UNIVERZITET U BEOGRADU MEDICINSKI FAKULTET Dejan N. Orlić Randomizovana studija o fiziološkoj proceni aspiracije tromba kod bolesnika sa akutnim infarktom miokarda sa elevacijom ST segmenta lečenih primarnom perkutanom koronarnom intervencijom doktorska disertacija Beograd, 2014. UNIVERSITY OF BELGRADE MEDICAL FACULTY Dejan N. Orlić The randomized Physiologic Assessment of Thrombus Aspiration in ST-segment Elevation Myocardial Infarction patients treated with primary percutaneous intervention (PATA STEMI) study Doctoral Dissertation Belgrade, 2014. MENTOR: Akademik prof. dr Miodrag Ostojić, emeritus profesor na katedri Interna medicina Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu ČLANOVI KOMISIJE: 1. prof. dr Branko Beleslin, predsednik komisije Medicinski fakultet, Univerziteta u Beogradu 2. doc. dr Milika Ašanin, Medicinski fakultet, Univerziteta u Beogradu 3. prof. dr Sava Savić, profesor u penziji Medicinski fakultet, Univerziteta u Beogradu DATUM ODBRANE: _____________________________________________ IZJAVE ZAHVALNOSTI Mom prvom učitelju, prof dr Dejanu Boškoviću kome dugujem prijem i ostanak na kardiologiji, rad bez radnog vremena, ozbiljnost i egzaktnost u kliničkom i naučnom radu i u odnosu prema bolesnicima. Mom mentoru, akademiku prof dr Miodragu Ostojiću, kome dugujem rad i ničim ograničeno usavršavanje u sali za kateterizacije, kosmopolitski duh, timski rad, beskarjni optimizam i nezadrživo osećanje da se ide napred. Hvala mom mentoru za jedan divni predgovor koji verujem nije samo mene nadahnuo, sa rečima: „24 hours reserved for Antonio M. Gotto, M.D.“ Hvala mom mentoru za jedno divno vreme i prijateljstvo, posebno pri mom prvom odlasku na jedan američki kongres. Mom učitelju, prof dr Antoniju Kolombu za promenu u načinu razmišljanja, za beskompromisan i objektivan stav prema sebi i svom radu. Hvala mu na rečima realizma:“You have to choose between your job and your family“, i na oproštajnim rečima:“You are clear mind. We need clear minds. Do not give up.“ Dr Dragici Paunović, za svesrdnu pomoć i stalnu podršku, za donacije u aspiracionim kateterima i reagensima za histološke analize. Mojim prijateljima i kolegama u Urgentnom centru i Sali za kateterizacije za sve godine druženja i zajedničkog rada. Mojoj majci Nevenki, za ljubav, za beskrajnu veru i poverenje. Mojoj supruzi Nataši, za ljubav i podršku. Našoj deci, Nikoli i Andreju, koja daju smisao svakom trenutku našeg postojanja. RANDOMIZOVANA STUDIJA O FIZIOLOŠKOJ PROCENI ASPIRACIJE TROMBA KOD BOLESNIKA SA AKUTNIM INFARKTOM MIOKARDA SA ELEVACIJOM ST SEGMENTA LEČENIH PRIMARNOM PERKUTANOM KORONARNOM INTERVENCIJOM Dejan N. Orlić REZIME Cilj. Primarni cilj doktorske teze je bio da se odredi srednja vrednost indeksa mikrocirkulatorne rezistencije (IMR) kod bolesnika sa infarktom miokarda sa elevacijom ST segmenta (STEMI) koji su lečeni primarnom perkutanom koronarnom intervencijom (pPCI) i kojima je randomizovano dodeljen jedan oblik lečenja- manuelna aspiracija tromba ili drugi oblik lečenja- standardna pPCI bez aspiracije tromba. Na ovaj način poređene su dve grupe bolesnika, jedna grupa sa rutinskom manuelnom aspiracijom tromba u infarktnoj arteriji i druga grupa, bez aspiracije tromba. Obzirom na potencijalni uticaj kolateralne cirkulacije na vrednost srednjeg IMR, određen je i korigovani IMR (IMR corr) koji uzima u obzir koronarni „wedge“ pritisak u infarktnoj arteriji. Obzirom da se ne zna da li je IMR u infarktnoj arteriji povišen, IMR je određen i u susednoj i kontralateralnoj neinfarktnoj arteriji. Pored primarnog cilja određeni su i sekundarni ciljevi koji ukazuju na stepen miokardne perfuzije (angiografski, elektrokardiografski), veličinu infarkta (enzimski, EKG, jednofotonska kompjuterizovana tomografija-SPECT), remodelovanje leve komore (ehokardiografski indeksi, SPECT) i klinički ishod bolesnika tokom perioda praćenja od 12 meseci (glavni neželjeni srčani i cerebralni događaji, MACCE: smrt, reinfarkt miokarda, šlog, hospitalizacija zbog srčane insuficijencije i revaskularizacija infarktne arterije-TVR). Metod. IMR je određivan kao proizvod distalnog pritiska merenog u distalnog trećini infarktne ili neinfarktne arterije (susedna i kontralateralna neinfarktna arterija sa dijametrom stenoze <70%) i srednjeg vremena prolaska fiziološkog rastvora na sobnoj temperaturi merenog između proksimalnog šafta žice i distalnog termistora za merenje pritiska i temperature. Koronarni „wedge“ pritisak je meren tokom okluzije stentiranog segmenta infarktne arterije semikomplijanntnim balonom na 2 atm pomoću koronarne žice za merenje pritiska i temperature (Certus, St Jude). Rezultati. Primarni cilj studije je postignut. Urađene su „analiza prema nameri da se leči“ i „analiza prema protkolu“. Osnovnu razliku između ove dve analize čini 10 (15,9%) bolesnika koji su iz grupe sa konvencionalnom pPCI prešli, prema protkolu studije, u grupu sa aspiracijom tromba. U analizi „prema nameri da se leči“ srednja vrednost IMR je smanjena u grupi bolesnika sa aspiracijom tromba u odnosu na grupu sa konvencionalnom primarnom PCI (RR 28,7%; 31,2±18,18 vs. 43,79±33,77 U, P=0.0505). Distribucija vrednosti IMR ne prati normalnu raspodelu pa je za testiranje nulte hipoteze korišćen Wilcoxon-ov test. Kada se primarni cilj prikaže kao IMRcorr, koji je korigovan za mereni koronarni „wedge“ pritisak u infarktnoj arteriji nakon implantacije stenta, onda je takav korigovani IMR manji u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na konvencionalnu pPCI (RR 31,0%, 27,5±19,79 vs. 39,92±32,66 U, P=0,039). Distribucija IMRcorr takođe značajno odstupa od normalne raspodele uz manju standardnu devijaciju, tako da je i značajnost razlike veća. U analizi „prema protokolu“, 10 bolesnika koji su iz grupe sa konvencionalnom pPCI, zbog perzistiranja velikog tromba nakon predilatacije balon kateterom, prevedeni u grupu sa aspiracijom tromba, tretirani su kao grupa sa apiracijom tromba. Ova analiza je pokazala da je IMR značajno niži u grupi sa aspiracijom tromba nego u grupi bez aspiracije (RR 32%, 31,9 vs. 47,0, P=0,0082), i da je manuelna aspiracija tromba, nakon regresione alnalize na logaritamski transformisanim vrednostima IMR, nezavisni prediktor smanjenja IMR (P=0,008). IMR je određivan kao proizvod distalnog pritiska merenog u distalnog trećini infarktne ili neinfarktne arterije i srednjeg vremena prolaska fiziološkog rastvora na sobnoj temperaturi merenog između proksimalnog šafta žice i distalnog termistora za merenje pritiska i temperature. Koeficijent varijanse kod stabilnih bolesnika je inosio, prema literaturi ispod 10%. Za celu ispitivanu grupu (N=128 bolesnika) koeficijent varijanse u miru je iznosio CV Tmn rest 15,3±8,9%; a pri maksimalnoj hiperemiji CV Tmn hyp 15,1±8,1%. U studiji je IMR određivan ne samo u infarktnoj arteriji nego i u neinfarktnim arterijama ukoliko nije bila prisutna stenoza DS≥70% na susednoj ili kontralateralnoj neinfarktnoj arteriji. Na taj način je pokazano, po prvi put, da je IMR u infarktnoj arteriji povišen, tj. veći od IMR u susednoj neinfarktnoj arteriji ili u kontralateralnoj neinfarktnoj arteriji. Postoji trend ka manjim vrednostima IMR u susednoj i kontralateralnoj neinfarktnoj arteriji u grupi sa aspiracijom u odnosu na grupu bez aspiracije tromba (17.43±5.44 vs. 25.42±13.16, P=0,050 i 20.51±8.98 vs. 30.76±22.71, P=0,088, respektivno). Takođe, srednje vrednosti IMR su slične u susednoj i kontralateralnoj neinfarktnoj arteriji (17.43±5.44 vs. 20.51±8.98, P=0,23). Vrednosti IMR u susednoj i kontralateralnoj neinfarktnoj arteriji su bliske vrednostima IMR kod bolesnika sa stabilnom anginom pektoris koje su poznate iz literature i izgleda da predstavljaju bazalni otpor u mikrocirkulaciji.. Srednje vrednosti IMR prema intervalima ukupnog vremena ishemije se međusobno ne razlikuju, iako se zapaža povećanje numeričkih vrednosti IMR sa povećanjem trajanja ukupnog vremena ishemije (34,9±15,77 vs. 33,8±22,32 vs. 45,2±40,71 vs. 45,2±36,90, P=0,37). Od sekundarnih ciljeva, pokazano je značajno smanjenje AUC CK u grupi sa aspiracijom tromba, a značajno je bila snižena i maksimalna vrednost TnI. Ostali sekundarni ciljevi, stepen miokardnog ispiranja (MBG) 0 ili 1, kompletna rezolucija ST segmenta, kao i ehokardiografski parametri remodelovanja leve komore (WMSI, CSI vol) su bili sličnih vrednosti u grupi sa aspiracijom tromba i u grupi bez aspiracije. Remodelovanje leve komore i pozitivno remodelovanje leve komore su bili podjednako učestali u obe grupe bolesnika nakon 4 meseca ehokardiografskog praćenja (18,5 vs 27,9%, P=0,21 i 29,2 vs. 26,2%, P=0,71). Veličina infarkta je merena SPECT-om: nije bilo razlike u inicijalnim vrednostima SRS između ispitivanih grupa bolesnika, sa i bez aspiracije tromba (12,6 vs 14,8, P=0,31). Takođe nije bilo razlika u EF određenoj SPECT-om (50,8 vs. 52,7%, P=0,22). Tokom perioda praćenja od 4 meseca značajno je povećan EDV u grupi sa aspiracijom, dok su EF povećana i WMSI smanjen u grupi bez aspiracije tromba. Glavni neželjeni srčani događaji su bili podjednako učestali u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije tromba (10,8 vs, 15,9%, P=0,39). U ispitivanoj populaciji bolesnika sa STEMI 57,8% (74) bolesnika su stigli na primarnu PCI u preporučenom vremenskom intervalu ≤120 min. Među ispitivanim grupama, postojao je trend ka dužem trajanju intervala bolesnikovog odlaganja u grupi sa aspiracijom (median 60,0 vs 33,0, P=0,10), dok u trajanju intervala odlaganja sistema (median 100,0 vs. 107,5, P=0,43) ili ukupnog vremena ishemije (241,5 vs. 201,8, P=0,35) nije bilo razlike. U odnosu na trajanje ukupnog vremena ishemije nije bilo značajnih razlika u vrednostima IMR, IMRcorr, niti ehokardiografskih parametara remodelovanja leve komore. . Na osnovu histološke analize aspiriranih tromba, procenat svežih tromba je bio 51%. Razlike je bilo u srednjim vrednostima IMR nakon aspracije svežih i aspiracija starih tromba (27,5±17,02 vs. 40,8±28,40 U, P=0,056), i učestalosti kompletne rezolucije ST segmenta nakon aspiracije svežih tromba (80% vs 50%, P=0,027). Zaključak. Studija je pokazala da rutinska primena manuelne aspiracije tromba dovodi do značajnog smanjenja mikrocirkulatorne rezistencije, a time i povećanja miokardne perfuzije, u teritoriji infarktne arterije u odnosu na konvencionalnu pPCI kod STEMI bolesnika. Studija je pokazala i da rutinska manuelna aspiracija tromba nije nezavisni prediktor smanjenja mikrocirkulatorne rezistencije. Smanjenje mikrocirkulatorne rezistencije u području infarktne arterije nije praćeno kliničkim poboljšanjem bolesnika nakon godinu dana praćenja niti poboljšanjem ehokardiografskih parametara remodelovanja leve komore na 4 meseca praćenja. Rezultati ove studije ne podržavaju strategiju rutinske manuelne aspiracije tromba. Mikrocirkulatorna rezistencija u teritoriji infarktne atrterije je povećana u odnosu na teritoriju susedne ili kontralateralne neinfarktne arterije. Mikrocirkulatorna rezistencija u području susedne neinfarktne arterije i kontralateralne neinfarktne arterije je sličnih vrednosti. Postoji trend ka manjim vrednostima indeksa mikrocirkulatorne rezistenzije u neinfarktnim arterijama kod bolesnika sa aspiracijom tromba u odnosu na bolesnike lečene standardnom pPCI. Ključne reči: aspiracija tromba, indeks mikrocirkulatorne rezistencije, infarkt miokarda sa elevacijom ST segmenta THE RANDOMIZED PHYSIOLOGIC ASSESSMENT OF THROMBUS ASPIRATION IN ST- SEGMENT ELEVATION MYOCARDIAL INFARCTION PATIENTS TREATED WITH PRIMARY PERCUTANOUS CORONARY INTERVENTION (PATA STEMI) STUDY Dejan N. Orlić ABSTARCT Aim. Primary end point of doctoral thesis was an assessment of mean value of index of microcirculatory resistance (IMR) in patients with ST-segment elevation myocardial infarction (STEMI) treated with primary percutaneous coronary intervention (pPCI) randomly alocated to either one teatment modality – manual thrombus aspiration or the other treatment modality - standard pPCI without thrombus aspiration. In this way two groups of patients were compared, one group with routine manual thrombus aspiration in infarct related artery and the other group, without thrombus aspiration. Corrected IMR (IMRcorr) was calculated because it accounted for the potential influence of collateral circulation on the value of IMR: Its calculation is based on the mean value of capillary wedge pressure. Secondary end points which indicated the magnitude of myocardial reperfusion (angiographic and electrovardiographic indices), the final infarct size (enzyme release, ECG, SPECT), remodeling rate of left ventricle (echocardiographic indices, SPECT) at 4months and clinical outcome (MACCE: death, myocardial reinfarction, stroke, hospitalization due to congestive heart failure and target vessel revascularization) at 12 months of follow-up, were also determined. Method. IMR was assessed as a product of distal pressure measured in the distal third of infarct related artery or non-infarct related artery (both adjacent and contralateral with diameter stenosis of <70%) and mean transit time of saline at room temperature measured between proximal shaft of pressure-termistor tipped coronary wire. Coronary wedge pressure was measured during occlusion of stented segment of infarct related artery by a semicompliant balloon inflated at 2 atmospheres by means of pressure-termistor tipped coronary wire (Certus, St Jude,MN). Results. Primary end point was achieved. „Intention to treat analysis“ and „per protocol analysis“ were both done. The main difference between these two analysis is 10 (15,9%) patients who were transfered from the standard pPCI group into thrombus aspiration group, according to the study protocol. In the „intention to treat“ analysis mean IMR was decreased in the thrombus aspiration group as compared with the standard pPCI group (RR 28,7%; 31,2±18,18 vs. 43,79±33,77 U, P=0.0505). Distribution of IMR values was not normal distribution. IMRcorr was significantly decreased in the thrombus aspiration compared to standard pPCI group (RR 31,0%, 27,5±19,79 vs. 39,92±32,66 U, P=0,039). Distribution of values of IMRcorr was not normal distribution, but standard deviatio value was lower than for IMRfinal leading to more significant difference between the two groups. In the „per protocol analysis“, 10 patients from the standard pPCI group who were transferred into the thrombus aspiration group because of persisting large thrombus after balloon predilatation, were analyzed as the thrombus aspiration group patients. In this analysis, IMR was significantly lower in the thrombus aspiration group compared to the standard pPCI group (RR 32%, 31,9 vs. 47,0, P=0,0082). After the regression analysis on log transformed values of IMR, thrombus aspiration was an independent predictor of lower IMR (P=0,008). IMR was calculated as a product of distal blood pressure measured in the distal third of the infarct related or non-infarct related artery and the mean transit time of saline at room temperature between the proximal shaft of the coronary wire and its distal pressure sensor/thermistor tip. Coefficient of variance for IMR in stable was bellow 10%. In our study, for the total study population (N=128), coefficient of variance st rest was CV Tmn rest 15,3±8,9%; and during maximal hyperemia CV Tmn hyp 15,1±8,1%. IMR was determined in infarct related artery and non-infarct related arteries without severe stenosis (DS<70%). It was showed that IMR in infarct related artery is increased compared to either adjacent or contralateral non-infarct related artery. There was a trend towards lower value of mean IMR in adjacent and contralateral non-infarct related artery in the thrombus aspiration group compared to standard pPCI group (17.43±5.44 vs. 25.42±13.16, P=0,050 and 20.51±8.98 vs. 30.76±22.71, P=0,088, respectively). In addition, mean IMR in adjacent and contralateral non-infarct related artery was similar (17.43±5.44 vs. 20.51±8.98, P=0,23). These values of IMR in non-infarct related arteries are close to the values of IMR in patients with stable angina and seems to represent baseline value. Mean IMR values expressed according to categorized total ischemic time in 2-hour intervals were similar, although there was a numerical increase in IMR associated with longer total ischemic time (34,9±15,77 vs. 33,8±22,32 vs. 45,2±40,71 vs. 45,2±36,90, P=0,37). Among secondary end points, significant reduction was shown for the AUC CK and maximum value of TnI in the thrombus aspiration group. All the other secondary end points including myocardial blush grade (MBG 0 ili 1), complete resolution of ST segment elevation and echocardiographic indices of left ventricular remodeling (WMSI, CSI vol) were similar in the thrombus aspiration and the standard pPCI. Left ventricular remodeling rate and reverse remodeling rate were similar in thrombus aspiration and standard pPCI group at 4-months of follow (18,5 vs 27,9%, P=0,21 i 29,2 vs. 26,2%, P=0,71). The final infarct size was measured by the means of SPECT: there was no significant difference in SRS between the group with thrombus aspiration and no aspiration groups (12,6 vs 14,8, P=0,31). Also, there was no significant difference in EF determined by SPECT (50,8 vs. 52,7%, P=0,22). During the 4 months follow-up, EDV significantly increased in the thrombus aspiration group, EF increased and WMSI decreased in the no-aspiration griuop. Major cardiac and cerebral adverse events (MACCE) were evenly distributed in both groups of patients, with and without thrombus aspiration (10,8 vs, 15,9%, P=0,39). In the total study population, 57,8% (74) patients had recommended system delay of ≤120 min. Among the patients in the study groups, there was a trend towards longer patient delay in the thrombus aspiration group compared to standard pPCI (median 60,0 vs 33,0, P=0,10) and no significant differences in duration of system delay (median 100,0 vs. 107,5, P=0,43) or total ischemic time (241,5 vs. 201,8, P=0,35). In relation to duration of total ischemic time, there was no significant differences in mean IMR, IMRcorr or echocardiographic indices of left ventricular remodeling. . Hystologic analysis showed that in the thrombus aspiration arm, 51% of patients had fresh thrombus. After aspiration of fresh versus old thrombi, there was a trend towards lower value of mean IMR (27,5±17,02 vs. 40,8±28,40 U, P=0,056), and the higher incidence of complete resolution of ST segment elevation (80% vs 50%, P=0,027). Conclusion. The study showed that the routine manual thrombus aspiration significantly reduces microcirculatory resistance thus improving myocardial perfusion in the teritory of infarct-related artery as compared with standard pPCI in STEMI patients. However, routine manual thrombus aspiration is not an independent predictor of lower index of microcirculatory resistance. Reduction in microcirculatory resistance in the teritory of infarct-related artery is not accompanied either by improvement of echocardiographic parameters of left ventricular remodeling at 4 months or by clinical improvement at 12 months of clinical follow-up. The results of this study do not support strategy of routine manual thrombus aspiration in STEMI patients. Microcirculatory resistance is increased in the teritory of infarct-related artery as compared with microcirculatory resistance in the teritory of either adjacent or contralateral non- infarct related artery. Microcirculatory resistance in the teritory of adjacent non-infarct realted artery and contralateral non-infarct related artery are similar. There is a trend towards lower values of IMR in non-infarct related arteries in patients with thrombus aspiration compared to standard pPCI. Key words: thrombus aspiration, index of microcirculatory resistance, ST-segment elevation myocardial infarction SADRŽAJ: 1. UVOD 1.1 Patofiziologija STEMI 1 1.2 Patofiziologija nekroze miokarda 1 1.3 Preporuke za pPCI 4 1.4 Histopatologija tromba 22 1.5 Molekularna osnova trombogeneze 25 1.6 Patofiziološka osnova aspiracije tromba 28 1.7 Preporuke za aspiraciju tromba 29 1.8 Studije bez manuelne aspiracije 30 1.8 Studije sa manuelnom aspiracijom 31 1.8.1 Opis aspiracionih katetetra 32 1.8.2 Rezultati studija sa manuelnom aspiracijom tromba 33 1.9 Primarni cilj studija sa manuelnom aspiracijom 41 1.9.1 Elektrokardiografski (prednosti i ograničenja) 41 1.9.2 Angiografski (prednosti i ograničenja) 42 1.9.3 Laboratorijski (prednosti i ograničenja) 43 1.9.4 Ehokardiografski indeksi remodelovanja leve komore (prednosti i ograničenja) 43 1.9.5 SPECT (prednosti i ograničenja) 44 1.9.6 MRI (prednosti i ograničenja) 44 1.9.7 OCT (prednosti i ogranićenja) 45 1.9.8 Fiziologija koronarne mikrocirkulacije (prednosti i ograničenja) 45 1.10 Dizajn studija sa manuelnom aspiracijom tromba 46 1.10.1 kontrolna grupa 46 1.10.2 studija efikasnosti 46 1.10.3 analiza prema nameri da se leči i analiza prema protokolu 47 2. METOD: 48 2.1 dizajn i protokol studije 48 2.2 randomizacija 48 2.3 bolesnici 49 2.4 lekovi 50 2.5 Kriterijumi za uključivanje u studiju 53 2.6 Kriterijumi za isključivanje iz studije 53 2.7 Primarni cilj studije 55 2.8 Koronarna fiziologija 56 2.9 Sekundarni ciljevi studije 58 2.9.1 EKG 59 2.9.2 MBG 60 2.9.3 AUC CK 62 2.9.4 EHO 62 2.9.5 SPECT 63 2.9.6 MACCE 64 2.10 Histopatološka analiza 64 2.11 Definicije 69 2.12 Vođenje CRF-a 71 2.13 Statistička analiza 71 2.13.1 Veličina uzorka 71 2.13.2 Statističke metode 72 3. REZULTATI: 73 3.1 Demografski podaci i osnovne kliničke karakteristike 73 3.2 Transfer bolesnika 81 3.3 Vrednosti IMR i sekundarnih ciljeva prema vremenskim intervalima 82 3.4 Laboratorijske analize 90 3.4 Osnovne angiografske karakteristike 91 3.5 Osnovne proceduralne karakteristike 97 3.6 Komplikacije 99 3.7 Primarni cilj 101 3.8 Sekundarni ciljevi 111 3.8.1 EKG 111 3.8.2 MBG 116 3.8.3 AUC CK 120 3.8.4 EHO 124 3.8.5 SPECT 137 3.8.6 Histološka analiza 141 3.8.7 MACCE 152 3.9 Regresiona analiza 157 4. DISKUSIJA 162 4.1 Dizajn studije 162 4.2 Aspiracija tromba 164 4.3 Koronarna fiziologija 164 4.4 Primarni cilj 164 4.5 Sekundarni ciljevi 168 4.5.1 MBG 168 4.5.2 EKG 170 4.5.3 Enzimski procenjena veličina infarkta 171 4.5.4 Laboratorijski nalazi 173 4.5.5 EHO 173 4.5.6 SPECT 177 4.5.7 MACCE 177 4.5.8 Histološka analiza 179 4.5.9 Kliničke, angiografske i proceduralne karakteristike bolesnika 181 4.5 Ograničenja studije 183 5. ZAKLJUČAK 185 6. LITERATURA 189 7. SPISAK SKRAĆENICA 208 8. BIOGRAFIJA AUTORA 210 11. UVOD: 1.1 Patofiziologija akutnog infarkta miokarda sa elevacijom ST segmenta Akutni infarkt miokarda sa elevacijom ST segmenta (STEMI) je najčešće posledica kompletne i produžene okluzije epikardne koronarne arterije koja je izazvana formiranjem tromba na mestu rupture ili fisure aterosklerotičnog plaka (1, 2). Fisura ili erozija aterosklerotičnog plaka je češća kod mlađih osoba i kod žena, ali sa podjednakom učestalošću dovodi do potpune okluzije koronarne arterije i pojave STEMI kao i ruptura plaka. Najčešći supstrat za STEMI je vulnerabilni plak, odnosno fibroaterom sa tankom fibroznom kapom (TCFA). Optička koherentna tomografija (OCT) je omogućila ispitivanje morfoloških karakteristika rupturisanog plaka odnosno erozije plaka i superponiranog tromba kod bolesnika sa STEMI u in vivo uslovima. Ranije ispitivanja sa intravaskularnim ultrazvukom (IVUS) i virtuelnom histologijom (VH) su bila ograničena zbog male aksijalne rezolucije, nedovoljne za detekciju erozije plaka ili merenje debljine fibrozne kape i kavuma rupturisanog plaka. Trodimenzionalna IVUS rekonstrukcija uzdužnog preseka ciljne lezije je pokazala da je proksimalna lokalizacija rupturisanog plaka povezana sa češćom pojaom potpune okluzije IRA (TIMI 0) i pojavom STEMI (53). Ruptura plaka proksimalno od mesta najvećeg suženja je nezavisan prediktor za STEMI. Treba uzeti u obzir, kao ograničenja metode, malu penetrantnost IVUS katetra kroz ciljnu leziju i Dotter-ov efekat IVUS katetera (povećanje minimalne luminalne površine ciljne lezije). Ispitivanja pomoću OCT su pokazala da kod bolesnika sa STEMI rupturisan plak ima longitudinalne karakteristike: češća je proksimalna lokalizacija (64% vs. 35%) rupturisanog plaka (proksimalno u odnosu na mesto najvećeg suženja lumena na mestu lezije), ređa distalna lokalizacija (11% vs. 39%) i podjednako učestala lokalizacija rupturisanog plaka na mestu najmanje površine (25% vs. 26%) poprečnog preseka lumena (CSA) kao i kod bolesnika sa akutnim infarktom miokarda bez elevacije ST segmenta (NSTEMI). Bolesnici sa STEMI izdvajaju se po još nekim poprečnim morfološkim karakteristikama plaka: fibrozna kapa je tanja (55 vs. 109 μm), maksimalna površina CSA šupljine rupturisanog plaka je veća (2,52 vs. 1,67 mm²), češći je mekši, lipidni plak, češće je prisustvo tromba (100% vs. 65%) i to crvenog tromba (78% vs. 27%) (48). Najveći prediktor pojave STEMI od navedenih OCT varijabli je površina CSA šupljine rupturisanog plaka (AUC 0,72) (48). Vredi pomenuti ograničenja morfološke analize rupturisanog ili erodiranog plaka i tromba pomoću OCT-a. Prvo, sama aspiracija tromba 2pomoću aspiracionog katetera, koji je relativno glomazan instrument, umanjuje sveobuhvatnu analizu tromba, a Dotter-ovim efektom može da izmeni i morfologiju rupturisanog plaka. Pri aspiraciji tromba stvara se vakuum koji može da poremeti morfologiju plaka tako da OCT-om nije nađeno nekrotično jezgro unutar plaka nego samo šupljina (cavum) rupturisanog plaka, koja nije viđena u patološkim studijama (50, 51). Potencijalna korelacija između aspiriranog materijala i OCT nalaza rupturisanog plaka nije analizirana. Ipak, najveće ograničenje OCT-a je njegova kratkovidost. U obolelim delovima arterije, praktično je nemoguće identifikovati spoljašnju elastičnu membranu. Ne može se meriti ni apsolutno ni relativno površina lipidnog pula, ukupna veličina plaka, remodelovanja arterije ili veličina tromba. Osim toga, crveni tromb apsorbuje svetlost i smanjuje evaluaciju distalnih struktura OCT-om. Koronarna angioskopija je omogućila detekciju nekih karakteristika plaka i tromba kod STEMI bolesnika. Aterosklerotični plakovi kod bolesnika sa svim oblicima akutnog koronarnog sindroma su kompleksni i žuti. Trombi kod STEMI bolesnika su uglavnom crveni i okluzivni, dok su kod nestabilne angine sivkasto beli i retko okluzivni (49). Klasični patološki nalaz kod bolesnika sa akutnim koronarnim sindromom je ruptura ili erozija plaka sa superponiranim trombom (50, 51). Fibrozna kapa je najtanja na mestu rupture, a tu se nalaze i nakupnine makrofaga i T limfocita. Mesto rupture je češće na krajevima fibrozne kape. Nema razlika u patološkim karakteristikama između plakova kod bolesnika sa STEMI i NSTEMI. Mesto rupture plaka je uglavnom na mestu najvećeg suženja ili neposredno distalno od njega (52). Na mestu rupture plaka nalazi se beli tromb sastavljen od trombocita na koji se proksimalno nadovezuje propagirajući crveni tromb, sastavljen od trombocita (52). Većina patoloških studija je rađena na poprečnim presecima koronarne arterije, ređe je rađena longitudinalna rekonstrukcija koja predstavlja izazov za patologe. 1.2 Patologija nekroze miokarda Nakon opstrukcije koronarne arterije i smanjene miokardne perfuzije nastaju patološke promene u infarktnom području miokarda koje su prikazane u Tabeli. U prvih 30 min nakon opstrukcije koronarne arterije ne vide se makroskopske ni mikroskopske promene u miokardu. Jedino na elektronskoj mikroskopiji su vidljive promene: relaksacija miofibrila, gubitak glikogena i otok mitohondrija. Ove promene su reverzibilne. 3Tabela 1. Redosled makro i mikroskopskih promena tokom nekroze miokarda. Izvor: Table 11-2 in: Mitchell, Richard Sheppard; Kumar, Vinay; Abbas, Abul K.; Fausto, Nelson. Robbins Basic Pathology. Philadelphia: Saunders. ISBN 1-4160-2973-7. 8th edition. Vreme Makroskopske promene Mikroskopske promene (svetlosni mikroskop) 0-30 min bez promena bez promena 30 min-4 sata bez promena deplecija glikogena moguće talasanja vlakana na ivici 4-12 sati ponekad tamne šare početak koagulacione nekroze edem krvarenje 12-24 sata tamne šare koagulaciona nekroza kariopiknoza (ireverzibilna kondenzacija hromatina) hipereozinofilija miocita nekroza kontraktilne trake na ivicama početak infiltarcije neutrofila 1-3 dana centar infarkta postaje žut nastavak koagulacione nekroze gubitak nukleusa i strijatijacija povećana infiltarcija neutrofila u intersticijumu 3-7 dana hiperemija na ivicama razmekšavanje žutog centra početak dezintegracije mrtvih mišićnih vlakana nekroza neutrofila početak uklanjanja mrtvih ćelija pomoću makrofaga na ivici 7-10 dana maksimalno mekan i žut centar crvene ivice povećana fagocitoza mrtvih ćelija na ivici početak formiranja granulacionog tkiva na ivicama 10-34 dana crveno sive i udubljene ivice zrelo granulaciono tkivo sa kolagenom tip I 2-8 nedelja sivo-belo granulaciono tkivo povećano taloženje kolagena smanjena celularnost >2 meseca kompletan ožiljak formiran gust kolagen ožiljak 4Područje nekroze postaje uočljivo posle 2-3 sata bojenjem sa trifeniltetrazolijum hloridom: očuvan miokard se boji cigla bojom, a nekrotičan miokard ostaje bled. Ovo bojenje je posledica curenja dehidrogenaze kroz oštećenu membranu kardiocita. Tamo gde je dehidrogenaza aktivna miokard će biti cigla boje, a tamo gde je nema, miokard je neobojen, bled. Kada je ožiljak kompletno formiran, nema metode kojom može da se odredi njegova starost. Ožiljak star 4 meseca izgleda identično kao i ožiljak star 10 godina (54). 1.3 Kliničke preporuke za primarnu PCI STEMI čine 25-40% svih infarkta miokarda. Intrahospitalni mortalitet je 5-6% i jednogodišnji 7- 18% (55). Kliničke studije često ograničavaju uključivanje starijih bolesnika. Stairiji bolesnici često predstavljaju izazov za postavljanje dijagnoze STEMI, vremenski intervali mogu biti produženi, češće su relativne i apsolutne kontraindikacije za metode lečenja koje su efikasne za ostale bolesnike. Kod starijih je veći rizik od krvarenja pri primeni antiagregacionih lekova i manja je bubrežna funkcija zbog čega treba pažljivo dozirati lekove. Najčešći razlog za odustajanje od reperfuzione terapije kod onih koji nemaju kontraindikacije, je starost. Žene čine oko 30% STEMI populacije. Žene imaju duže vremenske intervale od početka bola do intervencije (“patient delay” i “door-to-device time”). U SAD, 23% bolesnika sa STEMI imaju diabetes melitus. Bolesnici sa dijabetesom imaju veći intrahospitalni i dugoročni mortalitet nakon STEMI. Kod dijabetičara, i hiperglikemija i hipoglikemija su udruženi sa lošim kliničkim ishodom. Hiperglikemija na prijemu je prediktor lošeg ishoda kod nedijabetičara. Dijabetičari češće imaju smanjenu miokardnu perfuziju nakon uspostavljanja protoka kroz IRA (“no-eflow” fenomen). Bolesnici sa hroničnom bubrežnom insuficjencijom ređe dobijaju optimalnu reperfuzinu terapiju. Kod STEMI bolesnika na dijalizi, 30% ne dobije aspirin. Bolesnici na dijalizi imaju intrahospitalni mortalitet 21%. Procena rizika bolesnika sa STEMI je kontinuiran proces koji se ponavlja tokom hospitalnog lečenja i na otpustu. Koriste se dva skora za procenu rizika bolesnika sa STEMI: the Thrombolysis In Myocardial Infarction (TIMI) risk score je razvijen specifično za bolesnike sa STEMI (http://www.mdcalc.com/timi-risk-score-for-stemi), dok GRACE model (http://www.outcomes-massmed.org/grace/acs_risk/acs_risk_content.html) predviđa intrahospitalni i 6-mesečni mortalitet kod širokog spektra bolesnika sa akutnim koronarnim sindromom, uključujući i one sa STEMI ili NSTEMI. 5Bolesničko kašnjenje (“patient delay”) je produženo kod žena i kod starijih bolesnika sa STEMI. U poslednjoj deceniji malo je učinjeno na skraćenju ovog vremenskog intervala. Razlozi za bolesničko kašnjenje su izostanak tipičnih, jakih bolova u grudima (30% STEMI bolesnika), pretpostavka bolesnika da će tegobe same prestatii da nisu ozbiljne, pripisivanje tegoba drugim stanjima, oklevanje da se uznemiravaju drugi dok ne postanu stvarno bolesni, nedostatak znanja o važnosti brze akcije i zvanja Službe hitne pomoći (SHP) i pokušaj samolečenja sa prepisanim i neprepisanim lekovima. Preporučuje se da se pri pojavi tegoba sumnjivih na STEMI sažvaće aspirin, uzme Ntg ukoliko je ranije bio prepisan, i ako se tegobe za 5 min ne smanjuju, pozove SHP. SHP dovodi bolesnika sa STEMI u bolnicu sa ili bez pPCI (Slika 1). Slika 1. Reperfuziona terapija kod bolesnika sa STEMI. Zadebljane strelice označavaju strategiju kojoj se daje prednost. Kod kardiogenog šoka i akutne srčane insuficijencije, bolesnik se šalje na dijagnostički koronarogram bez obzira na vreme proteklo od početka bola. DIDO, vreme od ulaska do izlaska iz bolnice bez pPCI (door in-door out). Prema O’Gara et al. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST-elevation myocardial infarction: a report of the American 6College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425 Preporuka je da isključivo SHP dovodi bolesnika sa STEMI u bolnicu sa ili bez pPCI, ali se to u SAD, na primer, ostvaruje u samo 60% slučajeva iako je 98% populacije pokriveno sa telefonskim brojem za SHP. Predlaže se da svaka zajednica razvija svoj sistem za negu, reperfuzionu terapiju i hitan transport bolesnika sa STEMI. Taj sistem podrazumeva stalnu procenu i povećanje kvaliteta rada SHP i bolnica sa ili bez pPCI. Klasu I imaju sledeće preporuke: - 12-odvodni EKG radi SHP na mestu prvog medicinskog kontakta (FMC) kod bolesnika sumnjivog na STEMI (nivo dokaza B). - reperfuziona terapija je indikovana kod svih STEMI bolesnika sa tegobama unutar prethodnih 12 sati (nivo dokaza A) - pPCI je predloženi metod reperfuzije kada je izvode iskusni operateri na vreme (nivo dokaza A) - transfer direktno u pPCI bolnicu ako je FMC-sredstvo vreme ≤90 min (nivo dokaza B) - transfer u pPCI bolnicu ako je FMC-sredstvo <120 min (nivo dokaza B) - dati fibrinolitik ako je FMC-sredstvo >120 min (nivo dokaza B) - kada je fibrinolitik izabran kao primarna reperfuziona strategija, onda ga treba dati unutra 30 min od dolaska u bolnicu (nivo dokaza B). - reperfuziona terapija je indikovana kod bolesnika sa STEMI i 12-24 sata od početka tegoba ako ima kliničkih i/ili EKG dokaza ishemije koja i dalje traje (IIaB). Odlaganje zdravstvene službe (“system delay”) je udruženo sa povećanim mortalitetom i morbiditetom (56-59). Svi napori zdravstvene službe usmereni su na skraćenje ukupnog vremena ishemije (total ischemic time) koje je osnovna determinanta kliničkog ishoda (60). Osnovni princip u lečenju STEMI bolesnika je da je “adekvatna i pravovremena primena nekog oblika reperfuzione terapije je važnija od izbora terapije”. Svako odlaganje reperfuzione terapije nakon dolaska u bolnicu, udruženo je sa povećanim rizikom od intrahospitalnog mortaliteta, na 7nelinearan način (61). STEMI bolesnik može da privatnim prevozom stigne u pPCI bolnicu i tada je sva pažnja usmerena na skraćenje door-to-device vremena. Ako je bolesnik zvao SHP, direktna briga počinje sa FMC- vreme u koje je SHP stigla do bolesnika. SHP radi prehospitalni EKG, postavlja dijagnozu STEMI, aktivira sistem i odlučuje u koju bolnicu će da transportuje bolesnika, sa ili bez pPCI. Treba napraviti lokalne protokole za direktan transport u salu za kateterizacije bolnice sa pPCI (zaobilazeći interni prijem) koji ne zahtevaju hitnu stabilizaciju nakon dolaska u bolnicu. Na ovaj način broj lažno pozitivnih bolesnika sa STEMI je povećan (15%), ali je prihvatljiv obzirom na pravovremeno lečenje većine drugih STEMI bolesnika. Za bolesnike koji stignu ili su transportovani pomoću SHP u bolnicu bez pPCI, postoji dilema koji tip reperfuzione terapije primeniti. Kada se bira tip reperfuzione terapije, kod bolesnika koji je primljen u bolnicu za pPCI, pPCI se mora započeti unutar 90 minuta. Ako je bolesnik sa STEMI primljen u bolnicu bez pPCI, uradi se brza procena: 1) vreme od početka simptoma, 2) rizik od komplikacija od STEMI, 3) rizik od krvarenja od fibrinolize, 4) prisustvo kardiogenog šoka ili akutne srčane insuficijencije, i 5) vreme neophodno za transport do bolnice za pPCI. Čak i kada je vreme transporta kratko, može se dati prednost fibrinolitičkoj terapiji u odnosu na bilo koje odlaganje pPCI kod bolesnika koji su primljeni unutar 1-2 sata od početka bola (60-62). Nekoliko studija je ukazalo na korist od transfera bolesnika sa STEMI iz bolnice bez pPCI u bolnicu sa pPCI (63,64), ali u mnogim slučajevima transfer je produžen (65). U analizi Nacionalnog registra SAD pokazano je da je samo 10% transportovanih bolesnika imalo “first-door-to-device” vreme ≤90 min, a da je mediana bila 149 min (65). Ovo vreme u DANAMI-2 (Danish Multicenter Randomized Study on Thrombolytic Therapy Versus Acute Coronary Angioplasty in Acute Myocardial Infarction) studiji je iznosilo 110 min (64), a korist od transfera u pPCI bolnicu ogledala se u manjem broju reinfarkta u odnosu na STEMI bolesnike lečene fibrinolizom. Ukoliko je vreme za transfer bolesnika veće od 120 min mereći od FMC, onda pPCI nema više prednosti u odnosu na fibrinolizu u pogledu intrahospitalnog mortaliteta (59). Kašnjenje preko 120 min od FMC je imala polovina bolesnika u analizi Nacionalnog registra. Preporučuje se fibrinoliza unutar 30 min od prijema u bolnicu bez pPCI (first door arrival) ukoliko predviđeno vreme transfera bolesnika prelazi 120 min od FMC (FMC-device vreme). Preporučeno vreme od dolaska u do izlaska iz bolnice bez pPCI (door in-door out) ≤30 min je postignuto u 11% bolesnika u analizi Nacionalnog registra i bilo udruženo sa manjim intrahospitalnim mortalitetom. Medijana ovog vremena je iznosila 68 min (IQR 43-120 min) (66). Najbolji 8kandidati za hitan interhospitalni transfer za pPCI bez fibrinolize su bolesnici koji imaju kardiogeni šok, visoko rizični, imaju visok rizik od krvarenja pri davanju fibrinolitika, i oni kod kojih je prošlo >3 sata od početka simptoma i koji imaju kratko vreme transfera. Najbolji kandidati za inicijalnu fibrinolitičku terapiju su bolesnici sa malim rizikom od krvarenja koji su došli u bolnicu bez pPCI, unutar 2 sata od početka simptoma, i koji imaju dug transfer do bolnice sa pPCI. Strategije za skraćenje vremena door-to-device. Vremenski interval “od vrata do balona” (door-to-balloon, D2B) obuhvata 3 ključne komponente: vrata-EKG (door-to-ECG time), EKG- sala za kateterizacije (ECG–to–catheterization laboratory time) i sala-sredstvo vreme (laboratory arrival–to–device time). Sva tri intervala se razlikuju među ustanovama. Procenjuje se da 90% bolesnika koji nemaju medicinskih razloga za kašnjenje, imaju D2B vreme ≤90 min. Nekoliko stavki treba uraditi da bi se skratilo vreme D2B (Tabela 2). Tabela 2. Preporuke za skraćenje vremena D2B. Preporuke za skraćenje vremena D2B: Prehospitalni EKG za dijagnozu STEMI se koristi za aktivaciju tima za pPCI dok se bolesnik transportuje u bolnicu za pPCI. Lekar iz SHP aktivira tim za pPCI. Jedan poziv centralnom operateru koji prima sve pozive aktivira tim za pPCI Cilj je da tim za pPCI stigne u salu za kateterizacije unutar 20 min od poziva. Povratna informacija i analiza podataka o vremenskim intervalima se daju na uvid članovima tima za pPCI. Prema O’Gara et al. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST-elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. Postignuto je značajno smanjenje D2B vremena: sa 96 min na 44 min mediana tako da je procenat bolesnika sa D2B≤90 min porastao sa 44% u 2005. godini na 91% u 2010. godini . Ipak, 9i pored značajnog smanjenja D2B vremena, nema dokaza da je ono dovelo i do smanjenog mortaliteta (67). Tabela 3.Primarna PCI kod bolesnika sa STEMI koji su primljeni u bolnicu za pPCI. Preporuke za primarnu PCI u STEMI: klasa nivo dokaza simptomi ishemije traju <12 sati. I A simptomi ishemije traju <12 sati i postoje kontraindikacije I B za fibrinolitičku terapiju bez obzira na odlaganje od FMC kardiogeni šok ili akutna srčana insuficijencija bez obzira I B na odlaganje od početka infarkta dokaz ishemije koja traje 12-24 sata posle početka simptoma IIa B PCI neinfarktne arterije tokom primarne PCI kod bolesnika III B koji su hemodinamski stabilni FMC=”first medical kontakt”, prvi medicinski kontakt. Modifikovano prema O’Gara et al. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST-elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. U poređenju sa fibrinolitičkom terapijom, pPCI dovodi do češće otvorenosti IRA, češćeg normalnog (TIMI 3) protoka, i češćih komplikacija na mestu punkcije i ređe rekurentne ishemije, reinfarkta, hitne ponovne revaskularizacije miokarda, intrakranijalne hemoragije (ICH) i smrtnog ishoda (70). U ovoj studiji pPCI je rađena kod bolesnika sa simptomima ishemije <12 sati (Tabela 3). Takođe, PCI neinfarktne arterije nije rađena u istom aktu kod hemodinamski stabilnih bolesnika (Tabela 3). Od značaja je da pPCI ima najveći efekat na preživljavanje kod visoko rizičnih bolesnika. Ishod pPCI je slabiji kada je vreme do pPCI produženo, kod bolnica sa malim brojem pPCI i operatera sa malim brojem pPCI. Kod bolesnika sa kardiogenim šokom zbog srčane insuficijencije, PCI tesne stenoze velike neinfarktne arterije može da popravi hemodinamsku nestabilnost i treba da se razmotri tokom pPCI. Kod većine bolesnika, odložena 10 PCI neinfarktne arterije je indikovana kliničkim događajima ili rezultatima sa neinvazivnih testova (68,69). Preporuke za aspiracionu trombektomiju. Manuelena aspiracija tromba ima klasu IIa i nivo dokaza B prema preporukama ACC/AHA/SCAI. Dve su randomizovane studije (71,72) do sada pokazale da manuelna aspiracija tromba tokom pPCI povećava perfuziju miokarda, smanjuje smrtnost i neželjene kliničke događaje. Veličina infarkta nije smanjena manuelnom aspiracijom tromba u studiji INFUSE-AMI (Intracoronary Abciximab Infusion and Aspiration Thrombectomy in Patients Undergoing Percutaneous Coronary Intervention for Anterior ST- Segment Elevation Myocardial Infarction) kod bolesnika sa STEMI anteriorne lokalizacije (73). Studija nije imala statističku snagu da detektuje razlike u kliničkom ishodu. Preporuke za upotrebu stentova u pPCI. Koronarni stentovi se koriste rutinski tokom pPCI. U poređenju sa balon angioplastikom, implantacija BMS tokom pPCI smanjuje rizik od revaskularizacije ciljne lezije (TLR) i cilnog suda (TVR) i verovatno rizik od reinfarkta, ali ne smanjuje mortalitet (74). U poređenju sa BMS, implantacija DES smanjuje učestalost restenoze i reintervencije, ali ne smanjuje učestalost smrtnog ishoda ili reinfarkta. Ono što je važno, implantacija DES tokom pPCI, a posebno implantacija DES treće generacije, ne povećava rizik od rane ili kasne tromboze stenta (75,76). DES bi trebalo da se izbegava u slučaju finansijskih prepreka kod bolesnika, povećanog rizika za krvarenje, potrebe za hirurškom procedurom u narednih godinu dana ili indikacije za dugotrajnu antikoagulantnu terapiju (Tabela 4). Tabela 4. Preporuke za primenu stentova u pPCI. Preporuke za upotrebu stentova u pPCI: klasa nivo dokaza implantacija BMS ili DES je korisna u pPCI I A BMS se koriste kod bolesnika sa visokim rizikom od krvarenja, I C kod onih koji ne mogu da uzimaju dvostruku antiagregacionu terapiju i kod onih kojima u narednih godinu dana predstoji hirurška operacija. DES ne treba da se koriste kod bolesnika koji ne mogu da III C 11 uzimaju produženu dvostruku antiagregacionu terapiju zbog povećanog rizika od tromboze stenta pri prekidu jednog ili oba antiagregaciona leka BMS=običan metalni stent (“bare metal stent”), DES=stent sa lekom (“drug eluting stent”). Modifikovano prema O’Gara 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST-elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. Preporuke za dodatnu antitrombocitnu terapiju za pPCI. Minimalna efikasna doza aspirina u pPCI nije poznata, ali se empirijski preporučuje 325 mg kao inicijalna doza koju treba dati što pre i doza održavanja od 81 mg. Inicijalno se daje 600 mg klopidogrela (19) i doza održavanja je 75 mg (Tabela 5). Antiagregacioni efekat klopidogrela varira u zavisnosti od bolesnikovog fenotipa (gojaznost, diabetes mellitus), crevni ABCB 1 polimorfizam, hepatični CYP450 enzimski sistemski polimorfizam (predominantno CYP 2C19*2), i lekovi koji interferiraju sa klopidogrelom, smanjuju njegovu biotransformaciju i raspoloživost aktivnog metabolita. Oko 25% do 30% svih bolesnika mogu imati smanjenu funkciju CYP2C19 alela. Tabela 5. Dodatna farmakološka terapija u pPCI. Antiagregaciona terapija u pPCI: klasa nivo dokaza Aspirin inicijalna doza aspirina 162-325 mg I B doza održavanja aspirina 81-162 mg I A . P2Y12 inhibitori inicijalna doza klopidogrel, 600 mg što pre ili u vreme pPCI I B prasugrel, 60 mg što pre ili u vreme pPCI I B tikagrelol, 180 mg što pre ili u vreme pPCI I B 12 doza održavanja i trajanje terapije (1 godina za BMS/DES) klopidogrel, 75 mg dnevno I B prasugrel, 10 mg dnevno (izbegavati kod prethodnog šloga) I B tikagrelol, 90 mg 2 puta dnevno I B Inhibitori GP receptora IIbIIIa abciximab, 0.25-mg/kg IV bolus, onda 0.125 mcg/kg/min (maximum 10 mcg/min) IIa A tirofiban, (velika doza): 25-mcg/kg IV bolus, onda 0.15 mcg/kg/min (50% za ClCr<30 ml/min) IIa B eptifibatid, (double bolus): 180-mcg/kg IV bolus, onda 2 mcg/kg/min; drugi bolus 180-mcg/kg 10 min posle prvog IIa B izbegavati kod bolesnika na hemodijalizi (50% za ClCr<50 ml/min) Pre sale IV primena inhibitora GP receptora IIb/IIIa IIb B Intrakoronarna primena abciximab 0.25-mg/kg bolus IIb B Antikoagulantna terapija UFH: Sa planiranim inhibitorom GP receptora IIb/IIIa: 50 do 70 U/kg I C iv bolus da se postigne terapijski ACT (200-250 s) Kada se inhibitor GP receptora IIb/IIIa ne planira: 70 to 100 U/kg I C bolus da se postigne terapijski ACT (250-300 s) ACT- aktivirano vreme koagulacije, BMS- metalni stent, DES- stent sa oslobađajućim lekom, GP- glikoproteinski, UFH- nefrakcionisani heparin. Prilagođeno prema O’Gara et al. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST-elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. 13 Prasugrel postiže veći stepen inhibicije trombocita nego klopidogrel. Bolesnici sa STEMI koji su lečeni prasugrelom imali su manju učestalost kompozitnog primarnog cilja na 30 dana nego bolesnici sa klopidogrelom. Ova razlika je perzistirala 15 meseci. Tromboza stenta je ređa na 30 dana kod bolesnika lečenih prasugrelom. Ipak, treba reći da je inicijalna doza klopidogrela bila 300 mg čime se može objasniti manji stepen inhibicije trombocita u grupi bolesnika sa klopidogrelom (77,79). Korist od primene prasugrela u odnosu na klopidogrel kod bolesnika sa STEMI mora se posmatrati u svetlu povećanog rizika od krvarenja. Prasugrel ne treba davati kod bolesnika sa prethodnim šlogom ili tranzitornim ishemijskim atakom (TIA), nije pokazana njegova korist kod straijih od 75 godina ili kod lakših od 60 kg (77). Najbolji kandidati za prasugrel su mlade osobe sa velikim STEMI, dijabetičari, sa malim rizikom od krvarenja i malim rizikom od hirurgije u narednih godinu dana. Tikagrelor je reverzibilni, netienopiridinski antagonist receptora P2Y12 koji ne zahteva metaboličku konverzijuu aktivni lek. Studija PLATO (Platelet Inhibition and Patient Outcomes) je poredila tikagrelor (180 mg inicijalna doza, 90 mg dvaput dnevno) sa klopidogrelom (inicijalna doza 300 – 600 mg, 75 mg dnevno) za prevenciju kardiovaskularnih događaja u 18 624 bolesnika sa ACS, od kojih je 35% imalo STEMI. Nalazi kod 7544 bolesnika sa STEMI koji su lečeni sa pPCI su konzistenti sa ukupnim rezultatima studije. U grupi sa pPCI smanjena je učestalost tromboze stenta i ukupna smrtnost, dok je zabeležen porast šloga i intracerebralnog hematoma (ICH) u grupi sa tikagrelolom (78). Dvostruka antiagregaciona terapija (DAPT) nakon ugradnje BMS ili DES bi trebalo da traje godinu dana. Međutim, ona može da traje i kraće ukoliko rizik od krvarenja prevazilazi korist od ove terapije. Saopštena je povećana učestalost ICH posebno kod bolesnika sa prethodnim šlogom koji su lečeni prasugrelom (78). Dokaz koji podržava intravensku primenu inhibitora GP receptora IIb/IIIa kod bolesnika sa STEMI je uspostavljen u vreme pre oralne DAPT. Nekoliko studija je pokazalo da “upstream” primena inhibitora GP receptora IIb/IIIa pre pPCI u uslovima DAPT sa UFH ili bivalirudinom nema prednost u odnosu na njihovu primenu tokom pPCI (Tabela 5). Upotreba inhibitora GP receptora IIb/IIIa tokom pPCI se zasniva na individualnoj proceni bolesnika, obično kod velikih intrakoronarnih tromba ili kod suboptimalne inhibicije receptora P2Y12 (80). Studije o intrakoronarnoj primeni inhibitora GP receptora IIb/IIIa tokom pPCI su pokazale mešovite 14 rezultate za različite surogate i kombinovane kliničke događaje. Primena intrakoronarnog abciximab-a može biti opravdana u izabranim slučajevima (Tabela 5). Nefrakcionisani heparin se daje intravenski u dozi koja zavisi od toga da li se planira upotreba inhibitora GP receptora IIbIIIa. Standardna doza je 70-100 U/kg ako se ne planira primena inhibitora GP receptora IIbIIIa, a ako se planira daje se doza od 50-70 U/Kg. Ako je bolesnik pod povećanim rizikom za krvarenje, onda se predlaže upotreba bivalirudina umesto UFH i inhibitora GP receptora IIbIIIa. Intravenska titracija UFH do terapijskog ACT-a je uspostavljena i dobro proverena strategija za antikoagulantnu terapiju tokom pPCI. Studija ATOLL (Acute STEMI Treated with Primary PCI and IV Enoxaparin or UFH to Lower Ischemic and Bleeding Events at Short- and Long-term Follow-up) koja je poredila intravenski enoksaparin sa UFH za pPCI nije uspela da dostigne primarni, kompozitni cilj (81). Preporuke za PCI neinfarktne arterije pre otpusta iz bolnice (Tabela 6). Vušesudovna koronarna bolest je prisutna u 40% do 65% bolesnika sa STEMI koji idu na pPCI i udružena je sa lošom prognozom. Studije odložene (“staged”) PCI neinfarktne arterije su nerandomizovane sa različitim vremenima izvođenja PCI i trajanjem perioda praćenja bolesnika. I pored tih razlika, uočava se jasan trend prema manjoj učestalosti neželjenog ishoda kada je pPCI ograničena na PCI IRA i PCI neinfarktne arterijekoja se uradi kasnije (82). Najveća opservaciona studija je poredila bolesnike koji idu na odloženu PCI unutar 60 dana od pPCI sa uparenim bolesnicima koji su imali PCI samo ciljne lezije. Višesudovna PCI je bila udružena sa manjim jednogodišnjim mortalitetom (1.3% vs 3.3%; P=0.04) (83). Jedna studija je ukazala na to da merenje frakcione rezerve protoka (FFR) u neinfarktnoj arteriji može biti korisno za procenu hemodinamskog značaja potencijalne ciljne lezije u neinfarktnoj arteriji (84) (Tabela 6). Tabela 6. Preporuke za lečenje stenoza na neinfarktnoj arteriji. Preporuke za PCI neinfarktne arterije pre otpusta klasa nivo dokaza PCI neinfarktne arterije je indikovana u vreme odvojeno od pPCI ako postoje spontani simptomi ishemije miokarda I C PCI neinfarktne arterije se može uraditi u vreme odvojeno od pPCI sa umerenim ili visoko rizičnim nalazima na IIa B 15 neinvazivnim testovima Prilagođeno prema O’Gara et al. