Mentor: Prof. dr Dušan Backović, redovni profesor na katedri higijena sa medicinskom ekologijom, Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu Članovi komisije: 1. Prof. dr Goran Belojević, redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, 2. Doc. dr Miloš Maksimović, docent Medicinskog fakulteta u Beogradu, 3. Prof. dr Nikola Ilanković, redovni profesor u penziji Medicinskog fakulteta u Beogradu. DATUM ODBRANE: ___________________________________ Profesoru Dušanu Backoviću, mentoru ovog rada i mom učitelju, dugujem najveću zahvalnost za nesebičnu pomoć i stalnu podršku koju mi je pružao u tokom svih faza izrade ove disertacije. Svakodnevna saradnja sa njim za mene predstavlja istinsku privilegiju. Profesoru Goranu Belojeviću zahvaljujem na veoma korisnim sugestijama prilikom korekcija ovog rada. Veliku zahvalnost dugujem rukovodstvu Ekonomskog fakulteta i Fakulteta veterinarske medicine, koji su mi omogućili da anketiranje njihovih studenata obavim što efikasnije i sistematičnije. Veliku zahvalnost dugujem gospođi Gordani Stamenković iz Zavoda za zaštitu zdravlja studenata, jer mi je pomogla u sređivanju baze podataka iz sistematskih pregleda studenata. Posebnu zahvalnost želim da izrazim kolegi Dr Ivanu Soldatoviću na odličnoj saradnji i pomoći oko statističke obrade podataka. Podrška, pomoć i podsticaj moje porodice u toku izrade ovog rada bili su za mene od najvećeg značaja. Njihova ljubav, strpljenje i razumevanje omogućili su mi da uspešno završim rad na doktorskoj disertaciji. Ovaj rad, sa neizmernom ljubavlju, posvećujem mojoj majci Melaniji i ocu Bogdanu. ANALIZA POVEZANOSTI SOCIO-EKOLOŠKIH FAKTORA I AKADEMSKOG STRESA SA MENTALNIM ZDRAVLJEM STUDENATA Jelena Ilić Živojinović Rezime Cilj: Mnogobrojni negativni faktori okruženja i psihosocijalni stresori, kao što su konstantni pritisak za uspehom, preopterećenost akademskim obavezama i nedostatak slobodnog vremena, a u današnje vreme i teška socijalno ekonomska situacija, doprinose nastanku sve češćih poremećaja psihofizičkog zdravlja univerzitetskih studenata, te je zdravlje ove populacije postalo fokus istraživanja poslednjih godina. Glavni ciljevi rada sastoje se u ispitivanju specifičnosti zdravstvenog stanja studenata Medicinskog fakulteta, Ekonomskog fakulteta i Fakulteta veterinarske medicine Univerziteta u Beogradu iz podataka sistematskih pregleda Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd sa posebnim osvrtom na mentalno zdravlje i analiza njihovog uspeha na studijama. Cilj rada je i procena uticaja socio-ekoloških faktora na psihofizičko zdravlje studenata tri ispitivana fakulteta, sa prospektivnim praćenjem uticaja ovih faktora kod studenata medicine. Kao cilj je navedena i analiza stanja psihičkog distresa, analiza rezultata pojave sindroma izgaranja (emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i umanjenog samopostignuća) za studente sva tri ispitivana fakulteta, kao i analiza prevalencije faktora rizika za nastanak akademskog distresa i sindroma izgaranja na predkliničkim i kliničkim godinama studija Medicinskog fakulteta u Beogradu. Metodologija: Ovo istraživanje je dizajnirano kao kombinacija dve studije – studije preseka, koja predstavlja istraživanje prevalencije akademskog distresa i sindroma izgaranja kod studenata ispitivana tri fakulteta u Beogradu i prospektivne studije, kojom su obuhvaćeni studenti I i III godine Medicinskog fakulteta i tokom naredne II i IV godina studija sa ciljem da se ispitaju promene u rezultatima pojave akademskog distresa i sindroma izgaranja na predkliničkim i kliničkim godinama studija. Studenti su popunjavali anonimni upitnik kojim su bili obuhvaćeni: - socio-demografski podaci, podaci o uspehu u toku studiranja i zdravstvene navike (starost, pol, dužina studiranja, broj položenih ispita, prosečna ocena, uslovi stanovanja, bavljenje fizičkom aktivnošću, pušenje cigareta, konzumiranje alkohola i psihoaktivnih supstanci, kao i njihova ocena sadašnjeg fizičkog i psihičkog zdravlja u odnosu na zdravlje pre studiranja); - originalni upitnik o samoproceni nivoa stresa specifično vezanog za nastavu i vežbe na fakultetu sa 8 (Ekonomski fakultet i Fakultet veterinarske medicine) ili 10 (Medicinski fakultet) pitanja u formi Likertove skale sa četiri stepena; - stanje mentalnog zdravlja sa 12 pitanja upitnika General Health Questionnaire (GHQ-12) koji meri: osećaj napetosti, depresije, poremećen san, anksioznost, nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja i druge simptome poremećenog mentalnog zdravlja; - upitnik profesionalnog izgaranja MBI (Maslach Burnout Inventory) koji se sastoji od 22 tvrdnje koje opisuju osećanja osobe u vezi njenog radnog mesta, a procenjuju tri komponente sindroma izgaranja: emocionalnu iscrpljenost MBI-EE, depersonalizaciju MBI-DP i umanjenost samopostignuća MBI-PA. Istraživanje je obuhvatilo i prikupljanje i analizu podataka Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd koji se odnose na zdravstveno stanje svih ispitivanih studenata. Sistematski pregledi studenata su obavljeni na prvoj i trećoj godini studija, tako da za anketirane studente prve i druge godine studija podaci o zdravstvenom stanju su dobijeni samo sa prvog sistematskog pregleda. Rezultati: U pogledu zdravstvenog stanja studenata ovo istraživanje je pokazalo da se za dve godine procenat predgojaznih studenata značajno povećao. Za dve godine se značajno povećao procenat studenata koji nose naočare, pri čemu je značajno veći procenat devojaka nego muškaraca koje nose naočare. Učestalost predgojaznosti i gojaznosti veća kod studenata medicine i veterine u odnosu na studente ekonomije. Čir želuca i duodenuma, astma i hronični bronhitis i povišeni arterijski pritisak su češći kod studenata medicine u odnosu na studente ekonomije. Alergijska oboljenja su najčešća kod studenata medicine. U pogledu analize faktora rizika po zdravlje nađeno je da muškarci doživljavaju ispite kao umereno ili blago stresne, dok devojke doživljavaju ispite kao vrlo stresne. Oko polovine studenata ima fizičku aktivnost dva do tri puta nedeljno. Oko 80 % studenata ne pije alkohol a 80% studenata nikada nije probalo psihoaktivne supstance (PAS). Najviše studenata koji piju alkohol najmanje jednom nedeljno je među studentima veterine,a takođe najviše studenata koji redovno koriste psihoaktivne supstance je među studentima veterine. Mentalni distres studenata postepeno opada tokom trajanja studija, pri čemu su studentkinje podložnije mentalnom distresu nego studenti. Oko 45% studenata je podložno sindromu izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti i oko 80% studenata po kategoriji depersonalizacije. Studentkinje su podložnije sindromu izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti u odnosu na studente. Mentalnom distresu su najpodložniji studenti veterine. Emocionalnoj iscrpljenosti, depersonalizaciji i niskom samopostignuću najpodložniji su studenti veterine, a najmanje su podložni studenti ekonomije. Prospektivnim praćenjem studenata medicine uočeno je da se posle prve godine studija povećava broj studenata koji svoje fizičko zdravlje opisuju kao lošije. Podložnost sindromu izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i smanjenom ličnom postignuću najveća je kod studenata prve godine a konstantno se smanjuje tokom studija. Studentkinje su podložnije mentalnom distresu od studenata. Samoprocena lošijeg fizičkog zdravlja u odnosu na period pre studiranja povećava verovatnoću za nastanak mentalnog distresa i sindroma izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti jedan i po do dva puta. Samoprocena lošijeg psihičkog zdravlja u odnosu na period pre studiranja povećava verovatnoću za nastanak mentalnog distresa i sindroma izgaranja po kategoriji emocionalne ispcrpljenosti pet do šest puta. Stresno doživljavanje kolokvijuma povećava verovatnoću za nastanak mentalnog distresa i sindroma izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti za dva do četiri puta. Tokom studija i sa povećanjem broja položenih ispita smanjuje se podložnost mentalnom distresu. Stanje visokog mentalnog distresa kod studenata dovodi do šest puta veće verovatnoće za nastanak sindroma izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti. Zaključak: Postojeći rezultati ukazuju na potrebe ranog preduzimanja odgovarajućih preventivnih mera za prevazilaženje stresa i upoznavanje sa strategijama suočavanja sa stresom još na prvim godinama studija. Potrebno je preispitati strukturu novih kurikuluma nastave sa smanjivanjem broja kolokvijuma na početnim godinama studija i uvođenja istih na završnim godinama kada su studenti spremniji za suočavanje sa većim izazovima i zahtevima. KLJUČNE REČI: Burnout sindrom, stres, mentalno zdravlje, studenti medicine ANALYSIS OF THE CORRELATION BETWEEN SOCIO-ENVIRONMENTAL FACTORS AND ACADEMIC STRESS AND MENTAL HEALTH OF STUDENTS Jelena Ilić Živojinović SUMMARY Objective: Numerous negative environmental factors and psychosocial stressors, such as constant pressure to succeed, excessive academic obligations and lack of free time, and in the present time the difficult socioeconomic situation, contribute to the emergence of increasingly frequent mental and physical health disorders in university students, making the health of this population the focus of the recent research. The main objectives of this work include the analysis of the specifics of the health status of students of the School of Medicine, Faculty of Economics and the Faculty of Veterinary Medicine, University of Belgrade based on the data of physical examinations conducted at the Institute for Student Health Care Belgrade, with special emphasis on their mental health and academic achievement. The aim is to estimate the impact of socio-environmental factors on psychological and physical health of students of these three faculties, with the prospective monitoring of the impact these factors have on medical students. Another goal is the analysis of the mental distress, the analysis of the results of the occurrence of burnout syndrome (emotional exhaustion, depersonalization and reduced personal accomplishment) for students of all three faculties, as well as the analysis of the prevalence of risk factors for academic distress and burnout syndrome in preclinical and clinical years of studies at the School of Medicine in Belgrade. Methodology: This study was designed as a combination of two studies - cross section, which is a survey on the prevalence of academic distress and burnout syndrome among students studied at three universities in Belgrade and prospective studies, which included students first and third year of the School of Medicine, and over the next two and four years of study in order to examine the changes in the results of the occurrence of academic distress and burnout syndrome in preclinical and clinical years of study. Students filled out an anonymous questionnaire which included: - Socio-demographic data, data on the success of ongoing study and health habits (age, sex, length of study, the number of exams passed, average rating, housing conditions, physical activity, smoking, consuming alcohol and psychoactive substances, as well as their evaluation of the current physical and mental health in relation to health before the study); - The original questionnaire for self-stress levels specifically related to teaching and practice at the Faculty with 8 (Faculty of Economics and Faculty of Veterinary Medicine) or 10 (Faculty of Medicine) questions in the form of Likert scale with four levels; - The state of mental health questionnaire with 12 questions of the General Health Questionnaire (GHQ-12), which measures: a feeling of tension, depression, disturbed sleep, anxiety, lack of self-confidence and self-esteem and other symptoms of disturbed mental health; - Professional burnout questionnaire MBI (Maslach Burnout Inventory) which consists of 22 claims that describe the person's feelings about his/her job duties and evaluate the three components of burnout syndrome: emotional exhaustion MBI-EE, depersonalization MBI- DP and decrease in personal accomplishment MBI-PA. The research involved the collection and analysis of data obtained from the Student Health Care Belgrade pertaining to the health status of all students. Systematic examinations of students were performed on the first and third year of study, so that for the interviewed students from the first and second year of study, data on the health status were obtained only from the first systematic examination. Results: In terms of the health status of students this study has shown that for two years the percentage of potentially obese students has increased significantly. For two years the percentage of students who wear glasses significantly increased, with a significantly higher percentage of girls who wear glasses than boys . Obesity is higher in students of medicine and veterinary medicine compared to students of economics. Stomach ulcers and duodenal ulcers, asthma and chronic bronchitis and high blood pressure are more common among students of Medicine compared to students of Economics.. Allergic diseases are more common in students of Medicine. In terms of analyzing the health risk it was found that men experience exams as moderately or mildly stressful, while girls perceive the exams as very stressful. About half of the students have physical activity two to three times a week. Approximately 80% of students do not drink alcohol while 80% of students have never tried psychoactive substances (PAS). Most students who drink alcohol at least once a week is among veterinary students, and also students who most regularly used psychoactive substances among students of veterinary medicine. Mental distress students gradually decreases during the study, where the female students are more susceptible to mental distress than male students. About 45% of students are subject to burnout syndrome by emotional exhaustion category and about 80% of the students by depersonalization category. Female students are more susceptible to burnout syndrome by emotional exhaustion category than male students. Veterinary students are are the most susceptible to mental distress. Veterinary students are most susceptible to emotional exhaustion, depersonalization and low personal accomplishment and students of Economics the least. By prospective follow of medical students it has been observed that after the first year of study the number of students, who describe their physical health as worse, increases. Susceptibility to burnout syndrome by category of emotional exhaustion, depersonalization, and reduced personal accomplishment is the highest for first-year students and constantly decreasing during the study. Female students are more prone to mental distress to male students. Self-assessment of poor physical health compared to the period before the study increases the probability for the occurrence of mental distress and burnout syndrome by emotional exhaustion category one and a half to two times. Self-assessment of poor mental health in relation to the period before the study increases the probability for the occurrence of mental distress and burnout syndrome by emotional exhaustion category five to six times. Stress tests experiencing increases the probability for the occurrence of mental distress and burnout syndrome by emotional exhaustion category for two to four times. During the studies, and with the increasing number of passed exams the susceptibility to mental distress is reducing. Condition of high mental distress in students leads to six times higher probability for the occurrence of burnout syndrome by emotional exhaustion category. Conclusion: The present results indicate the need for taking appropriate preventive measures for overcoming stress and introduction to the to stress copying strategies in the start years of the study. It is necessary to examine the structure of the new curriculum and reducing the number of tests in the initial years of study and introducing these tests in the final years, when students are better prepared to face the growing challenges and requirements. KEY WORDS: Burnout syndrome, stress, mental health, medical students SADRŽAJ 1. UVOD…………………………………………………………………………….………1 1.1. Studiranje i socio-ekološki faktori………………………………………….……….1 1. 1.1. Faktori životne sredine i život u zajednici studenata......................................2 1.1.1.1. Socijalno okruženje i uslovi života....................................................3 1.1.1.2. Uslovi studiranja (fizički faktori i opterećenje nastavnim aktivnostima)....................................3 1.1.2. Faktori rizika po zdravlje i protektivni faktori u studentskoj populaciji (ishrana, fizička aktivnost i zdravstvene navike)........................................................6 1.1.3. Zdravstvene karakteristike studentske populacije.............................................9 1.2. Akademski stres, rizici i ishodi................................................................................12 1.2.1. Stres u toku studiranja.....................................................................................12 1.2.2. Burnout sindrom – sindrom izgaranja kod studenata (uzroci, simptomi, tok i posledice)................................................................15 1.2.3. Prevencija Burnout sindroma u studentskoj populaciji...................................21 2. CILJ I HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA..........................................................................23 3. MATERIJAL I METODE.............................................................................................24 4. REZULTATI...................................................................................................................28 4.1.Siocio-demografske karakteristike ispitivanih grupa………………………...…….28 4.2.Uslovi studiranja, fizički faktori akademske sredine i opterećenje nistavnim programom……………………………………………………………….…34 4.3.Analiza specifičnosti zdravstvenog stanja studenata................................................37 4.3.1.Osnovni antropometrijski pokazatelji i uhranjenost studenata............37 4.3.2. Zdravstvene navike studenata i faktori rizika: fizička aktivnost, pušenje cigareta, konzumiranje alkohola, konzumiranje psihoaktivnih supstanci…41 4.3.3. Morbiditet studenata............................................................................48 4.4.Analiza uspešnosti studiranja………………………………………………..……63 4.5.Analiza pojave akademskog stresa i njegovih ishoda…………………….…….....65 4.5.1. Samopercepcija stresa tokom studiranja.........................................................65 4.5.2. Upitnik opšteg zdravstvenog stanja (eng. General Health Questionnaire GHQ-12)..........................................................72 4.5.3. Upitnik profesionalnog izgaranja (Maslach Burnout Inventory MBI ….......77 4.6.Prospektivno praćenje prevalencije akademskog distresa i sindroma izgaranja studenata medicine ………………………………………………………………...….81 4.7.Povezanost pojedinačnih faktora rizika sa nastankom mentalnog distresa i sindroma izgaranja ………………………………………………………………...….90 5. DISKUSIJA...................................................................................................................115 5.1.Analiza specifičnosti zdravstvenog stanja studenata........................................120 5.2. Analiza akademskog stresa i njegovih ishoda…………...…………………...125 5.3. Analiza upitnika opšteg zdravstvenog stanja (eng. General Health Questionnaire GHQ-12) .........................................................................................127 5.4. Analiza upitnika profesionalnog izgaranja (Maslach Burnout Inventory MBI)........................................................................................................................129 5.5. Analiza rezultata prospektivnog praćenja prevalencije akademskog distresa i rizika za nastanak sindroma izgaranja ……………………………………..…………....130 5.6. Analiza povezanosti pojedinačnih faktora rizika sa nastankom mentalnog distresa i sindroma izgaranja …………………………………………..…………………132 6. ZAKLJUČAK................................................................................................................135 7. LITERATURA..............................................................................................................139 1 1.UVOD 1.1. Studiranje i socio-ekološki faktori Univerzitetski studenti predstavljaju najveći kapital društva i investiciju za njegovu budućnost. Uloga visokog obrazovanja je veoma značajna za ekonomski razvoj jedne zemlje, te i ulaganje u napredak akademskog podmladka predstavlja ulaganje u razvoj društva. Napredovanje tehnologije i znanja uz razvoj i ulaganje u humane resurse postaje sve značajnije. Uprkos napretku medicinske nauke i prakse, zdravlje studentske populacije je ipak ugroženo, te je postalo fokus istraživanja poslednjih godina (1,2). Mnogobrojni negativni faktori okruženja i psihosocijalni stresori, kao što su konstantni pritisak za uspehom, preopterećenost akademskim obavezama i nedostatak slobodnog vremena, a u današnje vreme i teška socijalna i ekonomska situacija, doprinose nastanku sve češćih poremećaja psihofizičkog zdravlja ove populacije. Studenti se svakodnevno suočavaju sa socijalnim, emocionalnim, psihičkim i porodičnim problemima koji značajno utiču na njihovo učenje i akademska postignuća (3,4). Nekoliko međunarodnih studija je pokazalo visoku stopu zdravstvenih problema u populaciji studenata raznih studijskih grupa (1, 5, 6, 7, 8, 9, 10,11). Istraživanja sprovedena u SAD su pokazala porast stresa među studentima osnovnih studija iz različitih oblasti (9,10). Ovo je veoma bitno, obzirom da stres može značajno da smanji njihovo samopouzdanje kao i akademska postignuća tako što doprinosi nastanku problema fizičkog i mentalnog zdravlja (12). Procena zdravstvenog stanja studenata je tema brojnih skorašnjih istraživanja u oblastima kao što su psihologija, psihijatrija, mentalna higijena i mnoge druge. U cilju sveobuhvatnog sagledavanja zdravstvenog stanja, aspekti istraživanja se odnose na različite koncepte. Istraživanja koja se baziraju na akademskom konceptu ispituju zadovoljstvo studijama, podrškom nastavnika i akademskim postignućem, dok je mali broj studija koje se bave ispitivanjem samoprocene zdravlja i osećajem subjektivnog blagostanja studenata. 2 1.1.1. Faktori životne sredine i život u zajednici studenata Socijalna podrška okoline je veoma značajna u svim životnim fazama, pa i u periodu kasne adolescencije. Socijalna podrška predstavlja doživljaj da je individua član složene mreže, u kojoj jedna osoba može da iskazuje i dobija emocionalnu naklonost, podršku i pomoć (13). Manjak socijalne podrške može imati negativne efekte na fizičko i psihičko zdravlje studenata, a naročito je povezana sa češćim stresom, razvojem psihosomatskih simptoma i depresijom. Nalazi istraživanja Cohen-a i Willis-a (1985.) ukazuju da su osobe koje žive u braku, sa materijalnom i psihološkom podrškom prijatelja i članova porodice, boljeg zdravlja nego oni koji imaju lošiju socijalnu podršku svoje okoline (14). Socijalna podrška je složena i raznovrsna i bitna je u otpornosti na stres. Može se definisati kao dugoročno osećanje osobe da je prihvaćena (voljena), cenjena i poštovana, da se o njoj neko brine, kao i da je deo socijalne mreže i uzajamnih veza. U okviru socijalne mreže (npr. u kolektivu) ostvaruje se jedna od najvažnijih funkcija socijalne podrške, a to je deljenje problema sa bliskim osobama i "ventilacija" pratećih osećanja (abreagovanje) (15). Većina studentske populacije nalazi se daleko od roditelja i porodice. Mnogi su došli u Beograd iz drugih gradova i žive u studentskom domu ili u nekom drugom smeštaju. Veoma je značajno da i u novim uslovima života nađu adekvatnu socijalnu podršku koja im je naročito potrebna u ovom periodu. Promena mesta boravka, psiho- socialnog okruženja, suočavanje sa novim životnim obavezama i izazovima, kao redovni pratioci akademskog života svakog studenta, predstavljaju takođe, faktore koji u izvesnoj meri mogu uticati na razvoj različitih mentalnih problema i psihopatoloških poremećaja (16). Život u studentskom domu predstavlja život u zajednici. Studenti zajedno žive u sobama, zajedno dele obroke u studentskom restoranu i doprinose održavanju studentskog doma kroz različite zadatke. Socijalna podrška u ovakvom okruženju veoma utiče na nivo i održavanje optimizma. U istraživanjima koja ispituju odnos socijalne kompetencije i akademskog postignuća, vršnjačka prihvaćenost ili odbačenost, gotovo uvek predstavlja indikator socijalnog prilagođavanja ili socijalne kompetencije u školskim uslovima. 3 Socijalni odnosi mogu imati značajan uticaj na emocionalni i motivacioni odnos prema školi, što utiče i na akademsko postignuće. Vršnjačka prihvaćenost pozitivno je povezana sa školskim postignućem, ali je i prediktor budućeg uspešnog prilagođavanja (17). 1.1.1.1. Socijalno okruženje i uslovi života Početak studiranja predstavlja značajnu prekretnicu u životu svakog studenta, naročito ukoliko se tom prilikom odvajaju od roditeljskog doma i odlaze u drugi grad. Ova promena dodatno utiče na osamostaljivanje i mogućnost da mlada osoba nauči bolje da se snalazi u životu i da se izbori sa problemima koji se svakodnevno nameću. Život tokom studiranja nosi i materijalne troškove sa kojim se student mora suočiti i naučiti da ih racionalizuje. Život u studentskom domu donekle olakšava mnoge teškoće studentima koji se po prvi put odvajaju od roditelja. To je jedno mesto okupljanja mladosti i nastanka mnogih velikih prijateljstava. Kolektivni život u domu ne dopušta puno privatnosti, već naprotiv, zahteva da se nauči živeti sa mnogo kompromisa i prilagođavati se novim uslovima života. Međutim, možda upravo to i doprinosi da studenti iz domova nekada pokazuju bolje rezultate tokom studiranja. Pokazalo se da se studenti međusobno razlikuju po pitanju faktora koje opažaju kao olakšavajuće u procesu prilagođavanja, osim kada su u pitanju drugarstvo u kolektivu i kulturno-zabavni i sportski život, koje svi studenti opažaju kao nešto što im u znatnoj meri olakšava proces prilagođavanja (18). Kvalitet života pojedinaca povezan je sa razvijenim i dostupnim resursima zajednice u kojoj žive. Istraživanja su pokazala da je uspeh studenata jedan od indikatora boljih uslova stanovanja i da zbog veće efikasnosti studiranja treba nastaviti sa praksom ulaganja finansijskih sredstava u poboljšanje studentskog standarda (19). 1.1.1.2. Uslovi studiranja (fizički faktori i opterećenje nastavnim aktivnostima) Studenti provode veliki deo svog vremena u zatvorenom prostoru vežbaonica i amfiteatara i pri tom ispunjavaju zahteve praćenja nastave, a nekada i obavljanje složenijih 4 aktivnosti. Pri tome su od najvećeg značaja uslovi: kvalitet vazduha, mikroklimatski parametri, osvetljenost i buka. Kvalitet vazduha u zatvorenom prostoru je važan faktor rizika koji može uticati na zdravlje ljudi koji borave u tom prostoru. On ima daleko veću ulogu u nastanku i razvoju alergijskih oboljenja od faktora spoljne sredine. Nivoi pojedinih zagađujućih materija u vazduhu zatvorenog prostora mogu biti dva do pet, a u nekim slučajevima i preko sto puta viši od istih u spoljnoj sredini. Ako se nivo štetnih materija u spoljnoj sredini uporedi sa nivoom istih unutar samih stambenih objekata, uočava se da razlike postoje i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. U zatvorenom prostoru njihove količine su obično mnogostruko veće. Ova činjenica je veoma značajna ako imamo u vidu da ljudi provode i do 90% vremena u zatvorenom prostoru, i to oko 65% u svojim domovima, a 25% u nekim drugim zatvorenim prostorima (kancelarije, javni objekti, škole). Poslednjih godina zagađujuće materije u vazduhu zatvorenog prostora svrstavaju se među pet najznačajnijih faktora rizika za ljudsko zdravlje (20). Postoje brojna istraživanja koja se bave kvalitetom vazduha zatvorenog prostora i njihovim uticajem na zdravlje studenata, koncentraciju i njihov akademski uspeh (21,22). Na radnu sposobnost studenata i pojavu umora, veliki uticaj mogu imati osnovni mikroklimatski uslovi: temperatura i vlažnost vazduha, kretanje vazduha i toplotno zračenje (radijacija). Istraživanja su pokazala da studenti češće navode javljanje simptoma alergije u uslovima neadekvatne temperature, lošeg osvetljenja, buke i prašine. Upravo ova svest o sopstvenoj osetljivosti može da dovede do stresa i anksioznosti, što može još pogoršati rezultate (21). Pokazano je da se termički komfor i ventilacija efikasno kontrolišu jednostavnom i jeftinom metodom (22). Oko 40% stanovnika Evropske unije je u toku dana izloženo nivoima buke koji prelaze 55 dBA, a 30 % stanovnika je izloženo istim ovim nivoima buke i u toku noći (23). Buka ima velikog uticaja na kardiovaskularni sistem, socijalno ponašanje, komunikaciju, produktivnost, koncentraciju i pažnju, kao i poremećaje spavanja (24). Bučna sredina utiče na mentalnu aktivnost i na sposobnost rešavanja različitih mentalnih zadataka (25). Mnoge studije su se bavile ispitivanjem efekata buke na mentalne aktivnosti studenata (26, 27, 28) 5 potvrdivši da bučna sredina nepovoljno utiče na brzinu i efikasnost u realizaciji njihovih zadataka. Među fizičkim faktorima okruženja koji su od značaja za zdravlje studenata, važno je pomenuti i osvetljenje. Adekvatno osvetljenje koje je potrebno za čitanje i obavljanje vizuelnih zadataka koji uključuje sitne detalje, podrazumeva osvetljenost od 100 lux do 500 lux (29). U današnje vreme kada mladi provode dosta vremena ispred kompjutera i televizora, u zatvorenom prostoru, neophodno je obezbediti im što bolje osvetljenje kako ne bi došlo do poremećaja vida. Akademsko obrazovanje je oblast koja je u poslednjoj deceniji najviše izložena promenama unutar sistema školstva, jer se, srazmerno razvoju nauke i tehnike, očekuje se da i obrazovni sistem ponudi drugačije sadržaje i načine rada i time osposobi studente koji će imati kompetencije za stručni rad u tako promenljivoj sredini. Oblast visokog obrazovanja je od početka prošle decenije izložena velikim izmenama koje reflektuju promene i razvoj čitavog društva, nauke i tehnologije. Preispitan je i redefinisan skoro svaki aspekt koji je deo visokog obrazovanja, a sve sa ciljem podizanja kvaliteta obrazovanja, kvaliteta znanja, i kompetencija studenata kako bi se uspešno odgovorilo zahtevima društva koje se neprestano menja i razvija (30). Bolonjski proces je pokrenuo niz ozbiljnih turbulencija u okviru visokog obrazovanja u Evropi, pa je time zahvatio i visoko obrazovanje u Jugoistočnoj Evropi, tako da su mnogi univerziteti pokrenuli niz aktivnosti u reformisanju svojih studija. Uvedeni su novi oblici kurikuluma, koji se sve više baziraju ne samo na znanjima već i na veštinama i kompetencijama. Ovakav pristup podrazumeva da se razvoj kompetencija odvija ciklično i da je integrisan u čitav sistem školovanja, da se dešava od početka i prati ceo tok i trajanje studiranja, što podrazumeva uvođenje redovnih kolokvijuma, a ne samo ispita na kraju odslušane nastave. Nastavnici, ali i kompletno nastavno okruženje, utiču na načine na koje studenti uče, a time indirektno i na njihov uspeh. Student mora biti pripremljen što je moguće bolje za svoju buduću ulogu u društvu. Bolonjski proces posvećuje pažnju i Evropskom sistemu prenosa i kumulacije bodova (ESPB) (European Credit Transfer and Accumulation System – ECTS) koji je zasnovan na studentskom radnom opterećenju. ESPB pruža mogućnost planiranja, kako bi 6 se najbolje iskoristilo vreme koje student provodi u svim oblicima rada da bi postigao ciljeve obrazovnog procesa, što je suprotno ranijem stavu da je vreme predavača ograničeno i nametnuto, dok je vreme studenta u suštini neograničeno. U zavisnosti od specifičnosti fakulteta koji se studira, opterećenje akademskim obavezama se razlikuje od fakulteta do fakulteta. Biomedicinska grupa fakulteta, gde se nalaze medicinski i veterinarski fakultet čije smo studente anketirali i istraživali, specifična je u odnosu na ekonomski fakultet, zbog obaveza koje studenti imaju na klinikama sa pacijentima, odnosno u ambulantama sa životinjama. Zbog potreba budućeg rada sa pacijentima odnosno životinjama, studenti ovih fakulteta imaju veliki broj časova vežbi na klinikama i u ambulantama, kao i u laboratorijama. Studenti ekonomije, sa druge strane, imaju mnogo veći broj časova namenjen pisanju seminarskih radova, eseja i prezentacija koje izlažu pred kolegama. Predklinički program studija ovih biomedicinskih nauka ima veliki broj časova laboratorijskih vežbi koje predstavljaju pripremu u budućem radu sa pacijentima, odnosno životinjama na klinikama i u ambulantama. Novija istraživanja već ukazuju da je potrebno promeniti predklinički program u novom kurikulumu studija medicine kako bi se poboljšalo mentalno zdravlje studenata, smanjili simptomi depresije, anksioznosti i stresa i poboljšalo uključivanje budućih lekara u akademsku zajednicu (31). 