et al. (1975) i Takeuchi and Watanabe (1977) u obrocima za ishranu šarana je potrebno obezbediti 0,5 do 1% linolne i linolenske kiseline. Obzirom da se u centralnoj Evropi proizvodnja šarana obavlja u ribnjacima kroz tradicionalni poluintenzivni sistem gajenja, na bazi prirodne hrane sa ţitaricama (Buchtova et al., 2007), postoje dva izvora n–3 HUFA. Jedan je prirodna hrana, plankton i bentos, koja je bogata u n–3 HUFA, a drugi je n–3 HUFA sintetisan od alfa linolenske kiseline (ALA). Prema Zheng et al. (2004) i Tocher (2003), šarani su za razliku od morskih riba u stanju da bio–konvertuju ALA u EPA i DHA. Sa tim u vezi je i interes da se maksimalno iskoristi ta sposobnost u sintezi EPA i DHA od ALA u cilju oĉuvanja kvaliteta lipida u telu, kao resursa za humanu ishranu i odrţivo korišćenje resursa hrane. Prirodna hrana se sastoji uglavnom od zooplanktona, zoobentosa i detritusa (Adamek et al., 2003; 2004). Plankton i bentos (Bogut et al., 2007; Ţivić et al., 2011) prirodno sadrţe visok nivo n–3 masnih kiselina, ukljuĉujući EPA i DHA. Zbog toga se pravilnim upravljanjem i odrţavanjem jezera za gajenje šarana, utiĉe na dovoljnu koliĉinu i odgovarajuću strukturu planktonske i bentosne zajednice jer utiĉu na poboljšanje masnokiselinskog sastava u telu riba. Istraţivanja vezana za ishranu i optimizaciju lipida u obrocima za šarana, nadovezivala su se meĊusobno, pa je ustanovljeno da prisustvo od 5% do 12% masti u hrani predstavlja neki optimum za šarana. Pregled literature 61 Bazaz and Keshavanath (1993) su ustanovili bolji prirast kod riba hranjenih smešama sa 40% proteina u kombinaciji sa 6% sardininog ulja od smeša gde su dodavali 3, 9 ili 12% ulja. Istraţivanja Hasan et al. (1997) i Маnjappa et al. (2002) potvrĊuju ovu hipotezu. Yilmaza et al. (2005) ukazuju da visoko energetska hrana smanjuje apetit kod šaranu što redukuje mast, uzimanje hrane i aktivnu potragu za hranom. Takeuchi et al. (1978) sugerišu da se dodatkom ribljeg ulja od 6% u standardnom obroku za ishranu šarana, mogu zadovoljiti zahtevi u izvoru energije. U istraţivanjima Kaushik et al. (1995) se preporuĉuje da nivo lipida u obroku bude do 12% za većinu ciprinida. Potpunom zamenom ribljeg ulja, Yilmaz and Genc (2006) ispituju uticaj kiselog sojinog ulja i ţute masti sa razliĉitim uĉešćem u ishrani šaranske mlaĊi. Na kraju su imali boli rezultat prirasta i niţi koeficijent konverzije kod riba hranjenih smešama sa ţutom masti. Kod uĉešća masti u smeši, najbolje se pokazala smeša sa ukupnim sadrţajem lipida od 11%. Kod smeša sa kiselim sojinim uljem, najbolje se pokazala smeša sa najmanjim uĉešćem i ukupnim sadrţajem lipida od 3%. Rahayuni et al. (2005), istiĉu da komercijalna hrana za ishranu šarana predstavlja jako veliki trošak , jer ĉesto predstavlja i do 70% ukupnih proizvodnih troškova. U proseku sadrţi 24–28% proteina, 4–8% masti, 5–12% pepela, 4–7,5% celuloznih vlakana i 11–13% vlage. Hrana ovakvog sastava ima nizak nivo i proteina i energije ali i direktan uticaj na produktivnost, odnosno prirast gajenih riba. U cilju povećanja prirasta, predlaţu obogaćivanje gotove komercijalne smeše (sa postojećih 6,5% ulja) sa dodatnih 10% ulja. Koristili su kukuruzno, sojino, kokosovo i palmino ulje. Na kraju osmonedeljnog posmatranja, uspostavila se znaĉajna razlika kod grupa riba hranjenih razliĉitim dodacima ulja u hranu. Najbolje se pokazala hrana sa dodatkom sojinog ulja, odnosno palminog ulja, koji su pored boljeg prirast riba, imali i niţe koeficijente konverzije hrane. Razliĉite metode gajenja i ishrane utiĉu na sastav i hranljivu vrednost masnih kiselina u telu riba. Obzirom na široku zastupljenost gajenja šarana u poluintenzivnom sistemu i upotrebu ţitarica kao dodatne hrane, raĊena su mnoga istraţivanja o znaĉaju i taloţenju masti u telu upotrebom razliĉitih ţitarica. Pregled literature 62 Vacha et al. (2007) u svom radu navodi da telu riba ishranom samo prirodnom hranom sadrţi 1,76% masti, što je znatno manje u nego što bi bilo ako bi se koristile ţitarice. Upotrebom kukuruza u telu riba se nataloţi oko 13,26% masti, pšenice 11,22% masti, dok se upotrebom tritikalea u ishrani, telo riba sadrţi oko 9,72% masti. Pored visokog procentualnog prisustva masti u telu riba, koeficijenti konverzije pri korišćenju ţitarica vrlo su visoki i kreću se u intervalu od 3,15 do 3,77. Abbass (2007) je ispitivao uticaj razliĉitih nivoa lipida (3%, 6% ili 9%) u kombinaciji sa razliĉitim izvorima (kukuruzno ulje, ulje iz jetre bakalara i kombinaciju oba) u smešama za ishranu šarana sa 30% proteina. Na osnovu dobijenih rezultata ogleda, ustanovili su da je najbolji efekat pri upotrebi ulja iz jetre bakalara, ali i da je moguća zamena sa 50% kukuruznim uljem bez negativnih uticaja na performanse rasta i iskorišćavanja hrane. Isto tako kad su u pitanju nivoi masti, u ishrani šaranske mlaĊi, najbolje je koristiti kombinovane izvore ulja sa ukupnim sadrţajem od 6%. Genetska osnova je još jedan vaţan faktor koji utiĉe na sadrţaj lipida u telu riba i njihov sastav. Dokazano je da sadrţaj lipida u telu ima naslednu osobinu i da postoji relativno visoka korelacija izmeĊu veliĉine tela (standardne duţine i teţine tela) i sadrţaja lipida (0,71 i 0,59) (Kocour et al., 2007). Pol jedinki ili polno sazrevanje ima jak uticaj na sadrţaj i sastav lipida u telu riba (De Smet et al., 2004). Kocour et al. (2007) istiĉu da su ţenke maĊarskog šarana deblje nego muţjaci, verovatno zbog kasnijeg sazrevanja. U istraţivanju Buchtova et al., (2008) na ĉetiri hibrida šarana, ustanovljene su samo manje razlike u sastavu lipida kod jedinki oba pola. Simeonova et al. (2005) istiĉu veliku razliĉitost u sadrţaju masti kod jedinki razliĉitog pola po izlasku riba iz perioda mirovanja. Ţenke su okarakterisali sa većom stopom rasta ali i sa većim sadrţajem suve materije i masti, odnosno niţim sadrţajem proteina. Sadrţale su oko 14,18% masti u telu, dok su muţjaci imali oko 8,26% masti. 2.7.2.3. Zahtevi šarana u ishrani sa aspekta potrebnog nivoa ugljenih hidrata Ugljeni hidrati su jeftinija komponenta i znatno dostupnija nego proteini. Odsustvo znaĉajnije koliĉina svarljivih ugljenih hidrata iz obroka za ishranu riba znaĉi da treba više Pregled literature 63 masti za metaboliĉke procese u cilju stvaranja energije (Ufodike et al., 1983). Iz tog razloga bi bilo ekonomski opravdano integrisati jeftine ugljene hidrate u obroke za ribe, a da pri tome ne doĊe do ugroţavanja parametara rasta i iskoristivosti hrane. Zajedno sa lipidima, dostupnost svarljivih ugljenih hidrata moţe da smanji upotrebu proteina kao izvora energije, koji je najskuplja komponenta pri formulisanju obroka (Alvarez–González et al., 2001). Uprkos brojnim istraţivanjima na raĉun optimizacije ugljenih hidrata u obrocima za ribe, ne postoje precizni podaci o zahtevima bilo koje vrste riba. Neke studije pretpostavljaju da toplovodne vrste riba mogu bolje da koriste više ugljenih hidrata nego hladnovodne vrste. Riba efikasnije vare niske molekule ugljenih hidrata, bolje od onih koji su velike molekulske mase (Singh and Nose, 1967; Storebakken et al., 1998). Smatra se su zahtevi šarana prema ugljenim hidratima veoma promenljivi i da se kreću u rasponu od 10 do 45%, dok kao izvor energije šaran koristi 25% ugljenih hidrata (Takeuchi et al., 1979). Smeše koje sadrţe više od 40% dekstrina, rezultiraju znatno niţem rastu riba, smanjenoj iskoristivosti hrane i svarljivosti, a manifestuju se prekomernim taloţenjem masti u jetri i trupu. 2.7.2.4. Zahtevi šarana u ishrani sa aspekta potrebnog nivoa vitamina i minerala Iako su potrebni u mikro koliĉinama, vitamini i minerali su neophodni za normalan rast riba. Zahtev za vitaminima i mineralima imaju tendenciju da variraju zavisno od vrste riba. Mnogi minerali kao što su fosfor (Kaushik et al., 1995) i mangan (Satoh et al, 1989; Schwarz, 1995) se smatraju kao suštinski hranljive materije za šarana, zbog njihove vaţnosti u eutrofikaciji. Takeuchi et al. (1993) navode znaĉaj i vaţnost fosfora kod gajenja šarana. Povećanje raspoloţivog fosfora u ishrani od 0,5 do 1,0% kod mladunaca rezultira udvostruĉavanje stope rasta. MeĊutim, prekomerne koliĉine trikalcijum trifosfata (7%) mogu dovesti do smanjenja apsorpcije cinka i Mn. NRC (1993) navodi zahteve šarana za minerala i vitamina (tabela 5). Pregled literature 64 Tabela 5. Mineralno vitaminski zahtevi šarana Minerali Vitamini rastvorljivi u vodi Fosfor 0,6–0,7% Tiamin Uslovljen Magnezijum 0,04–0,05% Riboflavin 7–14 mg/kg Cink 15–39 mg/kg Piridoksin 5–6 mg/kf Mangan 13 mg/kg Pantotenska kis. 30–50 mg/kg Bakar 3 mg/kg Niacin 28 mg/kg Kobalt 0,1 mg/kg Biotin 1 mg/kg GvoţĊe 150 mg/kg Holin 4 000 mg/kg Vitamini rastvorljivi u mastima Inozital 440 mg/kg Vitamin A 10 000 IU Vitamin C uslovljen Vitamin E 100 IU NRC, 1993 2.7.2.5. Znaĉaj prirodne hrane u ishrani šarana Uprkos znaĉaju ishrane riba dodatnom hranom u poluintenzivnom sistemu, rast gajenog šarana u velikoj meri zavisi od raspoloţivih prirodnih izvora hrane (Rahman i Verdegem, 2007), dok je u ekstenzivnom sistemu u potpunosti limitiran od prirodne produkcije ribnjaka (Tacon and De Silva, 1997). Prirodnu hranu ribnjaka ĉini zooplankton (Rotatoria, Cladocera sa rodovima Daphnia i Moina, i Copepoda) i fauna dna (uglavnom Chironomidae i Oligochaeta). Prirodna hrana je odliĉan izvor proteina, slobodnih aminokiselina i oligopeptida, masti i masnih kiselina, vitamina i minerala koje su esencijalne materije za rast i razvoj riba (Kirbia et al., 1997). Njihov razvoj se stimuliše primenom agrotehniĉkih mera kao što su isušivanje ribnjaka tokom zimskog perioda, obradom podloge i Ċubrenjem u cilju povećanja primarne produkcije algi, a sa tim i sekundarne produkcije zooplanktona i organizama faune dna (Marković, 2010). Prirodna hrana u ribnjacima tokom sezone gajenja ima veoma izraţenu sezonalnost u pogledu maksimuma razvića pojedinih grupa. Kada je u pitanju zooplankton, od znaĉaja za ishranu šarana su tri grupe: Rotatoria, Cladocera i Copepoda. Rotatorije dostiţu najĉešće svoj maksimum u proleće, Cladocera krajem proleća i poĉetkom leta, a Copepoda su najbrojnije u jesen. Manje naglašeni maksimumi Rotatorija i Cladocera se mogu javiti u Pregled literature 65 jesen. Kad su u pitanju organizmi faune dna, hironomide su najbrojnije u proleće, a oligohete u leto. Sredinom leta kada su optimalni uslovi za rast šarana usled ujednaĉenosti temperature vode (24–26 ºC), dolazi do drastiĉnog pada biomase prirodne hrane (Marković i sar., 2000; Dulić, 2007; Dulić et al., 2009). Kako bi se odrţala kontinuirana proizvodnja, poţeljno je vršiti dodatno Ċubrenje u cilju stimulativnog razvoja prirodne hrane (ukoliko kvalitet vode to dozvoljava) ili prihranjivati šarana kvalitetnom kompletnom hranom (što je u većini sluĉajeva daleko lakše i manje riziĉno) (Marković i sar., 2005). Osim kao izvor proteina za sve kategorije riba u poluintenzivnom sistemu, prirodna hrana, a pre svega organizmi zooplanktona se koriste u ishrani larvi riba i ljuskara u poluintenzivnom i intenzivnom sistemu gajenja. Od velikog broja potencijalnih organizama zooplanktona, danas se najviše koriste dve vrste Rotatorija: Brachionus plicatilis i B. calyciflorus, i nauplius larve vrste Artemia salina iz klase Branchiopoda (Crusatcea). Ove grupe organizama su odabrane pre svega zbog dimenzija, koje se kreću od 50 do 200 µm kod brahionusa i 400–550 µm kod artermije, što ih ĉini idealnim zalogajem za larve razliĉitih vrsta riba. Gajenje ovih organizama se pokazalo kao ekonomiĉno i relativno jednostavno (Lavens and Sorgeloos, 1996; Moretti et al., 1999). Osim toga, brojna istraţivanja su pokazala da ovi organizmi po svojim nutritivnim karakteristikama, a naroĉito po vizuelnom stimulusu koji izazivaju kod larvi riba zbog svog konstantnog kretanja, daleko prevazilaze hrane koje ĉovek napravi (Hofer, 1991, Watambe and Kiron, 1994; Rønnestad et al. 1999; Kolkovski, 2001). Negativna strana primene “ţive“ hrane u ishrani larvi, pre svega morskih riba, jeste njihova visoka cena, pa u nekim sluĉajevima, kao što je proizvodnja larvi brancina moţe ĉiniti i do 79% ukupnih proizvodnih troškova. To je u poslednjih 20 godina dovelo do velikog broja istraţivanja u pravcu pronalaţenja alternativa prirodnoj hrani pre svega u obliku mikropartikula–MDP hrana (Callan et al., 2003). MeĊutim, i pored brojnih napora, još uvek nije formulisana MPD hrana koja daje iste rezultate u prirastu larvi riba kao prirodna hrana (Lazo et al., 2000). U toku proizvodnog ciklusa, zavisno od produkcije ribnjaka i sezonske varijabilnosti, procentualno uĉešće zooplanktona i faune dna u ishrani riba se menja. Na Pregled literature 66 poĉetku sezone gajenja zooplankton predstavlja do 60% prirodnog izvora hrane dok organizmi faune dna ĉine 40%. Kako sezona gajenja odmiĉe i veliĉina riba višestruko raste, njihov odnos u ishrani riba se menja u korist faune dna. Mnogi autori su istraţivali i dokazali da su bentosni makroinvertebrati vaţna komponenta u ishrani šarana (Prejs, 1973; Guziur, 1976; Michel and Oberdorff, 1995). Rahman et al. (2009) pak navode da u kompletnom obroku šarana uĉestvuju sa 63–92%. Poznato je da manji šarani (totalne duţine do 15,4cm) preferiraju u ishrani zooplankton, dok ga veći primerci (totalne duţine tela veće od 18,9cm) izbegavaju i koncentrišu se na bentosne makroinvertebrate (Ivanov, 1986; Adamek and Sukop, 2001). Ova konstatacija se opravdava morfološkom graĊom, odnosno mogućnosti manjih jedinki da zadrţe alge i zooplankton na branhiospinama, ali i tim da efikasnost zadrţavanja opada sa povećanjem veliĉine jedinki (Sibbing 1988). Dakle, poznavanje karakteristika i struktura razliĉitih veliĉina šarana, veoma je vaţna za optimalnu ishranu dodatnom hranom i upravljanje u polu–intenzivnom sistemu gajenja (Rahman et al., 2009). 2.8. Pregled dosadašnjih istraţivanja sa aspekta ishrane riba Potrebe riba u proteinima su relativno veće u odnosu na toplokrvne ţivotinje (Bureau et al., 2008). Prema podacima Hasan (2001), zahtevi za proteinima su razliĉiti za razliĉite vrste gajenih riba i kreću se od 23 do 56%. Većina karnivornih vrsta je adaptirana da koristi proteine i masti kao izvor energije, pa sa tim u vezi zahtevaju da nivo proteina u obrocima bude od 30 do 60% (ĐorĊević i sar., 2005). Marinske karnivorne vrste riba zahtevaju od 40 do 55% proteina (Gomez–Requeni et al., 2004), dok slatkovodne omnivorne i herbivorne vrste zahtevaju od 30 do 40% proteina. Lipidi kao energetske komponente obavezni su u formulisanoj kompletnoj hrani kao izvor energije. Karnivorne vrste riba salmonide, adaptirane su na visok procenat–više od 35% masti triglicerida (New, 1996). Nivo proteina u ishrani pastrmske mlaĊi ima obrnuto proporcionalan efekat na koeficijent iskoristivosti proteina kao i produktivnu vrednost proteina (Arzel et al., 1995). Stoga, Webster and Lim (2002) navode da bi za ishranu larvi kalifornijske pastrmke trebalo Pregled literature 67 koristiti startere sa 45–50% proteina i 16–18% masti. Hinshawu (2008) je podrţao ovu konstataciju, jer je kroz istraţivanja došao do smeša sa sadrţajem od po 50% proteina i 15– 20% masti kao najoptimalnijim u ishrani. Yamamoto et al. (2005) pak navode da optimalan nivo proteina u smešama za mlade salmonide treba da je oko 40%. Bahnasawy (2009) istiĉe vaţnost nivoa proteina u smešama za ishranu tilapije. Povećavanjem koliĉine proteina sa 17 na 35%, drastiĉno se menjaju parametri rasta riba i to, znaĉajno rastu koeficijenti prirasta, specifiĉne stope rasta, a smanjuju se konverzija hrane i koeficijent efikasnosti proteina. Khattab et al. (2000) istiĉu da je u ishrani tilapije na podruĉju Egipta dovoljno koristiti smeše koje sadrţe 27%, 32% ili 37% proteina, zavisno od lokaliteta gde se vrši uzgoj. Zhong et al. (2011) navode da hrana namenjena ishrani jegulja treba da sadrţi bar 54% ribljeg brašna u smeši. Do ove konstatacije su došli zamenama ribljeg brašna kukuruznim glutenom. Njihov rezultat ukazuje na to da prisustvo kukuruznog glutena od 10% u smešama za ishranu jegulja, predstavlja gornju granicu za odrţavanje optimalnih performansi rasta. Yamamoto et al. (2005) su ispitivali efekat ishrane mlaĊi pastrmki razliĉitim nivoom proteina sa i bez dodatka esencijalnih i ne esencijalnih aminokiselina. Uzimanje i iskoristivost hrane su pokazale veoma veliku razliku kod razliĉitih tretmana. Kod rezultata usvajanja hrane, najbolje se pokazala grupa riba hranjena sa višim nivoom proteina, dok je iskoristivost hrane išla u prilog grupama hranjenih sa naj manjom koliĉinom proteina, sa ili bez dodatka esencijalnih i ne esencijalnih aminokiselina. Porast nivoa proteina u hrani za larve lososa sa 387 g/kg na 531 g/kg, ne utiĉe na koeficijent iskorišćenja proteina ili lizina (Abboudi et al., 2006). MeĊutim znatno povećanje lizina u hrani za pastrmke utiĉe na efikasnost iskorišćavanja povećanog nivoa proteina, 55% na 350 g proteina/kg prema 71% na 550 g proteina/kg (Rodehutscord et al., 2000). MeĊutim, Encarnacao et al. (2006) ukazuju da metaboliĉki proces raspadanja viška aminokiselina u hrani ne utiĉu na neminovni katabolizam prve limitirajuće esencijalne aminokiseline. Ovu konstataciju, potvrdili su i Thu et al. (2009), jer nivo proteina u hrani Pregled literature 68 nema direktan uticaj na iskoristivost lizina kao i to da dodatak lizina u hrani ima primetno dejstvo na zainteresovanost larvi pastrmke ka usvajanju hrane, a samim tim i na prirast. Rollin et al. (2006) su ispitivali uticaj treonina u smešama za ishranu mlaĊi lososa. Optimalna koliĉina treonina u smešama za ovu kategoriju je 12,1 g/kg suve materije (Rollin et al., 2003), dok je po Wilsonu (2002) optimum od 6 do 12,3 g/kg suve materije. Zavisno od koliĉine proteina u smeši, Rollin et al. (2006) su ustanovili da dolazi do negativnog prirasta kod riba koje su hranjene sa smešama koje ne sadrţe proteine ili sadrţe malu koliĉinu. Iskoristivost hrane, kao i prirast imaju rastući trend proporcionalno dodatoj koliĉini treonina. Bodin et al. (2008) su ustanovili da nema razlike izmeĊu pastrmki i lososa u pogledu zahteva ka treoninu. MlaĊ obe vrste riba uspešno iskorištava treonin iz hrane i zadrţava ga u telu bez obzira na povećanje koncentracije u odnosu na optimum. MeĊutim, iskoristivost hrane kod mlaĊi kalifornijske pastrmke znaĉajno niţa nego kod lososa pribliţne veliĉine (Alzevedo et al., 2004). Ove razlike su prisutne i u potrebama ka proteinima, pa je prema nalazima Kim et al. (1991) za pastrmke potrebno oko 40% proteina a prema Grisdale–Hellandu and Hellandu (1997) lososu je potrebno oko 55% proteina u ishrani. U eksperimentima sa delimiĉnom zamenom ribljeg brašna razliĉitim biljnim izvorima, postignuti su razliĉiti rezultati. Sanz et al. (1994) su ispitivali uticaj suncokretovog i sojinog brašna u smešama za pastrmke. Ustanovili su da je bolje usvajanje hrane kao i koeficijent konverzije u grupama gde su ribe hranjene smešama bez uĉešća biljnih izvora proteina. Upotrebom brašna pamuka, Luo et al (2006) u smešama sa 45% proteina, konstatuju najlošiji prirast, stopu rasta i konverziju hrane kod riba koje su hranjene smešama gde je riblje brašno u potpunosti zamenjeno brašnom pamuka. Thiessen et al. (2005) su pastrmke startne mase 36 g, hranili smešama koje su pored ribljeg brašna imale 25% dodatog stoĉnog graška ili 20% dodatog brašna uljane repice, a gde je ukupni sadrţaj proteina bio 52%. Ustanovili su da nema statistiĉke znaĉajnosti u prirastu, završnoj masi riba, specifiĉnoj stopi rasta i efikasnosti upotrebe hrane izmeĊu kontrolne i smeša sa dodatkom uljane repice i graška. Pregled literature 69 Razmatranjem mogućnosti za delimiĉnom ili potpunom zamenom ribljeg brašna sojinim proizvodima, rezultati ukazuju da sojino brašno ima najveći potencijal moguće alternativne zamene. Uspešnost zamene ribljeg brašna sojinim proizvodima zavisi od vrste ribe koja se gaji, veliĉine tj. uzrasta i tipa korišćenog sojinog proizvoda (Watanabe, 2002). Sojina saĉma (SBM) je prihvatljivo hranivo za mnoge riblje vrste, ukljuĉujući i pastrmku (Watanabe, 2002). MeĊutim, sojino brašno je deficitarno za aminokiseline metionin, triptofan i cistein tako da pojedinaĉno korišćenje SBM u hrani, zahteva dodavanje ovih esencijalnih aminokiselina da bi se poboljšao nutritivni kvalitet. MeĊutim, ekonomski je efikasnije kombinovati SBM sa drugim komponentama i tako kompenzovati deficit i poboljšati profil aminokiselina SBM. Refsti et al. (2000), su ispitivali uticaj sojine saĉme u smeši za kalifornijsku pastrmku i Atlantskog lososa. Koristili su smešu bez sojinog brašna i smešu gde je sojino brašno uĉestvovalo sa 30%. Obe smeše su imale po 40% sirovih proteina i po 31% masti. Rezultati prirasta kod pastrmki nisu bili znaĉajni za razliku od lososa gde je postojala vrlo znaĉajna razlika u korist hrane sa ribljim brašnom, što je rezultiralo razlikom od 44% u teţini. Konverzija hrane je takoĊe pokazala vrlo znaĉajnu razliku kod obe grupe riba u oba tretmana. Znaĉajno niţi koeficijent konverzije je ustanovljen kod hrane bez sojine saĉme. Hrana sa 30% nemasnog sojinog brašna redukuje apsorpciju i retenciju nutrijenata kod obe vrste u poreĊenju sa hranom koja sadrţi samo riblje brašno. Crevna apsorpcija azota i masti je bila viša kod pastrmke, ali iskoristljivost apsorbovanog azota i energije za rast bila je efikasnija kod lososa. Na osnovu postignutih rezultata donet je zakljuĉak da je svarljivost hranljivih materija veća kod pastrmki nego kod lososa, kao i to da su pastrmke manje osetljive na antinutritivne faktore nemasne soje nego losos, pri varenju i apsorpciji hranljivih materija u obroku. Pastrmka, ali ne i losos, je bila sposobna da raste sliĉno bez obzira da li je hranjene hranom sa sojinim brašnom ili hranom sa ribljim brašnom. Romarheim et al. (2006), zakljuĉili su da i sojina saĉma i suncokretova saĉma prisutne u hrani, imaju negativan uticaj na rast i konverziju hrane kalifornijske pastrmke u poreĊenju sa hranom koja sadrţi riblje brašno kao jedini izvor proteina. Odnosno, sojina i suncokretova saĉma utiĉu na redukovano usvajanje hrane, prirast, svarljivost masti i Pregled literature 70 aminokiselina, varenje i nivo enzima u crevima kao i morfološke promene na distalnom delu creva. Sliĉnim istraţivanjima pristupili su Morris et al. (2005), ali za razliku od drugih kao zamenu su koristili punomasnu soju. Oni navodi se da upotreba brašna od punomasne soje moţe biti ukljuĉena u obroke za pastrmke sa uĉešćem do 25%, bez razlika u prirastu i mogućnosti pojave zapaljenja creva. Kada se izvrši zamena visoko kvalitetnog ribljeg brašna sa više od 40% sojinim brašnom, kod pastrmki se javlja kao ĉesta posledica ograniĉen prirast. To su potvrdili Refstie et al. (1997). Svarljivost proteina i aminokiselina kod salmonida je ograniĉena i usporena, usled povećanog luĉenja pankreasne proteaze zbog prisutnih tripsin inhibitora iz soje (Kaushik, 1995). Glencross et al. (2008) su ispitivali smeše za ishranu pastrmki sa brašnom od lupina kao proteinskog dela obroka. Ispitivane smeše su bile bez uĉešća (kontrola), sa 15 ili 30% prisutnog brašna od lupina, sa ukupnim sadrţajem od po 48% proteina i 21% masti. Utvrdili su da postoji statistiĉki znaĉajna razlika u svarljivosti izmeĊu kontrole i druga dva tretmana, ali i da nema negativnih efekata upotrebom brašna lupina u ishrani pastrmki kao i mogućnosti da iskoriste i svare hranljive sastojke ili energiju. Yamamoto et al. (2000) su ispitivali kazein i ţelatin kao izvore aminokiselina sa visokim i niskim sadrţajem proteina i masti u smešama sa skladno uravnoteţenim ili neuravnoteţenim aminokiselinskim proteinima. Najbolji prirast, iskoristivost hrane i utrošak su ostvarile ribe koje su hranjene smešom sa visokim nivoom izbalansiranih aminokiselinskih proteina i masti. Naj nepovoljniji rezultati su postignuti kod grupe riba koja je hranjena neizbalansiranim visokim sadrţajem proteina i niskim sadrţajem masti. Ustanovili su da ribe hranjene visokim sadrţajem masti u smeši bolje iskorišćavaju hranu nego ribe hranjene sa niskim sadrţajem masti, bez obzira na aminokiselinski sastav smeše. Zakljuĉili su da povećanje masti u hrani sa visokim sadrţajem proteina neznatno povećava procentualni prirast bez obzira na prisustvo visokog nivoa proteina i izbalansiranost aminokiselina. Pored nivoa proteina, izbalansiranosti aminokiselina i nivo masti u obroku utiĉe na nivo slobodnih aminokiselina u tkivu, odnosno postoji korelaciona povezanost Pregled literature 71 izmeĊu obroka i nivoa tkivnih aminokiselina koja je visoka u plazmi, odnosno niska u mišićima i mozgu. Ostaszewska et al. (2005) ispituje efekat ishrane u kojoj je 50% kazein–ţelatina zamenjeno sa sojinim brašnom ili SPC–om. Zamena ribljeg brašna sojinim proizvodima izaziva znaĉajnu depresiju rasta kalifornijske pastrmke, dok adulti pakua kao omnivora ili frugivora, pokazuju znaĉajno poboljšanje teţine. Antinutritivni faktori kod salmonida uzrokuju intestinalne lezije i tako smanjuju apsortivnu površinu intestinuma (Bureau et al., 1998; Refstie et al., 2000). Kod Atlanskog lososa sojino brašno izaziva zapaljenje gornjeg dela creva (enteritis) što smanjuje crevnu pasaţu i izaziva smanjenje digestije i vremena apsorpcije. Ove studije pokazuju da 50% kazein–ţelatina, kao izvora animalnih proteina kod karnivornih Salmonida, moţe se zameniti sa sojinim brašnom ili sa SPC. Kod pakua kao omnivorne vrste, dodati ugljeni hidrati u vidu dekstrina, su napravili pozitivan efekat na iskorišćavanje proteina. Alzevedo et al. (2004) su na pastrmkama startne pojedinaĉne mase 47g ispitivali svarljivost azota i energije. Ĉetiri smeše su imale razliĉito uĉešće svarljivih proteina (DP) i energije (DE), u odnosu 24, 22, 20 i 18 g/MJ, uz smanjenje DP (sa 53% na 39%) i povećanje nivoa lipida (sa 19 na 26%). Nakon obrade rezultata ustanovili su da nije postojala statistiĉki znaĉajna razlika u prirastu i koeficijentu rasta upotrebom razliĉitih smeša. Koeficijent iskoristivosti hrane je bio manji od nivoa znaĉajnosti (P<0.05) pri smanjenju odnosa DP/DE. Smanjenje iskoristivosti hrane je nastalo kao posledica smanjenog usvajanja hrane. U zakljuĉku navode da je razlog tome, delimiĉno usled razlika u svarljivosti hranljivih materija i energije, a delimiĉno usled efikasnosti iskorišćavanja aminokiselina. Bilo koji odnos DP/DE u rasponu od 18 do 24 g/MJ, je odgovarajući za mlaĊ kalifornijske pastrmke ukoliko se ţeli postići optimalan prirast i iskoristivost azota. Aas et al. su 2006. izuĉavali bakterije (Methylococcus capsulatus) kao bioproteine u smešama za ishranu pastrmki. Autolizirano proteinsko brašno bakterija (AU) ili proteinsko brašno bakterija bez obrade (BPM), koristili su kao moguću zamenu ribljeg brašna i skroba u kompletnim smešama. Prva ili kontrolna smeša je bila bez prisustva bakterija (samo sa ribljim brašnom). Druga smeša je imala 9% dodatih AU, III 9%, IV 18% i peta smeša 27% Pregled literature 72 dodatih BPM. U ogledu su korišćene ribe proseĉne startne mase 361 g i hranjene su peletima veliĉine 4 mm. Nakon 76 hranidbenih dana, ustanovili su da nema statistiĉki znaĉajne razlike izmeĊu posmatranih tretmana. Krajnja proseĉna masa riba se kretala od 750 g kod grupe hranjene sa dodatkom AU, do 844 g kod grupe riba hranjene smešom sa dodatkom 9% BPM. Histološka analiza je takoĊe potvrdila de ne postoje indikacije morfoloških promena tkiva digestivnog trakta kao posledica usvajanja smeša sa AU ili BPM. U formulisanju akvahrane, kljuĉnu komponentu predstavlja riblje ulje koje se kao finalni proizvod dobija od malih morskih pelagiĉnih riba. Globalna proizvodnja ribljeg ulja je dostigla svoj maksimum, pa se ne oĉekuje povećanje iznad trenutnog nivoa. Zbog stalnog rasta akvakulture i povećanih potreba za ribljim uljem, postoji veliko interesovanje za alternativnim izvorima kao zameni. Na podruĉiju Malezije i drugih tropskih zemalja, sve je u većoj upotrebi palmino ulje jer pruţa stalnu dostupnost na trţištu i mogućnost povećanja proizvodnje (Ng, 2002). Trenutno ĉini oko 20% od ukupno svetske proizvodnje ulja i masti, pa se oĉekuje da u bliskoj budućnosti potisne ulje soje kao najzastupljenije biljno ulje. Babalaba et al. (2009) istiĉu da se kao alternativni izvori mogu koristiti ţivotinjske masti i biljna ulja koja imaju niţu cenu i veće zalihe. Upotreba visokog nivoa masti u obroku je moguća u ishrani salmonida. Visok nivo lipida u ishrani mnogih drugih vrsta riba se mora paţljivo razmotriti, jer oni mogu dovesti do taloţenje velikih masnih naslaga. U studijama na nekim vrstama ribe, utvrĊeno je da lipida imaju malo ili nimalo uticaja na iskoristivost proteina (Andersen et al., 1993). Ukoliko je sadrţaj lipida u obroku niţi od potreba, a nivo proteina veći, višak proteina će se koristiti kao energetski deo obroka (Kim and Lee, 2005). Prema Du et al. (2005), parametri rasta i iskorišćavanje hrane kod amura se povećavaju sa povećanjem nivoa lipida u ishrani i do 40 g kg –1. MeĊutim više od 40 g kg–1 utiĉe na smanjen rast i iskorišćavanja hrane jer je šaran riba sa niskim zahtevima energije u obroku (Du et al., 2005.) Kim and Lee (2005) su kod mlaĊi kanalskog soma ispitivali razliĉite nivoe proteina (22%, 32%, 42% i 52%) u kombinaciji sa dva razliĉita nivoa lipida (10% i 19%). U toku 6– to nedeljnog istraţivanja, dobijeni rezultati su ukazivali na postizanje boljih rezultata Pregled literature 73 ukoliko je nivo proteina u obroku bio veći (42% i 52%), odnosno nivo lipida manji (10%). Sve ovo je posledica meĊusobnog odnosa P/E, koji bi za optimalan rast većine riba trebalo da iznosi izmeĊu 19 i 27g/MJ (NRC, 1993). U ovom istraţivanju, najbolji prirast je i postignut upravo u smešama koje su imale taj odnos P/E, odnosno sadrţale 42% proteina i 19% masti, odnosno 52% proteina i 10% masti. U istraţivanju Chatzifotis et al. (2010) na mlaĊi hama (Argyrosomus regius) sa smešama koje su sadrţale isti nivo protein (43%) sa razliĉitim uĉešćem lipida (13, 17 i 21%), ustanovljena je znaĉajna razlika. Prirast riba i specifiĉna stopa rasta su bili znatno veći kod riba koje su hranjene smešama sa 17% lipida nego sa smešama koje su sadrţale 13 ili 21% masti. Dnevni unos hrane nije zavisio od nivoa masti u obroku, ali su se konverzija i stopa efikasnosti proteina bitno razlikovale. Rezultate sliĉe ovim, izneli su Williams et al. (2003) i Lopez et al. (2006) u istraţivanjima sa drugim vrstama riba, na Azijskom brancinu i belom brancinu. I kod njih se pokazalo ishrana sa 17% masti u smeši rezultira daleko boljim parametrima rasta nego smeše sa 13% ili 23%, odnosno 19 ili 21,5% lipida. Pored lipida, ugljeni hidrati predstavljaju dodatni izvor energije, odnosno višak proteina se koristi da nadomesti potrebe u energetskim zahtevima. Izquierdo et al. (2003) su ispitivali efekat delimiĉne zamene ribljeg ulja u kompleksnim obrocima za oradu i brancina, iz više izvora biljnih ulja na rast, iskoristivost masnih kiselina i kvalitet mesa. U izveštaju su naveli da je zamena ribljeg ulja u ishrani orade i brancine moguća i do 60%, upotrebom sojinog ulja, ulja uljane repice i lanenog ulja, ili njihovim kombinacijama bez negativnih uticaja na rast i iskoristivost hrane. Kako kod šarana (Abbass, 2007), tako se i kod drugih gajenih vrsta, najbolji rezultati ostvaruju upotrebom smeša sa razliĉitim izvorima ulja. El–Marakby (2006) istiĉe da se kod mlaĊi tilapije postiţu bolji prirast kombinovanom upotrebom kukuruznog ulja i ulja iz jetre bakalara (u odnosu 1:1), nego individualnim korišćenjem istih. Ujedno su testirali i efekat razliĉitih nivoa lipida u obrocima. Ustanovili su da se najbolji prirast mlaĊi tilapije postiţe ako hrana sadrţi 4% masti. Brojnim istraţivanjima na atlantskom halibutu, definisane su taĉne potrebe pojedinih kategorija u proteinima. Za mlaĊ do 300g, optimalni nivo proteina u obroku treba Pregled literature 74 da je izmeĊu 56 i 63%, 51% za kategorije izmeĊu 150 i 550 grama, odnosno 37–48% za halibute izmeĊu 0,6 do 1,5 kg. Martins et al. (2007) su istraţivali koji je to optimalni nivo masti u obroku za mlaĊ halibuta proseĉne mase 33g. Koristili su smeše sa konstantnih 55% proteina, pri ĉemu su izvršili variranja procentualnog uĉešća masti u rasponu od 14, 18, 22 i 25%. Na kraju istraţivanja, najbolje rezultate je ostvarila grupa riba hranjena sa smešom koja je sadrţala 22% masti. MeĊutim, kao zakljuĉak, halibut moţe da toleriše prisustvo masti u smešama u veoma širokom rasponu, bez ikakvih patoloških promena. Ne postoji nikakva opravdanost upotrebe smeša sa više od 14% lipida jer nema efekta na iskoristivost hrane, a nivo lipida u telu se povećava. Pei et al. (2004) su radili uporednu analizu prirasta babuške i kineskog soma (Leiocassis longirostris) pod uticajem razliĉitih nivoa lipida u smešama. Obzirom da je som karnivor, a babuška omnivor, koristili su smeše sa po 47% proteina za ishranu soma, odnosno 39% proteina za ishranu babuške. Variranje lipida je bilo isto kod obe ispitivane grupe i kretalo se od 3, 6, 9, 12, 15, 18 i 21%. Nakon završenog merenja i obraĉuna dobijenih parametara, ustanovili su da povećanjem nivoa lipida sa 3 na 18%, raste i specifiĉna stopa rasta kod obe grupe riba. MeĊutim povećanjem lipida na 21%, došlo je do smanjenog, korigovanog rasta riba, usled smanjenih mogućnosti varenja i apsorpcije viška lipida, smanjenog konzumiranja hrane i/ili neuravnoteţenog odnosa masnih kiselina u hrani. PotvrĊena je konstatacija da iskoristivost proteina raste sa povećanjem lipida (sa 3 na 18%). 2.9. Razlog izbora teme Akvakultura predstavlja sektor za proizvodnju hrane koji se najbrţe razvija. Neprestano se širi, unapreĊuje i intenzivira u skoro svim oblastima u svetu, sa proseĉnom godišnjom stopom rasta od 8,8%. Šaran kao široko rasprostranjena gajena vrsta, ĉini 18% od ukupne proizvodnje ciprinida u svetu (Takeuchi et al., 2002). U jugoistoĉnom delu Evrope, dominantno se gaji u poluintenzivnom sistemu gajenja, što pored prirodnih izvora hrane, podrazumeva i upotrebu dodatne hrane. U periodima depresije prirodne hrane, ishrana riba se nastavlja Pregled literature 75 dodatnom hranom koja ima za cilj da podmiri nutritivne potrebe riba i omogući pravilan i nesmetan rast. Poslednjih nekoliko godina, prisutna je intenzifikacija poluintenzivnog sistema gajenja, upotrebom kompletnih krmnih smeša u ishrani. Sa ekonomskog aspekta i aspekta oĉuvanja ţivotne sredine vaţno je obezbediti hranu za ribe koja će imati nizak koeficijent konverzije, obezbediti visok tempo rasta, dobro zdravstveno stanje gajenih riba, visok kvalitet konzumnog finalnog proizvoda odnosno ribljeg mesa i što manje opterećenje vodene sredine organskim materijama, naroĉito fosforom i azotom. Nedovoljna ispitanost uticaja krmnih smeša sa razliĉitim uĉešćem proteina i masti na prirast i konverziju hrane u ishrani mlaĊi šarana, predstavlja osnovni razlog izbora teme disertacije. Pored toga, detaljno ispitivanje korišćenih smeša, daće odgovor o optimalnom nivou proteina i masti u smešama za ishranu mlaĊi šarana koji će dovesti do visokog prirasta, konverzije hrane, iskoristivosti proteina i energije, dobrog zdravstvenog stanja riba i visokog kvaliteta mesa. OdreĊivanje optimalnog udela proteina i masti u kompletnim smešama, omogućiće davanje preporuka proizvoĊaĉima hrane za ribe u cilju korekcije sastava smeša koje su se sprovodile u dosadašnjim tehnološkim postupcima. Cilj istraţivanja 75 3. Cilj istraţivanja Proizvodnja šarana ĉini oko 18% od ukupne proizvodnje ciprinida u svetu. U proizvodnji šarana poluintenzivni sistem gajenja, zasnovan na iskorišćavanju prirodnih izvora u kombinaciji sa dodatnom hranom, predstavlja dominantni oblik proizvodnje u svetu i u ukupnoj svetskoj proizvodnji uĉestvuje sa preko 70%. Koliĉina i izbor dodate hrane zavise pre svega od nutritivnih zahteva šarana, ali i od raspoloţivosti, cene i kvaliteta hraniva. Globalno povećanje proizvodnje u akvakulturi, iziskuje korišćenje kompletnih krmnih smeša, unošenje raznolikih komponenti u smeše, njihovu maksimalnu izbalansiranost i iskoristivost. Sa druge strane, da bi se ostvarila maksimalna rentabilnost u proizvodnji, zbog visoke cene koštanja pojedinih komponenti kao i postizanja drugih rezultata, bitno je dobro poznavanje potreba šarana, odnosno naĉina njihovog zadovoljenja. Sa ekonomskog aspekta i aspekta oĉuvanja ţivotne sredine vaţno je obezbediti hranu koja će ostvariti niţi koeficijent konverzije, visok tempo rasta, dobro zdravstveno stanje gajenih riba, visok kvalitet konzumnog finalnog proizvoda odnosno ribljeg mesa i što manje opterećenje vodene sredine, naroĉito fosforom i azotom. Sa druge strane i proizvoĊaĉi riba u tehnološkom postupku nastoje da maksimalno smanje gubitke hrane i poboljšaju profitabilnost proizvodnje. Na potreban nivo proteina u ishrani riba utiĉu brojni faktori, kao što su veliĉina riba, temperatura vode, koliĉina hrane, nasadna gustina i nivo metaboliĉke energije obroka. Ukoliko obrok sadrţi viši nivo proteina, a niţi nivo energije, višak proteina će se koristiti kao izvor energije, uz naknadno izluĉivanje amonijaka. Dakle, odnos proteina i energije u obroku je ekonomski kao i nutritivno jedan od najvaţnijih faktora, jer proteini predstavlja najskuplju komponentu u ishrani riba, a masti kao izvor energije i esencijalnih masnih kiselina od suštinske su vaţnosti za većinu vrsta riba. Osnovni cilj istraţivanja u okviru disertacije je da se utvrdi nivo proteina i masti u kompletnim smešama koje će rezultirati najboljim parametrima rasta kod jednogodišnje mlaĊi šarana Cilj istraţivanja 76 Istraţivanja koja su sprovedena treba da daju odgovor i na pitanje kako optimalna nivo proteina i masti u smešama za ishranu mlaĊi šarana utiĉe na koeficijent konverzije hrane, koeficijent rasta za termiĉku jedinicu i kvalitet mesa gajene šaranske mlaĊi, kao i kako utiĉe na histološku graĊu organa digestivnog trakta i zdravstveno stanje riba. Materijal i metode 77 4. Materijal i metode Istraţivanja su obavljena u Laboratoriji za ishranu riba, Univerziteta u Beogradu– Poljoprivrednog fakulteta. 