UNIVERZITET U BEOGRADU EKONOMSKI FAKULTET Saša D. RanĊelović Analiza alternativnih modela poreza na dohodak fiziĉkih lica – efekti primene u Srbiji DOKTORSKA DISERTACIJA Beograd, 2012. godina ii UNIVERSITY OF BELGRADE FACULTY OF ECONOMICS Sasa D. Randjelovic Analysis of Alternative Personal Income Tax Models – Effects of Application in Serbia DOCTORAL DISSERTATION Belgrade, 2012 iii Mentor: dr Milojko Arsić docent, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu Ĉlanovi komisije: dr Jurij Bajec redovni profesor, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu dr Boţidar Raiĉević redovni profesor Univerziteta u Beogradu, u penziji Datum odbrane: ________________________ iv mojim roditeljima - Draganu i Dragici v Analiza alternativnih modela poreza na dohodak fiziĉkih lica – efekti primene u Srbiji Rezime Porez na dohodak graĎana je jedan od poreskih oblika kod kojeg, kako u ekonomskoj teoriji, tako i u praksi, postoji veliki broj otvorenih pitanja, zbog izraţenog trade-off odnosa izmeĎu pravičnosti i efikasnosti. Stoga ne postoji uniformno, najbolje rešenje, već se ocena performansi poreza na dohodak vrši na osnovu definisanih ciljeva oporezivanja i odgovarajućih kriterijuma koji iz tih ciljeva proizilaze, polazeći od vaţećih teorijskih stavova i društvenih preferencija. Tako u savremenoj ekonomskoj teoriji postoji saglasnost da bi ovaj poreski oblik trebalo da bude horizontalno pravičan, da implicira niske troškove primene i umereno poresko opterećenje, jer je ocenjeno da ovaj porez, više nego većina drugih poreza, negativno utiče na ekonomsku efikasnost i dugoročan privredni rast. Često se takoĎe navodi da bi ovaj poreski oblik trebalo da bude i vertikalno pravičan (progresivan), što predstavlja legitiman cilj, ali koji proizilazi iz ličnih vrednosnih sudova, tako da oko njega ne postoji saglasnost. Postojeći sistem poreza na dohodak u Srbiji ne obezbeĎuje zadovoljavajući nivo horizontalne (ni vertikalne) pravičnosti u oporezivanju, alokativno je pristrasan, i relativno sloţen, što izaziva relativno visoke troškove administriranja i primene, zbog čega je njegova reforma neophodna. S obzirom da je reč o porezu koji u velikoj meri moţe uticati na ponašanje ekonomskih agenata, pri čemu ti ekonomski efekti zavise kako od parametrizacije poreza, tako i od strukturnih karakteristika svake zemlje (nivo i struktura dohodaka, nivo poreskog morala, preferencije društva i sl.) za utemeljeno ocenjivanje različitih rešenja neophodno je izvršiti empirijsku analizu osnovnih ekonomskih efekata, na podacima koji se odnose na konkretnu zemlju. Cilj ovog rada je da pruţi pregled relevantnih klasičnih i savremenih teorijskih stavova u vezi sa oporezivanjem dohotka graĎana, da na osnovu analiza iskustava drugih zemalja uputi na opšte zaključke u pogledu ekonomskih performansi alternativnih modela poreza na dohodak, i da na osnovu mikro i makroekonomskih podataka za Srbiju bude izvršena empirijska ocena i analiza osnovnih ekonomskih efekata koji bi u Srbiji bili ostvareni u slučaju primene svakog od razmatranih modela oporezivanja dohotka. S tim u vezi, u ovom radu su razvijena tri prihodno neutralna scenarija njegove reforme – flat, dualni i sintetički porez na dohodak, po ugledu na odgovarajuće čiste, teorijske modele, i kreiran je analitički vi okvir za empirijsku ocenu očekivanih ekonomskih efekata njihove primene u Srbiji, kombinovanjem metoda ekonometrijske, mikrosimulacione i statističke analize. Dobijeni rezultati ukazuju da bi sintetički porez na sintetički porez na dohodak u Srbiji imao veće redistributivne efekte, kao i bolje efekte na horizontalnu pravičnost u odnosu na alternativna rešenja, ali da bi troškovi administriranja i primene ovog poreza, te rizici povezani sa povećanom evazijom poreza (kroz povećanje sive ekonomije u domenu rada i odliva kapitala) bili relativno visoki. S druge strane, u slučaju primene flat poreza na dohodak troškovi administriranja i evazioni rizici bi bili znatno manji, ali bi i pozitivni efekti na pravičnost, nejednakost i dugoročni privredni rast bili manji. Dualni model poreza na dohodak bi implicirao nešto manje (u odnosu na sintetički model), ali i dalje umereno pozitivne redistributivne efekte, dok bi efekti na determinante privrednog rasta bili heterogeni – efekti na trţište rada bolji nego u slučaju flat poreza, ali nešto lošiji nego kod sintetičkog modela, a efekti na štednju i investicije znatno bolji u odnosu na alternative. Istovremeno, troškovi administriranja i potencijalno povećanje evazije bi u slučaju primene dualnog poreza bili bi manji nego u slučaju primene sintetičkog modela oporezivanja. Iako zbirna ocena svakog od alternativnih modela poreza zavisi od konfiguracije društvenih preferencija, tj. od pondera koji se dodeljuju pojedinim ekonomskim efektima, ocenjuje se da bi dualni model oporezivanja dohotka u Srbiji, u većoj meri u odnosu na alternativna rešenja, obezbedio balans izmeĎu različitih ciljeva oporezivanja. Dobijene ocene su u znatnoj meri uslovljene konkretnom parametrizacijom modela oporezivanja dohotka u ovom radu, tako da postoji mogućnost da bi uz izmenjenu parametrizaciju i zaključci bili drugačiji. Stoga se ključni doprinos ovog rada, pored zaključaka koji proizilaze iz analize, ogleda u definisanju i primeni savremenih analitičkih instrumenata za empirijsku analizu ekonomskih efekata različitih sistema oporezivanja dohotka graĎana u Srbiji, što omogućava razmatranje efekata i drugačije koncipiranih modela oporezivanja. Kljuĉne reĉi: porez na dohodak graĎana, pravičnost, efikasnost, nejednakost, zaposlenost, štednja, automatski stabilizatori, poreska evazija, troškovi administriranja i naplate poreza JEL klasifikacija: E21, E24, E26, H21, H22, H23, H24, H26, J23 Nauĉna oblast i uţa nauĉna oblast: Ekonomija; Ekonomska politika i razvoj (Javne finansije) UDK broj: 336.1(043.3) vii Analysis of Alternative Personal Income Tax Models – Effects of Application in Serbia Abstract In economic theory and practice there are many open questions related to design of personal income tax – probably more than in case of other taxes, due to equity-efficiency trade-off, which is highly related to this tax. Therefore, there is no uniform, single best solution, since the performances of each income tax model are dependent on the defined goals of taxation and respective criteria, which arise from the theory and social preferences. There is a consensus in contemporary economic theory on the need to provide horizontal equity in taxation of personal income, as well as modest administration and compliance costs and low tax burden, since there is empirical evidence that this tax distorts economic efficiency and long term economic growth, more than the most of other taxes. It is often argued that income tax should be vertically equitable (progressive), which is legitimate goal, but stemming from personal judgements, which is why there is no common agreement on this goal. Current personal income tax in Serbia is not horizontally (nor vertically) equitable, neither allocative neutral and rather complex, triggering relatively high administration and compliance costs, which is why its reform is necessary. Since this tax may have large influence on behavior of economic agents, the economic effects being dependent on its parameterization and structural features of each particular country (level and structure of income, tax moral, social preferences, etc.), in order to provide evidence based assessment of different income tax models, it is necessary to perform empirical estimate and analysis of main economic effects, based on the data related to that country. The aim of this paper is to provide insight into relevant classical and contemporary theory of income taxation, to make general conclusions on features of alternative income tax schemes based on the analysis of experience of other countries and to make empirical estimate and analysis of economic effects which would arise in Serbia in case of introduction of each of the alternative income tax models, based on relevant micro and macroeconomic data. In that respect, three revenue neutral income tax reform scenarios for Serbia have been drafted – flat, dual and comprehensive. Each of the reform scenarios is based on respective pure theoretical model. All reform scenarios are analyzed within the viii standard analytical framework for empirical estimation of economic effects of taxation, by combining econometric, microsimulation and statistical methods. The results suggest that comprehensive income tax in Serbia would trigger the largest income redistribution and have better horizontal equity performances than alternative models. At the same time, the administration and compliance costs, and tax evasion risks (through informal employment and capital outflow) would be relatively high. On the other hand, flat tax reform would imply lower tax administration costs and evasion risks, but the equity, redistribution and growth effects would be lower. Dual income tax would imply somewhat lower (comparing to comprehensive income tax), but still relatively high redistribution of income, while the effects on long rung growth would be heterogeneous. Namely, labor market effects would be better than in case of flat tax reform, but still smaller than in case of comprehensive income tax, while the performance of dual income tax in terms of savings and investment would be considerably better comparing to alternative scenarios. At the same time, under dual income tax scheme administration costs and potential increase in tax evasion in Serbia would be considerably lower than in case of comprehensive income tax. Although the final assessment of each income tax model is also dependent on social preferences, i.e. weights assigned to particular effects, it is estimated that dual income tax in Serbia would provide more adequate balance between different goals of taxation, in comparison to alternative income tax models. Since the estimates obtained in this analysis are conditional on the parameterization of income tax schemes, amended parameterization would probably lead to different conclusions. Therefore, key contributions of this paper refer to the evidence based conclusions on the performance of different income tax reform scenarios in Serbia, as well to defining and application of contemporary analytical instruments for empirical analysis of economic effects of different income tax systems in Serbia, which enables estimation and analysis of other models of income taxation. Key words: personal income tax, equity, efficiency, inequality, employment, savings, automatatic stabilizers, tax evasion, tax administration and compliance costs JEL classification: E21, E24, E26, H21, H22, H23, H24, H26, J23 Scientific field and specific scientific field: Economics; Economic policy and development (Public finance) UDK number: 336.1(043.3) ix Sadrţaj UVODNA RAZMATRANJA .................................................................................. 1 I. TEORIJSKE PERFORMANSE POREZA NA DOHODAK FIZIĈKIH LICA 5 1. CILJEVI OPOREZIVANJA DOHOTKA FIZIĈKIH LICA ........................................ 6 1.1 Fiskalni ciljevi oporezivanja ....................................................................................................... 7 1.2 Redistributivni ciljevi oporezivanja – raspodela tereta poreza na dohodak i uticaj poreza na raspodelu dohotka ..................................................................................................................... 12 1.2.1 Analiza ekonomske raspodele tereta poreza na dohodak ........................................................... 13 1.2.2 Uticaj oporezivanja na raspodelu dohotka ................................................................................ 24 1.3 Automatsko stabilizirajuće dejstvo poreza na dohodak fiziĉkih lica ....................................... 34 2. OPOREZIVANJE DOHOTKA FIZIĈKIH LICA I EKONOMSKA EFIKASNOST........................................................................................................ 46 2.1 UtvrĊivanje viška poreskog tereta kao mere efikasnosti poreza na dohodak .......................... 47 2.1.1 Utvrđivanje gubitka blagostanja usled oporezivanja ................................................................. 50 2.1.2 Koncepti merenja viška tereta poreza na dohodak .................................................................... 55 2.1.3 Utvrđivanja viška tereta poreza na dohodak na empirijskim podacima ...................................... 59 2.2 Uticaj poreske evazije na ekonomsku efikasnost poreza na dohodak ...................................... 64 2.2.1 Teorijska analiza evazije poreza na dohodak ............................................................................ 65 2.2.2 Teorijski okvir analize viška tereta po osnovu poreske evazije ................................................... 75 2.2.3 Merenje uticaja poreske evazije na višak tereta poreza na dohodak .......................................... 77 3. OPTIMALNO OPOREZIVANJE DOHOTKA FIZIĈKIH LICA .................. 85 3.1 Trade-off izmeĊu praviĉnosti i efikasnosti u optimalnom modelu poreza na dohodak .......... 86 3.2 Klasiĉni i savremeni modeli analize optimalnog oporezivanja dohotka .................................. 92 II. UPOREDNA ANALIZA EFEKATA PRIMENE ALTERNATIVNIH MODELA OPOREZIVANJA DOHOTKA FIZIĈKIH LICA........................... 133 1. OSNOVNE EKONOMSKE IMPLIKACIJE PRIMENE ALTERNATIVNIH MODELA POREZA NA DOHODAK FIZIĈKIH LICA................................... 134 1.1 Savremeni trendovi u oporezivanju dohotka fiziĉkih lica ...................................................... 135 1.1.1 Sintetički porez na dohodak .................................................................................................... 136 1.1.2 Dualni porez na dohodak ....................................................................................................... 138 1.1.3 Porez na dohodak sa jedinstvenom poreskom stopom ............................................................. 139 1.2 Alokativna neutralnost razliĉitih modela poreza na dohodak ............................................... 144 1.2.1 Alokativna neutralnost oporezivanja iz perspektive poreskog tretmana dohotka od rada i dohotka od kapitala ................................................................................................................ 145 1.2.2 Alokativna neutralnost oporezivanja iz perspektive poreskog tretmana dohotka od kapitala .... 147 x 1.3 Redistributivno dejstvo alternativnih modela poreza na dohodak ........................................ 152 1.3.1 Uticaj alternativnih modela poreza na dohodak fizičkih lica na nejednakost u raspodeli dohotka u društvu .................................................................................................... 152 1.3.2 Progresivnost alternativnih modela poreza na dohodak .......................................................... 156 1.3.3 Redistributivni efekti prelaska sa sintetičkog ili dualnog na flat model opoezivanja dohotka .... 163 1.4 Efekti primene razliĉitih modela poreza na dohodak na trţište radne snage ........................ 170 1.4.1 Uticaj primene alternativnih modela poreza na dohodak na ponudu radne snage .................... 170 1.4.2 Uticaj primene alternativnih modela poreza na dohodak na tražnju za radnom snagom i zaposlenost ............................................................................................................................. 179 1.5 Uticaj alternativnih modela poreza na dohodak na štednju, investicije i privredni rast ....... 188 1.5.1 Uticaj poreza na dohodak od kapitala na štednju i investicije ................................................. 192 1.5.2 Uticaj poreza na dohodak od rada na privredni rast ............................................................... 195 2. TROŠKOVI ADMINISTRIRANJA I EFIKASNOST NAPLATE ALTERNATIVNIH MODELA POREZA NA DOHODAK FIZIĈKIH LICA . 200 2.1 Bilansni znaĉaj alternativnih modela poreza na dohodak u evropskim zemljama u tranziciji i relevantnim razvijenim zemljama ...................................................................... 202 2.1.1 Uticaj strukturnih faktora na bilansnu izdašnost alternativnih modela poreza na dohodak ...... 207 2.1.2 Uticaj parametarskih faktora na bilansni efekat alternativnih modela poreza na dohodak ....... 209 2.1.3 Bilansni efekti prelaska sa sintetičkog na dualni ili flat porez na dohodak ............................... 210 2.2 Troškovi administriranja alternativnih modela poreza na dohodak ..................................... 214 2.2.1 Troškovi primene poreza od strane poreskih obveznika ........................................................... 214 2.2.2 Troškovi naplate poreza ......................................................................................................... 221 2.3 Uticaj alternativnih modela oporezivanja dohotka na poresku evaziju ................................ 226 III. PROCENA I ANALIZA EFEKATA PRIMENE ALTERNATIVNIH MODELA POREZA NA DOHODAK FIZIĈKIH LICA U SRBIJI ................. 231 1. ANALIZA POSTOJEĆEG SISTEMA POREZA NA DOHODAK U SRBIJI .............................................................................................................. 232 1.1 Reforma poreza na dohodak u periodu nakon 2001. godine .................................................. 233 1.2 Bilansni znaĉaj poreza na dohodak fiziĉkih lica.............................. Error! Bookmark not defined. 1.3 Podaci, metodologija i scenariji reforme poreza na dohodak ................................................ 245 2. UTICAJ REFORME POREZA NA DOHODAK NA REDISTRIBUCIJU DOHOTKA I PORESKOG OPTEREĆENJA U SRBIJI .................................. 250 2.1 Efekti primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na nejednakost ........................ 251 2.2 Efekti primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na praviĉnost........................... 260 2.2.1 Efekti primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na horizontalnu i vertikalnu pravičnost ........................................................................................ 260 2.2.2 Efekati primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na progresivnost ......................... 263 xi 3. EFEKTI OPOREZIVANJA DOHOTKA FIZIĈKIH LICA NA TRŢIŠTA FAKTORA PROIZVODNJE I PRIVREDNI RAST U SRBIJI......................... 268 3.1 Procena efekata primene alternativnih modela poreza na dohodak na trţište radne snage . 268 3.1.1 Efekti reforme poreza na dohodak na ponudu radne snage ..................................................... 270 3.1.2 Efekti reforme poreza na dohodak na tražnju za radnom snagom ............................................ 282 3.2 Uticaj primene alternativnih modela poreza na dohodak na štednju i investicije ................. 287 3.3 Efekti primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na determinante privrednog rasta ...................................................................................................................... 299 3.4 Efekti reforme poreza na dohodak na visinu automatskih stabilizatora ............................... 301 4. PROCENA FINANSIJSKIH PERFORMANSI ALTERNATIVNIH MODELA POREZA NA DOHODAK U SRBIJI ............................................... 305 4.1 Procena bilansne izdašnosti alternativnih modela poreza na dohodak ................................. 306 4.2 Procena uticaja alternativnih modela oporezivanja dohotka na nivo poreske evazije ........................................................................................................................ 313 4.2.1 Razmere i struktura evazije poreza na dohodak ...................................................................... 313 4.2.2 Ocena efekata primene alternativnih modela reforme poreza na dohodak na nivo poreske evazije .................................................................................................................................... 317 4.3 Procena uticaja alternativnih modela oporezivanja dohotka na troškove administriranja porezima .................................................................................................................................. 323 ZAKLJUĈNA RAZMATRANJA ....................................................................... 333 LITERATURA ..................................................................................................... 340 xii Spisak tabela Tabela 1. Višak tereta poreza na dohodak u modelu ţivotnog ciklusa (% prihoda od poreza na dohodak) ......................................................................... 61 Tabela 2. Sternov model – matrica optimalnih poreskih stopa .............................................. 105 Tabela 3. Sazeov model – različiti scenariji optimalne poreske skale uz fiksne redistributivne preferencije.......................................................................................................... 109 Tabela 4. Saezov model - različiti scenariji optimalne poreske skale uz promenljive redistributivne preferencije .................................................................................. 111 Tabela 5. Osnovne karakteristike poreza na dohodak u zemljama EU i OECD ..................... 143 Tabela 6. Efekti poreske i socijalne politike na smanjenje nejednakosti u raspodeli dohotka u zemljama EU¹ ...................................................................................................... 154 Tabela 7. Kakvanijev i Masgrejv-Tinov indeks progresivnosti poreza na dohodak u odabranim zemljama EU ................................................................................... 160 Tabela 8. Uticaj prelaska na flat porez na dohodak na vrednost Dţinijevog koeficijenta u zemljama EU ....................................................................................................... 164 Tabela 9. Efekti prelaska sa sintetičkog ili dualnog na flat porez na dohodak, na horizontalnu pravičnost u oporezivanju .................................................................................... 168 Tabela 10. Efekti prelaska sa sintetičkog ili dualnog na flat porez na dohodak, na vertikalnu pravičnost u oporezivanju .................................................................................... 169 Tabela 11. Efekti prelaska sa sintetičkog ili dualnog na flat model oporezivanja dohotka na EMTR¹ ................................................................................................................ 173 Tabela 12. Pregled rezultata empirijskih istraţivanja uticaja hipotetičkog prelaska sa sintetičkog/dualnog na flat porez na dohodak na ponudu rada .............................. 177 Tabela 13. Pregled empirijskih istraţivanja uticaja povećanja poreskog klina za 10 procentnih poena na nivo nezaposlenosti ............................................................................... 183 Tabela 14. Prihodi od poreza na dohodak graĎana u zemljama EU¹ ....................................... 206 Tabela 15. Rangiranje modela poreza na dohodak prema bilansnoj izdašnosti, poreskom opterećenju dohotka od rada i stepenu progresivnosti ........................................... 209 Tabela 16. Bilansni efekti prelaska na dualni porez na dohodak graĎana ................................ 210 Tabela 17. Bilansni efekti prelaska na flat porez na dohodak graĎana .................................... 212 Tabela 18. Troškovi primene poreza na dohodak od strane poreskog obveznika .................... 216 Tabela 19. Ukupni troškovi naplate svih poreza u zemljama EU i Severne Amerike u 2009/2010. godini ................................................................................................ 224 Tabela 20. Stope poreza na dohodak graĎana u Srbiji ............................................................ 236 Tabela 21. Godišnji porez na dohodak graĎana u Srbiji ......................................................... 237 Tabela 22. Bilansni značaj poreza na dohodak graĎana u Srbiji ............................................. 242 Tabela 23. Prihodi od poreza na dohodak od rada u Srbiji (% BDP) ...................................... 243 Tabela 24. Prihodi od poreza na dohodak od kapitala u Srbiji (% BDP) ................................. 244 Tabela 25. Bilansni značaj godišnjeg poreza na dohodak graĎana u Srbiji .............................. 244 Tabela 26. Scenariji reforme poreza na dohodak graĎana u Srbiji .......................................... 249 Tabela 27. Efekti poreske reforme na raspodelu dohotka po decilima u Srbiji ........................ 252 Tabela 28. Efekti javnih politika na nejednakost u raspodeli dohotka u Srbiji, merenu Dţinijevim koeficijentom ........................................................................ 255 Tabela 29. Efekti reforme poreza na dohodak na nejednakost u raspodeli dohotka u Srbiji merenu Opštim entropijskim i Atkinsonovim indeksom ....................................... 258 Tabela 30. Efekti reforme poreza na dohodak u Srbiji na horizontalnu i vertikalnu pravičnost u oporezivanju ..................................................................................................... 261 Tabela 31. Raspodela ukupnog poreskog tereta po decilima u Srbiji, pre i nakon poreske reforme ................................................................................................................ 263 Tabela 32. Elastičnost ponude rada - pregled rezultata empirijskih istraţivanja ...................... 272 Tabela 33. Efekti poreske reforme na ponudu rada u Srbiji .................................................... 273 xiii Tabela 34. Promena ponude rada u Srbiji po decilima (u %) .................................................. 274 Tabela 35. Promena ponude rada u Srbiji po decilima - polna struktura (u %) ........................ 275 Tabela 36. Promena prosečne EMTR i prosečne EATR u Srbiji nakon poreske reforme (u p.p.) ....................................................................................... 278 Tabela 37. Promena EMTR u Srbiji po decilima - polna struktura (u p.p.) ............................. 280 Tabela 38. Efekti poreske reforme na traţnju za radom u Srbiji ............................................. 285 Tabela 39. Promena nivoa štednje stanovništva u bankama u Srbiji nakon poreske reforme ... 297 Tabela 40. Efekti reforme poreza na dohodak na determinante privrednog rasta u Srbiji ........ 299 Tabela 41. Koeficijent stabilizacije dohotka u zemljama EU .................................................. 302 Tabela 42. Koeficijent stabilizacije dohotka u Srbiji .............................................................. 303 Tabela 43. Bilansno neutralni scenariji reforme poreza na dohodak u Srbiji ........................... 310 Tabela 44. Prihodno pozitivni scenariji reforme poreza na dohodak u Srbiji (+0,5% BDP-a) . 311 Tabela 45. Prihodno pozitivni scenariji reforme poreza na dohodak u Srbiji (+1% BDP-a) .... 312 Tabela 46. Osnovni indikatori nivoa evazije poreza na dohodak u Srbiji ................................ 314 Tabela 47. Raspodela ukupnog iznosa neprijavljenog dohotka po decilima u Srbiji................ 315 Tabela 49. Efekti reforme poreza na dohodak na nivo poreske evazije u Srbiji ....................... 322 Tabela 50. Procena troškova primene alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji.......... 327 Tabela 51. Analiza senzitivnosti troškova primene poreza na dohodak u Srbiji (% prihoda od poreza na dohodak) ....................................................................... 328 Tabela 52. Procena troškova primene poreza na dohodak u Srbiji, bez nestandardnih odbitaka ............................................................................................................... 330 Tabela 53. Rangiranje alternativnih scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji prema ekonomskim efektima .......................................................................................... 335 xiv Spisak grafikona Grafikon 1. Raspodela tereta poreza na dohodak od rada – opšti slučaj .................................. 15 Grafikon 2. Raspodela tereta poreza na dohodak od rada – slučaj nisko kvalifikovanih radnik 15 Grafikon 3. Lorencova kriva i Dţinijev koeficijent ................................................................. 25 Grafikon 4. Merenje efekata poreske politike na smanjenje nejednakosti primenom Dţinijevog koeficijenta ......................................................................................................... 25 Grafikon 5. Merenje viška poreskog tereta preko kompenzovane varijacije cena ..................... 52 Grafikon 6. Merenje viška poreskog tereta preko Hiksove krive traţnje i kompenzovane varijacije ............................................................................................................. 52 Grafikon 8. Merenje viška poreskog tereta preko Hiksove krive traţnje i ekvivalentne varijacije ............................................................................................................. 54 Grafikon 7. Merenje viška poreskog tereta preko ekvivalentne varijacije ................................. 54 Grafikon 9. Merenje viška tereta poreza na dohodak preko Hiksove krive traţnje za dokolicom ........................................................................................................... 57 Grafikon 10. Merenje viška tereta poreza na dohodak preko krive ponude radne snage ............ 57 Grafikon 11. Poreska evazija i stopa poreza na dohodak .......................................................... 71 Grafikon 12. Odnos izmeĎu visine neprijavljenog dohotka i graničnih društvenih troškova poreske evazije .................................................................................................... 82 Grafikon 13. Granični društveni troškovi i čist gubitak po osnovu poreske evazije................... 82 Grafikon 14. Gornja grnica marginalne stope poreza na dohodak............................................. 89 Grafikon 15. Donja granica marginalne stope poreza na dohodak ............................................ 89 Grafikon 16. Optimalna stopa poreza na visoke dohotke .......................................................... 91 Grafikon 17. Procena optimalnih stopa poreza na dohodak (u %) .......................................... 113 Grafikon 18. Teorijski modeli flat poreza .............................................................................. 141 Grafikon 19. Stope poreza na dividendu i kamatu u zemljama OECD i Srbiji (%) .................. 149 Grafikon 20. Prosečne stope poreza na dohodak od dividende i kamate u zemljama OECD u 2010. godini (u %) .............................................................................. 150 Grafikon 21. Prosečno smanjenje Dţinijevog koeficijenta po grupama zemalja, po osnovu dejstva poreza na dohodak (u %) ...................................................... 155 Grafikon 22. Prosečne poreske stope (ATR) i granične poreske stope (MTR) po decilima u Kanadi: godišnji vs. ţivotni dohodak ................................................................. 157 Grafikon 23. Doprinos elemenata poreza ukupnoj progresivnosti poreza na dohodak u zemljama EU (u %) ........................................................................................... 159 Grafikon 24. Prosečna progresivnost alternativnih modela poreza na dohodak u zemljama EU merena Kakvanijevim i Masgrejv-Tinovim indeksom .................................. 161 Grafikon 25. Promena raspoloţivog dohotka po decilima usled prelaska sa sintetičkog ili dualnog na flat porez na dohodak u EU ....................................... 165 Grafikon 26. Raspodela EMTR po intervalima dohotka - sintetički vs. flat PDG .................... 175 Grafikon 27. Raspodela EMTR po intervalima dohotka (%) – dualni vs. flat PDG ................. 176 Grafikon 28. Procentualna promena ukupnih troškova rada usled povećanja poreskog klina za jedan procentni poen u zemljama OECD ........................................................... 180 Grafikon 29. Prosečno fiskalno opterećenje dohotka od rada u alternativnim modelima poreza na dohodak, u zemljama OECD (% ukupnih troškova rada) ............................... 184 Grafikon 30. Visina fiskalnog opterećenja dohotka od rada i stope nezaposlenosti u zemljama OECD, grupisanim prema modelu PDG (u %) ................................................... 185 Grafikon 31. Prosečne stope rasta BDP u periodu od tri godine pre i nakon uvoĎena flat poreza na dohodak u zemljama Istočne Evrope (u %) .................... 197 Grafikon 32. Visina i struktura poreskih prihoda u zemljama OECD (% BDP-a) ................... 203 Grafikon 33. Struktura javnih prihoda u Srbiji i zemljama EU u 2009/2010. (% BDP) ........... 241 Grafikon 34. Promena raspoloţivog dohotka u Srbiji po decilima nakon poreske reforme ...... 253 Grafikon 35. Uticaj javnih politika na smanjenje vrednosti Dţinijevog koeficijenta u Srbiji i EU (u %) ............................................................................................... 255 xv Grafikon 36. Promena raspodele ukupnog poreskog opterećenja po decilima u Srbiji nakon poreske reforme ................................................................................................ 264 Grafikon 37. Prosečne stope poreza na dohodak po decilima u Srbiji nakon poreske reforme . 265 Grafikon 38. Progresivnost alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji ......................... 266 Grafikon 39. Promena EMTR po decilima nakon poreske reforme u Srbiji (u p.p.) ................ 279 Grafikon 40. Promena EATR u Srbiji po decilima nakon poreske reforme (u p.p.) ................. 281 Grafikon 41. Promena traţnje za radom u Srbiji po decilima nakon poreske reforme ............. 286 Grafikon 42. Stope evazije poreza na dohodak u Srbiji po decilima ...................................... 316 Grafikon 43. Troškovi primene poreza na dohodak u Srbiji po decilima (% oporezivog dohotka) .................................................................................... 331 1 Analiza alternativnih modela poreza na dohodak fiziĉkih lica – efekti primene u Srbiji Uvodna razmatranja Porez na dohodak, kao i većina drugih poreskih oblika, nastao je kao izraz potrebe drţave da obezbedi dodatne izvore finansiranja svojih aktivnosti (prvi put se javlja krajem XVIII veka u Velikoj Britaniji, kao „porez za finansiranje rata protiv Napoleona“). U savremenim poreskim sistemima, naročito u razvijenim drţavama, porez na dohodak predstavlja jedan od bilansno najznačajnijih instrumenata poreske politike. Shodno tome, moţe se reći da je fiskalni cilj uvoĎenja (tj. postojanja) oporezivanja, primaran. Zbog činjenice da se oporezivanjem dohotka menja raspoloţivi dohodak stanovništva, izraţeni značaj kod oporezivanja dohotka imaju i brojni drugi, pre svega ekonomski ciljevi, ali i različiti neekonomski ciljevi, koji se njegovim odgovarajućim podešavanjem mogu postići. Kod poreza na dohodak graĎana izraţen je trade-off odnos izmeĎu pravičnosti i efikasnosti, pri čemu često postoje znatne razlike u pogledu njihovog poimanja, kao i u pogledu značaja koji im se pridaje, zbog čega ne postoji saglasnost u okviru ekonomske teorije oko optimalne strukture ovog poreskog oblika, pa je stoga i praksa u ovom domenu veoma heterogena, čak i izmeĎu sličnih zemalja. Tradicionalna teorijska shvatanja su se zasnivala na implicitnoj pretpostavci da pravičnost, tj. redistributivno delovanje predstavlja jedinu bitnu karakteristiku poreza na dohodak, zbog čega se smatralo da optimalan model oporezivanja dohotka mora biti progresivan. Vremenom su, počev od Majrlisovog modela optimalnog oporezivanja, ovakva shvatanja napuštana, jer je u fokus analize, pored pravičnosti uključeno i pitanje ekonomske efikasnosti, tj. distorzivnog delovanja poreza na ekonomsko ponašanje ljudi (odluku o radu/dokolici, štednji/potrošnji, preuzimanju rizika i sl.). Posledično su i zaključci u pogledu karakteristika optimalnog modela oporezivanja menjani, u pravcu širenja poreske osnovice, te smanjenja visine i progresivnosti poreskih stopa. Iako se dugo smatralo da pravičnost, horizontalna i vertikalna, 2 predstavljaju najbitnije poţeljna karakteristika poreza na dohodak, vremenom je ovaj stav revidiran. Tako i dalje postoji saglasnost oko toga da bi porez na dohodak trebalo da bude horizontalno pravičan, ali saglasnost oko neophodnosti postojanja i vertikalne pravičnosti ne postoji, već odnos prema ovom pitanju proizilazi iz ličnih uverenja i vrednosnih sudova. S druge strane, zbog velikog broja empirijskih dokaza o distorzivnom delovanju poreza na dohodak na ekonomsku efikasnosti i posledično na privredni rast, sve je rasprostranjenije uverenje da efektima na ekonomsku efikasnost treba pridati veći značaj kod analiziranja performansi poreza na dohodak. Postojeći porez na dohodak u Srbiji podrazumeva da se dohoci fizičkih lica iz različitih izvora oporezuju odvojeno, po različitim pravilima, te se s toga u sistemu oporezivanja dohotka u Srbiji primenjuje četiri različite nominalne, a pet različitih efektivnih poreskih stopa. TakoĎe, fizička lica-rezidenti Srbije čiji ukupan godišnji dohodak prelazi odreĎeni limit, plaćaju i godišnji porez na dohodak graĎana po progresivnim poreskim stopama. Činjenice da se dohoci fizičkih lica iz različitih izvora u Srbiji oporezuju po diferenciranim, proporcionalnim, poreskim stopama, te da godišnji porez na dohodak plaća manje od 1% ukupnog broja poreskih obveznika, upućuju na zaključak da takav sistem oporezivanja ne obezbeĎuje pretpostavke za ostvarenje horizontalne, kao ni vertikalne pravičnosti u oporezivanju. Samim tim su i redistributivni efekti poreskog sistema suboptimalni. Kada je reč o efektima na ekonomsku efikasnost, ona se u primenjenim istraţivanjima ocenjuje na osnovu efekata poreza na trţišta faktora proizvodnje. Tako relativno visoko fiskalno opterećenje rada (koje većim delom čine doprinosi za socijalno osiguranje, a manjim delom porez na zarade) i različit poreski tretman dohodaka od rada iz različitih izvora deluju distorzivno na ponudu i traţnju za ovim faktorom proizvodnje u Srbiji. Slično tome, diferenciran poreski tretman različitih vrsta dohodaka od kapitala narušava princip horizontalne pravičnosti i alokativne neutralnosti poreskog sistema. Postojanje velikog broja različitih pravila oporezivanja dohodaka iz različitih izvora čini poreski sistem sloţenim, što povećava troškove administriranja i primene ovog poreza. Polazeći od navedenih nedostataka postojećeg modela poreza na dohodak, zaključuje se da je reforma sistema poreza na dohodak graĎana u Srbiji neophodna. Iako postoji relativno visok nivo nehomogenosti rešenja u pojedinačnim drţavama, sistemi poreza na dohodak primenjeni u zemljama članicama EU i OECD se mogu, 3 prema svojim preovlaĎujućim karakteristikama, svrstati u tri različita modela: sintetički, dualni i porez na dohodak sa jedinstvenom poreskom stopom (flat porez na dohodak). 1 Stoga se i u kontekstu reforme poreza na dohodak graĎana u Srbiji, razmatra mogućnost primene nekog od tri pomenuta modela oporezivanja. Cilj ovog rada je da pruţi empirijski utemeljene ocene potencijalnih ekonomskih efekata primene svakog od tri navedena modela oporezivanja dohotka u Srbiji, na osnovu odgovarajućih empirijskih analiza. U tom smislu, u ovom radu je izvršena procena i uporedna analiza efekata primene svakog od teorijskih, alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji na: a) pravičnost i preraspodelu dohotka, b) determinante dugoročnog privrednog rasta (ponudu i traţnju za radom i ponudu kapitala) i c) bilansne efekte, uzimajući u obzir direktne efekte na poreske prihode, kao i efekte na evaziju poreza i troškove administriranja i primene poreza na dohodak. Shodno tome, rad se sastoji iz tri dela. U prvom delu izvršena je teorijska analiza performansi poreza na dohodak graĎana u smislu definisanja ciljeva oporezivanja, ekonomske efikasnosti i pravičnosti poreza na dohodak, a dat je i pregled relevantnih teorijskih modela optimalnog oporezivanja dohotka i njihova ocena. U drugom delu je izvršena komparativna analiza osnovnih ekonomskih efekata primene alternativnih modela poreza na dohodak u evropskim drţavama u tranziciji i relevantnim razvijenim drţavama. Reč je o analizi efekata na alokaciju resursa, preraspodelu dohotka, trţišta osnovnih faktora proizvodnje, kao i na nivo poreskih prihoda i troškove administriranja i efikasnost naplate alternativnih modela poreza na dohodak. Na osnovu teorijskih razmatranja i komparativne analize za veći broj zemalja, izvučeni su relevantni zaključci o opštim svojstvima alternativnih modela poreza na dohodak. MeĎutim, to još uvek ne znači da bi se identični efekti ostvarili i u slučaju primene tih rešenja u Srbiji, zbog čega je potrebno ocenu osnovnih ekonomskih efekata reforme poreza na dohodak u Srbiji zasnovati na odgovarajućim empirijskim analizama za Srbiju. Rezultati tih istraţivanja prikazani su u trećem delu ovog rada. Naime, u poslednjem delu ovog rada razvijena su tri različita, prihodno-neutralna scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji, od kojih svaki od scenarija odgovara karakteristikama jednog od tri pomenuta (teorijska) modela oporezivanja. Na osnovu 1 Porez na dohodak sa jedinstvenom poreskom stopom podrazumeva oporezivanje dohodaka iz svih izvora po jedinstvenoj graničnoj poreskoj stopi. U domaćoj literaturi se često naziva i proporcionalnim porezom na dohodak, iako je najčešće indirektno progresivan, zbog neoporezivog dela dohotka. Osim toga, u domaćoj literaturi se često koristi i izraz flat porez na dohodak, koji će, zbog svoje kratke konstrukcije i činjenice da se često pominje u tekstu, biti korišćen i u ovom radu. 4 toga, primenom metoda mikrosimulacione analize izvršena je empirijska ocena očekivanih distributivnih efekata, kako i efekata na pravičnost u oporezivanju i automatsko stabilizirajuće dejstvo poreskog sistema, po osnovu primene tri alternativna scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji. Nakon toga, primenom metoda ekonometrijske (kointegracione) analize izvršena je procena efekata primene tri alternativna reformska scenarija na trţište rada i trţište kapitala u Srbiji. Budući da je fiskalni cilj oporezivanja primaran, ali zavisan od prethodno pomenutih, drugih ekonomskih efekata, na kraju je izvršena procena finansijskih performansi primene alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji, u smislu uticaja primene svakog od scenarija reforme na nivo poreske evazije i nivo troškova administriranja porezima. Na taj način je zaokruţena analiza osnovnih ekonomskih efekata primene alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji, sa ciljem da se obezbedi empirijski utemeljena osnova za dizajniranje reforme ovog poreza, koja će imati što veće pozitivno dejstvo na nivo društvenog blagostanja. 5 I. TEORIJSKE PERFORMANSE POREZA NA DOHODAK FIZIĈKIH LICA 6 1. Ciljevi oporezivanja dohotka fiziĉkih lica Fundamentalni motiv za udruţivanje ljudi koji ţive na jednoj teritoriji, u drţavu, ogleda se u potrebi da na taj način za sebe obezbede ona zajednička i opšta dobra, koja inače ne bi bilo moguće obezbediti individualno, ili čije bi obezbeĎenje na individualnom osnovu bilo nedovoljno efikasno, nedovoljno pravično ili nedovoljno kvalitetno. Inicijalno je bilo reči o obezbeĎenju lične i imovinske sigurnosti putem udruţivanja, te se stoga sloboda smatra prvim i fundamentalnim javnim dobrom koje drţava svojim funkcionisanjem pruţa. MeĎutim, sa razvojem čovečanstva, došlo je i do razvitka ljudskih potreba i tehnologije njihovog zadovoljenja, usled čega je došlo i do širenja funkcija drţave. Paralelno sa tim, bilo je neophodno obezbediti sredstva za finansiranje drţave, što je dovelo do nastanka poreza. Porezi predstavljaju izraz potrebe da se na organizovan, sistematski i obavezan način obezbede sredstva za finansiranje funkcija drţave. S tim u vezi, porez se definiše kao cena koja se plaća za usluge pruţene od strane drţave, tj. javnog sektora.2 Iz definicije poreza proizilazi da je osnovna svrha njegovog uvoĎenja obezbeĎenje javnih prihoda sa finansiranje, opštih funkcija drţave. Stoga u teoriji javnih finansija postoji konsenzus o tome da je fiskalni cilj oporezivanja (obezbeĎenje odreĎenog iznosa poreskih prihoda) primaran. MeĎutim, dati fiskalni cilj se moţe ostvariti na više načina – uvoĎenjem različitih poreza i/ili različitom parametrizacijom odabranih poreza. Način na koji su podešeni osnovni parametri odreĎenog poreza (poreska osnovica, poreske stope, poreska osloboĎenja) uticaće na karakter i intenzitet društveno-ekonomskih efekata oporezivanja. Kumulativna ciljna funkcija dizajniranja poreza na dohodak, koja maksimizira društveno blagostanje, moţe se definisati kao prikupljanje odreĎenog iznosa poreskih prihoda, uz minimalno distorzivno dejstvo (tj. narušavanje ekonomske efikasnosti) i ostvarenje odgovarajućih redistributivnih efekata, pri čemu bi troškovi administriranja porezima i podsticaja na utaju poreza bili minimalni, a poreski sistem imao odgovarajući intenzitet automatskog stabilizirajućeg dejstva. S tim u vezi, u ovom delu prvo će biti reči o opštem – fiskalnom cilju oporezivanja, koji iako primaran, nije jedini, jer se njegovom realizacijom ostvaruju značajni ekonomski efekti, u smislu 2 Porez po definiciji predstavlja obavezan i nedestiniran javni prihod, kojim se ne kupuje konkretna protivnaknada ili protivusluga, već se obezbeĎuju sredstva za finansiranje svih funkcija drţave. Vidi: Musgrave, R., et. al. (1989), str. 212. 7 pravičnosti i ekonomske efikasnosti. Stoga će se nakon toga analizirati i drugi nefiskalni ciljevi oporezivanja, od kojih posebno redistributivni ciljevi i automatsko delovanje poreskog sistema na stabilizaciju osnovnih makroekonomskih tokova u zemlji. Kako različiti ciljevi oporezivanja nisu meĎusobno nezavisni, već naprotiv, čvrsto povezani, a često i suprotstavljeni, nakon analize pojedinačnih ciljeva oporezivanja biće razmatrano pitanje njihove interakcije i načina njihovog sveobuhvatnog sagledavanja. 1.1 Fiskalni ciljevi oporezivanja Većina poreskih oblika imanentnih savremenim poreskim sistemima nastajala je spontano, u periodima kada su drţave imale potrebe da obezbede nove izvore za finansiranje vanrednih javnih rashoda, pre svega rashoda za odbranu. Osnovni cilj reforme postojećih poreza ili uvoĎenja nekog novog poreza je upravo obezbeĎenje ciljanog iznosa poreskih prihoda, uz odgovarajuće ekonomske efekte.3 Stoga dizajniranje reforme odreĎenog poreskog oblika podrazumeva podešavanje njegovih osnovnih elemenata na način koji će obezbediti potreban (ili maksimalan) iznos poreskih prihoda. MeĎutim, kako porezi predstavljaju nedestinirani javni prihod, drţava maksimiranje poreskih prihoda vrši na nivou poreskog sistema kao celine, a ne na nivou pojedinačnih poreskih oblika. Tako u pogledu odabira mogućeg predmeta oporezivanja, drţavi na raspolaganju stoje tri osnovne mogućnosti (tj. tri pojavna oblika ekonomske snage): dohodak, potrošnja i imovina. U savremenoj praksi se koriste sva tri pomenuta predmeta oporezivanja, pri čemu struktura ukupnih poreskih prihoda zavisi od toga koji su drugi (nefiskalni) ciljevi oporezivanja i koji je redosled prioriteta meĎu tim ciljevima. Porezi (osim paušalnih poreza) menjaju relativne cene, zbog čega utiču na ekonomsko ponašanje agenata, u smislu odluke o radu/dokolici, štednji/potrošnji i sl. što dovodi do distorzija u ekonomskim odnosima. MeĎutim, kako se ciljani iznos poreskih prihoda moţe ostvariti proširenjem osnovice, povećanjem poreskih stopa ili kombinovanom promenom ova dva elementa poreza, postavlja se pitanje da li svaka od navedenih mogućnosti ima isto distorzivno dejstvo, ili je gubitak efikasnosti 3 Izuzetno, porezi se ponekad uvode radi realizacije nekih neekonomskih ciljeva (kao što je bio slučaj sa porezom na ekstra profit, koji je u Srbiji uveden početkom 2000-ih godina, a čiji je primarni cilj nije bio fiskalni). 8 moguće minimizirati odgovarajućim koordiniranjem različitih pristupa. Dok je uticaj širine poreske osnovice na ekonomsku efikasnost linearan, veza izmeĎu poreske stope i viška poreskog tereta je kvadratna. Iz toga proizilazi da je gubitak ekonomske efikasnosti manji u slučaju proširenja poreske osnovice, nego u slučaju povećanja poreskih stopa. Polazeći od prethodno navedenog, u fokusu teorijskih i empirijskih analiza fiskalnih efekata oporezivanja nalazi se pitanje da li je postojeća poreska stopa optimalna u odnosu na dati i ciljani nivo poreskih prihoda i potencijalni gubitak na efikasnosti ili se njenom korekcijom fiskalni cilj oporezivanja moţe efikasnije ostvariti. Simplifikovani pristup realizaciji fiskalnog cilja oporezivanja, koji pretpostavlja da se povećanjem poreske stope moţe ostvariti srazmeran rast poreskih prihoda zanemaruje činjenicu da je svaki nivo poreskog pritiska povezan sa odgovarajućom bihejviorističkom reakcijom onih čija je ekonomska snaga usled oporezivanja umanjena. Tako je još Adam Smit u svom delu „Bogatstvo naroda“ konstatovao da visoki porezi mogu ponekad da impliciraju manje poreske prihode nego niţi porezi, upravo zbog različitih oblika poreske evazije i aktivnosti usmerenih na legitimno izbegavanje plaćanja poreza. U uslovima kada kejnzijanska ekonomska doktrina 70-ih godina XX veka nije bila u mogućnosti da ponudi rešenje problema stagflacije i visoke nezaposlenosti, u prvi plan izbija doktrina ekonomije ponude, koja uzrok stagflacije i visoke nezaposlenosti vidi u previsokom poreskom opterećenju i suvišnoj regulaciji ekonomskih aktivnosti od strane drţave. S tim u vezi, zagovornici ove doktrine smatraju da bi sniţenje poreskog opterećenja i deregulacija uticali na rast privredne aktivnosti, što bi za rezultat imalo povećanje poreskih prihoda. Ova ideja je formalizovana od strane američkog ekonomiste Artura Lafera, koncipiranjem tzv. Laferove krive. Osnovne poruke Laferove krive su da postoji jedna poreska stopa koja maksimizira nivo poreskih prihoda (prihodno optimalna poreska stopa), a da se bilo koji, niţi, nivo poreskih prihoda moţe postići primenom dve različite poreske stope (pri čemu je pri poreskoj stopi od 0% i 100% poreski prihod jednak nuli). Segment u kojem poreski prihodi rastu sa rastom poreske stope naziva se „normalnim“, dok se raspon u kojem poreski prihodi opadaju sa rastom poreske stope naziva „prohibitivnim“ segmentom Laferove krive. Prema Laferu visoke poreske stope stvaraju veliki poreski klin (razliku izmeĎu bruto i neto dohotka), što destimuliše radni napor, štednju/investicije, a posledično i nivo privredne aktivnosti. MeĎutim, do 9 smanjenja nivoa poreskih prihoda ne dolazi isključivo zbog toga što lica postaju ekonomski neaktivna, već i usled toga što lica deo svoje ekonomske aktivnosti prebacuju u neformalni sektor (siva ekonomija). Pored toga, na pad poreskih prihoda usled povećanja poreza utiče i to što visoki poreski teret podstiče robnu umesto novčane razmene (koja se najčešće odvija u neformalnom sektoru), kao i zbog toga što visoki poreski teret dokolicu čini jeftinijom. Tvrdnju da visoke poreske stope podstiču transfer radne aktivnosti iz formalnog u neformalni sektor, čime se erodira poreska osnovica, potkrepljuju i rezultati različitih empirijskih istraţivanja. Tako istraţivanja sprovedena u zemljama OECD, a koja se odnose na period od 1960. do 1995. godine ukazuju na rast angaţovanja radne snage u neformalnom sektoru, pri čemu se takav trend najčešće objašnjava sledećim razlozima: rast poreza i doprinosa koji se plaćaju na dohodak od rada, pooštravanje regulacije formalnog trţišta rada, smanjenje maksimalnog broja radnih sati u nedelji, opadanje poreskog morala i dr. 4 Formalizacija koncepta Laferove krive predstavljala je fundamentalni teorijski iskorak u analizi fiskalnih ciljeva oporezivanja. Ovaj koncept je često osporavan uz objašnjenje da predstavlja pojednostavljeno prikazivanje povezanosti ekonomskih varijabli, te da nije moguće utvrditi jedinstvenu poresku stopu na nivou privrede koja bi odbacila maksimalan nivo poreskih prihoda 5. S tim u vezi, naročito vaţnim se smatra pitanje elastičnosti (ponude faktora proizvodnje u odnosu na njegovu cenu). Tako ukoliko je elastičnost ponude rada u odnosu na nadnicu niska, malo je verovatno da će smanjenje poreske stope dovesti do rasta poreskih prihoda.6 Rezultati brojnih empirijskih istraţivanja upravo pokazuju da je elastičnost ponude rada za pojedine kategorije poreskih obveznika (ţene, članovi domaćinstava u kojima veći broj lica ostvaruje dohotke i sl.) relativno niska. 7 MeĎutim, i pored kritika, brojna empirijska istraţivanja pokazala su da je uticaj kretanja visine poreskih stopa na iznos poreskih prihoda konzistentan sa konceptom Laferove krive, pri čemu su dobijeni različiti rezultati u pogledu uzroka i intenziteta te povezanosti, kao i procene visine poreske stope koja maksimizira poreski prihod. 8 Tako u svom radu Fullerton (1980) intenzitet 4 Vidi: Schneider, F. et. al. (2003) 5 Vidi: Kiefer, D. (1978) 6 Rosen, H. (2009), str. 461. 7 Vidi: Evers, M., et. al. (2008), str. 32. i 33. 8 Rezultate istraţivanja u kojima se verifikuje validnost koncepta Laferove krive vidi: Fullerton, D. (1980), Hsing, Y. (1996) i Sutter, M., et. al. (2003) 10 uticaja visine stope poreza na dohodak na nivo poreskih prihoda definiše kao funkciju elastičnosti ponude radne snage, tako da je visina poreske stope koja maksimizira poreski prihod negativno korelisana sa elastičnošću ponude radne snage.9 S druge strane, neka istraţivanja oblik Laferove krive i visinu prihodno optimalne poreske stope definišu kao funkciju spremnosti poreskih obveznika da plate porez, tj. njihovog poreskog morala (Heijman, et. al. (2005)). Tako je visina poreske stope koja odbacuje maksimalan poreski prihod definisana na sledeći način (  - poreska stopa koja odbacuje maksimalan poreski prihod; α – spremnost obveznika da plati porez, tj. visina poreskog morala): 10    1 ) 1 1 (   (1.1) Iz jednačine (1.1) proizlazi se da je visina prihodno-optimalne poreske stope rastuća funkcija spremnosti pojedinca da plati porez, tj. rastuća funkcija nivoa poreskog morala. Tako u uslovima kada je spremnost pojedinca da plati porez relativno visoka (visok nivo poreskog morala) povećanje stope poreza na dohodak neće dovesti do znatnih negativnih efekata na spremnost pojedinca da radi ili do prelaska u neformalni sektor. Nivo poreskog morala pak zavisi od velikog broja socijalnih i institucionalnih faktora, kao što su regulatorni sistem zemlje, odnos pojedinaca prema drţavi, od pravičnosti u raspodeli dohotka u društvu, kvaliteta i obima javnih dobara, vrednosnih sudova, kao i efikasnost sistema administriranja porezima. S obzirom da se elastičnost ponude oporezovanog faktora proizvodnje (rada i kapitala), kao i spremnost pojedinca da plati porez razlikuju izmeĎu zemalja (a mogu varirati i tokom vremena u zavisnosti od promene faktora koji na njih utiču), istraţivanja sprovedena sa ciljem da se utvrdi visina prihodno-optimalne poreske stope došla su do različitih zaključaka. Tako je istraţivanje sprovedeno u Švedskoj 1981. godine pokazalo da prihodno-optimalna stopa poreza na dohodak iznosi 81%, a u SAD izmeĎu 32,67% i 35,21%.11 Polazeći od relacije date u jednačini (1.1) dolazi se pak do zaključka da prihodno-optimalna poreska stopa generalno ne moţe biti niţa 9 Vidi: Fullerton, D. (1980) 10 Heijman, W, et. al. (2005), str. 717. 11 Vidi: Hsing, Y. (1996) i Fullerton, D. (1980) 11 od 36%. 12 Validnost ovog rezultata ograničena je pretpostavkama na kojima je istraţivanje zasnovano, od kojih se ključna odnosi na stav da odnos izmeĎu ostvarenog (prijavljenog) dohotka sa jedne, i neostvarenih i neprijavljenih dohodaka sa druge strane zavisi isključivo od visine granične poreske stope.13 U 12 zemalja OECD sprovedeno je empirijsko istraţivanje sa ciljem da se oceni da li se ove zemlje nalaze na „normalnom“ ili „prohibitivnom“ segmentu Laferove krive, kada je reč o stopi poreza na dohodak. U istraţivanju je procenjeno da se od 12 posmatranih zemalja, njih 11 nalazi na „normalnom“ segmentu Laferove krive, tj. da je postojeća marginalna stopa poreza na dohodak u ovim zemljama (znatno) niţa od prihodno optimalne stope, u proseku za 17 procentnih poena. Naime, prosečna stvarna granična poreska stopa u ovim zemljama iznosi 40%, a prihodno-optimalna stopa 57%. To znači da je u ovim zemljama moguće povećati poreske prihode povećanjem marginalnih poreskih stopa. Jedino je za Švedsku procenjeno da se nalazi na „prohibitivnom“ segmentu Laferove krive, tj. da je postojeća marginalna stopa poreza na dohodak viša (za 7 p.p.) u odnosu na prihodno optimalnu poresku stopu.14 Rezultati pomenutog, kao i drugih istraţivanja upućuju na zaključak da fiskalni cilj oporezivanja ima veći ponder u odnosu na druge ciljeve, ali da to nije jedini cilj oporezivanja ili cilj čiji značaj je veći od ukupnog značaja ostalih (nefiskalnih) ciljeva oporezivanja. Da je fiskalni cilj oporezivanja jedini ili značajniji od svih ostalih ciljeva zajedno, pitanje teorije optimalnog oporezivanja se ne bi zasnivalo na analizi trade-off odnosa izmeĎu pravičnosti i efikasnosti, već na utvrĎivanju poreske skale koja odbacuje maksimalan nivo poreskih prihoda. MeĎutim, kako visoke poreske stope često impliciraju različite distorzije u ekonomskom ponašanju obveznika, utvrĎivanje poreske stope se posmatra kao funkcija maksimizacije društvenog blagostanja, a ne isključivo maksimizacije poreskih prihoda. Stoga je u većini drţava stvarna poreska stopa utvrĎena na odreĎenom nivou, u okviru „normalnog“ segmenta Laferove krive, što znači da su stvarne poreske stope u praksi niţe od prihodno optimalnih. Na taj način se pri dizajniranju poreske politike balansira izmeĎu potrebe da se obezbedi odreĎeni iznos javnih prihoda, i potrebe da se obezbedi 12 Matematički dokaz ovog rezultata vidi u: Heijman, et. al. (2005) 13 Ukupan dohodak se u ovom modelu sastoji iz ostvarenog (prijavljenog) dohotka, zatim dohotka koji nije ostvaren usled neaktivnosti obveznika i ostvarenog, ali neprijavljenog dohotka. 14 Vidi: Heijman, et. al. (2005) 12 zadovoljavajući nivo ekonomske efikasnosti i pravičnosti u oporezivanju i raspodeli dohotka. Na osnovu navedenog zaključuje se da bi reforma poreza na dohodak fizičkih lica trebalo da bude dizajnirana tako da u obzir uzima sve definisane ciljeve oporezivanja, kako fiskalne tako i ekstrafiskalne (efekte na efikasnost, dugoročni rast, nejednakost, alokaciju resursa, stabilizaciju makroekonomskih tokova i dr.), a da bi se u tom kontekstu koncept Laferove krive mogao iskoristiti kao pomoćni analitički okvir za ocenu prihodne optimalnosti odabrane poreske skale. Problem izbora prihodno optimalne poreske skale komplikuje činjenica da pojedinačni ciljevi oporezivanja nisu meĎusobno nezavisni, već su povezani, a često i suprotstavljeni, što je potrebno uzeti u obzir pri analizi ciljeva uvoĎenja ili reforme odreĎenog poreskog oblika ili čitavog poreskog sistema. S tim u vezi, ocenjuje se da kada je reč o poreskom sistemu kao celini, ukupan bilansni (fiskalni) efekat se moţe smatrati dominantnim, jer osnovni cilj jeste prikupljanje neophodnog iznosa poreskih prihoda. MeĎutim, kod podešavanja strukture poreskog sistema, u smislu bilansnog značaja pojedinačnih poreskih oblika, neophodno je veći značaj dati njihovim efektima na efikasnost i pravičnost, kako bi ukupni poreski prihodi bili ostvareni na način koji u najmanjoj meri direktno smanjuje društveno blagostanje. 1.2 Redistributivni ciljevi oporezivanja – raspodela tereta poreza na dohodak i uticaj poreza na raspodelu dohotka Oporezivanje dohotka fizičkih lica direktno utiče na visinu raspoloţivog dohotka tog lica i/ili na visinu ukupnih troškova angaţovanja faktora proizvodnje (rada i kapitala). Razlika izmeĎu cene koju korisnik faktora proizvodnje plaća za angaţovanje jedinice faktora i naknade koju vlasnik faktora proizvodnje dobija za tu jedinicu predstavlja poreski teret, tj. poreski klin. Pitanje raspodele poreskog tereta predstavlja jedno od osnovnih pitanja teorije oporezivanja, jer uvoĎenje odreĎenog poreza menja cenu dobara/usluge i stopu prinosa na angaţovane faktore proizvodnje. Ovakvi efekti oporezivanja dovode do narušavanja postojeće i otpočinjana procesa uspostavljanja nove ravnoteţe. Analiza raspodele (prevaljivanja) poreskog tereta zapravo se svodi na utvrĎivanje efekata uvoĎenja ili promene odreĎenog poreza na promenu ekonomskog blagostanja poreskog obveznika, usled prelaska sa postojećeg na novi ravnoteţni 13 poloţaj. U zavisnosti od raspodele poreskog tereta, menja se raspoloţivi dohodak pojedinaca, pri čemu je ta promena različita kod različitih kategorija poreskih obveznika, što dovodi do redistribucije dohotka u društvu. Redistributivni cilj oporezivanja se u tom kontekstu moţe definisati kao obezbeĎenje preraspodele dohotka u odnosu na inicijalnu raspodelu, koja je izvršena od strane trţišta. U savremenoj ekonomskoj teoriji se smatra da raspodela poreskog tereta i preraspodela dohodaka predstavljaju dva osnovna, komplementarna pitanja redistributivnog delovanja poreskog sistema. U nastavku će pitanje ostvarenja redistributivnih ciljeva odgovarajućim podešavanjem sistema poreza na dohodak biti analizirano iz obe pomenute perspektive. 1.2.1 Analiza ekonomske raspodele tereta poreza na dohodak Osnovno pitanje na koje bi analiza raspodele poreskog tereta trebalo da odgovori je ko snosi teret odreĎenog poreza, tj. čiji se dohodak smanjuje usled uvoĎenja poreza. S tim u vezi potrebno je razlikovati zakonsku i ekonomsku raspodelu poreskog tereta. Dok zakonska raspodela poreskog tereta govori o tome ko je prema zakonu u obavezi da plati odreĎeni porez, ekonomska raspodela poreskog opterećenja ukazuje na to čija ekonomska snaga je umanjena po osnovu uvoĎenja odreĎenog poreza. MeĎutim, oporezivanje odreĎenog pojavnog oblika ekonomske snage utiče ne samo direktno na preostalu (neto) ekonomsku snagu obveznika nakon oporezivanja, već i na njegovo ponašanje. Promena ponašanja poreskog obveznika dovodi do toga da uvoĎenje poreza na jedan segment trţišta (npr. trţište rada) utiče i na druge segmente trţišta (npr. trţište kapitala). Reč je o tzv. konačnoj raspodeli poreskog tereta.15 Inicijalno, analiza pitanja raspodele poreskog tereta vršena je na bazi pretpostavke da uvoĎenje poreza na jedan faktor proizvodnje ili jednu vrstu robe utiče samo na trţište i cenu tog faktora proizvodnje, tj. te robe. Reč je o modelu parcijalne ravnoteţe, čiji značaj se ogleda u tome što uopšte identifikuje pitanje ekonomske raspodele poreskog tereta. MeĎutim, empirijska istraţivanja su pokazala da uvoĎenje poreza na jednu vrstu robe ili faktora proizvodnje moţe uticati na trţište drugih roba i faktora proizvodnje. Savremena analiza raspodele poreskog tereta, čijim se začetnikom smatra američki ekonomista Arnold Harberdţer (Harberger (1962)), zasniva se na 15 Vidi: Entin, S. (2001) 14 posmatranju različitih trţišta kao integrisane celine u kojoj uvoĎenje poreza na jedan faktor proizvodnje ili robu utiče i na druga trţišta.16 Harberdţerov koncept modela opšte ravnoteţe predstavljao je osnovu dalje analize problematike raspodele poreskog tereta, ali su rezultati kasnijih istraţivanja u odreĎenim segmentima delimično odstupali od inicijalnih. Aksiom na kojem se zasnivaju moderne teorije raspodele poreskog opterećenja svodi se na stav da raspodela poreskog tereta zavisi od elastičnosti ponude i traţnje za odreĎenim dobrom ili faktorom proizvodnje, pri čemu veći deo poreskog tereta snosi ona strana (učesnik na trţištu) koja je cenovno manje elastična.17 Elastičnosti ponude i traţnje je u osnovi odreĎena strukturnom trţišta, tj. stepenom konkurencije. S obzirom da je dohodak fizičkog lica sintetička kategorija, koja se sastoji iz dohodaka iz različitih izvora, potrebno je posebno analizirati elastičnost ponude i traţnje svakog faktora proizvodnje koji stvara odreĎeni prinos u vidu dohotka. Kako se porezom na dohodak oporezuju dva različita faktora proizvodnje (rad i kapital), te su stoga i korespondirajuće elastičnosti (ponude i traţnje) ovih faktora različite, potrebno je odvojeno analizirati pitanje ekonomske raspodele tereta poreza na dohodak od rada i na dohodak od kapitala. Iako su i ove dve kategorije dohodaka nehomogene, jer se sastoje iz različitih vrsta dohodaka, dalja analiza će iz praktičnih razloga biti vršena pod pojednostavljenom pretpostavkom da fizička lica ostvaruju dohodak iz dva relativno homogena izvora – od rada i od kapitala.18 a) Raspodela tereta od poreza na dohodak od rada Polazeći od pomenutog pravila da veći deo poreskog tereta snosi strana čija je elastičnost ponude ili traţnje manja, zaključuje se da kada je ponuda radne snage (u odnosu na zaradu) neelastičnija od traţnje, tada će hipotetički veći deo poreskog tereta snositi zaposleni, dok bi u uslovima kada je traţnja za radnom snagom neelastičnija, veći deo tereta poreza na dohodak snosili poslodavci. Shodno tome, 16 Vidi: Harberger, A. (1962) 17 Dalton, H. (1954). Vidi i: Kotlikoff, L., et. al. (1987) 18 Tako dohodak od rada moţe biti ostvaren po osnovu zaposlenja, obavljanja preduzetničke delatnosti, kreiranja autorskog dela i sl. – što su osnovi koji podrazumevaju različitu vrstu angaţmana i rizika. Slično i dohodak od kapitala moţe biti ostvaren po osnovu kamate, dividende, zakupnine, pri čemu je svakom od ovih trţišta takoĎe imanentan različit nivo rizika, očekivana stopa prinosa i sl. 15 osnovu za ocenu raspodele tereta poreza na dohodak fizičkih lica trebalo bi da predstavlja razmatranje elastičnosti ponude rada i traţnje za radnom snagom. Grafikon 1. Raspodela tereta poreza na dohodak od rada – opšti sluĉaj Grafikon 2. Raspodela tereta poreza na dohodak od rada – sluĉaj nisko kvalifikovanih radnika Izvor: Salanie, B. (2003) Izvor: Salanie, B. (2003) Kao što se na Grafikonu 1. moţe videti, u uslovima nepostojanja poreza na dohodak (od rada), ravnoteţa na trţištu rada će se uspostaviti u tački A, u kojoj se seku kriva ponude (SL) i kriva traţnje (DL) za radnom snagom. UvoĎenje poreza na zaradu ( wdt ) utiče na pomeranje krive traţnje za radnom snagom ka koordinatnom početku, tako da se nova ravnoteţa uspostavlja u tački B, na niţem nivou zaposlenosti i neto zarade. To dovodi do prikupljanja poreskih prihoda u iznosu W1W2DB, uz višak poreskog tereta u iznosu od ABD. Nakon uvoĎenja poreza na zarade, neto zarada zaposlenog se smanjuje sa W0 na W1, dok se trošak poslodavca povećava sa W0 na W2. To znači da je teret poreza na dohodak raspodeljen i na zaposlene (rastojanje CB - efekat smanjenja neto zarade) i na poslodavce (rastojanje CD - efekat povećanja troškova rada). U kojoj srazmeri će poreski teret biti rasporeĎen na zaposlene i poslodavce zavisi od elastičnosti ponude i traţnje za radnom snagom, koje su predstavljene nagibima krive ponude i traţnje. Ako se sa D označi elastičnost traţnje za radnom snagom, sa S elastičnost ponude radne snage, sa w označi neto zarada, sa L nivo LD SD A Zaposlenost (L) B wdt D 1L 0L 0W 1W C 2W N e to z a ra d a ( w ) LD SD A Zaposlenost (L) A’ B Minimalna zarada N e to z a ra d a ( w ) 1L 0L 16 zaposlenosti, sa LD traţnja za radnom snagom, a sa LS ponuda radne snage, onda se uslov za ostvarenje ravnoteţe na trţištu radne snage moţe iskazati na sledeći način:19 )())1(( wStwD LwL  (1.2) Diferenciranjem jednačine (1.2) po stopi poreza na zaradu, dobija se:20  0,1log      DS D wt w   (1.3) Negativan predznak desne strane jednačine (1.3) upućuje na zaključak da povećanje poreske stope utiče na smanjenje neto zarade, kao i da će iznos tog smanjenja biti veći što je traţnja relativno više elastična u odnosu na ponudu radne snage. Ako bi se pak u jednačinu uključila bruto zarada ( )1( wtwW  ), onda bi jednačina (1.3) dobila sledeći izraz:21  1,0log      DS S wt W   (1.4) Dakle, jednačina (1.4) upućuje na zaključak da sa rastom poreske stope bruto zarada raste i da će taj rast biti veći što je ponuda radne snage elastičnija u odnosu na traţnju. Jednačine (1.3) i (1.4) potvrĎuju da kada je ponuda radne snage elastičnija od traţnje veći deo tereta poreza na dohodak snositi poslodavci, dok će u suprotnom slučaju, kada je traţnja elastičnija od ponude radne snage, veći deo poreskog tereta snositi zaposleni. MeĎutim, u odreĎenim slučajevima, kada nivo zarada nije rezultat isključivo trţišnih procesa, opisana relacija izmeĎu elastičnosti ponude/traţnje za radnom snagom i raspodele poreskog tereta moţe biti delimično narušena, naročito kada se posmatraju pojedinačni segmenti trţišta radne snage. Dok se Grafikon 1. odnosi na opšti slučaj efekata oporezivanja na trţište radne snage, slučaj opisan na Grafikonu 2. se odnosi 19 Salanie, B. (2003) 20 Salanie, B. (2003) 21 Salanie, B. (2003) 17 pre svega na segment nisko plaćenih radnika, kada postoji propisana minimalna neto zarada, koja je viša od neto zarade koja bi bila uspostavljena u tački preseka krivih ponude i traţnje za radnom snagom. Shodno obliku krive traţnje za radnom snagom i datom nivou minimalne neto zarade, na trţištu će se kvazi-ravnoteţa uspostaviti u tački A. MeĎutim, u slučaju uvoĎenja poreza na dohodak, ceo teret poreza na dohodak će snositi poslodavac, jer se neto zarada ne moţe umanjivati ispod propisanog limita. S obzirom da to utiče na povećanje cene radne snage koju plaća poslodavac, njegova traţnja za radnom snagom će se smanjiti, tako da će doći do smanjenja zaposlenosti sa L0 na L1. Brojna empirijska istraţivanja ukazuju da veći deo tereta poreza na dohodak snose zaposleni, te je stoga delovanje sniţenja poreza na zaradu na zaposlenost ograničeno (jer se troškovi radne snage ne menjanju, već se menja neto zarada). I pored toga u zemljama u kojima je učešće niskokvalifikovane radne snage veliko, moguće je ostvariti znatne pozitivne efekte na smanjenje nezaposlenosti, upravo primenom prethodno opisanog mehanizma. U čisto trţišnim uslovima, ocenjivanje cenovne elastičnosti ponude i traţnje za radnom snagom predstavlja polaznu osnovu za utvrĎivanje raspodele tereta poreza na dohodak (od rada). Cenovna elastičnost ponude radne snage predstavlja relativnu meru promene ponude radne snage usled promene nadnice (zarade). Iz navedene definicije proizilazi da elastičnost ponude radne snage zavisi od toga koliko sati je pojedinac spreman da radi za različite nivoe zarade. Pomenuta spremnost pojedinca da radi zavisi od većeg broja subjektivnih i objektivnih faktora, kao što su: visina dohotka, struktura preferencija pri izboru izmeĎu dokolice i rada, starost, bračni status, radni status bračnog partnera, struktura trţišta radne snage i sl. U ranijim studijama je ocenjivano da je ponuda radne snage gotovo potpuno neelastična (tj. da elastičnost ponude radne snage ne prelazi vrednost od 0,1-0,2).22 Ovakvi rezultati su značajnim delom bili uslovljeni činjenicom da je u tom periodu u značajnom broju domaćinstava bio zaposlen samo jedan član (najčešće muškarac), od čije zarade je izdrţavano celo domaćinstvo. U meĎuvremenu je došlo do promene značajnih okolnosti koje su od uticaja na elastičnost ponude radne snage. Tako je sve veći broj ţena i mladih lica koja ţive u domaćinstvu svojih roditelja, kao i penzionera 22 Vidi: Douglas; P. (1934) 18 postao radno aktivan. Ova lica, kao i muškarci koji ţive u domaćinstvima u kojima su i drugi članovi domaćinstva zaposleni pokazuju značajno veću fleksibilnost, tj. spremni su da ponudu na trţištu rada usklade sa visinom zarade.23 Pitanje elastičnosti ponude radne snage u odnosu na zaradu predmet je brojnih empirijskih istraţivanja. Iako postoje značajne razlike u pogledu pojedinačnih rezultata (elastičnost kod muškaraca varira od 0,02 do 0,17, a kod ţena od 0,03 do 2,79), opšti je zaključak da je elastičnost ponude radne snage veća od nule, kao i da je elastičnost ponude radne snage ţena veća nego kod muškaraca.24 Kada je o elastičnosti traţnje za radnom snagom reč, većina istraţivanja ukazuje na relativno visok stepen elastičnosti, što se objašnjava sledećim razlozima:25 - troškovi radne snage predstavljaju značajnu komponentu ukupnih troškova poslodavaca, što znači da bi povećanje troška radne snage u slučaju povećanja poreza na zaradu značajno uticalo na rast ukupnih troškova poslovanja; - u slučaju rasta troškova radne snage, do odreĎene mere je moguće izvršiti supstituciju rada kapitalnom (npr. kroz nabavku moderne opreme koja podrazumeva angaţovanje manjeg broja radnika); - obim traţnje za radnom snagom uslovljen je raspoloţivim kapitalom. Ukoliko je ukupan trošak radne snage veći, prinos na uloţeni kapital će biti niţi, što moţe dovesti do seljenja kapitala (u druge delatnosti ili druge zemlje), u potrazi za niţim troškovima radne snage. Novija empirijska istraţivanja ukazuju da je elastičnost traţnje za radnom snagom u odnosu na bruto zaradu viša u odnosu na elastičnost ponude rada, te da se u proseku kreće oko jedinice, pri čemu postoji značajna varijansa izmeĎu zemalja.26 Polazeći od takvih rezultata, moţe se zaključiti da veći deo poreskog tereta (tj. poreskog klina) snose zaposleni. 27 Shodno tome, očekuje se da teret povećanja stope poreza na 23 Standardni model elastičnosti ponude radne snage ne pravi razliku izmeĎu: a) ekstenzivne elastičnosti ponude rada - uticaja visine neto zarade na spremnost nezaposlenog pojedinca da prihvati ponuĎeni posao, i b) intenzivne elastičnosti ponude rada - uticaja visine neto zarade zaposlenog pojedinca na odluku o broju časova rada. Moderna istraţivanja pak u analizi razlikuju ove dve komponente. Vidi: Evers, M., et. al. (2008) 24 Vidi: Evers, M. et. al. (2008) 25 Vidi: Entin, S. (2004) 26 Vidi: Ham, J., et. al. (2006) 27 Iako su se rezultati istraţivanja o elastičnosti ponude radne snage vremenom blago menjali, razlika očigledno nije bila tolika da bi to bilo od uticaja na opšti zaključak o raspodeli tereta od poreza na dohodak od rada. Vidi: Pechman, J., et. al. (1974). 19 dohodak (od rada) bude najvećim delom prevaljen na zaposlene, kroz smanjenje njihovih neto zarada i obrnuto, a da u slučaju smanjenja poreza efekti budu prevaljeni na poslodavca, kroz smanjenje ukupnog troška radne snage. Ovaj zaključak predstavlja zapravo rezultat analize u okviru modela parcijalne ravnoteţe i bio je predmet brojnih empirijskih ispitivanja. On je veoma relevantan za zemlje u kojima je osnovni uzrok visoke nezaposlenosti na strani traţnje, a ne na strani ponude, što je slučaj i u Srbiji. Dalje usmeravanje analize raspodele tereta od poreza na dohodak ka konceptu opšte ravnoteţe (pretpostavka o povezanosti trţišta), moţe delimično da promeni ovaj zaključak. U uslovima postojanja odreĎene elastičnosti ponude radne snage (naročito u odreĎenim segmentima trţišta rada kao što su udate ţene, lica koja ţive u domaćinstvima u kojima veći broj članova ostvaruje dohodak, i sl.), povećanje stope poreza na dohodak i posledično smanjenje neto zarade mogu dovesti do toga da ovi (fleksibilni) segmenti radne snage odluče da smanje broj časova koji provode radeći. Osim toga, smanjenje njihove neto zarade moţe uticati negativno na njihovu produktivnost. Smanjenje ponude radne snage i njene produktivnosti utiče na smanjenje produktivnosti kapitala (tj. stope prinosa na uloţeni kapital). Usled ostvarenja pomenutih efekata, moţe se dogoditi da deo tereta od povećanja poreza na dohodak od rada snose i vlasnici kapitala (a ne samo zaposleni). 28 Navedeni teorijski okvir očigledno omogućava različite ishode u pogledu raspodele tereta od poreza na dohodak od rada. Stoga je verifikacija njegove validnosti i utvrĎivanje stvarne raspodele poreskog tereta pitanje empirijske analize. Istraţivanja sprovedena u Švedskoj ukazuju na to da povećanje progresivnosti poreza na zarade utiče na smanjenje neto zarade, što znači da poreski teret najvećim delom snose zaposleni. 29 Do sličnih rezultata je došlo i ekonometrijsko istraţivanje raspodele koristi od smanjenja socijalnih doprinosa, sprovedeno na mikro podacima u Čileu, koje ukazuje da je zbog postojanja odreĎenog stepena elastičnosti ponude rada smanjenje stopa doprinosa uticalo na povećanje neto zarada zaposlenih, bez posebno značajnog pozitivnog uticaja na zaposlenost.30 Slično tome, istraţivanje sprovedeno u SAD ukazuje da je povećanje stopa socijalnih doprinosa gotovo u celosti prevaljeno 28 Smanjenje stope prinosa na uloţeni kapital moţe dovesti do odliva kapitala, kako bi se smanjenjem njegove ponude stopa prinosa vratila na nivo pre povećanja poreza, što moţe dovesti do ponovnog prevaljivanja poreza na radnu snagu. 29 Vidi: Holmlund, B. et. al. (1995) 30 Vidi: Gruber, J. (1997), str. 91, 95. 20 na zaposlene, kroz smanjenje njihovih neto zarada. 31 S druge strane, rezultati istraţivanja sprovedenih u Danskoj ukazuju da se u toj zemlji teret poreza na dohodak od rada raspodeljuje izmeĎu zaposlenih i poslodavaca.32 TakoĎe i još neka uporedna istraţivanja ukazuju na to da rezultate u pogledu raspodele tereta poreza na dohodak variraju od zemlje do zemlje. 33 To što istraţivanja pokazuju da se efekti povećanja poreza na rad u većoj meri prevaljuju na zaposlene, kroz smanjenje zarada, ne znači a priori da bi i u slučaju smanjenja poreza na rad uštede na porezima bile na isti način raspodeljene izmeĎu zaposlenog i poslodavca, i obrnuto. Tako je moguće da u slučaju smanjenja poreza na rad, koje u prvoj instanci dovodi do smanjenja troškova rada i povećanja profita poslodavca, u sledećem koraku dovede do pojačanog pritiska zaposlenih na učešće u raspodeli dobiti preduzeća, čime zaposleni de facto ostvaruju deo pozitivnih efekata smanjenja poreza na rad, na implicitan način. Iako se na osnovu navedenog moţe zaključiti da su rezultati empirijskih istraţivanja u pogledu raspodele tereta poreza na dohodak od rada u odreĎenoj meri divergentni, čini se da većina tih istraţivanja ipak upućuje na zaključak da će u opštem slučaju najveći deo tereta od poreza na dohodak od rada snositi zaposleni (jer je najčešće ponuda manje elastična od traţnje za radnom snagom), ali da je u odreĎenim slučajevima (kada su marginalne poreske stope vrlo visoke ili je fleksibilnost radne snage izraţena) moguće da deo poreskog tereta snose vlasnici kapitala (poslodavci). Ocenjuje se da rezultat u pogledu raspodele tereta poreza na dohodak od rada u znatnoj meri zavisi od postojeće stope nezaposlenosti u odreĎenoj zemlji, u smislu da je zaposleni u zemljama sa visokom stopom nezaposlenosti u proseku snose veći deo poreskog tereta. b) Raspodela tereta poreza na dohodak od kapitala Prema teoriji privrednog rasta kapital nije izvorni faktor proizvodnje (kao što je to rad), već je reč o izvedenom faktoru, budući da predstavlja akumulaciju dohodaka ostvarenih u prošlosti. Kao i u slučaju oporezivanja dohotka od rada i kod poreza na dohodak od kapitala teorijska analiza pitanja raspodele tereta ovog poreza zasniva se na konceptu elastičnosti ponude i traţnje za kapitalom. 31 Vidi: Anderson, P. et. al. (1997) 32 Vidi: Bingley, P. et. al. (2000) 33 Vidi: Leibfritz, W. (1997) 21 Spremnost pojedinca da štedi (da se odrekne dela tekuće potrošnje u korist buduće potrošnje) determinisana je, izmeĎu ostalog, i visinom prinosa na štednju. Pod pretpostavkom da je elastičnost ponude kapitala manja od elastičnosti traţnje za istim, oporezivanje dohotka od štednje (npr. kamate) umanjuje stopu neto prinosa, što deluje destimulativno na štednju. Kako savremena, tako i tradicionalna istraţivanja ukazuju na postojanje umerene elastičnosti ponude kapitala (štednje) u odnosu na visinu kamatne stope (neto stope prinosa na štednju). Iako se procene visine te elastičnosti vršene u različitim analizama razlikuju, većina rezultata ukazuje da je ona veća od 0,3. Prosečna vrednost ocenjene elastičnosti štednje u odnosu na kamatnu stopu u devet različitih istraţivanja iznosi 0,77 (uz varijansu od 0,76).34 Kada je reč o uticaju visine kamatne stope na traţnju za kapitalom, procene takoĎe ukazuju na postojanje umerenog stepena elastičnosti. Postojanje relativno visokog varijabiliteta ocenjenih elastičnosti ponude/traţnje kapitala u odnosu na prinos oteţava izvoĎenje robusnog zaključka o raspodeli tereta poreza na dohodak od kapitala izmeĎu vlasnika kapitala i lica koja ta sredstva pozajmljuju. Većina savremenih istraţivanja raspodele tereta poreza na dohodak od kapitala zasniva se na modelu opšte ravnoteţe i bavi se pitanjem prevaljivanja poreza na dohodak od kapitala na radnike (tj. na zaradu). Ta istraţivanja polaze od pretpostavke komplementarnosti faktora proizvodnje rada i kapitala, iz koje proizilazi da povećanje raspoloţivosti jednog faktora proizvodnje (npr. povećanje akumulacije kapitala) utiče na povećanje produktivnosti radne snage i njihove zarade (jer povećanje akumulacije kapitala omogućava nabavku savremene opreme). TakoĎe se pretpostavlja da uvoĎenje poreza na dohodak od kapitala utiče na smanjenje stope prinosa na uloţeni kapital. U slučaju uvoĎenja poreza na dohodak od kapitala, trţište će reagovati na sniţenje stope prinosa smanjenjem ponude kapitala, kako bi se kroz manju ponudu povratila stopa prinosa na uloţeni kapital ostvarena pre oporezivanja. Stoga se moţe zaključiti da uvoĎenje poreza na dohodak od kapitala dovodi do smanjenja akumulacije kapitala, što erodira kapitalnu osnovu proizvodnog procesa, a posledično i produktivnost rada i zarade zaposlenih u budućnosti.35 34 Uporedi: Peter, V. et. al. (2006) i Boskin, M. (1978) 35 U jednom od najznačajnijih radova iz oblasti analize raspodele tereta od poreza na dohodak od kapitala procenjuje se da elastičnosti neto stope prinosa na kapital u odnosu na porez na dohodak od kapitala iznosi 0,3. Vidi: Feldstein, M. (1974) 22 Elastičnost ponude i traţnje za kapitalom, a posledično i raspodela tereta poreza na dohodak od kapitala zavisi od strukture trţišta kapitala, koja je odreĎena brojnim, često teško merljivim faktorima. U tom smislu, u uslovima globalizacije, ističe se uticaj mobilnosti kapitala. U uslovima rastuće mobilnosti kapitala na svetskom nivou, koja je zabeleţena u prethodnim decenijama, elastičnost ponude se povećava, što bi za posledicu trebalo da ima prevaljivanje većeg dela poreskog tereta na stranu traţnje za kapitalom. Kako ovaj mehanizam moţe da deluje ograničavajuće na privredni rast, odgovor velikog broja drţava na rastuću mobilnost kapitala ogleda se u smanjenju njegovog poreskog opterećenja. Polazeći od Solovljevog neoklasičnog modela privrednog rasta, s(k)f(k)=nk, gde je K - kapital, s(k) - stopa štednje, n - stopa rasta stanovništva, k – kapitalna intenzivnost, uz pretpostavku postojanja dve grupe agenata – vlasnika kapitala i radnika, od kojih vlasnici kapitala ostvaruju prinos na uloţeni kapital od kkfrK )(' i imaju visoku sklonost ka štednji ( rs ), dok radnici ostvaruju zaradu u iznosu od )()( ' kkfkfw  i imaju manju sklonost ka štednji ( rw ss  ), pomenuti model privrednog rasta se moţe iskazati i na sledeći način: ))()(()()()( '' kkfkfskkfskfks wr  (1.5) Nakon uvoĎenja poreza na dohodak od kapitala po stopi kt , pri čemu se taj poreski prihod koristi za transfere radnicima, nova ravnoteţa će biti uspostavljena na sledeći način: nkkkftkkfkfskkfts kwkr  ))()()(()()1( ''' (1.6) Inicijalno uvoĎenje poreza na dohodak od kapitala umanjuje stopu neto prinosa (kapitaliste) na uloţeni kapital, što destimulativno deluje na njegovu štednju, ali i obezbeĎuje dodatna sredstva za dodelu transfera radnicima. Kako je sklonost kapitalista ka štednji veća od sklonosti radnika ( rw ss  ), uvoĎenje poreza na dohodak od kapitala po stopi kt , dovodi do neto smanjenja štednje - smanjenje štednje kapitalista je veće od povećanje štednje radnika usled dodatnog prihoda po osnovu transfera. Stoga, usled smanjenja ponude kapitala dolazi do rasta njegove cene, tj. bruto prinosa na kapital ( )(' kfr  ), što se ostvaruje po cenu sniţenja troškova 23 angaţovanja radne snage, tj. smanjenja zarada radnika ( )()( ' kkfkfw  ). Ovakav rezultat upućuje na zaključak da se deo poreza na dohodak od kapitala prevaljuje na radnike (taj deo je jednak razlici izmeĎu dodatnih transfera koje oni primaju iz tih dodatnih poreskih prihoda i iznosa za koji im je umanjena zarada). Po sličnom principu, ako je reč o maloj, otvorenoj privredi sa savršenom mobilnošću kapitala, neto prinos na uloţeni kapital ne moţe značajno da odstupa od svetske stope prinosa, što ukazuje na to da je porez na dohodak od kapitala u celosti prevaljen na radnike.36 Navedeni teorijski okvir analize prevaljivanja poreza na dohodak od kapitala i relevantni zaključci potvrĎeni su i rezultatima brojnih empirijskih istraţivanja. Tako se u jednom od tih istraţivanja, koje se smatra okosnicom savremene analiza odnosa izmeĎu štednje, kamatne stope i oporezivanja, procenjuje da se čak ½ tereta poreza na dohodak od kapitala prevaljuje na radnu snagu (kroz smanjenje njihove zarade). 37 Neoklasična istraţivanja uticaja poreza na dohodak od kapitala na raspodelu tereta ovog poreza koncipirana su tako da merenje prevaljivanja poreskog tereta zasnivaju na obračunu sadašnje vrednosti promene visine zarade usled uvoĎenja ili povećanja poreza na dohodak od kapitala. S tim u vezi, javlja se više ograničenja, kao što je problem izbora diskontne stope, kao i činjenice da stopa štednje u ovim modelima zavisi samo od trenutno raspoloţivih informacija, bez uključivanja efekta najavljivanja (što u savremenim uslovima nije potpuno realna pretpostavka).38 Veći deo nedostataka pomenutih neoklasičnih istraţivanja moţe se eliminisati prelaskom na model ţivotnog ciklusa, kao okvira za analizu. Naime, raspodela poreskog tereta u dugom roku moţe se znatno razlikovati od raspodele ostvarene u kratkom roku. U cilju davanja odgovora na pitanje u vezi sa raspodelom tereta poreza na dohodak od kapitala, uz ublaţavanje nedostataka inherentnih neoklasičnim istraţivanjima, savremena istraţivanja se fokusiraju na raspodelu poreskog tereta u dugom roku, zasnivajući se na funkciji korisnosti tokom čitavog ţivota. U osnovi ovakvog pristupa stoji stav da odluka pojedinca o tome koji deo svog dohotka će da štedi, a koji da troši, zavisi od njegovog trenutnog dohotka, ali i očekivanog dohotka tokom ţivota (što znači da se u analizu uključuje i efekat očekivanja). Empirijska istraţivanja zasnovana na modelu ţivotnog ciklusa u osnovi dolaze do sličnih 36 Vidi: Salanie, B. (2003) 37 Vidi: Boskin, M. (1978) 38 O ograničenjima neoklasičnih modela istraţivanja raspodele tereta poreza na dohodak od kapitala vidi: Metcalf, G., et. al. (2002) 24 zaključaka – da se pod odreĎenim pretpostavkama deo poreza na dohodak od kapitala moţe prevaliti na radnu snagu (smanjenjem njihovih zarada), pri čemu su nedostaci koji su postojali kod prethodnih istraţivanja (zanemarivanje efekta najavljivanja, zasnivanje analiza na podacima o godišnjem dohotku i sl.) znatnim delom neutralisani. 39 1.2.2 Uticaj oporezivanja na raspodelu dohotka Opšti dugoročni cilj implementacije mera javnih politika u demokratskim društvima, je maksimizacija blagostanja društva. Ovaj cilj se često poistovećuje sa podsticanjem što dinamičnijeg privrednog rasta, merenog stopom rasta BDP-a. MeĎutim, ovakav pristup ne osigurava maksimizaciju blagostanja društva kao celine, jer i ostvareni rast BDP-a moţe biti tako raspodeljen da znatne kategorije društva od toga nemaju koristi. Stoga se operacionalizacija pomenutog cilja (maksimizacije društvenog blagostanja) vrši uključivanjem u fokus i pitanja efekata odreĎenih mera javne politike na raspodelu dohotka. U kojoj meri će pitanje uticaja javnih politika (pa i poreske politike) na (pre)raspodelu dohotka biti značajno, zavisi izmeĎu ostalog i od gledišta koje društva imaju na nejednakost u raspodeli dohotka. Tako istraţivanja sprovedena na temu uloge drţave u preraspodeli dohotka ukazuju da stanovnici Evrope u većoj meri pridaju značaj pitanju nejednakosti u raspodeli dohotka u odnosu na stanovnike SAD. 40 Ukoliko se pretpostavi da ovi stavovi odraţavaju preferencije medijalnog glasača, verovatno je da će i kreatori javnih politika imati stavove koji korespondiraju navedenim. Analiza nejednakosti i redistributivne funkcije javnih politika, zasniva se na konceptu Lorencove krive, kojom je predstavljena kumulativna raspodela dohotka po jedinicama posmatranja (pojedincima ili domaćinstvima). Kada Lorencova kriva ima nagib od 45, dohodak je savršeno jednako raspodeljen, što se u praksi ne dešava. Nasuprot tome, kada Lorencova kriva odstupa od krive savršeno ravnomerne raspodele dohotka, postoji nejednakost u raspodeli dohotka, a stepen odstupanja Lorencove krive od krive savršene raspodele dohotka predstavlja osnovu za merenje intenziteta nejednakosti. 39 Vidi: Summers, L., et. al. (1979) 40 Vidi: Alesina, A., et. al. (2004) 25 Grafikon 3. Lorencova kriva i Dţinijev koeficijent Izvor: Lambert, P. (2001) Grafikon 4. Merenje efekata poreske politike na smanjenje nejednakosti primenom Dţinijevog koeficijenta Izvor: Lambert, P. (2001) Osnovni instrument za teorijsku i empirijsku analizu nejednakosti u raspodeli dohotka je Dţinijev koeficijent, koji predstavlja indikator nejednakosti izveden iz koncepta Lorencove krive. Dţinijev koeficijent zapravo predstavlja meru odstupanja Lorencove krive (lk) od krive savršeno jednake raspodele i kao takav jednak je odnosu izmeĎu površine od krive savršeno jednake raspodele do Lorencove krive i ukupne površine ispod krive savršeno jednake raspodele (OAO’). Stoga se Dţinijev koeficijent (GK) moţe iskazati kao učešće površine A (na Grafikonu 3.) u ukupnoj površini ispod krive pod uglom od 45°: BA A GK   (1.7) Pošto je A+B=1/2 (jer kriva pod uglom od 45° polovi kvadrant čije su stranice duţine jednake 1), Dţinijev koeficijent se moţe iskazati kao: BBA A BA A GK 21) 2 1 (22 2 1    (1.8) Ako se sa L(p) označi funkcija raspodele dohotka po članovima društva (pri čemu je raspon te funkcije od L(0)=0 do L(1)=1), onda se površina B (ispod Lorencove krive) moţe izračunati primenom odgovarajućeg integrala (od 0 do 1). Nakon toga, polazeći 1 O 1 površina A površina B lk % stanovništva A O’ A 1 O 1 nlk glk % stanovništva O’ 26 od jednačine (1.8) moguće je izračunati površinu A, koja zapravo predstavlja Dţinijev koeficijent: 41  1 0 )(121 dppLBGK (1.9) Vrednost Dţinijevog koeficijenta moguće je utvrditi i u diskretnom slučaju, kada on predstavlja odnos izmeĎu prosečnog apsolutnog odstupanja dohodaka članova društva i prosečne vrednosti njihovog dohotka. Ukoliko se dohodak pojedinca i označi sa yi, a dohodak pojedinca j sa yj, pri čemu je μ prosečna vrednost dohotka članova društva, a N broj članova društva, onda se Dţinijev koeficijent moţe izračunati na sledeći način:42    i j ji N yy GK 22 (1.10) Dţinijev koeficijent uzima vrednosti od 0 do 1, pri čemu 0 označava situaciju u kojoj postoji potpuna jednakost u raspodeli dohotka, a 1 označava situaciju u sav dohodak ostvaruje jedan član društva. Redistributivna funkcija poreske politike ogleda se u mogućnosti da se oporezivanjem izvrši preraspodela dohotka, tj. da se promeni stepen nejednakosti. Ako se Dţinijevim koeficijentom moţe meriti nejednakost u raspodeli dohotka, onda se pomoću istog instrumenta moţe meriti i efikasnost poreske (ili socijalne politike) u smanjenju nejednakosti u raspodeli dohotka. U tom smislu, u savremenim istraţivanjima efikasnost poreza u smanjenju nejednakosti meri se poreĎenjem vrednosti Dţinijevog koeficijenta merenog u odnosu na dohodak pre oporezivanja i Dţinijevog koeficijenta merenog u odnosu na dohodak nakon oporezivanja. Na sličan način je moguće meriti i efikasnosti drugih instrumenata poreske i socijalne politike, kao što su socijalni doprinosi i socijalna pomoć. Posmatrano na Grafikonu 4. efekat poreske politike na smanjenje nejednakosti bio bi jednak površini izmeĎu Lorencove krive u odnosu na bruto dohodak (pre oporezivanja) - glk i Lorencove krive u odnosu na neto dohodak (posle oporezivanja) - nlk . Ta površina je zapravo jednaka razlici izmeĎu vrednosti Dţinijevog koeficijenta pre oporezivanja i posle oporezivanja. 41 Lambert, P. (2001), str. 33. 42 Vidi: Lambert, P. (2001), str. 34. 27 Drţava moţe vršiti redistribuciju dohotka primenom mera poreske politike, kao i dugih instrumenata javnih rashoda (socijalne politike). Redistributivna funkcija oporezivanja se najintenzivnije ostvaruje progresivnim oporezivanjem dohotka fizičkih lica. Ako se sa y označi dohodak fizičkih lica, onda njegova poreska obaveza predstavlja odreĎenu funkciju tog dohotka (t(y)), pri čemu se ta veza ostvaruje preko granične poreske stope, koja predstavlja prvi izvod poreske funkcije (t'(y)). Ako se dalje pretpostavi da u društvu postoji dyyNf )( poreskih obveznika, onda se ukupan poreski prihod drţave (T) moţe iskazati na sledeći način:  dyyfytNT )()( (1.11) Polazeći od jednakosti (1.11), prosečna poreska stopa ( t ) se moţe odrediti deljenjem ukupnog poreskog prihoda sa ukupnim dohotkom svih članova društva (Y):   dyyfyt Y T t )()( (1.12) S druge strane, polazeći od jednakosti (1.12), pri čemu se prosečna vrednost dohotka označava sa μ, Lorencova kriva za dohodak pre oporezivanja ( )( pLy ) se moţe iskazati na sledeći način:43   dyyyf pLy )( )( (1.13) Analogno tome, krive koncentracije dohotka posle oporezivanja ( )( pL TY  ) i same poreske obaveze ( )( pLT ) se mogu iskazati na sličan način: 44     )1( )()]([ )( t dyyfyty pL TY  (1.14) 43 Lambert, P. (2001), str. 38. 44 Lambert, P. (2001), str. 38. 28   dyyfyt pLT )()( )( (1.15) Kriva koncentracije dohotka predstavlja skup tačaka koje označavaju kumulativni procenat dohotka kojim raspolaţe odreĎeni (kumulativni) procenat stanovništva, dok kriva koncentracije poreza predstavlja skup tačaka koje označavaju kumulativni procenat poreza plaćen od strane odgovarajućeg procenta poreskih obveznika.45 Odgovarajućom matematičkom transformacijom, dobija se veza izmeĎu Lorencove krive za dohodak pre oporezivanja, posle oporezivanja i samog iznosa poreske obaveze, koja upućuje na zaključak da Lorencova kriva za dohodak pre oporezivanja zapravo predstavlja ponderisani prosek krivih koncentracije dohotka posle oporezivanja i poreske obaveze: 46 TYTY LtLtL  )1( (1.16) Na osnovu jednakosti (1.16), zaključuje se da je nejednakost u raspodeli dohodaka posle oporezivanja manja nego pre oporezivanja, ako i samo ako je nejednakost u raspodeli poreskih obaveza veća od nejednakosti dohodaka pre oporezivanja.47 Kako progresivno oporezivanje, per definitionem predstavlja situaciju u kojoj iznos poreza raste brţe od rasta dohotka (prosečna poreska stopa raste), moţe se zaključiti da progresivno oporezivanje dohotka zapravo obezbeĎuje redistributivnu funkciju oporezivanja. Merenje progresivnosti poreskog sistema moţe se vršiti pomoću indeksa progresivnosti ili kretanja prosečne poreske stope po decilnim grupama. U svrhe komparativne analize na nivou većeg broja zemalja češće se koriste indeksi progresivnosti, koji mogu biti globalni ili lokalni. Dok globalni indeksi progresivnosti mere odstupanje sistema oporezivanja od proporcionalnog na nivou svih dohodaka, lokalni indeksi progresivnosti pokazuju koliko sistem oporezivanja odstupa od proporcionalnog na odreĎenom nivou dohotka.48 Za svrhe analize progresivnosti alternativnih modela poreza na dohodak uputno je koristiti globalne indekse 45 Haughton, J., et. al. (2009), str. 296. 46 Lambert, P. (2001), str. 38. 47 Lambert, P. (2001), str. 38 i 39. 48 Kesselmann, J., et. al. (2004), str. 11. 29 progresivnosti od kojih su najčešće koriste Kakvanijev i Masgrejv – Tinov indeks progresivnosti. Kakvanijev indeks progresivnosti predstavlja razliku izmeĎu koeficijenta koncentracije poreza (CT) i Dţinijevog koeficijenta pre oporezivanja (GKY): 49 YTK GKCP  (1.17) Poreski sistem se smatra progresivnim kada je Kakvanijev indeks pozitivan, tj. progresivnost poreskog sistema je veća što je Kakvanijev indeks veći. S druge strane, Masgrejv-Tinov indeks merenje progresivnosti poreza zasniva na vrednostima Dţinijevog koeficijenta pre oporezivanja (GKY) i posle oporezivanja (GKN): 50 Y N MT GK GK P    1 1 (1.18) Vrednost Masgrejv-Tinovog indeksa iznad jedan pokazuje da je sistem progresivan, dok vrednost manja od jedan ukazuje na njegovu regresivnost. Masgrejv-Tinov indeks je veći od jedinice, kada je Dţinijev koeficijent posle oporezivanja niţi od Dţinijevog koeficijenta pre oporezivanja: YNYN Y N GKGKGKGK GK GK    )1()1(1 1 1 (1.19) Što je vrednost Masgrejv-Tinovog indeksa veći, to se sistem smatra progresivnijim. Intenzitet progresivnosti meren odgovarajućim indeksima, ili promena odgovarajućih indeksa nejednakosti, kao što je Dţinijev koeficijent pokazuje da li je odreĎena mera poreske politike bila efikasna u smanjenju nejednakosti u raspodeli dohotka u društvu. MeĎutim, sam podatak o smanjenju (ili povećanju) vrednosti Dţinijevog koeficijenta još uvek ne govori mnogo o tome na čiji račun i u čiju korist je preraspodela izvršena (da li je npr. preraspodela izvršena od najbogatijih ka srednjem sloju ili ka najsiromašnijima, ili od srednjeg sloja ka najsiromašnijima i sl.). Zbog toga je 49 Vidi: Kakwani. N. (1977) 50 Musgrave, T., et. al. (1948) 30 potrebno da se pored utvrĎivanja ukupnih efekata javnih politika na preraspodelu dohotka, koji se mere pomoću Dţinijevog koeficijenta, izvrši i dezagregirana analiza, utvrĎivanjem raspodele dohotka i poreskog tereta po dohodnim grupama. Ova dopunska analiza polazi od toga da se praćenje efekata mera poreske politike na nejednakost u raspodeli dohotka zasniva na utvrĎivanju i analizi progresivnosti poreskog sistema. Ona se u zavisnosti od raspoloţivosti podataka moţe zasnivati na godišnjim ili višegodišnjim podacima i pogodna je za analizu efekata svih poreza na raspodelu dohotka. Pristup zasnovan na Dţinijevom koeficijentu je opšte prihvaćen i pogodan za praćenje kretanja nivoa nejednakosti u raspodeli dohotka tokom vremena, za poreĎenje nivoa nejednakosti izmeĎu zemalja i za analizu efikasnosti javnih politika u redistribuciji dohotka. Ukoliko se vrednost Dţinijevog koeficijenta računa na osnovu godišnjeg dohotka, onda njegova vrednost moţe navesti na pogrešan zaključak, s obzirom da dohodak pojedinca značajno fluktuira u toku ţivotnog ciklusa. Zbog toga se često računa serija Dţinijevih koeficijenata za različite tačke u toku ţivotnog ciklusa, ili se izračunava njegova vrednost na osnovu ukupnog ţivotnog dohotka. Na taj način se identifikuju dugoročni distributivni efekti oporezivanja, koji se ostvaruju putem uticaja poreza na zaposlenost, zarade, profit, cene i ekonomski rast. 51 Bitan nedostatak Dţinijevog koeficijenta i drugih indikatora nejednakosti zasnovanih isključivo na razlikama u visini dohodaka ogleda se u tome što oni ne uzimaju u obzir značaj (ponder) koji društvo pridaje nejednakosti po dohodnim grupama, već posmatraju samo ukupnu nejednakost. Osim toga, Dţinijev koeficijent ne uzima u obzir stepen averzije društva prema nejednakosti, što je naročito vaţno u kontekstu analize uticaja nejednakosti na društveno blagostanje. U cilju prevazilaţenja pomenutih nedostataka nastale su dodatne mere nejednakosti u raspodeli dohotka u društvu, od kojih su najznačajniji Atkinsonov indeks nejednakosti (Ae) i Opšti entropijski indeks (GE). Atkinsonov indeks nejednakosti u analizu nejednakosti uključuje i funkciju društvenog blagostanja, preko parametra , koji predstavlja meru averzije društva prema nejednakosti. Što je značaj koji društvo pridaje jednakosti veći, vrednost parametra će takoĎe biti veća. 51 Kesselman, J., et. al. (2004) 31 Ako se prosečan dohodak po osobi označi sa (μ), broja lica u uzorku ili skupu (N), stvarni dohodak kojim svako od posmatranih lica raspolaţe ( iY ), a indikator averzije društva prema nejednakosti sa ε, Atkinsonov indeks se izračunava na sledeći način:52 1,1 1 1 1 1( )1( 1 1 1                                N i N iN i i Y Y N A (1.20) Aktinsonov indeks moţe uzimati vrednosti od nula do jedan, pri čemu nulta vrednost označava situaciju u kojoj je dohodak savršeno jednako raspodeljen (svi članovi društva raspolaţu istom dohotkom), a vrednost jedan, situaciju u kojoj je dohodak potpuno nejednako raspodeljen (samo jedan član društva raspolaţe celokupnim dohotkom). Osim toga, ako μ predstavlja prosečan dohodak po osobi, a istovremeno se pretpostavi postojanje odreĎenog nivoa dohotka EDEY koji bi, kada bi bio ravnomerno raspodeljen svim članovima društva, doveo do istog nivoa društvenog blagostanja kao postojeća (stvarna) raspodela dohotka („tzv. jednako raspodeljeni dohodak“), Atkinsonov indeks bi se mogao iskazati i na sledeći način:53   EDEYA 1 (1.21) U tom slučaju se zaključuje da bi sa smanjenjem nejednakosti bilo potrebno da iznos jednako raspodeljenog dohotka EDEY poraste, kako bi se obezbedio isti nivo društvenog blagostanja. Tako bi vrednost Atkinsonovog indeksa od 0,1 značila da bi se postojeće društveno blagostanje moglo ostvariti i kada bi ukupan raspoloţivi dohodak društva bio za 10% manji, ali kada bi bio savršeno ravnomerno raspodeljen. Pored Atkinsonovog, postoji skup indeksa nejednakosti, koji u obzir uzimaju značaj koji društvo pridaje nejednakosti na različitim dohodnim nivoima. Jedan od najčešće korišćenih je Opšti entropijski indeks (GE). Polazeći od parametara definisanih kod 52 Atkinson, A. (1970) 53 Vidi: Kesselman, J., et. al. (2004), str. 9. 