1.1.2. Faktori rizika po zdravlje i protektivni faktori u studentskoj populaciji (ishrana, fizička aktivnost i zdravstvene navike) Studenti se suočavaju sa izazovom da promene svoje prethodne navike u cilju da se izbore sa akademskim opterećenjem i stresom koji nosi njihovo školovanje. To često podrazumeva nedostatak vremena za odmor i san, fizičke i rekreativne aktivnosti, ali i promenjene zdravstvene navike što vodi ka nepravilnoj ishrani, preteranoj konzumaciji alkohola, pušenju i konzumaciji psihoaktivnih suspstanci. Zbog zahtevnih obaveza na fakutetu izmenjen je celokupan život studenata. Uhranjenost mladih ljudi koji studiraju predstavlja rezultat njihovih navika i mogućnosti (kvaliteta i kvantiteta, redovnosti obroka), ali isto tako i umnih i fizičkih aktivnosti koje predstavljaju elemente energetske potrošnje koji mogu biti specifično 7 usmereni ka studiranju, ali i rekreativnih fizičkih aktivnosti, što spade u zdravstvene navike. Brojne studije pokazuju da se gojaznost javlja kao veliki problem među studentima medicine i srodnih nauka. Studije sprovedene na Univerzitetu u Japanu pokazale su značajno povećanje stope gojaznosti u periodu od 1979. do 1991.godine (32). Studija sprovedena među studentima medicine u Maleziji pokazala je da je 69% studenata medicine normalne telesne težine, a 16% onih koji imaju BMI≥25.0 kg/m2 (33). Slični rezultati su nađeni i među studentima medicine u Holandiji gde je prevalencija gojaznosti i/ili pothranjenosti oko 20%, što je ipak manje nego u opštoj populaciji, ali zabrinjavajuće ako uzmemo u obzir da su to budući lekari koji treba da budu model svojim pacijentima po zdravim navikama i pravilnoj ishrani (34). Među studentima medicine u Jemenu, srednje vrednosti BMI su se povećavale od prve do pete godine njihovih studija (35). Istraživanje u Budimpešti među studentima medicine i studentima jednog tehničkog fakulteta pokazalo je da je prevalencija gojaznosti približno ista. To se nije očekivalo ako se predpostavlja za studenate medicine da bi njihov način života trebalo da se rukovodi principima pravilnih životnih navika u ishrani i fizičkoj aktivnosti, nasuprot sedentarnom načinu života studenata tehničkog fakulteta (36). Skorije istraživanje sprovedeno među studentima Beogradskog Univerziteta pokazalo je daje 13% studenata sa povećanom telesnom težinom, a 2% je gojaznih. Vrednosti BMI su veće među muškarcima u odnosu na devojke i ova razlika se pokazala kao visoko statistički značajna (37). Pušenje je takođe jedan od vodećih zdravstvenih rizika sa posledicama koje su veće i od onih koje su uzrokovane povećanim arterijskim pritiskom ili korišćenjem alkohola i droga. Evropska komisija izveštava da svake godine umire prerano 695 000 Evropljana od uzroka povezanih sa konzumacijom duvana. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Atlanti u svom nedeljnom izveštaju navodi da je upotreba duvana vodeći uzrok bolesti i smrti u SAD i da skoro 443 000 smrtnih slučajeva nastaje zbog pušenja i izloženosti duvanskom dimu (38). Prema podacima CDC skoro 90% pušača počinje da puši u periodu pre 18 godina (39). Upravo to je vreme polaska na fakultet i vreme velikih promena sa kojima se mladi susreću. 8 Pušenje je jedan od glavnih problema javnog zdravlja, naročito u razvijenim zemljama. Istraživanje među studentima medicine u Holandiji pokazalo je da je prevalencija pušača relativno niska, samo 6% pušača, ali 46% studenata konzumira alkohol i preko 6% studenata je koristilo stimulanse, trankilizere ili lekove za spavanje u poslednjih 30 dana (34). Među studentima medicine u Nemačkoj pušača je 21%, pri čemu je 34% studenata potvrdilo korišćenje psihoaktivnih supstanci (40). Istraživanje u Poljskoj je pokazalo da studenti šeste godine medicine imaju veoma površno znanje o štetnim zdravstvenim efektima konzumacije alkohola i pušenja, a 26% studentkinja i 12% studenata su pušači (41). Istraživanje sprovedeno među studentima u Tuluzu, u Francuskoj, takođe je potvrdilo da je približno isti broj pušača među studentima i u ovoj evropskoj zemlji, oko 23%. Zabrinjavajuće je što više od polovine studenata koristi neke od psihoaktivnih supstanci (42). Istraživanje u Istanbulu među studentima fakulteta fizičke aktivnosti i sporta pokazalo je da je 25% pušača i da je vreme početka pušenja 18 godina (43). Među studentima medicine u Brazilu 16% je pušača dok 85% studenata konzumira alkohol. Upotrebu kanabisa je potvrdilo 16% studenata, LSD 6.9%, sedative koristi 12%, amfetamin 7% a inhalantne supstance 17% studenata (44). Verovatno je Zakon o zabrani pušenja na javnim mestima i velika medijska propaganda o štetnim efektima pušenja na zdravlje koja je poslednjih godina veoma intenzivna, imala odjeka i među populacijom studenata. Prevalencija pušača niža je u razvijenim zemljama u odnosu na raniji period, iako je i dalje predmet diskusije u mnogim medijima. Konzumiranje alkohola je veoma često među studentima. Istraživanje u Švedskoj je pokazalo da je prevalencija štetne konzumacije alkohola 35% među studentima ekonomije u odnosu na 28% kod studenata medicine, pri čemu je upotreba alkohola naročito značajna među studentkinjama ekonomije, čak 25%. Konzumacija alkohola kod studentkinja započinje ranije u odnosu na muškarce, iako se, konzumacija alkohola smanjuje tokom godina studiranja kod oba pola (45). Studije u Engleskoj koje su se bavile istraživanjem strategija za prevazilaženje stresa kod studenata medicine, pokazale su da je konzumacija alkohola jedna od čestih strategija za prevazilaženje stresa zajedno sa konzumacijom duvana i drugih psihoaktivnih supstanci (12). 9 1.1.3. Zdravstvene karakteristike studentske populacije Populacija studenata i učenika predstavlja najzdraviji segment društva, ali poslednjih godina se zapaža stalno povećanje njihovog morbiditeta i mortaliteta. Poboljšanjem opštih higijenskih uslova i sistemskom imunizacijom, smanjena je incidencija zaraznih bolesti, ali u prvi plan dospevaju: hronični poremećaji i oboljenja, deformiteti, poremećaji rasta i razvoja, povrede, kao i problemi mentalnog zdravlja (46). Ulaganje u zdravlje studentske populacije predstavlja veliki dorinos društvenom i ekonomskom razvoju jedne zemlje, odnosno njenom opštem uspehu. Pored toga što je pravo na zdravstvenu zaštitu jedno od osnovnih ljudskih prava, trebalo bi svi da imaju priliku na izbor zdravih načina života i život u okruženju koje daje podršku zdravlju (47). Ministarstvo zdravlja je krajem 2003. godine formiralo Radnu grupu za razvoj i zdravlje mladih čiji je jedan od zadataka bio i izrada Strategije razvoja zdravlja mladih u Republici Srbiji. Ovaj dokument je deo strategije razvoja celokupnog zdravstvenog sistema. Ključna opredeljenja su unapređenje zdravlja mladih i primarna prevencija. Istaknuta je potreba da se svim mladim ljudima obezbedi set zdravstvenih usluga koje su poverljive i kvalitetne i zasnovane na potrebama mladih (48). Briga o zdravlju mladih i zdravstvenim uslugama koje mladi dobijaju, kao i unapređenje jednog i drugog, treba da predstavljaju stalni izazov i predmet pažnje sistema zdravstvene zaštite (49). U okviru plana zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Srbiji za 2013. godinu (50), u okviru procene zdravstvenih potreba i prioriteta u zdravstvenoj zaštiti osiguranika, planirano je povećanje potencijalnih zdravstvenih potreba mladih do 26 godina kao veoma vulnerabilne grupe, iako se smanjuje učešće ove populacione grupe u ukupnom stanovništvu i među osiguranim licima. Potrebe se odnose na oblast unapređivanja zdravlja, kontrole i zaštite od faktora rizika za oboljevanje, uz neophodno angažovanje i šire društvene zajednice. Zdravstvene potrebe odraslih osoba i vulnerabilnih kategorija odnose se na sadržaje preventivnih pregleda u 20. i 22. godini života u vezi otkrivanja faktora rizika u oblasti mentalnog i reproduktivnog zdravlja mladih. Redovni sistematski pregledi studenata Beogradskog univerziteta vrše se od strane nadležnih zdravstvenih institucija. U cilju praćenja rasta i razvoja, praćenja zdravstvenog 10 stanja i ranog otkrivanja poremećaja zdravlja, otkrivanja rizičnih oblika ponašanja štetnih po zdravlje, kao i promovisanja protektivnih faktora, sistematski pregledi se obavljaju na prvoj i trećoj godini studija Za studente medicinskog, veterinarskog i ekonomskog fakulteta, sistematske preglede obavljaju nadležni lekari u Zavodu za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd. Rezultati se beleže u zdravstveni karton studenata i sumiraju na godišnjem nivou za sve fakultete. Institut za javno zdravlje Srbije pravi izveštaje na godišnjem ili višegodišnjem nivou u kojima se sumiraju rezultati iz zdravstvenih kartona stanovništva, kako bi se pravili planovi rada i potreba zdravstvene službe u narednim godinama. Novija istraživanja ukazuju da su vodeći rizici po zdravlje mladih sve veća zloupotreba duvana, alkohola, opojnih droga kao i visok nivo povreda. Takođe, zdravstveno stanje mladih karakteriše i loše mentalno zdravlje sa sve višom stopom poremećaja ponašanja, bolesti zavisnosti, depresije i samoubistava, kao i niska stopa kontraceptivne zaštite sa sve većim porastom seksualno prenosivih bolesti (48). Iz izveštaja 2006. godine uočava se da je, što se tiče upotrebe psihoaktivnih supstanci, prevalencija pušenja kod mladih Srbije uzrasta 15 do 29 godina značajno smanjena u odnosu na 2000. godinu, a broj mladih koji konzumiraju alkoholna pića povećan (49). Ističe se i problem fizičke neaktivnosti mladih, a takođe i problem nepravilne ishrane, te ovi i drugi problemi ukazuju na veliku potrebu bolje edukacije mladih i upoznavanja sa osnovnim principima zdravih stilova života. Mentalno zdravlje je termin koji se najčešće definiše socijalnim, emocionalnim i duhovnim blagostanjem (51). Ovako široko određenje pojma, daje mogućnost procene mentalnog zdravlja sa više različitih aspekata. Aspekti preko kojih se vrši procena mogu da budu pozitivni ili negativni, da govore o višem ili nižem nivou mentalnog zdravlja. To mogu da budu pozitivni indikatori čije je prisustvo poželjno ili psihopatološki simptomi koji ukazuju na narušeno mentalno zdravlje. Osnovne tendencije pozitivne psihologije su te da se mentalno zdravlje sagledava upravo preko pozitivnih aspekata kao što je blagostanje, bilo da je definisano subjektivnom procenom ili psihološkim indikatorima. Vаžnost mentаlnog zdrаvljа zа kvаlitet životа u svetu nije аdekvаtno prepoznаt. Ovаj problem je posebno očigledаn u društvimа kojа su suočenа sа siromаštvom i nepovoljnim ekonomskim i socijаlnim uslovimа. Pogoršаnje uslovа zа život u Srbiji rаnih 11 devedesetih godina prošlog vekа, rаtni konflikti u susednim zemljаmа, rаspаd bivše držаve, ekonomske sаnkcije, bombаrdovаnje zemlje i brojni dodаtni fаktori rezultirаli su pogoršаnjem mentаlnog zdrаvljа kako opšte populаcije, tako i njenog najvulnerabilnijeg dela, dece, adolescenata i studenata. Socijalno-ekonomski razvoj i mentalno zdravlje društva su suštinski povezani, jer socioekonomski i psihosocijalni faktori (siromaštvo, nezaposlenost, nesigurni uslovi života i marginalizacija) u najvećoj meri definišu zdravlje stanovništva (52). Istovremeno, ovi fаktori su prouzrokovаli slаbljenje infrаstrukture jаvnog zdrаvljа. Sistem zа zаštitu mentаlnog zdrаvljа je nаročito bio pogođen – kvаlitet svih službi je smаnjen, kаo posledicа neаdekvаtnih mаterijаlnih prihodа. Rezultati su pokazali da iskustvo sa fakulteta može veoma štetno uticati na mentalno zdravlje studenata. Studenti medicine pokazuju povećane stope depresije, anksioznosti, suicidalnih ideja i sveukupno loše mentalno zdravlje u odnosu na svoje vršnjake. Prospektivne studije su pokazale da su simptomi depresije, loša finansijska situacija, negativna iskustva iz ličnog života, pa i bolest, povezani sa pojavom sindroma izgaranja (53). Mentalno zdravlje univerzitetskih studenata je oblast koja se intenzivno istražuje poslednjih godina. Stаnje mentаlnog zdravlja studenаtа medicine iz Beogrаdа, ispitano jedаn mesec nаkon upisа i provereno dve godine kаsnije, dаlo je sliku ukupne prevаlencije mentаlnih poremećаjа 16% na početku i dve godine kasnije 18% (54). Visoka prevalencija depresije, anksioznosti i stresa među univerzitetskim studentima je gotovo alarmantna poslednjih godina. Na višim godinama studija prevalencija depresije i anksioznosti, kao i nivo psihičkog distresa, veće su u odnosu na opštu populaciju, naročito među studentima ženskog pola (55). Veoma je značajno razumeti uzroke i posledice javljanja psihičkog distresa kod studenata, jer procenom osobina ličnosti studenata na početku njihovih studija, može se na vreme otkriti problem mentalnog zdravlja i uputiti student na upotrebu adaptibilnih mehanizama savladavanja stresa (56). Sve ovo ukazuje na veću potrebu primene primarnih i sekundarnih preventivnih mera i razvoja adekvatnih struktura za pomoć ovoj grupi zajednice (55). 12 1.2. Akademski stres, rizici i ishodi 1.2.1. Stres u toku studiranja Stres se može definisаti kаo "stаnje mentаlnog ili emocionаlnog nаporа ili nаpetosti" i kаo niz uobičаjenih reаkcijа telа (mentаlnih, emotivnih i fizioloških) nаmenjenih zа sаmoočuvаnje. Sa stresom se dovode u vezu nastanak mnogih psihosomatskih i somatskih bolesti, sindrom hroničnog zamora, pad imuniteta, pojava autoimunih bolesti kao i depresija, strah, panika, anksioznost, tuga, gnev, pesimizam, nedostatak samopouzdanja (57). Mnogi istraživači su definisali stres kao „percepciju neslaganja između ekoloških zahteva (stresori) i individualnih kapaciteta za ispunjavanje tih zahteva. To su neželjene reakcije ljudi koje se javljaju usled prekomernog pritiska ili drugih zahteva koji se postavljaju pred njih (58). Stres u akademskim institucijama može imati pozitivne i negativne posledice. Može doprineti povećanju samopouzdanja i poboljšanju rezultata, a može dovesti do pogoršanja kako psihičkog tako i fizičkog zdravlja studenata (59). Psihološki stres, posebno u oblasti medicinske struke, sistematski se istražuje još od 1981. godine (60). Veliki zahtevi koji se postavljaju pred osobu, a mala kontrola koju on ima, povećavaju rizik za nastanak psihološke napetosti i fizičke bolesti. Akademski život studenata predstavlja svakodnevno suočavanje sa brojnim stresorima. Adekvatna priprema kroz vaspitanje zdrave ličnosti od njenog detinjstva, tokom školovanja i daljeg života od neprocenjivog je značaja za očuvanje psihosomatskog zdravlja. Psihosocijalni faktori, mnogo obaveza, stalna trka za ocenama, nedovoljno slobodnog vremena, kao i faktori rizika, dovode do sve većeg stresa kod studenata što može doprineti značajnijim poremećajima zdravlja. Istraživanja su pokazala da se najznačajniji izvori stresa među populacijom studenata mogu podeliti u više oblasti: akademske obaveze, socijalno okruženje i finansijski problemi (12), odnosno akademska dostignuća, obaveze na fakultetu, lični problemi, profesionalni identitet, finansijske obaveze i odgovornost prema klinici i pacijentu kod studenata biomedicinskih nauka (61). Brojna istraživanja su potvrdila da su ispiti najčešći uzrok stresa među studentima (62,63), a naročito studentima medicine (64,65,66). Bolonjski sistem obrazovanja uvodi pored ispita, i druge oblike provere znanja (kolokvijume, seminare, eseje). Današnjim 13 studentima ovi novi oblici provere znanja, koji se ostvaruju sistematski tokom celog semestra, postaju veći izvor stresa od samih ispita kao jednokratne provere na kraju odslušane nastave. Kontakt sa nastavnim i nenastavnim osobljem na fakultetu takođe se pokazao kao značajan stresni faktor među studentima (67, 68, 69, 70, 71), iako je on od presudnog značaja za podsticanje samostalnosti studenata i daljeg napredovanja u karijeri (72). Studentima biomedicinskih nauka stresna aktivnost na fakultetu može biti i kontakt sa pacijentom, iako on treba da im pomogne da već na početku svojih studija shvate svoju buduću ulogu i odgovornost kao lekara i motiviše ih za budući rad (73). Istraživanja na Univerzitetu u Kanzasu među 93 studenta prve godine fakulteta veterinarske medicine, pokazala su visoke nivoe depresije i anksioznosti. Čak 32% studenata prve godine imalo je simptome depresije kao i visoke skorove za anksioznost (74). Slični rezultati dobijeni su i u Australiji, gde je utvrđeno da studenti veterine takođe pate od visokog nivoa anksioznosti i stresa i poseduju neadekvatne strategije za suočavanje sa nevoljama (75). Istraživanje sprovedeno među 389 studenata fakulteta veterinarske medicine u Tenesiju, pokazalo je da se među ovim studentima mnogo češće javljaju simptomi depresije i stresa u odnosu na opštu populaciju. Značajna razlika je uočena i među polovima, gde su uočeni mnogo viši nivoi stresa kod devojaka (76). Naročito se ističe zabrinutost zbog intenziteta programa, a posebno vremena posvećenog učenju i količini informacija koje se očekuje da studenti nauče i zapamte. Osim toga, studenti se ne osećaju akademski spremni za neke od predmeta na prvoj godini studija, što je uslovilo odbojnost ka onim predmetima za koje nisu imali adekvatno predznanje (77,75). Modifikovanje kurikuluma fakulteta veterinarske medicine koje uključuje predavanja o veštinama za savlađivanje stresa i stresnih situacija, pružiće mogućnost budućim veterinarima da poboljšaju svoje veštine na radnom mestu i svoje mentalno zdravlje, što će svakako doprineti većem zadovoljstu i u samom radu (78). Današnji studenti ekonomije predstavljaju sutrašnje menadžere i lidere u javnom i privatnom sektoru. Kao studenti i budući menadžeri i lideri, oni predstavljaju značajne ljudske resurse i kapital koji će doprineti razvoju pojedinaca i njihovih organizacija isto 14 kao i fizička sredstva, mašine i novac (79). Iako postoje istraživanja koja su poredila mentalno zdravlje i stres kod studenata medicine u odnosu na studente drugih univerziteta, malo je onih koji su poredili buduće lekare i menadžere. Britanska studija je pokazala da studenti medicine ne pokazuju veće nivoe aknsioznosti u odnosu na studente engleskog jezika ili prava, dok su istraživanja u Kanadi pokazala da su nivoi distresa viši kod studenata medicine u odnosu na studente prava i druge studente sa McGill univerziteta u Kanadi (80,81). Dve studije iz Švedske i Turske su takođe potvrdile više nivoe distresa kod studenata medicine u odnosu na populaciju drugih univerzitetskih studenata (82,83). Istraživanje u Švedskoj je jedno od retkih koje se bavilo istraživanjem stresa i mentalnog zdravlja studenata medicine i studenata ekonomije (45). Pokazalo se da su problemi mentalnog zdravlja koji su zahtevali lečenje, bili podjednako česti u obe grupe studenata i značajnije povezani sa ženskim polom, iscrpljenošću, manjom posvećenošću studijama i finansijskim problemima. Studenti medicine nisu pod stresom više od studenata drugih fakulteta, što svakako dovodi do zaključka da je preovladavanje stresa podjednako važno u svim budućim profesijama i da je potrebno sprovesti dalja ispitivanja kao bi se utvdili svi faktori rizika i sprovela adekvatna strategija za očuvanje i unapređenje zdravlja ovog dela populacije. Distres i stanja izazvana negativnim psihosomatskim i emocionalnim reakcijama mogu štetno uticati na dalji profesionalni razvoj, što može ugroziti razvoj humanog stava i empatije među studentima medicine (84). Brojna istraživanja su procenjivala znakove psihičkog distresa koristeći upitnik opšteg zdravstvenog stanja (eng. General Health Questionnaire GHQ-12). Ovaj upitnik koji procenjuje stanje mentalnog zdravlja, koristi se još od sedamdesetih godina kada ga je prvi put opisao i koristio Goldberg. Prvobitni upitnik se sastojao od 60 pitanja, a danas se koriste kraće verzije: GHQ-30, GHQ-28, GHQ-20 i GHQ-12. Postoje brojni dokazi o pouzdanosti primene ovog upitnika na opštoj populaciji (85,86,87,88). Koristeći upitnik General Health Questionnaire (GHQ-12) u istraživanjima među studenаtima medicine znаci distresa pronаđeni su kod 22-36%, a dokаzi psihijаtrijskog morbiditetа kod 16% studenаtа (1,89). 15 1.2.2. Burnout sindrom – sindrom izgaranja kod studenata (uzroci, simptomi, tok i posledice) Dokazano je da dugotrajno izlaganje ekstremno visokom novu stresa može dovesti do posledica na psihofizičko zdravlje gde spada i posebna podvrsta - sindrom izgaranja. Ovaj sindrom se može posmatrati kao izraz nagomilanih efekata različitih vrsta stresora koji dovode tokom vremena do postepenih trošenja individualnih energetskih resursa (90). Sindrom izgaranja je definisan od strane mnogobrojnih istraživača, i postoje različita gledišta u pogledu objašnjenja ovog sindroma, najčešće psihijatrijska i psihološka gledišta. Od pre trideset godina, kada je urednik jednog naučnog časopisa vratio autorima rad na temu burnout-a i Maslach Burnout Inventory (MBI), ne pročitavši ga, sa rečima “…we do not publish ‘pop psychology’”, do danas je objavljeno preko 6000 naučnih publikacija sa reči burnout u nazivu (91). Sam pojam burnout je prvi put pomenuo Vilijam Šekspir u svojoj kolekciji poema, gde je pisao o ljubavi i ženi .“She burn’d with love, as straw with fire flameth; She burn’d out love, as soon as straw outburneth;”(92). Termin burnout je prvi put korišćen za naziv romana Grahama Greene-a 1961. godine, koji je napisao roman pod nazivom „Burnout slučaj“. Glavni lik romana je duhovno uništen čovek koji je rešenje za svoju bolest našao radeći u kampu sa leproznim bolesnicima (93). Kasnije je termin „staff burnout“ prvi put pomenuo Bradley 1969. godine, u radu o ljudima koji rade na programima lečenja maloletnih delikvenata i njihovoj rehabilitaciji u zajednicu. Međutim, sindrom izgaranja je prvi put definisan od strane američkog psihijatra Herberta Freudenbergera, koji je lično patio od tog sindroma, sedamdesetih godina dvadesetog veka i koji se smatra utemeljiteljem ovog pojma kao sindromskog entiteta (94). Kao jedan od volontera zaposlen na New York Free klinici za zavisnike, Freudenberger je primetio kod mnogih prvobitno idealistički motivisanih volontera na klinici, da su tokom vremena izgubili energiju, motivaciju i posvećenost, što je bilo praćeno i mnogobrojnim mentalnim i psihičkim simptomima. Kako bi opisao ovo stanje iscrpljenosti, koje se obično javljalo oko godinu dana nakon početka rada, 16 Freudenberger je izabrao reč koja se često koristila među hroničnim uživaocima droge – burnout (94). Burnout je sindrom umanjenog ličnog postignuća i emocionalne iscrpljenosti osoba koji rade organizovano na pružanju podrške drugim ljudima. To je stanje mentalne iscrpljenosti koje se javlja kod osoba onih profesija koje se bave radom sa ljudima, tkz. “pomagačkim profesijama”. Najčešći fokus brojnih istraživanja koja su se bavila ispitivanjem razvoja stresa i posledica burnout-a bili su socijalni radnici, nastavnici, pravnici, lekari, medicinske sestre i psiholozi (56,95,96,97). U skorije vreme, koncept burnout sindroma je proširen na osobe u sistemu edukacije, uključujući i studente. Istraživanja i praćenje ovog sindroma naročito je značajno na početku studija, jer se tada pojavljuju prvi simptomi Bournout-a. Početak reakcije emocionalnog trošenja javlja se u toku obrazovanja za buduću struku i istraživanje među studentima medicine u Španiji su pokazala da je rizik od pojave sindroma izgaranja kod studenata medicine udvostručen na šestoj u odnosu na treću godinu studija (63). Rana detekcija ovog sindroma je zato veoma značajna jer omogućava planiranje i implementaciju preventivnih mera, kao i upotrebu adekvatnih strategija za njegovo prevazilaženje (98). Osnovne karakteristike ovog sindroma jesu osećanje emocionalne i fizičke iscrpljenosti, depersonalizacija i smanjeno lično zadovoljstvo poslom (97). "Emocionalni zamor" sprečava osobu da se na poslu emocionalno angažuje zbog primetnog nedostatka energije. „Depersonalizacija“ se odnosi na razvoj negativnih osećanja i ponašanja prema drugim ljudima i često uključuje krivicu drugih za sopstvene probleme. „Nedostatak postignuća“ se odnosi na tendenciju da se negativno procenjuje vlastita sposobnost i uključuje osećanja nezadovoljstva i nesreće (99). Centralni element burnout sindroma je emocionalna iscrpljenost. Karakteriše ga sve veći osećaj iscrpljenosti na poslu, kad osobe nisu u stanju da daju više od sebe na profesionalnom nivou. Da bi se zaštitila od ovog negativnog osećanja, osoba pokušava da se izoluje, razvija bezličan stav, dehumanizuje odnose sa drugim ljudima, postaje daleka, cinična i snishodljiva sa kolegama. Depersonalizaciju karakteriše negativan odnos i cinični stav prema klijentima, koji se smatraju samo objektima. Ovakav stav osobe je u stvari njegov način da se zaštiti od iscrpljenosti. I na kraju, nedostatak ličnog postignuća je 17 povezan sa gubitkom samopouzdanja, samopoštovanja i odsustva lične realizacije. Generalno, osobe sa bournout sindromom se osećaju iritirano i pospano (93). Osamdesetih godina dvadesetog veka ovaj sindrom počinje da se proučava i u drugim zemljama engleskog govornog područja. Christina Maslach je 1976. godine na kongresu Američke psihološke asocijacije (93) uvela instrument za merenje sindroma izgaranja koji je do danas najčešće korišćen (99). Upitnik Maslach Burnout Inventory (MBI) omogućio je da se istraživanja sprovode na velikom broju ispitanika. Ova istraživanja su omogućila formiranje teorijskog modela sindroma izgaranja, a uzroci njegovog nastanka se objašnjavaju na osnovu dve teorije. Na osnovu prve, ovaj sindrom se javlja kada osobe predane poslu shvate da njihovo žrtvovanje nije dovoljno za postizanje željenih ciljeva. Po drugoj teoriji, ovaj sindrom predstavlja krajnji rezultat dugotrajnog izlaganja hroničnim stresorima na poslu. Na osnovu ovih teorija može se predpostaviti da se ovaj sindrom javlja kod osoba sa dužim radnim stažom, odnosno kod osoba koje su preopterećene poslom, ali postavlja se pitanje i da li se on može javiti i usled monotonije posla kojim se bave (99)? Prema rečima jedne od prvih više obimnih karakterizacija po Maslach i Jackson-u, izgaranje je rezultat hroničnog stresa (na radnom mestu) koji nije bio uspešno obavljen. Kasnija definicija na osnovu MBI, a koja je i danas u upotrebi, opisuje iscrpljenost, depersonalizaciju i smanjenje zadovoljstva u performansama kao odlučujuće elemente ovog sindroma (99). Maslach i Schaufeli su analizirali brojne definicije burnout-a i zaključili da sve one imaju pet zajedničkih elemenata: a) dominiraju simptomi umora, kao što su mentalna i emocionalna iscrpljenost i depresija; b) mogu se pojaviti različiti atipični simptomi psihičkog distresa; c) simptomi burnout-a su povezani sa poslom; d) simptomi se manifestuju kod “zdravih” osoba koje ranije nisu imale psihopatološke poremećaje i e) smanjena efektivnost i lošiji rezultati na poslu koji se pojavljuju zbog negativnog stava i ponašanja (100). U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, MKB-10, sindrom izgaranja nije izdvojen kao posebni psihički poremećaj, ali u odnosu na njegov smisao i ispoljavanje, mogao bi se svrstati u kategoriju F43, reakcija na stres i poremećaji prilagođavanja ili u kategoriju Z73 18 – problemi u savlađivanju životnih teškoća i Z73.0 - iscrpljenost (101). Veoma je teško postaviti jasne granice između sindroma izgaranja i mentalnih oboljenja, a potencijalni uzročni faktori njegovog nastanka još uvek su predmet mnogih kontraverzi (102). Bez obzira na to, burnout sindrom je značajan problem u današnjem radnom okruženju i veoma interesantan u oblasti istraživanja mentalne higijene. Poslednjih godina, povećan rizik za nastanak sindroma izgaranja je uočen ne samo profesionalno kod lekara već i u toku edukacije kod studenata medicine. Smatra se da je uzrok ovako visoke incidencije ovog sindroma u nedostatku slobodnog vremena, velikom pritisku usled ispita, lošoj finansijskoj situaciji kao i kontaktu sa pacijentima (103). Istraživanja su pokazala da postoji nekoliko stresnih momenata u akademskom životu studenata medicine koji imaju značajni psihološki uticaj. Faktori koji doprinose značajnom stresu podrazumevaju teškoće prilikom adaptacije na početku njihovih studija. Prvi stresni period u njihovom akademskom životu predstavlja težak prijemni ispit, novi osećaj velike autonomije ali i odgovornosti, kao i teški opšti ispiti na početku njihovih studija, koji nisu očekivani. Sledeća stepenica je kontakt sa kliničkim predmetima gde se susreću sa ozbiljnim prognozama pa i neizlečivim bolestima. Njihov strah zbog ograničenog znanja i ograničenja u pogledu sposobnosti još više doprinosi razvoju osećanja anksioznosti. Preterano opterećenje, mnogo edukativnog sadržaja i visok nivo obrazovnih zahteva, u kombinaciji sa nedostatkom slobodnog vremena, porodice i prijatelja, doprinosi pojavi stresa. Pored ovih aspekata, same karakteristike svojstvene studentima medicine, kao što su opsesivnost i perfekcionizam, još više doprinose pojavi burnout-a (104). U novijem domaćem istraživanju na uzorku od 178 studenata pete godine Medicinskog fakulteta u Novom Sadu i 375 studenata Medicinskog fakulteta u Beogradu, prilikom procene sindroma izgaranja, vrednosti su bile veoma visoke na sub skali MBI-DP (depersonalizacije) kod 73% svih anketiranih studenata. Vrednosti rezultata i na MBI-EE skali (emocionalna iscrpljenost) bile su visoke kod 53% studenata medicine iz Novog Sada, a 32% studenata medicine iz Beograda. Među prediktorima rizika za nastanak sindroma izgaranja ističe se stresni efekat pri kontaktu sa pacijentima za vrednosti MBI- EE: OR= 1.59 (95% CI: 1.15-2.21), kao i za MBI-DP: OR=1.49 (95% CI: 1.00 –2.24), kao i stres zbog ispita sa visokim vrednostima za MBI-EE: OR=1.33 (95% CI: 1.04 – 19 1.70). Visoka prevalencija sindroma izgaranja među studentima medicine na kraju njihovih studija, ukazuje na potrebu mnogo bolje pripreme budućih lekara za prevazlaženje stresa koji je povezan sa direktnim kontaktom sa pacijentom (62). Iako postoje brojna istraživanja o stresu među studentima uopšte, naročito studentima medicine, veoma se malo zna o studentima fakulteta veterinarske medicine. Mentalno zdravlje studenata fakulteta veterinarske medicine je veoma retko bilo predmet istraživanja, doskora. Obzirom na prirodu veterinarske medicine, posebno u kliničkoj praksi, gde su zaposleni u stalnom kontaktu sa bolesnim životinjama i ljudima i velikim emotivnim nabojem, stresne situacije su redovna pojava (105). Nekoliko studija je pokazalo da su poremećaji mentalnog zdravlja veoma česti među veterinarima (106). Studija sprovedena u SAD pokazala je da 87% veterinara nalazi da je njihov posao veoma stresan, a 67% pokazuju simptome burnout-a (107). Studije sprovedene u Finskoj, Belgiji i Austriji pokazale su da 19% do 42% veterinara ima umeren do visok rizik za razvoj burnout sindroma. Procenjeno je da stres i burnout sindrom doprinose smanjenju broja ljudi ove profesije, čak do 30% (108). Studenti fakulteta veterinarske medicine se veoma često suočavaju sa stresom balansirajući različitim zahtevima kako svojih akademskih obaveza tako i interpersonalnim i profesionalnim zahtevima. Postoje mnogobrojne teorije i modeli koji govore o nastanku burnout sindroma. Maslach i Schaufeli su analizirali brojne studije i pokazalo se da su personalni i demografski indikatori veoma značajni u etiologiji burnout-a (109). U osnovi većine teorija opisuju se dve grupe uzročnih faktora: socijalni (eksterni) i individualni (interni) (56,102). Socijalni faktori uslovljeni su karakteristikama samog radnog mesta. Predstavljaju pritiske ili zahteve spoljnog okruženja, radne norme, pritiske obaveza na poslu, preopterećenost dužinom radnog vremena, obimom posla, komunikacija, konflikti i diskriminacija na radnom mestu, osobine radnog mesta i vrste rada. Individualni faktori koji doprinose nastanku ovog sindroma odnose se na godine, pol, nivo obrazovanja, osobine ličnosti i odnos prema radnom mestu (109). Istraživanja su pokazala da socijalni faktori imaju veću ulogu u nastanku mentalne iscrpljenosti od individualnih faktora. Kod osoba preopterećenih poslom i onih koje često imaju interpersonalne konflikte češće se javlja emocionalna iscrpljenost (110). 20 Simptomi sindroma izgaranja su obično multidimenzionalni sa psihijatrijskim, psihosomatskim, somatskim i socijalnim poremećajima. Dinamički proces razvoja sindroma izgaranja počinje psihičkim simptomima koji se pored hroničnog umora i iscrpljenosti, opisuju kao mentalne disfunkcije koji se odnose na koncentraciju i poremećaje pamćenja (nedostatak preciznosti i neorganizovanost), nedostatak pokretačke energije i promene ličnosti u smislu nedostatka interesovanja, ciničnosti i agresivnosti. Pojava anksioznosti i depresije može da dovede čak i do suicida. Veoma često se javljaju i bolesti zavisnosti, pre svega alkoholizam i zloupotreba lekova. Među najčešćim somatskim simptomima koji prate ovaj sindrom, javljaju se glavobolja, gastrointerstinalni (iritabilnost i dijareja) i kardiovaskularni poremećaji (tahikardija i aritmija) (99). Sindrom izgaranja se manifestuje u četiri faze: - Radni entuzijazam: osoba je maksimalno posvećena poslu, udovoljava ljudima sa kojima radi, ne dopušta sebi dnevni ili godišnji odmor. Ovakvo angažovanje ne dovodi do adekvatnog zadovoljstva, te osoba postaje razočarana i nezadovoljna; - Stagnacija je faza koju karakterišu teškoće u odnosima, kako sa saradnicima, tako i sa porodicom i prijateljima. Osoba je emocionalno ranjiva i nepoverljiva. Najčešći izlaz vidi u sledećoj fazi; - Emocionalno povlačenje i izolacija još više doprinosi doživljavanju posla kao besmislenog i bezvrednog. U ovom stadijumu počinju prvi znaci telesnog iscrpljivanja, što predstavlja dodatni stres i dovodi do poslednje faze; - Apatija i gubitak životnih interesa se javlja kao odbrana od hroničnog nezadovoljstva na poslu. Prvobitno oduševljenje i samouverenost prelaze u cinizam i ravnodušnost, javlja se gubitak vere u sebe i svoje sposobnosti. Osoba koja dospe u četvrtu fazu odlučuje se na promenu ili ostaje na poslu, ali potpuno bez motivacije (99). Naše znanje o uzrocima i posledicama burnout-a je veoma ograničeno. Najčešće posledice burnout-a koje su bile predmet mnogih studija, odnose se na poremećaje zdravlja, negativan odnos prema poslu i loše organizaciono ponašanje. Najčešći poremećaji zdravlja koji se javljaju kao posledica burnout-a su depresija, psihosomatski poremećaji, distres, kao i psihijatrijski poremećaji. Brojne studije su ispitivale pojavu depresije kao posledicu burnout-a gde je pokazano da ona može biti i njegov uzrok. Novija kohortna 21 studija sprovedena među 12 000 zaposlenih Holanđana, pokazala je da burnout može da bude uzrok pojave čestih infekcija kao što su gastroenteritisi, prehlade i bolesti slične gripu (111). Jedini nedostatak ovih studija je što autori nisu konrolisali burnout u predhodnom periodu kao i njegov nivo (91). Stopa burnout-a među lekarima evropskih i anglo-američkih zemalja procenjuje se da je između 20% i 45% (112). Novije studije u SAD-u pokazale su da je stopa burnout sindroma među studentima medicine veoma visoka i da je za očekivati da 50% studenata ima neki oblik burn-outa tokom svojih studija (113), sa rastućom učestalošću tokom trajanja studija (114). Učestаlost sindromа izgаrаnjа među lekarima u svetu i Srbiji, duplo je veća u odnosu na prosek drugih profesija, i kreće se u rаsponu od 25 do 76% u zаvisnosti od medicinske specijаlnosti (97). 