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST- elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. CABG ima ograničenu ulogu u akutnoj fazi STEMI osim u slučaju kardiogenog šoka (Tabela 7). CABG može biti indikovan u slučaju neuspele PCI, kada koronarna anatomija nije pogodna za PCI, i u vreme hirurškog zbrinjavanja mehaničkog defekta kao što je komorski septum, papilarni mišić ili ruptura slobodnog zida. Raniji radovi su ukazivali na povećan mortalitet kada se CABG izvede rano posle STEMI, što je bilo povezano sa povećanjem ishemije miokarda zbog kardiopulmonalnog bypass-a, klemovanja aorte, i kardioplegije sa ekspanzijom infarkta. Ipak, savremena operativna tehnika, kao što je on-pump hirurgija na kucajućem srcu, off-pump tehnike ili pomoćna privremena mehanička sredstva za cirkulatornu podršku, mogu dovesti do povećanog preživljavanja nakon CABG u akutnoj, hospitalnoj fazi STEMI. Tabela 7. Preporuke za CABG u akutnoj fazi STEMI. Preporuke za CABG u akutnoj fazi STEMI klasa nivo dokaza Hitan CABG je indikovan kod bolesnika sa STEMI i koronarnom anatomijom koja nije pogodna za pPCI i znacima ishemije miokarda, kardiogenim šokom ili teškom SI I B CABG je indikovan u okviru hirurškog lečenja mehaničkih defekata I B Prilagođeno prema O’Gara et al. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST- elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. Ukoliko se izvodi hitan CABG kod bolesnika sa STEMI, aspirin se ne obustavlja (Tabela 8). Od 136 bolesnika u CLARITY-TIMI 28 koji su imali CABG unutar 5 dana od izlaganja 16 klopidogrelu, nije bilo razlike u učestalosti glavnih krvarenja na 30 dana praćenja između klopidogrel i placebo grupe (7.5% vs 7.2%, P=1.00) (85). U randomizovanoj studiji koja je ispitivala efekat vremena prekida klopidogrela pre CABG, 3 grupe bolesnika su ispitiane: klopidogrel nastavljen na dan CABG, klopidogrel prekinut 3 dana pre CABG i klopidogrel prekinut 5 dana pre CABG. Bolesnici u grupi koja je nastavila sa klopidogrelom imali su povećanu učestalost krvarenja i upotrebu produkata krvi, ali između grupa sa 3 odnosno 5 dana prekida terapije klopidogrelom postojala je slična, niska učestalost krvarenja i upotrebe produkata krvi koji podsećaju na vrednosti u istorijskim kontrolama (86). U retrospektivnoj analizi nerandomizovane podgrupe bolesnika u PLATO studiji, u kojoj je korišćeno nekoliko definicija krvarenja, nije bilo značajne razlike u krvarenju vezanom za CABG između bolesnika koji su uzimali tikagrelol odnosno klopidogrel, i takođe nije bilo razlike u učestalosti reoperacije (87). Za razliku od njih, kod nekoliko bolesnika sa STEMI u TRITON-TIMI 38 studiji koji su imali CABG tokom 15 meseci trajanja studije, učestalost TIMI glavnih ili minornih krvarenja posle CABG je značajno veća sa prasugrelom nego sa klopidogrelom (21.9% versus 4.1%; OR: 6.53; 95% CI: 1.78 to 23.94; P=0.0032) (87). Tabela 8. Preporuke za antiagregacionu terapiju kod bolesnika kod kojih je indikovan hitni CABG u akutnoj fazi STEMI. Preporuke za CABG u akutnoj fazi STEMI klasa nivo dokaza Aspirin se ne obustavlja pre hitnog CABG I C klopidogrel ili tikagrelol se obustavljaju najmanje 24 sata pre hitnog on-pump CABG I B kratkodelujući inhibitori GP receptora IIbIIIa se obustavljaju najmanje 2-4 sata pre hirnog CABG I B Abciximab se obustavlja najmanje 12 sati pre hitnog CABG I B Modifikovano prema O’Gara et al. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST- elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. 17 Sat vremena nakon završene pPCI i urađenog standardnog 12-odvodnog EKG, bolesnici su prevedeni u Koronarnu jedinicu Urgentnog centra gde su primili standardnu medikamentoznu terapiju prema važećim preporukama (89), prikazanim u Tabeli 9. Tabela 9. Preporuke za medikamentoznu terapiju u akutnoj fazi STEMI. Preporuke za rutinsku medikamentoznu terapiju klasa nivo dokaza Beta blokatore treba dati per os untar prva 24 sata kod bolesnika sa STEMI koji nemaju: znake SI, znake malog minutnog volumena, povećan rizik za kardiogeni šok, ili druge kontraindikacije za oralne beta blokatore (PR > 0.24 s, AV blok II ili III stepena, aktivna astma) I B Beta blokatore treba nastaviti tokom i posle hospitalizacije kod svih bolesnika sa STEMI i bez kontraindikacija I B Intravenske beta blokatore treba dati bolesnicima sa STEMI koji imaju hipertenziju ili ishemiju koja traje IIa B ACE inhibitor treba dati unutar prva 24 sata kod svih bolesnika sa STEMI anteriorne lokalizacije, SI, ili EF ≤ 0.40 I A ARB treba dati bolesnicima sa STEMI koji imaju indikacije za ACE inhibitore ali ih ne tolerišu I B ACE inhibitori imaju smisla kod svih bolesnika sa STEMI koji nemaju kontraindikacije za njihovu primenu IIa A Statine treba započeti ili nastaviti kod svih bolesnika sa STEMI koji nemaju kontraindikacije za njihovu primenu I B OAK terapija sa antagonistom Vit K kod atrijalne fibrilacije ako je CHADS2 skor≥2, kod mehanička valvule, venskog tromboembolizma ili hiperkoagulabilnog stanja I C 18 OAK terapija sa antagonistom Vit K kod postojanja asimptomatskog muralnog tromba LK IIa C Prilagođeno prema O’Gara et al. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST- elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. Rana intravenska primena metoprolola uz oralnu terapiju metoprololom imala je neutralan efekat na kombinovani cilj studije (smrtni ishod, rekurentni IM ili srčani zastoj). Postignuta je manja učestalost rekurentnog IM i VF u grupi sa metoprololom, ali je bilas i veća učestalost kardiogenog šoka u grupi sa metoprololom, posebno 0 i 1. dana infarkta (90). Sekundarna prevencija beta blokatorima je indikovana kod svih bolesnika posle STEMI, posebno kod onih koji su imali SI, disfunkciju LK ili poremećaje ritma. Dužina sekundarne prevencije beta blokatorima posle nekomplikovanih STEMI je prema važećim preporukama 3 godine (91). Oralna primena ACE inhibitora smanjuje učestalost fatalnih i nefatalnih komplikacija nakon STEMI (92, 93). Klinička korist je najveća kod visoko rizičnih bolesnika (SI, disfunkcija LK, infakt anteriorne lokalizacije). ACE inhibitori se daju unutar prva 24 sata ako nema kontraindikacija za njihovu primenu (hipotenzija, šok, obostrana stenoza renalnih arterija ili podatak o pogoršanju bubrežne funkcije nakon primene ACE inhibitora ili blokatora AR, bubrežna slabost ili alergija na ove lekove). Statini smanjuju rizik od srčane smrti, rekurentnog IM, šloga i potrebe za revaskularizacijom miokarda kod bolesnika stabilizovanih nakon ACS, uključujući i STEMI (94). Za sada jedino atorvastatin u visokoj dozi od 80 mg dnevno, smanjuje mortalitet i ishemijske događaje kod bolesnika sa ACS (95). Terapija statinima je indikovana kod svoh bolesnika sa STEMI, a klinička korist je zabeležena i kod onih koji su imali bazalni nivo LDL holesterola <3,9 mmol/L. Iako nitrati mogu da smanje simptome i znake ishemije miokarda putem smanjenja punjenja leve komore (“preload”) i povećanjem koronarnog protoka, oni ne smanjuju oštećenje miokarda izazvano okluzijom koronarne arterije ukoliko nije izazvana spazmom. Intravenski nitroglicerin može biti koristan u slučaju da STEMI bolesnici imaju hipertenziju ili SI. Nitrati se ne smeju dati u slučaju hipotenzije, izražene bradikardije ili tahikardije, infarkta desne komore ili upotrebe 19 inhibitora fosfodiesteraze u poslednjih 24-48 sati. Nema indikacija za rutinsku upotrebu nitrata u konvalescentnoj fazi STEMI. Tromboembolijske komplikacije i krvarenja. Meta-analiza randomizovanih studija koje su poredile varfarin plus aspirin versus samo aspirin kod bolesnika sa ACS pokazala je da ako je INR bio 2.0 do 3.0, kombinovana terapija je bila udružena sa manje glavnih neželjenih događaja na račun povećanja učestalosti glavnih krvarenja (96). Nijedna od ovih studija nije analizirala primarnu PCI, DAPT i varfarin. Trajanje OAKT može biti ograničeno na 3 meseca kod bolesnika sa rizikom od razvoja tromba LK (anteroapikalna akinezija ili diskinezija). Trajanje DAPT zavisi od tipa stenta ili je urađena samo primarna balon angioplastika. Ako je urađena POBA, DAPT može da traje 14 dana. Kod bolesnika koji su od ranije na OAKT, predlaže se implantacija BMS, a ne DES. Kada se koristi trostruka antitrombotična terapija, INR bi trebalo da bude između 2.0 i 2.5 iako za to ne postoje prospektivne studije. Krvarenje koje komplikuje tok ACS, uključujući i STEMI, je nezavisno udruženo sa rekurentnim MI, šlogom i smrtnim ishodom. U udruženoj analizi 4 studije o ACS, rizik (adjusted hazard ratio, HR) za smrtni ishod unutar 30 dana kretao se od 1.6 za blago krvarenje do 10.6 za teška krvarenja (97). Faktori koji doprinose neželjenom ishodu STEMI bolesnika sa krvarenjem su komorbiditeti (98), prekid antitrombotične terapije zbog krvarenja, (99) i transfuzija krvi (100). Dodatni faktori rizika su vrsta antitrombocitnog ili antikoagulantnog leka u vreme pPCI, (101,102,103), broj antitrombotičnih lekova (104), njihova doza, trajanje terapije, prelazak sa niskomolekularnog na nefrakcionisani heparin, SI ili šok, diabetes mellitus, periferna arterijska bolest i prethodna upotreba varfarina. Ako je nakon pPCI neophodna trostruka antitrombotična terapija, rizik od krvarenja se višestruko povećava (Slika 2). 20 Slika 2. Rizik od krvarenja kod bolesnika na antiagregacionoj i antikoagulantnoj terapiji. Prilagođeno prema Serensen at al. (104). Velika krvarenja se javljaju u 2.8% od >40 000 bolesnikam sa AIM u GRACE registru. (98). Bolesnici sa velikim krvarenjem imali veći mortalitet u bolnici nego oni koji nisu imali krvarenje (20.9% versus 5.6%; P<0.001). Iako je anemija takođe faktor rizika za krvarenje, prag za transfuziju treba da bude visok (105). Ako nema ishemije, transfuzija se izbegava dok hemoglobin ne dostigne nivo <8 mg/dL. Optimalan nivo hemoglobina kod bolesnika koji je primio transfuziju nije poznat, ali bi broj jedinica koje je primio trebalo da bude minimalan (100,105). Učestalost intracerebralnog hematoma (ICH) je 0,6% kod bolesnika lečenih trombolizom, dok je smrtnost 65%(106). Glavni faktori rizika za ICH su stariji uzrast, ženski pol, mala telesna masa (<70 kg za žene i <80 kg za muškarce), prethodni šlog i hipertenzija na prijemu (>160 mm Hg sistolni KP). Čim se posumnja na ICH, sva antitrombocitna i antikoagulantna terapija se prekida i traži hitna konsultacija neurologa i neurohirurga. Razmotriti upotrebu protamina, sveže smrznute plazme, koncentrat protrombinskog kompleksa, aktivirani faktor VII i trombocite. Krvarenja na mestu punkcije su najčešći tip krvarenja posle pPCI. Faktori rizika za krvarenja na mestu punkcije su: ženski pol, starije doba, bubrežna insuficijencija, anemia, IABP, upotreba blokatora GP receptora IIb/IIIa, niskomolekularni heparin unutar 48 sati od pPCI (107). Veći dijametar uvodnik, upotreba heparina nakon pPCI, većeaktivirano vreme koagulacije (ACT), i kasno vađenje uvodnika iz femoralne arterije povećavaju rizik od krvarenja na mestu punkcije i treba ih izbegavati. Radijalni pristup može da smanji učestalost krvarenja i treba ga koritstiti kad god je to moguće, mada proceduralni uspeh sa radijalniim pristup zavisi od iskustva operatera (108). Kod STEMI bolesnika u studiji RIVAL (Radial Versus Femoral Access for Coronary Angiography and Intervention in Patients with Acute Coronary Syndromes), radijalni pristup smanjio je učestalost primarnog cilja studije (smrt, MI, šlog, krvarenja koja nisu u vezi sa CABG- om). Ipak, učestalost velikih krvarenja nije smanjena sa radijalnim u odnosu na femoralnio pristup, mada je smanjena učestalost velikih vaskularnih komplikacija (109). Rutinska upotreba sredstava za zatvranje mesta punkcije na femoralnoj arteriji, koja dovode do bržeg uspostavljanja hemostaze (110), se ne savetuje zbog nedostatka dokaza o njihovoj prednosti (efikasnosti i bezbednosti) u odnosu na manuelnu kompresiju. 21 Rizik od pojave akutne bubrežne insuficijencije zavisi od starosti, prehospitalne bubrežne funkcije, lekova, volumena kontrasta i hemodinamskog stanja.Kontrastom izazvana nefropatija posle pPCI uvek postoji kao rizik, pa zato posebna pažnja treba da se posveti što manjoj upotrebi kontrasta i optimalnoj hidraciji bolesnika sa STEMI (111). Kriva odnosa između glikemije i smrtnog ishoda bolesnika sa STEMI ima oblik slova U (112,113). Mortalitet udružen sa hipoglikemijom je isto tako visok kao i mortalitet udružen sa hipergliekmijom (113). Zabrinutost zbog previše agresivne kontrole glikemije kod kritično bolesnih je prvi put istaknuta u studiji NICE-SUGAR (Normoglycemia in Intensive Care Evaluation and Survival Using Glucose Algorithm Regulation) (114). U toj studiji kod medikamentozno i hirurški lečenih bolesnika u intenzivnoj nezi, tesna kontrola glikemije (4.5 do 6.0 mmol/L) u poređenju sa manje tesnom kontrolom (<10 mmol/L) je bila udružena sa povećanim mortalitetom (uglavnom zbog kardiovaskularnih uzroka) i više epizoda hipoglikemije. Nivo glikemije treba da se održava ispod 10 mmol/L ako je moguće i da se izbegava hipoglikemija. Nema utvđene uloge za infuziju glukoza-insulin-kalijum kod bolesnika sa STEMI (115). Individualizovana strategija za smanjenje rizika nakon pPCI obuhvata promenu životnog stila, medikamentoznu terapiju za modifikaciju bolesti, i dodatnu revaskularizaciju miokarda kada je indikovana. Svi bolesnici nakon pPCI se smatraju pod dovoljno visokim rizikom da bi dobili sekundarnu prevenciju, uključujući srčanu rehabilitaciju, aspirin, statine, beta blokatore, i ACE inhibitore (116). Tabela 10. Preporuke za primenu neinvazivnih testova na miokardnu ishemiju pre otpusta. Preporuke za upotrebu neinvazivnih testova na ishemiju pre otpusta klasa nivo dokaza Neinvazivni testovi na ishemiju mogu se razmotriti pre otpusta da bi se procenio funkcionalni značaj stenoze neinfarktne arterije prethodno viđene na koronarogramu IIb C 22 Modifikovano prema O’Gara 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST-elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. Malo je podataka o bezbednosti ranog simptomima ograničenog testa fizičkim opterećenjem nakon pPCI (117) (Tabela 10). Zato se predlaže klinička procena o neophodnosti takovog testa. Farmakološki testovi perfuzije miokarda imaju prediktivni značaj za srčane događaje nakon STEMI i korisni su i bezbedni kod bolesnika koji ne mogu da hodaju. Optimalno vreme za provokativni test na ishemiju nakon STEMI je za sada neustanovljeno. Kod bolesnika koji imaju stenozu na neinfarktnoj arteriji i koji su imali uspešnu pPCI infarktne arterije i nekomplikovan klinički tok, razumno je da se otpuste i planira brižljivo kliničko praćenje sa vizulizacionim provokativnim testom na ishemiju za 3 do 6 nedelja. Procena funkcije LK se najčešće čini pomoću kontrastne ventrikulografije ili transtorakalne ehokardiografije (TTE) 2. ili 3. dana nakon pPCI. Funkcija LK je jedan od najjačih prediktora preživljavanja kod bolesnika sa STEMI. Ehokardiografija je najčešći metod za procenu regionalne i globalne funkcije LK posle STEMI. Vizualizacione studije se sprovode u određenim vremenskim intervalima od indeksne pPCI zbog dinamičke prirode oporavka funkcije LK posle STEMI. Ako se sistolna disfunkcija otkrije na inicijalnom TTE, onda se TTE ponavlja za ≥40 dana, posebno iz razloga da bi se procenila potreba za implantacijom ICD nakon oporavka od ošamućenosti miokarda (“myocardial stunning”) (118, 119). 1.4 Histologija i elektronska mikroskopija tromba Histologija tromba je ispitivana nakon njihove aspiracije pomoću aspiracionog katetera (131). Elektronska mikroskopija je pokazala da se trombi sastoje od fibrinskih vlakana (60%) i od trombocita, eritrocita, holesterolskih kristala i leukocita (40%). Trombi su bogati trombocitima ukoliko je vreme ishemije <3 sata (Slika 3), trombi su mešovitog sastava ako je vreme ishemije 3-6 sati (leukociti, trombociti, eritrociti i fibrinska vlakna) i trombi su bogati fibrinom ako je vreme ishemije >6 sati. 23 Slika 3. Elektronska mikrografija tromba bogatog trombocitima. Asterisk označava holesterolske kristale. Ovaj tromb odgovara vremenu ishemije <3 sata. Prilagođeno prema Silvain 2011, JACC. Slika 4. Slika mešovitog tromba na elektronskoj mikroskopiji (uvećanje 3000x): a) leukocit, b) eritrocit, c) fibrinska mreža i d) trombocit. Mešoviti tromb odgovara vremenu ishemije 3-6 sati. Prilagođeno prema Silvain 2011, JACC. Pokazano je da sa povećanjem vremena ishemije dolazi do povećanja procenta fibrina unutar tromba i da postoji trend ka smanjenju procenta trombocita (Slika 4). Tako je svež trombocitni 24 tromb definisan kao tromb sa >70% trombocita i <30% fibrina dok je stari tromb definisan kao tromb sa >70% fibrina i <30% trombocita (132) (Slika 5). Saopšteno je da sa svakim dodatnim satom ishemije, sadržaj fibrina se dvostruko povećava, a sadržaj trombocita smanjuje za 50% (132). Beli trombi, bogati trombocitima, su sveži, dok su crveni trombi, koji sadrže eritrocte, stari. Interesantno je da se sadržaj eritrocita ne povećava sa vremenom ishemije. Nije nađena korelacija između vremena ishemije i biomarkera IL-6, TNF alfa, CRPus ili PAI-1 (132). Optimalno vreme za antitrombotičnu terapiju, tj. inhibiciju agregacije trombocita i inhibiciju stvaranja fibrina (inhibicija trombina) je unutar prva 3 sata od početka bola u grudima. Slika 5. Uticaj ukupnog vremena ishemije na sastav tromba. Multipla poređenja su urađena sa Dunnett-ovim testom p= 0.044 za fibrin i NS za sadržaj trombocita. Prilagođeno prema Silvain 2011, JACC. Trombi se dele, prema starosti, na sveže (<1 dana), litičke (1-5 dana) i organizovane (>5 dana) (3,5)(131). Sveži tromb se sastoji od slojeva trombocita, fibrina, eritrocita i intaktnih granulocita. Litički tromb ima područja kolikvacione nekroze i kerioreksije granulocita. Organizovani tromb sadrži polja urastanja glatkih mišićnih ćelija, sa ili bez depozita mladog vezivnog tkiva i urastanja kapilarnih sudova. Tromb sa heterogenim sastavom je kategorisan prema starosti najstarije komponente. U jednom trombu mogu se naći komponente sve tri kategorije tromba: svežeg, litičkog i organizovanog tromba. Starost tromba je direktno srazmerna dužini ukupnog vremena ishemije (131). Sveži trombi se nađu u 40% STEMI bolesnika sa ukupnim vremenom ishemije 25 kraćim od 12 sati (131). Ostalo je nejasno kako su autori odredili vremensku starost tromba od <1 do >5 dana. Plak je identifikovan na osnovu materijala mekog plaka (ekstracelularni lipidi, makrofagne penaste ćelije i kristali holesterola), depoziti kalcijuma, fibrozno ili fibro-elastično tkivo, ili kombinacija ovih komponenti. U 3% bolesnika, aspirirani materijal se sastoji samo od komponenti plaka, dok se plak nađe uz trombotični materijal u 36% bolesnika (131). Zapravo, ruptura plaka može da deluje kao stimulus za ponavljanu ili trenutnu postojeću trombozu, koja tokom nekoliko dana ili nedelja dovodi do trombotične okluzije sa sekundarnim svežim trombima. 1.5 Molekularna osnova trombogeneze Trenutno prihvaćena hipoteza pretpostavlja da ruptura fibrozne kape započinje formiranje tromba izlaganjem krvi kolagenu u ekstracelularnom matriksu, ili prethodno sekvestiranom tkivnom faktoru udruženom sa makrofagima natovarenih lipidima, ili i jednom i drugom (79,80). Tkivni faktor, koji je komponenta ateroma, je važan u koronarnoj trombozi. Tako na primer, u animalnom modelu koronarne povrede (Slika 6), inhibitor puta tkivnog faktora smanjuje veličinu tromba (82). Izvor tkivnog faktora je na mestu rupture plaka, što je utvrđeno na osnovu anatomske analize uzoraka nakon fatalnog infarkta miokarda. Ipak, brzina difuzije proteina koji su uključeni u koagulaciju krvi je suviše spora da bi tkivni faktor migrirao iz rupturisanog plaka u rastući tromb (83). Predložen je alternativni mehanizam da tkivni faktor u trombu potiče od mikročestica koje nose tkivni faktor, a koje se vezuju za aktivirane trombocite na mestu rupture plaka, vezujući PSGL-1 mikročestice za P selektin aktiviranih trombocita (35,36,84). Ruptura plaka može biti udružena sa aktivacijom tkivnog faktora iz svog šifrovanog oblika na mikročesticama. Okdidisani lipidi, kao što je holin glicerofosfolipid, učestvuju u aktivaciji trombocita preko CD36. Stvaranje tromba je blokirano kada je ekstracelularni protein disulfid izomeraza inhibiran, možda sprečavajući aktivaciju kritičnih funkcija u trombocitnim receptorima i tkivnom faktoru. Kada je endotel pokidan, kolagen i tkivni faktor se izlažu toku krvi (Slika 6, 7). Izloženi kolagen pokreće akumulaciju i aktivaciju trombocita, a izloženi tkivni faktor započinje generisanje trombina, koji ne samo što konvertuje fibrinogen u fibrin nego i aktivira trombocite. 26 Slika 6. Razvoj tromba kod miša nakon povrede zida arterije se odlikuje taloženjem trombocita (crveno), tkivnog faktora (zeleno) i fibrina (plavo). Stvaranje trombocitnog tromba i taloženje fibrina se odvijaju istovremeno. Trombociti i tkivni faktor (žuto), tkivni faktor i fibrin (tirkizno), trombociti i fibrin (purpurno crveno) i trombociti, fibrin i tkivni faktor (belo). Prilagođeno prema B. Furie and B.Furie, Mechanisms of thrombus formation. N Engl J Med 2008;359:938-49. Slika 7. Kolagen i tkivni faktor u zidu arterije čine barijeru za održavanje visokog pritiska u cirkulaciji. Kolagen (žute strelice) se nalazi u subendotelnom matriksu. Tkivni faktor (plave strelice) se nalazi u mediji (glatki mišići) i adventiciji. Kolagen je prva linija odbrane, a tkivni faktor je druga linija odbrane. Kada se povredi zid arterije onda kolagen i tkivni faktor dolaze u kontakt sa krvlju i započinju stvaranje tromba. Prilagođeno prema B. Furie and B.Furie, Mechanisms of thrombus formation. N Engl J Med 2008;359:938-49. 27 Dva različita puta deluju paralelno ili odvojeno dovodeći do aktivacije trombocita. U jednom od ovih puteva, izlaganje subendotelnog kolagena započinje aktivaciju trombocita, a u drugom, začetnik aktivacije trombocita je trombin koji je stvoren tkivnim faktorom koji potiče iz zida arterije ili krvi. Zavisno od vrste bolesti ili povrede, jedan put može da dominira ili drugi, ali je posledica ista: aktivacija trombocita. Interkacija trombocitnog glikoproteina VI sa kolagenom i trombocitnog glikoproteina Ib-V-IX sa fon Willebrand-ovim faktorom vezanim za kolagen dovodi do athezije trombocita na mesto povrede. Glikoprotein VI je glavni agonista za početnu aktivaciju trombocita. Tkivni faktor pokreće drugi put za započinjanje aktivacije trombocita. Aktivacija trombocita pokrenuta ovim putem ne zahteva povredu endotela i nezaisna je od fon Willebrand-ovog faktora i glikoproteina VI. Tkivni faktor formira kompleks sa faktorom VIIa, ovaj kompleks tkivni faktor-faktor VIIa aktivira faktor IX, i na taj način pokreće proteolitičku kaskadu koja stvara trombin. Trombin čisti proteaza-aktivirani receptor 4 (Par1 kod ljudi) na površini trombocita i na taj način aktivira trombocite i podstiče ih da oslobađaju adonozin difosfat (ADP), serotonin i tromboksan A2. Ovi agonisti aktiviraju druge trombocite i na taj način pojačavaju signal za formiranje tromba. Ovaj drugi put aktivacije trombocita ne objašnjava kako se trombociti regrutuju na mesto povrede krvnog suda gde kolagen nije izložen krvi. Možda povreda indukuje endotelne ćelije da ispolje athezivne molekule koji vezuju trombocite za ošzećen endotel. Propagacija trombocitnog tromba. Rastući tromb angažuje nestimulisane trombocite, tako da se aktivacija trombocita odvija samo u podgrupi angažovanih trombocita. Drugi trombociti ostaju labavo udruženi sa trombom, ne podležu aktivaciji i mogu se odvojiti od tromba. Stvaranje tromba je dinamičan proces u kome neki trombociti prijanjaju dok se drugi odvajaju od rastućeg tromba i u kome protok, turbulencija i broj trombocita u cirkulaciji dominantno utiču na arhitekturu tromba. Aktivacija tromba oslobađa sadržaj alfa granula i gustih granula, od kojih svaka nosi sadržaj bitan za formiranje tromba. Proteini su upakovani u različite subpopulacije alfa granula, dok ADP i kalcijumovi joni su pakovani u gustim granulama. Oslobađanje ADP-a stimuliše aktivaciju trombocita preko dva ADP receptora, P2Y1 i P2Y12. Koagulacija. Tkivni faktor (analog citokiskog receptora) je ispoljen na fibroblastima i pericitima u adventiciji i glatkim mišićnim ćelijama u mediji zida arterije. Ranije se mislilo da endotel deluje kao barijera između faktora VIIa u krvi i ćelijskih izvora tkivnog faktora da bi se sprečilo 28 otpočinjanje koagulacije u odsustvu povrede krvnog suda. Ipak, tkivni faktor se nalazi i u cirkulišućoj krvi i kao takav može da učestvuje u fiziološkim i patološkim procesima. Tkivni faktor je udružen sa mikročesticama u cirkulišućoj krvi (35,36). Ove vezikularne strukture koje su < 1000 nm u prečniku, prikazuju proteine krvnih ćelija od kojih su nastale (na primer, leukociti, trombociti, endotelne ćelije, glatke mišićne ćelije i monociti) (36,37). Tokom stvaranja tromba, trombociti se nagomilavaju na zidu arterije, postanu aktivirani i ispolje P-selectin (38). Ovaj athezioni molekul se vezuje za mikročestice koje ispolje protivreceptor P selektina, koji se zove P-selektin glikoproteinski ligand 1 (PSGL-1). Na taj način tromb hvata mikročestice koje prikazuju tkivni faktor poreklom iz monocita. Da tkivni faktor na mikročesticama ne bi sam od sebe započeo koagulaciju krvi, on se nalazi u šifrovanom, neaktivnom obliku. Molekularna osnova za ovaj neaktivni oblik je nepoznata, ali se pominju dimerizacija i reorganizacija lipida kao mogući mehanizmi.Jedna od dve disulfidne veze u tkivnom faktoru može biti labilna alosterična disulfidna veza (45) koja podleže cepanju ili formiranju sa uticajem na strukturu i funkciju proteina (46,47). Oksidacija slobodnih tiola u neaktivnom obliku tkivnog faktora da bi se formirala disulfidna veza, dovodi do konformacije koja omogućuje da se kompleks tkivni faktor-faktor VIIa veže za i aktivira faktor X (45,48). Aktivirane endotelne ćelije i trombociti na mestu oštećenja oslobađaju protein disulfid izomerazu, koji katalizuje formiranje i cepanje disulfidnih veza između cisteinskih ostataka unutar proteina (49). Ovaj enzim je neophodan za stvaranje fibrina i trombocitnog tromba. Predlaže se da aktivacija neaktivnog tkivnog faktora pomoću protein disulfid izomeraze započinje koagulaciju. U toku aktivacije, trombociti i endotelne ćelije sekretuju izomerazu koja konvertuje neaktivni tkivni faktor na ćelijama ili mikročesticama u njegovu aktivnu formu. U slučaju direktnog oštećenja tkiva, tkivni faktor u zidu arterije ili naćelijskoj površini može da već postoji u svojoj aktivnoj formi i da izomeraza nije neophodna. 1.6 Patofiziološka osnova aspiracije tromba Važeća preporuka za lečenje bolesnika sa STEMI je pPCI koja se izvodi na vreme (3-5). Optimalni ishod pPCI pretpostavlja ponovno uspostavljanje normalnog protoka u infarktnoj arteriji (IRA) i normalizaciju perfuzije miokarda (6). Smanjena mikrovaskularna funkcija nakon pPCI je udružena sa većim infarktom i povećanim mortalitetom (7). Mikrovaskularna insuficijencija se javlja kao posledica reperfuzionog oštećenja i mikrovaskularne opstrukcije. 29 Reperfuziono oštećenje se odnosi na spektrum patoloških stanja udruženih sa reperfuzijom, idući od reverzibilnog oštećenja kardiocita, preko mikrovaskularnog i endotelnog oštećenja do ireverzibilnog oštećenja ćelije ili nekroze (8). Mikrovaskularna opstrukcija je verovatno izazvana ateroembolizacijom (lipidno jezgro ateroskleričnog plaka) i tromboembolizacijom (trombotični materijal) u teritoriji IRA, i koronarnim spazmom usled oslobađanja citokina (9-12). Embolizacija može da se desi spontano ili kao neželjeni efekat pPCI, pri manipulaciji koronarnom žicom, pri manipulaciji aspiracionim kateterom, nakon predilatacije, implantacije stenta ili nakon postdilatacije. Mikrovaskularna opstrukcija može da dovede do povećanog mikrovaskularnog otpora i do smanjene miokardne perfuzije. Strategija aspiracije tromba izgleda privlačna u smislu povećanja perfuzije miokarda i preživljavanja nakon pPCI kod STEMI bolesnika. Dodatna korist od aspiracije tromba je u tome što pomaže da se jasno označi lezija, njena dužina bez tromba, i na taj način omogući direktna implantacija stenta optimalne dužine. Takođe, ređa upotreba balon katetera za predilataciju može da u izvesnoj meri smanji troškove nastale upotrebom aspiracionog katetera. 1.7 Preporuke za aspiraciju tromba Manuelna aspiracija tromba tokom pPCI dovodi do povećane perfuzije miokarda i ređe pojave MBG 0 ili 1 (120, 121) mada nisu sve studije pokazale pozitivne rezultate (122). (Tabela 11). Dve randomizovane studije (121,123) i jedna meta-analiza (124) podržavaju upotrebu manuelne aspiracije tromba tokom pPCI u smislu povećanja mikrovaskularne reperfuzije i smanjenja smrti i neželjenih srčanih događaja. Ipak, veličina infarkta nije smanjena manuelnom aspiracijom tromba u studiji INFUSE-AMI (Intracoronary Abciximab Infusion and Aspiration Thrombectomy in Patients Undergoing Percutaneous Coronary Intervention for Anterior ST-Segment Elevation Myocardial Infarction) kod bolesnika sa velikim anteriornim STEMI (122). Studija nije imala statističku moć da detektuje razliku u kliničkom ishodu. Tabela 11. Preporuke za aspiraciju tromba u STEMI. Preporuke za aspiraciju tromba klasa nivo dokaza Manuelna aspiracija tromba je opravdana kod bolesnika sa primarnom PCI IIa B 30 Prilagođeno prema O’Gara et al. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST- elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. 1.8 Studije bez manuelne aspiracije tromba Pomoćna sredstva za pPCI su dizajnirana sa ciljem da se zaštiti koronarna mikrocirkulacija i da se omogući optimalna perfuzija miokarda. U randomizovanim kliničkim studijama ispitivana su sredstva za distalnu protekciju (GuardWire Plus, Medtronic Corp, Santa Rosa, Calif)), filter žice (FilterWire-EX, Boston Scientific, Maple Grove, Maine, USA) i sredstva za proksimalnu protekciju (Proxis device, St. Jude Medical, St. Paul, Minnesota) sa sistemom za aspiraciju (26, 30, 31)(Tabela12). Iako je upotreba ovih pomoćnih sredstava bila uspešna (vidljiv debri izvučen iz IRA u 73% bolesnika u grupi sa distalnom protekcijom), ona nije dovela do smanjenja veličine infarkta miokarda, poboljšanja miokardne perfuzije ili kliničkog ishoda (26, 30, 31). Sistemi sa motorizovanom aspiracijom (AngioJet, Possis Medical, Minneapolis, Minnesota, USA; X-Sizer, eV3, Plymouth, Maine, USA) su pokazali potencijal za bolju perfuziju miokarda, ali bez očigledne kliničke koristi nakon pPCI pri rutinskoj upotrebi (32-34). Upotreba AngioJet-a kod STEMI bolesnika u randomizovanoj studiji na 480 bolesnika, čiji je primarni cilj bio veličina infarkta na 14-28 dana od pPCI određen pomoću TC-99m sestamibi SPECT-a, dovela je do povećanja infarkta za 22% u odnosu na kontrolnu grupu (12,5±12,1% vs 9,8±10,9%, P=0,03) i do češćih neželjenih događaja (MACE: 6,7 vs. 1,7%, P=0,01) (125). U drugoj, većoj studiji sa AngioJet-om, na 501 bolesniku (34), čiji je prmarni cilj bio jedan-rana rezolucija ST segmenta, ≥50% na 30 min, i drugi, veličina infarkta određena pomoću TC-99m sestamibi SPECTA-a, upotreba reolitičke trombektomije je dovela do češće rane rezolucije ST segmenta (85,8 vs 78,8%, P=0,043) bez promene u veličini infarkta (11,8 vs 12,7%, P=0,4). Veća je bila učestalost neželjenih događaja u grupi sa AngioJet-om u odnosu na kontrolnu grupu, 20,7% vs 12,0%, P=0,012). Prva od ove dve velike studije je sprovdena kod STEMI bolesnika bez obaveznog prisustva tromba, a druga studija je zahtevala prisustvo tromba gradus 3-5 pre upotrebe AngioJet- a. Time je pokazano da upotreba AngioJet-a kod odabranih STEMI bolesnika, kod onih sa velikim trombom, nije dovela do smanjenja veličine infarkta, dok je za posledicu imala više neželjenih događaja tokom kliničkog praćenja. U najvećoj studiji sa X-sizer-om kod STEMI 31 bolesnika, dostignut je primarni cilj definisan kao veličina promene elevacije ST segmenta (elevacija ST segmenta pre minus elevacija ST segmenta posle pPCI u mm), iako nije bilo značajne razlike u veličini elevacija ST segmneta pre i nakon pPCI (128). U istoj studiji nije bilo razlike u MBG-u niti u učestalosti neželjenih događaja tokom 6 meseci kliničkog praćenja. Interesantno je da veličina infarkta nije ispitivana, pa čak ni enzimiski određena (128). Tabela 12. Randomizovane kontrolisane kliničke studije kod STEMI bolesnika, u kojima su poređene motorizovana trombektomija i konvencionalna primarna PCI. *49 STEMI bolesnika, 61 ACS bolesnik; **Neposredna rezolucija odmah nakon pPCI (≥50); #srednji MBG; §enzimski infarkt miokarda. 1.9 Studije sa manuelnom aspiracijom tromba Publikacija godina Sredstvo za trombekto miju Broj bolesnika (C/T) TIMI 3 C/T (%) MBG 3 C/T (%) STR C/T (%) Veličina infarkta Primarni cilj 2010 (34) AngioJet 501 (245/256) 207/203 167/155 189/211 (p=0,043) 12,8/11,8 rana (30 min) rezolucija ST segmenta ≥50%, veličina infarkta SPECT 2005 (128) X-sizer 201 (101/100) 90/96 31/31 4,9/7,5mm, p=0,033 n/a Veličina promene ST- elevacije 2004 (33) AngioJet 100 (50/50) n/a n/a 36/45, p=0,022 21,2/13,0%, p=0,01 rana ST- rezolucija ≥50% 2003 (127) X-sizer 92 (46/46) 44/43 17/33, p=0,006 24/38, p=0,001 228/182§ MBG-3 2006(125) AngioJet 480 (240/240) 228/213 p=0,02 75/63 111/105 9,8/12,5% p=0,03 Veličina infarkta SPECT 2002(126)* X-sizer 61 (31/30) 26/27 1,6/1,8# 12/19**, p=0,03 n/a n/a 32 U randomizovanim studijama sa manuelnom aspiracijom tromba korišćeno je do sada najmanje 10 različitih aspiracionih katetera (Tabela 13). 1.8.1 Opis aspiracionih katetera Manuelna aspiracija tromba sa različitim kateterima kao što su Rescue (Boston Scientific, Maple Grove, Maine, USA); Export Catheter (Medtronic, Santa Rosa, California, USA); Diver CE (Invatec, Roncadelle, Italy); Pronto Catheter (Vascular Solution, Minneapolis, USA); Rinspiration System (Kerberos Proximal Solutions, Cupertino,California, USA); TVAC (thrombus vacuum aspiration catheter, Nipro, Japan) i Eliminate (Terumo Europe, Leuven, Belgium) (24, 35-45) je pokazala veću konzistenciju u poboljšanju perfuzije miokarda (Tabela 1). Svi ovi aspiracioni kateteri se dele, na osnovu veličine unutrašnjeg dijametra, na tri grupe: sa velikim unutrašnjim dijametrom (Diver, 0.062 inča; Pronto, 0.065 inča), srednji (Export, 0.041 inča; Rescue, 0.042 inča, Eliminate 0,043 inča), i mali (Probing, 0.018 inča). Trenutno se ne zna da li su aspiracioni kateteri sa većim unutrašnjim dijametrom efikasniji i jednako bezbedni kao kateteri sa manjim unutrašnjim lumenom (Tabela 13). Tabela 13. Tehničke karakteristike aspiracionih katetera u in vitro uslovima. Kateter F Dizajn Spoljašnji dijametar dist/prox mm Luminaln a površina ekstrakcij e mm² Aspiracija fiziološko g rastvora Aspiracija krvi ThrombusterIII 6F; 7F kružni 1,35-1,72; 1,55- 1,92 0,95; 1,37 16,2 /25,7 g/10 s 0,19; 0,36 g/10 s Eliminate 6F; 7F kružni 1,25-1,72/1,39; 1,50-1,92/1,59 0,87; 1,23 13,9; 23,0 g/10 s 0,16; 0,31 g/10 s Fetch 6F polumesečasti 1,42 0,81 1,55 ml/s na Export 6F; 7F kružni 1,28-1,70/1,35; 1,61-1,97/1,59 0,87/0,85; 1,35/1,21 12,9; 22,0 g/10 s 0,11; 0,30 g/10 s Xtract 6F kružni 1,45 0,66 1,22 ml/s na Diver 6F polumesečasti 1,55 0,49 1,04 ml/s na Rescue 7F polumesečasti 1,29 0,89 na na 33 ProntoV3 6F polumesečasti 1,56-1,64/1,47- 1,58 1,00/0,82 13,2 0,18 TransVascular 7F polumesečasti 1,50 0,90 na na QuickCat 6F polumesečasti 1,49 0,86 1,11 ml/s na 1.8.2 Rezultati stidija sa manuelnom aspiracijom tromba Jedina za sada randomizovana studija koja je testirala ovu hipotezu je poredila Diver i Export aspiracione katetere, ne našavši razliku u MBG 0 ili 1 (32 vs 29%), rezoluciji ST segmenta (67,6 vs 61,3%) niti u veličini aspiriranih partikula (>2 mm: 29 vs 30%). Primarni cilj studije je bio incidenca aspiriranog trombotičnog materijala >1 mm, uz pretpostavku da bi Diver povećao efikasnost sa 35% (ranija iskustva sa Export-om) na 55%. Export-om su aspirirane trombotične partikule >1 mm u 44% bolesnika u odnosu na 35% Diver-om, p=NS. Ipak, nedostatak ove studije je da efikasnost u aspiraciji nije potpuno ispitana između dva katetera, tj. senzitivniji parametar, volumen aspiriranog trombotičnog materijala, nije analiziran (129). U studiji sa primenom manuelne ili motorizovane trombektomije u odnosu na konvencionalnu pPCI postignuta je veća perfuzija miokarda na osnovu većeg MBG-3 i veće rezolucije ST segmenta, ali nije postignuto smanjenje veličine infarkta na osnosu magnetne rezonance (76% u grupi sa trombektomijom i 72% u grupi sa konvencionalnom pPCI su imali MRI) niti učestalost neželjenih događaja nakon godinu dana kliničkog praćenja (27). Da bi se odgovorilo na pitanje da li bolus abciximab-a ili manuelna aspiracija tromba smanjuju veličininu infarkta određenu MRI-om (procenat mase leve komore) na 30 dana od pPCI, sprovedena je randomizovana, otvorena, studija 2x2 faktorijalnog dizajna kod bolesnika sa STEMI anteriorne lokalizacije i ciljnom lezijom u proksimalnom ili medijalnom segmentu LAD (26) (Tabela 14). Ovom studijom je pokazano da abciximab dat lokalno smanjuje veličinu infarkta (15,1 vs 17,9%, P=0,03), a da manuelna aspiracija tromba ne smanjuje veličinu infarkta (17,0 vs 17,3%, p=NS). MRI je urađen kod 78% bolesnika. Abciximab je dat u visokoj koncentraciji 0,25 mg/kg kroz ClearWay RX Local Therapeutic Infusion Catheter, PTFE balon sa mikroporama montiran na 2.7F brzo izmenljivi kateter (Atrium Medical). Infuzija abciximab-a je dozvoljena samo za pPCI sa trombotičnim komplikacijama i primenjena je u studiji Predloženo je 34 da se manuelna aspiracija obavlja nekoliko puta, sve dok se nakon aspiracije dobija trombotični materijal ili ćelijski debri. Korišćen je aspiracioni kateter od 6F (vreme pre pojave Export katetera od 7F). Na 30 dana kliničkog praćenja nije bilo razlike u neželjenim događajima među grupama aspiracija vs. bez aspiracije i abciximab vs bez abciximab-a. Iako je lokalno dat abciximab smanjio veličinu infarkta, on nije doveo do povećanja učestalosti kompletne rezolucije ST segmenta niti do povećanja MBG. Takođe, smanjenje veličine infarkta je bilo umereno, 2,3% (0,2-4,4%) što je znatno manje od 6% koji se smatraju klinički relevantnim. ovo smanjenje veličine infarkta nije bilo dovoljno da dovede do porasta EF LK niti do smanjenja neželjenih događaja na 30 dana kliničkog praćenja. Jedna od retkih studija koja je pokazala da manuelna aspiracija tromba (6F Export kateter) dovodi ne samo do povećanja perfuzije miokarda procenjene na osnovu rezolucije ST segmenta, nego i do povećanja EF LK, smanjenja WMS indeksa i smanjenja učestalosti remodelovanja LK (11%, p=0,03) (28). Ipak, ovako efikasna aspiracija tromba nije dovela do smanjenja neželjenih događaja nakon 6 meseci kliničkog praćenja (12 vs 14%). U isto vreme objavljena je studija koja se usmerila na anteriornu lokalizaciju STEMI, ispitujući uticaj aspiracije tromba (6F Export kateter) na perfuziju miokarda i veličinu infarkta (29). Perfuzija miokarda je procenjena na osnovu MBG i rezolucije ST segmenta na 90 min, i to je bio primarni cilj studije. Sekundarni cilj studije je bio veličina infarkta koja je procenjena na osnovu MRI u svega 75 (43%) bolesnika. Osim toga MRI je urađen unutar 3-90 dana nakon pPCI, tako da je ovaj nalaz veoma teško tumačiti. Veličina infarkta je smanjena u grupi sa konvencionalnom pPCI za 7%, a u grupi sa aspiracijom za 35% (p=0,004). Ipak, poredeći među grupama 3 meseca nakon pPCI, veličina infarkta je bila slična (11 vs 9%, P=0,2). Interesantno, u ovoj studiji kriterijumi za isključivanej su bili TIMI ptorok >1 i trombus skor <3. Ipak, ni u ovoj studiji manuelna aspiracija tromba nije dovela do smanjenja neželjenih kliničkih događaja nakon 9 meseci praćenja (89,7 vs 95,5%, p=0,14), iako je preživljavanje u grupi sa aspiracijom bilo veće (95,4 vs 100%, p=0,02). Prva velika studija na 1071 STEMI bolesnika koja je pokazala korist od manuelne aspiracije tromba je bila Thrombus Aspiration during Percutaneous coronary intervention in Acute myocardial infarction Study (TAPAS) studija, objavljena februara 2008 (Tabela 14). Ova studija je bila dizajnirana da pokaže veću perfuziju miokarda nakon aspiracije tromba u odnosu na konvencionalnu pPCI, a primarni cilj je bio MBG 0 ili 1 (25). Korišćen je Export aspiracioni kateter od 6F. MBG 0 ili 1 je registrovan ređe u grupi sa aspiracijom tromba (17,1 vs 26,3%, 35 p<0,001). Sekundarni cilj, kompletna rezolucija ST segmenta (≥70%) je postignuta češće u grupi sa aspiracijom tromba (56,6 vs 44,2%, p<0,001). Histopatološko ispitivanje je potvrdilo uspešnu aspiraciju tromba u 72,9% bolesnika. Uticaj aspiracije tromba na klinički ishod STEMI bolesnika je bio sekundarni cilj ove studije i on je saopšten u zasebnoj studiji. Interesantno, autori su napravili odstupanje od originalne studije TAPAS i u ovoj zasebnoj studiji o jednogodišnjem kliničkom ishodu bolesnika, klinički ishod je proglašen primarnim ciljem studije: “The primary endpoint was cardiac death or non-fatal reinfarction after 1 year” (71). Ovo se svakako razlikuje od onog što je publikovano godinu dana ranije: “The primary end point was a myocardial blush grade of 0 or 1” (24). Iste godine, objavljena je i randomizovana studija sa Nipro TransVascular Aspiration Catheter (Osaka, Japan), čiji je primarni cilj bio TIMI<3, koji je postignut sa sličnom učestalošću u grupi sa aspiracijom i konvencionalnom pPCI (12,4 vs 19,4%, p=0,07) (43). TransVascular aspiracioni kateter ima jedinstven oblik distalnog vrha u vidu kljuna i veliki unutrašnji lumen te se očekivala od njega i veća efikasnost u aspiraciji trombotičnog materijala u odnosu na druge modele. Interesantno kod ove studije je bilo da je sekundarni cilj bio nalaz angiografije i leve ventrikulografije, kao i BNP na 6 meseci i klinički neželjeni događaji na 8 meseci praćenja. Autori su očekivali slow/no flow u 25% bolesnika bez aspiracije i u 11% bolesnika sa apiracijom. Rezolucija ST segmenta (≥70%) je postignuta u 40,7% vs 39,1% bolesnika sa aspiracijom vs konvencionalna pPCI i MBG 3 u 46,0% vs 20,5% bolesnika. Nije zapažena razlika u EF 57,1 vs 56,7 niti u BNP (određene u 52% bolesnika) 77,4 vs 101,6 na 6 meseci praćenja. Ovaj kateter zahteva kateter vodič od 7F. Studija koja se bavila ispitivanjem remodelovanja LK (≥20% uvećanje EDV LK) je pokazala da su MBG 3 (36,8 vs 13,1%, p=0,03) i rezolucija ST segmenta (81,6 vs 55,3%, p=0,02) češći u grupi sa aspiracijom tromba (39). Ovo povećanje perfuzije miokarda je dovelo do smanjenja učestalosti remodelovanja LK u grupi sa aspiracijom tromba (9,5 vs 39,5%, p=0,006) nakon 6 meseci od pPCI. Bolesnici sa aspiracijom su imali manji ESV (75,3 vs 82,0ml, p<0,001) i EDV (138,1 vs 152,5ml, p<0,001) u odnosi na bolesnike lečene sa konvencionalnom pPCI. Nije bilo razlike u učestalosti neželjenih kliničkih događaja. Treba reći da nije bilo razlike ni u EF ni u WMSI na 6 meseci od pPCI među ispitivanim grupama. U ovoj studiji korišćen je Diver aspiracioni kateter (39). Studija koja je pokazala neželjeni efekat aspiracije tromba kod STEMI bolesnika u pogledu povećanja veličine infarkta (sekundarni cilj studije) nije pokazala veće očuvanje miokarda mereno pomoću SPECT sestamibi kao razlika između površine miokarda pod rizikom i konačne veličine infarkta na 30 36 dana od pPCI (13 vs 18%, p=0,12)(44). Konačna veličina infarkta je bila manja u grupi sa standardnom ppCI (8% vs 15%, p=0,004). Treba reći da SPECT nije urađen kod 24 (22,2%) bolesnika u grupi sa aspiracijom i kod 12 (11,2%) bolesnika sa konvencionalnom pPCI (p=0,04). Na kraju, primarni cilj je analiziran kod 73% bolesnika sa aspiracijom i 83% bolesnika bez aspiracije. U studiji je korišćen Rescue catheter (Boston Scientific/Scimed, Inc, Maple Grove, Minn) kao 4.5F polietilen kateter koji se koristio kroz kateter vodič od 7F. Pronto extraction catheter (Vasc.solutions, Minneapolis, Minnesota) je ispitivan u randomizovanoj studiji čiji je primarni cilj bio MBG 3 i kompletna rezolucija STs egmenta (≥70%). Pronto aspiracioni kateter ima zaokružen distalni vrh radi manje traume zida IRA i veće aspiracione snage. Pronto kateter se koristi sa kateterom vodičem od 6F. Upotreba Pronto aspiracionog katetera je dovela do povećanja incidence kompletne rezolucije ST segmenta (50 vs 68%, p<0,05) i povećanja MBG 3 (44 vs 88%, p<0,001). Max vrednost CK MB je bila manja u grudpi sa aspiracijom (790 vs 910 mcg/L, p<0,001). Studija je zasnovana na pretpostavci da će 50% bolesnika u grupi sa standardnom pPCI imati kompletnu rezoluciju ST segmenta, i da će upotreba Pronto katetera dovesto do povećanja rezolucije ST segmenta za 30%. Ova pretpostavka se pokazala tačnom jer je zaista 50% bolesnika sa konvencionalnom pPCI imalo kompletnu rezoluciju ST segmenta, a u grupi sa aspiracijom za 36% više. Nažalost, studija je bila ograničena na klinički ishod samo tokom intrahospitalnog toka bolesti. Nedavno su objavljeni rezulatti jedne sofisticirane studije koja je merila surogat uspešnosti aspiracije tromba (41). Surogat je, i istovremeno primarni cilj studije, minimalna površina protoka, koja se dobija kao razlika između (stent area + incomplete stent apposition area, ako postoji) - (tissue protrusion + isolated intraluminal defect area). Minimalna površina protoka predstavlja funkcionalnu površinu kroz koju krv teče. Radna hipoteza je da je minimalan površina protoka veća nakon aspiracije tromba (Eliminate 6F i 7F) nego nakon standardne pPCI. Bolesnici sa TIMI 3 na dijagnostičkoj angiografiji nisu uključeni u studiju. Aspiracija tromba je urađena najmanje 2 puta, i prekinuta ukoliko nije bilo materijala u aspiratu na 2 uzastopne aspiracije. Cela studija je zasnovana na podacima iz baze podataka centralne istraživačke laboratorije za merenja OCT nalaza, u kojoj je srednja vrednost minimalne površine protoka bila 4,95±1,39 mm2. Pretpostavka je bila da će aspiracija tromba povećati minimalnu površinu protoka za 0,72 mm2. Pet (7,1%) bolesnika u grupi sa standardnom pPCI su lečeni aspiracijom tromba iako je po randomizaciji pripala standardna pPCI. Ono što je interesantno za ovu studiju je da je preproceduralni TIMI 0 ili 1 bio u samo 48% bolesnika sa 37 aspiracijom i u 46,4% bolesnika sa standardnom pPCI. Protokolom studije nije predviđen “crossover” iz grupe sa standardnom pPCU u grupu sa aspiracijom tromba, i ova mogućnost nije uzeta u razmatranje prilikom računanja veličine ispitivane populacije. Važno je napomenuti da iako je protokolom sugerisano najmanje 2 prolaska kateterom preko ciljne lezije, u samoj studiji to je učinjeno u 72% bolesnika i u 66% bolesnika aspiracioni kateter je uveden 2 puta. Na kraju, 2,0 prolazaka aspiracionim kateterom je učinjeno uz 1,76 insercija katetera, dok je protkolom zahtevano najmanje 2 puta. Minimalna površina protoka se nije razlikovala između grupa sa aspiracijom i bez aspiracije (7,08 vs 6,51 mm2, p=0,12), mada su na angiografiji posle procedure i RVD (3,01 vs 2,79 mm, p=0,007) i MLD (2,69 vs 2,49 mm, p=0,01) bili veći u grupi sa aspiracijom. Nije bilo razlike u incidenci kompletne rezolucije ST segmenta (59,0 vs 56,9%), MBG 3 (35,2 vs 40,6%) i kliničkom ishodu koji je bio ograničen na intrahospitalni tok. Jasno je da je inicijalno potcenjena veličina minimalne površine protoka u grupi bez aspiracije (4,95 vs 6,51mm2), dok je potencijalni učinak aspiracije inicijalno precenjen (0,72 vs 0,57 mm2). Da bi se najzad i konačno odgovorilo na pitanje da li aspiracija tromba donosi kliničku korist, posle niza studija koje su ispitivale surogate kliničkih ciljeva studije, dizajnirane su dve velike studije sa ciljem da daju konačni odgovor koji bi uticao na preporuke. Prva od te dve studije je objavljena 2013., Thrombus Aspiration during ST-Segment Elevation Myocardial Infarction (TASTE) studije na 7244 STEMI bolesnika. Primarni cilj je po prvi put mortalitet, i to ukupni mortalitet, ali