32 Atkinsonovog indeksa, a pod pretpostavkom da se sa δ označava parametar koji predstavlja ponder koji se pridaje razlikama izmeĎu dohodaka u različitim delovima ukupne raspodele dohotka, GE indeks se moţe iskazati na sledeći način:54                  1 1 )1( 1 )( 1    N iY N GE (1.22) Niţe vrednosti parametra δ podrazumevaju da je vrednost GE indeksa osetljivija na promene raspoloţivog dohotka lica sa niţim dohotkom, dok veća vrednost ovog parametra implicira veću osetljivost posmatranog indeksa nejednakosti na promenu dohotka lica sa iz gornjih dohodnih grupa. GE indeks uzima vrednost od 0 do +∞, pri čemu nulta vrednost označava savršeno ujednačenu raspodelu dohotka, a rast ovog indeksa govori o povećanju nejednakosti u njegovoj raspodeli. Parametar  moţe uzeti bilo koju realnu vrednost, ali se najčešće koriste vrednosti 0, 1 i 2. Za specijalne slučajeve, kada je δ=1 i δ=0, dobija se Teilov- T indeks i Teilov-L indeks. Kada je δ=1, Teilov-T indeks se računa na sledeći način:55          i N i YY N GE ln 1 )1( 1 (1.23) Kada parametar δ ma vrednost 0, reč je o Teilovom-L indeksu, koji se računa na sledeći način:56         N iY N GE 1 ln 1 )0(  (1.24) Atkinsonov indeks je povezan sa GE indeksom tako da ako je  1 , ova dva indeksa postaju ekvivalentna (za )1 . 57 Većina empirijskih istraţivanja uticaja sistema poreza na dohodak na redistribuciju dohotka zasnovana su na pretpostavci da je ekonomska raspodela poreskog tereta 54 Haughton, J., et. Al. (2009), str. 106-107. 55 Haughton, J., et. Al. (2009), str. 107. 56 Haughton, J., et. Al. (2009), str. 107. 57 Kesselman, J., et. al. (2004), str. 9. 33 takva, da najvećih deo tog tereta snosi fizičko lice – primalac dohotka. MeĎutim, istraţivanja ekonomskog ponašanja lica usled oporezivanja ukazuju na to da kod odreĎenih kategorija lica znatan deo poreskog tereta snosi i poslodavac, tj. isplatilac dohotka. To je naročito izraţeno kod onih kategorija lica koja poseduju posebna znanja i veštine, zbog čega su u poziciji da sa poslodavcem u postupku pregovaranja dogovore neto zaradu u iznosu koji de facto znači da je deo poreskog tereta prevaljen na poslodavca. Ova lica najčešće spadaju u grupe lica sa visokim dohotkom. Nasuprot njima, ostala lica/radnici, koji pripadaju srednjim ili niţim dohodnim grupama, najčešće nisu u mogućnosti da deo svog poreskog tereta prevale na poslodavce. Osim toga, lica sa visokim dohocima često ostvaruju i koristi u naturi, koje je teško registrovati i oporezovati (npr. korišćenje automobila, pokriće troškova letovanja i sl.). TakoĎe, licima iz viših dohodnih grupa su relativno dostupnije usluge poreskog planiranja, što im omogućava da maksimalno iskoriste sve zakonom propisane mogućnosti za umanjenje poreske obaveze. U uslovima globalizacije, došlo je do rastuće mobilnosti kapitala, usled čega je relativno teško oporezovati dohotke od kapitala po visokim progresivnim stopama, jer bi to dovelo do njegovog (stvarnog ili formalnog) odliva. Shodno navedenom zaključuje se da u praksi postoje brojni mehanizmi koji dovode do gubitka dela progresivnosti sistema poreza na dohodak, čime se smanjuje njegova redistributivna efikasnost. Teorijska analiza navedenih činjenica u vezi sa uticajem oporezivanja na redistribuciju dohotka u pravcu smanjenja nejednakosti u njegovoj raspodeli, upućuje na nekoliko bitnih zaključaka. Prvo, za maksimizaciju društvenog blagostanja potrebno je da sistem javnih politika bude koncipiran tako da podstiče privredni rast, rad, preduzetništvo i preuzimanje rizika, ali i da utiče korektivno na nejednakost u raspodeli dohotka. Drugo, drţava moţe svoju redistributivnu funkciju realizovati primenom mera socijalne politike (transferi licima sa niskim dohotkom) i mera poreske politike. Kada je reč o ulozi poreskog sistema u tom pogledu, najznačajniji redistributivni efekti se ostvaruju progresivnim oporezivanjem dohotka. MeĎutim, kako mere socijalne politike znatno više utiču na preraspodelu dohotka, od mera poreske politike, realizaciju redistributivne funkcije drţave trebalo bi u najvećoj meri bazirati na sistemu socijalnih transfera. U tom smislu, uloga sistema oporezivanja trebalo da bude dopunska i korektivna, pogotovo što porezi najčešće dovode do nastanka odreĎenih distorzija. Shodno tome, primarni cilj (re)dizajniranja poreskog 34 sistema, naročito u zemljama u tranziciji, trebalo bi da bude ubiranje dovoljnog nivoa poreskih prihoda za finansiranje rashoda (uključujući i socijalne transfere), a ne redistribucija dohotka per se. Pri tome, trebalo bi u odreĎenoj meri voditi računa i o redistributivnim efektima poreza, ali uz ograničenje rizika da takav sistem poreza (na dohodak) ne efektuira negativan uticaj na ekonomsku efikasnosti, što bi onda uticalo negativno na privredni rast, buduću zaposlenost i nivo poreskih prihoda. Ovi zaključci delimično objašnjavaju zbog čega je većina zemalja Centralne i Istočne Evrope u zreloj fazi tranzicije implementirala model poreza na dohodak koji nije izrazito progresivan (tzv. flat porez na dohodak). 1.3 Automatsko stabilizirajuće dejstvo poreza na dohodak fiziĉkih lica Osnovni cilj uvoĎenja ili promene odreĎenog poreza je prikupljanje odreĎenog nivoa poreskih prihoda, neophodnih za finansiranje zajedničkih, opštih potreba. MeĎutim, od načina na koji je taj poreski oblik dizajniran zavisiće i realizacija ostalih, nefiskalnih ciljeva oporezivanja. Visina ukupnog poreskog opterećenja i njegova struktura utiču na dinamiku privrednog rasta, nivo zaposlenosti i druge makroekonomske performanse zemlje. S obzirom da drţava oporezivanjem ubira značajan deo novostvorene vrednosti, bitno je da oporezivanje bude izvršeno na način koji će imati što manje negativne efekte na osnovne makroekonomske ciljeve. Na ostvarenje makroekonomskih ciljeva drţava utiče direktno - primenom mera ekonomske politike, ali i indirektno – preko strukture ekonomskog sistema. Nedostatak delovanja drţave merama ekonomske politike se ogleda u činjenici da je najčešće reč o diskrecionim, ex post merama, koje stvaraju odgovarajuće efekte sa zakašnjenjem. Reč je o problemu kašnjenja u primeni diskrecionih mera ekonomske politike - ukupno kašnjenje predstavlja zbir vremena potrebnog da se uoči potreba za delovanjem instrumentima ekonomske politike, vremena odabira odgovarajućeg skupa mera, vremena njihove primene i vremena koje je potrebno da te mere daju rezultate. Zbog pomenutog problema, rezultati primene diskrecionih mera ekonomske politike su često sub-optimalni. Pored direktnog delovanja instrumentima ekonomske politike na ostvarenje odreĎenog makroekonomskog cilja, drţava na ostvarenje tih ciljeva deluje i indirektno, budući da sam mehanizam transmisije odreĎenih politika moţe uticati na 35 (de)stabilizaciju makroekonomskih kretanja. Reč je o automatskom stabilizirajućem dejstvu ekonomske (naročito fiskalne) politike, koje za rezultat ima ublaţavanje fluktuacija u kretanju makroekonomskih varijabli, bez primene direktnih mera od strane drţave. Automatski stabilizatori se definišu kao elementi fiskalne politike koji smanjuju fluktuacije u nivou proizvodnje, bez primene diskrecionih mera od strane drţave.58 U ekonomskoj teoriji je dugo preovladavao stav da do fluktuacija u nivou BDP-a dolazi usled poremećaja na strani traţnje (Kejnzijanska doktrina). Stoga su automatski stabilizatori posmatrani kao elementi budţetske politike koji za rezultat imaju redukovanje pada agregatne traţnje, kroz smanjenje poreza i povećanje javnih rashoda, u uslovima recesije, odnosno smanjenje rasta traţnje (kroz povećanje poreza i smanjenje javnih rashoda) u uslovima ekspanzije. To znači da se transmisioni mehanizam automatskih stabilizatora u uslovima poremećaja na strani traţnje ostvaruje preko uticaja na raspoloţivi dohodak stanovništva. U uslovima kada je fluktuacija privredne aktivnosti izazvana poremećajima na strani ponude, dometi automatskog stabilizirajućeg dejstva instrumenata fiskalne politike su ograničeni, a mogu dovesti i do rasta inflacije. Specifičnosti efekata automatskog stabilizirajućeg dejstva poreske politike u uslovima poremećaja na strani ponude i na strani traţnje biće analizirani u nastavku. Osnovna prednost postojanja automatskih stabilizatora ogleda se u činjenici da je u njihovom aktiviranju i efektuiranju problem vremenskog kašnjenja znatno manje izraţen nego kod diskrecionih mera. Suština automatskih stabilizatora sastoji se u njihovom kontracikličnom delovanju. Zato se u razvijenim zemljama koncipiranje budţetske politike vrši na način koji bi maksimizirao efektivnost automatskih stabilizatora. Tako se osnovna fiskalna doktrina Pakta za stabilnost i rast Evropske monetarne unije ogleda u insistiranju na fiskalnoj politici koja bi implicirala strukturni suficit ili ravnoteţu, što zavisi od proizvodnog jaza, uz ostavljanje značajnog prostora za delovanje automatskih stabilizatora. Empirijska istraţivanja pokazuju da u zemljama u razvoju (uključujući i zemlje u tranziciji) dominiraju elementi prociklične fiskalne politike, što znači da se u periodu ekspanzije ne vrši smanjenje fiskalnog deficita koje bi ostavilo prostor za fiskalnu ekspanziju u uslovima recesije. 59 Stoga se zaključuje da bi povećanje značaja automatskih stabilizatora naročito u ovim 58 Vidi: Dolls, M, et. Al. (2010) 59 Vidi: Ilzetzki, E., et. al. (2008) 36 zemljama imalo značajne pozitivne efekte na makroekonomsku stabilnost. S druge strane, automatski stabilizatori su često nedovoljni za savladavanje poremećaja, zbog čega je neophodno primeniti i odreĎene diskrecione mere. U osnovi, automatski stabilizatori amortizuju uticaj šoka na strani bruto (trţišnog) dohotka na nivo traţnje, pri čemu je njihov domet opredeljen sa dve grupe faktora. Prvo, način na koji je postavljen sistem poreza, doprinosa i socijalnih naknada (uključujući i naknade za nezaposlenost) odreĎuje meru u kojoj će promena trţišnog dohotka (dohotka pre uvoĎenja poreza i doprinosa, i dodele socijalnih naknada) dovesti do promene raspoloţivog dohotka (dohotka posle oporezivanja, plaćanja doprinosa i primanja socijalnih naknada). Drugo, u kojoj će meri promena raspoloţivog dohotka dovesti do promene potrošnje, tj. traţnje. Stepen povezanosti raspoloţivog dohotka i potrošnje/traţnje zavisi od likvidnosnog ograničenja domaćinstva. Pod pretpostavkom da se ljudi ponašaju tako da teţe da ujednače svoju potrošnju u svim periodima ţivota, pretpostavlja se da bi u slučaju smanjenja raspoloţivog dohotka oni posegli za zaduţivanjem, ukoliko je to moguće. Kod ovih domaćinstava smanjenje raspoloţivog dohotka se ne bi (u celosti) odrazilo na smanjenje potrošnje, što znači da bi uticaj automatskih stabilizatora na traţnju konvergirao nuli. U datim uslovima, bilo bi neophodno aktivirati diskrecione mere ekonomske politike. S tim u vezi, relevantan je i koncept Rikardijanske ekvivalencije, prema kojem zaduţivanje ne menja potrošnju bilo koje generacije, što fiskalnu politiku čini irelevantnom. Ukoliko domaćinstva pak ne poseduju imovinu ili siguran izvor dohotka, na osnovu kojeg bi im pozajmica bila dodeljena, smatra se da se ta domaćinstva susreću sa problemom likvidnosnog ograničenja, te da će kod njih smanjenje raspoloţivog dohotka dovesti do pada traţnje. To znači da u ovom slučaju automatski stabilizatori imaju značaj u ublaţavanju oscilacija traţnje i proizvodnje. Budući da se javnim politikama direktno, u kratkom i srednjem roku, moţe uticati samo na elastičnost raspoloţivog u odnosu na trţišni dohodak, a ne i na likvidnosno ograničenje domaćinstava, razlika u pogledu automatskog stabilizirajućeg dejstva različitih modaliteta javnih politika se svodi na razliku u pogledu intenziteta njihovog uticaja na elastičnost raspoloţivog dohotka u odnosu na trţišni dohodak. Ako se sa iW obeleţi dohodak lica od zaposlenja, sa iQ dohodak od samostalne delatnosti, sa iI dohodak od kapitala, sa iP dohodak od nepokretnosti, te sa iO ostale 37 vrste dohotka, onda se trţišni dohodak lica (YM) moţe iskazati na sledeći način: iiiii M OPIQWY  (1.25) Raspoloţivi dohodak (YD) se izračunava kada se od trţišnog dohotka oduzmu porez na dohodak ( iT ), doprinosi za obavezno socijalno osiguranje ( iS ) i dodaju socijalne naknade ( iB ), koji se u zbiru mogu iskazati kao promena dohotka po osnovu intervencije drţave ( iGI ): )( iii M i MD BSTYGIYY  (1.26) Kao što je pomenuto, automatsko stabilizirajuće dejstvo javnih politika ostvaruje se u dva koraka. Prvo, javne politike apsorbuju deo šoka na strani trţišnog dohotka, tako da je u slučaju pada trţišnog dohotka, smanjenje raspoloţivog dohotka relativno manje, što se naziva efektom stabilizacije dohotka. Indikatorom intenziteta apsorpcije smatra se vrednost koeficijenta stabilizacije dohotka ( )I , pri čemu je njegova vrednost funkcija trţišnog dohotka, iznosa poreza na dohodak, doprinosa i socijalnih naknada: 60                i M i i i i M i i D i M i i M i i D iI Y GI Y YY Y Y )( 1 (1.27) Vrednost koeficijenta stabilizacije, pokazuje koji deo promene trţišnog dohotka je apsorbovan drţavnom intervencijom, te se ne preliva na promenu raspoloţivog dohotka i traţnje. Njegova vrednost zavisi od veličine javnog sektora, kao i od strukture poreskog i socijalnog sistema, te dizajna pojedinačnih poreskih i socijalnih instrumenata. Kako bi se utvrdio doprinos pojedinačnih instrumenata javnih politika visini automatskih stabilizatora, globalni koeficijent stabilizacije ( )I , je moguće raščlaniti na parcijalne koeficijente ( ),, IB I S I T  koji respektivno pokazuju automatsko stabilizirajuće dejstvo poreza na dohodak, socijalnih doprinosa i socijalnih naknada:61 60 Bourguignon, F., et. al. (2006) 61 Dolls, M., et. al. (2010), str. 9. 38                 i M i i i i M i i i i M i i iI B I S I T f I f I Y B Y S Y T  (1.28) Rezultati empirijskih istraţivanja pokazuju da prosečna vrednost koeficijenta stabilizacije dohotka u 19 zemalja članica Evropske unije iznosi 0,377 što znači da u slučaju smanjenja trţišnog dohotka graĎana za 100 jedinica, automatski stabilizatori apsorbuju gotovo 38% tog šoka, tako da bi se raspoloţivi dohodak smanjio za 62 jedinice. Istovremeno, vrednost automatskih stabilizatora u SAD je niţa i iznosi oko 32%. 62 Rezultati takoĎe pokazuju da od relevantnih javnih politika, porez na dohodak ima najizraţenije automatsko stabilizatorno dejstvo, te da doprinosi za socijalno osiguranje takoĎe imaju bitnu ulogu automatskih stabilizatora, a da je značaj socijalnih naknada u tom pogledu zanemarljiv. Automatsko stabilizirajuće dejstvo javnih politika stvara pretpostavke za stabilizaciju raspoloţivog dohotka, ali to još uvek ne znači da će se u istoj meri ostvariti i stabilizacija traţnje. Naime, polazeći od datog likvidnosnog ograničenja, promena raspoloţivog dohotka će se u odreĎenoj meri reflektovati na promenu traţnje, pri čemu se intenzitet povezanosti ove dve varijable naziva koeficijentom stabilizacije traţnje ( )C :63 MCD YY  )1(  (1.29) Polazeći od koncepta permanentnog dohotka, domaćinstva koja poseduju imovinu ili se mogu zaduţivati nemaju likvidnosno ograničenje, tj. u slučaju smanjenja raspoloţivog dohotka zadrţavaju potrošnju na nivou od pre šoka, ili je smanjuju za iznos manji od smanjenja raspoloţivog dohotka. U suprotnom, kada domaćinstva nemaju mogućnost ujednačavanja potrošnje, smanjenje raspoloţivog dohotka u celosti se preliva na smanjenje potrošnje. Polazeći od datog koncepta, razvijen je koeficijent stabilizacije traţnje, koji predstavlja indikator elastičnosti potrošnje/traţnje u odnosu na raspoloţivi dohodak. Ako se sa ( LQ iC ) označi promena traţnje domaćinstava koja 62 Vidi: Dolls, M., et. al. (2010), str. 31 63 Dolls, M., et. al. (2010), str. 9. 39 se susreću sa likvidnosnim ograničenjem, onda se koeficijent stabilizacije traţnje moţe iskazati na sledeći način:64      i M i i LQ iC Y C 1 (1.30) Koncept likvidnosnog ograničenja je teorijski široko definisan, zbog čega postoje različiti metodološki pristupi njegovoj empirijskoj oceni. Najčešće se koristi pristup prema kojem se smatra da se domaćinstvo susreće sa likvidnosnim ograničenjem ako je njegova neto finansijska imovina ( )iNFA manja od dvomesečnog raspoloţivog dohotka: 65        Diii YNFALQ 12 2 1 (1.31) Empirijska istraţivanja pokazuju da koeficijent stabilizacije traţnje u proseku iznosi oko 0,221 u zemljama Evropske unije, tj. 0,174 u SAD. 66 To znači da smanjenje raspoloţivog dohotka u ovim zemljama, za 1%, dovodi do smanjenja traţnje (potrošnje) za 0,22%, tj. 0,17% respektivno, i obrnuto. Procena vrednosti automatskih stabilizatora se moţe vršiti ne samo na mikro podacima, što je slučaj sa prethodno navedenim koeficijentima stabilizacije, već i na makro podacima. Aproksimativno utvrĎivanje intenziteta automatskog stabilizirajućeg dejstva fiskalne politike zasniva se na pretpostavci da je taj intenzitet jednak proizvodu veličine javnog sektora (mereno učešćem javnih rashoda u BDP-u) i proizvodnog jaza. MeĎutim, za potrebe dizajniranja fiskalne politike potrebno je precizno utvrditi automatsko stabilizirajuće dejstvo svakog od instrumenata. Za svrhe takvog merenja veličine automatskih stabilizatora u savremenoj ekonomskoj analizi koriste se dva metoda: metod zasnovan na regresionoj analizi i metod zasnovan na oceni elastičnosti neekonometrijskim metodama. Metodom zasnovanim na regresionoj analizi merenje veličine automatskih stabilizatora se vrši direktno, tako što se ekonometrijskim metodama utvrĎuje uticaj promene u nivou privredne aktivnosti (mereno veličinom proizvodnog jaza) na 64 Dolls, M., et. al. (2010), str. 10. 65 Dolls, M., et. al. (2010), str. 10. 66 Dolls, M., et. al. (2010) 40 kretanje fiskalnih varijabli (najčešće na kretanje primarnog suficita/deficita ili nivoa prihoda od odreĎenih poreza). Iako primena metoda zasnovanog na regresionoj analizi obezbeĎuje odgovarajući nivo preciznosti, njen nedostatak se ogleda u tome što veza izmeĎu visine npr. primarnog deficita i proizvodnog jaza moţe biti dvosmerna, tako da proizvodni jaz utiče na visinu primarnog deficita, ali i da istovremeno visina primarnog deficita utiče na nivo proizvodnog jaza.67 S druge strane, metod zasnovan na oceni elastičnosti neekonometrijskim metodama podrazumeva procenu elastičnosti na osnovu poreskih propisa i podataka o raspodeli poreske osnovice i poreske obaveze po percentilima. U razvijenim zemljama, članicama OECD, koristi se višefazni pristup oceni automatskih stabilizatora. Reč je o pristupu zasnovanom na merenju elastičnosti, prema kojem se vrši merenje elastičnosti pojedinih elemenata budţeta (javnih prihoda i javnih rashoda) u odnosu na nivo privredne aktivnosti (proizvodnog jaza). Pristup zasnovan na merenju elastičnosti sprovodi se u dva koraka: utvrĎivanje elastičnosti poreza/rashoda u odnosu na privrednu aktivnost (proizvodni jaz), a zatim i polu- elastičnosti, koja zapravo predstavlja meru osetljivosti budţeta na ciklična kretanja privrede. Elastičnost poreza/rashoda u odnosu na proizvodni jaz pokazuje iznos promene odreĎenih poreskih prihoda ili javnih rashoda u odnosu na promenu nivoa privredne aktivnosti (proizvodnog jaza). Tako se elastičnost npr. poreskih prihoda u odnosu na proizvodni jaz ( gapti ,  ) računa kao proizvod elastičnosti poreskih prihoda u odnosu na poresku osnovicu ( bi tt ,  ) i elastičnosti u kretanju poreske osnovice u odnosu na proizvodni jaz ( gaptbi ,  ). gaptbttgapt ibii x ,,,   (1.32) Nakon ocene elastičnosti poreza u odnosu na proizvodni jaz, moguće je proceniti koliki će biti ukupni automatski stabilizirajući efekat (kao % BDP-a) odreĎenog poreza (npr. poreza na dohodak). 68 Taj efekat se meri tzv. polu-elastičnošću ( T ), 67 Vidi: Baunsgaard, T. (2009) 68 Proizvodni jaz predstavlja ostupanje stvarnog (GDP) od potencijalnog (GDPp) nivoa proizvodnje ( P P G GDP GDPGDP Y )(   ). Proizvodni jaz se povećava kada se proizvodnja udaljava na dole od svog potencijalnog nivoa. 41 koja predstavlja proizvod elastičnosti poreskih prihoda u odnosu na proizvodni jaz i relativnog odnosa poreskih prihoda po tom osnovu (T) i BDP-a (GDP). 69 T gapti , x GDP T (1.33) Empirijska istraţivanja pokazuju da prosečna polu-elastičnosti u zemljama OECD iznosi 0,44, što znači da povećanje proizvodnje iznad potencijalnog nivoa za 1% dovodi do smanjenja fiskalnog deficita od 0,44%, pod pretpostavkom da rashodi ostanu nepromenjeni. 70 Pomenuti rezultati u skladu su sa rezultatima drugih istraţivanja koja su imala za cilj da utvrde značaj automatskih stabilizatora u ublaţavanju cikličnih fluktuacija makroekonomskih kretanja u zemljama OECD. Prema tim istraţivanjima automatski stabilizatori zaista bitno utiču na ublaţavanje cikličnih ekonomskih fluktuacija u ovim zemljama.71 MeĎutim, u zemljama u kojima su primenjivane i značajne diskrecione mere, efekti tih mera često su se smenjivali sa automatskim efektima ili čak poništavali efekte automatskih stabilizatora, te je teško utvrditi izolovano dejstvo automatskih stabilizatora. Nakon što su konstatovani postojanje i značaj (prednosti) automatskih stabilizatora i utvrĎeni načini njihovog merenja, postavlja se pitanje načina na koji se automatski stabilizirajući efekti mogu povećati. Često se automatski stabilizatori smatraju kumulativnim efektom veličine javnog sektora i ciklične fleksibilnosti sistema javnih prihoda i javnih rashoda. Iz toga se moţe zaključiti da se povećanje efekata automatskih stabilizatora moţe izvršiti samim povećanjem javnog sektora (do odreĎenog nivoa – procene govore da taj nivo iznosi pribliţno 40% BDP-a). To bi za posledicu moglo imati druge neţeljene efekte, zbog čega relevantno postaje pitanje mogućnosti pojačanja intenziteta automatskih stabilizatora bez rasta javnog sektora. S tim u vezi, moguća su tri pristupa: promena poreske politike, promena politike javnih rashoda i uvoĎenje/promena fiskalnih pravila. Shodno temi ovog rada u nastavku će biti analizirano automatsko stabilizirajuće dejstvo poreskog sistema (s posebnim 69 Baunsgaard, T. (2009), str. 20. 70 Girouard, N., et. al. (2005) 71 Vidi: Van den Noord, P. (2000) 42 osvrtom na porez na dohodak), kao i mogućnosti za povećanje ovih efekata kroz poresku reformu. 72 Automatsko stabilizirajuće dejstvo odreĎenog poreza pozitivno je korelisano sa stepenom elastičnosti prihoda od tog poreza u odnosu na ekonomska kretanja. Empirijska istraţivanja potvrĎuju da najveću volatilnost u odnosu na nivo proizvodnog jaza ima porez na dobit preduzeća (elastičnosti iznosi oko 1,3 u zemljama OECD) zbog direktne veze proizvodnog jaza i profitabilnosti privrede, a zatim porez na dohodak fizičkih lica (1,0 u zemljama OECD) usled progresivnosti ovog poreskog oblika. 73 Na trećem mestu nalaze se porezi na potrošnju (elastičnost iznosi 0,9). Najmanje automatsko stabilizirajuće dejstvo imaju doprinosi za socijalno osiguranje (prosečna elastičnost u zemljama OECD iznosi 0,8), što se delimično objašnjava činjenicom da u velikom broju zemalja postoji najniţa i najviša osnovica za obračun doprinosa, pa i pad/rast zarada ispod/iznad odreĎenog limita ne implicira srazmernu promenu prihoda od socijalnih doprinosa. Iz prethodnog se moţe zaključiti da struktura poreskog sistema moţe biti od uticaja na veličinu automatskih stabilizatora. U prilog tome govore i rezultati istraţivanja prema kojima je dejstvo automatskih stabilizatora izraţenije u razvijenim zemljama u kojima je relativan značaj poreza na dohodak i dobit veći, nego u zemljama u razvoju, u čijim poreskim prihodima dominiraju porezi na potrošnju. Stoga promena strukture poreskih prihoda predstavlja način za pojačanje dejstva automatskih stabilizatora, ali je taj efekat limitiran. Naime, ekonometrijska istraţivanja za grupu od 20 najrazvijenijih zemalja pokazuju da promena strukture poreskih prihoda za čak 5% BDP-a u korist porez na dohodak, a po osnovu smanjenja indirektnih poreza, implicira povećanje automatskih stabilizirajućih efekata za svega 0,05% BDP-a.74 MeĎutim, ta promena imala bi negativne efekte na dugoročan privredni rast. Ovakvi rezultati upućuju na zaključak da su mogućnosti za povećanje intenziteta automatskih stabilizatora kroz radikalnu promenu strukture poreskog sistema ograničene. Stoga je potrebno ispitati mogućnosti za povećanje intenziteta automatskih stabilizatora, alternativnim putem, kroz promenu dizajna poreskih oblika koji čine poreski sistem, bez znatnije promene strukture samog sistema. 72 Detaljnije o automatskom stabilizirajućem dejstvu javnih rashoda i fiskalnih pravila vidi u: Baunsgaard, T. (2009) 73 Vidi: Van den Noord, P. (2000) 74 Vidi: Arnold, J. (2008) 43 Automatsko stabilizirajuće dejstvo poreza na dohodak je izraţenije je u slučaju kada je porez na dohodak progresivan. Tako u uslovima privredne ekspanzije, izazvane šokom na strani traţnje, progresivan porez na dohodak utiče da rast traţnje bude sporiji od rasta dohotka pre oporezivanja, što usporava inflaciju i privrednu aktivnost, dok se u slučaju recesije odvija suprotan, takoĎe stabilizirajući proces. MeĎutim, povećanje progresivnosti poreza na dohodak moţe uticati na nivo fluktuacija makroekonomskih varijabli i preko ponude. Kada doĎe do pada BDP-a i dohotka pre oporezivanja, plaćanje poreza po niţoj marginalnoj poreskoj stopi čini pad dohotka posle poreza relativno manjim (u odnosu na pad dohotka pre poreza). Stoga je za očekivati da će u uslovima recesije, kada je dohodak usled smanjenja oporezovan po niţim marginalnim poreskim stopama, doći do rasta ponude radne snage. Ukoliko je do pada privredne aktivnosti došlo usled poremećaja na strani ponude na trţištu radne snage, ovakvo delovanje poreza na dohodak će uticati na ublaţavanje pada privredne aktivnosti. Intenzitet automatskog stabilizirajućeg dejstva poreza na dohodak preko uticaja na stranu ponude biće jednak proizvodu elastičnosti ponude radne snage (u odnosu na nadnicu) i promene marginalne poreske stope usled rasta dohotka za jednu jedinicu. Iako gotovo da nema istraţivanja fokusiranih isključivo na stabilizirajuće dejstvo poreza na dohodak preko uticaja na ponudu radne snage, rezultati odreĎenih, širih, istraţivanja (koja se odnose na SAD) pokazuju da povećanje ukupnog dohotka obveznika za 1% utiče na promenu (u novcu izraţene) ponude radne snage za 0,02% do 0,08% BDP-a. 75 To znači da bi efektuiranjem automatskih stabilizatora na strani ponude inicijalni poremećaj u nivou proizvodnog jaza bio ublaţen za 2% do 8%.76 Kumulativno posmatrano (sabiranjem efekata i na strani ponude i na strani traţnje), procenjeno je da je automatsko stabilizirajuće dejstvo sistema poreza na dohodak fizičkih lica u SAD toliko da ublaţava fluktuacije u nivou privredne aktivnosti za oko 8%, te da se u najvećoj meri duguje progresivnosti sistema oporezivanja. Dati teorijski okvir ukazuje da se automatsko stabilizirajuće dejstvo moţe unaprediti povećanjem progresivnosti poreskog sistema, ali ne daje odgovor na pitanje koliko se maksimalno automatski stabilizatori mogu unaprediti povećanjem progresivnosti. Prema empirijskim istraţivanjima, povećanje elastičnosti poreza na dohodak u odnosu na nivo privredne aktivnosti (ili proizvodni jaz) za 10%, što se postiţe značajnim 75 Reč je o novčanom ekvivalento broja časova rada. Vidi: Auerbach, A., et. al. (2000), str. 17. 76 Vidi: Auerbach, A., et. al. (2000) 44 povećanjem progresivnosti, dovodi do povećanja elastičnosti, kao mere intenziteta automatskog stabilizirajućeg dejstva poreza na dohodak, za svega 0,01% BDP-a.77 Iako je reč o prosečnoj vrednosti za sve zemlje članice OECD, mala standardna devijacija ukazuje na to da dobijeni prosečni rezultati adekvatno ilustruju situaciju u velikoj većini zemalja članica. U prilog ovakvim tvrdnjama govore i rezultati drugih istraţivanja, prema kojima je automatsko stabilizirajuće dejstvo progresivnih poreza na dohodak i imovinu manje nego što je slučaj sa efektima nekih manje distorzivnih alternativa (kao što je proporcionalno oporezivanje proizvodnje).78 Povećanje progresivnosti poreza na dohodak pored stabilizirajućeg dejstva, utiče i na unapreĎenje vertikalne pravičnosti u oporezivanju, ali se pomenuti pozitivni efekti ostvaruju po cenu gubitka efikasnosti (povećanja viška poreskog tereta, koji raste po kvadratu poreskih stopa). Zbog toga se često osporava politika povećanja automatskog stabilizirajućeg dejstva poreskog sistema kroz povećanja progresivnosti poreza na dohodak, već se akcenat stavlja na povećanje samog poreskog opterećenja. Efekti promene odreĎenog poreza na intenzitet automatskog stabilizirajućeg dejstva zavise, ne samo od progresivnosti, već i od inicijalnog nivoa poreskog opterećenja, tako da u slučaju kada je inicijalno poresko opterećenje nisko, povećanje poreza utiče na rast intenziteta automatskih stabilizatora, dok u slučaju relativno visokog poreskog opterećenja dalje povećanje poreza neće generisati očekivane dodatne stabilizirajuće efekte. S tim u vezi postavlja se pitanje kritične visine poreskog opterećenja iznad kojeg dalje povećanje poreza ne generiše dodatne očekivane efekte na jačanje automatskih stabilizatora. Iako istraţivanja ne daju eksplicitan odgovor na ovo pitanje, moguće je izvući nekoliko relevantnih zaključaka.79 Prvo, što su porezi manje progresivni, kritičan nivo poreskog opterećenja će biti viši. Drugo, što je traţnja fleksibilnija u odnosu na automatsko stabilizirajuće dejstvo monetarne i fiskalne politike, to je kritičan nivo poreskog opterećenja veći. Treće, što je privreda otvorenija, kritičan nivo poreskog opterećenja će biti niţi. Shodno tome, moţe se zaključiti da je u malim otvorenim privredama, sa umerenim ili relativno visokim poreskim opterećenjem, kao što je Srbija, mogućnost za povećanje dejstva 77 Vidi: Van den Noord, P. (2000) 78 Vidi: Wijkander, H., et. al. (2002) 79 Buti, M., et. al. (2003) 45 automatskih stabilizatora kroz povećanje poreza i/ili njihove progresivnosti manja nego u velikim ili autarkičnim privredama. Prema rezultatima relevantnih istraţivanja, kritičan nivo poreskog opterećenja za male otvorene privrede (kao što je Srbija) iznosi oko 40% BDP-a, tj. svako značajnije povećanje poreskog opterećenja iznad tog nivoa smanjuje dejstvo automatskih stabilizatora. Na osnovu toga se moţe zaključiti da pretpostavka o postojanju trade-off odnosa izmeĎu efikasnosti i automatskog stabilizirajućeg dejstva poreza nije univerzalna, već da se u odreĎenim slučajevima (kada je nivo poreskog tereta veći od kritičnog) sniţenjem poreskih stopa moţe uticati na povećanje dejstva automatskih stabilizatora, uz očekivano povećanje efikasnosti (tj. smanjenje viška poreskog tereta). Bitan problem povezan sa pitanjem povećanja automatskog stabilizirajućeg dejstva poreskog sistema kroz povećanje njegove progresivnosti i/ili visine poreza ogleda se u negativnom dejstvu takve politike na dugoročnu stopu privrednog rasta. Iako se na taj način smanjuju varijacije u kretanju privredne aktivnosti, zbog negativnih uticaja visokih i progresivnih poreza na efikasnost (ponudu i traţnju faktora proizvodnje), to moţe da dovede do smanjenja dugoročne stope rasta BDP. Tako su najprogresivniji upravo oni porezi koji u najvećoj meri utiči na dinamiku privrednog rasta (npr. porez na dohodak graĎana), pa bi povećanje njihovog bilansnog značaja i progresivnosti na dugi rok negativno uticalo na dinamiku privrednog rasta. 80 Iako automatsko stabilizirajuće dejstvo jeste poţeljna karakteristika poreskog sistema, ocenjuje se da podešavanje strukture poreskog sistema i pojedinačnih poreskih oblika ne bi trebalo da ima kao ključni cilj maksimizaciju intenziteta automatskih stabilizatora, jer bi troškovi po osnovu gubitka ekonomske efikasnosti verovatno prevazišli koristi od stabilizatornog dejstva, tim pre jer se automatsko stabilizirajuće dejstvo fiskalne politike moţe obezbediti i odgovarajućim instrumentima na strani javnih rashoda. 80 Vidi: Arnold, J. , et. al. (2008) 46 2. Oporezivanje dohotka fiziĉkih lica i ekonomska efikasnost Oporezivanje ekonomske snage lica (fizičkih i pravnih) generiše različite efekte koji se mogu grupisati u direktne i indirektne. U direktne efekte spadaju poreski prihodi koji se oporezivanjem ostvaruju, zatim efekti na preraspodelu dohotka, kao i efekti na kretanje makroekonomskih varijabli, o čemu je bilo reči u prethodnim poglavljima. MeĎutim, pored ovih, oporezivanje na indirektan način kreira i dodatne ekonomske efekte, utičući na ponašanje poreskih obveznika, usled promene relativnih cena. Prema teoriji ekonomije blagostanja, uslov za ostvarenje Pareto-efikasnosti u alokaciji resursa je da je marginalna stopa supstitucije u potrošnji dva dobra jednaka marginalnoj stopi transformacije u njihovoj proizvodnji, tj. odnosu njihovih relativnih cena. Nakon uvoĎenja poreza na potrošnju odreĎenog proizvoda njegova cena se povećava za iznos poreza (ili za deo poreza), što utiče na promenu marginalne stope supstitucije. Kako marginalna stopa transformacije ostaje nepromenjena, dolazi do prestanka vaţenja jednakosti marginalne stope supstitucije i marginalne stope transformacije, čime je narušen uslov za Pareto-efikasnu alokaciju resursa. Ukoliko bi se porez uveo na potrošnju svih proizvoda, što bi dovelo do toga da se cene svih dobara promene za isti procenat, onda ne bi došlo do promene relativnih cena, što bi bilo optimalno. 81 Dovodeći do promene relativnih cena porezi utiču i na promenu ponašanja poreskih obveznika. Tako porez na dohodak utiče na spremnost ljudi da rade, štede, investiraju i preuzimaju rizik. Na taj način porezi dovode do situacije u kojoj se ograničeni resursi ne koriste na najproduktivniji, već na alternativan, manje produktivan, način. Utičući na visinu neto dohotka fizičkog lica (od rada i kapitala) ili na visinu ukupnog troška angaţovanja jedinice faktora proizvodnje, porez na dohodak utiče na ponudu faktora proizvodnje i na njihovu traţnju, usled čega dolazi do suboptimalne alokacije resursa (vidi tačku 1.2.1 Glave I ovog rada). Pod efikasnim oporezivanjem se smatra takva situacija u kojoj uvoĎenje ili povećanje poreza ne dovodi do smanjenja ukupnog društvenog blagostanja. Shodno tome, oporezivanje se smatra efikasnim, ukoliko je prirast blagostanja svih korisnika dobara koja se finansiraju iz javnih izvora veći ili jednak iznosu poreskih prihoda. Ukoliko je 81 Pošto se na taj način jedino dokolica ne bi oporezovala, onda bi se jedino relativna „cena“ dokolice, iskazana kao oportunitetni trošak dokolice, u odnosu na cenu drugih dobara, promenila. 47 pak gubitak korisnosti onih čiji je raspoloţivi dohodak umanjen usled oporezivanja veći od vrednosti poreskih prihoda, tj. prirasta korisnosti korisnika javnih rashoda, koji se iz tih poreza finansiraju, javlja se čist gubitak (višak poreskog tereta, tj. mrtvi teret poreza). 82 Budući da se odreĎeni iznos poreskih prihoda moţe ostvariti na različite načine, tj. uz različite kombinacije osnovnih elemenata poreza, kao relevantno se nameće pitanje utvrĎivanja faktora koji utiču na efikasnost poreza. U nastavku će biti analizirano pitanje utvrĎivanja viška poreskog tereta kao mere efikasnosti poreza na dohodak, sa posebnim osvrtom na utvrĎivanje gubitka blagostanja i koncepte merenja viška poreskog tereta, nakon čega će biti dat kratak prikaz empirijskih rezultata prethodnih teorijskih razmatranja u vezi sa utvrĎivanjem viška poreskog tereta. Osim toga, biće posebno analizirano i pitanje uticaja poreske evazije na ekonomsku efikasnost poreza na dohodak, s obzirom da je reč o čestoj i bitnoj pojavi, tj. odgovoru na oporezivanje. 2.1 UtvrĊivanje viška poreskog tereta kao mere efikasnosti poreza na dohodak Ekonomska efikasnost predstavlja jedan od osnovnih kriterijuma optimalnog oporezivanja. Stoga pitanje definisanja i merenja efikasnosti u oporezivanju predstavlja osnovu analize optimalnog oporezivanja. Definisanje mere efikasnosti oporezivanja i njegovih determinanti omogućava odgovarajuće podešavanje poreske politike, koje bi za rezultat imalo povećanje te efikasnosti. Ukupan ekonomski teret oporezivanja sastoji se od iznosa poreske obaveze, troškova plaćanja/administriranja poreza i troškova društva po osnovu gubitka blagostanja do kojeg dolazi usled oporezivanja. Gubitak blagostanja zapravo predstavlja smanjenje ekonomske vrednosti usled promene ponašanja obveznika (ka neefikasnijem obliku ponašanja), do kojeg dolazi usled promene cena uzrokovane oporezivanjem. Stoga je alokativna neutralnost oporezivanja pretpostavka efikasnosti, jer alokativno pristrasan reţim oporezivanja utiče na promenu relativnih cena, što zatim dovodi do suboptimalne alokacije resursa, utičući da društveno blagostanje bude manje od potencijalnog. Dok prve dve kategorije troškova oporezivanja imaju eksplicitnu i relativno jednostavno merljivu formu, trošak po osnovu gubitka blagostanja nije tako očigledan, zbog čega je njegovo merenje kompleksnije. U teoriji oporezivanja, čiji je razvoj postao 82 Diewert, E., et. al. (1995), str. 28-29. Uporedi sa: Rosen, H, et. al. (2009). str. 359. 48 dinamičan u periodu od šezdesetih godina XX veka, merom efikasnosti u oporezivanju smatra se višak poreskog tereta. Iako postoje različiti pristupi definisanju viška poreskog tereta, u zavisnosti od toga na koji način se meri gubitak blagostanja, višak poreskog tereta se najčešće izjednačava sa razlikom izmeĎu gubitka blagostanja usled oporezivanja i iznosa poreskih prihoda drţave. Reč je zapravo o neto iznosu za koji je umanjeno blagostanje čitavog društva usled oporezivanja. Višak poreskog tereta kao takav predstavlja izraz ekonomskih troškova nastalih usled distorzivnog delovanja poreza, zbog čega se sistem oporezivanja koji generiše manji višak poreskog tereta smatra efikasnijim. Značaj adekvatnog utvrĎivanja viška poreskog tereta kao mere ekonomske efikasnosti oporezivanja ogleda se u činjenici da bez uključivanja ovog “troška” oporezivanja nije moguće izvršiti adekvatnu analizu opravdanosti različitih javnih politika. Jedan od osnovnih principa efikasnog javnog odlučivanja jeste da sadašnja vrednost koristi od dodatnog dinara javnih rashoda bude veća od sadašnje vrednosti marginalnih troškova finansiranja tog rashoda.83 Tako, ukoliko višak poreskog tereta od npr. poreza na dohodak iznosi 20% poreskih prihoda, to znači da je ukupan ekonomski trošak (gubitak blagostanja) od dodatnog dinara prihoda od poreza na dohodak jednak 1,2 dinara. Stoga ukoliko dodatni dinar javnih rashoda poreskim obveznicima donosi korisnost (rast blagostanja) veći od 1,2 dinara, ekonomski je opravdano uvesti ili povećati porez na dohodak zarad finansiranja tog rashoda, jer će neto rezultat takve politike biti povećanje društvenog blagostanja. U suprotnom, ako je marginalno povećanje blagostanja od jednog dinara javnih rashoda manje od 1,2 dinara (npr. 1,1 dinar), onda je gubitak blagostanja po osnovu oporezivanja (1,2 dinara) veći od povećanja blagostanja usled realizacije javnih rashoda. Iz navedenog proizilazi da je za analizu javnih politika koje podrazumevaju povećanje poreza radi finansiranja odreĎenog dodatnog rashoda relevantno utvrĎivanje marginalnog viška poreskog tereta (MEB), kao mere promene viška poreskog tereta usled povećanja poreza za jednu jedinicu (npr. za 1 p.p.). S tim u vezi, marginalni višak poreskog tereta predstavlja razliku izmeĎu promene viška poreskog tereta (ΔEB) i promene iznosa poreskih prihoda (ΔT). TEBMEB  (2.1) 83 Diewert, E., et. al. (1995) 49 Nakon definisanja marginalnog viška poreskog tereta, moguće je utvrditi i marginalni gubitak blagostanja (MWC) i marginalni trošak finansiranja (MCF), na sledeći način:84 1      T EB T MEB MWC (2.2) T EB MCF    (2.3) Iz jednačina (2.2) i (2.3) proizilazi da je MCF = MWC + 1. Za zbirnu ocenu ekonomske opravdanosti poreza i javnih rashoda, relevantna je upravo vrednost marginalnih troškova finansiranja (MCF), jer ona pokazuje za koliko se povećava višak poreskog tereta, kada se poreska stopa poveća za jedan procentni poen. Budući da se Pareto efikasnost na trţištu javnih dobara moţe ostvariti ako je zbir marginalnih stopa supstitucije jednak marginalnoj stopi transformacije, uvoĎenje poreza koji dovode do viška poreskog tereta nameće potrebu da se u toj jednakosti granična stopa transformacije ponderiše upravo marginalnim troškovima finansiranja.85 Kritike uobičajenih pristupa merenju ekonomske efikasnosti oporezivanja preko utvrĎivanja viška poreskog tereta su brojne. One se najčešće zasnivaju na tvrdnji da se primenom savremenih metoda merenja viška poreskog tereta on registruje (kao postojeći), čak i u slučaju kada u stvarnosti nema distorzivnih efekata oporezivanja. Tako npr. kada uvoĎenje poreza na dohodak ne dovodi do smanjenja ponude radne snage ili kada je kompenzovana elastičnost traţnje jednaka nuli, uvoĎenje poreza ne dovodi do nastanka viška poreskog tereta. Objašnjenje za ovakvu tvrdnju nalazi se u činjenici da se višak poreskog tereta utvrĎuje poreĎenjem situacije u kojoj se uvodi ad valorem porez (npr. na dohodak) sa alternativnom situacijom u kojoj se uvodi paušalni porez.86 Kako se iz razloga pravičnosti paušalni porezi gotovo uopšte ne primenjuju u savremenim poreskim sistemima, kritičari standardnih pristupa merenju viška poreskog tereta smatraju da ta merenja nisu relevantna, jer se poreĎenje vrši sa irelevantnom alternativom. MeĎutim, i pored kritika koncepta viška poreskog tereta, 84 Vidi: Creedy, J. (2003) 85 Vidi: Creedy, J. (2003), str. 13. 86 Granqvist, R., et. al. (2004) 50 savremena teorija oporezivanja, u odsustvu bolje alternative, i dalje ekstenzivno koristi ovaj pristup merenju efikasnosti oporezivanja. 2.1.1 Utvrđivanje gubitka blagostanja usled oporezivanja Polazeći od odgovarajuće definicije, zaključuje se da prvi korak u merenju viška poreskog tereta predstavlja utvrĎivanje iznosa za koji je ukupno blagostanje promenjeno pod uticajem poreza. Okosnicu savremene analize viška poreskog tereta predstavlja „Harberdţerov trougao“, prema kojem se gubitak blagostanja meri smanjenjem potrošačevog viška usled oporezivanja, a višak poreskog tereta predstavlja pozitivnu razliku izmeĎu smanjenja potrošačevog viška i poreskih prihoda. 87 „Harberdţerov trougao“ se konstruiše polazeći od nekompenzovane (Maršalove) krive ponude i krive traţnje. Problem koji se s tim u vezi javlja je u tome što je merenje viška poreskog tereta zasnovano na Maršalovoj krivi ponude i krivi traţnje, zavisno od redosleda uvoĎenja poreza (eng. path dependence problem).88 To znači da je njihova primena u merenju viška poreskog tereta, kada se analizira više od jednog poreskog oblika, ograničena. Ovaj problem se moţe rešiti ukoliko merenje promene potrošačevog viška bude zasnovano na kompenzovanoj (Hiksovoj) krivi ponude i krivi traţnje.89 S tim u vezi, diferencirana su dva pristupa merenju promene blagostanja usled oporezivanja: kompenzovana varijacija i ekvivalentna varijacija. Hiksov potrošačev višak polazi od pretpostavke da se sa promenom cena korisnost (blagostanje) ne menja, jer se polazi od pretpostavljene situacije u kojoj se uvodi odreĎeni porez, ali se adekvatnom politikom javnih rashoda, korisnost potrošača zadrţava na nivou pre oporezivanja. Stoga se višak poreskog tereta definiše kao iznos koji drţava treba da nadoknadi potrošačima, iznad poreskih prihoda, kako bi oni ostali na krivoj indiferentnosti na kojoj su se nalazili pre uvoĎenja poreza.90 Ukupan iznos te naknade naziva se kompenzovanom varijacijom promene cena. Kompenzovana varijacija se moţe iskazati i preko funkcije rashoda91, definisane uslovom minimiziranja rashoda pri datom nivo cena i uz pretpostavku zadovoljenja datog 87 Vidi: Harberger, A. (1964) 88 Auerbach, A., et. al. (2002) 89 Hiksova kriva traţnje opisuje promenu traţene količine sa promenom cene robe, uz zadrţavanje nepromenjenog nivoa korisnosti. 90 Vidi: Hines, J., (2007) 91 Funkcija rashoda (eng. expenditure function) predstavlja minimalan nivo rashoda potreban da bi se pri datim cenama dostigla odreĎena kriva indiferentnosti. Vidi: Creedy, J. (2003) 51 nivoa korisnosti )min(),( xpUpE  , gde je p cena oporezovanog dobra, a x traţenja količina. Ako se sa CV označi kompenzovana varijacija, 0p - nivo cena pre uvoĎenja poreza, sa 1p - nivo cena nakon uvoĎenja poreza, a U nivo korisnosti pre uvoĎenja poreza, onda se kompenzovana varijacija moţe iskazati na sledeći način: )(),( 01 UpEUpECV  (2.4) Ukoliko se u analizu uključi i potrošačev dohodak (yc), a njegova indirektna funkcija korisnosti V(p,yc) iskaţe kao V(p,yc)=maxU(x), pri čemu je cyxp  , kompenzovana varijacija se moţe iskazati na sledeći način92: cccc yypVpEypVpEypVpEppCV  )),(,()),(,())(,(),( 0100,0110 (2.5) U jednačini (2.5) prvi deo izraza ))(,( ,01 cypVpE predstavlja nivo rashoda koji će uz promenjeni nivo cena potrošača zadrţati na početnom nivou korisnosti, dok drugi deo izraza ))(,( ,00 cypVpE ukazuje na nivo rashoda koji potrošaču obezbeĎuje početni nivo korisnosti uz početne cene (pre oporezivanja). Pretpostavka za vaţenje jednakosti (2.5) je da je dohodak jednak nivou rashoda koji je postojao pri inicijalnom nivou cena i korisnosti (yc=E(p,V(p,yc)). Uz datu pretpostavku postaje jasno da je kompenzovana varijacija usled promene cena (do koje dolazi zbog uvoĎenja poreza), jednaka razlici izmeĎu funkcije rashoda (kao izraza zadovoljenja potreba) koju bi potrošač trebalo da ostvari pri novom nivou cena (uz zadrţavanje preĎašnjeg nivoa blagostanja) i njegovog dohotka, koji je jednak njegovoj funkciji rashoda ostvarivanoj pre promene cena i uz inicijalni nivo blagostanja. Kompenzovana varijacija se moţe i grafički predstaviti (Grafikon 5). Kriva AB na Grafikonu 5. označava početno budţetsko ograničenje (pre promene cena), a kriva AC krivu budţetskog ograničenja nakon promene cena (usled uvoĎenja poreza na proizvod X). Očigledno je da je uvoĎenje poreza indukovalo smanjenje korisnosti potrošača, jer je on sa krive indiferentnosti i, sišao na krivu indiferentnosti ii. Iznos 92 Auerbach, A. (1985) 52 (FD) koji bi on trebalo da dobije da bi se vratio (ili zadrţao) na krivi indiferentnosti i predstavlja kompenzovanu varijaciju. Kako je FE jedinični iznos poreskih prihoda od uvoĎenja poreza na proizvod X, višak poreskog tereta jednak je razlici kompenzovane varijacije i poreskih prihoda, što znači da je na Grafikonu 5. višak poreskog tereta jednak rastojanju ED. Grafikon 5. Merenje viška poreskog tereta preko kompenzovane varijacije cena Izvor: Creedy (2003) i Auerbach (1985) Grafikon 6. Merenje viška poreskog tereta preko Hiksove krive traţnje i kompenzovane varijacije Izvor: Creedy (2003) i Auerbach (1985) U cilju izračunavanja iznosa viška poreskog tereta, isti je moguće izraziti kao površinu, pomoću koncepta Hiksovog potrošačevog viška (što je prikazano na Grafikonu 6.). Tako nakon uvoĎenja poreza na proizvod X, njegova cena raste sa 0p na 1p . Ako je sa HD označena Hiksova kriva traţnje, a sa MD Maršalova kriva traţnje, onda uvoĎenje poreza utiče na smanjenje potrošačevog viška sa EFH na ACH, što znači da je gubitak potrošačevog viška jednak površini ACFE. Kako je poreski prihod jednak površini ACGE, višak poreskog tereta je jednak razlici gubitka potrošačevog viška i poreskih prihoda, što je jednako površini trougla CGF. Budući da je površina trougla jednaka polovini proizvoda osnovice i visine ((1/2) x GF x CG), pri čemu je GC jednako iznosu poreza ( 0p x t) 93 , a GE jednako promeni traţene količine X , višak poreskog tereta se moţe izračunati na sledeći način: ))(( 2 1 0tpXEBCV  (2.6) 93 0p je cena pre poreza, a t poreska stopa koja se primenjuje na cenu pre poreza. A C D E B Proizvod X F G F 1 i ii P ro iz v o d Y 0p A C D E B 1p G F HD H 53 Ako je Hiksova elastičnost traţnje (u tački) označena sa P X X P   0 , onda promena cene za P dovodi do promene traţene količine za iznos jednak proizvodu početne traţnje, koeficijenta elastičnosti traţnje i iznosa poreza usled kojeg dolazi do promene cena ( tXX 00 ). Zamenom ove jednakosti u formulu (2.6), dobija se da je višak poreskog tereta utvrĎen preko kompenzovane varijacije cene jednak: 2 00 0 )( 2 tPXEBCV   (2.7) Drugi pristup merenju promene blagostanja usled oporezivanje zasnovan je na utvrĎivanju ekvivalentne varijacije, koja se definiše kao maksimalan iznos kojeg bi obveznik poreza bio spreman da se odrekne kako bi izbegao promenu cena do koje dolazi usled oporezivanja. 94 Polazeći od indirektne funkcije korisnosti (V(p,yc)) i funkcije rashoda, ekvivalentna varijacija (EV) se moţe predstaviti na sledeći način: )),(,()),(,())(,(),( 1010,1110 cccc ypVpEyypVpEypVpEppEV  (2.8) Višak poreskog tereta, (što je na Grafikonu 7. predstavljeno rastojanjem GH), meren preko ekvivalentne varijacije cena jednak je razlici izmeĎu ekvivalentne varijacije (kao mere gubitka blagostanja usled oporezivanja – rastojanje FH), i poreskih prihoda koje drţava oporezivanjem ostvaruje (rastojanje FG). Kao što je navedeno, izračunavanje viška poreskog tereta preko krive traţnje polazi od toga da je višak tereta jednak razlici izmeĎu gubitka Hiksovog potrošačevog viška (površina ABGE na Grafikonu 8.) i poreskih prihoda (ABDE). Stoga se zaključuje da je višak poreskog tereta jednak površini trougla BGD. 94 Creedy, J. (2003) 54 Grafikon 8. Merenje viška poreskog tereta preko Hiksove krive traţnje i ekvivalentne varijacije Izvor: Creedy (2003) i Auerbach (1985) Izvor: Creedy (2003) i Auerbach (1985) Postupak izračunavanja viška poreskog tereta preko ekvivalentne varijacije ( EVEB ) je sličan kao u slučaju obračuna preko kompenzovane varijacije. Tako je površina trougla BGD jednaka polovini proizvoda promene traţene količine usled promene cene (GD) i iznosa promene cene (BD). Promena traţene količine definisana je koeficijentom cenovne elastičnosti traţnje u odreĎenoj tački ( 1 ) pri nivou korisnosti ii. Ako je iznos poreza iskazanog kao procenat cene sa porezom ( 1p ) označen sa g , onda se promena traţene količine utvrĎuje na sledeći način: gXX  11 . U tom slučaju, višak poreskog tereta obračunat preko ekvivalentne varijacije je jednak:95 2 11 1 )( 2 gEV PXEB    (2.9) Iz jednačina (2.7) i (2.9) proizilazi da oba pristupa utvrĎivanju gubitka blagostanja usled oporezivanja (kompenzovana i ekvivalentna varijacija) upućuju na zaključak da je višak poreskog tereta jednak polovini proizvoda Hiksove cenovne elastičnosti traţnje, inicijalne vrednosti potrošnje i kvadrata poreske stope. 95 Veza izmeĎu poreske stope koja se primenjuje na cenu bez poreza (tn) i poreske stope koja se primenjuje na cenu sa porezom ( g ) je sledeća: )1( n n g t t   0p Količina proizvoda X A C D E B 1p G F MD HD H A D E B Proizvod X F 1 i P ro iz v o d Y C H ii G 1 Grafikon 7. Merenje viška poreskog tereta preko ekvivalentne varijacije 55 Prednost merenja viška poreskog tereta putem ekvivalentne varijacije u odnosu na merenje viška tereta preko kompenzovane varijacije ogleda se u tome što sistem oporezivanja koji odbacuje najniţi nivo viška poreskog tereta merenog preko ekvivalentne varijacije osigurava najveći mogući nivo potrošačkog viška (uz dati nivo poreskih prihoda). 96 Zbog toga će u nastavku biti prezentovana analiza teorijskih koncepata merenja viška tereta poreza na dohodak zasnovanih upravo na ekvivalentnoj varijaciji. 2.1.2 Koncepti merenja viška tereta poreza na dohodak Teorijski koncepti merenja viška tereta poreza na potrošnju dobara mogu se primeniti i na analizu efikasnosti poreza na faktore proizvodnje. UvoĎenje poreza na dohodak generiše različite distorzivne efekte. Zbog činjenice da porez na dohodak od rada predstavlja najznačajniju komponentu sistema poreza na dohodak graĎana, teorijska analiza efikasnosti ovog poreskog oblika najčešće se vrši na primeru oporezivanja zarada zaposlenih. Pri tome se distorzivno dejstvo poreza na dohodak od rada najčešće analizira kroz prizmu uticaja poreza na ponudu radne snage (iako je to samo jedan od distorzivnih efekata). Ako pojedinac na raspolaganju ima ukupno vreme ( L ~ ), koje moţe da raspodeli na rad (h) i dokolicu ( L ~ -h), pri čemu od rada ostvaruje fiksnu bruto zaradu (W), onda uvoĎenje poreza na dohodak od rada po stopi tw, smanjuje neto zaradu zaposlenog na W(1-tw). Budući da odluka pojedinca o tome da li će i koliko sati raditi zavisi od njegove neto zarade, moţe se očekivati da će uvoĎenje poreza na dohodak uticati na pojedinca, tako da on smanji vreme koje provodi radeći (h), a da poveća dokolicu ( L ~ -h). Pre uvoĎenja poreza na dohodak jedan čas dokolice ga je koštao W dinara, a nakon uvoĎenja poreza na dohodak dokolica ga košta svega W(1-tw). U ovom slučaju je reč o efektu supstitucije rada dokolicom. MeĎutim, uvoĎenje poreza na dohodak utiče i na smanjenje raspoloţivog dohotka poreskog obveznika, zbog čega on mora da radi više da bi zadrţao preĎašnji nivo korisnosti (reč je o efektu dohotka). Kumulativno dejstvo poreza na dohodak na ponudu radne snage predstavljaće rezultantu efekta dohotka i efekta supstitucije. Kao i u opštem slučaju, koncept efikasnosti poreza na dohodak moguće je analitički predstaviti preko funkcije rashoda. Polazeći od pretpostavke da funkcija rashoda pre 96 Vidi: Hines, J. (2007) 56 uvoĎenja poreza ima oblik ),( 000 UpEm  , a nakon uvoĎenja poreza na dohodak ),( 111 UpEm  , onda se efekat uvoĎenja poreza na nivo blagostanja kroz smanjenje dohotka (efekat dohotka) moţe iskazati kao 10 mm  . S druge strane, efekat promene relativnih cena na nivo blagostanja (efekat supstitucije) se u opštem slučaju moţe iskazati na sledeći način: ),(),(),( 1011011 UpEmUpEUpE  (2.10) Ako se ekvivalentna varijacija iskazuje kao ),(),( 1100 UpEUpEEV  i toj jednačini se doda i oduzme ),( 11 UpE , onda ekvivalentna varijacija dobija sledeći oblik: 97     10101 110,01011 ,( )},()({)},(),( mmUpEm UpEUpEUpEUpEEV   (2.11) Analogno tome, funkcija rashoda moţe se definisati i kao iznos dohotka potreban da se dostigne odreĎena kriva indiferentnosti U, uz neto zaradu od )1( wtWw  , tako da dobija oblik M(w,U). Posledično, ekvivalentna varijacija usled uvoĎenja poreza na dohodak moţe imati sledeću formu:98    10101 ,( MMUwMMEV  (2.12) Prvi deo izraza u jednačini (2.12) predstavlja efekat supstitucije, a drugi deo efekat dohotka. Nakon definisanja ekvivalentne varijacije višak tereta poreza na dohodak moţe se utvrditi kao razlika izmeĎu ekvivalentne varijacije i prihoda od poreza na dohodak. Način obračuna viška tereta poreza na dohodak moguće je izvesti iz grafičkog prikaza viška tereta kao odgovarajuće površine. S tim u vezi, moguća su dva komplementarna pristupa za utvrĎivanje viška tereta poreza na dohodak: preko krive traţnje za dokolicom i preko krive ponude radne snage. 97 Vidi: Creedy, J. (2003) 98 Vidi: Creedy, J. (2003) 57 Grafikon 9. Merenje viška tereta poreza na dohodak preko Hiksove krive traţnje za dokolicom Grafikon 10. Merenje viška tereta poreza na dohodak preko krive ponude radne snage Izvor: Creedy (2003) i Auerbach (1985) Izvor: Creedy (2003) i Auerbach (1985) Na Grafikonu 9. prikazana je Hiksova kriva traţnje za dokolicom ( HD ), prema kojoj učešće časova dokolice u ukupnom raspoloţivom vremenu obveznika raste kako neto zarada opada (zbog rasta poreske stope). Ukupno raspoloţivo vreme jednako je razlici izmeĎu 24 časa i vremena provedenog u spavanju i pretpostavlja se da je pojedinac pre uvoĎenja poreza, pri dovoljno visokoj zaradi W, celokupno raspoloţivo vreme provodio radeći. Nakon uvoĎenja poreza na zaradu po stopi tw, neto zarada obveznika opada sa W, na W(1-tw), i dolazi do povećanja blagostanja pojedinca zbog toga što cena dokolice relativno opada, što je predstavljeno površinom ABGH na Grafikonu 9. (efekat supstitucije). Istovremeno, uvoĎenje poreza na dohodak dovodi do smanjenja ukupnog dohotka, koji je inicijalno predstavljen površinom AEFH. Shodno tome, ekvivalentna varijacija je jednaka razlici izmeĎu ukupnog dohotka (AEFH) i dobitka na blagostanju usled smanjenja relativne cene dokolice (ABGH), što je jednako površini BEFG. Poreski prihod je jednak proizvodu broja časova rada (GF) i poreza po radnom času (EF), što predstavlja površinu DEFG. Shodno tome, pozitivna razlika izmeĎu ekvivalentne varijacije (BEFG) i poreskog prihoda (DEFG) predstavlja višak tereta poreza na dohodak, koji je na Grafikonu 9. predstavljen površinom trougla BDG. Alternativno, višak tereta poreza na dohodak od rada se moţe meriti i preko krive ponude radne snage. Tako uvoĎenje poreza na zaradu po stopi t smanjuje neto zaradu, )1( wtW  A C F B W G MD HD Dokolioca E H D Zarada Ukupno raspoloţivo vreme )1( wtW  I K J W M N Zarada L - ponuda radne snage (broj časova rada) LS 1L 0L O 58 a samim tim i ponudu radne snage sa 0L na 1L (Grafikon 10.). Usled toga, radnikov višak99 se smanjuje sa IKO na NMO, što znači da je gubitak radnikovog blagostanja (ekvivalentna varijacija) jednak površini IKMN. Kako je poreski prihod jednak površini IJMN, višak tereta poreza na dohodak od rada jednak je površini trougla JKM (IKMN-IJMN). Kod oba načina merenja viška tereta polazi se od istih pretpostavki (zarada, poreska stopa, relativne cene rada i dokolice, i dr.). Stoga se moţe smatrati da su površine trouglova JKM i BDG jednake. Površina trougla JKM jednaka je polovini proizvoda njegove osnovice (JK) i visine (JM). 100 Rastojanje JK jednako je promeni broja časova rada poreskog obveznika ( h ), a visina trougla JM je jednaka iznosu poreza po radnom času ( wtw ). 101 Elastičnost ponude rada u odnosu na neto zaradu (εs) moţe se iskazati na sledeći način:102 w w S wt h h tw h w w h      1 )1(  (2.13) Iz jednačine (2.13) sledi: w w S w S t t h tw wt hh     1)1( 11  (2.14) Shodno tome, polazeći od definicije viška tereta poreza na dohodak (mereno 99 Razlika izmeĎu cene po kojoj radnik radi, tj. stvarne neto zarade (predstavljene horizontalnom linijom na nivou neto zarade) i minimalne neto zarade po kojoj je radnik spreman da radi (predstavljene krivom ponude radne snage). 100 Osnovicu trougla JKM predstavlja promena broja časova rada, a osnovicu trougla BDG promena broja časova dokolice. Kako dokolica i rad predstavljaju jedina dva moguća oblika raspodele ukupnog raspoloţivog vremena, onda je promena broja časova rada jednaka promeni broja časova dokolice, što znači da su osnovice ova dva trougla jednake. Isto tako, visine ova dva trougla su jednake, jer se u oba slučaja polazi od inicijalne zarade 0w i uvodi porez po radnom času t. 101 Kako je )1(01 wtww  , onda je w w w w t t wtw 110 1    , pri čemu je tw stopa poreza na dohodak primenjena na osnovicu pre oporezivanja, a w stopa poreza na dohodak koja se primenjuje na osnovicu posle oporezivanja. 102 Pošto se merenje viška tereta vrši na osnovu ekvivalentne varijacije, merenje elastičnosti se vrši u odnosu na broj časova rada i neto zaradu nakon oporezivanja. 59 ekvivalentnom varijacijom), dobija se sledeći izraz za njegov obračun: 2 1 2 11 2 1 12 1 112 1 )( 2 1 wS w w S w w S w w wEV Wh t t Wh t t h t t WhwtEB            (2.15) Iz jednačine (2.15) u kojoj je prikazana formula za obračun viška tereta poreza na dohodak od rada proizilazi bitan zaključak za definisanje teorijskih determinanti efikasnosti poreza na dohodak. Reč je o tome da veća elastičnost ponude rada u odnosu na neto nadnicu, proširenje poreske osnovice i povećanje poreske stope negativno utiču na ekonomsku efikasnost oporezivanja dohotka. MeĎutim, kako višak poreskog tereta direktno srazmeran kvadratu poreske stope, a proporcionalno srazmeran širini poreske osnovice, zaključuje se da je negativan uticaj visine poreske stope na ekonomsku efikasnost oporezivanja dohotka veći od uticaja širine poreske osnovice. Shodno tome, oporezivanje šire definisane poreske osnovice (oporezivog dohotka) po niţoj poreskoj stopi predstavlja ekonomski efikasnije rešenje u odnosu na oporezivanje uţe definisane poreske osnovice po višoj poreskoj stopi (iako obe alternative impliciraju isti nivo poreskih prihoda). Osim toga, kada je ponuda rada savršeno neelastična višak poreskog tereta će biti jednak nuli (pod pretpostavkom da ceo poreski teret snose zaposleni). Stoga je, pod ostalim nepromenjenim uslovima, ekonomski efikasnije oporezivati one vrste dohodaka kod kojih je cenovna elastičnost ponude niţa. Empirijska istraţivanja pokazuju da je elastičnost ponude radne snage manja od elastičnosti ponude kapitala (pre svega zbog veće mobilnosti kapitala), iz čega proizilazi zaključak da je ekonomski efikasnije oštrije oporezovati dohodak od rada, što i jeste slučaj kod dualnog i sintetičkog modela oporezivanja dohotka graĎana. Navedeni konceptualni okvir utvrĎivanja viška tereta poreza na dohodak predstavlja osnovu pokušaja utvrĎivanja stvarnog iznosa viška tereta poreza na dohodak na osnovu empirijskih podataka. 2.1.3 Procena viška tereta poreza na dohodak u empirijskim istraživanjima Okosnicu savremenih empirijskih istraţivanja usmerenih na merenje viška poreskog tereta čini rad Artura Harberdţera (1964) u kojem je teorijski formulisan način merenja viška tereta, te na njegovim kasnijim radovima koji predstavljaju pokušaj merenja viška poreza na dohodak i poreza na kapital u SAD. Nakon toga, vršeno je 60 više parcijalnih, empirijskih istraţivanja distorzivnih efekata oporezivanja na ponudu radne snage, štednju, potrošnju i dr. Zbog bilansnog značaja poreza na dohodak, pitanje distorzivnog delovanja ovog poreza bilo je predmet posebne paţnje u brojnim istraţivanjima, pre svega u SAD. Najbitnija istraţivanja distorzivnih efekata poreza na dohodak u fokusu su imala pre svega uticaj poreza na dohodak na ponudu radne snage. Rezultati tih istraţivanja su pokazali da je višak tereta poreza na dohodak u SAD (sredinom osamdesetih godina XX veka) iznosio izmeĎu 9% i 16% prihoda od poreza na dohodak, tj. ukupno 19 milijardi dolara (oko 1,3% BDP-a). 103 Istraţivanja sprovedena na Novom Zelandu ukazuju da višak tereta poreza na dohodak od rada u ovoj zemlji iznosi oko 18% prihoda od poreza na dohodak (što je rast od 5 procentnih poena u odnosu na period od 20 godina pre pomenutog istraţivanja).104 Navedena empirijska istraţivanja potvrdila su teorijske tvrdnje da višak poreskog tereta zavisi od visine poreske stope (raste po kvadratu poreske stope), ali i od strukture trţišta (elastičnosti traţnje) i mobilnosti faktora proizvodnje (što je mobilnost veća, veći su i potencijalni distorzivni efekti uvoĎenja/povećanja poreza). Iako se često polazi od pretpostavke da se najintenzivniji distorzivni efekti oporezivanja ostvaruju preko uticaja na ponudu radne snage, značajni negativni efekti poreza na dohodak se ostvaruju i preko negativnog uticaja na ljudski kapital (ulaganje u obrazovanje i obuku). Sprovedene statičke analize viška poreskog tereta (u jednoj godini, uz pretpostavku da je ljudski kapital egzogena varijabla) ukazuju da višak tereta poreza na dohodak iznosi oko 5% prihoda od poreza na dohodak. Nasuprot tome, dinamička istraţivanja (koja se odnose na čitav ţivotni ciklus, što znači da ljudski kapital postaje endogena varijabla na koju poreski sistem moţe da utiče) pokazuju da višak tereta poreza na dohodak varira od 15% (u slučaju primene niske poreske stope), do 80% (u slučaju primene visoke poreske stope).105 Ovako velika razlika u visini poreskog tereta dobijena u statičkom i dinamičkom modelu pokazuju da zanemarivanje uticaja oporezivanja dohotka na akumulaciju ljudskog kapitala (ulaganje u obrazovanje i obuku) moţe da dovede do značajnog potcenjivanja ukupnog viška poreskog tereta. 103 Browning, E. (1976). Detaljnije o merenju viška tereta poreza na dohodak od kapitala vidi Feldstein, M. (1978), a o merenju viška tereta poreza na potrošnju vidi King, M. (1983) 104 Diewert, E., et. al. (1995). 105 Driffil, J., et. al. (1983) 61 Tabela 1. Višak tereta poreza na dohodak u modelu ţivotnog ciklusa (% prihoda od poreza na dohodak) Ukupan višak tereta poreza na dohodak Višak poreskog tereta (fiksna ponuda radne snage) Višak poreskog tereta (fiksan ljudski kapital) Niske stope poreza na dohodak 15% 8-14% 2-3% Visoke stope poreza na dohodak 80% 52-118% 10-15% Izvor: Prema Driffil, J., et. al. (1983) U prilog ovoj tvrdnji govore i drugi rezultati empirijskih istraţivanja prikazani u Tabeli 1. Prema tim istraţivanjima, neuključivanje u analizu uticaja oporezivanja na ponudu radne snage (pretpostavka o fiksnoj ponudi rada) neće znatno uticati na utvrĎeni iznos viška poreskog tereta. Nasuprot tome, ukoliko se u obzir ne uzme uticaj oporezivanja na ulaganje u ljudski kapital (ljudski kapital se smatra fiksnom, egzogenom varijablom), višak tereta poreza na dohodak pri niţim poreskim stopama moţe biti i višestruko potcenjen. Rezulati ovog, kao i drugih empirijskih istraţivanja ukazuju da je pri utvrĎivanju viška tereta poreza na dohodak conditio sine qua non tačnosti rezultata upravo registrovanje i kvantifikacija svih bitnih distorzivnih efekata poreza na dohodak. Tako je u slučaju merenja viška tereta poreza na dohodak potrebno u obzir uzeti i utvrditi marginalne efekte poreza na dohodak na broj časova rada, intenzitet rada, akumulaciju znanja i veština (ulaganje u ljudski kapital), odluku o trenutku penzionisanja kao i formi štednje i sl. Postupak istraţivanja koji bi podrazumevao utvrĎivanje i kvantifikaciju svih pomenutih distorzivnih efekata poreza na dohodak bi očigledno bio vrlo sloţen. Stoga savremena istraţivanja usmerena na kumulativno utvrĎivanje distorzivnih efekata poreza na dohodak (a preko njih i na višak poreskog tereta) uzimaju oporezivi dohodak kao zavisnu varijablu, a ne druge pojedinačne varijable (ponuda radne snage, ulaganje u ljudski kapital i dr.). U osnovi ovakvog pristupa stoji pretpostavka da visina oporezivog dohotka predstavlja najbolju (agregatnu) sliku svih pomenutih efekata oporezivanja (promene broja časova rada, štednje, ulaganja u obrazovanje i obuku i sl.). Oporezivi dohodak predstavlja razliku izmeĎu ukupnog dohotka poreskog obveznika i različitih standardnih i nestandardnih odbitaka, pri čemu odobravanje tih odbitaka dovodi do nastanka ekonomskih distorzija, čiji intenzitet zavisi, izmeĎu ostalog, i od visine granične poreske stope. Tako se analiza uticaja visine poreske stope na visinu 62 oporezivog dohotka zasniva na pretpostavci da zaposleni ima maksimalno godišnje na raspolaganju odreĎeni broj sati ( L ~ ), od kojih deo ( L ~ -l) provodi radeći, uz zaradu po satu (W), koja je oporezovana po poreskoj stopi ( w ), ostatak vremena l provodeći u dokolici, a svoj dohodak troši na tri dobra ( ),, 321 xxx , pri čemu rashodi na prvo dobro ( 1x ) ne mogu da se odbiju od oporezivog dohotka, rashodi na drugo dobro ( 2x ) mogu da se odbiju u celosti od oporezivog dohotka, a rashodi na treće dobro ( 3x ) se mogu odbiti delimično (u iznosu od  procenata). 106 Pod tim pretpostavkama njegova kriva budţetskog ograničenja dobija sledeći oblik:107 LWlWxpxpxp wwww ~ )1()1()1()1( 332211   (2.16) Jednostavnom transformacijom jednačine (2.16), moţe se utvrditi oporezivi dohodak pojedinca (desna strana jednačine (2.11)): 33322 3311 ) ~ ( 1 )1( xpxplLW xpxp       (2.17) Polazeći od izraza za oporezivi dohodak (jednačina (2.17)), moţe se zaključiti da više stope poreza na dohodak (od rada) dovode do rasta viška poreskog tereta, jer deluju distorzivno na strukturu potrošnje pojedinca, budući da u većoj meri menjaju relativne cene tri pomenuta dobra (destimulišući potrošnju dobra 1x , delimično u korist dobra 3x , a još više u korist dobra 2x ). Kada su marginalne poreske stope niţe, manja je i promena relativnih cena. Na osnovu navedene teorijske postavke sprovedena su brojna empirijska istraţivanja sa ciljem da se proceni elastičnost oporezivog dohotka u odnosu na poresku stopu u SAD. Zajednički rezultat svih tih istraţivanja je konstatacija da oporezivi dohodak jeste elastičan u odnosu na poresku stopu, tj. da promena visine poreske stope značajno utiče na visinu oporezivog dohotka. Razlike u rezultatima se odnose pre svega na vrednosti te elastičnosti. Tako se u nekim empirijskim istraţivanjima tvrdi 106 Pri čemu su svako od dobara ima utvrĎenu cenu (p), a lice svoje vreme raspodeljuje na rad i dokolicu (l) 107 Vidi: Auerbach, A., et. al. (2002) 63 da je elastičnost oporezivog dohotka u odnosu na poresku stopu blizu jedinici, dok druga istraţivanja pokazuju da ta elastičnost jeste visoka, ali da je manja od jedinice. 108 Ovakvi rezultati upućuju na zaključak da su distorzivni efekti poreza na dohodak u SAD, a samim tim i njihov višak tereta, značajni. Osim toga, prema rezultatima tih istraţivanja elastičnost oporezivog dohotka u odnosu na poresku stopu je veća kod lica sa visokim dohotkom u odnosu na lica sa srednjim ili niskim nivoom dohotka. Shodno tome, moţe se zaključiti da distorzivni efekti poreza na dohodak rastu sa rastom marginalne poreske stope i da samim tim raste i višak poreskog tereta, što predstavlja i empirijsku potvrdu pomenutih teorijskih koncepata utvrĎivanja poreskog tereta. Kako rezultati ovih istraţivanja ukazuju i na to da je elastičnost oporezivog dohotka u odnosu na promenu poreske stope veća od elastičnosti broja časova rada (ponude radne snage) u odnosu na oporezivi dohodak, zaključuje se da postoji rizik da analiza viška tereta poreza na dohodak putem izolovanog utvrĎivanja efekata poreza na promenu ponude radne snage, bez uzimanja u obzir ostalih distorzivnih efekata, potceni procenu ukupnog iznosa viška poreskog tereta. Iako opisani pristup utvrĎivanju viška tereta poreza na dohodak dominira u savremenim istraţivanjima, potrebno je napomenuti da i on ima odreĎene nedostatke, zbog čega se i rezultati istraţivanja zasnovani na pomenutom konceptu moraju uzeti sa odreĎenom rezervom. Prvo, u analizi je potrebno posmatrati elastičnost sadašnje vrednosti oporezivog dohotka u odnosu na poresku stopu, zbog rizika utaje poreza kroz odlaganje njegovog plaćanja. Drugo, promena oporezivog dohotka usled promene poreske stope odslikava kumulativni efekat oporezivanja (uključujući i efekte poreske reforme na povećanje raspoloţivog dohotka, kao i efekte na njegovo smanjenje). Tako je moguće da usled povećanja marginalne stope poreza na dohodak od rada preduzetnik odluči da dohodak na trţištu ostvaruje i registruje preko društva kapitala, što umanjuje njegov lični oporezivi dohodak. U tom slučaju će analiza viška tereta zasnovana na elastičnosti oporezivog dohotka izvesno preceniti negativne efekte rasta poreske stope na oporezivi dohodak, jer će pojedinac deo svog dohotka prebaciti na društvo kapitala u njegovom vlasništvu.109 108 Vidi: Feldstein, M. (1995), Auten, G., et. al. (1994) i Moffit, R., et. al. (2000) 109 Detaljnije o nedostacima pristupa merenju distorzivnih efekata poreza na dohodak preko elastičnosti oporezivog dohotka u odnosu na poresku stopu vidi: Aurebach, A. (2002) 64 2.2 Uticaj poreske evazije na ekonomsku efikasnost poreza na dohodak Nedostaci utvrĎivanja viška poreskog tereta putem merenja elastičnosti oporezivog dohotka u odnosu na poresku stopu ukazuju na potrebu da se teorijski okvir za što precizniju analizu viška poreskog tereta proširi, kako bi se u obzir uzela i činjenica da obveznici često menjaju svoje ponašanje kako bi na (ne)legitiman način umanjili svoju poresku obavezu. Tako dolazi do promene forme nagraĎivanja zaposlenih (npr. povećanjem neoporezovanih oblika primanja, kao što su plaćanje premije privatnog zdravstvenog osiguranja i/ili dopunskog privatnog penzijskog plana i sl.) ili do promene obrazaca ponašanja (kupovina kuće umesto iznajmljivanja) u cilju umanjenja poreske obaveze. Stoga činjenica da odreĎeni oblici nagraĎivanja ili potrošnje uţivaju povlašćeni poreski tretman u odnosu na opšti reţim dovodi do narušavanja relativnih cena. Zato se smatra da promene ponašanja u tom smislu (”izbegavanje poreza”) mogu za rezultat imati povećanje viška poreskog tereta. Pored izbegavanja poreza, koje je legalno, ekonomski agenti često pribegavaju nelegalnim aktivnostima usmerenim na smanjenje poreske obaveze, što se naziva poreskom evazijom. 110 Osim toga, smanjenje poreskog opterećenja je moguće i putem korišćenja zakonom propisanih poreskih olakšica ili promenom strukture potrošnje/dohodaka u korist roba/dohodaka koji su oporezivi po niţoj poreskoj stopi, što predstavlja poreski rashod. Budući da je od tri navedena mehanizma (poreska evazija, izbegavanje poreza i poreski rashodi) za ostvarenje poreskih ušteda jedino poreska evazija nezakonita i da stvara najveće distorzivne efekte, u ovom radu će se analiza uglavnom fokusirati na pitanje poreske evazije, ali će u odreĎenim delovima u analizu biti uključeno i pitanje izbegavanja poreza, jer i te aktivnosti dovode do gubitka efikasnosti. U nastavku će prvo biti dat prikaz osnovnog teorijskog okvira za analizu poreske evazije i viška tereta po osnovu poreske evazije, nakon čega će se analizirati pitanje merenja uticaja poreske evazije na višak poreskog tereta. 110 Potreba za diferenciranjem pojma izbegavanja poreza (eng. tax avoidance) i poreske evazije (eng. tax evasion) proizilazi iz razlike u pogledu zakonitosti tih aktivnosti. Iako izraz “izbegavanje poreza” ima prizvuk nelegalnih aktivnosti, u ovom radu će se ta sentence koristiti za opis legalnih aktivnosti na smanjenju poreske obaveze. 65 2.2.1 Teorijska analiza evazije poreza na dohodak Pozitivna i normativna analiza ekonomskih efekata oporezivanja dohotka graĎana, kao i teorija optimalnog oporezivanja, polaze od implicitne pretpostavke da celokupan dohodak graĎana bude prijavljen poreskim organima i na odgovarajući način oporezovan. MeĎutim, u praksi postoji odstupanje izmeĎu stvarnog i oporezovanog (prijavljenog) dohotka, koja je često i vrlo značajna. Aktivnosti usmerene na smanjenje poreske obaveze putem neprijavljivanja dohotka nazivaju se poreskom evazijom (tj. utajom poreza). Smanjenje nivoa poreske evazije omogućava sniţavanje postojećih poreskih stopa, što je poţeljno iz perspektive efikasnosti, jer višak poreskog tereta raste po kvadratu poreskih stopa, dok je veza sa poreskom osnovicom linearna. Osim toga, poreska evazija negativno utiče i na pravičnost (naročito na horizontalnu pravičnost) u oporezivanju, jer de facto dovodi do toga da dva lica realno jednake ekonomske snage plaćaju različite iznose poreza. Iz navedenog se zaključuje da merenje viška poreskog tereta bez uzimanja u obzir legitimne i nelegitimne poreske evazije moţe rezultirati u potcenjivanju viška tereta. UtvrĎivanje fundamentalnih činilaca poreske evazije predstavlja neophodan uslov za dizajniranje efikasnih instrumenata za njeno smanjenje. Na nivo i modalitete poreske evazije utiču činioci koji se mogu podeliti u dve grupe: širi (ekonomski) i uţi (poreski). Kada je o širim, institucionalno-ekonomskim činiocima reč, utvrĎeno je da je nivo poreske evazije pozitivno korelisan sa stepenom usitnjenosti privrede, tj. da je nivo poreske evazije u ekonomijama u kojima dominiraju srednja i velika preduzeća, u proseku niţi.111 Osim toga, obim poreske evazije opredeljen je i strukturom dohodaka stanovništva, jer je nivo poreske evazije kod dohotka od zaposlenja znatno niţi u odnosu na evaziju poreza na dohodak od samostalnih delatnosti (poljoprivrednici, preduzetnici i sl.). Ova razlika je uslovljena, pre svega, različitim mehanizmom naplate ovih poreza, jer se dohodak od zaposlenja najčešće oporezuje na izvoru, po odbitku, dok se dohoci od samostalne delatnosti uglavnom oporezuju po principu samooporezivanja ili po rešenju poreskog organa. Teorijska razmatranja i rezultati empirijskih analiza takoĎe pokazuju da kvalitet javnih dobara, čije obezbeĎenje se 111Vidi: Tanzi, V., et. al. (1993), str. 2. 66 finansira poreskim prihodima, u znatnoj meri utiče na nivo poreske evazije. Osim toga, na stepen sklonosti ka izbegavanju plaćanja poreza utiče i nivo poreskog morala. S druge strane, kada je reč o uţim (poreskim) determinantama, struktura poreskog sistema predstavlja bitan faktor nivoa poreske evazije, u smislu da je nivo evazije niţi u zemljama koje svoj sistem javnih prihoda zasnivaju na oporezivanju potrošnje, nego u zemljama koje se prevashodno oslanjaju na oporezivanje faktora proizvodnje. Razlog tome nalazi se u činjenici da je stepen evazije indirektnih poreza u proseku niţi nego kod direktnih poreza.112 Od uţih, poreskih faktora, na nivo poreske evazije utiče i dizajn poreskog sistema, jer povećanje broja poreskih oblika dovodi do povećanja poreske evazije. Uzrok toga nalazi se u nemogućnosti poreske administracije da na efikasan način kontroliše naplatu velikog broja različitih poreza. Osim toga, povećanje sloţenosti poreskog sistema dovodi do rasta nenameravane poreske evazije, uslovljenog činjenicom da poreski obveznici često nisu upoznati sa svim bitnim pravilima. Iako je uticaj prethodno pomenutih faktora evidentan, ekonomska teorija i rezultati empirijskih analiza ukazuju da je nivo poreske evazije najznačajnije uslovljen dizajnom samog poreskog oblika i efikasnošću institucionalnog okvira za naplatu poreza. Iako su svi prethodno navedeni faktori relevantni, teorija poreske evazije i empirijska istraţivanja zasnovana na tom teorijskom konceptu fokusirani su na uţe – poreske determinante nivoa poreske evazije. U tom smislu, Allingham-Sandmoov model (A-S model) predstavlja osnovu savremene teorijske analize evazije poreza na dohodak. 113 Ovaj model evaziju poreza na dohodak tretira kao problem racionalnog izbora u uslovima neizvesnosti. Tako će lice koje ostvaruje ukupan stvarni dohodak gW , imati u stvari neto dohodak (dohodak nakon odbitka poreza) od Wn= gW (1 - t), ako je dohodak oporeziv po stopi t. MeĎutim, to lice moţe odlučiti da poreskim organima prijavi dohodak Q (Q< gW ), kako bi platilo manje poreza. Tada bi njegov neto dohodak, pod pretpostavkom da to lice ne bude predmet kontrole od strane poreskog organa, iznosio NCY = gW - tQ. Nasuprot tome, ako bi on bio predmet poreske kontrole i poreski organ mu razrezao kaznu π na neprijavljeni dohodak ( gW -Q), njegov neto 112 Jimenez, P, et. al. (2010) 113 Reč je o modelu prezentovanom u radu Allingham, M., Sandmo, A. 1972. “Income Tax Evasion: a Theoretical Analysis”. Journal of Public Economics, 1 67 dohodak bi iznosio Z= gW –tQ–π( gW -Q). Polazna pretpostavka je da se ljudi ponašaju na način koji im omogućava maksimizaciju korisnosti, koja je funkcija neto dohotka. Stoga će nivo korisnosti ovog lica iznositi U( NCY ) ili U(Z), u zavisnosti od toga da li je bio predmet poreske kontrole ili ne. TakoĎe se pretpostavlja da date funkcije korisnosti imaju dve bitne karakteristike: i) korisnost raste sa rastom nivoa dohotka (kako je NCY >Z, onda je i U( NCY )>U(Z)), ii) korisnost raste po opadajućoj graničnoj stopi (kako je Y>Z, onda je granična korisnost od NCY manja od granične korisnosti od Z (MU( NCY )Z, onda je RU(Z)>RU( NCY ). Iz toga proizilazi zaključak da bi povećanje poreske stope dovelo do pomeranja krive traţnje za prijavljivanjem dohotka (D) na više, sa D0 na D1. To bi imalo za posledicu da se nova optimalna vrednost prijavljenog dohotka dobija u tački preseka krive D1 i Π1, te bi se optimalni nivo prijavljenog dohotka povećao sa * 1Q na * 2Q , što bi predstavljalo efekat dohotka. Povećanje poreske stope smanjuje i NCY i Z, povećavajući averziju obveznika prema riziku (zbog opadajuće averzije prema riziku), zbog čega on povećava iznos prijavljenog dohotka. Na osnovu navedenog zaključuje se da efekat povećanja granične stope poreza na dohodak na nivo poreske evazije predstavlja rezultantu dejstva efekta dohotka i efekta supstitucije. Na osnovu teorijske analize ne moţe se utvrditi koji od ova dva efekta će preovladati, već je to pitanje empirijske provere (Videti tačku 4.3 u Glavi III ovog rada). Implicitna pretpostavka prethodne analize (i uopšte A-S modela) je da je kazna za poresku evaziju funkcija neprijavljenog dohotka (π( gW -Q)). Ako bi se kazna definisala kao funkcija utajenog poreza (t( gW -Q)), što je slučaj u mnogim savremenim drţavama (uključujući i Srbiju), onda se umesto iznosa kazne π u analizu uključuje iznos λt, jer je sada kazna definisana kao neki iznos λ (npr. dvostruki, trostruki i sl.) utajenog poreza (λt( gW -Q)). Ako se u uslovu za „optimalan poloţaj“ poreskog obveznika (jednakost 2.19) π zameni sa λt, dobija se:117 )1( )1( )1( )1( )( )1(          t t tt t (2.26) Na osnovu jednakosti (2.26) zaključuje se da „optimalan poloţaj“ poreskog obveznika više ne zavisi od visine poreske stope, što znači da relativna cena prijavljivanja dohotka (Π) ne zavisi od visine stope poreza na dohodak. Naime, sada povećanje poreske stope dovodi do rasta cene prijavljenog dohotka, ali i neprijavljenog dohotka (za isti relativni iznos), što eliminiše efekat supstitucije. Kako će se efekat dohotka (pomeranje krive D na više) i dalje ostvarivati, zaključuje se da bi povećanje poreske 117 Vidi: Yaniv, G. (2009) 73 stope dovelo do rasta prijavljenog dohotka sa * 0Q na * 3Q . To znači da povećanje poreske stope dovodi do smanjenja poreske evazije, ako je kazna za poresku evaziju iskazana kao funkcija iznosa utajenog poreza. 118 Pored karaktera veze izmeĎu visine granične poreske stope i iznosa neprijavljenog dohotka, relevantnim se smatra i pitanje da li je ta veza konstantna na svim nivoima dohotka ili se njen intenzitet menja (npr. da li rast granične poreske stope relativno više povećava evaziju poreza od strane najbogatijih nego kod pripadnika srednjih i niţih dohodnih grupa). S tim u vezi, prema teoriji poreske evazije veza poreske skale i nivoa evazije je dvostruka. Pored visine poreske stope, nivo neprijavljenog dohotka zavisi i od stepena progresivnosti poreza na dohodak. Fundamentalnim teorijskim konceptima, koji objašnjavaju vezu izmeĎu nivoa evazije i intenziteta progresivnost i poreza na dohodak smatraju se Koskelin i Yitzhakijev pristup analizi ovog pitanja. Tako prema Koskelinom konceptu povećanje progresivnosti, uz zadrţavanje poreskih prihoda drţave ili nivoa očekivane korisnosti poreskog obveznika nepromenjenim, dovodi do rasta poreske evazije, ako je kazna za utaju poreza funkcija neprijavljenog dohotka. 119 S druge strane, prema Yitzhakijevom konceptu, povećanje granične poreske stope uz rast iznosa odbitaka tako da stvarni neto dohodak pojedinca ostane nepromenjen, ne utiče na nivo poreske evazije.120 MeĎutim, noviji teorijski modeli analize ovog pitanja kombinuju pretpostavke Koskelinog i Yitzhakijevog modela opšte analize poreske evazije. Stoga su novi teorijski pristupi analizi odnosa izmeĎu progresivnosti i poreske evazije na stanovištu da ovaj odnos pre svega zavisi od toga da li se novčana kazna za poresku utaju definiše kao funkcija utajenog poreza ili neprijavljenog dohotka. TakoĎe se smatra da od uticaja moţe biti i to da li je poreski obveznik duţan da poreskim organima prijavi iznos dohotka ili iznos poreske obaveze. Tako u slučaju kada je novčana kazna funkcija utajenog poreza, a poreski obveznik je duţan da drţavi prijavi iznos dohotka, povećanje progresivnosti poreskog sistema, uz zadrţavanje iznosa poreske obaveze nepromenjenim, dovodi do povećanja iznosa prijavljenog dohotka. MeĎutim, to smanjenje razlike izmeĎu stvarnog i prijavljenog dohotka, uz prethodno pomenuti rast granične poreske stope, čini iznos utajenog poreza nepromenjenim (iznos utajenog poreza jednak je proizvodu 118 Vidi: Yitzhaki, S. (1974) 119 Koskela, E. (1983), str. 131. 120 Yitzhaki, S. (1987), str. 127. 74 neprijavljenog dohotka i granične poreske stope).121 Slično se dešava i kada je novčana kazna funkcija neprijavljenog dohotka, a pojedinac je u obavezi da poreskim organima prijavi iznos poreske obaveze. Nasuprot tome, u slučaju kada je kazna funkcija neprijavljenog dohotka, prihodno neutralno povećanje neoporezivog dela dohotka i poreske stope ne dovodi do nastanka efekta supstitucije (jer iznos kazne, tj. neto dohotka nakon otkrivanja utaje ne zavisi od visine poreske stope), dok će se efekat dohotka i dalje ostvarivati. Zbog toga će u ovom slučaju povećanje progresivnosti dovesti do rasta poreske evazije. 122 Sličan rezultat se dobija i kada je obveznik duţan da drţavi prijavi iznos poreske obaveze. Iako rezultati empirijskih istraţivanja pokazuju da u pojedinim zemljama stopa neprijavljivanja dohotka raste sa rastom dohotka (Pommerehne, W, et. al. (1996)), ovaj rezultat je pod značajnim uticajem načina na koji je definisan sistem kazni (da li su one funkcija neprijavljenog dohotka ili utajenog poreza), kao i od relativne averzije obveznika prema riziku. Shodno tome, na osnovu raspoloţivih rezultata nije moguće izvući zaključak o stepenu elastičnosti stope neprijavljivanja dohotka u odnosu na visinu granične poreske stope. S druge strane, rezultati empirijskih istraţivanja nedvosmisleno potvrĎuju da povećanje visine kazne i verovatnoće otkrivanja utaje poreza dovode do smanjenja poreske evazije, pri čemu je povećanje verovatnoće otkrivanja utaje efikasnije od povećanje kazni u pogledu smanjenja poreske evazije.123 Iako je efikasnost pojedinačnih mera za smanjenje poreske evazije uslovljena institucionalnim okvirom i strukturom preferencija stanovništva, tj. sklonosti ka riziku, zbog čega je njihova efikasnost različita od zemlje do zemlje, postojeći teorijski okvir i rezultati empirijskih istraţivanja upućuju na zaključak da se povećanjem verovatnoće otkrivanja poreske utaje i povećanjem kazni za utaju poreza, te promenom visine poreskih stopa i stepena progresivnosti moţe donekle uticati na smanjenje poreske evazije, pri čemu povećanje verovatnoće otkrivanja utaje predstavlja pojedinačno najefikasniji instrument. Veliki broj empirijskih istraţivanja takoĎe pokazuje da je sklonost ka poreskoj evaziji manja ukoliko je kvalitet javnih dobara i usluga koje pruţa javni sektor veći. To navodi na zaključak da se i povećanjem opšteg nivoa efektivnosti i efikasnosti javnog sektora takoĎe moţe uticati 121 Vidi: Goerke, L. (2003), str. 194. 122 Vidi: Goerke, L. (2003), str. 196-197. 123 Vidi: Pommernehe, W., et. al. (1996), Alm, J. (1992) 75 na smanjenje poreske evazije, ali da je nedostatak ovog pristupa u tome što je neophodno značajno vreme za ostvarenje odreĎenih efekata.124 2.2.2 Teorijski okvir analize viška tereta po osnovu poreske evazije Legitimno izbegavanje plaćanja poreza kao i utaja poreza smanjuju nivo poreskih prihoda, zbog čega poreska stopa mora biti viša da bi se ostvario ciljani nivo poreskih prihoda. Kako viša poreska stopa po definiciji implicira rast viška poreskog tereta, moţe se zaključiti da poreska evazija sama po sebi dovodi do nastanka viška poreskog tereta. Ova tvrdnja je prvi put formalizovana u A-S modelu, koji uz odreĎene modifikacije napravljene kasnije, predstavlja okosnicu teorijskog modela evazije poreza na dohodak. 125 A-S model evazije poreza na dohodak polazi od pretpostavke da poreski obveznik maksimizira očekivanu korisnost E(U), koja predstavlja funkciju stvarnog dohotka ( gW ), oporezovanog (poreskoj administraciji prijavljenog) dohotka (Q), kazne za poresku evaziju (π) i verovatnoće otkrivanja poreske evazije (ϴ). 126 Maksimiziranje funkcije korisnosti poreskog obveznika se u tom kontekstu moţe iskazati na sledeći način:    })()()({)()1()(max QTWTFQTWUQTWUUE ggg  (2.27) Ako se iznos evadiranog poreza T( gW )-T(Q) označi sa e, a iznos neto dohotka nakon oporezivanja stvarnog dohotka ( gW -T( gW )) označi sa YN, onda se funkcija korisnosti moţe iskazati i kao: )()()1()(max eYUeYUUE NN  (2.28) Uslov za maksimizaciju ove funkcije korisnosti se moţe iskazati i kao: )()()1( '' NN YeUeYU   (2.29) 124Vidi: Alm, J., et. al. (1992) i Pommerehne, W., et. al. (1996) 125 Vidi: Allingham, G., et. al. (1972). Uporedi: Feldstein, M. (1999). 126 Pri čemu je 1+ π=F 76 Ukoliko se izvrši diferenciranje jednačine (2.29) po ϴ i po π, dobija se da je 0  e i 0    g , što ukazuje na to da povećanje verovatnoće otkrivanja poreske evazije (ϴ), kao i povećanje kazne (π) utiču na smanjenje same evazije. Ako se poĎe od pretpostavke da poreske evazije nema (e=0), i ta pretpostavka implementira u jednačinu (2.29), dobija se uslov za eliminaciju poreske evazije: )()()1( '' eYUpeYU NN   , g=0 )()()1( '' NN YUYU  : )( ' NYU 1 01   0)1(1   01  F (2.30) Iz jednačine (2.30) proizilazi da poreska evazija nastaje kada je 01  F , što znači da nastanak poreske evazije zavisi od verovatnoće otkrivanja i visine kazne, ali ne i od visine poreske stope. U teorijskoj literaturi u vezi sa evazijom poreza na dohodak često se dokazuje da povećanje marginalne poreske stope koje je praćeno transferom koji obveznikov neto dohodak čini nepromenjenim ne utiče na visinu poreske evazije, već da se uticaj visine marginalne poreske stope na iznos evadiranog poreza ostvaruje preko efekta dohotka. 127 Pošto verovatnoća otkrivanja poreske evazije raste sa rastom neprijavljenog dohotka, moţe se reći da marginalna poreska stopa utiče na visinu evadiranog poreza ne samo zbog efekta dohotka, već i zbog činjenice da je visina marginalne poreske stope pozitivno korelisana sa verovatnoćom otkrivanja poreske evazije (što je dohodak veći veća je i marginalna poreska stopa u sintetičkom modelu poreza na dohodak, kao i verovatnoća otkrivanja poreske evazije). Ako se neprijavljeni dohodak iskaţe kao QWY gNR  onda se teţnja poreskog 127 Vidi: Yitzhaki, S. (1987) 77 obveznika da maksimizira svoju korisnost moţe iskazati kao:128   )()()()(1)(max eYUYeYUYUE NNRNNR  (2.31) Uslov za maksimizaciju korisnosti se moţe izvesti tako što se prvi izvod funkcije (2.31) po e izjednači sa 0 (a sa t označi marginalna poreska stopa):129   0)()()()()1( ' ''      eYUeYU t eYUeYU e EU NNNN  (2.32) Ako se poĎe od pretpostavke da je * et optimalan nivo poreske evazije, a da se marginalna poreska stopa povećava, pri čemu se obvezniku daje novčani transfer (ili se povećava neoporezivi deo dohotka) kako bi njegov raspoloţivi dohodak ostao nepromenjen, onda je za bilo koji nivo NRY iznos neprijavljenog dohotka manji, usled čega je i verovatnoća otkrivanja manja. To znači da se sa rastom marginalne poreske stope otvara prostor za povećanje optimalnog nivoa poreske evazije. Iz ovoga se moţe zaključiti da iako marginalna poreska stopa ne utiče na nastanak poreske evazije (on je pod uticajem verovatnoće otkrivanja evazije i visine kazne), njen rast će uticati na povećanje postojećeg nivoa poreske evazije. S druge strane, povećanje poreske stope smanjuje raspoloţivi dohodak pojedinca, i u slučaju da pojedinac bude predmet poreske kontrole, i u suprotnom. Polazeći od Erouvljeve teorije o opadajućoj averziji prema riziku, zaključuje se da bi povećanje poreske stope dovelo do povećanja prijavljivanja dohotka. Iz toga proizilazi da prema teorijskim razmatranjima, efekat povećanja granične poreske stope na nivo poreske evazije moţe biti pozitivan ili negativan, zbog čega je davanje konačne ocene stvar empirijske analize. Detaljniji prikaz rezultata empirijskih istraţivanjima dat je u podtački 2.3, Glave II ovog rada. 2.2.3 Merenje uticaja poreske evazije i izbegavanja poreza na višak tereta poreza na dohodak Višak poreskog tereta do kojeg dolazi usled poreske evazije moţe se definisati i kao razlika izmeĎu nivoa korisnosti koji se ostvaruje u sistemu u kojem ima poreske 128 P’>0 i P’’>0 129 Vidi: Yitzhaki, S. (1987) 78 evazije i sistemu u kojem poreski obveznici dobrovoljno odustaju od evazije, dok drţava ubira isti iznos poreskih prihoda (uključujući i kazne).130 Kako se prosečan iznos dohotka obveznika i prihoda drţave ne menja, višak tereta poreske evazije predstavlja zapravo gubitak blagostanja do kojeg dolazi usled rizika nastanka poreske evazije. Za merenje uticaja poreske evazije na višak poreskog tereta, potrebno je analizu viška poreskog tereta staviti u kontekst promene relativnih cena do koje dolazi usled evazije. MeĎutim, do promene relativnih cena moţe dovesti ne samo poreska evazija, već i izbegavanje plaćanja poreza, budući da odobravanje umanjenja oporezivog dohotka po osnovu rashoda na odreĎene namene čini to dobro relativno jeftinijim od ostalih. Zbog toga je kod merenja viška tereta poreza na dohodak neophodno u obzir uzeti kako poresku evaziju, tako i izbegavanje poreza. Ukoliko se poĎe od pretpostavke da pojedinac maksimizira svoju korisnost (U), koja je funkcija potrošnje, koja nema povlašćeni poreski tretman (C), dokolice (l), i odgovarajućih izuzimanja odreĎenih oblika dohotka od oporezivanja (EX) i odbitaka odreĎenih troškova od poreske osnovice (O), onda se njegov izbor moţe iskazati na sledeći način:131 max U = U (l, C, EX, O) (2.33) Pri tome, pod pretpostavkom da W predstavlja bruto zaradu poreskog obveznika, a wt stopu poreza na zaradu (koja se primenjuje na zaradu bez poreza), budţetsko ograničenje se moţe predstaviti sledećim izrazom: C = (1- wt ) [W (1– l) – EX – O] (2.34) Ako se i leva i desna strana podele sa (1- wt ), onda budţetsko ograničenje dobija sledeći oblik:132 (1+ w ) C = W – wl – EX – O (2.35) 130 Yitzhaki, S. (1987) 131 Yitzhaki, S. (1987) 132 1+ τ=1/(1-t), gde je w stopa poreza koja se primenjuje na bruto iznos zarade 79 Iz jednačine (2.35) moţe se zaključiti da je porez na dohodak ekvivalentan porezu na „običnu“ potrošnju (one oblike potrošnje koji ne umanjuju osnovicu poreza na dohodak, tj. koji se ne priznaju kao nestandardni odbici). Stoga, sistem oporezivanja dohotka koji odobrava povlašćeni tretman odreĎenih oblika potrošnje i dohotka utiče na promenu relativnih cena dokolice i obične potrošnje, čineći dokolicu jeftinijom, dok relativne cene dokolice, neoporezivih oblika dohotka i „povlašćene“ potrošnje koja se priznaje kao nestandardni odbitak od osnovice poreza na dohodak ostaju nepromenjene. Iz toga se moţe zaključiti da sistem oporezivanja dohotka koji dozvoljava povlašćeni tretman odreĎenih oblika potrošnje i dohotka utiče na povećanje viška tereta poreza na dohodak, jer omogućava izbegavanje plaćanja poreza. Ovaj teorijski zaključak je naročito relevantan kod dizajna sintetičkog poreza na dohodak graĎana, kod kojeg se često odobravaju tzv. nestandardni odbici od poreske osnovice, po osnovu rashoda koje je poreski obveznik imao na odreĎene namene (npr. za nabavku opreme za grejanje stana na solarnu energiju i sl.). Kako bi se u obzir uzeo i efekat izbegavanja poreza, u obračun viška poreskog tereta se uključuje elastičnost oporezivog dohotka u odnosu na količnik dohotka posle oporezivanja i dohotka pre oporezivanja (što je jednako iznosu (1-tw)). Analogno obračunu viška poreskog tereta primenom Harberdţerovog modela, polazeći od pretpostavke da tw predstavlja poresku stopu, T elastičnost oporezivog dohotka (TI) 133 u odnosu na količnik dohotka posle oporezivanja i dohotka pre oporezivanja, višak poreskog tereta od izbegavanja poreza se računa po sledećoj formuli:134 TIttEB Tww  12 )1(5,0  (2.36) Na osnovu izraza (2.36) moţe se zaključiti da višak poreskog tereta raste sa rastom elastičnosti oporezivog dohotka u odnosu na količnik dohotka posle i pre oporezivanja. Tradicionalni koncept merenja viška poreskog tereta zasnovan je isključivo na posmatranju distorzivnih efekata poreza na ponudu radne snage, ne uzimajući u obzir i duge pomenute distorzije (promene forme nagraĎivanja, promene obrazaca potrošnje u korist one potrošnje koja se priznaje kao nestandardni odbitak od 133 Oporezivi dohodak predstavlja razliku izmeĎu ukupnog dohotka od rada i svih izuzeća i odbitaka. 134 Detaljnije o načinu utvrĎivanja formule za obračun viška tereta poreza na dohodak preko elastičnosti oporezivog dohotka u odnosu na količnik dohotka posle i pre oporezivanja vidi: Feldstein, M. (1995) 80 osnovice poreza na dohodak i sl.). Zbog toga se moţe očekivati da i elastičnost ponude radne snage u odnosu na nadnicu bude manja od elastičnosti oporezivog dohotka u odnosu na količnik dohotka posle i pre oporezivanja. Empirijska istraţivanja pokazuju da se elastičnost oporezivog dohotka u odnosu na količnik dohotka posle i pre oporezivanja (što predstavlja implicitnu poresku stopu) kreće izmeĎu 1,26 i 1,8. Tako Feldstein ovu elastičnost procenjuje na 1,26, Auten, G. i Carroll, R. na 1,33, dok Lindsey, L. procenjuje da ona iznosi izmeĎu 1,6 i 1,8.135 Kako su ove elastičnosti znatno više u odnosu na ocenjene elastičnosti ponude radne snage (najveći broj empirijski istraţivanja ukazuje da je ta elastičnost manja od 0,5), moţe se zaključiti da merenje viška tereta poreza na dohodak koje ne uključuje efekte izbegavanja poreza potcenjuje ukupan višak tereta. Ovakav zaključak potvrĎuju i rezultati empirijskih istraţivanja sprovedenih u SAD, koji pokazuju da je višak tereta poreza na dohodak, u čijem utvrĎivanju se ne uzima u obzir efekat izbegavanja poreza, potcenjen do 12 puta. 136 Iako se u teoriji oporezivanja najčešće razmatra pitanje viška tereta izbegavanja poreza, da bi se utvrdilo ukupno distorzivno dejstvo svih aktivnosti usmerenih na umanjenje poreske obaveze, neophodno je u analizu uključiti i (nelegitimnu) poresku evaziju. Višak tereta poreske evazije nastaje, kao i kod izbegavanja poreza, pre svega kroz uticaj na promenu relativnih cena, što dovodi do suboptimalne alokacije resursa, stvarajući čist gubitak. MeĎutim, pored navedenog, direktnog uticaja, poreska evazija utiče i indirektno na nastanak čistog gubitka, budući da su sa tom aktivnošću povezani značajni društveni troškovi. Reč je o troškovima „skrivanja“ dohotka, troškovima povezanim sa preuzimanjem rizika i troškovima otkrivanja utaje.137 Tako poreska evazija podrazumeva preduzimanje radnji koje će omogućiti da dohodak ne bude oporezovan (npr. voĎenje duplih poslovnih evidencija i sl.), što dovodi do utroška vremena i novčanih sredstava. Osim toga, postojanje nelegitimne poreske evazije umanjuje poreske prihode drţave, zbog čega ona teţi da unapredi efikasnost naplate javnih prihoda, kroz upošljavanje dodatnih i stručno usavršavanje postojećih kadrova, unapreĎenje informacionih tehnologija i primenu različitih metoda i radnji usmerenih na otkrivanje utaje poreza, što takoĎe dovodi do utroška vremena i materijalnih resursa. Utrošak društvenih resursa na utaju poreza i njeno otkrivanje, dovodi do 135 Uporedi: Feldstein, M. (1993), Auten, G. et. al. (1994) i Lindsey, L. (1987) 136 Vidi: Feldstein, M. (1995) 137 Vidi: Bayer, R, et. al. (2009) i Slemrod, J., et. al. (2002), str. 1447. 