4.1. Opis laboratorije Laboratoriju saĉinjavaju dve povezane prostorije: jedna za pripremu i realizaciju eksperimenata, sa bazenima za pripremu vode i gajenje riba, a druga za skladištenje, ĉuvanje i pripremu hrane. Vodosnabdevanje laboratorije (tankova za gajenje riba) regulisano je prikljuĉkom na gradsku vodovodnu mreţu. Voda po ulasku u sistem prolazi kroz filter sa aktivnim ugljem u granulisanoj formi (CST dehlorinator) koji efikasno vezuje rezidualni hlor iz vode, apsorbuje organske materije male molekulske mase, aktivni hlor, hloramine i organske supstance. Nakon toga se, sistemom cevi, voda uliva preko plovka u dva protoĉna tanka za pripremu vode od po 500 l. U prvom se voda aeriše u cilju dodatnog obogaćivanja kiseonikom i eventualnog otklanjanja zaostalog hlora, a u drugom tanku se zagreva do odgovarajuće temperature. Prirodnim padom, preko sistema cevi i ventila za regulaciju dotoka, voda se dalje upušta u kruţne bazene za gajenje riba. Bazeni su izraĊeni od armiranog poliestera, radne zapremine od po 120 l. Povezani su preko kamenih raspršivaĉa sa vazdušnim kompresorom za obogaćivanje vode kiseonikom (Resun LP–60) i sondi sa OxyGuard sistemom za praćenje koncentracije kiseonika, zasićenosti vode kiseonikom i temperature vode. Tankovi su prekriveni zaštitnom mreţom kako bi se spreĉilo iskakanje riba, preko kojih su postavljene hranilice. U poluautomatske hranilice sa klatnom ili automatske hranilice sa trakom (AGK Kronawitter GmbH) se stavlja odreĊena, prethodno preraĉunata koliĉina odgovarajuće hrane. Pomeranjem samog klatna (a pod uticajem riba u tanku), odnosno namotavanjem trake, hrana se oslobaĊa i ispada iz hranilice, upada u tank i na taj naĉin postaje dostupna nasaĊenim ribama. Materijal i metode 78 Dno tanka se konusno svodi i nastavlja preko sistema ventila za zaustavljanje protoka vode i kolektora za sakupljanje fecesa, u odvodnu kanalizacionu cev. 4.2. Koristike riba korišćenih u eksperimentu Ispitivanje uticaja smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina i masti na prirast i konverziju hrane, realizovano je kroz dva eksperimenta. U prvom eksperimentu se ispitivao uticaj razliĉitog procentualnog uĉešća proteina u kompletnim smešama. Za ogled je korišćena jednogodišnja mlaĊ šarana (Cyprinus carpio) poreklom sa ribnjaka „Farmakom“ iz Dobrića kod Šapca. Nakon perioda adaptacije i privikavanja na laboratorijske uslove i svakodnevni tok aktivnosti, riba je premerena i nasaĊena u 12 tankova sa po 24 jedinke, proseĉne startne mase od 94,6 do 96,1 grama. U drugom eksperimentu se ispitivao uticaj razliĉitog procentualnog uĉešća masti u kompletnim obrocima za ishranu jednogodišnje mlaĊi šarana. Riba, poreklom iz Centra za ribarstvo i primenjenu hidrobiologiju, Oglednog dobra poljoprivrednog fakulteta „Radmilovac“, je nakon adaptivnog perioda rasporeĊena sa istom startnom ihtiomasom i brojem jedinki u 9 tankova sa po 29 riba, proseĉne nasadne mase od 15,31 do 15,47 grama. Riba je u toku perioda adaptacije privikavana na ishranu iz poluautomatskih hranilica, konstantnu aeraciju vode, sonde za praćenje fiziĉkih i hemijskih parametara vode i prisustvo ljudi zbog svakodnevnih aktivnosti u toku realizacije eksperimenta. Po donošenju riba u laboratoriju, vršeno je preventivno zakreĉavanje bazena, odnosno pregled i analiza zdravstvenog stanja ribe. Prilikom postavljanja eksperimenata, nasaĊivana je zdrava šaranska mlaĊ, uglavnom tipa šupner i špigler, pribliţno istih nasadnih masa. 4.3. Korišćene smeše (recepture, karakteristike) U ispitivanju uticaja smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina na prirast i konverziju hrane u ishrani mlaĊi šarana, korišćena je ekstrudirana hrana za ribe proizvoĊaĉa “Sojaprotein” iz Beĉeja. Nosioci proteinskog dela obroka bili su riblje brašno, punomasni sojin griz i stoĉni kvasac sa razliĉitim procentualnim uĉešćem u smešama, na Materijal i metode 79 osnovu ĉega su postignuta variranja u ukupnom sadrţaju proteina. Uĉešćem ribljeg brašna od 26%, punomasnog sojinog griza sa 29% i stoĉnog kvasca sa 2%, dobijena je smeša Ap koja je imala ukupni sadrţaj proteina od 36%. U smeši Bp, riblje brašno, punomasni sojin griz i kvasac bili su u odnosu 28 : 30 : 4 , pa je ukupni sadrţaj proteina bio 38%, a u smeši Cp, 30 : 30 : 6, a sadrţaj proteina 40%. Smeša Dp je imala najviši sadrţaj proteina, 42%, a odnos nosioca proteinskog dela obroka bio je 32 : 31 : 8. Pored pomenutih komponenti, u smešama je bio prisutan pšeniĉni gluten, pšenica, kukuruz, dikalcijum–fosfat, stoĉna kreda i mineralno vitaminski premiks (tabela 6). Tabela 6. Sastav smeša i procentualna zastupljenost komponenti korišćenih za realizaciju eksperimenta uticaja smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina Komponente: Smeša Ap Smeša Bp Smeša Cp Smeša Dp Riblje brašno 26,0 28,0 30,0 32,0 Punomasni sojin griz 29,0 30,0 30,0 31,0 Stoĉni kvasac 2,0 4,0 6,0 8,0 Pšeniĉni gluten 5,0 5,0 5,0 5,0 Pšenica 11,5 11,5 11,5 11,5 Kukuruz 24,0 19,0 15,0 10,0 Dikalcijum–fosfat 1,2 1,2 1,2 1,2 Stoĉna kreda 0,3 0,3 0,3 0,3 Min. vitaminska smeša 1,0 1,0 1,0 1,0 U eksperimentu uticaja smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem masti na prirast i konverziju hrane u ishrani mlaĊi šarana, korišćene su tri ekstrudirane hrane, proizvoĊaĉa Veterinarski zavod “Subotica” a.d.. Kao glavini nosioci masnog dela obroka korišćeni su punomasno sojino zrno i ulje, a na osnovu njihove zastupljenosti, postignuti su razliĉiti nivoi masti u smešama. Prisustvom punomasnog sojinog zrna sa 22%, bez dodatka ulja, nivo masti u smeši Am bio je 8%. Smeša Bm, imala je zastupljenost sojinog zrna 30% i dodato ulje sa uĉešćem 2,5%, tako da je ukupan sadrţaj masti u smeši bio 12%. Treća smeša Cm, imala je najveći sadrţaj masti, 16% postignut iz punomasnog sojinog zrna i dodatog ulja, ĉiji je odnos u smeši bio 30 : 6,5%. Smeše su saĉinjavali još i riblje brašno, Materijal i metode 80 sojina saĉma, kukuruz, pšenica, stoĉni kvasac, povrtarske sirovine, metionin, lizin, stoĉna kreda, monokalcijum–fosfat, stoĉna so i mineralno vitaminski dodatak (tabela 7). Tabela 7. Sastav smeša i procentualna zastupljenost komponenti korišćenih za realizaciju eksperimenta uticaja smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem masti Komponente: Smeša Am Smeša Bm Smeša Cm Riblje brašno 18,0 18,0 18,0 Sojino zrno 22,0 30,0 30,0 Sojina saĉma 16,0 11,0 11,0 Kukuruz 7,0 6,4 3,4 Pšenica 15,8 10,9 9,9 Stoĉni kvasac 15,0 15,0 15,0 Razne sirovine (povrtarske) 3,0 3,0 3,0 Ulje 0,0 2,5 6,5 Metionin 0,2 0,2 0,2 Lizin 0,4 0,4 0,4 Stoĉna kreda 1,0 1,0 1,0 Monokalcijum–fosfat 0,5 0,5 0.5 Stoĉna so 0,1 0,1 0,1 Min. vitaminska smeša 1,0 1,0 1,0 Svi tipovi hrane korišćeni u realizaciji eksperimenata, proizvedeni su tehnologijom ekstrudiranja smeša, najĉešće korišćenih komponenti za ishranu jednogodišnje mlaĊi šarana, veliĉine peleta 4 mm. 4.4. Tok eksperimenta Po završenom adaptivnom periodu, nakon izvršenog mehaniĉkog ĉišćenja i dezinfekcije tankova, pristupilo se premeravanju jednogodišnje šaranske mlaĊi i prikupljanju startnih uzoraka u cilju postavljanja eksperimenata. U cilju lakše manipulacije, preciznijeg merenja i manjeg stresa, ribe su prethodno anestezirane benzokainom. Na osnovu rezultata merenja mase (upotrebom precizne vage „RADWAG THB–600”), duţine i visine tela (na ihtiometru) svake jedinke posebno, vršena Materijal i metode 81 je preraspodela po tankovima, i to tako da u svakom tanku bude pribliţno ista nasadna masa kao i broj riba: - U prvom eksperimentu, jedinke su grupisane u ĉetiri tretmana sa po tri ponavljanja (shema 1), - U drugom eksperimentu, jedinke su grupisane u tri tretmana sa po tri ponavljanja (shema 2). Tank 2 Smeša Bp Tank 3 Smeša Cp Tank 4 Smeša Dp Tank 5 Smeša Ap Tank 6 Smeša Bp Tank 7 Smeša Cp Tank 8 Smeša Dp Tank 9 Smeša Ap Tank 1 Smeša Ap Tank 11 Smeša Cp Tank 10 Smeša Bp Tank 12 Smeša Dp Tank 2 Smeša Bm Tank 3 Smeša Cm Tank 4 Smeša Am Tank 5 Smeša Bm Tank 6 Smeša Cm Tank 7 Smeša Am Tank 8 Smeša Bm Tank 9 Smeša Cm Tank 1 Smeša Am Shema 1. Prikaz laboratorije sa rasporedom tankova za gajenje riba i korišćenih smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina Shema 2. Prikaz laboratorije sa rasporedom tankova za gajenje riba i korišćenih smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem masti Materijal i metode 82 Eksperimenti su trajali po 90 dana, sa po tri posmatrana perioda od po 30 dana (period I, II i III). Riba je hranjena svakoga dana sa po 3% hrane u odnosu na ihtio masu sa poĉetka posmatranog perioda. Hrana je odmeravana na preciznoj vagi „RADWAG THB– 600”, a ribama distribuirana preko poluautomatskih hranilica sa klatnom u prvom eksperimentu i automatskih hranilica sa trakom u drugom. U danima kada je raĊeno kontrolno merenje, riba nije dobijala hranu, pa je broj hranidbenih dana po periodima bio 30. Fiziĉke i hemijske osobine vode (temperatura, koncentracija kiseonika, zasićenje vode kiseonikom, elektroprovodljivost i pH) su svakodnevno merene u svakom tanku multifunkcionalnim mernim instrumentom MULTI 340i/SET (WTW, Germany) u prvom eksperimentu i u kombinaciji sa OxyGuard sistemom (Danska) u drugom eksperimentu. Svakodnevno se pratilo i posmatralo ponašanje riba u tankovima, konzumiranje hrane i moguće uginuće riba. U danima kada je bilo uginuća, ukupna koliĉina hrane, od tog dana pa na dalje, korigovana je za koliĉinu hrane koja je bila proporcionalna masi uginule jedinke. Sakupljanje fecesa je organizovano svakog drugog dana iz kolektora postavljenih na dnu tankova. Dekantovanjem viška teĉnosti iz uzetog materijala, uzorci su ĉuvani u obeleţenim plastiĉnim kesicama u zamrzivaĉu do momenta obrade. 4.5. Opis svake od faza eksperimenta Ispitivanje uticaja hrane sa razliĉitim uĉešćem proteina i masti na prirast i konverziju hrane, realizovano je korišćenjem metoda koje su date u daljem delu teksta. 4.5.1. Metode merenja fiziĉkih i hemijskih karakteristika vode Merenje fiziĉkih i hemijskih karakteristika vode u tankovima za gajenje riba obavljano je svakodnevno u istim periodu (od 8 do 9 h). U toku realizacije prvog eksperimenta, korišćen je WTW–ov pokretni multifunkcionalni merni instrument MULTI 340i/SET sa odgovarajućim sondama za oĉitavanje vrednosti fiziĉkih i hemijskih parametara vode. Korišćene su kiseoniĉna sonda Materijal i metode 83 za oĉitavanje koncentracije kiseonika u vodi (mg/l) i zasićenosti vode kiseonikom (%), pH sonda za oĉitavanje pH vrednosti vode i temperature vode (˚C) i sonda za elektroprovodljivost vode (μS/cm). Prikljuĉkom odgovarajuće sonde na merni instrument i aktivacijom istog, aparat prepoznaje karakteristiĉnu sondu i moţe se pristupiti merenju. Sonde se pojedinaĉno uranjaju do dubine od 10cm ispod površine vodenog ogledala, na suprotnom kraju od mesta gde se vrši dodatna aeracija vode u tanku (kako bi se dobile realnije vrednosti merenog parametra). Nakon nekoliko sekundi, kada se ustali oĉitana vrednost merenog parametra, podatak se evidentira, sonda se ispere destilovanom vodom i pristupa se oĉitavanju istog parametra u narednom tanku sa ribom. U ispitivanju uticaja razliĉitih nivoa masti u smešama za ishranu šaranske mlaĊi, za merenje fiziĉkih i hemijskih karakteristika vode, korišćen je OxyGuard sistem u kombinaciji sa već opisanom aparatom MULTI 340i/SET. OxyGuard predstavlja kompleksan, stacionarni sistem, sastavljen od nekoliko elemenata: od sondi za praćenje fiziĉkih i hemijskih karakteristika vode, preko OxyGuard komandne table za nekoliko sondi, do OxyGuard glavne kutije koja povezuje ĉitav sistem, prati, ĉuva i šalje podatke do centralnog raĉunara. Sonde su konstantno uronjene u bazene sa ribom, na dubinu od oko 10cm ispod površine vodenog ogledala, na suprotnoj strani od mesta gde se vrši upust sveţe vode i dodatno aerisanje vode. Jedna sonda istovremeno oĉitava vrednosti temperature, koncentracije kiseonika i zasićenja vode kiseonikom. Oĉitane vrednosti se šalju do komandne table, gde se na displeju u svakom momentu mogu videti trenutne vrednosti i novonastale alarmantne promene. 4.5.2. Metode odreĊivanja prirasta riba Na osnovu dobijenih rezultata merenja šaranske mlaĊi u 30–to dnevnim intervalima, usvojene koliĉine hrane i njenog hemijskog sastava, izraĉunavani su razliĉiti parametri prirasta i iskoristivosti hranljivih materija: prirast riba izraţen u gramima i procentima (body weight gain, BWG), specifiĉna stopa rasta (specific growth rate, SGR), koeficijent Materijal i metode 84 rasta za toplotnu jedinicu (thermal unit growth coefficient, TGC), proseĉni utrošak hrane po ribi (feed intake, FI), dnevno uĉešće hrane (daily feeding rate, DFR), koeficijent iskoristivosti hrane (feed efficiency ratio, FER), konverzija hrane (food conversion ratio, FCR), utrošak proteina (protein intake, PI), stopa efikasnosti proteina (protein efficiency ratio, PER), utrošak energije (energy intake, EI), stopa iskoristivosti energije (Energy efficiency ratio, EER), potrebna svarljiva energija (digestible energy need, DEN), metaboliĉka stopa rasta (growth rates per metabolic weight unit, MGRMBW), stopa preţivljavanja (survival rate, SR) i kondicioni faktor (condition factor, CF). Izraĉunavanje prirasta riba obavljeno je uz pomoć formula (Buyukcapar and Kamalak, 2006; Ogunji et al., 2011): BWG (g) = wt – wo BWG (%) = [(wt – wo) × wo –1 ] × 100 Gde je wt – proseĉna masa riba na kraju posmatranog perioda (g), wo – proseĉna masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g) Specifiĉna stopa rasta dobijena je korišćenjem formule (Strand et al., 2011): SGR (% dan –1 ) = (100 × (ln wt – ln wo) × t –1 ) Gde je wt – proseĉna masa riba na kraju posmatranog perioda (g), wo – proseĉna masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g) i t – broj dana u posmatranom periodu. Koeficijent rasta za termiĉku jedinicu je dobijen primenom sledeće formule (Iwama and Tautz, 1981): TGC {g 1/3 ( o Cd) –1 } = (wt (1/3) – wo (1/3) ) / (T × Δt) × 1000 Gde je wt – proseĉna masa riba na kraju posmatranog perioda (g), wo – proseĉna masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g), T – temperature vode (oC) i Δt – duţina trajanja posmatranog perioda (broj hranidbenih dana). Materijal i metode 85 Proseĉni utrošak hrane po ribi zavisno da li se izraţava u gramima, procentima ili jedinici metaboliĉke mase, izraĉunat je prema sledećim formulama (Strand et al., 2011): FI (g d –1 ) = Dd (g d –1 ) / N / Δt FIperc (% d –1 ) = FI / Wmean × 100 FIMBW (g kg –0.8 d –1 ) = FI / (Wmean / 1000) 0.8 Gde je Dd (g d –1 ) – koliĉina pojedene hrane, N – broj riba, FI (g d–1) – proseĉna koliĉina pojedene hrane po ribi u toku jednog dana (g), Wmean – geometrijska sredina telesne teţine, izraĉunata kao Wmean (g) = √(wo × wt) i Δt – duţina trajanja posmatranog perioda (broj hranidbenih dana). Dnevno uĉešće hrane raĉunato je korišćenjem obrasca (Li et al., 2010): DFR (%) = { Dd / [Δt × (Wt + Wo) / 2]} × 100 Gde je Dd – koliĉina pojedene hrane u posmatranom periodu (g), Wt – masa riba na kraju posmatranog perioda (g), Wo – masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g) i Δt – duţina trajanja posmatranog perioda (broj hranidbenih dana). Koeficijent iskoristivosti hrane je dobijan pomoću obrasca (Du et al., 2009): FER (g prirasta g –1 hrane) = (Wt – Wo) × Ddf –1 Gde je Wt – masa riba na kraju posmatranog perioda (g), Wo – masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g) i Ddf – masa konzumirane suve materije u posmatranom period (g). Koeficijent konverzije hrane je preraĉunat upotrebom sledeće formule (Singh et al., 2011): FCR (g hrane g–1 prirasta) = Dd / (Wt – Wo) Materijal i metode 86 Gde je Dd – koliĉina pojedene hrane u posmatranom period (g), Wt – masa riba na kraju posmatranog perioda (g) i Wo – masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g). Utrošak proteina dobijen je izraĉunavanjem preko obrasca (Singd et al., 2011): PI (g) = FI (g) × Pd (g) Gde je FI – utrošak hrane (g) i Pd – sadrţaj proteina u hrani (g). Stopa efikasnosti proteina izraĉunavana je korišćenjem sledećeg obrasca (Singh et al., 2011): PER (g prirasta g –1 proteina) = (Wt – Wo) × P –1 Gde je Wt – masa riba na kraju posmatranog perioda (g), Wo – masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g) i P – koliĉina usvojenih protein u posmatranom period (g). Utrošak energije preraĉunavan je pomoću formule (Cho et al., 2001): EI (kJ) = FI (g) × Ge (kJ/g) Gde je FI – utrošak hrane (g) i Ge – sadrţaj sirove energije u obroku (kJ). Stopa iskoristivosti energije je obraĉunavana kao (Cho et al., 2001): EER (g prirasta kJ –1 energije) = (Wt – Wo) × E –1 Gde su Wt – masa riba na kraju posmatranog perioda (g), Wo – masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g) i E – koliĉina usvojene energije u posmatranom periodu (g). Potrebna svarljiva energija izraĉunavana je zamenom parametara u sledećoj jednaĉini (Alanärä et al., 2001): DEN (kJ DE g –1 prirasta) = (FI × DE) / (Wt – Wo) Materijal i metode 87 Gde je FI – proseĉni unos hrane po ribi tokom posmatranog perioda (g), DE – svarljiva energija sadrţana u hrani (kJ × g–1) energetske vrednosti makronutritijenata dobijena kao proizvod zbira = 23,7 * sirovi proteini (g) + 36,3 * sirove masti (g) + 17,2 * bezazotne ekstraktivne materije (g), Wt – masa riba na kraju posmatranog perioda (g) i Wo – masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g). Metaboliĉka stopa rasta dobijena je primenom sledeće formule (Kumar et al., 2010): MGRMBW (g kg –0.8 d –1 ) = BWGg / (((Wo / 1000) 0,8 + (Wt / 1000) 0,8 ) / 2) / Δt Gde je za izraĉunavanje potrebno uvrstiti BWGg – prirast riba (g), Wt – masa riba na kraju posmatranog perioda (g), Wo – masa riba na poĉetku posmatranog perioda (g) i Δt – duţina trajanja posmatranog perioda (broj dana). Stopa preţivljavanja riba je obraĉunavana preko jednaĉine (Singh et al., 2011): SR (%) = (Nt × No –1 ) × 100 Gde je Nt – broj riba na kraju posmatranog perioda (individual) i No – broj riba na poĉetku posmatranog perioda (individual). Fultonov ili kondicioni faktor, dobijen je primenom sledeće formule (Fulton, 1904): CF = (W / L 3 ) × 100 Gde je W – masa tela ribe (g) i L – ukupna duţina tela ribe (cm). 4.5.3. Metode fiziĉkih, hemijskih i mikrobioloških analiza hrane i fecesa Metodama fiziĉkih i hemijskih analiza utvrĊuju se uslovi i postupci za pripremanje laboratorijskog uzorka i fiziĉke i hemijske analize stoĉne hrane, radi provere fiziĉkih svojstava i hemijskog sastava tih proizvoda. Analiziranje uzoraka hrane i fecesa je obavljeno u Nauĉnom institutu za veterinarstvo Srbije, u Beogradu, kao akreditovanoj laboratoriji za ispitivanje navedenih analiza SRPS ISO/IEC 17025–2006. Materijal i metode 88 Po prijemu uzorka u laboratoriju, a neposredno pre analize hemijskog sastava, pristupilo se njegovoj pripremi ili konzerviranju do momenta analize. Obzirom da su ispitivani uzorci hrane bili u granulisanoj formi preĉnika 4 mm, najpre su usitnjeni i homogenizovani u posebno konstruisanom laboratorijskom mlinu, do postizanja veliĉine ĉestica od 0,5 mm. Uzorci fecesa, ĉuvani na niskim temperaturama sa visokim procentom vode, prvo su odmrznuti, zatim je izvršeno dekantovanje suvišne vode, pa sušenje i usitnjavanje i na kraju homogenizacija dobijene suve materije. Na ovaj naĉin pripremljeni uzorci, ĉuvani su u reagens bocama od tamnog stakla, sa šlifovanim (brušenim) zatvaraĉima. Ispitivanje hemijskog sastava uzoraka hrane i fecesa vršeno je po Weende metodi. Ova metoda obuhvata više relativno jednostavnih i jeftinih postupaka, a svodi se na niz fiziĉko–hemijskih analiza, merenja i preraĉunavanja. Na ovaj naĉin se dobijaju osnovni podaci o sastavu stoĉnih hraniva, odnosno koliĉini vlage, mineralnih materija, sirovih proteina, sirovih masti, sirove celuloze i bezazotnih ekstraktivnih materija (BEM). 4.5.3.1. OdreĊivanje vlage Sadrţaj vode ili vlage u fino samlevenom uzorku odreĊivan je na osnovu metode SRPS ISO 6496:2001. Metoda se zasniva na premeravanju mase uzorka, pre i posle sušenja na temperaturi od 105ºC, do postizanja konstantne teţine. Dobijeni podatak se koristi za preraĉunavanje i drugih vrednosti vezanih za hemijski sastav uzoraka, koji se izraţavaju u odnosu na suvu materiju. 4.5.3.2. OdreĊivanje pepela Postupak odreĊivanja sirovog pepela obavljen je metodom SRPS ISO 5984:2002 koja se zasniva na ĉinjenici da pri sagorevanju suve materije ispitivanog uzorka organska jedinjenja oksidišu i prelaze u gasovito stanje dok zaostaju samo mineralne materije. Sagorevanje uzorka u cilju utvrĊivanja pepela vrši se u specijalnim pećima na temperaturi od 540 do 600ºC. Iz koliĉine uzetog uzorka i koliĉine pepela izraĉunava se procenat Materijal i metode 89 mineralnih materija, a oduzimanjem istog od 100% (suve materije) izraĉunava se % organske materije koju sadrţi ispitivani uzorak. 4.5.3.3. OdreĊivanje proteina UtvrĊivanje koliĉine sirovih protein prema Weende metodi izvršeno je posredno, raĉunskim putem, na bazi prethodno utvrĊenog sadrţaja azota u uzorku, Kjeldahl – ovom metodom (SRPR ISO 5983:2001). Metoda se sastoji u razlaganju organske materije sumpornom kiselinom u prisustvu katalizatora. Razloţenom uzorku dodaju se alkalije u višku, a koliĉina osloboĊenog amonijaka se dobija destilacijom i titracijom NaOH. Pošto proteini hrane sadrţe u proseku oko 16% azota, dobijeni sadrţaj azota preraĉunat je sa faktorom 6,25 na sadrţaj sirovih proteina prisutnih u uzorku. 4.5.3.4. OdreĊivanje masti Kvantitativno odreĊivanje masti je izvršeno metodom SRPS ISO 6492:2001, koja se zasniva na izdvajanju masti iz ispitivanog uzorka pomoću indiferentnih, organskih i lako isparljivih rastvaraĉa, poput dietiletra ili petroletra, u aparaturi po Soxhlet–u. Tretiranjem uzorka pomenutim rastvaraĉima dolazi do rastvaranja i ekstrahovanja masti, a nakon toga se vrši merenje ekstrahovane masti i preraĉunavanje njene zastupljenosti u procentima. Metoda se izvodi u aparaturi po Soxhlet–u. 4.5.3.5. OdreĊivanje celuloze Kvantitativno odreĊivanje sirove celuloze, metodom DMH 005, se zasniva na njenoj postojanosti prema dejstvu slabih rastvora kiselina i baza pri kuvanju. Istovremeno dolazi do hidrolize i rastvaranja najvećeg dela ostalih materija prisutnih u uzorku (skroba, monosaharida, masti, proteina i većine mineralnih materija). Za kvantitativno odreĊivanje sirove celuloze korišćena je Henneberg–Stohman–ovu metodu, koja se zasniva na naizmeniĉnom tretiranju uzorka 1,25% rastvorom H2SO4 i 1,25% NaOH. Sumporna kiselina hidrolizuje u vodi nerastvorljive ugljene hidrate (skrob) i rastvorljive monosaharide, a natrijum–hidroksid hidrolizuje proteine do aminokiselina i Materijal i metode 90 saponifikuje masti, a potom ih pretvara u rastvor. Dekantovanjem, ceĊenjem i sušenjem tretiranog uzorka se na kraju dobija koliĉina sirove celuloze. 4.5.3.6. OdreĊivanje bezazotnih ekstraktivnih materija – BEM BEM se izraĉunava oduzimanjem mase prethodno odreĊenih sastojaka od 100 (100%). BEM = 100 – vlaga (g) – sirovi protein (g) – sive masti (g) – sirova celuloza (g) – sirovi pepeo (g) 4.5.3.7. OdreĊivanje svarljivosti Efekat razlaganja i resorpcije pojedinih hranljivih sastojaka hraniva ili obroka u digestivnom traktu riba naziva se svarljivost. Koeficijent svarljivosti (KS) predstavlja koliĉinu razloţenih i usvojenih sastojaka u odnosu na konzumiranu koliĉinu hrane i izraţava se u apsolutnoj vrednosti od 0 do 1 ili u relativnoj vrednosti u procentima od 0 do 100. Indirektna metoda odreĊivanja svarljivosti se ĉešće primenjuje kod riba jer je praktiĉnija iz razloga što nije neophodno prikupiti celokupnu koliĉinu fecesa već je dovoljan reprezentativni uzorak fecesa. Indirektna metoda svarljivosti ili „metod indikatora“ zasniva se na praćenju odnosa markera i hranljive materije u suvoj hrani i fecesu. Kao eksterni indikator koriste se dodati markeri kao što su hrom–trioksid, polietilen–glikol, izotopi. Kao prirodni interni indikator koristi se pepeo, odnosno mineralna frakcija, nerastvorljiva u HCl–u (Grubić i sar., 2007). Za izraĉunavanje svarljivosti, mogu se koristiti formule (Degani et al., 1997): Svarljivost (%) = ((Ho – Hi) * Ho –1 ) * 100 Gde je: Ho – hranljiva materija u obroku (g), a Hi – hranljiva materija u izmetu (g) Svarljivost (%) = 100 – ((Ih / Ii) * (HMi / HMh) * 100) Materijal i metode 91 Gde je Ih – % indikatora u hrani, Ii – % indikatora u fecesu, HMh – % hranljive materije u hrani, HMi – % hranljive materije u fecesu. 4.5.4. Metode histoloških analiza organa šarana Za histološku analizu uzoraka, na poĉetku eksperimenta distalni deo creva, jetra i škrge bili su uzorkovani od jedinki šarana iz inicijalne poĉetne populacije. Ribe su bile ubijane iglom tj. destrukcijom mozga kroz spinalni otvor. Na kraju eksperimenta po dve ribe iz svakog tanka su bile ţrtvovane i, od njih, su uzeti uzorci jetre i creva za histološku analizu. Uzorci tkiva fiksirani su 4% formaldehidom i obraĊeni standardnom histološkom tehnikom (dehidratacija u seriji etanola; kalupljenje u parafinu; pravljenje serije preseka od 4 do 5µm) koji su bojeni sa hematoksilinom i eozinom (HE). Za morfometrijsku analizu visine enterocita, duţine intestinalnih nabora i površine jedara hepatocita, trajni histološki preparati su posmatrani mikroskopom Leica DM LS mikroskop (Wetzlar, Germany), mikrofotografije naĉinjene kamerom DC 300, a merenja su obavljena korišćenjem programa Leica IM 1000. Visina enterocita bila je merena na 100 µm intestinalne mukoze sa 15 do 77 merenja na svakom histološkom preparatu. Od poĉetnog do distalnog dela creva, duţina intestinalnih nabora je merena sa 2 do 21 merenje na svakom slajdu. Površina jedara je merena na po 50 hepatocita. 4.5.5. Metode praćenja zdravstvenog stanja riba Po završetku eksperimenta iz svakog tanka u kojima su gajene ribe hranjene smešama koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina i masti, uzeti su uzorci riba za analizu zdravstvenog stanja. U cilju utvrĊivanja zdravstvenog stanja riba, vršena su bakteriološka i virusološka ispitivanja, kao i parazitološki pregled uzoraka. Bakteriološka ispitivanja obavljena su zasejavanjem iz promenjenih unutrašnjih organa koţe i škrga, prevlaĉenjem eze po površini standardnih i specifiĉnih hranljivih podloga. Ovako zasejane podloge su inkubirane 24 do 48 ĉasova na 30°C, posle ĉega je obavljen pregled kolonija na oblik, boju, granulisanost, mukoznost, hrapavost i molitiĉnost. Materijal i metode 92 Determinacija izolovanih bakterija je izvršena na API 20 E sistemu i brzom aglutinacijom sa odgovarajućim hiperimunim serumima. Za virusološka ispitivanja uzet je materijal od moribundnih riba. Kao materijal za izolaciju korišćene su škrge i parenhimatozni organi koji su pripremljeni za virusološka ispitivanja standardnom metodom. Virusološka ispitivanja uzoraka izvedene su prema principima koje je postavio Wolf, 1970. godine. Za izolaciju virusa korišćeni su RTG, EPC i FHM ćelijske linije stare 24 ĉasa. Inokulisane kulture inkubirane su na 20°C tokom 7 dana i svakodnevno su posmatrane na pojavu citopatogenog efekta, a ELISA imunoenzimska metoda je korišćena za otkrivanje virusnog antigena (PVŠ, IPN i VHS) iz materijala koje je ispitivan i sa ćelijske kulture posle inokulacije. Parazitološki pregled sastojao se iz mikroskopskog pregleda nativnih preparata promenjenih delova koţe, škrga i unutrašnjih organa. Determinacija parazita vršena je na osnovu morfološke graĊe. 4.5.6. Statistiĉke metode Informacije o rezultatima istraţivanja date su preko osnovnih statistiĉkih pokazatelja: aritmetiĉke sredine, intervala varijacije, standardne devijacije, koeficijenta varijacije i standardne greške aritmetiĉke sredine. Izbor izmeĊu alternativnih metoda izvršen je u skladu sa vrednostima koeficijenata varijacije i rezultatima Leven–ovog testa za homogenost varijansi, upotrebom paketa STATISTICA 6. Koeficijent varijacije je korišćen kao aproksimativni kriterijum, za proveru pretpostavke o distribuiranosti podataka po modelu normalne raspodele, na kojoj se zasniva parametarska statistika. Statistiĉko ispitivanje postavljenih hipoteza o jednakosti ostvarenih proseĉnih vrednosti ispitivanih svojstava, postignutih ishranom riba smešama koncentratima sa razliĉitim uĉešćem proteina i masti u posmatranim periodima tokom istraţivanja, izvršeno je parametarskim modelom analize varijanse u sluĉaju homogenih podataka u uzorcima (cv≤30%) i homogenih varijansi uzoraka. Za uzorke sa varijabilnim vrednostima (cv>30%) i sa heterogenim varijansama primenjen je Kruskal Wallis–ov model analize varijanse. Materijal i metode 93 Pojedinaĉna poreĊenja po dve proseĉne vrednosti sprovedena su na bazi rezultata Tukey–evog testa, u sluĉaju homogenih podataka u uzorcima (cv≤30%) i homogenih varijansi uzoraka. U sluĉaju heterogenih podataka u uzorcima (cv>30%) i/ili heterogenih varijansi uzoraka korišćen je Mann–Whitney–ev U test. Rezultati 94 5. Rezultati 5.1. Ishrana riba smešama koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina 5.1.1. Hemijska analiza hrane Usled razliĉite formulacije i zastupljenosti komponenti, korišćene smeše koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, imale su i razliĉit hemijski sastav. Iz tog razloga, ispitivan je sadrţaj suve materije, proteina, masti, pepela, celuloze, bezazotnih ekstraktivnih materija (BEM), sirove energije, kao i odnos proteina i energije. Tabela 8. Hemijski sastav kompletnih smeša korišćenih u ishrani riba tokom realizaciji istraţivanja Hemijski sastav Smeša Ap Bp Cp Dp Suva materija (SM) gkgˉ¹ 937,0 933,0 937,0 892,0 U s u v o j m at er ij i (g ) Proteini 381,0 384,8 415,2 437,2 Masti 85,4 89,0 90,7 96,4 Pepeo 95,0 95,4 96,1 107,6 Celuloza 20,3 20,4 24,5 20,2 1 BEM 41,8 41,0 37,4 33,9 2 Sirova energija (MJ/kg) 19,6 19,7 19,8 20,0 3 P/E 19,4 19,5 20,1 21,9 1BEM–bezazotne ekstraktivne materije = 100 – proteini (g) – masti (g) – pepeo (g) – celuloza (g) 2Sirova energija = protein (g) * 23,6 + masti (g) * 39,5 + BEM (g) *17,3 3P/E = Odnos proteina i energije (g proteina kJ–1 sirove energije) Smeše koncentrata (Ap, Bp, Cp i Dp) korišćene u realizaciji eksperimenta, sadrţale su razliĉit nivo proteina koji se kretao od 38,10% u smeši Ap, preko 38,48% u smeši Bp i 41,52% u smeši Cp do 43,72% u smeši Dp. Hemijska analiza smeša koncentrata, ukazuje da je hrana Ap imala najniţi nivo masti od 8,54%, smeša Bp je imala 8,90% masti, hrana Cp 9,07%, dok je hrana Dp imala najviši sadrţaj masti, 9,64%. Sadrţaj pepela se u prve tri smeše (Ap, Bp i Cp) kretao od 9,50% do 9,61%, dok je u smeši Dp bio nešto viši, 10,76%. Rezultati 95 Sadrţaj celuloze je bio nešto izraţeniji u smeši Cp (24,50%), dok su preostale tri smeše (Ap, Bp i Dp) imale vrednosti celuloze, od 20,20% do 20,40%. Sadrţaj bezazotnih ekstraktivnih materija se kretao od 33,90% u smeši Dp do 41,80% u smeši Ap. Sadrţaj sirove energije je bio pribliţno jednak u sve ĉetiri smeše, a kretao se u rasponu od 19,60 do 20,00 MJ/kg. Odnos proteina i energije u smešama Ap i Bp bio je pribliţno jednak (19,40 i 19,50), u smeši hrane Cp iznosio je 20,10 dok je u smeši koncentrata Dp, odnos proteina i energije bio 21,90 (tabela 8). Analiza ispitivanih smeša, uraĊena je u tri perioda u trajanju od po 30 dana. 5.1.2. Abiotiĉki ĉinioci sredine u laboratorijskim uslovima Abiotiĉki ĉinioci sredine: temperatura, elektroprovodljivost, pH vrednost, koncentracija rastvorenog kiseonika i zasićenje vode kiseonikom, svakodnevno su mereni i evidentirani tokom trajanja istraţivanja. U cilju dobijanja saţetijih informacija o ovim ĉiniocima sredine, odreĊeni su osnovni statistiĉki pokazatelji za svaki tank u tri 30–to dnevna perioda i 90–to dnevnom periodu kao i grupe tankova u kojima je korišćena ista smeša koncentrata za ishranu riba u periodima realizacije eksperimenta. Ispitivanje ujednaĉenosti fiziĉkih i hemijskih ĉinilaca sredine izvršeno je na osnovu rezultata dvofaktorijalnog modela analize varijanse. Rezultati Levene–ovog testa su ukazali da su heterogena variranja podataka za temperaturu, koncentraciju rastvorenog kiseonika i zasićenje vode kiseonikom, pa je brojnim transformacijama podataka pokušano da se postigne homogenost varijansi. S obzirom da nisu pronaĊene adekvatne transformacije u cilju smanjenja heterogenosti varijansi, statistiĉka analiza je izvršena na osnovu proseĉnih dnevnih vrednosti za tankove u kojima je riba hranjena istom smešom koncentrata. Na ovaj naĉin postignuta je homogenost variranja temperature vode, ali ne i koncentracije rastvorenog kiseonika i zasićenje vode kiseonikom. I posle velikog broja transformacija, nije obezbeĊena homogenost varijansi za rastvoreni kiseonik i zasićenje vode kiseonikom. S obzirom na to i ĉinjenice da su uzorci iste veliĉine i da ne postoji neparametarski model dvofaktorijalne analize varijanse razlike sredina su testirane parametarskim modelom. Ovo treba imati u vidu pri donošenju zakljuĉaka o znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti Rezultati 96 koncentracije rastvorenog kiseonika kao i zasićenje vode kiseonikom, pa statistiĉki znaĉajnim smatrati razlike sa nivoom znaĉajnosti niţim od 0,01. 5.1.2.1.Temperatura vode Na osnovu dobijenih rezultata (tabela 1 u Prilogu), u tankovima u kojima je u ishrani riba korišćena hrana Ap, proseĉna vrednost temperature vode u sva tri tanka tokom trajanja eksperimenta bila je 22,86±0,04˚C (cv=2,91%). Temperatura vode u tanku 1 kretala se od 21,10˚C do 23,20˚C, u tanku 5 od 22,10˚C do 23,90˚C i u tanku 9 od 22,20˚C do 24,20˚C. Rezultati merenja temperature vode u tankovima 2, 6 i 10 (tabela 2 u Prilogu), u kojima je gajena riba hranjena smešom koncentrata Bp, ukazuju da je proseĉna vrednost u periodu 1–90. dana bila 23,00±0,05˚C (cv=3,01%). Interval varijacije temperature vode u tanku 2 bio je od 21,40˚C do 24,40˚C, u tanku 6 od 22,00˚C do 24,30˚C, a u tanku 10 od 21,90˚C do 23,80˚C. Proseĉna temperatura vode u tankovima 3, 7 i 11 (tabela 3 u Prilogu), u kojima je tokom realizacije eksperimenta za ishranu riba korišćena smeša koncentrata Cp, bila je 22,52±0,04˚C (cv=2,47%). U tanku 3 temperatura vode kretala se od 21,00˚C do 23,20˚C, u tanku 7 od 21,50˚C do 23,80˚C, a u tanku 11 temperatura vode je bila u opsegu od 22,10˚C do 23,80˚C. Izmerene vrednosti temperature vode u tankovima 4, 8 i 12, u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Dp, pokazuju da je proseĉna vrednost temperature vode za period 1–90. dana istraţivanja bila 22,63±0,04˚C (cv=2,83%). Temperatura vode u tanku 4 kretala se u intervalu od 21,10˚C do 23,50˚C, u tanku 8 od 22,10˚C do 24,20˚C, a u tanku 12 od 21,80˚C do 23,20˚C (tabela 4 u Prilogu). 5.1.2.1.1. Statistiĉka analiza temperature vode Vrednosti temperature vode, u svim tankovima za vreme trajanja eksperimenta, bile su homogene (cv<30%). Rezultat Levene–ovog testa (tabela 5 u Prilogu) ukazuje da se variranje temperature vode nije statistiĉki znaĉajno razlikovalo (F=0,998; p=0,448) izmeĊu Rezultati 97 tankova sa razliĉitim tretmanima. Na osnovu rezultata analize varijanse (tabela 5 u Prilogu) moţe se zakljuĉiti da se temperatura vode u tankovima sa razliĉitim tretmanima statistiĉki vrlo znaĉajno razlikovala (F=24,590; p<0,001), kao i izmeĊu perioda (F=12,500; p<0,001). Interakcija faktora smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina i faktora period realizacije eksperimenta nije statistiĉki znaĉajna (F=0,362; p=0,903). Rezultati Tukey–evog testa (tabela 6 u Prilogu) ukazuju da se temperatura vode nije statistiĉki razlikovala izmeĊu tankova u kojima je riba hranjena hranom Ap i Bp (p=0,106), i izmeĊu tankovima sa hranom Cp i Dp (p=0,236). Proseĉna temperatura vode u tankovima u kojima je gajena riba hranjena smešama koncentrata Ap i Bp bila je statistiĉki znaĉajno viša od proseĉne temparature vode u tankovima u kojima je riba hranjena smešama Cp i Dp. Prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 7 u Prilogu), temperatura vode je u prvom periodu realizacije eksperimenta bila statistiĉki znaĉajno viša (p<0,01) nego u drugom i trećem periodu. Proseĉne vrednosti temperature vode iz drugog i trećeg perioda istraţivanja, nisu se statistiĉki znaĉajno razlikovale (p=0,973). 