nažalost na samo 30 dana od pPCI (46). Teško je očekivati da bi aspiracija tromba dovela do smanjenja ukupnog mortaliteta za svega 30 dana. I zaista, ukupni mortalitet je bio neznatno manji (za 6%) u grupi s aaspiracijom (2,8 vs 3,0%, p=0,6). U per protokol analizi razlika u mortalitetu je 12% (2,6 vs 2,9%, p=0,4). Studija je mešavina registra i randomizovane studije. Naime, nije bilo monitoringa niti konzilijarne procene kliničkih događaja kao što je to slučaj u svim randomizovanim studijama sa strogom kontrolom kvaliteta podataka koji se unose. U ovoj studiji, podaci su korišćeni onako kako su uneseni u registar on-line, bez naknadne provere. Randomizacija je sprovedena pomoću on-line randomizacionog modula unutar registra. Takođe, uključeni su bolesnici kod kojih je bol trajao <24 sata do prijema u bolnicu. Jasno je da je aspiracija starih organizovanih tromba manje uspešna. Pretpostavljeno je da bi mortalitet u grupi sa standardnom pPCI na 30 dana bio 6,3%. Izračunato je da je potrebno 456 smrtnih ishoda u studiji da bi se detektovalo smanjenje mortaliteta za 30%, tj. da HR bude 1,30 (relativno smanjenje rizika 30%). Da bi se taj cilj ostvario bilo je potrebno 4886 bolesnika, što je 38 zaokruženo na 5000 ako se uzme u obzir crossover i nemogućnost aspiracionog katetera da dostigne ciljnu leziju. Gubitak tokom perioda praćenja nije uzet u obzir, i zaista nijedan bolesnik nije izgubljen tokom 30 dana praćenja. Savetovano je da se crossover izbegava, ali ako se desio, na osnovu odluke operatera, zabeležen je i bolesnik je praćen. Kada je broj uključenih bolesnika bio blizu 5000, primećeno je da je mortalitet manji od očekivanog, 2,9%, pa je protokol unapređen uz pretpostavku da je mortalitet u grupi sa standardnom pPCI 3,5%. Tada je pretpostavljen odnos rizika između standardne pPCI i aspiracije 1,5, na osnovu rezultaat TAPAS studije gde je odnos rizika za kardiovaskularni mortalitet između standardne pPCI i aspiracije bio 1,95. Zaključeno je da se studija proširi na 7138 bolesnika. Na kraju, randomizovano je 7244 STEMI bolesnika, što je 60% od svih STEMI bolesnika primljenih u centrima koji su učestvovali u studiji. Crossover iz standardne pPCI u grupu sa aspiracijom je bio 4.9%. Ipak, i sami autori navode da iako razlika u mortalitetu nije registraovana među grupama na 30 dana, to ne znači da je neće biti posle godinu dana, kada je zapravo registrovana razlika u mortalitetu u TAPAS studiji. Ipak, zebeleženi su trend prema smanjenju učestalosti rehospotalizacije zbog reinfarkta za 40% (0.5% vs 0.9%, HR, 0.61; 0.34-1.07, p=0.09) i trend prema smanjenju učestalosti tromboze stenta za 53% (0.2% vs 0.5, HR, 0.47; 0.20-1.02, p=0,06). Najčešći razlozi za neuključivanje STEMI bolesnika u randomizaciju su bili nemogućnost da daju usmeni pristanak na studiju (38%), trombus aspiracija nije bila moguća (16%), aspiracija je bila neadekvatna (11%), aspiracija je bila indikovana (7%) i drugi razlozi (28%). Autori nisu ponudili objašnjenje za veliku razliku u mortalitetu između randomizovanih i nerandomizovanih bolesnika (2,8 vs 10,9% sa aspiracijom i 3,0 vs 10,5% bez aspiracije). Važno je istaći da TASTE studija nema statističku snagu da dokaže radnu hipotezu. Nakon promene protokola, uz pretpostavku da će mortalitet u grupi sa standardnom pPCI biti 3,5%, potrebno je bilo najmanje 253 smrtna ishoda u studiji da bi ovakva analiza imala statističku moć od 80% da se detektuje HR od najmanje 1.5 između standardne pPCI i aspiracije za nivo značajnosti od 5%. U studiji ovaj broj nije diostignut, bilo je 213 smrtnih ishoda, što je 84% od predviđenog potrebnog broja događaja. Samim tim, ni studija TASTE nema statističku snagu od 80% da detektuje navedenu razliku u incidenci događaja. Druga velika, klinička, randomizovana studija, koja je još uvek u toku, i koja je produžena i proširena zbog malog broja neželjenih događaja, je TOTAL studija. Planirano je da bude randomizovano 10700 STEMI bolesnika. Primarni cilj ove studije je kompozitni: kardiovaskularna smrtnost, reinfarkt miokarda, kardiogeni šok i nova ili u pogoršanju srčana 39 insuficijencija klase NYHA 4 (na radiografiji pluća: edem pluća, plućna vaskularna kongestija; inspiratorni pukoti preko 1/3 baze plućnih polja i PCWP ili EDP LV >18 mmHg). Radna hipoteza je da manuelna aspiracija tromba (u ovoj studiji korišćen Export 6 i 7F) sprečavajući no reflow i povećavajući mikrovaskularnu perfuziju, može da prevenira smrt, akutni kardiogeni šok i srčanu insuficijenciju. Manuelna aspiracija tromba smanjujući veličinu tromba na mesti infarktne lezije i implantacije stenta, može da prevenira trombozu stenta i infarkt miokarda. Savetuje se više aspiracija tako da najmanje 2 šprica budu napunjena aspiriranom krvlju (≥40 ml). Ako ostane angiografski vidljiv tromb nakon apiracije, aspiracija može da se ponovi. Ako Export kateter ne može da prođe infarktnu leziju onda se savetuje predilatacija malim balonom do 2 mm i da se nastavi sa aspiracijom tromba. Predlaže se aspiracija katetera vodiča nakon izvlačenja aspiracionog katetera jer i u kateetru vodiču mogu da zaostanu trombi. Crossover u aspiraciju je dozvoljen u 2 slučaja: 1) TIMI 0 ili 1 sa velikim trombom nakon predilatacije, 2) veliki tromb perzistira nakon implantacije stenta. Dakle, ako nakon prediltacije postoji TIMI 3 protok i veliki, dugački tromb, ili ako je došlo do distalne embolizacije tromba nakon predilatacije, aspiracija tromba nije dozvoljena. Predviđen je crossover od 3% u jednu i 3% u drugu grupu bolesnika. Prvobitno je predviđeno relativno smanjenje rizika (RRR) od 25% i da će incidenca primarnog cilja u grupi bez aspiracije biti 14% tokom 6 meseci kliničkog praćenja. Za to je potrebno 430 događaja u okviru primarnog cilja. Protokol je unapređen i studija proširena uz pretpostavku o RRR od 23%, za šta treba 430 događaja i 7000 bolesnika. Poslednje unapređenje studije je urađeno oktobra 2013. s tim da RRR bude 20%, kao u studijama sa aspirinom u infarktu miokarda, i da se studija proširi na 10700 STEMI bolesnika (potrebno je 718 događaja iz primarnog cilja toko 6 meseci). Predviđena je i analiza podgrupa: veliki vs mali tromb (thrombus grade<3 vs ≥3; vreme od bola do pPCI< 6 vs ≥6 sati, inicijalni TIMI <2 vs ≥2; STEMI anterior vs non-anterior). Takođe, planirano je nekoliko podstudija: elektrokardiografska za procenu rezolucije ST segmenta, angiografska sa određivanjem MBG, MRI za procenu veličine infarkta i OCT podstudija za procenu smanjenja veličine tromba na mestu infarktne lezije. Interesantno je da su autori TOTAL studije naveli da bi za studiju sa primarni ciljem kao opštim mortalitetom bilo potrebno >30000 STEMI bolesnika, što je teško izvodljivo. Zbog toga je izabran kompozitni primarni cilj. Za detekciju RRR od 20% u kompozitnom primarnom cilju potrebno je planiranih 10700 bolesnika (130). Očekuje se da će rezultati TOTAL studije imati uticaj na preporuke za 40 lečenje STEMI bolesnika. Planirano je da rezultati studije budu saopšteni na godišnjem kongresu američkog kardiološkog društva (ACC) 2015. godine. Tabela 14 . Randomizovane kontrolisane kliničke studije kod STEMI bolesnika, u kojima su poređene manuelna aspiracija tromba i konvencionalna primarna PCI. Publikacij a godina Kateter Broj bolesnika (C/T) TIMI 3 C/T (%) MBG 3 C/T (%) STR C/T (%) Veličina infarkta Primarni cilj 2013(46) Eliminate/ Export/ Pronto 7244 (3623/3621) n/a n/a n/a n/a Ukupni mortalitet na 30 dana 2013(41) Eliminate 141 (70/71) 87/92 41/35 57/59 n/a Minimalna površina protoka pomoću OFDI 2012(36) Export/An gioJet 208 (104/104) 82/90 53/68, p=0,03 37/57, p=0,004 19,3/20, 4% STR ≥70% /veličina infarkta 2012(35)1 Export 452 (223/229) 90/93 79/834 57/51 17,3/17, 0% Veličina infarkta pomoću MRI 2009(37) Export 111 (56/55) 82/96, p=0,02 71/92,2 p=0,006 39/71, p=0,001 n/a STR ≥70% 2009(38) Export 175 (87/88) 99/100 3 60/884 , p=0,01 39/64, p=0,01 11/9% STR >70% i MBG ≥2 2008(24) Export 1071 (536/535) 83/86 32/46 44/57 n/a MBG 0 ili 1 2008(43) TransVasc ular 355 (175/180) 80/87 20/46 39/41 n/a TIMI protok<3 2006(44) Rescue 215 (107/108) 88/89 n/a 38/40 7,5/15,0, P=0,004 Očuvanje miokarda (SPECT) 2006(42) Pronto 148 (74/74) 78/89 44/88, P<0,001 50/68, P=0,043 n/a STR >70% i MBG 3 2006 (39) Diver 76 (38/38) n/a 13,1/36, 8, 55,3/81, 6, n/a Remodelovanje 41 C/T= kontrolna/trombektomija grupa; MBG3= Myocardial blush grade 3 posle procedure; OFDI =optical frequency domain imaging; STR=rezolucija elevacije ST-segmenta definisana u odgovarajućim studijama; TIMI3=”Thrombolysis in myocardial infarction” protok 3 posle procedure. 1Infuse-AMI studija je imala faktorijalni 2x2 dizajn; predstavljeni podaci odnose se na udružene randomizovane grupe: aspiraciona trombektomija versus bez aspiracione trombektomije. 2TIMI myocardial perfusion grade (TMPG) ≥2; 3TIMI ≥2; 4MBG ≥2. 1.9 Primarni ciljevi u studijama sa manuelnom aspiracijom U randomizovanim studijama sa manuelnom aspiracijom tromba kod STEMI bolesnika korišćeni su različiti primarni ciljevi. 1.9.1 Elektrokardiografski Od elektrokardiografskih kriterijuma za miokardnu reperfuziju najčešće je korišćena rezolucija elevacije ST segmenta nakon pPCI (42, 29, 28, 27). Ovaj parametar je korišćen prvo u studijama sa trombolitičkom terapijom od koji je ostalo vreme 30 odnosno 60 min od terapije i kriterijum koji je u to vreme bio oporavak ST segmenta za 50% ili ukupna ST elevacija na 60 min (141). U studijama sa pPCI su korišćene različite definicije kompletne rezolucije elevacije ST segmenta: ST segment je analiziran na 20, 60 ili 80 ms od J tačke; odmah nakon pPCI i na 30, 60 ili 90 min posle pPCI i kompletnost rezolucije ST segmenta je definisana kao >50%, ≥70% ili >70%. Prednost elektokardiografske procene reperfuzije miokarda je u tome što je metoda jednostavna, neinvazivna, može se ponavljati više puta u različitim vremenskim intervalima. Nedostatak p=0,03 p=0,02 LK 2004 (133) Rescue 72 (32/40) 86/85 38,0/54, 0 25,0/68, 0 P=0,005 n/a STR/MBG 2005 (40) Diver 99 (49/48) n/a 58,0/68, 0 P=0,020 36,7/44, 9 P=0,034 n/a MBG≥2/STR≥ 70 42 metode je što ako se meri u samo jednom vremenskom periodu, obično na 60 min od pPCI, rezolucija ST segmenta može da nastupi neposredno nakon toga i da bude nezabeležena. Da bi se taj nedostatk prevazišao korišćen je 24h kontinuirani Holter EKG monitoring (26). Najveći nedostatak Holter monitoringa ST segmenta je retrospektivna analiza koja mu ograničava upotrebu u kliničkoj praksi. Poželjno je da se saopšte inter i intraopserverska greška u analizi ST segmenta za određenu, centralnu elektrokardiografsku laboratoriju. Inter i intraopserverska varijabilnost je najveća za analizu ST segmenta male amplitude, dakle za analize >60 min od pPCI. 1.9.2 Angiografski Određivanje stepena miokardnog ispiranja (“myocardial blush grade”, MBG), objavljeno i uvedeno u kliničku praksu 1998. (14). Metoda je semikvantitativna, zasniva se na denzimetrijskoj proceni stepena miokardnog ispiranja, pri čemu ispiranje može biti 0, 1, 2 ili 3. Ove stepene je nekad teško razlikovati zbog oskudne arborizacije infarktne arterije ili preklapanja sa granama infarktne arterije. Zbog toga se saopštava inter i intraopserverska varijabilnost. Interopserverska varijabilnost je najveća za MBG 1 i iznosi do 12,5%, dok za MBG 0 i MBG 3 iznosi 0% na uzorku od 40 bolesnika, randomizovano selektovanih iz studijske populacije od 173 STEMI bolesnika (25). Srećom, definicija je jedinstvena i koristi se uniformno kroz različite randomizovane studije sa STEMI bolesnicima lečenim sa pPCI. Prednost metode je što se originalna verzija i definicija MBG koristi uniformno kroz različite studije sa pPCI i što MBG snažno koreliše sa kliničkim ishodom STEMI bolesnika, što dalje stratifikuje one bolesnike koji imaju TIMI 3 protok na kraju pPCI. Mortalitetet tih bolesnika zavisi upravo od MBG (25). Nedostatak je upravo u određivanju MBG 1 koji se u pojedinim slučajevima sa oskudnom arborizacijom susedne neinfarktne arterije interpretira kao MBG 3. Interopserverska varijabilnost se prevazilazi time da procenu MBG vrši centralizovana laboratorija. Još jedan način je korišćene programa za automatsko određivanje MBG kokji je pokazao dobru korelaciju sa nalazoma centralne laboraorije. Dva dodatna angiografska paremtra za procenu miokardne perfuzije su korišćena (43): stepen koronarnog protoka kroz infarktnu arteriju (2 dijametra referentnog segmnta IRA nakon predilatacije (Slika 8). Predilatacija sa balon kateterom malog dijametra (do 2 mm u dijametru) je dozvoljena po protokolu u grupi sa aspiracijom tromba ako Eliminate aspiracioni kateter nije mogao da prođe mesto lezije i nikakav vidljiv materijal nije aspiriran. Nakon toga, aspiracija tromba je nastavljena po protokolu. Analiza varijabli je urađena po principu namere lečenja (intention-to-treat analysis) i po protokolu (per-protocol analysis). Savetovano ja da se aspiracija tromba izvodi po principu od proksimalnog prema distalnom kraju IRA, brzinom 1-2 mm/sec, načinom napred-nazad (forth-back manner), i da se aspiracionim kateterom prođe mesto lezije najmanje 10 mm dok se potpuno ne napune barem dva šprica od 20 ml. Slika 8. Uključivanje bolesnika u studiju, kriterijumi za neuključivanje u studiju, randomizacija i “cvrossover” prema protkolu studije. 2.3 Selekcija bolesnika 50 Svi bolesnici sa prvim STEMI koji su primljeni u salu za kateterizacije unutar 12 sati od početka bola u grudima, koji su hemodinamski stabilni i bez teške opstruktivne bolesti pluća ili uznapredovalog atrioventrikularnog (AV) bloka, smatrani su kandidatima za učestvovanje u studiji. 2.3.1 Osnovne kliničke karakteristike bolesnika Osnovne kliničke karakteristike bolesnika su sakupljane prospektivno: starost, pol, visina, težina, standardni kroronarni faktori rizika, vreme početka bola u grudima, vreme do prvog medicinskog kontakta (telefonom ili ličnim dolaskom u zdravstvenu ustanovu), kašnjenje zdravstvenog sistema (system delay), ukupno vreme ishemije (total ischemic time), anamnestički podaci o prethodnoj angini, antecedentnoj angini (unutar 72 časa od početka infarktog bola), prethodnoj eventulanoj PCI, perifernoj vaskularnoj bolesti, komorbiditetima (anemija, hematološke bolesti, prethodna krvarenja, hronična opstuktivna bolest pluća, hronična bubrežna insuficijencija, prethodne vaskularne operacije, šlog), prethodna medikamentozna terapija, krvni pritisak, srčana frekvenca i Killip klasa na dolasku u salu za kateterizacije. 2.4 Lečenje bolesnika 2.4.1. Medikamentozna terapija Svi bolesnici koji su ispunili uslove da budu uključeni u studiju su lečeni na sledeći način: 1) aspirin 300 mg da se sažvaće, 2) klopidogrel 600 mg da se proguta u trenutku postavljanja dijagnoze STEMI, 3) nefrakcionisani heparin 70-100 IU/kg, 4) inhibitor glikoproteinskih receptora IIb/IIIa je primenjen prema odluci interventnog kardiologa, 5) nitroglicerin 200 mcg intrakoronarno pre implantacije stenta i pre završnog koronarograma, 6) intrakoronarni natrijum nitroprusid prema odluci doktora koji intervenciju vrši. Posle indeksne procedure, standardna medikamentozna terapija je prepisivana, uključujući aspirin 100 mg jednom dnevno, klopidogrel 75 mg jednom dnevno, beta-blokatori, ACE inhibitori i statini prema važećim međunarodnim vodičima za lečenje bolesnika sa STEMI. 2.4.2. Studijsko sredstvo- opis tehničkih karakteristika i primene Eliminate aspiracioni sistem je 6F ili 7F (danas dostupan i 8F) aspiracioni kateter dizajniran za manuelnu aspiraciju tromba u u koronarnim arterijama i venskim graftovima. Dužina katetera je 51 145 cm. Kateter dijametra 6F ima ulazni profil od 1.70 mm i prethodno montiran žičani vodič (preloaded stylet) koji mu omogućuje prolazak kroz tortuozne sudove i dostizanje sasvim distalnih delova koronarnih. Adekvatna aspiracija se postiže kroz lumen koji u distalnom delu katetera ima dijametar 1,00 mm i površinu ekstrakcije 0,78 mm2, dok je u proksimalnom delu unutrašnji dijametar 1,10 mm (0,043 inča) i površina ekstrakcije 0,96 mm2. Ovom veličinom unutrašnjeg dijametra Eliminate aspiracioni kateter se svrstava u grupu aspiracionih katetera srednje veličine. Eliminate kateter od 7F sa ulaznim profilom od 1.96 mm je dizajniran za aspiraciju velikuh tromba u proksimalnim i medijalnim segmentima velikih koronarnih arterija. Maksimalna sila aspiracije se postiže kada se žičani vodič izvuče napolje i onda aktivira aspiracija. Unutrašnji dijametar distalnog dela katatera od 7F je 1.25 mm i površina ekstrakcije 1.23 mm2. U proksimalnom delu, unutrašnji dijametar je 1.30 mm i površina ekstrakcije 1.32 mm2. Radiopaki marker se nalazi na 4 mm od vrha katetera. Aspiracija se izvodi manuelno sa špricem od 20 ml koji se zatvoren u stanju vakuuma uvodi do IRA i onda na 5-10 mm proksimalno od mesta lezije otvara pomoću slavinice i aktivira aspiracija krvi i trombotičnog materijala sa mesta lezije (Slika 8a-g). Slika 48. a) LAD ostijalno okludirana, TIMI 0; b) protok kroz LAD TIMI 1 nakon postavljanja koronarne žice u distalni deo LAD. 52 Slika 48. c) Aspiracija sa Eliminate 3 do distalnog dela LAD; d) Protok kroz LAD TIMI 3, nakon aspiracije. Slika 48. e) Ciljna lezija na ostijumu LAD bez vidljivih tromba; f) Završni snimak nakon implantacije stenta. 53 Slika 48. g) Završni snimak posle određivanja IMR=11,6; IMRcorr 9,0; CFR 3,1, TIMI 3, MBG 2. SRS =1 posle 4 meseca, EF 52%. Ukupno vreme ishemije 280 min, bolesnikovo odlaganje 150 min. 2.5 Kriterijumi za uključivanje u studiju U studiju su uključeni sledeći STEMI bolesnici (Slika 8 i 9): 1. Hemodinamski stabilni bolesnici (sistolni krvni pritisak >90 mmHg) 2. prvi STEMI 3. početak pPCI unutar 12 sati od početka bola u grudima koji je trajao više od 30 minuta, 4. perzistentna elevacija ST segmenta ≥ 1.5 mm u ≥ 2 uzastopna odvoda na elektrokardiogramu 5. potpisan informisani pristanak su uključeni u studiju. 2.6 Kriterijumi za isključivanje iz studije Osnovni klinički kriterijumi za isključenje iz studije su: 1. spasavajuća PCI, 2. tromboza stenta, 54 3. prethodni CABG, 4. kardiopulmonalna resuscitacija, 5. velika hirurgija ili aktivno krvarenje unutar 6 nedelja, 6. alergija na aspirin, klopidogrel ili heparin, 7. kardiogeni šok, 8. teška opstruktivna pulmonalna bolest, 9. AV blok drugog i trećeg stepena ili 10. trenutno učešće u nekoj drugoj kliničkoj studiji. 11. Kritična stenoza glavnog stabla leve koronarne arterije (LMCA) je bila jedini angiografski kriterijum za isključivanje. Slika 9. Prikaz lečenja bolesnika prema “nameri da se leči”. ITT analiza. Nežna predilatacija je obuhvatila 5 bolesnika iz “crossover”-a i 5 bolesnika kod kojih je bila neophodna predilatacija da bi aspiracioni kateter prošao ciljnu leziju ≥10 mm. 55 Slika 10. Prikaz lečenja bolesnika prema protokolu studije. PP analiza. 2.7 Primarni cilj studije Kada je perfuzija miokarda bila primarni cilj u prethodnim randomizovanim studijama, ona je procenjivana na osnovu angiografskih ili elektrokardiografskih (EKG) parametara koji imaju svoja značajna ograničenja. Posledično, fiziološkiji pristup je izabran za procenu perfuzije miokarda u ovom doktoratu, tako da je otpor mikrovaskularnog korita procenjen pomoću indeksa mikrovaskularne rezistencije (IMR). Primarni cilj je grupna srednja vrednost IMR (izražen u jedinicama (U) i zaokružen na jednu decimalu), zasnovana na jednom merenju kod svakog pojedinačnog bolesnika, nakon završene pPCI sa ili bez aspiracije tromba. IMR je određen kod svih bolesnika posle uspešne pPCI definisane kao postizanje koronarnog protoka (TIMI flow ≥2) i rezidualne dijametar stenoze (DS) manje od 30%. Bolesnici kojima je neophodna hirurška revaskularizacija miokarda (CABG) tokom indeksne hospitalizacije ili oni kod kojih nije postignuta uspešna reperfuzija (perzistirajuća ishemija: stalan bol u grudima, elevacija ST segmenta i koronarni protok TIMI 0 or 1) nisu uključeni u studiju. 56 2.8 Koronarna fiziologija IMR, kao kvantitativni i invazivni metod za procenu miokardne perfuzije, ispitivan je na animalnim modelima (27), kod bolesnika sa stabilnom anginom pektoris (28) i u maloj grupi bolesnika sa STEMI (23). Pokazano je da IMR bolje predviđa veličinu infarkta i oporavak funkcije leve komore posle primarne PCI nego rezolucija elevacije ST segmenta ili MBG (23). Moguća prednost IMR-a u odnosu na standardne metode za procenu funkcije mikrocirkulacije su njegova kvantitativnost i nezavisnost od stanja epikardnih koronarnih arterija (28). Merenje IMR- a pomoću koronarne žice sa senzorom na vrhu za pritisak i temperaturu (Certus, St Jude Medical, St Paul, MN) može da se izvede lako, bezbedno i brzo. IMR se definiše kao količnik distalnog koronarnog pritiska (vrh žice u distalnoj trećini IRA) i protoka tokom maksimalne hiperemije. IMR se izračunava kao količnik distalnog koronarnog pritiska i inverzije prosečnog vremena prolaska fiziološkog rastvora na sobnoj temeperaturi. Još jednostavnije, IMR se izračunava kao proizvod distalnog pritiska u IRA i prosečnog vremena prolaska (“mean transit time”, Tmn) (Slika 11) (27). Slika 11. Izračunavanje IMR. IMR=∆P/F=Pd-Pv/(1/Tmn)=Pd*Tmn (mmHg*s). IMR= 63*0,20=12,6 U. CV Tmn rest=12,9%. CV Tmn hyp=7,9%. CV=koeficijent varijacioje; F=protok; P=pritisak; Pd=pritisak u distalnoj trećini infarktne arterije; Pv=venski pritisak; Tmn=srednje vreme prolaska. 57 Osnovno prosečno vreme prolaska (u miru) fiziološkog rastvora se određuje tako što se 3 ml fiziološkog rastvora na sobnoj temperaturi ubrizga u IRA preko katetera vodiča 3 puta, u razmaku od po par sekundi, vreme svakog prolaska se snimi i sam aparat (RadiAnalyzer, St Jude Medical) prikaže na monitoru prosečnu, srednju vrednost vremena prolaska (Tmn). Nakon merenja i izračunavanja prosećnog vremena prolaska u miru, pristupalo se merenju i izračunavanju prosečnog vremena prolaska u uslovima maksimalne hiperemije. Ravnotežno stanje (“steady state”) maksimalne hiperemije se postizalo intravenskom infuzijom adenozina u dozi od 140 mcg/kg/min kroz uvodnik od 6F postavljen u levu femoralnu venu. Korišćen je adenozin u prahu koji je rastvoren u fiziološkom rastvoru u koncentraciji 3mg/ml u ampulama od 5 ml, ispitan i testiran da nema primesa na Institutu za imunologiju i virusologiju, Torlak (Beograd). Dobijena koncentracija adenozina je dozvoljavala lako preračunavanje potrebne količine adenozina, masa bolesnika u kilogramima puta 3. Na primer, 80 kgx3=240 ml/h. Ta brzina je podešena na infuzionoj pumpi velikog volumena, špric od 60 ml je pomoću držača fiksiran na infuzionu pumpu, i spojen za plastičnim nastavkom za bočni nastavak uvodnika od 6F. Vazduh iz sistema je izbačen kroz ovaj sporedni nastavak pomoću slavinice, rastvor adenozina doveden do sporednog nastvaka i sistem je na taj način pripremljen za intravensku infuziju adenozina. Dok se Certus žica nalazi na istom mestu u distalnoj trećini IRA, počne se sa intravenskom infuzijom adenozina, prate kriva pritiska u aorti, ritam i frekvenca srca. Posle 60-90 sekundi infuzije adenozina, zavisno od toga da li je došlo do pada pritiska u aorti i njegovog održavanja na dostignutoj vrednosti, pristupalo se brzom (<0,3 sekunde) ubrizgavanju 3 ml fiziološkog rastvora na sobnoj temperaturi u 3 navrata. Svaki put je RadiAnalyzer zabeležio vreme prolaska i na kraju izračunao prosečno vreme prolaska (Tmn). Ta vrednost je pomnožena sa distalnim pritiskom pri maksimalnoj hiperemiji i tako je dobijena vrednost IMR. Formula za izračunavanje IMR može da preceni pravu vrednost mikrovaskularnog otpora u prisustvu značajnih kolaterala. To se dešava jer srednje vreme prolaska pri maksimalnoj hiperemiji odražava koronarni, a ne miokardni protok. Zbog toga, složenija formula za izračunavanje IMR (korigovani IMR, IMRcorr), koja obuhvata i merenje pritiska u kapilarima IRA (coronary wedge pressure) je korišćena u ovoj studiji (29). Nakon implantacije stenta u IRA, semikomplijantni balon dijametra jednakog dijametru balona nosača prethodno implantiranog stenta, i kraći od stenta, je otvoren na 2-4 atm do pada krive distalnog koronarnog pritiska merenog pomoću Certus žice postavljene u distalnoj trećini IRA. Dobijene vrednosti predstavljaju sistolni, dijastolni i srednji koronarni “wedge” 58 pritisak koji odgovara kapilarnom pritisku infarktne arterije. Poznato je da se koronarni wedge pritisak >30 mmHg sreće samo u prisustvu kolateralnog protoka (121). Frakcioni kolateralni protok je izračunavan kao količnik srednjeg koronarnog wedge pritiska i srednjeg aortnog pritiska (88). Insuflacija balona pri određivanju koronarnog wedge pritiska nije prelazila 6 atm, da ne bi došlo do distalne embolizacije atero-trombotičnog materijala i povećanja mikrovaskularnog otpora. Korigovani IMR (IMRcorr) je izračunavan prema formuli IMR=PaTmn [(Pd-Pw)/(Pa-Pw)] (29). Nakon određivanja koronarnog wedge pritiska, FFR žica je postavljena u distalnu trećinu susedne neinfarktne koronarne arterije radi određivanja IMR u susednoj neifarktnoj arteriji, zajedno sa CFR i FFR, ukoliko je u toj arteriji postojala stenoza <70% dijametra stenoze procenjena golim okom. Ukoliko je stenoza u susednoj neinfarktnoj arteriji bila ≥70% onda IMR nije ni određivan u toj arteriji, i ta stenoza je planirana za PCI u periodu 1-3 meseca nakon primarne PCI. Ukoliko je u istoj arteriji izmeren FFR<0,80, onda je ta stenoza planirana za PCI u periodu 1-3 meseca nakon primarne PCI. U slučaju da je došlo do povećanja stenoze u susednoj neinfarktnoj arteriji nakon plasiranja Certus žice, uz pojavu ST elevacije i eventualno bola u grudima, koji ne prolaze na intrakoronarni bolus Ntg, indikovana je implantacija stenta. Nakon merenja IMR u susednoj neinfarktnoj arteriji, IMR je određivan u kontralateralnoj arteriji ukoliko je stenoza <70% dijametra stenoze. Uz izmeren IMR, zabeležene su i vrednosti CFR i FFR. Ukoliko je na kontralateralnoj neinfarktnoj arteriji postojala stenoza ≥70%, IMR nije određivan. IMR je meren u neinfarktnim arterijama da bi se odredila bazalna vrednost mikrovaskularne rezistencije, odnosno dokazalo da je IMR povišen u IRA u odnosu na neinfarktne arterije. Saopšteno je da je varijansa merenog IMR bila manja od 10% (28). 2.9 Sekundarni ciljevi Sekundarni ciljevi pretpostavljaju poređenje između dve grupe u pogledu: stepena perfuzije miokarda („myocardial blush grade“, MBG) na završnom koronarogramu; rezolucije elevacije ST segmenta na 60 min nakon završene pPCI; distalna embolizacija ili no-reflow fenomen; veličina infarkta izražena kao površina ispod krive oslobađanja kreatin kinaze (AUC CK) odnosno CK-MB, kao i maksimalne vrednosti CK i troponina (Tn); 59 remodelovanje leve komore procenjeno pomoću ehokardiografskih indeksa; učestalost glavnih neželjenih srčano-cerebralnih događaja (smrt, reinfarkt miokarda, šlog, revaskularizacija ciljnog suda (TVR) ili hospitalizacija zbog srčane insuficijencije) na 1, 6 i 12 meseci. Tehnički uspeh ili uspeh sredstva aspiracionog katetera Eliminate3 (Terumo Europe, Leuven, Belgium) su procenjeni kao sposobnost da se kateter postavi ≥10 mm distalno u odnosu na mesto ciljne lezije. Izvodljivost i reproducibilnost merenja IMR su takođe procenjeni. Varijansa za 3 uzastopna hiperemijska vremena prolaska (transit time, TT) koja su izražena u sekundama kao decimalni broj zaokružen na drugoj decimali. Uspešna aspiracija tromba je definisana kao histopatološki dokaz trombotičnog materijala ili aterosklerotičnog debrija. Primarni i sekundarni ciljevi studije su analizirani za celu studijsku populaciju i prema dve randomizovane grupe sa aspiracijom tromba i kao konvencionalna pPCI. 2.9.1 Elektrokardiografija i rezolucija elevacije ST segmenta Standardni EKG sa 12 odvoda je snimljen u sali za kateterizacije pre insercije uvodnika i na 60 minuta nakon izvlačenja katetera vodiča, kao i na 6, 12 i 24 sata nakon toga. Distanca od izoelektrične linije do elevacije ST segmenta je merena na 60 msec od J tačke. Ukupna elevacija ST segmenta je izračunavana kao suma elevacija >0.1 mV u odvodima V1-6 i D1, aVL za anteriorni STEMI ili u odvodima D2,3, aVF i V4-6 za inferolateralni STEMI. Nalaz na koronarnom angiogramu je korišćen za potvrdu lokacije infarkta. Kada je IRA bila prednje descedentna grana leve koronarne arterije (LAD) ili neka od njenih grana, STEMI je označen kao anteriorni, i kada je IRA desna ili cirkumfleksna koronarna arterija, lokacija infarkta je označena kao inferiorna, inferolateralna ili inferoposterolateralna. Rezolucija elevacije ST segmenta je bila jednaka razlici između sume elevacija ST segmenta u svim odvodima na osnovnom EKG-u, pre uvođenja uvodnika, i sume elevacija ST segmenta u svim odvodima na EKG-u na 60 min od izvlačenja katetera vodiča i klasifikovana je kao kompletna (≥70%), delimična (30-69%) ili odsutna(<30%), tj. perzistentna elevacija ST segmenta (6, 17). 2.9.2 Koronarna angiografija i stepen miokardnog ispiranja (MBG) 60 Koronarni angiogram dobijen na početku i na kraju procedure, posle merenja IMR, je korišćen za analizu: određivanje koronarnog protoka i stepena miokardne perfuzije. Završni koronarni angiogram je načinjen u dva suprotna ugla posmatranja tokom najmanje 3 srčana ciklusa nakon ispiranja kontrasta iz IRA da bi se omogućila procena MBG. Snimci su načinjeni nakon intrakoronarnog davanja bolusa nitroglicerina od 200 mcg, ukoliko sistolni KP nije bio <90 mmHg. Koronarni protok je procenjivan u IRA kao što je to opisano u TIMI studiji (13) na početku, nakon prolaska koronarne žice, nakon aspiracije tromba ili predilatacije balon kateterom, nakon implantacije stenta i nakon eventualne postdilatacije. Stepen miokardne perfuzije je procenjen na osnovu renije opisane semikvantitativne skale (14): 0 – nema miokardnog ispiranja (no myocardial blush); 1 – minimalno miokardno ispiranje, minimalna količina kontrasta ulazi u mikrocirkulaciju; 2 – umereno miokardno ispiranje, manje od ispiranja susedne (ipsilateralne) ili kontralateralne neinfarktne arterije; 3 – normalno miokardno ispiranje, slično miokardnom ispiranju ipsilateralne ili kontralateralne neinfarktne arterije. Perzistentno ispiranje miokarda (“staining”) dešava se usled curenja kontarsta u intersticijum i klasifikuje se kao stepen 0. Distalna embolizacija je definisana kao defekt u kontrastnom punjenju arterije ili nagli prekid IRA ili neke njene grane distalno od mesta ciljne lezije (15). Trombus je angiografski definisan kao defekt u kontrastnom punjenju arterije, kao rasvetljenje okruženo kontrastom ili kao perzistiranje kontrasta (16). Korišćena je TIMI skala za klasifikaciju veličine koronarnog tromba (47). Gradus 0: nema angiografskog dokaza za postojanje tromba Gradus 1: angiografski znaci koji ukazuju na postojanje tromba Smanjena gustina kontrasta Rasvetljenje kontrasta (“hazeness”) Nepravilne konture lezije 61 Gladak konveksan meniskus na mestu totalne okluzije Sugestivna, ali ne čvrsta dijagnoza tromba Gradus 2: definitivno prisustvo tromba u više angiografskih projekcija Izrazito nepravilna kontura lezije sa značajnim defektom u punjenju kontrasta – najveća dimenzija tromba <1/2 dijametra krvnog suda Gradus 3: definitivno prisustvo tromba u više angiografskih projekcija Najveća dimenzija tromba >1/2 i <2 dijametra krvnog suda Gradus 4: definitivno prisustvo velikog tromba Najveća dimenzija tromba >2 dijametra krvnog suda Gradus 5: definitivna potpuna trombotična okluzija krvnog suda Konveksna margina koja se boji kontrastom, traje nekoliko srčanih ciklusa Problem kod tromba gradusa 5 je što se ne zna da li je potpuna okluzija IRA posledica velikog plaka i manjeg tromba, ili je posledica ogromnog tromba. Ova dilema ima značaja za izbor strategije u pPCI. Da bi se ovo ograničenje jednostavne i univerzalno prihvaćene TIMI klasifikacije veličine tromba prevazišlo, u studiji je korišćena i restratifikacija tromba gradusa 5 (48) na osnovu koronarnog angiograma nastalog nakon prolaska koronarne žice ili malog balona kroz trombotično okludiranu IRA. Dakle, posledični koronarni angiogram omogućuje restratifikaciju tromba gradusa 5 na osnovu rezidualnog tromba na sledeći način: nema rezidualnog tromba – gradus 0 mali rezidulani tromb – gradus 1–3 veliki rezidulani tromb – gradus 4 TIMI stepen koronarnog protoka je procenjen na početnom i na završnom koronarnom angiogramu, dok su MBG i distalna embolizacija procenjeni na završnom koronarnom 62 angiogramu. Koronarne angiograme su analizirani eksperti koji nisu znali koja je strategija korišćena, aspiracija tromba ili konvencionalna pPCI. 2.9.3 Enzimska procena veličine infarkta i površina ispod krive oslobađanja CK (AUC CK) Veličina infarkta je definisana kao površina ispod krive (area under the curve, AUC) oslobađanja enzima kreatin kinaze (CK). Enzim CK je izabran za referentni u odnosu na druge enzime frakciju CK odnosno CK “myocardial band” (MB) i Troponin I (TnI) obzirom da se najredovnije određuje u rutinskoj praksi u Biohemijskoj laboratoriji Urgentnog centra. Procena koncentracije CK i CK MB u serumu je vršena pomoću aparata Cobas 6000, ROCHE, i njegovog modula za biohemiju Cobas c 501 (spektrofotometrijska metoda) i TnI pomoću aparata ADVIA Centaur XP SIEMENS (hemi luminiscentno imunološka metoda) u Biohemijskoj laboratoriji Urgentnog centra. Korišćeni su koncentracija CK i CK MB pre pPCI, i na 6,12,18,24, 48 i 72 sata posle pPCI. Uzorak krvi za određivanje vrednosti Tn uzet je još i na 96 sati nakon pPCI. Vreme uzimanja svakog uzorka krvi nakon pPCI je zabeleženo. Vrednost AUC je računata pomoću metode linearnog trapezoida (18). Ako je vrednost enzima pre pPCI ili na 72 (96 sati za TnI) sata nakon pPCI nedostajala, zabeležena je vrednost 0, dok nedostajuće intermedijerne vrednosti su zamenjene linearnom interpolacijom (19). 2.9.4 Ehokardiografija i indeksi remodelovanja leve komore Inicijalni transtorakalni ehokardiogram je urađen unutar 24 sata od pPCI. Ponovni transtorakalni ehokardiogram je urađen 4 meseca (±15 dana) posle indeksne procedure. Sistolna funkcija leve komore (LV) je procenjena pomoću standardnih parametara kao što su ejekciona frakcija leve komore (LV EF), indeks skora pokretljivosti zidova leve komore (“wall motion score index”, WMSI) i indeks udarnog volumena (“stroke volume index”). WMSI je određivao iskusni ehokardiografista koji nije bio upoznat sa strategijom lečenja bolesnika korišćenjem 17- segmentnog modela (20). Svaki segment je vizuelno analiziran i skorovan od 1 do 5 (1= normalan ili hiperkinetičan, 2 = hipokinetičan, 3 = akinetičan, 4 = diskinetičan, i 5 = aneurizma). WMSI je računat kao suma segmentnih skorova podeljena sa brojem vizualizovanih segmenata. Procenat promene u WMSI na praćenju (follow-up) je računat kao količnik razlike WMSI na praćenju (4 meseca) i osnovnog WMSI (unutar 24 sata), podeljen sa osnovnim WMSI (unutar 24 sata), i pomnožen sa 100%. Remodelovanje LV je definisano kao povećanje end-dijastolnog 63 volumena LV (EDV LV) za >20% na praćenju u odnosnu na osnovni EDV LV. Na osnovu Doppler-a dobijen indeks miokardne performanse (myocardial performance index, MPI), je definisan kao suma vremena izovolumne kontrakcije i vremena izovolumne relaksacije (isovolumic relaxation time) podeljena sa vremenom ejekcije (ejection time) (21). MPI može biti prediktor budućeg razvoja srčane insuficijencije. Indeks sferičnosti (sphericity index, SI) je definisan kao EDV podeljen sa volumenom sfere, čiji je dijametar glavna end-dijastolna dugačka osovina. SI omogućuje ranu identifikaciju remodelovanja LV (22). 2.9.5 SPECT Kompjuterizovana tomografija emisijom jednog fotona ili jednofotonaska emisiona kompjuterizovana tomografija (SPECT) je rađena u periodu 7-21 dan i nakon 4 meseca (±15 dana) kod svih bolesnika koji su bili hemodinamski stabilni i koji su dali pismeni pristanak (i nisu ga povukli) da učestvuju u studiji. Sva ispitivanja sa radioobeleživačem Tc-99m sestamibi na SPECT-u radila su tri doktora slepa za metod lečenja bolesnika. Sve dobijene podatke i nalaze su ponovo pregledala dva iskusna specijalista nuklearne medicine. Određeni su sačuvanost miokarda kao razlika između defekta perfuzije na 4 meseca od pPCI i inicijalnog defekta perfuzije u procentima površine miokarda leve komore. Određena je i konačna veličina infarkta kao procentualni defekt perfuzije na 4 meseca praćenja (10). Za pacijente koji su imali smrtni ishod pre SPECT-a upisana je vrednost veličine infarkta koja odgovara 75. percentilu u grupi sa aspiracijom. Određeni su i sledeći parametri: zbirni skor u miru (“summed rest score”, SRS), EDV, ESV i EF leve komore (Slika 12). 64 Slika 12. Određivanje zbirnog skora u miru (SRS). Pacijent je prvo primao intravensku injekciju radioobeleživača od 700±10% MBq 99mTc- sestamibi da bi se odredio inicijalni perfuzioni defekt ili površina pod rizikom. Ograničeni (“gated”) SPECT je potom urađen unutar 8 sati pomoću rotirajuće gama kamere sa visokom rezolucijom. Vreme akvizicije je variralo između 25 i 60 sekundi po projekciji, zavisno od vremena koje je proteklo od injekcije radio obeleživača. Slikanje je ograničene na 8 slika (“frames”) po srčanom ciklusu. Nisu korišćene korekcije za raspršeno ili oslabljeno zračenje. SPECT je zakazan za 4 meseca da bi se odredila konačna veličina infarkta korišćenjem istog protokola kao i pri inicijalnoj studiji. Slike su analizirane sa programom za kvantitativna merenja QPS i QGS, (Cedars-Sinai Medical Center) koje je ekstenzivno ispitan i korišćen (150). Za svakog pacijenta su određeni inicijalni perfuzioni defekt i perfuzioni defekt na praćenju, a njihova razlika predstavlja stepen sačuvanosti miokarda, izražen kao procenat površine miokarda leve komore. Indeks sačuvanosti je računat kao količnik sačuvanosti miokarda i inicijalnog defekta perfuzije. 2.9.6 Glavni neželjeni srčani i cerebralni događaji (MACCE) Glavni klinički događaji su prikupljani u bazu podataka tokom intrahospitalnog lečenja i perioda kliničkog praćenja. Podaci koji su dobijeni tokom kliničkog praćenja bolesnika (smrt, šlog, ponovni infarkt, anginozni status, pojava ili pogoršanje srčane insuficijencije, klinički izazvana revaskularizacija miokarda kao i hospitalizacija zbog zastojne srčane insuficjencije, krvarenja i vaskularne operacije) unošeni su u elektronsku bazu podataka i CRF. podaci su dobijeni prilikom kliničkog, ambulantnog pregleda ili telefonskim putem. 2.10 Histopatološka analiza Efikasnost manuelne aspiracije tromba može da zavisi od starosti i sastava koronarnog tromba. Stoga, sav aspiriran materijal je analiziran histopatološki. Odmah nakon aspiracije (Slika 13), materijal je postavljen u 4% neutralno puferisan formaldehid na sobnoj temperaturi tokom najmanje 24 sata. Aspiriran materijal je potom dehidratisan alkoholima rastućih koncentracija, prosvetljavan u ksilolu i kalupljen u Paraplastu aparatom za kalupljenje (Tissue Tech II Tissue 65 Embedding Center). Kalupi tkiva su serijski sečeni mikrotomom (Leica Reinhart Austria i Leica SM 2000 R) na isečke debljine 4-5 m. Serijski isečci prikupljeni su sa najmanje 6 različitih nivoa i to najmanje po 2 isečka sa svakog nivoa. Ovi isečci su bojeni za histološko ispitivanje i imunohistohemijske analize. Prvo su bojeni hematoksilinom i eozinom. Prisustvo kolagena tipa I u organizovanim trombima dokazivano je bojenjem kolagena po Maloriju (Mallory) i Van Gizonu (Van Gieson). Za morfolosku analizu korišćen je optički mikroskop Olympus BX41. Nalaz je dokumentovan mikrofotografijama za svakog pacijenta posebno, digitalnom kamerom Olympus C – 5060 wide zoom i programom Olympus DP-soft Image Analyzer. U zavisnosti od potrebne preciznosti analize korišćena su sva dostupna uvelicanja optičkog mikroskopa (40x, 100x, 200x , 400x i 1000x). Slika 13. Aspiriran veliki crveni tromb pre stavljanja u 4% neutralno puferisan form-aldehid za hematoksilin-eozin i imunohistohemijsko bojenje. 2.10.1 Morfometrijska analiza Na najmanjem uveličanju optičkog mikroskopa Olympus BX41 određivana je veličina tromba: najveća dužina, najveća širina i ukupna površina digitalnom kamerom Olympus C – 5060 sa širokim zumom i programom Olympus DP-soft Image Analyzer. 2.10.2 Priprema aterotrombotičnog aspirata za imunohistohemijsku analizu Parafinski kalupi tkiva prethodno pripremljeni za svetlosnu mikroskopiju korišćeni su za imunohistohemiju. Isečci za imunohistohemijsku analizu su deparafinisani i ispirani TBS-Tween puferom (Tris buffer saline) pH=7,4 u toku 10 minuta. Potom je vršeno demaskiranje antigena 66 odgovarajućom metodom. Razblaženje koncentrovanih komercijalno dostupnih antitela vršeno je korišćenjem TBS-Tween pufera, pH vrednosti 7,4 ili komercijalno dostupnim diluentom (Large Volume UltraAb Diluent, Thermo Scientific LabVision, TA-125-UD). Delovanje endogene peroksidaze blokirano je 3% rastvorom vodonik peroksida ili komercijalnim preparatom (Large Volume Hydrogen Peroxide Block, Thermo Scientific LabVision, TA – 060- HP) u toku 5 do 15 minuta. Potom je nanošen komercijalni rastvor (UltraV Block, Thermo Scientific LabVision, TA – 060 - UB) radi blokiranja nespecifičnog bojenja. Reakcija je razvijana primenom sistema UltraVision (Thermo Scientific LabVision) i primenjivana je sledeća procedura. Nakon ispiranja TBS-om na isečke je dodat obeleženi “link” koji deluje 15 minuta u mraku. “Link” sadrži odgovarajuće biotinom obeleženo sekundarno antitelo u rastvoru PBS (phosphate buffered saline), uz dodatak proteinskog “nosača” i 15 mM natrijum-azida. Potom su isečci ispirani TBS-Tween puferom i inkubirani sa streptavidin peroksidaznim obeleživačem u trajanju od 10 minuta. Ovaj rastvor sadrži streptavidin konjugovan s peroksidazom rena u PBS-u, proteinski nosač i antimikrobne agense. Isečci su ponovo ispirani TBS-Tween puferom i izlagani delovanju rastvora hromogena DAB (diaminobenzidin) u trajanju od 10 minuta. Potom su isečci ispirani TBS-Tween puferom i kontrastno bojeni Majerovim (Mayer) hematoksilinom (Merck, 1092490500) 30 sekundi. Isečci su dehidratisani alkoholima rastuće koncentacije, prosvetljavani ksilolom i pokrivani pomoću DPX-a. Sva imunohistohemijska bojenja izvedena su uz kontrolu kvaliteta i specifičnosti bojenja, primenom pozitivnih i negativnih kontrola prema preporukama UK NEQAS (UK National External Quality Assessment for Immunocytochemistry). Negativne kontrole dobijene su izostavljanjem primarnog antitela. Dvostruka bojenja primenjivana su za identifikaciju glatkomišićnog aktina alfa i Ki67 proliferativnog markera. Za dvostruka imunohistohemijska bojenja korišćen je sistem Multi Vision Polymer Detection System (TL-012-MHRA, Thermo Scientific LabVision). Integralni pregled svih analiziranih antigena i korišćenih vizualizacionih metoda dat je u Tabeli 16. 67 Tabela 16. Prikaz analiziranih antigena i vizualizacionih metoda Primarni antiserum Imunogen Proizvođač (Kataloški broj) Pretretman za demaskiranje antigena Razbla ženje Vizualizaciona metoda/ hromogen Vimentin (monoklonski mišji anti- vimentin) Pročišćeni vimentin izolovan iz sočiva oka goveda DAKO (M 7020) 10 mM citratni pufer pH 6, 21 min, mikrotalasna pećnica (800 W) 1:50 UltraVision/HRP DAB Multi Vision Polymer Detection System/ Anti Mouse-HRP+Anti Rabbit-AP Dezmin (monoklonski mišji anti- humani) Dezmin izolovan iz humanih mišića DAKO (M 0760) 10 mM citratni pufer pH 6, 25 min, mikrotalasna pećnica (800 W) 1:50 Glatkomišićn i aktin (monoklonski mišji anti- humani) N-terminalni deka- peptid humanog- glatkomišićnog aktina DAKO (M 0851) 10 mM citratni pufer pH 6, 21 min, mikrotalasna pećnica (800 W) 1:50 Aktin, klon HHF35 (monoklonski mišji) Ekstrakt humanog miokarda Thermo Scientific LabVision (MS-742- S0) 10 mM citratni pufer pH 6, 21 min, mikrotalasna pećnica (800 W) 1:50 CD31 (PECAM-1) (monoklonski mišji anti- humani) Izolovane membrane ćelija slezine pacijenta s leukemijom čupastih ćelija Thermo Scientific LabVision (MS-353- S0) 10 mM EDTA pH 8, 21 min, mikrotalasna pećnica (800 W) 1:50 CD34, klasa II (monoklonski mišji anti- humani) Membrane endotelnih ćelija humane placente DAKO (M 7165) 10 mM EDTA pufer pH 8, 25 min, mikrotalasna pećnica (800 W) 1:25 CD105 (endoglin/TG F-beta 1/3 receptor) (monoklonski mišji) Purifikovani GP160 ćelijske membrane non- T/non- B ćelija akutne limfoblastne leukemije Thermo Scientific LabVision (MS-1290- P0) Enzimska digestija proteazom XXV, 10 min, 37oC 1:25 68 VEGFR2 (Flk-1/KDR) (poliklonski zečji) C-terminus prekursorske forme mišjeg Flk-1 Thermo Scientific LabVision (RB-1526- P0) 10 mM citratni pufer pH 6, 21 min, mikrotalasna pećnica (800 W) 1:25 eNOS (endotelna nitrit oksid sintaza) (poliklonski zečji) C-terminus humane eNOS Thermo Scientific LabVision (RB-9279- P0) 10 mM citratni pufer pH 6, 21 min, mikrotalasna pećnica (800 W) 1:50 Ki-67 (monoklonski mišji anti- humani) Humani rekombinantni peptid: 1002bp Ki- 67 cDNA fragment DAKO (M 7240) 10 mM citratni pufer pH 6, 21 min, mikrotalasna pećnica (800 W) 1:50 2.10.3. Priprema aterotrombotičnog aspirata za elektronsku mikroskopiju Drugi deo trombotičnog materijala, ako je dostupan, fiksiran je imerzionom metodom postupkom u 2% glutaraldehidu u 0,1 mol/dm3 kokodilatnom puferu (pH=7.4) i čuvan na +4C tokom najmanje 24 sata za elektronsku mikroskopiju. Kakodilatni pufer pripremljen je u vidu vodenog rastvora natrijum kakodilata (C2H6AsO2Na x 3 H2O). Potom su uzorci pažljivo ispirani u kakodilatnom puferu i primenjena je postfiksacija 1% rastvorom osmijum tetroksida (OsO4) u 0,1 mol/dm3 kakodilatnom puferu u toku jednog časa na +4oC. Posle dehidratacije uzorci su ukalupljeni u četvorokomponentnoj smoli sačinjenoj od: 1. epoxy embedding medium (Fluka Chemika), 2. dodecenyl succinic anhidride - C16H26O3 (DDSA, Fluka Chemika), 3. epon hardener methyl nadic anhydride - C10H10O3 (MNA, Fluka Chemika) i 4. epon hardener accelerator N-benzildimethylamine - C6H5.CH2.N(CH3)2 (BDMA, Agar Scientific Ltd). Smola sa uzorcima ostavljena je da polimerizuje na temperaturi od +60 oC u toku najmanje 36 časova. Blokovi aterotrombotičnog aspirata su potom sečeni ultramikrotomom (Leica Ultracut UCT, Austria). Prvo, isečeni su polutanki isečci (1 μm), obojeni toluidin blue bojom i analizirani 69 Olympus BX41 svetlosnim mikoroskopom. Svi isečci analizirani su Olympus C5060-ADU digitalnom kamerom sa širokim zumom uz pomoć Olympus DP-soft Image Analyzer programa. Potom su ultratanki isecci formirani iz reprezentativnih područja. Ultratanki isečci kontrastirani su uranil acetatom ((CH3COO)2UO2·2H2O) i olovo citratom (Pb3(C6H5O7)2·3H2O) i analizirani transmisionim elektronskim mikroskopom (Fei Morgagni 268D, Netherland). Mikrofotografije su napravljene uz pomoć digitalne kamere MegaViewIII Soft Imaging System (Olympus Soft Imaging Solutions GmbH, Münster, Germany). 2.10.4. Priprema tkiva iz parafinskih kalupa za elektronsku mikroskopiju Novoformirani vaskularni tubusi i grupe ćelija imunoreaktivnih na glatkomišićni aktin alfa, posebnom metodom su iz parafinskih kalupa pripremljene za elektronsku mikroskopiju da bi morfologija ovih struktura bila analizirana i potvrđena na ultrastrukturnom nivou. Pomoću mikrotomskog nožića, odabrani segment je isečen iz parafinskog kalupa i pripremljen za elektronsku mikroskopiju sledećim postukom. Najpre je tkivo deparafinisano ksilolom, potom je hidratisano alkoholima opadajućih koncentracija i ispirano u PBS-u. Tkivo je zatim fiksirano u glutaraldehidu u toku jednog časa, ispirano kakodilatnim puferom i postfiksirano osmijum- tetroksidom u trajanju od pola časa. Dalja procedura za pripremu tkiva identična je onoj opisanoj u prethodnom poglavlju 2.4.6.3. 2.11 Definicije Primarni cilj studije je definisan kao srednja vrednost IMRcorr. IMRcorr je računat kao IMR korigovan za vrednost srednjeg koronarnog “wedge” pritiska koji je izmeren unutar infarktne arterije: IMRcorr=Pa*Tmn*(Pd-Pw)/(Pa-Pw), Pa označava pritisak u aorti, Tmn, srednje vreme prolaska fiziološkog rastvora, Pd, pritisak u distalnoj trećini infarktne arterije i Pw, srednji koronarni “wedge” pritisak (29). CFR je računat kao količnik, CFR= Tmn rest/Tmn hyp, pri maksimalnoj hiperemiji. FFR je računat kao Pd/Pa u uslovima maksimalne hiperemije (151). 70 Sekundarni ciljevi su rezolucija elevacije ST segmenta, stepen miokardnog ispiranja, enzimski procenjena veličina infarkta, remodelovanje leve komore, konačna veličina infarkta određena SPECT-om i učestalost glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja (MACCE). Rezolucija elevacije ST segmenta je izražena kao kontinuirana varijabla i kategorisana na kompletnu, intermedijarnu i perzistentnu ST elevaciju. Kompletna rezolucija ST segmenta je definisana kao smanjenje ukupne elevacije ST segmenta ≥70%, intermedijerna ≥30 i <70%, i perzistenta elevacija ST kao rezolucija elevacije ST segmenta <30% (17,25). Stepen ispiranja miokarda (“myocardial blush”) je određen kao MBG 3, normalan, kada kontrast ispunjava i prazni mikrovaskularno korito za <3 srčana ciklusa, MBG 2, ako ispiranja miokarda kontrastom traje ≥3 ciklusa, MBG 1 ako kontrast jedva ispunjava mikrovaskularno korito i MBG 0, ako kontrast ne ispunjava mikrovaskularno korito ili ispunjava intersticijum. Reperfuzija miokarda je procenjena na osnovu kompletne rezolucije ST segmenta i na osnovu učestalosti MBG 0 ili 1 (25). Enzimski procenjena veličina infarkta je računata na osnovu površine krive oslobađanja CK (AUC CK) (19). Akutna hiperglikemija je definisana kao glikemija ≥11,1 mmol/L pre pPCI. Anemija je definisana kao Hb<120 g/L kod žena i Hb<130 g/L kod muškaraca. Hronična bubrežna insuficijecija je definisana vrednostima kreatinina >200 mmol/L. Remodelovanje leve komore je definisano kao kategorijska varijabla, povećanje inicijalnog EDV za više od 20% nakon 4 meseca praćenja. Ejekciona frakcija leve komore je računata prema Simpsonovom pravilu. WMSI je računat korišćenjem 17-segmentnog modela (20). Svaki segment je vizuelno analiziran i skorovan od 1 do 5 (1= normalan ili hiperkinetičan, 2 = hipokinetičan, 3 = akinetičan, 4 = diskinetičan, i 5 = aneurizma). WMSI je računat kao suma segmentnih skorova podeljena sa brojem vizualizovanih segmenata. Procenat promene u WMSI nakon 4 meseca je računat kao količnik razlike WMSI na praćenju (4 meseca) i osnovnog WMSI (unutar 24 sata), podeljen sa osnovnim WMSI (unutar 24 sata), i pomnožen sa 100%. Određen je i volumenski indeks sferičnosti leve komore (CSIvol) kao kao EDV podeljen sa volumenom sfere, čiji je dijametar glavna end-dijastolna dugačka osovina. Sačuvanost miokarda na SPECT-u je računata kao razlika inicijalnog perfuzionog defekta i perfuzionog defekta na praćenju. Indeks sačuvanosti je računat kao količnik sačuvanosti miokarda i inicijalnog defekta perfuzije. 