81 nastanka oportunitetnog troška, u vidu propuštenog prinosa koji bi ta sredstva stvorila da su bila upotrebljena u produktivne svrhe. Stoga se ovi troškovi takoĎe smatraju troškom blagostanja, koji nastaje usled poreske evazije. Prema teorijskim razmatranjima, poreska stopa, uz verovatnoću otkrivanja utaje i visinu kazne, predstavlja ključnu determinantu visine ovih (tzv. društvenih troškova) poreske evazije. Racionalni poreski obveznik će teţiti da povećava evaziju poreza dok se ne izjednače granične koristi od te aktivnosti i granični troškovi. Budući da sa rastom poreske stope korist od poreske evazije raste, zaključuje se da povećanje poreske stope dovodi do povećanja gornje granice troškova skrivanja dohotka, pri kojoj je ova aktivnost isplativa. S druge strane, i drţava će povećavati aktivnosti usmerene na otkrivanje utaje poreza sve do izjednačavanja graničnih koristi od te aktivnosti i odgovarajućih graničnih troškova. U tim smislu, povećanje granične poreske stope znači da će u slučaju otkrivanja dodatnog dinara neprijavljenog dohotka korist drţave biti veća, što znači da će ona biti spremna da poveća obim ovih aktivnosti na otkrivanju utaje poreza. Rezultati empirijskih istraţivanja potvrĎuju navedene teorijske stavove, pokazujući da povećanje poreskih stopa dovodi do rasta troškova poreskog obveznika u vezi sa „skrivanjem“ dohotka, kao i do rasta troškova drţave u vezi sa otkrivanjem utaje poreza. 138 TakoĎe je utvrĎeno da su napori (i troškovi) „skrivanja“ dohotka od strane poreskih obveznika i otkrivanja neprijavljenog dohotka od strane drţave pozitivno korelisani (koeficijent korelacije iznosi 0,25).139 Osim navedenih, u društvene troškove poreske evazije, spadaju i troškovi preuzimanja rizika. Naime, poreski obveznik koji izbegava plaćanje poreza povećava vrednost svojeg očekivanog dohotka, ali i izloţenost tog očekivanog dohotka riziku. Prirast rizika ostvarenja očekivanog dohotka smatra se čistim gubitkom. U zavisnosti od pretpostavki u vezi sa verovatnoćom otkrivanja utaje, sistemom kazni i averzijom prema riziku, troškovi povezani sa poreskom evazijom predstavljaće pozitivnu funkciju visine poreske stope. 140 Na osnovu prethodno navedenog zaključuje se da se ukupan gubitak na efikasnosti usled izbegavanja poreza i poreske evazije sastoji od čistog gubitka usled distorzivnog delovanja poreza na dohodak na registrovanu ponudu rada (SL) i od društvenih troškova utaje poreza (troškova „skrivanja“ dohotka od strane poreskog obveznika, 138 Vidi: Bayer, R., et. al. (2009) 139 Vidi: Bayer, R., et. al. (2009) 140 Slemrod, J., et. al. (2002), str. 1449. 82 uključujući i troškove preuzimanja rizika, i troškova otkrivanja utaje (DC)). Na osnovu prikazanog na Grafikonu 12. moţe se zaključiti da su granični privatni troškovi utaje poreza (MSCe) funkcija neprijavljenog dohotka (YNR). U tom smislu, racionalan poreski obveznik će biti spreman da povećava iznos neprijavljenog dohotka do tačke izjednačavanja graničnih troškova utaje poreza i iznosa uštede na porezu po osnovu poslednjeg dinara neprijavljenog dohotka, a njegova odluka o visini neprijavljenog dohotka zavisiće i od troškova drţave po osnovu otkrivanja utaje poreza, kao indikatora napora drţave da utaju otkrije (pri iznosu troškova otkrivanja utaje DC1 i poreskoj stopi t, neprijavljeni dohodak će iznositi YNR1). Grafikon 12. Odnos izmeĊu visine neprijavljenog dohotka i graniĉnih društvenih troškova poreske evazije Izvor: Usher, D. (1986) Grafikon 13. Graniĉni društveni troškovi i ĉist gubitak po osnovu poreske evazije Izvor: Usher, D. (1986) Ukupan gubitak efikasnosti usled uvoĎenja jediničnog poreza na dohodak od rada u iznosu od tw, dovešće do čistog gubitka usled smanjenja ponude rada sa 0’ na B, kao i do društvenih troškova usled povećanja neprijavljenog dohotka sa nultog nivoa na iznos A. Ako se poĎe od pretpostavke da zarada pre poreza iznosi 1 (Grafikon 13.), uvoĎenje poreza na zaradu (tw) stvara višak poreskog tereta (Zw) u iznosu jednakom površini ILK (pozitivna razlika izmeĎu smanjenja radnikovog viška usled uvoĎenja poreza u iznosu od tw i poreskih prihoda od tog poreza). Osim toga, uvoĎenje poreza na rad dovodi do nastanka društvenih troškova usmerenih na „skrivanje“ dohotka i otkrivanje utaje poreza (SCe) jednakih površini POF. Kada se iznos poreza na dohodak od rada poveća za Δtw, to će dovesti do povećanja neprijavljenog dohotka sa YNR3 DC3 YNR2 YNR1 DC2 DC1 DC11), to znači da potrošnja raste za veći iznos nego što raste dohodak, tj. da je njegov dohodak posle oporezivanja veći od dohotka pre oporezivanja. U tom slučaju se govori o negativnom porezu na dohodak, jer drţava zapravo vrši transfer sredstava poreskom obvezniku umesto da od njega naplaćuje porez na dohodak, tako da je potrošnja poreskog obveznika veća od njegovog dohotka. Ovakva situacija je prikazana funkcijom potrošnje c1 na Grafikonu 15, pri čemu je sa h1 označena kriva indiferentnosti visoko kvalifikovanog radnika, a sa l1 kriva indiferentnosti nisko kvalifikovanog radnika. U slučaju kada se negativni porez na dohodak zameni klasičnim (pozitivnim) porezom, funkcija potrošnje (u odnosu na bruto dohodak) dobija nagib manji od jedinice, što je označeno krivom c2 na Grafikonu 15, a sa h2 i l2 krive indiferentnosti visoko i nisko kvalifikovanog radnika, respektivno. Pri tome je prirast dohotka visoko kvalifikovanog radnika jednak gubitku dohotka niskokvalifikovanog radnika (rastojanje od y0 do y1 jednako je rastojanju od y2 do y3), a prirast potrošnje niskokvalifikovanog jednak je smanjenju potrošnje visokokvalifikovanog radnika (rastojanje b0 do b1 jednako je rastojanju od b2 do b3). Dakle, kao što se na Grafikonu 15. moţe videti, usled zamene negativnog poreza na dohodak klasičnim porezom, potrošnja niskokvalifikovanog radnika raste, a raste i nagrada za radni napor visokokvalifikovanog radnika (njegov bruto dohodak). Polazeći od pretpostavke o opadajućoj graničnoj korisnosti potrošnje, moţe se zaključiti da uvoĎenje klasičnog poreza (umesto negativnog) dovodi do rasta društvenog blagostanja, jer rast korisnosti niskokvalifikovanog radnika usled rasta 91 potrošnje prevazilazi gubitak korisnosti visokokvalifikovanog radnika usled smanjenja potrošnje. Osim toga, zbog sofisticiranosti veština, dodatni rad visoko kvalifikovanog radnika je manje teţak od dodatnog rada niskokvalifikovanog radnika (on mora da uloţi manje radnog napora za isti output), pa i po ovom osnovu uvoĎenje klasičnog poreza na dohodak unapreĎuje društveno blagostanje. Kako po oba osnova zamena negativnog poreza na dohodak klasičnim porezom dovodi do neto povećanja društvenog blagostanja, moţe se zaključiti da optimalni porez na dohodak nije negativan, tj. da je optimalna poreska stopa nenegativna (T'(y)>0). 145 MeĎutim, u odreĎenim teorijskim modelima, pod drugačijim pretpostavkama i negativni porez na dohodak moţe biti optimalan. Jedna od ključnih dilema u okviru teorije optimalnog oporezivanja odnosi se na mogućnost diferenciranog oporezivanja dohotka graĎana, po različitim poreskim stopama, kako bi višak poreskog tereta bio minimalan. U tom smislu polaznu osnovu predstavlja analiza opravdanosti diferenciranog oporezivanja visokih i niskih dohodaka. Grafikon 16. Optimalna stopa poreza na visoke dohotke Izvor: Hindriks, J, et. al. (2006) Potrošnja moţe biti optimalna samo u slučaju kada je nagib njene krive (ABC, na Grafikonu 16.) jednak jedinici (što je ekvivalentno nultoj graničnoj poreskoj stopi) u tački u kojoj kriva indiferentnosti visoko kvalifikovanog radnika postaje tangenta u 145 Hindriks, J. et. al. (2006) i j ii y0 y1 A B C D Dohodak (y) 92 odnosu na krivu potrošnje (tačka B). U cilju izvoĎenja treće karakteristike optimalnog poreza, polazi se od suprotne pretpostavke, da je nagib krive potrošnje manji od jedinice, što je ekvivalentno pozitivnoj graničnoj poreskoj stopi u tački B. S tim u vezi moguće je konstruisati prigodniju krivu potrošnje (ABD) koja u segmentu BD ima jedinični nagib (pod uglom od 45).146 U tom slučaju kriva indiferentnosti visoko kvalifikovanog radnika postaje tangenta na krivu potrošnje u tački j (a ne više u tački B). Kako tačka j za tog radnika implicira veći nivo i dohotka i potrošnje, to znači da se njegova korisnost povećava. S obzirom da je vertikalno rastojanje od tačke B do krive sa jediničnim nagibom (kriva pod uglom od 45) jednako rastojanju od tačke j do iste te krive, ukupan poreski prihod se ne menja bez obzira na promenu poreske stope. Stoga se moţe zaključiti da kriva ABC koja podrazumeva oporezivanje dohotka visoko kvalifikovanog radnika po pozitivnim poreskim stopama nije optimalno rešenje, jer prelazak na krivu potrošnje ABD, što implicira nultu graničnu poresku stopu na dohodak visokokvalifikovanih radnika povećava korisnost tog radnika, bez narušavanja korisnosti drugih lica i bez promene poreskih prihoda. Kako je već pokazano da optimalna granična stopa poreza na dohodak visokokvalifikovanih radnika mora biti nenegativna, a sada se vidi da ne bi trebalo da bude ni pozitivna, zaključuje se da optimalna poreska skala podrazumeva oporezivanje dohotka visoko kvalifikovanih radnika (dakle, visokih dohodaka) po nultoj marginalnoj poreskoj stopi. 147 Iz navedenog proizilazi da optimalno oporezivanje dohotka podrazumeva različit poreski tretman visokih i niskih dohodaka, u smislu da se najviši dohoci oporezuju po nultoj graničnoj poreskoj stopi, što narušava princip pravičnosti u oporezivanju (naročito u u vertikalnom smislu). Stoga se zaključuje da pitanje balansiranja izmeĎu pravičnosti i efikasnosti predstavlja fundamentalni problem optimalnog oporezivanja. 3.2 Klasiĉni i savremeni modeli analize optimalnog oporezivanja dohotka Evolucija teorijske analize problematike optimalnog oporezivanja dohotka započeta je radom Francisa Edţvorta, koji se smatra tvorcem klasičnog modela analize optimalnog oporezivanja (Edgeworth, (1897)). Na kritikama nedostataka Edţvortovog 146 Hindriks, J. et. al. (2006), str. 491-492. 147 Sadka, E. (1977) 93 modela, više decenija kasnije, napravljen je sledeći značajan iskorak u teoriji optimalnog oporezivanja, kroz rad Dţejmsa Majrlisa (Mirrlees, (1971)), a zatim i rad Nikolasa Sterna (Stern, (1986)), i Emanuela Saeza (Saez, (2002)), te najnoviji stohastički dinamički modeli, koji se smatraju okosnicom savremenih pristupa analize optimalnog oporezivanja. U tom smislu, u nastavku će biti predstavljene osnovne pretpostavke, koncepti, kritike i zaključci koji proizilaze iz navedenih teorijskih modela optimalnog oporezivanja dohotka. a) Edžvortov model optimalnog oporezivanja Edţvortov model optimalnog oporezivanja predstavlja prvi pokušaj da se na sistematski način analizira pitanje optimalnog dizajna poreza na dohodak, uzimajući u obzir pitanje efekata oporezivanja na društveno blagostanje. Ovaj model optimalnog oporezivanja se zasniva na nekoliko relevantnih pretpostavki: a) oporezivanje dohotka bi trebalo da bude u funkciji maksimizacije društvenog blagostanja, b) funkcije korisnosti pojedinaca su identične, zavise samo od dohotka i predstavljaju opadajuću funkciju dohotka, c) ukupan raspoloţivi dohodak u društvu je fiksan, d) ponuda rada je savršeno neelastična. Ako se optimalno oporezivanje posmatra kao mehanizam za maksimiziranje društvenog blagostanja uz dati nivo poreskih prihoda, onda je mogućnost merenja društvenog blagostanja osnovna pretpostavka za analizu optimalnog oporezivanja. Najznačajniji problem koji se s tim u vezi javlja, odnosi se na neuporedivost preferencija članova društva. Kako bi ovo ograničenje bilo prevaziĎeno, polazna pretpostavka je da postoji aditivna Bergson-Semjuelsonova funkcija društvenog blagostanja, što je ekvivalentno pretpostavci da drţava moţe da odredi i rangira društvene troškove ubiranja poreza od dva različita lica.148 Ako se sa )(iU označi funkcija korisnosti potrošača i (nakon oporezivanja), sa F(i) funkcija kumulativne raspodele zarade pojedinaca i u ukupnoj populaciji, a sa U rastuća, konkavna funkcija korisnosti lica shodno redistributivnim ciljevima, Bergson-Semjuelsonova funkcija društvenog blagostanja (WBS) se moţe iskazati na sledeći način: 148 Ako iV predstavlja indeks korisnosti potrošača i, a x i y predstavljaju raspoloţive opcije (moguće društvene izbore), onda se funkcija društvenog blagostanja moţe predstaviti kao funkcija korisnosti potrošača ),...,( 1 nBS VVW . U tom kontekstu, opcija x je društveno poţeljnija od opcije y, ako i samo ako ))(),...,(())(),...,(( 11 yVyVWxVxVW nBSnBS  . Vidi: Salanie, B. (2003) 94  ))())(( idFiUUWBS  (3.3) Polazeći od funkcije društvenog blagostanja navedene u izrazu (3.3), kao i od pretpostavke da je ponuda rada (L) savršeno neelastična, a da pojedinac ostvaruje dohodak Y(w), pri čemu drţava oporezuje dohodak kako bi ostvarila poreske prihode (T(w)) potrebne za finansiranje javnih rashoda (G), onda se uslov budţetske ravnoteţe moţe iskazati kao:   GidFiT )()( (3.4) Kako je ponuda rada savršeno neelastična i stoga korisnost lica (i) zavisi isključivo od raspoloţivog dohotka ( ))()(()( iTiYUiU  ), optimalni reţim poreza na dohodak se moţe utvrditi maksimiziranjem funkcije društvenih preferencija  ))())(( idFiUUWBS  , uz odgovarajuće budţetsko ograničenje drţave. S tim u vezi, ako je multiplikator uz budţetsko ograničenje označen sa  , maksimiziranjem funkcije društvenog blagostanja dobija se sledeći uslov optimalnog oporezivanja dohotka: 149   ))()(())(( '' iTiYUiUU (3.5) Izraz (3.5) zapravo predstavlja okosnicu Edţvortovog koncepta jednake marginalne ţrtve, koji pod pretpostavkom konkavnosti funkcije društvenog blagostanja suštinski predstavlja zahtev da drţava oporezuje dohodak pojedinaca sve do tačke izjednačavanja dohodaka posle oporezivanja svih članova društva.150 Ovakav rezultat ne iznenaĎuje, ako se u obzir uzme činjenica da je Edţvortov model zasnovan na pretpostavci savršene neelastičnosti ponude radne snage. Ako poreski obveznik ne menja svoje ponašanje (u smislu ponude rada) bez obzira na reţim oporezivanja, onda je polazeći od koncepta opadajuće marginalne korisnosti dohotka, sa aspekta društvenog blagostanja opravdano vršiti redistribuciju dohotka od onih koji imaju manju marginalnu korisnost dohotka ka onima koji imaju veću marginalnu 149 Salanie, B. (2003) 150 Edgeworth, F. (1897) 95 korisnost (dakle od bogatih ka siromašnima), sve do tačke izjednačavanja njihovih dohodaka i marginalnih korisnosti od dohodaka. Jasno je da su rezultati Edţvortovog modela optimalnog oporezivanja odreĎeni pretpostavkama na kojima se model zasniva. Iako se i pretpostavka o primeni aditivne Bergson-Semjuelsonove funkcije društvenog blagostanja, kao i pretpostavka o fiksnom ukupnom dohotku mogu preispitivati, najnerealnija je pretpostavka koja se odnosi na postojanje savršene neelastičnosti ponude radne snage. Brojna empirijska istraţivanja su pokazala da ponuda rada nije cenovno neelastična, te da uvoĎenje/povećanje poreza na rad negativno utiče na ponudu rada.151 Stoga, ukoliko se pretpostavka o savršenoj neelastičnosti ponude radne snage promeni, onda se i zaključci značajno menjaju, jer oporezivanje unosi distorzije u ekonomsko ponašanje obveznika (oni menjaju ponudu radne snage). U tom slučaju se oporezivanje ne moţe posmatrati isključivo kao instrument preraspodele dohotka, već je potrebno u analizu uključiti i efekte na ekonomsku efikasnost. I pored nedostataka Edţvortovog modela optimalnog oporezivanja, koji predstavljaju pre svega posledicu nerealnosti pretpostavki na kojima se ovaj model zasniva, njegov značaj se ogleda u činjenici da je u ovom modelu prvi put izvršena teorijski konzistentna analiza pitanja optimalnog oporezivanja, u kontekstu maksimizacije društvenog blagostanja. Kao takav, Edţvortov model optimalnog oporezivanja, te njegove kritike, predstavljale su osnov za dalji razvoj teorije optimalnog oporezivanja. b) Majrlisov model optimalnog oporezivanja Iako je nakon nastanka Edţvortovog modela optimalnog oporezivanja bilo jasno da je pretpostavka o odsustvu bihejviorističke reakcije poreskih obveznika na oporezivanje nerealna, brojna razmatranja problematike optimalnog oporezivanja iz tog perioda, a i dugo vremena zatim, su se i dalje svodila na analizu uticaja oporezivanja na raspodelu dohotka, bez razmatranja problema efikasnosti. Značajan prodor u pogledu razvoja teorije optimalnog oporezivanja, u pravcu kreiranja teorijskih modela koji su se zasnivali na postojanju trade-off odnosa izmeĎu pravičnosti i efikasnosti napravljen je tek 70-ih godina XX veka. U tom pogledu, najznačajnijim se smatra rad Dţejmsa Majrlisa (Mirrlees, J. (1971)). 151 Vidi: Blau, K. et. al. (2005) 96 Majrlisov model optimalnog oporezivanja zasnovan je na sledećim pretpostavkama. 152 Prvo, pristup analizi je statičkog karaktera - modeliranje optimalnog poreza se vrši u odnosu na godišnji dohodak pojedinca i pretpostavlja se da nema štednje (da se ceo dohodak troši). Drugo, razlike u ukusima, veličini i strukturi porodice, kao i mogućnost migracija se ne uzimaju u obzir. Treće, pojedinci odlučuju o broju sati koje će provesti radeći tako da tim izborom maksimiziraju svoju funkciju korisnosti, dok se društveno blagostanje pak smatra funkcijom nivoa korisnosti članova društva. Četvrto, drţava raspolaţe sa potpunim informacijama o funkcijama korisnosti svih pojedinaca na njenoj teritoriji. Peto, postoji jedna vrsta posla koju pojedinci obavljaju i jedna vrsta dobra koje troše. Šesto, troškovi administriranja optimalnog poreza na dohodak su zanemarljivi. Već iz samih pretpostavki na kojima je zasnovan Majrlisov model jasno je da on predstavlja značajan iskorak u razvoje teorije optimalnog oporezivanja, jer su pretpostavke u znatno većoj meri pribliţne realnosti, iako neke od njih i dalje nisu potpuno realistične. Majrlisov model optimalnog oporezivanja, počiva na stavu da oporezivanje pojedinaca treba da bude zasnovano na njegovom potencijalu zaraĎivanja (zaraĎivačkoj sposobnosti), koji se moţe procenjivati na bazi brojnih ličnih karakteristika, kao što su stepen inteligencije, nivo obrazovanja, starost, mesto ţivljenja i sl. MeĎutim, kako se ove performanse ne mogu pouzdano i lako procenjivati, kao osnov oporezivanja uzima se dohodak, kao najkvalitetniji raspoloţivi indikator zaraĎivačkog potencijala pojedinca. Stoga se već u polaznim razmatranjima Majrlisovog modela navodi da u kontekstu posmatranja dohotka kao pokazatelja zaraĎivačkog potencijala pojedinca, redistribucija dohotka do tačke izjednačavanja marginalne korisnosti dohotka svih pojedinaca prestaje da bude poţeljna. Razlog za ovakav stav nalazi se u tome što bi poreski sistem koji bi vršio takvu redistribuciju dohotka potpuno destimulisao ponudu radne snage. Na taj način je u model praktično uvedena pretpostavka o elastičnosti ponude radne snage u odnosu na reţim oporezivanja. U formulisanju modela polazi se od pretpostavke da funkcija korisnosti i-tog pojedinca (U(ci, L)), konkavnog oblika, zavisi od njegove potrošnje (ci) i broja časova rada – ponude radne snage (L), pri čemu rad smanjuje korisnosti pojedinca, a 152 Vidi: Mirrlees, J. (1971) 97 potrošnja je povećava. TakoĎe se pretpostavlja da se pojedinci razlikuju u pogledu sposobnosti zaraĎivanja, iskazane u formi produktivnosti L w  (gde je w dohodak od rada, a L broj časova rada), pri čemu je raspodela te produktivnosti u populaciji opisan funkcijom f( ). U datim uslovima, u osnovi Majrlisovog modela nalazi se pitanje utvrĎivanja funkcije  g koja će uspostaviti relaciju izmeĎu dohotka posle oporezivanja (neto dohotka) i dohotka pre oporezivanja (bruto dohotka), tako da se maksimizira Bergson-Semjuelsonova funkcija društvenog blagostanja, što se moţe iskazati na sledeći način:153       dfLcuSWdfu i  1 0 )(),(max)()(max (3.6) Maksimizacija funkcije društvenog blagostanja se ostvaruje uz budţetsko ograničenje koje zahteva prikupljanje odreĎenog iznosa poreskih prihoda, jednakog iznosu javnih rashoda (G). Ako se sa  L označi bruto zarada pojedinca, a sa g( L) njegova neto zarada, onda se ovaj uslov (jednakosti poreskih prihoda i javnih rashoda) moţe iskazati kao:    GdfLgL  )()( (3.7) Iz same formulacije Majrlisovog modela se moţe uvideti njegova konceptualna sličnost sa Edţvortovim modelom, ali ipak uz bitan dodatak (koji nije bio uključen u Edţvortov model). Taj dodatak, koji predstavlja suštinsku razliku u odnosu na Edţvortov model, odnosi se na uključivanje ponude radne snage u model utvrĎivanja optimalne funkcije g(  ), koja treba da uspostavi odnos izmeĎu neto i bruto dohotka (po radnom času), što u suštini predstavlja definisanje optimalnog reţima oporezivanja. Polazeći od uslova datih u jednačinama (3.6) i (3.7), te od Kob-Daglasove funkcije korisnosti (potrošnja/dokolica), Majrlisov model optimalnog poreza na dohodak, u 153 Dodatna pretpostavka je da pojedinac bira kombinaciju potrošnje i rada tako da maksimizira svoju funkciju korisnosti, pri čemu je potrošnja jednaka neto dohotku (c= g( L)) 98 svojoj osnovnoj formi, ukazuje na sledeće karakteristike optimalnog poreza na dohodak: 154  Optimalna poreska skala, na deo dohotka iznad neoporezivog iznosa je linearna. To znači da je potrebno uvesti opšti, neoporezivi iznos iznad kojeg se plaća porez na dohodak, dok lica koja imaju dohodak manji od tog iznosa dobijaju novčani transfer (socijalnu pomoć) od drţave;  Marginalna poreska stopa je konstantna i relativno niska (ne veća od 20%), što je suprotno očekivanjima i tada zastupljenoj praksi primene vrlo visokih i rastućih marginalnih poreskih stopa;  Redistributivna moć poreza na dohodak (u smislu njegove efikasnosti u smanjenju nejednakosti u raspodeli dohotka) je vrlo mala. Upravo zbog ocenjene neefikasnosti poreza na dohodak u smanjenju nejednakosti (čak i pod pretpostavkom primene razumnog intenziteta direktne progresije) proporcionalna i niska marginalna poreska stopa se smatra optimalnom, jer kreira manje distorzije u ekonomskom ponašanju pojedinaca. Osim toga, Majrlisov model podrazumeva povezivanje poreske skale sa brojem radnih sati i nivoom dohotka. Na taj način bi se izbegla situaciju u kojoj bi oni pojedinci koji ne rade puno radno vreme bili blaţe oporezovani, jer bi im ceo neoporezivi iznos relativno više umanjio poresku osnovicu nego u slučaju lica koja rade puno radno vreme. Time bi se otklonili podsticaji za supstituciju rada dokolicom. MeĎutim, u praksi bi bilo teško primeniti ovaj koncept, zbog teškoća sa kojima bi se poreska uprava susretala kod utvrĎivanja/procene broja sati rada. Polazeći od opšteg oblika Majrlisovog modela optimalnog oporezivanja, dalja nadogradnja i detaljnija razrada modela je vršena u nekoliko pravaca, koji se suštinski razlikuju u pogledu pretpostavki u vezi sa karakteristikama individualnih funkcija korisnosti i Rolsove funkcije društvenog blagostanja. S tim u vezi, posebno značajnim se smatraju razmatranja koja polaze od pretpostavke primene funkcije blagostanja zasnovane na maksi-min kriterijumu i kvazilinearne funkcije korisnosti. Naime, Rolsova funkcija društvenog blagostanja zasnovana je na tzv. maksi-min kriterijumu, prema kojem ukupno društvenog blagostanje zavisi od blagostanja onog 154 Mirrlees, J. (1971). Vidi i: Atkinson, A. (1980) 99 člana društva koji ima najniţi nivo korisnosti.155 Polazeći od pretpostavke primene Rolsove funkcije društvenog blagostanja, pitanje izbora optimalne poreske sheme (T(  L)) se rešava upravo maksimizacijom funkcije društvenog blagostanja: 156 )),((max)( LLTLUwU L   (3.8) Primenom teoreme obvojnice (eng. envelope theorem), uz realističnu pretpostavku da optimalna granična poreska stopa (T’) ne moţe biti veća od 1 (tj. 100%), dobija se: 0)1()( '''  iLUTU  (3.9) Ako se pretpostavi da najniţi nivo korisnosti ima onaj pojedinac koji ima najniţu produktivnosti ( ), onda bi optimalan sistem oporezivanja trebalo da destimuliše rad upravo ovog pojedinca, dok će drţava teţiti da mu transfere (negativan porez) učini što većim (jer se polazi od maksi-min kriterijuma). Iz toga proizilazi da će drţava teţiti da maksimizira poreske prihode po osnovu oporezivanja onih pojedinaca koji rade, tj. da bi optimalan model poreza na dohodak trebalo da maksimizira poreske prihode uz dva zahteva: ograničenje podsticaja i zahtev da korisnost pojedinca koji ima najniţi nivo korisnosti u društvu bude jednak nivou ciljanom od strane drţave.157 Granična poreska stopa koja maksimizira poreske prihode se utvrĎuje u tački u kojoj se izjednačava smanjenje poreskih prihoda usled povećanja granične poreske stope (zbog negativnog efekta na ponudu rada) i prirast poreskih prihoda usled tog povećanja poreske stope. Polazeći od prethodno navedenog, ako se sa w označi dohodak pojedinca od rada, sa εS koeficijent elastičnosti ponude rada u odnosu na nadnicu, a sa (1-F( )) broj pojedinaca koji poseduju odreĎeni ili viši nivo sposobnosti (produktivnosti), koji se označava sa  , gde je F( ) odgovarajuća funkcija rasporeda, a f( ) funkcija verovatnoće raspodele pojedinaca prema sposobnosti (produktivnosti), optimalna granična poreska stopa, koja se dobija kao 155 Vidi: Rosen, H., et. al. (2009), str. 288-289. 156 Salanie, B. (2003), str. 84. 157 Vidi: Salanie, B. (2003), str. 84. 100 prvi izvod odgovarajuće poreske funkcije, se utvrĎuje na osnovu sledećeg modela:158 )( )(11 1 )(1 )( ' '    f F wT wT S          (3.10) Na osnovu modela (3.10) se izvode dva zaključka - da optimalna granična poreska stopa: a) opada sa povećanjem elastičnosti ponude rada, b) se povećava sa smanjenjem produktivnosti. Intuitivno objašnjenje navedenog zaključka ogleda se u tome da je gubitak ukupnog graničnog proizvoda rada usled smanjenje ponude rada do kojeg dolazi po osnovu povećanja granične poreske stope manji kada je produktivnost rada niţa. Šta više, ako se pretpostavi postojanje Pareto raspodele dohodaka, zaključuje se da optimalna skala graničnih poreskih stopa gotovo kontinuirano opada sa povećanjem dohodaka, te da se maksimalna preraspodela ostvaruje uz regresivnu, umesto uz progresivnu poresku skalu. 159 Budući da je u prethodnom slučaju optimalna poreska stopa izvedena iz uslova maksimizacije poreskih prihoda, a da u obzir nije uzet uticaj preraspodele dohodaka na funkciju društvenog blagostanja, što nije realno, potrebno je proširiti analizu. U cilju utvrĎivanja karakteristika optimalnog sistema poreza na dohodak, uključivanjem efekta preraspodele dohotka, dalja analiza se zasniva na pretpostavci postojanja kvazilinearne funkcije korisnosti pojedinca: )1()()(),( LLTLLcLcU ii   (3.11) Uslov naveden u jednačini (3.11) implicira nepostojanje dohodnog efekta na ponudu rada. Sada polaznu osnovu za utvrĎivanje optimalnog reţima oporezivanja predstavlja 158 Salanie, B. (2003), str. 85. 159 Vidi: Hindriks., J., et. al. (2006), str. 499. U izvornom Majrlisovom modelu se pretpostavlja lognormalna funkcija raspodela verovatnoće, dok se u sličnim analizama često koristi i pretpostavka o Pareto raspodeli. Lognormalna raspodela predstavlja kontinuelnu funkciju raspodele verovatnoće slučajne promenljive, čije su logaritmovane vrednosti normalno rasporeĎene. S druge strane, i kod Pareto raspodele logaritmovane vrednosti predstavljaju odgovarajuću linernu ili kvadratnu funkciju slučajnih promenljivih, s tim što je kod Pareto raspodele debljina repova veća nego kod lognornalne raspodele. 101 uslov maksimizacije sledeće funkcije blagostanja:160 ))(())(()())()((max)( 0  LLTLLLTLwU L   (3.12) Maksimizacija društvenog blagostanja se vrši u budţetsko ograničenje:    0 )()))(()()(( GdFLUL  (3.13) Polazeći od nove funkcije korisnosti (3.11) i datog budţetskog ograničenja (3.12), dobija se sledeći model:161                 )0( )( 1 )( )(1 )( 1 1 )(1 )( ' ' D D f F wT wT S     (3.14) gde je D( ) funkcija graničnih pondera korisnosti pojedinaca na različitim nivoima produktivnosti, koja zbog zadatih redistributivnih ciljeva (preraspodela od najbogatijih ka srednjim dohodnim grupama) mora biti opadajuća. S obzirom da se model optimalnog oporezivanja definisan u jednačini (3.14) zasniva na strogom uslovu kvazilinearnosti funkcije korisnosti, opštije rešenje je moguće utvrditi uz napuštanje ove pretpostavke, te uvoĎenje uslova slabe separabilnosti funkcije korisnosti od potrošnje (eng. weakly separable utility function), U(Ci)), i funkcije korisnosti od dokolice (U(1-L)): 162 )1()(),( LVcULcU ii  (3.15) 160 Salanie, B. (2003), str. 91. 161 Vidi: Diamond, P. (1998), str. 85. i Salanie, B. (2003), str. 94. 162 Funkcija korisnosti je separabilna ako je vrednost te funkcije ista nezavisno od toga da li je korisnost izraţena kao funkcija svih elementarnih varijabli ili kao funkcija grupa, odnosno agregiranih varijabli. Vidi: Ekonomski rečnik (2010), str. 825. 102 Polazeći od pretpostavke o konkavnom obliku funkcije potrošnje i funkcije dokolice 163 , maksimiziranjem funkcije društvenog blagostanja (3.6) uz dato budţetsko ograničenje (3.7) dobija se opšti oblik uslova prvog reda optimalnog nelinearnog oporezivanja dohotka: 164                                         )( (1 ))(1( )( )(1 )( 1 0 ' '          f F F dfSW U U wT wT m u c m c m (3.16) gde je L u m V LV 1 , pri čemu su VL i Vu parcijalni izvodi prvog i drugog reda funkcije V po broju sati rada L, λm – Lagranţov multiplikator, Uc izvod prvog reda funkcije korisnosti potrošnje U(ci) po potrošnji ci, a SWu izvod prvog reda funkcije blagostanja (SW) po ukupnoj korisnosti. Iz jednačine (3.16) se zaključuje da ako je granično društveno blagostanje opadajuća funkcija sposobnosti pojedinca, onda bi lica sa većim nivoom sposobnosti trebalo oporezovati po višim graničnim stopama, što bi verovatno bilo pravičnije. TakoĎe se zaključuje da povećanje poreza za lice sa odreĎenim nivoom sposobnosti utiče na ponašanje samo tog pojedinca, dok za lica sa višim nivoom sposobnosti to suštinski predstavlja paušalni porez, te ne utiče na njihovo ponašanje. Kako        )( )(1   f F predstavlja odnos broja pojedinaca iznad odreĎenog nivoa sposobnosti i broja pojedinaca koji poseduju odreĎeni nivo sposobnosti, povećanje ovog količnika znači da veći broj obveznika plaća „paušalni porez“, što dovodi do rasta optimalnih graničnih poreskih stopa. Iako Majrlisov model optimalnog oporezivanja dohotka predstavlja okosnicu savremene analize ovog pitanja, i ovaj model ima brojna ograničenja. Nedostaci Majrlisovog modela se pre svega odnose na (ne)realnost pretpostavki na kojima je model zasnovan. Tu se pre svega misli na nerealnost pretpostavke o homogenosti ekonomskih agenata. Značajnim ograničenjem smatra se i zanemarivanje (direktnih i 163 Konkavni oblik funkcije potrošnje ukazuje na opadajuću graničnu korisnost potrošnje, što se smatra realističnom pretpostavkom, iako je ovaj koncept (a naročito koncept opadajuće granične korisnosti dohotka) često osporavan od strane zagovornika neoliberalne ekonomske teorije. 164 Dahan, M., et. al. (2000), str. 682. 103 indirektnih) troškova administriranja poreza na dohodak, koji u pojedinim zemljama (npr. u SAD) dostiţu 7% do 10% prihoda od ovog poreskog oblika.165 Osim toga, bitnim nedostatkom modela smatra se i njegov statički karakter, budući da savremena ekonomska teorija sve više insistira nas stavu da se ekonomske odluke pojedinca donose na način koji će omogućiti maksimizaciju korisnosti u čitavom ţivotnom veku. No, i pored navedenih nedostataka, Majrlisov model optimalnog oporezivanja predstavlja veliki, a često se smatra i ključni, iskorak u razvoju teorije optimalnog oporezivanja, jer se ovim modelom po prvi put eksplicitno u analizu uključuje i pitanje bihejviorističke reakcije ekonomskih agenata na oporezivanje (u formi promene ponude rada), čime se teorijski okvir za analizu pitanja optimalnog oporezivanja čini znatno pribliţnijim realnosti. Na osnovu prethodno navedenog se zaključuje da Majrlisov model predstavlja relativno opšti teorijski okvir, koji se moţe unaprediti u različitim pravcima, što je delom i učinjeno narednim teorijskim modelima optimalnog oporezivanja, nastalim na Majrlisovom konceptu, kao što su Sternov i Saezov model, te stohastički dinamički modeli. c) Sternov model optimalnog oporezivanja Iako je Majrlisovim modelom optimalnog oporezivanja učinjen značajan iskorak, kroz uključivanje bihejviorističke reakcije ekonomskih agenata na oporezivanje, čime su u analizu optimalnog oporezivanja ravnopravno uključena pitanja i pravičnosti i efikasnosti, ovim teorijskim konceptom ne uzimaju se u obzir preferencije društva, tj. njegov odnos prema efikasnosti i pravičnosti. U tom pogledu, značajan doprinos dao je Sternov model optimalnog oporezivanja (Stern (1976) i Stern (1987)), koji u analizu ovog pitanja uključuje i pretpostavku o uticaju elastičnosti supstitucije izmeĎu potrošnje (dohotka) i dokolice, kao i pretpostavku o relevantnosti averzije društva prema nejednakosti, a i delimično redizajnira funkciju korisnosti pojedinca, kako bi je učinio realnijom. Tako se Majrlisov model zasniva na Kob-Daglasovoj funkciji korisnosti, dok se u Sternovom modelu koristi CES funkcija korisnosti pojedinca, koja zavisi od potrošnje (ci) i rada (L), pri čemu potrošnja povećava, a rad smanjuje korisnost pojedinca. 165 Vidi: Salanie, B. (2003) 104 Takva funkcija korisnosti pojedinca se moţe prikazati na sledeći način, gde su ά i (1-ά) odgovarajući ponderi uz rad i potrošnju u funkciji korisnosti:166     1 )1()1(),(   ic cLlcu  (3.17) Nakon definisanja funkcije korisnosti, moguće je koncipirati i funkciju društvenog blagostanja, pri čemu blagostanje zavisi od korisnosti pojedinca i averzije društva prema nejednakosti u raspodeli dohotka ( ): 167   dwwfLcu i )(),( 1 1 1 0     (3.18) Pošto se i u Sternovom modelu pretpostavlja primena linearnog poreza na dohodak, pod pretpostavkom da se sa w označi bruto zarada, a sa Γ paušalni iznos novčanog transfera licima bez dohotka (koji je isti za sva lica), budţetsko ograničenje obveznika se moţe predstaviti kao zbir neto zarade i novčanog transfera:  wLtcc )1( (3.19) S druge strane, budţetsko ograničenje drţave odreĎeno je iznosom poreskih prihoda i ukupnih rashoda, koji se sastoje iz redovnih javnih rashoda (G) i rashoda na novčane transfere obveznicima (Γ):   GdwwwLft )( (3.20) U Sternovom modelu elastičnost potrošnje i dokolice ocenjena je na osnovu cenovne elastičnosti ponude radne snage. U cilju utvrĎivanja poreske stope koja maksimizira društveno blagostanje, pri čemu je sa y označen dohodak članova društva, a sa ε 166 Stern, N. (1976) i Stern, N. (1987) 167 Elastičnost društvene marginalne korisnosti dohotka, koja se koristi i u analizi nejednakosti u raspodeli dohotka primenom Atkinsonovog indeksa, označena je sa  . 105 stepen averzije društva prema nejednakosti (kao i u formuli (3.9)), Stern polazi od sledeće funkcije društvenog blagostanja (SW(y)):168 diif yu ySW i )( 1 )( )( 1       (3.21) Koristeći prethodno definisanu funkciju korisnosti i funkciju društvenog blagostanja, te polazeći od različitih vrednosti koeficijenta elastičnosti supstitucije potrošnje i dokolice (ρ) i iznosa potrebnih poreskih prihoda, te uz pretpostavljene karakteristične vrednosti stepena averzije prema nejednakosti, ε=0, ε=2, ε=3, ε=∞, kao i vrednosti parametra R (% BDP), koji označava razliku izmeĎu ukupne javne potrošnje i profita javnog sektora, Stern sprovodi veliki broj simulacija, u cilju utvrĎivanja optimalne poreske stope (tj. poreske stope koja maksimizira društveno blagostanje), za različite vrednosti datih parametara. 169 Tabela 2. Sternov model – matrica optimalnih poreskih stopa ε=0 ε=2 ε=3 ε=∞ ρ t Γ t Γ t Γ t Γ R=0 (čisto redistributivni sistem oporezivanja) 0,2 36,2 0,096 62,7 0,161 67,0 0,171 92,6 0,212 0,4 22,3 0,057 47,7 0,116 52,7 0,126 83,9 0,167 0,6 17,0 0,042 38,9 0,09 43,8 0,099 75,6 0,135 0,8 14,1 0,034 33,1 0,073 37,6 0,081 68,2 0,111 1,0 12,7 0,029 29,1 0,062 33,4 0,068 62,1 0,094 R=5 (poreski prihodi iznose oko 20% BDP-a) 0,2 40,6 0,063 68,1 0,135 72,0 0,144 93,8 0,182 0,4 25,4 0,019 54,0 0,089 58,8 0,099 86,7 0,139 0,6 18,9 0,000 45,0 0,061 50,1 0,071 79,8 0,107 0,8 19,7 0,000 38,9 0,042 43,8 0,051 73,6 0,082 1,0 20,6 0,000 34,7 0,029 39,5 0,037 68,5 0,064 R=10 (poreski prihodi iznose oko 45% BDP-a) 0,2 45,6 0,034 73,3 0,11 76,7 0,119 95,0 - 0,4 35,1 0,000 60,5 0,065 65,1 0,076 89,3 0,112 0,6 36,6 0,000 52,0 0,036 57,1 0,047 83,9 0,081 0,8 38,6 0,000 46,0 0,016 51,3 0,026 79,2 0,057 1,0 40,9 0,000 41,7 0,002 47,0 0,011 75,6 0,039 Izvor: Stern, N. (1976) 168 Vidi: Kaplow, L. (2008), str. 42 i 61. 106 Sternov model optimalnog oporezivanja, primenjen na utvrĎivanje optimalne marginalne poreske stope (Tabela 2.) navodi na nekoliko bitnih zaključaka:  Visina optimalne marginalne poreske stope zavisi od averzije društva prema nejednakosti (ε), tako da sa rastom averzije prema nejednakosti raste i visina marginalne poreske stope. U slučaju kada pitanje nejednakosti raspodele dohotka nije od značaja (kada nema averzije prema nejednakosti, ε=0), optimalna poreska stopa u zavisnosti od elastičnosti supstitucije potrošnje i dokolice kreće se u rasponu od 36,2% do 45,6%. U ortogonalnoj situaciji, kada postoji visoka averzija prema nejednakosti (ε=1, Rolsov maksimin kriterijum) optimalna marginalna poreska stopa iznosi izmeĎu 62,1% i 95% (u zavisnosti od visine elastičnosti supstitucije potrošnje i dokolice).  Visina optimalne marginalne poreske stope raste sa rastom novčanih transfera (Γ) pojedincima, jer je potrebno obezbediti veći obim poreskih prihoda za finansiranje javnih rashoda (Γ+G).  Visina optimalne poreske stope opada sa rastom elastičnosti supstitucije potrošnje (dohotka) i dokolice, tj. sa rastom elastičnosti ponude radne snage. Tako pri izrazito niskoj elastičnosti ponude rada optimalna poreska stopa raste do 68%, a pri visokim vrednostima ove elastičnosti ona opada na oko 35%. Ovaj zaključak je konzistentan sa Daltonovim zakonom i teorijom efikasnosti oporezivanja. Kada je elastičnost supstitucije dohotka i dokolice velika, povećanje poreske stope dovešće do značajnog prekomponovanja raspoloţivog vremena u korist dokolice (na račun smanjenja rada). Takva reakcija zapravo predstavlja distorziju u ekonomskom ponašanju pojedinca što narušava efikasnost u oporezivanju. Sternova simulaciona analiza optimalnih poreskih stopa korišćena je i u kasnijim teorijskim razmatranjima optimalnog oporezivanja dohotka. U tom smislu, naročito relevantnim se smatra njegov rezultat dobijen pod tipičnim pretpostavljenim vrednostima parametara (ρ=0,4, ε=2, neophodni poreski prihodi iznose pribliţno 20% BDP), prema kojem se maksimizacija društvenog blagostanja ostvaruje uz poresku stopu od 54%. 170 170 Vidi: Kaplow, L. (2008), str. 61. 107 Sternov model optimalnog oporezivanja predstavlja nadogradnju Majrlisovog modela, kroz promenu pretpostavki u pogledu izgleda funkcija korisnosti, te uključivanje pretpostavke o uticaju elastičnosti supstitucije izmeĎu potrošnje i dokolice i averzije društva prema nejednakosti na strukturu optimalne poreske skale. Na taj način je teorijski model optimalnog oporezivanja dodatno pribliţen realnosti. Iako i Majrlisov i Sternov model optimalnog oporezivanja u obzir uzimaju elastičnost ponude rada, u tim modelima se ne pravi razlika izmeĎu ekstenzivne i intenzivne elastičnosti ponude rada, koje po pravilu predstavljaju dve bitno različite forme bihejviorističkog reagovanja pojedinaca na oporezivanje. S tim u vezi, dalji razvoj teorije optimalnog oporezivanja je išao u pravcu otklanjanja pomenutog nedostatka, što je i učinjeno Saezovim modelom optimalnog oporezivanja. d) Saezov model optimalnog oporezivanja Značajan doprinos razvoju savremene teorije optimalnog oporezivanja predstavlja i skup teorijskih i empirijskih radova američkog ekonomiste Emanuela Saeza (Saez (2001), Saez i Gruber (2002), Saez (2002)). Saezov model optimalnog oporezivanja predstavlja pokušaj operacionalizacije i proširivanja Majrlisovog modela, uključivanjem koncepta ekstenzivne i intenzivne elastičnosti ponude rada, te integracije programa naknade siromašnima i poreza na dohodak graĎana. Saezov model optimalnog oporezivanja zasnovan je na pretpostavci da optimalna poreska skala zavisi od elastičnosti ponude radne snage, redistributivnih ciljeva drţave i (oblika krive) raspodele dohotka.171 Novina koju Saezov model unosi u dizajniranje optimalne poreske skale, u odnosu na prethodne modele, odnosi se na odvojeno posmatranje ekstenzivne i intenzivne elastičnosti ponude rada. Pod ekstenzivnom elastičnošću se podrazumeva odluka pojedinca da radi ili ne za odreĎenu nadnicu, dok se pod intenzivnom elastičnošću podrazumeva njegova odluka o tome koliko časova će da radi za datu nadnicu (ne dovodeći u pitanje odluku da li će da radi ili ne). U prilog ovakvom pristupu dizajniranju optimalne poreske skale navodi se više argumenata. Prvo, uključivanje (ekstenzivne i intenzivne) elastičnosti ponude rada u model optimalnog oporezivanja delimično relaksira prethodnu, rigidnu pretpostavku o homogenosti preferencija svih članova društva. Na ovaj način se teorijski model pribliţava stvarnima karakteristikama društva. Osim toga, mogućnost 171 Saez, E. (2001) 108 utvrĎivanja ovih elastičnosti, kao i oblika krive raspodele dohotka, na osnovu empirijskih podataka, omogućava praktičnu primenu teorijskog modela optimalnog oporezivanja. 172 Inače, upravo visok stepen apstraktnosti i nemogućnost primene na kreiranje poreske politike predstavljaju česte i bitne kritike Majrlisovog modela optimalnog poreza. Ako se sa ti označi marginalna poreska stopa na nivou dohotka i, sa p jt stopa poreza na participaciju na trţištu rada“ (eng. participation tax rate)173 lica sa dohotkom j, sa χ udeo lica za dohotkom j u ukupnoj radnoj snazi, sa r ju korist koju za društvo stvara redistribucija jedinice dohotka ka pojedincu koji ima dohodak j, sa I i koeficijent intenzivne elastičnosti ponude rada, a sa E j koeficijent ekstenzivne elastičnosti ponude rada, onda se Saezov model optimalnog oporezivanja moţe predstaviti na sledeći način:174 ) 1 1( 1 1 p j p jE j r j J ij j i I ii i t t uh t t        (3.22) Kako je u Saezov model optimalnog oporezivanja uključena i ekstenzivna i intenzivna komponenta elastičnosti ponude rada, iz modela (3.22) proizilazi nekoliko bitnih zaključaka. Kada je ekstenzivna elastičnost ponude rada znatno veća od intenzivne, optimalna poreska skala je takva da su neto (socijalni) transferi siromašnim licima koja rade veći od neto (socijalnih) transfera siromašnim licima koja ne rade, dok je marginalna poreska stopa na niske dohotke negativna. Ovim pristupom se delimično opravdava postojanje poreskog kredita na dohodak od rada koji se u SAD odobrava licima sa niskim dohotkom. MeĎutim, u obrnutom slučaju, kada je intenzivna elastičnost ponude rada znatno veća od ekstenzivne (tj. kada je ekstenzivna elastičnost jednaka nuli), optimalan reţim oporezivanja podrazumeva propisivanje visokog garantovanog nivoa dohotka i visokih graničnih poreskih stopa na dohodak lica sa niskim dohotkom. Ovakav reţim je optimalan upravo zbog pretpostavljene nemogućnosti ovih lica da napuste trţište rada. 172 Više o prednostima uključivanje ekstenzivne i intenzivne elastičnosti ponude rada u model optimalnog oporezivanja vidi u: Saez, E. (2001) 173 „Porez na participaciju na trţištu rada“ predstavlja neto smanjenje dohotka, po osnovu poreza i gubitka pravo na socijalne transfere, u slučaju uključenja na trţište rada u odnosu na situaciju kada pojedinac ne radi. 174 Saez, E. (2002) 109 Budući da ne postoji konsenzus u pogledu jedinstvenih vrednosti relevantnih parametara (ekstenzivne i intenzivne elastičnosti ponude rada i dr.), u ovom modelu se vrši ocena optimalnih poreskih stopa za različite pretpostavljene vrednosti parametara (ekstenzivna i intenzivna elastičnost ponude rada, garantovani dohodak). Polazeći od modela optimalnog oporezivanja prikazanog u jednačini (3.22), te od empirijske raspodele zarada fizičkih lica, metodom numeričkih simulacija, uz korišćenje metoda diskretnog izbora izvršena je procena optimalnih poreskih stopa za različite vrednosti relevantnih parametara. Kalibracija podataka o raspodeli zarada izvršena je na osnovu relevantnih mikro podatka iz ankete sprovedene 1997. godine u SAD. 175 Tabela 3. Sazeov model – razliĉiti scenariji optimalne poreske skale uz fiksne redistributivne preferencije Izvor: Prema Saez, E. (2002) Empirijska istraţivanja zasnovana na Saezovom modelu optimalnog poreza na dohodak, dala su rezultate (prikazane u Tabeli 3.) koji upućuju na relevantne zaključke. 175 Detaljnije o utvrĎivanja optimalnih poreskih stopa metodom simulacije videti u aneksu rada: Saez, E. (2002). nizak dohodak srednji dohodak visok dohodak η=0 9.900 83 67 46 15,2 η=0,5 7.300 37 60 49 13,8 η=1 4.500 (8) 51 50 2,5 η=0 8.800 78 56 48 15,0 η=0,5 7.000 45 50 51 13,9 η=1 4.000 (2) 42 51 2,3 η=0 8.800 85 69 34 15,3 η=0,5 6.500 42 64 36 14,2 η=1 3.500 (7) 55 37 2,8 η=0 7.800 80 59 35 15,0 η=0,5 6.200 51 54 38 14,0 η=1 3.000 - 45 38 2,5 Ekstenzivna elastičnost ponude rada Slučaj II: Intenzivna elastičnost ponude rada lica sa niskim dohotkom, εL =0,5 uz elastičnost ponude rada lica sa srednjim i visokim dohotkom, εH = 0,25 Garantovani dohodak (USD) Prosečna marginalna poreska stopa (%) Stopa nezaposlenosti (%) Slučaj III: Intenzivna elastičnost ponude rada lica sa niskim dohotkom, εL =0,25 uz elastičnost ponude rada lica sa srednjim i visokim dohotkom, εH = 0,5 Slučaj IV: Intenzivna elastičnost ponude rada lica sa niskim dohotkom, εL =0,5 uz elastičnost ponude rada lica sa srednjim i visokim dohotkom, εH = 0,5 Slučaj I: Intenzivna elastičnost ponude rada lica sa niskim dohotkom, εL =0,25 uz elastičnost ponude rada lica sa srednjim i visokim dohotkom, εH = 0,25 110 Tako iz prikazanih rezultata proizilazi da sa rastom elastičnosti ponude rada lica sa srednjim i visokim dohotkom (εH) optimalna stopa poreza na njihov dohodak opada što implicira i pad sredstava raspoloţivih za socijalne transfere. Osim toga, sa rastom ekstenzivne elastičnosti ponude rada optimalna marginalna stopa poreza na dohodak lica sa niskim dohotkom opada i pri jediničnoj elastičnosti postaje negativna, bez obzira na vrednosti intenzivne elastičnosti. TakoĎe, iz rezultata prikazanih u Tabeli 3. se zaključuje da optimalna poreska stopa za lica sa visokim dohotkom moţe biti niţa od stope poreza na dohodak lica sa srednjim dohotkom, a u odreĎenim situacijama niţa i od optimalne poreske stope za lica sa niskim dohotkom. Ovakvi rezultati zapravo ukazuju na to da u zavisnosti od intenzivne i ekstenzivne elastičnosti ponude rada, čak i opadajuće marginalne poreske stope mogu biti optimalne, tim pre što relativno visok nivo garantovanog dohotka obezbeĎuje ukupnu progresivnost sistema poreza na dohodak. Samim teorijskim modelom optimalnog oporezivanja utvrĎeno je da i preferencije društva prema redistribuciji dohotka utiču na dizajniranje optimalnog poreza (parametar u jednačini (3.22)). Uključivanje preferencija društva prema preraspodeli dohotka u model optimalnog oporezivanja upućuje na zaključak da ne postoji jedinstveni, univerzalno optimalni model poreza na dohodak, već da se pre moţe govoriti o modelu oporezivanja koji je optimalan za odreĎeno društvo, tj. drţavu. r ju 111 Tabela 4. Saezov model - razliĉiti scenariji optimalne poreske skale uz promenljive redistributivne preferencije Izvor: Prema Saez, E. (2002) Rezultati ekonometrijskih istraţivanja (zasnovanih na Saezovom modelu) usmerenih na utvrĎivanje optimalne poreske skale, pri čemu se u obzir uzimaju i različiti nivoi sklonosti drţave (društva) ka redistribuciji dohotka, prikazani u Tabeli 4. takoĎe upućuju na nekoliko bitnih zaključaka. Prvo, što je sklonost drţave ka redistribuciji dohotka veća, veći je i nivo minimalnog garantovanog dohotka. Drugo, sa rastom sklonosti društva ka redistribuciji dohotka rastu i prosečne marginalne poreske stope, i to naročito za lica sa srednjim i visokim nivoom dohotka. Treće, kada društvo daje veliki ponder redistributivnoj funkciji poreskog sistema, marginalne poreske stope su uvek nenegativne. Nasuprot tome, u slučaju kada je sklonost drţave ka redistribuciji dohotka umerena ili niska, a intenzivna elastičnost ponude rada jedinična, optimalna poreska skala podrazumeva i primenu negativnih poreskih stopa na niske dohotke. Suprotno tradicionalnim stavovima, prema kojima je direktna progresija u oporezivanju poţeljna, i druga novija empirijska istraţivanja upućuju na zaključak da opadajuće marginalne poreske stope predstavljaju karakteristiku optimalnog modela oporezivanja dohotka. Reč je o istraţivanjima zasnovanim na oceni i posmatranju elastičnosti oporezivog dohotka u odnosu na poresko opterećenje, o čemu je već bilo reči u okviru tačke 2. ovog poglavlja. Prema tim istraţivanjima elastičnost oporezivog dohotka u proseku iznosi 0,4 i raste sa rastom dohotka, a optimalna poreska skala i nivo garantovanog dohotka zavise od raspodele obveznika po dohodnim grupama, nizak dohodak srednji dohodak visok dohodak η=0 5.500 68 47 27 14,6 η=0,5 1.900 12 34 30 7,7 η=1 540 (5) 25 31 2,7 η=0 9.900 83 67 46 15,2 η=0,5 7.300 37 60 49 13,8 η=1 4.500 (8) 51 50 2,5 η=0 12.900 92 81 62 16,0 η=0,5 11.800 69 79 63 26,0 η=1 11.200 54 79 64 27,2 Ekstenzivna elastičnost ponude rada (η) Slučaj II: Niske redistributivne preferencije (u=0,25) Slučaj III: Visoke redistributivne preferencije (u=0,4) Slučaj I: Niske redistributivne preferencije (u=0) Garantovani dohodak (USD) Prosečna marginalna poreska stopa (%) Stopa nezaposlenosti (%) 112 prosečnog dohotka i elastičnosti oporezivog dohotka po grupama, kao i od redistributivnih preferencija drţave (pretpostavljeno je da su ponderi koji se dodeljuju redistributivnoj funkciji oporezivanja opadajući u odnosu na nivo dohotka).176 Pomenuti rezultati empirijskih istraţivanja (prikazani na Grafikonu 17.) ukazuju na dva bitna zaključka.177 Prvo, najviša marginalna poreska stopa po kojoj su oporezovana lica sa visokim dohotkom trebalo bi da bude niţa od stope po kojoj su oporezovana lica sa srednjim nivoom dohotka. Kada se poreska skala posmatra u odnosu na oporezivi dohodak, najviša marginalna poreska stopa po kojoj su oporezovana lica sa visokim dohotkom treba da bude niţa čak i od marginalne stope po kojoj su oporezovana lica sa niskim nivoom dohotka. 178 Razlog za ovakvo strukturiranje poreske skale leţi u empirijski verifikovanoj činjenici da je oporezivi dohodak bogatih lica elastičniji u odnosu na lica iz srednje klase ili siromašna lica, pa pravilo inverzne elastičnosti nalaţe da se dohodak ovih lica oporezuje po niţoj marginalnoj stopi, kako bi distorzivni efekti oporezivanja bili manji. Drugo, poreski sistem je znatno redistributivniji u slučaju kada se oporezuje široko definisan ukupni dohodak, nego kada se oporezuje tzv. oporezivi dohodak. Objašnjenje ovakvog rezultata nalazi se u činjenici da širenje poreske osnovice otvara prostor za znatno povećanje garantovanog dohotka (sa 11.000 na 22.000 dolara), čime se znatno pooštrava indirektna progresija u oporezivanju, što obezbeĎuje optimalni balans izmeĎu pravičnosti i efikasnosti u oporezivanju. 176 Gruber, J., et. al. (2002), str. 26-28. 177 Gruber, J., et. al. (2002), str. 26-28. 178 Oporezivi dohodak jednak je ukupnom dohotku umanjenom za neoporezovane vrste dohodaka, kao i standardne i nestandardne odbitke. 113 Grafikon 17. Procena optimalnih stopa poreza na dohodak (u %) Izvor: Prema Gruber, J. et. al. (2002)179 Budući da su rezultati empirijskih istraţivanja u pogledu elastičnosti oporezivog dohotka u odnosu na poresku stopu, na različitim nivoima dohotka divergentni, rezultati numeričkih simulacija (Gruber (2002)) bi trebalo pre da ukaţu na način povezivanja parametara optimalnog poreza na dohodak (elastičnosti, garantovanog dohotka i sl.) nego da daju definitivne odgovore u pogledu izgleda optimalne poreske skale, te bi ih kao takve trebalo i tumačiti. Diferenciranje ekstenzivne i intenzivne elastičnosti ponude rada, te uključivanje preferencija društva prema preraspodeli dohotka u znatnoj meri menja zaključke u pogledu karakteristika optimalnog modela poreza na dohodak. U tom smislu, Sazeov model predstavlja značajan dalji iskorak, zasnovan na Majrlisovom i Sternovom modelu, jer kroz ove dopune model optimalnog oporezivanja postaje pribliţniji realnosti. Pod realistično pretpostavljenim vrednostima datih parametara, Saezova optimalna poreska skala podrazumeva širok obuhvat poreske osnovice, koja se umanjuje za visok neoporezivi iznos, i oporezuje po graničnim poreskim stopama koje za visoke dohotke mogu biti niţe nego za srednje i niske dohotke. Širok obuhvat poreske osnovice obezbeĎuje horizontalnu pravičnost u oporezivanju, visok neoporezivi deo dohotka obezbeĎuje vertikalnu pravičnost (indirektnu progresivnost), a niske poreske stope na najvišim nivoima dohotka, koji su i najelastičniji, znatno 179 Prvi scenario zasnovan na široko definisanom ukupnom dohotku podrazumeva garantovani dohodak od 22.000 dolara godišnje, dok drugi scenario zasnovan na oporezivom dohotku podrazumeva garantovani dohodak od 11.000 dolara godišnje (Vidi: Gruber, J. et. al. (2002)). 66 86 73 68 61 49 40 50 60 70 80 90 Niski dohodak Srednji dohodak Visoki dohodak Ukupan dohodak Oporezivi dohodak 114 smanjuju višak poreskog tereta. Stoga se ocenjuje da kroz uključivanje datih pretpostavki i proširenje modela, Saezov koncept optimalnog oporezivanja u većoj meri nego prethodni modeli obezbeĎuje balans izmeĎu pravičnosti i efikasnosti u oporezivanju. S druge strane, kao i u prethodnim slučajevima, i Saezov model je statičkog karaktera, iako je poznato da ljudi menjaju ekonomsko ponašanje tokom ţivota. Osim toga, iako Saezov model na ubedljiv način argumentuje potrebu za primenom niţe granične poreske stope na visoke dohotke i obezbeĎuje balans izmeĎu pravičnosti i efikasnosti, praktična primena ovakvog rešenja bi se suočila sa problemom iz domena političke ekonomije, jer bi se ovakvo rešenje percipiralo kao vertikalno nepravično. e) Novi pristupi optimalnom oporezivanju dohotka - stohastički dinamički modeli Klasični modeli optimalnog oporezivanja zasnivaju se na konceptu dohotka koji lice ostvaruje u jednom, ograničenom vremenskom periodu (npr. godinu dana). Iako je bilo pokušaja razvoja dinamičkih modela koji bi posmatrali dohodak ostvaren u većem broju perioda (Judd (1985), Chamley (1986)), ti koncepti su i dalje zanemarivali činjenicu da postoji neizvesnost u pogledu ostvarenja dohotka. Noviji radovi na temu optimalnog oporezivanja dohotka, pored dinamičkog karaktera, u obzir uzimaju i pomenutu neizvesnost. U osnovi koncepta stohastičkih dinamičkih modela optimalnog oporezivanja nalazi se stav da optimalni dizajn poreza zavisi od kretanja dohotka poreskog obveznika u prošlosti, te da je u zavisnosti od tog kretanja potrebno utvrditi optimalnu kombinaciju poreza na dohodak od rada i dohodak od kapitala. 180 Klasični modeli optimalnog oporezivanja (kao što je Majrlisov model) polaze od stava da optimalno oporezivanje zavisi od raspodele sposobnosti ostvarivanja dohotka, za koju se pretpostavljalo da je lognormalna ili Pareto. 181 Kako se zaraĎivačka moć pojedinca menja kroz vreme (sa obrazovanjem, iskustvom i sl.) sposobnost zaraĎivanja u jednoj godini predstavlja samo jedan, parcijalni indikator te sposobnosti u kontekstu čitavog ţivotnog ciklusa. Budući da poreski obveznici reaguju, menjajući ponašanje, u periodu pre uvoĎenja poreza, kao i nakon toga, optimalni dizajn poreza bi trebalo da u obzir uzme i te činjenice. Stohastički dinamički modeli zasnivaju se na stavu da se ove okolnosti mogu najbolje uzeti u 180 Mankiw, G., et. al. (2009), str. 169. 181 U originalnom Majrlisovom modelu pretpostavljena je lognormalna raspodela. 115 obzir tako što bi se poreska obaveza pojedinca u datoj godini učinila funkcijom njegovih dohodaka u prošlosti i tekućih dohodaka. Prema stohastičkim dinamičkim modelima optimalnog oporezivanja, ukupan porez na dohodak se posmatra kao kombinacija poreza na dohodak od rada i poreza na dohodak od kapitala, pri čemu bi porez na dohodak od kapitala bio regresivan u odnosu na dohodak od rada. To praktično znači da bi porez na dohodak od kapitala trebalo da bude visok za one poreske obveznike koji prijavljuju iznenaĎujuće nizak iznos tekućeg dohotka od rada. 182 Na taj način bi se lica sa visokom sposobnošću zaraĎivanja, i posledično velikom akumulacijom kapitala od kojeg ostvaruju dohodak, destimulisala da smanjuju svoj rad. Time bi se, u stvari, smanjilo stvarno distorzivno delovanje poreza (na ponudu rada), a smanjio bi se i podsticaj za neprijavljivanje visokih dohodaka od rada, od strane lica koja ostvaruju i visoke dohotke od kapitala, što je slučaj sa (su)vlasnicima preduzeća u kojima su oni istovremeno i zaposleni. Osim toga, problem redistributivnog oporezivanja dohotka ogleda se i u podsticanju ljudi da rade manje, kako bi porez plaćali po niţoj poreskoj stopi. U kontekstu ţivotnog ciklusa ljudi štede u jednom periodu, kako bi obezbedili sredstva za finansiranje potrošnje u periodu kada im zaraĎivačka sposobnost i dohodak budu niţi. S tim u vezi, stohastički dinamički modeli optimalnog oporezivanja preporučuju uvoĎenje visokih poreza na dohodak od kapitala u periodu kada je dohodak od rada nizak, kako bi se neto stopa prinosa na akumulirani kapital smanjila, te se pomenuta strategija smanjenja rada (u cilju smanjenja poreskog tereta ili usled činjenice da je dohodak od kapitala već dovoljan za ujednačavanje potrošnje), učinila manje isplativom. Iako teorijski stohastički dinamički modeli optimalnog oporezivanja još uvek ne daju jasne i definitivne preporuke u pogledu načina kombinovanja poreza na dohodak od rada i dohodak od kapitala, iz dosadašnjih teorijskih radova moguće je izvući zaključak o smeru u kojem će se te preporuke kretati. Prvo, uslovljavanje naknada iz invalidskog osiguranja imovinskim poloţajem primalaca, kako se ne bi desilo da ove naknade primaju i lica koja iz svoje privatne štednje mogu da finansiraju sopstvenu potrošnju. Osim toga, sve češće se pominje uključivanje godina starosti u poresku funkciju, jer kretanje lica kroz starosne dobi predstavlja solidnu aproksimaciju kretanja njegove sposobnosti zaraĎivanja.183 182 Mankiw, G., et. al. (2009), str. 170. 183 Weinzierl, M. (2008) 116 Svi dosadašnji pristupi problemu optimalnog oporezivanja zasnivali su se na pretpostavci o egzogenom karakteru sposobnosti zaraĎivanja. MeĎutim, budući da ova sposobnost zavisi od obrazovanja, tj. ulaganja u ljudski kapital, moguće je posmatrati je i kao endogenu varijablu. Teorijski model zasnovan na ovoj pretpostavci takoĎe potvrĎuje da je nulta očekivana stopa poreza na kapital (i dohodak od kapitala) optimalna, ali je u uslovima endogenog karaktera zaraĎivačke sposobnosti ona varijabilnija nego u uslovima kada se ta sposobnost posmatra kao egzogena. 184 Pored toga, i brojne druge okolnosti, koje se mogu smatrati endogenim (npr. izbor zanimanja) obično se uzimaju kao egzogene, te se ne uključuju u klasičan model optimalnog oporezivanja. S obzirom da postoje brojna otvorena pitanja u vezi sa optimalnim oporezivanjem u stohastičkom dinamičkom kontekstu, čini se da će tek radovi u narednom periodu obezbediti fino podešavanje ovog pristupa i derivaciju utemeljenih teorijskih zaključaka. No, i u datim uslovima, kada poruke stohastičkih dinamičkih modela nisu još uvek u potpunosti zaokruţene, moţe se zaključiti da je ovim pristupom napravljen bitan napredak u odnosu na sve prethodne modele, kroz proširenje vremenskog horizonta koji se uzima u obzir, sa jedne godine na čitav ţivotni vek. Iako se prelazak na širi vremenski horizont smatra glavnom prednošću ove grupe modela, to se ponekad smatra i njihovim nedostatkom, naročito od strane autora koji osporavaju koncept ţivotnog ciklusa, kao vremenski okvir u okviru kojeg racionalan pojedinac donosi svoje ekonomske odluke. Osim toga, kroz povezivanje poreza na dohodak od rada i poreza na dohodak od kapitala, na inverzan način, ovim modelima se po prvi put daje konzistentan odgovor na problem poreske evazije od strane vlasnika preduzeća i preduzetnika, koji su u klasičnim reţimima oporezivanja podstaknuti da dohodak od rada prikaţu kao dohodak od kapitala. f) Pogledi savremene ekonomske teorije na karakteristike optimalnog poreza na dohodak Razvoj teorije optimalnog oporezivanja podstaknut je različitim pristupima fundamentalnim pretpostavkama na kojima se ova teorijska razmatranja zasnivaju. Promene osnovnih pretpostavki modela imale su za cilj da se te pretpostavke učine što realnijim, da se ukaţe na postojanje ili odsustvo robusnosti dobijenih zaključaka u odnosu na varijabilitet pretpostavki, te da se njihovim pojednostavljenjem dobijeni zaključci učine primenjivim. Na osnovu prethodno razmatranih performansi različitih 184 Grochulski, B., et. al. (2006) 117 koncepata optimalnog oporezivanja, zaključuje se da teorija optimalnog oporezivanja još uvek ne daje definitivan, univerzalno primenljiv odgovor po pitanju optimalnog dizajna poreza na dohodak, kao što ni jedna nauka nikada ne daje konačne odgovore na odreĎena pitanja. Naprotiv, na osnovu stavova zastupljenih u ovim konceptima, zaključuje se da jedno najbolje, uniformno rešenje nije ni moguće koncipirati, jer ono zavisi od velikog broja faktora, koji se razlikuju izmeĎu zemalja. MeĎutim, na osnovu dosadašnje evolucije teorije optimalnog oporezivanja, zaključuje se da postoje dve grupe stavova, izmeĎu kojih postoji saglasnost po nekoliko pitanja, dok su po brojnim pitanjima njihova gledišta ipak suprotstavljena. Na osnovu dosadašnjih teorijskih razmatranja i postojeće literature, moguće je izvući nekoliko bitnih zaključaka, tj. utvrditi tačke slaganja i neslaganja u pogledu karakteristika optimalnog poreza na dohodak i uticaju teorije optimalnog oporezivanja na poresku politiku: 185  Optimalna struktura graničnih poreskih stopa zavisi od statističke raspodele sposobnosti zarađivanja. Povećanje granične poreske stope na odreĎenom nivou dohotka utiče negativno na efikasnost, jer destimuliše ponudu rada tog segmenta radno aktivnog stanovništva. To povećanje granične poreske stope ne utiče na raspoloţivi dohodak lica koja imaju dohodak ispod datog nivoa (na kojem je povećana granična poreska stopa), a na lica sa višim dohocima utiče indirektno, povećavajući njihovu prosečnu poresku stopu. Oštrije oporezivanje lica sa srednjim i višim nivoom dohotka utiče negativno na ekonomsku efikasnost, a pozitivno na pravičnost. U tom smislu, značajna je statistička raspodela sposobnosti zaraĎivanja (ili dohodaka), jer je gubitak na efikasnosti manji kada povećanje granične poreske stope neposredno utiče na manji broj ekonomskih agenata. Dok se klasični modeli optimalnog oporezivanja zasnivaju na pretpostavci o lognormalnoj raspodeli sposobnosti zaraĎivanja (Mirrlees, J. (1971)), noviji pristupi polaze od pretpostavke da je reč o Pareto raspodeli (Diamond, P. (1998)). MeĎutim, u ovom pogledu svakako postoji saglasnost oko toga da optimalna struktura poreza na dohodak zavisi od raspodele sposobnosti zaraĎivanja, tim jer bi oporezivanje graĎana prema sposobnostima moglo da ima manje distorzivno delovanje, budući da pojedinci ne mogu smanjiti svoje sposobnosti kao odgovor na oporezivanje, dok dohodak kao proxy za sposobnost mogu smanjiti. MeĎutim, oporezivanje 185 Vidi: Diamond, P., et. al. (2011) i Mankiw, G., et. al. (2009) 118 graĎana prema sposobnostima bi se susretalo sa problemom direktnog merenja sposobnosti zaraĎivanja, zbog čega bi se merenje moralo vršiti na indirektan način (npr. preko dohotka), što bi otvorilo prostor za strateške odgovore poreskih obveznika, u vidu smanjenja broja sati rada, ili prijavljenog dohotka i sl.  Opadajuće vs. rastuće granične stope poreza na dohodak od rada. Majrlisov koncept optimalnog oporezivanja podrazumeva primenu nulte poreske stope na najviši nivo dohotka, dok bi lica sa nešto niţim, ali i dalje visokim dohocima bila oporezovana po visokim poreskim stopama. Iako postoji konsenzus oko toga da je zbog sloţenosti i rigidnosti pretpostavki mogućnost praktične primene Majrlisovog modela ograničena, zagovornici ovog pristupa i dalje smatraju da je intuicija na kojoj se ovaj model zasniva dovoljno relevantna da moţe imati praktične implikacije na oporezivanje visokih dohodaka, te da bi opadajuće granične stope na visokim nivoima dohodaka mogle biti optimalne (Mankiw, G., et. al. (2009), Weinzierl, M. (2008), Gruber, J., et. al. (2002)). Nasuprot tome, nalazi se pristup prema kojem bi granične poreske stope trebalo kontinuirano da rastu, čak i na najvišim nivoima dohodaka (Diamond, P., et. al. (2011), Saez, E. (2001)). I pored razlika u pogledu karakteristika optimalnog modela poreza na dohodak, izmeĎu ključnih savremenih teorijskih pravaca postoji saglasnost o tome da su karakteristike optimalnog modela oporezivanja dohotka ključno odreĎene sa tri grupe faktora: i) pretpostavljena raspodela sposobnosti zaraĎivanja, ii) karakteristike (oblik) individualnih funkcija korisnosti i funkcije društvenog blagostanja, iii) intenzitet elastičnosti oporezivog dohotka u odnosu na visinu poreske stope. Razlika izmeĎu ova dva teorijska koncepta optimalnog oporezivanja dohotka proizilazi upravo iz različitog pristupa osnovnim determinantama optimalne poreske strukture. Zagovornici oporezivanja najviših dohodaka po opadajućim graničnim stopama svoj stav temelje na pretpostavljenoj lognormalnoj raspodeli zarada, konkavnom obliku funkcije korisnosti i hipotezi o rastu elastičnosti oporezivog dohotka u odnosu na poresku stopu, sa rastom dohotka. Nasuprot tome, prema teorijskom pristupu koji zagovara kontinuirano rastuće granične poreske stope, ocena prema kojoj raspodela zarada ima elemente lognormalne nije dovoljno precizna i 119 utemeljena, te se smatra da Pareto raspodela bolje opisuje stvarnu empirijski raspodelu dohodaka/sposobnosti zaraĎivanja.186 Osim toga, prema ovom teorijskom pravcu, pretpostavke o homogenosti preferencija poreskih obveznika, kao i o konkavnom obliku funkcije korisnosti pojedinca su suviše rigidne, zbog čega rezultati utemeljeni na tim pretpostavkama nisu dovoljno robusni, što znači da ne bi ostali nepromenjeni u slučaju promene pretpostavki. Zagovornici čistog progresivnog oporezivanja dohotka takoĎe smatraju da ne postoje validni empirijski dokazi da povećanje graničnih poreskih stopa zaista utiče na smanjenje ponude rada, već da ocenjeno smanjenje oporezivog dohotka, do kojeg dolazi usled povećanja poreskih stopa, predstavlja posledicu poreske evazije i izbegavanja poreza. Oni stoga zaključuju da se ova elastičnost moţe smanjiti proširenjem poreske osnovice, tj. eliminacijom brojnih odbitaka, kao i unapreĎenjem efikasnosti naplate poreza od strane drţave, čime bi se smanjio čist gubitak koji nastaje usled primene visokih graničnih poreskih stopa na visoke dohotke. Iako u ekonomskoj teoriji ne postoji saglasnost u pogledu karakteristika optimalne strukture poreza na dohodak, promene u sistemu oporezivanja dohotka graĎana u razvijenim zemljama u prethodne tri decenije pokazuju da je razvoj ove teorije imao odreĎeni uticaj i na poresku politiku. Premda ni jedna drţava nije uvela nultu stopu poreza na najviše dohotke, kao ni opadajuće granične poreske stope na višim nivoima dohotka, uočava se da je u periodu od 1984. do 2007. u 11 od 14 posmatranih zemalja OECD najviša granična poreska stopa smanjena, i to u proseku za 11 procentnih poena.  Flat porez na dohodak sa univerzalnim neoporezivim iznosim (ne)može predstavljati aproksimaciju optimalnog modela oporezivanja. Još u Majrlisovom modelu optimalnog oporezivanja je konstatovano da optimalan reţim poreza na dohodak moţe biti pribliţno linearan (porez po jedinstvenoj graničnoj poreskoj stopi). Polazeći od Majrlisovih teorijskih razmatranja i od pretpostavke da se stvarna raspodela sposobnosti zaraĎivanja (tj. zarada) nalazi izmeĎu lognormalne i Pareto raspodele, zaključuje se da uvoĎenje poreza po (gotovo) jedinstvenoj poreskoj stopi, uz odobravanje opšteg 186 Diamond, P., et. al. (2011), str. 188. 120 neoporezivog iznosa, moţe predstavljati optimalno rešenje.187 Prema ovom pristupu, za najveći deo populacije poreska stopa bi trebalo da iznosi izmeĎu 48% i 50%, osim za lica sa najvišim i najniţim dohocima. Tako bi stopa poreza na niske nivoe dohotka trebalo da bude nešto viša, kako bi se obezbedilo dovoljno sredstava za davanje izdašnih programa pomoći siromašnima, bez distorzivnog delovanja na lica sa srednjim i visokim dohocima. Na ovaj način zapravo siromašni, kroz plaćanje poreza, finansiraju transfere drugim siromašnim licima, što je nepoţeljno iz perspektive pravičnosti i unutargeneracijske solidarnosti. Osim toga, zagovornici ovog pristupa u prilog primene flat poreza na dohodak navode i jednostavnost za administriranje i primenu. Nasuprot tome, kritičari ovog pristupa smatraju da u obzir nije u uzeta ekstenzivna elastičnost ponude rada, koja je naročito relevantna kod integrisanja programa socijalne pomoći i poreza na dohodak, već samo intenzivna elastičnost. Tako bi prema ovom, alternativnom teorijskom pravcu, koji u obzir uzima rezultate prema kojima je ekstenzivna elastičnost ponude rada veća od intenzivne, naknade siromašnima trebalo da budu (direktno/pozitivno) povezane sa dohotkom od rada, kako bi postojao podsticaj za siromašna lica da tragaju za zaposlenjem, a da se nakon dostizanja odreĎenog nivoa dohotka od rada ove naknade ukidaju.188 Pretpostavlja se da negativnog efekta na ponudu rada u tom slučaju ne bi bilo, jer je dohodak od rada već dovoljno veći od iznosa naknade koju bi lice primalo kada ne bi ostvarivalo dohodak od rada. Dalje, budući da se pretpostavlja da ponderi pripisani svakom pojedincu u funkciji društvenog blagostanja opadaju sa rastom dohotka (korisnosti bogatijih manje vaţna od korisnosti siromašnih), pri čemu je empirijska raspodela dohodaka pribliţna Pareto raspodeli, smatra se da bi nakon ukidanja naknade za siromašne, granična poreska stopa trebalo da bude umerena na srednjem nivou dohotka, a da na višim nivoima dohodaka raste. 189 Iako je mali broj razvijenih zemalja prešao na flat porez na dohodak, u devet od 14 posmatranih zemalja OECD je u periodu od 1981. do 2006. došlo do smanjenja raspona izmeĎu granične poreske stope na dohodak jednak 250% 187 Vidi: Mankiw, G., et. al. (2009), str. 156-158. 188 Vidi: Diamond, P., et. al. (2011), str. 176-177. 189 Vidi: Diamond, P., et. al. (2011) 121 prosečnog dohotka i na dohodak jednak 67% prosečnog dohotka. U proseku je taj raspon smanjen za 4,3 p.p.. Ovakva kretanja upućuju na zaključak da argumenti u prilog primene flat poreza na dohodak ipak nisu bili dovoljno uverljivi, ali da je u većini zemalja prepoznat negativan efekat oštre progresivnosti u oporezivanju na ekonomsku efikasnost.  Optimalan stepen redistribucije dohotka raste sa povećanjem nejednakosti u inicijalnoj raspodeli zarada. Dizajn optimalnog poreza na dohodak zavisi od raspodele sposobnosti zaraĎivanja, elastičnosti ponude rada i izgleda funkcije korisnosti i funkcije društvenog blagostanja. S tim u vezi, relevantno postaje pitanje optimalne redistribucije dohotka koju bi kroz oporezivanje trebalo ostvariti, što zavisi od pondera koji nejednakost ima u funkciji društvenog blagostanja, kao i od inicijalne nejednakosti u raspodeli sposobnosti zaraĎivanja. Prema Majrlisovom konceptu, nivo potrebne redistribucije kroz oporezivanje zavisi od stepena nejednakosti u raspodeli sposobnosti zaraĎivanja. Ako je ta nejednakost veća, to znači da će i nejednakost u raspodeli dohotka (pre oporezivanja) biti veća, što povećava potrebu za redistribucijom dohotka. I pored razlika u pogledu karakteristika osnovnih determinanti optimalnog sistema oporezivanja dohotka, u teoriji oporezivanja postoji saglasnost u pogledu toga da bi optimalan porez na dohodak trebalo da bude redistributivniji u drţavama u kojima je nejednakost u raspodeli trţišnog dohotka veća. Empirijski rezultati pokazuju da je ovaj stav teorije optimalnog oporezivanja primenjen i u praksi. Tako rezultati regresione analize (na podacima vremenskih serija) ukazuju na postojanje statistički značajne pozitivne veze izmeĎu nejednakosti u raspodeli dohotka pre oporezivanja (merene Dţinijevim koeficijentom) i relativne veličine rashoda na socijalnu zaštitu (kao % BDP).  Poreska obaveza bi trebalo da zavisi od dohotka, ali (ne) i od ličnih karakteristika poreskog obveznika. Prema teoriji optimalnog oporezivanja, lične karakteristike koje su potpuno egzogenog karaktera, lako merljive i sistematski povezane sa sposobnošću zaraĎivanja i preferencijama trebalo bi da budu uključene u utvrĎivanje poreske obaveze. S tim u vezi, razvijeni su koncepti diferenciranog oporezivanja dohotka muškaraca i ţena, kao i 122 uzimanje u obzir visine ljudi kao parametra pri utvrĎivanju poreza.190 Iako oporezivanje ličnih karakteristika moţe biti efikasno, jer onemogućava bihejviorističku reakciju (promenu tih karakteristika) usled oporezivanja, u praksi se ovakva rešenja retko primenjuju. Izuzetak je nekoliko zemalja u kojima postoje poreske olakšice povezane sa strukturnom porodice, (odbici za izdrţavana lica), kao i olakšice povezane sa zdravstvenim stanjem, starošću i eventualnim invaliditetom. Razlog zbog kojeg se ovakvi pristupi retko primenjuju u praksi nalaze se u potencijalno značajnom usloţnjavanju poreskog sistema do kojeg bi došlo, kao i u činjenici da bi diferenciranje poreske obaveze po osnovu ličnih (prirodnih) karakteristika ljudi često bilo moralno neprihvatljivo.  (Očekivani) porez na dohodak od kapitala (ne)bi trebalo da bude jednak nuli. Kapital predstavlja intermedijarno dobro, tj. dobro koje se koristi u proizvodnji finalnih dobara. Zagovornici oporezivanja dohodaka od kapitala po nultoj stopi argument nalaze u tvrdnji da teorija optimalnog oporezivanja insistira ne tome da intermedijarna dobra ne bi trebalo oporezovati. 191 Osim toga, porez na dohodak od kapitala predstavlja porez na buduću potrošnju. Kako u tom kontekstu sadašnja potrošnja nije oporezovana, uvoĎenje poreza na dohodak od kapitala krši princip uniformnog oporezivanja odreĎenog dobra (u ovom slučaju – sadašnje i buduće potrošnje).192 TakoĎe, ako se pretpostavi postojanje visoke elastičnosti štednje u odnosu na stopu prinosa po odbitku poreza, onda će uvoĎenje poreza na kapital (dohodak od kapitala), implicirati povećanje zahtevane stope prinosa na kapital, pre odbitka poreza (kako bi prinos po odbitku poreza ostao nepromenjen), što moţe dovesti do smanjenja akumulacije kapitala, koji predstavlja jedan od osnovnih faktora budućeg privrednog rasta. Osim toga, u uslovima globalizacije povećava se mobilnost kapitala, što povećava potencijalne distorzivne efekte (iz perspektive nacionalne ekonomije) uvoĎenja poreza na prinos od kapitala. Nasuprot tome, prema alternativnom teorijskom pristupu, pretpostavke na kojima se zasnivaju teorijski modeli koji zagovaraju nultu stopu poreza na dohodak od kapitala su nerealistične, a u prilog tvrdnji da je optimalna stopa poreza na dohodak od 190 Vidi: Alesina, A., et. al. (2008) 191 Diamond, P., et. al. (1971) 192 Vidi: Mankiw, G., et. al. (2009) 123 kapitala pozitivna navodi se nekoliko argumenata: 193 i) u praksi je često teško razlikovati dohodak od rada i dohodak od kapitala (npr. kod dohodaka od samostalne delatnosti), ii) uvoĎenje poreza na dohodak od kapitala omogućava sniţenje stope poreza na dohodak od rada, što povećava raspoloţivi dohodak siromašnijih članova društva (budući da dohodak od kapitala u značajnijoj meri ostvaruju lica iz srednjih i viših dohodnih grupa), iii) budući da je empirijski dokazano da postoji pozitivna korelacija izmeĎu mogućnosti zaraĎivanja i sklonosti ka štednju, oporezivanje dohodaka od kapitala predstavlja vaţan element uspostavljanja odgovarajućeg balansa izmeĎu pravičnosti i efikasnosti u oporezivanju, budući da raspodela dohodaka od kapitala predstavlja dobar indikator raspodele sposobnosti ostvarivanja zarade, iv) u uslovima neizvesnosti u pogledu budućih zarada, oporezivanja dohodaka od kapitala destimuliše štednju, što bi trebalo da podstakne povećanje ponude rada u budućnosti. Argumenti za i protiv oporezivanja dohodaka od kapitala po nultoj poreskoj stopi biće detaljnije elaborirani u narednoj podtački. Na osnovu prethodno navedenog zaključuje se da je pitanje dizajna poreza na dohodak graĎana, sa stanovišta pravičnosti i efikasnosti povezano sa dve dileme: i) da li dohotke od rada oporezovati po jedinstvenoj graničnoj poreskoj stopi ili po progresivnim poreskim stopama, ii) ako su rastuće granične poreske stope optimalne, da li bi one trebalo da rastu kontinuirano ili samo u odreĎenim segmentima. Budući da granična korisnost dohotka opada sa rastom dohotka, kao i ponder koji se pojedincima dodeljuje u funkciji društvenog blagostanja, procenjuje se da bi porez na dohodak trebalo da uvaţava te pretpostavke. To znači da bi oni koji imaju veći ponder i veću graničnu korisnost dohotka (lica sa niţim dohocima) trebalo da budu blaţe oporezovani. Stoga se zaključuje da navedene pretpostavke predstavljaju snaţan argument u prilog progresivnog oporezivanja dohodaka od rada. Iako su argumenti za progresivno oporezivanja dohodaka od rada na svim nivoima dohotka i argumenti u prilog rastućih graničnih poreskih stopa na niţim i srednjim nivoima, a opadajućih graničnih stopa na višim nivoima dohodaka brojni, ocenjuje se da su dve ključne pretpostavke na kojima je zasnovan stav u prilog progresivnog oporezivanja na svim nivoima dohodaka ipak realističnije u odnosu na odgovarajuće pretpostavke na kojima se zasniva tvrdnja o optimalnosti opadajućih graničnih poreskih stopa pri visokim 193 Diamnond, P., et. al. (2011), str. 178. 124 nivoima dohodaka. Naime, dok se u prvom slučaju napušta nerealistična pretpostavka o homogenosti ekonomskih agenata, u drugom se ta pretpostavka zadrţava. Osim toga, jedan od ključnih argumenata u prilog opadajućih graničnih stopa na visoke dohotke odnosi se na rastuću elastičnost oporezivog dohotka u odnosu na poresku stopu. S tim u vezi, budući da još uvek nije do kraja empirijski razjašnjeno koji deo te bihejviorističke reakcije se odnosi na smanjenje ponude rada, a koji na izbegavanje plaćanja poreza, te da neka istraţivanja pokazuju da se ta elastičnost u većoj meri duguje poreskoj evaziji, procenjuje se da bi smanjenje graničnih stopa na visoke dohotke predstavljalo prilagoĎavanje institucionalnog okvira nesavršenostima trţišta, umesto da se primenom drugih mera (npr. unapreĎenje efikasnosti naplate) te nesavršenosti kontrolišu i otklanjaju. 3.3 Optimalno oporezivanje dohotka graĊana od kapitala Kako dohodak od kapitala u savremenim drţavama predstavlja izmeĎu 1/5 i 1/3 ukupnog dohotka fizičkih lica, reţim oporezivanja ove vrste dohotka takoĎe predstavlja relevantno pitanje teorije oporezivanja. U zavisnosti od toga na koji način se tretira dohodak od kapitala, razlikuju se dva koncepta oporezivanja – dohodni i potrošni. Dohodni model oporezivanja podrazumeva uključivanje dohotka od kapitala u poresku osnovicu i njegovo oporezivanje po odgovarajućim pravilima, istim ili sličnim u odnosu na pravila oporezivanja dohotka od rada. Nasuprot tome, potrošni model podrazumeva da se oporezuje samo dohodak od rada. Polazeći od načela pravičnosti, opravdano bi bilo da se i dohodak od kapitala oporezuje kao i dohodak od rada, jer obe kategorije predstavljaju manifestaciju ekonomske snage poreskog obveznika. S druge strane, posmatrano sa stanovišta efikasnosti, sam kapital je već (najmanje) jednom bio oporezovan porezom na dohodak u trenutku akumulisanja, jer kapital predstavlja akumulirani neutrošeni dohodak. Stoga načelo efikasnosti zahteva izuzimanje dohotka od kapitala od oporezivanja, a u svom rigoroznijem obliku čak i izuzimanje dela dohotka koji se štedi, od oporezivanja. Zbog ovako izraţenog trade- off odnosa izmeĎu dohodnog i potrošnog pristupa, pitanje oporezivanja dohotka od kapitala predstavlja jedno od centralnih pitanja teorije optimalnog oporezivanja. Polazna razmatranja pitanja optimalnog oporezivanja prikazana su u Atkinson- Štiglicovom modelu, koji predstavlja sintezu Ramzijevog pravila i Majrlisovog 125 modela optimalnog oporezivanja. Slično, značajan doprinos teoriji optimalnog oporezivanja dohotka od kapitala predstavlja i Ordover-Felpsov model, koji prvi put na sveobuhvatan i sistematski način tretira ovo pitanje.194 Ovaj model je zasnovan na pretpostavci postojanja dva perioda u ţivotnom ciklusu: mladost - kada pojedinac zaraĎuje, troši i štedi, i starost - kada pojedinac samo troši. Shodno tome, Ordover- Felpsov model navodi na zaključak je da pod pretpostavkom slabe separabilnosti funkcije korisnosti i uz postojanje mogućnosti drţave da utiče na formiranje optimalnog nivoa akumulacije kapitala, optimalna stopa poreza na kapital i na dohodak od kapitala jednaka nuli. 195 Do istog zaključka u pogledu optimalne stope poreza na dohodak od kapitala dolazi se i primenom Štiglicovog koncepta analize ovog pitanja. 196 U osnovi Štiglicovog modela stoji pretpostavka o postojanju dva tipa pojedinaca – tip 1 – N1 (broj mladih osoba čija je produktivnost manja od optimalne (v<1)) i tip 2 – N2 (broj mladih osoba čija je produktivnost blizu optimalne (v =1)). Ako se rad izraţava preko funkcije efikasnosti rada ( 2211 ttttt LNLvNE  ), 197 zarada po jedinici rada označava sa wt, proizvodnja kao funkcija kapitala i rada ( ),( ttt LKFQ  ), onda se bruto proizvodnja u društvu moţe iskazati kao zbir privatne potrošnje (u periodu kada je osoba mlada ( 1 ytC ) i kada ostari ( 2 ytC )), drţavne potrošnje (Gt) i kapitala reinvestiranog u proizvodnju (Kt+1): ttttttyttyttttt GKCNCNCNCNKLKF   1 2 ,0 2 1 1 ,0 1 1 2211),( (3.23) Dalje se pretpostavlja da drţava ima za cilj maksimizaciju funkcije društvenog blagostanja (SW), što pak zavisi od pondera ( 21 tt i ) koje društvo pridaje licima koja pripadaju tipu 1 i licima koja pripadaju tipu 2: ),,( 22211 1 1 1 ttttt t t t t UNUNSWSW        (3.24) 194 Vidi: Ordover, J. et. al. (1979) 195 Ordover, J. et. al. (1979) 196 Vidi: Stiglitz, J. (1985) 197 Oznaka N2 ne označava kvadratnu vezu, već upućuje na to da je reč o pojedincu tipa dva. Zbog činjenice da se u odgovarajućim funkcijama kod ovih parametara u subskriptu javljaju oznake za vremensku dimenziju, oznake za tip su zadrţane u superskriptu. 126 Pretpostavke na kojima se vrši maksimizacija funkcije društvenog blagostanja su: a) samoograničenje (eng. self-selection contstraint) - obučeni radnici se ne predstavljaju veštački kao neobučeni kako bi smanjili svoj poreski teret, b) ograničenost raspoloţivih resursa. Ako se sa t i t označe odgovarajući multiplikatori datih ograničenja (samoograničenje i ograničenje raspoloţivih resursa, respektivno), onda se uslov makismizacije funkcije blagostanja ( t ) moţe iskazati preko Lagranţove funkcije:198 )),(( )),(),(( 1 2 ,0 2 1 1 ,0 1 1 2211 1 12 2 222 ttttttyttyttttt t t t t t tttt KKCNCNCNCNLKF Y CU Y CUSW      (3.25) Diferenciranjem jednačine (3.16) po 2 tC i tK i njihovom daljom transformacijom, Štiglic dolazi do sledećeg uslova optimalnog oporezivanja dohotka od kapitala:199 ),(1 ),)(/( ),)(/( 11 ' 1 222 1,0 2 2222      ttk t t ttt ttyt LKF LCCU LCCU   (3.26) Leva strana jednakosti (3.26) predstavlja marginalnu stopu supstitucije izmeĎu sadašnje i buduće potrošnje lica tipa 2, što je zapravo jednako jedan plus kamatna stopa (stopa prinosa na kapital) po odbitku poreza, pri optimalnom programu potrošnje. Na desnoj strani izraza (3.26) prikazana je marginalna produktivnost kapitala, koja je jednaka jedan plus kamatna stopa (stopa prinosa na kapital) pre odbitka poreza, pri optimalnom programu proizvodnje. S obzirom da je uslov za maksimizaciju blagostanja društva jednakost marginalne stope supstitucije izmeĎu sadašnje i buduće potrošnje sa jedne, i marginalnog prinosa na kapital sa druge strane, moţe se zaključiti da se taj uslov ostvaruje samo u slučaju kada je stopa prinosa na kapital pre odbitka poreza jednaka stopi prinosa na kapital po odbitku poreza. To znači da je optimalna stopa poreza na dohodak od kapitala koji ostvaruje lice koje pripada tipu 2 (stopa pri kojoj je društveno blagostanje maksimalno) jednaka nuli. 198 Stiglitz, J. (1985) 199 Stiglitz, J. (1985) 127 Polazeći od slabo separabilne funkcije korisnosti i od Lagranţov funkcije (3.25), na sličan način se moţe dokazati i da je optimalna stopa poreza na dohodak od kapitala lica tipa 1 takoĎe jednaka nuli. Ordover-Filipsov, kao i Štiglicov model pokazuju da je optimalna stopa poreza na dohodak od kapitala, posmatrano u okviru ograničenog vremenskog horizonta jednaka nuli. Iako je pretpostavka o ograničenosti vremenskog horizonta realna (jer je ljudski ţivot vremenski ograničen), zaključak o nultoj optimalnoj stopi poreza na dohodak od kapitala je često osporavan upravo zbog navedene pretpostavke, tj. zbog mogućnosti nasleĎivanja imovine. MeĎutim, navedeni argumenti povezani sa efektima nasleĎivanja opovrgnuti su rezultatima daljih teorijskih i empirijskih radova, u kojima je hipoteza o optimalnosti nulte stope poreza na dohodak od kapitala testirana pod pretpostavkom neograničenosti vremenskog horizonta (Judd, K. (1985) i Chamley, C (1986)). Osnovna poruka Čemlijevog modela je da kapital i dohodak od kapitala ne bi trebalo da budu oporezovani, ali ni subvencionisani. Ovakvi rezultati temelje se na tvrdnji da bi oporezivanje prinosa na kapital imalo znatan distorzivni efekat na izbor pojedinca izmeĎu sadašnje i buduće potrošnje, što je per se neoptimalno. Ako se sa r označi stopa prinosa na kapital pre oporezivanja (koja se ostvaruje u uslovima ravnoteţe), a poreska stopa iznosi k , onda oporezivanje prinosa na kapital menja relativne cene potrošnje (RP) na dan t i na neki budući dan (t+s):200 s kr r RP          )1(1 1  (3.27) Naime, iz (3.27) proizilazi da uvek kada je poreska stopa različita od nule, odnos relativnih cena sadašnje potrošnje (na dan t) i buduće potrošnje (na dan t+s) teţi nuli ili beskonačnosti, što je indikator distorzivnog uticaja poreza na dohodak od kapitala. Iako je u prethodnim decenijama razvijeno nekoliko značajnih teorijskih modela kojima se ukazuje na optimalnost oporezivanja dohodaka od kapitala po nultoj poreskoj stopi, u novijim radovima se sve češće iznose i argumenti protiv ovakvog pristupa. Prvo, jedna od pretpostavki Atkinskon-Štiglicovog modela odnosi se na 200 Chimley, C. (1986) 128 odsustvo sistematske veze izmeĎu sposobnosti zaraĎivanja i sklonosti ka štednji, dok empirijska istraţivanja ipak pokazuju da ta veza postoji i da je pozitivna. Shodno tome, ako lica sa većom sposobnošću zaraĎivanja štede relativno veći deo svog dohotka, onda bi oporezivanje njihovih dohodaka od kapitala imalo znatne pozitivne redistributivne efekte. 201 Osim toga, Atkinson-Štiglicov, kao i Ordover-Filipsov model optimalnog poreza na dohodak od kapitala polaze od funkcije korisnosti koja podrazumeva slabu separabilnost sadašnje i buduće potrošnje (korisnost od sadašnje potrošnje je funkcija isključivo sadašnje potrošnje, a ne i buduće potrošnje i obrnuto). Navedena pretpostavka se smatra bitnim nedostatkom ovih modela, budući da korisnost pojedinca zavisi kako od njegove sadašnje potrošnje (u trenutku t), tako i od njegove buduće potrošnje (u trenutku t+s). Drugo, bitnim nedostatkom Čemlijevog modela smatra se pretpostavka da pojedinci donose racionalne odluke o štednji u neograničeno dugom vremenskom periodu, što ne mora uvek biti tačno. Kada se ova pretpostavka zameni realističnijom pretpostavkom da ljudi donose ekonomske odluke uzimajući u obzir odreĎeni, ograničeni vremenski period, zaključci se znatno menjaju. Tako je analizom u modelu preklapajućih generacija, pod pretpostavkom da nema poklanjanja/nasleĎivanja, utvrĎeno da je optimalna stopa poreza na dohodak od kapitala, čak i u dugom roku, veća od nule.202 Treće, u praksi bi često bilo teško razlikovati dohotke od rada i od kapitala. Tako kod dohotka od samostalne delatnosti deo dohotka predstavlja naknadu za rad preduzetnika, a deo prinos na uloţeni kapital i preuzeti preduzetnički rizik.203 Diferencirano oporezivanje dohotka od rada i od kapitala stvara podsticaje na poresku arbitraţu i veštačko prikazivanje dohotka od rada kao dohotka od kapitala u cilju minimizacije poreske obaveze. TakoĎe je pokazano da u uslovima kada nije moguće precizno dezagregirati dohodak od samostalne delatnosti na dohodak od rada i dohodak od kapitala, zaključci koji proizilaze iz Čemlijevog modela prestaju da vaţe.204 Četvrto, ukoliko se u analizu ovog pitanja uključi realistična pretpostavka o neizvesnosti u pogledu budućih zarada, zaključci se takoĎe menjaju. Oporezivanjem dohodaka od kapitala smanjuje se podsticaj za štednju, što podstiče ljude da povećaju ulaganja u ljudski kapital i druge mehanizme koji će im omogućiti poboljšanje njihovih performansi na trţištu rada u 201 Saez, E. (2002b). 202 Atkinson, A., et. al. (1980) i Atkinson, A., et. Al. (1980a) 203 O mehanizmima raspodele dohotka preduzetnika na dohodak od rada i dohodak od kapitala detaljnije vidi u: Genser, B. (2006) i Sorensen, P. (2003) 204 Vidi: Diamond, P., et. al. (2011), str. 181. 129 budućnosti. Na konceptu neizvesnosti budućih zarada zasnovane su i analize u tzv. stohastičkim dinamičkim modelima optimalnog oporezivanja, prema kojima bi pojedinac sa relativno visokom sposobnošću zaraĎivanja, bez eksterne intervencije, štedeo više nego što bi to bilo društveno optimalno (optimalno bi bilo da lice sa niţom sposobnošću zaraĎivanja štedi više). Kako oporezivanje dohodaka od kapitala destimuliše ovakvo ponašanje, time se pozitivno utiče na balans izmeĎu pravičnosti i efikasnosti. 205 Peto, uvoĎenje poreza na dohodak od kapitala omogućava sniţavanje poreza na dohodak od rada. Budući da porez na dohodak od kapitala plaćaju lica koja nemaju likvidnosno ograničenje, uvoĎenje ovog poreza omogućava smanjenje poreskog tereta onih koji imaju likvidnosno ograničenje (ostvaruju samo dohodak od rada, ne i od kapitala, i nemaju mogućnost zaduţivanja). S tim u vezi je pokazano da bi stopa poreza na dohodak od kapitala trebalo da bude veća od nule, kada su potrošnja i štednja pozitivno korelisane.206 Šesto, ukoliko se poĎe od realne pretpostavke da je kapital oskudan resurs (i da je njegov nivo uvek suboptimalan), a pojedinci imaju Kob-Daglasovu funkciju korisnosti, onda je korisno oporezovati kapital i dohodak od kapitala i ta sredstva transferisati mladima, koji imaju veću marginalnu sklonost štednji (akumulaciji kapitala) od starih lica.207 Sedmo, ako ne postoji porez na ostavinu, onda je opravdano (pre svega iz perspektive pravičnosti) oporezovati dohodak od kapitala, jer naslednici nisu platili porez pri sticanju imovine, kao što su platila lica koja su imovinu stekla sopstvenim radom (tj. iz sopstvenog dohotka). I na kraju, poslednji, ali ne najmanje vaţan razlog je i činjenica da naročito u razvijenim zemljama dohodak od kapitala predstavlja značajan deo ukupnog dohotka graĎana, pa bi se izuzimanjem tog dohotka iz oporezivanja izgubili znatni iznosi poreskih prihoda. Osim toga, za obezbeĎenje istog iznosa poreskih prihoda, nakon ukidanja poreza na dohodak od kapitala bilo bi potrebno povećati stopu poreza na dohodak od rada, što bi dovelo do distorzivnih efekata na trţištu rada. Nakon razmatranja relevantnih koncepata iz domena optimalnog oporezivanja dohotka od rada i dohotka od kapitala i analize dobijenih rezultata, postavlja se pitanje zbog čega se dobijeni rezultati koji su često egzaktni, ne primenjuju (u dovoljnoj meri) u savremenim poreskim politikama. Razlog tome nalazi se u činjenici da teorija 205 Kocherlakota, N., et. al. (2003) 206 Vidi: Diamond, P., et. al. (2011), str. 181-182. 207 Vidi: Salanie, B. (2003) 130 optimalnog oporezivanja ipak ima i odreĎene nedostatke, koji ne narušavajući njenu relevantnost ipak delimično ograničavaju njenu praktičnu primenu. Često se kao ograničenja koncepta optimalnog oporezivanja navode: nerealnost nekih pretpostavki na kojima se ovaj koncept zasniva, teškoće koje bi se javile kod merenja stvarnog iznosa ovih dohodaka (šta je stvarno prinos na kapital, a šta naknada za uloţeni rad od strane preduzetnika), visoki troškovi primene, strateški odgovori od strane obveznika i sl.. Tako teorija optimalnog oporezivanja posmatra pojedince kao odvojene poreske obveznike, iako u brojnim zemljama poreskog obveznika zapravo predstavlja porodica. Osim toga, pretpostavka o tome da drţava moţe da vrši numeričko poreĎenje društvenog troška po osnovu oporezivanja dva različita pojedinca (implicitno sadrţana u pretpostavci o Bergson-Semjuelsonovoj funkciji društvenih preferencija), takoĎe se često osporava kao nerealna. U osnovi razmatranja optimalnog oporezivanja stoji analiza trade-off odnosa izmeĎu efikasnosti i pravičnosti. Pri tome se pod pravičnošću po pravilu podrazumeva vertikalna pravičnost u oporezivanju, dok se u obzir (u dovoljnoj meri) ne uzimaju pitanja horizontalne pravičnosti, što se takoĎe smatra bitnim nedostatkom ovog koncepta. TakoĎe, analiza problematike optimalnog oporezivanja dohotka često to pitanje postavlja izolovano od ostatka poreskog sistema, implicitno pretpostavljajući da je reč o prvom i jedinom porezu koji se uvodi u poreski sistem ili od pretpostavke da je moguće postojeći poreski sistem u celosti radikalno redizajnirati. Ove pretpostavke su takoĎe nerealne, jer svaka poreska reforma kreira koristi za jednu grupu lica, a pogoršanje poloţaja za drugu.208 Pri tome lica koja poreskom reformom gube na blagostanju izraţenije reaguju na poresku reformu kritikujući je, nego što lica koja reformom dobijaju istu brane. Zbog toga su poreske reforme uglavnom parcijalne i postepene, što predstavlja ograničenje jedne od bitnih implicitnih pretpostavki uvoĎenja koncepta optimalnog oporezivanja. Iz načina na koji se analizira pitanje izbora optimalnog reţima oporezivanja, zaključuje se da se u obzir ne uzimaju mogući problemi koji bi nastali u vezi sa javnim izborom, tj. da se ignorišu ključni 208 Vidi: Feldstein, M. (1976) 131 argumenti u vezi sa načinom, mehanizmom i problemima društvenog odlučivanja, naročito u domenu javnih politika.209 Osim toga, razmatrani modeli optimalnog oporezivanja ne uzimaju u obzir administrativne troškove oporezivanja (direktne i indirektne troškove plaćanja poreza, troškove naplate i administriranja poreza i sl.) i efekte na poresku evaziju. Kako ovi troškovi u zbiru mogu biti značajni, njihovo zanemarivanje moţe znatno da ograniči tačnost dobijenih rezultata i zaključaka.210 Iako se već nekoliko decenija u teoriji oporezivanja iznose argumenti u prilog oporezivanja dohotka od kapitala po nultoj stopi, u praksi to čini svega tri zemlje OECD (Grčka, Meksiko i Slovačka). U periodu od 1980. do 2005. godine prosečna stopa poreza na dohodak od dividende i kamate sniţena je sa prosečnih 55% na 20% u zemljama OECD. MeĎutim, istovremeno je došlo do širenja poreske osnovice. Polazeći od koncepta odnosa plaćenih poreza i relevantne poreske osnovice, utvrĎeno je da je poresko opterećenje dohotka od kapitala u periodu od 1975. do 2000. godine u 14 zemalja OECD zapravo blago poraslo, što ukazuje da argumenti u prilog oporezivanja dohotka od kapitala po nultoj marginalnoj poreskoj stopi nisu bili dovoljni da nadvladaju probleme koji bi se s tim u vezi javili, naročito u domenu političke ekonomije. I pored navedenih nedostataka, teorija optimalnog oporezivanja dohotka od kapitala je značajno napredovala u prethodnih nekoliko decenija, povezujući ovo pitanje ne samo sa pitanjem pravičnosti, već i efikasnosti, što je naročito bitno imajući u vidu činjenicu da empirijska istraţivanja pokazuju da porezi na kapital i dohodak od kapitala najdistorzivnije (u odnosu na sve druge poreze) deluju na dugoročni privredni rast. Osim toga, novija teorijska razmatranja u analizu uključuju i pitanje vremenskog horizonta koji ekonomski agenti imaju u vidu pri odlučivanju, što predstavlja suštinski iskorak ka unapreĎenju realističnosti teorijskih modela. S druge strane, većina teorijskih rezultata nije u znatnoj meri robusna na promenu, često rigidnih i nerealnih, pretpostavki na kojima se teorija zasniva. TakoĎe, osim u okviru stohastičkih dinamičkih modela, pitanje oporezivanja dohodaka od kapitala se ne povezuje u većoj meri sa oporezivanjem dohodaka od rada, iako su još klasične analize raspodele poreskog tereta ukazivale na znatnu povezanost trţišta rada i trţišta kapitala. Stoga se procenjuje da prostor za dalji razvoj teorije optimalnog 209 Vidi: Muller, D. (1993) 210 Troškovi administriranja poreza i troškovi poreske evazije u SAD procenjuju se na čak 7% ukupnih poreskih prihoda. 132 oporezivanja dohotka od kapitala postoji upravu u pravcu sagledavanja ovog pitanja u širem kontekstu, oporezivanja ukupnog dohotka graĎana iz svih izvora, te rešavanja dileme u pogledu realističnosti pretpostavke o ograničenom ili neograničenom vremenskom horizontu, koji pojedinci imaju u vidu pri ekonomskom odlučivanju, a što u znatnoj meri opredeljuje dobijene rezultate. Polazeći od postojećih struktura poreskog i čitavog ekonomskog sistema, i izazova sa kojima se savremene ekonomije suočavaju, ocenjuje se da su problemi i rizici povezani sa potpunim izuzimanjem dohodaka od kapitala od oporezivanja još uvek visoki, iako postoji nekoliko relativno jakih argumenata u prilog ovom pristupu, te da bi stoga neto efekti takve politike na društveno blagostanje bili ograničeni, a moţda i negativni. I pored prethodno navedenih ograničenja, zaključuje se da teorija optimalnog oporezivanja dohotka predstavlja relevantan analitički okvir za razmatranje pitanja oporezivanja dohotka graĎana, koje je u funkciji povećanja ukupnog društvenog blagostanja. Iz samih različitih modela optimalnog oporezivanja moţe se zaključiti da su rezultati, odnosno poruke tih modela često divergentni i uslovljeni pretpostavkama na kojima se zasnivaju. Stoga se moţe zaključiti da od daljeg razvoja teorije optimalnog oporezivanja ne bi trebalo očekivati definitivna i univerzalna rešenja, već dalje unapreĎenje analitičkog okvira za razmatranje različitih rešenja u pogledu poreske politike, usmereno na unapreĎenje realističnosti pretpostavki, a samim tim i povećanje primenjivosti dobijenih rezultata. 133 II. UPOREDNA ANALIZA EFEKATA PRIMENE ALTERNATIVNIH MODELA OPOREZIVANJA DOHOTKA FIZIĈKIH LICA 134 1. Osnovne ekonomske implikacije primene alternativnih modela poreza na dohodak fiziĉkih lica U razvijenim zemljama porez na dohodak predstavlja jedan od bilansno najznačajnijih poreskih oblika. U poslednje četiri decenije učešće poreza na dohodak u ukupnim poreskim prihodima razvijenih zemalja kretalo se izmeĎu jedne četvrtine i jedne trećine. Za razliku od poreza na potrošnju, kod kojih postoji visok stepen uniformnosti rešenja i relativno mali broj kontroverznih pitanja, kod poreza na faktore proizvodnje (a pre svega kod poreza na dohodak graĎana) postoji širok dijapazon različitih rešenja. Zbog toga je pitanje njegove reforme, odnosno odgovarajućeg podešavanja bilo je jedno od najčešće razmatranih u prethodnim decenijama. Tendencije u poslednje dve decenije ukazuju da se i pored razlika u pogledu konkretnih rešenja (definisanje poreske osnovice, poreske skale, olakšica i sl.), razvijene zemlje i zemlje u tranziciji opredeljuju za elemente jednog od tri alternativna koncepta oporezivanja – sintetički, dualni ili flat porez na dohodak graĎana. U praksi se retko primenjuje čist teorijski oblik nekog od navedenih modela oporezivanja dohotka, već se najčešće neki od navedenih oblika primenjuje kao osnovni, pri čemu se uvode i elementi ostalih modela. U ovom poglavlju biće izvršena komparativna analiza osnovnih ekonomskih performansi tri alternativna modela poreza na dohodak na osnovu ostvarenih ili ocenjenih (očekivanih) efekata njihove primene u razvijenim i zemljama u tranziciji. U tom kontekstu biće analiziran uticaj svakog od tri pomenuta modela oporezivanja dohotka na alokativnu neutralnost poreskog sistema, nejednakost u raspodeli dohotka, trţište radne snage i kapitala, kao osnovnih faktora privrednog rasta. Preduslov za realizaciju očekivanih bilansnih efekata odreĎenog poreskog sistema je njegova efikasna i jeftina primena. S tim u vezi, biće analizirana i pitanja poreske evazije, troškova administriranja poreza i efikasnost naplate alternativnih modela poreza na dohodak. 