1.2.3. Prevencija burnout sindroma u studentskoj populaciji Zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već stanje psihičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja (115). Zdrava radna, pa i školska i akademska sredina, nije ona u kojoj nema štetnih faktora okruženja, već obilje onih koji unapređuju zdravlje. To uključuje kontinuiranu procenu rizika po zdravlje, pružanje adekvatnih informacija i obuke o zdravstvenim pitanjima i dostupnost zdravstvenih struktura koje pružaju podršku i pomoć. Zdrava radna, školska i akademska sredina je ona u kojoj su zdravlje i promocija zdravlja prioritet i deo radnog života. U cilju smanjenja rizika za nastanak burnout sindroma potrebno je usavršiti metode stres menadžmenta, koje treba da budu usmerene prema različitim grupama. Programe stres menadžmenta bi trebalo podeliti u odnosu na nivoe: primarne, sekundarne i tercijerne zdravstvene zaštite. Za razliku od primarnih preventivnih programa, sekundarne i tercijerne bi trebalo prilagoditi potrebama datih grupa (116). Istraživanja među studentima Fakulteta veterinarske medicine u Ohaju pokazala su da su prioriteti studenata obezbeđivanje on-site sveobuhvatnih studentskih usluga koje se tiču: oglašavanja pozicija za radno mesto po završetku studija, mogućnosti rotacije na četvrtoj godini studija kao i mogućnosti stipendiranja. Veliko interesovanje je postojalo i 22 za obuke poboljšavanje komunikacijskih veština, mentalnog, emocionalnog i duhovnog savetovanja, kao i individualnog i grupnog rada sa tutorima (117). Medicinski fakultet bi trebalo da osposobi buduće lekare veštinama za samoprocenu stanja stresa, kao i sa strategijama suočavanja i prevazilaženja stresa (84). Strategija za razvoj i zdravlje mladih ukazuje na potrebu razvoja, standardizacije, akreditacije, primene i praćenja programa za unapređenje zdravlja mladih koji se sprovode od strane stručne javnosti, kao i od strane mladih („vršnjački pristup“). Potrebno je upoznati mlade ljude sa zdravim stilovima života kao jedinim društveno prihvatljivim. Razviti bezbedno i podržavajuće okruženje za razvoj i zdravlje mladih, sa sistematskim praćenjem zdravlja mladih i njihovim punim učešćem na svim nivoima. Neophodno je obezbediti njihovo učešće u kreiranju i sprovođenju aktivnosti za zdravlje i razvoj. 23 2. CILj I HIPOTEZE ISTRAŽIVANjA Ciljevi istraživanja U ovom istraživanju postavljeni su sledeći ciljevi: 1. Analiza specifičnosti zdravstvenog stanja studenata Medicinskog fakulteta, Ekonomskog fakulteta i Fakulteta veterinarske medicine u Beogradu iz podataka sistematskih pregleda Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd i analiza njihovog uspeha na studijama. 2. Izvršiti procenu uticaja socio-ekoloških faktora na psihofizičko zdravlje studenata tri ispitivana fakulteta, sa prospektivnim praćenjem uticaja ovih faktora kod studenata Medicinskog fakulteta kao i ispitivanje ekoloških faktora u zatvorenom prostoru na ovim fakultetima. 3. Analiza stanja psihičkog distresa procenjenog putem upitnika GHQ-12, analiza rezultata pojave sindroma izgaranja (emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i umanjenog samopostignuća) za studente sva tri ispitivana fakulteta, kao i analiza prevalencije faktora rizika za nastanak akademskog distresa i sindroma izgaranja na predkliničkim i kliničkim godinama studija Medicinskog fakulteta u Beogradu. Radna hipoteza U ovom istraživanju postavljene su sledeće radne hipoteze: 1. Postoje značajne razlike vezane za zdravstveno stanje između studenata tri ispitivana fakulteta, kao i po polu. 2. Postoje značajne razlike u prisustvu faktora rizika za akademski distres i sindrom izgaranja kod studenata Medicinskog fakulteta u odnosu na studente Veterinarske medicine i studente Ekonomskog fakulteta. 3. Postoji značajna razlika u prevalenciji akademskog distresa i rizika za nastanak sindroma izgaranja na predkliničkim i kliničkim godinama studija Medicinskog fakulteta, kao i značajna razlika u prevalenciji akademskog distresa i sindroma izgaranja kod studenata tri ispitivana fakulteta, kao i po polu. 4. Postoji značajna povezanost između dužine studiranja, akademskog distresa i rizika za nastanak sindroma izgaranja. 24 3. MATERIJAL I METODE Uzorak istraživanja Ovo istraživanje je dizajnirano kao kombinacija dve studije – studije preseka i prospektivne studije. Prva – studija preseka predstavlja istraživanje prevalencije akademskog distresa i sindroma izgaranja kod studenata tri fakulteta u Beogradu: - Medicinskog fakulteta I, II, III, IV, V i VI godine, kao glavnoj grupi ispitivanja kao i studenata veterinarskog i ekonomskog fakulteta - Fakulteta veterinarske medicine I, II, III, IV i V godine (kao fakulteta sličnog obima i raznovrsnosti predkliničke i kliničke nastave) i - Ekonomskog fakulteta I, II, III, IV + master studije (kao fakulteta drugačijeg obima i vrste nastave u odnosu na Medicinski). Druga – prospektivna studija - kojom su obuhvaćeni studenti I i III godine Medicinskog fakulteta i tokom naredne II i IV godina studija sa ciljem da ispita promene u rezultatima pojave akademskog distresa i sindroma izgaranja na predkliničkim i kliničkim godinama studija. Faze istraživanja Istraživanje je bilo sprovedeno po sledećim fazama: 1) Pripremna faza tokom 2012. 2) Rad na terenu tokom 2012, i 2013. godine - prospektivno praćenje. 3) Rad na terenu, prikupljanje podataka,obrada podataka i statistička analiza 2013. i 2014. I prikazivanje rezultata. 1) U pripremnoj fazi su odštampani upitnici i pribavljene saglasnosti Etičkog komiteta Medicinskog fakulteta, dekana Ekonomskog fakulteta, dekana Fakulteta veterinarske medicine i direktora Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd. Izvršeno je pretraživanje literature i dizajniranje studije. 25 2) Tokom rada na terenu izvršilo se: a) merenje ekoloških faktora u zatvorenom prostoru amfiteatara i vežbaonica: mikroklimatski parametri, osvetljenost i buka; b) anketiranje studenata sva tri fakulteta tako što su studenti popunjavali anonimni upitnik kojim su bili obuhvaćeni: 1. socio-demografski podaci, podaci o uspehu u toku studiranja i zdravstvene navike (starost, pol, dužina studiranja, broj položenih ispita, prosečna ocena, uslovi stanovanja, bavljenje fizičkom aktivnošću, pušenje cigareta, konzumiranje alkohola i psihoaktivnih supstanci, kao i njihova ocena sadašnjeg fizičkog i psihičkog zdravlja u odnosu na zdravlje pre studiranja); 2. originalni upitnik o samoproceni nivoa stresa specifično vezanog za nastavu i vežbe na fakultetu sa 8 (Ekonomski fakultet i Fakultet veterinarske medicine) ili 10 (Medicinski fakultet) pitanja u formi Likertove skale sa četiri stepena; 3. stanje mentalnog zdravlja sa 12 pitanja upitnika General Health Questionnaire (GHQ-12) koji meri: osećaj napetosti, depresije, poremećen san, anksioznost, nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja i druge simptome poremećenog mentalnog zdravlja. Korišćena je standardna metoda bodovanja 0-0-1-1 sa četiri nivoa skala za svako pitanje, što omogućava maksimalan skor od 12. Skor od 2 i veći, znači moguće prisustvo psihičkog distresa, a skor od 4 i veći znači sigurno prisustvo različitih simptoma psihičkih poremećaja izazvanih stresom. 4. upitnik profesionalnog izgaranja MBI (Maslach Burnout Inventory) koji se sastoji od 22 tvrdnje koje opisuju osećanja osobe u vezi njenog radnog mesta, a procenjuju tri komponente sindroma izgaranja: emocionalnu iscrpljenost MBI-EE, depersonalizaciju MBI-DP i umanjenost samopostignuća MBI-PA. Odgovori su dati u formi Likertove skale od sedam stepeni (gde je 0-nikada, a 6-skoro svaki dan). Skor na svakoj skali može biti kategorisan kao nizak, prosečan ili visokog nivoa izgaranja. Upitnik sadrži pitanja na dve stranice A4 formata i popunjavanje upitnika je trajalo 20 do 30 minuta. Podaci o pušenju su prikupljeni putem specifičnog upitnika namenjenog ovom istraživanju. Pacijenti su podeljeni u tri grupe, sadašnje pušače, bivše pušače i nepušače, definisane na 26 sledeći način: sadašnji pušači su osobe koje puše bar jednu cigaretu dnevno ili su prestali da puše unutar prethodne godine; bivši pušači su osobe koje su prestale da puše pre više od godinu dana, a nepušači su osobe koje nikada u svom životu nisu popušile cigaretu. Podaci o konzumiranju alkohola su prikupljeni putem specifičnog upitnika namenjenog ovom istraživanju. Pacijenti su podeljeni u tri grupe: one koji konzumiraju alkohol sada (osobe koje sada piju ≥ 1 alkoholno piće mesečno), one koji su konzumirali alkohol ranije (osobe koje su konzumirale u toku života bar 12 alkoholnih pića ali sada ne piju) i one koji ne konzumiraju alkohol (osobe koje su u toku svoga života popile manje od 12 alkoholnih pića). Fizička aktivnost je bila ispitivana pomoću specifičnog upitnika namenjenom ovom istraživanju, gde su dobijeni podaci o tome koliko se često pacijenti bave fizičkom aktivnošću (najmanje 30 minuta dnevno) u toku jednog meseca i na osnovu čega su podeljeni u 3 grupe: - pacijenti koji se ne bave fizičkom aktivnošću uopšte ili najviše 4 puta mesečno - pacijenti koji se bave fizičkom aktivnošću 5 do 8 puta mesečno i - pacijenti koji se bave fizičkom aktivnošću 9 i više puta mesečno Pacijenti su smatrani fizički aktivnim ako je njihova fizička aktivnost bila češća od 4 puta mesečno. Instrumenti koji su bili korišćeni za merenje fizičkih i mikroklimatskih faktora u zatvorenom prostoru su: merač nivoa buke, luksmetar (za merenje osvetljenosti), Asmanov aspiracioni psihrometar (za merenje temperature i vlažnosti vazduha) i automatski analizator mikroklimatskih uslova „TESTO 452“ (kombinovani merni instrument za merenje vlažnosti i brzine strujanja vazduha). Istraživanje je obuhvatilo i prikupljanje i analizu podataka Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata Beograd koji se odnose na zdravstveno stanje svih ispitivanih studenata. Sistematski pregledi studenata su obavljeni na prvoj i trećoj godini studija, tako da za anketirane studente prve i druge godine studija podaci o zdravstvenom stanju su dobijeni samo sa prvog sistematskog pregleda. Podaci sistematskih pregleda studenata obuhvataju zanimanje roditelja, način izdržavanja, ličnu i porodičnu anamnezu, vrednosti telesne visine i težine, držanje, deformitete grudnog koša, stopala i kičmenog stuba i stanje vida. 27 BMI je određivan na osnovu telesne visine i težine po formuli BMI = TM/TV² (kg/m²). Izbor ispitanika Na Medicinskom, Ekonomskom i Fakultetu veterinarske medicine upitnici su bili podeljeni svim studentima na kraju obaveznih vežbi, po principu dobrovoljnog i anonimnog učešća. Statistička obrada podataka Statistička obrada podataka je bila urađena u programskom paketu SPSS za Windows verzija 17. U statističkoj obradi podataka bile su korišćene metode deskriptivne i analitičke statistike. Deskriptivne statističke metode obuhvatile su apsolutne i relativne brojeve, mere centralne tendencije (aritmetička sredina, medijana) i mere disperzije (SD, I). Od analitičkih statističkih metoda korišćeni su testovi razlike i analiza povezanosti. Za procenu značajnosti razlike nezavisnih uzoraka bili su korišćeni parametarski testovi (jednofaktorska analiza varijanse, ANOVA i t test) i neparametarski statistički testovi (Kruskal-Wallis test za testiranje značajnosti razlike tri grupe numeričkog ili ordinalnog obeležja posmatranja, Mann-Whitney U test za testiranje značajnosti razlike dve grupe numeričkih ili ordinalnih podataka, Wilcoxon test za dizajn pre-posle kod numeričkih ili ordinalnih obeležja posmatranja, Hi-kvadrat test za testiranje značajnosti razlike nominalnih obeležja posmatranja i McNemar test za testiranje značajnosti razlike dizajna pre-posle. Jačina povezanosti vrednosti sindroma izgaranja i drugih obeležja dobijenih iz upitnika bila su procenjena Pirsonovim (Pearson) koeficijentom lenearne korelacije ili Spirmanovim (Spearman) koeficijentom korelacije rangova. Multipla regresiona analiza bila je korišćena za utvrđivanje statistički značajnih prediktora za sindrom izgaranja. Faktorska analiza i analiza pouzdanosti biće korišćena u validaciji upitnika GHQ-12 i MBI na našoj populaciji. Sve vrednosti p ispod 0.05 smatrane su statistički značajnim. 28 4. REZULTATI 4.1.Socio-demografske karakteristike ispitivanih grupa U istraživanju je postojala visoko statistički značajna razlika u distribuciji ispitanika prema polu (Tabela1), što je uslovljeno time što fakultet veterinarske medicine studiraju pretežno muškarci, dok su na medicinskom i ekonomskom fakultetu pretežno devojke. Razlika je bila visoko statistički značajna i između svih fakulteta pojedinačno. U tabeli 2. je prikazana distribucija ispitanika prema prosečnoj starosti za sva tri fakulteta po godinama studija. Studenti ekonomije su bili mlađi po svim godinama studija, dok razlike u prosečnoj starosti nisu bile statistički značajne među studentima medicine i veterine. Tabela 1. Distribucija ispitanika prema polu Pol Ukupno muški ženski Fakultet Medicina N 856 1603 2459 % 34.8 65.2 100.0 Veterina N 378 187 565 % 66.9 33.1 100.0 Ekonomija N 496 1366 1862 % 26.6 73.4 100.0 Ukupno N 1730 3156 4886 % 35.4 64.6 100.0 Vrednost χ2 = 308.047; p < 0.001; post hoc medicina vs veterina χ2 = 195.680; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 = 33.026; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 = 304.974; p < 0.001; 29 Vrednost F = 95.578; p < 0.000 Razlike u prosečnoj starosti po godinama studija su bile visoko značajne između studenata medicine i ekonomije, kao i između studenata veterine i ekonomije. Prosečna razlika u godinama starosti na svakoj godini studija između studenata medicine i veterine je 0.053 u korist studenata medicine. Studenti ekonomije su mlađi od studenata medicine za 1.003, a od studenata veterine za 0.949 godina po svakoj godini studija (Tabela 3). . Tabela 2. Distribucija ispitanika prema uzrastu Fakultet Godina studija N Srednja vrednost (godine starosti) Standardna devijacija Medijana Minimum Maximum Medicina prva 480 19.39 0.66 19.00 18 26 druga 391 20.49 0.93 20.00 18 29 treća 479 21.77 1.06 22.00 20 30 četvrta 364 23.38 2.02 23.00 21 38 peta 373 24.42 1.78 24.00 22 33 šesta 380 25.26 1.82 25.00 23 34 Ukupno 2467 22.28 2.54 22.00 18 38 Veterina prva 134 19.54 1.07 19.00 18 28 druga 123 20.42 0.59 20.00 19 23 treća 99 22.36 1.59 22.00 20 30 četvrta 76 23.79 1.95 23.00 21 30 peta 133 25.61 2.62 25.00 23 35 Ukupno 565 22.23 2.89 21.00 18 35 Ekonomija prva 495 19.27 0.54 19.00 18 22 druga 521 20.58 0.79 20.00 19 24 treća 360 21.49 0.80 21.00 20 26 četvrta 442 22.86 1.09 23.00 21 28 peta 102 26.90 3.92 26.00 23 40 Ukupno 1920 21.28 2.21 21.00 18 40 Ukupno prva 1109 19.35 0.68 19.00 18 28 druga 1035 20.53 0.83 20.00 18 29 treća 938 21.73 1.07 21.00 20 30 četvrta 882 23.16 1.64 23.00 21 38 peta 608 25.10 2.62 24.00 22 40 šesta 380 25.26 1.82 25.00 23 34 Ukupno 4952 21.88 2.51 21.00 18 40 30 Tabela 3. Prosečna razlika u starosti po godinama studija za sva tri fakulteta Na osnovu izvršenih sistematskih pregleda na prvoj i trećoj godini studija na studentskoj poliklinici, uočava se da je pregledano ukupno 13 812 studenata. Dostupni su nam bili podaci za oba sistematska pregleda studenata treće i viših godina studija, a za anketirane studente prve i druge godine sva tri fakulteta obavljen je bio samo prvi sistematski pregled na prvoj godini studija. Na osnovu podataka iz obavljenih sistematskih pregleda 13 812 studenata izvršena je procena osnovnih demografskih i socijalnih karakteristika ispitivanih grupa u odnosu na fakultet koji studiraju kao i analiza specifičnosti zdravstvenog stanja studenata (Tabela 4). Tabela 4. Distribucija ispitanika prema godini studija i izvršenom sistematskom pregledu Ukupno Godina studija Sistematski pregled I prvi II prvi III prvi drugi IV prvi drugi V prvi drugi VI prvi drugi Medicinski 496 497 549 451 463 428 527 444 496 364 4715 Veterinarski 136 138 151 134 158 134 183 120 190 148 1492 Ekonomski 1162 1191 1190 349 1316 517 1294 586 7605 Ukupno 1794 1826 1890 934 1937 1079 2004 1150 686 512 13812 Fakultet Fakultet Razlika u starosti Standardna greška Značajnost Medicina Veterina 0.053 0.11 1.000 Ekonomija 1.003* 0.07 0.000 Veterina Medicina -0.053 0.11 1.000 Ekonomija 0.949* 0.12 0.000 Ekonomija Medicina -1.003* 0.07 0.000 Veterina -0.949* 0.12 0.000 31 Iz Tabele 5 uočava se da je prvi sistematski pregled obavljen na 10137 studenata, a drugi na 3675. Tabela 5. Distribucija studenata na osnovu obavljenih sistematskih pregleda Ukupno Sistematski pregled prvi drugi Medicinski 3028 1687 4715 Veterinarski 956 536 1492 Ekonomski 6153 1452 7605 Ukupno 10137 3675 13812 Postoji visoka statistički značajna razlika u pogledu zanimanja roditelja ispitivanih studenata (Tabela 6). Približno 60 % roditelja svih studenata su radnici, oko 10.4 -14.6 % su službenici, dok ostalih zanimanja ima oko 20%. Uočava se da je među studentima fakulteta veterinarske medicine najveći procenat roditelja koji su poljoprivrednici. Tabela 6. Distribucija ispitanika prema zanimanju roditelja Zanimanje roditelja Ukupno radnik poljoprivrednik službenik Ostalo Fakultet Medicinski N 1697 62 405 802 2966 % 57.2 2.1 13.7 27.0 100.0 Veterinarski N 549 128 97 155 929 % 59.1 13.8 10.4 16.7 100.0 Ekonomski N 3545 145 869 1412 5971 % 59.4 2.4 14.6 23.6 100.0 Ukupno N 5791 335 1371 2369 9866 % 58.7 3.4 13.9 24.0 100.0 Vrednost χ2 = 370.253; p < 0.001 32 Analizom podataka iz anonimnih anketa ispitanika postoji visoko statistički značajna razlika u pogledu mesta prebivališta. Uočava se da najveći procenat studenta sva tri fakulteta živi sa svojom porodicom. Veliki deo studenata veterine živi u studentskom domu (Tabela 7). Vrednost χ2 = 223.406; p < 0.001 post hoc medicina vs veterina χ2 = 19.140; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 = 164.272; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 = 140.542; p < 0.001; Na osnovu analize rezultata sa prvog sistematskog pregleda studenata sva tri fakulteta u studentskoj poliklinici, postoji visoko statistički značajna razlika u pogledu načina izdržavanja studenata (Tabela 8). Preko 95% svih studenata se izdržavaju od strane svojih roditelja, a stipendiju, odnosno kredit prima samo mali broj studenata. Razlika je visoko statistički značajna između studenata medicine i ekonomije, kao i studenata veterine i ekonomije. Tabela 7. Distribucija ispitanika prema mestu prebivališta Živim trenutno Ukupno sa porodicom kolegom st.dom sam ostalo Fakultet Medicina N 1045 366 447 444 166 2468 % 42.3 14.8 18.1 18.0 6.7 100.0 Veterina N 200 98 141 96 33 568 % 35.2 17.3 24.8 16.9 5.8 100.0 Ekonomija N 1074 234 207 173 199 1887 % 56.9 12.4 11.0 9.2 10.5 100.0 Ukupno N 2319 698 795 713 398 4923 % 47.1 14.2 16.1 14.5 8.1 100.0 33 Tabela 8. Distribucija ispitanika prema načinu izdržavanja Vrednost χ2 = 85.386; p < 0.001 post hoc medicina vs ekonomija χ2 70.839=; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =59.086; p < 0.001; Na osnovu podataka iz rezultata sistematskih pregleda uočava se da postoji visoko statistički značajna razlika za sva tri fakulteta u pogledu mesta gde se studenti hrane. Najveći procenat studenata se hrani kod kuće. Najveći procenat je studenata veterine koji se hrane u studentskom restoranu, a najmanje studenti ekonomije (Tabela 9). Tabela 9. Distribucija ispitanika prema mestu ishrane Ishrana Ukupno kuća studentski restoran drugo mesto Fakultet Medicinski N 2056 737 150 2943 % 69.9 25.0 5.1 100.0 Veterinarski N 509 346 60 915 % 55.6 37.8 6.6 100.0 Ekonomski N 4721 982 234 5937 % 79.5 16.5 3.9 100.0 Ukupno N 7286 2065 444 9795 % 74.4 21.1 4.5 100.0 Vrednost χ2 = 288.820; p < 0.001 post hoc medicina vs veterina χ2 = 64.559; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 =103.596; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 = 257.058; p < 0.001 Način izdržavanja Ukupno roditelji stipendija/kre dit radni odnos drugi način Fakultet Medicinski N 2884 76 10 11 2981 % 96.7 2.5 0.3 0.4 100.0 Veterinarski N 897 27 6 7 937 % 95.7 2.9 0.6 0.7 100.0 Ekonomski N 5970 31 22 25 6048 % 98.7 0.5 0.4 0.4 100.0 Ukupno N 9751 134 38 43 9966 % 97.8 1.3 0.4 0.4 100.0 34 4.2.Uslovi studiranja, fizički faktori akademske sredine i opterećenje nastavnim programom Merenja su vršena na sva tri fakulteta u najviše posećenim amfiteatrima u dva perioda (zimskom i letnjem). Od mikroklimatskih faktora, vršeno je merenje temperature vazduha, relativne vlažnosti vazduha i brzine strujanja vazduha. Rezultati merenja prikazani u Tabeli 10 pokazuju da je temperatura vazduha na veterinarskom fakultetu u zimskom periodu bila ispod vrednosti propisanih normativima. Relativna vlažnost vazduha je u letnjem periodu je takođe prelazila vrednosti propisane normativnima. Tabela 10. Mikroklimatski uslovi u amfiteatrima Fakultet Amfiteatar Temperatura vazduha (°C) Relativna vlažnost (%) Brzina strujanja vazduha (m/s) Period merenja zimski letnji zimski letnji zimski letnji Medicinski Patološki 19.1 21.5 50 79 0.09 0.14 Anatomski 21.0 25.0 51 70 0.60 0.08 „Silos“ 20.2 22.0 39 79 0.03 0.10 Histofiziološki 25.4 28.2 47 75 0.29 0.08 Veterinarski Veliki amfiteatar 15.0 20.0 40 87 0.07 0.03 Patološki 18.4 20.0 40 74 0.06 0.11 Ekonomski A1 25.6 22.0 43 83 0.34 0.09 A2 27.6 21.0 57 79 0.06 0.11 U Tabeli 11 su prikazane vrednosti minimalne i maksimalne veštačke osvetljenosti u amfiteatrima, prosečne (srednje) osvetljenosti, ravnomernosti osvetljenja, kao i osvetljenost table i katedre u amfiteatrima svih ispitivanih fakulteta. Vrednosti izmerenog veštačkog osvetljenja se veoma razlikuju po amfiteatrima na svim fakultetima. 35 Tabela 11. Veštačka osvetljenost u amfiteatrima Tabele 12, 13, i 14 prikazuju opterećenje studenata akademskim obavezama na sva tri ispitivana fakulteta. Testitanjem postojanja razlike u ukupnom broju časova nastave na sva tri fakulteta uočeno je da postoji statistički značajna razlika F=7.319, p=0.007. Post hoc testom LSD uočava se da razlika u pogledu ukupnog opterećenja brojem časova nije statistički značajna samo između medicine i veterine (p=0.495), dok je između medicine i ekonomije (p=0.010), kao i veterine i ekonomije (p=0.003) razlika statistički značajna. Fakultet Amfiteatar Emin(lx) Emax(lx) Esr(lx) Emin/ E Osvetljenje table(lx) katedre(lx) Medicinski Patološki 20 39 26.6 0.75 44 37 Anatiomski 21 68 44.3 0.47 58 47 „Silos“ 111 298 190.0 0.58 210 294 Histofiziološki 89 424 242.1 0.36 57 91 Veterinarski Veliki amfiteatar 162 256 197.8 0.81 216 149 Patološki 69 135 99.3 0.69 181 221 Ekonomski A1 8 332 160.8 0.05 105 179 A2 62 135 98.8 0.62 146 152 36 Tabela 12. Opterećenje akademskim obavezama na medicinskom fakultetu Tabela 13. Opterećenje akademskim obavezama na veterinarskom fakultetu Tabela 14. Opterećenje akademskim obavezama na ekonomskom fakultetu (smer - Međunarodna ekonomija i spoljna trgovina) Godina Broj predmeta Broj časova nastave Broj kolokvijuma Predavanje Vežbe Ukupno Kumulativno Prva 7 420 330 750 750 14 Druga 8 480 285 765 1515 12 Treća 9 540 240 780 2295 13 Četvrta 8 450 270 720 3015 8 Peta 9 270 135 405 3420 5 Ukupno 42 2160 1260 3420 3420 52 Godina Broj predmet a Broj časova nastave Br. kolokviju ma Predavanje Vežbe Drugo Ukupno Kumulativ. Prva 9 293 373 85 751 751 9 Druga 8 331 351 193 875 1626 13 Treća 8 337 379 108 824 2450 14 Četvrta 8 300 430 156 886 3336 13 Peta 6 317 474 106 897 4233 14 Šesta+klinički staž 8 196 208+43 5 (643) 84 923 5156 10 Ukupno 44 1774 2650 732 5156 5156 73 Godina Broj predmeta Broj časova nastave Predavanje Vežbe Ukupno Kumulativno Prva 8+3 450 450 900 900 Druga 6+3 525 375 900 1800 Treća 6+6 495 405 900 2700 Četvrta 7+2 465 435 900 3600 Peta 7+7 360 540 900 4500 Ukupno 55 2295 2205 4500 4500 37 4.3.Analiza specifičnosti zdravstvenog stanja studenata 4.3.1.Osnovni antropometrijski pokazatelji i uhranjenost studenata U Tabeli 15 rezultati prvog sistematskog pregleda ukazuju da postoji visoko statistički značajna razlika između fakulteta u odnosu na indeks telesne mese BMI. Razlika je visoko statistički značajna i po svim fakultetima u odnosu na pol. Na medicinskom fakultetu najveći procenat studenata je u kategoriji normalno uhranjenih 77.2% (BMI od 18.5 do 24.9). Devojaka ima 80.0% a muškaraca 71.8% u ovoj kategoriji. U kategoriji predgojaznih (BMI od 25 do 29.9) ima 23.7% muškaraca a samo 5.1% devojaka. Na veterinarskom fakultetu u kategoriji normalno uhranjenih ima 66.5% muškaraca i 77.9% devojaka. U kategoriji predgojaznih ima takođe više muškaraca nego devojaka. Na ekonomskom fakultetu normalno uhranjenih muškaraca ima 77.7%, a 80.3% devojaka. U kategoriji pregojaznih ima 18.6% muškaraca u odnosu na 3.7% devojaka. Na sva tri fakulteta procenat studenata koji su u kategoriji pothranjenih je veći među devojkama, dok je procenat pothranjenih muškaraca oko 1%. U kategoriji gojaznih je od dva do četiri puta više studenata muškog pola na sva tri fakulteta (2.7%, 6.1% i 1.8%) u odnosi na devojke (1.3%, 2.8% i 0.4%). 38 Tabela 15. Distribucija ispitanika prema vrednosti BMI na prvom sistematskom pregledu Vrednost χ2 = 59.209; p < 0.001 post hoc medicina vs veterina χ2 =76.852; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 =42.100; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =206.308; p < 0.001 Analizom vrednosti BMI na drugom u odnosu na prvi sistematski pregled (Tabela 16), uočava se da se na svim fakultetima i među studentima i studentkinjama, indeks telesne mese, BMI, povećao. (Na grafikonima 1, 2, 3 prikazana je promena indeksa uhranjenosti po fakultetima i po polu) BMI Rezultat testiranja Fakultet Pol <18.5 18.5-24.9 25-29.9 30+ Medicinski n=2964 muški N 17 717 237 27 χ2=272.686 p<0.001 % 1.7 71.8 23.7 2.7 ženski N 269 1572 100 25 % 13.7 80.0 5.1 1.3 Ukupno N 286 2289 337 52 % 9.6 77.2 11.4 1.8 Veterinarski n=944 muški N 5 414 166 38 χ2=97.506 p<0.001 % 0.8 66.5 26.6 6.1 ženski N 49 250 13 9 % 15.3 77.9 4.0 2.8 Ukupno N 54 664 179 47 % 5.7 70.3 19.0 5.0 Ekonomski n=6090 muški N 34 1358 325 31 χ2=510.438 p<0.001 % 1.9 77.7 18.6 1.8 ženski N 674 3488 161 19 % 15.5 80.3 3.7 0.4 Ukupno N 708 4846 486 50 % 11.6 79.6 8.0 0.8 39 Tabela 16. Distribucija ispitanika prema vrednosti BMI na drugom sistematskom pregledu Fakultet BMI Rezultat testiranja <18.5 18.5-24.9 25-29.9 30+ Medicinski n=1672 Pol muški N 3 338 180 16 χ2=254.485 p<0.001 % 0.6 62.9 33.5 3.0 ženski N 146 927 50 12 % 12.9 81.7 4.4 1.1 Ukupno N 149 1265 230 28 % 8.9 75.7 13.8 1.7 Veterinarski n=529 Pol muški N 1 204 140 32 χ2=62.509 p<0.001 % 0.3 54.1 37.1 8.5 ženski N 21 109 19 3 % 13.8 71.7 12.5 2.0 Ukupno N 22 313 159 35 % 4.2 59.2 30.1 6.6 Ekonomski n=1432 Pol muški N 5 216 91 8 χ2=166.182 p<0.001 % 1.6 67.5 28.4 2.5 ženski N 157 902 46 7 % 14.1 81.1 4.1 0.6 Ukupno N 162 1118 137 15 % 11.3 78.1 9.6 1.0 Vrednost χ2 = 12.862; p < 0.001 post hoc medicina vs veterina χ2 =107.875; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 =18.101; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =171.246; p < 0.001 Iz grafikona 1 uočava se da na medicinskom fakultetu među studentima postoji visoko statistički značajna razlika u pogledu promene vrednosti BMI na prvom i drugom sistematskom pregledu. Na drugom sistematskom pregledu procenat normalno uhranjenih studenata se smanjio, a povećao se broj studenata u kategoriju predgojaznih. Među studentkinjama nema statistički značajne razlike u pogledu promene vrednosti BMI na I i II sistematskom pregledu. 40 Grafikon 1. Distribucija studenata medicinskog fakulteta prema BMI na I i II sistematskom pregledu Na veterinarskom fakultetu postoji visoko statistički značajna razlika u pogledu promene vrednosti BMI među svim studentima. Uočava se da se smanjio broj studenata u kategoriji normalno uhranjenih. Broj studenata u kategoriji predgojaznih se povećao što je statistički visoko značajno (Grafikon 2). Grafikon 2. Distribucija studenata veterinarskog fakulteta prema BMI na I i II sistematskom pregledu 41 Na ekonomskom fakulktetu razlika u pogledu promene vrednosti BMI među studentkinjama je statistički značajna, jer se povećao broj studentkinja i u kategoriji normalno uhranjenih, kao i u kategoriji predgojaznih. Među studentima je ta razlika visoko statistički značajna, jer se broj normalno uhranjenih smanjio, a u kategoriji predgojaznih se povećao (Grafikon 3). Grafikon 3. Distribucija studenata ekonomskog fakulteta prema BMI na I i II sistematskom pregledu 4.3.2. Zdravstvene navike studenata i faktori rizika: fizička aktivnost, pušenje cigareta, konzumiranje alkohola, konzumiranje psihoaktivnih supstanci U pogledu bavljenja fizičkom aktivnošću uočava se da je približno polovina studenata sa sva tri fakulteta fizički aktivna dva do tri puta nedeljno. Veliki broj studenata nije fizički aktivno, od 35% na veterinarskom, 40.7% na medicinskom do 42.7% studenata na ekonomskom fakultetu (Tabela 17). 42 Tabela 17. Distribucija ispitanika na osnovu bavljenja fizičkom aktivnošću Fizička aktivnost Ukupno ne 2-3 puta nedeljno trenira Fakultet Medicinski N 1213 1546 219 2978 % 40.7 51.9 7.4 100.0 Veterinarski N 327 502 104 933 % 35.0 53.8 11.1 100.0 Ekonomski N 2583 2878 584 6045 % 42.7 47.6 9.7 100.0 Ukupno N 4123 4926 907 9956 % 41.4 49.5 9.1 100.0 Vrednost χ2 = 0.063; p > 0.05 Postoji visoko statistički značajna razlika na sva tri fakulteta u pogledu pušenja cigareta. Najveći procenat studenata koji puše je na veterinarskom fakultetu 23.4%, a najmanji na ekonomskom 8.1%. Uočava da na medicinskom i ekonomskom fakultetu nema statistički značajne razlike u pogledu pušenja u odnosu na pol. Na veterinarskom fakultetu postoji visoko statistički značajna razlika u pogledu pušenja u odnosu na pol. (Tabela 18). Tabela 18. Distribucija ispitanika prema pušenju Fakultet Pušenje Rezultat testiranjane puši puši Medicinski n=2990 Pol muški N 862 145 χ2=0.439 p > 0.05 % 85.6 14.4 ženski N 1715 268 % 86.5 13.5 Ukupno N 2577 413 % 86.2 13.8 Veterinarski n=936 Pol muški N 500 116 χ2=20.961 p<0.001 % 81.2 18.8 ženski N 217 103 % 67.8 32.2 Ukupno N 717 219 % 76.6 23.4 Ekonomski n=5911 Pol muški N 1555 132 χ2=0.277 p > 0.05 % 92.2 7.8 ženski N 3876 348 % 91.8 8.2 Ukupno N 5431 480 % 91.9 8.1 Vrednost χ2 = 215.049; p < 0.001 43 post hoc medicina vs veterina χ2 =48.486; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 =71.279; p < 0.001 veterina vs ekonomija χ2 =205.732; p < 0.001 U pogledu dužine pušačkog staža, između ispitivanih fakulteta postoji statistički značajna razlika. Najveći broj studenata koji puše od 6 do 8 godina je sa veterinarskog fakulteta. Najviše studenata koji puše manje od dve godine je na medicinskom i ekonomskom fakultetu gde nema statistički značajne razlike u pogledu dužine pušačkog staža. Statistički značajna razlika postoji između studenata medicinskog i veterinarskog, odnosno, visoko statistički značajna razlika postoji između ekonomskog i veterinarskog fakulteta, gde većina studenata 46.3% puši od 3 do 5 godina. U odnosu na pol, samo je na medicinskom fakultetu razlika statistički značajna. Većina studentkinja puši manje od dve godine, dok većina muškaraca ima od 3 do 5 godina pušačkog staža. Na veterinarskom i ekonomskom fakultetu nema statistički značajne razlike u pogledu godina pušenja u odnosu na pol. Na veterinarskom fakultetu ima više devojaka sa dužim pušačkim stažom, dok je na ekonomskom fakultetu manje i devojaka i muškaraca sa koji puše 3 do 5 godina (Tabela 19). 44 Tabela 19. Distribucija ispitanika prema dužini pušačkog staža Fakultet Pušački staž Rezulat <2 godine 3-5 godina 6-8 godina testiranja Medicinski n=282 Pol muški N 42 55 8 χ2=5.528 p = 0.019 % 40.0 52.4 7.6 ženski N 100 66 11 % 56.5 37.3 6.2 Ukupno N 142 121 19 % 50.4 42.9 6.7 Veterinarski n=188 Pol muški N 45 45 13 χ2=0.759 p > 0.05 % 43.7 43.7 12.6 ženski N 31 42 12 % 36.5 49.4 14.1 Ukupno N 76 87 25 % 40.4 46.3 13.3 Ekonomski n=440 Pol muški N 65 54 4 χ2=0.434 p > 0.05 % 52.8 43.9 3.3 ženski N 184 119 14 % 58.0 37.5 4.4 Ukupno N 249 173 18 % 56.6 39.3 4.1 Vrednost χ2 = 5.328; p = 0.021 post hoc medicina vs veterina χ2 =7.280; p =0.007; medicina vs ekonomija χ2 =3.843; p = 0.050 veterina vs ekonomija χ2 =22.027; p < 0.001 Na osnovu broja dnevno popušenih cigareta, ne postoji statistički značajna razlika između posmatranih fakulteta. U odnosu na pol primećuje se da na medicinskom i ekonomskom fakultetu značajno više puše muškarci, dok na veterinarskom fakultetu razlika po polu nije statistički značajna (Tabela 20). 45 Tabela 20. Distribucija ispitanika prema broju popušenih cigareta Fakultet Broj cigareta Rezultat pola kutije jedna kutija jedna ipo dve i više testiranja Medicinski n=279 Pol muški N 48 28 26 1 χ2=11.784 p = 0.001 % 46.6 27.2 25.2 1.0 ženski N 114 43 17 2 % 64.8 24.4 9.7 1.1 Ukupno N 162 71 43 3 % 58.1 25.4 15.4 1.1 Veterinarski n=191 Pol muški N 46 34 21 2 χ2=0.328 p > 0.05 % 44.7 33.0 20.4 1.9 ženski N 44 25 18 1 % 50.0 28.4 20.5 1.1 Ukupno N 90 59 39 3 % 47.1 30.9 20.4 1.6 Ekonomski n=426 Pol muški N 60 29 28 2 χ2=15.813 p < 0.001 % 50.4 24.4 23.5 1.7 ženski N 215 54 36 2 % 70.0 17.6 11.7 0.7 Ukupno N 275 83 64 4 % 64.6 19.5 15.0 0.9 Vrednost χ2 = 2.193; p > 0.05 U pogledu želje za prestankom pušenja, nema statistički značajne razlike između studenata ispitivanih fakulteta. Najveći procenat studenata ne zna da li želi da prestane da puši 40.2%. Zanimljivo je da je najveći procenat studenata veterinarskog fakulteta koji bi želeli da prestanu da puše (35.8%), iako je na veterinarskom fakultetu upravo najviše pušača (Grafikon 4). 46 Grafikon 4. Distribucija ispitanika prema želji za prestankom pušenja Ne uočava se statistički značajna razlika ni u pogledu razloga za prestankom pušenja između ispitivanih fakulteta. Najveći procenat studenata svih fakulteta kao razlog za prestanak pušenja navodi isključivo zdravlje (Grafikon 5). Grafikon 5. Distribucija ispitanika prema razlogu za prestankom pušenja U odnosu na konzumiranje alkohola, uočava se da većina studenata sva tri fakulteta ne pije alkohol. Među studentima koji piju jednom nedeljno neko alkoholno piće, najviše je studenata veterinarskog fakulteta, dok svakodnevno konzumira alkohol samo oko 0.2% studenata. 