71 MACCE je definisan kao kompozitni cilj: smrt, reinfarkt miokarda, šlog, revaskularizacija miokarda ili hospitalizacija zbog zastojne srčane insuficijencije. Reinfarkt miokarda je definisan kao ponovna pojava bola u grudima>20 min uz re-elevaciju ST segmenta i porast kardiospecifičnih enzima. Šlog je definisan kao tranzitorni ishemijski atak sa neurološkim deficitom<24 sata, kao reverzibilni neurološki deficit <30 dana, i kao glavni šlog, koji ostavlja trajne sekvele, >30 dana. Tromboza stenta je definisana kao definitivna na koronarnoj angiografiji uz pojavu tegoba i kliničke slike akutnog koronarnog sindroma, ili kao verovatna u slučaju naprasne smrti nakon pPCI. Hospitalizacija zbog srčane insuficijencije je definisana kao hospitalizacija <24 sata zbog lečenja zastojne srčane insuficijencije. 2.12 Vođenje CRF-a Podaci su unošeni u elektronsku bazu podataka Cardioreport i za studiju specifični podaci o koronarnom protoku i koronarnoj fiziologiji u elektronskoj bazi podataka u Excel fajlu. Demografski podaci, faktori rizika i pridružene bolesti, vreme početka bola u grudima i vreme primarne PCI, koronarografski i periproceduralni podaci su unošeni u Cardioreport i kasnije u Excel fajl i SPSS program za statističku analizu. Klinički (pojava srčane insuficijencije, smrt, reinfarkt, hitna PCI ili CABG) i laboratorijski podaci (vrednosti CK, CK-MB i troponina, hemoglobina, leukocita i glikemije na prijemu) su unošeni naknadno u Excel fajl, kao i podaci o kliničkim događajima (smrt, re-infarkt, ponovna koronarografija ili revaskularizacija miokarda bilo PCI ili CABG, ponovna hospitalizacija zbog srčane insuficijencije, vaskularne komplikacije ili šlog) tokom 12 meseci kliničkog praćenja ovih bolesnika. Podaci sa kvantitativne analize koronarograma (QCA), ultrazvuka srca, SPECT-a i fiziološkog ispitivanja koronarnog protoka su unošeni u Excel fajl i SPSS program za statističku analizu. 2.13 Statistička analiza 2.13.1 Određivanje veličina uzorka Pretpostavljeno je da bi srednja vrednost IMR u grupi sa konvencionalnom pPCI bila 38 U, i da bi aspiracija tromba mogla da smanji srednju vrednost IMR za 26%, sa standardnom devijacijom 20 U u obe grupe. Ova vrednost od 38 U je zasnovana na srednnjoj vrednosti IMR od 32 U u 72 prethodnoj studiji kod STEMI bolesnika (23) i na pretpostavci da će sa većim brojem STEMI bolesnika uključenih u ovu studiju, koja ima manje kriterijuma za isključivanje, na kraju biti analizirano više bolesnika sa većim odnosno starijim infarktima, i to svi bez aspiracije tromba, tako da se kod njih očekuju i veće vrednosti IMR. Veličina relativnog smanjenja rizika za IMR bila bi barem onolika kao za MBG od 25% koji je objavljen u do sada najvećoj randomizovanoj studiji o rutinskoj aspiraciji tromba (24). Uzimajući u obzir alfa grešku od 5% i statističku snagu od 80% sa 0.05 nivoom značajnosti da bi se otkrila predviđena razlika, izračunata je veličina uzorka od 128 bolesnika. 2.13.2 Metode statističke analize Statistička analiza je urađena kao namera lečenja (intention to treat) i po protokolu (per protocol analysis). Razlike između srednjih vrednosti kontinuiranih varijabli sa normalnom distribucijom između dve grupe su testirane pomoću Student-ovog t-testa (2-tailed Student t-test). Razlika u kontinuiranim varijablama između više grupa testirana je pomoću ANOVA testa. Normalnost distribucije kontinuiranih varijabli testirana je sa Shapiro-Wilk i Kolomogorov-Smirnov testovima. Značajnost razlike između kontinuiranih varijabli bez normalne distribucije između dve grupe bolesnika je testirana pomoću U Mann-Whitney testa ili Wilcoxon-ovog testa, a između više grupa (podgrupa) bolesnika pomoću Kruskal-Wallis-ovog testa. Razlike između proporcija, kategorijskih varijabli, su testirane pomoću Hi-kvadrat testa (Chi square test) ili pomoću Fišerovog testa egzaktnosti (Fischer exact test). Za tetsiranje značajnosti razliek u kategorijskim varijabala između više podgrupa korišćen je Hi-kvadrat test. Poređenja između frekvencija kategorijskih varijabli su izražena kao relativni rizik (relative risk, RR) sa 95% intervalima poverenja (confidence intervals, CI). Na vrednosti IMR koje nemaju normalnu raspodelu, urađena je logaritamska transformacija, pa na tako logaritamski transformisane vrednosti urađena linearna regresiona analiza. Varijable su unesene u model ako je verovatnoća P≤0.1 i uklonjena ako je P>0.1. Selekcija unazad je zadržala sve varijable sa multivarijantnim p<0.30. Statistička značajnost razlike je postignuta kada je P<0,05 (2-tailed P<0.05). Statističke analize su izvedene pomoću Statističkog paketa za društvene nauke (SPSS Inc, Chicago, IL) verzija 17.0. 73 3. REZULTATI Demografski podaci i osnovne kliničke karakteristike su prikazane na dva načina: 3.1) prema grupama bolesnika sa rutinskom manuelnom aspiracijom tromba i sa konvencionalnom primarnom PCI; 3.2) prema vremenskim intervalima specifičnim za STEMI bolesnike (bolesnikovo kašnjenje, kašnjenje sistema i ukupno vreme ishemije) kao i u odnosu na trajanje ukupnog vremena ishemije (<2 sata, 2-4 sata, 4-6 sati i > 6 sati). 3.1 Opšte demografske karakteristike ispitivane populacije, kao što su starost, pol, standardni faktori rizika i BMI su bili ravnomerno raspoređene između grupe bolesnika sa aspiracijom tromba i grupe sa konvencionalnom pPCI (Tabela 17). Hemodinamski parametri kao što su srčana frekvenca na prijemu, sistolni i dijastolni krvni pritisak su bili sličnih vrednosti između grupe sa aspiracijom tromba i grupe sa standardnom pPCI. Postoji tendencija na većoj učestalosti prethodne angine pektoris u grupi sa aspiracijom tromba (29,1 vs. 13,0%, P=0,059). Bolesnikovo kašnjenje je bilo dužeg trajanja u grupi sa aspiracijom (134,4±160,10; mediana 60 min, vs 71,8±78,35; mediana 33 min, P=0,049), a postoji tendencija ka dužem trajanju prehospitalnog kašnjenja (192,1±176,08; mediana 132, vs. 136,2±91,82; mediana 120, P=0,083) (Tabela17). Tabela 17. Demografske karakteristike u grupi sa aspiracijom, sa konvencionalnom pPCI i u ukupnoj ispitivanoj populaciji (analiza prema nameri da se leči, ITT). Varijabla Aspiracija N=65 Bez aspiracije N=63 Svi pacijenti N=128 P* Starost (godine) 0,85 ...Mean ± SD (N) 59,1±10,95 (65) 59,6±11.23 (63) 59,4±11.05 (128) . ...Median, Range (Min , Max) 61,00, (35.00 , 86.00) 59,00, (39.00 , 84.00) 60,00, (35.00 , 86.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [56.41 , 61.84] [56.78 , 62.43] [57.43 , 61.29] . Muški pol 61,5% (40/65) 73,0% (46/63) 67,2% (86/128) 0,19 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [48.64% , 73.35%] [60.35% , 83.43%] [58.33% , 75.22%] . 74 Indeks telesne mase (BMI) 0,83 ...Mean ± SD (N) 26.9±3.87 (64) 27.4±4.34 (63) 27.2±4.10 (127) . ...Median, Range (Min , Max) 27.00, (18.00 , 35.20) 26.30, (20.80 , 43.40) 26.60, (18.00 , 43.40) . ...[95% CI] (normal approx.) [25.94 , 27.88] [26.34 , 28.53] [26.45 , 27.89] . Pušenje 64.06% (41/64) 66.13% (41/62) 65.08% (82/126) 0,85 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [51.10% , 75.68%] [52.99% , 77.67%] [56.08% , 73.35%] . Diabetes mellitus 13.85% (9/65) 7.94% (5/63) 10.94% (14/128) 0,39 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [6.53% , 24.66%] [2.63% , 17.56%] [6.11% , 17.67%] . Insulin 4.62% (3/65) 1.59% (1/63) 3.13% (4/128) 0,62 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [0.96% , 12.90%] [0.04% , 8.53%] [0.86% , 7.81%] . Hipertenzija 53.85% (35/65) 53.97% (34/63) 53.91% (69/128) 1 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [41.03% , 66.30%] [40.94% , 66.61%] [44.88% , 62.75%] . Holesterol 23.08% (15/65) 25.40% (16/63) 24.22% (31/128) 0,84 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [13.53% , 35.19%] [15.27% , 37.94%] [17.09% , 32.58%] . Nasleđe 44.62% (29/65) 30.16% (19/63) 37.50% (48/128) 0,103 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [32.27% , 57.47%] [19.23% , 43.02%] [29.10% , 46.49%] . Prethodna angina pektoris 29.09% (16/55) 12.96% (7/54) 21.10% (23/109) 0,059 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [17.63% , 42.90%] [5.37% , 24.90%] [13.87% , 29.96%] . Antecedentna angina (72h) 58.93% (33/56) 59.26% (32/54) 59.09% (65/110) 1 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [44.98% , 71.90%] [45.03% , 72.43%] [49.31% , 68.37%] . 75 Prethodna PCI 1.54% (1/65) 0.00% (0/63) 0.78% (1/128) 1 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [0.04% , 8.28%] [0.00% , 5.69%] [0.02% , 4.28%] . Srčana frekvenca 0,79 ...Mean ± SD (N) 77.7±19.70 (62) 75.4±13.01 (60) 76.6±16.72 (122) . ...Median, Range (Min , Max) 76.00, (40.00 , 128.00) 74.00, (44.00 , 104.00) 76.00, (40.00 , 128.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [72.71 , 82.71] [72.04 , 78.76] [73.58 , 79.57] . SBP 0,40 ...Mean ± SD (N) 122.30±26.07 (37) 125.83±24.88 (29) 123.85±25.42 (66) . ...Median, Range (Min , Max) 120.00, (80.00 , 185.00) 125.00, (80.00 , 190.00) 121.50, (80.00 , 190.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [113.61 , 130.99] [116.36 , 135.29] [117.60 , 130.10] . DBP 0,42 ...Mean ± SD (N) 78.89±14.01 (37) 81.45±13.60 (29) 80.02±13.78 (66) . ...Median, Range (Min , Max) 80.00, (50.00 , 106.00) 80.00, (50.00 , 104.00) 80.00, (50.00 , 106.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [74.22 , 83.56] [76.28 , 86.62] [76.63 , 83.40] . STEMI lokacija 0,83 ...D 58.46% (38 / 65) 57.14% (37 / 63) 57.81% (74 / 128) . ...AS 41.54% (27 / 65) 42.86% (26 / 63) 42.19% (54 / 128) . ...[95% CI] (normal approx.) [93.70 , 175.01] [51.86 , 91.66] [80.05 , 126.06] . Bolesnikovo kašnjenje, min Mean± SD (N) 134.4±160.10 (N=62) 71.8±78.35 (62) 103.05±129.40 0.049 Median, Range (Min, Max) 60 (5.00, 720.00) 33 (5.00, 300.00) 47.5 (5.00, 720.00) Prehospitalno 0,083 76 kašnjenje, min ...Mean ± SD (N) 192.15±176.08 (62) 136.16±91.82 (61) 164.38±142.96 (123) . ...Median, Range (Min , Max) 132.50, (20.00 , 1,050.00) 120.00, (20.00 , 390.00) 125.00, (20.00 , 1,050.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [147.43 , 236.86] [112.65 , 159.68] [138.86 , 189.90] . Hospitalno kašnjenje, min 0,88 ...Mean ± SD (N) 57.71±54.31 (62) 61.19±70.81 (62) 59.45±62.87 (124) . ...Median, Range (Min , Max) 52.50, (2.00 , 245.00) 47.50, (3.00 , 360.00) 50.00, (2.00 , 360.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [43.92 , 71.50] [43.21 , 79.18] [48.28 , 70.63] . Kašnjenje sistema, min 0,71 ...Mean ± SD (N) 118.35±69.36 (63) 125.02±77.04 (62) 121.66±73.05 (125) . ...Median, Range (Min , Max) 105.00, (30.00 , 360.00) 102.50, (15.00 , 360.00) 105.00, (15.00 , 360.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [100.88 , 135.82] [105.45 , 144.58] [108.72 , 134.59] . Ukupno vreme ishemije, min 0,31 ...Mean ± SD (N) 248.67±184.28 (63) 200.98±110.09 (62) 225.02±153.34 (125) . ...Median, Range (Min , Max) 195.00, (55.00 , 1,067.00) 170.00, (60.00 , 660.00) 180.00, (55.00 , 1,067.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [202.26 , 295.08] [173.03 , 228.94] [197.87 , 252.16] . Klasa Killip 0,26 ...0 1.59% (1 / 63) 0.78% (1 / 128) . ...1 96.92% (63 / 65) 96.83% (61 / 63) 96.88% (124 / 128) . ...2 1.54% (1 / 65) 1.59% (1 / 63) 1.56% (2 / 128) . ...4 1.54% (1 / 65) 0.78% (1 / 128) . *P-values: Wilcoxon for continuous variables. P-values: Fischer for binary variables. P-values: CMH For multinomial variables. SBP= sistolni krvni pritisak; DBP=dijastolni krvni pritisak. 77 Data je i analiza prema protokolu podataka o demografskim i kliničkim karakteristikama bolesnika (Tabela 18). Zapaža se tendencija ka češćoj pojavi prethodne angine u grupi sa aspiracijom tromba (27% vs 13%, P=0,098), ka dužem prehospitalnom kašnjenju (187,5 vs 131,8 min, p=0,083), ali je ukupno vreme ishemije sličnih vrednosti (241,5 vs 201,9 min, p=0,35; mediana 185 vs 177,5 min) u odnosu na grupu sa konvencionalnom pPCI (Tabela 18). Tabela 18. Demografske karakteristike u grupi sa aspiracijom, sa konvencionalnom pPCI i u ukupnoj ispitivanoj populaciji (analiza prema protokolu, PP). Varijabla Aspiracija N=75 Bez aspiracije N=53 Svi pacijenti N=128 P* Starost (godine) 0,80 ...Mean ± SD (N) 59.16±11.12 (75) 59.64±11.05 (53) 59.36±11.05 (128) . ...Median, Range (Min , Max) 60.00, (35.00 , 86.00) 59.00, (39.00 , 80.00) 60.00, (35.00 , 86.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [56.60 , 61.72] [56.60 , 62.69] [57.43 , 61.29] . Muški pol 64.00% (48/75) 71.70% (38/53) 67.19% (86/128) 0,44 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [52.09% , 74.77%] [57.65% , 83.21%] [58.33% , 75.22%] . Indeks telesne mase (BMI) 0,79 ...Mean ± SD (N) 26.91±3.83 (74) 27.54±4.47 (53) 27.17±4.10 (127) . ...Median, Range (Min , Max) 27.00, (18.00 , 35.20) 26.30, (20.80 , 43.40) 26.60, (18.00 , 43.40) . ...[95% CI] (normal approx.) [26.02 , 27.79] [26.31 , 28.77] [26.45 , 27.89] . Pušenje 66.22% (49/74) 63.46% (33/52) 65.08% (82/126) 0,85 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [54.28% , 76.81%] [48.96% , 76.38%] [56.08% , 73.35%] . Diabetes mellitus 12.00% (9/75) 9.43% (5/53) 10.94% (14/128) 0,77 78 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [5.64% , 21.56%] [3.13% , 20.66%] [6.11% , 17.67%] . Insulin 4.00% (3/75) 1.89% (1/53) 3.13% (4/128) 0,64 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [0.83% , 11.25%] [0.05% , 10.07%] [0.86% , 7.81%] . Hipertenzija 54.67% (41/75) 52.83% (28/53) 53.91% (69/128) 0,86 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [42.75% , 66.21%] [38.64% , 66.70%] [44.88% , 62.75%] . Holesterol 22.67% (17/75) 26.42% (14/53) 24.22% (31/128) 0,68 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [13.79% , 33.79%] [15.26% , 40.33%] [17.09% , 32.58%] . Nasleđe 42.67% (32/75) 30.19% (16/53) 37.50% (48/128) 0,19 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [31.31% , 54.62%] [18.34% , 44.34%] [29.10% , 46.49%] . Prethodna AP 26.98% (17/63) 13.04% (6/46) 21.10% (23/109) 0,098 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [16.57% , 39.65%] [4.94% , 26.26%] [13.87% , 29.96%] . Antecedentna angina (72h) 59.38% (38/64) 58.70% (27/46) 59.09% (65/110) 1 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [46.37% , 71.49%] [43.23% , 73.00%] [49.31% , 68.37%] . Prethodna PCI 1.33% (1/75) 0.00% (0/53) 0.78% (1/128) 1 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [0.03% , 7.21%] [0.00% , 6.72%] [0.02% , 4.28%] . CVI 4.00% (3/75) 1.89% (1/53) 3.13% (4/128) 0,64 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [0.83% , 11.25%] [0.05% , 10.07%] [0.86% , 7.81%] . Srčana frekvenca 0,73 ...Mean ± SD (N) 77.44±19.03 (71) 75.37±12.92 (51) 76.57±16.72 (122) . ...Median, Range (Min , Max) 76.00, (40.00 , 128.00) 74.00, (50.00 , 104.00) 76.00, (40.00 , 128.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [72.93 , 81.94] [71.74 , 79.00] [73.58 , 79.57] . 79 SBP 0,39 ...Mean ± SD (N) 122.11±25.27 (45) 127.57±25.95 (21) 123.85±25.42 (66) . ...Median, Range (Min , Max) 120.00, (80.00 , 185.00) 125.00, (88.00 , 190.00) 121.50, (80.00 , 190.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [114.52 , 129.70] [115.76 , 139.39] [117.60 , 130.10] . DBP 0,41 ...Mean ± SD (N) 79.16±14.48 (45) 81.86±12.29 (21) 80.02±13.78 (66) . ...Median, Range (Min , Max) 80.00, (50.00 , 106.00) 85.00, (50.00 , 104.00) 80.00, (50.00 , 106.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [74.81 , 83.50] [76.26 , 87.45] [76.63 , 83.40] . STEMI Lokacija 0,85 ...D 58.67% (44 / 75) 58.49% (31 / 53) 58.59% (75 / 128) . ...AS 41.33% (31 / 75) 41.51% (22 / 53) 41.41% (53 / 128) . Kašnjenje bolesnika, min 0,101 ...Mean ± SD (N) 125.04±152.28 (72) 72.62±80.46 (52) 103.06±129.40 (124) . ...Median, Range (Min , Max) 60.00, (5.00 , 720.00) 33.00, (5.00 , 300.00) 47.50, (5.00 , 720.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [89.26 , 160.83] [50.22 , 95.02] [80.05 , 126.06] . Prehospitalno kašnjenje, min 0,083 ...Mean ± SD (N) 187.47±168.71 (72) 131.78±87.20 (51) 164.38±142.96 (123) . ...Median, Range (Min , Max) 132.50, (20.00 , 1,050.00) 120.00, (20.00 , 390.00) 125.00, (20.00 , 1,050.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [147.83 , 227.12] [107.26 , 156.31] [138.86 , 189.90] . Hospitalno kašnjenje, min 0,64 80 ...Mean ± SD (N) 54.76±52.30 (72) 65.94±75.17 (52) 59.45±62.87 (124) . ...Median, Range (Min , Max) 47.50, (2.00 , 245.00) 52.50, (3.00 , 360.00) 50.00, (2.00 , 360.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [42.47 , 67.05] [45.01 , 86.87] [48.28 , 70.63] . Kašnjenje sistema, min 0,43 ...Mean ± SD (N) 117.78±71.21 (73) 127.10±75.92 (52) 121.66±73.05 (125) . ...Median, Range (Min , Max) 100.00, (30.00 , 360.00) 107.50, (15.00 , 360.00) 105.00, (15.00 , 360.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [101.17 , 134.40] [105.96 , 148.23] [108.72 , 134.59] . Ukupno vreme ishemije, min 0,35 ...Mean ± SD (N) 241.52±175.27 (73) 201.85±113.44 (52) 225.02±153.34 (125) . ...Median, Range (Min , Max) 185.00, (55.00 , 1,067.00) 177.50, (60.00 , 660.00) 180.00, (55.00 , 1,067.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [200.63 , 282.41] [170.26 , 233.43] [197.87 , 252.16] . Klasa Killip 0,78 ...1 96.00% (72 / 75) 98.11% (52 / 53) 96.88% (124 / 128) . ...2 2.67% (2 / 75) 1,89% (1/53) 1.56% (2 / 128) . ...4 1.33% (1 / 75) 0 0.78% (1 / 128) . P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- rednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. AP=angina pektoris; DBP=dijastolni krvni pritisak; SBP= sistolni krvni pritisak. Način, mesto i vreme transporta STEMI bolesnika sa i bez aspiracije tromba prikazani su u Tabeli 19. Bolesnici sa aspiracijom tromba su su češće transportovani direktno u centar sa pPCI, na taj način zaobilazeći centra koji nema pPCI (83,1 vs 66,7%, P=0,032). Češće su bolesnici iz grupe sa aspiracijom transportovani iz Beograda do sale za kateterizacije (93,8 vs 76,2%, P=0,0049). U grupi sa aspiracijiom tromba više je bilo bolesnikka koji su se u vreme STEMI nalazili unutar 30 min udaljenosti od sale za kateterizacije, što odgovara užem delu Beograda 81 (73,8 vs 54,0%, P=0,019). U obe grupe lečeno je po dve trećine bolesnika u radno vreme, a jedna trećina noću. Nije bilo razlike među grupama u cirkadijalnoj varijaciji bola, infarktni bol je počeo u jutarnjim časovima, u periordu 6-12h u 50,8% odnosno 49,2%, bolesnika (Tabela 19). Tabela 19. Analiza kliničkih karakteristika i načina i mesta transporta STEMI bolesnika sa i bez aspiracije tromba. Varijabla Aspiracija N=65 Bez aspiracije N=63 Svi pacijenti N=128 P* Starost ≥ 65 godina 29,2% (19/65) 31,7% (20/63) 30,5% (39/128) 0,76 Starost < 40 godina 4,6% (3/65) 6,3% (4/63) 5,5% (7/128) 0,72 Direktno u Salu za katetrizacije 40,0% (26/65) 41,3% (26/63) 40,6% (52/128) 0,88 Direktno u centar sa PPCI 83,1% (54/65) 66,7% (42/63) 75,0% ( 96/128) 0,032 U centar bez PPCI 16.9% (11/65) 33.3% (21/63) 67.2% (86/128) 0,032 Iz Beograda 93,8% (61/65) 76,2% (48/63) 85,2% (109/128) 0,0049 bolesnikovo kašnjenje, min 137,2±164,4 79,0±84,9 111,1±137,3 0,13. prehospitalno kašnjenje, min 195,9±181,0 140,2±93,1 171,6±151,1 0,18 kašnjenje sistema, min 118,6±68,6 106,4±70,8 113,2±69,5 0,25 ukupno vreme ishemije, min 251,4±187,0 191,3±116,2 224,8±161,6 0,097 Van Beograda 6,2% (4/65) 23,8% (15/63) 50,8% (65/128) 0,0059 bolesnikovo kašnjenje, min 93,8±71,8 49,0±48,5 58,4±55,2 0,15 prehospitalno kašnjenje, min 137,5±58,4 131,7±88,5 132,9±81,7 0,90 kašnjenje sistema, min 115,0±91,6 183,3±67,8 168,9±76,1 0,11 ukupno vreme ishemije, min 208,8±153,4 219,9±75,1 217,4±92,1 0,84 Transport <30 min 73,8% (48/65) 54,0% (34/63) 64,1% (82/128) 0,019 82 (Beograd centar) U radno vreme 72,3% (47/65) 77,8% (49/63) 75% (96/128) 0,47. Van radnog vremena 27,7% (18/65) 22,2% (14/63) 25% (32/128) Početak bola 6-12h 50,8% (33/65) 49,2% (31/63) 50,0% (64/128) 0,86 12-18h 23,1% (15/65) 27,0% (17/63) 25,0% (32/128) 0,61 P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- rednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. 3.2 Kliničke karakteristike, primarni cilj i sekundarni ciljevi u odnosu na vremenske intervale Prikazani su i demografski podaci i kliničke karakteristike bolesnika cele studijske grupe bez obzira na aspiraciju tromba prema vremenskim intervalima definisanim za STEMI bolesnike da bi odredilo da li su pojedine kliničke karakteristike pacijenata povezane sa intervalima kašnjenja (Tabela 20). Nije bilo razlike između starijih (≥65 godina) i mlađih (<40 godina) bolesnika, između muškaraca i žena, između dijabetičara i nedijabetičara, između onih sa više od dva faktora rizika za koronarnu bolest i bez faktora rizika, između onih sa prethodnom anginom i bez prethodne angine pektoris u pogledu trajanja bolesnikovog kašnjenja, kašnjenja sistema ili trajanja ukupnog vremena ishemije. Nije bilo ralike ni između bolesnika sa anteriornim vs. dijafragmalnim infarktom miokarda u pogledu trajanja bolesnikovog kašnjenja (medijana 52,5 vs. 45,0 min, P=0,53), sistemskog kašnjenja (medijana 95,0 vs 110,0 min, P=0,23) ili ukupnog vremena ishemije (medijana 162,5 vs 187,5 min, P=0,35). Bolesnici koji su direktno upućeni u salu za kateterizacije u odnosu na one koji su upućeni u centar bez pPCI su imali slične vrednosti bolesnikovog kašnjenja (medijana 30 vs. 45 min, P=0,36), znatno kraće kašnjenje sistena (medijana 75 vs 130 min, P<0,00001), ali i kraće ukupno vreme ishemije (medijana 135 vs. 240 min, P=0,011), Tabela 18. Bolesnici koji su u salu za katetrizacije upućeni iz užeg dela grada odakle transport do sale traje <30 min su imali tendenciju ka dužem trajanju bolesnikovog kašnjenja (medijana 60 vs. 45 min, P=0,076), ka kraćem sistemskom kašnjeneju (medijana 67,5 vs. 165 min, P<0,00001) i ka sličnom trajanju ukupnog vremena ishemije (medijana 170 vs. 210 min, P=0,42), Tabela 20. Bolesnici sa bolesnikovim kašnjenjem ≤30 min u odnosu na one sa bolesnikovim kašnjenejm >30 min, imali su sličnu učestalost infarkta miokarda anteriorne lokalizacije (42% vs 39%, P=0,53), 83 slične srednje vrednosti IMR (34,6 vs 41,3 U, P=0,32) i IMR corr (30,8 vs 37,5, P=0,22), sličnu učestalost MBG 0 ili 1 (26,9% vs. 22,2%, P=0,96), sličnu učestalost potpune rezoluciju elevacije ST segmenta (53,8% vs. 59,7%, P=0,51), trend ka manjem infarktu (AUC CK: 40742 vs 50435, P=0,097), slični LVEF (53,4 vs 55,3%, P=0,81), sličan WMSI (1,37 vs 1,34, P=0,99), sličnu učestalost remodelovanja leve komore (30,8% vs. 23,6%, P=0,37) i sličnu učestalost ozbiljnih MACCE (7,7% vs 8,3%, P=0,89), Tabela 20. Što se tiče kašnjenja sistema, prema preporukama predviđenih ≤120 min u odnosu na > 120 min, nije bilo razlike u srednjim vrednostima ili učestalosti sekundarnih ciljeva: IMR, IMR corr, MBG 0 ili 1, rezolucija elevacije ST segmenta, AUC CK, LVEF, WMSI, remodelovanje leve komore i ozbiljni MACCE (Tabela 20). U pogledu ukupnog vremena ishemije, ≤240 min u odnosu na >240 min, takođe nije bilo statistički značajne rezlike između srednjih vrednosti ili učestalosti sekundarnih ciljeva: IMR, IMR corr, MBG 0 ili 1, rezolucija elevacije ST segmenta, AUC CK, LVEF, WMSI, remodelovanje leve komore i ozbiljni MACCE (Tabela 20). Tabela 20. Kliničke, periproceduralne, koronarne fiziološke i ehokardiografske karakteristike u odnosu na vremenske intervale specifične za STEMI bolesnike. Varijabla Bolesnikovo kašnjenje Kašnjenje sistema Ukupno vremeishemije Starost ≥ 65 godina 108,0±110,4 144,1±78,8 247,0±116,9 medijana 45 (IQR 175, 25-200) 130 (IQR 140, 70-210) 242,5 (IQR 190, 135- 325) Starost < 40 godina 45,7±40,3 148,1±91,2 196,7±77,9 medijana 30 (IQR 65, 30-80) 135 (IQR 105, 90-195) 165 (IQR 68, 142-210) P vrednost 0,15 0,90 0,28 Muškarci 96,7±123,7 118,3±69,5 214,4±138,2 medijana 47,5 (IQR 100, 20- 120) 100 (IQR 76,5, 65- 141,5) 172,5 (IQR 140, 125- 265) Žene 118,5±141,1 128,6±80,2 246,8±180,3 medijana 47,5 (IQR 100, 25- 105 (IQR 115, 65-180) 225 (IQR 185, 125- 84 125) 310) P vrednost 0,36 0,46 0,27 *Direktno u Salu za katetrizacije 82,2±114,3 88,5±56,7 176,1±162,2 medijana 30 (IQR 70, 20-90) 75 (IQR 50,5, 54,5- 105) 135 (85, 90-175) Direktno u centar sa PPCI 100,5±117,8 107,8±62,7 207,8±142,9 ....medijana 50 (IQR 107,5, 20- 127,5) 95 (IQR 75, 60-135) 165 (IQR 140, 120- 260) *U centar bez PPCI 110,3±160,0 161,8±86,1 275,0±173,3 medijana 45 (IQR 101,25, 18,75-120) 130 (IQR 140, 90-230) 240 (IQR 188,75, 143,75-332,5) *P vrednost 0,36 <0,000001 0,011 **Beograd centar (transport <30 min) 110,7±122,0 88,3±54,1 200,4±129,1 medijana 60 (IQR 137,5, 20- 157,5) 67,5 (IQR 52,5, 55- 107,5) 152,5 (IQR 176,5, 108,5-285) Iz Beograda 111,1±137,3 113,2±69,5 224,8±161,6 meadijana 50 (IQR 130, 20-150) 91 (IQR 75, 60-135) 170 (IQR 155, 125- 280) **Van Beograda 58,4±55,2 168,9±76,1 226,5±97,9 medijana 45 (IQR 40, 25-65) 165 (IQR 120, 115- 235) 210 (IQR 145, 160- 305) **P vrednost 0,076 <0,00001 0,42 U radno vreme 94,8±126,0 119,0±72,6 216,1±140,5 medijana 45 (IQR 72,5, 20-92,5) 102,5 (IQR 78,5, 63,75-142,25) 167,5 (IQR 160, 120- 280) Van radnog vremena 130,2±138,7 130,4±75,3 254,6±189,8 medijana 60 (IQR 170, 30-200) 105 (IQR 97, 73-170) 200 (IQR 150, 150- 300) P vrednost 0,20 0,46 0,27 Diabetes 118,3±144,7 134,6±85,1 254,6±128,5 85 medijana 35,5 (IQR 201,25, 16,25-217,5) 102,5 (IQR 60,25, 77,25-137,5) 235 (IQR 188,75, 143,75-332,5) Nedijabetičari 101,1±127,9 120,0±71,6 221,3±156,3 medijana 50 (IQR 98,75, 21,25- 120) 105 (IQR 85, 65-150) 170 (IQR 147,5, 125- 272,5) P vrednost 0,64 0,48 0,44 FR>2 74,7±103,5 126,5±71,7 205,4±108,5 medijana 35 (IQR 60, 17,5-77,5) 105 (IQR 95, 70-165) 165 (IQR 121,25, 140- 261,25) Bez FR 56,5±58,4 103,3±76,6 165,0±111,0 medijana 32,5 (IQR 31,25, 26,25-57,5) 69 (IQR 115, 48,75- 163,75) 137,5 (IQR 138,75, 76,25-215) P vrednost 0,60 0,37 0,30 #Prethodna AP 104,6±109,8 125,9±71,8 232,1±120,1 medijana 60 (IQR 145, 16,25- 161,25) 125 (IQR 83, 65-148) 209 (IQR 168,75, 150- 318,75) Antecedentna AP 108,8±129,7 136,5±72,7 247,1±157,9 medijana 55 (IQR 139,5, 28,75- 168,25) 125 (IQR 95,25, 84,75-180) 207,5 (IQR 171, 141,5-312,5) #Bez prethodne AP 109,8±151,2 111,5±79,5 222,7±168,4 medijana 45 (IQR 100, 20-120) 90 (IQR 65, 60-125) 175 (170, 110-280) #P vrednost 0,88 0,45 0,80 AS STEMI 93,8±126,3 111,9±70,0 208,7±145,5 medijana 52,5 (IQR 77,5, 25- 102,5) 95 (IQR 80, 60-140) 162,5 (IQR 120, 125- 245) D STEMI 108,8±132,7 128,1±75,3 235,3±159,4 medijana 45 (IQR 100, 20-120) 110 (IQR 70, 80-150) 187,5 (172,5, 127,5- 300) P vrednost 0,53 0,23 0,35 Ciljevi ≤30 min vs. >30 min ≤120 min vs. >120 min ≤240 min vs. >240 min AS, A, AL lokalizacija 42,3% P=0,53 44,6% P=0,30 42,3% P=0,43 86 (22/52) vs 38,9% (28/72) (33/74) vs. 35,3% (18/51) (36/85) vs. 35,0% (14/40) Primarni cilj - aspiracija vs. bez aspiracije tromba IMR 34,65±18,97 vs. 41,29±34,51 P=0,32 36,2±27,0 7 vs. 41,4±31,5 7 P= 0,43 35,3±22,71 vs. 45,2±38,79 P=0,20 IMR corr 30,8±18,07 vs. 37,5±33,27 P=0,22 32,7±26,4 3 vs. 37,2±29,9 9 P=0,47 31,4±21,74 vs. 41,6±37,37 P=0,14 Sekundarni ciljevi - aspiracija vs. bez aspiracije tromba MBG 0-1 26,9% (14/52) vs. 22,2% (16/72), P=0,96 27,0% (20/74) vs. 21,6% (11/51), P=0,49 24,7% (21/85) vs. 22,5% (9/40), P=0,79 Ukupna devijacija ST segmenta 17,3±8,65 vs. 17,4±9,64 P=1 16,6±7,94 vs. 18,3±10,69 P=0,90 18,1±9,29 vs. 15,8±8,95, P=0,17 Rezolucija ST segmenta 53,8% (28/52) vs. 59,7% (43/72) P=0,51 52,7% (39/74) vs. 64,7% (33/51) P=0,18 57,6% (49/85) vs. 57,5% (23/40), P=0,98 AUC CK 40742,8±27 258,1 vs. 50435,7±31 016,5 P=0,097 45465,1±28 495,2 vs. 47543,4±31 959,8 P=0,72 46048,3± 28222,3 vs. 47337,3± 33048,3 P=0,83 EF, % 53,4±12,71 vs. P=0,81 54,1±12,5 vs. P=0,84 53,7±11,98 vs. 56,49±10,4 P=0,74 87 55,3±10,71 55,0±10,3 8 WMSI 1,37±0,42 vs. 1,34±0,41 P=0,99 1,37±0,43 vs. 1,32±0,38 P=0,48 1,37±0,41 vs. 1,31±0,41 P= 0,33 CSI volume 0,45±0,12 vs. 0,42±0,09 P= Remodelovanje LK 30,8% (16/52) vs. 23,6% (17/72) P=0,37 32,4% (24/74) vs. 17,6% (9/51) P=0,065 29,4% (25/85) vs. 20,0% (8/40) P=0,26 MACCE (ozbiljni događaji) 7,7% (4/52) vs. 8,3% (6/72) P=0,89 9,8% (5/51) vs.6,8% (5/74) P=0,54 8,2% (7/85) vs. 7,5% (3/40) P=0,88 smrt 1 vs. 2 0 vs. 3 1 vs. 2 reinfarkt 1 vs. 1 1 vs. 1 2 vs. 0 šlog 0 vs.1 0 vs. 1 0 vs. 1 ..hospitalizacija zbog SI 1 vs. 3 3 vs. 1 3 vs. 1 * P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. MACCE (ozbiljni događaji)=smrt, reinfarkt, šlog ili hospitalizacija zbog srčane insuficijencije. U odnosu na trajanje ukupnog vremena ishemije, zapaža se povećanje broja godina sa produženjem ukupnog vremena ishemije (P=0,022). Drugim rečima, povećana je učestalost (tačnije, postoji trend) bolesnika sa ≥65 godina sa produženjem trajanja ukupnog vremena ishemije (P=0,056). Najveći broj bolesnika koji je direktno upućen u salu za kateterizacije imao je ukupno vreme ishemije ≤120 min (58,6%, P=0,0088). Slično tome, bolesnici koji su upućeni direktno u centar sa pPCI imali su najčešće ukupno vreme ishemije ≤120 min (79,3%, P=0,033). Pripadnost muškom ili ženskom polu nije uticala na trajanje ukupnog vremena ishemije (Tabela 19). Postojala je tendencija da bolesnici koji su iz užeg dela Beograda upućeni u Salu za kateterizacije imaju češće ukupno vreme ishemije ≤120 min (62,1%, P=0,069). Učestalost pojedinih intervala ukupnog vremena ishemije je bila slična kod bolesnika sa dijabetesom, sa >2 faktora rizika, sa pPCI izvedenom u radno vreme, kod bolesnika sa STEMI anteroseptalne lokalizacije i kod bolesnika sa prethodnom anginom. Postojao je trend ka većim vrednostima 88 dužine tromba sa povećanjem ukupnog vremena ishemije: od 7,2 mm unutar 120 min do .12,5mm kod bolesnika sa ukupnim vremenom ishemije >360 min (P=0,04). Srednja vrednost IMR, IMR corr, AUC CK, LVEF, WMSI, CSI vol, kao i učestalost MBG 0 ili 1 i remodelovanja leve komore i ozbiljnih MACCE je bila slična unutar pojedinih intervala ukupnog vremena ishemije, Tabela 21. Tabela 21. Kliničke karakteristike i sekundarni ciljevi prema trajanju ukupnog vremena ishemije. Variable ≤ 120 min N=29 121-240 min N=56 241-360 min N=25 >360 min N=16 P* Starost, godine 59,1±8,9 56,5±12,17 64,5±10,49 61,2±9,27 0,022 Starost ≥ 65 godina 20,7% (6) 21,4% (12) 48,0% (12) 37,5% (6) 0,056 Starost < 40 godina 0 1,8% (1/56) 0 0 0,74 Muškarci 68,9% (20) 69,6% (39) 72,0% (18) 43,7% (7) 0,73 Žene 31,0% (9) 30,3% (17) 28,0% (7) 56,2% (9) 0,73 Direktno u Salu za kateterizacije 58,6% (17) 39,3% (22) 16,0% (4) 25,0% (4) 0,0088 Direktno u centar sa PPCI 79,3% (23) 75,0% (42) 72,0% (18) 56,2% (9) 0,033 U centar bez pPCI 17,2% (5) 25,0% (14) 28,0% (7) 43,7% (7) 0,28 Beograd centar 62,1% (18) 35,7% (20) 52,0% (13) 31,2% (5) 0,069 Iz Beograda 86,2% (25) 83,9% (47) 84,0% (21) 87,5% (14) 0,98 Van Beograda 13,8% (4) 16,1% (9) 16,0% (4) 12,5% (2) 0,98 U radno vreme 86,2% (25) 75,0% (42) 68,0% (17) 81,2% (13) 0,42 Van radnog vremena 13,8% (4) 25,0% (14) 32,0% (8)) 18,8% (3) 0,42 Diabetes 6,9% (2) 8,9% (5) 20,0% (5) 12,5% (2) 0,42 FR>2 24,1% (7) 33,9% (19) 32,0% (8) 12,5% (2) 0,35 Bez FR 13,8% (4) 7,1% (4) 4,0% (1) 6,2% (1) 0,57 Prethodna AP 13,8% (4) 19,6% (11) 28,0% (7) 25,0% (4) 0,60 Antecedentna AP 34,5% (10) 51,9% (29) 60,0%(15) 62,5% (10) 0,18 89 Bez prethodne AP 75,9% (22) 69,6% (39) 64,0% (16) 75,0% (12) 0,78 Anteroseptalni STEMI 41,4% (12) 42,9% (24) 40,0% (10) 25,0% (4) 0,63 Dijafragmalni STEMI 58,6% (17) 57,1% (32) 60,0% (15) 75,0% (12) 0,63 TIMI pre 0 ili 1 82,8% (24) 80,3% (45) 76,0% (19) 81,2% (13) 0,94 Dužina tromba, mm 7,2±4,59* 9,4±6,94 9,9±6,26 12,5±11,75* 0,12; 0,041* Ciljevi IMR final 38,0±23,58 33,8±22,33 45,2±40,71 44,9±35,68 0,29 IMR corrected 33,7±23,0 30,3±21,18 41,4±40,02 41,7±32,93 0,27 MBG 0 ili 1 27,6% (8) 23,2% (13) 20,0% (5) 25,0% (4) 0,93 CK max . AUC CK 40931,6±3102 0,9 48763,3±2655 2,5 48621,3±3547 9,5 42994,1±290 43,0 0,64 Rezolucija ST segmenta 48,3% (14) 62,5% (35) 56,0% (14) 56,2% (9) 0,66 EF 55,5±11,43 52,7±12,27 55,9±11,80 58,4±8,45 0,30 WMSI 1,34±0,35 1,39±0,43 1,36±0,49 1,20±0,18 0,43 CSI vol 0,46±0,11 0,43±0,12 0,44±0,08 0,42±0,09 0,58 Remodelovanje leve komore 37,9% (11) 25,0% (14) 20,0% (5) 18,8% (3) 0,38 Reverzno remodelovanje leve komore 27,6% (8) 21,4% (12) 44,0% (11) 31,2% (5) 0,22 MACCE (svi događaji) 3,4% (1) 12,5% (7) 16,0% (4) 6,2% (1) 0,40 MACCE (ozbiljni događaji) 3,4% (1) 10,7% (6) 8,0% (2) 6,2% (1) 0,69 * P-vrednosti: Kruskal-Wallis za kontinuirane varijable. P-vrednosti: Hi-kvadrat i Fischer za kategorijske varijable. AUC CK=površina ispod krive oslobađanja kreatin kinaze, CSI=indeks sferičnosti leve komore, MACCE=glavni neželjeni srčani i cerebralni događaji, MBG=stepen miokardnog ispiranja, WMSI=indeks skora pokretljivosti zidova leve komore. 90 Nije nađena korelacija između ukupnog vremena ishemije i IMR final (Pearson 0,078, P=0,39) ili IMR corr (Pearson 0,093, P=0,30). Takođe nije postojala korelacija ukupnog vremena ishemije i veličine tromba u mm (Pearson 0,13, P=0,16). 3.3 Laboratorijski nalaz pri prijemu bolesnika u bolnicu/salu za kateterizacije (hiperglikemija na prijemu, leukocitoza i trombocitoza na prijemu) kod STEMI bolesnika sa i bez aspiracije tromba. Nije bilo razlike u broju leukocita ili trombocita na prijemu između grupe sa aspiracijom i grupe bez aspiracije tromba. Glikemija je bila sličnih vrednosti u grupi sa aspiracijom i u grupi bez aspiracije tromba (7,8 vs 8,5 mmol/L, P=0,44), Tabela 22. Tabela 22. Laboratorijski nalaz pri prijemu STEMI bolesnika u bolnicu/salu za kateterizacije. ITT analiza. Varijabla Aspiracija N=65 Bez aspiracije N=63 Svi bolesnici N=128 P* Leukociti 0,51 ...Mean ± SD (N) 13.1±3.53 (59) 13.7±3.65 (52) 13.4±3.58 (111) . ...Median, Range (Min , Max) 12.9 (7.40 , 27.10) 13.2 (8.00 , 25.20) 13.10, (7.40 , 27.10) . ...[95% CI] (normal approx.) [12.21 , 14.05] [12.65 , 14.69] [12.71 , 14.06] . Glikemija 0,44 ...Mean ± SD (N) 7.80±2.42 (57) 8.51±3.26 (51) 8.14±2.86 (108) . ...Median, Range (Min , Max) 7.20, (4.30 , 15.80) 7.50, (4.70 , 18.00) 7.35, (4.30 , 18.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [7.16 , 8.44] [7.59 , 9.43] [7.59 , 8.68] . Trombociti 0,13 ...Mean ± SD (N) 206.66±57.07 (59) 190.37±58.76 (52) 199.03±58.18 (111) . ...Median, Range (Min , Max) 194.00, (124.00 , 430.00) 177.50, (90.00 , 353.00) 186.00, (90.00 , 430.00) . ...[95% CI] (normal [191.79 , 221.53] [174.01 , 206.72] [188.08 , 209.97] . 91 approx.) *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. Učestalost anemije u grupi sa aspiracijom tromba je bila slična kao i u grupi sa standardnom pPCI (22,4 vs. 15,7%, P=0,37). Kontrastom izazvana nefropatija je registrovana u 1,7% bolesnika u grupi sa aspiracijom i u 2,0% bolesnika bez aspiracije tromba (P=1). Prikazane su srednje vrednosti glikemije, broja leukocita i trombocita kod STEMI bolesnika bez obzira na oblik lečenja prema vremenskim intervalima ukupnog vremena ishemije (Tabela 23). Nije bilo razlika u između srednjih vrednosti glikemije, broja leukocita i trombocita prema intervalima ukupnog vremena ishemije (Tabela 23). Tabela 23. Broj leukocita i trombocita i nivo glikemije na prijemu u bolnicu/salu za kateterizacije prema trajanju ukupnog vremena ishemije. Varijabla ≤120 min N=29 121-240 min N=56 241-360 min N=25 >360 min N=16 P* Leukociti ...Mean ± SD (N) 13,8±4.29 (26) 13,2±2.94 (49) 13,1±4,11 (22) 13,9±3,91 (12) 0,17 ...Median, Range (Min , Max) 13,3 (8,0- , 27.0) 12,9 (8.0- , 25.0) 13,0 (7,0- 23,0) 13,4 (9,0- 23,0) Glikemija ...Mean ± SD (N) 8,1±3.26 (24) 8,0±2.50 (49) 8,5±3,17 (21) 7,9±3,34 (12) 0,30 ...Median, Range (Min , Max) 7,0, (5,0-18,0) 7,50, (5.0-18.0) 7,3 (5,0- 15,0) 6,5 (4,0- 16,0) Trombociti ...Mean ± SD (N) 206,5±64.15 (26) 199,0±54.03 (49) 186,4±66,34 (22) 204,5±52,11 (12) 0,46 ...Median, Range (Min , Max) 194,5 (115,0- 353,0) 186,0 (90,0- 315,0) 179,0 (100,0- 430,0) 204,0 (141,0- 306,0) * Kruskal-Wallis za kontinuirane varijable. 92 Prikazana je učestalost indeksa reperfuzije miokarda i remodelovanja leve komore kod bolesnika sa i bez akutne hipergliekmije (≥11,1 mmol/L) (Tabela 23a). Bolesnici sa akutnom hiperglikemijom su imali istu elektrokardiografski procenjenu veličinu ishemije pre pPCI (ukupna ST elevacija 10,5 vs 13,5, P=0,65), veću mikrocirkulatornu rezistenciju (IMR 42,2 vs. 31,1, P=0,005; IMRcorr 40,1 vs. 26,8, P=002), manju reperfuziju miokarda (MBG 1,59 vs. 2,11, P=0,030), trend ka većem infarktu miokarda (CK max 3183,8 vs. 2270,2, P=0,058), procentualno smanjenje EF (-0,022 vs. 0,054, P=0,039) na račun procentualnog povećanja ESV (0,15 vs. - 0,064, P=0,027). Kod bolesnika sa akutnom hipergliekmijom, zabeležena je snažna tendencija ka nižim vrednostima IMRcorr u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na grupu sa standardnom pPCI (31,8±12,34 vs. 58,9±38,83 U, P=0,055). Kod bolesnika bez akutne hipergliekmije, nije bilo razlike u vrednostima IMRcorr u grupi sa i bez aspiracikje tromba (29,2±22,57 vs. 32,9±26,83 U, P=0,46). Tabela 23a. Indeksi reperfuzije miokarda i remodelovanja leve komore kod bolesnika sa akutnom hiperglikemijom i bez akutne hipergliekmije. Varijabla Akutna hiperglikemija N=17 Bez akutne hiperglikemije N=91 P* Suma ST elevacija pre 10,5±6,91 13,5±7,40 0,65 ST elevacija na 60 min 2.8±2.81 3.9±3.49 0,40 IMR 42,2±22,68 31,1±17,97 0,005 IMRcorr 40,1±23,36 26,8±16,28 0,002 Koronarni “wedge” pritisak 22,7±6,68 20,3±7,27 0,54 CFR 1,7±0,99 1,7±0,65 0,87 CK max 3183,8±1890,5 2270,2±1501,4 0,058 AUC CK max 69318,0±38199,7 49374,6±31431,5 0,20 93 Rezolucija ST segmenta 78,6±15,84 68,8±30,19 0,35 Selvester QRS skor 2,8±2,32 2,2±2,04 0,11 MBG 1,59±0,87 2,11±0,85 0,030 MBG 0 ili 1 29,4% (5/17) 24,2% (22/91) 0,640 ∆%EDVI 0,20±0,19 0,097±0,17 0,089 ∆%ESVI 0,15±0,29 -0,064±0,32 0,027 ∆%EF -0,022±0,22 0,054±0,25 0,039 ∆%WMSI 0,027±0,15 0,072±0,18 0,099 ∆%CSIvol 0,22±0,22 0,046±0,21 0,11 CFR=rezerva koronarnog protoka, CK=kreatin kinaza, CSI vol=volumenski idneks sferičnosti leve komore, EDVI=indeks enddijastolnog volumena, EF=ejekciona frakcija leve komore, ESVI=indeks endsistolnog volumena, IMR=indeks mikrocirkulatorne rezistencije, WMSI=indeks skora pokretljivosti zidova leve komore. 3.4 Osnovne angiografske karakteristike Osnovne angiografske karakteristike, kao što su prisustvo tromba, veličina tromba, stepen protoka kroz IRA i prisustvo kritičnih lezija na neinfarktnim arterijama, su ravnomerno raspoređene između grupe sa aspiracijom tromba i grupe sa konvencionalnom pPCI, analiza prema nameri da se leči (Tabela 24). Između grupe sa aspiracijom i grupe bez aspiracije tromba, u ITT analizi, nije bilo značajnih razlika u pogledu učestalosti određene infarktne arterije (LAD 41,5% vs. 41,3%), segmenta infarktne arterije (ostijalni ili proksimalni segment: 47,7% vs. 33,4%), broja obolelih koronarnih arterija (DS≥70% na osnovu vizuelne procene; višesudovna bolest: 52,3% vs. 49,2%), prisustva kolaterala (Rentrop 2 ili 3: 15,4% vs. 9,5%), dužine tromba (9,6 mm vs. 8,6 mm), učestalosti distalnih embolizacija (13,8% vs. 18,6%), TIMI 0 ili 1 pre pPCI 78,5% vs. 71,0%, završnog TIMI 94 3 95,4% vs. 96,8%, kao i stepena miokardnog ispiranja na završnom angiogramu nakon merenja IMR (MBG 0 ili 1: 21,5% vs. 29,0%). Drugim rečima, povećanje MBG 2 ili 3 je ostavreno u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na grupu bez aspiracije za 10,5% (78,5% vs. 71,0%). Tabela 24. Osnovne angiografske karakteristike, analiza ITT. Varijabla Aspiracija N=65 Bez aspiracije N=63 Svi pacijenti N=128 P* Infarktna arterija 1 ....LAD 41,5% (27) 41,3% (26) 41,4% (53) Cx 13,8% (9) 14,3% (9) 14,1% (18) ....RCA 44,6% (29) 44,5% (28) 44,5% (57) Segment infarktne arterije 0,13 ostijalni 16,9% (11) 4,8% (3) 10,9% (14) ....proksimalni 30,8% (20) 28,6% (18) 29,7% (38) ....medijalni 41,5% (27) 55,6% (35) 48,5% (62) ....distalni 10,8% (7) 11,1% (7) 10,9% (14) Bolesni krvni sudovi 0,94 ...1 (jedan) 47.69% (31 / 65) 50.79% (32 / 63) 49.22% (63 / 128) . ...2 (dva) 36.92% (24 / 65) 31.75% (20 / 63) 34.38% (44 / 128) . ...3 (tri) 15.38% (10 / 65) 17.46% (11 / 63) 16.41% (21 / 128) . Kolaterale (Rentrop) 0,98 ...0 56.92% (37 / 65) 49.21% (31 / 63) 53.13% (68 / 128) . ...1 26.15% (17 / 65) 25.40% (16 / 63) 25.78% (33 / 128) . ...2 12.31% (8 / 65) 6.35% (4 / 63) 9.38% (12 / 128) . ...3 3.08% (2 / 65) 3.17% (2 / 63) 3.13% (4 / 128) . ...Unknown 1.54% (1 / 65) 15.87% (10 / 63) 8.59% (11 / 128) . ...[95% CI] (Clopper-Pearson) [84.99% , 98.30%] [83.80% , 98.15%] [87.78% , 97.20%] . Angio thrombus size (mm) 0,44 95 ...Mean ± SD (N) 9.66±7.42 (62) 8.58±6.52 (59) 9.13±6.99 (121) . ...Median, Range (Min , Max) 8.00, (0.00 , 40.00) 6.00, (0.00 , 30.00) 8.00, (0.00 , 40.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [7.78 , 11.55] [6.88 , 10.28] [7.87 , 10.39] . Distalne embolizacije 13.85% (9/65) 18.64% (11/59) 16.13% (20/124) 0,62 ...[95% CI] (Clopper-Pearson) [6.53% , 24.66%] [9.69% , 30.91%] [10.14% , 23.81%] . TIMI pre 0,60 ...0 76.92% (50 / 65) 79.37% (50 / 63) 78.13% (100 / 128) . ...1 1.54% (1 / 65) 3.17% (2 / 63) 2.34% (3 / 128) . ...2 10.77% (7 / 65) 9.52% (6 / 63) 10.16% (13 / 128) . ...3 10.77% (7 / 65) 7.94% (5 / 63) 9.38% (12 / 128) . TIMI finalni 0,67 ...2 4.62% (3 / 65) 3.17% (2 / 63) 3.91% (5 / 128) . ...3 95.38% (62 / 65) 96.83% (61 / 63) 96.09% (123 / 128) . MBG finalni 0,23 ...0 4.62% (3 / 65) 6.45% (4 / 62) 5.51% (7 / 127) . ...1 16.92% (11 / 65) 22.58% (14 / 62) 19.69% (25 / 127) . ...2 38.46% (25 / 65) 40.32% (25 / 62) 39.37% (50 / 127) . ...3 40.00% (26 / 65) 30.65% (19 / 62) 35.43% (45 / 127) . *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. Nešto drugačiji rezultati su dobijeni nakon analize prema protokolu: tromb u grupi sa aspiracijom je znatno veći u odnosu na grupu sa konvencionalnom pPCI (10.64±7.83 vs 6.92±4.80 mm, p=0,0077; Tabela 23). Preostali parametri su bili sličnih učestalosti u obe grupe, sa aspiracijom i bez aspiracije tromba: prisustvo kolaterala (Rentrop 2 ili 3: 14,7% vs. 9,4%, P=0,38), distalne embolizacije (16,0 vs 16,3%), okluzija infarktne arterije pre pPCI (TIMI 0 ili 1 81,3% vs. 96 79,2%), završni TIMI 3 94,7% vs. 98,1%, kao i završni stepen miokardnog ispiranja (MBG 0 ili 1 21,3% vs. 30,8%, P=0,25; Tabela 25). Tabela 25. Angiografske karakteristike kod STEMI bolesnika, analiza PP. Varijabla Aspiracija N=75 Bez aspiracije N=53 Svi pacijenti P* Infarktna arterija 0,69 ....LAD 41,3% (31) 41,5% (22) 41,4% (53) Cx 12,0% (9) 17,0% (9) 14,1% (18) ....RCA 46,6% (35) 41,5% (22) 44,5% (57) Segment infarktne arterije 0,19 ostijalni 14,7% (11) 5,7% (3) 10,9% (14) ....proksimalni 33,3% (25) 24,5% (13) 29,7% (38) ....medijalni 42,7% (32) 56,6% (30) 48,4% (62) ....distalni 9,3% (7) 13,2% (7) 10,9% (14) Bolesni krvni sudovi 0,92 ...1 (jedan) 48,00% (36/75) 50,94% (27/53) 49,22% (63/128) . ...2 (dva) 37,33% (28/75) 30,19% (16/53) 34,38% (44/128) . ...3 (tri) 14,67% (11/75) 18,87% (10/53) 16,41% (21/128) . Kolaterale (Rentrop) 0,14 ...0 56,00% (42/75) 49,06% (26/53) 53,13% (68/128) . ...1 25,33% (19/75) 26,42% (14/53) 25,78% (33/128) . ...2 10,67% (8/75) 7,55% (4/53) 9,38% (12/128) . ...3 4,00% (3/75) 1,89% (1/53) 3,13% (4/128) . ...Unknown 4,00% (3/75) 15,09% (8/53) 8,59% (11/128) . Angiografski vidljiv tromb 94,67% (71/75) 92,00% (46/50) 93,60% (117/125) 0,71 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [86.90% , 98.53%] [80.77% , 97.78%] [87.78% , 97.20%] . Angio dužina tromba (mm) 0,0077 97 ...Mean ± SD (N) 10,64±7.83 (72) 6,92±4.80 (49) 9,13±6.99 (121) . ...Median, Range (Min , Max) 10,00 (0,00 , 40,00) 5,00 (0,00 , 18,00) 8,00 (0,00 , 40,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [8.80 , 12.48] [5.54 , 8.30] [7.87 , 10.39] . Distalne embolizacije 16,00% (12/75) 16,3% (8/49) 16,13% (20/124) 1 ...[95% CI] (Clopper- Pearson) [8,55% , 26,28%] [7,32% , 29,66%] [10,14% , 23,81%] . TIMI Pre 0,71 ...0 80,00% (60/75) 75,47% (40/53) 78,13% (100/128) . ...1 1,33% (1/75) 3,77% (2/53) 2,34% (3/128) . ...2 9,33% (7/75) 11,32% (6/53) 10,16% (13/128) . ...3 9,33% (7/75) 9,43% (5/53) 9,38% (12/128) . TIMI Finalni 0,32 ...2 5,33% (4/75) 1,89% (1/53) 3.91% (5/128) . ...3 94,67% (71/75) 98,11% (52/53) 96.09% (123/128) . MBG Finalni 0,18 ...0 5,33% (4/75) 5,77% (3/52) 5,51% (7/127) . ...1 16,00% (1 /75) 25,00% (13/52) 19,69% (25/127) . ...2 38,67% (29/75) 40,38% (21/52) 39,37% (50/127) . ...3 40,00% (30/75) 28,85% (15/52) 35,43% (45/127) . *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. Učestalost okluzije pre pPCI je bila slična u svim intervalima ukupnog vremena ishemije, odnosno bez obzira na trajanje ishemije. Učestalost okluzije nakon plasiranja koronarne žice u distalnu trećinu infarktne arterije je slična u svim intervalima ukupnog vremena ishemije varirajući od 42,8% do 47,3%, P=0,61. Učestalost TIMI 3 nakon aspiracije tromba je bila slična u svim intervalima ukupnog vremena ishemije, od 82,4 do 100,0%, P=0,39 (Tablea 26). Učestalost završnog TIMI 3 protoka se nije razlikovala među pojedinim intervalima ukupnog vremena ishemije, od 86,7% u intervalu posle 360 min do 100,0% u intervalu unutar prvih 120 min od 98 završetka pPCI, P=0,13. Veličina tromba se progresivno, numerički povećavala sa produženjem vremena ishemije, bez statistički značajne razlike među intervalima, P=0,42. Ipak, kada se porede srednje veličine tromba u intervalu unutar 120 min i intervalu >360 min, zapaža se značajno povećanje veličine tromba: 7,2 vs. 11,3 mm, P=0,04. Učestalost kolaterala Rentrop 2-3 je slična između pojedinih intervala ukupnog vremena ishemije, od 79,1% do 92,8%, P=0,50. Učestalost distalnih embolizacija je bila slična između intervala ukupnog vremena ishemije, varirajući od 7,1% do 28,0%, P=0,54. Najzad, stepen miokardnog ispiranja kontrasta (MBG) 0 ili 1 je varirao od 20,0 do 28,5%, P=0,53 (Tabela 26). Tabela 26. Angiografske varijable prema trajanju ukupnog vremena ishemije. Variable < 120 min N=29 120-240 min N=56 240-360 min N=25 >360 min N=16 P* TIMI pre 0 ili 1, % 82,7 (24) 80,4 (45) 76,0 (19) 80,0 (12) 0,60 TIMI 0 ili 1 posle žice, % 42,9 (12) 47,3 (26) 44,0 (11) 42,8 (6) 0,61 TIMI 0 ili 1 posle predilatacije, % 0 0 0 0 TIMI 3 posle predilatacije, % 100,0 73,7 (14) 100,0 (7) 100,0 (2) 0,39 TIMI 3 posle aspiracije, % 85,7 (14) 82,4 (28) 100,0 (13) 100,0 (11) 0,91 Finalni TIMI 3, % 100,0 (29) 96,4 (56) 96,0 (24) 86,7 (13) 0,13 Veličina tromba, mm 7,2±4,59 9,4±6,94 9,9±6,26 11,3±11,12 0,42 Kolaterale, Rentrop 0-1, % 82,8 (24) 84,6 (44) 79,1 (19) 92,8 (13) 0,50 Kolaterale, Rentrop 2-3, % 3,4 (1) 15,4 (8) 20,8 (5) 7,1 (1) 0,50 Distalne embolizacije, % 17,2 (5) 12,7 (7) 28,0 (7) 7,1 (1) 0,54 “Slow flow/no reflow” fenomen 3,4% (1) 1,8% (1) 4,0% (1) 0 0,83 MBG 0-1, % 27,5 (8) 23,2 (13) 20,0 (5) 28,5 (4) 0,53 MBG 2-3, % 72,4 (21) 76,8 (43) 80,0 (20) 71,4 (10) 0,53 *Chi-square 4x2 za trend proporcija. Kruskal-Wallis za kontinuirane varijable. MBG=stepen miokardnog ispiranja kontrasta (“myocardial blush grade”). 