135 1.1 Savremeni trendovi u oporezivanju dohotka fiziĉkih lica Kao što je i u ekonomskoj teoriji pitanje optimalnog oporezivanja dohotka od rada tretirano odvojeno od optimalnog oporezivanja dohotka od kapitala, tako je potrebno i analizu trendova u oporezivanju ove dve grupe dohodaka graĎana vršiti odvojeno.211 Kada je reč oporezivanju dohotka od rada, u prvoj deceniji XXI veka u razvijenim zemljama (članicama OECD) zabeleţen je blagi pad prosečne poreske stope, pri čemu je taj pad relativno veći za niţe u odnosu na prosečne i više dohotke. Pri tome je došlo i do blagog sniţenja prosečne najviše marginalne stope poreza na dohodak od rada za 3,7 p.p. (sa 47% u 2000. godini na 43,3% u 2005. godini). 212 Istovremeno je u 10 (od 30) zemalja OECD-a broj marginalnih poreskih stopa smanjen, u 14 zemalja je ostao nepromenjen, dok je u svega šest zemalja povećan. Na osnovu toga se zaključuje da je savremeni trend u pogledu oporezivanja dohotka od rada smanjenje poreskog opterećenja, uz smanjenje progresivnosti, kao i pojednostavljenje sistema oporezivanja. Većina razvijenih zemalja je ranije primenjivala sintetički model oporezivanja dohotka, koji podrazumeva jednak poreski tretman dohotka od rada i dohotka od kapitala. MeĎutim, vremenom je veliki broj ovih zemalja uveo elemente dualnosti, te je za dohotke od kapitala propisan poseban reţim oporezivanja. Iako i meĎu razvijenim zemljama sa sličnom strukturom privrede postoje bitne razlike u pogledu načina oporezivanja dohotka od kapitala, podaci za zemlje OECD pokazuju da je u većini tih zemalja u prethodnom periodu došlo do sniţenja poreskog opterećenja na dohodak od kapitala. Tako je u periodu od 2000. do 2005. godine prosečna stopa poreza na prinos od korporativnog kapitala (zbir poreza na dobit i poreza na dohodak graĎana od dividende) sniţena za 5,3 p.p. (sa 49,8% na 44,5%).213 TakoĎe je došlo i do sniţenja stopa poreza na druge vrste dohodaka od kapitala. Od sredine osamdesetih godina XX veka, do početka XXI veka prosečna stopa poreza na dohodak od kamate u razvijenim zemljama sniţena je za čak 20 p.p. (sa 50% u 1983. godini na 30% u 2000. godini). 214 Ovakve tendencije u pogledu oporezivanja dohotka od kapitala, koje su u skladu sa preporukama teorije optimalnog oporezivanja, najčešće se objašnjavaju 211 Pitanje optimalnog oporezivanja dohotka od rada i od kapitala je posmatrano integrisano jedino u novim, stohastičkim dinamičkim modelima. Vidi: Koterlachota, et. al. (2003) 212 OECD Tax Policy Study No. 13: Fundamental Reform of Personal Income Tax (2006) 213 OECD Tax Policy Study No. 13: Fundamental Reform of Personal Income Tax (2006) 214 Huizinga, H., et. al. (2004) 136 rastućom mobilnošću kapitala i teţnjom zemalja da rasterećenjem dohotka od kapitala destimulišu njegov odliv, tj. stimulišu priliv. Iako je osnovni trend u pogledu visine poreskih stopa u većini razvijenih zemalja sličan, meĎu njima postoje bitne razlike u pogledu strukturiranja sistema poreza na dohodak graĎana. Dizajn poreza na dohodak determinisan je skupom ciljeva koji se pred sistem oporezivanja postavljaju i ponderima koji se dodeljuju pojedinačnim ciljevima. U kontekstu reforme sistema poreza na dohodak graĎana, najčešće se u obzir uzimaju tri grupe ciljeva: pravičnost, efikasnost i minimizacija troškova administriranja i primene poreza, koja se ostvaruje kroz jednostavnost sistema oporezivanja. MeĎutim, iako sva tri cilja predstavljaju poţeljne performanse sistema poreza na dohodak, mogućnost njihovog potpunog ostvarenja ograničena je postojanjem trade-off odnosa i to naročito izmeĎu: a) pravičnosti i efikasnosti, b) minimizacije troškova primene i pravičnosti, i c) efikasnosti i administrativne primenljivosti (povezane sa principom jednostavnosti). 215 S tim uvezi koncipirani su različiti modeli oporezivanja dohotka koji u različitoj meri doprinose ostvarenju navedenih ciljeva. U zavisnosti od veličine, otvorenosti i strukture privreda, pondera koje društvo pripisuje različitim ciljevima, kao i od administrativnih kapaciteta i nivoa poreskog morala i tradicije, većina razvijenih zemalja i zemalja u tranziciji (članica EU i OECD) opredelila se za primenu modifikovane varijante jednog od tri pomenuta alternativna modela oporezivanja. 1.1.1 Sintetički porez na dohodak Većina razvijenih zemalja je u drugoj polovini XX veka primenjivala sistem poreza na dohodak koji je podrazumevao široko definisanje poreske osnovice i jednak tretman dohodaka iz različitih izvora (radi ostvarenja horizontalne pravičnosti) uz odobravanje različitih olakšica i primenu visoko progresivnih poreskih stopa (u cilju obezbeĎenja vertikalne pravičnosti). Reč je o tzv. sintetičkom porezu na dohodak graĎana. Razlog tome nalazi se u činjenici da je u datom periodu veći značaj pridavan principu pravičnosti, a potencijalni negativni efekti na efikasnost i teškoće u vezi sa primenom uglavnom nisu bili poznati. U svojoj izvornoj, teorijskoj formi, sintetički porez na dohodak se zasniva na Šanc-Hejg-Sajmonsovoj definiciji dohotka, prema kojoj dohodak predstavlja zbir trţišne vrednosti potrošnje pojedinca i prirasta njegove 215 Owens, J. (2006) 137 neto imovine (utvrĎeno na bazi obračunske, a ne na bazi realizovane, vrednosti). To praktično znači da u poresku osnovicu pored prihoda koje lice ostvaruje u novcu (zarada, kamata, dividenda, zakupnine, tantijeme i sl.) u oporezivi prihod spadaju i posebne pogodnosti obezbeĎene od poslodavca (eng. fringe benefits), plaćeni doprinosi za (dopunsko) zdravstveno/penzijsko osiguranje, nerealizovani kapitalni dobici, imputirana renta i dr. Poreska osnovica se utvrĎuje tako što se oporezivi prihod umanjuje za različite odbitke – standardne (lični i za izdrţavane članove porodice) i nestandardne (povezani sa specifičnim troškovima poreskog obveznika). Na prethodno definisanu poresku osnovicu primenjuju se progresivne poreske stope, čime se utvrĎuje iznos poreske obaveze. Iako ovakav model oporezivanja u najvećoj meri zadovoljava principe pravičnosti (horizontalne i vertikalne), u svojoj izvornoj formi nije primenjen ni u jednoj zemlji. Naime, troškovi utvrĎivanja pojedinih vrsta nenovčanog dohotka (npr. fringe benefits, imputirane rente i nerealizovanih kapitalnih dobitaka) mogu biti vrlo visoki, a sam postupak sloţen i teško izvodljiv, zbog čega je u većini razvijenih zemalja primenjena korigovana verzija sintetičkog poreza na dohodak, koja ne podrazumeva oporezivanje nerealizovanih kapitalnih dobitaka, imputirane rente i sličnih nenovčanih prihoda. Ovaj koncept se u literaturi često naziva korigovanim sintetičkim porezom na dohodak graĎana216. Primena korigovanog sintetičkog poreza na dohodak negativno utiče na horizontalnu pravičnost (jer su odreĎene vrste prihoda neoporezovane). Primena korigovanog sintetičkog poreza na dohodak takoĎe negativno utiče na ekonomsku efikasnost, jer podrazumeva primenu progresivnih (često i vrlo visokih) marginalnih poreskih stopa, što destimulativno utiče na radni napor pojedinca i ulaganje u ljudski kapital, tj. stvara relativno veliki višak poreskog tereta, budući da on raste po kvadratu poreske stope. Osim toga, krajem XX veka sa ubrzanim razvojem informacionih tehnologija i procesa globalizacije uočeno je da kapital postaje sve mobilniji i da poreski tretman prihoda od kapitala utiče na njegovo seljenje. To je upućivalo na zaključak da oštro progresivno oporezivanje dohotka od kapitala zapravo umanjuje društveno blagostanje, zbog čega su počeli da se razvijaju alternativni koncepti oporezivanja dohotka graĎana, koji su ove činjenice uzimali u obzir. 216 U svega nekoliko zemalja OECD se imputirana renta uključuje u poresku osnovicu. Vidi: OECD Tax Policy Study No. 13: Fundamental Reform of Personal Income Tax (2006) 138 1.1.2 Dualni porez na dohodak U cilju ublaţavanja distorzivnog delovanja (sintetičkog) poreza na dohodak na štednju (i investicije), a u cilju unapreĎenja ekonomske efikasnosti, uz istovremeno zadrţavanje pozitivnih efekata oporezivanja na redistribuciju dohotka, skandinavske zemlje (Finska, Norveška, Švedska i Danska) su krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina XX veka izvršile dualizaciju sistema oporezivanja dohotka graĎana. Tako (skandinavski tip) dualnog poreza na dohodak graĎana podrazumeva dezagregiranje ukupnog dohotka fizičkog lica na dohodak od rada i dohodak od kapitala. Dohotkom od rada se smatra prihod ostvaren (u novcu i naturi) po osnovu zaposlenja i deo dohotka od samostalne delatnosti. 217 Dohotkom od kapitala se smatra neto prihod od finansijske imovine (kamata, dividenda, udeli u dobiti), neto prihod od nefinansijske imovine (zakupnina), realizovani kapitalni dobici i deo prihoda od samostalne delatnosti. Ovako definisani dohodak od rada, umanjen za lični odbitak i vrlo ograničen broj nestandardnih odbitaka (u nekim varijantama ih uopšte i nema) se u dualnom modelu poreza na dohodak oporezuje po progresivnim poreskim stopama. Nasuprot tome, dohodak od kapitala kao i porez na dobit preduzeća se oporezuju jedinstvenom proporcionalnom stopom (koja je u nekim slučajevima jednaka najniţoj marginalnoj stopi poreza na dohodak od rada). 218 Razlozi za dualizaciju sistema oporezivanja dohotka su brojni. 219 Prvo, niţe poresko opterećenje dohotka od kapitala destimuliše njegov odliv, a u odreĎenim situacijama i podstiče priliv, što deluje podsticajno na privredni rast i nivo poreskih prihoda.220 Dalje, finalno oporezivanje dohotka od kapitala na izvoru (po odbitku) umanjuje troškove administriranja porezima i umanjuje rizik realnog pada poreskih prihoda usled inflacije do kojeg bi došlo kada bi se prihod od kapitala oporezovao tek po isteku kalendarske godine (Tanzi-Oliveira efekat). Znatno smanjenje broja poreskih olakšica dovodi do širenja poreske osnovice i pojednostavljenja sistema oporezivanja. Osim toga, oporezivanje dohotka od kapitala po jedinstvenoj poreskoj stopi otklanja podsticaj za poresku arbitraţu kroz veštačko prebacivanje vlasništva nad kapitalom sa bračnog partnera koji ima veći dohodak (i oporezovan je po višoj marginalnoj 217 Prihod od samostalne delatnosti uključuje prihod od poljoprivrede i šumarstva, kao i prihod od preduzetničke delatnosti. Vidi: „Dual Income Tax – A Proposal for Reforming Corporate and Personal Income Tax in Germany“ (2008) 218 Sorensen, P. B. (2004) 219 Vidi: RanĎelović, S. (2008) 220 Sorensen, P. B. (2001) 139 poreskoj stopi) na partnera oporezovanog po niţoj stopi, što je inače imanentno sintetičkom porezu na dohodak. Nasuprot navedenim argumentima, protivnici dualnog poreza na dohodak kao kritiku ovog koncepta najčešće navode odsustvo horizontalne pravičnosti (jer se različite vrste dohotka različito oporezuju), alokativnu pristrasnost i podsticajno delovanje na druge vrste poreske arbitraţe (iskazivanje dohotka od samostalne delatnosti kao dohotka od kapitala ili iskazivanje dohotka od rada lica zaposlenog u sopstvenoj firmi kao dohotka od kapitala). Izazovi koje dualni porez na dohodak graĎana stavlja pred alokativnu neutralnost i pomenute oblike poreske arbitraţe biće detaljnije analizirani u tački 1.2 ovog rada. Iz različitih razloga, ni jedna zemlja nije uvela dualni porez na dohodak u njegovoj čistoj formi, ali su sistemi implementirani u pomenutim skandinavskim zemljama (naročito u Norveškoj) vrlo bliski ovom konceptu. Usled relativno pozitivnog iskustva skandinavskih zemalja i očekivanog uticaja poreza na dohodak od kapitala na njegov priliv/odliv, veliki broj drugih razvijenih zemalja Zapadne Evrope (Holandija, Belgija, Nemačka, Italija, i dr.) je izvršio parcijalnu dualizaciju sintetičkog modela oporezivanja dohotka graĎana, sniţavanjem poreskog opterećenja na pojedine vrste dohotka od kapitala ili čak uvoĎenjem jedinstvene granične stope poreza na dohodak od kapitala. 1.1.3 Porez na dohodak sa jedinstvenom poreskom stopom Zbog negativnog uticaja visokih, rastućih marginalnih poreskih stopa na ekonomsku efikasnost, kao i zbog sve veće mobilnosti radne snage, te rastuće sklonosti poreskih obveznika ka poreskoj evaziji u uslovima oštre direktne progresije u oporezivanju, nastao je treći alternativni model oporezivanja dohotka fizičkih lica – sistem oporezivanja dohotka sa jedinstvenom poreskom stopom (tzv. flat porez na dohodak). Ideja flat poreza na dohodak se u teoriji oporezivanja javila pre svega u cilju smanjenja/eliminisanja dvostrukog oporezivanja dohotka od kapitala, izuzimanjem od oporezivanja dohotka od kapitala ili dela dohotka koji se štedi. Reč je zapravo o potrošnom konceptu oporezivanja, koji se javlja u dva oblika – standardnom i alternativnom. Standardni model potrošnog koncepta podrazumeva oporezivanje samo onog dela dohotka koji se troši, čime porez na dohodak postaje ekvivalentan porezu na potrošnju, dok alternativni model potrošnog koncepta podrazumeva samo 140 izuzimanje od oporezivanja dohotka od kapitala (štednje).221 Standardni model potrošnog koncepta poreza na dohodak nije primenjen ni u jednoj zemlji, ali veliki broj zemalja umesto toga paralelno sa porezom na dohodak primenjuje i neku vrstu poreza na potrošnju (porez na promet, PDV i sl.). Stoga se u savremenoj poreskoj teoriji pod flat porezom na dohodak podrazumeva neka vrsta alternativnog potrošnog koncepta. Pri tome, postoji veliki broj različitih modela oporezivanja koji se nazivaju flat porezom, a koji imaju dva zajednička imenitelja - primena jedinstvene granične poreske stope i eliminacija gotovo svih odbitaka i poreskih kredita osim ličnog odbitka i eventualno odbitka za izdrţavane članove porodice. Predmet teorijske i empirijske analize osnovnih ekonomskih efekata najčešće su četiri koncepta flat poreza na dohodak: a) Model 1: Hall-Rabushka flat porez na dohodak – koji podrazumeva da se porezom na dohodak oporezuju zarade i nadnice, kao i penzijski doprinosi na teret zaposlenih i deo penzije ostvaren po osnovu uplata doprinosa na teret poslodavca (jer ovi doprinosi nisu oporezovani u trenutku uplate), iznad neoporezivog iznosa. 222 Ovim porezom se oporezuje i prihod od preduzetničke delatnosti (bilo da je reč o društvu lica ili društvu kapitala), pri čemu se kao osnovica uzima dodata vrednost, što je ekvivalentno porezu na novčani tok umanjen za zarade zaposlenih. Shodno prethodno navedenom, dohodak od kapitala (kamate, dividende, kapitalni dobici i dr.) je u potpunosti izuzet od oporezivanja. b) Model 2: porez na celokupan dohodak fizičkog lica, uz eliminaciju svih standardnih i nestandardnih odbitaka (uključujući i lični neoporezivi iznos), koji se obračunava po jedinstvenoj poreskoj stopi. c) Model 3: porez na celokupan dohodak iznad ličnog odbitka (opšteg neoporezivog iznosa) koji se obračunava po jedinstvenoj poreskoj stopi. d) Model 4: Atkinsonov porez na dohodak - porez na celokupan dohodak obračunat po jedinstvenoj poreskoj stopi, pri čemu se umesto ličnog odbitka (koji bi umanjivao poresku osnovicu) svakom poreskom obvezniku odobrava fiksni iznos poreskog kredita (jednak za sve obveznike), što ovaj model čini sličnim negativnom porezu na dohodak 221 Blaţić, H. (2006) 222 Vidi: Hall, R. et. al. (1995) i Blaţić, H., (2006), str. 41. 141 Grafikon 18. Teorijski modeli flat poreza Zagovornici flat poreza na dohodak, kao prednosti ovog modela navode njegovu jednostavnost, koja proizilazi iz nove definicije dohotka, eliminacije (ne)standardnih odbitaka i proporcionalne poreske skale. Osim toga, smatra se da flat porez na dohodak smanjuje podsticaj za poresku evaziju (npr. kroz veštačko prebacivanje dohotka sa jednog bračnog partnera na drugog) i da unapreĎuje ekonomsku efikasnost, jer širenje poreske osnovice (kroz eliminaciju odbitaka) ostavlja prostor za smanjenje poreske stope. 223 S druge strane, oponenti flat poreza na dohodak najčešće navode izostanak vertikalne pravičnosti (i posledičnog smanjenje redistributivnog delovanja poreskog sistema) kao bitan nedostatak ovog modela oporezivanja. MeĎutim, iz samih karakteristika četiri različita modela flat poreza na dohodak se zaključuje da se navedene prednosti i nedostaci ne mogu univerzalno odnositi na svaku od tih varijanti, već da performanse flat poreza na dohodak zavise od njegovog dizajna (visina ličnog odbitka i drugih odbitaka, visina poreske stope, (ne)odobravanje prava na poreski kredit, i sl.). Primena neke varijante flat poreza najzastupljenija je meĎu zemljama Centralne i Istočne Evrope. Iako Hall-Rabushka model predstavlja najčistiju varijantu flat poreza na dohodak, ovaj model kao takav nije primenjen ni u jednoj drţavi. Naime, ni jedna drţava nije bila spremna da se u potpunosti odrekne prava oporezivanja dohotka fizičkih lica od kapitala. U cilju obezbeĎenja vertikalne pravičnosti u oporezivanju i redistributivnih efekata, kroz indirektnu progresiju, 223 Vidi: OECD Tax Policy Study No. 13: Fundamental Reform of Personal Income Tax (2006) Y Bruto dohodak R as p o lo ži v i d o h o d ak model 1 i 3 model 2 model 4 G ar an to v a n i d o h o d ak Lični odbitak 142 većina zemalja koje su se opredelile za flat porez na dohodak, u poresku osnovicu uključuju celokupan dohodak poreskog obveznika, uz odobravanje odreĎenog ličnog odbitka (a neke i odobravaju i odbitak za izdrţavane članove porodice) ili poreskog kredita. Prema pravilima primenjivanim u 2009. godini u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju (tranziciji) članicama OECD i/ili EU, moţe se uočiti da je veliki broj zemalja odstupio od čistog sintetičkog poreza koji je bio dominantan u drugoj polovini XX veka. Tako od 37 posmatranih zemalja, još njih 13 (uglavnom, visoko razvijenih) primenjuje dominantno sintetički model oporezivanja, dok je delimičnu dualizaciju izvršilo 12 zemalja, pri čemu je u tim zemljama i dalje dominiraju karakteristike sintetičkog modela oporezivanja dohotka (pre svega zbog razuĎenog sistema poreskih olakšica). Za dominantno dualni model poreza na dohodak se opredelilo pet zemalja (skandinavskih i centralno-evropskih), dok je flat sistem oporezivanja odabralo sedam zemalja (od kojih sve osim Islanda spadaju u zemlje u tranziciji). Podaci prikazani u Tabeli 5. ukazuju da je sloţenost poreskog sistema, merena brojem poreskih razreda, najveća u zemljama sa sintetičkim modelom oporezivanja, dok je u zemljama sa polusintetičkim i dualnim porezom na dohodak nešto manja. MeĎutim, pored broja poreskih razreda, na sloţenost sistema oporezivanja utiče i dizajn pravila za utvrĎivanje oporezivog dohotka, kao i sloţenost sistema poreskih olakšica. Kada je o visini poreskog opterećenja, merenom visinom najviše marginalne poreske stope reč, uočava se da je ona najveća u zemljama sa polusintetičkim porezom na dohodak. 224 Tako je u ovim zemljama prosečna najviša marginalna poreska stopa veća za 7,8 p.p. u odnosu na zemlje sa sintetičkim modelom oporezivanja, a za 5,2 p.p. i 28,9 p.p. u odnosu na zemlje sa dualnim i flat porezom na dohodak respektivno. 224 Reţimi oporezivanja dohotka graĎana u brojnim zemljama odstupaju od klasičnog sintetičkog modela oporezivanja, u smislu da su neki dohoci oporezovani po proporcionalnim stopama, ali i dalje zadrţavaju bitne karakteristike sintetičkog poreza, u smislu brojnost standardnih i nestandardnih odbitaka. U tom smislu se u literaturi za reţime oporezivanja u ovim zemljama koristi termin „polusintetički“ ili „poludualni“ model. U ovom radu će se koristiti termin „polusintetički“ model oporezivanja, bez obzira što su u nekima od ovih zemalja karakteristike poreza na dohodak pribliţnije dualnom nego sintetičkom modelu. 143 Tabela 5. Osnovne karakteristike poreza na dohodak u zemljama EU i OECD Izvor: Obrada autora na osnovu: Taxation Trends in the EU, 2009 Edition, European Commission, Luxembourg, 2009 i PWC Worldwide Tax Summaries web site225 (http://www.taxsummaries.pwc.com/uk/wwts/wwts.nsf?Open) 225 U tabeli su prikazani i podaci za Srbiju, radi poreĎenja, iako Srbija nije drţava članica EU i OECD, i postojeći model poreza na dohodak graĎana u Srbiji ne odgovara klasičnom flat porezu, jer se dohoci iz različitih izvora oporezuju po različitim poreskim stopama. MeĎutim, kako su te stope proporcionalne, na dividendu na kamatu na kapitalne dobitke Holandija 4 52 25 30 0 Australija 4 45 45 45 45 Velika Britanija 3 40 40 40 18 Francuska 6 40 57 57 30,1 Švajcarska 12 40 40 40 40 Luksemburg 16 39 15 - 39 15 - 39 39 Novi Zeland 5 38 38 38 38 Malta 4 35 35 35 12 Turska 5 35 35 35 35 SAD² 6 35 30 30 30 Kipar 4 30 15 10 0 Kanada 4 29 29 29 29 Meksiko 5 28 28 28 28 6 37,4 32,1 32,1 24,2 Danska 3 62.3 28 62.3 62.3 Belgija 5 50 25 15 16.5 Austrija 3 50 25 25 0 Japan 4 50 50 20 50 Irska 2 46 46 25 25 Nemačka 4 45 25 25 25 Italija 4 43 12,5 - 49,72 12,5 - 27 43 Španija 5 43 19-21 19-21 19-21 Portugal 6 42 20 20 10 Grčka 3 40 10 15 20 MaĎarska 3 36 25 20 25 Juţna Koreja 4 35 15.4 15.4 35 4 45,2 22,5 20,25 26,0 Švedska 3 56.7 30 30 30 Slovenija 4 41 20 20 20 Norveška 3 40 28 28 28 Poljska 3 32 19 19 19 Finska 5 30.5 19.6 28 28 4 40 23,3 25.0 25.0 Island 1 37,2 37,2 37,2 37,2 Letonija 1 23 10 10 15 Slovačka 1 19 0 19 19 Rumunija 1 16 16 0 16 Češka 1 15 15 15 15 Litvanija 1 15 0 0 15 Bugarska 1 10 5 10 10 Srbija 1 12 10 10 10 1 16,3 8 9,1 14,3 poreske stope (%)Broj marginalnih poreskih stopa Najviša marginalna poreska stopa (%) Porez na dohodak od rada D u a ln i Prosek za zemlje sa sintetičkim PDG Prosek za zemlje sa polusintetičkim PDG P o lu si n te ti ĉk i (p o lu d u a ln i) F la t 1) Čisti teorijski modeli sintetičkog, dualnog ili flat poreza na dohodak se retko primenjuju. Zbog toga je klasifikacija zemalja po modelima poreza na dohodak izvršena na osnovu preovlaĎujućih karakteristika sistema poreza na dohodak u tim zemljama. Prosek za zemlje sa flat PDG Prosek za zemlje sa dualnim PDG Porez na dohodak od kapitala S in te ti ĉk i Model poreza na dohodak¹ Država 2) Dohoci fizičkog lica nerezidenta kapitala oporezivi su po stopi od 30%, dok se ovi dohoci fizičkog lica - rezidenta SAD uključuju u ukupnu osnovicu za porez na dohodak i oporezuju kao deo ukupnog dohotka. 144 Osim toga, dok je u zemljama sa sintetičkim modelom oporezivanja dohotka najviša marginalna stopa poreza na dohodak od kapitala jednaka onoj koja se primenjuje na dohodak od rada, u ostalim zemljama je dohodak od kapitala blaţe oporezovan. Pri tome se takoĎe uočava da je poresko opterećenje dohotka od kapitala znatno niţe u zemljama sa flat modelom oporezivanja dohotka nego u zemljama sa dualnim i polusintetičkim reţimom oporezivanja. Navedeni podaci ilustruju pomenute teorijske performanse alternativnih modela poreza na dohodak. Tako, eliminacija standardnih i nestandardnih odbitaka dovodi do širenja poreske osnovice, što omogućava sniţavanja najviše granične stope poreza na dohodak od rada, te utvrĎivanje stope poreza na dohodak od kapitala na niţem nivou. MeĎutim, nakon početka svetske ekonomske krize 2008. godine, neke od zemalja u tranziciji (Češka, Slovačka, Letonija) su, u kontekstu fiskalne konsolidacije, izvršile ili najavile napuštanje flat modela oporezivanja dohotka, kroz uvoĎenje progresivnih stopa poreza na dohodak od rada, čime će se de facto izvršiti dualizacija sistema oporezivanja. To ipak potvrĎuje da je očekivani rizik odliva kapitala usled njegovog oštrog oporezivanja značajan, budući da se i u kontekstu snaţne fiskalne konsolidacije drţave ne odlučuju na njegovo oštrije oporezivanje. 1.2 Alokativna neutralnost razliĉitih modela poreza na dohodak Porezi na dohodak (naročito progresivni i visoki) negativno utiču na spremnost pojedinca na rad i preduzimanje preduzetničkog rizika, a time utiču i na alokaciju resursa, što dovodi do nastanka viška poreskog tereta. Koncept alokativne neutralnosti poreza proizilazi iz principa ekonomske efikasnosti i predstavlja zahtev da sistem oporezivanja bude postavljen tako da ne utiče na (re)alokaciju resursa kroz promenu relativnih cena. Ukoliko oporezivanje dovodi do promene relativnih cena, i time narušava uslov za ostvarenje Pareto efikasnosti na trţištu dobara, to dovodi do suboptimalne alokacije resursa, tj. do nastanka viška poreskog tereta. U kontekstu oporezivanja dohotka graĎana, pitanje alokativne neutralnosti ima dve komponente: neutralnost u pogledu tretmana dohotka od rada i dohotka od kapitala i neutralnost u pogledu tretmana različitih vrsta dohodaka od kapitala. postojeći model poreza na dohodak u Srbiji je najpribliţniji flat modelu i u stranoj literaturi se Srbija često navodi meĎu zemljama koje primenjuju flat porez na dohodak. 145 1.2.1 Alokativna neutralnost oporezivanja iz perspektive poreskog tretmana dohotka od rada i dohotka od kapitala U meri u kojoj su rad i kapital, kao faktori proizvodnje, supstitabilni moguće je različitim poreskim tretmanom prinosa na ove faktore uticati na njihovu alokaciju, tj. uposlenost. Iz toga proizilazi zaključak da je reţim oporezivanja koji sve dohotke od rada i kapitala oporezuje po istoj poreskoj stopi alokativno neutralan. To bi značilo da sintetički i flat porez na dohodak (varijanta flat poreza koja u poresku osnovicu uključuje i dohodak od kapitala) predstavljaju alokativno neutralne modele oporezivanja dohotka graĎana. MeĎutim, u okviru sintetičkog poreza na dohodak poreskom obvezniku se na raspolaganje stavljaju različite olakšice (nestandardni odbici), koji mogu uticati na njegovo ponašanje u cilju smanjenja poreskog opterećenja, što delimično narušava alokativnu neutralnost ovog koncepta oporezivanja. Osim toga, u slučaju odvojenog oporezivanja članova porodice sintetički porez na dohodak podstiče (veštački) transfer kapitala izmeĎu bračnih partnera, ka onom sa niţim dohotkom, jer će u tom slučaju dohodak koji porodica ostvaruje od kapitala biti oporezovan po niţoj marginalnoj poreskoj stopi. Istraţivanja sprovedena u zemljama koje primenjuju sintetički porez na dohodak graĎana pokazuju da je uticaj razlike u visine marginalne poreske stope po kojoj su oporezovani bračni partneri na alokaciju imovine izmeĎu partnera značajan i da je motivisan poreskim razlozima. Tako rezultati empirijskih istraţivanja za Veliku Britaniju pokazuju da razlika u visini marginalne poreske stope na dohodak bračnih partnera od 10 p.p. implicira realokaciju izmeĎu 2,6% i 3,1% kapitala izmeĎu njih.226 U slučaju kada je dohodak od kapitala oporezovan po jedinstvenoj poreskoj stopi (čija visina ne zavisi od visine dohotka), ne postoje podsticaji za ovu vrstu poreske arbitraţe, zbog čega u modelima flat i dualnog poreza na dohodak ovaj problem praktično ne postoji. Nasuprot ova dva modela, dualnom porezu na dohodak je imanentna alokativna pristrasnost u pogledu dohotka od rada i dohotka od kapitala, jer se ove dve grupe dohodaka različito oporezuju. Jedno od otvorenih pitanja kod dualnog koncepta oporezivanja dohotka je i podela dohotka od samostalne delatnosti na deo koji predstavlja naknadu za rad preduzetnika (zaradu) i deo koji predstavlja prinos na angaţovani kapital i preuzeti preduzetnički rizik. Ovaj problem se često naziva 226 Stephens, M., et. al. (2004) 146 „Ahilovom petom“ dualnog poreza na dohodak. Naime, poreski obveznici su podstaknuti da što veći deo ukupnog dohotka od samostalne delatnosti prikaţu kao dohodak od kapitala, jer je on oporezovan po jedinstvenoj i niţoj poreskoj stopi (a ne uključuje se ni u osnovicu za obračun doprinosa za obavezno socijalno osiguranje). U cilju smanjenja mogućnosti za poreski arbitraţu, u zemljama koje primenjuju dualni porez na dohodak kreirana su dva alternativna pristupa podele dohotka od samostalne delatnosti na dohodak od rada i dohodak od kapitala. Prvi podrazumeva da se od ukupnog dohotka preduzetnika oduzme iznos jednak prosečnoj zaradi lica zaposlenog na uporedivom radnom mestu (tzv. imputirana zarada), a da ostatak dohotka bude kvalifikovan kao dohodak od kapitala. Alternativno rešenje je da se polazeći od prosečne stope prinosa na uloţeni kapital u datoj delatnosti utvrdi ukupan prihod tog preduzetnika po osnovu angaţovanog kapitala (mnoţenjem prosečne stope prinosa u delatnosti sa iznosom angaţovanog kapitala, tzv. imputirani prinos na kapital), a da se ostatak dohotka preduzetnika klasifikuje kao dohodak od rada. Ovo alternativno rešenje je u praksi zemalja sa dualnim modelom oporezivanja dohotka zastupljenije. 227 Pomenuti alternativni pristup samo delimično rešava problem poreske arbitraţe, jer su preduzetnici i dalje podstaknuti da u svoju delatnost uloţe više kapitala nego što je neophodno, kako bi ukupan (apsolutni) iznos prihoda od kapitala bio što veći. Na taj način, poreski sistem i dalje distorzivno deluje na alokaciju resursa, dovodeći do njihove suboptimalne upotrebe. Rezultati empirijskih istraţivanja sprovedenih u skandinavskim zemljama koje su primenile dualni porez na dohodak pokazuju da je prosečan iznos uloţenog kapitala po jedinici prihoda znatno veći kod preduzetnika čiji je ukupan godišnji dohodak veći (koji su oporezovani po visokoj marginalnoj poreskoj stopi) u odnosu na prosečan iznos angaţovanog kapitala od strane svih preduzetnika u privredi. Empirijska istraţivanja takoĎe pokazuju da je nakon uvoĎenja dualnog poreza na dohodak, prosečan iznos uloţenog kapitala u preduzetničku delatnost po jedinici prihoda od te delatnosti znatno više povećan u kategoriji preduzetnika koji se nalaze u najvišoj decilnoj grupi, nego što je iznosio prosečan rast iznosa uloţenog kapitala u preduzetničku delatnost po jedinici prihoda od te delatnosti, na nivou celokupne delatnosti. 228 Osim toga, postoje i empirijska istraţivanja koja potkrepljuju tvrdnju da dualni porez na dohodak podstiče na poresku arbitraţu, kroz promenu organizacione forme obavljanja delatnosti – prelazak iz 227 Vidi: Genser, B. (2006) 228 Alstadsaeter, A. (2003) 147 društva lica u društvo kapitala. Prelazak u formu društva kapitala otvara veći prostor za konvertovanje zarade direktora/vlasnika u dividendu. Tako je nakon uvoĎenja dualnog poreza na dohodak u Norveškoj, došlo do znatnog rasta broja društava kapitala, uz istovremeno smanjenje broja preduzetničkih radnji i različitih formi društava lica, što predstavlja indikator poreske arbitraţe kroz promenu organizacione forme obavljanja delatnosti. 229 Budući da se kod sintetičkog i flat poreza na dohodak ne vrši bitna diferencijacija poreskog tretmana dohotka od rada i dohotka od kapitala, u zemljama koje primenjuju ove modele oporezivanja ne postoje opisane forme distorzivnog delovanja poreskog sistema na alokaciju resursa i formu obavljanja delatnosti. Iz perspektive dva analizirana aspekta alokativne neutralnosti poreza na dohodak od rada i kapitala, zaključuje se da je teorijski flat porez na dohodak superiorniji u odnosu na dualni i sintetički, od kojih i jedan i drugi ispoljavanju alokativnu pristrasnost na različite načine. MeĎutim, kod poreĎenja ekonomskih performansi različitih modela poreza na dohodak graĎana, trebalo bi imati u vidu činjenicu da se na dohotke od rada, pored poreza na dohodak plaćaju i doprinosi za socijalno osiguranje, koji su često veći od poreza, a da se na neke dohotke od kapitala (npr. dividendu i udele u dobiti), pre raspodele plaća porez na dobit preduzeća. Stoga bi za davanje konačne ocene alokativne neutralnosti poreskog sistema u obzir trebalo uzeti kako porez na dohodak graĎana, tako i doprinose za socijalno osiguranje i porez na dobit preduzeća. Shodno temi, u ovom radu je fokus analize ipak isključivo na doprinosu poreza na dohodak graĎana alokativnoj neutralnosti poreskog sistema. 1.2.2 Alokativna neutralnost oporezivanja iz perspektive poreskog tretmana različitih vrsta dohodaka od kapitala Oporezivanje dohotka od kapitala podrazumeva oporezivanje prihoda od dividende, kamata, kapitalnih dobitaka, rente i imputirane rente. Odluka lica o tome na koji način će plasirati neutrošeni deo dohotka povezana je sa stopom neto prinosa (po odbitku poreza) na alternativne plasmane, kao i sa rizikom povezanim sa tim plasmanima. Poreskom politikom se moţe uticati na stopu neto prinosa na plasmane kapitala. Stoga, različit poreski tretman dohodaka od kapitala iz različitih izvora predstavlja ilustrativan primer alokativno pristrasne poreske politike. Do alokativne pristrasnosti moţe doći u situaciji kada se dohodak graĎana po osnovu različitih vrsta dohodaka od 229 Vidi: Alstadsaeter, A. (2003) 148 kapitala oporezuje po diferenciranim poreskim stopama ili kada se pojedine vrste dohodaka od kapitala (npr. imputirana renta) izuzimaju od oporezivanja. MeĎutim, čak i kada je propisano da se porez na dohodak plaća po istim stopama na sve vrste dohodaka od kapitala, postoji rizik narušavanja alokativne neutralnosti. Reč je o situaciji u kojoj je dividenda (ili udeo u dobiti) de facto izloţena većem poreskom teretu nego druge vrste dohodaka od kapitala (npr. kamata), zbog činjenice da dividenda predstavlja deo dobiti preduzeća pre oporezivanja, na koju se plaća porez na dobit preduzeća, nakon čega se na dividendu raspodeljenu akcionarima plaća još i porez na dohodak graĎana. Ovo je vrlo čest i aktuelan slučaj, zbog čega će analiza alokativne neutralnosti oporezivanja iz perspektive poreskog tretmana različitih vrsta dohodaka od kapitala biti fokusirana upravo na taj slučaj. S obzirom da stope poreza na dobit preduzeća nisu niske (prosečna stopa u zemljama EU iznosi 24,5%) 230, ukupno poresko opterećenje dohotka od kapitala uloţenog u preduzeće moţe i znatno da odstupa od poreskog opterećenja drugih vrsta dohodaka od kapitala. Ovaj problem je naročito izraţen u zemljama u kojima se primenjuje sintetički porez na dohodak graĎana, jer su dividende oporezovane po progresivnim poreskim stopama, a evidentan je i u zemljama koje primenjuju dualni ili flat porez na dohodak. S tim u vezi, jedino čist Hall-Rabushka model flat poreza na dohodak ublaţava pomenuti problem alokativne pristrasnosti, jer podrazumeva izuzimanje dohotka od kapitala od oporezivanja. MeĎutim, čak i u ovom modelu oporezivanja činjenica da se dividenda oporezuje porezom na dobit, a ostale vrste dohodaka od kapitala se ne oporezuju tim porezom, implicira odreĎenu alokativnu pristrasnost, tj. moţe narušiti putanju efikasne alokacije resursa na one namene koje odbacuju najviši nivo prinosa na trţištu (uz dati nivo rizika). 230 Vidi: Taxation Trends in the European Union 2009, European Commission, Luxembourg 149 Grafikon 19. Stope poreza na dividendu i kamatu u zemljama OECD i Srbiji (%) Izvor: Obrada autora na osnovu OECD Tax Database i PWC Worldwide Tax Summaries web site (http://www.taxsummaries.pwc.com/uk/wwts/wwts.nsf?Open)231 Iako većina zemalja primenjuje odreĎeni oblik poreske integracije (na nivou akcionara i li preduzeća), u cilju ublaţavanja dvostrukog oporezivanja dohotka od dividende, podaci za zemlje članice OECD potvrĎuju da je u većini savremenih poreskih sistema dohodak od dividende oštrije oporezovan u odnosu na druge vrste dohodaka od kapitala (npr. dohotka od kamate na štedne depozite). Posmatrano po modelima poreza na dohodak, uočava se da alokativna pristrasnost (na štetu plasmana sredstava u kapital preduzeća) postoji u svim modelima oporezivanja dohotka, ali da zemlje sa dualnim i flat porezom na dohodak pokušavaju da tu pristrasnost ublaţe, niţim stopama poreza na dohodak od dividende u odnosu na druge dohotke od kapitala. S tim u vezi, posebno se ističe slučaj Slovačke, u kojoj je dividenda izuzeta od oporezivanja porezom na dohodak graĎana, dok se dohodak od kamate oporezuje po stopi od 19%. Kako je i dobit preduzeća u Slovačkoj oporezovana po stopi od 19%, ukupno poresko opterećenje dividende i kamate je jednako (vidi Grafikon 19.). Iz perspektive alokativne neutralnosti ovakvo rešenje se smatra optimalnim. MeĎutim, budući da većina zemalja nije spremna na izuzimanja 231 Kombinovana stopa poreza na dividendu obuhvata porez na dobit preduzeća (iz koje se isplaćuje dividenda), kao i porez na dohodak graĎana – akcionara, primalaca dividende. 150 dividende od oporezivanja na nivou akcionara u cilju unapreĎenja alokativne neutralnosti poreskog sistema, u nekima od njih se primenjuju alternativna rešenja. Grafikon 20. Proseĉne stope poreza na dohodak od dividende i kamate u zemljama OECD u 2010. godini (u %) Izvor: Obrada autora na osnovu OECD Tax Database i PWC Worldwide Tax Summaries web site (http://www.taxsummaries.pwc.com/uk/wwts/wwts.nsf?Open) Jedno od često razmatranih rešenja je i porez na ekstraprofit od akcija (eng. equity premium tax). Prema ovom konceptu, ekstraprofit od akcija jednak je iznosu sume dividende i realizovanog kapitalnog dobitka iznad iznosa obračunatog primenom kamatne stope na drţavne obveznice. Tako definisani ekstraprofit od akcija se uključuje u dohodak od kapitala i oporezuje kao deo ukupnog dohotka od kapitala.232 Ovakav pristup oporezivanju dividende u skladu je sa Štiglicovim modelom koji porez na dobit smatra porezom na ekonomski profit, zbog čega bi trebalo oporezovati samo deo profita iznad oportunitetnih troškova finansiranja. Takvo rešenje unapreĎuje alokativnu neutralnost poreskog sistema na više načina. Izuzimanjem dohotka od dividende (i kapitalnog dobitka) do visine kamate na drţavne obveznice znatno se ublaţava dvostruko oporezivanje dohotka od dividende i ukupno poresko opterećenje dividende pribliţava poreskom opterećenju dohotka od kamate. Osim toga, ovakav sistem oporezivanja dividende i kapitalnog dobitka smanjuje distorzivno dejstvo poreskog sistema na izbor izmeĎu finansiranja preduzeća iz nerasporeĎene dobiti i 232 Soerensen, P. B. (2003) 151 povećanja sopstvenog kapitala, kao i uticaj poreza na trenutak prodaje akcija i udela. 233 Sistem poreza na ekstraprofit od akcija, kao način unapreĎenja neutralnosti sistema oporezivanja dohotka graĎana pogodan je za primenu u zemljama sa dualnim i flat porezom na dohodak (predlog je prvobitno nastao u Norveškoj, u kojoj se primenjuje dualni model oporezivanja dohotka). Jedan od osnovnih problema sa ovim konceptom je to što se dividenda oporezuje u trenutku isplate, a kapitalni dobitak u trenutku realizacije, tj. prodaje akcija, pri čemu se ove dve transakcije često odvijaju u različitim poreskim periodima. Jedan od mogućih pristupa prevazilaţenju ovog problema ogleda se u odlaganju plaćanja poreza na dividende do trenutka prodaje akcija, ali bi u tom slučaju bilo potrebno vršiti i indeksaciju isplaćenih dividendi kako bi se u obzir uzela vremenska vrednost novca, kao i inflacija. S obzirom na karakteristike alternativnih modela poreza na dohodak, zaključuje se da je prostor za afirmaciju alokativne neutralnosti poreskog sistema u kontekstu alokacije kapitala na različite namene, najveći kod flat poreza na dohodak, a da je odreĎena poboljšanja moguće relativno jednostavno ostvariti i u sistemu dualnog oporezivanja dohotka graĎana. S druge strane, u čistom sintetičkom porezu na dohodak, gde se dividenda uključuje u zbirni dohodak i oporezuje po progresivnim poreskim stopama, pitanje distorzivnog delovanja poreza na alokaciju kapitala (u štednju u banke/obveznice ili kapital preduzeća) je najizraţenije. Osim toga u zemljama sa sintetičkim modelom oporezivanja dohotka graĎana (ali ne samo u tim zemljama) dohodak od kamata na drţavne obveznice često je izuzet od oporezivanja, kao i prinosi na odreĎene oblike štednje, kao što su ulaganja u privatne penzijske fondove. Na taj način se neto prinos na ove plasmane čini većim, nego što je prinos na ulaganja u druge oblike finansijske imovine, što povećava alokativnu pristrasnost poreske politike. Shodno prethodno navedenom, zaključuje se da kod sva tri alternativna modela poreza na dohodak postoji rizik narušavanja alokativne neutralnosti, ali da je on najmanje izraţen kod čistog Hall-Rabushka poreza na dohodak. MeĎutim, obezbeĎenje potpune alokativne neutralnosti poreza na dohodak graĎana moţe dovesti do gubitka dela poreskih prihoda ili narušavanja (vertikalne) pravičnosti u oporezivanju, zbog čega je neophodno balansirati izmeĎu ove i ostalih poţeljnih performansi sistema poreza na dohodak. 233 Detaljnije vidi u: Soerensen, P. B. (2003) 152 1.3 Redistributivno dejstvo alternativnih modela poreza na dohodak U velikom broju teorijskih pristupa definisanju funkcije društvenog blagostanja, nejednakost u raspodeli dohotka predstavlja bitan parametar nivoa blagostanja. Uticaj drţave na raspodelu dohotka u društvu odvija se na indirektan i direktan način. Indirektno, drţava putem ureĎenja socio-ekonomskog sistema utiče na trţišne procese, kreirajući (ne)jednake šanse za sve članove društva, a time i posledično na inicijalnu raspodelu dohotka u društvu. MeĎutim, delovanje drţave u tom pogledu moţe biti i eksplicitnije, kada ona putem oporezivanja ili socijalnih transfera utiče na preraspodelu dohotka, tj. na promenu nivoa raspoloţivog dohotka pojedinaca. Stoga se pitanje uticaja drţave na preraspodelu dohotka u odreĎenoj meri poistovećuje sa pitanjem raspodele poreskog opterećenja, kao i pitanjem raspodele socijalnih davanja. Jedan od osnovnih ekonomskih ciljeva oporezivanja je povećanje društvenog blagostanja kroz preraspodelu dohotka. Intenzitet redistributivnog delovanja poreskog sistema zavisi od stepena njegove progresivnosti, kao i od visine ukupnog poreskog tereta (merenog visinom prosečne poreske stope).234 Stoga će analiza redistributivnog delovanja alternativnih modela poreza na dohodak u ovom radu biti izvršena kroz razmatranje efekata poreza na dohodak na nejednakost u raspodeli dohotka, kao i kroz analizu progresivnosti tih sistema u zemljama EU i OECD. 1.3.1 Uticaj alternativnih modela poreza na dohodak fizičkih lica na nejednakost u raspodeli dohotka u društvu Iako je u brojnim empirijskim istraţivanjima potvrĎeno da se redistributivni ciljevi efikasnije realizuju primenom instrumenata socijalne nego poreske politike, takoĎe je potvrĎeno da u domenu poreske politike najsnaţnije redistributivno dejstvo ima sistem poreza na dohodak graĎana, kao najprogresivniji segment poreskog sistema.235 Osim toga, odreĎeni značaj imaju i doprinosi za socijalno osiguranje, mada njihov uticaj moţe biti i negativan, naročito u slučaju kada je najniţa osnovica za obračun doprinosa postavljena relativno visoko i/ili najviša osnovica za obračun doprinosa utvrĎena na relativno niskom nivou. Specifičnost socijalnih doprinosa ogleda se u činjenici da se oni najčešće plaćaju kao odreĎeni procenat vrednosti dohotka, zbog 234 Verbist, G. (2004) 235 Vidi: Ervik, R. (1998) 153 čega su u najvećem delu raspodele dohotka proporcionalni, a da obim korišćenih prava (npr. po osnovu zdravstvenog osiguranja) ne zavisi od visine dohotka. 236 Zbog toga se smatra da sistem socijalnih doprinosa utiče na raspodelu dohotka kako u trenutku plaćanja, tako i u trenutku korišćenja prava iz socijalnog osiguranja, pri čemu je ovaj drugi stepen preraspodele često progresivan (siromašniji plaćaju manje, a ostvaruju ista ili veća prava). Intenzitet i struktura efekata poreza na dohodak na nivo nejednakosti u raspodeli dohotka u društvu zavisi od načina na koji su definisani osnovni elementi tog poreza (obveznik, osnovica, stopa i olakšice). Analiza efikasnosti odreĎenog poreza u smanjenju nejednakosti u raspodeli dohotka vrši se na osnovu utvrĎivanja i poreĎenja odgovarajućih indikatora nejednakosti u raspodeli dohotka, od kojih se u savremenim empirijskim istraţivanjima najčešće koristi Dţinijev koeficijent. Pre analize efikasnosti različitih segmenata javnih politika u smanjenju nejednakosti u raspodeli dohotka, potrebno je napomenuti da fundamentalni faktori na koje drţava utiče indirektno (kreirajući uslove za privredni rast koji će obezbediti smanjenje nezaposlenosti) znatno efikasnije deluju na smanjenje nejednakosti u raspodeli trţišnog dohotka (pre poreza, doprinosa i socijalnih transfera), nego što to čine pomenute mere javnih politika. 237 Tako je u nekim zemljama, kao npr. u SAD, visok privredni rast praćen niskom nezaposlenošću, što smanjuje nejednakost u raspodeli trţišnog dohotka, dok u drugim zemljama i pored relativno visokog rasta privredne aktivnosti, nezaposlenost i dalje bude umerena. MeĎutim, kada se posmatra samo efikasnost tri pomenuta segmenta javnih politika (poreza na dohodak, socijalnih doprinosa i socijalnih transfera), rezultati empirijskih istraţivanja za zemlje Evropske unije (prikazani u Tabeli 6.) pokazuju da su mere socijalne politike daleko efikasnije u smanjenju nejednakosti u raspodeli dohotka u društvu u odnosu na druge dve mere. Osim toga, u razvijenim zemljama beleţi se trend povećanja preraspodele kroz javne rashode, a smanjenje redistributivnog delovanja poreza, čime se unapreĎuje efikasnost oporezivanja. 236 Vidi: Arsić, M., et. al. (2012) 237 Vidi rezultate uporedne analize za Irsku u Francusku u: Bargain, O., et. al. (2007). Uporedi. Immervol, H. et. al. (2005) i Bird, R, et. al. (2008) 154 Tabela 6. Efekti poreske i socijalne politike na smanjenje nejednakosti u raspodeli dohotka u zemljama EU¹ Država Džinijev koeficijent - pre poreza, doprinosa i socijalne pomoći Smanjenje Džinijevog koeficijenta Džinijev koeficijent - posle poreza, doprinosa i socijalne pomoći ...usled poreza na dohodak ...usled doprinosa ...usled socijalnih transfera Danska 0,457 0,057 0,019 0,149 0,232 Francuska 0,487 0,030 0,022 0,174 0,261 V. Britanija 0,496 0,038 0,010 0,143 0,305 Nemačka 0,494 0,061 0,005 0,16 0,268 Irska 0,459 0,045 0,005 0,100 0,309 Švedska 0,437 0,037 0,004 0,153 0,243 Holandija 0,386 0,043 0,003 0,093 0,247 Belgija 0,486 0,064 0,021 0,156 0,245 Austrija 0,441 0,047 0,014 0,153 0,227 Španija 0,467 0,042 0.000 0,120 0,305 Luksemburg 0,472 0,050 0,009 0,170 0,243 Portugal 0,507 0,046 0,009 0,091 0,361 Finska 0,484 0,046 0,007 0,162 0,269 MaĎarska 0,547 0,059 0,017 0,197 0,274 Italija 0,494 0,031 0,006 0,108 0,349 Poljska 0,545 0,019 0,001 0,193 0,332 Grčka 0,502 0,044 0,004 0,134 0,320 Estonija 0,509 0,033 0,002 0,150 0,324 Prosek EU-18 0,482 0,044 0,009 0,145 0,284 1) Pregled obuhvata zemlje članice EU za koje je razvijen mikrosimulacioni model poreskih i socijalnih politika EUROMOD Izvor: Prema Paulus, A. (2009) i Paulus, A. (2008) Iako je u svim posmatranim zemljama porez na dohodak znatno manje redistributivan u odnosu na socijalne transfere, podaci pokazuju da izmeĎu posmatranih zemalja ipak postoje razlike u pogledu intenziteta redistributivnog delovanja ovog poreskog oblika. Tako se moţe uočiti da je redistributivno dejstvo poreza na dohodak (delovanje na smanjenje Dţinijevog koeficijenta) najizraţenije u zemljama u kojima je nejednakost u raspodeli trţišnog dohotka relativno manja (Finska, Danska, Belgija, Nemačka, Luksemburg, Austrija). Nasuprot tome, u zemljama sa višim nivoom nejednakosti u raspodeli trţišnog dohotka (Grčka, Portugal, Italija) redistributivno delovanje poreza na dohodak je relativno manje. Rezultati ekonometrijskih istraţivanja dolaze do nešto umerenijeg zaključka, prema kojem korelacija izmeĎu nivoa nejednakosti u raspodeli dohotka pre oporezivanja i intenziteta redistributivnog delovanja poreza na dohodak 155 iznosi 0,167, ali da ta veza nije statistički značajna.238 MeĎutim, i jedan i drugi skup rezultata potvrĎuju da zemlje sa visokom nejednakošću u raspodeli trţišnog dohotka ne insistiraju na redistributivnoj funkciji poreza na dohodak, tj. ne vrše znatno smanjenje te nejednakosti kroz oporezivanje dohotka. Ovakav zaključak se često objašnjava time da se u zemljama u kojima je nejednakost u raspodeli trţišnog dohotka relativno visoka pitanju jednakosti ne pridaje veliki društveni značaj, što implicira odgovarajuće dizajniranje javnih politika. Pored konstatovanog odnosa izmeĎu nivoa nejednakosti u raspodeli trţišnog dohotka i intenziteta redistributivnog delovanja poreza na dohodak, podaci za posmatrane zemlje članice EU pokazuju da je intenzitet redistributivnog dejstva poreza na dohodak graĎana različit u zavisnosti od načina na koji su definisani njegovi osnovni elementi. S tim u vezi, empirijska istraţivanja su pokazala da od svih elemenata poreza na dohodak, najveći doprinos progresivnosti i smanjenju nejednakosti daju progresivne poreske stope, a zatim standardni (lični) odbici kojima se umanjuje poreska osnovica, dok je u većini posmatranih zemalja doprinos poreskih kredita i nestandardnih odbitaka manji. 239 Budući da se alternativni modeli poreza na dohodak upravo razlikuju po načinu definisanja poreskih stopa i sistema poreskih olakšica, zaključuje se da odabir modela oporezivanja dohotka graĎana značajno utiče na redistributivnu moć poreskog sistema. Grafikon 21. Proseĉno smanjenje Dţinijevog koeficijenta po grupama zemalja, po osnovu dejstva poreza na dohodak (u %) Izvor: Obračun autora osnovu podataka preuzetih iz Paulus, A. (2008) i Paulus, A. (2009) 238 Vidi: Verbist, G. (2004) 239 Vidi detaljnije: Wagstaff, A., et. al. (1999) 156 Rezultati prikazani na Grafikonu 21. pokazuju da u proseku, u zemljama EU u kojima se primenjuje dualni ili polusintetički model poreza na dohodak sistem oporezivanja dohotka relativno najviše utiče na smanjenje Dţinijevog koeficijenta, a da za njima slede zemlje sa sintetičkim porezom u kojima je delovanje poreza na dohodak na smanjenje Dţinijevog koeficijenta nešto manje. Problem sa sintetičkim porezom na dohodak je u tome što se po visokim, progresivnim stopama oporezuju i dohoci od kapitala najbogatijih lica, zbog čega oni preduzimaju različite legitimne i nelegitimne radnje kako bi što manji deo njihovog dohotka od kapitala bio na ovaj način oporezovan. Time se u znatnoj meri smanjuje redistributivno dejstvo poreza na dohodak. Nasuprot tome, u zemljama sa flat porezom na dohodak delovanje ovog poreza na smanjenje Dţinijevog koeficijenta je u proseku znatno manje. Objašnjenje ovakvih rezultata podrazumeva prethodnu analizu nivoa i faktora progresivnosti sistema oporezivanja dohotka u posmatranim zemljama. 1.3.2 Progresivnost alternativnih modela poreza na dohodak Kada je reč o uticaju mera poreske politike (koje se mogu odnositi na čitav poreski sistem ili neki njegov segment) na raspodelu dohotka, bitan zaključak empirijskih istraţivanja je da se taj uticaj u najvećoj meri ostvaruje putem tri mehanizma: progresivnosti, visine ukupnog poreskog opterećenja i relativnog bilansnog značaja poreza na dohodak. 240 Tako je ocenjeno da sistem oporezivanja najveći uticaj na raspodelu dohotka ostvaruje putem progresivnosti (ocenjeni regresioni koeficijent je negativan i iznosi izmeĎu -0,78 i -1,305), što je u je u skladu sa stavovima ekonomske teorije. 241 Osim toga, procenjeno je da je i visina globalnog fiskalnog opterećenja (mereno učešćem poreskih prihoda u BDP-u zemlje) takoĎe negativno korelisana sa nivoom nejednakosti u raspodeli dohotka. Sličan zaključak se dobija i posmatranjem učešća prihoda od poreza na dohodak u ukupnim poreskim prihodima (u zemljama u kojima je porez na dohodak bilansno značajniji, manja je nejednakost u raspodeli dohotka). Iako je progresivnost poreskog sistema identifikovana kao ključni indikator uticaja sistema oporezivanja na smanjenje nejednakosti u raspodeli dohotka, potrebno je istaći da je pretpostavka za efektuiranje tog uticaja da su i druga dva uslova u zadovoljavajućoj meri ispunjena. 240 Engeli-Pippin, S. (2006) 241 Reč je o apsolutnoj vrednosti, a ne o elastičnosti. Vidi: Engeli-Pippin, S. (2006), str. 69. 157 Porez na dohodak predstavlja redistributivno najefikasniji element poreskog sistema, što proizilazi iz činjenice da je reč o najprogresivnijem poreskom obliku. MeĎutim, potrebno je napomenuti da je ovaj stav zasnovan na empirijskim istraţivanjima sprovedenim na godišnjem dohotku. Kako savremena ekonomska teorija analizu sve više usmerava ka kontekstu čitavog ţivotnog ciklusa, kao relevantnog vremenskog okvira, tako bi i progresivnosti poreza na dohodak trebalo posmatrati ne samo iz perspektive godišnjeg dohotka, već i čitavog ţivotnog dohotka. Većina klasičnih istraţivanja pitanja raspodele poreskog tereta i redistribucije dohotka zasnovana su na podacima o godišnjem dohotku pojedinca ili domaćinstva. Rezultati ovih istraţivanja ukazuju da je porez na dohodak umereno progresivan, a da su indirektni porezi per se regresivni. S druge strane, rezultati empirijskih istraţivanja zasnovanih na longitudinalnim podacima ukazuju na postojanje znatne volatilnost godišnjeg dohotka, bilo da je reč o poreĎenju u odnosu na prethodnu godinu ili o poreĎenju dohotka koji lica ostvaruju u različitim fazama ţivotnog ciklusa. Tako lica koja ostvaruju visok dohodak u jednoj godini ili fazi ţivotnog ciklusa i shodno tome plaćaju porez na dohodak po visokim graničnim poreskim stopama, u drugoj godini ili fazi ţivotnog ciklusa ostvaruju nizak dohodak i oporezovana su po niskim stopama. Grafikon 22. Proseĉne poreske stope (ATR) i graniĉne poreske stope (MTR) po decilima u Kanadi: godišnji vs. ţivotni dohodak Izvor: Prema podacima iz Kesselman, J., et. al. (2004) 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 decili ATR - godišnji dohodak ATR - ţivotni dohodak MTR - godišnji dohodak MTR - ţivotni dohodak 158 Analize redistributivnog potencijala poreza na dohodak, zasnovane na podacima o dohotku ostvarenom tokom čitavog ţivota, pokazuju da je porez na dohodak manje progresivan, nego što su to klasična istraţivanja (zasnovana na godišnjim podacima) pokazivala. 242 To potvrĎuju i rezultati empirijskih istraţivanja prikazani na Grafikonu 22.. Slično tome, zaključak je i da su porezi na potrošnju manje regresivni ukoliko se posmatra dohodak i potrošnja tokom čitavog ţivotnog veka, a ne samo u jednoj godini. Osim toga, prema zvaničnim podacima potrošnja donjih dohodnih grupa u Srbiji je za 30-40% veća od dohotka, iz čega sledi da je efektivna poreska stopa veća od zakonske, što je teško moguće i ukazuje na postojanje sive ekonomije243 Zbog toga se smatra da nije adekvatno meriti progresivnost poreza na potrošnju u odnosu na dohodak, već da je ispravno meriti progresivnost poreza na potrošnju u odnosu na potrošnju, a poreza na dohodak u odnosu na dohodak.244 TakoĎe je bitno istaći da bez obzira na koncept dohotka (godišnji ili ţivotni), porez na dohodak fizičkih lica u većini razvijenih zemalja i dalje predstavlja segment poreskog sistema sa najizraţenijom progresijom, te da se i u kontekstu ţivotnog dohotka najveći deo redistributivnih efekata oporezivanja ostvaruje upravo primenom ovog poreskog oblika. 245 Redistributivni potencijal poreza na dohodak proizilazi, pre svega, iz njegove progresivnosti. Iako se progresivnost poreza često poistovećuje sa progresivnim poreskim stopama, ona se kod poreza na dohodak moţe ostvariti na različite načine, tj. kombinovanjem različitih varijanti definisanja osnovnih elemenata poreza – poreske osnovice, odbitaka, izuzimanja, poreskih kredita i poreskih stopa. Rezultati prikazani na Grafikonu 23. pokazuju da se progresivnost poreza na dohodak najčešće ostvaruje odgovarajućim podešavanjem progresivnih poreskih stopa (71% ukupne progresivnosti), a da se relativno efikasno moţe ostvarivati i putem sistema izuzeća odreĎenih vrsta dohodaka od oporezivanja (13%) i standardnih i 242 Vidi: Metcalf, G., et. al. (2002) 243 Vidi: Arsić, M., i Altiparmakov, N. (2011) 244 Vidi: Creedy (2003) 245 Ovakav zaključak u velikoj meri je opredeljen i činjenicom da znatan broj razvijenih zemalja članica OECD-a i dalje primenjuje neku formu sintetičkog i/ili dualnog poreza na dohodak, sa progresivnom poreskom skalom. U prilog tome govori i činjenica da je efekat oporezivanja na smanjenje nejednakosti u raspodeli dohotka u zemljama u razvoju (i onima u tranziciji), u kojima se reĎe primenjuje oštra progresija u oporezivanju dohotka, manji nego u razvijenim zemljama. Vidi: Ke- young, C., et. al. (2000) 159 nestandardnih odbitaka (12%), dok je efikasnosti poreskih kredita u tom pogledu skromna (4% ukupne progresivnosti). Grafikon 23. Doprinos elemenata poreza ukupnoj progresivnosti poreza na dohodak u zemljama EU (u %) Izvor: PremaVerbist, G. (2004) Potrebno je napomenuti da sistem standardnih i nestandardnih odbitaka u čak sedam (od 15 analiziranih) zemalja EU, a sistem poreskih kredita u četiri zemlje, pokazuje regresivne efekte, zbog čega je potrebno vršiti detaljnu ex ante analizu očekivanih distributivnih efekata poreskih olakšica, pre njihovog uvoĎenja. Iako se progresivnost poreskog sistema najefikasnije ostvaruje rastućim marginalnim poreskim stopama, podaci za razvijene zemlje članice EU pokazuju da broj rastućih marginalnih poreskih stopa i visina najviše marginalne poreske stope nisu nuţno pozitivno korelisani sa nivoom progresivnosti poreskog sistema i da zemlje sa najvećim brojem poreskih razreda ne ostvaruju ujedno i najveću ukupnu progresivnost poreskog sistema. Tako se u Španiji primenjuje devet rastućih marginalnih poreskih stopa, a nivo progresivnosti je umeren, dok se u Švedskoj sa dve poreske stope ostvaruje visok nivo progresivnosti. Slično tome u Belgiji, Holandiji i Španiji se primenjuju najviše marginalne poreske stope, a nivo progresivnosti njihovih sistema poreza na dohodak je umeren. Navedeni rezultati u vezi sa uticajem elemenata poreza na progresivnost porez na dohodak potvrĎeni su i drugim empirijskim istraţivanjima. Tako se u pojedinim 160 istraţivanjima zemlje OECD dele u četiri grupe, shodno tome koji element poreza u najvećoj meri utiče na progresivnosti poreza na dohodak:246  Zemlje u kojima se progresivnost ostvaruje pomoću poreskih stopa (Australija, Francuska, Italija, Holandija, Norveška, Španija);  Zemlje u kojima se progresivnost ostvaruje pomoću poreskih odbitaka (Irska, Velika Britanija i SAD);  Zemlje u kojima se progresivnost ostvaruje pomoću poreskih kredita (Danska);  Zemlje u kojima se progresivnost ostvaruje kombinacijom navedenih elemenata (Belgija, Kanada, Finska, Švedska i Nemačka). U empirijskim istraţivanjima se za merenje progresivnosti najčešće koriste Kakvanijev i Masgrejv-Tinov indeks progresivnosti. 247 Tabela 7. Kakvanijev i Masgrejv-Tinov indeks progresivnosti poreza na dohodak u odabranim zemljama EU Kakvanijev (PK) indeks Masgrejv-Tin (PMT) indeks Švedska 0,4774 1,0553 Francuska 0,4401 1,0438 Luksemburg 0,3907 1,1030 Holandija 0,3268 1,0524 Portugal 0,3250 1,0704 Austrija 0,2961 1,0651 Grčka 0,2928 1,0542 Irska 0,2917 1,0692 Nemačka 0,2842 1,0942 Finska 0,2784 1,0704 Španija 0,2622 1,0765 Velika Britanija 0,2594 1,0595 Rumunija 0,2249 - Slovačka 0,1920 - Danska 0,1831 1,0761 Belgija 0,1830 1,1068 Italija 0,1562 1,0728 Prosek EU 0,2861 1,0713 Izvor: Obračun i obrada autora na osnovu Verbist, G. (2004), Paulus, A, et. al. (2008), Keen, M, et. al. (2006) i Voinea, L. (2009)248 246 Wagstaff, A., et. al. (2001) 247 Detaljnije o ovim indeksima vidi u tački 1.2.2 Glave 1 ovog rada. 161 Vrednosti Masgrejv-Tinovog i Kakvanijevog indeksa progresivnosti pokazuju da meĎu zemljama EU postoje znatne razlike u pogledu stepena progresivnosti sistema poreza na dohodak. Jedinstveni metodološki pristup proceni vrednosti ovih indikatora omogućava grupisanje prikazanih zemalja prema preovlaĎujućem modelu oporezivanja dohotka graĎana, kako bi se izvukli odgovarajući zaključci o stepenu progresivnosti svakog od alternativnih modela oporezivanja, na osnovu empirijskih podataka. 249 Iako svaki od alternativnih modela poreza na dohodak moţe biti dizajniran na način koji bi implicirao odreĎeni (visoki) nivo progresivnosti poreskog sistema, standardni pristupi definisanju osnovnih elemenata u okviru alternativnih modela poreza na dohodak upućuju na odreĎene zaključke kada je u pitanju njihova progresivnost. Grafikon 24. Proseĉna progresivnost alternativnih modela poreza na dohodak u zemljama EU merena Kakvanijevim i Masgrejv-Tinovim indeksom Izvor: Obračun autora na osnovu podataka preuzetih iz: Peichl, A., et. al. (2008), Voinea, L. (2009) i Larcinese, V. (2005) Rezultati prikazani na Grafikonu 24. pokazuju da u svim zemljama EU porez na dohodak i dalje ima odreĎeni nivo progresivnosti. Progresivnost poreza na dohodak je 248 Pregled obuhvata zemlje članice EU za koje je razvijen mikrosimulacioni model poreskih i socijalnih politika EUROMOD 249 Raspodela zemalja po modelima poreza na dohodak vršena je na osnovu preovlaĎujućih karakteristika modela oporezivanja dohotka u tim zemljama u trenutku obračuna indeksa progresivnosti. To razvrstavanje se moţe razlikovati od razvrstavanja napravljenog za svrhe analize uticaja alternativnih modela poreza na dohodak na nivo nejednakosti dohotka u društvu, zbog toga što je ova poslednja klasifikacija vršena na osnovu pozitivnih propisa u drugom trenutku. 0,31 0,29 0,21 1,067 1,072 1.000 1.010 1.020 1.030 1.040 1.050 1.060 1.070 1.080 0.00 0.05 0.10 0.15 0.20 0.25 0.30 0.35 Dualni PDG Sintetički PDG Flat PDG Kakvanijev indeks Masgrejv-Tinov indeks 162 veća u zemljama koje primenjuju dualni ili sintetički porez na dohodak u odnosu na zemlje sa flat modelom oporezivanja. Uočava se da je poredak različitih modela poreza na dohodak prema stepenu progresivnosti, merenom Kakvanijevim indeksom identičan njihovom poretku prema intenzitetu redistributivnog delovanja, što potvrĎuje da je progresivnost osnovni pokretač redistributivnog delovanja poreza na dohodak. Razlika u intenzitetu progresivnosti sintetičkog i dualnog poreza na dohodak (u korist dualnog) se delom objašnjava time što se u sintetičkom modelu poreza na dohodak i dohoci od kapitala, imanentni višim dohodnim grupama, oporezuju po progresivnim stopama, pri čemu u uslovima visoke mobilnosti kapitala, znatan deo dohodaka od kapitala ostane neoporezovan. Osim toga, sintetički model oporezivanja obično nudi širi i izdašniji spektar poreskih olakšica, koje u najvećoj meri koriste lica u gornjim dohodnim grupama, što takoĎe umanjuje njegovu progresivnost. TakoĎe se uočava da poredak alternativnih modela poreza na dohodak nije isti u slučaju merenja progresivnosti Kavanijevim i Masgrejv-Tinovim indeksom.250 Tako je rema Masgrejv-Tinovom indeksu, progresivnost u zemljama sa sintetičkim porezom na dohodak blago (za 0,005 procentnih poena) veća nego u zemljama sa dualnim porezom na dohodak. Razlika izmeĎu rezultata zasnovanih na Kakvanijevom i Masgrejv-Tinovom indeksu delimično se objašnjavaju različitom konstrukcijom ovih indeksa, zbog čega je opseg mogućih vrednosti Kakvanijevog veći, kao i činjenicom da se raspoloţivi podaci o Masgrejv-Tinovom indeksu i Kakvanijevom indeksu ne odnose na istu godinu. S obzirom da je u oba slučaja razlika u stepenu progresivnosti dualnog i sintetičkog poreza na dohodak relativno mala, moţe se zaključiti da izmeĎu ova dva modela oporezivanja nema sistematske razlike u pogledu progresivnosti, već da će konkretni rezultati zavisiti od parametrizacije. Prikazane rezultate, prema kojima je progresivnost sintetičkog poreza na dohodak ipak umereno veća nego kod dualnog modela ili obrnuto, treba uzeti sa rezervom, i zbog toga što se u savremenim poreskim sistemima gubi jasna granica izmeĎu ovih modela oporezivanja, pa se razvrstavanja drţava u jedan odnosno drugi model vrši na osnovu preovlaĎujućih karakteristika. S druge strane, rezultat koji se odnosi na flat poreza na dohodak jasno ukazuje na to da je progresivnost ovog modela oporezivanja znatno 250 Na Grafikonu 24. nisu prikazane prosečne vrednosti Masgrejv-Tinovog indeksa za zemlje sa flat porezom na dohodak, zbog nedostatka podataka. 163 manja u odnosu na alternativna rešenja. Budući da je prethodno pokazano da poreske stope najviše doprinose progresivnosti poreskog sistema, moţe se zaključiti da najniţa progresivnost flat poreza u odnosu na alternativne modele proizilazi iz primene jedinstvene marginalne poreske stope, te da elementi indirektne progresije (visok neoporezivi deo dohotka i sl.) nisu dovoljni da kompenzuju odsustvo direktne progresije (rastućih graničnih poreskih stopa). 1.3.3 Redistributivni efekti prelaska sa sintetičkog ili dualnog na flat model oporezivanja dohotka Kao odgovor na rastuću mobilnost kapitala skandinavske zemlje su krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina XX veka prešle na dualni model oporezivanja, dok su evropske zemlje u tranziciji u početnim fazama tranzicije uglavnom implementirale odreĎenu (jednostavniju) varijantu sintetičkog poreza na dohodak. MeĎutim, krajem poslednje decenije XX veka i tokom prve decenije XXI veka više od 26 zemalja (od čega se jedna polovina nalazi u Centralnoj i Istočnoj Evrope) se opredelilo za zamenu sintetičkog poreza na dohodak odreĎenom varijantom flat poreza, da bi počev od 2010. godine njih nekoliko izvršilo dualizaciju poreza na dohodak, uvoĎenjem direktne progresije u oporezivanju dohodaka od rada. Pitanje oportunosti prelaska sa sintetičkog i dualnog na flat porez na dohodak predmet je opseţnih analiza i u razvijenim zemljama Zapadne Evrope i Severne Amerike. Razlozi zbog kojih flat porez na dohodak privlači paţnju i u razvijenim zemljama nalazi se u tome što se od njegove implementacije očekuje da utiče povoljno na ponudu radne snage, smanjenje poreske evazije i pojednostavljenje poreskog sistema. MeĎutim, kao argument protiv zamene sintetičkog ili dualnog poreza flat modelom oporezivanja dohotka najčešće se navode očekivani negativni efekti na smanjenje nejednakosti u raspodeli dohotka u društvu, redistributivni potencijal poreskog sistema (progresivnost) i pravičnost u oporezivanju. S tim u vezi, u velikom broju zemalja su vršene analize efekata hipotetičkog uvoĎenja flat poreza na dohodak na raspodelu dohotka i pravičnost u oporezivanju. Kako su flat porez uvodile uglavnom tranzicione zemlje, i to početkom i sredinom prethodne decenije, broj empirijskih istraţivanja usmerenih na ocenu stvarnih efekata prelaska na flat porez na dohodak je još uvek veoma ograničen, što onemogućava poreĎenje očekivanih efekata hipotetičkog uvoĎenja flat poreza i stvarnih efekata. Stoga rezultate dobijene na 164 osnovu hiptetičkih scenarija poreske reforme treba tumačiti sa rezervom i ograničiti na datu parametrizaciju. a) Efekti zamene sintetičkog ili dualnog poreza na dohodak flat modelom oporezivanja na raspodelu dohotka u društvu Analiza efekata zamene sintetičkog ili dualnog poreza na dohodak flat modelom oporezivanja dohotka podrazumeva ocenu ukupnog efekta poreske reforme na nejednakost u raspodeli dohotka u većem broju zemalja. U ovom radu to će biti učinjeno ocenom i poreĎenjem vrednosti Dţinijevog koeficijenta u slučaju hipotetičkog prelaska sa sintetičkog/dualnog na flat poreza na dohodak u istoj zemlji. Kako bi se izvukli relevantni zaključci o performansama ovih modela oporezivanja, takve analize će biti vršene na nivou deset zemalja Evropske unije, od kojih neke primenjuju (polu)sintetički, a druge dualni model poreza na dohodak.251 Tabela 8. Uticaj prelaska na flat porez na dohodak na vrednost Dţinijevog koeficijenta u zemljama EU Prosek za zemlje… Vrednost Džinijevog koeficijenta Postojeće stanje U slučaju prelaska na flat PDG Promena (u %) ...sa sintetičkim modelom PDG 0,29 0,31 8,6% ...sa dualnim modelom PDG 0,27 0,30 10,3% Izvor: Obračun autora na osnovu podataka preuzetih iz: Paulus, A (2008) i Peichl, A. (2008) Rezultati prikazani u Tabeli 8. upućuju na zaključak da poreska reforma usmerena na zamenu sintetičkog ili dualnog poreza flat modelom poreza na dohodak u proseku implicira regresivne efekte, tj. dovodi do povećanja nejednakosti u raspodeli dohotka u društvu.252 Očekivano povećanje nejednakosti u raspodeli dohotka mereno povećanjem Dţinijevog koeficijenta, u slučaju zamene dualnog poreza na dohodak flat modelom oporezivanja iznosi 10,3% i neznatno je veće od rasta nejednakosti (koji 251 U analizi su korišćeni podaci dobijeni na osnovu hipotetičkih mikrosimulacionih analiza (uz upotrebu EUROMOD-a) za sledeće zemlje: Velika Britanija, Nemačka, Španija, Luksemburg, Slovenija, Grčka, Finska, MaĎarska, Holandija, Belgija, Austrija i Portugal. Prvih pet zemalja primenjuje sintetički, a preostale dualni ili polu-dualni model poreza na dohodak. Potrebno je napomenuti da su rezultati zasnovani na mikrosimulacijama statičkog karaktera, bez uzimanja u obzir bihejvioralnih efekata poreske reforme. 252 Pretpostavlja se da se sintetički ili dualni model poreza zamenjuje prihodno neutralnim modelom flat poreza na dohodak. 165 iznosi 8,6%) do kojeg dolazi u slučaju zamene sintetičkog poreza na dohodak flat modelom oporezivanja. Podaci o vrednosti Dţinijevog koeficijenta globalno pokazuju da dolazi do povećanja nejednakosti u raspodeli dohotka u društvu usled uvoĎenja flat poreza na dohodak, ali je za zaključivanje o tome koji društveni slojevi će na koji način biti pogoĎeni takvom poreskom reformom, potrebno analizirati kretanje raspoloţivog dohotka po decilnim grupama pre i nakon uvoĎenja flat poreza na dohodak. Prema podacima prikazanim na Grafikonu 25. zamena sintetičkog poreza na dohodak flat porezom uticala bi na relativno smanjenje raspoloţivog dohotka lica lociranih u prvoj do osmoj decilnoj grupi, pri čemu bi to smanjenje bilo najveće kod srednjih dohodnih grupa, dok bi raspoloţivi dohodak lica u devetoj decilnoj grupi bio neznatno povećan, a dohodak lica u najvišoj decilnoj grupi bi znatno porastao. To znači da bi zamena sintetičkog modela flat porezom na dohodak graĎana implicirala preraspodelu dohotka i poreskog opterećenja na štetu siromašnih i srednje klase, u korist najbogatijih članova društva. Gotovo identična preraspodela dohotka izmeĎu lica u različitim dohodnim grupama bi se ostvarila i u slučaju prelaska sa dualnog na flat porez na dohodak. Grafikon 25. Promena raspoloţivog dohotka po decilima usled prelaska sa sintetiĉkog ili dualnog na flat porez na dohodak u EU Izvor: Obrada autora na osnovu podataka preuzetih iz: Paulus, A (2008) i Peichl, A. (2008) -6.0 -4.0 -2.0 0.0 2.0 4.0 6.0 8.0 10.0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 decili sintetički PDG dualni/(polu)dualni PDG 166 Zbog relevantnosti teme, pitanje distributivnih efekata uvoĎenja flat poreza na dohodak bilo je i predmet zasebnih empirijskih istraţivanja u znatnom broju razvijenih zemalja. 253 Tako su Caminada i Goudswaard (2001) u svojem istraţivanju dobili rezultate prema kojima bi uvoĎenje flat poreza na dohodak u Holandiji impliciralo redistribuciju dohotka na račun prve decilne grupe (najsiromašnijeg sloja stanovništva).254 Slično tome, rezultati istraţivanja sprovedenog za Italiju, Norvešku i Švedsku (Aaberge (2000)), istraţivanja za Finsku (Kuismanen (2000)), za Dansku (Larsen (2006)), za Španiju (Gomez-Torrabadella, et. al. (2006)), za Belgiju (Decoster, et. al. (2010)), kao i za Veliku Britaniju (Adam i Brown (2006)) dovode do istih zaključaka – zamena postojećeg sintetičkog/dualnog poreza na dohodak flat modelom oporezivanja u ovim zemljama impliciralo bi povećanje nejednakosti u raspodeli dohotka, tj. preraspodelu u korist najbogatijih slojeva društva. Pitanje zamene sintetičkog poreza flat modelom oporezivanja dohotka bilo je predmet i brojnih istraţivanja u SAD. Tako Ventura (1999) dolazi do zaključka da bi uvoĎenje flat poreza na dohodak graĎana impliciralo povećanje Dţinijevog koeficijenta u SAD (na trţišni dohodak po odbitku poreza, a pre dodele socijalnih transfera) sa 0,43 na 0,46, dok su rezultati do kojih dolazi Murphy (2006) još lošiji. Tako rezultati pomenutog istraţivanja pokazuju da bi uvoĎenje flat poreza na dohodak u SAD generisalo toliko negativne distributivne efekte, da bi čitav poreski sistem postao blago regresivan. 255 Zamena sintetičkog ili dualnog modela, flat porezom na dohodak pored direktnih moţe da ima i indirektne distributivne efekte, u slučaju da prelazak na flat porez poveća šanse niskokvalifikovanih radnika za pronalaţenje/prihvatanje zaposlenja. U nekim od navedenih istraţivanja analize su vršene uz uzimanje u obzir ovog bihejvioralnog odgovora obveznika (Aaberge (2000), Decoster (2008), Ventura (1999)), dok se u drugima vrše mikrosimulacione analize statičkog karaktera, bez uzimanja u obzir bihejvioralnih efekata (Caminada i Goudswaard (2001)). Budući da sva pomenuta istraţivanja ukazuju da bi zamena sintetičkog ili dualnog flat porezom na dohodak imala negativne distributivne efekte, zaključuje se da uzimanje u obzir bihejviorističke reakcije poreskih obveznika, u smislu povećanja ponude rada, moţe 253 Vidi: Davis, J., et. al. (2002) 254 Caminada, K., et. al. (2001) 255 Vidi: Murphy, R. (2006) 167 delimično da umanji negativne distributivne efekte, ali ne i da ih neutrališe.256 Iz toga se zaključuje da u proseku, prelazak sa sintetičkog ili dualnog poreza na dohodak povećava nejednakost u raspodeli dohotka u društvu, te da pozitivni efekti u pogledu povećanja efikasnosti (ponude rada), smanjenja troškova administriranja/primene poreza i sl. nisu dovoljni da ukupne distributivne efekte prelaska na flat model oporezivanja učine pozitivnim. MeĎutim, takoĎe je bitno naglasiti da ukupni distributivni efekti u velikoj meri zavise od karakteristika postojećeg modela poreza na dohodak i parametrizacije poreske reforme, tako da se prethodno navedeni zaključci ne mogu a priori primeniti na svaki pojedinačni slučaj uvoĎenja flat poreza na dohodak, već da je za davanje takve ocene neophodno analizirati konkretan scenario reforme na empirijskim podacima za datu zemlju. b) Efekti zamene sintetičkog ili dualnog poreza na dohodak flat modelom oporezivanja na horizontalnu i vertikalnu pravičnost u oporezivanju Razlika u strukturi alternativnih modela poreza na dohodak dovodi do toga da se ovi modeli razlikuju u pogledu horizontalne i vertikalne pravičnosti u oporezivanju. Iako je princip horizontalne pravičnosti univerzalno prihvaćen, razvijeno je svega nekoliko pristupa njenog merenja, od kojih se u savremenim istraţivanjima koriste dva. Prvi podrazumeva poreĎenje relativne disperzije poreske obaveze u odnosu na disperziju dohotka u okviru uţih dohodnih grupa. Drugi pristup merenje horizontalne pravičnosti zasniva se na relativnom rangiranju pojedinaca u grupi shodno visini dohotka i polazi od toga da horizontalna pravičnost znači da relativni dohodak pojedinca pre i posle oporezivanja dohotka u odnosu na druge pojedince ne bi trebalo da se promeni (ako je lice A imalo isti dohodak pre oporezivanja kao lice B, onda bi oni trebalo da imaju isti dohodak i nakon oporezivanja). 257 Na osnovu toga je kreiran Indeks promene ranga (eng. Reranking Index), kao indikator horizontalne pravičnosti u oporezivanju. Indeks promene ranga (RE) se moţe utvrditi polazeći od vrednosti Dţinijevog koeficijenta na dohodak posle oporezivanja (GKN) i indeksa koncentracije dohotka posle oporezivanja N, koji ima rang q ( q ND ): 258 q NN DGKRE  (1.1) 256 Vidi: Decoster, A. (2010) 257 Van de Ven, J., et. al. (2003) 258 Urban, I. (2009) 168 Indeks promene ranga moţe biti veći ili jednak nuli, pri čemu vrednost jednaka nuli govori u potpunoj horizontalnoj pravičnosti, a pozitivne vrednosti ukazuju na odstupanje od horizontalne pravičnosti. Stepen horizontalne i vertikalne pravičnosti u okviru alternativnih modela poreza na dohodak predstavlja funkciju obuhvata poreske osnovice (koje vrste dohotka nisu uključene u osnovicu i sl.), poreske skale i eventualnih olakšica. Na osnovu teorijskih karakteristika alternativnih modela poreza na dohodak moglo bi se prosuĎivati o očekivanom stepenu horizontalne i vertikalne pravičnosti koje impliciraju. MeĎutim, kako se praktično primenjena rešenja najčešće razlikuju od teorijskih (ni jedna zemlja nije primenila neki od alternativnih modela oporezivanja dohotka u svojoj čistoj teorijskoj formi), metodološki je ispravno vršiti ocenu implikacija primene alternativnih modela poreza na dohodak na horizontalnu i vertikalnu pravičnost na osnovu empirijskih podataka u zemljama koje primenjuju odreĎene varijante alternativnih modela oporezivanja. Tabela 9. Efekti prelaska sa sintetiĉkog ili dualnog na flat porez na dohodak, na horizontalnu praviĉnost u oporezivanju Prosek za zemlje sa… Indeks promene ranga postojeći PDG flat PDG promena ...sintetičkim modelom PDG 0,0024 0,0020 (0,0004) ...dualnim modelom PDG 0,0026 0,0018 (0,0008) Izvor: Obračun autora na osnovu podataka iz Peichl, A. (2008) i Paulus, A. (2008) Rezultati prikazani u Tabeli 9. pokazuju da zamena i sintetičkog i dualnog poreza na dohodak flat modelom oporezivanja implicira unapreĎenje horizontalne pravičnosti u oporezivanju. Ovakav rezultat proizilazi iz činjenice da se u flat modelu poreza na dohodak eliminišu brojni standardni i nestandardni odbici imanentni sintetičkom i dualnom modelu i zbog toga što se dohoci iz svih oporezivih izvora oporezuju po istoj marginalnoj poreskoj stopi. Rezultati takoĎe ukazuju da je sintetički porez na dohodak u većoj meri u saglasnosti sa principom horizontalne pravičnosti (indeks promene ranga iznosi 0,0024) u odnosu na dualni porez na dohodak (indeks promene ranga iznosi 0,0026). Takav redosled je posledica činjenice da se u okviru dualnog poreza na dohodak dohoci iz različitih izvora (od rada i od kapitala) oporezuju po diferenciranim poreskim stopama, zbog čega je moguće da lica sa istim ukupnim 169 dohotkom pre oporezivanja, nakon oporezivanja imaju znatno različite neto dohotke, u zavisnosti od strukture dohotka. S druge strane, u okviru sintetičkog modela oporezivanja svi dohoci su oporezovani po istoj poreskoj skali, zbog čega lica sa sličnim nivoom dohotka u proseku plaćaju i sličan iznos poreza. Vertikalna pravičnost u oporezivanju se često poistovećuje sa progresivnošću, budući da je progresivnost osnovni izvor vertikalne pravičnosti. Stoga je analizu vertikalne pravičnosti moguće vršiti na osnovu indeksa progresivnosti, kao i na osnovu indeksa vertikalne pravičnosti (eng. Vertical Equity Index).), koji je posebno konstruisan za te namene. Polazeći od vrednosti Dţinijevog koeficijenta pre oporezivanja i (GKy) i indeksa koncentracije dohotka posle oporezivanja N ( ND ) koji moţe uzimati vrednosti od 0 do 1, vrednost indeksa vertikalne pravičnosti (VE) se dobija na sledeći način: Ny DGKVE  (1.2) Indeks vertikalne pravičnosti moţe uzimati različite vrednosti, pozitivne i negativne. Negova pozitivna vrednost ukazuje na postojanje vertikalne pravičnosti, pri čemu je vertikalna pravičnost izraţenija kada je njegova (pozitivna) vrednost veća. Tabela 10. Efekti prelaska sa sintetiĉkog ili dualnog na flat porez na dohodak, na vertikalnu praviĉnost Indeks Prosek za zemlje sa… Model PDG ...sintetičkim PDG ...dualnim PDG Indeks vertikalne pravičnosti postojeći PDG 0,0376 0,0422 flat PDG 0,0254 0,0248 promena -0,0122 -0,0174 Izvor: Obračun autora na osnovu podataka iz Paulus, A. (2008) Rezultati prikazani u Tabeli 10. pokazuju da prelazak sa prelazak sa sintetičkog ili dualnog na flat model poreza na dohodak u proseku dovodi do smanjena progresivnosti i vertikalne pravičnosti sistema oporezivanja dohotka, pri čemu se ne uzimaju u obzir eventualni pozitivni efekti po osnovu bihejvioralnog odgovora obveznika, u vidu povećanja ponude rada. Pri tome, smanjenje progresivnosti i vertikalne pravičnosti je izraţenije u zemljama koje prelaze sa dualnog na flat porez, nego u zemljama koje prelaze sa sintetičkog na flat model oporezivanja dohotka. Kako empirijski podaci pokazuju da se u proseku čak 71% progresivnosti sistema 170 poreza na dohodak u ovim zemljama duguje progresivnim poreskim stopama (vidi Grafikon 23.), navedeni rezultati o uticaju primene flat poreza na dohodak na progresivnost i vertikalnu pravičnost se u najvećoj meri objašnjavaju supstitucijom rastućih marginalnih poreskih stopa jedinstvenom marginalnom poreskom stopom. Iako se progresivnost u oporezivanju moţe postići ne samo rastućim graničnim poreskim stopama, već i indirektno, uvoĎenjem neoporezivog dela dohotka, navedeni empirijski podaci upućuju na zaključak da u praksi indirektna progresija u oporezivanju najčešće nije dovoljna da kompenzuje gubitak direktne progresije, do kojeg dolazi usled eliminacije rastućih marginalnih poreskih stopa. 1.4 Efekti primene razliĉitih modela poreza na dohodak na trţište radne snage Alokativna (a delimično i stabilizaciona) funkcija poreske politike se bitnim delom realizuje preko uticaja na trţište radne snage. S obzirom da u većini razvijenih zemalja porez na dohodak i socijalni doprinosi čine najveći deo ukupnog poreskog opterećenja, a da istovremeno direktno pogaĎaju rad kao faktor proizvodnje, relevantnim se nameće pitanje uticaja poreza na dohodak na trţište radne snage. U velikom broju zemalja učešće doprinosa u ukupnom fiskalnom opterećenju rada je veće u odnosu na učešće poreza na dohodak, što znači da oni takoĎe znatno utiču na trţište radne snage. MeĎutim, budući da je u fokusu ovog rada pitanje efekata alternativnih modela poreza na dohodak graĎana, pitanje uticaja doprinosa neće biti analizirano. U kontekstu analize uticaja različitih modela oporezivanja dohotka graĎana na trţište radne snage, u nastavku će se analizirati uticaj različitih rešenja na spremnost lica da rade (ponudu radne snage), kao i na traţnju za radnom snagom, tj. na nivo (ne)zaposlenosti. 1.4.1 Uticaj primene alternativnih modela poreza na dohodak na ponudu radne snage Problematika trade-off odnosa izmeĎu pravičnosti i efikasnosti u oporezivanju svodi se na pitanje efekata poreza na redistribuciju dohotka u društvu, kao i uticaja na spremnost pojedinca da radi. Po pravilu, redistribucija dohotka kroz poresku politiku povezana je sa pitanjem cene po kojoj se ta redistribucija vrši, u smislu gubitka na 171 efikasnosti. Povećanje mobilnosti radne snage, naročito u širim oblicima integracija, kao što je Evropski ekonomski prostor, čini odreĎene segmente radne snage elastičnijim u odnosu na neto nadnicu, što cenu redistribucije dohotka (kroz oštro, progresivno oporezivanje) čini većom. U poslednjih nekoliko decenija sve je zastupljeniji stav da je cena redistribucije dohotka kroz oporezivanje relativno visoka, zbog čega je uočljiv trend smanjenja visine poreskog opterećenja rada i progresivnosti poreskih sistema, tako da se redistributivni ciljevi realizuju kroz javne rashode. U zavisnosti od ekonomske raspodele poreskog tereta, porez na dohodak smanjuje neto zaradu zaposlenog i/ili povećava ukupne troškove rada. U slučaju kada se promena poreza na dohodak u celini preslikava na visinu neto zarade, pitanje efikasnosti u oporezivanju dohotka svodi se na efekte poreskog sistema na spremnost lica da radi (ponudu radne snage). S druge strane, ako porez na dohodak graĎana menja ukupne troškove rada, to dovodi do promene traţnje za radom. U kojoj meri će promena poreza na dohodak uticati na promenu neto zarade i ukupnog troška poslodavca, zavisi od elastičnosti ponude i traţnje za radom. Bitno pitanje, koje se s tim u vezi javlja je da li je raspodela poreskog tereta simetrična u slučaju povećanja i smanjenja poreskog klina. Ukoliko raspodela poreskog tereta zavisi isključivo od elastičnosti ponude i traţnje za radom, a povećanje poreskog klina dovodi do smanjenja neto zarade (teret snose zaposleni, ako je elastičnost ponude manja od elastičnosti traţnje), onda bi u slučaju smanjenja poreskog klina korist trebalo da ostvare poslodavci, kroz smanjenje troškova rada, jer je ponuda manje elastična. S druge strane, konzistentno ponašanje bi bilo da ako zaposleni snose teret dodatnog poreskog opterećenja usled povećanja poreza na dohodak, oni ostvaruju korist, kroz povećanje neto zarade, u slučaju smanjenja poreza. Pitanje raspodele poreskog tereta se empirijski analizira obično u kontekstu ili povećanja ili smanjenja poreskog klina, a retko kad simultano, što onemogućava davanje preciznog odgovora na ovu dilemu. MeĎutim, u brojnoj literaturi se ovo pitanje razmatra u kontekstu rigidnosti nadnica, pa se zaključuje da ako smanjenje doprinosa dovodi do rasta neto zarada zaposlenih za pun iznos smanjenja doprinosa, to ne znači da će u slučaju povećanja doprinosa doći do smanjenja neto zarada za pun iznos promene poreskog tereta, zbog toga što su 172 nadnice rigidne na dole (npr. zbog pravila o minimalnoj zaradi, zbog snage sindikata i sl.). 259 Od tri posmatrana alternativna modela poreza na dohodak, dva (sintetički i dualni) podrazumevaju oporezivanje dohotka od rada po progresivnim (rastućim marginalnim) poreskim stopama, dok jedan (flat) implicira oporezivanje dohotka od rada po proporcionalnoj (konstantnoj marginalnoj) poreskoj stopi. Zbog razlike u pogledu karaktera marginalnih poreskih stopa, ovi modeli poreza na dohodak različito utiču na ponudu radne snage. Spremnost pojedinca da uloţi dodatnu jedinicu radnog napora, npr. da radi još jedan sat (intenzivna ponuda rada) zavisi od visine naknade za taj dodatni rad, što ponudu radne snage čini implicitno zavisnom od visine poreske stope po kojoj je oporezovana dodatna jedinica dohotka. Zbog toga analiza uticaja poreza na dohodak na ponudu radne snage polazi od utvrĎivanja efekata primene alternativnih modela oporezivanja na visinu marginalne poreske stope. 260 Visina marginalne poreske stope determinisana je (izmeĎu ostalog) ciljanim nivoom poreskih prihoda. U savremenim istraţivanjima analiza efekata promene modela oporezivanja dohotka graĎana na visinu efektivne marginalne poreske stope najčešće se vrši pod pretpostavkom prihodne neutralnosti hipotetičke poreske reforme, jer se na taj način obezbeĎuje uporedivost različitih scenarija. Efektivna granična poreska stopa pokazuje po kojoj je efektivnoj stopi oporezovan dodatni dinar dohotka pojedinca, uzimajući u obzir porez na dohodak i doprinose, ali i naknade iz sistema socijalne politike. Naime, povećanjem poreza na dohodak za jedan procentni poen, poreska obaveza raste, obveznikov raspoloţivi dohodak se smanjuje, što ga moţe učini kvalifikovanim za dobijanje socijalnih naknada. Stoga efektivna granična poreska stopa pokazuje prirast raspoloţivog dohotka pojedinca u odnosu na prirast njegovo ukupnog dohotka. 261 Analize zasnovane na efektivnoj marginalnoj poreskoj stopi nisu u potpunosti uporedive sa prethodnim analizama progresivnosti i distributivnih efekata 259 Kugler, A., et. al. (2009) 260 Efektivna marginalna poreska stopa pokazuje za koliko će se povećati ukupan poreski teret usled povećanja oporezivog dohotka za jednu jedinicu. Za načine obračuna vidi: Immervoll, H. (2004) 261 Efektivna granična poreska stopa (eng. effective marginal tax rate) se formalno računa po formuli j D j i X Y EMTR   1 , gde je DjY raspoloţivi dohodak pojedinca, a Xj njegov ukupan dohodak. Detaljnije o načinu obračuna EMTR videti u podatčki 3.1.1, Glave III ovog rada. 173 oporezivanja, jer tada doprinosi i socijalne naknade nisu uzeti u obzir, dok kod efektivne marginalne poreske stope jesu. Njihovo uključivanje u analizu progresivnosti i preraspodele bi smanjilo razliku izmeĎu alternativnih modela oporezivanja u tom pogledu, jer su doprinosi po pravilu veći od poreza, a u najvećem delu su proporcionalni. Na iznos dohotka izmeĎu minimalne i maksimalne osnovice doprinosi se računaju na stvarni dohodak, po proporcionalnoj stopi, dok se u slučaju kada je stvarni dohodak manji od minimalne osnovice, taj obračun vrši na minimalnu osnovicu, a kada je stvarni dohodak veći od maksimalne osnovice, doprinosi se obračunavaju na maksimalnu osnovicu. Iako minimalna i maksimalna osnovica za obračun doprinosa imaju regresivne efekte, broj lica za koja se doprinos obračunava na minimalnu ili maksimalnu osnovicu je relativno mali, tako da je uticaj ovih pravila na distributivne efekte doprinosa ograničen. S druge strane, uplatom doprinosa stiče se pravo na socijalno osiguranje, pri čemu su koristi od tih prava (npr. po osnovu zdravstvenog osiguranja) jednake za sva lica, bez obzira na iznos uplaćenih doprinosa, što znači da sistem socijalnog osiguranja na rashodnoj strani ima progresivne efekte (relativno veću korist u odnosu na uplaćeni iznos, imaju lica sa niţim dohotkom). Tabela 11. Efekti prelaska sa sintetiĉkog/dualnog na flat model oporezivanja dohotka na EMTR¹ EMTR (%) postojeći model PDG flat PDG procentualna promena Velika Britanija 35,3 34,2 -3,2% Nemačka 45,2 39,7 -12,3% Španija 24,1 19,4 -19,4% Luksemburg 34,8 27,8 -19,9% Grčka 21,9 22,0 0,7% Prosek za zemlje sa sintetičkim PDG 32,2 28,6 -11,2% Finska 38,1 35,6 -6,5% Holandija 38,5 32,8 -14,8% Belgija 59,9 50,8 -15,3% Austrija 40,2 35,6 -11,4% Portugal 25,7 23,9 -7,0% Prosek za zemlje sa (polu)sintetičkim PDG 40,5 35,7 -11,7% Izvor: Obračuna autora na osnovu podataka preuzetih iz Paulus, A. (2008) 174 Pitanje uvoĎenja flat poreza na dohodak u poslednjoj deceniji bilo je aktuelno ne samo u zemljama Centralne i Istočne Evrope, već i u Zapadno-evropskim zemljama. Empirijska istraţivanja usmerena na analizu efekata zamene postojećih modela oporezivanja dohotka flat porezom, na ekonomsku efikasnosti (ponudu radne snage) uglavnom su fokusirana na utvrĎivanje efekata poreske reforme na visinu efektivne marginalne poreske stope. Ovakva istraţivanja su najčešće vršena uz primenu odgovarajućih mikrosimulacionih modela, koji podrazumevaju uzimanje u obzir uticaja promene poreza na ponudu rada. Tako rezultati istraţivanja za 10 zemalja (starih) članica Evropske unije pokazuju da prelazak sa postojećeg na flat model poreza na dohodak u gotovo svim zemljama (osim u Grčkoj) dovodi do pada efektivne marginalne poreske stope, pri čemu taj pad varira od 3,2% (u Velikoj Britaniji) do 19,9% (u Luksemburgu). Stoga se zaključuje da bi zamena postojećih modela poreza na dohodak flat sistemom u posmatranim zemljama Zapadne Evrope u proseku pozitivno uticala na ekonomsku efikasnost, tj. ponudu radne snage. S tim u vezi, relevantno je i pitanje da li karakteristike postojećeg modela oporezivanja dohotka utiču na intenzitet pozitivnih efekata uvoĎenja flat poreza na ekonomsku efikasnost. Ukoliko se zemlje grupišu prema tome da li je postojeći model poreza na dohodak dualni ili sintetički moţe se zaključiti da zamena postojećih sistema oporezivanja dohotka flat porezom, u proseku dovodi do pribliţno istog relativnog smanjenja visine marginalne poreske stope u obe grupe zemalja. To smanjenje u zemljama sa sintetičkim modelom oporezivanja dohotka u proseku iznosi 11,2%, a u zemljama sa dualnim ili polusintetičkim modelom oko 11,7%. Stoga se moţe zaključiti da flat porez na dohodak u relativno istoj meri unapreĎuje ekonomsku efikasnost bez obzira da li je prethodno primenjivan sintetički ili dualni model oporezivanja dohotka. Ovakav zaključak se moţe objasniti činjenicom da izmeĎu dualnog i sintetičkog poreza na dohodak ne postoje suštinske razlike u pogledu poreske skale po kojoj se oporezuje dohodak od rada. Prelazak sa sintetičkog na flat model poreza na dohodak dovodi do smanjena modusa efektivne marginalne poreske stope. U okviru sintetičkog poreza na dohodak, u posmatranim zemljama EU, oko 53% poreskih obveznika je bilo oporezovano po efektivnoj marginalnoj stopi od 30 do 60%, dok je nakon hipotetičkog uvoĎenja flat poreza smanjen broj obveznika oporezovanih u ovom rasponu, kao i broj obveznika 175 oporezovanih po efektivnoj marginalnoj stopi od 0 do 10%, a povećan broj onih koji su oporezovani po efektivnoj marginalnoj poreskoj stopi u rasponu od 10% do 30%. Grafikon 26. Raspodela EMTR po intervalima dohotka - sintetiĉki vs. flat PDG Izvor: Prema Paulus, A. (2008) Tako je nakon uvoĎenja flat poreza na dohodak najveći broj obveznika (54%) oporezovan po efektivnoj marginalnoj poreskoj stopi od 10 do 30% (Grafikon 26.). Ovakva distribucija promene efektivne marginalne poreske stope nakon uvoĎenja flat poreza na dohodak ukazuje da od smanjenja marginalne poreske stope najveće koristi imaju lica sa visokim dohotkom, kao i lica sa niskim dohotkom. TakoĎe se uočava da i nakon uvoĎenja konstantne granične poreske stope, EMTR varira po nivoima dohotka. Razlog za to se nalazi u empirijskoj raspodeli brojnih (ne)standardnih odbitaka imanentnih sintetičkom porezu na dohodak, a koji si eliminisani nakon hipotetičkog uvoĎenja flat poreza na dohodak. Osim toga, u obračunu EMTR u obzir se uzimaju i doprinosi i socijalne naknade, čiji iznos se nakon reforme poreza na dohodak moţe promeniti, budući da se menja iznos bruto i raspoloţivog dohotka, od kojih zavisi obračun doprinosa i utvrĎivanje prava na socijalne naknade. Slični rezultati ostvaruju se i u zemljama u kojima se dualni model poreza zamenjuje flat porezom. Tako se u ovim zemljama broj obveznika oporezovanih po efektivnoj marginalnoj stopi od 20% do 40% povećava sa 22% na čak 62%, uz drastično smanjenje broja lica oporezovanih po stopama od 40% do 60% i blago smanjenje 0% 5% 10% 15% 20% 25% 30% 35% 40% 45% sintetički PDG flat PDG 176 broja onih koji su oporezovani po efektivnoj marginalnoj stopi manjoj od 20% (Grafikon 27.). Na osnovu toga se zaključuje da bi zamena dualnog modela flat porezom na dohodak imala pozitivne efekte i na ekstenzivnu ponudu rada, budući da bi se za značajan broj poreskih obveznika efektivna marginalna poreska stopa smanjila. Grafikon 27. Raspodela EMTR po intervalima dohotka (%) – dualni vs. flat PDG Izvor: Obračun i obrada autora262 Efekat poreske reforme na ponudu radne snage zavisi od njenog uticaja na visinu marginalne poreske stope, kao i od elastičnosti ponude radne snage. Empirijski podaci o elastičnosti ponude radne snage u pojedinim razvijenim zemljama pokazuju da ta elastičnost opada sa rastom dohotka.263 Iako prethodno prikazani rezultati ukazuju da uvoĎenje flat poreza na dohodak dovodi do smanjenja efektivne marginalne poreske stope, moţe se zaključiti da će ukupni pozitivni efekti uvoĎenja flat poreza na ponudu radne snage ipak biti manji nego što se to na osnovu rezultata o kretanju efektivne marginalne poreske stope moţe zaključiti, jer se smanjenje efektivne marginalne poreske stope u najvećoj meri odvija u okviru onih segmenata radne snage kod kojih je elastičnost ponude rada niţa. Precizne zaključke je moguće doneti tek na osnovu rezultata odgovarajućih mikroekonometrijskih analiza. 262 Podaci na osnovu kojih je vršen obračun i obrada preuzeti su iz Paulus, A. (2008) 263 Aaberge, R., et. al. (2000) 0% 5% 10% 15% 20% 25% 30% 35% 40% 45% 50% dualni PDG flat PDG 177 U cilju procene strukture i kvantifikacije intenziteta uticaja promene reţima oporezivanja dohotka na ponudu radne snage, sprovedena su brojna empirijska istraţivanja, bilo u numeričkom modelu opšte ravnoteţe (CGE – Computed General Equilibrium) ili kroz specifikaciju odgovarajućeg ekonometrijskog modela ponude radne snage i njegovu integraciju sa mikrosimulacionim modelom poreskih i socijalnih politika. 264 Reč je uglavnom o hipotetičkim istraţivanjima na osnovu mikrosimulacionog modela ili CGE modela, u kojima se koriste ekonometrijski ocenjeni parametri elastičnosti ponude rada i hipotetički scenariji reforme poreza na dohodak. Tabela 12. Pregled rezultata empirijskih istraţivanja uticaja hipotetiĉkog prelaska sa sintetiĉkog/dualnog na flat porez na dohodak na ponudu rada država radovi opšti zaključak posebni zaključci Italija Aaberge, R. et. al. (2000) blago povećanje ponude radne snage blago smanjenje intenzivne ponude radne snage lica sa niskim dohotkom, uz blagi rast ponude rada kod lica sa srednjim i visokim dohotkom Norveška znatno povećanje ponude radne snage znatno povećanje ponude radne snage siromašnih, uz umereni rast ponude rada lica sa srednjim nivoom dohotka i blagi rast kod lica sa visokim dohotkom Švedska blago povećanje ponude radne snage povećanje ponude rada ujednačeno za sve dohodne grupe Finska Kuismanen, M. (2000) blago povećanje ponude radne snage najznačajniji pozitivni efekti na ponudu radne snage mogu se ostvariti sniţenjem marginalne poreske stope za donje dohodne grupe Slovenija Majcen, B., et. al. (2007) umereno povećanje ponude radne snage efekat prelaska na flat PDG na ponudu radne snage raste sa rastom nivoa obrazovanja i dohotka radnika Holandija Jacobs, B., et. al. (2007) i de Mooij, R. (2008) blago povećanje ponude radne snage (uz povećanje nejednakosti u raspodeli dohotka) uvoĎenje flat PDG koji ne bi uticao na promenu raspodele dohotka u odnosu na postojeće stanje negativno utiče na ponudu rada Belgija Decoster, A., et. al. (2010) umereno povećanje ponude radne snage ...uz negativne distributivne efekte Rusija Duncan, D., et. al. (2009) povećanje ponude radne snage muškaraca, kao i onih ţena koje ostvaruju vrlo visok ili vrlo nizak dohodak 264 Detaljnije o ovim pristupima analizi uticaja poreza na ponudu radne snage vidi: Kuismanen, M. (2000), Aaberge, R., et. al. (2000) i Decoster, A., et. al. (2008) 178 Rezultati ekonometrijskih istraţivanja sprovedenih u više zemalja na bazi hipotetičkih scenarija uvoĎenja flat poreza ili na osnovu stvarnih podataka nakon poreske reforme (Rusija) upućuju na nekoliko relevantnih zaključaka. Prvo, u svim posmatranim zemljama zamena postojećeg sintetičkog ili dualnog poreza modelom flat oporezivanja dohotka bi pozitivno uticala na ponudu radne snage. MeĎutim, intenzitet hipotetičkog pozitivnog uticaja uvoĎenja flat poreza na ponudu rada bi varirao od vrlo blagog (Italija, Švedska, Finska i Holandija), preko umerenog (Slovenija i Belgija), do znatnog (Norveška). Uočava se takoĎe da su rezultati ekonometrijskih analiza konzistentni sa rezultatima analiza zasnovanim na korišćenju EMTR kao indikatora podsticaja na rad. Drugo, u pojedinim zemljama bi uvoĎenje flat poreza na dohodak više uticalo na povećanje ponude radne snage viših dohodnih grupa (Norveška), dok bi se u drugim zemljama znatniji deo pozitivnih efekata ostvario na osnovu povećanja spremnosti siromašnijih pojedinaca da rade (Slovenija).265 Treće, intenzitet pozitivnog delovanja flat poreza na dohodak na ponudu rada bi zavisio od dizajna samog flat poreza – pre svega visine poreske stope i neoporezivog iznosa (ili poreskog kredita). Tako se zaključuje da bi uvoĎenje flat poreza na dohodak uz neoporezivi iznos (ili poreski kredit) jednak neoporezivom iznosu koji se trenutno primenjuje u tim zemljama, impliciralo povećanje ponude radne snage uz povećanje nejednakosti u raspodeli dohotka.266 Nasuprot tome, ukoliko je flat porez konstruisan tako da se kroz povećanje neoporezivog iznosa (ili poreskog kredita), zadrţi postojeći nivo nejednakosti, onda bi uvoĎenje takvog flat poreza generisalo negativne efekte na ponudu radne snage, jer hipoteza o prihodnoj neutralnosti zahteva da se zbog povećanja neoporezivog iznosa primeni i viša poreska stopa.267 U većini istraţivanja je razmatrana varijanta sa zadrţavanjem neoporezivog dela dohotka na postojećem nivou, uz uvoĎenje granične poreske stope koja se nalazi u drugoj četvrtini intervala postojećih graničnih poreskih stopa u tim zemljama. Uticaj odnosa nove (hipotetičke) konstantne granične poreske stope i postojeće poreske skale na ponudu rada zavisi pre svega od visine nove poreske stope, ali i od empirijske raspodele oporezivih dohodaka. 