47 Grafikon 6. Distribucija ispitanika prema konzumiranju alkohola post hoc medicina vs veterina χ2 =43.776; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 =36.556; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =137.315; p < 0.001 Na osnovu analize rezultata iz anonimnih anketa, uočava se da postoji visoko statistički značajna razlika u pogledu konzumiranja psihoaktivnih supstanci. Oko 85.8% studenta nikada nije probalo psihoaktivne supstance (PAS) i to približno isti broj studenata na sva tri fakulteta. Najveći broj studenata koji je probao PAS je sa veterinarskog fakulteta 19.2%, a i najveći broj ovih studenata još uvek konzumira ove supstance (Tabela 21). Tabela 21. Distribucija ispitanika prema konzumiraju psihoaktivnih supstanci (PAS) PAS Ukupno nije probao probao konzumira konzumirao ranije Fakultet Medicina N 2056 329 29 13 2427 % 84.7 13.6 1.2 0.5 100.0 Veterina N 431 107 13 7 558 % 77.2 19.2 2.3 1.3 100.0 Ekonomija N 1652 168 11 7 1838 % 89.9 9.1 0.6 0.4 100.0 Ukupno N 4139 604 53 27 4823 % 85.8 12.5 1.1 0.6 100.0 Vrednost χ2 = 17.348; p < 0.001 48 post hoc medicina vs veterina χ2 =20.353; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 =22.169; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =60.343; p < 0.001 U pogledu vrste psihoaktivnih supstanci koje se najviše konzumiraju, izdvaja se marihuana, koja se najviše konzumira na svim fakultetima. Sedativi i psihostimulansi su po učestalosti konzumiranja posle marihuane, ali sa značajno manjim učešćem (Tabela 22). Tabela 22. Distribucija ispitanika prema konzumiraju psihoaktivnih supstanci 4.3.3. Morbiditet studenata Analizom rezultata prvog sistematskog pregleda, iz Tabele 23 se uočava da razlika između studenata ispivanih fakulteta postoji u pogledu preležanih akutnih i postojećih hroničnih bolesti. Studenti medicine su u većem procentu prijavili postojanje alergija, astme, čira na želucu i duodenumu i drugih oboljenja koja nisu tačno naznačena. Studenti medicine i veterine su u većem procentu preležali hepatitis A, čak oko tri puta češće u Fakultet Marihuana Opijati Psihostimulansi Sedativi Halucinogeni Medicina 330 (13.3%) 13 (0.5%) 43 (1.7%) 65 (2.6%) 21 (0.8%) Veterina 115 (20.1%) 12 (2.1%) 13 (2.3%) 13 (2.3%) 11 (1.9%) Ekonomija 157 (8.1%) 9 (0.5%) 15 (0.8%) 17 (0.9%) 14 (0.7%) 49 odnosu na studente ekonomije. Povišeni arterijski pritisak se podjednako često javljao i kod studenata medicine i studenata veterine (Tabela 23). Tabela 23. Analiza rezultata prvog sistematskog pregleda o preležanim bolestima Fakultet Preležane bolesti N(%) Medicinski Veterinarski Ekonomski Značajnost Difterija (A36) 3(0.1) 0(0.0) 10(0.2) 0.369 Šarlah (A38) 41(1.4) 11(1.2) 78(1.3) 0.876 Hepatitis A (B15) 17(0.6) 7(0.7) 13(0.2) 0.005 medicina vs ekonomija 0.006 veterina vs ekonomija 0.005 Tuberkuloza pluća (A15) 1(0.0) 1(0.1) 2(0.0) 0.567 Oboljenja mokraćno-polnog sistema(N00-99) 9(0.3) 7(0.7) 16(0.3) 0.052 veterina vs ekonomija 0.017 Kožne bolesti (L00-L99) 72(2.4) 17(1.8) 117(1.9) 0.265 Astma i hronični bronhitis (J45) 140(4.6) 39(4.1) 206(3.3) 0.010 medicina vs ekonomija 0.003 Dijabetes mellitus (E10-E14) 3(0.1) 1(0.2) 13(0.2) 0.411 Akutna reumatska groznica (I00-I02) 0(0.0) 1(0.1) 1(0.0) 0.127 Bolesti bubrega (I00-I02) 33(1.1) 18(1.9) 42(0.7) 0.001 medicina vs ekonomija 0.042 veterina vs ekonomija <0.001 Oboljenja jetre i žuči (K70-K77; K80-K87) 10(0.3) 1(0.1) 20(0.3) 0.496 Čir želuca i duodenuma (K22.1, K25, K26, K28) 9(0.3) 1(0.1) 4(0.1) 0.018 medicina vs ekonomija 0.005 50 Hronična upala zglobova (M05-M14) 8(0.3) 7(0.7) 18(0.3) 0.066 Alergije (T78.4) 491(16.2) 118(12.3) 767(12.5) <0.001 medicina vs veterina 0.004 medicina vs ekonomija <0.001 Povrede/prelomi (S00-T14) 139(4.6) 75(7.8) 267(4.3) <0.001 medicina vs veterina <0.001 veterina vs ekonomija <0.001 Operacije 476(15.7) 172(18.0) 677(11.0) <0.001 medicina vs ekonomija <0.001 veterina vs ekonomija <0.001 Maligne bolesti (C00-D48) 4(0.1) 1(0.1) 2(0.1) 0.211 Druge bolesti 98(3.2) 17(1.8) 78(1.3) <0.001 medicina vs ekonomija <0.001 Epilepsija (G40) 6(0.2) 4(0.4) 11(0.2) 0.314 Psihička i duševna oboljenja (F00-F99) 2(0.1) 1(0.1) 3(0.0) 0.719 Srčana oboljenja (I00-I99) 26(0.9) 12(1.3) 59(1.0) 0.547 Povišeni TA (I10-I15) 22(0.7) 7(0.7) 24(0.4) 0.070 medicina vs ekonomija <0.001 Analizom rezultata drugog sistematskog pregleda, razlika je bila statistički značajna samo u pogledu postojanja alergija, operacija i drugih, ne tačno navedenih bolesti, gde je bilo više studenata medicine. Među studentima veterine i dalje je bilo najviše prijavljenih oboljenja mokraćno-polnog sistema (Tabela 24). 51 Tabela 24. Analiza rezultata drugog sistematskog pregleda o preležanim bolestima Fakultet Preležane bolesti N(%) Medicinski Veterinarski Ekonomski Značajnost Difterija (A36) 4(0.2) 1(0.2) 3(0.2) 0.970 Šarlah (A38) 38(2.3) 7(1.3) 19(1.3) 0.093 Hepatitis A (B15) 12(0.7) 3(0.6) 3(0.2) 0.126 Tuberkuloza pluća (A15) 1(0.1) 0(0.0) 0(0.0) 0.555 Oboljenja mokraćno-polnog sistema(N00-99) 21(1.2) 9(1.7) 11(0.8) <0.001 medicina vs ekonomija <0.001 veterina vs ekonomija <0.001 Kožne bolesti (L00-L99) 42(2.5) 11(2.1) 31(2.1) 0.744 Astma i hronični bronhitis (J45) 76(4.5) 18(3.4) 47(3.2) 0.150 Dijabetes mellitus (E10-E14) 3(0.2) 1(0.2) 1(0.1) 0.670 Akutna reumatska groznica (I00-I02) 1(0.1) 0(0.0) 0(0.0) 0.555 Bolesti bubrega (I00-I02) 21(1.2) 9(1.7) 11(0.8) 0.175 Oboljenja jetre i žuči (K70-K77; K80- K87) 3(0.2) 1(0.2) 3(0.2) 0.983 Čir želuca i duodenuma (K22.1, K25, K26, K28) 6(0.4) 1(0.2) 4(0.3) 0.804 Hronična upala zglobova (M05-M14) 8(0.5) 1(0.2) 3(0.2) 0.351 Alergije (T78.4) 313(18.6) 76(14.2) 199(13.7) 0.001 medicina vs veterina 0.020 medicina vs ekonomija <0.001 Povrede/prelomi (S00-T14) 78(4.6) 28(5.2) 51(3.5) 0.154 52 Operacije 278(16.5) 81(15.1) 152(10.5) <0.001 medicina vs ekonomija <0.001 veterina vs ekonomija 0.004 Maligne bolesti (C00-D48) 2(0.1) 0(0.0) 1(0.1) 0.688 Druge bolesti 37(2.2) 9(1.7) 13(0.9) 0.015 medicina vs ekonomija 0.004 Epilepsija (G40) 2(0.1) 1(0.2) 5(0.3) 0.395 Psihička i duševna oboljenja (F00-F99) 2(0.1) 1(0.2) 0(0.0) 0.334 Srčana oboljenja (I00-I99) 21(1.2) 8(1.5) 12(0.8) 0.360 Povišeni TA (I10-I15) 13(0.8) 3(0.6) 4(0.3) 0.171 Između studenata sva tri fakulteta iz Tabele 25 uočava se visoko statistički značajna razlika u pogledu porodične anamneze preležanih bolesti . Najveći procenat preležane tuberkuloze u porodici je među studentima medicine. Najveći procenat prijavljenih oboljenja dijabetesa, povišenog pritiska i malignih oboljenja je takođe u porodicama studenata medicine. Alkoholizam u porodici je najčešći među veterinarima (0.9%). 53 Tabela 25. Distribucija ispitanika u odnosu na porodičnu anamnezu preležanih bolesti Fakultet Preležane bolesti N(%) Medicinski Veterinarski Ekonomski Značajnost I sistematski pregled I sistematski pregled I sistematski pregled Tuberkuloza (A15) 31 1.0 3 0.3 28 0.5 p=0.002 medicina vs veterina 0.037 medicina vs ekonomija 0.001 DM (E10-E14) 340 11.2 92 9.6 428 7.0 p<0.001 medicina vs ekonomija p<0.001 veterina vs ekonomija 0.003 Povišeni TA (I10-I15) 601 19.8 148 15.5 800 13.0 p<0.001 medicina vs veterina 0.003 medicina vs ekonomija p<0.001 veterina vs ekonomija 0.036 Psihička i duševna oboljenja (F00-F99) 9 0.3 7 0.7 19 0.3 p>0.05 Maligne bolesti (C00-D48) 218 7.2 49 5.1 192 3.1 p<0.001 medicina vs veterina 0.025 medicina vs ekonomija p<0.001 veterina vs ekonomija 0.001 Alkoholizam (Z81.1) 18 0.6 9 0.9 21 0.3 p<0.05 veterina vs ekonomija 0.008 Analizom rezultata prvog sistematskog pregleda nađeno je da 17.7% studenata sva tri fakulteta nosi naočare ili sočiva, pri čemu postoji visoko statistički značajna razlika svih između fakulteta, osim između vetrinarskog i ekonomskog. Najveći procenat studenata koji nosi naočare je sa medicinskog fakulteta. Veći procenata je devojaka koje nose naočare u odnosu na muškarce (Tabela 26). 54 Tabela 26. Nose naočare ili sočiva (prvi sistematski pregled) Fakultet Naočare/sočiva Rezultat testiranja ne da Medicinski n=3028 Pol muški N 815 206 χ2=16.736 p < 0.001 % 79.8 20.2 ženski N 1466 541 % 73.0 27.0 Ukupno N 2281 747 % 75.3 24.7 Veterinarski n=956 muški N 570 60 χ2=48.636 p < 0.001 % 90.5 9.5 ženski N 239 87 % 73.3 26.7 Ukupno N 809 147 % 84.0 15.4 Ekonomski n=6153 muški N 1532 231 χ2=4.320 p < 0.05 % 86.9 13.1 ženski N 3724 666 % 84.8 15.2 Ukupno N 5256 897 % 85.4 14.6 Vrednost χ2 = 145.882; p < 0.001 post hoc medicina vs veterina χ2 =36.055; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 =140.586; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =0,421; p>0.05 Na drugom sistematskom pregledu procenat studenata sva tri fakulteta koji nose naočare se povećao sa 17.7% na 30.4%, što je statistički visoko značajno p<0.001, χ2=776.646. U odnosu na fakultete, i na drugom sistematskom pregledu postoji statistički visoko značajna razlika u pogledu nošenja naočara između ispitivanih studenata (Tabela 27). Tabela 27. Nose naočare ili sočiva (drugi sistematski pregled) Fakultet Ukupno Medicinski Veterinarski Ekonomski Naočare/sočiva ne N 1059 430 1068 2557 % 62.8 80.2 73.6 69.6 da N 628 106 384 1118 % 37.2 19.8 26.4 30.4 Ukupno N 1687 536 1452 3675 % 100.0 100.0 100.0 100.0 Vrednost χ2 = 76.437; p < 0.001 55 Analizom rezultata drugog sistematskog pregleda uočava se da se na sva tri fakulteta povećao broj studenata koji nose naočare. I dalje devojke češće nose naočare u odnosu na muškarce. Razlika u pogledu nošenja naočara između studenata veterine i ekonomije na drugom sistematskom pregledu je bila statistički značajna, a između studenata ostalih fakulteta visoko statistički značajna. (Tabela 28). Tabela 28. Nose naočare ili sočiva (drugi sistematski pregled) Vrednost χ2 = 76.437; p < 0.001 post hoc medicina vs veterina χ2 =56.002; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 =41.508; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =9.378; p=0.002 Uočava se da se na drugom sistematskom pregledu značajno povećao broj i studentkinja i studenata koji nose naočare, naročito na medicinskom i ekonomskom fakultetu (p<0.001). Iz grafikona 7 se vidi da razlika u odnosu na broj studenata koji nose naočare na I i II sistematskom pregledu nije statistički značajna jedino među studentkinjama veterinarskog fakulteta. Fakultet Naočare/sočiva Rezultat testiranja ne da Medicinski n=1687 Pol muški N 362 179 χ2=5.838 p =0.016 % 66.9 33.1 ženski N 697 449 % 60.8 39.2 Ukupno N 1059 628 % 62.8 37.2 Veterinarski n=536 muški N 319 62 χ2=10.191 p = 0.001 % 83.7 16.3 ženski N 111 44 % 71.6 28.4 Ukupno N 430 106 % 80.2 19.8 Ekonomski n=1452 muški N 249 78 χ2=1.459 p >0.05 % 76.1 23.9 ženski N 819 306 % 72.8 27.2 Ukupno N 1068 384 % 73.6 26.4 56 Grafikon 7. Nose naočare ili sočiva (prvi i drugi sistematski pregled) Između studenata ispitivanih fakulteta nema statistički značajne razlike u pogledu deformacija grudnog koša, ali na medicinskom fakultetu razlika po polu je statistički značajna χ2=9.187, p=0.002, odnosno deformacije grudnog koša se češće javljaju kod studenata (Tabela 29). Na drugom sistematskom pregledu ova razlika po polu na medicinskom fakultetu nije više bila statistički značajna (χ2=7.264, p=0.015), ali na veterinarskom fakuktetu jeste (χ2=9.642 p=0.008), gde se takođe deformacija grudnog koša češće javljala kod muškaraca. 57 Tabela 29.Deformacije grudnog koša Vrednost χ2 = 0.920; p > 0.05 Fakultet Def.grudnog koša Rezultat testiranja ne da Medicinski n=3028 Pol muški N 1012 9 χ2=9.187 p=0.002 % 99.1 0.9 ženski N 2004 3 % 99.9 0.1 Ukupno N 3016 12 % 99.6 0.4 Veterinarski n=956 muški N 627 3 χ2=0.148 p > 0.05 % 99.5 0.5 ženski N 325 1 % 99.7 0.3 Ukupno N 952 4 % 99.6 0.4 Ekonomski n=6153 muški N 1749 14 χ2=3.078 p > 0.05 % 99.2 0.8 ženski N 4371 19 % 99.6 0.4 Ukupno N 6120 33 % 99.5 0.5 58 Iz Tabele 30. vidi se da nema statistički značajne razlike u pogledu anomalija stopala između studenata ispitivanih fakulteta, kao ni razlike po polu. Tabela 30. Anomalije stopala Fakultet Anomalije stopala Rezultat testiranja ne da Medicinski n=3028 Pol muški N 981 40 χ2=0.449 p > 0.05 % 96.1 3.9 ženski N 1938 69 % 96.6 3.4 Ukupno N 2919 109 % 96.4 3.6 Veterinarski n=956 muški N 611 19 χ2=0.303 p > 0.05 % 97.0 3.0 ženski N 314 12 % 96.3 3.7 Ukupno N 925 31 % 96.8 3.2 Ekonomski n=6153 muški N 1683 80 χ2=1.428 p > 0.05 % 95.5 4.5 ženski N 4220 170 % 96.1 3.9 Ukupno N 5903 250 % 95.9 4.1 Vrednost χ2 = 2.221; p = 0.329 Iz tabele 31 uočava se da nema statistički značajne razlike u postojanju deformiteta kičmenog stuba između studenata ova tri fakulteta, međutim razlika po polu je značajna na medicinskom i ekonomskom fakultetu. Deformiteti kičmenog stuba su češći kod studentkinja u odnosu na muškarce. 59 Tabela 31. Deformiteti kičmenog stuba Fakultet Def.kič.stuba Rezultat testiranja ne da Medicinski n=3028 Pol muški N 987 34 χ2=4.843 p = 0.028 % 96.7 3.3 ženski N 1905 102 % 94.9 5.1 Ukupno N 2892 136 % 95.5 4.5 Veterinarski n=956 muški N 606 24 χ2=1.499 p > 0.05 % 96.2 3.8 ženski N 308 18 % 94.5 5.5 Ukupno N 914 42 % 95.6 4.4 Ekonomski n=6153 muški N 1692 71 χ2=7.073 p = 0.008 % 96.0 4.0 ženski N 4140 250 % 94.3 5.7 Ukupno N 5832 321 % 94.8 5.2 Vrednost χ2 = 2.914; p = 0.233 Na drugom sistematskom pregledu uočava se da je razlika po polu u odnosu na postojanje deformiteta kičmenog stuba bila visoko statistički značajna na medicinskom i veterinarskom fakultetu (χ2= 19.004, p<0.001 i χ2= 13.322, p<0.001). Iz grafikona 8 vidi se da je statistički visoko značajan porast broja studentkinja sa deformitetima kičmenog stuba na medicinskom i veterinarskom fakultetu na drugom sistematskom pregledu. 60 Grafikon 8. Deformiteti kičmenog stuba na I i II sistematskom pregledu Rezultati sistematskih pregleda pokazuju da nema statistički značajne razlike u odnosu na pravilno držanje između studenata ispitivanih fakulteta, kao ni razlike po polu. Međutim, na drugom sistematskom pregledu razlika između fakulteta i po polu je bila statistički značajna na medicinskom i veterinarskom fakultetu (χ2= 7.362, p=0.007 i χ2= 9.815, p=0.002). Iz grafikona 9 vidi se da statistički visoko značajan porast broja svih studenta, osim muškaraca sa medicinskom i veterinarskom fakulteta, kod kojih je na drugom sistematskom pregledu konstatovano nepravilno držanje. Grafikon 9. Nepravilno držanje na I i II sistematskom pregledu 61 Iz tabele 32 uočava se da postoji visoko statistički značajna razlika između ispitivanih fakulteta u pogledu samoprocene fizičkog stanja studenata u odnosu na period pre studiranja. Najveći procenat studenata sa medicine se oseća lošije u odnosu na period pre studiranja u pogledu fizičkog zdravlja (50.8%). Između studenata veterine i ekonomije nema statistički značajne razlike u pogledu samoprocene fizičkog zdravlja. Približno polovina studenata misli da im je fizičko zdravlje isto, dok manji procenat studenata misli da im je fizičko zdravlje lošije. Razlika po polu je bila visoko statistički značajna na medicinskom i ekonomskom fakultetu, gde studentkinje u većem procentu opisuju svoje fizičko zdravlje kao lošije u odnosu na muškarce. Tabela 32: Samoprocena fizičkog stanja studenata ispitivanih fakulteta u odnosu na period pre studiranja Fakultet Pol Fizičko zdravlje Ukupn o bolje isto lošije Medicina muški N 85 385 378 848 χ2=29.550 p<0.001 % 10.0 45.4 44.6 100.0 ženski N 84 644 861 1589 % 5.3 40.5 54.2 100.0 Ukupno N 169 1029 1239 2437 % 6.9 42.2 50.8 100.0 Veterina muški N 20 203 150 373 χ2=2.158 p>0.05 % 5.4 54.4 40.2 100.0 ženski N 13 80 92 185 % 7.0 43.2 49.7 100.0 Ukupno N 33 283 242 558 % 5.9 50.7 43.4 100.0 Ekonomija muški N 58 235 177 470 χ2=25.304 p<0.001 % 12.3 50.0 37.7 100.0 ženski N 57 652 603 1312 % 4.3 49.7 46.0 100.0 Ukupno N 115 887 780 1782 % 6.5 49.8 43.8 100.0 Vrednost χ2 = 13.086; p < 0.001 post hoc medicina vs veterina χ2 =5.155; p = 0.023; medicina vs ekonomija χ2 =12.559; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =0.004; p>0.05 62 U odnosu na samoprocenu psihičkog zdravlja u odnosu na period pre studiranja, razlika između fakulteta je statistički značajna i to između studenata medicine i ekonomije. 51.0% studenata ekonomije svoje psihičko zdravlje opisuje kao lošije. Približno isti procenat studenata sa medicine i veterine misli da je isto. Razlika po polu je na svim fakultetima visoko statistički značajna, jer studentkinje u većem procentu opisuju svoje psihičko zdravlje kao lošije u odnosu na muškarce (Tabela 33). Tabela 33: Samoprocena psihičkog stanja studenata ispitivanih fakulteta u odnosu na period pre studiranja Fakultet Pol Psihičko zdravlje Ukupno bolje isto lošije Medicina muški N 142 360 345 847 χ2=30.27 3 p<0.001 % 16.8 42.5 40.7 100.0 ženski N 165 617 801 1583 % 10.4 39.0 50.6 100.0 Ukupno N 307 977 1146 2430 % 12.6 40.2 47.2 100.0 Veterina muški N 51 160 160 371 χ2=8.981 p<0.001 % 13.7 43.1 43.1 100.0 ženski N 16 65 105 186 % 8.6 34.9 56.5 100.0 Ukupno N 67 225 265 557 % 12.0 40.4 47.6 100.0 Ekonomija muški N 92 198 179 469 χ2=58.08 7 p<0.001 % 19.6 42.2 38.2 100.0 ženski N 115 460 722 1297 % 8.9 35.5 55.7 100.0 Ukupno N 207 658 901 1766 % 11.7 37.3 51.0 100.0 Vrednost χ2 = 6.080; p = 0.014 post hoc medicina vs veterina χ2 =0.234; p>0.05; medicina vs ekonomija χ2 =6.150; p = 0.013; veterina vs ekonomija χ2 =1.331; p>0.05 63 4.4. Analiza uspešnosti studiranja Postoji visoko statistički značajna razlika u pogledu vrednosti prosečne ocene za studente sva tri fakulteta. Najvišu prosečnu ocenu imaju studenti medicine 8.31, dok studenti ekonomije imaju najnižu prosečnu ocenu 7.68 (Tabela 34). Tabela 34. Distribucija ispitanika na osnovu prosečne ocene Fakultet N Prosečna ocena Standardna devijacija Medijana Minimum Maximum Medicina 2381 8.31 0.88 8.20 6.00 10.00 Veterina 533 8.06 0.69 8.00 6.00 10.00 Ekonomija 1758 7.68 0.86 7.50 6.00 10.00 Total 4672 8.05 0.90 8.00 6.00 10.00 Vrednost F = 274.377; p < 0.001 Nezavisno od fakulteta, uočava se da je najviša prosečna ocena na petoj godini studija (Tabela 35). Tabela 35. Distribucija ispitanika na osnovu prosečne ocene po godinama studija Godina studiranja Prosečna ocena Standardna greška 95% Interval poverenja Donja granica Gornja granica prva 8.13 0.03 8.07 8.19 druga 7.83 0.03 7.77 7.89 treća 7.93 0.03 7.86 8.00 četvrta 8.08 0.04 8.00 8.15 peta 8.39 0.04 8.31 8.47 šesta 8.32a 0.04 8.24 8.41 a – šesta godina postoji samo na medicine Analizom po godinama studija, uočava se da je na medicinskom fakultetu najviša prosečna ocena na prvoj godini. Na fakultetu veterinarske medicine najviša prosečna ocena je na četvrtoj godini studija, a na ekonomskom fakultetu, ako izuzmemo petu godinu, koja je mester, najviša prosečna ocena je na četvrtoj, završnoj godini studiranja 7.73 (Tabela 36). 64 Tabela 36. Distribucija ispitanika na osnovu prosečne ocene po godinama studija i fakultetu Fakultet Godina studija Prosečna ocena Standardna devijacija N Medicina prva 8.58 1.10 480 druga 8.08 0.94 367 treća 8.16 0.85 457 četvrta 8.23 0.71 349 peta 8.44 0.72 362 šesta 8.32 0.69 366 Ukupno 8.31 0.88 2381 Veterina prva 8.12 0.74 124 druga 7.99 0.73 111 treća 7.92 0.64 95 četvrta 8.26 0.69 73 peta 8.04 0.61 130 Ukupno 8.06 0.69 533 Ekonomija prva 7.69 0.96 429 druga 7.43 0.80 485 treća 7.71 0.77 347 četvrta 7.73 0.70 404 peta 8.69 0.81 93 Ukupno 7.68 0.86 1758 Na osnovu vrednosti prosečne ocene na prvoj i završnoj godini studija, uočava se da samo na medicinskom fakultetu postoji visoko statistički značajna razlika. Prosečna razlika u vrednosti srednje ocene na prvoj i završnoj, odnosno šestoj godini studija na medicini je 0.25, što je visoko statistički značajno. Na veterinarskom fakultetu je prosečna razlika u vrednosti srednje ocene na prvoj i petoj, završnoj godini studija 0.08, a na ekonomskom fakultetu je razlika 0.05 u vrednosti prosečne ocene na prvoj i četvrtoj, završnoj godini (Tabela 37). Tabela 37. Vrednosti prosečne ocene na prvoj i završnoj godini po fakultetima Fakultet Prosečna ocena I godina Pros. ocena završ. god. (ne master) Prosečna ocena Ukupno p vrednost Medicina 8.57±1.09 8.32±0.69 480+366 <0.001* Veterina 8.12±0.74 8.04±0.61 124+130 NS Ekonomija 7.69±0.96 7.74±0.70 429+404 NS * Korekcija za multimplu komparaciju: Bonferroni. 65 Iz tabele 38 uočava se da se vrednosti prosečnih ocena po polu razlikuju samo na medicinskom fakultetu, gde je vrednost prosečne ocene viša kod studenata u odnosu na devojke, pri čemu je razlika visoko statistički značajna. Tabela 38. Vrednosti prosečne ocene po polu po fakultetima Prosečna ocena Pol N Srednja vrednost Standardna devijacija Standardna greška Vrednost testa Medicinski muški 827 8.36 0.99 0.03 F=13.06 1 p<0.001 ženski 1536 8.28 0.87 0.02 Veterinarski muški 359 7.97 0.67 0.03 F=0.727 p>0.05 žensk 166 8.24 0.70 0.05 muški 467 7.62 0.88 0.04 F=0.785 p>0.05 Ekonomski ženski 1236 7.70 0.84 0.02 4.5. Analiza akademskog stresa i njegovih ishoda 4.5.1. Samopercepcija stresa tokom studiranja Na osnovu odgovora ispitanika o procenjenom stresnom uticaju ispita, uočava se da nema statistički značajne razlike između studenata ispitivanih fakulteta. Najveći procenat studenata na sva tri fakulteta ispit doživljavaju vrlo stresno. Međutim postoji visoko statistički značajna razlika u procenjenom stresnom uticaju ispita po polu. Devojke doživljavaju ispite vrlo stresno na sva tri fakulteta (medicina – 68.9%, veterina – 45.4% i ekonomija – 61.8%), za razliku od muškaraca koji ih doživljavaju umereno ili blago stresno (medicina – 13.7% i 32.7%, veterina – 14.9% i 40.1% i ekonomija – 21.7% i 32.7%) (Grafikon 10). 66 Grafikon 10: Distribucija ispitanika prema procenjenom stresnom uticaju ispita U pogledu procenjenog stresnog uticaja kolokvijuma, između ispitivanih fakulteta postoji visoko statistički značajna razlika, osim između studenata medicine i veterine.Većina studenata kolokvijum doživljava blago i umereno stresno (približno trećina studenata). Razlika po polu je značajna na medicinskom i ekonomskom fakultetu, gde su studentkinje u većem procentu doživljavale kolokvijum umereno do vrlo stresno za razliku od muškaraca, dok na veterinarskom fakultetu razlika po polu nije bila statistički značajna (Grafikon 11). Grafikon 11: Distribucija ispitanika prema procenjenom stresnom uticaju kolokvijuma 67 post hoc medicina vs veterina χ2 =0.843; p>0.05; medicina vs ekonomija χ2 =161.325; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =56.557; p < 0.001 Ispitivanjem stresnog uticaja kontakta sa nastavnim osobljem, uočeno je da između posmatranih fakulteta postoji visoko statistički značajna razlika. Najvećem procentu studenata kontakt sa nastavnim osobljem nije stresan, ali približno trećina studenata ovo doživljava kao blago stresno. Studenti medicine i veterine kontakt sa nastavnim osobljem doživljavaju umereno stresno u većem broju u odnosu na studente ekonomije (Grafikon 12). Na sva tri fakulteta razlika po polu je bila značajna jer studentkinje kontakt sa nastavnicima doživljavaju stresnije (medicina - 15.6% i 6.0% , veterina – 20.5% i 9.7% i ekonomija - 11.5 Ii 5.7%) u odnosu na muškarce (medicina - 10.9% i 7.5%, veterina – 16.1% i 7.6% i ekonomija – 8.8% i 4.8%). Grafikon 12: Distribucija ispitanika prema prema procenjenom stresnom uticaju kontakta sa nastavnim osobljem post hoc medicina vs veterina χ2 =8.157; p=0.004; medicina vs ekonomija χ2 =23.279; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =34.784; p < 0.001 68 Istraživanje je pokazalo da studentima medicine uzimanje anamneze i fizikalni pregled pacijenata nisu stresne aktivnosti na fakultetu. Kao blago stresnu aktivnosti samo 22.4% studenata doživljava uzimanje anamneze, a 30.6% fizikalni pregled. Razlika po polu takođe nije bila statistički značajna (Tabela 39). Tabela 39:Distribucija studenata medicine prema procenjenom stresnom uticaju uzimanja anamneze i fizikalnog pregleda Fakultet Medicina Pol Ukupno muški ženski A na m ne za nije stresno N (%) 559(67.4) 1106(71.9) 1665(70.3) χ2=3.201 p>0.05 blago stresno N(%) 208(25.1) 323(21.0) 531(22.4) umereno stresno N(%) 46(5.5) 84(5.5) 130(5.5) vrlo stresno N(%) 16(1.9) 25(1.6) 41(1.7) Ukupno N 829 1538 2367 % 100.0 100.0 100.0 Fi zi ka ln i pr eg le d nije stresno N(%) 512(62.3) 860(56.9) 1372(58.8) blago stresno N(%) 227(27.6) 486(32.2) 713(30.6) χ2=4.392 p>0.05 umereno stresno N(%) 64(7.8) 120(7.9) 184(7.9) vrlo stresno N(%) 19(2.3) 45(3.0) 64(2.7) Ukupno N 822 1511 2333 % 100.0 100.0 100.0 Na veterinarskom fakultetu postoji statistički značajna razlika po polu u pogledu procenjenog stresa usled rada na terenu. Iako najveći procenat studenata 64.4% ne doživljava rad na terenu stresno, 25.0% studenata je odgovorilo da im je rad na terenu blago stresan pri čemu je stres prisutniji kod osoba ženskog pola. Procenjeni stres kontakta sa vlasnicima životinja takođe se pokazao da najvećem broju studenata nije stresan. Razlika po polu nije bila statistički značajna (Tabela 40). 69 Tabela 40:Distribucija studenata veterine prema procenjenom stresnom uticaju rada na terenu i kontaktu sa vlasnicima životinja Fakultet Veterina Pol Ukupno muški ženski R ad n a te re nu nije stresno N(%) 234(68.4) 93(56.9) 327(64.4) χ2=5.323 p=0.021 blago stresno N(%) 75(21.9) 52(31.3) 127(25.0) umereno stresno N(%) 21(6.1) 12(7.2) 33(6.5) vrlo stresno N(%) 12(3.5) 9(5.4) 21(4.1) Ukupno N 342 166 508 % 100.0% 100.0% 100.0% Fakultet Veterina muški ženski Ukupno K on ta kt sa vl as ni ci m a ži vo tin ja nije stresno N(%) 222(63.2) 112(62.6) 334(63.0) χ2=0.003 p>0.05 blago stresno N(%) 83(23.6) 43(24.0) 126(23.8) umereno stresno N(%) 36(10.3) 20(11.2) 56(10.6) vrlo stresno N(%) 10(2.8) 4(2.2) 14(2.6) Ukupno N 351 179 530 % 100.0% 100.0% 100.0% Na ekonomskom fakultetu praktična nastava studentima ne predstavlja stresnu aktivnost što je potvrdilo. Sa druge strane, prezentacija pred kolegama, odnosno izlaganje seminarskih radova i eseja predstavljaju velikom broju studenata blago stresnu, do umereno stresnu aktivnost, a razlika po polu je visoko statistički značajna jer studentkinje ovu vrstu nastave doživljavaju stresnije od muškaraca (Tabela 41). Tabela 41:Distribucija studenata ekonomije prema procenjenom stresnom uticaju praktične nastave i prezentacija pred kolegama (seminar, esej) Fakultet Ekonomija Pol Ukupno muški ženski Pr ak tičn a na st av a (v ež be ) nije stresno N(%) 303(63.4) 845(63.0) 1148(63.1) χ2=1.31 p>0.05 blago stresno N(%) 124(25.9) 373(27.8) 497(27.3) umereno stresno N(%) 36(7.5) 85(6.3) 121(6.7) vrlo stresno N(%) 15(3.1) 38(2.8) 53(2.9) Ukupno N 478 1341 1819 % 100.0 100.0 100.0 Pr ez en ta ci ja pr ed ko le ga m a (s em in ar , es ej ) nije stresno N(%) 110(23.3) 232(17.5) 342(19.1) χ2=20.030 p<0.001 blago stresno N(%) 206(43.6) 527(39.8) 733(40.8) umereno stresno N(%) 107(22.7) 322(24.3) 429(23.9) vrlo stresno N(%) 49(10.4) 242(18.3) 291(16.2) Ukupno N 472 1323 1795 % 100.0 100.0 100.0 70 Uočava se da postoji visoko statistički značajna razlika između studenata medicine i veterine u pogledu stresnog uticaja laboratorijskih vežbi kao i kontakta sa zaposlenima na klinikama i u veterinarskim stanicama i ambulantama. Studenti veterinarskog fakulteta stresnije doživljavaju laboratorijske vežbe u odnosu na studente medicine. Čak trećina studenata veterine je dala podatak da laboratorijske vežbe smatra blago stresnim. Razlika po polu nije bila statistički značajna (Grafikon 13). Grafikon 13: Distribucija ispitanika prema prema procenjenom stresnom uticaju lab.vežbi Studenti veterine takođe stresnije doživljavaju kontakt sa zaposlenima u veterinarskim stanicama i ambulantama za razliku od studenata medicine kojima kontakt sa zaposlenima na klinikama nije stresan (Grafikon 14). 71 Grafikon 14: Distribucija ispitanika prema prema procenjenom stresnom uticaju kontakta sa zaposlenima na klinici i u veterinarskim stanicama i ambulantama Za razliku od laboratorijskih vežbi, studenti medicine obdukcijske vežbe doživljavaju više stresno od studenata veterine, a razlika po polu je na oba fakulteta značajna (Grafikon 15). Grafikon 15: Distribucija ispitanika prema prema procenjenom stresnom uticaju obdukcijskih vežbi 72 4.5.2. Upitnik opšteg zdravstvenog stanja (eng. General Health Questionnaire GHQ-12) Na osnovu analize rezultata GHQ upitnika (Tabela 42) uočava se da je srednja vrednost sume GHQ upitnika za medicinski fakultet 3.37±3.14, za veterinarski 3.64±3.22, a ekonomski 3.30± 2.94. Razlika nije statistički značajna između ispitivanih fakulteta u pogledu srednjih vrednosti GHQ-12 skora, ali je razlika visoko statistički značajna na svakom fakultetu po godinama. Posmatrano posebno za svaki fakultet, uočava se da je na medicinskom fakultetu najveća prosečna vrednost GHQ testa bila na prvoj godini (4.48±3.22), te se na višim godinama studija postepeno smanjivala. Na veterinarskom fakultetu prosečne vrednosti GHQ testa su postepeno rasle od prve (3.64±3.09) preko druge (3.99±3.55), da bi na trećoj godni dostigle maksimalne vrednosti od 4.43±3.25), a zatim opet u narednim godinama opadale. Na ekonomskom fakultetu najviša prosečna vrednost GHQ skora bila je na prvoj godini (3.84±2.99), na drugoj je bila niža (3.31±2.90), da bi na trećoj ponovo porasla (3.47±2.97) i do kraja studija postepeno se smanjivala. 73 Vrednost χ2 = 3.700; p > 0.05 (Kruskal Wallis Test) Tabela 42: Prosečne vrednosti GHQ testa po fakultetima po godinama Fakultet GODINA ST. N Prosečna vrednost Standardna devijacija Medijana Min. Max. Medicina prva 480 4.48 3.22 4.00 0.00 12.00 χ2=173.549 p<0.001 druga 375 4.05 3.15 3.00 0.00 12.00 treća 464 3.40 3.33 2.00 0.00 12.00 četvrta 354 3.14 3.08 2.00 0.00 12.00 peta 363 2.35 2.76 1.00 0.00 12.00 šesta 380 2.42 2.54 2.00 0.00 12.00 Ukupno 2416 3.37 3.14 3.00 0.00 12.00 Veterina prva 129 3.64 3.09 3.00 0.00 12.00 χ2=15.340 p<0.001 druga 122 3.99 3.55 3.00 0.00 12.00 treća 92 4.44 3.25 4.00 0.00 12.00 četvrta 71 2.69 2.88 2.00 0.00 12.00 peta 122 3.25 3.01 3.00 0.00 12.00 Ukupno 536 3.64 3.22 3.00 0.00 12.00 Ekonomija prva 462 3.84 3.00 3.00 0.00 12.00 χ2=49.926 p<0.001 druga 492 3.32 2.90 3.00 0.00 12.00 treća 345 3.47 2.98 3.00 0.00 12.00 četvrta 427 2.80 2.78 2.00 0.00 12.00 peta 100 2.35 2.84 1.00 0.00 12.00 Ukupno 1826 3.30 2.94 3.00 0.00 12.00 74 Iz tabele 43 uočava se da na medicinskom i ekonomskom fakultetu postoji značajna negativna povezanost GHQ-12 skora sa višim godinama studija. Na medicinskom fakultetu visoke vrednosti skorova (preko 3) su najučestalije na prvoj godini studija, a najmanje na šestoj godini. Na petoj i šestoj godini studija vrednosti skorova GHQ-12 upitnika češće su niske. Na ekonomskom fakultetu na prvoj godini studija najveći procenat studenata ima visoke skorove GHQ-12, dok na višim godinama procenat studenata sa visokim skorovima pada a raste broj onih u kategoriji niskih vrednosti, te na petoj godini najviše studenata ima u kategoriji skorova od 0 do 1. Na veterinarskom fakultetu nema statistički značajne razlike u pogledu raspodele vrednosti GHQ-12 kategorija po godinama. Tabela 43: Vrednosti Spirmanove korelacije za vrednosti GHQ-12 kategorija po fakultetima po godinama studija Fakultet Spirmanova korelacija P vrednost Medicina -0.240 0.000 Veterina -0.045 0.295 Ekonomija -0.142 0.000 Između ispitivanih fakulteta nema statistički značajne razlike u raspodeli vrednosti kategorija GHQ-12 (Tabela 44). 75 Tabela 44: Raspodela GHQ kategorija po godinama studija Fakultet GHQ-12 Ukupno Godina studiranja 0-1 2-3 4+ Medicina prva N 95 124 261 480 χ2=137.714 p<0.001 % 19.8 25.8 54.4 100.0 druga N 94 96 185 375 % 25.1 25.6 49.3 100.0 treća N 177 101 186 464 % 38.1 21.8 40.1 100.0 četvrta N 134 102 118 354 % 37.9 28.8 33.3 100.0 peta N 188 76 99 363 % 51.8 20.9 27.3 100.0 šesta N 170 110 100 380 % 44.7 28.9 26.3 100.0 Ukupno N 858 609 949 2416 % 35.5 25.2 39.3 100.0 Veterina prva N 40 36 53 129 χ2=1.479 p>0.05 % 31.0 27.9 41.1 100.0 druga N 40 29 53 122 % 32.8 23.8 43.4 100.0 treća N 24 15 53 92 % 26.1 16.3 57.6 100.0 četvrta N 32 20 19 71 % 45.1 28.2 26.8 100.0 peta N 43 31 48 122 % 35.2 25.4 39.3 100.0 Ukupno N 179 131 226 536 % 33.4 24.4 42.2 100.0 Ekonomija prva N 112 139 211 462 χ2=38.439 p<0.001 % 24.2 30.1 45.7 100.0 druga N 177 113 202 492 % 36.0 23.0 41.1 100.0 treća N 109 95 141 345 % 31.6 27.5 40.9 100.0 četvrta N 172 122 133 427 % 40.3 28.6 31.1 100.0 peta N 56 17 27 100 % 56.0 17.0 27.0 100.0 Ukupno N 626 486 714 1826 % 34.3 26.6 39.1 100.0 Vrednost χ2 = 0.201; p>0.05 76 Analizom vrednosti skorova GHQ-12 po polu, uočava se da postoji visoko statistički značajna razlika. Na sva tri fakulteta najveći procenat muškaraca je u kategoriji niskih vrednosti GHQ-12 upitnika, a najveći procenat studentkinja je u kategoriji visokih vrednosti GHQ-12 skorova. U kategoriji visokih vrednosti najviše je studenata sa veterinarskog fakulteta 41.8%, dok je na medicini u ovoj kategoriji 39.1%, a na ekonomiji 39.0% studenata (Tabela 45). Tabela 45: Raspodela GHQ kategorija po polu Fakultet Pol GHQ-12 Ukupno 0-1 2-3 4+ Medicina muški N 352 209 273 834 χ2=29.288 p<0.001 % 42.2 25.1 32.7 100.0 ženski N 499 397 664 1560 % 32.0 25.4 42.6 100.0 Ukupno N 851 606 937 2394 % 35.5 25.3 39.1 100.0 Veterina muški N 141 82 132 355 χ2=17.021 p<0.001 % 39.7 23.1 37.2 100.0 ženski N 36 49 89 174 % 20.7 28.2 51.1 100.0 Ukupno N 177 131 221 529 % 33.5 24.8 41.8 100.0 Ekonomija muški N 216 110 142 468 χ2=36.911 p<0.001 % 46.2 23.5 30.3 100.0 ženski N 388 363 546 1297 % 29.9 28.0 42.1 100.0 Ukupno N 604 473 688 1765 % 34.2 26.8 39.0 100.0 Vrednost χ2 = 71.237; p<0.001 post hoc medicina vs veterina χ2 =37.712; p < 0.001; medicina vs ekonomija χ2 =64.334; p < 0.001; veterina vs ekonomija χ2 =42.913; p < 0.001 77 4.5.3. Upitnik profesionalnog izgaranja (Maslach Burnout Inventory MBI) Iz Tabele 46 uočava se da nije bilo statistički značajne razlike po prosečnim vrednostima između ispitivanih fakulteta za skalu emocionalnog izgaranja (MBI-EE). Razlika je bila visoko značajna samo po polu, jer su studentkinje imale više prosečne vrednosti skorova za MBI-EE u odnosu na muškarce (Tabela 47). Tabela 46: Prosečne vrednosti MBI-EE testa po fakultetima Fakultet N Prosečna vrednost Standardna devijacija Minimum Maximum Medicina 2400 25.39 11.27 0 54 Veterina 518 25.42 11.61 0 54 Ekonomija 1782 24.83 10.56 0 54 Total 4700 25.18 11.04 0 54 Vrednost χ2 = 2.097; p > 0.05 (Kruskal Wallis Test) Tabela 47: Prosečne vrednosti MBI-EE testa po polu Pol N Prosečna vrednost Standardna devijacija muški 1625 23.78 11.04 ženski 2989 25.96 10.98 t= - 6.436; p<0.001 U pogledu prosečnih vrednosti skorova za skalu depersonalizacije (MBI-DP), razlika između fakulteta je bila statistički značajna, a između studenata veterine i ekonomije visoko statistički značajna, pri čemu su na veterinarskom fakultetu vrednosti bile najviše, a najniže na ekonomskom (Tabela 48). Razlika po polu je bila statistički značajna pri čemu su više vrednosti imali muškarci (tabela 49). Tabela 48: Prosečne vrednosti MBI-DP testa po fakultetima Fakultet N Prosečna vrednost Standardna devijacija Minimum Maximum Medicina 2418 14.72 6.13 0 30 Veterina 537 15.52 6.57 0 30 Ekonomija 1826 14.18 5.74 0 30 Total 4781 14.61 6.05 0 30 Vrednost χ2 =18.801; p < 0.001 (Kruskal Wallis Test) 78 post hoc medicina vs veterina Z = -2.506; p = 0.012; medicina vs ekonomija Z = -2.702; p = 0.007; veterina vs ekonomija Z = -4.132; p < 0.001(Mann-Whitney U) Tabela 49: Prosečne vrednosti MBI-DP testa po polu Pol N Prosečna vrednost Standardna devijacija muški 1649 14.93 6.07 ženski 3040 14.41 6.03 t=2.816; p=0.005 Prosečne vrednosti suma za skalu samopostignuća (MBI-PA) ne pokazuju statistički značajnu razliku po ispitivanim fakultetima (Tabela 50), ali postoji visoko statistički značajna razlika po polu, pri čemu su više vrednosti bile kod muškaraca (tabela 51). Tabela 50: Prosečne vrednosti MBI-PA testa po fakultetima Fakultet N Prosečna vrednost Standardna devijacija Minimum Maximum Medicina 2332 32.05 7.89 0 48 Veterina 505 32.21 8.57 0 48 Ekonomija 1721 31.61 7.71 0 48 Total 4558 31.90 7.91 0 48 Vrednost χ2 =4.706; p > 0.05 (Kruskal Wallis Test) Tabela 51: Prosečne vrednosti MBI-PA testa po polu Pol N Prosečna vrednost Standardna devijacija muški 1596 32.73 7.98 ženski 2880 31.47 7.85 t=5.098; p<0.001 79 U pogledu raspodele vrednosti kategorija za MBI-EE skalu nema statistički značajne razlike između ispitivanih fakulteta. Oko 40% svih ispitanika su u grupi sa visokim vrednostima za emocionalnu iscrpljenost. Na svim fakultetima više je devojaka u grupi sa visokim skorovima, dok je u grupama sa niskim i srednjim skorovima više muškaraca, pri čemu je razlika po polu na svim fakultetima statistički značajna (veterina), odnosno visoko značajna (medicina i ekonomija) (tabela 52). Tabela 52: Distribucija kategorija MBI-EE skale po fakultetima Fakultet Pol MBI-EE Ukupno nizak srednji visok Medicina muški N 234 250 345 829 χ2=12.170 p < 0.001 % 28.2 30.2 41.6 100.0 ženski N 353 448 750 1551 % 22.8 28.9 48.4 100.0 Ukupno N 587 698 1095 2380 % 24.7 29.3 46.0 100.0 Veterina muški N 96 103 143 342 χ2 =6.825 p < 0.05 % 28.1 30.1 41.8 100.0 ženski N 29 55 86 170 % 17.1 32.4 50.6 100.0 Ukupno N 125 158 229 512 % 24.4 30.9 44.7 100.0 Ekonomija muški N 128 158 168 454 χ2=11.218 p = 0.001 % 28.2 34.8 37.0 100.0 ženski N 284 403 581 1268 % 22.4 31.8 45.8 100.0 Ukupno N 412 561 749 1722 % 23.9 32.6 43.5 100.0 Vrednost χ2 = 0.532; p > 0.05 U odnosu na vrednosti za skalu depersonalizacije, nađeno je da nema statistički značajne razlike niti između fakulteta, niti po polu. Približno 80% studenata sva tri fakulteta su u grupi sa visokim skorovima za MBI-DP skalu (Tabela 53). 