99 3.5 Osnovne proceduralne karakteristike Osnovne proceduralne karakteristike odnose se na tehniku aspiracije tromba (broj aspiracija, trajanje aspiracije tromba, prolazak aspiracionim kateterom kroz ciljnu leziju, neophodnost “nežne” predilatacije, prelazak iz jedne u drugu grupu bolesnika (“crossover”), upotrebu 6 ili 7F Eliminate katetera i tehniku implantacije stenta (prosečan broj po infarktnoj leziji, vrsta stenta sa ili bez leka, dužina i dijametar stenta kao i broj atmosfera pri implantaciji stenta i odnos sa dijametrom infarktne arterije). U pogledu tehnike aspiracije tromba nije bilo razlika između grupe sa aspiracijom i grupe sa konvencionalnom pPCI. Aspiracioni kateter veličine 6F je korišćen kod 63,1% bolesnika sa aspiracijom i u 70,0% bolesnika bez aspiracije tromba (analiza prema nameri da se leči). U preostalih 36,9% odnosno 30,0% bolesnika korišćen je Eliminate 7F. Aspiracioni kateter je prošao ciljnu leziju u 95,4% bolesnika sa aspiracijom i u 90,9% bolesnika bez aspiracije tromba (“crossover” podgrupa). Broj insercija aspiracionog katetera je iznosio 3,7 u grupi sa aspiracijom i 2,8 u grupi bez aspiracije (“crossover” bolesnici; P=0,12). Nije bilo razlika u trajanju prve aspiracije tromba (36,8 vs 43,0 sekundi), kao ni u ukupnom trajanju aspiracije tromba (153,7 vs 148,0 sekundi). Predilatacija je bila značajno češća u grupi sa konvencionalnom pPCI (12,3% vs. 53,9%, P<0,0001). U pogledu tehnike predilatacije, dijametar balona i odnos balona prena referentnom dijametru infarktne arterije, kao i broj atmosfera su bili sličnih vrednosti u obe grupe, sa i bez aspiracije tromba (Tabela 27). Tehnika implantacije stenta je bila slična u obe grupe sa i bez aspiracije tromba, u pogledu dijametra (3,32 vs. 3,28), dužine stenta (21,3 vs. 21,3), broja atmosfera pri implantaciji stenta (14,2 vs. 14,3), dok je odnos dijametra stenta i dijametra infarktne arterije bio veći u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na grupu sa konvencionalnom pPCI (1,05 vs. 1,01 mm, P=0,022). Podjednaka je bila učestalost implantacije stenta 93,8% vs. 96,9%, kao i učestalost implantacije BMS 80,0% vs. 79,4%, odnosno DES 13,8 vs. 17,5% u grupi sa aspiracijom u odnosu na grupu bez aspiracije tromba (Tabela 27). Tehnika postdilatacije je bila agresivnija u grupi sa aspiracijom tromba obzirom na veći broj atmosfera tokom postdilatacije 16,0 vs 12,8 atm, P=0,045, dok su dijametar balona (3,50 vs. 100 3,64) i odnos dijametra balona i referentnog dijametra infarktne arterije bili slični u obe grupe (1,05 vs. 1,05). Tabela 27. Proceduralne karakteristike u grupi sa aspiracijom i bez aspiracije tromba, ITT analiza. Varijabla Aspiracija N=65 Bez aspiracije N=63 Svi bolesnici N=128 P* Aspiracija ....Eliminate 6F 63,1% (41/65) 70,0% (7/10) 64,0% (48/75) 0,67 ....Eliminate 7F 36,9% (24/65) 30,0% (3/10) 36,0% (27/75) ...aspiracioni kateter prošao leziju 95,4% (62/65) 90,0% (9/10) 94,7% (71/75) 0,44 predilatacija 12,3% (8/65) 50,0% (5/10) 17,3% (13/75) 0,0034 ...broj insercija katetera (aspiracija) 3,69±1,86 2,75±0,50 3,61±1,81 0,12 ...trajanje prve aspiracije 36,8±19,76 43,0±21,51 39,3±22,56 0,36 ....ukupno vreme aspiracije 153,7±96,6 148,0±48,5 151,0±88,00 0,87 RVD 3,14±0,35 (65) 3,23±0,37 (63) 3,19±0,36 0,16 Predilatacija/dilatacija 12,3% (8/65) 53,9% (34/63) 32,8% (42/128) <0,0001 ...balon dijametar 2,47±0,51 2,32±0,42 2,35±0,44 0,39 ...broj atmosfera 11,2±2,37 10,9±3,34 10,9±3,12 0,56 ...b/a odnos 0,76±0,16 0,67±0,21 0,72±0,15 0,26 Stent ... DES 13,8% (9/65) 17,5% (11/63) 15,6% (20/128) 0,57 ... BMS 80,0% (52/65) 79,4% (50/63) 79,7% (102/128) 0,96 ....PTCA 6,1% (3/65) 1,6% (1/63) 3,1% (4/128) 0,36 ....samo aspiracija 1,5% (1/65) 1,6% (1/63) 1,5% (2/128) 0,87 ....direktna implantacija 90,2% (55/61) 37,7% (23/61) 63,9% (78/122) <0,001 dijametar stenta 3,32±0,39 3,28±0,39 3,30±0,39 0,56 101 ....dužina stenta 21,3±5,54 21,3±4,99 21,3±5,25 1 ....broj atmosfera 14,2±2,90 14,3±3,02 14,3±2,94 0,94 ....b/a odnos 1,05±0,10 1,01±0,09 1,02±0,14 0,022 ....stent/leziji 1,21±0,41 1,20±0,40 1,19±0,42 0,88 Postdilatacija 9,2% (6/65) 11,1% (7/63) 10,2% (13/128) 0,72 .... balon dijametar 3,50±0,55 3,64±0,38 3,58±0,45 0,60 .... broj atmosfera 16,0±1,79 12,8±3,03 14,5±2,84 0,045 .... b/a odnos 1,05±0,19 1,05±0,07 1,05±0,09 1 *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-vrednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. 3.6 Angiografske i proceduralne komplikacije Beležene su angiografske (distalna embolizacija tromba, “slow flow/no reflow” fenomen) i proceduralne (okluzija bočne grane) komplikacije. U grupi bolesnika sa aspiracijom tromba lečeno je 29 bifurkacionih lezija na infarktnoj arteriji i 23 bifurkacion lezije u grupi bolesnika bez aspiracije tromba. Bočna grana je okludirana u 1 bolesnika, a u 2 bolesnika je došlo do uštinuća (“pinch”) bočne grane sa usporenim protokom (TIMI<3) u grupi sa aspiracijom tromba. U grupi sa konvencionalnom pPCI okluzija bočne grane je zabeležena u 4 bolesnika i uštinuće ostijuma bočne grane sa usporenim protkom u 2 bolesnika. Usporen protok (slow flow/no reflow) u infarktnoj arteriji je zabeležen u 4,6% (3/65) bolesnika u grupi sa aspiracijom tromba. Uzrok za 2 slow-flow i 1 no-reflow fenomen je bila implantacija stenta u grupi sa aspiracijom tromba. U grupi sa konvencionalnom pPCI nije bilo nijednog slučaja slow/no-reflow fenomena. Distalne embolizacije su se javile u 12,3% (8/65) bolesnika sa aspiracijom tromba. Uzrok za distalne embolizacije u ovoj grupi su bili koronarna žica (3 bolesnika), aspiracioni kateter (3 bolesnika) i insuflacija balon katetera (2 bolesnika). Distalne embolizacije su zabeležene u 17,5% (11/63) bolesnika u grupi bez aspiracije tromba. Uzoci za distalne embolizacije kod ovih 102 bolesnika su bili: aspiracioni kateter (1 bolesnik), predilatacija balon kateterom (5 bolesnika) i implantacija stenta (5 bolesnika) (Slika 14). Slika 14. Učestalost distalnih embolizacija u grupi sa aspiracijom tromba i u grupi sa standardnom pPCI. Na ordinati je prikazan broj bolesnika. Brojevi označavaju broj bolesnika kod kojih je uzročnik distalne embolizacije bilo navedeno sredstvo (koronarna žica, aspiracioni kateter, balon kateter ili stent). 3.7 Primarni cilj Koronarne fiziološke varijable su prikazane, prema ITT analizi u Tabeli 28. IMR nije određen kod jednog bolesnika u grupi sa aspiracijom tromba zbog disekcije nakon predilatacije na Cx distal kroz koju se nije moglo proći nijednom koronarnom žicom. Predilatacija učinjena nakon aspiracije tromba jer stent nije mogao da se spusti do ciljne lezije zbog izraženih kalcifikata proksimalno od mesta lezije. U infarktnoj arteriji, između grupa, sa i bez aspiracije, nije bilo razlika u srednjoj vrednosti FFR 0,90 vs. 0,92, niti u srednjoj vrednosti CFR 1,68 vs 1,62. Srednja vrednost IMR je iznosila u grupi sa aspiracijom 31.23±18.18 U (medijana 27,8 U; min 7.40 , max 89.80 U) i u grupi bez aspiracije 43.79±33.77 U (medijana 34,8; min 9,00, max 162,10 U, P=0,0505). Srednji kaprilarni “wedge” pritisak u infarktnoj arteriji je imao slične vrednosti između grupe sa aspiracijom i bez aspiracije (20,4 vs. 21,4, P=0,70). Korigovani IMR je bio značajno niži u grupi sa aspiracijom u odnosu na grupu bez aspiracije tromba (27,5±16.79 3 3 2 0 2 4 6 8 10 12 Aspiracija tromba koronarna žica aspiracioni kateter 1 5 5 Bez aspiracije balon kateter stent 103 U; medijana 22,9, min 4,30, max 86,40 U vs. 39,9±32.66 U, medijana 30,6, min 3,10, max 158,30 U, P=0,039). Kada se posmatraju koronarni fiziološki parametri u susednoj neinfarktnoj arteriji (nonIRA), onda se zapaža da nema razlike u vrednostima FFR (0,94 vs 0,94) i CFR (1,87 vs 2,10, P=0,40) između grupe sa aspiracijom i grupe bez aspiracije, ali da postoji snažna tendencija ka manjoj srednjoj vrednosti IMR (17,4 vs 25,4 U, P=0,0503). Pri analazi koronarnih fizioloških parametara u kontralateralnoj nonIRA, zapaža se da nema razlika u srednjoj vrednosti FFR (0,85 vs 0,91, P=0,20) ni CFR (2,85 vs. 2,27, P=0,17), a da postoji trend ka manjoj srednjoj vrednosti IMR u grupi sa aspiracijom u odnosu na grupu sa standardnom pPCI (20.5±8.98 vs. 30.8±22.71 U, P=0,088), Tabela 28. Tabela 28. Osnovni koronarni fiziološki parametri kod STEMI bolesnika sa i bez aspiracije tromba, analiza ITT. Varijabla Aspiracija N=65 Bez aspracije N=63 Svi pacijenti N=128 P* FFR finalni 0,44 ...Mean ± SD (N) 0.90±0.08 (65) 0.92±0.05 (63) 0.91±0.07 (128) . ...Median, Range (Min , Max) 0.92, (0.67 , 1.03) 0.92, (0.80 , 1.02) 0.92, (0.67 , 1.03) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.88 , 0.92] [0.90 , 0.93] [0.90 , 0.92] . CFR finalni 0,64 ...Mean ± SD (N) 1.68±0.82 (64) 1.62±0.67 (63) 1.65±0.75 (127) . ...Median, Range (Min , Max) 1.40, (0.90 , 5.10) 1.40, (0.50 , 3.40) 1.40, (0.50 , 5.10) . ...[95% CI] (normal approx.) [1.47 , 1.88] [1.45 , 1.78] [1.52 , 1.78] . IMR finalni 0,0505 ...Mean ± SD (N) 31.23±18.18 (64) 43.79±33.77 (63) 37.46±27.68 (127) . ...Median, Range (Min , Max) 27.85, (7.40 , 89.80) 34.80, (9.00 , 162.10) 30.70, (7.40 , 162.10) . ...[95% CI] (normal approx.) [26.68 , 35.77] [35.28 , 52.29] [32.60 , 42.32] . Koronarni “wedge” pritisak 0,70 104 ...Mean ± SD (N) 20.40±6.58 (42) 21.41±7.77 (34) 20.86±7.10 (76) . ...Median, Range (Min , Max) 21.00, (9.00 , 35.00) 20.50, (3.00 , 46.00) 21.00, (3.00 , 46.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [18.35 , 22.45] [18.70 , 24.12] [19.23 , 22.48] . IMR corr (korigovani) 0,039 ...Mean ± SD (N) 27.54±16.79 (64) 39.92±32.66 (63) 33.68±26.54 (127) . ...Median, Range (Min , Max) 22.95, (4.30 , 86.40) 30.60, (3.10 , 158.30) 28.20, (3.10 , 158.30) . ...[95% CI] (normal approx.) [23.35 , 31.73] [31.69 , 48.14] [29.02 , 38.34] . IMR susedne nonIRA 0,0503 ...Mean ± SD (N) 17.43±5.44 (18) 25.42±13.16 (24) 22.00±11.20 (42) . ...Median, Range (Min , Max) 16.70, (10.40 , 27.80) 24.50, (7.90 , 53.00) 20.25, (7.90 , 53.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [14.72 , 20.13] [19.87 , 30.98] [18.51 , 25.49] . FFR susedne nonIRA 0,99 ...Mean ± SD (N) 0.94±0.06 (18) 0.94±0.07 (23) 0.94±0.07 (41) . ...Median, Range (Min , Max) 0.95, (0.82 , 1.02) 0.95, (0.72 , 1.02) 0.95, (0.72 , 1.02) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.91 , 0.97] [0.91 , 0.97] [0.92 , 0.96] . CFR susedne nonIRA 0,40 ...Mean ± SD (N) 1.87±0.83 (18) 2.10±1.00 (23) 2.00±0.93 (41) . ...Median, Range (Min , Max) 1.65, (1.00 , 3.50) 1.80, (1.00 , 4.20) 1.70, (1.00 , 4.20) . ...[95% CI] (normal approx.) [1.46 , 2.29] [1.66 , 2.53] [1.70 , 2.29] . IMR kontralateralne nonIRA 0,088 ...Mean ± SD (N) 20.51±8.98 (14) 30.76±22.71 (15) 25.81±17.96 (29) . ...Median, Range (Min , Max) 17.05, (5.90 , 38.50) 24.20, (9.66 , 105.10) 22.60, (5.90 , 105.10) . ...[95% CI] (normal approx.) [15.32 , 25.69] [18.18 , 43.34] [18.98 , 32.64] . FFR kontralateralne nonIRA 0,197 ...Mean ± SD (N) 0.85±0.11 (15) 0.91±0.08 (15) 0.88±0.10 (30) . 105 ...Median, Range (Min , Max) 0.88, (0.62 , 0.98) 0.93, (0.71 , 0.99) 0.92, (0.62 , 0.99) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.79 , 0.91] [0.86 , 0.95] [0.84 , 0.92] . CFR kontralateralne nonIRA 0,17 ...Mean ± SD (N) 2.85±1.84 (14) 2.27±1.34 (15) 2.55±1.60 (29) . ...Median, Range (Min , Max) 2.40, (1.00 , 8.10) 1.70, (0.80 , 5.30) 2.00, (0.80 , 8.10) . ...[95% CI] (normal approx.) [1.79 , 3.91] [1.52 , 3.01] [1.94 , 3.16] . MACCE ukupno 10.77% (7/65) 15.87% (10/63) 13.28% (17/128) 0,44 ...[95% CI] (Clopper-Pearson) [4.44% , 20.94%] [7.88% , 27.26%] [7.93% , 20.41%] . MACCE ozbiljni događaji 4.62% (3/65) 11.11% (7/63) 7.81% (10/128) 0,20 ...[95% CI] (Clopper-Pearson) [0.96% , 12.90%] [4.59% , 21.56%] [3.81% , 13.90%] . MACCE ozbiljni događaji 0,39 ...CVI 0 14.29% (1 / 7) 10.00% (1 / 10) . ...HF 33.33% (1 / 3) 42.86% (3 / 7) 40.00% (4 / 10) . ...smrtni ishod 33.33% (1 / 3) 28.57% (2 / 7) 30.00% (3 / 10) . ...reinfarkt miokarda 33.33% (1 / 3) 14.29% (1 / 7) 20.00% (2 / 10) . *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. IMR-indeks mikrocirkulatorne rezistencije; IMR corr- korigovani IMR; FFR- frakciona rezerva protoka; CFR-rezerva koronarnog protoka; MACCE-glavni neželjeni događaji; CVI-šlog; HF- hospitalizacija zbog srčane insuficijencije. Primarni cilj studije, srednja vrednost IMR na kraju pPCI, je smanjen u grupi sa aspiracijom u odnosu na grupu sa standardnom pPCI za 28,7% (31,22 vs. 43,79, p=0,0505; ITT analiza; Tabela 29). Tabela 29. Srednja vrednost IMR u grupi sa aspiracijom i u grupi bez aspiracije tromba. ITT analiza. Terapijska grupa N Mean Donja granica Mean Gornja granica Mean SD SE Min Max t DF P 106 Aspiracija 64 31,22 26,68 35,76 18,18 2,27 7,4 89,8 . . . Bez aspiracije 63 43,79 35,28 52,29 33,77 4,25 9 162,1 . . . T-test, jednake varijanse (Pooled Method) . -12,56 -22,06 -3,06 27,06 . . . - 2,6 2 125 0,01 T-test, nejednake varijanse (Satterthwaite Method) . -12,56 -22,14 -2,99 _ . . . -2,6 94, 8 0,01 07 Wilcoxon Test . . . . . . . . . . 0,05 05 N=broj bolesnika; SD=standardna devijacija; SE=standardna greška; min=minimalna vrednost; max=maksimalna vrednost; t= vrednost t testa; DF=broj stepeni slobode. Kada se primarni cilj studije prikaže kao IMRcorr, onda se dobija još veće relativno smanjenje primarnog cilja studije, za 31,0% (27,54 vs. 39,92 U, p=0,039; ITT analiza; Tabela 30). Tabela 30. Srednja vrednost korigovanog IMR u grupi sa aspiracijom i u grupi bez aspiracije tromba. ITT analiza. Terapijska grupa N Mean Donja granic a Mean Gornja granic a Mean SD SE Min Max t DF P ITT Aspiracija 64 27,5 4 23,35 31,73 16,7 9 2,10 4,3 86,4 . . . ITT bez aspiracije 63 39,9 2 31,69 48,14 32,6 6 4,11 3,1 158, 3 . . . T-test, jednake varijanse (Pooled Method . - 12,3 7 -21,47 -3,27 25,9 1 . . . -2,69 125 0,0081 T-test, nejednake varijanse (Satterthwaite Method . - 12,3 7 -21,55 -3,20 _ . . . -2,68 92, 29 0,0087 Wilcoxon Test . . . . . . . . . . 0,0395 107 N=broj bolesnika; SD=standardna devijacija; SE=standardna greška; min=minimalna vrednost; max=maksimalna vrednost; t= vrednost t testa; DF=broj stepeni slobode. Analizirana je distribucija vrednosti IMR i IMR corr u grupi sa aspiracijom tromba i u grupi sa konvencionalnom pPCI i dobijeni rezultati prikazani u Tabeli 31 i u vidu histograma i grafikona (Slika 9-16). Obzirom na broj bolesnika u ovoj analizi prednost se daje Shapiro-Wilk testu. Tabela 31. Analiza normalnosti distribucije vrednosti IMR i IMR corr. ITT analiza. Testovi raspodele normalnosti. ITT Kolmogorov-Smirnova Shapiro-Wilk Statistic df Sig. Statistic df Sig. IMRfinal 0 ,184 63 ,000 ,797 63 ,000 1 ,110 64 ,051 ,878 64 ,000 IMRcorr 0 ,178 63 ,000 ,791 63 ,000 1 ,123 64 ,018 ,873 64 ,000 a. Lilliefors Significance Correction Prikazana je distribucija vrednosti IMR u grupi sa aspiracijom tromba koja odstupa od normalne raspodele (Slika 15 i 16). 108 Slika 15. Histogram: distribucija IMR vrednosti u grupi sa aspiracijom tromba ne prati normalnu distribuciju. Kolmogorov-Smirnov test (P= 0,051) ukazuje na normalnu distribuciju, dok Shapiro-Wilk P<0,001 ukazuje na odstupanje od normalne distribucije. Slika 16. Grafikon prikaza vrednosti IMR u grupi sa aspiracijom tromba čiji niz odstupa od normalne distribucije. Slika 17. Histogram: distribucija vrednosti IMR u grupi sa konvencionalnom primarnom PCI ne prati normalnu distribuciju. Kolmogorov Smirnov test (P<0,001) ukazuje na značajno odstupanje od normalne raspodele. 109 Slika 18. Grafikon: distribucija vrednosti IMR u grupi sa konvencionalnom primarnom PCI ne prati normalnu distribuciju. Slika 19. Histogram: distribucija vrednosti IMR corr u grupi sa aspiracijom tromba koja odstupa od normalne raspodele. Kolmogorov Smirnov test (P=0,018) ukazuje na značajno odstupanje od normalne raspodele. Shapiro-Wilk (P<0,001) ukazuje na značajno odstupanje od normalne raspodele. 110 Slika 20. Grafikon: distribucija vrednosti IMR corr u grupi sa aspiracijom tromba koja odstupa od normalne raspodele. Slika 21. Histogram: distribucija vrednosti IMR corr u grupi sa konvencionalnom primarnom PCI koja odstupa od normalne raspodele. Kolmogorv-Smirnov test (P<0,001) i Shapiro-Wilk test (P<0,001) ukazuju na značajno odstupanje od normalne raspodele. 111 Slika 22. Grafikon: distribucija vrednosti IMR corr u grupi sa konvencionalnom primarnom PCI koja odstupa od normalne raspodele. Prikazane su vrednosti koronaro-fizioloških parametara u pojedinim intervalima ukupnog vremena ishemije (≤120 min, 121-240 min, 241-360 min i >360 min) za celokupnu studijsku populaciju (Tabela 32). FFR je imao slične vrednosti u infarktnoj i neifarktnoj arterijama kroz navedene vremenske intervale ukupnog vremena ishemije. CFR je takođe imao slične vrednosti u IRA i susednoj i kontralateralnoj nonIRA kroz sve vremenske imtervale ukupnog vremena ishemije. Postoji tendencija ka povećanju srednje vrednosti srednjeg koronarnog “wedge” pritiska sa produženjem vremenskih intervala ukupnog vremena ishemije (21,4 vs. 20,5 vs. 23,6 vs. 22,2, P=0,08). IMR i IMRcorr u IRA i u susednoj i kontralateralnoj nonIRA su takođe, sličnih vrednosti kroz vremenske intervale ukupnog vremena ishemije, mada se zapaža povećanje numeričkih vrednosti u IRA, ali bez statističke značajnosti razlike (IMR IRA: 34,9 vs 33,8 vs 45,2 vs 45,2, P=0,37; IMR corr 30,6 vs 30,3 vs 41,4 vs 41,9, P=0,27). Jasno se i konzistentno zapaža unutar svakog pojedinog vremenskog intervalu, da je CFR u kontralateralnoj nonIRA veći nego u susednoj nonIRA (1,84 vs 2,37, P=0,037; 1,68 vs 2,90, P=0,038). Tabela 32. Primarni cilj studije i intrakoronarne fiziološke varijable prema trajanju ukupnpog vremena ishemije. 112 Varijabla ≤ 120 min N=29 121-240 min N=56 241-360 min N=25 >360 min N=16 P* FFR 0,91±0,05 0,91±0,06 0,90±0,08 0,94±0,05 0,23 FFR susedne nonIRA 0,93±0,06 0,96±0,06 0,96±0,05 0,90±0,10 0,10 FFR kontralateralne nonIRA 0,87±0,10 0,84±0,11 0,94±0,04 0,94±0,03 0,16 CFR 1,63±0,77 1,59±0,56 1,65±0,63 1,69±0,99 0,96 CFR susedne nonIRA 1,84±0,84 1,97±0,89 2,63±1,21 1,68±0,72 0,20 CFR kontralateralne nonIRA 2,37±1,04 2,51±1,81 3,24±1,57 2,90±2,19 0,39 IMR, U 34,9±15,77 33,8±22,32 45,2±40,71 45,2±36,90 0,37 IMR corr, U 30,6±14,88 30,3±21,18 41,4±40,0 41,9±34,06 0,27 CWP mean, mmHg 21,4±8,75 20,5±7,41 23,6±4,38 22,2±13,28 0,08 IMR susedne non-IRA arterije, U 22,3±12,11 22,7±11,43 24,9±15,34 17,8±6,01 0,64 IMR kontralateralne arterije, U 15,9±6,00* 26,9±10,40 22,0±9,09 50,9±47,57* 0,42 *N=6 u prvoj koloni, za kontralateralnu nonIRA, N=3 u četvrtoj koloni, za kontralateralnu nonIRA. CFR=rezerva koronarnog protoka; CWP=koronarni “wedge” pritisak; FFR=rezerva koronarne frakcije. 3.8 Sekundarni ciljevi 3.8.1 EKG Elektrokardiogram (EKG) je urađen kod svih bolesnika u grupi sa aspiracijom tromba i kod svih bolesnika bez aspiracije unutar 30 min pre pPCI i 60 min nakon pPCI (izvlačenje katetera vodiča). Za analizu je bilo dostupno 94,5% (121/128) bolesnika koji su imali EKG pre i 60 min posle pPCI adekvatan za analizu. Ukupna devijacija ST segmenta pre pPCI je bila sličnih vrednosti u obe grupe (16,2 vs. 18,4 mV, P=0,13). Drugim rečima, nije bilo razlike u elektrokardiografski procenjenoj veličini infarkta na inicijalnom EKG-u pre pPCI. Nije bilo razlike u ukupnoj devijaciji ST segmenta na EKG-u koji je urađen na 60 min od završetka pPCI (4,4 vs 5,8 mV, P=0,28). Postojala je tendencija ka manjoj sumi ST elevacija u grupi sa aspiracijom (11,2 vs 12,7 mm, P= 0,089). Suma ST elevacija na 60 113 min od završetka pPCI je bila slična u obe grupe bolesnika. Učestalost potpune rezolucije elevacije ST segmenta je bila slična u obe grupe bolesnika sa i bez aspiracije tromba (61,5 vs. 51,7%, P=0,26) kao i učestalost odsustva rezolucije elevacije ST segmenta (7,7 vs. 11,7%, P=0,45)(Tabela 33). Selvester-ov QRS skor za procenu veličine infarkta, računat na osnovu EKG-a pre otpusta, pokazao je slične vrednosti u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije tromba: QRS skor od 0 poena imalo je 27,7 vs 20,6% bolesnika, P=0,33; QRS skor 1-3 poena 57,8 vs 57,1% bolesnika, P=0,96; QRS skor 4-6 poena 12,5 vs 19,0% bolesnika, P=0,31 i QRS skor 7-9 poena imalo je 1,5 vs. 3,2% bolesnika, P=0,55 (Tabela 33). Tabela 33. Analiza elektrokardiografskih parametara perfuzije miokarda i konačne veličine infarkta prema ITT analizi. Varijabla Aspiracija tromba N=65 Bez aspiracije N=63 Svi pacijenti N=128 P* ST devijacija total pre 0,13 ...Mean ± SD (N) 16.25±8.62 (61) 18.44±9.65 (60) 17.33±9.17 (121) . ...medijana, Range (Min , Max) 14.00, (3.50 , 41.00) 16.00, (3.50 , 49.50) 14.50, (3.50 , 49.50) . ...[95% CI] (normal approx.) [14.04 , 18.46] [15.94 , 20.93] [15.68 , 18.99] . ST devijacija total 60 min 0,28 ...Mean ± SD (N) 4.41±3.26 (59) 5.76±5.10 (60) 5.09±4.32 (119) . ...medijana, Range (Min , Max) 4.00, (0.00 , 13.00) 4.50, (0.20 , 24.50) 4.50, (0.00 , 24.50) . ...[95% CI] (normal approx.) [3.56 , 5.26] [4.45 , 7.08] [4.31 , 5.88] . ST elevacija pre 0,089 mean ± SD (N) 11,2±7,53 (61) 12,7±6,93 (60) 12,0±7,24 medijana, range (min, max) 8,5; 30,5 (3,0-33,5) 12,0; 27,5 (2,0-29,5) 10,5; 31,5 (2- 33,5) 95% CI 9,29-13,21 10,89-14,47 10,66-13,28 114 ST elevacija 60 min 0,65 mean ± SD (N) 3,5±2,96 4,5±4,81 4,0±4,02 medijana, range (min, max) 2,0; 24,5 (0-24,5) 3,5; 11,0 (0-11,0) 3,5; 24,5 (0- 24,5) 95%CI 3,25-5,73 2,69-4,23 3,25-4,71 ST rezolucija (30,70) 60 min 0,84 ...Mean ± SD (N) 69.20±24.09 (61) 67.42±26.38 (60) 68.30±25.18 (119) . ...Median, Range (Min , Max) 75.00, (0.00 , 100.00) 73.30, (0.00 , 100.00) 75.00, (0.00 , 100.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [62.92 , 75.48] [60.60 , 74.23] [63.73 , 72.87] . ST rezolucija (30,70), 60 min 0,50 ST rezolucija < 30,0%, 60 min 9,83% (6/61) 11,66% (7/60) 9,6% (12/125) 0,45 ST rezolucija 30,0-69,9 %, 60 min 24,59% (15/61) 36,67% (22/60) 33,6% (42/125) 0,48 ST rezolucija ≥70,0%, 60 min 65,57% (40/61) 51,67% (31/60) 56,8% (71/125) 0,26 Selvester QRS skor 0,26 ...0 27.69% (18 / 64) 20.63% (13 / 63) 24.22% (31 / 128) . ...1 15.38% (10 / 64) 7.94% (5 / 63) 11.72% (15 / 128) . ...2 26.15% (17 / 64) 34.92% (22 / 63) 30.47% (39 / 128) . ...3 15.38% (10 / 64) 14.29% (9 / 63) 14.84% (19 / 128) . ...4 6.15% (4 / 64) 7.94% (5 / 63) 7.03% (9 / 128) . ...5 1.54% (1 / 64) 6.35% (4 / 63) 3.91% (5 / 128) . ...6 4.62% (3 / 64) 4.76% (3 / 63) 4.69% (6 / 128) . ...7 1.54% (1 / 64) 1.59% (1 / 63) 1.56% (2 / 128) . ...8 0 1.59% (1 / 63) 0.78% (1 / 128) . Selvester QRS skor 0,19 115 mean±SD (N) 1,89±1,75 (N=61) 2,33±1,93 (N=60) 95% CI donja-gornja granica 1,44-2,33 1,84-2,83, medijana (min, max) 2,0 (0-7,0) 2,0 (0-8,0) Selvester QRS skor (poeni) 1-3 57,8 % (37/64) 57,1% (36/63) 57,5% (73/127) 0,96 4-6 12,5% (8/64) 19,0% (12/63) 15,7% (20/127) 0,31 7-9 1,5% (1/64) 3,2% (2/63) 2,4% (3/127) 0,55 *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. Nije bilo razlike u veličini infarkta procenjene pomoću Selvester QRS skora između grupe sa aspiracijom i grupe sa standardnom pPCI: medijana 2,0 vs. 2,0, P=0,19 (Slika 23). Slika 23. Selvester QRS skor u proceni konačne veličine infarkta: grupa sa aspiracijom tromba u odnosu na grupu sa standardnom pPCI. ITT analiza. ITT 1=grupa sa aspiracijom tromba, ITT 0=grupa sa standardnom pPCI. 116 Nije bilo značajnih razlika u pogledu elektrokardiografskih parametara ugroženosti miokarda, perfuzije miokarda ili konačne veličine infarkta ni kada je urađena PP analiza (Tabela 34). Tabela 34. Analiza elektrokardiografskih parametara perfuzije miokarda i konačne veličine infarkta prema PP analizi. Varijabla Aspiracija N=75 Bez aspiracije N=53 Svi pacijenti N=128 P* ST devijacija total pre 0,29 ...Mean ± SD (N) 16.89±9.24 (70) 17.94±9.13 (51) 17.33±9.17 (121) . ...medijana, Range (Min , Max) 14.00, (3.50 , 41.00) 16.50, (3.50 , 49.50) 14.50, (3.50 , 49.50) . ...[95% CI] (normal approx.) [14.69 , 19.10] [15.37 , 20.51] [15.68 , 18.99] . ST devijacija total 60 min 0,15 ...Mean ± SD (N) 4.35±3.22 (68) 6.08±5.33 (51) 5.09±4.32 (119) . ...medijana, Range (Min , Max) 4.00, (0.00 , 13.00) 4.50, (0.20 , 24.50) 4.50, (0.00 , 24.50) . ...[95% CI] (normal approx.) [3.57 , 5.13] [4.58 , 7.58] [4.31 , 5.88] . Rezolucija ST (30,70) na 60 min 0,42 ...Mean ± SD (N) 70.53±23.13 (68) 65.33±27.63 (51) 68.30±25.18 (119) . ...medijana, Range (Min , Max) 75.00, (0.00 , 100.00) 69.70, (0.00 , 100.00) 75.00, (0.00 , 100.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [64.93 , 76.13] [57.55 , 73.10] [63.73 , 72.87] . Selvester QRS skor 0,52 ...0 25.33% (19/75) 22.64% (12/53) 24.22% (31/128) . ...1 14.67% (11/75) 7.55% (4/53) 11.72% (15/128) . ...2 28.00% (21/75) 33.96% (18/53) 30.47% (39/128) . ...3 16.00% (12/75) 13.21% (7/53) 14.84% (19/128) . 117 ...4 5.33% (4/75) 9.43% (5/53) 7.03% (9/128) . ...5 2.67% (2/75) 5.66% (3/53) 3.91% (5/128) . ...6 4.00% (3/75) 5.66% (3/53) 4.69% (6/128) . ...7 2.67% (2/75) 1.56% (2/128) . ...8 1.89% (1/53) 0.78% (1/128) . ...nepoznato 1.33% (1/75) 0.78% (1/128) Selvester QRS skor 0,38 mean±SD (N) 1,99±1,81 (70) 2,27±1,91 (51) 95%CI donja-gornja granica 1,56 -2,42 2,27±1,97 medijana (min, max) 2,00 (0,7) 2,00 (0-8) Selvester QRS skor (poeni) 0,44 1-3 58,67% (44/75) 54,72% (29/53) 57,03% (73/128) 4-6 12,00% (9/75) 20,75% (11/53) 15,62% (20/128) 7-9 2,67% (2/75) 1,89% (1/53) 2,34% (3/128) . *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. 3.8.2 Stepen miokardnog ispiranja kontarstom (“myocardial blush grade”, MBG) Urađene su ITT i PP analiza za angiografske sekundarne ciljeve studije. Prema ITT analizi, slična je bila zastupljenost višesudovne koronarne bolesti u obe grupe, sa i bez aspiracije tromba: 52,3% vs. 49,2%, P=0,95. Kolaterale Rentrop 2 ili 3 su bile podjednako zastupljene u obe grupe bolesnika: 15,4% vs. 9,5%, P=0,31. Tromb u infarktnoj arteriji je vizualizovan angiografski u 93,8% bolesnika sa aspiracijom i 93,3% bolesnika bez aspiracije tromba. Na angiogramu izmerena dužina tromba je bila 9,66 mm u grupi sa aspiracijom i 8,58 mm u grupi bez aspiracije tromba (P=0,44). Učestalost distalnih embolizacija je bila 13,8% u grupi sa aspiracijom i 18,6% u grupi bez aspiracije tromba (P=0,47). 118 Nije bilo razlike u stepenu protoka kroz infarktnu arteriju na dijagnostičkom angiogramu (TIMI 0 ili 1: 78,4% vs. 82,5%, P=0,60), ali je nakon prolaska i plasiranja koronarne žice u distalnu trećinu infarktne arterije zabeležena veća učestalost TIMI 2 protoka u grupi bez aspiracije (21,5% vs. 43,3%, P=0,0091) i trend ka većoj učestalosti TIMI 3 protoka u grupi sa aspiracijom tromba (29,2% vs. 16,7%, P=0,096; Tabela 32). Nakon aspiracije tromba ređa je bila pojava okluzije nego nakon prediltacije balon kateterom (TIMI 0 ili 1 1,5%; 1/64 vs 15,6%; 5/32, P=0,0073). Na završnom angiogramu slična je učestalost TIMI 3 protoka u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije tromba (95,4% vs. 96,8%, P=0,67). Stepen miokardnog ispiranja je bio sličnih učestalosti u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije tromba: MBG 0 ili 1 21,5 % (14/65) vs 29,0 % (18/62), P=0,33 (Tabela 35). Tabela 35. Analiza angiografskih parametara prema ITT analizi. Varijable Aspiracija N=65 Bez aspiracije N=63 Svi pacijenti N=128 P* Broj obolelih krvnih sudova 0,95 ...1 (jedan) 47,69% (31/65) 50,79% (32/63) 49,22% (63/128) . ...2 (dva) 36,92% (24/65) 31,75% (20/63) 34,38% (44/128) . ...3 (tri) 15,38% (10/65) 17,46% (11/63) 16,41% (21/128) . Kolaterale (Rentrop) 0,83 ...0 56,92% (37/65) 49,21% (31/63) 53,13% (68/128) . ...1 26,15% (17/65) 25,40% (16/63) 25,78% (33/128) . ...2 12,31% (8/65) 6,35% (4/63) 9,38% (12/128) . ...3 3,08% (2/65) 3,17% (2/63) 3,13% (4/128) . Tromb prisutan, angiografski 93,85% (61/65) 93,33% (56/60) 93,60% (117/125) 1 ...[95% CI] (Clopper-Pearson) [84,99%, 98,30%] [83,80% , 98,15%] [87,78% , 97,20%] . Veličina tromba, angiografski (mm) 0,44 ...Mean ± SD (N) 9,66±7,42 (62) 8,58±6.52 (59) 9,13±6.99 (121) . ...Median, Range (Min , Max) 8,00, (0,00, 40,00) 6,00, (0,00 , 30,00) 8,00, (0,00 , 40,00) . 119 ...[95% CI] (normal approx.) [7.78 , 11,55] [6,88 , 10,28] [7,87 , 10,39] . Distalna embolizacija tromba 13,85% (9/65) 18,64% (11/59) 16,13% (20/124) 0,47 ...[95% CI] (Clopper-Pearson) [6,53% , 24,66%] [9,69% , 30,91%] [10,14% , 23,81%] . TIMI Pre 0,60 ...0 76,92% (50/65) 79.37% (50/63) 78.13% (100/128) . ...1 1,54% (1/65) 3.17% (2/63) 2.34% (3/128) . ...2 10,77% (7/65) 9.52% (6/63) 10.16% (13/128) . ...3 10,77% (7/65) 7.94% (5/63) 9.38% (12/128) . TIMI posle koronarne žice 0,039 ...0 20,0% (13/65) 21,7% (13/60) 20,8% (26/125) ...1 29,2% (19/65) 18,3% (11/60) 24,0% (30/125) ...2 21,5% (14/65) 43,3% (26/60) 32,0% (40/125) ...3 29,2% (19/65) 16,7% (10/60) 23,2% (29/125) TIMI posle aspiracije/predilatacije 0,014 ...0 0 6,2% (2/32) 2,1% (2/96) ...1 1,5% (1/64) 9,4% (3/32) 4,2% (4/96) ...2 10,9% (7/64) 0 66,7% (64/96) ...3 87,5% (56/64) 84,4% (27/32) 86,5% (83/96) TIMI finalni 0,67 ...2 4.62% (3/65) 3.17% (2 / 63) 3.91% (5 / 128) . ...3 95.38% (62/65) 96.83% (61 / 63) 96.09% (123 / 128) . MBG finalni 0,23 ...0 4,62% (3/65) 6,45% (4/62) 5,51% (7/127) . ...1 16,92% (11/65) 22,58% (14/62) 19,69% (25/127) . ...2 38,46% (25/65) 40,32% (25/62) 39,37% (50/127) . ...3 40,00% (26/65) 30,65% (19/62) 35,43% (45/127) . 120 *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. MBG=stepen miokardnog ispiranja kontrastom. Urađena je i analiza angiografskih parametara prema protokolu (Tabela 36). Tromb u grupi sa aspiracijom je bio znatno duži od tromba u grupi sa standardnom pPCI (10,6 vs. 6,9 mm, P=0,0077). Nije bilo razlike među grupama sa i bez aspiracije u pogledu učestalosti distalnih embolizacija (16,0 vs. 16,3%), TIMI 0 ili 1 pre pPCI (81,3 vs. 79,2%), završnog TIMI 3 (94,7 vs 98,1%) ili MBG 0 ili 1 na kraju pPCI (21,3 vs. 30,8%, P=0,18). Tabela 36. Prikaz angiografskih parametara prema PP analizi. Varijabla Aspiracija N=75 Bez aspiracije N=53 Svi pacijenti N=128 P* Tromb prisutan, angiografski 94,67% (71/75) 92,00% (46/50) 93,60% (117/125) 0,71 ...[95% CI] (Clopper-Pearson) [86,90% , 98,53%] [80,77%, 97,78%] [87,78%, 97,20%] . Veličina tromba, angiografski (mm) 0,0077 ...Mean ± SD (N) 10,64±7,83 (72) 6,92±4,80 (49) 9,13±6,99 (121) . ...medijana, Range (Min , Max) 10,00, (0,00 , 40,00) 5,00, (0,00 , 18,00) 8,00, (0,00 , 40,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [8,80 , 12,48] [5,54 , 8,30] [7,87 , 10,39] . Distalna embolizacija tromba 16,00% (12/75) 16,33% (8/49) 16,13% (20/124) 1 ...[95% CI] (Clopper-Pearson) [8,55% , 26,28%] [7,32%, 29,66%] [10,14%, 23,81%] . TIMI Pre 0,71 ...0 80,00% (60/75) 75,47% (40/53) 78,13% (100/128) . ...1 1,33% (1/75) 3,77% (2/53) 2,34% (3/128) . ...2 9,33% (7/75) 11,32% (6/53) 10,16% (13/128) . ...3 9,33% (7/75) 9,43% (5/53) 9,38% (12/128) . TIMI finalni 0,32 ...2 5,33% (4/75) 1,89% (1/53) 3,91% (5/128) . 121 ...3 94,67% (71/75) 98,11% (52/53) 96,09% (123/128) . MBG finalni 0,18 ...0 5,33% (4/75) 5,77% (3/52) 5,51% (7/127) . ...1 16,00% (12/75) 25,00% (13/52) 19,69% (25/127) . ...2 38,67% (29/75) 40,38% (21/52) 39,37% (50/127) . ...3 40,00% (30/75) 28,85% (15/52) 35,43% (45/127) . Kolaterale (Rentrop) 0,14 ...0 56,00% (42/75) 49,06% (26/53) 53,13% (68/128) . ...1 25,33% (19/75) 26,42% (14/53) 25,78% (33/128) . ...2 10,67% (8/75) 7,55% (4/53) 9,38% (12/128) . ...3 4,00% (3/75) 1,89% (1/53) 3,13% (4/128) . ..nepoznato 4,00% (3/75) 15,09% (8/53) 8,59% (11/128) . Broj obolelih krvnih sudovs 0,92 ...1 (jedan) 48,00% (36/75) 50,94% (27/53) 49,22% (63/128) . ...2 (dva) 37,33% (28/75) 30,19% (16/53) 34,38% (44/128) . ...3 (tri) 14,67% (11/75) 18,87% (10/53) 16,41% (21/128) . *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. MBG=stepen miokardnog ispiranja kontrastom. 3.8.3 AUC CK Veličina infarkta je prikazana na osnovu maksimalnih vrednosti i ukupne površine ispod krive oslobađanja enzima CK, CK-MB i Tn. Za veličinu infarkta je uzeta vrednost AUC CK. Za sve bolesnike u studiji određeno je koliko je uzoraka od predviđenih za pojedine enzime, uzeto adekvatno odnosno koliko je vrednosti koncentracija enzima bilo dostupno za analizu. Za CK dostupno je bilo 89,7% (804/896) uzoraka, za CK MB 75,2% (674/896) uzoraka i za TnI 53,0% (543/1024) uzoraka (P za trend<0,0001). Analiza je urađena kao ITT i kao PP. 122 U ITT analizi, prikazana je tendencija ka smanjenju CK max u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na konvencionalnu pPCI (RR 18,9%, 2168,2 vs 2672,6 ij/L, P=0,0101). Nije bilo značajne razlike u CK MB max između ovih grupa bolesnika (237,3 vs. 246,4 ij/L, P=0,60), ali je Tn max bio značajno manji u grupi sa aspiracijom tromba (RR 42,5%, 49,3 vs 85,7 ij/L, P=0,023). Vrednosti AUC CK MB su bile slične između grupe sa aspiracijom i bez aspiracije tromba. Sekundarni cilj, AUC CK je bila manja u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na konvencionalnu pPCI (RR 23,9%, 40090 vs. 52676, P=0,048)(Tabela 37). Tabela 37. Analiza veličine infarkta procenjene na osnovu količine oslobođenog CK, CK-MB i troponina. ITT analiza. Varijabla Aspiracija N=65 Bez aspiracije N=63 Svi pacijenti N=128 P* CK max 0,10 ...Mean ± SD (N) 2168,25±1,463,08 (64) 2672,64±1713,90 (61) 2414,39±1604,05 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 1,827,50 (72,00 , 6080,00) 2414,00, (114,00 , 7310,00) 1984,00, (72,00 , 7310,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [1802,78 , 2533,72] [2233,69 , 3111,59] [2130,42 , 2698,36] . CK MB max 0,60 ...Mean ± SD (N) 237,28±179,35 (50) 246,44±174,01 (50) 241,86±175,87 (100) . ...medijana, Range (Min , Max) 198,50, (14,00 , 687,00) 215,50, (38,00 , 795,00) 205,50, (14,00 , 795,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [186,31 , 288,25] [196,99 , 295,89] [206,96 , 276,76] . Tn max 0,023 ...Mean ± SD (N) 49,32±60,02 (51) 85,67±84,75 (42) 65,73±74,09 (93) . ...medijana, Range (Min , Max) 26,52, (0,01 , 250,15) 71,45, (0,07 , 377,85) 42,20, (0,01 , 377,85) . ...[95% CI] (normal approx.) [32,44 , 66,20] [59,26 , 112,08] [50,48 , 80,99] . 123 AUC CK 0,048 ...Mean ± SD (N) 40090,02±26157,59 (59) 52676,08±32013,61 (52) 45986,19±29592,9 2 (111) . ...medijana, Range (Min , Max) 35067,00, (1395,00 , 108222,00) 48591,00, (5760,00 , 159135,00) 35754,00, (1395,00 ,159135,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [33273,31, 46906,72] [43763,43, 61588,72] [40419,74, 51552,64] . AUC CK-MB 0,27 ...Mean ± SD (N) 4798,72±3055,30 (54) 5461,35±3301,34 (51) 5120,57±3179,27 (105) . ...medjiana, Range (Min , Max) 4203,00, (696,00 , 14199,00) 4881,00, (996,00 , 15657,00) 4362,00, (696,00 , 15657,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [3964,79 , 5632,66] [4532,84 , 6389,87] [4505,30 , 5735,84] . *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. AUC = area under the curve; CK = kreatin kinaza; CK-MB= miokardna traka CK; Tn=troponin. U ITT analizi, vrednost AUC CK je adekvatno urađena u 90,8% (59) bolesnika sa aspiracijom tromba i u 82,5% (52) bolesnika sa konvencionalnom pPCI. Vrednosti CK MB max su adekvatno urađene u 76,9% (50) bolesnika sa aspiracijom i 79,4% (50) bolesnika bez aspiracije tromba. Najmanje je bilo raspoloživih vrednosti za određivanje Tn max, i to 78,5% (51) u grupi sa aspiracijom i 79,2% (42) u grupi bez aspiracije tromba. U analizi PP, prikazan je trend ka smanjenju CK max i Tn max u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na konvencionalnu pPCI (RR 20,4%, 2185,9 vs 2745,9, P=0,0813; RR 38,7%, 53,4 vs 87,1, P=0,0107, respektivno; Tabela). Nije bilo značajne razlike u vredpostima CK MB max i AUC CK MB između ispitivanih grupa. Sekundarni cilj studije AUC CK je bio značajno niži u grui sa aspiracijom tromba u odnosu na konvencionalnu pPCI (RR 24,7%, 40901,9 vs 54338,9, P=0,0468; Tabela 38). Tabela 38. Analiza PP enzimski procenjene veličine infarkta na osnovu CK max, CK MB max, Tn max i AUC CK, AUC CK MB. 124 Varijabla Aspiracija N=75 Bez aspiracije N=53 Svi pacijenti N=128 P* CK MAX 0,081 ...Mean ± SD (N) 2185,92±1463,22 (74) 2745,90±1750,93 (51) 2414,39±1604,05 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 1842,50, (72,00 , 6080,00) 2483.00, (114,00 , 7310,00) 1984,00, (72,00, 7310,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [1846,92 , 2524,92] [2253,44 , 3238,36] [2130,42 , 2698,36] . CK MB max 0,47 ...Mean ± SD (N) 237,92±184,87 (60) 247,78±163,54 (40) 241,86±175,87 (100) . ...medijana, Range (Min , Max) 198,50, (14,00 , 795,00) 215,5, (38,00 , 768,00) 205,50, (14,00 , 795,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [190,16 , 285,67] [195,47 , 300,08] [206,96 , 276,76] . Tn max 0,0107 ...Mean ± SD (N) 53,40±72,01 (59) 87,13±73,80 (34) 65,73±74,09 (93) . ...medijana, Range (Min , Max) 25,80, (0,01, 377,85) 72,88, (0,07, 295,08) 42,20, (0,01, 377,85) . ...[95% CI] (normal approx.) [34,64 , 72,17] [61,38 , 112,88] [50,48 , 80,99] . AUC CK 0,047 ...Mean ± SD (N) 40901,91±25946,32 (69) 54338,93±33436,95 (42) 45986,19±29592,92 (111) . ...medijana, Range (Min , Max) 35205,00, (1395,00 , 108222,00) 48591,00, (5760,00 , 159135,00) 35754,00, (1395,00 , 159135,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [34668,93 , 47134,90] [43919,24 , 64758,62] [40419,74 , 51552,64] . AUC CK- MB 0,30 ...Mean ± SD (N) 4917,52±3224,10 (64) 5437,54±3120,80 (41) 5120,57±3179,27 (105) . ...medijana, Range (Min , Max) 4269,00, (696,00 , 15636,00) 4881,00, (996,00 , 15657,00) 4362,00, (696,00 , 15657,00) . 125 ...[95% CI] (normal approx.) [4112,16 , 5722,87] [4452,49 , 6422,58] [4505,30 , 5735,84] . *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. AUC = area under the curve; CK = kreatin kinaza; CK-MB= miokardna traka CK ; Tn=troponin. U PP analizi, vrednost AUC CK je adekvatno urađena u 92,0% (69) bolesnika sa aspiracijom tromba i u 79,3% (42) bolesnika sa konvencionalnom pPCI. Vrednosti CK MB su adekvatno urađene u 85,3% (64) bolesnika sa aspiracijom i 77,4% (41) bolesnika bez aspiracije tromba. Najmanje je bilo raspoloživih vrednosti za određivanje Tn max, i to 78,7% (59) u grupi sa aspiracijom i 64,2% (34) u grupi bez aspiracije tromba. 3.8.4 EHO Ehokardiogram je urađen unutar 24h kod 63 bolesnika i kod 1 bolesnika u periodu 24-48 sati, ukupno 98,5% (64) bolesnika sa aspiracijom tromba. U grupi bez aspiracije, ehokardiogram je urađen u prva 24 sata kod 96,8% (61) bolesnika. Kontrolni ehokardiogram je urađen kod 87,7% (57) bolesnika sa aspiracijom i kod 92,1% (58) bolesnika bez aspiracije tromba. Ehokardiografska analiza je urađena na dva načina, kao ITT analiza i kao PP analiza (Tabela 39 i 40). 3.8.4.1 Analiza ITT Unutar prva 24 sata, nije bilo razlike između grupe sa aspiracijom i bez aspiracije tromba u pogledu svih ehokardiografskih parametara: EDV (119,4 vs. 121,8), EDVI (62,2 vs. 61,9), ESV (60,1 vs. 61,3), ESVI (31,3 vs. 3,1,1), EF (49,2 vs. 49,5), WMSI (1,46 vs. 1,46), CSI (0,54 vs. 0,53) i CSI vol (0,41 vs. 0,40) (Tabela 39). Ehokardiogram posle 4 meseca je pokazao povećanje EDVI (8,1±13,70 ml/m², 62,2 vs. 67,7 ml/m², P<0,001), nepromenjen ESVI (1,5±13,13 ml/m², 31,3 vs.30,3 ml/m², P=0,38) , povećanje EF leve komore (4,8±9,46%, 49,2 vs. 55,2 %, P<0,001), smanjenje WMSI (-0,10±0,25, 1,46 vs. 1,30, P=0,03) i povećanju CSI vol (0,04±0,09, 0,41 vs. 0,43, P=0,02) u grupi sa aspiracijom tromba (Tabela 39). U grupi bez aspiracije, tokom 4 meseca praćenja došlo je do povećanja 126 EDVI (8,4±13,0 ml/m², 61,9 vs. 70,5 ml/m², P<0,001), nepromenjene vrednosti ESVI (2,1±11,12 ml/m², 31,1 vs. 33,2 ml/m², P=0,31), povećanja EF leve komore (5,1±9,85%, 49,4 vs. 54,5%, P=0,002), trenda ka smanjenju WMSI (-0,07±0,30, 1,46 vs. 1,39, P=0,065) i povećanja CSI vol (0,04±0,10, 0,40 vs. 0,44, P=0,037). Nakon 4 meseca praćenja, ehokardiogram je pokazao da nema razlika između grupe sa aspiracijom i grupe bez aspiracije tromba u pogledu EDVI (67,7 vs. 70,5, P=0,50), ESVI (30,3 vs. 33,3, P=0,56), EF (55,2 vs. 53,8, P=0,78), WMSI (1,30 vs 1,39, P=0,47) i CSI vol (0,43 vs. 0,44, P=0,81) (Tabela 39). Nije bilo značajnih razlika između grupe sa aspiracijom i bez aspiracije tromba u pogledu procentualnih razlika ehokardiografskih parametara nakon perioda praćenja od 4 meseca: LVEF 0,11±0,18% vs. 0,09±0,26%, P=0,36; WMSI -0.12±0.21 vs. -0.05±0.32 , P=0,32; CSI vol - 0.02±0.08 vs -0,06±0,15, P=0,27 (Tabela 39). Drugim rečima, LVEF je u grupi sa aspiracijom tromba povećana za 11%, a u grupi bez aspiracije za 9% na 4 meseca praćenja (P=0,26), WMSI je smanjen kod bolasnika sa aspiracijom tromba za 8%, a kod onih bez aspiracije za 4% (P=0,32), i CSI vol je smanjen za 2% u grupi sa aspiracijom, dok je u grupi bez aspiracije tromba smanjen za 6% (P=0,27). Učestalost remodelovanja leve komore, nakon 4 meseca praćenja, je u grupi sa aspiracijom tromba iznosila 26,3% (15/57), a u grupi bez aspiracije 32,8% (19/58, P=0,45). Učestalost reverznog remodelovanja leve komore je u grupi sa aspiracijom iznosila 40,4% (23/57), a u grupi bez aspiracije 31,0% (19/58, P=0,30). Tabela 39. Analiza ehokardiografskih parametara na osnovu ITT analize. Varijabla Aspiracija N=65 Bez aspiracije N=63 Svi pacijenti N=128 P* LK EDV 24h 0,44 ...Mean ± SD (N) 119,42±27,05 (64) 121,80±26,03 (61) 120,58±26,48 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 117,00, (75,00 , 193,00) 123,00, (77,00 , 218,00) 120,00, (75,00 , 218,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [112,66 , 126,18] [115,14 , 128,47] [115,90 , 125,27] . 127 LK EDV/bsa 24h 0,84 ...Mean ± SD (N) 62,24±12,52 (64) 61.87±11.25 (61) 62.06±11.87 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 60,25, (35,00 , 97,00) 63.00, (40.00 , 103.00) 61.00, (35.00 , 103.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [5911 , 65,37] [58.98 , 64.75] [59.96 , 64.16] . LK ESV 24h 0,86 ...Mean ± SD (N) 60,11±17,25 (64) 61.30±19.85 (61) 60.69±18.50 (125) . ...medjiana, Range (Min , Max) 57,00, (29,00 , 105,00) 58.00, (33.00 , 141.00) 57.00, (29.00 , 141.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [55,80 , 64,42] [56.21 , 66.38] [57.41 , 63.96] . LK ESV/bsa 24h 0,60 ...Mean ± SD (N) 31,28±8,45 (64) 31.12±9.47 (61) 31.20±8.93 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 29,50, (15,00 , 56,00) 30.00, (16.00 , 67.00) 30.00, (15.00 , 67.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [29,17 , 33,39] [28.70 , 33.55] [29.62 , 32.78] . LK EDV 4mo 0,33 ...Mean ± SD (N) 131,30±31,55 (57) 138,21±34,85 (58) 134,78±33.30 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 129,00, (89,00 , 226,00) 131,50, (83,00 , 247,00) 131.00, (83.00 , 247.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [122,93 , 139,67] [129.04 , 147.37] [128.63 , 140.93] . LK EDV/bsa 4mo 0,505 ...Mean ± SD (N) 67,74±13,78 (57) 70.55±17.39 (58) 69.16±15.70 (115) . ...medjiana, Range (Min , Max) 65,00, (44,00 , 111,00) 67.00, (46.00 , 138.00) 66.00, (44.00 , 138.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [64,08 , 71,39] [65.98 , 75.12] [66.26 , 72.06] . LK ESV 4mo 0,37 ...Mean ± SD (N) 58,49±27,33 (57) 64.97±32.97 (58) 61.76±30.35 (115) . 128 ...medijana, Range (Min , Max) 51,0, (8,00 , 165,00) 54.50, (28.00 , 179.00) 53.00, (8.00 , 179.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [51,24 , 65,74] [56.30 , 73.63] [56.15 , 67.36] . LK ESV/bsa 4mo 0,56 ...Mean ± SD (N) 30,32±12,48 (57) 33.25±17.31 (58) 31.80±15.12 (115) . ...medjiana, Range (Min , Max) 26,00, (14,00 , 81,00) 28.00, (14.00 , 106.00) 28.00, (14.00 , 106.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [27,01 , 33,63] [28.69 , 37.80] [29.00 , 34.59] . CSI 24h 0,47 ...Mean ± SD (N) 0,54±0,07 (64) 0.53±0.06 (61) 0.53±0.07 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 0,53, (0,39 , 0,67) 0.52, (0.40 , 0.68) 0.53, (0.39 , 0.68) . ...[95% CI] (normal approx.) [0,52 , 0,55] [0.51 , 0.54] [0.52 , 0.54] . CSI 4mo 0,94 ...Mean ± SD (N) 0,55±0,07 (57) 0.55±0.09 (58) 0.55±0.08 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 0,53, (0,40 , 0,74) 0.53, (0.40 , 0.90) 0.53, (0.40 , 0.90) . ...[95% CI] (normal approx.) [0,53 , 0,56] [0.53 , 0.57] [0.53 , 0.56] . CSI vol 24h 1 ...Mean ± SD (N) 0,41±0,10 (64) 0,40±0,08 (61) 0,41±0,09 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 0,39, (0,26 , 0,64) 0,39, (0,26 , 0,63) 0,39, (0,26 , 0,64) . ...[95% CI] (normal approx.) [0,38 , 0,43] [0.38 , 0.42] [0.39 , 0.42] . CSI vol 4mo 0,81 ...Mean ± SD (N) 0,43±0,10 (57) 0,44±0,12 (58) 0,44±0,11 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 0,41, (0,28 , 0,67) 0,43, (0,25 , 0,92) 0,42, (0,25 , 0,92) . ...[95% CI] (normal [0.41 , 0.46] [0.41 , 0.47] [0.42 , 0.46] . 129 approx.) delta CSI vol 0,27 ...Mean ± SD (N) -0,02±0,08 (57) -0,06±0,15 (58) -0,04±0,12 (115) . ...Median, Range (Min , Max) -0,01, (-0,24 , 0,15) -0,03, (-0,90 , 0,20) -0,02, (-0,90 , 0,20) . ...[95% CI] (normal approx.) [-0.04 , -0.00] [-0.10 , -0.02] [-0.06 , -0.02] . WMSI 24h 0,82 ...Mean ± SD (N) 1,46±0,33 (64) 1,46±0,35 (61) 1,46±0,34 (125) . ...Median, Range (Min , Max) 1,35, (1,00 , 2,41) 1,35, (1,00 , 2,29) 1,35, (1,00 , 2,41) . ...[95% CI] (normal approx.) [1.38 , 1.54] [1.37 , 1.55] [1.40 , 1.52] . WMSI 4mo 0,47 ...Mean ± SD (N) 1,30±0,30 (57) 1,39±0,48 (58) 1,35±0,40 (115) . ...Median, Range (Min , Max) 1.23, (1.00 , 2.29) 1.23, (1.00 , 3.00) 1.23, (1.00 , 3.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [1.22 , 1.38] [1.27 , 1.52] [1.27 , 1.42] . delta WMSI 0,32 ...Mean ± SD (N) -0,12±0,21 (57) -0,05±0,32 (58) -0,09±0,27 (115) . ...Median, Range (Min , Max) 0,11, (-0,28 , 0,89) 0,06, (-1,11 , 0,66) 0,08, (-1,11 , 0,89) . ...[95% CI] (normal approx.) [0,07 , 0,18] [-0,03 , 0,14] [0,04 , 0,14] . delta WMSI % 0,28 ...Mean ± SD (N) -0,08±0,13 (57) -0,04±0,19 (58) -0,06±0,17 (115) . ...Median, Range (Min , Max) -0,09, (0,22 , -0,41) -0,05, (0,67 , -0,39) -0,06, (0,67 , -0,41) . ...[95% CI] (normal approx.) [0,05 , -0,12] [0,01 , -0,09] [0,03 , -0,09] . EF 24h 0,89 130 ...Mean ± SD (N) 49,23±9,00 (64) 49,51±9,57 (61) 49,37±9,25 (125) . ...Median, Range (Min , Max) 52.,0, (25,00 , 66,00) 50,00, (25,00 , 66,00) 51,00, (25,00 , 66,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [46,99 , 51,48] [47,06 , 51,96] [47,73 , 51,01] . EF 4mo 0,75 ...Mean ± SD (N) 55,23±10,22 (57) 53,81±12,68 (58) 54,51±11,50 (115) . ...Median, Range (Min , Max) 57,00, (27,00 , 72,00) 56,50, (23,00 , 73,00) 57,00, (23,00 , 73,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [52,52 , 57,94] [50,48 , 57,14] [52,39 , 56,64] . delta EF 0,40 ...Mean ± SD (N) 5,12±7.68 (57) 3,72±10,99 (58) 4,42±9,48 (115) . ...Median, Range (Min , Max) 4,00, (-21,00 , 15,00) 3,50, (-30,00 , 27,00) 4,00, (-30,00 , 27,00) . ...[95% CI] (normal approx.) [7,16 , -3,08] [6,61 , -0,83] [6,17 , -2,67] . delta EF % 0,36 ...Mean ± SD (N) 0,11±0,18 (57) 0,09±0,26 (58) 0,10±0,22 (115) . ...Median, Range (Min , Max) 0,08, (-0,54 , 0,33) 0,06, (-1,00 , 0,46) 0,08, (-1,00 , 0,46) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.16 , -0.06] [0.15 , -0.02] [0.14 , -0.06] . Remodelovanje LK 26,3% (15) 32,8% (19) 29,6% (34) 0,45 Reverzno remodelovanje LK 40,4% (23) 31,0% (18) 35,6% (41) 0,30 *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. 3.8.4.2 Analiza PP U analizi PP ehokardiogram je u prva 24 sasta urađen u 98,7% (74) bolesnika u grupi sa aspiracijom tromba i u 96,2% (51) bolesnika u grupi sa konvencionalnom pPCI. Nakon 4 131 meseca, ehokardiogram je urađen kod 88,0% (66) bolesnika u grupi sa aspiracijom tromba i u 92,5% (49) bolesnika u grupi bez aspiracije tromba. Unutar prva 24 sata, nije bilo razlike između grupe sa aspiracijom i bez aspiracije tromba u pogledu svih ehokardiografskih parametara: EDV (118,2 ml vs. 124,0 ml), EDVI (61,5 ml/m² vs. 62,8 ml/m²), ESV (59,8ml vs. 61,9 ml), ESVI (31,1 ml/m² vs. 3,1,4 ml/m²), EF (49,0% vs. 49,9%), WMSI (1,47 vs. 1,45), CSI (0,54 vs. 0,53) i CSI vol (0,41 vs. 0,41) (Tabela 40). Ehokardiogram posle 4 meseca je pokazao povećanje EDVI (6,6±14,21 ml/m², 61,5 vs. 68,1 ml/m², P=0,002), nepromenjen ESVI (0,2±11,30 ml/m², 31,1 vs.31,3 ml/m², P=0,68) , povećanje EF leve komore (6,6±10,19%, 49,0 vs. 55,6 %, P<0,001), smanjenje WMSI (-0,17±0,30, 1,47 vs. 1,30, P=0,003) i trend ka povećanju CSI vol (0,02±0,10, 0,41 vs. 0,43, P=0,09) u grupi sa aspiracijom tromba (Tabela). U grupi sa konvencionalnom pPCI viđene su veoma slične promene posle 4 meseca praćenja: povećan je EDVI (7,7±11,75 ml/m²; 62,8 ml/m² vs. 70,5 ml/m², P<0,001), nepromenjenost ESVI (2,3±10,19 ml/m²; 31,4 ml/m² vs. 33,7 ml/m², P=0,39), povećanje LVEF (3,01±6,51%; 49,9% vs.53,0%, P=0,003 ),trend ka smanjenju WMSI (- 0,04±0,23; 1,45 vs 1,41, P=0,10) i trend ka povećanju CSI vol (0,03±0,09; 0,41 vs. 0,44, P=0,082). Nakon 4 meseca praćenja, ehokardiogram je pokazao da nema razlika između grupe sa aspiracijom i grupe bez aspiracije tromba u pogledu EDV (132,4 vs. 138,0, P=0,29), EDVI (68,1 vs. 70,5, P=0,38), ESV (58,9 vs. 65,6, P=0,21), ESVI (31,3 vs. 33,7, P=0,68), EF (55,6 vs. 53,0, P=0,39), WMSI (1,30 vs 1,41, P=0,29) i CSI vol (0,43 vs. 0,44, P=0,71) (Tabela 40). Tokom 4 meseca praćenja, u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na grupu sa konvencionalnom pPCI zapažen je trend ka većem procentualnom povećanju LVEF 0,12±0,18% vs. 0,07±0,27%, P=0,088, trend ka većem procentualnom smanjenju WMSI -0.08±0.13 vs. -0.03±0.20, P=0,11 i slično procentualno povećanje CSI vol 0.03±0.08 vs 0,05±0,16, P=0,69 (Tabela 40). Drugim rečima, LVEF je u grupi sa aspiracijom tromba povećana za 12%, a u grupi bez aspiracije za 7% na 4 meseca praćenja (P=0,088), WMSI je smanjen kod bolasnika sa aspiracijom tromba za 8%, a kod onih bez aspiracije za 3% (P=0,11), i CSI vol je povećan za 3% u grupi sa aspiracijom, dok je u grupi bez aspiracije tromba povećan za 5% (P=0,69). 132 Učestalost remodelovanja leve komore, nakon 4 meseca praćenja, je u grupi sa aspiracijom tromba iznosila 30,3% (20/66), a u grupi bez aspiracije 28,6% (14/49, P=0,84). Učestalost reverznog remodelovanja leve komore je u grupi sa aspiracijom iznosila 42,4% (28/66), a u grupi bez aspiracije 28,6% (14/49, P=0,12). Tabela 40. Analiza ehokardiografskih parametara prema PP analizi, unutar prva 24 sata i nakon 4 meseca ehokardiografskog praćenja. Varijabla Aspiracija N=75 Bez aspiracije N=53 Svi pacijenti N=128 P* LK EDV 24h 0,15 ...Mean ± SD (N) 118.23±26.55 (74) 124.00±26.25 (51) 120.58±26.48 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 114.50, (75.00 , 193.00) 127.00, (77.00 , 218.00) 120.00, (75.00 , 218.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [112.08 , 124.38] [116.62 , 131.38] [115.90 , 125.27] . LK EDV/bsa 24h 0,27 ...Mean ± SD (N) 61.55±12.09 (74) 62.80±11.63 (51) 62.06±11.87 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 60.00, (35.00 , 97.00) 64.00, (40.00 , 103.00) 61.00, (35.00 , 103.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [58.75 , 64.35] [59.53 , 66.07] [59.96 , 64.16] . LK ESV 24h 0,83 ...Mean ± SD (N) 59.82±16.82 (74) 61.94±20.81 (51) 60.69±18.50 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 57.00, (29.00 , 105.00) 55.00, (34.00 , 141.00) 57.00, (29.00 , 141.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [55.93 , 63.72] [56.09 , 67.80] [57.41 , 63.96] . LK ESV/bsa 24h 0,68 ...Mean ± SD (N) 31.08±8.12 (74) 31.38±10.07 (51) 31.20±8.93 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 29.50, (15.00 , 56.00) 30.00, (16.00 , 67.00) 30.00, (15.00 , 67.00) . ...[95% CI] (normal [29.20 , 32.96] [28.55 , 34.21] [29.62 , 32.78] . 133 approx.) LK EDV 4mo 0,30 ...Mean ± SD (N) 132.38±33.79 (66) 138.02±32.69 (49) 134.78±33.30 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 128.00, (83.00 , 230.00) 134.00, (89.00 , 247.00) 131.00, (83.00 , 247.