265 Uporedi: Majecen, B., et. al. (2007) i Aaberge, R., et. al. (2000) 266 Vidi: Decoster, A., et. al. (2008) 267 Vidi: Jacobs, B., et. al. (2007) i de Mooij, R. (2008) 179 Prethodni zaključci u znatnoj meri zavise od parametrizacije scenarija reforme poreza na dohodak, a uslovljeni su i činjenicom da je ipak reč o analizi u kontekstu parcijalne ravnoteţe. Budući da gotovo ni jedna razvijena zemlja nije u stvarnosti prešla na flat porez na dohodak, a da za zemlje Centralne i istočne Evrope koje su to uradile ne postoje empirijske ocene stvarnih efekata, teško bi bilo oceniti pouzdanost dobijenih ocena na bazi hipotetičkih scenarija. MeĎutim, procenjuje se da su dati zaključci ipak ilustrativni i da ukazuju na pravac i red veličina očekivanih efekata uvoĎenja flat poreza na dohodak na ponudu rada. 1.4.2 Uticaj primene alternativnih modela poreza na dohodak na tražnju za radnom snagom i zaposlenost Promena reţima oporezivanja dohotka od rada kroz povećanje poreskog opterećenja moţe uticati na povećanje ukupnog troška radne snage ili na smanjenje neto zarade zaposlenog. Prema teoriji oporezivanja, pitanje raspodele dodatnog poreskog tereta zavisi od elastičnosti ponude i traţnje za radnom snagom, u smislu da će se veći deo poreskog tereta prevaliti na manje elastičnu stranu trţišta rada. Stoga utvrĎivanje raspodele dodatnog poreskog tereta u konkretnom slučaju predstavlja pitanje empirijske analize. Kada je reč o uticaju reforme poreza na dohodak (od rada) na trţište radne snage, znatan broj savremenih empirijskih istraţivanja orjentisan je na analizu uticaja poreske reforme na ponudu radne snage, u kontekstu analize pitanja efikasnosti oporezivanja. Ove analize polaze od implicitne pretpostavke da veći deo poreskog tereta snose zaposleni, te da promena reţima oporezivanja utiče na promenu visine neto zarade i posledično na spremnost pojedinca da radi.268 Nasuprot tome, istraţivanja koja bi za cilj imala analizu uticaja promene poreza na dohodak od rada na traţnju za radnom snagom polaze od toga da promena poreskog tereta dovodi do promene ukupnih troškova rada. Broj empirijskih istraţivanja usmerenih isključivo na analizu uticaja promene visine poreskog tereta na traţnju za radnom snagom je veoma ograničen. Većina savremenih empirijskih istraţivanja polazi od pretpostavke da na trţištu postoji dovoljna ponuda radne snage i da će u slučaju uticaja promene visine poreskog tereta na traţnju za radnom snagom to odmah za rezultat imati promenu nivoa (ne)zaposlenosti. Stoga se većina savremenih empirijskih istraţivanja umesto 268 Za analizu pitanja simteričnosti efekata u slučaju povećanja i slučaju smanjenja poreskog klina vidi: Kugler, A., et. al. (2009) 180 pitanjem uticaja promene poreskog tereta na traţnju za radnom snagom bavi pitanjem njenog uticaja na nivo (ne)zaposlenosti, poistovećujući promenu u nivou traţnje sa promenom u nivou (ne)zaposlenosti. Uticaj reţima oporezivanja dohotka od rada na nivo nezaposlenosti predstavlja kumulativni efekat elastičnosti ukupnih troškova rada u odnosu na visinu poreskog klina i elastičnosti nivoa nezaposlenosti u odnosu na visinu troškova rada.269 Procenom elastičnosti troškova rada u odnosu na visinu poreskog klina na implicitan način se opisuje i ekonomska raspodela poreskog tereta. Empirijska istraţivanja ukazuju na divergentne rezultate u pogledu znaka i visine elastičnosti poreskog klina i ukupnih troškova rada.270 Znak i intenzitet elastičnosti poreskog klina i ukupnih troškova rada zavise od strukture trţišta rada (nivoa nezaposlenosti, broja slobodnih radnih mesta i sl.), snage sindikata, institucionalnog okruţenja (radnog zakonodavstva) i sl. Grafikon 28. Procentualna promena ukupnih troškova rada usled povećanja poreskog klina za jedan procentni poen u zemljama OECD Izvor: Obrada autora prema Nickel, S. (2003)271 Pitanje procene karaktera i intenziteta povezanosti ove dve varijable, kao i njihovog meĎusobnog uticaja (visine poreskog klina na ukupne troškove rada) bilo je predmet brojnih ekonometrijskih analiza. Prema rezultatima empirijskih istraţivanja (u odabranim zemljama članicama OECD), povećanje poreskog klina za jedan procentni 269 Pod ukupnim troškom rada podrazumeva se zbir neto zarade zaposlenog, poreza na zaradu i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na teret zaposlenog i na teret poslodavca. 270 Vidi: Daver, F., et. al. (2000) 271 Dati rezultati predstavljaju prosečne vrednosti dobijene u pet različitih empirijskih istraţivanja. Vidi: Nickel, S. (2003) 1,57 1,4 1 0,84 0,72 0,56 0,52 0,48 0,43 0,43 0,42 0,42 0,37 0,35 0,33 0,24 0,18 0,09 0 0 0 0.5 1 1.5 2 B el g ij a Ir sk a Š p an ij a A u st ra li ja K an a d a Š v ed sk a P ro se k H o la n d ij a V . B ri ta n ij a Š v aj ca rs k a N em ač k a Ja p an F ra n cu sk a It al ij a F in sk a N o rv eš k a S A D D an sk a A u st ri ja N . Z el an d 181 poen dovodi do rasta ukupnih troškova rada za 0,52%, što pokazuje da je ekonomska raspodela poreskog tereta izmeĎu zaposlenog i poslodavca gotovo ravnomerna (tj. da nešto malo veći deo poreskog tereta snose poslodavci). MeĎutim, i meĎu razvijenim zemljama postoji relativno visoka varijansa u pogledu elastičnosti troškova rada u odnosu na visinu poreskog klina (elastičnost varira od 0 u Austriji i Novom Zelandu, do 1,57 u Belgiji). Posmatrano po grupama zemalja, moţe se uočiti da je elastičnost troškova rada u odnosu na visinu poreskog tereta najveća u zemljama kontinentalne Evrope, dok je u anglo-američkim i skandinavskim zemljama ova elastičnost niţa. Ovaj zaključak potvrĎuju i rezultati posebnog empirijskog istraţivanja sprovedenog u 15 zemalja članica OECD, prema kojem povećanje poreskog klina za 10 procentnih poena implicira rast troškova rada za 5%, pri čemu je taj uticaj najintenzivniji kod zemalja kontinentalne Evrope, a niţi kod anglo-američkih i skandinavskih zemalja.272 To znači da u zemljama kontinentalne Evrope veći deo poreskog tereta snose poslodavci, nego u anglo-američkim zemljama. Rezultati empirijskih istraţivanja za Srbiju pokazuju da u proseku najveći deo tereta socijalnih doprinosa snose zaposleni, ali da kod nisko plaćenih radnika odreĎeni deo fiskalnog tereta snose i poslodavci (Ţarković, J. (2010)). Razlika u pogledu raspodele poreskog tereta izmeĎu zaposlenog i poslodavca odreĎena je stepenom elastičnosti ponude i traţnje za radom, koji zavise od velikog broja faktora, kao što su: struktura trţišta, snaga sindikata, snaga udruţenja poslodavaca, ideološka doktrina drţave (da li više podrţava radnike ili poslodavce), i dr. To pokazuju i prethodno navedeni rezultati, budući da je u zemljama kontinentalne Evrope (nasuprot anglo-američkih zemalja) snaga sindikata, kao i sklonost drţave ka zaštiti prava radnika veća, zbog čega u ovim zemljama veći deo poreskog tereta snose poslodavci. S obzirom da je (negativna) elastičnost traţnje za radom u odnosu na visinu troškova rada relativno visoka, prethodno navedeni rezultati prema kojima povećanje poreza na dohodak od rada u znatnoj meri dovodi do rasta troškova rada upućuju na zaključak da povećanje poreskog opterećenja dohotka od rada dovodi do povećanja nezaposlenosti. Prema teoriji oporezivanja i teoriji ekonomije rada uticaj rastućih troškova rada na nivo nezaposlenosti se ostvaruje na dva načina. Prvo, preko direktnog negativnog uticaja na traţnju za radnom snagom, usled rasta cene rada. Drugo, rast troškova rada dovodi do supstitucije rada kapitalom (u meri u kojoj je to 272 Vidi: Daveri, F., et. al. (2000) 182 moguće), što dovodi do smanjenje marginalne produktivnosti kapitala, usled čega dolazi do smanjenja investicija i posledično do usporavanja privrednog rasta, pri čemu usporavanje privrednog rasta dodatno negativno utiče na nivo nezaposlenosti.273 Rastuća nezaposlenost predstavlja jedan od osnovnih ekonomskih izazova u razvijenim zemljama. Kako su u tri poslednje decenije XX veka u evropskim zemljama ukupni troškovi rada u privatnom sektoru porasli više od rasta produktivnosti za čak 15 p.p. smatra se da je rast poreskog klina jedan od bitnijih uzroka rasta nezaposlenosti. 274 Rast poreskog klina u prethodnih nekoliko decenija u većini razvijenih zemalja predstavlja rezultantu smanjenja najviših graničnih stopa poreza na zaradu i povećanja stopa doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. U periodu od 1965. do 1995. godine u zemljama kontinentalne Evrope prosečna vrednost poreskog klina je porasla sa 28% na 42%, dok je istovremeno zabeleţen rast nezaposlenosti sa 8,4% na 10,5%. 275 Ovakvi rezultat mogu upućivati na zaključak da rastuće poresko opterećenje rada predstavlja uzrok rasta nezaposlenosti. MeĎutim, na kretanje nezaposlenosti u zemljama OECD u tom periodu uticali su i drugi faktori, od kojih je najvaţnija rastuća mobilnost kapitala, koja je dovela do seljenja brojnih industrijskih pogona iz Zapadne Evrope i Severne Amerike u Aziju, gde su troškovi rada znatno niţi. Prema rezultatima različitih ekonometrijskih istraţivanja, ocenjeno povećanje nezaposlenosti usled rasta poreskog klina za 10 p.p. u proseku iznosi 2,18 p.p. (pri čemu je u pojedinim studijama ocenjena vrednost od 1,10 dok je u jednoj od najekstenzivnijih studija ocenjena vrednost od čak 5,5).276 Potrebno je naglasiti da je istraţivanjem čiji su rezultati prezentovani u Daveri, et. al. (2000) obuhvaćen najduţi vremenski period (od 1965. do 1991. godine), zbog čega se ovo istraţivanje smatra referentnim. U svakom slučaju, iz navedenih empirijska istraţivanja proizilazi da je uticaj visine poreskog klina na nivo nezaposlenosti relativno značajan, što potvrĎuje hipotezu o rastu poreskog opterećenja dohotka od rada kao uzroku rasta nezaposlenosti u razvijenim zemljama. MeĎutim, kao i u prethodnom slučaju, 273 Vidi: Seward, T., et. al. (2009) 274 Vidi: Daveri, F., et. al. (2000) 275 Vidi: Seward, T., et. al. (2008) 276 Kako je samo manji deo rasta nezaposlenosti objašnjen rastom poreskog opterećenja dohotka od rada, rezultati empirijskih istraţivanja pokazuju da se rast nezaposlenosti najvećim delom objašnjava promenama u ostalim institucijama trţišta rada, od kojih se naročito ističe značaj sistema socijalnog osiguranja i socijalne zaštite kojima se obezbeĎuje podrška nezaposlenima, invalidima i prevremeno penzionisanima. Vidi: Nickell, S., (2003). 183 rezultati po zemljama se relativno varijabilni, pa je bitan zaključak jednog od istraţivanja da je uticaj rasta poreskog klina (za 10 p.p.) najveći u zemljama kontinentalne Evrope (5,4 p.p.), dok je u anglo-američkim zemljama nešto manji (2,5 p.p.), a u skandinavskim zemljama gotovo nepostojeći (0,11 p.p.).277 To je posledica razlika u strukturi trţišta rada, institucionalnom okruţenju, snazi sindikata i sl. Tabela 13. Pregled empirijskih istraţivanja uticaja povećanja poreskog klina za 10 procentnih poena na nivo nezaposlenosti istraživanje uzorak rezultat (povećanje stope nezaposlenosti, u procentnim poenima) Scarpetta, et. al. (1996) 17 zemalja OECD 1,10 Elmeskov, et. al. (1998) 18 zemalja OECD 1,20 Nickell, et. al. (1999) 20 zemalja OECD 2,00 Daveri, et. al. (2000) 14 zemalja OECD 5,50 Nickell, et. al. (2003) 20 zemalja OECD 1,10 Prosek 2,18 Iako primenjeni model oporezivanja dohotka graĎana ne predstavlja ključnu determinantu visine poreskog klina (fiskalnog opterećenja dohotka od rada), empirijski podaci za zemlje EU pokazuju odreĎene pravilnosti u pogledu odnosa visine i strukture poreskog klina i primenjenog modela poreza na dohodak. Posmatrano po modelima poreza na dohodak, fiskalno opterećenje prosečne zarade je u proseku najveće u zemljama koje primenjuju sintetički model oporezivanja (49,2%), nešto niţe u zemljama sa dualnim modelom oporezivanja (47,5%), a najniţe u zemljama koje primenjuju flat porez na dohodak (45%). 278 Ovakav redosled proizilazi iz činjenice da je dualni i sintetički porez na dohodak imanentan skandinavskim zemljama koje vaţe za „drţave blagostanja“ ili „socijalne drţave“, i zemljama Zapadne Evrope u kojima je javni sektor (meren veličinom javnih rashoda kao % BDP) relativno velik, zbog čega je u tim zemljama i ukupno fiskalno opterećenje visoko. Osim toga, na ovakav redosled utiče i činjenica da flat porez na dohodak primenjuju uglavnom zemlje Centralne i Istočne Evrope, koje kroz ovaj vid poreske 277 Vidi: Bentolila, S., et. al. (2000) 278 Fiskalno opterećenje dohotka od rada obračunato je kao učešće zbira poreza na zaradu, doprinosa za socijalno osiguranje na teret zaposlenog i poslodavca u ukupnom trošku radne snage, na nivou prosečne zarade. PoreĎenja radi, fiskalno opterećenje prosečne zarade u Srbiji iznosi oko 39%. 184 konkurencije pokušavaju da unaprede atraktivnost svog investicionog i poslovnog okruţenja. Stoga se pomenute razlike u pogledu visine fiskalnog opterećenja rada po posmatranim grupama zemalja ne mogu pripisati samo razlikama u pogledu modela oporezivanja dohotka, već i razlikama u pogledu ciljeva koji se poreskom politikom ţele postići u tim drţavama, razlikama u vezi sa načinom definisanja sistema socijalnog osiguranja, kao i u pogledu definisanja samih funkcija javnog sektora. S obzirom da doprinosi čine veći deo ukupnog fiskalnog opterećenja, na njegovu visinu i strukturu u znatnoj meri utiče i koncept socijalnog osiguranja. Tako su zemlje koje primenjuju (polu)sintetički model poreza na dohodak veoma heterogene po pitanju modela socijalnog osiguranja (SAD, Kanada i Velika Britanija primenjuju Beveridţov, a ostale zemlje Zapadne Evrope uglavnom Bizmarkov model), što oteţava izvlačenje pouzdanih zaključaka. Grafikon 29. Proseĉno fiskalno opterećenje dohotka od rada u alternativnim modelima poreza na dohodak, u zemljama OECD (% ukupnih troškova rada) Izvor: Obračun autora279 Iz prikazanih rezultata se takoĎe moţe zaključiti da je razlika u pogledu visine fiskalnog opterećenja dohotka od rada izmeĎu zemalja koje primenjuju (polu)sintetički i dualni porez na dohodak manja od razlike u odnosu na zemlje sa flat porezom na dohodak. Ta razlika (izmeĎu zemalja sa sintetičkim i dualnim porezom) 279 Obračun izvršen na osnovu podataka preuzetih iz OECD Tax Database (dostupno na http://www.oecd.org/document/60/0,3746,en_2649_34533_1942460_1_1_1_1,00.html) 16,0 15,7 12,2 33,1 31,8 32,8 0 10 20 30 40 50 60 Zemlje sa (polu)sintetičkim PDG Zemlje sa dualnim PDG Zemlje sa flat PDG Porez na dohodak Socijalni doprinosi 185 je još manja ukoliko se posmatra samo visina poreskog opterećenja dohotka od rada (bez doprinosa), što proizilazi iz činjenice da je dohodak od rada na sličan način oporezovan u sintetičkom i dualnom reţimu poreza na dohodak graĎana. Osim toga, uočava se da u svim posmatranim zemljama doprinosi čine veći deo poreskog klina, ali da je to naročito uočljivo u zemljama koje primenjuju flat porez na dohodak. Grafikon 30. Visina fiskalnog opterećenja dohotka od rada i stope nezaposlenosti u zemljama OECD, grupisanim prema modelu PDG (u %) Izvor: Obračun autora280 Prethodno analizirani rezultati različitih empirijskih istraţivanja ukazuju da je u zemljama u kojima je poresko opterećenje rada niţe (zemlje sa dualnim i flat porezom na dohodak) smanjenje stope nezaposlenosti u periodu od 1995. do 2008. bilo intenzivnije, nego u zemljama sa višim fiskalnim opterećenjem rada (zemlje sa sintetičkim modelom poreza). MeĎutim, potrebno je napomenuti da su na kretanje nezaposlenosti u zemljama sa flat porezom u tom periodu snaţno uticali i drugi faktori, od kojih se posebno ističe uticaj privrednog ciklusa (snaţna ekspanzija u zemljama Centralne i Istočne Evrope do 2008. godine usled velikog priliva kapitala), kao i činjenica da su se počev od 2004. godine ove zemlje postepeno integrisale u jedinstveno trţište rada zemalja EU, što je dovelo do odliva znatnog broja nezaposlenih lica ka starim članicama EU. 280 Obračun izvršen na osnovu podataka preuzetih iz KPMG’s Individual Income Tax and Social Security Rate Survey 2009. i OECD Statistics (http://stats.oecd.org/Index.aspx) 47,5 45 49,2 7,7 10,8 8,3 46,2 35,9 25,4 0 10 20 30 40 50 60 Zemlje sa dualnim PDG Zemlje sa flat PDG Zemlje sa (polu)sintetičkim PDG Ukupan poreski klin (kraj 2008.) Stopa nezaposlenosti u 2008. godini (u procentnima poenima) Smanjenje stope nezaposlenosti od 1995. do 2008. godine (u procentima) 186 Kako empirijski podaci za zemlje OECD pokazuju da je u zemljama koje primenjuju flat model poreza na dohodak fiskalno opterećenje dohotka od rada niţe nego u zemljama koje primenjuju alternativne modele, trebalo bi očekivati da je i stopa nezaposlenosti u flat tax zemljama niţa. MeĎutim, raspoloţivi podaci, prikazani na Grafikonu 30. upućuju na suprotan zaključak, prema kojem je stopa nezaposlenosti u zemljama sa dualnim i sintetičkim porezom na dohodak (7% i 8,3% respektivno) niţa nego u flat tax zemljama (10,5%). Razlog ove kontradiktornosti nalazi se u činjenici da poreski tretman dohotka od rada predstavlja samo jedan od faktora koji utiču na trţište rada i nezaposlenost, a čiji je uticaj znatno manji u odnosu na zbirni uticaj drugih faktora, kao što su nivo privrednog razvoja, karakteristike trţišta rada, karakteristike sistema socijalnog osiguranja i socijalne zaštite i dr. Stoga, razlog višeg nivoa nezaposlenosti (i pored niţeg poreskog klina) u zemljama Centralne i Istočne Evrope (flat tax zemljama) treba traţiti u znatno niţem nivou privrednog razvoja i činjenici da su ove zemlje u prethodne dve decenije prolazile kroz proces ekonomske, društvene i političke tranzicije, kroz koji je došlo do ukidanja značajnog broja fiktivnih radnih mesta. MeĎutim, ako se posmatra kretanje stope nezaposlenosti u periodu od 1995. godine (kada su prve zemlje Centralne i Istočne Evrope) uvele flat porez, a par godina pre toga i skandinavske zemlje prešle na dualni model oporezivanja dohotka, uočava se da je u zemljama koje su prešle sa sintetičkog na dualni ili flat model oporezivanja, stopa nezaposlenosti opadala znatno brţe nego u onim zemljama koje su zadrţale sintetički porez na dohodak.281Budući da je do smanjenja nezaposlenosti moglo doći i usled dejstva drugih faktora, pomenuti rezultati predstavljaju samo indiciju, dok se precizna ocena uticaja prelaska sa sintetičkog na dualni ili flat porez na dohodak na nivo nezaposlenosti moţe dati tek nakon odgovarajućeg ekonometrijskog testiranja. Kako je većina zemalja Centralne i Istočne Evrope relativno skoro uvela flat porez na dohodak, broj ekonometrijskih studija usmerenih na analizu ostvarenih efekata takve poreske reforme na nezaposlenost je vrlo ograničen. Jedno od istraţivanja, sprovedenih nakon stvarnog uvoĎenja flat poreza, odnosi se na Rusiju i pokazuje da je 281 Većina zemalja Centralne i Istočne Evrope je flat porez na dohodak uvela nakon 2005. godine, dok je pre toga to učinilo svega nekoliko zemalja (Baltičke zemlje – 1994-1996. godine, Rusija – 2000. godine i Slovačka 2004. godine). Stoga nešto duţe serije podataka o kretanju nezaposlenosti pre i nakon uvoĎenja flat poreza postoje samo za ovih nekoliko zemalja. Prema tim podacima, prosečno smanjenje stope nezaposlenosti nakon uvoĎenja flat poreza u ovih pet zemalja iznosi oko 37% (Letonija – 19%, Litvanija – 43%, Estonija – 46%, Rusija – 33% i Slovačka – 41%). 187 uvoĎenje flat poreza na dohodak (2001. godine) dovelo do povećanja „verovatnoće zapošljavanja“.282 Nasuprot tome, u Sloveniji je vršena ex ante procena efekata reforme poreza na dohodak na nezaposlenost, primenom numeričkog modela opšte ravnoteţe (CGE modela). Rezultati tog istraţivanja pokazuju da supstitucija postojećeg dualnog poreza na dohodak modelom flat oporezivanja ne bi generisala pozitivne efekte na nivo nezaposlenosti. 283 Kada je reč o efektima prelaska sa sintetičkog na dualni model poreza na dohodak, podaci pokazuju da je u zemljama koje su takvu reformu sprovele zabeleţen značajan pad nezaposlenosti u prethodnih 15 godina (za 46,2%, tj. za 5,2 p.p. u proseku). MeĎutim, to još uvek ne potvrĎuje da je poreska reforma uticala na pomenuto znatno smanjenje nezaposlenosti, jer su u tim zemljama sprovedene i druge ekonomske reforme, koje su dovele do značajnog priliva investicija, ali moţe predstavljati indiciju o postojanju pozitivnog uticaja prelaska sa sintetičkog na dualni model oporezivanja na traţnju za radnom snagom i nezaposlenost. U prilog tome govore i rezultati jednog ekonometrijskog istraţivanja sprovedenog u Nemačkoj, prema kojima bi prelazak sa sintetičkog na dualni model poreza na dohodak u dugom roku doveo do rasta traţnje za radnom snagom za 1,1 p.p. Kako je stopa nezaposlenosti u Nemačkoj pozitivna, ocenjuje se da bi se za pribliţno isti iznos smanjila i nezaposlenost.284 Iako su rezultati istraţivanja u pogledu uticaja promene modela oporezivanja dohotka graĎana na traţnju za radom i nezaposlenost divergentni i uslovljeni brojnim drugim institucionalnim faktorima i cikličnim kretanjima privrede, opšti je zaključak da sniţavanje poreskog opterećenja rada moţe doprineti povećanju traţnje za radom i smanjenju stope nezaposlenosti, ali da su dometi reforme poreza na dohodak u tom pogledu ograničeni, jer on često predstavlja tek manji deo ukupnog poreskog klina, dok veći deo čine doprinosi za socijalno osiguranje. Stoga bi reforma fiskalnog tretmana zarada koja bi imala za cilj povećanje zaposlenosti trebalo da obuhvati i doprinose za socijalno osiguranje. 282 Duncan, D., et. al. (2009) 283 Majcen, B., et. a. (2007). TakoĎe vidi i: Staehr, K.(2008) 284 „Dual Income „Dual Income Tax – A Proposal for Reforming Corporate and Personal Income Tax in Germany“. 2008. ZEW Economic Studies Series Vol. 39 188 1.5 Uticaj alternativnih modela poreza na dohodak na štednju, investicije i privredni rast Analiza uticaja poreske politike na dinamiku privrednog rasta pretpostavlja prethodno specificiranje determinanti rasta. S tim u vezi, u okviru teorije privrednog rasta ima nekoliko različitih modela, kao što su Solovljev i različiti endogeni modeli privrednog rasta. Osnovni Solovljev model privrednog rasta, zasnovan na pojednostavljenim pretpostavkama (egzogeni karakter faktora privrednog rasta, postojanje zatvorene privrede bez drţavnog sektora i dr.) podrazumeva da je obim proizvodnje u ekonomiji determinisan nivoom ponude rada i kapitala. Solovljev model polazi od toga da je nivo kapitala odreĎen nivoom štednje i investicija u zemlji, koje su pak egzogeno determinisane. Istovremeno kretanje ponude rada odreĎeno je stopom rasta stanovništva. Polazeći od datih pretpostavki, Solovljev model objašnjava uticaj promena u nivou ponude faktora proizvodnje na nivo same proizvodnje. Iako se u osnovnom Solovljevom modelu polazi od pretpostavke da je ukupna faktorska produktivnost konstantna, u njegovoj proširenoj verziji se ova pretpostavka napušta, tako da ukupan obim proizvodnje predstavlja funkciju kapitala, rada i tehničkog progresa, za koji se takoĎe smatra da je egzogenog karaktera. Fundamentalni nedostatak Solovljevog modela ogleda se u tome što on samo objašnjava razlike u nivou proizvodnje, pri čemu se smatra da je privredni rast determinisan faktorima egzogenog karaktera, bez uzimanja u obzir efekata javnih politika na štednju i investicije, te uticaja štednje i investicija na tehnološki progres i sl.285 S obzirom na postojanje tehnološkog progresa, ekonomije obima i rasta populacije (ponude rada), koji su u stvarnosti u znatnoj meri endogeni, a empirijski podaci pokazuju da utiču na privredni rast, zaključuje se da egzogeni modeli rasta ipak ne obezbeĎuju adekvatno objašnjenje stvarnosti. Zbog toga je većina savremenih istraţivanja zasnovana na endogenim modelima privrednog rasta, od kojih se u empirijskim istraţivanjima najčešće koristi Romerov, Lukasov i AK model. Romerov model se zasniva na stavu da je tehnološki progres osnovni pokretač odrţivog, dugoročnog rasta proizvodnje po zaposlenom, pri čemu je tehnološki progres u znatnoj meri uslovljen ulaganjima u istraţivanje i razvoj. Lukasov model privrednog rasta zasnovan je na pretpostavci da 285 Gartner, M. (2006) 189 javne politike i institucije imaju direktan i značajan uticaj na dugoročan privredni rast. 286 Slično tome, AK model takoĎe privredni rast tretira kao endogen ( ttt KAY  ),, pri čemu obim proizvodnje predstavlja funkciju tehnologije (A) i kapitala (K), što implicira postojanje konstantne marginalne produktivnosti kapitala. Shodno tome, dokle god je prirast kapitala veći od njegove amortizacije, postoje pretpostavke za trajni privredni rast. Iz toga proizilazi da stopa prinosa na kapital i stopa štednje direktno utiču na nivo privrednog rasta. Pitanje uticaja javnog sektora i javnih politika na privredni rast je ambivalentno. S jedne strane se nalazi tvrdnja da postojanje javnog sektora pozitivno utiče na privredni rast, kroz obezbeĎenje javnih dobara i korekciju neefikasnosti trţišnih mehanizama. S druge strane, sprovoĎenje tih aktivnosti podrazumeva uvoĎenje poreza, pri čemu se distorzivno delovanje poreza smatra faktorom negativnog uticaja javnog sektora na privredni rast. 287 Da li će ukupan (neto) efekat postojanje javnog sektora i sprovoĎenje javnih politika na dinamiku privrednog rasta biti pozitivan ili negativan zavisi od njegove veličine, strukture (na prihodnoj i rashodnoj strani) i efikasnosti. Procena karaktera i kvantifikacija uticaja javnog sektora na privredni rast pitanje je empirijske analize. Ovo pitanje bilo je predmet brojnih ekonometrijskih istraţivanja, koja su često dolazila do divergentnih zaključaka u pogledu uticaja javnog sektora (merenog učešćem javnih rashoda u BDP-u) na privredni rast. MeĎutim, zajednički zaključak je da dinamika privrednog rasta u dugom roku primarno zavisi od institucija i javnih politika koje kreiraju poslovno okruţenje, meĎu kojima se po svom značaju ističu oni segmenti javnih politika koji utiču na formiranje fizičkog i ljudskog kapitala (kroz obrazovanje). 288 Pored istraţivanja koja se bave pitanjem ukupnog uticaja javnih politika na privredni rast, brojna su i ona koja su fokusirana na analizu izolovanog uticaj poreske politike. U tom pogledu, zajednički je zaključak da efekti poreskog sistema na privredni rast zavise od njegove distorzivnosti, u smislu da je stepen distorzivnost poreskog sistema negativno korelisan sa dinamikom privrednog rasta. 289 Pri tome do razlike u pogledu stepena distorzivnosti dolazi usled razlike u pogledu visine ukupnog poreskog tereta, kao i strukture tog tereta. 290 286 Lucas, E. (1988) 287 Widmalm, F. (2001) 288 Vidi: Hall, R., et. al. (1999) 289 Easterly, W. (1993) 290 Vidi: Arnold, J. (2008) 190 Kada je reč o uticaju visine ukupnog poreskog opterećenja (merenog učešćem poreskih prihoda u BDP-u) na privredni rast, rezultati empirijskih istraţivanja su donekle divergentni. Tako u odreĎenom broju ekonometrijskih istraţivanja nije utvrĎen statistički značajan uticaj visine poreskog opterećenja na privredni rast.291 MeĎutim, većina novijih istraţivanja ipak upućuje na zaključak o postojanje negativnog uticaja visine ukupnog poreskog opterećenja na dinamiku privrednog rasta. 292 Tako se u jednom od tih istraţivanja navodi da je rast prosečne ponderisane poreske stope za 10 procentnih poena u poslednjih 35 godina u zemljama OECD uticao na smanjenje stope rasta BDP-a u tim zemljama za oko 0,5% godišnje, što na dugi rok moţe dovesti do značajne razlike u pogledu nivoa razvijenosti.293 Rezultati empirijskih istraţivanja u vezi sa uticajem strukture poreskog sistema na privredni rast su u znatno manjoj meri različiti. Većina istraţivanja upućuje na zaključak da različiti poreski oblici imaju različit intenzitet distorzivnog delovanja, te se stoga i njihov uticaj na privredni rast razlikuje. Dijagram 1. Uticaj poreza na determinante privrednog rasta Izvor: Johansson, A., et. al. (2008) Potrošnja, dohodak fizičkih lica, dobit preduzeća i imovina predstavljaju četiri osnovna predmeta oporezivanja. Porezi na pomenute predmete oporezivanja utiču na privredni rast kroz efekte na promenu iskorišćenosti radne snage i produktivnosti rada. Uticaj poreza na iskorišćenost radne snage se ogleda u njihovim uticaju na stopu zaposlenosti i broj časova rada. S druge strane, uticaj poreske politike na produktivnost rada se ostvaruje kroz njen uticaj na priliv, odliv i akumulaciju fizičkog 291 Vidi: Agell, J., et. al. (1997) i Koester, B., et. al. (1989) 292 Vidi: Barro, R. (1991) 293 Leibfritz, W., et. al. (1997), str. 10. BDP per capita Iskorišćenost radne snage - Zaposlenost - Broj časova rada Produktivnost rada - Fizički kapital - Ljudski kapital - Efikasnost upotrebe resursa (ukupna faktorska produktivnost) Porezi - Potrošnja - Imovina - Dohodak građana - Dobit preduzeća 191 kapitala, kao i kroz uticaj na ulaganje u ljudski kapital (obrazovanje) i efikasnost upotrebe raspoloţivih resursa. Iako je iz perspektive funkcionisanja javnog sektora bitan ukupan iznos poreskih prihoda, a ne i njegova struktura, iz perspektive distorzivnog delovanja različitih poreza i njihovog različitog uticaja na privredni rast, struktura poreskog sistema je izrazito bitna, što je potvrĎeno i rezultatima brojnih empirijskih istraţivanja. S obzirom na intenzitet distorzivnog delovanja na ekonomsko ponašanje, smatra se da najveći negativan efekat na privredni rast ima porez na dobit preduzeća, jer negativno utiče na investicije. Nešto manji, ali takoĎe izrazito negativan uticaj na privredni rast ima i porez na dohodak graĎana, jer visoke progresivne poreske stope utiču negativno i na iskorišćenost radne snage i na produktivnost rada (pre svega ulaganje u ljudski kapital). Tu se posebno ističe negativan uticaj poreza na dohotke od kapitala, koji je značajan zbog velike mobilnosti kapitala. Porezi na potrošnju, iako mogu biti distorzivni, imaju znatno manje negativno dejstvo na privredni rast, jer ne destimulišu štednju, dok je negativan uticaj poreza na imovinu najmanji. 294 Shodno tome, zaključuje se da promena strukture poreskog sistema, kroz smanjenje poreza na dobit preduzeća i dohodak graĎana, i povećanje poreza na potrošnju i imovinu moţe pozitivno uticati na stopu privrednog rasta. 295 Budući da postoji saglasnost o tome da je uticaj poreza na dohodak graĎana na privredni rast znatan, relevantno postaje pitanje teorijske utemeljenosti mehanizma tog uticaja. Prema teoriji optimalnog oporezivanja, razlikuju se dve grupe osnovnih performansi poreza na dohodak – efikasnost i pravičnost. Pri tome se pod efikasnošću podrazumeva uticaj ovog poreza na spremnost pojedinca da radi, na odluku o broju časova rada, na spremnost da štedi, investira, preuzima preduzetnički rizik, ulaţe u svoje obrazovanje i sl. Shodno tome, moţe se zaključiti da prema teoriji optimalnog oporezivanja porez na dohodak utiče praktično na obe grupe determinanti privrednog rasta (iskorišćenost radne snage i produktivnost rada), pri čemu je ocena intenziteta tog uticaja na pojedinačne determinante stvar empirijske analize. 294 Sveobuhvatan pregled teorijskijh i empriijskih analiza uticaja pojedinačnih poreskih oblika na privredni rast dat je u OECD (2010). 295 Vidi: Johansson., A., et. al. (2008) i Kneller, R., et. al. (1999) 192 1.5.1 Uticaj poreza na dohodak od kapitala na štednju i investicije Klasični, neoklasični i savremeni modeli privrednog rasta uzimaju kapital kao jedan od osnovnih faktora privrednog rasta. Politika oporezivanja dohotka graĎana moţe uticati na kapitalnu osnovu privrednog rasta preko efekata na štednju i investicije. Taj uticaj se najdirektnije ostvaruje preko oporezivanja dohotka od kapitala. Da bi se utvrdio uticaj reţima poreza na dohodak od kapitala na privredni rast, potrebno je analizirati vezu izmeĎu (i) nivoa investicija i dinamike privrednog rasta, (ii) nivoa štednje i nivoa investicija i (iii) sistema poreza na dohodak od kapitala i nivoa privatne štednje. Kada je reč o vezi izmeĎu investicija i privrednog rasta, metodom panel analize na primeru velikog broja razvijenih zemalja ocenjena je statistički značajna, visoka, pozitivna veza izmeĎu odnosa investicija u kapitalnu opremu prema BDP-u i ukupne faktorske produktivnosti, dok je korelacija izmeĎu ulaganja u graĎevinske objekte i privrednog rasta daleko manja. 296 Nivo investicija je opredeljen iznosom raspoloţivih sredstava (štednjom), očekivanom stopom rasta proizvodnje, stepenom iskorišćenosti postojećih kapaciteta i drugim faktorima. Tradicionalni, tzv. Maršal-Milov pogled na odnos izmeĎu štednje i investicija insistira na stavu da rast štednje dovodi do pada kamatnih stopa (usled povećanja ponude novca), a što dovodi do rasta investicija, jer veći broj projekata postaje isplativ. U tom kontekstu, štednja bi se mogla smatrati bitnim pokretačem investicija i privrednog rasta. U makroekonomskim modelima štednja se definiše kao zbir štednje privrede (profit i amortizacija), štednje graĎana i štednje drţave. Veliki broj empirijskih istraţivanja potvrĎuje postojanje visoke, pozitivne veze izmeĎu nivoa štednje i nivoa investicija. Jedno od seminalnih istraţivanja na tu temi je pokazalo da je ta elastičnost blizu jedinici (Felstajn-Horoka pristup).297 MeĎutim, dalja istraţivanja su pokazala da ocena veze izmeĎu štednje i investicija ne moţe biti uniformna za sve drţave, već da zavisi od specifičnih karakteristika pojedinačnih drţava, kao što su veličina i nivo razvijenosti. Tako se konstatuje da u proseku koeficijent elastičnosti izmeĎu nivoa štednje i investicija u slučaju manjih zemalja i zemalja u razvoju umeren (i iznosi oko 0,6) nego kod razvijenih i većih zemalja gde je visok (0,85- 296 De Long, J. (1993) 297 Feldstein, M., et. al. (1980) 193 0,98). 298 Bez obzira na intenzitet povezanosti štednje i investicija, zajednički zaključak svih istraţivanja je da rast štednje dovodi do rasta investicija. Na temelju takvih rezultata, često se navodi zaključak da rast štednje pozitivno utiče na privredni rast. Noviji teorijski pristupi (kao što je model preklapajućih generacija) ističu dvosmernu povezanost štednje i privrednog rasta. Tako prema ovom konceptu fizička lica prilagoĎavaju svoju tekuću potrošnju očekivanom nivou dohotka u budućnosti, pa stoga viša (očekivana) stopa privrednog rasta dovodi do smanjenja štednje.299 Osim toga, postoje i brojni pokušaji da se pozitivna veza izmeĎu štednje i privrednog rasta objasni ne samo pozitivnim uticajem štednje na rast već i obrnuto, polazeći od toga da dinamičniji privredni rast dovodi do rasta dohotka i posledično i do rasta štednje. Neka od istraţivanja idu čak toliko daleko da tvrde da se pomenuta pozitivna veza u potpunosti duguje uticaju privrednog rasta na štednju.300 Shodno prethodno navedenom, preovlaĎujući stav u savremenoj ekonomskoj teoriji je da je odnos izmeĎu štednje, investicija i privrednog rasta pozitivan, ali da je taj odnos često dvosmeran, tj. da neretko štednja predstavlja i posledicu, a ne samo determinantu privrednog rasta. Nakon što je konstatovano da nivo štednje utiče pozitivno na nivo investicija i da je pozitivno korelisan sa dinamikom privrednog rasta, relevantno postaje pitanje odnosa izmeĎu reţima poreza na dohodak graĎana od kapitala i nivoa privatne štednje. UvoĎenje ili povećanje poreza na prinos od štednje (kamatu, dividendu, kapitalne dobitke i sl.) dovodi do smanjenja stope neto prinosa (po odbitku poreza), pri čemu stepen smanjenja prinosa, tj. prevaljivanja poreskog tereta, zavisi od elastičnosti štednje u odnosu na ostvarene neto prinose. Uticaj smanjenja prinosa po odbitku poreza na nivo štednje predstavlja rezultantu delovanja efekta dohotka i efekta supstitucije. Tako uvoĎenje poreza na dohodak od štednje menja relativnu cenu sadašnje potrošnje u odnosu na buduću. Povećanje stope prinosa po odbitku poreza ekvivalentno je nekompenzovanom smanjenju cene buduće potrošnje, što dovodi do rasta štednje, i vice versa. Reč je o efektu supstitucije koji dovodi do odlaganja potrošnje, tj. povećanja štednje. S druge strane, efekat dohotka dovodi do povećanja potrošnje i u sadašnjem i u budućem trenutku, na taj način smanjujući štednju. Koji će od ova dva efekta prevagnuti u konkretnoj zemlji, predstavlja pitanje na koji je 298 Pregled rezultata brojnih empirijskih istraţivanja vidi u: Chakrabarti, A. (2006) 299 Vidi: Schmidt-Hebel, K., et. al. (1994) 300 Vidi: Schmidt-Hebel, K., et. al. (1994) 194 moguće odgovoriti tek na osnovu empirijske analize. U dosadašnjim empirijskim istraţivanjima za različite zemlje preovladava zaključak da povećanje stope prinosa po odbitku poreza dovodi do povećanja štednje, i obrnuto. Jedan od najvećih elemenata privatne štednje su depoziti graĎana u bankama. Uticaj visine poreza na dohodak graĎana od kamata na nivo štednje se u većini istraţivanja procenjuje na indirektan način, preko obračuna elastičnosti štednje u odnosu na kamatnu stopu. Ovaj uticaj u znatnoj meri zavisi od mobilnosti kapitala, koja dovodi do toga da investitori svuda ostvaruju isti neto prinos, uvećan za premiju po osnovu rizika zemlje. Nakon što se proceni kamatna elastičnost bankarskih depozita, uz pretpostavku o delimičnom ili potpunom prevaljivanju poreza na kamatu na deponente, moguće je proceniti i uticaj visine poreza na dohodak od kamate na nivo štednje. Pitanje kamatne elastičnosti štednje predmet je brojnih empirijskih istraţivanja. Bez obzira na razlike u metodološkom pristupu oceni kamatne elastičnosti štednje, gotovo sva empirijska istraţivanja su došla do zaključka da je elastičnost štednje u odnosu na nivo kamatne stope pozitivna i umerena.301 Osim toga, uočava se da elastičnost meĎunarodne mobilnosti bankarskih depozita u odnosu na visinu poreza na dohodak od štednje tokom vremena znatno opada, te se ocenjuje da elastičnost štednje u odnosu na visinu stope poreza na dohodak od kamata iznosi svega izmeĎu -0,03 i -0,035.302 Tako prema rezultatima istraţivanja porez na dohodak utiče na štednju indirektno, preko promene efektivne kamatne stope. Povećanje poreza na dohodak od kapitala smanjuje stopu neto prinosa na štednju, što dovodi do smanjenja štednje. Dobijeni rezultati se objašnjavaju činjenicom da su stope poreza na dohodak od kamate u periodu od 1983. do 2000. godine u drţavama članicama Banke za meĎunarodna poravnanja znatno opale, sa preko 50% (1983.) na oko 30% (2000. godine), te da je došlo do pada prekograničnog seljenja depozita motivisanog poreskim razlozima. Osim toga, u većini razvijenih zemalja su kamatne stope na bankarske depozite relativno niske, pa je posledično i varijacija u visini poreskog opterećenja te vrste dohotka na nivo raspoloţivog dohotka manje značajna. Iako je nivo elastičnosti štednje stanovništva u odnosu na reţim oporezivanja dohotka od kapitala relativno nizak, kumulativni efekti promene fiskalnog opterećenje dohodaka od štednje na nivo štednje u dovoljno dugom roku ipak mogu biti relativno 301 Pregled rezultata empirijskih istraţivanja kamatne elastičnosti štednje vidi u: Bernheim, D. (1999) 302 Huizinga, H. (2004) 195 značajni, tim pre jer štednja stanovništva predstavlja značajan deo ukupne nacionalne štednje. Većina novijih istraţivanja uticaja različitih reţima poreza na dohodak graĎana na dinamiku privrednog rasta fokusirana je na utvrĎivanje i analizu dugoročnih efekata oporezivanja dohotka od rada na privredni rast. S tim u vezi, smatra se da je pitanje oporezivanja dohotka od kapitala relativno značajno, naročito u širem kontekstu koji bi obuhvatao i pravičnost u oporezivanju, te mogućnosti/podsticaje za poresku evaziju, kroz prekvalifikaciju dohotka od rada u dohodak od kapitala (u slučaju znatno blaţeg oporezivanja dohotka od kapitala). 1.5.2 Uticaj poreza na dohodak od rada na privredni rast Porez na dohodak od rada utiče na dinamiku privrednog rasta preko delovanja na rad kao determinantu rasta. Tako porez na dohodak utiče na oba mehanizma preko kojih rad utiče na privredni rast: na iskorišćenost radne snage, ali i na produktivnost rada (što se ostvaruje pre svega preko uticaja na ulaganja u ljudski kapital). Ukoliko je celokupan dodatni teret poreza na dohodak prevaljen na poslodavca, kroz povećanje bruto zarade i ukupnih troškova rada, onda porez na dohodak negativno utiče na traţnju za radnom snagom, tj. stopu zaposlenosti. Slično, ako korist po osnovu smanjenja poreza na dohodak ostvaruju poslodavci, kroz smanjenje ukupnog troška rada, to će dovesti do povećanja traţnje za radnom snagom i povećanja zaposlenosti. Tako rezultati panel istraţivanja sprovedenog u zemljama OECD pokazuju da bi sniţenje poreskog klina za 10 p.p. u proseku dovelo do rasta stope zaposlenosti za iznos od 3,7 p.p., tj. do smanjenja nezaposlenosti za 1,1 do 5,5 p.p.. 303 Alternativno, ako teret poreza na dohodak snose zaposleni, onda ovaj porez negativno utiče na spremnost lica da rade (tj. na broj časova rada). Empirijska istraţivanja su pokazala da stopa zaposlenosti zavisi od visine prosečne stope poreza na dohodak, dok intenzivna ponuda rada zavisi od marginalne poreske stope. 304 Osim toga, porez na dohodak utiče na stopu privrednog rasta preko delovanja na stopu akumulacije fizičkog kapitala (štednju), na ulaganje u ljudski kapital (obrazovanje), kao i na spremnost pojedinca na preuzimanje preduzetničkog rizika. Intenzitet uticaja poreza na dohodak na navedene determinante privrednog rasta zavisi kako od visine poreza na dohodak, tako i od njegove progresivnosti. Rezultati brojnih 303 Vidi: Johansson, A., et. al. (2008), Scarpetta, et. al. (1996), Elmeskov, et. al. (1998), Nickell, et. al. (1999) i (2003), Daveri, et. al. (2000), Thimas, S. (2008) 304 Vidi: Johansson, A., et. al. (2008) i Radulescu, D., et. al. (2004) 196 empirijskih istraţivanja pokazuju da se negativan uticaj poreza na dohodak na dinamiku privrednog rasta intenzivnije ostvaruje preko progresivnosti sistema poreza na dohodak, nego preko same visine poreskog opterećenja.305 Tako rezultati jednog istraţivanja pokazuju da regresioni koeficijent koji objašnjava negativni uticaj učešća poreza na dohodak u ukupnim poreskim prihodima na privredni rast iznosi -0,027, dok je regresioni koeficijent uz progresivnost sistema poreza na dohodak -0,822. 306 To znači da, ceteris paribus, povećanje učešća poreza na dohodak u ukupnim poreskim prihodima za 1% dovodi do smanjenja dugoročne stope rasta BDP za oko 0,03%, dok povećanje progresivnosti (merene odgovarajućim indeksima) za 1% dovodi do smanjenja dugoročne stope rasta za 0,8%. Iako se ovo smanjenje ne čini velikim na godišnjem nivou, kumulativni efekti na dugi rok bili bi veliki. To znači da je uticaj progresivnosti poreza na dohodak na privredni rast višestruko veći od uticaja visine poreskog opterećenja. Ovakvi rezultati se objašnjavaju činjenicom da progresivni sistem poreza ima znatan negativni uticaj na ponudu radne snage, kao i na ulaganje u obrazovanje (ljudski kapital), jer nesrazmerno obara stopu prinosa na rad i stopu prinosa na ulaganje u (naročito visoko) obrazovanje. Osim toga, progresivne poreske stope smanjuju stopu neto prinosa na preuzeti preduzetnički rizik, te stoga deluju destimulativno na preuzimanje istog. Iako teorijski posmatrano progresivni sistem poreza na dohodak moţe imati negativni uticaj i na akumulaciju fizičkog kapitala (obarajući stopu neto prinosa na štednju/investicije), ocenjuje se da je uticaj progresivnog poreza na dohodak na privredni rast preko ove determinante rasta znatno manji u odnosu na uticaj koji se ostvaruje preko drugih navedenih determinanti. 307 Zbog toga je većina istraţivanja usmerenih na utvrĎivanje i kvantifikaciju uticaja sistema poreza na dohodak na privredni rast fokusirana na efekte oporezivanja dohotka od rada na iskorišćenost radne snage, ulaganje u ljudski kapital i ukupnu faktorsku produktivnost. U savremenim istraţivanjima uticaj progresivnosti poreza na privredni rast se meri preko tzv. Bartikovog koeficijenta poreske elastičnosti (Bartik's Tax Elasticity Estimation), koji predstavlja pokazatelj procentualne promene realnog BDP-a, do koje dolazi usled promene progresivnosti poreza za jedan procenat. 308 Empirijska 305 Vidi: Padovano, F., et. al. (2002), OECD (2010) i Arnold, J. (2008) 306 Widmalm, F. (2001) 307 Vidi: Widmaln, F. (2001) i Arnold, J. (2008) 308 Vidi: Bartik, T. (1991) 197 istraţivanja za zemlje OECD pokazuju da se Bartikov koeficijent poreske elastičnosti u ovim zemljama kreće u rasponu od -0,037 (u Danskoj) do -0,18 u Meksiku, pri čemu prosečna vrednost za sve zemlje OECD iznosi -0,103.309 To znači da povećanje progresivnosti poreskog sistema za 1% dovodi do smanjenja stope rasta BDP-a za 0,103%. Iz toga se zaključuje da u dugom roku povećanje progresivnosti poreza na dohodak za 10% moţe znatno da utiče na nivo proizvodnje dobara i usluga u toj zemlji. U jednom od prethodnih poglavlja je pokazano da je progresivnost poreza na dohodak (merena Kakvanijevim indeksom) najveća u slučaju primene dualnog modela oporezivanja (0,31), dok je kod sintetičkog poreza nešto manja (0,29), a u slučaju primene flat modela oporezivanja dohotka najmanja (0,21). Polazeći od pomenute negativne elastičnosti privrednog rasta u odnosu na nivo progresivnosti poreskog sistema, moglo bi se zaključiti da je flat porez na dohodak najpovoljniji sa aspekta uticaja na privredni rast (jer je najmanje progresivan), dok je dualni porez na dohodak takoĎe povoljniji od sintetičkog, ali ipak manje efikasan u odnosu na flat model, te da bi te razlike u dugom roku mogle biti značajne. Grafikon 31. Proseĉne stope rasta BDP u periodu od tri godine pre i nakon uvoĊena flat poreza na dohodak u zemljama Istoĉne Evrope (u %) Izvor: Prema Heath, A. (2006) U prilog ovakvom zaključku govore i podaci o stopama rasta BDP-a u šest zemalja Istočne Evrope u periodu od tri godine pre i tri godine nakon prelaska sa 309 Jensen, T. (2008) 198 sintetičkog/dualnog na flat porez na dohodak (Grafikon 31). Tako je šest posmatranih zemalja pre uvoĎenja flat poreza na dohodak ostvarivalo prosečnu stopu rasta od - 2,13%, dok je u periodu od tri godine nakon poreske reforme ostvarena prosečna stopa rasta BDP-a od 5,6% godišnje. MeĎutim, kako je uvoĎenje flat poreza na dohodak često predstavljalo deo šireg paketa poreskih reformi i kako su se u ovim zemljama istovremeno odvijale i druge društveno-ekonomske reforme, a takoĎe je i reč o periodu snaţne ekspanzije svetske privrede, na osnovu prikazanih podataka je teško precizno i pouzdano proceniti izolovani doprinos prelaska na flat model oporezivanja dohotka privrednom rastu. Iako je od trenutka uvoĎenja flat poreza na dohodak u zemljama Istočne Evrope prošlo nedovoljno vremena, zbog čega nema relevantnih ekonometrijskih analiza, prve procene ukazuju da je efekat uvoĎenja flat poreza na dohodak na privredni rast pozitivan. Tako je u jednoj studiji procenjeno da prelazak na flat porez na dohodak u Slovačkoj implicira povećanje godišnje stope rasta BDP-a za 0,2% do 0,5% u dugom roku. 310 To znači, da bi u periodu od 20 godina kumulativni pozitivan efekat prelaska na flat porez na dohodak u Slovačkoj, pod ostalim nepromenjenim uslovima iznosio oko 10% BDP. Usled rezultata ostvarenih u zemljama u tranziciji, kao i zbog teorijske utemeljenosti pretpostavke o pozitivnom uticaju prelaska na flat model poreza na dohodak na privredni rast, ovo pitanje je predmet brojnih empirijskih istraţivanja i u razvijenim zemljama. Tako veći broj istraţivanja sprovedenih u SAD pokazuje da bi prelazak na neku formu flat modela poreza na dohodak dovelo do rasta BDP per capita u rasponu od 1,04 do 1,06 procentnih poena godišnje, što bi u periodu od npr. 20 godina dovelo do značajne razlike u nivou BDP. 311 Jedno od istraţivanja sprovedeno za sve zemlje članice OECD pokazuje da bi prelazak na flat porez na dohodak dovelo do kumulativnog rasta BDP-a u dugom roku u proseku za 9,16%. 312 Najveći efekat na privredni rast (rast BDP-a od preko 10%) bio bi ostvaren u MaĎarskoj (17,8%), Japanu, Grčkoj, Švajcarskoj, Australiji, Irskoj, SAD i Kanadi, dok bi najmanji efekat bio zabeleţen u Švedskoj, Islandu (jer Island već primenjuje odreĎenu formu flat poreza) i na Novom Zelandu (3,9%). 310 Krajčir, Z., et. al. (2005). O efektima primene flat poreza na privredni rast, vidi i: Stokey, N., et. al. (1995) 311 Uporedi: Jorgensen, D., et. al. (1997) i Pecorino, P. (1994) 312 Jensen, T. (2008) 199 Shodno prethodno navedenom, zaključuje se da se pozitivan efekat na privredni rast moţe ostvariti smanjenjem bilansnog značaja poreza na dohodak, naročito kroz smanjenje poreza na izrazito mobilne osnovice kao što je dohodak od kapitala (uz povećanje poreza na potrošnju i imovinu), te kroz smanjenje stepena njegove progresivnosti. U tom smislu se ocenjuje da je primena umerenog flat poreza na dohodak u proseku podsticajnija za privredni rast od primene sintetičkog ili dualnog modela oporezivanja. MeĎutim, ako se kao ciljna funkcija uzima društveno blagostanje, a ne samo dohodak (privredna aktivnost), onda je relevantno i pitanje distributivnih efekata ovih modela oporezivanja, pri čemu su u tom pogledu sintetički i dualni model poreza na dohodak superiorniji. Različitom parametrizacijom odreĎenog modela poreza na dohodak mogu se dobiti različiti bilansni i distributivni efekti (npr. flat porez sa visokom poreskom stopom i visokim neoporezivim iznosom moţe biti bilansno izdašniji i progresivniji od nekog dualnog ili sintetičkog modela oporezivanja). Shodno tome, prethodne ocene o uticaju različitih modela poreza na dohodak na privredni rast su uslovne i u velikoj meri zavisne od parametrizacije konkretnog modela oporezivanja dohotka. 200 2. Troškovi administriranja i efikasnost naplate alternativnih modela poreza na dohodak fiziĉkih lica Neposredni cilj oporezivanja odnosi se na prikupljanje odgovarajućeg (neto) iznosa poreskih prihoda. Dizajn poreskog oblika, tj. podešavanje njegovih osnovnih elemenata utiče na visinu poreskih prihoda direktno, ali i indirektno, preko uticaja na intenzitet bihejvioralnog reagovanja poreskih obveznika, koje se ogleda u promeni odluka o radu i štednji, preuzimanju rizika, te odluka o izbegavanju plaćanja poreza i poreskoj evaziji. Tako promena bitnih elemenata poreskog oblika, koja za posledicu ima usloţnjavanje poreskog sistema i povećanje koristi poreskog obveznika od poreske evazije utiče na povećanje troškova administriranja porezima, što negativno utiče na nivo neto poreskih prihoda. Sva četiri principa oporezivanja, definisanih od stane Adama Smita povezana su sa troškovima primene poreza od strane poreskog obveznika i troškovima administriranja poreza od strane drţave, na direktan ili indirektan način. S tim u vezi, smatra se da visoki troškovi primene poreza od strane poreskog obveznika dovode do gubitka blagostanja (zbog angaţovanja resursa), povećanja poreske evazije, distorzija u ekonomskom odlučivanju (u smislu proizvodnje i investiranja), rasta deficita, narušavanja pravičnosti u oporezivanju i usporavanja privrednog rasta. 313 Za efikasno upravljanje ovim troškovima u cilju njihove minimizacije potrebno je definisati instrumente za merenje troškova oporezivanja. U savremenoj teoriji oporezivanja, sveobuhvatnom merom troškova oporezivanja smatra se granični trošak efikasnosti sredstava (eng. Marginal Efficiency Costs of Funds - MECF), koji se definiše kao iznos smanjenja agregatnog dohotka lica po svakoj novčanoj jedinici poreskih prihoda, do kojeg dolazi po osnovu granične promene odreĎenog elementa poreza.314 Inicijalno se pretpostavlja da promena odreĎenog elementa poreza dovodi do rasta poreskih prihoda za iznos T. MeĎutim, nakon što se u obzir uzme i efekat promene poreske politike na promenu ponašanja poreskog obveznika usmerenu na smanjenje poreske obaveze, neto poreski prihod drţave iznosiće MR.315 Stoga je društveni trošak po osnovu prikupljanja poreskih prihoda u iznosu od MR jednak iznosu (T-MR)/MR. MeĎutim, pošto će 313 Chattopadhyay, S. et. al. (2002) 314 Slemrod, J. i Yitzhaki, S. (1996) 315 Promena ponašanja moţe da se odvija u formi poreske evazije, izbegavanja plaćanja poreza ili promene strukture dohotka ili potrošnje. 201 društveni troškovi izgubljenog poreskog prihoda verovatno biti manji od teorijski maksimalnog zbira privatnih troškova, društveni trošak sredstava se moţe zapisati u formi MRMRT  )( , gde  predstavlja društveni trošak po novčanoj jedinici izgubljenog poreskog prihoda. 316 Stoga )( MRT  predstavlja granični višak tereta po osnovu oporezivanja (MEB). MeĎutim, u ukupne društvene troškove oporezivanja treba uključiti i granične troškove primene poreza od strane poreskog obveznika (MCC). Da bi se utvrdila vrednost graničnog troška efikasnosti sredstava, potrebno je ukupne društvene troškove oporezivanja uporediti sa neto prihodom drţave od oporezivanja (NMR) koji je jednak razlici prihoda od poreza koji drţava ostvari (MR) i troškova naplate poreza od strane drţave (a). Stoga, se granični trošak efikasnosti sredstava (MECF), koji predstavlja širi koncept od čistog gubitka, zapravo obračunava na sledeći način:317 NMR MRMCCMEB aMR MRMCCMRT MECF      )( (2.1) Koeficijent MECF će imati vrednost veću od jedinice u situaciji kada je postojeća poreska politika optimalna, tj. kada svako odstupanje od postojeće situacije dovodi do rasta troškova primene poreza ili čistog gubitka. Iz navedenog se zaključuje da je za sveobuhvatnu analizu finansijskih performansi odreĎenog poreza, potrebno u obzir uzeti kako direktne bilansne efekte, tako i troškove primene i administriranja poreza, te gubitak blagostanja do kojeg dolazi usled poreske evazije. U nastavku će biti izvršena komparativna analiza finansijskih performansi alternativnih modela poreza na dohodak, uključujući njihove direktne bilansne efekte, troškove primene poreza od strane poreskog obveznika, troškove naplate poreza od strane drţave, kao i troškove koji nastaju po osnovu poreske evazije, budući da neto finansijske performanse predstavljaju rezultatnu svih prethodno navedenih efekata. 316 Zbog činjenice da će bihejvioristička reakcija poreskog obveznika verovatno biti manja od maksimalne (npr. kada poreski obveznik izbegava plaćanje dela poreza ili ne prijavljuje uopšte svoj dohodak). 317 Vidi: Slemrod, J. i Yitzhaki, S. (1996) 202 2.1 Bilansni znaĉaj alternativnih modela poreza na dohodak u evropskim zemljama u tranziciji i relevantnim razvijenim zemljama Podaci o visini poreskih prihoda razvijenih zemalja – članica OECD ukazuju da su u prethodne tri decenije poreski sistemi ovih zemalja menjani na način koji je za prioritet imao realizaciju fiskalnog cilja oporezivanja, tj. povećanje bilansne izdašnosti poreza, budući da je u tom periodu došlo do rasta javnog sektora. Iako je namera bila da se obezbedi smanjenje javnih rashoda, u tom periodu je došlo do smanjenja drţavne intervencije, ali i do rasta rashoda na socijalno osiguranje, tako da do smanjenja ukupne veličine javnog sektora u ovim drţavama nije došlo. U periodu od 1965. do 1985. javni sektor snaţno raste, nakon čega se taj rast prvo usporava, a zatim prelazi u stagnaciju. Zbog toga je u periodu od 1975. do 2006. godine ukupan iznos poreskih prihoda u ovim zemljama porastao za 6,5 p.p. BDP-a (sa 29,4% na 35,9% BDP-a), pri čemu je u periodu od 2000. godine zabeleţena stagnacija u tom pogledu. U zemljama u tranziciji (novim članicama EU), ne postoji toliko duga serija uporedivih podataka o relativnoj visini poreskih prihoda, već se raspoloţivi podaci odnose uglavnom na period od 1995. godine. Tako je u ovim zemljama u periodu od 1995. godine zabeleţen relativan pad ukupnih poreskih prihoda u odnosu na BDP, koji se objašnjava potrebom ovih zemalja da kroz smanjenje ukupnog fiskalnog opterećenja kreiraju povoljniji investicioni i poslovni ambijent. S obzirom da se fiskalni cilj oporezivanja definiše na nivou poreskog sistema kao celine, relativni doprinos pojedinačnih poreskih oblika ostvarenju tog cilja zavisi i toga na koji način pojedinačni poreski oblici utiču na realizaciju drugih ekonomskih ciljeva. Tako su u razvijenim zemljama, pored osnovnog fiskalnog cilja, elementi i pravci reformi poreskog sistema prevashodno odreĎeni i njihovim uticajem na privredni rast i raspodelu dohotka. Stoga je u zemljama OECD u prethodne tri decenije pored relativnog rasta poreskih prihoda zabeleţena i promena njihove strukture. Tako je u posmatranom periodu došlo do pada učešća prihoda od poreza na dohodak graĎana, pre svega usled sniţenja najviših marginalnih poreskih stopa. Istovremeno, došlo je do značajnog porasta relativnog značaja prihoda od socijalnih doprinosa, čime su u znatnoj meri anulirani pozitivni efekti sniţenja stopa poreza na dohodak na ponudu/traţnju radne snage i privredni rast. 203 Grafikon 32. Visina i struktura poreskih prihoda u zemljama OECD (% BDP-a) Izvor: Prema „OECD Revenue Statistics 2009“ Rast prihoda od doprinosa predstavlja posledicu povećanja broja korisnika tih prava (zbog starenja stanovništva), proširenja prava iz socijalnog osiguranja (kvalitetnija zdravstvena zaštita i sl.) i poskupljenja zdravstvenih usluga. Iako je u posmatranom periodu došlo do sniţenja zakonskih stopa poreza na dobit (prosečna zakonska stopa poreza na dobit u zemljama OECD je sniţena sa 47% u 1981. godini na 27,6% u 2007. godini) 318, bilansni značaj poreza na dobit je porastao zbog redukovanja poreskih olakšica i povećanja ukupne mase profita preduzeća. Kretanje prihoda od poreza na potrošnju u posmatranom periodu bilo je divergentno. Tako su prihodi od opštih poreza na potrošnju (npr. PDV) i ekoloških poreza relativno porasli, dok je relativan značaj prihoda od specifičnih poreza na potrošnju (akcize) opao. Prihodi od poreza na imovinu u posmatranom periodu nisu zabeleţili značajniju promenu u pogledu svog relativnog značaja. Opisane i očekivane promene u poreskim sistemima razvijenih zemalja najvećim delom su usmerene na smanjenje poreskog opterećenja faktora proizvodnje (rada i kapitala) uz povećanje poreza na potrošnju. Razlog za ovakvu orijentaciju nalazi se u pretpostavci da prekomponovanje poreskog opterećenja sniţenjem direktnih uz 318 Vidi: Johansson, A., et. al. (2008) 11,2 12,3 12,9 12,4 13,3 12,8 13,0 6,5 7,6 7,8 8,9 9,0 9,1 9,1 9,4 10,5 10,5 11,0 11,2 11,3 11,1 2,3 2,3 2,6 2,4 2,6 2,6 2,7 0 5 10 15 20 25 30 35 40 1975. 1985. 1990. 1995. 2000. 2005. 2006. Ostali porezi Porezi na potrošnju Doprinosi za socijalno osiguranje Porezi na dohodak, dobit i kapitalnu dobit 204 povećanje indirektnih poreza deluje podsticajno na privredni rast i zaposlenost, što naročito dolazi do izraţaja u uslovima globalizacije svetske privrede. Ova tvrdnja je bila predmet brojnih pokušaja empirijske verifikacije. Iako su rezultati različitih istraţivanja često delimično divergentni, ipak u većem broju njih se potvrĎuje da bi sniţenje poreza na dohodak uz povećanje poreza na potrošnju delovalo podsticajno na privredni rast. Tako se procenjuje da bi smanjenje prihoda od poreza na dohodak i socijalnih doprinosa za 1% BDP-a uz povećanje prihoda od indirektnih poreza za isti iznos uticalo na rast BDP-a od 0,7% do 1%. 319 Adekvatnim podešavanjem osnovnih elemenata poreza moguće je u različitim modelima oporezivanja dohotka ostvariti pribliţno iste bilansne efekte, pri čemu će u zavisnosti od karakteristika primenjenog modela dati bilansni efekat biti ostvaren uz odgovarajuću cenu u pogledu pravičnosti i ekonomske efikasnosti. Iako je fiskalni cilj oporezivanja dohotka u grupi primarnih ciljeva, razlike u pogledu relativnog bilansnog značaja ovog poreskog oblika u različitim zemljama upućuju na zaključak da su se te zemlje pri oblikovanju poreza na dohodak rukovodile principom balansiranja izmeĎu obezbeĎenja poreskih prihoda sa jedne, i minimiziranja distorzivnih efekata sa druge strane, uz obezbeĎenje zadovoljavajućeg stepena pravičnosti u oporezivanju. Podaci prikazani u Tabeli 14. pokazuju da je bilansni značaj poreza na dohodak graĎana u proseku najveći (oko 11,2% BDP-a) u zemljama koje primenjuju neku vrstu dualnog ili (polu)sintetičkog modela oporezivanja, da je u zemljama koje primenjuju sintetički porez na dohodak bilansni efekat u proseku nešto manji (8,4% BDP-a), dok je u zemljama sa flat modelom oporezivanja bilansni značaj ovog poreskog oblika znatno manji (oko 3,3% BDP-a). Posmatrano prema strukturi prihoda od poreza na dohodak, zaključuje se da je porez na dohodak od rada znatno bilansno značajniji od poreza na dohodak od kapitala (od šest do 15 puta, u zavisnosti od modela poreza na dohodak). Poredak posmatranih modela oporezivanja prema bilansnoj izdašnosti poreza na dohodak od rada jednak je njihovom redosledu prema ukupnim prihodima od poreza na dohodak. Kada je pak reč o bilansnim efektima poreza na dohodak od kapitala u zemljama koje primenjuju alternativne modele poreza na dohodak, redosled je različit nego kod poreza na dohodak od rada. Naime, u pogledu poreza na dohodak od kapitala, bilansni efekat u zemljama sa sintetičkim 319 Vidi: Fanitini, M. (2006) i Arnold, J. (2008) 205 modelom oporezivanja je duplo veći (1,2% BDP-a) nego u zemljama sa dualnim porezom (0,6% BDP-a), dok je u zemljama sa flat porezom na dohodak, bilansni efekat poreza na dohodak od kapitala znatno manji (0,3% BDP-a). Kako se odgovarajući bilansni efekat moţe ostvariti u svakom od tri alternativna modela oporezivanja dohotka, za utvrĎivanje njihove neto bilansne efikasnosti, potrebno je u analizu uključiti i koeficijent bilansne produktivnosti, koji se definiše kao iznos prihoda drţave po osnovu poreza na dohodak graĎana (izraţen kao procenat BDP-a), podeljen sa prosečnom ponderisanom stopom poreza na dohodak. Ovaj indikator pokazuje koliko poreskih prihoda (kao % BDP) generiše svaki dodatni procentni poen stope poreza na dohodak. Ovaj pokazatelj ukazuje da se relativno najveći iznos dodatnih poreskih prihoda po osnovu povećanja stope poreza na dohodak za jedan procentni poen moţe ostvariti u sistemu flat oporezivanja, nešto manji u slučaju dualnog (polusintetičkog), a najmanji kod sintetičkog modela poreza na dohodak. Dati rezultati upućuju na zaključak da je flat porez na dohodak relativno efikasniji u smislu bilansnih performansi u odnosu na sintetički ili dualni, iako sintetički i dualni model oporezivanja odbacuju veću ukupnu masu poreskih prihoda. Relativno veća bilansna efikasnost flat modela oporezivanja u odnosu na alternativna rešenja rezultat je eliminacije nestandardnih odbitaka, a moguće i manje sklonosti ka poreskoj evaziji koja predstavlja rezultat smanjenja progresivnosti i najviših graničnih poreskih stopa. 320 Na osnovu prethodnih, teorijskih razmatranja i empirijskih analiza moţe se zaključiti da razlike u pogledu bilansnih performansi alternativnih modela poreza na dohodak mogu biti uzrokovane strukturnim i parametarskim faktorima, o čemu će u nastavku biti više reči. 320 O bilansnim efektima prelaska na flat porez na dohodak u Rusiji, vidi: Ivanova, A., et. al. (2005) 206 Tabela 14. Prihodi od poreza na dohodak graĊana u zemljama EU¹ Poreski prihodi kao % BDP-a Koeficijent produktivnosti PDG² Država Dohodak od rada Dohodak od kapitala Ukupno Francuska 6,7 1,0 7,7 0,07 Velika Britanija 8,8 1,9 10,7 0,30 Nemačka 8,6 0,6 9,2 0,13 Irska 6,8 1,8 8,6 0,23 Španija 6,1 1,2 7,3 0,18 Luksemburg 6,1 1,3 7,4 0,26 Italija 10,0 1,4 11,4 0,24 Grčka 4,0 0,7 4,7 0,13 Prosek za zemlje sa sintetičkim PDG 7,1 1,2 8,4 0,19 Danska 24,8 0,4 25,2 0,33 Švedska 13,8 1,1 14,9 0,28 Holandija 7,8 -0,6 7,2 0,14 Belgija 11,8 0,6 12,4 0,27 Austrija 9,0 1,1 10,0 0,21 Portugal 4,8 0,8 5,7 0,15 Finska 12,2 1,0 13,2 0,18 MaĎarska 6,6 0,6 7,2 0,21 Poljska 4,7 0,4 5,1 0,08 Prosek za zemlje sa dualnim ili (polu)sintetičkim PDG 10,6 0,6 11,2 0,21 Estonija 5,7 0,3 6,0 0,08 Letonija 6,6 0,1 6,7 0,25 Litvanija 5,8 0,3 6,1 0,45 Slovačka 2,5 0,1 2,6 0,14 Češka 3,9 0,1 4,0 0,27 Bugarska 3,0 0,15 3,1 0,30 Rumunija 2,5 0,9 3,4 0,22 Prosek za zemlje sa flat PDG 3,0 0,3 3,3 0,23 1) Prosek za period 2006-2008. god. 2) Iznos prihoda drţave po osnovu poreza na dohodak graĎana kao procenat BDP-a, podeljen sa prosečnom ponderisanom stopom poreza na dohodak Izvor: Obračun i obrada autora321 321 Na osnovu podataka preuzetih iz “Taxation Trends in the European Union 2009“ i Fiscal Reform and Economic Governance web site (www.fiscalreform.net) 207 2.1.1 Uticaj strukturnih faktora na bilansnu izdašnost alternativnih modela poreza na dohodak Veliki broj teorijskih i empirijskih analiza pokazuje da je uticaj strukturnih faktora na bilansnu izdašnost odreĎenog poreskog oblika izraţen, dok se u nekima od tih istraţivanja čak tvrdi da je taj uticaj dominantan. Prema tim stavovima, od strukturnih faktora najizraţeniji uticaj imaju nivo razvijenosti, struktura BDP, stepen otvorenosti privrede kao i institucionalni faktori. 322 Tako, kada je reč o uticaju nivoa razvijenosti na bilansni značaj pojedinačnih poreskih oblika, empirijski podaci pokazuju da je u razvijenim zemljama udeo poreza na dohodak u ukupnim poreskim prihodima veći nego u manje razvijenim zemljama, tj. da je relativna veličina prihoda od poreza na dohodak pozitivno korelisana sa nivoom razvijenosti, pre svega usled veće stope zaposlenosti i dohotka po zaposlenom, u ovim zemljama. Kada je pak reč o uticaju strukture BDP po izvorima i upotrebi, na nivo poreskih prihoda, smatra se da najizraţeniji uticaj učešća poljoprivrede u ukupnom obimu proizvodnje, pri čemu je taj uticaj negativan.323 Tako se u empirijskim istraţivanjima ocenjuje da povećanje učešća sektora poljoprivrede u BDP-u za 1 p.p. dovodi do smanjenja nivoa poreskih prihoda za 0,4%. 324 To se objašnjava činjenicom da se promet znatnog dela poljoprivrednih proizvoda vrši u neformalnom sektoru ili koristi za ličnu potrošnju, što erodira osnovicu za obračun i poreza na potrošnju i poreza na dohodak. Osim toga, procenjuje se da je nivo poreskih prihoda odreĎen i stopom nezaposlenosti. Tako veća stopa nezaposlenosti implicira manji nivo oporezivih dohodaka i potrošnje, te posledično i manji iznos relevantnih makroekonomskih poreskih osnovica. TakoĎe se ocenjuje da je uticaj stepena otvorenosti privrede na nivo poreskih prihoda pozitivan, tj. da povećanje stope uvoza kao procenat BDP-a za jedan procentni poen dovodi do rasta ukupnih poreskih prihoda za 0,15%, i to pre svega po osnovu rasta prihoda od poreza na potrošnju (PDV, akciza i carina), koji se plaćaju prilikom uvoza. Osim toga, uvoz dobara je relativno lako oporezovati, tj. mogućnost za poresku evaziju je manja nego kod poreza na faktore proizvodnje. Sa druge strane, rast uvoza 322 Vidi: Gupta, A. (2007) 323 Izraţenije učešće poljoprivrede u ukupnoj proizvodnji je karakteristično za manje razvijene zemlje. 324 Vidi: Gupta, A. (2007) 208 u odnosu na izvoz implicira smanjenje zaposlenosti u zemlji, što negativno utiče na prihode od poreza na dohodak graĎana i doprinosa. Ipak, empirijska istraţivanja pokazuju da je u uslovima kada je izvoz znatno veći od uvoza, bilansna izdašnost celokupnog poreskog sistema manja, nego u obrnutom slučaju, jer je pozitivan efekat na rast prihoda od poreza na rad, po osnovu rasta zaposlenosti nedovoljan da kompenzuje pad prihoda od poreza na potrošnju, do kojeg dolazi jer je izvoz osloboĎen poreza na potrošnju. Istovremeno, od institucionalnih faktora najznačajniji uticaj na nivo poreskih prihoda imaju nivo korupcije i struktura poreskog sistema. Dok je uticaj zastupljenosti korupcije na nivo poreskih prihoda negativan, rezultati empirijskih istraţivanja pokazuju da je nivo poreskih prihoda u proseku veći u zemljama koje se relativno više oslanjanju na poreze na potrošnju, nego u onima koje se oslanjaju na poreze na faktore proizvodnje. 325 Razlog za to se nalazi u pomenutoj činjenici da je mogućnost poreske evazije kod poreza na potrošnju manja, ali i zbog toga što smanjenje poreza na faktore proizvodnje pozitivno utiče na privredni rast, što dovodi do širenja poreske osnovice u dugom roku. Uticaj pomenutih strukturnih faktora na bilansne efekte oporezivanja potvrĎuju i podaci o relativnoj visini prihoda od alternativnih modela poreza na dohodak, prikazani u Tabeli 14. Tako je u zemljama koje primenjuju flat porez na dohodak nivo razvijenosti (meren BDP-om per capita) relativno manji, a stopa nezaposlenosti veća nego u zemljama koje primenjuju sintetički ili dualni model, pri čemu je učešće poljoprivrede u BDP-u veće. Kako se i kod poreza na dohodak od kapitala ocenjuje da je uticaj strukturnih faktora na nivo poreskih prihoda veći od uticaja parametarskih faktora, relativno manji bilansni efekat oporezivanja dohotka od kapitala u zemljama sa flat porezom na dohodak u odnosu na druge zemlje, objašnjava se pre svega relativno manjom stopom štednje u ovim zemljama (Centralne i Istočne Evrope), ali i niţom stopom poreza na ovu vrstu dohodaka.326 325 Vidi: Gupta, A. (2007) 326 U prilog tome govori i podatak da je u empirijskim istraţivanjima ocenjeno da je štednja stanovništva umereno elastična u odnosu na visinu poreza na dohodak od kamata. Vidi: Huizinga, H., et. al. (2004) 209 2.1.2 Uticaj parametarskih faktora na bilansni efekat alternativnih modela poreza na dohodak Kada je o parametarskim faktorima reč, visina poreskih stopa, tj. ukupnog poreskog opterećenja i stepen progresivnosti predstavljaju ključne determinante bilansne izdašnosti poreza. Tabela 15. Rangiranje modela poreza na dohodak prema bilansnoj izdašnosti, poreskom opterećenju dohotka od rada i stepenu progresivnosti Bilansni značaj Prosečno poresko opterećenje na dohodak od rada Progresivnost Sintetički 2. 2. 2. Dualni 1. 1. 1. Flat 3. 3. 3. Izvor: Obračun i obrada autora327 S tim u vezi, uočava se potpuna podudarnost u pogledu rangiranja alternativnih modela poreza na dohodak prema kriterijumu bilansne izdašnosti i visine prosečnog poreskog opterećenja dohotka od rada. Tako su u proseku poreske stope i relativni bilansni efekat najviši u zemljama sa dualnim modelom poreza, zatim u zemljama sa sintetičkim konceptom oporezivanja dohotka, a najniţi u zemljama sa flat poreskom strukturom. Iz toga proizilazi da postoji potencijal za povećanje bilansne izdašnosti flat poreza na dohodak kroz povećanje poreskih stopa do odreĎenog nivoa. Kada je reč o stepenu progresivnosti, kao što je u prethodnim poglavljima navedeno, ona je relativno viša u zemljama sa dualnim i sintetičkim porezom, a nego u zemljama sa flat porezom na dohodak. U teorijskoj i empirijskoj literaturi se tvrdi da je korelacija izmeĎu stepena progresivnosti poreza i njegove bilansne izdašnosti pozitivna, što potvrĎuju i podaci prikazani u Tabeli 15. Tako je progresivnost poreza na dohodak (merena Kakvanijevim indeksom) najveća kod dualnog poreza, nešto manja kod sintetičkog, a znatno manja kod flat poreza, što koincidira sa poretkom ovih modela oporezivanja u pogledu bilansne izdašnosti. S druge strane, u zemljama sa flat porezom na dohodak i bilansna izdašnost i nivo progresivnosti su znatno manji nego u druge dve grupe zemalja. Iako protivnici progresivnog oporezivanja dohotka najčešće kao argument navode negativne efekte na ponudu faktora proizvodnje i poresku evaziju, za koje navode da bi doveli do pada poreskih prihoda, prethodno 327 Rangiranje izvršeno na osnovu rezultata navedenih u Tabeli 14. 210 navedeni rezultati ipak pokazuju da su takve tvrdnje iako teorijski utemeljene, ipak preuveličane, i da povećanje progresivnosti poreza na dohodak moţe unaprediti njegovu bilansnu uzdašnost. 2.1.3 Bilansni efekti prelaska sa sintetičkog na dualni ili flat porez na dohodak Iako izmeĎu zemalja Centralne i Istočne i zemalja Zapadne i Severne Evrope postoji znatna razlika u pogledu strukturnih determinanti bilansne izdašnosti, i dizajn modela oporezivanja dohotka takoĎe predstavlja bitan uzrok razlike u bilansnoj izdašnosti ovog poreza. Upravo zbog bitnih razlika u pogledu strukturnih faktora, teško je izolovati uticaj modela oporezivanja dohotka na relativni nivo poreskih prihoda, naročito ako se krene od pretpostavke da se u svakom reţimu oporezivanja, adekvatnim podešavanjem elemenata poreza moţe ostvariti bilo koji bilansni efekat. MeĎutim, kako je nekoliko zemalja Severne Evrope krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina XX veka prešlo sa sintetičkog na dualni porez na dohodak, a veliki broj zemalja Centralne i Istočne Evrope u poslednjih petnaest godina prešlo sa sintetičkog na flat model oporezivanja, ove promene se mogu smatrati nekom vrstom prirodnog eksperimenta za analizu uticaja modela oporezivanja dohotka na nivo poreskih prihoda od tog poreza, tim pre jer je u većini slučajeva poreska reforma inicijalno bila dizajnirana kao prihodno neutralna. Tabela 16. Bilansni efekti prelaska na dualni porez na dohodak graĊana Godina uvođenja (t) Prihodi od poreza na dohodak (% BDP-a) Prosek (t-1, t-2, t-3) Godina t Danska 1987. 23,1 24,2 Švedska 1991. 20,2 16,7 Finska 1992. 15,2 14,6 Norveška 1993. 10,8 10,1 Prosek 17,3 16,4 Izvor: Obračun autora na osnovu podatak preuzetih iz OECD Statistics Database Osnovni elementi reforme poreza na dohodak sprovedene krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina XX veka u skandinavskim zemljama bili su: širenje poreske osnovice (kroz ukidanje (ne)standardnih odbitaka) i uvoĎenje jedinstvene stope poreza na dohodak od kapitala, uz zadrţavanja progresivnih stopa poreza na dohodak od rada, pri čemu su one blago smanjene. Ovakva poreska reforma u proseku 211 je dovela do relativnog pada prihoda od poreza na dohodak (pad zabeleţen u tri od četiri drţave) sa 17,3% nad 16,4% BDP-a. Kako su se u tom periodu neke od ovih zemalja suočavale sa recesionim tendencijama, a u nekima od njih je došlo i do promene u nivou apsorpcionog jaza što je od uticaja na nivo i strukturu poreskih prihoda, bez uzimanja u obzir ovih okolnosti nije moguće utvrditi doprinos same poreske reforme relativnom padu poreskih prihoda. MeĎutim, ocenjuje se da je promena relativnog nivoa poreskih prihoda u značajnoj meri rezultat smanjenja fiskalnog opterećenja dohotka od rada (u cilju promovisanja zapošljavanja) i smanjenja fiskalnog opterećenja dohotka od kapitala (u cilju destimulisanja odliva kapitala). TakoĎe, istraţivanja pokazuju da je ukidanje (ili ograničavanje) prava na odbitak rashoda kamata od poreske osnovice znatno suzilo prostor za poresku arbitraţu (domaćinstva su do tada često pozajmljivala sredstva i to ulagala u nabavku trajnih dobara, umesto da nabavku finansiraju iz sopstvenih izvora, upravo zbog prava na odbitak rashoda kamate), što je pozitivno uticalo na nivo poreskih prihoda. Osim toga, sniţenje stope poreza na dohodak od kapitala dodatno je umanjilo poreske rashode od ove poreske olakšice. Tako ostvarene uštede na poreskim rashodima iskorišćene su delimično za finansiranje sniţenja marginalnih stopa poreza na dohodak od rada. Usled ostvarenih ušteda na poreskim rashodima, kao i usled pozitivnog uticaja sniţenja stope poreza na dohodak od kapitala, većina skandinavskih zemalja je zabeleţila rast prihoda od poreza na dohodak od kapitala nakon uvoĎenja jedinstvene (niţe) stope poreza na ovu vrstu dohotka.328 Kada je reč o bilansnim efektima prelaska sa sintetičkog na flat model oporezivanja dohotka, podaci o nivou prihoda od poreza na dohodak graĎana u zemljama Centralne i Istočne Evrope, u godini pre poreske reforme i u godini otpočinjanja primene flat poreza na dohodak, pokazuju da je u ovim zemljama prihod od poreza na dohodak u proseku opao sa 5,42% BDP-a na oko 5,24% BDP-a. MeĎutim, takva kretanja nisu bila ujednačena u svim zemljama, već je u tri (od deset) posmatranih zemalja prihod od poreza na dohodak porastao, dok je u preostalih sedam opao. 329 Bilansni efekti prelaska na flat porez na dohodak zavisili su i od toga kako je 328 Vidi: Sorensen, P. B. (2009) 329 Pad prihoda od poreza na dohodak u pojedinim zemljama je bio planiran, jer je uvoĎenje flat poreza na dohodak predstavljalo deo šire poreske reforme usmerene na smanjenje direktnih poreza, na račun povećanja indirektnih poreza, kao što je bio slučaj u Rumuniji i Bugarskoj. 212 definisan fiskalni cilj poreske reforme, tj. da li je predviĎeno da ona bude prihodno neutralna ili da dovede do promene bilansnog značaja ovog poreskog oblika. Tabela 17. Bilansni efekti prelaska na flat porez na dohodak graĊana Godina uvođenja (t) Prihodi od poreza na dohodak (% BDP-a) Prosek (godina t-1, t-2, t-3)¹ Prosek (godina t, t+1) Estonija 1994. 8,5 8,3 Letonija 1994. 5,4 5,4 Litvanija 1994. 5,0 5,6 Rusija 2001. 2,4 2,9 Ukrajina 2003. 5,1 3,8 Slovačka 2004. 3,3 2,7 Rumunija 2005. 2,8 2,6 Island 2007. 14,5 14,5 Češka 2008. 4,4 3,7 Bugarska 2008. 2,8 2,9 Prosek 5,42 5,24 1) Zbog ograničene raspoloţivosti, podaci za bivše sovjetske republike se odnose na godinu t-1, a za ostale zemlje podaci predstavljaju prosek za godine t-1, t-2, t-3 Izvor: Obračun autora na osnovu podatak preuzetih iz „Taxation Trends in the European Union 2009“ i Keen, M., et. al. (2008) Osnovni elementi pomenute poreske reforme bili su širenje poreske osnovice (kroz ukidanje različitih (ne)standardnih odbitaka), znatno povećanje opšteg neoporezivog iznosa i zamena progresivne poreske skale jedinstvenom poreskom stopom, najčešće (osim u slučaju Litvanije i Letonije) niţom od najviše marginalne poreske stope u prethodnoj poreskoj skali. Uticaj navedenih elemenata poreske reforme na bilansnu izdašnost po izvorima bio je divergentan. Relativnom padu poreskih prihoda najviše je doprineo pad prihoda od oporezivanja dohotka od rada, dok je pad prihoda od poreza na dohodak od kapitala (u onim zemljama gde je taj pad zabeleţen) bio znatno manji. Kako je osnovni motiv prelaska na flat porez na dohodak bilo smanjenje fiskalnog opterećenja rada u cilju podsticanja zapošljavanja, pojednostavljenje poreskog sistema i unapreĎenje ekonomske efikasnosti (u smislu pozitivnog uticaja na ponudu rada, privredni rast i poresku evaziju), iz navedenih podataka se moţe zaključiti da očekivani pozitivni ekonomski efekti (širenja poreske osnovice i sniţenja zakonske granične poreske stope) nisu bili dovoljni da u početnom periodu kompenzuju gubitak poreskih prihoda, do kojeg je došlo usled sniţenja poreske stope i povećanja 213 neoporezivog iznosa. 330 MeĎutim, kako je za ostvarenje pozitivnih efekata ovakve poreske reforme na ekonomsku efikasnost i privredni rast potrebno da proĎe odreĎeno vreme, konačnu ocenu efekata uvoĎenja flat poreza na dohodak na privredni rast i nivo poreskih prihoda biće moguće dati tek nakon što dovoljno duga serija podataka bude bila dostupna za veći broj zemalja. Podaci za zemlje koje su flat porez na dohodak uvele devedesetih godina XX veka ili početkom prve decenije XXI veka pokazuju da je u ovim drţavama nakon poreske reforme došlo do ubrzanja privrednog rasta. TakoĎe, u ovim zemljama je nivo prihoda od poreza na dohodak nakon poreske reforme iz godine u godinu rastao. Tako je u periodu od 4-5 godina nakon poreske reforme u ovim zemljama realni iznos prihoda od poreza na dohodak porastao u odnosu na godinu pre poreske reforme u rasponu od 4% u Slovačkoj do čak 32% u Letoniji, a rast prihoda od ovog poreza je zabeleţen i u relativnom iznosu (kao % BDP). 331 MeĎutim, kako su u ovim zemljama paralelno sa poreskom sprovoĎene i druge društveno-ekonomske reforme, teško je oceniti izolovani doprinos poreske reforme ubrzavanju privrednog rasta i rastu poreskih prihoda. Zbog toga, kao i zbog činjenice da za većinu zemalja sa flat porezom na dohodak ne postoje dovoljno duge serije podataka, još uvek nema ni relevantnih ekonometrijskih istraţivanja kojima bi se testirala hipoteza da prelazak na flat porez na dohodak dovodi do povećanja ekonomske efikasnosti što nakon toga, u srednjem i dugom roku eventualno dovodi do relativnog rasta poreskih prihoda u odnosu na BDP, po ovom osnovu. Preliminarne analize za pojedine drţave koje su prešle na flat porez na dohodak pokazuju da taj pozitivan uticaj postoji, ali da njegov intenzitet nije veliki. Iz prethodno navedenog se zaključuje da na bilansnu izdašnost poreza na dohodak utiču kako parametarski, tako i strukturni faktori, te da su u slučaju nepovoljnih strukturnih karakteristika mogućnosti za povećanje poreskih prihoda kroz parametarsku reformu ograničene. Stoga se ocenjuje da za zemlje na niţem nivou razvijenosti nije adekvatno insistiranje na znatnom povećanju bilansne izdašnosti poreza na dohodak u cilju izjednačavanja sa rezultatima u razvijenim zemljama, putem parametarske reforme (npr. povećanjem poreskih stopa ili pooštravanjem progresivnosti), budući da bi to imalo znatne negativne bihejvioralne efekte uz 330 Vidi: Keen, M., et. al. (2008). Vidi i McGee, R. (2007) 331 Stope obračunate od strane autora na osnovu podataka preuzetih iz „Taxation Trends in the European Union, 2009“ 214 neizvesne bilansne performanse. Naime, takve promene bi verovatno imale negativan uticaj na ekonomsku efikasnost. Osim toga gornja granica bilansne izdašnosti poreza na dohodak u tim zemljama je ograničena pomenutim strukturnim faktorima. TakoĎe, reč je uglavnom o zemljama u kojima je nivo poreskog morala i efikasnosti naplate poreza od strane poreske administracije relativno nizak, zbog čega bi povećanje progresivnosti i poreskog opterećenja dovelo do rizika povećanja poreske evazije. 2.2 Troškovi administriranja alternativnih modela poreza na dohodak Oporezivanje dovodi do smanjenja blagostanja obveznika, kako na direktan tako i indirektan način. Direktni troškovi oporezivanja odnose se na iznos poreske obaveze, dok indirektni troškovi oporezivanja obuhvataju: a) distorzivno dejstvo na ponašanje poreskih obveznika (čist gubitak), b) troškove primene poreskih propisa od strane poreskog obveznika (eng. tax compliance costs), c) troškove administriranja poreza od strane drţave, tj. troškovi naplate poreza (eng. tax collection costs).332 Pored toga, pojedini autori u indirektne troškove oporezivanja uključuju i čist gubitak po osnovu poreske evazije i troškove po osnovu izbegavanja plaćanja poreza.333 Efikasno dizajnirana poreska politika ima za cilj prikupljanje odreĎenog nivoa poreskih prihoda potrebnih za finansiranje funkcija javnog sektora, uz minimiziranje indirektnih troškova oporezivanja. S obzirom da je visina indirektnih troškova oporezivanja odreĎena načinom na koji su podešeni osnovni elementi bitnih poreskih oblika, u nastavku će biti izvršena analiza visine, strukture i determinanti troškova primene poreskih propisa od strane poreskog obveznika (troškova primene poreza), kao i administrativnih troškova drţave u vezi sa naplatom poreza, u različitim modelima poreza na dohodak. 2.2.1 Troškovi primene poreza od strane poreskih obveznika Pored standardnog trade-off odnosa izmeĎu pravičnosti i efikasnosti, kod oblikovanja poreza na dohodak takav odnos postoji i izmeĎu zahteva da sistem oporezivanja bude postavljen na način koji će smanjiti mogućnosti za izbegavanje plaćanja poreza, te zahteva da sistem bude relativno jednostavan za primenu od strane drţave i poreskih 332 Vidi: Vaillancourt, F., et. al. (2008) 333 Slemrod, J. i Yitzhaki, S. (1996) 215 obveznika. U tom pogledu postoje stalne strateške i taktičke igre (u smislu teorije igara) izmeĎu poreskih obveznika koji pokušavaju da iskoriste sve zakonom propisane mogućnosti za umanjenje svog poreskog tereta, i drţave koja nastoji da mogućnosti za to smanji. Stoga je često slučaj da zahtev za maksimiziranjem poreskih prihoda implicira usloţnjavanje poreskih propisa u cilju smanjenja mogućnosti za poresku evaziju i izbegavanje plaćanja poreza, što dovodi do povećanja troškova administriranja poreza i troškova primene poreskih pravila od strane poreskih obveznika. Tako se neki sofisticirani predlozi iz teorije optimalnog oporezivanja (kao što je oporezivanje lica prema sposobnosti zaraĎivanja), u praksi ne mogu primeniti, zbog komplikovanosti i posledično visokih troškova primene. Primena pravila oporezivanja vrši se kroz sprovoĎenje niza aktivnosti od strane poreskog obveznika, kao i od strane drţave. Ukupni društveni troškovi sprovoĎenja, tj. primene poreske politike determinisani su strukturom poreskog sistema, karakteristikama pojedinačnih poreskih oblika, strukturom dohotka, efikasnošću poreske administracije, stepenom primene informacionih tehnologija, nivoom poreskog morala i dr. Ti troškovi su raspodeljeni izmeĎu poreskih obveznika i poreskih organa. Troškovi primene poreza od strane poreskog obveznika predstavljaju troškove koje snosi poreski obveznik (fizičko lice, porodica, pravno lice) po osnovu doslednog ispunjavanja svih zahteva i pravila uvedenih poreskim propisima. 334 Ukupan iznos troškova primene svih poreza zavisi od strukture poreskog sistema, kao i od samog dizajna pojedinačnih poreskih oblika. Prema empirijskim istraţivanjima, visina troškova primene svih poreza je veća što se poreski sistem u većoj meri oslanja na porez na dohodak, a u manjoj meri na porez na potrošnju.335 Stoga, sniţenje učešća direktnih poreza uz kompenzovanje gubitka poreskih prihoda kroz povećanje indirektnih poreza, ceteris paribus, dovodi do smanjenja ukupnih troškova primene poreza od strane poreskog obveznika. U poreskim sistemima razvijenih zemalja najveći deo ukupnih troškova primene svih poreza (preko polovine) nastaje po osnovu primene poreza na dohodak graĎana, iako oni u proseku čine oko jedne petine ukupnih poreskih prihoda u tim zemljama. 336 334 Sandford, C. (1995) 335 Vidi: Kaplow, L. (1995) 336 Tako u SAD od procenjenih troškova primene svih poreza u iznosu od 225 milijardi dolara, čak 157 milijardi dolara se odnosi na troškove primene poreza na dohodak graĎana. Vidi: Hall, A. (1996) 216 Tabela 18. Troškovi primene poreza na dohodak od strane poreskog obveznika Država Godina % poreskih prihoda Australija 1995, 1997. 4 - 10,8% Kanada 1989. 2,50% Kanada 2005. 0,07-0,13% SAD 2004. 1,20% Španija 1992. 3,30% Švedska 1990, 1994. 1 - 1,16% Velika Britanija 1987. 3% Izvor: Podaci preuzeti iz pregleda rezultata različitih empirijskih istraţivanja prikazanih u Vaillancourt, F., et. al. (2008) i Chattopadhyay, S., et. al. (2002) Troškovi poreskog obveznika po osnovu primene poreza na dohodak graĎana uključuju utrošak vremena (na obračun poreza, poresko planiranja, popunjavanje i podnošenje poreske prijave i plaćanje poreza), direktne novčane troškove u vezi sa navedenim aktivnostima (uključujući i naknade plaćene poreskim savetnicima), eventualni iznos mita, kao i psihološke troškove.337 Troškovi vremena čine najznačajniju stavku ukupnih troškova primene poreza. Tako prema novijim istraţivanjima, troškovi vremena čine više od ¾ ukupnih troškova primene poreza na dohodak od strane poreskog obveznika (npr. u Kanadi oko 82% ukupnih troškova), dok se ostatak odnosi na direktne materijalne troškove.338 S obzirom da je jedan od ciljeva optimalnog dizajniranja poreskog sistema minimizacija troškova primene poreza od strane poreskog obveznika, pitanje determinanti odnosno faktora koji utiči na visinu ovih troškova se nameće kao fundamentalno. U teoriji oporezivanja postoji saglasnost da je sloţenost poreskog sistema (tj. odreĎenog poreskog oblika) najbitnija determinanta visine troškova primene poreza. Osim toga, na visinu ovih troškova u odreĎenoj meri utiče i stabilnost poreskog sistema, u smislu da česte promene poreskih propisa povećavaju indirektne troškove koje poreski obveznici snose. Budući da je sloţenost poreskih pravila glavni generator troškova primene poreza, da bi se precizno definisali faktori koji utiču na visinu ovih troškova potrebno je definisati faktore koji utiču na sloţenost odreĎenog poreskog oblika. Tako prema McClureu, postoji pet osnovnih izvora sloţenosti 337 Prema nekim autorima, troškovi primene se mogu podeliti u dve velike grupe: diskrecione troškove (nastale u pokušaju poreskog obveznika, da poštujući pozitivne propise, plati što manje poreza) i nediskrecione troškove (nastale po osnovu ispunjavanja zakonom i drugim pravnim aktima propisanih pravila u vezi sa obračunom poreza, podnošenjem poreske prijave i izmirenjem poreske obaveze). Vidi: Slemrod, J., et. al. (1984) 338 Vaillancourt, F., et. al. (2008) 217 poreskog sistema a) pravila u vezi sa preciznim definisanjem stvarnog dohotka, b) odredbe u vezi sa poreskim olakšicama, c) pravila usmerena na smanjenje mogućnosti za zloupotrebu poreskih olakšica, d) karakter tranzitornih pravila koja se primenjuju u periodu prelaska sa „starih“ na „nova“ poreska pravila, e) odsustvo logičke koherentnosti poreskih propisa.339 Kada je reč o porezu na dohodak graĎana, empirijske analize potvrĎuju opšte teorijske stavove, prema kojima glavne izvore sloţenosti ovog poreskog oblika predstavljaju pravila vezana za utvrĎivanje dohotka (utvrĎivanje iznosa dohotka i vremena njegovog nastanka), kao i pravila vezana za odobravanje poreskih olakšica (standardnih i nestandardnih odbitaka). 340 Nekada su postupci utvrĎivanja dohodaka toliko sloţeni i skupi da se odustaje od njihovog oporezivanja. Podaci za SAD pokazuju da je utrošak vremena u vezi sa obračunom poreza, popunjavanjem i podnošenjem poreske prijave i plaćanjem poreza lica koja koriste nestandardne odbitke (kod sintetičkog poreza na dohodak) u proseku oko dva puta veći nego kod lica koja takve olakšice ne koriste.341 Osim toga, primena principa rezidentstva, tj. uključivanje svetskog dohotka u poresku osnovicu takoĎe u znatnoj meri usloţnjava poreski postupak i povećava troškove primene poreza. Tako rezultati pojedinih istraţivanja sprovedenih u SAD pokazuju da primena pravila u vezi sa oporezivanjem dohodaka iz inostranstva predstavlja značajnu komponentu troškova primene poreza na dohodak. 342 Nasuprot uvreţenom mišljenju da su progresivne poreske stope takoĎe bitan izvor sloţenosti poreskih propisa, savremeni teorijski stavovi i rezultati empirijskih istraţivanja potvrĎuju da struktura poreskih stopa ne utiče značajno na sloţenost poreza na dohodak graĎana i troškove primene ovog poreza.343 Pomenuti faktori spadaju u grupu endogenih determinanti troškova primene poreza. MeĎutim, visina ovih troškova delimično je odreĎena i drugim (egzogenim) faktorima, koji ne zavise od osobina poreskog sistema. Pitanje uticaja egzogenih 339 Chattopadhyay, S. et. al. (2002), str. 4. 340 Tako primena cash flow principa kod utvrĎivanja vremena nastanka dohotka čini sistem oporezivanja dohotka znatno jednostavnijim u odnosu na obračunski princip. Vidi: Hall, A. (1996) 341 Guyton, J., et. al. (2003) 342 Vidi: Hall, A. (1995) 343 Vidi: Keen, M., et. al. (2008) 218 faktora bilo je predmet nekoliko ekonometrijskih analiza (u SAD, Kanadi i Indiji). Rezultati tih analiza upućuju na nekoliko bitnih zaključaka:344  Troškovi primene poreza su znatno niţi kod lica koja ostvaruju zaradu, nego kod samozaposlenih lica, jer u slučaju ostvarenja samo prihoda od zaposlenja u velikom broju slučajeva porez bude plaćen na izvoru, po odbitku (od strane poslodavca), tako da su dodatne obaveze samog poreskog obveznika manje. Tako lica koja ostvaruju prihod od samostalne delatnosti u proseku troše tri do četiri puta više vremena na regulisanje obaveza uvedenih poreskim propisima, nego lica koja ostvaruju zaradu.  Ne postoji statistički značajna razlika u pogledu visine troškova primene poreza izmeĎu lica različite starosti i pola.  Lica koja koriste usluge poreskih savetnika u proseku troše manje vremena na ispunjavanje poreskih obaveza.  Lica višeg nivoa obrazovanja u proseku imaju i (u apsolutnom iznosu) veće troškove primene poreza, ali se ta povezanost objašnjava činjenicom da sa rastom obrazovanja raste i nivo dohotka.  Troškovi primene poreza od strane poreskog obveznika se smatraju regresivnim, jer je njihov rast je sporiji od rasta dohotka. Regresivni karakter troškova primene poreza ocenjen je i u drţavama u kojima porez na dohodak ne predstavlja osnovni izvor poreskih prihoda, i u kojima je zbog manjeg stepena sloţenosti poreskog sistema broj godišnjih poreskih prijava znatno manji (u apsolutnom i relativnom iznosu) nego u SAD i drugim razvijenim drţavama Tako su u Hrvatskoj, gde je u 2001. godini, na koju se analiza odnosi, primenjivan sintetički porez na dohodak, troškovi primene poreza bili relativno najveći za donje dohodne grupe (i iznose oko 1,2% dohotka stanovništva), dok za srednje i gornje dohodne grupe relativno opadaju, tako da kod najbogatijih lica ovi troškovi iznose manje od 0,2% njihovog dohotka, što svedoči o regresivnosti ovih troškova.345 Analiza dobijenih rezultata pokazuje da regresivnost troškova primene poreza u svim 344 Vidi: Slemrod, J., et. al. (1984), Chattopadhyay, S. et. al. (2002) , Guyton, J., et. al. (2003) Evans, C. (2003) 345 Vidi: Blaţić, H. (2004) 219 posmatranim drţavama, predstavlja posledicu strukture dohotka po dohodnim grupama, tj. činjenice da je dohodak od samostalne delatnosti i poljoprivrede relativno zastupljeniji meĎu licima u donjim dohodnim grupama (prethodno je pokazano da ove vrste dohotka zahtevaju veće troškove primene poreza). Shodno navedenom moţe se zaključiti da se sniţenje troškova primene poreza od strane poreskog obveznika moţe se ostvariti pojednostavljenjem poreskog sistema, koje moţe biti trodimenzionalno: a) pojednostavljenje pravila oporezivanja, b) promena pravila oporezivanja na način koji bi onemogućio ili destimulisao sprovoĎenje komplikovanih procedura poreskog planiranja, c) pojednostavljenje administrativnih procedura u vezi sa oporezivanjem i unapreĎenje jasnosti i preciznosti poreskih propisa, kako bi potrebe za dodatnim tumačenjem bile minimizirane. Pojednostavljenje pravila u vezi sa oporezivanjem dohotka graĎana, koje predstavlja centralni mehanizam smanjenja troškova primene poreza, moţe se postići na sledeće načine:  Primenom gotovinskog principa pri utvrĎivanju vremena nastanka dohotka;  Reformom sistema poreskih olakšica. Smanjenje troškova primene poreza na dohodak preko reforme sistema poreskih olakšica moguće je postići na dva načina.346 Prvo, eliminacijom ili smanjenjem broja svih olakšica. Drugo, zamenom nestandardnih odbitaka standardnim odbicima, jer se na taj način smanjuje potreba za voĎenjem evidencija i prikupljanjem dokaza (računa i sl.) u vezi sa nastalim troškovima poreskog obveznika, a po kojem osnovu obveznik zahteva pravo na poresku olakšicu;  Eventualnim isključenjem pojedinih vrsta dohodaka iz inostranstva iz poreske osnovice, jer podaci u pojedinim zemljama (npr. u SAD) pokazuju da su troškovi primene poreza od strane poreskog obveznika kod oporezivanja dohotka iz inostranstva relativno visoki (troškovi pribavljanja dokumentacije i podataka, troškovi prevoĎenja i sl.); 346 Vidi detaljnije: „Programs to Reduce the Administrative Burden of Tax Regulations in Selected Countries“. OECD Forum on Tax Administration Study, 2008 220  UvoĎenjem odreĎenih limita u pogledu visine oporezivog dohotka iz izvora van radnog odnosa, do kojeg ne bi postojala obaveza podnošenja godišnje prijave za porez na dohodak graĎana;  Smanjenjem učestalosti plaćanja poreza (npr. mala preduzeća da plaćaju porez na dohodak svojih zaposlenih kvartalno umesto mesečno);  UvoĎenjem oporezivanja po odbitku (na izvoru, kao u slučaju zarade) kao načina konačnog izmirenja poreske obaveze za sve vrste dohodaka kod kojih je to praktično izvodljivo. Polazeći od karakteristika alternativnih modela poreza na dohodak fizičkih lica, moţe se zaključiti su odlike flat poreza na dohodak najpribliţnije navedenim smernicama, zbog čega se u literaturi često i navodi da su očekivani troškovi primene flat poreza na dohodak niţi u odnosu na alternativna rešenja. Broj sveobuhvatnih empirijskih istraţivanja efekata reforme sistema poreza na dohodak na troškove primene poreza od strane poreskog obveznika, koja bi uključila i utrošak vremena i novčane troškove je i dalje izrazito mali, te je stoga teško precizno proceniti kakvi bi generalno bili efekti različitih scenarija poreske reforme. U jednom od tih istraţivanja, data je hipotetička ocena efekata zamene sintetičkog poreza na dohodak flat porezom u SAD (Armey-Shelby Flat Tax) na utrošak vremena po osnovu primene poreza od strane poreskog obveznika. 347 Kako troškovi vremena čine najveći deo ukupnih troškova primene poreza, moguće je dobijene rezultate smatrati aproksimacijom kretanja ukupnih troškova primene poreza, kao i dobrim indikatorom smera kretanja tih troškova. Prema rezultatima tog istraţivanja, zamena postojećeg (sintetičkog) modela poreza na dohodak flat porezom u SAD dovela bi do smanjenja ukupnog broja poreskih prijava (podnetih u toku godine, kao i po isteku poreskog perioda) sa blizu 308 miliona na oko 92 miliona, što bi impliciralo smanjenje ukupnog utroška vremena sa 1,86 milijardi sati na oko 104 miliona sati godišnje.348 Pod pretpostavkom da se cena radnog sata ne menja, to bi značilo da bi zamena sintetičkog poreza na dohodak modelom flat poreza dovela do smanjenja troškova vremena za blizu 18 puta (tj. za oko 0,1-0,2% BDP-a). S obzirom da je postojeći sistem poreza na dohodak u SAD jedan od najsloţenijih u Svetu (zbog velikog broja 347 Vidi: New Armey-Shelby Flat Tax Would Still Lose Money, Treasury Funds, Tax Notes, Vol. 70, No. 4, US Treasury (1996) 348 Hall, A. (1995) 221 posebnih pravila, olakšica i sl.), moglo bi se očekivati da bi prosečno smanjenje troškova vremena u drugim drţavama koje primenjuju sintetički porez na dohodak nakon uvoĎenja flat poreza bilo niţe, ali i dalje relativno značajno. Do odreĎenog, skromnog smanjenja troškova primene poreza dolazi i u slučaju prelaska sa sintetičkog na dualni porez na dohodak, jer bi se time eliminisala obaveza podnošenja godišnjih poreskih prijava za obveznike koji pored zarada ostvaruju samo još dohotke od kapitala, jer bi i jedna i druga vrsta dohodaka bile oporezovane po odbitku. Procenjuje se da su uštede na ovim troškovima usled prelaska sa sintetičkog na dualni model oporezivanja manje od ušteda koje bi se potencijalno mogle ostvariti u slučaju prelaska sa sintetičkog na flat porez na dohodak. Tako rezultati empirijskih istraţivanja za Švedsku pokazuju da je u toj zemlji nakon prelaska sa sintetičkog na dualni porez na dohodak graĎana došlo do blagog smanjenja troškova primene poreza (sa 1,16% na oko 1% poreskih prihoda). 