80 Tabela 53: Distribucija kategorija MBI-DP skale po fakultetima Vrednost χ2 = 0.051; p > 0.05 Razlika u odnosu na ocenu samopostignića je statistički značajna između fakulteta, osim između studenata medicine i veterine. Oko polovine studenata na sva tri fakulteta nalazi u kategoriji niskih skorova, a najviši skorovi su među studentima veterine. Razlika po polu je značajna i to visoko statistički značajna, jedino na medicinskom fakultetu, gde je kod muškaraca viši skor u odnosu na devojke (Tabela 54). Fakultet Pol MBI-DP Ukupno nizak srednji visok Medicina muški N 72 107 653 832 χ2 =0.060 p > 0.05 % 8.7 12.9 78.5 100.0 ženski N 132 218 1214 1564 % 8.4 13.9 77.6 100.0 Ukupno N 204 325 1867 2396 % 8.5 13.6 77.9 100.0 Veterina muški N 26 42 285 353 χ2 =0.251 p > 0.05 % 7.4 11.9 80.7 100.0 ženski N 15 22 140 177 % 8.5 12.4 79.1 100.0 Ukupno N 41 64 425 530 % 7.7 12.1 80.2 100.0 Ekonomija muški N 29 65 370 464 χ2 =2.564 p > 0.05 % 6.3 14.0 79.7 100.0 ženski N 122 170 1007 1299 % 9.4 13.1 77.5 100.0 Ukupno N 151 235 1377 1763 % 8.6 13.3 78.1 100.0 81 Tabela 54: Distribucija kategorija MBI-PA skale po fakultetima Fakultet Pol MBI-PA Ukupno nizak srednji visok Medicina muški N 405 256 148 809 χ2=13.822 p < 0.001 % 50.1 31.6 18.3 100.0 ženski N 847 463 192 1502 % 56.4 30.8 12.8 100.0 Ukupno N 1252 719 340 2311 % 54.2 31.1 14.7 100.0 Veterina muški N 168 109 65 342 χ2=3.473 p > 0.05 % 49.1 31.9 19.0 100.0 ženski N 86 52 18 156 % 55.1 33.3 11.5 100.0 Ukupno N 254 161 83 498 % 51.0 32.3 16.7 100.0 Ekonomija muški N 242 143 60 445 χ2=1.974 p > 0.05 % 54.4 32.1 13.5 100.0 ženski N 704 380 138 1222 % 57.6 31.1 11.3 100.0 Ukupno N 946 523 198 1667 % 56.7 31.4 11.9 100.0 Vrednost χ2 = 6.251; p = 0.012 post hoc medicina vs veterina χ2 =1.920; p > 0.05; medicina vs ekonomija χ2 =6.918; p = 0.009; veterina vs ekonomija χ2 =9.395; p = 0.002 4.6. Prospektivno praćenje prevalencije akademskog distresa i sindroma izgaranja studenata medicine Iz tabela 55 i 56 uočava se da se prosečna ocena na drugoj godini studija smanjila sa 8.58 (u prvoj) na 8.17, što je statistički visoko značajno. Na četvrtoj godini studija vrednost prosečne ocene studenata medicine je porasla u odnosu na treću godinu što je opet bilo statističkli značajno. Tabela 55. Distribucija ispitanika na osnovu prosečne ocene u prvoj i drugoj godini studija Godina studiranja N Srednja vrednost Standardna devijacija Medijana Min. Max. Prva 480 8.58 1.10 8.70 6.00 10.00 Druga 357 8.17 0.96 8.00 6.00 10.00 Ukupno 837 8.41 1.06 8.30 6.00 10.00 Vrednost t = 5.667; p < 0.001 82 Tabela 56. Distribucija ispitanika na osnovu prosečne ocene u trećoj i četvrtoj godini studija Godina studiranja N Srednja vrednost Standardna devijacija Medijana Min. Max. Treća 456 8.16 0.85 8.00 6.10 10.00 Četvrta 350 8.34 0.74 8.30 6.90 10.00 Ukupno 806 8.24 0.81 8.06 6.10 10.00 Vrednost t = - 3.136; p = 0.002 Prospektivno praćenje generacije studenata tokom prve i druge, odnosno treće i četvrte godine medicine, pokazalo je da je razlika statistički značajna na prvoj u odnosu na drugu godinu studija. Na drugoj godini studija značajno se povećeo broj studenata koji svoje fizičko zdravlje opisuju kao lošije (Grafikon 16) Grafikon 16: Distribucija ispitanika prema proceni fizičkog zdravlja Analiza ocene psihičkog zdravlja studenata posle jedne godine na drugoj, odnosno na četvrtoj godini studija, pokazala je da nema statistički značajne razlike. Najveći broj studenata ocenjuje svoje psihičko zdravlje kao lošije (Grafikon 17). 83 Grafikon 17: Distribucija ispitanika prema proceni psihičkog zdravlja Na osnovu analize rezultata GHQ upitnika prospektivnog praćenja prve i druge, odnosno treće i četvrte godine studenata medicine, uočava se da se srednja vrednost sume GHQ upitnika za prvu godinu sa 4.48±3.22 smanjila na drugoj na 4.32±3.47. Trend opadanja se nastavio i na višim godinama. Za svaki od ispitivanih fakulteta razlika nije statistički značajna u pogledu srednjih vrednosti ovog testa. Tabela 57: Prosečne vrednosti GHQ testa po godinama u prospektivnom praćenju Godina studiranja N Srednja vrednost Standardna devijacija Medijana prva 480 4.48 3.22 4.00 druga 369 4.32 3.47 4.00 Ukupno 849 4.41 3.33 4.00 treća 464 3.40 3.33 2.00 četvrta 367 3.21 3.36 2.00 Ukupno 831 3.32 3.34 2.00 Vrednost t = 0.709; p > 0.05 (prva i druga godina) Vrednost t = 0.825; p > 0.05 (treća i četvrta godina) 84 Iz grafikona 18 se vidi da su se vrednosti skorova GHQ upitnika na drugoj godini smanjile u odnosu na prvu, što znači bolje mentalno zdravlje. G H Q -1 2 s k o r 12.00 10.00 8.00 6.00 4.00 2.00 0.00 -2.00 60 40 20 0 G H Q -1 2 s k o r 12.00 10.00 8.00 6.00 4.00 2.00 0.00 -2.00 604020 Godina studiranja 21 Normal __ Grafikon 18: Vrednosti skorova GHQ-12 na prvoj i drugoj godini Na trećoj i četvrtoj godini studija vrednosti GHQ upitnika su nastavile trend smanjivanja (Grafikon 19). 85 G H Q -1 2 sk o r 12.00 10.00 8.00 6.00 4.00 2.00 0.00 -2.00 120 100 80 60 40 20 0 G H Q -12 sko r 12.00 10.00 8.00 6.00 4.00 2.00 0.00 -2.00 12010080604020 Gоdina studiranja 43 Normal __ Grafikon 19: Vrednosti skorova GHQ-12 na trećoj i četvrtoj godini Analiza praćenja studenata prve, odnosno druge godine studija medicine, pokazala je da nema statistički značajne razlike u pogledu skorova GHQ-12. Najveći procenat studenata na prvoj godini je bio u kategoriji visokih skorova (većih od 3) 54.4%, isto kao i na drugoj 52.7%. Na drugoj godini studija se smanjio broj onih koji su bili u srednjoj, a povećao broj studenata u kategoriji nižih vrednosti GHQ-12 skorova sa19.8% na 27.2%, ali bez statističke značajnosti. Na prvoj godini razlika po polu je bila visoko statistički značajna, gde je 60.2% studentkinja bilo u kategoriji sa visokim skorom GHQ-12. U drugoj godini razlika je bila opet statistički značajna, ali se smanjio broj studentkinja sa visokim skorom u odnosu na prvu godinu, a povećao procenat onih u kategoriji sa niskim skorom (Tabela 58). 86 Tabela 58: Raspodela GHQ kategorija po polu (prva i druga godina) Godina studiranja GHQ-12 Ukupno 0-1 2-3 4+ prva pol muški N 55 45 81 181 χ2=19.055 p<0.001 % 30.4 24.9 44.8 100.0 ženski N 40 79 180 299 % 13.4 26.4 60.2 100.0 Ukupno N 95 124 261 480 % 19.8 25.8 54.4 100.0 druga pol muški N 40 26 53 119 χ2=5.150 p=0.023 % 33.6 21.8 44.5 100.0 ženski N 57 46 135 238 % 23.9 19.3 56.7 100.0 Ukupno N 97 72 188 357 % 27.2 20.2 52.7 100.0 Vrednost χ2 = 2.574; p>0.05 Promene vrednosti skorova GHQ-12 na trećoj i četvrtoj godini nisu bile statistički značajne, kao i u pogledu razlike po polu (Tabela 59). Tabela 59: Raspodela GHQ kategorija po polu (treća i četvrta godina) Godina studiranja GHQ-12 Ukupno 0-1 2-3 4+ treća pol muški N 73 38 63 174 χ2=2.254 p>0.05 % 42.0 21.8 36.2 100.0 ženski N 101 62 121 284 % 35.6 21.8 42.6 100.0 Ukupno N 174 100 184 458 % 38.0 21.8 40.2 100.0 četvrta pol muški N 60 26 44 130 χ2=1.422 p>0.05 % 46.2 20.0 33.8 100.0 ženski N 88 58 86 232 % 37.9 25.0 37.1 100.0 Ukupno N 148 84 130 362 % 40.9 23.2 35.9 100.0 Vrednost χ2 = 1.661; p>0.05 87 Prosečne vrednosti skorova za skalu MBI-EE nisu bile statistički značajne. Iz Tabele 60 vidi se da razlika nije bila statistički značajna ni u promeni prosečnih vrednosti za skorove skale MBI-DP, kao i za skalu MBI-P). Tabela 60: Prosečne vrednosti MBI-EE, MBI-DP i MBI-PA testa na prvoj i drugoj godini GODINA ST N Mean Std. Deviation Std. Error Mean MBIEEsum prva 480 27.83 11.03 0.50 t = - 0.397 p > 0.05 druga 351 28.14 11.57 0.61 MBIDPsum prva 480 16.28 6.21 0.28 t = 0.876 p > 0.05 druga 359 15.89 6.37 0.33 MBIPAsum prva 480 32.35 7.62 0.34 t = -0.664 p > 0.05 druga 341 32.72 8.09 0.43 Independent Samples Test Najveći broj studenata i na prvoj (55.4%) i na drugoj godini (56.7%) bio je u kategoriji sa visokim skorom za skali MBI-EE, pri čemu razlika po godinama studija nije bila statistički značajna, ali jeste razlika po polu (χ2= 16.148; p<0.001). U kategoriji visokih skorova nalazilo se 60.6% devojaka, a 47.6% muškaraca (tabela 61). Tabela 61: Raspodela kategorija za skalu MBI-EE po godinama MBI-EE Ukupno nizak srednji visok prva N 77 137 266 480 χ2=0.002 p>0.05 % 16.0 28.5 55.4 100.0 druga N 60 92 199 351 % 17.1 26.2 56.7 100.0 Ukupno N 137 229 465 831 % 16.5 27.6 56.0 100.0 U odnosu na raspodelu kategorija za skalu MBI-DP uočava se da se preko 80% studenata na obe godine nalazi u kategoriji sa visokim skorovima, pri čemu razlika po godinama i po polu nije statistički značajna (Tabela 62). 88 Tabela 62: Raspodela kategorija za skalu MBI-DP po godinama MBI-DP Ukupno nizak srednji visok prva N 25 49 406 480 χ2=0.364 p>0.05 % 5.2% 10.2% 84.6% 100.0% druga N 20 42 297 359 % 5.6% 11.7% 82.7% 100.0% Ukupno N 45 91 703 839 % 5.4% 10.8% 83.8% 100.0% Ni u pogledu promene raspodele kategorija za skalu BMI-PA nije bilo statistički značajne razlike po godinama i po polu (Tabela 63). Tabela 63: Raspodela kategorija za skalu MBI-PA po godinama MBI-PA Ukupno nizak srednji visok prva N 256 150 74 480 χ2=3.229 p>0.05 % 53.3% 31.3% 15.4% 100.0% druga N 158 122 61 341 % 46.3% 35.8% 17.9% 100.0% Ukupno N 414 272 135 821 % 50.4% 33.1% 16.4% 100.0% Promena prosečnih vrednosti za skalu BMI-EE i MBI-DP nije bila je statistički značajna za treću i četvrtu godinu studija, a ni za skalu BMI-PA (Tabela 64). Tabela 64: Prosečne vrednosti MBI-EE, MBI-DP i MBI-PA testa na trećoj i četvrtoj godini GODINAST N Mean Std. Deviation Std. Error Mean MBIEEsum treća 465 25.69 10.41 0.48 t = 0.941 p>0.05 četvrta 353 24.95 11.72 0.62 MBIDPsum treća 467 14.72 6.06 0.28 t = 0.525 p>0.05 četvrta 360 14.49 6.72 0.35 MBIPAsum treća 438 32.45 7.39 0.35 t=0.672 p>0.05 četvrta 342 32.04 9.19 0.49 Promena raspodele kategorija za sve tri skale BMI-EE, BMI-DP i BMI-PA nije bila statistički značajna ni na trećoj u odnosu na četvrtu godinu studija (Tabele 65, 66. i 67). 89 Tabela 65: Raspodela kategorija za skalu MBI-EE po godinama MBI-EE Ukupno nizak srednji visok treća N 94 156 215 465 χ2=1.026 p>0.05 % 20.2% 33.5% 46.2% 100.0% četvrta N 85 111 157 353 % 24.1% 31.4% 44.5% 100.0% Ukupno N 179 267 372 818 % 21.9% 32.6% 45.5% 100.0% Tabela 66: Raspodela kategorija za skalu MBI-DP po godinama MBI-DP Ukupno nizak srednji visok treća N 31 75 361 467 χ2=2,344 p>0.05 % 6.6% 16.1% 77.3% 100.0% četvrta N 43 44 273 360 % 11.9% 12.2% 75.8% 100.0% Ukupno N 74 119 634 827 % 8.9% 14.4% 76.7% 100.0% Tabela 67: Raspodela kategorija za skalu MBI-PA po godinama MBI-PA Ukupno nizak srednji visok treća N 234 141 63 438 χ2=1.234 p>0.05 % 53.4% 32.2% 14.4% 100.0% četvrta N 178 99 65 342 % 52.0% 28.9% 19.0% 100.0% Ukupno N 412 240 128 780 % 52.8% 30.8% 16.4% 100.0% 90 4. 7. Povezanost pojedinačnih faktora rizika sa nastankom mentalnog distresa i sindroma izgaranja U tabeli 68 je prikazan uticaj ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu mentalnog distresa kod studenata sva tri fakulteta zajedno. Uočeno je da je pojava mentalnog distresa češća među studentima nižih godina studija, odnosno mlađim studentima. Pokazalo se da je razlika po polu bila takođe visoko statistički značajna, jer se mentalni distres češće javljao kod studentkinja u odnosu na studente. Uhranjenost se pokazala kao važan nezavisni faktor, jer se mentalni distres češće javljao kod osoba sa manjim indeksom uhranjenosti u odnosu na normalno uhranjene, odnosno predgojazne i gojazne. Pušenje i konzumiranje psihoaktivnih supstanci se nije pokazalo kao značajnim za pojavu mentalnog distresa, ali konzumacija alkohola jeste i to kao najznačajnija kod onih koji su ga konzumirali ranije. U odnosu na samoprocenu psihofizičkog zdravlja, studenti koji svoje fizičko ili psihičko zdravlje ocenjuju kao lošije su češće pod distresom u odnosu na one koji misle da je ono bolje. Studenti kod kojih postoji visok nivo mentalnog distresa imaju manji broj položenih ispita u odnosu na one kod kojih je uočen nizak nivo mentalnog distresa. Preko 50% studenata sva tri ispitivana fakulteta zajedno, koji ispite i kolokvijume doživljavaju vrlo stresno, nalaze se u kategoriji onih sa visokim nivoom mentalnog distresa. 91 Tabela 68: Uticaj ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu mentalnog distresa kod studenata sva tri fakulteta zajedno GHQ Rezultati testiranja <4 4+ N % N % Godina studiranja prva 546 51.0 525 49.0 χ2=120.126 p<0.001 druga 549 55.5 440 44.5 treća 521 57.8 380 42.2 četvrta 582 68.3 270 31.7 peta 411 70.3 174 29.7 šesta 280 73.7 100 26.3 Pol muški 1110 67.0 547 33.0 χ2=43.504 p<0.001 ženski 1732 57.1 1299 42.9 Starost 22.1±2.5 21.5±2.4 t=8.224 p<0.001 Uhranjenost (ITM) <18.5 229 54.9 188 45.1 χ2=12.647 p<0.001 18.5-24.9 2125 60.4 1395 39.6 25-29.9 396 66.1 203 33.9 30+ 55 64.7 30 35.3 Pušač ne 2295 61.1 1460 38.9 X2=2.860 p=0.239 bivši 72 56.7 55 43.3 da 504 58.5 358 41.5 Pije ne 1788 58.9 1247 41.1 χ2=14.516 p=0.001 bivši 26 46.4 30 53.6 da 1041 63.6 595 36.4 PAS nije probao 2422 60.8 1561 39.2 χ2=1.873 p=0.599 probao 337 58.0 244 42.0 konzumirao ranije 15 57.7 11 42.3 konzumira 29 58.0 21 42.0 Fizičko zdravlje bolje 236 75.4 77 24.6 χ2=267.129 p<0.001 isto 1539 71.5 612 28.5 lošije 1049 47.4 1166 52.6 Psihičko zdravlje bolje 477 83.4 95 16.6 χ2=660.648 p<0.001 isto 1430 78.4 393 21.6 lošije 907 40.0 1359 60.0 Broj položenih ispita 18.1±11.8 14.9±10.9 t=9.098 p<0.001 Prosečna ocena 8.0±0.9 8.0±0.9 t=0.465 p=0.642 Stres ispiti nije stresno 131 74.4 45 25.6 χ2=252.583 p<0.001 blago stresno 360 82.4 77 17.6 umereno stresno 1010 72.3 386 27.7 vrlo stresno 1353 49.9 1356 50.1 Stres kolokvijum nije stresno 696 77.2 206 22.8 χ2=327.051 p<0.001 blago stresno 1184 68.8 536 31.2 umereno stresno 782 48.7 825 51.3 vrlo stresno 191 39.1 298 60.9 92 Tabela 69: Uticaj ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu mentalnog distresa kod studenata sva tri fakulteta pojedinačno MEDICINA VETERINA EKONOMIJA <4 4+ P <4 4+ <4 4+ N % N % N % N % N % N % Pol muški 561 67.3 273 32.7 χ2=22.047 p<0.001 223 62.8 132 37.2 χ2=9.364 p=0.002 326 69.7 142 30.3 χ2=19.980 p<0.001 ženski 896 57.4 664 42.6 85 48.9 89 51.1 751 57.9 546 42.1 Starost 22.6±2.5 21.8±2.5 t=7.752 p<0.001 22.2±3.0 22.1±2.7 t=0.596 p=0.551 21.5±2.4 21.0±1.9 t=4.558 p<0.001 ITM <18.5 101 52.9 90 47.1 χ2=11.323 p=0.001 15 68.2 7 31.8 χ2=1.278 p=0.258 113 55.4 91 44.6 χ2=2.915 p=0.088 18.5-24.9 1090 60.6 708 39.4 184 54.4 154 45.6 851 61.5 533 38.5 25-29.9 210 67.3 102 32.7 89 66.4 45 33.6 97 63.4 56 36.6 30+ 25 69.4 11 30.6 16 57.1 12 42.9 14 66.7 7 33.3 Pušač ne 1145 61.4 721 38.6 χ2=1.478 p=0.478 215 61.3 136 38.7 χ2=5.048 p=0.080 935 60.8 603 39.2 χ2=0.713 p=0.700 bivši 32 56.1 25 43.9 12 57.1 9 42.9 28 57.1 21 42.9 da 281 58.9 196 41.1 80 50.6 78 49.4 143 63.0 84 37.0 Pije ne 1058 59.3 727 40.7 χ2=6.857 p=0.032 131 55.3 106 44.7 χ2=2.586 p=0.274 599 59.1 414 40.9 χ2=7.050 p=0.029 bivši 8 53.3 7 46.7 4 40.0 6 60.0 14 45.2 17 45.8 da 384 65.2 205 34.8 171 60.2 113 39.8 486 63.7 277 36.3 PAS nije probao 1228 61.2 780 38.8 χ2=2.009 p=0.571 237 59.1 164 40.9 χ2=1.504 p=0.681 957 60.8 617 39.2 χ2=1.156 p=0.764 probao 190 59.4 130 40.6 57 53.8 49 46.2 90 58.1 65 41.9 konzumirao ranije 7 53.8 6 46.2 3 50.0 3 50.0 5 71.4 2 28.6 konzumira 14 50.0 14 50.0 8 66.7 4 33.3 7 70.0 3 30.0 Fizičko zdravlje bolje 122 73.1 45 26.9 χ2=109.215 p<0.001 27 81.8 6 18.2 χ2=50.864 p<0.001 87 77.0 26 23.0 χ2=114.134 p<0.001 isto 728 71.9 284 28.1 186 69.9 80 30.1 625 71.6 248 28.4 lošije 604 49.6 613 50.4 93 40.1 139 59.9 352 46.0 414 54.0 Psihičko zdravlje bolje 240 79.5 62 20.5 χ2=250.607 p<0.001 55 84.6 10 15.4 χ2=107.158 p<0.001 182 88.8 23 11.2 χ2=318.036 p<0.001 isto 730 76.2 228 23.8 168 79.2 44 20.8 532 81.5 121 18.5 lošije 481 42.6 649 57.4 82 32.4 171 67.6 344 39.0 539 61.0 blago stresno 577 66.7 288 33.3 127 61.1 81 38.9 480 74.2 167 25.8 umereno stresno 342 48.1 369 51.9 72 42.9 96 57.1 368 50.5 360 49.5 vrlo stresno 75 35.2 138 64.8 19 48.7 20 51.3 97 40.9 140 59.1 93 MEDICINA VETERINA EKONOMIJA <4 4+ P <4 4+ <4 4+ N % N % N % N % N % N % Godina studiranja prva 219 45.6 261 54.4 χ2=112.038 p<0.001 76 58.9 53 41.1 χ2=0.948 p=0.330 251 54.3 211 45.7 χ2=24.518 p<0.001 druga 190 50.7 185 49.3 69 56.6 53 43.4 290 58.9 202 41.1 treća 278 59.9 186 40.1 39 42.4 53 57.6 204 59.1 141 40.9 četvrta 236 66.7 118 33.3 52 73.2 19 26.8 294 68.9 133 31.1 peta 264 72.7 99 27.3 74 60.7 48 39.3 73 73.0 27 27.0 šesta 280 73.7 100 26.3 0 0.0 0 0.0 0 0.0 0 0.0 isto 730 76.2 228 23.8 168 79.2 44 20.8 532 81.5 121 18.5 lošije 481 42.6 649 57.4 82 32.4 171 67.6 344 39.0 539 61.0 Broj položenih ispita 21.6±11.4 16.5±10.7 t=10.244 p=0.001 22.6±14.2 21.4±13.8 t=0.944 p=0.345 12.4±8.8 10.5±8.1 t=4.425 p<0.001 Prosečna ocena 8.3±0.9 8.3±0.9 t=0.081 p=0.936 8.1±0.7 8.1±0.6 t=0.029 p=0.977 7.7±0.9 7.6±0.8 t=1.074 p=0.283 Stres ispiti nije stresno 80 73.4 29 26.6 χ2=105.086 p<0.001 19 73.1 7 26.9 χ2=38.208 p<0.001 32 78.0 9 22.0 χ2=117.874 p<0.001 blago stresno 148 83.1 30 16.9 48 78.7 13 21.3 164 82.8 34 17.2 umereno stresno 474 73.0 175 27.0 136 68.3 63 31.7 400 73.0 148 27.0 vrlo stresno 755 51.7 706 48.3 100 41.7 140 58.3 498 49.4 510 50.6 Stres kolokvijum nije stresno 463 76.0 146 24.0 χ2=173.657 p<0.001 84 77.1 25 22.9 χ2=28.863 p<0.001 149 81.0 35 19.0 χ2=140.326 p<0.001 blago stresno 577 66.7 288 33.3 127 61.1 81 38.9 480 74.2 167 25.8 umereno stresno 342 48.1 369 51.9 72 42.9 96 57.1 368 50.5 360 49.5 vrlo stresno 75 35.2 138 64.8 19 48.7 20 51.3 97 40.9 140 59.1 94 Gledano za svaki fakultet posebno, kod studenata veterine se najviše uočava razlika u uticaju ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu mentalnog distresa. U pogledu uhranjenosti, u grupi sa visokim nivoom mentalnog distresa podjednako je studenata koji su normalno uhranjeni (45.6%), kao i gojaznih (42.9%). Takođe se među studentima veterine ne uočava statistički značajna razlika u pogledu javljanja mentalnog distresa kod studenata koji piju ili ne. Ni godina studiranja nije bila značajna u odnosu na pojavu mentalnog distresa među ovim studentima, jer je ovde najveći broj studenata u kategoriji visokog rizika bio sa treće godine studija (57.6%), čak više u odnosu na broj studenata sa druge (43.4%), odnosno prve godine studija (41.1%) (Tabela 69). 95 Tabela 70:Uticaj ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu rizika od sindroma izgaranja (skala EE) kod studenata sva tri fakulteta zajedno * ρ = Spirmanov koeficijen korelacije MBIEE Rezultati testiranja low moderate high N % N % N % Godina studiranja prva 192 17.8 332 30.8 553 51.3 ρ=-0.157 p<0.001 druga 179 18.5 291 30.0 500 51.5 treća 191 21.7 281 32.0 407 46.3 četvrta 245 30.0 251 30.8 320 39.2 peta 221 38.2 180 31.1 178 30.7 šesta 116 30.6 116 30.6 147 38.8 Pol muški 458 28.2 511 31.4 656 40.4 χ2=27.105 p<0.001 ženski 666 22.3 906 30.3 1417 47.4 Starost 22.4±2.6 21.9±2.5 21.6±2.4 ρ =-0.134 p<0.001 ITM <18.5 90 21.2 123 29.0 211 49.8 ρ =-0.039 p=0.009 18.5-24.9 840 24.3 1074 31.0 1547 44.7 25-29.9 157 26.9 181 31.0 246 42.1 30+ 21 25.6 28 34.1 33 40.2 Pušač ne 927 25.1 1140 30.9 1626 44.0 χ2=5.927 p=0.015 bivši 25 19.1 48 36.6 58 44.3 da 184 21.7 252 29.8 411 48.5 Pije ne 729 24.4 881 29.5 1375 46.1 χ2=1.682 p=0.195 bivši 14 24.1 17 29.3 27 46.6 da 394 24.5 530 33.0 683 42.5 PAS nije probao 971 24.8 1205 30.8 1741 44.4 χ2=0.734 p=0.391 probao 130 22.8 173 30.4 266 46.7 konzumirao ranije 6 22.2 10 37.0 11 40.7 konzumira 14 26.9 13 25.0 25 48.1 Broj položenih ispita 19.5±11.9 16.6±11.7 15.4±11.1 ρ =-0.128 p<0.001 Prosečna ocena 8.1±0.9 8.0±0.9 8.0±0.9 ρ =-0.052 p=0.001 Fizicko zdravlje bolje 103 34.1 111 36.8 88 29.1 ρ =0.273 p<0.001 isto 692 32.6 734 34.6 698 32.9 lošije 323 14.9 571 26.3 1277 58.8 Psihičko zdravlje bolje 239 43.9 179 32.8 127 23.3 ρ =0.388 p<0.001 isto 634 35.4 652 36.4 507 28.3 lošije 241 10.8 579 25.9 1418 63.4 Stres ispiti nije stresno 74 42.8 52 30.1 47 27.2 ρ =0.326 p<0.001 blago stresno 211 48.7 134 30.9 88 20.3 umereno stresno 454 32.9 500 36.2 426 30.9 vrlo stresno 390 14.6 753 28.2 1530 57.2 Stres kolokvijum nije stresno 386 43.2 274 30.6 234 26.2 ρ =0.313 p<0.001 blago stresno 483 28.4 578 34.0 640 37.6 umereno stresno 213 13.5 494 31.2 876 55.3 vrlo stresno 47 9.8 93 19.4 339 70.8 96 Procenjivanjem uticaja ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu rizika od sindroma izgaranja za emoconalnu iscrpljenost kod studenata sva tri fakulteta zajedno, kao značajnim su se opet pokazali slični parametri kao i za nastanak mentalnog distresa. Rizik za pojavu visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti je bio statistički značajno veći među studentima nižih godina studija, odnosno mlađim, i to više među studentkinjama u odnosu na muškarce (47.4% u odnosu na 40.4%). Pothranjeni studenti su imali veću šansu na rizik od pojave visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti u odnosu na normalno uhranjene studente i one u kategoriji gojaznih. Pušenje, konzumkiranje alkohola i konzumiranje psihoaktivnih supstanci se nije pokazalo kao značajnim za rizik od pojave visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti. U odnosu na samoprocenu psihofizičkog zdravlja, studenti koji svoje fizičko ili psihičko zdravlje ocenjuju kao lošije su pod većim rizikom za nastanak visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti u odnosu na one koji misle da je ono bolje. Studenti kod kojih postoji visok nivo emocionalne iscrpljenosti imaju manji broj položenih ispita u odnosu na one kod kojih je uočen nizak nivo emocionalne iscrpljenosti. Oko polovine studenata koji ispite doživljavaju kao vrlo stresnu aktivnost i oko dve trećine onih za koje je kolokvijum visoko stresan nalaze se u kategoriji sa visokim rizikom za nastanak emocionalne iscrpljenosti (Tabela 70). 97 Tabela 71: Uticaj ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu rizika od sindroma izgaranja (skala EE) kod studenata sva tri fakulteta pojedinačno MBIEE MEDICINA VETERINA EKONOMIJA low moderate high low moderate high low moderate high N % N % N % N % N % N % N % N % N % Pol muški 234 28.2 250 30.2 345 41.6 χ2=12.170 p<0.001 96 28.1 103 30.1 143 41.8 χ2=6.825 p=0.009 128 28.2 158 34.8 168 37.0 χ2=11.218 p=0.001 ženski 353 22.8 448 28.9 750 48.4 29 17.1 55 32.4 86 50.6 284 22.4 403 31.8 581 45.8 Starost 22.92±2.6 22.3±2.4 21.9±2.5 ρ = - 0 . 1 7 0 p < 0 . 0 0 1 22.1±2.8 22.2±2.8 22.3±3.0 ρ = 0 . 0 2 8 p = 0 . 5 2 9 21.8±2.5 21.3±2.4 20.9±1.7 ρ = - 0 . 1 3 7 p < 0 . 0 0 1 ITM <18.5 38 19.7 46 23.8 109 56.5 ρ = - 0 . 0 4 3 p = 0 . 0 3 7 5 18.5 10 37.0 12 44.4 ρ = - 0 . 0 9 4 p = 0 . 0 3 6 47 23.0 67 32.8 90 44.1 ρ = - 0 . 0 1 8 p = 0 . 4 4 8 18.5-24.9 449 25.1 536 30.0 802 44.9 70 21.7 99 30.7 154 47.7 321 23.8 439 32.5 591 43.7 25-29.9 80 25.9 95 30.7 134 43.4 39 30.7 37 29.1 51 40.2 38 25.7 49 33.1 61 41.2 30+ 7 19.4 12 33.3 17 47.2 8 29.6 10 37.0 9 33.3 6 31.6 6 31.6 7 36.8 Pušač ne 472 25.5 547 29.6 830 44.9 χ2=5.456 p=0.020 95 27.8 107 31.3 140 40.9 χ2=6.255 p=0.012 360 24.0 486 32.4 656 43.7 χ2=0.190 p=0.448 bivši 10 17.2 18 31.0 30 51.7 4 19.0 8 38.1 9 42.9 11 21.2 22 42.3 19 36.5 da 104 21.8 138 28.9 236 49.4 26 17.3 43 28.7 81 54.0 54 24.7 71 32.4 94 42.9 Pije ne 429 24.3 515 29.1 824 46.6 χ2=1.245 p=0.265 67 28.6 71 30.3 96 41.0 χ2=2.701 p=0.100 233 23.7 295 30.0 455 46.3 χ2=2.543 p=0.111 bivši 6 33.3 2 11.1 10 55.6 3 27.3 5 45.5 3 27.3 5 17.2 10 34.5 14 48.3 da 152 25.9 180 30.6 256 43.5 55 20.4 84 31.2 130 48.3 187 24.9 266 35.5 297 39.6 PAS nije probao 491 24.6 592 29.7 912 45.7 χ2=0.040 p=0.841 104 26.5 122 31.0 167 42.5 χ2=2.444 p=0.118 376 24.6 491 32.1 662 43.3 χ2=0.334 p=0.563 probao 81 25.3 92 28.8 147 45.9 19 20.0 25 26.3 51 53.7 30 19.5 56 36.4 68 44.2 konzumirao ranije 3 23.1 5 38.5 5 38.5 1 14.3 3 42.9 3 42.9 2 28.6 2 28.6 3 42.9 konzumira 9 31.0 5 17.2 15 51.7 2 16.7 5 41.7 5 41.7 3 27.3 3 27.3 5 45.5 Fizičko zdravlje bolje 60 37.0 55 34.0 47 29.0 ρ = 0 . 2 6 7 p < 0 . 0 0 1 9 29.0 14 45.2 8 25.8 ρ = 0 . 3 1 6 p < 0 . 0 0 1 34 31.2 42 38.5 33 30.3 ρ = 0 . 2 6 8 p < 0 . 0 0 1 isto 326 32.5 346 34.5 332 33.1 87 33.7 88 34.1 83 32.2 279 32.4 300 34.8 283 32.8 lošije 198 16.3 304 25.0 712 58.6 27 12.0 58 25.8 140 62.2 98 13.4 209 28.6 425 58.1 Psihičko zdravlje bolje 129 43.7 92 31.2 74 25.1 ρ = 0 . 3 7 5 p < 0 . 0 0 1 26 44.1 15 25.4 18 30.5 ρ = 0 . 3 7 2 p < 0 . 0 0 1 84 44.0 72 37.7 35 18.3 ρ = 0 . 4 1 5 p < 0 . 0 0 1 isto 323 34.0 342 36.0 286 30.1 71 34.0 82 39.2 56 26.8 240 37.9 228 36.0 165 26.1 lošije 129 11.4 269 23.9 729 64.7 26 10.6 64 26.0 156 63.4 86 9.9 246 28.4 533 61.6 98 MBIEE MEDICINA VETERINA EKONOMIJA low moderate high low moderate high low moderate high N % N % N % N % N % N % N % N % N % Godina studiranja prva 77 16.0 137 28.5 266 55.4 ρ = - 0 . 1 9 8 p < 0 . 0 0 1 34 27.0 41 32.5 51 40.5 ρ = 0 . 0 1 1 p = 0 . 8 0 6 81 17.2 154 32.7 236 50.1 ρ = - 0 . 0 1 6 p < 0 . 0 0 1 druga 58 15.3 90 23.8 230 60.8 24 21.2 34 30.1 55 48.7 97 20.3 167 34.9 215 44.9 treća 94 0.2 156 33.5 215 46.2 19 21.8 26 29.9 42 48.3 78 23.9 99 30.3 150 45.9 četvrta 104 30.5 108 31.7 129 37.8 21 30.4 18 26.1 30 43.5 120 29.6 125 30.8 161 39.7 peta 142 39.8 101 28.3 114 31.9 28 22.8 42 34.1 53 43.1 51 51.5 37 37.4 11 11.1 šesta 116 30.6 116 30.6 147 38.8 0 0.0 0 0.0 0 0.0 0 0.0 0 0.0 0 0.0 Broj položenih ispita 23.2±11.4 19.7±11.3 17.4±10.9 ρ = - 0 . 1 9 9 p < 0 . 0 0 1 21.9±14.1 22.2±14.7 22.3±13.8 ρ = 0 . 0 1 4 p = 0 . 7 5 0 19.5±11.9 16.6±11.7 15.4±11.1 ρ = - 0 . 1 2 6 p < 0 . 0 0 1 Prosečna ocena 8.4±0.8 8.3±0.9 8.3±0.9 ρ = - 0 . 0 6 3 p = 0 . 0 0 2 8.0±0.7 8.1±0.7 8.1±0.7 ρ = - 0 . 0 0 6 p = 0 . 8 9 7 8.1±0.9 8.0±0.9 8.0±0.9 ρ = - 0 . 0 7 2 p = 0 . 0 0 4 Stres ispiti nije stresno 43 39.4 34 31.2 32 29.4 ρ = 0 . 3 0 0 p < 0 . 0 0 1 12 50.0 8 33.3 4 16.7 ρ = 0 . 3 5 9 p < 0 . 0 0 1 19 47.5 10 25.0 11 27.5 ρ = 0 . 3 5 5 p < 0 . 0 0 1 blago stresno 93 52.0 44 24.6 42 23.5 26 44.1 24 40.7 9 15.3 92 47.2 66 33.8 37 19.0 umereno stresno 212 32.7 241 37.2 195 30.1 56 28.3 68 34.3 74 37.4 186 34.8 191 35.8 157 29.4 vrlo stresno 240 16.5 384 26.5 827 57.0 29 12.4 61 26.2 143 61.4 121 12.2 308 31.1 560 56.6 Stres kolokvijum nije stresno 250 41.4 180 29.8 174 28.8 ρ = 0 . 2 9 9 p < 0 . 0 0 1 44 41.1 38 35.5 25 23.4 ρ = 0 . 2 7 3 p < 0 . 0 0 1 92 50.3 56 30.6 35 19.1 ρ = 0 . 3 6 8 p < 0 . 0 0 1 blago stresno 225 26.0 278 32.1 362 41.8 51 25.5 63 31.5 86 43.0 207 32.5 237 37.3 192 30.2 umereno stresno 91 12.8 203 28.6 416 58.6 21 12.8 49 29.9 94 57.3 101 14.2 242 34.1 366 51.6 vrlo stresno 22 10.6 42 20.2 144 69.2 7 17.5 10 25.0 23 57.5 18 7.8 41 17.7 172 74.5 99 Gledano za svaki fakultet posebno, kod studenata veterine se opet najviše uočava razlika u uticaju ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu rizika od sindroma izgaranja (skala EE). Godine starosti, kao ni godina studiranja nisu bile značajne u odnosu na pojavu rizika od nastanka sindroma izgaranja (skala EE) među ovim studentima, jer je ovde najveći broj studenata u kategoriji visokog rizika bio sa druge i treće godine studija (48.7% i 48.3%), više u odnosu na broj studenata sa prve godine studija (40.5%). Takođe ni broj položenih ispita, kao ni prosečna ocena nisu bile značajne za rizik od pojave sindroma iscrpljenosti (skala EE). U pogledu uhranjenosti, za svaki fakultet posebno, nije bilo statistički značajne razlike za rizik od nastanka sindroma izgaranja (Tabela 71). 100 Tabela 72:Uticaj ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu rizika od sindroma izgaranja (skala DP) kod studenata sva tri fakulteta zajedno MBIDP Rezultati testiranja low moderate high N % N % N % Godina studiranja prva 67 6.2 119 10.9 903 82.9 ρ=-0.110 p<0.001 druga 55 5.6 106 10.7 826 83.7 treća 63 7.1 125 14.0 705 78.9 četvrta 96 11.4 137 16.2 611 72.4 peta 85 14.4 98 16.6 406 68.9 šesta 36 9.5 49 12.9 294 77.6 Pol muški 127 7.7 214 13.0 1308 79.3 χ2=2.210 p=0.137 ženski 269 8.8 410 13.5 2361 77.7 Starost 22.6±2.9 22.1±2.5 21.8±2.6 ρ =-0.092 p<0.001 ITM <18.5 36 8.4 64 14.9 329 76.7 ρ =0.034 p=0.020 18.5-24.9 313 8.9 470 13.4 2731 77.7 25-29.9 34 5.7 73 12.2 493 82.2 30+ 7 8.5 10 12.2 65 79.3 Pušač ne 339 9.1 518 13.9 2881 77.1 χ2=19.047 p<0.001 bivši 6 4.4 7 5.1 123 90.4 da 56 6.4 105 12 714 81.6 Pije ne 279 9.2 392 12.9 2367 77.9 χ2=3.403 p=0.065 bivši 3 5.0 7 11.7 50 83.3 da 116 7.1 229 14.1 1283 78.8 PAS nije probao 360 9.0 541 13.6 3083 77.4 χ2=11.390 p=0.001 probao 34 5.8 69 11.9 479 82.3 konzumirao ranije 0 0.0 1 3.8 25 96.2 konzumira 4 7.7 7 13.5 41 78.8 Broj položenih ispita 19.5±11.9 18.2±11.5 16.3±11.5 ρ =-0.093 p<0.001 Prosečna ocena 8.2±0.8 8.2±0.9 8.0±0.9 ρ =-0.078 p<0.001 Fizicko zdravlje bolje 39 12.6 50 16.1 221 71.3 ρ =0.156 p<0.001 isto 236 11.0 359 16.8 1545 72.2 lošije 118 5.3 213 9.6 1892 85.1 Psihičko zdravlje bolje 74 13.0 107 18.8 387 68.1 ρ =0.230 p<0.001 isto 233 12.9 329 18.2 1249 69.0 lošije 84 3.7 183 8.1 2006 88.3 Stres ispiti nije stresno 31 18.1 30 17.5 110 64.3 ρ =0.202 p<0.001 blago stresno 65 15.1 95 22.0 271 62.9 umereno stresno 168 11.9 224 15.9 1014 72.1 vrlo stresno 130 4.8 277 10.2 2322 85.1 Stres kolokvijum nije stresno 126 13.9 170 18.8 609 67.3 ρ =0.194 p<0.001 blago stresno 177 10.3 268 15.6 1274 74.1 umereno stresno 74 4.6 152 9.4 1394 86.0 vrlo stresno 18 3.7 34 6.9 439 89.4 101 Procenjivanjem uticaja ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu rizika od sindroma izgaranja za depersonalizaciju kod studenata sva tri fakulteta zajedno, kao značajnim su se opet pokazali slični parametri kao i za prethodno (Tabela 72). Rizik za pojavu visokog nivoa depersonalizacije je bio statistički značajno veći među studentima nižih godina studija, odnosno mlađim, ali razlika po polu ovde nije bila statistički značajna. U pogledu uhranjenosti, rezultati su se razlikovali od onih za procenu rizika za nastanak emocionalne iscrpljenosti. U kategoriji visokog rizika za nastanak sindroma izgaranja (skala DP) ovde su bili u većoj meri gojazni studenti (79.3%) i oni u kategoriji predgojaznih (82.2%) u odnosu na normalno uhranjene (77.7%) i pothranjene (76.7%). Pušenje, konzumiranje alkohola i konzumiranje psihoaktivnih supstanci ovde se pokazalo kao značajnim za rizik od pojave visokog nivoa depersonalizacije. U odnosu na samoprocenu psihofizičkog zdravlja, studenti koji svoje fizičko ili psihičko zdravlje ocenjuju kao lošije su takođe pod većim rizikom za nastanak visokog nivoa depersonalizacije u odnosu na one koji misle da je ono bolje. Studenti kod kojih postoji visok nivo depersonalizacije takođe imaju manji broj položenih ispita u odnosu na one kod kojih je uočen nizak nivo depersonalizacije. Studenata koji ispite, odnosno kolokvijume doživljavaju kao vrlo stresnu aktivnost na fakultetu , mnogo je više u kategoriji visokog rizika za nastanak sindroma izgaranja (skala DP) u odnosu na one kojima te aktivnosti nisu stresne. 102 Tabela 73: Uticaj ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu rizika od sindroma izgaranja (skala EE) kod studenata sva tri fakulteta pojedinačno MBIDP MEDICINA VETERINA EKONOMIJA low moderate high low moderate high low moderate high N % N % N % N % N % N % N % N % N % Pol muški 72 8.7 107 12.9 653 78.5 χ2=0.60 p=0.807 26 7.4 42 11.9 285 80.7 χ2=0.251 p=0.616 29 6.2 65 14.0 370 79.7 χ2=2.564 p=0.109 ženski 132 8.4 218 13.9 1214 77.6 15 8.5 22 12.4 140 79.1 122 9.4 170 13.1 1007 77.5 Starost 22.9±2.4 22.5±2.5 22.2±2.5 ρ = - 0 . 0 9 0 p < 0 . 0 0 1 22.1±3.2 22.3±2.5 22.2±2.9 ρ = - 0 . 0 1 6 p = 0 . 7 1 7 22.3±3.3 21.6±2.4 21.1±2.0 ρ = - 0 . 1 0 8 p < 0 . 0 0 1 ITM <18.5 11 5.7 22 11.4 160 82.9 ρ = - 0 . 0 1 7 p = 0 . 4 1 1 4 14.8 3 11.1 20 74.1 ρ = - 0 . 0 3 7 p = 0 . 3 9 5 21 10.0 39 18.7 149 71.3 ρ = - 0 . 0 5 5 p = 0 . 0 2 0 18.5-24.9 169 9.4 257 14.3 1373 76.3 25 7.5 43 12.9 266 79.6 119 8.6 170 12.3 1092 79.1 25-29.9 18 5.7 38 12.1 258 82.2 9 6.8 16 12.0 108 81.2 7 4.6 19 12.4 127 83.0 30+ 2 5.9 3 8.8 29 85.3 2 6.9 3 10.3 24 82.8 3 15.8 4 21.1 12 63.2 Pušač ne 172 9.3 260 14.0 1426 76.7 χ2=9.321 p=0.002 30 8.6 54 15.6 263 75.8 χ2=8.030 p=0.005 137 8.9 204 13.3 1192 77.8 χ2=3.179 p=0.075 bivši 3 4.8 4 6.5 55 88.7 1 4.5 0 0.0 21 95.5 2 3.8 3 5.8 47 90.4 da 30 6.2 60 12.4 393 81.4 10 6.2 11 6.8 141 87.0 16 7.0 34 14.8 180 78.3 Pije ne 157 8.8 234 13.1 1395 78.1 χ2=0.001 p=0.971 28 11.8 30 12.7 179 75.5 χ2=9.332 p=0.002 94 9.3 128 12.6 793 78.1 χ2=0.995 p=0.318 bivši 1 5.6 5 27.8 12 66.7 0 0.0 1 9.1 10 90.9 2 6.5 1 3.2 28 90.3 da 46 7.8 85 14.5 455 77.6 13 4.6 34 12.0 236 83.4 57 7.5 110 14.5 592 78.0 PAS nije probao 181 9.0 280 13.9 1549 77.1 χ2=5.440 p=0.020 37 9.2 55 13.6 311 77.2 χ2=8.445 p=0.004 142 9.0 206 13.1 1223 77.8 χ2=0.491 p=0.484 probao 23 7.2 36 11.2 262 81.6 4 4.0 8 7.9 89 88.1 7 4.4 25 15.6 128 80.0 konzumirao ranije 0 0.0 1 7.7 12 92.3 0 0.0 0 0.0 6 100.0 0 0.0 0 0.0 7 100.0 konzumira 1 3.4 4 13.8 24 82.8 0 0.0 1 7.7 12 92.3 3 30.0 2 20.0 5 50.0 Fizičko zdravlje bolje 23 14.0 23 14.0 118 72.0 ρ = 0 . 