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [124.07 , 140.68] [128.63 , 147.41] [128.63 , 140.93] . LK EDV/bsa 4mo 0,38 ...Mean ± SD (N) 68.14±14.60 (66) 70.53±17.11 (49) 69.16±15.70 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 64.50, (44.00 , 111.00) 67.00, (46.00 , 138.00) 66.00, (44.00 , 138.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [64.55 , 71.73] [65.61 , 75.45] [66.26 , 72.06] . LK ESV 4mo 0,21 ...Mean ± SD (N) 58.89±28.86 (66) 65.61±32.14 (49) 61.76±30.35 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 50.50, (8.00 , 165.00) 57.00, (36.00 , 179.00) 53.00, (8.00 , 179.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [51.80 , 65.99] [56.38 , 74.84] [56.15 , 67.36] . LK ESV/bsa 4mo 0,36 ...Mean ± SD (N) 30.40±13.16 (66) 33.68±17.38 (49) 31.80±15.12 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 26.00, (14.00 , 81.00) 30.00, (16.00 , 106.00) 28.00, (14.00 , 106.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [27.16 , 33.63] [28.69 , 38.67] [29.00 , 34.59] . CSI 24h 0,38 ...Mean ± SD (N) 0.54±0.07 (74) 0.53±0.06 (51) 0.53±0.07 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 0.53, (0.39 , 0.68) 0.52, (0.40 , 0.66) 0.53, (0.39 , 0.68) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.52 , 0.55] [0.51 , 0.54] [0.52 , 0.54] . CSI 4mo 0,95 134 ...Mean ± SD (N) 0.55±0.08 (66) 0.55±0.09 (49) 0.55±0.08 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 0.53, (0.40 , 0.74) 0.53, (0.40 , 0.90) 0.53, (0.40 , 0.90) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.53 , 0.56] [0.52 , 0.57] [0.53 , 0.56] . CSI vol 24h 0,60 ...Mean ± SD (N) 0.41±0.10 (74) 0.41±0.08 (51) 0.41±0.09 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 0.38, (0.26 , 0.64) 0.40, (0.26 , 0.63) 0.39, (0.26 , 0.64) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.38 , 0.43] [0.38 , 0.43] [0.39 , 0.42] . CSI vol 4mo 0,71 ...Mean ± SD (N) 0.43±0.10 (66) 0.44±0.12 (49) 0.44±0.11 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 0.41, (0.25 , 0.67) 0.43, (0.26 , 0.92) 0.42, (0.25 , 0.92) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.41 , 0.46] [0.41 , 0.48] [0.42 , 0.46] . delta CSI vol 0,68 ...Mean ± SD (N) 0.03±0.08 (66) 0.05±0.16 (49) 0.04±0.12 (115) . ...medjiana, Range (Min , Max) 0.02, (0.31 , -0.15) 0.03, (0.90 , -0.20) 0.02, (0.90 , -0.20) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.05 , 0.01] [0.10 , 0.01] [0.06 , 0.02] . WMSI 24h 0,68 ...Mean ± SD (N) 1.47±0.34 (74) 1.45±0.34 (51) 1.46±0.34 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 1.35, (1.00 , 2.41) 1.41, (1.00 , 2.29) 1.35, (1.00 , 2.41) . ...[95% CI] (normal approx.) [1.39 , 1.55] [1.36 , 1.55] [1.40 , 1.52] . WMSI 4mo 0,29 ...Mean ± SD (N) 1.30±0.31 (66) 1.41±0.50 (49) 1.35±0.40 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 1.21, (1.00 , 2.29) 1.23, (1.00 , 3.00) 1.23, (1.00 , 3.00) . 135 ...[95% CI] (normal approx.) [1.22 , 1.38] [1.27 , 1.55] [1.27 , 1.42] . delta WMSI 0,12 ...Mean ± SD (N) 0.13±0.21 (66) 0.03±0.33 (49) 0.09±0.27 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 0.12, (-0.28 , 0.89) 0.06, (-1.11 , 0.66) 0.08, (-1.11 , 0.89) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.08 , 0.18] [-0.06 , 0.13] [0.04 , 0.14] . delta WMSI % 0,11 ...Mean ± SD (N) 0.08±0.13 (66) 0.03±0.20 (49) 0.06±0.17 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 0.09, (-0.22 , 0.41) 0.05, (-0.67 , 0.39) 0.06, (-0.67 , 0.41) . ...[95% CI] (normal approx.) [0.05 , 0.12] [-0.03 , 0.08] [0.03 , 0.09] . EF 24h 0,57 ...Mean ± SD (N) 49.01±8.77 (74) 49.88±9.96 (51) 49.37±9.25 (125) . ...medijana, Range (Min , Max) 51.50, (25.00 , 66.00) 50.00, (25.00 , 66.00) 51.00, (25.00 , 66.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [46.98 , 51.05] [47.08 , 52.68] [47.73 , 51.01] . EF 4mo 0,39 ...Mean ± SD (N) 55.64±10.28 (66) 53.00±12.92 (49) 54.51±11.50 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 57.00, (27.00 , 72.00) 56.00, (23.00 , 73.00) 57.00, (23.00 , 73.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [53.11 , 58.16] [49.29 , 56.71] [52.39 , 56.64] . delta EF 0,088 ...Mean ± SD (N) 5.70±7.86 (66) 2.69±11.16 (49) 4.42±9.48 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 4.00, (21.00 , - 15.00) 3.00, (30.00 , - 27.00) 4.00, (30.00 , - 27.00) . ...[95% CI] (normal approx.) [7.63 , 3.76] [5.90 ,0.51] [6.17 , 2.67] . delta EF % 0,082 136 ...Mean ± SD (N) 0.,2±0,18 (66) 0,07±0,27 (49) 0,10±0,22 (115) . ...medijana, Range (Min , Max) 0,09, (0,54 , -0,33) 0,06, (1,00 , -0,46) -0,08, (1,00 , -0,46) . ...[95% CI] (normal approx.) [0,17 , 0,08] [0,14 ,- 0,01] [0,14 , 0,06] . Remodelovanje LK 30,3% (20) 28,6% (14) 29,6% (34) 0,84 Reverzno remodelovanje LK 42,4% (28) 28,6% (14) 36,5% (42) 0,12 *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. Prema trajanju ukupnog vremena ishemije, nije bilo razlike u srednjim vrednostima EDVI, ESVI, EF, WMSI i CSI vol unutar prva 24 sata između pojedinih intervala (≤120 min, 121-240 min, 241-360 min i >360 min) ukupnog trajanja ishemije (Tabela 41). Nisu zapažene razlike u vrednostima EDVI, ESVI, EF, WMSI i CSI vol nakon 4 meseca praćenja prema vremenskim intervalima ukupnog trajanja ishemije (≤120 min, 121-240 min, 241-360 min i >360 min). Stepen promena vrednosti EDVI, ESVI, LVEF, WMSI i CSI vol, izražen kao procentualne vrednosti njihovih promena tokom 4 meseca praćenja, je sličan u svim vremenskim intervalima ukupnog vremena ishemije (≤120 min, 121-240 min, 241-360 min i >360 min) (Tabela 41). Drugim rečima, tokom 4 meseca praćenja, povećanje EDVI, povećanje EF, smanjenje WMSI i povećanje CSI vol su istosmerne i slične veličine. Srednja vrednost ESVI se ne menja tokom 4 meseca praćenja ni u jednom od navedenih intervala ukupnog vremena ishemije (Tabela 41). Tabela 41. Ehokardiografska analiza prema trajanju ukupnog vremena ishemije Variable ≤ 120 min N=29 121-240 min N=56 241-360 min N=25 >360 min N=16 P* Unutar 24h EDVI, ml/m2 61,8±12,04 (29) 61,9±11,75 (55) 62,6±11,67 (23) 61,8±14,60 (14) 0,77 ESVI, ml/m2 29,9±8,09 32,0±10,10 30,0±7,62 31,8±8,35 0,42 EF, % 50,5±9,49 48,6±9,28 50,6±8,80 48,4±10,40 0,41 WMSI 1,39±0,29 1,49±0,36 1,45±0,33 1,48±0,35 0,25 137 CSI vol 0,43±0,11 0,41±0,09 0,40±0,08 0,39±0,07 0,57 Posle 4 meseca . EDVI, ml/m2 66,9±16,76 (27) 70,3±17,75 (52) 69,0±10,37 (20) 68,2±12,84 (11) 0,77 ESVI, ml/m2 30,2±16,41 33,0±17,19 30,7±9,50 30,3±8,51 0,70 EF, % 55,6±10,83 53,8±13,12 55,5±8,93 54,9±8,80 0,44 WMSI 1,27±0,39 1,39±0,45 1,31±0,32 1,34±0,19 0,23 CSI vol 0,44±0,12 0,44±0,12 0,43±0,08 0,42±0,07 0,55 Procentualna razlika, %delta . ∆EDVI, ml/m2 0,11±0,12 (27) 0,09±0,16 (52) 0,09±0,15 (20) 0,02±0,21 (11) 0,36 ∆ESVI, ml/m2 -0,03±0,26 -0,04±0,32 -0,07±0,33 -0,18±0,54 0,41 ∆EF, % 0,07±0,19 0,02±0,25 0,06±0,16 0,09±0,10 0,28 ∆WMSI 0,07±0,14 0,04±0,19 0,06±0,14 0,10±0,10 0,38 ∆CSI vol 0,10±0,14 0,04±0,22 0,05±0,18 0,02±0,15 0,41 *Kruskal-Wallis-ov test za kontinuirane varijable sa dostribucijom koja odstupa od normalne raspodele (k=4).CSI vol= indeks srčane sferičnosti, EDVI= volumenski indeks na kraju dijastole, EF ejekciona frakcija leve komore, ESVI=volumenski indeks na kraju sistole, WMSI=indeks skora pokretljivosti zidova leve komore. 3.8.5 SPECT Kompjuterizovana tomografija emisijom jednog fotona (SPECT) je urađena između 7. i 21. dana kod 57 (44,5%) bolesnika, do 53. dana kod presostalih 29 (22,6%) bolesnika, tako da je 86 (67,2%) bolesnika imalo prvi SPECT nakon pPCI. Kontrolni SPECT je urađen kod 71 (55,5%) bolesnika, i to u periodu 4-6 meseci kod 29 (22,6%), 6-12 meseci kod 31 (24,2%) bolesnika i preostalih 11 (8,6%) bolesnika od 12 do 20,7 meseci od primarne PCI (Slika 24a). 138 Slika 24. a) Distribucija bolesnika prema vremenskim intervalima za prvi SPECT nakon pPCI. b) distribucija bolesnika prema vremenskim intervalima za kontrolni SPECT. SPECT je urađen u proseku (mediana) 18. odnosno 17. dana nakon pPCI u grupi sa aspiracijom odnosno u grupi bez aspiracije tromba (Slika 24b). Nije bilo značajnih razlika u EDV, ESV, EF niti u SRS u grupi sa aspiracijom u odnosnu na konvencionalnu pPCI: Kontrolni SPECT je urađen u proseku (medijana) 6,7 meseci nakon pPCI u grupi sa aspiracijom i nekon 7.0 meseci u 22.60% 32.90% Prvi SPECT 8.60% 44.50% Kontrolni SPECT 44.50% 7-21. dan22-53. dan nije urađen 22.60% 24.20% 4-6 meseci 6-12 meseci 12-20,7 meseci nije urađen 139 grupi bez aspiracije tromba. Kontrolni SPECT je pokazao da između grupa bolesnika nema razlike u pogledu vrednosti EDV, ESV, EF i SRS (Tabela 42). Tabela 42. Prikazane su vrednosti EDV, ESV, EF i SRS na prvom i kontrolnom SPECT-u, kao i njihove procentualne promene tokom period praćenja. Varijabla Aspiracija N=46 Bez aspiracije N=39 Svi pacijenti N=84 P* SPECT 7-21. dana, dana 20,7±13,36 19,2±11,50 20,0±12,50 0,58 median, range (max, min) 18,0, (2, 53) 17,0, (3, 49) 17,5, (2,0, 53,0) 0,82 EDV mean± SD (N) 122,5±45,59 (46) 126,5±43,17 (39) 124,4±44,28 (85) 0,45 ...Median, Range (Min , Max) 114,5, (46.0 , 267.0) 125,0, (57,0, 253,0) 119,75, (46,0 , 267,0) ESV ...Mean ± SD (N) 64,2±40,46 (46) 61,2±37,31 (39) 62,8±38,84 (85) 0,72 ...Median, Range (Min , Max) 53,5, (8.0 , 195.0) 50,0, (6,0, 183,0) 51,75, (6,0 , 195,0) EF ...Mean ± SD (N) 50.8±12.79 (46) 52,7±11,49 (39) 51,7±12,18 (85) 0,22 ...Median, Range (Min , Max) 50,5, (21,0, 77,0) 55,0, (28,0, 75,0) 52,75, (21,0, 77,0) SRS ...Mean ± SD (N) 12,6±10,82 (46) 14,8±11,23 (39) 13,6±11,0 (85) 0,31 ...Median, Range (Min , Max) 10,5, (0, 38,0) 13,0, (0, 43,0) 11,75, (0 , 43,0) SPECT 4-6. meseca, meseci 8,5±4,35 8,9±4,80 8,7±4,54 0,64 median, range (min, max) 6,7, (3,2, 19,6) 7,0, (3,2, 20,7) 6,85, (3,2, 20,7) EDV ...Mean ± SD (N) 131,0±43,68 (35) 124,9±44,16 (34) 128±43,69 (69) 0,41 140 ...Median, Range (Min , Max) 124,0, (46, 222) 119,0, (62,0, 246,0) 121,5, (46,0, 246,0) ESV ...Mean ± SD (N) 64,2±40,61 59,0±36,65 61,7±38,54 0,51 ...Median, Range (Min , Max) 60,0, (10, 174) 49,0, (20,0, 180,0) 54,5, (10,0, 180,0) EF ...Mean ± SD (N) 53,0±13,41 56,1±10,93 54,5±12,30 0,42 ...Median, Range (Min , Max) 52,0, (22,0, 71,0) 59,0, (24,0, 72,0) 55,5, (22,0, 72,0) SRS ...Mean ± SD (N) 11,2±10,37 12,2±9,82 11,6±10,05 0,44 ...Median, Range (Min , Max) 8,0, (0, 37) 10,0, (1,0, 37,0) 9,0, (0, 37,0) Procentualna promena EDV, (N) 0,050±0,15 (35) 0,0014±0,17 (30) 0,028±0,16 (65) 0,57 ESV -0,073±0,30 -0,095±0,46 -0,083±0,38 0,75 EF 0,026±0,21 0,052±0,17 0,038±0,19 0,89 SRS 0,22±0,62 0,26±0,38 0,22±0,53 0,54 *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable; Fischer za binarne varijable; Cochran-Mantel- Haenszel test za multinomijalne varijable. EDV=volumen leve komore na kraju dijastole, EF=ejekciona frakcija leve komore, ESV=volumen leve komore na kraju sistole, SRS=zbirni skor u miru (”summed rest score”). U procentualnim razlikama, u grupi sa aspiracijom u odnosu na grupu bez aspiracije tromba, EDV se povećao za 5% i za 0,1% respektivno, ESV se smanjio za 7,3% i 9,5%, respektivno, EF se povećala za 2.6% i 5,2%, dok se SRS smanjila za 22% odnosno za 26% respektivno. Između grupe sa aspiracijom i grupe sa standardnom pPCI, ove razlike u procentualnim promenama SPECT parametara nisu bile znčajne. Kada se pogleda kretanje ovih SPECT parametara tokom perioda praćenja onda se zapažaju njihove značajne promene. Tako se u grupi sa aspiracijom tromba EDV značajno povećao tokom 141 perioda praćenja (122,5±45,59 vs. 131,0±43,68, P=0,030), dok se drugi parametri nisu značajno menjali ESV (P=0,78), EF (P=0,22) ni SRS (P=0,39). U grupi sa konvencionalnom pPCI značsjno se povećala EF (52,7±11,49 vs. 56,1±10,93, P=0,025), dok se SRS značajno smanjio (14,8±11,23 vs. 12,2±9,82, P=0,0032). Nisu se tokom perioda praćenja menajli ESV (P=0,87) ni EDV (P= 0,71) u grupi sa konvencionalnom pPCI tokom perioda praćenja (Slika 25). Slika 25. Prikaz promena SPECT parametara tokom perioda praćenja u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na grupu sa konvencionalnom pPCI. *P<0,05. 3.8.6 HISTOLOŠKA ANALIZA Aspirirani trombotični materijal je nakon bojenja na hematoksilin-eozin analiziran da bi se odredila starost tromba. Kao stari trombi su interpretirani litički i organizovani trombi, dok su mladi trombi bili sveži trombi. Od 75 bolesnika koji su imali aspiraciju tromba, kod 7 bolesnika nije aspiriran trombotični materijal, kod 6 bolesnika je bilo nedovoljno tromba za histološku analizu, 2 uzorka su bila neoznačena, 11 uzoraka nije urađeno i 49 uzoraka je bilo dostupno za adekvatnu histološku analizu, za određivanje starosti tromba i imunohistohemijsku analizu (Slika 26). 0 20 40 60 80 100 120 140 prvi SPECT kontrolni SPECT EDV TA* EDV noTA ESV TA ESV noTA EF TA EF noTA* SRS TA SRS noTA* 142 Slika 26. Broj bolesnika sa aspiracijom tromba koji je uspešno ukalupljen i analiziran patohistološki 65,3% (49/75). PH: patohistološka analiza. Od 49 uzoraka, 25 (51,0%) je bilo svežih, 12 (24,5%) je bilo litičkih i 12 (24,5%) organizovanih tromba (Slika 27). Slika 27. Distribucija starosti tromba na osnovu histološke analize bojenjem na hematoksilin eozin. Sveži trombi u celini su sačinjeni od slojevito raspoređenih eritrocita, trombocita, neutrofilnih granulocita, varijabilnog broja eozinofilnih granulocita, retkih limfocita, monocita i makrofaga, kao i fibrina (Slika 28 a-c). 7 6 13 49 Broj bolesnika 24.50% 24.50% Starost tromba Bez tromba Nedovoljno tromba za PH Drugo PH analiza 51% Sveži Litički Organizovani 143 Slika 28a. Izgled i sastav svežeg tromba (HE, originalno uveličanje 100x). Slika 28b. Izgled i sastav tromba (HE, originalno uveličanje 200x) 144 Slika 28c. Izgled i sastav tromba (HE, originalno uveličanje 400x): E – eritrociti, G – neutrofilni granulociti, F – fibrin, vrh strelice – eozinofilni granulocit, strelica – monocit. Litički trombi sadrže područja kolikvacione nekroze (slike 2a-c) i neutrofilne granulocite sa karioreksom jedara (Slika 29 a-c). Slika 29a. Litički tromb (HE, originalno uveličanje 40x). 145 Slika 29b. Centralna zona kolikvacije u kolikvacionom trombu (HE, originalno uveličanje 200x). Slika 29c. Brojni neutrofilni granulociti sa karioreksom jedara granulocita (HE, originalno uveličanje 400x). U sastavu organizovanih tromba opisano je prisustvo sledećih elemenata (slike 30a-b): eritrocita, trombocita, monocita, makrofaga, eozinofilnih granulocita, limfocita i fibrina (slika 30b). Pored toga, utvrđivano je prisustvo formiranih snopova kolagenih vlakana (slika 30b), glatkih mišićnih ćelija (slika 4 i 5) i kapilarnih tubusa (slika 6). 146 Slika 30a. Izgled i sastav tromba (HE, originalno uveličanje 100x). Slika 30b. Izgled i sastav tromba. (HE, originalno uveličanje 400x): E – eritrociti, G – neutrofilni granulociti, F – fibrin, K i vrhovi strelica kolagena vlakna, strelica – eozinofilni granulocit. Na periferiji organizovanog tromba nalaze se pojedinačne ili grupisane ćelije izduženog vretenastog izgleda (slika 31). Na osnovu imunohistohemijskog panela dokazano je da je ova grupa perifernih vretenastih ćelija heterogena i obuhvata dva tipa ćelija: glatke mišićne ćelije i endotelne ćelije. 147 Slika 31. Vretenaste ćelije na periferiji tromba. (HE, originalno uveličanje 1000x. Na periferiji organizovanih tromba nalazi se grupa ćelija koje prema svojim morfološkim osobinama i imunoreaktivnosti odgovaraju glatkim mišićnim ćelijama pozitivne pri bojenju na αSMA (Slika 32a,b). Slika 32a. Periferno raspoređene αSMA imunoreaktivne ćelije (imunohistohemijsko bojenje na αSMA, UltraVision/DAB, originalno uveličanje 400x) 148 Slika 32b. Periferno raspoređene αSMA imunoreaktivne ćelije (imunohistohemijsko bojenje na αSMA, UltraVision/DAB, originalno uveličanje 1000x). Navedene su kliničke, angiografske, koronarne fiziološke i proceduralne karakteristike bolesnika sa svežim i starim trombom (Tabela 43). Između grupa bolesnika sa svežim i starim trombom, nije bilo razlika u uzrastu bolesnika, učestalosti muškog pola, trajanju bolesnikovog odlaganja (medijana 45 vs. 60 min, P=0,17), trajanju ukupnog vremena ishemije (166 vs 202,5 min, P=0,21), učestalosti prethodne angine, učestalosti kolaterala Rentrop 2 ili 3 (16,0 vs. 12,5%), dužini tromba (12,3 vs. 12,4 mm), učestalost okluzije infarktne arterije pre pPCI (84,0 vs. 87,5%), perzistiranju okluzije nakon plasiranja koronarne žice u distalnu trećinu infarktne arterije (56,0 vs. 62,5%), koronarnom protoku na kraju pPCI (TIMI 3: 96,0 vs 91,7%) i ukupnoj devijaciji ST segmenta. Nađena je jedino tendencija ka većoj učestalosti bolesnika sa većim brojem faktora rizika u grupi sa svežim trombom (>2 FR: 44,0 vs 16,7%). Između grupe sa svežim i grupe sa starim trombom, što se tiče primarnog cilja studije, postojala je tendencija ka nižim vrednostima IMR u grupi sa svežim trombom (27,5 vs. 40,8 U, P=0,056), dok je srednji IMR corr bio manji u grupi sa mladim u odnosu na grupu sa starim trombom (23,2 vs. 37,2 U, P=0,032). Kapilarni “wedge” pritisak je bio sličnih vrednosti u obe grupe (21,6 vs 19,0 mmHg). 149 Što se tiče sekundarnih ciljeva, rezolucija ST segmneta je bila znatno češća u grupi sa svežim trombom (80,0% vs. 50,0%, P=0,027). Između grupe sa mladim i grupe sa starim trombom, nije bilo razlika u veličini infarkta na osnovu AUC CK, stepenu miokardnog ispiranja (MBG 0 ili 1: 20% vs 33,3%), učestalosti “slow-flow”/”no-reflow” fenomena (8,0% vs. 0%), vrednosti LVEF (55,2 vs. 54,0%), WMSI (1,37 vs 1,29), CSI vol (0,43 vs. 0,41), učestalosti remodelovanja leve komore (28,0 vs 25,0%) i reverznog remodelovanja leve komore (48,0% vs. 29,2%, P=0,17), kao ni u učestalosti MACCE (12,0 vs 8,3%). Postojala je tendencija ka većoj učestalosti distalnih embolizacija u grupi sa starim trombom (8,0% vs. 29,2%, P=0,074). Tabela 43. Kliničke, angiografske i proceduralne karakteristike bolesnika sa starim (litički + organozovan) i mladim (svežim) trombom. Prikazani su i koronaro fiziološki, angiografski, EKG, EHO, SPECT i klinički nalazi tokom perioda praćenja ovih bolesnika. Varijabla Svež tromb N=25 Star tromb (litički+organizovan) N=24 P* Kliničke karakteristike Uzrast, godine mean±SD 59,7±10,55 57,9±13,07 0,60 Muški pol 76,0% (19) 70,8% (17) 0,68 FR>2 44,0% (11) 16,7% (4) 0,062 Bez faktora rizika 0 4.2% (1) 1 Bolesnikovo odlaganje, min 93,8±105,48 155,1±186,89 0,17 median 45 (IQR 15-127,5) 60 (IQR 28,75-222,5) Ukupno vreme ishemije, min 210,6±107,81) 267,5±190,35 0,21 median 166 (IQR 131,25-302,5) 202,5 (IQR140,0-333,75) Prethodna angina 28,0% (7) 20,8% (5) 0,74 Antecedentna angina 56,0% (14) 50,0% (12) 0,67 Anteriorni STEMI 40,0% (10) 29,2% (7) 0,63 Višesudovna bolest 48,0% 10(12) 50,0% (12) 0,88 Kolaterale 150 Rentrop 0 ili 1 84,0% (21) 87,5% (21) 1 Rentrop 2 ili 3 16,0% (4) 12,5% (3) 0,69 Dužina tromba, mm 12,3±8,86 12,4±8,12 0,97 TIMI pre, 0 ili 1 84,0% (21) 87,5% (21) 0,72 TIMI posle žice, 0 ili 1 56,0% (14) 62,5% (15) 0,21 TIMI final, 3 96,0% (24) 91,7% (22) 0,52 Ukupna suma ST devijacije 16,2±8,94 16,7±9,91 0,85 rezolucija elevacije ST segmenta ≥70 % 80,0% (20) 50,0% (12) 0,027 Stepen miokardnog ispiranja, MBG 0 ili 1 20,0% (5) 33,3% (8) 0,29 Distalne embolizacije 8,0% (2) 29,2% (7) 0,0737 “Slow-flow”/”no-reflow” fenomen 8,0% (2) 0 0,49 AUC CK, ij/L 41542,7±31052,9 44712,1±26186,1 0,71 IMR 27,5±17,02 40,8±28,40 0,056 Kapilarni “wedge” pritisak 21,6±6,35 19,0±6,28 0,26 IMR corr 23,2±13,65 37,2±27,32 0,032 EF posle 4 meseca 55,2±11,67 54,0±10,63 0,72 WMSI na 4 meseca 1,37±0,37 1,29±0,32 0,44 CSI vol na 4 meseca 0,43±0,09 0,41±0,08 0,46 Remodelovanje LK, % 28,0% (7) 25,0% (6) 1 Reverzno remodelovanje LK, % 48,0% (12) 29,2% (7) 0,17 EF (SPECT) na 4 meseca 45,8±10,65 (N=13) 55,8±14,55 (N=15) 0,047 SRS na 4 meseca 14,4±12,19 (N=13) 9,6±10,92 (N=15) 0,29 Procenat perfuzije na 4 meseca 27,8±22,43 18,9±20,80 0,37 Procentualna razlika u perfuziji, na 4 meseca -0,060±0,71 0,36±0,38 0,78 151 MACCE total, 12 meseci 12,0% (3) 8,3% (2) 1 MACCE ozbiljni događaji, 12 meseci 4,0% (1) 4,2% (1) 1 *P-vrednosti: Wilcoxon za kontinuirane varijable. P-rednosti: Fischer za binarne varijable. P- vrednosti: Cochran-Mantel-Haenszel za multinomijalne varijable. CSI=indeks sferičnosti leve komore, EF=ejekciona frakcija leve komore, MACCE=glavni neželjeni srčani i cerebralni događaji, LK=leva komora, SRS=zbirni skor u miru (”summed rest score”). Nije bilo razlike u srednjoj veličini aspiriranih tromba u obe grupe, sa aspiracijom i bez aspiracije (“crossover” pacijenti): 2,6±3,81 vs. 3,2±4,20 mm, P=0,72. Nije bilo razlike ni u veličini tromba aspiriranih sa Eliminate 6F (N=32) u odnosu na Eliminate 7F (N=17): 2,2±2,60 vs. 3,7±5,60 mm, P=0,31. Elektronskom mikroskopijom je potvrđeno postojanje dendritskih ćelija u trombu. Identifikovano je nekoliko različitih tipova dendritskih ćelija koje se razlikuju morfološki, po ragranatosti citoplazmatskih produžetaka, i ultrastrukturno, po gustini mitohondrija, granula, endozoma lizozoma i prisustvu Bibrbekovih granula (Slika 33). Slika 33a. Transmisiona elektronska mikrografija dendritske ćelije iz koronarnog tromba. 4400x uvećanje. 1 – dendritska ćelija, 2 – eritrocit, 3 – fibrin, 4 – citoplazmatski produžeci, 5 – trombocit (Ljubaznošću Prof dr V.Lačković). 152 Slika 33b. Uvećanje citoplazmatskih granula (18000x). 1 – nukleus dendritske ćelije, 2 – Birbeck-ova granula 40 nm široka, 3 – fibrin, 5 – granula sa prstenastom strukturom (Ljubaznošću Prof dr V.Lačković). 3.8.7 Glavni neželjeni srčani i cerebralni događaji (MACCE) Glavni neželjeni srčani i cerebralni događaji (MACCE) obuhvataju sve događaje koji su se dogodili od završetka pPCI do 12 meseci nakon pPCI: smrt, reinfarkt miokarda, šlog, ponovnu revaskularizaciju i hospitalizaciju zbog srčane insuficijencije. U ITT analizi postoji slična učestalost smrtnog ishoda, reinfarkta miokarda, šloga, ponovne revaskularizacije ili hospitalizacije zbog srčane insuficijencije (Slika 34). Slična je učestalost svih glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja u grupi sa aspiracijom i u grupi bez aspiracije (MACCE svi: 10,8% vs. 17,4%, P=0,27). Kada se uporede samo teški srčani događaji, ponovo nema razlike između grupe sa aspiracijom tromba i grupe bez aspiracije: 4,6% vs. 11,1%, P=0,17. 153 Slika 34. Učestalost glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja na 12 meseci kliničkog praćenja prema ITT analizi. reIM= reinfarkt miokarda, CVI= šlog, CHF= hospitalizacija zbog srčane insuficijencije, TVR= revaskularizacija infarktne arterije. Jedan pacijent u grupi bez aspiracije je imao smrtni ishod i CVI. Događaji su prikazani kumulativno na 12 meseci. Analiza preživljavanja pokazuje da je preživljavanje bez glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja slično u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije tromba (median survival 71,3, 95%CI 52,0-161,9 vs. 107,2, 95%CI 26,4-116,2, P=0,55) (Slika 35). 1.5 1.5 0 4.8 1.6 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Smrt reIM CVI Aspiracija 1.5 6.1 10.8 4.6 1.6 4.8 6.3 17.4 11.1 CHF TVR MACCE svi MACCE teški događaji Bez aspiracije 154 Aspiracija (bolesnici pod rizikom): 65 63 63 62 60 60 59 59 59 59 59 Vremenski interval: 0 30 60 90 120 150 180 210 240 270 300 Konvencionalna pPCI: 63 60 59 58 56 56 54 54 54 53 52 Vremenski interval: 0 30 60 90 120 150 180 210 240 270 300 Log rank=0,18, Breslow= 0,19. Slika 35. Kaplan Meier krive preživljavanja kod bolesnika sa aspiracijom i bez aspiracije tromba. U analizi PP, slična je bila učestalost pojedinih glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja između grupe sa aspiracijom i grupe bez aspiracije tromba (Slika 36). Slična je bila učestalost svih glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja (MACCE svi 9,3% vs. 18,9%, P=0,12). Postojao je trend ka manjoj učestalosti teških glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja (MACCE teški događaji 4,0% vs. 13,2%, P=0,091). Log rank =0,18 155 Slika 36. Učestalost glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja na 12 meseci kliničkog praćenja prema PP analizi. reIM= reinfarkt miokarda, CVI= šlog, CHF= hospitalizacija zbog srčane insuficijencije, TVR= revaskularizacija infarktne arterije. Jedan pacijent u grupi bez aspiracije je imao smrtni ishod i CVI. Događaji su prikazani kumulativno na 12 meseci. Preživljavanje bez neželjenih događaja, prema PP analizi, prikazano je pomoću Kaplan Meier- ovih kriva (Slika 37). Prikazano je statistički značajno razilaženje dve krive kliničkih događaja (P=0,039). 1.3 1.3 0 5.7 1.9 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 smrt reIM CVI Aspiracija 1.3 5.3 9.3 4,0 1.9 5.7 5.7 18.9 13.2 CHF TVR MACCE svi MACCE teški događaji Bez aspiracije 156 Aspiracija (bolesnici pod rizikom): 75 73 73 72 70 70 69 69 69 69 69 Vremenski interval: 0 30 60 90 120 150 180 210 240 270 300 Konvencionalna pPCI: 53 50 49 48 46 46 44 44 44 43 42 Vremenski interval: 0 30...60...90...120...150. 180.. 210 240 270 300 log rank=0,039, Breslow=0,046. Slika 37. Kaplan Meier krive preživljavanja bez kliničkih događaja na 12 meseci praćenja. U pogledu krvarenja, 1 bolesnik je imao veliki hematom lečen jednom dozom koncentrovanih eritrocita, 1 bolesnik je imao pseudoaneurizmu lečenu konzervativno i 1 bolesnik je u intrahospitalnom toku imao akutni holecistitis lečen konzervativno, sva tri bolesnika iz grupe bez aspiracije tromba. Log rank =0,039 157 3.9 Regresiona analiza Da bi se prevazišla raspodela vrednosti IMR koja odstupa od normalne raspodele urađena je logaritamska transformacija IMR i onda regresiona analiza na tako logaritamski transformisani IMR. Regresioni model logaritamski transformisanog IMR pokazuje da se logaritam IMR povećava za jednu logaritamsku vrednost IMR sa povećanjem kovarijabli (Tabela 44). Tako se IMR smanjuje za 13% nakon aspiracije tromba, ali to smanjenje nije statistički značajno (p=0,21). Drugim rečima, aspiracija tromba nije nezavisni prediktor smanjenja IMR. Druge kovarijable su se pokazale kao nezavisni prediktori povećanja IMR: starost, glikemija i ukupna devijacija ST segmenta na 60 minuta od završene pPCI (Tabela 45). Tako, za svako povećanje starosti za 1 godinu, IMR se povećava za 1,3% (p=0,0073). Pri povećanju glikemije za 1 mmol/L, IMR se poveća za 5,0% (p=0,013). Najzad, pri povećanju ukupne devijacije ST segmenta za 1 mm, IMR se poveća za 4,4% (p=0,019; Tabela 45). Tabela 44. Analiza ITT. Nezavisni prediktori smanjenja vrednosti IMR. Regresioni model na logaritamski transformisanom IMR; logaritamska skala modela. Procene kovarijable ukazuju na povećanje IMR za 1 logaritamsku vrednost za svako povećanje kovarijable za 1 jedinicu Parametar Procena Standardnagreška t vrednost 95% donja granica 95% gornja granica P* Intercept 1,1445 0,5842 1,9592 -0,0122 2,3013 0,052 Aspiracija vs. bez aspiracije -0,1305 0,1033 -1,2634 -0,3351 0,0741 0,21 Rezolucija ST na 60 min (30,70) 0,0039 0,0033 1,1827 -0,0027 0,0105 0,24 EKG Selvester skor 0,038 0,0331 1,1491 -0,0275 0,1037 0,25 Glikemija 0,0502 0,02 2,5104 0,0106 0,0898 0,013 SBP 0,0047 0,0032 1,4654 -0,0016 0,011 0,14 Ukupna devijacija ST segmenta na 60 min 0,044 0,0185 2,3727 0,0073 0,0807 0,019 Uzrast (godine) 0,013 0,0048 2,7317 0,0036 0,0226 0,0073 158 *Selekcija: prvo sve varijable sa p≤ 0.10 (u model “sa aspiracijom”). Selekcija unazad (backward selection) tih varijabli (nakon unošenja podataka koji nedostaju). Selekcija unazad zadržava sve varijable sa multivarijantnim p<0.30. SBP=sistolni krvni pritisak. Tabela 45. Regresioni model na logaritamski transformisani IMR. Retransformisani model na normalnoj skali. Pri svakom povećanju kovarijable za 1 svoju jedinicu, IMR se povećava sa procenom kao faktor (ITT analiza). Parametar Procena 95% donjagranica 95% gornja granica P* Aspiracija vs. bez aspiracije. 0,8776 0,7153 1,0769 0,209 Rezolucija ST elevacije na 60 min (30,70) 1,0039 0,9974 1,0106 0,24 EKG Selvester skor 1,0388 0,9728 1,1093 0,25 Glikemija 1,0515 1,0107 1,0939 0,013 SBP 1,0047 0,9984 1,0111 0,14 Ukupna devjacija ST segmenta na 60 min 1,045 1,0073 1,0841 0,019 Uzrast (godine) 1,0132 1,0036 1,0228 0,0073 *Selekcija: Prvo, sve kovarijable sa p≤ 0.10 (u modelu aspiracija tromba). Selekcija unazad (backward selection) tih varijabli (nakon unošenja podataka koji nedostaju). Selekcija unazad je zadržala sve varijable sa multivarijantnim p<0.30. Srednja vrednost “Least-Square” pristupa za linearni regresioni model za grupu sa aspiracijom tromba je iznosila 28,4 U (95%CI 24,67 32,76 U) i za grupu bez aspiracije 32,4 U (95%CI 28,08 37,37 U). Srednja vrednost “Least-Square” pristupa za regresioni model je iznosila 0,877, 95%CI 0,71 1,08, P=0,21. Rutinska manuelna aspiracija tromba nezavisno, samostalno smanjuje vrednost IMR za 12,3% što je nedovoljno da bi bila nezavisni prediktor smanjenja IMR (Tabela 46). Tabela 46. Regresioni model na logaritamski transformisan IMR. ---“ Least-Square” srednja vrednost za aspiraciju tromba, sa razlikom i 95% CI ---Razlike na logaritamskoj skali i retransformisane razlike (faktor). ITT analiza. 159 Skala podgrupa Least-Squaremean 95% donja granica 95% gornja granica Log Skala Aspiracija 3,3475 3,2059 3,4892 Log Skala Bez aspiracije 3,4781 3,3352 3,6209 Log Skala Razlika (aspiracija vs. bez aspiracije) -0,1305 -0,3351 0,0741 Re-transformisana normalna skala (median vrednost) Aspiracija 28,4325 24,6767 32,7599 Re-transformisana normalna skala (median vrednost) Bez aspiracije 32,397 28,085 37,3711 Re-transformisana normalna skala (faktor) Faktor (Aspiracija vs. bez aspiracije) 0,8776 0,7153 1,0769 Selekcija: Prvo, sve varijable sa p≤ 0.10 (u modelu aspiracija tromba). Selekcija unazad (“backward selection”) tih varijabli (nakon unošenja podataka koji nedostaju). Selekcija unazad je zadržala sve varijable sa multivarijantnim p<0.30. Regresiona analiza je urađena i kao PP analiza (Tabela 47). U ovoj regresionoj analizi prema PP analizi, aspiracija tromba nije bila nezavisni prediktor smanjenja IMR. Naime, nakon aspiracije tromba, IMR se smanji za 15,7% (P=0,104). Ovaj stepen smanjenja IMR nije dovoljan da bi rutinska aspiracija tromba bila nezavisni prediktor smanjenja IMR. Kao nezaivisni prediktori smanjenja IMR su se pokazali glikemija (P=0,017), ukupna devijacija ST segmenta na 60 min od završetka pPCI (P=0,022) i godine života (P=0,0067). Što se tiče glikemije, za svako povećanje glikemije za 1 mmol/L IMR se nezavisno poveća za 4,9%. Za svako povećanje ukupne devijacije ST segmenta na 60 min od završetka pPCI, IMR se poveća za 4,4%. Pri povećanju starosti za 1 godinu, IMR se poveća za 1,3% (Tabela 48). Tabela 47. Analiza PP. Nezavisni prediktori smanjenja vrednosti IMR. Regresioni model na logaritamski transformisanom IMR; logaritamska skala modela. Procene kovarijable ukazuju na povećanje IMR za 1 logaritamsku vrednost za svako povećanje kovarijable za 1 jedinicu. Parametar Procena Standardnagreška t vrednost 95% donja granica 95% gornja p* 160 granica Intercept 1,168 0,5767 2,0252 0,026 2,3099 0,0451 Aspiracija vs. bez aspiracije -0,1709 0,1043 -1,6391 -0,3774 0,0356 0,1038 ST rezolucija na 60 min (30,70) 0,0042 0,0033 1,2711 -0,0023 0,0107 0,2062 Selvester QRS skor 0,0421 0,0328 1,2832 -0,0229 0,1071 0,2019 Glikemija 0,0482 0,02 2,4096 0,0086 0,0878 0,0175 SBP 0,0047 0,0032 1,486 -0,0016 0,011 0,1399 Ukupna ST devijacija 60 min 0,0427 0,0185 2,3151 0,0062 0,0793 0,0223 Uzrast (godine) 0,0131 0,0048 2,7597 0,0037 0,0226 0,0067 *Selekcija: prvo sve varijable sa p≤ 0.10 (u model “sa aspiracijom”). Selekcija unazad (“backward selection”) tih varijabli (nakon unošenja podataka koji nedostaju). Selekcija unazad zadržava sve varijable sa multivarijantnim p<0.30. SBP=sistolni krvni pritisak. Tabela 48. Regresioni model na logaritamski transformisani IMR. Retransformisani model na normalnoj skali. Pri svakom povećanju kovarijable za 1 svoju jedinicu, IMR se povećava sa procenom kao faktor (PP analiza). Parametar Procena 95% donjagranica 95% gornja granica p* Aspiracija vs. bez aspiracije. 0,8429 0,6857 1,0362 0,1038 ST rezolucija na 60 min (30,70) 1,0042 0,9977 1,0107 0,2062 Selvester QRS skor 1,043 0,9774 1,113 0,2019 Glikemija 1,0494 1,0086 1,0917 0,0175 SBP 1,0047 0,9984 1,011 0,1399 Ukupna ST devijacija na 60 min 1,0437 1,0062 1,0825 0,0223 Uzrast (godine) 1,0132 1,0037 1,0228 0,0067 *Selekcija: Prvo, sve kovarijable sa p≤ 0.10 (u modelu aspiracija tromba). *Selekcija unazad (backward selection) tih varijabli (nakon unošenja podataka koji nedostaju). *Selekcija unazad je zadržala sve varijable sa multivarijantnim p<0.30. SBP=sistolni krvni pritisak. 161 Srednja vrednost “Least-Square” pristupa za linearni regresioni model za grupu sa aspiracijom tromba je iznosila 28,2 U (95%CI 24,78 32,19 U) i za grupu bez aspiracije 33,5 U (95%CI 28,69 39,14 U). Srednja vrednost “Least-Square” pristupa za regresioni model je iznosila 0,843, 95%CI 0,68 1,03, P=0,104. Rutinska manuelna aspiracija tromba nezavisno, samostalno smanjuje vrednost IMR za 15,7% što je nedovoljno da bi bila nezavisni prediktor smanjenja IMR (Tabela 49). Tabela 49. Regresioni model na logaritamski transformisan IMR. ---“ Least-Square” srednja vrednost za aspiraciju tromba, sa razlikom i 95% CI ---Razlike na logaritamskoj skali i retransformisane razlike (faktor). PP analiza. Skala podgrupa Least- Square Mean 95% donja granica 95% gornja granica Log Skala Aspiracija 3,341 3,2102 3,4718 Log Skala Bez aspiracije 3,5119 3,3564 3,6673 Log Skala Razlika (Aspiracija vs. bez aspiracije) -0,1709 -0,3774 0,0356 Re-transformisana skala (medijana) Aspiracija 28,2463 24,7831 32,1933 Re-transformisana skala (medijana) Bez aspiracije 33,5109 28,687 39,1459 Re-transformisana skala (faktor) Faktor (aspiracija vs. bez aspiracije) 0,8429 0,6857 1,0362 Selekcija: Prvo, sve varijable sa p≤ 0.10 (u modelu aspiracija tromba).Selekcija unazad (backward selection) tih varijabli (nakon unošenja podataka koji nedostaju). Selekcija unazad je zadržala sve varijable sa multivarijantnim p<0.30. 162 4. DISKUSIJA Cilj ove studije je bio da se proceni neposredni uticaj rutinske manuelne aspiracije tromba na miokardnu perfuziju u infarktnoj teritoriji i da se proceni da li taj uticaj, ako postoji, ima srednjoročni klinički značaj, da li utiče na remodelovanje leve komore i učestalost glavnih srčanih događaja uključujući i hospitalizaciju zbog srčane insuficijencije. Tek tada bi rutinska manuelna aspiracija tromba, ako povećava perfuziju miokarda u infarktnoj zoni i smanjuje učestalost remodelovanja leve komore ili učestalost srčane insuficijencije, postala deo rutinske kliničke prakse u lečenju STEMI bolesnika. Perfuzija miokarda je procenjena sekundarnim ciljevima, rezolucijom elevacije ST segmenta i stepenom miokardnog ispiranja. Veličina infarkta je procenjena na osnovu koncentracije kardiospecifičnih enzima i SPECT-a. Remodelovanje leve komore je procenjeno ehokardiografskim parametrima. Potencijalni uticaj histološke strukture tromba na efikasnost aspiracije tromba je analiziran. Da bi se dokazalo da je rutinska manuelna aspiracija tromba superiorna u odnosu na standardnu pPCI studija je dizajnirana kao studija superiornosti, a sprovedene su analiza “prema nameri da se leči” i analiza “po protokolu”. Najvažniji nalaz ove studije je da je primarni cilj postignut, odnosno da je rutinska manuelna aspiracija tromba u infarktnoj arteriji kod STEMI bolesnika dovela do smanjenja mikrovaskularne rezistencije. Drugi značajan nalaz je da rutinska manuelna aspiracija tromba nije nezavisni prediktor smanjenja IMR, odnosno da aspiracija tromba sama po sebi ne dovodi do značajnog smanjenja mikrovaskularne rezistencije u teritoriji infarktne arterije. Treće, po prvi put je pokazano da je mikrocirkulatorna rezistencija povišena u infarktnoj teritoriji i da je značajno veća u odnosu na mikrocirkulatornu rezistenciju u susednoj ili kontralateralnoj teritoriji. Četvrto, pokazano je nema razlike u IMR vrednosti između teritorija koje snabdevaju neinfarktna susedna i neinfarktna kontralateralna koronarna arterija. Peto, postoji tendencija ka nižim vrednostima IMR u teritoriji susedne i kontralateralne neinfarktne arterije u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na iste teritorije u grupi bez aspiracije. Šesto, smanjenje vrednosti IMR-a u grupi sa aspiracijom tromba nije bilo praćeno smanjenom učestalošću remodelovanja leve komore niti kliničkim poboljšanjem ovih bolesnika. Sedmo, samo je vrednost površine ispod krive oslobađanja kreatin kinaze koja je mera veličine infarkta, bila značajno manja u grupi sa aspiracijom tromba. Osmo, ostali sekundarni ciljevi studije, kao što su angiografska i elektrokardiografska procena neposrednog uticaja aspiracije tromba na miokardnu perfuziju u 163 teritoriji infarktne arterije, i ehokardiografska, SPECT i klinička procena udaljenih uticaja aspiracije tromba na remodelovanje leve komore, nisu se značajno razlikovali između grupe sa i grupe bez aspiracije tromba. Aspiracija tromba je vršena kateterom za manuelnu aspiraciju Eliminate (Terumo, Leuven, Belgium) od 6F i 7F. Tehnika manuelne aspiracije koja je primenjena je standardna, a to znači da je vršena manevrom napred-nazad kako bi se smanjio rizik od distalnih embolizacija (“samo napred”), i brzinom 1-2 mm/sec kako bi se ostavilo dovoljno vremena vakuumu stvorenom u špricu da kroz otvore u distalnom delu katetera aspirira trombotični materijal. Aspiracija je prekinuta kada nije više dobijen golim okom vidljiv trombotični materijal na malom, plastičnom situ, a najmanje dva šprica napunjena krvlju kroz aspiracioni kateter (41). Ukoliko je infarktna arterija bila bez izraženih tortuoziteta onda je žica (“stylet”) koja daje podršku aspiracionom kateteru vađena na stolu i kateter tek onda postavljen u kateter vodič kako bi imao maksimalnu aspiracionu moć. U slučaju distalne lokalizacije tromba u tortuoznim infarktnim arterijama (najčešće RCA) žica je ostavljena u kateteru i sa njom vršena manuelna aspiracija tromba. Pri pojavi velikih tromba u proksimalnim ili medijalnim segmentima velikih koronarnih arterija uzet je Eliminate kateter od 7F koji ima aspiracionu površinu u distalnom delu katetera 1,23 mm2 što je za 36% veća aspiraciona površina od katetra od 6F (0,78 mm2). Drugi aspiracioni kateteri nisu korišćeni. Važno je istaći da Eliminate samo u jednom slučaju nije dostigao distalni deo infarktne arterije, nego se aspiracija završila na sredini ciljne lezije. Predilatacija balon kateterom je bila neophodna da bi aspiracioni kateter prošao ciljnu leziju u 7,7% (5/65) bolesnika. U 3,1% (2/65) bolesnika bila je neophodna predilatacija nakon aspiracije tromba, jer stent nije mogao da prođe ciljnu leziju. Aspiracija tromba je vršena brižljivo što potvrđuje prosečna dužina prve aspiracije 37,3±19,8 sec i ukupne aspiracije od 152,5±88,3 sec. U proseku su izvedene 3,5 insercije aspiracionog katetetra u kateter vodič, što je više u odnosu na prosečnih 1,76 insercija aspiracionog katetera u nedavno objavljenoj studiji u kojoj je primarni cilj definisan pomoću OCT (41). Aspiracioni kateter od 7F je koriščen u 36% (27/75) bolesnika, a kod preostalih 6F. Kod 7,4% (2/27) bolesnika aspiracija sa kateterom od 7F je izvedena u distalnom segmentu infarktne arterije, a kod ostalih proksimalnim ili medijalnim segmentima. Uspešnost aspiracije tromba je potvrđena na svetlosnom mikroskopu u 90,6% (68/75) bolesnika što predstavlja visoku 164 vrednost. U TAPAS studiji, na isti način definisana uspešnost aspiracije je iznosila 72,9% (25). U drugim studijama, uspešnost aspiracije definisana kao aspiracija makroskopski vidljivog materijala je iznosila od 78,9% do 95% (35,42). Drugi aspiracioni kateteri. U većini studija je korišćen aspiracioni kateter Export od 6F (5), zatim Diver (2), Eliminate (2), Rescue (2), Pronto (1) i Transvascular (1). Aspiracioni kateteri se međusobno razlikuju u tehničkim karakteristikama (Tabela 13). Aspiraciona moć katetra raste sa povećanjem unutrašnjeg poluprečnika na 4. stepen prema Poiseuille-ovom pravilu (Q= ∗ 4 ∗∆∗ ∗ , , ž ), ali zavisi i broja i veličine otvora na vrhu katetera, kao i od sile trenja naročito pri aspiraciji viskozne tečnosti, te prema tome i od dizajna i materijala od kojih je napravljen kateter (Tabela 13). U in vitro uslovima, u prisustvu tromba male viskoznosti prednost imaju aspiracioni kateteri sa lateralnim otvorima, dok pri aspiraciji tromba visoke viskoznosti, prednost imaju aspiracioni kateteri sa centralno postavljenim otvorom (149). Postoje razlike i u tehnici aspiracije i u kriterijumima za prestanak aspiracije. Tehnika aspiracije nije saopštena u TOTAL studiji (25). Kriterijumi za prestanak aspiracije variraju od manje preciznih, najmanje 2 puta (36) ili 2-5 aspiracija (40), do preciznih, najmanje 2 aspiracije se moraju izvesti, a aspirira se dok se ne dobije nikakv materijal na 2 uzastopne aspiracije (41). . Ovakav mehanički način lečenja je procenjivan koronarnim fiziološkim parametrom. Vrednost IMR je određivana standardnom metodom (27), kao proizvod distalnog pritiska i srednjeg vremena prolaska fiziološkog rastvora na sobnoj temperaturi. Koeficijent varijanse za srednje vreme prolaska fiziološkog rastvora tokom tri uzastopna merenja, na animalnom modelu iznosio je 14±9% (27), a kod kod bolesnika sa stabilnom anginom 11,0±9,2% (29). U našoj studiji, koeficijent varijacije za srednje vreme prolaska fiziološkog rastvora iznosio je 15,1±8,07%. Varijabilnost IMR je bila 17,0±12,22%. 4.1 Primarni cilj Najvažniji nalaz ove studije je da je njen primarni cilj, definisan kao srednja vrednost IMR-a, postignut. Nađena je značajno niža srednja vrednost korigovanog IMR-a u grupi sa rutinskom manuelnom aspiracijom tromba u odnosu na konvencionalnu primarnu PCI bez aspiracije tromba. To relativno smanjenje srednje vrednosti korigovanog IMR-a iznosi 31,1%, P=0,039. 165 Ako se ne uradi korekcija IMR-a na osnovu merenja srednjeg kapilarnog pritiska u infarktnoj arteriji, onda je relativno smanjenje IMR-a manje i iznosi 28,8%, P=0,0505. Korigovan IMR je za 8,9% manji u grupi sa konvencionalnom primarnom PCI, dok je u grupi sa aspiracijom tromba manji za 11,8% u odnosu na IMR bez korekcije. Ova analiza je urađena prema “nameri da se leči”. Nakon “analize prema protokolu”, IMR je visoko značajno bio niži u grupi sa aspiracijom tromba, tj. za 32,1% manji u odnosu na grupu bez aspiracije tromba. Iako ovo relativno smanjenje IMR-a u “analizi prema prokolu” nije mnogo veće od relativnog smanjenja IMR-a dobijenog u “analizi namera da se leči”, i iako su vrednosti standardnih devijacija nešto manje u “analizi namera da se leči” (35,8 i 21,3 U vs. 33,8 i 18,8 U), ipak je postignuto visoko značajno smanjenje IMR-a u “analizi namera da se leči” (P=0,0082). Ostvareno smanjenje IMR-a u grupi sa aspiracijom tromba prevazilazi pretpostavljenu vrednost od 26% i očekivalo bi se da je primarni cilj postignut. Ipak, ono što nije tačno pretpostavljeno je standardna devijacija koja je bila iznad daleko 20 U u grupi bez aspiracije tromba. Ovako velika standardna devijacija je odgovorna za to da razlika u vrednosti srednjeg IMR između grupe sa aspiracijom i bez aspiracije tromba od 28,8%, nije statistički značajna. Ovako velika standardna devijacija ukazuje na postojanje velikih vrednosti IMR kod samo nekoliko bolesnika u grupi bez aspiracije tromba. Ovako velike vrednosti IMR-a kod 3 bolesnika (153, 160 i 162 U) povećavaju srednju vrednost IMR-a, ali i standardnu devijaciju. Distribucija IMR vrednosti ne prati normalnu raspodelu, te se ne može koristiti Studentov t-test za poređenje srednjih vrednosti IMR-a. Odstupanje od normalne raspodele je pokazano Q-Q histogramom i grafikonom (Slike 1-8). Q-Q hostogrami i grafikoni pokazuju da je odstupanje od normalne raspodele manje kod IMR corr u odnosu na IMR te otuda i postignuta značajnost razlike između srednjih vrednosti IMR corr. Zato je za poređenje srednjih vrednosti IMR-a koje nemaju normalnu distribuciju (tri ekstremne vrednosti IMR-a u grupi bez aspiracije tromba) korišćen Wilcoxon rank-sum test ili Mann-Whitney U test. Primena Wilcoxon-ovog testa za raspodele IMR koje odstupaju od normalne raspodele dobijena je vrednost P=0,0505 koja se znatno razlikuje od vrednosti P=0,034 koja se dobija primenom Student-ovog t testa. Tako je odstupanje vrednosti IMR od normalne raspodele imalo mnogo bveći uticaj na verovatnoću nulte hipoteze nego razlika u varijansi vrednosti IMR u obe grupe STEMI bolesnika. 