5.4.1.2.2. Elektroprovodljivost vode Od izmerenih vrednosti elektroprovodljivosti vode u tankovima u kojima je u ishrani riba korišćena smeša Ap, dobijena je proseĉna vrednost 524,94±0,98 μS/cm (cv=2,81%). Elektroprovodljivost vode u tanku 1 je u proseku bila 526,97±1,77 μS/cm, s tim što se kretala od 492,00 μS/cm pri merenju u periodu 1–30. dana do 558,00 μS/cm pri jednom merenju u periodu 31–60. dana istraţivanja. U tanku 5, proseĉna vrednost elektroprovodljivosti je bila 523,79±1,60 μS/cm, sa izmerenim minimumom od 491,00 μS/cm i maksimumom od 554,00 μS/cm pri merenju u periodu 1–30. dana eksperimenta. Tank 9 sa vrednostima iz intervala od 492,00 μS/cm izmerenih u periodima 1–30. i 61–90. dana, do 557,00 μS/cm pri jednom od merenja u periodu 1–30. dana, imao je proseĉnu vrednost elektroprovodljivosti vode 524,05±1,70 μS/cm (tabela 8 u Prilogu). Elektroprovodljivost vode, u tankovima u kojima je riba hranjena hranom Bp, imala je proseĉnu vrednost 523,33±0,96 μS/cm (cv=2,78%). U tanku 2, proseĉna vrednost Rezultati 98 elektroprovodljivosti vode je bila 524,05±1,65 μS/cm, pri ĉemu je najniţa vrednost 492,00 μS/cm izmerena u periodu 1–30. dana, a najviša vrednost 556,00 μS/cm u periodu istraţivanja 31–60. dana. U tanku 6, minimum i maksimum su se javili u istim periodima kao i u tanku 2, sa izmerenim vrednostima od 487,00 μS/cm do 551,00 μS/cm, a proseĉna vrednost je bila 522,28±1,59 μS/cm. Tank 10, za razliku od prethodna dva tanka, imao je ekstremne vrednosti u I periodu koje su iznosile 488,00 μS/cm i 562,00 μS/cm. Prosek za ovaj tank bio je 523,66±1,78 μS/cm (tabela 9 u Prilogu). Za izmerene vrednosti elektroprovodljivosti vode u tankovima 3, 7 i 11, u kojima je korišćena hrana Cp, prosek je bio 523,80±0,95 μS/cm (cv=2,73%). Razmatrajući dobijene rezultate pojedinaĉno po tankovima, moţe se zakljuĉiti da su ekstremne vrednosti kod sva tri tanka evidentirane u periodu 1–30. dana realizacije eksperimenta. Proseĉna vrednost u tanku 3 je bila 526,26±1,65 μS/cm, sa intervalom varijacije od 493,00 μS/cm do 558,00 μS/cm, u tanku 7 je bila 521,45±1,632 μS/cm, sa rasponom od 488,00 μS/cm do 558,00 μS/cm, dok je u tanku 11 bila 523,68±1,62 μS/cm, sa vrednostima iz opsega od 490,00 μS/cm do 552,00 μS/cm (tabela 10 u Prilogu). Od oĉitanih podataka o elektroprovodljivosti vode, u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Dp, koji su bili u rasponu od 487,00 μS/cm do 556,00 μS/cm, izraĉunata je proseĉna vrednost 525,36±0,97 μS/cm (cv=2,78%). Minimalna izmerena vrednost u tanku broj 4, 494,00 μS/cm, evidentirana je u III periodu, a maksimalna vrednost 559,00 μS/cm u II periodu. Proseĉna vrednost bila je 525,83±1,62 μS/cm. U tanku 8, proseĉna vrednost elektroprovodljivosti bila je 523,43±1,58 μS/cm, a izmerene vrednosti su bile u intervalu od 490,00 μS/cm do 556,00 μS/cm, pri ĉemu su minimalna i maksimalna vrednost izmerene u periodu 1–30. dana istraţivanja. U tanku 12, minimalna (487,00 μS/cm) i maksimalna vrednost (560,00 μS/cm) su evidentirane u istom periodu realizacije eksperimenta kao i u tanku 8. U proseku elektroprovodljivost u tanku 12, iznosila je 526,80±1,81 μS/cm (tabela 11 u Prilogu). Rezultati 99 5.1.2.2.1. Statistiĉka analiza elektroprovodljivosti vode U svim tankovima, dobijene vrednosti elektroprovodljivosti vode, za vreme realizacije eksperimenta, bile su homogene (cv<30%). Rezultat Levene–ovog testa (tabela 5 u Prilogu) ukazuje da se variranja elektroprovodljivosti vode u tankovima u kojima su upotrebljavani razliĉiti nivoi proteina u smešama, u razliĉitim periodima statistiĉki znaĉajno nisu razlikovala (F=0,068; p≈1,000). Na osnovu dobijenih rezultata analize varijanse (tabela 5 u Prilogu) ustanovljeno je da nije bilo statistiĉki znaĉajnih razlika izmeĊu vrednosti elektroprovodljivosti vode u tankovima u kojima su korišćene smeše sa razliĉitim sadrţajem proteina (F=0,376; p=0,770). Razmatrajući dobijene rezultate elektroprovodljivosti vode, moţe se uoĉiti statistiĉki vrlo znaĉajna razlika po periodima realizacije istraţivanja (F=18,755; p<0,001), odnosno da interakcija faktora smeše koncentrata i perioda istraţivanja nije statistiĉki znaĉajna (F=0,049; p≈1,000). Tukey–evim testom, utvrĊeno je da je proseĉna vrednost elektroprovodljivosti vode u III periodu realizacije eksperimenta (p<0,001), statistiĉki znaĉajno niţa u odnosu na prvi i drugi period istraţivanja (tabela 12 u Prilogu). 5.1.2.3. pH vrednost vode U tankovima 1, 5 i 9, u kojima je ispitivan efekat hrane Ap, proseĉna pH vrednost vode je bila 7,45±0,02 (cv=3,3%). U tanku 1, minimalna pH vrednost je izmerena u periodu 31–60. dana, 6,81, a maksimalna od 7,97 u prvom delu istraţivanja, dok je proseĉna vrednost za ovaj tank bila 7,41±0,03. U tanku 5, proseĉna pH vrednost je bila 7,50±0,03, a pojedinaĉne vrednosti su se kretale u intervalu od 6,99 do 7,96, pri ĉemu su obe ekstremne vrednosti izmerene u II periodu. U tanku 9, vrednost pH je u proseku bila 7,44±0,03, a interval varijacije od 6,82 u periodu 31–60. dana, do 7,82 u I periodu istraţivanja (tabela 13 u Prilogu). U tankovima 2, 6 i 10, u kojima je u ishrani riba korišćena smeša koncentrata Bp, pH vrednost vode je u proseku bila 7,52±0,02 (cv=3,15%). U tanku 2, proseĉna pH vrednost je bila 7,49±0,03, a pojedinaĉne vrednosti su se kretale u intervalu od 6,81 u periodu 31–60. Rezultati 100 dana do 8,00 u I periodu realizacije eksperimenta. Izraĉunata proseĉna pH vrednost u tanku 6 bila je 7,54±0,03, pri ĉemu su pojedinaĉne vrednosti varirale od 6,98 do 7,96. U tanku 10, pH vrednost je u proseku bila 7,53±0,03, a interval varijacije od 6,92 do 7,88. Minimalna i maksimalna vrednost u tankovima 6 i 10, evidentirane su u istim periodima kao i u tanku 2 (tabela 14 u Prilogu). Tankovi 3, 7 i 11, u kojima je u ishrani riba upotrebljavana smeša koncentrata Cp, imali su proseĉnu pH vrednost vode 7,48±0,02 (cv=3,45%). Minimalna evidentirana pH vrednost vode u tanku 3, izmerena je u periodu 31–60. dana i bila je 6,77, a maksimalna u I periodu istraţivanja 7,96, dok je proseĉna pH vrednost vode u ovom tanku iznosila 7,44±0,03. pH vrednost u tanku 7 je u proseku bila 7,52±0,03, sa intervalom varijacije od 6,91 (vrednost izmerena u II periodu) do 7,97 (vrednost izmerena u I periodu). U tanku 11, proseĉna pH vrednost vode je bila 7,50±0,03, a najniţa (6,88) i najviša vrednost (8,04) su evidentirane u I periodu (tabela 15 u Prilogu). pH vrednost vode u tankovima 4, 8 i 12, u kojima je za ishranu riba korišćena hrana Dp, u proseku je bila 7,49±0,02 (cv=3,23%). Minimalna i maksimalna pH vrednost zabeleţene su u I posmatranom periodu u sva tri tanka. Za tank 4, dobijena je proseĉna pH vrednost od 7,52±0,03 iz skupa podataka koji su bili u intervalu od 6,85 do 7,86. U tanku 8, pH vrednost je u proseku iznosila 7,47±0,03, a ekstremne vrednosti 6,84 i 8,03, dok je u tanku 12 proseĉna pH vrednost bila 7,48±0,03, a minimum i maksimum su bili 6,83 i 7,96 (tabela 16 u Prilogu). 5.1.2.3.1. Statistiĉka analiza pH vrednosti vode Izmerene pH vrednosti vode u svim tankovima tokom realizacije eksperimenta bile su homogene (cv<30%). Variranje pH vrednosti u tretmanima, u periodima po tankovima, u kojima je korišćena hrana sa razliĉitim sadrţajem proteina, prema rezultatu Levene–ovog testa (tabela 5 u Prilogu) se statistiĉki znaĉajno ne razlikuje (F=0,423; p=0,945). Na osnovu dobijenih rezultata analize varijanse (tabela 5 u Prilogu), utvrĊeno je da nema statistiĉki znaĉajne razlike izmeĊu proseĉnih pH vrednosti vode u tankova u kojima su upotrebljavane razliĉite smeše koncentrata (F=1,524; p=0,208). Rezultati 101 Proseĉne pH vrednosti vode, prema rezultatima analize varijanse, statistiĉki vrlo znaĉajno se razlikuju po periodima realizacije eksperimenta (F=94,711; p<0,001). Rezultati Tukey–evog testa (tabela 17 u Prilogu) ukazuju da je to posledica statistiĉki vrlo znaĉajne razlike (p<0,001) proseĉne pH vrednosti u II periodu u odnosu na I i III period. Proseĉne pH vrednosti dobijene u I i III periodu nisu se statistiĉki znaĉajno razlikovale (p=0,328). Interakcija faktora smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina i perioda realizacije eksperimenta nije bila statistiĉki znaĉajna (F=0,366; p=0,900). 5.1.2.4. Koncentracija rastvorenog kiseonika u vodi Izmerene vrednosti koncentracije kiseonika u vodi, u tankovima 1, 5 i 9, u kojima je riba hranjena hranom Ap, u proseku su bile 6,47±0,08 mg/l (cv=19,16%). Proseĉna vrednost koncentracije kiseonika u tankiu 1 bila je 6,06±0,16 mg/l, a interval varijacije od 2,50 mg/l u periodu 31–60. dana, do 7,81 mg/l, u periodu 61–90. dana. U tanku 5, proseĉna vrednost kiseonika je bila 6,65±0,12 mg/l, a najniţa i najviša vrednost 2,61 mg/l i 8,44 mg/l, dok je u tanku 9 proseĉna vrednost bila 6,68±0,14 mg/l, a interval varijacije od 2,00 mg/l do 8,58 mg/l. Ekstremne vrednosti su zabeleţene u istim periodima realizacije istraţivanja, kao i u tanku 1 (tabela 18 u Prilogu). Iz evidentiranih vrednosti koncentracije kiseonika u vodi, u tankovima 2, 6 i 10 u kojima je upotrebljavana hrana Bp, izraĉunata je proseĉna vrednosti 6,71±0,07 mg/l (cv=16,88%). Na osnovu vrednosti koje su se kretale od 2,64 mg/l u period 31–60. dana i 7,77 mg/l u I periodu istraţivanja, proseĉna vrednost koncentracije rastvorenog kiseonika u tanku 2 bila je 6,39±0,12 mg/l. U tanku 6, ova vrednost je iznosila 6,98±0,12 mg/l, a interval varijacije od 1,75 mg/l (period 31–60. dana) do 8,80 mg/l (period 61–90. dana). Voda u tanku 10, u proseku je imala 6,75±0,14 mg/l rastvorenog kiseonika (tabela 19 u Prilogu), a pojedinaĉne vrednosti su se kretale od 2,18 mg/l (II period) do 8,55 mg/l (III period). Koncentracija rastvorenog kiseonika u vodi, u tankovima 3, 7 i 11 u kojima je u ishrani riba korišćena smeša koncentrata Cp, u proseku je bila 6,41±0,08 mg/l (cv=18,96%). Vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi u tanku 3 varirale su od 3,00 mg/l u Rezultati 102 periodu 31–60. dana, do 7,29 mg/l u I periodu istraţivanja, a proseĉna vrednost je bila 5,83±0,11 mg/l. U tanku 7, vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi su se kretale od 2,18 mg/l (31–60. dana istraţivanja) do 8,83 mg/l (u period 61–90. dana), a proseĉna vrednost je bila 7,12±0,12 mg/l. Tank 11, je imao proseĉnu vrednost rastvorenog kiseonika u vodi 6,27±0,14 mg/l, a interval varijacije rastvorenog kiseonika od 2,72 mg/l do 8,05 mg/l (tabela 20 u Prilogu). U tankovima 4, 8 i 12 u kojima je riba hranjena hranom Dp, koncentracija rastvorenog kiseonika u vodi imala je proseĉnu vrednost 6,08±0,07 mg/l (cv=18,11%). Proseĉna vrednost koncentracije rastvorenog kiseonika u tanku 4, bila je 6,44±0,12 mg/l, a izraĉunata je na bazi pojedinaĉnih vrednosti koje su se kretale od 2,81 mg/l do 7,84 mg/l. U tanku 8, iz tri pojedinaĉne vrednosti u rasponu od 2,70 mg/l do 7,82 mg/l, izraĉunata je proseĉna vrednost 6,01±0,12 mg/l rastvorenog kiseonika u vodi. U tanku 12, opseg kretanja koncentracije rastvorenog kiseonika po danima nešto je širi i kreće se od 2,41 mg/l do 7,9 mg/l, a proseĉna vrednost nešto niţa 5,77±0,13 mg/l (tabela 21 u Prilogu). 5.1.2.4.1. Statistiĉka analiza rastvorenog kiseonika u vodi Tokom trajanja eksperimenta, vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi su bile homogene (cv<30%) u svim eksperimentalnim grupama, osim u tanku 1 u periodu 31–60. dana istraţivanja (cv=30,2%). Rezultat Levene–ovog testa (tabela 5 u Prilogu) ukazuje da se variranja vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju (F=3,911; p<0,001) izmeĊu tretmana. Rezultati analize varijanse (tabela 5 u Prilogu) ukazuju da se proseĉne vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi, u tankovima u kojima su korišćene razliĉite smeše koncentrata, statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju (F=8,684; p<0,001). Na osnovu nivoa znaĉajnosti Tukey–evog testa, moţe se zakljuĉiti da su proseĉne vrednosti kiseonika u vodi u tankovima u kojima je korišćena hrana Dp, statistiĉki vrlo znaĉajno niţe (p<0,001) nego u tankovima u kojima su ribe hranjene smešom Bp, a statistiĉki znaĉajno niţe (p=0,015) u poreĊenju sa tankovima u kojima je riba hranjena smešom Ap (tabela 22 u Prilogu). Proseĉne vrednosti kiseonika u vodi u tankovima sa upotrebom smeša Ap, Bp i Cp nisu se Rezultati 103 statistiĉki znaĉajno razlikovale (p≥0,246), a ni izmeĊu tankova gde su ribe hranjene smešama Cp i Dp (p=0,054). Analizom razlika proseĉnih vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi, utvrĊena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika proseĉnih vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika po periodima realizacije istraţivanja (F=50,938; p<0,001). Kao što ukazuju nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 23 u Prilogu) znaĉajnost ove razlike posledica je vrlo znaĉajne (p<0,001) razlike proseĉne vrednosti kiseonika za II period od proseĉnih vrednosti kiseonika u ostalim periodima. Interakcija faktora, smeša koncentrata i perioda posmatranja, statistiĉki je vrlo znaĉajna (F=3,172; p=0,005). Na osnovu rezultata Tukey–evog testa (tabela 24 u Prilogu), proseĉne vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi, u tankovima u kojima su korišćene smeše koncentrata Cp i Dp, statistiĉki vrlo znaĉajno su se razlikovale (p≤0,002) izmeĊu I i II perioda istraţivanja. U tankovima u kojima je riba hranjena smešom Bp, proseĉna vrednost kiseonika u vodi, bila je statistiĉki vrlo znaĉajno niţa (p≤0,003) u II periodu istraţivanja u odnosu na proseĉne vrednosti iz druga dva perioda. U tankovima gde je gajena riba hranjena smešom Ap, proseĉna vrednost koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi u III periodu, bila je statistiĉki vrlo znaĉajno viša (p≤0,006) od proseĉnih vrednosti iz I i II perioda. Kako je eksperiment odmicao, tako je riba rasla i dodavalo se više hrane, pa su se sa tim u vezi i vrednosti kiseonika u vodi menjale. Statistiĉki znaĉajna razlika proseĉnih vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi (p=0,032) se javila tek tokom III perioda istraţivanja izmeĊu tankova u kojima je riba hranjena smešama Ap i Cp. Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p=0,004) proseĉnih vrednosti rastvorenog kiseonika u vodi, javila se u III periodu realizacije eksperimenta, izmeĊu tankova u kojima je riba hranjena smešama Ap i Dp (tabela 24 u Prilogu). 5.1.2.5. Zasićenje vode kiseonikom Vrednosti zasićenja vode kiseonikom, u tankovima 1, 5 i 9, u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Ap, iznosile su u proseku 75,27±0,98% (cv=19,7%). Zasićenje vode u tanku 1 kretala se od 25,70% u period 31–60. dana realizacije istraţivanja, Rezultati 104 do 90,70% u periodu 61–90. dana, što sa ostalim utvrĊenim vrednostima u okviru ovog intervala daje proseĉnu vrednost zasićenja vode 69,67±1,90%. Vrednosti zasićenja u tanku 5, kretale su se od 29,50% do 98,60%, a prosek je bio 77,72±1,36%, dok su ekstremne vrednosti u tanku 9 bile 23,60% i 101,00%, a proseĉna vrednost je bila 78,43±1,65%. Minimalne i maksimalne vrednosti zasićenja vode, u tankovima 5 i 9, zabeleţene su u II odnosno u III periodu, kao i u tanku 1 (tabela 25 u Prilogu). Na osnovu dobijenih vrednosti zasićenja vode kiseonikom, u tankovima 2, 6 i 10, u kojima je korišćena smeša koncentrata Bp, izraĉunata je proseĉna vrednost 77,94±0,87% (cv=16,9%). Od vrednosti iz intervala od 30,10% (period 31–60. dana) do 88,60% (period 1–30. dana), u tanku 2 odreĊena je proseĉna vrednost zasićenja vode 73,33±1,35%. U tanku 6, proseĉna vrednost je iznosila 82,12±1,39%, a dobijena je na osnovu podataka koji su bili u intervalu od 20,70% (period 31–60. dana) do 103,00% (period 61–90. dana). Tank 10 je imao proseĉnu vrednost zasićenja vode kiseonikom 78,38±1,62% (tabela 26 u Prilogu), na osnovu oĉitanih podataka koji su varirali od 28,50% (period 31–60. dana) do 100,40% (period 61–90. dana). Proseĉna vrednost zasićenja vode u tankovima u kojima je riba hranjena smešom Cp (3, 7 i 11), bila je 73,79±0,94% (cv=19,25%). Zasićenje vode u tanku 3, variralo je od 32,80% (period 31–60. dana) do 84,30% (u poslednjem periodu istraţivanja), a proseĉna vrednost je bila 66,52±1,35%. U tanku 7, vrednosti zasićenja vode su se kretale od 28,60% (31–60. dana) do 102,40% (61–90. dana realizacije eksperimenta), a proseĉna vrednost je bila 82,14±1,37%. U tanku 11, proseĉna vrednost zasićenja vode kiseonikom, iznosila je 72,71±1,63%, a ekstremne vrednosti 30,90% i 91,60% (tabela 27 u Prilogu). Zasićenje vode u tankovima 4, 8 i 12, u kojima je upotrebljavana smeša koncentrata Dp, u proseku je imala vrednost 69,86±0,85% (cv=18,47%). Proseĉna vrednost zasićenja vode kiseonikom u tanku 4 je bila 73,22±1,45%, a vrednosti koje su uzete za izraĉunavanje proseka su bile u intervalu od 31,20% do 90,10%. U tanku 8, ove vrednosti su bile od 31,20% do 92,40%, a proseĉna vrednost 70,02±1,39%. Opseg kretanja vrednosti zasićenja vode po danima u tanku 12, bio je od 29,90% do 91,20%, a proseĉna vrednost zasićenja 66,34±1,51% (tabela 28 u Prilogu). Rezultati 105 5.1.2.5.1. Statistiĉka analiza zasićenja vode kiseonikom Vrednosti zasićenja vode kiseonikom tokom trajanja eksperimenta bile su homogene (cv<30%) u svim tankovima, osim u tanku 1 (cv=32,02%) u toku II perioda (tabela 25 u Prilogu). Variranje vrednosti zasićenja kiseonika u vodi, prema rezultatu Levene–ovog testa (tabela 5 u Prilogu) je statistiĉki vrlo znaĉajno razliĉito u tretmanima (F=5,380; p<0,001). Prema rezultatima analize varijanse (tabela 5 u Prilogu), proseĉne vrednosti zasićenja vode u tankovima u kojima su korišćene razliĉite smeše koncentrata, statistiĉki vrlo znaĉajno se razlikuju (F=10,826; p<0,001). Ovu konstataciju potvrĊuju nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 29 u Prilogu), koji ukazuju da se zasićenje vode statistiĉki vrlo znaĉajno razlikovalo izmeĊu tankova u kojima je riba hranjena smešom Dp i tankova u kojima su korišćene smeše koncentrata Ap i Bp (p≤0,002), a statistiĉki znaĉajno razlikovalo izmeĊu tankova u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Dp i Cp (p=0,047), kao i izmeĊu tankova u kojima je riba hranjena smešama Bp i Cp (p=0,031). Rezultati testiranja jednakosti proseĉnih vrednosti zasićenja vode kiseonikom za sve periode realizacije istraţivanja (F=52,076; p<0,001), ukazuju da se one statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju. Tukey–evim testom (tabela 30 u Prilogu), ustanovljena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,001) izmeĊu proseĉne vrednosti zasićenja vode kiseonikom dobijene u drugom periodu istraţivanja u odnosu na dobijene proseĉne vrednosti u prvom i trećem periodu istraţivanja. Interakcija oba faktora (smeše koncentrata i perioda istraţivanja), prouzrokuje statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (F=3,358; p=0,003) izmeĊu proseĉnih vrednosti zasićenja vode kiseonikom. Statistiĉki znaĉajna razlika proseĉnih vrednosti zasićenja vode kiseonikom (tabela 31 u Prilogu), javila se tokom II perioda istraţivanja izmeĊu tankova u kojima je riba hranjena smešama Bp i Dp (p=0,0498). Tokom III perioda istraţivanja, proseĉne vrednosti zasićenja vode kiseonikom statistiĉki znaĉajno su se razlikovale izmeĊu tankova gde je riba hranjena smešama Ap i Cp (p=0,014), a statistiĉki vrlo znaĉajna razlika je zabeleţena izmeĊu tankova u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Ap i Dp (p=0,002). Rezultati 106 5.1.3. Efekat ishrane riba smešama koncentrata na osnovne pokazatelje telesnih dimenzija riba, parametre prirasta i iskoristivosti hrane Na osnovu dobijenih rezultata merenja šaranske mlaĊi u tri 30–to dnevna intervala, pri potrošnji hrane razliĉitog hemijskog sastava, izraĉunati su parametri prirasta riba i iskoristivosti hranljivih materija: prirast riba u gramima i procentima (BWG), specifiĉna stopa rasta (SGR), metaboliĉka stopa rasta (MGRMBW), koeficijent rasta za toplotnu jedinicu (TGC), proseĉni utrošak hrane po ribi (FI), dnevno uĉešće hrane (DFR), koeficijent iskoristivosti hrane (FER), koeficijent konverzije hrane (FCR), utrošak proteina (PI), stopa efikasnosti proteina (PER), utrošak energije (EI), stopa iskoristivosti energije (EER), potrebna svarljiva energija (DEN), stopa preţivljavanja (SR) i kondicioni faktor (CF). 5.1.3.1. Osnovni pokazatelji telesnih dimenzija riba Za ispitivanje uticaja smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina na prirast i konverziju hrane u ishrani mlaĊi šarana, u svaki od tankova nasaĊeno je po 24 jedinke jednogodišnje mlaĊi šarana. Proseĉna nasadna masa riba kretala se od 95,23±2,95 g (cv=26,25%) kod grupe koja je bila hranjena smešom Dp do 95,60±29,09 g (cv=29,09%) kod grupe koja je hranjena smešom Bp. Proseĉna duţina tela nasaĊenih riba imala je vrednosti od 18,67±0,23 cm (cv=9,78%) do 18,85±0,19 cm (cv=8,73%), a proseĉna visina tela bila je od 5,16±0,87 cm (cv=14,76%) do 5,16±0,07 cm (cv=11,19%). Faktor kondicije nasaĊenih riba u proseku je iznosio od 1,41±0,02 (cv=11,98%) do 1,43±0,03 (cv=14,85%), tabele 32 do 35 u Prilogu. U jednakim 30–to dnevnim intervalima, vršena su kontrolna merenja svih riba iz tankova. Na osnovu tih merenja dobijeni su podaci o proseĉnim masama, duţinama i visinama tela i kondicionom (Fulton–ovom) faktoru riba. Na kraju eksperimenta, u tankovima u kojima je korišćena smeša koncentrata Ap (tabela 32 u Prilogu), proseĉna masa riba bila je 149,79±5,05 g, sa koeficijentom varijacije od 27,73%. Proseĉna masa riba u tanku 1 (tabela 32 u Prilogu) bila je 155,01±9,93 g Rezultati 107 (cv=23,98%), u tanku 5 145,68±9,71 g (cv=31,27%) i u tanku 9 150,60±41,4 g (cv=27,51%). U tankovima 1, 5 i 9, na kraju eksperimenta (tabela 32 u Prilogu), proseĉna duţina tela riba je bila 20,82±0,22cm (cv=8,14%), dok je proseĉna visina tela bila 6,17±0,10 cm (cv=12,19%). Koeficijent kondicije je imao proseĉnu vrednost 1,62±0,02 (cv=10,55%). Ribe gajene u tanku 1, na kraju istraţivanja su imale proseĉnu duţinu tela 20,61±0,35 cm (cv=6,28%), proseĉnu visinu 6,63±0,17 cm (cv=9,40%) i proseĉnu vrednost faktora kondicije 1,74±0,06 (cv=12,63%). Sliĉne rezultate su ostvarile i ribe gajene u tanku 5, pri ĉemu je proseĉna duţina bila 20,82±0,39 cm (cv=8,89%), proseĉna visina 6,42±0,13 cm (cv=9,28%), a proseĉna vrednost faktora kondicije bila je 1,57±0,03 (cv=9,92%). Za razliku od riba iz prethodna dva tanka, ribe gajene u tanku 9, imale su nešto višu proseĉnu duţinu tela, 20,96±0,22 cm (cv=8,14%) i nešto niţu proseĉnu visinu tela, 5,60±010 cm (cv=12,19%) pri ĉemu je faktor kondicije bio blizu proseĉne vrednosti svih riba hranjenih smešom Ap, 1,60±0,04 (cv=6,68%). Proseĉna masa riba hranjenih smešom koncentrata Bp (tabela 33 u Prilogu), na kraju eksperimenta iznosila je 155,67±4,79 g (cv=24,40%). Pri tom, proseĉne mase riba po tankovima su imale vrednosti od 150,17±8,71 g (cv=27,81%) u tanku 10, preko 155,00±8,71 g (cv=27,85%) u tanku 6, do 164,05±5,48 g (cv=13,78%) u tanku 2. Na završnom merenju, proseĉna duţina tela riba hranjenih smešom koncentrata Bp (tabela 33 u Prilogu), bila je 21,26±0,21 cm (cv=7,88%), sa proseĉnom visinom tela 5,92±0,09 cm (cv=12,62%) i faktorom kondicije 1,60±0,02 (cv=8,61%). Razmatrajući dobijene vrednosti po tankovima u kojima je upotrebljavana smeša Bp, proseĉne vrednosti duţine tela su bile 21,46±0,22 cm (tank 2), 21,15±0,39 cm (tank 6) i 21,21 ±0,40 (u tanku 10), dok su proseĉne vrednosti visine tela imale vrednosti od 5,43±0,08 cm (tank 10), preko 5,77±0,13 cm (tank 6) do 6,81±0,12 cm (u tanku 2). Proseĉne vrednosti faktora kondicije, kretale su se od 1,55±0,03 (tank 10) i 1,61±0,03 (tank 6) do 1,65±0,03 (tank 2). Ribe hranjene u toku perioda realizacije eksperimenta smešom koncentrata Cp (tabela 34 u Prilogu), na završnom merenju su imale proseĉnu masu 173,56±6,78 g (cv=30,99%), sa proseĉnim vrednostima po tankovima 171,85±14,68 g (cv=40,91%) u Rezultati 108 tanku 7, 173,75±7,24 g (cv=18,18%) kod riba iz tanka 3, i 175,25±11,16 g (cv=29,19%) kod riba iz tanka 11. Proseĉna duţina tela kod riba koje su za obrok dobijale smešu koncentrata Cp, na kraju eksperimenta je bila 21,54±0,24 cm (cv=9,00%), sa proseĉnom visinom tela 6,25±0,10 cm (cv=13,29%) i faktorom kondicije 1,69±0,02 (cv=8,70%). Proseĉne vrednosti duţine tela riba, po tankovima iz ove grupe, iznosile su 21,69±0,28 cm (cv=5,73%) u tanku 3, 21,35±0,55 cm (cv=12,33%) u tanku 7 i 21,62±0,35 cm (cv=7,40%) u tanku 11. Izraĉunate proseĉne vrednosti visine tela riba, bile su u rasponu od 5,98±0,18 cm (cv=14,28%) u tanku 7, preko 5,99±0,17 cm (cv=13,37%) u tanku 11 do 6,85±0,11 cm (cv=6,76%) u tanku 3. Za razliku od prethodna dva pokazatelja, proseĉne vrednosti faktora kondicije riba bile su ujednaĉene u sva tri tanka - 1,69 (tabela 34 u Prilogu). Rezultati merenja osnovnih pokazatelja telesnih dimenzija riba u tankovima 4, 8 i 12, u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Dp (tabela 35 u Prilogu), ukazuju da se proseĉna masa riba na završnom merenju kretala od 194,63±10,81 g (cv=26,04%) u tanku 4, preko 198,46±8,37 g (cv=17,38%) u tanku 8, do 207,06±11,91 g (cv=26,97%) u tanku 12. Generalno, na osnovu individualnih telesnih dimenzija riba iz sva tri tanka, proseĉna masa riba u ovom tretmanu je bila 200,18±6,19 g (cv=24,15%), sa proseĉnom duţinom tela 22,62±0,23 cm (cv=7,89%), proseĉnom visinom tela 6,52±0,10 cm (cv=11,95%) i proseĉnom vrednosti faktora kondicije od 1,71±0,02 (cv=8,66%). Razmatrajući dobijene vrednosti osnovnih pokazatelja telesnih dimenzija riba, iz grupe hranjene smešom Dp po tankovima, proseĉna duţina tela je bila od 22,58±1,38 cm (cv=8,00%) u tanku 4, 22,64±0,39 cm (cv=7,19%) u tanku 8 i 22,65±0,42 cm (cv=10,16%) u tanku 12. Proseĉne vrednosti visine tela iznosile su 6,19±0,16 cm (u tanku 4), 7,21±0,11 cm (tank 8) i 6,32±0,15 cm (u tanku 12), dok su proseĉne vrednosti faktora kondicije bile 1,66±0,03 (tank 4), 1,70±0,03 (tank 8) i 1,75±0,04 (u tanku 12). 5.1.3.1.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja telesnih dimenzija riba U toku eksperimenta jedinke su bile homogene prema masi, duţini i visini tela u svim tankovima (cv<30%), osim prema masi u tanku 1 prilikom postavke eksperimenta, Rezultati 109 tanku 10 u prvom i drugom merenju, kao i tankovima 5 i 7 prilikom svih merenja (cv maksimum 41,89%). S obzirom na to, podaci za masu su transformisani, korenovanjem originalnih vrednosti i dobijena je promenljiva sa homogenim vrednostima, ĉime je ispunjen jedan od uslova za primenu parametarskog modela analize varijanse. Prilikom postavke eksperimenta, vrednosti za masu (F=1,698; p=0,073), duţinu (F=1,453; p=0,149) i faktor kondicije riba (F=1,558; p=0,111), prema navedenim rezultatima Levene–ovog testa imale su homogene varijanse u ispitivanih 12 tankova. Samo vrednosti visina tela riba (tabela 36 u Prilogu) nisu imale homogene varijanse (F=2,760; p=0,002). MeĊutim, uzorci su bili istog obima, pa ova ĉinjenica ne utiĉe na validnost nivoa znaĉajnosti pri daljem testiranju. Testiranje razlika poĉetnih proseĉnih masa, duţina i visina tela riba u 12 tankova izvršeno je analizom varijanse. Dobijeni rezultati (tabela 36 u Prilogu) ukazuju da se jedinke u tankovima nisu razlikovale po proseĉnoj masi (F=0,016; p≈1,000), duţini (F=0,102; p≈1,000) i visini tela (F=0,434; p=0,940), kao ni po faktoru kondicije (F=0,329; p=0,979), što ukazuje na dobro postavljen eksperiment i da promene analiziranih karakteristika u sledećim merenjima moţemo smatrati posledicom upotrebe smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina. Rezultati Levene–ovog testa za ispitivanje uticaja dva faktora, smeše koncentrata i perioda merenja (tabela 37 u Prilogu), ukazuju da su homogene varijanse za duţine (F=0,628; p=0,853), a heterogene za mase (F=4,619; p<0,001), visine tela riba (F=3,450; p<0,001) i Fultonov faktor (F=2,408; p=0,002). S obzirom na isti broj ponavljanja u tretmanima, ovo nema znaĉajan uticaj na varijabilnost zakljuĉaka donetih na bazi rezultata dvofaktorijalnog parametarskog modela analize varijanse. Testiranje razlika proseĉnih masa, duţina i visina tela riba u tretmanima, u vezi sa smešom koncentrata i duţinom trajanja eksperimenta, dalje je posmatrano preko dvofaktorijalne analize varijanse. Dobijeni rezultati (tabela 37 u Prilogu) ukazuju da su smeše koncentrata, periodi posmatranja i njihova interakcija prouzrokovali vrlo znaĉajne razlike proseĉnih masa (F=24,031 p<0,001; F=219,104 p<0,001 i F=4,921 p<0,001), proseĉnih duţina (F=14,488 p<0,001; F=139,990 p<0,001 i F=2,643 p=0,005) i proseĉnih Rezultati 110 visina (F=16,129 p<0,001; F=139,100 p<0,001 i F=3,3,404 p<0,001). Smeše koncentrata (F=7,458 p<0,001) i periodi merenja (F=93,291 p<0,001) su vrlo znaĉajno uticali i na Fultonov faktor, meĊutim, interakcija ovih faktora nije statistiĉki znaĉajno uticala na faktor kondicije (F=1,319 p=0,222). Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 38 u Prilogu), ukazuju da se vrlo znaĉajno razlikuju proseĉne mase riba hranjenih smešom Dp i smešama koncentrata sa niţim sadrţajem proteina (p<0,001), kao i da se statistiĉki znaĉajno razlikuju proseĉne mase riba hranjenih smešama Ap i Cp (p=0,0104). Kako je eksperiment odmicao, prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 39 u Prilogu), proseĉna masa riba se statistiĉki vrlo znaĉajno uvećavala (p<0,01). Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa za interakciju (tabela 40 u Prilogu), ukazuju da upotreba smeša sa razliĉitim sadrţajem proteina u prvih 30 dana istraţivanja nije statistiĉki znaĉajno (p>0,05) uticala na proseĉnu masu riba. Tek nakon 60 hranidbenih dana, javlja se statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) u proseĉnoj masi izmeĊu riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih smešama Ap i Bp. Na sledećem kontrolnom merenju (završnom merenju) riba, uoĉena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) u proseĉnoj masi riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih drugim smešama (Ap, Bp i Cp), a statistiĉki znaĉajna razlika kod riba hranjenih smešama Ap i Cp (0,010,05) dobijenih vrednosti na prvom i drugom kontrolnom merenju. Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) javila se na III kontrolnom merenju izmeĊu riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih smešama sa niţim sadrţajem proteina. MeĊutim, na završnom kontrolnom merenju, statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) proseĉne visine tela uoĉena je jedino izmeĊu riba hranjenih smešama Dp i Bp. Vrednosti faktora kondicije su se prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 47 u Prilogu), statistiĉki znaĉajno razlikovale izmeĊu riba hranjenih smešama Bp i Cp (p=0,041) i izmeĊu riba hranjenih smešama Ap i Dp (p=0,043), a statistiĉki vrlo znaĉajno izmeĊu riba hranjenih smešama koncentrata Bp i Dp (p<0,001). Kako je eksperiment odmicao i riba rasla, prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 48 u Prilogu) proseĉna vrednost kondicionog faktora statistiĉki vrlo znaĉajno se povećavala (p<0,001) po kontrolnim merenjima, osim izmeĊu vrednosti dobijenih na III i IV merenju (p=0,170). Rezultati 112 Dobijene proseĉne vrednosti faktora kondicije riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina izmeĊu kontrolnih merenja, prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 49 u Prilogu) nisu pokazale statistiĉki znaĉajnu razliku (p>0,05). 5.1.3.2. Parametri prirasta riba Proseĉni prirast riba hranjenih smešom koncentrata Ap, kretao se od 10,74±1,44 g (cv=23,31%) u I periodu realizacije eksperimenta do 22,85±2,08 g (cv=15,79%) tokom perioda 31–60. dana istraţivanja, što je na kraju rezultiralo proseĉnim individualnim prirastom riba 54,64±2,62 g (cv=8,31%). PoreĊenjem sa startnom nasadnom masom, individualni proseĉni prirast je uvećan za 57,04±2,69% (cv=8,18%). Na osnovu toga, izraĉunata je specifiĉna stopa rasta riba (SGR) ĉija se vrednost kretala od 0,37±0,05 % dan –1 u I periodu realizacije eksperimenta do 0,66±0,05 % dan –1 u II periodu posmatranja. Uzimajući u obzir sve pojedinaĉne vrednosti SGR po tankovima u posmatranim periodima, proseĉna vrednost SGR riba hranjenih smešom koncentrata Ap za vreme trajanja eksperimenta je bila 0,54±0,02 % dan –1 (cv=6,60%). Metaboliĉka stopa rasta riba (MGR), imala je proseĉnu vrednost 6,29 ±0,24 g kg–0.8 d –1 (cv=6,56%), dok je proseĉna vrednost koeficijenta rasta za toplotnu jedinicu (TGC) bila u opsegu od 0,25±0,03 g 1/3 ( o Cd) –1 u I periodu realizacije eksperimenta do 0,47±0,04 g 1/3 ( o Cd) –1 u II periodu istraţivanja. Obradom podataka od startnog do završnog merenja realizovanog eksperimenta, TGC riba je u proseku bio 0,39±0,02 g 1/3 ( o Cd) –1 (cv=9,19%). Stopa preţivljavanja (SR) riba izraĉunata je kao odnos broja riba sa kraja i broja riba sa poĉetka posmatranih perioda. Pored riba koje su uginule, u izraĉunavanje ovog parametra su ukljuĉene i jedinke koje su ţrtvovane u cilju praćenja zdravstvenog stanja kao i uzimanja uzoraka za histološku analizu unutrašnjih organa. SR se kretao od 91,67±4,17% u toku I perioda do 96,49±3,51% u toku II perioda. Generalno u toku istraţivanja (1–90. dana), preţivljavanje riba hranjenih smešom koncentrata Ap (tabela 50 u Prilogu) bilo je 79,17±10,49% (cv=22,94%). Korišćenjem smeša koncentrata Bp u ishrani riba gajenih u tankovima 2, 6 i 10, BWG riba se kretao od 10,58±0,33 g u I periodu eksperimenta do 27,66±6,12 g u periodu Rezultati 113 61–90. dana istraţivanja. Uzimajući u obzir postignuti individualni prirast riba po tankovima u kontrolnim merenjima, izraĉunat je proseĉni prirast riba u toku 90–to dnevnog istraţivanja, 60,02±2,13% (cv=6,14%). Specifiĉna stopa rasta riba koje su tokom istraţivanja hranjene smešom koncentrata Bp, kretala se od 0,36±0,01% dan –1 u I periodu do 0,76±0,15% dan –1 u III periodu. Preraĉunavanjem individualnih masa sa poĉetka i kraja istraţivanja, proseĉna vrednost SGR riba hranjenih smešom Bp bila je 0,57±0,02% dan–1 (cv=4,93%). Metaboliĉka stopa rasta riba direktno prati vrednosti specifiĉne stope rasta, a kretala se od 4,99±0,63 g kg –0.8 d –1 do 9,08±1,40 g kg–0.8 d–1. U toku 90–to dnevnog istraţivanja, MGR riba hranjenih smešom koncentrata Bp je postigla proseĉnu vrednost 7,15±0,48 g kg –0.8 d –1 (cv=11,51%). Koeficijent rasta za toplotnu jedinicu (TGC), upotrebom koncentrata Bp u ishrani riba, kretao se od 0,24±0,01 g 1/3 ( o Cd) –1 u I periodu do 0,59±0,13 g 1/3 ( o Cd) –1 u periodu 61–90. dana istraţivanja. Vrednosti TGC riba gajenih u tankovima 2, 6 i 10 u toku istraţivanja, dale su proseĉnu vrednost 0,41±0,01 g1/3(oCd)–1 (cv=5,47%). Preţivljavanje riba u grupi koja je za dnevni obrok dobijala hranu Bp (tabela 51 u Prilogu), kretalo se od 97,22±2,78% u I periodu do 98,41±1,59% u II periodu istraţivanja, odnosno 88,89±6,94% (cv=13,53%) za period istraţivanja od 90 hranidbenih dana. Ribe gajene u tankovima 3, 7 i 11, hranjene smešom koncentrata Cp, postigle su proseĉni prirast od 14,70±1,62 g u periodu 1–30. dana istraţivanja do 33,74±2,39 g u III periodu posmatranja, a za vreme tromeseĉnog istraţivanja ostvaren je prirast 78,07±1,20 g (cv=2,67%). Uvećanjem startne mase riba od 15,41±1,65% do 25,97±1,57%, proseĉni prirast riba hranjenih smešom koncentrata Cp uvećan je za 81,71±1,20% (cv=3,10%). SGR riba se kretala od 0,49±0,05% dan –1 u I periodu do 0,86±0,06% dan –1 u III periodu istraţivanja. Proseĉna vrednost ovog parametra za ceo period istraţivanja bila je 0,72±0,01% dan –1 (cv=2,33%). Metaboliĉka stopa rasta riba, zavisno od perioda istraţivanja za ispitivanu smešu koncentrata Cp kretala se od 5,88±0,72 g kg–0.8 d–1 u I perioda do 10,78±0,83 g kg –0.8 d –1 u toku III perioda, a proseĉna vrednost ovog parametra u 90–to dnevnom istraţivanju je bila 8,52±0,12 g kg–0.8 d–1 (cv=2,51%). Rezultati 114 Koeficijent rasta za toplotnu jedinicu iznosio je od 0,34±0,04 g 1/3 ( o Cd) –1 u toku I perioda posmatranja do 0,69±0,04 g 1/3 ( o Cd) –1 u toku III perioda istraţivanja. Proseĉna vrednost TGC riba hranjenih smešom koncentrata Cp za vreme 90–to dnevnog istraţivanja je bila 0,54±0,01 g 1/3 ( o Cd) –1 (cv=2,17%). Stopa preţivljavanja riba u tankovima u kojima je korišćena smeša koncentrata Cp (tabela 52 u Prilogu), po periodima se kretala od 94,44±2,78% do 100%. Za izraĉunavanje ovog parametra, uzete su u obzir i jedinke koje su korišćene za druge vrste analiza, pa je stopa preţivljavanja riba iz grupe hranjene smešom Cp, za period od 90 hranidbenih dana bila 87,50±4,81% (cv=9,52%). Masa tela riba iz tankova 4, 8 i 12, hranjenih smešom koncentrata Dp, u proseku se povećala od 22,88±0,78 g u toku I perioda istraţivanja do 40,82±1,90 g u II periodu posmatranja. Uvećanjem startne mase od 24,02±0,78% do 34,42±1,22% izmeĊu kontrolnih merenja, proseĉni individualni prirast riba hranjenih smešom koncentrata Dp je u toku 90–to dnevnog ispitivanja bio uvećan za 104,60±3,84 g (cv=6,36%) ili 109,60±4,21% (cv=6,66%). Specifiĉna stopa rasta (SGR) riba se kretala od 0,74±0,02% dan–1 u I periodu posmatranja do 1,02±0,03% dan –1 u II periodu, pa je proseĉna vrednost za period od 90 hranidbenih dana bila 0,89±0,02% dan –1 (cv=4,69%). Metaboliĉka stopa rasta riba, u proseku je bila 11,04±0,638 g kg –0.8 d –1 (cv=6,00%), sa intervalom varijacije od 9,28±0,23 g kg –0.8 d –1 u I periodu do 13,55±0,41 g kg –0.8 d –1 u II periodu istraţivanja. Kod riba hranjenih smešom koncentrata Dp, TGC je imao vrednosti u rasponu od 0,52±0,02 g 1/3 ( o Cd) –1 u I periodu do 0,78±0,04 g 1/3 ( o Cd) –1 u II periodu realizacije eksperimenta. Uzimajući u obzir dobijene vrednosti sa poĉetka i kraja eksperimenta, koeficijent rasta za termalnu jedinicu je u proseku bio 0,68±0,02 g 1/3 ( o Cd) –1 (cv=5,55%). Stopa preţivljavanja riba hranjenih smešom koncentrata Dp (tabela 53 u Prilogu), kretala se od 93,06±6,94% u I period do 100% u periodu 61–90. dana. Za vreme istraţivanja od 90 dana, stopa preţivljavanja riba iz grupe hranjenih smešom Dp bila je 84,72±6,94% (cv=14,20%). Rezultati 115 5.1.3.2.