1 5 3 p < 0 . 0 0 1 7 21.9 5 15.6 20 62.5 ρ = 0 . 2 2 9 p < 0 . 0 0 1 9 7.9 22 19.3 83 72.8 ρ = 0 . 1 4 1 p < 0 . 0 0 1 isto 104 10.3 187 18.6 715 71.1 26 9.8 42 15.8 198 74.4 106 12.2 130 15.0 632 72.8 lošije 77 6.3 114 9.3 1036 84.4 7 3.0 16 6.8 211 90.2 34 4.5 83 10.9 645 84.6 Psihičko zdravlje bolje 42 13.8 59 19.3 204 66.9 ρ = 0 . 2 2 1 p < 0 . 0 0 1 8 12.9 10 16.1 44 71.0 ρ = 0 . 2 1 8 p < 0 . 0 0 1 24 11.9 38 18.9 139 69.2 ρ = 0 . 2 4 6 p < 0 . 0 0 1 isto 120 12.5 166 17.3 671 70.1 21 9.8 39 18.2 154 72.0 92 14.4 124 19.4 424 66.2 lošije 41 3.6 98 8.7 990 87.7 11 4.3 15 5.9 230 89.8 32 3.6 70 7.9 786 88.5 103 MBIDP MEDICINA VETERINA EKONOMIJA low moderate high low moderate high low moderate high N % N % N % N % N % N % N % N % N % Godina studiranja prva 25 5.2 49 10.2 406 84.6 ρ = - - 0 . 1 1 0 p < 0 . 0 0 1 10 7.6 12 9.1 110 83.3 ρ = - 0 . 0 2 3 p = 0 . 5 9 5 32 6.7 58 12.2 387 81.1 ρ = - 0 . 1 3 1 p < 0 . 0 0 1 druga 18 4.7 37 9.7 326 85.6 10 8.5 15 12.7 93 78.8 27 5.5 54 11.1 407 83.4 treća 31 6.6 75 16.1 361 77.3 7 7.7 10 11.0 74 81.3 25 7.5 40 11.9 270 80.6 četvrta 48 13.8 60 17.2 240 69.0 6 8.3 13 18.1 53 73.6 42 9.9 64 15.1 318 75.0 peta 48 13.2 57 15.7 258 71.1 8 6.5 15 12.1 101 81.5 29 28.4 26 25.5 47 46.1 šesta 36 9.5 49 12.9 294 77.6 0 0.0 0 0.0 0 0.0 0 0.0 0 0.0 0 0.0 Broj položenih ispita 23.3±11.5 21.0±10.9 18.8±11.3 ρ = - 0 . 1 1 7 p < 0 . 0 0 1 21.7±13.7 23.3±13.3 22.0±14.3 ρ = - 0 . 0 2 2 p = 0 . 6 2 7 14.3±10.0 13.2±9.8 11.0±8.2 ρ = - 0 . 1 0 8 p < 0 . 0 0 1 Prosečna ocena 8.4±0.8 8.3±0.9 8.3±0.9 ρ = - 0 . 0 3 7 p = 0 . 0 7 2 8.1±0.6 8.2±0.7 8.0±0.7 ρ = - 0 . 0 6 8 p = 0 . 1 2 9 8.0±0.9 7.9±0.9 7.6±0.8 ρ = - 0 . 1 3 8 p < 0 . 0 0 1 Stres ispiti nije stresno 16 14.7 16 14.7 77 70.6 ρ = 0 . 1 7 1 p < 0 . 0 0 1 6 26.1 3 13.0 14 60.9 ρ = 2 1 2 p < 0 . 0 0 1 9 23.1 11 28.2 19 48.7 R H O ρ = 0 . 2 4 7 p < 0 . 0 0 1 blago stresno 31 17.3 40 22.3 108 60.3 6 10.7 14 25.0 36 64.3 28 14.3 41 20.9 127 64.8 umereno stresno 77 11.9 103 15.9 469 72.3 16 7.7 30 14.5 161 77.8 75 13.6 91 16.5 384 69.8 vrlo stresno 80 5.5 165 11.2 1222 83.3 11 4.5 18 7.3 217 88.2 39 3.8 94 9.3 883 86.9 Stres kolokvijum nije stresno 84 13.8 105 17.3 419 68.9 ρ = 0 . 1 7 5 p < 0 . 0 0 1 11 10.0 22 20.0 77 70.0 ρ = 0 . 1 6 4 p < 0 . 0 0 1 31 16.6 43 23.0 113 60.4 ρ = 0 . 2 3 8 p < 0 . 0 0 1 blago stresno 82 9.4 131 15.0 659 75.6 17 8.3 28 13.6 161 78.2 78 12.2 109 17.0 454 70.8 umereno stresno 31 4.4 71 10.0 610 85.7 7 4.0 12 6.9 154 89.0 36 4.9 69 9.4 630 85.7 vrlo stresno 8 3.8 16 7.5 188 88.7 4 10.0 2 5.0 34 85.0 6 2.5 16 6.7 217 90.8 104 Gledano za svaki fakultet posebno, kod studenata veterine se opet najviše uočava razlika u uticaju ispitivanih nezavisnih parametara na pojavu rizika od sindroma izgaranja (skala DP). Godine starosti, kao ni godina studiranja nisu bile značajne u odnosu na pojavu rizika od nastanka sindroma izgaranja (skala DP) među ovim studentima, jer je ovde približno isti broj student u kategoriji visokog rizika i na prvoj (83.3%), trećoj (81.3%) i petoj (81.5%) godini studija.Takođe ni broj položenih ispita, kao ni prosečna ocena nisu bile značajne za rizik od pojave sindroma iscrpljenosti (skala DP). 105 Statistički model binarne logističke linearne regresije primenjen je radi utvrđivanja uticaja svih ispitivanih parametara na postojanje distresa kod studenata svih fakulteta. Tabela X. prikazuje model za predviđanje distresa, odnosno vrednosti GHQ upitnika koje su veće od 4 na osnovu fakulteta koji studiraju, pola, uspeha u studiranju, samoprocene psihofizičkog zdravlja i drugih parametara koji su se pokazali značajno povezanima sa pojavom mentalnog distresa kod studenata. Model je adekvatan (χ2=938.056 p<0.001) a objašnjeni varijabilitet iznosi 29.2%. Tabela 74: Model binarne logističke regresije za predviđanje vrednosti GHQ>4 kod studenata sva tri ispitivana fakulteta P vrednost OR (95% interval poverenja za OR) Ekonomija <0.001 ref. Medicina <0.001 1.37 (1.17-1.66) Veterina <0.001 2.00 (1.54-2.60) Pol - ženski 0.368 1.09 (0.90-1.30) Uhranjenost 30+ 0.704 ref. 25-29.9 0.328 1.35 (0.74-2.45) 18.5-24.9 0.439 1.24 (0.72-2.14) <18.5 0.656 1.14 (0.64-2.01) Broj položenih ispita <0.001 0.97 (0.97-0.98) Fizičko zdravlje bolje <0.001 ref. Fizičko zdravlje isto 0.411 0.87 (0.61-1.22) Fizičko zdravlje lošije 0.024 1.48 (1.05-2.07) Psihičko zdravlje bolje <0.001 ref. Psihičko zdravlje isto 0.088 1.29 (0.96-1.73) Psihičko zdravlje lošije <0.001 5.19 (3.92-6.88) Stres zbog ispita–nije stresno <0.001 ref. Stres zbog ispita–blago 0.012 0.53 (0.32-0.87) Stres zbog ispita–umereno 0.030 0.61 (0.39-0.95) Stres zbog ispita–vrlo 0.690 0.91 (0.58-1.43) Stres zbog kolokvijuma-nije stresno <0.001 ref. Stres zbog kolokvijuma-blago 0.566 1.07 (0.84-1.37) Stres zbog kolokvijuma-umereno <0.001 1.84 (1.42-2.39) Stres zbog kolokvijuma-vrlo <0.001 2.06 (1.50-2.84) 106 Pokazano je da studenti koji studiraju medicinu imaju 1.37 puta veću šansu da imaju vrednosti GHQ upitnika veće od 4 u odnosu na studente ekonomije, dok studenti veterine imaju čak dva puta veću šansu u odnosu na studente ekonomije. Uhranjenost se nije pokazala kao značajan prediktor za nastanak mentalnog distresa, kao ni pol. Zanimljivo je da što je broj položenih ispita veći, studenti imaju manju šansu za nastanak mentalnog distresa, odnosno sa povećanjem godina studiranja smanjuje se šansa za nastanak mentalnog distresa. (Oni koji su u distresu, položili su manji broj ispita.) Studenti koji svoje fizičko zdravlje ocenjuju kao lošije u odnosu na period pre studiranja, imaju 1.48 puta veću šansu za nastanak mentalnog distresa u odnosu na studente koji isto ocenjuju kao bolje. Studenti koji svoje psihičko zdravlje ocenjuju kao lošije u odnosu na period pre studiranja, imaju 5.19 puta veću šansu za nastanak mentalnog distresa u odnosu na studente koji isto ocenjuju kao bolje. U ovom modelu se uočava da studenti koji stres usled kolokvijuma ocenjuju kao umeren ili vrlo stresan imaju 1.84, odnosno 2.06 puta veću šansu za nastanak mentalnog distresa u odnosu na studente kojima kolokvijumi nisu stresna aktivnost na fakultetu. 107 Tabela 75: Model multinominalne logističke regresije za predviđanje vrednosti MBI-EE kod studenata svih fakulteta MBI-EE nizak srednji visok P vrednost OR (95% interval poverenja za OR) P vrednost OR (95% interval poverenja za OR) Broj položenih ispita ref. <0.001 0.98(0.97-0.99) <0.001 0.97(0.97-0.98) Prosečna ocena ref. 0.003 0.85(0.76-0.95) 0.011 0.87(0.77-0.97) Medicina ref. 0.072 1.23(0.98-1.55) <0.001 1.59(1.26-2.00) Veterina ref. 0.037 1.42(1.02-1.98) <0.001 1.92(1.36-2.70) Ekonomija ref. ref. ref. ref. ref. Uhranjenost <18.5 ref. 0.805 1.10(0.52-2.30) 0.091 1.96(0.90-4.26) 18.5-24.9 ref. 0.937 1.03(0.53-1.99) 0.114 1.76(0.87-3.57) 25-29.9 ref. 0.836 0.93(0.47-1.85) 0.219 1.58(0.76-3.27) 30+ ref. ref. ref. ref. ref. Fizičko zdravlje lošije ref. 0.856 1.03(0.72-1.48) 0.001 1.96(1.32-2.91) Fizičko zdravlje isto ref. 0.355 0.85(0.60-1.20) 0.698 0.92(0.63-1.37) Fizičko zdravlje bolje ref. ref. ref. ref. ref. Psihičko zdravlje lošije ref. <0.001 2.64(1.97-3.55) <0.001 6.40(4.68-8.75) Psihičko zdravlje isto ref. 0.040 1.33(1.01-1.73) 0.017 1.44(1.07-1.95) Psihičko zdravlje bolje ref. ref. ref. ref. ref. Stres zbog ispita–vrlo ref. 0.182 1.38(0.86-2.22) 0.042 1.70(1.02-2.84) Stres zbog ispita–umereno ref. 0.978 0.99(0.63-1.57) 0.272 0.76(0.46-1.25) Stres zbog ispita–blago ref. 0.459 0.83(0.51-1.35) 0.017 0.51(0.29-0.88) Stres zbog ispita–nije stresno ref. ref. ref. ref. ref. Stres zbog kolokvijuma-vrlo ref. 0.042 1.64(1.02-2.63) <0.001 4.26(2.70-6.71) Stres zbog kolokvijuma-umereno ref. <0.001 1.89(1.40-2.55) <0.001 2.61(1.91-3.57) Stres zbog kolokvijuma-blago ref. 0.131 1.21(0.94-1.56) 0.006 1.46(1.11-1.91) Stres zbog kolokvijuma-nije stresno ref. ref. ref. ref. ref. 108 Pol - ženski ref. 0.355 0.90(0.72-1.12) 0.079 0.81(0.65-1.02) Pol - muški ref. ref. ref. ref. ref. 109 Tabela 75 prikazuje model multinominalne logističke regresije za predviđanje nivoa emocionalne iscrpljenosti (srednji i visok) kod studenata sva tri fakulteta na osnovu parametara koji su se pokazali kao značajni. Model je adekvatan (χ2=1014.934l p<0.001) a objašnjeni varijabilitet iznosi 27.5%. Pokazano je da studenti medicine imaju 1.59 puta veću šansu za nastanak visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti u odnosu na studente ekonomije, dok studenti veterine imaju skoro dvostuko veću šansu u odnosu na iste. Studenti koji su svoje fizičko zdravlje ocenili kao lošije u odnosu na period pre studiranja imaju 1.96 puta veću šansu za javljanje visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti u odnosu na one koji svoje zdravlje ocenjuju kao bolje. Studenti koji su svoje psihičko zdravlje ocenili kao lošije u odnosu na period pre studiranja imaju 6.4 puta veću šansu za javljanje visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti u odnosu na one koji svoje zdravlje ocenjuju kao bolje. I ovaj model kao je pokazao da su studentima kolokvijumi najveći izvor stresa, čak veći od ispita, te studenti koji ih doživljavaju vrlo stresno imaju čak 4.26 puta veću šansu za javljenje visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti u odnosu na studente kojima oni nisu stresni. 110 Tabela 76: Model multinominalne logističke regresije za predviđanje vrednosti MBI-EE kod studenata svih fakulteta MBIEE nizak srednji visok P vrednost OR (95% interval poverenja za OR) P vrednost OR (95% interval poverenja za OR) Broj položenih ispita ref. <0.001 0.98(0.97-0.99) <0.001 0.98(0.97-0.99) Prosečna ocena ref. 0.002 0.84(0.75-0.94) 0.003 0.84(0.75-0.94) Medicina ref. 0.142 1.19(0.94-1.50) 0.002 1.47(1.15-1.89) Veterina ref. 0.137 1.30(0.92-1.83) 0.022 1.53(1.06-2.21) Ekonomija ref. ref. ref. ref. ref. Uhranjenost <18.5 ref. 0.964 1.02(0.48-2.15) 0.123 1.90(0.84-4.30) 18.5-24.9 ref. 0.995 1.00(0.51-1.94) 0.128 1.77(0.85-3.71) 25-29.9 ref. 0.820 0.92(0.46-1.84) 0.207 1.64(0.76-3.52) 30+ ref. ref. ref. ref. ref. Fizičko zdravlje lošije ref. 0.989 1.00(0.69-1.44) 0.004 1.84(1.21-2.79) Fizičko zdravlje isto ref. 0.278 0.82(0.58-1.17) 0.936 0.98(0.65-1.48) Fizičko zdravlje bolje ref. ref. ref. ref. ref. Psihičko zdravlje lošije ref. <0.001 2.28(1.68-3.08) <0.001 4.19(3.01-5.82) Psihičko zdravlje isto ref. 0.031 1.35(1.03-1.77) 0.032 1.41(1.03-1.94) Psihičko zdravlje bolje ref. ref. ref. ref. ref. Stres zbog ispita–vrlo ref. 0.205 1.37(0.84-2.23) 0.034 1.79(1.04-3.07) Stres zbog ispita–umereno ref. 0.957 1.01(0.64-1.61) 0.542 0.85(0.50-1.44) Stres zbog ispita–blago ref. 0.511 0.85(0.52-1.40) 0.079 0.59(0.33-1.06) Stres zbog ispita–nije stresno ref. ref. ref. ref. ref. Stres zbog kolokvijuma-vrlo ref. 0.061 1.59(0.98-2.59) <0.001 3.82(2.37-6.16) Stres zbog kolokvijuma-umereno ref. <0.001 1.85(1.36-2.51) <0.001 2.29(1.65-3.19) Stres zbog kolokvijuma-blago ref. 0.085 1.25(0.97-1.61) 0.004 1.52(1.14-2.02) Stres zbog kolokvijuma-nije stresno ref. ref. ref. ref. ref. 111 Pol - ženski ref. 0.250 0.88(0.70-1.10) 0.028 0.76(0.60-0.97) Pol - muški ref. ref. ref. ref. ref. GHQ>4 ref. <0.001 2.15(1.65-2.79) <0.001 5.81(4.51-7.47) GHQ<4 ref. ref. ref. ref. ref. 112 U prikazanom modelu za predviđanje stepena stepena emocionalne iscrpljenosti kod studenata sva tri fakulteta, gde je kao nezavisna varijabla uzet i nivo mentalnog distresa, pokazano je da studenti kojima su vrednosti GHQ upitnika, za procenu mentalnog distresa, veće od 4, imaju 2 puta veću šansu za nastanak srednjeg, odnosno 5.8 puta veću šansu za nastanak visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti, odnosno burnout-a, kada se uzmu u obzir ostali ispitivani parametri. Model je adekvatan (χ2=1237.849 p<0.001) a objašnjeni varijabilitet iznosi 33.3%. 113 U tabelama 77 i 78 prikazana je povezanost između dužine studiranja, distresa i rizika za nastanak sindroma izgaranja. Iz tabela se vidi da se na medicinskom i ekonomskom fakultetu sa povećanjem godina studiranja rizik za nastanak mentalnog distresa i sindroma izgaranja značajno smanjuje. Na veterinarskom fakultetu se sa povećanjem dužine studiranja smanjuje rizik za nastanak mentalnog distresa, ali ne i rizik za nastanak sindroma izgaranja, iako ovo nije statistički značajno. Tabela 77: Povezanost između dužine studiranja, akademskog distresa i rizika za nastanak sindroma izgaranja za sve fakultete Trajanje studiranja u godinama Spirmanov koeficijent korelacije P vrednost N GHQ -0.179 0.000 3810 MBI-EE -0.142 0.000 3745 MBI-DP -0.106 0.000 3801 Tabela 78: Povezanost između dužine studiranja, akademskog distresa i rizika za nastanak sindroma izgaranja za svaki fakultet posebno Trajanje studiranja u godinama Spirmanov koeficijent korelacije P vrednost N Medicina GHQ -0.255 0.000 1886 MBI-EE -0.195 0.000 1878 MBI-DP -0.170 0.000 1886 Veterina GHQ -0.026 0.608 378 MBI-EE 0.063 0.228 365 MBI-DP 0.021 0.689 376 Ekonomija GHQ -0.131 0.000 1546 MBI-EE -0.141 0.000 1502 MBI-DP -0.095 0.000 1539 114 Strukturni ekvacioni model je konstruisan tako da postoje dve ishodne varijable, GHQ-12 i MBI-EE, pri čemu one iskazuju i uzajamnu povezanost u smeru: uticaj GHQ ka MBI-EE. Model je formiran sa na osnovu prethodnih analiza koje ističu da ove dve varijable imaju zajedničke prediktore, koji takođe nisu potpuno podudarni. Pored toga, varijable samoprocena fizičkog i psihičkog zdravlja su u visokoj korelaciji, pa su kao takve i predstavljene u modelu. Predstavljeni su standardizovani koeficijenti, koji jasno ukazuju da na MBI-EE najveći uticaj ima GHQ-12, a zatim stresni uticaj kolokvijuma i samoprocenjeno stanje psihičkog zdravlja, ali u daleko manjoj meri. Varijabla saoprocenjeno psihičko zdravlje indirektno utiče na MBI-EE preko varijabe GHQ-12, odnosno varijabla GHQ-12 je medijator veze između samopricenjenog psihičkog zdravlja i MBI-EE. 115 5. DISKUSIJA U našem istraživanju analizirali smo povezanost socio-ekoloških faktora i akademskog stresa sa mentalnim zdravljem studenata tri fakulteta beogradskog Univerziteta. Ispitivane su generacije studenata upisanih po novom, Bolonjskom kurikulumu, koji je uneo velike promene u nastavnom planu i programu. Opterećenost akademskim obavezama i sve brži tempo života doprineli su sve češćem javljanju stresa i zdravstvenih problema među populacijom studenata medicine kao i nemedicinskih fakulteta (5,6,7,8,1,11). Mali je broj studija u svetu koje su ispitivale sličnu problematiku na ovako velikom broju studenata. Kvalitet života i mentalno zdravlje, sindrom izgaranja i suicidalne ideje, uglavnom su bile predmet proučavanja brojnih studija na populaciji pre svega studenata medicine. Jedna od velikih multi – institucionalnih studija sprovedenih među 4287 Američkih studenata medicine u periodu 2006 – 2007. godine istraživala je upravo demografske karakteristike, kvalitet života i sindrom izgaranja studenata, pri čemu je nađena prevalencija sindroma izgaranja od 50% (113). Istraživanjem sindroma izgaranja na studentskoj populaciji, dosta se bavio Wilmar Shaufeli, profesor radne i organizacione psihologije sa Univerziteta u Holandiji, iz čega je publikovan veliki broj radova, između kojih je i istraživanje sa 1661 studentom sa tri Evropska Univerziteta (118). Christina Young se bavila ispitivanjem mentalnog zdravlja studenata medicine u San Dijegu na uzorku od 2059 studenata predkliničkih i kliničkih godina studija (119). Slične studija sprovođene su na manjem broju studenata medicine u Nemačkoj (112), Španiji (63), Brazilu (104), Saudijskoj Arabiji (5), Nepalu (12) ali mnogo je manji broj onih koji su ispitivali mentalno zdravlje studenata drugih fakulteta iz čega bi mogli da proisteknu zaključci o specifičnosti studiranja medicinskog fakulteta. Malobrojne su studije koje su ispitivale mentalno zdravlje studenata ekonomije, odnosno budućih menadžera (Amerika, Pakistan, Indija) (120,58,121), a još manje je onih koje su se bavile poređenjem mentalnog distresa kod ovih i studenata medicine (45). Istraživanja među studentima veterine vršena su u Americi (74,76,77), Australiji (75), ali 116 kod nas nije rađeno slično istraživanje u ovoj populaciji. U našem istraživanju anketirano je 4886 studenata, od čega je 2459 studenata medicine, 565 studenata veterine i 1862 studenata ekonomije. U pogledu prosečne starosti po godinama studija uočava se da su studenti ekonomije bili mlađi po svim godinama studija i to prosečno za godinu dana po svakoj godini studija u odnosu na studente medicine, a slično i od studenata veterine. Možda je objašnjenje u tome što studenti ekonomije manje obnavljaju godine u odnosu na studente medicine i veterine. Studije medicine i ekonomije više upisuju devojke. Na fakultetu veterinarske medicine je anketirano više muškaraca u odnosu na devojke. Prema rezultatima iz velike Američke studije sprovedene tokom 2006-2007. godine (1), medicinski fakultet upisuju približno isti broj devojaka i muškaraca (48% i 52%). Ova razlika po polu u odnosu na izbor buduće karijere, može se objasniti različitim faktorima. Kulturološka pozadina je veoma značajna u izboru buduće karijere, različita očekivanja porodice, porodična tradicija, kao i mogućnosti za nalaženje posla po završetku studija. U istraživanju zdravstvenog stanja studenata, korišćeni su podaci dobijeni iz kartona sistematskih pregleda na prvoj i trećoj godini studija. Pregledano je 13812 studenata, od čega je 4715 studenata medicine, 1492 studenata veterine i 7605 studenata ekonomije, odnosno 10137 studenata je pregledano na prvoj i 3675 studenata na trećoj godini studija. Procena osnovnih demografskih i socijalnih karakteristika ispitivanih grupa je izvršena na osnovu analize podataka iz sistematskih pregleda. U odnosu na distribuciju ispitanika prema zanimanju njihovih roditelja postojala je statistički značajna razlika. Najviše roditelja koji se bave poljoprivredom su roditelji studenata veterinarskog fakulteta, dok je službenika najviše među roditeljima studenata ekonomije. Obzirom da je kod nas još uvek zastupljena tradicija da deca idu stopama roditelja i uglavnom biraju slična zanimanja. Najveći procenat studenata živi sa svojim roditeljima, dok je među onima koji žive u studentskom domu najviše studenata veterine, obzirom da su im roditelji poljoprivrednici, te verovatno ne žive u okolini Beograda. Iako se većina studenata izdržava od strane roditelja, opet je naveći procenat studenata veterine koji primaju kredit, rade ili se izdražavaju na drugi način u odnosu na studente medicine i ekonomije. U skladu sa ovim 117 rezultatima su i dobijeni podaci o mestu ishrane studenata, odnosno podatak da se u studentskom restoranu hrane najviše studenti veterine, dok se najveći procenat studenata medicine i ekonomije hrani kod kuće u porodici. U pogledu uslova studiranja, odnosno fizičkih, mikroklimatskih, faktora radne sredine, merenja koja su obavljena u najposećenijim amfiteatrima sva tri fakulteta, dala su dosta različite rezultate. Srednje temperature vazduha u amfiteatrima u zimskom periodu iznosile su na medicinskom fakultetu 21.4°C, na veterinarskom 16.7°C i na ekonomskom 26.6°C, dok je u letnjem periodu prosečna temperatura bila na medicinskom fakultetu 24.2°C, na veterinarskom 20.0°C i na ekonomskom 21.5°C. U odnosu na Pravilnik o preventivnim merama za bezbedan rad na radnom mestu, „Sl.Glasnik RS, br.21/2009“, za rad bez fizičkog naprezanja normativi za temperaturu iznose 18 do 28°C. Uzimajući u obzir da studenti u amfiteatrima slušaju predavanja i eventualno pišu beleške, u uslovima rada bez fizičkog naprezanja, temperatura vazduha u amfitatrima na veterinarskom fakultetu u zimskom periodu je ispod onih propisanih normativom. Najviše temperature u zimskom periodu su izmerene na ekonomskom, a najveće varijacije u temperaturama vazduha u amfiteatrima nađene su na medicinskom fakultetu. Srednje vrednosti relativne vlažnosti vazduha iznosile su u zimskom i letnjem periodu na medicinskom fakultetu 46.7% i 75.5%, vetrinarskom 40% i 80.5% i ekonomskom 50% i 81.0%, što je za zimski period u skladu sa Pravilnikom, ali u letnjem periodu vrednosti relativne vlažnosti vazduha prelaze vrednosti propisane normativima od 75%. Srednje vrednosti brzine strujanja vazduha u na svim fakultetima su bile uglavnom niske, što govori o slabijoj provetrenosti. Iz rezultata navedenih merenja može se zaključiti da iako prosečne vrednosti izmerenih mikroklimatskih parametara uglavnom odgovaraju normativima iz Pravilnika, postoje velike razlike u vrednostima mikroklimatskih parametara na istom fakultetu u različitim amfiteatrima. Uzimajuću u obzir da termalni diskomfor utiče na performanse i radni učinak, što je potvrdilo mnogo studija (122), postavlja se pitanje kako i koliko utiče na koncentraciju i motivaciju studenata, budući da većina novijih studija koje su se bavile ovom problematikom, sprovodila istraživanja među službenicima i radnicima, a ne studentima ili đacima. Još 1968. godine Pepler i Warner pokazali su da je najbolja 118 temperature za intelektualni rad 21°C, iako se većina ispitanika na ovoj temperaturi ne oseća termalno prijatno (123). Nolan je 1960. ustanovio da su niže temperature vazduha povezane sa lošijim uspehom studenata (124). U skorašnjoj eksperimentalnoj studiji na učenicima između 10 i 12 godina, pokazano je da snižavanjem temperature sa 24-25°C na 20°C, za svaki °C snižavanja temperature, učinak se poboljšavao za 2-4% u zavisnosti od zadatka (125,126). McGuffey (127) je ispitivajući uticaj termalnog komfora, kako među radnicima, tako i među studentima, uočio da rezultati brojnih istraživanja od 1955. do 1980. godine ukazuju na značaj kontrolisanja termalnog okruženja kao značajnog za akademski uspeh studenata. Možda je veća kontrola mikroklimatskih parametara neophodna i u našim školama i fakultetima, jer svakako postoje velike varijacije pa čak i u okviru istog fakulteta. Merenjem veštačkog osvetljenja, rezultati su pokazali da se opšte osvetljenje veoma razlikuje na svakom od fakulteta u različitim amfitetrima. Na veterinarskom i ekonomskom fakultetu u najvećim amfiteatrima opšte osvetljenje je iznad vrednosti osvetljenosti u odnosu na zahteve, koji za srednje zahteve propisuju vrednost od 150lx. Međutim, u manjim amfiteatrima opšte osvetljenje ne odgovara zahtevima. Na medicinskom fakultetu, variranja u pogledu osvetljenja su izuzetno velika, te ona iznose od 26.6lx, do 241.1lx. Prostorna ravnomernost osvetljenja je na medicinskom i vetrinarskom fakultetu u skladu sa Pravilnikom, dok na ekonomskom fakultetu postoje velike razlike između amfiteatara. Ovo je od velikog značaja obzirom da istraživanja ukazuju da osvetljenje može imati uticaja na proces učenja. Birren (1977) je potvrdio da jako osvetljenje povećava mišićnu tenziji, broj respiracija u minuti, puls, krvni pritisak i moždanu aktivnost. Nedostatak svetla dovodi do zamora. Adekvatno osvetljenje i odgovarajuće boje u prostoriji mogu popraviti vizuelnu obradu podataka i smanjiti stres, što je veoma značajno ako uzmemo u obzir vreme koje studenti provode u amfiteatrima na predavanjima (128,129), a rezultati sa sistematskih pregleda su takođe potvrdili da se broj studenata koji nose naočare značajno povećao na trećoj godini studija u odnosu na početak istih. Uvođenjem Bolonjskog procesa studiranja, od studenata se sve više zahteva da koriste nove oblike učenja uz pomoć novih obrazovnih tehnologija. Studenti učestvuju na kursevima, seminarima, radionicama; rade istraživački projekat ili tezu; pregledaju postojeću stručnu literaturu i pretražuju dokumenta; prikupljaju i analiziraju podatke; traže 119 uputstva tokom rada na tezi; predstavljaju i komentarišu tekući rad; odgovaraju na komentare i kritike i učestvuju u njima (pisano i usmeno); prezentuju rezultate na času i komentarišu rad svojih kolega; pišu propisan broj stranica; a na doktorskim studijama u svim zemljama, brane tezu u prisustvu stručnjaka, često iz “realnog” sveta, ili iz međunarodnog okruženja (130). Ovaj novi kurikulum, uz sve svoje koristi, svakako da je doprineo i velikom opterećenju studenata, što je i pokazalo istraživanje sprovedeno među studentkinjama medicinskog i nemedicinskih fakulteta u Saudijskoj Arabiji. Bez obzira na očekivane više nivoe stresa među studentkinjama medicine, obzirom na zahteve kurikuluma, pokazalo se da su i studentkinje finansija, računovodstva i marketinga kao uzrok stresa navele veoma zahtevan i preobiman kurikulum (131). Naše istraživanje je pokazalo da opterećenje akademskim obavezama u pogledu broja časova ukazuje da studenti veterine na prvoj godini studija imaju najveći broj časova vežbi i predavanja (900 u odnosu na studente medicine 751 i ekonomije 750). Ovo opterećenje ostaje najviše u odnosu na druge fakultete sve do četvrte godine, kada studenti veterine imaju kumulativno 3600 časova, a studenti medicine i ekonomije 3336 i 3015 časova ukupne nastave. Na petoj, završnoj godini studija, studenti veterine imaju kumulativno i dalje više časova u odnosu na studente medicine (4500 u odnosu na 4233). Može se zaključiti da iako studenti medicine godinu dana studiraju duže u odnosu na studente veterine, studenti veterine su opterećeni približno istim brojem časova vežbi kao i studenti medicine, dok su studenti medicine manje opterećeni časovima predavanja na račun drugih oblika nastave. Obzirom da osnovne studije ekonomije, ako izuzmemo master godinu, traju četiri godine, studenti ekonomije su u odnosu na studente medicine i veterine najmanje opterećeni akademskim obavezama u vidu broja časova nastave i vežbi. Testiranjem razlike u pogledu opterećenja ukupnim brojem časova, uočeno je da postoji statistički značajna razlika između studenata medicine i ekonomije, kao i studenata veterine i ekonomije. Ako posmatramo opterećenje brojem kolokvijuma, studenti medicine i ekonomije imaju približno isti broj kolokvijuma za polaganje do kraja četvrte godine (medicina 49, ekonomija 47). Raspored polaganja kolokvijuma se razlikuje u tome što su studenti 120 ekonomije na početku svojih studija, na prvoj godini, više opterećeni u odnosu na medicinare. Za studente veterinarske medicine, ovim istraživanjem nismo bili u mogućnosti da dođemo do podataka vezanih za broj kolokvijuma. 5.1.Analiza specifičnosti zdravstvenog stanja studenata Rezultati prvog sistematskog pregleda pokazali su da postoji visoko statistički značajna razlika u odnosu na stepen uhranjenosti (BMI) između studenata ispitivanih fakulteta ukupno, kao i visoko statistički značajna razlika uhranjenosti po polu u okviru svakog fakulteta. Na medicinskom fakultetu najviše je studenata u kategoriji normalno uhranjenih (77.2%). Studenata koji su u kategoriji predgojaznih i gojaznih je najviše na veterinarskom fakultetu (19.0% i 5.0), a pothranjenih je najviše na ekonomiji (11.6%) Rezultati drugog sistematskog pregleda ukazuju da se na svim fakultetima indeks telesne mase studenata povećao, pri čemu je ta razlika bila visoko statistički značajna na medicinskom fakultetu među muškarcima, na veterinarskom fakultetu i kod studentkinja i kod studenata, a na ekonomskom kod studentkinja značajna, a kod muškaraca visoko statistički značajna. Uglavnom se svuda smanjio broj studenata koji su bili u kategoriji normalno uhranjenih, a povećao broj onih u kategoriji predgojaznih i gojaznih. Naše istraživanje je pokazalo da je mnogo veći procenat muškaraca na svakom fakultetu u kategoriji predgojaznih u odnosu na žene na oba sistematska pregleda. U kategoriji gojaznih takođe je više muškaraca. I druga istraživanja vršena na populaciji studenata medicine dobila su slične rezultate. Istraživanjem u Maleziji među studentima medicine nađeno je da je 16% studenata u kategoriji predgojaznih, a 5% u kategoriji gojaznih, pri čemu je takođe više muškaraca (132). Istraživanje među univerzitetskim studentima u Španiji nađena je prevalencija predgojaznih od 9% kod žena i 24% kod muškaraca (131). Istraživanjem sprovedenim među studentima medicine, prava i tehničkih fakulteta tokom 2009. godine u Beogradu (133) nađeno je 13% studenata u kategoriji predgojaznih i 2% u kategoriji gojaznih, pri čemu je BMI kod muškaraca bio viši i razlika je bila takođe visoko statistički značajna po polu, kao i u našem istraživanju. Zanimljivo je da je procenat 121 studenata u kategoriji gojaznih najpribližniji broju studenata medicine u ovoj kategoriji u našem istraživanju (1.8%, prvi i 1.7% drugi sistematski). Procenat studenata u ovoj kategoriji na ekonomskom fakultetu bio je dosta niži (0.8% i 1.0%), odnosno viši na veterini (5.0% i 6.6%). Možda objašnjenje treba naći u činjenici da veterinu studiraju pretežno muškarci, a ekonomiju devojke. Istraživanje u Budimpešti tokom 2008. godine među studentima medicine i studentima tehničkih fakulteta (36) pokazalo je da je veliki procenat studenata u kategoriji gojaznih. Međutim prospektivno praćenje zdravstvenih parametara studenata medicine u Jemenu, i to među muškarcima, nije pokazalo da postoji statistički značajna razlika u promeni srednjih vrednosti BMI na prvoj u odnosu na petu godinu studija (35), gde smo mi uočili najviše promena. Iako prevalencija predgojaznosti i gojaznosti varira od zemlje do zemlje, naši rezultati ukazuju na relativno nisku prevalenciju gojaznosti, ali i porast broja studenata u kategoriji predgojaznih, naročito muškaraca. To ukazuje na potrebu preduzimanja odgovarajućih preventivnih mera i menjanja navika u ishrani studentske populacije. Obzirom da je upravo među studentima veterine najviše onih koji se hrane u studentskim restoranima, možda je potrebno sprovesti odgovarajuće promene u ishrani na ovom mestu, odakle studenti treba da ponesu pravilne navike i znanja o ishrani. Uprkos činjenici da je uz odgovarajući režim ishrane potrebna i redovna fizička aktivnost, studenti ispitivanih fakulta su u velikoj meri fizički neaktivni. Približno je samo oko polovine studenata sva tri fakulteta fizički aktivno. Na medicinskom fakultetu čak 42.7% studenata nije fizički aktivno, pa se postavlja se pitanje kako onda promoteri zdravlja, budući lekari, mogu da promovišu pozitivne efekte redovne fizičke aktivnosti ako ona nije primenjena u njihovoj svakodnevnici? Nasuprat njima, u razvijeniim zemljama, kao što je Holandija, istraživanja su pokazala da je među studentima medicine čak 90% studenata fizički aktivno (34). Skorašnje istraživanje među studentima medicine u Engleskoj je i potvrdilo da su zdravstvene navike, a naročito fizička aktivnost, značajni prediktori u nastanku sindroma izgaranja (134). U odnosu na pušenje cigareta, naše istraživanje je pokazalo da postoji visoko statistički značajna razlika između studenata ispitivanih fakulteta. Najviše pušača je sa 122 veterinarskog fakulteta, a najmanje sa ekonomskog. Zanimljivo je da postoji visoko statistički značajna razlika u pogledu pušenja cigareta na veterinarskom fakultetu u odnosu na pol, jer su devojke češće pušači. Istraživanjem sprovedenim među studentima medicine, prava i tehničkih fakulteta tokom 2009. godine u Beogradu (133) nađeno je da su 16% studenata pušači, a istaživanjem u Jemenu 27% (135). Steptoe i Wardle su istraživanjem 2001. godine ustanovili da 23% i 20% studenata zapadne i istočne Evrope puše cigarete (135). Steptoe je sa svojim saradnicima 2002. godine pokazao da je prevalencija pušenja cigareta među Evropskim studentima iz 13 evropskih zemalja u periodu od 10 godina porasla uprkos svesnosti o povećanom zdravstvenom riziku (136). U pogledu dužine pušačkog staža najveći broj studenata koji puše od 6 do 8 godina je sa veterinarskog fakulteta, a većina studenata sa veterine puši od 3 do 5 godina. Obzirom da je više devojka među pušačima, postavlja se pitanje odakle takva razlika po polu između ispitivanih fakulteta. U svakom slučaju, ovi rezultati upozoravaju da je neophodno preduzeti strožije mere zabrane pušenja i uvesti programe odvikavanja od pušenja na samim fakultetima, jer upravo je i najveći procenat studenata među studentima veterine koji bi želeli da prestanu da puše, a period počeka pušenja se vezuje uglavnom za početak studiranja. U našem istraživanju razlika u konzumiranju alkohola između fakulteta je visoko statistički značajna, pri čemu su se studenti veterine izdvojili po konzumiranju alkohola gde 27.8% studenata pije jednom nedeljno. Najviše studenata koji su probali psihoaktivne supstance takođe je među studentima veterine, 19.2% u odnosu na studente ekonomije koji su u najmanjem procentu probali iste, 9.1%. Najviše studenata koji još uvek konzumiraju ili su konzumirali ranije psihoaktivne supstance takođe je među studentima veterine. U odnosu na studente medicine u Nemačkoj, gde je 34% studenata potvrdilo korišćenje psihoaktivnih supstanci (137), ili studente medicine u Brazilu gde 17% studenata koristi kanabis (138), može se reći da studenti beogradskog Univerziteta ne koriste psihoaktivne supstance više u odnosu na studente drugih zemalja, ali svakako da ovaj procenat treba biti još manji uz odgovarajuće zdravstveno vaspitanje sprovedeno na fakultetima. Studentska populacija, kao veoma brojna, koja označava budućnost i omogućava kontinuitet postojanja, koja živi i razvija se u veoma različitim uslovima, zahteva posebnu 123 pažnju, što naročito važi kada je reč o zdravlju mladih. Sa poboljšanjem uslova života, razvojem zdravstvene službe i podizanjem nivoa zdravstvene kulture, iskorenjene su mnoge bolesti od kojih su mladi nekada oboljevali i promenila se slika zdravstvenog stanja mladih ljudi. Može se reći da mladi danas najčešće oboljevaju od bolesti čiji je uzrok njihovo rizično ponašanje, to je tzv. novi morbiditet mladih (139). Uvidom u rezultate sistematskih pregleda studenata ispitivanih fakulteta, uočava se da na prvom sistematskom pregledu postoji visoko statistički značajna razlika u odnosu na postojanje alergija, astme i čira želuca i duodenuma, koji su češći među studentima medicine. Studenti veterine su u većem procentu preležali hepatitis A, češće imali oboljenja mokraćno-polnog sistema, bolesti bubrega, hronične upale zglobova, povrede, prelome i operacije. Povišeni arterijski pritisak se podjednako često javljao i kod studenata medicine i studenata veterine. Na drugom sistematskom pregledu postojanje alergija i operacija je bilo češće među studenatima medicine, dok je među studentima veterine i dalje je bilo najviše prijavljenih oboljenja mokraćno-polnog sistema. Obzirom da su poremećaji zdravlja uslovljeni, pre svega, njihovim rizičnim ponašanjem, postavlja se pitanje zašto je među studentima veterine toliko prijavljenih oboljenja mokraćno-polnog sistema. Budući da su institucije obrazovnog i zdravstvenog sistema nosioci preventivnog delovanja, potrebno je već na početku studiranja započeti odgovarajuću zdravstvenu edukaciju koja će povećati znanje studenata, unaprediti njihove stavove i ukazati im na mogućnosti zaštite i poboljšanja zdravlja, kako opšteg tako i reproduktivnog, i podstaći ih i razvijati motivaciju za prihvatanje zdravih stilova života. Zanimljivo je da je najveći broj preležane tuberkuloze, prijavljenih oboljenja dijabetesa, povišenog pritiska i malignih oboljenja u porodicama studenata medicine. Da li je pozitivna porodična anamneza razlog upisa na medicinski fakultet ili ne, svakako da ostaje da se utvrdi u nekom novom istraživanju, ali razlika između studenata ova tri fakulteta je bila visoko statistički značajna u pogledu porodične anamneze za ova oboljenja. Analizom rezultata sistematskih pregleda o tome da li studenti nose naočare ili sočiva, pozitivni odgovori su dobijeni od 17.7% studenata, pri čemu je razlika između studenata ova tri fakulteta bila visoko statistički značajna, jer najveći broj onih koji nose 124 naočare je sa medicinskog, a najmanji sa ekonomskog fakulteta. Posle dve godine, ukupan broj studenata koji nosi naočare se veoma povećao, što je bilo statistički visoko značajno (sa 17.7% na 30.4%). Uočava se da je na oba sistematska pregleda više devojaka koje nose naočare u odnosu na muškarce. Obzirom na rezultate koje smo dobili merenjem veštačkog osvetljenja, ovi podaci i nisu toliko neočekivani. U manjim amfitetrima, merenjem su nađene niske vrednosti osvetljenosti, a prostorna ravnomernost osvetljenja je bila naročito loša na ekonomskom fakultetu. U našem istraživanju bavili smo se ispitivanjem osvetljenja na fakultetima, pri čemu nam takođe značajni podaci o osobinama osvetljenosti kod kuće ili u čitaonicama gde studenti uče, nisu bili dostipni. Uzimajući u obzir veoma tezak kurikulum na ovim fakultetima, obaveze koje se tiču pohađanja predavanja i vežbi, u kombinaciji sa lošim osvetljenjem, nije bilo za neočekivati ovakvo povećanje broja studenata koji nose naočare. Popularnost različitih elektonskih digitalnih uređaja, počevši od mobilnih telefona, tableta i drugih sličnih, sa malom razdaljinom na kojoj se ovi uređaju gledaju, još više doprinosi daljem oštećenju i pogoršanju vida današnjih studenata. Obzirom da skorašnja istraživanja dovode u vezu boravak na otvorenom sa smanjenjem pojave miopije kod dece (140,141,142), ispunjenost vremena akademskim obavezama današnjim studentima ne omogućava dovoljno slobodnog vremena za druge aktivnosti na otvorenom, a koje bi bile neophodne. Mnoge studije su potvrdile da je upravo nedostatak vremena za rekreativne aktivnosti jedan od značajnih stresora za studente medicine (143,12). Među ispitivanim deformitetima lokomotornog sistema, ističu se samo rezultati dobijeni za deformitete kičmenog stuba. Na drugom sistematskom pregledu uočen je visoko statistički značajan porast broja studentkinja sa deformitetima kičmenog stuba na medicinskom i veterinarskom fakultetu, kao i porast broja svih studenata, osim muškaraca na medicinskom i veterinarskom fakultetu kod kojih je na drugom sistematskom pregledu konstatovano nepravilno držanje. Ovo potvrđuje i podatak da 50.2% studenata medicine svoje fizičko zdravlje opisuje kao lošije u odnosu na period pre studiranja, dok je među studentima veterine i ekonomije taj broj nešto manji (43.4% i 43.8%). I u pogledu samoprocene fizičkog zdravlja devojke su u većem procentu opisivale svoje fizičko zdravlje kao lošije u odnosu na muškarce, osim na veterini gde nije bilo razlike po polu. 125 Samoprocena psihičkog zdravlja pokazala je da studenti ekonomije u malo većem procentu u odnosu na studente medicine i veterine vide svoje psihičko zdravlje kao lošije (51.0% ekonomija, a 47.2% medicina i 47.6% veterina), ali generalno približno polovina svih studenata misli da im se i fizičko i psihičko zdravlje pogoršalo u odnosu na period pre studiranja, što je svakako alarmantan podatak. 