166 Osim toga, nejednake su i varijanse IMR-a u obe grupe bolesnika što je pokazano F-testom za jednakost dve varijanse. Ipak, iako je razlika u kovarijansi IMR-a velika ona je dovela do minimalnih promena u P vrednosti. Poređenjem IMR-a između grupe sa aspiracijom tromba i grupe bez aspiracije tromba, primenom “Pooled” metode za jednake varijanse dobijena je vrednost P=0,01, a primenom “Satterthwaite” metode za nejednake varijanse P=0,0107. Kod STEMI bolesnika pretpostavlja se da postoji i izvesna kolateralna cirkulacija prema okludiranoj ili subokludiranoj infarktnoj arteriji i da ta kolateralna cirkulacija ne nestaje momentalno sa uspostavljanjem protoka korz infarktnu arteriju jer je miokard u infarktnoj zoni još uvek ošamućen. Da bismo uzeli u obzir i uticaj kolateralnog protoka na IMR koji potencijalno još uvek postoji na završetku primarne PCI, merili smo kapilarni wedge pritisak u infarktnoj arteriji, što nam je omogućilo izračunavanje korigovanog IMR (IMR corr). Distribucija vrednosti Vrednosti IMR final i IMR corr u grupi sa aspiracijom i u grupi bez aspiracije tromba nisu pratile normalnu distribuciju (za IMR final i IMR corr Shapiro-Wilk P<0,001). Verovatnoća nulte hipoteze je bila manja za srednju vrednost IMR corr nego za srednju vrednost IMR final (P=0,039 vs. P=0,0505). Smisao “analize prema protokolu” je bio da se pokaže da i nakon brižljive predilatacije, predilatacije malim semikomplijantnim balonom do 2 mm dijametra i na mali broj atmosfera, do 10 atm, operater neće biti kažnjen za tu predilataciju u smislu povećanja mikrocirkulatorne rezistencije nakon aspiracije tromba. Upravo “analiza prema protokolu” pokazuje da se aspiracija tromba može bezbedno izvesti nakon brižljive predilatacije i da njena efikasnost, najverovatnije, tom predilatacijom neće biti umanjena. Ipak, obzirom da je “crossover” bio 15,9% (10/63) bolesnika, što predstavlja ne mali “crossover”, i obzirom na obavezu randomizovanih studija superiornosti da se uradi “analiza prema nameri lečenja”, ista analiza je i urađena. Tih 10 bolesnika su tretirani kao bolesnici iz grupe bez aspiracije tromba, iako su aspiraciju tromba imali. Uslovi za “crossover” su precizno definisani u Metodu studije i aspiracija je urađena kod onih bolesnika iz grupe sa konvencionalnom primarnom PCI kod kojih je nakon predilatacije ostao veliki tromb u 9,5% (6/63), perzistentna okluzija (TIMI 0 ili 1) kod 1,6% (1/63) ili multipli trombi na mestu lezije kod 1,6% (1/63) bolesnika. Kod dva bolesnika je napravljena devijacija protokola: kod jednog jer je zbog velikog tromba u proksimalnom segmentu RCA operater procenio da predilatacija balonom i implantacija 167 stenta nisu bezbedne intervencije i da je aspiracija tromba pre implantacije stenta neophodna; kod drugog bolesnika je urađena aspiracija tromba koji je nakon predilatacije embolizirao u RCA PL. Nije rađena aspiracija tromba kod bolesnika koji su nakon predilatacije imali distalnu embolizaciju kod 3,2% (2/63) bolesnika. Ovaj kriterijum da se ne aspiriraju trombi koji su distalno dislocirani sa mesta ciljne lezije je identičan sa kriterijumom za “crossover” u TOTAL studiji (130). Lečenje tako distalno emboliziranih tromba je svedeno na farmakološko lečenje, primenu inhibitora GP IIbIIIa receptora. Standardna je klinička praksa u našoj Sali za kateterizacije da se tada daje intrakoronarno dva bolusa tirofibana (jedini kod nas tokom trajanja studije dostupan inhibitor GP IIbIIIa receptora) i eventualno, prema proceni operatera, nastavi intravenska infuzija tirofibana tokom 24 sata. Srednja vrednost IMR u odnosu na intervale ukupnog vremena ishemije se povećavala numerički, od 38,0 do 44,9 za IMR final i od 33,7 do 41,7 za IMR corr, ali bez statističke značajnosti razlike (P=0,29 za IMR final i P=0,27 za IMR corr). Nije nađena korelacija ukupnog vremena ishemije sa IMR final ili IMR corr, što znači da je u različitim intervalima ukupnog vremena ishemije, mikrocirkulacija podjednako oštećenja. Ovaj nalaz je u suprotnosti sa podacima iz drugih studija koje su određivale mikrovaskularnu opstrukciju pomoću Doppler žice (138). Pokazana je korelacija vremena ishemije sa vremenom deceleracije (≤600 ms), da je mikrocirkulacija očuvana unutar prvih 120 min, i da se posle 240 min ishemije incidenca mikrovaskularne opstrukcije ne menja (138). Objašnjenje za izostanak korelacije vremena ishemije i IMR final ili IMR corr je u manjem broju bolesnika u našoj studiji (127 vs 193), velikom opsegu vrednosti IMR final od 7,4 do 162,1 U, kao i u različitim grupama bolesnika (svi STEMI vs samo anteroseptalni STEMI). Kada se uradi korelacija IMR final, ali bez 4 ekstremne vrednosti (>100,0 U), sa ukupnim vremenom ishemije dobija se da korelacija nije značajna (za IMR final P=0,78 i za IMR corr P=0,58). U dizajnu studije, kada je računata veličina studijske populacije, pretpostavljena srednja vrednost IMR u grupi sa konvencionalnom primarnom PCI iznosila je 38±20 U, a u grupi sa aspiracijom tromba 28±20 U na osnovu pretpostavljenog relativnog smanjenja IMR za 26%. Mediana IMR u studiji Fearon i sar. je iznosila 32 U. U našoj studiji mediana IMR je bila 34,8 U u grupi sa konvencionalnom PCI, dok je u grupi sa aspiracijom tromba iznosila 27,9 U. Ostvarene vrednosti IMR su veoma bliske pretpostavljenim vrednostima IMR, dok je relativno smanjenje srednje 168 vrednosti IMR nešto veće od pretpostavljenog, 28,8% u odnosu na 26%. Ipak, ono što nismo predvideli to su ekstremne vrednosti IMR kod 3 bolesnika u grupi bez aspiracije tromba koje su znatno povećale vrednost SD, 33,77 U u odnosu na prepostavljenih 20,00 U, i time smanjile značajnost razlike koja je bila P=0,0505 umesto predviđenih P<0,05. Drugi značajan nalaz ove studije je da rutinska manuelna aspiracija tromba nije nezavisni prediktor smanjenja srednje vrednosti IMR-a. Rutinska manuelna aspiracija tromba, sama po sebi, smnajuje vrednost IMR-a za 12,3%. Ovo smanjenje nije toliko veliko da bi rutinska aspiracija tromba bila nezivisni prediktor smanjenja IMR. Takođe, ovo smanjenje nije toliko veliko da bi dovelo do udaljenih poboljšanja ehokardiografskih parametara remodelovanja leve komore niti smanjenja rizika od glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja nakon primarne PCI. 4.2 Sekundarni ciljevi 4.2.1 MBG Stepen miokardnog ispiranja (MBG) je angiografska metoda za procenu stepena miokardne perfuzije. Metoda se koristi u kliničkoj praksi od 1998. (14). Prednost metode je u njenoj jednostavnosti, a značaj je u tome što stepen miokardnog ispiranja koreliše sa kliničkim ishodom STEMI bolesnika bolje nego protok kroz infarktnu arteriju. Naime, stepen miokardnog ispiranja stratifikuje bolesnike sa uspostavljenim normalnim protokom kroz infarktnu arteriju (TIMI 3) na one koji imaju i optimalnu miokardnu perfuziju i one koji tu perfuziju imaju slabu ili je nemaju uopšte i oni su pod najvećim rizikom za kardiovaskularni mortalitet (14). Nedostatk metode je u njenoj angiografskoj prirodi i u anatomiji koronarnih arterija, kao i činjenici da miokardna perfuzija kroz čitavo infarktno područje nije homogena. Ukoliko postoji preklapanje sa granama neifarktne arterije, ukoliko je infarktno područje malo, ukoliko postoje dve velike grane infarktne arterije ispod mesta okluzije sa različitim stepenom perfuzije miokarda, ukoliko je arborizacija infarktne arterije oskudna, tada će i sama procena stepena miokardne perfuzije biti otežana. Takođe, metoda nije potpuno objektivna, i nekada je teško razlikovati MBG 1, kada mala količina kontrasta ulazi u mikrocirkulaciju, od MBG 3 kada postoji normalno, brzo ispiranje kontrasta iz mikrovaskularnog korita. Nedostatak objektivnosti se prevazilazi uvođenjem centralnih angiografskih laboratorija u kojima se vrši procena stepena miokardnog ispiranja i 169 uvođenjem programa (“quantitative blush evaluator”), koji detektuje miokardno ispiranje, i određuje stepen tog ispiranja (139). Pokazano je da rezultati analize ovog programa korelišu sa procenama centralne angiografske laboratorije uz interopserversko slaganje 97,7% i ograničenje da se mogao izvesti na 81% dostupnih angiograma (139). I pored svih ovih nedostataka, stepen miokardnog ispiranja je korišćen kao primarni cilj studije, i to u najvećoj studiji sa manuelnom aspiracijom tromba na 1071 bolesnika (25). U TAPAS studiji incidenca MBG 0 ili 1 je bila 17,1% u grupi sa aspiracijom i 26,3% u grupi bez aspiracije tromba (risk ratio, 0.65; 95%CI 0.51 to 0.83; P<0.001). U TAPAS studiji je korišćen Export aspiracioni kateter od 6F. U drugoj studiji, u kojoj je korišćen Diver aspiracioni kateter, takođe 6F, postignuto je povećanje učestalosti MBG≥2 za 2,6 puta: 68.0% (34/50 bolesnika) u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na 44.9% (22/49 bolesnika) u grupi sa standardnom pPCI (odds ratio 2.6 (95%CI 1.2 to 5.9), p = 0.020 (40). To znači da je incidenca MBG 0 ili 1 u REMEDIA studiji bila 32,0% u grupi sa aspiracijom i 55,1% u grupi bez aspiracije tromba, što predstavlja relativno smanjenje MBG 0 ili 1 za 41,9%, dok je u TAPAS studiji ono iznosilo 35% (25). U drugoj studiji (Thrombectomy with Export catheter in infarct-related artery during primary percutaneous coronary intervention, EXPIRA) u kojoj je MBG bio primarni cilj zajedno sa kompletnom rezolucijom ST segmenta saopšteno je značajno povećanje MBG≥3 u grupin sa aspiracijom tromba (88,6 vs. 59,8%, P=0,001) (38). Postignuto je i značajno smanjenje MBG 0 ili 1 u grupi sa aspiracijom tromba (11,4 vs. 40,2%, P=0,001) što je smanjenje od 71,6%. Ipak, mora se istaći da, iako je saopštena inter i intraopserverska greška od 8 i od 5% na 20 randomizovano izabranih bolesnika, da MBG nije određivan u centralnoj laboratoriji (38). Nešto manja vrednost MBG 2 ili 3 od 83,4% je zabeležena u velikoj multicentričnoj, multinacionalnoj studiji (35) u kojoj aspiracija tromba nije dovela do značajnog povećanja u perfuziji miokarda (MBG 0 ili 1 16,6 vs. 20,7%, P=0,26). Interesantno, u ovoj studiji je postojala i visoka incidenca optimalne perfuzije u visokom procentru (79,3%) u grupi sa standardnom pPCI. Od značaja je da je u ovoj studiji ukupno vreme ishemije bilo 140-160 min u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije. Studija u kojoj je MBG 3 bio značajno češći u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na standardnu pPCI (36,8 vs. 13,1%, P=0,017) nije imala MBG kao primarni cilj, a nije bio ni definisan primarni cilj studije (evaluacija uticaja aspiracije tromba na remodelovanje leve komore). Osim toga, u istoj studiji nije bilo značajnog smanjenja MBG 0 ili 1 u grupi sa aspiracijom u odnosu na grupu bez aspiracije tromba (26,3% vs. 39,5%, P=0,22) (39). 170 U našoj studiji, prema ITT analizi, postignuto je smanjenje MBG 0 ili 1 u grupi sa aspiracijom tromba od 25,8% u odnosu na grupu bez aspiracije (21,5% vs. 29,0%, P=0,23). U analizi PP, postignuto je još veće smanjenje MBG 0 ili 1 od 30,8% u grupi sa aspiracijom tromba (21,3% vs. 30,8%, P=0,18). Možemo reći da su vrednosti MBG 0 ili 1 nešto veće u našoj studiji u grupi sa aspiracijom tromba (21,5% u odnosu na 16,6% i 17,1%) nego u dve velike studije (24,35). Ipak, u manjim studijama, saopštene su znatno veće vrednosti MBG 0 ili 1 od 26,3% i 32,0% (39, 40). Ove varijacije u incidenci MBG 0 ili 1 na kraju pPCI se mogu objasniti jednim delom kraćim ukupnim vremenom ishemije (medijana 195 min, IQR 55-1067 min, u odnosu na 150 min, IQR 117-205 min), veća upotreba inhibitora GP IIbIIa receptora (29,2% u grupi sa aspiracijom tromba u našoj studiji vs. 68,0% do 100,0% u drugima studijama (40,42)). U grupi sa standardnom pPCI vrednost MBG 0 ili 1 je veća u odnosu na studije sa liberalnijom ili mandatornom upotrebom inhibitora GP IIbIIIa receptora (29,0% u našoj studiji u odnosu na .20,7% ili 26,3% (24,35), ali isto tako i manja u odnosu na neke manje studije: 42,0% do 55,1% (37, 40). 4.2.2 Rezolucija elevacije ST segmenta U studijama sa pPCI su korišćene različite definicije kompletne rezolucije elevacije ST segmenta: ST segment je analiziran pre pPCI i na 20, 60 ili 80 ms od J tačke; kao jedan EKG snimak nakon pPCI, na 20 (44), 30, 60 (35,41,43) ili 90 min (38) posle pPCI, ili kao više EKG snimaka, odmah nakon pPCI i na 3-6 sati posle pPCI (43), ili pak odmah nakon pPCI, posle 90 min i posle 6 sati (44), ili najzad u intervalu 30-60 min nakon pPCI (24). Različito je definisana i kompletnost rezolucije ST: kao >50% (42), ≥70% ili >70% (43). Ipak, preovlađuje određivanje elevacije ST segmenta po Schroder-u (17) na 60 ms od “J” tačke i na 60 min od završene pPCI, odnsono izvlačenja katetera vodiča (37,40,42,43). Rezolucija elevacije ST segmenta je korišćena kao primarni cilj randomizovane studije sa aspiracijom tromba u odnosu na standardnu pPCI (37), kao koprimarni cilj zajedno sa MBG≥2 (38,40,42), kao koprimarni cilj sa veličinom infarkta određenom pomoću MRI (36), kao sekundarni cilj (24) ili je samo saopšteno uz ostale rezultate kao end point efikasnosti (35,39, 44,133). U nekim studijama je EKG analiziran u centralnoj laboratoriji (35, 43,44), a u većini su to radila dva eksperta slepa za metodu lečenja i ishod bolesnika (42), a u nekim studijama metod analize EKG-a nije ni saopšten iako je rezolucija ST elevacije bila primarni cilj studije (37). 171 U našoj studiji, rezolucija ST segmenta je izražena kategorijski i kao kontinuirana varijabla. Prema ITT analizi, aspiracija tromba povećava incidencu kompletne rezolucije ST segmenta (≥70%) na 60 ms od “J” tačke i na 60 min od završetka pPCI u grupi sa aspiracijom tromba za 21,3% (65,6% vs. 51,6%, P=0,50). U studijama u kojima je rutinska aspiracija tromba dovela do značajnog povećanja incidence kompletne rezolucije ST segmenta u odnosu na standardnu pPCI, ostvarena je slična incidenca potpune rezolucije ST segmenta u grupi sa aspiracijom tromba (od 56,6%, 63,6%, 68% do 71%), ali je u grupi sa standardnom pPCI ostvarena znatno manja učestalost kompletne rezolucije elevacije ST segmneta (od 39%, 39,1%, 44,2% do 50,0%)(37,42,38). Time je ovim studijama ostavreno relativno povećanje incidence potpune rezolucije elevacije ST segmenta od 21,9%, 26,5% do 45,1% (42,37). Rezultati analize rezolucije elevacije ST segmenta u našoj studiji su najbliži rezultatima najveće studije u kojoj je rezolucija ST segmenta bila sekundarni cilj: učestalost rezolucije ST segmenta je bila veća u grupi sa aspiracijom tromba (65,6% vs. 56,6%) i u grupi sa standardnom pPCI (51,6% vs. 44,2%), tako da je i relativno povećanje incidence potpune rezolucije ST segmenta imalo slične vrednosti (21,3 vs 21,9%) (24). U našoj studiji, obzirom na broj bolesnika, ovolika razlika u rezoluciji ST segmenta nije detektovana kao značajna. Veoma interesantno, u jednoj od ovih studija u kojoj je primarni cilj bio koprimarni cilj MBG≥2 i ST rezolucija≥70% (40), cela studija je dizajnirana za samo jedan cilj, rezoluciju ST segmenta. Veličina studije je procenjena na osnovu predviđenih učestalosti kompletne rezolucije ST od 30% u grupi sa standardnom pPCI i apsolutnog povećanja za dodatnih 30%, odnosno učestalosti od 60%. Ipak u studiji je ostvarena učestalost kompletne rezolucije ST segmenta od 44,9% vs. 36,7% i napisano p=0,034 (40). Ipak, ova relativna razlika od 18,2% nije bila statistički značajna (P=0,41). U studijama u kojima je rezolucija ST segmenta bila sekundarni cilj, u najvećoj od njih (35), incidenca kompletne rezolucije ST je iznosila 50,8% u grupi sa aspiracijom tromba i 56,8% u grupi bez aspiracije tromba (P=0,23). U ovoj studiji relativna razlika u incidenci potpune rezolucije ST između grupa je bila svega 10,6%. Ovako mala relativn arazlika je posledica najviše visoke učestalosti potpune rezolucije ST u grupi sa standardnom pPCI. Kada se porede kao ciljevi studije i indikatori reperfuzije miokarda, odnosno stanja mikrocirkulacije, MBG 2 ili 3 i rezolucija elevacije STs egmenta ≥70%, onda se zapaža da u studijama u kojima su obe varijable određivane, veće procentualne vrednosti uzima MBG 2 ili 3 u odnosu na ST rezoluciju (35,40) i da je uglavnom ova varijabla saopštava prva kada su obe 172 varijable bili koprimarni ciljevi studije (40), ili je pak MBG bio primarni cilj, a rezolucija ST sekundarni cilj (24). Rezolucija ST segmenta je bila koprimarni cilj u jednoj studiji sa veličinom infarkta procenjenom posle 3 meseca od pPCI pomoću MRI (36). Nije bilo razlike u veličini infarkta između dve grupe, ali je mikrovaskularna opstrukcija bila ređa u grupi sa aspiracijom tromba (manuelna i reolitička): 11,4% vs. 26,7% (36). Postignuta je i veća rezolucija ST: 57,4% vs. 37,3% (P=0,03). Kada se rezolucija ST segmenta prikaže kao medijana onada se zapažaju slične vrednosti u našoj studiji i u jednoj velikoj studiji u kojoj nije nađena značajna razlika u incidenci kompletne rezolucije ST: 75,0 vs. 71,2 u grupi sa aspiracijom i 73,3 vs. 74,4 u grupi sa standardnom pPCI, respektivno (35): Pokazano je da Selvester QRS skor koreliše sa veličinom infarkta koja je određena SPECT-im ili MRI-om nakon pPCI (142). U našoj studiji nije bilo razlike u Selevester QES skoru između grupe sa aspiracijom i bez aspiracije tromba ( 4.2.3 Veličina infarkta je procenjena na osnovu količine oslobođenog enzima CK. Najpouzdanije metode za merenja veličine infarkta su magnetna rezonanca (35) i SPECT. Ipak, magnetna rezonanca nije svuda dostupna, a postoje i organizacioni problemi da se uradi kod svih STEMI bolesnika u određenom vremenskom intervalu (38). Stoga su za određivanje veličine infarkta uzete vrednosti AUC CK koja koreliše sa nalazom dobijenim magnetnom rezonancom. Dobru korelaciju sa magnentom rezonancom u pogledu određivanja veličine infarkta pokazala je i AUC TnI pa čak i pojedinačna vrednost TnI na 72h od STEMI (140). U našoj studiji, kao sekundarni cilj definisana je srednja vrednost površine ispod krive oslobođenog enzima CK, AUC CK. U dizajnu studije je izabran ovaj parametar jer je on senzitivniji od CK max i zato što je AUC korišćen u skorašnjim radovima (19), pa je moguće poređenje sa rezultatima drugih, skorašnjih studija. Izabran je CK umesto CK MB i Tn iako je manje specifičan, ali je uzet u znatno većem procentu uzoraka krvi nego CK MB ili Tn (89,7%; 804/896 vs.75,2%, 674/896 vs. 53,0%, 543/1024, P<0,0001). U obe analize, ITT i PP, pokazano je značajno smanjenje AUC CK u grupi sa manuelnom aspiracijom tromba u odnosu na standardnu pPCI za 23,9% odnosno 24,7%, premda male 173 značajnosti (P=0,048 odnosno P=0,047, respektivno). Ni u jednoj studiji do sada koja je poredila aspiraciju tromba sa standardnom pPCI nije procenjivana veličina infarkta na osnovu AUC CK. Što se tiče CK max, u studiji u kojoj je pokazana veća učestalost MBG≥2 i kompletne rezolucije ST segmenta u grupi sa aspiracijom tromba, nije bilo razlike u CK max 2150±1620 vs 2470±1614 ij/L ni u CK MB max 256±171 ng/ml vs. 286±158 ng/ml (40). Ove vrednosti su bliske vrednostima CK max u našoj studiji (2168,2 vs 2672,6 ij/L, P=0,010), dok su nešto niže za CK MB max (237,3 vs. 246,4 ng/mL, P=0,60), U studiji u kojoj nije bilo razlike u rezoluciji ST segmenta između grupe sa aspiracijom tromba i standardne pPCI ni u jednom od vremenskih intervala (neposredno nakon pPCI, na 90 min i 6 sati posle pPCI) zabeležena je veća koncentracija TnT u grupi sa aspiracijom tromba (44). U istoj studiji, u grupi sa aspiracijom tromba registrovan je veći infarkt pomoću SPECT-a, u odnosu na grupu bez aspiracije. U studiji koja je pokazala veću rezoluciju ST segemnta i veću incidencu MBG 3, nije bilo razlike u CK MB max između grupa sa i bez aspiracije. Takođe nije bilo razlike ni u srednjoj vrednosti EF ni WMSI između grupa, ali je zabeležena veća učestalost remodelovanja leve komore u grupi bez aspiracije tromba (EDV≥20%) (39). U ovoj studiji, iako je cilj bio da se evaluira uticaj aspiracije tromba na remodelovanje leve komore, volumeni nisu računati kao indeksi, a ni sama studija nije dizajnirana prema nekom ehokardiografskom parametru. Ipak, važno je istaći da parametri perfuzije miokarda, parametri konačne veličine infarkta i parametri remodelovanja leve komore često ne prate jedni druge. U studiji (44) aspiracija tromba nije dovela do promene u perfuziji miokarda, ali je postojala razlika u veličini infarkta.U drugoj studiji (39) došlo je promene u perfuziji miokarda i remodelovanju leve komore, ali nije bilo razlike u konačnoj veličini infarkta (CK MB max, EF, WMSI). 4.2.4 Ehokardiografski parametri veličine infarkta i remodelovanja leve komore su analizirani. Nije bilo značajnih razlika u EDVI, ESVI, EF, WMSI i CSI vol unutar 24 sata od pPCI između grupe sa aspiracijom i grupe bez aspiracije tromba. Tokom 4 meseca praćenja ovih bolesnika zapaža se značajno povećanje EDVI i LVEF u grupi sa aspiracijom tromba, dok se ESVI ne menja, WMSI značajnpo smanjuje i CSI vol značajno povećava. U grupi sa standardnom pPCI, postoji sličan porast EDVI i EF tokom 4 meseca praćenja, ESVI se ne menja, WMSI pokazuje 174 trend ka smanjenju, a CSI vol se značajno povećava. Posle 4 meseca praćenja, između grupe sa aspiracijom i grupe bez aspiracije tromba, nije bilo razlike u EDVI, ESVI, EF, WMSI i CSI vol. Ovakve promene nisu opisane u studiji na 76 bolesnika od kojih je 71 bolesnik imao ehokardiografsko praćenje (39). U pomenutoj studiji, u grupi sa aspiracijom nije zabeležen porast EDV i ESV, a u grupi bez aspiracije EDV i ESV su značajno povećani, tako da na 6 meseci praćenja EDV i ESV u grupi bez aspiracije su bili veći nego u grupi sa aspiracijom (39). U pogledu EF i WMSI, zabaeležene su slične vrednosti u obe grupe bolesnika na 6 meseci praćenja (39). Takođe, nakon 4 meseca praćenja nije bilo razlike u procentualnoj razlici u EDVI, ESVI, LVEF, WMSI i CSI vol između grupa sa i bez aspiracije tromba. Zapažen je trend ka većem procentualnom povećanju LVEF 0,12±0,18% vs. 0,07±0,27%, P=0,088, trend ka većem procentualnom smanjenju WMSI -0.08±0.13 vs. -0.03±0.20, P=0,11 i slično procentualno povećanje CSI vol 0.03±0.08 vs 0,05±0,16, P=0,69. Drugim rečima, LVEF je u grupi sa aspiracijom tromba povećana za 12%, a u grupi bez aspiracije za 7% na 4 meseca praćenja (P=0,088), WMSI je smanjen kod bolasnika sa aspiracijom tromba za 8%, a kod onih bez aspiracije za 3% (P=0,11), i CSI vol je povećan za 3% u grupi sa aspiracijom, dok je u grupi bez aspiracije tromba povećan za 5% (P=0,69). Učestalost remodelovanja i reverznog remodelovanja leve komore je bila slična između grupe sa i grupe bez aspiracije tromba: za remodelovanje leve komore 30,3% vs. 28,6% (P=0,84) i za reverzno remodelovanje 42,4% vs. 28,6% (P=0,12). U nešto manjoj studiji (39), iako nije bilo razlike u EF na 6 meseci praćenja, i iako je porast EDV zabeležen u grupi sa standardnom pPCI, a ne u grupi sa trombektomijom, ipak je saopšteno da je učestalost remodelovanja leve komore bila češća u grupi sa aspiracijom tromba, i to 15 bolesnika u grupi sa aspiracijom tromba i 4 u grupi sa standardnom pPCI (P=0,006). Nije saopšten broj bolesnika po grupama nego samo ukupan broj (N=71) sa ehokardiografskim praćenjem pa nije moguće odrediti relativnu učestalost remodelovanja leve komore u ovoj studiji po grupama bolesnika (39). Ipak, učestalost remodelovanja leve komore za celu studijsku populaciju iznosila je 26,7%, što je slično kao u našoj studiji, 29,5% (34/115). Učestalost remodelovanja leve komore, definisana na isti način (EDV>20% na 6 meseci praćenja), bila je manja u drugoj studiji sa 111 bolesnika na 6 meseci ehokardiografskog praćenja: 11% za celu studijsku populaciju, 4% u grupi sa aspiracijom i 18% u grupi bez aspiracije (P=0,02)(37). Učestalost LAD kao infarktne arterije u toj studiji je bila slična kao u našoj studiji: 42,3% vs. 41,4%. Važno je napomenuti da je u toj studiji srednje ukupno 175 vreme ishemije bilo 209±147 min, a u našoj studiji 249±184 min, što je moglo da doprinese manjoj učestalosti remodelovanja leve komore. Što se tiče WMSI, on se u pomenutoj studiji (37) smanjio u većoj meri u grupi sa aspiracijom u odnosu na standardnu pPCI (sa 1,59 na 1,30 vs 1,64 na 1,51, P=0,008). Ostvareno je i veće povećanje EF u grupi sa aspiracijom tromba (sa 48 na 55% vs. sa 48 na 49%, P<0,0001). U našoj studiji ostvraene su slične promene u obe grupe bolesnika, bez značajne međugrupne razlike na 4 meseca praćenja (WMSI sa 1,46 na 1,30 u grupi sa aspiracijom vs. sa 1,46 na 1,39 u grupi bez aspiracije; EF sa 49,2 na 55,2% i sa 49,5 na 53,8%). U istoj studiji ostvarena je kompletna rezolucija ST segmenta u 71% bolesnika u grupi s aaspiracijom vs. 39% u grupi sa standardnom pPCI (37), dok su u našoj studiji ove vrednosti bile 65,6% i 51,7%. Vrednosti kompletne rezolucije ST segmenta u našoj studiji bliže su vrednostima u dve najveće studije: 56,6 vs. 44,2% (25) i 50,8 vs 56,8% (35). Štaviše, pomenuta studija je dizajnirana tako da su pretpostavljene incidence kompletne rezolucije ST segmenta pri kalkulaciji veličine studijske populacije bile 65 vs 50% (37). 4.2.5 Sestamibi SPECT je korišćen za procenu veličine infarkta u jednoj randomizovanoj studiji sa aspiracijom tromba (44). Primarni cilj studije je bio očuvanje (sačuvanost, spasenje) miokarda (“myocardial salvage”) mereno pomoću sestamibi SPECT kao procentualna razlika između površine pod rizikom (inicijalni perfuzioni defekt) i konačne veličine infarkta (konačni perfuzioni defekt) na 30 dana od pPCI. Sačuvanost miokarda je bila slična u grupi sa aspiracijom tromba i bez aspiracije (13 vs 18%, P=0,12). Problem studije je bio što 24 bolesnika u grupi sa aspiracijom i 12 bolesnika u grupi bez aspiracije nisu imali SPECT iz medicinskih razloga ili zbog povlačenja potpisanog pristanka na učešće u studiji (P=0,04) (44). Sekundarni ciljevi su bili veličina infarkta na 30 dana, koja je bila veća u grupi sa aspiracijom (15 vs. 8%, P=0,004) i rezolucija ST segmenta i Tn. Studija je dizajnirana na ranijim podacima iz studija sa pPCI o inicijalnom perfuzionom defektu od 30% površine miokarda leve komore i indeksu sačuvanosti miokarda od 0,50 (44). Dakle, pretpostavka je bila da je srednji inicijalni defekt perfuzije 30% i da će konačni defekt perfuzije biti 15% u grupi sa standardnom pPCI, a da će aspiracija tromba dovesti do smanjenja konačne veličine infarkta za 20% (konačnih 12%) što predstavlja povećanje indeksa sačuvanosti sa 0,50 na 0,60 (44). I zaista, konačni defekt perfuzije je bio 15% ali u grupi sa aspiracijom tromba, dok je u grupi bez aspiracije bio svega i nepredviđenih 8% (44). U našoj 176 studiji Sačuvanost miokarda u procentima, umesto predviđenih 50% bila je svega 13% u grupi sa aspiracijom i 18% u grupi bez aspiracije. Ova studija je po osnovnim kliničkim karakteristikama bolesnika slična našoj studiji (ukupno vreme ishemije medijana 242 min, IQR 171-321, LAD kao infarktna arterija 46%), jedino je učestalost TIMI 0 ili 1 pre pPCI i vidljivog tromba bila manja u ovoj studiji, 68% i 69%, uzastopno. Interesantno, u 11% (N=12) bolesnika Rescue aspiracioni kateter nije dostigao ciljnu leziju uprkos predilataciji (44). Upravo u toj podgrupi bolesnika, pokazan je indeks sačuvanosti miokarda od 0,69: inicijalni defekt u perfuziji je bio pretpostavljenih 30%, a konačni perfuzioni defekt 12,5%. Dakle u ovoj studiji aspiracija tromba nije ostvarila povećanje perfuzije miokarda (slične vrednosti kompletne rezolucije ST segmenta 62 vs 60%) niti veću sačuvanost miokarda (indeks sačuvanosti miokarda 0,53 vs. 0,60, P=0,22), dok je infarkt bio veći u istoj grupi na osnovu veličine konačnog perfuzionog defekta i na osnovu koncentracije oslobođenog TnT. 4.2.6 Klinički ishod bolesnika. Kumulativni ukupni MACCE na 12 meseci je u grupi sa aspiracijom tromba, prema ITT analizi, iznosio 10,8% i u grupi bez aspiracije 17,4% (P=0,27), dok je prema PP analizi, razlika bila nešto veća, ali i dalje statistički neznačajna (9,3 vs. 18,9%, P=0,12). Kada se pogledaju samo teški, ozbiljni događaji (smrt, šlog, reinfarkt, hospitalizacija zbog srčane insuficijencije) onda je razlika nešto veća za ITT analizu (4,6 vs. 11,1%, P=0,17) i za PP analizu (4,0 vs. 13,2%, P=0,091). U TAPAS studiji je pokazano smanjenje opšte smrtnosti (4,7 vs. 7,6%, P=0,042), srčane smrtnosti (3,6 vs. 6,7%, P=0,020) i reinfarkta miokarda (2,2 vs. 4,3%, P=0,05) na godinu dana u grupi sa aspiracijom tromba, efekti koji nisu viđeni nakon 30 dana od pPCI. Ipak, učestalost glavnih neželjenih događaja uključujući i revaskularizaciju ciljne arterije je bila slična u grupi sa aspiracijom i bez aspiracije tromba (16,6 vs. 20,3%, P=0,10). Učestalost revaskularizacije ciljne infarktne arterije i tromboze stenta je bila slična u obe grupe bolesnika. U TPAPAS studiji nije analizirano remodelovanje leve komore niti veličina infarkta, čak nema podataka ni o maksmilanoj vrednosti srčanih enzima. U TAPAS studiji je stepen perfuzije miokarda direktno povezan za kliničkim ishodom (25). Dok je u TAPAS studiji smrtnost na 30 dana bila 2,1 vs. 4,0% (P=0,07), u TASTE studiji ona je iznosila 2,8 vs. 3,0%, P=0,63 (46). Nije bilo razlike u smrtnosti na 30 dana ni u studiji sa anteroseptalnim infarktima (3,1 vs. 2,7%, P=0,81) (35). Razlika u učestalosti MACE saopštena je u studiji sa TransVascular aspiracionim kateterom na 8 meseci kliničkog praćenja (12,9 vs. 20,9%, P<0,05)(43). Primarni cilj u ovoj studiji (smanjenje TIMI<3 sa 25% na 11%) nije postignut (12,4% vs. 19,4%, P=0,07), 177 ali je postojala veća učestalost MBG 3 u grupi sa aspiracijom tromba (46,0% vs. 20,5%, P<0,001) i trend ka manjem infarktu (CK MB max 297 vs. 502 U/L, P=0,067). U studiji u kojoj je postignut primarni cilj (predviđena apsolutna razlika od 30% između grupa sa i bez aspiracije), povećanje učestalosti MBG≥2 za 32.9% u grupi sa aspiracijom, nije bilo razlike u učestalosti MACE na 9 meseci (4,5 vs. 10,3%, P=0,14), ali je srčana smrtnost bila ređa (0 vs. 4,5%, P=0,02; 38). Vrlo neuobičajen podatak da je kod 88 STEMI bolesnika posle 9 meseci smrtnost 0%. U studiji u kojoj je primarni cilj (rezolucija ST≥70%) postignut (57,4 vs. 37,3%, P=0,004) i nije bilo razlike u veličini infarkta na MRI (20,4 vs. 19,3% mase leve komore, P=0,54), učestalost MACE je bila slična (8,6% vs. 9,8%) posle 12 meseci kliničkog praćenja bolesnika (36). U ovoj studiji MACE je definisan kao i u većini drugih studija bez srčane insuficijencije (smrt, reinfarkt miokarda i TVR)- U istoj studiji, učestalost mikrovaskularne opstrukcije je bila manja u grupi sa aspiracijom (11,4 vs 26,7%, P=0,02). U studiji u kojoj je postignut primarni cilj (rezolucija ST segmenta 71 vs 39%, P=0,001), veće povećanje LVEF i veće smanjenje WMSI u grupi sa aspiracijom u odnosu na grupu sa standardnom pPCI, ređe remodelovanje leve komore, i pored svih ovih korisnih efekata i superiornosti aspiracije tromba u odnosu na standardnu pPCI, učestalost MACE je bila slična u obe grupe (14 vs 12%, P=0,8). Slično kao u našoj studiji, saopštena je i učestalost hospitalizacije zbog zastojne srčane insuficijencije (0 vs. 5%, P=0,2)(37). U studiji koja se prevashodno bavila ehokardiografskom procenom uticaja aspiracije tromba na remodelovanje leve komore (4 vs. 15, P=0,006)(39) nije bilo razlike u učestalosti MACE (8,6 vs. 10,5% na 6 meseci praćenja). U ovoj studiji u MACE su uključene i hospitaliozacije zbog zastojne srčane insuficijencije (5,7 vs. 7,9%). U svim ovim studijama, osim TASTE studije, klinički ishod je bio sekundarni cilj. U 3 studije je postojala razlika u učestalosti neželjenih događaja: opšte i srčane smrtnosti, ali ne i MACE na 12 meseci (25), srčane smrtnosti, ali ne i MACE na 9 meseci (38) i učestalosti MACE, ali ne i srčane smrti na 8 meseci (TLR i PCI ređi u grupi sa aspiracijom)(43). Ni u jednoj od ove 2 studije nije pokazan uzrok smanjena srčane smrtnosti: da li je to zbog ređih tromboza stenta, zbog ređih hospitalizacija zbog zastojne srčane insuficijencije? U TAPAS studiji je samo napravljena korelacija između MBG i sčane i opšte smrtnosti, ali je očigledno da nedostaju neke karike koje bi povezale povećanje perfuzije miokarda u infarktnoj zoni i smanju opštu ili srčanu smrtnost. Barem jedan deo odgovora trebalo bi da da TOTAL studija, čiji je primarni cilj kompozitni cilj na 180 dana: kardiovaskularna 178 smrtnost, reinfarkt miokarda, kardiogeni šok, novonastala ili pogoršana srčana insuficijencija NYHA IV (130). 4.3 Histološka analiza je urađena samo u TAPAS studiji (25). Aterotrombotični materijal je aspiriran u 72,9% bolesnika od ukupnog broja sa aspiracijom tromba (448 iz grupe sa aspiracijom i 6 bolesnika iz grupe sa konvencionalnom pPCI). Pokazano je da se 70,5% trombocita nalazi u trombima <0,5 mm i da se 74,0% eritrocita nalazi u trombima>2 mm. Procenat zastupljenosti aterosklerotičnog materijala je ravnomerno zastupljen u trombima različite veličine. Preproceduralni TIMI 0 ili 1, angiografska vidljivost romba i vrsta infarktne arterije nisu imali uticaja na sastav tromba. U istoj studiji nije ispitana efikasnost aspiracije tromba u odnosu na histološki nalaz. Drugim rečima, da li aspiracija tromba određene histološke strukture dovodi do većeu perfuzije miokarda (veće učestalosti MBG 3) u odnosu na neke druge histološke strukture tromba. U našoj studiji broj bolesnika sa aspiracijom tromba koji je uspešno ukalupljen i analiziran patohistološki u odnosu na ukupan broj bolesnika sa aspiracijom tromba iznosio je 65,3% (49/75), što je nešto više nego u TAPAS studiji 61,9% (331/535). U našoj studiji, aspiriran trombotičan materijal je bio vidljiv golim okom u 90,6% (68/75) bolesnika, što je više nego u TAPAS studiji (73%). Diskrepanca u efikasnosti aspiracije tromba između TAPAS i naše studije bi mogla da se objasni tehnikom aspiracije koja je detaljno opisana u našoj studiji, kao i kriterijumi za prestanak aspiracije koji u TAPAS studiji nisu navedeni (25). U našoj studiji je, za razliku od TAPAS studije, određena starost tromba prema prisustvu svežih erotricita, liziranih eritrocita i prisustva fibroblasta. Incidenca svežih tromba je bila 51,0%, litičkih 24,5% i starih, organizovanih 24,5%. U studiji na 1365 STEMI bolesnika sa aspiracijom tromba, materijal je aspiriran u 1009 (74%) bolesnika. U 57,2% bolesnika nađen je svež tromb, u 19,7% litički tromb i u 18,1% organizovan tromb (131). Ovakva distribucija starosti tromba ne odstupa značajno od vrednosti u našoj studiji, a srednje ukupno vreme ishemije od 222 min i učestalost TIMI 0 ili 1 pre pPCI od 86% su slični kao u našoj studiji (225 min; 80,5%). U istoj studiji poređena je starost tromba sa kliničkim, proceduralnim i angiografskim karakteristikama bolesnika. Zabeleženo je kraće ukupno vreme ishemije u grupi svežih tromba (198 min) i ređe distalne embolizacije. U našoj studiji nije bilo razlike u trajanju ukupnog vremena ishemije (210 min u grupi svežih tromba), ali je zabeležen trend ka ređim distalnim embolizacijama u grupi sa svežim trombom (8,0 vs. 29,2%, P=0,07). Učestalost kompletne rezolucije ST segmenta je bila značajno veća u grupi svežih tromba u odnosu na litičke i organizovane trombe (80 vs 50%, P=0,027), kao i IMR 179 (27,5 vs. 40,8 U, P=0,056) i IMR corr (23,2 vs. 37,2, P=0,032). Prvi put se saopštava da je aspiracija svežih tromba udružena sa većom incidencom kompletne rezolucije ST segmenta i manjim vrednostima IMR corr, dakle većom perfuzijom miokarda i manjom mikrocirkulatornom rezistencijom. Ovaj nalaz je u suprotnosti sa nalazom udruženosti svežeg tromba sa perzistentnom elevacijom ST segmenta (146). Od značaja je da se napomene da nije bilo razlike u srednjoj veličini aspiriranih tromba u obe grupe, sa aspiracijom i bez aspiracije (“crossover” pacijenti): 2,6 vs. 3,2 mm², P=0,72. Nije bilo razlike ni u veličini tromba aspiriranih sa Eliminate 6F (N=32) u odnosu na Eliminate 7F (N=17): 2,2 vs. 3,7 mm², P=0,31. Iimunohistohemijskom analizom su identifikovane glatke mišićne ćelije na površini tromba (Slika 27). Elektronskom mikroskopijom su vizualizoavne dendritske ćelije sa brojnim citoplazmatskim produžecima, multilobularnim lateralnim jedrom i brojnim granulama, endozomima, lizozomima i atipičnim Birbeck-ovim granulama. Dendritske ćelije su prvi put opisane u humanim arterijama u aterosklerotičnim plakovima karotidnih arterija 1995. godine (143), a prvi put u aterosklerotičnim plakovima koronarnih arterija 2006. (144). Dendritske ćelije imaju, kao antigen prezentujuće ćelije ogroman kapacitet da indukuju NK ćelije i T limfocite i da posreduju u inflamaciji, proliferaciji i stvaranja snažnog imunološkog odgovora (145). Proinflamatorni i imunološki efekat dendritskih ćelija unutar koronarnog tromba može da ima ulogu u organizaciji tromba i njegovoj fibrozi. 4.4.1 Kliničke karakteristike bolesnika u našoj studiji su slične sa većinom studija sa manuelnom aspiracijom tromba (25,36,,37,39,40,41,42,44). Postoje razlike u kriterijumima za isključivanje u odnosu na pojedine studije, pa su tako u jednoj studiji isključeni svi bolesnici koji su imali ukupno vreme ishemije >5 sati (35), u drugoj je to bilo > 24 sata (43). U dve studije uključeni su samo bolesnici sa infarktom prednjeg zida (35,38). Medijana ukupnog vremena ishemije u našoj studiji od 180 min (min 55, max 1067 min; IQR: 125, 290 min) je slična medijani ove varijable u drugim studijama (190 min, IQR 110-270 min u grupi sa aspiracijom tromba (25), 185 min (46), 189 min (37)), ali ipak manja od medijane u studiji u kojoj su bolesnici sa ishemijom >5 sati isključeni (151 min, IQR 117-205 min (35)). U ovoj istoj studiji, prehospitalno kašnjenje je bilo (medijana 107,0, IQR 66,5-152,5 min) nešto kraće nego u našoj studiji (medijana 125 min, IQR 20-1050 min) zbog selekcije bolesnika i zbog dužeg transporta naših bolesnika iz udaljenih 180 gradova (oko 2 sata). Kašnjenje sistema (vreme od dijagnostičkog EKG-a do pPCI) u našoj studiji od 105,0 min (IQR 15,0- 360,0 min) je bilo duže nego u TASTE studiji (67 min, IQR 48- 94 min), ali je ipak ukupno vreme ishemije bilo slično (185 min, IQR 120-330 min (46)). U jednoj studiji je ukupno vreme ishemije bilo znatno duže nego u našoj i većini drugih studija (4,5- 7,3 sata (38,39, 43)). U našoj studiji je pokazano da se sa povećanjem ukupnog vremena ishemije povećava i starost bolesnika i smanjuje učestalost bolesnika koji su primljeni u centar za pPCI ili direktno u salu za kateterizacije. Povećanje ukupnog vremena ishemije je bilo praćeno povećanjem dužine tromba, tendencijom ka većem srednjem kapilarnom “wedge” pritisku, dok su ostale kliničke, laboratorijske, elektrokardiografske, koronarne fiziološke i ehokardiografske varijable bile slične između pojedinih vremenskih intervala ukupnog vremena ishemije (≤120 min, 121-240 min, 241-360 i >360 min). Starost bolesnika u našoj studiji (59 godina) je bila slična kao u manjem broju drugih studija (58- 60 godina) (40,42), i manja nego u većini drugih studija (65-66 godina)(37,38,39,44,46). Učestalost bolesnika sa dijabetesom od 11% je slična kao u drugima studijama (11-12%) (25,35,46). Učestalost prethodne angine pektoris od 21% je slična kao u jednoj studiji (28%) (40) i manja nego u drugima studijama (53%)(25). U većini studija ovaj podatak nije saopšten. 4.4.2 Elektrokardiografske karakteristike bolesnika se odnose na procenjenu veličinu STEMI pre pPCI koja je u našoj studiji bila izražena kao ukupna suma svih devijacija ST segmenta (16,2±8,6 vs 18,4±9,6) ili kao suma svih elevacija ST segmenta (11,2±7,53 vs 12,7±6,93). Ukupna devijacija ST segmenta pre pPCI u dve studije je bila manja, 13,7 vs 12,6 mm (42) i 12,7±7,8 vs. 11,6±7,9 mm (37). U jednoj studiji suma ST elevacija je bila zntano veća nego u našoj studiji, 22±9 mV pre pPCI i 7,6 vs 12,8 mV na 90 min posle pPCI (38), a u drugoj slična kao u našoj studiji 12 vs. 10 mm (36). Ovi podaci nedostaju u tri najveće studije (25, 35,46), iako je u dve od njih saopštena učestalost i stepen rezolucije ST segmenta. 4.4.3 Laboratorijske karakteristike bolesnika u našoj studiji odnose se na glikemiju i broj leukocita i trombocita. Nije bilo razlike medju grupama u pogledu broja trombocita i broja leukocita. Distribucija srednjih vrednosti glikrmije i broja leukocita i trombocita prema predefinisanim vremenskim intervalima ukupnog vremena ishemije na 120 min je bila sličnih učestalosti među grupama. Nije postojala udruženost broja leukocita, trombocita i glikemije sa ukupnim vremenom ishemije (ANOVA, P=0,56; P=0,96; P=0,89). Broj leukocita i trombocita 181 nisu bili udruženi sa IMRcorr (ANOVA, P=0,26; P=0,70), ali je postojala visoko značajna udruženost glikemije sa IMRcorr (ANOVA, P=0,002). Kada se akutna hipergliekmija prikaže kao binarna varijabla, onda se zapaža veći IMRcorr u grupi sa akutnom hipergliekmijom (40,1±23,36 vs. 26,8±16,28 U, P=0,002), manji MBG (1,59 vs. 2,11, P=0,030), slična rezolucija ST (78,6 vs. 68,8%, P=0,35), tendencija ka većem infarktu (CKmax 3183,8 vs. 1890,5, P=0,058; Selvester QRS skor 2,8 vs. 2,2, P=0,12) i većem procentualnom povećanju EDVI (0,20 vs 0,097, P=0,089), većem procentualnom povećanju ESVI (0,15 vs. -0,065, P=0,027) i češćem remodelovanju leve komore (47,1 vs. 23,1%, P=0,040) i smanjenju LVEF (0,022 vs 0,054%, P=0,039), mada na 4 meseca nije bilo razlike između LVEF u grupi sa i bez akutne hiperglikemije. Ovi rezultati ukazuju da akutna hiperglikemija povećava mikrocirkulatornu rezistenciju, smanjuje reperfuziju miokarda, pokazuje tendenciju ka smanjenju veličine infarkta i povećava učestalost remodelovanja leve komore. U OACIS registru 25 bolnica u Japanu (The Osaka Acute Coronary Insufficiency Study) pokazana je povezanost aspiracije tromba sa akutnom hiperglikemijom i smrtnošću na 30 dana. Kod nedijabetičara (N=2433) sa akutnom hiperglikemijom (N=231) aspiracija tromba (najčešće korišćeni Rescue i Thrombuster aspiracioni kateteri) smanjuje 30-dnevni mortalitet (4,9 vs 17,2%, P=0,004), a kod boelsnika bez akutne hiperglikemije aspiracija tromba nema uticaja na 30-dnevni mortalitet (1,5 vs. 1,9%)(147). Thrombuster aspiracioni kateter je u in vitro uslovima pokazao bolje karakteristike u odnosunna druge aspiracione katetere (148). Ipak, teško je proceniti da li se u ovom registru radi o rutinskoj ili selektivnoj aspiraciji tromba. 4.4.4 Angiografske karakteristike bolesnika se odnose na učestalost TIMI 0 ili 1 pre pPCI, posle postavljanja koronarne žice, TIMI posle aspiracije/prediltacije, završni TIMI, razvijenost kolaterala, učestalost LAD kao infarktne arterije, prisustvo i dužinu tromba, RVD i višesudovnu bolest. Učestalost TIMI 0 ili 1 pre pPCI u našoj studiji (78%) je bila slična kao u drugim studijama (73-81%)(35,37,42,43), veća nego u dve studije (55 i 68%)(25,44) i manja nego u dve studije (86-91%)(36,40). Koronarni protok TIMI 3 posle pPCI je zabeležen u 95,4% bolesnika sa aspiracijom što je slično kao u drugim studijama (89-92,6%)(35,41,42) i više nego u TAPAS studiji (86%)(25). U većini studija nije bilo razlike u učestalosti finalnog TIMI 3 između grupe sa aspiracijom i grupe sa standardnom pPCI (25,35). U TASTE studiji koja je analizirala klinički ishod bolesnika, finalni TIMI 3 nije saopšten. Učestalost LAD kao infarktne arterije je bila u 182 našoj studiji (41,5%) slična kao u drugima studijama (42,9-44,7%)(25,38,41). Višesudovna bolest u našoj studiji (52,3%) je bila slično zastupljena kao u drugima studijama (51%)(42), ređa u nekolicini studija (24-40%)(37,38,40), dok je u TAPAS studiji bila češća (66,2%)(25). 4.4.5 Proceduralne karakteristike bolesnika se odnose na učestalost direktne implantacije stenta, učestalost i tehniku predilatacije (dijametar, broj atmosfera, balon/RVD odnos), tehniku implantacije stenta (dijametar, dužina stenta i tip stenta, stent/RVD odnos, prosečan boj stentova po leziji) i učestalost postdilatacije. Učestalost predilatacije u našoj studiji u grupi sa aspiracijom je bila 12,3%. U drugima studijama učestalost predilatacije nije saopštena, uglavnom se navodi učestalost direktne implantacije stenta. U našoj studiji, predilatacija je učinjena u 2 bolesnika nakon aspiracije, jer nije bila moguća direktna implantacija stenta. Stent je implantiran u 93,8% bolesnika u grupi sa aspiracijom i u 96,8% bolesnika u grupi bez aspiracije tromba. U TAPAS studiji je stent implantiran u 92,3% bolesnika u grupi sa aspiracijom i u 92,0% bolesnika sa standardnom pPCI (25). Prosečan broj stentova implantiran po leziji (1,2), dijametar stenta (3,3 mm) i dužina stenta (21,3 mm) su bili slični kao u studiji sa OCT-om (1,2; 3,2 mm; 21,7 mm)(41). Direktna implantacija stenta je u našoj studiji znatno češća u grupi sa aspiracijom nego u grupi sa standardnom pPCI (90,2 vs. 37,7%, P<0,001). U nekim studijama nije bilo razlike u učestalosti direktne implantacije stenta (21 vs. 9%, P=0,1), a u nekim je razlika bila značajna kao u našoj studiji (95,1 vs. 5,3%, P<0,0001, odnosno 70 vs 24%, P<0,001)(39,42). U TAPAS studiji predilatacija je bila obavezna u kontrolnoj grupi, a u grupi sa aspiracijom direktna implantacija stenta je urađena u 55% bolesnika (25). U našoj studiji DES su implantirani u 11,5% bolesnika sa aspiracijom tromba i u 14,7% bolesnika bez aspiracije tromba. Učestalost DES u drugima studijama je bila od 55,7% do 57,9% do (38,39). Implantacija DES je bila obavezna prema protkolu u jednoj studiji (41). Samo u dve studije implantirani su isključivo metalni stentovi prema protokolu (43). Maksimalni pritisak pri implantaciji stenta u našoj studiji (14,2 atm) nije se razlikovao od maksimalnog pritiska u drugima stidijama (13,6 atm)(40). Postdilatacija je bila češća u dve studije nego u našoj studiji (22,9-31,0 vs. 9,2%)(40), dok je u jednojstudiji bila nešto ređa 6,6%, bez razlike među grupama sa i bez aspiracije (39). U našoj studiji, postdilatacija je izvedena sa većim pritiskom u grupi sa aspiracijom tromba (16,0 vs. 12,8 atm, P=0,045). U većini studija inhibitori GP IIbIIIa receptora su dati češće nego u našoj studiji (100-50% vs. 29%)(35,42,44). U dve studije je davanje inhibitora GP IIbIIIa receptora bilo 183 određeneo protokolom studije 100% (42) odnosno 50,7% (35). Samo u jednoj studiji inhibitori GP IIbIIIa receptora nisu dati ni u jednog bolesnika, prema protokolu studije (43). 4.5 Ograničenja studije Studija je ograničena time što je monocentrična. Pitanje je koliko su rezultati jednog centra, koji ima usvojen određeni način rada u sali za kateterizacije, primenljivi i na druge centre. To se odnosi i na način manuelne aspiracije tromba. Ipak, protkolom studije je predviđeno da se aspiracije tromba izvodi uvek na sličan način, napred-nazad, brzinom 1-2 mm u sekundi, da se održava vakuum u špricu tokom izvlačenja aspiracionog katetera i da se napune najmanje 2 šprica krvlju odnosno da se aspiracija vrši sve dok ima tromba. Dakle, ako se na jednoj inserciji aspiracionog katetera ne dobije trombotični materijal, onda je aspiracija obustavljena. Ako se trombotični materijal ne dobije, a vidis e angiografski veliki tromb onda je bila indikovana aspiracija sa Eliminate3 od 7F. Drugo ograničenje se odnosi na veliki procenat pregrupisavanja (“crossover”) bolesnika. Deset (15,9%) bolesnika su iz grupe sa standardnom pPCI prešli u grupu sa aspiracijom tromba. Ovo pregrupisavanje bolesnika je bilo dozvoljeno protokolom studije,a razlog je bilo najčešće perzistiranje velikog tromba nakon predilatacije. U jednoj studiji (41), bio je sličan scenario: od 70 bolesnika koji su randomizacijom bili dodeljeni konvencionalnoj pPCI, operater se odlučio na aspiraciju tromba kod 7,1% (5) bolesnika, i to u svih pet slučajeva zbog veličine tromba (gradus 4-5)(41). Ako se uzme u obzir da OCT snimci nisu bili za analizu u nekoliko pacijenata, da je jedan povukao pristanak na učešće u studiji onda se dobija da je taj procenat bio i veći, 8,2% (5/61). U istoj studiji, kao i u našoj studiji, nijedanbolesnik nije prešao iz grupe sa asoiracijom u grupu sa konvencionalnom pPCI (41). U drugoj studiji (25), 10,8% bolesnika je prešlo iz grupe sa aspiracijom tromba u grupu sa standardnom pPCI i 3,6% iz grupe sa standardnom pPCI je lečeno aspiracijom tromba (od tih 18 bolesnika, 6 bolesnika nije ni imalo predilatciju balonom, nego su prvo imali aspiraju tromba)(25). studijama taj procenat pregrupisavanja je bio 1-6%, sličan u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije tromba. U našoj studiji nijedan bolesnik iz grupe sa aspiracijom tromba nije preveden u grupu sa standardnom pPCI. U drugim studijama je taj procenat bio takođe mali. Može se reći da je jedan od razloga za odluku operatera da aspirira 184 veliki tromb nakon prediltacije bili i pozitivni rezultati TAPAS studije, prema kojima je aspiracija tromba bila udružena sa manjim mortalitetom na godinu dana. Treće ograničenje se odnosi na sofisticiranost metode koja se koristi za određivanje IMR. Činjenica da je metoda invazivna ograničava njenu primenu tokom perioda praćenja bolesnika. Ipak, najveće ograničenje metode je upravo ono što je njena prednost u odnosu na druge metode za procenu miokardne perfuzije, a to je osetljivost. Postoje velike razlike u vrednostima IMR: od 9 do 162 u grupi bez aspiraciej tromba do 7,7 do 89,8 u grupi sa aspiracijom tromba. Ovako velike razlike u vrednostima IMR dolaze još više do izražaja u ovako relativno maloj grupi bolesnika. Zbog toga je SD od 33,8 u grupi sa konvencionalnom PPCI znatno iznad predviđene vrednosti od 20 U. Ovako velika standradna devijacija je pokazatelj neravnomerne rapodele vrednosti IMR, manji broj bolesnika je imao veoma male vrednosti IMR, i manji broj bolesnika je imao vrednosti preko 100 U. S druge strane pojava ovih velikih vrednosti IMR je i doprinela poneranju srednje vrednosti IMR u grupi sa konvencionalnom PPCI u odnosu na grupu sa aspiracijom tromba. Da bi se prevazišao problem neravnomerne distribucije vrednosti IMR, urađena je logaritamska transormacija vrednosti IMR, i tek onda regresiona anliza na te logaritmski transformisane vrednosti IMR. Zapažena je i intraopserverska varijabilnost tri uzastopna merenja vremena prolaska fiziološkog rastvora od vrha gajding katetera do senzora za pritisak i temperaturu na vrhu koronarne žice. Ta intraopserverska varijabilnost je izražena koeficijentom varijacije koji je u uslovima maksimalne hiperemije iznosio 6% kod bolesnika sa stabilnom anginom pektoris, odnosno kod elektivnih bolesnika (29). U našoj studiji CV je iznosio 15% u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije tako da nije uticao negativno na poređenje IMR između grupe sa aspiracijom i grupe bez aspiracije tromba. Najzad, jedan od najvećih nedostataka studije je da je ona studija surogata, i zapravo se ne zna da li smanjenje IMR-a u grupi sa aspiracijom tromba ima kliničke implikacije zbog malog broja kliničkih događaja i da li zahteva promenu preporuka za lečenje STEMI bolesnika. Ipak, za razliku od velikih kliničkih studija, ona pruža uvid u status mikrocirkulacije u infarktnoj i neinfarktnim arteriajma kod STEMI bolesnika i uticaj aspiracije tromba na mikrocirkulaciju i perfuziju miokarda kod ovih bolesnika. 185 5. ZAKLJUČAK Navode se zaključci vezani za primarni cilj i sekundarne ciljeve studije: 1. Primarni cilj studije je postignut. Rutinska manuelna aspiracija tromba smanjuje vrednost indeksa mikrocirkulatorne rezistencije u odnosu na konvencionalnu primarnu PCI i na taj način povećava perfuziju miokarda kod bolesnika sa STEMI lečenih primarnom PCI. Značajnost razlike je granična ako se koristi srednja vrednost IMR. Značajnost razlike je nešto veća ukoliko se IMR izražava kao srednja vrednost korigovanog IMR koji uzima u obzit i stepen kolateralne mikrocirkulacije odnosno kolateralne miokardne perfuzije. 2. Smanjenje IMR je svega 12.3% u grupi sa aspiracijom tromba tako da rutinska manuelna aspiracija tromba nije nezavisni prediktor smanjenja indeksa miokardne rezistencije. Drugim rečima, rutinska manuelana aspiracije tromba ne dovodi, sama po sebi, do smanjenja mikrocirkulatorne rezistencije i time povećanja miokardne perfuzije. 3. Ovako skromno smanjenje IMR je praćeno i srazmerno skromnom razlikom u učestalosti remodelovanja leve komore koja je slične incidence između ispitivanih grupa. 4. IMR je u infarktnoj teritoriji značajno veći u odnosu na susednu i kontralateralnu neinfarktnu teritoriju. 5. Vrednosti IMR između susedne i kontralateralne neinfarktne teritorije su slične u obe grupe ispitanika, sa i bez aspiracije tromba. 6. Postoji jasna tendencija da IMR ima manje vrednosti u neinfarktnoj susednoj i posebno kontralateralnoj neinfarktnoj regiji u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na standardnu pPCI. 7. Nezavisni prediktori povećanja IMR su uzrast, glikemija na prijemu, sistolni krvni pritisak pre pPCI i ukupna suma devijacija ST segmenta na 60 min od završetka pPCI. 8. Vrednosti kapilarnog “wedge” pritiska u infarktnoj teritoriji su slične u grupi sa aspiracijom i bez aspiracije tromba. 9. Srednje vrednosti CFR u infarktnoj i neinfarktnim arterijama su slične u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na grupu sa standardnom pPCI. 186 10. U ukupnoj studijskoj populaciji, srednji CFR u infarktnoj arteriji je slične vrednosti kao i CFR u susednoj neinfarktnoj arteriji, ali je značajno niži od CFR u kontralateralnoj neinfarktnoj arteriji. Nema razlike u CFR između susedne i kontralateralne neinfarktne arterije. 11. Učestalost odsustva angiografski procenjenog miokardnog ispiranja (stepen 0 ili 1) je slična u obe grupe pacijenta, lečenih aspiracijom tromba i klasičnom pPCI. 12. Učestalost stepena 2 ili 3 miokardnog ispiranja je slična u obe grupe bolesnika. 13. Učestalost distalnih embolizacija je slična u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije tromba 14. Učestalost potpune rezolucije elevacije ST segmenta je slična u grupi sa aspiracijom i bez aspiracije tromba. 15. Učestalost perzistentne ukupne devijacije ST segmenta je slična u grupi sa aspiracijomm tromba i bez aspiracije tromba. 16. Elektrokardiografski procenjena veličina infarkta, na osnovu Selvester skora, je slična u grupi sa aspiracijom i bez aspiracije tromba. 17. Enzimski procenjena veličina infarkta na osnovu vrednosti CK, CK max kao i AUC CK, je manja u grupi sa aspiracijom tromba u odnosu na grupu bez aspiracije tromba. 18. U odnosu na vrednost TnI max, veličina infarkta u grupi sa aspiracijom je manja u odnosu veličinu infarkta u grupi sa klasičnom pPCI. 19. U odnosu na vrednost CK-MB i AUC CK-MB, veličina infarkta u grupi sa aspiracijom tromba je slična kao i u grupi sa konvencionalnom pPCI. 20. Ehokardiografska analiza je pokazala da se ESVI ne menja tokom perioda ehokardiografskog praćenja od 4 meseca kod bolesnika u grupi sa aspiracijom tromba i u grupi lečenih konvencionalnom PPCI. 21. ESVI je sličnih vrednosti nakon perioda ehokardiografskog praćenja od 4 meseca, kod bolesnika sa aspiracijom i bez aspiracije tromba. 