2.2.2 Troškovi naplate poreza Troškovi naplate poreza predstavljaju drugu bitnu komponentu administrativnih troškova koji nastaju u vezi sa oporezivanjem. Troškovi naplate poreza predstavljaju rashode drţave po osnovu naplate fiskalnih daţbina i sprovoĎenja pozitivnih poreskih propisa i kao takvi uključuju troškove naplate i administriranja porezima, kao i troškove upravljanja sistemom naplate poreza.349 Na osnovu ograničenog broja empirijskih istraţivanja ovog pitanja, ocenjuje se da su troškovi naplate poreza od dva do pet puta niţi od troškova primene poreza od strane poreskog obveznika. Zbog toga su i istraţivanja pitanja administrativnih troškova oporezivanja češće usmerena na troškove primene poreza nego na troškove naplate istih. Iako u teoriji oporezivanja ne postoji saglasnost u pogledu toga koji sve faktori utiču na visinu ovih troškova i koji je intenzitet uticaja pojedinačnih faktora, ipak postoji saglasnost o tome da je uticaj odreĎenih faktora nesporan. Reč je faktorima kao što su: struktura poreskog sistema, karakteristike osnovnih poreskih oblika, kaznena politika, organizacija poreske administracije i njena efikasnost. Tako je utvrĎeno da su troškovi naplate indirektnih poreza znatno niţi od troškova naplate direktnih poreza. Troškovi naplate poreza su takoĎe negativno korelisani sa brojem poreskih 349 Vidi: Vaillancourt, F., et. al. (2008) 222 obveznika i plataca, što zavisi od strukture dohodaka stanovništva. Veće učešće dohodaka koji se oporezuju po odbitku, na izvoru smanjuje i troškove administriranja porezima. Osim toga, u jednom od empirijskih istraţivanja je konstatovana veza izmeĎu visine stope poreza na dohodak, širine poreske osnovice i troškova naplate poreza. Rezultati tog istraţivanja pokazuju da se drţave oslanjaju na oporezivanje onih predmeta kod kojih je poreska osnovica široka, a troškovi naplate poreza niski (tj. što je osnovica poreza na dohodak šire definisana, a troškovi naplate poreza niţi, to će poreska stopa u proseku, ceteris paribus, biti veća).350 Razlozi za ovakav pristup dizajniranju poreza na dohodak od strane savremenih drţava su brojni: i) u slučaju široke poreske osnovice moguće je sa niţom stopom ostvariti isti nivo poreskih prihoda koji bi se ostvario primenom visoke stope na usko definisanu poresku osnovicu, ii) pristup koji podrazumeva primenu široke osnovice i niske poreske stope je poţeljniji i iz perspektive horizontalne pravičnosti, kao i iz perspektive ekonomske efikasnosti, budući da se u većoj meri poštuje princip jednakog tretmana lica sa istim dohocima, te da se višak poreskog tereta čini znatno niţim. TakoĎe je ocenjeno da sloţenost dizajna osnovnih poreza u odreĎenoj meri negativno utiče na troškove naplate poreza. Na kraju, poreska administracija moţe biti organizovana po poreskim oblicima ili po funkcijama. U savremenim poreskim administracijama dominira funkcionalna organizacija, što onemogućava utvrĎivanje relevantnog ključa za raspodelu ukupnih troškova naplate poreza na pojedinačne poreske oblike. Organizaciona struktura poreske administracije, upošljavanje kvalitetnog, visokokvalifikovanog kadra, efikasnost organizacije poslovnih procesa i stepen primene savremenih informacionih tehnologija takoĎe u velikoj meri utiču na visinu troškova naplate poreza. Osim toga potrebno je napomenuti da iznos relativnih troškova naplate poreza (troškovi naplate/neto poreski prihod) moţe biti pod uticajem i drugih faktora, kao što su: česte promene poreskih propisa, promene u makroekonomskom okruţenju (npr. visoka inflacija i diskrepanca izmeĎu trenutka nastanka troškova i ostvarenja prihoda), posebno veliki troškovi poreske administracije u odreĎenoj godini uslovljeni 350 Vidi: Kenny, L., et. al. (1997) 223 vanrednim okolnostima, kao i promene nadleţnosti poreske administracije u pogledu naplate svih fiskalnih daţbina ili samo odreĎenih poreza.351 Ipak, istraţivanja u pojedinim zemljama pokazuju da je uticaj strukture poreskog sistema i pomenutih faktora vezanih za organizaciju i funkcionisanje poreske administracije na troškove naplate poreza veći od uticaja samog dizajna pojedinačnih poreskih oblika, kao i od uticaja ostalih faktora. To potkrepljuju i podaci prikazani u Tabeli 19. prema kojima su troškovi naplate poreza u proseku najveći u zemljama koje primenjuju flat porez na dohodak, zatim u zemljama sa sintetičkim modelom oporezivanja, dok su najniţi u zemljama sa dualnim porezom na dohodak graĎana. Ukoliko bi se posmatrani modeli oporezivanja dohotka rangirali po svojoj sloţenosti, poredak bi bio potpuno obrnut, jer je flat porez na dohodak najjednostavniji, sledi dualni model, dok je sintetički koncept oporezivanja dohotka najsloţeniji. Ovakvom poretku znatno doprinosi činjenica da je opremljenost informacionim tehnologijama u tranzicionim zemljama manja nego u razvijenim zemljama, što troškove administriranja poreza čini većim. Kao posledica slabije informatičke opremljenosti i socijalističkog nasleĎa, u zemljama sa flat porezom na dohodak je u proseku zaposleno najviše lica u poreskoj administraciji (na 1000 stanovnika), dok je u zemljama sa sintetičkim porezom na dohodak taj broj najmanji. Iz toga proizilazi zaključak da se uz efikasnu organizaciju sistema naplate poreza, i relativno sloţeni poreski oblici ipak mogu administrirati uz umerene troškove. Ove rezultate potrebno je tumačiti sa rezervom, budući da je reč o ukupnim troškovima naplate svih poreza, a ne samo poreza na dohodak. Osim toga, na ukupne troškove naplate poreza i broj zaposlenih pored poreza na dohodak utiču i drugi faktori, kao što je struktura poreskog sistema, parametrizacija drugih poreskih oblika, struktura privrede, nivo kazni za neplaćanje poreza i dr. MeĎutim, budući da se evidencije o troškovima naplate poreza ne vode odvojeno po poreskim oblicima, ovi agregatni pokazatelji predstavljaju najbolju raspoloţivu aproksimaciju troškova naplate poreza na dohodak. 351 Vidi: Tax Administration in OECD and Selected Non-OECD Countries: Comparative Information Series (2008), str. 79. 224 Tabela 19. Ukupni troškovi naplate svih poreza u zemljama EU i Severne Amerike u 2009/2010. godini Država Ukupan trošak na 100 novčanih jedinica neto poreskih prihoda Broj zaposlenih u poreskoj administracijina na 1000 stanovnika Švedska 0,41 1,15 SAD 0,45 0,33 Danska 0,62 1,55 Austrija 0,64 0,99 Španija 0,65 0,61 Norveška 0,67 1,34 Finska 0,77 1,09 Nemačka 0,78 1,30 Irska 0,79 1,58 Slovenija 0,83 1,28 Estonija 0,86 1,47 Rumunija 0,91 1,45 Francuska 0,97 2,03 Velika Britanija 1,10 1,40 Holandija 1,11 1,99 MaĎarska 1,15 1,55 Italija 1,16 0,60 Luksemburg 1,18 1,18 Kanada 1,22 1,05 Češka 1,25 1,49 Bugarska 1,29 1,05 Letonija 1,31 2,28 Belgija 1,40 2,80 Portugal 1,41 1,05 Poljska 1,42 1,13 Slovačka 2,10 1,06 Srbija 0,97 0,97 Prosek za zemlje sa (polu)dualnim PDG 0,95 1,45 Prosek za zemlje sa sintetičkim PDG 1,09 1,11 Prosek za zemlje sa flat PDG 1,29 1,47 Izvor: Tax Administration in OECD and Selected Non-OECD Countries: Comparative Information Series (2008) and Fiscal Reform and Economic Governance web site (www.fiscalreform.net). Za Srbiju podaci predstavljaju obračun autora Naime, kada je reč o troškovima naplate poreza na dohodak graĎana, podaci pokazuju da zemlje sa sloţenim (sintetičkim) modelima oporezivanja dohotka graĎana (npr. SAD, Kanada i dr.) imaju relativno niske ili umerene troškove naplate poreza, pre svega zahvaljujući rasprostranjenoj primeni oporezivanja dohotka po odbitku, na izvoru. Reč je o mogućnosti da se poslodavcima uvede obaveza da mesečno plaćaju 225 porez na zaradu svojih zaposlenih, i da pri tome primenjuju progresivne poreske stope i koriste sve standardne odbitke. Na taj način, po završetku godine, poreski obveznici koji su tokom godine ostvarivali prihod samo iz jednog izvora (od zaposlenja), kao i oni koji nemaju nameru da koriste nestandardne odbitke, nemaju obavezu ni motiv da podnose godišnju poresku prijavu, jer su tokom godine platili porez po punim poreskim stopama i iskoristili pravo na sve olakšice. U ovom slučaju je reč o „kumulativnom modelu oporezivanja po o odbitku“.352 Na taj način se smanjuje ukupan broj godišnjih poreskih prijava, a time i troškovi administriranja ovog poreza. MeĎutim, treba imati u vidu da ovakav sistem naplate poreza dovodi do povećanja troškova primene poreza od strane poreskog obveznika ili poreskog platca. Neku varijantu (kumulativnu ili nekumulativnu) oporezivanja po odbitku primenjuju sve zemlje članice OECD, osim Francuske i Švajcarske. Iako je broj empirijskih istraţivanja u vezi sa troškovima naplate, tj. administriranja poreza još uvek izrazito mali, u nekima od malobrojnih istraţivanja učinjen je pokušaj procene tih efekata. Tako se u jednom od istraţivanja koje se odnosi na zamenu sintetičkog poreza na dohodak Hall-Rabushka flat modelom oporezivanja u SAD, ocenjuje da bi takva poreska reforma dovela do pojednostavljenja sistema poreza na dohodak, što bi impliciralo smanjenje troškova primene poreza od strane obveznika za oko 70%. MeĎutim, sistem naplate tog, novouvedenog flat poreza bi se i dalje oslanjao na postojeći metod naplate putem oporezivanja po odbitku, na izvoru, te u tom pogledu ne bi bile ostvarene značajnije uštede na troškovima naplate poreza (iako bi odreĎene uštede bile ostvarene zbog eliminacije godišnjih poreskih prijava).353 Slični rezultati su dobijeni i u istraţivanju sprovedenom u Švedskoj. Prema tim rezultatima, zamena sintetičkog modela oporezivanja dualnim porezom na dohodak dovela je do smanjenja troškova primene poreza za fizička lica, ali i do rasta istih za njihove poslodavce. Osim toga, nije registrovana značajnija promena u pogledu visine troškova naplate poreza.354 352 Alternativa je “nekumulativni model poreza po odbitku”, koji podrazumeva da poslodavac ne uzima u obzir sve nestandardne odbitke koje zaposleni moţe da koristi, kao i još neke razlike u odnosu na “kumulativni model”. Od svih zemlja OECD koje primenjuju oporezivanje dohotka po odbitku, na izvoru, 65% njih koristi „kumulativni“, a 35% „nekumulativni“ model. Vidi: Tax Administration in OECD and Selected Non-OECD Countries: Comparative Information Series (2008), str. 157 353 Vidi: Slemrod, J. (1996) i Gale, W., et. al. (2000) 354 Vidi: Malmer, C. (1995) 226 Na osnovu prethodno navedenog moţe se zaključiti da, iako zbog funkcionalne organizacije poreske administracije nije moguće sa preciznošću pratiti kretanje troškova naplate poreza na dohodak graĎana i njegove determinante, u empirijskoj literaturi preovladava stav da je uticaj dizajna poreza na dohodak graĎana na ukupne troškove administriranja porezima umeren. Osim toga, zbog činjenice da su troškovi primene poreza najčešće višestruko veći od troškova naplate poreza, zaključuje se da bi pri podešavanju sistema plaćanja i naplate poreza na dohodak naročito trebalo voditi računa o načinu raspodele obaveza i aktivnosti izmeĎu poreskog obveznika i poreske administracije. 2.3 Uticaj alternativnih modela oporezivanja dohotka na poresku evaziju Poreska evazija dovodi do narušavanja pravičnosti i efikasnosti u oporezivanju, a negativno utiče na alokaciju resursa i konkurenciju na trţištu, te na nivo poreskih prihoda drţave od pojedinačnih poreza, zbog čega se smatra da je njen kumulativni efekat na ukupno društveno blagostanje izrazito negativan. Zbog toga, analiza efekata reforme poreskog sistema na nivo poreske evazije, predstavlja standardni deo analize osnovnih ekonomskih efekata poreske reforme. Kao što je objašnjeno u tački 2.2, Glave I ovog rada, teorijski okvir definisan Alingem-Sendmovim i kasnijim modelima za analizu poreske evazije definiše četiri osnovna faktora evazije poreza na dohodak: visina ukupnog dohotka, visina kazne, verovatnoća otkrivanja i visina graničnih poreskih stopa. Prema ekonomskoj teoriji, stope poreza na dohodak utiču na nivo poreske evazije svojom visinom i progresivnošću. Prema teorijskim analizama, uticaj povećanja granične poreske stope na nivo poreske evazije je ambivalentan, i zavisi od toga da li preovladava efekat dohotka ili efekat supstitucije. U zemljama u kojima je kazna definisana kao funkcija neprijavljenog dohotka, povećanje granične poreske stope uglavnom dovodi do povećanja evazije. Slična situacija je i kod analize efekata progresivnosti, gde teorijski modeli upućuju na zaključak da veza izmeĎu progresivnosti i nivoa poreske evazije moţe biti pozitivna, a moţe se desiti i da ne postoji, u zavisnosti od načina na koji se definiše novčana kazna (funkcija 227 neprijavljenog dohotka ili utajenog poreza), kao i od toga da li je obveznik duţan da prijavi dohodak ili iznos poreza. 355 S obzirom da su zaključci teorije oporezivanja o uticaju visine poreskih stopa i progresivnosti sistema na nivo poreske evazije ambivalentni, a u odreĎenim delovima i kontraintuitivni, odgovor o stvarnom uticaju poreske skale na nivo poreske evazije moguće je dobiti tek na osnovu empirijskih analiza. Rezultati empirijskih istraţivanja nedvosmisleno potvrĎuju relevantnost Allingham-Sandmovog modela poreske evazije, pokazujući statistički značajan uticaj visine poreske stope, visine kazne i verovatnoće otkrivanja na nivo poreske evazije. Osim toga, potvrĎuje se i teorija o opadajućoj sklonosti ka poreskoj evaziji, sa rastom dohotka.356 Empirijska istraţivanja o uticaju visine kazne i verovatnoće otkrivanja na nivo poreske evazije pokazuju da taj uticaj postoji, ali da on nije izrazito visok, pri čemu je uticaj verovatnoće otkrivanja znatno veći od uticaja kazne. Tako jedno od empirijskih istraţivanja zasnovano na eksperimentalnim podacima, sprovedeno u SAD, pokazuje da povećanje kazne i/ili verovatnoće kontrole od strane poreskog organa dovode do blagog smanjenja poreske evazije. Prema rezultatima tog istraţivanja elastičnost prijavljenog dohotka u odnosu na verovatnoću kontrole iznosi 0,169, dok elastičnost prijavljenog dohotka u odnosu na visinu kazne iznosi 0,037. 357 Slični rezultati, prema kojima je povećanje verovatnoće otkrivanja višestruko efikasnije u suzbijanju kriminaliteta od povećanja kazni, dobijeni su i u istraţivanjima prevencije kriminala, odakle je ovaj koncept i potekao. Do sličnih rezultata se došlo i u istraţivanju sprovedenom u Meksiku, prema čijim rezultatima dupliranje iznosa kazni povećava iznos prijavljenog dohotka za svega 10%. 358 TakoĎe rezultati istraţivanja sprovedenih u Švajcarskoj upućuju na zaključak da povećanje verovatnoće otkrivanja za 100% dovodi do smanjenja neprijavljenog dohotka za 15,5%, dok povećanje kazne za 100% utiče na smanjenje neprijavljenog dohotka za svega 4,6%.359 Iako postoje razlike u pogledu rezultata empirijskih istraţivanja u različitim zemljama, što je posledica različitog institucionalnog okvira i mentaliteta, tj. sklonosti ka riziku, na osnovu svih pomenutih rezultata moţe se zaključiti da je uticaj povećanja verovatnoće otkrivanja 355 Vidi: Koskela, E. (1983), str. 131., Yitzhaki, S. (1987), str. 127. i Goerke, L. (2003), str. 194. 356 U jednom od empirijskih istraţivanja dobijeni rezultati pokazuju da je elastičnost prijavljenog u odnosu na stvarni dohodak relativno visoka i da iznosi 0,726. Vidi: Alm, J., et. al. (1992), str. 111. 357 Alm, J., et. al. (1992), str. 111. 358 Vidi: Tanzi, V. (1993) 359 Pommerehne, W., et. al. (1996), str. 164. 228 na nivo poreske utaje tri puta veći od uticaja visine kazne, ali da je izolovani domet primene ovih mera ipak umeren. MeĎutim, veliki broj empirijskih istraţivanja takoĎe pokazuje da je sklonost ka poreskoj evaziji manja ukoliko je kvalitet javnih dobara i usluga koje pruţa javni sektor veći, te da se povećanjem opšteg nivoa efektivnosti i efikasnosti javnog sektora takoĎe moţe uticati i na smanjenje poreske evazije.360 Osim toga, na sklonost društva ka utaji poreza utiču i drugi društveni faktori, kao što je nivo poreskog morala, dominantna religija, i dr. Kada je reč o uticaju visine poreske stope na nivo poreske evazije, empirijska istraţivanja nedvosmisleno pokazuju da taj uticaj postoji, ali su rezultati različitih istraţivanja divergentni.361 Tako istraţivanje sprovedeno u SAD ne eksperimentalnim podacima pokazuje da je elastičnost prijavljenog dohotka u odnosu na visinu granične poreske stope -0,5, dok istraţivanje sprovedeno u Švajcarskoj pak ukazuje na vrlo nisku elastičnost neprijavljenog dohotka u odnosu na poresku stopu, od svega 0,076. 362 Isto istraţivanje sprovedeno u Švajcarskoj pokazuje da je uticaj povećanja progresivnosti poreza na nivo poreske evazije iako pozitivan (rast progresivnosti povećava iznos neprijavljenog dohotka), i dalje vrlo nizak. Tako elastičnost neprijavljenog dohotka u odnosu na neoporezivi limit iznosi -0,052. Takvi rezultati ukazuju da bi povećanje progresivnosti poreskog sistema kroz simultano povećanje poreske stope i neoporezivog dela dohotka neznatno uticalo na rast neprijavljenog dohotka, tj. poreske evazije. Iako su dobijeni rezultat prointuitivni, oni su delimično u suprotnosti sa stavovima A-S modela poreske evazije. Ta razlika se često objašnjava rigidnošću pretpostavki samog teorijskog modela. Tako samo prebacivanje pomenutog teorijskog modela iz statičkog u dinamički kontekst, prema kojem poreski obveznik optimizira iznos prijavljenog dohotka na nivou čitavog ţivotnog ciklusa, a ne samo na nivou jedne godine, implicira zaključak prema kojem povećanje poreske stope/progresivnosti dovodi do rasta poreske evazije. 363 S obzirom na to da se alternativni modeli poreza na dohodak graĎana razlikuju upravo prema visini poreskih stopa i intenzitetu progresivnosti, na osnovu pomenutih rezultata empirijskih istraţivanja moţe se zaključiti da su parametarske pretpostavke za realizaciju rizika poreske evazije veći u zemljama sa dualnim ili sintetičkim 360 Vidi: Alm, J., et. al. (1992) i Pommerehne, W., et. al. (1996) 361 Vidi: Keen, M., et. al. (2008) 362 Vidi: Alm, J., et. al. (1992) i Pommerehne, W., et. al. (1996) 363 Vidi: Lin, W-Z, et. al. (2001) 229 modelom poreza na dohodak, nego u zemljama sa flat modelom oporezivanja, ali da bi efekti poreske reforme na evaziju poreza u svakoj od zemalja zavisili od insitutucionalnih faktora i specifičnosti društvenih preferencija u toj zemlji. Iako je veliki broj zemalja Centralne i Istočne Evrope u prethodne dve decenije prešao sa sintetičkog na flat model poreza na dohodak, broj empirijskih istraţivanja uticaja takve reforme na nivo poreske evazije je vrlo ograničen, i svodi se na jedno sveobuhvatno istraţivanje sprovedeno u Rusiji. Prema tom istraţivanju, prelazak sa sintetičkog na flat porez na dohodak implicirao je smanjenje poreske evazije, tj. neprijavljenog dohotka. Uočeno da je pad neprijavljenog dohotka onih lica za koje se nakon poreske reforme granična poreska stopa najviše smanjila veći u proseku za 9% do 12% u odnosu na lica koja su i nakon reforme nastavila da plaćaju porez po istoj graničnoj stopi.364 TakoĎe je primenom metoda analize razlika u promenama potvrĎeno da se značajan deo tog smanjenja poreske evazije duguje upravo dobrovoljnom smanjenju utaje poreza od strane poreskih obveznika, dok se manji deo odnosi na unapreĎenje efikasnosti sistema naplate poreza. Iako je primena sintetičkog ili dualnog poreza na dohodak podsticajnija za poresku evaziju nego primena flat modela oporezivanja dohotka, empirijski podaci pokazuju da je nivo poreske evazije u razvijenim zemljama koje primenjuju dualni ili sintetički model poreza na dohodak niţi nego u zemljama sa flat modelom oporezivanja. I pored toga što zemlje koje primenjuju sintetički ili dualni model oporezivanja ne predstavljaju adekvatnu kontrafaktualu, jer se po bitnim strukturnim karakteristikama razlikuju od zemalja koje su primenile flat porez na dohodak, dobijeni rezultati ipak mogu predstavljati indiciju uticaja različitih modela poreza na dohodak na nivo poreske evazije. 365 Tako se ove dve grupe zemalja (koje su prešle ne flat porez i koje su zadrţale dualni/sintetički model oporezivanja), pored preovlaĎujućih odlika poreza na dohodak razlikuju i po brojnim drugim karakteristikama, koje su od uticaja na nivo poreske evazije. Zemlje koje su prešle na flat poreza na dohodak su uglavnom na niţem ili srednjem nivou razvoja, sa nedovoljno jakim i efikasnim drţavnim institucijama, visokim nivoom korupcije, niskim kvalitetom javnih dobara i niţim 364 Gorodnichenko, Y., et. al. (2009). Uporedi: Pirtilla, J. (2006) 365 Metodološki ispravnije bi bilo ovo pitanje analizirati posmatrajući kretanje nivoa poreske evazije u jednoj drţavi kroz vreme, nego posmatranjem većeg broja drţava u jednoj vremenskoj tački. MeĎutim, takav pristup je teško primeniti zbog činjenice da se poreske stope, tj. modeli oporezivanja dohodaka u jednoj zemlji ne menjaju često, zbog čega je teško pouzdano oceniti efekte takvih promena na nivo evazije. 230 nivoom dohotka u odnosu na zemlje sa sintetičkim/dualnim modelom oporezivanja. Svi ti faktori pojedinačno, a posledično i kumulativno, utiču na povećanje poreske evazije. Stoga se moţe zaključiti da prelazak sa sintetičkog ili dualnog poreza na dohodak na flat model oporezivanja moţe da deluje pozitivno na smanjenje poreske evazije, ukoliko dovodi do smanjenja graničnih poreskih stopa i progresivnosti, ali da će krajni ishod u velikoj meri biti opredeljen i drugim, pomenutim, institucionalnim faktorima, kao i dizajnom druga dva bitna parametra (visina kazne i verovatnoća otkrivanja poreske utaje, što zavisi od organizacije i efikasnosti poreske administracije). Na osnovu teorijskih razmatranja i rezultata empirijskih istraţivanja moţe se zaključiti da najveći uticaj na nivo poreske evazije ima verovatnoća otkrivanja utaje i visina granične poreske stope, dok je uticaj stepena progresivnosti i visine kazne znatno manji. Shodno tome, moţe se pretpostaviti da bi reţim oporezivanja po niţoj graničnoj poreskoj stopi, iz kojeg bi u cilju očuvanja bilansne izdašnosti bili eliminisani ili znatno smanjeni odbici i olakšice, predstavljao adekvatno rešenje iz perspektive minimizacije stepena poreske evazije. S obzirom da je bilansni efekat povećanja poreske stope za jedna procentni poen najveći kod flat poreza na dohodak, a da su troškovi administriranja i primene poreza najniţi kod ovog modela oporezivanja, zaključuje se da je za zemlje sa niskim nivoom poreskog morala, relativno slabim institucijama i niskom efikasnošću poreske administracije, iz perspektivne bilansnih efekata opravdano uvoĎenje flat poreza na dohodak. MeĎutim, kako je pokazano da rastuće granične poreske stope ne predstavljaju značajan uzrok sloţenosti poreskog sistema, tj. troškova administriranja i primene porezima, već da su to poreske olakšice, ocenjuje se da bi u ovim zemljama bilo moguće i opravdano razmotriti uvoĎenje i jednostavnije forme sintetičkog ili dualnog modela oporezivanja dohotka, uz vrlo ograničen skup poreskih olakšica. Pri tome, čak i u slučaju uvoĎenja sintetičkog ili dualnog poreza u ovim zemljama ne bi trebalo očekivati iste bilansne efekte kao u razvijenim zemljama, budući da je uticaj neporeskih (strukturnih) faktora na bilansni značaj poreza na dohodak takoĎe značajan. 231 III. PROCENA I ANALIZA EFEKATA PRIMENE ALTERNATIVNIH MODELA POREZA NA DOHODAK FIZIĈKIH LICA U SRBIJI 232 1. Analiza postojećeg sistema poreza na dohodak u Srbiji Postojeći model poreza na dohodak graĎana u Srbiji predstavlja rezultat poreske reforme sprovedene 2001. godine, kao i daljih parcijalnih reformi sprovoĎenih u narednom desetogodišnjem periodu. Suštinski, reč je o modalitetu flat poreza, budući da 99% poreskih obveznika porez plaća po jedinstvenim graničnim stopama, sa elementima dualnog i sintetičkog poreza, jer su poreske stope diferencirane po vrstama dohodaka, a postoji i komplementarno godišnje oporezivanje po rastućim graničnim poreskim stopama. Reč o nekoj vrsti mešovitog modela oporezivanja, što samo po sebi nije negativno, budući da se i u drugim zemljama često primenjuju rešenja koja predstavljaju kombinaciju dva ili više čista modela oporezivanja dohotka. MeĎutim, način na koji je izvršena operacionalizacija odreĎenih rešenja u pogledu oporezivanja dohotka graĎana u Srbiji, doveo je do nastanka brojnih nedostataka. Tako se postojeći sistem poreza na dohodak u Srbiji odlikuje nedostatkom horizontalne pravičnosti u oporezivanju, znatno niţim stepenom vertikalne pravičnosti u odnosu na rešenja primenjena u drugim evropskim drţavama, pri čemu je ovaj poreski oblik alokativno pristrasan, relativno sloţen i zahtevan za administriranje, pre svega zbog diferenciranja pravila za oporezivanje dohodaka iz različitih izvora. Takvo stanje upućuje na zaključak o potrebi za reformom ovog poreskog oblika. S tim u vezi, u ovom radu su razvijena tri moguća scenarija reforme poreza na dohodak i izvršena ocena i analiza osnovnih očekivanih ekonomskih efekata njihove primene u Srbiji. Na početku je dat pregled osnovnih karakteristika postojećeg modela poreza na dohodak u Srbiji, kao i ocena njegovih bilansnih performansi, čime će biti obrazloţena sama potreba za njegovom reformom. Nakon toga, predstavljena su tri hipotetička reformska scenarija (sintetički, dualni i flat), da bi zatim na osnovu empirijskih podataka bila izvršena ocena osnovnih ekonomskih efekata primene svakog od tih rešenja u Srbiji. Ekonomski efekti oporezivanja se mogu razvrstati u četiri široke grupe: distributivni, alokativni, stabilizacioni, kao i dugoročni efekti na privredni rast. S tim u vezi, u ovom radu će na početku biti analizirani efekti uvoĎenja svakog od alternativnih modela poreza na dohodak, na nejednakost u raspodeli dohotka, progresivnost, te horizontalnu i vertikalnu pravičnost u oporezivanju u Srbiji. Budući da porezi menjaju relativne cene faktora proizvodnje, rada i kapitala, 233 utičući tako na njihovu (re)alokaciju, nakon toga će biti izvršena ocena efekata svakog od razmatranih scenarija poreske reforme na ponudu i traţnju radne snage, te na nivo štednje/investicija. Osim toga, biće izvršena i ocena automatskog stabilizirajućeg dejstva svakog od razmatranih scenarija poreske reforme. Polazeći od dobijenih ocena efekata na trţišta pojedinih faktora proizvodnje i nejednakost, biće data opšta ocena očekivanih dugoročnih efekata svakog od scenarija poreske reforme na privredni rast. Kako je fiskalni cilj oporezivanja primaran, da bi se utvrdili neto bilansni efekti poreske reforme, potrebno je pored očekivanog nivoa poreskih prihoda, oceniti nivo troškova primene i naplate poreza, te efekte na nivo poreske evazije, za svaki od reformskih scenarija, što će biti izvršeno u poslednjem delu. 1.1 Reforma poreza na dohodak u periodu nakon 2001. godine Poreska reforma predstavlja skup aktivnosti preduzetih u cilju promene postojeće poreske strukture, koje se sprovode u svrhu otklanjanja uočenih nedostataka postojećeg poreskog sistema i realizacije postavljenih fiskalnih, ekonomskih i socijalnih ciljeva. U osnovne ciljeve poreske reforme spadaju: obezbeĎenje odreĎenog iznosa javnih prihoda, smanjenje distorzivnog delovanja poreza, obezbeĎenje pravičnosti u oporezivanju, uz smanjenje troškova administriranja i primene poreza, te jačanje poreske konkurentnosti drţave kroz sniţenje poreskog opterećenja, pojednostavljenje poreskog sistema, kao i usklaĎivanje istog sa odgovarajućim meĎunarodnim pravilima. Pri oblikovanju poreskog sistema, i realizaciji postavljenih ciljeva, polazi se od dva osnovna principa – pravičnosti i ekonomske efikasnosti. Budući da je reč o principima koji mogu biti u meĎusobnoj koliziji, pri (re)dizajniranju poreskog sistema potrebno je pojedinačnim principima, kao i ciljevima, dodeliti odgovarajuće pondere, čime se daje opšti okvir za definisanje karakteristika i elemenata odreĎenog poreskog oblika i čitavog poreskog sistema. Iz toga proizilazi da dizajn poreske reforme zavisi od ciljeva koji se tom reformom ţele ostvariti, te načina balansiranja izmeĎu osnovnih principa oporezivanje, kao i od specifičnosti odreĎenog ekonomskog, pravnog, političkog i društvenog sistema. Temeljna reforma poreskog sistema u Srbiji započeta je još 1991. godine, kada je usvojen Zakon o javnim prihodima i javnim rashodima, kojim su utvrĎeni osnovni 234 izvori finansiranja javnih rashoda, kao i posebni zakoni kojima je regulisano pitanje pojedinačnih poreskih oblika, meĎu kojima je i Zakon o porezu na dohodak graĎana.366 Tim Zakonom je u poreski sistem Srbije po prvi put uveden sintetički porez na dohodak graĎana, koji je zamenio do tada primenjivani cedularni sistem oporezivanja. Osnovni motivi uvoĎenja sintetičkog poreza na dohodak graĎana bili su: i) postavljanje sistema oporezivanja dohotka u Srbiji na principima koji su u to vreme dominirali u zemljama članicama OECD-a, ii) reintegracija fiskalnog sistema Srbije (uvoĎenjem jedinstvenog sistema koji bi se primenjivao na čitavoj teritoriji Srbije, uključujući i autonomne pokrajine), iii) prebacivanje dela poreskog tereta sa privrede na stanovništvo, iv) širenje poreske osnovice, v) ravnomernija alokacija poreskog tereta, kroz unapreĎenje horizontalne i vertikalne pravičnosti u oporezivanju. 367 U okviru tog, sintetičkog modela poreza na dohodak, sve vrste dohodaka su oporezovane u trenutku nastanka tokom godine, primenom različitih pravila. Tako je dohodak od zaposlenja (zarada) oporezovana akontativno po progresivnim stopama od 20%, 25% i 30% u zavisnosti od visine dohotka, dok su druge vrste dohodaka (dohodak od autorskih i srodnih prava, dohodak od kapitala, dohodak od nepokretnosti, dohodak od poljoprivrede i šumarstva, dohodak od samostalne delatnost, kapitalni dobici i dr.) oporezovane po jedinstvenoj stopi od 15%. Osim toga, svi poreski obveznici koji su ostvarivali pomenute vrste dohodaka bili su u obavezi da po isteku kalendarske godine, a najkasnije do 30. aprila naredne godine, podnesu i godišnju poresku prijavu. Predmet oporezivanja godišnjim porezom na dohodak bio je zbir svih prihoda ostvarenih u toku prethodne godine umanjen za standardne i nestandardne odbitke. Poreskim obveznicima su na raspolaganju bile tri vrste standardnih odbitaka (lični odbitka, odbitak za izdrţavane članove porodice i starosni odbitak), kao i čak 13 vrsta nestandardnih odbitaka (po osnovu rashoda za rešavanje stambenog pitanja, ulaganja u opremu za zaštitu ţivotne sredine, rashoda za stručno usavršavanje, donacije u humanitarne svrhe, rashoda za lekove i ortopedska pomagala, rashoda po osnovu poreza na imovinu i socijalnih doprinosa na teret 366 Vidi: Zakon o porezu na dohodak graĎana (Sl. glasnik RS br. 76/91, 9/92, 20/92, 76/92, 20/93, 48/93, 51/93, 67/93, 19/94, 20/94 i 28/94) 367 Vidi: Popović, D., et. al. (1992), str. 9-14. 235 zaposlenog i dr.). 368 Na tako definisanu poresku osnovicu primenjivana je progresivna poreska skala, sa stopama od 24% do 40%, u zavisnosti od visine dohotka. 369 Iako je reč o rešenju koje je bilo uporedivo sa dobrom praksom razvijenih zemlja, specifične ekonomske i društveno-političke okolnosti perioda nakon donošenja ovog Zakona - hiperinflacija, meĎunarodna izolacija i dr. onemogućile su njegovu efikasnu primenu. Osim toga, sloţenost ovog poreskog oblika uslovljena postojanjem brojnih odbitaka i različitih reţima oporezivanja, nisu bili u skladu sa adminstrativnim i tehničko- tehnološkim kapacitetima poreskih organa. Zbog toga je 1994. godine usvojen novi Zakon o porezu na dohodak graĎana, kojim je broj olakšica smanjen, a progresija u oporezivanju ublaţena. Iako je u početku i taj novi sistem imao brojne karakteristike sintetičkog modela poreza na dohodak graĎana, brojnim izmenama Zakona ovaj sistem je do kraja poslednje decenije XX veka de facto prerastao u kombinaciju flat i sintetičkog/dualnog modela. U okviru sveobuhvatne reforme ekonomskog sistema, započete 2001. godine, izvršena je i radikalna reforma poreskog sistema. U 2001. i 2002. godini doneti su novi propisi kojima su ureĎeni svi osnovni poreski oblici (porez na promet (od 2005. godine PDV), akcize, socijalni doprinosi, porez na imovinu, porez na dobit preduzeća i porez na dohodak graĎana).370 Novim poreskim propisima je izvršena sveobuhvatna reforma institucionalnog okvira u domenu oporezivanja. U okviru tog reformskog talasa 2001. godine usvojen je i novi Zakon o porezu na dohodak graĎana, kojim je suštinski reafirmisan mešoviti koncept oporezivanja dohotka, sa dominantnim karakteristikama flat poreza i elementima dualnog i sintetičkog modela oporezivanja dohotka. Reč je o modelu koji podrazumeva oporezivanje dohotka graĎana u dve faze: a) cedularno oporezivanje – dohoci iz svih izvora se oporezuju u trenutku isplate, bilo po odbitku, po rešenju poreskog organa ili metodom samooporezivanja, po proporcionalnoj poreskoj stopi, koja se razlikuje u zavisnosti od vrste dohotka; b) komplementarno (globalno) oporezivanje – fizička lica (rezidenti Srbije) čiji ukupan godišnji dohodak od rada prelazi zakonom propisani limit, u obavezi su da 368 Vidi detaljnije: Zakon o porezu na dohodak graĎana (Sl. glasnik RS br. 76/91, 9/92, 20/92, 76/92, 20/93, 48/93, 51/93, 67/93, 19/94, 20/94 i 28/94, čl. 13) 369 Reč je o stopama od 24%, 29%, 33%, 37%, 40%. Vidi: Zakon o porezu na dohodak graĎana (Sl. glasnik RS br. 76/91, 9/92, 20/92, 76/92, 20/93, 48/93, 51/93, 67/93, 19/94, 20/94 i 28/94, čl. 15) 370 Vidi: Popović, D. (2004) 236 po isteku kalendarske godine plate i dodatni, tzv. godišnji porez na dohodak ostvaren u toj godini. Cedularna (flat) komponenta oporezivanja se smatra dominantnom, jer preko 99% poreskih obveznika svoju poresku obavezu finalno izvršava u ovoj fazi. U okviru cedularne komponente oporezivanja dohoci iz različitih izvora se oporezuju odvojeno, po različitim pravilima, što predstavlja uzrok sloţenosti ovog poreskog oblika. Kod cedularnog oporezivanja dohotka, poreskim obveznikom se smatra primalac dohotka, dok je poreski platac najčešće isplatilac tog dohotka. Poreska osnovica je generalno definisana kao bruto dohodak umanjen za troškove nastale u vezi sa ostvarenjem dohotka. Tabela 20. Stope poreza na dohodak graĊana u Srbiji Izvor prihoda Zakonska poreska stopa Normirani troškovi/odbici Efektivna poreska stopa Prihodi od samostalne delatnosti 10% - 10% Zarada 12% neporezivi iznos 6.554 dinara 10,4% Prihodi od poljoprivrede i šumarstva 10% - 10% Prihodi od autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine 20% 34%, 43%, 50% 10%, 11,4%, 13,2% Prihodi od kapitala 10% - 10% Prihodi od nepokretnosti 20% 20% 16% Prihodi od kapitalnih dobitaka 10% - 10% Ostali prihodi 20% 20% 16% Izvor: Zakon o porezu na dohodak graĎana U periodu nakon 2001. godine Zakon o porezu na dohodak graĎana je u više navrata menjan. Najznačajnije izmene odnosile su se na promenu stope poreza zaradu (2007. godine) i uvoĎenje neoporezivog dela zarade, kao i na promenu stopa poreza na dohodak od kapitala i kapitalnih dobitaka. Prvobitno utvrĎena stopa poreza na zarade od 14%, u 2007. godini je sniţena na 12%, a uveden je i neoporezivi iznos zarade od 5.000 dinara mesečno, koji se svake godine indeksira za stopu inflacije. Od 2001. do 2010. godine zakonska stopa poreza na dohodak od kapitala iznosila je 20%. Poresku osnovicu kod dohotka od dividende je činilo 80% (a od 2009. godine 50%) bruto dohotka, tako da je efektivna poreska stopa iznosila 16% (od 2009. godine – 10%). Istovremeno, kod dohotka od kamate i efektivna stopa je iznosila 20%, osim u 2009. 237 godini, kada je privremeno suspendovan porez na ovu vrstu dohotka, u cilju podsticanja vraćanja štednje u banke. Izmenama Zakona u 2010. godini izjednačen je poreski tretman dohotka od kamate i dividende, tako da su sve vrste dohotka oporezive po nominalnoj i efektivnoj poreskoj stopi od 10%. Istovremeno je i stopa poreza na kapitalnu dobit sniţena sa 20% na 10%. Na taj način je praktično afirmisana bitna karakteristika dualnog modela oporezivanja dohotka, tako da se dohoci od rada oporezuju na jedan, a dohoci od kapitala na drugi način. Tabela 21. Godišnji porez na dohodak graĊana u Srbiji Element Zakonski opis poreskog činjeničnog stanja Iznos u 2010. godini (u RSD) Poreski obveznik fizičko lice - rezident Srbije Predmet oporezivanja zarada, prihod od samostalne delatnosti, prihod od autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine, prihodi od nepokretnosti, prihodi od davanja u zakup pokretnih stvari, prihodi od osiguranja lica, prihodi sportista i sportskih stručnjaka i ostali prihodi Neoporezivi iznos trostruka prosečna godišnja zarada 1.708.200 Standardni odbici (do 50% dohotka za oporezivanje) lični odbitak 40% prosečne godišnje zarade 227.760 za izdrţavane članove porodice 15% prosečne godišnje zarade 85.410 Poreske stope 10% do šestostruke prosečne godišnje zarade u Srbiji do 3.416.400 15% preko šestostruke prosečne godišnje zarade preko 3.416.400 Izvor: Zakon o porezu na dohodak graĎana Osim poreza na dohodak koji se plaća u trenutku isplate, fizička lica - rezidenti Srbije čiji ukupan godišnji dohodak prelazi zakonom propisani limit, u obavezi su da po isteku kalendarske godine plate i dodatni, tzv. godišnji porez na dohodak graĎana. U osnovicu za obračun godišnjeg poreza na dohodak graĎana ulaze svi dohoci ostvareni tokom godine, osim dohotka od kapitala i kapitalne dobiti. Izuzimanje ove dve vrste dohodaka iz osnovice za godišnji porez na dohodak motivisano je potrebom da se izbegne višestruko oporezivanje tih vrsta dohodaka.371 Osim toga, oporezivi dohodak 371 Tako je dividenda oporezovana porezom na dobit preduzeća (kao deo dobiti pre oporezivanja), a zatim i porezom na dohodak od kapitala. 238 se umanjuje za lične odbitke, kao i za odbitke za izdrţavane članove porodice, da bi se tako utvrĎena poreska osnovica oporezovala po progresivnim stopama od 10% i 15% (do 2007. godine primenjivana je jedinstvena stopa od 10%). Na osnovu načina na koji su definisani osnovni elementi poreza na dohodak graĎana u Srbiji, moguće je izvući nekoliko bitnih zaključaka o njegovim performansama:  Ukupno posmatrano, ocenjuje se da u postojećem sistemu poreza na dohodak graĎana dominiraju karakteristike flat modela oporezivanja, budući da se zarada kao prevashodni izvor dohodaka graĎana u Srbiji oporezuje po jedinstvenoj poreskoj stopi uz primenu neoporezivog dela dohotka.  U trenutno vaţećem sistemu poreza na dohodak postoje i elementi sintetičkog poreza na dohodak, budući da se ukupan godišnji dohodak iznad odreĎenog iznosa, dodatno oporezuje po isteku godine, po progresivnim poreskim stopama, uz primenu različitih standardnih odbitaka. Osim toga, u osnovicu za obračun godišnjeg poreza na dohodak se ne uključuju dohoci od kapitala, a stope poreza na dohodak od kapitala (u cedularnoj komponenti oporezivanja) su različite u odnosu na stope poreza na dohotke od rada, što sve zajedno daje postojećem sistemu poreza na dohodak graĎana u Srbiji i elemente dualnog modela oporezivanja.  Polazeći od strukture dohodaka stanovništva po izvorima, te od empirijske raspodele dohodaka, procenjuje se da prosečna efektivna stopa poreza na dohodak u Srbiji iznosi oko 10%, te da je kao takva niţa nego u većini drugih zemalja regiona i Evrope.  Budući da se u cedularnoj komponenti oporezivanja dohoci iz različitih izvora oporezuju po tri različite zakonske, a sa čak sedam različitih efektivnih poreskih stopa, ocenjuje se da postojeći sistem poreza na dohodak ne obezbeĎuje pretpostavke za ostvarenje horizontalne pravičnosti u oporezivanju. Ovakvo rešenje ukazuje na neadekvatnu tehničku operacionalizaciju ţeljenog modela oporezivanja, prema kojem dohotke od rada i kapitala treba oporezovati odvojeno, što je dovelo do usloţnjavanja ovog poreskog oblika i povećanja troškova njegove primene i naplate.  U cedularnoj komponenti oporezivanja primenjuju se relativno niske, proporcionalne, poreske stope, a neoporezivi iznos kod zarada je takoĎe 239 relativno nizak. Osim toga, neoporezivi limit kod godišnjeg poreza na dohodak je relativno visoko postavljen, a dohoci od kapitala se ne uključuju u poresku osnovicu, te stoga godišnji porez na dohodak graĎana u Srbiji plaća manje od 1% ukupnog broja poreskih obveznika. Shodno tome, postojeći poreski sistem ne obezbeĎuje ni pretpostavke za realizaciju vertikalne pravičnosti u oporezivanju.  Kako se različite vrste dohodaka od rada (zarada, prihod od samostalne delatnosti, prihod od poljoprivrede i šumarstva) oporezuju na različite načine, postojeći poreski sistem nije alokativno neutralan. U prilog tome govori i činjenica da se i različite vrste dohodaka od kapitala (dohodak od kapitala u uţem smislu i dohodak od nepokretnosti, koji je de facto dohodak od kapitala) oporezuju po različitim poreskim stopama.  Postojanje različitih pravila za oporezivanje dohodaka iz različitih izvora takoĎe usloţnjava postupak primene poreza i utiče na rast troškova primene i naplate poreza, kao i na efikasnosti njihove naplate.  S obzirom da je stopa poreza na zaradu relativno niska, moţe se pretpostaviti da porez na dohodak u Srbiji ne dovodi do znatnih distorzija na strani ponude i traţnje za radnom snagom. MeĎutim, kako su stope socijalnih doprinosa relativno visoke, ukupan poreski klin je umereno visok, što moţe negativno uticati na trţište radne snage, na strani ponude ili traţnje, u zavisnosti od ekonomske raspodele poreskog tereta. Visoko poresko opterećenje rada takoĎe negativno utiče na meĎunarodnu konkurentnost poreskog sistema Srbije. Empirijska analiza u ovom radu biće fokusirana isključivo na efekte koji se reformom poreza na dohodak graĎana mogu ostvariti na trţište rada, bez uzimanja u obzir mogućnosti reforme sistema socijalnih doprinosa. S obzirom da je porez na dohodak u Srbiji relativno nizak, te da se scenarijima poreske reforme ne predviĎa znatno povećanje njegovog bilansnog značaja, i očekivani ekonomski efekti njegove reforme ne mogu biti veliki, ali svakako mogu u odreĎenoj meri doprineti realizaciji širih ekonomskih i socijalnih ciljeva. Navedene performanse postojećeg sistema oporezivanja dohotka graĎana u Srbiji ukazuju na postojanje sistemskih nedostataka, koji se mogu otkloniti isključivo temeljnom reformom ovog poreskog oblika. 240 1.2 Bilansni znaĉaj poreza na dohodak fiziĉkih lica Visina ukupnog fiskalnog opterećenja, merenog učešćem javnih prihoda u BDP-u, predstavlja indikator veličine javnog sektora i mere do koje drţava instrumentima javnih politika utiče na redistribuciju dohotka, alokaciju resursa i stabilizaciju makroekonomskih tokova. Budući da se raspoloţivi dohodak poreskih obveznika, te njihovo ponašanje, menjaju usled oporezivanja, u analizama visine fiskalnog opterećenja privatnog sektora, kao i posledičnih distorzivnih efekata, koristi se uţi koncept fiskalnog opterećenja, koji obuhvata učešće poreza i socijalnih doprinosa u BDP-u. Ukupno poresko opterećenje u 2010. godini u Srbiji je iznosilo oko 38,3% BDP-a, što je pribliţno jednako proseku za 10 tranzicionih ekonomija, novih članica EU (38,1%), a znatno niţe u odnosu na prosečno poreskog opterećenje 17 starih članica EU (44,5%). Budući da je empirijski potvrĎeno da poresko opterećenje raste sa rastom razvijenosti drţave (tzv. Vagnerov zakon), a da je Srbija manje razvijena od većine novih članica EU, zaključuje se da je postojeće poresko opterećenje u Srbiji nešto više nego u drugim zemljama, što je posledica socijalističkog nasleĎa, političkog sistema, široko definisanih prava iz sistema socijalnog osiguranja, te predimenzioniranog i relativno neefikasnog javnog sektora. 372 Posmatrano po poreskim oblicima, uočava se da su socijalni doprinosi i PDV bilansno najznačajniji izvori finansiranja javne potrošnje u Srbiji, a da slede akcize čije je učešće u BDP u Srbiji relativno visoko, ali i dalje nešto niţe nego u zemljama EU, pa porez na dohodak. Prema podacima za 2009/2010. godinu, prikazanim na Grafikonu 33. bilansni značaj poreza na dohodak u Srbiji je znatno manji nego u starim članicama EU, a pribliţan nivou proseka 10 zemalja u tranziciji koje su 2004. i 2007. postale članice EU (sve osim Kipra i Malte). 372 Poresko opterećenje u Rumuniji i Bugarskoj, koje su prema nivou razvijenosti uporedive sa Srbijom, u 2010. godini iznosilo je 34,3% BDP i 34,5% BDP respektivno, što je za gotovo 4 p.p. BDP niţe nego u Srbiji. 241 Grafikon 33. Struktura javnih prihoda u Srbiji i zemljama EU u 2009/2010. (% BDP) Izvor: Za Srbiju - Bilten javnih finansija, decembar 2010, a za zemlje EU - Taxation Trends in the European Union 2010373 Relativno niska bilansna izdašnost poreza na dohodak u Srbiji u odnosu na prosek zemalja članica Evropske unije posledica je primene relativno niskih poreskih stopa, niske zaposlenosti, ali i izraţene sive ekonomije, te razlike u pogledu strukture BDP-a. Tako je u Srbiji učešće poljoprivrede u BDP-u relativno veće nego u zemljama EU, što za posledicu ima relativno manji iznos prihoda od poreza na dohodak, zbog niskog stepena obuhvata dohotka iz ovog izvora sistemom oporezivanja dohotka. Osim toga, stopa formalne zaposlenosti u Srbiji je znatno niţa nego u zemljama EU, što osnovicu za oporezivanje dohotka čini relativno uţom. Kada je reč o strukturi prihoda od poreza na dohodak, u Srbiji dominiraju prihodi od poreza na dohodak od rada u odnosu na prihode od poreza na dohodak od kapitala, što je slučaj i u zemljama EU. MeĎutim, u Srbiji prihodi od poreza na dohodak od rada u proseku iznose oko 4,2% BDP, što je za oko 40% manje nego u 27 zemalja članica EU, gde porez na dohodak od rada iznosi oko 7,6% BDP. S druge strane, prihodi od poreza na dohodak od kapitala iznose oko 0,6% BDP i niţi su za oko 15% nego u 27 zemalja EU, gde ovi poreski prihodi u proseku iznose oko 0,7% BDP. 373 EU-10 obuhvata zemlje Centralne i istočne Evrope koje su 2004. i 2007. godine postale članice Evropske unije, dok EU-17 obuhvata stare članice, kao i Maltu i Kipar, koje su prema nivou razvijenosti i strukturi nacionalnih privreda sličnije starim članicama EU, nego novim. 242 Tabela 22. Bilansni znaĉaj poreza na dohodak graĊana u Srbiji Godina Prihodi od poreza na dohodak kao % BDP-a Koeficijent produktivnosti PDG Dohodak od rada 374 Dohodak od kapitala 375 Ukupno 2005. 5,1 0,5 5,6 2006. 5,4 0,6 6,0 2007. 4,3 0,8 5,1 2008. 4,3 0,8 5,1 2009. 4,3 0,6 4,9 2010. 4,2 0,6 4,8 0,38 Prosek EU-10 4,6 0,3 4,9 0,22 Prosek EU-17 9,4 0,9 10,4 0,21 Prosek EU-27 7,6 0,7 8,3 0,21 Izvor: Za Srbiji - Ministarstvo finansija Republike Srbije, a za zemlje EU - Taxation Trends in the European Union 2010 Posmatrano u odnosu na nove članice EU (tranzicione ekonomije, EU-10) uočava se da su ukupni prihodi od poreza na dohodak pribliţno jednaki (kao % BDP), ali da su u Srbiji prihodi od poreza na dohodak od rada (kao % BDP) niţi, dok su prihodi od poreza na dohodak od kapitala relativno veći. Tako su prihodi od poreza na dohodak od rada u Srbiji niţi za 0,4 p.p. BDP nego u novim članicama EU, a prihodi od poreza na dohodak od kapitala za oko 0,3 p.p. BDP veći. TakoĎe se uočava da je produktivnost poreza na dohodak, merena poreskim prihodima (iskazanim kao procenat BDP) ostvarenim po jednom procentnom poenu poreske stope, u Srbiji veća nego u drugim evropskim zemljama. To je pre svega posledica relativno niskog neoporezivog dela dohotka i nepostojanja drugih standardnih i nestandardnih poreskih olakšica u Srbiji, za razliku od drugih (naročito Zapadnoevropskih drţava), u kojima su te olakšice često široko postavljene. Kao i u drugim drţavama, i u Srbiji porez na dohodak od rada čini preko 4/5 ukupnih prihoda od poreza na dohodak, pri čemu prihodi od poreza na zarade (dohodak od zaposlenja) čine najveći deo prihoda od poreza na dohodak od rada. Prihodi od poreza na zarade čine preko 75% prihoda od poreza na dohodak graĎana u Srbiji, što upućuje na potrebu da se posebna paţnja pri (re)dizajniranju ovog poreskog oblika posveti upravo načinu oporezivanja zarada. Pored poreza na zaradu, prihodi od poreza na 374 U cilju obezbeĎenja uporedivosti podataka, u dohotke od rada uračunati su dohoci od zaposlenja, samostalne delatnosti, dohoci od autorskih prava, prava industrijske svojine i srodnih prava, ostali prihodi, a u porez na dohodak od rada je uračunati i prihod od godišnjeg poreza na dohodak graĎana, budući da se ovaj porez gotovo isključivo plaća na dohotke od rada. 375 Dohodak od kapitala obuhvata prihod od kamate, dividende, kapitalnih dobitaka, davanja u zakup nepokretnosti i pokretnih stvari. 243 dohodak od rada uključuju i prihode od poreza na dohodak od samostalne delatnosti, koji čine oko 4% ukupnih prihoda od poreza na dohodak. Iako je broj obveznika poreza na prihod od samostalne delatnosti manji oko osam puta od broja obveznika poreza na zarade, prihodi od ovog poreza su gotovo 19 puta niţi od prihoda od poreza na zarade. Ova diskrepanca se objašnjava razlikom u pogledu stvarnog dohotka zaposlenih i samozaposlenih, niţom poreskom stopom koja se primenjuje na prihod od samostalne delatnosti (stopa iznosi 10%, a na zarade 12%), kao i znatno višim nivoom evazije poreza na dohodak od samostalne delatnosti u odnosu na dohodak od zaposlenja. 376 Razlika u pogledu nivoa poreske evazije proizilazi iz različitih mehanizama naplate poreza na zaradu (oporezivanje po odbitku, na izvoru) i poreza na prihod od samostalne delatnosti (po rešenju poreskog organa). Tako od ukupnog broja obveznika poreza na prihod od samostalne delatnosti, u 2010. godini njih 45% je porez plaćalo paušalno, a ostalih 55% na stvarni dohodak. Procenjuje se da su i u jednom i u drugom slučaju (a naročito kod paušalnog oporezivanja) poreske osnovice znatno potcenjene, o čemu će više reči biti u poglavlju u kojem se analiziraju efekti različitih scenarija reforme poreza na dohodak na nivo poreske evazije u Srbiji. Tabela 23. Prihodi od poreza na dohodak od rada u Srbiji (% BDP) Godina Zarada Prihod od samostalne delatnosti Ostali prihodi Ukupno 2005. 4,64 0,18 0,30 5,12 2006. 4,83 0,22 0,40 5,44 2007. 3,69 0,19 0,37 4,25 2008. 3,75 0,18 0,35 4,28 2009. 3,80 0,17 0,31 4,28 2010. 3,73 0,15 0,28 4,15 Izvor: Ministarstvo finansija Republike Srbije Kod prihoda od poreza na dohodak od kapitala, najveći bilansni značaj ima oporezivanje dohotka od dividende, kamate i prihoda od davanja u zakup nepokretnosti, dok je bilansni značaj poreza na kapitalne dobitke zanemarljiv. Budući da je evazija poreza na prihod od davanja u zakup nepokretnosti izrazito visoka, te da je evazija poreza na prihod od kamate mala, a kod poreza na dividende relativno niska (banke i isplatioci dividende obustavljaju i uplaćuju porez u trenutku isplate prihoda fizičkom licu), procenjuje se da bi se unapreĎenjem efikasnosti naplate poreza na prihod od nepokretnosti mogao ostvariti znatan rast učešća prihoda po ovom osnovu u 376 Vidi: RanĎelović, S. (2011) 244 ukupnim prihodima od poreza na dohodak od kapitala. Tako je u 2010. godini sedam hiljada obveznika prijavilo prihod od davanja u zakup nepokretnosti, dok je porez na kapitalnu dobit prijavilo oko 10 hiljada obveznika. Budući da je bilansni značaj poreza na kapitalnu dobit zanemarljiv, bilo bi opravdano analizirati efekte eventualnog ukidanja ovog poreza, u cilju omogućavanja realokaciju resursa Poreske uprave na kontrolu i naplatu poreza na prihod od nepokretnosti. Tabela 24. Prihodi od poreza na dohodak od kapitala u Srbiji (% BDP) Godina Kamata Dividenda Prihodi od nepokretnosti Prihodi od pokretnih stvari Kapitalni dobici 2005. 0,04 0,13 0,07 0,00 0,07 2006. 0,05 0,19 0,08 0,01 0,09 2007. 0,08 0,26 0,09 0,01 0,08 2008. 0,13 0,28 0,10 0,01 0,06 2009. 0,02 0,25 0,10 0,01 0,04 2010. 0,10 0,22 0,10 0,01 0,03 Izvor: Ministarstvo finansija Republike Srbije S obzirom da su poreske stope u Srbiji proporcionalne, te da je neoporezivi deo zarade relativno nizak, uveden je godišnji porez na dohodak graĎana, koji se plaća po progresivnim poreskim stopama, kako bi se obezbedila vertikalna pravičnost, omogućila redistribucija dohotka i povećali poreski prihodi drţave. Godišnjim porezom oporezuju samo dohoci od rada, što postojećem sistemu oporezivanja daje elemente dualnog. Podaci pokazuju da su svi navedeni ekonomski efekti godišnjeg poreza na dohodak u Srbiji vrlo ograničeni, jer ovaj porez plaća oko 1% ukupnog broja poreskih obveznika, a prihodi po ovom osnovu iznose manje od 0,001% BDP-a. Tabela 25. Bilansni znaĉaj godišnjeg poreza na dohodak graĊana u Srbiji Godina Broj poreskih prijava % ukupnog broja poreskih obveznika Poreski prihod (% BDP) 2003. 7.045 0,6 0,0003 2004. 8.782 0,7 0,0006 2005. 11.981 1,0 0,0007 2006. 22.093 1,6 0,0010 2007. 17.683 1,2 0,0010 2008. 16.326 1,0 0,0009 2009. 19.916 1,3 0,0007 Izvor: Ministarstvo finansija Republike Srbije 245 Na osnovu navedenih podataka o bilansnim performansama postojećeg poreza na dohodak graĎana u Srbiji, zaključuje se da je on manje izdašan i drugačije strukturiran nego u razvijenim drţavama. Rezultati empirijskih istraţivanja za zemlje članice EU i OECD pokazuju da je potencijalno negativan uticaj poreza na dohodak na privredni rast veći od negativnog uticaja poreza na potrošnju i imovinu, te da je redistributivni potencijal poreza na dohodak i u razvijenim zemljama relativno mali (u poreĎenju sa socijalnom politikom). Zbog toga se i u razvijenim drţavama razmatra mogućnost smanjenja poreza na dohodak (a naročito socijalnih doprinosa), uz prihodno neutralno povećanje poreza na potrošnju. Stoga se zaključuje da bi reforma poreza na dohodak graĎana u Srbiji, iako evidentno neophodna, trebalo da bude prihodno neutralna ili tek blago prihodno pozitivna, kako ne bi došlo do povećanja troškova rada i smanjenja prinosa na kapital, tj. do narušavanja meĎunarodne poreske konkurentnosti zemlje. 1.3 Metodologija i scenariji reforme poreza na dohodak Za razliku od poreza na potrošnju, kao što je PDV, gde postoji relativno mali broj otvorenih pitanja i gde su rešenja primenjena u razvijenim zemljama relativno uniformna, kod poreza na faktore proizvodnje, a naročito kod poreza na dohodak graĎana, rešenja primenjena u razvijenim zemljama se u znatnoj meri razlikuju od zemlje do zemlje. Takva je situacija i u okviru Evropske unije, gde gotovo da ne postoji ni najniţi nivo harmonizacije poreske politike u domenu oporezivanja dohotka graĎana. Zbog toga i moguća pravci reforme poreza na dohodak graĎana u Srbiji ne mogu biti predeterminisani pravilima koja se primenjuju u Evropskoj uniji, već bi u dizajniranju tih rešenja i odabiru optimalnog trebalo krenuti od ekonomskih efekata koje bi njihova primena izazvala. Polazeći od teorijskih modela i prakse u razvijenim zemljama i onima u tranziciji, predmet empirijske analize u ovom radu biće ocena i analiza osnovnih ekonomskih efekata uvoĎenja svakog od tri alternativna modela poreza na dohodak graĎana u Srbiji. Što se tiče dizajna scenarija poreske reforme, potrebno je napomenuti da je on ograničen sa dve grupe parametara. Prvo, svaki od tri razmatrana modela poreza na dohodak po svojim karakteristikama odgovaraće čistom teorijskom modelu (flat, 246 dualnom i sintetičkom) poreza na dohodak. Osim toga, scenariji poreske reforme su dizajnirani tako da svaki od analiziranih modaliteta poreza na dohodak graĎana bude prihodno neutralan u odnosu na postojeće rešenje. Intenzitet ekonomskih efekata poreske politike determinisan je strukturom poreza, ali i njihovom visinom, zbog čega bi poreĎenje očekivanih rezultata različitih reformskih scenarija u odnosu na postojeći sistem bilo moguće samo pod pretpostavkom prihodne neutralnosti. Pristup zasnovan na pretpostavljenoj prihodnoj neutralnosti je teorijski elaboriran i primenjen u većem broju teorijskih i empirijskih radova, usmerenih na analizu ekonomskih efekata reforme poreza na dohodak (Davis, J., et. al. (2002), Gonzales-Torrabadella, M., et. al. (2006), Decoster, A. (2008), Paulus, A., et. al. (2009)). Teorijski modeli sintetičkog i dualnog poreza na dohodak, kao i modeli primenjeni u razvijenim zemljama obično podrazumevaju odobravanje nestandardnih odbitaka, kao što su odbici po osnovu troškova kamate na kredite za rešavanje stambenog pitanja. MeĎutim, ova vrsta odbitaka nije uključena u hipotetičke reformske scenarije koji će biti analizirani u ovom radu, zbog činjenice da raspoloţive baze mikro podataka ne sadrţe odgovarajuće podatke koji bi omogućili modeliranje ovog odbitka. Osim toga, potrebno je napomenuti da su neoporezivi iznosi dohotka i drugi odbici od poreske osnovice utvrĎeni u odnosu na nivo dohotka iz 2007, budući da se glavna baza mikro podataka korišćena u analizama odnosi na tu godinu. S obzirom da je u meĎuvremenu, od 2007. do početka 2012. došlo do znatnog rasta nominalnih dohodaka (za oko 41%), neoporezivi deo dohotka bi u cenama iz 2012. iznosio 12.700 dinara, a standardni i nestandardni odbici oko 5.600 dinara mesečno. Za odgovarajući relativni iznos bi se promenili i limiti iznad kojih u sintetičkom i dualnom modelu poreza na dohodak granična poreska stopa raste. Scenariji reforme poreza na dohodak graĎana koji će biti predmet empirijskog istraţivanja u ovom radu, opisani su u Tabeli 26. Navedeni scenariji predstavljaju samo jednu od velikog broja mogućih parametrizacija reforme poreza na dohodak. Drugačija parametrizacija scenarija reforme poreza na dohodak bi imala i drugačije ekonomske efekte. Parametrizacija modela poreza na dohodak za svrhe istraţivanja u ovom radu je izvršena na način koji bi obezbedio što veću uporedivost razmatranih modela poreza na dohodak sa teorijskim konceptima i rešenjima primenjenim u drugim zemljama, kako bi se omogućilo izvlačenje relevantnih zaključaka o 247 očekivanim ekonomskim performansama alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji. Scenario 1. Flat porez na dohodak – podrazumeva da se dohoci iz svih izvora (dohoci od rada i dohoci od kapitala) uključuju u oporezivi dohodak. Tako utvrĎeni oporezivi dohodak se umanjuje za lični odbitak (4.000 dinara mesečno) i odbitak za izdrţavanu decu (4.000 dinara mesečno po detetu). Na tako obračunati oporezivi dohodak primenjuje se jedinstvena poreska stopa od 15%. Scenario 2. Sintetički porez na dohodak - u oporezivi dohodak se uključuju dohoci iz svih izvora (i od rada i od kapitala). Poreska osnovica (dohodak za oporezivanje) se utvrĎuje tako što se oporezivi dohodak umanjuje za: a) standardne odbitke (lični odbitak od 9.000 dinara mesečno i odbitak za izdrţavanu decu od 4.000 dinara mesečno po detetu), i b) nestandardne odbitke (pun iznos nastalih troškova lečenja, nabavke lekova i medicinskih pomagala i troškovi obrazovanja i stručnog usavršavanja – do 4.000 dinara mesečno). Nestandardni odbici su utvrĎeni na nivou od pribliţno 10% prosečne bruto zarade, što je u skladu sa praksom drugih zemalja koje odobravaju ove odbitke. Tako utvrĎena poreska osnovica se oporezuje po sledećoj skali: do 20.000 dinara dohotka za oporezivanje oporezuje se po stopi od 10%, od 20.000 do 45.000 dohotka za oporezivanje po stopi od 20%, a preko 45.000 dinara dohotka za oporezivanje se oporezuje po stopi od 25%. Scenario 3. Dualni porez na dohodak – Dohoci iz različitih izvora se dele na dohodak od rada i dohodak od kapitala. 377 Ukupan dohodak od rada se umanjuje za standardne i nestandardne odbitke, na isti način kao i kod sintetičkog modela oporezivanja. Na tako utvrĎenu poresku osnovicu primenjuju se tri, progresivne poreske stope: 10% (na iznos do 10.000 dinara dohotka za oporezivanje), 15% (na iznos od 10.000 do 25.000 dinara) i 20% (na iznos preko 25.000 dohotka za oporezivanje). Dohodak od kapitala je u celosti oporeziv (nema olakšica, izuzeća, odbitaka), po proporcionalnoj stopi od 10%, koja je jednaka najniţoj stopi poreza na dohodak od rada, kao i zakonskoj stopi poreza na dobit preduzeća. 377 Dohodak od samostalne delatnosti je podeljen na dohodak od rada (80%) i dohodak od kapitala (20%), jer se ova vrsta dohotka smatra prinosom na uloţeni kapital od strane preduzetnika, kao i naknadom za njegov rad, pri čemu postoje različite metode podele ovog dohotka na dohodak od rada i od kapitala. Za svrhe ovog istraţivanja podela u srazmeri 80:20 je izvršena na osnovu procena vršenih u zemljama koje su prešle ili razmatrale prelazak na dualni model oporezivanja dohotka. 248 Procena ekonomskih efekata različitih scenarija reforme preza na dohodak biće zasnovana na dve grupe empirijskih podataka. Prvo, mikro-podaci o reprezentativnom uzorku domaćinstava. Reč je o Anketi o ţivotnom standardu iz 2007. godine, koja obuhvata 17.335 pojedinaca koji ţive u 5.557 domaćinstava. Odabir pomenute baze podataka iz 2007. godine je posledica činjenice da je u toj godini Anketa o ţivotnom standardu bila zasnovana na LSMS (eng. Living Standard Measurement Survey) metodologiji razvijenoj od strane Svetske banke. Prednost LSMS u odnosu na ostale (standardne) ankete o ţivotnom standardu ogleda se u činjenici da su u toj anketi moduli o radu i socijalnom poloţaju pokriveni relevantnim pitanjima, koja omogućavaju odgovarajuće, kvalitetno, modeliranje (u mikrosimulacionom modelu) i odgovarajuću proveru rezultata. Drugo, ekonometrijska analiza efekata poreske reforme na trţište radne snage, te efekata na nivo štednje i investicija, kao i statistička analiza finansijskih performansi alternativnih modela poreza na dohodak biće izvršena na osnovu makroekonomskih vremenskih serija za čitav skup ili uzorak, prikupljenih od odgovarajućih drţavnih institucija (Narodna banka Srbije, Ministarstvo finansija, Republički zavod za statistiku). Procena ekonomskih efekata različitih modaliteta poreske reforme će se vršiti kombinovanjem metoda mikrosimulacione analize, sa standardnim metodama ekonometrijske analize unakrsnih podataka i kointegracione analize vremenskih serija. 249 Tabela 26. Scenariji reforme poreza na dohodak graĊana u Srbiji Elementi Flat PDG Sintetički PDG Dualni PDG Dohodak od rada Dohodak od kapitala Oporezivi dohodak Suma dohodaka iz svih izvora Suma dohodaka iz svih izvora Zarada, 80% dohotka od samostalne delatnosti, dohodak od poljoprivrede Kamata, dividenda, kapitalni dobici, dohodak od nepokretnosti, 20% dohotka od samostalne delatnosti Poreska osnovica Bruto dohodak umanjen za odbitke Bruto dohodak umanjen za odbitke Bruto dohodak umanjen za odbitke Bruto dohodak Odbici¹ Lični odbitak 9.000 din. 9.000 din. 9.000 din. 0 Odbici za izdrţavanu decu (po detetu) 4.000 din. 4.000 din. 4.000 din. 0 Odbici za troškove lečenja 0 pun iznos nastalih troškova pun iznos nastalih troškova 0 Odbici za troškove obrazovanja 0 4000 din. 4.000 din. 0 Poreska stopa 15% do 20.000 din. - 10% do 10.000 din. - 10% 10% od 20.000 do 45.000 din. - 20% od 10.000 do 25.000 din. - 15% preko 45.000 din. - 25% preko 25.000 din. - 20% 1) Odbici su dati na mesečnom nivou. Pretpostavlja se da nestandardne odbitke koristi član domaćinstva sa najvećim dohotkom 250 2. Uticaj reforme poreza na dohodak na redistribuciju dohotka u Srbiji Analiza efekata reforme poreskog sistema (ili nekog njegovog dela) na raspodelu dohotka, kroz preraspodelu poreskog opterećenja, predstavlja jedan od osnovnih segmenata šire empirijske analiza ekonomskih efekata takve poreske reforme. Savremena empirijska istraţivanja distributivnih efekata poreske reforme, kao i efekata takvih reformi na pravičnost u oporezivanju, po pravilu se vrše primenom mikrosimulacionog modela poreskih i socijalnih politika. 378 Osim toga, pošto mikrosimulacioni modeli često ne uzimaju u obzir bihejvioralne odgovore ekonomskih agenata, koriste se i različite ekonometrijske metode, kao i dinamički stohastički modeli opšte ravnoteţe. Analiza distributivnih efekata različitih scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji biće izvršena primenom mikrosimulacionog modela poreskih i socijalnih politika za Srbiju (SRMOD), uz kombinovanje sa rezultatima drugih empirijskih istraţivanja. SRMOD je razvijen na platformi EUROMOD-a (evropskog mikrosimulacionog modela te vrste) i po svim bitnim karakteristikama i načinu funkcionisanja podudaran je sa EUROMOD-om.379 SRMOD koristi LSMS 2007. bazu mikro podataka, o kojoj je već bilo reči. Pravila vezana za obračun poreza na dohodak graĎana, doprinosa za obavezno socijalno osiguranje i svih vrsta socijalnih davanja (MOP, dečji dodatak, roditeljski dodatak, naknada za nezaposlene i dr.) se unose u model programiranjem, uz upotrebu odgovarajućeg skupa (za te potrebe) posebno definisanih funkcija, na osnovu čega se u modelu vrši obračun poreza, doprinosa i socijalnih naknada koje bi pojedinci/domaćinstva trebalo da plate ili prime, uzimajući u obzir visinu i strukturu njihovog dohotka, potrošnje i imovine. Reforma odreĎene poreske/socijalne politike se unosi u SRMOD takoĎe pomoću odgovarajućih funkcija, na osnovu čega se u modelu vrši obračun promene raspoloţivog dohotka pojedinaca/domaćinstava nakon takve reforme. Prilikom obračuna promene raspoloţivog dohotka, SRMOD ne uzima u obzir bihejvioralni odgovor poreskih obveznika na promenu politika, što se smatra jednim od osnovnih ograničenja analiza ove vrste. Iako uključivanje bihejvioralnog odgovora moţe delimično uticati na promenu relevantnih zaključaka, rezultati 378 Vidi: Decoster, A., et. al. (2010), Jacobs, B., et. al. (2007), Paulus, A. (2008) 379 Više o EUROMOD-u vidi u: Lietz, C., et. al. (2007) i Bourguignon, F. et. al. (2006) 251 uporednih mikrosimulacionih analiza istog problema u modelu sa i bez bihejvioralnog odgovora ipak pokazuju da odstupanje rezultata u slučaju neuzimanja u obzir bihejvioralnog odgovora nije takvo da suštinski menja zaključke.380 S druge strane, SRMOD uzima u obzir meĎusobnu interakciju poreza na dohodak, doprinosa i socijalnih naknada, tako da promena jedne od ovih politika utiče na druge politike, kao što se to u stvarnosti dešava. Shodno tome, mikrosimulacioni model omogućava ex-ante istraţivanje efekata (promena) ovih politika na nejednakost u raspodeli dohotka, pravičnost u oporezivanju ili dodeli socijalnih naknada, socijalno uključivanje, siromaštvo, podsticanje na rad i sl., pod pretpostavkom da ljudi ne menjaju svoje ponašanje nakon promene politike. Primenom mikrosimulacionog modela SRMOD, u ovom poglavlju će biti analizirani efekti primene svakog od tri razmatrana scenarija reforme poreza na dohodak graĎana na: a) (ne)jednakost u raspodeli dohotka u društvu, b) pravičnost u raspodeli poreskog tereta u Srbiji. S obzirom da je cilj analize ocena očekivanih efekata alternativnih modela poreza na dohodak u slučaju njihove primene u Srbiji, potrebno je napomenuti da dobijeni rezultati predstavljaju posledicu teorijskih karakteristika alternativnih modela oporezivanja dohotka, parametrizacije konkretnih modela čiji se efekti analiziraju, karakteristika postojećeg poreza na dohodak, kao i visine, strukture i raspodele dohodaka u posmatranom uzorku. 2.1 Efekti primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na nejednakost Merenje nejednakosti u raspodeli dohotka se u savremenim empirijskim istraţivanjima vrši utvrĎivanjem raspodele dohotka po decilima (dohodnim grupama), kao i putem obračuna sintetičkih indikatora nejednakosti (Dţinijev koeficijent, Opšti entropijski indeks, Atkinsonov indeks i sl.). Stoga će analiza distributivnih efekata tri razmatrana scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji biti izvršena upravo primenom pomenutog, standardnog skupa analitičkih instrumenata. 380 Vidi: Decoster, A., et. al. (2010) 252 Tabela 27. Efekti poreske reforme na raspodelu dohotka po decilima u Srbiji % bruto dohotka (pre poreza, doprinosa i socijalnih naknada) % raspoloživog dohotka Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG Količnik analiza kvintila (80/20) 9,65 6,98 6,82 6,76 6,71 1 1,5% 1,9% 2,0% 1,9% 1,9% 2 3,3% 4,0% 4,1% 4,1% 4,1% 3 4,5% 5,4% 5,5% 5,5% 5,5% 4 5,7% 6,8% 6,8% 6,9% 6,9% 5 7,0% 8,0% 8,0% 8,0% 8,0% 6 8,6% 9,1% 9,1% 9,2% 9,3% 7 10,4% 10,7% 10,7% 10,7% 10,8% 8 12,6% 12,6% 12,6% 12,6% 12,6% 9 16,3% 15,5% 15,5% 15,4% 15,4% 10 30,2% 26,0% 25,7% 25,6% 25,3% Podaci o raspodeli raspoloţivog neto dohotka (dohotka po odbitku poreza i socijalnih doprinosa, kao i nakon dodele socijalnih naknada) u Srbiji pokazuju da je najveći deo dohotka koncentrisan u gornjim dohodnim grupama (lica koja se nalaze u tri najviša decila raspolaţu sa preko 54% ukupnog dohotka). MeĎutim, ako se raspodela neto (raspoloţivog) dohotka poredi sa raspodelom trţišnog (bruto) dohotka (pre uvoĎenja poreza, doprinosa i socijalnih naknada), uočava se da se nakon primene javnih politika nejednakost u raspodeli dohotka smanjuje, jer su pre njihovog uvoĎenja lica u tri gornje decilne grupe raspolagale sa preko 59% ukupnog dohotka. To potvrĎuje i analiza količnika kvintila (80/20).381 Tako nakon primene javnih politika, uključujući i postojeći porez na dohodak graĎana, vrednost kvintil količnika (80/20) opada sa 9,65 na 6,98. Iako nakon primene datih javnih politika (poreza, doprinosa i socijalne pomoći) dolazi do smanjenja nejednakosti u raspodeli dohotka, postavlja se pitanje da li bi redizajniranjem poreza na dohodak graĎana ta nejednakost mogla biti dodatno smanjena, pod ostalim nepromenjenim uslovima, tj. pod pretpostavkom da sistem doprinosa i socijalna politika ostanu nepromenjeni. Podaci o kretanju kvintil količnika pokazuju da bi svaki od tri analizirana scenarija reforme poreza na dohodak doveo do smanjenja nejednakosti u raspodeli raspoloţivog dohotka, tj. do smanjenja vrednosti 381 Reč je o indikatoru koji poredi dohodak lica u dve najviše decilne grupe, sa dohotkom lica u dve najniţe decilne grupe, tj. 1/5 najbogatijih i 1/5 najsiromašnijih. 253 posmatranog količnika. MeĎutim, dobijeni rezultati u vezi sa vrednostima kvintil količnika pokazuju da bi smanjenje nejednakosti, iako relativno ograničeno, ipak bilo najveće u slučaju primene sintetičkog poreza, zatim u slučaju odabira dualnog modela oporezivanja, dok bi u slučaju prelaska na flat model efekat na smanjenje nejednakosti u Srbiji bio najmanji, pri čemu se u obzir ne uzima bihejvioralni odgovor poreskih obveznika na svaki od ovih scenaria oporezivanja. To potvrĎuju i podaci o iznosu ukupno preraspodeljenog dohotka u odnosu na situaciju u kojoj se primenjuje postojeći reţim poreza na dohodak. Tako bi u slučaju prelaska na sintetički model oporezivanja bilo dodatno preraspodeljeno 0,8% ukupno raspoloţivog dohotka, u slučaju dualnog poreza oko 0,7% raspoloţivog dohotka, a u slučaju prelaska na flat porez na dohodak svega 0,4% ukupno raspoloţivog dohotka, što je i očekivano, s obzirom da bi uvoĎenje flat poreza predstavljalo samo dalje fino podešavanje postojećeg sistema oporezivanja dohotka, a ne njegovu koncepcijsku promenu. Iako bi ova tri scenarija imala za efekat različite intenzitete preraspodele, zajedničko im je to što bi sva tri scenarija poreske reforme dovela do preraspodele dohotka na teret lica u dve gornje decilne grupe. Pri tome bi smanjenje raspoloţivog dohotka lica u devetoj decilnoj grupi bilo pribliţno isto u okviru svakog od reformskih scenarija. S druge strane, raspoloţivi dohodak lica u najvišoj (desetoj) decilnoj grupi bi se najviše smanjio u slučaju prelaska na sintetički model oporezivanja dohotka. Grafikon 34. Promena raspoloţivog dohotka u Srbiji po decilima nakon poreske reforme 254 Rezultati prikazani na Grafikonu 34. takoĎe pokazuju da bi svaki od datih scenarija poreske reforme implicirao preraspodelu dohotka ka srednjoj klasi, dok se poloţaj najsiromašnijih ne bi znatnije promenio. Naime, prema rezultatima mikrosimulacionih analiza, raspoloţivi dohodak najsiromašnijih lica (prva decilna grupa) se ne bi znatnije promenio ni u jednom od scenarija reforme, dok bi se poloţaj lica u drugoj decilnoj grupi u svakom od reformskih scenarija poboljšao za svega 0,1% ukupno raspoloţivog dohotka. Izostanak pozitivnih efekata na poloţaj najsiromašnijih u sva tri scenarija objašnjava se kompenzatornim delovanjem povećanja neoporezivog dela dohotka (što smanjuje poresku obavezu siromašnih) i povećanja graničnih poreskih stopa (što povećava njihovu poresku obavezu). Osim toga, kod najsiromašnijeg dela stanovništva stopa nezaposlenosti je izrazito visoka, a od onih koji ostvaruju dohodak veliki deo radi u neformalnom sektoru, dok u ukupnom dohotku značajan udeo čine prihodi u naturi. Zbog svih navedenih razloga, redistributivna moć poreza na dohodak kod ove kategorije stanovništva je vrlo ograničena. Gotovo svi pozitivni efekti preraspodele dohotka usled reforme poreza na dohodak bi se prelili u korist lica u četvrtom i šestom decilu. Pri tome, distribucija preraspodeljenog dohotka je relativno povoljnija po lica u četvrtom decilu u slučaju prelaska na dualni, nego u slučaju uvoĎenja sintetičkog poreza, jer bi u slučaju primene sintetičkog modela veći deo dohotka bio usmeren ka licima u šestom decilu. Efekti primene flat poreza na raspoloţivi dohodak srednjih dohodnih grupa bi bio znatno manji nego u slučaju druga dva scenarija reforme, što je posledica činjenice da ovaj model oporezivanja dovodi do apsolutno najmanje preraspodele dohotka (tj. ukupan iznos preraspodeljenog dohotka je najmanji u slučaju odabira ovog modela oporezivanja). Podaci o promeni raspodele dohotka po decilima nakon primene svakog od tri data scenarija poreske reforme ukazuju na smer i intenzitet preraspodele po nivoima dohotka, ali ne i na kumulativne efekte te preraspodele na nejednakost, kao ni na izolovani doprinos politike poreza na dohodak graĎana smanjenju te nejednakosti. Te zaključke moguće je doneti na osnovu informacija o kretanju ukupnog iznosa i strukture Dţinijevog koeficijenta, kao i drugih sintetičkih indikatora nejednakosti. 255 Tabela 28. Efekti javnih politika na nejednakost u raspodeli dohotka u Srbiji, merenu Dţinijevim koeficijentom Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG EU-18 Dţinijev koeficijent - na dohodak pre poreza, doprinosa i naknada 0,4703 0,4703 0,4703 0,4703 0,4820 - efekti poreza na dohodak na Dţini koef. -0,008 -0,011 -0,015 -0,017 -0,044 - efekti socijalnih doprinosa na Dţini koef. -0,003 -0,003 -0,003 -0,004 -0,009 - efekti socijalnih naknada na Dţini koef. -0,108 -0,107 -0,107 -0,107 -0,145 Dţinijev koeficijent - na raspoloţivi (neto) dohodak 0,3515 0,3489 0,3455 0,3431 0,2840 Rezultati mikrosimulacione analize prikazani u Tabeli 28. pokazuju da je u postojećem sistemu, nejednakost u raspodeli dohotka na trţištu u Srbiji relativno visoka (Dţinijev koeficijent na trţišni dohodak iznosi 0,4703), iako nešto manja u odnosu na prosek osamnaest posmatranih zemalja članica Evropske unije.382 Nakon primene mera poreske i socijalne politike, Dţinijev koeficijent obračunat na neto (raspoloţivi) dohodak opada na 0,3515. Grafikon 35. Uticaj javnih politika na smanjenje vrednosti Dţinijevog koeficijenta u Srbiji i EU (u %) 382 Reč je o zemljama koje su uključene u EUROMOD: Danska, Francuska, Velika Britanija, Nemačka, Irska, Švedska, Holandija, Belgija, Austrija, Španija, Luksemburg, Portugal, Finska, MaĎarska, Italija, Poljska, Grčka i Estonija. 256 Iako je efekat javnih politika na smanjenje nejednakosti u raspodeli dohotka u Srbiji značajan (nejednakost se smanjuje za 25,3%), on je i dalje znatno manji u odnosu na zemlje Evropske unije, u kojima nakon primene pomenutih javnih politika nejednakost opada za oko 41%. Ukoliko se posmatra izolovano dejstvo svakog od instrumenata javnih politika na nejednakost, moţe se zaključiti da najveći doprinos preraspodeli dohotka i smanjenju nejednakosti i u Srbiji, kao i u zemljama Evropske unije, daje socijalna politika, dok je doprinos politike poreza na dohodak višestruko manji, a uticaj sistema doprinosa za obavezno socijalno osiguranje izrazito mali, što je u skladu sa stavovima ekonomske teorije. TakoĎe se uočava da su sve tri posmatrane grupe politika u Srbiji manje značajne, u smislu redistributivnog delovanja, u odnosu na zemlje EU. Budući da je apsolutni doprinos socijalne politike smanjenju nejednakosti najveći, i razlika u efikasnosti izmeĎu Srbije i zemalja EU je u apsolutnom iznosu najveća u ovom domenu javnih politika. MeĎutim, posmatrano u relativnom iznosu, najveća razlika u pogledu redistributivnog delovanja se ostvaruje u segmentu poreza na dohodak graĎana, što je u skladu sa teorijskim stavovima, budući da je progresivnost poreza na dohodak u zemljama EU znatno veća nego u Srbiji. Rezultati mikrosimulacionih analiza pokazuju da bi svaki od tri data scenarija reforme poreza na dohodak povećao redistributivno dejstvo poreza i doprineo smanjenju nejednakosti u raspodeli dohotka. Rezultati prikazani u Tabeli 28. i na Grafikonu 35. pokazuju da bi doprinos poreza na dohodak smanjenju vrednosti Dţinijevog koeficijenta (tj. nejednakosti) najviše porastao u slučaju primene sintetičkog poreza, zatim dualnog modela oporezivanja, a najmanje u slučaju odabira flat koncepta poreza na dohodak. Iako bi u slučaju uvoĎenja sintetičkog poreza na dohodak redistributivno dejstvo ovog poreza bilo više nego duplirano, ono bi i dalje bilo znatno manje nego u posmatranim zemljama Evropske unije. Kao što je u prethodnoj Glavi ovog rada već objašnjeno, redistributivni efekti poreske politike (naročito poreske politike) zavise od strukture poreskog sistema, ali i od drugih, neporeskih faktora, kao što je struktura dohotka. Tako potencijalni redistributivni efekti poreske politike opadaju sa rastom učešća dohotka od poljoprivrede, imputiranih i drugih vrsta dohodaka koje je teško oporezovati, kao i sa padom učešća dohotka po osnovu formalnog zaposlenja, samozaposlenja i sl. Shodno tome, kako je u Srbiji učešće imputiranih i novčanih dohodaka od poljoprivrede, te dohodaka ostvarenih u neformalnom sektoru u ukupnom dohotku stanovništva veće nego u razvijenim zemljama, za očekivati je da i 257 redistributivno delovanje poreskog sistema bude manje u Srbiji nego u razvijenim zemljama Evropske unije. Osim toga, bilansni značaj postojećeg poreza na dohodak u Srbiji, kao i analiziranih prihodno neutralnih scenarija reforme znatno je manji u odnosu na zemlje EU, što takoĎe smanjuje njegov redistributivni potencijal. Sve prethodno navedeno upućuje na zaključak da bi u Srbiji bilo teško ostvariti intenzitet redistributivnog delovanja poreske politike koji se ostvaruje u razvijenim zemljama, bez znatnih negativnih efekata na efikasnost. Rezultati prikazani u Tabeli 28. i na Grafikonu 35. pokazuju da bi se nakon reforme poreza na dohodak blago promenio i intenzitet redistributivnog delovanja doprinosa za socijalno osiguranje, kao i sistema socijalnih naknada, iako je analiza vršena pod pretpostavkom da se drugi segmenti javnih politika (osim poreske) ne menjaju. Razlog tome nalazi se u činjenici da porez na dohodak predstavlja deo bruto zarade koja pak predstavlja osnovicu za obračun doprinosa. Osim toga, programi socijalne pomoći su uslovljeni dohodnim poloţajem primaoca, pri čemu se kao test koristi raspoloţivi dohodak, tj. bruto dohodak umanjen za iznos poreza i doprinosa. Stoga promena iznosa poreza na dohodak indirektno utiče i na iznos plaćenih doprinosa i primljene socijalne pomoći (npr. neko ko pre poreske reforme nije imao pravo na socijalnu pomoć, nakon reforme stiče to pravo, jer mu se raspoloţivi dohodak smanjio ispod propisanog limita), na taj način menjajući i intenzitet njihovog redistributivnog delovanja. Zbog nedostataka imanentnih Dţinijevom koeficijentu, o kojima je bilo reči u tački 1.2.2 Glave I ovog rada, empirijsku analizu distributivnih efekata reforme poreza na dohodak potrebno je upotpuniti ocenom i drugih sintetičkih pokazatelja nejednakosti kao što su Opšti entropijski indeksi (eng. Generalized Entropy Index - GE) i Atkinsonov indeks. 383 383 O prednostima GE i Atkinsonovog indeksa vidi: Haughton. J., et. al. (2009), str. 105-106 i tačku 1.2.2 Glave I ovog rada. 258 Tabela 29. Efekti reforme poreza na dohodak na nejednakost u raspodeli dohotka u Srbiji merenu Opštim entropijskim i Atkinsonovim indeksom Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG GE(0) indeks - Teilov T indeks 0,220 0,218 0,215 0,214 GE(1) indeks - Teilov L indeks 0,202 0,199 0,196 0,193 Atkinsonov indeks ε=0,5 0,099 0,098 0,096 0,095 ε=1 0,197 0,196 0,194 0,192 ε=2 0,413 0,413 0,411 0,410 Rezultati prikazani u Tabeli 29. pokazuju da mereno i Opštim entropijskim indeksom, kao i Atkinsonovim indeksom, nejednakost u raspodeli dohotka u Srbiji blago opada u sva tri scenarija reforme poreza na dohodak, što je u skladu sa zaključkom dobijenim na osnovu ocene i analize Dţinijevog koeficijenta. Osim toga, sa rastom pondera koji se pridaje razlici izmeĎu dohodaka na različitim dohodnim nivoima (parameter δ), nejednakost, merena GE indeksom, se više smanjuje. TakoĎe, rezultati u pogledu vrednosti Atkinsonovog indeksa pokazuju da iznos „podjednako raspodeljenog dohotka“ ( EDEY ) raste sa povećanjem averzije društva prema nejednakosti. Tako pri vrednosti parametra ε=0,5, postojeći nivo društvenog blagostanja u Srbiji bi mogao biti ostvaren sa 9,9% manje dohotka, ako bi taj dohodak bio ravnomerno raspodeljen. Istovremeno, ako se averzija prema nejednakosti poveća na ε=2, postojeći nivo blagostanja bi mogao da se ostvari sa 41,3% manje raspoloţivog (jednako raspodeljenog) dohotka. To istovremeno znači da bi pri ε=0,5, uz postojeći ukupan raspoloţivi dohodak, ali koji bi bio jednako raspodeljen svim članovima društva, ukupno društveno blagostanje poraslo za oko 11%. U slučaju rasta averzije prema nejednakosti (ε=2), samom preraspodelom postojećeg dohotka (do potpune jednakosti u raspodeli) ukupno društveno blagostanje bi se moglo povećati za čak 70,4%. Dobijeni rezultati takoĎe upućuju na zaključak da bi se u slučaju reforme poreza na dohodak (i primene nekog od tri razmatrana scenarija), mogućnost za povećanje društvenog blagostanja kroz preraspodelu dohotka smanjila, jer bi samom reformom deo dohotka bio već preraspodeljen, što bi dovelo do blagog smanjenja nejednakosti. Iz navedenih rezultata proizilazi bitan zaključak prema kojem je za ocenu stvarnih efekata javnih politika na nejednakost potrebno u obzir uzeti i karakteristike funkcije društvenog blagostanja, te strukturu društvenih preferencija, što je ipak pitanje koje je izvan opsega ovog rada. Osim toga, na konačan zaključak bi uticao i karakter i 259 intenzitet bihejvioralnog odgovora poreskih obveznika na reformu poreza na dohodak, što zbog statičkog karaktera SRMOD-a nije uključeno u prethodno navedene rezultate. 384 Rezultati prikazani u Tabeli 29. takoĎe pokazuju da se najveći pomak ka smanjenju nejednakosti ostvaruje u slučaju primene sintetičkog, zatim nešto malo manji kod dualnog modela oporezivanja, dok bi se najmanji pomak ostvario u slučaju primene flat poreza na dohodak. Dobijeni rezultati zasnovani na Atkinsonovom i Opštem entropijskom indeksu konzistentni su sa rezultatima zasnovanim na Dţinijevom koeficijentu, budući da sve tri mere ukazuju da bi se najveći doprinos smanjenju nejednakosti ostvario u slučaju primene sintetičkog, zatim dualnog modela poreza, a najmanji u slučaju prelaska na čist flat porez na dohodak. To ukazuje na robusnost dobijenih zaključaka, s obzirom da je reč o merama koje se razlikuju po svojoj strukturi. Vrednosti ovih indeksa takoĎe ukazuju i na to da su razlike u pogledu efekata primene različitih modela oporezivanja na nejednakost veoma male (naročito izmeĎu dualnog i sintetičkog poreza). To navodi na zaključak da tri razmatrana scenarija poreske reforme nisu u dovoljnoj meri diferencirana u pogledu očekivanih distributivnih efekata, da bi razlika u tim efektima mogla predstavljati odlučujući argument za odabir nekog od tih rešenja. Prethodna analiza efekata reforme poreza na dohodak na nejednakost u njegovoj raspodeli zasnovana je na podacima o dohotku ostvarenom u jednoj godini. S obzirom da je dohodak lica varijabilan na nivou čitavog ţivotnog ciklusa (u mladosti i starosti je niţi, a u srednjem dobu viši), realno je pretpostaviti da redistributivno dejstvo poreza na dohodak varira tokom ţivota. S tim u vezi, postavlja se pitanje intenziteta redistributivnog delovanja poreza na dohodak, na nivou čitavog ţivotnog veka. U seminalnom radu na ovu temu, Fullerton i Rogers (1993) su primenom modela opšte ravnoteţe na longitudinalnim podacima, ekonometrijskim metodama ocenili promenu zaraĎivačke sposobnosti pojedinca u odnosu na protok vremena, starost i odreĎene demografskih karakteristika. Na osnovu ličnih karakteristika lica iz uzorka, ocenjena je vrednost njihovog ţivotnog dohotka, kao sadašnja vrednost ocenjene vrednosti njihove zaraĎivačke sposobnosti u toku čitavog ţivota. Polazeći od date mere ţivotnog dohotka, te ocenjene veze izmeĎu dohotka i starosti, oni su zaključili da je 384 O značaju uključivanja bihejvioralnog odgovora u analizu dizajna poreza na dohodak vidi: Mirrlees, J. (1971) 260 porez na dohodak graĎana manje redistributivan/progresivan na nivou čitavog ţivotnog ciklusa, nego kada se posmatranje vrši isključivo na osnovu vrednosti dohotka u jednoj godini, iako je razlika u progresivnosti relativno mala. 385 Slični rezultati dobijeni su i u drugim empirijskim istraţivanjima - za SAD i Kanadu.386 S obzirom na to da longitudinalni podaci o dohotku graĎana u Srbiji ne postoje, nije moguće izvršiti analizu distributivnih efekata navedenih scenarija poreske reforme na nejednakost, koja bi bila zasnovana na podacima koji se ostvaruju u toku čitavog ţivotnog veka. MeĎutim, ukoliko se krene od pretpostavke da je porez na dohodak nešto manje progresivan na nivou čitavog ţivotnog veka, nego na nivou jedne godine, moţe se zaključiti da bi intenzitet redistributivnog delovanja tri navedena scenarija poreske reforme na nivou ţivotnog ciklusa bio još manji nego što prethodni navedeni rezultati za Srbiju pokazuju. To potvrĎuje zaključak da bi primarni instrument redistribucije dohotka trebalo da bude politika javnih rashoda, budući da je efikasnost poreske politike u tom pogledu (bez obzira na to da li se polazi od koncepta godišnjeg ili ţivotnog dohotka) mala, te da bi stoga kod odabira preferiranog modela poreza na dohodak paţnju trebalo usmeriti i na druge ekonomske efekte. 2.2 Efekti primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na praviĉnost 2.2.1 Efekti primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na horizontalnu i vertikalnu pravičnost u oporezivanju Kao što je prethodno definisano, pravičnost ima dve osnovne komponente – horizontalnu i vertikalnu, pri čemu je horizontalna pravičnost i normativno i vrednosno opšte prihvaćena, dok odnos prema vertikalnoj pravičnosti zavisi od vrednosnih sudova. Da bi se različiti scenariji poreske politike mogli analizirati i porediti na osnovu kriterijuma horizontalne pravičnosti, potrebno je utvrditi odgovarajuće indikatore. S tim u vezi, u ovom poglavlju će biti korišćena dva standardna indikatora horizontalne pravičnosti u oporezivanju - Indeks promene ranga i Atkinson-Plotnikov indeks horizontalne nejednakosti. Polazeći od dobijene vrednosti indeksa promene 385 Fullerton, D., et. al. (1991) i Fullerton, D., et. al. (1993) 386 Vidi: Metcalf, G., et. al. (2002) i Kesselman, J., et. al. (2004) 261 ranga (RE) 387 i Dţinijevog koeficijenta nakon oporezivanja (GKN), Atkinson- Plotnikov indeks horizontalne nejednakosti (AP) se računa kao:388 NGK RE AP *5,0 (2.1) Atkinson-Plotnikov indeks moţe uzimati vrednosti od 0 do 1, pri čemu nulta vrednost označava situaciju u kojoj postoji apsolutna horizontalna pravičnost, dok jedinična vrednost predstavlja suprotni ekstrem. Tabela 30. Efekti reforme poreza na dohodak u Srbiji na horizontalnu i vertikalnu praviĉnost u oporezivanju Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG EU-10389 Atkinson-Plotnikov indeks 0,0005 0,0005 0,0006 0,0006 - Indeks promene ranga 0,0005 0,0005 0,0006 0,0005 0,0025 Indeks vertikalne pravičnosti 0,008 0,011 0,014 0,016 0,0400 Rezultati empirijskog istraţivanja za Srbiju u pogledu vrednosti Atkinson- Plotnikovog indeksa, prikazani u Tabeli 30. ukazuju na to da primenom analiziranih scenarija reforme poreza na dohodak graĎana ne bi došlo do značajnog unapreĎenja horizontalne pravičnosti. Tako se u slučaju prelaska na flat porez na dohodak stepen horizontalne pravičnosti ne bi promenio, dok bi primena dualnog i sintetičkog poreza dovela do blagog pogoršanja horizontalne pravičnosti. Rezultati u pogledu Indeksa promene ranga pak ukazuju da bi prelazak bilo na flat ili sintetički model oporezivanja imali neutralan efekat na horizontalnu pravičnost u oporezivanju, dok bi prelazak na dualni model oporezivanja imao negativne efekte. Kako su u postojećem sistemu poreza na dohodak prihodi iz različitih izvora oporezovani po različitim poreskim stopama, a nakon reforme bi bili oporezovani po istim stopama (osim u slučaju dualnog modela oporezivanja), postavlja se pitanje zbog čega ovi scenariji poreske reforme ipak ne bi doveli do unapreĎenja horizontalne pravičnosti. S tim u 387 Za definiciju, način obračuna i karakteristike indeksa promene ranga vidi tačku 1.3.3. Glave II ovog rada. 388 Više o merenju horizontalne pravičnosti vidi u: Duclos, D., et. Al. (2001) 389 Podaci za zemlje Evropske unije preuzeti iz Paulus, A., et. al. (2008), Peichl, A., et. al. (2008) i odnose se na deset zemalja EU: Velika Britanija, Nemačka, Španija, Luksemburg, Grčka, Finska, Holandija, Belgija, Austrija, Portugal. 262 vezi, potrebno je napomenuti da dobijeni rezultati u velikoj meri zavise od karakteristika polazne osnove, tj. postojećeg sistema poreza na dohodak, ali i od parametrizacije modela oporezivanja na dohodak čije se uvoĎenje razmatra. Shodno tome, postoji nekoliko mogućih objašnjenja. Prvo, postojeći sistem poreza na dohodak u Srbiji ne nudi standardne i nestandardne poreske olakšice (osim neoporezivog dela zarade i normiranih troškova). Drugo, i dualni i sintetički model poreza na dohodak impliciraju dodelu standardnih nestandardnih odbitaka od poreske osnovice, čime se lica koja su imale rashode za obrazovanje ili lečenje, kao i lica sa izdrţavanom decom stavljena u povlašćeni poloţaj u odnosu na ostale poreske obveznike. Treće, negativni efekti uvoĎenja dualnog poreza na dohodak na horizontalnu pravičnost proizilaze i iz činjenice da se u ovom reţimu oporezivanja različitim stopama oporezuju dohoci od rada i dohoci od kapitala. Četvrto, iako u postojećem sistemu poreza na dohodak nominalne poreske stope variraju po vrstama dohodaka, činjenica je da najvećih deo dohotka lica u Srbiji ostvaruju od zaposlenja, te da varijabilitet poreskih stopa na druge vrste dohodaka nema kvantitativno bitan efekat na horizontalnu pravičnost u oporezivanju, jer je reč o malom delu ukupnog dohotka. Kada je reč o vertikalnoj pravičnosti u oporezivanju, potrebno je napomenuti da se ona često aproksimira indeksom progresivnosti poreza, ali se u novijim istraţivanjima koriste i posebno razvijeni mere vertikalne pravičnosti, kao što je Indeks vertikalne pravičnosti (VE indeks). Rezultati prikazani u Tabeli 30. pokazuju da je nivo vertikalne pravičnosti u oporezivanju pri postojećem sistemu poreza na dohodak izrazito nizak i iznosi oko 0,008, što je znatno manje nego u razvijenim zemljama EU. Dobijeni rezultati takoĎe pokazuju da bi sva tri razmatrana scenarija reforme poreza na dohodak dovela do unapreĎenja vertikalne pravičnosti. Do najvećeg rasta vertikalne pravičnosti došlo bi u slučaju prelaska na sintetički, zatim na dualni model oporezivanja, a najmanje u slučaju odabira flat poreza na dohodak. I pored pozitivnih efekata datih scenarija poreske reforme na vertikalnu pravičnost, čak i u slučaju odabira sintetičkog poreza na dohodak vertikalna pravičnost u oporezivanju dohotka u Srbiji bi i dalje bila za oko 0,024 p.p. manja nego u razvijenim zemljama. To potvrĎuje prethodnu konstataciju da se uz nepromenjene druge (neporeske) faktore, samom reparametrizacijom poreza na dohodak u Srbiji ne moţe dostići nivo vertikalne pravičnosti/progresivnosti koji postoji u razvijenim zemljama. 263 2.2.2 Efekti primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na progresivnost Budući da princip vertikalne pravičnosti predstavlja zahtev da prosečno poresko opterećenje raste sa rastom dohotka, dalja analiza ovog pitanja moţe se vršiti i na osnovu utvrĎivanja i analize indikatora progresivnosti, zasnovane na posmatranju raspodele poreskog opterećenja po decilima, kao i odgovarajućih indikatora progresivnosti. Tabela 31. Raspodela ukupnog poreskog tereta po decilima u Srbiji, pre i nakon poreske reforme Decili Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 1 0,2% 0,1% 0,1% 0,0% 2 1,9% 1,1% 0,9% 0,7% 3 3,3% 2,2% 1,8% 1,4% 4 4,5% 3,4% 2,6% 2,2% 5 5,9% 5,1% 4,4% 3,8% 6 8,0% 7,6% 6,5% 5,8% 7 10,1% 9,3% 8,6% 7,7% 8 12,8% 13,8% 13,3% 13,3% 9 18,3% 18,2% 19,2% 19,4% 10 35,0% 39,1% 42,7% 45,8% Empirijski podaci prikazani u Tabeli 31. pokazuju da dve gornje dohodne grupe, u postojećem sistemu poreza na dohodak u Srbiji, snose preko 53% ukupnog poreskog tereta, što je nešto manje nego u zemljama EU, gde one u proseku snose 59% ukupnog poreskog tereta. S druge strane, lica u dve najniţe dohodne grupe u Srbiji snose tek nešto više od 2% ukupnog poreskog tereta, što je takoĎe nešto manje nego u zemljama EU, u kojima ova lica snose oko 4% ukupnog poreskog tereta. 390 O uticaju posmatranih scenarija poreske reforme na (pre)raspodelu poreskog tereta u Srbiji, moţe se zaključivati i na osnovu promene učešća različitih dohodnih grupa u ukupnom teretu poreza na dohodak graĎana. Tako se na osnovu rezultata mikrosimulacionih analiza moţe zaključiti da bi u slučaju prelaska na sintetički model oporezivanja redistribucija poreskog tereta bila gotovo u celosti ostvarena na teret najbogatijih (desete dohodne grupe), te da bi u slučaju odabira dualnog modela 390 Za podatke za zemlje Evropske unije vidi: Paulus, A., et. al. (2008) 264 oporezivanja i dalje ceo teret reforme snosili bogati, ali ne samo oni iz desete dohodne grupe, već i iz devete, što je konzistentno sa dobijenim rezultatima u pogledu promene raspoloţivog dohotka (vidi Tabelu 27.). U slučaju prelaska na flat model oporezivanja poreski teret bi bio preraspodeljen na teret lica u osmoj i desetoj decilnoj grupi. U sva tri reformska scenarija koristi u vidu smanjenja učešća u ukupnom teretu poreza na dohodak, ostvarila bi lica iz tzv. srednje klase. Dobijene ocene su u znatnoj meri zavisne od konkretne parametrizacije, tako da bi uz drugačiju parametrizaciju i distributivni efekti mogli biti različiti. Grafikon 36. Promena raspodele ukupnog poreskog opterećenja po decilima u Srbiji nakon poreske reforme Iako ovakvi rezultati u pogledu preraspodele poreskog tereta ukazuju na to da bi sva tri scenarija poreske reforme implicirala povećanje učešća bogatih u ukupnom teretu poreza na dohodak, na osnovu njih još uvek nije moguće izvući zaključke o intenzitetu progresivnosti svakog od scenarija reforme poreza na dohodak. Za to je potrebno izvršiti ocenu i analizu odgovarajućih indikatora progresivnosti poreza na dohodak graĎana. S obzirom da se progresivnost poreskog sistema u opštem smislu definiše kao situacija u kojoj prosečna poreska stopa raste, sa rastom dohotka, analiza progresivnosti različitih scenarija poreske reforme moţe se izvršiti utvrĎivanjem krive kretanja prosečne poreske stope po decilima u svakom od scenarija oporezivanja. Smatra se da progresivnost sistema oporezivanja raste sa povećanjem nagiba te krive. -2% -1% 0% 1% 2% 3% 4% 5% 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 decili Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 265 Grafikon 37. Proseĉne stope poreza na dohodak po decilima u Srbiji nakon poreske reforme Na osnovu rezultata prikazanih na Grafikonu 37. moţe se zaključiti da bi svaki od posmatranih scenarija reforme ovog poreza doveo do povećanja progresivnosti poreza na dohodak u Srbiji. Na osnovu nagiba krive kretanja prosečne poreske stope po decilima takoĎe se zaključuje da bi se progresivnost u najvećoj meri povećala u slučaju prelaska na sintetički model poreza na dohodak, zatim nešto manje, ali i dalje značajno, u slučaju odabira dualnog koncepta oporezivanja, dok bi se najmanji efekat na rast progresivnosti ostvario u slučaju primene flat poreza na dohodak. U skladu sa prethodno navedenim rezultatima su i dobijene vrednosti koeficijenta varijacije prosečne efektivne poreske stope, kao mere disperzije. Tako je ovaj koeficijent najniţi kod postojećeg poreza na dohodak (oko 0,15), znatno viši kod flat modela (0,72) i dualnog reţima oporezivanja (0,86), a najviši kod sintetičkog poreza (1,04). Ovi rezultati potvrĎuju da je razlika u pogledu prosečne efektivne poreske stope izmeĎu lica na različitim nivoima dohodaka, a samim tim i vertikalna pravičnost u oporezivanju, najveća u sintetičkom modelu poreza, nešto niţa kod dualnog i flat poreza, a najniţa kod postojećeg poreza na dohodak. Kao što je u Glavi II već navedeno, u savremenim empirijskim istraţivanjima progresivnost oporezivanja najčešće se meri Masgrejv-Tinovim i Kakvanijevim indeksom progresivnosti. 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14% 16% 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 decili Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 266 Grafikon 38. Progresivnost alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji U ovom radu korišćena su oba standardna indikatora progresivnosti, zbog nedostataka koji svaki od indikatora ima, a sa ciljem da se obezbedi veća robusnost dobijenih rezultata i izvedenih zaključaka. Rezultati empirijskih istraţivanja, prikazani na Grafikonu 38. su konvergentni i pokazuju da je stepen progresivnosti postojećeg sistema poreza na dohodak u Srbiji izrazito nizak u odnosu na prosečne vrednosti u zemljama EU. Tako je Masgrejv-Tinov indeks progresivnosti u postojećem reţimu oporezivanja dohotka tek neznatno veći od jedinice, što ukazuje da je sistem gotovo proporcionalan. Rezultati takoĎe pokazuju da bi prelazak na flat model poreza na dohodak doveo do umerenog povećanja progresivnosti (zbog povećanja neoporezivog dela dohotka i uvoĎenja odbitaka za izdrţavanu decu), dok bi prelazak na dualni ili sintetički model doveo do znatnog povećanja progresivnosti. TakoĎe se zaključuje da ne postoji znatna razlika u pogledu intenziteta progresivnosti dualnog i sintetičkog poreza na dohodak, što se objašnjava činjenicom da je učešće dohotka od kapitala u ukupnom dohotku graĎana relativno malo, te da se u oba sistema dohodak od rada oporezuje po progresivnim poreskim stopama. Osim toga, uočava se da bi i u slučaju prelaska na sintetički porez na dohodak, za koji je pokazano da bi bio najprogresivniji, nivo progresivnosti poreza na dohodak u Srbiji i dalje bio niţi nego u razvijenim zemljama Evropske unije. To se objašnjava razlikama u strukturi dohotka kao i u parametrizaciji poreza. Na slične zaključke navode i rezultati zasnovani na Kakvanijevom indeksu, pri čemu je raspon dobijenih vrednost indeksa znatno veći kod Kakvanijevog u odnosu na Masgrejv-Tinov indeks, što predstavlja posledicu razlika u pogledu konstrukcije ovih indeksa. 1,015 1,021 1,028 1,032 1,072 0,119 0,171 0,212 0,243 0,231 0.00 0.10 0.20 0.30 0.95 1.00 1.05 1.10 Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG Prosek EU-18 Masgrejv-Tinov indeks Kakvanijev indeks 267 Na osnovu prethodni navedenog se zaključuje da ako bi progresivnost predstavljala bitan kriterijum za odabir preferiranog rešenja, sintetički i dualni model poreza na dohodak bi bili u prednosti u odnosu na flat porez na dohodak. MeĎutim, razlika u progresivnosti ova dva modela je toliko mala da ne bi mogla da predstavlja odlučujući kriterijum za odabir pravca poreske reforme, već bi u obzir trebalo uzeti i druge ekonomske efekte, kao i praktične probleme povezane sa primenom svakog od ovih rešenja. 268 3. Efekti oporezivanja dohotka fiziĉkih lica na trţišta faktora proizvodnje i privredni rast u Srbiji Pored distributivnih, dizajn poreske politike u bitnoj meri utiče i na ostvarenje alokativnih ciljeva. Iako postoje različita mišljenja u pogledu značaja (re)distributivnih i alokativnih ciljeva oporezivanja, u savremenoj ekonomskoj teoriji dominira stav da poreski sistem treba da bude postavljen na način koji će podsticajno delovati na dugoročni privredni rast i društveni razvoj, čime se implicitno uvećava i njegova redistributivna efikasnosti. Novija empirijska istraţivanja pokazuju da porez na dohodak graĎana (i socijalni doprinosi), ima veći negativan uticaj na privredni rast, od različitih poreza na potrošnju (PDV, akcize i carine), kao i od poreza na imovinu, te da veći negativan uticaj ima samo porez na dobit preduzeća.391 Uticaj poreza na dohodak graĎana na privredni rast proizilazi iz činjenice da se njime de facto oporezuju oba fundamentalna faktora proizvodnje, jer se u većini zemalja ovaj porez plaća na prinos od rada i na prinos od kapitala. S tim u vezi, u ovom poglavlju biće procenjeni efekti primene tri alternativna modela poreza dohodak na trţišta rada i kapitala u Srbiji, na osnovu čega će biti izvršena analiza očekivanih efekata primene tih modela oporezivanja na privredni rast. 3.1 Procena efekata primene alternativnih modela poreza na dohodak na trţište radne snage Sa stopom nezaposlenosti od preko 25% u 2012. godini Srbija se svrstava u grupu Evropskih drţava sa izrazito visokom nezaposlenošću (od zemalja Regiona, veću stopu nezaposlenosti imaju samo Makedonija i Bosna i Hercegovina). Kako se porezom na dohodak graĎana oporezuju pre svega dohoci fizičkih lica od rada, potrebno je pri (re)dizajniranju ovog sistema oporezivanja proceniti efekte različitih scenarija reforme na trţište rada u Srbiji, kroz analizu efekata na ponudu i traţnju za radnom snagom. 