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja parametara prirasta riba Proseĉne vrednosti osnovnih pokazatelja parametara prirasta riba (tabele od 51 do 54 u Prilogu) su bile homogene (cv<30%) tokom istraţivanja, osim vrednosti BWG, SGR i TGC riba hranjenih smešom koncentrata Bp tokom III perioda posmatranja (cv maksimalno 38,48%) i BWG (%) riba hranjenih smešom Dp tokom poslednjeg perioda istraţivanja (cv=30,59%). Rezultati Levene–ovog testa (tabela 54 u Prilogu), ukazuju na heterogenost varijansi BWGg (F=2,722; p=0,009), BWG% (F=2,178; p=0,032), SGR (F=3,777; p=0,001), MGR (F=2,396; p=0,019), TGC (F=3,391; p=0,002) i SR (F=4,737; p<0,001) po tankovima sa razliĉitim tretmanima. S obzirom da ne postoji neparametarski model dvofaktorijalne analize varijanse, da heterogenost podataka u uzorcima nije jaka (koeficijent varijacije je maksimalno 38,48%), kao i da su analizirani uzorci iste veliĉine, parametri prirasta riba analizirani su parametarskim dvofaktorijalnim modelom analize varijanse. Prema dobijenim rezultatima analize varijanse, ishrana riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, prouzrokovala je statistiĉki vrlo znaĉajne razlike izmeĊu proseĉnih vrednosti BWGg (F=61,027; p<0,001) i BWG% (F=67,478; p<0,001). Nivoima znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabele 55 i 58 u Prilogu), potvrĊena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) izmeĊu proseĉnih vrednosti BWGg i BWG% riba hranjenih smešama sa razliĉitim sadrţajem proteina, osim kod riba hranjenih smešama Ap i Bp (p>0,05). Dobijene vrednosti F–koliĉnika za prirast riba po periodima realizacije istraţivanja, (tabela 54 u Prilogu) ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku izmeĊu proseĉnih vrednosti BWGg (F=312,470; p<0,001) i BWG% (F=545,025; p<0,001). Ovu konstataciju potvrĊuju nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabele 56 i 59 u Prilogu), koji ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,01) proseĉnih vrednosti BWGg i BWG% riba izmeĊu dva posmatrana perioda, osim izmeĊu II i III perioda istraţivanja (p>0,05). Interakcija, faktora smeša koncentrata i faktora period realizacije istraţivanja, prema rezultatima analize varijanse (tabela 54 u Prilogu), prouzrokovala je statistiĉki vrlo znaĉajne razliku izmeĊu proseĉnih vrednosti BWGg (F=8,051; p<0,001) i izmeĊu proseĉnih vrednosti BWG% (F=16,006; p<0,001) riba. Nivoi znaĉajnosti (tabela 57 u Prilogu) Rezultati 116 proseĉnih vrednosti BWGg tokom I perioda realizacije eksperimenta, nisu se statistiĉki razlikovali (p>0,05) ishranom riba smešama sa razliĉitim sadrţajem proteina. Tokom II perioda posmatranja, statistiĉki znaĉajna razlika (0,010,05). Generalno, na osnovu dobijenih proseĉnih vrednosti BWG% riba za period istraţivanja 1–90. dana, statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) bila je izmeĊu riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih smešama sa niţim sadrţajem proteina, odnosno riba hranjenih smešom Cp i riba hranjenih smešama Ap i Bp. Rezultati analize varijanse (tabela 54 u Prilogu), ukazuju da smeše koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina (F=23,978; p<0,001) i period posmatranja (F=18,864; p<0,001), prouzrokuju statistiĉki vrlo znaĉajne razlike proseĉnih vrednosti SGR, dok interakcija ova dva faktora nije delovala statistiĉki znaĉajno (F=0,732; p=0,677). Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 61 u Prilogu), ukazuju na vrlo znaĉajnu razliku (p<0,01) proseĉne vrednosti SGR riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih smešama sa niţim sadrţajem proteina, kao i izmeĊu riba hranjenih smešama koncentrata Cp i Ap (p=0,001). Rezultati 117 TakoĊe, nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 62 u Prilogu), ukazuju na vrlo znaĉajno (p≤0,001) niţe proseĉne vrednosti SGR riba tokom I perioda istraţivanja u odnosu na II i III period, odnosno period 1–90. dana realizacije eksperimenta. Na osnovu rezultata analize varijanse (tabela 54 u Prilogu), utvrĊeno je da su smeše koncentrata i period posmatranja prouzrokovali statistiĉki vrlo znaĉajne razlike proseĉnih vrednosti MGR riba (F=32,893 p<0,001; F=18,765 p<0,001). Interakcija ovih faktora nije uticala statistiĉki znaĉajno na metaboliĉku stopu rasta riba (F=0,822; p=0,600). Rezultati Tukey–evog testa (tabela 63 u Prilogu), ukazuje na vrlo znaĉajnu razliku (p<0,001) izmeĊu proseĉne vrednosti MGR riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih smešama sa niţim sadrţajem proteina, kao i riba hranjenih smešom Cp i riba hranjenih smešom Ap (p=0,001). Prema nivoima znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 64 u Prilogu), vrlo znaĉajno (p<0,01) niţe su proseĉne vrednosti dobijene tokom I perioda u odnosu na proseĉne vrednosti MGR riba dobijene u II, III i celokupnom periodu posmatranja. Proseĉna vrednost MGR riba za period od 90 hranidbenih dana, statistiĉki se znaĉajno razlikuje (p=0,032) u odnosu na proseĉnu vrednosti MGR riba dobijenu za II period. Dobijeni rezultati analize varijanse (tabela 54 u Prilogu), ukazuju da su smeše koncentrata i period posmatranja prouzrokovali vrlo znaĉajne razlike proseĉnih vrednosti TGC riba (F=24,855; p<0,001; F=22,758; p<0,001), a njihova interakcija faktora nije statistiĉki znaĉajno uticala (F=0,508; p<0,803). Na osnovu rezultata Tukey–evog testa (tabela 65 u Prilogu), moţe se uvideti da su ribe hranjene smešom koncentrata Dp imale statistiĉki znaĉajno veće (p≤0,003) vrednosti TGC od riba hranjenih smešama sa niţim sadrţajem proteina, kao i izmeĊu riba hranjenih smešom Cp i Ap (p=0,001). Statistiĉki znaĉajna razlika (p=0,039) je uoĉena i kod riba hranjenih smešama Cp i Bp. Samo kod riba hranjenih smešama Ap i Bp, nije bilo statistiĉki znaĉajnih razlika izmeĊu proseĉnih vrednosti TGC. Proseĉna vrednost TGC riba dobijena za I period (tabela 66 u Prilogu), se vrlo znaĉajno razlikuje (p≤0,001) u odnosu na vrednosti dobijene tokom II ili III perioda posmatranja, kao i u odnosu na vrednosti dobijene za period 1–90. dana. Tukey–ev test Rezultati 118 istiĉe još i vrlo znaĉajnu razliku izmeĊu proseĉne vrednosti TGC riba iz III perioda u odnosu na proseĉnu vrednost dobijenu za 90–to dnevni period. Na osnovu rezultati analize varijanse (tabela 54 u Prilogu), razlike proseĉnih vrednosti SR riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina (F=0,912; p=0,446) i usled interakcije smeše koncentrata i perioda posmatranja (F=0,191; p=0,994) nisu bile statistiĉki znaĉajne, dok je period posmatranja statistiĉki vrlo znaĉajno uticao na SR riba tokom istraţivanja (F=5,778; p=0,003). Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 67 u Prilogu), potvrĊuju vrlo znaĉajnu razliku (p<0,01) proseĉnih vrednosti SR riba dobijen tokom 90–to dnevnog istraţivanja u odnosu na proseĉne vrednosti SR riba tokom II i III perioda. 5.1.3.3. Parametri potrošnje i iskoristivosti hrane U okviru rezultata istraţivanja, a na osnovu utrošene koliĉine hrane po posmatranim periodima, razmatrani su i sledeći parametri: proseĉan utrošak hrane po ribi (FI), dnevno uĉešća hrane (DFR), koeficijent iskoristivosti hrane (FER) i koeficijent konverzije hrane (FCR). Proseĉan utrošak smeše koncentrata Ap, kretao se od 1,50±0,03 g d–1 ili 1,49±0,02% d –1 sa 9,41±0,13 g kg –0,8 d –1 utrošene hrane po jedinici metaboliĉke mase u prvom 30–to dnevnom intervalu, do 2,21±0,05 g d–1 (1,57±0,01 % d–1) sa 10,63±0,11 g kg –0,8 d –1 metaboliĉke mase riba u periodu istraţivanja 61–90. dana. Obradom podataka iz sva tri perioda, dobijen je proseĉni utrošak smeše koncentrata Ap 1,99±0,17 g d–1, cv=15,15% (1,65±0,23% d –1 , cv=13,99%) sa 10,82±1,89 g kg –0,8 d –1 , cv=14,22% hrane po jedinici metaboliĉke mase riba. U proseku dnevni unos smeše koncentrata Ap, kretao se od 1,42±0,04% u I periodu posmatranja do 1,52±0,04% u periodu 61–90. dana istraţivanja, a proseĉna vrednost ovog parametra tokom istraţivanja bila je 1,44±0,5% (cv=6,63%). Iskoristivost hrane Ap u proseku se kretala od 0,30±0,02 g prirasta g –1 hrane za prvih 30 dana do 0,45±0,04 g prirasta g –1 hrane u periodu 31–60. dana. U toku 90 dana, Rezultati 119 proseĉna iskoristivost smeše koncentrata Ap iznosila je 0,39±0,03 g prirasta g–1 hrane sa koeficijentom varijacije 11,22%. Proseĉna konverzija hrane Ap (tabela 68 u Prilogu), iznosila je od 2,43±0,19 g hrane g –1 prirasta riba u periodu 31–60. dana do 3,59±0,21 g hrane g–1 prirasta riba u prethodnom periodu realizacije eksperimenta. Za 90–to dnevni period, na osnovu ukupne koliĉine konzumirane hrane i ukupno ostvarenog prirasta kod riba, dobijena je proseĉna vrednost koeficijenta konverzije smeše koncentrata Ap od 2,77±0,19 g hrane g–1 prirasta (cv=11,87%). Ribe hranjene smešom koncentrata Bp, gajene u tankovima 2, 6 i 10, u proseku su dnevno trošile od 1,50±0,03 g d–1 (1,49±0,03 % d–1) hrane po ribi sa utroškom 9,43±0,32 g kg –0,8 d –1 hrane po jedinici metaboliĉke mase u I periodu posmatranja do 2,30±0,9 g d–1 (1,59±0,03 % d –1) sa utroškom 10,81±0,26 g kg–0,8 d–1 hrane po jedinici metaboliĉke mase u periodu 61–90. dana eksperimenta. Na osnovu celokupne koliĉine date hrane u 90–to dnevnom intervalu, dobijen je proseĉan utrošak smeše koncentrata Bp od 1,95±0,13 g d–1 i cv=11,52% (odnosno 1,61±0,10% d –1 i cv=11,02%), što je po jedinici metaboliĉke mase bilo 10,55±0,68 g kg –0,8 d –1 i cv=11,12%. Sa takvim utroškom hrane, ribe su imale proseĉno dnevno uĉešće hrane Bp od 1,47±0,03% u II periodu posmatranja do 1,57±0,01% u završnom periodu istraţivanja, pri ĉemu je proseĉna vrednost ovog parametra za period od 90 hranidbenih dana bila 1,48±0,04% i cv=5,09%. Koeficijent iskoristivosti hrane Bp kretao se od 0,31±0,04 g prirasta g –1 hrane u poĉetnom periodu do 0,50±0,08 g prirasta g–1 hrane u završnom periodu realizacije eksperimenta, sa prosekom za kompletan eksperimentalni period 0,42±0,02 g prirasta g –1 hrane i cv=9,96%. Koeficijent konverzije hrane kao obrnuto proporcionalan koeficijentu iskoristivosti hrane, imao je vrednosti od 3,61±0,43 g hrane g –1 prirasta u I periodu do 2,20±0,34 g hrane g –1 prirasta u III periodu i proseĉni koeficijent u toku celog eksperimenta 2,57±0,15 g hrane g –1 prirasta i cv=10,27% (tabela 69 u Prilogu). Dnevni utrošak smeše koncentrata Cp, u proseku se kretao od 1,66±0,03 g d–1 (1,62±0,05% d –1) sa utroškom 10,26±0,30 g kg–0,8 d–1 hrane po jedinici metaboliĉke mase Rezultati 120 riba u I periodu posmatranja do 2,40±0,02 g d –1 (1,54±0,01% d –1 ) i utroškom 10,61±0,05 g kg –0,8 d –1 hrane po jedinici metaboliĉke mase riba u periodu 61–90. dana. Utrošak smeše koncentrata Cp u toku istraţivanja, u proseku je iznosio 2,02±0,04 g d–1 sa cv=3,61% (1,57±0,03% d –1 i cv=3,50%) i proseĉnim utroškom 10,40±0,21 g kg –0,8 d –1 (cv=3,52%) hrane po jedinici metaboliĉke mase riba. Ribe hranjene smešom koncentrata Cp, u proseku su dnevno unosile od 1,44±0,02% d –1 u periodu 31–60. dana do 1,57±0,04% d–1 u I periodu posmatranja. Za 90 dana trajanja eksperimenta, proseĉni dnevni unos hrane bio je 1,42±0,02% d–1 a cv=2,53%. Iskoristivost smeše koncentrata Cp, kretala se u proseku izmeĊu 0,34±0,05 g prirasta g –1 hrane tokom prvih 30 dana realizacije eksperimenta i 0,60±0,05 g prirasta g –1 hrane u periodu 61–90. dana realizacije eksperimenta. Za celokupan period istraţivanja 1–90. dana, iskoristivost smeše koncentrata Cp je imala proseĉnu vrednost 0,51±0,01 g prirasta g –1 hrane (cv=4,88%). Proseĉna vrednost koeficijenta konverzije smeše koncentrata Cp, kretala se od 1,80±0,14 g hrane g –1 prirasta u periodu 61–90. dana do 3,31±0,52 g hrane g–1 prirasta u I periodu posmatranja. Za period istraţivanja 1–90. dana, proseĉna vrednost koeficijent konverzije smeše koncentrata Cp bila je 2,09±0,06 g hrane g–1 prirasta sa cv=4,81% (tabela 70 u Prilogu). Proseĉni utrošak smeše koncentrata Dp, upotrebljene za ishranu riba gajenih u tankovima 4, 8 i 12, kretao se od 1,55±0,10 g d –1 (1,46±0,09 % d –1 ) i utroškom 9,34±0,61 g kg –0,8 d –1 hrane po jedinici metaboliĉke mase u startnom periodu posmatranja do 2,61±0,05 g d –1 (1,46±0,03 % d –1 ) i utroškom 10,33±0,23 g kg–0,8 d–1 hrane po jedinici metaboliĉke mase u III periodu realizacije eksperimenta. Utrošak smeše koncentrata Dp, u toku 90 dana trajanja eksperimenta, imao je proseĉnu vrednost od 2,14±0,06 g d–1 sa cv=4,86% (1,55±0,05 % d –1 , cv=5,86%) i proseĉni utrošak hrane po jedinici metaboliĉke mase 10,41±0,34 g kg –0,8 d –1 (cv=5,65%). Smeša koncentrata Dp u proseku je uĉestvovala u ishrani od 1,40±0,07% u I periodu posmatranja do 1,48±0,05% u II periodu, dok je prosek za 90–to dnevni period iznosio 1,36±0,03% (cv=4,14%). Proseĉan koeficijent iskoristivosti hrane kretao se od Rezultati 121 0,62±0,02 g prirasta g –1 hrane u periodu 1–30. dana do 0,83±0,02 g prirasta g–1 hrane u II perioda posmatranja, sa proseĉnom vrednosti FER za 90 dana 0,72±0,04 g prirasta g–1 hrane (cv=9,59%). Proseĉan koeficijent konverzije hrane kod riba hranjenih smešom koncentrata Dp (tabela 71 u Prilogu), kretao se od 1,36±0,03 g hrane g –1 prirasta do 0,62±0,02 g hrane g –1 prirasta, pri ĉemu je proseĉna vrednost za ceo eksperiment bila 1,57±0,9 g hrane g–1 prirasta (cv=9,96%). 5.1.3.3.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti hrane Vrednosti osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina (tabele od 68 do 71 u Prilogu) bile su homogene u uzorcima (cv<30%) tokom istraţivanja. Rezultati Levene–ovog testa (tabela 72 u Prilogu) ukazuju na heterogenost varijansi za FIg (F=3,235; p=0,003), FI% (F=3,976; p=0,001) i FIMBW (F=3,876; p=0,001) po tankovima sa razliĉitim tretmanima. MeĊutim, uzorci su istog obima pa to ne utiĉe znaĉajno na vrednosti nivoa znaĉajnosti parametarskog modela dvofaktorijalne analize varijanse. Prema rezultatima analize varijanse, ishrana riba smešama sa razliĉitim sadrţajem proteina prouzrokovala je statistiĉki vrlo znaĉajne razlike (F=5,128; p=0,005) proseĉnih vrednosti dnevnog utroška hrane, dok na proseĉne vrednosti FI% (F=0,812; p=0,947) i FIMBW (F=0,105; p=0,957) nije uticala statistiĉki znaĉajno. Prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 73 u Prilogu), vrlo znaĉajne su razlike proseĉnog FI kod riba hranjenih smešama Dp i Ap (p=0,006) i statistiĉki znaĉajne razlike proseĉnog FI kod riba hranjenih smešama Dp i Bp (p=0,017). Po periodima posmatranja (tabela 72 u Prilogu), statistiĉki vrlo znaĉajno su se razlikovale proseĉne vrednosti FI (F=60,326; p<0,001) i FIMBW (F=4,651; p=0,008), dok izmeĊu proseĉnog procentualnog utroška hrane po posmatranim periodima nije bilo znaĉajne razlike (F=1,248; p=0,309). Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 74 u Prilogu), ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,001) izmeĊu proseĉnih vrednosti Rezultati 122 FI po posmatranim periodima istraţivanja, osim izmeĊu proseĉnih vrednosti FI za periode 31–60. i 1–90. dana realizacije eksperimenta (p=0,164). Na osnovu rezultata Tukey–evog testa (tabela 75 u Prilogu), proseĉne vrednosti utroška hrane po jedinici metaboliĉke mase riba dobijene tokom I perioda, statistiĉki znaĉajno su se razlikovale od proseĉne vrednosti FIMBW u III periodu (p=0,016) i u periodu od 1–90. dana istraţivanja (p=0,024). Interakcija faktora smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina i faktora period posmatranja (tabela 72 u Prilogu), nije prouzrokovala statistiĉki znaĉajne razlike izmeĊu proseĉnih vrednosti FI (F=0,938; p=0,507), procentualnog utroška hrane (F=0,740; p=0,670) i FIMBW (F=0,636; p=0,758). Rezultat Levene–ovog testa (tabela 72 u Prilogu), ukazuje na statistiĉki vrlo znaĉajnu varijabilnost DFR (F=2,646; p=0,010) izmeĊu analiziranih tankova sa razliĉitim tretmanima. Analizom varijanse, dokazan je statistiĉki znaĉajan uticaj smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina na proseĉne vrednosti dnevnog uĉešća hrane (F=3,007; p=0,045). Ova ĉinjenica je posledica nivoa znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 76 u Prilogu), prema kojima postoji statistiĉki znaĉajna razlika izmeĊu proseĉnih vrednosti DFR kod riba hranjenih smešama Bp i Dp (p=0,030). Testiranjem razlika proseĉnih vrednosti DFR izmeĊu posmatranih perioda i interakcije dobijene dejstvom faktora smeša koncentrata i faktora period posmatranja (tabela 72 u Prilogu), nije utvrĊena statistiĉka znaĉajnost (F=2,445 p=0,082; F=0,952 p=0,496). Prema rezultatu Levene–ovog testa (tabela 72 u Prilogu), proseĉne vrednosti koeficijenata iskoristivosti smeša koncentrata po tretmanima, bile su homogene (F=1,885; p=0,065). Analiza varijanse je ukazala statistiĉki vrlo znaĉajan uticaj na proseĉne vrednosti FER, smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina (F=42,799; p<0,001) i perioda realizacije istraţivanja (F=13,889; p<0,001). Interakcija faktora smeša koncentrata i faktora period posmatranja, nije statistiĉki znaĉajno uticala na FER (F=0,838; p=0,587). Statistiĉki vrlo znaĉajne razlike proseĉnih vrednosti FER, prema nivoima znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 77 u Prilogu), utvrĊene su izmeĊu riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih smešama sa niţim sadrţajem proteina (p<0,001), kao i riba Rezultati 123 hranjenih smešama Ap i Cp (p=0,002). UtvrĊena je i vrlo znaĉajno niţa proseĉna vrednosti FER (tabela 78 u Prilogu) tokom I perioda posmatranja u odnosu na vrednosti FER dobijene u II ili III periodu (p<0,001), kao i periodu 1–90. dana istraţivanja (p=0,004). Rezultat Levene–ovog testa (tabela 72 u Prilogu) ukazuje da variranje za vrednosti koeficijenata konverzije hrane (F=3,308; p=0,002) nije isto u tretmanima. Metodom analize varijanse, konstatovan je statistiĉki vrlo znaĉajan uticaj smeše sa razliĉitim sadrţajem proteina (F=21,612; p<0,001), i perioda posmatranja (F=16,667; p<0,001) na proseĉne vrednosti FCR. Interakcija faktora smeša koncentrata i period posmatranja, nije uticala statistiĉki znaĉajno na proseĉne vrednosti FCR (F=1,278; p=0,287). Na osnovu rezultata Tukey–evog testa (tabela 79 u Prilogu), proseĉna vrednost FCR riba hranjenih smešom koncentrata Dp, statistiĉki vrlo znaĉajno se razlikovala od proseĉnih vrednosti FCR riba hranjenih drugim smešama koncentrata (p<0,01). Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika izmeĊu proseĉnih vrednosti FCR, utvrĊena je još izmeĊu riba hranjenih smešama Ap i Cp (p=0,004). Testiranjem razlika proseĉnih vrednosti FCR po posmatranim periodima, Tukey– evim testom (tabela 80 u Prilogu) dobijeno je da je razlika izmeĊu proseĉne vrednosti FCR u I periodu i proseĉnih vrednosti FCR dobijenih za II i III period, odnosno FCR za period 1–90 dana, bila statistiĉki vrlo znaĉajna (p<0,001). 5.1.3.4. Parametri potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz obroka Na osnovu hemijskog sastava korišćenih smeša koncentrata, konzumiranih koliĉina hrane i postignutog prirasta eksperimentalnih riba, dobijeni su rezultati utroška proteina (PI), stope efikasnosti proteina (PER), utroška energije (EI), stope iskoristivosti energije (EER) i potrebne svarljive energije (DEN). Ribe iz grupe hranjene smešom koncentrata Ap, ostvarile su proseĉan utrošak proteina od 1167,43±86,26 g (cv=12,80%), pri ĉemu je stopa efikasnosti proteina bila 0,96±0,06 g prirasta g –1 proteina (cv=11,22%), a utrošak energije 600,57±44,37 kJ (cv=12,80%) sa stopom iskorišćenja 1,86±0,12 g prirasta KJ –1 energije (cv=11,22%). Rezultati 124 Potrebna svarljiva energija kod ove grupe riba u proseku je bila 0,65±0,04 kJ DE g –1 prirasta, sa koeficijentom varijacije 11,87% (tabela 81 u Prilogu). Ribe iz grupe, koja je tokom istraţivanja hranjena smešom koncentrata Bp (tabela 82 u Prilogu), imale su proseĉan PI 1316,17±26,38 g (cv=3,47%) sa proseĉnom PER 1,02±0,06 g prirasta g –1 proteina (cv=9,96%), dok je proseĉan EI bio 673,82±13,50 kJ (cv=3,47%), a EER 1,99±0,11 g prirasta KJ –1 energije (cv=9,96%). Potrebna svarljiva energija, kod riba hranjenih smešom Bp, u proseku je iznosila 0,61±0,04 kJ DE g–1 prirasta (cv=10,27%). Kod riba iz tankova 3, 7 i 11, koje su hranjene smešom koncentrata Cp (tabela 83 u Prilogu), utrošak proteina u proseku je bio 1457,73±58,84 g (cv=6,99%) a njihova iskoristivost 1,15±0,03 g prirasta g –1 proteina (cv=4,88%). Utrošak energije je bio u proseku 695,16±28,06 kJ (cv=6,99%) sa proseĉnom stopom iskoristivosti 2,42±0,07 g prirasta KJ –1 energije (cv=4,88%) i potrebnom svarljivom energijom 0,50±0,01 kJ DE g –1 prirasta (cv=4,81%). Na osnovu izraĉunatih i prikazanih podataka u tabeli 84 u Prilogu, za ribe hranjene smešom koncentrata Dp, moţe se konstatovati da su imale proseĉan utrošak proteina od 1569,83±94,71 g (cv=10,45%) sa stopom efikasnosti proteina, 1,47±0,08 g prirasta g –1 proteina (cv=9,59%). Proseĉan utrošak energije bio je 718,13±43,33 kJ (cv=10,45%), a stopa iskorišćenja energije 3,21±0,18 g prirasta KJ–1 energije (cv=9,59%). Potrebna svarljiva energija kod riba iz ove grupe iznosila je u proseku 0,38±0,02 kJ DE g –1 prirasta (cv=9,96%). 5.1.3.4.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz obroka Vrednosti osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina (tabele od 81 do 84 u Prilogu) bile su homogene (cv<30%) u svim tretmanima. Rezultati Levene–ovog testa za PI (F=2,794; p=0,007), EI (F=2,651; p=0,0101) i DEN (F=3,987; p<0,001), ukazuju da varijanse nisu bile homogene (tabela 85 u Prilogu), Rezultati 125 ali s obzirom na isti broj ponavljanja, rezultati parametarskog vida testiranja se mogu smatrati validnim. Rezultat Levene–ovog testa (tabela 85 u Prilogu), ukazuje na homogenost varijansi PER (F=1,837; p=0,073). Analizom varijanse, utvrĊen je statistiĉki vrlo znaĉajan uticaj faktora ishrane riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina i faktora period posmatranja, na proseĉne vrednosti PI (F=15,962 p<0,001; F=444,891 p<0,001) i PER (F=19,728 p<0,001; F=14,290; p<0,001). Interakcija faktora smeša koncentrata i faktora period posmatranja, nije statistiĉki znaĉajno uticala na proseĉne vrednosti PI (F=2,014; p=0,070) i PER (F=0,803; p=0,616). Rezultati Tukey–evog testa (tabela 86 u Prilogu), ukazuju da se ishranom riba smešom Dp ostvaruje znaĉajno viša proseĉna vrednost PI nego kod riba hranjenih smešama Ap i Bp (p<0,01), kao i da se proseĉna vrednost PI statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuje kod riba hranjenih smešama Ap i Cp (p<0,001). Na osnovu rezultata Tukey–evog testa (tabela 87 u Prilogu), proseĉne vrednosti PI tokom tri perioda, nisu se statistiĉki znaĉajno razlikovale (p>0,05). Statistiĉki znaĉajna razlika (p<0,001), utvrĊena je izmeĊu proseĉnih vrednosti dobijenih u 30–to dnevnim intervalima i proseĉnih vrednosti u periodu 1–90. dana. Prema rezultatima testiranja proseĉnih vrednosti PER Tukey–evim testom (tabela 88 u Prilogu), postojala je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p≤0,001) izmeĊu riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih smešama sa niţim sadrţajem proteina, a statistiĉki znaĉajna razlika izmeĊu riba hranjenih smešama Ap i Cp (p=0,028). Proseĉna vrednost PER u I perioda je niţa od proseĉnih vrednosti za druge posmatrane periode, a rezultati Tukey–evog testa (tabela 89 u Prilogu) ukazali su da se vrednosti statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju (p≤0,004). Proseĉne vrednosti PER u periodima 31–60, 61–90 i 1–90 dana, nisu se statistiĉki znaĉajno razlikovale (p>0,05). Prema navedenim rezultatima Levene–ovog testa (tabela 85 u Prilogu), varijanse su bile homogene za EER (F=1,854; p=0,070), a heterogene za EI (F=2,651; p=0,0101) i DEN (F=3,987; p<0,001). Testiranje razlika proseĉnih vrednosti EI, EER i DEN u tretmanima, izvršeno je dvofaktorijalnom analizom varijanse. Dobijeni rezultati ukazuju da je faktor Rezultati 126 smeša koncentrata kao i faktor period posmatranja prouzrokovao vrlo znaĉajne razlike proseĉnih vrednosti EI (F=5,782 p=0,003; F=450,340 p<0,001), EER (F=33,197 p<0,001; F=14,156 p<0,001) i DEN (F=14,963 p<0,001; F=61,558 p<0,001). Interakcija ova dva faktora, nije statistiĉki znaĉajno uticala na proseĉne vrednosti EI (F=0,847; p=0,579), EER (F=0,852; p=0,576) i DEN (F=1,874; p=0,093). Rezultati Tukey–evog testa (tabele 90 u Prilogu), ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku proseĉnih vrednosti EI kod riba hranjenih smešama Ap i Dp (p=0,002), a statistiĉki znaĉajnu razliku kod riba hranjenih smešama Ap i Cp (p=0,017). Prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 91 u Prilogu), proseĉne vrednosti EI u 30–dnevnim periodima istraţivanja, nisu se statistiĉki znaĉajno razlikovale (p>0,05). Statistiĉki znaĉajno su se razlikovale (p<0,001) proseĉne vrednosti I, II i III perioda u poreĊenju sa proseĉnom vrednosti u periodu 1–90 dana istraţivanja. Proseĉne vrednosti stope iskoristivosti energije, prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 92 u Prilogu), vrlo znaĉajno se razlikuju (p<0,001) kod riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih smešama sa niţim sadrţajem proteina, kao i kod riba hranjenih smešama Ap i Cp (p=0,002). Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 93 u Prilogu) ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajno niţe (p<0,01) proseĉne vrednosti EER tokom I perioda istraţivanja u odnosu na II i III period, kao i u odnosu na proseĉnu vrednost u periodu 1–90. dana. Rezultati Tukey–evog testa (tabela 94 u Prilogu), ukazali su na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku proseĉnih vrednosti DEN riba hranjenih smešom Dp i riba hranjenih smešama Ap i Bp (p<0,001), a statistiĉki znaĉajnu razliku proseĉnih vrednosti DEN riba hranjenih smešama Ap i Cp (p=0,019) i riba hranjenih smešama Dp i Cp (P=0,017). Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti DEN, za Tukey–ev test (tabela 95 u Prilogu), ukazali su na statistiĉki znaĉajnu (0,010,05). Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,001) ustanovljena je na završnom kontrolnom merenju izmeĊu riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm (tabela 137 u Prilogu). Rezultati Tukey–testa (tabela 138 u Prilogu) ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku proseĉnih vrednosti faktora kondicije riba hranjenih smešama koncentrata Am i Cm (p=0,001), a statistiĉki znaĉajnu razliku kod riba hranjenih smešama Am i Bm (p=0,021). Proseĉne vrednosti faktora kondicije, prema nivoima znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 139 u Prilogu), statistiĉki vrlo znaĉajno su se razlikovali izmeĊu vrednosti dobijenih na završnom kontrolnom merenju i prethodnim (prvo, drugo ili treće) kontrolnim merenjima (p<0,001). Prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 140 u Prilogu), interakcija faktora ishrane riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti i faktora kontrolno merenje tokom istraţivanja, nije dovela do statistiĉki znaĉajne razlike (p>0,05) izmeĊu proseĉnih vrednosti faktora kondicije riba. Rezultati 145 5.2.3.2. Parametri prirasta riba Proseĉni prirast riba hranjenih smešom koncentrata Am (tabela 141 u Prilogu) kretao se od 9,03±0,69 g (cv=13,23%) u I periodu realizacije eksperimenta do 28,36±1,90 g (cv=11,63%) u perioda 61–90. dana istraţivanja, a proseĉna vrednost BWG riba za period od 90 hranidbenih dana je bila 54,38±3,15 g (cv=10,04%). Startna nasadna masa riba u proseku je uvećana za 352,20±20,16% (cv=9,91%). Na osnovu mase riba po kontrolnim merenjima, izraĉunata je specifiĉna stopa rasta (SGR) ĉija vrednost se u proseku kretala od 1,59 ±0,10 % dan –1 u I periodu realizacije eksperimenta do 1,82±0,02 % dan –1 u II periodu posmatranja. Proseĉna vrednost SGR riba hranjenih smešom koncentrata Ap za vreme trajanja eksperimenta (1–90. dana) bila je 1,73±0,05 % dan–1 (cv=5,18%). Metaboliĉka stopa rasta riba (MGR) imala je proseĉnu vrednost 15,85 ±0,48 g kg–0.8 d –1 (cv=5,25%), dok je proseĉna vrednost koeficijenta rasta za toplotnu jedinicu (TGC) bila 0,83±0,03 g 1/3 ( o Cd) –1 , a cv=6,93% (tabela 141 u Prilogu). Stopa preţivljavanja (SR) riba izraĉunata je na osnovu broja riba sa kraja i poĉetka posmatranih perioda. Imajući u vidu ĉinjenicu da nije bilo uginuća riba tokom realizacije eksperimenta, kao i to da su uzorci za histološku analizu i zdravstveni pregled riba uzeti na poĉetku eksperimenta i nakon završnog merenja, stopa preţivljavanja riba u svih 9 tankova za sva tri perioda je bila 100% (tabele 141, 142 i 143 u Prilogu). Vrednosti BWG za grupu riba hranjenih smešom koncentrata Bm (tabela 142 u Prilogu) kretale su se od 8,35±0,39 g u I periodu eksperimenta do 14,77±0,89 g u periodu 31–60. dana istraţivanja. Proseĉna vrednost BWG riba za vreme 90–to dnevnog istraţivanja bila je 37,03±1,42 g (cv=6,65%) ili 239,92±8,76% (cv=6,33%). Specifiĉna stopa rasta riba hranjenih smešom Bm imala je vrednosti od 1,06±0,09% dan –1 u III periodu istraţivanja do 1,66±0,09% dan–1 u II periodu. Proseĉna vrednost SGR riba hranjenih smešom koncentrata Bm je bila 1,41±0,03% dan–1 (cv=3,69%). Metaboliĉka stopa rasta riba kretala se od 11,5±0,99 g kg–0.8 d–1 u III perioda do 16,08±0,85 g kg –0.8 d –1 u periodu 61–90. dana istraţivanja. Generalno, MGR riba hranjenih smešom koncentrata Bm je, za period od 90 hranidbenih dana, imala proseĉnu vrednost 12,82±0,28 g kg –0.8 d –1 (cv=3,84%). Rezultati 146 Koeficijent rasta za toplotnu jedinicu (TGC) riba hranjenih smešom Bm, zavisno od perioda posmatranja (tabela 142 u Prilogu), kretao se od 0,56±0,05 g 1/3 ( o Cd) –1 u III periodu do 0,77±0,04 g 1/3 ( o Cd) –1 u periodu 31–60. dana istraţivanja. Preraĉunavanjem na period od 90 hranidbenih dana TGC riba hranjenih smešom Bm bio je 0,64±0,01 g1/3(oCd)–1 (cv=3,76%). Ribe gajene u tankovima 3, 6 i 9, a koje su hranjene smešom koncentrata Cm (tabela 143 u Prilogu), postizale su proseĉni prirast od 7,88±0,52 g u periodu 1–30. dana istraţivanja do 13,58±0,55 g u II periodu posmatranja. Na osnovu razlike završne i nasadne mase riba proseĉni BWG je bio 32,87±1,34 g (cv=7,04%), a startna nasadna masa je uvećana za 213,96±8,09% (cv=6,55%). SGR riba se kretala od 0,93±0,04% dan –1 u III periodu do 1,59±0,02% dan –1 u II periodu istraţivanja, a vrednost ovog parametra za period testiranja smeše koncentrata Cm (90 hranidbenih dana) bila je 1,31±0,03% dan –1 (cv=3,88%). Proseĉna metaboliĉka stopa rasta riba je bila 11,96±0,28 g kg–0.8 d–1 (cv=4,08%), a po periodima vrednosti MGR su bile u intervalu od 9,67±0,44 g kg –0.8 d –1 (III period) do 15,22±0,28 g kg–0.8 d–1 (II period). Proseĉna vrednost koeficijenta rasta za toplotnu jedinicu (tabela 143 u Prilogu), kretala se od 0,48±0,02 g 1/3 ( o Cd) –1 u III periodu realizacije eksperimenta do 0,73±0,02 g 1/3 ( o Cd) –1 u II periodu istraţivanja, a proseĉna vrednost TGC riba za period ispitivanja smeše koncentrata Cm (1–90. dana) je bila 0,59±0,02 g1/3(oCd)–1 (cv=5,73%). 5.2.3.2.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja parametara prirasta riba Vrednosti osnovnih pokazatelja parametara prirasta riba (BWG, SGR, MGR i TGC) bile su homogene (cv<30%) u svih 9 tankova (tabele 141, 142 i 143 u Prilogu). Rezultati Levene–ovog testa (tabela 144 u Prilogu), ukazuju na heterogenost varijansi za BWGg (F=2,324; p=0,041) i BWG% (F=3,811; p=0,003), a homogenost varijansi za SGR (F=1,298; p=0,284), MGR (1,128; p=0,383) i TGC (F=1,090; p=0,409). Testiranje razlika proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja prirasta riba izvršeno je dvofaktorijalnom analizom varijanse. Dobijeni rezultati (tabela 144 u Prilogu) ukazuju da Rezultati 147 su smeše koncentrata, period posmatranja i njihova interakcija prouzrokovali vrlo znaĉajne razlike proseĉnih vrednosti za sve pokazatelje prirasta riba. Prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 145 u Prilogu), ishranom riba smešom koncentrata Am postiţe se statistiĉki vrlo znaĉajno viši BWG (p<0,001) nego ishranom riba smešama Bm i Cm. Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika proseĉnih vrednosti BWG riba, prema Tukey–evom testu (tabela 146 u Prilogu), bila je prisutna i po periodima posmatranja. Prirast riba ostvaren u I periodu bio je statistiĉki vrlo znaĉajno niţi od prirasta riba u II ili III periodu (p<0,001). Proseĉne vrednosti BWG u II i III periodu nisu se razlikovale (p=0,081). S obzirom na to da je vrednost ukupnog prirasta riba predstavljala zbirnu vrednost prirasta riba po 30–to dnevnim periodima, utvrĊena je i statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,001) izmeĊu vrednosti ukupnog prirasta riba. Proseĉne vrednosti BWG riba, prema rezultatima Tukey–evog testa za interakciju (tabela 147 u Prilogu), nisu se statistiĉki razlikovale u I i II periodu realizacije istraţivanja. U III periodu istraţivanja utvrĊena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika izmeĊu proseĉnih vrednosti BWG riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm (p<0,01), kao i za vrednosti BWG u periodu od 90 hranidbenih dana. Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 148 u Prilogu) ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku BWG% (p<0,001) izmeĊu riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm. Proseĉne vrednosti BWG% prema Tukey–evom testu (tabela 149 u Prilogu) statistiĉki znaĉajno su se razlikovale (p=0,025) u II i III perioda istraţivanja. Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika utvrĊena je izmeĊu vrednosti dobijenih u I, II i III periodu u odnosu na vrednost BWG% dobijenu za period od 90 hranidbenih dana. Rezultati Tukey–evog testa za interakciju (tabela 150 u Prilogu), ukazuju da se ishranom riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti statistiĉki znaĉajna razlika javila tek u III periodu posmatranja izmeĊu riba hranjenih smešama Am i Cm (p=0,047). Na osnovu dobijenih proseĉnih vrednosti BWG% riba za vreme 90–to dnevnog Rezultati 148 istraţivanja, dobijena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika izmeĊu riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm (p<0,001). Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 151 u Prilogu), ukazuju na statistiĉki znaĉajno višu proseĉnu vrednost SGR riba hranjenih smešom Am u odnosu na ribe hranjene smešama Bm i Cm (p<0,001). Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) proseĉnih vrednosti SGR riba po periodima posmatranja potvrĊena je rezultatima Tukey–evog testa (tabela 152 u Prilogu), osim za vrednosti SGR riba dobijenih u I periodu i vrednosti dobijenih za 90–to dnevno istraţivanje (p=0,987). Interakcija faktora smeša i faktora period, na osnovu rezultata Tukey–evog testa (tabela 153 u Prilogu), dovela je do statistiĉki vrlo znaĉajnih razlika izmeĊu proseĉnih vrednosti SGR riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm (p<0,001), tek u III periodu istraţivanja. Razmatranjem proseĉnih vrednosti SGR riba dobijenih za period od 90 hranidbenih dana, statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) utvrĊena je izmeĊu riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm. Na osnovu nivoa znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 154 u Prilogu), konstatovana je vrlo znaĉajna razliku izmeĊu proseĉnih vrednosti MGR (p<0,001) riba hranjenih smešom Am u odnosu na ribe hranjene smešama Bm i Cm. Proseĉne vrednosti MGR riba u II periodu istraţivanja, prema Tukey–evom testu (tabela 155 u Prilogu) statistiĉki vrlo znaĉajno se razlikuju (p<0,001) u odnosu na proseĉne vrednosti iz I i III perioda, kao i vrednosti dobijenih za 90–to dnevno istraţivanje. Rezultati ispitivanja interakcije faktora (tabela 156 u Prilogu), ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,001) proseĉnih vrednosti MGR riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm, u III periodu istraţivanja. Razmatrajući dobijene proseĉne vrednosti MGR riba za vreme celog eksperimenta (90 dana), statistiĉki vrlo znaĉajna razlika utvrĊena je izmeĊu riba hranjenih smešama Am i Cm (p=0,006). Testiranjem je utvrĊena statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,001) proseĉnih vrednosti TGC kod riba hranjenih smešom Am u odnosu na ribe hranjene smešama Bm i Cm (tabela 157 u Prilogu). Rezultati 149 Na osnovu nivoa znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 158 u Prilogu), proseĉne vrednosti TGC dobijene u II periodu su se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikovale u odnosu na proseĉne vrednosti TGC riba dobijenih u I i III periodu, kao i za perioda 1–90. dana istraţivanja. Na osnovu dobijenih rezultata Tukey–evog testa za interakciju, proseĉne vrednosti TGC riba hranjenih smešama sa razliĉitim sadrţajem masti nisu bile statistiĉki znaĉajne u prvom i drugom periodu istraţivanja (tabela 159 u Prilogu). Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,001) ustanovljena je u III periodu izmeĊu riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm. Za 90–to dnevni period istraţivanja, proseĉne vrednosti TGC, statistiĉki znaĉajno su se razlikovale izmeĊu riba hranjenih smešama Am i Bm (p=0,017), a statistiĉki vrlo znaĉajno izmeĊu riba hranjenih smešama Am i Cm (p=0,001). 5.2.3.3. Parametri potrošnje i iskoristivosti hrane Utrošak smeše koncentrata Am kretao se u proseku od 0,53±0,01 g d–1 ili 2,74±0,05% d –1 sa 12,46±0,18 g kg –0,8 d –1 utrošene hrane po jedinici metaboliĉke mase u prvih 30 dana istraţivanja do 1,44±0,04 g d–1 (2,69±0,02 % d–1) sa 14,96±0,00 g kg–0,8 d–1 metaboliĉke mase riba u III periodu istraţivanja. U toku 90–to dnevnog perioda, proseĉni utrošak smeše koncentrata Am je bio 0,94±0,02 g d–1 (cv=4,20%) ili 2,87±0,01% d –1 , (cv=0,59%) sa 14,51±0,09 g kg –0,8 d –1 (cv=1,10%) hrane po jedinici metaboliĉke mase riba. Proseĉni dnevni unos smeše koncentrata Am bio je od 2,59±0,01% kod riba u II periodu posmatranja do 2,67±0,05% u periodu 1–30. dana istraţivanja, a proseĉna vrednost DFR za vreme celog eksperimenta bila je 2,21±0,03% (cv=2,45%). Iskoristivost hrane Am varirala je od 0,62±0,05 g prirasta g –1 hrane u I periodu istraţivanja do 0,73±0,01 g prirasta g–1 hrane u periodu istraţivanja 31–60. dana. Proseĉna vrednost FER za 90–to dnevni period posmatranja iznosila je 0,70±0,02 g prirasta g–1 hrane (cv=6,01%). Konverzija smeše koncentrata Am (tabela 160 u Prilogu), u proseku se kretala od 1,46±0,02 g hrane g –1 prirasta riba u periodu 31–60. dana do 1,73±0,13 g hrane g–1 prirasta riba u I periodu realizacije eksperimenta. Proseĉna vrednost FCR za smešu koncentrata Am, iznosila je 1,51±0,05 g hrane g –1 prirasta (cv=6,16%). Rezultati 150 Ribe hranjene smešom koncentrata Bm, gajene u tankovima 2, 5 i 8, u proseku su dnevno trošile po 0,53±0,01 g d–1 (2,78±0,05 % d–1) i 12,60±0,21 g kg–0,8 d–1 hrane po jedinici metaboliĉke mase u I periodu posmatranja do 1,34±0,03 g d–1 (2,99±0,04 % d–1) i 16,06±0,21 g kg –0,8 d –1 hrane po jedinici metaboliĉke mase u periodu istraţivanja 61–90. dana. U 90–to dnevnom intervalu, proseĉan utrošak smeše koncentrata Bm bio je 0,90±0,01 g d –1 (cv=1,99%) ili 3,17±0,05% d –1 (cv=2,93%), što je po jedinici metaboliĉke mase bilo 15,55±0,23 g kg –0,8 d –1 (cv=2,56%). Sa takvim utroškom hrane, ribe su imale proseĉno dnevno uĉešće hrane od 2,66±0,04% u II periodu posmatranja do 2,95±0,05% u završnom periodu istraţivanja, pri ĉemu je proseĉna vrednost DFR za vreme 90–to dnevnog perioda bila 2,66±0,6% (cv=3,93%). Proseĉna vrednost koeficijenta iskoristivosti smeše koncentrata Bm (tabela 161 u Prilogu), kretala se u intervalu od 0,37±0,04 g prirasta g –1 hrane u III periodu do 0,64±0,04 g prirasta g –1 hrane u II periodu realizacije eksperimenta, dok je prosek na nivou eksperimenta bio 0,49±0,02 g prirasta g –1 hrane (cv=6,52%). Koeficijent konverzije hrane varirao je od 2,86±0,29 g hrane g –1 prirasta do 1,64±0,11 g hrane g –1 prirasta, a prosek FCR za vreme trajanja celog istraţivanja je bio 2,12±0,08 g hrane g–1 prirasta (cv=6,75%). Proseĉni dnevni utrošak smeše koncentrata Cm kretao se od 0,54±0,0 g d–1 ili 2,83±0,03% d –1 ili 12,81±0,10 g kg –0,8 d –1 hrane po jedinici metaboliĉke mase riba u I periodu posmatranja do 1,28±0,04 g d –1 ili 3,04±0,02% d –1 , a 16,15±0,14 g kg –0,8 d –1 hrane po jedinici metaboliĉke mase riba u periodu 61–90. dana. Proseĉni utrošak smeše koncentrata za vreme celokupnog istraţivanja bio je 0,88±0,02 g d–1 (cv=3,95%) ili 3,22±0,03% d –1 (cv=1,73%), a po jedinici metaboliĉke mase riba proseĉni utrošak hrane je bio 15,64±0,19 g kg –0,8 d –1 (cv=2,07%). Dnevni unos hrane kod riba hranjenih smešom koncentrata Cm kretao se od 2,70±0,01% d –1 u periodu 31–60. dana do 3,02±0,02% d–1 u III periodu posmatranja. Za vreme celog eksperimenta, proseĉni dnevni unos hrane bio je 2,75±0,02% d–1 (cv=1,54%). Iskoristivost hrane Cm varirala je od 0,32±0,02 g prirasta g –1 hrane tokom III perioda posmatranja do 0,60±0,01 g prirasta g –1 hrane u periodu 31–60. dana Rezultati 151 istraţivanja. Za period posmatranja od 90 hranidbenih dana, iskoristivost smeše koncentrata Cm iznosila je u proseku 0,44±0,01 g prirasta g –1 hrane (cv=3,76%). Proseĉna vrednost koeficijenta konverzije hrane Cm (tabela 162 u Prilogu), bila je u intervalu od 1,73±0,03 g hrane g –1 prirasta u periodu 31–60. dana do 3,27±0,17 g hrane g–1 prirasta u III periodu posmatranja. Na nivou 90–to dnevnog istraţivanja, proseĉna vrednost FCR smeše Cm je bila 2,32±0,05 g hrane g–1 prirasta (cv=3,82%). 5.2.3.3.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti hrane Dobijene vrednosti osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti smeša koncentrata (FIg, FIMBW, DFR, FER, FCR) bile su homogene (cv<30%), tabele 160, 161 i 162 u Prilogu. Rezultat Levene–ovog testa (tabela 163 u Prilogu) ukazuje da su varijanse tretmana bile homogene za FI% (F=1,912; p=0,089), FIMBW (F=2,028; p=0,072), DFR (F=1,845; p=0,102), FER (F=1,464; p=66,970) i FCR (F=1,970; p=0,080), a za FIg (F=2,640; p=0,023), je bila heterogena. Prema rezultatima dvofaktorijalnog modela analize varijanse (tabela 163 u Prilogu) smeša koncentrata, period posmatranja i njihova interakcija prouzrokovali su vrlo znaĉajne razlike proseĉnih vrednosti FI% (F=48,947 p<0,001; F=68,144 p<0,001 i F=6,466; p<0,001), FIMBW (F=25,783 0<0,001; F=265,007 p<0,001 i F=3,830; p<0,001), DFR (F=66,079 p<0,001; F=36,080 p<0,001 i F=10,294 p<0,001), FER (F=66,970 p<0,001; F=21,523 p<0,001 i F=7,302; p<0,001) i FCR (F=43,165 p<0,001; F=30,448 p<0,001 i F=9,501; p<0,001), osim kod FIg, na koji su smeša koncentrata i period posmatranja statistiĉki vrlo znaĉajno uticali (F=8,538 p=0,002 i F=643,184 p<0,001) dok dejstvo interakcije na proseĉne vrednosti ovog faktora nije bilo znaĉajno (F=2,269; p=0,071). Za ribe hranjene smešama Am i Cm proseĉne vrednosti FIg se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju (p=0,001), a statistiĉki znaĉajno izmeĊu riba hranjenih smešama Am i Bm (p=0,046), table 164 u Prilogu. Rezultati 152 Proseĉne vrednosti FIg dobijene po periodima tokom istraţivanja (tabela 165 u Prilogu) statistiĉki se vrlo znaĉajno razlikuju (p<0,01). Interakcija faktora smeša koncentrata i faktora period istraţivanja (tabela 166 u Prilogu) statistiĉki je znaĉajno uticala na razlike izmeĊu proseĉnih vrednosti FIg u III perioda istraţivanja kod riba hranjenih smešama Am i Cm (p<0,001). Prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 167 u Prilogu), proseĉne vrednosti FI% se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju (p<0,001) izmeĊu riba hranjenih smešom koncentrata Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm. Proseĉne vrednosti FI% (tabela 168 u Prilogu), statistiĉki se vrlo znaĉajno razlikuju po posmatranim periodima (p≤0,001), osim vrednosti dobijenih u I i II periodu realizacije istraţivanja (p=0,172). Interakcija faktora, prema nivoima znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 169 u Prilogu), prouzrokovala je statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,001) proseĉnih vrednosti FI% u III periodu posmatranja, kao i u periodu 1–90. dana istraţivanja kod riba hranjenih smešom Am u odnosu na proseĉne vrednosti za ribe hranjene smešama koncentrata Bm i Cm. Rezultati Tukey–evog testa (tabela 170 u Prilogu), ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajnu razlika (p<0,001) proseĉnih vrednosti FIMBW utvrĊenih za ribe hranjene smešom Am i ribe hranjene smešama Bm i Cm. Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 171 u Prilogu), ukazuju da su se proseĉne vrednosti FIMBW statistiĉki vrlo znaĉajno razlikovale (p<0,01) po periodima posmatranja tokom realizacije eksperimenta. Ispitivanjem dejstva interakcije faktora smeša koncentrata i faktora period posmatranja (tabela 172 u Prilogu), dobijena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) proseĉnih vrednosti FIMBW u III, ali i u periodu od 90 hranidbenih dana izmeĊu riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm. Konstatovane su statistiĉki vrlo znaĉajne razlike (p<0,001) proseĉnih vrednosti DFR riba hranjenih smešom koncentrata Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm (tabela 173 u Prilogu). Rezultati 153 Nivoi znaĉajnosti Tukey–ovog testa (tabela 174 u Prilogu), ukazali su na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p≤0,001) proseĉnih vrednosti DFR u posmatranim periodima, osim vrednosti dobijenih tokom I i II perioda, koje se nisu statistiĉki znaĉajno razlikovale (p=0,112). Analizom proseĉnih vrednosti DFR po tretmanima, Tukey–evim testom (tabela 175 u Prilogu) utvrĊena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika u III periodu istraţivanja, kao i na nivou 90–to dnevnog istraţivanja, izmeĊu riba hranjenih smešom koncentrata Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm (p<0,001). Rezultati poreĊenja dejstva smeša (tabela 176 u Prilogu) na proseĉne vrednosti FER, ukazuju na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku izmeĊu riba hranjenih smešom koncentrata Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm (p<0,001). Primenom Tukey–ovog testa (tabela 177 u Prilogu), došlo se do zakljuĉka fa je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) izmeĊu proseĉnih vrednosti FER u periodima posmatranja, kao i statistiĉki znaĉajna razlika izmeĊu proseĉnih vrednosti dobijenih u III periodu i periodu od 90 hranidbenih dana (p=0,015). Proseĉne vrednosti FER dobijene u I periodu i tromeseĉnom periodu nisu se statistiĉki znaĉajno razlikovale (p=0,761). Prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 178 u Prilogu) statistiĉki je vrlo znaĉajna razlika (p<0,001) izmeĊu proseĉnih vrednosti FER u III perioda istraţivanja, kao i vrednosti dobijenih u 90–to dnevnom posmatranju, kod riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm. Statistiĉki vrlo znaĉajno su se razlikovale proseĉne vrednosti koeficijenata konverzije smeša (p<0,001), kod riba hranjenih smešom koncentrata Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm (tabela 179 u Prilogu). Proseĉne vrednosti FCR, dobijene po periodima posmatranja tokom istraţivanja, statistiĉki vrlo znaĉajno su se razlikovale (p<0,01), osim proseĉnih vrednosti za I period, koje se nisu statistiĉki znaĉajno razlikovale (p>0,05) od proseĉnih vrednosti u II periodu istraţivanja i dobijenih vrednosti za ceo eksperiment (tabela 180 u Prilogu). Statistiĉki vrlo znaĉajno su se razlikovale (p<0,001) proseĉne vrednosti FCR za III period izmeĊu riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm, kao i Rezultati 154 proseĉne vrednosti FCR dobijene za vreme eksperimenta (p=0,005) izmeĊu riba hranjenih smešama Am i Cm (tabela 181 u Prilogu). 5.2.3.4. Parametri potrošnje i iskoristivosti proteina i energije Na osnovu koliĉine konzumirane hrane kod riba hranjenih smešom koncentrata Am (tabela 182 u Prilogu), proseĉan utrošak proteina je bio 903,72±21,90 g (cv=4,20%) pri ĉemu je stopa efikasnosti proteina iznosila 1,74±0,06 g prirasta g–1 proteina (cv=6,01%), a utrošak energije 466,25±11,30 kJ (cv=4,20%) sa stopom iskoristivosti 3,38±0,12 g prirasta KJ –1 energije (cv=6,01%). Proseĉna potrebna svarljiva energija kod ove grupe riba je bila 0,34±0,01 kJ DE g –1 (cv=6,16%). Ribe iz grupe hranjene smešom koncentrata Bm (tabela 183 u Prilogu), imale su proseĉan PI 866,87±9,97 g (cv=1,99%) sa proseĉnom PER 1,24±0,05 g prirasta g –1 proteina (cv=6,52%) i proseĉnim EI 422,87±4,86 kJ (cv=1,99%) sa EER 2,54±0,10 g prirasta KJ –1 energije (cv=6,52%). Potrebna svarljiva energija kod riba hranjenih smešom Bm, u proseku je bila 0,45±0,02 kJ DE g –1 prirasta (cv=6,75%). Kod riba gajenih u tankovima 3, 6 i 9 u kojima je za ishranu riba korišćena smeša koncentrata Cm (tabela 184 u Prilogu), proseĉan utrošak proteina je bio 834,61±19,03 g (cv=3,95%), a njihova proseĉna iskoristivost 1,14±0,02 g prirasta g –1 proteina (cv=3,76%). U proseku utrošak energije je bio 393,23±8,96 kJ (cv=3,95%) sa stopom iskoristivosti 2,42±0,05 g prirasta KJ –1 energije (cv=3,76%) i potrebnom svarljivom energijom 0,47±0,01 kJ DE g –1 prirasta (cv=3,82%). 5.2.3.4.1. Statistiĉka analiza osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz obroka Vrednosti osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti proteina i energije (PI, PER, EI, EER i DEN) za grupe riba hranjene smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti (tabele 182, 183 i 184 u Prilogu) bile su homogene (cv<30%). Rezultati 155 Varijanse ispitivanih grupa (tabela 185 u Prilogu) su bile homogene za pokazatelje PER (F=1,460; p=0,211) i EER (F=1,460; p=0,211), a heterogene za pokazatelje PI (F=2,596; p=0,025), EI (F=2,515; p=0,029) i DEN (F=2,507; p=0,029). Rezultati dvofaktorijalnog modela analize varijanse (tabela 185 u Prilogu) ukazuju da su smeša koncentrata, period posmatranja i njihova interakcija prouzrokovali vrlo znaĉajne razlike proseĉnih vrednosti PER (F=56,665 p<0,001; F=22,023; p<0,001 i F=7,410 p<0,001), EI (F=43,966 p<0,001; F=2265,920 p<0,001 i F=7,030 p<0,001), EER (F=32,382 p<0,001; F=23,419 p<0,001 i F=7,715 p<0,001) i DEN (F=19,496 p<0,001; F=125,522 p<0,001 i F=10,410 p<0,001). Proseĉne vrednosti PI za razliĉite smeše koncentrata kao i periode posmatranja statistiĉki vrlo znaĉajno su se razlikovale (F=9,589 p=0,001 i F=2299,864 p<0,001).Interakcija ovih faktora nije delovala znaĉajno (F=2,109; p=0,090) na proseĉne vrednosti PI. Na osnovu nivoa znaĉajnosti Tukey–evog test (tabela 186 u Prilogu), proseĉne vrednosti PI su se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikovale kod riba hranjenih smešama koncentrata Am i Cm (p<0,001). TakoĊe, dobijene su statistiĉki vrlo znaĉajne razlike (p<0,001) izmeĊu proseĉnih vrednosti PI dobijenih u periodima posmatranja (tabela 187 u Prilogu). Ishranom riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti, proseĉne vrednosti PI po posmatranim periodima (tabela 188 u Prilogu) statistiĉki su se vrlo znaĉajno razlikovale (p<0,001). MeĊutim, za vreme 90–to dnevnog perioda, proseĉne vrednosti PI za ribe hranjene razliĉitim smešama koncentrata nisu se statistiĉki znaĉajno razlikovale (p>0,05). Prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 189 u Prilogu), proseĉne vrednosti PER su se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikovale (p<0,001) kod riba hranjenih smešom Am u odnosu na ribe hranjene smešama Bm i Cm. UtvrĊena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika proseĉnih vrednosti PER u posmatranim periodima (tabela 190 u Prilogu), samo vrednosti PER dobijene za period 1–30. dana istraţivanja i 1–90. dana, nisu se statistiĉki znaĉajno razlikovale (p=0,737). Rezultati 156 Testiranjem razlika proseĉnih vrednosti PER, Tukey–evim testom (tabela 191 u Prilogu), dobijena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,001) izmeĊu riba hranjenih smešom koncentrata Am i riba hranjenih drugim smešama u III periodu, kao i u periodu 1–90. dana istraţivanja. Upotrebom smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti u ishrani riba, dobijene su proseĉne vrednosti EI (tabela 192 u Prilogu) koje se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju (p<0,01). Proseĉne vrednosti EI su se statistiĉki vrlo znaĉajno menjale (p<0,001) izmeĊu dva perioda istraţivanja (tabela 193 u Prilogu). Na osnovu rezultata Tukey–evog testa (tabela 194 u Prilogu), konstatovana je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika proseĉnih vrednosti EI u III periodu istraţivanja kod riba hranjenih smešama Am i Cm (p<0,001). Proseĉna vednost EI dobijena u 90–to dnevnom testiranju smeša, statistiĉki vrlo znaĉajno su se razlikovale za ribe hranjene smešama koncentrata Am i Cm (p<0,001), a statistiĉki znaĉajno za ribe hranjene smešama koncentrata Bm i Cm (p=0,034). Za ribe hranjene smešom koncentrata Am i ribe hranjene smešama Bm i Cm, proseĉne vrednosti EER (tabela 195 u Prilogu ) se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuju (p<0,001). Proseĉne vrednosti EER su se na osnovu rezultata Tukey–evog testa (tabela 196 u Prilogu), statistiĉki vrlo znaĉajno razlikovale (p<0,01) izmeĊu dva perioda istraţivanja, osim za vrednosti dobijene u prvih 30 hranidbenih dana i periodu 1–90. dana istraţivanja (p=0,668). Analizom proseĉnih vrednosti EER, Tukey–evim testom (tabela 197 u Prilogu) utvrĊene su statistiĉki vrlo znaĉajne razlike (p<0,01) izmeĊu smeša koncentrata u III periodu istraţivanja, kao i u periodu 1–90. dana izmeĊu riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm. Proseĉna vrednost DEN kod riba hranjenih smešom Am, statistiĉki se vrlo znaĉajno razlikovala (p<0,001) od proseĉnih vrednosti DEN riba hranjenih smešama Bm i Cm (tabela 198 u Prilogu). Rezultati 157 Nivoi znaĉajnosti Tukey–evog testa (tabela 199 u Prilogu) ukazali su na statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,001), proseĉnih vrednosti DEN izraĉunatih za posmatrane periode, osim za proseĉne vrednosti DEN dobijene za I i II period (p=0,073). Proseĉna vrednost DEN u III periodu posmatranja za ribe hranjene smešom Am od proseka DEN za ribe hranjene smešama Bm i Cm (tabela 200 u Prilogu), statistiĉki vrlo znaĉajno se razlikuje (p<0,001). 5.2.4. Svarljivost smeša koncentrata Hemijskom analizom prikupljenih uzoraka fecesa, a na osnovu prisustva pepela nerastvorljivog u hlorovodoniĉnoj kiselini kao prirodnom indikatoru, dobijeni su rezultati svarljivosti upotrebljavanih smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajima masti u ishrani riba. Koeficijent svarljivosti je izraĉunat za proteine, masti, BEM, energiju i svarljivu energiju. Kod riba hranjenih smešom koncentrata Am (tabela 201 u Prilogu) proseĉna vrednost koeficijenta svarljivosti proteina je bila 78,40±1,42% (cv=3,13%), masti 68,35±2,11% (cv=5,35%), BEM 78,77±1,94% (cv=4,27%), energije 76,90±1,72% (cv=3,88%) i svarljive energije 16,74±0,17% (cv=1,79%). Koeficijent svarljivosti proteina, za ribe hranjene smešom koncentrata Bm (tabela 202 u Prilogu) u proseku je iznosio 82,07±0,27% (cv=0,56%), za masti 67,88±0,80% (cv=2,04%), BEM 83,98±0,94% (cv=1,94%), energije 79,43±0,60% (cv=1,31%) i DE 19,84±0,21% (cv=1,82%). Ishranom riba smešom koncentrata Cm (tabela 203 u Prilogu), postignut je proseĉan koeficijent svarljivosti za proteine 81,63±0,78% (cv=1,66%), masti 77,59±1,45% (cv=3,24%), BEM 81,37±0,85% (cv=1,81%), energije 80,37±0,99% (cv=2,13%), a DE 19,43±0,28% (cv=2,46%). 5.2.4.1. Statistiĉke analiza rezultata svarljivosti Izraĉunate vrednosti koeficijenata svarljivosti posmatranih komponenti (proteina, masti, BEM, energije i DE) iz smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti (tabele 201, 202 i 203 u Prilogu) bile su homogene (cv<30%). Rezultati 158 Varijanse ispitivanih tretmana (tabela 204 u Prilogu) su bile homogene za sve koeficijente svarljivosti: proteine (F=3,431; p=0,102), masti (F=2,210; p=0,191), BEM (F=1,890; p=0,231), energiju (F=2,228; p=0,189) i DE (F=0,241; p=0,793). S obzirom na to, ispitivanje hipoteze o jednakosti sredina tretmana sprovedeno je parametarskim modelom analize varijanse. UtvrĊeno je da smeše koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti korišćene u ishrani riba (tabela 204 u prilogu), nisu uticale statistiĉki znaĉajno na proseĉne vrednosti koeficijenata svarljivosti proteina (F=4,468; p=0,065), BEM (F=3,780; p=0,087) i energije (F=2,235; p=0,188), dok je statistiĉki znaĉajan uticaj utvrĊen na proseĉne vrednosti koeficijenata svarljivosti masti (F=12,491; p=0,007) i DE (F=57,136; p<0,001). Prema rezultatima Tukey–evog testa (tabela 205 u Prilogu), proseĉne vrednosti koeficijenata svarljivosti masti se statistiĉki znaĉajno razlikuju kod riba hranjenih smešom Cm i riba hranjenih smešama Am (p=0,013) i Bm (p=0,011). Proseĉne vrednosti koeficijenata svarljivosti DE su se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikovale (p<0,001) kod riba hranjenih smešom Am i riba hranjenih smešama Bm i Cm (tabela 206 u Prilogu). 5.2.5. Histološka analiza Tokom realizacije eksperimenta o uticaju ishrane riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti, praćena je histološka graĊa jetre i creva šarana. Uzorci za histološku analizu uzeti su na poĉetku eksperimenta sa 5 riba iz poĉetne populacije šarana prilagoĊenih na laboratorijske uslove, dok su na kraju eksperimenta uzorkovane po 2 ribe iz svakog tanka. Histološka graĊa ispitivanih organa šarana na kraju eksperimenta nije se bitno razlikovala u odnosu na graĊu tih organa sa poĉetka eksperimenta. Na osnovu histološke graĊe creva eksperimentalnih riba, konstatovano je da uzorci creva ne pokazuju velika odstupanja u razliĉitim tretmanima, odnosno ishrana riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti nije imala uticaja na histološku graĊu creva eksperimentalnih jedinki. Kod svih ispitivanih uzoraka jednoslojan, apsorpcioni Rezultati 159 (ćelije enterociti) i sluzni (sluzne ćelije) epitel (lamine epithelialis) sluzokoţe (Tunica mucosa) creva okruţivalo je rastresito vezivo bogato krvnim sudovima (lamina propria). Tunica muscularis se sastojala od dva sloja: unutrašnjeg kruţnog i spoljašnjeg uzduţnog sloja glatkih mišića. Sve je okruţivao jednoslojni ploĉasti epitel–Tunica serosa. Razlike u broju sluznih ćelija u epitelu nisu pokazale zavisnost od reţima ishrane. Vidljive supranuklearne vakuole bile su prisutne na uzorcima riba iz tankova 2, 5, i 7, dok su nešto izraţeniji leukociti uoĉeni na uzorcima riba iz tankova 1, 4, 5 i 6. Histološki pregled graĊe jetre eksperimentalnih riba: graĊa hepatopankreasa bila je karakteristiĉna za šarana koji se intenzivno hrani, naime svi hepatociti su bili vakuolizovani u manjoj ili većoj meri. Kod većeg broja uzoraka ova promena ide sve do „balonske nabubrelosti“ hepatocita. Na nekim uzorcima usled velikih vakuola jedra su bila ekscentriĉna, dok je piknoza jedara hepatocita zapaţena na samo 2 uzorka (2/28). Jetra riba hranjenih smešom sa najvećim sadrţajem masti (Cm) pokazala je rane znake ciroze na polovini pregledanih uzoraka (3/6). Primećene su i malobrojne fibroze u jetrinom parenhimu. Sinusoidni kapilari koje su okruţivali hepatociti pokazivali su kongestiju (slika 3a), a zabeleţeni su i prošireni krvni sudovi (slika 3c) pa i staze/izlivi. Masne ćelije u i oko pankreasa zabeleţene su na skoro svim uzorcima (slika 3b; 2c), osim na po 2 ribe iz tankova 1 i 2. Znaci nekroze (slika 3b) u pankreasnom tkivu bili su prisutni kod riba iz tanka 8 (1/2 ribe) i 9 (2/2 ribe). Infiltracija leukocita (slika 3e) i makroznih centara (MC; slika 3f) zapaţene su samo povremeno i takoĊe su bile nezavisne od tretmana ishrane. Rezultati 160 Slika 3. Histopatološke promene na hepatopankreasu riba u eksperimentu sa mastima: a) Kongestija sinusoida (HE, 400x); b) Infiltracija adipocita u hepatopankreas i nekroza pankreatiĉnog tkiva (HE, 200x); c) Prošireni krvni sudovi i infiltracija adipocita u hepatopankreas (HE, 200x); d) Staza u krvnom sudu (HE, 1000x); e) Infiltracija leukocita u jetrinom parenhimu (HE, 200x); f) Makrofazni centri u jetrinom parenhimu (HE, 1000x) Rezultati 161 5.2.5.1. Morfometrijska merenja Prema rezultatima morfometrijskih merenja jetre riba, površina jedara hepatocita je pre poĉetka ispitivanja uticaja koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti u smeši u proseku bila 15,15±0,75 μm2. Nakon 90 hranidbenih dana, izmerene vrednosti su ukazivale na veću proseĉnu površinu jedara hepatocita riba hranjenih smešom koncentrata Am, 17,45±0,72 μm2. Proseĉna površina jedara izmerena kod riba hranjenih smešom koncentrata Bm i Cm, bila je manja nego kod riba hranjenih smešom Am, a veća u odnosu na kontrolnu grupu i iznosila je 15,42±0,36 μm2 i 15,34±0,44 μm2 (tabela 207 u Prilogu). Površina citoplazme hepatocita kod riba na poĉetku eksperimenta bila je u proseku 168,95±8,34 μm2. Po završetku eksperimenta, površina hepatocita je bila nešto viša i u proseku je iznosila 182,06±8,40 μm2 kod riba hranjenih smešom Am, 176,28±10,25 μm2 kod riba koje su za obrok dobijale smešu Bm i 174,74±10,03 μm2 kod riba iz grupe koja je hranjena smešom koncentrata Cm (tabela 208 u Prilogu). Na osnovu izmerenih vrednosti površine jedara i citoplazme hepatocita, izraĉunat je i odnos ove dve veliĉine. Za uzorke uzete od riba sa poĉetka istraţivanja ova vrednost je u proseku bila 0,09±0,00. Nakon upotrebe smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti dobijene su pribliţno iste proseĉne vrednosti posmatranog koeficijenta, a kretale su se od 0,10±0,01 kod riba hranjenih smešom koncentrata Am do 0,09±0,01 kod riba hranjenih smešama Bm i Cm (tabela 209 u Prilogu). Visina enterocita, izmerena na preparatima uzetim sa riba prilikom postavljanja eksperimenta, u proseku je bila 38,77±2,00 m, dok se na kraju eksperimenta zavisno od naĉina ishrane riba kretala od 41,46±1,66 m kod riba iz grupe hranjene smešom Cm, 41,92±1,61 m kod riba koje su tokom istraţivanja konzumirale smešu Bm, do 44,13±1,69 m kod riba hranjenih smešom Am (tabela 212 u Prilogu). U odnosu na proseĉnu vrednost kontrolne grupe riba (17,86±1,07 m2), proseĉna visina apsorpcione površine, kod riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti, bila je veća. U proseku se kretala od 19,38±1,02 m2 kod riba koje su hranjene smešom Am, do 19,78±1,00 m2 kod riba iz grupe koja je za obrok dobijala Rezultati 162 smešu Bm i 19,77±1,43 m2 kod riba hranjenih smešom koncentrata Cm (tabela 213 u Prilogu). Duţina crevnih nabora na preparatima od riba koje su ţrtvovane na poĉetku eksperimenta u proseku je bila 558,72±26,03 m. Nakon 90–to dnevnog perioda u kojem su ribe hranjene smešama koncentrata sa razliĉitim uĉešćem masti, visina vilusa u proseku je iznosila 761,58±107,88 m kod riba iz grupe hranjene smešom koncentrata Am, 701,04±74,92 m kod riba hranjenih smešom Bm i 679,89±69,97 m kod riba koje su hranjene smešom Cm (tabela 214 u Prilogu). 5.2.5.2. Statistiĉka analiza morfometrijskih merenja histoloških preparata unutrašnjih organa riba Dobijene vrednosti morfometrijskih merenja jetre riba, površina jedara, površina citoplazme i odnos veliĉine jedra i citoplazme u hepatocitama (tabele 207, 208 i 209 u Prilogu), bile su homogene u tretmanima (cv<30%). Rezultati Levene–ovog testa (tabela 210 u Prilogu), ukazuju na homogenost varijansi tretmana za izmerene vrednosti površine jedara hepatocita (F=0,769; p=0,525) i za površine citoplazme hepatocita (F=0,489; p=0,694), a heterogenost varijansi za vrednosti dobijene iz odnosa veliĉine jedra i citoplazme u hepatocitama (F=3,141; p=0,049). Analizom varijanse (tabela 210 u Prilogu), utvrĊen je statistiĉki znaĉajan uticaj (F=3,562; p=0,034) smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti na površinu jedara hepatocita, kao i to da nivo masti u obroku nema statistiĉki znaĉajan uticaj (F=0,313; p=0,816) na površinu citoplazme hepatocita riba. Zbog heterogenosti varijansi tretmana za vrednosti izraĉunate iz odnosa površine jedra i citoplazme hepatocita riba, testiranje znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti ovog parametra izvršeno je Kruskal–Wallis–ovim testom (tabela 210 u Prilogu). Na osnovu rezultata (H=1,870; p=0,5998) se moţe zakljuĉiti da razliĉit nivo masti u obroku za ishranu šarana nije statistiĉki znaĉajno uticao na proseĉne vrednosti odnosa površine jedra i citoplazme hepatocita. Rezultati 163 Rezultati Tukey–evog testa (tabela 211 u Prilogu), ukazuju da se proseĉna površina jedara hepatocita riba iz grupe hranjene smešom koncentrata Am statistiĉki znaĉajno razlikovala u odnosu na proseĉne vrednosti površine jedara heparocita riba hranjenih smešama Bm (p=0,040) i Cm (p=0,033). Proseĉne površine jedara hepatocita riba hranjenih smešama Bm i Cm, nisu se statistiĉki znaĉajno razlikovale (p=0,995). PoreĊenje sa kontrolnom grupom, izvršeno je Dunnett–ovim testom. Proseĉna vrednost površine jedara hepatocita riba hranjenih smešom Am, statistiĉki znaĉajno se razlikovala (p=0,033) u odnosu na proseĉnu vrednost dobijenu u kontrolnoj grupi, dok se proseĉne vrednosti dobijene za ribe hranjene smešama Bm (p=0,977) i Cm (p=0,991) nisu statistiĉki znaĉajno razlikovale u odnosu na kontrolnu grupu. Morfometrijskim merenjem histoloških preparata creva riba, dobijene vrednosti su bile homogene za sve ispitivane karakteristike (cv<30%), osim za duţinu crevnih nabora kod grupe riba hranjene smešom Am (cv=34,70%) tabele 212, 213 i 214 u Prilogu. Rezultati Levene–ovog testa (tabela 215) ukazuju na homogenost varijansi tretmana za visinu enterocita (F=0,219; p=0,882), visinu apsorpcione površine creva (F=0,948; p=0,438), i duţinu crevnih nabora (F=1,626; p=0,219). Prema rezultatima analize varijanse (tabela 215 u Prilogu), ishrana riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti u obroku, nije imala statistiĉki znaĉajan uticaj na visinu enterocita (F=1,561; p=0,233) i visinu apsorpcione površine creva riba (F=0,485; p=0,697). S obzirom daje zakarakteristiku visina apsorpcione površine creva F koliĉnik manji od 1, vrednosti su se više razlikovale u okviru istog nivoa faktora, nego izmeĊu nivoa. Imajući u vidu vrednost koeficijenta varijacije (cv>30%) i rezulta tLevene–ovog testa, testiranje znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti duţine crevnih nabora, izvršeno je Kruskal–Wallis–ovim testom (tabela 215 u Prilogu). Dobijeni rezultat ukazuje da nivo masti u ishrani šaranske mlaĊi ne utiĉe znaĉajno na duţinu crevnih nabora (H=2,777; p=0,427). Rezultati 164 5.2.6. Zdravstveno stanje riba Po završetku eksperimenta koji se odnosio na ishranu i praćenje parametara rasta, uzeti su uzorci za analizu zdravstvenog stanja riba koja je obuhvatila patološki pregled, bakteriološka i virusološka ispitivanja. Patološke promene spoljašnjim pregledom riba, kao i mikroskopskim pregledom škrga i drugih unutrašnjih organa, nisu utvrĊene ni na jednom od testiranih uzoraka. Bakteriološkim ispitivanjem iz parenhimatoznih organa nisu uopšte izolovane bakterije ili je izolovana bakterija Aeromonas hydrophila, koja je redovno prisutna u ovim organima i ne upućuju na bakterijsku infekciju. Rezultati virusološkog ispitivanja i nakon tri pasaţe izolacije virusa na kulturi tkiva (EPC) na ćelijskoj liniji nisu ukazale na prisustvo virusa prolećne viremije šarana (PVŠ) u parenhimatoznim organima ni kod jednog uzorka. Diskusija 165 6. Diskusija Zdravlje, rast i reprodukcija gajenih vrsta riba, nezavisno od sistema gajenja, primarno zavise od adekvatne ishrane, njenog kvaliteta, kvantiteta, kao i od fiziĉkih, hemijskih i bioloških osobina vode u kojoj se uzgaja. U poluintenzivnom sistemu gajenja kao dominantnom obliku proizvodnje u svetu, dodatna hrana ima za cilj da u periodima depresije prirodne hrane ribama omogući nesmetan i kontinuiran rast. Kako hrana za ribe uĉestvuje sa 50 do 60% od ukupnih troškova u proizvodnji (Okumus and Bascinar, 2001), da bi se ostvarila maksimalna rentabilnost i bolji proizvodni rezultati, veoma je znaĉajno poznavanje karakteristika i potreba za hranom razliĉitih uzrasnih kategorija šarana (Rahman et al., 2009), odnosno naĉina njihovog zadovoljenja. U tom smislu ishrana i priprema hrane za ribe imaju naroĉito vaţno mesto, pa je osnovni cilj ovih istraţivanja bio da se ispita optimalan nivo proteina i masti u smešama koncentrata koje bi u poluintenzivnom sistemu gajenja, a posebno u periodima depresije prirodne hrane, omogućile nesmetan i kontinuiran rast gajenog šarana. Eksperimenti, uticaja smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina i masti, realizovani su u Laboratoriji za ishranu riba Univerziteta u Beogradu–Poljoprivrednog fakulteta. U trajanju od po 90 hranidbenih dana, pored abiotiĉkih ĉinilaca sredine (temperature, elektroprovodljivosti, pH vrednosti, koncentracije kiseonika i saturacije vode), praćeni su osnovni pokazatelji telesnih dimenzija riba (masa, duţina, visina tela i faktor kondicije), parametri prirasta jednogodišnje mlaĊi šarana (BWG, SGR, TGC i MGR), kao i parametri potrošnje i iskoristivosti hrane (FI, DFR, FER i FCR), potrošnje i iskoristivosti proteina i energije (PI, PER, EI, EER i DEN), zatim svarljivosti smeša koncentrata (proteina, masti, BEM, energije i DE), histološke graĊe unutrašnjih organa i zdravstvenog stanja riba. 6.1. Abiotiĉki ĉinioci sredine Temperatura vode u tankovima, gde je gajena riba za vreme trajanja istraţivanja, se kretala od 21°C do 24,4°C, sa proseĉnim vrednostima 22,7°C (u eksperimentu sa razliĉitim Diskusija 166 sadrţajem proteina u smeši koncentrata) i 22,5°C (u eksperimentu sa razliĉitim sadrţajem masti u smeši koncentrata). Iako su ustanovljene statistiĉki vrlo znaĉajne razlike (hrane Ap i Bp u odnosu na hrane Cp i Dp), oscilacije vrednosti temperature vode su bile neznatne, sa variranjima koja su bila manja od 1°C. Ovo se moţe tumaĉiti adaptacijom temperature vode temperaturi spoljašnje sredine jer su eksperimenti realizovani tokom zimskog perioda, kada je laboratorija dogrevana etaţnim sistemom grejanja i kada je bilo većih varijacija temperature vazduha. Oĉitane vrednosti temperature vode se poklapaju i sa optimalnim vrednostima za gajenje šarana, koje se prema Markoviću (2010) kreću od 20°C do 26°C. Elektroprovodljivost, odnosno koliĉina mineralnih materija, tokom istraţivanja uticaja smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, kretala se u dijapazonu od 487 do 562 μS/cm. Pored toga što dobijene proseĉne vrednosti u tankovima nisu ukazivale na statistiĉki znaĉajnu razliku, elektroprovodljivost vode je bila u granicama optimalnim za gajenje šarana. pH vrednost vode se kretala u intervalu od 6,8 do 8,0. Pojava manjih razlika pH vrednosti vode u tankovima iz grupe riba hranjenih smešama Ap i Bp, tokom prvog perioda istraţivanja, uslovila je statistiĉki znaĉajnu razliku izmeĊu ove dve smeše koncentrata, ali zabeleţene vrednosti su bile u granicama optimalnim za gajenje šarana (Flajšhans i Hulata, 2007) koje se kreću od 6,5 do 8,0. Koncentracija rastvorenog kiseonika se kretala od 1,7 do 8,8 mg/l (u eksperimentu sa razliĉitim sadrţajem proteina) i od 2,1 do 9,0 mg/l (u eksperimentu sa mastima). Ono što je evidentno, koncentracija rastvorenog kiseonika, uglavnom je bila iznad 6 mg/l što je osnovni preduslov za uspešno gajenje šarana (Huet, 1970). Posle svakog kontrolnog merenja, usled izazvanog stresa i zaostajanja date hrane, koncentracija kiseonika je znaĉajno padala u odnosu na proseĉne vrednosti. Tokom trajanja eksperimenta proseĉne vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika po posmatranim periodima opadale su kako je riba rasla i kako je srazmerno ihtiomasi dodavana veća koliĉina hrane. Usled pomenutih razlika u vrednostima koncentracije kiseonika utvrĊene su i statistiĉki vrlo znaĉajne i/ili znaĉajne razlike, kako izmeĊu pojedinih tretmana tako i izmeĊu perioda posmatranja. Diskusija 167 MeĊutim, uglavnom sve vrednosti su bile u domenu optimalnih, a one vrednosti koje su bile ispod optimuma, nisu uslovljavale prestanak uzimanja hrane (Hover, 1976). Saturacija vode zavisi od koncentracije kiseonika i temperature vode i u proseku je bila oko 74% kod riba koje su hranjene smešama sa razliĉitim sadrţajem proteina i oko 69% kod riba iz eksperimenta u kome su korišćene smeše sa razliĉitim sadrţajem masti. U prvom eksperimentu je utvrĊeno statistiĉki veoma znaĉajno niţa vrednost saturacije vode u tankovima grupe riba Dp (u proseku oko 70%), ali prema preporukama koje ukazuju da saturacija vode ne bi trebalo da bude ispod 70% (Steffens, 1986), i ova najniţa vrednost ispunjava kriterijume za nesmetan prirast riba. Generalno, parametri kvaliteta vode nisu u velikoj meri varirali izmeĊu tretmana, pa je utvrĊeno da su dobijene vrednosti optimalne za normalno preţivljavanje i rast šarana (Jhingran, 1991). 