187 22. EDVI se značajno povećava tokom perioda ehokardiografskog praćenja u obe grupe ispitanika, sa i bez aspiracije tromba. 23. EDVI je sličnih vrednosti nakon perioda ehokardiografskog praćenja od 4 meseca kod bolesnika sa aspiracijom i bez aspiracije tromba. 24. Ejekciona frakcija leve komore se tokom perioda ehokardiografskog praćenja značajno povećala u obe grupe bolesnika, sa i bez aspiracije tromba. 25. Ejekciona feakcija leve komore je sličnih vrednosti između bolesnika sa i bez aspiracije tromba, nakon 4 meseca ehokardiografskog praćenja. 26. Ejekciona frakcija leve komore se u grupi sa aspiracijom tromba relativno povećala za 11%, a u grupi bez aspiracije tromba za 9% nakon 4 meseca ehokardiografskog praćenja. Nema razlike u veličini procentualnog povećanja EF LK između grupe sa aspiracijom i bez aspiracije tromba. 27. WMSI se značajno smanjio tokom perioda ehokardiografskog praćenja kod bolesnika sa aspiracijom tromba i kod bolesnika bez aspiracije tromba. 28. WMSI je sličnih vrednosti između bolesnika sa aspiracijom tromba i bez aspiracije tromba nakon 4 meseca ehokardiografskog praćenja. 29. WMSI se relativno smanjio tokom perioda ehokardiografskog praćenja za 8% u grupi sa aspiracijom tromba i za 4% u grupi bez aspiracije tromba. Nema razlike u veličini procentualnog smanjenja WMSI nakon 4 meseca praćenja između grupa, sa aspiracijom i bez aspiracije tromba. 30. Volumenski indeks sferičnosti leve komore (CSIvol) se značajno povećao tokom perioda ehokardiografskog praćenja u grupi sa aspiracijom i u grupi bez aspiracije tromba. 31. CSIvol je sličnih vrednosti između bolesnika sa aspiracijom i bez aspiracije tromba nakon 4 meseca ehokardiografskog praćenja. 32. Volumenski indeks sferičnosti leve komore se smanjio u grupi sa aspiracijom tromba za 2% i u grupi sa konvencionalnom PPCI za 6% nakon 4 meseca ehokardiografskog praćenja. 188 33. Učestalost remodelovanja leve komore i učestalost reverznog remodelovanja leve komore su sličnih vrednosti u grupi sa aspiracijom tromba u poređenju na grupu bez aspiracije tromba, nakon 4 meseca ehokardiografskog praćenja. 34. Bolesnici sa akutnom hiperglikemijom imaju veći IMR, IMRcorr, manji srednji MBG, manji CK max, trend ka većem Selvester skoru, trend ka manjem smanjenju WMSI, trend ka većem povećanju CSIvol i značajno manju EF LK na račun većeg povećanja ESVI u odnosu na bolesnike bez akutne hiperglikemije. 35. Rutinska aspiracija tromba ima snažan trend ka smanjenju IMR i IMRcorr kod bolesnika sa akutnom hiperglikemijom. 36. Naša studijska populacija je po kliničkim parametrima (uzrast, dijabetes mellitus, ukupno vreme ishemije), elektrokardiografskim parametrima (ukupna ST devijacija), angiografskim parametrima (LAD kao infarktna arterija, višesudovna bolest, okluzija infarktne arterije pre pPCI), parametrima reperfuzije miokarda (MBG, rezolucija elevacije ST segmenta) i učestalosti svežeg tromba, slična sa populacijama u drugim studijama. 37. Histološka analiza je pokazala da je polovina naših bolesnika imala svež intrakoronarni tromb. 38. Na histološkoj analizi su viđeni počeci neoangiogeneze, kapilarni tubusi unutra tromba. 39. Na elektronskoj mikroskopiji su viđene dendritske ćelije u različitim stadijumima aktivnosti i zrelosti. 40. SPECT je pokazao da je sačuvanost miokarda u grupi sa aspiracijom slična kao i u grupi sa standardnom pPCI. 41. Glavni neželjeni srčani i moždani događaji, smrtni ishod, ponovni infarkt miokarda, infarkt mozga, hospitalizacija zbog srčane insuficijencij i revaskularizacija miokarda bilo PCI ili CABG, se javljaju sa sličnom učestalošću u grupi sa aspiracijom i u grupi bez aspiracije tromba nakon 12 meseci kliničkog praćenja. 42. Preživljavanje bez svih glavnih neželjenih srčanih i cerebralnih događaja je u grupi sa aspiracijom tromba veće nego u grupi sa standardnom pPCI na 12 meseci kliničkog praćenja. 189 6. LITERATURA: 1. Alfonso F, Virmani R. New morphological insights on coronary plaque rupture: bridging the gap from anatomy to clinical presentation? JACC Cardiovascular interventions. 2011;4(1):83- 6. 2. Libby P. Current concepts of the pathogenesis of the acute coronary syndromes. Circulation. 2001;104(3):365-72. 3. Keeley EC, Boura JA, Grines CL. Primary angioplasty versus intravenous thrombolytic therapy for acute myocardial infarction: a quantitative review of 23 randomised trials. Lancet. 2003;361(9351):13-20. 4. Kushner FG, Hand M, Smith SC, Jr., King SB, 3rd, Anderson JL, Antman EM, et al. 2009 focused updates: ACC/AHA guidelines for the management of patients with ST-elevation myocardial infarction (updating the 2004 guideline and 2007 focused update) and ACC/AHA/SCAI guidelines on percutaneous coronary intervention (updating the 2005 guideline and 2007 focused update) a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Journal of the American College of Cardiology. 2009;54(23):2205-41. 5. Steg PG, James SK, Atar D, Badano LP, Blomstrom-Lundqvist C, Borger MA, et al. ESC Guidelines for the management of acute myocardial infarction in patients presenting with ST- segment elevation. European heart journal. 2012;33(20):2569-619. 6. van 't Hof AW, Liem A, de Boer MJ, Zijlstra F. Clinical value of 12-lead electrocardiogram after successful reperfusion therapy for acute myocardial infarction. Zwolle Myocardial infarction Study Group. Lancet. 1997;350(9078):615-9. 7. Costantini CO, Stone GW, Mehran R, Aymong E, Grines CL, Cox DA, et al. Frequency, correlates, and clinical implications of myocardial perfusion after primary angioplasty and stenting, with and without glycoprotein IIb/IIIa inhibition, in acute myocardial infarction. Journal of the American College of Cardiology. 2004;44(2):305-12. 190 8. Verma S, Fedak PW, Weisel RD, Butany J, Rao V, Maitland A, et al. Fundamentals of reperfusion injury for the clinical cardiologist. Circulation. 2002;105(20):2332-6. 9. Heusch G, Schulz R, Haude M, Erbel R. Coronary microembolization. Journal of molecular and cellular cardiology. 2004;37(1):23-31. 10. Kawano H, Hayashida T, Ohtani H, Kanda M, Koide Y, Baba T, et al. Histopathological findings of the no-reflow phenomenon following coronary intervention for acute coronary syndrome. International heart journal. 2005;46(2):327-32. 11. Kotani J, Nanto S, Mintz GS, Kitakaze M, Ohara T, Morozumi T, et al. Plaque gruel of atheromatous coronary lesion may contribute to the no-reflow phenomenon in patients with acute coronary syndrome. Circulation. 2002;106(13):1672-7. 12. Topol EJ, Yadav JS. Recognition of the importance of embolization in atherosclerotic vascular disease. Circulation. 2000;101(5):570-80. 13. The Thrombolysis in Myocardial Infarction (TIMI) trial. Phase I findings. TIMI Study Group. The New England journal of medicine. 1985;312(14):932-6. 14. van 't Hof AW, Liem A, Suryapranata H, Hoorntje JC, de Boer MJ, Zijlstra F. Angiographic assessment of myocardial reperfusion in patients treated with primary angioplasty for acute myocardial infarction: myocardial blush grade. Zwolle Myocardial Infarction Study Group. Circulation. 1998;97(23):2302-6. 15. Henriques JP, Zijlstra F, de Boer MJ, van 't Hof AW, Gosselink AT, Dambrink JH, et al. The prognostic importance of heart failure and age in patients treated with primary angioplasty. European journal of heart failure. 2003;5(3):291-4. 16. Mabin TA, Holmes DR, Jr., Smith HC, Vlietstra RE, Bove AA, Reeder GS, et al. Intracoronary thrombus: role in coronary occlusion complicating percutaneous transluminal coronary angioplasty. Journal of the American College of Cardiology. 1985;5(2 Pt 1):198-202. 17. Schroder R, Dissmann R, Bruggemann T, Wegscheider K, Linderer T, Tebbe U, et al. Extent of early ST segment elevation resolution: a simple but strong predictor of outcome in 191 patients with acute myocardial infarction. Journal of the American College of Cardiology. 1994;24(2):384-91. 18. Vollmer RT, Christenson RH, Reimer K, Ohman EM. Temporal creatine kinase curves in acute myocardial infarction. Implications of a good empiric fit with the log-normal function. American journal of clinical pathology. 1993;100(3):293-8. 19. Patti G, Barczi G, Orlic D, Mangiacapra F, Colonna G, Pasceri V, et al. Outcome comparison of 600- and 300-mg loading doses of clopidogrel in patients undergoing primary percutaneous coronary intervention for ST-segment elevation myocardial infarction: results from the ARMYDA-6 MI (Antiplatelet therapy for Reduction of MYocardial Damage during Angioplasty-Myocardial Infarction) randomized study. Journal of the American College of Cardiology. 2011;58(15):1592-9. 20. Cerqueira MD, Weissman NJ, Dilsizian V, Jacobs AK, Kaul S, Laskey WK, et al. Standardized myocardial segmentation and nomenclature for tomographic imaging of the heart. A statement for healthcare professionals from the Cardiac Imaging Committee of the Council on Clinical Cardiology of the American Heart Association. Circulation. 2002;105(4):539-42. 21. Tei C, Nishimura RA, Seward JB, Tajik AJ. Noninvasive Doppler-derived myocardial performance index: correlation with simultaneous measurements of cardiac catheterization measurements. Journal of the American Society of Echocardiography : official publication of the American Society of Echocardiography. 1997;10(2):169-78. 22. Mannaerts HF, van der Heide JA, Kamp O, Stoel MG, Twisk J, Visser CA. Early identification of left ventricular remodelling after myocardial infarction, assessed by transthoracic 3D echocardiography. European heart journal. 2004;25(8):680-7. 23. Fearon WF, Shah M, Ng M, Brinton T, Wilson A, Tremmel JA, et al. Predictive value of the index of microcirculatory resistance in patients with ST-segment elevation myocardial infarction. Journal of the American College of Cardiology. 2008;51(5):560-5. 24. Svilaas T, Vlaar PJ, van der Horst IC, Diercks GF, de Smet BJ, van den Heuvel AF, et al. Thrombus aspiration during primary percutaneous coronary intervention. The New England journal of medicine. 2008;358(6):557-67. 192 25. Stone GW, Peterson MA, Lansky AJ, Dangas G, Mehran R, Leon MB. Impact of normalized myocardial perfusion after successful angioplasty in acute myocardial infarction. Journal of the American College of Cardiology. 2002;39(4):591-7. 26. Stone GW, Webb J, Cox DA, Brodie BR, Qureshi M, Kalynych A, et al. Distal microcirculatory protection during percutaneous coronary intervention in acute ST-segment elevation myocardial infarction: a randomized controlled trial. JAMA: 2005;293(9):1063-72. 27. Fearon WF, Balsam LB, Farouque HM, Caffarelli AD, Robbins RC, Fitzgerald PJ, et al. Novel index for invasively assessing the coronary microcirculation. Circulation. 2003;107(25):3129-32. 28. Ng MK, Yeung AC, Fearon WF. Invasive assessment of the coronary microcirculation: superior reproducibility and less hemodynamic dependence of index of microcirculatory resistance compared with coronary flow reserve. Circulation. 2006;113(17):2054-61. 29. Aarnoudse W, Fearon WF, Manoharan G, Geven M, van de Vosse F, Rutten M, et al. Epicardial stenosis severity does not affect minimal microcirculatory resistance. Circulation. 2004;110(15):2137-42. 30. Gick M, Jander N, Bestehorn HP, Kienzle RP, Ferenc M, Werner K, et al. Randomized evaluation of the effects of filter-based distal protection on myocardial perfusion and infarct size after primary percutaneous catheter intervention in myocardial infarction with and without ST- segment elevation. Circulation. 2005;112(10):1462-9. 31. Haeck JD, Koch KT, Bilodeau L, Van der Schaaf RJ, Henriques JP, Vis MM, et al. Randomized comparison of primary percutaneous coronary intervention with combined proximal embolic protection and thrombus aspiration versus primary percutaneous coronary intervention alone in ST-segment elevation myocardial infarction: the PREPARE (PRoximal Embolic Protection in Acute myocardial infarction and Resolution of ST-Elevation) study. JACC Cardiovascular interventions. 2009;2(10):934-43. 32. Lefevre T, Garcia E, Reimers B, Lang I, di Mario C, Colombo A, et al. X-sizer for thrombectomy in acute myocardial infarction improves ST-segment resolution: results of the X- 193 sizer in AMI for negligible embolization and optimal ST resolution (X AMINE ST) trial. Journal of the American College of Cardiology. 2005;46(2):246-52. 33. Antoniucci D, Valenti R, Migliorini A, Parodi G, Memisha G, Santoro GM, et al. Comparison of rheolytic thrombectomy before direct infarct artery stenting versus direct stenting alone in patients undergoing percutaneous coronary intervention for acute myocardial infarction. The American journal of cardiology. 2004;93(8):1033-5. 34. Migliorini A, Stabile A, Rodriguez AE, Gandolfo C, Rodriguez Granillo AM, Valenti R, et al. Comparison of AngioJet rheolytic thrombectomy before direct infarct artery stenting with direct stenting alone in patients with acute myocardial infarction. The JETSTENT trial. Journal of the American College of Cardiology. 2010;56(16):1298-306. 35. Stone GW, Maehara A, Witzenbichler B, Godlewski J, Parise H, Dambrink JH, et al. Intracoronary abciximab and aspiration thrombectomy in patients with large anterior myocardial infarction: the INFUSE-AMI randomized trial. JAMA : the journal of the American Medical Association. 2012;307(17):1817-26. 36. De Carlo M, Aquaro GD, Palmieri C, Guerra E, Misuraca L, Giannini C, et al. A prospective randomized trial of thrombectomy versus no thrombectomy in patients with ST- segment elevation myocardial infarction and thrombus-rich lesions: MUSTELA (MUltidevice Thrombectomy in Acute ST-Segment ELevation Acute Myocardial Infarction) trial. JACC Cardiovascular interventions. 2012;5(12):1223-30. 37. Liistro F, Grotti S, Angioli P, Falsini G, Ducci K, Baldassarre S, et al. Impact of thrombus aspiration on myocardial tissue reperfusion and left ventricular functional recovery and remodeling after primary angioplasty. Circulation Cardiovascular interventions. 2009;2(5):376- 83. 38. Sardella G, Mancone M, Bucciarelli-Ducci C, Agati L, Scardala R, Carbone I, et al. Thrombus aspiration during primary percutaneous coronary intervention improves myocardial reperfusion and reduces infarct size: the EXPIRA (thrombectomy with export catheter in infarct- related artery during primary percutaneous coronary intervention) prospective, randomized trial. Journal of the American College of Cardiology. 2009;53(4):309-15. 194 39. De Luca L, Sardella G, Davidson CJ, De Persio G, Beraldi M, Tommasone T, et al. Impact of intracoronary aspiration thrombectomy during primary angioplasty on left ventricular remodelling in patients with anterior ST elevation myocardial infarction. Heart. 2006;92(7):951- 7. 40. Burzotta F, Trani C, Romagnoli E, Mazzari MA, Rebuzzi AG, De Vita M, et al. Manual thrombus-aspiration improves myocardial reperfusion: the randomized evaluation of the effect of mechanical reduction of distal embolization by thrombus-aspiration in primary and rescue angioplasty (REMEDIA) trial. Journal of the American College of Cardiology. 2005;46(2):371-6. 41. Onuma Y, Thuesen L, van Geuns RJ, van der Ent M, Desch S, Fajadet J, et al. Randomized study to assess the effect of thrombus aspiration on flow area in patients with ST- elevation myocardial infarction: an optical frequency domain imaging study--TROFI trial. European heart journal. 2013;34(14):1050-60. 42. Silva-Orrego P, Colombo P, Bigi R, Gregori D, Delgado A, Salvade P, et al. Thrombus aspiration before primary angioplasty improves myocardial reperfusion in acute myocardial infarction: the DEAR-MI (Dethrombosis to Enhance Acute Reperfusion in Myocardial Infarction) study. Journal of the American College of Cardiology. 2006;48(8):1552-9. 43. Ikari Y, Sakurada M, Kozuma K, Kawano S, Katsuki T, Kimura K, et al. Upfront thrombus aspiration in primary coronary intervention for patients with ST-segment elevation acute myocardial infarction: report of the VAMPIRE (VAcuuM asPIration thrombus REmoval) trial. JACC Cardiovascular interventions. 2008;1(4):424-31. 44. Kaltoft A, Bottcher M, Nielsen SS, Hansen HH, Terkelsen C, Maeng M, et al. Routine thrombectomy in percutaneous coronary intervention for acute ST-segment-elevation myocardial infarction: a randomized, controlled trial. Circulation. 2006;114(1):40-7. 45. Svilaas T, van der Horst IC, Zijlstra F. Thrombus Aspiration during Percutaneous coronary intervention in Acute myocardial infarction Study (TAPAS)--study design. American heart journal. 2006;151(3):597 e1- e7. 46. Fröbert O, Lagerqvist B, Olivecrona GK, Omerovic E, Gudnason T, Maeng M, Aasa M, Angerås O, Calais F, Danielewicz M, Erlinge D, Hellsten L, Jensen U, Johansson AC, Kåregren 195 A, Nilsson J, Robertson L, Sandhall L, Sjögren I, Ostlund O, Harnek J, James SK; Thrombus aspiration during ST-segment elevation myocardial infarction. TASTE Trial. N Engl J Med. 2013;369(17):1587-97. 47. Gibson CM, de Lemos JA, Murphy SA et al. Combination therapy with abciximab reduces angiograhically evident thrombus in acute myocardial infarction – a TIMI 14 substudy. Circulation103,2550–2554 (2001). 48. Ino Y, Kubo T, Tanaka A, et al. Difference of culprit lesion morphologies between ST- segment elevation myocardial infarction and non–ST-segment elevation acute coronary syndrome: an optical coherence tomography study. J Am Coll Cardiol Intv 2010;4:76–82. 49. Mizuno K, Satomura K, Miyamoto A, et al. Angioscopic evaluation of coronary-artery thrombi in acute coronary syndromes. N Engl J Med 1992;326:287–91. 50. Falk E, Shah PK, Fuster V. Coronary plaque disruption. Circulation 1995;92:657–71. 51. Cheruvu PK, Finn AV, Gardner C, et al. Frequency and distribution of thin-cap fibroatheroma and ruptured plaques in human coronary arteries: a pathologic study. J Am Coll Cardiol 2007;50:940 –9. 52. Qiao JH, Fishbein MC. The severity of coronary atherosclerosis at sites of plaque rupture with occlusive thrombosis. J Am Coll Cardiol 1991;17:1138–42 53. Tanaka A, Shimada K, Namba M, et al. Relationship between longitudinal morphology of ruptured plaques and TIMI flow grade in acute coronary syndrome: a three-dimensional intravascular ultrasound imaging study. Eur Heart J 2008;29:38–44. 54. Mitchell, Richard Sheppard; Kumar, Vinay; Abbas, Abul K.; Fausto, Nelson. Robbins Basic Pathology. Philadelphia: Saunders. ISBN 1-4160-2973-7. 8th edition. 55. Jernberg T, Johanson P, Held C, et al. Association between adoption of evidence-based treatment and survival for patients with ST-elevation myocardial infarction. JAMA. 2011;305:1677–84. 196 56. Terkelsen CJ, Jensen LO, Tilsted H-H, et al. Health care system delay and heart failure in patients with ST-segment elevation myocardial infarction treated with primary percutaneous coronary intervention: follow-up of population-based medical registry data. Ann Intern Med. 2011;155:361–7. 57. De Luca G, Suryapranata H, Ottervanger JP, et al. Time delay to treatment and mortality in primary angioplasty for acute myocardial infarction: every minute of delay counts. Circulation. 2004;109:1223–5. 58. Terkelsen CJ, Sorensen JT, Maeng M, et al. System delay and mortality among patients with STEMI treated with primary percutaneous coronary intervention. JAMA. 2010;304:763–71. 59. Pinto DS, Frederick PD, Chakrabarti AK, et al. Benefit of transferring ST-segment-elevation myocardial infarction patients for percutaneous coronary intervention compared with administration of onsite fibrinolytic declines as delays increase. Circulation. 2011;124:2512–21. 60. Armstrong PW, Boden WE. Reperfusion paradox in ST-segment elevation myocardial infarction. Ann Intern Med. 2011;155:389–91. 61. Rathore SS, Curtis JP, Chen J, et al. Association of door-to-balloon time and mortality in patients admitted to hospital with ST elevation myocardial infarction: national cohort study. BMJ. 2009;338:b1807. 62. Boersma E, Maas AC, Deckers JW, et al. Early thrombolytic treatment in acute myocardial infarction: reappraisal of the golden hour. Lancet. 1996; 348:771–5. 63. Widimsky P, Budesinsky T, Vorac D, et al. Long distance transport for primary angioplasty vs immediate thrombolysis in acute myocardial infarction: final results of the randomized national multicentre trial: PRAGUE-2. Eur Heart J. 2003;24:94–104. 64. Andersen HR, Nielsen TT, Rasmussen K, et al. A comparison of coronary angioplasty with fibrinolytic therapy in acute myocardial infarction. N Engl J Med. 2003;349:733–42. 65. Chakrabarti A, Krumholz HM, Wang Y, et al. Time-to-reperfusion in patients undergoing interhospital transfer for primary percutaneous coronary intervention in the U.S: an analysis of 197 2005 and 2006 data from the National Cardiovascular Data Registry. J Am Coll Cardiol. 2008;51:2442–3. 66. Wang TY, Nallamothu BK, Krumholz HM, et al. Association of door-in to door-out time with reperfusion delays and outcomes among patients transferred for primary percutaneous coronary intervention. JAMA. 2011;305:2540–7. 67. Krumholz HM, Herrin J, Miller LE, et al. Improvements in door-to-balloon time in the United States, 2005 to 2010. Circulation. 2011;124: 1038–45. 68. Erne P, Schoenenberger AW, Burckhardt D, et al. Effects of percutaneous coronary interventions in silent ischemia after myocardial infarction: the SWISSI II randomized controlled trial. JAMA. 2007;297:1985–91. 69. Vlaar PJ, Mahmoud KD, Holmes DR Jr, et al. Culprit vessel only versus multivessel and staged percutaneous coronary intervention for multivessel disease in patients presenting with ST- segment elevation myocardial infarction: a pairwise and network meta-analysis. J Am Coll Cardiol. 2011;58:692–703. 70. Keeley EC, Boura JA, Grines CL. Primary angioplasty versus intravenous thrombolytic therapy for acute myocardial infarction: a quantitative review of 23 randomised trials. Lancet. 2003;361:13–20. 71. Vlaar PJ, Svilaas T, van der Horst IC, et al. Cardiac death and reinfarction after 1 year in the Thrombus Aspiration during Percutaneous coronary intervention in Acute myocardial infarction Study (TAPAS): a 1-year follow-up study. Lancet. 2008;371:1915–20. 72. Sardella G, Mancone M, Bucciarelli-Ducci C, et al. Thrombus aspiration during primary percutaneous coronary intervention improves myocardial reperfusion and reduces infarct size: the EXPIRA (Thrombectomy With Export Catheter in Infarct-Related Artery During Primary Percutaneous Coronary Intervention) prospective, randomized trial. J Am Coll Cardiol. 2009;53:309–15. 198 73. Stone GW, Maehara A, Witzenbichler B, et al. Intracoronary abciximab and aspiration thrombectomy in patients with large anterior myocardial infarction: the INFUSE-AMI randomized trial. JAMA. 2012;307:1817–26. 74. Nordmann AJ, Hengstler P, Harr T, et al. Clinical outcomes of primary stenting versus balloon angioplasty in patients with myocardial infarction: a meta-analysis of randomized controlled trials. Am J Med. 2004;116:253–62. 75. Grines CL, Bonow RO, Casey DE Jr, et al. Prevention of premature discontinuation of dual antiplatelet therapy in patients with coronary artery stents: a science advisory from the American Heart Association, American College of Cardiology, Society for Cardiovascular Angiography and Interventions, American College of Surgeons, and American Dental Association, with representation from the American College of Physicians. Circulation. 2007;115:813–8 76. Palmerini T, Biondi-Zoccai G, Della Riva D, et al. Stent thrombosis with drug-eluting and bare-metal stents: evidence from a comprehensive network meta-analysis. Lancet. 2012;379:1393–402. 77. Wiviott SD, Braunwald E, McCabe CH, et al. Prasugrel versus clopidogrel in patients with acute coronary syndromes. N Engl J Med. 2007; 357:2001–15. 78. Steg PG, James S, Harrington RA, et al. Ticagrelor versus clopidogrel in patients with ST- elevation acute coronary syndromes intended for reperfusion with primary percutaneous coronary intervention: a Platelet Inhibition and Patient Outcomes (PLATO) trial subgroup analysis. Circulation. 2010;122:2131–41. 79. Montalescot G, Wiviott SD, Braunwald E, et al. Prasugrel compared with clopidogrel in patients undergoing percutaneous coronary intervention for ST-elevation myocardial infarction (TRITON-TIMI 38): doubleblind, randomised controlled trial. Lancet. 2009;373:723–31. 80. Stone GW, Grines CL, Cox DA, et al. Comparison of angioplasty with stenting, with or without abciximab, in acute myocardial infarction. N Engl J Med. 2002;346:957–66. 199 81. Montalescot G, Zeymer U, Silvain J, et al. Intravenous enoxaparin or unfractionated heparin in primary percutaneous coronary intervention for ST-elevation myocardial infarction: the international randomised openlabel ATOLL trial. Lancet. 2011;378:693–703. 82. Kornowski R, Mehran R, Dangas G, et al. Prognostic impact of staged versus“one-time” multivessel percutaneous intervention in acute myocardial infarction: analysis from the HORIZONS-AMI (Harmonizing Outcomes With Revascularization and Stents in Acute Myocardial Infarction) trial. J Am Coll Cardiol. 2011;58:704–11. 83. Hannan EL, Samadashvili Z, Walford G, et al. Culprit vessel percutaneous coronary intervention versus multivessel and staged percutaneous coronary intervention for ST-segment elevation myocardial infarction patients with multivessel disease. JACC Cardiovasc Interv. 2010;3:22–31. 84. Ntalianis A, Sels J-W, Davidavicius G, et al. Fractional flow reserve for the assessment of nonculprit coronary artery stenoses in patients with acute myocardial infarction. JACC Cardiovasc Interv. 2010;3:1274–81. 85. Sabatine MS, Cannon CP, Gibson CM, et al. Addition of clopidogrel to aspirin and fibrinolytic therapy for myocardial infarction with ST-segment elevation. N Engl J Med. 2005;352:1179–89. 86. Firanescu CE, Martens EJ, Schonberger JPAM, et al. Postoperative blood loss in patients undergoing coronary artery bypass surgery after preoperative treatment with clopidogrel: a prospective randomised controlled study. Eur J Cardiothorac Surg. 2009;36:856–62. 87. Held C, Asenblad N, Bassand JP, et al. Ticagrelor versus clopidogrel in patients with acute coronary syndromes undergoing coronary artery bypass surgery: results from the PLATO (Platelet Inhibition and Patient Outcomes) trial. J Am Coll Cardiol. 2011;57:672–84. 88. Kamikawa S, Iwasaki K, Yamamoto K, Kusachi S, Hina K, Hirohata S, Murakami M, Hirota M, Murakami T, Shiratori Y. Significant correlation of recruitable coronary collateral blood flow determined by coronary wedge pressure with ST-segment elevation during coronary occlusion. Coron Artery Dis. 2005 Jun;16(4):231-6. 200 . 89. O’Gara PT, Kushner FG, Ascheim DD, Casey Jr DE, Chung MK, de Lemos JA, Ettinger SM, Fang JC, Fesmire FM, Franklin BA, Granger CB, Krumholz HM, Linderbaum JA, Morrow DA, Newby LK, Ornato JP, Ou N, Radford MJ, Tamis-Holland JE, Tommaso CL, Tracy CM, Woo YJ, Zhao DX. 2013 ACCF/AHA guideline for the management of ST-elevation myocardial infarction: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines. Circulation. 2013;127:e362–e425. 90. Chen ZM, Pan HC, Chen YP, et al. Early intravenous then oral metoprolol in 45,852 patients with acute myocardial infarction: randomised placebocontrolled trial. Lancet. 2005;366:1622–32. 91. Smith SC Jr, Benjamin EJ, Bonow RO, et al. AHA/ACCF secondary prevention and risk reduction therapy for patients with coronary and other atherosclerotic vascular disease: 2011 update: a guideline from the American Heart Association and American College of Cardiology Foundation. Circulation. 2011;124: 2458–73. 92. ISIS-4 (Fourth International Study of Infarct Survival) Collaborative Group. ISIS-4: a randomised factorial trial assessing early oral captopril, oral mononitrate, and intravenous magnesium sulphate in 58,050 patients with suspected acute myocardial infarction. Lancet. 1995;345:669–85. 93. Cleland JG, Erhardt L, Murray G, et al. Effect of ramipril on morbidity and mode of death among survivors of acute myocardial infarction with clinical evidence of heart failure: a report from the AIRE Study Investigators. Eur Heart J. 1997;18:41–51. 94. Schwartz GG, Olsson AG, Ezekowitz MD, et al. Effects of atorvastatin on early recurrent ischemic events in acute coronary syndromes: the MIRACL study: a randomized controlled trial. JAMA. 2001;285:1711–8. 95. Cannon CP, Braunwald E, McCabe CH, et al. Intensive versus moderate lipid lowering with statins after acute coronary syndromes. N Engl J Med. 2004;350:1495–504. Erratum in: N Engl J Med. 2006;354:778. 201 96. Andreotti F, Testa L, Biondi-Zoccai GGL, et al. Aspirin plus warfarin compared to aspirin alone after acute coronary syndromes: an updated and comprehensive meta-analysis of 25,307 patients. Eur Heart J. 2006;27:519–26. 97. Rao SV, O’Grady K, Pieper KS, et al. Impact of bleeding severity on clinical outcomes among patients with acute coronary syndromes. Am J Cardiol. 2005;96:1200–6. 98. Spencer FA, Moscucci M, Granger CB, et al. Does comorbidity account for the excess mortality in patients with major bleeding in acute myocardial infarction? Circulation. 2007;116:2793–801. 99. Ho PM, Peterson ED, Wang L, et al. Incidence of death and acute myocardial infarction associated with stopping clopidogrel after acute coronary syndrome. JAMA. 2008;299:532–9. Erratum in: JAMA. 2008;299:2390. 100. Rao SV, Jollis JG, Harrington RA, et al. Relationship of blood transfusion and clinical outcomes in patients with acute coronary syndromes. JAMA. 2004;292:1555–62. 101. Dangas G, Mehran R, Guagliumi G, et al. Role of clopidogrel loading dose in patients with ST-segment elevation myocardial infarction undergoing primary angioplasty: results from the HORIZONS-AMI (Harmonizing Outcomes With Revascularization and Stents in Acute Myocardial Infarction) trial. J Am Coll Cardiol. 2009;54:1438–46. 102. Lincoff AM, Bittl JA, Harrington RA, et al. Bivalirudin and provisional glycoprotein IIb/IIIa blockade compared with heparin and planned glycoprotein IIb/IIIa blockade during percutaneous coronary intervention: REPLACE-2 randomized trial. JAMA. 2003;289:853–63. 103. Stone GW, Witzenbichler B, Guagliumi G, et al. Bivalirudin during primary PCI in acute myocardial infarction. N Engl J Med. 2008;358:2218–30. 104. Sorensen R, Hansen ML, Abildstrom SZ, et al. Risk of bleeding in patients with acute myocardial infarction treated with different combinations of aspirin, clopidogrel, and vitamin K antagonists in Denmark: a retrospective analysis of nationwide registry data. Lancet. 2009;374:1967–74. 202 105. Hebert PC, Wells G, Blajchman MA, et al; Transfusion Requirements in Critical Care Investigators, Canadian Critical Care Trials Group. A multicenter, randomized, controlled clinical trial of transfusion requirements in critical care. N Engl J Med. 1999;340:409–17. Erratum in: N Engl J Med. 1999;340:1056. 106. Antman EM, Morrow DA, McCabe CH, et al. Enoxaparin versus unfractionated heparin with fibrinolysis for ST-elevation myocardial infarction. N Engl J Med. 2006;354:1477–88. 107. Nikolsky E, Mehran R, Dangas G, et al. Development and validation of a prognostic risk score for major bleeding in patients undergoing percutaneous coronary intervention via the femoral approach. Eur Heart J. 2007;28:1936–45. 108. Agostoni P, Biondi-Zoccai GGL, de Benedictis ML, et al. Radial versus femoral approach for percutaneous coronary diagnostic and interventional procedures: systematic overview and meta-analysis of randomized trials. J Am Coll Cardiol. 2004;44:349–56. 109. Jolly SS, Yusuf S, Cairns J, et al. Radial versus femoral access for coronary angiography and intervention in patients with acute coronary syndromes (RIVAL): a randomised, parallel group, multicentre trial. Lancet. 2011;377:1409–20. 110. Patel MR, Jneid H, Derdeyn CP, et al. Arteriotomy closure devices for cardiovascular procedures: a scientific statement from the American Heart Association. Circulation. 2010;122:1882–93. 111. Levine GN, Bates ER, Blankenship JC, et al. 2011 ACCF/AHA/SCAI guideline for percutaneous coronary intervention: a report of the American College of Cardiology Foundation/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines and the Society for Cardiovascular Angiography and Interventions. Circulation. 2011;124:e574–e651. 112. Kosiborod M, McGuire DK. Glucose-lowering targets for patients with cardiovascular disease: focus on inpatient management of patients with acute coronary syndromes. Circulation. 2010;122:2736–44. 203 113. Pinto DS, Skolnick AH, Kirtane AJ, et al. U-shaped relationship of blood glucose with adverse outcomes among patients with ST-segment elevation myocardial infarction. J Am Coll Cardiol. 2005;46:178–80. 114. Finfer S, Chittock DR, Su SY-S, et al. Intensive versus conventional glucose control in critically ill patients. N Engl J Med. 2009;360:1283–97. 571. 115. Mehta SR, Yusuf S, Diaz R, et al. Effect of glucose-insulin-potassium infusion on mortality in patients with acute ST-segment elevation myocardial infarction: the CREATE-ECLA randomized controlled trial. JAMA 2005;293:437–46. 116. Smith SC Jr, Benjamin EJ, Bonow RO, et al. AHA/ACCF secondary prevention and risk reduction therapy for patients with coronary and other atherosclerotic vascular disease: 2011 update: a guideline from the American Heart Association and American College of Cardiology Foundation. Circulation. 2011;124: 2458–73. 117. Gibbons RJ, Balady GJ, Bricker JT, et al. ACC/AHA 2002 guideline update for exercise testing: summary article: a report of the American College of Cardiology/American Heart Association Task Force on Practice Guidelines (Committee to Update the 1997 Exercise Testing Guidelines). Circulation. 2003;107:149–58. 118. Hohnloser SH, Kuck KH, Dorian P, et al. Prophylactic use of an implantable cardioverter- defibrillator after acute myocardial infarction. N Engl J Med. 2004;351:2481–8. 119. Steinbeck G, Andresen D, Seidl K, et al. Defibrillator implantation early after myocardial infarction. N Engl J Med. 2009;361:1427–36. 120. Vlaar PJ, Svilaas T, van der Horst IC, et al. Cardiac death and reinfarction after 1 year in the Thrombus Aspiration during Percutaneous coronary intervention in Acute myocardial infarction Study (TAPAS): a 1-year follow-up study. Lancet. 2008;371:1915–20. 121. Urban P, Meier B, Finci L, de Bruyne B, Steffenino G, Rutishauser W. Coronary wedge pressure: a predictor of restenosis after coronary balloon angioplasty. J Am Coll Cardiol. 1987 Sep;10(3):504-9. 204 122. Stone GW, Maehara A, Witzenbichler B, et al. Intracoronary abciximab and aspiration thrombectomy in patients with large anterior myocardial infarction: the INFUSE-AMI randomized trial. JAMA. 2012;307:1817–26. 123. Sardella G, Mancone M, Bucciarelli-Ducci C, et al. Thrombus aspiration during primary percutaneous coronary intervention improves myocardial reperfusion and reduces infarct size: the EXPIRA (Thrombectomy With Export Catheter in Infarct-Related Artery During Primary Percutaneous Coronary Intervention) prospective, randomized trial. J Am Coll Cardiol. 2009;53:309–15. 124. Bavry AA, Kumbhani DJ, Bhatt DL. Role of adjunctive thrombectomy and embolic protection devices in acute myocardial infarction: a comprehensive meta-analysis of randomized trials. Eur Heart J. 2008;29: 2989–3001. 125. Ali A, Cox D, Dib N, Brodie B, Berman D, Gupta N, Browne K, Iwaoka R, Azrin M, Stapleton D, Setum C, Popma J. Rheolytic thrombectomy with percutaneous coronary intervention for infarct size reduction in acute myocardial infarction: 30-day results from a multicenter randomized study. AIMI Investigators. J Am Coll Cardiol. 2006 Jul 18;48(2):244-52. 126. Beran G, Lang I, Schreiber W, Denk S, Stefenelli T, Syeda B, Maurer G, Glogar D, Siostrzonek P. Intracoronary thrombectomy with the X-sizer catheter system improves epicardial flow and accelerates ST-segment resolution in patients with acute coronary syndrome: a prospective, randomized, controlled study. Circulation. 2002 May 21;105(20):2355-60 127. Napodano M, Pasquetto G, Saccà S, Cernetti C, Scarabeo V, Pascotto P, Reimers B. Intracoronary thrombectomy improves myocardial reperfusion in patients undergoing direct angioplasty for acute myocardial infarction. J Am Coll Cardiol. 2003 Oct 15;42(8):1395-402. 128. Lefèvre T, Garcia E, Reimers B, Lang I, di Mario C, Colombo A, Neumann FJ, Chavarri MV, Brunel P, Grube E, Thomas M, Glatt B, Ludwig J; X AMINE ST Investigators. X-sizer for thrombectomy in acute myocardial infarction improves ST-segment resolution: results of the X- 205 sizer in AMI for negligible embolization and optimal ST resolution (X AMINE ST) trial.. J Am Coll Cardiol. 2005 Jul 19;46(2):246-52. 129. Vlaar PJ, Svilaas T, Vogelzang M, Diercks GF, de Smet BJ, van den Heuvel AF, Anthonio RL, Jessurun GA, Tan E, Suurmeijer AJ, Zijlstra F. A comparison of 2 thrombus aspiration devices with histopathological analysis of retrieved material in patients presenting with ST- segment elevation myocardial infarction. JACC Cardiovasc Interv. 2008 Jun;1(3):258-64 130. Jolly SS, Cairns J, Yusuf S, Meeks B, Shestakovska O, Thabane L, Niemelä K, Steg PG, Bertrand OF, Rao SV, Avezum A, Cantor WJ, Pancholy SB, Moreno R, Gershlick A, Bhindi R, Welsh RC, Cheema AN, Lavi S, Rokoss M, Džavík V. Design and rationale of the TOTAL trial: a randomized trial of routine aspiration ThrOmbecTomy with percutaneous coronary intervention (PCI) versus PCI ALone in patients with ST-elevation myocardial infarction undergoing primary PCI. Am Heart J. 2014 Mar;167(3):315-321. 131. Kramer MC, van der Wal AC, Koch KT, Rittersma SZ, Li X, Ploegmakers HP, Henriques JP, van der Schaaf RJ, Baan J Jr, Vis MM, Meesterman MG, Piek JJ, Tijssen JG, de Winter RJ.Histopathological features of aspirated thrombi after primary percutaneous coronary intervention in patients with ST-elevation myocardial infarction. PLoS One. 2009 Jun 5;4(6):e5817. 132. Silvain J, Collet JP, Nagaswami C, Beygui F, Edmondson KE, Bellemain-Appaix A, Cayla G, Pena A, Brugier D, Barthelemy O, Montalescot G, Weisel JW. Composition of coronary thrombus in acute myocardial infarction. J Am Coll Cardiol. 2011 Mar 22;57(12):1359-67. 133. Dudek D, Mielecki W, Legutko J, et al. Percutaneous thrombectomy with the RESCUE system in acute myocardial infarction. Kardiol Pol 2004;61:523–33. 134. Mahrholdt H, Wagner A, Holly TA, Elliott MD, Bonow RO, Kim RJ, Judd RM. Reproducibility of chronic infarct size measurement by contrast-enhanced magnetic resonance imaging. Circulation. 2002 Oct 29;106(18):2322-7. 135. Gibbons RJ, Valeti US, Araoz PA, Jaffe AS. The quantification of infarct size. J Am Coll Cardiol. 2004 Oct 19;44(8):1533-42. 206 136. Burns RJ, Gibbons RJ, Yi O, et al. The relationships of left ventricular ejection fraction, end-systolic volume index and infarct size to sixmonth mortality after hospital discharge following myocardial infarction treated by thrombolysis. J Am Coll Cardiol 2002;39:30–6. 137. Emmanuel Lesaffre. Superiority, Equivalence, and Non-Inferiority Trials. Bulletin of the NYU Hospital for Joint Diseases 2008;66(2):150-4 138. Atsushi Yamamuro; Koichi Tamita; Shuichiro Kaji; Takeshi Kitai; Yutaka Furukawa; Junichi Yoshikawa. Abstract 16868: Impact of Primary Coronary Angioplasty Delay on Microvascular Obstruction as Assessed by Coronary Flow Velocity Measurements and Long- Term Cardiac Events in ST-Segment Elevation Myocardial Infarction. Circulation. 2013; 128: A16868 139. Vogelzang, M., Vlaar, P. J., Svilaas, T., Amo, D., Nijsten, M. W.N., Zijlstra, F. (2009). Computer-assisted myocardial blush quantification after percutaneous coronary angioplasty for acute myocardial infarction: a substudy from the TAPAS trial. Eur Heart J 30: 594-599). 140. Chia S, Senatore F, Raffel OC, Lee H, Wackers FJ, Jang IK Utility of cardiac biomarkers in predicting infarct size, left ventricular function, and clinical outcome after primary percutaneous coronary intervention for ST-segment elevation myocardial infarction. JACC Cardiovasc Interv. 2008 Aug;1(4):415-23. 141. Langer A, Krucoff MW, Klootwijk P, Veldkamp R, Simoons ML, Granger C, Califf RM, Armstrong PW. Noninvasive assessment of speed and stability of infarct-related artery reperfusion: results of the GUSTO ST segment monitoring study. Global Utilization of Streptokinase and Tissue Plasminogen Activator for Occluded Coronary Arteries. J Am Coll Cardiol. 1995 Jun;25(7):1552-7. 142. De Sutter J1, Van de Wiele C, Gheeraert P, De Buyzere M, Gevaert S, Taeymans Y, Dierckx R, De Backer G, Clement D. The Selvester 32-point QRS score for evaluation of myocardial infarct size after primary coronary angioplasty. Am J Cardiol. 1999 Jan 15;83(2):255-7, A5. 143. Y. V. Bobryshev and R. S. Lord, “Ultrastructural recognition of cells with dendritic cell morphology in human aortic intima. Contacting interactions of vascular dendritic cells in athero- 207 resistant and athero-prone areas of the normal aorta,” Archives of Histology and Cytology, vol. 58, no. 3, pp. 307–322, 1995. 144. A. Yilmaz, J. Weber, I. Cicha et al., “Decrease in circulating myeloid dendritic cell precursors in coronary artery disease,” Journal of the American College of Cardiology, vol. 48, no. 1,pp. 70–80, 2006. 145. A. Yilmaz,M. Lochno, F. Traeg et al., “Emergence of dendritic cells in rupture-prone regions of vulnerable carotid plaques,” Atherosclerosis, vol. 176, no. 1, pp. 101–110, 2004. 146. Carol A, Bernet M, Curós A, Rodríguez-Leor O, Serra J, Fernández-Nofrerías E, Mauri J, Bayes-Genís A. Thrombus age, clinical presentation, and reperfusion grade in myocardial infarction. Cardiovasc Pathol. 2014 May-Jun;23(3):126-30. 147. Usami M, Sakata Y, Nakatani D, Shimizu M, Suna S, Matsumoto S, Hori M, Sato H; Osaka Acute Coronary Insufficiency Study (OACIS) Group. Effect of intracoronary thrombectomy on 30-day mortality in non-diabetic patients with acute hyperglycemia after acute myocardial infarction. J Cardiol. 2009 Jun;53(3):429-36. 148. Hara H, Nakamura M, Komatsu H, Ikeda N, Shinji H, Makino K, Itaya H, Yamamoto M, Itou N, Tsunoda T, Sugi K Comparison of the in vitro performance of 6 and 7 French aspiration catheters. EuroIntervention. 2007 Feb;2(4):487-92. 149. Soleimani S, Dubini G, Pennati G. Possible benefits of catheters with lateral holes in coronary thrombus aspiration: a computational study for different clot viscosities and vacuum pressures. Artif Organs. 2014 Oct;38(10):845-55. 150. Hachamovitch R, Berman DS, Shaw LJ et al.: Incremental prognostic value of myocardial perfusion single photon emission computed tomography for the prediction of cardiac death: differential stratification for risk of cardiac death and myocardial infarction. Circulation 1998; 97: 535–43. 151. Pijls NH, De Bruyne B, Peels K, et al. "Measurement of fractional flow reserve to assess the functional severity of coronary-artery stenoses". N. Engl. J. Med. 334 (26): 1703–8. 208 7. SPISAK SKRAĆENICA ACC Američko kardiološko društvo AHA Američko udruženje za srce BMI indeks telesne mase BMS metalni stent CFR rezerva koronarnog protoka CI interval poverenja CSI indeks sferičnosti leve komore CSIvol volumenski indeks sferičnosti leve komore Cx cirkumfleksna koronarna arterije DBP dijastolni krvni pritisak DES stenta sa lekom EDV enddijastolni volumen EDVI indeks enddijastolnog volumena EHO ehokardiografija EKG elektrokardiografija ESV endsistolni volumen ESVI indeks endsistolnog volumena FFR rezerva frakcionog protoka IMR indeks mikrocirkulatorne rezistencije IMRcorr IMR korigovan za vrednost srednjeg koronarnog „wedge“ pritiska 209 IRA infarktna arterija IVUS intravaskularni ultrazvuk LAD leva prednjesilazeća koronarna arterija LMCA glavno stablo leve koronarne arterije LV EF ejekciona frakcija leve komore MACCE glavni neželjeni srčani i cerebralni događaji OCT optičkakoherentna tomografija PCI perkutana koronarna angioplastika pPCI primarna perkutana koronarna angioplastika RCA desna koronarna arterija RR relativno smanjenje RRR relativno smanjenje rizika SBP sistolni krvni pritisak SPECT jednofotonska emisiona kompjuterizovana tomografija SRS zbirni skor u miru STEMI infarkt miokarda sa elevacijom ST segmenta TCFA fibroaterom sa tankom kapom TIMI „Tromboliza u infarktu miokarda“ studija Tmn srednje vreme prolaska WMSI indeks skora pokretljivosti zidova leve komore 210 9. BIOGRAFIJA Dejan N.Orlić je rođen u Beogradu, 1966. godine. Oženjen je i otac dva dečaka. Osnovnu školu je završio u Beogradu sa odličnim uspehom. Srednju školu u Beogradu je završio sa diplomama Vuka Karadžića i Mike Alasa. Tokom srednje škole takmičio se na opštinskim i gradskim takmičenjima iz istorije, fizike i hemije. Medicinski fakultet je upisao 1986. godine kao 18. na rang listi i završio u Beogradu sa prosečnom ocenom 9,64 1992. godine. Tokom studija u dva navrata je pohvaljivana za uspeh na studijama. Bio je demostrator na predmetima Histologija sa embriologijom i Biohemija. Studentski rad “Metode za izolaciju endotelnih ćelija krvno-moždane barijere in vitro”, mentor akademik prof dr Bogdan Đuričić, je prezentovao na XXXVI kongresu studenata medicine i stomatologije SFRJ u Sarajevu 1991. godine. Dobitnik je stipendije Republičkog fonda za nauku i umetnost za mlade talente Republike Srbije (1991-1992). Poslediplomska karijera: Opšti lekarski staž za Klinički centar Srbije je završio u periodu 1992- 1993. Stručni ispit položio sa odličnim uspehom (1993). Dobitnik stipendije Ministarstva za nauku i tehnologiju Republike Srbije (1993-1994). Saradnik na projektu Ministarstva za nauku i tehnologiju Republike Srbije "Eksperimentalana istraživanja u kardiovaskularnim bolestima", mentor Prof Krstić (1993-1994). Volonter u Koronarnoj jedinici Klinike za kardiologiju Kliničkog centra Srbije (1992-1994). Zaposlen na određeno radno vreme (do kraja specijalizacije) u Koronarnoj jedinici Klinike za kardiologiju Kliničkog centra Srbije (1994-1998). Poslediplomske studije iz kardiologije “Intravenska primena metoprolola u bolesnika sa akutnim infarktom miokarda”, mentor Prof Dr Dejan Bošković (1994-1997). Specijalizacija iz interne medicine na Medicinskom fakultetu u Beogradu: položen specijalistički ispit sa odličnim uspehom (1994-1998). Kardiolog specijalista na Institutu za medicinu rada “Dr Dragomir Karajović”1998-1999. 211 Zaposlen na neodređeno radno vreme u Sali za kateterizacije Klinike za kardiologiju Kliničkog centra Srbije (od 1999). Magistraski rad “Novi prognostički parametri testa fizičkim opterećenjem” (2008). Mentor akademik prof dr Miodrag Ostojić. Organizacione aktivnosti: Sekretar u naučnom odboru 10-og kongresa Udruženja kardiologa Srbije (2000). Sekretar u naučnom odboru 13-og kongresa Udruženja kardiologa Jugoslavije, Novi Sad (2001). Faculty member in Organizational Committee, JIM 2003, Rome, Italy. Član naučnog odbora 14-og kongresa kongresa Udruženja kardiologa Jugoslavije, Herceg Novi (2005). Član naučnog odbora 15-og kongresa udruženja kardiologa Srbije, Beograd (2007). Član organizacionog odbora, International Cardiology Workshop III: Complex Coronary Angioplasty up to Chronic Total Occlusions 2007: Clinicaly integrated Approach, April 11-14, Belgrade, Serbia (2005-2010). Poslediplomske nastavne aktivnosti: Predavač po pozivu u Jugoslovenskoj školi ultrazvuka (Yugoslav Society for Application of Ultrasound in Medicine), “Intravaskularni ultrazvuk” (2000-2002). Poslediplomske istraživačke aktivnosti: Nagrada za istraživački rad na 10-om kongresu Udruženja kardiologa Srbije (2000). Istraživač, SPICE studija, Klinika za kardiologiju, KCS, (2002). Istraživač, NOBORI studija, Klinika za kardiologiju, KCS, (2006-2007). Istraživač, PK X-stent studija, Klinika za kardiologiju, KCS, (2007-2008). Međunarodna karijera: Fellowship in interventional cardiology, EMO Centro Cuore, Milano, Itaija (September 22, 2002- September 27, 2003). Visiting physician, OLV Cardiovascular centrum, Aalst, Belgium (2008). Predavač na sastancima u inostranstvu: Joint Interventional Meeting (JIM) Rim Italija (2003), Percutaneous Coronary Revascularizations (PCR) Pariz, Francuska (2003, 2009-14), Transcatheter therapeutics (TCT) Vašington, SAD (2003), American Heart Association, Orlando SAD (2003). Bio je istraživač OFFAR studije i počasni istraživač TAXUS II studije, 2003. Najvažniji radovi su u oblasti stentova sa lekom objavljeni u najvažnijim kardiološkim časopisima Circulation i Journal of American College of Cardiology, 2003 i 2004. godine. 212 Recenzent za časopise Images in Cardiovascular Medicine, Leiden, Netherlands (2006-), Journal of Interventional Cardiology (2014-). Istraživač u međunarodnim multicentričnim studijama: NOBORI CORE, NOBORI 2, ARMYDA MI, PROTEX, COMFORTABLE AMI, PARACHUTE, STREAM, TOTAL, TOTAL OCT, COMPLETE, CHART 2. Objavio je do sada 35 radova indeksiranih u Current Contents-u, 1 poglavlje u knjizi stranog izdavača, preko 300 sažetaka na međunarodnim sastancima, preko 30 radova u celini u Jugoslovenskim/Srpskim časopisima i preko 150 sažetaka na domaćim sastancima. Citiran je preko 1300 puta. Član komisije za odbranu diplomskog rada iz hematologije (predsednik komisije prof dr R.Jančić) i radiologije (predsednik komisije doc dr J.Šaponjski). 213 214 215