391 Vidi: Arnold, J. (2008) 269 Dejstvo poreza na dohodak na trţište rada ostvaruje se preko cene rada, tj. zarade. Ponuda radne snage će zavisiti od visine neto zarade zaposlenog, dok će traţnja za radnom snagom biti opredeljena visinom ukupnih troškova koje poslodavac ima po osnovu angaţovanja radnika. Iz toga se moţe zaključiti da su efekti poreza na dohodak na trţište rada u bitnoj meri determinisani ekonomskom raspodelom tereta poreza na dohodak, te da će efekti poreske politike biti izraţeniji na strani traţnje za radom ukoliko veći deo poreskog tereta snose poslodavci, a da će u suprotnom slučaju, ako veći deo tereta poreza na dohodak snose zaposleni, reforma poreske politike imati veće efekte na ponudu radne snage. Kao što je u Glavi I ovog rada već objašnjeno, ekonomska raspodela tereta poreza na dohodak zavisi od elastičnosti ponude i traţnje za radom u odnosu na cenu rada, u smislu da će veći deo tereta snositi ona strana trţišta koja iskazuje manju elastičnost. S tim u vezi postoji nekoliko relevantnih empirijskih istraţivanja ekonomske raspodele tereta poreza na dohodak i socijalnih doprinosa u različitim zemljama, od kojih većina ukazuje na to da veći deo poreskog tereta snose zaposleni. Kao što je prethodno već navedeno, istraţivanja za Švedsku (Holmlund (1995)), za Čile (Gruber (1995)) i za SAD (Andersen (1998)) pokazuju da najveći deo tereta ovih poreza i doprinosa na zarade snose zaposleni, a manji deo poslodavci, dok istraţivanja za Dansku (Bingley (2000)) pokazuju da se u toj zemlji poreski klin deli gotovo ravnomerno izmeĎu poslodavca i zaposlenog. Ekonomska raspodela poreskog tereta odreĎena je elastičnošću ponude i traţnje za radom, koje su pak uslovljene faktorima od kojih su mnogi specifični za svako zemlju (postojeća stopa nezaposlenosti, institucionalni okvir za trţište rada, mobilnost radne snage u unutrašnjim i meĎunarodnim okvirima, snaga sindikata i sl.). MeĎutim, uporedne empirijske analize pokazuju da varijacija elastičnosti ponude rada izmeĎu zemalja nije velika. Stoga će u ovom radu, procena efekata poreske reforme na ponudu rada biti zasnovana na ocenjenoj elastičnosti ponude rada u odnosu na neto nadnicu u drugim zemljama. S druge strane, budući da je u Srbiji glavno efektivno ograničenje trţišta rada na strani traţnje, a ne na strani ponude, te da je varijabilitet elastičnosti traţnje za radom izmeĎu zemalja veći nego kod ponude rada, analiza efekata reforme poreza na dohodak na traţnju za radnom snagom biće izvršena na osnovu elasticiteta traţnje za radom u odnosu na bruto zaradu, tj. visinu poreskog tereta, koji će biti ekonometrijski ocenjeni na osnovu odgovarajućih podataka za Srbiju. 270 3.1.1 Efekti reforme poreza na dohodak na ponudu radne snage Analiza efekata različitih scenarija reforme poreza na dohodak na nivo ponude rada u Srbiji biće izvršena primenom dva pristupa:  Kombinovani metod mikrosimulacione analize uz primenu prosečnih ocenjenih vrednosti koeficijenata elastičnosti ponude rada.  Metod zasnovan na konceptu efektivnih graničnih i efektivnih prosečnih poreskih stopa, kojim će se izvršiti provera rezultata dobijenih primenom prvog pristupa. a) Analiza efekata poreske reforme na ponudu rada mikrosimulacionom metodom Ocena uticaja alternativnih modela poreza na dohodak na ponudu rada u Srbiji, biće zasnovana na mikro podacima iz ankete LSMS 2007. Prednost LSMS u odnosu na alternativne izvore ogleda se u činjenici da se u ovoj anketi nalazi većina podataka relevantnih za ovakvu analizu, kao što su podaci o radnom statusu, broju časova rada, zaradi zaposlenog, bračnom statusu, broju izdrţavanih članova domaćinstva, strukturi potrošnje pojedinca/domaćinstva i sl. S tim u vezi, u mikrosimulacioni model poreskih i socijalnih politika za Srbiju (SRMOD) pored postojećeg, implementirana su tri opisana scenarija reforme poreza na dohodak graĎana. Mikrosimulacionim modeliranjem procenjen je iznos poreza na dohodak od rada u svakom od četiri (postojeći i tri reformska) scenarija oporezivanja. PoreĎenjem iznosa poreza u svakom od reformskih u odnosu na postojeći sistem, procenjena je promena iznosa poreske obaveze, za svakog obveznika u uzorku. S druge strane, na osnovu rezultata empirijskog istraţivanja ekonomske raspodele poreza na rad u Srbiji procenjeno je da 80% tog tereta snose zaposleni, a 20% poslodavci. 392 Na osnovu dobijenih rezultata u vezi sa promenom poreske obaveze i navedene raspodele poreskog tereta, procenjena je promena iznosa neto zarade zaposlenog i ukupnog troška poslodavca, nakon svakog od scenarija poreske reforme. Da bi se utvrdili efekti reforme poreza na dohodak graĎana na ponudu radne snage, potrebno je u analizu uključiti i elastičnost ponude rada u odnosu na (neto) cenu rada. Tako će se ukupan efekat primene različitih scenarija reforme poreza na dohodak na 392 Ţarković-Rakić, J. (2010) 271 ponudu rada oceniti na osnovu dobijenih rezultata u pogledu promene neto zarade nakon svakog od scenarija reforme i njihovim mnoţenjem odgovarajućim koeficijentima elastičnosti ponude rada u odnosu na neto zaradu. S tim u vezi, relevantnim se nameće pitanje koeficijenata elastičnosti ponude rada koji će biti korišćeni u analizi. S obzirom da još uvek ne postoji dovoljno duga vremenska serija podataka neophodnih za ocenu elastičnosti ponude rada u Srbiji, u analizi će biti korišćeni rezultati empirijskih istraţivanja za druge zemlje. Većina empirijskih istraţivanja elastičnosti ponude rada ukazuje na statistički značajnu razliku u pogledu visine koeficijenata elastičnosti izmeĎu muškaraca i ţena, u smislu da je ta elastičnost veća kod ţena (vidi tačku 1.4.1 Glave II ovog rada). Kao objašnjenje te razlike najčešće se navode argumenti povezani sa ulogom muškarca kao primarno zaduţenog za izdrţavanje porodice, te veće spremnosti udatih ţena da smanje broj sati rada ili odustanu od zaposlenja, u slučaju kada imaju decu, a bračni partner ostvaruje dohodak. Zbog toga će i analiza efekata različitih modaliteta reforme poreza na dohodak u Srbiji biti izvršena zasebno za muškarce i za ţene, da bi ukupan efekat bio izračunat ponderisanjem dobijenih rezultata učešćem muškaraca i ţena u radno aktivnoj populaciji u uzorku. Pitanje visine intenzivne elastičnosti ponude rada bilo je predmet brojnih empirijskih istraţivanja u različitim zemljama. S tim u vezi, u jednom od poslednjih preglednih radova u kojima su sintetizovani rezultati većine relevantnih empirijskih istraţivanja na ovu temu (Evers, et. al. (2008)) procenjeno je da koeficijent intenzivne elastičnosti ponude rada u proseku iznos 0,33, pri čemu se znatno razlikuje intenzitet elastičnosti izmeĎu polova, tako da kod ţena u proseku iznosi 0,61, a kod muškaraca oko 0,06. Istovremeno, modus elastičnosti ponude rada kod ţena iznosi 0,72, a kod muškaraca 0,11. Ocena efekata primene alternativnih modela poreza na dohodak na promenu ponude rada u Srbiji biće zasnovana na datim, prosečnim vrednostima, koeficijenata elastičnosti ponude rada u odnosu na neto zaradu. 272 Tabela 32. Elastiĉnost ponude rada - pregled rezultata empirijskih istraţivanja Žene Muškarci Država Godina istraživanja Koeficijent elastičnosti Država Godina istraživanja Koeficijent elastičnosti V. Britanija 1992. 0,49 SAD 2005. 0,07 V. Britanija 1986. 1,33 Švedska 1983. 0,08 Francuska 2005. 0,29 Švedska 1996. 0,04 SAD 2007. 0,59 Švedska 1990. 0,10 Švedska 1990. 0,62 Švedska 2002. 0,08 V. Britanija 2000. 0,14 Nemačka 2002. 0,02 Nemačka 2002. 0,03 Francuska 1990. 0,08 Francuska 1990. 0,42 Italija 1990. 0,09 SAD 1981. 1,67 SAD 2004. -0,04 Italija 1990. 2,79 SAD 2004. 0,07 SAD 2004. 0,16 Holandija 1999. 0,10 SAD 2004. 0,25 Švedska 1992. 0,18 Holandija 2001. 0,14 SAD 1981. 0,02 Holandija 1999. 0,22 SAD 1984. -0,03 SAD 1981. 0,85 SAD 1990. -0,08 SAD 1984. 0,76 SAD 2002. -0,02 Finska 1997. 0,03 SAD 1990. 0,03 SAD 1987. 0,13 Holandija 1995. 0,11 SAD 1990. 0,43 Holandija 1990. 0,17 Holandija 1995. 0,67 Holandija 2002. 1,11 Holandija 1990. 0,45 Holandija 1998. 0,40 Prosek 0,61 0,06 Izvor: Evers, M., et. al. (2008), str. 32 i 33. Prema rezultatima mikrosimulacionih analiza, primena alternativnih modela oporezivanja dohotka u Srbiji, uz gore navedene pretpostavke o raspodeli poreskog tereta, dovela bi do povećanja neto (raspoloţivog) dohotka zaposlenih ţena za 2,44%, 2,85% ili 3,19%, u zavisnosti od modela oporezivanja koji se primenjuje (uzimajući u obzir i indirektne efekte na doprinose i socijalne naknade). Uz pretpostavljenu elastičnost ponude rada ţena u odnosu na neto zaradu od 0,61, to bi dovelo do povećanja ponude rada za 1,49% u slučaju prelaska na flat porez na dohodak, za 1,74% kod primene dualnog modela oporezivanja, te za 1,95% ako bi se reformom uveo sintetički porez na dohodak (Tabela 33.). S druge strane, efekti poreske reforme na promenu neto dohotka muškaraca bi takoĎe bili pozitivni, ali znatno manji nego kod ţena, što se objašnjava razlikom u visini i strukturi dohotka, veličini i strukturi 273 domaćinstava kao i strukturi potrošnje domaćinstava u kojima je rad muškarca glavni izvor dohotka. Osim toga, dohodak muškaraca je u proseku viši od dohotka ţena, što znači da bi u sintetičkom i dualnom modelu oporezivanja bio oporezovan po višoj graničnoj poreskoj stopi. MeĎutim, budući da se pri mikrosimulacionom modeliranju svi standardni i nestandardni odbici dodeljuju članu domaćinstva sa najvišim dohotkom, što je češće muškarac, efekat povećanja granične poreske stope i smanjenja osnovice usled odbitaka bi se u znatnoj meri neutralisali. S obzirom da je i elastičnost ponude rada muškaraca u odnosu na neto zaradu niţa (u proseku iznosi 0,06), pozitivni efekti bilo kojeg od tri razmatrana reformska scenarija na ponudu rada muškaraca bili bi znatno niţi nego kod ţena (od 0,0007% u slučaju flat poreza do 0,053% u slučaju sintetičkog poreza na dohodak). TakoĎe se uočava da je razlika izmeĎu alternativnih modela poreza na dohodak u pogledu efekata na ponudu rada relativno veća kod muškaraca nego kod ţena. Tabela 33. Efekti poreske reforme na ponudu rada u Srbiji Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG Žene 0.43 Prosečna promena raspoloţivog dohotka 2,44% 2,85% 3,19% Prosečna elastičnost ponude rada 0,61 0,61 0,61 Prosečna promena ponude rada 1,49% 1,74% 1,95% Muškarci 0,57 Prosečna promena raspoloţivog dohotka 0,012% 0,48% 0,88% Prosečna elastičnost ponude rada 0,06 0,06 0,06 Prosečna promena ponude rada 0,0007% 0,029% 0,053% Ukupno Prosečna promena raspoloţivog dohotka 1,06% 1,51% 1,88% Prosečna elastičnost ponude rada 0,30 0,30 0,30 Prosečna promena ponude rada 0,64% 0,77% 0,87% Posmatrano na nivou čitave, radno aktivne populacije, a polazeći od dobijenih rezultata po polovima i polne strukture radno aktivnog stanovništva, procenjuje se da bi uvoĎenje flat poreza na dohodak dovelo do prosečnog povećanja ukupne ponude rada u Srbiji za 0,64% (oko 22,6 miliona radnih sati godišnje), primena dualnog modela oporezivanja za 0,77% (oko 27,2 miliona radnih sati godišnje), a sintetičkog za 0,87% (oko 30,8 miliona radnih sati godišnje). Ovi rezultati upućuju na zaključak 274 da bi efekti poreske reforme na ponudu rada generalno bili umereni, te da bi odabir sintetičkog ili dualnog modela oporezivanja implicirao veće pozitivne efekte na ponudu rada nego u slučaju primene flat poreza. Suštinska razlika izmeĎu posmatranih modela oporezivanja dohotka odnosi se na stepen progresivnosti. Stoga je za analizu uzroka navedenih razlika u performansama alternativnih modela oporezivanja dohotka, u pogledu uticaja na ponudu rada, potrebno utvrditi promenu iznosa poreske obaveze na različitim nivoima dohotka. Ova analiza je takoĎe bitna i iz perspektive redistributivnih efekata oporezivanja, jer promena poreske politike moţe dugoročno uticati na raspodelu dohotka u društvu i kroz promenu ponude rada (zaposlenosti) lica na različitim nivoima dohotka. Iako empirijska istraţivanja u razvijenim zemlja pokazuju da je elastičnost ponude rada u odnosu na nadnicu veća kod najviših dohodnih grupa nego kod ostatka populacije, za svrhe ove analize koristiće se jedinstvena (prosečna) vrednost elastičnosti ponude rada od 0,33, jer bi se u suprotnom otvorilo pitanje arbitrarnosti pri odabiru nivoa dohotka na kojem se počinje primenjivati viši koeficijent elastičnosti. Stoga razlike u pogledu promene ponude rada na različitim nivoima dohotka predstavljaju rezultat pre svega promene u neto (raspoloţivom) dohotku. Tabela 34. Promena ponude rada u Srbiji po decilima (u %) Decili Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 1 0,04 0,05 0,09 2 0,50 0,77 0,74 3 0,54 0,82 0,96 4 0,52 0,84 0,93 5 0,39 0,72 0,82 6 0,43 0,73 0,79 7 0,36 0,66 0,71 8 0,32 0,58 0,60 9 0,03 0,39 0,34 10 0,16 0,11 -0,25 Rezultati prikazani u Tabeli 34. pokazuju da sva tri scenarija poreske reforme pozitivno utiču na ponudu rada čitave populacije. Izuzetak je smanjenje ponude rada do kojeg dolazi kod desete dohodne grupe u slučaju primene sintetičkog poreza na dohodak, što je posledica relativno veće progresivnosti ovog modela oporezivanja. TakoĎe se uočava da je u sva tri scenarija povećanje ponude rada intenzivnije kod niţih i srednjih dohodnih grupa, te da ta promena opada sa rastom dohotka. Ovakva 275 struktura promene ponude rada na različitim nivoima dohotka na srednji i dugi rok pozitivno će uticati i na smanjenje nejednakosti u raspodeli dohotka u društvu, pod pretpostavkom da stanje na trţištu rada bude takvo da trţište apsorbuje povećanu ponudu rada. MeĎutim, takoĎe se uočava da ni u jednom od scenarija ne dolazi do znatnijeg pozitivnog uticaja na ponudu rada najsiromašnijih lica (u prvoj dohodnoj grupi), zbog činjenice da se njihova efektivna poreska obaveza u veoma maloj meri menja u odnosu na postojeće stanje (efekat povećanja neoporezivog dela dohotka i donje granične poreske stope se na najniţem nivou dohotka gotovo u celosti kompenzuju). Kako ekonometrijske analize pokazuju da je bihejvioralna reakcija ţena (u smislu promene ponude rada) na promenu neto zarada veća nego kod muškaraca, potrebno je promenu ponude rada po dohodnim grupama posmatrati odvojeno po polovima. Tabela 35. Promena ponude rada u Srbiji po decilima - polna struktura (u %) žene muškarci Decili Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 1 -0,10 -0,03 0,07 0,02 0,01 0,02 2 0,95 1,51 1,35 0,09 0,13 0,13 3 1,27 1,60 1,98 0,08 0,14 0,15 4 1,15 1,53 1,83 0,08 0,15 0,16 5 1,29 1,73 1,93 0,02 0,09 0,12 6 1,87 2,17 2,36 -0,01 0,06 0,07 7 1,62 1,99 2,12 -0,08 0,06 0,06 8 1,68 2,11 2,23 -0,03 0,02 0,02 9 1,69 1,92 1,95 -0,06 -0,04 -0,07 10 1,75 1,67 1,30 -0,10 -0,11 -0,20 Rezultati analiza po polu i dohodnim grupama pokazuju da bi kod ţena sva tri scenarija reforme poreza na dohodak dovela do povećanja ponude rada, osim kod onih ţena koje se nalaze u najniţoj dohodnoj grupi (sintetički porez na dohodak bi čak i kod tog segmenta ţenske populacije doveo do blagog rasta ponude rada). Povećanje neoporezivog dela dohotka ne bi bilo dovoljno da kompenzuje povećanje graničnih poreskih stopa na niţim nivoima dohodaka kod ţena, tako da bi uvoĎenje dualnog ili flat poreza impliciralo smanjenje njihove neto zarade i posledično smanjenje njihove ponude rada. Nasuprot tome, efekat na mušku ponudu rada je ambivalentan - na niţim nivoima dohotka efekat je u sva tri scenarija pozitivan, pri čemu bi sa rastom dohotka rast ponude rada bio sve manji, i na višim nivoima dohotka postao negativan. 276 Posmatrano po modelima oporezivanja, uočava se da bi flat porez imao sve veće pozitivno dejstvo na ponudu rada ţena sa rastom dohotka, dok bi kod muškaraca pozitivan efekat bio ostvaren na niţim nivoima dohotka, a negativan na višim nivoima dohotka. Slične strukturne promene bi se ostvarile i u slučaju primene dualnog i sintetičkog poreza, s tim što bi te promene ponude rada bile intenzivnije. Osim toga, kod dualnog i sintetičkog poreza negativan efekat na mušku ponudu rada bi bio ostvaren samo kod najbogatijih lica (iz devetog i desetog decila). Ovakva raspodela efekata na mušku ponudu rada po dohodnim grupama predstavlja posledicu veće progresivnosti razmatranih scenarija poreza na dohodak u odnosu na postojeći sistem, pri čemu bi progresivnost najviše uticala na lica sa visokim dohocima, što su u proseku češće muškarci. Navedeni rezultati ukazuju da bi sva tri scenarija reforme dovela do povećanja ţenske ponude rada, jer bi se njihove neto zarade u proseku povećale, dok bi uticaj na mušku ponudu rada bio ambivalentan, ali da bi pozitivan efekat preovladao i kod njih, te da bi u proseku efekat promene ponude rada bio progresivan, u smislu da bi u srednjem roku doveo do smanjenja nejednakosti u raspodeli dohotka u Srbiji. b) Analiza efekata poreske reforme na ponudu rada na osnovu efektivnih poreskih stopa Savremena empirijska istraţivanja uticaja poreskih i socijalnih politika na ponudu rada često se zasnivaju na merenju efektivnih poreskih stopa, i to efektivne granične poreske stope (eng. Effective Marginal Tax Rate – EMTR) i efektivne prosečne poreske stope (eng. Effective Average Tax Rate – EATR). Koncept efektivnih poreskih stopa, a naročito efektivne granične poreske stope razvijen je sa ciljem da se pr i proceni stvarnog tereta odreĎene javne politike u obzir uzmu kako njeni direktni efekti, tako i indirektno dejstvo, zbog činjenice da su socijalna i poreska politika povezane, te da utiču jedna na drugu, na mikro nivou. Tako uvoĎenje odreĎenog poreza na dohodak moţe smanjiti raspoloţivi dohodak pojedinca, što ga moţe učiniti kvalifikovanim za sticanje prava na odreĎenu socijalnu naknadu, na koju nije imao pravo pre nego što je njegov raspoloţivi dohodak bio umanjen. Slično tome, dodela odreĎene vrste naknade iz domena socijalne politike (npr. naknade zarada porodiljama i sl.) moţe uvećati oporezivi dohodak pojedinca, a samim tim i njegovu poresku obavezu. S tim u vezi, efektivne poreske stope predstavljaju pokazatelj neto opterećenja koje proizilazi iz interakcije poreske politike, sistema doprinosa za 277 socijalno osiguranje i socijalne politike. Tako, efektivna prosečna poreska stopa predstavlja udeo neto plaćanja pojedinca (prirast poreza umanjen za eventualno uvećanje socijalnih naknada) u ukupnom dohotku poreskog obveznika. S druge strane, efektivna granična poreska stopa predstavlja iznos za koji je efektivno umanjen dodatni dinar dohotka pojedinca, uzimajući u obzir porez na dohodak, socijalne doprinose i socijalne naknade. Efektivne poreske stope predstavljaju pokazatelj podsticajnosti poreske i socijalne politike na rad, te se kao takve smatraju aproksimativnim indikatorom ponude rada. I dok se efektivna prosečna poreska stopa smatra indikatorom ekstenzivne ponude rada, efektivna granična poreska stopa se smatra indikatorom intenzivne ponude rada.393 Kao takve, efektivne poreske stope predstavljaju samo indikator smera promene ponude rada, a mogu se koristiti i za rangiranje efekata, ali se ne mogu koristiti za kvantifikaciju tih efekata, jer u obzir ne uzimaju konkretnu vrednost elastičnosti ponude rada. Razlike izmeĎu ove dve vrste efektivnih poreskih stopa determinisane su intenzitetom nelinearnosti poreskih i socijalnih politika. Granična poreska stopa (MTR) se analitički moţe predstaviti kao prvi izvod odgovarajuće poreske skale (T(y)), gde je y iznos dohotka pojedinca: y ydT MTR )(  (3.1) MeĎutim, u praksi, poreske skale, kao i sheme socijalnih transfera nisu kontinuelnog karaktera, zbog čega je teško efektivne granične poreske stope utvrditi na pomenuti način. Stoga se u praksi, granične poreske stope računaju tako što se dohodak pojedinca uveća za odreĎeni iznos, da bi se u sledećem koraku, primenom mikrosimulacionog modela poreskih i socijalnih politika izvršio ponovni obračun iznosa poreza, doprinosa i socijalnih naknada, koji se zatim porede sa prethodno obračunatim iznosima.394 Za potrebe obračuna EMTR u ovom radu, dohodak radno aktivne populacije od zaposlenja i samozaposlenja je uvećavan za 3%, što je u skladu sa standardnom EUROMOD metodologijom, a promena iznosa poreza, doprinosa i socijalnih naknada je posmatrana na nivou domaćinstva, zbog činjenice da najčešće pravo na socijalnu naknadu ostvaruje domaćinstvo, a ne pojedinac (npr. materijalno 393 Vidi: Immervoll, H. (2004) 394 Vidi detaljnije: Paulus, A., et. al. (2008) i Immervoll, H. (2004). 278 obezbeĎenje porodice).395 Ovim putem, polazeći od pretpostavke da se sa Δ D jY označava promena raspoloţivog dohotka pojedinca j, a Yj njegov ukupan dohodak, obračun efektivne granične poreske stope vrši se primenom sledeće formule: j D j j Y Y EMTR   1 (3.2) Slično tome, obračun efektivne prosečne poreske stope za radno aktivno stanovništvo, polazeći od pretpostavke da se sa M jY označava trţišni dohodak (pre poreza, doprinosa i socijalnih naknada) pojedinca j, a sa Tj njegova neto poreska obaveza, vrši se primenom sledeće formule: M j j j Y T EATR  (3.3) Rezultati analize na mikro podacima pokazuju da bi sva tri scenarija poreske reforme dovela do smanjenja efektivne granične poreske stope, kao i efektivne prosečne poreske stope, što znači da bi delovali podsticajno i na ekstenzivnu i na intenzivnu ponudu rada. TakoĎe se uočava da bi na odluku pojedinaca da rade najveći pozitivan efekat bio ostvaren u slučaju primene sintetičkog modela, zatim dualnog poreza, a najmanji (ali ne znatno manji) efekat u slučaju odabira flat poreza na dohodak. Slični rezultati bi bili ostvareni i u kontekstu uticaja na odluku o broju časova rada, gde bi uvoĎenje sintetičkog poreza na dohodak imalo najveći pozitivan efekat, te da bi sličan (iako nešto manji) efekat bio ostvaren u slučaju odabira flat poreza, a najmanji u slučaju prelaska na dualni model. Tabela 36. Promena proseĉne EMTR i proseĉne EATR u Srbiji nakon poreske reforme (u p.p.) Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG EMTR -2,9 -2,4 -3,1 EATR -2,0 -2,3 -2,5 S obzirom da su dati rezultati, prikazani u Tabeli 36. konzistentni rezultatima zasnovanim na mikrosimulacionim analizama, moţe se zaključiti da su ovim 395 Sličan metodološki pristup je primenjen i u empirijskoj analizi efektivnih graničnih poreskih stopa za grupu od devet Zapadnoevropskih drţava. Vidi: Paulus, A., et. al. (2008) 279 metodološkim pristupom potvrĎeni prethodni zaključci u pogledu uticaja različitih modaliteta reforme poreza na dohodak na ponudu rada u Srbiji. Kako bi se pored efekata na celokupnu radnu snagu procenilo koje kategorije radno aktivnog stanovništva bi bile naročito više podstaknute da rade nakon poreske reforme, potrebno je analizirati promenu efektivnih poreskih stopa po decilima. Grafikon 39. Promena EMTR po decilima u Srbiji nakon poreske reforme Na osnovu Grafikona 39. zaključuje se da bi u sva tri scenarija reforme, lica na svim dohodnim nivoima bila podstaknuta da povećaju ponudu rada (tj. broj sati rada), pri čemu bi povećanje podsticaja na rad bilo najveće na niţim nivoima dohotka, te da bi taj prirast opadao sa rastom dohotka. Ovakvi rezultati ukazuju na progresivni karakter promene ponude rada, jer ukoliko bi stvarna promena ponude rada odgovarala promeni podsticaja na ponudu rada (o čemu zaključujemo na osnovu EMTR), to bi za efekat imalo i smanjenje nejednakosti u raspodeli dohotka. TakoĎe se ocenjuje da bi najprogresivniji efekat promene ponude rada bio ostvaren u slučaju sintetičkog poreza na dohodak, zatim kod flat modela oporezivanja, dok bi primenom dualnog poreza progresivnost promene ponude rada bila najmanja. -6% -5% -4% -3% -2% -1% 0% 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 decili Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 280 Tabela 37. Promena EMTR u Srbiji po decilima - polna struktura (u p.p.) žene muškarci Decili Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 1 -5,0 -4,2 -4,9 -5,2 -4,0 -4,9 2 -3,1 -3,6 -4,2 -4,1 -3,7 -4,5 3 -3,1 -3,5 -4,3 -3,9 -3,6 -4,4 4 -1,9 -3,0 -4,2 -3,1 -3,3 -4,5 5 -2,1 -2,0 -2,9 -3,1 -1,8 -3,5 6 -1,1 -1,7 -1,9 -2,3 -2,4 -2,8 7 -1,8 -1,2 -3,2 -2,7 -2,3 -3,6 8 -0,5 3,3 -0,1 -1,6 1,5 -1,3 9 -0,9 2,6 -0,5 -1,9 1,2 -1,5 10 -0,3 -5,6 0,7 -1,4 -7,6 -0,6 Prosek -2,0 -1,9 -2,5 -2,9 -2,6 -3,2 Kada je reč o polnoj strukturi očekivanih efekata, rezultati prikazani na Tabeli 37. ukazuju na to da bi smanjenje efektivnih graničnih poreskih stopa kod muškaraca bilo nešto veće nego kod ţena, što pre svega predstavlja posledicu činjenice da se pri mikrosimulacionom modeliranju (ne)standardni odbici prvo dodeljuju članu domaćinstva sa najvišim dohotkom, što je najčešće muškarac, kako bi ušteda na porezima bila najveća. Osim toga, uočava se da bi i kod muškaraca i kod ţena smanjenje efektivnih graničnih poreskih stopa bilo najveće u slučaju primene sintetičkog, zatim flat poreza, a najmanje u slučaju dualnog modela oporezivanja. Ovakav poredak predstavlja posledicu promene poreza, ali i promene iznosa doprinosa i socijalnih naknada, s obzirom da se u modelu uzima u obzir interakcija izmeĎu ovih politika. MeĎutim, kako EMTR predstavlja samo indikator podsticaja na rad, a ne i pokazatelj intenziteta stvarne bihejvioralne reakcije, stvarna promena ponude rada bi zavisila od elastičnosti ponude rada u odnosu na neto zaradu. Pošto je elastičnost ţenske ponude rada višestruko veća od muške, pri čemu razlika u promeni EMTR kod muškaraca i ţena iznosi izmeĎu 30% i 40%, ocenjuje se da se i na osnovu rezultata u pogledu EMTR moţe zaključiti da bi povećanje ţenske ponude rada bilo veće od muške. Na osnovu datih rezultata se takoĎe zaključuje da bi kod oba pola podsticaj na povećanje ponude rada bio veći na niţim nivoima dohotka, te da bi opadao sa rastom dohotka. Ocenjuje se da je veće (pozitivno) dejstvo sintetičkog poreza na ponudu rada, u odnosu na flat i dualni posledica činjenice da u ovom modelu reforme dolazi do 281 znatnijeg poreskog rasterećenja niţih dohodaka, pri čemu znatan deo radno aktivnog stanovništva u Srbiji ostvaruje zaradu manju od prosečne. Grafikon 40. Promena EATR u Srbiji po decilima nakon poreske reforme (u p.p.) Kada je reč o efektima reforme poreza na dohodak na ekstenzivnu ponudu rada na različitim nivoima dohotka, rezultati pokazuju da bi sve kategorije radno aktivnog stanovništva bile podstaknutije na zapošljavanje, u svim scenarijima poreske reforme. TakoĎe se uočava da bi lica na niţim nivoima dohotka bila podstaknutija da počnu sa radom, jer bi njihovo smanjenje EATR bilo relativno veće nego kod lica sa višim dohocima, iz čega sledi da bi i efekat na podsticanje prihvatanja zaposlenja od strane nezaposlenih lica bio progresivnog karaktera, tj. da bi u većoj meri bio izraţen kod siromašnijih slojeva, što bi u dugom roku dovelo do smanjenja nejednakosti. Rezultati pokazuju da je progresivnost podsticaja na prihvatanje zaposlenja najveća kod sintetičkog i dualnog, a najmanja kod flat poreza. MeĎutim, takoĎe se uočava da bi i kod sintetičkog i kod dualnog poreza najsiromašnija lica bila manje podstaknuta na povećanje ekstenzivne ponude rada, od lica sa nešto višim iznosom dohotka, što je posledica činjenice da zaposlenje samo po sebi ne implicira gubitak prava na socijalnu pomoć, već se to pravo gubi tek kada, izmeĎu ostalog, dohodak po članu domaćinstva preĎe odreĎeni limit. Ovakav rezultat se objašnjava činjenicom da se poreska obaveza najsiromašnijih ne bi znatnije promenila nakon bilo kojeg od scenarija poreske reforme. 282 3.1.2 Efekti reforme poreza na dohodak na tražnju za radnom snagom Uticaj promene reţima oporezivanja dohotka graĎana na traţnju za radnom snagom zavisi od promene veličine poreskog klina (razlike izmeĎu neto zarade i ukupnog troška poslodavca), ekonomske raspodele poreskog tereta izmeĎu zaposlenog i poslodavca, kao i od elastičnosti traţnje za radom u odnosu na cenu rada koju plaćaju poslodavci. Postojeća ekonometrijska istraţivanja za Srbiju, zasnovana na mikro panel podacima (na nivou preduzeća), pokazuju da je ekonomska raspodela poreskog klina takva da se on izmeĎu zaposlenih i poslodavaca u srazmeri 80:20, te da dugoročna elastičnost traţnje za radom u odnosu na bruto zaradu iznosi oko -0,66.396 Ipak, procena efekata primene tri različita scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji na traţnju za radnom snagom u ovom radu biće posebno izvršena na makro podacima, u dva koraka. Prvo će na osnovu odgovarajućih makro podataka vremenskih serija biti ocenjena elastičnost traţnje za radom u odnosu na poreski klin u Srbiji, a zatim će dobijeni koeficijenti elastičnosti biti kombinovani sa rezultatima mikrosimulacionih analiza u vezi sa promenom prosečnog poreskog opterećenja u svakom od reformskih scenarija. Pri oceni odgovarajućih elastičnosti traţnje za radnom snagom, kao proxy za traţnju za radom korišćeni su podaci Nacionalne sluţbe za zapošljavanje (NSZ) o broju slobodnih radnih mesta (SRM), što je u skladu sa teorijskim stavovima i pristupima u drugim empirijskim istraţivanjima. Reč je o mesečnim podacima, za period od januara 2004. do decembra 2008. godine (60 opservacija), koji se odnose na broj otvorenih radnih mesta koji su poslodavci prijavili Nacionalnoj sluţbi za zapošljavanje. Naime, do 2009. godine poslodavci su bili u obavezi da NSZ-u prijave broj radnih mesta koji otvaraju, bez obzira na to da li će ta radna mesta popuniti uz pomoć NSZ ili putem internih procesa selekcije kadrova. Od 2009. godine, ukinuta je zakonska odredba koja nameće ovu obavezu poslodavcima, tako da su oni od 2009. u obavezi da prijave samo ona radna mesta koja će popunjavati sa evidencije NSZ. Stoga je u ekonometrijski analizu uključen period do promene načina evidentiranja slobodnih radnih mesta (od januara 2004. do decembra 2008. godine). Polazeći od teorije ekonomije rada, kao i od pristupa korišćenih u drugim empirijskim istraţivanjima, osnovnim determinantama traţnje za radom smatraju se visina 396 Ţarkovic-Rakić, J. (2010) 283 prosečne bruto zarade (PBZ) i visina proizvodnje.397 Kao proxy za proizvodnju najčešće se koriste podaci u visini realnog BDP-a.398 Osim toga, zakonom propisana minimalna zarada se takoĎe smatra bitnom determinantom traţnje za radom. MeĎutim, kako je ona najčešće povezana sa kretanjem prosečne zarade, što je slučaj i u Srbiji, ova promenljiva se najčešće ne uključuje u ekonometrijski model, zbog problema multikolinearnosti. Budući da je reč o podacima vremenskih serija, u prvom koraku je testirana stacionarnost logaritmovanih vrednosti navedenih vremenskih serija (SRM, PBZ, BDP). Standardni testovi jediničnog korena (prošireni Diki-Fulerov i DFGLS test) su pokazali da sve navedene serije imaju jedan običan jedinični koren, dok je test sezonskog jediničnog korena (HEGY12) pokazao da serija prosečnih zarada ima i sezonski jedinični koren.399 S obzirom da je utvrĎeno da su sve serije reda integrisanosti jedan, primenjen je pristup kointegracione analize, a polazni ekonometrijski model uzima sledeću formu: ittt BDPPBZSRM   logloglog 210 Primenom Engel-Grendţerove procedure testirano je postojanje kointegracione veze izmeĎu datih serija i dobijena je sledeća funkcionalna veza:400 ttt PDBZBPMRS ˆlog91,0ˆlog37,081,3ˆlog  Prema proširenom Diki-Fulerovom testu jediničnog korena, reziduali date regresione jednačine su na granici stacionarnosti, dok Filips-Peronov test pokazuje da su reziduali date regresione jednačine ubedljivo stacionarni, što potvrĎuje i grafički prikaz reziduala. Budući da se Filips-Peronov test smatra adekvatnijim kod testiranja stacionarnosti reziduala, a da se isti zaključak izvodi na osnovu grafičkog prikaza 397 Carne, K. (2007) i Lewis, P.E.T, et. al. (2002) 398 U analizi su korišćeni zvanični podaci o kvartalnoj vrednosti BDP-a, koji su odgovarajućim analitičkim postupkom dezagregirani na mesečni nivo. 399 O sezonskom testu jediničnog korena videti: Depalo, D. (2008) 400 Svi ocenjeni koeficijenti pojedinačno su statistički značajni (na α=0,01), kao i svi koeficijenti zajedno, koeficijent determinacije je visok (0,79), a Darbin Votsonov i Brojš-Godfrijev test autokorelacije pokazuju da nema autokorelacije, dok Ţak-Bera test pokazuje da su reziduali normalno raspodeljeni. MeĎutim, standardni način prezentovanja ocenjenog kointegracionog modela ne podrazumeva iskazivanje relevantnih statistika ocena, zbog svojstva ocena dobijenih korišćenjem serija podataka sa jediničnim korenom, tako da konkretne vrednosti nisu navedene ispod ocenjene jednačine. 284 reziduala, moţe se zaključiti da izmeĎu posmatranih varijabli postoji kointegraciona veza. 401 Na osnovu dobijenih rezultata, zaključuje se da dugoročna elastičnost traţnje za radom u Srbiji u odnosu na prosečnu bruto zaradu iznosi -0,37, a u odnosu na nivo proizvodnje +0,91. To znači da, pod ostalim nepromenjenim uslovima, smanjenje prosečne bruto zarade za 1 p.p., dovodi do rasta traţnje za radom za 0,37 p.p., dok rast proizvodnje za 1 p.p. dovodi do rasta traţnje za radom za 0,91 p.p. Da bi se na osnovu dobijenih rezultata mogli oceniti efekti reforme poreza na dohodak na traţnju za radom, bilo bi neophodno proceniti ekonomsku raspodelu poreskog klina ili koristiti rezultate drugih istraţivanja u vezi sa tim. MeĎutim, pomenuta procena bi se mogla izvršiti i bez istraţivanja ekonomske raspodele poreskog tereta, ukoliko bi se kao objašnjavajuća promenljiva u ekonometrijskom modelu koristila serija podataka o visini prosečnog poreskog klina (PK) po mesecima, umesto podataka o prosečnoj bruto zaradi. Reč je o seriji reda integrisanosti jedan, koja je takoĎe visoko korelisana sa prosečnom bruto zaradom (jer se obračun vrši na prosečnu bruto zaradu), tako da se preko serije podataka o visini poreskog klina u model posredno uključuje i serija o prosečnoj zaradi, što doprinosi kvalitetu ekonometrijskog modela. S tim u vezi, ocena elastičnosti traţnje za radom u odnosu na poreski klin se moţe vršiti pomoću sledećeg modela: ittt BDPPKSRM   logloglog 210 Korišćenjem zvaničnih podataka Republičkog zavoda za statistiku o kretanju prosečne bruto zarade po mesecima, i primenom pravila za obračun poreza i doprinosa na zarade obračunata je prosečna vrednost poreskog klina po mesecima za period od januara 2004. do decembra 2008. U posmatranom periodu su pravila za obračun poreza i doprinosa na plate više puta menjana, što je takoĎe uzeto u obzir. Tako su stope doprinosa za obavezno socijalno osiguranje povećane u septembru 2004. godine, porez na platni fond je ukinut u julu 2004. godine, a u avgustu 2006. uveden je neoporezivi deo zarade (5.000 dinara mesečno), dok je poreska stopa 401 Detaljnije o većoj adekvatnost Filips-Peronovog testa u odnosu na alternativne testove, za testiranje jediničnog korena reziduala vidi: Dittmann, I. (2002). 285 istovremeno sniţena sa 14% na 12% počev od januara 2007. godine. Osim toga, neoporezivi deo zarade je nakon toga, u februaru svake godine, indeksiran za stopu inflacije u prethodnoj godini. Date promene politika, kao i kretanje prosečne zarade stvorili su dovoljno veliki broj varijacija objašnjavajuće promenljive za ocenu elastičnosti traţnje za radom u odnosu na poreski klin. Budući da je i vremenska serija podataka o poreskom klinu reda integrisanosti jedan, kao i serija podataka o slobodnim radnim mestima i BDP-u, ocena veze izmeĎu posmatranih varijabli takoĎe je vršena primenom Engel-Grendţerove procedura kointegracione analize, na osnovu koje su dobijeni sledeći rezultati:402 ttt PDBKPMRS ˆlog86,0ˆlog38,017,4ˆlog  Prošireni Diki-Fulerov, kao i Filips-Peronov test jediničnog korena su pokazali da su reziduali iz date jednačine stacionarni, što potvrĎuje i grafički prikaz reziduala, na osnovu čega se zaključuje da postoji kointegraciona veze. Dobijeni rezultati pokazuju da dugoročna elastičnost traţnje za radom u Srbiji u odnosu na visinu poreskog klina iznosi -0,38. To znači da smanjenje poreskog klina za 1 p.p., ceteris paribus, dovodi do rasta traţnje za radom za 0,38 p.p., što u dugom periodu, od npr. 20 godina, moţe da ima znatne ukupne efekte na traţnju za radom i broj zaposlenih. Da bi se procenili efekti reforme poreza na dohodak potrebno je u analizu uključiti i rezultate mikrosimulacionih analiza o kretanju prosečne stope poreza na zaradu. Tabela 38. Efekti poreske reforme na traţnju za radom u Srbiji Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG Prosečna promena prosečnog poreskog klina -2,01% -2,27% -2,48% Prosečna (dugoročna) elastičnost traţnje za radom u odnosu na poreski klin -0,38 -0,38 -0,38 Prosečna promena traţnje za radom 0,76% 0,86% 0,94% 402 Svi ocenjeni koeficijenti pojedinačno su statistički značajni (na α=0,01), kao i svi koeficijenti zajedno, koeficijent determinacije je visok (0,79), a Darbin Votsonov i Brojš-Godfrijev test autokorelacije pokazuju da nema autokorelacije, dok Ţak-Bera test pokazuje da su reziduali normalno raspodeljeni. 286 Ukrštanjem rezultata mikrosimulacionih i ekonometrijskih analiza, pod pretpostavkom da je elastičnost traţnje za radom ista za sve dohodne grupe, procenjeno je da bi sva tri scenarija reforme dovela do povećanja traţnje za radnom snagom, pri čemu bi taj rast bio najveći u slučaju primene sintetičkog (+0,94%), zatim dualnog (+0,86%) poreza, a najmanji u slučaju primene flat poreza na dohodak (+0,76%). Grafikon 41. Promena traţnje za radom u Srbiji po decilima nakon poreske reforme Poreska reforma bi dovela do promene ne samo ukupne traţnje za radom, već i njene strukture. Tako se na osnovu rezultata prikazanih na Grafikonu 41. moţe zaključiti da bi u sva tri reformska scenarija promena traţnje za radom bila relativno progresivnog karaktera, u smislu da bi najviše porasla traţnja za niţe i srednje plaćenim radnicima, a da bi rast traţnja za radom visoko plaćenih radnika bio najmanji. TakoĎe je uočljivo da bi se traţnja za radom najmanje plaćenih radnika povećala manje nego u slučaju srednje plaćenih radnika. Varijabilitet promene traţnje za radom bi bio najmanji u slučaju primene flat poreza na dohodak, a znatno veći kod dualnog i sintetičkog. Na osnovu navedenog se zaključuje da bi promena strukture traţnje za radom usled poreske reforme imala pozitivne distributivne efekte, tj. da bi dovela do smanjenja nejednakosti u raspodeli dohotka u Srbiji, u dugom roku. S obzirom da je osnovni uzrok visoke stope nezaposlenosti u Srbiji efektivno ograničenje na strani traţnje za radom, a ne na strani ponude rada, procenjuje se da bi 287 kretanje stope (ne)zaposlenosti bilo prevashodno odreĎeno ocenjenom promenom traţnje za radnom snagom. Na osnovu dobijenih rezultata moţe se zaključiti da bi se reformom poreza na dohodak moglo uticati na povećanje zaposlenosti u Srbiji, ali da bi efekti, iako pozitivni, bili ograničeni, te da bi razlika u intenzitetu tih efekata izmeĎu tri razmatrana modela reforme poreza na dohodak bila relativno mala. Razlozi skromnih efekata reforme poreza na dohodak na nivo zaposlenosti u Srbiji nalaze se u činjenici da porez na dohodak graĎana čini manji deo (oko ¼) poreskog klina, dok najveći deo čine doprinosi za obavezno socijalno osiguranje. Iako pitanje reforme sistema socijalnih doprinosa nije u fokusu ovog rada, procenjuje se da bi značajniji efekti na nivo (ne)zaposlenosti u Srbiji mogao biti ostvaren tek simultanom reformom i poreza na zarade i sistema socijalnih doprinosa, koja bi za posledicu imala znatnije smanjenje poreskog klina. Osim toga, dobijeni rezultati pokazuju da se značajniji pomak u povećanju zaposlenosti u Srbiji moţe ostvariti tek kroz povećanje nivoa proizvodnje, te da poreska reforma sama po sebi u tom smislu nije dovoljna. MeĎutim, poreska reforme, usmerena na smanjenje poreskog opterećenja rada bi ipak doprinela povećanju zaposlenosti direktno (kroz smanjenje poreskog klina), ali i indirektno, kroz smanjenje troškova proizvodnje i unapreĎenje cenovne konkurentnosti privrede. 3.2 Uticaj primene alternativnih modela poreza na dohodak na štednju i investicije Kapital, rad i tehnički progres predstavljaju osnovne determinante privrednog rasta. U prethodnoj deceniji privredni rast u Srbiji bio je najvećim delom finansiran inostranom štednjom, prilivom stranih direktnih investicija i zajmova. To je bilo uslovljeno činjenicom da je nivo domaće štednje bio nizak. MeĎutim, od 2008. godine, ponuda kapitala na svetskom finansijskom trţištu je znatno opala, što je dovelo do znatnog pada priliva stranih direktnih investicija i prekograničnih kredita. Iako su potencijali domaće akumulacije kapitala relativno skromni, neophodno je merama ekonomske politike povećati sklonost štednji, kako bi se makar delom nadoknadio gubitak nastao usled smanjenog priliva kapitala iz inostranstva. Stavovi ekonomske teorije o značaju štednje stanovništva i njenim determinantama su se znatno menjali. Tako se kejnzijanski pristup oslanja na „hipotezu o apsolutnom 288 dohotku“, prema kojoj potrošnja predstavlja funkciju realnog dohotka i granične sklonosti štednji, tako da instrumenti poreske politike mogu predstavljati efikasno sredstvo za promociju štednje. Prema ovom pristupu potrošnja u periodu t (Ct) predstavlja funkciju realnog dohotka iz istog perioda (Yt): tt YC   (3.4) gde α predstavlja konstantu, a β graničnu sklonost potrošnji. U IS-LM modelu je veza izmeĎu oporezivanja i štednje dodatno precizirana. Tako prema ovom modelu, povećanje poreske stope dovodi do pomeranja IS krive ka koordinatnom početku, što implicira smanjenje nivoa štednje za dati nivo dohotka. Nasuprot tome, neoklasična ekonomska teorija polazi od „hipoteze o permanentnom dohotku“. Prema ovom pristupu, odluka pojedinca o potrošnji se donosi u kontekstu ne samo tekućeg dohotka, već ţivotnog dohotka, koji predstavlja sumu prošlog i tekućeg dohotka, tako da se ova hipoteza formalno moţe iskazati na sledeći način: 1 ttt CYC  (3.5) Polazeći od ove hipoteze, dokazuje se da je odnos permanentne potrošnje i permanentnog dohotka visok (oko 0,9), što ukazuje da je sklonost štednji relativno niska, upućujući na zaključak da su mogući dometi mera ekonomske (pa i poreske) politike u podsticanju štednje ograničeni.403 Pokušaji empirijske provere uticaja poreske politike na nivo štednje, zasnovani su na tzv. Tejlorovom metodološkom pristupu, prema kojem je agregatna štednja (S) funkcija ţeljenog nivoa bogatstva (W*), tj. razlike izmeĎu ţeljenog i postojećeg nivoa bogatstva: )*( 1 WWS  (3.6) Pri tome, smatra se da ţeljeni nivo bogatstva zavisi od nivoa dohotka (Y) i stope prinosa (r): 404 rbYbW 21*  (3.7) 403 Vidi detaljnije u: Peter, V., et. al. (2006) 404 Taylor, L. D. (1971) i Peter, V., et. al. (2006) 289 Iz jednačina (3.6) i (3.7 ) proizilazi da je štednja u stvari funkcija permanentnog dohotka i stope prinosa, tj. da se potrošnja stanovništva menja u slučaju trajne promene dohotka, a ne u slučaju njegove trenutne oscilacije. Ukoliko se u analizi pretpostavka o adaptivnim očekivanjima zameni pretpostavkom o racionalnim očekivanjima, dolazi se do zaključka da stanovništvo ne menja značajno svoje odluke o potrošnji i štednji, pod uticajem promene dohotka do koje dolazi usled promene javnih politika, osim ukoliko ne postoji nedvosmisleno uverenje da je reč o trajnoj promeni. Iz makroekonomske perspektive ukupna domaća štednja se sastoji iz javne štednje (štednje javnog sektora) i privatne štednje, koju čine štednja graĎana i suma bruto operativnog profita i amortizacije korporativnog sektora. Budući da je u prethodnim godinama (i decenijama) u Srbiji gotovo permanentno ostvarivan konsolidovani fiskalni deficit, ne moţe se očekivati da doprinos javnog sektora rastu domaće štednje bude pozitivan. Kako podaci Centra za bonitet NBS i Agencije za privredne registre pokazuju da je poslovni rezultat privrede u prethodnoj deceniji uglavnom bio negativan, mogućnosti za povećanje domaće štednje iz ovog izvora su ograničene, i svode se na izdvajanja za amortizaciju. To upućuje na zaključak da se najveći potencijal za povećanje domaće štednje nalazi u amortizaciji korporativnog sektora i rastu štednje stanovništva.405 S obzirom da se porezom na dohodak graĎana, kroz oporezivanje dohotka od kapitala, utiče na stopu neto prinosa od kapitala, u ovom radu je izvršena ocena očekivanih efekata primene tri alternativna scenarija oporezivanja dohotka, na nivo štednje stanovništva u bankama. Štednja u bankama predstavlja samo jedan od mogućih vidova štednje graĎana, a pored toga postoji i mogućnost štednje kroz privatno penzijsko osiguranje, ţivotno osiguranje, ulaganje u investicione fondove, hartije od vrednosti i dr. MeĎutim, s obzirom na banko-centrični karakter finansijskog sistema Srbije, nepostojanje tradicije u pogledu drugih vidova štednje i nerazvijenost drugih segmenata finansijsko-štednog sistema, najveći deo štednje stanovništva u Srbiji se odnosi upravo na štednju u bankama. Zbog toga će analiza očekivanih efekata 405 Bruto štednja privrede predstavljaju sumu amortizacije i profita. Bruto investicije u Srbiji iznose oko 23% BDP godišnje, od čega 15-18 p.p. BDP predstavlja zamenu postojećih osnovnih sredstava, a ostatak ulaganje u nova osnovna sredstva (prirast). I zamena postojećih i prirast osnovnih sredstava dovode do tehnološkog napretka i posledičnog unapreĎenja produktivnosti. 290 reforme poreza na dohodak na nivo štednje graĎana biti zasnovana na proceni efekata na nivo štednje stanovništva u bankama. Uticaj reforme poreza na dohodak na nivo štednje se ostvaruje preko promene očekivane stope prinosa. U tom smislu, postoji mogućnost da se očekivanja formiraju racionalno, tako da su ljudi sposobni da predvide kretanje stope prinosa u budućnosti, ili pak da se polazi od koncepta adaptivnih očekivanja, tako da graĎani očekivanja u pogledu stope prinosa formiraju na osnovu stope prinosa u tekućem i prethodnim periodima. Pretpostavka o adaptivnim očekivanjima u ovom kontekstu se čini realističnijom. Efekti poreske reforme na nivo štednje uslovljeni su elastičnošću štednje u odnosu na kamatnu stopu, kao i raspodelom tereta poreza na dohodak od kamata. Stoga će u ovom radu biti izvršena ekonometrijska ocena elastičnosti štednje u bankama u odnosu na visinu kamatne stope (i dohotka), dok će u pogledu raspodele poreskog tereta izmeĎu banaka i deponenata biti iskorišćeni rezultati teorijskih razmatranja i empirijskih istraţivanja u drugim zemljama. Izbor i specifikacija modela za ocenu kamatne elastičnosti štednje u Srbiji opredeljena je stavovima ekonomske teorije (jednačine (3.6) i (3.7)) u pogledu determinanti štednje, kao i raspoloţivošću odgovarajućih podataka. Ocena kamatne elastičnosti štednje biće izvršena na mesečnim podacima vremenskih serija, za period od januara 2005. do decembra 2009. godine (60 opservacija). Vremenski period uključen u analizu opredeljen je raspoloţivošću relevantnih serija podataka. Kao zavisna promenljiva u ekonometrijskom modelu koristiće se podatak o nivou evro depozita stanovništva u bankarskom sistemu (DEP), budući da štednja u evrima predstavlja dominantni vid štednje (oko 95% ukupne štednje stanovništva). Kao objašnjavajuće promenljive koristiće se kamatna stopa (KS), kao indikator stope prinosa, prosečna masa zarada (MZ) i iznos priliva doznaka iz inostranstva (DOZ), kao indikatori dohotka. 406 Osim toga, zbog strukturnog loma u kretanju ukupnog iznosa depozita stanovništva, do kojeg dolazi usled povećanog rizika i panike izazvanih svetskom ekonomskom krizom u model je uključena i odgovarajuća veštačka promenljiva (VP). Zbog stabilizacije serija i potrebe da se izračunaju koeficijenti elastičnosti, sve vremenske serije (osim veštačke promenljive i mase zarada) su logaritmovane. Empirijska raspodela podataka serije masa zarada je normalna, a prevoĎenje u logaritamski oblik dovodi do zakrivljenosti serije, tj. do njenog odstupanja od 406 Štednja koja se formira iz doznaka je deo nacionalne, ali ne i domaće štednje. 291 normalne raspodele, što utiče na performanse dobijenih ocena, zbog čega se ova serija u ekonometrijski model uključuje u nivou. Shodno prethodno navedenom, ocena kamatne elastičnosti štednje u Srbiji izvršena je polazeći od sledećeg modela: itttt VPDOZMZKSDEP   43210 logloglog Vremenska serija podataka o ukupnom iznosu depozita preuzeta je iz baze podataka NBS i obuhvata ukupnu štednju stanovništva u evrima, u svim bankama u Srbiji. Kako ponuda novca (štednja) prevashodno zavisi od cene, kao prva objašnjavajuća promenljiva u model je uključena serija pasivnih kamatnih stopa. Budući da NBS ne poseduje dovoljno dugu vremensku seriju podataka o pasivnim kamatnim stopama na depozite stanovništva u evrima, za svrhe ove empirijske analize napravljen je uzorak poslovnih banaka, od kojih su zatraţeni podaci o kretanju (nominalnih) pasivnih kamatnih stopa. Štednja stanovništva u bankama uključenim u uzorak na kraju 2009. godine činila je 30% ukupne štednje stanovništva u bankarskom sistemu Srbije. Osim toga, u uzorak su uključene banke koje se razlikuju po vlasničkoj strukturi, trţišnom učešću i tipu poslovne strategije, kako bi uzorak bio reprezentativan. Od banaka uključenih u uzorak su zatraţeni podaci o kamatnim stopama koje su banke nudile potencijalnim klijentima/fizičkim licima za evro depozite. Budući da su kamatne stope blago diferencirane po periodima oročenja i iznosima depozita, kao referentne su odabrane kamatne stope na depozite oročene na godinu dana, kao modus štednje stanovništva u Srbiji. Varijabla KS uključena u model predstavlja prosečnu ponderisanu kamatnu stopu na evro depozite stanovništva oročene na period od jedne godine, umanjenu za iznos poreza. Ponderisani prosek je računat polazeći od visine kamatnih stopa u pojedinačnim bankama uključenim u uzorak, kao i od njihovog učešća u ukupnoj štednji u bankarskom sistemu Srbije. Podaci dobijeni od banaka predstavljaju „bruto“ kamatne stope, od kojih se odbija porez na prihod od kamate. S obzirom da ponuda štednje zavisi od neto cene (kamate) koju deponenti dobijaju, kao objašnjavajuća promenljiva korišćen je iznos kamatne stope po odbitku poreza, pri čemu se pri preračunavanju bruto kamatne stope na neto iznos imalo u vidu da je do kraja 2008. poreska stopa iznosila 20%, a u 2009. godini 0%. Osim cene (kamatne stope), na nivo štednje utiče i nivo dohotka stanovništva. Kako RZS ne objavljuje mesečne serije podataka o raspoloţivom dohotku stanovništva, kao 292 pribliţna aproksimacija korišćena je masa zarada, jer zarade predstavljaju preko ¾ ukupnog dohotka stanovništva u Srbiji. Serija podataka o ukupnoj masi zarada predstavlja proizvod prosečne zarade u Republici izraţene u evrima i ukupnog broja zaposlenih, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku. Osim toga, značajan izvor dohotka stanovništva u Srbiji predstavljaju i doznake iz inostranstva, zbog čega je i ova varijabla uključena u model. Podaci o nivou doznaka po mesecima za period od januara 2007. preuzeti su od NBS, dok su konzistentni i metodološki uporedivi podaci za 2005. i 2006. godinu raspoloţivi samo na godišnjem nivou. Kako je uočena sličnost u pogledu dinamike priliva doznaka po mesecima u 2007. i narednim godinama, prosečno učešće doznaka po mesecima u ukupnom godišnjem prilivu od doznaka za period od 2007. do 2010. godine, je korišćeno kao ključ za dezagregiranje godišnjih iznosa doznaka u 2005. i 2006. godini na mesečne iznose. Metodologija procene doznaka je promenjena 2007. godine, tako da se u procenu uključuju zvanični prilivi iz inostranstva, bankarskim kanalima, kao i procene priliva na osnovu prometa po menjačkim poslovima. MeĎutim, kako promet po menjačkim poslovima obuhvata i priliv deviza od turizma, te promet nastao po osnovu zamene dinara u stranu valutu od strane domaćeg stanovništva, iz tekućih dohodaka, teško je precizno razdvojiti uticaj tekućeg dohotka iz domaćih izvora (zarade i sl.) i doznaka iz inostranstva, na nivo štednje. Stoga doprinos ove dve varijable treba posmatrati kumulativno, a njihov ocenjeni pojedinačni doprinos kao aproksimaciju. Podaci o kretanju depozita stanovništva po mesecima, u nivou, kao i u prvoj diferenci, ukazuju na postojanje strukturnog loma krajem 2008. godine, kada je usled povećanja rizika i panike, povezanih sa najavom svetske ekonomske krize, došlo do znatnog povlačenja depozita iz banaka od strane stanovništva. S tim u vezi, u model je uključena odgovarajuća veštačka promenljiva, koja uzima vrednost jedan za poslednja tri meseca 2008. godine, a vrednost nula za ostale mesece. Kako je reč o podacima vremenskih serija, ispitivanje veze izmeĎu kamatnih stopa i visine štednje moguće je sprovesti primenom VAR/VECM modela ili Engel- Grendţerovog dvostepenog kointegracionog postupka. S obzirom da su stavovi ekonomske teorije i empirijskih istraţivanja u pogledu toga da visina pasivne kamatne stope utiče na nivo štednje, nedvosmisleni, te da nema dilema o pravcu uzročno posledičnog delovanja, kao logičan izbor metoda za ocenu elasticiteta nameće se Engel-Grendţerov postupak kointegracije. MeĎutim, pre prelaska na samu 293 kointegracionu analizu, ipak je sprovedena analiza uzročno posledičnog odnosa izmeĎu navedenih varijabli u Srbiji. Ocenom VAR modela sa navedenim varijablama, a na osnovu odgovarajućih informacionih kriterijuma, utvrĎeno je da je reč o VAR modelu trećeg reda (VAR(3)). Na VAR(3) model primenjen je Grendţerov test uzročnosti. Dobijeni rezultati pokazuju da prosečna ponderisana kamatna stopa u Srbiji (KS) uzrokuje, u smislu Grendţera, promenu u nivou depozita stanovništva (DEP), jer se nulta hipoteza prema kojoj je koeficijent uz kamatnu stopu jednak nuli ne moţe prihvatiti (p=0,0000). Istovremeno, u drugoj jednačini je dobijeno da se nulta hipoteza o tome da promena depozita uzrokuje promenu pasivnih kamatnih stopa, tj. da je koeficijent uz nivo depozita jednak nuli, kada je kamatna stopa zavisna varijabla, ne moţe odbaciti (p=0,149). To pokazuje da promena depozita ne uzrokuje, u smislu Grendţera, promenu u visini kamatnih stopa. Sprovedeni Grendţerov test uzročnosti ukazuje da ne postoji dilema u pogledu uzročno posledičnog odnosa, što potvrĎuje da je adekvatno koristiti Engel-Grendţerov kointegracioni postupak za ocenu kamatne elastičnosti štednje.407 Primenom Švertovog pravila, utvrĎeno je da je optimalan broj docnji 10. Kada je reč o vremenskoj seriji ukupnih depozita stanovništva (DEP), prošireni Diki-Fulerov test (ADF test) i DFGLS test (ADF test transformisan putem regresije primenom GLS metoda) pokazuju da serija logDEP ima dva jedinična korena. MeĎutim, budući da grafički prikaz serije u nivou i u prvoj diferenci pokazuje da ova serija ima jedan strukturni lom (pad štednje u krajem 2008. usled najave ekonomske krize), moguće je da navedeni testovi signaliziraju postojanje drugog jediničnog korena upravo zbog strukturnog loma. Stoga je primenjen i Zivot-Endrjusov (Zivot-Andrews) test jediničnog korena, koji se koristi kod serija u kojima postoji jedan strukturni lom.408 Rezultati Zivot-Endrjusovog testa pokazuju da je prva diferenca serije logDEP stacionarna. Na osnovu toga i grafičke analize se zaključuje da serija logDEP ima jedan jedinični koren, tj. da je reda integrisanosti jedan. Sličan zaključak je dobijen i kod analize jediničnog korena serije kamatnih stopa KS. Tako ADF test ukazuje na postojanje dva jedinična korena, ali budući da je uočeno postojanje strukturnog loma u kretanju ove serije, primenom Zivot-Endrjusovog i Clemao1 testa utvrĎeno je da, 407 Teorijski bi bilo moguće i da dostizanje odreĎenog nivoa bogatstva dovodi do rasta zahtevane kamatne stope po kojoj bi graĎani bili spremni da štede. MeĎutim, prethodnim ekonometrijskim testom je pokazano da je smer uzročnosti u Srbiji takav da promena u nivou kamatne stope utiče na nivo štednje, a ne obrnuto. 408 Vidi: Zivot, E., et. al. (1992) 294 kada se izoluje dejstvo strukturnog loma, serija ima jedan jedinični koren, što pokazuje i grafička analiza serije u nivou i prvoj diferenci.409 Kada je reč o seriji mase zarada, ADF test ukazuje na postojanje dva jedinična korena, a Filips-Peronov test (Philips-Perron - PP test) na postojanje jednog jediničnog korena. Kako je reč o varijabli kod koje je izraţena sezonalnost (rast zarada u decembru, snaţan pad u januaru, rast sredinom godine pri isplati regresa i sl.), pretpostavljeno je da drugi jedinični koren moţe zapravo biti sezonski jedinični koren. Zbog toga je primenjen HEGY12 test sezonskog jediničnog korena, koji je pokazao da je prva diferenca serije MZ stacionarna, tj. da je ova serija reda integrisanosti jedan. 410 Zaključak da je drugi jedinični koren sezonskog karaktera potvrĎuje i grafička analiza serije MZ u nivou, u prvoj diferenci, drugoj diferenci, kao i prvoj i drugoj sezonskoj diferenci, kao i analiza korelograma. Kada je reč o doznakama (logDOZ), ADF test, PP test i grafička analiza pokazuju da je reč o vremenskoj seriji koja je reda integrisanosti jedan. S obzirom da je utvrĎeno da su sve serije reda integrisanosti jedna, moguće je primeniti Engel-Grendţerov postupak, radi provere postojanja kointegracione veze. Nakon što je varijabla logDEP regresirana na navedene objašnjavajuće promenljive, izvršeno je ocenjivanje reziduala i provera njihove stacionarnosti primenom Filips- Peronovog testa, koji se smatra najadekvatnijim kod testiranja stacionarnosti reziduala, kao i ADF testa. 411 Filips-Peronov test, ADF test, kao i grafički prikaz reziduala pokazuju da je serija reziduala stacionarna, što ukazuje na postojanje kointegracione veze izmeĎu navedenih varijabli, tj. pokazuje da je linearna kombinacija posmatranih nestacionarnih serija, stacionarna, tako da se ocenjeni koeficijenti mogu smatrati indikatorima dugoročne veze izmeĎu posmatranih varijabli. Primenom Engel-Grendţerove kointegracione analize ocenjen je sledeći model: 412 VPZODZMSKPED tttt 41,0 ˆlog18,0ˆ002,0ˆlog88,051,8ˆlog  409 Vidi: Clemente, J. et. al. (1998) 410 O sezonskom testu jediničnog korena videti: Depalo, D. (2008) 411 Dittmann, I. (2002) 412 U ocenjenom modelu, koeficijenti uz sve objašnjavajuće promenljive su statističkih značajni (na α=0,01), a i svi koeficijenti zajedno su statistički značajni F(4, 55)=163,27. Korigovani koeficijent determinacije R2 iznosi 0,91, a Ţark Bera test pokazuje da su reziduali normalno raspodeljeni. Zbog standardizovanog načina prezentacije Engel-Grendţerovog kointegracionog modela, statističke performanse ocenjenog modela se ne navode uz samo model, zbog čega su one navedene u fusnosti. 295 Ocenjena dugoročna elastičnost štednje stanovništva u odnosu na ponuĎenu kamatnu stopu u Srbiji je pozitivna i iznosi 0,88. To znači da povećanje kamatne stope za 1 p.p., pod ostalim nepromenjenim uslovima, dovodi do rasta štednje graĎana u Srbiji za 0,88 p.p. Ocenjena elastičnost štednje u odnosu na masu zarada i nivo doznaka u Srbiji je niţa i iznosi oko 0,2. Kao što je prethodno objašnjeno, zbog metodologije procene doznaka u Srbiji, uticaj mase zarada i doznaka na nivo štednje bi trebalo posmatrati u kumulativnom iznosu, tim pre što obe varijable predstavljaju aproksimaciju dohotka stanovništva u Srbiji. Provera dobijenih ocena je izvršena primenom vektorskog modela korekcije ravnoteţne greške (VECM), gde je prethodno, primenom Johansenove procedure, potvrĎeno postojanje kointegracione veze. Ocene dobijene primenom VEC modela su pribliţne ocenama dobijenim Engel-Grendţerovom kointegracionom analizom (kamatna elastičnost štednje iznosi 1,03, a i drugi ocenjeni koeficijenti su pribliţni vrednostima dobijenim u Engel-Grendţerovoj kointegracionoj analizi), što ukazuje na robusnost dobijenih rezultata. Ocenjena kamatna elastičnost štednje je u okviru raspona rezultata dobijenih u drugim zemljama, koji se kreću od 0,2 do 4,5, ali nešto niţa od prosečne vrednosti ovog koeficijenta ocenjenog u 15 različitih istraţivanja (1,44). 413 Niţa kamatna elastičnost štednje u Srbiji nego u razvijenim drţavama objašnjava se niţim nivoom poverenja stanovništva Srbije u bankarski sektor, u odnosu na druge zemlje, zbog zamrzavanja depozita u bankama, tokom devedesetih godina XX veka. Pored navedenog, pri ekonometrijskom modeliranju štednje u Srbiji pokušalo se sa uključivanjem još nekoliko varijabli, za koje se smatralo da mogu biti od uticaja na nivo štednje stanovništva. Reč je o sledećim varijablama: prosečna ponderisana pasivna kamatna stopa na depozite stanovništva oročene na godinu dana u evro zoni, kamatni diferencijal, tj. razlika izmeĎu prosečnih pasivnih kamatnih stopa u Srbiji i zemljama Evropske unije, stopa inflacije u Evro zoni, veštačka promenljiva za nedelju/mesec štednje, veštačka promenljiva za ukidanje poreza na štednju u 2009. godini, dvanaesta docnja nivoa depozita i trend. Razmatranje uključivanja prosečnih pasivnih kamatnih stopa u zemljama Evropske unije i/ili kamatnog diferencijala objašnjava se pretpostavkom o uticaju razlike u 413 Vidi: Peter, V. et. al. (2006) 296 visini kamatnih stopa u Srbiji i zemljama EU, na rast depozita srpske dijaspore iz tih zemalja u bankama u Srbiji. Iako je dobijena negativna veza (koeficijent elastičnosti depozita u Srbiji u odnosu na kamatnu stopu u EU od -0,98), što je u skladu sa očekivanjima, regresioni koeficijent nije statistički značajan (tj. postaje značajan tek na nivou značajnosti od 30%). Potencijalno uključivanja inflacije u Evro zoni u model objašnjava se činjenicom da su depoziti iskazani u evrima, pri čemu je kamatna stopa vezana za evro depozite, zbog čega realan prinos zavisi i od inflacije u zoni evra. MeĎutim, ni ova varijabla nije statistički značajna, što upućuje na zaključak da štediše u Srbiji svoju odluku o štednji baziraju na nominalnom, a ne na realnom prinosu u evrima. Slično tome, rezultati ekonometrijske analize pokazuju da ni veštačke promenljive u vezi sa uticajem nedelje/meseca štednje i ukidanja poreza na štednju u 2009. nisu statistički značajni, tim pre što podaci o kretanju pasivnih kamatnih stopa ne pokazuju znatne oscilacije na gore u novembru, a negativno dejstvo faktora nepoverenja u bankarski sistem je bilo produţeno i u toku 2009. Uključivanje dvanaeste docnje nivoa depozita moţe se objasniti pretpostavljenim efektom reinvestiranja akumulirane kamate (i glavnice), po isteku prethodnog dvanaestomesečnog perioda oročenja. MeĎutim, uključivanjem ove varijable i/ili trenda u potpunosti se menja karakter ocenjenog uticaja drugih varijabli na nivo depozita, od kojih neke menjaju znak, suprotno stavovima ekonomske teorije, a neki gube statističku značajnost. Zbog navedenih razloga, te činjenice da najveći broj ovih varijabli nije kointegrisan sa osnovnim varijablama uključenim u model, ni jedna od navedenih sedam dodatnih varijabli nije uključena u ekonometrijski model. Osim toga, rezultati pokazuju da ni konstanta u modelu nije statistički značajna, zbog čega je isključena iz modela. Prema Zakonu o porezu na dohodak graĎana, stopa poreza na dohodak od kamata po osnovu deviznih depozita stanovništva sniţena je u 2010. godini sa 20% na 10%. Scenario uvoĎenja flat poreza na dohodak podrazumeva oporezivanje svih dohodaka (pa i kamata) po stopi od 15%, što bi predstavljalo povećanje poreske stope za pet procentnih poena. U slučaju prelaska na sintetički porez na dohodak, svi dohoci bi se oporezovali po progresivnim poreskim stopama od 10% (oporezivi dohodak do 20 hiljada dinara mesečno), 20% (od 20 do 45 hiljada dinara) i 25% (preko 45 hiljada dinara). Budući da najveći deo stanovništva ostvaruje mesečni dohodak od 20 do 45 hiljada dinara mesečno, realno je pretpostaviti da bi u najvećem broju slučajeva 297 dohodak od kamata bio oporezovan upravo po stopi od 20%, što predstavlja povećanje za 10 procentnih poena u odnosu na postojeći sistem. U slučaju prelaska na dualni model oporezivanja, dohodak od kapitala bi se oporezovao po stopi od 10%, što je identično kao u postojećem reţimu. Polazeći od prosečne ponderisane pasivne kamatne stope pre odbitka poreza, na oročene evro depozite na godinu dana, vaţeće na kraju 2010. godine od 4,58%, moguće je izračunati efektivnu kamatnu stopu po odbitku poreza, uz pretpostavku o ravnomernoj raspodeli tereta poreza na dohodak od kapitala, izmeĎu vlasnika i korisnika kapitala (deponenta i banke). PoreĎenjem nove efektivne kamatne stope (po odbitku poreza) nakon svakog od scenarija poreske reforme, sa ekvivalentnom stopom pre te reforme, izračunava se procentualna promena efektivne kamatne stope, po odbitku poreza, uz ostale nepromenjene uslove. Mnoţenjem procentualne promene efektivne kamatne stope sa koeficijentom kamatne elastičnosti štednje dobija se procentualna promena nivoa štednje graĎana u odnosu na postojeće stanje. Rezultati navedeni u Tabeli 39. pokazuju da bi u slučaju prelaska na analizirani oblik flat poreza na dohodak, ceteris paribus, nivo štednje stanovništva u Srbiji opao za 2,3% dok bi u slučaju prelaska na sintetički model oporezivanja štednja opala za 4,6%. U slučaju prelaska na dualni porez na dohodak, uz ostale nepromenjene uslove, ne bi bilo promene nivoa štednje stanovništva u bankama. Tabela 39. Promena nivoa štednje stanovništva u bankama u Srbiji nakon poreske reforme Postojeći PDG Flat PDG Sintetički PDG Dualni PDG Prosečna kamatna stopa (pre odbitka poreza) 4,58% 4,58% 4,58% 4,58% Stopa poreza na kamatu 10% 15% 20% 10% Prosečna kamatna stopa (po odbitku poreza)¹ 4,35% 4,24% 4,12% 4,35% Promena kamatne stope po odbitku poreza (u odnosu na postojeći PDG) - -2,63% -5,26% - Kamatna elastičnost štednje 0,88 0,88 0,88 0,88 Promena nivoa štednje nakon reforme 0 -2,3% -4,6% 0 Elastičnost investicija u odnosu na štednju 0,6 0,6 0,6 0,6 Promena nivoa investicija finansiranih iz štednje graĎana, nakon reforme 0 -1,4% -2,8% 0 1) Uz pretpostavku o ravnomernoj raspodeli poreskog tereta izmeĎu banke i štediša 298 Empirijska istraţivanja sprovedena u dugim zemljama pokazuju da je elastičnost investicija u odnosu na nivo štednje u zemljama u razvoju manja od jedinice, i da u proseku iznosi oko 0,6. 414 Polazeći od date elastičnosti investicija u odnosu na štednju, procenjuje se da bi, pod ostalim nepromenjenim uslovima, prelazak na flat porez doveo do pada investicija koje se finansiraju iz štednje graĎana za oko 1,4%, a u slučaju prelaska na sintetički model oporezivanja za oko 2,8%, dok bi u slučaju prelaska na dualni porez, ne bi bilo efekata na nivo investicija koje se finansiraju iz štednje graĎana. Imajući u vidu mali bilansni značaj poreza na dohodak od kapitala, te činjenicu da je bilansni efekat oporezivanja dohodaka od kapitala u Srbiji veći nego u drugim tranzicionim zemljama, kao i stavove savremenih teorija optimalnog oporezivanja, zaključuje se da reforma poreza na dohodak ne bi trebalo da implicira znatno dodatno povećanje poreskog opterećenja dohodaka od kapitala, jer bi to istovremeno moglo da ima odreĎene efekte na smanjenje štednje graĎana u dugom roku. 3.3 Efekti primene alternativnih modela oporezivanja dohotka na determinante privrednog rasta Za razliku od Solovljevog modela, koji privredni rast smatra egzogenim u odnosu na javne politike, drugi relevantni modeli, kao što je Lukasov, Romerov i AK model, polaze od pretpostavke da javne politike imaju značajan uticaj na privredni rast u dugom roku. 415 Dinamika privrednog rasta zavisi od: a) iskorišćenosti radne snage (zaposlenosti i broja časova rada), i b) produktivnosti rada (koja zavisi od fizičkog i ljudskog kapitala, kao i od ukupne faktorske produktivnosti). 416 Prema teoriji endogenog privrednog rasta, merama poreske politike moguće je delovati i na iskorišćenost radne snage i na produktivnost rada, kroz promenu visine i strukture poreskog opterećenja. S tim u vezi, polazeći od rezultata istraţivanja u pogledu očekivanih efekata primene različitih modela poreza na dohodak dobijenih u ovom radu, moguće je proceniti očekivano dejstvo tih reformi na bitne mehanizme privrednog rasta. Tako se efekti na 414 Vidi: Chakrabarti, A. (2006). Uporedi: Esso, J. et. al. (2010) 415 Vidi: Gartner, M. (2006) i Lucas, E. (1988) 416 Johansson, A., et. al. (2008) 299 iskorišćenost radne snage mogu analizirati kroz prizmu očekivanog uticaja poreske reforme na ponudu rada i traţnju za radom (zaposlenost). Osim toga, efekti na produktivnost rada bi se mogli analizirati na osnovu očekivanog uticaja poreskih reformi na nivo fizičkog kapitala (štednje/investicija), te na nivo ljudskog kapitala i efikasnost upotrebe resursa, što će se meriti promenom prosečne stope poreza na dohodak i njegove progresivnosti, budući da spremnost pojedinaca da ulaţu u obrazovanje, kao i produktivnost rada i angaţovanog fizičkog kapitala zavise od očekivane stope (neto) prinosa.417 Tabela 40. Efekti reforme poreza na dohodak na determinante privrednog rasta u Srbiji Determinante rasta Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG Iskorišćenost radne snage Efekti na ponudu rada +0,64% +0,77% +0,87% Efekti na promenu traţnje za radom +0,76% +0,86% +0,94% Produktivnost rada Efekti na promenu nivoa štednje graĎana -2,3% 0 -4,6% Efekti na promenu nivoa investicija -1,4% 0 -2,8% Efekti na progresivnost PDG +44,0% +78,8% +104,6% Efekti na prosečno poresko opterećenje rada -2,0% -2,3% -2,5% Na osnovu navedenih rezultata se zaključuje da bi sva tri analizirana scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji pozitivno uticala na iskorišćenost radne snage, budući da bi imali pozitivne efekte i na ponudu rada i na traţnju za radnom snagom. Polazeći od intenziteta pozitivnog delovanja pojedinačnih scenarija reforme na komponente iskorišćenosti radne snage, zaključuje se da bi ukupno pozitivno dejstvo primene flat poreza bilo nešto niţe, nego u slučaju primene dualnog ili sintetičkog modela oporezivanja, ali da je ta razlika relativno mala. Nasuprot tome, efekti analiziranih scenarija reforme poreza na dohodak na produktivnost rada bi bili divergentni. Tako bi flat i sintetički model oporezivanja negativno uticali na nivo fizičkog kapitala, zbog očekivanih blagih negativnih efekata na nivo štednje graĎana i investicija koje se iz te štednje finansiraju, dok u slučaju primene dualnog modela oporezivanja direktnog uticaja na nivo štednje graĎana i odnosnih investicija ne bi bilo. Kada je reč o efektima na ljudski kapital, tj. ulaganje u obrazovanje, zaključak je ambivalentan. Naime, sva tri scenarija poreske reforme bi 417 Detaljnije vidi u: Johansson, A., et. al. (2008) 300 dovela do povećanja progresivnosti poreza na dohodak u odnosu na postojeće stanje, što bi negativno uticalo na ulaganje u visoko obrazovanje, jer bi efekat supstitucije preovladao efekat dohotka. Pri tome bi sintetički porez na dohodak imao najveće negativne efekte, zatim dualni model oporezivanja, a najmanje flat model. S druge strane, sva tri scenarija reforme podrazumevaju smanjenje prosečne stope poreza na dohodak, što bi pozitivno uticalo na ulaganje u ljudski kapital i njegovu produktivnost, pri čemu bi najveće pozitivno delovanje putem ovog mehanizma bilo ostvareno primenom sintetičkog poreza, zatim dualnog modela, a najmanje u slučaju primene flat poreza. Prethodno navedeni zaključci u znatnoj meri su odreĎeni parametrizacijom razmatranih scenarija reforme poreza na dohodak. Tako se u dualnom modelu poreza na dohodak predviĎa uvoĎenje poreza na dohodak od kapitala po stopi od 10%, što je identično postojećoj stopi, zbog čega prelazak sa postojećeg na dualni model oporezivanja dohotka ne bi imao direktne efekte na trţište kapitala, dok bi u alternativnim rešenjima došlo do promene poreske stope i posledično do distorzija na trţištu kapitala. Stoga se navedeni zaključci mogu tumačiti isključivo u kontekstu tri razmatrana scenarija reforme poreza na dohodak, budući da bi uz drugačiju parametrizaciju i poredak alternativnih modela oporezivanja dohotka u pogledu ekonomskih performansi mogao biti drugačiji. S obzirom na divergentno delovanje poreske reforme na različite determinante privrednog rasta, kumulativni efekti primene svakog od razmatranih scenarija reforme na privredni rast zavisili bi od pondera koji se dodeljuju svakoj od komponenti. Procenjuje se da bi ipak pozitivni efekti na iskorišćenost radne snage prevagnuli, iz nekoliko razloga. Prvo, ekonometrijska istraţivanja su nedvosmisleno pokazala pozitivan uticaj svakog od reformskih scenarija na ponudu rada i zaposlenost, pri čemu je u odgovarajući ekonometrijski model uključena i varijabla koja odslikava nivo privredne aktivnosti (BDP). Drugo, iako ocenjeni efekti poreske reforme na nivo štednje graĎana nisu zanemarljivi, investicije finansirane iz te štednje čine relativno mali deo ukupnih investicija u Srbiji, što znači da bi ukupan efekat smanjenja investicija finansiranih iz domaće akumulacije na privredni rast bio ograničen. Osim toga, budući da bi došlo do smanjenja poreskog opterećenja rada, naročito za radnike koji ostvaruju zaradu manju od prosečne, to bi moglo pozitivno da utiče na povećanje priliva inostrane štednje, putem direktnih investicija u radno intenzivne delatnosti, 301 čime bi se delimično ili u potpunosti neutralisali negativni efekti na investicije finansirane iz domaće akumulacije. Moguće je i da bi u skladu sa „efektom klijentele“, povećanje poreza na dohodak od kapitala stimulisalo preduzeća da veći deo profita reinvestiraju, umesto da ga raspodeljuju u formi dividende, što bi pozitivno uticalo na investicije korporativnog sektora. TakoĎe, negativni efekti reforme poreza na dohodak na štednju graĎana i investicije bi se mogli izbeći zadrţavanjem postojeće stope poreza na dohodak od kapitala, od 10%, što ne bi impliciralo značajniji gubitak poreskih prihoda, budući da prihodi od poreza na dohodak od kapitala čine relativno mali deo ukupnih prihoda od poreza na dohodak graĎana, ali i dalje relativno veći nego u drugim zemljama regiona. Polazeći od navedenih pretpostavki i dobijenih rezultata moţe se zaključiti da bi pozitivni efekti reforme poreza na dohodak na privredni rast u Srbiji mogli biti najveći u slučaju primene dualnog modela oporezivanja, a nešto manji u slučaju primene flat ili sintetičkog poreza. Iako je razlika izmeĎu alternativnih modela poreza na dohodak, u pogledu efekata na štednju, investicije i privredni rast mala, kumulativan efekat u dugom roku moţe biti značajan. S druge strane, dobijene ocene su u velikoj meri uslovljene parametrizacijom razmatranih alternativnih modela poreza na dohodak, tako da bi se uz drugačiju parametrizaciju mogli dobiti i drugačiji rezultati. Shodno tome, osnovni doprinos prethodne analize ogleda se u proceni mogućih razmera efekata promene poreza na dohodak graĎana na zaposlenost, štednju, investicije i privredni rast u Srbiji, dok odabir konkretne parametrizacije pre svega zavisi od prioriteta koji se pridaju različitim ciljevima oporezivanja. 3.4 Efekti reforme poreza na dohodak na visinu automatskih stabilizatora Analiza uticaja poreske politike na veličinu automatskih stabilizatora zapravo predstavlja analizu njenih efekata na privrednu aktivnost u srednjem roku, tj. u toku jednog privrednog ciklusa. U ekonomskoj teoriji se osnovnim indikatorom veličine automatskih stabilizatora smatra relativna veličina javnog sektora. MeĎutim, procena veličine automatskih stabilizatora na makroekonomskim podacima onemogućava izolovanje dejstva bihejviorističke komponente, efekata diskrecionih mera i automatskog stabilizirajućeg dejstva. Zbog toga se, kao što je već objašnjeno u tački 302 1.3 Glave I ovog rada, intenzitet automatskog stabilizirajućeg dejstva javnih politika meri preko koeficijenta stabilizacije dohotka, koji pokazuje odnos promene trţišnog i raspoloţivog dohotka. Rezultati empirijskih istraţivanja pokazuju da od relevantnih javnih politika, porez na dohodak ima najizraţenije automatsko stabilizatorno dejstvo, te da doprinosi za socijalno osiguranje takoĎe imaju bitnu ulogu automatskih stabilizatora, a da je značaj socijalnih naknada u tom pogledu zanemarljiv.418 Vrednosti koeficijenta stabilizacije dohotka unutar Evropske unije su izrazito heterogene, i sve zemlje se mogu podeliti u dve grupacije: zemlje Istočne i juţne Evrope u kojima su automatski stabilizatori mali, i zemlje Zapadne i Severne Evrope u kojima je automatsko stabilizirajuće dejstvo ovih politika izraţeno. Ova razlika se objašnjava razlikama u pogledu relativne veličine javnog sektora, manje izraţene redistributivne funkcije drţave koje za posledicu imaju odgovarajuće dizajniranje javnih politika (u zemljama Istočne i Juţne Evrope), razlikama u pogledu otvorenosti ovih privreda, kao i bilansnog značaja poreza na dohodak i njegove progresivnosti. S tim u vezi, uočava se da je automatsko stabilizatorno dejstvo poreza na dohodak najveće u zemljama sa dualnim porezom na dohodak, zatim u zemljama sa sintetičkim modelom oporezivanja dohotka, a najniţi u zemljama sa flat porezom. Takav poredak predstavlja posledicu razlike u progresivnosti, ali u još većoj meri i posledicu razlike u bilansnom značaju ovog poreskog oblika. Tabela 41. Koeficijent stabilizacije dohotka u zemljama EU Zemlje Porez na dohodak Doprinosi Socijalne naknade Ukupno Sintetički PDG 0,272 0,098 0,014 0,383 Dualni PDG 0,388 0,059 0,012 0,458 Flat PDG 0,198 0,070 0,010 0,277 Prosek EU-19 0,286 0,075 0,012 0,373 Min. EU-19 0,153 0,021 0,000 0,276 Max EU-19 0,455 0,181 0,036 0,672 Izvor: Dolls, M., et. al. (2010) i Peichl, A., et. al. (2008) Ocena vrednosti automatskih stabilizatora u Srbiji, u ovom radu, izvršena je na osnovu mikropodataka (LSMS 2007), primenom standardne metodologije. 419 Za svrhe procene vrednosti koeficijenta stabilizacije dohotka dohoci fizičkih lica iz svih izvora, 418 Vidi: Dolls, M., et. al. (2010), str. 31. 419 Vidi: Dolls, M., et. Al. (2010), str. 12-13. 303 ostvareni na trţištu, umanjeni su za 5%, što predstavlja simulaciju šoka na strani trţišnog dohotka. Primenom mikrosimulacionog modela poreskih i socijalnih politika (SRMOD) izvršen je obračun poreza na dohodak, doprinosa i socijalnih naknada pre i nakon promene trţišnog dohotka. Na osnovu toga obračunat je raspoloţivi dohodak lica pre i nakon šoka, a na osnovu svih dobijenih rezultata izvršen je obračun koeficijenata stabilizacije dohotka. Budući da se u ovom radu analiziraju efekti tri različita scenarija reforme poreza na dohodak, isti postupak je sproveden za svaki od scenarija oporezivanja dohotka. Tabela 42. Koeficijent stabilizacije dohotka u Srbiji Koeficijent stabilizacije dohotka Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG ...po osnovu poreza na dohodak 0,071 0,087 0,104 0,108 ...po osnovu doprinosa 0,117 0,112 0,112 0,109 ...po osnovu socijalnih naknada -0,005 -0,006 -0,005 -0,005 Ukupno 0,183 0,193 0,211 0,212 Rezultati navedeni u Tabeli 42. pokazuju da koeficijent stabilizacije dohotka u Srbiji iznosi 0,18, što znači da bi smanjenje trţišnog dohotka graĎana za 5% dovelo do smanjenja raspoloţivog dohotka na 4,1%.420 Od analiziranih javnih politika, najveće automatsko stabilizirajuće dejstvo imaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje (oko 0,12), znatno dejstvo ima i porez na dohodak (0,07), dok je uticaj sistema socijalnih naknada zanemarljiv. Veće automatsko stabilizirajuće dejstvo doprinosa nego poreza na dohodak objašnjava se sledećim razlozima. Prvo, stope doprinosa su znatno više nego stope poreza na dohodak. Drugo, stepen progresivnosti postojećeg sistema poreza na dohodak u Srbiji je izrazito nizak. Iako se nakon svakog od razmatranih scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji progresivnost povećava, ona je i dalje znatno niţa nego u zemljama EU.421 Dok je automatsko stabilizirajuće dejstvo doprinosa u Srbiji pribliţno prosečnim vrednostima za zemlje EU, automatsko stabilizirajuće dejstvo poreza na dohodak, zbog niskih poreskih stopa i male 420 Procene koeficijenta osetljivosti javnih prihoda i javnih rashoda u Srbiji, u odnosu na proizvodni jaz, na makroekonomskim kvartalnim podacima za Srbiju, vidi u: Arsić, M., et. al. (2012) 421 Čak i u slučaju uvoĎenja sintetičkog poreza na dohodak vrednost Masgrejv-Tinovog indeksa progresivnosti u Srbiji bi porasla na 1,032, što bi i dalje bilo znatno manje od prosečne vrednosti ovog indeksa u zemljama EU, gde iznosi 1,072. Razlozi zbog kojih bi bilo teško u Srbiji postići stepen progresivnosti poreza na dohodak koji postoji u razvijenim zemljama detaljno su objašnjeni u tački 2.2.2 Glave III ovog rada. 304 progresivnosti, u Srbiji je znatno niţe nego u zemljama EU. Osim toga, zbog relativno malog izdvajanja (kao % BDP) za programe socijalne zaštite uslovljene imovinskim poloţajem primaoca u Srbiji, i relativno velikih izdvajanja za druge programe (koji nisu uslovljeni imovinskim poloţajem primaoca) i automatsko stabilizirajuće dejstvo socijalnih naknada u Srbiji je niţe nego u razvijenim zemljama. Zbog prethodno navedenih razloga, u poreĎenju sa zemljama Evropske unije ukupno automatsko stabilizirajuće dejstvo javnih politika u Srbiji je znatno niţe. Reformom poreza na dohodak u Srbiji povećalo bi se automatsko stabilizatorno dejstvo tog poreskog instrumenta. Tako bi u slučaju prelaska na flat porez koeficijent stabilizacije dohotka porastao na 0,087, dok bi pod dualnim i sintetičkim modelom oporezivanja bio pribliţno jednak i iznosio 0,104, tj. 0,108 respektivno. Pod pretpostavkom da se parametri drugih segmenata javnih politike i koeficijent stabilizacije traţnje ne menjaju, zaključuje se da bi povećanje ukupnog automatskog stabilizirajućeg dejstva javnih politika u Srbiji bilo najveće u slučaju prelaska na sintetički i dualni model oporezivanja dohotka, a nešto niţi (ali i dalje viši nego u postojećem reţimu), u slučaju primene flat poreza na dohodak. Povećanje vrednosti automatskih stabilizatora u slučaju reforme poreza na dohodak u Srbiji konzistentno je promeni stepena progresivnosti, te se ocenjuje da rast automatskog stabilizirajućeg dejstva potiče iz povećanja progresivnosti poreskog sistema. MeĎutim, bez obzira koji scenario reforme bude primenjen, automatsko stabilizirajuće dejstvo poreza na dohodak u Srbiji će i dalje biti znatno niţe nego u zemljama Evropske unije, što se objašnjava činjenicom da će prosečno poresko opterećenje i stepen progresivnosti i dalje biti niţe nego u većini drugih evropskih drţava. TakoĎe se zaključuje da dostizanje nivoa automatskog stabilizirajućeg dejstva poreza na dohodak koji postoji u razvijenim zemljama nije moguć bez znatnog povećanja bilansnog značaja ovog poreza u Srbiji, kao i njegove progresivnosti. S obzirom da je reč o porezu koji ima izrazito negativno dejstvo na ekonomsku efikasnost i privredni rast, ocenjuje se da ovakav pristup ne bi bio adekvatan, te da bi u pogledu tog trade-off odnosa, prednost trebalo dati efektima poreske politike na dugoročni privredni rast. 305 4. Procena finansijskih performansi alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji Budući da je prikupljanje odreĎenog iznosa poreskih prihoda primarni cilj oporezivanja, analiza ekonomskih efekata svake poreske reforme trebalo bi da obuhvata i ocenu očekivanih bilansnih efekata poreske reforme. Shodno tome, u ovom poglavlju će biti izvršena procena i analiza ukupnih (neto) finansijskih performansi razmatranih modaliteta reforme poreza na dohodak graĎana u Srbiji. Reforma poreza na dohodak graĎana utiče na nivo poreskih prihoda drţave na dva načina: direktno i indirektno. Direktan uticaj se odnosi na efekte koje bi primena novih pravila oporezivanja (visina poreske stope, olakšica i sl.) imala na nivo prihoda od poreza na dohodak. Promena parametrizacije poreza na dohodak dovodi do bihejvioralnog odgovora pojedinaca, u smislu promene ponude i traţnje faktora proizvodnje, spremnosti na preuzimanje rizika, preduzetništvo i sl, što takoĎe u dugom roku utiče na nivo poreskih prihoda. Izmena pravila oporezivanja dovodi i do promene u procesu obračuna, plaćanja i naplate poreza, utičući na taj način na visinu administrativnih troškova oporezivanja i troškova primene poreza od strane poreskih obveznika. Osim toga, ako promena pravila oporezivanja dovodi i do promene graničnih poreskih stopa sa kojima su poreski obveznici suočeni, takva poreska reforma moţe za efekat imati i promenu nivoa poreske evazije. Ukupan neto bilansni efekat reforme u tom slučaju predstavljaće rezultantu promene parametrizacije poreza, bihejvioralnog odgovora obveznika, kao i promene troškova administriranja i primene poreza, te nivoa poreske evazije. Modaliteti reforme poreza na dohodak graĎana, čiji očekivani efekti su predmet empirijske analize u ovom radu, dizajnirani su polazeći od pretpostavke o njihovoj prihodnoj neutralnosti. Ovakav pristup je odabran zbog činjenice da su ekonomski efekti poreza odreĎeni njegovim dizajnom, ali i visinom poreza. 422 MeĎutim, u ovom delu rada će biti predstavljene i alternativne parametrizacije različitih scenarija reforme poreza na dohodak, koje bi obezbedile različite nivoe poreskih prihoda, u cilju analize mogućnosti za povećanje direktnih bilansnih efekata ovog poreskog 422 Sva tri reformska scenarija predstavljena u Tabeli 24. bi, uzimajući u obzir samo neposredne efekte (dakle, bez očekivanih promena u nivou privredne aktivnosti, zaposlenosti i štednje u srednjem roku) odbacila pribliţno isti nivo poreskih prihoda ( %1,0 BDP-a). 306 oblika. Osim toga, analiza finansijskih performansi će pored direktnih efekata reforme poreza na dohodak na nivo poreskih prihoda, obuhvatiti i procenu i analizu efekata te reforme na nivo troškova administriranja i primene poreza, kao i na nivo poreske evazije. 4.1 Procena bilansne izdašnosti primene alternativnih modela poreza na dohodak Prihodi konsolidovanog sektora drţave po osnovu poreza na dohodak graĎana u Srbiji iznose oko 4,9% BDP-a, i kao takvi predstavljaju četvrti bilansno najznačajniji izvor finansiranja javnog sektora (iza PDV, socijalnih doprinosa i akciza). 423 U zemljama članicama Evropske unije, prihodi od poreza na dohodak graĎana u proseku iznose oko 9,4% BDP-a 424, što je gotovo dvostruko više nego u Srbiji. MeĎutim, varijacija prihoda od ovog poreza izmeĎu zemalja Evropske unije je relativno visoka. Tako u razvijenim zemljama (starim članicama uključujući i Sloveniju, Maltu i Kipar) prihodi od poreza na dohodak iznose oko 9,8% BDP-a, dok u novim (manje razvijenim članicama) oni iznose u proseku oko 5,3% BDP-a.425 Osim toga, kao što je u prethodnoj glavi ovog rada (tačka 2.1) pokazano, zemlje sa istim modelima poreza na dohodak ostvaruju u proseku različite nivoe prihoda od tog poreskog oblika. Stoga se pored razlike u nivou razvijenosti, visini i strukturi dohotka, uzrokom visoke varijacije nivoa prihoda od poreza na dohodak moţe smatrati i razlika u pogledu karakteristika samog sistema oporezivanja dohotka, tj. njegove parametrizacije. Tri reformska scenarija čiji se efekti analiziraju u ovom radu predstavljaju samo neke, od velikog broja, mogućih rešenja. Statičkim mikrosimulacionim modeliranjem poreza na dohodak, bez uzimanja u obzir bihejvioralnog odgovora, na osnovu date visine i strukture dohodaka i potrošnje fizičkih lica u Srbiji (u bazi podataka LSMS 2007.), moguće je formulisati i druge, prihodno neutralne ili prihodno pozitivne/negativne scenarije reforme poreza na dohodak. S tim u vezi, u nastavku će se razmatrati moguće parametrizacije alternativnih modela poreza na dohodak u 423 Bilten javnih finansija za decembar 2007. godine, Ministarstvo finansija Republike Srbije, Beograd, 2008. godina. Odabrani su podaci za 2007. godinu, jer se empirijska analiza ekonomskih efekata reforme poreza na dohodak vrši na bazi mikro podataka iz 2007. godine. Osim toga, ocenjuje se da u meĎuvremenu nije došlo do znatnije promene relativnih odnosa nivoa prihoda od pojedinačnih poreskih oblika. Uporedi Bilten javnih finansija za decembar 2007. godine i Bilten javnih finansija za decembar 2010. godine. 424 Reč je o ponderisanom proseku. 425 Vidi: Taxation Trends in the EU 2009, European Commission, Luxembourg 307 Srbiji, koje bi odbacile različite nivoe poreskih prihoda, i to: i) isti nivo poreskih prihoda kao postojeći porez na dohodak, ii) dodatnih 0,5% BDP poreskih prihoda, iii) dodatnih 1% BDP poreskih prihoda. U Tabeli 43. prikazane su alternativne varijante flat, sintetičkog i dualnog poreza na dohodak, koje bi odbacile isti nivo poreskih prihoda kao postojeći porez na dohodak, tj. kao scenariji prikazani u Tabeli 26. U cilju smanjenja troškova primene i administriranja poreza, ova tri modela poreza na dohodak ne podrazumevaju dodeljivanje bilo kakvih standardnih i nestandardnih odbitaka (osim opšteg neoporezivog iznosa), za razliku od osnovnih scenarija. U flat modelu, neoporezivi deo dohotka se povećava na 15.500 dinara mesečno, a poreska stopa na 19%. Kod sintetičkog modela oporezivanja uvodi se takoĎe neoporezivi deo dohotka od 15.500 dinara i progresivne poreske stope od 15%, 21% i 28%. Kada je reč o dualnom modelu poreza, neoporezivi deo dohotka od rada bi iznosio 12.000 dinara mesečno, a poreske stope progresivne i to 11%, 16% i 20%, dok bi se dohodak od kapitala oporezovao po jedinstvenoj stopi od 11%. Zbog razlike u pogledu visine odbitaka i samih poreskih skala, za očekivati je da bi ova tri scenarija poreske reforme odbacila različite efekte na raspodelu dohotka, pravičnost u oporezivanju, na trţište rada i kapitala, kao i na visinu troškova administriranja porezima i nivo poreske evazije. Kao što je navedeno, prihodi od poreza na dohodak graĎana u Srbiji su u proseku relativno niţi nego u tzv. zemljama u tranziciji, za oko 0,4% BDP-a. S tim u vezi, metodom mikrosimulacionog modeliranja, kreirana je po jedna varijanta svakog od tri alternativna modela poreza na dohodak u Srbiji, koja bi dovela do povećanja prihoda od poreza na dohodak za oko 0,5% BDP-a. Tako su u Tabeli 44. prikazani modeli poreza na dohodak čija bi primena u Srbiji obezbedila nivo prihoda od ovog poreza ekvivalentan prosečnom iznosu prihoda od oporezivanja dohotka graĎana u devet novih članica EU.426 Prema rezultatima mikrosimulacione analize, uz zadrţavanje nivoa nestandardnih odbitaka na postojećem nivou, povećanje prihoda od poreza na dohodak za 0,5% BDP-a bi se moglo ostvariti podizanjem stope flat poreza na dohodak na 17%. Alternativno, u slučaju uvoĎenja sintetičkog poreza na dohodak, taj nivo poreskih prihoda bi se mogao ostvariti simultanim povećanjem neoporezivog iznosa na 12.500 dinara mesečno i uvoĎenjem trostruke, raščlanjene progresije (stope 426 Reč je o zemljama koje su Evropskoj uniji pristupile 2004. i 2007. godine, izuzimajući Kipar, Maltu i Sloveniju. 308 od 16%, 23% i 29%). Treća mogućnost, koja se odnosi na uvoĎenje dualnog poreza na dohodak bi obezbedila rast poreskih prihoda za 0,5% BDP-a u slučaju podizanja neoporezivog iznosa na 13.000 dinara mesečno, i uvoĎenja progresivnih poreskih stopa od 13%, 19% i 27% na dohodak od rada, kao i jedinstvene poreske stope od 13% na dohodak od kapitala. 427 Alternativne parametrizacije poreza na dohodak ukazuju da je isti nivo poreskih prihoda moguće ostvariti na različite načine, kao što različite parametrizacije mogu obezbediti iste ili slične ekonomske efekte. Iako je reformu poreza na dohodak moguće sprovesti izolovano u odnosu na promene drugih elemenata poreskog sistema, u teorijskim i empirijskim analizama, kao i u praksi sve većeg broja razvijenih zemalja, reforma poreza na dohodak često predstavlja deo šire reforme, celog poreskog sistema. U mnogim zemljama se kao cilj takve poreske reforme definiše preraspodela tereta finansiranja javnog sektora sa faktora proizvodnje na potrošnju. U tom kontekstu izraĎen je i predlog sveobuhvatne, prihodno neutralne, reforme poreskog sistema Srbije čiji su osnovni elementi: a) smanjenje doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za 1/3, čime bi se javni prihodi smanjili za 3,6% BDP-a, b) povećanje PDV, sa ciljem da se obezbedi prirast poreskih prihoda za oko 2,5% BDP-a, i c) povećanje progresivnosti poreza na dohodak, što bi obezbedilo rast prihoda po ovom osnovu za oko 1% BDP-a.428 S tim u vezi, kao i u prethodnom slučaju, primenom metode mikrosimulacionog modeliranja, kreiran je po jedan scenario za svaki od tri alternativna modela poreza na dohodak, koji bi obezbedio rast prihoda od ovog poreza za oko 1% BDP-a (vidi Tabelu 45.). Tako bi se dati bilansni efekat (od oko 6% BDP-a) mogao ostvariti uvoĎenjem flat poreza po stopi od 22%, uz povećanje neoporezivog dela dohotka na 13.000 dinara mesečno. U slučaju odabira sintetičkog modela oporezivanja, isti bilansni efekat bi se ostvario uvoĎenjem visokih progresivnih poreskih stopa (16%, 25% i 33%) uz povećanje neoporezivog limita na 12.000 dinara mesečno. Alternativno, ciljani nivo poreskih prihoda bi se mogao ostvariti uvoĎenjem relativno oštre progresije u oporezivanju dohotka od rada (poreske stope od 15%, 20% i 26%, uz rast neoporezivog dohotka na 12.000 dinara mesečno) i povećanje stope poreza na 427 U svim scenarijima poreske reforme koji odbacuju poreske prihode veće od postojećih, pretpostavlja se da su ostali elementi poreza (poreski obveznik, predmet oporezivanja, poreska osnovica) identični kao kod bazičnog reformskog scenarija. 428 Arsic, M. et. al. (2010) 309 dohodak od kapitala na 15%. S obzirom na to da sva tri scenarija podrazumevaju znatno povećanje neoporezivog iznosa dohotka u odnosu na postojeći sistem oporezivanja, kao i uvoĎenje progresivnih poreskih stopa (kod dualnog i sintetičkog modela), ocenjuje se da bi sva tri modela dovela i do povećanja progresivnosti u odnosu na postojeće stanje, što je jedan od ciljeva sveobuhvatne poreske reforme. 310 Tabela 43. Bilansno neutralni scenariji reforme poreza na dohodak u Srbiji Elementi Flat PDG (2) Sintetički PDG (2) Dualni PDG (2) Dohodak od rada Dohodak od kapitala Oporezivi dohodak Suma dohodaka iz svih izvora Suma dohodaka iz svih izvora Zarada, 80% dohotka od samostalne delatnosti, dohodak od poljoprivrede Kamata, dividenda, kapitalni dobici, dohodak od nepokretnosti, 20% dohotka od samostalne delatnosti Poreska osnovica Bruto dohodak umanjen za odbitke Bruto dohodak umanjen za odbitke Bruto dohodak umanjen za odbitke Bruto dohodak Odbici¹ Lični odbitak 15.500 din. 15.500 din. 12.000 din. 0 Odbici za izdrţavanu decu (po detetu) 0 0 0 0 Odbici za troškove lečenja 0 0 0 0 Odbici za troškove obrazovanja 0 0 0 0 Poreska stopa 19% do 20.000 din. - 15% do 10.000 din. - 11% 11% od 20.000 do 45.000 din. - 21% od 10.000 do 25.000 din. - 16% preko 45.000 din. - 28% preko 25.000 din. - 20% 1) Odbici su dati na mesečnom nivou. Pretpostavlja se da nestandardne odbitke koristi član domaćinstva sa najvećim dohotkom 311 Tabela 44. Prihodno pozitivni scenariji reforme poreza na dohodak u Srbiji (+0,5% BDP-a) Elementi Flat PDG (3) Sintetički PDG (3) Dualni PDG (3) Dohodak od rada Dohodak od kapitala Odbici¹ Lični odbitak 9.000 din. 12.500 din. 13.000 din. 0 Odbici za izdrţavanu decu (po detetu) 4.000 din. 4.000 din. 4.000 din. 0 Odbici za troškove lečenja 0 pun iznos nastalih troškova pun iznos nastalih troškova 0 Odbici za troškove obrazovanja 0 4.000 din. 4.000 din. 0 Poreska stopa 17% do 20.000 din. - 16% do 10.000 din. - 13% 13% od 20.000 do 45.000 din. - 23% od 10.000 do 25.000 din. - 19% preko 45.000 din. - 29% preko 25.000 din. - 27% 1) Odbici su dati na mesečnom nivou. Pretpostavlja se da nestandardne odbitke koristi član domaćinstva sa najvećim dohotkom 312 Tabela 45. Prihodno pozitivni scenariji reforme poreza na dohodak u Srbiji (+1% BDP-a) Elementi Flat PDG (4) Sintetički PDG (4) Dualni PDG (4) Dohodak od rada Dohodak od kapitala Odbici¹ Lični odbitak 13.000 din. 12.000 din. 12.000 din. 0 Odbici za izdrţavanu decu (po detetu) 4.000 din. 4.000 din. 4.000 din. 0 Odbici za troškove lečenja 0 pun iznos nastalih troškova pun iznos nastalih troškova 0 Odbici za troškove obrazovanja 0 4.000 din. 4.000 din. 0 Poreska stopa 22% do 20.000 din. - 16% do 10.000 din. - 15% 15% od 20.000 do 45.000 din. - 25% od 10.000 do 25.000 din. - 20% preko 45.000 din. - 33% preko 25.000 din. - 26% 1) Odbici su dati na mesečnom nivou. Pretpostavlja se da nestandardne odbitke koristi član domaćinstva sa najvećim dohotkom 313 4.2 Procena uticaja alternativnih modela oporezivanja dohotka na nivo poreske evazije Ukupne finansijske performanse poreskog sistema zavise od načina na koji je on dizajniran, u smislu širine osnovice i visine poreskih stopa, ali i od nivoa poreske evazije. Iako je ideal optimalnog poreskog sistema oporezivanje uz nulti nivo evazije, u praksi je ona uvek pozitivna, bez obzira na način na koji su poreski i pravni sistemi postavljeni. Teorija oporezivanja smatra da je postojanje poreske evazije posledica činjenice da se porezima finansira nabavka javnih dobara, kod kojih postoje podsticaji za primenu strategije „besplatnog korišćenja“. 4.2.1 Razmere i struktura evazije poreza na dohodak Kada je reč o visini poreske evazije u Srbiji, zvanične i precizne procene ne postoje, ali se smatra da ona varira izmeĎu 20% i 30% poreskih prihoda, te da se razlikuje od jednog do drugog poreskog oblika. Procena visine evazije poreza na dohodak u ovom radu, kao i njenih determinanti, izvršena je na osnovu podataka iz Ankete o ţivotnom standardu iz 2007. godine (LSMS 2007.). Za razliku od drugih anketa sličnog karaktera, u LSMS 2007. postoji podatak o visini stvarnog dohotka od rada (od zaposlenja i samozaposlenja) koji pojedinac ostvaruje, kao i podatak o iznosu dohotka koji je poreskim organima prijavljen u datom periodu. Razlika izmeĎu ove dve kategorije predstavlja neprijavljeni dohodak lica, na koji nije obračunat i plaćen porez na dohodak, kao ni druge fiskalne daţbine (doprinosi za obavezno socijalno osiguranje). Postojanje ovakvih pitanja u pomenutoj Anketi, posledica je učestalosti situacije u kojoj poreskim organima bude prijavljen odreĎeni iznos dohotka (samo)zaposlenog lica, dok to lice u stvarnosti od svog poslodavca ili iz svoje preduzetničke delatnosti ostvaruje znatno veći iznos dohotka. Procena nivoa evazije poreza na dohodak od rada vrši se poreĎenjem neprijavljenog u odnosu na prijavljeni ili u odnosu na ukupan stvarni dohodak. S tim u vezi definisana su dva indikatora nivoa poreske evazije: i) stopa neprijavljivanja dohotka (odnos neprijavljenog i prijavljenog dohotka), ii) stopa poreske evazije (učešće neprijavljenog dohotka u ukupnom, stvarnom dohotku). Dok se prvi indikator koristi za ilustrovanje nivoa poreske evazije, drugi navedeni indikator se pored toga smatra i pokazateljem granične sklonosti ka poreskoj utaji. Budući da je mehanizam naplate poreza, kao i 314 verovatnoće kontrole i otkrivanja, kod dve osnovne vrste dohotka od rada (zarada i dohodak od samostalne delatnosti) različit, opravdano je zasebno analizirati nivo evazije poreza po ovim vrstama dohodaka od rada. Tabela 46. Osnovni indikatori nivoa evazije poreza na dohodak u Srbiji Vrsta dohotka od rada % ukupnog dohotka od rada Stopa neprijavljivanja dohotka¹ Stopa poreske evazije² % ukupnog broja obveznika Zaposlenje (zarada) 75% 9,8% 8,9% 16,6% Samostalna delatnost 25% 78,3% 43,9% 64,4% Ukupno 100% 26,9% 21,2% 25,6% Rezultati prikazani u Tabeli 46. pokazuju da prosečna stopa neprijavljivanja dohotka u Srbiji iznosi oko 26,9% , što znači da na 100 dinara prijavljenog dohotka, dolazi 26,9 dinara dohotka na koji nije plaćen porez. Rezultati takoĎe pokazuju da oko 25,6% ukupnog broja poreskih obveznika ostvaruje dohodak koji je veći od prijavljenog. Date rezultate treba tumačiti kao aproksimaciju nivoa evazije poreza, zbog nedostataka inherentnih anketama, kao izvoru podataka, u smislu sklonosti učesnika da potcene iznos svog neprijavljenog, a time i ukupnog dohotka. Navedeni pokazatelji takoĎe ukazuju da je poreska evazija znatno izraţenija kod dohotka od samostalne delatnosti, nego kod zarade. Tako od ukupnog iznosa dohotka od rada, ¾ se odnosi na dohodak koji lica ostvaruju iz radnog odnosa, dok se ¼ odnosi na dohodak od samostalne delatnosti. Dobijeni rezultati pokazuju da je kod dohotka od zaposlenja prosečna stopa neprijavljivanja dohotka 9,8%, dok kod dohotka od samostalne delatnosti ona iznosi čak 78,3% (na 100 dinara prijavljenog dohotka od samostalne delatnosti dolazi u proseku još 78,3 dinara neprijavljenog dohotka).429 Ovakvi rezultati proizilaze iz činjenice da se dohodak od zaposlenja oporezuje na izvoru, po odbitku, a da se kod dohotka od samostalne delatnosti ovaj porez naplaćuje po principu samooporezivanja, tj. po rešenju poreskog organa. Prikazani rezultati su konzistentni sa teorijskim stavovima, kao i sa rezultatima empirijskih istraţivanja u drugim zemljama, prema kojima je sistem oporezivanja na izvoru, po odbitku znatno efikasniji iz perspektive suzbijanja poreske evazije, u odnosu na sistem samooporezivanja ili oporezivanja po rešenju. Osim toga, gotovo polovina ukupne mase zarada isplaćenih zaposlenima u Srbiji ostvaruje se po osnovu zaposlenja u 429 Vidi: RanĎelović, S. (2011) 315 javnom sektoru, gde se ovaj vid poreske evazije od strane poslodavca i zaposlenog veoma retko praktikuje. To znači da je stopa neprijavljivanja dohotka od zaposlenja u privatnom sektoru verovatno duplo veća od navedenih 9,8%. Uporedne analize pokazuju da u razvijenim zemljama članicama OECD siva ekonomija u proseku iznosi od 12% do 15% BDP-a, dok u tranzicionim zemljama ona iznosi oko 21% BDP. 430 Zbog nedostatka istraţivanja usmerenih na procenu evazije poreza na dohodak u tranzicionim zemljama, ona se moţe aproksimativno proceniti. S obzirom da je stopa evazije poreza na rad u proseku znatno veća od evazije poreza na potrošnju, te da je ukupna stopa sive ekonomije u tranzicionim zemljama oko 21%, zaključuje se da je evazija poreza na dohodak u tim zemljama za nekoliko procentnih poena veća od prosečnih 21% BDP. MeĎutim, budući da je prethodno procenjeno da u Srbiji stopa neprijavljivanja dohotka iznosi 26,9%, zaključuje se da je ona znatno veća nego u razvijenim zemljama, a nešto veća (za nekoliko procentnih poena) i u odnosu na druge tranzicione zemlje. Pored razlike u pogledu nivoa poreske evazije po vrstama dohodaka, uočava se da postoji značajna razlika u ovom pogledu i po različitim nivoima dohodaka. Tabela 47. Raspodela ukupnog iznosa neprijavljenog dohotka po decilima u Srbiji decili dohodak od zaposlenja (zarada) dohodak od samostalne delatnosti stvarni neprijavljeni stvarni neprijavljeni 1 0,4% 1,0% 1,6% 0,4% 2 2,5% 4,0% 4,2% 2,5% 3 4,4% 5,7% 4,0% 2,5% 4 6,1% 7,0% 5,5% 3,4% 5 7,9% 8,0% 5,9% 5,7% 6 10,0% 10,9% 7,5% 6,8% 7 11,8% 13,6% 10,2% 10,8% 8 14,7% 16,1% 12,1% 13,7% 9 17,5% 12,6% 14,3% 14,3% 10 24,7% 21,2% 34,6% 39,9% Rezultati mikrosimulacione i dalje statističke analize ukazuju na to da najveći deo ukupne mase neprijavljenog dohotka ostvaruju lica u gornjim decilnim grupama. Tako lica koja se prema visini zarada nalaze u dve gornje decilne grupe ostvaruju 33,8% ukupnog iznosa neprijavljenog dohotka, dok je kod lica koja ostvaruju 430 Schneider, F., et. al. (2000). 