6.2. Osnovni pokazatelji telesnih dimenzija riba Upotrebom koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina u smešama, ustanovljena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) izmeĊu dobijenih proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja telesnih dimenzija riba. Ribe koje su tokom istraţivanja hranjene smešom koncentrata Dp (sa najvišim sadrţajem proteina u smeši), na kraju su imale znatno veće vrednosti mase, duţine i visine tela u odnosu na ribe hranjene smešama koncentrata sa niţim sadrţajem proteina. Sliĉne rezultate su dobili Liu et al. (2009), koji su ishranom šaranske mlaĊi razliĉitim smešama, dobili najbolju završnu masu riba koja su hranjene hranom sa najvišim sadrţajem proteina u smeši. MeĊutim, u našem eksperimentu se ispostavila statistiĉki znaĉajna razlika izmeĊu smeše sa 43,7% proteina u odnosu na ostale (38,1%, 38,5% i 41,5%), dok je kod Liu et al. (2009) statistiĉki znaĉajna razlika bila izmeĊu smeša koje su imale više od 33% proteina u odnosu na smeše sa niţim sadrţajem proteina. Razlog tome je uĉešće komponenti, jer sadrţaj ribljeg brašna u našim smešama je bio oko 30% sa pribliţnim uĉešćem punomasnog sojinog griza, dok je u eksperimentima Liu et al. (2009) sadrţaj ribljeg brašna u smešama bio znatno veći. Ovo potvrĊuju i istraţivanja Rai and Bista (2001), koji ukazuju da je prirast riba bolji ukoliko je riba Diskusija 168 hranjenih smešom sa većim sadrţajem proteina, posebno onih ţivotinjskog porekla. Ovu tvrdnju zastupa i Jackson (2010), koji istiĉe znaĉaj proteina ţivotinjskog porekla, odliĉnog aminokiselinskog sastava i visoke svarljivosti, pri ĉemu posebno izdvaja riblje brašno. Tacon (2004) navodi da je u cilju smanjenja cene koštanja kompletnih smeša za ishranu riba, riblje brašno moguće zameniti alternativnim biljnim proteinima. MeĊutim, alternativni izvori proteina biljnog porekla, iako su lako dostupni na trţištu i imaju nisku cenu, u principu su deficitarni u nekim esencijalnim aminokiselinama i/ili sadrţe neke antinutritivne faktore (Dersjant–Li, 2002). Tokom višegodišnjeg istraţivanja, došlo se do zakljuĉaka da proteinska hraniva biljnog porekla u odreĊenoj meri mogu da zamene riblje brašno (Thiessen et al., 2005; Refstie et al., 2005; Glencross et al., 2008; Zhong et al., 2011; Marković et al., 2012). Rai and Bista (2001) ukazuju da se najbolji prirast šarana postiţe ukoliko obrok sadrţi oko 20% proteina ţivotinjskog porekla i oko 10% proteina biljnog porekla. Buyukcaper and Kamalak (2004), Yue and Zhou (2009), Mazurkiewicz (2009) i Marković et al. (2012), napominju da zamenom ribljeg brašna sojinim proizvodima (do 50%) uz dodatak metionina i lizina, nema statistiĉki znaĉajne razlike kod prirasta šarana. Ove hipoteze potvrĊuju i rezultati dobijeni tokom ovih istraţivanja, gde je znatno bolji prirast šarana postignut u smešama gde je procentualna zastupljenost ribljeg brašna bila veća ili ista kao i zastupljenost sojinog griza za razliku od smeša u kojima je alternativni biljni protein dominirao. Keshavanath et al. (2002) su kroz razliĉite tretmane zakljuĉili da šaran u ishrani moţe koristiti i visok nivo ugljenih hidrata iz kukuruza, posebno kada je sadrţaj proteina nizak. MeĊutim, biljna hraniva imaju ograniĉenu primenu u hrani za ribe zbog nedostatka nekih esencijalnih aminokiselina (lizina, triptofana, sumpornih aminokiselina, metionina i cisteina) i palatabilnosti (Francis et al., 2001; Watanabe, 2002; Sorensen, 2005). I istraţivanja sprovedena u ovom radu su pokazala da sa povećanjem proteinskog dela obroka i smanjenjem procentualne zastupljenosti kukuruza u ispitivanim smešama, prirast ispitivane mlaĊi šarana se povećava. Fultonov faktor (faktor kondicije) prema dobijenim rezultatima ukazuje na znaĉajnu razliku izmeĊu riba iz tretmana Dp u odnosu na Ap i Bp. Upotrebom smeša sa višim Diskusija 169 sadrţajem proteina, povećala se masa riba kao i proseĉna duţina tela, ali preraĉunata vrednost faktora kondicije je bila nešto veća u odnosu na ribe iz drugih tretmana. Ovo se moţe objasniti uticajem višeg sadrţaja proteina u smeši koji se ukoliko su u suvišku (iznad optimalnih potreba riba) dalje konvertuju u lipide (Webster and Lim, 2002). Ishranom riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti, predoĉene su statistiĉki znaĉajne razlike izmeĊu dobijenih proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja telesnih dimenzija riba. Ribe koje su kroz kompletan obrok unosile manje masti, na kraju su imale znaĉajno veće vrednosti mase, duţine i visine tela, odnosno niţu vrednost faktora kondicije, za razliku od riba koje su konzumirale smeše sa višim sadrţajem masti. U okviru odreĊenih granica (12,5–18%), povećanje nivoa lipida u obroku, dovodi do poboljšanog iskorišćavanja hrane (Watanabe et al., 1979; Johnsen et al., 1993; Peres and Oliva–Teles, 1999), tako što se višak lipida koristi za obezbeĊivanje biološki korisne energije i na taj naĉin štede proteini (Poleksić et al., 2006). MeĊutim, povećanje nivoa masti u hrani preko odreĊenih granica, kod nekih vrsta riba moţe imati i štetne efekte. Visok nivo masti u obroku dovodi do taloţenja masnih naslaga u telu, izaziva promene u metaboliĉkim procesima, stvaranju masne degenerativne jetre, abnormalnih oksidativnih statusa, kao i neadekvatnog iskorišćavanja nutritivne vrednosti i transformacije hranljivih materija (Viola et al., 1988; Lee et al., 2002), što je potvrĊeno i histološkim promenama na jetri riba u ovom istraţivanju. Preporuka Kaushik et al. (1995) je da nivo lipida u obroku za većinu ciprinida bude do 12%. MeĊutim, potrebe šarana za mastima zavise od uzrasta pa se nivo masti kreće u rasponu 5–15% suve materije obroka (Takeuchi et al., 2002). Komercijalna hrana za ishranu šarana u proseku sadrţi 4–8% masti, ali Rahayuni et al. (2005) istiĉu da zbog povećanja prirasta gotove komercijalne smeše treba obogaćivati sa dodatnih 10% ulja. TakoĊe, istraţivanja Hossain et al. (2001) i Frei et al. (2007) ukazuju da se sa oko 10% masti u obroku, kao optimalnim udelom, postiţe bolji rast bez nagomilavanja masnih naslaga u tkivu. Ove ĉinjenice potvrĊuju i rezultati dobijeni tokom našeg istraţivanja. Znatno bolji prirast šarana, postignut je upotrebom smeše gde je nivo masti u obroku bio niţi (8%) u odnosu na smeše sa višim sadrţajem masti (12 i 16%). Diskusija 170 Rezultati koje su dobili Hasan et al. (1997) i Маnjappa et al. (2002) u svojim istraţivanjima, u saglasnosti su sa našim rezultatima. Yilmaza et al. (2005) ukazuju da visoko energetska hrana smanjuje apetit kod šarana što redukuje rast, uzimanje hrane i aktivnu potragu za hranom. Bazaz and Keshavanath (1993) su ustanovili bolji prirast kod riba hranjenih smešama sa 40% proteina u kombinaciji sa 6% sardininog ulja od smeša gde su dodavali 3, 9 ili 12% ulja. MeĊutim, istraţivanja Manjappa et al. (2002) pokazuju da povećanje procentualnog uĉešća masti u smešama do odreĊenog nivoa, povoljno utiĉe na povećanje prirasta. Daljim povećanjem masti postiţe se slabiji prirast. Naime, sa hranom koja sadrţi 11,4% masti, postigli su za 30,6% bolji prirast nego kod riba hranjenih sa 6,8% masti, kao i za 9,4% veću završnu masu nego kod šaranske mlaĊi koja je dobijala obrok sa 9,1% masti. Daljim povećanjem masti u obroku sa 11,4% na 13%, prirast tretiranih riba u ĉetvoromeseĉnom istraţivanju bio je manji za 14%. Yilmaza et al. (2005) ukazuju da visoko energetska hrana smanjuje apetit kod šarana što redukuje uzimanje hrane i aktivnu potragu za hranom. Prema rezultatima našeg istraţivanja, povećanjem udela masti u obroku sa 8% na 12%, postignuta je manja završna masa riba za oko 33,9%, a povećanjem na 16% masti u obroku završna masa riba je bila manja za oko 44,8%. 6.3. Osnovni pokazatelji prirasta riba Prirast riba, hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, kretao se od 57% (Ap) i 60% (Bp) do 81,7% (Cp), odnosno 109,6% (Dp), što je predstavljalo statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,01) izmeĊu prirasta riba hranjenih sa višim sadrţajem proteina u smeši (Cp i Dp) u odnosu na ribe hranjene sa niţim sadrţajem proteina (Ap i Bp). Do sliĉnih rezultata, došli su i Diler et al. (2007), kada su zamenom ribljeg brašna zelenim algama u smešama za ishranu šaranske mlaĊi, dobili statistiĉki vrlo znaĉajne razlike u prirastu sa povećanjem uĉešća alge u smeši. Iako ovu konstataciju obrazlaţu stavom da uĉešćem zelenih algi od 5% do 15% u obroku za šarane, nema bitnih razlika u parametrima rasta, znatno bolji prirast je postignut u smešama bez ili sa manjim uĉešćem algi. Diskusija 171 I pored tvrdnje (Gatlin, 2002) da su omnivorne slatkovodne vrste riba manje zavisne od prisustva ribljeg brašna u dodatnoj hrani, nešto drugaĉije rezultate su dobili Brinker and Reiter (2011). U analizi BWG, dobili su bolje rezultate kod grupe riba hranjene sa 42% proteina, nego kod grupa hranjenih sa većim sadrţajem protein (44 i 47%). Ovakav rezultat je posledica izvora proteina, jer smeše sa 42% proteina su bile na bazi ribljeg brašna, dok su druge smeše (sa višim sadrţajem proteina) bile u kombinaciji sa biljnim proteinima ili samo na bazi biljnih proteina. Specifiĉna stopa rasta riba je imala proseĉe vrednosti od 0,54%, 0,57%, 0,72% i 0,89% dan –1 što je takoĊe rezultiralo statistiĉki znaĉajnom razlikom (p<0,01) kao kod prethodnog pokazatelja. SGR je bila daleko veća kod riba koje su konzumirale smešu Dp, u odnosu na bilo koju drugu grupu riba hranjenu sa niţim sadrţajem proteina. Sliĉnu hipotezu, samo realizovanu na lososu, potvrdili su Francesco et al. (2004). Bolje rezultate specifiĉne stope rasta su imali kod riba hranjenih sa većim sadrţajem proteina, posebno ako se radi o proteinima animalnog porekla. Gaylord and Gatlin (2001) su kod cverglana dobili bolji prirast ishranom riba smešom koja je imala 37% proteina, nego smešom sa 32% proteina uz dodatak aminokiselina. Metaboliĉka stopa rasta se u proseku kretala od 6,29 g kg0,8, 7,15 g kg0,8, 8,52 g kg 0,8 do 11,04 g kg 0,8 dan –1 i utvrĊena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) izmeĊu vrednosti dobijenih kod riba hranjenih sa višim sadrţajem proteina u smeši u odnosu na niţi sadrţaj proteina. Znaĉajne razlike u vrednostima MGR, dobili su i Kumar et al. (2011). U smešama za ishranu šarana sa 38% proteina, menjali su osnovne nosioce proteinskog dela obroka (riblje brašno ili soju) sa 50 i 75% brašnom Barbadoskog oraha, koje je izuzetno bogato proteinima dobrog aminokiselinskog sastava. Zamenom ribljeg brašna sa 50%, dobili su znatno bolje proizvodne rezultate kao i rezultate svarljivosti, jer je konstatovano da brašno Barbadoskog oraha ima pribliţne nutritivne vrednosti kao i riblje brašno, koje su daleko više nego kod sojinih proizvoda. Proseĉne vrednosti koeficijenata rasta za termiĉku jedinicu, menjali su se od 0,39 preko 0,41 i 0,54 do 0,68 g 1/3 ( o Cd) –1 sa povećanjem nivoa proteina u smeši koncentrata. Koeficijent rasta riba hranjenih smešom sa najvišim sadrţajem proteina, statistiĉki je se Diskusija 172 vrlo znaĉajno razlikovao (p<0,01) u poreĊenju sa ribama hranjenim smešama sa niţim sadrţajem proteina, kao i kod ribe hranjenih smešom Cp u odnosu na ribe hranjene sa Ap i Bp smešama. U istraţivanju nivoa proteina (38, 42, 48 i 52%) i masti (39, 35, 31 i 26%) u ishrani dve starosne kategorije lososa, Einen and Roem (1997) su takoĊe dobili statistiĉki znaĉajne razlike izmeĊu vrednosti TGC. Kod mlaĊih jedinki lososa, najadekvatnijom se pokazala smeša koja je u svom sastavu imala 48% proteina i 30% masti (sa odnosom P/E, 18,8 g proteina MJ –1), dok je kod starijih jedinki smeša sa 42% proteina i 35% masti (16,4 g proteina MJ –1) bila najbolja. Prema njihovim rezultatima, sam nivo proteina u smeši nije imao toliko znaĉajan efekat na parametre rasta kod lososa, koliko je bio bitan uticaj odnosa proteina i energije u smeši. Porastom riba, odnos proteina i energije u smešama za ishranu treba korigovati, jer sa porastom potrebe za proteinima se smanjuju, a za energijom povećavaju. S tim u vezi, za ishranu lososa u morskoj vodi, veliĉine 1–2,5 kg treba koristiti smeše sa 19 g MJ–1 i smeše sa 16–17 g MJ–1 za veliĉine lososa od 2–5 kg. Prirast riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti, u proseku se kretao 352% (Am), 239,9% (Bm) i 214% (Cm), na osnovu ĉega je analizom varijanse utvrĊena statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01). Ribe koje su hranjene smešom koncentrata Am (koja je sadrţala najmanji nivo masti, 8%), ostvarile su daleko bolji prirast u odnosu na ribe hranjene smešama sa većim uĉešćem masti. U istraţivanju koji su sproveli Ogunji et al. (2011) na šaranskoj mlaĊi sa zamenom ribljeg brašna brašnom dobijenim od larvi domaće mušice, utvrĊene su statistiĉki znaĉajne razlike u prirastima riba po tretmanima. Koristili su dve vrste smeša (A i B) sa zamenom ribljeg brašna brašnom larvi mušice (BLM) bez uĉešća sojinog brašna i sa sadrţajem soje u smešama. Sadrţaj proteina u svim smešama je bio konstantan (41%) dok je sadrţaj masti varirao od 20 do 26%. Ishranom riba smešama sa i/ili bez uĉešća sojinog brašna, najbolji prirast kod obe vrste obroka su imale ribe gde je kombinovano uĉešće FM i BLM u smeši sa najniţim sadrţajem masti. Brašno larvi mušice, sadrţi manje proteina i više masti od ribljeg brašna, ali je i bogatije u sadrţaju nekih aminokiselina od ribljeg i sojinog brašna (Ogunji et al., 2006). Specifiĉna stopa rasta, statistiĉki se vrlo znaĉajno razlikovala (p<0,01) izmeĊu riba hranjenih smešama sa 8% masti (1,73 % dan–1) i riba hranjenih sa većim uĉešćem masti u Diskusija 173 obroku (1,41% i 1,31% dan –1 ). Prema rezultatima Abbassa (2007), vrednosti SGR se statistiĉki znaĉajno razlikuju zavisno od nivoa masti u obroku kao i izvora masti. Ispitujući uticaj smeša sa dodatkom biljnog ulje, ribljeg ulja i njihovom kombinacijom na prirast jednogodišnje mlaĊi šarana, najbolji rezultat imale su ribe koje su za obrok dobijale smeše sa dodatkom od 9% biljnog ulja, odnosno sa dodatkom 6% ribljeg ulja. MeĊutim, daleko bolje proizvodne karakteristike, meĊu kojima je bila i SGR, ostvarile su ribe koje su hranjene kombinovanim dodatkom 6% ulja. Ishranom riba sa smešama povećanog sadrţaja masti, kod nekih riba ima pozitivan efekat na rast, meĊutim kod šarana se prema mnogim autorima pod optimalnim sadrţajem lipida podrazumevaju smeše sa uĉešćem do 9% (Pei et al., 2004; El–Marakby, 2006). Smanjenje rasta usled ishrane smešama sa visokim sadrţajem lipida moţe biti posledica smanjene sposobnosti varenja i apsorpcije viška lipida, korigovanog unosa hrane ili disbalansa masnokiselinskog sastava u obroku. Vrednosti metaboliĉke stope rasta, riba koje su hranjene smešama sa razliĉitim sadrţajem masti, statistiĉki su se veoma znaĉajno razlikovale (p<0,01). MGR riba hranjenih sa 8% masti u smeši je bila 15,85 g kg0,8 dan–1, dok je kod riba hranjenih sa više masti u obroku, vrednost ovog koeficijenta bila znatno niţa, 12,82 g kg0,8 dan–1 (12% masti u smeši) i 11,96 g kg0,8 dan–1 (16% masti u smeši). Prema Kumar et al. (2010), proseĉne vrednosti MGR mlaĊi šarana, statistiĉke se vrlo znaĉajno razlikuju ĉak i kada se koriste smeše istog hemijskog sastava. Koristeći smeše sa 38% proteina i 9% masti, sa razliĉitim uĉešćem ribljeg brašna, sojine saĉme i brašna Barbadoskog oraha, dobili su znaĉajne razlike u prirastima riba. Najbolji uĉinak je bio kod ribe hranjene kontrolnom smešom (osnova proteinskog dela obroka riblje brašno) i ribe hranjene sa smešom od brašna Barbadoskog oraha i ribljeg brašna. Prema tome na prirast riba, pored nivoa proteina i masti u korišćenim smešama, znaĉajno utiĉu i poreklo korišćenih komponenti kao i njihova iskoristivost. Riblje brašno se ĉesto koristi u proizvodnji hrane za ribe jer pruţa uravnoteţen odnos neophodnih aminokiselina, esencijalnih masnih kiselina, vitamina, minerala i generalno poboljšava palatabilnost (Kumar et al., 2010). Brašno dobijeno od Barbadoskog oraha predstavlja novu komponentu koja obećava, jer u smešama za ishranu i do 75% moţe zameniti riblje brašno, bez negativnih posledica po parametre prirasta. Diskusija 174 Koeficijent rasta za termiĉku jedinicu kod riba koje su tokom istraţivanja hranjene smešama sa 8%, 12% ili 16% masti, u proseku je bio 0,83 g1/3(oCd)–1 do 0,64 g1/3(oCd)–1 i 0,59 g 1/3 ( o Cd) –1, što je predstavljalo statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,01). Sliĉne rezultate su dobili Rai and Bista (2001) kada su jednogodišnju šaransku mlaĊ hranili smešama razliĉitog hemijskog sastava. Bez obzira sto je smeša sadrţala 17% masti, ribe hranjene ovakvim obrokom su ostvarile najbolje proizvodne rezultate. Druge smeše su pored niţeg sadrţaja masti u smeši, imale i daleko niţi sadrţaj proteina, što se odrazilo i na parametre prirasta. Dakle, riba ne moţe zadovoljiti potrebe za normalan rast i razvoj ukoliko obrok ne sadrţi potreban nivo proteina, posebno proteina ţivotinjskog porekla. 6.4. Osnovni pokazatelji potrošnje i iskoristivosti hrane Individualni utrošak koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina u smešama, u proseku je bio 1,65% d –1 (Ap), 1,61% d –1 (Bp), 1,57% d –1 (Cp) i 1,55% d –1 (Dp), odnosno od 10,82 g kg –0.8 d –1 i 10,55 g kg –0.8 d –1 do 10,40 g kg –0.8 d –1 i 10,41 g kg –0.8 d –1 metaboliĉke mase riba. Na osnovu ovih vrednosti, analizom varijanse je utvrĊeno da nije bilo statistiĉki znaĉajnih razlika (p>0,05), odnosno da nivo proteina u smešama bez obzira na testirano uĉešće (38%, 38,5%, 41,5% ili 43,7%) nije imao uticaja na individualni utrošak smeša koncentrata u ishrani riba. Prema istraţivanjima koja su sproveli Kiaalvandi et al. (2011), frekvencija hranjenja (1 do 4 puta u toku dana) smešom sa 45% proteina, nije imala uticaja (nije bilo statistiĉke znaĉajnosti) na individualni dnevni utrošak hrane kod šaranske mlaĊi. Prema rezultatima Khattab et al. (2000) utrošak hrane kod mlaĊi tilapije se statistiĉki vrlo znaĉajno razlikuje, ukoliko se prisustvo proteina u smešama drastiĉno razlikuje. Korišćenjem smeša sa 25%, 35% i 45% proteina, znaĉajna razlika je utvrĊena samo izmeĊu grupa riba hranjenih sa 25% i 35% proteina. Utrošak hrane se nije razlikovao izmeĊu grupa riba hranjenih sa 25% i 35% proteina kao ni izmeĊu tilapija hranjenih sa 35% i 45% proteina. Sliĉno je potvrdio i Sotolu (2010) u eksperimentu sa mlaĊi afriĉkog soma hranjenog smešama koje su sadrţale 30%, 35% ili 40% proteina. Statistiĉki znaĉajna razlika proseĉnih vrednosti utroška hrane se javila izmeĊu riba hranjenih smešom sa 30% proteina u odnosu na druge dve grupe riba. Diskusija 175 Dnevno uĉešće hrane kod riba koje su tokom istraţivanja hranjene smešama koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina, u proseku je bilo 1,44% (Ap), 1,48% (Bp), 1,42% (Cp) i 1,36% (Dp), i utvrĊena je statistiĉki znaĉajna razlika (0,010,05) prilikom zamene ribljeg brašna do 35% i sojinog brašna do 60% brašnom lešnika. Povećanim uĉešćem brašna lešnika u obroku, povećava se sadrţaj vlakana u hrani što direktno utiĉe na svarljivost. Pored toga, brašno lešnika se odlikuje manjim sadrţajem hranljivih materija, svarljive energije, pa se povećanjem uĉešća u obroku ispoljava nedostatka jedne ili više aminokiselina, odnosno smanjenje iskoristivosti. Utrošak energije, kod riba koje su hranjene koncentratima sa razliĉitim uĉešćem proteina u smeši, kretao se od 600,57 kJ (Ap), 673,82 kJ (Bp) i 695,16 kJ (Cp) do 718,13 kJ (Dp). Na osnovu ovako dobijenih proseĉnih vrednosti EI, utvrĊena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) izmeĊu smeše Ap u odnosu na vrednosti dobijene ishranom riba Diskusija 180 smešama Cp i Dp. S obzirom da utrošak energije zavisi od ukupnog prisustva u hrani, odnosno koliĉine pojedene hrane u odreĊenom vremenskom periodu, izraĉunate su vrednosti EER. Stopa efikasnosti energije iz smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, kretala se od 1,86 g (Ap), 1,99 g (Bp), 2,42 g (Cp) i 3,21 g prirasta kJ –1 energije (Dp), što je opet predstavljalo statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,01) izmeĊu vrednosti EER smeše Dp u odnosu na ostale smeše, kao i izmeĊu vrednosti dobijenih upotrebom smeša koncentrata Ap i Cp. Cho et al. (2001) su upotrebom smeša sa 35% proteina dobili statistiĉki znaĉajno niţe vrednosti EER (0,20) za razliku od smeša sa uĉešćem proteina od 40% (EER=0,23) ili 45% (EER=0,24). Potrebna svarljiva energija, kod riba koje su hranjene smešama koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina, u proseku je bila 0,65 kJ DE (Ap), 0,61 kJ DE (Bp), 0,50 kJ DE (Cp) i 0,38 kJ DE g–1 prirasta (Dp). Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) uoĉena je u ishrani riba smešom Dp u odnosu na ostale korišćene smeše, kao i izmeĊu dobijenih vrednosti DEN riba hranjenih smešama Ap i Cp. Prema Strand et al. (2011), vrednosti DEN kod smuĊa se statistiĉki znaĉajno razlikuju zavisno od uzrasne kategorije i temperature vode. Sa porastom temperature vode iznad 23˚C, vrednost DEN se znaĉajno uvećavaju. Bailey and Alanara (2005) DEN povezuju sa koliĉinom lipida u obroku. Veći sadrţaj masti u obroku, dovodi do većeg taloţenja u telu, a sa tim se povećavaju vrednosti DEN. Utrošak proteina kod riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti, u proseku je bio 903,72 g (Am), 866,87 g (Bm) i 834,61 g (Cm). Na osnovu dobijenih vrednosti PI upotrebom smeša Am i Cm, dobijena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01). Stopa efikasnosti proteina je bila 1,74 g (Am), 1,24 g (Bm) i 1,14 g prirasta g –1 proteina (Cm), što je takoĊe predstavljalo statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,01) izmeĊu vrednosti PER riba hranjenih smešom Am u odnosu na druge dve smeše. Sliĉne rezultate su dobili Aba–State et al. (2009) upotrebom DDGS kao zamene sojinoj saĉmi u ishrani tilapije. Najveću vrednost PER su imali kod riba koje su hranjene smešom koncentrata sa pribliţnim uĉešćem DDGS i sojine saĉme. Abbass (2007) je kroz svoje istraţivanje, takoĊe dobio statistiĉki vrlo znaĉajne razlike REP kod šarana hranjenog smešama sa razliĉitim uĉešćem i poreklom masti. Najbolji rezultat (PER=2,23) je dobio Diskusija 181 kod grupe riba hranjenih sa dodatkom od 6% biljnog i ribljeg ulja kombinovano, pri ĉemu je ukupan sadrţaj lipida u smeši bio oko 9%. Povećanjem sadrţaja masti u obroku preko 9%, vrednosti PER opadaju. Povećanje nivoa lipida u obroku povećava retenciju proteina, odnosno udeo proteina potrebnih za rast. Utrošak energije, zavisno od sadrţaja masti u obroku, u proseku je bio 466,25 kJ (Am), 422,87 kJ (Bm) i 393,23 kJ (Cm), pa je analizom varijanse dobijena statistiĉki vrlo znaĉajna razlika u proseĉnim (p<0,01) vrednostima EI bez obzira na nivo masti u smeši. Stopa efikasnosti energije, u proseku je imala vrednosti 3,38 g (Am), 2,54 g (Bm) i 2,42 g prirasta kJ –1 energije (Cm). Analizom varijanse, dobijena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) izmeĊu proseĉnih vrednosti EER riba hranjenih smešom sa niţim sadrţajem masti u smeši u odnosu na smeše koje su imale veći sadrţaj. Sliĉne rezultate su potvrdili Jafaryan et al. (2011), na larvama šarana hranjenih razliĉitom artemijom uz dodatak probiotskih bakterija. Dodavanjem B. circulans i B. licheniformis, sadrţaj sirovih lipida i sirove energije se povećava, pa je shodno tome A. parthenogenetica sa najmanji sadrţajem energije dala bolje karakteristike rasta i iskoristivosti energije u odnosu na A. franciscana i A. urmiana. Potrebna svarljiva energija kod riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti, u proseku je bila 0,34 kJ DE (Am), 0,45 kJ DE (Bm) i 0,47 kJ DE g–1 prirasta (Cm), i statistiĉki se vrlo znaĉajno razlikovala (p<0,01) kod riba koje su hranjene smešama sa 8% masti u odnosu na ribe koje su u obroku dobijale 12% ili 16% masti. Sliĉne rezultate su potvrdili Bailey and Alanara (2001) kod kalifornijske pastrmke. Prema njima, DEN prvenstveno zavisi od uzrasne kategorije riba, jer se sa porastom riba povećava i potrebna svarljiva energija. 6.6. Osnovni pokazatelji svarljivosti smeša koncentrata Proseĉna vrednost koeficijenta svarljivosti proteina iz smeša sa razliĉitim sadrţajem proteina, kretala se 60,02% (Ap), 61,58% (Bp), 69,31% (Cp) i 74,66% (Dp), odnosno povećavala se kako se uĉešće proteina u smešama povećavalo, što je predstavljalo statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku (p<0,01) izmeĊu koeficijenta svarljivosti proteina smeše Dp Diskusija 182 u odnosu na koeficijent svarljivosti proteina iz smeša Ap i Bp. Prema rezultatima koeficijenta svarljivosti masti (74,86% kod smeše Ap, 77,07% kod Bp, 80,26% kod Cp i 84,76% kod Dp) dobijena je statistiĉki znaĉajna razlika samo za vrednosti koje su dobijene upotrebom smeša koncentrata Ap i Dp. Proseĉna vrednost koeficijenta svarljivosti BEM je bila 66,22% (Ap), 62,66% (Bp), 74,74% (Cp) i 67,50% za smešu koncentrata Dp. Koeficijent svarljivosti energije se u proseku kretala od 64,86% (Ap), 64,70% (Bp), 73,22% (Cp) i 74,50% (Dp). Svarljivost DE je imala proseĉne vrednosti od 14,37% (Ap), preko 14,32% (Bp) i 14,82% (Cp) do 13,30% (Dp). Analizom varijanse za proseĉne vrednosti koeficijenata svarljivosti BEM, energije i DE, nije uoĉena statistiĉka znaĉajnost bez obzira na nivo prisutnih proteina u ispitivanim smešama. Salim et al. (2004) u svojoj studiji iznose da je koeficijent svarljivosti komponenti ţivotinjskog porekla veća nego komponenti biljnog porekla, dok Kumar et al. (2010) istiĉu da veća iskoristivost proteina proistiĉe iz njihove lakše dostupnosti. Imajući u vidu ĉinjenicu da je pored najvišeg sadrţaja proteina u smeši Dp, u najvećoj meri bilo prisutno riblje brašno koje je po svojim odlikama i najbolje i ima visoku palatabilnost, najbolja svarljivost postignuta je baš primenom ove smeše koncentrata (Dp sa najvećim uĉešćem proteina). Hossain and Jauncey (2003) istiĉu da rezultati koeficijenata svarljivosti proteina predstavljaju rezultate svarljivosti amino kiselina, pa sam rezultat ukazuje na preciznost prilikom formulacije smeša. Koeficijent svarljivosti proteina iz smeša sa razliĉitim sadrţajem masti, u proseku je bio 78,40% (Am), 82,07% (Bm) i 81,63% (Cm), što nije predstavljalo statistiĉki znaĉajnu razliku izmeĊu dobijenih vrednosti. Vrednost koeficijenta svarljivosti masti je u proseku bio 68,35% (Am), 67,88% (Bm) i 77,59% (Cm), što je predstavljalo statistiĉki vrlo znaĉajnu razliku ako se uporede proseĉne vrednosti koeficijenta svarljivosti masti iz smeše Cm u odnosu na druge dve smeše. Koeficijent svarljivosti BEM se u proseku kretao oko 78,77% (Am), 83,93% (Bm) i 81,37% (Cm), dok je svarljivost energije bila 76,90% (Am), 79,43% (Bm) i 80,37% (Cm), što nije predstavljalo statistiĉki znaĉajnu razliku dobijenih vrednosti. Koeficijent svarljivosti DE je u proseku bila 16,74% (Am), 19,84% (Bm) i 19,43% (Cm), pa je analizom varijanse proseĉnih vrednosti ustanovljena statistiĉki vrlo Diskusija 183 znaĉajna razlika koeficijenta svarljivosti smeše Am u odnosu na koeficijent svarljivosti druge dve smeše. Sliĉne rezultate su potvrdili Ahmad et al. (2012) upotrebom smeša sa razliĉitim sadrţajem proteina i masti u smešama. Svarljivost proteina je bila od 59% do 75%, dok je svarljivost masti bila 65,2% do 88,1%, pri ĉemu su bolji rezultati koeficijenata svarljivosti dobijeni upotrebom smeša sa većim uĉešćem proteina (40% ili 42%) sa uĉešćem masti od oko 9% u smešama. Niţim sadrţajem masti, dobijene su i niţe vrednosti svarljivosti energije. Prema Gatlin (2002), svarljivost energije dobijena iz razliĉitih sojinih proizvoda, u rasponu od 57% do 84%, predstavlja visoku svarljivost. Obzirom da su vrednosti svarljive energije u toku našeg istraţivanja bile u pomenutom rasponu, moţe se konstatovati da je svarljivost bila visoka. Ribeiro et al. (2011) istiĉu vaţnost svarljivosti proteina. Optimalne vrednosti svarljivosti proteina gde je riblje brašno nosilac proteinskog dela obroka, treba da su u rasponu od 78% do 90%, rezultati dobijenu u toku našeg istraţivanja predstavljaju optimalnu svarljivost proteina. 6.7. Histološka analize unutrašnjih organa Ispitivanja histološke graĊe organa riba neposredno ukljuĉenih u proces varenja hrane predstavljaju sastavni deo istraţivanja efekata hrane na organizam gajenih riba (Ostaszewska et al., 2005; Diaz et al., 2006). Histološka analiza je pokazala da su svi analizirani organi imali uglavnom normalnu graĊu, odnosno nisu uoĉena znaĉajna odstupanja od normalne histološke graĊe i funkcije pregledanih organa. Većina uoĉenih odstupanja predstavlja reparabilne promene koje ne ugroţavaju ozbiljno zdravstveno stanje gajenih riba. Ove promene mogu pod povoljnim uslovima da budu “popravljene”, odnosno da nakon odreĊenog vremena povrate normalnu graĊu i funkciju (Roberts, 1989; Bernet et al., 1999). Razlike u broju sluznih ćelija u epitelu creva i prisustvo supranuklearnih vakuola u nekim tretmanima nisu posledica patološkog stanja i na njih nema uticaja kako nivo proteina tako ni nivo masti u hrani, ali svakako mogu da pomognu u sagledavanju reakcije organizma na odreĊeni tip hrane (Ostaszewska et al., 2010). Nešto izraţeniji leukociti u Diskusija 184 nekolicini uzoraka, posledica su najverovatnije individualne osetljivosti riba ili pada imuniteta što takoĊe nema veze sa sastavom obroka. Jetra sa manje ili više vakuolizovanim poligonalnim ćelijama, konstatovana na svim analiziranim uzorcima, karakteristiĉna je za intenzivni sistemu gajenja riba (Roberts, 1989). Istraţivanja su pokazala da gajena riba u intenzivnom sistemu veoma ĉesto pokazuje povećan broj masnih kapi u hepatocitima što moţe da rezultira i steatozom–masnom degeneracijom hepatocita koja se ipak smatra umerenom promenom (Spisni et al., 1998; Caballero et al., 1999). Tako je, i u izvedenom eksperimentu sa razliĉitim nivoima masti nabubrelost hepatocita, verovatno posledica intenzivne ishrane i procentualnog uĉešća masti u hrani. Vakuolizacija hepatocita se dogaĊa zbog morfoloških promena u citoplazmi i kompartmentacije preraspodele organela i vakuola u citoplazmi, usled ĉega se organele uglavnom nalaze u uskom krugu oko jedra, a u vakuolama koje nastaju se gomilaju rezervne materije, glikogen i/ili lipidi (Couch, 1993). Nalaz koji ukazuje na ekscentriĉnost jedara usled velikih vakuola, podudara se sa Caballero et al. (1999) koji sliĉna ekscentriĉna jedra nalaze u ispitivanju jetre Sparus aurata zavisno od nivoa lipida i kvaliteta ribljeg brašna. Na preparatima jetre uoĉeni su piknoza jedara hepatocita i rani znaci ciroze. Ciroza nastaje kao posledica masne jetre i hroniĉnog hepatitisa (Takashima and Hibiya, 1982). Ova, nešto ozbiljnija oštećenja su naĊena na manjem broju uzoraka i to kod riba hranjenih smešama sa najvećim procentom masti, mada mogu biti i posledica individualne osetljivosti ili pada imuniteta usled bilo kakvog stresa. Cirkulatorni poremećaji u vidu kongestije kapilara, proširenja krvnih sudova, takoĊe su reparabilne promene i ne dovode se u vezu sa sastavom hrane korišćene za ishranu riba. Znaci nekroze u tkivu pankreasa kod malog broja riba (tri ribe) hranjenih smešama sa razliĉitim nivoima masti, mogu se objasniti oslabljenim imunitetom od stresa i razlikama u individualnoj osetljivosti riba. Pojava velikih masnih ćelija u tkivu pankreasa bila je uoĉljiva na skoro svim uzorcima iz eksperimenta o uticaju smeša sa razliĉitim procentualnim uĉešćem masti, što je najverovatnije posledica deponovanja masti kada se nalazi u višku u obroku. Adipociti u pankreasu se ĉesto nalaze u ispitivanjima efekata Diskusija 185 ishrane i smatra se da je njihovo prisustvo vezano za koliĉinu viscelarnog masnog tkiva u telu ribe (Kamaszewski et al., 2010). Infiltracija leukocita i melano–makrofagni centri (MMC) su povremeno konstatovane i takoĊe se ne dovode u vezu sa razliĉitim tretmanima ishrane. MMC su deo retikulo–endotelnog sistema, a njihovo prisustvo ne mora da bude patološkog porekla, jer je njihova metaboliĉka uloga u skladištenju fosfolipida i gvoţĊa nakon eritrofagocitoze i stvaranje antigena u imunom odgovoru (Agius and Roberts, 2003). Uglavnom normalnu histološku graĊu potvrĊuje i nepostojanje statistiĉki znaĉajnih razlika izmeĊu riba hranjenih smešama Am, Bm i Cm za neke parametre morfometrije jetre i creva. Na kraju eksperimenta ispitivani parametri su, bez obzira na procentualno uĉešće masti u hrani, imali uvek veće vrednosti od vrednosti tih parametara sa poĉetka eksperimenta što je samo potvrda da se površina intestinalnog epitela povećala i samim tim omogućila bolji prirast (Ostaszewska et al., 2008; Rašković et al., 2011). Ishranom riba smešama koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina u obroku, proseĉne vrednosti morfometrijskih merenje jetre i creva riba, nisu se statistiĉki razlikovale, kako izmeĊu grupa, tako ni u odnosu na proseĉne vrednosti merenja kontrolne grupe riba. Nakon 90–to dnevne ishrane riba smešama sa razliĉitim sadrţajem masti u obroku, nije bilo statistiĉki znaĉajnih razlika izmeĊu proseĉnih vrednosti površina citoplazme hepatocita, odnosa veliĉine jedra i citoplazme hepatocita, kao ni izmeĊu proseĉnih vrednosti visine enterocita, visine apsorpcione površine i duţine crevnih nabora riba. Znaĉajno su se razlikovale samo izmerene vrednosti površina jedara hepatocita. U eksperimentu sa razliĉitim sadrţajem masti, dobijena je statistiĉki znaĉajno veća vrednost površine jedara hepatocita riba hranjenih smešom Am (8% masti) u odnosu na ribe hranjene smešama sa većim sadrţajem masti. Veća površina jedara moţe da ukaţe na intenzivniju sintezu proteina koja je potrebna za odrţanje homeostaze organizma. S druge strane, površina jedara hepatocita posle tromeseĉne ishrane hranom Bm i Cm nije bila takva da moţe da ukaţe na pothranjenost riba. Ispitivanja površine jedara hepatocita su znaĉajna jer mogu da ukaţu na neadekvatnu ishranu riba (Fontagne et al., 1998; Power et al., 2000; Ostaszewska et al., 2005). S druge strane, istraţivanja su pokazala da je veća površina Diskusija 186 jedara hepatocita uoĉena u riba koje su hranjene prirodnom dodatom hranom Artemia nauplii (Ostaszewska et al., 2008; Kamaszewski et al., 2010). U svakom sluĉaju, ovaj morfometrijski parametar ukazuje na metabolizam jetre (Strüssmann and Takashima, 1990) i više vrednosti u grupi hranjenoj Am hranom, koje su povoljnije zbog niţeg procenta masti. Veće koliĉine masti u hrani opterećuju hepatocite, puneći rezervoare u ćeliji lipidima i kao posledicu poremećuju metabolizam jetre (Caballero et al., 2004). Ispitivanje histološke graĊe i morfometrije creva u eksperimentima ishrane, takoĊe je uobiĉajen pristup u eksperimentima ishrane riba (Caballero et al., 2002, 2003; Ostaszewska et al., 2005; Zakes et al., 2008; Kowalska et al., 2010). Proseĉna vrednost visine enterocita i duţina crevnih nabora riba hranjenih smešom koncentrata Am, veća je od istih vrednosti dobijenih kod riba hranjenih smešama Bm ili Cm. Sve ovo ukazuje na potencijalno bolju absorpciju i povećanje visine enterocita i duţine crevnih nabora moţe se dovesti u vezu sa povećanjem efikasnosti unosa masnih kiselina i glicerola (proizvoda razlaganja masti koje se dešava u crevima) kod riba hranjenih smešama gde je manje masti (Refstie et al., 2006). Visina enterocita se inaĉe koristi kao kriterijum gladi kod riba (Fontagne et al., 2008), pa se na osnovu naših rezultata moţe konstatovati da su ribe hranjene smešama Bm i Cm bile manje nutritivno zadovoljene. Izvedeni eksperimenti o uticaju ishrane riba smešama sa razliĉitim nivoima masti sa razliĉitim nivoima proteina su pokazali mnogo manja variranja graĊe creva nego što je sluĉaj kod jetre. Jetra je multifunkcionalan organ, pa je zato i osetljivija na promene koliĉine i sastava komponenti u hrani. 