5.2. Analiza akademskog stresa i njegovih ishoda Iako su studenti medicine najviše opterećeni akademskim obavezama koje se tiču predavanja, vežbi i kolokvijuma, najvišu prosečnu ocenu imaju studenti medicine (8.31). Nezavisno od fakulteta (ako izuzmemo petu, koja je na ekonomiji deo master studija, i šestu godinu koja postoji samo na medicini), najviša prosečna ocena svih ispitivanih je na prvoj godini studija. Takođe je zanimljivo i to da je samo na medicini razlika u vrednosti prosečne ocene na prvoj i završnoj godini studija visoko statistički značajna. Nekoliko lokalnih i internacionalnih studija pokazalo je da među budućim lekarima muškarci imaju niže rezultate u akademskim dostignićima u odnosu na devojke (144,145,146). U skorašnjoj studiji sprovedenoj u Bankoku (147), nije nađena statistički značajna razlika u prosečnim ocenama između muškaraca i devojaka. U našem istraživanju postoji statistički značajna razlika u pogledu vrednosti prosečne ocene po polu, pri čemu muškarci imaju nešto višu prosečnu ocenu (8.07) u odnosu na devojke (8.03), a gledajući za svaki fakultet posebno, razlika postoji i visoko je statistički značajna samo na medicinskom fakultetu, gde je nađeno da studenti imaju višu prosečnu ocenu u odnosu na devojke. U našem istraživanju, procenjivali smo stresogene faktore različitog porekla koji najviše pogađaju studentsku populaciju. Mnoga istraživanja su potvrdila da ispiti predstavljaju najveći stres na fakultetu (62,63). Predhodne studije zabeležile su da su ispiti uobičajeni i najčešći uzrok stresa među studentima medicine (148,64,65,66). U skorašnjem istraživanju među studentima medicine iz Novog Sada i Beograda, uočeno je da su ispiti najznačajniji izvor stresa na fakultetu za obe grupe studenata, pri čemu je statistička značajnost bila mnogo veća među studentima medicine iz Novog Sada (64% u odnosu na 126 42% u Beogradu), koji su u trenutku istraživanja imali manji broj položenih ispita i duže vreme studiranja (62). U našem istraživanju, rezultati ukazuju da više od polovine studenta sva tri fakulteta smatra ispite vrlo stresnim i iako nema statistički značajne razlike između fakulteta, devojke ispite doživljavaju stresnije od muškaraca. Kolokvijumi, sa druge strane, se percepiraju manje stresno u odnosu na ispite, a jedino se studenti ekonomije izdvajaju iz ove grupe jer značajnije definišu izraženiji stresni uticaj kolokvijuma u odnosu na ostale ispitanike. Međutim, iako su i ispiti i kolokvijumi glavni izvor stresa među studentima, oni su neophodni za evaluaciju naučenih znanja i veština, naročito među studentima medicine, te iako ih neki smatraju teretom, mnogi studenti ih vide kao korisne i podsticajne za dalje učenje (12). U literaturi je već opisano da kontakt sa nastavnim i nenastavnim osobljem može biti značajan stresni faktor za studente (67,68,69,70,71). Naše istraživanje je pokazalo sa za najveći broj studenata kontakt sa nastavnim osobljem nije izrazito stresan, ali ga studenti medicine i veterine u većem broju doživljavaju kao umereno stresan. U odnosu na specifične praktične aktivnosti pri obuci studenata na svakom fakultetu, naše istraživanje je pokazalo da studentima medicine uzimanje anamneze i fizikalni pregled, u najvećem procentu, nisu stresne aktivnosti na fakultetu. Studentima veterine, je sa druge strane, rad na terenu i kontakt sa vlasnicima životinja kod 25%, odnosno 23.8% studenata blago stresan, pri čemu je rad na terenu stresniji za studentkinje. U odnosu na studente medicine, studenti veterine stresnije doživljavaju laboratorijske vežbe, kao i kontakt sa zaposlenima u veterinarskim stanicama i ambulantama. Za razliku od laboratorijskih vežbi, studentima medicine su obdukcijske vežbe stresnija aktivnost u odnosu na studente veterine, naročito opet među studentkinjama. Na ekonomskom fakultetu kao stresna aktivnost se izdvojila prezentacija pred kolegama eseja ili seminara, gde je razlika po polu bila visoko statistički značajna jer studentkinje ovu vrstu nastave doživljavaju stresnije od muškaraca. 127 5.3. Analiza upitnika opšteg zdravstvenog stanja (eng. General Health Questionnaire GHQ-12) Radi procene znakova psihičkog distresa ispitivanih studenata, korišćen je upitnik opšteg zdravstvenog stanja (eng. General Health Questionnaire GHQ-12). Primenjeni upitnik ima proverenu validnost na uzorku studenata u svetu i kod nas (149,150). U postojećem istraživanju, kao visok granični skor uzeta je vrednost 3/4 koja je imala pozitivnu prediktivnu vrednost kod 54% ispitanika u studiji Gatrija (Guthrie) i saradnika (1). Pokazano je da i studije koje nisu koristile iste granične vrednosti skorova GHQ-12 daju uporedive procene psihičkog distresa (151). Uprkos varijabilnosti graničnih vrednosti za GHQ-12 skor i metoda za procenu prevalencije psihičkih smetnji, rezultati naše studije su komparabilni sa ranijim studijama jer rezultati reflektuju generalno mentalno zdravlje i kvalitet života studenata. Skorašnje istraživanje vršeno među studentima medicine u Maleziji, analizom ROC krive (eng.Receiver Operating Characteristics) pokazalo je da je optimum za detektovanje distresa granična vrednost od 3/4 (152), pri čemu je vrednost Cronbach’s alpha za upitnik GHQ-12 bila 0.85, što je veoma blizu vrednosti unutrašnje konzistentnosti u našem istraživanju koja je bila 0.837, a u skladu je sa preporukama 0.82 do 0.86 (85,86). Kod studentske populacije u Beogradu, Radovanović i saradnici su pre trideset godina utvrdili granični skor za GHQ-12 na nivou 1/2, sa pozitivnom prediktivnom vrednošću postojanja psihičkih smetnji kod 40.4% ispitanika (150). Istraživanje vršeno među studentima u Turskoj, 2008. godine (153), takođe je postavilo kao graničnu vrednost skor 1/2, pri čemu je senzitivnost i specifičnost testa iznad ove vrednosti determinisana sa 0.74 i 0.82, a postojanje psihičkih poremećaja iznad granične vrednosti kod 56.8% studenata. Obzirom na rezultate našeg istraživanja, granična vrednost od 3/4 utvrđena je kao optimalna i u skladu je sa skorašnjim istraživanjima koja su vršena upravo među studentima medicine (154,155,156,157), a i studentima ekonomije (158). Druge studije koje su vršile evaluaciju validnosti GHQ-12 upitnika ustanovile su 128 srednje vrednosti kod ispitanika GHQ-12 od 3.7 (Iran), odnosno 3.6 (Japan), te je procenjeno da postoji dovoljno studija koje potvrđuju korišćenje graničnog skora od 3 za procenu psihičkih smetnji. U našem istraživanju približno 40% studenata sva tri ispitivana fakulteta imaju vrednosti skorova iznad granične vrednosti. Rezultati našeg istraživanja koji pokazuju značajno više vrednosti GHQ-12 skorova među studentkinjama, što je u skladu su sa rezultatima nekih starijih objavljenih studija (159) mada novija istraživanja nisu ukazala da postoji statistički značajna razlika po polu (1,160,161,162). Srednje vrednosti skorova GHQ-12 upitnika bile su za medicinski 3.36±3.14, za veterinarski 3.64±3.21 i ekonomski 3.30±2.94, sa značajno višim vrednostima na početnim godinama studija. Istraživanjem među studentima u Turskoj 2008. dobijeni su slični rezultati sa prosečnim vrednostima GHQ-12 upitnika 3.2±3.3 (163). Vrednosti skorova GHQ-12 upitnika na medicinskom i ekonomskom fakultetu skoro su dvostruko više na prvoj u odnosu na poslednju godinu studija, što odgovara rezultatima istraživanja među studentima medicine u Mađarskoj, gde je taj odnos trostruko viši (154). Na veterinarskom fakultetu nije bilo značajne razlike u vrednosti skorova GHQ- 12 upitnika po godinama studija. Možda postojeći rezultati ukazuju da vremenom studenti naviknu ili intuitivno nauče da prevazilaze stres. Skorašnje istraživanje u Maleziji (162) takođe je pokazalo da je procenat studenata sa psihološkim distresom značajno viši na predkliničkim godinama studija (32%) u odnosu na kliničke godine, odnosno više godine studija (21%). Zanimljivo je da studenti koji su na klinici, doživljavaju manje psihičkog distresa u poređenju sa studentima koji su na predkliničkim godinama studija. Verovatno da su studenti nižih godina studija u tranzitornom vremenu prilagođavanja zahtevima kurikuluma medicinskog fakulteta i novog okruženja, te im je potrebno pružiti adekvatnu podršku još u srednjoj školi i obezbediti potrebnu pripremu za nove zahteve univerzitetskog života. 129 5.4. Analiza upitnika profesionalnog izgaranja (Maslach Burnout Inventory MBI) Upitnik profesionalnog izgaranja MBI (Maslach Burnout Inventory) koji je korišćen u istraživanju, procenjuje tri komponente sindroma izgaranja pri čemu je skor od 27 i više, za skalu emocionalne iscrpljenosti (EE) ili 10 i više za skalu depersonalizacije (DP) smatran indikatorom za sindrom izgaranja, što je potvrđeno ranijim studijama (164). Pouzdanost primenjenog upitnika u našoj studiji procenjena vrednošću Cronbach’s alpha iznosila je 0.845 za skalu emocionalne iscrpljenosti, 0.622 za skalu depersonalizacije i 0.705 za skalu umenjenog ličnog samopostignuća. U našem istraživanju približno 44% studenata sva tri fakulteta imali su visoke vrednosti skorova na skali emocionalne iscrpljenosti, pri čemu nije bilo statistički značajne razlike između fakulteta. Naši rezultati su dosta slični rezultatima koji su dobijeni u studiji sprovedenoj među studentima medicine u Americi 2007. godine, gde je 40% studenata imalo visoke vrednosti na skali EE. Prosečne vrednosti za skalu MBI-EE bile su 24.0±10.9, (113) dok su u našoj studiji za studenate sva tri fakulteta iznosile 25.18±11.04. U našem istraživanju razlika je bila statistički značajna po polu, gde su prosečne vrednosti za sva tri fakulteta za EE bile više kod studentkinja 25.96 u odnosu na muškarce 23.78, što je veliki broj istraživanja na studentima stomatologije takođe potvrdilo (165,166). Osim skale emocionalne iscrpljenosti, zanimljivo je da su prosečne vrednosti u našem istraživanju bile više i na skali depersonalizacije (DP). Prosečne vrednosti u našem istraživanju iznosile su 14.61±6.05, što je neočekivano više u odnosu na rezultate istraživanje među studentima medicine u Americi ili u Nemačkoj gde su te vrednosti 7.3±5.9 (113) odnosno 7.00±4.99 (103). Istraživanje među studentima medicine u Australiji je dalo još niže prosečne vrednosti za subskalu depersonalizacije u odnosu na istraživanje u Americi. Ovde je nađeno da su studenti značajno više depersonalizovaniji od studentkinja pri čemu su prosečne vrednosti za muškarce 7.0±4.8, a za žene 4.7±3.3, odnosno ukupno 5.99±4.32 (167). Međutim, slični rezultati našima, sa visokim srednjim vrednostima depersonalizacije nađeni su u istraživanju Schaufelija 2002. godine među lekarima na specijalizaciji, gde su prosečne vrednosti bile 12.7, a 64% ispitanika je bilo u kategoriji 130 visokih vrednosti (168), kao i 1988. u istraživanju Lemkau –a, gde su prosečne vrednosti za DP iznosile 12±5.5 (169). U našem istraživanju razlika u pogledu srednjih vrednosti za skalu depersonalizacije je bila visoko statistički značajna između ispitivanih fakulteta, jer su veterinari imali značajnije više prosečne vrednosti skale DP u odnosu na studente druga dva fakulteta. U našem istraživanju približno 80% studenata svih fakulteta je u kategoriji visokog rizika na skali MBI-DP, pri čemu nije bilo statistički značajne razlike po polu. Rezultati istraživanja profesionalnog izgaranja za skalu DP među lekarima na specijalizaciji na Univerzitetu u Kaliforniji, takođe ukazuju na visok procenat onih u kategoriji visokog rizika (56% - 70%) (170). Rezultati našeg istraživanja u odnosu na ocenu samopostignuća, ukazuje na statistički značajnu razliku između ispitivanih fakulteta, pri čemu se približno polovina studenata sva tri fakulteta nalazi u kategoriji niskih skorova. Razlika po polu je i ovde statistički značajna, odnosno na medicini visoko statistički značajna, jer su studentkinje u mnogo većem procentu u kategoriji niskih skorova u odnosu na muškarce. 5.5. Analiza rezultata prospektivnog praćenja prevalencije akademskog distresa i rizika za nastanak sindroma izgaranja Prospektivni deo istraživanja je obuhvatio praćenje studenata prve i treće godine studija medicine koji su zatim upisali drugu, odnosno, četvrtu godinu studija. U pogledu vrednosti prosečne ocene, uočeno je da se ona na drugoj godini značajno smanjila, da bi njena vrednost od treće do četvrte godine studija opet porasla što je bilo visoko statistički značajno. Možda se to može objasniti činjenicom da na drugoj godini studija, usled pritisaka i obaveza kojima su studenti prethodne godine bili izloženi, njihova ambicioznost i početni entuzijazam na studijama malo slabe, te se to ogleda i u njihovoj prosečnoj oceni tokom studija. Nakon prelaska na kliničke predmete, na četvrtoj godini, studenti se verovatno već pronalaze u svojoj budućoj profesiji i počinju ozbiljnije da shvataju svoje akademske obaveze što rezultira i boljim ocenama. Prospektivnima praćenjem studenata medicine od početka do druge godine i 131 prelaskom prema kliničkim godinama studija, uočeno je da oko polovine studenata prve godine opisuje svoje fizičko zdravlje kao lošije, da bi se taj broj posle godinu dana, kod iste grupe, na drugoj godini studija, popeo na 61.6%. Razlika po polu je bila visoko statistički značajna jer su studentkinje mnogo lošije doživljavale svoje fizičko zdravlje u odnosu na muškarce. Međutim na trećoj i četvrtoj godini studija razlika u pogledu procene fizičkog zdravlja nije bila statistički značajna. Oko polovine studenata i dalje misli da im je fizičko zdravlje lošije, dok ga 36.4% (III godina), odnosno 42.3% (IV godina) studenata opisuje kao isto. Samopercepcija psihičkog zdravlja nije pokazala statističi značajnu razliku u odnosu na godinu studija, odnosno predkliničke i kliničke godine. Na nižim godinama studija psihičko zdravlje je češće opisivano kao lošije kod studentkinja u odnosu na odgovore muškaraca, dok na višim godinama studija ova razlika po polu nije bila statistički značajna. Ovako visoka učestalost doživljaja simptoma i samopercepcije lošeg zdravstvenog stanja može biti rezultat težnje identifikacije sa bolestima o kojima se uči, što se naziva „sindromom medicinskog fakulteta“ ili bolest studenata medicine“ (84). Prosečne vrednosti GHQ testa iznosile su 4.48±3.22 za prvu i 4.32±3.47 za drugu godinu studija, pri čemu razlika nije bila statistički značajna. Na trećoj i četvrtoj godini studija prosečne vrednosti GHQ-12 testa su se smanjile na 3.40±3.32 i 3.21±3.36, ali iako su promene u srednjim vrednostima bile značajno niže u odnosu na predkliničke godine studija, nije bilo statistički značajne razlike u njihovoj promeni za godinu dana, pri prelasku iz III na IV godinu studija. Vrednosti skorova GHQ-12 upitnika iznad granične vrednosti zabeleženi su kod 54.4% i 52.7% studenata prve odnosno druge godine, pri čemu nije bilo statistički značajne razlike u promeni vrednosti skorova, ali je ona bila značajna po polu. Studija u Škotskoj sprovedena na medicinskom fakultetu među studentima prve godine, pokazala je da je prevalencija i srednja vrednost skorova GHQ-12 upitnika značajno porasla između prvog i trećeg semestra, pri čemu nije bilo razlike po polu (160). Aktekin i saradnici su takođe pokazali da su vrednosti skorova GHQ-12 značajno porasle među turskim studentima medicine između prve i druge godine studija (83). Međutim naše prospektivno istraživanje nije pokazalo statistički značajnu razliku niti u pogledu vrednosti skorova GHQ-12 na 132 trećoj i četvrtoj godini studija, čak je zabeleženo da je broj studenata u kategoriji visokih skorova smanjen sa 40.2% na 35.9%, a da se povećao broj onih koji su u kategoriji nižih i srednjih vrednosti skorova. Na višim godinama studija nije bilo ni statistički značajne razlike po polu. Verovatno da jedna godina nije bila dovoljna da se studenti adaptiraju i savladaju stres, ali svakako da je naše istraživanje pokazalo da je stanje mentalnog zdravlja, procenjeno na osnovu odgovora na 12 pitanja iz upitnika GHQ-12 bolje na višim godinama studija, suprotno rezultatima drugih istraživanja gde je situacija obrnuta (154, 162). Promene prosečnih vrednosti za skale MBI-EE, MBI-DP i MBI-PA na prvoj u odnosu na drugu, kao i trećoj u odnosu na četvrtu godinu studija, nisu bile statistički značajne. Promene u raspodeli skorova za sve tri skale nisu bile statistički značajne, osim promene u raspodeli skorova za skalu MBI-EE na prvoj u odnosu na drugu godinu studija, gde je nađena statistički značajna razlika po polu, jer se u kategoriji visokih skorova nalazilo 70.2% devojaka, a 29.8% muškaraca. Slični rezultati u odnosu na razlike po polu za skalu MBI-EE potvrdila su i druga istraživanja (165,166). 5.6. Analiza povezanosti pojedinačnih faktora rizika sa nastankom mentalnog distresa i sindroma izgaranja Naše istraživanje pokazuje da najznačajniju povezanost sa problemima mentalnog zdravlja ima fakultet koji se studira, broj položenih ispita, doživljaj stresa tokom kolokvijuma i samoprocena fizičkog i psihičkog zdravlja studenata. Za nastanak mentalnog distresa pokazalo se veoma značajnim fakultet koji studiraju, te je za studente medicine šansa za mogućnost nastanka mentalnog distresa 1.37 puta veća u odnosu na studente ekonomije, dok je isto kod studenata veterine sa dvostruko većom šansom. Moguće je da sa godinama studiranja studenti nauče da prevazilaze stres, jer se pokazalo da sa brojem položenih ispita i godina studiranja, šansa za nastanak mentalnog distresa se smanjuje, što je suprotno rezultatima sličnih istraživanja (160,83). 133 Naši rezultati pokazuju da su se kolokvijumi izdvojili kao značajan stresni faktor, što je potvrđeno i u binarnoj logističkoj regresiji, ali gde razlika po polu nije bila statistički značajna. Približno trećina studenata doživljava kolokvijum blago do umereno stresno i ovi studenti imaju 1.84 do 2.06 puta veću šansu za nastanak mentalnog distresa u odnosu na one kojima to nije stresna aktivnost na fakultetu. Zanimljivo je da se stres zbog ispita u binarnoj logističkoj regresiji nije pokazao kao značajan nezavisni faktor, iako je veliki procenat studenata sa sva tri fakulteta (medicina - 60.8%, veterina – 45.4% i ekonomija – 65.0%) ocenio doživljaj stresa usled ispita kao vrlo jak. Rezultati istraživanja među studentima četvrte godine medicine u Beogradu, pokazali su da doživljaj stresa tokom ispita, kolokvijumi i kontakt sa nastavnim osobljem pokazuju najznačajniju povezanost sa problemima mentalnog zdravlja (84). Možda rezultati našeg istraživanja ukazuju da su studentima kolokvijumi stresnija aktivnost na fakultetu, jer polaganjem istih, stres tokom ispita se verovatno smanjuje, odnosno polažući kolokvijume studentima se olakšava polaganje samih ispita. Uzimajući u obzir podatke koji su nam bili dostupni o broju kolokvijuma na medicinskom i ekonomskom fakultetu, uočava se da je broj kolokvijuma znatno veći od broja predmeta, odnosno ispita, te verovatno da njihov raspored polaganja i obaveza i uslovnost polaganja utiču na dobijene rezultate. Možda ovakvi rezultati ukazuju da postojeći proces ocenjivanja studenata treba promeniti i restruktuisati, jer postoji veliki uticaj akademskih stresora na stanje mentalnog zdravlja studenata (84). Iako su neka istraživanja pokazala da je mala zabrinutost pre ispita veoma korisna, jer drži studente usmerenima i orjentisanima ka zadatku, veća količina stresa mogla bi delovati obrnuto (171). Binarnom logističkom regresijom uočena je visoka učestalost doživljaja simptoma i samopercepcije lošeg zdravstvenog (fizičkog i psihičkog) stanja kod studenata. Studenti koji svoje psihičko zdravlje ocenjuju kao lošije u odnosu na period pre početka studiranja imaju čak 5.19 puta veću šansu za nastanak mentalnog distresa u odnosu na one kojima je psihičko zdravlje bolje. Višestrukom logističkom regresijom za predviđanje nivoa emocionalne iscrpljenosti kod studenata sva tri fakulteta, pokazano je da najznačajniju povezanost sa sindromom 134 izgaranja, odnosno emocionalnom iscrpljenošću, ima fakultet koji se studira, samoprocena psihofizičkog stanja i polaganje kolokvijuma. Studenti medicine imaju 1.59 puta veću šansu za nastanak visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti u odnosu na studente ekonomije, dok studenti veterine imaju skoro dvostuko veću šansu u odnosu na iste. Studenti koji su svoje fizičko zdravlje ocenili kao lošije u odnosu na period pre studiranja imaju 1.96 puta veću šansu za javljanje visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti u odnosu na one koji svoje zdravlje ocenjuju kao bolje, a šansa za javljanje visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti kod studenata koji su svoje psihičko zdravlje ocenili kao lošije je 6.4 puta veća. I ovaj model kao je pokazao da su studentima kolokvijumi najveći izvor stresa na fakultetu, čak veći od ispita, te studenti koji ih doživljavaju vrlo stresno imaju čak 4.26 puta veću šansu za javljanje visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti u odnosu na studente kojima oni nisu stresni. Rezultati istraživanja na studentima pete i šeste godine medicine su pokazali da su ispiti važan nezavisni stresni faktor u multipnoj regresionoj analizi, naročito među studentkinjama (172). U našem istraživanju pol se nije pokazao kao značajan faktor kada se uzmu u obzir i ostali ispitivani parametri. U modelu za predviđanje stepena emocionalne iscrpljenosti kod studenata sva tri fakulteta, gde je kao nezavisna varijabla uzet i nivo mentalnog distresa, pokazano je da studenti kojima su vrednosti GHQ upitnika, za procenu mentalnog distresa, veće od 4, imaju 2 puta veću šansu za nastanak srednjeg, odnosno 5.8 puta veću šansu za nastanak visokog nivoa emocionalne iscrpljenosti, odnosno burnout-a, kada se uzmu u obzir ostali ispitivani parametri. Iz strukturnog ekvacionog modela možemo zaključiti da najveći uticaj na emocionalnu iscrpljenost, odnosno pojavu sindroma izgaranja, ima mentalno zdravlje studenata procenjeno upitnikom GHQ-12 sa koeficijentom od 0.42. U velikoj meri na emocionalnu iscrpljenost utiču i stres usled kolokvijuma i samoprocena psihičkog zdravlja studenata, ali u daleko manjoj meri sa koeficijentima 0.19 i 0.16. 135 6. ZAKLJUČAK Na osnovu sprovedenog istraživanja među studentima medicine, veterine i ekonomije na Beogradskom univerzitetu mogu se doneti sledeći zaključci: 1.Zdravstveno stanje 1.1. Zajedničke karakteristike kod studenata medicine, veterine i ekonomije - Oko tri četvrtine studenata je normalno uhranjeno. - U kategoriji predgojaznih i gojaznih studenata ima dva do pet puta više muškaraca u odnosu na devojke. - U kategoriji pothranjenih studenata ima do 15 puta više devojaka nego muškaraca. - Za dve godine procenat predgojaznih studenata se značajno povećao. - Slična je učestalost oboljevanja svih studenata od difterije, šarlaha, tuberkuloze pluća, kožnih bolesti, dijabetes melitusa, akutne reumatske groznice, oboljenja jetre i žuči, čira na želucu i duodenumu, malignih bolesti, epilepsije, psihičkih i srčanih oboljenja, deformacija grudnog koša i stopala. - Za dve godine se značajno povećao procenat studenata koji nose naočare. - Značajno je veći procenat devojaka nego muškaraca koje nose naočare. - Posle dve godine studiranja značajno se povećao broj studenata sa nepravilnim držanjem 1.2. Razlike kod studenata medicine, veterine i ekonomije - Učestalost predgojaznosti i gojaznosti je veća kod studenata medicine i veterine u odnosu na studente ekonomije. - Učestalost pothranjenosti veća je kod studenata ekonomije u odnosu na studente medicinskog i veterinarskog fakulteta, kao i kod studenata medicine u odnosu na studente veterine. - Hepatitis A, bolesti bubrega, povrede, prelomi i operacije su češće kod studenata medicine i veterine u odnosu na studente ekonomije. 136 - Čir želuca i duodenuma, astma i hronični bronhitis i povišeni arterijski pritisak su češći kod studenata medicine u odnosu na studente ekonomije. - Alergijska oboljenja su najčešća kod studenata medicine. - Oboljenja mokraćno-polnog sistema su češća kod studenata veterine u odnosu na studente ekonomije. - U pogledu samoprocene fizičkog zdravlja, najviše je studenata medicine koji se osećaju lošije u odnosu na period pre studiranja. - U odnosu na samoprocenu psihičkog zdravlja najviše je studenata ekonomije koji ga opisuju kao lošije. 2. Analiza faktora rizika po zdravlje 2.1. Zajedničke karakteristike kod studenata medicine, veterine i ekonomije - Sličan je procenjeni stresni uticaj ispita kod studenata tri ispitivana fakulteta. - Muškarci doživljavaju ispite kao umereno ili blago stresne. - Devojke doživljavaju ispite kao vrlo stresne. - Oko polovine studenata ima fizičku aktivnost dva do tri puta nedeljno. - Oko 80 % studenata ne pije alkohol. - Oko 80% studenata nikada nije probalo psihoaktivne supstance (PAS). 2.2. Razlike kod studenata medicine, veterine i ekonomije - Najvišu prosečnu ocenu tokom celih studija imaju studenti medicine, a najnižu studenti ekonomije. - Stresno doživljavanje kolokvijuma najčešće je kod studenata ekonomije. - Najviše devojaka pušača je među studentima veterine. - Najviše studenata koji ne piju alkohol je među studentima ekonomije. - Najviše studenata koji piju alkohol najmanje jednom nedeljno je među studentima veterine. - Najviše studenata koji redovno koriste psihoaktivne supstance je među studentima veterine. 137 3. Mentalni distres i sindrom izgaranja 3.1.Zajedničke karakteristike kod studenata medicine, veterine i ekonomije - Mentalni distres studenata postepeno opada tokom trajanja studija. - Studentkinje su podložnije mentalnom distresu nego studenti. - Oko 45% studenata je podložno sindromu izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti i oko 80% studenata po kategoriji depersonalizacije. - Studentkinje su podložnije sindromu izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti u odnosu na studente. - Oko polovine studenata ocenjuje dobro samopostignuće. 3.2. Razlike kod studenata medicine, veterine i ekonomije - Mentalnom distresu su najpodložniji studenti veterine. - Emocionalnoj iscrpljenosti, depersonalizaciji i niskom samopostignuću najpodložniji su studenti veterine, a najmanje su podložni studenti ekonomije. 3.3.Prospektivno praćenje studenata medicine pokazalo je da: - Uspeh u studiranju opada posle prve godine, a ponovo počinje da raste u četvrtoj godini studija - Posle prve godine studija povećava se broj studenata koji svoje fizičko zdravlje opisuju kao lošije. - Podložnost sindromu izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i smanjenom ličnom postignuću najveća je kod studenata prve godine a konstantno se smanjuje tokom studija. - Studentkinje su podložnije mentalnom distresu od studenata. - Na početku studija studentkinje su podložnije sindromu izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti od studenata, ali ove razlike tokom studija nestaju. 3.4. Faktori rizika za nastanak mentalnog distresa i sindroma izgaranja kod studenata - Podložnost mentalnom distresu i sindromu izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti veća je kod sudenata medicine i veterine u odnosu na studente ekonomije. - Samoprocena lošijeg fizičkog zdravlja u odnosu na period pre studiranja povećava verovatnoću za nastanak mentalnog distresa i sindroma izgaranja po kategoriji 138 emocionalne iscrpljenosti jedan i po do dva puta. Samoprocena lošijeg psihičkog zdravlja u odnosu na period pre studiranja povećava verovatnoću za nastanak mentalnog distresa i sindroma izgaranja po kategoriji emocionalne ispcrpljenosti pet do šest puta. - Stresno doživljavanje kolokvijuma povećava verovatnoću za nastanak mentalnog distresa i sindroma izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti za dva do četiri puta. - Tokom studija i sa povećanjem broja položenih ispita smanjuje se podložnost mentalnom distresu. - Stanje visokog mentalnog distresa kod studenata dovodi do šest puta veće verovatnoće za nastanak sindroma izgaranja po kategoriji emocionalne iscrpljenosti. 4. Povezanost dužine studiranja, akademskog distresa i rizika za nastanak sindroma izgaranja 4.1. Rizik za nastanak mentalnog distresa smanjuje se tokom studija kod studenata sva tri fakulteta. 4.2.Rizik za nastanak sindroma izgaranja smanjuje se tokom studija kod studenata medicine i ekonomije. 139 7. LITERATURA 1. Guthrie E, Black D, Bagalkote H, Shaw C, Campbell M, Creed F. Psychological stress and burnout in medical students: a five-year prospective longitudinal study. J R Soc Med 1998;91:237-243. 2. Toševski DL, Milovančević MP, Gajić SD. Personality and psychopathology of university students. Curr Opin Psychiatry. 2010;23(1):48-52. 3. Fish C, Nies MA: Health promotion needs of students in a college environment. Public Health Nurs 1996,13:104-111. 4. Chew-Graham CA, Rogers A, Yassin N: 'I wouldn't want it on my CV or their records': medical students' experiences of helpseeking for mental health problems. Med Educ 2003; 37:873-880. 5. Al-Dabal BK, Koura MR, Rasheed P, Al-Sowielem L, Makki SM. A Comparative Study of Perceived Stress among Female Medical and Non-Medical University Students in Dammam, Saudi Arabia. SQU Medical Journal, August 2010;10(2):231-240. 6. Supe AN. A study of stress in medical students at Seth G.S. Medical College. J Postgrad Med 1998; 44:1–6. 7. Shaikh BT, Kahloon A, Kazmi M, Khalid H, Nawaz K, Khan N, et al. Students, Stress and Coping strategies: a case of Pakistani medical school. Educ Health (Abingdon) 2004; 17:346–53. 8. Zaid ZA, Chan SC, HO JJ. Emotional disorders among medical students in a Malaysian Private medical school. Singapore Med J 2007;48:895–899. 9. Misra R, McKean M. College students’ academic stress and its relation to their anxiety, time management and leisure satisfaction. Am J Health Studies 2000;16:41–51. 10. Sax LJ. Health trends among College Freshmen. J Am Coll Health 1997;45:252–262. 11. Dyrbye LN, Thomas MR, Eacker A, Harper W, Massie FS Jr, Power DV, et al. 140 Race, ethnicity, and medical student well-being in the United States. Arch Intern Med 2007;167:2103–2109. 