316 dohodak od samostalne delatnosti (advokati, lekari, vlasnici radnji i sl.) taj procenat veći i iznosi 54,2% ukupnog iznosa neprijavljenog dohotka. S obzirom da lica u gornjim decilnim grupama u Srbiji ostvaruju i najveći deo dohotka, analizu distributivnih efekata poreske evazije potrebno je dopuniti utvrĎivanjem relativnog nivoa poreske evazije (tj. stope poreske evazije) po dohodnim grupama. Grafikon 42. Stope evazije poreza na dohodak u Srbiji po decilima Rezultati dobijeni na osnovu pomenute Ankete, prikazani na Grafikonu 42. pokazuju da je stopa evazije poreza na zarade relativno visoka kod donjih dohodnih grupa, te da opada sa rastom zarada. S druge strane, kod dohotka od samostalne delatnosti, stopa poreske evazije je visoka na najniţem nivou dohotka, nešto manja na umereno niţim nivoima dohotka (drugi, treći i četvrti decil), a zatim ponovo veća na srednjem i višem nivou dohotka. S obzirom da zarade čine ¾ ukupnog dohotka od rada, distributivni efekti poreske evazije su u najvećoj meri opredeljeni raspodelom evazije poreza na zaradu. Na osnovu podataka o distribuciji evazije poreza na ukupan dohodak od rada, zaključuje se da je ona (blago) progresivna, jer je najviša na niţim nivoima dohotka, na srednjem nivou dohotka opada, a zatim ponovo blago raste na najvišim nivoima dohotka. Kako su pomenuti statistički pokazatelji deskriptivnog karaktera, konačnu ocenu o vezi izmeĎu nivoa različitih vrsta dohodaka od rada i sklonosti ka poreskoj evaziji je 317 moguće dati tek nakon odgovarajuće ekonometrijske analize, što će u nastavku i biti učinjeno. 4.2.2 Ocena efekata primene alternativnih modela reforme poreza na dohodak na nivo poreske evazije Prema Allingham-Sandmo modelu visina poreske evazije determinisana je sa četiri grupe faktora: a) visina granične poreske stope, b) visina kazne u slučaju otkrivanja poreske utaje, c) verovatnoća otkrivanja, d) visina stvarnog dohotka, o čemu je detaljno bilo reči u Glavi I ovog rada. Prema ekonomskoj teoriji veza izmeĎu visine kazne i verovatnoće otkrivanja sa jedne, i visine poreske evazije, je nedvosmisleno negativna, dok veza izmeĎu visine stvarnog dohotka i stope poreske evazije zavisi od relativne averzije prema riziku. S druge strane, veza izmeĎu poreske evazije i visine granične poreske stope je ambivalentna. Odluka pojedinca o tome da li će nakon povećanja granične poreske stope obveznik povećati ili smanjiti iznos neprijavljenog dohotka, predstavlja rezultantu dejstva efekta dohotka i efekta supstitucije. 431 Rezultati empirijskih istraţivanja ukazuju da češće preovladava efekat supstitucije (što znači da povećanje granične poreske stope dovodi do smanjenja optimalnog iznosa prijavljenog dohotka). 432 MeĎutim, kada je kazna za utaju poreza definisana kao funkcija iznosa evadiranog poreza, tada često preovladava efekat dohotka, tako da povećanje granične poreske stope dovodi do povećanja optimalnog iznosa prijavljenog dohotka. Veza izmeĎu odluke o (ne)prijavljivanju dohotka i visine granične poreske stope ostvaruje se preko raspoloţivog dohotka, jer visina poreza utiče na veličinu raspoloţivog dohotka, što pak opredeljuje odluku o poreskoj evaziji. Povećanje granične poreske stope dovodi do smanjenja neto dohotka pojedinca (ako se pretpostavi da se ekonomska raspodela tereta oporezivanja vrši na račun primaoca dohotka). MeĎutim, smanjenje neto (raspoloţivog) dohotka moţe dovesti do toga da lice koje se do sada nije kvalifikovalo za ostvarenje prava iz sistema socijalne zaštite (npr. socijalna pomoć, dečji dodatak i sl.), nakon smanjenja neto dohotka počne da ostvaruje to pravo, i obrnuto. To znači da bi nakon povećanja granične poreske stope moglo doći do rasta raspoloţivog dohotka pojedinca (prirast dohotka po osnovu 431 Vidi: Yaniv, G. (2009) 432 Pommerehne, W., et. al. (1996) 318 socijalnih naknada da bude veći od prirasta poreske obaveze). Osim toga, promena iznosa poreza moţe, u slučaju da je ekonomska raspodela poreskog tereta takva da deo ide na račun poslodavca, a deo na račun zaposlenog, dovesti do promene osnovice za obračun doprinosa za obavezno socijalno osiguranja. To bi hipotetički moglo da dovede do situacije u kojoj povećanje poreza na dohodak dovodi do smanjenja osnovice za obračun doprinosa, a posledično i iznosa socijalnih doprinosa. Standardni A-S teorijski model evazije poreza na dohodak vezu izmeĎu evazije i poreske stope uspostavlja preko dohotka posle oporezivanja. U ovom radu se ovaj pristup proširuje u cilju povećanja realističnosti modela, tako da se pretpostavlja da će odluka pojedinca o poreskoj evaziji zavisiti od neto raspoloţivog dohotka (nakon poreza, doprinosa i dodele socijalnih transfera), a ne samo od dohotka nakon oporezivanja, a pre plaćanja doprinosa i dodele socijalnih naknada. U te svrhe korišćen je koncept efektivne granične poreske stope (EMTR), koja pokazuje po kojoj stopi je efektivno oporezovan dodatni dinar dohotka, pri čemu se efektivnim poreskim teretom smatra razlika izmeĎu prirasta ukupne poreske obaveze i prirasta iznosa socijalnih naknada i/ili iznosa socijalnih doprinosa. 433 Korišćenje EMTR umesto običnih graničnih poreskih stopa smatra se opravdanim, zbog realnosti pretpostavke da poreski obveznik svojim evazionim radnjama teţi da maksimizira ne svoj dohodak nakon oporezivanja, već svoj ukupan raspoloţivi dohodak. U tom smislu efekat doprinosa na raspoloţivi dohodak se smatra bitnijim kod razmatranja poreske evazije, nego efekat na socijalne naknade, jer zaposlena lica najčešće ne ostvaruju pravo na socijalnu pomoć, osim ako je njihov dohodak po članu domaćinstva ispod propisanog limita ili u zemlji postoji neka vrsta negativnog poreza. Osim toga, uvoĎenje u analizu EMTR, koja se primenom mikrosimulacionog modela moţe obračunati za svakog obveznika posebno, omogućava ekonometrijsku analizu ovog pitanja i na unakrsnim podacima. S obzirom da reforma poreza na dohodak dovodi do promene efektivne granične poreske stope svakog poreskog obveznika, te da je iznos neprijavljenog dohotka odreĎen i visinom (efektivne) granične poreske stope, kvantitativnu procenu efekata poreske reforme na stopu poreske evazije moguće je sprovesti u tri koraka: 433 O konceptu efektivne granične poreske stope detaljnije je bilo reči u tački 3.1, Glave III ovog rada. 319  Obračun efektivne granične poreske stope pre i nakon reforme (za svaki od reformskih scenarija), te utvrĎivanje razlike u pogledu visine prosečne efektivne granične poreske stope u svakom od reformskih scenarija u odnosu na postojeći sistem oporezivanja dohotka, primenom mikrosimulacionog modela poreskih i socijalnih politika za Srbiju (SRMOD);  Ekonometrijska ocena elastičnosti stope poreske evazije u odnosu na efektivnu graničnu poresku stopu;  Procena promene stopa poreske evazije, korišćenjem dobijenih rezultata o promeni efektivne granične poreske stope nakon (različitih scenarija) poreske reforme i ocenjenog koeficijenta elastičnosti stope poreske evazije u odnosu na visinu efektivne granične poreske stope. Procena efekata alternativnih scenarije reforme poreza na dohodak u Srbiji na nivo poreske evazije biće vršena pod pretpostavkom da su ostali bitni faktori (visina kazne i verovatnoće otkrivanja evazije) konstantni, i to iz dva razloga. Prvo, Poreska uprava ne raspolaţe podacima o broju izvršenih kontrola na 1.000 poreskih obveznika, za različite vrste dohodaka od rada, ni za lica sa različitim nivoima dohotka, za 2007. godinu, zbog čega nije moguće utvrditi verovatnoću kontrole za različite kategorije poreskih obveznika. Drugo, visina kazne za evaziju poreza na dohodak u Srbiji je tako zakonski definisana, da nije diferencirana za lica sa različitim nivoima dohotka, ni za različite kategorije poreskih obveznika (zaposleni, preduzetnici i sl.), zbog čega ni ovu kategoriju nije moguće varirati po različitim grupama obveznika. Poreskim propisima je definisano da kazna za poresku evaziju u svim slučajevima iznosi od dvostrukog do desetostrukog iznosa neplaćenog poreza, što ostavlja mogućnost poreskim organima da sami odreĎuju njenu visinu, u okviru datog raspona, ceneći okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu Poreska uprava ne vodi statistiku visine razrezanih kazni u odnosu na neprijavljeni dohodak. Rezultati dobijeni implementiranjem odgovarajućih scenarija reforme poreza na dohodak u mikrosimulacioni model SRMOD pokazuju da prosečna ponderisana efektivna granična poreska stopa (EMTR) u postojećem sistemu iznosi 15,4%, te da bi sva tri scenarija reforme dovela do njenog smanjenja. Pad EMTR bi bio najizrazitiji u slučaju prelaska na sintetički model i iznosio bi 3,1 p.p., zatim u slučaju primene flat modela (pad EMTR od 2,9 p.p.), dok bi smanjenje ove stope bilo najmanje (2,4 p.p.) u slučaju odabira dualnog koncepta oporezivanja (vidi Tabelu 36.). 320 Nakon što je procenjeno da sva tri scenarija reforme dovode do smanjenja prosečne ponderisane EMTR, za ocenu efekata na stopu poreske evazije neophodno je oceniti smer i intenzitet veze izmeĎu EMTR i stope poreske evazije. S tim u vezi, razvijen je ekonometrijski model, koji je primenjen na unakrsnim podacima iz Ankete o ţivotnom standardu (LSMS 2007.). Kao zavisna varijabla, korišćena je stopa poreske evazije (SPE), definisana kao odnos izmeĎu razlike stvarnog i prijavljenog dohotka (tj. iznos neprijavljenog dohotka) i iznosa stvarnog ukupnog dohotka. U model su uključene logaritmovane vrednosti tri objašnjavajuće promenljive: ukupnog (stvarnog) iznosa dohotka od zaposlenja (ZAR), ukupnog (stvarnog) iznosa dohotka od samostalne delatnosti (SAM) i efektivne granične poreske stope (EMTR), tako da model ima sledeći oblik:434 iEMTRSAMZARSPE   loglogloglog 3210 Inicijalno je u ekonometrijski model uključena i veštačka promenjiva pomoću koje bi trebalo proceniti da li je forma dohotka odnosno mehanizam naplate, tj. činjenica da li je reč o dohotku od samozaposlenja ili od zaposlenja (odnosno da li se oporezivanje vrši po odbitku ili po rešenju), od uticaja na nivo poreske evazije. MeĎutim, dobijena ocena je bila statistički značajna tek na nivou značajnosti od 30%, zbog čega je ova varijabla isključena iz specifikacije modela. Standardnim postupkom regresione analize (pri nivou značajnosti od 5%, tj. 10% za EMTR), primenom metoda običnih najmanjih kvadrata, na nivou celog uzorka, dobijene su sledeće ocene: Zavisna promenljiva Nezavisne promenljive logSPE logZAR logSAM logEMTR Ocena -0,63 0,48 -0,30 t-odnos -9,30 4,67 -1,85 Verovatnoća (p) 0,000 0,000 0,068 Ostala statistička svojstva R2=0,82; F(3, 79)=251,15 (p=0,000); JB=1,80 434 Ukupan dohodak od rada je razdvojen na dohodak od zaposlenja i samozaposlenja zbog uočene razlike u pogledu stope poreske evazije, i ukupno i po decilnim grupama, za ove dve kategorije dohodaka od rada. 321 Datim ekonometrijskim modelom je objašnjeno 82% varijacija u stopi poreske evazije. Model prolazi test statističke značajnosti pojedinačnih regresionih koeficijenata i test njihove zajedničke statističke značajnosti (t-test i F-test). UtvrĎeno je da ne postoji problem multikolinearnosti (koeficijent determinacije u pomoćnim regresionim modelima ne prelazi 0,25 i znatno je niţi od odgovarajućeg koeficijenta determinacije u glavnom regresionom modelu). Problem heteroskedastičnosti je rešen u postupku ekonometrijske analize. Ţak-Bera test pokazuje da su reziduali normalno raspodeljeni, a model prolazi Remzijev test specifikacije modela. 435 Osim toga, i Pregibon link test potvrĎuje potvrĎuje ispravnost specifikacije modela. Na osnovu navedenog se zaključuje da dati model obezbeĎuje odgovarajuću linearnu, nepristrasnu ocenu veze izmeĎu stope poreske evazije s jedne, i visine dohodaka i efektivne granične poreske stope u Srbiji, s druge strane. Prema dobijenim rezultatima, elastičnost stope poreske evazije u odnosu na visinu EMTR iznosi -0,30, što znači je veza izmeĎu poreske evazije i visine EMTR negativna. Prema tome, zaključuje se da u Srbiji efekat dohotka preovladava nad efektom supstitucije. Objašnjenje negativne veze izmeĎu stope poreske evazije i visine poreske stope nalazi se u Yitzhakijevom teorijskom modelu poreske evazije, prema kojem kada je kazna funkcija evadiranog poreza (a ne neprijavljenog dohotka), što je slučaj i u Srbiji, nema efekta supstitucije, već samo efekta dohotka.436 Budući da usled efekta dohotka povećanje poreske stope dovodi do smanjenja iznosa neprijavljenog dohotka, zbog Erouvljevog zakona rastuće granične averzije prema riziku, jasno je da u tom slučaju veza izmeĎu stope poreske evazije i EMTR mora biti negativna. Ocenjeni koeficijent elastičnosti stope poreske evazije u odnosu na visinu zarade (-0,63) pokazuje da stopa poreske evazije opada sa rastom zarade. Objašnjenje se nalazi u činjenici da kod nisko plaćenih radnika u Srbiji odluku o prijavljivanju zarade najčešće donosi poslodavac, te da je zbog visoke stope nezaposlenosti niskokvalifikovanih radnika, elastičnost ponude rada niţa, zbog čega su radnici spremni da prihvate i neformalno zaposlenje. U prilog tome govori i raspodela stope evazije poreza na zarade po decilima, koja pokazuje da je ona najviša kod donjih decilnih grupa (Grafikon 42.). S druge strane, ocenjena elastičnost stope poreske 435 Za sprovoĎenje Remzijevog testa neophodno je u model uključiti i konstantu. 436 Vidi: Yaniv, G. (2009) i Yitzhaki, S. (1974) 322 evazije u odnosu na dohodak od samostalne delatnosti (0,48) pokazuje da sa rastom dohotka od samostalne delatnosti stopa poreske evazije raste. To upućuje na zaključak da je sklonost ka poreskoj evaziji veća kod preduzetnika koji ostvaruju veće dohotke (npr. vlasnici radnji, advokati, lekari i sl.), što potvrĎuje i raspodela stope evazije poreza na dohodak od samostalne delatnosti po decilima (Grafikon 42.). U cilju detaljnije analize dobijenih rezultata, izvršene su još dve pomoćne regresione analize sa istim varijablama, ali na delovima uzorka koji ostvaruju raspoloţivi dohodak (iz svih izvora) veći od prosečnog i manji od prosečnog. Dobijeni rezultati su pokazali da je koeficijent elastičnosti stope poreske evazije u odnosu na EMTR za lica sa većim dohotkom negativan i da uzima još manju vrednost (oko -0,7), dok je kod lica sa niţim dohocima ova veza znatno slabija (-0,08). Objašnjenje se nalazi u činjenici da lica sa visokim dohocima često mogu da dohodak od rada zamene dohotkom od kapitala (npr. dividendom), jer su često i (su)vlasnici preduzeća ili preduzetničkih radnji u kojima su zaposleni. Osim toga, vaţenje Erouvljevog zakona o rastućoj graničnoj averziji prema riziku takoĎe moţe predstavljati objašnjenje dobijenih rezultata. Tabela 48. Efekti reforme poreza na dohodak na nivo poreske evazije u Srbiji Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG ΔEMTR, u procentima -18,8% -15,6% -20,1% Elastičnost neprijavljenog dohotka u odnosu na EMTR -0,30 -0,30 -0,30 Δstope poreske evazije, u procentima 5,6% 4,7% 6,0% Stopa poreske evazije nakon reforme 22,4% 22,2% 22,5% Polazeći od toga da bi sva tri scenarija poreske reforme dovela do smanjenja prosečne EMTR, te da je ocenjena veza izmeĎu stope poreske evazije i EMTR negativna, zaključuje se da bi sva tri reformska scenarija dovela do povećanja stope poreske evazije. Tako bi, ceteris paribus, u slučaju prelaska na flat i sintetički porez na dohodak, stopa poreske evazije porasla sa 21,2% na 22,4%%, dok bi u slučaju primene dualnog poreza ona porasla na 22,2%, a u slučaju primene sintetičkog poreza na 22,5%. Na osnovu navedenog se zaključuje da razlike izmeĎu različitih scenarija reforme, u pogledu efekata na nivo poreske evazije nisu znatne, ali da bi sva tri scenarija dovela do umerenog rasta neprijavljenog dohotka. 323 4.3 Procena uticaja alternativnih modela oporezivanja dohotka na troškove administriranja porezima Teorija oporezivanja ne nudi jedinstvena optimalna rešenja, a čak i kad bi takva rešenja postojala, postavlja se pitanje mogućnosti njihove primene, jer bi ona verovatno morala biti relativno sloţena, kako bi izbalansirala različite ciljeve oporezivanja. Usloţnjavanje pravila po kojima se vrši oporezivanje dohotka dovodi do realizacije odreĎenih ciljeva (unapreĎenje pravičnosti, efikasnosti, i sl.), ali po cenu povećanja troškova administriranja porezima. Kao što je već bilo reči, troškovi administriranja porezima imaju dve komponente: troškove primene poreza od strane poreskog obveznika i troškove naplate poreza od strane drţave. Kako su troškovi primene poreza u proseku višestruko veći od troškova naplate, većina empirijskih istraţivanja troškova administriranja porezima fokusira se upravo na ovu vrstu troškova. Osim toga, troškove primene poreza snose poreski obveznici, što moţe distorzivno delovati na njihovo ponašanje, tj. dovesti do narušavanja ekonomske efikasnosti oporezivanja. Stoga će u ovom radu empirijska analiza troškova administriranja različitih modela poreza na dohodak biti prevashodno fokusirana na troškove primene poreza, dok će zbog ograničenja u pogledu raspoloţivosti podataka za troškove naplate biti izvršena aproksimativna procena. Tri analizirana scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji bitno se razlikuju (i u odnosu na postojeći sistem, a i meĎusobno) kako u pogledu osnovnih ekonomskih efekata, o čemu je bilo reči u prethodnim poglavljima, tako i u pogledu sloţenosti i indirektnih troškova koje bi poreski obveznici imali u vezi sa izmirenjem svoje poreske obaveze. Indirektni troškovi plaćanja poreza povezani su sa mehanizmom plaćanja, tj. obavezom podnošenja godišnje prijave za porez na dohodak od strane samog poreskog obveznika. Podnošenje godišnje poreske prijave podrazumeva značajan utrošak vremena od strane poreskog obveznika, na prikupljanje dokumentacije, obračun poreza, popunjavanje i podnošenje poreske prijave, kao i na samo plaćanje poreza. Osim toga, poreski obveznik s tim u vezi ima i odreĎene materijalne troškove (bankarske naknade, nabavka obrazaca i dokumentacije, kopiranje dokumentacije, trošak prevoza i sl.). Rezultati empirijskih istraţivanja u drugim zemljama pokazuju da utrošak vremena predstavlja pojedinačno najveću kategoriju troškova plaćanja poreza, tj. da je novčani ekvivalent utroška vremena 324 višestruko veći od pomenutih materijalnih troškova, ali da su i troškovi bankarskih naknada, posebno posmatrano, relativno značajni.437 Empirijska analiza troškova primene alternativnih modela reforme poreza na dohodak u Srbiji biće vršena kombinovanjem metodologije zasnovane na standardnim troškovima i metoda mikrosimilacione analize, na podacima iz LSMS 2007, pod pretpostavkom da su ukupni troškovi primene poreza funkcija broja podnetih godišnjih poreskih prijava, kao i povezanih materijalnih troškova.438 Na osnovu datih karakteristika reformskih scenarija kao i podataka iz LSMS 2007. u početnom koraku, primenom mikrosimulacionog modela SRMOD i statističkom analizom rezultata dobijenih u SRMOD-u biće procenjen ukupan broj godišnjih poreskih prijava, u svakom od scenarija poreske reforme. Procena će biti vršena na nivou domaćinstva, jer je zbog dodele nestandardnih odbitaka odabran koncept zajedničkog oporezivanja članova porodice.439 Za postojeći model poreza na dohodak koristiće se podatak o stvarnom broju godišnjih prijava poreza na dohodak graĎana, podnetih u 2007. godini. Za reformske scenarije broj godišnjih poreskih prijava procenjen je na osnovu karakteristika samih scenarija. Tako je kod flat modela poreza na dohodak propisano da se svi dohoci tretiraju na isti način, te da se ne dodeljuju nestandardni odbici. Shodno tome, moguće je sve dohotke (čak i kada poreski obveznik ostvaruje istovremeno dohotke iz različitih izvora) oporezovati na izvoru, po odbitku, tako da ne postoji potreba za podnošenjem godišnjih poreskih prijava. Iz toga proizilazi da poreski obveznik neće imati dodatne troškove primene poreza, te da će sve obaveze s tim u vezi izvršavati isplatilac dohotka. Kako se i u drugim scenarijima podrazumeva inicijalni obračun i plaćanje poreza od strane isplatioca dohotka kad god je to moguće, procena troškova primene poreza od strane isplatioca dohotka nije vršena, jer se pretpostavlja da bi bila pribliţno jednaka u svim scenarijima oporezivanja. Pretpostavka o tome da bi troškovi isplatioca u svim modelima oporezivanja bili pribliţno jednaki proizilazi iz činjenice da bi isplatioci dohotka, kao i do sada, obračunavali i plaćali porez samo na dohodak koji oni isplaćuju, eventualno uzimajući u obzir odreĎene standardne odbitke, koje bi zaposleni prijavio poslodavcu, a što bi se 437 Vaillancourt, F., et. al. (2008) 438 Vidi: International Standard Cost Model Manual (2005) 439 Npr. odbitak po osnovu troškova lečenja odreĎenog člana domaćinstva moţe koristiti samo jedan od članova domaćinstva koji ostvaruju dohotke. Da se ne bi dogodilo da za iste troškove više članova domaćinstva koristi pravo da odbitak, odabrana je opcija zajedničkog oporezivanja članova domaćinstva, koja predstavlja čestu pretpostavku u ovakvim analizama. 325 relativno lako operacionalizovalo, s obzirom na široku primenu računarskih i informacionih tehnologija. Kod dualnog modela poreza na dohodak podrazumeva se da se dohodak od kapitala oporezuje samo na izvoru, po odbitku, te da ne ulazi u poresku prijavu za godišnji porez na dohodak. MeĎutim, u ovom modelu oporezivanja postoji mogućnost korišćenja nestandardnih odbitaka od strane poreskog obveznika. Stoga, potreba za podnošenjem godišnje poreske prijave kod dualnog modela poreza na dohodak moţe nastati u sledećim slučajevima: i) kada poreski obveznik ostvaruje dohodak od rada iz više različitih izvora (npr. zaposlenje i samozaposlenje, ili iz dva radna odnosa i sl.), ii) kada poreski obveznik koristi pravo na umanjenje poreske osnovice po osnovu medicinskih rashoda, po osnovu rashoda na obrazovanje koje je imao, ili po oba osnova. Kako je jedina bitna razlika sintetičkog u odnosu na dualni model oporezivanja to što se dohodak od kapitala uključuje u osnovicu za godišnji porez na dohodak, pored razloga navedenih kod dualnog modela, u slučaju sintetičkog poreza potreba za podnošenjem godišnje poreske prijave moţe nastati i po osnovu toga što poreski obveznik pored dohotka od rada ostvaruje i dohodak od kapitala, koji je potrebno na kraju godine uključiti u ukupan dohodak i oporezovati po progresivnim poreskim stopama. Nakon definisanja ovih kriterijuma i primene odgovarajućeg pondera za ekstrapolaciju uzorka iz LSMS 2007. na čitavu populaciju, procenjen je (maksimalan) broj poreskih prijava koje bi bile podnošene u slučaju primene alternativnih modela oporezivanja dohotka. Tako je u postojećem sistemu ukupan broj poreskih prijava 18.175 (stvarni broj podnetih prijava u 2007.), dok u slučaju prelaska na flat model ne bi bilo podnetih godišnjih poreskih prijava. Pod pretpostavkom da svi poreski obveznici koriste pravo na sve nestandardne odbitke koji su im na raspolaganju, u dualnom reţimu oporezivanja dohotka bilo bi podneto oko 369 hiljada poreskih prijava, dok bi u slučaju sintetičkog modela oporezivanja bilo podneto blizu 478 hiljada godišnjih poreskih prijava. U oba slučaja značajan broj poreskih prijava bi bio podnet isključivo radi ostvarivanja prava na nestandardne odbitke (vidi Tabelu 49). Kako je realno pretpostaviti da znatan broj poreskih obveznika ipak ne bi koristio te odbitke (zbog neinformisanosti, nemogućnosti da dokumentuje troškove i sl.), ove procene predstavljaju teorijski maksimum, te bi stvarni broj poreskih prijava u praksi bio znatno manji. U zemljama koje primenjuju model oporezivanja najpribliţniji 326 sintetičkom (SAD i Kanada), oko 40% populacije podnosi godišnje poreske prijave.440 MeĎutim, reč je o zemljama u kojima najveći deo populacije ostvaruje neke vrste dohodaka od kapitala (jer je nivo štednje graĎana veći, a trţište kapitala heterogenije), u kojima takoĎe postoji veoma širok spektar nestandardnih odbitaka (znatno širi nego što je to slučaj sa hipotetičkim scenarijima reforme poreza na dohodak u Srbiji). Zbog toga se ocenjuje da prethodno iznete procene broja godišnjih poreskih prijava u slučaju različitih scenarija poreske reforme predstavljaju gornju granicu očekivanog broja poreskih prijava, te da bi u praksi on verovatno bio manji. Da bi se procenio novčani ekvivalent utroška vremena na pripremu i podnošenje godišnje poreske prijave, potrebno je u analizu uključiti procenu utroška vremena po jednoj prijavi, kao i bruto nadnice po satu. Zbog nepostojanja prava na nestandardne odbitke u postojećem sistemu poreza na dohodak, pretpostavljeno je da prosečno vreme utrošeno na pripremu i podnošenje jedne poreske prijave iznosi četiri sata, što je konzistentno sa podatkom dobijenim iz Poreske uprave Republike Srbije, te da je prosečna bruto zarada po radnom satu, onih koji te prijave podnose (polazeći od visine limita za podnošenje godišnje poreske prijave) 936 dinara. S druge strane, kod dualnog i sintetičkog poreza na dohodak, zbog postojanja i nestandardnih odbitaka koji usloţnjavaju proces pripreme poreske prijave, a polazeći od rezultata empirijskih istraţivanja u drugim uporedivim zemljama, pretpostavljeno je da se na pripremu jedne poreske prijave troši pet sati.441 Na osnovu podataka iz LSMS 2007. procenjeno je da je prosečna bruto zarada po radnom satu onih obveznika koji podnose godišnje poreske prijave oko 261 dinar. 442 Polazeći od datih pretpostavki procenjeno je da novčani ekvivalent utroška vremena na pripremu i podnošenje godišnje poreske prijave u postojećem sistemu poreza na dohodak iznosi oko 68 miliona dinara godišnje, te da bi u slučaju prelaska na dualni model taj trošak porastao na 481 miliona dinara, a u slučaju primene sintetičkog modela na oko 624 miliona dinara. 440 Podaci za zemlje sa dualnim modelom oporezivanja dohotka nisu dostupni, ali se procenjuje da je reč o znatno manjem broju poreskih prijava, zbog konačnog oporezivanja dohodaka od kapitala u trenutku nastanka dohotka. 441 Procene za Hrvatsku i Sloveniju pokazuju da se u tim zemljama u proseku utroši izmeĎu 1,75 i 5 sati na pripremu i podnošenje godišnje poreske prijave. Vidi: Blaţić, H. (2004) 442 Prosečna bruto zarada po radnom satu korišćena u analizi, je u reformskim scenarijima niţa nego u postojećem sistemu poreza na dohodak graĎana u Srbiji, jer bi za razliku od trenutne situacije, u slučaju primene alternativnih modela poreza na dohodak obavezu podnošenja godišnje poreske prijave imala ne samo lica sa visokim dohocima, već sva lica koja ostvaruju dohodak iz više od jednog izvora i/ili koriste pravo na (ne)standardne odbitke. 327 Da bi se procenili ukupni troškovi primene poreza, potrebno je u analizu uključiti i povezane materijalne troškove. Empirijska istraţivanja za druge zemlje pokazuju da osnovni materijalni troškovi (nabavka poreske prijave, troškovi pribavljanja i fotokopiranja dokumentacije, troškovi prevoza do poreske uprave i sl.) povezani sa primenom poreza iznose oko 1/3 vrednosti utroška vremena. Na to bi trebalo dodati i troškove bankarske naknade za poslove platnog prometa, koji u Srbiji u proseku iznose oko 1% plaćenog iznosa. Tabela 49. Procena troškova primene alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 1. Procena ukupnog broja domaćinstava koja ostvaruju oporezivi dohodak 1.266.782 1.228.116 1.605.589 1.467.843 2. Procena broja godišnjih poreskih prijava - prema razlozima podnošenja 18.175 - 368.773 478.487 2a - ostvarivanje prava na odbitak medicinskih rashoda - - 189.461 189.461 2b - ostvarivanje prava na odbitak rashoda na obrazovanje - - 12.566 12.566 2c - ostvarivanje prava na odbitak rashoda na obrazovanje i medicinskih rashoda - - 3.383 3.383 2d - ostvarivanje dohodaka iz više izvora - - 163.362 273.076 2e - obaveza podnošenja godišnje poreske prijave prema postojećem Zakonu 18.175 - - - 3. Prosečan broj sati utrošen na pripremu i podnošenje godišnje poreske prijave 4 - 5 5 4. Prosečna bruto nadnica po satu (u RSD) 936 - 261 261 5. Novčani ekvivalent utroška vremena - u RSD (2)x(3)x(4) 68.065.126 - 480.884.368 623.952.194 6. Indirektni materijalni troškovi povezani sa pripremom i podnošenjem godišnje poreske prijave (5)*(1/3) 22.688.375 - 160.294.789 207.984.065 7. Troškovi bankarskih naknada (1% poreske obaveze) 18.175.000 - 368.773.160 478.486.800 8. Ukupni indirektni troškovi povezani sa pripremom i podnošenjem godišnje poreske prijave - u RSD (5)+(6)+(7) 108.928.502 - 1.009.952.317 1.310.423.058 9. Ukupni indirektni troškovi povezani sa pripremom i podnošenjem godišnje poreske prijave - % prihoda od poreza na dohodak 0,09% - 0,87% 1,13% 10. Ukupni indirektni troškovi povezani sa pripremom i podnošenjem godišnje poreske prijave - % BDP-a 0,005% - 0,044% 0,058% 328 Uzimajući u obzir utrošak vremena, osnovne materijalne troškove, kao i troškove bankarskih naknada, procenjeno je da ukupni troškovi primene poreza na dohodak (utrošak vremena i materijalni troškovi) u postojećem sistemu iznose oko 109 miliona dinara, što je oko 0,09% prihoda od poreza na dohodak (0,005% BDP-a). U slučaju primene dualnog modela, ovi troškovi bi iznosili oko 1,01 milijardi dinara, tj. 0,87% prihoda od ovog poreza (0,044% BDP-a). Troškovi primene poreza bi bili najveći u slučaju prelaska na sintetički model oporezivanja, i tada bi iznosili oko 1,31 milijardi dinara, tj. oko 1,13% poreskih prihoda (oko 0,058% BDP-a). S obzirom da je za procenu novčanog ekvivalenta utroška vremena pretpostavljeno da se u proseku na sve aktivnosti povezane sa obračunom, prijavljivanjem i izmirenjem poreske obaveze troši pet sati, pri čemu procene utroška vremena značajno variraju po zemljama, potrebno je izvršiti analizu osetljivost ukupnih troškova primene različitih modela oporezivanja dohotka u zavisnosti od promene utroška vremena za pripremu i podnošenje jedne poreske prijave.443 S tim u vezi, napravljena je procena troškova primene poreza na dohodak u Srbiji, pod pretpostavkom da utrošak vremena iznosi - 3,5 sata (što je prosečno ocenjeno vreme u Sloveniji i Hrvatskoj), 5,3 sati (gornja granica intervala ocenjena u Sloveniji i Hrvatskoj), te 8 sati (što je za 50% više od gornje granice intervala ocenjenog u Sloveniji i Hrvatskoj i moţe se smatrati gornjom granicom realistične procene utroška vremena na ove aktivnosti u Srbiji).444 Tabela 50. Analiza senzitivnosti troškova primene poreza na dohodak u Srbiji (% prihoda od poreza na dohodak) Utrošak vremena po jednoj poreskoj prijavi Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 1) 3,5 sata 0,08 - 0,71 0,92 2) 5,3 sati 0,12 - 0,91 1,18 3) 8 sati 0,17 - 1,20 1,56 Na osnovu rezultata prikazanih u Tabeli 50. zaključuje se da bi u slučaju da vreme potrebno za pripremu i podnošenje jedne poreske prijave bude smanjeno na 3,5 sata, ukupan trošak primene dualnog i sintetičkog modela oporezivanja opao sa 0,87-1,13% na 0,71-0,92% prihoda od ovog poreskog oblika, pri čemu bi i dalje bio veći u slučaju 443 Za rezultate empirijskih istraţivanja utroška vremena na pripremu i podnošenje godišnje prijave za porez na dohodak u različitih zemljama vidi: Vaillancourt, F., et. al. (2008) i Chattopadhyay, S., et. al. (2002) 444 Procene utroška vremena na ispunjenje obaveza u vezi sa porezom na dohodak graĎana u Sloveniji i Hrvatskoj vidi u: Blaţić, H. (2004) 329 primene sintetičkog nego kod dualnog modela oporezivanja dohotka. S druge strane, povećanje utroška vremena na 5,3 sata po poreskoj prijavi dovelo bi do rasta troškova primene ovih modela oporezivanja na 0,91-1,18% prihoda od poreza na dohodak, a povećanje utroška vremena na 8 sati bi dovelo do značajnog rasta troškova primene poreza, na 1,2-1,56% prihoda od poreza na dohodak . 445 Teorijska razmatranja i empirijska literatura upućuju na zaključak da su pravila vezana za definisanje dohotka i poreskih olakšica glavne determinante visine troškova primene poreza na dohodak od strane poreskog obveznika. Rezultati empirijske analize u ovom radu (prikazani u Tabeli 49.) pokazuju da bi takav slučaj bio i u Srbiji, kada bi se primenio sintetički ili dualni model oporezivanja dohotka. Oko polovine ukupnog broja godišnjih poreskih prijava bi bilo podneto upravo radi ostvarivanja prava na nestandardne odbitke. Tako bi u slučaju kada se ne bi dozvoljavalo umanjenje poreske osnovice po osnovu medicinskih i zdravstvenih rashoda, broj godišnjih poreskih prijava smanjio sa 368-478 hiljada, na 163-289 hiljada, u zavisnosti od toga koji model oporezivanja bi bio primenjen. Osim toga, eliminacija ovih odbitaka bi proces obračuna poreza, popunjavanja poreske prijave i prikupljanja potrebne dokumentacije učinila jednostavnijim, što bi dovelo i do smanjenja utroška vremena na jednu poresku prijavu. Osim toga, uštede na vremenu potrebnom za podnošenje poreske prijave bi se mogle ostvariti uvoĎenjem mogućnosti elektronskog podnošenja poreske prijave. Pod pretpostavkom da se vreme pripreme i podnošenja jedne poreske prijave i izmirenja poreske obaveze smanji sa pet na tri sata, te da se istovremeno smanji i broj poreskih prijava, usled eliminacije nestandardnih odbitaka i uvoĎenja elektronskog podnošenja poreske prijave i elektronskog plaćanja poreza, troškovi primene poreza na dohodak bi se smanjili na 334-558 miliona dinara, tj. na 0,3-0,5% prihoda od poreza na dohodak, u zavisnosti od toga da li je reč o dualnom ili sintetičkom modelu respektivno. 445 Vidi: Chattopadhyay, S., et. al. (2002) 330 Tabela 51. Procena troškova primene poreza na dohodak u Srbiji, bez nestandardnih odbitaka Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG 1. Procena broja godišnjih poreskih prijava (bez rashoda na obrazovanje i lečenje) 18.175 - 163.845 289.992 2. Ukupni indirektni troškovi povezani sa pripremom i podnošenjem godišnje poreske prijave - u RSD 86.240.126 - 333.783.042 557.950.943 3. Ukupni indirektni troškovi povezani sa pripremom i podnošenjem godišnje poreske prijave - % prihoda od PDG 0,07% - 0,29% 0,48% S obzirom da empirijska istraţivanja za druge zemlje pokazuju da troškovi primene poreza na dohodak iznose od 0,07% do 10,8% prihoda od tog poreskog oblika, dobijene procene za Srbiju se nalaze u okviru tog raspona. Zaključuje se da bi procenjeni troškovi primene poreza na dohodak u Srbiji, i u slučaju dualnog ili sintetičkog reţima, bili relativno niski, u odnosu na druge zemlje koje primenjuju ove modele oporezivanja, tj. blizu donje granice datog raspona. To se objašnjava činjenicom da bi i razmatrani modaliteti sintetičkog ili dualnog poreza u Srbiji bili relativno jednostavni, u smislu broja nestandardnih odbitaka, u odnosu na rešenja primenjena u razvijenim drţavama, u kojima se poreskim obveznicima na raspolaganju nalazi i do desetak različitih odbitaka. MeĎutim, istovremeno se zaključuje da bi ti troškovi bili znatno viši nego u postojećem reţimu oporezivanja dohotka u Srbiji, a naročito viši u odnosu na opciju primene flat poreza na dohodak, jer u tom slučaju ovih troškova ne bi ni bilo. Osim toga, zbog niskog nivoa poreskog morala, kao i nepoznavanja poreskih propisa od strane poreskih obveznika, te nedovoljnog broja zaposlenih u poreskoj administraciji, ocenjuje se da bi prelazak na sloţenije varijante sintetičkog ili dualnog modela oporezivanja, doveo do nastanka značajnih tehničkih poteškoća u primeni poreza na dohodak u početnom periodu. Budući de teret troškova primene poreza snose poreski obveznici, što umanjuje njihov raspoloţivi dohodak, kao relevantno se nameće pitanje distributivnih efekata tih troškova, tim pre što ovi troškovi ipak ne bi bili zanemarljivo niski. Empirijske analize za druge zemlje pokazuju da ovi troškovi često imaju regresivan karakter, jer relativno veći teret stvaraju siromašnijim poreskim obveznicima.446 S tim u vezi, polazeći od mikro podataka iz baze LSMS 2007, mikrosimulacionom analizom je 446 Vidi: Moody, S. (2002) 331 izvršen obračun relativnih troškova primene dualnog i sintetičkog poreza na dohodak za svakog poreskog obveznika. Dobijeni rezultati su zatim analizirani na različitim nivoima oporezivog dohotka, pri čemu je novčani ekvivalent utroška vremena računat za svakog obveznika u uzorku pojedinačno, polazeći od njegovog dohotka i broja radnih sati. Relativni troškovi primene poreza definisani su kao odnos ukupnih troškova primene poreza (utrošak vremena i novca na pripremu i podnošenje poreskih prijava) u odnosu na ukupan oporezivi dohodak poreskih obveznika. Grafikon 43. Troškovi primene poreza na dohodak u Srbiji po decilima (% oporezivog dohotka) Dobijeni rezultati, prikazani na Grafikonu 43. pokazuju da bi u slučaju primene dualnog modela oporezivanja dohotka u Srbiji, troškovi primene poreza bili blago regresivni, dok bi u slučaju primene sintetičkog poreza na dohodak oni bili blago progresivni. 447 MeĎutim, u oba slučaja bi stepen varijacije ovih troškova po decilima bio vrlo mali. Na osnovu analize strukture troškova primene različitih modela poreza na dohodak u Srbiji, zaključuje se da razlika u pogledu progresivnosti/regresivnosti troškova primene sintetičkog i dualnog modela predstavlja posledicu raspodele dohodaka od kapitala po dohodnim grupama. Tako je utvrĎeno da je relativno učešće dohodaka od 447 Rezultati prikazani na Grafikonu 43. se odnose na iznos troškova primene poreza po decilima iskazan u odnosu na oporezivi dohodak onih lica koja podnose godišnje poreske prijave, procenjen korišćenjem SRMOD-a, a iznos troškova primene poreza u Tabeli 50. se iskazuje u odnosu na ukupan iznos prihoda od poreza na dohodak, iz svih izvora, naplaćen i po odbitku, i po osnovu podnošenja godišnje poreske prijave. 332 kapitala (kamate, dividende i dr.) u ukupnom dohotku veće na srednjim i višim nivoima dohotka. S obzirom da ostvarivanje dohodaka iz više izvora predstavlja jedan od značajnih povoda za podnošenje godišnje poreske prijave, zaključuje se da upravo uključivanje dohodaka od kapitala u godišnju poresku osnovicu kod sintetičkog modela oporezivanja dovodi do nastanka relativno većih troškova primene poreza na dohodak u ovom segmentu poreskih obveznika. Na osnovu dobijenih rezultata za Srbiju kao i rezultata empirijskih istraţivanja za druge zemlje, prema kojima su troškovi naplate poreza na dohodak od strane drţave od dva do pet puta niţi od troškova primene poreza od strane poreskog obveznika, moguće je dati aproksimativnu procenu i efekata uvoĎenja alternativnih modela poreza na dohodak na troškove naplate poreza u Srbiji. S obzirom na nedovoljnu primenu informacionih tehnologija, te nizak stepen produktivnosti poreske administracije, procenjuje se da su troškovi naplate poreza u Srbiji bliţi gornjem limitu procene za druge zemlje (troškovi naplate u drugim zemljama iznose od 20% do 50% troškova primene poreza). Pod pretpostavkom da troškovi naplate poreza iznose oko 50% troškova njihove primene od strane poreskog obveznika, uvoĎenje dualnog poreza na dohodak bi dovelo do rasta troškova naplate poreza sa 0,05% na 0,43% prihoda od poreza na dohodak, dok bi u slučaju prelaska na sintetički model ovi troškovi porasli na 0,57% prihoda od ovog poreskog oblika. Shodno tome, uzimajući u obzir i troškove primene i troškove naplate poreza, procenjuje se da bi ukupni troškovi administriranja porezima u slučaju prelaska sa postojećeg na flat porez na dohodak opali za 0,14% prihoda od poreza na dohodak, dok bi u slučaju prelaska na dualni koncept oporezivanja oni porasli za 1,16% prihoda od ovog poreza, te da bi pod pretpostavkom primene sintetičkog modela oni porasli za 1,56% prihoda od poreza na dohodak graĎana. 333 Zakljuĉna razmatranja Porez na dohodak graĎana predstavlja okosnicu savremenih poreskih sistema, budući da u razvijenim zemljama predstavlja jedan od bilansno najznačajnijih poreskih oblika, a da istovremeno u bitnoj meri utiče na ekonomsko ponašanje stanovništva, jer dovodi do promene raspoloţivog dohotka. Teorija oporezivanja definiše opšti analitički okvir za utvrĎivanje raspodele tereta poreza na dohodak, kao i za razmatranje njegovih distributivnih efekata i trade-off odnosa izmeĎu pravičnosti i efikasnosti. U zavisnosti od toga da li su uzimale u obzir uticaj poreza na ponašanje ekonomskih agenata, kao i od značaja koji je pridavan pravičnosti i efikasnosti, teorije oporezivanja dohotka su vremenom evoluirale od stava da je oštro progresivno oporezivanje dohodaka iz svih izvora rešenje koje maksimizira društveno blagostanje, do novijih koncepata koji smatraju da optimalna poreska skala podrazumeva blaţe oporezivanje lica sa višim dohocima i/ili izuzimanje dohodaka od kapitala od oporezivanja. Dve osnovne, kako teorijske, tako i praktične, dileme kod dizajniranja poreza na dohodak su: i) da li dohodak od kapitala oporezovati, kao i ii) da li dohotke od rada (i kapitala, ako se oporezuju) oporezovati po progresivnim ili proporcionalnim poreskim stopama. U zavisnosti od odgovora na ova pitanja, u praksi razvijenih drţava i onih u tranziciji su se diferencirala tri modela oporezivanja dohotka – flat, dualni i sintetički. Sloţenost sistema oporezivanja dohotka, alokativna pristrasnost i odsustvo horizontalne pravičnosti, uslovljeni diferenciranim tretmanom dohodaka iz različitih izvora, predstavljaju osnovne argumente u prilog potrebe za temeljnom reformom ovog poreskog oblika u Srbiji. Osim toga, često se kao kritika postojećeg sistema poreza na dohodak navodi nedostatak vertikalne pravičnosti, usled niske progresivnost. Ova kritika, iako legitimna, proizilazi iz odgovarajućih vrednosnih sudova, a ne iz normativnog stava ekonomske teorije oko kojeg postoji opšta saglasnost. Kako je reč o porezu koji direktno utiče na raspoloţivi dohodak stanovništva, značajno menjajući njihovo ponašanje, u smislu odluke o radu ili dokolici, štednji ili potrošnji, preuzimanju rizika i sl. neophodno je da odluka o modalitetu njegove reforme bude zasnovana na rezultatima empirijskih analiza očekivanih efekata. Prema teoriji oporezivanja, i iskustvima zemalja Evrope i Severne Amerike, uvoĎenje flat poreza na dohodak, sa jedinstvenom poreskom stopom, uz 334 limitiranje poreskih olakšica isključivo na neoporezivi deo dohotka pozitivno utiče na horizontalnu, a negativno na vertikalnu pravičnost, uz nešto manje negativan uticaj na ekonomsku efikasnost (ponudu rada, štednju i sl.) i relativno niske troškove administriranja. S druge strane, sintetički porez na dohodak obezbeĎuje veću vertikalnu pravičnost u oporezivanju, dok efekat na horizontalnu pravičnost zavisi od njegove strukture (jedinstven reţim oporezivanja dohodaka iz svih izvora doprinosi horizontalnoj pravičnosti, ali je odobravanje različitih nestandardnih odbitaka narušava). Istovremeno, sintetički porez na dohodak u proseku ima veći negativan uticaj na ekonomsku efikasnost, zbog visokih graničnih poreskih stopa pri višim nivoima dohodaka, a implicira i veće troškove primene i administriranja, pre svega zbog širokog spektra poreskih olakšica. Kao srednje rešenje, izmeĎu dva prethodno navedena, nalazi se dualni porez na dohodak, koji s jedne strane obezbeĎuje umeren nivo vertikalne pravičnosti, dok efekat na horizontalnu pravičnost, kao i kod prethodnog slučaja, zavisi od njegovog dizajna. Istovremeno, dualni model stvara umerene distorzije na trţištu rada, a znatno manje na trţištu kapitala, budući da se dohoci od kapitala oporezuju po relativno niskoj, jedinstvenoj graničnoj poreskoj stopi. TakoĎe, i troškovi administriranja poreza su kod dualnog modela oporezivanja niţi nego kod sintetičkog, ali i dalje viši nego kod flat modela oporezivanja. MeĎutim, navedeni zaključci u pogledu ekonomskih performansi alternativnih modela oporezivanja dohotka u drugim zemljama se ne mogu direktno primeniti na Srbiji, s obzirom da ti efekti u velikoj meri zavise od specifičnih ekonomskih i socijalnih karakteristika svake zemlje. Stoga je cilj ovog rada definisanje analitičkog okvira za empirijsku procenu i analizu osnovnih ekonomskih efekata reforme sistema oporezivanja dohotka u Srbiji, čime bi se stvorile pretpostavke za definisanje utemeljenog postupka dizajniranja poreske politike koja maksimizira društveno blagostanje. S tim u vezi, za potrebe ovog rada kreirana su tri, prihodno neutralna scenarija reforme poreza na dohodak (flat, dualni i sintetički), po ugledu na odgovarajuće teorijske modele oporezivanja. Polazeći od tih scenarija reforme poreza na dohodak, procenjeni su i analizirani ekonomski efekti primene svakog od njih u Srbiji. Reč je o tri grupe ekonomski efekata: i) efekti na nejednakost i pravičnost, ii) efekti na dugoročni privredni rast, iii) fiskalni (bilansni) efekti. U analizi su kombinovane metode mikrosimulacione i ekonometrijske analize, korišćenjem mikro 335 podataka za reprezentativni uzorak stanovništva, kao i odgovarajućih makroekonomskih podataka vremenskih serija. Na osnovu dobijenih rezultata moguće je izvršiti rangiranje tri alternativna i postojećeg modela poreza na dohodak u Srbiji, prema navedenim kriterijumima, kako bi se omogućilo njihovo meĎusobno poreĎenje. Pre izvlačenja relevantnih zaključaka, na osnovu dobijenih rezultata, neophodno je napomenuti da su rezultati posebno uslovljeni činjenicom da polaznu osnovu za poreĎenje predstavlja postojeći reţim oporezivanja dohotka, koji ima elemente flat poreza (primena proporcionalnih poreskih stopa) i dualnog modela oporezivanja (diferencirano oporezivanje dohodaka iz različitih izvora). Osim toga, dobijeni rezultati su pod značajnim uticajem i parametrizacije razmatranih scenariji reforme poreza na dohodak, te bi se moglo očekivati da bi drugačija parametrizacija imala različite efekte (npr. znatno povećanje ličnog odbitka i granične poreske stope kod flat poreza bi unapredilo vertikalnu pravičnost i progresivnost ovog modela). Stoga bi interpretacija dobijenih rezultata trebalo da bude ograničena na datu parametrizaciju razmatranih scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji. Tabela 52. Rangiranje alternativnih scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji prema ekonomskim efektima Kriterijum Postojeći PDG Flat PDG Dualni PDG Sintetički PDG i) Nejednakost i pravičnost Nejednakost u raspodeli dohotka 4 3 2 1 Horizontalna pravičnost 1 1 2 1 Vertikalna pravičnost 4 3 2 1 Progresivnost 4 3 2 1 ii) Dugoročni ekonomski rast Ponuda rada 4 3 2 1 Traţnja za radom 4 3 2 1 Ponuda kapitala - štednja/investicije 1 2 1 3 Automatsko stabilizirajuće dejstvo 3 2 1 1 iii) Fiskalni efekti Bilansni efekti 1 1 1 1 Poreska evazija 1 3 2 3 Troškovi primene/naplate poreza 2 1 3 4 U Tabeli 52. dat je prikaz rangova performansi različitih modela oporezivanja dohotka u Srbiji, po različitim kriterijumima, pri čemu rang 1 označava najbolje, a 336 rang 4 najlošije performanse. Iako ovakav sistem rangiranja obezbeĎuje sintetizovan pregled poretka alternativnih modela poreza na dohodak u Srbiji, prema osnovnim ekonomskih kriterijumima, on ne omogućava uvid u relativne razlike u intenzitetu performansi, a ne uzima u obzir ni činjenicu da nemaju sve grupe ekonomskih efekata podjednak značaj, što bi trebalo imati u vidu prilikom interpretacije. Kada je reč o horizontalnoj pravičnost alternativnih modela, za očekivati je da bi prelazak na sintetički ili flat model doprineo poboljšanju horizontalne pravičnosti, jer bi se svi dohoci oporezovali po istim pravilima, budući da se u postojećem modelu oporezivanja dohoci iz različitih izvora oporezuju po različitim stopama. MeĎutim, dobijeni rezultati pokazuju da uvoĎenje razmatranih modela sintetičkog ili flat poreza na dohodak u Srbiji ne bi imalo znatne pozitivne efekte na unapreĎenje horizontalne pravičnosti. Razlog tome nalazi se u činjenici da u postojećem sistemu poreza na dohodak postoji samo lični odbitak, dok razmatrani sintetički i flat porez na dohodak podrazumevaju odobravanje i odbitaka za izdrţavanu decu, što stavlja u povlašćen poloţaj porodice sa decom, čime se delimično narušava horizontalna pravičnost. Osim toga, kod sintetičkog poreza na dohodak se odobravaju i nestandardni odbici, što takoĎe negativno utiče na horizontalnu pravičnost. Za razliku od sintetičkog i flat poreza, uvoĎenje dualnog modela oporezivanja bi negativno uticalo na horizontalnu pravičnost, zbog uvoĎenja standardnih i nestandardnih odbitaka, a posebno usled različitog oporezivanja dohodaka od rada i dohodaka od kapitala. S druge strane, kada je reč o efektima na vertikalnu pravičnost i redistributivno dejstvo poreza, rezultati empirijskih istraţivanja pokazuju da bi najbolji efekti u tom smislu bili ostvareni u slučaju primene sintetičkog, a zatim dualnog poreza na dohodak, iako razlika u distributivnom dejstvu ova dva scenarija reforme u Srbiji ne bi bila velika. Pozitivni efekti na vertikalnu pravičnost i nejednakost bi u slučaju primene flat poreza bili nešto manji, ali i dalje bolji u odnosu na postojeći sistem oporezivanja dohotka. Uočava se da se navedeni poredak pre svega duguje performansama datih scenarija u pogledu povećanja progresivnosti. U pogledu efekata različitih scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji na trţišta faktora proizvodnje, poredak je identičan kao u slučaju distributivnih efekata – najbolje performanse bi se ostvarile u slučaju primene sintetičkog i dualnog modela oporezivanja, nešto manje unapreĎenje bi bilo ostvareno u slučaju odabira flat poreza na dohodak, a najlošiji efekti bi bili u slučaju zadrţavanja postojećeg modela 337 oporezivanja. Posmatrano na nivou pojedinačnih trţišta, identičan poredak performansi bi bio ostvaren na i na ponudu i traţnju za radom. S druge strane, kada je o efektima na trţište kapitala reč, najbolje performanse u smislu uticaja na štednju stanovništva i investicije koje se finansiraju iz te štednje, bi se ostvarile u postojećem ili dualnom modelu poreza na dohodak, nešto lošije u slučaju primene flat poreza, a najlošije u slučaju odabira sintetičkog poreza na dohodak. Uzrok ovakvog poretka nalazi se u činjenici da bi granična stopa poreza na dohodak od kapitala bila najniţa u razmatranom scenariju dualnog poreza i u postojećem reţimu oporezivanja, dok bi u slučaju primene razmatranih scenarija flat ili sintetičkog poreza na dohodak stope poreza na dohodak od kapitala bile znatno više. U domenu makroekonomskih efekata reforme poreza na dohodak, relevantno je i pitanje uticaja takve reforme na visinu automatskih stabilizatora. Automatsko stabilizirajuće dejstvo poreza na dohodak u Srbiji bi bilo najizraţenije kod sintetičkog i dualnog poreza, znatno manje u slučaju primene flat poreza, a najmanje u postojećem reţimu oporezivanja dohotka. Razlika u pogledu automatskog stabilizirajućeg dejstva različitih modela oporezivanja dohotka posledica je, pre svega, razlike u progresivnosti. Na osnovu prethodno navedenog zaključuje se da bi u alternativni modeli poreza na dohodak u Srbiji imali različite efekte na osnovne determinante dugoročnog ekonomskog rasta. Tako bi efekti na iskorišćenost faktora proizvodnje (ponudu i traţnju za radom), ukupno posmatrano, bili bolji u slučaju primene sintetičkog ili dualnog poreza. S druge strane, kada je o efektima na produktivnost rada reč, dualni porez bi jedini imao neutralno dejstvo na akumulaciju fizičkog kapitala (iz štednje graĎana), dok bi flat i sintetički model imali negativne efekte. Iako je ovakav poredak alternativnih modela oporezivanja dohotka u znatnoj meri uslovljen njihovom parametrizacijom, na osnovu prethodno navedenog se zaključuje da bi dualni porez na dohodak verovatno obezbedio najbolji balans u pogledu efekata na različite determinante dugoročnog privrednog rasta u Srbiji. Od svih ekonomskih efekata, finansijske performanse različitih scenarija reforme poreza na dohodak su najdirektnije uslovljene parametrizacijom tih scenarija. U tom pogledu, najbolji efekti bi bili ostvareni u slučaju primene postojećeg, pa flat poreza na dohodak, nešto lošiji u slučaju odabira sintetičkog, a najlošiji u slučaju odabira dualnog modela poreza na dohodak. Tako bi u pogledu uticaja na poresku evaziju, najbolji rezultati bili ostvareni u slučaju primene postojećeg ili dualnog poreza, a nešto lošije u slučaju odabira flat ili sintetičkog modela oporezivanja. S druge strane, 338 poredak u pogledu troškova administriranja porezima bi bio drugačiji - ovi troškovi bili najniţi u slučaju primene flat poreza, nešto veći u postojećem sistemu oporezivanja dohotka, znatno veći u slučaju primene dualnog modela, a najveći u slučaju primene sintetičkog poreza. Razlika u troškovima administriranja i primene sintetičkog i dualnog poreza u odnosu na postojeći ili flat model oporezivanja, iznosi oko 1% prihoda od poreza na dohodak i posledica je potrebe za podnošenjem godišnjih poreskih prijava od strane svih lica koja ostvaruju dohodak iz više od jednog izvora, kao i onih lica koja ostvaruju pravo na (ne)standardne odbitke. U cilju testiranja odgovarajućih hipoteza u vezi sa različitim performansama tri odabrana scenarija reforme poreza na dohodak u Srbiji, u ovom radu je razvijen skup metodoloških instrumenata, koji se mogu koristiti za analizu ekonomskih efekata i drugih scenarija reforme poreza i doprinosa koji se plaćaju na dohodak fizičkih lica. U radu je takoĎe pokazano da je za celovitu analizu ekonomskih efekata poreske politike, u domenu oporezivanja dohotka graĎana, potrebno i moguće koristiti odgovarajuće unakrsne mikro podatke, kao i makroekonomske podatke vremenskih serija, uz kombinovanje različitih metoda ekonometrijske, mikrosimulacione i statističke analize. U pojedinim delovima empirijske analize izvršena je i dalja razrada i proširenje postojećih metodoloških pristupa korišćenih u drugim zemljama, kako bi se u obzir uzeli svi relevantni raspoloţivi podaci i dobili što pouzdaniji rezultati. Tako se npr. u oceni efekata poreske reforme na nivo poreske evazije, pošlo od osnovnog teorijskog Allingham-Sandmo modela, prema kojem poreska evazija zavisi od verovatnoće otkrivanja, visine kazne i granične poreske stope, da bi se u empirijskoj analizi umesto granične poreske stope koristila efektivna granična poreska stopa, čime se ponašanje pojedinca modelira kao funkcija raspoloţivog dohotka, a ne samo na osnovu dohotka nakon oporezivanja. Na ovaj način je postojeći metodološki okvir za empirijsku analizu evazije poreza na dohodak dodatno unapreĎen sa ciljem da se pretpostavke učine što pribliţnijim realnosti, a rezultati što pouzdanijim. Kao što je pokazano, prilikom ocene performansi alternativnih scenarija reforme poreza na dohodak u obzir se najčešće uzimaju brojni kriterijumi, od kojih su neki nesporni i opšte prihvaćeni, dok oko drugih postoji debata, budući da proizilaze iz vrednosnih sudova ili različitog shvatanja ekonomskih fundamenata. Tako postoji saglasnost oko toga da bi porez na dohodak trebalo da bude horizontalno pravičan, te da ne stvara velike troškove administriranja i primene (na strani drţave i obveznika). 339 Osim toga, zbog njegovog izrazito negativnog dejstva na dugoročni privredni rast, sve više se afirmiše stav da je potrebno da ovaj porez ne bude visok, već umeren. S druge strane, dugo je preovladavao stav da progresivnost predstavlja bitnu poţeljnu karakteristiku poreza na dohodak, u cilju smanjenja nejednakosti u društvu. MeĎutim, zbog sve većeg broja teorijski i empirijski utemeljenih analiza koje ukazuju na izrazito negativne efekte progresivnosti na ekonomsku efikasnost i privredni rast, pri čemu se redistributivni i stabilizatorni efekti često lakše i efikasnije mogu ostvariti kroz druge instrumente ekonomske politike (npr. kroz sistem socijalnih naknada), stav o neophodnosti visoke progresivnosti poreza na dohodak se sve češće preispituje. Stoga se zaključuje da bi pri vrednovanju alternativnih modela oporezivanja dohotka graĎana veći značaj trebalo pridavati onim kriterijumima oko čije relevantnosti postoji opšta saglasnost, ali da bi i ostale pomenute kriterijume takoĎe u odreĎenoj meri trebalo uzeti u obzir. Osim toga, dodela odgovarajućih pondera pomenutim kriterijumima na osnovu kojih se analiziraju alternativni modeli poreza na dohodak ipak u odreĎenoj meri predstavlja i pitanje preferencija, koje zavise od ličnih stavova. Posmatrano na nivou pojedinačnih performansi, rezultati pokazuju da bi sintetički porez na dohodak u Srbiji odbacivao bolje distributivne efekte, ali uz visoke troškove administriranja i rizike u pogledu poreske evazije. S druge strane, flat porez na dohodak bi implicirao relativno niske administrativne troškove i malo povećanje poreske evazije, ali bi njegovi efekti na nejednakost, pravičnost i dugoročni privredni rast bili lošiji u odnosu na alternativna rešenja. S obzirom da predstavlja kombinaciju sintetičkog i flat poreza, razmatrani dualni model oporezivanja u Srbiji bi odbacio tek nešto manje pozitivne distributivne efekte od sintetičkog poreza, dok bi efekti na ponudu kapitala bili bolji od alternativnih rešenja, a troškovi administriranja i rizici utaje poreza tek blago veći nego u slučaju primene flat poreza. Osim toga, efekti na trţište rada bi bili umereno pozitivni. Polazeći od navedenih rezultata, zaključuje se da bi upravo uvoĎenje dualnog modela oporezivanja dohotka u Srbiji obezbedilo najbolji balans u pogledu realizacije različitih ekonomskih ciljeva. Ipak, navedeni način vrednovanja različitih koncepata oporezivanja dohotka predstavlja samo jedan od mogućih, tako da se ostavlja mogućnost da se u drugačijoj konfiguraciji preferencija izvuku i drugačiji zaključci u pogledu optimalnog dizajna politike poreza na dohodak graĎana u Srbiji. 340 Literatura Ĉlanci, knjige i monografije 1. Aaberge, R., Colombino, U., Strom, S., (2000), Labour Supply Resposes and Welfare Effects from Replacing Current Tax Rules by a Flat Tax: Empirical Evidence from Italy, Norway and Sweden, “Journal of Population Economics”, No. 13 2. Allingham, G., Sandmo, A., (1972), Income Tax Evasion: a Theoretical Analysis, “Journal of Public Economics”, Vol. 1 3. Alm, J., Jackson, B., McKee, M. (1992), Estimating the Determinants of Taxpayer Compliance With Experimental Data, “National Tax Journal”, Vol. 45, No. 1 4. Alstadsaeter, A. (2003), The Dual Income Tax and Firms' Income Shifting through the Choice of Organizational Form and Real Capital Investments. CesIfo Working Paper, No. 1018 5. Anderson, P., Meyer, B. (1997), The Effect of Firm Specific Taxes and Government Mandates With and Application to the US Unemployment Insurance Program, “Journal of Public Economics”, Vol. 65 6. Arnold, J. (2008), Do Tax Structures Affect Aggregate Economic Growth? Empirical Evidence from a Panel of OECD Countries, OECD Economics Department Working Papers (2008)51 7. Arsić, M., Altiparmakov, N., RanĎelović, S., Bućić, A i Levitas, T. (2010), Poreska politika u Srbiji – pogled unapred, Fond za razvoj Ekonomske nauke, Beograd 8. Arsić, M., Nojković, A., RanĎelović, S. i Mićković, S. (2012), Strukturni fiskalni deficit i dinamika javnog duga Srbije. Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu (monografija u štampi) 9. Atkinson, A., Stiglitz, J. (1980), Lectures in Public Economics, “Economics Handbook Series”, McGraw Hill Press 10. Atkinson, A. B. (1970) On the Measurement of Inequality, “Journal of Economic Theory”, Vol. 2 (3) 11. Auerbach, A., (1985), The Theory of Excess Burden and Optimal Taxation, “Handbook of Public Economics”, Vol. 1, No. 1 341 12. Auten, G., Carroll, R. (1994), Taxpayer Behaviour and 1986 Tax Reform Act, “Treasury Department Office - Tax Analysis WP” 13. Atkinson, A., Sandmo, A. (1980), Welfare Implications of Taxation of Savings, „Economic Journal“, Vol. 70, No. 359 14. Auerbach, A., Feenberg, D., (2000), The Significance of Federal Taxes as Automatic Stabilizers, “NBER Working Paper”, No. 7662 15. Auerbach, A., Hines, J. (2002), Taxation and Economic Efficiency. Handbook of Public Economics, Vol. 3, edited by A.J. Auerbach and M.S. Feldstein. Amsterdam: North-Holland. 1347-1421 16. Bargain, O, Callan, T. (2007), Analysing the Effects of Tax-Benefit Reforms on Income Distribution: A Decomposition Approach, “EUROMOD Working Paper”, No. EM 5/07 17. Barro, R. (1991), Economic Growth in Cross-Section of Countries, “NBER Working Paper” No. 2855 18. Bartik, T. (1991), Who Benefits from State and Local Development Policies?, W.E. Upjohn Institute, Kalamzoo, Michigan 19. Baumol, W. (1989), Productivity and American Leadership: the Long View, Cambridge MIT Press, UK 20. Baunsgaard, T., Symansky, S. (2009), Automatic Fiscal Stabilizers. “IMF Staff Position Note”, No. 09/23 21. Bayer, R., Sutter, M. (2009), The Excess Burden of Tax Evasion – An Experimental Detection-Concealment Contest. „European Economic Review“, Vol. 53, Issue 5 22. Bentolila, S., Daveri, F., Tabellini, G., Huizinga, H. (2000), Unemployment Growth and Taxation in Industrial Countries, “Journal of Economic Policy” Vol. 15, No. 30 23. Bernheim, B.D. (1999), Taxation and Saving, “NBER Working Paper” No. 7061, Cambridge 24. Bilten javnih finansija za decembar 2007 godine, Ministarstvo finansija Republike Srbije, Beograd, (2008) 25. Bilten javnih finansija za decembar 2010 godine, Ministarstvo finansija Republike Srbije, Beograd, (2011) 26. Bingley, P., Lanot, G. (2000), The Incidence of Income Tax on Wages and Labour Supply, “Journal of Public Economics”, Vol. 83 342 27. Bird, R., Zolt, E. (2008), Redistribution via Taxation: Limited Role of Personal Income Tax in Developing Countries, “ITP Paper” No. 0508, University of Toronto, Institute for International Business 28. Blau, F., Kahn, L. (2005), Changes in the Labour Supply Behaviour of Married Woman: 1980-2000, “NBER Working Paper”, No. 11230 29. Blaţić., H. (2004), Personal Income Tax Compliance Costs at and Individual level in Croatia. deo izveštaja sa projekta “Administrative and Compliance Costs of Taxation in Croatia” 30. Blaţić, H. (2006), Usporedni porezni sustavim, Ekonomski fakultet u Rijeci 31. Boskin, M., (1978), Taxation, Saving and the Rate of Interest, “Journal of Political Economy”, Vol. 86, No. 2, Part 2 32. Bourguignon, F., Spadaro, A. (2006), Microsimulation as a Tool for Evaluating Redistribution Policies. “Journal of Economic Inequality”, Vol. 4(1) 33. Browning, E. (1976), The Marginal Costs of Public Funds, “Journal of Political Economy”, Vol. 84, No. 2 34. Buti, M., Martinez-Mongay, C., Sekkat, K., Van den Noord, P., (2003), Automatic Fiscal Stabilisers in EMU: A Conflict between Efficiency and Stabilisation?, “CESifo Economic Studies”, Vol. 49, No. 1/2003 35. Caminada, K., Goudswaard, K., (2001), Does a Flat Rate Individual Income Tax Reduce Tax Progressivity? A Simulations for Netherlands, Public Finance and Management 1(4) 36. Carne, K. (2007), Determinants of Labour Demand – Australian Experience, “Queensland Government Labor Market Research Unit Working Paper”, No. 49 37. Clemente, J., Montanes, A.,Reyes, M. (1998), Testing for a unit root in variables with a double change in the mean, “Economics Letters”, Elsevier, Vol. 59(2) 38. Chakrbarti, A., (2006), The Saving-Investment Relationship Revisited: New Evidence from Multivariate Heterogeneous Panel Cointegration Analyses, “Journal of Comparative Economics”, Vol. 34 39. Chamley, C., (1986), Optimal Taxation of Capital Income in General Equilibrium With Infinite Lives, “Econometrica”, Vol. 54 40. Chattopadhyay, S., Das-Gupta, A. (2002), The Compliance Cost of the Personal Income Tax and its Determinants, “National Institute of Public Finance and Policy Working Paper “, No. 12/2002 343 41. Creedy, J. (2003), The Excess Burden of Taxation and Why it (Approximately) Quadruples When the Tax Rate Doubles, “New Zealand Treasury Working Paper”, No. 03/29 42. Dahan, M., Strawczynski, M. (2000), Optimal Income Taxation: An Example with U-Shaped Pattern of Optimal Marginal Tax, „The American Economic Review“, Vol. 90, No. 3. 43. Daveri, F., Tabellini, G. (2000), Unemployment, Growth and Taxation, “Economic Policy”, Vol. 15, No. 30 44. Dalton, H. (1954), Principles of Public Finance, Routledge and Kegan Paul 45. De Long, J., Summers, L. (1993), How Strongly Do Developing Countries Benefit from Equipment Investment?, “Journal of Monetary Economics”, Vol. 32 46. de Mooij, R., (2008), Reinventing the Dutch Tax-benefit System: Exploring the Frontier of the Equity-efficiency Trade-off, “International Tax and Public Finance”, Issue 15 47. Depalo, D. (2008), A Seasonal Unit Root Test with Stata, Stata Journal No. 2 48. Davis, J. and Hoy, M. (2002), Flat Tax rate and Inequality Measurement, “Journal of Public Economics”, Vol. 84 49. Decoster, A., De Swerdt, K. and Orsini, K. (2010), Belgian Flat Income Tax: Effects on Labour Supply and Income Distribution, “Review of Business and Economics”, Vol. 2010/1 50. Diamond, P., Mirrlees, J. (1971), Optimal Taxation and Public Production I: Production Efficiency, „American Economic Review“ Vol. 61(1) 51. Diamond, P. (1998), Optimal Income Taxation: An Example With an U-shaped Pattern of Optimal Marginal Tax Rates, American Economic Review 88, 83-95 52. Diamond, P., Saez, E. (2011), The Case for ad Progressive Tax: From Basic Research to Policy Recommendations, „Journal of Economic Perspectives“, Vol. 25, No. 4 53. Diewert, E., Lawrence, A. (1995), The Excess Burden of Taxation in New Zealand, “Agenda”, Vol. 2, No. 1 54. Dittman, I. (2002), Residual-Based Test for Fractional Cointegration: a Monte- Carlo Study, “Journal of Time Series Analysis”, Vol. 21, Issue 6 55. Douglas, P. (1934), Theory of Wages, Macmillan, New York 56. Dolls, M., Fuest, C., Peichl, A. (2010), Automatic Stabilizers and Economic Crisis: US vs. Europe, “NBER Working Paper”, No. 16275 344 57. Dual Income Tax – A Proposal for Reforming Corporate and Personal Income Tax in Germany, (2008), “ZEW Economic Studies Series”, Vol. 39 58. Duclos, J-I, Jalber, V., Araar, A. (2001), Classical Horizontal Inequity and Reranking: an Integrated Approach, “CIRPEE Working Paper”, No. 03-06 59. Duncan. D., Sabirianova-Peter, K., (2009), Does Labour Supply Respond to a Flat tax? Evidence from the Russian Tax Reform, “International Studies Program Working Paper”, No. 09-06 60. Edgeworth, F. (1897), The Pure Theory of Taxation, “The Economic Journal”, Vol. 7, No. 25 61. Ekonomski rečnik, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2010. godina 62. Elmeskov, J., Martin, K., Scarpetta, S., (1998), Key Lessons for Labour Market Reforms: Evidence from OECD Countries’ Experiences, “Swedish Economic Policy Review”, Vol. 5, No. 2 63. Entin, S. (2001), Fixing the Saving Problem: How the Tax System Depresses Saving and What to Do About It, “Institute for Research on the Economics of Taxation Policy Bulletin”, No. 85 64. Ervik, R. (1998), The Redistributive Aim of Social Policy: A Comparative Analysis of Taxes, Tax Expenditure Transfers and Direct Transfers in Eight Countries, “Luxembourg Income Studies Working Paper”, No. 184 65. Esso, J., Keho, Y. (2010), The Saving-Investment Relationship: Cointegration and Causality Evidence from Uemoa Countries, “International Journal of Economics and Finance”, Vol. 2, No. 1 66. Evans, C. (2003), Studying the Studies: Am Overview of Recent Research Into Taxation Operating Costs,. “E-Journal of Tax Research”, Vol. 1, No. 1 67. Evers, M., De Mooj, R., Van Vuuren, D. (2008), The Wage Elasticity of Labour Supply: Synthesis of Empirical Estimates, “De Economist”, Vol. 156, No. 1 68. Fanitini, M. (2006), Macroeconomic Effects of Shif From Direct to Indirect Taxation: A Simulation for 15 EU Members States, “EU Tax Policy Group Working Paper” 69. Feldstein, M. (1974), Incidence of Capital Income Tax in a Growing Economcy with Variable Savings Rate, “Review of Economic Studies”, Vol. 41, No. 4 70. Feldstenin, M. (1978), The Welfare Cost of Capital Income Taxation, “Journal of Political Economy”, Vol. 86, No. 2 345 71. Feldstein, M. (1993), The Effects of Marginal Tax Rates on Taxable Income: a Panel Study of 1986 Tax Reform Act, “NBER Working Paper”, No. 4496 72. Feldstein, M. (1995), Tax Avoidance and the Deadweight Loss of the Income Tax, “NBER Working Paper”, No. 5055 73. Feldstein, M., Horioka, C. (1980), Domestic Saving and International Capital Flows, “Economic Journal”, Vol. 90 74. Feldstein, M. (1999), Tax Avoidance and the Deadweight Loss Of the Income Tax, “The Review of Economics and Statistics”, Vol. 81(4) 75. Fullerton, D., (1980), On the Possibility on and Inverse Relationship Between Tax Rates and Government Revenues, “NBER Working Paper”, No. 467 76. Fullerton, D., Rogers. D. (1991), Lifetime versus Annual Perspectives on Tax Incidence, “National Tax Journal”, Vol. 44 77. Fullerton, D., Rogers. D. (1993), Who Bears the Income Tax Burden?, Washington, D.C.: Brookings Institution 78. Fundamental Reform of Personal Income Tax, “OECD Tax Policy Studies”, No. 13, OECD Publishing, 2006 79. Gale, W., Holtzblatt, J. (2000), The Role of Administrative Issues in Tax Reform: Simplicity, Compliance and Administration, The Paper Presented at the Conference “Tax Reform for the Milennium” at Baker III Institute for Public Policy, Rice University 80. Gartner, M., (2006), Macroeconomics, Prentica Hall, Harlow 81. Genser, B. (2006), The Dual Income Tax: Implementation and Experience in European Countries, “International Studies Program Working Paper”, No. 6025 82. Girouard, N., Andre, C. (2005), Measuring Cyclically Adjusted Budget Balance for OECD Countries, OECD Economic Department Working Paper No. 434 83. Gorodnichenko, Y., Martinez-Vasquez, J. and Sabirianova, K. (2009), Myth and Reality of Flat Tax Reform: Micro Estimates of Tax Evasion Response and Welfare Effects in Russia, “Journal of Political Economy”, Vol. 3 84. Goerke, L. (2003), Tax Evasion and Tax Progressivity, “Public Finance Review”, Vol. 31, No.189 85. Gonzales-Torrabadella, M., Pijoan-Mas, J., (2006), Flat Tax Reforms: a General Equilibrium Evaluation for Spain, “Investigaciones Economicas”, No. XXX (2) 346 86. Granqvist, R., Lind, H. (2004), Escess Burden of an Income Tax: What Do Mainstream Economists Really Measure, “Review of Radical Political Economics”, Vol. 37, No. 4 87. Grochulski, B., Piskorski , T. (2006), Risky Human Capital and Deferred Capital Income Taxation. “Federal Reserve Bank of Richmond Working Paper”, No. 06- 13 88. Gruber, J. (1997), The Incidence of Payroll Taxation: Evidence From Chile. “Journal of Labour Economics”, Vol. 15 89. Gruber, J. and Saez, E. (2002), The Elasticity of Taxable Income: Evidence and Implications. “Journal of Labour Economics”, Vol. 84 90. Gupta, A., (2007), Determinants of Tax Revenue Efforts in Developing Countries., “IMF Working Paper”, No. 07/184 91. Guyton, John L., O’Hare, J., Stavrianos, M., Toder, E. (2003), Estimating the Compliance Cost of the U.S. Individual Income Tax, “National Tax Journal”, Vol. 56(3) 92. Hall, R., Rabushka, A. (1995), The Flat Tax, Stanford, California, Hoover Institution Press 93. Hall, A. (1996), Compliance Costs of Alternative Tax Systems, “Special Briew – Tax Foundation Working Paper”, March 1996 94. Hall, R., Jones, C., 1999), Why Do Some Countries Produce So Much More Output Per Worker Than Others?, “The Quarterly Journal of Economics”, Vol. 114, No.1 95. Ham, H., Reilly, K. (2006), Using Micro Data to Estimate the Intertemporal Substitution Elasticity for Labor Supply in an Implicit Contract Model. “IEPR Working Paper”, No. 0654 96. Haughton, J., Khandker, S. (2009), Handbook on Poverty and Inequality. World Bank, Washington D.C. 97. Harberger, A. (1964), The Measurement of Waste, “American Economic Review, No. 54 98. Heijman, W., Van Ophem, J. (2005), Willingness to Pay Tax – The Laffer Curve Revisited for 12 OECD Countries, “The Journal of Socio-Economics”, Vol. 35(2005) 99. Hindriks, J., Myles, G. (2006), Intermediate Public Economics, Cambridge University Press 347 100. Hines, J. (2007), Excess Burden of Taxation, “Office of Tax Policy Research Working Paper”, No. 2007-1 101. Holmlund, B. and Kolm A. (1995), Progressive Taxation, Wage Setting and Unemployment: Theory and Swedish Evidence, “Swedish Economic Policy Review”, Vol. 2 102. Hsing, Y., (1996), Estimating The Laffer Curve and Policy Implications, “The Journal of Socio-Economics”, Vol. 25, No. 3 103. Huizinga, H., Nicodeme, G. (2004), Are International Deposits Tax Driven?, “Journal of Public Economics”, No. 88 104. Immervoll, H., (2004), Average and marginal effective tax rates facing workers in the EU. A micro-level analysis of levels, Distributions and Driving Factors, “EUROMOD Working Paper”, No. EM6/04 105. Immervoll, H., Levy, H., Lietz, D., Mantovani, D., O’Donoghue, C., Sutherland, H., Verbist, G. (2005), Household Incomes and Redistribution in the European Union: Quantifying the Equalising Properties of Taxes and Benefits, “EUROMOD Working Paper”, No. EM9/05 106. International SCM Network (2005), International Standard Cost Model Manual, Available at: http://www.oecd.org/dataoecd/32/54/34227698.pdf 107. Ilzetzki, E., Vegh, C. (2008), Procyclical Fiscal Policy in Developing Countries: Truth or Fiction?, NBER Working Paper, No. 14191 108. Ivanova, A., Keen, M. and Klemm, A. (2001), Russia’s Flat Tax, “Economic Policy”, Vol. 20 109. Izveštaj o fiskalnoj strategiji za 2012. godinu sa projekcijama za 2013. i 2014. godinu, Ministarstvo finansija Republike Srbije, Beograd, 2011 110. Jacobs, B, de Mooij, R., Folmer, K., (2007), Analyzing a Flat Income Tax in the Netherlands, “Tinbergen Institute Discussion Paper”, No. 2007-029/3 111. Jimenez, J. P., Sabaini, J. C. G., Podesta, A. (2010), Tax Gap and Equity in Latin America and Carribean. Fiscal Studies No. 16 112. Jorgensen, D., Wilcoxen, P. (1997), The Long-Run Dynamics of Fundamental Tax Reform, “The American Economic Review”, Vol. 87, No. 2 113. Johansson, A., Heady, C., Arnold, J., Brys, B., Vartia, L., (2008), Taxation and Economic Growth, OECD Economics Department Working Paper, No. 620 114. Jensen, S., (2008), Effects of Flat Tax Reform on Economic Growth in OECD Countries, Master Thesis in International Business, Norge Handelskoyskole 348 115. Judd, K. (1985), Redistributive Taxation in a Simple Perfect Foresight Model, “Journal of Public Economics”, Vol. 28 116. Kakwani, N., (1977), Measuring Tax Progressivity: an International Comaprison, “Economic Journal”, Vol. 87 117. Kaplow, L. (1995), How Tax Complexity and Enforcement Affects the Equity and Efficiency of the Income Tax, “NBER Working Paper”, No. 5391 118. Kiefer, D. (1978), An Economic Analysis of the Kemp/Roth Tax Cut Bill H.R. 8333, A Description, An Examination of its Rationale and Estimates of its Economic Effects, Congressional Record Paper 119. King, M., (1983), Welfare Analysis of Tax Reforms Using Household Data, “Journal of Public Economics”, Vol. 21 120. Keen, M., Yitae, K., Varsano, R., (2008), The Flat Tax(es): Principles and Evidence, “International Tax and Public Finance”, Vol. 15 121. Kenny, L., Toma, M., (1997), The Role of Tax Bases and Collection Costs in the Determination of Income Tax Rates, Seigniorage and Inflation, “Public Choice”, Vol. 92 122. Ke-youg, C., Davoodi, H., Gupta, S. (2000), Income Distribution and Tax and Government Social Spending Policies in Developing Countries, “IMF Working Paper”, No. 00/62 123. Kesselman, J., Cheung, R. (2004), Tax Incidence, Progressivity and Inequality in Canada, “Canadian Tax Journal”, Vol. 52, No. 3 124. Kneller, R., Bleaney, F., Gemmel, N. (1999), Fiscal Policy and Growth: Evidence from OECD Countries, “Journal of Public Economics”, No. 74 125. Kocherlakota, N., Golosov, M., Tsyvinski, A. (2003), Optimal Indirect and Capital Taxation, „Review of Economic Studies“, Vol. 70, No. 3 126. Koester, B., Kormendi, C. (1989), Taxation, Aggergate Activity and Economic Growth: Cross-country Evidence on Some Supply-Side Hypotheses, “Economic Inquiry”, No. 27 127. Koskela, E. (1983), A Note on Progression, Penalty Schemes and Tax Evasion, “Advances in Taxation”, Vol. 11 128. Kotlikoff, L. and Summers, L. (1987), Tax Incidence, The Handbook of Public Economics, edited by Alan J. Auerbach and Martin Feldstein 129. KPMG’s Individual Income Tax and Social Security Rate Survey 2009 349 130. Krajčir, Z., Ludovit, O. (2005), First Year of the Tax Reform, or 19 Percent at Work, “Financial Policy Institute Working Paper”, Ministry of Finance of Slovakia 131. Kugler, A., Kugler, M. (2009), Labor Market Effects of Payroll Taxes in Developing Countries: Evidence for Columbia. „Economic Development and Cultural Change“, No. 57(2) 132. Kuismanen, M., (2000), Labour Supply and Income Tax Changes: a Simulation Study for Finland, “Bank of Finland Discussion Paper”, No. 5/2000 133. Larcinese, V., (2005), Personal and Householid Income Taxation in Progressive Tax System: Evidence from Italy, “Economics Bulletin”, Vol. 8, No. 1 134. Larsen, T. (2006), The Case of Denmark. A Flat Tax in Denmark?, “Center of Excellence Discussion Paper” 135. Leibfritz, W., Thornton, J., and Bibbee, A. (1997), Taxation and Economic Performance, OECD Economics Department Working Paper, No. 1976 136. Lewis, P.E.T., MacDonald, G. (2002), The Elasticity of Demand for Labor in Australia, “The Economic Record”, Vol. 78, No. 1 137. Lietz, C., Mantovani, D. (2007), A Short Introduction to EUROMOD: an Integrated European Tax-Benefit Model. “Research in Labour Economics”, Vol. 25 138. Lin, W-Z., Yang, C.C. (2001), A Dynamic Portfolio Choice Model of Tax Evasion: Comparative Statistics of Tax Rates and Its Implication for Economic Growth, “Journal of Economic Dynamic & Control”, Vol. 25 139. Lindsey, L., (1987), Individual Taxpayer Response to Tax Cuts: 1982-1984, with Implications for the Revenue Maximizing Tax Rate, “Journal of Public Economics”, Vol. 33 140. Lucas, E., (1988), On the Mechanics of Economic Development, “Journal of Monetary Economics”, Vol. 22 141. Majcen, B., Verbic, M., Cok, M., (2007), The Income Tax Reform in Slovenia: Should the Flat Tax Have Prevailed, “MPRA Working Paper”, No. 10348 142. Malmer, H. (1995), The Swedish Tax Reform in 1990-91 and Tax Compliance Costs in Sweden. in Taxation and Compliance Measurement and Policy, edited by C. Sandford, Fiscal Publications 350 143. Mankiw, G., Weinzierl, M., Yagan, D. (2009), Optimal Taxation in Theory and Practice, “Journal of Economic Perspectives”, Vol. 23, No. 4 144. McGee, R. (2007), Tax Administration Costs in Transition Economies and the OECD: A Comparative Study. “Andrease School of Business Working Paper”, Barry University 145. Metcalf, G., Fullerton, D., (2002), The Distribution of Tax Burdens: an Introduction, “NBER Working Paper”, No. 8978 146. Mirrlees, James A. (1971), An Exploration in the Theory of Optimum Income Taxation, “Review of Economics Studies”, Vol. 38 147. Moffitt, R. (2004), The Idea of a Negative Income Tax: Past, Present, Future, “Focus”, Vol. 23, No. 2 148. Moody, S. (2002), The Cost of Complying with the Federal Income Tax, Tax Foundation Special Brief , No. 114 149. Morinobu, S. (2004), Capital Income Taxation and the Dual Income Tax, Policy Research Institute, Ministry of Finance of Japan. 150. Muller, D. (1993), The Public Choice Approach to Politics. Edward Elgar Publishing Limited 151. Murphy, R. (2006), A Flat Tax for the UK? The implications and Simplification, “ACCA Discussion Paper” 152. Musgrave, R. A., Thin, T. (1948), Income Tax Progression, 1929-1948, Journal of Political Economy 56 153. Musgrave, R., Musgrave, P. (1989), Public Finance in Theory and Practice, McGraww-Hill McGraw-Hill Book Company, USA 154. New Armey-Shelby Flat Tax Would Still Lose Money, Treasury Finds, “Tax Notes”, Vol. 70, No. 4, US Treasury, (1996) 155. Nickell, S., Layard, R., (1999), Labour Market Institutions and Economic Performance, objavljeno u Askhenfelter, O., Card, D. (eds.) “Handbook of Labor Economics”, Vol. 3 156. Nickell, S., (2003), Employment and Taxes, “CESifo Working Paper”, No. 1109 157. OECD (2010), Tax Policy Reform and Economic Growth, OECD Publishing 158. Owens, J., (2006), Fundamental Tax Reform: International Perspective, “National Tax Journal”, Vol. 59, No. 1 351 159. Ordover, J., Phelps, E. (1979), The Concept of Optimal Taxation in the Overlapping Generations Model of Capital and Wealth, “Journal of Public Economics”, Vol. 12 160. Padovano, F., Galli, E. (2002), Comparing the Growth Effects of Marginal vs. Average tax rates and Progressivity, “European Journal of Political Economy”, Vol. 18, Issue 3 161. Paulus, A., Peichl, A. (2008), Effects of Flat Tax Reforms in Western Europe on Income Distribution and Work Incentives, “The Institute for the Study of Labor Discussion Paper”, No. 3721 162. Paulus, A., Lelkes, O., Čok, M., Kump, N., Hegedus, P., Vork, A. Szivos, P., Kralik, S. (2009), Flat Tax Reform in Eastern Europe: Comparative Analysis of Alternative Scenarios in Estonia, Hungary and Slovenia Using EUROMOD, “EUROMOD Working Paper”, No. EM 9/09 163. Paulus, A., Čok, M., Figari, F., Hegedus, P., Kump, N., Lelkes, O., Levy, H., Lietz, C., Lupsik, S., Mantovani, D., Morawski, L., Sutherland, H., Szivos, P., Vork, A. (2009a), The Effects of Taxes and Benefits on Income Distribution in the Enlarged EU, “EUROMOD Working Paper”, No. EM 8/09 164. Peichl, A., Schaefer, T. (2008), Wie Progressiv ist Deutschland? Dast Steuer – und Transfersystem im Europaeischen Vergleich. “EUROMOD Working Paper”, No. EM 01/08 165. Pecorino, P. (1994), The Growth Rate Effects of Tax Reform, “Oxford Economic Papers”, New Series, Vol. 46, No. 3 166. Peter, V., Peter, R., (2006), Tax Finance and Savings: Conceptual Issues, “International Reearch Journal of Finance and Economics”, Issue 3 167. Pirtilla, J. (1999), Tax Evasion and Economies in Transition: Lessons from Tax Theory, “BOFIT Discussion Paper”, Vol. 2, Institute for Economies in Transition, the Bank of Finland 168. Pirttilä, J., Hakan, S. (2006), How Successful is the Dual Income Tax? Evidence from the Finnish Tax Reform of 1993, “Uppsala University, Department of Economics Working Paper”, No. 2006:26 169. Pommerehne, W., Weck-Hannemann, H. (1996), Tax Rates, Tax Administration and Income Tax Evasion in Switzerland, “Public Choice”, Vol. 88 170. Popović, D. (2004), Poreska reforma u Srbiji 2001-2003, Ekonomski institut, Beograd 352 171. Popović, D., Raičević, B., Kovačević, M., Novaković, Đ. i Stepanović, M., (1992), Komentar Zakona o porezu na dohodak građana, Nomos, Beograd 172. Programs to Reduce the Administrative Burden of Tax Regulations in Selected Countries, OECD Forum on Tax Administration Study (2008) 173. Radulescu, D. and Stimmelmayr, M. (2004), Implementing a Dual Income Tax in Germany: Effects in Investment and Welfare, Ifo Institute and Center for Economic Studies, University of Munich 174. RanĎelović, S. (2011) „Tax Evasion Reponse to Income Tax Reform - Empirical Analysis for Serbia“. Paper presented at the 13th Annual Conference of International Network for Economic Research, at the University of East London 175. Revenue Statistics OECD 1965-2008, OECD Publishing, (2009), Paris 176. Rosen, H., Gayer, T. (2009), Javne finansije, Ekonomski fakultet u Beogradu 177. Saez, E. (2001), Using Elasticities to Derive Optimal Income Tax Rates, “The Review of Economic Studies”, Vol. 68 178. Saez, E. (2002), Optimal Income Transfers Programs: Intensive Versus Extensive Labour Supply Responses, “The Quarterly Journal of Economics”, Vol. 117(3) 179. Saez, E. (2002b), The Desirability of Commodity Taxation under Non-linera Income Taxation and Heterogeneous Agents, “Journal of Public Economics”, Vol. 83(2) 180. Salanie, B., (2003), The Economics of Taxation, MIT Press 181. Sandford, C. (1995), The Rise and Rise of Tax Compliance Costs, in Cedric Sandford, (Editor) “Tax Compliance Costs Measurement and Policy”, Bath, U.K, Fiscal Publications in association with The Institute for Fiscal Studies 182. Scarpetta, S., (1996), Assessing the Role of labour Market Policies and Institutional Settings on Unemployment: a Cross-Country Study, OECD Economic Studies, No. 26 183. Schmidt-Hebbel, K., Serven, L., Solimano, A. (1994), Saving, Investment and Growth in Developing Countries: an Overview, “The World Bank Policy Research Working Paper”, No. 1382 184. Schneider, F., Enste, D. (2000) “Shadow Economies Around the World: Size, Causes and Consequences”. IMF Working Paper 00/26 353 185. Schneider, F., Enste, D., (2003), The Shadow Economy: an International Survey, Cambridge UP, Cambridge, 186. Slemrod, J., Sorum, N. (1984), The Compliance Cost of the U.S. Individual Income Tax System, “NBER Working Paper”, No. 1401 187. Slemrod, J. i Yitzhaki, S. (1996), The Cost of Taxation and the Marginal Efficiency Cost of Funds, “IMF Staff Papers”, No. 43 188. Slemrod, J. (1996), Which is the Simplest Tax System of Them All?, In “Economic Effects of Fundamental Tax Reform”, edited by Henry J. Aaron and William Gale, Brookings Institution 189. Slemrod, J., Yitzhaki, S. (2002), Tax Avoidance, Evasion and Administration. Chapter 22. in „Handbook of Public Economics“, Vol 3, edited by Auerbach, A., Feldstein, M. 190. Sorensen, P. B. (2003), Netrual Taxation of Shareholder Income: a Norwegian Tax Reform Proposal., “CESifo Working Paper”, No. 1036 191. Sorensen, P. B. (2001), The Nordic Dual Income Tax - In or Out?, Invited speech delivered at the meeting of Working Party 2 on Fiscal Affairs, OECD 192. Sorensen, P. B. (2004), From the Global Income Tax to the Dual Income Tax: Recent Tax Reforms in Nordic Countries. “International Tax and Public Finance Journal”, No. 1 193. Sorensen, P.B. (2009), Dual Income Taxes: Nordic System, Revised paper presented at the conference New Zealand Tax Reform – Where to Next at the Victoria University of Wellington in February 2009 194. Spermann, A. and Strotmann, H. (2006), The Targeted Negative Income Tax in Germany: Evidence from a Quasy Experiment, “IZA Discussion Paper”, Bonn 195. Staehr, K., (2008), Estimates of Employment and Welfare Effects of Personal Labour Income Taxation in a Flat-Tax Country: The Case of Estonia, “Bank of Estonia Working Paper Series”, No. 3/2008 196. Stephens, M., Ward-Batts, J. (2004), The Impact of Separate Taxation on the Intra-household Allocation of Assets: Evidence from the UK, “Journal of Public Economics”, Vol. 88, Issue 9-10 197. Stern, N. (1976), On the Specification of Models of Optimum Income Taxation, “Journal of Public Economics”, Vol. 6, No. 1-2 354 198. Stern, N. (1987), The Theory of Optimal Commodity and Income Taxation: an Introduction. In “The Theory of Taxation for Developing Countries”, ed. David Newberry, Nicholas Stern, New York, Oxford University Press 199. Stiglitz, J. (1985), Inequality and Capital Taxation, “IMSS Technical Report 457”, Stanford University 200. Stokey, N. L., Rebelo, S. (1995), Growth Effects of Flat-Rate Taxe, “Journal of Political Economy”, No. 103(3) 201. Summers, Lawrence H. (1979), Tax Incidence in a Lifecycle Model With Varible Labor Supply, “Quarterly Journal of Economics” 202. Sutter, M., Weck-Hanneman, H., (2003), Taxation and the Veil of Ignorance. A Real Effort Experiment on the Laffer Curve, “Public Choice”, No. 115 203. Tanzi, W., Parthasarathi, S. (1993), A Primer on Tax Evasion, “IMF Working Paper”, WP/93/21 204. Taylor, L.D., (1971), Saving out of Different Types of Income, “Brookings Papers on Economic Activity”, Vol. 2 205. Tax Administration in OECD and Selected Non-OECD Countries: Comparative Information Series, “OECD Tax Administration Study 2008”, OECD Publishing, Paris 206. Taxation Trends in the EU 2009, European Commission, Luxembourg 207. Taxation Trends in the EU 2010, European Commission, Luxembourg 208. Thomas, S., (2008), The Impact of Taxes on Employment and Economic Growth in Industrialized Countries. “MPRA Paper”, No. 16574 209. Trandel, G., Snow, A. (1999), Progressive Income Taxation and Underground Economy, “Economic Letters”, No. 62 210. Tuerck, D., Bachman, P., Sanchez-Penalver, A. (2007), Tax Administration and Collection Costs: The Fair Tax vs. the Existing Federal Tax System, The Beacon Hill Institute at Suffolk University Study 211. Urban, I. (2009), Indices of Redistributive Effect and Reranking: Reinterpretation, „ECINEQ Working Paper“ No. 2009-147. 212. Usher, D. (1986), Tax Evasion and The Marginal Cost of Public Funds. „Economic Inquiry“, Vol. XXIV 213. Van den Noord, P. (2000), The Size and Role of Automatic Fiscal Stabilizers in the 1990s and Beyond, “OECD Working Paper”, No. 230, OECD Publishing, Paris 355 214. Van de Ven, J., Creedy, J., (2003), Taxation, Reranking and Equivalence Scale, “New Zealand Treasury Working Paper”, No. 03/11 215. Vaillancourt, F., Clemens, J. (2008), Compliance and Administrative Costs of Taxation in Canada, Chapter from “The Impact and Cost of Taxation in Canada: The Case for a Flat Tax Reform”, The Fraser Institute 216. Ventura, G., (1999), Flat Tax Reform: a Quantitative Exploration, “Journal of Economic Dynamcs and Control”, No. 23 217. Verbist, G. (2004), Redistributive Effect and Progressivity of Taxes: an International Comparison Across the EU using EUROMOD, “EUROMOD Working Paper”, No. EM 5/2004 218. Voinea, L., Mihaescu, F. (2009), The Impact of the Flat Tax Reform on Inequality – the Case of Romania, “Romanian Journal of Economic Forecasting”, No. 4/2009 219. Zivot, E., Andrews, K. (1992), Further Evidence on the Great Crash, the Oil Price Shock and the Unit Root Hypothesis, “Journal of Business and Economic Statistics”, Vol. 10 220. Wagstaff, A., Van Droorslaer, E., (1999), Redistributive Effect, Progressivity and Differential Tax Treatment: Personal Income Taxes in Twelve OECD countries, “Journal of Public Economics”, No. 72 221. Wagstaff, A., Van Droorslaer, E., (2001), What Makes the Personal Income Tax Progressive? A Comparative Analysis for Fifteen OECD Countries, “International Tax and Public Finance”, Vol. 8, No. 3 222. Weinzierl, M., (2008), The Surprising Power of Age-Dependent Taxation, Working Paper (available at: http://www.people.hbs.edu/mweinzierl/paper/) 223. Widmalm, F., (2001), Tax Structure and Growth: Are Some Taxes Better Than Others?, “Public Choice”, Vol. 107 224. Wijkander, H., Roeger, W., (2002), Fiscal Policiy in EMU: The Stabilisation Aspect, “CESifo Working Paper” 225. Yaniv, G. (2009), The Tax Compliance Demand Curve: a Diagramatical Approach to Income Tax Evasion, Journal of Economic Education, Vol. 40, Issue 2 226. Yitzhaki, S., (1974), A Note on Income Tax Evasion: A Theoretical Analysis, “Journal of Public Economics”, Vol. 3, pp. 201-202 356 227. Yitzhaki, S. (1987), On the Excess Burden of Tax Evasion, “Public Finance Review”, Vol. 15, No. 123 228. Ţarković, J. (2010), Uticaj visine i strukture poreskog opterećenja rada na zaposlenost: primer Srbije, Doktorska disertacija odbranjena na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. 229. Zee, H. (2005), Personal Income Tax Reform: Concepts, Issues and Comparative Country Development, “IMF Working Paper”, No. 0587 Zakoni: 1. Zakon o porezu na dohodak graĎana (Sl. glasnik RS br. 76/91, 9/92, 20/92, 76/92, 20/93, 48/93, 51/93, 67/93, 19/94, 20/94 i 28/94) 2. Zakon o porezu na dohodak graĎana (Sl. glasnik RS, br. 24/2001, 80/2002, 135/2004/ 62/2006/ 65/2006, 10/2007, 7/2008/, 7/2009, 31/2009, 44/2009, 18/2010) Internet stranice: 1. Fiscal Reform and Economic Governance web site (www.fiscalreform.net) 2. OECD tax database web site: http://www.oecd.org/document/60/0,3746,en_2649_34533_1942460_1_1_1_1,0 0.html) 3. PWC Worldwide Tax Summaries web site (http://www.taxsummaries.pwc.com/uk/wwts/wwts.nsf?Open) 357 Biografija RanĎelović mr Saša je roĎen 1982. godine u Dizeldorfu, Nemačka. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Beogradu. Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu je upisao 2001. godine, gde je i diplomirao 2005. godine sa prosečnom ocenom 9,39, - smer Finansije, bankarstvo i osiguranje. Na Ekonomskom fakultetu u Beogradu (smer: Fiskalni i monetarni menadţment i upravljanje društvenim delatnostima) je 2008. godine magistrirao, sa prosečnom ocenom 10. Od januara 2006. do oktobra 2007. godine bio je zaposlen u društvu za reviziju i finansijski konsalting KPMG d.o.o. Beograd, na poslovima poreskog savetovanja. Od 1. novembra 2007. godine zaposlen je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, prvo kao saradnik u nastavi, a zatim kao asistent na predmetu Javne finansije, gde i danas radi. U toku čitavog perioda rada na Ekonomskom fakultetu u Beogradu ocenjen je visokom prosečnom ocenom od strane studenata. U okviru Join EU-SEE programa razmene akademskog osoblja, u letnjem semetru 2010. godine boravio je na stručnom usavršavanju na Univerzitetu u Luvenu, u Belgiji. TakoĎe je u 2010. godini pohaĎao kurs iz primenjene ekonometrije na Univerzitetu u Utrehtu, u Holandiji, a u 2012. godini pohaĎao je kurs Macroeconomic forecasting, pri Joint Vienna Institute u Beču, u organizaciji MeĎunarodnog monetarnog fonda. Član je redakcije Kvartalnog monitora ekonomskih trendova i politika u Srbiji, pri Fondu za razvoj ekonomske nauke, zaduţen za analizu fiskalnih trendova i politika. TakoĎe je i član Srpskog fiskalnog društva. Član je Upravnog odbora Fonda za razvoj ekonomske nauke. Kao deo istraţivačkog tima u okviru FREN-a, uključen je u razvoj mikrosimulacionog modela za poresku i socijalnu politiku u Srbiji (SRMOD), kao i OECD Tax & benefit modela. TakoĎe je bio angaţovan na projektu Svetske banke, za procenu efekata novog Zakona o socijalnoj zaštiti na nejednakost i siromaštvo u Srbiji. Bio je i član radne grupe Ministarstva finansija Republike Srbije za izradu Zakona o fiskalnoj odgovornosti. Angaţovan je na projektu ekonometrijske ocene strukturnog fiskalnog deficita za Srbiju, za potrebe Ministarstva finansija Republike Srbije. TakoĎe je angaţovan kao eksterni konsultant pri Fiskalnom savetu Republike Srbije. 358 Прилог 1. Изјава о ауторству Потписани-a Саша Ранђеловић _______ број индекса _________________________________________ Изјављујем да је докторска дисертација под насловом Анализа алтернативних модела пореза на доходак физичких лица – ефекти примене у Србији  резултат сопственог истраживачког рада,  да предложена дисертација у целини ни у деловима није била предложена за добијање било које дипломе према студијским програмима других високошколских установа,  да су резултати коректно наведени и  да нисам кршио/ла ауторска права и користио интелектуалну својину других лица. Потпис докторанда У Београду, 24.08.2012. 359 Прилог 2. Изјава o истоветности штампане и електронске верзије докторског рада Име и презиме аутора: Саша Ранђеловић Број индекса _________________________________________________________ Студијски програм ___________________________________________________ Наслов рада: Анализа алтернативних модела пореза на доходак физичких лица – ефекти примене у Србији Ментор: др Милојко Арсић, доцент Потписани/а Саша Ранђеловић Изјављујем да је штампана верзија мог докторског рада истоветна електронској верзији коју сам предао/ла за објављивање на порталу Дигиталног репозиторијума Универзитета у Београду. Дозвољавам да се објаве моји лични подаци везани за добијање академског звања доктора наука, као што су име и презиме, година и место рођења и датум одбране рада. Ови лични подаци могу се објавити на мрежним страницама дигиталне библиотеке, у електронском каталогу и у публикацијама Универзитета у Београду. Потпис докторанда У Београду, 24.08.2012. 360 Прилог 3. Изјава о коришћењу Овлашћујем Универзитетску библиотеку „Светозар Марковић“ да у Дигитални репозиторијум Универзитета у Београду унесе моју докторску дисертацију под насловом: Алтернативни модели пореза на доходак физичких лица - ефекти примене у Србији која је моје ауторско дело. Дисертацију са свим прилозима предао/ла сам у електронском формату погодном за трајно архивирање. Моју докторску дисертацију похрањену у Дигитални репозиторијум Универзитета у Београду могу да користе сви који поштују одредбе садржане у одабраном типу лиценце Креативне заједнице (Creative Commons) за коју сам се одлучио/ла. 1. Ауторство 2. Ауторство - некомерцијално 3. Ауторство – некомерцијално – без прераде 4. Ауторство – некомерцијално – делити под истим условима 5. Ауторство – без прераде 6. Ауторство – делити под истим условима (Молимо да заокружите само једну од шест понуђених лиценци, кратак опис лиценци дат је на полеђини листа). Потпис докторанда У Београду, 24.08.2012. 361 1. Ауторство - Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце, чак и у комерцијалне сврхе. Ово је најслободнија од свих лиценци. 2. Ауторство – некомерцијално. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце. Ова лиценца не дозвољава комерцијалну употребу дела. 3. Ауторство - некомерцијално – без прераде. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, без промена, преобликовања или употребе дела у свом делу, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце. Ова лиценца не дозвољава комерцијалну употребу дела. У односу на све остале лиценце, овом лиценцом се ограничава највећи обим права коришћења дела. 4. Ауторство - некомерцијално – делити под истим условима. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце и ако се прерада дистрибуира под истом или сличном лиценцом. Ова лиценца не дозвољава комерцијалну употребу дела и прерада. 5. Ауторство – без прераде. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, без промена, преобликовања или употребе дела у свом делу, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце. Ова лиценца дозвољава комерцијалну употребу дела 6. Ауторство - делити под истим условима. Дозвољавате умножавање, дистрибуцију и јавно саопштавање дела, и прераде, ако се наведе име аутора на начин одређен од стране аутора или даваоца лиценце и ако се прерада дистрибуира под истом или сличном лиценцом. Ова лиценца дозвољава комерцијалну употребу дела и прерада. Слична је софтверским лиценцама, односно лиценцама отвореног кода.