6.8. Zdravstveno stanje riba Na osnovu rezultata patomorfološkog pregleda riba iz oba eksperimenta, nisu utvrĊene patološke promene ni na jednom uzorku. Rezultati bakteriološkog ispitivanja, u vidu izolacije, identifikacije i determinacije bakterija, ukazuju da iz parenhimatoznih organa nisu izolovane bakterije, odnosno prisustvo Aeromonas hydrophila ili Pseudomonas sp. u malom broju nije upućivalo na bakterijsku infekciju. Njihovo prisustvo povezuje sa stresom riba koji je prvenstveno Diskusija 187 uslovljen intenzivnim sistemom gajenja (Jeremić, 2006), kao i manipulativnim postupcima tokom realizacije istraţivanja, u vidu kontrolnih merenja, sipanja hrane i prikupljanja nepojedene hrane, merenja abiotiĉkih parametara vodene sredine i prikupljanje uzoraka fecesa, tako da se uticaj koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina i masti ne dovodi u vezu sa pomenutim bakterijama. Zakljuĉak 188 7. Zakljuĉak U trajanju od po 90 dana, u Laboratoriji za ishranu riba, Univerziteta u Beogradu, Poljoprivrednog fakulteta obavljena su ispitivanja uticaja smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina i smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem masti na prirast jednogodišnje mlaĊi šarana. Korišćena je ekstrudirana hrana veliĉine peleta 4 mm, koja je podeljena u 4 tretmana u eksperimentu o uticaju smeša sa razliĉitim nivoom proteina, odnosno 3 tretmana u drugom eksperimentu o uticaju smeša sa razliĉitim uĉešćem masti, sa po 3 ponavljanja. U eksperimentu sa razliĉitim sadrţajem proteina, dnevni obrok je sadrţao oko 9% masti, ali se razlikovao u sadrţaju proteina: ribe iz grupe Ap dobijale hranu sa 38,0% proteina, ribe iz grupe Bp 38,5% proteina, ribe iz grupe Cp 41,5% proteina a ribe nasaĊene u grupi Dp svakodnevno su hranjene smešom sa 43,7% proteina. U drugom eksperimentu, korišćene su smeše koncentrata koje su sadrţale po 38% proteina, ali su ribe iz grupe Am hranjene smešom koncentrata sa 8% masti, ribe iz grupe Bm sa 12% masti, dok su ribe rasporeĊene u grupi Cm hranjene smešom sa 16% masti. U jednakim vremenskim intervalima su obavljena merenja i preraĉunavanja svih pokazatelja koji su na bilo koji naĉin mogli ostvariti dodatni uticaj na posmatrane karakteristike eksperimentalnih riba. Merenje abiotiĉkih ĉinilaca sredine (temperature, elektroprovodljivosti, pH vrednosti, koncentracije kiseonika i saturacije vode) i ishrana riba su aktivnosti koje su svakodnevno obavljane, dok su osnovni pokazatelji telesnih dimenzija riba (masa, duţina, visina tela i Faktor kondicije), parametri prirasta jednogodišnje mlaĊi šarana (BWG, SGR, TGC i MGR), parametri potrošnje i iskoristivosti hrane (FI, DFR, FER i FCR), i parametri potrošnje i iskoristivosti proteina i energije (PI, PER, EI, EER i DEN) posmatrani u 30–to dnevnim intervalima. Svarljivost smeša koncentrata (proteina, masti, BEM, energije i DE), histološka graĊa unutrašnjih organa i pregled zdravstvenog stanja riba su obavljeni po završetku istraţivanja. Zakljuĉak 189 Na osnovu dobijenih vrednosti i uporedne analize rezultata, mogu se doneti sledeći zakljuĉci: Abiotiĉki ĉinioci sredine i pored ustanovljenih vrlo znaĉajnih razlika kod pojedinih parametara (temperature, pH vrednost, koncentracija rastvorenog kiseonika i saturacije vode), nisu u velikoj meri varirali izmeĊu tretmana, odnosno dobijene vrednosti su bile optimalne za gajenje šarana. Osnovni pokazatelji telesnih dimenzija riba ukazali su na efikasniju upotrebu smeša koncentrata sa višim sadrţajem proteina u ishrani riba. Na osnovu statistiĉke analize dobijenih rezultata zapaţene su znatno veće (p<0,01) vrednosti mase (200,18 g), duţine (22,62 cm) i visine tela (6,52 cm) riba hranjenih smešom Dp u odnosu na ribe hranjene sa niţim sadrţajem proteina. U kraćem vremenskom intervalu (do meseca dana) upotreba smeša sa razliĉitim sadrţajem proteina, nije imala bitnog uticaja na osnovne pokazatelje telesnih dimenzija riba (p<0,05). Ishrana riba smešama koncentrata sa manjim uĉešćem masti (8%), na kraju istraţivanja je pokazala statistiĉki znaĉajno veće (p<0,01) vrednosti mase (69,82 g), duţine (15,95 cm) i visine tela (4,68 cm), odnosno niţu vrednost faktora kondicije (1,59). Ovo ukazuje na opravdanije korišćenje hrane koja ima niţi nivo masti, kako sa ekonomskog tako i sa potrošaĉkog aspekta, jer kao finalni proizvod se dobijaju ribe većih završnih masa i nešto izduţenije forme tela. Osnovni pokazatelji prirasta riba imali su znatno više vrednosti ako su gajene ribe hranjene smešama koncentrata sa većim sadrţajem proteina. Na osnovu dobijenih rezultata, moţe se uvideti da svaka upotrebljena smeša koncentrata sa višim sadrţajem proteina, rezultira u znaĉajno više vrednosti svih pokazatelja prirasta. Kod riba hranjenih smešom Dp, proseĉne vrednosti BWG (104,60 g ili 109,60%), SGR (0,89% dan –1 ), MGR (11,04 g kg –0,8 d – 1) i TGC (0,68 g 1/3 ( o Cd) –1), statistiĉki vrlo znaĉajno su bile veće (p<0,01) nego kod riba hranjenih smešama Ap, Bp i Cp. Ishranom riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti zapaţena je statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) u proseĉnim vrednostima svih parametara prirasta riba. Kod riba hranjenih smešom koncentrata Am vrednosti parametara Zakljuĉak 190 BWG (54,38 g ili 352,20%), SGR (1,73% dan –1 ), MGR (15,85 g kg –0,8 d – 1) i TGC (0,83 g 1/3 ( o Cd) –1) bile su znatno više nego kod grupa riba hranjenih smešama koncentrata sa 12 ili 16% masti u obroku. Osnovni pokazatelji potrošnje hrane prema dobijenim rezultatima i statistiĉkoj analizi ukazale su da manje razlike procentualne zastupljenosti proteina u obroku (ispod 5%) ne utiĉu znaĉajno na individualni utrošak hrane (p>0,05). Statistiĉki vrlo znaĉajna razlika (p<0,01) za FI (g d–1) ustanovljena je kod riba hranjenih smešama Ap (38,0%) i Dp (43,7%) odnosno statistiĉki znaĉajna razlika (0,010,05) bez obzira na nivo proteina u smešama. Dobijene vrednosti svarljivosti proteina, kao ni svarljivosti BEM i svarljivosti energije kod riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim uĉešćem masti, nisu bila statistiĉki znaĉajne (p>0,05). Ishranom riba smešom sa 16% masti, dobijena je statistiĉki znaĉajno veća (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 6. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti temperature vode u tankovima sa razliĉitim uĉešćem proteina u smeši, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bp Cp Dp Ap 0,106 NZ <0,001** <0,001** Bp <0,001** <0,001** Cp 0,236 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05); ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 7. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti temperature vode izmeĊu perioda istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 0–30. <0,001** 0,001** 31–60. 0,973NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05); ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) 228 Tabela 8. Osnovni pokazatelji elekrtoprovodljivosti vode (μS/cm) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Ap, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Ap 1 5 9 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 527,55 526,59 527,93 527,36 Standardna devijacija (μS/cm) s 15,03 13,59 14,96 14,39 1–30. Standardna greška s 2,79 2,52 2,78 1,54 Minimum (μS/cm) min 492,00 491,00 492,00 491,00 Maksimum (μS/cm) max 555,00 554,00 557,00 557,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,85 2,58 2,83 2,73 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 531,93 526,10 526,43 528,16 Standardna devijacija (μS/cm) s 14,48 12,67 12,61 13,41 31–60. Standardna greška s 2,64 2,31 2,30 1,41 Minimum (μS/cm) min 510,00 507,00 506,00 506,00 Maksimum (μS/cm) max 558,00 552,00 550,00 558,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,72 2,41 2,40 2,54 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 517,24 514,94 513,24 515,14 Standardna devijacija (μS/cm) s 13,82 13,66 13,49 13,48 61–90. Standardna greška s 3,35 3,31 3,27 1,89 Minimum (μS/cm) min 493,00 494,00 492,00 492,00 Maksimum (μS/cm) max 545,00 544,00 542,00 545,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,67 2,65 2,63 2,62 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 526,97 523,79 524,05 524,94 Standardna devijacija (μS/cm) s 15,42 13,92 14,78 14,73 1–90. Standardna greška s 1,77 1,60 1,70 0,98 Minimum (μS/cm) min 492,00 491,00 492,00 491,00 Maksimum (μS/cm) max 558,00 554,00 557,00 558,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,93 2,66 2,82 2,81 229 Tabela 9. Osnovni pokazatelji elekrtoprovodljivosti vode (μS/cm) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Bp, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Bp 2 6 10 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 524,62 524,24 527,62 525,49 Standardna devijacija (μS/cm) s 13,90 14,16 16,77 14,90 1–30. Standardna greška s 2,58 2,63 3,11 1,60 Minimum (μS/cm) min 492,00 487,00 488,00 487,00 Maksimum (μS/cm) max 551,00 551,00 562,00 562,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,65 2,70 3,18 2,84 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 527,90 525,13 526,43 526,49 Standardna devijacija (μS/cm) s 14,29 12,19 12,23 12,84 31–60. Standardna greška s 2,61 2,23 2,23 1,35 Minimum (μS/cm) min 507,00 505,00 508,00 505,00 Maksimum (μS/cm) max 556,00 551,00 550,00 556,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,71 2,32 2,32 2,44 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 516,29 513,88 512,00 514,06 Standardna devijacija (μS/cm) s 13,10 13,45 13,44 13,19 61–90. Standardna greška s 3,18 3,26 3,26 1,85 Minimum (μS/cm) min 494,00 493,00 491,00 491,00 Maksimum (μS/cm) max 545,00 540,00 540,00 545,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,54 2,62 2,63 2,56 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 524,05 522,28 523,66 523,33 Standardna devijacija (μS/cm) s 14,40 13,84 15,53 14,57 1–90. Standardna greška s 1,65 1,59 1,78 0,96 Minimum (μS/cm) min 492,00 487,00 488,00 487,00 Maksimum (μS/cm) max 556,00 551,00 562,00 562 Koeficijent varijacije (%) cv 2,75 2,65 2,97 2,78 230 Tabela 10. Osnovni pokazatelji elekrtoprovodljivosti vode (μS/cm) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Cp, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Cp 3 7 11 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 527,97 523,72 524,72 525,47 Standardna devijacija (μS/cm) s 14,27 14,73 14,91 14,58 1–30. Standardna greška s 2,65 2,74 2,77 1,60 Minimum (μS/cm) min 493,00 488,00 490,00 488,00 Maksimum (μS/cm) max 558,00 558,00 552,00 558,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,70 2,81 2,84 2,84 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 530,03 524,20 526,43 526,89 Standardna devijacija (μS/cm) s 13,26 12,38 12,99 12,96 31–60. Standardna greška s 2,42 2,26 2,37 1,37 Minimum (μS/cm) min 510,00 504,00 505,00 504,00 Maksimum (μS/cm) max 555,00 548,00 549,00 555,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,50 2,36 2,47 2,46 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 516,71 512,71 517,06 515,49 Standardna devijacija (μS/cm) s 12,78 13,69 13,37 13,17 61–90. Standardna greška s 3,10 3,32 3,24 1,84 Minimum (μS/cm) min 497,00 490,00 497,00 490,00 Maksimum (μS/cm) max 545,00 542,00 546,00 546,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,47 2,67 2,59 2,55 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 526,26 521,45 523,68 523,80 Standardna devijacija (μS/cm) s 14,37 14,24 14,13 14,32 1–90. Standardna greška s 1,65 1,63 1,62 0,95 Minimum (μS/cm) min 493,00 488,00 490,00 488,00 Maksimum (μS/cm) max 558,00 558,00 552,00 558,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,73 2,73 2,70 2,73 231 Tabela 11. Osnovni pokazatelji elekrtoprovodljivosti vode (μS/cm) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Dp, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Dp 4 8 12 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 527,14 526,28 528,21 527,21 Standardna devijacija (μS/cm) s 13,44 14,45 17,30 15,00 1–30. Standardna greška s 2,50 2,68 3,21 1,61 Minimum (μS/cm) min 497,00 490,00 487,00 487,00 Maksimum (μS/cm) max 552,00 556,00 560,00 560,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,55 2,75 3,28 2,84 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 528,67 525,50 529,93 528,03 Standardna devijacija (μS/cm) s 13,34 12,03 13,45 12,95 31–60. Standardna greška s 2,44 2,20 2,46 1,36 Minimum (μS/cm) min 509,00 506,00 507,00 506,00 Maksimum (μS/cm) max 559,00 549,00 554,00 559,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,52 2,29 2,54 2,45 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 518,59 514,94 518,88 517,47 Standardna devijacija (μS/cm) s 14,83 12,72 15,10 14,08 61–90. Standardna greška s 3,60 3,09 3,66 1,97 Minimum (μS/cm) min 494,00 494,00 497,00 494,00 Maksimum (μS/cm) max 552,00 541,00 556,00 556,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,86 2,47 2,91 2,72 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina (μS/cm) x 525,83 523,43 526,80 525,36 Standardna devijacija (μS/cm) s 14,10 13,77 15,79 14,59 1–90. Standardna greška s 1,62 1,58 1,81 0,97 Minimum (μS/cm) min 494,00 490,00 487,00 487,00 Maksimum (μS/cm) max 559,00 556,00 560,00 560,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,68 2,63 3,00 2,78 Tabela 12. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti elektroprovodljivosti vode izmeĊu perioda istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05); ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–30. 0,835NZ <0,001** 31–60. <0,001** 232 Tabela 13. Osnovni pokazatelji pH vrednosti vode u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Ap, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Ap 1 5 9 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina x 7,57 7,59 7,52 7,56 Standardna devijacija s 0,23 0,20 0,18 0,20 1–30. Standardna greška s 0,04 0,04 0,03 0,02 Minimum min 7,21 7,24 7,12 7,12 Maksimum max 7,97 7,91 7,82 7,97 Koeficijent varijacije (%) cv 3,02 2,57 2,41 2,68 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina x 7,20 7,36 7,28 7,28 Standardna devijacija s 0,21 0,21 0,19 0,21 31–60. Standardna greška s 0,04 0,04 0,04 0,02 Minimum min 6,81 6,99 6,82 6,81 Maksimum max 7,62 7,96 7,62 7,96 Koeficijent varijacije (%) cv 2,89 2,90 2,66 2,91 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina x 7,51 7,58 7,59 7,56 Standardna devijacija s 0,22 0,19 0,19 0,19 61–90. Standardna greška s 0,05 0,05 0,04 0,03 Minimum min 7,00 7,13 7,25 7,00 Maksimum max 7,82 7,77 7,82 7,82 Koeficijent varijacije (%) cv 2,88 2,50 2,22 2,54 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina x 7,41 7,50 7,44 7,45 Standardna devijacija s 0,27 0,23 0,22 0,24 1–90. Standardna greška s 0,03 0,03 0,03 0,02 Minimum min 6,81 6,99 6,82 6,81 Maksimum max 7,97 7,96 7,82 7,97 Koeficijent varijacije (%) cv 3,69 3,05 3,01 3,28 233 Tabela 14. Osnovni pokazatelji pH vrednosti vode u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Bp, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Bp 2 6 10 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina x 7,66 7,67 7,65 7,66 Standardna devijacija s 0,20 0,17 0,17 0,18 1–30. Standardna greška s 0,04 0,03 0,03 0,02 Minimum min 7,28 7,37 7,02 7,02 Maksimum max 8,00 7,96 7,88 8,00 Koeficijent varijacije (%) cv 2,64 2,20 2,27 2,35 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina x 7,31 7,36 7,35 7,34 Standardna devijacija s 0,21 0,18 0,18 0,19 31–60. Standardna greška s 0,04 0,03 0,03 0,02 Minimum min 6,81 6,98 6,92 6,81 Maksimum max 7,69 7,70 7,73 7,73 Koeficijent varijacije (%) cv 2,93 2,49 2,41 2,61 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina x 7,54 7,63 7,64 7,60 Standardna devijacija s 0,18 0,17 0,18 0,18 61–90. Standardna greška s 0,04 0,04 0,04 0,03 Minimum min 7,17 7,23 7,29 7,17 Maksimum max 7,85 7,85 7,84 7,85 Koeficijent varijacije (%) cv 2,36 2,28 2,36 2,35 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina x 7,49 7,54 7,53 7,52 Standardna devijacija s 0,25 0,23 0,23 0,24 1–90. Standardna greška s 0,03 0,03 0,03 0,02 Minimum min 6,81 6,98 6,92 6,81 Maksimum max 8,00 7,96 7,88 8,00 Koeficijent varijacije (%) cv 3,40 3,01 3,03 3,15 234 Tabela 15. Osnovni pokazatelji pH vrednosti vode u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Cp, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Cp 3 7 11 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina x 7,59 7,66 7,70 7,65 Standardna devijacija s 0,22 0,20 0,21 0,21 1–30. Standardna greška s 0,04 0,04 0,04 0,02 Minimum min 7,22 7,32 7,37 7,22 Maksimum max 7,96 7,97 8,04 8,04 Koeficijent varijacije (%) cv 2,85 2,55 2,71 2,74 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina x 7,24 7,33 7,28 7,28 Standardna devijacija s 0,21 0,19 0,18 0,20 31–60. Standardna greška s 0,04 0,04 0,03 0,02 Minimum min 6,77 6,91 6,88 6,77 Maksimum max 7,65 7,70 7,65 7,70 Koeficijent varijacije (%) cv 2,91 2,63 2,53 2,71 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina x 7,53 7,60 7,56 7,56 Standardna devijacija s 0,18 0,18 0,17 0,18 61–90. Standardna greška s 0,04 0,04 0,04 0,02 Minimum min 7,16 7,21 7,17 7,16 Maksimum max 7,79 7,81 7,74 7,81 Koeficijent varijacije (%) cv 2,44 2,39 2,23 2,34 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina x 7,44 7,52 7,50 7,48 Standardna devijacija s 0,26 0,24 0,27 0,26 1–90. Standardna greška s 0,03 0,03 0,03 0,02 Minimum min 6,77 6,91 6,88 6,77 Maksimum max 7,96 7,97 8,04 8,04 Koeficijent varijacije (%) cv 3,50 3,24 3,54 3,45 235 Tabela 16. Osnovni pokazatelji pH vrednosti vode u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Dp, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Dp 4 8 12 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina x 7,68 7,57 7,58 7,61 Standardna devijacija s 0,21 0,17 0,22 0,20 1–30. Standardna greška s 0,04 0,03 0,04 0,02 Minimum min 7,24 7,30 7,10 7,10 Maksimum max 7,86 8,03 7,96 8,03 Koeficijent varijacije (%) cv 2,71 2,20 2,90 2,68 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina x 7,34 7,31 7,30 7,31 Standardna devijacija s 0,21 0,19 0,20 0,20 31–60. Standardna greška s 0,04 0,03 0,04 0,02 Minimum min 6,85 6,84 6,83 6,83 Maksimum max 7,66 7,70 7,70 7,70 Koeficijent varijacije (%) cv 2,81 2,61 2,77 2,71 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina x 7,55 7,59 7,61 7,59 Standardna devijacija s 0,20 0,17 0,18 0,18 61–90. Standardna greška s 0,05 0,04 0,04 0,03 Minimum min 7,21 7,11 7,24 7,11 Maksimum max 7,81 7,81 7,85 7,85 Koeficijent varijacije (%) cv 2,64 2,28 2,40 2,34 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina x 7,52 7,47 7,48 7,49 Standardna devijacija s 0,25 0,22 0,25 0,24 1–90. Standardna greška s 0,03 0,03 0,03 0,02 Minimum min 6,85 6,84 6,83 6,83 Maksimum max 7,86 8,03 7,96 8,03 Koeficijent varijacije (%) cv 3,39 2,95 3,33 3,23 Tabela 17. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih pH vrednosti vode izmeĊu perioda istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 0–30. <0,001** 0,328 NZ 31–60. <0,001** NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) 236 Tabela 18. Osnovni pokazatelji koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi (mg/l) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Ap, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Ap 1 5 9 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,48 6,66 6,36 6,50 Standardna devijacija (mg/l) s 0,97 0,62 0,58 0,75 1–30. Standardna greška s 0,18 0,12 0,11 0,08 Minimum (mg/l) min 3,78 5,58 5,56 3,78 Maksimum (mg/l) max 7,57 7,45 7,95 7,95 Koeficijent varijacije (%) cv 14,88 9,35 9,17 11,46 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 5,17 6,20 6,23 5,87 Standardna devijacija (mg/l) s 1,56 1,19 1,40 1,46 31–60. Standardna greška s 0,29 0,22 0,26 0,15 Minimum (mg/l) min 2,50 2,61 2,00 2,00 Maksimum (mg/l) max 7,58 7,70 7,71 7,71 Koeficijent varijacije (%) cv 30,24 19,12 22,51 24,96 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,92 7,44 8,01 7,46 Standardna devijacija (mg/l) s 0,62 0,69 0,46 0,74 61–90. Standardna greška s 0,15 0,17 0,11 0,10 Minimum (mg/l) min 6,06 5,50 6,61 5,50 Maksimum (mg/l) max 7,81 8,44 8,58 8,58 Koeficijent varijacije (%) cv 8,96 9,26 5,73 9,88 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,06 6,65 6,68 6,47 Standardna devijacija (mg/l) s 1,39 1,01 1,21 1,24 1–90. Standardna greška s 0,16 0,12 0,14 0,08 Minimum (mg/l) min 2,50 2,61 2,00 2,00 Maksimum (mg/l) max 7,81 8,44 8,58 8,58 Koeficijent varijacije (%) cv 22,93 15,11 18,06 19,16 237 Tabela 19. Osnovni pokazatelji koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi (mg/l) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Bp, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Bp 2 6 10 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 7,04 7,29 6,68 7,00 Standardna devijacija (mg/l) s 0,42 0,48 1,25 0,84 1–30. Standardna greška s 0,08 0,09 0,23 0,09 Minimum (mg/l) min 6,29 5,78 2,75 2,75 Maksimum (mg/l) max 7,77 8,20 8,13 8,20 Koeficijent varijacije (%) cv 5,96 6,61 18,77 12,01 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 5,90 6,37 6,19 6,15 Standardna devijacija (mg/l) s 1,31 1,33 1,12 1,26 31–60. Standardna greška s 0,24 0,24 0,20 0,13 Minimum (mg/l) min 2,64 1,75 2,18 1,75 Maksimum (mg/l) max 7,50 7,94 7,97 7,97 Koeficijent varijacije (%) cv 22,20 20,85 18,07 20,42 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,14 7,55 7,85 7,18 Standardna devijacija (mg/l) s 0,56 0,56 0,54 0,93 61–90. Standardna greška s 0,14 0,14 0,13 0,13 Minimum (mg/l) min 4,83 6,04 6,27 4,83 Maksimum (mg/l) max 7,22 8,80 8,55 8,80 Koeficijent varijacije (%) cv 9,19 7,45 6,91 12,92 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,39 6,98 6,75 6,71 Standardna devijacija (mg/l) s 1,03 1,05 1,24 1,13 1–90. Standardna greška s 0,12 0,12 0,14 0,07 Minimum (mg/l) min 2,64 1,75 2,18 1,75 Maksimum (mg/l) max 7,77 8,80 8,55 8,80 Koeficijent varijacije (%) cv 16,19 14,98 18,36 16,88 238 Tabela 20. Osnovni pokazatelji koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi (mg/l) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Cp, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Cp 3 7 11 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,25 7,44 7,33 7,00 Standardna devijacija (mg/l) s 0,85 0,48 0,50 0,82 1–30. Standardna greška s 0,16 0,09 0,09 0,09 Minimum (mg/l) min 4,14 6,40 6,48 4,14 Maksimum (mg/l) max 7,29 8,40 8,05 8,40 Koeficijent varijacije (%) cv 13,61 6,42 6,80 11,78 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 5,29 6,42 5,60 5,77 Standardna devijacija (mg/l) s 1,04 1,27 1,05 1,21 31–60. Standardna greška s 0,19 0,23 0,19 0,13 Minimum (mg/l) min 3,00 2,18 2,72 2,18 Maksimum (mg/l) max 7,08 7,98 7,59 7,98 Koeficijent varijacije (%) cv 19,68 19,81 18,70 21,01 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,06 7,82 5,66 6,51 Standardna devijacija (mg/l) s 0,71 0,62 1,08 1,25 61–90. Standardna greška s 0,17 0,15 0,26 0,17 Minimum (mg/l) min 4,64 6,22 3,40 3,40 Maksimum (mg/l) max 7,10 8,83 7,73 8,83 Koeficijent varijacije (%) cv 11,75 7,86 19,06 19,15 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 5,83 7,12 6,27 6,41 Standardna devijacija (mg/l) s 1,00 1,07 1,21 1,21 1–90. Standardna greška s 0,11 0,12 0,14 0,08 Minimum (mg/l) min 3,00 2,18 2,72 2,18 Maksimum (mg/l) max 7,29 8,83 8,05 8,83 Koeficijent varijacije (%) cv 17,09 14,96 19,29 18,96 239 Tabela 21. Osnovni pokazatelji koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi (mg/l) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Dp, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Dp 4 8 12 Obim uzorka n 29 87 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 7,09 6,12 6,11 6,44 Standardna devijacija (mg/l) s 0,61 0,95 0,94 0,96 1–30. Standardna greška s 0,11 0,18 0,18 0,10 Minimum (mg/l) min 5,40 3,72 4,00 3,72 Maksimum (mg/l) max 7,84 7,46 7,55 7,84 Koeficijent varijacije (%) cv 8,67 15,52 15,45 14,91 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,10 5,53 5,07 5,57 Standardna devijacija (mg/l) s 1,01 1,01 1,15 1,13 31–60. Standardna greška s 0,19 0,18 0,21 0,12 Minimum (mg/l) min 2,81 2,70 2,41 2,41 Maksimum (mg/l) max 7,52 6,66 6,60 7,52 Koeficijent varijacije (%) cv 16,64 18,26 22,63 20,30 Obim uzorka n 17 51 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 5,95 6,68 6,45 6,36 Standardna devijacija (mg/l) s 1,21 0,64 0,72 0,93 61–90. Standardna greška s 0,29 0,15 0,18 0,13 Minimum (mg/l) min 3,72 5,07 4,70 3,72 Maksimum (mg/l) max 7,36 7,82 7,88 7,88 Koeficijent varijacije (%) cv 20,34 9,56 11,24 14,60 Obim uzorka n 76 228 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,44 6,01 5,77 6,08 Standardna devijacija (mg/l) s 1,06 1,01 1,14 1,10 1–90. Standardna greška s 0,12 0,12 0,13 0,07 Minimum (mg/l) min 2,81 2,70 2,41 2,41 Maksimum (mg/l) max 7,84 7,82 7,88 7,88 Koeficijent varijacije (%) cv 16,39 16,76 19,74 18,11 240 Tabela 22. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi u tankovima sa razliĉitim uĉešćem proteina u smeši, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bp Cp Dp Ap 0,246 NZ 0,972 NZ 0,015* Bp 0,099 NZ <0,001** Cp 0,054 NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 24. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi pri upotrebi koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina u smeši u periodima istraţivanja, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 31. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti saturacije vode pri upotrebi koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina u smeši u periodima istraţivanja, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 37. Rezultati testiranja homogenosti varijansi i znaĉajnost razlika proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja telesnih dimenzija riba na završnom merenju Pokazatelj Levene-ov test ANOVA F p Smeša koncentrata Merenje Interakcija (smeša x merenje) F p F p F p Masa 4,619 <0,001** 24,031 <0,001** 219,104 <0,001** 4,921 <0,001** Duţina 0,628 0,853NZ 14,488 <0,001** 139,990 <0,001** 2,643 0,005** Visina 3,450 <0,001** 16,129 <0,001** 139,100 <0,001** 3,404 <0,001** Fultonov faktor 2,408 0,002** 7,458 <0,001** 93,291 <0,001** 1,319 0,222 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) 251 Tabela 38. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti masa riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bp Cp Dp Ap 0,857 NZ 0,0104* <0,001** Bp 0,088 NZ <0,001** Cp <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna 0,010,05) Tabela 45. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti visina tela riba izmeĊu kontrolnih merenja tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Merenje (dana) 30. 60. 90. 0. 0,267 NZ <0,001** <0,001** 30. <0,001** <0,001** 60. <0,001** ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 46. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti visina tela riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina na kontrolnim merenjima, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 56. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti BWG (g) riba izmeĊu posmatranih perioda tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** <0,001** <0,001** 31–60. 0,931 NZ <0,001** 61–90. <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 57. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti BWG (g) riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina u periodima istraţivanja, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 59. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti BWG (%) riba izmeĊu perioda posmatranja tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** 0,007** <0,001** 31–60. 0,054NZ <0,001** 61–90. <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 60. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti BWG (%) riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina u periodima istraţivanja, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 62. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti SGR riba izmeĊu perioda tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 63. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti MRG riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bp Cp Dp Ap 0,162 NZ 0,001** <0,001** Bp 0,103 NZ <0,001** Cp <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 64. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti MRG riba izmeĊu perioda tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** <0,001** 0,003** 31–60. 0,966NZ 0,032* 61–90. 0,090NZ NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) 263 Tabela 68. Osnovni pokazatelji potrošnje i iskoristivosti smeše koncentata Ap, po periodima istraţivanja Period posmatranja (dana) Pokazatelj Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Koeficijent varijacije cv, % FI g d –1 1,50 0,05 0,03 3,37 FI % d –1 1,49 0,03 0,02 2,07 1–30. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 9,41 0,22 0,13 2,33 DFR % 1,42 0,07 0,04 5,17 FER g prirasta g -1 hrane 0,30 0,03 0,02 9,70 FCR g hrane g -1 prirasta 3,59 0,37 0,21 10,19 FI g d –1 1,81 0,13 0,08 7,34 FI % d –1 1,51 0,04 0,02 2,63 31–60. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 9,89 0,34 0,19 3,40 DFR % 1,48 0,05 0,03 3,23 FER g prirasta g -1 hrane 0,45 0,06 0,04 13,62 FCR g hrane g -1 prirasta 2,43 0,33 0,19 13,48 FI g d –1 2,21 0,09 0,05 3,86 FI % d –1 1,57 0,02 0,01 1,44 61–90. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,63 0,18 0,11 1,74 DFR % 1,52 0,08 0,04 5,04 FER g prirasta g -1 hrane 0,39 0,08 0,05 20,97 FCR g hrane g -1 prirasta 2,81 0,56 0,32 19,73 FI g d –1 1,99 0,30 0,17 15,15 FI % d –1 1,65 0,23 0,13 13,99 1–90. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,82 1,54 0,89 14,22 DFR % 1,44 0,10 0,05 6,63 FER g prirasta g -1 hrane 0,39 0,04 0,03 11,22 FCR g hrane g -1 prirasta 2,77 0,33 0,19 11,87 264 Tabela 69. Osnovni pokazatelji potrošnje i iskoristivosti smeše koncentata Bp, po periodima istraţivanja Period posmatranja (dana) Pokazatelj Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Koeficijent varijacije cv, % FI g d –1 1,50 0,06 0,03 4,01 FI % d –1 1,49 0,05 0,03 3,20 1–30. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 9,43 0,32 0,18 3,36 DFR % 1,47 0,04 0,03 3,01 FER g prirasta g -1 hrane 0,31 0,07 0,04 23,21 FCR g hrane g -1 prirasta 3,61 0,74 0,43 20,52 FI g d –1 1,86 0,29 0,17 15,57 FI % d –1 1,57 0,22 0,13 14,14 31–60. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,25 1,48 0,85 14,43 DFR % 1,55 0,20 0,11 12,74 FER g prirasta g -1 hrane 0,49 0,05 0,03 9,38 FCR g hrane g -1 prirasta 2,20 0,20 0,11 9,01 FI g d –1 2,30 0,16 0,09 7,00 FI % d –1 1,59 0,05 0,03 3,43 61–90. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,81 0,45 0,26 4,14 DFR % 1,57 0,03 0,01 1,62 FER g prirasta g -1 hrane 0,50 0,14 0,08 27,51 FCR g hrane g -1 prirasta 2,26 0,58 0,34 25,76 FI g d –1 1,95 0,22 0,13 11,52 FI % d –1 1,61 0,18 0,10 11,02 1–90. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,55 1,17 0,68 11,12 DFR % 1,48 0,08 0,04 5,09 FER g prirasta g -1 hrane 0,42 0,04 0,02 9,96 FCR g hrane g -1 prirasta 2,57 0,26 0,15 10,27 265 Tabela 70. Osnovni pokazatelji potrošnje i iskoristivosti smeše koncentata Cp, po periodima istraţivanja Period posmatranja (dana) Pokazatelj Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Koeficijent varijacije cv, % FI g d –1 1,66 0,06 0,03 3,56 FI % d –1 1,62 0,09 0,05 5,41 1–30. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,26 0,52 0,30 5,04 DFR % 1,57 0,06 0,04 4,05 FER g prirasta g -1 hrane 0,34 0,08 0,05 23,75 FCR g hrane g -1 prirasta 3,31 0,91 0,52 27,38 FI g d –1 1,80 0,08 0,04 4,20 FI % d –1 1,45 0,03 0,02 2,19 31–60. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 9,56 0,25 0,14 2,57 DFR % 1,44 0,03 0,02 2,31 FER g prirasta g -1 hrane 0,59 0,07 0,04 11,61 FCR g hrane g -1 prirasta 1,83 0,21 0,12 11,44 FI g d –1 2,40 0,03 0,02 1,32 FI % d –1 1,54 0,01 0,01 0,74 61–90. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,61 0,09 0,05 0,85 DFR % 1,51 0,02 0,01 1,51 FER g prirasta g -1 hrane 0,60 0,09 0,05 14,64 FCR g hrane g -1 prirasta 1,80 0,24 0,14 13,54 FI g d –1 2,02 0,07 0,04 3,61 FI % d –1 1,57 0,05 0,03 3,50 1–90. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,40 0,37 0,21 3,52 DFR % 1,42 0,04 0,02 2,53 FER g prirasta g -1 hrane 0,51 0,02 0,01 4,88 FCR g hrane g -1 prirasta 2,09 0,10 0,06 4,81 266 Tabela 71. Osnovni pokazatelji potrošnje i iskoristivosti smeše koncentata Dp, po periodima istraţivanja Period posmatranja (dana) Pokazatelj Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Koeficijent varijacije cv, % FI g d –1 1,55 0,18 0,10 11,66 FI % d –1 1,46 0,16 0,09 11,24 1–30. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 9,34 1,06 0,61 11,32 DFR % 1,40 0,12 0,07 8,85 FER g prirasta g -1 hrane 0,62 0,04 0,02 6,39 FCR g hrane g -1 prirasta 0,62 0,04 0,02 6,39 FI g d –1 2,10 0,15 0,08 6,97 FI % d –1 1,53 0,12 0,07 8,02 31–60. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,28 0,80 0,46 7,76 DFR % 1,48 0,08 0,05 5,62 FER g prirasta g -1 hrane 0,83 0,03 0,02 3,35 FCR g hrane g -1 prirasta 1,36 0,05 0,03 3,41 FI g d –1 2,61 0,09 0,05 3,29 FI % d –1 1,46 0,06 0,03 3,92 61–90. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,33 0,39 0,23 3,78 DFR % 1,45 0,05 0,03 3,68 FER g prirasta g -1 hrane 0,69 0,17 0,10 25,33 FCR g hrane g -1 prirasta 1,70 0,46 0,26 26,87 FI g d –1 2,14 0,10 0,06 4,86 FI % d –1 1,55 0,09 0,05 5,86 1–90. FIMBW g kg –0,8 d –1 3 10,41 0,59 0,34 5,65 DFR % 1,36 0,06 0,03 4,14 FER g prirasta g -1 hrane 0,72 0,07 0,04 9,59 FCR g hrane g -1 prirasta 1,57 0,16 0,09 9,96 Tabela 72. Rezultati testiranja homogenosti varijansi i znaĉajnost razlika proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti smeša koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina Pokazatelj Levene-ov test ANOVA F p Smeša koncentrata Period posmatranja Interakcija (smeša x period) F p F p F p FI (g d –1 ) 3,235 0,003** 5,128 0,005** 60,326 <0,001** 0,938 0,507 NZ FI (% d –1 ) 3,976 0,001** 0,812 0,497 NZ 1,248 0,309 NZ 0,740 0,670 NZ FIMBW 3,876 0,001** 0,105 0,957 NZ 4,651 0,008** 0,636 0,758 NZ DFR 2,646 0,010** 3,007 0,045* 2,445 0,082 NZ 0,952 0,496 NZ FER 1,885 0,065 NZ 42,799 <0,001** 13,889 <0,001** 0,838 0,587 NZ FCR 3,308 0,002** 21,612 <0,001** 16,667 <0,001** 1,278 0,287 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 75. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FIMBW riba izmeĊu perioda tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,604NZ 0,016* 0,024* 31–60. 0,230NZ 0,299NZ 61–90. 0,999NZ NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 78. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FER riba izmeĊu perioda tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** <0,001** 0,004** 31–60. 0,529NZ 0,092NZ 61–90. 0,716NZ NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 79. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FCR riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bp Cp Dp Ap 0,515 NZ 0,004** <0,001** Bp 0,109 NZ <0,001** Cp 0,004** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 80. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FCR riba izmeĊu perioda tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** <0,001** <0,001** 31–60. 0,683NZ 0,334NZ 61–90. 