12. Sreeramareddy CT, Shankar PR, Binu VS, Mukhopadhyay C, Ray B, Menezes RG. Psychological morbidity, sources of stress and coping strategies among undergraduate medical students of Nepal. BMC Medical Education 2007, 7:26–44. 13. House, JS, Landis KR, Amberson, D. Social relationships and health. Science. 1988;241:540-545. 14. Cohen S, Wills T. A. Stress, social support, and the buffering hypothesis. Psychological Bulletin.1985;98(2):310-358. 15. Vićentić. S Ispitivanje profesionalnog stresa kod lekara urgentne medicine i psihijatara. Doktorska disertacija.Beograd,2012. 16. Obradović D, Pantić M, Latas M. Procena psihičkog stanja studenata medicinskog fakulteta. Engrami - časopis za kliničku psihijatriju, psihologiju i granične discipline 2009;31(3-4):47-55. 17. Spasenović VZ. Vršnjačka prihvaćenost/odbačenost i školsko postignuće. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja 2003;(35):267-288. 18. Štetin T. Neki faktori socio-psihološke prilagođenosti studenata Vojne akademije. Vojno delo 2004;56(4):105-126. 19. Mitić J. Školski uspeh studenata u Beogradu. Nastava i vaspitanje 1995;44(3):285-298. 20. Ilić J. Uticaj uslova stanovanja i dugog boravka u zatvorenom prostoru na poremećaje zdravlja kod gradskog i seoskog stanovništva. Magistarska teza, Beograd 2006. 21. Haverinen-Shaughnessy U, Moschandreas DJ, Shaughnessy RJ. Association between substandard classroom ventilation rates and students' academic achievement. Indoor Air. 2011 Apr; 21(2):121-131. 20. Annesi-Maesano I, Baiz N, Banerjee S, Rudnai P, Rive S, SINPHONIE Group.Indoor air quality and sources in schools and related health effects. J Toxicol Environ Health B Crit Rev. 2013;16(8):491-550. 21. Lundin L. Allergic and non-allergic students' perception of the same high school 141 environment. Indoor Air. 1999 Jun; 9(2):92-102. 22. Shendell DG, Winer AM, Weker R, Colome SD. Evidence of inadequate ventilation in portable classrooms: results of a pilot study in Los Angeles County.Indoor Air. 2004 Jun;14(3): 154-158. 23. Bluhm G, Nordling E, Berglind N. Road traffic noise and annoyance: an increasing environmental health problem. Noise Health. 2004;6:43–49. 24. Griefahn B, Schuemer-Kohrs A, Schuemer R, Moehler U, Mehnert P. Physiological, subjective, and behavioral responses during sleep to noise from rail and road traffic. Noise & Health. 2000;3(9):59–71. 25. Berglund B, Lindvall T. Community Noise. Stockholm: Center for Sensory Research; 1995. 26. Lee PJ, Jeon JY.Relating traffic, construction, and ventilation noise to cognitive performances and subjective perceptions. J Acoust Soc Am. 2013 Oct;134(4):2765- 2772. 27. Nassiri P, Monazam M, Fouladi Dehaghi B, Ibrahimi Ghavam Abadi L, Zakerian SA, Azam K.The effect of noise on human performance: a clinical trial. Int J Occup Environ Med. 2013 Apr;4(2):87-95. 28. Alimohammadi I, Sandrock S, Gohari MR.The effects of low frequency noise on mental performance and annoyance. Environ Monit Assess. 2013 Aug;185(8):7043-7051. 29. Norton TT, Corliss DA, Bailey JE.The Psychophysical Measurement of Visual Function. Butterworth-Heinemann, Amsterdam; Boston.2002. 30. Lungulov B. Ishodi učenja u visokom obrazovanju kao indikatori kvaliteta obrazovanja. Pedagoška stvarnost 2011;57(7-8):610-623. 31. Slavin SJ, Schindler DL, Chibnall JT.Medical Student Mental Health 3.0: Improving Student Wellness Through Curricular Changes. Acad Med. 2014 Apr;89(4):573-577. 32. Ohe K, Hachiya Y, Takahashi Y, Oda S, Takahara K. The significance of obesity in UOEH medical students–multiple regression analysis of the annual physical checkup data in 1991. J UOEH 1992; 14:279-288. 142 33. Boo N Y, Chia G J Q, Wong L C, Chew R M, Chong W, Loo R C N. The prevalence of obesity among clinical students in a Malaysian medical school. Singapore Med J 2010;51(2): 126-132. 34. Van der Veer T, Frings-Dresen MHW, Sluiter JK. Health Behaviors, Care Needs and Attitudes towards Self-Prescription: A Cross-Sectional Survey among Dutch Medical Students. PLoS One. 2011;6(11):e28038. 35. Laswar AN, Darwish H. Prevalence of Cigarette Smoking and Khat Chewing among Aden University Medical Students and their Relationship to BP and Body Mass Index. Saudi J Kidney Dis Transpl 2009;20(5):862-866. 36. Kiss K, Mészáros Z, Mavroudes M, Szmodis MB, Zsidegh M, Ng N, Mészáros J. Fitness and nutritional status of female medical university students. Acta Physiol Hung. 2009 Dec;96(4):469-474. 37. Pantic I , Malbasa M, Ristic S, Turjacanin D, Medenica S, Paunovic J, Pantic S. Screen viewing, body mass index, cigarette smoking and sleep duration in Belgrade University student population: results of an observational, cross-sectional study. Rev Med Chile 2011;139: 896-901. 38. Physical activity guidelines advisory committee report. Washington DC: US Department of Health and Human Services. 2008. 39. US Department of Health and Human Services. Preventing tobacco use among youth and young adults. Atlanta, GA: US Department of Health and Human Services, CDC; 2012. Available at http://www.cdc.gov/tobacco/data_statistics/sgr/2012/index.htm. Accessed August 1, 2012. 40. Voigt K, Twork S, Mittag D, Göbel A, Voigt R, Klewer J et al. Consumption of alcohol, cigarettes and illegal substances among physicians and medical students in Brandenburg and Saxony (Germany). BMC Health Services Research 2009;9:219. 41. Bielska D, Kurpas D, Marcinowicz L, Owłasiuk A, Litwiejko A, Wojtal M. Evaluation of the risk of alcohol consumption and tobacco smoking among 6th year students of the Faculty of Medicine. Przegl Lek. 2012;69(10):900-903. 42. Sommet A, Ferrières N, Jaoul V, Cadieux L, Soulat JM, Lapeyre-Mestre M, 143 Montastruc JL.Use of drugs, tobacco, alcohol and illicit substances in a French student population. Therapie. 2012 Sep-Oct;67(5):429-435. 43. Ulus T, Yurtseven E Donuk B. Prevalence of Smoking and Related Risk Factors among Physical Education and Sports School Students at Istanbul University. Int. J. Environ. Res. Public Health 2012 Mar; 9(3):674-684. 44. Petroianu A, Ferreira dos Reis DC, Dayrell B, Cunha S, Machado de Souza D. Prevalence of alcohol, tobacco and psychotropic drug use among medical students at the Universidade Federal de Minas Gerais. Rev Assoc Med Bras. 2010;56(5):568-571. 45. Dahlin M, Nilsson C, Stotzer E, Runeson B. Mental distress, alcohol use and help-seeking among medical and business students: a crosssectional comparative study. BMC Med.Educ. 2011 Nov 7;11:92. 46. Backović D. Školska higijena. U: Jorga J, urednik Higijena sa medicinskom ekologijom. Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu 2014.p.301-312. 47. PLAN RAZVOJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE REPUBLIKE SRBIJE 2010 – 2015. Ulaganje u zdravlje je najznačajnije ulaganje za održivi razvoj društva i zemlje. Novembar 2009. godine. Republika Srbija MINISTARSTVO ZDRAVLJA. 48. Sl. glasnik RS”, br. 55/05 i 71/05 49. Knežević T, Simić D, Ivanović I. Zdravlje mladih u Republici Srbiji. Finalni izveštaj.Institut za javno zdravlje Srbije. Beograd, jun 2009. 50. Sl. glasnik RS”, br. 1/2013 51. Dollard MF, Winefeild AH. Mental health: Overemeployment, underployement, unemployement and healthy jobs. Australian e-Journal for the advancement of Mental Health. 2002;1(3):1-26. 52. Backović D. Mentalno zdravlje i mentalna higijena između dva milenijuma. Med Pregl 2010; LXIII (11-12): 833-838. 53. M. L. Jennings. Medical Student Burnout: Interdisciplinary Exploration and Analysis. J Med Humanit. 2009;30:253–269. 54. Erić L, Radovanović Z, Jevremović I. Mental disorders among Yugoslav medical students.The British journal of psychiatry 1988;152:127-129. 144 55. Bayram N, Bilgel N. The prevalence and socio-demographic correlations of depression, anxiety and stress among a group of university students. Soc Psychiatry Psychiatr Epidemiol. 2008;43(8): 667-672. 56. Backović D, Jevtić M. Burnout sindrom kao problem mentalnog zdravlja studenata medicine. Med Pregl 2012; LXV (3-4):129-132. 57. Zotović M. Stres i posledice stresa: prikaz transakcionističkog teorijskog modela. Psihologija, 2002;35(1-2):3-23. 58. Ahmed U, Riaz A, Ramzan M. Assessment of stress & stressors: a study on management students. Interdisciplinary journal of contemporary research in business. 2013 Jan;4(9):697-699. 59. Stevenson A, Harper S. Workplace stress and the student learning experience. Qual Assur Educ 2006;14(2):167-178. 60. Maslach C, Jackson SE. Maslach Burnout Inventory Manual. Palo Alto: Consulting Psychologist Press; 1981. 61. Murphy RJ, Gray SA, Sterling G, Reeves K, DuCette J. A Comparative Study of Professional Student Stress. J Dent Educ.2009; 73(3):328-337 62.Jevtić M, Backović D, Ilić-Živojinović J, Maksimović M, Bjelanović J.Burnout syndrome in medical students during clinical training. Health Med, 2012;6(2):571-577. 63. Galán F, Sanmartín A, Polo J, Giner L. Burnout risk in medical students in Spain using the Maslach Burnout Inventory-Student Survey. Int Arch Occup Environ Health. 2011;84(4):453-459. 64. Stewart SM, Betson C, Marshall I, Wong CM, Lee PWH, Lam TH. Stress and vulnerability in medical students. Med Educ. 1995;29:119–127. 65. Ko SM, Kua EH, Fones CS. Stress and the undergraduates. Singapore Med J. 1999;40:627–630. 66. Shah M, Hasan S, Malik S, Sreeramareddy CT. Perceived stress, sources and severity of stress among medical undergraduates in a Pakistani Medical School. BMC Med Educ. 2010;10:2. 67. Kipping CJ. Stress in mental health nursing. Int J Nurs Stud. 2000;37(3):207- 145 218. 68. Burnard P, Binti HT, Rahim HA, Hayes D, Edwards D. A descriptive study of Bruneian student nurses’perceptions of stress. Nurse Educ Today 2007;27:808–818. 69. Hamill, C. The phenomenon of stress as perceived by Project 2000 student nurses: a case study. Journal of Advanced Nursing 1995;21:528–536. 70. Timmins F, Kaliszer M. Attitudes to absenteeism among diploma nursing students in Ireland – an exploratory descriptive survey. Nurse Educ Today 2002;22:578–588. 71. Chan CK, So WK, Fong DY. Hong Kong baccalaureate nursing students' stress and their coping strategies in clinical practice. J Prof Nurs. 2009 Sep-Oct;25(5):307- 313. 72. Reio TG, Marcus RF, Sanders-Reio J. Contribution of students and instructor relationships and attachment style to school completion. J Genet Psychol. 2009; 170:53-72. 73. Diemers A, Dolmans DJM, Verwijnen MM, Heineman E, Scherpbier AJ. Students' opinions about the effects of preclinical patient contacts on their learning. Adv Health Sci Educ. 2008;13: 633–647. 74. Hafen M Jr, Reisbig AM, White MB, Rush BR.Predictors of depression and anxiety in first-year veterinary students: a preliminary report. J Vet Med Educ. 2006 Fall;33(3):432-440. 75. Williams SM, Arnold PK, Mills JN. Coping with stress: a survey of Murdoch University veterinary students. J Vet Med Educ. 2005;2(2):201-212. 76. Gelberg S, Gelberg H. Stress management interventions for veterinary students. J Vet Med Educ. 2005 Summer;32(2):173-181. 77. Sutton RC. Veterinary students and their reported academic and personal experiences during the first year of veterinary school. J Vet Med Educ. 2007 Winter;34(5):645-651. 78. Hatch PH, Winefield HR, Christie BA, Lievaart JJ.Workplace stress, mental health, and burnout of veterinarians in Australia. Aust Vet J. 2011 Nov;89(11):460- 468. 146 79. Bahaudin G. Mujtaba, Eleanor Marschke, Lam D. Nguyen. Leadership Orientation and Stress Perceptions of American Business Students. International Business and Management. 2012;4(2):7-15. 80. Singh G, Hankins M, Weinman JA: Does medical school cause health anxiety and worry in medical students? Medical Education 2004,38:479-481. 81. Helmers KF, Danoff D, Steinert Y, Leyton M, Young SN: Stress and depressed mood in medical students, law students, and graduate students at McGill University. Acad Med. 1997; 72:708-714. 82. Jonsson M, Ojehagen A. Medical students experience more stress compared with other students. Lakartidningen 2006, 103:840-843. 83. Aktekin M, Karaman T, Senol YY, Erdem S, Erengin H, Akaydin M. Anxiety, depression and stressful life events among medical students: a prospective study in Antalya, Turkey.Medical Education 2001;35:12-17. 84. Backović DV, Maksimović M, Davidović D, Zivojinović JI, Stevanović D. Stress and mental health among medical students. Srp Arh Celok Lek. 2013 Nov- Dec;141(11-12):780-784. 85. Goldberg DP, Blackwell B: Psychiatric illness in general practice. A detailed study using a new method of case identification. Br Med J 1970, 1:439-443. 86. Golderberg D, Williams P: A user's guide to the General Health questionnaire. Windsor, UK: NFER-Nelson; 1988. 87. Schmitz N, Kruse J, Tress W: Psychometric properties of the General Health Questionnaire (GHQ)-12) in a German primary care. Acta Psychiatr Scand 1999, 100:462-468. 88. Pevalin DJ: Multiple applications of the GHQ-12 in a general population sample: an investigation of long-term retest effects. Soc Psychiatry Psychiatr Epidemio 2000, 35:508-512. 89. Dahlin ME, Runeson B. Burnout and psychiatric morbidity among medical students entering clinical training: a three year prospective questionnaire and interview-based study. BMC Med Educ. 2007;7: 6. 147 90. Shirom A. Job-related burnout: a review of major research foci and challenges. In: Campbell Quick, J., Tetrick, L.E. (Eds.), Handbook of Occupational Health Psychology. American Psychological Association: Washington, DC; 2011. pp. 223– 241. 91. Schaufeli WB. Past performance and future perspectives of burnout research. SA Journal of Industrial Psychology. 2003;29(4):1-15. 92. Shakespeare W. “Fair is my love, but not so fair as fickle” The Passionate Pilgrim, VII. The Oxford Shakespeare: Poems. 1914. 93. Alemany-Martínez A, Berini-Aytés L, Gay-Escoda C. The burnout syndrome and associated personality disturbances. The study in three graduate programs in Dentistry at the University of Barcelona. Med Oral Patol Oral Cir Bucal. 2008 Jul 1;13(7):E444-50. 94. Shaufeli W, Buunk B. Professional burnout. Handbook of Work and Health Psychology.1996. 95. Freudenberger HJ. “Staff burn-out,” Journal of Social Issues.1974;(30):159– 166. 96. Freudenberger HJ. The staff burn-out syndrome in alternative institutions. Psycother Theory Res Pract 1975;12:1. 97. Vićentić S, Jovanović A, Dunjić B, Pavlović Z, Nenadović M, Nenadović N. Profesionalni stres kod lekara opšte prakse i psihijatara – nivo psihičkog distresa i rizika od burnout sindroma.Vojnosanit Pregl 2010;67(9):741–746. 98. Campos JADB. et al. Burnout syndrome among dental students. Rev Bras Epidemiol 2012; 15(1):155-165. 99. Maslach C, Jackson SE. The measurement of experienced bumout. J Occup Behav 1981;2: 99-113. 100. Schaufeli WB, Bakker AB, Hoogduin K, Schaap C, Kladler A. On the clinical validity of the Maslach burnout inventory and the burnout measure. Psychology and Health. 2001;16:565-582. 101. Međunarodna klasifikacija bolesti MKB-10. WHO 1992. Beograd: Savremena administracija; 1997. 148 102. A. Weber, A. Jaekel-Reinhard. Burnout syndrome: a disease of modern societies? Occup. Med. 2000;50(7):512-517. 103. Prinz P, Hertrich K, Hirschfelder U, de Zwaan M. Burnout, depression and depersonalisation – Psychological factors and coping strategies in dental and medical students. GMS Zeitschrift für Medizinische Ausbildung. 2012;29(1):Doc10 104. Costa EF, Santos SA, Santos AT, Melo EV, Andrade TM. Burnout Syndrome and associated factors among medical students: a cross-sectional study. Clinics (Sao Paulo). 2012;67(6):573-580. 105. Gardner DH, Hini D. Work-related stress in the veterinary profession in New Zealand. N Z Vet J. 2006;54:119–124, 106. Meehan MP, Bradley L. Identifying and evaluating job stress within the Australian small animal veterinary profession. Aust Vet Pract.2007;37:70–83. 107. Elkins AD, Kearney M. Professional burnout among female veterinarians in the United States. J Am Vet Med Assoc. 1992;200:604–608. 108. Moore IC. Exploring and Evaluating Veterinary Team Effectiveness in Companion Animal Practice.Thesis presented to The University of Guelph. Guelph, Ontario, Canada. April, 2013. 109. Maslach C , Schaufeli W, Leiter M.Job Burnout . Annual Review of Psychology.2001;52: 397-422. 110. Lavrova K, Levin A.Burnout Syndrome: Prevention and Management.Handbook for workers of harm reduction programs.2006. 111. Mohren DC, Swaen GM, Kant IJ, Borm PJ, Galama JM. Associations between infections and fatigue in a Dutch working population: results of the Maastricht Cohort Study on Fatigue at Work. Eur J Epidemiol. 2001;17(12):1081-1087. 112. Voltmer E, Kieschke U, Schwappach DLB, Wirsching M, Spahn C. Psychosocial health risk factors and resources of medical students and physicians: a cross-sectional study. BMC Med.Educ. 2008,8:46. 113. Dyrbye LN, Thomas MR, Massie FS, et al: Burnout and suicidal ideation among U.S. medical students. Ann Intern Med 2008;149:334–341. 114. Dyrbye LN, Thomas MR, Huntington JL, Lawson K L, Novotny P J, MS, 149 Sloan JA, Shanafelt TD. Personal Life Events and Medical Student Burnout: A Multicenter Study. Acad Med 2006;81:374–384. 115. http://www.who.int/trade/glossary/story046/en/ 116. Günthner A, Batra A. Prevention of burnout by stress management. Bundesgesundheitsblatt Gesundheitsforschung Gesundheitsschutz. 2012 Feb;55(2):183-189. 117. Lord LK, Brandt JC, Newhart DW. Identifying the needs of veterinary students and recent alumni in establishing a student service center. J Vet Med Educ. 2013 Summer;40(2):192-198. 118. Schaufeli WB., Martínez I, Marqués-Pinto A, Salanova M, Bakker A. Burnout and engagement in university students: A cross-national study. Journal of Cross- Cultural Studies. 2002; 33: 464–481. 119. Young C, Fang D, Golshan S, Moutier C, Zisook S. Burnout in Premedical Undergraduate Students. Academic Psychiatry. 2012; 36:11–16. 120. Mujtaba BG, Marschke E, Nguyen LD.Leadership Orientation and Stress Perceptions of American Business Students. International Business and Management. 2012;4(2):7-15. 121. Rajasekar D. IMPACT OF ACADEMIC STRESS AMONG THE MANAGEMENT STUDENTS OF AMET UNIVERSITY – AN ANALYSIS. AMET International Journal of Management. 2013 Jan – June;32-40. 122. Lan L, Wargocki P,Wyon DP, Lian Z. Effects of thermal discomfort in an office on perceived air quality, SBS symptoms, physiological responses, and human performance Indoor Air 2011; 21: 376–390. 123. Pepler, R.D. and Warner, R.E. (1968) Temperature and learning: an experimental study, ASHRAE Trans.,74, 211–219. 124. Nolan JA. Influence of classroom temperature on academic learning. Automated Teaching Bulletin. Summer, 1960;1:12-20. 125. Wargocki P, Wyon DP. Effects of HVAC on Student Performance. ASHRAE 150 Journal, 2006 October; 22-28. 126. Wargocki P and Wyon, DP. The effects of outdoor air supply rate and supply air filter condition in classrooms on the performance of schoolwork by children (RP-1257), HVAC&R Research. 2007;13(2):165-191. 127. McGuffey, Carroll W. “Facilities,” Chapter 10, Herbert Walberg (ed.) Improving educational standards and productivity. Berkley: McCutchan Publishing Corp; 1982. 128. Birren F. The significance of light. AIA Journal. 1972, August; 27-30. 129. Birren F. Color it color. Progressive Architecture. 1977, September ;129-133. 130. UVOD U USAGLAŠAVANJE (TUNING) OBRAZOVNIH STRUKTURA U EVROPI - DOPRINOS UNIVERZITETA BOLONJSKOM PROCESU – PROJEKAT SOCRATES – TEMPUS. 131. Cutillas AB, Herrero E, de San Eustaquio A, Zamora S, Pérez-Llamas F.Prevalence of underweight, overweight and obesity, energy intake and dietary caloric profile in university students from the region of Murcia (Spain). Nutr Hosp. 2013 May-Jun;28(3):683-689. 132. Gopalakrishnan S, Ganeshkumar P, Prakash MV, Christopher, Amalraj V. Prevalence of Overweight / Obesity among the Medical Students, Malaysia. Med J Malaysia. 2012 Aug;67(4):442-444. 133. Pantić I, Malbasa M, Ristić S, Turjacanin D, Medenica S, Paunovic J, Pantic S.Screen viewing, body mass index, cigarette smoking and sleep duration in Belgrade University student population: results of an observational, cross-sectional study. Rev Med Chile 2011;139:896-901. 134. Cecil J, McHale C, Hart J, Laidlaw A. Behaviour and burnout in medical students. Med Educ Online. 2014 Aug 25;19:25209. 135. Steptoe A, Wardle J. Health behaviour, risk awareness and emotional well- being in students from Eastern Europe and Western E u r o p e . Social Science & Medicine, 2001;53:1621-1630. 136. Steptoe A, Wardle J, Cui W, Bellisle F, Zotti AM, Baranyai R, Sanderman R.Trends in smoking, diet, physical exercise, and attitudes toward health in 151 European university students from 13 countries, 1990-2000. Prev Med. 2002 Aug;35(2):97-104. 137. Karen Voigt, Sabine Twork, Dirk Mittag, Anne Göbel, Roger Voigt,Jörg Klewer, Joachim Kugler, Stefan R Bornstein and Antje Bergmann. Consumption of alcohol, cigarettes and illegal substances among physicians and medical students in Brandenburg and Saxony (Germany). BMC Health Services Research 2009, 9:219. 138. Andy Petroianu1, Daniel Cruz Ferreira dos Reis, Breno Dayrell Silva Cunha, DaviMachado de Souza. Prevalence of alcohol, tobacco and psychotropic drug use among medical students at the Universidade Federal de Minas Gerais. Rev Assoc Med Bras 2010; 56(5): 568-571. 139. Stanković B. Novi morbiditet mladih. BIBLID 0038-982X.2002;1-4:53-76. 140. Mehdizadeh M, Nowroozzadeh MH. Outdoor activity and myopia. Ophthalmology. 2009 Jun;116(6):1229-1230. 141. Guo Y, Liu L, Xu L, Lü Y, Tang P, Feng Y. Outdoor activity and myopia among 681 primary students in urban and rural regions of Beijing. Zhonghua Yi Xue Za Zhi. 2014 Jan 21;94(3):191-194. 142. Lin Z, Vasudevan B, Jhanji V, Mao GY, Gao TY, Wang FH, Rong SS, Ciuffreda KJ, Liang YB. Near work, outdoor activity, and their association with refractive error. Optom Vis Sci. 2014 Apr;91(4):376-382. 143. El-Gilany A, Amr M, Hammad S. Perceived stress among male medical students in Egypt and Saudi Arabia: effect of socio-demographic factors. Ann Saudi Med 2008; 28:442–448. 144. Lumb AB, Vail A. Comparison of academic, application form and social factors in predicting early performance on the medical course. Med Educ. 2004 Sep;38(9):1002-1005. 145. Pinyopornpanish M, Sribanditmongkok P, Boonyanaruthee V, Chan-ob T, Maneetorn N, Uuphanthasath R. FACTORS AFFECTING LOW ACADEMIC ACHIEVEMENT OF MEDICAL STUDENTS IN THE FACULTY OF MEDICINE, CHIANG MAI UNIVERSITY. Chiang Mai Med Bull 2004;43(1):15- 23. 152 146. Yates J, James D. Risk factors for poor performance on the undergraduate medical course: cohort study at Nottingham University. Med Educ. 2007 Jan;41(1):65-73. 147. Sitticharoon C, Srisuma S, Kanavitoon S. and Summachiwakij S. Exploratory study of factors related to educational scores of first preclinical year medical students. Advances in Physiology Education 2014;38(1):25-33. 148. Guthrie EA, Black D, Shaw CM, Hamilton J, Creed FH, Tomenson B. Embarking upon a medical career: psychological morbidity in first year medical students. Med Educ. 1995;29:337–341. 149. Goldberg D, Williams P. A User's Guide to the General Health Questionnaire. Windsor, UK: NFER-Nelson; 1991. 150. Radovanović Z, Erić Lj. Validity of the General Health Questionnaire in Yugoslav student population. Psychol Med. 1983;13:205-207. 151. Benitez C, Quintero J, Torres R. Prevalence of risk for mental disorders among undergraduate medical students at the Medical School of the Catholic University of Chile. Rev Med Chil. 2001;129:173–178. 152. Muhamad Saiful Bahri Yusoff, Ahmad Fuad Abdul Rahim, Mohd Jamil Yaacob. The sensitivity, specificity and reliability of the malay version 12-items general health questionnaire (GHQ-12) in detecting distressed medical students. ASEAN Journal of Psychiatry.Jan – June 2009;11 (1): XX XX. 153. Uner S, Ozcebe H, Telatar TG, Tezcan S. Assessment of Mental Health of University Students with GHQ-12. Turk J Med Sci 2008; 38(5):437-446. 154. Biro E, Balajti I, Adany R, Kosa K. eterminants of mental well being in medical students. Soc Psychiatry Psychiatr Epidemiol. 2010;45:253-258. 155. Dalal AP, Bala DV. Socio-demographic, General Health Status and Mental Health Profile of First Year Medical Students of NHL MMC, Ahmedabad-2011 Admission Batch. NHL Journal of Medical Sciences.July 2013;2(2):69-74. 156. Green MJ, Leyland AH, Sweeting H, Benzeval M. Socioeconomic Position and Adolescent Trajectories in Smoking, Drinking, and Psychiatric Distress. J Adolesc Health. Aug 2013; 53(2): 202–208.e2. 153 157. Shoukat S, Anis M, Kella DK, Qazi F, Samad F, Mir F, Mansoor M, Parvez MB, Osmani B, Panju SA, Naqvi H. Prevalence of Mistreatment or Belittlement among Medical Students – A Cross Sectional Survey at a Private Medical School in Karachi, Pakistan. PLoS One. 2010 Oct 15;5(10):e13429. DOI: 10.1371/journal.pone.0013429. 158. Senol Y, Aktekin M, Erengin H, Turkay M, Akaydin M. Psychological changes of medical students:a prospective study - the third year follow-up outcomes. Turkish Journal of Public Health. 2003;1(1):4-7. 159. Harrison J, Barrow S, Gask L, Creed F. Social determinants of GHQ score by postal survey. J Public Health Med.1999; 21(3):283-288. 160. Moffat KJ, McConnachie A, Ross S, Morrison JM. First year medical student stress and coping in a problem-based learning medical curriculum. Med Educ 2004;38(5):482-491. 161. Ross S, Cleland J, Macleod MJ. Stress, debt and undergraduate medical student performance. Med Educ. 2006;40(6): 584-589. 162. Yen Yee L, Yusoff M. Prevalence and sources of stress among medical students in Universiti Sains Malaysia and Universiteit Maastricht. Education in Medicine Journal.2013;5(4). 163. UNER S, OZCEBE H, TELATAR TG, TEZCAN S. Assessment of Mental Health of University Students with GHQ-12. Turk J Med Sci 2008; 38 (5): 437-446. 164. Maslach C. Maslach Burnout Inventory Manual, 2nd edn.Palo Alto, CA: Consulting Psychologists Press; 1986. Maslach C, Jackson SE, Leiter MP. Maslach Burnout Inventory Manual.3rd ed. Palo Alto, CA: Consulting Psychologists Pr; 1996. 165. Divaris K, Lai CS, Polychronopoulou A, Eliades T, Katsaros C. Stress and burnout among Swiss dental residents. Schweiz Monatsschr Zahnmed. 2012;122 (7- 8):610-615. 166. Amin WM, Al-Ali MH, Duaibis RB, Oweis T, Badran DH. Burnout Among the Clinical Dental Students in the Jordanian Universities. J Clin Med Res. 2009 October; 1(4):207–211. 154 167. Willcock SM, Daly MG, Tennant CC, Allard BJ. Burnout and psychiatric morbidity in new medical graduates. Med J Aust. 2004 Oct 4;181(7):357-60. 168. Shanafelt TD, Bradley KA, Wipf JE, Back AL. Burnout and Self-Reported Patient Care in an Internal Medicine Residency Program. Ann Intern Med. 2002; 136(5):358-67. 169. Lemkau JP, Purdy RR, Rafferty JP, Rudisill JR.Correlates of burnout among family practice residents. J Med Educ. 1988 Sep;63(9):682-691. 170. Gelfand DV, Podnos YD, Carmichael JC, Saltzman DJ, Wilson SE, Williams RA.Effect of the 80-hour workweek on resident burnout. Arch Surg. 2004 Sep;139(9):933-8; discussion 938-940. 171. Hettiarachchi M, Fonseka CL, Gunasekara P, Jayasinghe P, Madurang D. How does the quality of life and the underlying biochemical indicators correlate with the performance in academic examinations in a group of medical students of Sri Lanka? Med Educ Online 2014, 19: 22772- http://dx.doi.org/10.3402/meo.v19.22772 172. Backović VD, Ilić Živojinović J, Maksimović J,Maksimović M. Gender differences in academic stress and burnout among medical students in final years of education. Psychiatria Danubina, 2012; Vol. 24, No. 2:75-181. PRILOG 1 (UPITNIK ZA STUDENTE MEDICINE) Poštovane kolege molimo Vas pažljivo popunite anonimni upitnik o prisustvu stresa i iscrpljenosti zbog studiranja Starost:___god ____meseci pol: M Ž Teżina ___ kg Visina ____ cm Koliko studirate? ___god ____meseci Koliko ste ispita polożili ukupno (sa i bez ocene)? _____ Kolika Vam je prosečna ocena? __ , __ Broj bodova _________ECTS Živim trenutno 1. sa porodicom 2. sa kolego 3. u studentskom domu 4. sam 5.ostalo _____ Koliko se puta mesečno bavite fizičkom aktivnošću dužom od 30 min. dnevno? _____ A) Ne pušim cigarete B) Pušim ili sam prestao da pušim u prethodnih 12 meseci C) Pušio sam ranije (odnosi se na odg. pod B i C) Koliko godina? ________ Koliko prosečno cigareta na dan? ____ A) Ne pijem alkohol B) Pijem C) Pio sam ranije duže od 1 god., ali duže od 1 godinu više ne (odnosi se na odg. Pod B i C) 1. Pivo ____ flaša/dan 2. Vino ____ čaša/dan 3. Žestoka pića ______ čaša/dan ____ god. ____ god. ____ god. A) Nisam probao PAS B) Probao sam C) Konzumiram D) Konzumirao ranije, ali duže od 1 god. ne- (odnosi se na odg. pod B,C,D) 1.Marihuanu 2. Opijate 3. Psihostimulanse 4. Sedative 5. Halucinogene Sadašnje fizičko zdravlje u odnosu na zdravlje pre studiranja ocenjujem kao 1. bolje 2. isto 3. lošije Sadašnje psihičko stanje u odnosu na stanje pre studiranja ocenjujem kao 1. bolje 2. isto 3. lošije Izrazi svoje osećanje prema navedenim situacijama jednom od sledećih opcija (zaokružiti): 1. nije stresno 2. blago stresno 3. umereno stresno 4. vrlo stresno 1. ispiti 1 2 3 4 2. kolokvijum 1 2 3 4 3. uzimanje anamnze 1 2 3 4 4. kontakt sa zaposlenim na klinici 1 2 3 4 5. kontakt sa nastavnim osobljem fakulteta 1 2 3 4 6. laboratorijske veżbe 1 2 3 4 7. obdukcije 1 2 3 4 8. fizikalni pregled pacijenta 1 2 3 4 9. stres kojem ste trenutno lično eksponirani ________1 2 3 4 (upisati koji stres) 10. najjači stres koji ste dożiveli do sad ________ 1 2 3 4 (upisati koji stres) ZAHVALJUJEMO NA SARADNJI PRILOG 2 (UPITNIK ZA STUDENTE VETERINE) Poštovane kolege molimo Vas pažljivo popunite anonimni upitnik o prisustvu stresa i iscrpljenosti zbog studiranja Starost:___god ____meseci pol: M Ž Teżina ___ kg Visina ____ cm Koliko studirate? ___god ____meseci Koliko ste ispita polożili ukupno (sa i bez ocene)? _____ Kolika Vam je prosečna ocena? __ , __ Broj bodova _________ECTS Živim trenutno 1. sa porodicom 2. sa kolego 3. u studentskom domu 4. sam 5.ostalo _____ Koliko se puta mesečno bavite fizičkom aktivnošću dužom od 30 min. dnevno? _____ A) Ne pušim cigarete B) Pušim ili sam prestao da pušim u prethodnih 12 meseci C) Pušio sam ranije (odnosi se na odg. pod B i C) Koliko godina? ________ Koliko prosečno cigareta na dan? ____ A) Ne pijem alkohol B) Pijem C) Pio sam ranije duže od 1 god., ali duže od 1 godinu više ne (odnosi se na odg. Pod B i C) 1. Pivo ____ flaša/dan 2. Vino ____ čaša/dan 3. Žestoka pića ______ čaša/dan ____ god. ____ god. ____ god. A) Nisam probao PAS B) Probao sam C) Konzumiram D) Konzumirao ranije, ali duže od 1 god. ne -(odnosi se na odg. pod B,C,D) 1.Marihuanu 2. Opijate 3. Psihostimulanse 4. Sedative 5. Halucinogene Sadašnje fizičko zdravlje u odnosu na zdravlje pre studiranja ocenjujem kao 1. bolje 2. isto 3. lošije Sadašnje psihičko stanje u odnosu na stanje pre studiranja ocenjujem kao 1. bolje 2. isto 3. lošije Izrazi svoje osećanje prema navedenim situacijama jednom od sledećih opcija (zaokružiti):1. nije stresno 2. blago stresno 3. umereno stresno 4. vrlo stresno 1 ispiti 1 2 3 4 2. kolokvijum 1 2 3 4 3. kontakt sa vlasnicima životinja 1 2 3 4 4. kontakt sa zaposlenima u veterinarskim stanicama i ambulantama 1 2 3 4 5. kontakt sa nastavnim osobljem fakulteta 1 2 3 4 6. laboratorijske veżbe 1 2 3 4 7. obdukcije 1 2 3 4 8. rad na terenu 1 2 3 4 9. stres kojem ste trenutno lično eksponirani _________ 1 2 3 4 (upisati koji stres) 10. najjači stres koji ste dożiveli do sad __________ 1 2 3 4 (upisati koji stres) ZAHVALJUJEMO NA SARADNJI PRILOG 3 (UPITNIK ZA STUDENTE EKONOMIJE) Poštovane kolege molimo Vas pažljivo popunite anonimni upitnik o prisustvu stresa i iscrpljenosti zbog studiranja Starost:___god ____meseci pol: M Ž Teżina ___ kg Visina ____ cm Koliko studirate? ___god ____meseci Koliko ste ispita polożili ukupno (sa i bez ocene)? _____ Kolika Vam je prosečna ocena? __ , __ Broj bodova _________ECTS Živim trenutno 1. sa porodicom 2. sa kolego 3. u studentskom domu 4. sam 5.ostalo _____ Koliko se puta mesečno bavite fizičkom aktivnošću dužom od 30 min. dnevno? _____ A) Ne pušim cigarete B) Pušim ili sam prestao da pušim u prethodnih 12 meseci C) Pušio sam ranije (odnosi se na odg. pod B i C) Koliko godina? ________ Koliko prosečno cigareta na dan? ____ A) Ne pijem alkohol B) Pijem C) Pio sam ranije duže od 1 god., ali duže od 1 godinu više ne (odnosi se na odg. Pod B i C) 1. Pivo ____ flaša/dan 2. Vino ____ čaša/dan 3. Žestoka pića ______ čaša/dan ____ god. ____ god. ____ god. A) Nisam probao PAS B) Probao sam C) Konzumiram D) Konzumirao ranije, ali duže od 1 god. ne -(odnosi se na odg. pod B,C,D) 1.Marihuanu 2. Opijate 3. Psihostimulanse 4. Sedative 5. Halucinogene Sadašnje fizičko zdravlje u odnosu na zdravlje pre studiranja ocenjujem kao 1. bolje 2. isto 3. lošije Sadašnje psihičko stanje u odnosu na stanje pre studiranja ocenjujem kao 1. bolje 2. isto 3. lošije Izrazi svoje osećanje prema navedenim situacijama jednom od sledećih opcija (zaokružiti):1. nije stresno 2. blago stresno 3. umereno stresno 4. vrlo stresno 1. ispiti 1 2 3 4 2. kolokvijum 1 2 3 4 3. kontakt sa nastavnim osobljem fakulteta 1 2 3 4 4. praktična nastava (veżbe) 1 2 3 4 5. prezentacija pred kolegama (seminar, esej) 1 2 3 4 6. najstresnija aktivnost na fakultetu ______________________________1 2 3 4 (upisati koji stres) 7. stres kojem ste trenutno lično eksponirani ________________________1 2 3 4 (upisati koji stres) 8. najjači stres koji ste dożiveli do sad _______________________________1 2 3 4 (upisati koji stres) ZAHVALJUJEMO NA SARADNJI PRILOG 4 BIOGRAFIJA Dr Jelena Ilić Živojinović je rođena 04.06.1977. godine u Beogradu. Medicinski fakultet u Beogradu je upisala 1996. godine, a diplomirala je 2002. godine, sa srednjom ocenom 9,23. Poslediplomske studije iz higijene sa medicinskom ekologijom upisala je u oktobru 2003. godine. Magistarsku tezu “Uticaj uslova stanovanja i dugog boravka u zatvorenom prostoru na poremećaje zdravlja kod gradskog i seoskog stanovništva” odbranila je u junu 2006. godine. U aprilu 2006. godine započela je specijalizaciju iz Higijene, a specijalistički ispit je položila u maju 2011. godine, sa odličnim uspehom. Od oktobra 2005. godine zaposlena je na Institutu za higijenu sa medicinskom ekologijom, Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu kao asistent pripravnik, a 2012. godine izabrana je u zvanje asistenta. Autor je i koautor u 20 stručnih radova i publikacija, od čega je 4 rada objavljeno in extenso u časopisima indeksiranim u CC/SCI bazi podataka.