0,932NZ NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) 269 Tabela 81. Osnovni pokazatelji potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz smeše koncentata Ap, po periodima tokom realizacije eksperimenta Period posmatranja (dana) Pokazatelj Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Koeficijent varijacije cv, % PI g 365,33 37,04 21,39 10,14 PER g prirasta g -1 proteina 0,74 0,07 0,04 9,70 1–30. EI kJ 3 187,94 19,06 11,00 10,14 EER g prirasta KJ -1 energije 1,43 0,14 0,08 9,70 DEN kJ DE g -1 prirasta 2,43 0,25 0,14 10,19 PI g 404,82 49,55 28,61 12,24 PER g prirasta g -1 proteina 1,10 0,15 0,09 13,62 31–60. EI kJ 3 208,26 25,49 14,72 12,24 EER g prirasta KJ -1 energije 2,13 0,29 0,17 13,62 DEN kJ DE g -1 prirasta 1,64 0,22 0,13 13,48 PI g 397,28 79,56 45,94 20,03 PER g prirasta g -1 proteina 0,96 0,20 0,12 20,97 61–90. EI kJ 3 204,37 40,93 23,63 20,03 EER g prirasta KJ -1 energije 1,86 0,39 0,23 20,97 DEN kJ DE g -1 prirasta 2,21 0,44 0,25 19,73 PI g 1167,43 149,40 86,26 12,80 PER g prirasta g -1 proteina 0,96 0,11 0,06 11,22 1–90. EI kJ 3 600,57 76,86 44,37 12,80 EER g prirasta KJ -1 energije 1,86 0,21 0,12 11,22 DEN kJ DE g -1 prirasta 0,65 0,08 0,04 11,87 270 Tabela 82. Osnovni pokazatelji potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz smeše koncentata Bp, po periodima tokom realizacije eksperimenta Period posmatranja (dana) Pokazatelj Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Koeficijent varijacije cv, % PI g 391,11 19,13 11,04 4,89 PER g prirasta g -1 proteina 0,74 0,17 0,10 23,21 1–30. EI kJ 3 200,23 9,79 5,65 4,89 EER g prirasta KJ -1 energije 1,45 0,34 0,19 23,21 DEN kJ DE g -1 prirasta 2,45 0,50 0,29 20,52 PI g 464,50 23,69 13,68 5,10 PER g prirasta g -1 proteina 1,19 0,11 0,06 9,38 31–60. EI kJ 3 237,80 12,13 7,00 5,10 EER g prirasta KJ -1 energije 2,32 0,22 0,13 9,38 DEN kJ DE g -1 prirasta 1,50 0,13 0,08 9,01 PI g 460,56 47,68 27,53 10,35 PER g prirasta g -1 proteina 1,20 0,33 0,19 27,51 61–90. EI kJ 3 235,79 24,41 14,09 10,35 EER g prirasta KJ -1 energije 2,35 0,65 0,37 27,51 DEN kJ DE g -1 prirasta 1,78 0,46 0,27 25,76 PI g 1316,17 45,69 26,38 3,47 PER g prirasta g -1 proteina 1,02 0,10 0,06 9,96 1–90. EI kJ 3 673,82 23,39 13,50 3,47 EER g prirasta KJ -1 energije 1,99 0,20 0,11 9,96 DEN kJ DE g -1 prirasta 0,61 0,06 0,04 10,27 271 Tabela 83. Osnovni pokazatelji potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz smeše koncentata Cp, po periodima tokom realizacije eksperimenta Period posmatranja (dana) Pokazatelj Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Koeficijent varijacije cv, % PI g 451,82 14,11 8,14 3,12 PER g prirasta g -1 proteina 0,76 0,18 0,10 23,75 1–30. EI kJ 3 215,46 6,73 3,88 3,12 EER g prirasta KJ -1 energije 1,60 0,38 0,22 23,75 DEN kJ DE g -1 prirasta 2,26 0,62 0,36 27,38 PI g 483,36 45,73 26,40 9,46 PER g prirasta g -1 proteina 1,33 0,15 0,09 11,61 31–60. EI kJ 3 230,51 21,81 12,59 9,46 EER g prirasta KJ -1 energije 2,78 0,32 0,19 11,61 DEN kJ DE g -1 prirasta 1,25 0,14 0,08 11,44 PI g 522,55 46,98 27,12 8,99 PER g prirasta g -1 proteina 1,35 0,20 0,11 14,64 61–90. EI kJ 3 249,19 22,40 12,93 8,99 EER g prirasta KJ -1 energije 2,84 0,42 0,24 14,64 DEN kJ DE g -1 prirasta 1,43 0,19 0,11 13,54 PI g 1457,73 101,91 58,84 6,99 PER g prirasta g -1 proteina 1,15 0,06 0,03 4,88 1–90. EI kJ 3 695,16 48,60 28,06 6,99 EER g prirasta KJ -1 energije 2,42 0,12 0,07 4,88 DEN kJ DE g -1 prirasta 0,50 0,02 0,01 4,81 272 Tabela 84. Osnovni pokazatelji potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz smeše koncentata Dp, po periodima tokom realizacije eksperimenta Period posmatranja (dana) Pokazatelj Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Koeficijent varijacije cv, % PI g 436,86 52,54 30,33 12,03 PER g prirasta g -1 proteina 1,27 0,08 0,05 6,39 1–30. EI kJ 3 199,84 24,04 13,88 12,03 EER g prirasta KJ -1 energije 2,78 0,18 0,10 6,39 DEN kJ DE g -1 prirasta 1,25 0,08 0,05 6,64 PI g 554,79 58,56 33,81 10,56 PER g prirasta g -1 proteina 1,69 0,06 0,03 3,35 31–60. EI kJ 3 253,79 26,79 15,47 10,56 EER g prirasta KJ -1 energije 3,69 0,12 0,07 3,35 DEN kJ DE g -1 prirasta 0,93 0,03 0,02 3,41 PI g 578,18 76,07 43,92 13,16 PER g prirasta g -1 proteina 1,41 0,36 0,21 25,33 61–90. EI kJ 3 264,49 34,80 20,09 13,16 EER g prirasta KJ -1 energije 3,07 0,78 0,45 25,33 DEN kJ DE g -1 prirasta 1,36 0,37 0,21 26,87 PI g 1569,83 164,04 94,71 10,45 PER g prirasta g -1 proteina 1,47 0,14 0,08 9,59 1–90. EI kJ 3 718,13 75,04 43,33 10,45 EER g prirasta KJ -1 energije 3,21 0,31 0,18 9,59 DEN kJ DE g -1 prirasta 0,38 0,04 0,02 9,96 Tabela 85. Rezultati testiranja homogenosti varijansi i znaĉajnost razlika proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja potrošnje i iskoristivosti proteina i energije iz smeša koncentata sa razliĉitim sadrţajem proteina Pokazatelj Levene-ov test ANOVA F p Smeša koncentrata Period posmatranja Interakcija (smeša x period) F p F p F p PI 2,794 0,007** 15,962 <0,001** 444,891 <0,001** 2,014 0,070 NZ PER 1,837 0,073 NZ 19,728 <0,001** 14,290 <0,001** 0,803 0,616 NZ EI 2,651 0,0101* 5,782 0,003** 450,340 <0,001** 0,847 0,579 NZ EER 1,854 0,070 NZ 33,197 <0,001** 14,156 <0,001** 0,852 0,576 NZ DEN 3,987 <0,001** 14,963 <0,001** 61,558 <0,001** 1,874 0,093 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 87. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti PI riba izmeĊu perioda tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,167NZ 0,073NZ <0,001** 31–60. 0,976NZ <0,001** 61–90. <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 88. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti PER riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bp Cp Dp Ap 0,500 NZ 0,028* <0,001** Bp 0,426 NZ <0,001** Cp 0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) 274 Tabela 90. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti EI riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bp Cp Dp Ap 0,088 NZ 0,017* 0,002** Bp 0,891 NZ 0,461 NZ Cp 0,869 NZ NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 92. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti EER riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bp Cp Dp Ap 0,507 NZ 0,002** <0,001** Bp 0,067 NZ <0,001** Cp <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 93. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti EER riba izmeĊu perioda tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** <0,001** 0,004** 31–60. 0,548NZ 0,091NZ 61–90. 0,694NZ NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) 275 Tabela 94. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti DEN riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bp Cp Dp Ap 0,620 NZ 0,019* <0,001** Bp 0,250 NZ <0,001** Cp 0,017* NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) * - razlika znaĉajna (0,01< p<0,05) Tabela 107. Osnovni pokazatelji visine enterocita ( m) creva kontrolne grupe riba i posle 90-to dnevne ishrane smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina Smeša koncentrata Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv, % Kontrola 4 45,09 9,23 4,62 33,99 53,37 20,48 Ap 6 49,91 7,75 3,16 38,72 58,06 15,52 Bp 6 48,29 10,31 4,21 37,69 65,53 21,34 Cp 6 46,37 6,05 2,47 41,83 58,26 13,04 Dp 6 48,84 7,30 2,98 38,19 56,24 14,94 279 Tabela 108. Osnovni pokazatelji visine apsorpcione površine ( m2) creva kontrolne grupe riba i posle 90-to dnevne ishrane smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina Smeša koncentrata Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv, % Kontrola 4 20,44 4,28 4,62 33,99 53,37 20,48 Ap 6 21,48 1,54 0,63 19,78 23,44 7,17 Bp 6 21,53 2,78 1,13 18,68 26,31 12,90 Cp 6 19,79 1,67 0,68 18,06 21,86 8,43 Dp 6 20,16 3,22 1,31 17,28 26,05 15,98 Tabela 109. Osnovni pokazatelji duţine crevnih nabora ( m) riba kontrolne grupe riba i posle 90-to dnevne ishrane smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina Smeša koncentrata Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv, % Kontrola 4 608,59 29,75 14,87 588,96 652,92 4,89 Ap 6 583,79 106,51 43,48 493,75 779,65 18,24 Bp 6 657,03 102,63 41,90 488,44 761,47 15,62 Cp 6 626,58 98,72 40,30 530,36 792,81 15,76 Dp 6 608,76 110,28 45,02 471,80 775,25 18,05 Tabela 110. Rezultati testiranja homogenosti varijansi i razlika proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja morfometrijskih vrednosti enterocita i crevnih nabora riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem proteina Pokazatelj Levene-ov test ANOVA Kruskal-Wallis-ov test F p F p H p Visine enterocita 0,940 0,459 NZ 0,285 0,885 NZ - - Visine apsorpcione površine 2,489 0,072 NZ 0,497 0,738 NZ - - Duţina crevnih nabora 4,777 <0,001** - - 2,203 0,698 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) * - razlika znaĉajna (0,01< p<0,05) 280 Tabela 111. Osnovni pokazatelji temperature vode (˚C) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Am, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Am 1 4 7 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,69 22,83 22,53 22,68 Standardna devijacija (˚C) s 0,26 0,31 0,26 0,30 1–30. Standardna greška s 0,05 0,06 0,05 0,03 Minimum (˚C) min 21,70 22,60 23,10 21,70 Maksimum (˚C) max 23,20 23,90 24,20 24,20 Koeficijent varijacije (%) cv 1,14 1,38 1,15 1,33 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,35 22,49 22,50 22,45 Standardna devijacija (˚C) s 0,53 0,72 0,51 0,59 31–60. Standardna greška s 0,10 0,13 0,09 0,06 Minimum (˚C) min 21,10 22,20 22,90 21,10 Maksimum (˚C) max 22,70 23,50 23,90 23,90 Koeficijent varijacije (%) cv 2,37 3,21 2,28 2,65 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 21,68 22,53 22,68 22,30 Standardna devijacija (˚C) s 0,41 0,55 0,18 0,60 61–90. Standardna greška s 0,07 0,10 0,03 0,06 Minimum (˚C) min 21,10 22,10 22,20 21,10 Maksimum (˚C) max 22,80 23,50 23,90 23,90 Koeficijent varijacije (%) cv 1,87 2,43 0,78 2,68 Obim uzorka n 90 270 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,24 22,62 22,57 22,47 Standardna devijacija (˚C) s 0,59 0,57 0,35 0,54 1–90. Standardna greška s 0,06 0,06 0,04 0,03 Minimum (˚C) min 21,10 22,10 22,20 21,10 Maksimum (˚C) max 23,20 23,90 24,20 24,20 Koeficijent varijacije (%) cv 2,63 2,52 1,57 2,40 281 Tabela 112. Osnovni pokazatelji temperature vode (˚C) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Bm, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Bm 2 5 8 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,54 22,72 21,71 22,32 Standardna devijacija (˚C) s 0,26 0,23 1,00 0,75 1–30. Standardna greška s 0,05 0,04 0,18 0,08 Minimum (˚C) min 21,90 23,00 22,40 21,90 Maksimum (˚C) max 24,40 24,30 23,80 24,40 Koeficijent varijacije (%) cv 1,16 1,00 4,63 3,36 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,51 22,57 22,47 22,52 Standardna devijacija (˚C) s 0,49 0,55 0,52 0,52 31–60. Standardna greška s 0,09 0,10 0,09 0,05 Minimum (˚C) min 21,60 23,10 22,20 21,60 Maksimum (˚C) max 22,80 24,30 23,60 24,30 Koeficijent varijacije (%) cv 2,18 2,42 2,33 2,30 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,63 22,63 22,64 22,63 Standardna devijacija (˚C) s 0,16 0,21 0,22 0,20 61–90. Standardna greška s 0,03 0,04 0,04 0,02 Minimum (˚C) min 21,40 22,00 21,90 21,40 Maksimum (˚C) max 22,90 24,10 23,80 24,10 Koeficijent varijacije (%) cv 0,71 0,92 0,98 0,87 Obim uzorka n 90 270 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,56 22,64 22,27 22,49 Standardna devijacija (˚C) s 0,34 0,37 0,77 0,55 1–90. Standardna greška s 0,04 0,04 0,08 0,03 Minimum (˚C) min 21,40 22,00 21,90 21,40 Maksimum (˚C) max 24,40 24,30 23,80 24,40 Koeficijent varijacije (%) cv 1,49 1,62 3,47 2,45 282 Tabela 113. Osnovni pokazatelji temperature vode (˚C) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Cm, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Cm 3 6 9 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,67 22,65 22,64 22,65 Standardna devijacija (˚C) s 0,23 0,33 0,29 0,29 1–30. Standardna greška s 0,04 0,06 0,05 0,03 Minimum (˚C) min 21,70 21,70 22,30 21,70 Maksimum (˚C) max 23,20 23,80 23,70 23,80 Koeficijent varijacije (%) cv 1,02 1,47 1,30 1,27 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,63 22,21 22,49 22,44 Standardna devijacija (˚C) s 0,50 0,71 0,53 0,60 31–60. Standardna greška s 0,09 0,13 0,10 0,06 Minimum (˚C) min 21,00 21,50 22,30 21,00 Maksimum (˚C) max 22,50 23,20 23,80 23,80 Koeficijent varijacije (%) cv 2,20 3,18 2,36 2,69 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,83 22,13 22,84 22,59 Standardna devijacija (˚C) s 0,17 0,35 0,20 0,41 61–90. Standardna greška s 0,03 0,06 0,04 0,04 Minimum (˚C) min 21,40 21,80 22,10 21,40 Maksimum (˚C) max 22,70 23,20 23,40 23,40 Koeficijent varijacije (%) cv 0,76 1,59 0,85 1,83 Obim uzorka n 90 270 Aritmetiĉka sredina (˚C) x 22,70 22,33 22,65 22,56 Standardna devijacija (˚C) s 0,34 0,54 0,39 0,46 1–90. Standardna greška s 0,04 0,06 0,04 0,03 Minimum (˚C) min 21,00 21,50 22,10 21,00 Maksimum (˚C) max 23,20 23,80 23,80 23,80 Koeficijent varijacije (%) cv 1,50 2,43 1,74 2,05 283 Tabela 114. Osnovni pokazatelji koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi (mg/l) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Am, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Am 1 4 7 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,27 6,08 7,32 6,55 Standardna devijacija (mg/l) s 0,74 0,79 0,52 0,88 1–30. Standardna greška s 0,14 0,14 0,09 0,09 Minimum (mg/l) min 5,23 5,08 6,42 5,08 Maksimum (mg/l) max 7,50 7,54 8,07 8,07 Koeficijent varijacije (%) cv 11,84 12,95 7,05 13,38 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 4,84 4,44 6,56 5,28 Standardna devijacija (mg/l) s 0,72 1,10 0,71 1,26 31–60. Standardna greška s 0,13 0,20 0,13 0,13 Minimum (mg/l) min 2,78 2,33 5,20 2,33 Maksimum (mg/l) max 6,47 6,10 8,02 8,02 Koeficijent varijacije (%) cv 14,92 24,85 10,81 23,85 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 3,61 4,43 4,79 4,28 Standardna devijacija (mg/l) s 1,21 0,69 0,86 1,06 61–90. Standardna greška s 0,22 0,13 0,16 0,11 Minimum (mg/l) min 2,07 2,72 3,61 2,07 Maksimum (mg/l) max 6,67 5,56 6,55 6,67 Koeficijent varijacije (%) cv 33,58 15,55 17,88 24,74 Obim uzorka n 90 270 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 4,90 4,98 6,23 5,37 Standardna devijacija (mg/l) s 1,41 1,17 1,27 1,42 1–90. Standardna greška s 0,15 0,12 0,13 0,09 Minimum (mg/l) min 2,07 2,33 3,61 2,07 Maksimum (mg/l) max 7,50 7,54 8,07 8,07 Koeficijent varijacije (%) cv 28,85 23,42 20,36 26,43 284 Tabela 115. Osnovni pokazatelji koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi (mg/l) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Bm, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Bm 2 5 8 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 7,99 6,58 6,94 7,17 Standardna devijacija (mg/l) s 0,49 0,75 1,03 0,98 1–30. Standardna greška s 0,09 0,14 0,19 0,10 Minimum (mg/l) min 7,24 5,41 5,32 5,32 Maksimum (mg/l) max 8,68 8,45 9,01 9,01 Koeficijent varijacije (%) cv 6,07 11,47 14,83 13,73 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 7,10 6,17 5,58 6,28 Standardna devijacija (mg/l) s 0,95 0,84 0,95 1,10 31–60. Standardna greška s 0,17 0,15 0,17 0,11 Minimum (mg/l) min 4,14 4,36 3,92 3,92 Maksimum (mg/l) max 8,32 7,34 7,79 8,32 Koeficijent varijacije (%) cv 13,40 13,55 17,08 17,56 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 5,16 3,99 4,65 4,60 Standardna devijacija (mg/l) s 0,91 1,00 0,64 0,98 61–90. Standardna greška s 0,17 0,18 0,12 0,10 Minimum (mg/l) min 3,70 2,19 3,13 2,19 Maksimum (mg/l) max 6,63 6,12 5,85 6,63 Koeficijent varijacije (%) cv 17,69 25,00 13,71 21,33 Obim uzorka n 90 270 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,76 5,59 5,72 6,02 Standardna devijacija (mg/l) s 1,43 1,43 1,29 1,47 1–90. Standardna greška s 0,15 0,15 0,14 0,09 Minimum (mg/l) min 3,70 2,19 3,13 2,19 Maksimum (mg/l) max 8,68 8,45 9,01 9,01 Koeficijent varijacije (%) cv 21,14 25,55 22,52 24,48 285 Tabela 116. Osnovni pokazatelji koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi (mg/l) u tankovima u kojima je riba hranjena smešom koncentrata Cm, po posmatranim periodima tokom realizacije eksperimenta Period (dana) Pokazatelj Tank Prosek za Cm 3 6 9 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,33 7,24 7,37 7,08 Standardna devijacija (mg/l) s 0,61 0,51 0,47 0,62 1–30. Standardna greška s 0,11 0,09 0,09 0,06 Minimum (mg/l) min 5,66 6,46 6,29 5,66 Maksimum (mg/l) max 7,53 8,40 8,38 8,40 Koeficijent varijacije (%) cv 9,21 7,00 6,34 8,71 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,21 6,39 6,56 6,39 Standardna devijacija (mg/l) s 0,62 0,60 0,64 0,63 31–60. Standardna greška s 0,11 0,11 0,12 0,07 Minimum (mg/l) min 4,88 5,12 5,48 4,88 Maksimum (mg/l) max 7,21 7,45 8,00 8,00 Koeficijent varijacije (%) cv 10,06 9,32 9,76 9,88 Obim uzorka n 30 90 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 5,19 5,50 4,88 5,19 Standardna devijacija (mg/l) s 0,71 0,58 0,70 0,71 61–90. Standardna greška s 0,13 0,11 0,13 0,07 Minimum (mg/l) min 3,51 4,53 3,72 3,51 Maksimum (mg/l) max 6,16 6,56 6,29 6,56 Koeficijent varijacije (%) cv 13,75 10,53 14,30 13,59 Obim uzorka n 90 270 Aritmetiĉka sredina (mg/l) x 6,01 6,37 6,27 6,22 Standardna devijacija (mg/l) s 0,88 0,90 1,20 1,01 1–90. Standardna greška s 0,09 0,09 0,13 0,06 Minimum (mg/l) min 3,51 4,53 3,72 3,51 Maksimum (mg/l) max 7,53 8,40 8,38 8,40 Koeficijent varijacije (%) cv 14,71 14,15 19,10 16,29 286 Tabela 117. Rezultati testiranja homogenosti varijansi i znaĉajnost razlika proseĉnih vrednosti abiotiĉkih ĉinilaca sredine Parametar Levene-ov test ANOVA F p Smeša koncentrata Period istraţivanja Interakcija (smeša x period) F p F p F p Temperatura 6,641 <0,001** 0,219 0,805 NZ 0,174 0,842 NZ 1,128 0,374 NZ Koncentracija kiseonika 1,844 0,134 NZ 4,252 0,031* 26,083 <0,001** 0,342 0,846 NZ Saturacija 1,541 0,212 NZ 1,389 0,275 NZ 16,492 <0,001** 0,335 0,851 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) Tabela 128. Rezultati testiranja homogenosti varijansi i znaĉajnost razlika proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja telesnih dimenzija riba Pokazatelj Levene-ov test ANOVA F p Smeša koncentrata Merenje Interakcija (smeša x merenje) F p F p F p Masa 32,909 <0,001** 16,642 <0,001** 484,610 <0,001** 7,055 <0,001** Duţina 1,661 0,144NZ 109,941 <0,001** 2154,160 <0,001** 31,083 <0,001** Visina 0,756 0,678 NZ 11,141 <0,001** 369,506 <0,001** 5,091 0,002** Fultonov faktor 0,848 0,598 NZ 10,151 0,001** 21,372 <0,001** 0,604 0,724 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 129. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti masa riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim uĉešćem masti, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bm Cm Am <0,001** <0,001** Bm 0,133 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 130. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti masa riba izmeĊu kontrolnih merenjima tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Kontrolno merenje (dana) 30. 60. 90. 0. <0,001** <0,001** <0,001** 30. <0,001** <0,001** 60. <0,001** ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) 294 Tabela 131. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti masa riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu kontrolnih merenja, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 136. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti visine tela riba izmeĊu kontrolnih merenja tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Merenje (dana) 30. 60. 90. 0. <0,001** <0,001** <0,001** 30. <0,001** <0,001** 60. 0,005** ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 137. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti visina tela riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu kontrolnih merenja, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 140. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti Fultonovog faktora riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu kontrolnih merenja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 146. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti BWG (g) riba izmeĊu perioda tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** <0,001** <0,001** 31–60. 0,081NZ <0,001** 61–90. <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 147. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti BWG (g) riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 149. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti BWG (%) riba izmeĊu perioda tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,469NZ 0,394NZ <0,001** 31–60. 0,025* <0,001** 61–90. <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 152. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti SGR riba izmeĊu perioda tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,005** 0,001** 0,987 NZ 31–60. <0,001** 0,002** 61–90. 0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 153. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti SGR riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 155. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti MGR riba izmeĊu posmatranih perioda tokom istraţivanja, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** 0,988 NZ 0,933 NZ 31–60. <0,001** <0,001** 61–90. 0,993NZ NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 156. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti MGR riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 158. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti TGC riba izmeĊu perioda tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** 0,015 NZ 0,011 NZ 31–60. 0,005** 0,006** 61–90. 0,999NZ NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 159. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti TGC riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 165. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FI (g) riba izmeĊu perioda tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** <0,001** <0,001** 31–60. <0,001** 0,003** 61–90. <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 166. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FI (g) riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 168. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FI (%) riba izmeĊu perioda tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,172NZ 0,001** <0,001** 31–60. <0,001** <0,001** 61–90. <0,001** NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 169. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FI (%) riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 171. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FIMBW riba izmeĊu perioda tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** <0,001** <0,001** 31–60. <0,001** <0,001** 61–90. 0,003** ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 172. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FIMBW riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 174. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti DFR riba izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,112NZ 0,001** <0,001** 31–60. <0,001** 0,012* 61–90. <0,001** NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 177. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FER riba izmeĊu perioda istraţivanja tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,006** 0,001** 0,761 NZ 31–60. <0,001** <0,001** 61–90. 0,015* NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 180. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti FCR riba izmeĊu perioda istraţivanja tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,089NZ <0,001** 0,585 NZ 31–60. <0,001** 0,005** 61–90. <0,001** NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 187. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti PI riba izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. <0,001** <0,001** <0,001** 31–60. <0,001** <0,001** 61–90. <0,001** ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 188. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti PI riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 190. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti PER riba izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,006** 0,001** 0,737 NZ 31–60. <0,001** 0,001** 61–90. 0,013* NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) * - razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 196. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti EER riba izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,006** 0,001** 0,668 NZ 31–60. <0,001** <0,001** 61–90. 0,00995** NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 197. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti EER riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey – evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 199. Nivoi znaĉajnosti proseĉnih vrednosti DEN riba izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, na osnovu Tukey-evog testa Period istraţivanja (dana) 31–60. 61–90. 1–90. 1–30. 0,073NZ <0,001** <0,001** 31–60. <0,001** <0,001** 61–90. <0,001** NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 200. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti DEN riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti izmeĊu perioda posmatranja tokom realizacije eksperimenta, za interakciju na osnovu Tukey-evog testa NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Smeša koncentrata Period Smeša koncentrata Am Bm Cm Period II III IV I II III IV I II III IV Am I 0,844 NZ 0,915 NZ <0,001** ≈1,000NZ 0,992NZ <0,001** <0,001** ≈1,000NZ 0,997NZ <0,001** <0,001** II ≈1,000NZ <0,001** 0,734NZ ≈1,000NZ <0,001** 0,003** 0,577NZ ≈1,000NZ <0,001** 0,004** III <0,001** 0,829 NZ ≈1,000NZ <0,001** 0,002** 0,688NZ ≈1,000NZ <0,001** 0,003** IV <0,001** <0,001** <0,001** 0,995 NZ <0,001** <0,001** <0,001** 0,980 NZ Bm I 0,971 NZ <0,001** <0,001** ≈1,000NZ 0,984NZ <0,001** <0,001** II <0,001** 0,001** 0,909 NZ ≈1,000NZ <0,001** 0,001** III <0,001** <0,001** <0,001** 0,880 NZ <0,001** IV <0,001** 0,001** <0,001** ≈1,000NZ I 0,940 NZ <0,001** <0,001** Cm II <0,001** 0,001** III <0,001** 323 Tabela 201. Osnovni statistiĉki pokazatelji koeficijenata svarljivosti smeše koncentrata Am Komponenta Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv Proteini 78,40 2,46 1,42 75,68 80,45 3,13 Masti 68,35 3,65 2,11 64,16 70,90 5,35 BEM 78,77 3,36 1,94 75,02 81,52 4,27 Energija 76,90 2,99 1,72 73,55 79,29 3,88 1 DE (kJ g -1 ) 16,74 0,30 0,17 16,49 17,07 1,79 1 Svarljiva energija (DE) = 23,7 * proteini (g) + 36,3 * masti (g) + 17,2 * BEM (g) Tabela 202. Osnovni statistiĉki pokazatelji koeficijenata svarljivosti smeše koncentrata Bm Komponenta Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv Proteini 82,07 0,46 0,27 81,69 82,58 0,56 Masti 67,88 1,39 0,80 66,35 69,06 2,04 BEM 83,98 1,63 0,94 82,47 85,70 1,94 Energija 79,43 1,04 0,60 78,41 80,49 1,31 1 DE (kJ g -1 ) 19,84 0,36 0,21 19,53 20,24 1,82 1 Svarljiva energija (DE) = 23,7 * proteini (g) + 36,3 * masti (g) + 17,2 * BEM (g) Tabela 203. Osnovni statistiĉki pokazatelji koeficijenata svarljivosti smeše koncentrata Cm Komponenta Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv Proteini 81,63 1,36 0,78 80,12 82,74 1,66 Masti 77,59 2,52 1,45 74,81 79,71 3,24 BEM 81,37 1,47 0,85 79,95 82,89 1,81 Energija 80,37 1,71 0,99 78,51 81,89 2,13 1 DE (kJ g -1 ) 19,43 0,48 0,28 18,97 19,93 2,46 1 Svarljiva energija (DE) = 23,7 * proteini (g) + 36,3 * masti (g) + 17,2 * BEM (g) 324 Tabela 204. Rezultati testiranja homogenosti varijansi i znaĉajnost razlika proseĉnih vrednosti koeficijenata svarljivosti smeša koncentata sa razliĉitim sadrţajem masti Komponenta Levene-ov test ANOVA F p F p Proteini 3,431 0,102NZ 4,468 0,065NZ Masti 2,210 0,191NZ 12,491 0,007** BEM 1,890 0,231NZ 3,780 0,087NZ Energija 2,228 0,189NZ 2,235 0,188NZ DE 0,241 0,793NZ 57,136 <0,001** NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 205. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti koeficijenata svarljivosti masti ishranom riba smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti, na osnovu Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bm Cm Am 0,974 NZ 0,013* Bm 0,011* NZ - razlika nije statistiĉki znaĉajna (p>0,05) *- razlika znaĉajna (0,010,05) ** - razlika vrlo znaĉajna (p<0,01) Tabela 207. Osnovni pokazatelji površine jedara hepatocita ( m2) kontrolne grupe riba i posle 90-to dnevne ishrane smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti Smeša koncentrata Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv Kontrola 5 15,15 1,67 0,75 12,93 17,51 11,03 Am 6 17,45 1,76 0,72 14,80 19,85 10,07 Bm 6 15,42 0,89 0,36 14,43 16,49 5,76 Cm 6 15,34 1,09 0,44 13,74 16,75 7,10 325 Tabela 208. Osnovni pokazatelji površine citoplazme hepatocita ( m2) kontrolne grupe riba i posle 90-to dnevne ishrane smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti Smeša koncentrata Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv Kontrola 5 168,95 18,65 8,34 143,51 196,21 11,04 Am 6 182,06 20,59 8,40 144,66 204,33 11,31 Bm 6 176,28 25,10 10,25 135,93 209.87 14,24 Cm 6 174,74 24,58 10,03 150,60 206,83 14,07 Tabela 209. Osnovni pokazatelji odnosa veliĉine jedra i citoplazme u hepatocitima kontrolne grupe riba i posle 90-to dnevne ishrane smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti Smeša koncentrata Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv Kontrola 5 0,09 0,00 0,00 0,09 0,10 3,15 Am 6 0,10 0,01 0,01 0,08 0,12 13,31 Bm 6 0,09 0,01 0,01 0,07 0,11 15,81 Cm 6 0,09 0,02 0,01 0,07 0,11 17,91 Tabela 210. Rezultati testiranja homogenosti varijansi i razlika proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja morfometrijskih vrednosti hepatocita riba hranjenih smešama koncentata sa razliĉitim sadrţajem masti Pokazatelj Levene-ov test ANOVA Kruskal-Wallis-ov test F p F p H p Površina jedra hepatocita 0,769 0,525 NZ 3,562 0,034* - - Površina citoplazme hepatocita 0,489 0,694 NZ 0,313 0,816 NZ - - Odnos veliĉine jedra i citoplazne hepatocita 3,141 0,049* 0,534 0,665 NZ 1,870 0,5998 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) * - razlika znaĉajna (0,01< p<0,05) Tabela 211. Nivoi znaĉajnosti razlika proseĉnih vrednosti površina jedara hepatocita ( m2) riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti, na osnovu rezultata Tukey-evog testa Smeša koncentrata Bm Cm Am 0,040* 0,033* Bm 0,995 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) * - razlika znaĉajna (0,01< p<0,05) 326 Tabela 212. Osnovni pokazatelji visine enterocita ( m) creva kontrolne grupe riba i posle 90-to dnevne ishrane smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti Smeša koncentrata Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv Kontrola 4 38,77 3,99 2,00 32,86 41,58 10,30 Am 6 44,13 4,14 1,69 39,86 48,77 9,34 Bm 6 41,92 3,95 1,61 37,96 49,03 9,41 Cm 6 41,46 4,07 1,66 37,82 48,38 9,82 Tabela 213. Osnovni pokazatelji visine apsorpcione površine ( m2) creva kontrolne grupe riba i posle 90-to dnevne ishrane smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti Smeša koncentrata Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv Kontrola 4 17,86 2,13 1,07 15,26 19,80 11,93 Am 6 19,38 2,49 1,02 15,65 22,22 12,83 Bm 6 19,78 2,46 1,00 16,92 22,73 12,42 Cm 6 19,77 3,51 1,43 14,25 23,26 17,78 Tabela 214. Osnovni pokazatelji duţine crevnih nabora ( m) kontrolne grupe riba i posle 90-to dnevne ishrane smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti Smeša koncentrata Obim uzorka n Aritmetiĉka sredina x Standardna devijacija s Standardna greška s Minimum min Maksimum max Koeficijent varijacije cv Kontrola 4 558,72 52,06 26,03 492,49 601,87 9,32 Am 6 761,58 264,24 107,88 405,26 1174,16 34,70 Bm 6 701,04 183,51 74,92 525,48 962,21 26,18 Cm 6 679,89 171,39 69,97 454,03 950,19 25,21 Tabela 215. Rezultati testiranja homogenosti varijansi i razlika proseĉnih vrednosti osnovnih pokazatelja morfometrijskih vrednosti enterocita i crevnih nabora riba hranjenih smešama koncentrata sa razliĉitim sadrţajem masti Pokazatelj Levene-ov test ANOVA Kruskal-Wallis-ov test F p F P H p Visine enterocita 0,219 0,882 NZ 1,561 0,233 NZ - - Visine apsorpcione površine creva 0,948 0,438 NZ 0,485 0,697 NZ - - Duţina crevnih nabora 1,626 0,219 NZ - - 2,777 0,427 NZ NZ - razlika nije znaĉajna (p>0,05) 327 Biografija Marko Stanković, dipl. inţ., roĊen je 16.02.1980. godine u Loznici, gde je završio Osnovnu i Srednju Tehniĉku školu. Poljoprivredni fakultet, Univerziteta u Beogradu, Odsek za stoĉarstvo, završio je 2003. godine, sa proseĉnom ocenom 8,71 (osam 71/100). Diplomski rad pod naslovom: „Tehnologija gajenja šarana na ribnjaku Vršaĉki ritovi“ odbranio je sa ocenom 10 (deset). Na istom fakultetu 2004. godine upisuje magistarske studije, a 2007. godine prelazi na doktorske studije, na grupi Ribarstvo, Katedre za odgajivanje i reprodukciju domaćih i gajenih ţivotinja. Od decembra 2003. do aprila 2008. godine kao stipendista Ministarstva prosvete i nauke angaţovan je na projektima: ”Razvoj tehnologija i novi proizvodi nekonvencionalne animalne proizvodnje” i ”UnapreĊenje tehnologije ishrane šarana (Cyprinus carpio) i kalifornijske pastrmke (Oncorhynchus mykiss) u odrţivoj akvakulturi”. U periodu 2008- 2012. godine uĉestvovao je na projektu „UnapreĊenje poluintenzivne proizvodnje šarana (Cyprinus carpio) u odrţivoj akvakulturi“, Ministarstva nauke. Trenutno uĉestvuje na projektu „UnapreĊenje proizvodnih kapaciteta šarana (Cyprinus carpio L.) programima ishrane i selekcije“ koji finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije. Od maja 2008. godine zaposlen je na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu na radnom mestu saradnika u nastavi na Katedri za odgajivanje i reprodukciju domaćih i gajenih ţivotinja, a od 2010. godine kao asistent na predmetima iz uţe nauĉne oblasti Primenjena zoologija i ribarstvo. Tokom 2005. godine, kao uĉesnik u realizaciji projekta „Reform in high education in SCG“ (TEMPUS JER 18069-2003), boravio je tri meseca na Univerzitetu Hohenhajm, Štutgart, Nemaĉka. TakoĊe, 2008. godine kao uĉesnik meĊunarodnog projekta ROSA iz okvira FP7 projekata, proveo je tri meseca na Univerzitetu UMB, As, Norveška. Do sada je objavio i saopštio ukupno 60 nauĉnih radova, 11 objavljenih i 49 saopštenih. Od objavljenih radova, šest je objavljeno u ĉasopisima meĊunarodnog znaĉaja, a pet u ĉasopisima nacionalnog znaĉaja. 328 Izjava o autorstvu Potpisani-а _______________Stanković Marko____________________________ Broj indeksa ili prijave doktorske disertacije ________06/11__________________ Izjavljujem Da je doktorska disertacija pod naslovom: “Uticaj smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina i masti na prirast i konverziju hrane u ishrani mlaĊi šarana (Cyprinus carpio, L., 1758)” rezultat sopstvenog istraţivaĉkog rada, da predloţena doktorska disertacija u celini ni u delovima nije bila predloţena za dobijanje bilo koje diplome prema studijskim programima drugih visokoškolskih ustanova, da su rezultati korektno navedeni i da nisam kršio/la autorska prava i koristio/la intelektualnu svojinu drugih lica. Potpis doktoranda U Beogradu, ___Januar 2013._________ _________________________ 329 Izjava o istovetnosti štampane i elektronske verzije doktorske disertacije Ime i prezime autora _____________________Stanković Marko__________________ Broj indeksa ili prijave doktorske disertacije ________06/11______________________ Studijski program ______Poljoprivredne nauke________________________________ Naslov doktorske disertacije “Uticaj smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina i ___masti na prirast i konverziju hrane u ishrani mlaĊi šarana (Cyprinus carpio, L., 1758)” Mentor __________dr Zoran Marković, redovni profesor___________________ Potpisani/a _____________Stanković Marko_____________________________ Izjavljujem da je štampana verzija moje doktorske disertacije istovetna elektronskoj verziji koju sam predao/la za objavljivanje na portalu Digitalnog repozitorijuma Univerziteta u Beogradu. Dozvoljavam da se objave moji liĉni podaci vezani za dobijanje akademskog zvanja doktora nauka, kao što su ime i prezime, godina i mesto roĊenja i datum odbrane rada. Ovi liĉni podaci mogu se objaviti na mreţnim stranicama digitalne biblioteke, u elektronskom katalogu i u publikacijama Univerziteta u Beogradu. Potpis doktoranda U Beogradu, ___Januar 2013.________ _________________________ 330 Izjava o korišćenju Ovlašćujem Univerzitetsku biblioteku „Svetozar Marković“ da u Digitalni repozitorijum Univerziteta u Beogradu unese moju doktorsku disertaciju pod naslovom: “Uticaj smeša koncentrata sa razliĉitim uĉešćem proteina i_masti na prirast i konverziju hrane u ishrani mlaĊi šarana (Cyprinus carpio, L., 1758)” koja je moje autorko delo. Disertaciju sa svim prilozima predao/la sam u elektronskom formatu pogodnom za trajno arhiviranje. Moju doktorsku disertaciju pohranjenu u Digitalni repozitorijum Univerziteta u Beogradu mogu da koriste svi koji poštuju odredbe sadrţane u odabranom tipu licence Kreativne zajednice (Creative Commons) za koju sam se odluĉio/la. 1. Autorstvo 2. Autorstvo – nekomercijalno 3. Autorstvo – nekomercijalno – bez prerade 4. Autorstvo – nekomercijalno – deliti pod istim uslovima 5. Autorstvo – bez prerade 6. Autorstvo – deliti pod istim uslovima (Molimo da zaokruţite samo jednu od šest ponuĊenih licenci, kratak opis licenci dat je na poleĊini lista). Potpis doktoranda U Beogradu, ____Januar 2013._____________ _________________________ 331 1. Autorstvo – Dozvoljavate umnoţavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na naĉin odreĊen od strane autora ili davaoca licence, ĉak i u komercijalne svrhe. Ovo je najslobodnija od svih licenci. 2. Autorstvo – nekomercijalno. Dozvoljavate umnoţavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na naĉin odreĊen od strane autora ili davaoca licence. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela. 3. Autorstvo – nekomercijalno – bez prerade. Dozvoljavate umnoţavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, bez promena, preoblikovanja ili upotrebe dela u svom delu, ako se navede ime autora na naĉin odreĊen od strane autora ili davaoca licence. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela. U odnosu na sve ostale licence, ovom licencom se ograniĉava najveći obim prava korišćenja dela. 4. Autorstvo – nekomercijalno – deliti pod istim uslovima. Dozvoljavate umnoţavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na naĉin odreĊen od strane autora ili davaoca licence i ako se prerada distribuira pod istom ili sliĉnom licencom. Ova licenca ne dozvoljava komercijalnu upotrebu dela i prerada. 5. Autorstvo – bez prerade. Dozvoljavate umnoţavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, bez promena, preoblikovanja ili upotrebe dela u svom delu, ako se navede ime autora na naĉin odreĊen od strane autora ili davaoca licence. Ova licenca dozvoljava komercijalnu upotrebu dela. 6. Autorstvo – deliti pod istim uslovima. Dozvoljavate umnoţavanje, distribuciju i javno saopštavanje dela, i prerade, ako se navede ime autora na naĉin odreĊen od strane autora ili davaoca licence i ako se prerada distribuira pod istom ili sliĉnom licencom. Ova licenca dozvoljava komercijalnu upotrebu dela i prerada. Sliĉna je softverskim licencama, odnosno licencama otvorenog koda.